UDK 808.62-316.3(038) DOMOVI, elimir Rjenik stranih rijei : tuice, posuenice, izrazi, kratice i fraze / Sime Ani, Nikola Klai, elimir Domovi. - Zagreb : Sani-plus, , 1998. - 1504 str. ; 25 cm ISBN 953-6489-02-3 1. Klai, Nikola 2. Ani, ime 981026009 ime Ani Nikola Klai V elimir Domovi RJENIK STRANIH RIJEI Tuice, posuenice, izrazi, kratice i fraze SANI-PLUS Zagreb, 2002. Predgovor Mnoge su strane rijei i izrazi postali dio nae ope kulture. Naravno, to nije osobitost samo hrvatskog jezika jer je svaki jezik otvoreni sustav i kao takav, vie ili manje, sklon prihvaanju tuih elemenata. Tijekom povijesti primali smo rijei od susjeda, ali i od vrlo udaljenih naroda. Istodobno su i drugi narodi (npr. Slovenci, Rumunji, Maari i dr.) preuzimali hrvatske rijei. Prisjetimo se i primjera rijei kravata koja je naj- prije bila naziv za iroke vratne rupce hrvatskih vojnika u 17. st. te je preko njemake dijalektalne rijei Krawat (Hrvat) ula u francuski jezik gdje je dobila oblik crauate. Strane rijei i izrazi pridonose obogaivanju naeg rjenika, ali to ne znai da tuice treba olako prihvaati. Naprotiv, tuicu emo zamijeniti hrvatskom rijeju gdje god je to mogue. Ne smijemo zanemariti ni injenicu da su mnoge rijei stranog podrijetla postale dijelom hrvatskog rjenikog blaga ili se pojavljuju usporedo s domaim rijeima. Osim toga, posezanje za tuicama moe biti uvjetovano i stilistikim razlozima. Rjenik je sastavljen s namjerom da itatelju i korisniku na jednostavan i pristupaan nain protumai strane rijei i izraze koji se pojavljuju u sva- kodnevnom govoru, sredstvima javnog priopavanja, knjievnim i znanstvenim tekstovima i si. Stoga ovo djelo ima ponajprije opekulturni znaaj i namije- njeno je najirem krugu itatelja. U vezi s obradom natuknica spomenimo sljedee: 1. Uz veinu rijei naveden je i njihov izvorni oblik odnosno njihova eti- mologija, npr. admisija (lat. admissio) primanje, prijam ili ajerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac rakija od vina) liker od jaja i konjaka (vinjaka). 2. Ako se izvorni oblik nije mijenjao, tada se najee navodi samo jezik iz kojeg rije dolazi, npr. idem (lat.) isti, isto. Autor ELIMIR DOMOVI Suautori IME ANI, NIKOLA KLAI RJENIK STRANIH RIJEI Izdava SA NI-PLUS d.o.o. 10090 Zagreb. Bolnika 94, tel./faks: 385/01 2995-410, 158-105 Mob. 099-500-785,099-549-496 Za izdavaa ELJKO CRNJANSKI. direktor Urednik ELJKO CRNJANSKI Redaktor IVANA SUVI Lektura RENATO INTI Korektura LJERKA KORENOVI Struni suradnici dipl. iur., PETAR LANDSMAN, ALFRED SCHWARTZ Ostali suradnici VJEKOSLAV ANI, FRANO ANTUNOVI, STJEPAN BAJI, ANITA BILLANUEVA, VINJ1CA CRNJANSKI, DANICA DOMOVI, LIDIJA DOMOVI, SANJA DOMOVI, HRVOJE HORVAT, ROBERTA KOVAEVI, LEON MANCE, PAVAO NOVOSEL, SEBASTIJAN POLANEC, LJUBICA PUNJAK, IVAN RADI, BRANKICA VUKMAN1 Tehnika urednica IVANA SUVI Likovni urednik MIROSLAV VUKMANI Kompjutorska priprema GENESIS, Zagreb Grafiki urednik SLAVKO PAVLOVI, graf. ing. 3. Za neprilagoene tuice naveden je izgovor (u skladu s mogunostima hrvatskog pisma i glasovnog sustava), npr. fiveshooter it. fajvuter (engl.) vrsta revolvera s pet cijevi. Budui da se jezik ponaa poput ivog organizma koji se neprekidno mi- jenja, moe se rei da je svako djelo ovakve vrste donekle zastarjelo ve u trenutku svog pojavljivanja pred oima javnosti. To se posebice odnosi na nau suvremenost koja je obiljeena nevjerojatnim znanstvenim i tehnikim razvo- jem koji potie stvaranje novih rijei. Zbog toga itatelj moda i nee pronai poneku rije koja je pobudila njegovo zanimanje. Meutim, vjerujemo da e sljedea izdanja jo potpunije ostvariti naelo suvremenosti (nove se rijei ve prikupljaju i uvruju). Takoer valja upozoriti da smo u Rjenik uvrstili i strane rijei iz raz- govornog jezika koje ne udovoljavaju uvijek u potpunosti normi knjievnog ili standardnog jezika. Zelja nam je da ovo djelo koristi svakom itatelju, razvijajui i irei njegove duhovne vidokruge. Time e na viegodinji sloen i osjetljiv posao dobiti svoj potpuni smisao. elimir Domovi Kratice agr. -- agronomija geod. geodezija lit. literatura ak. akustika geol. geologija litv. litvanski alb. - albanski geom. geometrija log. logika am. ameriki g l . - glagol m metar anat. anatomski glaz. glazbeni ma. maarski ar. arapski got. -- gotski malaj. malajski aram. aramejski graf. grafika mat. matematika arhit. arhitektura gram. gramatika med. medicina arheo arheologija gr. -- grki meh. mehanika astr. - astronomija hebr. hebrejski meks. meksiki astrol astrologija hl hektolitar meteor. meteorologija bank. bankarstvo im. imenica metr. metrika bask. baskijski ind. indijski mil. milijun biol. biologija isl. islandski min. minerologija bot. -- botaniki itd. -- i tako dalje mit. mitologija braz. brazilski jah. -- jahanje mm milimetar bug. -- bugarski jap. -- japanski mn. mnoina crkv. crkveni jav. --javanski mod. moda e. - eki j d . - jednina mong. mongolski it. itaj (te) kald. kaldejski niz. nizozemski dan. - danski kat. -- katoliki ni. novolatinski dr. drugo kavk. kavkaski nord. nordijski eg. egipatski kaz. - kazalite norv. norveki engl. engleski kelt. keltski npr. na primjer etiop. etiopski kem. kemija num. numizmatika etn. - etnologija k g - kilogram njem. njemaki farm. farmacija kin. -- kineski obrt. obrtniki fiL filozofija kir. - kirurgija opt. optika fiz. fizika km kilometar paleont. paleontologija fiziol. fiziologija kor. -- koreografija ped. pedagogija fort. -- fortifikacijski kozm kozmetika peruan. peruanski fot. fotografija kr. kranski perz. perzijski fr. francuski kuh. kuharstvo poet. poetika gal. - galski lat. - latinski pol. politika gen. -- genitiv lingv. lingvistika polinez. polinezijski polj. poljski pom. pomorski port. portugalski posl. poslovica pov. povijesni prav. pravo pravosl. pravoslavni pren. preneseno prid. ili pr. pridjev pril. prilog pr. n. e. prije nove ere psih. psihologija rel. religijski ret. retoriki rom. romanski rud. rudarski rus. ruski sanskr. sanskrtski sc. scilicet (lat.) razu- mije se, to jest, naime sem. semitski sir. sirijski sjev. sjeverni skand. skandinavski si. slino slav. slavenski slik. slikarstvo sociol. sociologija st. stoljee stil. stilistika supr. suprotno atr. atrovaki p. panjolski port. portski ved. vedski vic. vicarski tal. talijanski tatar. tatarski teh. tehniki tehnol. tehnologija teol. teologija tibet. tibetski tisk. tiskarski trg. trgovaki tur. turski tzv. takozvani umj. umjetnost usp. usporedi v. vidi vet. veterinarski voj. vojniki zem. zemljopisni zool. zoologija zrak. zrakoplovstvo Rjenik A A, a prvo slovo hrvatske latinice a (fr. a) za, po (npr. a 5 kuna) A = A u logici: zakon (naelo) identiteta po kojem se jedan pojam mora tije- kom jedne misaone cjeline upotreb- ljavati u istom znaenju; usp. princi- pium identitatis a glaz. kratica za alt A ili A J. fiz. znak za angstrem, tj. Angstremova jedinica (jedna deset- milijuntina milimetra kao jedinica duine svjetlosnog vala; naziv prema vedskom fiziaru i astronomu A. J. Angstromu, 19. st.) a kratica za ar a- (gr. prefiks a) tzv. alfa steretikon, lat. alpha privativum = nijeno alfa (ili a); u sloenicama oznaava lie- nost ega, nedostajanje ega, pone- kad i suprotnost onome s im je slo- eno, a prevodi se sa: bez-, ne-, npr. amorfan bezoblian, apetalan bezlis- ni, amoralan nemoralan; kad se sloi s rijeju koja poinje samoglasnikom, umee se a, n, npr. analfabet (a-n- alphabet) nepismen a bas it. a ba! (fr.) dolje! a battuta (tal.) glaz. prema udaru tak- ta, po tempu a beneplacito it. a beneplaito (tal.) glaz. po volji a capella it. a kapela (tal.) glaz. zborno pjevanje bez pratnje instrumenata a capriccio it. a kaprio (tal.) glaz. samovoljno, po svojoj volji a dato (lat.) od dana pisanja, od danas, od sada a di (tal.) trg. istog dana (platiti mje- nicu), tj. po vienju; usp. a vista a dirittura (tal.) trg. pravim putem, neposredno, najbliim putem, bez pretovarivanja, npr. poslati robu a due (tal.) udvoje; usp. a tre; a due cordi it. a due kordi (tal.) na dvije ice; a due voci it. a due voi (tal.) u dva glasa, dvoglasno A horse, a horse! My kingdom for a horse! (engl.) Konja, konja! Kraljev- stvo za konja! (glasovita reenica iz Shakespeareove drame Kralj Ri- chard III.) a konto (tal. a conto) trg. na ime, na raun, u ime predujma, unaprijed; akonto a la (fr.) kao, poput (ega), po, po ugledu na neto a la bonne heure it. a la boner (fr.) u dobar trenutak a la guerre comme a la guerre it. a la ger kom a la ger (fr.) u ratu kao u(ratu; rat je rat; pren. treba se pri- lagoditi prilikama a la mode it. ala mod (fr.) po modi; po najnovijem ukusu a limine (lat. a limine s praga) odmah, smjesta, odluno (npr. odbiti neki pri- jedlog, ponudu, savjet i si.) a manco it. a manko (tal.) trg. trae- nje predujma, predujam, potraiva- nje; gubitak, manjak, dug a piacere it. a pjaere (tal.) glaz. po volji, prema nahoenju, kako vam drago a poco a poco 12 ab Jove principium a poco a poco it. a poko a poko (tal.) glaz. malo po malo, postupno a posteriori (lat. a posteriori) fil. za- visan (ili: zavisno) od iskustva, na osnovi iskustva; suprotno: a priori a prima aetate it. a prima etate (lat.) od najranije mladosti, od malih no- gu a prima vista (tal.) trg. v. prima vista a priori (lat. a priori) fil. nezavisan od iskustva, nezavisno od iskustva (su- protno: a posteriori) te, prema tome, oznaava logiku prethodnost zna- enja, a ne vremensku prethodnost (psiholoku); u obinom ivotu: una- prijed a propos it. a propo (fr.) to se tie, u vezi s tim; tim povodom, povodom toga a punta d'arco it. a punta darko (tal.) glaz. vrhom gudala a quadro it. a kvadro (tal.) glaz. u etiri glasa, etvoroglasno a rivederci it. a rivederi (tal.) do vi- enja a salvo (tal.) trg. dobro ouvano, ne- oteeno (na teretnim listovima) a tempera (tal.) slikati vodenom bo- jom, po staro talijanskom nainu a tempo (tal.) glaz. u pravi trenutak, tono po taktu a uso it. a uzo (tal.) trg. po obiaju, plaanje mjenice u uobiajenom, re- dovitom roku a verbis ad verbera (lat.) od rijei na batine (prijei) a vista (tal. a vista) trg. po vienju (na mjenicama) a voe sola it. a voe sola (tal.) glaz. samo za jedan glas a vue it. a vi (fr.) trg. v. a vista a. a. Chr. kratica za anno ante Chri- stum a. Ch. n. kratica za ante Christum na- tum a. kratica na mjenicama = akceptirana a.a. kratica za ad acta (lat.) a.d. kratica za a dato (lat.) AD. kratica za anno Domini (lat.) aa ili AA kratica za ana partes aequales it. ana partes ekvales (gr.-lat.) na jednake dijelove (uputa koju lijenik na receptu daje ljekarniku, tj. uputa da se pri izradbi neki sastojci mora- ju uzeti u potpuno jednakim kolii- nama) AAL kratica za American Air Lines it. ameriken er lajnz (engl.) ameriki aerotransport ab (hebr.) jedanaesti mjesec idovske graanske i peti crkvene godine (sr- panjkolovoz) ab antiquo it. ab antikvo (lat.) od sta- rine, od davnine ab equis ad asinos it. ab ekvis ad azinos (lat.) od konja na magarce, tj. pasti s viega poloaja na nii ab eterno (lat.) oduvijek, od pamtivije- ka ab hine it. ab hink (lat.) prav. otada, poevi od toga dana, od toga vre- mena ab hodierno (lat.) od danas, od dana- njeg dana ab immemorabili (lat.) od pamtivije- ka, oduvijek ab imo pectore it ab imo pektore (lat.) iz najdubljih grudi, tj. iz dubine du- e, iz dna srca (govoriti, mrziti itd.) ab incunabulis it. ab inkunabulis (lat.) od kolijevke, od ranog djetinj- stva, od malih nogu, odmalena ab initio it. ab inicio (lat.) od poetka ab instantia it. ab instancija (lat.) prav. v. pod instancija ab intestato (lat.) prav. bez oporuke (testamenta) ab ipso Lare incipe (lat.) od samoga Lara (kunoga boga) poni, tj. poni sam od sebe, "oisti najprije pred svo- jom kuom" ab Jove principium (lat.) od Jupitra poetak, tj. zaponimo s Jupitrom ab ovo 13 abdicirati (koji je najvaniji), tj. odajmo najpri- je poast najuglednijem ab ovo (lat. ab ovo od jajeta) ispoetka, sasvim ispoetka, iznova, iz osnove ab re (lat. ab re od stvari) bez uzroka, bez razloga ab uno disce omnes (lat.) po jednome prosudi sve, tj. kakav je jedan, takvi su i svi ostali ab- (lat.) od-; prefiks koji daje rijeima nijeno znaenje, npr. abdikacija odreknue aba (ar.) gruba vunena tkanina, selja- ka muka odjea bez rukava od tak- ve tkanine abak (lat. abacus) sveani stol za skupo- cjeno posue kod starih Rimljana; daska za igru; stol posut pijeskom za matematike crtee i radove, da- ska na kojoj se rauna; u kat. crkvi: stol pokraj oltara; arhit. etverokut- na ploa koja pokriva glavicu (kapi- tel) stupa abakcija (lat. abactio partus) med. po- baaj, pobacivanje; abortus abalijenacija (lat. abalienatio) prav. otuivanje, otuenje, ustupanje abalijenirati (lat. abalienare) prav. li- iti, otuiti, otuivati abanacija (lat. ab od, annus godina) prav. jednogodinje progonstvo iz zemlje abandon (fr.) odustajanje od svog pra- va; pravo osiguranika da osigurava- telju ustupi brod i sve na njemu uz isplatu iznosa na koji je brod bio osi- guran abartikulacija (lat. ab od, articulus zglob) zglob, gleanj, pregib Abasidi mn. dinastija arapskih kalifa (7501517) sa sjeditem u Bagda- du; vrhunac dinastije predstavlja vla- davina legendarnog Harun-al-Rai- da (89 st.) abassimento (tal.) sniavanje, smanji- vanje, sputanje abassimento di mano it. abasimento di mano (tal.) glaz. sputanje ruke pri udaranju takta; stavljanje jedne ruke pod drugu (pri sviranju na gla- soviru) abassimento di prezzo it. abasimen- to di preo (tal.) trg. sputanje cijene abassimento di voe it. abasimento di voe (tal.) glaz. sputanje glasa abaton (gr.) nepristupaan dio hrama, svetita ili crkve, osobito za inovjer- ce abazija (gr. a ne, baino hodam) ivani poremeaj koji onemoguuje hodanje abaur (fr. abat-jour) 1. sjenilo na svje- tiljci, zaslon; 2. kosi prozor koji prima svjetlost odozgo; prozor na podrumu kroz koji svjetlost ulazi samo odozgo; 3. nadstrenica nad prozorima i izlo- zima koja titi od sunca; 4. reflektor na nekom ureaju za osvjetljavanje pomou kojeg se svjetlosne zrake usmjeravaju odozgo nanie abba (aram.) starozavjetni naziv za pra- oca, proroka; duhovni otac; sveenik, uitelj abbe (fr.) opat, sveenik abd (ar.) u arapskim sloenim osobnim imenima: sluga, rob, npr. Abd-alah sluga Alahov; Abd-el-kader sluga sve- mogueg Boga; Abd-el-medid sluga preslavnog (Boga); Abd-ur-rahman sluga milosrdnog (Boga) itd. Abderiani (gr. Abderitai) stanovnici starog trakog grada Abdere koji su bili poznati po svojoj ogranienosti i gluposti; otuda: glupi, ogranieni lju- di abderitizam glupost, ogranienost, bu- dalatina; usp. Abderiani abdest (perz. ab dest) muslimanski vjerski obiaj da prije svake molitve peru ruke, lice i noge; pranje vodom abdicirati (lat. abdicare) odrei se ne- ega, zahvaliti se na emu, dati (ili: podnijeti) ostavku abdikacija 14 abijetin abdikacija (lat. abdicatio) davanje os- tavke, odricanje (od prijestolja) abdomen (lat. abdomen) anat. trbuh; zool. zadak kod kukaca abdominalan (lat. abdominalis) anat. trbuni; abdominalna trudnoa iz- vanmaternina trudnoa abdominale (lat. abdominales) mn. zool. ribe mekoperke, slatkovodne i morske, npr. somovi, arani, tuke, pastrve, sleevi (haringe) i dr. abdominoskopija (lat. abdomen trbuh, gr. skopeo gledam, promatram) med. ispitivanje trbuha radi utvri- vanja uzroka bolesti abdukcija (lat. abductio) 1. odvoenje, odvlaenje, odstranjenje; 2. log. silo- gizam iji je drugi sud (praemissa minor) samo vjerojatan, te je i zaklju- ak vjerojatan; kir. razmicanje zglo- bova abduktor (lat. abductor) anat. mii od- mica abeceda utvreni redoslijed svih slova nekog jezika (npr. latinska, panjol- ska abeceda); utvreni redoslijed slova u latinici (grka abeceda zove se alfabet, a staroslavenska azbuka); pren. osnovno znanje o emu; ne zna ni abecede nema pojma ni o emu abecedar poetnica, knjiga iz koje se ue slova, itanje i pisanje; popis ri- jei po abecednom redu Abel (asir. habal) "sin" (prema Bibliji: jedan od dvojice sinova prvoga ovje- ka Adama; ubio ga brat Kajin; pren. simbol nevino ubijenog ovjeka) abela (lat. albellus bjeliast) bot. bijela topola (Populus alba) abelardizirati kastrirati (prema glaso- itom skolastiaru P. Abelardu, 1079 1142, koji je zbog ljubavi prema svojoj uenici Heloise bio kastriran aberacija (lat. aberrare odlutati, aber- ratio) 1. opt. pojava koja se oituje u tome da se svjetlosne zrake ne sa- staju u jednoj toki; sferna ili mono- kromatska aberacija pojava koja se oituje u tome da se svjetlosne zrake ne sastaju u jednoj toki pri odbija- nju od okruglog udubljenog ogledala i pri prelamanju kroz leu okruglog oblika; kromatska aberacija nedovolj- na otrina slike poradi nejednake snage prelamanja lea za zrake raz- liitih boja, to dovodi do bojenja sli- ke duginim bojama; 2. astr. prividno pomicanje nebeskog tijela poradi godinjeg gibanja Zemlje oko Sunca; 3. pren. skretanje, odstupanje od nor- malnog tipa, lutanje, zabluda aberirati ab-errare) odlutati, za- bludjeti, skrenuti, skretati; varati se, prevariti se aberratio criminis it. aberacio kri- minis (lat.) prav. zabluda o izvrenju zloina, npr. kad se utvrdi da je zlo- in koji je izvrio Edip bio, zapravo, oceubojstvo, a ne ono to je on elio uiniti Abesinija zemlja u Africi (Etiopija, Ha- be); abesinski zdenac pumpa ija je cijev bez prethodnog buenja utis- nuta u zemlju abest (lat.) "nije nazoan" (prije: for- mula u kolama kojom se javljalo da netko nije doao u kolu) > abevakuacija (lat. ab od, evacuatio pranjenje) djelomino pranjenje, is- pranjivanje abfertigung (njem. Abfertigung) ot- premnina (novana nadoknada za uklanjanje heke osobe s mjesta gdje je nepoeljni) abgedron (njem. abdreschen omlatiti penicu) otrc&n, olinjao; dosadan abhorentan (lat. abhorrere zgroziti se) odvratan, gadan, gnusan, oduran, mrzak; nespojiv, koji se suprotstav- lja neemu, koji je u suprotnosti s neim s abijetin (lat. abies jela) kem. smolasta tvar koja se dobiva iz terpentina abiogeneza 15 abnegacija abiogeneza (gr. a- bez, ne, bios ivot, genesis postanak) biol. postajanje i- voga od neive tvari (spontana gene- racija; uveo prof. Huxley) abiologija (gr. a- bez, ne, bios ivot, logia znanost) znanost o mrtvoj, an- organskoj prirodi abiotrofija (gr. abios bez sredstava za ivot, oskudan, trofe hrana) nedo- statak sposobnosti za ivot, prije- vremeno nestajanje, prijevremeno izumiranje abiritacija (lat. abirritatio) med. sma- njenost nadraljivosti (tkiva) abisodinamika (gr. abyssos bezdan, dynamis sila) grana geologije koja prouava unutranjost Zemlje i is- trauje sile koje u njoj djeluju abisus (gr. abyssos) ponor, provalija; pren. prodrljivac; abisalna fauna zool. ivotinje morskih dubina; abi- sal abiturij (lat. abiturium) ispit zrelosti na srednjoj koli, vii teajni ispit, matura abiturijent (lat. abire otii, odlaziti) onaj koji namjerava otii, osobito s nie kole na viu nakon poloenog ispita zrelosti (mature) abjudicirati (lat. abjudicare) ne priz- nati, ne priznavati, poricati abjudikacija (lat. ab-judicatio) prav. poricanje, odricanje, nepriznavanje abjudikacija (lat. ab dolje, judicare su- diti) sudsko osporenje, nepriznanje abjuracija (lat. abjuratio) prav. odri- canje pod prisegom abjurirati (lat. objurare) prav. pod pri- segom odricati, odrei ablacija (lat. ablatio odnoenje, ukla- njanje) kir. rezanje, odrezivanje, am- putacija; geol. odnoenje (ili: ski- danje) ledenjaka ili stijene topljenjem ili djelovanjem vode ablaktacija (lat. ablactatio) med. od- bijanje djeteta od sise; pren. odvika- vanje ablaktirati (lat. ablactare) odbiti (ili: odbijati) od sise, dojenja; bot. cijepiti jedno plemenito drvo na drugo obli- nje bez odrezivanja cijepa ablata (lat. ablatus odnesen) mn. prav. oduzete (ili: otete, ukradene) stvari ablativ (lat. aufferre odnositi, odvajati, abstuli, ablatum) gram. pade u ne- kim indoeuropskim jezicima, pade odvajanja, kretanja odnekud, potje- canja ablativni (lat. ablativus koji odnosi, odvaja) gram. koji se tie ablativa ili pripada ablativu; ablativni genitiv genitiv kojim se kazuje otkuda neto potjee, ili od ega se rastavlja ili udaljava ablaut (njem. Ablaut) v. alternacija, apofonija ablefarija (gr. a- bez, blefaron oni ka- pak) med. nedostatak onih kapaka (posljedica kongenitalnih poremea- ja u razvitku oka, osobito nakon gan- grene, lupusa, tumora i dr. ozljeda) ablegacija (lat. ablegatio) prav. progon- stvo, jednogodinje udaljivanje ablegat (lat. ablegatus) izaslanik dru- gog reda, osobito papin, za pojedi- nane sluajeve (za razliku od dele- gata); prognanik ablegirati (lat. ablegare) poslati, uda- ljiti, udaljivati; prognati na godinu dana ablepsija (gr. ablepsia) med. (duhovno) sljepilo, zaslijepljenost ablokacija (lat. ab-locatio) davanje pod zakup, u najam, iznajmljivanje ablucija (lat. ab-lutio) pranje, umivanje, ienje; obiaj katolikih sveenika da nakon priesti peru ruke abluirati (lat. ab-luere) oprati, ispirati, isprati, oistiti abmarkirati (njem. ab dolje, markie- ren obiljeiti) arg. "zbrisati", nesta- ti, maknuti se abnegacija (lat. ab-negatio) proricanje, odricanje, odbijanje abnormalan 16 abrazij abnormalan v. abnorman abnormalnost v. abnormitet abnorman (lat. ab-normis) nepravilan, neobian, koji odstupa od obiaja, re- da ili pravila; neobian, neprirodan; koji predstavlja izuzetak; bolestan, nezdrav; abnormalan abnormitet (lat. abnormitas) odstupa- nje od pravila, neprirodnost, nepra- vilnost; abnormalnost aboco (tal. abozzo) prvi nacrt, skica ne- ke slike; ebot abolicija (lat. abolitio unitenje) prav. oprost kazne, pomilovanje; ukidanje, ukinue, ponitenje abolicionisti (lat. abolitio) mn. politi- ka stranka u Sjev. Americi koja je radila na ukidanju ropstva; pristae pokreta za ukidanje nadzora nad prostitucijom i javnim kuama abolicionizam (lat. abolitio) pokret kojem je cilj abolicija, tj. ukidanje nekog obiaja ili sudskog postupka; prije: pokret za ukidanje ropstva u Sjev. Americi; pokret za ukidanje dr- avnog nadzora i za priznanje pro- stitucije abolirati (lat. abolere unititi) prav. prekinuti nad nekim sudski postu- pak bez ikakvih posljedica po op- tuenoga; ukinuti, ukidati, ponititi, ponitavati abominacija (lat. abominatio) gnusoba, uas, gadost, sramno djelo; oskvr- nue abondancija (fr. abondance, lat. abun- dantia) izobilje, obilnost, obilatost; pren. bogatstvo rijei, rjeitost abonent (fr. abonner, pretplatiti, pret- plaivati) pretplatnik abonirati (fr. abonner) pretplatiti, pret- plaivati, pretplatiti se abonoman (fr. abonnement) pretplata abonos (perz. ebonos, ebenus) bot. v. ebenos aboralan (lat. ab dolje, os, gen. oris us- ta) koji se nalazi nasuprot usta abordaa (fr. abordage) napad (na ne- prijateljski brod); sudar dvaju bro- dova; pren. oslovljavanje aboriginalan (lat. aboriginalis) prvo- tan; starosjedilaki, domai, sarao- nikao aborigini (lat. aborigines, lat. ab od, origo podrijetlo, poetak) mn. staro- sjedioci, prastanovnici, uroenici (za razliku od kolonista) aborticid (lat. aborticidium) ubijanje ploda u majinoj utrobi; nasilno ili umjetno izbacivanje zaetka (zamet- ka) iz maternice abortirati (lat. abortare) izvriti abor- tus, pobaciti, pobacivati; bot. ne do- nijeti plod abortiv (lat. abortivum) med. pobaajno sredstvo, sredstvo za izvravanje po- baaja; mn. abortivi abortivan (lat. abortivus) prijevremen, nezreo, nedozreo; med. koji izaziva pobacivanje, pobaajni; pren. skra- en, brzo zavren, uguen u samom zaetku, u klici; zakrljao, neplodan, jalov; abortivni postupak skraeni po- . stupak, skraivanje; abortivno lijee- nje med. lijeenje kod kojega se uz- ronik bolesti unitava u samom po- etku bolesti (osobito pri lijeenju spolnih bolesti) abortus (lat.) pobacivanje, pobaaj abradirati (lat. abradere) ostrugati, sa- strugati; odstranjivati trljanjem, od- roniti, odronjavati Abraham (hebr.) "otac mnotva", otac mnogih naroda (u Bibliji: praotac i- dova i Arapa) abrakadabra (hebr.) arobnjaka rije, bez znaenja, koja se, napisana na istostraninom trokutu u jedanaest redaka (svako slovo u jednom redu), nosila oko vrata kao hamajlija protiv groznice; danas se upotrebljava sa- mo u ali, kao i "hokus-pokus" abrazija (lat. abrasio) sastrugavanje, ienje struganjem; med. ienje abregacija 17 acciaccatura nagrizajuim sredstvima; geol. od- stranjivanje trljanjem, odronjavanje abregacija (lat. abregatio) izdvajanje, iskljuivanje, iskljuenje abrevijacija (lat. abbreviatio) kratica; kraenje, skraivanje (osobito knji- ge, spisa, lanka itd.); abrevijatura abrevijator (lat. abbreviator) skraiva, npr. neije knjige, neijeg spisa; pa- pinski pisar koji izrauje papinske breve abrevijatura (lat. abbreviare skratiti) v. abrevijacija abrihtati (njem. abrichten) obuiti, obu- avati, izvjebati, dotjerati; usp. dre- sirati abritirati (fr. abrutir) poivotinjiti, za- glupiti, izjednaiti sa ivotinjom; ubi- ti u nekome svaki moralni osjeaj abrogacija (lat. abrogatio) opozivanje, ukidanje, ponitenje abrogirati (lat. abrogere) ukinuti, uki- dati, opozvati; trg. ponititi, povui nalog abrumpirati (lat. abrumpere) otkidati, otkinuti, otrgnuti, prekidati, preki- nuti, raskomadati; usp. abruptan abruptan (lat. abruptus otkinut) strm; osoran; neuglaen; isprekidan; odsje- en; nagao, nenadan, estok, bez mnogo okolianja; usp. abrumpirati abs... v. pod aps... abstinyl v. antabus abid (njem. Abschied) oprotaj, ras- tanak; abidsbrif (njem. Abschieds- brief) oprotajno pismo; usp. apiter abtehati (njem. abstechen) razlikova- ti se od ega, ne slagati se s neim (npr. u bojama); isticati se, striti abulija (gr. abulia volja) bezvoljnost, odsutnost volje abuna (ar.) "na otac", najvii crkveni dostojanstvenik u Etiopiji (Abesini- ji), poglavar kranske Koptske cr- kve abundantan (lat. abundans) bogat, obi- lan, obilat; pretjeran abusus non tollit usum it. abuzus non tolit uzum (lat.) zloporaba ne ukida (pravilnu) uporabu abuzija (lat. abusio) pogrena uporaba rijei; katahreza abuzivan (lat. abusivus) sklon zlopo- rabama, sklon ogrijeiti se o postoje- e zakone i obiaje, protupravan abuzus (lat. abusus) prav. zloporaba; pogreka, zabluda; loa uporaba abyssus abyssum invocat it. abisus abisum invokat (lat.) ponor izaziva ponor, tj. jedna pogreka uzrokuje drugu abzac (njem. Absatz) u proznom i pjes- nikom tekstu: poinjanje nove ree- nice novim redom tako da se prva rije te reenice uvlai malo udesno, stavak, odlomak; prijelom, cezura (u stihu); usp. alineja Academy-award (engl.) nagrada ame- rike Akademije (of Picture Arts and Sciences) za najbolje umjetniko do- stignue u filmskoj umjetnosti; v. Os- kar accarezzevole it. akarecevole (tal.) glaz. umiljato, ljupko accarezzevolmente it. akarecevol- mente (tal.) glaz. v. accarezzevole accelerando it. aelerando (tal.) glaz. oznaka tempa: svirati ili pjevati ubr- zavajui, postupno bre accentus acutus it. akcentus akutus (lat.) gram. otri naglasak; akut accentus circumflexus it. akcentus cirkumfleksus (lat.), gram. izvijeni naglasak (u grkoj gramatici, kao u rijei moira); cirkumfleks accentus gravis it. akcentus gravis (lat.) gram. teki naglasak (u grkoj i francuskoj gramatici); gravis acciaccatura it. aakatura (tal.) glaz. stapanje, suzvuanje prijanjeg tona sa sljedeim glavnim tonom; takoer; dodavanje jednog intervala akordi- ma radi pojaanja harmonije apropos 18 abalijenirati accordamento it. akordamento (tal.) glaz. usuglaavanje, prilagoavanje instrumenata i glasova accordando it. akordando (tal.) glaz. usuglaavajui, prilagoavajui acedija (gr. akedeia) duhovna tromost, ravnodunost prema nekom dobru, prema ivotu; akedija acenonoet (gr. a-, koinos zajedniki, nois, noos razum, um) ovjek bez zdravog ljudskog razuma; akenono- et acera (lat. acerra) kutija s tamjanom, kadionica; acerra thuraria it. acera turarija (lat.) crkvena posuda u kojoj se dri tamjan; acerra philologica it. acera filologika (lat.) zbirka filolokih rasprava; acerra historica it. acera historika (lat.) zbirka odabranih po- vijesnih rasprava (kao naslov knji- ga) acerbacija (lat. acerbatio) ogorenje, pogoranje acerban (lat. acerbus) gorak, trpak; ogoren; grub, surov, strog acerbitet (lat. acerbitas) trpkost; gor- ina, grubost, surovost, strogost aceridi (gr. a-, keros vosak) mn. farm. melemi i masti u kojima nema voska; akeridi acerirati (lat. acer, fr. acerer) eliiti, oeliiti, okaliti acervacija (lat. acervatio) nagomilava- nje, gomilanje acescencije (lat. acescere, acescentia) mn. jela i lijekovi koji lako dobiju kiselkast okus acet(um) (lat. acetum) ocat acetabul (lat. acetabulum) posuda (ili: boca) za ocat; anat. zglobna aa acetati (lat. acetum ocat) mn. kem. soli octene kiseline aceterni (lat. acetum) farm. sredstvo, lijek protiv uljeva i bradavica acetian (lat. acetum) koji sadri ocat, octeno kiseo acetil (lat. acetum) kem. radikal octe- ne (acetilne) kiseline acetilen (lat. acetum) kem. plinovit ugljikovodik C2H2, bezbojan i otro- van, upotrebljava se za osvjetljenje; acetilenska svjetiljka svjetiljka u kojoj gori acetilen acetometar (lat. acetum, gr. metron) kem. sprava za mjerenje kiselosti octa acetometrija (lat. acetum, gr. metria) kem. mjerenje jakosti octa aceton (lat. acetum) kem. bezbojna te- kuina ugodna mirisa, dobiva se iz vodenog destilata suhe destilacije dr- veta (dimetilni keton) acetonemija (lat. acetum, gr. haima krv) med. prisutnost acetona u krvi, osobito kod eerne bolesti teeg ob- lika acetonurija (lat. acetum, gr. uron mo- kraa) med. prisutnost acetona u mokrai, osobito kod eerne bolesti acezija (gr. akesis) lijeenje; akezija acid-party it. esid-parti (engl.) narko- manska skupna seansa, skupno ui- vanje droga acidacija (lat. acidatio) kem. ukiselja- vanje, npr. hrane u elucu acidifikacija (lat. acidificatio) kem. stvaranje kiseline, pretvaranje u ki- selinu acidimetar (lat. acidum, gr. metron) sprava za mjerenje jakosti kiseline acidimetrija (lat. acidum, gr. metria) mjerenje jakosti kiselina acidirati (lat. acidere) kem. ukiseliti, pretvoriti u kiselinu aciditet (lat. aciditas) kem. kiselost acidoza (lat. acidosis) med. samootro- vanje kiselinom zbog nagomilavanja acetonskih tijela u organizmu, oso- bito kod eerne bolesti acijanoblepsija (gr. a ne, kyanos plav, blepein, gledati) sljepoa za plavu bo- ju, nesposobnost oiju da zamjeuju plavu boju; usp. aneritropsija aciniforman 19 adagij aciniforman (lat. aciniformis) v. aci- nozan acinozan (lat. acinosus) pucast, koji ima oblik zrna groa, npr. lijezde acquestus conjugalis it. akvestus konjugalis (lat.) prav. zajednika te- evina mua i ene Actors' Studio amerika filmska usta- nova (osnovao god. 1947. Elia Kazan) koja se temelji na naelima ruskog teatrologa K. Stanislavskoga actu it. aktu (lat.) zaista, stvarno ad (lat.) prijei, k, ka, na, do, kod, pri, uz; do, oko, u; za; s obzirom na; prema, po (ad naturam prema pri- rodi); uz, pored, osim, povrh ad acta it. ad akta (lat.) odlaganje spisa u pismohranu (arhiv); odstra- niti neto kao svreno ili nepotrebno ad arma! (lat.) k oruju! pren. na po- sao! ad bene placitum (lat.) prema dopa- danju, prema nahoenju, po volji ad calendas graecas it. ad kalendas grekas (lat.) "do grkih Kalenda", tj. nikada, na "Nigdaijevo", "kad na vrbi rodi groe" ad depositum it. ad depozitum (lat.) dati ili uzeti neto na uvanje, u pohranu ad exemplum it. ad egzemplum (lat.) na primjer, primjerice ad gloriam (lat.) na slavu ad hoc it. ad hok (lat.) upravo za to, posebno radi, samo za ovu priliku, samo za ovu svrhu ad honorem (lat.) u ast, iz poasti ad inferos (lat.) kod mrtvih; u pod- zemnom svijetu; pren. u miru ad infinititum (lat.) u beskraj, u ne- dogled - ad libitum (lat. ad libitum, libitus pro- htjev) glaz. po volji, tj. svirati ili pje- vati; takoer: znak da se instrumen- ti ili glasovi s ovim dodatkom, u ne- kom glazbenom komadu, mogu i izo- staviti ad limina (lat.) krae umjesto ad limi- na apostolorum, tj. na apostolske pragove (katoliki su biskupi duni svake pete godine pisano i usmeno obavijestiti papu o stanju u svojim biskupijama; takvo se obavjetava- nje zove referat ad limina) ad litteram (lat.) doslovce, doslovno, bukvalno ad majorem Dei gloriam (lat.) na veu slavu Boju (geslo jezuitskog reda) ad manus (lat.) na ruke, na ruku, pri ruci; ad manus fideles (lat.) u povjer- ljive ruke; ad manus proprias (lat.) na vlastite ruke ad normam (lat.) prema propisu, po pravilu ad notam (lat.) uzeti ad notam zabilje- iti, zapamtiti, primiti na znanje ad oculos it. ad okulos (lat.) prikazati neto jasno, oigledno, zorno ad partem (lat.) sa svakim dijelom po- sebno, tj. pojedinano ad pias causas it. ad pijas kauzas (lat.) za pobone svrhe, za dobrotvor- ne namjene ad ratifikandum (lat. ad ratificandum) za potvrdu, za odobrenje ad rem (lat.) prema stvari, to odgova- ra stvari (a ne osobi); prilino, zgod- no, korisno, uputno, upotrebljivo ad ultra (lat.) do kraja, do krajnjih gra- nica, potpuno ad unum (lat.) svi do jednoga, do jed- noga, do posljednjeg ad valorem (lat.) prema vrijednosti adab (ar.) u srednjovjekovnoj arapskoj knjievnosti: pouna literatura koja je veoma slina enciklopediji Adad kod Sumeraca, Asiraca i Babilo- naca: boanstvo vjetra, oluje, nevre- mena i groma adagietto it. adaeto (tal.) glaz. 1. ma- lo sporije; 2. im. glazbeno djelo koje treba izvoditi manje lagano adagij (adagium) poslovica adagio 20 adeno- adagio it. adao (tal.) glaz. 1. blago, lagano, tiho; ozbiljno, dostojanstve- no; 2. im. glazbeno djelo koje treba izvoditi blago i lagano adagio assai it. adado asai (tal.) glaz. veoma lagano; adagio di molto adagiologija (lat. adagium poslovica, gr. logia zbirka) zbirka poslovica; znanost o poslovicama adagissimo it. adadisimo (tal.) glaz. veoma lagano, to lake adakcija (lat. adactio, adigere) upor- nost, prisiljavanje, primoravanje adaktilija (gr. a -bez, daktylos prst) med. nedostatak svih prstiju na ruci ili nozi adalet (tur.) pravda, pravednost; pravil- nost, ispravnost Adam (hebr. ovjek nainjen od zemlje) u Bibliji: ime prvog ovjek; Adamov kostim golo muko tijelo; Adamova jabuica istaknuta izboina na pred- njem dijelu vrata nekih mukaraca; Adamovo rebro ena (budui da je, prema Bibliji, Bog stvorio enu od Adamova rebra) adamant (gr. adamas, adamantos) v. adamas adamas (gr. adamas) kaljeno eljezo, elik; dijamant adamizam struja europske knjievno- sti koja se oslanja na primitivne i instinktivne pojave u ljudskoj naravi Adapa po babilonskoj mitologiji: prvi ovjek (odbivi nebesku hranu izgu- bio je besmrtnost za itav ljudski rod) adapcija (lat. adaptio) v. adaptacija adaptacija (lat. adaptatio) prilagoa- vanje, prilagodba, prilagoenost; pri- mjena; adapcija adaptator (lat. adaptator) onaj koji pri- lagoava, tehnika sprava za spregu meusobno neprilagoenih elemena- ta adaptirati (lat. adaptare) prilagoditi, prilagoavati; preurediti, preureiva- ti; primijeniti, primjenjivati adcitacija (lat. adcitatio) prav. poziva- nje na parnicu adcitat (lat. adcitatus) prav. pozvani na suenje, parnicu addatur (lat. addere dodati, addatur) neka se doda, dodaj, dometni adde (lat. addere dodati, adde) med. dodaj! dometni! (na receptima) adefagija (gr. adefagia) med. prodr- ljivost, prevelika elja za jelom adekvacija (lat. adaequatio) izjednae- nje, prilagoavanje adekvatan (lat. adequatus) izjednaen, jednak; podudaran, odgovarajui, prikladan; adekvatan pojam log. onaj koji tono izraava bit svoga pred- meta; adekvatna spoznaja spoznaja koja je u punoj suglasnosti s biti spo- znatoga adelfija (gr. adelfos brat) pobratimstvo; bot. sratenost pranikih niti adelfizam (gr. adelfos brat) bratstvo, bratimljenje, pobratimstvo adelfoktonija (gr. adelfos brat, adelfi sestra, kteino ubijem) bratoubojstvo ili sestroubojstvo adelopodi (gr. adelos prikriven, nejas- an, podos noga) zool. ivotinje koje izgledaju kao da nemaju nogu, tj. u kojih su noge skrivene ademcija (lat. ademptio, adimere) prav. oduzimanje, uklanjanje, uskraivanje ademptio bonorum it. ademcio bo- norum (lat.) prav. oduzimanje imanja ademptio civitatis it. ademcio civita- tis (lat.) prav. oduzimanje prava gra- anstva, protjerivanje iz grada adenalgija (gr. aden lijezda, algos bol) med. lijezdobolja adend (lat. addendus) mat. pribrojnik adenda (lat. addenda) mn. dodaci, pri- lozi, domeci adenitis (gr. aden lijezda) med. upala lijezda adeno- (gr. aden) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: lijezda, ljez- dani adenoflegmon 21 adiafora adenoflegmon (gr. aden, flego gorim) med. prelaenje upale limfne lijez- de na okolna tkiva adenogeneza (gr. aden, genesis posta- nak) fiziol. nastajanje, stvaranje li- jezda adenografija (gr. aden, grafia opis) fi- ziol. opisivanje lijezda adenoidan (gr. aden, eidos oblik) ljez- dolik, ljezdast adenoidi (gr. aden, eidos oblik) med. ljezdaste izrasline = adenoidne ve- getacije adenologija (gr. aden, logia znanost) fiziol. prouavanje lijezda adenom (gr. aden) med. ljezdaste iz- rasline koje se sastoje od epitelnih cjevica i vezivnog tkiva adenopatija (gr. aden, pathos bolest) med. bolest ljezdanog sustava adenotomija (gr. aden, tome rezanje) med. operativno uklanjanje ljezda- nih izraslina, adenoida adenozan (gr. aden, lat. adenosus) ljezdani, koji se tie lijezda adeps (lat.) mast, salo adept (lat. adeptus, adipisci dostii, za- dobiti, stei) onaj koji je neto po- stigao; u alkemiji: onaj koji je stekao veliku tajnu alkemije; danas: onaj koji je prodro u sve tajne neega adespoton (gr. adespoton) imanje bez gospodara; djelo iji je tvorac nepo- znat adh- v. pod ath- adherencija (lat. adhaerentia) srai- vanje, sraslost; pripadnost, naklo- nost, privrenost adherencija (lat. adhaerere drati se ega, prianjati) prianjanje, pristaja- nje; privrenost, pripadnost, sklo- nost, naklonost, sljedbenitvo, sra- slost adherent (lat. adhaerens) pristaa, pri- vrenik, pripadnik; sudionik adherirati (lat. adhaerere) prionuti, prijaviti; biti priljepljiv; nadoveziva- ti se; odrati se, biti uz; odobravati, pristajati uz neko miljenje adhezija (lat. adhaerere drati se ega, prianjati) fiz. prionljivost, meusob- no privlaenje dvaju tijela koja se ti- jesno dotiu; prianjanje, priljublji- vanje, pripijanje; med. sratenje, pri- raivanje; prav. prikljuenje, nak- nadni pristup neke drave nekom ugovoru; izricanje kazne uz pravo- rijek o imovinskom zahtjevu koji je nastao izvrenjem kaznenog djela (naknada tete, povrat oduzete stva- ri i si.); usp. kohezija adhezija (lat. adhesio) prionljivost, pri- vlanost; fiz. sila kojom se privlae molekule raznih tijela (supr. kohezi- ja); prav. vezivanje jednog privatno- pravnog djela uz neko kazneno djelo; anat. bolesna sraslost dijelova tijela, sraslica adhezijski postupak prav. mjeoviti ili pridruni nedostatak, onaj kod kojega se uz neko kazneno djelo vee i jedan privatnopravni graanski predmet; v. adhezija adhezivan (lat. adhesivus) prionljiv; koji spaja, spojni adhibenda (lat. adhibere, adhibenda) mn. pomona sredstva; prilozi uz spi- se adhibicija (lat. adhibitio) primjena, uporaba, koritenje; prizivanje, pri- voenje adhortacija (lat. adhortatio) opomena; poticanje, pobuivanje, ohrabrivanje, bodrenje, adhuc sub judice lis est it. adhuk sub judice lis est (lat.) prav. stvar je jo pred sudom, spor jo nije rijeen adiafora (gr. ta adiafora) mn. fil. ono to je s moralnog (etikog) stajalita beznaajno, tj. ni dobro ni loe; stoici su uili: samo je jedno dobro (vrlina) i samo jedno zlo (porok); sve je ostalo (ivot, zdravlje, ljepota, bogatstvo itd.) beznaajno adicija 22 adjudikacija adicija (lat. additio) dodavanje, zbraja- nje; umnoavanje adicionalan (lat. additionalis) nakna- dan, dodan, pridodan, koji slui kao dodatak; adicionalni zakon novi, do- punski zakon adicirati (ad-dicere) prav. priznati, do- suditi, dodijeliti adija-aktinski (a- ne, dia kroz, aktis, aktinos zrak) opt. koji ima svojstvo neproputanja aktinskih zraka adijabatan (gr. a- ne, diabaino prola- zim) fiz. neprolazan za toplinu, koji se zbiva bez dobitka i gubitka top- line, bez povienja i snienja tem- perature; usp. izotermian adijabatian v. adijabatan adijafan (gr. a-diafaino) neproziran adijaforan (gr. a-diaforos) ravnodu- an, ni dobar ni lo; indiferentan adijaforija (gr. a-diaforia) ravnodu- nost; usp. indiferentizam adijaforist (gr. a-diaforos) ravnoduan ovjek, slobodni mislilac, slobodan duh; indiferentist adijagnostian (gr. adiagnostikos) med. koji se ne da (ili: ne moe) raz- likovati, raspoznati, utvrditi adijantum (gr. adianton) bot. viline vlasi, gospina kosa adijareja (gr. a- ne, diarrheo protje- em) med. nevrenje nude, zatvore- nost adijaterman (gr. a-, dia- kroz, ther- maino zagrijavam) fiz. koji ne pro- puta toplinske zrake; aterman adijatetian (gr. a- ne, dia- kroz, ti- themi metnem, stavim) med. koji ni- je sklon bolesti adikcija (lat. addictio) prav. dosuiva- nje, dodjeljivanje adinamian (gr. adynamikos) nemo- an, slab, iznemogao, klonuo; nespo- soban adinamija (gr. adynamia) med. nemo, slabost, malaksalost, iznemoglost, klonulost; nesposobnost adio! (tal. addio) zbogom! adipocera (lat. adeps, adipis mast, vo- sak) kem. masni vosak, vosak od lea adipoza (lat. adeps, adipis) fiziol. stva- ranje masti u tijelu adipozan (lat. adiposus) mastan, pre- tio, gojan, debeo adipsija (gr. a-, dipsa e) med. neos- jeaj ei adipson (gr. a-, dipsa e) med. sred- stvo za gaenje ei adirati (lat. addere) dodati, zbrojiti, zbrajati adirato (tal.) glaz. srdito, ljutito, s uz- buenjem Adisonova bolest bolest nadbubrenih lijezda koja se oituje bronanom bojom koe i opim malaksanjem, a uzrokuje smrt (naziv prema otkri- vau, engl. lijeniku Thomasu Addi- sonu, 17931860) aditivan (lat. additivus) koji se treba dodati aditon (gr. adyton) ono to je nepri- stupano; najsvetiji, unutarnji dio grkog hrama u koji je samo sveenik smio stupiti adizonizam med. vrsta tuberkulozne oboljelosti nadbubrenih lijezda, praena smeom ili smeecrnom bo- jom onih dijelova koe koji su izloeni svjetlosnom ili mehanikom podra- aju; obino smrtonosna (nazvana po engl. lijeniku Thomasu Addisonu koji ju je prvi 1855. g. opisao); Adi- sonova bolest, bronana bolest adjekcija (lat. adjectio) pridjevanje, dodavanje; prav. poveanje, dodatak ponuenoj svoti novca adjektiv (lat. adjectivum) gram. pridjev adjektivni (lat. adjectivus) gram. pri- djevni, pridjevski adjudicirati (lat. adjudicare) dosuditi, dosuivati, odobriti adjudikacija (lat. adjudicatio) prav. sudsko priznanje, dosuivanje, pre- suda u neiju korist adjudikatar 23 admodijacija adjudikatar (lat. adjudicatarius) prav. kupac na javnoj prodaji; onaj kome ostaje nadmetanjem, drabom pro- davana stvar, najbolji ponuditelj adjudikativan (lat. adjudicativus) ko- jim se dosuuje adjument (lat. adjumentum) pomono sredstvo, pomo adjungirati (lat. adjungere) pridodati, dodijeliti na rad, dati nekome neko- ga za pomonika i budueg nasljed- nika adjunkcija (lat. adjunctio) vezivanje, pridruivanje, dodjeljivanje, dodava- nje, spajanje adjunkt (lat. adjunctus) pomonik; po- moni slubenik, mlai inovnik adjunktura (lat. adjunctura) pomono zvanje; pomona ustanova adjuracija (lat. adjuratio) zaklinjanje; prav. polaganje zakletve; preklinja- nje adjutatorij (lat. adjutatorium) anat. ramena kost, ramenjaa adjutor (lat. adjutor) pomonik, poma- ga adjutorij (lat. adjutorium) pomono sredstvo, pomo adjutum (lat. adjutum) pomo, potpo- ra, dodatak adjuvancije (lat. adjuvantia) mn. farm. v. adjuvans adjuvans (lat.) farm. pomono sredstvo, sporedni lijek ije je djelovanje sla- bije adjuvant (lat. adjuvans) pomonik, pomaga; pomoni uitelj adkredulirati (lat. adcredulare) zanije- kati pod prisegom neki dug adlatus (lat. ad-latus) pomonik, mladi inovnik; osobito inovnik ili asnik koji je dodijeljen na slubu nekom viem inovniku ili asniku adlenimenti (lat. adlenimenta) med. sredstva, lijekovi za ublaavanje adlerizam teorija austrijskog psiholo- ga Alfreda Adlera (18701937), tzv. "individualna psihologija" Admet mit. starogrki kralj u Feri (Te- salija), jedan od Argonauta, mu Alkestidin, Apolonov ljubimac adminacija (lat. adminatio) prav. pri- jetnja (kao simbolina uvreda) adminikul (lat. adminiculum) pomono sredstvo, pomagalo adminikulator (lat. adminiculator) u Katolikoj crkvi: osoba koja se skrbi o udovicama, siroadi i si. administracija (lat. administratio) upravljanje, uprava; upravna vlast, vlada; inovnitvo, slubenitvo administrativa (lat. administrare upravljati, administrativa) uprava, upravna vlast administrativni (lat. administrativus) upravni, koji se tie ili potjee od up- ravne vlasti, ustanove itd. administrator (lat.) upravitelj; osoba koje upravlja ustanovom administrirati (lat. administrare) up- ravljati; voditi poslove neke ustano- ve, voditi posao za nekoga drugog admiracija (lat. admiratio) divljenje; uenje admiral (ar. amir al ba', fr. amiral) za- povjednik bojne flote; zool. leptir (Va- nessa atlanta) admirali te t (njem. Admiralitat) pomor- ska vlast; vrhovno zapovjednitvo po- morske vojne sile; svi admirali po- morske vojne sile admirativan (lat. admirari diviti se) koji pokazuje, izraava ili izaziva div- ljenje, uenje, oboavanje admisibilan (lat. admissibilis) primljiv; prihvatljiv admisibilitet (lat. admisibilitas) prim- ljivost; prihvatljivost admisija (lat. admissio) primanje, pri- jam admodijacija (lat. admodiatio) davanje zemlje u zakup admodijator 24 adresat admodijator (lat. admodiator) onaj koji daje zemlju pod zakup, iznajmitelj admonicija (lat. admonitio) opominja- nje, ukoravanje zbog nevrenja du- nosti admonitivan (lat. admonitivus) koji opominje adneksi (lat. adnexa) mn. med. veze maternice s jajnikom i jajovodom adnominalan (lat. ad k, nomen ime) koji ide uz imenice, koji pripada imenicama adnotacija (lat. adnotatio) biljeka, pri- mjedba, napomena, objanjenje; prav. popis; anotacija adnotanda (lat.) mn. stvari koje treba zabiljeiti, zapamtiti, znaajne stva- ri adnotata (lat.) mn. biljeke, primjedbe, napomene adnotator (lat. adnotator) pisac ili stav- lja primjedaba; tuma adnotirati (lat. adnotare) pribiljeiti, zapisati, zapamtiti, uzeti na znanje adolescencija (lat. adolescentia) mla- dost, mladenako doba; mlade, om- ladina adolescent (lat. adolescens) mladi; pren. utokljunac Adonaj (hebr.) Gospod, Gospodin, "moj Gospodin" hebrejski naziv za Boga, budui da se ime Jahve nije smjelo izgovoriti) adonijski stih (lat. versus adonius) poet. antiki stih koji se sastoji od jednog daktila i jednog troheja ili spondeja: U U U Adonis (gr. Adonis) mit. legendarno lijep mladi za iju su se ljubav oti- male boice Afrodita i Perzefona; simbol ljepote i proljea; zool. vrsta lijepog plavog leptira (Polyomatus Adonis); bot. gorocvijet adonizacija (lat. adonisatio) namjeta- nje, dotjerivanje, kienje adopcija (lat. adoptio) uzimanje pod svoje, usvojenje, posvajanje adoptacija (lat. adoptatio) v. adopcija adoptant (lat. adoptans) posvojitelj, usvojitelj; adoptator adoptat (lat. adoptatus) usvojeno dijete, posvoje, pokerka, posinak adoptator (lat. adoptator) v. adoptant adoptirati (lat. adoptare) uzeti tue dijete pod svoje, usvojiti, posvojiti; priznati za svoje adoptivan (lat. adoptivus) usvojen, po- svojen adoracija (lat. adoratio) oboavanje, veliko potovanje, klanjanje; silno vo- ljenje, bezgranina ljubav Adrast starogrki mitoloki kralj u Ar- gu, tast Polinikov, jedan od voa "Sedmorice protiv Tebe" adrenalin (lat. ad u ren bubreg) med. supstanca (ili: tvar) koju nadbubre- na lijezda izluuje neposredno u krv; upotrebljava se za smanjenje krvnog tlaka, kod slabosti srca, bronhijalne astme, morske bolesti itd.; epinerfm, epirenan, suprarenin adresa (fr. adresse) 1. oznaka (na pismu i dr.) mjesta stanovanja i imena ono- ga kome se pismo upuuje; 2. pisme- na predstavka, molba skuptine vla- daru; sveana estitka neke udruge ili kolegija slavljeniku; pren. hitrost, okretnost, umjenost; adresa po po- trebi bank. pozivanje neke osobe da akceptira ili isplati mjenicu za sluaj neakceptiranja ili neisplate mjenice adresant (fr. adresser) osoba ili tijelo koje upuuje ili preporuuje, pisac pisma, predstavke, molbe i si.; bank. mjenini potpisnik koji upuuje poziv nekoj osobi da akceptira ili isplati mjenicu adresar (fr. adrreser) popis osoba s naznaenjem mjesta i ulica stanova- nja; knjiga s popisom stanovnika ne- kog mjesta (po zanimanjima, djelat- nostima, ulicama i dr.) adresat (fr. adresser) osoba ili tijelo ko- jem se upuuje pismo, primatelj pi- adresirati 25 adventisti sma; bank. osoba kojoj se vlasnik mjenice treba obratiti u sluaju da je primatelj (trasat) ne plati adresirati (fr. adresser) oznaiti na pis- mu, poiljci i dr. ime i mjesto stano- vanja osobe ili ustanove kojoj se pi- smo ili poiljka upuuje, napisati ad- resu Adrijatik (lat. Adria) Jadran, Jadran- sko more adrogacija (lat. adrogatio) prav. usvoje- nje; usvojenje onoga koji je ve pu- noljetan adrogirati (lat. adrogare) prav. uzeti pod svoje, posvojiti, usvojiti; usp. adoptirati adskripcija (lat. adscriptio) pripisiva- nje; pismeni dodatak adskriptor (lat. adscriptor) supotpis- nik adsorpcija (lat. adsorptio) fiz. zgunja- vanje plinova na povrini vrstih tijela; usp. okluzija adstant (lat. adstans) pomonik, po- moni uitelj adstipulacija (lat. adstipulatio) bezu- vjetni pristanak, potpuna suglasnost adstrikcija (lat. adstrictio) med. ste- zanje, skupljanje, zatvaranje, npr. rane adstringens (lat. adstringens) med. sredstvo za stezanje povrine sluz- nice i povrijeene koe adstringentan (lat. adstringens) stez- ljiv, koji stee, koji skuplja, koji za- tvara adstringirati (lat. adstringere) stegnu- ti, stezati, skupiti, skupljati, zatvoriti adukcija (lat. ad, ducere voditi) privo- enje, dovoenje, primicanje, privla- enje; med. gibanje miia prema sre- dinjoj crti tijela, privlaenje miia; prav. dokazivanje, navoenje razlo- ga, pozivanje na to; aduktor mii primicah; usp. abdukcija, abduktor adukcija n .at. aductio dovoenje) anat. "vivlaenje miia adult (lat. adolescere odrasti, adultus) odrastao, spolno zreo ovjek i svako ivo bie uope adultan (lat. adultus) odrastao, stasao; punoljetan; spolno zreo adulter (lat.) preljubnik, brakolomac adultera (lat.) preljubnica adulteracija (lat. adulteratio) krivotvo- renje (osobito novca) adulterij (lat. adulterium) prav. brako- lomstvo, preljub adumbracija (lat. adumbratio) rad u glavnim potezima, nacrt, skica adurencije (lat. adurentia) mn. sred- stva za paljenje ili nagrizanje adurens (lat.) med. sredstvo za palje- nje ili nagrizanje; pirotik adusirati (fr. adoucir) sladiti, zasladiti; ublaiti, utaiti, razblaiti, olakati; glaati; omekati, postati kovnijim; slik. razblaiti boje adut (fr. a tout u sve, na sve) u karta- ma: najjaa boja, tj. karta koja nosi sve ostale; najjae sredstvo, najjai razlog adutirati (fr. a tout u sve, na sve) u kartama: poeti igru adutima; sjei adutom baciti adut na kartu druge boje i time odnijeti; izadutirati se izbaciti u igri sve adute, ostati bez aduta; pren. izgubiti, potroiti sve, ostati bez sredstava; iscrpsti sva sredstva, sve najjae razloge advekcija (lat. advehere dovoziti) vo- doravno gibanje zraka, a time se pre- nose i meteoroloki faktori (toplina, vlaga i dr.) u vodoravnom smjeru advent (lat. adventus dolazak) predsto- jei dolazak Spasitelja navijeten u Svetom pismu (Otk 22,7); kod katoli- ka: posljednja etiri tjedna pred Bo- i, doae adventisti (lat. adventus dolazak) pri- padnici kranske sljedbe koju je u Americi osnovao William Miller koji je proricao da e Krist po drugi puta doi 1844. godine; svetkuju subotu, adventivan 26 aerobat osnovom vjere smatraju Sveto pismo (Bibliju), vjeruju u Kristovo obea- nje da e po drugiput doi; crkva ra- irena po cijelom svijetu adventivan (lat. adventivus) sluajan; sporedan, pridoao; bot. koji ne raste na svom pravom mjestu, npr. adven- tivni korijen onaj koji se razvija na samoj stabljici (brljan, divlja jago- da i dr.) adventizam (lat. adventus dolazak) na- uavanje i pokret adventista; v. ad- ventisti adverb (lat. adverbium) gram. prilog adverbijal (lat. adverbiale) gram. pri- lona oznaka (vremenska, mjesna, nainska, uzrona) adverbijalni (lat. adverbialis) gram. priloni adverzarije (lat. adversaria) mn. knjige ili biljenice u koje se privremeno unose grada i biljeke koje e tek kasnije biti sreene ili obraene adverzativan (lat. adversativus) gram. suprotan advocatus Dei (lat.) "Boji odvjetnik", u Rimokatolikoj crkvi: osoba koja opovrgava prigovore "vrajeg odvjet- nika" (advocatusa diaboli) pri proce- sima za proglaenje svetim ili bla- enim advocatus diaboli (lat.) "vraji od- vjetnik", osoba koja se suprotstavlja "Bojem odvjetniku" (advocatusu Dei); pren. ovjek koji se suprotstav- lja opem miljenju; v. diabolus ro- tae advocirati (lat. ad voare) baviti se od- vjetnikim poslovima, braniti druge pred sudom; sluiti pravu; pren. za- uzimati se za nekoga ili neto advokat (lat. advocatus onaj koji je pozvan u pomo) pravozastupnik, pravobranitelj, branitelj, odvjetnik advokatura (lat. advocatura) pravobra- niteljstvo, pravozastupnitvo, odvjet- nitvo, odvjetniko zvanje adustirati (lat. adjustare) dotjerati, do- tjerivati, namjestiti; adjustirati; obi- no: adustirati se, adjustirati se adutant (lat. adjutans) pomonik; mlai asnik dodijeljen na slubu viem asniku, pratitelj vieg asnika autantura (lat. adjuntatura) zvanje, sluba i kancelarija autanta aed (gr. aoidos) pjeva i pjesnik slobo- de u herojskom razdoblju starih Grka AEG kratica za poznatu njemaku tvrt- ku Allgemeine Elektrizitets-Gesell- schaft it. Algemajne elektricitets-ge- zelaft "Sveope drutvo za elektri- citet" Aenona (lat.) antiko ime za Nin aequilibrium indifferentiae it. ekvi- librijum indiferencije (lat.) fil. rav- notea dvaju suprotnih motiva, dviju suprotnih pobuda; usp. Buridanov magarac aer (gr. aer zrak, lat. aer) zrak aeracija (lat. aeratio) proizvoenje zra- ka; prozraivanje; izlaganje kemij- skom djelovanju zraka aerat (lat. aeratum) kem. voda u kojoj ima ugljine kiseline aerenhim (gr. aer zrak, en u, hyma tekuina, sok) bot. stanino tkivo s velikim, zrakom napunjenim, meu- staninim prostorima, osobito kod vodenih biljaka aerian (lat. aer, gr. aer) zrani; pro- zraan, plinovit aerifikacija (lat. aerificatio) punjenje zrakom; kem. pretvaranje u zrak, plin aeriforman (lat. aeriformis) prozraan, plinovit aerizirati (gr. aer, fr. aeriser) pretvo- riti, pretvarati u zrak, plin aero- (gr. aer, lat. aer) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zrak, zrani, koji je u vezi sa zrakom aerobat (gr. aer, baino idem) plesa u zraku, plesa na uetu; koji ide po zraku; mudrija aerobi 27 aeromantija aerobi (gr. aer, bios ivot) mn. biol. bakterije koje, kao i sva via iva bia, moraju imati slobodnog kisika da bi mogle ivjeti (za razliku od ana- eroba) aerobionti (gr. aer, bios ivot) mn. zool. v. aerobi aerobomba (gr. aer, bombos dubok, potmuo zvuk) voj. zrana, avionska bomba aerobus (gr. aer, lat. omnibus svima) zrano prijevozno sredstvo aerodin (gr. aer, dynamis sila) zrak. zrakoplov tei od zraka, u letu se odrava uglavnom pomou aerodi- namikih reakcija aerodinamika (gr. aer, dynamis sila) fiz. znanost o zakonima gibanja pli- novitih tijela aerodrom (gr. aer, dromos putanja) mjesto gdje stoje, odakle polaze i ka- mo se sputaju zrakoplovi aeroduktor (lat. aeroductor) med. in- strument kojim se pri poroajima dovodi zrak aeroembolija (lat. aer zrak, gr. em- bolon klin) stvaranje plinskih mje- huria u tkivima i krvi zbog izlaga- nja organizma snienom tlaku koji vlada na veim visinama aerofagija (gr. aer, fagein jesti) med. gutanje zraka, bolest koja se javlja osobito kod neuropata i histerinih osoba, ali i kod tuberkuloznih aerofiltar (lat. aer zrak, filtrum cgedilo) filtar u obliku rezervoara napunjenog ljakom kroz koji se proputaju te- kue vode radi aeracije aerofiti (gr. aer, fyton biljka) bot. biljke koje rastu sasvim u zraku (suprotno: geofiti); takoer: epifiti aerofobija (gr. aer, fobeo bojim se, plaim se) strah od zraka, izbjega- vanje zraka aerofon (gr. aer, foneo zvuim) instru- ment pomou kojega se ljudski glas moe prenositi i uti na 69 kilo- metara (izumio ga je Edison) aerofor (gr. aer, foros nosa) sprava koja omoguava disanje i u inae ot- rovnom ili zaguljivom zraku, kao i pod vodom aerofotografija (gr. aer, fos svjetlost, grafo piem) perspektivno snimanje raznih objekata, osobito zemljita (terena), iz zraka (zrakoplova) foto- grafskim putem aerofotogrametrija (lat. aer zrak, gr. fos, fotos svjetlo, gramma slovo, met- ria mjerenje) izradba zemljovida sni- manjem iz zrakoplova aerogen (gr. aer, gennao stvaram, pro- izvodim) koji se stvara pomou zraka, koji dolazi od zraka; aerogena tuber- kuloza infekcija koja nastaje uno- enjem u plua tuberkuloznog baci- la s udahnutim zrakom aerografija (gr. aer, grafo) opisivanje zraka aerogram (lat. aer zrak, gr. grafein pisati) vijest predana zranim putem, putem radija; radiogram aeroidan (gr. aeroides) koji ima oblik zraka, zrakolik; maglovit aeroklimatologija (lat. aer zrak, gr. klimatos naginjanje zemaljske kugle polu, logia znanost) znanost koja pro- uava klimu troposfere i drugih dije- lova stratosfere aerolit (gr. aer, lithos kamen) meteor, kamen koji pada iz zraka, meteorski kamen aerologija (gr. aer, logia) znanost o zraku i njegovim svojstvima, znanost o atmosferi i njezinom ispitivanju aeromagnetometrija (lat. aer zrak, gr. Magnes lithos, metria mjerenje) istraivanje ruda pomou zrakoplo- va, tj. iz zraka aeromantija (gr. aer, manteia prori- canje) proricanje po pojavama u zra- ku aeromedicina 28 aerozoi aeromedicina (lat. aer zrak, medicus) grana medicine koja se bavi proua- vanjem i lijeenjem zdravstvenih poremeaja koji se javljaju kao po- sljedica letova zrakoplovima aeromehanika (gr. aer, mechanike) fiz. znanost o zakonima gibanja i rav- notee plinova; pneumatika aerometar (gr. aer, metron) sprava za mjerenje gustoe i tlaka zraka aerometrija (gr. aer, metria) mjere- nje zraka; znanost o mjerenju gusto- e i tlaka zraka aeromiting (lat. aer zrak, engl. meet- ing) sastanak zrakoplovaca; skup i- ja je svrha populariziranje zrakoplov- stva; javna priredba sa zrakoplovnim vjebama aeromonter (lat. aer zrak, fr. monteur) radnik koji montira zrakoplovne kon- strukcije aeromotorist (lat. aer zrak, lat. mo- tor) radnik koji rukuje benzinskim motorima, zrakoplovnim motorima i si. aeronaut (gr. aer, naus brod, nauti- kos brodski, pomorski) zrakoplovac, onaj koji se vozi zrakoplovom aeronautika (gr. aer, naus brod, na- utike) znanost o zrakoplovstvu; zra- koplovstvo aeropauza (lat. aer zrak, lat. pausis) atmosferski slojevi iznad 25 km s veoma razrijeenim zrakom koji ne moe podrati let zrakoplova aeroplan (gr. aer, planos koji luta, koji krstari) zastarjeli naziv za zrakoplov (avion) aeroprojektor (lat. aer, projector) fo- togrametrijski instrument za izradu topografskih zemljovida iz fotograf- skih snimaka napravljenih u zraku aeroskop (gr. aer, skopeo gledam) sprava za mjerenje koliine praine u zraku aeroskopija (gr. aer, skopeo gledam) pregled (ili: ispitivanje) zraka aerostacija (lat. aerostatio) vjetina dizanja balona i upravljanja njima, zrakoplovstvo aerostat (gr. aer, statos stajai, koji stoji) sprava za letenje laka od is- tisnutog zraka (balon, zrani brod) aerostatika (gr. aer, statos),znanost o ravnotei plinova, posebno "zraka aerotaksija (gr. aer, taxis ureenje) zool. kretanje organizama koji se slo- bodno kreu, npr. bakterija u vodi, prema mjestima najveeg (pozitivna aerotaksija) ili najmanjeg (negativ- na aerotaksija) sadraja kisika, gdje se onda ti aerotaksini mikroorga- nizmi skupljaju aeroterapija (gr. aer, therapeia lije- enje) med. lijeenje udisanjem um- jetno zgusnutog ili razrijeenog zra- ka aeroterorizam (gr. aer, lat. terror strah, uas) bombardiranje iz zraka gradova i naselja radi zastraivanja, uznemiravanja i demoraliziranja sta- novnitva aerotonometar (gr. aer, tonos napon, metron mjera) sprava za mjerenje napona krvnih ila aerotopografija (gr. aer, topos mjesto, grafo piem) metoda u geodeziji: iz- rada geodetskih planova i karata po- mou snimaka iz zraka aerotropizam (gr. aer, tropos okret, pravac) bot. pokreti biljaka prema mjestima gdje ima najvie {pozitivni aerotropizam) ili manje (negativni ae- rotropizam) zraka, odnosno kisika aerotunel (lat. aer zrak, engl. tunnel) poseban hodnik u kojem se ispituju zrakoplovi i zrakoplovni modeli po- mou umjetnog prilagoavanja br- zine zranog strujanja aeroza (gr. aer) med. razvijanje zraka u tijelu aerozoi (gr. aer, zoon ivotinja) zool. v. aerobi i aeternum vale 29 afidavit aeternum vale it. eternum vale (lat.) zauvijek zbogom, posljednji pozdrav afagija (gr. a-, fagein jesti) med. ne- mogunost gutanja hrane afakija (gr. a-, fakos lea) med. nedo- statak one lee; pr. afakian afamirati (fr. affamer) muiti glau; pr. afamiran afanija (gr. afaneia) glupost, kojeta- rija afarist (tal. affarista) ovjek koji bez- obzirno eli ostvariti dobitak ili ast, pekulant afazija (gr. a-, femi govorim) med. ne- ' mo (ili: nemogunost) govora; zani- jemjelost od uasa; psih. bolesna smanjenost sposobnosti govora zbog zaboravljanja pojedinih rijei afefobija (gr. afe doticanje, fobos strah) med. bolestan strah od dodira afekcija (lat. affectio utjecaj) naklonost, njenost, odanost, ljubav, srdanost; svako uzbuenje i promjena u tje- lesnom ili duevnom stanju; med. svaki utjecaj na tijelo, bolest; osje- aj; aficiranje afekt (lat. affectus, afficere utjecati na nekoga ili neto) psih.-vrlo jak osje- aj koji veinom nailazi najednom, iznenadno, traje obino vrlo kratko i u jednom trenutku dostie toliku ja- inu da gotovo posve zavlada svije- u, duevni pokret; uzbuenje, sta- nje razjarenosti, razjarenost afektacija (lat. affectatio) neprirodnost, usiljenost, pretvaranje, prenemaga- nje afektirati (lat. affectare) biti nepriro- dan, praviti se, pretvarati se, prene- magati se; htjeti vjeto prikazati ne- to onakvim kakvo zapravo nije afektivan (lat. affectivus) uzbudljiv, os- jetljiv, osjeajan afektuozan (lat. affectuosus, fr. affec- tueux) usrdan, ljubazan, veoma na- klonjen afektuozitet (lat. affectuositas) usrd- nost, velika naklonjenost, strasnost afel (gr. apo od, helios Sunce) astr. naj- vea udaljenost planeta ili kometa od Sunca; suprotno: perihel afeleja (gr. afeleia) ret. jednostavnost, prirodnost (u govoru) Afer (lat.) arapski naziv za neka etiop- ska plemena (prema njima su Rim- ljani nazvali itav kontinent Afrika) afera (fr. affaire) stvar, posao; parnica, spor; teak poloaj; zamrena stvar; neugodan doivljaj; velik dogaaj; sukob afera (fr. afiaire) onaj koji ima ili pravi afere, koji se bavi prljavim poslo- vima, osobito na raun drave afereza (gr. aphairesis oduzimanje) gram. skraivanje poetka, skrai- vanje jedne rijei time to joj se izo- stavi poetak, prvo slovo, prvi slog; med. uklanjanje suvinog ili ones- posobljenog dijela ljudskog tijela affabile (tal.) glaz. ugodno, ljubazno, umiljato affaire d'honneur it. afer d-oner (fr.) stvar asti, dvoboj affanato (tal.) glaz. bolno, tuno, pla- ljivo affettuosissamente it. afetuozisamen- te (tal.) glaz. v. affettuosissimo affettuosissimo it. afetuozisimo (tal.) glaz. vrlo osjeajno, veoma strasno affettuoso it. afetuozo (tal.) glaz. uz- budljivo, ganutljivo, dirljivo, toplo, strasno; con affetto afflitto (tal.) glaz. bolno, tuno; con af- flittione affretando (tal.) glaz. sve bre, ubrza- vajui; affretoso affretoso (tal.) glaz. v. affretando affunde (lat. affundere, affunde) farm. na receptima: nalij na to! afidat (lat. affidatus) podanik, vazal afidavit (lat. affidavit) pom. iskaz pod prisegom o teretu nekog broda afiks 30 aformacija afiks (lat. affigere privrstiti, prikovati, affixum) gram. produenje rijei do- davanjem jednog slova ili sloga, go- vorni dodatak; dometak afilantropija (gr. a-, filos prijateljski, anthropos ovjek) nedostatak ljuba- vi prema blinjima; mrnja prema ljudima afilian (gr. afyllos, a-, fyllon list) bot. bez listova, bez ainog listia afilijacija (lat. affiliatio) usvojenje; pri- manje u neki red ili drutvo; brat- stvo, sveza; druba, drutvo, tajno udruenje afilirati (lat. affiliare) usvojiti nekoga za sina ili kerku; zbratimiti; primi- ti nekoga u neki red, bratstvo ili dru- tvo; pridruiti, zdruiti; afilirana loa masonska loa koja je ula u sastav neke vee loe afinaa (fr. affinage) profinjavanje, pro- iavanje, npr. plemenitih rudaa; dotjerivanje, glaanje, stanjivanje afinerija (fr. affinerie) radionica za proiavanje plemenitih rudaa i dr.; radionica u kojoj se izrauju i- ce; usp. rafinerija afinirati (fr. affiner) profiniti, napraviti ljepim; oistiti, proistiti, proia- vati; dotjerati, stanjiti afinis (lat. affinis) roak po eni, zet, tast afinitet (lat. affinitas) srodstvo, srod- nost (suprotno: kognacija); kem. stu- panj lakoe kojom se dva razliita elementa spajaju, tenja za sjedinja- vanjem izmeu dvaju kemijskih elemenata ili vie njih; pren. srod- nost, slinost afion (ar., perz.-tur. afyon) mak; opijum, opij afirmacija (lat. afifirmatio) potvriva- nje; potvrda; tvrdnja, iskaz dan pod prisegom afirmativa (lat.) potvrdno miljenje; po- tvrivanje, potvrda afirmativan (lat. affirmativus) potvr- dan; odluan; pokazni; log. afirma- tivan sud potvrdan sud (S je P), npr. zlato je skupocjeno afirmirati (lat. affirmare) tvrditi, po- tvrditi, potvrivati, uvjeriti; afirmi- rati se uspjeti odrati se kao takav afi (fr. affiche) oglas, javna objava, pla- kat afitaa (fr. affutage) voj. namjetanje topa na lafetu, puke na kundak; pri- premanje topova za pucanje; otre- nje alata afitirati (fr. affuter) voj. namjestiti (ili: namjetati) top na lafetu ili puku na kundak; top ili puku pripremiti za paljbu; biti afitiran biti u priprav- nosti, imati pri ruci aflikcija (lat. afflictio) utuenost, oa- loenost, alost; bol, tuga, jad, mu- ka; nesrea, nedaa aflogistian (gr. a-, flogyzo zapalim, sagorim) koji gori bez plamena, npr. aflogistina svjetiljka afluencija (lat. affluentia) pritjecanje, nagomilavanje, umnoavanje, izobi- lje, obilje, obilnost afluks (lat. affluxus) pritjecanje, priljev, navala ega, obilje; afluksija afluksija (lat. affluxio) v. afluks afobija (gr. afobia ) neplaljivost, nebo- jaljivost afonija (gr. a-, fone glas) med. bez- glasnost; gubljenje (ili: gubitak) gla- sa zbog bolesti miia i ivaca koji pokreu i zateu glasne ice; v. afo- nian aforija (gr. plodan, rodan) med. ne- plodnost, jalovost aforistino (gr. aforismos) kratko i jezgrovito, u obliku izreke aforizam (gr. aforismos) kratka i u odreenom obliku iskazana izreka koja veoma jasno izraava jednu mi- sao; mudra pouna izreka aformacija (lat. afformatio, ad formare oblikovati, uobliiti, graditi) tvorba aforodizijazam 31 agamogonija novog oblika pridodavanjem; u heb- rejskoj gramatici: tvorba osobnih gla- golskih oblika dodavanjem skraenih zamjenica (aformativa) aforodizijazam (gr. afrodisiazo) med. v. afrodizija afretiranje (fr. affretement) pom. za- kupljivanje lade; zakupnina afrik (fr. afrique) materijal od palmi- nih vlakana (slui za punjenje stru- njaa) afrikaans inaica nizozemskog jezika kojom govore Buri Afrikander bijelac roen u Junoj Af- rici; u uem smislu Bur afrikanistika znanost koja prouava afrike jezike i knjievnosti, znanost o afrikoj kulturi afrikata (lat. affricare natrljati) gram. sloeni, sliveni suglasnik, npr. c = t + s Afrodita (gr. Afrodite) mit. starogr- ka boica ljubavi i ljepote koja se rodila iz morske pjene (kod Rimlja- na: Venera); pren. ljubavno uivanje, spolna ljubav, obljuba; dra, ljupkost; zool. morska gusjenica afroditografski (gr. Afrodite, grafo) koji opisuje ili prikazuje predmete ljubavi; astr. koji opisuje planet Ve- neru afroditski (gr. Afrodite) ljubavni afrodizija (gr. afrodisiazo sladim se ljubavlju) med. ljubavna pohota, lju- bavno ludilo, pretjerano razvijen spolni nagon; aforidizijazam afrodizijaci (gr. afrodisios ljubavni) mn. sredstva za izazivanje spolnog nagona afrodizijak (gr. afrodisios koji se od- nosi na ljubavni uitak) sredstvo za jaanje spolnog nagona afrometar (gr. afros pjena, metron) sprava za mjerenje tlaka pjene, spra- va za mjerenje vrenja afronterija (fr. affronterie) javna po- grda; bezobrazna i drska prijevara afrozinija (gr. afrosyne) bezumlje; med. besmislenost, buncanje u groz- nici afte (gr. afthai, lat. aphthae) mn. med. bolest na sluznici usne upljine: bi- jeli ili ukasti mjehurii s crvenim rubom after-dinner (engl.) odmaranje odmah nakon ruka after-shave it. after-eiv (engl.) kolonj- ska voda, losion koji se upotrebljava nakon brijanja; after-shave lotion it. after-eiv loun (engl.) usp. losion aftezan (gr. aftha, lat. aphthosus) mje- hurast; med. koji ima afte na sluz- nici usne pljine aftong (gr. a-, fthongos zvuk, glas, ton) gram. mukli suglasnik afuzija (lat. affundere doliti) dolijeva- nje agalaktija (gr. a- bez, gala mlijeko) med. bezmlijenost dojke, oskudica u mlijeku kod majke agalma (gr. agalma) lik, kip, slika, ukras, osobito u hramu agame (gr. a- bez, gamos brak) mn. bot. biljke gimnospore ije se stanice razmnoavaju samostalno, bez utje- caja drugih oplodnih stanica Agamemnon mit. sin Atrejev, unuk Pelopov, praunuk Tantalov, brat Me- nelajev, kralj u Mikeni (Argu), vrhov- ni zapovjednik helenske vojske u Trojanskom ratu; ubila ga je ena Klitemestra i njezin ljubavnik Egist; osveen od sina Oresta agamija (gr. a- bez, gamein eniti se) bezbranost; bot. bespolnost cvjetova, kriptogamija; zool. partenogenetsko razmnoavanje agamist (gr. a-gameo bez ene sam) neenja, momak, samac agamogonija (gr. a- bez, gamos brak, gone raanje) biol. raanje bez oplo- ivanja, tj. putem diobe (nain raz- mnoavanja kod praivotinja); supr. gamogonija agape 32 agerasija agape (gr. agape ljubav) Boja ljubav, boanska ljubav; kranska ljubav; mn. veere ljubavi kod prvih kra- na kao znak opeg bratstva i ljuba- vi agar-agar vrsta algi u kineskim i ja- panskim morima; pomijeana s vo- dom daje bezbojnu hladetinastu ma- su koja se upotrebljava u kuharstvu, u apreturi (kao sredstvo za lijeplje- nje) i u bakteriologiji (kao hranjiva podloga za uzgoj bakterija) Agareni (hebr.) mn. naziv za Turke i muslimane u starim spomenicima, po imenu arapskog plemena koje je, pre- ma Starom zavjetu, ivjelo u doba idovskih kraljeva u Arabiji i napa- dalo susjedna idovska plemena agastronomija (gr. a- bez, gaster tr- buh, nomos zakon) med. uzetost tr- bunih ivaca agatobiotika (gr. agathos dobar, bios ivot) fil. nauavanje o dobrom i pravilnom ivljenju agatodemon (gr. agathos dobar, dai- monion duh) mit. dobri duh, duh za- titnik agatologija (gr. agathos dobar, logia znanost) fil. dio etike koji ui o naj- viem dobru Agaton (gr. aghatos dobar) starogrki pisac tragedija, prijatelj Euripidov i Platonov agava (gr. agauos vrijedan divljenja, lat. agave americana) bot. tropska biljka podrijetlom iz Ju. Amerike, stablo joj izraste do 10 m visine; upo- trebljava se, osobito lie, u narod- noj medicini Agemenidi mn. perzijska dinastija od 8. do 4. stoljea pr. n. e.; unitio ju je Aleksandar Makedonski porazivi kralja Darija III. Agena it. edine (engl.) vrsta ameri- kih raketa upotrijebljenih u progra- mu Gemini Agence Havas it. aans avas (fr.) fran- cuska obavjetajna agencija (ured za informacije) Agence Telegraphique Suisse (fr.) vicarska novinska agencija agencija (lat. agentia) poslovnica nekog veeg poduzea iji je djelokrug ogra- nien; novinarsko poduzee za dava- nje novosti dnevnim listovima agenda (lat.) dnevnik; podsjetnik agenezija (gr. a- bez, genesis raanje) enska neplodnost, nesposobnost za raanje; fiziol. nepotpuna embriona- lna razvijenost ili nedostatak nekog dijela organizma; teol. nauavanje Crkve po kojem Bog nema poetka Agenor (gr. agenor) "hrabri"; u staro- grkoj mitologiji: sin Posejdona i Li- bije, osniva grada Tira, praotac Fe- niana agens (lat. agens) fil. djelotvoran, radno naelo, ono to je uzrok neemu, sna- ga; pokretna sila agent (lat. agens koji radi) poslovoa; posrednik; predstavnik firme, za- stupnik; tajni policajac agent provokator (lat. agens provo- cator izaziva) plaeni izaziva ne- reda, poticatelj nemira, plaeni bu- ka; osobito: tajni policijski dounik kojemu je zadatak stei povjerenje politiki sumnjivih ili nepoeljnih osoba pa ih onda navesti na vrenje kanjivih djela agentura (lat.) posao; poslovno podruje jednog agenta; ured jednog agenta, poslovnica ager (lat.) polje, oranica; ager publicus it. ager publikus (lat.) dravno zem- ljite koje slui za javnu uporabu; osvojena zemlja koja se poklanja islu- enim vojnicima ageracija (lat. aggeratio) nagomilava- nje, gomilanje agerasija (gr. ageraos koji ne stari) nestarenje, mladolik izgled, staraka svjeina agestija 33 aglutinacija agestija (lat. aggestio) dovlaenje na gomilu, gomilanje, nagomilavanje ageuzija (gr. a- bez, geusis ukus) med. nedostatak (ili: neosjeanje) okusa Agezilaj (gr. ago vodim, laos narod) "voda naroda"; "predvodnik", "prvak"; spartanski kralj (54. st. pr. n. e.) Agfa kratica za Aktiengesellschaft fiir Anilinerzeugung it. akcijengezelaft fir anilinercojgung (njem.) "dioniko drutvo za proizvodnju anilina"; usp. anilin; Agfakolor (lat. color boja) film produkcije Agfa aggiustamente it. adustamente (tal.) glaz. tono, potpuno, sasvim tono aggratiatio publica it. agracijacio pu- blika (lat.) pomilovanje koje daje vla- dar povodom velikih dravnih blag- dana i proslava, opa amnestija agijazma (gr. hagiazma) blagoslov- ljena voda, sveta voda agilan (lat. agilis) brz, lak, hitar, spre- tan, okretan; marljiv, vrijedan agilitet (lat. agilitas) v. agilnost agilnost (lat. agilitas) brzina, okretnost, hitrost, lakoa; radinost, marljivost aginian (gr. a- bez, gyne ena) neo- enjen aginija (gr. a- bez, gyne ena) nee- njenost, ivot bez ene agirati (lat. agere) raditi, poslovati, tr- govati; glumiti na pozornici agitacija (lat. agitatio) pokret, kreta- nje, nemir; revno zauzimanje i rad u uoj ili iroj sredini za neku osobu, stvar ili protiv neke osobe ili stvari; podbadanje, bunjenje agitakl (lat. agitaculum) farm. tapi ili bati za mijeanje kod pripreme raznih kemikalija ili lijekova agitata res (lat.) stvar o kojoj se esto govori ili raspravlja, koja je esto na dnevnom redu; svrena stvar, rije- ena stvar agitato it. aditato (tal.) muz. uzbur- kano, dirljivo agitator (lat.) ovjek koji se revno za- uzima i radi za neku osobu, stranku ili ideju, ili protiv neke osobe, stran- ke ili ideje; buntovnik; podbada, smutljivac agitirati (lat. agitare poticati) revno raditi za neku osobu, stvar, ili protiv neke osobe, stvari, osobito u politi- kom smislu; poticati, buniti; farm. mijeati, mukati Agitprop kratica za Odjel agitacije i propagande Aglaja (gr. aglaos sjajan) "sjajna", "blistava"; jedna od triju Gracija; bo- ica ljupkosti Aglaura mit. ki atenskoga kralja Ke- kropa aglobulija (gr. a- bez, lat. globulus kuglica) med. nedovoljnost krvnih zrnaca aglomeracija (lat. agglomeratio) skup- ljanje, gomilanje, nagomilavanje aglomerat (lat agglomeratum) tijelo nastalo nagomilavanjem vie raznih sastavnih dijelova; min. slijepljen ka- men aglomerirati (lat. agglomerare) gomi- lati, nagomila(va)ti, skupljati aglosija (gr. a- bez, glossa jezik) med. nijemost, mutavost; aglosostomija aglosostomija (gr. aglossos nijem, sto- ma usta) med. v. aglosija aglucija (lat. aglutio) med. nemogu- nost gutanja; agluticija aglutinacija (lat. agglutinatio) nagomi- lavanje, skupljanje; fil. najnii stu- panj aperceptivnog spajanja predo- daba pri emu, dodue, nastaje nova zbirna predodba, ali njezini sastav- ni dijelovi ipak ostaju samostalne predodbe; med. svojstvo imunog krvnog seruma da skuplja bakterije u gomilice (npr. kod tifusa); sljeplji- vanje rana pomou tekuine koja po- novno spaja odvojene dijelove (lim- fa); gram. stapanje dviju rijei u jed- nu aglutinacija 34 agora aglutinacija (lat. aglutinatio) med. v. aglucija aglutinancije (lat. agglutinantia) mn. med. lijekovi za brzo zaraivanje ra- na; sredstva za slijepljivanje aglutinativan (lat. agglutinare prili- jepiti) koji srauje, koji zarauje, koji zalijei; koji se priljepljuje, pri- ljepni, s priljepcima; aglutinativni je- zici lingv. jezici kod kojih se rijei tvore dodavanjem gradivnih eleme- nata na korijen rijei, npr. turski i dr. aglutinini (lat. agglutinare prilijepiti) mn. med. tvari koje nastaju u krvi pod utjecajem bakterija i krvnom se- rumu daju sposobnost izazivanja aglutinacije aglutinirati (lat. agglutinare) slijepiti, prilijepiti, priljepljivati, sastaviti, srasti agma (gr. agma) lingv. naziv za glas n kad stoji ispred glasova k, g, h, (tada ga nesvjesno izgovaramo kroz nos) agnacija (lat. agnatio) krvno srodstvo, srodstvo po ocu agnat (lat. agnatus) roak s oeve stra- ne, roak po krvi agnatian (lat. agnatus) srodan po oe- voj strani, po ocu agnatija (gr. a- bez, gnathos eljust) med. nedostatak eljusti agnominacija (lat. agnominatio) v. anominacija agnoscirati (lat. agnoscere) priznati (npr. potpis, mjenicu i si.) agnosticizam (gr. agnostos nepoznat) izraz koji obuhvaa veoma razliite pravce (transcendentalni idealizam, pozitivizam i dr.) koji zastupaju gle- dite da je stvarnost nemogue spo- znati agnozija (gr. a- bez, gnosis spoznaja) psih. nesposobnost raspoznavanja, razumijevanja i oznaavanja pojmo- vima onoga to se zamijeti pomou osjetila, npr. kad bolesnik predmete vidi, ali ih ne raspoznaje i dr.; fil. polazna toka Sokratove filozofije: "Znam da nita ne znam" Agnus Dei (lat.) Jaganjac Boji, jedno od Kristovih imena (Iv 1,29) agofilomanija (tal. ago igla, gr. filos prijatelj, mania pomama, strast) iz- raz za strast ubadanja u venu i uta- kanje bilo kakve nekodljive tekui- ne kojom se zamjenjuje ubrizgavanje neke droge agogika (gr. ago vodim) glaz. naziv za postupne promjene tempa radi to ivljeg i plastinijeg izvoenja glaz- benog djela agometar (gr. ago vodim, metron mje- ra) fiz. v. reostat agon (gr. agon borba) gimnastiko, ko- njiko i glazbeno natjecanje kod starih Grka agona (gr. agonos neplodan) zem. crta koja na zemljovidu spaja mjesta na kojima je magnetna deklinacija jed- naka nuli agonija (gr. agonia borba) smrtna bor- ba; smrtne muke, izdisanje, stanje koje prethodi smrti; smrtni strah, oajanje agonist (gr. agonistes) borac, gimnas- tiki, konjiki i glazbeni natjecatelj kod starih Grka agonistarh (gr. agonistes, archos) nad- zornik gimnastikih, jahakih i glaz- benih natjecanja kod starih Grka agonistika (gr. agon borba) borba, na- tjecanje; borilaka, gimnastika, hrvaka vjetina agonizam (gr. agon) borba, utakmica agonografija (gr. agon borba, grafia opis) opis(ivanje) borbe agonotet (gr. agonothetes) redatelj gimnastikih, konjikih i glazbenih natjecanja kod starih Grka, sudac u borbi agora (gr. agora trg) 1. u starogrkim gradovima: glavni trg; 2. narodna agorafobija 35 agrestan skuptina starih Atenjana; mjesto gdje se ta skuptina sastajala agorafobija (gr. agora trg, fobeo bojim se) med. nervozni strah od prelae- nja preko trgova, ulica i uope praznih prostora agracijacija (lat. aggratiatio) pomilo- vanje agrafa (fr. agraffe) 2. kopa, spona (kao nakit) agrafa (gr. agrafos nenapisan) 1. mn. teol. pojedine reenice koje se navode kao Isusove rijei kojih nema u ka- nonskim Evaneljima, ali ih navode drugi apostoli i crkveni oci (npr. Dje- la apostolska 20,35) agrafija (gr. a- bez, grafo piem) med. gubljenje sposobnosti pisanja, bolest koja se javlja zbog nekih bolesti mozga Agram (njem., navodno od am Graben na jarku, na nasipu) staro njemako ime za Zagreb agramatist (gr. a-grammatos) onaj koji ne zna pisati, nepismenjak agrar (gr. agros, lat. ager njiva, polje) opi izraz za pojmove koji obuhvaaju poljoprivredu, zemlju, zemljine od- nose, zemljine reforme, zakone i dr.; pasti pod agrar biti obuhvaen odred- bama zakona o agrarnoj reformi agrarac (lat. agrarius) zemljoradnik; pristaa zemljoradnike politike agrarizam (gr. agros, lat. ager njiva, polje) ekonomsko-politiki pokret iji je cilj unapreenje i zatita poljo- privrede i poljoprivrednika od dru- gih grana proizvodnje (industrije i dr.) agrarni (lat. agrarius) koji se tie zem- lje, zemljoradniki, poljoprivredni; agrarna reforma reforma koja se od- nosi na zemljoposjed; ponovna ras- podjela zemlje agravacija (lat. aggravare oteati) ote- avanje, oteanje, pogoranje; pove- anje, pootrenje, npr. kazne agreaa (fr. agreage) trg. nagrada po- sredniku; kurtaa agregacija (lat. aggregatio) nagomila- vanje, nakupljanje, zbijanje; pridru- ivanje, primanje u neko drutvo; iz- vanredna profesura agregat (lat. aggregatum skupina) min. masa koja je nastala putem sjedi- njavanja vie istovrsnih stvari, masa koja sadri u sebi razline sastavne dijelove; mat. zbroj, iznos; meh. di- namo-stroj i motor, generator i mo- tor agregatno stanje fiz. stanje u kojem se neko tijelo javlja, nain spajanja i zbijanja dijelova po kojem se tijela dijele na vrsta, tekua i plinovita agregirati (lat. ad pri, grex stado, agre- gare) primiti u neko drutvo, pri- druiti; gomilati, nagomilati, zbiti, spojiti u jedno tijelo agreman (fr. agrement pristanak) pri- stanak drave da primi odreenu osobu za diplomatskog predstavnika neke druge drave agrergografija (gr. agros njiva, ergon djelo, grafia pisanje, opisivanje) opisi- vanje poljoprivrednih sprava agresija (lat. aggressio) napad, napa- danje; nasrtljivost, nasilje agresini (lat. aggredi) mn. med. neo- trovne tvari kojima bakterije, proiz- vodei ih, svladavaju otpornost orga- nizma agresivan (lat. aggressivus) nasrtljiv, koji je sklon napadanju, napadan, nasilan agresor (lat. aggressor) nasrtljivac, napada, napadaka ili izazivaka strana agrest (tal. agro, agresto, lat. aseg ljut) sok iscijeen iz nezrelog groa, upo- trebljava se za ocat, limunadu i dr. agrestan (lat. ager njiva, polje, agres- tis) seljaki, seoski; poljski; pren. grub, neuglaen, neobrazovan agrestija 36 agrometeorologij a agrestija (lat. agrestis poljski, seoski) seljatvo, prostatvo; grubost, neu- gladenost, neobrazovanost agri- (lat. ager) predmetak sa znae- njem: poljoprivreda agricola it. agrikola (lat.) seljak, poljo- privrednik agrikultura (lat. agricultura) zemljo- radnja, ratarstvo, zemljodjelstvo agrikulturni (lat. agricultura) koji se tie zemljoradnje, poljoprivredni; agrikulturni sustav v. fiziokratski su- stav; agrikulturna kemija dio primi- jenjene kemije koji se bavi kemijskim uvjetima ivota korisnih biljaka (i- tarica) i domaih ivotinja; agrikul- turna fizika fizika primijenjena na zemljoradnju; agrikulturne drave drave u kojima su zemljoradnja i stoarstvo glavne privredne grana (suprotno: industrijske drave) agriofag (gr. agrios divlji, fagein jesti) divljak koji se hrani sirovim mesom ivotinja, osobito divljai agriotimija (gr. agrios divlji, thymos dua) divljatvo, divlja ud; luaka sklonost ubojstvu Agripa (lat. Agrippa) 1. rimsko osobno ime; 2. med. nepravilan poroaj, kad dijete dolazi na svijet najprije noga- ma umjesto glavom; takoer: agrip- ski poroaj agripnija (gr. agrypnia) med. budnost, nesanica, nespavanje agripnokoma (gr. agrypnia, koma ne- prirodna pospanost) med. nesanica praena velikom eljom za spava- njem agro- (gr. agros, lat. ager) predmetak u sloenicama sa znaenjem: polje, poljski, poljo- agrobaza (lat. ager polje, gr. basis te- melj) kratica za agronomska baza (seoska poljoprivredna sredinjica) agrobiologija (lat. ager polje, gr. bios ivot, logia znanost) dio biologije ko- ji prouava uspijevanje i iskoristivost biljaka s obzirom na kakvou zem- ljita agrobotanika (gr. agros, botane trava) dio botanike koji prouava morfolo- ke i fizioloke osobine kultiviranih biljaka agroekologija (lat. ager polje, gr. oikos kua, logia znanost) znanost o smje- taju poljoprivrednih povrina agrofitotehnika (gr. agros, fyton bilj- ka, techne vjetina) agr. vjetina ob- raivanja i uzgoja biljaka, osobito kultiviranih biljaka agrogeologija (gr. agros, ge zemlja, logia znanost) dio geologije koji skup- lja i potanko obrauje one dijelove geologije koji se tiu poljoprivrede agrokemija (agros, cheo lijem) dio ke- mije koji, na osnovi pokusa, ispituje utjecaj zemljita na prehranu i sa- stav kultiviranih biljaka agrokemija (lat. ager polje, gr. che- meia) grana kemije koja se bavi pro- uavanjem kemijskih procesa i ele- menata s obzirom na plodnosti zem- ljita (npr. primjena umjetnih gno- jiva i uporaba kemijskih sredstava, tj. pesticida radi zatite raslinja i dobivanja veeg uroda agroklimatologija (gr.) grana klima- tologije koja prouava klimatske ele- mente i varijacije koje utjeu na raz- diobu biljnog svijeta na povrini Zemlje agromaksimum (lat. ager polje, maxi- mum) najvea koliina zemljinog posjeda koju smije imati neki poje- dinac agromanija (gr. agros, mania poma- ma, ludilo) strasna ljubav prema zemljoradnji agromelioracija njegovanje tla racio- nalnom obradom, gnojivima, zatii- vanjem od erozije i si. agrometeorologij a (lat. ager polje, gr. meteoron koji se nalazi u zraku, logia znanost) grana meteorologije koja Agron 37 ahreja prouava vremenske elemente i po- jave koje utjeu na razvoj usjeva Agron kralj svih Ilira u 3. st. pr. n. e., mu glasovite Teute agronom (gr. agronomos) poljoprivred- nik, osobito: inenjer poljoprivrede, kolovan poljoprivrednik agronomija (gr. agronomia) znanost o obraivanju zemlje, racionalna zemljoradnja agropedologija (gr. agros, pedon zem- lja, tlo, logia znanost) znanost koja prouava fizika, kemijska i bioloka svojstva zemljita u vezi s racional- nim podizanjem kultiviranih biljaka agrostemin (lat. agrostemma) kem. al- kaloid koji se nalazi u sjemenu ku- kolja agrostografija (gr. agros polje, grafo piem, opisujem) opisivanje trava agrostologija (gr. agros polje, logia znanost) znanost o travama agrotehnika (gr. agros, techne vje- tina) poljoprivredna tehnika, znanost koja prouava naine uzgajanja bi- ljaka na razliitim zemljitima radi dobivanja visokih, stalnih i po ka- kvoi dobrih prinosa Ah znak za amper-sat Ahasver (hebr. Achaschverosch) staro- zavjetni oblik imena perzijskog kra- lja Kserksa; kasnije je ovim imenom nazvan i Vjeni Zid, tj. ovjek kojega je, prema legendi, Bog prokleo da ne moe nikad umrijeti ni smiriti se, nego mora vjeno lutati ahat (gr. achates) min. vrsta dragog kamena, mineral sastavljen od vie vrsta kvarca (kalcedona, karneola i dr.), s veoma upljikavim kalcedon- skim slojevima, tako da mogu upijati boje zbog ega su u trgovinama naj- ee umjetno obojeni; slui za nakit ahatizirati (gr. achates) dati neemu preljeve boja i are kao kod ahata, izraditi da izgleda kao ahat aheman (gr. a-, cheo lijevam, chemeia) pr. fiz. koji slabo ili nikako ne pro- puta onaj dio svjetlosnih zraka koji izaziva kemijske promjene na nekom tijelu ahemanzija (gr. a-, chemeia) fiz. svoj- stvo nekog tijela da slabo ili uope ne proputa svjetlosne zrake koja imaju kemijska djelovanja ahidrija (gr. a-, hydor voda) nedosta- tak vode, oskudica u vodi, bezvod- nost Ahil (gr. Ahilleus) mit. najvei grki junak u Trojanskom ratu, sin Peleja i boice Tetide ahilija (gr. a-, chylos sok) med. bolest eluca zbog nenormalnog izluivanja eluanog soka; sastoji se u tome to u eluanom soku nema dovoljno sol- ne kiseline i nekih fermenata Ahilova peta Ahil je mogao biti ranjen samo na jednome mjestu, i to na pe- ti; otuda: slabost, slaba strana, ma- na nekog ovjeka; Ahilova tetiva anat. najjaa nona tetiva koja se sputa od stranjeg dijela lista do pe- te ahimsa (sanskrt. ahimsa "ne povrije- diti") osnovni moralni zakon budiz- ma, hinduizma i jainizma: zabrana ubijanja ivih bia ahipnija (gr. a-, hypnos san) med. ne- sanica, nedostatak sna; prid. ahipni- an ahiret (tur. ahyr posljednji) drugi svijet, zagrobni ivot Ahitofel (hebr.) ime mudrog savjetni- ka kralja Davida; pren. dobar i mu- dar savjetodavac ahlis (gr. achlys) tama; med. pomra- enje vida, magliasta mrlja na ro- nici oka Ahmozis egipatski naziv za Mojsija aholija (gr. acholos) med. prestanak izluivanja ui ahreja (gr. a-, chros koa; boja koe) med. bljedilo, slabokrvnost Ahriman 38 ajskafe Ahriman (perz.) mit. u zendskoj religi- ji i Zaratustrinom nauavanju: sim- bol negativnog naela, bog i praizvor svega zla, poglavica zlih duhova, vjeni protivnik Ormuzda Ahter (njem. acht osam) osmica, npr. iskrivljenje kotaa na biciklu (kota nalikuje na brojku 8), igraa karta osmica i dr. AICA kratica za Association Internatio- nale des Critiques d'Art (fr.) Meuna- rodno udruenje umjetnikih kriti- ara; engl. International Association of Art Critics Aida glavna junakinje znamenite Ver- dijeve istoimene opere (ime nema po- sebno znaenje, izmislio ga je Verdi) aide it. ed (fr. aide, lat. adiutare) po- mo, pomaganje; u v^stu: suigra, partner; aide-memoire <SU, ed memo- ar (fr.) podsjetnik AIDS (engl. skraenica o^ Acquired Immunodeficiency Syn,$r9me) sin- drom steene imunodeficijencije, zbog izostanka imunosnog odgovora na virus HFV (Human Immunodeficien- cy Virus) koji u organizam dospijeva preko ozlijeene sluznice ili krvnim preparatima; bolest se oituje vrui- com, opom neotpornou organizpia, gubitkom tjelesne mase, otokom lim- fnih lijezda; ugroene su promiskui- tetne osobe, homoseksualci i ovispici o drogama koji razmjenjuju intrav^n- ske injekcije aitiologija (gr. aitia uzrok, logia zna- nost) v. etiologija Aja Sofija (od gr. Hagia Sofia Sveta Sofija) prije: poznata kranska ba- zilika; danas: muzej u Carigradu Ajant (gr. Aias) mit. sin Telamona, kralja salaminskog, najvei i poslije Ahila najhrabriji grki junak pod Trojom; nakon Ahilove smrti uzalud je elio dobiti njegovo oruje te je zbog toga poludio i ubio se od alosti ^jerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac rakija od vina) liker od jaja i konjaka (vinjaka) ajerpajz (njem. Eirspeise) omlet, kaj- gana, prena izmuena jaja Ajfelov toranj v. Eiffelov toranj ajmpindekl (njem. einbinden uvezati, Deckel poklopac) povoj, jastuk u koji se stavlja dojene ajnakter (njem. ein jedan, lat. actus in) kazalini komad u jednom inu ajnc (njem. eins jedan) vrsta kartake igre ajngemahtes (njem. Eingemachtes) vrsta krepke juhe s mesom i drugim dodacima; ujuak ajnlag (njem. Einlage) uloak koji se stavlja u obuu kod ravnog stopala i si. ajnleger (njem. einlegen staviti) tisk. radnik koji stavlja arke u tiskarski stroj; dio tiskarskog stroja koji slui za stavljanje papira u stroj ajnpren (njem. Einbrenn) zaprka, za- frig; ajnpren-juha pregana juha ajntajnij kemijski element otkriven 1952. nakon eksplozije hidrogenske bombe; kasnije proizveden u ciklo- tronu i nuklearnim reaktorima; ta- blini mu je broj 99, znak E i Es (naziv prema A. Einsteinu) ajntopfgeriht (njem. ein jedan, Topf lonac, Gericht jelo) u nacistikoj Nje- makoj: propis koji utvruje da se nekoliko dana u tjednu mora u doma- instvima i restoranima kuhati samo jedno jelo (ili: vie jela u jednom lon- cu); postignuta uteda davala se za ratne potrebe; ajntopfesn ajnjeriger (njem. ein jedan, Jahr godi- na) tonije: Einjahrig-Freiivilliger "jednogodinji dobrovoljac" (austro- ugarski vojni obveznik na tzv. a- kom roku) ajskafe (njem. Eis led, Kaffee kava) le- dena kava Aka Larencija 39 akatalektian stih Aka Larencija (lat. Acca Larentia) u starorimskoj mitologiji: ena pastira Faustula s kojim je odgojila Romula i Rema (njih je, prema legendi, od- gojila vuica) akacija (gr. akakia) bot. omanje trno- vito drvo koje preteito raste u Africi i Australiji; upotrebljava se u farma- ciji kao sredstvo za ublaavanje na- draenosti sluznice; kod slobodnih zidara: simbol ednosti i nevinosti (po tome to gr. rije akakia znai nevi- nost) akademija (gr. akademia od osobnog imena Akademos; ovaj ovjek bio je vlasnik vrta o kojem je rije pod 1.) 1. vrt u blizini Atene gdje je Platon pouavao u svojoj filozofiji; 2. Plato- nova kola, Platonova filozofija; 3. vi- soka kola za znanost ili umjetnost; 4. udruenje znanstvenika i umjet- nika radi unapreivanja znanosti i umjetnosti; 5. sveana priredba u sla- vu nekog znaajnog dogaaja ili ne- ke osobe akademik (gr. akademikos) polaznik neke visoke kole za znanost ili um- jetnost; lan udruenja za unapre- enje znanosti i umjetnosti akademizam (gr. akademia) u likov- nim umjetnostima: smjer kod kojega je teite u strogom pridravanju tradicionalnih (antikih) umjetnikih oblika i pravila, bez unoenja samo- stalnih osobnih osjeaja i shvaanja; dakle, osnovna mu je karakteristika oponaanje antikih uzora akademski (gr. akademikos) koji pri- pada visokoj, velikoj koli (sveuili- tu, koji se tie ove; koji pripada aka- demiji 4., koji se tie akademije 4.; obrazovan na visokoj koli, kolski; pren. usiljen, krut; akademska ras- prava strogo znanstvena rasprava; akademski graanin polaznik, stu- dent sveuilita akairologija (gr. akairos nezgodan, u nezgodan trenutak, logia govor) ne- zgodan, neprilian, neprikladan go- vor I. akalkulija (gr. a ne, lat. calculare ra- unati) med. nesposobnost vrenja bi- lo kakvih raunskih operacija (naj- ee se javlja kod organskih ote- enja mozga) akampsija (gr. akampsia) negipkost; med. "zgrenost, ukoenost udova akantestezija (gr. akantha trn, bod- ljika, ekinja, aisthanomai osjeam) med. smetnja povrinskog osjeta bolesnik se osjea kao da ga netko bode iglicama akantologija (gr. akantha bodlja, logia govor.) lit. zbirka satirinih podrug- ljivih pjesama akantbpelvis (gr. akantha bodlja, lat. pelvi zdjelica) med. bodljikava zdje- lica; kotane izrasline u zdjelinoj upljini koji suavaju zdjelicu i ote- avaju poroaj akantoza (gr. akantha bodlja) med. pro- mjena koe zbog neprirodnosti sluz- noga sloja pokoice, praena hiper- trofinim promjenama na koi, kao to su bradavice, papilomi i dr. akardija (gr. a-, kardia srce) fiziol. ne- dostatk srca; pren. malodunost, me- kutvo ! akarijaza (gr. akari grinja) vrsta uge kod domaih ivotinja (uzronik je jedna vrsta grinja) akarpija (gr. akarpia) neplodnost akaa <ind.) fil. po nauavanju Upani- adai etar, tj. prostor predoen kao materijalni element, kao "prostorna supstancija"; akaa je ono iz ega sva bia- proizlaze i u to se vraaju akatagrafija (gr. a-, kata, grafia pisa- nje) med. nemogunost sreivanja rijei u reenice (pri pisanju) akatalektian stih (gr. a-katalekti- kos) poet. stih klasinih pjesnika kod kojega je posljednja stopa potpuna akatalepsija 40 akcesist akatalepsija (gr. akatalepsia) nespo- sobnost shvaanja biti neke stvari; neshvaanje, nedostatak razumijeva- nja; med. potres mozga akataleptian (gr. akataleptos) nedo- kuiv, nepojmljiv, neshvatljiv akatapoza (gr. a-, kataposis pijenje) med. nemogunost pijenja ili gutanja akatarzija (gr. akatharsia) neistoa; nenaklonost prema istoi; med. nei- stoa krvi akatastatian (gr. a-katastatos) nepo- stojan, nestalan; med. neuredan, ne- pravilan (za groznicu) akatolik (gr. akatholikos) kranin koji ne pripada katolikoj vjeri, osobito protestant akaustian (gr. a-kaustos) nesagorljiv, nezapaljiv akceleracija (Jat. acceleratio) fiz. ubr- zanje, ubrzavanje akcelerativan (lat. accelerativus) ubr- zan, koji ubrzava, ubrzavajui akcelerirati (lat. accelerare) ubrzati, ubrzavati akcelerometar (lat. accelerare ubrza- vati, gr. metron mjera) instrument za mjerenje ubrzanja akcent (lat. accentus) gram. naglasak (sloga ili rijei); znak za obiljeava- nje naglaska akcentologija (lat. accentus naglasak, gr. logia znanost) gram. disciplina koja se bavi naglascima (akcentima); v. akcent akcentuacija (fr. accentuation) gram. naglaavanje, isticanje u govoru ne- kog glasa, sloga ili neke rijei putem naglaavanja; stavljanje znakova za naglaavanje rijei (akcenata) akcentuiranje (lat. accentus naglasak) gram. v. akcentuacija akcentuirati (lat. accentus) naglasiti, naglaavati, istaknuti (glas, slog ili rije); staviti, stavljat: naglaske (ak- cente) na rijei akcepcija (lat. acceptio) primanje, pri- hvaanje, usvajanje; usvojeno znae- nje neke rijei akcept (lat. acceptus primljen, prihva- en) potpis na mjenici kojim se po- tvruje da potpisnik svojim potpisom jami za uplatu mjenine svote u od- reeno vrijeme; rije kojom se izra- ava primanje mjenice; primljena mjenica akcepta (lat. accepta) mn. prihodi, do- hoci akceptabilan (lat. acceptabilis) prim- ljiv, prihvatljiv, usvojiv akceptacija (lat. acceptatio cambii) pri- manje mjenice, akcept akceptant (lat. acceptans) primatelj (kod svakog ugovora, od dviju ugova- rakih strana, paciscenata, jedna je promitent ponuditelj, a druga ak- ceptant primatelj); onaj koji pri- hvaa mjenicu, trasat akceptibilitet (lat. acceptibilitas) prim- ljivost, prihvatljivost akceptilacija (lat. accepti latio) trg. unoenje u knjigu nekog duga kao plaenog prije nego to je stvarno pla- en akceptirati (lat. acceptare) primiti, pri- hvatiti, priznati, odobriti; akceptirati mjenicu obvezati se na plaanje mje- nice pismenom zabiljekom na samoj mjenici akces (lat. accessus, accedere) pristup, prilaz; stupanje u neku slubu radi stjecanja prakse u poslovima; prima- nje nekog pravnika u sud radi prak- tinog vjebanja; med. napadaj groz- nice akcesija (lat. accessio) pristup, pribli- enje, prikljuak; ono to jo prioa- da glavnoj stvari; stupanje na vlast akcesist (lat. accessus pristupanje, pri- stup) poetnik, pripravnik u slubi ili zvanju; ovjek koji je primljen u slubu kao pripravnik, na probu akcesit 41 aklamirati akcesit (lat. accedere pristupiti, acces- sit) pohvalnica (ueniku pri dodjelji- vanju nagrada u koli), druga na- grada, sporedna nagrada akcesoran (lat. accessorius) sporedan, uzgredan, pomoni akcidence (lat. accidere) mn. tisk. fini, posebni tiskarski poslovi za koje se trae struno osposobljeni slagari; izrada tablica, obrazaca, vrijednos- nih papira i si. akcidencija (lat. accidere, accidentia) ono to nije bitno, to je promjenjivo ili sluajno u nekoj stvari, a to bi moglo biti i drukije pa da se bit te stvari ne promijeni; sporedan posao, sporedna, sluajna zarada akcident (lat. accidens, accidere dogo- diti se) nebitna, sluajna osobina ne- ega (za razliku od esencije ili sup- stancije); sluaj akcidentalan (lat. accidentialis) nebi- tan, sporedan, sluajan, koji nema veze s biti stvari akcija (lat. actio, fr., eng. action) radnja, djelatnost, djelovanje, poduzetnost; trg. dionica, udio s odreenim kapi- talom u kakvom privrednom ili trgo- vinskom poduzeu i dokument o tom udjelu akcijski (lat. actio rad, djelovanje) rad- ni, djelatni, koji se tie djelovanja; akcijski radijus zrak. udaljenost koju zrakoplov moe prijei (s povratkom na polaznu toku) bez sputanja i uzimanja goriva akcindentalije (lat. accidentalia) slu- ajnosti; sluajne osobine neke stva- ri, koje nisu bitne; sporednosti akcionar (fr. actionnarie) trg. dioniar, vlasnik dionica nekog trgovakog ili industrijskog poduzea, lan nekog akcionarskog drutva akcionarsko drutvo drutvo vlasni- ka akcija (dionica) nekog poduzea kojima je cilj zajedniki rad i zajed- niko privreivanje; drutvo osno- vano na podlozi uplaenih akcija akcionator (lat. actionator) tuitelj; posrednik, senzal akcionirati (lat. actio tuba) tuiti, op- tuiti, optuivati akcipirati (lat. accipere) primiti; opa- ziti, opaati, osjetiti, osjeati, uti; shvatiti, razumjeti, nauiti akciza (fr. accise, lat. accisa, accidere dogaati se) prirez; porez na potro- nju akcizant (fr. accise) onaj koji plaa pri- rez, porez na potronju akcizirati (fr. accise) odrediti prirez, potroarinu, oporezovati akcizor (fr. accise); poreznik akedija (gr. akedeia) v. acedija akefal (gr. akefalos bezglav) sanjar; ovjek koji ne trpi niiju vlast akenonoet v. acenonoet akeridi mn. farm. v. aceridi akezija (gr. akesis) v. acezija akianoblepsija (gr. a, kyanos tamno- plav, blepo vidim) med. sljepilo za plavu boju akinezija (gr. akinesia) nepokretlji- vost; med. ukoenost jednog ili vie udova, uzetost ivaca akirija (gr. akyria) uporaba rijei u prenesenom smislu akiurgija (gr. ake lijeenje, ergon dje- lo) med. znanost o lijeenju rezanjem, znanost o operacijama, kirurgija akizam (gr. akkizomai pretvaram se) pretvaranje; ret. kad se netko pravi da za neto ne mari, npr. kad med- vjed za ute kruke, do kojih ne mo- e, kae: "Nisu ni bile zrele." aklamacija (lat. acclamatio) burno odo- bravanje, klicanje; par acclamation it. par aklamasjon (fr.) izvriti izbor ili usvojiti kakav prijedlog jednoglas- no, pristankom svih, bez pojedina- nog glasovanja aklamirati (lat. acclamare izvikati) odobravati uzvikivanjem; izabrati aklastian 42 akordeon bez pojedinanog glasovanja; po- zdravljati klicanjem . " aklastian (gr. aklestos neztvoren) opt. koji ne prelama, ne lomi zrake aklimatizacija (lat. acclimatisatio) pri- lagoavanje tuem podneblju, navi- kavanje na tuu klimu; prilagodba biljki i ivotinja nekom dotle stra- nom podneblju, pren. udomaivanje aklimatizirati (lat. acclim&tisare) prilagoditi se, prilagoavati se pod- neblju, naviknuti se na neku tuu klimu; pren. udomaiti akme (gr. akme vrhunac, vrak, iljak) med. kritino, prijelomno stanje u razvoju bolesti; akmeizam struja u ruskoj knjievnosti koja se pridra- vala naela "umjetnosti radi umjet- nosti", javila se nakon revolucije 1905. (u vrijeme Stolipinove reakci- je); najpoznatija predstavnica: lirska pjesnikinja Ana Ahmatova (pravim imenom Ana Andrejevna Gtorenko, 18891966) akoazma (gr. akoe sluh) med. haluci- nacija sluha pri kojoj bolesnik uje nepostojee zvukove akoemetar (gr. akuo ujem, metron mjera) med. sprava za mjerenje stu- pnja jaine osjetila sluha; ak'umetar akognozija (gr. akos lijek, gnosis po- znavanje) med. poznavanje sredsta- va za lijeenje rana akolada (lat. accollata, collum vrat, fr. accolade zagrljaj) sveani udarac maem po ramenu novoproglaenog viteza; tisk. zagrada; glaz. znak koji spaja vie nota koje treba istodobno svirati akolirati (fr. accoler) obgrliti, zagrliti; staviti u zagrade; trg. spojiti vie stavki u trgovakoj knjizi akologija (gr. akos lijek, logia znanost) znanost o lijekovima, o sredstvima za lijeenje rana akon ija (gr. a-, kome kosa) med. e- lavost akomodacija (lat. accommodatio) pri- lagodba, prilagoavanje; akomodaci- ja oka prilagoavanje one lee raz- liitim udaljenostima gledanja akomodirati (lat. accommodare, fr. accommoder) prilagoditi, urediti; po- ravnati, izravnati, izgladiti; udobno smjestiti; podmiriti dug akompanjator (fr. accompagner) pra- titelj akompanjirati (fr. accompagner) pra- titi, sprovoditi; glaz. pratiti neije pjevanje (solo) instrumentom akompli (fr. accompli) zavren, gotov akomplirati (fr. accomplir) zaokruiti, zavriti, postii, upotpuniti akonfesionalan (gr. a ne, lat. confes- sio priznanje) bez vjere, bezvjeran, bez religije, nereligiozan akonitin (gr. akoniton jedi, klobui, lat. Aconitum napellus) kem. alka- loid koji se nalazi u korijenu raznih vrsta jedia; upotrebljava se kao sredstvo protiv reumatizma kod ne- uralginih bolova akontacija (tal. a conto) uzimanje na raun, na ime zarade ili primanja, uzimanje unaprijed, uzimanje pre- dujma; svota koja se uzima na ra- un, predujam akontirati (tal. a conto), uzeti (ili: uzi- mati) na raun, unaprijed, na ime zarade ili primanja, predujmiti akonto (tal. a conto) v. a konto akord (tal. accordo, fr. accord, lat. accor- dium) glaz. ugodno suzvuje triju ili vie tonova; slaganje, sloga, suglas- ' nost; ugovor, pogodba, poravnanje; posebni nain plaanja radnika, "po svrenom komadu", a ne nadnicom, otuda: dati neki posao u akord plaa- ti taj posao po komadu, ne nadnicom akordator (fr. accordeur, tal. accorda- tore) glaz. ugaa glazbala akordeon (tal. accordo) runa harmo- nika na razvlaenje, prvi put naprav- ljena 1829. g. akordirati 43 akro- akordirati (fr. accorder) usuglasiti, usuglaavati, prilagoditi (glasove, ice); sloiti, slagati; sporazumjeti se, poravnati se, nagoditi se sa zajmo- davcem u sluaju nemogunosti ured- nog plaanja duga; plaati po svre- nom poslu, a ne nadnicama; odobri- ti, dopustiti, priznati akordoar (fr. accordoir) glaz. vilica za usuglaavanje, prilagoavanje glaz- benih instrumenata akorporacija (lat. accorporatio) spaja- nje, pripajanje, zdruenje akorporirati (lat. accoporare) spojiti, pripojiti, pridruiti akostati (tal. accostare) pristati uz oba- lu (brod); stii brodom akotiledone (gr. a-, kotyledon udub- ljenje) mn. bot. biljke bescvjetnice ako zmija (gr. a-, kosmios uredan) ne- urednost, neistoa; med. bljedilo, bolestan izgled lica akozmizam (gr. a-, kosmos svemir) fi- lozofsko shvaanje po kojem postoji, kao jedino to doista ivi, samo Bog, dok su sve ostale stvari, pa i sam svijet, samo modifikacije boanstva, bez istinske stvarnosti; suprotno: ate- izam akr (engl. acre) engleska mjera za po- vrinu = 4840 kvadratnih jardi (4047 m 2 ) akracija (gr. a-, krateia nemo, sla- bost) nedovoljna sposobnost vladanja samim sobom akranija (gr. a-, kranion lubanja) fizi- ol. uroena nakaznost glave, kad se dijete rodi bez jednog dijela ili bez cijele lubanje akratoterme (gr. akratos jak, u punoj snazi, thermos topao, vru) tople ljekovite vode koje sadre malo otop- ljenih mineralnih tvari; akratopege (gr. pege izvor) hladne ljekovite vode akreditirati (lat. accreditare) ovlastiti, opunomoiti; dati kredit, povjerenje; ovjeriti; akreditirati se stei ime, glas, povjerenje akreditiv (lat. accreditivum) punomo, ovjera; otvoreno pismo kojim se pri- matelj pisma umoljava da predava- u, tj. akreditiranom, do odreene visine stavi na raspolaganje novac na raun izdavaa toga pisma (akre- ditivno pismo); cirkularni akreditiv akreditivno, kreditno pismo koje gla- si na vie osoba ili trgovakih kua u raznim mjestima akrement (lat. accrementum) prirast, porast akrescenzija (lat. ad kod, uz, crescere rasti) prirast, prinova, poveanje; akrecija akribija (gr. akribeia) tonost, brilji- vost, savjesnost, temeljitost akribologija (gr. akribologeomai biti toan ili temeljit u istraivanju) sa- vjesnost, tonost u govoru, pisanju, istraivanju i uope u ivotu akribometar (gr. akribes toan, me- tron) sprava za tono mjerenje veo- ma malih predmeta akribometrija (gr. akribes toan, me- treo mjerim) tono mjerenje . akridofag (gr. akris skakavac, fagos onaj koji jede) skakavcojed, onaj koji se hrani skakavcima akrije (lat. acer ljut) farm. ljuti, trpki lijekovi akriminacija (lat. accriminatio) optu- ba, optuivanje, okrivljivanje akrimonija (lat. acrimonia) otrina, grubost, gorina akritian (gr. akritos neodluan) koji nema sposobnost prosuivanja, ne- kritian akrizija (gr. akrisia) nedostatak u spo- sobnosti rasuivanja i ocjenjivanja; neodlunost; med. neodreenost sta- nja bolesti akro- (gr. akros) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: krajnji, gornji, iljast akroama 44 akronian akroama (gr. akroama) neto to se ulo ili to se treba uti, razgovor koji je ugodan uhu (osobito za vrije- me jela kod starih Grka); predavanje akroamatian (gr. akroamatikos) koji je odreen za sluanje; usmen, u obli- ku predavanja; teko razumljiv; akro- amatino predavanje strogo znan- stveno predavanje (za razliku od po- pularnoga), predavanje koje se slua bez prekidanja (za razliku od onoga koje je u pitanjima i odgovorima) akrobacija (gr. akrobateo idem na prstima) vjetina koju izvodi akrobat; zrak. namjerno izvedeno okretanje u zraku (ne spada u ona okretanja koja se izvode tijekom normalnog letenja) akrobat (gr. akrobateo idem na prsti- ma) plesa na uetu; znalac u skaka- nju i prevrtanju u zraku, pelivan akrobatika (gr. akrobateo idem na prstima) vjetina izvoenja tjelesnih vjebi kojima je cilj razvijanje sna- ge, otpornosti, gipkosti i okretnosti akrobistija (gr. akrobistia) v. akropo- stija akrodinija (gr. akros, odvne bol) med. zarazna bolest koja se sastoji od boli i utrnulosti udova, osobito krajnjih akrografija (gr. akros, grafia pisanje) tisk. postupak pri radu kiselinama akrogrami (gr. akro-gramma slovo) pjesme kod kojih stihovi poinju po- sljednjim slovima prethodnog stiha akroholija (gr. akrocholos jarostan, razjaren) jarost, razjarenost akrokarpian (gr. akros, karpos plod) bot. koji nosi plod na vrhu akrokefalija (gr. akros- krajnji, iljat, kefale glava) iljastost glave; luba- nja sa iljastim tjemenom akrokolije (gr. akros, kolon ud) mn. anat. krajnji udovi tijela akrolein (lat. acer otar, oleum ulje) kem. bistra i veoma ljuta mirisna te- kuina koja se stvara suhom desti- lacijom glicerina i nekih masti akroliti (gr. akros, lithos kamen) dr- veni kipovi kod kojih su krajnji dije- lovi (glava, ruke i noge) od kamena akromatian (gr. achromatos) bezbo- jan; opt. koji proputa (prelamanjem) bijelu (sloenu) svjetlost ne razlau- i je u njezine sastavne boje (kompo- nente) akromatinost (gr. a ne, chroma boja) stvaranje slike bez obojenih rubova (svojstvo optikih sustava) akromatizam (gr. a-, chroma boja) opt. otklanjanje boja, ponitenje boja (akromatinim prizmama, akroma- tinim leama), istoa boja; bezboj- nost, bljedilo; akromazija akromatopsija (gr. a ne, chroma boja, ops, opos oko) sljepilo za boje; v. dal- tonizam akromatopsija (gr. a-, chroma boja, orao vidim) med. potpuno sljepilo za boje, nesposobnost razlikovanja boja akromazija (gr. a ne, chroma boja) po- manjkanje normalne pigmenatacije koe; bezbojnost, bljedoa; med. pri- vremena bljedoa uzrokovana borav- kom na nekim zasljepljivim povri- nama (npr. na snijegu) akromazija (gr. a-, chroma boja) opt. v. akromatizam akromegalija (gr. akros, megas velik) med. uroena poveanost udova ko- ja se sastoji u nezgrapnosti i izobli- enosti lica, donje eljusti, usnica, jezika, nosa, ruku i nogu; takoer: bolesno zadebljavanje kostiju i me- kanih dijelova tijela akromikrija (gr. akro-, mikros malen) med. siunost udova, osobito na nji- hovim vrhovima; supr. akromegalija akromion (gr. akromion, akromia) anat. lopatica, plee akromonosilabe (gr. akros, monos je- dini, syllabe slog) stihovi koji poinju posljednjim slogom prethodnog stiha akronian (gr. a-, chronos vrijeme) koji ne zavisi o vremenu, koji nije u akronim 45 akter svoje vrijeme, nesuvremen; koji se dogaa naveer ili kad se sputa no, veernji akronim (gr. akros, onyma ime) kra- tica sastavljena od poetnih slova ili poetnih slogova neke sloene rijei ili vie rijei, npr. ZET = Zagrebaki elektrini tramvaj akropatija (gr. akros, pathos bolest) med. opi naziv za bolesti na kraj- njim dijelovima ruku i nogu, kao i ostalih perifernih dijelova tijela akropola (gr. akro-polis) gornji grad, gradska tvrava u Ateni i ostalim grkim gradovima akropostija (gr. akroposthia) gornji dio koice na mukom udu, pri obre- zivanju se odree; stanje prije obre- zivanja (kod Zidova); akrobistija akrostih (gr. akrostichos) pjesma kod koje poetna, a katkad i krajnja slo- va stihova daju neko ime ili neku rije akroterij (gr. akroterion) arhit. gornji dio, vrh zgrade, biljke i ivotinje kao ukrasi na vrhu, sljemenu zgrada akrotizam (gr. akros) fil. istraivanje prauzroka, posljednjeg uzroka stvari; tenja za onim to je najvie u spo- znaji (teorijski akrotizam) i djelova- nju (praktini akrotizam) akrozofija (akro-sofia) najvia mudrost akselband (njem. Achsel rame, Band vrpca, traka) voj. vrpca koja pada s ramena na prsa, u nekim vojskama slui kao oznaka posebne slube (npr. stoerni asnik) aksenija (gr. axenia) negostoljubivost, negostoprimstvo; pr. aksenian aksijalni (lat. axis osovina, os) osni, osovinski aksilarni (lat. axilla pazuho) pazuni aksinomantija (gr. axine sjekira, manteia proricanje) proricanje po sjekirama aksiologija (gr. axios vrijedan, koji vrijedi, logia znanost) fil. teorija vri- jednosti, nauavanje o vrijednostima; timologija aksiom (gr. axioo cijenim; zahtijevam, traim, axioma) neposredna jasna znanstvena spoznaja, oita istina, spoznaja koja se ne moe dokazati, a i ne trai dokaza jer je oita (npr.: nijedna tvrdnja ne moe istodobno biti i tona i netona; kad su dvije koliine jednake treoj, onda su i me- u sobom jednake) aksiomatika sustav aksioma; v. aksi- om aksist (njem. Achse osovina) "osovina", pristaa Hitler-Mussolinijeve politike tzv. "osovine Berlin-Rim-Tokio" koja je uvukla svijet u strahote Drugog svjetskog rata aksolotao (meks.) veliki slatkovodni vodozemac u Sjev. Americi i Mek- siku; aksolotlo aksonometrija (gr. axon os, osovina, metria) mjerenje osovine kod geomet- rijskih tijela aksungija (lat. axis osovina, ungere mazati) mazivo za osovine ili kola; farm. mast, salo akam (tur. akam veer) sumrak, tj. doba od zalaska sunca do potpunog mraka; etvrta dnevna muslimanska molitva (veernja); akam-cvijet bilj- ka pupoljica (lat. Oenothera biennis); akam-iek (tur. iek cvijet) biljka nourak (Mirabilis jalapa) akt (lat. actus, eng. act, fr. acte) djelo, in; svaki sveani javni in, osobito sudski in, rasprava, pretres; kaz. in; u likovnoj umjetnosti: crte, slika ili kip golog ljudskog tijela; javni spis Akteon (gr. Aktaion) kod starih Grka: lovac kojega je boica lova Artemida pretvorila u jelena (jer ju je promat- rao dok se kupala) pa su ga rastrgali vlastiti psi akter (fr. acteur, lat. actor vritelj, iz- vritelj) glumac; sudionik u nekom dogaaju akti 46 aktivirati akti (lat. actum, mn. acta od agere dje- lovati, raditi) mn. djela, inovi; spisi koji se tiu neega, osobito u sudu, dravnim ustanovama itd.; staviti ad acta (it. akta) prikljuiti aktima, tj. neku stvar ili molbu smatrati svre- nom, odstraniti je, ne raditi po njoj nita; designacija akata popis akata koji se nalazi u jednoj biljenici; ac- ta apostolorum it. akta apostolorum (lat.) mn. djela apostola; acta publica it. akta publika (lat.) mn. javni i- novi, oni koje se tiu drave aktinidija (gr.-lat.) biljka srodna limu- nu od kojega je znatno bogatija vita- minom C aktinij (gr. aktis zraka) kem. radioak- tivan element, atomska teina 227, redni broj 89, znak Ac aktinije (gr. aktis zraka, lat. actinaria) zool. moruzgve, morske ivotinje iz porodice koralja, mekanog tijela, bez kostura, obino ive pojedinano i esto se odlikuju lijepim bojama aktinizam (gr. aktis, aktinos sunana zraka, zraka) fiz. svojstvo sunanih, ultraljubiastih zraka da izazovu ke- mijske promjene; kemijsko djelova- nje sunanih zraka aktinoelektricitet (gr. aktis, elektron) elektricitet to ga u kristalima izazi- vaju svjetlosne ili toplinske zrake aktinograf (gr. aktis zraka, grafo pi- em) fiz. instrument za mjerenje ja- ine kemijskog djelovanja nekog svje- tlosnog izvora (aktinometar); tako- er: instrument koji biljei promjene (varijacije) u jaini sunanih zraka aktinografija (gr. aktis zraka, grafia opis) prouavanje zraka; ispitivanje pomou rentgenskih zraka aktinogram (gr. aktis zraka, gramma slovo) rentgenska slika; rentgeno- gram aktinometar (gr. aktis zraka, metron) fiz. sprava kojom se mjeri jaina Sunevog toplinskog zraenja aktinometar (gr. aktis zraka, metron) fiz. sprava za mjerenje jaine rent- genskih zraka pomou selena aktinomikoza (gr. aktis zraka, mykes gljiva) med. zarazna bolest najprije primijeena kod konja, goveda i svi- nja, prenosiva i na ljude, uzronik je gljivica zvjezdasta oblika; pojavljuje se na probavnim organima, u plu- ima (zbog udisanja zarazne praine gljivica) ili na povrini koe ako je na njoj bilo ozljeda aktinomorfan (gr. aktis zraka, morfe oblik) bot. zrakast aktinoskopija (gr. aktis, skopeo gle- dam) med. ispitivanje, zraenje rent- genom aktinoterapija (gr. aktis zraka, thera- peia lijeenje) med. lijeenje zrakama aktinski (gr. aktis gen. aktinos zraka) fiz. koji kemijski djeluje, koji kemij- ski razgrauje; aktinske zrake zrake s kemijskim djelovanjem; ultraviolet- ne, ultraljubiaste zrake, nevidljive zrake aktiti (gr. akte strma obala) mn. oni koji stanuju na obali, primorci aktiv (lat. activus djelatan, radan, koji radi; radni, koji oznaava djelatnost) 1. gram. radno stanje (suprotno: pa- siv) 2. skupina najdjelatnijih lano- va neke organizacije aktiva (lat. activa) trg. imovina, imanje (novac, vrijednosni papiri, nekretni- ne); potraivanje (suprotno: pasiva) aktivan (lat. activus djelatan) radan, vrijedan, iv, okretan; jo u slubi, u djelovanju; trg. onaj ija su potrai- vanja vea od dugovanja; gram. radni aktive (lat. activa) trg. pozitivni sastav- ni dijelovi nekog imanja, od kojih vla- snik ima koristi, za razliku od pasi- va, tj. objekata koji vlasniku ne do- nose nikakvu korist, ili su mu ak na tetu aktivirati (lat. activare) staviti u djelo- vanje; uvesti u aktivnu slubu; ubr- aktivist 47 akupiktura zati, ubrzavati, pospijeiti, pospjei- vati aktivist (lat. activus djelatan) onaj koji je djelatan, koji djeluje, radi aktivist (lat. activus) 1. fil. pristaa ak- tivizma; 2. lan aktiva (v. aktiv 2) aktivitet (lat. activitas) ivost, okret- nost; djelatnost, radinost, marljivost, revnost; djelovanje; aktivnost aktivizam (lat. activus, agere djelati, raditi) fil. shvaanje da je za napre- dak ovjeanstva od posebne vano- sti razuman i stalan utjecaj ljudskog znanja i htijenja na kulturu i ivot uope; praktino, aktivizam je mo- ralni (etiki) zahtjev da ovjek ne smije mirovati sve dotle dok ljudska priroda, njegovim stalnim nastoja- njem, ne dospije do potpune samo- spoznaje i samostalnosti aktivna trgovina 1. prije: izvozna trgo- vina; 2. danas: trgovinska djelatnost nekog naroda koja i uvoz i izvoz pro- izvoda vri vlastitim kapitalom i vla- stitom radnom snagom; suprotno: pa- sivna trgovina aktivnost (lat. activus) v. aktivitet aktor (lat. actor) prav. tuitelj, izdava- telj punomoi; advokat, zastupnik aktovka (lat. actus radnja) 1. dramsko djelo u jednom inu, jednoinka; 2. torba za spise aktlus (njem. Aktschluss) zavretak dramskog ina (osobito: efektna za- vrna scena) aktuacija (lat. actuatio) med. djelovanje nekog lijeka na organizam aktualan (lat. actualis, fr. actuel) sa- danji, dananji, suvremen; stvaran, istinit, injenini; koji je na dnevnom redu; koji se odnosi neposredno na dananjicu; dan, dat; aktualna ener- gija iva sila, kinetika energija aktualitet (lat. actualitas) sadanjost, stvarnost, suvremenost, dananjica; sadanja vanost, dananja zanimlji- vost; teorija aktualiteta psih. Wund- tovo shvaanje da je bit due doivljaj svijesti, a ne neto supstancijalno; danost; aktualnost aktualizacija (lat. agere raditi, actu- alisatio) provoenje u djelo, ostvare- nje, ostvarivanje aktualizam (lat. actualis) fil. naelo prirodne povijesti, osobito geologije i biologije, po kojem su sile i zakoni koji sada djeluju one iste sile koje su djelovale i u prijanjim razdobljima Zemljine povijesti aktualizirati (fr. actualiser) initi ili uiniti aktualnim, ostvariti, ostvari- vati, provesti ili provoditi u djelo aktualnost (fr. actuel) v. aktualitet aktuar (lat. actuarius) sudski pisar, pi- sar koji vodi arhivske knjige neke ustanove i brine se o spisima akuitet (lat. acuitas) iljatost, otrina; osobito: otrina tona akuleiforman (lat. aculeiformis) zajed- ljiv; bodljikast akulturacija engl. (gr. a ne, lat. cul- tura odnjegovan) preuzimanje i usva- janje tuih kulturnih elemenata, kul- turno stapanje u etnolokom i socio- lokom smislu akumen (lat. acumen) otroumnost, o- troumlje, domiljatost, bistrina shva- anja, pronicavost akumetar (gr. akuo ujem, metron) med. v. akoemetar akumulacija (lat. accumulatio nagomi- lavanje) 1. ret. nagomilavanje (rijei i izraza); 2. akumulacija kapitala po- veavanje kapitala time to se dio profita ili kamate dodaje kapitalu da bi se poduzee ili poslovi proirili akumulator (lat. accumulator skuplja, nagomilava) fiz. ureaj za skuplja- nje elektrine energije; skuplja, na- gomilava akupiktura (lat. acupictura) vezenje iglom, vez akuplirati 48 akvarij akuplirati (fr. accoupler) sparivati, spa- riti; vezivati dva po dva; spajati, spo- jiti akupresura (lat. acupressura pritisak iglom) med. zaustavljanje krvi pritis- kom krvne ile metalnom iglom akupunktura (lat. acus igla, punctura bod) med. nain lijeenja nekih bo- lesti, primljen od Kineza i Japanaca, sastoji se u tome da se u oboljelo mjesto zabadaju igle akuratan (lat. accuratus) briljiv, to- an, uredan, savjestan, ispravan akustian (gr. akuo ujem) koji odgo- vara zahtjevima akustike, prikladan za primanje i prenoenje zvuka (npr. dvorana, kazalite, crkva), sagraen tako da se rijei i tonovi mogu svuda lijepo i jasno uti; akustina sredstva sredstva koja slue poboljanju ili pojaanju slabog sluha akustika (gr. akustikos, akuo ujem, sluam) fiz. dio fizike koji prouava zvuk akuerstvo (fr. accoucher) porodiljstvo, primaljstvo (dio ginekologije) akut (lat. acutus accentus) gram. znak za dugouzlazni naglasak; otri ak- cent akutan (lat. acutus) otar, prijek, koji prisiljava na brzo rjeenje; akutna bol iznenadna i veoma jaka bol; akut- na bolest ona koja e se brzo zavriti ili ozdravljenjem ili smru, a obino traje do 40 dana akutangularan (lat. acutus otar, an- gularis kutni) geom. otrokutni akuzabilan (lat. accusare optuiti, ac- cusabilis) tuljiv, optuljiv; kanjiv akuzacija (lat. accusatio) tuenje, op- tuivanje akuzativ (lat. accusativus) gram. e- tvrti pade Odgovara na pitanje: ko- ga? to?), najee izrie predmet gla- golske radnje akuzator (lat. ac jusatcrj tuitelj, optu- itelj; suprotno: akuzatus akuzatorski (lat. accusatorius) prav. tuiteljski, optuni; akuzatorski kaz- neni postupak optuni postupak koji se vodi na osnovi neke tube (suprot- no: inkvizitorski kazneni postupak) akuzatus (lat. accusatus) tuenik, op- tuenik; suprotno: akuzator akva (lat. aqua) voda akvabatik (lat. aqua voda, gr. bathys dubok) elektromotorna naprava (sli- na modelu morskog psa), koja slui za promatranje ivola. pod vodom; napravljena od stakla pojaanog pla- stikom, opremljena kamerama, re- flektorima, priuvnim kisikom i dr.; usp. batiskop akvafortis (lat. aqua, fortis jak) kem. snana voda, priprema se od salitre i razrijeene sumporne kiseline akvagij (lat. aqua voda, agere voditi) prav. pravo odvoenja vode, pravo isuivanja zemljita; akvalung (lat. aqua voda, engl. lung plua) naprava koja omoguuje di- sanje pod vodom akvamarin (lat. aqua voda, marinus morski) min. proziran poludragi ka- men koji ima zelenu boju morske vo- de, vrsta berila akvamarinski koji ima zelenu boju morske vode akvaplan (lat. aqua voda, planus ra- van) port, iroka daska vezana za motorni amac, slui za vonju na vodi akvarel (lat. aqua voda, acquerello) sli- ka izraena vodenim bojama akvarelirati (tal. acquerellare) slikati vodenim bojama akvarelist (fr. aquarelliste) slikar koji radi vodenim bojama akvarij (lat. aquarium) staklena posuda s vodom u kojoj se uvaju vodene bilj- ke i vodene ivotinje (ribe i vodozem- ci); mjesto u ljekarni gdje se dri vo- da akvarijus 49 alacija akvarijus (lat. aquarius) astr. Vodenjak (jedan od dvanaest nebeskih znako- va) akvatel (lat. aqua voda, fr. hotel) hotel na vodi, turistiki brod ili brodica akvaterarij (lat. aqua voda, terra zem- lja) posuda u kojoj se dre i uzgajaju vodozemci (amfibije) akvatian (lat. aquaticus) podvodan, vlaan, movaran,; koji ivi u vodi, pokraj vode, vodeni; akvatine biljke one koje rastu po movarnim mjes- tima, vodene biljke akvatilije (lat. aquatilia) zool. slatko- vodne ivotinje akvatorij (lat. aqua voda, territorium zemljite) vodene povrine koje imaju nekom konvencijom odreene grani- ce akvedukt (lat. aquaductus) vodovod, vodovodna cijev; kanal akvila (lat. aquila) zool. orao; astr. ime jednog zvijea; arhit. ukras u obliku orla na zabatu kue akvizicija (lat. acquisitio) teevina, ste- eno dobro, zarada; nabavljanje; za- dobivanje, stjecanje akvizit (lat. acquisitum) neto to je za- dobiveno, nabavljeno, steeno akvizitor (lat. acquisitor) ovjek koji ne- to stjee, zarauje, nabavlja ili za- dobiva akvozan (lat. aquosus) pun vode, bogat vodom; kiovit akvozitet (lat. aquositas) bogatstvo vo- dom; kiovitost A1 Capone (Alfonso) najpoznatiji ame- riki gangster (18971947); sinonim za velikog gangstera uope al corso it. al korzo (tal.) trg. po teaju, po sadanjoj vrijednosti novca Al Fatah (ar. Al Fatah "borba i pobje- da") najstarija i najvea vojnopoli- tika organizacija palestinskih Ara- pa, osnovana 1965. kako bi obranila prava palestinskih Arapa i usposta- vila palestinsku dravu na podru- jima iz kojih su Arapi iseljeni nakon osnutka Izraela al marco it. al marko (tal.) trg. prema istoj teini zlata i srebra al pari (tal.) trg. jednak, koji ima jed- naku vrijednost, iste vrijednosti ili sadraja; jednakost nominalne i stvarne vrijednosti, osobito kod novca al piacere it. al pjaere (tal.) glaz. po volji, prema dopadanju, kako se hoe al piacimento it. al pjaimento (tal.) glaz. v. al piacere al punto (tal.) u toku, savreno tono, navlas; a punto al rigore di tempo (tal.) glaz. strogo u taktu al segno it. al senjo (tal.) glaz. ponav- ljanje jednog odjeljka od odreenog znaka al- (ar. al-) arapski lan, npr. alkali, al- kohol, al-Kuran itd.; esto se upotreb- ljava i el i ul al-damija (ar. al-ami) velika islam- ska bogomolja Al-koran (ar. El-kuran) v. Alkuran Al-kuran (ar. El-kuran) knjiga, itanka; v. Kuran ala milaneze (tal. alla milanese) na mi- lanski nain, naziv poznatog talijan- skog jela: pageti s narezanim koma- diima unke preljeveni umakom od rajica ala vild (fr.-njem. wild-divlji) kuh. "kao divlja", izraz koji oznauje poseban nain pripremanja mesa divljai (ali i domaih ivotinja na takav nain) alabandizam umjetnika drljotina (po karijskom gradu Alabandi gdje je vladao lo umjetniki ukus) alabaster (gr. alabastros, lat. alabas- trum) min. posebna, veoma tvrda vr- sta gipsa, u vodi teko rastopljiv; ala- bastersko staklo mutno, poluprozir- no staklo alacija (lat. alatio, lat. alatus krilat) davanje krila; pren. ubrzanje, pouri- vanje Aladin 50 albacija Aladin glavni junak prie o arobnoj svjetiljci (Aladinova svjetiljka) koja onome koji je posjeduje ispunjava sve to poeli; pria je objavljena u po- znatoj arapskoj zbirci pripovjedaka "Tisuu i jedna no" Aladinova svjetiljka v. Aladin alada (tur. alada raznobojan, aren) pamuna tkanina s utkanim arama; haljina od te tkanine alafranka (tal. alla franca) na europski nain, po europski, po zapadnjaki (za razliku od turskog, orijentalnog, islamskog); supr.: alaturka Alah (ar. a-ilah) Bog, pravi Bog, naziv za Boga kod muslimana alaj (tur.) eta vojnika, bataljun, puk; mnotvo, gomila; parada, sveanost sveana povorka; alaj-barjak zastava jednog odreda (alaja) vojnika; visoka ast u feudalnoj Turskoj alak (tur.) urnebes, vika, galama; juri, napad; gomila, mnotvo, rulja alakati (tur.) vikati alah (obiaj Turaka pri juriu); juriati uz urnebesnu vi- ku alalija (gr. a-, lalein brbljati) med. ne- mogunost izgovaranja artikuliranih glasova zbog poremeaja u govornim organima alamet (tur. alamet) znak, simptom, trag, predznak, najava; prigoda, zgo- da, pravi trenutak; oluja, meava, ne- vrijeme; prokletstvo Alani iranski nomadski narod sarmat- skog podrijetla; za vrijeme seobe na- roda doli su do panjolske gdje su ih unitili Vizigoti alanin kem. aminopropionska kiselina alantijaza (gr. allas, allantos kobasi- ca) med. teko akutno trovanje zara- enom mesnom hranom; botulizam alantoidna tekuina zool. tekuina koja se nalazi izmeu alantoisa i ara- niona alantois (gr. allas, eidos izgled, oblik) zool. omota zametka kod viih kra- ljenjaka (sisavaca, riba i gmazova), kod gmazova i ptica pomae disanje, a kod sisavaca jo i prehranjivanje zametka alantotoksikon (gr. allas, allantos ko- basica, toxikon otrov) kem. otrov koji se razvija u pokvarenom mesu Alarih (germ.) "kralj sviju", "vladar nad svima" alarm (fr. alarme, tal. airarme) voj. uz- buna, poziv za pripremu u sluaju opasnosti; nemir, nespokojstvo, za- brinutost; strah alarmantan (fr. alarmant) uznemiru- jui, koji uznemiruje, koji izaziva ili stvara nespokojstvo i zabrinutost alarmirati (fr. alarmer) uzbuniti, uz- bunjivati, dati znak za uzbunu, po- zvati k oruju; uznemiriti, zastraiti alarmist (fr. alarmiste) iritelj uznemi- rujuih vijesti alas (ma. halasz) ribar Alaska sjeverozapadni poluotok Sje- verne Amerike; 1867. od Rusije su ga kupile SAD; glavni grad Juneau, najvei Anchorage Alastor zloduh osvete u starogrkim tragedijama alat (ar. alet) pribor, sve to je potrebno za rad, osobito runi, orue alatracija (lat. allatratio) lajanje na; napad na nekoga pogrdama alatura (lat. allatura, afferre donositi) prav. miraz; dodatak u novcu za iz- dravanje kue alaturka (tal. alla turca) na turski na- in, po turski (za razliku od europ- skog, zapadnjakog); supr.: alafran- ka alaun (njem. Alaun, lat. alumen) stipsa alavertiti (tal. avvertire) obavijestiti, uputiti, pouiti albacija (lat. albatio) bijeljenje kovine (metala), osobito bakra; posrebrnji- vanje kovine; tobonje pretvaranje bakra u srebro; albifikacija albatros 51 aldrovanda albatros (engl. albatross) zool. velika bijela morska ptica koja nagovjetava buru albedo (lat. albedo "bjelina") mo odbi- janja svjetla, omjer svjetla to ga po- vrina (npr. planeta) odbija prema svjetlu koje je (npr. od Sunca) primila Albertina bogata i svjetski glasovita grafika zbirka u Beu (ime prema utemeljitelju Albertu von Sachsen- Teschenu, 17381822) albertotipija tisk. izrada tipografskih ploa fotografskim putem, nazvana po pronalazau, minhenskom foto- grafu J. Albertu (18251886) albicija (tal.) ukrasna biljka srodna akaciji albifikacija (lat. albification) v. albacija albin (p. albino, laat. albus bijel) med. onaj koji boluje od albinizma, bjelo albinizam (lat. albus bijel) med. na- sljedni nedostatak obojene tvari, pig- menta u koi kod ljudi i ivotinja, zbog ega koa i kosa izgledaju bije- le, a oi crvenkaste Albion (kelt. "brdska zemlja") staro, da- nas samo pjesniko ime Velike Bri- tanije albit (lat. albus bijel) min. natrijski glinenac bijele boje albit (lat. albus bijel) natrijski glinenac (ruda iz skupine plagioklasa) albianac pripadnik kranske vjers- ke sljedbe u Francuskoj; sljedba se protivila Crkvi i papi); ime po juno- francuskom gradu Albi albo lapillo notare diem (lat.) bijelom pisaljkom, tj "zlatnim slovima" zabi- ljeiti dan kad se neto sretno do- godilo albolit (lat. albus bijel, gr. lithos ka- men) vrsta odlinog bijelog cementa albomicin (gr.) antibiotik, crveni prah dobiven od zemljine plijesni; djeluje protiv stafilokoka, pneumokoka i ba- cila dizenterije albugo (lat. albugo) med. bijela mrlja na ronici oka album (lat. album bijelo) knjiga s bije- lim listovima koju treba ispuniti slikama u boji, crteima i si.; spome- nar, spomen-knjiga; knjiga za skup- ljanje fotografija, razglednica, ma- raka itd. albumen (lat. albumen bjelanjak) kem. bjelanevina albumin (lat. albumen) kem. bjelane- vinasta tvar, bjelanevina albuminat (lat. albumen) kem. tvar koja u sebi sadri bjelanevine albuminometar (lat. albumen, gr. me- tron) kem. instrument za odreiva- nje koliine bjelanevina u mokrai albuminozan (lat. albuminosus) koji sadri bjelanevinu albuminski papir fotografski papir za iju se izradu upotrebljava iz jaja iz- vaena i na toplom zraku osuena bjelanevina albuminurija (lat. albumen, gr. ureo mokrim) med. izluivanje bjelan- evine mokraom, znak eerne bo- lesti, bolesti bubrega i dr. albumoze (lat. albus bijel) fiziol. sup- stance izmeu bjelanevina i pepto- na koje se stvaraju u elucu i gu- terai za vrijeme probave alciora (lat. altiora) v. altiora alak (tur. alak neotesan, divlji) vra- golan, nevaljalac, lopov, objeenjak, prepreden ovjek, mangup, simpa- tian lukavac; ovjek s nekim nedo- statakom ili manom aldehid (lat. alcohol, dehydrogenatus lien vodika) kem. alkohol lien jed- nog dijela vodika, organska kemijska tekuina ljuta mirisa aldine knjige izraene u tiskari vene- cijanskog tiskara Aldusa Manutiusa (14941597) i njegovih nasljednika aldrovanda (lat. Aldrovanda vesiculo- sa) mesoderna vodena biljka iz po- rodice rosika alea iacta est 52 alektriomahij a alea iacta est it. alea jakta est (lat.) posl. kocka je baena, tj. konano sam se odluio na neko djelo; Ce- zarove rijei kad je preao Rubikon aleatico it. aleatiko (tal.) vrsta odli- nog slatkog toskanskog crvenog vi- na od mukatnog groa aleator (lat. alea kocka, aleator) igra kockom, igra na sreu, kockar aleatoriki poslovi (lat. alea kocka) poslovi koji ovise o sluaju i srei; kockarski poslovi; opasni poslovi aleatorij (lat. alea kocka, aleatorium) igranica, kockarnica aleatorika (lat.) glaz. kompozicijski po- stupak u suvremenoj glazbi: sam izvoa odabire redoslijed izvoenja pojedinih stavaka alef (hebr. aleph) prvo slovo hebrejske abecede; usp. alfa alegacija (lat. allegatio) navoenje, po- zivanje na spis, djelo ili pisca; navo- enje injenice; tvrdnja alegat (lat. allegatum) navedeno mjesto, navod, navoenje, pozivanje na neki zakon alegati (lat. allegata) mn. mjesta nave- dena iz drugih djela, upute alegorian (gr. allegorikos) iskazan slikom, slikovit, u prenesenom ruhu alegorija (gr. allegoria) poet. govor u kojem se pojmovi i misli iskazuju drukije, a ne rijeima koje ih izrav- no izraavaju, slikovit govor, sliko- vito objanjenje pojma ili misli alegorist (gr. allegorikos) onaj koji prikazuje neto u slikama, slikovito alegorizirati (gr. allegoreo drukije izraavam, drukije prikazujem) sli- kovito govoriti ili pisati; izraavati misli u slikama, a ne izravno aleja (fr. allee) drvored; etalite izme- u dvaju redova drvea; uzak prolaz aleksandrijski koji se dogodio u Alek- sandriji, koji potjee iz Aleksandrije, pomorskog grada u Egiptu; grad je osnovao 331. pr. n. e. Aleksandar Ve- liki i bio je u prvim stoljeima prije i poslije nae ere glavno sjedite gr- ke znanosti i knjievnosti; otuda: aleksandrijska biblioteka, aleksan- drijski gramatiari, aleksandrijski filozofi (aleksandrijska kola) aleksandrina svili slina tkanina od lana i pamuka aleksandrinac poet. dvanaesterac, e- stostopni stih s cezurom nakon e- stog sloga, nazvan po velikom sta- rofrancuskom romanu o Aleksandru Velikom iz XII. st.; klasian fran- cuski stih aleksandrinci ovim se imenom zove 70 aleksandrijskih znanstvenika-tuma- a i prevoditelja; usp. Septuaginta aleksandrinstvo znanstveno sitniar- stvo, suha uenost radi uenosti, bez ikakve veze sa stvarnim ivotom, kao npr. u XVII. st. aleksifarmacija (gr.) prouavanje pro- tuotrova aleksifarmakon (gr. alexo branim, farmakon lijek) med. lijek protiv tro- vanja, protuotrov aleksija (gr. a-, legein govoriti) psih. patoloka nesposobnost da se pisane ili tiskane rijei itaju s razumije- vanjem (nastaje zbog povrede veli- kog mozga) aleksin (gr. alexo pomaem, titim) kem. svaka tvar krvnog seruma koja razgrauje strane stanice aleksipiretik (gr. alexo branim, pyr vatra) med. sredstvo protiv groznice aleksit (gr. alexo branim) med. sred- stvo za spaavanje i pomo, osobito protuotrov; aleksiterij aleksiterian (gr. alexeterios) koji dje- luje kao protuotrov, protuotrovni alektacija (lat. allectatio) mamljenje, primamljivanje, izazivanje drai; ist rad (u bakrorezu) alektriomahij a (gr. alektryon pijetao, mache borba) borba pijetlova (kao sli- alektriomantij a 53 alfitomantija ka istinske borbe kod starih je Grka bila veoma omiljena zabava) alektriomantij a (gr. alektryon pijetao, manteia proricanje) proricanje po pjevanju pijetlova aleloftorija (gr. allelon meusobni, uzajamni, ftheiro unitavam, allelof- thoria) fil. izraz kojim je Aristotel nazvao nagon (u prirodi i ivotinj- skom svijetu) za nemilosrdnom me- usobnom borbom i unitavanjem alelomorfan (gr. allelon naizmjenian, morfe oblik) zamjenjiv aleluja (hebr.) "hvalite Boga", poklik radosti u kranskom bogosluju; pren. radost, zanosno veselje uope alem (ar. alem, alin) dragi kamen; u arapskom, uz ostala znaenja, ova rije znai i pozlaena jabuka na vr- hu minareta Alemani (njem. Alemannen) staronje- maki naziv glavnog i najveeg dijela stanovnitva june Njemake, za razliku od vladajuih Franaka (otu- da Francuzi i danas zovu Njemaku TAllemagne", tj. zemlja u kojoj ive Alemani) alemanisti pristae francuske Revolu- cionarne socijalistike radnike stranke koja je odbacivala diktaturu proletarijata i propagirala tzv. mu- nicipalni socijalizam (naziv prema prezimenu voe Jeana Allemanea, 18431935, lana Parike komune) alenteza (gr. allos drugi, thesis polo- aj) med. prisutnost stranih tijela u ljudskom organizmu i bolest koja zbog toga nastaje aleopat (gr. alloios drukiji, pathos), med. b. alopat aleopatija (gr. alloios drukiji, pathos) med. v. alopatija alergija (gr. allos drugi, ergon djelo) med. promijenjena sposobnost reak- cije organizma na neku vrstu zaraz- nih klica kojima je taj organizam ve jednom prije bio zaraen aletiologija (gr. aletheia istina, logia) znanost (ili: nauavanje) o istini aletofil (gr. alethes istinit, filos prija- telj) prijatelj istine, onaj koji voli is- tinu; filalet aleurant (gr. aleuron penino bra- no) bot. bjelanevina u penici aleuromantija (gr. aleuron penino brano, manteia) proricanje iz brana koje se prinosi na rtvu aleurometar (gr. aleuron brano, me- tron) instrument za ispitivanje va- ljanosti i istoe brana aleuron (gr. aleuron penino brano) bot. okruglasta i kristalizirana or- ganska tvar (slina zrnu) u biljnim stanicama, sastavljena od kristali- zirane bjelanevine alfa (gr. alfa) prvo slovo u grkoj abe- cedi; pren. poetak; alfa i omega prvo i posljednje slovo grke abecede, tj. poetak i kraj neega Alfa-Romeo talijanska marka auto- mobila (prvi dio naziva ine poetna slova firme: Anonima Lombarda Fab- brica Automobili, a drugi je po in- enjeru konstruktoru koji se zvao Niccolo Romeo) alfabet (prva dva grka slova alfa, beta) gram. niz svih slova nekog jezika, slova u odreenom redu (za latinicu je uobiajen naziv abeceda, a za gla- goljicu i irilicu azbuka; alfabetski red red slova kakav je u alfabetu, tj. a, b, c, d... alfabetar (gr. alfa a, beta b) 1. popis izraen alfabetskim redom; 2. po- etnik u itanju i pisanju; 3. pren. poetnik u emu (u nekom nauku, zanatu, vjetini...) alfenid metalna smjesa od 60 dijelova bakra, 30 dijelova cinka i 10 dijelova nikla, galvanskim putem posrebrnje- no novo srebro alfitomantija (gr. alfi ton jemeno bra- no, manteia) gatanje u jemeno brano alge 54 alijenacija alge (lat. alge) bot. resine, kriptogamne vodene biljke, bescvjetnice, talofiti s biljnim zelenilom (klorofilom) algebra (ar. al-jebr) mat. "sastavljanje razdvojenih dijelova", dio matemati- ke koji istrauje odnose i svojstva brojeva pomou opih znakova; ud- benik algebre algebrist onaj koji se bavi algebrom, znalac algebre algema (gr. algema) med. bol algetian (gr. algeo osjeam bol) bolan, boleljiv, nastao zbog boli algija (gr. algeo osjeam bol) med. bol ivaca, neuralgija algofon (gr. algos bol, fonos ubojstvo) med. sredstvo protiv zubobolje na- pravljeno od goruinog ulja i piri- ta (este) algolagnija (gr. algea bol, lagneia ob- ljuba) med. uivanje u bolu, pouda za bolom, izraz koji obuhvaa mazo- hizam i sadizam algologija (lat. alga, gr. logia) bot. dio botanike koji se bavi algama, resi- nama algoritam (ar., gr. rhythmos odnos) 1. vjetina raunanja, etiri osnovne raunske operacije i udbenik o tome (izraz potjee od arapskog matema- tiara Muhameda ibn Muse Alhariz- ma); 2. logiki algoritam pokuaj da se logike operacije zamijene brojka- ma i raunskim metodama, dakle, pokuaj matematike ili simbolike logike; u srednjem vijeku upotreb- ljavali se i izrazi algorizam, algari- tam algospazam (gr. algos bol, spasmos gr) med. gr miia praen bolom algrafija (gr. grafia) tisk. postupak pri ravnom tiskanju aluminijskim umje- sto kamenim ploama, odgovara li- tografiji Alhambra (ar. Al-hamrah) (Crvena ku- a), maurska kraljevska palaa u Granadi, najslavniji spomenik ma- urske arhitekture alhidada (ar. al-hadat) teh. pokretno ravnalo, dio nonija, za mjerenje ku- tova allas it. alijas (lat.) drugim imenom, inae, drukije alibi (lat.) prav. drugdje, na drugom mjestu; dokazati svoj alibi dokazati da u odreeno vrijeme nisam bio na odreenom mjestu alicante it. alikante (p.) vrsta pa- njolskog vina iz okolice grada Ali- cantea alicikliki spojevi (gr.) organski spo- jevi ciklike strukture s alifatskim svojstvima (ciklopropan, cikloheksan) alifatski spojevi kem. masni organski kemijski spojevi koji sadre atome ugljika, povezane u obliku otvorenih lanaca (parafini, alifatski alkoholi, alifatske kiseline) aligacija (lat. alligatio) mjeavina ko- vina (metala) nejednake vrijednosti u jednu masu, slitina, smjesa, legura; pren. primjesa, dodatak; alijaa aligacijski raun (lat. alligatio mjea- vina) raun smjese, tj. raun kojim se pronalazi odnos u kojem se trebaju izmijeati dvije vrste robe razliite cijene da bi se dobila srednja vrsta po unaprijed odreenoj cijeni aligator (tal. alligatore, p. el lagarto) zool. ameriki krokodil aligirati Gat. alligare) sliti, slivati, smi- jeati; legirati alijansa (fr. alliance) spajanje, udrui- vanje; savez; sredstvo; brana veza; belle alliance it. bel alijans (fr.), li- jepi ili sveti savez izmeu Rusije, Pruske i Austrije 1815. godine alijas (lat. alias) inae, osim toga, dru- gim putem, drukije alijaa (fr. alliage) v. aligacija alijenacija (lat. alienatio) otuivanje, otuenje; razmjena, prodaja, zalog; med. odstupanje od prirodnog stanja; alijenirati 55 alkalescencija duevno rastrojstvo (lat. alienatio mentis) alijenirati (lat. alienare) prav. otuiti, otuivati, ustupiti drugom (pravo ili vlasnitvo); odvratiti (muterije); po- ludjeti alijenist (fr. aliniste) zastarjeli naziv za lijenika koji se bavi duevnim bolestima alijenizam (lat. alienus tu, fr. alinis- me) med. duevno rastrojstvo, ludilo alijirati (fr. allier) vezati savezom, sklo- piti savez, udruiti; svezati brakom; obino: alijirati se alikvantan (lat. aliquantum) mat. koji je sadran u veem broju, ali ovaj nije s njim djeljiv bez ostatka, npr. 5 i 7 su alikvantni dijelovi broja 12; supr. alikvotan alikvota (lat. aliquoties) mat. broj koji je sadran u drugom broju bez os- tatka, npr. 2, 3, 4, 6 su alikvote broja 12 alikvotan (lat. aliquoties) koji je sadr- an u veem broju bez ostatka aliment (lat. alimenta) mn. novac za uzdravanje i kolovanje izvanbra- ne djece alimentacija (lat. alimentatio hranje- nje) prehrana; uzdravanje, npr. iz- vanbrane djece alimentar (lat. alimentarius) prav. onaj koji po nekom zavjetu prima uzdr- avanje, hranarinu alimentama intoksikacija med. tro- vanje hranom alimentirati (lat alimentare) prehra- njivati, uzdravati, opskrbljivati hra- nom alimfija (gr. a-, lat lympha voda) med. nedostatak limfnih lijezda alineja (lat. a od, linea red) nov redak, novi odlomak; odjeljak koji poinje novim, uvuenijim retkom aliptika (gr. aleifo maem, trljam) vjetina masiranja, prouavanje lije- enja trljanjem alira (fr. allure) hod, nain kretanja; trag divljai; pren. nain hoda i dra- nja nekog ovjeka, ponaanje, vla- danje aliskaf (lat. ala krilo, gr. skafos laa) pomorsko prijevozno sredstvo, brod s krilima (na kojima zapravo i poi- va) i koja se raire pod vodom te se brod izdigne nad vodu i "letei" po- stie veliku brzinu; "hidrokrilac" aliteracija (lat. alliteratio) poet. pjes- nika figura koja se sastoji u tome da se u nizu ponavlja isti suglasnik ili isti slog, npr.: "pa uti pa se smije pa se penje" aliterirati (lat. ad, littera slovo) praviti aliteraciju; sluajno ili hotimce po- navljati ista slova, iste slogove alitura (lat. alere hraniti, alitura) hra- njenje, prehrana, sposobnost tijela da hranjivim sokovima nadoknadi ono to je izgubilo alizari (p. alizari) bot. levantinski bro; korijen broa alizarin (p. alizari) kem. lijepa crvena boja koja se danas dobiva iz antra- cena, dok je prije dobivana iz kori- jena broa; alizarinsko modrilo naj- ljepa i najpostojanija alizarinska modra boja, iste vrijednosti kao i in- digova modra boja; usp. alizari alka (lat. alea torda) 2. njorka, ptica sjevernih krajeva, slina galebu; lovi se zbog skupocjenih jaja i perja alka (tur.) 1. v. halka; Sirijska alka vi- teka igra u Sinju; odrava se u dru- goj polovici kolovoza kao spomen na veliku pobjedu Sinjana nad Turcima 1715. g.; sastoji se u tome da alkari jaui na konjima (svaki triput) ga- aju kopljem kroz dva koncentrino prilagoena koluta (alke) alkalescencija (lat. alcalescentia) kem. prevladavanje jedne alkalije; razvi- janje alkalije koja se brzo isparava (amonijak) alkali 56 alkoholiar alkali (ar.) kem. sol koja se dobiva iz pepela morskih biljaka alkalije (ar.) mn. kem. hidroksidi alkal- nih metala, imaju bljutav okus i ve- oma su otrovni alkalimetar (ar., gr. metron) kem. sprava kojom se odreuje koliina al- kalija u sodi ili lunoj soli alkalimetrija (ar., gr. metron) kem. ispitivanje sode ili lune soli pomou alkalimetra alkalizacija (lat. alcalisatio) kem. dobi- vanje lune soli alkalizirati (lat. alcalisare) kem. dobi- vati lunu sol alkalni metali kem. skupina kovina (metala) male teine koje voda otapa i na obinoj temperaturi, npr. kalij, natrij, rubidij, litij i dr. alkaloidi (ar. al-kali, gr. eidos) kem. duikasti organski spojevi biljnog podrijetla, otrovni i gorka okusa; naj- vaniji: morfin, kinin, strihnin, ko- fein, nikotin i dr. alkatifa (ar., p. alcatifa) orijentalni te- pih, s osnovom od vune i svile, a a- rom od zlatnog i srebrnog konca alkejski stih (gr. Alkaios) poet. stih od pet stopa, od kojih su prve tri i posljednja jambi, a etvrta anapest (U U U U U U ), nazvan po slavnom grkom liriaru Alkeju koji je ivio 600. pr. n. e.; alkejska strofa strofa od etiri stiha, od kojih su dva jedanaesterca, jedan deve- terac i jedan deseterac alkemiar (ar. al-kimia) onaj koji se bavi alkemijom, onaj koji pravi zlato umjetnim putem; tajanstveni sred- njovjekovni znanstvenik alkemija (ar. al-kimia) naziv za naj- stariju kemiju, osobito kod Arapa; kasnije, u srednjovjekovnoj Europi: neznanstveno bavljenje kemijom; to- bonja vjetina pravljenja zlata Alkestida (gr. Alkestis) u starogrkoj mitologiji: ena kralja Admeta umje- sto kojega je pola u smrt; iz pod- zemlja ju je izveo Heraklo Alkibijad staroatenski dravnik i voj- skovoa (450404 pr. n. e.), roak Periklov, uenik Sokratov; poznat i kao pustolov, rasipnik i prevrtljivac; ubio ga frigijski satrap Farnabaz kako bi ugodio Spartancima; Alki- bijadovo pseto prekrasni Alkibijadov pas kojem se divila cijela Atena; da bi privukao na nj jo vie pozornosti, dao mu je vlasnik odrezati rep (pre- 1 ^rae i izraz rep Alkibijadova psa opili to znai kusast rep) Alkinoj kralj Feaana, otac Nausikajin, gostoprimac Odisejev (on ga je kona- no i otpremio na Itaku nakon mno- gih pustolovina i nevolja) alkion (gr. alkyon) mitoloka morska ptica (zimorod, ledarica), smatralo se da prorie sreu Alkiona u starogrkoj mitologiji: ki Eo- lova, ena Keiksova; bogovi su je pre- tvorili u pticu (zajedno s muem); usp. alkion Alkmena ena Amfitrionova, majka He- raklova (otac junakov je Zeus) Alkmeon tebanski heroj, voa sed- morice epigona u osvetnikom pot- hvatu protiv Tebe alkohol (ar. al-kohhlu) 1. najbolji, sa- vreno proieni prah, npr. od kore kininovca, eljeza i dr.: 2. potpuno proien pirit, esta izluena iz vina, piva, rakije i dr.; opojno pie alkoholat (ar. al-kohhlu) vrsti kemij- ski spoj alkohola s nekom soli alkoholatura (ar. al-kohhlu) kem. mje- avina svjeih biljnih sokova s alko- holom alkoholi (ar. al-kohhlu) mn. kem. or- ganski kemijski spojevi ugljika, vo- dika i kisika alkoholiar (ar. al-kohhlu) ovjek koji je suvie odan uivanju alkoholnih pia, pijanac alkoholizacija 57 Almagest alkoholizacija (ar. al-kohhlu) kem. osloboenje pirita (este) od vode, proiavanje alkohola; mijeanje al- kohola s nekom tekuinom alkoholizam (ar. al-kohhlu) opi naziv za sve tetne utjecaje na ljudski orga- nizam i drutvo koji nastaju zbog prekomjerne uporabe opojnih pia, osobito estokih alkoholizirati (ar. al-kohhlu) kem. pro- istiti do stupnja najvee finoe, npr. neki prah; izluiti pirit (estu) iz neke tekuine; osloboditi od vode; po- mijeati s alkoholom alkoholometar (ar. al-kohhlu, gr. me- tron) sprava za odreivanje koliine alkohola u nekom opojnom piu alkoholometrija (ar. al-kohhlu, gr. metria) znanost o odreivanju koli- ine alkohola u nekom opojnom piu alkoven (ar. al-kubex, p. alcoba) pro- storija sa svodom; udubina u sobi s posteljom; lonica ali ingrosso (tal.) trg. na veliko Ali is well that ends well (engl.) Sve je dobro to se dobro svri (naziv jed- ne Shakespearove komedije); usp. Ende gut, alles gut alla prima (tal.) slik. odmah, najednom slikati, tj. bez prethodnog grundira- nja (bojenja osnovnom bojom) allegramente (tal.) glaz. v. allegro allegretino (tal.) glaz. umjereno alle- greto allegreto (tal.) glaz. manje ivo, manje veselo, manje brzo nego allegro allegrissimo (tal.) glaz. vrlo ivo, vrlo veselo, to ivlje; allegro assai, alle- gro di molto allegro (tal. allegro) glaz. veselo, ivo, brzo; kao imenica; djelo koje treba izvoditi veselo, ivo i brzo; allegra- mente allegro assai (tal.) glaz. v. allegrissimo allegro con brio it. alegro kon brio (tal.) glaz. vrlo veselo, sa arom, va- treno; allegro con spirito, allegro con fuoco allegro con fuoco it. alegro kon fuoko (tal.) glaz. v. allegro con brio allegro con moto it. alegro kon moto (tal.) glaz. uzburkano, hitro, brzo allegro con spirito it. alegro kon spirito (tal.) glaz. v. allegro con brio allegro di molto (tal.) glaz. v. allegris- simo allegro furioso it. alegro furiozo (tal.) glaz. strasno i brzo allegro ma non troppo (tal.) glaz. ne odvie brzo allegro maestoso it. alegro maestozo (tal.) glaz. odmjereno hitro, s dosto- janstvom allegro moderato (tal.) glaz. umjereno veselo, umjereno brzo allegro non tanto (tal.) glaz. ne odvie brzo allemande it. almand (fr.) ples nje- makog podrijetla u 2/4 ili 4/4 taktu allentando (tal.) glaz. poputajui, za- dravajui, usporavajui; allentato allentato (tal.) glaz. v. allentando Alles schon degewesen it. ales on dagevezn (njem.) Svega je toga ve bilo (njemaka poslovica koja je isto- vjetna latinskoj Nihil novi sub sole Nita novo pod suncem) allez! it. ale (fr.) hajde, idi, naprijed! allons it. alonz (fr.) hajdemo, napri- jed! alma mater (lat. alma mater mati ko- ja hrani) "asna majka", sveuilite, velika kola alma parens (lat.) "hraniteljica rodi- telj ica"; v. alma mater almada (ar. al ma'dijat) crnaki amac od kore drveta; vrsta brze indijske jedrilice Almagest (ar. al-maisti, gr. megiste syntaxis) iskrivljen naslov arapskog prijevoda Ptolomejeva kapitalnog as- tronomskog djela (Veliki znanstveni sustav astronomije) almanah 58 alon almanah (gr. almenichiaka) kalendar; godinjak, zbornik koji izlazi godi- nje almandin vrsta dragog kamena gra- nata, boje crvene kao krv (naziv pre- ma maloazijskom gradu Alabanda) almarada (p.) bode sa tri reza almaviva vrsta kratkog ogrtaa na- zvanog, Vjerojatno, po grofu Almavi- vi, junaku Beaumarchaisove kome- dije i Mozartove opere "Figarov pir" almemar (ar.) propovjedaonica u sina- gogi almenda (njem. Allmende) zajednike ume i panjaci koji pripadaju svim stanovnicima jednog sela, opinska paa Almisum (lat.) antiko ime Omia almukantarat (ar.) astr. krug na nebu paralelan s vidikom, horizontom alo- (gr. allos) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: drugi, drukiji, razliit, npr. alogen, v. alotigen alodij (staronjem. al-ot) slobodno dobro, tj. ono koje nije dobij eno, nego koje je potpuno vlasnitvo, naslijeeno do- bro, imanje alodijalan (lat. allodialis) slobodan od plaanja danka alodijalna dobra (staronjem. al-, ot) imanja koja su nastala od lenskih (feudnih), no s tom razlikom to je vlasnik mogao njima slobodno ras- polagati, zaduiti ih, prodati ili osta- viti nekome u nasljedstvo alodoksija (gr. allos drugi, doxa mi- ljenje) drukije (ili: pogreno) mi- ljenje ili nauavanje; usp. heterodok- sija alogandomelin (gr. allos drugi, aner, andros ovjek, melos ud) zool. nakaz- nost koja se sastoji samo u tome to neka ivotinja ima udove sline ljud- skim alogian (gr. a-, logos um, razum) koji nije u skladu sa zdravim razumom, nerazuman, nelogian alogija (gr. alogia) nerazumnost, bes- mislenost, besmislica, glupost alogotrofija (gr. alogos suprotan svrsi, trefo hranim) med. nerazmjerna goj- nost pojedinih dijelova tijela; neraz- mjernost u razvitku udova zbog ne- jednake i nerazmjerne prehrane po- jedinih dijelova tijela alograf (gr. allos drugi, grafo piem) tu rukopis, tu potpis alohton (gr. allos drugi, chthon zemlja) koji je podrijetlom iz nekog drugog mjesta ili kraja aloin (gr. aloe) kem. tvar koju u sebi sadri lie biljke aloja aloj (gr. aloe) bot. istonjaka, osobito afrika, biljna vrsta iz ijeg se lia cijedi gorak sok od kojega se pripre- maju lijekovi alokacija (lat. allocatio) dodavanje, do- datak; trg. odobravanje nekog rau- na ili stavke kasnije unesene u ra- un alokroian (gr. allochroos) koji mijenja boje, koji se prelijeva alokroizam (gr. allochroos promijenje- ne boje) mijenjanje (ili: prelijevanje) boja alokucija (lat. allocutio) oslovljavanje; kratak govor, osobito govor kojim pa- pa pozdravlja kardinalski sabor; alo- kvij alokvij (lat. alloquium) v. alokucija alokvirati (lat. alloqui) osloviti, oslov- ljavati alolalija (gr. allos drugi, laleo brbljam, govorim) med. pravljenje pogreaka u govoru, pogrean govor alomorfija (gr. allos drugi, morfe ob- lik) kem. v. alotropija aloniman (gr. allos drugi, onyma ime) pod drugim (ili: tuim) imenom alon (fr. allonge) trg. list koji se pri- klapa uz mjenicu i na koji se stav- ljaju indosamenti; produetak, nasta- vak (npr. na nekom stolu); dug kono- alopat 59 alrauna pac pomou kojega se konji ue ka- sanju alopat (gr. allos drugi, pathos bolest) med. lijenik koji lijei pomou alo- patije; prijatelj, pristaa alopatije; aleopat alopatija (gr. allos drugi, pathos bo- lest) med. metoda lijeenja kod koje se bolest s jednog dijela tijela prenosi na neki drugi dio; alopatska metoda lijeenja uporaba lijekova koji izazi- vaju bolesti suprotnog djelovanja, metoda koji se danas uope primje- njuje u znanstvenoj medicini (suprot- no: homeopatija); aleopatija alopecija (gr. alopekia opadanje dlaka, kose) med. bolest opadanja kose, e- lavljenje, elavost; alopecija aloplastika (gr. allos drugi, plassein uobliiti, uobliavati) med. zamjenji- vanje jednoga izgubljenog dijela tijela drugim, uzetim od nekoga drugog; transplantacija alosija (gr.) runo velik i debeo ovjek, grdosija aloteza (gr. allos drugi, thesis postav- ljanje) lingv. prelaenje jednog glasa u drugi alotigen (gr. allothi na drugom mje- stu, gennao raam) koji je postao drugdje alotrije (gr. allotrios tu) mn. sporedne (ili: tue) stvari, tua zanimanja; ne- red, nepristojnost alotriodoncija (gr. allotrios tu, odus zub) namjetanje umjetnih zuba alotriofagija (gr. allotros tu, fagein jesti) med. bolesna elja za neobi- nim jelima, elja za jedenjem stvari koje nisu za jelo alotriologija (gr. allotrios tu, logos govor) mijeanje (ili: umetanje) stra- nih rijei u govor alotrofija (gr. allos, trofe hrana) biol. osobina ljudi, ivotinja i nezelenih biljaka da ne mogu ivjeti od anor- ganskih spojeva, nego im je potreb- na organska hrana; supr. autotrofija alotropan (gr. allos drugi, tropos na- in) kem. koji se pojavljuje u vie razliitih oblika ili stanja alotropija (gr. allos drugi, tropos na- in) kem. svojstvo tvari, supstancije, elementa da se pojavljuje u posve razliitim oblicima, npr. ugljika da postoji kao grafit i dijamant; alomor- fija; usp. izomerija alpaka (peru. aplacca) 1. zool. vrsta pe- ruanske lame, veoma cijenjene zbog svoje odline vune; 2. kordiljerska tkanina od alpakine vune; 3. kem. galvanski posrebrnjena slitina, novo srebro alpinac vrsta vjetra; vojnik uvjeban za ratovanje u planinskim uvjetima; Alpinac stanovnik Alpi, alpski gor- tak alpinci (tal.) voj. alpski lovci, talijanske i francuske trupe, od 1872., za uva- nje i zatitu alpskih dolina alpinist prouavatelj Alpi, penja na Alpe, planinar alpinistika (lat. Alpes) v. alpinizam alpinizam (lat. Alpes) poznavanje i pro- uavanje Alpa, osobito: penjanje na Alpe; u irem smislu: sva znanstvena i portska bavljenja visokim plani- nama; planinski port, planinarstvo alpinum (lat.) vrt zasaen alpskim bilj- kama, osobito umjetni breuljak u vrtu zasaen alpskim biljkama alporama (lat. Alpes, gr. horao gle- dam, vidim) promatranje (ili: razgle- danje) visokih planina, pogled na gle- ere, ledenjake alpski (lat. Alpes, alpinus) koji pripada Alpama, koji ima oblik Alpa; alpska rasa ljudi niskog rasta, kratke luba- nje i smee boje lica, ive oko Alpa, u istonoj i junoj Europi alrauna (staronjem. alruna, njem. Al- raune) u njemakoj mitologiji: duh koji prorie, kasnije neko malo de- alt 60 alterum tantum monsko bie u ljudskom obliku; po tome nazvan korijen mandragore koji je slian ljudskom liku, iz kojega su, po starom vjerovanju, postali ti pa- tuljci-proroci; gatalica, arobnica alt (lat. altus visok, tal. alto) glaz. drugi glas, vii srednji glas; pjeva koji pje- va alt alta ottava (lat.) glaz. izraz kojim se oznauje da treba izvoditi za oktavu vie altamirsko doba naziv za starije ka- meno doba u razvoju Zemlje (prema pilji Altamira u panjolskoj gdje su otkriveni razliiti crtei ivotinjskih likova koji predstavljaju najstarije dosad pronaene spomenike likovne umjetnosti) altana (lat. altus visok, tal. altana) ar- hit. zatvoreni balkon, balkon na gor- njim katovima neke graevine altazimut (ar. as-sumut putovi) prije- nosni instrument za mjerenje kuto- va; univerzal tj. univerzalni instru- ment) Alte Ware, gute Ware (njem.) Stara roba, dobra roba alteja (gr. althaia, lat. althaea) bot. bijeli sljez, biljka iji se korijen upo- trebljava kao lijek protiv kalja alter ego (lat. alter ego drugi ja) 1. osoba koja je od neke druge osobe ovlatena da moe potpuno raditi u njezino ime, zamjenik, zastupnik; 2. ovjek po miljenju i osjeaju potpu- no blizak i srodan drugom nekom o- vjeku, istomiljenik altera pars (lat. altera pars drugi dio) druga strana, suprotna, protivnika strana alteracija (lat. alteratio) mijenjanje na- gore, promjena, izmjena, preobrae- nje; pogoranje, oteenje; uzbui- vanje, uzbuenje, uasavanje, gnjev; glaz. akord ili ton povien ili snien kromatskim znakom alterativa (lat.) mn. med. lijekovi koji izazivaju promjenu, koji postupno po- boljavaju sokove alterirati (lat. alterare) mijenjati, pro- mijeniti, izmijeniti nagore; kvariti, pokvariti, pogorati; uplaiti, zbuni- ti; uzbuniti, rasrditi alterkacija (lat. altercatio) prepirka, svaa; raspravljanje, diskusija alternacija (lat. alternatio) smjenjiva- nje, smjena; smijenjenost; ped. 1. iz- mjeninost u rasporedu sati izmeu teih i lakih predmeta; 2. ako u jed- nom razredu ima vie skupina, onda, dok se jednoj predaje, druge imaju tzv. tihi rad, npr. prepisivanje, crta- nje i si.; gram. prijevoj (kvalitativni, kvantitativni, samoglasniki, suglas- niki) alternativa (lat.) izbor izmeu dviju mogunosti, opredjeljivanje za jednu od dviju odluka; log. alternativni su- dovi su 1. oni koji se mogu jedan drugim zamijeniti, a da se njihov smisao ipak ne izmijeni, npr.: "Galilei je otkrio zakone padanja", ili: "Za- kone padanja je otkrio Galilei"; 2. oni disjunktivni sudovi iji se predikat sastoji samo iz dvaju pojmova koji se meusobno iskljuuju, npr.: "Jed- no elektrino tijelo je ili pozitivno ili negativno elektrino." alternativan (lat. alternativus) izmje- nian alternator (lat. alternator) fiz. stroj za proizvoenje izmjenine struje alternirati (lat. alternare) smjenjivati se; kolebati se; med. alternirajua groznica povratna groznica alterum tantum (lat.) "drugo takvo", tj. jo jednom toliko, dvostruko; slu- aj da se kamate popnu do visine glavnice alterum tantum (lat.) jo jednom toli- ko, dvostruko; trg. kamate koje su se popele do visine glavnice altesse 61 amagazinaa altesse it. altes (fr.) visoanstvo, visost, svjetlost (titula) altimetar (lat. altus visok, gr. metron mjerilo, mjera) visinomjer, sprava za mjerenje visina altimetrija (lat. altus visok, gr. metria mjerenje) mjerenje visina alting (dan.) islandski parlament altiora (lat.) mn. vie stvari, via zna- nja, vie znanosti; ii ad altiora (al- tiora) idi naprijed, idi navie, teiti za neim viim; alciora altist (tal. alto) glaz. pjeva koji pjeva alt altruist ovjek koji je u svom miljenju i radu u skladu s ljubavlju prema blinjima, ovjekoljubac altruizam (Comte skovao po tal. altrui drugi, lat. alteri huic ovom drugom) fil. nain osjeanja, miljenja i djelo- vanja u skladu s obzirima prema do- bru svojih blinjih pa i cijeloga ovje- anstva; ljubav prema blinjima, ne- sebinost altum silentium it. altum silencijum (lat.) duboka tiina, duboka utnja aludirati (lat. alludere) smjerati, nia- niti, ciljati na koga ili to; posredno rugati se, predbacivati nekome ne- to, bockati aluminij (lat. alumen stipsa) kem. ele- ment atomske teine 26,97, redni broj 13, znak Al, kovina (metal), po boji i sjaju nalazi se izmeu srebra i platine, tvri od cinka, a meki od bakra, rastezljiv i kovan, u tehnici veoma uporabljiv zbog male specifi- ne teine alumnat (lat. alumnari odgajati, odgo- jiti) zavod u kojem se uenici, osim odgajanja, i hrane aluvij (lat. alluvium naplavina, naplav- ljeno) geol. najgornji, tj. najmlai slo- jevi Zemljine kore koji su postali na- nosom aluvijalan (lat. alluvialis) nanosni aluvio (lat. alluvio naplavljenje) prav. poveanje obalnog zemljita zbog postupnog nanosa zemlje i pijeska plavljenjem; ovo poveanje pripada vlasniku obalnog zemljita na osno- vi tzv. aluvijskog prava aluzija (lat. allusio, alludere smjerati) nianjenje, ciljanje na koga ili to; govorna figura u kojoj se, umjesto prave stvari, kazuje njoj slina koja lako moe podsjetiti na onu pravu; pr. aluzivan alvearij (lat. alvearium) konica, pe- linjak; jedan dio une upljine u kojoj se skuplja una mast alveolaran (lat. alveoaris) koji se tie zubnih leita; stanini; alveolarni ivac eljusni ivac alveole (lat. alveoli) 1. anat. male up- ljine, jamice i mjehurii u pojedinim dijelovima tijela, npr. leita za zube u eljusti, pluni mjehurii u kojima se izmjenjuju plinovi za vrijeme di- sanja i dr.: 2. votane stanice u pe- linjem sau alvus (lat.) anat. trbuh; med. stolica, izmet aljamiado it. alhamijado (p.) stara bonjaka hrvatska i panjolska poe- zija pisana arabicom amabile (tal.) glaz. ljupko, umiljato, njeno; amalbilmente, amorevole, amoroso Amadejevo (Amadeovo) kazalite pr- va javna kazalina dvorana u Zagre- bu koju je gradio grof Antun Pejae- vi krajem 18. st. (ime po grofu Antu- nu Amadeju de Varkonyi, 1757 1835) Amadis (fr. Amadis de Gaula) lit. junak jednog velikog starofrancuskog kruga pria; pren. junak iz romana, ljubav- nik koji se ponaa kao vitez amagazinaa (fr. emmagasinage) smjetanje u skladite (magazin); pristojba koja se plaa za learinu u magazinu amagazinirati 62 amazonke amagazinirati (fr. emmagasiner) smje- tati u skladite (magazin), ostaviti na uvanje amaksofobija (gr. amaxa kola, fobos) med. strah od vonje amalbilmente (tal.) glaz. v. amabile Amaleani staro arapsko pleme u jugo- zapadnoj Palestini amalgam (ar., gr. malagma olakava- jue sredstvo,' malassein omekati) kem. spoj, slitina, legura ive s dru- gim kovinama, npr. s kalijem, natri- jem, bakrom, srebrom i dr. amalgamacija (lat. amalgamatio) kem. spajanje kovine sa ivom; pren. sta- panje amalgamirati (ar., gr. malassein omekati) kem. spojiti sa ivom, sliti ivu s drugim kovinama (v. amal- gam); pren. zdruiti, tijesno stopiti (u jedno) Amalteja nimfa (ili koza) koja je dojila Zeusa; iz njezinog je roga tekao nektar i ambrozija pie i hrana bogova; odatle: Amaltejin rog rog obi- lja amandin (fr. amandine) bademov sa- pun amandirati (fr. amender) poboljati, po- boljavati, popraviti; predloiti iz- mjenu ili dopunu zakonskog prijed- loga amandman (fr. amendement) dodatak ve gotovom zakonskom prijedlogu kojim se taj prijedlog dopunjuje ili popravlja; poboljanje, popravak amanet (ar. emanet) zalog, depozit, za- vjet; povjereno dobro koje se nekom daje na uvanje; poiljka s oznae- nom vrijednou, preporuka amans-amens (lat.) koji je. zaljubljen, budala je amanman (lat. manica rukav, fr. em- manchement) slik. prilagoavanje di- jelova cjelini amara (lat.) mn. farm. gorki lijekovi, gorka sredstva amarant (gr. amarantos koji ne vene) bot. junoamerika biljna vrsta iji cvjetovi zadravaju svoju boju i kad se sasue amarela (lat. amarella, amarus gorak) bot. vrsta krupne vinje koja se od- likuje kiselkastim okusom vina amarin (lat. amarinum) kem. gorka tvar amarinja (etiop.) jezik u Etiopiji, inae jezik vladajueg i najkulturnijeg eti- opijskog plemena Amharaca amarulentan (lat. amarulentus) gorak, pun gorine amasirati (fr. amasser) gomilati, nago- milati, nagomilavati, nakupiti amater (fr. amateur, lat. amator koji voli) onaj koji se bavi neim, npr. znanou, umjetnou, vjetinom itd. iz ljubavi, a ne profesionalno; dile- tant, ljubitelj amatija (gr. amathia) neznanje, neo- brazovanost amatofobija (gr. amatos pijesak, prah, fobos strah) bolestan strah od pra- ine amaurotian (gr. a-mauros mraan, taman) bolestan u oima; slijep amauroza (gr. amaurosis zamraenje) med. zamraivanje vida; crna mrena u oima, sljepilo, sljepoa amazezis (gr. a-, masaomai vaem) med. nemogunost vakanja hrane amazon (gr. Amazon) port, ensko odijelo za jahanje, amazonsko odijelo amazonke (gr. a-, mazos dojka, Ama- zon) mit. "one koje nemaju dojki", legendarne hrabre stanovnice en- skih drava u kojima se nisu trpjeli mukarci, osim ukoliko je bilo po- trebno radi obnavljanja enskog sta- novnitva; prema prii, njima je u djetinjstvu spaljivana desna dojka da bi lake mogle rukovati lukom i stri- jelom; bile su veoma ratoborne, hra- bro su branile svoju dravu, ak i upadale u tue zemlje i osvajale ih; amazonsko odijelo 63 ambra u ovome mitu sauvani su tragovi koji ukazuju na postojanje drava s ginekokratskim reimom, tj. s vla- davinom majke i ene; pren. juna- kinja, ratoborna ena, junak-ena, smjela jahaica amazonsko odijelo port. v. amazon ambalaa (fr. amballage) omot, sve ono to slui za pakiranje robe ambasada (fr. ambassade, lat. ambac- tus sluga, podanik) veleposlanstvo, diplomatsko predstavnitvo drave u drugoj zemlji; boravite ambasadora ambasador (fr. ambassadeur) velepo- slanik, poslanik najvieg ranga, opu- nomoeni predstavnik drave u dru- goj zemlji ambi- (lat. ambo) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: i jedan i drugi, oba, oboje ambicija (lat. ambitio) astoljublje, sla- voljublje, tenja za neim, stremlje- nje emu ambiciozan (lat. ambitiosus) astolju- biv, slavoljubiv ambidekster (lat. ambidexter) denjak u obje ruke, ovjek koji se podjedna- ko lako slui i desnom i lijevom ru- kom; pren. licemjer ambideksteritet (lat. ambidexteritas) denjatvo u objema rukama, podjed- naka sposobnost u sluenju desnom i lijevom rukom; pren. licemjerstvo ambigvitet (lat. ambiguitas) dvosmisle- nost, dvosmislica ambijent (lat. ambire obilaziti; opkolja- vati) sredina, okolina, drutvo u ko- jem netko ivi i radi ambilogija (lat. ambo oba, gr. logia) dvosmislen izraz, dvosmislica ambilokvij (lat. amb, loqui govoriti) dvosmislen govor ambirati (lat. ambire) traiti slubu, obilaziti nekoga i moliti za mjesto; ii za im, teiti za im ambis (gr. abyssos) bezdan, ponor, pro- valija; pren. propast ambitus (lat.) obilaenje; traenje ega, osobito nedoputenim nainom, pu- tem podmiivanja i si.; pokriven hod- nik oko crkve; optjecaj, kruna pu- tanja ambivalencija (lat. ambo oboje, valere vrijediti) dvojaka vrijednost; podvo- jenost (npr. istodobni osjeaj ljubavi i mrnje prema istoj osobi) ambivertiranost (lat. ambo oboje, ver- tere okrenuti) seksualna sklonost prema osobama obaju spolova, bisek- sualitet; psih. svojstvo osobe koja ni- je ni izrazito otvorena (ekstraverti- rana) ni zatvorena (introvertirana) prema okolini amble it. anbl (fr.) jah. ravan hod (ko- nja) amblem (fr. embleme) znak, znamenje, obiljeje, simbol; amblem amblem (gr. emblema ukrasni ume- tak) umetnut ukras; simbol, znak, obiljeje amblematian (gr. emblema) znako- vit, simbolian, alegorian, prikazan u slici, slikovit amblematizirati (gr. emblema) prika- zivati u slikama, izlagati slikovito, simbolizirati, alegorizirati ambliafija (gr. amblys tup, slab, afe dodirivanje) med. neosjetljivost, sla- bost osjetila dodira ambliopija (gr. amblys, ops, opos vid, oko) med. slabovidnost ambloma (gr. ambloma pobaaj) med. pobacivanje, pobaaj, abortus amblotici (gr. amblosko pobaciti) mn. med. sredstva za izazivanje pobaa- ja; abortivi ambo (lat. ambo oba) u tomboli: pogo- dak dvaju brojeva od pet, u istom redu jedne tombolske karte ambonoklast (gr. ambon katedra, kla- sis lomljenje) protivnik crkvene glaz- be, glazbe u crkvi ambra (ar. anbar, sanskr. ambara) mi- risna smola kojom na Istoku dime sobe i koju pue s duhanom ambroid 64 amentia simplex ambroid (ar. anbar, sanskr. ambra mi- risna smola, gr. eidos izgled) stije- njeni jantar koji se dobiva u krupnim komadima tako to se veliki broj sit- nih komada jantara pod visokim tla- kom i na visokoj temperaturi slije u jednu masu ambrotipi mn. fotografije na staklu ko- je titi lak i druga fina staklena plo- a ambrozija (gr. ambrosia) mit. jelo koje daje besmrtnost, hrana vinjih bo- gova; pren. jelo koje okijepljuje, iz- vrsno jelo; usp. nektar; biljka, korov iji pelud izaziva alergiju u kolovozu i rujnu ambrozijski (gr. ambrosios) bogovski, koji pripada bogovima, natprirodan; boanski, divan ambulant (lat. ambulare hodati, ambu- lans) trg. osoba koja se bespravno bavi trgovakim posredovanjem ambulanta (lat. ambulantia) med. po- kretna ili poljska bolnica; ustanova za lijenike preglede i pruanje prve i hitne pomoi ambulantni (lat. ambulans, ambulare hodati, ii) putujui, pokretni; nesta- lan; ambulantni bolesnik bolesnik ko- ji ne mora leati u postelji, nego dola- zi lijeniku na lijeenje; ambulantna pota putujua, eljeznika pota ambulatorij (lat. ambulatoria) med. ustanova gdje se pregledavaju i lijee bolesnici koji ne moraju leati u po- stelji, nego dolaze na lijeenje po po- trebi ambusta (lat. ambusta, amburere ogor-' jeti, opaliti) mn. med. opekline ameba (gr. amoibe promjena) zool. mi- kroskopom vidljiva ivotinjica koja stalno mijenja svoj oblik amebijaza (gr. ameibo mijenjam) amebna dizenterija iji je uzronik Entamoeba histolytica, crijevna zara- za praena bolovima u trbuhu, prolje- vima ili zaepljenjem, zatvorom (op- stipacijom) ameblirati (fr. ammeubler) kuu opskr- biti pokustvom, kuu namjestiti po- trebnim stvarima amebni (gr. amoibe promjena) koji po- tjee od amebe, uzrokovan amebama ameboidno kretanje zool. kretanje stanica u ljudskom tijelu pomou pseudopoda; nazvano po tome to je najprije primijeeno kod ameba amelija (gr. a ne, melos ud) priroena nakaznost kod domaih ivotinja (ne- dostatak jednog ili vie udova)) amelioradja (lat. amelioratio) pobolj- anje, poboljavanje, popravljanje, dotjerivanje, npr. zemljita, imanja ameliorirati (lat. melior bolji, fr. ame- liorer) poboljati, poboljavati, popra- viti (zemljite) amen (hebr. amen) "tako neka bude", rije kojom obino zavravaju moli- tve; otuda: rei amen privesti kraju, zavriti amencija (lat. amentia) med. ludilo amenija (gr. a-, men mjesec) med. v. amenoreja amenomanija (gr. a-, men mjesec, ma- nia) med. duevni poremeaj kod e- na kao posljedica izostanka menstru- acije amenoreja (gr. a-, men, rheo teem, curim) med. izostanak menstruacije; amenija amentes mit. rije kojom su stari Egip- ani nazivali podzemni svijet amentia activa it. amencija aktiva (lat.) med. naglo ludilo amentia occulta it. amencija okulta (lat.) med. potajno, skriveno ludilo amentia partialis it. amencija par- cijalis (lat.) med. djelomino ludilo amentia senilis it. amencija senilis (lat.) med. staraka slaboumnost amentia simplex it. amencija sim- pleks (lat.) med. jednostavna, opa duevna slabost amenovati 65 amfibrah amenovati (hebr. amen) odobravati, na- padno odobravati amerikan (fr. americaine) otvorena ko- la na etiri kotaa; vrsta platna amerikan grubo, nebijeljeno platno; usp. bez; vrsta kukuruza duguljasta zrna; u filmskom jeziku: izraz za sli- ku u kojoj je glumac snimljen do tri etvrtine tijela (do koljena); usp. gro- plan, total amerikanijada filmska, glazbena i si. izvedba nekog djela po tobonjem ukusu amerike povrne publike: sla- dunjavost, jeftini trikovi amerikanistika znanost o amerikim jezicima i knjievnostima, o ameri- koj kulturi uope amerikanizacija nastojanje da se ne- to uini na nain Amerike (misli se na brzinu, tehniku savrenost i si.); pretvaranje u Amerikance, poame- rienje amerikanizirati (fr. americaniser) poa- meriiti, poameriavati amerikanizmi mn. osobitosti engleskog jezika kojim se govori u Americi ametabolan (gr. a-, metabole promje- na, preobraaj) koji se ne mijenja, nepromjenjiv; ametobolni insekti zool. insekti koji nisu podloni meta- morfozi ametabolian (gr. a-, metabole preo- braaj, promjena) biol. koji nije pod- loan metamorfozi, nepromjenjiv ametist (gr. a-methystos koji djeluje protiv pijanstva) dragi kamen ljubi- aste boje (po vjerovanju starih Grka titi od pijanstva) ametodian (gr. a-methodikos) koji nije raen po jednom utvrenom re- du, planu; neznanstven, koji je bez reda i naela ametodist (gr. a-methodikos) onaj koji radi bez reda i neznanstveno ametrian (gr. a-metria) neravno- mjeran, nerazmjeran, nejednak, ne- pravilan ametrija (gr. a-metria) neravnomjer- nost, nerazmjer, nejednakost, nepra- vilnost ametropija (gr. a-metron, ops vid, oko) med. zajedniki naziv za kratkovid- nost i dalekovidnost oka, mana oka u prelamanju svjetlosti amfetamini lijekovi koji djeluju na ivani sustav i podrauiu rad mii- a te tako suzbijaju pospanost i osje- aj umora amfi (gr. amfi) prijei, oko, okolo, una- okolo; u sloenicama: s obje strane, sa svih strana, na oba naina amfibija (gr. amfi, bios ivot) zrak. zrakoplov opskrbljen i kotaima i amcima, te je tako sposoban uzlije- tati i sputati se i na suho i na vodu; usp. amfibije amfibije (gr. amfibios koji ivi na su- hom i u vodi) mn. zool. vodozemci amfibijski (gr. amfibios) vodozemski; pren. dvojak, prevrtljiv amfibioliti (gr. amfibios, lithos kamen) mn. okamenjeni vodozemci ili njiho- vi pojedini dijelovi amfibiolog (gr. amfibios, logos) zool. onaj koji se bavi prouavanjem am- fibija amfibiologija (gr. amfibios, logia) zna- nost o amfibijama amfiblestroditis (gr. amfiblestron mrea) med. upala mrenice oka amfiblestroida (gr. amfiblestroeides mreast) anat. mrenica oka amfibol (gr. amfibolos dvosmislen, sumnjiv) min. vrsta minerala iz reda sloenih silikata, zelene i crvenkaste boje i tvrd kao elik amfibolian (gr. amfibolos) dvosmi- slen amfibolia (gr. amfibolia) dvosmisle- nost, dvosmislica amfibrah (gr. amfibrachys) poet. met- rika stopa od dvaju kratkih i jed- nog dugog sloga: kratakdugkra- tak (U U) amficelan 66 amfitropian amficelan (gr. amphikoilos) s obje strane udubljen, konkavan amfideum (lat. amphideum) med. otvor maternice amfidiplopija (gr. amfi, diploos dvo- struk, ops oko) med. dvostruko gle- danje na oba oka amfigeneza (gr. amfi, genesis raanje) zool. bot. v. amfigonija amfigonija (gr. amfi-gygnomai) zool. bot. spolno razmnoavanje, spolno sjedinjavanje u obliku stapanja dviju razliitih stanica; amfigeneza amfigurija (gr. amfi, guros krug) uza- ludno troenje rijei, besmisleno brb- ljanje, zbrka rijei i pojmova; prid. amfigurian amfigurist (gr. amfi, guros) onaj koji govori bez veze, smetenjak Amfijaraj mit. prorok, vra i kralj u Argu, jedan od Argonauta; nerado sudjelovao u pothvatu "Sedmorice protiv Tebe", jer je kao prorok znao da e svi voe pothvata poginuti; budui daje bio miljenik bogova, nije poginuo nego je bjeei sa svojim ko- njima i kolima zaao u ponor koji je pred njima na obali rijeke, u koju je dao potjerati konje i kola, gromom otvorio Zeus amfikarpian (gr. amfi, karpos plod) bot. koji raa plodom iznad i ispod zemlje Amfiktionije mn. vjerskopolitiki savez starogrkih drava sa zajednikim vjerskim sveanostima; glavna mu je svrha bila ublaivanje meusobnih neprijateljstava amfilogian (gr. amfilogos) dvojben, sumnjiv amfilogija (gr. amfilogia) spor, svaa; proturjenost amfimacer (gr. amfimakros) poet. metrika troslona stopa; dug kratak dug ( U ); kretik amfimetori (gr. amfi, meter mati) mn. sinovi dviju majki, a jednog oca amfimiksija (gr. amfi, meignymi mije- am) biol. spajanje rasplodnih sta- nica amfioks (gr. amfi, oxys otar) zool. ri- bolika morska ivotinja, velika neko- liko centimetara, veoma vana za znanost jer je njezin jednostavni sa- stav pomogao objanjenju sloenog tijela kraljenjaka; od pravih kra- ljenjaka razlikuje se po tome to n- ema kotanog ni hrskavinog kos- tura, srca ni pravog mozga Amfion mit. sin Zeusa i Antiope, mu Niobin, graditelj tebanskih zidova amfipatori (gr. amfi, pater otac) mn. djeca dvaju oeva, a jedne majke amfipneuma (gr. amfi, pneuma dah, disanje) med. teko disanje, astma amfisciji (gr. amfi, skia sjena) mn. zem. stanovnici tropskog pojasa koji svoju sjenu u jedno godinje doba bacaju prema sjeveru, a u drugo pre- ma jugu amfiteatar (gr. amfi-theatron) polu- kruna pozornica; uzvieno mjesto prema pozornici, sluaonica polu- kruna oblika koja nalikuje na stube i na kojoj su sjedala za gledatelje; zgrada u kojoj su se prireivale gla- dijatorske predstave; pren. gledate- lji amfiteatralan (gr. amfi-theatron) koji je polukruna oblika i koji se stup- njevito penje amfitomian (gr. amfitomos) dvorez, sa dva reza (no) Amfitrion sin Alkejev, mu *Alkemenin, nominalni otac Heraklov (pravi otac je Zeus,), kralj u Tirintu i kasnije u Tebi; Amfitrionijad (gr. Amfitryoni- ades) Heraklo Amfitrita u grkoj mitologiji: boica mora, ena Posejdona, boga mora, majka Tritonova amfitropian (gr. amfi, tropos okret) koji se okree na obje strane amfora 67 amnestija amfora (gr. amforeus) kod starih Grka i Rimljana: ispupen glineni krag s uskim grliem i dva drka u kojem su drali vino amfoteran (gr. amfoteros) kem. dvo- jak, i lunat i kiseo; amfoterna tijela tijela koja su istodobno i baze i kise- line; amfoterne tvorevine geol. stijene koje su nastale i utjecajem vode i utjecajem vatre, koje su, dakle, isto- dobno i neptunske i plutonske amfoterodiplopija (gr. amfoteros, di- ploos, ops) med. dvostruko gledanje, ali svakim okom drukije ami-cochon it. ami-koon (fr.) "prija- telj svinja", tj. prijatelj s kojim se u razgovoru mogu bez ikakva suste- zanja upotrebljavati i prostaki iz- razi amicabili modo it. amikabili modo (lat.) na prijateljski nain, na lijep nain amicabilis compositio it. amikabilis kompozicio (lat.) prav. prijateljski sporazum, prijateljska nagodba amice! (lat.) vokativ od rijei amicus it. amikus (lat. amicus prijatelj) pri- jatelju!; katkada i superlativno: ami- cissime najvei prijatelju! amicitiae causa it. amicicije kauza (lat.) iz prijateljstva, iz dobrohotnosti amicus certus in re incerta cernitur it. amikus certus in re incerta cerni- tur (lat.) pravi se prijatelj u nevolji poznaje amicus Plato, sed magis amica veri- tas it. amikus Plato, sed magis ami- ka veritas (lat.) drag mi je Platon, ali mi je draa istina (reenica koja se u jednom kasnijem spisu pripisuje Sokratu; esto se koristi za izricanje nepristranosti) amid (lat. amida) kem. amonijak iji je vodik zamijenila kiselina amidin (lat. amida) kem. unutarnji glavni sastojak zrnca krobnog bra- na amida (tur. amide) stric amigdalitis (gr. amygdale badem) med. upala krajnika amikalan (lat. amicus prijatelj, ami- calis) prijateljski amiksija (gr. a-, myxa sluz) med. ne- dostatak sluzi amil(um) (lat. amylum, gr. amylon) kem. krob, tirka, krobno brano amiloza (gr. amylon krob) kem. or- ganski spoj C6H10O5, ili njegova poli- valencija; med. v. amiloidna degene- racija amimetian (gr. a-mimetos) nepodra- ljiv amimija (gr. a-, mimesis oponaanje) med. nesposobnost pokretanja mii- a lica kod modanih bolesti aminterije (gr. amyno branim, lat. amynteria) mn. med. zatitna sred- stva, lijekovi koji slue za zatitu amiotrofija (gr. a-, mys mii, trofe prehrana) med. veoma teka i neiz- ljeiva djeja bolest, kao posljedica tekih promjena u hrpteninoj mo- dini amirante (p. amirante) vrhovni zapo- vjednik kopnenih i pomorskih vojnih snaga u panjolskoj amisija (lat. amissio) gubitak, gublje- nje amitotian (gr. amytto param, razdi- rem) biol. kod kojega postoji amito- za amitoza (gr. amytto param, razdirem) biol. izravna dioba jezgre u ivotinj- skoj ili biljnoj stanici amizantan (fr. amusant) zabavan, zanimljiv, ugodan, razonodan amizeta (fr. amusette) zabavica, razo- noda; igrake; voj. vrsta lakog polj- skog topa amizirati (fr. amuser) zabavljati, za- nimati, uveseljavati, razonoditi amnestija (gr. amnestia zaboravljanje) prav. pomilovanje, djelomian ili pot- pun oprost kazne amnestika 68 amortizacija amnestika (gr. amnestike) sposobnost ili vjetina zaboravljanja neugodnih doivljaja i uspomena amnestirati (gr. amnesteo zaboraviti) pomilovati, oprostiti kaznu, zaboravi- ti krivnju amnezija (gr. a-, mnesis sjeanje) med. kratkotrajan, dugotrajan ili stalan, djelomian ili potpun gubitak sposob- nosti pamenja amnikolist (lat. amnicola) stanovnik pokraj rijeke amnion (gr. amnos janje) med. poste- ljica, veoma njena i prozirna ovoj- nica u kojoj se nalazi embrij kod sisa- vaca, gmazova i ptica, tzv. amnio- nova voda amnitis (gr. amnos) med. upala amni- ona amok (malaj.) neobina i strana vrsta ludila kod malajskih uroenika koje se oituje u nagonu za ubijanjem (klanjem) svakoga na koga se naie Amon (hebr. Amon, gr. Ammon) mit. glavno boanstvo starih Egipana, prikazivano je s ovnovim rogovima; simbol stvaralake snage i raanja amonal (gr. ammoniakon) eksplozivna tvar smjesa amonijane salitre, aluminijeva praka i nitrotoluola; upotrebljava se u rudarstvu i u rat- noj tehnici Amoniani jedno od drevnih arapskih plemena; veliki neprijatelji Izraelaca koji su ih pokorili amoniemija (gr. amoniakon amonijak, haima krv) med. trovanje krvi amo- nijakom amonifikacija (gr. ammoniakon, -fi- kacija od lat. glagola facio, facere i- niti, raditi) proces pretvaranja dui- ka iz razliitih duikovih spojeva (bjelanevina, amino-kiselina, mo- kraevina i dr.) u amonijski duik amonijak (gr. ammoniakon. lat. sala- mmoniacus) kem. spoj duika i vodi- ka, bezbojan plin ljutog i neugodnog mirisa koji izaziva suze, otrovan i nagriza kou (naziv po libijskoj po- krajini Amoniji (ime prema egipat. bogu Amonu) amoniti (hebr. Amon, gr. nast. -ites, lat. cornu Ammonis Amonov rog) geol. poput ovnovih rogova svijene okamine jedne izumrle vrste glavo- noaca; usp. Amon Amor (lat.) mit. bog ljubavi, radosti i ale kod starih Rimljana (odgovara grkom Erosu); pren. ljubav amor vincit omnia it. amor vincit om- nija (lat.) posl. ljubav sve pobjeuje, ljubav je jaa od svega amoralizam (lat. a-, mos, mori obiaj) fil. nemoralnost (ovako je njemaki filozof Nietzsche nazvao svoje etiko shvaanje koje odbacuje dotadanji moral) amoreti (tal. amoretti) mn. slike malih bogova ljubavi u staroj rimskoj um- jetnosti i umjetnosti renesanse i no- vog doba; ljupki likovi krilate djei- ce zabavljene razliitim poslovima; amoriti amorevole (tal.) glaz. v. amabile amorfan (gr. a-morfos) bezoblian, na- kazan; min. bezoblian, nekristali- ziran; supr. kristalan amorfija (gr. a-, morfe oblik) bezob- linost; nakaznost amorfizam (gr. a-morfos) bezoblinost, nakaznost; min. bezoblinost, nekri- staliziranost; supr. kristaliziranost Amoriani (Semiti) narod koji je u 3. . i 2. st. pr. n. e. vladao u Babilonu, Siriji i Palestini dok ga nisu pobi- jedili Hetiti; pobijedili su ih Izraelci kad su pod Jouom osvojili Obeanu zemlju (Kanaan) amoriti (lat. amor ljubav) v. amoreti amoroso it. amorozo (tal.) 1. glaz. v. amabile; 2. im. ljubavnik, zaljubljeni amortizacija (lat. amortisatio) 1. po- stupno, po zakonom utvrenom pla- nu izvoeno vraanje duga, osobito amortizirati 69 amportirati dravnih zajmova; 2. sudski postu- pak kojim se izgubljeni vrijednosni papiri i dokumenti proglaavaju ne- valjanim (mortifikacija); 3. otuenje nepokretnog imanja iz svjetovnih ruku i predavanje Crkvi ("mrtvoj ru- ci"); amortizman amortizirati (lat. amortisare) 1. otpla- ivati, vraati neki dug postupno; 2. izgubljen vrijednosni papir ili doku- ment sudskim putem proglasiti ne- valjanim; 3. prodati ili ustupiti ima- nje Crkvi ("mrtvoj ruci"); amortirati Ampel mitoloki ljubimac Dioniza Bak- ha, sin jednoga od satira i neke nim- fe; Dioniz ga je nakon smrti pretvorio u lozu ampelografija (gr. ampelos trs, vino- grad, grafia) znanost o vrstama vi- nove loze i groa ampelurgija (gr. ampelurgia) vinogra- darstvo amper fiz. jedinica za mjerenje jaine elektrine struje, nazvana po slav- nom fr. matematiaru i filozofu A. Ampereu (17751836); kulon za se- kundu ili struja koja prolaskom kroz vodenu otopinu nitrata srebra za se- kundu izdvoji 0,001118 grama sreb- ra ampermetar (fr. Ampere, gr. metron) fiz. tehniki instrument za mjerenje jaine elektrine struje; galvanome- tar ija kazaljka neposredno, na jed- noj skali, pokazuje broj ampera koji protjeu kroz kotur ice ampir (fr. emire) carstvo, osobito Fran- cuska za vrijeme Napoleona I. i Na- poleona III.; ampir-stil stil francus- ke umjetnosti za vrijeme Napoleona I., oponaao je staru rimsku umjet- nost iz doba careva ampirans (fr. empirance) trg. poputa- nje ili pogoravanje kvalitete robe; teta na brodu amplasman (fr. emplacement zemljite, gradilite) voj. mjesto za postavlja- nje topnikih orua, topniki polo- aj amplektivan (lat. amplectivus) koji obuhvaa, obuhvaen amplificirati (lat. amplificare) proiri- ti, proirivati, razviti, razvijati, raz- granati, razgranavati, opirno izla- gati, izloiti; poveati, poveavati amplifikacija (lat. amplificatio) proi- rivanje, proirenje, razvijanje, raz- granavanje, poveavanje; razrada, i- ra obrada; iscrpno govorniko izla- ganje amplifikativan (lat. amplificativus) proirivan, koji proiruje, koji pove- ava, poveavajui amplijacija (lat. ampliare proiriti) i- renje, proirivanje; prav. odgaanje sudskog procesa o ijem se predmetu jo ne moe donijeti presuda; izrada nekog akta u duplikatu radi bolje si- gurnosti amplijativ (ampliativus, ampliare pove- ati, proiriti) veoma visok stupanj nekog svojstva ili neke osobine, za razliku od superlativa, najvieg stup- nja amplissime (lat.) veleugledni, veleslav- ni, presvijetli (nekada titula visokih dravnih inovnika, peti pade su- perlativa amplissimus) amplitel lat.-gr. (lat. amplificare iri- ti, gr. tele daleko, fone glas) ureaj koji pojaava glas i omoguuje isto- dobni telefonski razgovor s vie oso- ba amplituda (lat. amplitudo obujam, i- rina) zem. luk na horizontu izmeu izlaska i zalaska sunca; prostranost; fiz. najvea udaljenost od ravnote- nog poloaja; meteor, najvea razli- ka u zranom tlaku; ret. nain izra- avanja nadugako i nairoko amportiranje (fr. emporter) voj. zauzi- manje, otimanje, osvajanje amportirati (fr. emporter) voj. oteti, za- uzeti, osvojiti ampula 70 anadiploza ampula (lat. ampulla boica) ispupe- na, trbuasta boica za mast, ulje, bjelilo; crkvena posuda u kojoj se dri vino i voda za priest (u kat. crkvi); anat. trbuasto proirenje na cjev- kastim organima, npr. na kraju po- lukrunih kanala uha itd.; teh. staklo elektrine arulje amputacija (lat. amputatio rezanje) med. potpuno odvajanje, odrezivanje ranjenih, razmrskanih, oteenih i uope neizljeivih dijelova tijela; pren. potpuno i nasilno odvajanje jed- nog dijela od neke cjeline amputirati (lat. amputare odsijecati) med. odvojiti, odrezati; pren. otcije- piti, nasilno odvojiti amulet (lat. amuletum) hamajlija, pred- met koji toboe ima arobnu mo da titi od bolesti i svake druge nesree, zbog ega ga praznovjerni ljudi nose stalno sa sobom, obino o vratu amundizam (gr. a-, lat. mundus svijet) fil. shvaanje po kojem postoji samo Bog, a svijet ne postoji; Bog je apso- lutni duh, a svijet je samo trepere- nje, igra toga duha amuzian (gr. amusia) koji ne uiva ljubav muza, tj. koji je bez smisla i osjeaja za ono to je umjetniko i lijepo, nepjesniki; nekolovan amuzija (gr. amusia) nenaklonost mu- za, oskudica u smislu i osjeaju za ono to je umjetniko i lijepo; neko- lovanost amvon (gr. ambon izboenje na titu) u pravoslavnoj crkvi: uzvieno mje- sto ispred oltara, na soleji, s kojega se itaju Sveto pismo, molitve, pro- povijedi i spomeni; amvon simboli- no predstavlja kamen koji je aneo odmaknuo s Kristovog groba amylacea it. amilacea (lat.) mn. farm. lijekovi koji sadre u sebi krob an detaj (fr. en. detail) potanko, po- drobno, opirno, iscrpno, do potan- kosti, do sitnica; trg. na malo (supr.: an gro) an fas ili anfas (fr. en face) sprijeda, s lica; oi u oi, pravo u oi an gro (fr. en gros) trg. na veliko; uglav- nom (ispriati neto) an- (gr. an) u grkim sloenicama is- pred samoglasnika daje rijei nije- no znaenje, odgovara naem ne-, la- tinskom in-, njemakom un- itd. ana (gr. ana) prijei, na, po, uz; kroz, du; do, oko anabaptist (gr. ana-baptizo) pristaa ponovnog krtenja u zrelim godina- ma; pr. anabaptistiki anabaptizam (gr. ana-baptizo ponovno zaronjavam) vjerski pokret koji zah- tijeva ponovno krtenje u zrelim go- dinama anabatian (gr. anabaino uzlazim) koji se penje, koji napreduje, koji raste; anabatina groznica med. groznica koja napada svakog dana, stalna groznica anabaza (gr. ana-basis) penjanje, uzla- enje (iz nieg predjela u vii, ili kre- tanje od mora prema unutranjosti zemlje; osobito: Ksenofonova povijest vojnog pohoda Kira Mlaeg protiv svoga brata); med. razvijanje i jaa- nje bolesti anabioza (gr. ana, bios ivot) ponovno oivljavanje osuenih ili promrzlih ivotinja anadema (gr. anadema) glavni ukras na kraljevoj glavi; v. dijadema Anadiomena (gr. anadyomai izroniti) "iz morske pjene roena" (pridjevak boice Afrodite) anadiploza (gr. ana-diploo udvostru- iti) udvostruavanje; ret. ponavlja- nje rijei, retorika figura koja se sa- stoji u tome to sljedea reenica poinje rijeima kojima je prethodna zavrena; med. udvostruavanje na- padaja grozninih bolesti anadoza 71 anakamptian anadoza (gr. ana-dosis) fiziol. raz- mjerna podjela sokova i hrane cije- lom tijelu, probava anaerobi (gr. ana, aer zrak, bios ivot) mn. zool. bakterije koje mogu ivjeti bez kisika, klice koje se mogu razvi- jati i razmnoavati tek kad im se ukloni kisik anaerobionti (gr. an-, aer zrak, bios ivot) mn. zool. v. anaerobi anafija (gr. an-, afe dodirivanje) med. neosjetljivost (ili: smanjena osjetlji- vost) koe, poremeaj u osjetilu do- dira anafilaksija (gr. ana, fylaxis uvanje, zatiivanje) med. preosjetljivost or- ganizma na ponovno ubrizgavanje bjelanevine anafoneza (gr. anafonesis) med. vje- banje i jaanje plua i govornih or- gana glasnim govorenjem i pjeva- njem anafora (gr. anafora) poet. figura po- navljanja istih rijei na poetku sti- hova ili reenice, npr.: Mila kano si nam slavna, mila si nam ti jedina, mila kuda si nam ravna, mila kuda si planina; (usp. epifora); med. izba- civanje kaljanjem ili povraanjem; astr. pojavljivanje znakova na nebu anafrodit (gr. an-afroditos) med. onaj koji nije sposoban oploditi anafrodizija (gr. an-, afrodisia ljubav- no uivanje) med. bolesni nedosta- tak ili smanjenost spolnog nagona anafrodizijaci (gr. an-, afrodisiakos koji pripada ljubavnom uivanju) mn. med. sredstva za smanjivanje i sprjeavanje spolnog nagona anagke v. ananke anaglifi (gr. anaglyfa) v. anagliti anaglipti (gr. anaglypta) mn: umj. polureljefni umjetniki radovi; ana- glifi anagliptika (gr. anaglyptike) vjetina izrade reljefnih ili polureljefhih ukra- sa, slika i si. anagnosti (gr. ana-gnostes) mn. ko- lovani robovi ili slobodnjaci kod sta- rih Grka i Rimljana koji su sluili kao itai ili predavai po boljim ku- ama; u starije kransko vrijeme: oni koji su za vrijeme slube itali pojedine dijelove iz Svetog pisma anagnostici (gr. ana-gnostes) mn. pjesnici tragiari koji su svoja djela pisali samo za itanje, a ne za prika- zivanje anagnozma (gr. ana-gnosma) tivo anagoga (gr. an-ago) uzdizanje; zaklju- ivanje na neto openito ili duhov- no; alegorino tumaenje Biblije (usp. anagogija); med. iskaljavanje krvi, izbacivanje krvi anagogija (gr. an-ago vodim gore) tajni smisao, alegorino znaenje; oduev- ljenje, uzdizanje duha apstraktnom razmiljanju i si. anagraf (gr. ana-grafo napiem) spra- va koja, radi ponovnog otiska i umno- avanja, pie obratno anagrafi (gr. ana-grafo) mn. med. lijeniki propisi, recepti anagram (gr. anagramma) najprije: obratno itanje jedne ili vie rijei, npr. rob je anagram od bor, mir od Rim; zagonetka koja se sastoji u to- me da se slova jedne rijei napisu razliitim redom; rije napravljena premjetanjem slova druge rijei raz- liitog znaenja anahoret (gr. anachoretes) ovjek koji se povukao od svijeta; pustinjak, is- posnik, usamljenik; prid. anahoret- ski anakalipterija (gr. ana-kalypto otkri- vam) sveano skidanje vela s nevjes- te anakampterija (gr. ana-kampto skre- em) sklonite za sirotinju, obino po- kraj crkava i samostana anakamptian (gr. ana-kampto) od- bojni, koji odbija (svjetlost, zvuk) anakamptika 72 analeptici anakamptika (gr. ana-kampto) opt. prouavanje odbijanja svjetlosti, ka- toptrika; akust. prouavanje odbija- nja zvuka anakatabat (ana, kata odozdo, dolje, baino idem, dolazim) meteor, uspos- tavljanje ravnotee medu slojevima zraka: kad pri puhanju jakog vjetra velika koliina zraka krene odozdo navie, onda se ista tolika koliina sputa s visine prema zemlji anakatartici (gr. ana-kathairo ois- tim) mn. med. sredstva za ienje grudi od sluzi; anakatartina sred- stva anakatarza (gr. ana-kathairo oistim) med. ienje prsiju od sluzi, iska- ljavanje anakefaleoza (gr. ana-kefalaio pono- viti u glavnim tokama; sjediniti u cjelinu) zdruivanje u cjelinu; krat- ko ponavljanje neega; rekapitulaci- ja anaklastika (gr. anaklastos prelom- ljen) opt. prouavanje prelamanja svjetlosnih zraka, dioptrika anaklaza (gr. ana-klasis prelamanje) opt. prelamanje svjetlosnih zraka anakliza (gr. ana-klino nasloniti se) med. naslanjanje leima, poluleei poloaj bolesnika anakolema (gr. ana-kollao nalijepiti) med. mast za zaraivanje rana anakolut (gr. anakoluthia nedostatak veze) gram. nedostatak u pravilno- sti reenine konstrukcije koji nasta- je poradi iznenadne promjene ili pre- kida, osobito poslije duih umetnutih reenica ili poradi izostavljanja rije- i, koje se onda moraju po smislu dopuniti anakolutian (gr. anakoluthos) nepra- vilan, bez veze Anakreont starogrki lirski pjesnik (6. st. pr. n.e.); motivi su mu ljubav, vi- no, ples i drutvo; anakreontika poe- zija koja u malim pjesmicama slavi laki, prolazni uitak u ljubavi, vinu, plesu i drutvu anakreontiari mn. skupina njema- kih pjesnika XVIII. st. koji su, po uzoru na Anakreonta, pjevali ljupke, katkada i frivolne pjesmice anakreontski (gr. Anakreon) po ugle- du na grkog lirskog pjesnika Ana- kreonta, tj. njeno, ljupko, lako, krat- ko anakriza (gr. anakrisis) ispitivanje, prethodna istraga anakronizam (gr. anachronismos) po- greka u raunanju vremena, datu- ma, dogaaja, ono to je u suprot- nosti s kronologijom, vremenska po- remeenost, nesuvremenost; zane- marivanje onoga to odgovara duhu i prilikama vremena, npr. da netko naslika u kakvoj antikoj kui tele- vizor anakruza (gr. anakrusis) u metrici: naglaavanje, udaranje glasom na slog anakteza (gr. anaktesis) med. okrjep- ljenje, ozdravljenje anakufizma (gr. anakufisma dizanje, podizanje) tjelesna okretnost koja se stjee vjebanjem anakuza (gr. ana, akuo ujem) med. gluhoa zbog oboljelosti slunog iv- ca analav (gr. analabos) pravoslav. etvr- tasti naprsnik kod kaluera analdija (gr. an-, ajdaino potpomaga- ti, hraniti, jaati) med. prestanak rastenja i razvijanja anale (tal. annale, od anno godina) um- jetnika priredba to se odrava sva- ke godine; usp. bijenale, trijenale analekti (gr. analekta) mn. odabrana tiva analepsija (gr. analepsis, analambano podiem, uspostavljam) med. ozdrav- ljenje, oporavak, jaanje analeptici (gr. ana-lambano) mn. med. sredstva za jaanje i okrjepljenje analeptian 73 analogizam analeptian (gr. analeptikos) osvjea- vajui, okrjepan, okrjepljujui analfabet (gr. an-, alfa, beta) onaj koji ne zna abecedu, tj. koji ne zna ni itati ni pisati; nepismenjakovi, ne- znalica analgezija (gr. analgesia) med. bezbol- nost, neosjetljivost, prestanak (ili: gu- bitak) osjeaja bola; analgija anali (lat. annales, annus godina) mn. godinjaci, ljetopisi analist (lat. annales) 1. ljetopisac, pisac godinjaka analitiar (gr. analytikos) filozof, ke- miar i dr. koji se bavi ralanjiva- njem na sastavne dijelove (misli, ti- jela itd.) analitiki (gr. analytikos) ralanju- jui, koji ralanjuje; koji je nastao putem analize, koji se zasniva na analizi; analitiki sud sud koji se za- sniva na tome to se subjektu prida- je predikat koji se u njemu ve nala- zi, tj. s njime je identino vezan, npr. sva su tijela rasprostrta; analitika definicija odreivanje pojma pomo- u njegovog najblieg roda i njegove svojstvene razlike; suprotno: sinte- tiki analitika (gr. analytike) teorija anali- ze; vjetina i metoda ralanjivanja misli i pojmova u njihove sastavne dijelove; elementarna logika logika koja se bavi pojmovima, sudovima i zakljucima analiza (gr. analysis) ralanjivanje, razlaganje, razlaganje cjeline na nje- zine dijelove; logina analiza razla- ganje pojma u njegove oznake, suda u njegove dijelove; psiholoka analiza razlaganje predodbe u njezine ele- mente; prikaz, ocjena, ocjenjivanje; kvalitativna analiza kem. odreiva- nje sastojaka nekog tijela; kvantita- tivna analiza kem. odreivanje sa- stojaka nekog tijela po njihovoj tei- ni; mat. stara analiza dokazivanje nekog stava ralanjivanjem na jed- nostavnije stavove ve dokazane ili kao istinite prihvaene; moderna analiza rjeavanje problema njiho- vim zakljuivanjem na jednadbe; suprotno: sinteza analizator (lat. analystor) fiz. onaj dio polariskopa koji slui utvrivanju injenice da je svjetlost polarizirana (zrcalo, Nikolova prizma); usp. pola- rizator analizirati (gr. ana-lyo) rastaviti, ras- tavljati, ralaniti, ralanjavati, raz- loiti, razlagati neto (u najmanje sastavne dijelove); ispitati, ispitivati potanko analogan (gr. analogon) slian ili od- govarajui predmet (ili: dogaaj), sli- no (ili: odgovarajue) stanje; analo- gon rationis it. analogon racionis (lat.) neto to odgovara razumu, to je u skladu s razumom analogan (gr. analogos) slian, podo- ban, suglasan, odgovarajui, srodan, istovrstan; koji odgovara nekom za- konu, pravilu, tipu ili uzorku analogia juri (lat.) pravna slinost, suglasnost s pravnim naelima analogian (gr. analogon), koji je u skladu s nekim pravilom, tipom, uzorkom; slian, odgovarajui, po- doban analogija (gr. analogia) slinost, isto- vrsnost, istovjetnost ili suglasnost u osobinama i odnosima; zakljuak po analogiji log. zakljuak iz pojedina- nog ili posebnog o pojedinanom ili posebnom kao slinom; fizika ana- logija djelomina slinost izmeu za- kona jednog podruja pojava sa za- konima nekog drugog podruja po- java; ta slinost pridonosi da se ta dva podruja uzajamno objanjavaju (Maxvell) analogizam (gr. analogismos) fil. do- kaz (ili: zakljuak) na osnovi slino- sti analogizirati 74 anaprozelit analogizirati (gr. ana-logizomai) uspo- rediti, usporeivati; dokazivati ili zakljuivati na osnovi slinosti anamartetian (gr. an-amartetos) bezgrjean, nepogrjeiv anamartezija (gr. an-amartesia) bez- grjenost, nepogrjeivost anamnestian (gr. ana-mimnesko sje- am se) koji se tie sjeanja, koji pri- pada sjeanju, pamenju; anamnes- tina sredstva med. lijekovi za jaa- nje pamenja anamnestika (gr. anamnesis sjeanje) fil. vjetina sjeanja i pamenja; jaa- nje pamenja anamneza (gr. anamnesis sjeanje) fil. Platonovo nauavanje po kojem je dua preegzistirala, prije postojala u istom stanju i tu stekla svoje ideje; med. podaci koje bolesnik daje lije- niku o svojem zdrastvenom stanju prije sadanje bolesti anamorfian (gr. ana, morfe oblik) izokrenut, izopaena oblika, naopak, nakazan; anamorfotian anamorfoza (gr. ana-morfosis preo- braaj, preinaka) preobraaj; fiz. po optikim zakonima unakaeno na- crtana slika nekog predmeta, ali tako da izgleda onako kakva treba biti kad se gleda s odreene toke (opti- ka anamorfoza) ili odbijanjem od po- godnog zrcala (katoptika anamor- foza) i kroz bruena stakla (dioptri- ka anamorfoza)', bot. nenormalno preobraavanje poradi izopaenja ili promjene u navici biljke ananas (lat. ananassa sativa) bot. ju- noamerika biljka veoma ukusnog i mirisnog ploda anandrian (gr. an-andros) koji je bez mukonti, plaljiv; bot. koji nema pranikih niti anandr'j (gr. uii-andria) nemukost; r emuevnost, plaljivost, kukaviluk .maneozij'a (gr. ana-neosis) pomlai- vanje ananim gr. pseudonim od unatrag i- tanog imena (prezimena): Kramer Remarque (njem. knjievnik) ananke (gr. anagke) usud, sudbina, kob, udes; sila, potreba, nuda, pri- rodni nagon, neizbjeivost anankofagija (gr. ananke nunost, fa- gein jesti) med. uzimanje hrane po propisu, po dijeti anantapodoton (gr. anantapodoton nedovrena reenica) ret. preutki- vanje zavrne reenice, npr.: Ne ui- ni li, vidjet e to e biti. anantian (gr. an-anthes) bot. bez cvijeta, koji ne cvjeta anapest (gr. anapaistos) metrika stopa od dvaju kratkih i jednog du- gog sloga: U U , obrnut daktil, zbog ega se zove i antidaktil anapetija (gr. anapetes rairen, otvo- ren) med. proirenost krvnih ila anaplastina sredstva med. sredstva koja se upotrebljavaju i primjenjuju u anaplastici anaplastika (gr. ana-plasso preobra- zim) med. vjetina ispravljanja slom- ljenih ili uganutih kostiju, isprav- ljanje i uklanjanje raznih tjelesnih nedostataka kirurkim putem; plas- tina kirurgija anaplerotici (gr. ana-pleroo ispunim) mn. med. sredstva koja pomau na- doknaivanje izgubljenih dijelova i stvaranje, rastenje mesa anaplerotian (gr. ana-pleroo ispu- nim) koji pomae naknadno rastenje; koji dopunjuje, zamjenjuje anapleroza (gr. anaplerosis) dopunja- vanje, zamjenjivanje izgubljenih ili oteenih dijelova tijela i udova anapneuzija (gr. anapneusis) med. duboko disanje; oduak, odmor anapnoici (gr. ana-pneo) mn. med. sredstva koja pomau disanje, anap- noina sredstva anaprozelit (gr. ana, proselytos) onaj koji je ponovno obraen na vjeru, koji je ponovno pridobiven 7a neto anaptiza 75 anastaza anaptiza (gr. ana-ptyo ispljujem) med. ispljuvavanje, iskaljavanje, izbaci- vanje sluzi anaptoza (gr. an-apto objesim) utue- nost, skruenost Anapurna teko pristupaan vrh u himalajskom gorju, visok 8075 me- tara; pren. teko, gotovo nemogue ostvariv cilj anareja (gr. anarroia) med. penjanje sokova, osobito krvi, prema gornjim dijelovima tijela anarhija (gr. anarchia) bezvlae, sta- nje drutva u kojem potpuno prestaje vladavina zakona i svakog autorite- ta; pren. potpun nered anarhist (gr. an-archos bez poglavara, bez vode) pristaa miljenja daje po- trebno sruiti postojei dravni i dru- tveni poredak; ovjek koji pokua- va svim moguim sredstvima, bez ikakvih obzira, sruiti postojei po- redak i zavesti stanje potpunog bez- vlaa; pr. anarhistiki anarhizam (gr. an-, arche vlast) po- kret koji tei ostvariti potpunu slo- bodu pojedinca i unititi svaku po- litiku vlast; osnivai: Stirner, Proud- hon, Bakunjin anarhoidan (gr. anarchia bezvlae, eidos izgled) slian bezvlau (anar- hiji) anarhoindividualizam (gr.-lat.) teza 0 otuenju ovjeka od drutva (ide- olog Max Stirner), nauavanje koje svodi drutvo na slobodnog pojedin- ca kome ne smije biti nametnut nika- kav red niti zakon anarhosindikalizam oportunistika struja u radnikom pokretu iji pri- padnici smatraju da radnici mogu po- praviti svoj poloaj samo trajkovi- ma i organizacijom uzajamne pomoi 1 da se pitanjima radnikog pokreta imaju baviti samo sindikati; oni is- tupaju protiv toga da radnici stvore svoju proletersku stranku, kao i pro- tiv sudjelovanja radnika u politikoj i parlamentarnoj borbi anarmonija (gr. an, armonia) glaz. v. disharmonija anartrija (gr. an-, arthron ud) 2. med. poveana disartrija, kad bolesnik govori potpuno nerazumljivo; nasta- je zbog uzetosti miia za govor (jezi- ka, grla, drijela, usana, lica kao po- sljedica modane kapi, progresivne i bulbarne paralize) anartrija (gr. ana, arthron ud) med. 1. nedostatak udova anartros (gr. ana, arthron ud) bezud- nik, ovjek koji je toliko debeo da mu se vie ne raspoznaju zglobovi anasarka (gr. ana na, gore, sarks me- so) nakupljanje tjelesne tekuine u potkonom vezivu (koa postaje gnje- cava, a nakon pritiska prstom ostaje u njoj udubina) anaseizam (gr. ana, seismos potres) geol. svojstvo potresa kod kojih se dogaaju velika vertikalna pomica- nja tla anaspazmija (gr. ana-spao) med. ste- zanje eluca, gr eluca anastaltici (gr. ana-stello suzbijam) mn. med. sredstva za zaustavljanje krvi anastaltian (gr. ana-stello) koji zaus- tavlja krv, koji sui ranu anastatian (gr. anastatikos) koji od- vodi ono to je nezdravo; koji pomla- uje, koji obnavlja; prijenosni; pomo- u litografije prije tiskanog teksta pripremljen za novo izdanje knjige anastaza (gr. anistemi, anastasis us- tajanje) ponovno ustajanje, uskrs- nue; med. ustajanje iz bolesnike postelje, ozdravljanje, oporavak (re- konvalescencija); umnoavanje, pre- noenje, npr. bakroreza; tisk. spre- manje novog izdanja neke knjige ti- me to se kemijskim putem (litogra- fijom) izravno tiska iz staroga izda- nja nastigmat 76 anceps t anastigmat (gr. ana, stigma toka) opt. fotografski objektiv od posebno kombinirane lee koji daje slike koje sve do rubova pokazuju veliku otri- nu anastigmatian (gr. ana, stigma) opt. koji daje punu otrinu slike; med. otrovidan, koji je bez poremeaja u otrini vida anastomizirati (gr. ana, stoma usta) sastaviti otvore, ua; ujediniti, spo- jiti anastomotici (gr. ana, stoma usta) mn. med. sredstva za otvaranje za- epljenih ua krvnih ila i dr. anastomoza (gr. ana, stoma) med. spojnica dviju krvnih ila ili dvaju ivaca; protuprirodno otvaranje kraj- njih dijelova krvnih ila anastrofa (gr. anastrofe) ret. preokre- tanje rijei, mijenjanje mjesta rije- ima, npr. "drugi neki ovjek", umje- sto "neki drugi ovjek"; med. preo- kretanje maternice i mokranog mje- hura Anat feniko-kanaanska boica ljubavi, djevica-ratnik, sestra boga Baala anatema (gr. anathema) prokletstvo, crkveno progonstvo ili prokletstvo ne- kog ovjeka ili stvari; iskljuenje iz crkvene zajednice; pren. proklinjanje, kletva; anathema esto it. anatema esto (lat.) neka je proklet! anatematizirati (gr. anathematizo) prokleti, baciti prokletstvo na koga ili to; iskljuiti iz crkvene zajednice anatimijaza (gr. ana-thimiasis) ispa- ravanje, dimljenje; med. podrigivanje anatocizam (gr. tokizo dajem pod ka- matu, zelenaim) prav. uzimanje ka- mata na kamate, zelenaenje, lihva- renje; pr. anatocistiki anatolijski (gr. anatole istok) istoni; istonjaki anatom (gr. anatomikos koji ree) me- dicinar ili botaniar koji radi znan- stvenog istraivanja ree i prouava le, odnosno biljku anatomija (gr. anatomia rezanje) zna- nost koja se bavi prouavanjem sa- stava i grade tijela ivih organiza- ma; vjetina rezanja lea ili biljke radi znanstvenog ispitivanja; pato- loka anatomija ona koj'a prouava sve promjene koje se zbivaju na tje- lesnim organima pri raznim bole- stima; topografska, kirurka ili pri- mijenjena anatomija ona koja prou- ava pojedine dijelove tijela i njihov raspored; usporedna anatomija ona koja usporeuje gradu i sastav ljud- skog tijela s tijelom ivotinje anatomizirati (gr. ana-temno reem, param) parati, ralanjivati, rastav- ljati na sastavne dijelove; pren. pro- uavati u potankosti, do sitnica anatrepsis (gr. ana-trefo) med. opo- ravak (ili: jaanje) pomou hrane < anatreza (gr. anatresis) med. otvara- nje buenjem; usp. trepanacija anatripsis (gr. ana-tribo trljam) med. trljanje udova; eanje koe anatripsologija (gr. ana-tribo trljam, logia) znanstvena disciplina koja se bavi unoenjem lijekova u tijelo kroz kou, tj. utrljavanjem anatriptici (lat. anatriptica) mn. sred- stva za trljanje, anatriptina sred- stva anatriptika (gr. ana-tribo) med. lije- enje trljanjem anatropa (gr. ana-trope preokret, ok- ret) ret. pobijanje neijih navoda jed- nostavnim negiranjem; med. jako povraanje anbrasirati (fr. embrasser) zagrliti, ob- grliti, poljubiti; voj. dovesti izmeu dvije vatre anbrinirati (fr. embrunir) slik. prema- zati tamnom bojom, potamniti anceps (lat.) dvostruk; dvostran; ko- lebljiv, nesiguran; dvosmislen; metr. ancora 77 anegdota oznaka za kvantitetu jednog sloga koji moe biti dug ili kratak ancora it. ankora (tal.) glaz. jo jed- nom, ponovno andaluzit min. aluminijev silikat (na- zvan po Andaluziji, gdje je pronaen) andamento (tal. andare ii, andamento hod) glaz. dio fuge andante (tal. andante) glaz. kao u ho- du, lagano; kao imenica: djelo u laga- nom tempu andantino (tal.) glaz. malo laganije, umjereno andarini (tal.) mn. ljubiasti okrugli re- zanci u obliku graka andosirati (fr. endosser) trg. potpisati mjenicu na poleini i time je prenijeti na drugoga andosman (fr. endossement) trg. pot- pis mjenice na poleini, prijenos mje- nice andragacija (gr. andragathia) muev- nost, hrabrost; vrlina, estitost andrecej (gr. aner, andros ovjek, mu, oikion kua, stanite) bot. skup svih pranika u cvijetu andristi (gr. aner, andros) mn. fil. Ari- stotelovi sljedbenici koji su negirali besmrtnost ljudskog duha; glavni je predstavnik bio Pomponazzi (1462 1524) andro (gr. aner, andros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ovjek (mukarac) androfag (gr. andro-fagos) ljudoder; antropofag androfob (gr. aner, fobos) onaj koji za- zire od ljudi, koji se plai ljudi (mu- karaca) androfobija (gr. aner, fobos) strah od ljudi (mukaraca) androfonomanija (gr. aner, fonos ubojstvo, mania) med. ludilo koje tje- ra ljude na ubojstva androgeneza (gr. aner, gone raanje) stvaranje ovjeka, osobito prvog o- vjeka; razvitak jajne stanice bez su- djelovanja enskog zametka androgin (gr. andro-gynos) dvospolac, hermafrodit; ukopljenik; slabi androginija (gr. andro, gyne ena) dvospolnost, hermafroditizam android (gr. aner, eidos lik) umjetno napravljen, pokretan ljudski lik androidan (gr. aner, eidos lik) slian ovjeku, napravljen u ljudskom obli- ku androkefaloid (gr. aner, kefale glava) min. kamen koji ima oblik ljudske glave ili nekoga dijela ljudskog ti- jela androliti (gr. aner, lithos kamen) mn. geol. okamenjene ljudske kosti andrologija (gr. aner, logia znanost) med. znanost koja se bavi prouava- njem bolesti svojstvenih mukarci- ma (za razliku od ginekologije) Andromaha (gr. Andromache) mit. ena najveeg trojanskog junaka Hektora, mati Astijanaksova; nakon Hektorove pogibije bila robinja Ahi- lovog sina Pira i s njim imala tri sina; Euripid i Raine napisali su is- toimene tragedije andromanija (gr. andro-mania) enja za mukarcima, uspaljenost ena prema mukarcima; nimfomanija androtomija (gr. aner, temno reem) anat. rezanje ljudskog lea radi znan- stvenog ispitivanja anelika (gr. angelos aneo) bot. ljeko- vita biljka titarka (kravojac) aneo (gr. angelos vjesnik) teol. Boji glasnik, vie bie anegdota (gr. anekdotos neizdan) 1. spis koji, iz bilo kojeg razloga, jo nije objavljen ili namjerno nije tis- kan; u novije vrijeme anegdotama se nazivaju dosad netiskani stari spisi ili pojedini odlomci iz njih; 2. poet. pria o kakvom zanimljivom doga- aju; nova i kratka pria, aljiva ili duhovita priica anegertika 78 anepija anegertika (gr. an-egeiro probudim) vjetina da se obamrli povrate u ivot aneklogist (gr. an-eklogistos bez obra- una) onaj koji je osloboen polaga- nja rauna aneks (lat. annexus) prilog, dodatak; nastavak; sve to je dodano ili vezano za neto aneksan (lat. annexus) zavisan, vezan za, pridodan, sporedan; pripremni aneksija (lat. annexio) pripojenje, pri- druenje aneksionist (lat. annexio) prijatelj ili pobornik irenja drave pripojenjem tuih pokrajina anektirati (lat. annectere) pripojiti, pri- druiti; aljivo: krasti, ukrasti, pri- svojiti anekumena (gr. a-, an- alpha privati- vum ne-, oikumene /tj. ge zemlja/ na- stanjena zemlja) predjeli na Zemlji na kojima se ljudi ne mogu stalno nastanjivati (npr. pustinje, movare itd.) anelektrian (gr. an-, elektron jantar) fiz. neelektrian (za tijela koja izgle- daju kao da nemaju elektriciteta, npr. kovine) anematoza (gr. a-, haima krv) med. oskudno ili nedovoljno stvaranje kr- vi u tijelu anematurgija (gr. a-, haima krv, er- gon djelo) med. dio medicine koji pro- uava beskrvne operacije anemian (gr. a-, haima krv) slabokr- van, blijed, slab; pren. nesposoban za ivot anemidrija (gr. a-, haima krv, hydor voda) med. nedostatak krvne vode ili krvnog seruma, npr. kod kolere anemija (gr. a-, haima krv) med. sla- bokrvnost; bolest iji je uzrok sma- njen broj eritrocita ili smanjena koli- ina hemoglobina u krvi anemo- (gr. anemos) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: vjetar anemobarometar (gr. anemos, barys teak, metron) sprava koja pokazu- je, odnosno mjeri jainu vjetra anemobat (gr. anemos, baino idem) plesa na uetu anemofilan (gr. anemos, filos prijate- lj) bot. koji voli vjetar (za biljke koje vjetar oprauje, tj. oplouje) anemogaman (gr. anemos, gamos brak) bot. anemogamne biljke biljke koje se oplouju pomou vjetra, tj. kod kojih vjetar prenosi cvjetni prah (pelud) anemograf (gr. anemos, grafo piem) sprava koja biljei na papir brzinu i smjer vjetra; anemometrograf anemografija (gr. anemos, grafia) opi- sivanje (ili: prouavanje) vjetrova anemologija (gr. anemo-logia) proua- vanje vjetrova anemometar (gr. anemos, metron) sprava za mjerenje brzine kretanja, strujanja zraka, odnosno vjetra, vje- trometar anemometrija (gr. anemos, metria) mjerenje, vjetina mjerenja brzine i jaine vjetra anemometrograf (gr. anemos, me- tron, grafo) v. anemograf anemopatija (gr. anemos, pathos bol) med. lijeenje zrakom, metoda lijee- nja koja se sastoji u udisanju proi- enog zraka anemoskop (gr. anemos, skopeo gle- dam, vidim) vjetrokaz, sprava koja pokazuje pravac puhanja vjetra anenergija (gr. an-energeia) nerad- nost, tromost, lijenost, nedostatak snage anenkefal (gr. a-, enkefalos mozak) med. nakaza roena bez mozga anenkefalija (gr. a-, enkefalos mozak) med. uroeni nedostatak mozga anepigraf (gr. an-, epi na, grafo piem) spis koji nema naslova anepija (gr. an-, epos rije) med. nespo- sobnost govorenja, nijemost anepitimija 79 Angerona anepitimija (gr. an-, epithymia pou- da) psih. ugasnula sposobnost ue- nja za im aneretizija med. 1. (gr. ana, erethyzo draim) uzbuenje, uzbuenost, uz- rujanost; 2. (gr. an-, erethyzo) nedo- statak razdraljivosti anereza (gr. anairesis) ret. negiranje onoga to je protivnik pokuao doka- zati anergija (gr. an-, ergon djelo) med. izo- stanak alergije tamo gdje bi trebala biti (esta pojava kod tekih tuber- kuloznih bolesti) aneritropsija (gr. an-, erythros crven, ops oko) med. nesposobnost oiju da vide i raspoznaju crvenu boju aneroid (gr. a-, neros teku) fiz. baro- metar s elastinim metalnim perom (bez ive) anervija (lat. anervia) med. uzetost, tromost ila; pr. anervian anestetici (gr. anaistheteo ne osjeam) mn. med. sredstva koja izazivaju ne- osjetljivost (pri kirurkim lijeenji- ma) anestetian (gr. an-aisthetos) koji ini neosjetljivim prema bolu, koji je bez bola, bezbolan; pren. tupoglav, neos- jetljiv; ^paljiv, nemaran, rastresen anestezija (gr. an-aisthesia) med. neo- sjetljivost prema bolu; pren. ravno- dunost, tupoglavost; nesposobnost osjetila da prima podraaje anestezirati (gr. anaistheteo ne osje- am) med. opiti, uiniti neosjetljivim aneurija (gr. a-, neuron ivac) med. slabost (ili: malaksalost) ivaca aneza (gr. anesis) med. poputanje, olakavanje, slabljenje, npr. bolesti anfilada (fr. enfilade) dugi red, npr. red soba u jednom nizu; voj. bona vatra anfilirati (lat. filum konac, fr. fil, enfi- ler) udjenuti, udijevati; nizati, nani- zati, npr. biser; zapoeti razgovor; staviti nekoga u opasnost; voj. tui topovima po duini, s boka anfraktuozan (lat. anfractuosus) kri- vudav, vijugav; neravan; zaobilazan angarija (lat. angaria) teak posao, kuluk, kuluenje angarijacija (lat. angariatio) uporaba privatnih stvari (automobila, brodo- va i dr.) protiv volje vlasnika za po- trebe drave, npr. za ratne svrhe angarirati (lat. angaria) uzeti u kuluk, obvezati na besplatan rad za dravu angairan (fr. engager) obvezan, zau- zet, koji je uzet u slubu; voj. uklju- en u borbu angairati (fr. engager) obvezati, uzeti u slubu, pogaati, pogoditi, najmi- ti; pobuditi, nagovoriti, navesti, sklo- niti koga ili to; obeati, obvezati obe- anjem, npr. za ples; upustiti se u neto, pustiti se, uplesti se u borbu; angairati se zauzeti se, zauzimati se, zaloiti se, zalagati se (za koga ili to) angaman (fr. engagement) obveziva- nje, obveza, obvezatnost, npr. za ples, neko plaanje itd.; zalaganje, dava- nje u zalog; stupanje u slubu, po- godba, najam; sluba, redovna du- nost; voj. sukob, boj angelizam (gr. angelos glasnik) pokret koji je nastao u Parizu 1948. kao re- akcija na egzistencijalizam i sline pokrete; oslanja se na nauavanje Katolike crkve o anelu uvaru ko- ji svakog ovjeka prati kroz ivot i upravlja njegovim djelima angelus (lat.) aneo; molitva uz veer- nja i jutarnja zvona (kod rimokato- lika; zapoinje rijeima: Angelus Do- mini nuntiavit Mariae /latJ Aneo Gospodnji navijestio Mariji...); jutar- nje i veernje zvonjenje kod katoli- ka; v. Ave Maria Angerona (lat.) starorimska boica ut- nje (prikazivana je s prstom na stis- nutim usnama; slavili su je na dan 21. prosinca, a ime joj se izvodi od "ab angerendo", tj. od podizanja Sun- angiektazija 80 angostura-kora ca, jer nakon najkraeg dana u godi- ni Sunce opet poinje svoj uspon angiektazija (gr. angeion posuda, ek- tasis rastenje) med. proirenje krv- nih ila angiitis (gr. angeion posuda) med. upala krvnih ila; angitis angina (lat. angere suziti, stijesniti, an- gina) med. grlobolja, upala krajnika ili drijela angina pectoris it. angina pektoris (lat.) med. stezanje i jaki bolovi u predjelu srca; pektoralna angina angiografija (gr. angeion posuda, gra- fo piem) fiziol. opis krvnih ila; pro- uavanje krvnih ila ili odnosa teku- ina u ljudskom tijelu angiokarp (gr. angeion posuda, kar- pos plod) bot. plod zatvoren u plodi- te i biljka s takvim plodom angiologija (gr. angeion posuda, logia znanost) fiziol. angiografija angiom (gr. angeion posuda) med. pje- ga ili izraslina na koi ili sluznici zbog nenormalnog mnoenja i ire- nja krvnih ili limfnih ila angioneuroza (gr. angeion posuda, neuron ivac) med. bolest ivaca krv- nih ila angiopatija (gr. angeion posuda, pa- thos bol) med. opi naziv za sve bole- sti krvoilnog sustava angiosarkom (gr. angeion posuda, sarx meso) med. rak krvnih ila angiospazam (gr. angeion posuda, spasmos gr) med. gr krvnih ila angiosperme (gr. angeion posuda, sperma sjeme) bot. kritosjemenjae, biljke ije su sjemenke zatvorene u plodite angiostenoza (gr. angeion posuda, ste- nos tijesan, uzak) med. suavanje (ili: stjenjavanie) krvnih ila angiotenioar* ^gr^. angeion, teino za- teem) koji j 2 u vezi sa za f ef mtou krvnih ila angiotomija (gr. angeion posuda, tem- no reem) med. rezanje, operacija krvnih ila angitis (gr. angeion) med. v. angiitis anglaise it. anglez (fr.) ivahan engles- ki ples u dvoetvrtinskom i troetvr- tinskom taktu anglicizam (lat. anglicismus) engleska rije koja je ula u neki drugi jezik i udomaila se u njemu; odreena osobina engleskog jezika prenesena u neki strani jezik; osobitost engles- kog jezika anglicizirati (fr. angliciser) poengleziti, uiniti engleskim Anglikanska crkva engleska protes- tantska dravna Crkva Angloamerikanac Amerikanac engles- kog podrijetla anglofil (lat. Anglia, gr. filos prijatelj) prijatelj svega to je englesko: politi- ke, kulture, jezika itd. anglofob (lat. Anglia, gr. fobos strah, bijeg) neprijatelj svega to je engles- ko; onaj koji mrzi Engleze ili se boji Engleza i njihovog kulturno-politi- kog utjecaja anglofobija (lat. Anglia, gr. fobos) strah od Engleza ili mrnja prema Englezima angloman (lat. Angila, gr. mania strast) pretjeran ljubitelj svega to je englesko anglomanija (lat. Anglia, gr. mania strast) pretjerano oduevljenje En- glezima i svime to je englesko angora odlina vuna koja se dobiva od angorske koze i oplemenjenog angor- skog zeca; ima tanka i duga vlakna svilenkasta sjaja angosciosamente it. angojozamente (tal.) glaz. v. angoscioso angoscioso it. angojozo (tal.) glaz. brino, bolno ango tura-kora gorka kora jedne ju- noamerike biljke, nazvana po gradu Angosturi, upotiebljava se kao liiek angster 81 animalizacija protiv povratnih groznica; sada se upotrebljava i za pripremanje vrste gorkog likera angster (tal. anguistara, lat. angus- trum) visoka boca ili vr za pijenje s uskim grliem angul (lat. angulus) ugao, kut angularan (lat. angulus ugao, angula- ris) uglat angulemka (fr. prema Angouleme, glavni grad zapadnofrancuske po- krajine Charente) vrsta vrlo kvali- tetne jabuke angusta (lat.) glaz. jedan registar na orguljama angustacija (lat. angustatio suavanje) med. neprirodno suavanje krvnih ila u ljudskom tijelu anhedonija (gr. an ne, hedone radost) med. izostanak uitka pri pojavama koje u normalnim prilikama izazi- vaju taj osjeaj anhelacija (lat. anhelatio) kratko, teko udisanje zraka, dahtanje, zadiha- nost anhengsl (njem. Anhangsel) privjesak (na satu, na narukvici i si.); pren. prirepina, prirepak, priipetlja anhidrian (gr. an-, hydor voda) kem. slobodan od vode, kojem je oduzeta voda, npr. soli i oksidi anhidrid (gr. an-, hydor voda) kem. spoj kisika s nekim elementom, bez vodika, ali koji izloen vodi apsor- bira, upija vodik i postaje kiselinom anhidrija (gr. anhydria) bezvodnost, nestaica vode, sua, anidrija anhidrit (gr. an-, hydor voda) kem. sumporno-kiselo vapno kojem je odu- zeta voda anhidroza (gr. an ne, hidros znoj) ne- mogunost pravilnog izluivanja znoja anidrija (gr. anydria) v. anhidrija anidroza (gr. an-, hidros znoj) med. potpun izostanak izluivanja znoja zbog nedostatka lijezda znojnica anihilacija (lat. annihilatio) ponitava- nje, ukidanje, opovrgavanje anihilirati (lat. annihilare) ponititi, ukinuti, opovrgnuti, opovrgavati anil (ar. an-nil, p. anil) bot. biljka od koje se pravi anilin, raste u Indiji anilan (lat. anilis) bapski anilin (ar. an-nil) kem. bezbojno aro- matino ulje, slui za pripremanje razliitih lijepih, tzv. anilinskih bo- ja; dobiva se od anila anilitet (lat. anilitas) bapska starost, bapsko ponaanje anilizam (ar. an-nil) med. trovanje ani- linom anima (lat.) dua, duh; anima mundi (lat.) fil. dua svijeta; animarum di- es (lat.) dan sjeanja na mrtve u Ka- tolikoj crkvi, Svi sveti anima candida it. anima kandida (lat.) bijela dua, tj. potenjak Anima tota in toto et quolibet totius parte it. anima tota in toto et kvo- libet totius parte (lat.) Dua je itava u cjelini i u svakom dijelu cjeline (Gi- ordano Bruno) animacija (lat. animatio) oivljavanje, oivljenje, davanje due; ivost, i-> votna svjeina; vatrenost, estina, ljutnja; trenutak od kojega se zame- tak u utrobi smatra ivim animal (lat.) ono to je ivo; ivotinja animalan (lat. animalis) ivotinjski; animalna hrana meso, mlijeko, jaja itd. animalije (lat. animalia) mn. ivotinj- ska tijela; jela od mesa; supr.: vege- tabilije animalist (lat. animal ivotinja) umj. umjetnik (slikar ili kipar) koji slika ili izrauje ivotinje animalitet (lat. animalitas) ivotinj- stvo, ivotinjska priroda animalizacija (lat. animalisatio) pre- tvaranje hrane u ivotinjsku tvar, grau; poivotinjenje; proces ani- malizacije pretvaranje anorganskih animalizam 82 aniverzarija tvari u tijelu; nain prehranjivanja tijela animalizam (lat. animalis) ivotinjska priroda; posebno potovanje svih ili samo nekih ivotinja animalizirati (lat. animalisare) zool. hranjivu tvar koju u sebi sadri hra- na pretvoriti, u probavnim organi- ma, u tvari ivog tijela; pamuk pri- lagoditi tako da se moe bojiti kao vuna; pren. poivotinjiti, poivotinja- vati animalkula (lat. animalculum ivoti- njica) mn. zool. mikroskopske ivo- tinjice, osobito tobonje sjemene sta- nice (animacula spermatica) animalkulisti (lat. animalcula ivoti- njice) mn. zool. prirodnjaci XVII. i XVIII. st. koji su bili pristae animal- kulizma animalkulizam (lat. animalculum) zool. staro nauavanje da se ivotinj- ski zametak sastoji od mikroskopski sitnih sjemenih stanica animatizam (lat. anima dua) naua- vanje i vjerovanje da je sve to postoji ivo (kod primitivnih naroda) animato (tal.) glaz. ivahno, oivljeno, oduevljeno animator (lat. animare oiviti, zadah- nuti ivotom) crta ekstremnih, tj. poetnih i zavrnih pokreta u crta- nom filmu; poticatelj, onaj koji poti- e mase za kulturne i kulturno-za- bavne djelatnosti (animator kulture); usp. fazer animi causa it. anima kauza (lat.) zbog zadovoljstva, radi duevne na- slade animirati (lat. animare) dati duu ili duh, oiviti; potaknuti, ohrabriti, po- buditi, odueviti, zagrijati animist (lat. anima duh, dua) fil. pri- staa animizma animizam (lat. anima dua) fil. 1. veo- ma raireno vjerovanje primitivnih naroda o djelovanju dua i duhovnih sila u prirodi; 2. metafiziko shva- anje due i duhovnoga kao ivotnog naela o kojem zavisi svaka tjelesna djelatnost; 3. vjerovanje u duhove animo (lat. animus duh, dua) prav. s promiljajem, s namjerom animoso it. animozo (tal.) glaz. sra- no, hrabro, ivahno animozan (lat. animosus strastan) ozlo- jeen, ogoren, srdit, razdraen, ne- prijateljski animoznost (lat. animosus) strastve- nost; ljutina, ogorenost, mrnja, srdba; razdraenost, estina; nepri- jateljsko raspoloenje prema komu ili emu animus (lat.) prav. namjera; uno animo (lat.) jednoduno, slono animus injurandi (lat.) prav. namjera nanoenja uvrede, poruge animus nocendi (lat.) prav. namjera nanoenja tete anion (gr. anienai penjati se) kod elek- trolize: sastojak elektrolita koji se po- javljuje na anodi (Faradayev naziv za elektronegativni dijeli); supr.: ka- tion aniridija (gr. an-iris arenica) med. nedostatak arenice u oku anis (lat. anisum) bot. biljka iz porodice titarki iji se osueni plodovi upo- trebljavaju kao dodatak kruhu i opoj- nim piima, osobito rakiji (anisova- a) anis (lat. pimpinella anisum) bot. biljka iji se plod upotrebljava kao zain, kao dodatak lijekovima i kao lijek protiv kalja anisokorija (gr. anisos nejednak, kora zjenica) med. nejednakost zjenica kod iste osobe anisovaa (lat. anisum) rakija u koju je radi mirisa dodan osuen plod ani- sa aniverzarija (lat. anniversarium) go- dinjica, godinjica proslava i dr. anizeta 83 anoda anizeta (fr. anisette) rakija zainjena anisom, liker od anisa anizokorija (gr. a-, isos jednak, kore zjenica) med. nejednakost zjenica anizokromija (gr. a-, isos, chroma bo- ja) med. nejednakost bojenja crvenih krvnih zrnaca anizometrian (gr. an-, isos jednak, metron mjera) neravnomjeran anizometropija (gr. a-, isos, metron, ops vid) med. nejednaka sposobnost oiju za prelamanje svjetlosti anizotropan (gr. a-, isos, tropos okret) koji u razliitim smjerovima ima drukija svojstva (kristali, npr. is- landski kristal) anizurija (gr. an-, isos, uron mokraa) med. nejednako izluivanje mokra- e anker (lat. ankora brod. sidro, kotva ankeser (fr. encaisseur) port, veoma vrst i otporan boksa, tj. onaj koji moe primiti i podnijeti mnogo uda- raca anketa (lat. inqusita, fr. enquete) orga- nizirano istraivanje pomou ispiti- vanja pojedinaca; osobito: komisija (anketna komisija) koju bira parla- ment, vlada ili neka ustanova i koja prikuplja najpotrebnije i stvarne po- datke na osnovi kojih bi se mogao donijeti zakon, odluka i si. ankiloblefaron (gr. ankylos iskrivljen, zamren, blefaron vjeda) sraslost vjeda ankiloglosa (gr. ankylos kriv, glossa jezik) med. djelomina ili potpuna sraslost jezika ankilometar (gr. ankylos zakrivljen, metron) sprava za mjerenje zakriv- ljenosti ankiloza (gr. ankylos zakrivljen) med. ukoenost i sraslost zglobova ankoneji (gr. ankon lakat) mn. anat. runi miii opruai anksiohtici (lat. anxius tjeskoban, gr. lyo oslobaam) sredstva (lijekovi) za otklanjanje straha, tjeskobe, bolesnih osjeaja itd. ankvirirati (lat. anquirere) prav. pove- sti sudsku istragu; traiti (ili: pred- lagati) kaznu ankvizicija (lat. anquisitio) prav. pred- laganje kazne anlaser (njem. anlassen putati u rad, pustiti u rad, Anlasser) teh. pokre- ta, ureaj za pokretanje nekog stro- ja; starter anlevaa (fr. enlevage) skidanje ote- ene slike s platna na kojem je bila radi prenoenja na novo platno Anna Perenna (lat.) starorimska bo- ica nove godine, tj. dugog i sretnog ivota anni currentis it. ani kurentis (lat.) tekue, ove godine; anno currente anni futuri (lat.) idue, sljedee godine anni praecedentis it. ani preceden- tis (lat.) prole godine anni praesentis it. ani prezentis (lat.) ove godine anni praeteriti it. ani preteriti (lat.) v. ani praecedentis anno (lat. ablativ od annus) godina; an- nus ecclesiasticus it. anus eklezijas- tikus (lat.) crkvena godina; annus intercalaris it. anus interkalaris (lat.) prijestupna godina; annus com- rnunis it. anus komunis (lat.) obina, neprijestupna godina; annus curens it. anus kurens (lat.) tekua godina; annus solaris (lat.) sunana, obina julijanska godina; annus civlis (lat.) graanska godina, od 1. sijenja do 31. prosinca anno (lat.) godine, u godini anno ante Christum it. ano ante Hri- stum (lat.) godine prije Krista, prije Kristova roenja anoblirati (fr. anoblir, ennoblir) dati plemstvo, plemiku titulu; opleme- niti anoda (gr. an-odos uzlaz, put navie) fiz. put kojim elektrina struja na- anodija 84 anorganognozij a puta pozitivni pol i ulazi u elektrolit na svome putu prema negativnom polu (Faraday); pozitivni pol, supr.: katoda; usp. elektroda anodija (gr. anodia) nevezan, nesli- kovit nain govora anodin(um) (gr. an-, odyne bol, lat. anodinum) med. sredstvo za ublaa- vanje bola i za uspavljivanje anodinija (gr. an-, odyne bol) med. bezbolnost, neosjeanje poroajnih bolova anodonti (gr. an-, odus) mn. zool. si- savci bez zuba anofeles (gr. anofeles nekoristan, kodljiv) med. komarac malariar (jedini prijenosnik malarije kod o- vjeka) anoftalmija (gr. an-, ofthalmos oko) med. nedostatak oiju, sljepilo anogen (gr. ano navie, gignomai postati) prid. geol. za stijene: stijene iji je materijal nastao kretanjem odozdo prema gore, tj. eruptivne sti- jene; suprotno: katogen anogranologija (gr. an-, organon, lo- gia) znanost koja se bavi proua- vanjem anorganske, tj. mrtve pri- rode, osobito minerala anoksija (gr. an ne, oksigen) potpun nedostatak kisika u krvi i tkivima; usp. hipoksija anomalan (gr. anomalos) neredovit, nepravilan, suprotan pravilu, koji od- stupa od pravila, neobian anomalija (gr. anomalia) nepravilnost, odstupanje od pravila ili zakona, izu- zetnost, neredovitost, neobinost; astr. nepravilnost u kretanju planeta anomalistiki (gr. anomalos) nepra- vilan, koji se razlikuje od pravila, su- protan pravilu anomalologija (gr. anomalos nepra- vilan, logia) gram. disciplina koja se bavi nepravilnostima u jeziku; usp. anomalon anomalon (gr. anomalon) gram. ne- pravilni glagol anomeomerija (gr. an-, omos slian, istovrstan, meros dio) sastavljenost od neistovrsnih dijelova anomian (gr. anomos) nezakonit, ne- uredan, zloinaki anomija (gr. anomia) bezakonje, neza- konitost, neobuzdanost anominacija (lat. annominatio) ret. na- mjerno izjednaavanje rijei, stav- ljanje jedne uz drugu dviju rijei koje glase jednako ili slino, a imaju raz- liito znaenje, npr.: Tiina je posta- la jo tia; paronomazija anomizam (gr. a-, nomos zakon) v. an- tinomizam anonaran (lat. annonarius itni) koji se tie prometa i dobivanja ita, itni, npr. anonarni zakoni anoniman (gr. anonymos) bezimen, bez potpisa, nepotpisan; nepoznat anonimno drutvo trg. bezimeno dio- niko drutvo anonimnost (gr. anonymos) bezime- nost, nepoznatost; anonimus (lat. anonymus) nepoznati, nepotpisani, pisac koji objavljuje svo- ja djela bez potpisa anonsa (fr. annonce) oglas, objava anonsirti (fr. annoncer, lat. annuntiare) oglasiti, oglaavati, objaviti, objavlji- vati anopsija (gr. an ne, odnosno, ano gore, ops oko) sljepoa; kiljavost (prema gore) anorak (eskim.) eskimska bluza s ka- pucom anorganizam (gr. an-, organon) neiva ili mrtva priroda anorganogeneza (gr. an-, organon, gi- gnomai) znanost o nastanku neive (anorganske) prirode anorganognozij a (gr. an-, organon, gnosis) znanost o poznavanju nei- voga anorganografij a 85 antanaklaza anorganografij a (gr. an-, organon, grafia) poznavanje kamenja, opisiva- nje kamenja anorganski (gr. an-, organon) neiv, mrtav; nesposoban za fizioloke i psi- holoke funkcije; koji nema organa za disanje, primanje hrane itd.; koji je bez ivota; kem. koji ne ulazi u sastav organskih tijela; nastao bez djelovanja ivotnih sila; anorganska kemija dio kemije koji se bavi nasta- janjem anorganskih spojeva anorhija (gr. an-, orchis sjemenik, tes- tis) nedostatak sjemenika, testisa anormalan (gr. a-, lat. norma pravilo) nepravilan, koji odstupa od pravila, zakona, obiaja anostoza (gr. an bez, osteon kost) ne- postojanje ili nestajanje kostiju anotacija (lat. annotatio) napomena, primjedba, biljeka; objanjenje; po- pis zaplijenjenih stvari; adnotacija anotirati (lat. annotare) v. adnotirati anozmija (gr. anosmia) med. djelomi- no ili potpuno neosjeanje mirisa anpatman (fr. empatement) slik. sli- kanje debelim slojem boja anrajser (njem. Anreisser) obiljea; radnik metalne struke koji obiljea- va mjere radi adjustiranja (preno- enja crtea na materijal) ansambl (fr. ensamble) cjelina, skup, zajednica; sklad, slaganje, sloga; an- sambl-igra zajednika igra vie glu- maca (suprotno: solo-igra); ansambl- partije glaz. operne partije u kojima pjeva vie od etiriju glasova ansent (fr. enceindre, enceinte) voj. na- sip, bedem, pojas nekog utvrenja, vanjski dijelovi neke tvrave; lov. op- koljavanje divljai, ograeno zem- ljite ansilaa (fr. silo, ensilage) stavljanje ita u spremnice (silose) radi uvanja aner (fr. enchere) trg. bolja ponuda na javnoj prodaji; podizanje cijene, po- skupljivanje, poskupljenje anlus (njem. Anschlusz) prikljuenje, pripajanje, pripojenje (osobito anek- sija Austrije Njemakoj koju je 1938. izvrila nacistika Njemaka) antendig (njem. anstandig) uljuen, pristojan antrajher (njem. Anstreicher) sobosli- kar antrengati se (njem. anstrengen) na- prezati se; suvie se muiti ant- (gr. anti) predmetak u sloenica- ma sa znaenjem: protu- (npr. anta- gonizam); usp. anti antablman (fr. entablement) arhit. obrub na vrhu stupa, opivnica pod krovom antabus (gr. anti protiv, engl. bust pi- janevanje) sredstvo za odvikavanje od alkohola (naziv je dao danski li- jenik Jacobsen) antacidi (gr. anti, lat. acidum kiseli- na) mn. med. sredstva protiv kise- line, osobito protiv kiseline u elucu antafroditian (gr. anti, Afrodite), koji smanjuje spolni nagon antagonist (gr. antagonistes) protiv- nik, suparnik antagonizam (gr. antagonismos opre- ka) oprenost; suparnitvo; suprotna tenja, djelovanje u suprotnom smi- slu, suprotnost; neprijateljstvo; bor- ba antagonizirati (gr. ant-agonizomai boriti se protiv, natjecati se) biti u opreci s nekim ili neim, raditi su- protno, boriti se protiv koga ili ega antalgici (gr. anti, algos bol) mn. med. sredstva za ublaavanje bola antalgian (gr. anti, algos bol) koji ublauje, uminjuje bol antanagoga (gr. anti, an-ago vodim protiv) ret. odbijanje optube i vjeto izvedeno optuivanje onoga koji ju je podigao antanaklaza (gr. anti, anaklasis uz- gon) ret. ponavljanje iste rijei u dru- antanta 86 Antej gom ili suprotnom znaenju, npr. taj ovjek je nikakav ovjek antanta (fr. entendre, entente) smisao, znaaj, znaenje, npr. neke rijei; slo- ga, sporazum; Velika Antanta savez Rusije, Francuske i Engleske koji je 1914. uao u rat protiv Njemake i Austro-Ugarske; Mala Antanta savez izmeu Jugoslavije, Cehoslovake i Rumunjske, sklopljen nakon Prvog svjetskog rata radi uvanja i odra- vanja stanja stvorenog ugovorima o miru, osobito u srednjoj Europi i na Balkanu; entente cordiale it. anatant kordijal (fr.) srdaan sporazum, ugo- vor o prijateljstvu, osobito u politici antapodoza (gr. anti, apo-didomi pre- dati; iznijeti, izloiti) poet. dodava- nje pouke prii; med. ponovni napa- daj groznice antapoplektici (gr. anti, apo, plesso udaram) mn. med. sredstva protiv modane kapi antapoplektian (gr. anti, apo, plesso udaram) koji slui kao lijek protiv modane kapi antarktian (gr. antarktikos) zem. koji lei nasuprot Sjevernom polu, tj. ju- ni, koji lei na Junom polu Antarktika (gr. anti, arktos sjever, antarktikos juni) zem. podruje Zemlje oko Junog pola antartes (gr. antarkein biti komu pre- mac) grki partizan, borac u EAM-u antartritici (gr. anti, arthron zglob) mn. med. sredstva protiv zglobobo- lje antartritian (gr. anti, arthron zglob) koji slui kao lijek protiv zglobobo- lje, koji lijei zglobobolju antastmatian (gr. anti, asthma) med. koji slui kao lijek protiv astme antatrofian (gr. ant-, atrofos neuhra- njen) med. koji pomae kao lijek pro- tiv slabljenja zbog oskudne hrane ante (lat.) prijei, prije; pred, ispred, naprijed ante anno... (lat.) prije godine... ante Christum natum it. ante Hris- tum natum (lat.) prije Kristova roe- nja ante diem (lat.) prije vremena, prije suenog dana ante festum (lat.) prije sveanosti, tj. prerano; usp. post festum anteakt (lat. anteactum) prijanje dje- lo, prijanji in antecedencija (lat. antecedentia) ono to prethodi, prethodnost; fil. ante- cedencija konzekvencija = uzrok posljedica, subjekt predikat, itd. antecedencije (lat. antecedentia) mn. prijanje injenice, prijanji dogaa- ji ili odnosi; prijanji ivot antecedens (lat. antecedens) prethod- nik, pretea; prijanji dogaaj; gram. prethodni slog antecedirati (lat. antecedere) pretho- diti, ii naprijed; pretei, pretjecati, nadmaiti, nadmaivati antecesor (lat. ante-cessor) prethodnik, putovoa; uitelj, prethodnik u ne- kom poslu ili zvanju anteci (gr. ant-, oikos kua) mn. zem. stanovnici pod istim podnevnikom i na istoj udaljenosti od polutnika, a na suprotnim Zemljinim polutkama antedatirati (lat. ante, datum) umjesto dananjeg datuma staviti na pismo ili spis raniji datum; antidatirati antediluvijci (lat. ante, diluvium po- top) mn. pretpotopni ljudi antediluvijski (lat. ante, diluvium po- top) pretpotopni; supr.: postdiluvij- ski antefiks (lat.) ukras na rubu krovnog vijenca kod antikih graevina antefleksija (lat. anteflexio) med. sa- vijenost naprijed, npr. maternice Antej junak u starogrkoj mitologiji, sin Posejdona i Geje; nepobjediv u borbi dok se doticao zemlje, svoje majke (Geja = boica zemlje); udavio ga je Heraklo podigavi ga uvis ,1 antej ustinijansko pravo 87 anthipofora antejustinijansko pravo rimsko pra- vo prije cara Justinijana antelogij (lat. ante, gr. logos govor) predgovor antelokvij (lat. ante, loquor govorim) predgovor; pravo nekoga da prvi go- vori anteludij (lat. ante-ludium) predigra antemeridijanski (lat. antemeridia- nus) prijepodnevni antemion (gr. anthemion) cvijet; arhit. puast zavijutak na jonskim stupo- vima antemurale christianitatis it. ante- murale kristijanitatis (lat.) "predzie kranstva", naziv za Hrvatsku, Ma- arsku i Poljsku u doba turskih osva- janja u 16. st. antena (lat. antenna) metalna napra- va za odailjanje i primanje elektro- magnetskih valova; zool. ticalo u ku- kaca antenagij (lat. antenagium) prav. pr- venstveno pravo prvoroenog djete- ta antenat (lat. ante, natus roen) prvo- roeni; predak, pradjed anteniforman (lat. antenniformis) u obliku ticala, kao ticala Antenor jedan od uglednijih Trojanaca koji je predlagao da se Grcima vrati Helena kako bi se izbjegao rat; kas- nije: trojanski izdajnik (pomagao Gr- cima izai iz drvenog konja za to su mu oni poklonili slobodu); osnovao grad Patavium (dananja Padova) antenupcijalni (lat. antenuptialis) predsvadbeni, predbrani anteokupacija (lat. anteoccupatio) ret. opovrgavanje prigovora koje je govor- nik sam sebi uinio antependij (lat. ante pred, ispred, pen- dere visjeti) u Katolikoj crkvi: pre- kriva prednje strane oltara, predol- tarnik antepenultima (lat.) gram. trei slog od kraja rijei ulijevo antepileptian (gr. anti, epileptikos) med. koji pomae protiv padavice anteponirati (lat. ante-ponere) staviti ispred, pretpostavljati, pretpostaviti, dati (ili: davati) prednost antepozicija (lat. antepositio) stavlja- nje ispred, davanje prednosti, pretpo- stavljanje antera (gr. anthera) bot. pranica antere (gr. antheros) mn. bot. pranici, muki spolni dijelovi cvijeta anteridija (gr. antheros) bot. muki spolni organ kod bescvjetnica anteriora (lat.) mn. prijanji dogaaji, prijanji ivot, prolost anteriores (lat.) mn. prethodnici; pre- ci; suprotno: posteriores anterioritet (lat. anterioritas) prethod- nost, prethoenje, prednost u vreme- nu; prioritet anterotici (gr. ant-erotikos) mn. med. sredstva za smanjivanje spolnog na- gona anterotina sredstva med. v. antero- tici antestacija (lat. antestatio) prav. po- zivanje za svjedoka Antesterije (gr.) mn. svetkovine u ast bogu Dionizu starih Atenjana; slavi- le se u mjesecu antesterionu (velja- aoujak); Leneje antestirati (lat. antestari, ante-testari) prav. pozivati koga za svjedoka prije podnoenja tube sudu anteza (gr. anthe cvijet) bot. cvjetanje, doba cvjetanja anthelik (gr. ant, helix, helikos zavi- nut) vijuga, zavoj une koljke anthelmintici (gr. anti, helmins, hel- minthos glista) mn. med. sredstva protiv glista; pr. anhelmintian anthiperidrotik (gr. anti, hyper nad, iznad, preko, hidros znoj) med. sred- stvo protiv prekomjernog znojenja nogu anthipofora (gr. anti, hypo-fero sno- siti) ret. navoenje i nabrajanje pri- Anti 88 antiki govora da bi se kasnije jedan po je- dan opovrgavali Anti plemenski savez istono od rijeke Dnjestra; u 6. st. zajedno sa Slave- nima upali su u Bizant; sredinom 6. st. potueni od Avara anti- (gr. anti) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: protiv, prema, iza, mjesto, umjesto antiabolicionist (gr. anti, lat. abolitio ukidanje) protivnik ukidanja neega, osobito ropstva, prostitucije itd. antiadijaforist (gr. anti, a-, diaforos razliit) protivnik moralne ravnodu- nosti.; usp. adijaforist antiaditis (gr. antias krajnik) med. upala krajnika antialkoholiar (gr. anti, ar. al-koh- hlu) protivnik pijenja alkoholnih pi- a, trezvenjak antianafilaksija (gr. anti, ana, filaggo uvam, branim) med. neosjetljivost prema anafilaksiji antianeks (lat. anti, apex) astr. toka na nebu od koje se vri kretanje; su- protno: apeks antianeksionist (gr. anti, lat. annexio) protivnik aneksije antiaristokrat (gr. anti, aristokrati- kos) protivnik plemstva, neprijatelj aristokracije antiartritian (gr. anti, arthron zglob) med. koji slui protiv upale zglobova antiastenian (gr. anti, a-, sthenos ja- ina, snaga) med. koji poveeva i- votnu snagu, koji slui protiv slabo- sti antibaby it. antibeibi (engl.) kemijska sredstva koja sprjeavaju zaee, trudnou (antibaby-pilule) antibakhej (gr. anti, Bakhios) poet. v. palimbakhej antibarbarus (gr. anti, barbaros ne- grki, tuinski) knjiga koja nauava kako treba izbjegavti grube jezine pogreke, tzv. barbarizme; istunac u jezinom pogledu; protivnik upora- be stranih rijei antibiotini (gr. anti, bios ivot) koji je protiv ivota, koji unitava ivot, koji ubija antibiotik (gr. anti, bios ivot) sup- stanca biolokog podrijetla koja sprjeava razvijanje nekih klica i ubi- ja ih; u antibiotike spadaju, pored ostalih, i lijekovi koji se dobivaju od nekih vrsta gljivica, osobito: aureo- micin, penicilin, streptomicin, kloro- micetin i dr. antiborejski (gr. anti, boreios sjever- ni) okrenut prema sjeveru anticiklona (gr. anti, kyklos krug, kruno kretanje) meteor, podruje vi- sokog atmosferskog tlaka; naziv po tome to se u podruju visokog tlaka javljaju meteoroloke pojave suprot- ne onima u podruju niskog tlaka (ci- klona) anticipacija (lat. anticipatio primanje unaprijed) uzimanje unaprijed, pre- dujam na robu; stvaranje suda ili do- bivanje predodbe o neemu unapri- jed; fil. po Kantu: anticipacija zamje- ivanja je osnovni stav istoga ra- zuma; ret. pravodobno onemogua- vanje protivnikovog prigovora anticipando (lat.) unaprijed, u obliku predujma; prije vremena anticipirati (lat. anticipare) unaprijed uzeti (ili: uzimati), unaprijed primiti (ili: primati); predujmiti, predujmlji- vati; dobiti predodbu ili stvoriti sud o neemu unaprijed anticirkumpolarne zvijezde (gr. anti protu, lat. circum naokolo, gr. polos os) zvijezde koje krue blizu junog nebeskog pola, te ih stanovnici sje- verne Zemljine polukugle ne mogu vidjeti antiki (lat. anticus, antiquus) stari, starinski, starovremeni, drevni, sta- rog kova; po starinskom ukusu; koji potjee iz starog vijeka, osobito iz antidaktil 89 antifraza vremena starih Grka i Rimljana; pren. rijedak antidaktil (gr. anti, daktylos prst) metr. v. anapest antidatirati (gr. anti, lat. datum) v. antedatirati antidemokratski (gr. anti, demokra- tikos) koji je protiv vladavine naro- da, protiv demokracije antidetonator (gr.-lat.) sredstvo koje se dodaje pogonskim gorivima kako bi se sprijeile prerane eksplozije u motorima s unutarnjim izgaranjem antidigeza (gr. anti, diexeimi prika- zati, iznijeti) ret. prikazivanje nekog dogadaja ili stvari od strane protiv- nika, dogaaj ili stvar promatrana s protivnike strane; usp. diegeza antidijabetik (gr. anti, diabetes eer- na bolest, diabaino prolazim) med. lijek protiv eerne bolesti antidinastian (gr. anti, dynastes vla- dar, vlastodrac) neprijateljski ras- poloen prema vladajuem domu antidinici (gr. anti, dyne vrtlog, okre- tanje) mn. med. sredstva protiv ne- svjestice; antidinina sredstva antidizenterici (gr. anti, dysenterikos proljev, gria) mn. med. lijekovi koji slue protiv proljeva (grie) antidot (gr. antidoton) med. sredstvo, lijek protiv ega, protuotrov; pren. protusredstvo antidotarij (gr. antidoton protusred- stvo) knjiga o lijekovima; farmako- peja antidramatski (gr. anti, drama) koji je u suprotnosti s dramskim zakoni- ma i pravilima antiemetici (gr. anti, emeo povraam) mn. med. sredstva protiv povraa- nja; antemetici antiemetian (gr. anti, emeo povra- am) koji suzbija nagon za povraa- njem antiepileptici (gr. anti, epilepsia) mn. med. sredstva protiv padavice, epi- lepsije. pr. antiepileptian antiestetian (gr. anti protu, aistha- nomai osjeam, zamjeujem) supro- tan pravilima estetike, koji se protivi pravilima estetike antieutanazist (gr. anti, eu dobro, thanatos smrt) protivnik eutanazi- sta antifebrilan (gr. anti, lat. febris groz- nica) med. protugroznini antifebrilije (gr. anti, lat. febris groz- nica) med. lijekovi protiv groznice antifebrin (gr. anti, lat. febris groz- nica) farm. sredstvo protiv groznice, antipirin antifermenti (gr. anti, lat. fermentum) med. fermenti koji svojim utjecajem ponitavaju djelovanje drugih ferme- nata antiflebotomist (gr. anti, fleps ila, temno reem) med. protivnik lijee- nja putanjem krvi antiflogistici (gr. anti, flox plamen) 2. mn. med. lijekovi protiv upale antiflogistian kem. v. antiflogistici 1.; med. koji ublaava upalu ili grozni- cu; v. antiflogistika 2 antiflogistiari (gr. anti, flox) mn. kem. pristae antiflogistike; med. li- jenici koji u lijeenju svih bolesti upotrebljavaju antiflogistina sred- stva antiflogistika (gr. anti, flox, flogos plamen) 1. kem. teorija fr. kemiara Lavoisiera kojom je opovrgnuo tzv. flogistiku teoriju o postojanju neke hipotetine tvari koja pri sagorije- vanju tijela ne sagorijeva; usp. flogi- ston antifon (gr. anti, fone) otpjev; spravica od gume koja se stavlja u ui da bi se onemoguilo dopiranje suvie ja- kih umova i buke antifonija (gr. anti, fone glas) logika proturjenost, besmislica; takoer: otpjev antifraza (gr. anti, frasis govorenje) retorika figura koja se sastoji u to- antifriz 90 antiklinala me da se jedna rije upotrebljava u smislu koji je potpuno suprotan nje- zinom osnovnom znaenju, npr.: "To bi bilo vrlo pametno" u smislu "vrlo ludo" antifriz (gr. anti protu, engl. freeze zamrzavati) teh. sredstva za sprje- avanje zaleivanja mehanizama pri niskim temperaturama antiftizici (gr. anti, fthisis suica) mn. med. sredstva protiv suice, tuber- kuloze; pr. antiftizian antigal (gr. anti, lat. Gallus) protivnik, neprijatelj Francuza (jezika, kultu- re, politike itd.) Antigona (gr.) jedna od junakinja sta- rogrke tragedije, ki kralja Edipa i Jokaste, utjelovljenje bezgranine se- strinske ljubavi; zajedno sa svojim zarunikom Hemonom zavrila tra- gino antihektici (gr. anti, hektikos suiav) mn. med. sredstva protiv suice, tu- berkuloze; pr. antihektian antihelmitici (gr. anti, helmins, hel- minthos glista) mn. med. v. antihel- mitici antihemoragian (gr. anti, haima krv, regnymi probijam) med. koji slu- i kao lijek protiv ikljanja krvi antihemoroidalan (gr. anti, haima, rheo curim) med. koji slui kao lijek protiv uljeva, hemeroida antihipnotici (gr. anti, hypnos san) mn. med. sredstva protiv bolesnog nagona za spavanjem; pr. antihip- notian antihistaminici mn. sredstva (lijekovi) za sprjeavanje djelovanje histami- na kod alergijskih bolesti (nefener- gan, antistin) antihreza (gr. anti, chresis uporaba) prav. ugovor o zalogu na osnovi koje- ga vjerovnik ima pravo upotreblja- vati predmet primljen u zalog antihtoni (gr. anti, chthon zemlja, tlo) mn. zem. oni koji ive na istom stup- nju zemljopisne irine, samo na su- protnim stranama polutnika antiinkrustator (gr. anti, lat. incrus- stare dobiti koru) naprava koja uva parni kotao od stvaranja kamenca antiinokulist (gr. anti, lat. inoculare cijepiti) protivnik cijepljenja (kalem- ljenja) antika (lat. antiquus stari) kultura i filozofija klasine starine; umjetnost i vlastiti ideal starih klasinih na- roda, Grka i Rimljana; predmet stare umjetnosti; pren. umjetnika rijet- kost antikahektian (gr. anti, kakos lo, exis svojstvo, stanje) med. koji slui kao sredstvo za popravljanje loih tjelesnih sokova koji izazivaju slab- ljenje antikankroza (gr. anti, lat. cancer rak) mn. med. sredstva protiv bolesti raka antikariozan (gr. anti, lat. cariosus pokvaren, truo) med. koji slui kao lijek protiv razjedanja kostiju antikataralije (gr. anti, katarroos ) mn. med. sredstva protiv kalja antikategorija (gr. anti-katerogeo) prav. protutuba antikatoda (gr. anti, kathodos put na- nie) fiz. elektroda u rentgenskom ureaju, namjetena je u cijevi i na nju padaju katodne zrake te se time dobivaju snanija djelovanja antikatoliki (gr. anti, katholikos) koji je protiv katolike vjere Antikleja (gr.) Odisejeva majka; umrla je od alosti za sinom mislei da je poginuo antiklimaks (gr. anti, klimax stube; postupnost u izrazu) ret. prelaenje od jae predodbe na slabiju tako da se prava postupnost i ne vidi, npr.: "Ako smo veliki, veliki smo svuda, na prijestolju, u palai, u kolibi" antiklinala (gr. anti, klino naginjem se, sputam se) geol. poloaj slojeva I antikoagulans 91 antiliber aliz am koji su naslonjeni jedni na druge ta- ko da ine hrbat ili sljeme, a padaju u suprotnim smjerovim; supr. sinkli- nala antikoagulans (gr. anti protu, lat. coa- gere sjediniti) sredstvo koje sprjea- va zgruavanja krvi, slui za lijee- nje embolije, tromboze i dr. antikolerici (gr. anti, cholera bolest s povraanjem i itkom stolicom, cho- las utroba) mn. med. sredstva protiv kolere antikolici (gr. anti, kolike trbuhobolja) mn. med. sredstva, lijekovi protiv tr- buhobolje antikolvunzivan (gr. anti, lat. convul- sivus grevit) med. koji slui protiv greva antikonstitucionalan (gr. anti, lat. constitutio ustav) protustavan antikonstitucionist (gr. anti, lat. con- stitutio) protivnik ustava antikontagioza (gr. anti, lat. contagio- sus zarazan) mn. med. sredstva za zatitu od zaraznih bolesti antikontagiozan (gr. anti, lat. conta- giosus zarazan) koji slui kao zatita od zaraze antikorodal (gr. anti protu, lat. corro- dere glodati, izjedati) nehrajua sli- tina aluminija, magnezija i silicija antikozmetian (gr. anti, kosmeo ukraujem) koji unitava (ili: naru- ava) ljepotu antikreza (gr. anti, kresis mijeanje) prav. dopunski ugovor o zalogu po kojem zaloni vjerovnik, umjesto in- teresa na dug, ima pravo sluiti se i koristiti zaloenim predmetom antikrist (gr. anti, Christos) protivnik (ili: neprijatelj) Krista ili kranstva; pren. bezboan ovjek; vrag, sotona antikritian (gr. anti, krino sudim) koji odgovara na kritiku, napad itd.; med. koji sprjeava nastup krize antikritiar (gr. anti, krino) pisac od- govora na kritiku; pisac obrane od napada antikritika (gr. anti, krino sudim) od- govor na kritiku, protukritika; odgo- vor na napade; obrana antikronizam (gr. anti, chronos vrije- me) pogreka u raunanju vremena; uporaba jednog vremena umjesto drugog antikva (lat. antiqua) staro pismo, la- tinica; tisk. uspravna latinina slo- va, (suprotno: kurziv) antikvar (lat. antiquarius) istraiva i prouavatelj starina, poznavatelj sta- rina i starih spomenika; kupac i pro- dava starina, starinar; kupac i pro- dava starih knjiga antikvaran (lat. antiquarius) stari, starinski; polovan, upotrebljavan antikvarijat (lat. antiquus stari) trgo- vina starim knjigama antikvirati (lat. antiquare) zastarjeti; proglasiti za zastarjelo; odbaciti, npr. zakon antikvitet (lat. antiquitas) starina, sta- ri svijet, stari vijek; stare, odnosno zastarjele stvari ili ustanove i si. antikvizirati (lat. antiquus) ugledati se na stare, oponaati ukus starih, ra- diti prema antikim uzorima; progla- siti neto zastarjelim antikvus (lat. antiquus) stari, starinski (usp. antiki) antilegomena (gr. antilego suprot- stavljam se, opovrgavam) mn. teol. dijelovi Svetog pisma iju izvornost neki teolozi osporavaju ili u koju se sumnja; supr. homologumena antilemian (gr. anti, loimos kuga) med. koji slui protiv kuge, protu- kuni antiletargian (gr. anti, lethargia bo- lest spavanja) med. koji slui protiv obuzetosti dubokim snom, protiv obamrlosti antiliberalizam (gr. anti, lat. libera- lismus) suprotnost slobodnjatvu, slobodoumlju, slobodnjakim nae- lima antilisa 92 antinomizam antilisa (gr. anti, lyssa psee bjesnilo) med. sredstvo protiv pseeg bjesnila antilogian (gr. antilogikos) nedoslje- dan, protuslovan; koji je u suprot- nosti sa zakonima miljenja, tj. s lo- gikom antilogija (gr. antilogia) proturjenost, prigovor, pobijanje; obrana pred su- dom antilopa (gr. antholops) zool. "cvjetno oko" (zbog lijepih oiju te ivotinje), veoma rairena vrsta rogatih sisa- vaca, ivi u toplijim krajevima u sta- dima; u Europi od ove vrste postoji samo gazela antimelankolian (gr. anti, melan- cholikos) koji razbija tugu, koji po- pravlja raspoloenje antimerija (gr. anti, meros dio) ret. zamjenjivanje jednog dijela govora drugim antimetabola (gr. anti-metabole) re- torika figura koja se sastoji u tome to se izrazi koji su bili u prvom di- jelu reenice pojavljuju i u drugom, ali drugim redom, npr.: "Jedemo da ivimo, a ne ivimo da jedemo"; anti- metalepsija antimetalepsija (gr. anti, metalepsis zamjenjivanje, razmjena) ret. v. anti- metabola antimetateza (gr. anti, metatithemi premjestiti) retorika figura koja se sastoji u tome da se iste rijei ponav- ljaju i u drugom dijelu reenice, ali u suprotnom smislu, npr. "Jedi da bi ivio, a ne ivi da bi jeo" antimilitarizam (gr. anti, fr. milita- risme) suprotnost militarizmu; po- kret protiv rata i priprema za rat antimon (lat. antimonium) kem. ele- ment, atomska teina 121,76, redni broj 51, znak Sb (stibium), metaloid srebrnobijele boje, kristalni i veoma lomljiv tako da se moe smrviti u prah antimonarhijski (gr. anti, monarchia) koji je protiv monarhijskog oblika vladavine antimoralan (gr. anti, lat. moralis) koji je u suprotnosti s moralom, su- protan moralu antimoralizam (gr. anti, lat. mos, mo- ri obiaj) fil. nauavanje koje ne pri- znaje nikakvu razliku izmeu dobra i zla i koje sve ljudske postupke jed- nako procjenjuje antinacionalan (gr. anti, lat. natio- nalis) nenarodni, protunarodni antinarkotici (gr. anti, narke ukoe- nost, ukoenje) mn. med. lijekovi pro- tiv narkotikih trovanja antinefritici (gr. anti, nefros bubreg) mn. med. sredstva i lijekovi protiv bubrenih bolesti Antinoj (gr.) jedan od prosaca Odise- jeve ene Penelope; pratitelj i ljubi- mac rimskog cara Hadrijana, simbol ljepote i mladosti antinomazija (gr. anti, onoma ime) za- mjenjivanje imena, uporaba osobnog imena umjesto vrste, npr. "Demo- sten" umjesto "govornik" antinomija (gr. antinomia proturje- nost zakona sa samim sobom tako da ga obje strane mogu tumaiti u svoju korist) log. proturjenost, su- protnost dvaju sudova ili zakona teze i antiteze koji se uzajamno iskljuuju, npr.: a) "Svijet ima svoj poetak u vremenu, a i s obzirom na prostor on je ogranien" (teza); b) "Svijet nema ni poetka u vremenu niti granica s obzirom na prostor, nego je u jednom i drugom pogledu bezgranian" (antiteza); fil. kod Ka- nta: proturjenost koja se javlja pri primjeni zakona istog razuma na osjetilni svijet antinomizam (gr. anti, nomos zakon) 1. teol. tobonja proturjenost izme- u starozavjetnog zakona i kran- skog nauavanja; 2. naelno nepriz- antioksidans 93 antisciji navanje bilo kakvih utvrenih za- kona; anomizam antioksidans kemijska tvar koja se dodaje lakopokvarljivim proizvodima radi sprjeavanja kvarenja zbog ok- sidacije antipapizam (gr. anti, lat. papa) ne- prijateljstvo i borba protiv pape antiparagraf (gr. anti-paragrafos) odgovor na kritiku; replika antiparalelan (gr. anti, parallelos) koji nije paralelan, usporedan antiparalelogram (gr. anti, paralle- los, gramma) geom. istokrani trapez antiparalitici (gr. anti, para-lyo) mn. med. sredstva protiv uzetosti (para- lize) antiparazitici (gr. anti, parasitos na- metnik) mn. sredstva protiv biljnih i ivotinjskih nametnika koji se nala- ze na ljudima i ivotinjama antipatian (gr. antipathikos) koji po- buuje neraspoloenje ili odvratnost, neugodan, nemio, nesimpatian antipatija (gr. antipatheia) neraspo- loenje prema nekome, osjeaj od- vratnosti ili nenaklonosti; suprotno: simpatija antipatriot (gr. anti, patriotes) nepri- jatelj domovine, nedomoljub antiperistaza (gr. anti, peristasis vanjske okolnosti) opreka ili suprot- nost okolnosti (ili: prilika), djelovanje dviju suprotnih sila u prirodi antipiretici (gr. anti, pyr vatra) mn. med. lijekovi protiv groznice antipiretian (gr. anti, pyr vatra) med. koji suzbija groznicu, npr. as- pirin, antipirin i dr. antipirin (gr. anti, pyr vatra) med. sredstvo protiv groznice, glavobolje antiplatonska ljubav osjetilna, spol- na ljubav antiplenisti (gr. anti, lat. plenus pun) fil. pristae teorije o praznom pro- storu (za razliku od plenista) antipleuritici (gr. anti, pleuron bok, rebro) mn. med. sredstva protiv upa- le plune opne; pr. antipleuritian antipneumonian (gr. anti, pneumon plua) med. koji slui protiv upale plua antipod (gr. antipus) ovjek koji u od- nosu prema nekom drugom pred- stavlja pravu suprotnost; protivnik, suparnik; zem. onaj koji ivi na di- jametralno suprotnoj toki Zemlje antipodni (gr. antipus) sasvim supro- tan, oprean; koji se nalazi na dija- metralno suprotnoj toki Zemlje antiprotaza (gr. antiprotasis protu- prijedlog) ret. nagovjetaj opovrga- van] a nekog tvrenja, obino se iz- raava jednim pitanjem antipsihologizam (gr. anti, psyche dua) fil. stav nekih logiara i gnose- ologa protiv primjene psihologije u logikim i spoznajno-teorijskim raz- miljanjima antirabian (gr. anti protu, rabies bjesnoa) koji slui protiv bjesnoe antiracionalizam (gr. anti, lat. ratio razum) fil. shvaanje da razum, od- nosno ljudsko miljenje, nije apso- lutni izvor spoznaje antirepublikanac (gr. anti, lat. res publica) protivnik republikanskog oblika vladavine; pr. antirepublikan- ski antireumatian (gr. anti, rheuma) med. koji slui protiv reumatizma antirevolucionar (gr. anti, lat. revolu- tionarius) pristaa i pobornik antire- volucije, protivnik revolucije antirojalizam (gr. anti, fr. royalisme) nenaklonost monarhijskom obliku vladavine i kraljevskoj vlasti uope antisciji (gr. anti, skia sjena) mn. zem. ljudi sa suprotnim sjenama, tj. sta- novnici na istom podnevniku, ali na suprotnim stranama polutnika tako da njihove sjene u podne padaju na suprotne strane antisemit 94 antiunionist 4 antisemit neprijatelj idova i njihovog naina rada (usp. Semiti) antisemitizam pokret kojem je cilj bor- ba protiv sudjelovanja idova u pri- vrednom, politikom i duhovnom i- votu, antisemitski, protuidovski po- kret antisepsa (gr. anti, sepsis trule) med. unitavanje trulenih klica kemij- skim i fizikim sredstvima antiseptian (gr. anti, septikos) med. koji sprjeava truljenje antiseptik (gr. anti, sepsis trule) kem. sredstvo za unitavanje klica koje izazivaju truljenje; mn. antisep- tici antisifilitici (gr. anti, sys, filos) mn. med. sredstva protiv sifilisa antiskabioza (gr. anti, lat. scabies u- ga) mn. med. sredstva protiv uge antiskepticizam (gr. anti, skepsis dvojba) fil. neslaganje s onim gno- seolokim stajalitem koje sumnja u mogunost bilo kakve spoznaje uop- e i koje smatra da se ne moe doi ni do kakvih opih istina antisocijalan (gr. anti, lat. socialis drutven) suprotan drutvenom po- retku; koji svojim radom i ponaa- njem teti ljudskom drutvu i ne- zgodno stri u njemu antispast (gr. antispastos) metr. e- tveroslona stopa iji je prvi i etvrti slog kratak, a drugi i trei dug: U U antispastici (gr. anti, spastikos koji vue, grevit) mn. med. sredstva ko- ja ublaavaju greve; antispazmodici antispazmodici (gr. anti, spasmos) mn. med. v. antispastici antispektrologija (gr. anti, logia, lat, spectrum sablast) znanstveno opovr- gavanje vjerovanja u duhove i sabla- sti antispiritualizam (gr. anti, lat. spiri- tus duh) fil. negiranje duhovnosti i duhovne prirode uope, = materijali- zam antistrateg (gr. anti-strategos) za- mjenik vojskovoe; zapovjednik ne- prijateljske vojske antistrofa (gr. antistrofe) u drami sta- rih Grka: ples zbora, u potpunosti je odgovarao prijanjoj strofi; otpjev koji je odgovor prije toga pjevanoj strofi antiteatar (gr. anti protu, theatron gledanje) zajedniki naziv za suvre- mena kazalina djela ija je karakte- ristika samo iznoenje injenica bez fabule, tj. bez izrazite dramske rad- nje; predstavnici E. Ionesco, S. Bec- kett antitermici (gr. anti, thermos topao) mn. med. sredstva i lijekovi koji sni- avaju temperturu, a istodobno sma- njuju ili otklanjaju bolove antitetian (gr. antithetikos) supro- tan, koji je u suprotnostima antiteza (gr. antithesis suprotnost, suprotno) 1. suprotnost izmeu zna- enja dvaju pojmova ili dvaju sudova (moe biti kontradiktorna, proturje- na, ili kontrarna, suprotna); 2. su- protnost dvaju karaktera, dviju te- nji i si.; 3. u transcendentalnoj Kan- tovoj filozofiji i Hegelovoj dijalektici: suprotnost prema tezi; 4. ret. iska- zivanje jedne misli pomou dvaju su- protnih pojmova, npr.: "Ide ludo, pro- govara mudro"; usp. teza, sinteza antitip (gr. anti, typos) otisak, prijepis; pr. antitipski antitireoidin (gr. anti, thyreos tit, eidos izgled) farm. lijek koji sadri sekret titnjae; slui za lijeenje Ba- zedovljeve bolesti anti toksin (gr. anti, toxikon) med. tvar koja se stvara u organizmu zbog po- draaja toksina i koja suzbija njihov tetni utjecaj antiunionist (gr. anti, lat. unio sjedi- njenje) protivnik jedinstva, protivnik ujedinjenja, zajednice antivenerea 95 anirkolon antivenerea (gr. anti, lat. Venus bo- ica ljubavi; spolna ljubav) mn. med. sredstva protiv spolnih, venerinih bolesti antizimotik (gr. anti, zyme kiselo tijes- to, kvasac) kem. sredstvo koje sprje- ava vrenje; usp. antiseptik antoalaa (fr. toile, entoilage) fina tka- nina s ipkama antocijan (gr. anthos, kyaneos zaga- sitoplav) kem. cvjetno plavetnilo, pla- va tvar u cvijeu antodontalgici (gr. anti, odus zub, al- gos bol) mn. med. sredstva protiv zubobolje antoftalmici (gr. anti, ofthalmos oko) mn. med. sredstva protiv onih bo- lesti antografija (gr. anthos cvijet, grafo pi- em) pisanje pomou cvijea antoksantin (gr. anthos, xanthos ut) kem. cvjetno utilo, uta tvar koja se nalazi u cvijeu antoliti (gr. anthos, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni cvjetovi ili otisci cvjetova u kamenu; antotipoliti antologija (gr. anthologia) branje cvi- jea, cvjetnjak; zbirka odabranih, osobito lirskih pjesama; uope: zbir- ka svakog tiva odabranog prema po- sebnim mjerilima i svrhama; zbirka najljepega antonimi (gr. anti, onyma ime) mn. lingv. rijei suprotne po znaenju, npr. ljetozima, laistina, dobar lo, tvrdmek i dr.; usp. sinonimi, paronimi, homonimi antonimija (gr. anti, onyma ime) lin- gv. svojstvo suprotnoga znaenja ne- koj drugoj rijei; usp. antonimi antonoar (fr. entonner, entonnoir) lije- vak; ljevkasta rupa od eksplodirane mine; geol. kotlina, vrtaa antonomazija (gr. antonomasia drugi naziv) ret. opisivanje kod kojega se umjesto zajednikog imena u govoru upotrijebi vlastito ime, npr. Demo- sten ili Ciceron umjesto "veliki go- vornik" antorgastina sredstva med. sredstva protiv navale krvi; usp. orgazam antos (gr. anthos) cvijet, cvat; govorni ukras; med. osip, krasta, osobito na licu antotipoliti (gr. anthos, typos otisak, lithos kamen) mn. geol. v. antoliti antozoe (gr. anthos cvijet, zoon ivo- tinja, ivo bie) mn. zool. koralji antracit (gr. anthrax ugljen, nastavak -ites) min. najstariji fosilni ugljen, najbolja vrsta ugljena antrakolit (gr. anthrax ugljen, lithos kamen) min. vapnenac obojen uglje- nom antrakometar (gr. anthrax ugljen, metron) kem. sprava za odreivanje koliine ugljika antrakonit (gr. anthrax ugljen, lithos kamen) min. v. antrakolit antrakoza (gr. anthrakoo pretvarati u ugljen) pretvaranje u ugljen; med. slaganje ugljenog praha ili ae u tkiva to dovodi do njihove crne obo- jenosti antraks (gr. anthrax ugljen) med. crni prit, bedrenica, opasna zarazna bolest preteito biljodera; antraksne bolesti one koje se prenose na ovjeka putem posrednog ili neposrednog dodira sa ivotinjama, npr. bjesnilo . itd. antrecen (gr. anthrax ugljen) kem. sloeni ugljini vodik, C14H10, dobiva se iz smole kamenog ugljena, upo- trebljava se za pripremanje alizari- na i drugih obojenih tvari antreelj (lat. intersellare sjediti izme- u) mjesto na hrptu konja u sredini izmeu bisaga; nered (npr. u sobi); pren. tegoba, nevolja antrkolon (fr. entrecolonne) arhit. raz- mak, udaljenost izmeu stupova, prostor izmeu dvaju stupova, antr- pilastir antropareskij a 96 antropolog antropareskija (gr. anthropareskeia) elja ili slabost nekoga da se dopada ljudima; suprotno: teosebija antropijatrika (gr. anthropos, hiatros lijenik) znanost o lijeenju ljudi antropinski (gr. anthropinos) ovjeji, koji se tie ljudi; zemaljski antropizam (gr. anthropos) fil. oovje- avanje, opi naziv za sve one pre- dodbe koje stavljaju ljudski orga- nizam u suprotnost s cijelom ostalom prirodom i koje ga shvaaju kao smiljen krajnji cilj organskog stva- ranja i kao bie naelno razliito od ostalog organskog svijeta, stvoreno na Boju sliku i priliku; takoer: pogled na svijet i ivot koji u pitanju o poloaju ovjeka u prirodi vidi "pitanje nad pitanjima" ili koji pola- zi od stajalita da je "ovjek mjera svih stvari" antropo- (gr. anthropos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ovjek antropobiologija (gr. anthropos, bios ivot, logia) dio antropologije koji se bavi ivotom ovjeanstva i njegovim zakonima prouavajui pitanje nasli- jea, utjecaja okoline, nataliteta, mortaliteta itd. antropocentrizam (gr. anthropos, lat. centrum sredite) filozofski pogled na svijet koji smatra da je ovjek sre- dite svijeta i krajnja svrha njegova razvitka antropofag (gr. anthropos, fagein je- sti) onaj koji jede ljudsko meso, lju- doder; kanibal antropofagija (gr. anthropofagia) lju- doderstvo; kanibalizam antropofiteja (gr. anthropos, fyteia sa- enje; raanje) biol. raanje ovje- ka, znanost o spolnom ivotu ovje- ka antropofobija (gr. anthropos, fobos strah) strah (ili: zaziranje) od ljudi antropofonika (gr. anthropos, fone glas) znanost o ljudskim glasovima antropogenija (gr. anthropos, genesis) znariost o postanku i razvitku o- vjeka i ljudskih vrsta antropogeografija (gr. anthropos, ge- ografia) dio zemljopisa koji ispituje koliko prirodni poloaj zemljita na kojem ljudi ive utjee na oblikovanje ljudskih zajednica i koliko je ovjek uope sposoban preoblikovati odre- eni prostor tako da bi mu mogao biti od koristi; podvrste su: povijes- na, kulturna, prometna, privredna, trgovaka i politika geografija antropoglif (gr. anthropos ovjek, glyfo dubem, urezujem u kamen, kle- em) prirodni kamen koji ima oblik ovjeka antropoglot (gr. anthropos ovjek, glotta jezik) ivotinja s jezikom sli- nim jeziku ovjeka, npr. papiga antropognost (gr. anthropos, gnostes poznavatelj) poznavatelj ljudi antropognozija (gr. anthropos, gno- sis poznavanje) znanost o poznavanju ovjeka, poznavanje ovjeka antropogonija (gr. anthropos, gone raanje) postojanje ovjekom (oovje- enje) antropografija (gr. anthropos, grafia) opis (ili: opisivanje) ovjeka; dio an- tropologije koji prouava ljudsko ti- jelo antropohistorija (gr. anthropos, his- toria) znanost o razvitku ljudskog roda, povijest ovjeanstva antropoidan (gr. anthropos, eidos ob- lik) ovjekolik, slian ovjeku (za majmune) antropokemija (gr. anthropos, che- meia) znanost o tvarima koje sai- njavaju ljudsko tijelo antropolatrija (gr. anthropos, latreia sluba) oboavanje ovjeka; shva- anje da je ovjek bie slino Bogu antropolog (gr. anthropos, logos) znanstvenik koji prouava ovjeka s anatomskog, fiziolokog, psiholokog, antropologija 97 antropotomij a filozofskog, povijesnog, sociolokog, arheolokog i dr. stajalita antropologija (gr. anthropos, logia) znanost koja prouava ovjeka na osnovi anatomije, fiziologije, psiho- logije, povijesti, sociologije, fiziologi- je, arheologije i znanosti o jeziku antropologizam (gr. anthropos, logis- mos) fil. 1. shvaanje po kojem je re- ligija rezultat ljudskih nazora, elja, tenji i ideala; 2. shvaanje daje spo- znaja (i oblici u kojima se ona javlja) uvjetovana ljudskom prirodom antropomantija (gr. anthropos, man- teia proricanje) proricanje (ili: gata- nje) po ovjejoj utrobi antropometar (gr. anthropos, metron) sprava za mjerenje visine ovjeka antropometrija (gr. anthropos, me- tron) mjerenje ljudskog tijela; meto- da mjerenja ovjeka, tj. prouavanje odnosa izmeu ovjejih udova, nji- hovoj razvijenosti i drugim osobina- ma antropomorf (gr. anthropos, morfe oblik) kamen slian ovjeku ili ne- kom dijelu njegovog tijela; majmun slian ovjeku antropomorfan (gr. anthropos-morfos) slian ovjeku, koji ima ljudski oblik antropomorfizam (gr. anthropos, morfe oblik) fil. shvaanje i tuma- enje stvari i prirode prema ljudskim odnosima, tj. svako rasuivanje ili svako nauavanje koje radi objanje- nja onoga to nije ovjek (npr. Bog, fizike pojave, bioloki ivot, pona- anje ivotinja itd.) upotrebljava poj- move posuene od prirode ili pona- anja ovjeka; religiozni antropomor- fizam smatra da je Bog slian ovje- ku, tj. da misli, osjea i radi kao o- vjek, poovjeenje Boga antropomorfologija (gr. anthropos, morfe, logia) znanost o oblicima ljud^ skog tijela antropomorfozirati (gr. anthropos, morfoo uobliavam) poovjeiti, poo- vjeavati, tj. zamiljati i prikazivati Boga kao ovjeka, s ljudskim osobi- nama, vrlinama, slabostima i dr. antroponomija (gr. anthropos, nomos zakon) fil. prouavanje zakona koji vladaju u ljudskom ivotu; po Kantu: zakonodavni razum ovjeka antropopatija (gr. anthropopatheia) fil. v. antropopatizam antropopatizam (gr. anthropopathe- ia) fil. shvaanje da je Bog bie koje ima sve ljudske osobine, bie koje osjea i eli isto kao ovjek; antro- popatija antropopeja (gr. anthropo-poiia) stva- ranje ovjeka antropopitekus (gr. anthropos ovjek, pithekos majmun) ovjekoliki maj- mun; naziv koji je upotrijebio Hae- ckel za preteu "majmunskog ovje- ka" (pitekantropa) "iz kojega se raz- vio ovjek" antropoplastika (gr. anthropos, plas- tike) slikanje (ili: klesanje) ovjeka antroposkopija (gr. anthropos, skopeo promatram) vjetina da se po crtama lica zakljui o umnim i karakternim osobinama ovjeka; fiziognomika antroposomatologija (gr. anthropos, soma tijelo, logia) znanost o sastavu i osobinama ljudskog tijela antropoteizam (gr. anthropos, Theos Bog) obogoovjeenje, oboavanje o- vjeka, smatranje onoga to je ljud- sko boanskim antropoteka (gr. anthropos, theke sanduk) dvorana zaslunih ljudi antropoterapija (gr. anthropos, the- rapeo lijeim) znanost o lijeenju o- vjeka i o njegovanju ljudskog zdrav- lja antropotizija (gr. anthropos, thysia rtva) prinoenje ljudi na rtvu antropotomija (gr. anthropos, tome rezanje) med. seciranje, rezanje ljud- antropozofija 98 aorist skog tijela radi znanstvenog ispiti- vanja antropozofija (gr. anthropos, sofia mudrost) fil. nauavanje iji je zaet- nik Rudolf Steiner, a koje eli "du- hovnim oima gledati" te neposredno opaati i opiti s "viim svjetovima"; put prema tim viim svjetovima ima tri stupnja: "pripremu", "prosvijet- ljenje" i "posveenje"; tijelo je pod- lono zakonu naslijea, dua sudbini koju sama stvara, a duh zakonu rein- karnacije antropozoik (gr. anthropos, zoon i- votinja) geol. antropozojsko razdob- Ije antropozojski period geol. razdoblje u povijesti Zemlje u ijem se poetku javlja ovjek, poinje s dijuvijalnim razdobljem, dobom kad se ljudski govor poinje razvijati, a traje jo i sad, otprilike milijun godina antrpa (entrepas) hod konja, polukas anualni (lat. annualis) godinji, koji se dogaa svake godine; koji traje go- dinu dana anuarij (lat. annuarium) ljetopis, godi- njak, kalendar anuitet (lat. annuitas, annuus godinji) godinja otplata duga; godinji pri- hod, godinji dohodak, godinja ren- ta anulacija (lat. annullatio) ponitenje, ponitavanje, ukinue, opovrgnue, opovrgavanje; proglaavanje neva- eim anulirati (lat. annullare) ponititi, poni- tavati, ukinuti, ukidati, opovrgnuti, opovrgavati; unititi, unitavati; pro- glasiti nevaeim anulus (lat. annulus) prsten; annulus magicus it. anulus magikus (lat.) a- robni prsten; annulus palatii it. anulus palacii (lat.) kraljevski prsten peatnjak; annulus piscatorius it. anulus piskatorijus (lat.) papin prs- ten peatnjak na kojem je prikazan sv. Petar u ribarskom amcu, ribar- ski prsten anumeracija (lat. annumeratio) pribra- janje, uraunavanje anumerirati (lat. annumerare) pri- brojiti, pribrojavati; uraunavati, ub- rajati anuncijacija (lat. annunciatio) nago- vjetavanje, objavljivanje, osobito Djevici Mariji da e roditi Sina, Bla- govijest anuri (gr. an bez, ura rep) zool. bez- repci, abe anurija (gr. an-, uron mokraa) med. potpun prestanak izluivanja mo- krae anus (lat.) zool. mar, zavretak debe- log crijeva; per anum (lat.) med. kroz mar anvarija (gr. an-, lat. ovarium jajnik) med. uroeni nedostatak jajnika anvelopa (fr. enveloppe) omotnica; mat. nepomina krivulja koja u svakoj svojoj toki dodiruje jednu krivulju u ravnini anver (fr. envers, lat. inversus) nalije; a Venvers it. a lanver (fr.) naopako, natrake, na nalije anzihtskarta (njem. Ansicht pogled) razglednica ANZUS-pakt (od poetnih slova imena Australija, New Zeland i USA) pakt koji je sklopljen 1. rujna 1951. u San Franciscu izmeu Australije, Novog Zelanda i SAD; Pacifiki pakt; v. SEATO ananbman (fr. enjambement) poet. op- koraenje, tj. prelaenje nedovrene reenice u sljedei stih Anu francuska plemika obitelj (ime po istoimenoj grofoviji na donjoj Loa- ri); u hrvatskoj povijesti poznati su pod imenom Anuvinci (vladali su u Hrvatskoj i Ugarskoj u 14. i 15. st.) aorist (gr. a-oristos neogranien, neod- reen) gram. prolo svreno vrijeme aorta 99 apcigbild aorta (gr. aorte) anat. glavna srana ila, najvanija ila iz koje izlaze sve arterije u ljudskom tijelu, ila kuca- vica aortitis (gr. aorte) med. upala aorte aozmian (gr. a, osme miris) bezmiri- san apa (mad.) otac apa (rum. vapa) para, sapa, isparivanje, dah, zadah, ono to izbija iz neega (kao plin); smrad apage! (gr. ap-ago odvesti; otii, lat. apage) odlazi, idi! apagoga (gr. apagoge) log. posredan dokaz; apagogian dokaz indirektan, posredan dokaz, tj. onaj koji doka- zuje tonost neke tvrdnje pokaziva- njem nemogunosti ili pogrenosti tvrdnje koja ga negira apakromatian (gr. apo, chroma bo- ja) opt. koji se odnosi na sustav lea kod kojeg su tri boje sjedinjene u jednoj toki apanaa (fr. apanage, lat. apanagium) imanje dano na doivotno uivanje; godinja plaa bliih vladarevih ro- aka (djece, brae), godinji prihod, osiguran prihod apanairati (fr. apanager) dati kome imanje na doivotno uivanje; odre- diti stalan godinji prihod apanteza (gr. apantesis) odgovor, od- vraanje, opovrgavanje apantropija (gr. apanthropia zazi- ranje od ljudi) neovjenost, surovost; zaziranje (ili: strah) od ljudi; odvrat- nost meu ljudima; antropofobija aparat (lat. apparatus sprema; orue) sprava, naprava, stroj; cijeli pribor, sva orua, pomona sredstva i dr. koja su potrebna za neki posao ili neku slubu aparatorij (lat. apparatorium) odjeljak (ili: ormar) za smjetaj orua, sprava i si. aparatura (lat. apparatus) svi aparati nekog tehnikog poduzea; sva me- hanika postrojenja (npr. neke radi- onice, kinematografa, kazalita i dr.) aparencija (lat. apperentia) privid, pri- vidnost, izgled, vanjtina; vjerojat- nost; trg. vanjski izgled neke robe aparentan (lat. apparens) vidljiv, vi- dan; oit, oigledan, oevidan, jasan; prividan (npr. razmak, veliina i si.) apartan (fr. apart poseban, jedinstven) poseban, neobian, nesvakidanji; pun drai, draestan apartheid it. aparthajd (engl.) zaseb- nost, odijeljenot, odvojenost; izraz kojim se oznauje politika rasne dis- kriminacije apartman (fr. appartement) stan, so- ba, odjel, stan s vie odjela apa (fr. apache) velegradski razbojnik, lopov, zloinac, otima (naziv prema sjevernoamerikom plemenu Apai) apatetian (gr. apatao, apatetikos la- ljiv) laljiv, laan, zapleten, zamren, npr. zakljuak apatian (gr. apathes) neosjetljiv, rav- noduan, nemaran, utrnulih osjeaja apatija (gr. apatheia) neosjetljivost, utrnulost osjeaja, ravnodunost, ne- marnost; stanje u kojem kod ovjeka nita ne moe izazvati ni radost ni alost (u normalnim prilikama obi- no nastupa zbog premorenosti moz- ga); mlitavost pokreta apatit (gr. apatao zavodim) min. kal- cijev fosfat s fluorom, veoma rai- ren, sive, ljubiaste ili zelenkaste bo- je apcigati (njem. abzihen) 1. oduzimati, odbijati (npr. od plae na ime otplate duga); 2. otakati, pretakati (vino); 3. tisk. uzimati pravi otisak (radi obav- ljanja korekture); 4. pren. povraati, biju vat i apcigbild (njem. abziehen svui, Bild slika) posebno pripremljena sliica koja se malo navlai i naljepljuje na papir i tako preslikava; preslika apcug 100 apercepcija apcug (njem. Abzug) demonstrativni us- klik uobiajen nekada i u naim kra- jevima (osobito na raun vlasti za vrijeme Austrougarske Monarhije), znai otprilike: dolje!; snimak, otisak; usp. birstnapcug apedeutian (gr. a-, paideutikos od- gojni) nenaobraen, neodgojen, ne- kolovan apedeutizam (gr. a-, paideo odgajam) v. apedeuzija apedeuzija (gr. apaideusia) nenaobra- enost, neznanje poradi slabog ko- lovanja; apedeutizam apehema (gr. ap-echema) odjek; med. suprotna pukotina na povrijeenoj kosti (kontrafisura); suprotno dje- lovanje pada; tj. kad se bol prouzro- kovana tim padom osjeti na suprot- noj strani apeirokalija (gr. apeiros neiskusan, kalon lijepo) nepoznavanje ljepote, neupuenost u ono to je lijepo; nedo- statak ukusa; ret. usiljena tenja za lijepim i kienim izraavanjem apeiron (gr. apeiros neogranien, bes- krajan) fil. poetak, prauzrok iz kojega su sve stvari izale i u koji se ponovno vraaju (ovaj pojam uveo Anaksimander) apeks (lat. arex vrh, iljak) kapa sta- rorimskih sveenika (u obliku sto- ca); geom. vrh stoca; astr. toka na nebu u ijem se smjeru vri gibanje Zemlje ili Sunca; suprotno: antia- peks; gram. znak za duinu ili na- glaavanje nad samoglasnikom apel (fr. appel) poziv, pozivanje, doziv, znak; prav. alba vioj vlasti, pozi- vanje na vii sud; voj. zbor; u mae- vanju: kratak i otar udarac napri- jed ispruenom nogom apelacija (lat. appellatio) vii sud (iz- meu prvostupanjskog i kasacijskog suda); priziv viem sudu; pozivanje; nazivanje, imenovanje apelant (lat. appellare, appellans) prav. onaj koji se u pravnim ili sudskim poslovima obraa, nakon niih, viim sudovima, i trai njihovu pomo apelat (lat. appellatus) prav. osoba ili presuda nieg suda protiv koje ape- lant podnosi priziv viem sudu apelativ (lat. nomen appellativum) gram. zajedniko ime, rije koja ozna- ava rod ili vrstu, npr.: drvo, ovjek, ivotinja apelativan (lat. appellativus) gram. koji oznaava zajedniko ime, rod, vrstu apelirati (lat. appellare) moliti koga za pomo; pozivati se na neto; obraa- ti se (ili: obratiti se) prizivom viem sudu, uloiti (ili: ulagati) priziv; ulo- iti (ili: ulagati) protest Apelles starogrki slikar za koga se prialo da je tako vjerno naslikao groe da su ga ptice dole zobati; usp. nulla dies sine linea; Apelles post tabulam (lat.) Apeles iza slike (da bi uo miljenje gledalaca; kae se kad se osjeti da netko prislukuje iza zida ili iza vrata) apendicit (lat. appendix) med. upala crvolikog produetka na donjem di- jelu slijepog crijeva, crvuljka (pogre- no se kae: upala slijepog crijeva) apendiks (lat. appendix) dodatak, do- puna, prilog knjizi ili djelu; anat. iz- duen produetak s povrine nekog organa, osobito: crvoliki produetak na donjem dijelu slijepog crijeva, crvuljak apepsija (gr. a, pepsis probava) med. neprobavljivost, slaba probava apeptian (gr. a-peptos neprobavljen) neprobavljiv; koji pati od slabe pro- bave aperantologija (gr. aperantologia) pretjerana brbljavost, bujica praznih rijei apercepcija (lat. ad-perceptio) fil. za- paanje, shvaanje, jasno shvaanje apercipirati 101 aplanirati predmeta pomou zapaanja, odnos- no miljenja; oni inovi zapaanja, odnosno miljenja, pomou kojih se jedan predmet shvaa, spoznaje i tu- mai apercipirati (lat. ad-percipere = zapa- ziti, zapaati, uvidjeti, jasno shvati- ti; jasno shvatiti sadraj neke pre- dodbe i time je staviti na pravo mje- sto u svijesti aperijencije (lat. aperientia) mn. med. v. aperijens aperijens (lat. aperire otvoriti) med. sredstvo za ienje; mn. aperijencije aperijentan (lat. apereins) koji potie volju za jelom; aperitivan aperiodian (gr. a-, periodos) fiz. slo- bodan od njihanja, koji se ne klati oko svoga ravnotenog poloaja aperitiv (lat. aperitivum) sredstvo koje potie volju za jelom, rakija ili drugo pie kao sredstvo za otvaranje ape- tita aperitivan (aperire otvoriti, lat. aperi- tivus) v. aperijentan aperkat (engl. upper gornji, cut udarac) port, u boksu: udarac akom odoz- do prema gore apertizacija (prema fr. industrijalcu Nicolasu Frangoisu Appertu, 1750 1541) postupak konzerviranja namir- nica grijanjem do vrenja apertura (lat.) anat. otvor, rupa. npr. na dijafragmi za prolaz jednjaka; opt. otvor, npr. zaslona na optikim ure- ajima apetalan (gr. a-petalos) bot. bez lia, bez latica apetencija (lat. appetentia) enja, po- uda, nagon, sklonost, tenja za im apeticija (lat. appetitio) tenja za im, tenja, udnja, naklonost apetit (lat. appetitus) prohtjev za je- lom, volja za jelom, osjeaj gladi; pro- htjev, elja, udnja za neim apetitivan (lat. appetitivus) eljan, po- udan, pohotan apices juri (lat. arex, apices juri) mn. pravnike dosjetljivosti apicitis (lat. apex, gen. apicis vrh) upa- la plunih vraka ("lungnpickatar") apidiktor (lat. apis pela, dicere govo- riti) elektrina naprava koja mjeri zvune frekvencije to ih odailju pe- le u konicama i tako pokazuje kad e poeti rojenje pela (frekvencija od 260 do 300 titraja oznauje poe- tak rojenja) apijarij (lat. apiarium) pelinjak apikalan (lat. apex, gen. apicis vrh, rt) koji se tie vrha, rta, vrni, rtni; api- kalni glasovi glasovi koji se proizvo- de vrhom jezika (d, t, n) apikultura (lat. apis pela, cultura uz- goj) pelarstvo apireksija (gr. a-, pyr vatra) med. sta- nje bez groznice, bolesnikovo stanje izmeu napadaja povratnih groznica apirenian (gr. a-, pyren kotica) bot. koji nema kotice apiretian (gr. a, pyr) med. bez viso- ke temperture, bez groznice apirian (gr. a-pyros, a-, pyr vatra) 1. nezapaljiv, siguran od vatre apirija (gr. apeiria) neiskustvo apirman (fr. apurement) trg. zakljuak, ovjeravanje, provjeravanje rauna apis (lat.) zool. pela Apis mit. sveti bik, crn, s bijelom pje- gom na elu, stari su ga Egipani tovali kao boanstvo; simbol zem- ljoradnje apistija (gr. apistia) nevjerovanje, sumnja aplanat (gr. a-planao lutam) fotograf- ski objektiv koji nema sferne abe- racije, konstruiran 1866.; linkejo- skop aplanatian (gr. a-, planao) opt. bez (sferne) aberacije, kao sloena lea; aplanazija: nepostojanje sferne abe- racije aplanirati (fr. aplanir) poravnati; do- vesti u red; otkloniti smetnje, zagla- diti aplaudirati 102 apofiza aplaudirati (lat. applaudere) tapati, pljeskati u znak odobravanja; primiti neto s bunim odobravanjem, ivo odobravati aplauz (lat. applausus) pljeskanje u znak odobravanja, tapanje, pljesak, glasno odobravanje, pohvala aplazija (gr. a, plasis oblikovanje, uob- lienje) anat. nedostatak ili nedovolj- na razvijenost organa ili vie njih aplicirati (1. applicare) namjestiti, sta- viti, metnuti; primijeniti, upotrijebi- ti; dati, npr. lijek; briljivo izuava- ti, obraati veliku pozornost na ne- to, brinuti se, prionuti na neki po- sao; priiti, prilijepiti, npr. ukras na haljinu; mat. unijeti, ucrtati aplikabilan (lat. applicabilis) primje- njiv, prikladan; koji se moe lako na- mjestiti; aplikativan aplikacija (lat. applicatio) nain izvo- enja, primjenjivanje, primjena; stavljanje, utiskivanje, priljepljiva- nje, npr. jednog materijala na drugi (ipke na tkaninu); med. uporaba vanjskih sredstava, zavoj, oblog: marljivost aplikant (lat. applicans) v. kandidat aplikata (lat. applicata) trei pravac u koordinatnom sustavu aplikativan (lat. applicativus) v. apli- kabilan aplikatorika (lat. applicare) objanja- vanje teorijskog pitanja pomou praktinih primjera, osobito u vojnim znanostima aplikatura (lat. applicatura) glaz. pra- vilan poloaj prstiju pri sviranju aplomb (fr.) teina, vanost, osobit raz- log za neki hrabri postupak; oko- mitost, uspravno dranje; pren. sa- mopouzdanje, samouvjerenost, povje- renje u vlastite snage, drskost, smje- lost. hrabrost apneja (gr. a-, pneo dahem) med. nedisanje, krai ili dui zastoj u disa- nju zbog poremeaja centra za di- sanje apo- (gr. apo) predmetak u sloenicama sa znaenjem: od, raz-, opet, natrag apodan (gr. a-, pus noga) koji nema nogu, beznoan apodemialgija (gr. apodemia boravak u tuini, algos bol) bol (ili: tuga) za zaviajem apodi (gr. a-, pus, podos noga) mn. zool. beznoni vodozemci, beznoci apodija (gr. a-, pus noga) med. raanje bez nogu, nedostatak nogu od samog roenja, beznonost apodiksis (gr. apodeixis) prikazivanje, izlaganje; probni govor; log. doka- zivanje, neoboriv dokaz apodiktian (gr. apodeiktikos) koji dokazuje, nepobitan, neoboriv, nemi- novan, bezuvjetan; apodiktian sud log. sud koji izraava logiku nu- nost, npr.: "U istostraninom troku- tu moraju sva tri kuta biti jednaka"; usp. asertoran, problematian moda- litet apodoza (gr. apodosis) ret. drugi, posljednji dio sloene reenice, za razliku od prvog dijela (protaze); gram. zavrnica apoen (fr. appoint) bank. mjenica koja izmiruje neki dug ili duguje odree- nu svotu; svaka, osobito inozemna^ mjenica; sitan novac za izravnavanje rauna, papirnata novanica kao sredstvo plaanja u platnom prome- tu; apunto apoentirati (fr. appointer) odrediti pla- u, plaati; poravnati se u neemu; odrediti roite; sravniti raun s trgo- vakim knjigama apofaza (gr. apofasis) davanje savje- ta, ali tako da ne izgleda da se to eli; poricanje; popis imetka, inven- tar apofiza (gr. apofysis izraslina, mladica, izdanak) med. kotana izraslina, oso- bito na zavretku zgloba cjevastih apoftegma 103 apokatastaza kostiju, s kosti spojena kotanom ma- som (usp. epifiza); min. prisutnost jedne rude u nekoj drugoj u obliku grane ili korijena (ramifikacija); apo- fize mn. geol. ice koje odravaju ve- zu izmeu intruzivnih masa iz kojih izbijaju apoftegma (gr. apofthegma) kratka i duhovita izreka, misao, poslovica; sentencija apoftegmatian (gr. apofthegmatikos) u obliku duhovite izreke, kratak, a misaon, duhovit, sentenciozan apogamija (gr. apo, gameo enim se) zool. razmnoavanje bez oploivanja kod kojega se razvoj vri samo po- mou jedne vegetativne stanice; po- java primijeena kod najniih jedno- staninih ivotinja apogej (gr. apo-gaion) astr. toka na putanji Mjeseca u kojoj je on naju- daljeniji od Zemlje: takoer: najvea udaljenost Sunca od Zemlje u afeliju; suprotno: perigej; oba izraza su iz Ptolemejeve astronomije, kad se jo smatralo da je Zemlja sredite, a ne Sunce (usp. afelij); danas se upotreb- ljavaju samo u odnosu na Mjesec apograf (gr. apo-grafo) prijepis, isto- pis izvornog dokumenta apohometrija (gr. apoche udaljenost, metria) mjerenje udaljenosti, razma- ka apojovij (lat. apojovium, gr. apo od, Jov- od Jupiter gen. Jovis) astr. toka na putanji jednoga od Jupiterovih satelita u kojoj je on najudaljeniji od Jupitera Apokalipsa (gr. Apokalypsis) 1. po- sljednja knjiga Novog zavjeta, Otkri- venje, koja se pripisuje apostolu Iva- nu, jedan od najdragocjenijih doku- menata i izvora za povijest prvih da- na kranstva u kojem se govori o dolasku Antikrista i dr.; 2. religijski pravac koji sve pojave tumai kao neko prorotvo o svretku svijeta apokaliptian (gr. apo-kalypto otkri- vam) u duhu ili stilu Apokalipse, tj. tajanstven, mraan, zagonetan; apo- kaliptini broj mistini broj = 666 u Apokalipsi, to jest Otkrivenju (13,18); apokaliptini konjanici etiri simbo- lina lika iz Apokalipse (6,1-8): kuga, rat, glad i smrt apokaliptiari (gr. apo-kalypto otkri- vam) oni koji vjeruju da Apokalipsa ili Otkrivenje sadri proroanstvo o buduem ispunjenju i ostvarenju Bojega kraljevstva; istraivai Ot- krivenja; vjerski zanesenjaci apokaliptika (gr. apo-kalypto otkri- vam) grana kasnije hebrejske knji- evnosti koja hoe prikazati, u obli- ku simbolikih slika i udesnih vizi- ja, budunost Bojeg carstva i dola- zak obeanog Mesije apokapizam (gr. apo, kapnos dim) med. dimljenje kao zatita od zaraz- nih bolesti; sufumigacija apokarpija (gr. apo-karpos plod) bot. plod iz jednog cvijeta s vie slobodnih tukova od kojih se svaki razvija u po jedan plodi (npr. kod abnjaka) apokartereza (gr. apo-kartereo ubi- jam se glau) svojevoljno suzdra- vanje od jela; svojevoljna smrt od gladi apokatarza (gr. apokatharsis ienje) med. ienje probavnih kanala apokatastaza (gr. apo-katastasis vra- anje u prijanje stanje) vraanje u prijanje stanje; u dogmatskom smi- slu: obraanje svih ljudi u Kristovu vjeru i njihov ulazak u vjeno bla- enstvo; nauavanje o vraanju svih stvari i o konanom ulasku u carstvo nebesko ak i grjenika (palingene- zija); astr. povratak u isti prividni poloaj; med. potpun prestanak neke bolesti, vraanje zdravlja, ozdrav- ljenje; fil. nauavanje o vjeitom po- navljanju stvari (Heraklit, stoici, pi- tagorejci) apoklazma 104 apomiksija apoklazma (gr. apo-klao slomim) med. prijelom kosti apokopa (gr. apokope odrezivanje) gram. izostavljanje posljednjeg slo- va ili sloga neke rijei apokopirati (gr. apo-kopto odreem) skratiti rije na kraju izostavljanjem jednog glasa ili vie glasova; skra- titi, skraivati apokrifan (gr. apo-krypto skrivam) ne- siguran, sumnjiv, nepravi, laan, podmetnut, mraan s obzirom na svo- je podrijetlo; apokrifni spisi spisi ili knjige koje Crkva ne priznaje kao prave (za razliku od kanonskih); ta- koer: djela nepoznatih pisaca apokrifi (gr. apo-krypto skrivam) mn. spisi ili knjige ije je pravo podrijet- lo tajanstveno, koje nisu prave, otkri- vene, kanonske apokritian (gr. apo-krino izluujem) med. koji izluuje, koji pomae iz- luivanje i izbacivanje suvine te- kuine apokriza (gr. apo-krinomai obavijes- tim, odgovorim) 2. odgovor, odluka, rjeenje apokriza (gr. apokrino izluujem, iz- dvajam) 1. med. izbacivanje (ili: izlu- ivanje) suvine tekuine iz tijela apokrizijar (gr. apo-krinomai) "onaj koji treba govoriti i odgovarati, od IV. st. titula biskupskog, osobito rim- skog izaslanika na carskom dvoru u Carigradu; na franakom dvoru: ti- tula najvieg sveenika koji je isto- dobno bio i vrhovni starjeina dvor- ske kancelarije apokromat (apo, chroma boja) opt. ob- jektiv za mikroskope koji otklanja kromatsku i sfernu aberaciju jer zra- ke triju boja skuplja u jednoj toki apolepsa (gr. apolepsis zadravanje, apolambano zadravam, sprjeavam) med. prekid (ili: smetnja, poremeaj, prestanak, izostanak) neke organske funkcije, npr. disanja, govora, pulsa apolid (gr. apolis, apolidos koji je bez zaviaja ili bez domovine) prav. osoba koja je izgubila svoje dravljanstvo, a nije dobila dravljanstvo neke dru- ge drave apolitoza (gr. apolitho skameniti) geol. okamenjivanje, pretvaranje u kamen apoliza (gr. apo-lysis odvajanje) med. odvajanje Apolo v. Apolon; plan amerike usta- nove za svemirska istraivanja; v. NASA apolog (gr. apologos pria) poet. pou- na priica, usporedba u prii, izmi- ljena pria kojoj je cilj predoavanje neke moralne istine ili pouke apologema (gr. apologema) obrana, obranjena toka apologet (gr. apologetikos) onaj koji govori ili pie obranu, branitelj; oso- bito: branitelj kranstva od nevjer- nikih i idovskih napada apologetian (gr. apologeomai) koji ima karakter obrane, npr. spis ili go- vor apologetika (gr. apologeomai branim) teol. znanost o tome kako treba bra- niti vjeru, osobito kranski nauk apologija (gr. apologia) obrana, obram- beni govor ili spis u korist nekog o- vjeka ili nauavanja apologizirati (gr. apologeomai) bra- niti, zauzimati se za, drati obram- beni govor Apolon (gr. Apollon) mit. sin Zeusa i Latone, bog sunca, poezije, glazbe, lijenitva, rjeitosti itd. apolonikon (gr. Apollon) glazbeni in- strument, slian orguljama, naprav- ljen 1828. u Engleskoj apolonion (gr. Apollon) glaz. vrsta for- tepijana napravljena u Darmstadtu apolonski koji je na Apolonov nain, tj. skladan, harmonian; lijep; umjet- niki, glazbeni apomiksija (gr. apo, mixis mijeanje, sparivanje) zool. razmnoavanja bez aponeuroza 105 aposterioran oploivanja putem partenogeneze ili apogamije aponeuroza (gr. apo, neuron ila; i- vac) anat. bjeliasta vrsta i jako ot- porna opna koja obavija, poput na- vlake, miie, skupine miia i cijele udove; sastavljena je od vezivnog i- liastog' tkiva aponija (gr. aponia) bezbolnost, zdrav- lje, snoljivo stanje, spokojstvo apopleksija (gr. apoplexia) med. iz- nenadan prekid funkcioniranja ne- kog organa (plua, srca ili mozga), redovito praen onesvjeivanjem apoplektian (gr. apoplesso udarcem oduzmem) med. slian modanoj ka- pi; sklon modanoj kapi; apoplekti- na sredstva sredstva protiv modane kapi; apoplektini habitus tjelesna graa sklona modanoj kapi apoplektiar (gr. apoplesso udarcem oduzmem) med. onaj koji je sklon modanoj kapi apopsihija (gr. apopsycho izdahnem) izdisanje, isputanje due; med. du- boka nesvjestica, obamrlost apor (fr. apport prinos, ulog) trg. dopri- nos jedne osobe nekom poduzeu u strunoj spremi, nepokretnoj ili po- kretnoj imovini, ali ne u gotovom novcu; prav. imanje doneseno u brak aporema (gr. aporema, aporeo u za- buni sam) sumnja, tekoa, teak za- datak; logika tekoa, dvojbeno pi- tanje: doputanje dvaju suprotnih sudova u dvojbenom pitanju; aporiz- ma aporematian (gr. aporeo u zabuni sam) zagonetan, teak za razumije- vanje, nejasan aporeta (gr. a-poreutos neprohodan, neprolazan) mn. stvari zabranjene za izvoz, roba zabranjena za izvoz aporetian (gr. a-poreutos) zabranjen, nedoputen aporetiar (gr. aporetikos) onaj koji sumnja, skeptik aporetika (gr. aporeo biti u dvojbi, ko- lebati se, aporos neprohodan) fil. "vjetina" raspravljanja o problemi- ma, a da se pritom ne eli pod svaku cijenu doi do njihovog rjeenja; me- toda da se problemi prije njihovog teorijskog obraivanja i nezavisno od moguih rjeenja sami u sebi ispi- tuju, da se nepojmovno od pojmovnog odvoji, da se tekoe i proturjenosti danih fenomena radi njih samih is- tiu aporija (gr. aporia) zbunjenost, bespo- monost, nejasnoa: logina tekoa; sumnjiva (ili: dvojbena) stvar aporizma (gr. aporeo) v. aporema aport! (fr. apporte) daj ovamo, donesi! (kod dresiranih pasa) aportirati (lat. apportare, fr. apporter) donijeti, donositi, prinositi, osobito kod dresiranih pasa aposfragizma (gr. apo, sfragis peat) lik urezan u prsten kao peat aposiopeza (gr. apo-siopesis zanijem- ljenje) ret. preutkivanje, zatajivanje misli; prekidanje govora npr. "Ja u tebi !" apostat (gr. apostates, lat. apostata) otpadnik, odmetnik od pravog nau- avanja ili prave vjere, osobito kr- anske apostazija (gr. apostasia) odvajanje, odmetanje, otpadnitvo, osobito od kranske vjere ili Crkve apostazirati (gr. apostateo otpadam) otpasti, odmetnuti se, odvojiti se od pravog nauavanja ili vjere, odrei se vjere, naela apostemacija (lat. apostematio) med. gnojenje, zagnojavanje apostematozan (gr. apo-stema ir, lat. apostematosus) koji ima oblik ira, koji se gnoji, gnojan aposterioran (lat. a posteriori) fil. zavi- san od iskustva, stvoren na osnovi iskustva; usp. a posteriori apostil 106 apotoma apostil (lat. apostilus) oprotajno ili ot- pusno pismo; dodatak nekom pismu ili povelji; preporuka priloena uz pismo ili molbu; biljeka (ili: primjed- ba) sa strane ili ispod teksta apostilator (lat. apostillator) pisac bi- ljeaka sa strane ili ispod teksta apostilirati (lat. apostillus) pisati (ili: praviti) biljeke sa strane ili ispod teksta apostol (gr. apostolos poslan) poslanik, onaj koji iri neko nauavanje; Kri- stov uenik; propovjednik kran- stva; bogosluna knjiga koja sadri djela apostolska; pren. oduevljen po- bornik i borac za pobjedu neke zna- nosti, nauavanja, ideje i si. apostolat (lat. apostolatus) propovije- danje (ili: irenje) vjere; zvanje propo- vjednika vjere; apostolsko dostojan- stvo; papinska vlast apostolicitet (lat. apostolicitas) teol. suglasnost prave Kristove Crkve s istim nauavanjem apostola apostolicizam (gr. apostolos) sustav neograniene crkvene vlasti apostolik (lat. apostolicum) zajedniki naziv za apostolske spise Novog za- vjeta, tj. Djela apostolska, Poslanice i Otkrivenja apostolski (gr. apostolos) koji potjee od apostola, koji odgovara nauava- nju apostola; papinski; apostolska stolica (lat. sedes apostolica) papin- ska stolica u Rimu, osnovao ju je apo- stol Petar apostrof (gr. apostrofos) gram. znak kojim se obiljeava daje jedan samo- glasnik isputen (') apostrofa (gr. apostrofe odvraanje, otklanjanje) ret. 1. figura u kojoj go- vornik ili pisac iznenadno zastane u svom izlaganju i obrati se nekoj oso- bi, bilo nazonoj ili nenazonoj, ili nekoj stvari; 2. figura kojom se netko obraa nenazonim osobama ili stva- rima koje zamilja kao ive 3. bot. zbijanje protoplazme i klorofilnih zr- naca na staninim zidovima susjed- nim s drugim stanicama; 4. pren. ukor, grdnja apostrofirati (gr. apo-strefo odvratiti, okrenuti) gram. oznaiti apostrofom da je u nekoj rijei isputen samo- glasnik ili suglasnik; osloviti nekoga ivljim, otrijim tonom; u govoru odjednom se obratiti kome ili emu; pren. ukoriti, grditi apotanazija (gr. apo, thanatos smrt) potpun prestanak ivota, nesumnji- va smrt apoteka (gr. apotheke, apotithemi ostaviti na stranu, skloniti, sauva- ti) ljekarna, trgovina lijekovima; ku- tija u kojoj se dre lijekovi, npr. ku- na, putnika apoteka apotekar (gr. apotheke) ljekarnik struna osoba koja priprema lijeko- ve po lijenikim receptima; trgovac lijekovima apotema (apo-tithemi) geom. linija oko- mito povuena iz sredita pravilnog viekutnika na jednu njegovu stra- nu; kem. neotopiv talog koji se stvara u biljnim ekstraktima izloenim zra- ku apoteoza (gr. apotheosis) uzdizanje umrlog junaka ili velikog ovjeka do boanstva; oboavanje, velianje apoteozirati (gr. apo, Theos Bog) uzdi- zati do boanstva, oboavati, velia- ti apoterapija (gr. apo, therapeia) med. potpuno izlijeenje, produenje lije- enja i nakon bolesti apoteza (gr. apothesis odvajanje, ski- danje, ukidanje, apotithemi odvojim, skinem, ukinem) lingv. gubljenje gla- sa apotoma (gr. apotemno odsijecam) mat. razlika izmeu dviju veliina mjerljivih samo tako da se kvadri- raju; glaz. razlika izmeu cijelog i sljedeeg polutona apozicija 107 aprobacija apozicija (lat. appositio) gram. imenica koja poblie oznauje drugu imenicu i slae se s njom u padeu, npr. dje- vojica Antonija, grad Split apozitiv (lat. apponere priloiti, appo- sitivum) gram. pridjev koji stoji uz imenicu kao atribut, tj. naknadno do- dana pridjevska oznaka, npr.: Dijete bolesno mora leati apozitivan (lat. appositivus) gram. koji stoji kao dodatak appassionato (tal.) glaz. strasno, s mnogo osjeaja appellatio admissibilis it. apelacio adminisibilis (lat.) prav. dopustiv i prihvatljiv priziv, priziv koji se moe dopustiti ili prihvatiti appellatio deserta it. apelacio dezer- ta (lat.) prav. proputen, zakasnjeli priziv appellatio frivola it. apelacio frivola (lat.) prav. beznaajan i nitavan pri- ziv appellatio inadmissibilis it. apelacio inadmissibilis (lat.) prav. nedopustiv priziv, neprihvatljiv priziv appellatio temeraria it. apelacio te- merarija (lat.) prav. neosnovan pri- ziv, nepromiljen priziv appoggiando it. apodando (tal.) glaz. suzdrano; noeno, vueno (u svira- nju); appoggiato appoggiato it. apoato (tal.) glaz. ve- zano, sliveno appoggiaura it. apoatura (tal.) glaz. predudar; vezivanje, slivanje tonova apraksija (gr. apraxia besposlenost) psih. nesposobnost izvoenja nekih obinih pokreta i tonog shvaanja znaenja nekih stvari bez postojanja oduzetosti (paralize) apre (fr. apres) poslije, zatim; kao ime- nica; igra koji u igri dolazi poslije drugog igraa, npr. moj apre aprecijacija (lat. appretiatio) odrei- vanje cijene, vrijednosti neemu, pro- cjena, procjenjivanje; ocjena, ocjenji- vanje aprehenzija (lat. apprehensio) fil. po- imanje sadraja neke predodbe, ra- zumijevanje, pojam, predodba; prav. uzimanje u posjed; hapenje, zatvor; strah, strahovanje, zabrinutost aprekacija (lat. apprecari, apprecatio) preklinjanje, usrdna molba apres nous le deluge it. apre nu 1' deli (fr.) nakon nas potop, tj. nakon nae smrti moe doi to hoe, nas se to ne tie, glavno daje nama sada dobro (uzreica iz doba pred fran- cusku buroasku revoluciju, a prva ju je navodno izrekla markiza Pom- padour) apres-souper it. apre supe (fr.) "poslije veere"; veernje sijelo, sastanak ugo- voren kasno naveer apretirati (fr. appreter) dotjerati (ili: dotjerivati) razne tekstilne materi- jale tako da dobiju izgled i svojstva boljih, tj. dati im glatkou, sjajnost itd. apre tura (fr. appreter) rad oko dotje- rivanja i popravljanja kojim neki industrijski proizvodi (tkanine, papir, koa, krzno) dobivaju izgled i svoj- stvo bolje robe (glatkou, sjajnost), ili svojstva koja im daju veu vrijed- nost koju ti proizvodi dobivaju ovak- vim dotjerivanjem; glaz. pravilan omjer u grai nekog glazbenog in- strumenta aprioran (lat. a priori) fil. v. a priori apriorizam (lat. a priori) filozofijski pravac koji prima neto a priori, bilo u teoriji spoznaje bilo u etici aprobacija (lat. approbatio) odobra- vanje, odobrenje, pristanak; povoljan sud o neemu, pohvala; doputenje, npr. da se tiska knjiga; priznavanje nekome sposobnosti za neto; bisku- povo doputenje da sveenik ispovi- jeda i propovijeda aprobativan 108 apsida aprobativan (lat. approbativus) odo- bravan, koji izraava odobravanje; aprobatoran aprobator (lat. approbator odobrava- telj) osoba koja vri struan pregled i odobrava putanje u promet proiz- voda u znanstveno-istraivakim za- vodima, poljoprivrednim dobrima, tvornicama itd. (ita, brana, vina, mlijenih preraevina i dr.) aprobatoran (lat. approbatorius) v. aprobativan aprobirati (lat. approbare) odobriti na osnovi prethodnog ispitivanja, povolj- no ocijeniti, pohvaliti; dopustiti; pri- znati nekome sposobnost za neto aproksimacija (lat. approximatio) pri- blinost; mat. priblino pronalaenje korijena; priblino izraunavanje; priblina ocjena, ocjenjivanje otpri- like aproksimativa (lat. approximativa) toka zbliavanja, dodirna toka aproksimativan (lat. approximativus) priblian aproksimirati (lat. approximare pribli- avati se) pribliiti, pribliavati aproksimitet (lat. approximitas) pri- blinost apropinkvacija (lat. appropinquatio) pribliavanje, osobito nekog trenut- ka ili dogaaja apropinkvirati (lat. appropinquare) pribliiti, pribliavati aproprijacija (lat. appropriatio) prisva- janje, prisvojenje; prilagoavanje; ke- mijsko spajanje dvaju tijela pomou treega aproprirati (lat. appropriare) prisvojiti, prisvajati; prilagoditi prema emu, uskladiti aprovizacija (lat. a-providere) opskrb- ljivanje ivotnim namirnicama aprovizionirati (fr. approvisionner) op- skrbiti ivotnim namirnicama Apsalom (hebr. Absalom otac mira) je- dan od sinova hebrejskoga kralja Davida; prema biblijskoj prii pobu- nio se protiv oca i bio ubijen (bjeei na mazgi pred progoniteljima zapeo je dugakom kosom za hrastovo gra- nje, a mazga je ispod njega pobjeg- la); simbol loeg sinovskog ponaa- nja apscedirati (lat. abs-cedere) odlaziti, otii, udaljiti se, udaljavati se; med. prelaziti u gnoj, zagnojavati se apsces (lat. abscessus) odlazak, odva- janje; med. gnojna upala tkiva, gnoj- ni ir; metastatini apsces zagnoje- nost koja se pojavi daleko od mjesta prvobitne oboljelosti; fiksacijski ap- sces zagnojenost izazvana namjernim kemijskim podraajima, npr. ubriz- gavanjem mlijeka radi lijeenja sep- se, gonoreje, progresivne paralize itd. apscisa (lat. abscissa, tj. linea, abscin- dere otrgnuti, odvojiti, odsjei) geom. u (Descartesovom) koordinatnom su- stavu: mjerni broj (+ ili ) udalje- nosti bilo koje toke u ravnini do or- dinatne osi; apscisni pravac pravac koji je uzet radi odreivanja poloa- ja neke toke ili osobina jedne kri- vulje; apscisna osovina pravac koji obino zauzima horizontalan poloaj apscisija (lat. abscissio) odsijecanje, ot- kidanje, odvajanje; ret. prekidanje apsentan (lat. absens) odsutan, udaljen apsenteri (engl. absenters) mn. v. pod apsentizam apsentizam (lat. absens, engl. absen- tism) odsutnost iz mjesta kome netko stvarno pripada, osobito boravak ir- skih posjednika izvan Irske (apsen- teri) apsida (gr. apsis, apsidos svod) 1. astr. jedna od dviju toaka na eliptinoj putanji nebeskog tijela u kojoj se ono nalazi na najveoj odnosno na naj- manjoj udaljenosti od tijela oko kojeg optjee, dakle afel i perihel za planet ili neki komet te apogej i perigej za Mjesec; 2. u srednjovjekovnoj crkve- apsidiola 109 apsorbirati noj arhitekturi: stranji, polukruni dijelovi crkava, osobito onih koje su graene u romanskom stilu apsidiola (lat. apsidiola, gr. apsis) ar- hit. mala zborna kapela, osobito u crkvama romanskog stila apsidna linija astr. velika os eliptine putanje, tj. duina koja spaja obje apside apsihija (gr. apsyhia) nesvjestica; ne- prisustnost duha, neprisebnost; usp. apopsihija apsint (gr. apsinthion) bot. rakija od pelina, gorka rakija apsintizam (gr. apsinthion) med. bo- lest ivaca kao posljedica prekomjer- nog pijenja apsinta apso.lucija (lat. absolutio) oprotenje grijeha ili krivnje; osloboenje; pomi- lovanje apsolut v. apsolutno 1. apsolutan (lat. ab-solutus) slobodan od svih odnosa (ili: obveza, uvjeta, ogra- nienja) nezavisan, bezuvjetan, neo- granien, neuvjetan; ist, potpun, sa- vren; apsolutni alkohol kem. isti alkohol; apsolutni broj, apsolutna vri- jednost mat. broj, vrijednost bez ob- zira na znak + ili ; fiz. apsolutne mjere koje imaju za osnovne jedinice centimetar, gram i sekundu; apso- lutni sustav mjera sustav u kojem su osnovne jedinice: za duinu centi- metar, za masu gram, za vrijeme sekunda; apsolutna teina teina tijela koja se dobiva obinim mjere- njem, bez obzira na njegov obujam; > u filozofiji religije: apsolutno bie, Bog; agr. apsolutno tlo ono koje se ni za koju drugu kulturu ne moe racionalno upotrijebiti, nego samo za jednu, npr. za vinograd i si.; fiz. ap- solutna temperatura ona ija se nul- ta toka nalazi na 273C apsolutist (lat. absolvere) pristaa ili < vritelj neograniene vladavine apsolutiv (lat. absolvere razrijeiti) gram. v. indikativ; suprotno; relativ apsolutizam (lat. absolvere) neograni- enost; samovolja; oblik vladavine kod koje vladareva vlast nije ograni- ena ustavom, samovlae, neogra- nena vladavina jednog ovjeka apsolutizirati (lat. absolvere zavriti, absolutum) initi, uiniti neto ap- solutnim; fil. razumijevati, shvaati ili prikazivati neto kao apsolutno, u aposolutnom smislu apsolutno (lat. absolutum) 1. im. fil. prvi, osnovni uzrok svim pojavama, vjeno i nepromjenjivo (idealistiki: Bog, duh; materijalistiki: tvar); stvar po sebi; 2. pril. bezuvjetno, neuvjetovano; neogranieno; savre- no; jednostavno; suprotno: relativno apsolutnost (lat. absolutus) bezuvjet- nost, neuvjetovanost; neogranienost; savrenost; supr.: relativnost, relati- vitet apsolutoran (lat. absolutorius) koji oslobaa, koji razrjeava, razrjeni, otpusni apsolutorij (lat. absolutorium) razrje- enje, osloboenje; svjedodba da je netko stekao pravo na polaganje zavrnog, diplomskog ispita; razrje- no pismo, razrjenica aps6lvent (lat. absolvere zavriti) osoba koja je provela na sveuilitu ili nekoj drugoj visokoj koli propisano vri- jeme i time stekla pravo na polaga- nje zavrnog (diplomskog) ispita apsolvirati (lat. ab-solvere odrijeiti) razrijeiti, osloboditi od (grijeha ili krivnje); zavriti, npr. kolu apsorbencije (lat. absorbentia) mn. kem. sredstva koja upijaju vlanost iz drugih tijela apsorbirati (lat. ab-sorbere) usisati, usisavati, upiti, upijati, progutati, uvlaiti u se; troiti, potroiti; obu- zeti, obuzimati, ovladati; sasvim za- apsorpcija 110 apsurdan uzeti poslom nekoga, potpuno zapo- sliti apsorpcija (lat. absorptio) fiz. usisava- nje, upijanje, primanje u sebe (supr. emisija); fiziol. prolazak probavljene hrane kroz crijevnu sluznicu u kr- votok, in kojim se u elucu zavra- va probava; pren. potpuna zauzetost (poslom, mislima i si.) apsorpciometar (lat. absorptio, gr. metron) fiz. sprava pomou koje se odreuje sposobnost tekuine za upi- janje plinova apsorptivan (lat. absorptivus) sposo- ban upiti ili usisati, usisan apstencija (lat. abstentio uzdravanje) prav. odustajanje od nasljedstva apstergencije (lat. abstergentia) mn. med. sredstva za vanjsko ienje, sredstva za ispiranje rana apstergentan (lat. abstergens) med. v. apsterzivan apstergirati (lat. abstergere brisati) prati, ispirati, istiti (ranu) apsterzija (lat. abstersio) med. pranje, ispiranje, ienje (rana) apsterzivan (lat. abstersivus) med. koji slui za ispiranje, koji isti (ranu) apstinencija (lat. abstinentia uzdra- vanje) trezvenost, suzdranost, su- zdravanje od alkoholnih pia, duha- na, mesa, spolnih odnoaja itd. apstinent (lat. abstinens) pristaa aps- tinencije, trezvenjak apstinentan (lat. abstinens) koji se suzdrava od uivanja u alkoholu, mesu, duhanu, spolnim odnoajima, trezven apstinirati (lat. abstinere) suzdravati se od alkohola, duhana, mesa, spol- ne ljubavi, ivjeti trezveno apstrahirati (lat. abs-trahere) odvojiti, odvajati u mislima, stvarati misao- ne predodbe; radi to boljeg uoa- vanja i poimanja onoga to je u ne- emu glavno, ope, nuno i bitno na- mjerno zanemarivati i ne obazirati se na ono to je u tome sporedno, posebno, sluajno ili nebitno; od ne- ega apstrahirati ne voditi o tome rauna, ne obazirati se na to, okani- ti se toga apstrakcija (lat. abstractio) log. odva- janje, stvaranje pojmova; ista misao, ist in miljenja, mudrovanje; udub- ljenost u misli, zamiljenost; rastre- senost; negledanje, neosvrtanje apstrakt (lat. abstractum) log. ono to je u mislima, pojmovno odvojeno, ist pojam, ista misao; gram. mislena imenica; abstractum pro concreto it. apstraktum pro konkreto (lat.) opi pojam umjesto stvarnog predmeta apstraktan (lat. abstractus) log. zami- ljen, koji postoji ili je zamiljen da postoji odvojen od materijalnih pred- meta, misaoni, mislen, koji postoji samo kao pojam (supr.: konkretan); teorijski, ist; teak za razumije- vanje, vii, dubok, dubokouman; ras- tresen; apstraktan broj mat. nei- menovani broj; apstraktna, znanost ista znanost (za razliku od primi- jenjene); in abstracto it. in apstrakto (lat.) u opem, samo u mislima, mi- sleno (suprotno: in concreto) apstraktiv (lat. abstractivum) kem. ekstrakt nekog soka ili alkohola apstruzan (lat. abstrusus) skriven, za- tvoren, teko razumljiv, taman, ne- jasan, zamren apsud (lat. ab od, sudare cijediti) pro- kuhana tekuina, uvarak apsumpcija (lat. absumptio) troenje; istroenost, izmuenost apsurd (lat. absurditas) logika nemo- gunost, besmislenost, besmislica, nerazumljivost, glupost apsurdan (lat. absurdus) logiki nemo- gu, besmislen, nerazumljiv; nepodo- ban, neprilian, smijean; ad absur- dum it. ad apsurdum (lat.) dovesti do besmisla apsurdnost 111 arahnolog apsurdnost (lat. absurdum nemogue) v. apsurd apmalcati (njem. abschmalzen) za- mastiti, zainiti, zapriti apterologija (gr. a-pteros beskrilan) zool. znanost o beskrilnim kukcima (paucima, bubama i dr.) aptrajbati (njem. abstreiben otjerati) kuh. izraz kojim se oznauje npr. ja- ko i svestrano olupavanje tijesta apunto (tal. appunto) trg. mjenica za izmirenje nekog duga apus (gr. apus- bez noge, hrom) vrsta raka listonoca aqua Binelli it. akva Bineli (lat.) farm. voda za umirivanje krvi (nazvana po otkrivau Binelliju) aqua destillata it. akva destilata (lat.) kem. destilacijom proiena voda aqua tofjfana it. akva tofana (tal.) to- fanska voda, otrovna tekuina koju je navodno oko god. 1700. izumila neka vraara Toffana (trovala je po- lako i neprimjetno, pa su je rado pri- mjenjivali za "neduno" usmrivanje politikih protivnika) Aquincum it. Akvinikum (lat.) u rim- sko doba naziv za grad na desnoj obali Dunava kraj starog Budima u Maarskoj; vrijedne iskopine, npr. amfiteatar, javna i privatna kupa- lita i dr. ar (lat. area povrina) jedinica za mje- renje povrina = 100 m 2 ara (lat.) oltar, rtvenik arabatan (tur. harabi) troan, sklon propasti, dotrajao, ruevan, pokva- ren, upropaten, otrcan, pohaban; usp. rabatan arabeska (tal. arabesco) 1. slik. ukras u arapskom stilu, zapravo slike iz biljnog svijeta budui daje Arapima vjera zabranjivala slikanje ljudi i ivotinja; fantastine linije u slikar- stvu; 2. u baletu: figura kad plesa stoji na jednoj nozi arabicitet (lat. arabicitas) bit, osobitost i poznavanje arapskog jezika, arap- ske knjievnosti i dr. arabinoza vrsta eera; dobiva se od arapske gume i nekih drugih biljnih sluzi arabist znalac arapskog jezika, arap- ske knjievnosti i umjetnosti; osobi- to: poznati medicinari srednjeg vije- ka koji su bili pod utjecajem arapskih lijenika arabizam osobina arapskog jezika; ri- je uzeta iz arapskog jezika arabizirati napraviti na arapski nain; govoriti arapski; upotrebljavati u go- voru arapske rijei; ugledati se na Arape, npr. u umjetnosti arabotedesko (tal. arabotedesco arap- sko-njemaki) mjeavina maurskog, rimskog i gotikog stila u slikarstvu i kiparstvu aragonit min. bezbojan ili ukast min- eral, karbonat vapna, kristalizira po rompskom sustavu arahiodaktilija (gr. arachne, daktylos prst) med. prekomjerna duina prs- tiju na ruci i nozi Arahna mit. osobito vjeta tkalja iz Lidije; natjecala se je u tkanju s bo- icom Atenom; pobijeena Atena pre- tvorila ju je u pauka arahniti (gr. arachne pauk) mn. geol. v. arahnoliti arahnitis (gr. arachne) med. v. arah- noditis arahnoditis (gr. arachne) med. upala pauinaste modane opne; arahnitis arahnoida (gr. arachne pauk, eidos oblik) zool. pauinasta modana opna arahnoidi (gr. arachne, lat. aranea pa- uk, eidos oblik) mn. zool. paucima sline ivotinje, pauci arahnoliti (gr. arachne, lithos kamen) geol. kamenje s otiscima morskih zvi- jezda; arahniti arahnolog (gr. arachne pauk, logos) poznavatelj (ili: prouavatelj) zna- nosti o paucima arahnologija 112 arbitraa arahnologija (gr. arachne, logia) zool. znanost o paucima; umijee da se po pauini predvidi kakvo e biti vrije- me arajdati (gr. raizo odmaram se, opo- ravljam se) veseliti se, radovati se, uivati gledajui neto, naslaivati se arak (ar.) 2. vrsta jake rakije od rie, eera ili od soka kokosovog oraha arak (lat. arcus luk) 1. jedinica za mjeru papira arakaa (lat. Arracacia xanthorhiza) bot. meksika biljka iz porodice ti- tarki araluk (tur. aralvk) dogradnja uz kuu; mali hodnik; meuprostor, razmak, razdaljina; vremenski razmak, rok, poek Arameja stara oznaka za Siriju i Mezo- potamiju aramejski jezik najraire- niji jezik u srednjoj Aziji od 300. pr. n. e. do 650. n. e., vaan za izuava- nje idovskih i starokranskih spisa, spada u skupinu semitskih jezika; aramejsko pismo semitsko pismo iz kojega se razvilo hebrejsko pismo aramon (fr.) vrsta vinove loze, otporna prema biljnim bolestima (osobito se uzgaja na jugu Francuske) arancini (tal.) mn. male, osuene i poe- erene narane araneografija (lat. aranea pauk, gr. grafo piem; opisujem) opisivanje pa- uka araneologija (lat. aranea, gr. logia) zool. v. arahiologija araner (fr. arrangeur) obraiva, pri- reiva aranirati (fr. arranger) urediti, urei- vati, srediti, sreivati; spremiti, pri- rediti, prireivati; izravnati, nagoditi se s vjerovnicima; sloiti, napraviti sporazum aranman ( r r. arrangemen ^ urei- tnje, ureenje, r^d. raspored; spora- zum, poravnanje, izmirenje; glaz. ob- rada, preradba, orkestracija aratura (lat.) rad na njivi, tlaka (u sred- njem vijeku) Araukanci (Arawak) nekada mono indijansko pleme, no nemilosrdno is- trijebljeno od panjolskih osvajaa; danas ih ima na podruju Brazila i Venezuele araukarija vrsta crnogorice. Arba (lat.) antiko ime za otok i grad Rab arbajtsbiro (njem. Arbeit rad, fr. bu- reau ured) ured za posredovanje ra- da, za zapoljavanje nezaposlenih radnika arbajtsdinst (njem. Arbeit rad, Dienst sluba) "radna sluba", institucija njemake nacistike vladavine koja je propisivala da svatko mora pro- vesti odreeno vrijeme na fizikim radovima u slubi zajednice arbitar (lat. arbiter) izabrani sudac, su- dac u nekom sporu; prisutni svjedok, promatra; neogranieni gospodar, despot; glavna, najutjecajnija, naj- mjerodavnija osoba u spornim pita- njima (umjetnosti, ukusa, mode i dr.) arbitracija (lat. arbitratio) procjenji- vanje po vlastitom nahoenju; samo- voljna procjena arbitralan (lat. arbitralis) koji se tie izabranog suda arbitraran (lat. arbitrarius) koji pre- suuje po osobnom uvjerenju; svo- jevoljan, samovoljan, neutemeljen, priblian arbitrator (lat. arbitrator) sudac kojega biraju zavaene strane radi rjea- vanja nekog spora, izabrani sudac arbitraa (fr. arbitrage, lat. arbitrari presuivati kao izabrani sudac) iza- brani sud; suenje izabranim sudom; presuda izabranog suda; trg. poslo- vanje pri kojem se iskoritava cijena jednakih burzovnih objekatf na raz liitim tritima; pol. rjeavanje me- arbitrani posao 113 arendar udravnih sporova pomou komisi- je u kojoj su, osim predstavnika zava- enih strana, i neutralni delegati arbitrani posao (lat. arbitrari) bank. posao kojim se trai nain kako bi se najbolje izmirio dug u inozemstvu ili kako bi se najpovoljnije naplatilo neko potraivanje arbitrij (lat. arbitrium) presuda, sud izabranog suca; ocjena, miljenje, shvaanje; volja, samovolja; slobodan izbor, sloboda opredjeljivanja arbitrirati (lat. arbitrari) procjenjivati, rjeavati po svom miljenju i naho- enju; suditi, presuivati kao iza- brani sudac; trg. mijenjati (ili: raz- mjenjivati) domau valutu za drugu valutu po utvrenom teaju arbitrium liberum (lat.) slobodna vo- lja, slobodno opredjeljivanje arbor genealogica it. arbor genealo- gika (lat.) rodoslovno stablo, obitelj- sko stablo, rodoslovlje Arbor Ruminalis ili Ruminalis ficus (lat.) prema legendi: smokva pod ko- jom je vuica dojila Romula i Rema arbor vitae it. arbor vite (lat.) anat. "ivotno drvo", modana masa malog mozga koja je u presjeku slina dr- vetu arborescencija (lat. arborescentia) ras- tenje (ili: razvijanje) u obliku drveta (kod kristala); odrvenjenje arborescirati (lat. arborescere) pre- tvarati se u drvo, odrvenjavati arboretum (lat. arboretum) kola u ko- joj se ui poznavanje bilja; nasad raz- novrsnog bilja; botaniki vrt arboriforman (lat. arboriformis) koji je u obliku drveta, kao drvo arborikultura (lat. arbor drvo, cultura) uzgajanje drvea i ostalog bilja arborist (lat. arbor drvo) onaj koji se bavi uzgajanjem drvea i ostalog bilja arborizacija (lat. arborisatio) prirodno stvaranje oblika drveta na kamenju; biljni otisak arborni (lat. arbor drvo) tekuina za prskanje raslinja i drvea radi zatite od zaraznih bolesti arcato it. arkato (tal.) glaz. prevlaei gudalom archiiatrus Sancti Palatini (lat.) nad- lijenik svetog, tj. carskog dvora u starom Rimu; usp. arhijatar arctior citatio it. arkcior citacio (lat.) prav. otriji (ili: pootren) poziv pred sud arctius jus it. arkcijus jus (lat.) prav. blie (ili: pree) pravo, pravo pred- nosti arctius mandatum it. arkcijus man- datum (lat.) prav. pootrena zapovi- jed ardasa (fr. ardasse) trg. vrsta grube svile iz Smirne ardasina (fr. ardassine) trg. vrsta fine perzijske svile ardentan (lat. ardens) gorui, vreli, usi- jan, zaaren, arki; vatren, silan, plah, ustar, revan ardit (tal. ardito) voj. u tal. vojsci; vojnik jurinih odreda naoruan runom bombom i noem ardito (tal.) glaz. smjelo, estoko, srano arduitet (lat. arduus strm) strmost; pren. velika tekoa, tegoba, muka area (lat.) povrina; gradilite; trkalite u cirkusu; gumno areal (lat. areale) podruje na kojem je rairena neka biljna ili ivotinjska vrsta arena (lat.) borilite posuto pijeskom, poprite borbe i igara u cirkusu (am- fiteatru) kod Rimljana; pren. popri- te, polje borbe, rada i si. arenacija (lat. arenatio) med. pjeana kupelj arenant (lat. arena) borac u areni; hr- va arenda (lat. arrenda) zakup zemljita, ugovor o davanju zemljita u zakup arendar (lat. arrendarius) onaj koji daje zemljite u zakup arendator 114 argo arendator (lat. arrendator) zakupac zemljita arendirati (lat. arrendare) dati ili uzeti zemljite u zakup, zakupiti areola (lat. area, areola) malo, slobodno mjesto; anat. prsten oko prsne bra- davice; mala upljina izmeu tkiv- nih snopia: med. crven krug oko upaljenog mjesta; astr. krug oko Mje- seca areometar (gr. araios rijedak, metron) fiz. sprava za mjerenje gustoe i spe- cifine teine tekuine; gravimetar, hidrometar areometrija (gr. araios rijedak, me- tria) fiz. odreivanje gustoe i spe- cifine teine tekuine Areopag (gr. Areios pagos) 1. breu- ljak posveen bogu rata Aresu, za- padno od Akropole u Ateni; 2. naj- stariji i najugledniji sud u Ateni ije je sjedite bilo na tom breuljku; 3. pren. zbor uglednih i nepristranih sudaca areotektonika (gr. Areios Aresov, koji pripada bogu rata Aresu, tektoniki) voj. vjetina napadanja i obrane utvr- enih mjesta arerae (fr. arrerages) mn. zaostala pla- anja, dugovi; neplaena zakupnina; neplaena kamata arerairati (fr. arrerager) biti u zaos- tatku s primanjem, ne biti isplaen Ares (gr. Ares) mit. sin Zeusa i Here, bog rata; simbol surove hrabrosti, ra- ta i ratnih uasa arest (tal. arresto, lat. arrestum) zatvor, uze; usp. ret arestacija (lat. arrestatio) uhienje, za- tvaranje; uze, zatvor arestant (lat. arrestans) uhienik, ka- njenik, zatoenik; prav. osoba koja sudskim putem trai stavljanje za- brane arestat (lat. arrestatus) prav. osoba pro- tiv koje se trai stavljanje zabrane arestatorij (lat. arrestatorium sc. man- datum) prav. naredba o uhienju; javno prozivanje vjerovnika (kod ste- aja) arestirati (lat. arrestare) v. aretirati. aretirati (fr. arreter) zaustaviti, zaus- tavljati, zadrati, zadravati; obus- taviti, obustavljati; uhititi, zatvoriti; staviti zabranu aretologija (gr. arete vrlina, logia) fil. nauk (ili: nauavanje) o vrlini, dio etike argental (lat. argentum) v. pakvon, argentan argentan (lat. argentum srebro) 1. sli- tina bakra, cinka i nikla; argental, pakvon, pakfong; usp. pakvon argentometar (lat. argentum srebro, gr. metron) sprava za ispitivanje srebra argentum (lat. argentum) srebro; no- vac argentum foliatum (lat.) lisnato srebro argentum vivum (lat.) ivo srebro, iva argirija (gr. argyrion) med. v. argiri- jaza argirijaza (gr. argyrion srebro) med. modrosiva ili crnkasta boja koja se ponekad javlja na koi nakon due unutarnje uporabe srebrnih prepa- rata argirizam (gr. argyrion srebro) med. pojave kroninog trovanja srebrom: argirijaza i degeneracije plua, bub- rega i jetara argiroida (gr. argyrion srebro, eidos oblik) umjetno srebro, metalna smje- sa slina srebru argiromanija (gr. argyrion, mania po- mama, ludilo) elja (ili: strast) za novcem, bogatstvom argiroza (gr. argyrion) med. v. argi- rijaza argo (fr. argot) jezik parikih ulica i polusvijeta; lopovski, mangupski, a- trovaki govor; govor odreene soci- jalne skupine argon 115 arheget argon (gr. argos nedjelatan, neradan, lijen) kem. element, atomska teina 39,944, redni broj 18, znak Ar, ple- meniti (inertni) plin bez boje, mirisa i ukusa, otkriven 1894.; upotrebljava se za punjenje arulja i daje sivka- stu svjetlost; usp. neon, kripton, kse- non argonaut (gr. Argo, nautes brodar) zool. vrsta glavonoaca Argonauti (gr. nautes brodar) mit. starogrki junaci koji su na svojoj la- i Argo pod Jazonovim vodstvom ot- plovili do Kolhide kako bi donijeli zlatno runo argonautika (gr. Argo, nautes) povi- jest pohoda Argonauta u Kolhidu; dugotrajan i opasan pothvat argotirati (fr. argoter) govoriti atro- vakim jezikom, govoriti jezikom koji ne razumije svatko argotizam (fr. argot) izraz ili osobitost atrovakog govora argument (lat. argumentum) dokazno sredstvo, dokaz, razlog; onaj dio do- kaza na kojem se taj dokaz zasniva, obrazloenje; sadraj ili izvadak iz nekog djela argumentacija (lat. argumentatio) do- kazivanje, zakljuivanje, obrazlaga- nje; vjetina dokazivanja, zakljuiva- nja; nain dokazivanja, zakljuivanja argumentativan (lat. argumentum dokaz) koji daje (ili slui kao) dokaz (razlog, obrazloenje), dokazni argumentator (lat. argumentator) onaj koji navodi dokaze, koji obrazlae, koji zakljuuje; raspravlja argumentiran (lat. argumentosus) bo- gat razlozima, potkrijepljen dokazi- ma argumentirati (lat. argumentari) na- voditi kao dokaz, dokazivati, zaklju- ivati, obrazlagati argumentum ad hominem (lat.) 1. dokaz koji nije strogo logian nego vie prilagoen sposobnosti razumi- jevanja ili interesu sluatelja, lako razumljiv, popularan dokaz; 2. dokaz koji se ne zasniva na samoj stvari, ve na osobinama ili poloaju onih koji je iznose, npr.: 'Taj prijedlog nije dobar jer je predlaga lo ovjek" argumentum ad veritatem (lat.) do- kaz koji proizlazi iz opepriznatih i znanstveno utvrenih istina argumentum baculinum it. argu- mentum bakulinum (lat.) dokaz ba- tinom, tj. kad netko, nemajui drugih dokaza, dokazuje neto silom argumentum e consensu gentium it. argumentum e konsenzu genci- jum (lat.) log. dokazivanje neke tvrd- nje na osnovi toga to su svi oduvijek tu tvrdnju smatrali istinitom Argus (gr. Argos, lat. Argus) mit. sin Zeusov i Niobin, stooki div, uvar Zeusove ljubavnice Ije koju je Hera pretvorila u kravu; po Zeusovoj za- povijedi ubio gaje Hermes; pren. ve- oma oprezan i savjestan uvar; uho- da, pijun; Argusove oi vrlo budne, paljive, uvijek otvorene oi kojima nita ne moe promaknuti arhaian (gr. archaios star) gram. koji ne potjee iz starog vremena, nego je samo napravljen, napisan ili prila- goen ukusu ili duhu starog vreme- na, starinski arhaizam (gr. archaismos) gram. za- starjela rije ili zraz koji se danas, u obinom pisanju i govoru, vie ne upotrebljava, npr. korablja (laa), starinski nain izraavanja arhaizirati (gr. archaios star, starin- ski) 1. baviti se prouavanjem sta- rog vremena i kulture; 2. upotreb- ljavati u govoru i pisanju arhaizme arhajski (gr. archa kos) starinski, tj. koji zaista potjee iz starog vreme- na; usp. arhaistian arhajski period v. azojski period arheget (gr. arch-egetes) voa, pogla- var; titula spartanskog kralja u Li- kurgovom zakonu arhegonije 116 arhitektonika arhegonije (gr. arche poetak, gonos) mn. bot. enski spolni organi kod nekih bescvjetnica i mahovina arhelogija (gr. arche poetak, logia) poetna znanost; osnove znanosti o ovjeku arheografija (gr. archaios, grafo) opi- sivanje starina; prid. arheografski arheolog (gr. archailogos) onaj koji se bavi starinama i poznaje starine, oso- bito antiku umjetnost i znanost arheologija (gr. archaiologia) znanost koja prouava ostatke i spomenike materijalne kulture starih naroda (osobito se bavi antikom); povijest stare umjetnosti; prid. arheoloki arheopteriks (gr. archaiopteryx) zool. fosilni kraljenjak veliine goluba, po nekim dijelovima slian reptilima, a po drugim opet ptici; potjee iz pret- povijesnog doba arheozoik (gr. arhce- pra-, staro-, zoon iv stvor) razdoblje u razvoju Zemlje (izmeu arhaika i paleozoika) arhesporij (gr. arche, spora) stanica od koje nastaje tkivo koje stvara trus- ke kod paprati arhetip (gr. archetypon prauzorak) praslika, prauzor; prapismo; osobito: prvi otisak; original; arhetipi otisci (ili: primjerci) prvog izdanja arhi- (gr. archo prednjaim, poinjem) arh- predmetak koji u sloenicama znai: glavni, prvi, nad, pra- arhibiskup (gr. archo vladam, episko- pos nadzornik) nadbiskup, arhiepi- skop arhiblast (gr. archo, blastos klica, za- metak) zool. prazametak arhidijeceza (gr. arche, dioikesis up- rava) duhovno podruje nadbiskupa, nadbiskupija arhidakon (gr. archos, diakonos sluga) pravosl. najstariji akon, poasno zvanje za akona arhiepiskop (gr. archos, episkopos) pravosl. glavni episkop arhiepiskopija (gr. archos, episkopeo) pravosl. podruje pod duhovnom upravom arhiepiskopa arhigonija (gr. arche poetak, gigno- mai stvaram) biol. spontano nasta- janje ivota, postanak ivota u njego- vim najjednostavnijim poecima iz tzv. anorganske tvari, prapoetak, prastvaranje; abiogeneza arhihijerarh (gr. archi-hierarches) pravosl. prvosveenik, episkop arhihijerarhija (gr. archi-hierarchia) dostojanstvo prvosveenika; visoko sveenstvo arhijerej (gr. arch-hiereus) pravosl. vladika, starjeina sveenika arhilohijski (gr. Archiloxos) poet. tako se zove vie vrsta stihova koje je prvi pisao najstariji grki liriar i jampski pjesnik Arhiloh (izmeu 680. i 640. pr. n. e.); pren. zajedljiv, uan, pod- rugljiv u govoru ili pisanju arhimagija (gr. archi-mageia) vrhovno arobnjatvo, tobonja vjetina prav- ljenja zlata i srebra arhimandrit (gr. archimandrites) pra- vosl. poglavar veeg samostana ili vie samostana Arhimed (gr. archo- nad-, medomai brinem se, dakle "oprezni", "koji zna predviati", "obzirni") najvei mate- matiar i fiziar staroga svijeta (287212 pr. n. e.); Arhimedov za- kon fiz. od Arhimeda pronaeno pra- vilo da svako tijelo, uronjeno u teku- inu, gubi na svojoj teini onoliko koliko tei istisnuta tekuina arhipelag (gr. archi-pelagos) otoje; prvobitno: otoci u Egejskom moru, izmeu Grke i Male Azije arhitekt (gr. architekton) onaj koji se bavi graevinarstvom, tj. projektant graevina, inenjer arhitekture, gra- ditelj arhitektonika (gr. architekton) zna- nost o graevnoj umjetnosti, gradi- arhitektonski 117 arijeta teljstvo; umijee izraivanja znan- stvenog sustava, znanost o sustavu arhitektonski (gr. architektonikos) graevni, koji odgovara pravilima graevne umjetnosti; koji se tie ne- kog znanstvenog sustava arhitektura (gr. architekton, lat. ar- chitectura) graevna umjetnost, gra- evinarstvo, graditeljstvo; naini zidanja, raspored graenja; graev- ni stil arhitrav (gr. archo, lat. trabs greda) arhit. glavna greda koja povezuje dva ili vie stupova i lei na njima arhiv (lat. archivum, gr. archeion vla- dina ustanova) mjesto gdje se dre i uvaju spisi; pismohrana arhivalije (lat. archivalia) spisi koji se nalaze u arhivu, povelje, dokumenti arhivist (lat. archivarius) upravitelj (ili: nadzornik) arhiva arhivolt (tal. archivolto glavni luk) ar- hit. polukruni luk koji spaja dva stupa (u helenistikoj, rimskoj, rene- sansnoj i baroknoj arhitekturi); u go- tikoj i romanikoj arhitekturi: niz . lukova glavnog crkvenog portala, koji su esto ukraeni kipovima arhivski (lat. archivum) koji se tie ar- hiva, koji pripada arhivu, koji se na- lazi u arhivu, koji radi u arhivu arhocela (gr. archos, kele kila, bruh) med. kila, bruh debelog crijeva arhont (gr. archon) vladar, poglavar; najvii dravni inovnik u Ateni na- kon propasti starog kraljevstva arhoptoza (gr. archos mar, ptosis pad) med. spadnutost debelog crije- va arhoragija (gr. archos mar, regnymi prsnem) krvarenje iz debelog crijeva aridan (lat. aridus) suh, isuen, spr- en; jalov, neplodan, mrav; pren. su- hoparan ariditet (lat. ariditas) suhoa, sunost, sua; mravost; neplodnost, jalovost; pren. suhoparnost aridura (lat. aridura) med. suenje, mr- avljanje; mravost, slabost aries (lat.) ovan, u starom vijeku ratna sprava (s ovnujskom glavom) za raz- bijanje zidina; Aries Ovan (zvijee u Zodijaku na sjevernoj nebeskoj po- lutki) arija (tal. aria, fr. air) skladba za jedan glas uz instrumentalnu pratnju; na- in pjevanja, napjev, melodija Arijadna (gr. Ariadne) mit. ki kret- skog kralja Minosa i Pasifaje, pomog- la Tezeju, nakon to je ubio Mino- taura, da pomou klupka konca izie iz labirinta te pobjegla s njim, ali ju je on ostavio na otoku Naksu; otuda: Arijadnina nit sredstvo da se ovjek izvue iz neke teke situacije arijanci mn. pristae i pobornici arija- nizma; arijevci arijanizam nauavanje aleksandrijskog sveenika Arija (4. st.) koji je tvrdio da Krist nije Bog, nego obian ovjek Arijci (sanskr. arya, perz. arija) mn. ime kojim su indoeuropski (arijski, indogermanski) stanovnici Indije, Perzije i Irana sami sebe nazivali; u novije doba ovim se imenom naziva- ju svi Indoeuropljani (Indogermani); Indogermani, Indoeuropljani; Ari- jevci; arijski jezici svi indoeuropski (indogermanski) jezici Arijel (hebr. "boji lav") simboliko ime za junaka uope, za rtveni oltar, za grad Jeruzalem; u knjievnosti: vo- deni ili zrani duh s dobrim svojstvi- ma, osobito istaknut kao dobroini- telj u Shakespearovoj drami Oluja arijer-ban (fr. arriere-ban) voj. posljed- nja obrana arijer-garda (fr. arriere-garde) voj. za- titna eta, zatitnica, odstupnica arijergarda (fr. arriere straga, garde tjelesna straa) eta koja brani uz- micanje; zatitnica arijeta (tal. arietta) glaz. mala arija, pjesmica Arijevci 118 aritmomanija Arijevci (sanskr. agua) mn. v, Arijci Arion slavan pjesnik i svira s grkog otoka Lezba (oko 600. pr. n.e.); prema prii, skoio je s broda u more ne bi li se spasio od razbojnika: u vodi ga je doekao i iznio na obalu delfin ko- jega je zanio svojom pjesmom arioso it. ariozo (tal.) glaz. pjevajui, u obliku arije; im. kratko melodino djelo koje se umee u recitativ Ariosto (Ludovico, 14741533) pisac prvih komedija na talijanskom jezi- ku (pisao i latinska djela; svjetski je glasovit po svome epu Orlando furi- oso (Bijesni Orlando) Ariovist vladar germanskog plemena Sveva, jedna od najznaajnijih osoba opisanih u Cezarovu djelu De bello Gallicio; 58. pr. n. e. pobijedio ga Ce- zar Aristarh (gr. Aristarchos) najvei alek- sandrijski gramatiar, poznat kao kritiar Homerovih i Pindarovih pje- sama; pren. strog i pravedan sudac u pitanjima umjetnosti; pr. aristarh- ski Aristej mit. starogrki zatitnik lova i stada, sin Apolona i nimfe Kirene Aristid (gr. aristos najbolji) staroaten- ski dravnik s nadimkom "Praved- ni" (umro oko 467. pr. n. e.); simbol pravednosti i nesebinosti aristodemokracija (gr. aristos najbo- lji, demos narod, kratos mo, vlast) vladavina plemstva i naroda Aristofan starogrki komediograf, je- dan od najveih komediografa uope (452388 pr. n. e.) aristokracija (gr. aristokratia) vlada- vina plemstva; plemiki stale, plem- stvo aristokrat (gr. aristokrates) plemi po roenju ili poloaju; prijatelj i lan aristokracije, vladavine plemia aristokratizam (gr. aristokrateomai imam aristokratski ustav) aristokrat- ski sustav vladavine; ljubav prema aristokraciji i aristokratskim nae- lima aristolohici (gr. aristos, locheia pora- anje) mn. med. sredstva koja poma- u poraanje, osobito ienje poro- dilje aristotelizam (gr. Aristoteles) fil. nau- avanje grkog filozofa Aristotela (384322 pr. n. e.), Platonovog ue- nika, uitelja Aleksandra Velikog i osnivaa peripatetike kole ari (lat. Larix europaea) bot. vrsta bora (listopadna biljka) aritmetiar (gr. arithmetikos) onaj koji se bavi aritmetikom ili zna arit- metiku; onaj koji je vjet u rauna- nju aritmetiki (gr. arithmetikos) koji spada u raunanje, koji se moe pre- doiti ili rijeiti brojevima, raunski; aritmetika sredina nekih brojeva je zbroj tih brojeva podijeljen brojem od onoliko jedinica koliko je tih bro- jeva; usp. geometrijska sredina; v. progresija aritmetika (gr. arithmos broj, e arith- metike tj. techne) mat. umijee ra- unanja, znanost o brojevima; poli- tika aritmetika primjena aritmeti- ke na drutvene i dravne ustanove (npr. osiguranje ivota, lutrije i dr.) aritmija (gr. arhythmia) nedostatak ravnomjernosti, nepravilno kretanje; neskladnost; med. nepravilnost u rit- mu sranih otkucaja aritmogrif (gr. arithmos broj, grifos zagonetka) zagonetka izraena bro- jevima aritmologija (gr. arithmos broj, logia) znanost o brojevima, osobito o tajan- stvenim i udnim svojstvima broje- va aritmomanija (gr. arithmos broj, ma- nia bijes, ludilo) nagon za stalnim brojenjem svega i svaega (bolesnik broji korake, stube, prozore na ku- ama kraj kojih prolazi itd.) aritmomantija 119 armater aritmomantija (gr. arithmos broj, manteia proricanje) proricanje iz bro- jeva aritmometar (gr. arithmos broj, me- tron) sprava za raunanje arivaa (fr. arrivage) pristajanje, do- lazak brodova u luku; dolazak; do- voz robe; dovezena roba arivist (fr. arriver postii, arriviste) bez- obziran lovac na zvanja i poloaje, karijerist, lakta arivizam (fr. arriver postii) osobina onih koji bezobzirno ele doi na ne- ki poloaj ili postii neko zvanje, lak- tatvo arizacija (sanskr. arua) pretvaranje u Arijce arka (lat. arca koveg, sanduk) 1. mit. lada (u obliku kovega) u kojoj se starozavjetni Noa spasio od potopa te se plovei zaustavio na vrhu pla- nine Ararat; 2. u starokranskoj cr- kvi: posuda u kojoj su uvane euha- ristija, relikvije i dr. dragocjenosti arkada (fr. arcade, arcata) arhit. nad- svoden hodnik, polukruni otvor arkadijski (gr. Arkadia, arkadikos) koji je iz Arkadije, tj. pastirski, seos- ki, naivan; idilian Arkaani (gr. Arkadoi) mn. stanovnici Arkadije, pastirskog predjela u sre- dini Peloponeza; pren. pjesnici pas- tirske poezije arkanist (lat. arcanus tajanstven, ta- jan) poznavatelj tajni u pojedinim strukama, npr. kako se prave sred- stva za uljepavanje, pomlaivanje itd. arkanum (lat. arcanum tajna) tajni li- jek, tajno sredstvo arkatura (fr. arcature) niz malih sli- jepih dekorativnih arkada, umjetne arkade; svodna oplata arkbutan (fr. arc-boutant) arhit. pot- porni poluiuk, stup podupira arkebuza (fr. arquebuse) stara puka s kokotom i dugom cijevi, pretea dananje puke arko (tal. arco, lat. arcus luk) glaz. gudalo, potez gudalom; coll arco it. . kol arko (tal.)'gudalom arkosolij (lat. arcus luk, solium mrt- vaki sanduk od kamena) umjetniki izraen starokranski grob u kata- kombama sa svodom u obliku luka arkoza (gr. arkeo izdravam) geol. pjeanik od granitnih gnajskih sti- jena arktacija (lat. arcatito) med. suavanje, suenost utrobe i zatvorenost kao posljedica toga; stezanje nekog dije- la tijela zavojem arktiki (gr. arktikos sjeverni) koji se nalazi oko Sjevernog pola, tj. onaj koji je u vezi sa zvijeima Velikog i Malog medvjeda Arktik (gr. arktikos sjeverni) podruje oko Sjevernog pola arktos (gr. e arktos Veliki medvjed, Velika kola) astr. Veliki i Mali med- vjed (skupine zvijezda); sjever arktura (lat. arctura) med. uraslost nokata u meso arkuacija (lat. arcuatio) med. krivljenje kostiju u obliku luka arma (lat.) oruje; od srednjeg vijeka: obiteljski grb armada (p.) oprema; u panjolskoj: oruana sila; osobito ratna flota (ova- ko se u XVI. st. zvala "nepobjediva" flota Filipa II. koju je 1588. poslao protiv Engleske) armadilja (p. armadilla) pom. mala ratna flota; mali naoruani brod, oso- bito carinski armalisti (ma. armalis, lat. arma oruje) mn. maarski plemii koji nisu imali svog imanja, nego su i- vjeli samo od slube u vqjsci armater (fr. armateur) pom. naoruan trgovaki brod; gusarski brod; zakup- nik broda koji priprema svoj brod na daleki put; vlasnik gusarskog broda, gusar, pomorski razbojnik armatura 120 arpeggio armatura (lat.) voj. naoruanje, ratna sprema; pom. naoruanje i posada nekog broda; oklopljavanje broda; fiz. ^pojaavanje snage magneta sumeta- njem eljeza; metalni dijelovi u gra- evinarstvu Armida lit. ime lijepe i mone arobnice u Tassovom spjevu "Osloboeni Jeru- zalem"; pren. ena sposobna zavesti armija (lat. arma oruje, fr. armee) 1. oruana sila, vojska; 2. strategijsko- operativna jedinica kopnene vojske i zrakoplovstva; 3. pren. mnotvo, npr. "armija nezaposlenih", "armija bes- kunika" armilaran (lat. armilla grivna, naruk- vica) okrugao, u obliku koluta; ar- milarna sfera stari astronomski in- strument (u obliku koluta ili kugle) za odreivanje poloaja zvijezda na nebu armirati (lat. armare) 1. voj. naoruati, opskrbiti ratnom spremom, opremi- ti; 2. fiz. pojaati snagu magneta pomou eljeza; 3. grad. poveati no- sivost zida eljezom i cementom; 4. glaz. staviti (ili: stavljati) oznake na poetku glazbenog komada; 5. pren. jaati, snaiti armorijal (fr. armorial, lat. armorale) knjiga s grbovima armorist (lat. armorale) poznavatelj gr- bova, onaj koji se razumije u grbove arogancija (lat. arrogantia) napuha- nost, oholost, drskost, bezobzirnost arogantan (lat. arrogans) napuhan, gord, ohol, razmetljiv, uobraen, be- zobrazan, drzak arogirati (lat. arrogare) usuditi se, drz- nuti se; prisvojiti, prisvajati; prav. uzeti pod svoje aroma (gr. aroma) miris, ugodan mi- ris eterinih ulja; sona tvar kod biljaka aromatici (gr. aroma, lat. aromatica) mn. mirisne tvari, zaini aromatian (gr. aroma) mirisan, koji ugodno mirie, sa zainom aromatizacija (gr. aroma) stavljanje mirisa (ili: zaina) u lijekove, jela i dr. aromatizirati (gr. aroma) namirisati, staviti miris u neto; zainiti, zainja- vati Aromun pripadnik jednog ogranka Ru- munja; Cincari, Vlasi Aron (hebr. Aharon, Aaron) stariji brat Mojsijev, pomagao mu pri izlasku iz Egipta; prvi veliki sveenik u Izra- elu arostema (gr. arrostema slabost) med. slaboumnost, ludilo; arostija arostija (gr. arrostia) med. v. aroste- ma arozaa (fr. arrosage) zalijevanje, na- vodnjavanje njiva; polijevanje ulica; voj. metodino bombardiranje arozija (lat. arrodere, arrosio) med. na- grizanje kostiju arozirati (fr. arroser) zalijevati, polije- vati, navodnjavati; voj. metodino bombardirati, zasuti vatrom, grana- tama, bombama; trg. doplatiti, na- knadno platiti arozman (fr. arrosement) zalijevanje, polijevanje; ovlaavanje, osvjeava- nje; trg. doplaivanje, naknadno pla- anje Arpad voa Maara prilikom njihova dolaska u dananju Maarsku; prvi maarski knez (890907), osniva dinastije (Arpadovii) koja je do 1301. vladala i Hrvatskom arpaneta (tal. arpanetta) glaz. mala harfa, harfica arpeggiato it. arpedato (tal.) glaz. kao na harfi, tj. u razlomljenim akor- dima arpeggiatura it. arpedatura (tal.) glaz. niz razlomljenih akorda arpeggio it. arpedo (tal.) glaz. lom- ljenje tona kao na harfi arpikord 121 arteki zdenac arpikord (tal. arpicordo) glazbeni in- strument po zvuku slian harfi, spi- net ars (lat.) umjetnost, umijee; zanat, po- sao; teorija (ili: osnova) umjetnosti ili znanosti ars longa, vita brevis (lat.) umjetnost je duga, a ivot kratak ars mnemonica it. ars mnemonika (lat.) vjetina pamenja arsen (gr. arsenikon) kem. element atomske teine 74,93, redni broj 33, znak As, jedan od najjaih otrova arsenal (fr. arsenal, lat. arsena, tal. ar- senale) skladite za uvanje ratne op- reme; pren. velika zaliha arsenijati (gr. arsenikon) mn. kem. so- li arsenove kiseline arseniti (gr. arsenikon) mn. kem. spo- jevi arsenove kiseline s bazama arsenofagizam (gr. arsenikon, fagein jesti) med. navika uzimanja inae ot- rovnih koliina arsenovih spojeva ra- di jaanja tjelesne snage ili spolne sposobnosti ' arsenogonija (gr. arsen muki, gone raanje) raanje muke djece arslan (tur. arslan, aslan) lav; pren. ju- nak; prijek, ljutit ovjek, nasilnik; bot. biljka zijevalica arsonvalizacija (lat. arsonvalisatio) v. darsonvalizacija ar (tur.) Boje prijestolje na vrhu ne- ba arin (tur. aryn) lakat, rif; mjera za duinu (izmeu 65 i 75 cm; dijelio se na osam urupa, a svaki urup na e- tiri greha); prijanja ruska mjera 0,7112 m; 1500 arina 1 vrsta (1066,781 m) art nouveau it. ar nuvo (fr.) nova um- jetnost na prijelazu iz 19. u 20. st., kod nas poznatija pod imenom Sece- sija artefakt (lat. artefactum) umjetni pro- izvod, ono to je umjetno naprav- ljeno, rukotvorina (za razliku od pri- rodnog proizvoda) arteriektazis (gr. arteria ila, ektasis pomicanje) med. proirenje arterija arterija (gr. arteria ila) anat. krvna ila, ila kucavica (opi naziv za krv- ne ile koje vode krv iz srca u plua ili iz srca u ostale dijelove tijela; pren. glavna prometna ulica u gra- du i si. arterijalitet (lat. arterialitas) fiziol. bo- gatstvo u arterijama; nadmo su- stava arterija i njihovog utjecaja u nekom tijelu; arteriozitet arterijalizacija (lat. arterialisatio) fi- ziol. obnavljanje (ili: oksidacija) krvi arterijski (gr. arteria ila) koji se tie arterija; arterijska krv svijetlocrve- na, oksidirana krv, krv koja je prola kroz plua i primila kisik arteriografija (gr. arteria, grafia) anat. opis (ili: opisivanje) arterija arteriole (lat. arteriolae) mn. fiziol. naj- sitnije arterije, nakon njih dolaze ka- pilare arteriologija (gr. arteria, logia) anat. prouavanje arterija arterioreksis (gr. arteria, rexis puca- nje) med. pucanje arterije arterioskleroza (gr. arteria, skleros tvrd) med. zadebljanje i ovapnjenje stijenki arterija arteriostenoza (gr. arteria, stenos ti- jesan) med. suavanje (ili: suenost) arterija arteriotomija (gr. arteria, tome reza- nje) med. operativno otvaranje arte- rija arteriozitet (lat. arteriositas) fiziol. v. arterijalitet arteritis (gr. arteria) med. upala arte- rija artes liberales (lat.) mn. slobodne um- jetnosti, lijepe vjetine arteki zdenac zdenac kod kojega se voda dobiva dubokim buenjem (po francuskoj pokrajini Artois gdje su apropos 122 atropodi kopali prve takve zdence ve u 12. stoljeu) Arti musices Umjetnosti glazbe (nami- jenjena kua), est natpis na zgra- dama glazbenih zavoda artioka (tal. articiocco, fr. artichaut) bot. cijenjeno povre s mesnatim cvjetnim glavicama artidaktili (gr. artios usko spojen, da- ktylos prst) zool dvopapkar, takopr- stai, takoprsti dvopapkari artifeks (lat. ars, gen. artis umjetnost, facere initi) tvorac, zaetnik, autor, stvaralac, umjetnik, majstor artificijalan (lat. artificialis) umjetni- ki; neprirodan, izvjetaen artikl (lat. articulus zglob, lanak) lanak, napis; toka ugovora; anat. zglob; trg. predmet, stvar, roba u tr- govini; gram. lan; sastavni dio ne- kog spisa, poglavlje, paragraf artikulacija (lat. articulatio) gram. tvorba glasova; jasno i razgovijetno izgovaranje rijei i slogova artikulirati (lat. articulare) gram. tvo- riti glasove; rijei i slogove jasno i razgovijetno izgovarati, razumljivo govoriti artiljerac (fr. artilleur) vojnik koji ru- kuje topom, topnik artiljerija (fr. artillerie) prvobitno: svaka ratna sprava uope; kasnije: topovi, topnitvo, rod vojske naoru- an topovima artist (tal. artista, fr. artiste) umjetnik, poznavatelj umjetnosti; glumac, oso- bito u varijeteu i kabareu; majstor u jahanju, plesa na konopcu (u cirku- su) artistiki (fr. artistique) umjetniki, majstorski artizam (lat. ars, artis umjetnost) na- in umjetnikog, osobito knjievnog izraavanja koje je vie posljedica vjetine i znanja nego istog talenta i osjeaja, te se stoga vie koristi vanjskim sredstvima (rijeju, stilom, kompozicijom i dr.); pretjerana sklo- nost vanjskom obliku umjetnikog djela, "igra rijei" artizan (fr. artisan) zanatlija; glumac; pren. osniva, pokreta artofag (gr. artos, fagos) onaj koji jede kruh artokarpi (gr. artos kruh, karpos plod) mn. bot. krune biljke artolatrija (gr. artos kruh, latreia po- tovanje) potovanje (ili: oboavanje) kruha (hostije) artralgija (gr. arthron zglob, algos bol) med. bol zgloba, probadanje u zglo- bovima artremboleza (gr. arthron, emballo ubaciti, umetnuti) med. namjetanje iaenih zglobova artritian (gr. arthron) koji je u vezi s upalom zglobova; koji je protiv upa- le zglobova (sredstvo, lijek) artritis (gr. arthron) med. upala zglo- bova, probadanje u zglobovima; giht artritizam (gr. arthron zlob) med. gra- da tijela koje je sklono debljini, e- ernoj bolesti, kostobolji, kamencu u ui i mokranom mjehuru, prije- vremenoj arteriosklerozi, neuralgiji, astmi i dr. artro- (gr. arthron) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: zglob, zglobni artrodeza (gr. arthron) operativno u- vrivanje zgloba artrodinija (gr. arthron, odyne bol) med. bol (ili: probadanje) u zglobu artrofioza (gr. arthron, fyo stvaram) med. gnojenje zglobnih kostiju, za- gnojavanje zglobova artrokarcinom (gr. arthron, karkinos rak) med. rak u zglobu artropatija (gr. arthron, pathos bol) med. bol zgloba, zglobobolja artropioza (gr. arthron, pyon gnoj) med. gnojenje (ili: zagnojavanje) zglo- ba artropodi (gr. arthron, pus, podos no- ga) mn. zool. lankonoci artrotomija 123 aseitet artrotomija (gr. arthron, tome reza- nje) med. operativno otvaranje zgloba artroza (gr. arthron) anat. grada zglo- ba, zglob artrozoa (gr. arthron zglob, zoon ivo- tinja) zool. sa zglobovima, ope ime za kukce (insekte), pauke, rakove i crve arundinozan (lat. arundinosus) trsko- vit, bogat trskom, obrastao trskom Arverni mn. keltsko pleme u srednjoj Galiji (danas Auvergne) arvikultura (lat. arvus njiva, cultura uzgajanje) poljoprivreda, zemljorad- nja arza (gr. arsis) metr. glaz. dizanje gla- sa; naglaeni slog stope; suprotno: teza arzan (tal. arso zapaljen, goru) debela crkvena svijea as (lat. as, assis) 1. starorimski sitan novac i jedinica za teinu; 2. najjaa karta; 3. prvak, najbolji u nekoj struci, osobito u portu Asa kralj u staroj Judeji (944904 pr. n. e.), pobjednik u mnogim bitkama asacija (lat. assatio) kuhanje jela i lije- kova u njihovom vlastitom soku asamar (lat. assus peen, amarus go- rak) kem. proizvodi raspadanja koji se stvaraju pri zagrijavanju ivo- tinjskih ili biljnih tvari i daju im za- inski okus, npr. kora od kruha, povrina peenja i dr. asambleja (fr. assemblee) skuptina, zbor, sabor, skup, parlament; u rus- kom (starijem) jeziku zabavna veer u dvoru Petra Velikoga asanacija (lat. sanus zdrav, fr. assainir) smiljen rad na podizanju zdravlja pojedinaca u nekom gradu, kraju ili dravi, popravljanje i poboljavanje opih zdravstvenih prilika, ienje od zaraze, isuenje movarnih mje- sta itd. asanirati (lat. sanus, fr. assainir) po- praviti (ili: popravljati) ope zdrav- stveno stanje u nekom mjestu, kraju ili dravi uvoenjem niza higijens- kih mjera: istoe, isuivanja movar- nih mjesta itd. ascendencija (lat. ascendentia) prava, uzlazna linija srodstva; astr. penja- nje, uzlazak; nadmo, pretenost; mat. rast ascendenti (lat. ascendentes) mn. prav. roaci po uzlaznoj Uniji, preci kao roditelji, djedovi, pradjedovi; suprot- no: descendenti ascenzija (lat. ascensio) penjanje, uzla- enje, uzdizanje; Uzaae Kristovo, Spasovo; napredovanje, polet; astr. penjanje, uzlaenje nebeskog tijela ascidije (lat. asciscere primati, pri- hvaati); mn. platenjaci, prirasli na kamenu i drugim predmetima u moru, mjeinice asciji (gr. a-, skia sjena) mn. zem. sta- novnici arkog pojasa koji dvaput go- dinje ostaju u podne bez sjene, na- ime u dane kad Sunce kod njih pro- lazi kroz zenit ascites (gr. askites, tj. nosos, askos ko- a) med. trbuna vodena bolest ASDIC krat. za engl. Allied Submarine Detection Inuestigation Committee (Savezniki istrani odbor za otkri- vanje podmornica) ureaj za otkri- vanje i lociranje podmornica uz po- mo ultrazvuka (nakon Drugoga svjetskog rata slui za pronalaenje potonulih brodova i podmornica, za ustanovljivanje gdje se nalaze velike plove riba i si.); usp. SONAR ASEAN savez zemalja jugoistone Azi- je (Indonezija, Malezija, Singapur, Tajland, Filipini) asebija (gr. asebeia) bezbotvo, bez- vjerstvo, ateizam aseitet (lat. aseitas, a se esse biti, tj. postojati sam sobom) samostalnost, osobina ljudi koji rade samo po svom vlastitom, unutarnjem nagonu, bez ikakvog vanjskoog poticaja; po sko- aseksualan 124 asibilacija lastikoj teologiji: svojstvo Boga koji uzrok svog bia ima u samom sebi, dakle, postoji sam sobom ili kroz sebe sama (a se est); u novije doba: jai izraz za slobodnu volju aseksualan (gr. a-, lat. sexus spol) bes- polan, koji nema spola, kojem je odu- zeta mogunost oploivanja aseksualizacija (gr. a-, lat. sexuali- satio) unitenje, oduzimanje sposob- nosti oploivanja; kastracija aselenski (gr. a-selenos) bez Mjeseca, npr. aselenska no (za planete Mer- kur i Veneru kae se da su "aselen- ske", bez pratitelja, bez satelita aselgija (gr. aselgeia) razvratnost, razvrat, pohotljivost asemian (gr. asemos) koji nema zna- ka, koji je bez oznake, bez obiljeja asentacija (lat. assenatio) laskanje, udvaranje; ulagivako odobravanje asenzija (lat. assensio) odobravanje, pristajanje uz koga; fil. primanje neega kao istinitog asepsa (gr. a-, sepsis trule) med. na- stojanje da rane ne dou u dodir sa zaraznim klicama (osobito kod ope- racija) aseptian (gr. a-, septikos) koji nije sklon truljenju; koji nema zaraznih klica; v. antiseptian aseptin (gr. a-, sepsis) kem. sredstvo koje uva mlijeko i jela od kvarenja; sastoji se od stipse pomijeane s bor- nom kiselinom aseptol (gr. a-, sepsis trule, lat. oleum ulje) kem. otopina kiseline kao sred- stvo za sprjeavanje truljenja, dobiva se mjeavinom sirove karbolne kise- line ili krezola s koncetriranom sum- pornom kiselinom asercija (lat. assertio) potvrda; prav. slubena potvrda da je netko slobo- dan asertivan (lat. assertivus) v. asertoran asertoran (lat. assertorius) kojim se tvrdi, potvrdan; fil. asertoran sud sud u kojem se odnos izmeu subjekta i predikata iskazuje kao injenica (usp. problematian, apodiktian); asertorna. prisega prav. prisega koja se polae nakon danog iskaza (za raz- liku od promisorne prisege, tj. one koja se polae prije davanja iskaza) aservacija (lat. asservare) uvanje, po- hrana; ostavljanje u pohranu aservat (lat. asservatum) ono to je ostavljeno na uvanje, u pohranu aservirati (lat. asservare) uvati, sau- vati, pohraniti; ostaviti u pohranu asesor (lat. assessor pomonik u slubi) suev pomonik; porotnik asesorat (lat. assessoratum) zvanje po- mong suca; sudsko pomonitvo asesura (lat. assessura) v. asesorat aseveracija (lat. asseveratio) ozbiljno uvjeravanje ili tvrenje neega, doka- zivanje, prisizanje u neto aseverativan (lat. asseverare dokazi- vati) potvrdan, dokazni asfalt (gr. asfaltos) kem. zemna smola, paklina, smjesa raznih ugljikovodi- ka u kojoj ima i kisika, duika i sum- pora; pomijean s vapnencom upo- trebljava se za pravljenje plonika i za izolaciju zidova od vlage asfaltirati (gr. asfaltos) prevui asfal- tom asfiksija (gr. a-, sfyxis bilo) med. pre- stanak ili usporenost kucanja srca zbog neke mehanike prepreke, oba- mrlost, najvii stupanj nesvjestice asfiktian (gr. a-, sfyxis) med. koji je u dubokoj nesvjestici, polumrtav, obamro asfodel (gr. asfodelos) kod Homera: biljka na poljima donjeg svijeta, "cvi- jet smrti"; nai izrazi: primorski brden, apljan, epljez, kraljevo kop- lje (rod biljaka iz porodice ljiljana) asibilacija (lat. assibilatio) gram. pre- tvaranje stranjonepanih i zubnih suglasnika u afrikate, tj. njihovo iz- govaranje zajedno sa sibilantima asibilirati 125 asinus ad lyram asibilirati (lat. assibilare) gram. pre- tvarati stranjonepane i zubne su- glasnike u afrikate asiduitet (lat. assiduitas) tonost; po- stojanost, ustrajnost asiento it. asjento (p.) ugovor pa- njolskih vladara (u 16.18. st.) s tr- govakim partnerima i podjela ovi- ma prava da monopolistiki uvoze odreden broj robova iz crnakih ze- malja u amerike (panjolske) kolo- nije asignacija (lat. assignatio) doznaka, uputnica, nalog za isplatu asignant (lat. asignans) onaj koji alje uputnicom novac, poiljatelj asignat (lat. assignatus) osoba na koju glasi uputnica, doznaka, nalog; uput- nica na primanje godinjeg dohotka od nekretnina; papirni novac iz vre- mena Francuske revolucije (19. IV. 1790.), tiskan radi likvidiranja drav- nih dugova asignatar (lat. assignatarius) osoba na koju glasi uputnica ili doznaka, pri- matelj novca po uputnici ili nalogu asignatura (lat. assignatura) v. asig- nacija asignirati (lat. assignare) uputnicom doznaiti (ili: doznaavati), izdati (ili: izdavati) nalog za isplatu neke svote asilogistian (gr. a-, syllogismos po- sredni zakljuak) log. iz kojega se ne moe izvesti zakljuak asimetrian koji nema simetrije, ne- razmjeran, neskladan, nejednak asimetrija (gr. asymmetria nesimet- rinost) nerazmjernost, neskladnost, nejednakost, neravnomjernost asimfonija (gr. a-, symfonia) nesklad, neskladnost; pr. asimfonian asimilacija (lat. assimilatio) izjedna- enje, izjednaavanje; gram. jed- naenje (po zvunosti, po mjestu tvor- be glasova); psih. primanje u svijest novog sadraja (doivljaja) i njegovo prilagoavanje sadraju svijesti; fi- ziol. zbivanje kojim stanice pretva- raju hranu u tvari od kojih se same sastoje (proces asimilacije) asimilirati (lat. assimilare) izjednaiti, izjednaavati, prilagoditi, prilagoa- vati; gram. jednaiti; fiziol. primiti u se, primati u se, pretvoriti hranu u organsku tvar asimpatija (gr. a-, sympatheia) nena- klonost; nedovoljno suosjeanje, ne- dostatak suuti asimptota (gr. a-, symptotos koji se ne poklapa) mat. linija kojoj se pri- bliava neka krivulja, ali je nikad ne sijee, npr. hiperbola ima dvije asimptote; simbol beskrajne ljudske tenje koja nikad ne postie svoj cilj; Leibniz je nazvao ovjeka "asimp- totom boanstva" asimptotian (gr. a-, symptotos koji se ne poklapa) koji se ne poklapa, nepoklopljiv asimulacija (lat. assimulatio) pretva- ranje, prijetvornost, licemjerje asindeton (gr. a-, syndeton) poet. pjes- nika figura u kojoj se izostavljaju veze izmeu dviju ili vie reenica, ili izmeu lanova jedne reenice, npr.: //O ene, dajte da pjevam je- dan razdrti psalam//uasan, oajan, grozan, bolestan, krvav, nervozan... asindetski (gr. a-, syndetos nevezan) koji je bez veze, bez sveza, bez sve- zica asindezija (gr. asyndesia nevezanost, nespojenost) ret. nedostatak veze u reenicama, nevezanost; usp. asin- deton asinkronian (gr. a-, syn s, chronos vrijeme) neistovremen, nejednako- vremen, neistodoban asinus ad lyram it. azinus ad liram (lat.-gr.) magarac u liru (uzreica koja odgovara naem: razumije se kao magare u kantar, tj. nesposoban je, glup je) Asinus Buridani.., 126 asomatian Asinus Buridani inter duo prata (lat.) Buridanov magarac izmeu dvi- je livade; v. Buridanov magarac asiriologija znanost koja prouava knjievnost, jezik, povijest i starine Asirije i Babilona asistencija (lat. assistentia) pomaga- nje, pomo, potpora; prisutnost asistent (lat. assistens) pomonik, po- maga, zamjenik; mlai inovnik asistirati (lat. assistere) pomagati ne- kome u poslu; pratiti nekoga; biti nazoan emu asistolija (gr. a-, systole skupljanje, stezanje) med. opi naziv za sve teke poremeaje u organizmu zbog nedo- voljnog rada sranog miia, neste- zanje srca asitija (gr. asitia nejedenje, gladova- nje) post; nedostatak volje za jelom; nedostatak hrane askaride (gr. askaris) mn. zool. djeje gliste asket (gr. asketes) pustinjak, pokajnik, onaj koji svojevoljnim gladovanjem i muenjem tijela svladava u sebi stra- sti i prohtjeve asketiar (gr. askeo) pisac pobonih djela, bogougodnih spisa asketika (gr. askeo) nauavanje o as- kezi asketizam (gr. askeo skrbiti se) nain miljenja i ivljenja asketa, pustinja- tvo, pokajnitvo u muenju tijela odricanjem asketski (gr. asketos) pokajniki, bo- gougodan; odgojni askeza (gr. askesis) pustinjatvo, po- kajnitvo, ugaanje Bogu do krajnjeg samoodricanja; muenje tijela radi to uspjenijeg svladavanja tjelesnih strasti i prohtjeva kako bi dua bila to neovisnija o tijelu i time se mogla posvetiti svome pravom opredjeljenju asklepijadska strofa metr. veza as- klepijadskog stiha s drugim vrstama stihova asklepijadski stih metr. vrsta klasi- nog stiha, nazvanog po grkom pjes- niku Asklepijadu, sastoji se od dvaju (mali asklepijadski stih) ili triju ho- rijamba (veliki asklepijadski stih), u poetku s trohejom ili spondejom, i s jambom na zavretku Asklepije starogrki bog lijenitva; kod Rimljana: Eskulap; Asklepijadi po- tomci Asklepijevi, lijenici i uitelji lijenitva askus (gr.) organ za razmnaanje glji- va mjeinarki; askomiceti razred glji- va koje stvaraju truske u mjeini- cama asocijacija (lat. associatio) udruivanje, spajanje, vezivanje; drutvo, udrue- nje; fil. asocijacija ideja vezivanje predodaba na taj nain to jedna predodba izazove u svijesti neku drugu; asocijacionistika psihologija smjer u psihologiji koji sve duevne pojave objanjava iz predodaba i nji- hovih mehanikih veza te svu du- hovnu djelatnost svodi na asocijaci- ju ideja asocijalan (gr. a-, lat. socialis) nedru- evan, nedrutven; koji ne voli dru- tvo i ne eli biti njegov koristan lan; koji je ravnoduan prema op- im potrebama i interesima zajed- nice asocijativan (lat. associare zdruiti, associativus) koji zdruuje ili sjedi- njuje, koji nadovezuje na neto asocirati (lat. associare) pridruiti, udruiti, spojiti, vezati; primiti za su- radnika, lana; asocirati se zdruiti se, udruiti se asodian (gr. as-odes koji osjea ga- enje, koji izaziva gaenje, odis pre- zasienost) med. asodina. groznica groznica praena povraanjem asolirati (fr. assoler) zasijavati zemlju naizmjenino razliitim usjevima asomatian (gr. a-somatos) netjelesan asomnija 127 aspirirati asomnija (gr. a-, lat. somnus san) med. nesanica asonanca (lat. assonantia) poet. samo- glasniko podudaranje, stih u kojem se rimuju samo samoglasnici, nepot- puna rima; glaz. jednakost tonskih figura u jednoj glazbenoj misli asonancija (lat. assonantia) v. aso- nanca asonirati (lat. assonare) biti slian po zvuku ili glasu, slino zvuiti asortiman (fr. assortiment) potpuno i sreeno skladite robe; zbirka razne robe iste vrste (npr. knjiga); biranje, odabiranje asortirati (fr. assortir) srediti (ili: sre- ivati) po vrstama, odabrati stvari jedne prema drugima; opskrbiti skla- dite robom; opremiti asortisaa (fr. assortissage) trg. iz- dvajanje (ili: sreivanje) robe po vr- stama asotija (gr. asotia) razvratnost, raz- vrat, raskalanost Aspalathos ilirsko, a kasnije grko na- selje na podruju dananjeg Splita asparagus (gr. asparagos) paroga; rod bilja iz porodice ljiljana; asparagin organski spoj koji se nalazi u parogi Aspazija ugledna atenska hetera iz V. st. pr. n. e., prijateljica i kasnije ena Periklova aspekt (lat. aspectus) izgled, pojava, lik; stajalite, gledite; astr. poloaj pla- neta promatran sa Zemlje; pren. do- bar znak aspera nec terrent it. aspera nek te- rent (lat.) potekoe ne zastrauju asperacijski sustav (lat. asper ljut, otar) izricanje jedinstvene kazne za vie povreda kaznenog zakona to ih je poinio isti poinitelj, tako da mu se za sva djela izrie kazna koja se sastoji u povienju kazne utvrene za najtee kazneno djelo aspergioloza (lat. aspergillus) med. bo- lest izazvana gljivicom aspergillus fumigatus u organizmu ljudi i ivo- tinja, osobito kod osoba koje imaju posla sa itom i branom; kod ljudi se pojavljuje u obliku plune tuber- kuloze (pseudo-tuberkuloza) asperifolija (lat. asperifolia) mn. bot. biljka s hrapavim liem asperitet (lat. asperitas) hrapavost, ne- ravnina; surovost, grubost, neotesa- nost; tvrdoa, krutost aspermatian (gr. a-, sperma) v. as- permian aspermatizam (gr. a-, sperma sjeme) med. v. aspermizam aspermian (gr. aspermos) med. koji nema sjemena, koji ne moe izlu- ivati sjeme aspermija (gr. a-, sperma) med. v. as- permizam aspermizam (gr. a-, sperma sjeme) med. uroena ili steena nemogu- nost izluivanja sjemena iz spolnih lijezda aspida (gr. aspis, aspidos) zool. zmija otrovnica, egipatska naoarka; pren. zla i opaka ena aspik (fr. aspic) kub. hladetina aspiracija (lat. aspiratio) gram. izgo- varanje s hukom, s dahom; sisanje, usisavanje, udisanje, uvlaenje u se- be; tenja, elja za neim; enja aspirant (lat. aspirans) kandidat, onaj koji tei za neim (poloajem, zva- njem) aspirata (lat. aspirata sc. littera) gram. suglasnik s aspiracijom aspirator (lat. aspirator) sprava za usi- savanje praine, plina ili tekuine, usisava; ventilator aspirin farm. tvorniko ime za aceti- losalicilnu kiselinu (77%), praak koji otklanja povienu temperaturu i iza- ziva znojenje, upotrebljava se kao li- jek protiv glavobolje, reumatizma, prehlade i si. aspirirati (lat. aspirare) traiti neto, teiti za neim; udisati, uvlaiti u aspra 128 asteroidi sebe, usisavati; gram. izgovarati iz grla, s dahom, s hukom; glaz. u pje- vanju: udahnuti zrak tako da se u- je aspra (gr. aspros bijel) najmanja nov- ana jedinica u Turskoj assai (tal. assai) glaz. vrlo, dosta Assunta (lat. assumere primiti, uzeti k sebi) slik. motiv Bogorodina uzaa- ca na nebo astakolit (gr. astakos rak, lithos ka- men) geol. okamenjeni rak Astarta (Astarot, Istar) feniko-sirij- ska boica ljepote, slino kao kod Gr- ka Afrodita a kod Rimljana Venera; u semitskoj mitologiji najpotovanija boica, pramajka svega ivoga, go- spodarica neba i zemlje, rata i mira, ljubavi i raanja astatian (gr. astatos nestalan, nepo- stojan) koji nema smjera, koji se u svakom poloaju nalazi u ravnotei, bez odreene orijentacije; astatine igle fiz. dvije podjednake magnetne igle postavljene tako jedna nad dru- gom da su im polovi suprotno okre- nuti ime su zatiene od utjecaja Zemljinog magnetizma, te su tako slobodno izloene svakom vanjskom djelovanju astazija (gr. astateo) nemir, neposto- janost; med. bunilo, bacakanje te- kog bolesnika, asteizam (gr. asteismos istanan, sup- tilan, dosjetljiv govor, asti grad) gradsko ponaanje, profinjen ton u ophoenju; duhovit govor; ret. kad netko toboe hoe neto preutjeti pa ipak kae; zadirkivanje Astek pripadnik starog indijanskog na- roda u Meksiku koji je imao visoku kulturu i vrstu dravnu organiza- ciju; asteki jezik v. nahuatl-jezici; as- teko pismo meksiko pismo, derivat maja-pisma, slikovnog (piktograma), znakovnog (ideograma) i poetaka zvukovnog (fonograma) pisma astenian (gr. asthenes) nemoan, slab; oronuo; koji potjee od slabosti; astenina groznica ivana groznica; psih. astenian afekt duevno uzbu- enje kojim se slabe tjelesne radnje, npr. tuga; supr. stenian afekt astenija (gr. astheneia slabost) med. nemo, slabost, neotpornost prema naporu (kao posljedica preleane bo- lesti ili kao predznak opasnih bole- sti) astenologija (gr. astheneia nemo, oronulost, logia) med. dio medicine koji se bavi uzrocima i lijeenjem sla- bosti, prouavanje asteninih bolesti astenomakrobiotika (gr. asthenes, makros dug, bios ivot) umijee da se slab organizam odri dugo u ivo- tu astenopija (gr. asthenes, orao vidim, gledam) med. slabost vida, slab vid, lako zamaranje oiju aster (gr. aster zvijezda) bot. biljka glavoika, lijepa kata; tisk. vrsta slo- va, tzv. prijelazna antikva asterian (gr. asteroeis) zvjezdast; zvjezdan, pun zvijezda; zvjezdani, ko- ji potjee od zvijezda, npr. utjecaji asterisk (gr. asteriskos) zvjezdica u knjigama (*), kao znak kojim se i- tatelj upuuje na primjedbu ispod teksta asterizam (lat. asterismus, gr. aster zvijezda) fiz. svjetlosna pojava kod koje od neke svijetlee toke izbijaju svjetlosne zrake, npr. osobina nekih vrsta tinjca koji, zbog interferencije svjetlosti, pokazuju zvjezdaste zrake kad se kroz njih gleda asterizma (gr. aster) zvijee, skupi- na zvijezda asteroidan (gr. asteroides) zvjezdolik, u obliku zvijezde; sjajan asteroidi (gr. aster, eidos oblik) mn. astr. zvjezdice, mali, golim okom ne- vidljivi planeti izmeu Marsa i Ju- asteronim 129 astrodiktik pitera, npr. Ceres, Juno, Astrea, Ve- sta i dr.; planetoidi asteronim (gr. aster zvijezda, onoma ime) knjievno djelo ili novinski la- nak koji umjesto pieva potpisa ima tri zvjezdice (***); usp. pseudonim asti (tal.) vrsta talijanskog vina (po gra- du Astiju); asti spumante (tal. spuma pjena) pjenuavo vino, pjenuac, tali- janski ampanjac astigmatian (gr. a-, stigma) koji ima svojstva astigmatizma astigmatizam (gr. a-, stigma toka) fiz. nesposobnost nekog optikog su- stava za otro odslikavanje zbog raz- liite zakrivljenosti povrina koje lome svjetlost u razliitim ravnina- ma; med. mana oka kojoj je uzrok nepravilnost ronice i lee te zato na- staje nejasna slika astigmometar (gr. a-, stigma, metron) opt. sprava za odreivanje jaine astigmatizma astigrafija (gr. asti grad, grafo) opisi- vanje gradova Astijanaks (gr. "vladar grada") sin Hektora i Andromahe; nakon ulaska u Troju Grci su ga strmoglavili sa zidina astilon (gr. a-, stylos stup) arhit. gra- evina bez stupova astinomija (gr. asti grad, nomos za- kon) upravljanje gradom, uprava grada; nadzor nad kuama astma (gr. asthma) med. sipnja, teko i kratko disanje u napadajima; pr. astmatian astmatiar (gr. asthma) sipljivac, onaj koji boluje od sipnje ili astme (iv- ane, srane, eluane) astrafobija (gr. astron zvijee, zvijez- da, fobos strah) med. pretjerano velik strah od groma ili grmljavine astragal (gr. astragalos) kocka; anat. skona kost, glenjaa; arhit. obru, vijenac na gornjem dijelu stupa, odvaja kapitel od donjeg dijela astragalizam (gr. astragalos) igra kockom, kockanje astragalomantija (gr. astragalos koc- ka, manteia proricanje) proricanje iz kocaka na kojima stoje slova iz kojih se, nakon svakog bacanja, sastavlja odgovor na postavljeno pitanje astrahan skupocjeno janjee krzno s crnosjajnom i kovrastom vunom (na- ziv po rus. gradu Astrahanu) astralit (lat. astrum zvijezda, gr. li- thos) tamnocrveno staklo s iverjem plavkasta sjaja, slui za izradu raz- nih ukrasa astralni (lat. astralis) koji se tie zvi- jezda, koji potjee od zvijezda, zvjez- dani, zvjezdast, u obliku zvijezde; astralna svjetlost zvjezdana svjetlost, osobito izmeu zvijezda Kumove sla- me, slabija nego na ostalom nebu, izgleda da potjee od bezbrojnih, ve- oma udaljenih i pojedinano nevid- ljivih zvijezda; astralni duhovi u sta- rom istonjakom vjerovanju u zvi- jezde: duhovi zvijezda zamiljenih kao iva bia; u srednjem vijeku: pali aneli, due umrlih, duhovi postali od vatre koji lebde izmeu neba, zemlje i pakla; astralno tijelo tijelo bez zemaljskih, tjelesnih osobina, uzimaju ga na sebe duhovi kad se pojavljuju; drugo, eterino tijelo o- vjeka, po nauavanju okultizma; as- tralni svijet zvjezdani svijet, svijet zvijezda, zvjezdano nebo astro- (gr. astron) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: zvijezda astrobolizam (gr. astrobolismos, as- tron, balio bacam) med. udar suna- nice, sunanica; smrt ili obamrlost od udara munje astrodiktik (gr. astrodeiktikon) poka- ziva zvijezda, sprava pomou koje se svaka zvijezda pokazana na ne- beskoj kugli moe lako pronai i na nebu atalsko blago 132 Atena pije, ima umrijeti); to je uspjelo Hi- pomenu, Posejdonovom praunuku; njemu je Artemida dala tri zlatne jabuke koje je on u utrci odbacivao; radoznala Atalanta zaustavljala se kod svake odbaene jabuke, dizala ih i tako zaostajala, to je koristilo Hipomenu i on je stigao na cilj; imali su sina Partenopeja (gr. "djeak s djevojakim licem"), koji je kasnije naao smrt pod Tebom u pothvatu "Sedmorice protiv Tebe" atalsko blago golemo, neizmjerno bo- gatstvo koje je 133. pr. n. e ostavio pergamski kralj Atalos (Attalos) Rimljanima u nasljedstvo ataman (rus., njem. Hauptmann) voa kozakog odreda, obino s inom pu- kovnika; kozaki harambaa; het- man atambija (gr. athambia) hrabrost, ne- ustraivost atanatizam (gr. a-thanatos besmrtan) vjerovanje u besmrtnost due; atani- zam atanatologija (gr. a-thanatos besmr- tan, logia) nauavanje o besmrtnosti due atanazija (gr. athanasia) besmrtnost, neumrlost atanizam (gr. athanasia besmrtnost) v. atanatizam ataraksija (gr. ataraxia) fil. duevni mir, duevno spokojstvo, stanje bez strasti atae (fr. attache) slubena osoba do- dijeljena diplomatskom predstav- nitvu u kojem ima ulogu savjetnika; pren. odan ovjek, privrenik atairati (fr. attacher) dodijeliti na rad; primamiti; naviknuti se na neto, za- voljeti neto ataman (fr. attachement) odjel, odsjek Ataturk ("Otac Turaka") pridjevak tur- skog generala Mustafe Kemala (18811939), najveeg reformatora i modernizatora ivota u Turskoj ataumazija (gr. a-, thaumaso udim se, divim se) neuenje, ravnodu- nost atavistiki (lat. atavus) naslijeen od predaka (tjelesne i duevne osobine) atavizam (lat. atavus predak) slinost s precima; sluaj kad se kod poto- maka pojave neke duevne i tjelesne osobine njihovih predaka, naslijede osobina predaka atehnian (gr. atechnikos) neiskusan, nevjet, nespretan atehnija (gr. atechnia) nespretnost, nevjetost (npr. nekog lijenika); ne- razumijevanje neke umjetnosti ili vjetine ateist (gr. atheos bezboan) bezbo- nik, onaj koji ne vjeruje u postojanje Boga ateizam (gr. atheos bezboan) bezbo- nost, bezbonitvo; negiranje da po- stoji Bog ili boanski poredak u svi- jetu ateknija (gr. ateknia bezdjetnost) ne- plodnost, brak bez djece atelana (lat.) vrsta dramske improvi- zacije; v. fabula Atellana atelaa (fr. attelage) zaprega; zapreni pribor; voj. topovski pribor atelija (gr. ateleia) nesvrhovitost, bes- ciljnost; osloboenje od poreza i dr- avnih nameta atelijer (fr. atelier) umjetnikova soba za rad; radionica slikara, kipara dr. atemperirati (lat. attemperare) ubla- iti, ublaavati, utiati, utiavati atemporirati se (lat. a tempore) pona- ati se prema vremenu, prema pri- likama, prilagoavati se duhu vre- mena Atena (gr. Athena) mit. ki Zeusova, po legendi niknula iz njegove glave, boica zatitnica umjetnosti i vje- tina, osobito enskih, zatitnica ju- naka i gradova, posebice grada Ate- ne, boica rata; (kod Rimljana: Mi- nerva) atenej 133 Atlant atenej (lat. Athenaeum) vii odgojni za- vod u Rimu, osnovao ga je car Had- rijan radi njegovanja znanosti i um- jetnosti i nazvao ga po gradu Ateni, kao sreditu cjelokupne naobrazbe onoga vremena; otuda: ueno dru- tvo, via kola; u novije doba i kao naslov knjievnih asopisa atentat (lat. attentatum od attentare, atemptare napasti, pokuati) protu- pravan napad na neiji ivot, imanje ili ast; zloin, zloinaki napad; po- kuaj ubojstva; attentata crimina it. atentata krimina (lat.) mn. prav. pokuani ili neizvreni zloini atentator (lat. attentator) onaj koji vri atentat atentirati (lat. attentare) pokuati ne- to protiv koga ili ega, izvriti zlo- inaki pokuaj, nasrnuti na tue pravo, napasti, napadati atenuator (lat. attenuare umanjivati, ublaivati) priguiva, naprava za smanjivanje neke fizikalne veliine ateoretian (gr. a-theoretos) koji ne zna, neupuen, nevian emu ateramija (gr. a-teramnos tvrd) med. teka probava, loa probava aterenizacija (lat. ad k, fr. terrain tlo, zemljite) prilagoavanje biljaka novom tlu aterirati (fr. atterrir) zrak. spustiti se zrakoplovom na zemlju; pom. pri- stati, doi k obali aterman (gr a-, thermaino) fiz. v. adi- jaterma aterom (gr. ather kaa, prekrupa) cis- tino proirenje lijezde lojnice, u obliku vora (najee na glavi) atest (lat. attestari posvjedoiti) pis- mena potvrda, svjedodba, uvjerenje; atestat atestacija (lat. attestatio) ovjeravanje, potvrivanje; svjedodba, uvjerenje, pismena potvrda atestat (lat. attestatum) v. atest atestirati (lat. attestari) potvrditi, ovje- riti, posvjedoiti; izdati svjedodbu, uvjerenje, potvrdu; pozivati (ili: po- zvati) za svjedoka ateteza (gr. athetesis) odbacivanje, po- nitavanje, ukidanje, proglaenje ne- vaeim aticizam (gr. attikismos) atiki nain govora; atika suptilnost u nainu miljenja i izraavanja; atika duho- vitost i dosjetljivost atiki (lat. atticus) svojstven atikom duhu, tj. suptilan, uglaen, duhovit, dosjetljiv; atika sol duhovit i suptilni nain izraavanja Atik Tit Pomponije ugledan Rimlja- nin, prijatelj Ciceronov, pomaga knjievnika i umjetnika (10932 pr. n. e.) atika (lat. attica, fr. attique) arhit. ka- rakteristine odlike starog atikog graevnog stila; osobito: ukraava- nje graevina stupovima Atila (got. "tatica") kralj Huna (5. st. n. e.), kranski povjesniari prozvali ga "Bi Boji" atila kratak konjiki kaput s gajtani- ma, nazvan po imenu hunskog kralja Atile atimija (gr. atimia) liavanje asti (vr- sta kazne kod starih Atenjana koja se sastojala u liavanju svih graan- skih prava) atimirati (gr. atimazo) liiti (ili: lia- vati) asti, ne potovati, prezirati; li- iti koga graanskih prava atipian (gr. a-, typos oblik; uzor) ne- uredan, nepravilan koji odstupa od utvrenog uzorka; atipine bolesti bolesti koje se ne razvijaju pravilno atipija (gr. a-, typos oblik; uzor) med. nepravilnost u razvoju neke bolesti atitida (fr. attitude, tal. attitudine), po- loaj, dranje tijela, stav; ponaanje; u baletu: stajanje na jednoj nozi Atlant (gr. Atlas) mit. v. Atlas atlanti 134 atmosferski atlanti (gr. Atlas) arhit. stupovi u ob- liku ovjeka koji dre opivnicu Atlantida (gr. Atlantis) legendarni otok koji se, prema Platonu, nalazio u Atlantskom oceanu, oko 9000 go- dina prije njega, i bio "vec'i nego Azija i Lidija zajedno", kasnije potonuo u more Atlantik (engl. Atlantic) Atlantski oce- an, nazvan po divu Atlasu koji, po grkoj mitologiji, dri na svojim le- ima kuglu zemaljsku atlantski (lat. atlanticus) gorostasan, divovski, velik i snaan; koji pripada planini Atlasu; otuda: koji pripada zap. Africi, zapadnoafriki Atlas (gr. Atlas) mit. div koji, po vje- rovanju starih Grka, dri na svojim leima nebeski svod (Atlant); zem. planina u sjeverozapadnoj Africi atlas (gr. Atlas) zem. knjiga sa zemljo- vidima svih dijelova svijeta; anat. prvi vratni prljen; trg. sjajna svilena tkanina atlet (gr. athletis) natjecatelj na javnim gimnastikim natjecanjima kod sta- rih Grka i Rimljana; ovjek koji se bavi atletikom, borac, hrva; pren. veoma jak i lijepo razvijen ovjek atletika (gr. athletike) skup vitekih narodnih igara koje su njegovali jo i stari Grci, osobito na olimpijskim i drugim igrama, a koje se i danas u cijelom svijetu njeguju po utvrenim meunarodnim pravilima; portska grana, dijeli se na laku i teku atle- tiku atletski (gr. athletikos) koji se tie at- leta ili koji pripada atletu, koji ima osobine atleta, lijepo i pravilno razvi- jen, veoma snaan; koji pripada at- letici atlija (tur. atli) konjanik; usp. at atlotet (gr. athlo-thetes) sudac u borbi i dodjeljiva nagrada atman (ind.) dah, ivotni dah, dua; u indijskoj fil.: dua, pravo ja, bit osobe ili stvari uope, dua svijeta, naelo svijeta atmidijatrija (gr. atmis, atmidos para, iatreia lijeenje) med. v. atmijatrija atmidijatrika (gr. atmis para, iatreia) med. v. atmidijatrija atmidometar (gr. atmis para, metron) sprava za mjerenje koliine ispara- vanja vode; atmidoskop, atmoskop, atmometar atmidoskop (gr. atmis, skopeo) v. atmidometar atmijatrija (gr. atmis para, iatreia li- jeenje) med. lijeenje pomou pare, parnih kupelji; lijeenje inhalacijom; atmidijatrija, atmijatrika atmologija (gr. atmos para, logia) zna- nost o isparavanju, o pretvaranju vo- de u paru atmometar (gr. atmos, metron) v. at- midometar atmosfera (gr. atmos, sfaira kugla) zrani omota, plat plinova koji oba- vijaju Zemlju; fiz. fizika atmosfera tlak koji vri ivin stup visine 76 cm na 0C na morskoj razini zem. irine 45 na 1 cm 2 , to iznosi oko 1,093 kg na 1 cm 2 ; atmosferski tlak dolazi od teine zraka; tehnika atmosfera oznauje tlak jednog kilograma na 1 cm 2 , a u praksi te dvije atmosfere znae isto; pren. sredina u kojoj o- vjek ivi i razvija se, ozraje; usp. troposfera, stratosfera atmosferilije (lat. atmosfaerillia) mn. tvari iz atmosfere; zrana tijela atmosferografija (gr. atmos, sfaira, grafia) opisivanje (ili: opis) atmosfe- re atmosferologija (gr. atmos, sfaira, lo- gia) znanost o atmosferskim poja- vama atmosferski (gr. atmos, sfaira) koji se tie zranog omotaa Zemlje ili pri- pada zranom omotau Zemlje; atmo- sferski zrak obini zrak koji udie- ato 135 Atos mo; atmosferski elektricitet v. elektri- citet ato (tal. atto) kaz. in, pojava; atto di cadenza it. ato di kadenca (tal.) glaz. zavretak glazbenog djela kadencom, osobito djela za pjevanje atocija (gr. atokos) med. nesposobnost raanja, neplodnost atocije (lat. atocia) mn. med. sredstva koja ine nesposobnim za raanje atofan kem. fenil-kinolin-karbonska kiselina, ukasti kristali gorka oku- sa; upotrebljava se kod bolesti zglo- bova, reumatizma i dr. atoksian (gr. a-, toxikos otrovan) koji ne sadri otrov, neotrovan atoli (malaj.) geol. niski otoci prstenas- tog oblika koji su nastali zbog raslo- javanja koralja; u njihovoj se sredini nalazi plitka laguna, a strane im se strmo sputaju prema morskom dnu atolmija (gr. atolmia) straljivost, bo- jaljivost, kukaviluk atom (gr. atomos nedjeljiv) 1. fil. naj- manji djeli kem. elemenata za koji se sve do poetka XX. st. mislilo da je nedjeljiv; suvremena fizika utvr- dila je da je atom djeljiv i da pred- stavlja sloen sustav koji se sastoji iz pozitivno napunjene jezgre i elek- trona koji se, s negativnim nabojem elektrinog elementarnog kvantuma, kreu oko njega; jezgra ima isto tako sloen sustav: ona se sastoji iz pro- tona i neutrona; pri sudaru vrlo brzih djelia (protona, neutrona, alfa-es- tica i dr.) dolazi do cijepanja (dezin- tegracije) atomskih jezgra i pretva- ranja atoma u druge oblike; u takvim zbivanjima to cijepanje dovodi do izdvajanja goleme koliine energije (atomska energija); 2. pren. najsitniji djeli neega, veoma siuna stvar atomistiar (gr. atomos) filozof prista- a atomizma atomistika (gr. atomos) fiz. znanost o atomima, tj. o najsitnijim djeliima iz kojih su tijela sastavljena; atomo- logija Atomium graevina u belgijskom gradu Bruxellesu u obliku modela atoma atomizacija (gr. atomos nedjeljiv) pren. razdvajanje na sitne dijelove; usp. atom atomizam (gr. atomos) fil. nauavanje po kojem su sve stvari sastavljene od izoliranih elemenata (atoma) i po kojem se sve to postoji zasniva na spajanju i razdvajanju tih elemenata atomizirati (gr. atomos nedjeljiv) pren. razdvajati na sitne dijelove; usp. atom atomologija (gr. atomos) fiz. v. ato- mistika atomska bomba bomba ije se strahovito razorno djelovanje zasniva na jezgrinoj energiji, energiji estica koje ine sam atom atomska teina fiz. broj koji pokazuje koliko je puta atom nekog elementa tei od atoma vodika atomski (gr. atomos) koji se tie atoma; pren. veoma sitan, nedjeljiv atomvolum (gr. atomos, lat. volumen obujam) fiz. odnos atomske teine prema gustoi Aton staroegipatsko boanstvo sunca atonian (gr. atonos) bezglasan; klo- nuo, malaksao, slab, umoran, mlitav; gram. nenaglaen atonifikacija (gr. atonos olabavljen, lat. facere initi) med. omlitavljenje, uspavljivanje atonija (gr. atonia) bezglasnost; med. mlitavost, klonulost, malaksalost, slabost tijela; gram. nenaglaenost atonon (gr. atonon) gram. nenaglaena rije atopian (gr. atopos) koji nije na pra- vom mjestu, neprilian, neobian atopija (gr. atopia) nepristojnost, ne- prilinost, proturjenost Atos (gr. Athos) gora na poluotoku Hal- kidici; kasnije: sjedite mnogih mo- Atos a 136 atropin nakih redova pravoslavne crkve (Sveta gora) Atosa (gr. Atossa) majka perzijskoga kralja Kserksa, pobijeenog u bitki kod Salamine (480. pr. n. e.) atrabilitet (lat. atra tamna, crna, bilis u, atrabilitas) med. utica atrahencije (lat. attrahentia) med. sredstva za izvlaenje, melemi (npr. koji izvlae gnoj) atrahirati (lat. attrahere) privlaiti; primamljivati atrakcija (lat. attractio privlaenje) pri- vlanost, privlana sila; stvar koja privlai, privlaan predmet, zabava, zanimljivost; znamenitost; uzajamno privlaenje; suprotno: repulzija atraktibilan (lat. attractibilis) primam- ljiv atraktibilitet (lat. attractibilitas) pri- vlanost, primamljivost atraktivan (lat. attractivus) privlaan, primamljiv; supr.: repulzivan atraktoran (lat. attractorius) privlaan Atrej (gr. Atreus) mikenski kralj, unuk Tantalov, sin Pelopov, brat Tijestov, otac Agamemnonov i Menelajev atremian (gr. atremes koji ne dre, nepokretan, miran) miran, tih, nepo- mian, koji se ne koleba atremija (gr. atremia nepokretnost, mir; neustraivost) mirnoa, mir; pouzdanost, vrstina, odlunost atremograf (gr. atremeo ne drem, ne uzrujavam se, grafo) sprava za sprjeavanje gra pri pisanju atrepsija (gr. a-, trefo hranim) med. atrofija kod dojenadi; usp. atrofija atrezija (gr. a-, tresis buenje) med. nedostatak prirodnog otrova; sraslost pojedinih otvora u tijelu atribucija (lat. attributio) davanje (ili: ustupanje) povlastica; pripisivanje, pridavanje, mjerodavnost, djelokrug, pravo atribut (lat. attributum, attribuere pri- davati, pripisivati) svojstvo, kakvoa, znak, obljeje, oznaka; gram. pridjev, zamjenica ili broj koji poblie ozna- uje imenicu; fil. bitna, trajna osobi- na neega, glavna osobina (od bes- krajnog broja atributa beskrajne sup- stancije ljudskoj spoznaji pristupa- na su samo dva: prostornost i mi- ljenje, po Spinozi) atributivan (lat. attributivus) pridje- van, dodan atricija (lat. attritio) med. trenje, oje- danje, ojedenost koe; prividno ka- janje, vanjska poniznost samo zbog straha od kazne (suprotno: kontri- cija) Atrid jedan od sinova legendarnog kralja Atreja: Agamemnon ili Mene- laj (grki junaci pod Trojom) atrihian (gr. a-, thrix) koji nema kose ili dlaka atrihija (gr. a-, thrix dlaka, kosa) med. nedostatak kose ili dlaka atrij (lat. attrium) predsoblje u staro- rimskoj kui; dvorana za primanje posjetitelja; prednji dio hrama; med. srana pretkomora, pretklijetka atrium mortis (lat. atrium mortis) predsoblje smrti, predznaci (ili: vjes- nici) smrti atrocitet (lat. atrocitas) grozota, stra- hota, uas; strogost, surovost, nemi- lost atrofian (gr. a-, trofe hrana) zakr- ljao, slab, mrav; suh, osuen atrofija (gr. atrofia) zakrljalost (ili: slabost, mravost) zbog slabe pre- hrane; med. slabljenje, kopnjenje, su- enje, sasuivanje atropa (gr. atropos neotklonljiv, neiz- bjean) bot. velebilje (veoma otrovna biljka); usp. beladona atropin (gr. atropos) kem. otrovan biljni alkaloid koji sadri biljka atro- pa (upotrebljava se u medicini kod nekih eluanih, astmatinih, onih i spazmodinih bolesti) au comptant 137 aufalend au comptant it. o kontan (fr.) trg. uz plaanje gotovinom au pair it. o per (fr.) izraz za osobe, posebice djevojke, koje idu sluiti u tue kue samo za stan i hranu (obi- no se tako uzdravaju studentice koje u stranoj zemlji ele nauiti neki je- zik) au revoir it. o revoar (fr.) dovienja! auctionis lege it. aukcionis lege (lat.) putem javne prodaje, licitiranjem auctor delicti it. auktor delikti (lat.) prav. poinitelj kaznenog djela, pri- jestupa Auctorem repetunt crimina quae- que suum it. auktorem repetunt krimina kvekve suum (lat.) Zloinac se vraa na mjesto zloina auctoritate curatoris it. auktoritate kuratoris (lat.) prav. po odobrenju (ili: s pristankom) skrbnika audace it. audae (tal.) glaz. srano, smjelo, hrabro audacem fortuna juvat (lat.) posl. hrabrome pomae srea audacitet (lat. audacitas) sranost, smjelost, hrabrost audiatur et altera pars (lat.) neka se uje i druga, tj. suparnika strana; smisao: nitko ne moe i ne smije biti osuen prije nego to bude sasluan (osnovno sudsko naelo) audicija (lat. auditio) sluanje; glaz. probno pjevanje, probno sviranje, proba glumca, opernog pevaa, svi- raa i dr. prije nego to e biti anga- irani (vrsta prijamnog ispita pred lanovime uprave i strunjacima) audifon (lat. audire uti, gr. fone glas) med. naprava pomou koje gluhi mo- gu sluati, slualica za gluhe audijencija (lat. audientia) slubeni prijam; prav. sasluanje, sasluava- nje, sudska sjednica, zasjedanje, ro- ite audimutizam (lat. audire uti, mutus nijem) med. vrsta nijemosti kad o- vjek normalno uje, a ne moe go- voriti audio-kaseta (lat. audire uti, cassette kutijica) plastina kutijica u kojoj je magnetofonska vrpca audiometar (lat. audire uti, gr. me- tron) med. sprava za odreivanje stupnja gluhoe neke osobe; sonome- tar audiometrija (lat. audire sluati, uti, gr. metron) med. metoda za ispiti- vanje sluha i gluhoe pomou poseb- no konstruiranog radio-ureaja (au- diometra) audiomikser (lat. audio ujem, mixer mjea) tehniar koji radi oko ujnog dijela televizijskog programa (audio- sektora) audion (lat. audire sluati) elektronska cijev koja slui za pojaavanje glasa i zvuka u prijamnom radio-uredaju audiovizuelan (lat. audire uti, videre vidjeti) koji se odnosi na sluanje i gledanje zajedno, npr. audiovizuelna metoda u nastavi pouavanje preda- vanjem i pokazivanjem primjera, auditivan (lat. audire uti, sluati, au- ditivus) koji se tie ujnosti i sluha, sluni, ujni; auditivni tip psih. onaj koji lake pamti stvari koje je uo nego one koje je proitao ili vidio auditor (lat. auditor sluatelj, sudac ko- ji sasluava) vojni istraitelj, vojni sudac; sluatelj auditorij (lat. auditorium) sluaonica, uionica; sudnica; sluatelji auditus (lat. auditus sluh) osjetilo slu- ha; de auditu (lat.) po onome to se ulo, po rekla-kazala auerka plinska ili elektrina svjetiljka (naziv prema imenu austrijskog fi- ziara Karla von Welsbacha Auera, 18581929) auf (njem.) prijei, na; gore! ustaj! dii se! diite se! na noge! dii! diite! aufalend (njem. auffallen upasti) upad- ljiv, koji upada u oi, napadan, kriav aufdekati 138 aukcionator aufdekati (njem. aufdecken otkriti) pro- strijeti, postaviti stol za ruak, ve- eru i si. aufhenger (njem. aufhangen objesiti) klinanica, vjealica; naprava za vje- anje odijela; uzao ispod ovratnika na koji se odjea vjea o klinanicu aufleger (njem. auflegen poloiti, sta- viti) talioniki radnik koji rudau ba- ca u pe aufsac (njem. Aufsatz) posebno izraen tanjur ili posuda za posluivanje jela aufnit (njem. Aufschnitt) narezak, su- ho meso ili kobasice narezane na ploke Augije (gr. Augeias) mit. kralj u Elidi iju je staju, u kojoj je bilo 3000 grla stoke i koja nije iena 30 godina, Heraklo oistio za jedan dan; otuda: Augijeva staja muan i neugodan po- sao oko dovoenja u red neega to je bilo dugo vremena zaputeno i zanemarivano augirati (lat. augere) v. augmentirati augit (gr. auge sjaj, zraka) min. blije- dozelen dragi kamen, sastoji se od silicija, magnezija, eljeza i vapna, ponajvie kao sastojak vulkanskih stijena; zove se i tirkiz augment (lat. augmentum) poveanje, porast, dodavanje, dodatak, umnoa- vanje; gram. predmetak pomou ko- jega se, kod grkih i staroindijskih glagola, tvore prola vremena; med. pogoranje bolesti augmentacija (lat. augmentatio) um- noenje, umnoavanje, uveanje, uve- avanje, pojaavanje, pojaanje; po- viica, dodatak, poveanje augmentativ (lat. augmentativum) gram. rije koja uveava ili pojaava prvobitno znaenje neke rijei, npr. ribetina (za razliku od deminutiva koji umanjuje i slabi osnovno znae- nje, npr. ribica) augmentirati (lat augmentare) umno- iti, umnoavati, dodati, dodavati, pojaati, pojaavati, poveati, pove- avati, povisivati, npr. cijenu; augi- rati augnmas (njem. Auge oko, Mass mjera) mjera odoka, otprilike, poprena pro- cjena (pogledom) augur (lat. augur, avi-gur) rimski sve- enik koji je po letu i glasanju ptica tumaio i proricao to e se dogoditi; prorok, gatalac, pretkaziva, tuma znakova auguralan (lat. auguralis, fr. augural), proroki, pretkazivaki; auguriozan augurij (lat. augurium) proricanje bu- dunosti po letu ptica; pren. predvi- anje, znak, predznak auguriozan (lat. auguriosus) v. augu- ralan augurirati (lat. augurare) gatati (ili: proricati) po letu, broju i glasanju ptica; slutiti, nasluivati, pretkazi- vati august (lat. augustus uzvien) 1. po- asno ime rimskih careva; 2. kolo- voz, osmi mjesec u godini, mjesec e- tve, ima 31 dan (nazvan po rimskom imperatoru Cezaru Oktavijanu Au- gustu, 31. pr. n. e. do 14. n. e. august(us) (lat.) svet, posveen, uz- vien, velianstven (pridjev rimskih cezara); carski augustinijanizam teol. nauavanje o milosti sljedbenika sv. Augustina po kojem ovjek moe dobiti milosti tek onda kad u njemu ljubav prema car- stvu nebeskom nadjaa ljubav pre- ma carstvu zemaljskom augustinizam srednjovjekovna kran- ska filozofija i teologija koje su se razvile iz nauavanja sv. Augustina augustovsko doba doba cvjetanja knji- evnosti i umjetnosti (kao za vrije- me rimskog cara Augusta) aukcija (lat. auctio) trg. javna prodaja, licitiranje aukcionator (lat. auctionator) licitant pri javnim kupnjama i prodajama aukcionirati 139 Aurora aukcionirati (lat. auctionari) trg. drati licitaciju, javno prodavati, prodavati najpovoljnijem ponuau, prodavati licitiranjem auksanometar (gr. auxano umnoa- vam, metron) sprava koja biljei na- predovanje u rastenju, posebno bi- ljaka aukseza (gr. auxesis) ret. govorniko preuveliavanje i pretjerivanje; med. napredovanje bolesti auksilijaran (lat. auxiliaris) pomoni; auksilijarne knjige pomone trgova- ke knjige; auksilijarne trupe pomone trupe; auksilijarni strojevi pomoni strojevi (na brodu) auksologija (gr. aukso, auksano ra- stem, logos govor) znanost o duev- nom i tjelesnom rastu, znanost koja prouava razvoj ljudskog organizma auksometar (gr. auxano poveavam, metron) opt. sprava za odreivanje sposobnosti dalekozora za povea- vanje auksopatija (gr. aukso, auksano ra- stem, pathos nesrea, zlo, nevolja, trpljenje) nepravilan rast (razvoj) o- vjeka auktor (lat. auctor) v. autor auktoritativan (lat. auctoritativus) v. autoritativan aula (gr. aule, lat. aula) dvorite, pred- vorje; zborno mjesto, prostrana dvo- rana; sveana dvorana sveuilita, velika sluaonica Aulida luka u Beotiji, zborno mjesto helenske mornarice pri polasku na Troju aulizam (lat. aula dvorana) dvorjan- stvo, dvorski ivot i obiaji; laska- nje, ulagivanje aulodija (gr. aulos frula, ode pjesma, pjevanje) glaz. pjevanje uz pratnju frule aulodika (gr. aulos, ode pjesma) glaz. prouavanje pjevanja uz pratnju fru- le Aulularia (lat. aula odn. olla) komedi- je starorimskog pisca Tita Makcija Plauta (250184 pr. n.e.) aura (gr. aura) ugodan zrak, mirisan, ugodan povjetarac aura popularis (lat.) naklonost svjeti- ne (nestalna) aura vitalis (lat.) ivotna snaga, ivotni dah auraran (lat. aurum zlato, aurarius) ko- ji se tie zlata, zlatni auratura (lat. auratura) pozlata, pozla- ivanje aurea mediocritas it. aurea medio- kritas (lat.) zlatna sredina aureatan (lat. aureatus) zlatan, odli- an aureola (lat.) svijetli vijenac, krug oko glave svetaca; pren. sjaj, slava, velik ugled auri sacra fames it. auri sakra fames (lat.) prokleta e za novcem, odvrat- na udnja za zlatom auriforman (lat. auriformis) uhast, u obliku uha, kao uho auriga (lat.) koija; astr. "Koija" (zvi- jee) aurikula (lat. auricula) uka, dio uha na koji se stavljaju naunice; anat. vanjsko uho, una koljka aurikularan (od lat. auricularis) koji se tie uha ili je u vezi s uhom, uni aurin (lat. aurum zlato) kem. uta boja koja se dobiva zagrijavanjem fenola s oksalnom kiselinom i koncetri- ranom sumpornom kiselinom auripigment (lat. aurum, pigmentum) min. ut ili crven mineral arsenov sulfid auriskalpij (lat. auriscalpium) med. li- ica za uho auriskop (lat. auris uho, gr. skopeo) med. sprava (ili: ogledalo) za pregled uha aurist (lat. auris) lijenik za ui Aurora (lat. Aurora) mit. boica zore i jutarnjeg rumenila kod Rimljana aurora 140 autarkija aurora (lat.) zora, jutarnje rumenilo; istok aurora musis amica it. aurora mu- zis amika (lat.) zora je prijateljica muza, tj. jutarnji sati vrijede zlata za umni rad, "tko rano rani, dvije sree grabi" aurozan (lat. aurum) koji u sebi sadri zlato, zlatan aurum (lat.) zlato aus (njem. aus iz) arg. gotovo, svreno, prolo je i si. ausbord (njem. aussen vani, Bord pa- luba) krae umjesto Aussenbordmo- tor motor na vanjskoj strani brodice, izvanbrodski motor ausbruh (njem. Ausbruch) vino koje se samo cijedi iz osuena groa, samo- tok, sukovina Auschwitz it. Auvic (njem.) njemako ime za poljski grad Oswiecim u ko- jem je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio jedan od najjezovitijih logo- ra smrti aushelfer (njem. aushelfe'n pomagati) radnik koji nije u stalnom radnom odnosu nego povremeno dolazi na is- pomo; pomoni radnik auskultacija (lat. auscultatio) med. os- lukivanje umova unutarnjih orga- na kod bolesnika, bilo samim uhom ili pomou posebne slualice, steto- skopa auskultant (lat. auscultans) sluatelj; poetnik, sudski pripravnik, pomo- ni sudac bez prava glasa; auskultator auskultator (lat. auscultator) v. aus- kultant auskultirati (lat. auscultare) sluati, prislukivati; med. ispitivati um plua sluanjem pomou stetoskopa auspeks (lat. auspex) prorok po letu ptica kod starih Rimljana, augur; pren. zatitnik, pokrovitelj auspicij (lat. auspicium, avispicium. promatranje ptica proroica) pretka- zivanje po letu i glasanju odreenih ptica kod Rimljana, predznak, znak; vrhovna uprava i zapovjednitvo; mo, vlast; okrilje, zatita; srea, sre- tan poetak; sub auspiciis (lat.) pod okriljem, pod zatitom, pod pokrovi- teljstvom auspiciozan (lat. auspiciosus) koji na- govjetava i pretkazuje sreu auspicirati (lat. auspicari) tumaiti bu- dunost po letu ptica, proricati auster (lat.) jug australan (lat. australis) juni; austral- na svjetlost juna svjetlost Australazija Indijski arhipelag austrijacizam osobitost njemakog je- zika i govora kojim se govori u Aus- triji austrofil (Austrija, filos) prijatelj, pri- staa Austrije austrofobija (lat. Austria, gr. fobos) mrnja prema Austriji austromantija (lat. auster juni vje- tar, gr. manteia) proricanje (ili: ga- tanje) po puhanju vjetra austroslavizam politiki smjer medu esima u 19. st. koji je teio za pre- tvaranjem Habsburke monarhije u dravu u kojoj bi dominirali Slaveni auus (njem. Ausschuss) bezvrijedne stvari, ono to treba odbaciti, otpad aut (engl. out) port, trenutak kad lopta padne izvan igralita aut Caesar, aut nihil it. aut Cezar, aut nihil (lat.) ili biti Cezar, tj. neto veliko, ili ne biti nita aut-aut (lat.) ili-ili autadija (gr. authadeia) samodopada- nje, uivanje u samom sebi, zado- voljstvo samim sobom autarh (gr. autos, archo vladam) sa- movladar, samodrac, despot; apso- lutist autarhija (gr. autos, archo vladam) sa- movlada, samodrtvo; apsolutizam autarkija (gr. autarkeia) dovoljnost samom sebi, zadovoljstvo samim so- bom, samostalnost, neovisnost o autemeran 141 autodigestija vanjskim stvarima; trg. sposobnost neke zemlje da se uzdrava samo svojim sredstvima, bez uvoza sa stra- ne; fil. ideal starih kinika i stoika po kojem je stoiki mudrac "dovoljan sam sebi" autemeran (gr. autos, emera dan) med. istodnevni, koji prolazi jo istog dana autemoron (gr. autos, emera) med. li- jek koji djeluje ve onoga dana kad se upotrijebi autentian (gr. authentikos) zakonit, pravovaljan, istinit, izvorni, pravi, vjerodostojan autentinost (gr. authentikos) istini- tost, izvornost, pravovaljanost, vje- rodostojnost autentificirati (gr. authentikos pouz- dan, lat. facere) potvrditi, ovjeriti autentik (lat. authenticum) izvorno dj- elo, original; prav. prvobitni, origi- nalni spis ili dokument autentike (lat. authentica) mn. prav. kasnije dopune i dodaci nekom sta- rijem zakoniku; usp. autentik autizam (gr. autos) psih. pretjerano razvijen fantastino-sanjalaki unu- tarnji ivot, bolesno misaono uda- ljavanje od vanjskog svijeta auto (gr. autos) 2. uobiajena kratica za automobil auto- (gr. autos) 1. predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: sam, samo- auto-dres (gr. autos eng. dress) odije- lo za automobiliste auto-elektriar specijalist za elektri- arske poslove na automobilima auto-garaa (gr. autos, fr. garage) spremite za automobile auto-gol (gr. autos engl. goal) port. gol vlastitoj momadi auto-kolona dugi niz automobila u po- kretu auto-limar radnik koji izrauje limene dijelove za automobile ili zrakoplove auto-mehaniar radnik koji popravlja automobilske motore i ureaje auto-promet promet motornim vozi- lima, automobilizam auto-stop zaustavljanje automobila na cestama i molba vozau da pjeaka (obino turista) besplatno poveze auto-transport krae umjesto automo- bilski transport promet automobili- ma, autobusima, kamionima autoanaliza (gr. autos sam, analyo razrjeujem) poniranje u samoga se- be, ispitivanje vlastite savjesti autobiograf (gr. autos, bios ivot, gra- fo piem) pisac vlastitog ivotopisa, pisac autobiografije autobiografija (gr. autos, bios, grafo) vlastiti ivotopis, vlastita biografija, knjievni rod u kojem pisac opisuje svoj ivot, bilo da pria samo svoje doivljaje ili da radi to boljeg pri- kazivanja svoje osobe, opisuje uvjete pod kojima je ivio i radio autobus (gr. autos, lat. omnibus svi- ma) automobil-omnibus; v. omnibus autodafe (port. auto-da-fe, lat. actus fi- dei) heretiki sud, sveano spalji- vanje heretika, bezbonika, idova i vjetica u srednjem vijeku (osobito u panjolskoj), izvrenje inkvizicijske presude; autodefe autodefe (p. auto-de-fe) v. autodafe autodeterminizam (gr. autos, lat. de- terminare opredijeliti, odrediti) fil. nauavanje o samodeterminaciji, tj. o samoodreivanju djelovanja i hti- jenja putem zakonitosti koja je u na- oj svijesti, putem razumne volje, osobnosti i ideje autodidakt (gr. auto-didaktos) samo- uk autodidaktika (gr. autos, didasko uim, pouavam) samouenje autodigestija (gr. autos, lat. digestio probava) fiziol. samoprobava, raz- mekavanje organskog tkiva nakon smrti pod utjecajem eluanog soka autodikija 142 autointoksikacija autodikija (gr. auto-dikos koji samom sebi sudi) pravo nekog da sam sebi sudi autodinamian (gr. autos, dynamikos moan, jak) koji djeluje sam od sebe, koji radi sam od sebe, sam sobom autodrom (gr. autos, dromos put) au- tomobilsko trkalite, vjebalite (ili: put) za automobile autoerotizam (gr. autos, eros ljubav) psih. zadovoljenje erotskih nagona pomou vlastitog tijela, pri emu ti- jelo slui samo kao zamjena za drugi seksualni objekt na koji onaj koji se zadovoljava pritom misli (za razliku od narcisizma kod kojeg je vlastito tijelo krajnji seksualni cilj) autofagija (gr. autos, fagein jesti) med. jedenje samog sebe, tj. mravljenje zbog eerne bolesti autofilija (gr. autos, filia naklonost, ljubav) samoljublje, ljubav prema sa- mom sebi, zaljubljenost u samog se- be autofizioterapija (gr. autos, fysis pri- roda, therapeia) med. lijeenje samo- ga sebe prirodnim sredstvima, samo- lijeenje autofonija (gr. autos, fone glas) 2. med. kod zaepljenosti une trube (Eustahijeve) ili vanjskog unog ka- nala: osjeaj kao da nam na vlastiti glas odjekuje glasnije i zvonkije ba u zaepljenom uhu autofonija (gr. autos, fonos ubojstvo) 1. v. autohirija autogamija (gr. autos, gamia) bot. sa- mooploivanje kod biljaka, samoop- raivanje autogen (gr. autos, gennao raam) fi- ziol. koji se sam poraa; min. koji je nastao tamo gdje je i naen (kamen, stijena); supr. alogen autognozija (gr. autos, gnosis) samo- ispitivanje, poznavanje samoga sebe autogonija (gr. autos, gignomai ra- am) biol. nastanak ivota u njego- vim najjednostavnijim poecima iz tzv. anorganske tvari; proizvoenje ivih bia umjetnim putem autograf (gr. autografon) rije ili spis koji je neka osoba svojeruno napi- sala, svojeruan potpis; naprava za umnoavanje rukopisa; autogram autografija (gr. autos, grafia) umijee umnoavanja rukopisa, umnoavanje rukopisa (s kamena ili metalne plo- e) autografirati (gr. autos, grafein pisati) izraditi pomou kopiranja, umnoiti, umnoavati autografomanija (gr. autos, grafo, mania) strast za prikupljanjem svoje- runih potpisa i rukopisa velikih i poznatih ljudi autografski (gr. autos, grafikos) svoje- ruan, svojeruno napisan; izraen putem kopiranja, pomou tzv. auto- grafskog crnila autogram (gr. autogramma) v. auto- graf autohipnoza (gr. autos, hypnoo uspa- vam) dovoenje (ili: uspavljivanje) samoga sebe u hipnotino stanje; usp. hipnoza autohirija (gr. autohiria) dizanje ruke na sama sebe, samoubojstvo autohton (gr. auto-chthon) prastanov- nik, starosjedilac, uroenik autohtoni (gr. auto-chthonos) uroen, uroeniki, starosjedilaki; samoni- kao, samobitan autohtonija (gr. auto-chthon) prasta- novnitvo, uroenitvo, starosjedila- tvo; samoniklost, samobitnost autoinfekcija (gr. autos, lat. infectio zaraza) med. bolest iji su uzrok za- razne klice koje su se ve nalazile u ovjekovu organizmu i izazvale bolest autointoksikacija (gr. autos, toxikon lat. in) med. trovanje zbog nagomi- lavanja otrovne tvari koja se prirod- no stvara u organizmu i izdvaja iz njega autokar 143 automobil autokar (gr. autos engl. sag, tal. carro kola) otvoreni autobus za 40 i vie osoba autokataliza (gr. autos, kata-lyo odri- jeim) kem. pojava da neki proizvod koji se stvara pri nekoj reakciji ubr- zava sam proces te reakcije autokefalan (gr. autos, kefale glava) samostalan, nezavisan, sam svoj autokefalnost (gr. autos, kefale) sa- mostalnost, nezavisnost od drugih, osobito u crkvenom smislu autokemoterapija (gr. autos, haima krv, therapeia) med. lijeenje ubriz- gavanjem bolesnikove krvi nepo- sredno nakon vaenja iz vene autoklav (gr. autos, lat. clavis) fiz. za- tvorena posuda iji se sadraj za- grijava pod tlakom veim od atmo- sferskog; med. naprava za sterili- zaciju lijekova, kirurkih instrume- nata i dr.; Papinov lonac autoknips (gr. autos sam, njem. knip- sen pucketati) fot. automatski otpo- nac na fotografskom aparatu (omo- guuje fotografu da snimi sam sebe) autokontrola kontrola nad samim so- bom, "samonadzor" autokracija (gr. autos, kratos) v. au- tokratizam autokrat (gr. autos, kratos vlast, mo) samodrac, samovladar, neogranie- ni vladar ili gospodar autokratizam (gr. autos, kratos neo- graniena vladavina, samodrtvo, su- stav apsolutistike vladavine; pren. vladanje samim sobom, gospodare- nje razuma nad osjetilima autokratski (gr. autos, kratos) ne- ogranien u vladanju, samodraki autokritika (gr. autos, kritike) samo- kritika, ocjenjivanje samoga sebe, ocjenjivanje vlastitih spisa, djela, po- stupaka autolezija (autos sam, laesio povreda) samoosakaenje, samoozljeda, tj. osa- kaenje, ozljeda samoga sebe autolitotom (gr. autos, lithos kamen, temno reem) med. sprava koja, tako rei, sama sobom razbija kamen u mokranom mjehuru autoliza (gr. autos, lyo razgraujem) samorazgraivanje; kem. otapanje i fermentativno razgradivanje mrtvih ivotinjskih tkiva pri emu ne dolazi do truljenja autologija (gr. autos, logia) ret. stvarni govor, za razliku od slikovitog; odnos prema samom sebi, vladanje sobom, samostalnost automahija (gr. autos, machomai pro- turjeiti) proturjenost sa samim so- bom (u govoru, miljenju i pisanju) automat (gr. automatos koji se kree sam od sebe, autos sam, maomai tra- iti, uditi) fiz. samokret, stroj koji sam djeluje pod odreenim uvjetima, npr. vaga, kiobran, no, puka; za ovjeka; onaj koji lii na stvar, glu- pan; fil. bie koje nema due, tj. ivo- tinja (kod Descartesa) automatika znanstveno-tehnika dis- ciplina koja se bavi teorijom i kon- strukcijom sustava za reguliranje i upravljanje tehnolokim procesima automatizam (gr. automatos) ono to se radi bez sudjelovanja volje, nesvje- sna radnja automatizirati (gr., fr. automatiser) pretvoriti u stroj, uiniti da netko radi kao automat, liiti samoradnje automatograf (gr. autos, maomai, gra- fo) psih. naprava koja automatski biljei nehotine pokrete automatski (gr. automatos) samopo- kretan, makinalan, mehaniki, koji sam od sebe radi, koji radi bez su- djelovanja svoje volje i razuma; auto- matski pokreti psih. nehotini i ne- svjesni pokreti koji nastaju zbog ne- posrednog podraaja iednog ivanog centra automobil (gr. autos, lat. mobilis po- kretan, pokretljiv) vozilo koje se sa- automobilist 144 autorizirati mo kree, tj. vozilo se kree pomou motora kojeg pokree benzin, nafta ili elektricitet; motorni amac; auto automobilist (gr. autos, lat. mobilis) onaj koji vozi automobil, koji izrau- je automobile, koji se bavi automo- bilizmom kao portom automobilizam (gr. autos, lat. mobi- lis) port, disciplina koja obuhvaa razliite vrste automobilskih natje- canja automorfoza (gr. autos, morfe oblik) biol. jedan od naina postojanja bilj- nog i ivotinjskog oblika; usp. mor- fogeneza autoniktobatija (gr. autos, nyx, nyk- tos no, baino idem) med. v. autosom- nambulizam autonoman (gr. autonomos) samoup- ravni, samostalan, slobodan, koji i- vi po vlastitim zakonima autonomija (gr. autonomia, antos, no- mos zakon) samozakonodavstvo, sa- mouprava, politika nezavisnost, sa- mostalnost; fil. pokoravanje svojim vlastitim zakonima (supr.: hetero- nomija) autonomist (gr. autos, nomos) pristaa samouprave, pristaa samozakono- davstva autopatija (gr. autos, pascho iskusim, autopatheia) vlastiti osjeaj, osobno iskustvo autoplastika (gr. autos sam, plasso oblikujem) med. operacijski zahvat kojim se nadoknauje nedostatak kojeg dijela tijela ili tjelesne sup- stance ivim tkivom s tijela samog bolesnika autoportret (gr. autos, fr. portrait sli- ka osobe) umj. slika, skulptura ili crte vlastitog lika autopsija (gr. auto, opsis gledanje, vienje) 1. samogledanje, gledanje (ili vienje) svojim oima, osobno pro- matranje; 2. med. pregled, otvaranje lea da bi se utvrdio uzrok smrti autopt (gr. autoptes) oevidac autoptiki (gr. autoptes) pril. vlasti- tim oima, na osnovi vienja svojim oima; na osnovi osobnog proma- tranja; med. putem otvaranja i pre- gleda lea (usp. autopsija) autor (lat, augere, auctor tvorac, zaet- nik, fr. auteur) pisac, tvorac nekog knjievnog, znanstvenog ili umjet- nikog djela; pronalaza; autorsko pravo iskljuivo pravo knjievnika, umjetnika, znanstvenika, pronala- zaa da mogu moralno i ekonomski iskoritavati svoje duhovne tvorevine (s obzirom na objavljivanje, prevo- enje i umnoavanje njihovih djela); usp. auktor autoritativan (lat. auctor tvorac, za- etnik) koji se zasniva na autorite- tu, koji hoe i moe nametnuti svoju volju ili miljenje; mjerodavan, ugle- dan; autoritativna drava nedemo- kratsko dravno ureenje kod kojeg se vlada po naelu vojne discipline, s autoritetom odozgo i s poslunou odozdo; nareenjima vodstva mora se bezuvjetno pokoravati, ak i kad su pogrena, jer je odravanje reda vanije od suzbijanja pogrenosti; takve su npr. bile drave: Mussoli- nijeva faistika Italija i Hitlerova nacistika Njemaka autoritet (lat. auctoritas ugled, fr. au- torite) 1. ugled, utjecaj; nadmonost (duhovna, moralna, pravna), zako- nita vlast, zakon koji je na snazi; 2. priznata veliina (u nekoj struci), pri- znat strunjak autorizacija (lat. auctor, fr. autorisa- tion) ovlatenje, ovlativanje; odob- renje, odobravanje autorizirati (lat. auctor, tvorac, fr. au- toriser) ovlastiti, odobriti, opunomo- iti; autoriziran prijevod prijevod ne- kog knjievnog ili znanstveng djela s doputenjem njegovog pisca autorotacija 145 autoir autorotacija (gr. autos, lat. rotatio okretanje) samookretanje; autorota- cija krila zrak. okretanje krila oko vertikalne osi, npr. kod akrobatskog leta "kovit" autos efa (gr. autos efa) "on, tj. Pita- gora, je to rekao", formula kojom su pitagorejci rjeavali svaki spor koji bi se medu njima pojavio zbog razli- ke u miljenjima o nekom pitanju pozivajui se na autoritet uitelja autoseroteracija (gr. autos, therapeia lat. serum) med. lijeenje ubrizgava- njem seruma uzetog od samog bo- lesnika, npr. kod upale plune opne itd. autoshedijastiki (gr. autoschediazo bez pripreme uinim) bez pripreme, na brzu ruku, improvizirano autoskopija (gr. autos, skopeo gledam) v. autopsija autosomnambulizam (gr. autos lat. somnus san, ambulare hodam) med. sama od sebe nastala magnetina bu- dnost za vrijeme spavanja; auto- niktobatija autostabilnost (gr. autos, lat. stabilis vrst, nepomian) fiz. automatsko odravanje stabilnosti autostrada (gr. autos tal. strada cesta) suvremeno izraena cesta za auto- mobile autosugestija (gr. autos sam, lat. sug- gerere savjetovati) sugestivno utje- canje na samog sebe autosugestija (gr. autos, lat. sugge- rere savjetovati, nadahnuti koga im) samouvjeravanje, utjecanje na samo- ga sebe; stjecanje pogrenog, namet- nutog suda na osnovi vlastitih po- grenih predodaba; psih. sadraji svijesti koji se pojavljuju putem au- tohipnoze autoteizam (gr. autos, theos bog) obo- avanje samoga sebe, smatranje se- be samoga bogom autotelija (gr. auto-teles nezavisan) samostalnost, neogranienost, neuv- jetovanost autoterapija (gr. autos, therapeia li- jeenje) med. lijeenje samoga sebe prirodnim sredstvima autotip (gr. autos, typos otisak) au- totipijom dobiven otisak; novija fak- similna izdanja; prvi otisak autotipija (gr. autos, typos otisak) jedan od najvanijih pronalazaka u podruju grafike: prenoenje slika urezivanjem u cink ili drvo i njihovo umnoavanje autotomija (gr. autos, tome) pojava koja se esto moe vidjeti kod nekih ivotinja: osakaivanje samoga sebe u sluaju opasnosti po ivot, npr. kad guter rtvuje svoj rep autotransfuzija (gr. autos lat. traus- fusio pretok) med. kod velikog gu- bitka krvi: potiskivanje krvi iz pe- rifernih dijelova tijela (ruku, nogu) u srce i mozak u sluaju kad u srce i mozak ne dolazi krvi koliko je po- trebno; vri se na taj nain to se ruke i noge dignu uspravno pa se od vrha prstiju omotaju elastinim vrp- cama autotrofan (gr. autos, trofe hrana) koji sam sebe hrani; autotrofne biljke bot. v. pod heterotrofan autotrofija (gr. autos, trofe hrana) biol. svojstvo svih klorofilnih (ze- lenih) biljaka i malog broja bakterija da se mogu prehranjivati i izgra- ivati iskljuivo iz anorganskih spojeva sredine u kojoj ive; supr.: alomorfija, heterotrofija autovakcina (gr. autos, lat. vaccina) med. cjepivo pripremljeno od klica koje su uzete od samog bolesnika autoir (gr. autos, gyros krug, fr. autogyre) zrak. zrakoplov namijenjen uspravnom penjanju i sputanju, nje- gov glavni dio je poseban vodoravni autsajder 146 Ave, Maria vijak (elisa) koji se okree djelova- njem vjetra autsajder (engl. outsider) onaj koji je izvan ega, koji je po strani, neupu- en ovjek, onaj koji je daleko od e- ga; u portu: onaj koji se natjee, ali nitko ne misli da e pobijediti; pren. mlakonja Auzonija (lat. Ausonia) pjesniki naziv za Italiju (po prii, prema Auzonu, sinu Odiseja i nimfe Kalipse) auzrikati (njem. ausriicken) izii, kre- nuti, poi (obino u skupinama), oso- bito izii u stroju iz vojarne, izmar- irati u skupini, buno, paradno i si. aval (fr. aval) trg. mjenino jamstvo, potpis jamca na mjenici avalan (fr. avalanche) snjena lavina: odron zemlje; bujica; sva sila avalirati (fr. avaler) potpisati mjenicu kao jamac avalist (fr. avaliste) trg. potpisnik, ja- mac na mjenici Avalokitevara (sanskrt.) najomiljeniji i najpotovaniji bodhistava u maha- yana-budizmu, zatitnik Tibeta, spa- ava ljude kroz patnje u reinkarna- cijama avangarda (fr. avant-garde, avant na- prijed, garde straa) voj. prethodni- ca, izvidnica; prvi borbeni red neke vojske avangardija (tal. avanguardia prethod- nica) u Italiji, u vrijeme Mussolini- jeve dikatature: faistika organi- zacija mladei od 14 do 18 godina (avangardisti) avanija (fr. avanie, tal. avania) uvreda, ponienje, sramota; iznuivanje nov- ca, osobito globljenje kranskih tr- govaca u bivoj Turskoj; trg. smanji- vanje dobitka, zarade u nekom poslu avankor (fr. avant-corps) voj. prethod- nica, predstraa; arhit. istaknuti dio graevine avans (fr. avance) predujam, isplata unaprijed; arhit. istaknuti dio kue, ispust, izboenje; prednost; prvi ko- rak, pokuaj; izlaenje u susret avant midi it. avan midi (fr.) prije po- dne; usp. ante meridiem avantaa (fr. avantage) dobitak, korist; nadmo, prevaga, prednost avantaer (fr. avantegeur) onaj koji ima prednost, prevagu: voj. onaj koji eka unapreenje za asnika avantura (fr. aventure, lat. adventura) pustolovina; smion trgovaki pokuaj avanturin (fr. aventure sluaj) vrsta kremena (naen sluajno pri proiz- vodnji stakla) avanturist (fr. aventurier) pustolov, lo- vac na sreu avanturistiki (fr. aventureux) pusto- lovan, koji stavlja sve na kocku, os- tavljen srei ili sluaju, smion, drzak, odvaan; avanturistiki roman vrsta romana u kojem je glavna tema opi- sivanje neobinih doivljaja i podvi- ga glavnog junaka avanturizam (lat. adventura, fr. aven- ture) sklonost avanturi, ljubav pre- ma pustolovinama avanzirati (fr. avancer) napredovati, ii naprijed; biti unaprijeen; unaprije- diti, unaprjeivati; dati (ili: uzeti) predujam, predujmiti, predujmljiva- ti avanzman (fr. avancement) unapree- nje, napredovanje u slubi, promak- nue; napredak, napredovanje; ispla- ta unaprijed, plaanje unaprijed Avari mn. mongolski nomadi koji su u 6. st. izazvali seobu Huna, Alana i Slavena; Obri avatar mit. utjelovljenje boanstva u hinduskoj mitologiji bilo u ovjeka, bilo u ivotinju ave (lat.) zdravo! Ave, Maria (lat. Ave, Maria "zdravo, Marijo!") rijei kojima je aneo po- zdravio Djevicu Mariju nagovjetava- avenija 147 avivirati jui joj da e roditi Isusa; stara kr- anska molitva; veernje zvonjenje u Kat. crkvi avenija (fr. avenue) pristup, prilaz; dr- vored; staza, put obrubljen drveem i cvijeem averoizam med., fil. pravac koji je os- novao arapski mislilac Averoes Ibn- Rod u 12. st.; njegovo nauavanje naginje materijalizmu i panteizmu, i odrie besmrtnost due, zbog ega ga je osudila Rimska kurija avers (lat. adversus okrenut prema, sprijeda, tal. avverso) num. glava, lik, lice (kovanog novca); suprotno: revers averzija (lat. aversio) odvratnost, gnu- anje, mrnja; ret. figura koja se sa- stoji u tome da govornik polako od- vrati onoga kome govori od glavne teme, ali tako da ovaj to ne primijeti averziona trgovina (lat. emtio per aversionem) kupnja ili prodaja popri- jeko, odoka averzionalna suma (lat. aversus licem okrenut od, summa svota) trg. v. averzionalni kvantum averzionalni kvantum (lat. quantum koliina, iznos) trg. suma novca ko- jom se plaa poprijeko, a ne po poje- dinanoj procjeni svake stvari koja se prodaje avet (tur. afet) strailo, utvara, sablast; vrsta majmuna aviceptologija (lat. avis ptica, capio hvatam, gr. logos znanost) vjetina hvatanja ptica avidan (lat. avidus) lakom, gramzljiv; udan, eljan; pohlepan; prodrljiv avijacija (fr. aviation, lat. avis ptica) plovidba zrakom, zrakoplovstvo; zrana flota avijarij (lat. aviarium) ptinjak, kavez za ptice, krletka avijatiar (lat. aviaticus, fr. aviateur) zrakoplovac, leta, pilot avikultura (lat. avis ptica, cultura uz- goj) gajenje ptica, uzgoj ivotinja avilirati (fr. avilir, lat. vilis jeftin) trg. pobiti vrijednost (robi) pojeftiniti, pojeftinjavati avinjonsko suanjstvo razdoblje od 1305. (papa Klement V.) do 1376. (papa Grgur IX.) u kojem su pape stolovale u fr. gradu Avignonu, kamo su bili dovedeni da bi bili pod utje- cajem politike francuskih kraljeva; u crkvenoj se povijesti to razdoblje naziva i "babilonskim" (prema robo- vanju starih Izraelaca u Babilonu) aviobiologija (lat. avis ptica, gr. bios ivot, logia znanost) grana biologije koja prouava uvjete pod kojima se ivo bie moe odrati na ivotu u velikim visinama ili na drugim ne- beskim tijelima aviofon (fr. avion, gr. fone glas) zrak. telefon od gumenih cijevi u ratnom zrakoplovu aviomehaniar zrakoplovni mehaniar avion (fr. avion, lat. avis ptica) zrako- plov, naprava za letenje tea od zra- ka; aeroplan avional (fr. avion) laka kovina od koje se prave neki dijelovi zrakoplova aviostrada (lat. avis ptica, tal. strada cesta) zrana linija kojom stalno pro- metuju zrakoplovi avisatio de perjurio vitando it. avi- zacio de peijurio vitando (lat.) prav. sueva opomena kojom se nekome savjetuje da se kloni polaganja lane prisege avitaminoze (gr, a- bez, lat. vita ivot, amine od am (monia) + -ine, gr. no- sos bolest) mn. med. bolesti koje nastaju zbog nedostatka vitamina u hrani; skorbut, pelagra, beriberi, en- gleska bolest i dr. avitum bonum (lat.) prav. djedovsko, tj. obiteljsko imanje avivirati (fr. aviver) oiviti, oivljavati, osvjeiti boje aviza 148 azoogenija aviza (tal. avviso, lat. ad za, visus gle- danje, pogled) trg. izvjetaj o posla- noj robi ili novcu; avizni brod potan- ski brod za brzo prenoenje vanih vijesti avizirati (lat. avisare, tal. avvisare, fr. aviser) izvijestiti, izvjetavati, obavi- jestiti, obavjetavati, javiti, javljati avizo (tal. avviso) brodica (ili: amac) za izvjetavanje, izvidniki brod, avizna laa; v. aviza avoar (fr. avoir, tal. avere, lat. habere imati) kao imenica, u francuskim trg. knjigama: potraivanje, aktiva avocentur acta it. avocentur akta (lat.) prav. neka se trae spisi, akti avocirati (lat. avocere) odazvati, odazi- vati, opozvati, opozivati; traiti da se neto poalje, npr. spisi avokacija (lat. avocatio) opozivanje, odazivanje; prav. zahtjev da se spisi vrate od nieg suda viem avokatorij (lat. avocatorium) naredba kojom se pozivaju podanici neke dr- ave da napuste slubu strane dr- ave avulzija (lat. avulsio) med. vaenje zu- ba; prav. komad zemljita koji rije- ka otrgne i odnese na drugu obalu azab (tur. azab, azap) muka, patnja, Boja kazna azbest (gr. a-sbestos neugasiv) min. vrsta nesagorljivog minerala, mag- nezijev silikat vlaknastog sastava; od njegovih vlakana izrauju se tkani- ne za odijela vatrogasaca, zastora u kazalitima i dr.; inae slui, kao lo vodi topline, i za izolaciju azeotropija gr. pojava da smjese ne- kih tekuina u odreenom omiem vriju pri stalnoj temperaturi i daju pare istog sastava kao i tekuina Azerbajdan drava u istonom dijelu Zakavkazja; ime dviju pokrajina u sjeverozapadnom Iranu azi mn. mit. skandinavski bogovi ne- besnici; predstavljaju prirodne sile (na elu im je vrhovno boanstvo Odin, a sjedite im je Asgard); supar- nici su im bili vani, koje su pobjedili azigija (gr. a-, zygon jaram) neoenje- nost, neudanost; sloboda, nezauze- tost azijanizam ret. antiki govorniki stil, stvoren u maloazijskoj Joniji, imao je dvije karakteristike: 1. tzv. "stil isjeckanih reenica" s jakim ritmi- kim naglaavanjem, i 2. kienost, bombastinost, patetinost Azijat (lat. Asia, Asianus) stanovnik Azije, ali najee ima pejorativno znaenje; divljak, neobuzdan ovjek azil (gr. a-sylos neopljakan, nedodir- ljiv, a- syle) sigurno sklonite, uto- ite, pribjeite; nedodirljivo mjesto na kojem progonjeni nalaze utoite; dom za smjetaj i izdravanje siro- tinje; pravo azila u meunarodnom pravu: pravo politikih ili vojnih bje- gunaca i si. na utoite u nekoj stra- noj dravi azima (gr. a-, zyme kvasac, kiselo tije- sto) idovski pashalni beskvasni kruh; mn. blagdan beskvasnog kru- ha azimut (ar. samatha ii k, ii prema) astr. kutna udaljenost nekog nebes- kog tijela ili predmeta na Zemlji od sjeverne ili june toke podnevnika azobenzen naranasta kristalna tvar, vaan meuproizvod u proizvodnji azo-boja azojski period (gr. a-, zoon ivo bie, periodos) geol. najstarije razdoblje Zemljine kore, slojevi bez organskih ostataka azoodinamika (gr. a-zoon, dynamis snaga, sila) med. nedostatak snage za ivot, slabljenje azoogenija (gr. a-zoon, gignomai na- stajem, raam se) znanost o stvara- nju anorganskog ili organskoga iz anorganskog azoospermija 149 aurirati azoospermija (gr. a-zoon, sperma sje- me) med. potpuni nedostatak mu- kih sjemenih stanica (spermija, sper- matozoida) u izbaenom sjemenu, jedan od glavnih uzroka nesposob- nosti oploivanja Azori skupina otoka zapadno od Por- tugala (u Atlantskom oceanu) azot (gr. azotos, a-, zoo ivim; Lavoi- sierov naziv za nitrogen koji nije u stanju odravati ivot) kem. duik, element atomske teine 14,008, red- nog broja 7, znak N, jedan od glav- nih sastojaka zraka (4/5) azotemija (gr. azotos, haima krv) med. umnoavanje azotnih spojeva u krvi azotometar (gr. azotos, metron) spra- va pomou koje se utvruje koliko neka zemlja oranica sadri u sebi amonijaka azoturija (gr. azotos, urein mokriti) med. prisustnost velike koliine du- ika u mokrai Azrail (hebr.) po talmudu aneo smrti, tj. aneo koji prihvaa i prati due umrlih azur (fr. azur, tal. azzurro, pers. lazh- ward, lapis lazuli) plavetnilo, plava boja neba, nebesko plavetnilo azuri mn. popularan naziv za talijan- sku dravnu sportsku reprezentaci- ju (zbog modre boje njihovih majica) azurin (ar. lazvardi) vrsta plave boje azurit (fr. azur, gr. nastavak -ites) min. plav mineral, karbonat bakra Aurna obala (fr. Cote d'Azur) istoni dio francuske obale na Sredozemnom moru (granii s Italijom), glasovit po svojim pjeanim plaama i izvan- redno lijepom plavetnilu morske vo- de (znaajni gradovi; Nica, Cannes, St. Tropez, Marseille) adaja (tur. adaha) zmaj; neman u obliku krilatog gutera, moe imati i vie glava aio (fr. agio) trg. doplata, viak, vea vrijednost neke vrste novca, vrijed- nosnica i si. od nominalne vrijed- nosti; razlika izmeu nominalne i teajne vrijednosti, npr. neke dioni- ce, akcije aio-konto (fr. agio-conto) trg. raun o dobitku odnosno gubitku pri pro- mjeni neke vrste novca, vrijednosni- ca i si. aiotaa (fr. agiotage) pekulacija, trgo- vanje novcem, vrijednosnicama, dio- nicama i si. aioter (fr. agioteur) osoba koja se pro- fesionalno bavi pekulacijom vri- jednosnica aiotirati (fr. agioter) pekulirati vri- jednosnicama, baviti se aiotaom aistaa (fr. ajustage) odreivanje (ili: prilagoavanje) propisane teine nov- ca; pomicanje, prilagoavanje mjere; namjetanje, dotjerivanje aur (fr. ajour) otvor (na runom radu) auran (fr. a jour) toan i brz u poslu, onaj koji zavrava povjereni mu po- sao na vrijeme aurirati (fr. ajour) praviti otvore, iz- raivati upljikavi vez B B, b drugo slovo hrvatske latinice B glaz. kratica basso B kem. kratica za element bor B log. kratica za predikat (dok A ozna- ava subjekt) Ba kem. kratica za barij baba (tur.) otac, pie se iza imena (npr. Ali-baba); tast, punac; ouh; oinstvo, oevina; enina obitelj babel (hebr.) nered, zbrka, zabuna; bez- bonost, izopaenost, razvrat Babilon stari grad u Aziji; Babilonija stara drava u Aziji (simbol bogat- stva i okrutnosti); Kaldeja; babilon- ski toranj prema Bibliji, toranj gra- en u Babilonu, trebao je doprijeti do neba, ali je to sprijeio Bog ui- nivi da graditelji ponu govoriti razliitim jezicima; pren. zbrka, ne- red, mete, kaos; babilonsko suanj- stvo sedamdeset godina ropstva koje su stari Izraelci u 7. i 6. st. pr. n. e. trpjeli u Babilonu kamo ih je odveo kralj Nebukadnezar baborak (e.) omiljeni eki narodni ples, eka brza mazurka babu (ind.) indijska titula; gospodar, knez babuvizam socijalno-politika doktrina koju je utemeljio fr. utopist Babeuf (17601797): svaki ovjek ima jed- nako pravo zadovoljiti svoje potrebe i uivati sva dobra prirode; drutvu je cilj odravanje te jednakosti baby it. beibi (engl.) malo dijete, dje- tece, novoroene, beba, dojene; pren. draga djevojka babyboom it. beibibum (engl.) velik broj poroaja, nagao porast natali- teta (primjerice u godinama poslije Drugog svjetskog rata) baby-sitter it. beibisiter (engl.) dadi- lja, uvarica djece bacili (lat. bacillus pruti, tapi) med. bakterije koje imaju oblik tapia, izazivai tifusa, tetanusa, dizenterije, vrenja maslane kiseline i dr. bacilofobija (lat. bacillum tapi, gr. fobos strah) med. pretjeran strah od zaraznih klica (bacila), osobina onih koji su u stalnom strahu da e se zaraziti klicama bolesti (pri rukova- nju, dodiru nekog predmeta, vonji javnim prijevozom i dr.) background it. bekgraund (engl. back- ground pozadina, podloga) glaz. an- sambl duhaa i udaraljki koji prati svirku solista (u dezu); zvuna kuli- sa, ozvuenje dogaaja na pozornici (npr. u radio-dramama) badecimer (njem. baden kupati, Zim- mer soba) kupaonica badem (sanskr.) bot. drvo i plod iz po- rodice rua, jezgra je jestiva, upotreb- ljava se i u medicini; med. mandule, tonzile badinaa (fr. badinage) ala, lakrdija; aljiv, otmjen, ali prazan razgovor badion (fr. badigeon) vrsta fine oboje- ne buke, sastavljena od boje, vapna i bizmutova klorida; kit to ga upo- trebljavaju kipari; etka badminton it. bedminton (engl.) vr- sta tenisa malom lopticom s krilcima; baft 151 bajliti za igru nije potrebno posebno igra- lite, a moe se igrati na svakom te- renu; od davnina je poznat u Indiji i Francuskoj baft (perz. baft) trg. vrsta istonoin- dijskih, obino bijelih katunskih tkanina baga (tur.) kornjain oklop; kvrgasta izraslina na konjskim zglobovima; ulj na nozi; kukac, insekt bagana (tur. bagana janje) janjea ko- ica s krznom; baganac bagasa (fr. bagasse) trop eerne trs- ke; otpaci koji ostanu pri proizvodnji eera; trop od groa, ljiva, masli- na i dr. bagat (tal. bagata) v. pagat bagatela (fr. bagatelle, tal. bagatella) sitnica, malenkost, triarija; niska cijena; kratko i lagano glazbeno dje- lo bagatelizirati (fr. bagatelle) ne mariti za nekoga ili neto, omalovaavati, potcjenjivati, uzimati koga ili to pre- vie olako bagaa (fr. bagage) prtljaga; olo, svje- tina bagdalin vrsta arene pamune tkani- ne, sline bagdadskim alovima, po emu je i nazvana bager (niz. bagger) jarualo, samohodna sprava za vaenje pijeska s rijenog dna, za ienje rijenog korita i ko- panje prokopa, kanala i si. radi isu- ivanja zemljita bagerovati (niz. bagger) jaruati, vaditi pijesak iz rijeke; istiti rijeno kori- to od pijeska, mulja bagra (rus. bagrjanyj) crvena boja do- bivena od borove kore, grimiz; pero- nospora, plamenjaa; vrsta morske ribe; v. bigar bahija (p. bahio) zaljev; vrsta fmog du- hana iz brazilske pokrajine Bahija bahs (tur. bahys) govor, rasprava, pole- mika, diskusija bahur (hebr. bachur) idovski student koji se bavi prouavanjem Talmuda, poznavatelj idovskih zakona Bahutu (Hutu) narod iz skupine Ban- tu (ive u Ruandi, Burundiju, Ugan- di, Tanzaniji) bain-marie it. ben-mari (fr.) kuh. po- suda vrue vode u koju se stavljaju posude s jelom da bi se odrala to- plina baitilije (gr. baithylia, sem. bethel) mn. nebesko kamenje, meteori koje su stari posveivali bogovima ili ih samo oboavali (nazvano po kamenu na kojem je Jakov spavao i sanjao anela Post 28,19); betilije bajaco (tal. bajaccio) lakrdija, aljivac, harlekin, klaun u napuljskoj narod- noj komediji, pajac bajadere (port. bailadeira) mn. javne plesaice i pjevaice u Indiji, ponekad su i javne ene; plesaice na slubi u ind. hramovima (ind. dewadasis = slukinje bogova) koje se odmalena posveuju slubi bogovima i u sva- kom hramu ih ima 8 do 12; vrsta malih rubaca bajbok (njem. bei Wache pod straom) zatvor, tamnica, buhara; bajbokana bajbot (njem. bei kod, Boot amac) po- moni amac, amac za spaavanje bajdaki (rus. baidaki) mn. lae s neo- bino velikim krmama na Dnjepru, Dnjestru i Bugu bajdara (rus. baidara) mali sibirski a- mac od riblje kosti ili lakog drveta, presvuen koama bajla (tal. balia) dojilja, dadilja, njegova- teljica male djece bajlbrif (niz. Bylbrief) pisani ugovor o gradnji broda; uvjerenje graditelja broda ili mjerodavnih vlasti da je brod propisno izraen; priznanica o novcu primljenom za gradnju broda bajliti (tal. balia) dadiljati, njegovati dijete, pjestovati bajok 152 bakter bajok (tal. baiocco) nekadanji papin- ski bakreni novac (pet talijanskih entezima) Bajram (perz. bejram) dva velika musli- manska blagdana u godini; prvi se slavi odmah nakon posnoga mjeseca ramazana; drugi, Kurban-bajram (Blagdan rtve) zove se zbog toga to se tada kolju ovnovi koje dijele siro- tinji, a slavi se 70 dana nakon prvog Bajrama bajronizam shvaanje ivota i umjet- nosti koje odgovara shvaanju ve- likog engl. pjesnika G. G. Byrona (17881824), osobito njegovom pe- simistikom shvaanju "svijeta i ivota" bajta (tal. baita) J potleuica, koliba bajuneta (fr. baionnette) voj. dug no s otricom na obje strane koji se stav- lja na puku (ime po gradu Bayonne gdje je napravljen 1640. g.) bajvagn (njem. bei pri, kod, "VVagen ko- la) prikolica (osobito uz motocikl) baka (lat. bacca) bot. bobica, jagoda baka (njem. Bake) znak (obino komad drveta, fenjer ili bava) koji pliva na vodi i oznaava lai put po opasnim mjestima; boja bakalar (tal. baccala) zool. vrsta ribe kotunjae iz porodice tovara, ivi u iz sjevernim morima; treska, tovar bakalaureat (lat. baccalaureatum) do- stojanstvo bakalareusa bakalaureirati (lat. baccalaureatum) polagati (ili: poloiti) bakalaureus bakalaureus (lat. baccalaureus, bacca laureus lovorova bobica) na njem., fr. i engl. sveuilitima: najnii aka- demski stupanj, ispit koji prethodi licencijatu, magisteriju i doktoratu; ispit zrelosti bakana (tal. Bacco Bahus, baccana) obina krma bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. kod starih Rimljana: orgijske i mistine sveanosti u ast boga Bakha; pren. pijanke, terevenke, burno veselje bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. vie- dnevne svetkovine i orgije starih Rimljana u ast Bakha, boga vina; pren. raskalaena, divlja, razvratna pijanka, buno veselje bakanda (ma. bakancs, bokkancs) vrsta teke, najee vojnike obue bakant (gr. Bakchos, lat. bacchans) Bakhov sveenik kod starih Rimljana bakanti (gr. Bakchos, lat. bacchans) mn. kod Rimljana: sudionici u Bak- husovim sveanostima; u sr. vijeku: putujui dai (vaganti) bakara (fr. baccara) francuska karta- ka hazardna igra bakbord (engl. backboard) pom. lijeva strana broda (kad je ovjek okrenut licem pramcu) bakciferan (lat. bacciformis) u obliku bobice, bobiast, jagodiast bakenbart (njem. Bake obraz, Bart brada) brada samo na licu (podbra- dak je izbrijan); zalisci, zulufi bakfi (njem. Backfisch prena riba); pren. mlada djevojka, iparica bakhej (gr. Bakcheios) metrika stopa od jednog kratkog i dvaju dugih slo- gova (bakhejski stih upotrebljavanje osobito u himnama bogu Bakhu) Bakho (lat. Bacchus, gr. Bakchos) mit. bog vina, sin Zeusa i Semele (Grci su ga zvali i Dioniz); pren. vino; vino- pija, pijanac, lola baklaa (fr. baclage) pom. pristojba koju plaaju brodovi za pristajanje u luku bakler (fr. bacleur) zatvara luke baklja (njem. Facket, tal. fiaccola) lu, zublja, kolac premazan smolom; bak- Ijada sveanost s bakljama bakpulfer (njem. backen pei, Pulver prah) praak za dizanje tijesta (umje- sto kvasca) bakter (njem. Wachter) straar, uvar (nekada: noni uvar po selima) bakter iemij a 153 baladine bakteriemija (gr. bakteria palica, hai- ma krv) med. prodiranje bakterija kroz krvne i limfne ile u krvotok bakterije (gr. bakteria) bot.-med. naj- manja, jednostanina iva bia, go- lim okom nevidljiva, slina tapiu, ive kao nametnici i izazivaju raz- gradnju i esto teke bolesti; pripa- daju biljnom carstvu, a ima ih po- kretljivih i nepokretljivih bakteriocidi (gr. bakteria, lat. caede- re ubiti) biol. klicomori, unitavai zaraznih klica; usp. bakteriocidnost bakteriocidnost (gr. bakteria, lat. ca- edere) biol. osobina nekih ivih bia, tvari i sokova u tijelu da unitavaju zarazne klice; pr. bakteriocidi bakteriofagi (gr. bakteria, fagos) mn. biol. klicoderi, veoma sitna, mikro- skopski nevidljiva bia koja ive u tijelu i unitavaju zarazne klice bakterioliza (gr. bakteria, lysis rasta- panje) kem. rastapanje bakterija imunim serumom bakteriolizini (gr. bakteria, lysis) mn. kem. sastojci imunog seruma koji imaju mo da rastapanjem ubijaju bakterije bakteriolog (gr. bakteria, logos) znan- stvenik koji prouava osobine i ivot bakterija bakteriologija (gr. bakteria, logia) znanost koja se bavi prouavanjem osobina i ivota bakterija (osnivai: L. Pasteur i R. Koch) bakterioterapija (gr. bakteria, thera- peia) lijeenje pomou bakterija bakterioze (gr. bakterion tapi, dem. od bakteria batina) mn. opi naziv za biljne bolesti koje uzrokuju bakte- rije bakteriurija (gr. bakteria, uron mo- kraa) med. prisutnost bakterija u mokrai, mokrenje zaraznim klica- ma bakulacija (lat. baculatio) batinanje, kanjavanje batinom, tapom bakulit (gr.) fosilni glavonoac s rav- nom ljuturom, iz doba krede bakulometrija (lat. baculum tap, gr. metriaballo) mjerenje pomou tapa, motke bakulus (lat. baculus) tap, prut, palica, batina bakvuds (engl. backvvoods) mn. pra- ume, divlji i neobraeni krajevi na zapadu Sjedinjenih Amerikih Dra- va bakvudsmeni (engl. backwoodsmen) mn. gortaci, bijelci naseljeni po div- ljim i neobraenim krajevima Sje- dinjenih Amerikih Drava; usp. bakvuds bal (fr. bal, tal. bailo, lat. ballare plesati) zabava s plesom; bal en masque it. bal an mask (fr.) ples pod maskama; krabuljni ples, ples pod obrazinama; bal pare (fr.) otmjeni ples, bal u sve- anom ruhu; bal champetre it. bal anpetr (fr.) ples u polju Bal (hebr. Baal gospodin) mit. kod Fe- niana, Filistejaca i drugih semitskih naroda bog pokrovitelj plodonos- nih sila prirode; sluenje Balu pro- vodilo se katkada prinoenjem ljud- skih rtava bal pare (fr.) sveani, sjajni ples bala (fr. balle) smotak, sveanj balada (fr. ballade, tal. ballata pjesma za ples) poet. prvobitno: pjesma koja se uz plesanje pjevala (balar = ple- sati); kasnije se razvila u pjesmu lirsko-epskog sadraja koja, sluei se i dijalokim oblikom, pria o ne- kom dogaaju i istodobno pobuuje lirsko raspoloenje; pjesnika pripo- vijetka baladen (fr. baladin) aljivac, lakrdija; glumac; baletni plesa baladine (gr. balio, lat. ballare) mn. slukinje u azijskim hramovima, vr- sta hijerodula koje se posjetiteljima hramova nude za novac; usp. baja- dere balagan balagan (rus., perz. balahane) daara, baraka, ator, osobito cirkuski balalajka (rus.) glaz. ruski narodni in- strument, slian gitari, tambura tro- kutasta oblika s tri ice balanca (tal. bilancia) vaga, tezulja balander (niz. Balander) plitka tegle- nica s jednom katarkom (u Nizozem- skoj) balanitis (gr. balanos ir) med. upala glavia i unutranje pokoice mu- kog spolnog organa balanoblenoreja (gr. balanos, blenna sluz, rheo curim) zagnojavanje gla- via balanofag (gr. balanos, fagos) zool. onaj koji se hrani irom, irojed balanofori (gr.) paraziti tropskih i sub tropskih krajeva; napadaju kori- jenje drvea balanoidan (gr. balanos, eidos) koji ima oblik ira, irolik balanopostitis (gr. balanos, posthion kapica) med. upala glavia i kapice balans (fr. balance, lat. bilanx) ravno- tea; dvojba, kolebanje, neodlunost; 154 baletan na; pren. svaki nepotreban i suvian teret, stvar za odbacivanje balata (lat.) 1. tvar vrlo slina kauu- ku i gutaperki, ali elastinija od njih, upotrebljava se za elektrine izola- tore, strojne remene, potplate i u zu- barstvu (dobiva se od osuenog mli- jenog soka drva mimusops balata) balata (tal. ballata) 2. glaz. pjesma uz ples balatura (tal. ballatoio) trijem, vea, podstreje; balkon oko zgrade, ga- lerija balazor trg. vrsta istonoindijske pa- mune tkanine balbucijes (lat. balbuties) med. muca- nje, zamuckivanje, zaplitanje jezi- kom balbutirati (lat. balbutire) med. tepati, mucati, zamuckivati, nejasno izgova- rati, zaplitati jezikom baldahin (tal. Baldacco, baldacchino) pokriva od skupocjenog materijala nad prijestoljem ili krevetom; "nebo" koje stoji pred oltarom i nosi se na procesijama (naziv po materijalu ko- Balfourova deklaracija 155 balkon Balfourova (Balfurova) deklaracija izjava engl. politiara Arthura Bal- foura (18481930) iz 1917. g. u kojoj su sintetizirani zahtjevi za stvara- nje nacionalnog zaviaja Zidova u Palestini; na temelju te deklaracije stvorena je 1948. izraelska drava balhornizirati (njem. ballhornisieren) htjeti neto popraviti, pa napraviti gorim nego to je bilo (po tiskaru J. Balhornu, 15811599) balija (tur.) nekad: prostak; kasnije: svojeglav ovjek, nasrtljivac, lijeni- na, neradnik, rasipnik, protuha, neo- tesanac itd., bez obzira radi li se o muslimanima ili o pripadnicima dru- gih vjera; ponaati se kao balija po- naati se prostaki, obijesno, samo- voljno Balila (tal.) faistika omladinska or- ganizacija za djeake od 8 do 14 go- dina, nazvana po djeaku Balili koji je 1746. u Genovi prvi poveo odlu- nu borbu talijanskog naroda protiv Austrijanaca balina (fr. balle, baline) vuneni mate- vanjem gibanja zrna od trenutka kad ono, pod tlakom barutnih plinova, napusti svoje leite i krene kroz ci- jev pa sve do pogotka u cilj balistogram (gr. balio bacam, gramma slovo) u sudskoj medicini: snimka na- pravljena pomou balistoskopa, slui kao identifikacija izmeu oruja (puke, revolera) i ispaljenog zrna balistoskop (gr. balio bacam, skopeo gledam) u sudskoj medicini: naprava pomou koje se utvruje iz kojeg je vatrenog oruja ispaljen metak (u sluajevima gdje je u pitanju vie oruja istog modela i istog kalibra) balizam (gr. ballyzo, ballismos "ple- sanje") bolesna, histerina elja za plesanjem kod pojedinaca ili masa (u revolucionarnim vremenima); med. trzanje, drhtanje, grenje, baca- kanje balkanistika v. balkanologija balkanizam 1. izraz koji oznaava na- in i sustav koji vlada u javnom i- votu balkanskih drava i naroda; beznaelnost, borba nedoputenim ball-boy 156 balzam do pozornice; pom. stranji dio veli- kog broda ball-boy it. bal-boj (engl.) port, deko koji, kod tenisa, kupi lopte i donosi igraima Ballhausplatz njem. (it. balhausplac) beki trg na kojem se nekad nalazilo sjedite austrijskog dravnog kance- lara, a kasnije ministarstvo vanjskih poslova; pren. austrijska vanjska po- litika balneografija (lat. balneum kupalite, gr. grafo) opisivanje kupalita balneologija (lat. balneum, gr. logia) prouavanje kupalita, znanost o mi- neralnim izvorima koji slue za lije- enje balneotehnika (lat. balneum, gr. tech- nike) vjetina podizanja i cjelovitog ureenja kupalita (toplica) balneoterapija (lat. balneum, gr. the- rapeia) primjenjivanje mineralnih izvora u lijeenju bolesnika, topliko lijeenje balneum (lat. balneum) kupalite, top- lice balneum arenae it. balneum arene (lat.) kupanje u pijesku balneum cineris (lat.) kupanje u top- lom pepelu balneum laconicum it. balneum lako- nikum (lat.) znojna kupelj balneum vaporis (lat.) kupanje u pari balnot it. balno (fr.) vrsta burgundskog vina balograf (tal. gr.) vjeno pero, pisalj- ka balon (fr. ballon) uplje, okruglo tijelo, osobito zrani balon napunjen plinom lakim od zraka (aerostat); okrugla, kuglasta boca za tekuine; ballon d'essai it. balon d'ese (fr.) mala zra- na kugla za ispitivanje smjera vjetra; pren. novinski lanak koji se objav- ljuje da bi se opipalo raspoloenje i miljenje javnosti; ballon captif it. balon kaptif (fr.) vezani balon kojim se moe popeti samo do odreene vi- sine i spustiti na mjesto polaska balota (fr. ballotte) kuglica za glaso- vanje, glasaka kuglica balotada (fr. ballotade) skok konja is- pruenim nogama balotaa (fr. ballottage) drugi krug gla- sovanja (biranje izmeu dvojice koji su dobili najvie glasova u prethod- nom glasovanju) balsamum anodynum it. balzamum anodinum (lat.) farm. balzam za umi- njavanje, ublaavanje bolova balsamum cordiale it. balzamum kordijale (lat.) farm. balzam za jaa- nje srca balsamum ophthalmicum it. balza- mum oftalmikum (lat.) farm. balzam za oi Balti zajedniko ime za Estonce, Leton- ce, Litavce i negdanje "Stare Pruse" baltiki jezici skupina indoeuropskih jezika (litavski, letonski, staroprus- ki), dosta su bliski slavenskim jezi- cima baltoslavenski onaj koji je zajedniki Baltima i Slavenima baltoslavistika znanost koja prouava veze i odnose izmeu nekadanjih Balta i Slavena balun dijal. balon (obino u znaenju: lopta); dijal. kila, bruh; istarski na- rodni ples u obliku kola (plee se uz pratnju sopele ili gajdi, a katkada i uz pjevanje plesaa) balustrada (gr. balaustion, fr. balus- trade) arhit. naslon, priruje, ograda kojom su ograeni balkoni, stubi- ta... balustrirati (fr. balustrer) ograditi stu- piima, postaviti balustradu balzam (gr. balsamon) kem. prirodna smjesa biljnih smola s eterinim ulji- ma, a dijelom i aromatinim kiseli- nama, jaka i veinom ugodna miri- sa; takoer: umjetna smjesa za ubla- avanje bolova i lijeenje rana balzamici 157 bandijera balzamici (lat. balsamica) mn. farm. balzamska sredstva, balzamski lije- kovi balzaminka (lat. Impaticus balsamina) bot. jednogodinja ukrasna biljka ne- tik, "lijepi ovjek", "lijepi deko" balzaminke (lat. balsaminaceae) mn. bot. biljna vrsta u kojoj je posebno poznat tzv. "lijepi ovjek", "lijepi de- ko" (nazvana po tome to su se neke od njih nekada upotrebljavale kao lijek za rane) balzamirati (gr. balsamon biljka roda Balsamodendron i njezina mirisna smola) namazati mirisnim mastima i uljima; osobito, po obiaju starih Egipana, Asiraca i Perzijanaca: ui- niti da tijela umrlih budu sauvana od truljenja (danas se ubrizgava u arterije sublimatova otopina i dr., utroba se ispere karbolnom kiseli- nom, a tjelesna upljina napuni svje- im drvenim ugljenom) Bambi ime laneta u djelima austrijskog pisca Felixa Saltena i u crtanim fil- movima Walta Disneya bambino (tal.) djetece, malo dijete, lut- ka; prikazivanje Krista kao djeteta (u tal. umjetnosti) bambocciate it. bamboate (tal.) mn. aljive ili vulgarne slike nizozemskih slikara koje prikazuju seoske krme, sajmove, seljake zabave i si. bambus (malaj. bambu, mambu, engl. bamboo) vrsta trske, esto visoka do 20 m i 6070 cm debela, raste u Indiji banak (tal. banco, njem. Bank) najdonji dio visoke pei za taljenje eljeza gdje se skuplja rastaljeno eljezo; klupa, tezga; nabiti banak zasjesti u neijoj kui i ne odlaziti do kasne noi; od- morite na stubitu, platforma banalan (fr. banale) obian, otrcan, sva- kodnevan, opi; banalna fraza otrca- na, suvie ponavljana reenica banalizirati (fr. banaliser) nainiti otr- canim, svakidanjim banalnost (fr. banalite) otrcanost, sva- kidanjost banana (p.) bot. malajsko ime poznate istonoazijske zeljaste biljke iji je plod po obliku slian krastavcu, a po okusu dinji banarij (lat. bannarium) pravo prisile (razliito od jus cogens) band it. bend (engl.) manji instrumen- talni sastav banda (tal. banda) eta, odred; gomila, druina (lopovska); putujue drutvo sviraa, glumaca; vojna glazba bandaa (fr. bandage) med. zavoj; zavi- janje, previjanje; uteg (kod maeva- laca i boksaa); elini okov na kota- u; veza, spojnica bandairati (fr. bandager) med. zaviti, previti, previjati; port, staviti utege (u maevanju u boksu); metnuti okov na kota bandaist (fr. bandagiste) proizvoa, prodava kirurkog pribora, osobito zavoja, utega i si. bandera (tal. bandiera) zastava; stijeg; stup o koji se vjea zastava; stup (npr. telefonski stup) banderilja (p. banderilla) koplje sa za- stavicom koje se upotrebljava u bor- bi s bikovima banderiljero (p. banderillero) borac s bikovima naoruan banderiljom banderola (fr. banderole) vrpca na tru- bi; konjika zastavica; zastava na ka- tarci; vjetrokaz; ovjek koji se okre- e prema vjetru; opasa na kojem stoji naboj nj aa; omota na cigaret- nom papiru i na kutiji s cigaretama; povez na potanskim poiljkama; trg. tablica s cijenom neke robe bandijera dijal. v. bandera; sette ban- diere it. sete bandijere (tal.) sedam zastava podrugljiv naziv za poli- tike prevrtljivce koji su spremni sta- ti pod bilo iju zastavu, tj. prilago- bandist 158 bankrot davati se svim politikim promjena- ma bandist (tal. banda) lan (svira) u voj- noj glazbi; usp. banda bandit (tal. bandito) razbojnik, cestov- ni razbojnik, plaeni ubojica; neva- ljalac, propalica, skitnica banditizam (fr. banditisme) razboj ni- tvo, hajduija bandia (tal. bandizar) izgon, progon; skitnja; bjeanje iz kole, "markira- nje" bandleta (fr. bandeletette) uzak zavoj, zavoji; mala vrpca; pruga u boji; grad. plosnata mala ipka bandola (tal. bandola, p. el bandola) glaz. gitari slian instrumenat sa 4 do 10 metalnih ica, upotrebljava se posebno u Sjev. Americi i Meksiku; mandora, mandola bandolin mast za kosu (da bi bila glatka i sjajna) bandoneon glaz. harmonika rastezaa s velikim brojem glasova (130 tono- va), nazvana po pronalazau H. Ban- du bandura (rus.) glaz ukrajinski instru- ment slian gitari i balalajci, samo s vie ica (824) bando (engl. banjo) glaz. v. bendo bang (engl.) jak udarac, pucanj, osobito prasak koji nastaje zbog probijanja zvunog zida bangalo (engl. bungalow) prizemni ljet- nikovac od jednostavne grade u trop- skim krajevima; turistika kuica od lake grade bank (tal. banco) uplaeni novac svih igraa u hazardnoj igri karata; banka banka (tal. banco, fr. banque, njem. Bank) novani zavod, ustanova koja radi s novcem; posreduje u kreditnim poslovima, prima novac na tednju, daje zajmove uz kamatu, kupuje i prodaje vrijednosnice, strani novac itd., tedionica; zgrada u kojoj se na- laze prostorije nekog novanog za- voda; usp. bank bankar (fr. banquier) osoba koje se bavi novanim, kreditnim i efektivnim po- slovima, vlasnik banke; igra koji dr- i bank bankata (tal. banco) velika klupa u cr- kvi banket (fr. banquet, tal. banchetto) sve- ani obred nekomu i neemu u ast, gozba; oprotajna gozba banketa (fr. banquette) voj. stupnjevi- ta uzviica iza prsobrana za strijelce; unutarnji naslon na prozoru bankijeri (tal. banchieri) mn. v. laza- roni bankiza (fr. banquise) ledena santa, le- denjaka gomila (na moru), ledeni bedem (u polarnim krajevima) banknota (tal. banco, nota) mjenica ko- ju izdaje banka umjesto gotova nov- ca; papirna novanica banko-konto (tal. banco-conto) trg. knjiga u koju trgovac biljei svoje po- slove s bankom radi obraunavanja bankokracija (tal. banco, gr. krateo vladam, gospodarim) gospodarenje banaka dravnim poslovima, vlada- vina velikih novanih zavoda i nji- hovih predstavnika bankokrat (tal. banco, gr. kratos sna- ga) pristaa vladavine i utjecaja nov- ara na javni ivot, pristaa banko- kracije bankokrat (tal. banco, gr. kratos sna- ga) zastupnik shvaanja da banke, odnosno njihovi predstavnici, treba- ju imati odluujui utjecaj u dravi i odreivati njezinu politiku; sprovodi- telj vladavine banaka i novanih us- tanova bankrot (tal. bancarotta, lat. bancus klupa, rumpere slomiti) slom banke, obustava plaanja, nesposobnost pla- anja i odgovaranja svojim novanim obvezama; pren. potpuna propast, propast banksija 159 barakuda banksija bot. rod grmova i drveta iz porodice prostolatinica bankpere (tal. banca, sperren zatvo- riti) bank. zatvaranje isplatnih al- tera zbog teke novane situacije u kojoj se nala banka; obustava pla- anja bankvaluta (tal. banco, valuta) bankov- ni novac kao fingirana novana je- dinica bansek, banseg (njem. Bandsage) strojna trana pila bantam (engl. bantam pijetli) port. bantam kategorija boksa, hrva i di- za utega teak izmeu 50,75 i 53,5 kg (naziv po bantam-kokoima, patu- ljastoj vrsti kokoi, moda podrijet- lom s Jave) Bantu afriki narodi koji ive juno od Gvinejskog zaljeva i velikih jezera; karakteristike: negroidnost, totemi- zam, patrijarhat i matrijarhat, po- ligamija, plesovi s maskama, magi- ja bantu-jezici jedna od vrsta tzv. agluti- nativnih jezika (jo nije napravljena njihova tona podjela i potpuna ka- rakterizacija) banzati (lat. bannisare) skitati se; pro- nositi glasove banj (tal. bagno) drvena kuica za ku- panje; kupanje uope banja (tal. bagno) kada za kupanje; ku- panje u kadi; kupaonica; toplice, ku- palite baobab (arap.) bot. vrsta tropskog dr- veta, divovski visoko (do 20 m) i de- belo (do 9 m), drvo s osvjeavajuim plodovima, raste u tropskim kraje- vima Afrike; plod, lie i kora slue i kao lijek, osobito protiv groznice (lat. Adansonia digitata) baptisterij (gr. baptisterion) krstio- nica, kapela pokraj crkve ili dio crkve u kojem se obavlja krtenje baptisti (gr. baptizo) mn. lanovi kr- anske sljedbe koji odbacuju krte- nje male djece, zahtijevaju da se kr- ste samo odrasli, tj. oni koji su svjes- ni ina koji se nad njima vri; osno- vom vjere smatraju Evanelje baptizam (gr. baptisma) crkvena tajna krtenja; krtenje baptizirati (gr. baptizo, fr. baptiser) krstiti; nadjenuti ime bar (engl.) 2. gostionica, pivnica, kavana s alkoholnim i drugim piima; ame- rican-bar gostionica bez stolova i sto- laca u kojoj gosti piju i jedu stojei bar (gr. baros teina, tlak, teret) jedi- nica za mjerenje atmosferskog tlaka bara (fr. barr) poluga; motka, ipka; pregrada, brana u sudnici; gomila pi- jeska ili stijenja na uu rijeke ili na ulazu u luku, sprud naslaga; pregra- da izmeu konja u konjunici baraba (hebr., po imenu biblijskog raz- bojnika Barabe) razbojnik, lopov, nit- kov, skitnica, ulinjak, mangup baraban lupnjava koju katolici izvode u crkvi na Veliki petak kad se spome- ne ime razbojnika Barabe; iba ko- jom se izvodi ovakva lupnjava; pren. lupnjava, rusvaj, tunjava barabans vrsta najfinijeg ulja (najprije se proizvodilo u belgijskoj pokrajini Brabantu) baraber v. baraba baraka (fr. baraque) daara, trona kuica, straara; duan od dasaka, obino u blizini vojnikih logora i mjesta gdje radi vei broj terenskih radnika barakan (ar. barakan, tal. barracano, fr. bouracan) tkanina od kostrijeti i vune ili devine dlake, veoma gusta i teka, slina platnu; iroka arapska haljina od te tkanine; berkan barakirati (fr. baraque) smjestiti u ba- rake; stanovati u logorskim koliba- ma, daarama barakuda (lat. Sphyraena barracuda) zool. vrsta grabeljive ribe kotunja- e iz porodice morskih tuka bara 160 bar baranda (p. barranda) ograda u areni gdje se izvode borbe s bikovima baraonda (tal. baraonda) mete, vreva, buka, kaos, zbrka baratati (tal. barattare) vjeto poslova- ti; razumjeti se u neto; vjeto ruko- vati, spretno postupati baraterija (tal. baratteria) pom. svaka nepotena ili protuzakonita radnja kapetana ili mornara kojom se na- nosi teta vlasniku broda i ostalim zakonitim interesentima; podvala, prijevara, potkradanje, krijumare- nje baratirati (tal. barattare) trgovati da- vanjem robe za robu, trgovati razmje- nom barato-trgovina (tal. baratto) razmje- na, trgovina kod koje se daje roba za robu, osobito uobiajena u knjiar- stvu baraa (fr. barrage) brana; pregrada, greda kojom se prepreuje put, ram- pa; pristojba za prelazak preko mo- sta, mostarina; voj. barana vatra za - prena vatra, zaporna vatra baraist (fr. barragiste) uvar brane, rampe barba (lat. barba, tal. barba brada) stric, ujak; naziv za starijeg ovjeka (u Dalmaciji); in barbam (lat.) u bra- du, tj. u brk, u lice barbakan (fr. tal. barbacane, lat. p. barbacana) voj. vanjski zid bedema s pukarnicama; straarska kula; propust za vodu ili za svjetlost barbar (gr. barbaros) v. barbarin barbarin (gr. barbaros) kod starih Gr- ka: svaki onaj koji nije znao govoriti grki, dakle tudinac, stranac; kod Rimljana: narodi koji nisu imali ni grke ni rimske naobrazbe; danas: nenaobraen, grub, surov ovjek, div- ljak; barbar barbarizam (gr. barbarismos) gram. uporaba stranih rijei i izraza u go- voru i pisanju, osobito za ona zna- enja za koja imamo hrvatsku rije, npr.: najder, uster (kroja, posto- lar), bez da sam znao, imate li to za jesti (bez mog znanja, imate li to za jelo); gruba jezina pogreka na te- tu jasnoe i istoe jezika; kovanica, pogreno upotrijebljena rije barbarizirati (gr. barbarizo) uiniti neto barbarskim, pobarbariti; ogri- jeiti se o pravila i istou jezika, govoriti u kovanicama, iskvareno, ne- pravilno barbarski (gr. barbarikos) prvotno: strani, tuinski; neovjean, grub, surov, divlji; suprotan duhu i pravi- lima jezika; barbarski ornament go- tiki, keltski i ovima slini oblici or- namenata barbarstvo (gr. barbaros) nenaobrae- nost, neuljuenost; grubost, surovost, divljatvo Barbe-bleu it. Barb-ble (fr.) vitez iz starofrancuske prie koji je poznat po tome to je ubio svojih est ena; Modrobrad barbir (tal. (barbiere) brija; ranar, vi- dar; puki lijenik (puta bolesnici- ma krv) barbirati (fr. barbe, barbifier) brijati, iati; kuh. skidati ljuske s ribe barbiton (gr. barbiton) starogrki glaz- beni instrument s mnogo ica, slian liri; polikord barbiturat (lat. po imenu liaja Usnea barbata, uricum acidum, mokrana kiselina) derivat barbiturne kiseline, upotrebljava se kao sredstvo za lije- enje nesanice barbon (tal. barbone) zool. riba kotu- njaa'iz porodice trlja; trlja, trilja, batoglavac barbula (lat. barba brada) bradica; bar- bula hirsi it. barbula hirzi (lat.) dla- ke koje kod mukaraca i staraca na- $ rastu u uima bard (engl. bard, kelt. bardd) pjesnik i pjeva starih Gala i ostalih keltskih b a r i j 161 bari naroda koji je pjevao, uz pratnju har- fe, u slavu junaka i bogova; pjesnik bardiljo (tal. bardiglio) vrsta tvrdog bi- jelog fiorentinskog mramora bardit (lat. barditus) bardova ratnika pjesma, guslarska pjesma bardo (fr. bardot, tal. p. barda, ar. al- barda) teglea ivotinja, mlada maz- ga; pren. ovjek koji nosi sve na svo- jim leima barel (engl. barrel) bava, bavica, en- gleska mjera za tekuine od 36 ga- lona = 136,6 1 bareljef (fr. bas-relief) plii, slabije is- pupen kiparski rad na ravnoj po- vrini; usp. reljef bares geld (njem. bar gotov, ist, Geld novac) gotovina, gotov novac bareta (fr. barrette, tal. berretta, lat. barretum) kapa uope; uglata ili okrugla kapa bez tita kakvu nose na slubi suci, sveenici itd. bareter (fr. barretter) otpornik od tanke ice u balonu napunjenom vodikom, stabilizator toka bare (fr. barege) prvobitno: laka vune- na tkanina, nazvana po mjestu Ba- rege u Pirinejima; sada: svi slino tkani materijali od vune, svile i pa- muka Bargello it. bardelo (tal.) prije: guver- nerova palaa (podestata) u Firenci; zatim: sjedite kapetana policije i za- tvor; danas: narodni muzej za tali- jansku umjetnost i kulturnu povi- jest bari- (gr. barys) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: teak baribal zool. vrsta malih, crnih med- vjeda u Sjev. Americi, Japanu i dr. baricentar (gr. barys, kentron) fiz. teite barifon (gr. barys, fone glas) glaz. pje- va koji pjeva dubok glas, tj. bas barifonija (gr. barys, fone) glaz. dubok glas, bas; med. tekoa govorenja kao bolesno stanje bariglosija (gr. barys teak, glossa jezik) med. v. barilalija barij (lat. baryum, gr. barys teak) kem. element, atomska teina 137,36, redni broj 56, znak Ba barijera (fr. barriere) pregrada, brana, branik; pregrada od reetaka; gra- nica, meda; pogranino utvrenje; za- klon, obrana; gradska vrata, ulaz na kojem se plaa troarina; pren. smet- nja, prepreka barikada (fr. barricade) brana, pregra- da uskih mjesta (ulica, mostova) radi obrane; pren. graanski rat, ulina borba; smetnja, prepreka barikadirati (fr. barricader) pregradi- ti, preprijeiti, zatvoriti uske prolaze (ulice, mostove) radi obrane; dizati (ili: praviti) barikade; zabarikadi- rati se ograditi se, zatvoriti se dobro; pren. izdvojiti se, osamiti se barilalija (gr. barys teak, laleo go- vorim) med. teko, oteano govorenje, teko izgovaranje rijei barilja (p. barilla) kem. neista pa- njolska soda koja se dobiva sagorije- vanjem morskih biljaka barimetrija (gr. barys teak, metria) barometrija bariolaa (fr. bariolage) arenilo, naa- ranost; neukusno, previe areno sli- karstvo bariolirati (fr. barioler) arati, naara- ti, proarati, protkati arenilom barisfera (gr. barys, sfaira kugla) geol. Zemljina jezgra, sastoji se, vjerojat- no, od tekih elemenata (nikla, elje- za i dr.) barisomatija (gr. barys teak, soma tijelo) med. tromost, ugojenost, goj- nost barister (engl. barrister) titula engles- kih odvjetnika koji vode sporove pred visokim sudovima barit (gr. barys teak) kem. mineral barij a (teac) baritimija 162 barometarski baritimija (gr. barythymia) zlovolja, sjeta, tuga, neraspoloenje bariton (gr. barys jak, dubok, tonos ton) glaz. duboki tenor ili visoki bas, muki glas izmeu basa i tenora, kree se otprilike izmeu "A" do "a"; pjeva koji pjeva bariton; glazbeni in- strument sa icama, eufonij (u vojnoj glazbi) baritonirati (gr. barytoneo naglasim gravisom) gram. jedan slog ostaviti nenaglaen, osobito posljednji slog rijei; glaz. pjevati bariton baritonon (gr. barytonon) gram. rije kod koje je posljednji slog nenagla- en barjak (tur. barjak) zastava, stijeg barka (tal. barca, fr. barque) mali a- mac, laica; velika trgovaka laa sa tri katarke barkarola (tal. barcaruola) vesela pjes- ma venecijanskih gondolijera barkasa (p. barcaza) pom. najvei a- mac na ratnim brodovima, s katar- kama, jedrima i malim topovima barkerola (tal. barcherolla) amac bez katarke, gondola; usp. barkarola barketa (tal. barchetta) mali amac, la- dica, brodi barman (engl. bar) vlasnik ili poslovo- a bara; konobar barn jedinica povrine za mjerenje u nuklearnoj fizici Barnaba hebr. "sin utjehe" barne (njem. Barren, fr. barres) gim- nastika sprava: dvije okrugle, para- lelne (i vodoravne) motke, svaka u- vrena na dva stupa, razboj baro- (gr. baros) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: teina, pritisak barofon (gr. baros, fone glas) ovjek koji ima dubok ili grub glas barograf (gr. baros teina, grafo) me- teor. naprava koja biljei promjene u zranom tlaku, barometar koji sam sebe registrira pravei tzv. barograf- sku krivulju; usp. barogram barogram (gr. baros, gramma slovo, pismo) papir na kojem je bariograf ispisao liniju zranog tlaka barok (port. barrocco) arhit. v. barokni stil barokan (port. barrocco) nepravilan, nastran, udan, smijean; baroknim se nazivaju one pojave u ivotu i um- jetnosti koje svojim pretjeranosti- ma, iskrivljenostima i proturje- nostima izmeu sredstva i cilja, sa- draja i forme izazivaju dojam ne- ega nastranog i ludog; barokna po- ezija uena, dvorska, teko razum- ljiva poezija koja je cvjetala za vri- jeme trajanja baroknog stila u ar- hitekturi i umjetnosti barokni stil (port. barrocco, gr. stylos) razdoblje u povijesti umjetnosti koje obuhvaa kraj XVI. st., XVII. st. i prvu polovicu XVIII. st., dobilo ime po nazivu koji su Portugalci dali bi- seru nepravilna oblika (barrocco); ovaj stil je potisnuo renesansu i pred- stavlja njezinu degeneraciju, pribli- i vi se gotikoj umjetnosti XV. st.; barok barokomora (gr. baros teina, metron mjera, kamara soba) posebno izgra- ena hermetiki zatvorena prostorija u kojoj se tlak zraka moe umjetno mijenjati, a slui za ispitivanje spo- sobnosti pilota ili ronilaca da izdra- vaju razliite promjene u tlaku zraka baromakrometar (gr. baros teina, makros visok, metron) vaga za djecu, istodobno mjeri i visinu i teinu barometar (gr. baros teina, metron) fiz. sprava za mjerenje zranog tlaka (teine zraka) barometarski (gr. baros, metron) koji se tie barometrije; barometarski maksimum najvii zrani tlak, naj- vie stanje barometra; barometarski minimum najnii zrani tlak, najni- e stanje barometra barometrija 163 bassa ottava barometrija (gr. baros, metria) mje- renje zranog tlaka; vjetina ruko- vanja barometrima; barimetrija barometrograf (gr. baros, metron, grafo) barometar koji sam biljei pro- mjene u zranom tlaku; barograf baronesa (tal. baronessa) barunova ki baronet (eng. baronet) titula engleskog nasljednog plemstva; lan nieg plemstva, izmeu baruna i viteza baroskop (gr. baros, skopeo) stariji naziv barometra; danas: posebna vr- sta barometra (s kamforom, amoni- jakovim kloridom i salitrom koji su preliveni alkoholom) kod kojega se po talogu poznaje hoe li vrijeme bi- ti vedro ili oblano; dazimetar barotermometar (gr. baros, thermos topao, metron) termometar za mje- renje toke vrenja vode, ta je toka nia to je visina na kojoj se ona od- reuje vea; hipsotermometar barotropizam (gr. baros, tropos okret, pravac) bot. v. geotropizam barun (ma. barsony) vrsta tkanine; kadifa, samt, velur, pli bartolinitis med. upala Bartholinovih lijezda, usminskih lijezda Bartolomejska no pokolj koji je u katolikoj Francuskoj u noi na 24. kolovoza 1572. (uoi dana sv. Barto- lomeja) izvren u Parizu nad huge- notima bartvi (njem. Bart brada, wischen bri- sati, opraivati) etka na dugakom tapu, pahalica barun (lat. baro, fr. baron, tal. barone) plemika titula, stupanj plemstva iz- meu grofa i plemia; pren. jak, hra- bar ovjek, junak, vitez barunat (lat. baro) posjed za koji je ve- zana barunska titula; barunija barunija (fr. baronnie) v. barunat barut (tur.) puani prah; smjesa ka- lijeva nitrata, sumpora i drvenog (li- po vog ili vrbovog) ugljena bas (tal. basso, gr. basson dorski kom- parativ od bathys dubok) glaz. naj- dublji muki glas; najdublji glas u vieglasnim vokalima i instrumen- talnim djelima, osnova harmonije; in- strument koji proizvodi bas-tonove bas bleu it. ba ble (fr.) plava arapa; pren. ena koja se pravi uenom, "ta- kozvana" spisateljica bas breton it. ba breton (fr.) keltski dijalekt kojim se govori u Bretanji basa vrsta likog sira, "kripavac" basamak (tur.) stuba; preaga (na lje- stvama) baset (tal. bassetto) glaz. mali kontra- bas sa tri ice baseto (tal. bassetto) glaz. duboki tenor, bariton Basic English it. beisik ingli (engl. kratica od British, American, Scien- tific, International, Commercial, tj. britanski, ameriki, znanstveni, me- unarodni, trgovaki) suvremeni um- jetni engleski jezik s ogranienim brojem rijei basileus (gr. basileus) kralj; titula dru- gog arhonta u staroj Ateni basist (fr. bassiste) pjeva koji pjeva bas; svira koji svira bas baskervil tisk. vrsta slova (naziv prema glasovitom engleskom tiskaru Bas- kervilleu) Baski narod na Pirinejskom poluotoku baskijska kapa (basketka) tamnomo- dra kapa bez titnika i oboda; fran- cuska kapa baskijski jezik jezik Baska, jedini ne- indoeuropski jezik u zapadnoj Eu- ropi, rodoslovno usamljen baslis (fr. basse-lisse) vrsta vunenih ili svilenih zidnih tepiha s dubokom os- novom bason (fr. basson) glaz. v. fagot bassa ottava (tal.) mn. glaz. mjesta ko- ja treba izvoditi za jednu oktavu dublje basso obbligato 164 batelaa basso obbligato (tal.) glaz. glas basa koji vodi melodiju basso ostinato (tal.) glaz. stalno ponav- ljanje jedne teme u basu basso profondo (tal.) glaz. dubok bas basso ripieno (tal. basso ripieno) glaz. pratei bas basta! (tal.) dosta! dosta o tome! bastah (gr. bastagma breme, teret) slu- ga, nosa; ranac, teleak; bastak bastaj (fr. bassetaille) glaz. glas izmeu baritona i basa, dubok bariton; tako- er: bareljef bastard (ta. p. bastardo) izvanbrano dijete, kopile; zool. krianac, mjea- nac (npr. konja i magarca, vuka i psa); bot. biljka koja je postala spol- nim krianjem dviju razliitih bilj- nih vrsta; trg. vrsta fine i guste pa- mune tkanine; bastardna mjenica lana mjenica, s potpisom osobe koja ne postoji; bastardni prozor prozor s jednakom ili manjom visinom nego irinom bastardirati (tal. bastardo) bot. raz- mnoavati (se) krianjem razliitih vrsta bastati (tal. bastare) dostajati, biti do- voljno; smjeti, usuivati se, biti hra- bar, sposoban; polaziti za rukom, us- pijevati bastilja (fr. bastille) tvrava, kula, utvr- en zamak s kulama koji slui kao tamnica; Bastille poznata parika tamnica koju je u XIV. st. sagradio Karlo V. i koja je razorena 14. srp- nja 1789. za vrijeme Luja XVI. bastion (fr.) fort. utvrenje, prsobran bastionirati (fr. bastion) voj. utvrditi, napraviti utvrenje (ili prsobran) bastonada (fr. bastonnade) batinanje; batinanje po tabanima u Turskoj bastonirati (tal. bastonare) batinati, osobito po tabanima ba-au (tur. baavu) doasniki in u turskoj vojsci ba-au (tur.) narednik u turskoj vojsci baama (tal. basso mare duboko more) jato riba baiti se (tur. baa) ponaati se kao baa (paa), tj. praviti se vaan baka (tur.) posebice, osobito, na stra- nu, po strani balija (tur. bali to ima glavu) pri- badaa, penadl bamalik (tur. bamaklik) "novac za papue", dio prihoda sultanija koji se sastojao od novanih kazni za umske prekraje baunsagolsun! (tur.) neka je tvoja gla- va zdrava! (esta muslimanska izre- ka; izraz suuti u povodu smrtnog sluaja; odgovara se sa: dostum-sa- golsun! zdrav mi bio ti, prijatelju! bat-metal bijelouta mjeavina od 55% bakra i 45% cinka (upotrebljava se za svijenjake i druge predmete); bri- stolski mesing bataliti (tur. batal) pokvariti, poreme- titi; zapustiti, napustiti; okaniti se ega, ostaviti, zanemariti, odbaciti batalja (tal. bataglia) bitka, boj, borba bataljun (lat. battuere tui se, fr. ba- taillon) voj. odred vojske koji pred- stavlja, prema formaciji, treinu ili etvrtinu pjeakog puka, obino s 800 do 1000 vojnika, podijeljenih u 4 ete batar (fr. batarde) pokrivena laka beka koija na oprugama; voj. vrsta starih topova; borbeni ma koji se u borbi drao u jednoj ruci; tisk. poluleea fr. slova izmeu ronda i angleza batardo (fr. batardeau) voj. privremen zaklon, nasip od kamena batarizam (gr. battarizo mucam) med. mucanje, zamuckivanje, brzoplet go- vor batavija (lat. batavia) polusvilena tka- nina koja se izrauje na Javi batelaa (fr. batelage) opsjenarstvo, maioniarstvo, prijevara; pom. uto- varivanje i istovarivanje broda am- baterflaj 165 batrokefalija cima; brodski promet; brodarina, pre- voznina, vozarina baterflaj (engl. butterfly leptir) plivaki stil, tzv. leptirov stil baterija (fr. batterie) voj. bitnica, vie istovrsnih topova (4 do 8) s potpunom opremom i priborom koji ine jednu borbenu jedinicu; kremen, ognjilo na starim pukama; elektrina baterija vie lajdenskih boca koje se, radi ve- eg elektrinog punjenja, spoje tako da su svi vanjski oblozi sjedne strane i svi unutranji oblozi s druge strane meusobno povezani; galvanska ba- terija spoj vie galvanskih elemenata u istom vodiu radi dobivanja jae struje ili vieg napona (paralelno ili uzastopno spajanje) batibijus (gr. bathys dubok, bios i- vot) biol. onaj koji ivi u dubini, izraz koji je stvorio engl. prirodnjak Tho- mas Huxley (18251895) i njime nazvao organsku prasluz koje ima u morskim dubinama i koja ne spada ni u ivotinje ni u biljke, nego pred- stavlja neko neutralno meducarstvo prabia ili protista, jednostanino organsko bie u morskoj dubini batidur (tal. battitura udarac) kolut na vratima, alka batifon (gr. bathys, fone) glaz. puhaki instrument s dubokim tonovima batimetrija (gr. bathys dubok, metron) mjerenje dubine; batometrija batirati (fr. battre, tal. battere, lat. ba- tuere udariti, lupiti) u maevanju: izbiti protivniku ma iz ruke batiskaf (gr. bathys dubok, skafos la- a) ronilako zvono, vrsta naprava za ronjenje koja ne ovisi o matinom brodu (izumitelj vicarski fiziar Au- gust Piccard, 18841962); rekordna dubina ronjenja: 11521 m batiskop (gr. skopeo gledam) amac sa staklenim dnom kroz koje se moe gledati pod vodu batist (fr. batiste) vrsta veoma finog i gustog platna batler (engl. butler) peharnik, pipniar; glavni sluga batman (fr. battement) udaranje ruku i nogu pri plesanju; lupanje srca; u maevanju: udarac po protivnikovom mau; glaz. dvostruki udar; zama- ajni udarac njihala na satu batofobija (gr. bathos visina, dubina, fobos strah) med. strah od dubine ili visine, obino praen vrtoglavicom batoliti (gr. bathos dubina, lithos ka- men) mn. geol. potpuno kristalizi- rane najdublje gromade plutonskih stijena, ponajvie granitoidnih batologija (gr. battologia) nepotreban govor, lupetanje, naklapanje batometar (gr. bathos dubina, metria) sprava za mjerenje morske dubine batometrija (gr. bathos, metria) v. ba- timetrija baton (fr. baton, lat. basto) tap, prut, palica; glaz. dirigentski tapi; znak za mirovanje batonda (tal. battere) u cirkusu: salto- mortale preko konja; usp. batuta batos (gr. bathos dubina) niskost, pro- statvo u govoru i pisanju batrahij (gr. batrachos aba) med. v. batrahus Batrahomiomahija (gr. batrachos a- ba, mys mi, machia borba) "Boj aba i mieva", glasoviti starogrki spjev nepoznatog autora, parodija Ilijade batrahus (gr. batrachos aba) med. prit ispod jezika; batrahij batrica (gr. bathron) terasa ispred kue; kameni prag batrij (gr. bathron postolje; sjedalo) med. kirurka postelja, klupa; sprava za namjetanje iaenih udova batriti (ma. bator hrabar) hrabriti, bo- driti, sokoliti batrokefalija (gr. bathron stuba, ke- fale glava) lubanja koja ima oblik stube batuta 166 bazen batuta (tal. battuta) glaz. udarac za takt; u maevanju: jak udarac du protivnikovog maa s ciljem da se protivnikov ma izvede iz napadne linije ili da se napravi mjesta za iz- voenje udara na protivnika; skok pri kojem konj samo malo dodiruje zemlju kopitima; saltomortale na- pravljen preko konja bauer (njem. Bauer seljak) u ahu: pje- ak, pijun bauhcvikn (njem. Bauch trbuh, zwi- cken tipati) tipanje, zavijanje, gr- evi u trbuhu; trema pred javni na- stup Baukida mit. ena koja je sa svojim muem Filemonom ugostila Zeusa kad on nigdje drugdje nije mogao nadi sklonita; za nagradu Zeus jo njihovu kolibu pretvorio u prekrasan hram; nakon smrti Baukidu je pre- tvorio u lipu, a Filemona u hrast bauig (njem. Bausch nabor) naboran, nabran Bav (lat. Bavius) v. Bavijus bavarin (tal. bavaglino od bava slina, pjena) oprnjak, siperak bavela (tal. bavella, bava) trg. otpaci od svile Bavijus (lat. Bavius) ime dvojice loih pjesnika i drskih kritiara koji su pretenciozno kritizirali Horacijeve pjesme; otuda: lo pjesnik i pakostan kritiar; Bav Bayer svjetski poznata njemaka tvor- nica lijekova baza (gr. basis) osnova, temelj, podloga neke stvari; arhit. podnoje stupa, kipa ili svoda; mat. osnova stupnja, potencije ili logaritma; geom. strana ili povrina na kojoj zamiljamo da lei poligon ili poliedar; geod. osnov- na linija duga vie kilometara koja se, pomou motki za mjerenje, tono izmjeri i koja onda slui kao osnova triangulacije; metr. uvodna stihovna stopa; kem. tvar (supstanca, elektro- pozitivna) koja se spaja s kiselinom i neutralizira je stvarajui sol; usp. baze; voj. mjesto ili zemljite s kojeg jedinice neke vojske napreduju, oda- kle dobivaju pojaanja i ostalu po- mo, i odakle svi putevi vode k raz- nim jedinicama kako one napreduju; odreen put na zemlji (npr. duine 3000 m) koji slui za mjerenje brzine leta zrakoplova, brzine automobila ili drugog motornog vozila bazalt (lat. basaltes, prema Pliniju rije afrikog podrijetla) vulkanska stije- na sastavljena od plagioglasa, augita i magnetita, odlian materijal za gra- evine bazan (tur.) nekad, katkad, ponekad bazana (fr. basane) obojena janjea, ov- ja ili telea koa za ukorienje knji- ga; koa na konjikim hlaama bazanirati (fr. basaner) obojiti kou (ja- njeu, ovju, teleu) za ukorienje knjiga; obojiti crno bazanit (gr. basanos probni kamen) tvrd crni kamen od kojega su stari Egipani izraivali kipove bazar (perz.) sajam; u Europi: prodava- onica s jeftinom robom baze (gr. basis) mn. kem. spojevi koji s kiselinama oblikuju soli (njihove otopine u vodi pokazuju veinom al- kalnu reakciju); usp. baza Bazedovljeva bolest med. kronina bolest koja nastaje kao posljedica bo- lesti titnjae, znaci: poveana tit- njaa, krupne buljave oi, ubrzan rad srca, drhtanje prstiju, znojenje, pro- ljev, pojaana probava tvari, mrav- ljenje i dr. (nazvana po njem. lije- niku K. Basedowu, 1799 1854, koji ju je prvi utvrdio i opisao) bazeitet (gr. basis) kem. svojstvo ki- selina da se s odreenim koliinama baznih oksida pretvaraju u soli; pri- sutnost neke kemijske baze bazen (fr. basin) umjetno izdubljen pro- stor napunjen vodom bazeologija 167 beach-la-mar bazeologija (gr. basis, logia) znanost 0 osobinama tijela; osnovno naua- vanje bazicitet (gr. basis) kem. v. bazeitet bazilijanac pripadnik katolikog reda (koji se slui istonim obredima); ime po crkv. uitelju Baziliju Velikom (4. st. n. e.) bazilika (gr. basilike tj. oikia kraljev- ska, divna kua) prvobitno kod sta- rih Grka: dvorana sa sjeditem ar- honta basileusa u Ateni; zatim, kod Grka i Rimljana: zgrada za trgovanje 1 pravne poslove koja se sastojala od dviju dvorana na stupovima, jedne za publiku, a druge za suce (tribu- nal); tip prvih kranskih crkava; saborna, glavna crkva bazilikalan (gr. basilike) u obliku ba- zilike, slian bazilici Bazilike (gr. Basileus) mn. zakonik cara Basilijusa Velikog, objavljen 887. bazilisk (gr. basilike) zool. kraljevski zmaj, vrsta bezopasnog gutera u Junoj Americi i Aziji; mit. legen- darni kraljevski zmaj koji je, toboe, ubijao svojim pogledom baziotrib (gr. basis, tribe trljanje) med. lijeniki instrument za lom- ljenje djeje glave u maternici i za izvlaenje djeteta (upotrebljava se kod tekih poroaja kad je to jedini izlaz); baziotriptor, kefalotrib, kefalo- triptor baziotripsija (gr. basis, tripsis trlja- nje) med. u sluajevima osobito te- kog poroaja: lomljenje djeje glave u maternici i vaenje djeteta bazio- tribom baziotriptor (gr. basis, tribo trljam) med. v. baziotrib bazipetalan (gr. basis, petalon list) bot. naziv za razvoj pri kojem se naj- mlai novi organ pojavljuje pri dnu stabljike; supr. akropetalan bazirati (gr. basis) osnovati, osnivati, zasnovati, utemeljiti; osloniti se, osla- njati se na koga ili to, pouzdati se, pouzdavati se u, poivati bazitet (gr. basis) kem. v. bazeitet baziti (gr. basis) mn. geol. eruptivno kamenje s neto malo bazalta, dole- rita itd.; bazno kamenje bazlamaa (tur. bazlama) slijevka, uljevua, razvarua; vrsta pite s mnogo vrhnja bazni (gr. basis) prid. v. bazalni bazuka voj. runi reaktivni baca BBC it. Bibisi (engl. kratica za British broadcasting Corporation it. Briti brodkasting korporejn) Britansko radij sko drutvo BCG v. beseiranje bdelometar (gr. bdella pijavica, me- tron) med. staklena sprava za isisa- vanje krvi, zamjenjuje lijeniku pi- javicu bdelotomija (gr. bdella, temno reem) zarezivanje lijenike pijavice (nakon to se nasisala krvi) ispred zavretka repa s trbune strane radi ispra- njavanja i odranja ivotinje Be kem. kratica za beril be-bop it. bibop (engl.) vrsta deza ka- rakteristina po estim disonancama u harmonizaciji; suvremeni drutve- ni ples, improvizacija u paru i sku- pini, 4/4 takt, tempo umjeren . Be-dur (tal.) glaz. tvrdo zvuanje s os- novnim tonom b; suprotno: Be-mol Be-kvadrat glaz. etverouglato "V", razrjeavajui znak kojim se jedna poviena ili sniena nota vraa na prvobitni stupanj Be-mol (tal. Be-moll) glaz. zvuanje s osnovnim tonom b; supr. Be-dur beach-la-mar it. bi la mar (engl., p. beach-la-mar morska obala) naziv za tzv. "kreolski" jezik (engleski temelj), sredstvo sporazumijevanja u zapad- nom podruju Tihog oceana beanizam 168 beging beanizam (lat. beanus) glupo i neote- sano dranje (ili: ponaanje) beata (lat. beata) blaena, sretna; umj. bogomoljka beata virgo (lat) blaena Djevica, tj. Majka Boja, Bogorodica, Gospa beatae memoriae it. beate memorije (lat.) blaene, svete uspomene (pokoj- nik) beati possidentes (lat. beati possiden- tes) sretni su oni koji imaju, blago onima koji imaju beatificirati (lat. beatificare) posvetiti, proglasiti svecem, uvrstiti u red sve- taca beatifikacija (lat. beatificatio) posve- ivanje, proglaenje za sveca, uvr- tenje u red blaenih od strane pape, nakon ega dolazi in kanonizacije; fiz. elektrina beatifikacija elektri- ni eksperiment koji se sastoji u stva- ranju svijetlog svetakog vijenca (au- reole) beatikum (lat. beaticum) posljednja po- mast, priest umirueg kod katoli- ka beatitudo vestra (lat. beatitudo vestra) Vaa Svetosti (oslovljavanje pape) beatizam (lat. beatus blaen) pravljenje svecem, tobonja svetost, licemjerje beatus ille, qui procul negotiis... it. beatus ile kvi prokul negocijis (lat.) "sretan onaj koji je daleko od poslo- va..." (Horacijev stih) beaufort v. boufort; Beaufort Francis (17741857), engleski admiral, sa- stavlja meteoroloke skale za mje- renje brzine vjetra becirk (lat. cirkus, njem. Bezirk) okrug, okruje, kvart Becquerelove zrake it. Bekrelove ... (po imenu francuskog izumitelja Henrija Becquerela) zajedniki naziv za zrake koje izbijaju iz radioaktiv- nih elemenata (alfa-zrake, beta-zra- ke, gama-zrake) be (tal. bezzo) sitan mletaki novac; novac uope bea (tal. biscia) smuk (vrsta neotrovne zmije) bedel (tur. bedel odgovarajui, razmje- ran) zamjenik; ovjek koji umjesto nekog drugog ide na hodoae ili u vojsku bedem (tur. beden) vanjski zid oko tvr- ave; pren. zatita, obrana bediner (njem. bedienen posluiti) slu- ga, posluitelj; bedinter bedlam (engl.) luak, onaj koji ivi u ludnici (po velikoj londonskoj bolnici Sv. Marije od Betlehema koja slui kao ludnica) beduina (ar. bedavi) mod. enski ogr- ta slian arapskoj nonji beduini (ar. bedavi) mn. stanovnici pu- stinje, nomadska arapska plemena u arabijskim, sirijskim i sjevernoaf- rikim pustinjama, ive od stoarstva i pljake, pod vlau svojih eika i kadi befel (njem. Befehl) zapovijed, nalog; zum Befehl it. cum befel (njem.) na zapovijed, u nekadanjoj austrijskog vojsci odgovor podreenoga nadree- nome kao izjava da e nalog biti iz- vren beg-lokum (tur.) kola s medom, mede- njak begenisati (tur. begenmek initi dobro, ugaati) svidjeti se; poeljeti, zavo- ljeti; voljeti koga; odobriti, pristajati na neto; izabrati po svome ukusu; diviti se begine (lat. bagan, engl. begger) mn. pripadnice opatikog reda koji je oso- bito bio rairen u XI. i XIII. st. (najstariji red posveen boguugod- nom radu, njegovanju bolesnih itd.); pren. bogomoljke, one koje se prave sveticama; beguine, begute beging (engl. bagging) platno za paki- ranje beglajter 169 belfrid beglajter (njem. begleiten pratiti) glaz. svira u tamburakom orkestru na instrumentu dubljega glasa kojemu je zadatak praenje glavne melodije (obino u tercama ili kvintama) begonija ukrasna biljka velikih miris- nih cvjetova (naziv po imenu Fran- cuza Michaela Begona) beguine (engl. beggar) mn. v. begine begute (eng. beggar) mn. v. begine behanizam smjer u babizmu, ima pri- staa i u Europi i Americi behar (tur. bahar miris; proljee) cvijet (na vokama) behemot (hebr). divovska ivotinja, ne- man; u Bibliji: naziv za vodenog konja behici (gr. bex, bechos kaalj) mn. med. sredstva, lijekovi protiv kalja bejzbol (engl. base-ball) port, sjever- noamerika igra loptom, igraju dvije momadi sa po devet igraa na igra- litu u obliku romboida ije su stra- ne duge 27 m bek (engl. back) port, igra iz ue ob- rane u nekim portskim igrama (sva- ka momad ima dva beka, lijevog i desnog) bekasina (fr. becassine) zool. movarna ljuka bekhend (engl. backhand) port, udarac okrenutom rukom, tj. hrptom ruke (u tenisu) bekon (engl. bacon) slanina sa slojevi- ma mesa bekovski (prema engl. back); port, be- kovski prostor dio nogometnog igra- lita (esnaesterac) koji je prvobitno pripadao samo bekovima (branii- ma); zove se i kazneni prostor budu- i da se prekraji u njemu kanjava- ju izuzetno strogo; bekovski udarac u nogometu: snaan udarac sa svr- hom da lopta ode to dalje od vlas- titog gola; neprecizan udarac bel-esprit it. bel-espri (fr.) lijep duh, tj. pametan i duhovit ovjek beladona (tal. bella donna "lijepa ena") bot. (Atropa Belladonna) umska biljka iz por. pomonica, velebilje, bun, bunika; beladona-ekstrakt sok koji se priprema od svjeeg soka li- a ove biljke, glavni sastojak atro- pina beladonin (tal. bella donna) kem. or- ganska baza koja se dobiva od kori- jena i lia velebilja; upotrebljava se kao sredstvo za uljepavanje radi poveanja zjenica belaj (tur. bela) nevolja, nesrea, jad, zlo, bijeda, patnja, muka, napast; guva, mete; nepogoda, runo vrije- me; vrag belanda (tal. belanda, fr. belandre) pom. vrsta nordijskih plitkih jedri- lica belite (p. belchite) vrsta panjolske vune, nazvana po istoimenom gradu beleca (tal. bellezza) ljepota; lijepa ena, ljepotica beledin trg. vrsta levantskog pamuka slabe kakvoe belelaks trg. vrsta istonoindijske svi- lene tkanine, sline taftu belemniti (gr. belemnon oruje koje se baca, strijela) geol. fosilni ostaci izumrlih glavonoaca iz razdooblja jure i krede Belerofont mit. sin Glaukov, unuk Sizi- fov; uz pomo konja Pegaza ubio ne- man Himeru beletrist (fr. belles lettres, belletriste) onaj koji pie beletristiku, zabavni pisac beletristika (fr. belles-lettres knjiev- nost) lijepa knjievnost; ona grana literature koja ne slui ni vjerskim, ni znanstvenim, ni praktinim cilje- vima, dakle pjesnitvo u stihu i prozi, zabavna knjievnost svake vrste, felj- ton, estetska i knjievna kritika belfrid (engl. belfry zvonik) gradski zvo- nik spojen s vijenicom (u srednjem vijeku i renesansi) belikozan 170 benefakcija belikozan (lat. bellicosus) ratoboran, ratniki belkanto (tal. bei canto) glaz. lijepo pje- vanje; glazbeni pravac koji tei za to suvremenijom reprodukcijom to- na i za virtuoznou u izvoenju belle epoque it. bei epok (fr.) lijepo razdoblje, doba ljepote, razdoblje po- etkom 20. stoljea kad se u umjet- nosti razvilo naelo "ljepote radi lje- pote"; usp. larpurlartizam belle humeur it. bei imer (fr.) dobro raspoloenje, dobra volja bellum civile (lat.) graanski rat bellum internecinum (lat.) rat do is- trebljenja, unitenja bellum omnium contra omnes it. be- lum omnijum kontra omnes (lat.) rat sviju protiv svih, sveopi rat; fil. pr- votno, prirodno stanje ovjeanstva, prije oblikovanja drutva (Hobbesova pretpostavka) belmontin kem. ist parafin koji se do- biva od petroleja; upotrebljava se oso- bito za pravljenje svijea belomantija (gr. belos strijela, man- teia) gatanje (ili: proricanje) iz stri- jela (na Istoku) Belona (lat. Bellona) mit. boica rata kod Rimljana, ena Marsova Belona (lat. bellum rat) rimska boica rata, sestra i pratiteljica boga Mar- sa belot (fr. belotte) vrsta kartake igre belt (skand. Belt) tjesnac beluga (rus.) zool. riba jesetra, moruna; kao kamen tvrda masa koja se u ve- liini kokojeg jajeta ponekad nalazi u bubrezima velikih jesetri-moruna; beluga kavijar najukusnija vrsta ka- vijara belvedere (tal. belvedere lijep vidik) vi- dikovac, tornji na kui, ljetnikovcu ili kakvom uzvienom mjestu odakle je lijep pogled (belvi); dio Vatikana u kojem se nalazi glasoviti Apolonov kip belvi (fr. bellevue) v. belvedere Belzebub (hebr. Baal-Sebub) mit. bo- anstvo starih Filistejaca; kod Zido- va i u Novom zavjetu: sotona, nea- stivi, vrag bema (gr. bema uzvienje) starogrka govornika tribina bematin-svijee mn. svijee izraene od mjeavine parafina i stearina ben (hebr. ben sin) kod semitskih osob- nih imena stavlja se uz oevo ime, npr. Salomon ben David = Salomon, Davidov sin benares (ind. Benares) istonoindijska srebrena tkanina, brokat, nazvana po gradu Benaresu bendi (engl. bandy) port, vrsta tenisa i hokeja na ledu; tap za hokej Bendis traka boica Mjeseca bendo (engl. banjo) gitari slian sjever- noameriki crnaki glaz. instrument sa 5 do 7 ica; osobitu ulogu danas ima u dez glazbi bene (lat. bene) dobro, lijepo bene valete! (lat.) ivjeli! benedicirati (lat. benedicere) blagoslo- viti, blagoslivljati benedicite (lat. benedicite) molitva pri- je obreda u kat. samostanima; blago- slivljanje, blagoslov benedictio apostolica it. benedikcija apostolika (lat.) apostolski blagoslov koji papa, pravei znak kria, daje triput godinje cijelom katolikom svijetu benedikcija (lat. benedictio) u Kat. cr- kvi: blagoslov blagoslivljanje benediktinac (fr. benedictin, njem. Be- nediktinca) vrsta finog likera (nazva- na po tome to su ga najprije poeli pripremati redovnici jednog bene- diktinskog samostana u Francuskoj) benediktinci mn. katoliki red sv. Be- nedikta (480543), osnovan u VI. st. u Monte Casinu benefakcija (lat. benefactio) dobroin- sL o, dobrotvorstvo, beneficencija benefaktor 171 berberin benefaktor (lat. benefactor) dobrotvor, dobroinitelj beneficij (a) (lat. beneficium) dobit, za- rada, korist; prihod; prednost, po- vlastica; dobrotvorna predstava beneficijalni (lat. beneficialis) koji pri- pada crkvenim prihodima ili se tie crkvenih prihoda beneficijant (lat. benefia.is) dobro- initelj, dobrotvor beneficijar (lat. beneficiarius) onaj koji prima prihod od nekog beneficija, npr. od neke dobrotvorne predstave; primatelj crkvenog prihoda; benefi- cij at beneficijat (lat. beneficiatus) v. bene- ficijar; takoer: ak koji prima nov- anu potporu, stipendist Beneluks gospodarstveni i politiki sa- vez Belgije, Nizozemske i Luksem- burga benemerit (lat. bene meritus) vrlo za- sluan ovjek benevole lector it. benevole lektor (lat.) blagonakloni itatelju! benevolencija (lat. benevolentia) bla- gonaklonost, naklonjenost, sklonost benevolentan (lat. benevolens) blago- naklon, naklonjen, odan; benevolan Bengal (engl. Bengal) podruje u junoj Aziji oko delte rijeke Gangesa i Brah- maputre te uz Bengalski zaljev bengal (engl. bengal) polusvilena tka- nina, muslin s viebojnim prugama bengal stripe it. bengal strajp (engl.) trg. muslin s viebojnim prugama bengali (engl. Bengal) mn. engleske trupe u Indiji sastavljene od uro- enika bengalo (beng. bangla, engl. bungalow) indijska kua jednokatnica od lakog materijala (bambusove trske ili da- saka), s krovom od slame ili crijepa; slui za turiste, lovce itd. bengalska vatra poznata vatrometna smjesa salitre i sumpora, gori pola- gano crvenim, utim, zelenim ili bi- jelim plamenom benignitet (lat. benignitas) dobrota, do- brodunost, dareljivost; med. bezo- pasnost, prolaznost bolesti bent (tur. bend) brana, nasip; propis, paragraf, pravilo; uzvisina bentonit vrsta svijetle i sitnozrnate gline koja u vodi snano bubri i pri tom poveava svoj volumen; upotreb- ljava se kao emulgator i stabilizator u emulzijama bentos (gr. benthos dubina) biol. ivo- tinje i biljke koje ive na morskom dnu Benvenuto (tal.) "dobrodoli" benzin (p. benjui, fr. benjoin) kem. la- ko zapaljiva smjesa tekuih ugljiko- vodika, dobiva se iz petroleja, otapa se u alkoholu, slui kao pogonsko gorivo benzol (p. benjui) kem. itka bezbojna tekuina, ugodna mirisa, vrije na 80 C, gori sjajnim plamenom, otapa se u alkoholu, vaan za proizvodnju ani- lina benjoar (fr. baignoire) kupalite; kada za kupanje Beoani (gr. Boiotos) stanovnici staro- grke pokrajine Beotije koji su sma- trani tromim i glupim ljudima; otu- da: nespretnjakovii, glupani beotski (gr. Boiotos) pril. iz Beotije, tj. glupo, nespretno, tromo beraha (hebr. beracha) idovska mo- litva zahvalnica berak (ma.) lug, gaj, panjak, neplod- no zemljite; movarno tlo berat (ar.) carsko pismo ili povelja ko- jom se nekom daju posebne povla- stice; carsko pismo kojim se netko postavlja na neki poloaj; pismo ko- jim se davala egzekvatura europskim diplomatskim predstavnicima u Tur- skoj berberin (lat. berberis) uta boja koja se dobiva iz korijena biljke utike berberis 172 berlingoca berberis (lat. berberis vulgaris, ar. ber- beris) bot. utika berdanka (engl. Berdan) puka ostra- gua, nazvana po pronalazau, Ame- rikancu Berdanu (11893.) berdivan (tur. bardevam) moan, po- stojan, snaan bere (fr. beret) plitka i okrugla fran- cuska kapa berekin (tal. birichino) mangup, fakin, vragolan, objeenjak Berenika (gr. ferein nositi, nike pobje- da) "koja donosi pobjedu"; Berenikina kosa ime zvijea (po eni egipatskog kralja Ptolomeja III. iz III. stoljea pr. n.e. koja je svoju kosu rtvovala kako bi zahvalila bogovima to joj se mu vratio iz rata) bergami (tal. bergamo) mn. zidni tepisi izraeni u talijanskoj pokrajini Ber- gamo bergamota (tal. bergamotto, tur. be- garmudi) carska kruka, vrsta ple- menitih kruaka koje su iz Turske prenesene u Italiju Bergen-Belsen nacistiki koncentracij- ski logor, poznat i po tome to je ta- mo umrla i Ana Frank Nizozem- ka koja je ostavila svoj potresni Dnevnik bergonizacija med. v. elektrogimna- stika bergsonizam idealistika filozofija francuskog filozofa Henrija Bergsona (18591941) beriberi (ind. beri) med. vrlo rairena krvna bolest u sjev. Africi, Australiji i Indiji, javlja se kao posljedica pre- hranjivanja samo kuhanom riom ko- ja u sebi nema B vitamina; glavni joj je znak: potpuno rasulo u funkci- oniranju ivanog sustava koje se javlja u koenju donjih dijelova tijela i slabljenju srca; = beri skorbut, beavitaminoza beril (gr. beryllos) min. heksagonalni mineral, neproziran, mutnozelene bo- je; plemeniti beril je ili divne tamno- zelene boje (smaragd), ili zelenka- stoplave (akvamarin) berilij (gr. beryllos, lat. beryllium) kem. element, atomske teine 9,02, redni broj 4, znak Be, bijela kovina koja ulazi u sastav berila berilistika (gr. beryllos) gatanje, pro- ricanje budunosti iz arobnog zrca- la (napravljenog od berila) berit mila (hebr. berit, mila, mal) i- dovski crkveno-vjerski obred: uvoe- nje u zavjet praoca Abrahama, za- vjet obrezivanja, obrezivanje (berit, savez, zavjet; mila od glagola mal = obrezati pokoicu penisa) berkan (tal. baracane) tkanina od kozje dlake berkan (tal. barracano) gusta i teka tkanina od vune, kostrijeti ili devine dlake, slui za presvlaenje poku- stva berkeleizam fil. subjektivno-idealis- tiki smjer, vezan uz ime engleskog biskupa Berkeleya (16851753); ka- rakteristika mu je suprotstavljanje materijalizmu i tvrdnja da su stvari i pojave samo skup osjeta i da postoje samo u apercepciji subjekta; izvor filozofije Macha i Avenariusa berkovec (rus.) pom. ruska pomorska mjera od 10 puda = 400 ruskih funti = 163,805 kg berkir (engl. berkshire) po engl. gradu Berkshireu nazvana rasa crnih svi- nja, nastala krianjem sijamske, kitajske i napolitanske rase berlengo (fr. berlingot) polu-berlina, la- ka koija sa dva sjedala, bez prednjeg sjedala; brelengo berlina (fr. berline) vrsta lake koije s etiri sjedala, berlinska koija berlinerblau (njem.) berlinsko modrilo, tamnomodra boja (pariko plavo) berlingoca (tal. berlingare, berlingozza) talijanski narodni ples berma 173 bestseler berma (fr. berme) 2. puteljak, stazica; naslon za ruke kod gaanja (u stre- ljakom rovu) berma 1. v. firma berna (fr. berne) pom. zastava kojom se mornari pozivaju da se vrate s kopna na brod; zategnuta deka ko- jom se netko baca uvis (stara fran- cuska igra) bernardinac (njem. Bernhardiner) rasa pasa izmeu doge i ovarskog psa, duge dlake, crvene i bijele; izvjeban za noenje tereta i spaavanje put- nika nastradalih u snjenim vijavi- cama bernardinci mn. bijela braa, pripad- nici kat. reda sv. Bernarda (red je osnovan 1098. u Francuskoj) berneskan (tal. bernesco) v. bernije- skan bernijeskan (tal. Berni, bernesco) ud- ljiv, nastran (po nainu pisanja tal. pjesnika Bernija koji je preradio Boi- ardov ep "Zaljubljeni Rolando") bersaljeri (tal. bersaglieri) mn. strijelci (vrsta pjeatva u tal. vojsci, osno- vano 1836.) berseza (fr. berceuse) glaz. uspavanka bert-brodovi (niz. beurt) mn. nizozem- ski potansko-trgovaki brodovi koji redovito prometuju na odreenim li- nijama i imaju povlasticu za prije- voz putnika i robe bertijonaa (fr. bertillonage) u krimi- nalistici: utvrivanje istovjetnosti (identifikacija) neke osobe putem antropometrijske metode (naziv po fr. antropologu Alfonzu Bertillonu, 18531914) berzerkeri (nord. ber-serkr) mit. "oni koji se pojavljuju u koi medvjeda", polumitski likovi u Norvekoj i na Islandu, ljudi koji, kad pobjesne, do- biju snagu dvanaestorice ljudi; stra- hoviti junak i njegovih dvanaest si- nova koji su ili u boj bez oklopa, samo u medvjeoj koi i u borbi se odlikovali divljim bijesom; pren. bi- jesni, plahoviti ljudi i ratnici bererak (fr. Bergerac) vrsta finog fran- cuskog vina, nazvana po istoimenom departmanu na Dordogni Bes staroegipatsko boanstvo glazbe, radosti i brane sloge besa (arap.) 2. kod Albanaca: vrsto obe- anje, asna rije; nekome dati besu dati nekome vrsto obeanje da mu se nee dogoditi nikakvo zlo od ono- ga koji je dao besu besa (fr. baisse) 1. trg. padanje cijena i teajeva dravnim dionicama i dru- gim vrijednosnim papirima, kao i ro- bi koja kotira na burzi beseiranje cijepljenje preparatom BCG (it. be-se-e) kao zatita protiv tuberkuloze (BCG je kratica od bacil Calmette-Guerin) besprizorni (rus. besprizornyi) zapu- teno i nenadzirano dijete Bessemerov aparat naprava za pro- izvodnju elika i bakra Bessemerov elik elik koji se dobiva oksidacijom sirovog eljeza, nazvan po vedskom kemiaru Henryju Bes- semeru (18131898) Bessemerova metoda postupak pri proiavanju sirovog eljeza pomo- u toplog zraka; v. Bessemerov elik bestijalan (lat. bestialis) zvjerski, ivo- tinjski; grub, divlji, surov, neovjean bestijalnost (lat. bestia) ivotinjstvo, zvjerstvo, zvjerska priroda, neovje- nost bestijarij (lat. bestiarium) knjiga sa sli- kama ivotinja, knjiga s priama iz ivotinjskog svijeta bestijarijus (lat. bestiarius) borac sa zvijerima u areni (kod starih Rim- ljana) bestseler (engl. best najbolji, seli pro- davati, trgovati, nalaziti prou) dobro prodavana roba, osobito knjiga koja se najvie trai; najbolje knjievno djelo beamel 174 bi- beamel (fr. bechamelle) gust umak od mlijeka ili vrhnja s jajima i branom te mesom, ribom i si. kao dodacima beatal (tur. be pet, atal ralje) pete- rostruko; beatalm raketa koja se rasprskava u pet smjerova bekot kruh, osobito dvopek belag (njem. Beschlag) kovne stvari (brave, kvake i si.); eljezni dijelovi kotaa, kola i si betek (njem. Besteck) pribor za jelo: no, vilica, lica, tanjuri i ubrus betija, betija (lat. bestia) zvijer, i- votinja; neovjek, ovjek-zvijer betima (tal. bestemmia) psovka, kle- tva; grdnja beta (gr. beta) ime drugog slova grkog alfabeta (B = nae "b"); beta-zrake fiz. materijalne zrake koje nose ne- gativne elektrine naboje i skreu pod utjecajem magneta; kreu se velikom brzinom (oko 298000 km/s); usp. alfa-zrake, gama-zrake) beteg (ma. beteg bolestan) bolest beth-din (hebr.) idovska sudnica, tri- bunal koji sainjavaju rabini radi vjerskih i obrednih pitanja Betlehem (hebr. Betlehem "Kua kru- hova") izraelski gradi, rodno mjesto Isusa Krista; betlehem talica od pa- pira, kao uspomena na onu u kojoj se rodio Krist beton (lat. bitumen asfalt, fr. beton) smjesa od ljunka i cementa koja se, nakon to se ovlai, stvrdne kao ka- men; armirani beton beton u koji se dodaje eljezo (radi pojaavanja) bettola v. betula betula (tal. bettola) gostionica, krma, birtija betve (njem. Bett krevet, Wasche rub- lje) posteljina, krevetnina bevanda (tal.) vino, osobito crno, pomi- jeano s vodom (u Dalmaciji) bevut (tur. bihud) zanos; opojnost; ne- svijest, nesvjestica; potpuna smire- nost bezac (njem. Besatz) porub, opav bezacung (njem. Besatzung) osoblje; posada beze (fr. baiser) poljubac; kuh. vrsta ko- laa punjenih pjenom od jaja i eera bezemon (niz. bezemschoon) trg. od- bitak na ime onoga to ostaje u san- ducima ili bavama pri ispranja- vanju, osobito kod nepreradenog e- era bezeta (fr. bezette) crvena minka, fino tanko platno, jako obojeno kotenilom, upotrebljavaju ga slastiari za boje- nje kolaa bezistan (perz. bedesten, basistan) u Turskoj: trg, trnica, dio trga pod krovom, pokrivena trnica, osobito u Carigradu; bezisten bezisten (perz. basistan) v. bezistan bezmen (fr. baisemain) cjelivanje ruke, rukoljub; vazalsko, podaniko cjeli- vanje ruke gospodaru u znak poniz- nosti ili kao dvorski ceremonijal bezoan (fr. besoin, tal. bisogno) potreba, potrebitost, nuda, oskudica, siroma- tvo; au besoin it. o bezoan (fr.) u sluaju potrebe, kad bude nuno; ad- resse au besoin it. adres o bezoan (fr.) trg. na mjenicama: adresa po po- trebi, tj. upuivanje mjenice na tre- u osobu (ako bi trasant odbio pri- manje) bezoar (fr. bezoard, perz. badzahr) farm. vrsta protuotrova sastavljena od konkrecija iz eluca raznih sisa- vaca bezoardici (lat. bezoardica) mn. farm. protuotrovi be (fr. beige) pr. neobojen, prirodne bo- je; ukastosmeda boja; im. tkanina za odijelo prirodne boje bhagavata (ind.) v. panaratra Bi kem. kratica za bizmut bi- (lat. bis) predmetak u sloenicama koji kazuje da se znaenje drugog di- jela sloenice dvaput javlja, npr. bi- andrija, bilupa itd. biandrija 175 bibliolatrija biandrija (lat. bi-, bis, gr. aner, andros mu) zakonom zabranjeni brak jedne ene sa dva mua u isto vrijeme biangularan (lat. angularis kutni) dvo- kutni bianualan (lat. bi-, annus godina, fr. biannuel) koji izlazi dvaput godinje, npr. asopis biarda stroj za tkanje, razboj (naziv po pronalazau) biarhija (lat, bis, gr. arche vlada) dvo- vlae, istodobno vladanje dvojice vladara u jednoj zemlji; diarhija biartikuliran (lat. bi-, articulus zglob) koji ima dva zgloba, dvozgloban biatlon (lat. bi, gr. athlon borba) port, skijaka disciplina s dvostrukom um- jenou: skijako tranje na 20 km i gaanje pukom u etiri mete bibaeitet (lat. bibacitas) eljaza piem, strast za piem, sklonost piu bibere (lat.) piti; bibere graeco more it. bibere greko more (lat.) piti po gr- kom obiaju (tj. kad se u ije zdrav- lje pije onoliko aa koliko njegovo ime sadri slova ili koliko mu se jo eli godina ivota); bibere ad nume- rum (lat.) ispiti uz zdravicu odreen broj aa bibi (fr.) enski eir s malim titom; muki eir s uskim obodom Biblia pauperum (lat.) Biblija siroma- nih, srednjovjekovno izdanje Biblije sa slikama i crteima za vjersku po- uku nepismenih biblicist (lat. biblista) poznavatelj Bib- lije, objanjava Biblije; onaj koji se dri samo Biblije, bez obzira na pre- daju biblicitet (gr. biblion) neodstupanje od Sv. pisma (u propovijedima) biblicizam (gr. biblion) smjer u evan- gelikoj teologiji koji Bibliju shvaa kao po sebi iedinstven otkriveni su- stav mnli ili ivota Biblija (gr. biblion knjiica, knjiga, bi- blia knjiice, knjige) Sveto pismo, knjige koje ine Stari (na hebrej- skom) i Novi zavjet (na grkom); bib- lijska arheologija znanost koja ispi- tuje nain ureenja i ivota, obiaje, umjetnost i si. onih naroda koji se spominju u Bibliji biblio- (od gr. biblion) kao prefiks oz- naava vezu s knjigom bibliobus (gr. biblion knjiga, autos sam, lat. omnibus svima) putujui autobus s knjigama za posudbu bibliofil (gr. bibliofilos ljubitelj knji- ga) onaj koji strasno skuplja knjige radi njihove stvarne, bitne vrijedno- sti za znanost ili temu koja skuplja- a interesira; suprotno: biblioman bibliofilija (gr. biblion, filia ljubav) ljubav prema knjigama radi njihove stvarne vrijednosti bibliognost (gr. biblion, gnostes po- znavatelj) poznavatelj knjiga, onaj koji se razumije u knjige bibliognozija (gr. biblion, gnosis po- znavanje) poznavanje knjiga, razu- mijevanje u knjige bibliograf (gr. biblion, grafo piem) po- znavatelj knjiga; pisac (ili: sastavlja) popisa knjiga jedne struke bibliografija (gr. biblion knjiica, knji- ga, grafo piem) poznavanje knjiga, pomona znanost koja se bavi to pot- punijim skupljanjem i opisivanjem tiskanih djela ili nekog znanstvenog podruja, ili cjelokupne knjievnosti nekog naroda; ona moe biti abeced- na, kronoloka ili sistematska; obi- no se sastoji u jednostavnom ispisi- vanju naslova djela, a rjee donosi i kritike napomene bibliolater (gr. biblion, latreio sluim) ovjek koji voli i cijeni knjige; ovjek koji pretjerano potuie Sv. pismo bibliolatrija (gr. biblior reia slu- ba) pretjerano i zanesei.jako -oto- vanje Svetog pisma; slijepo vjerova- nje u sve to je napisano ili tiskano biblioliti 176 bife biblioliti (gr. biblion, lithos kamen) mn. geol. okamine lia; otisci lia na kamenu; rukopisi koje je Vezuv (vulkan) zatrpao u Herkulaneju i Pompejima te su zato dobili minera- lan izgled bibliologija (gr. bibliologia) znanost o knjizi i knjiarstvu uope, poznav- anje Svetog pisma (Biblije); znanost o Svetom pismu; rasprava o raznim izdanjima Biblije biblioman (gr. biblion, mainesthai oduevljavati se) onaj koji strasno skuplja knjige iz nekih sasvim oso- bitih razloga, npr. radi originalnosti tiska, starosti, rijetkosti, tehnike opreme, njihove sudbine itd. bibliomanija (gr. biblion, mania odu- evljenje, ushienje) bolesna strast za skupljanjem knjiga iz sasvim osobi- tih razloga, knjigoljublje bibliomantija (gr. biblion, manteia proricanje) proricanje iz mjesta na koja najprije padne pogled kad se knjiga, osobito Sveto pismo, nasum- ce otvori bibliopeja (gr. biblion, poieo inim) vjetina sastavljanja (ili: pisanja) knjiga, spisateljstvo; pravljenje (ili: izrada) knjiga bibliopol (gr. bibliopoles) knjiar, pro- dava knjiga bibliotaf (gr. biblion, tafos grob) "sa- hranjiva knjiga", tj. onaj koji svoje knjige nerado posuuje biblioteka (gr. bibliotheke zbirka knji- ga) knjinica, zbirka knjiga bibliotekar (gr. bibliotheke) knjini- ar bibliotekografija (gr. bibliotheke, grafo opisujem) opisivanje biblioteka; znanost o ureenju biblioteka bibliotekonomija (gr. bibliotheke, no- mia) znanost o ureenju biblioteka i upravljanju bibliotekama biblioterapija (gr. biblion knjiga, the- rapeia lijeenje) "lijeenje knjiga", tj. popravci uveza, popravljanje otee- nih listova, dezinfekcija i si. biblistika (gr. biblion) struno pozna- vanje Svetog pisma; znanost o Sve- tom pismu biblizam (gr. biblion) biblijska rije, biblijski izraz bicefalan (lat. bi-, gr. kefale glava) v. bikefalan biceps (lat. biceps) koji ima dvije glave, dva lica (nadimak rimskog boga Ja- nusa); anat. dvoglavi mii nadlak- tice bicikl (engl.-fr. bicycle, lat. bis, cyclus krug) vozilo sa dva kotaa koje se pokree nogama biciklist (eng. bicyclist) voza bicikla bicinij (lat. bicinium, bis, canere pje- vati) glaz. kompozicija za dva glasa bierin (tal. bicchiere) aa bide (fr. bidet, tal. bidetto) posuda za pranje intimnih dijelova tijela; kada u kojoj se kupa sjedei bidens (lat. bi-dens) dvozubac, dvozube vile bidermajer (njem. Biedermeier pote- njaina, prostoduni naivac) umj. na- ziv za malograanski jednostavni stil (posebice za pokustvo) koji je nastao u Srednjoj Europi poetkom 19. st.; karakteristike: jednostavnost, mirni oblici, prilagodba svrsi bidon (fr. bidon mijeh) kanta, limenka, ploka; posuda od pet litara biduum (lat.) vrijeme od dva dana; rok od dva dana; intra biduum (lat.) u roku od dva dana bienalan (lat. biennis) dvogodinji bienalije (lat. biennis) mn. bot. dvogo- dinje biljke bienij (lat. biennium) razdoblje od dvije godine bife (fr. buffet, tal. buffetto) prodavao- nica jela i toionica pia, zalogajni- ca; ormar u kojem se dri pie; stol s hladnim jelima i piima (npr. na nekoj zabavi) bifedija 177 Bikfordova vrpca bifedija (fr. buffet) vlasnik bifea biferan (lat. bifer) bot. dvorodan, koji dvaput godinje nosi plod ili cvjeta bifilaran (lat. bis, filum nit, konac) dvo- nitan, koji visi o dvjema nitima (u elektrotehnici) bifloran (lat. bis, flos, floris cvijet) bot. sa dva cvijeta, koji ima dva cvijeta bifluencija (lat. bifluere) ravanje ri- jeke bifolian (lat. bis, folium list) bot. dvo- lisni biforman (lat. biformis) s dva oblika, dvooblian biformitet (lat. biformitas) dvooblinost biftek (engl. beefsteak) kuh. govei odrezak debljine 4 cm napola peen na jakoj vatri bifti (engl. beef-tea) vrlo jaka juha od usitnjene govedine bifurkacija (lat. bifurcatio) ravanje, grananje ili cijepanje na dvoje, dije- ljenje na dva kraka, npr. rijeke Big Ben (engl.) veliko zvono na zgradi Parlamenta u Londonu bigamija (lat. bis, gr. gamos brak) dvo- branost, stupanje u nov brak prije nego to je stari poniten, dvoen- stvo bigamist (lat. bi-, gr. gamos brak) ovjek koji ima dvije ene, dvoenac bigamistica (lat. bi-, gr. gamos brak) ena koja ima dva mua bigarirati (fr. bigarrer, lat. bivariare) arati, iarati, ukrasiti arama bigenerian (lat. bis, genus rod, bige- ner) dvospolan, koji ima dva spola; hermafroditski biglisati (gr. biglao, biglizo) slavuj evo pjevanje (pjevati izvijajui melodiju) bigot (fr.) onaj koji slijepo vjeruje; bo- gomoljac; onaj koji se pravi daje stro- go religiozan, licemjer bigotan (fr. bigot) koji pretjeruje u po- bonosti, vjerski zatucan; licemje- ran bigoterija (fr. bigoterie) vjerska zatu- canost, pretjerana pobonost, bogo- moljstvo; licemjerje bigotirati (fr. bigot) praviti se svecem, pretvarati se bigotizam (fr. bigotisme) tobonja sve- tost, licemjerje; bogomoljstvo biherrank (njem. Biicherschrank) or- mar za knjige biheviorizam (engl. behaviour ponaa- nje, vladanje) psih. smjer u amerikoj psihologiji koji zanemaruje neka unutranja (psihika) stanja ili pro- cese, nego promatra samo ponaa- nje ivotinja i ljudi; po tom naua- vanju ponaanje ivih bia ne moe se objanjavati duevnim injeni- cama, nego se zasniva na odreenoj zakonskoj vezi situacije i reakcije bihude (tur. iz perz.) uzalud, bezraz- lono bijon (fr. billon) slitina od srebra i bakra (sa znatno vie bakra) od koje je prije pravljen sitan novac; bakreni novac s neto srebra; srebrni novac bez pro- pisne koliine srebra bijonaa (fr. billonnage) nedoputena trgovina novcem male vrijednosti; krivotvorenje novca; podmetanje la- nog novca bijoner (fr. billonneur) podmeta nepro- pisnog ili lanog novca bijonirati (fr. billonner) podmetati ne- propisan ili laan novac bikamerizam (lat. bi-, camera) dvo- domni sustav u ureenju drave bikarbonat (lat. bicarbonas) kem. kar- bonat sa dva ekvivalenta ugljine kiseline prema jednom baznom, npr. bikarbonat sode bikefalan (lat. bis, gr. kefale glava) dvoglav; bicefalan Bikfordova vrpca stijenj, fitilj; vrpca koja polako gori, a upotrebljava se za izazivanje eksplozije dinamitnih i piroksilinovih naboja bikoloran 178 bilijun bikoloran (lat. bicolor) bot. dvobojan, u dvije boje bikonkavan (ni. bi-concavus) opt. udubljen s obiju strana npr. bikon- kavna leca bikonveksan (lat. bi-convexus) opt. is- pupen s obiju strana, npr. bikon- veksna lea bikojajugiran (lat. bi-conjugatus) dvo- struko sparen bikornan (lat. bi-cornis) zool. dvorog, s dva roga bikromatian (lat. bis, gr. chroma bo- ja) dvobojan, od dviju boja; bikroma- tini harmonij sprava za postizanje etvrtine tonova kod glasovirskog rasporeda tipki biksin (lat. bixa) kem. v. pod orlean biku (sanskr. bhikku) budistiki redov- nik prosjak bikvadrat (lat. bi-quadratus) mat. e- tvrti stupanj (etvrta potencija) neke veliine; bikvadratne jednadbe jed- nadbe etvrtog stupnja; bikvadrat- ni korijen etvrti korijen neke veli- ine bilabijal (lat. bi-, labium usna) gram. suglasnik koji se izgovara s obje us- ne, dvousneni suglasnik (b, p, m) bilanca (fr. bilan, tal. bilancio, lat. bi- lanx s dvije zdjelice) trg. usporedba prihoda i rashoda na kraju jednog rauna, zavrni raun o prihodima i gubicima koji se izvodi s vremena na vrijeme, obino krajem svakog mjeseca i svake godine; pren. krajnji ishod neega; saldiranje, saldo bilancirati (lat. bilanx) trg. izvesti za- vrni raun, izvriti usporedbu pri- hoda i rashoda u trg. knjigama; za- kljuiti neki posao, izvesti zakljuak o zavrenom poslu bilardirati (fr. billarder) u biljaru: jed- nim udarcem takom loptu dvaput do- dirnuti; jednim udarcem udariti dvi- je lopte; za konja: izbacivati prednje noge bilateralan (lat. bis, latus strana, bila- teralis) dvostran, obostran, usmjeren na suprotne strane; bilateralni kon- trakt ugovor koji obvezuje obje ugo- vorne strane bilboquet it. bilboke (fr. bilboquet) igra u kojoj se lopta hvata na tap; tisk. sitni tiskarski poslovi (karte, posjetnice i si.); drveni pruti kojim se stavlja zlato pri pozlaivanju bild (njem. Bild slika, lat. apparatus oprema) ureaj za prijenos slika (cr- tea, fotografija, autografa i si.) pre- ko telegrafa bildati (njem. bilden) atr. vjebati, gimnasticirati, razvijati miie bilder (njem. bilden) ovjek koji poseb- nim vjebama razvija svoje miie; fiziki razvijen, snaan ovjek; pren. umiljeni gizdavac, snob bild (engl. bilge) pom. ravno dno u sr- edini lae, donji dio lae bilet (fr. billet) trg. billet a ordre it. bije a ordr (fr.) vlastita mjenica, mje- nica koja se isplauje samo izdava- telju; billet au porteur it. bije a por- ter (fr.) priznanica ili mjenica koja se isplauje donositelju; billet de bati- que it. bije a bank (fr.) banknota, novanica biletirati (fr. billeter) stavljati na robu ceduljice s cijenom; prodavati ulaz- nice, eljeznike karte i dr. biletura (fr. billet) prodavanje ulaznica, eljeznikih karata; prodavaonica ulaznica, eljeznikih karata itd. bilieran (lat. bilis, fr. billiaire) koji se tie ui, uni bilifulvin (lat. bilis, ulvus smeeut) kem. uno utilo, crvenouta sup- stancija u ui bilijarda (fr. billiarde) tisuu bilijuna bilijun (fr. billion) u Njemakoj: milijun milijuna (1.000.000.000.000); u Fran- cuskoj: tisuu milijuna, milijarda (1.000.000.000) bilin 179 binaran bilin (lat. bilis) kem. glavni sastojak u- i bilingvian (lat. bilinguis, lingua jezik) dvojezian; koji govori dva jezika; pren. prijetvoran, dvolian, prepre- den bilingvitet (lat. bis, lingua jezik) dvoje- zinost; uporaba dvaju jezika u go- voru; pren. prijetvornost, preprede- nost, dvolinost biliozan (lat. biliosus, bilis) uan, pun ui; utozelen; pren. ustar, prijek, naprasit, razdraljiv, mrzovoljan bilirubin (lat. bilis, rubinus) kem. u- no crvenilo, crvena supstancija u ui bilis (lat.) med. u, pren. ljutnja, srd- ba, bijes biliskopija (lat. bilis u, gr. skopein gledati) pregled ui biliverdin (lat. bilis u, fr. vert zelen) kem. uno zelenilo, zelena tvar ui bili (engl. bili, fr. bille, lat. billa, bulla) prijedlog, zakonski prijedlog (u En- gleskoj), koji se, tek poto bude triput proitan i primljen u oba doma, pod- nosi kralju; takoer: pisamce, cedu- lja, priznanica, mjenica bilogija (gr. bi, logos rije, govor) dva knjievna djela istoga pisca koja predstavljaju jednu cjelinu bilon (fr. billon) manje vrijedno zlato i srebro, slitine s vie primjesa nego iste kovine; u Francuskoj: sitan ba- kreni novac bilonga (p.) vrsta argentinskog pu- kog tanga bilten (fr. bulletin, tal. bullettino) dnev- no priopenje; kratak, sluben dnev- ni izvjetaj (npr. o zdravstvenom stanju, o stanju na bojinici, o sjed- nici ministarskog vijea, o aktualnim politikim pregovorima i si.); izborni listi; listak, cedulja; potvrda, prizna- nica biluks (lat. bi, lux svjetlo) svjetlosna reklama proizvedene fluorescentnim cijevima, dobro se vidi i danju i nou bilupa (lat. bis, fr. loupe) opt. povealo (lupa) s dvije lee biljar (fr. billard) drutvena igra tapom i kuglama od bjelokosti na etvero- uglatom stolu presvuenom zelenim suknom biljariti (fr. billard) igrati biljar biljetar (fr. billetier) kaz. prodava ulaznica za predstave; prodava ka- rata (eljeznikih itd.) biljetarnica (fr. billet) blagajna, mje- sto gdje se prodaju karte, ulaznice biljur (ar. ballur kristal, lat. beryllus, gr. berillos beril) gorski kristal; kri- stalno staklo biman (lat. bis, manus, bimanus) dvo- ruk bimembrian (lat. bimembris) koji ima dva uda; sa dva lana, dvolan bimenzan (lat. bimensis) dvomjeseni bimenzis (lat. bimensis) razdoblje od dva mjeseca, dvomjeseje; bimestar bimestar (lat. bimestre, sc. tempus) v. bimenzis bimestran (lat. bimestris) dvomjeseni bimetalizam (lat. bis dvaput, metal- lum) dvojni novani sustav neke zemlje po kojem zlato i srebro imaju stalnu i odreenu vrijednost u meu- sobnom odnosu i oboje slue kao pod- loga papirnom novcu; nepotpuni bi- metalizam onaj kod kojega i zlatni i srebrni novac vrijedi kao kupovno i plateno sredstvo, s tim to zlato vri- jedi kao osnova i to se moe neogra- nieno kovati, dok je kovanje srebr- nog novca zakonom ogranieno; supr. monometalizam bimilenij (lat. bis- dvaput, lat. millen- nium) jubilej od dvije tisue godina; dvotisuljee bina (njem. Buhne) pozornica; kazalite binaran (lat. bini po dva, binarius koji sadri dva, od dva) dvojni, od dva dijela, koji se sastoji od dvije jedini- ce, dvojedinini binda 180 biogen binda (njem. Binde) veza, vrpca, povoj, zavoj; petlja; ovratnik; pojas binen-regulator (njem. Biihne, lat. re- gulator) kaz. naprava za prilagoa- vanje svjetlosti na pozornici i u ka- zalitu binenprahe (njem. Biihne pozornica, Sprache jezik) kazalini govor, scen- sko izraavanje; uglaen i istanan govor, govor kojim se trebaju sluiti glumci na pozornici binica (tal. binario udvojen) kruic od dva dijela, zemika binokl (fr. binocle) naoale; dalekozor za oba oka; med. zavoj za oba oka binokularan (lat. bini, oculus oko) s oba oka, koji je prilagoen za oba oka istodobno binom (lat. bi-, gr. nomos) mat. veli- ina koja se sastoji od dva dijela, npr. a b; polinom od dva lana, dvola- ni izraz binomizam (lat. bi-, nomos zakon) fil. shvaanje da postoje dvije vrste za- konskih odnosa: kauzalni (uzroni) odnosi, na kojima se temelje prirodne pojave, i njima odgovarajui zakoni na kojima se temelje duevne (psi- hike) pojave binomni (lat. bi-, gr. nomos) mat. sa dva lana, dvolani; koji se tie bi- noma binub (lat. binubus) ovjek koji se dvaput eni binjekta (tur. binsk tai) veliki kamen s kojega se uzjahuje na konja binji (tur. biny) ohani ogrta (s krz- nom) bio- (gr. bios) predmetak u sloenica- ma sa znaenjem: ivot, ivotni bioaritmetika (gr. bios ivot, arith- metike) znanost koja se bavi izrau- navanjem prosjenog trajanja ljud- skog ivota biobiliografija (gr. bios, biblion, knji- ga, grafia) popis djela i knjiga koje se odnose na ivot i rad nekog o- vjeka (pjesnika, filozofa, vladara i dr.) bioblasti (gr. bios, blaste klica) mn. biol. ivotne jedinice manje od sta- nica ivih bia, najmanja jedinica svih ivotnih pojava (stanica je, pre- ma Altmanu, kolonija bioblasta); bio- fori biocenologija (gr. bios, koinos zajed- niki, logia znanost) v. biocenotika biocenotika (gr. bios, koinos) znanost koja se bavi prouavanjem bioceno- za, dio ekologije biocenoza (gr. bios, koinos zajedniki) ivotna zajednica, skup ivih bia ko- ja ive u nekom odreenom dijelu "ivotnog prostora" (biotopa) biocentrino promatranje (gr. bios, lat, centrum sredite) fil. jednostrano promatranje prirode i njezinog ra- zvoja, promatranje prirode samo sa stajalita ljudskog ivota i njegovih vrijednosti biodinamika (gr. bios, dynamis sila) znanost o ivotnim silama i ivotnoj djelatnosti; prid. biodinamiki bioenergetika (gr. bios, energeia) fil. energetika cjelokupnog ivota, svih ivotnih procesa, zbivanja biofenomenologija (gr. bios, ta fai- nomena pojave, logia) znanost o i- votnim pojavama biofizika (gr. bios, fysis) dio biologije koji se bavi stvarnim meusobnim odnosima ivih bia; dio fiziologije koji se slui fizikim metodama u is- pitivanju ivotnih pojava biofon (gr. bios, fone glas) ureaj za prikazivanje fotografskih slika koje istodobno i govore ili pjevaju biofori (gr. bios, foros koji nosi) mn. biol. nositelji ivota, = bioblasti biogen (gr. bios, genos podrijetlo) biol. veoma sloena bjelanevinasta tijela koja su pravi i glavni nositelji ivo- ta; ivot se sastoji u neprestanom raspadanju i obnavljanju tih biogen a biogenetski 181 bionegativan biogenetski (gr. bios, genos) koji se tie razvoja ivota; biogenetski zakon zakon po kojem je "ontogeneza ili ra- zvoj bia kratko i brzo, zakonima na- sljea i prilagoavanja uvjetovano, ponavljanje filogeneze ili razvoja svih predaka koji ine razvojni lanac do- tine jedinke" (Haeckel) biogeneza (gr. bios, genesis postanak, podrijetlo, raanje) razvoj ivota biogeneza (gr. bios, genos) povijest ra- zvoja ivota biogeografija (gr. bios, ge zemlja, gra- fia) znanost o rasprostranjenosti i- vih bia; dijeli se na fitogeografiju (geografiju bilja), zoogeografiju (geo- grafiju ivotinja) i antropogeografiju (geografiju ovjeka) biograf (gr. bios ivot, grafo piem) onaj koji opisuje ivot, ivotopisac, pisac biografije; prid. biografski biografija (gr. biografia) opisivanje (ili: opis) ivota, ivotopis biografika (gr. bios, grafo) umijee opisivanja ivota, umijee pisanja biografija biokemija (gr. bios, chemeia) dio fizi- ologije, znanost o kemijskom sasta- vu ivih bia i o kemijskim procesi- ma u zdravom i bolesnom organiz- mu bioklimatika (gr. bios, to klima nagib; predjel u pogledu zemljopisnog po- loaja) znanost koja prouava utje- caje atmosferskih promjena, raznih zraka na ljudski organizam i uope na sve to ivi bioliti (gr. bios, lithos kamen) geol. ka- menje koje je uglavnom nastalo od okamenjenih ostataka ivotinja i bi- ljaka biolog (gr. biologos) znanstvenik koji se bavi prouavanjem podrijetla i uvjeta ivota biologija (gr. biologia) znanost o i- votu, osobito znanost koja se bavi prouavanjem organskih prirodnih tijela i pojava koje su za njih vezane (zoologija i botanika); elektro-biolo- gija znanost o elektrinim uvjetima ivota biljaka i ivotinja biologist (gr. bios, logos) fil. pristaa biologizma biologizam (gr. bios, logos) fil. pravac u teoriji spoznaje koji spoznavanje smatra inom odranja i unapreenja ivota, sredstvom u borbi za opsta- nak; ona filozofija koja na pojmu "i- vota" izgrauje cjelokupni pogled na ivot i svijet; grana sociologije koja postupa po biolokim analogijama biolominiscencija (gr.-lat.) svijetlje- nja ivih organizama (npr. krijesnice, neke ribe) biomagnetizam (gr. bios, magnes) magnetna sila koja se nalazi u or- ganskim biima; prid. biomagnetni biomantija (gr. bios, manteia pro- ricanje) 1. sudsko-lijeniko utvri- vanje, prema odreenim znacima na tijelu, je li se novoroene rodilo ivo ili mrtvo; 2. arlatansko pretkazi- vanje trajanja ivota na osnovi kuc- anja bila, crta na dlanu i drugih tje- lesnih karakteristika biomehanika (gr. bios, mechanike) znanost o mehanikim procesima na ivim biima i u njima biometrija (gr. bios, metria) grana bio- logije kojoj je cilj matematiko izraunavanje i odreivanje raznih ivotnih pojava, osobito pojave na- sljea; u irem smislu: prouavanje i mjerenje ivotnih sposobnosti ovjeka, tj. njegovih fizikih i psi- hikih osobina bionegativan (gr. bios, lat. negare ni- jekati) koji je nepravilan i nepovoljan za ivot i ivotne funkcije ili za po- tomstvo (nakaze, poremeaji u ra- zvoju, nepovoljne varijacije duhovnih sposobnosti i sve to je izrazito bo- lesno ili boleljivo) bionika 182 biotit bionika (kratica od biologija elek- tronika tehnika) znanstvena gra- na koja trai polazne toke za rje- enje tehnikih problema u uzorima to ih ovjeku prua sama priroda bionomija (gr. bios, nomos zakon) zna- nost o zakonima koji vladaju ivo- tom bionti (gr. bios, to on, tou ontos posto- jee, bie) mn. biol. ovako je njem. prirodnjak Ernest Haeckel (1866.) nazvao fizioloke jedinice koje su veinom sastavljene od morfolokih jedinica i koje predstavljaju jedin- stveno ivo bie bioontologija (gr. bios, on, ontos, lo- gia) znanost o ivim biima biopsihizam (gr. bios, psyche dua) fil. pretpostavka da sve ivotne poj- ave imaju svoje psihike procese; usp. panpsihizam biopsihologija (gr. bios, psyche, logia) fil. v. psihobiologija biopsija (gr. bios, orao vidim) med. nain klinikog ispitivanja uzima- njem (operativnim putem) djelia ne- kog organa sa ivog ovjeka kad se sumnja na kakav tumor (rak, sar- kom) biorizacija (gr. bios) 1912. g. prona- ena metoda sterilizacije mlijeka tako da zadri karatker sirovog mli- jeka; veoma brzo zagrijavanje mli- jeka do 75 C i naglo rashlaivanje pomou posebnog ureaja biori- zatora biorizator (gr. bios) v. pod biorizacija biosfera (gr. bios, sfaira kugla) cje- lokupan prostor na Zemlji stalno na- stanjen ivim biima, ivotni prostor (obuhvaa: atmosferu, litosfcru i hi- drosferu budui da ivih bia ima i u zraku, i u zemlji, i u vodi) bioskop (gr. bios, skopein gledati) ure- aj koji prikazuje ive slike, tj. slike stvari i bia koje se kreu kao da su ive bioskopija (gr. bios, skopein gledati) ispitivanje ima li neko tijelo sposob- nosti za ivot; ispitivanje je li u ne- kom tijelu bilo ivota; elektrina bio- skopija utvrivanje smrti pomou elektrine struje biosociologija (gr. bios, lat. socius drug) dio sociologije koji prouava drutveni znaaj ljudskog ivotnog vijeka, razmnoavanja itd., a ovje- ka, lana drutvene zajednice, kao animalno bie biostatika (gr. bios, statike) znanost o zdravstvenom stanju i prosjenom trajanju ivota ljudi koji ive pod od- reenim okolnostima, npr. stanov- nika nekog grada, nekog podruja, drave itd. biotehnika (gr. bios, technike) dio teh- nike koji se tie ivih bia i ivota uope: nasljea, prilagoavanja, me- hanike razvoja, praktine eugenike i medicine biotehnologija (gr. bios, techne, logia) prouavanje i primjena ivotne dje- latnosti najmanjih ivotinjskih i bilj- nih bia (mikroorganizama) na pri- vrednu djelatnost, npr. organizama koji izazivaju vrenje itd. biotian (gr. bios) koji se tie ivota, ivotni biotika (gr. bios) znanost o ivotu biotip (gr. bios, typos) ist tip, ista rasa, ivotinje i biljke koje potjeu od jedne jedinke i pokazuju ujedna- ene i postojane odlike biotipologija (gr. bios ivot, typos oti- sak, logia znanost) znanost koja se bavi prouavanjem razliitih tipova ljudi u istoj etnikoj skupini tako da ispituje bioloke, psihike, funkcio- nalne, endokrine, seksualne i druge karakteristike biotit min. heksagonalni ili magnezij- ski tinjac (nazvan po fr. znanstveni- ku Biotu) biotomija 183 bis biotomija (gr. bios, temno reem) zna- nost o ralanjivanju ivih tijela; znanost o stanju u kojem se tijelo nalazi u raznim ivotnim dobima biotop (gr. bios, topos mjesto) mjesto ivljenja neke ivotne zajednice (bio- cenoze) biozofija (gr. bios, sofia) ivotna mu- drost, nauavanje o praktinoj mu- drosti u ivotu biparticija (lat. bipartitio) dijeljenje na dva dijela, raspolovljavanje biped (lat. bis, pes noga, bi-pes) dvo- nona ivotinja, dvonoac bipedalan (lat. bipedalis) dug ili irok dvije stope, dvostopni bipedan (lat. bi-pes, bipedis) koji ima dvije noge, dvonog biplan (lat. bis, planum ravan, ravna povrina) zrak. zrakopolov s dvostru- kim krilima bipolaran (lat. bis, polus stoer) dvo- polan, s dva suprotna pola bira (fr. burat) trg. vrsta polusvilene, poluvunene tkanine birago voj. vrsta lakih poljskih mosto- va, nazvana po pronalazau, austrij- skom inenjerijskom asniku K. Bi- ragu (17921845) biraj (fr. burail) trg. glatka ili keplana polusvilena tkanina s pamukom, vu- nom ili kostrijeti birarija (tal.) toionica piva, pivnica biratina (fr. buratine) trg. vrsta pope- lina od fine svile i vune birema (lat. biremis) amac s dva vesla; antika ratna lada sa dva reda vesala koji su stajali jedan nad drugim biren (fr. burin, tal. burino) dlijeto; ba- krorezac; bakrorez bireta (fr. burette) kem. staklena cijev s ljestvicom, skalom (upotrebljava se za mjerenje malih koliina ttku *u.i osobito u analitikoj kemiji) birgermajster (njem. Burger-meister) gradonaelnik, predsjednik opine, predsjednik mjesnog odbora birka (ma.) ovca kratkog kudravog runa birling (engl.) port u umskim pre- djelima na sjeveru SAD-a: protivnici stoje svaki na jednom kraju balvana koji je sputen u brzu rijeku i na- stoje, okreui balvan nogama, pro- tivnika izbaciti iz ravnotee i tako svaliti u vodu birmati (njem. werben) nagovarati ne- koga da stupi u plaeniku vojsku biro (fr. bureau, tal. burato) pisai stol; kancelarija; pisarnica; ured; odjel; kancelarijsko osoblje birokracija (fr. bureau, gr. krateo) us- kogrudna vladavina inovnitva koja ispravnost forme pretpostavlja stvar- noj svrsi svojeg posla; ukoenost, sit- niavost i uskogrudnost u slubenoj dunosti; sustav upravljanja u kojem vlast dri inovnitvo ne vodei ra- una o stvarnim interesima ljudi; bi- rokratizam birokrat (fr. bureaucrate) slubenik ko- ji je u obavljanju dunosti strog, krut i ohol; slubenik koji misli da se sve rjeava samo za uredskim stolom birokratizam (fr. bureau, gr. krateo jak sam) v. birokracija birokratski koji se tie birokracije biromanija (fr. bureau, gr. mania) e- lja (ili: tenja, navika) da se svi up- ravni poslovi urede u kancelarijskom, tj. preteno formalistikom duhu biroutenzilije (fr. bureau, lat. utensi- lia) mn. kancelarijske potreptine, kancelarijski pribor birov (ma. biro sudac); opinski star- jeina; opinski sluga; uvar polja, poljar birtija (njem. Wirtshaus) krma, gosti- onica birza (lat. birsa koa) prevlaka iznad (pokvarenog) vina, vinska plijesan; sol vinske kiseline, tartarat bis (lat.) dvaput; glaz. po drugi put, jo jedanput, ponovno bisage 184 bitevija bisage (fr. bissac) mn. dvostruka torba (u Lici); torba na sedlu bisegment (lat. bis, segmentum odsje- ak) mat. polovica, kao odsjeak jed- ne linije ili povrine bisegmentabilan (lat. bis, segmentum) mat. koji se moe podijeliti na dva dijela bisegmentacija (lat. bis, segmentum) mat. dijeljenje na polovice ili na dva (obino jednaka) odsjeka, polovlje- nje bisekcija (lat. bis, sectio) dijeljenje na dva (obino jednaka) dijela, polov- ljenje biseksan (lat. bis, sexus spol) v. bige- nerian bisekstilan (lat. bisextilis) prijestupni, s jednim prijestupnim danom; bi- sekstilna godina prijestupna godina (s 366 dana); usp. bisekstus bisekstus (lat. bisextus) prijestupni dan, tj. onaj dan koji se svake etvrte godine dodaje nakon 28. veljae biseksualan (lat. bis, sexus spol) koji ima oba spola, dvospolan, hermafro- ditski biser (tur. biisre) kuglasta tvorevina oko zrnca pijeska ili oko kojeg dru- gog stranog tijela koje je ulo u lju- turu nekih koljki; stvara se od sedefa i ima lijep bjelkast sjaj s pre- ljevima te se smatra dragocjenou i upotrebljava za nakit biserijalan (lat. bi-, series red, niz) koji ima dva reda, u dva niza, dvoredan bisernica (tur. biisre) koljka koja pro- izvodi biser; vrsta najmanje tambu- re, prim bisig (njem. bissig) zajedljiv, pakostan bisilabian (lat. bis, gr. syllabe slog) gram. dvosloan, od dva sloga bisirati (lat. bis dvaput) ponovno pje- vati ili svirati neto ve izvedeno i tako udovoljiti publici biskoten (fr. biscotin, tal. biscottino) mali, okrugli kolai, okrugli dvopek biskroma (tal. biscroma) glaz. trideset drugi dio neke note biskup (gr. episkopos nadzornik, u- var) visoki dostojanstvenik u Kat. crkvi; po rimokat. nauavanju bis- kup je nasljednik apostola biskupija (gr. episkopia) podruje jednog biskupa biskvit (fr. biscuit, tal. biscotto, lat. bis coctus dvaput peen, dvaput kuhan) dvopek; eerni dvopek; dvaput pe- en porculan bez cakline (glazure) bisogno it. bizonjo (tal.) nuda, potre- ba; al bisogno it. al bizonjo (tal.) trg. u sluaju potrebe (na mjenicama) bisolit (gr. byssos pamuk, lithos ka- men) min. mineral svilenkasta sja- ja, srodan s azbestom bista (fr. buste, tal. busto, n. Brust) po- prsje, osobito kip koji prikazuje gla- vu i gornji dio prsiju bistoke (fr. bistoquet) biljarski tap bistrirati (fr. bistrer) slikati (ili: bojiti, obojiti) aavom akvarelnom bojom bistro (fr. bistro) nekada: vinotoje, da- nas: ekspresni restoran bisturi (fr. bistouri, tal. bistori) kir. no s pokretnom otricom koja se moe zatvoriti, obino dug 7 do 8 cm bisus (gr. byssos pamuk) veoma fina i skupocjena pamuna ili lanena tka- nina starih naroda, osobito Egipa- na biof (njem. Bischof biskup) pie od cr- nog vina, naranine kore i soka, ci- meta, klinia i eera bit (engl.) sitan novac od 12,5 centa (SAD) ili 3 penija (Velika Britanija) biteizam (lat. bis, gr. theos bog) vje- rovanje u dva boga, dvobotvo biter (njem. bitter gorak) vrsta gorke rakije bitevi (tur. bitevi itav) jak, snaan, vrst, masivan; temeljan, temeljit bitevija (tur. bitevi) plosnato koplje; lju- dina, ovjek "kao od brijega odva- ljen", ljudeskara bitometrija 185 bizon bitometrija (gr. bythos dubina, me- tron) mjerenje dubine (pomou viska ili proraunavanjem) bitumen (lat. bitumen zemljana smola) smjese organskih zapaljivih tvari ko- je se javljaju u zemlji, osobito uglji- kovodine tvari smolasta mirisa, npr. petrolej, nafta, asflat i si. bituminirati (lat. bitumen) prevui (ili: pokriti, premazati) zemljanom smo- lom, asfaltirati bituminizacija (lat. bitumen) pretva- ranje u zemljanu smolu, u asfalt bituminozan (lat. bituminosus) slian zemljanoj smoli, koji sadri u sebi zemljanu smolu biva glaz. japanski narodni instrument, slian lutnji; ima 4 ice po kojima se udara drvenim tapiima; prati pje- vanje starih ljubavnih i ratnikih pje- sama bivak (fr. bivouac) voj. poljski logor; stanovanje vojske pod malim ato- rima bivalentan (lat. bi-, valens koji vrijedi, valere vrijediti) kem. dvovrijedan, od dvije vrijednosti, koji ima dvije vri- jednosti, naziv za sve one elemente kod kojih se jedan atom spaja sa dva atoma vodika, odnosno sa dva ato- ma drugog nekog jednovalentnog ele- menta, ili se zamjenjuje dvama ato- mima vodika, kao npr. kisik, sum- por, bakar, cink, olovo, eljezo i dr. biver (eng. beaver) trg. engleska pa- muna tkanina (upotrebljava se za zimske hlae) bivertin (engl. beaverteen) trg. grub vunen porhet bivij (lat. bivium) mjesto gdje se sastaju dva puta, raskrije bizam (lat. bisamum, hebr. besem) gust sok jakog i ugodnog mirisa, nalazi se kod nekih ivotinja, osobito kod mokavca (upotrebljava se kao mi- ris i kao lijek za jaanje ivaca); mo- us bizantinci (gr. Bizantion) 1. mn. grki pisci koji su pisali od vremena Kon- stantina Velikog (325. god.) pa do pa- da Carigrada (1453. god.), tj. do pro- pasti Bizantskog Carstva, i radili na povijesti, analitici, geografiji, arhe- ologiji, filozofiji, teologiji, retorici i poeziji; 2. zlatnici grkih careva bizantinizam (gr. Bizantion) 1. bizant- ska umjetnost; 2. sustav vladavine slian onome u Istonorimskom Car- stvu gdje je neogranieni vladar bio istodobno glava drave i Crkve te do- putao svojim dvorjanima i ljubim- cima da utjeu na najvanije drav- ne poslove; 3. pren. pokorno sluenje i podilaenje vladarima i njihovim prohtjevima, puzanje pred viima, a umiljenost prema niim od sebe bizantolog (gr. Bizantion) znanstvenik koji se bavi prouavanjem duhovne i materijalne kulture u starom Bizan- tu bizantologija (gr. Bizantion, logia) znanost koja se bavi prouavanjem cjelokupnog ivota (duhovne i mate- rijalne kulture) starog Bizanta bizantski (gr. Bizantion) koji se tie Grkog ili Istonorimskog Carstva; pren. koji se dvolino ophodi bizar (fr. bizarre) udak, osobenjak, na- stran ovjek bizaran (fr. bizarre) udan, nastran; udnovat, udesan, neobian bizarnost (fr. bizzare) udnost, neobi- nost, osebujnost bizmut (lat. bismutum) kem. element atomske teine 209,0, redni broj 83, znak Bi (upotrebljava se i kao anti- septiko sredstvo, pri lijeenju sifili- sa i dr.) biznis (engl. business) posao, trgovaki posao bizon (gr. bison) zool. divlji bivol, zubar (u Europi); buffalo, ameriki divlji bi- vol bizonalan 186 blastomikoza bizonalan (lat. bi-, gr. zone pojas, pod- ruje) podijeljen na dvije zone, koji se sastoji od dvije zone bizzarria bicarija (tal.) glaz. brz skok iz jedne vrste tona u drugu bi (lat. pisum, tal. pisello) graak (usp. rizi-bizi) biu (fr. bijou) nakit, ukras, dragocje- nost, dragulj, dragi kamen biuterija (fr. bijouterie) trgovina dra- gocjenostima; nakit, dragocjenosti, dragulji; tvornika rukotvorna izra- da nakita bjanko (tal. bianco bijelo, bjelina) trg. prazno, tj. nepopunjeno mjesto na mjenici ili punomoi; bjanko mjenica ista, nepopunjena mjenica (samo s potpisom) bjelogardijac (rus. belogvardeec) "bijeli gardist", nesluben i podrugljiv naziv za vojnika Denjikinove, Vrangelove i dr. vojske koja se za vrijeme gra- anskog rata u Rusiji borila protiv boljevika black-bottom it. blek-botom (engl.) vrsta amerikog plesa u 4/4 taktu, nastao nakon Prvog svjetskog rata (kreatori ameriki Crnci) blackout it. blekaut (engl.) utnja, za- borav; preuivanje, osobito skriva- nje nekih injenica od strane slu- benih vlasti u politike svrhe blackwood it. blekvud (engl.) crno ebanovo drvo na Madagaskaru blajhati (njem. bleichen) blijediti, ini- ti blijedim, oksidirati (osobito: bojiti kosu u svjetliju boju) blamaa (fr. blamage) sramota, bruka, lo glas; ukor, prijekor; kuenje blamirati (fr. blamer) osramotiti, obru- kati, iznijeti na lo glas; koriti; ku- diti, pokuditi, grditi blank (fr. blanc, blanche) pr. bijel, ist, neispisan; im. bjelina; bijela boja, bje- lilo blanket (fr. blanc bijel) neispisano ovla- tenje, punomo samo s potpisom; ist formular, uzorak priznanice ili ovlatenja (prije nego to se ispuni) blankizam struja u francuskom revo- lucionarnom pokretu kojoj je zaet- nik francuski socijalist L. A. Blan- qui (18051881) blanko (tal. bianco) v. bjanko; blanko- kredit otvoren kredit, onaj koji se te- melji na osobnom povjerenju, kredit bez pokria; blanko-akcept primanje mjenice na kojoj jo nisu ispisani svota i rok plaanja; blanko-oulate- nje neogranieno ovlatenje; blanko- trgovanje prividno, tobonje trgova- nje radi pekulacije razlikom u cije- nama; blanko-mjenica ista (ili: ne- popunjena) mjenica blan (fr. blanche) bijel, ist, neispisan; carte blanche it. kart blan (fr.) isti bijeli, neispisani papir, tj. neograni- ena punomo, potpuna sloboda dje- lovanja, potpuno odrijeene ruke; vr- sta pjenuca blane (fr. blanchet) ljekarniko cjedilo od bijelog sukna, sukno za filtriranje blasfeman (gr. blasfemos) bogohulan, pogrdan blasfemija (gr. blasfemia) pogrda, hu- ljenje, psovka, grdnja; bogohuljenje, huljenje na Boga, obeaivanje blasfemist (gr, blasfemos) bogohulnik, oskvrnitelj blastem (gr. blastema) bot. klica, mla- dica; fiziol. tekuina iz koje nastaju vri sastojci u organizmu blastocistis (gr. blastos klica, kystis mjehur) fiziol. zametni mjehuri blastoderm (gr. blastos klica, izdanak, erma koa) fiziol. koica zametnog mjehura (blastule) blastomera (gr. blaste klica, merizo- mai razdvajam) stanica nastala braz- danjem jajeta u poetku embrional- nog razvoja blastomikoza (gr. blastos klica, mykes gljiva) med. akutna i kronina bolest blastula 187 blickrig koe izazvana posebnim gljivicama (blastomycetes) blastula (gr. blastos klica, lat. blas- tula) fiziol. zametni mjehur blaufuks (njem. blau plav, Fuchs lisica) sjeverna (arktika) lisica s plavkas- tim krznom, tzv. plava lisica; usp. silberfuks blaugas (njem. blau plav, Gas plin) vr- sta plinovitog pogonskog goriva za zrakoplove blavor (rum. balaur zmaj) zool. vrsta gutera bez nogu, nalik na zmiju; vr- sta morske ribe blaziran (fr. blaser, blase) otupjelih osjeaja, zasien, ivano izmoren, neosjetljiv blaziranost (fr. blaser) otupjelost, za- sienost, neosjetljivost, ivana izmo- renost blazon (fr. blason) grb; znanost o grb- ovima, heraldika blef (eng. bluff) zavaravanje, obmanji- vanje; plaenje protivnika drskou i hvalisanjem u pogledu snage i sred- stava kojih zapravo nema blefaradenitis (gr. blefaron oni ka- pak, aden lijezda) med. upala li- jezda onih kapaka blefaritis (gr. blefaron) med. upala onih kapaka blefarizam (gr. blefaron oni kapak) med. mirkanje, treptanje blefarofimoza (gr. blefaron, fimosis suenje) med. suenost onih otvora blefaroftalmija (gr. blefaron, ofthal- mos oko) med. upala rubova i vezni- ca onih kapaka blefaroptoza (gr. blefaron, ptosis pad) med. spadnutost onih kapaka blefarospazam (gr. blefaron, spasmos gr) med. gr onih kapaka blefarotomija (gr. blefaron, tome re- zanje) med. zasijecanje vanjskog kuta onog kapka blefirati (engl. bluff) plaiti, zaplaiti, varati, zavaravati, obmanjivati; pre- tvarati se. praviti se, hvaliti se; zbu- njivati razmetljivom reklamom, ba- cati nekom prainu u oi u cilju ob- manjivanja blena (gr. blenna) med. sluz; izlui- vanje sluzave tekuine blenadenitis (gr. blenna, aden lijez- da) med. upala sluznikih lijezda blend (engl.) mjeavina, smjesa, spoj blenda (njem. Blende) arhit. dio dodan zidu s vanjske strane; udubljenje sa svodom u zidu; slijepi prozor; slijepa vrata; panjolski zid; opt. mali otvor na fotografskom aparatu pomou ko- jeg se otvor objektiva moe smanjiti i poveati, prema potrebi, radi ukla- njanja svjetlosti sa strane; min. sul- fid cinka blenemeza (gr. blenna, emeo povra- am) med. povraanje sluzi blenenterija (gr. blenna, enteron utro- ba) med. sluzni proljev, sluzna di- zenterija blenoftalmija (gr. blenna, ofthalmos oko) med. upala veznice onih kapa- ka blenometritis (gr. blenna, metra ma- ternica) med. upala maternice s iz- luivanjem sluzi blenoragija (gr. blenna, regnymi iz- bijam, procurim) med. kapavac blenoreja (gr. blenna, rheo teem) med. izluivanje sluzavo-gnojne te- kuine iz nekog organa (npr. oiju, spolnih organa i dr.) blenotoreja (gr. blenna, us gen. otos uho, rheo curim) med. curenje iz u- iju blenurija (gr. blenna, uron mokraa) med. sluzavo mokrenje blestrizam (gr. blestrizo bacakam, bacam tamo-amo) med. nemir kod tekih bolesnika, prevrtanje, bacaka- nje blickrig (njem. Blitzkreig) voj. munje- viti rat, tj. rat koji se vodi munje- vitom brzinom i silinom i zbog toga blindaa 188 blue peter se treba vrlo brzo zavriti potpunim porazom neprijatelja blindaa (fr. blindage) fort. zatiivanje od zrna (projektila); pojaavanje rova gredama; oklop (na ratnoj ladi, am- cu, automobilu, zrakoplovu); oklop- ljivanje, oblaganje elinim ploama blinderica (njem. blind) tramvaj bez oznake odreenog smjera blindirati (fr. blinder) fort. osigurati od zrna, pojaati rov gredama; elikom ili eljezom oklopiti (ratni brod, a- mac, automobil, zrakoplov); prid. blindiran blineta (fr. bluette) iskra; pren. iskrica duha, duhovita sitnica; malo kazali- no djelo puno dosjetaka, poza; usp. farsa blinker (njem. blink sjajan, svjetlucav) varalica, imitacija ribice (s udicom) kao mamac za vee ribe; konjski naonjaci blinji (rus. blin) mn. ruski kolai, slini palainkama, od finog peninog bra- na, preni na maslacu i premazani kavijarom i dr. blok (fr. bloc) veliki komad (npr. mra- mora); gomila (knjiga); velika kolii- na (robe); mnotvo, gomila; cjelina; panj, klada, trupac; zajednica, udru- enje vie razliitih stranaka iz tak- tikih razloga, osobito za vrijeme iz- bora i radi sprovoenja odreenih zahtjeva; naslaga listova papira koji se mogu otkidati; biljenica za pisa- nje ili crtanje; geol. veliki komad sti- jene; en bloc it. an blok (fr.) naveli- ko, poprijeko blok-haus (lat. Blockhaus) voj. kulica, karaula, tvrdavica (obino na planin- skim prijevojima i granicama); za- tvor blok-pismo oznaka za slova (blok-slova) kod kojih svi potezi imaju istu deb- ljinu blokada (fr. blocus, tal. bloccata) voj. opsada, zatvaranje jedne luke ili cije- le obale pomou ratnih brodova radi sprjeavanja svakog uvoza i izvoza; opsada, zatvaranje sa svih strana grada, tvrave; zatvaranje eljez- nike skretnice; blokiranje blokaa (fr. blocage) komadi kamenja ili opeka za popunjavanje praznina u zidovima; tisk. stavljanje kovnih umetaka radi popunjavanja redova ili radi kasnije zamjene pravim slo- vima blokiranje (fr. bloquer) v. blokada blokirati (fr. bloquer) voj. zatvoriti ne- ku luku ili obalu ratnim brodovima i na taj nain sprijeiti svaki uvoz i izvoz (ivenih namirnica, vojske, streljiva i si.); vojnim postrojbama zatvoriti pristup nekom gradu; zatvo- riti skretnicu; grad. ispuniti uplji- nu kameniima i komadima cigle; tisk. stavljati kovne umetke radi kas- nije zamjene pravim slovima blond (fr. blond, tal. biondo) plav, svi- jetle boje, ukast blonda (fr. blonde) ipka od sirove svi- le, nazvana zbog ukastog sjaja blondin (fr. blondin) mladi plave kose; pren. kico, udvara enama blondina (fr. blondine) djevojka ili ena plave kose, plavua blondinka (fr. blondine) v. blondina blooming condition it. bluming kon- din (engl.) port, dobro, povoljno sta- nje u kojem konj stigne na cilj Blue Bird it. blu berd. (engl) modra ptica, jedan od amerikih umjetnih Zemljinih satelita iz programa Intel- sat II. Blue book it. Blu buk (eng.) "Plava knjiga", knjiga koju izdaje britansko Ministarstvo vanjskih poslova, a ko- ja sadri diplomatsku korespon- denciju britanske vlade s drugim dr- avama o kakvom vanom pitanju meunarodne politike blue peter it. blu piter (engl.) pom. signalna zastava koja znai slovo P blue-jean 189 boanje u meunarodnom signalnom kodu; plavo polje s bijelom etvorinom u sredini; oznauje da brod naputa lu- ku blue-jean it. bludin (engl., prema starofr. obliku Janne za tal. grad Ge- novu, gdje se prvobitno tkala) vrsta vrste pamune tkanine, najee plave boje, od koje se proizvode hlae karakteristinoga "traperskoga" kro- ja, ali i drugi odjevni predmeti; blue- jeans it. blu dins (engl.) hlae od takve tkanine, "traperice" blue-stocking it, blu-stoking (engl.) "plava arapa", podrugljivo ime za ene koje za ljubav svojih duhovnih sklonosti zanemaruju svoje kune po- slove i obveze, ili koje se vole raz- metati svojim znanjem (izraz nastao u XVIII. st. u Engleskoj po plavim arapama koje su nosili lanovi jed- nog uglednog drutva intelektuala- ca) blues it. bluz (engl.) glazbeni stil na- stao u Americi meu Crncima prije 150 godina s osobitim ritmom uz in- strument od 12 ica, popularan u razliitim inaicama (pjevanje, solo- gitara, bas-gitara, bubnjevi, harmo- nika) sve do danas; ples u paru uz takvu glazbu blumentender (njem. Blume cvijet, Stander stalak) stalak za uzgajanje cvijea u kui blumirati (njem. Blume cvijet, blumi- eren) ukrasiti neku tkaninu cvjetnim arama, cvjetnim uzorcima blumistika (njem. Blume) poznavanje cvijea; uzgoj cvijea, cvjearstvo bluza (fr. blouse) laka gornja enska haljina (do pasa); vojniki kaput koji se kopa po sredini BMW (be-em-ve) kratica za Bayerische Motorenvverke (Bavarska tvornica motora) boa (lat. boa constrictor) zool. zmijski car, udav (najvea zmija u Indiji i Africi); ensko krzno u obliku zmije koje se ovija oko vrata board of trade it. bord ov tred (engl.) trgovaka komora bob (engl. to bob) v. bobslej bobadiljizam nepravedno, lano optu- ivanje po p. plemiu Franciscu de Bobadilli (f 1502.) koji je lano optuio Kolumba kod kralja Fer- dinanda i kraljice Izabele da na- mjerava odcijepiti od panjolske dio Amerike koji je otkrio (zbog toga je Kolumbo bio uhien, ali se potpuno opravdao i dobio punu zadovoljtinu) bobi (engl. bob) nadimak londonskih policajaca koji su dobili po imenu or- ganizatora londonske policije, sir Ro- bertu Peelu, (ime Bob je kod an- glosaksonskih naroda hipokoristik imena Robert) bobina (fr. bobine) svitak (za konac); fiz. svitak od namotaja bakrene ice bobinet (eng. bobbinet, fr. bobine) pro- zirno pletivo od pamuka, engleski til, pamuni til bobslej (eng. bob-sleigh) saonice s vie sjedala i dva para klizaljki od kojih je prednji par pokretan i slui za upravljanje; skraeno: bob Boccaccio it. Bokao (tal.) ime tali- janskog pisca iz 14. stoljea; glavno djelo Dekameron bocman (niz. boot laa, man ovjek) pom. brodarski; nii zapovjednik ija je dunost odravanje istoe na bro- du, nadzor nad brodskim poslovima i izobrazba posade u pomorstvu bocun (tal. bozzone) velika boca, de- mion boanje (tal. boccia) igra rairena u me- diteranskom podruju u kojoj sudje- luju dvije partije s raznobojnim dr- venim kuglama: jedna se crvena ku- gla izbaci i slui kao cilj, a ostali igrai se trude baciti svoje kugle to blie onoj crvenoj; balota bodega 190 bojkot bodega (p. bodega) podrum, vinara, krma; iznos berbe groa; pom. skladite robe u luci; na brodu: dio koji se nalazi ispod palube boden (njem. Bodden) zem. plitak zaljev koji duboko zalazi u kopno Bodhisatva u budizmu: bie koje je po- stiglo toliko duhovno savrenstvo da bi moglo prijei u nirvanu, ali se toga odrie za spas drugih bodi-ek (engl. body tijelo, tchek zaus- tavljanje, zapreka) port, zadra- vanje protivnikog igraa tijelom (doputeno u hokeju) bodmeraj (njem. bodmerei, engl. bot- tomry) trg. uzimanje zajma na brod ili na njegov teret, ili na oboje isto- dobno boedromion (gr. boe vika, dromeo tr- im, boedromeo pritjeem u pomo) trei mjesec u staroatikoj godini; na rujanlistopad; Boedromija staro- grka sveanost u ast Apolona kao pomagaa u ratu; slavila se sveanim ophodom i gozbom boetetika (gr. boetheo priskoim u po- mo) poznavanje pomonih znanosti bofl (tal. bavella, njem. Bafel) trg. ot- paci; loa, pokvarena roba, roba za odbacivanje bogatiri (tur.-perz. bahader) mn. junaci iz ruskog narodnog epa bogdo-lama (mong. bogdo-lama) vrhov- ni sveenik, duhovni poglavar u Ti- betu koji, zajedno s dalaj-lamom, upravlja zemljom bogumili mn. dualistiko-manihejska vjerska sekta u XII. i XIII. st. u Tra- kiji, Makedoniji, Bugarskoj, Bosni, Dalmaciji; patareni bogus (ir.) irsko narodno pie od vode, rakije, eera i drugih dodataka bohema, boema (fr. boheme) nain iv- ljenja boema, neuredan ivot, ivot od danas do sutra bohemi, boemi (fr. bohemes) mn. knji- evnici, umjetnici, studenti i dr. koji ive svojim osobitim, nekonvecio- nalnim ivotom, po pravilu neuredno, od danas do sutra Bohemija latinsko ime za eku (po keltskom plemenu Boji koje je nekad ivjelo na dananjem ekom tlu) bohemist znanstvenik koji se bavi bohemistikom, strunjak u toj grani znanosti bohemistika znanost koja se bavi izu- avanjem ekog jezika i knjievno- sti bohemizam eki izraz u nekom dru- gom jeziku boit-tout it. boatu (fr.) aa bez posto- lja koja se ne moe ostaviti dok se tekuina iz nje ne popije; pren. is- piutura, pijanac boja (niz. boei) v. baka; takoer: sprava za namotavanje brodskih konopaca, kablova Bojanusov organ mokrani organ u koljaka bojar (rus.) plemi koji je i ratnik; sa- vjetnik velikih kneeva i careva u staroj Rusiji; u Rumunjskoj: plemi, osobito plemi veleposjednik bojer (niz.) mala nizozemska laa s ja- kom katarkom, upotrebljava se naj- ee za postavljanje boja (baka) bojkot (engl. boycott) jedna od prisil- nih mjera na tritu rada kojoj je cilj da se poslodavac prisili na pri- hvaanje odreenih uvjeta: sastoji se u tome to radnici ne kupuju pro- izvode nekog tvorniara ili trgovca, ili to ne stupaju kod njih u posao (ovakav nain borbe primjenjuje se esto i u ostalim situacijama, npr. kod bojkota strane robe u nekoj dr- avi); pren. prekid svakog odnosa s nekim; izraz potjee od imena upra- vitelja jednog velikog posjeda u Ir- skoj, J. Boycotta, protiv kojeg je irska Zemaljska liga 1880. organizirala ovakav nain borbe i upropastila ga bojkotirati 191 bolidi bojkotirati (engl. boycott) proglasiti protiv nekoga bojkot; pren. prekinuti s nekim svaku vezu i suradnju bojler (engl. boiler kotao) kotao za to- plu vodu zagrijan el. strujom, plinom i si. boka (tal. bocca, fr. bouche, lat. bucca) usta; ulaz, otvor; ue, tjesnac, zaljev bokal (fr. p. bocal, tal. boccale, gr. bokalion posuda s uskim grliem) pehar, vr, vea aa s poklopcem bokasin (tal. bocassino, fr. boucassin) vrsta pamunog sukna s perzijskim uzorcima bokaa (fr. bocage, tal. bosco, lat. bas- cagium) umarak, umica, lug bokerica dvocijevka, vrsta lovake puke koja ima jednu cijev iznad dru- ge bokmal it. bukmol (norv.) norveki knjievni jezik na iji je razvoj utje- cao danski jezik (prije su ga zvali riksmal, tj. dravni jezik) boks (engl. box) 1. port, akanje u ru- kavicama, po ugledu na antike bor- be akama kod Grka i Rimljana; u ovoj borbi zabranjeno je udaranje is- pod pasa i iza lea, guranje i uda- ranje nogama, glavom i leima; bok- sanje boks (engl. box) 3. kutija; loa u kaza- litu; pregrada u konjunici za pot- kivanje nemirnih konja; pregrada u konjunici samo za jednog konja boks (engl. boxcalf) 2. v. bokskaf boks-me (engl. box-match) javno na- tjecanje u akanju amatera ili pro- fesionalnih boksaa (traje od 3 do 15 rundi, svaka runda po 3 minute, s 1 minutom odmora izmeu svake run- de) boksa (engl. boxer) 1. port, aka, onaj koji je struno izvjeban u a- kanju, tzv. "plemenitoj vjetini"; boksai se dijele s obzirom na teinu u 12 kategorija: od kategorije "papir" (do 48 kg) do superteke kategorije (vie od 91 kg) boksanje (engl. box) port. v. boks boksati se (engl. box) akati se, tui se akama u rukavicama bokser (njem. Boxer) 2. buldogu slina rasa njemakih pasa, iva i okretna, srednje veliine Bokseri (kin. Ta-chuan) "udruenje sa- veznih prijatelja domovine", kineska tajna organizacija (osnovana oko 1890.) koja je 1900. digla ustanak protiv krana i Europljana u Kini i time izazvala intervenciju stranih sila boksit min. hidrat iste gline, jedan od glavnih izvora aluminija; naziv po mjestu Les Baux u Francuskoj bokskaf (engl. boxcalf) tavljena i obojena telea koa za obuu i dr.; boks bokun (tal. boccone) komad; zalogaj bola (engl. bowle) staklena ili porcu- lanska zdjela s piem od rashlae- nog vina, eera, nekog aromatinog vonog soka i dr. bolana (tal.) vrsta mletakog sitnog novca bolanda (tal. mlet. balanza) vaga, te- zulja bolas (p.) zamka za bacanje, optere- ena olovnim i dr. kuglicama (kod junoamerikih uroenika i gaua) bolero (p.) panjolski narodni ples u 3/4 taktu, praen pjesmom, kasta- njetima, gitarom ili tamburinom; mod. kratak, do struka, enski pro- ljetni ogrta s rukavima ili bez ru- kava boleta (tal. bollo, bolletta, bulletta) ce- dulja, priznanica boletit (lat. boletus gljiva, gr. bolites jestiva gljiva) geol. okamenjena gljiva bolidi (gr. bolis, bolidos oruje za ba- canje, strijela) mn. astr. meteori kbji sjajem nadmauju najljepe i najve- e zvijezde te se mogu vidjeti i danju boliviano 192 bombaa boliviano (p. peso boliviano) novana jedinica u Boliviji = 100 centavosa bolometar (gr. bole zrak, metron) fiz. zrani termometar, sprava za mje- renje veoma malih razlika u tem- peraturi (do 0,000001 C), temelji se na injenici da elektrini otpor kovi- ne raste to je temperatura via bolonjska kola slikarska kola koju je potkraj XVI. st. osnovao u Bologni L. Carracci (15561619) i koja je te- ila da u sebi sjedini odlike starih majstora bolonjske boice fiz. staklene boice krukasta oblika, brzo hlaene na zraku i s veoma debelim dnom (vrlo otporne na vanjsku silu, ali se ras- padaju u sitne dijelove kad se u njih baci komadi kremena koji zapara povrinu i time otklanja otpor kojim se povrina u nedirnutom stanju pro- tivi unutarnjem naponu mase) bolta (tal. volta) luk, svod; prodava- onica; ator na sajmovima, cirkuski ator bolus (lat. bolus, gr. bolos) kem. lem- noska zemlja, sme ili crven mastan glineni silikat koji se upotrebljava za boje, kit i obloge radi zaustav- ljanja krvi boljevici (boljinstvo veina) "lanovi veine", pristae boljevizma, nazva- ni po tome to su, na II. kongresu Socijal-demokratske radnike parti- je u Londonu 1903. bili u veini i otcijepili se od umjerenih manjinaa (menjevika); Oktobarska revolucija (1917.) dovela je u Rusiji boljevike na vlast boljevizam (od rijei boljinstvo ve- ina) oblik marksizma kako ga je shvatio i uspostavio Lenjin, s ciljem da se u svijetu uvede komunistiki drutveni i privredni poredak, bes- klasno drutvo bez dravne vlasti; filozofska osnova boljevizma je di- jalektiki materijalizam; usp. bolj- evici, lenjinizam, marksizam bomba (fr. bombe, tal. bomba, gr. bombos potmuo, dubok ton) voj. e- ljezna ili elina kugla ili kutija is- punjena eksplozivom; runa grana- ta; atomska bomba; vodikova bomba ispunjena eksplozivom ije je razor- no djelovanje jae od atomske bom- be; velika trbuasta boca, balon bombarda (tal.) nekadanja ratna spra- va za bacanje kamena; veliki top; prangija, lubarda; kugla koja se iz- bacuje iz bombarde bombarder (fr. bombardeur) voj. onaj koji bombardira, osobito: vrsta tekih zrakoplova za noenje velikih kolii- na bombi i bombardiranje bombardir topnik, vojnik koji upravlja bombardom bombardirati (fr. bombarder, lat. bom- bardare) voj. tui (ili: gaati) iz to- pova neprijateljske poloaje ili utvr- enja; bacati avionske bombe; pren. gaati (ili: obasipati) nekoga (cvije- em, konfetima); hrabriti koga, do- saivati komu (molbama, ljubavnim izjavama, svojim pjesmama i si.) bombast (engl. bombast, gr. bombyx) 1. pamuk, vata za ispunjavanje ha- ljina i si.; 2. lit. bujica rijei, rije koja kvari jezik i stil svojom pre- tjeranou i neumjesnou bombastian (engl. bombast) lit. pre- tjeran, pretjerano kien, izvjetaen (nain pisanja, izraavanja) bomba (fr. bombe) voj. topnik; baca bombi bombazen (fr. bombasin, lat. bomby- cinus, gr. bombyx dudov svilac; svi- la) pamuna svila; vrsta keplane svi- lene tkanine; vrsta pamune tkanine za podstavu bombaa (fr. bombage ispupenost) na- puhnutost limenke s konzerviranom hranom izazvana razvijanjem pli- nova iz hrane koja se kvari i raspada bombikometar 193 bonitet bombikometar (gr. bombyx pamuk, metron) u pamuarstvu: tablica za odreivanje finoe (numere) konca prema teini njegove odreene du- ine bombiks (gr. bombyx, lat. bombyx pa- muk) zool. dudov svilac; svila, svile- na tkanina bombo (engl.) vrsta rakije od ruma, mu- kata i eera u Sjev. Americi bombola (tal.) posuda za tekuine; tu- ba za sprej bombon (fr. bonbon) poslastica od otop- ljenog, aromatiziranog i obojenog e- era, esto s dodatkom elatine, bra- na, voa i dr. bombonijera (fr. bonbonniere) kutija za bombone, obino ukusno i luksuz- no izraena; pren. vrsta enske ka- pe; ukusno namjetena soba, ukusno namjeten stan i si. bon (fr.) trg. nalog za plaanje; nalog za izdavanje neke robe; priznanica, potvrda primitka; bons a vue it. bonz a vi (fr.) mn. nalozi koji se is- plauju odmah, po vienju bon enfant it. bon anfan (fr. bon en- fant dobro dijete) dobroudan ovjek, dobriina bon mot (fr. bon dobar, mot rije) do- sjetka, duhovita izreka bon pour it. bon pur (fr.) dobar za ..., vrijedi za ... bon-sens it. bon-sans (fr.) zdrav (ljud- ski) razum, prirodna nadarenost bona (lat. bonum dobro, bona dobra) mn. dobra, imanje, imetak; ostav- tina bona adventitia it. bona adventicia (lat.) mn. prav. naknadno pridola dobra, dijelovi imanja koji nisu osta- li od oca, nego potjeu od neke druge strane Bona Dea (lat.) "Dobra boica", staro- rimska boica plodnosti i djevian- ske istoe; proslavama njezina kulta (prvoga svibnja ili poetkom prosin- ca) nije smio biti nazoan nijedan mukarac bona fide (lat.) dobronamjerno, u dobroj namjeri (uiniti, kazati) bona hereditaria (lat.) mn. prav. nasli- jeena dobra, nasljedna dobra, ima- nja bona mente (lat.) u dobroj namjeri, do- bronamjerno bona minorum (lat.) mn. prav. dobra (ili: imanje) maloljetnika bonaca (tal. bonazza) potpuno tiho i mirno more, bezvjetrica bonapartisti mn. pristae dinastije Bo- naparte u Francuskoj bonapartizam odanost dinastiji Bona- parte; odobravanje naina vladavine dinastije Bonaparte; politika kojoj je cilj dovesti dinastiju Bonaparte na prijestolje u Francuskoj bond (engl. bond) pisano jamstvo, obve- za; priznanica; mjenica bondirati (fr. bondir) skakati, propeti se, propinjati se, podskakivati (na konju) bondizam djelovanje i postupci u stilu tajnog agenta 007 Jamesa Bonda (lik detektivskih romana I. Flemminga, te brojnih filmova i stripova) bongos dva meusobno spojena manja bubnja, po kojima izvoa udara pr- stima; potjee iz Afrike, rairen je meu junoamerikim Crncima, a pojavljuje se i u sastavima suvreme- nih plesnih orkestara bonificirati (lat. bonum, facere, fr. bo- nifier) nadoknaditi, odtetiti; pobolj- ati, popraviti, popravljati bonifikacija (lat. bonificatio) naknada, odteta; poboljanje, poboljavanje, popravljanje; popust u cijeni bonis nocet quisque pepercit malis it. bonis nocet kviskve pepercit ma- lis (lat.) tko zlima oprata, dobrima kodi bonitet (lat. bonitas) dobrota, valjanost, unutarnja vrijednost; izvrsnost (u bono modo 194 brdo-vino smislu izrade); trg. platna sposob- nost; sigurnost nekog potraivanja (suprotno: veritet) bono modo (lat.) dobrim nainom, na lijep nain, mirnim putem bonom (fr. bonhomme) dobriina, pro- stoduan ovjekj naivac bonomija (fr. bonhommie) prostodu- nost, dobrodunost; pretjerana jed- nostavnost, naivnost bons offices it. bonzofis (fr.) "dobre usluge", u diplomaciji: naziv za pos- redovanje tree drave u nekom me- unarodnom sporu izmeu dviju za- vaenih drava, odnosno tree stran- ke u zategnutim meustranakim odnosima bonsai (jap.) minijaturno, "patuljasto" ukrasno drvo uzgajano u loncu ili sanduku za cvijee bonton (fr. bon ton) lijepo ponaanje i lijep nain izraavanja dobro odgo- jenih ljudi, otmjeno dranje; upute o lijepom ponaanju bonum (lat.) dobro, srea, dar, vrlina, korist; mn. bona bonum publicum it. bonum publikum (lat.) dobro drave, dravna korist, ope dobro bonus (lat.) port, odreen broj prekr- aja do kojega je kriterij kanjava- nja blai, a preko kojega se svaki prekraj kanjava izravnim slobod- nim bacanjem; bank. jednokratna isplata dioniarima iznad dividende zbog dobrog godinjeg poslovanja; devizni bonus premija koja se u ne- kim zemljama daje radi stimulacije izvoza bonvivan (fr. bonvivant) veseljak, onaj koji voli dobar ivot i tjelesne uitke bonzo (jap-) budistiki sveenik u Ja- panu i Kini; pren. podrugljiv naziv za stranakog funkcionara, glavei- na bookmobile it. bukmobil (engl.) u SAD naziv za bibliobus bor (lat. borax) kem. element atomske teine 10,82, redni broj 5, znak B, nemetalno vrsto tijelo, ne tali se na poznatim temperaturama; borna ki- selina spoj bora s kisikom (upotreb- ljava se kod onih bolesti za obloge) boraks (lat. borac, ar. burakx) kem. spoj bora, natrija i kisika (Na2B407), nalazi se otopljen u vodi nekih pla- ninskih jezera u Tibetu, sred. Aziji i Kaliforniji, vaan za industriju, koz- metiku i medicinu borati (lat. borax) mn. kem. soli borne kiseline bord (engl. board) 1. stol, daska; pren. kolegij koji se okuplja oko jednog stola, odbor; hrana, kost, novac za hranu; stol za kojim se dre sjedni- ce, savjetovanje; sud, sudnica, ured bord (njem. Bord, fr. bord) 2. okrajak, rub; pom. rub lae borda (ar.) 2. vrsta sive vunene tkanine koja se izrauje u Egiptu; Muhame- dov ogrta; bordat borda (fr. borde) 1. vrpca, traka za opi- vanje bordaa (fr. bordage) oblaganje lae daskama; materijal za oblaganje lae; opivanje, porubljivanje bordel (fr. bordel, tal. bordello) javna kua, kupleraj bording (dan.) pom. manji brod koji pri- ma dio tereta s velikih brodova i time ih olakava kako bi mogli preploviti plia mjesta bording-haus (engl. boarding-house) pansion sa stanom i hranom, gostio- nica, javna kuhinja bordirati (fr. border) opiti, opivati, porubiti, porubljivati; obloiti brod daskama; u slikarstvu: premazati platno osnovnom bojom, grundirati bordo-boja (fr. bordeaux) boja crnog vi- na, tj. tamnocrvena boja bordo-vino (fr. Bordeaux) opi naziv za sva francuska vina koja se alju u trgovinu preko Bordeauxa bordro 195 botanofil bordro (fr. bordereau) trg. knjiga u ko- joj su rauni; izvadak, lista, popis ra- una, mjenica, novanih vrijednosti bordura (fr. bordure) rub; porub; okvir, vijenac borealan (gr. boreios, lat. borealis) sjeverni boreas (gr. boreas) sjeverac, sjeverni vjetar; sjever Borej mit. starogrki bog sjevernog vjetra; borej sjeverni vjetar borer (njem. bohren buiti) svrdlo, bur- gija; usp. bormaina Borgia it. Borda (tal.) talijanska veli- kaka porodica panjolskog podrijet- la iz koje potjeu papa Aleksandar VI. i njegova djeca Cesare i Lukre- cija borgis (po fr. bourgeois graanin) tisk. slova od 9 tiskarskih toaka (po veliini izmeu garmonda i petita) bormaina (njem. Bohrmaschine) stroj- no svrdlo, builica; usp. borer borniran (fr. borne) ogranien, mali; pren. ogranien, skuen, glup bornirati (fr. borner) ograniiti, ome- iti, postaviti granine znakove, ka- mene meae; pren. ublaavati, ubla- iti elje, ograniavati, ograniiti se borsalino (tal., po imenu proizvoaa) vrsta talijanskih mukih eira bor (rus.) omiljeno rusko narodno je- lo: juha od prosenog brana i raznog zelenja bortna (njem. Borte) v. borda borusofobija (lat. Borussia Pruska, gr. fobos strah) strah od Prusa, mr- nja prema Prusima i svemu to je prusko borusomanija (lat. Borussia Pruska, gr. mania) pretjerana ljubav prema Prusima i svemu to je prusko bos (engl. boss) ef, gazda, gospodar, poslodavac, majstor bosa (fr. bosse, tal. bozza) grba, vrga, kvrga; ispupeno kiparsko djelo izli- veno od gipsa; okrugle kiparske fi- gure koje stoje same (za razliku od onih koje stoje na reljefu, u skupini) bosaa (fr. bossage) gruba kiparska obrada kamena koja slui kao pripre- ma za konanu izradu modela boselaa (fr. bosselage) izrada u ispup- enim, breuljkastim, valovitim ob- licima, arama boselirati (fr. bosseler) raditi ispup- ene, valovite oblike, are; pr. bose- liran bosirati (lat. bossare) praviti plastine predmete od ilovae, voska, gipsa bosoni mn. (po J. C. Boseu, indijskom fiziaru i biljnom fiziologu, 1858 1938) subatomske estice s cijelim kvantnim brojevima spina boston (engl.) 1. kartaka igra s etiri igraa slina vistu, ili s manjim bro- jem karata i tri igraa (tri-boston), nazvana po gradu Bostonu u Sjev. Americi; 2. vrsta plesa (amerika, ne- to jednostavnija vrsta valcera) bo (fr. boche) ime kojim Francuzi pod- rugljivo i prijezirno nazivaju Nijemce bot (tal. botto) mah, zamah, udarac; otkucaj sata, pa odatle i sat, ura-, je- dan bot jedanput, jednom botana (tal. bottana) obino, grubo tka- no pamuno platno botaniar (gr. botanikos travni, bilj- ni) poznavatelj bilja i raslinja, onaj koji se bavi prouavanjem bilja i ras- linja botanika (gr. botanike) znanost o bilj- nom svijetu, o biljkama i raslinju botanizirati (gr. bosko napasam, bo- tane trava) skupljati biljke; baviti se biljkama botano- (gr. botane krmna trava) pred- metak u sloenicama sa znaenjem; biljka, trava botanofag (gr. botane, fagos) zool. biljojed, biljoder botanofil (gr. botane, filos) ljubitelj bilja, onaj koji se voli baviti botani- kom t botanograf 196 br botanograf (gr. botane, grafo) opisiva bilja i raslinja botanoliti (gr. botane, lithos kamen) mn. geol. okamenjene biljke botanolog (gr. botane, logos) poznava- telj i prouavatelj bilja i raslinja botanologija (gr. botane, logia) pozna- vanje i prouavanje biljaka, znanost o biljkama; botanika; prid. botaniki botanomantija (gr. botane, manteia) gatanje (ili: proricanje) sudbine iz bi- ljaka botar (lat. compater) kum botarga (p. bota larga, botarga, tal. bottarga) jelo slino kavijaru, od uso- ljene ikre morskog lipljena, tunjevi- ne i dr., u junoj Europi i na Istoku botega (tal. bottega, fr. boutique, lat. apotheca) duani, mala trgovina; krma, vinara; sluga, konobar botelar (lat. botella, botellarius) ef ku- hinje, uvar ivenih namirnica na brodovima botra (lat.) kuma botrinitian (gr. botrys) grozdast, u obliku grozda; bortiotian botrinti (gr. botrys grozd, -ites) mn. geol. okamine grozdasta oblika botriokefal(us) (gr. botrion jamica, kefale glava) zool. irokolana traka- vica, sa 3 do 4 tisue lanaka, ivi u tankom crijevu ovjeka, psa i dr. botriomikoza (gr. botrys grozd, mykes gljiva) med. crvena izraslina na ruci ili nozi, veliine zrna graka do sit- nijeg ljenjaka, privrena na kou jednom peteljkom botriotian v. botritian botroilit (gr. botrys grozd, lithos ka- men) min. kamen grozdasta oblika botulizam (lat. botulus kobasica) med. trovanje pokvarenom hranom, naro- ito pokvarenim mesom (u koba- sicama) i ribom botunada (tal. bottonata) zadirkivanje, peckanje, bockanje, botue (mad. botos) mn. pustene ("fil- cane") papue bouche-trou it. bu-tru (fr.) beznaa- jan, sporedan lik ili sporedna uloga u kazalinim djelima boufort it. bofor (prema vlastitom imenu Beaufort) ljestvica od 12 stup- njeva po kojoj se mjeri jaina vjetra: 0 = tiina, 2 = lagan, 4 = umjeren, 6 = jak, 8 = vrlo jak, 10 = jaka oluja, 12 = orkan boule it. bul (fr. boule) rezbarija u drvu s metalnim umecima, nazvan po francuskom rezbaru A. Ch. Bouleu (16421732) Bourbon it. Burbon (fr.) ime poznate vladarske porodice; Burbonska pa- laa pren. francuski parlament Bourdonova cijev it. Burdonova ... zrakoprazna ili tekuinom ispunje- na (najee metalna) cijev prstena- stog oblika, koja se prua ili savija pod utjecajem vanjskog tlaka ili tem- perature; slui kao osjetilo u mano- metrima i termometrima (naziv po izumitelju, francuskom inenjeru E. Bourdonu, 18081884) bouts-rimes it. bu-rime (fr.) mn. una- prijed napisani srokovi za koje se tek trebaju nai stihovi; pjesme kod ko- jih su najprije napisani srokovi, a tek nakon toga stihovi bowie-knife it. boi-najf (engl.) veliki lovaki no otar s obje strane, pro- nalazak amerikog pukovnika J. Bowiea bowling-green it. boling-grin (engl.) igralite za kuglanje u zelenilu boy (engl.) deko, djeak; sluga; trka- ralo, tekli boole (fr. beaujolais) vrsta francuskog vina (po gorskim predjelima sjever- no od Lyona) bour (ar. busur) bot. biljka s velikim 1 lijepim cvjetovima iz porodice ab- njaa, peonija Br kem. kratica za brom brabansona 197 brahikatalektian Brabansona (fr. Brabangonne) belgij- ska nacionalna pjesma, "Marseljeza" belgijske revolucije brabansoni (fr. brabangons) mn. bra- bantski vojnici koji su, osobito u XII. st., bili u engleskoj ili francuskoj slubi, poznati zbog svojih pljaka- kih izgreda po Francuskoj brabanta (fr.) trg. vrsta nizozemskog platna bracera (tal. brazzera = braki brod) drveni obalni jedrenjak od 18 do 40 t s jednim latinskim jedrom i pre- kom bra (tal. viola di braccio) glaz. viola, neto vea violina; vrsta tambure za pratnju bradiekoja (gr. bradys spor, akuein sluati) med. gluhoa, teko slua- nje bradifazija (gr. bradys, femi govorim) med. teak, usporen govor zbog ne- potpunog svladavanja nekih smetnji (npr. pri mucanju) bradifrazija (gr. bradys, frasis govo- renje) med. teak govor, sporost u govoru bradifrenija (gr. bradys spor, fren sr- ce, razum) sporost duevnog ivota (osobito: sporost u miljenju) bradikardija (gr. bradys, kardia srce) med. bolesni usporeni rad srca bradikineza (gr. bradys spor, kineo kreem se) sporost u pokretima bradilalija (gr. bradys, lalia govor) med. spor i teak govor zbog mane u govornom organu; bradilogija bradilogija med. v. bradilalija bradimaseza (gr. bradys spor, masa- omai vakati) med. teko vakanje bradipepsija (gr. bradys, pepsis pro- bava) med. teko, sporo probavljanje hrane, loa probava bradispermatizam (gr. bradys, sper- ma sjeme) med. teko, sporo izlae- nje sjemena (pri spolnom odnoaju) bradisurija (gr. bradys spor, uron mo- kraa) med. v. strangurija bragadur (tal. braccatore lovaki pas) snalaljiv, domiljat ovjek; njukalo braganja (tal. bragagna) vrsta ribar- ske mree bragerdizam (engl. braggard) razmet- ljivost, hvalisavost bragoc (tal. bragozzo) ribarski jedre- njak sa dva jarbola i dva jedra bragura (staronord. bragr) pjesnika umjetnost, pjesnitvo brahi- (gr. brachys) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: kratak, ma- len, sitan brahibiotian (gr. brachys, bios ivot) kratkovjean, koji ivi kratko brahibiotika (gr. brachys, bios ivot) tenja ili vjetina skraivanja ivo- ta; suprotno: makrobiotika brahicefal (gr. brachys, kefale) glava antropol. ovjek koji ima kratku lu- banju, kod koje je najvei poprean presjek gotovo jednak uzdunom pre- sjeku brahidaktilija (gr. brachys, daktylos . prst) antropol. uroena kratkoa pr- stiju brahidromian (gr. brachys, dromikos sposoban za tranje) koji ne moe du- go trati brahigraf (gr. brachys, grafo piem) onaj koji umije brzo pisati sluei se kraticama; stenograf brahigrafija (gr. brachys, grafla pisa- nje) vjetina pisanja pomou skrai- vanja uope; u uem smislu isto to i stenografija i tahigrafija brahij (lat. brachium, gr. brachion) mi- ica, ruka, osobito donji dio ruke, od prstiju do lakta; mo, sila brahijalan (gr. brachion ruka, miica, lat. brachialis runi, miini) runi; pren. nasilan, nasilniki brahikatalektian (gr. brachy-kata- lektikos) metr. nepotpun, tj. stih koji na kraju nema jedne ili dviju stopa brahikronian 198 Brailleovo pismo brahikronian (gr. brachys, chronos vremenski) kratkotrajan, kratkovre- men brahilog (gr. brachys, logos) koji umije biti saet u govoru i pisanju brahilogija (gr. brachys, logia) vje- tina saetog izraavanja u govoru i pisanju; pren. figura pri kojoj je prividno i formalno izostavljen kakav element vaan za izlaganje misli, ali se krije u samom smislu reenice brahimetropija (gr. brachys, metron, orao vidim) med. kratkovidnost brahiodonti (gr. brachys, odontos zub) zool. zubi s niskom krunom i dobro razvijenim korijenom, npr. u sisa- vaca brahiometar (gr. brachion, metron) med. sprava za mjerenje miice, ruke brahiotomija (gr. brachion ruka, tem- no reem) kir. rezanje ruke brahipetalan (gr. brachys, petalon list) bot. koji ima kratke cvjetne listie, kratke latice, kratkih latica brahipneja (gr. brachys, pneo diem) med. uskoa prsiju, tjesnoa prsiju i sporo disanje kao posljedica toga brahipneuma (gr. brachy-pneuma) med. kratak dah, astma brahipodan (gr. brachys, pus, podos noga) kratkonog, kratkih nogu brahipodi (gr. brachion, pus, podos no- ga) zool. veoma rasprostranjene mor- ske ivotinje, imaju dva kapka, i po tome nalikuju na koljke, ali se po gradi tijela od njih znatno razlikuju brahipteran (gr. brachys, pteron krilo) kratkokrilan, kratkih krila; metr. koji ima kratke metrike stope brahipteri (gr. brachys, pteron krilo) mn. zool. ivotinje kratkih krila; in- sekti koji imaju kratka krila brahiscijan (gr. brachys, skia sjena) zem. koji ima kratku sjenu (kae se za stanovnike najtoplijih dijelova svijeta, tj. za ljude koji bacaju kratku sjenu zbog toga to im sunane zrake padaju na tjeme gotovo vertikalno, uspravno) brahisilab (gr. brachys, syllabe slog) metrika stopa koja se sastoji samo od kratkih slogova brahistohrona (gr. brachys, brachi- stos najkrai, chronos vrijeme) mat. linija najbreg pada; cikloida brahit opt. skraeni naziv za brahite- leskop brahiteleskop (gr. brachys, tele dale- ko, na udaljenosti, skopeo gledam) opt. vrsta kratkih dalekozora sa zrca- lima koja se odlikuju svojom prakti- nou Brahma (sanskr. Brahma) u indijskoj filozofiji Veda ovako se zove vrhovno indijsko boanstvo brahmaizam (sanskr. Brahma) starije nauavanje o Brahmi, onako kako je izloeno u Upaniadama (za razliku od nauavanja izloenog u Vedanti) Brahman (sanskr. Brahman) ind. fil. apsolutno Bie i nebie u isto vrije- me Brahmana (sanskr. Brahma) zbirka djela koja predstavljaju dogmatsko- spekulativne rasprave indijske knji- evnosti, neku vrstu komentara Ve- dama brahmani (sanskr. brahmana) lanovi najvie i najuglednije kaste u Indiji koji su, dajui oduvijek sveenike, pjesnike, znanstvenike i politiare, stalno zauzimali najistaknutiji polo- aj i uivali velik vjerski ugled brahmanizam (sanskr. brahma) in- dijska religija utemeljena, otprilike, u 8. st. pr. n. e., a od svojih pristaa traila je visoko moralan ivot; brah- manizmom se i danas naziva religi- ja koja vlada u Indiji, ali tonije ju je zvati neobrahmanizam i hindu- izam Brailleovo pismo meunarodna abe- ceda za slijepe koja se sastoji od sve- ga est, jagodicama prstiju opipljiv- brain draining 199 bravo ih toaka (pronalazak slijepog fran- cuskog uitelja slijepih Louisa Brai- llea) brain draining it. brein dreining (engl.) "isuivanje mozgova", naziv za pojavu odlaenja kolovanih stru- njaka iz manje razvijenih zemlja u zemlje vieg standarda brain-storming it. brein-storming (engl.) sastanak na kojem bez reda svaki sudionik iznosi sve to mu tre- nutano pada na pamet u vezi s po- stavljenim problemom koji valja ri- jeiti brain-trust it. brein-trast (engl.) savje- todavna ekipa strunjaka oko nekog politikog ili gospodarstvenog ru- kovoditelja brajda (lat, braida od njem. breit irok) stupovi s letvama ili icama po ko- jima se penje vinova loza; pergola brakadabra (bracadabra) v. abraka- dabra brakonijer (fr. braconnier) zvjerokra- dica, krivolovac; ovjek koji se bavi nedoputenim lovom na tuoj zemlji; lovokradica, prekritelj zakona o lo- vu brakteja (lat. bractea list) bot. zatit- ni, pokrovni list na biljci Bramahova brava sigurnosna brava s vie uica nejednake veliine (obino 6 do 7) koje moraju biti jednako uda- ljene da bi se brava mogla otvoriti (nazvana po svom pronalazau, en- gleskom mehaniaru Bramahu, 17491814) Bramahova prea fiz. hidraulini ti- jesak koji radi pod vodenim tlakom; v. Bramahova brava Bramarbas (p. bramar rikati) ime glavnog lika nekih Holbergovih ko- medija; pren. hvalisavac, junak na rijeima brancin (tal. branzino) lubin (morska riba) brand (njem. Brand) med. lokalno izu- miranje jednog dijela tijela; gan- grena, nekroza branda (tal. branda) visei (mornarski) krevet; preklopna postelja brander (njem. Brand poar) poar- njak; malen jedrenjak napunjen smo- lom, uljem i kuinom; nekad se pu- tao zapaljen protiv ratnih jedre- njaka kako bi izazvao poar brandy it. brendi (eng.) alkoholno pie dobiveno destilacijom vina, vinjak branhijati sve ivotinje koje diu na krge, krgai branhije (gr. branchion) mn. zool. kr- ge branhus (gr. branchos) med. promu- klost; upala krajnika brana (fr. branche, ta. branca) grana; dio, odsjek, ogranak (neke znanosti, nekog posla), struka; poziv, posebno, ue podruje zanimanja bratvurt (njem. braten pei, Wurst kobasica) vrsta kobasice za peenje brauning (engl. bravvning) v. brawning brauning naziv za razliite vrste pi- tolja, puke i mitraljeze (po engles- kom konstruktoru Johnu Mosesu Browningu, 1855 1926) braunizam med. nauavanje engleskog lijenika Johna Browna (17351788) po kojem se iva bia razlikuju od neivih stvari po tome to imaju spo- sobnost podraivanja, tj. sposobnost da vanjskim utjecajima, "podraa- jima", bivaju pokretana na djelat- nost; podrijetlo bolesti je, prema to- me, nedostatak ili postojanje preve- like podraljivosti organizma braunovci mn. med. pristae naua- vanja Johna Brovvna; v. braunizam bravissimo (tal.) usklik u znak odobra- vanja: vrlo dobro, vrlo lijepo, sjajno, odlino! bravo (tal.) 1. usklik u znak odobrava- nja, odlino, tako je! bravo 200 briesi bravo (tal.) 2. junak; valjan i vrijedan ovjek; plaeni ubojica, podmukli ubojica bravur-arija (fr. bravour, tal. aria) glaz. glazbeno djelo (za sviranje ili pjevanje) s osobito velikim tehnikim tekoama bravura (fr. bravoure, tal. bravura) va- ljanost; hrabrost, junatvo, neustra-. ivost; junako djelo; neto izraeno ili izvedeno s velikom vjetinom i strunou; tehnika vjetina i okret- nost izvoenja, osobito u glazbi brazilin crvena boja koja se pravi od brazilskog drveta brazleta (fr. bracelet, lat. brachiale) na- rukvica, grivna bredizam med. = hipnotizam, nazvan po engleskom lijeniku Jamesu Brai- deu (17951860) koji ga je prvi ot- krio i ukazao na vezu izmeu hip- noze i sugestije brefotrof (gr. brefos novoroene, tro- feus hranilac) nadstojnik, upravitelj brefotrofija brefotrofij (gr. brefos, trofeus) zavod za nahoad, zavod za prehranu i po- dizanje djece bregma (gr. bregma) anat. srednji dio lubanje, tjeme brek (engl. break) otvorena kola na 4 kotaa, lovaka kola s 3 do 6 sjedala, s dvije klupe namjetene po duini ili poprijeko i s visokim bokom bremsberg (njem. Bremse konica, Berg brdo) ureaj za sputanje tereta niz kosinu; upotrebljava se kod ru- darskih i umskih poslova, gradnje i dr. bremza (njem. Bremse) konica brener (njem. brennen paliti, Schere kare) eljezna naprava u obliku ka- ra koja se zagrije i takva slui za : kovranje kose; kovralo brea (fr. breche, tal. breccia) voj. pro- boj, prodor (u zidu, bedemu, utvre- nju); pren. teta, utrb bretanja (fr. bretagne) stari francuski ples udvoje; vrsta odlinog francus- kog platna (naziv po Bretanji, pokra- jini u sjevernoj Francuskoj) bretela (fr. bretelle) uprta, remen za noenje tereta; voj. kosi poloaj koji povezuje dva uzastopna poloaja; mn. bretele naramenice, hlanjaci bretona (fr. bretonne) vrsta enskog kinog ogrtaa, nazvanog po fr. po- krajini Bretanji brev(e)te (fr. brevete) pr. s diplomom, s poveljom; s patentom, patentiran brev(e)tirati (f.. breveter) dati, izdati dekret, diplomu, patent, povelju breve (tal. breve) svaki slubeni pisani akt, osobito Papino pismo dravama, vladarima i dr. koje nema strogo for- malni oblik (za razliku od bule); (fr. brevet) diploma, povelja, dekret; pi- smo, povlastica, patent; brevet d'in- vention it. breve d'envansjon (fr.) pronalazaka povelja, patent brevi manu (lat.) otvoreno, bez uvija- nja, odmah, kratkim putem brevijacija (lat. breviatio) skraivanje, kraenje; brevijatura brevijar (lat. breviarium) kratak pre- gled, kratak izvadak, kratak popis, kratak izvjetaj; molitvenik katoli- kih sveenika za svakodnevna bo- gosluja brevijatura (lat. breviatura) v. brevi- jacija brevilokvij (lat, brevis, loqui govoriti) kratak, saet i jezgrovit govor breviotipija (lat. brevis kratak, gr. typos otisak) glaz. tiskanje nota brevipedan (lat. brevis, pes noga) krat- konog, kratkih nogu brevis (lat. brevis kratak) glaz. nota koja vrijedi za dva cijela takta briesi (engl. breeches) mn. kratke ili polukratke asnike hlae, portske ili za jahanje, gore iroke a dolje ti- jesno priljubljene uz noge brid 201 briljantnost brid (engl. bridge) kartaka igra, sli- na vistu, jedna od najzanimljivijih igara s vrlo mnogo kombinacija brig (engl. brig, brigg) pom. laka je- drilica s dvije katarke i s veslima, za sto naoruanih ljudi; prije: vrsta ratnih brodova s 10 do 20 topova brigada (fr. brigade, tal. brigata) 1. voj. jedinica sastavljena obino od dva puka istog roda vojske; 2. skupina radnika koji rade na izvrenju odre- enog zadatka brigadir (fr. brigadier) 1. voj. zapovjed- nik brigade; 2. konjiki doasnik u francuskoj vojsci; 3. rukovoditelj rad- ne brigade brigant (tal. brigante) cestovni razboj- nik, pljaka; hajduk, buntovnik brigantina (engl. brigg, fr. brigantine, njem. Brigantine) pom. mala jedrili- ca s dvije katarke Brightova bolest (lat. morbus Brightii) med. akutna i kronina upala bubre- ga s izluivanjem bjelanevine u mo- krai (nefritis), nazvana po engles- kom lijeniku R. Brightu (1788 1858) koji ju je prvi opisao brigma (gr. brycho krguem, brignos krgut) med. krgutanje zubima Brijarej mit. sin Urana i Geje, div s 50 glava i 100 ruku; Egeon brikabrak (fr. bric-a-brac) starudija; razne umjetnike stvarice, osobito starinske; staretinarnica briket (fr. briquette) neto u obliku ci- gle, kugle ili jajeta; osobito sitan ugljen verlo upotrebljiv kao gorivo, zbijen u obliku opeke, cigle, kugle, jajeta i si. briketaa (fr. briquetage) bojenje zida tako da izgleda kao zid od cigle; iz- rada proelja graevine (fasade) tako da se vide cigle, fugiranje briketirati (fr. briqueter) poploiti ci- glama; obojiti zid tako da izgleda kao zid od cigala; sitan, u prah pretvo- ren materijal zbijati (preati) u obli- ku cigle brikfastn (njem. Brief pismo, list, Ka- sten ormar) potanski sandui, or- mari, krinjica za pisma, listovna ulonica (obino na javnim mjestima) brikola (lat. bricola, fr. bricole) sred- njovjekovna ratna sprava za bacanje kamenja; kod biljara: odskok, odboj lopte od ograde; udariti par bricole it. par brikol (fr.) udariti loptu sa strane odbijenom loptom od ograde, otuda: pren. par bricole it. par brikol (fr.) posredno, zaobilazno, sa strane, lukavo brikolirati (fr. bricoler) odbiti, odsko- iti; uiniti da se neto odbije, od- skoi; pomou odbijanja pogoditi sa strane; pren. ne raditi asno, raditi zaobilazno briksizam (gr. brycho krguem) kri- panje zubima u snu, krgut brillante (tal.) glaz. veoma vatreno, i- vahno, plahovito briljant (fr. brillant) dijamant uglaan dijamantnim prahom tako da ima oblik dvostrukog (osnovama spoje- nog) stoca, odozgo jae, a odozdo sla- bije zatupljenog, te sa strane podi- jeljenog u mnogobrojne trokute i e- tvorokute (fasete) briljantan (fr. brillant, briller sjati, bli- stati) sjajan, svijetao, blistav; pren. odlian, divan, krasan, velianstven briljantin (fr. brillantine) kozm. vrsta mirisne masti za kosu, bradu i br- kove briljantina (fr. brillantine) gusto tkana pamuna tkanina s uzorcima briljantirati (fr. brillanter) od dijama- nata glaanjem praviti briljante; ukrasiti (ili: optoiti) dragim kame- njem, osobito briljantima briljantnost (fr. brillant) sjaj, blista- vost, rasko; pren. divota, velian- stvenost, odlinost briljirati 202 broajon briljirati (fr. briller, tal. brillare) sjati, sijati, blistati, svijetliti se, prelijevati se u svjetlosti; pren. znaajno se is- ticati, odskakati od ostalih brimada (fr. brimade) kod francuskih studenata: zbijanje ala s novim stu- dentima, "krtenje" brucoa na taj nain to ih stariji zgrabe za noge i ruke i bacaju uvis brimborium (lat.) govorenje nebitnih stvari; okolianje, izmotavanje brimer (fr. brumaire, lat. bruma naj- krai dan) u republikanskom fran- cuskom kalendaru: drugi mjesec u godini, od 23. listopada do 24. stude- nog, magleni mjesec; 18. brimera (9. studenog 1799.) uzeo je Bonaparte, kao prvi konzul, vladu u svoje ruke brinet (fr. brunet) crnomanjast ili sme- dokos mukarac brineta (fr. brunette) crnomanjasta ili smeokosa ena brinirati (fr. brunir) metalne predmete smee uglaati, usjajiti i na taj ih nain sauvati od hranja; bojiti (ili obojiti) smee, pocrniti briofiti (gr. bryon mahovina, fyton bilj- ka) mn. bot. skupni naziv za ma- hovine brioidan (gr. bryon, eidos oblik) bot. slian mahovini, mahovinast briologija (gr. bryon, logia) bot. dio botanike koji prouava mahovine brion (fr.) vrsta kvalitetnog francuskog vina brioso it. briozo (tal.) glaz. ivahno, umno, buno, plameno; con brio brio (fr. brioche) vrsta peciva, ajni krui, pletenica; sendvi briozoe (gr. bryon mahovina, zoon i- votinja) zool. morske, rjee slatko- vodne, ivotinje nalik na mahovine, ive u kolonijama i mahovinasto su razgranate briskirati (fr. brusquer) obrecnuti se na nekoga; htjeti neto brzo spro- vesti, prenagliti ime brikula (tal. briscola) vrsta kartake igre, osobito rairena u primorskim krajevima Hrvatske britanija-metal u Britaniji (Engleskoj) pronaena metalna smjesa cinka, an- timona i neto bakra (ponekad i nikla i bizmuta), bijele, srebrnaste boje; upotrebljava se, umjesto srebra, za izradu stolnog pribora Briti naziv za keltska plemena nase- ljena u Britaniji u doba rimskih osva- janja British Museum it. Briti muzeum (engl.) veliki narodni muzej u Lon- donu (osnovan 1753.) s veoma boga- tim znanstvenim i umjetnikim zbir- kama brizantan (fr. briser, brisant) koji lomi, rasprskava, koji razmrskava, razo- ran, unitavajui brizantnost (fr. briser) sposobnost ras- prskavanja, razornost, razorna sna- ga brizer (fr. briseur) lomitelj, razbija; prednji valjak na spravi za predenje brizolete (njem. Brisoleten) mn. pee- ni valjuci od mesa brizomant (gr. brizo spavam, mantis prorok) strunjak u tumaenju snova brizomantija (gr. brizo, manteia pro- ricanje) vjetina tumaenja snova brnistra (tal. ginestra) primorski grm s lijepim utim cvjetovima, uka broad-casting it. brodkasting (engl.) odailjanje radio emisija, radio emi- tiranje broad-side it. brod-sajd (engl.) pom. strana broda; svi topovi na jednoj strani ratnog broda; paljba iz topova s jedne strane broda Broadway it. Brodvej (engl. Broadway iroki put) glavna poslovna ulica u New Yorku, dugaka 25 km, sred- njim dijelom centar amerikog kaza- linog ivota broajon (fr. broyon) tuak za mrvlje- nje, trljanje boja brockhaus 203 bronhije Brockhaus it. Brokhaus (njem.) veliki njemaki konverzacijski leksikon s mnogo izdanja; nazvan po velikom njem. izdavakom poduzeu u Leip- zigu, osnovanom 1805. broderija (fr. broderie) vez, vezivo; ve- zenje; trgovina vezivom; pren. kie- nje, uljepavanje brodet (tal. brodetto) kuh. vrsta jela od ribe s gustim umakom od rajica, luka i maslinova ulja, obino se jede s palentom brodirati (fr. broder) vesti, izvesti zla- tom, srebrom, svilom; pren. krasiti, uljepavati izmiljenim dodacima brojler (engl. to broil pei na otvorenoj vatri, na rotilju) pile za peenje, "pohanac" brokanter (fr. brocanteur) trgovac sta- rim umjetnikim predmetima, oso- bito slikama; staretinar brokantirati (fr. brocanter) trgovati umjetnikim stvarima, osobito slika- ma; kupovati i prodavati stare stvari brokat (tal. broccato) skupocjena i te- ka, zlatnim i srebrnim koncima pro- tkana svilena tkanina; grub metalni praak od slitine bakra i cinka; fini obojeni tinjac u praku (obje vrste ovog praka upotrebljavaju se za bronane boje); brokatni papir papir u boji s uzorcima, oblicima i si., utis- nutim u zlatu ili srebru brokatel (tal. broccatello) brokatu sli- na polusvilena tkanina, od svile i pa- muka, ili samo od pamuka, s utka- nim velikim cvjetovima; vrsta utog, crvenkastog ili ljubiastog talijan- skog mramora broker (engl. broker) trgovaki posred- nik brokeraa (engl. broker) trg. nagrada koju trgovaki posrednik dobiva za posredovanje brokula (tal. broccoli) vrsta cvjetae s mesnatim i sonim cvjetovima i stab- ljikama brom (gr. bromos smrad, lat. bromium) kem. element, nemetal atomske te- ine 79,916, redni broj 35, znak Br, crvenkastosmea teka tekuina, otrog mirisa bromatika (gr. broma jelo) znanost o pripremanju jela po znanstvenim i ekonomskim naelima bromatografija (gr. broma jelo, gra- fein opisivati) opisivanje jela i sred- stava za prehranu bromatologija (gr. broma jelo, logia) znanost o jelima, znanost o sredstvi- ma za prehranu bromatometar (gr. broma jelo, me- tron) sprava za odmjeravanje dnev- ne koliine hrane bromizam (gr. bromos) med. trovanje bromom bromoform (lat. bromoformium) farm. tekuina veoma slina kloroformu, upotrebljava se kao sredstvo protiv jakog kalja bromural (gr. bromos) farm. bromov pripravak, poznati lijek za ivce bronca (fr. bronze, tal. bronzo, lat. bron- zium) legura (slitina) bakra, cinka i eljeza bronce (tal. bronzo) zvonce, mjedeni- ica, klepica, poklepica bronana bolest med. tuberkulozna bolest nadbubrenih lijezda prae- na velikom slabokrvnou i smeom bojom koe bronano doba geol. pretpovijesno raz- doblje (izmeu kamenog i ledenog doba) u kojem su se ljudi sluili bron- com za izradu oruja, posua i dr. bronati (fr. bronser) obojiti brona- nom, tj. smeom, crnom, bakrenom bojom (drvo, gips, kou i dr.); obojiti modrikastim preljevima na vatri bronhijalni (gr. bronchos dunik) du- niki, koji se tie dunika ili duni- ca, npr. bronhijalni katar = brrnnitis bronhije (gr. bronchia) mn. an-i. dva kanala, lijevi i desni, koji nastaju bronhitis 204 bruderaft ravanjem dunika od treeg lenog prljena bronhitis (gr. bronchia) med. upala bronhija, bronhijalni katar bronho- (gr. bronchos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: dunik bronhoblenoreja (gr. bronchos, blem- ma sluz, rheo teem) med. gnojna upala dinih kanala bronhocela (gr. bronchos, kele kila, bruh) med. kila dunika, gua bronhofonija (gr. bronchos, fone glas) med. piskutavost glasa (kod promu- klosti) bronholitija (gr. bronchos, lithos ka- men) med. stvaranje kamena u di- nim kanalima bronhomikoza (gr. bronchos, mykes gljiva) med. upala dunika izazvana zaraznim gljivicama bronhoplegija (gr. bronchos, plesso udarim) med. uzetost (ili: paraliza) dinih kanala bronhopneumonija (gr. bronchos, pneuma dah) med. upala bronhija koja prelazi na pluno tkivo i izaziva upalu plua, tuberkuloza plua bronhoragija (gr. bronchos, regnymi skrim, slomim) med. krvarenje di- nih kanala bronhoreja (gr. bronchos, rheo teem) med. pretjerano izluivanje sluzi kod kronine upale dinih kanala bronhoskopija (gr. bronchos, skopeo gledam) med. pregled dunika i di- nih kanala pomou posebnog zrcala bronhospazam (gr. bronchos, spasmos gr) med. gr u dinim kanalima bronhostenoza (gr. bronchos, stenos tijesan) suavanje (ili suenost) di- nih kanala bronhotomija (gr. bronchos, temno re- em) med. operativno otvaranje di- nih kanala; bronhotom instrument za umjetno otvaranje dinih kanala bronhus (gr. bronchos) anat. dunik, grkljan; usp. bronhije bronteum (gr. bronte grmljavina) sprava za izvoenje umjetne grm- ljavine na pozornicama brontofobija (gr. bronte, fobeo plaim se) strah od grmljavine i nepogoda brontologija (gr. bronte grmljavina, logia) znanost o grmljavini, o nepo- godama uope brontometar (gr. bronte grom, grm- ljavina) ureaj za mjerenje jakosti gromova i grmljavine brontosaur (lat. brontosaurus) geol. golemi kraljenjak iz razdoblja kre- de, dug preko 18 metara brontoterij (lat. brontotherium) geol. divovska, nosorozima slina vrsta si- savaca iz srednjeg tercijara Sjever- ne Amerike brontulati (tal. brontolare) gunati, mrmljati; prigovarati bronzin (tal. bronzo) lonac, bakreni kot- li bro (fr. broche) enski nakit s kopom (obino na prsima ili pod vratom) broirati (fr. brocher) proiti, proivati (knjigu), uvezati knjigu u mekan uvez; protkati, protkivati tkaninu (zlatom, srebrom, svilom); pren. ui- niti neto na brzinu broura (fr. brochure) mekano uvezana knjiica; knjiica o aktualnim dnev- nim pitanjima brourist (fr. brochurier) pisac broura browning it. brauning (engl.) auto- matski revolver belgijskog sustava sa 7 i vie metaka u areru koji je smjeten u kundaku, razliitog kali- bra (nazvan po pronalazau, Ameri- kancu J. N. Brovvningu) bruceloze zarazne bolesti uzrokovane bakterijama roda Brucella; kod o- vjeka izazivaju dugotrajne vruice (Bangova bolest, malteka groznica), a kod goveda, ovaca i svinja zarazne pobaaje bruderaft (njem. Bruderschaft) brat- stvo, bratimstvc bruh 205 Budha bruh (njem. Bruch lomljenje) med. v. hernija bruh-gold (njem. Bruchgold) izlom- ljeno, nepreraeno zlato brum (engl. brougham) zatvorena laka koija s dva sjedala i jednim konjem, nazvana po imenu poznatog engles- kog dravnika Brooma (17781868) bruma (lat.) najkrai dan u godini, zim- ski solsticij; zima, studen uope brumaire it. brimer (fr.) mjesec fran- cuskog republikanskog kalendara, od 22. X. do 22. XI; 18. brumaire da- tum (9. XI. 1799.) kad je general Bo- naparte sruio Francusku republiku brumalan (lat. brumalis) zimski brustbild (njem. Brust-bild) poprsje, slika ili kip koji prikazuju glavu i gornji dio prsiju, bista brusthalter (njem. Brust-halter) enski prslui za pridravanje grudi brutulati (tal. brustolare) paliti, pri- ti brut (fr. brut sirov) oznaka za pjenuac (suhi) kojem, prilikom dobivanja, nije dodano nimalo eera Brut (Marko Junije 8542. pr. n. e.) najistaknutiji sudionik urote protiv Cezara; ubio se nakon poraza Kasije- ve vojske kod Filipija; pren. neza- hvalni urotnik brutalan (lat. brutalis, fr. brutal) ivo- tinjski; grub, surov, neotesan, div- ljaki, zvjerski brutalitet (lat. brutalitas) surovost, grubost, divljatvo; ivotinjsko pona- anje prema kome, ivotinjska pou- da brutalizirati (fr. brutaliser) zlostav- ljati, zvjerski (ili: grubo) postupati s nekim; poivotinjiti brutalnost v. brutalitet brutificirati (lat. brutificere) napraviti nekoga ivotinjom, uiniti da podiv- lja, potpuno zanemariti brutto (tal. brutto) trg. teina robe za- jedno s teinom ambalae; bruto-pri- hod cjelokupan prihod, bez odbitka trokova; suprotno: netto brueta (tal. brogiotto) vrsta crne smo- kve, brunjaa btto kratica za brutto bubalis (gr. bubalis) zool. afriki je- len, antilopa bubikopf (njem. Bubikopf) "djeaka glava", kratka enska frizura kao u djeka bubonadenitis (gr. bubon preponske lijezde, aden lijezda) med. upala preponskih lijezda bubonalgija (gr. bubon, algos bol) med. bolest prepona buboni (gr. bubon) mn. med. upala limfnih lijezda u preponama (obino u vezi s mekim ankirom), venerine otekline bubonocela (gr. bubon, kele) med. bruh prepona, kila bubonulus (gr. bubon, lat. bubonulus) med. limfni triper (kapavac) Buchenwald it. Buhnvvald (njem.) ime jednoga nacistikog koncentracijskog logora (u njemakoj pokrajini Tirin- giji, Thiiringen), osobito poznatog po okrutnostima koje su u njemu vre- ne nad zatoenicima tijekom Dru- goga svjetskog rata i prije njega (19371945); usp. Dachau, Ausch- witz bucina (lat.) truba, trublja buckinghamska palaa it. bakingem- ska (engl.) kraljevski dvor u Londo- nu Buda (sanskr. Buddha) v. Budha budak (tur. budak) trnokop, kramp, orue s drkom kojemu je na vrhu s jedne strane eljezni iljak a s druge uska motiica; pren. glupan, velika budala Budha (sanskr. Buddha) "Probueni, Prosvijeeni", osniva po njemu na- zvane religije (budhizma), roen u Indiji polovicom VI. st. pr. n. e. u staroj plemikoj obitelji, tovan kao budhisti 206 bujnim bog, "sveti mudrac", i kao deveto utje- lovljenje boga Vinua; usp. budhizam budhisti (sanskr. Buddha) mn. prista- e religije i filozofije budhizma budhizam (sanskr. Buddha) naua- vanje Gautama Budhe (557447 pr. n. e.); ind. religija koju je osnovao Budha, ija se filozofija temelji na dvama pojmovima: patnji i spasenju; ivot je patnja, uzroci patnje su stra- sti (tj. e za ivotom, volja za ivo- tom), osloboditi se tih strasti znai osloboditi se patnje, put prema oslo- boenju vodi nirvani, tj. stanju bla- enog mira, bez strasti i patnje; bu- dizam budisti (sanskr. Buddha) mn. v. bud- histi budizam (sanskr. Buddha) v. budhizam budo (jap.) zajedniki naziv za sve bor- bene vjetine kao to su dudo, ka- rate i si. budoar (fr. boudoir) mali, lijepo ureen enski salon (obino u blizini spava- e sobe) budet (engl., fr. budget, tal. bolgia, lat. bulga novanik) jednogodinji zakon kojim se predviaju, prethodno odo- bravaju i prethodno rasporeuju svi dravni (kao i gradski i dr.) prihodi i rashodi u jednoj budetskoj godini; proraun prihoda i rashoda uope; budetska godina godina trajanja primljenog budeta, proraunska go- dina Buergerova (Birgerova) bolest bak- terijska ili alergijska upala krvnih ila, obino u nogama bufer (engl. buffer; odbojnik (na va- gonu) buffa (tal. buffa) ala, lakrdija; opera buffa komina opera Buffalo Bili it. Bafelo Bil (engl.) pra- vim imenom William Frederick Cody (18461917), ameriki pustolov, le- gendaran u potanskoj slubi i u amerikom graanskom ratu, slavan po svojoj okretnosti; osnovao glaso- viti cirkus Wild West buffalo it. bafelou (engl.) zool. bi vol, bik buffo (tal. buffo) komini pjeva u ta- lijanskoj operi; buffo caricato it. bufo karikato (tal.) pretjeranost u lakr- dijaenju tal. komine opere; usp. bufon bufon (tal. buffone) aljivina, lakrdi- ja, komiar; dvorska luda bufonerija (fr. bouffonnerie) ala, lakr- dija, laka komedija; lakrdijaenje buftalmian (gr. bus vol, ofthalmos oko) med. s volovskim oima, volook, buljook bugaica (tal. bucare probijati; venet, bugazar upijati) suilo, posuilo, po- sebno pripremljen papir za upijanje tinte izraen od pamuka i sulfatne celuloze bugenvilija bot. junoamerika ukras- na biljka penjaica bugi-vugi (engl. boogie loa improviza- cija na glasoviru, lo ples, woogie na- in plesanja crnaca iz Arizone) po- seban oblik glasovirske interpretaci- je bluza nastao poetkom 20. st.; kao ples sadri elemente bluza, blek-bo- toma, arlstona, ali je mnogo bri i s mnogo improvizacija bugzirati (niz. bugsiren) pom. vui lau pomou broda ili pomou amca na vesla za koji je laa vezana konop- cima buj (fr. bouille) carinski ig koji se uda- ra na vunenu robu; vrsta tkanine bujatrika (gr. bus govedo, iatrike lije- nitvo) stono lijenitvo, lijeenje goveda bujirati (fr. bouille, bouiller) staviti na robu carinski ig, buj bujon (fr. bouillon) kuh. juha od povra i mesa u kojoj se obino razmuti jaje bujon (fr. bouillon) kuh. v. buljon bujrum (tur. bujurmak zapovijedati) zapovijedajte, izvolite; bujrumte bujruntija 207 bularij bujruntija (tur. bujurultu, isp. bujrum) paina ili valijina pisana zapovijed; potvrda, uvjerenje, dokument (uop- e); ukaz, povelja, pismo bukanir (fr. boucanier) lovac na bivole; zvjerokradica u Sjev. Americi; mor- ski razbojnik, gusar bukanirati (ind.) suiti komade mesa na suncu ili nad vatrom bukardija (gr. bus vol, kardia srce) med. poveanje, hipertrofija srca, kao posljedica jaanja srane muskula- ture bukasen (fr. boucassin) vrsta krutog francuskog platna; pamuna tkanina za podstavu bukcinator (lat. buccinator) truba; anat. obrazni mii, mii puha buke (fr. bouquet) miris (npr. vina); v. buket Bukefal (gr. bus govedo, kefale glava, volovska glava) najmiliji konj Alek- sandra Velikog (Aleksandra Make- donskog), poznat iz pria (bojao se svoje sjene i teko gaje bilo uzjahati) buket (fr. bouquet) lijepo ureen stru- ak cvijea; pren. hrpa, skup bukiner (fr. bouquineur, bouquin) lju- bitelj i skuplja starih knjiga buking (engl. booking) predbiljeen dolazak gosta u neki hotel, najava dolaska, rezervacija (u hotelu, na e- ljezinici, pri kupnji zrakoplovnih ka- rata i si.); v. bukirati bukinist (fr. bouquiniste) prodava sta- rih knjiga, antikvar bukirati (engl. booking) rezervirati, obaviti upis, najaviti dolazak, pred- biljeiti se bukle (fr. boucle kopa, vor) hrapava vunena tkanina od kovravog pre- diva; bukle-sag sag, tepih, tkan na vorie bukmejker (engl. book-maker) onaj koji na konjskim trkama prireuje kla- enja ili se sam kladi, posrednik pri klaenju bukmejking (eng. book-making) sa- stavljanje knjiga, tj. obian nain kla- enja na konjskim trkama, za raz- liku od totalizatora bukoliar (gr. bukolikos) poet. pisac pastirskih pjesama bukoliki (gr. bukolikos) poet. pas- tirski, seoski, u duhu ili u obliku pas- tirskog pjesnitva; bukolika cezura metr. uobiajena cezura na kraju e- tvrte stope u heksametru grkih bukoliara bukolika (gr. bukolike) poet. pastir- ska pjesma, idila (osobito kod rim- skog pjesnika Vergilija) bukranij (gr. bus vol, kranion lubanja) arhit. ukrasi, osobito na dorskom fri- zu, u obliku golih lubanja na rtve- nim volovima buks (engl. books) prozirna i laka tka- nina od finog pamuka buksa (atr.) zatvor, tamnica buksirati (niz. bugsieren) vui lau u luku bukskin (engl. buckskin) "jelenja, ja- njea koa", vrsta vrste vunene tka- nine za hlae i portsku odjeu bukvalan (starosl. bukva slovo) doslo- van, toan bula (lat. bulla) 1. prvobitno: mala zlat- na kutija u kojoj su se nosile ha- majlije; peat od voska ili kovine na povelji; povelja s takvim peatom; slubena Papina povelja ili spis o vanim pitanjima na kojem je veliki crkveni peat (za razliku od breve koja ima samo otisak peata s prs- tena na kojem je riba); Zlatna bula vladarska isprava Bele IV. (1242. g.) bula (lat. bulla) 3. med. okruglo i ja- joliko izdignue pokoice ispod kojeg se skuplja ista serozna, mutna, kr- vava ili gnojna tekuina, plik bula (tur.) 2. turska ena, Turkinja bularij (lat. bullarium) zbirka papin- skih bula ili odredaba bulbiferan 208 bund bulbiferan (lat. bulbus lukovica, fero donosim) bot. koji raa lukoviastim podzemnim stablom bulbiforman (lat. bulbus, forma) koji ima oblik lukovice, glaviast bulbozan (lat. bulbosus) lukoviast, gla- viast, krumpirast bulbus (lat.) lukovica, glavica; luk; bul- bus oculi it. bulbus okuli (lat.) anat. ona jabuica buldog (engl. bulldog) 1. veliki engles- ki pas irokih prsiju, kratke i dubo- ko usjeene njuke, tako da mu se vide prednji zubi; 2. vrsta depnog revolvera sa 6 i vie metaka buldoer (engl. bulldozer) "kopnenoja- rualo"; gusjenino vozilo za iskopa- vanje i prekopavanje zemlje buleuterij (gr. buleuterion) vijenica, sabornica, skuptinska zgrada bulevar (fr. boulevard) etalite, iroka i lijepa ulica zasaena drveem, glav- na ulica; voj. tvrava, bedem buli (engl. bully guva, nalet) port, za- poinjanje igre nakon prekida (u ho- keju na ledu) bulicija (lat. bullire, bullitio) vrenje, iz- bacivanje mjehuria bulimija (gr. bulimia) med. velika, ne- odoljiva, ivotinjska glad bulinirati (fr. bouliner) pom. ploviti ukoso (po vjetru sa strane); pren. ne- poteno trgovati, pljakati, krasti buliran (lat. bulla, bullatus) zapeaen, potvren peatom, opskrbljen bulom bulist (lat. bulla) pisac papinskih bula buli (engl. buli bik) pren. neotesanost, glupost; napomena ili kratka pria kod koje je aljiva poanta u tome to joj nedostaje dosljednost glavne mi- sli; John Buli olienje engleskog na- roda kao cjeline, tj. njegovih karak- ternih osobina: pretjerane ukoe- nosti, hladnokrvnosti i dr. bulletin (fr.) izvjee o nekom vanom dogaaju, naziv za periodika i nepe- riodika izdanja, bilten bull-finch it. bul-fin (engl.) port, gusta trnovita ivica kroz koju konj, na utrkama s preponama, mora pro- juriti bullion it. buljen (engl.) nepreraeno zlato ili srebro u ipkama, ploama ili grudama; tui, stran novac, onaj koji nije u optjecaju bulterijer (engl. bullterier) vrsta en- gleskih pasa, nastala krianjem bul- doga i terijera, odlian lovac na mi- eve i takore bulumenta (tal. foltamente gusto, mno- go) mnotvo ljudi ili stvari; gomila, rulja, hrpa, mete, vreva, urnebes; pren. nepoeljana, kudrava i prlja- va glava bum (engl. boom) buka, senzacija, neo- ekivan razvoj; spekulativan pothvat, nenadana aktivnost; skok dionica na burzi; u televiziji: posebna kolica ko- ja mogu hvatati sve vodoravne i oko- mite pokrete bum (niz.) velika splav (slui npr. za zatvaranje ulaza u zaljev); pregrada od brvana, lanaca i baava na sid- rima koja se stavlja u vodu za obra- nu od podmornica bumbaa (ma. gomb puce, dugme) pribadaa, ioda (igla s glavicom) bumerang (austral. woomera) srpoliko oruje australskih domorodaca (us- ka i oko 60 cm dugaka daica od tvrdog drveta, na krajevima plos- nata, a u sredini koljenasto savije- na), posebno se odlikuje time to se, ako ne pogodi u cilj, vraa bacau bumler (njem. Bummler tumaralo) na- ziv za polagani poluteretni vlak koji se jako trese i u kojem je neugodno putovati; isto i buml bunar (tur.) zdenac, studenac bunela (tal.) kosa spletena i savijena uokrug bund 1. (njem. Bund) savez, drutvo, liga; 2. (njem. das Bund) sveanj, Bundesliga 209 Buridanov magarac smotak, zaveljaj, mjera za staklo, mjera za konac Bundesliga (njem.) Savezna liga (vr- hunsko natjecanje u nogometu u Njemakoj) Bundestag (njem.) savezna skuptina, savezni parlament, jedan od pred- stavnikih domova Njemake bunker (engl.) 1. voj. mali betonski for- tifikacijski objekt stalne fortifikacije s dubokim podzemnim zaklonima za posadu; 2. betonsko sklonite (kuno, ulino) od zranih napada; 3. pom. prostor, spremite na brodu za ug- ljen, cement, pijesak i dr.; 4. dio kom- bajna: sanduk u koji pada zrnje Bunsenov plamenik naprava koja se upotrebljava za zagrijavanje razli- itih supstanci i kemikalija; sastoji se od metalne cijevi koja pri dnu ima dva otvora, a spojena je s rezervo- arom plina; u njemu se u odreenim omjerima mijea zrak i plin i kad se tome prinese zapaljena ibica, na- staje veoma vru plamen s neznat- nim postotkom plina (po njem. fizia- ru i kemiaru Robertu Bunsenu, 18111899) buntdruk (njem. Buntdruck) tiskanje u vie boja, viebojni tisak bunting (engl.) engleska laka vunena tkanina za izradu zastava Buonarroti glasoviti talijanski umjet- nik (imenom Michelangelo) iz 15. i 16. st. Bur (niz. Boer seljak) pripadnik nizo- zemskih doseljenika koji su se u 17. st. iskrcali na Rtu dobre nade u ju- noj Africi; Burski rat rat izmeu Bura i Engleza poetkom 20. st. u kojem su Buri izgubili samostalnost, ali je njihov jezik u javnim sluba- ma izjednaen s engleskim bura (tal. bora) estok i hladan sjeverni vjetar na istonojadranskom primo- rju, pue s kopna na more bural (tal. borale) ormar s ladicama, komoda buran (rus.) estok vihor sa snjenom vijavicom u ruskim i sibirskim ste- pama buraska (tal. burrasca, fr. bourrasque) bura, iznenadna nepogoda, iznena- dan vihor; pren. izljev zlovolje, lju- tine buratino (tal. burattino) pokretljiva lut- ka, marioneta burda (ar.) Muhamedov ogrta; kasni- je: osobiti znak abasidijskih kalifa; takoer: naziv jedne arapske vjerske pjesme burdalu (fr. bourdalou) vrpca na ei- ru s kopom; vrsta arenog fran- cuskog platna burdon (fr. bourdon) glaz. duboki bas na orguljama; tisk. izostavljanje rijei pri slaganju buret (fr. bourrette) tkanina od otpa- daka svile burg (njem. Burg) zamak, dvorac; mala tvrava Burgenland austrijska pokrajina u ko- joj ivi mnogo Hrvata, Gradie burgija (tur. burgu) svrdlo, builica; usp. borer; pren. nesmisao, besmi- slica, budalatina, izmiljotina, pod- vala; podmetanje, zadirkivanje; za- badalo, zadirkivalo, lakrdija, ko- medijant; vjeni buntovnik, smut- ljivac, poticatelj nereda, buka, vika, podvaljiva; ovjek koji svuda "za- bada nos", koji eli sve znati i u sve- mu biti pametniji od drugih, splet- kar, intrigant burgundska smola proiena uta omorikova smola burgundska vina poznata crna i bijela francuska vina iz pokrajine Bur- gundije Buri (niz. boer) "seljaci", stanovnici ju. Afrike nizozemskog podrijetla Buridanov magarac fil. poznati pri- mjer za nemogunost slobodne volje burin 210 buroazija koji se pripisuje francuskom sko- lastikom filozofu Jeanu Buridanu (13001358): gladan magarac koji stoji izmeu dvaju potpuno jednakih i podjednako od sebe udaljenih ku- pova sijena mora skapati od gladi budui da se, zbog potpune jednako- sti i ravnotee pobuda, ne moe od- luiti prii nijednom od ovih dvaju kupova burin (tal.) slaba bura, lagan istonjak burka (rus. burka, perz. barak) upav krzneni kaput bez rukava, s dlakom okrenutom prema van i valjanom ta- ko da se voda ne moe zadravati (nose ga svi kavkaski narodi) burla (tal. burla) ala burlak (rus.) seljak koji trai posao izvan svoga mjesta, osobito kao la- arski radnik na Volgi burlati (tal. burla ala) izvoditi ale, komedijati, lakrdijati; blebetati, lupe- tati, glupariti burleska (lat. burra, tal. burla, burles- co, fr. burlesque) poet. aljivo prika- zivanje velikih i ozbiljnih stvari, ala, lakrdija; glazbeno djelo humoristi- nog karaktera; veselo i nestano glazbeno djelo za ples burleskan (fr. burlesque) smijean, a- ljiv, nakaradan, lakrdijaki burleta (tal. burletta) mala vesela igra, mala burleska burma (tur. burmak uvijati, usukati) zavoj, vitica; gladak prsten (obino zaruniki); vjenani prsten burmut (tur. burun, buri) sitan duhan za umrkavanje burnetirati v. burnetizirati burnetizirati (engl. burner) natopiti dr- vo u otopini klor-cinka i time ga ui- niti otpornim prema truljenju burnus (ar. burnus, fr. bournous) ogrta bez rukava, s kapom, obino od bije- le vunene tkanine, Arapi (beduini) ga nose preko odjee Burovljeva voda farm. bezbojna te- kuina, octenog mirisa, sladunjavog i trpkog okusa, otopina baznog alu- minijevog silikata; upotrebljava se za obloge kod rana, ireva, oteklina i dr.; nazvana po njem. kirurgu Bu- rovu (18091874) bursa (lat.) vreica od vrlo finog mate- rijala u kojoj katoliki sveenik nosi posljednju pomast i priest umiru- em bursae muscosae it. burze muskoze (lat.) mn. med. sluzne kesice bursitis (lat. bursa vreica, kesica) akutna ili kronina upala sluznih vreica bur (lat. bursa, njem. Bursch) u Nje- makoj: lan njemakog studentskog drutva; neobuzdan, veseo, pun ivo- ta student ili mladi uope; momak; sluga; kurir burza (fr. bourse, tal. borsa, lat. bursa, gr. byrsa koa, krzno) mjesto gdje se redovito sastaje poslovni i trgo- vaki svijet radi zakljuivanja po- slova, osobito s mjenicama i vrijed- nosnim papirima (efektna burza), za- tim s robom: itom, ugljenom i si. (produktna burza); trite novca; bur- zijanci ljudi koji se bave burzovnim poslovima, koji trguju na burzi; bur- za rada ustanova koja utjee na tr- ite radne snage time to posreduje izmeu ponude i potranje i na taj nain utjee na suzbijanje nezapo- slenosti burzijanci (fr. bourse, njem. Bersianer) mn. v. pod burza burzovni uzansi trg. mjesni obiaji koje je utvrdila uprava neke burze, a koji vrijede za poslove obavljene na toj burzi buroazija (fr. bourgeoisie, bourg; usp. buruj) 1. prvobitno: naziv za gra- anstvo nasuprot viim staleima feudalnog drutva (plemstvu i sve- enstvu); ekonomskim jaanjem bur- buruj 211 butirometar oazije jaa i njezin politiki poloaj: ona ukida feudalno drutvo i sama uzima vlast; 2. danas: stale koji ima sredstva za proizvodnju, graanski stale buruj (fr. bourgeois, od bourg grad ili selo pod okriljem grada, tvrave, njemaki Burg; v. burg) 1. prvotno: (francuski) graanin ili stanovnik grada, za razliku od kmeta, seljaka, i plemia; 2. pripadnik buroaskog stalea (v. buroazija 2); 3. malogra- anin, filistar burujka pripadnica buroaskog sta- lea; bogataica; malogradanka bus (engl. bus, lat. omnibus svima) = omnibus bus (tal. bussa udarac) nalet vjetra bus (tal. boso) imir busija (tur. pusu) zasjeda, potaja, napad iz busije business (engl. biznis) posao, trgovina, kori; poslovna struka busola (tal. bussola kutijica, lat. ruxis kutija, gr. pyxis kutija od imiro- vine) fiz. mornariki kompas, osobi- to prilagoena magnetna igla za odreivanje pravca bustrofedon (gr. bus govedo, strofe okretaj) u davnini: nain pisanja (Gr- ci, Etruani i dr.) pri kojemu se na- kon zavretka jednog retka prelazilo u sljedei odmah ispod posljednjeg slova prethodnog retka i tako pisalo natrake; budui da je takvo pisanje nalikovalo okretanju volova kod ora- nja, nazvano je gornjim imenom buel (eng. bushel) engleska mjera za ito, mjerica = 36,349 1 buerizirati (fr. Bucherie) telegrafske stupove natopiti u bakrenom vitri- olu (postupak nazvan po pronala- zau) buido 'jap ) kodeks asti, najvii cilj moralnih tenja kod Japanaca: kult predaka, odanost poglavarima, hra- brost, preziranje smrti, samozataj- nost, blagost prema slabima, praved- nost, brana vjernost, a u sluaju po- vrijeene asti obvezno samouboj- stvo, tzv. harakiri buirati (njem. Busch grm) lov. izraz kojim se oznauje lovevo lutanje po- ljima i umama ne bi li sluajno na- iao na divlja (za razliku od lova s hajkaima) Bumani (njem. Busch grm) "ljudi iz grmlja", danas malobrojna skupina nomada po pustinjama jugozapadne Afrike (nizak rast, najvie 1,50 m) buon (fr. bouchon) zatvara, ep; ne- ravnina (na svili) butada (fr. boutade) duhovita ala, do- sjetka; nagao i neobian nastup u- di; brzi solo-ples bez pripreme; glaz. = capriccio; par boutades it. par butad (fr.) prema hiru, na mahove butaforija (tal. buttafuori kazalini inspicijent) umjetniki predmeti koji daju iluziju pravih, a upotrebljavaju se u kazalinoj inscenaciji; pren. la- ni predmeti koji slue za pokaziva- nje ili reklamu; usp. atrapa butan (gr. butomon movarna biljka, lisiji a) vrsta plina, zasieni uglji- kovodik, u smjesi s propanom slui kao gorivo butelja (fr. bouteille, tal. bottiglia) boca od 7 dl buter (njem. Butter maslac) putar, ma- slac butiga (tal. bottega) trgovina, duan, prodavaonica, radionica, lokal butik (fr. boutique) prodavaonica, trgo- vina na malo; prodavaonica izabra- nim skupim stvarima butiraa (fr. bouturage) razmnoava- nje biljaka izravnom sadnjom izda- naka u vlanu zemlju butirin (lat. butyrum) kem. maslana kiselina, butirometar (gr. butyron, metron) sprava za odreivanje masnoe mli- jeka buton 212 buija buton (fr. bouton, tal. bottone) gumb, puce; stvarica slina gumbu; pupo- ljak; bubuljica, bradavica (krupan) briljant naunici butonomantija (fr. bouton, gr. man- teia proricanje) gatanje u gumbe; prebrojavanje gumba na kaputu ("ho- e-nee") da bi se vidjelo hoe li ne- to biti ili nee butrast (tur. bodur) punaan, debelju- kast; bucmast; zadebljao; proiren butsel (fr. bouteselle) voj. sviranje tru- be za sedlanje (kod konjice) buzalak (tur. bozulmak biti naputen) imanje bez vlasnika, naputeno zem- ljite, niija zemlja buzdovan (tur. bozdogan) vrsta hlad- nog oruja: teki bat sa eljeznim ilj- cima na debljem kraju, topuz; pren. glupan, budala buznhalter (njem. Busen dojke, Halter dra) dio enske odjee koji slui za podravanje grudiju, grudnjak buzurant (tal. buzzurro prostak, div- ljak) prostaki izraz za: homoseksu- alac, pederast, pigist, uranist buija (fr. bougie, p., tal. bugia svijea) med. valjkasta ipka od voska, gu- me, kauuka i si. za proirivanje su- enih kanala, osobito mokranih, za- tim debelog crijeva i jednjaka; fiz. elektrina svjeica c C, c tree slovo hrvatske latinice C fiz. kratica za kulon C kem. kratica za karbon C kratica za Celzij (u mjerenju topline) c kratica za cent (novac) C kratica za centum (100) C kratica za osnovni ton tonskog susta- va Ca kem. kratica za cezij Ca kem. kratica za kalcij ca kratica za cirka (lat. circa oko, po prilici) cabinet separe it. kabine separe (fr.) posebna soba, zasebna soba cafe it. kafe (fr.) kavana; cafe-restau- rant it. kafe-restoran (fr.) kavana i gostionica Cagliostro Alessandro it. Kaljostro Alesandro (tal., pravim imenom Giu- seppe Balsamo, 17431795) talijan- ski i europski pustolov i varalica, tobonji lijenik, udotvorac i vidov- njak (hvalio se da moe nainiti "ka- men mudraca", da moe opiti s po- kojnicima, da posjeduje mo prorica- nja itd. cajg (njem. Zeug) vrsta pamune tkani- ne cajger (njem. Zeiger) kazaljka na satu cajgnis (njem. Zeugniss) svjedodba, potvrda cajtlupa (njem. Zeit vrijeme, fr. loupe) fot. lea za rastavljanje brzog kreta- nja predmeta koji se snima (primje- njuje se osobito u filmskoj tehnici) cajtnot (njem. Zeit vrijeme, Not nuda, oskudica) u ruskom (ahovskom) je- ziku uobiajen naziv za nedostatak vremena preostalog za razmiljanje o sljedeim potezima budui da je igra vei dio propisanog vremena za igru potroio na prethodne poteze; pren. vremenski tjesnac, kripac cajzi (njem. Zeisig) zool. eljugar (pti- ca pjevica iz porodice zeba) cakna (njem. Zacke zubac, iljak, ra- lje; paroak) uvojak, vitica, kovra calando it. kalando (tal.) glaz. popu- tajui u jaini tona i u tempu, tj. is- todobno i slabije i sporije calentura amarilla it. kalentura ama- rilja (p.) uta groznica u tropskim predjelima Caliban it, Kaliban u Shakespeareo- voj Oluji: udovite koje samo upola nalikuje na ovjeka (suprotnost Arije- lu); pren. grubo i neotesano stvore- nje calkelner (njem. zahlen platiti, Kellner konobar) glavni konobar (kome se plaa), natkonobar, "ober" call-girl it. kolgerl (engl.) prostitutka koja dolazi svojoj muteriji na tele- fonski poziv calmato it. kalmato (tal.) glaz. blago, tiho, mirno Calmetteovo cijepljenje it. Kalme- tovo; med. cijepljenje koje slui kao zatita od tuberkuloze calo di peso it. kalo di pezo (tal.) trg. manjak, nedostatak u potrebnoj te- ini calo di prezzo it. kalo di preo (tal.) trg. padanje cijene (nekoj robi) cambio conto 214 capriccetto cambio conto it. kambio konto (tal.) trg. mjenini raun cambio di polizza it. kambio di polica (tal.) trg. mjenino pismo cambio di ritorno it. kambio di ritor- no (tal.) trg. povratna mjenica cambio secco it. kambio seko (tal.) trg. "suha", tj. vlastita mjenica camera clara it. kamera klara (lat.) fiz. "jasna komora", instrument za precrtavanje i neosvijetljenih pred- meta camera dei commercio kamera dei komero (tal.) trgovaka komora camera lucida it. kamera lucida (lat.) fiz. "svijetla komora", instrument u kojem se svjetlosne zrake od pred- meta odbijaju pomou prizme i ob- likuju lik na papiru koji se nalazi dolje u instrumentu, te se taj lik mo- e nacrtati olovkom Camerata fiorentina it. kamerata fio- rentina (tal.) druina firentinskih znanstvenika i umjetnika u 16. st., koji su u svojim nastojanjima da oi- ve starogrku tragediju stvorili novi glazbeno-scenski oblik operu campo santo it. kampo santo (tal.) "sveto polje"; groblje, kosturnica, oso- bito: groblje okrueno otvorenim ar- kadama campus it. kampus (lat.) ameriki tip sveuilita ili koleda, gdje se sve zgrade, predavaonice, knjinice, re- kreacijski tereni i si. nalaze na jed- nom prostoru Campus Martius it. Kampus Marci- jus (lat.) Martovo polje (tj. polje boga rata Marsa), vojno vjebalite u sta- rih Rimljana; danas: ratite, bojite, bojno polje candy-store it. kandi-stor (engl.) en- gleska slastiarnica Canossa it. Kanosa (tal.) dvorac u sjev. Italiji u kojem se 1077. njemaki car Henrik IV. pokorio papi Grguru VII., izvukavi od toga ponienja politi- ke koristi; otuda: ii u Canossu poni- ziti se pred pred nekim kome si se dotle suprotstavljao canpulfer (njem. Zahn zub, Pulver prah) praak za ienje i raskui- vanje zubi cantajn (njem. Zahn zub, Stein ka- men) zubni kamenac, srije canteher (njem. Zahnstocher) aka- lica; pren. (obino u mn.: canteheri) tanke (enske) noge cantabile it. kantabile (tal.) glaz. za pjevanje, to se moe pjevati; pjeva- jui cantando it. kantando (tal.) glaz. pje- vajui, tj. izvodei tako kao da se pjeva cantante it. kantante (tal.) glaz. pje- vajui cantante it. kantante (tal.) glaz. pjeva- jui, tj. izvodei tako kao da se pjeva cantehniker (njem. Zahn zub, Techni- ker tehniar) zubni tehniar, zubo- tehniar, zubarski suradnik koji pre- ma uputama lijenika zubara vri sve tehnike poslove oko nadomjeta- ni a zubi Canticum canticorum it. Kantikum kantikorum (lat.) Pjesma nad pjes- mama idovskog kralja Salomona, 970930 pr. n. e.) canjak (srednjonjem. Zanke) krpa, ri- ta, cunja, dronjak, tralja, trulja capin (tal. zappa motika) trnokop, bu- dak; planinarski tap sa sjekiricom capiner tovara; radnik umarske stru- ke koji vri tovarenje tehnikih sorti- menata, privlaenje i smjetanje bal- vana na pogodno mjesto za utovar, pri emu se slui capinom; isto i ca- pina capitis deminutio it. kapitis deminu- cio (lat.) prav. smanjivanje ili gub- ljenje prava, osobito graanskih pra- va, graanska smrt capriccetto it. kaprieto (tal.) glaz. mala, kratka fantazija capriccio 215 causa criminalis capriccio it. kaprio (tal.) udljivo, neobino umjetniko, poglavito kra- e aljivo glazbeno djelo, u obliku so- nate; a capriccio it. a kaprio (tal.) glaz. po volji capriccioso it. kapriozo (tal.) glaz. udljivo, prema volji caprum expiatorum it. kaprum eks- pijatorum (lat.) pomirbeno janje, "ja- ganjac Boji koji oduzima grijehe svijeta", rtva za tue grijehe; usp. priglbok captatio benevolentiae it. kaptacio benevolencije (lat.) retorika fraza kojom govornik, u poetku govora, moli sluatelje za blagonaklonost; vjeto zadobivanje naklonosti, lov na milost CARE it. ker (engl.) kratica Coopera- tive form American Remittances to Everywhere (ili: to Europe) udru- enje od 25 amerikih dobrotvornih organizacija koje je nakon Drugoga svjetskog rata pomagalo obnovu ra- tom opustoene Europe i drugih kra- jeva carezzando it. karecando (tal.) glaz. laskajui, ulagujui se carezzevole it. karecevole (tal.) glaz. laskavo carizam carski apsolutizam, neograni- ena vlast careva Carmina Burana it. Karmina Burana (lat.), naziv za poeziju srednjovje- kovnih putujuih klerika (vaganata); predstavljaju izvor za poznavanje srednjovjekovnog ivota i naina mi- ljenja; neke je od njih uglazbio njem. kompozitor Carl Orff poetkom na- eg stoljea Carolina Urbarialis Regulatio it. Karolina urbarijalis regulacio (lat.) uredbe o agrarnim odnosima u Sla- voniji koje je izdao car Karlo III. 1737. g. carpalia it. karpalija (lat.) mn. med. kosti zapea; usp. karpalistika carpe diem it. karpe diem (lat.) "is- koristi dan, ugrabi dan", tj. koristi se vremenom! carta bianca it. karta bjanka (tal. car- ta bianca "bijeli papir") pren. neo- granieno povjerenje, neograniena punomo, potpuno slobodne ruke, potpuna sloboda carte blanche it. kart blan (fr.) "isti, bijeli papir"; v. carta bianca Cartesius it. Kartezijus (lat.) latini- zirano ime francuskog filozofa Des Cartesa (Descartesa) ast steel it. kast stil (engl.) lijevani elik castitas violata it. kastitis violata (lat.) prav. povrijeena nevinost, po- vrijeeno dj e vian stvo casus belli it. kazus beli (lat.) povod ratu, uzrok ratu, razlog zbog kojega se objavljuje ili vodi rat casus foederis it. kazus federis (lat.) prav. sluaj kad jedan savez stupa na snagu, tj. kad treba ispuniti ob- veze saveznitva casus mixtus it. kazus mikstus (lat.) prav. mjeovit sluaj, tj. sluaj u ko- jem postoji krivnja i oteene osobe casus obliquus it. kazus oblikvus (lat.) gram. kosi, zavisni pade u lat. jeziku (genitiv, dativ, akuzativ i ab- lativ); per casum obliquum it. per kazum oblikvum (lat.) pren. kosim putem, zaobilazno casus rectus it. kazus rektus (lat.) gram. nezavisni pade (nominativ i vokativ) catch-as-catch-can it. ke-es-ke-ken (engl.) "uhvati kako moe" hrva- nje slobodnim stilom; v. ke causa civilis it. kauza civilis (lat.) prav. graanski spor; predmet gra- anske parnice causa criminalis it. kauza kriminalis (lat.) prav. kazneni predmet, pred- met kaznene parnice causa efficiens 216 celebritet V causa efficiens it. kauza eficijens (lat.) uzrok koji prethodi djelu, stvar- ni uzrok (supr. cauza finalis) causa finalis it. kauza finalis (lat.) krajnji cilj causa sine qua non it. kauza sine kva non (lat.) uzrok bez kojega se neto ne bi uope ni dogodilo, tj. glav- ni, osnovni uzrok causa sui it. kauza sui (lat.) fil. sam sebi uzrok, bezuzroan, apsolutan cave! it. kave (lat.) uvaj se! it, kaveat (lat. cavere, caveat) "neka se uva, neka se pripazi"; prav. opomena; sud- ski prigovor Cb znak za kem. element kolumbij (co- lumbium; isto to i niobij) c/c krat. za lat. centum per centum (lat.) sto posto, a po nekima i za curae causa it. kure kauza (lat.), tj. radi njegovanja; biljeka koja se stavlja na bolesnike liste radnika i ozna- uje stopostotnu nesposobnost za rad, tj. daje pravo na potedu od rada za odreeno vrijeme Ce kem. kratica za cerij ce-ce muha zool. rod muha iz tropske Afrike, sie krv domaih ivotinja i ovjeka; na ovjeka prenosi opasnu bolest spavanja cecidije (lat. caedo, cecidi ubijam, raz- bijam) mn. bot. abnormalne tvore- vine na biljkama koje izazivaju biljni (fitocedicije) ili ivotinjski (zoo-ceci- dije) nametnici Cecilija (prema Caecilius ime jed- noga starorimskog plemena) ensko ime; tako se zvala i jedna mlada rim- ska patricij ka iz 3. st., koja je primi- la kranstvo i postala muenica; Ka- tolika je crkva smatra zatitnicom glazbe; po njoj je nazvan i cecilijan- ski pokret, tj. struja u posljednjoj tre- ini 19. st. koja je zaeta u svrhu obnove katolike crkvene glazbe u duhu gregorijanskog pjevanja i kla- sine vokalne polifonije cedar (gr. kedros) ukrasno drvo iz po- rodice etinjaa cedent (lat. cedens) prav. ustupitelj, onaj koji neto ustupa nekom cedirati (lat. cedere) prav. ustupiti, ustupati, odustati od ega, priznati kome prednost cedrat (tal. cedrato) vrsta krupnih i so- nih limuna ija se kora ukuhava sa eerom (kao poslastica) cedulja (lat. scheda vrpca, list papira, dem. schedula listi papira) 1. listi, komadi papira; 2. trg. privremena priznanica, nota cefal- (gr. kefale) v. pod kefal- Cefej (latinizirano od gr. Kefeus) zvi- jee na sjevernom nebu; cefeide zvi- jezde promjenjiva sjaja po kojima se odreuju udaljenosti u svemiru ceh (njem. Zeche) 1. troak, raun za jelo i pie u kavani; 2. staleka (pro- fesionalna) organizacija obrtnika jed- ne struke ceker (njem. ziehen vui) koara s ru- kom ceker (njem. Zoger od ziehen vui) torba s rukom (za noenje ivenih na- mirnica); usp. zembilj cekin (tal. zecchino prema Zecca kov- nica u Veneciji) dukat, zlatnik cekum (lat. caecus slep, caecum) anat. slijepo crijevo celator (lat. caelator) umjetnik koji radi dlijetom, izraiva reljefa celatura (lat. caelatura) vjetina izra- ivanja polureljefa; polureljef, osobi- to u kovini celebracija (lat. celebratio) proslavlja- nje, proslava, svetkovina celebrant (lat. celebrans) kat. sveenik koji obavlja bogosluje celebrirati (lat. celebrare) svetkovati, proslavljati, proslaviti, sveano obav- ljati celebritet (lat. celebritas) slava, glaso- vitost; slavno ime, znamenita osoba celenterati 217 cenakul celenterati (lat. Coelenterata) mn. zool. mjeinci, dupljai celer (fr. celeri, lat. selinum, gr. seli- non) bot. poznata vrtna biljka iji se korijen upotrebljava kao zain celeritet (lat. celeritas) brzina celestin (lat. coelestis nebeski) min. raznobojan, najee modar mineral staklastosedefasta sjaja; upotreblja- va se osobito u proizvodnji eera celialgija (gr. koilia trbuh, algos bol) med. trbuna bol celibat (lat. coelibatus) bezbranost ri- mokat. sveenstva (ozakonio papa Grgur VII. 1074. g.) celirati (lat. caelare) raditi (ili: izvodi- ti) u reljefu, osobito metalnom celit (lat. cella elija) 1. prozirna, gipka i teko zapaljiva acetilna celuloza (slui, umjesto lako zapaljivog celu- loida, za filmove, a zamjenjuje i stak- lo, kauuk i si.); 2. stanovnik elije, tj. redovnik, monah celofan (lat. cella elija, gr. fanos svije- tao, proziran) umjetna plastina ma- sa, tanka, prozirna, savitljiva i ne proputa vodu; dobiva se od celuloze, a upotrebljava, u obliku listova, za zamatanje ivenih namirnica i u grafikoj industriji celoidin papir fotogr. papir za kopi- ranje ija se povrina, osjetljiva na svjetlost, sastoji od klornog srebra i srebra salitrene kiseline elom (gr. koilos upalj) tjelesna up- ljina, prostor izmeu crijeva i stijen- ki tijela; celomati mn. ivotinje u ko- jih je razvijen elom ili postoje nje- govi tragovi celon (lat. cella elija) kem. masa slina celuloidu, pravi se od celulozina ace- tata, nije zapaljiva kao celuloid, zbog ega se upotrebljava za filmove celtof (njem. Zellstoff) stanievinska vata, vrlo dobro upija tekuinu te slu- i za brisanje raznih izluevina celularan (lat. cellularis) koji se sastoji od celula (stanica), stanini celularna patologija med. smjer ope patologije prema kojem cjelokupna ivotna djelatnost i zdravog i boles- nog tijela proizlazi iz stanica celuloid (lat. cellula stanica, gr. eidos oblik) umjetna plastina masa koja se trljanjem i preanjem dobiva od kamfora i piroksilina, ronata, teko prozirna, vrlo elastina i lako zapa- ljiva; slui za izradu eljeva, biljar- skih kugli, fotografskog pribora itd. celuloza (lat. cellula stanica) kem. bez- oblina amorfna bijela masa, bez mi- risa i okusa, koja tvori vrste sastoj- ke biljaka; vana sirovina u proiz- vodnji papira celulozan (lat. cellulosus) v. celularan celvole (njem. Zellwolle) drvena umjet- na vuna Celzije, Celzijus vedski fiziar i as- tronom (Celsius, 18. st.), koji je izu- mio toplomjer podijeljen na 100 stup- njeva iznad i ispod nitice cement (lat. caementum) 1. posebna vrsta vapnenog praha koji se, kad se navlai, stvrdne kao kamen; 2. anat. pozubica (sloj kotanog tkiva na zubnom korijenu) cementiranje (lat. caementum) 1. me- talurgijski postupak pri kojem se je- dan metal (kovina) pokriva odree- nom supstancom u praku koja treba putem zagrijavanja ui u taj metal (tako se od eljeza i ugljinog praha zagrijavanjem dobiva elik, od bak- ra i cinka mesing itd.); 2. uvriva- nje cementom, izrada u cementu cementirati (lat. caementum) uvrstiti cementom; pren. uiniti neto solidno cenakul (lat. coenaculum) 1. blagova- onica u katolikim samostanima; 2. Posljednja veera; 3. slika "Posljed- nja veera", glasovita slika Leonarda da Vincija (tal. il cenacolo) cenerjauzn 218 centralizirati cenerjauzn (njem. zehn deset, Jause juina) obrok oko 10 sati prije podne, (drugi) doruak, gablec cenobij v. kenobij cenobit v. kenobit cent (lat. centum sto) jedinica za mje- renje teine od 100 funti = 50 kg; stoti dio; ime najmanje novane je- dinice: u Nizozemskoj 1/100 gulde- na, u SAD-u 1/100 dolara; metrika centa = 100 kg Centaur (lat. Centaurus) mit. v. Ken- taur centenar (lat. centenarium) 1. razdoblje od sto godina, stoljee; proslava sto- godinjeg postojanja, stogodinjica centenar (lat. centenarius) 2. ovjek od sto godina, stogodinjak centesimo it. entezimo (tal.) talijan- ski bakreni novac = 1/100 lire centezimalan (lat. centesimalis) podi- jeljen na sto jednakih dijelova, stoti; centezimalna vaga vaga kod koje se teret dri u ravnotei sa sto puta ma- njim utegom centibar stoti dio bara; krat. cb centifolija (lat. Centifolia rosa) bot. ru- a s mnogo latica, stolisnik centifolija (lat. centum sto, folium list biljke) vrsta rue s vrlo mnogo latica; stolisnik centigrad (lat. centum sto, gradus stu- panj) stupanj Celzijevog toplomjera (koji je podijeljen na sto stupnjeva C) centigradan (lat. centum sto, gradus stupanj) podijeljen na sto stupnjeva centigram (fr. centrigramme) = 1/100 grama centigram (lat. centum sto, gr. gram- ma) stoti dio grama centilitar (fr. centilitre) = 1/100 litre centilitar (lat. centum sto, gr. litra) stoti dio litre centimetar (fr. centimetre) = 1/100 me- tra centimetar (lat. centum sto, gr. me- tron mjera, mjerilo) stoti dio metra centipedan (lat. centum sto, pes gen. pedis noga) zool. stonoan, sa sto no- gu centner (lat. centenarius) uteg od 50 kg Cento krat. za Centralni pakt (punim imenom Central Treaty Organiza- tion) vojni pakt sklopljen 1959. izmeu Turske, Irana, Pakistana i Velike Britanije centon (lat. cento "stokrpa", haljina od sto krpa) pjesma sastavljena od sti- hova, polustihova odn. izriaja razli- itih pjesnika (uobiajena literarna vrsta u predbarokno doba) centrala (lat. centrum sredite, centra- lis sredinji) 1. glavni grad, prijestol- nica; 2. sredite vrhovne vlasti ili uprave (neke ustanove, banke, podu- zea i dr.), matica, sredinjica; 3. mje- sto gdje su smjeteni glavni ureaji neke vee tehnike ustanove (elek- trina, vodovodna, telegrafska, tele- fonska, elektronska itd. centrala); geom. pravac koji spaja sredite dva- ju krugova; duina izmeu sredita dvaju krugova, sredinjica centralan (lat. centralis) sredinji, koji se nalazi u sreditu ili mu pripada, koji djeluje u smjeru sredita, koji je u vezi sa sreditem; pren. glavni, bit- ni, matini; srednji; skupni centralist (lat. centralis) pristaa (ili: pobornik) centralizacije centralizacija (lat. centralis sredinji) 1. usredotoenje, usredotoivanje; 2. usredotoenost; 3. sustav vladavine pri kojem sve dravne funkcije dolaze s jednog mjesta, iz jednog centra (centralizam); supr. decentralizacija i federalizam centralizam (lat. centralis) v. centra- lizacija centralizirati (lat. centralis) usredo- toiti, skupiti u jedno, nagomilati u jednu toku centralna pozicija 219 Centum revolutis... centralna pozicija voj. glavni poloaj, onaj koji je sa strategijskog stajali- ta najvaniji centralna projekcija v. perspektivna projekcija centralna sila fiz. sila koja, kod cen- tralnog gibanja, odrava tijelo koje se giba na njegovoj putanji centralna uprava u saveznim dra- vama ili pokrajinama: najvia, svi- ma zajednika uprava; kod banaka i industrijskih poduzea s vie podru- nica: glavna uprava, matica centralni organi zool. glavni ivotni organi (srce, plua, eludac) centralno gibanje fiz. gibanje koje se vri oko sredita gibanja pod djelo- vanjem sile koja je usmjerena pre- ma tome sreditu gibanja (ne sredi- tu krivulje!), npr. gibanje Zemlje oko Sunca, Mjeseca oko Zemlje itd. vri se po putanji koja je, po prvom Keple- rovom zakonu, elipsa centralno grijanje zagrijavanje pro- storija toplom vodom ili parom koja dolazi iz jednog kotla, postavljenog na najniem mjestu zgrade (obino u podrumu), pomou cijevi provede- nih kroz prostorije koje treba zagri- javati centre-forwards it. sentr-fovedz (engl.) port, u nogometu: voa na- vale centrian (lat. centrum sredite) v. cen- tralan centrifuga v. centrifugalni stroj centrifugalan (lat. centrum sredite, fugere bjeati od) koji tei udaljava- nju od sredita; centrifugalna sila sila koja se javlja kao reakcija cen- tripetalnoj sili, jednake je veliine kao i centripetalna sila, ali je su- protnog smjera, sila koja tei udalji- ti tijelo od sredita njegove krune putanje centrifugalni stroj fiz. zamaajni stroj (upotrebljava se za suenje rublja, vune, eera, za cijeenje meda iz saa i dr. budui da se kod njega, zbog centrifugalne sile, odvajaju te- kuine od vrstih tijela, ili tekuine razliitih specifinih teina jedne od drugih) centripetalan (lat. centrum sredite, petere teiti emu) koji tei prema sreditu; centripetalna sila fiz. sila koja je stalno usmjerena sreditu gi- banja; supr. centrifugalan centrirati (lat. centrum) 1. geom. odre- diti sredite; dovesti u sredite; utvr- diti sredinju osovinu; 2. port, do- baciti loptu igrau centra centrizam (lat. centrum sredite) "sred- nja linija", sklonost kompromisima, oportunizmu; usp. centrum centrobarika (lat. centrum sredite, gr. baros teina) fiz. znanost o tei- tu (tei) centrosfera (lat. centrum sredite, gr. sfaira kugla) geol. centralna jezgra Zemljine kugle (za razliku od litosfe- re, Zemljine kore) centrosom (lat. centrum sredite, gr. soma tijelo) bot. tjelece, stanini centar (u blizini stanine jezgre) centrovertiran (lat. centrum sredite, vertere okrenuti) okrenut (duevno) sam prema sebi, povuen centrum (gr. kentron, lat. centrum sredite) 1. geom. u geometrijskom liku (krugu, kugli) toka koja je od svih toaka obujma ili povrine pod- jednako udaljena; 2. voj. glavni dio fronte (za razliku od "krila"); 3. u parlamentarnom ivotu: stranka ko- ja ini sredinu izmeu ekstremnih stranaka i u dvorani parlamenta sje- di u sredini, izmeu tzv. "desnice" i "ljevice"; centrum gravitatis (lat.) te- ite centum (lat.) stotina Centum revolutis annis Deo respon- debitis et mihi (lat.) Za sto godina odgovarat ete Bogu i meni zna- centuplirati 220 cerebralan menita reenica ekog vjerskog re- formatora Jana Husa pred svoju mu- eniku smrt (spalile su ga crkvene vlasti 1415. g.) centuplirati (lat. centum sto) ustostru- iti, postostruiti centurija (lat. centuria) kod Rimljana: eta od 100, kasnije 60 vojnika; je- dan od 193 dijela na koje je Servije Tulije podijelio rimske graane (otu- da "centurijske skuptine") centurion (lat. centurio) zapovjednik centurije, kapetan centweight it. centvejt (engl.) mjera za teinu u Velikoj Britaniji, = 50,8 kg cenuroza (lat. Taenia coenurus vrsta trakavice) vrtiavost, kronina bolest na mozgu preivaa (osobito ovaca); oboljela ivotinja stalno se vrti u kru- gu; uzronik oboljenja je liinka trakavice cenz (lat. census) v. cenzus cenzit (lat. censitus) poreznik; porezni obveznik cenzor (lat. censor) 1. visoki rim. inov- nik koji je vrio procjenu imanja, vo- dio nadzor nad javnim moralom, da- vao dravne prihode pod zakup i pre- govarao s poduzetnicima javnih gra- evina; 2. strog sudac, kritiar; 3. osoba koja pregledava privatnu po- tu (za vrijeme rata) i kontrolira knji- ge, asopise, pisanje tiska, kazali- na i filmska djela prije nego to e ih odobriti ili zabraniti cenzualist (lat. census popis imovine) u feudalizmu: slobodnjak koji je imao odreene kmetske obveze prema vla- stelinu; porezni obveznik, "ine- njak" cenzura (lat. censura) 1. ocjenjivanje, pregledavanje, kritiko ispitivanje; 2. sluben prethodan pregled stvari za objavljivanje radi odobrenja ili za- brane tiskanja i putanja u javnost (knjiga, asopisa, kazalinih djela, filmova i dr.); 3. dravna ustanova koja obavlja ovaj posao; 4. ispitna ocjena (aka) cenzurirati (lat. censere procijeniti, oci- jeniti) slubeno pregledati spise odre- ene za tiskanje, kaz. djela i filmove, vriti, izvriti cenzuru cenzus (lat. census procjena, ocjena) procjenjivanje imanja; popis stanov- nitva; porez; u zemljama bez opeg prava glasa: najmanja svota poreza koju mora plaati jedan stanovnik da bi imao pravo glasa i politika prava cepelin (njem. Zeppelin) veliki motorni zrani brod krutog sustava (diriabl), punjen plinovima lakim od zraka, nazvan po pronalazau, grofu Ferdi- nandu Zeppelinu (18381917) ceptar (gr. skeptron) v. skeptar cera (lat. cera) ceracija (lat. ceratio) premazivanje vos- kom nekog tijela da bi se sauvalo od djelovanja zraka; pretvaranje u masu slinu vosku (otapanjem, talje- njem) cerada (lat. cera vosak) votano platno, nepromoivo platno (za pokrivanje vozila i izradu nepromoivog odijela) cerat (lat. cera vosak) farm. votana mast cerazin (lat. cerasus trenja) kem. tvar koja se dobiva od smole trenje (dr- veta) Cerber (gr. Kerberos) mit. v. Kerber cerealije (lat. Cerealia) mn. zemaljski plodovi, ito: kod Rimljana: svetko- vine u ast Cerere (9. do 18. travnja) cerealni (lat. Cerealis) koji se tie Ce- rere, tj. zemaljskih plodova, itari- ca, itni, kruni cerebellum (lat.) zool. mali mozak (is- pod i iza velikog) cerebralan (lat. cerebrum mozak) mo- dani, koji se tie mozga; cerebralna afekcija bolest mozga; cerebralni sistem dio ivanog sustava, obu- hvaa mozak i ivce koji iz njega iz- eerebrin 221 certifikat laze; cerebrospinalni sistem sustav modanih ivaca i ivaca lene mo- dine eerebrin (lat. cerebrum mozak) zool. fosforasta vrsta masti u mozgu cerebrospinalan (lat. cerebrum mozak, spina hrptenjaa) anat. koji se odnosi na mozak i hrptenjau; cerebrospi- nalni sistem sustav modanih iva- ca i ivaca hrptene modine cerebroza (lat. cerebrum mozak) med. upala mozga praena bjesnilom cerebrum (lat.) zool. mozak, veliki mo- zak ceremonija (lat. caerimonia, fr. cere- monie) 1. simbolina vanjska formal- nost (ili simbolini obred) pri bogo- sluju ili drugim sveanim inovima; sveanost; 2. pretjerana i neprirod- na ljubaznost i uglaenost u opho- enju s drugima, praena banalnim formalnostima ceremonijal (lat. caerimoniale) skup obiaja kojih se treba pridravati u raznim sveanim prilikama, slube- no utvren raspored neke sveanosti ceremonijal-majstor osoba koja se u odreenim sveanim prilikama bri- ne da se propisani obiaji strogo vr- e (na dvorovima itd.) ceremonijalan (lat. caerimonialis, fr. ceremonieux) svean, koji odgovara propisanim obiajima (ceremonijalu); pristojan, pretjerano ljubazan, s puno formalnosti ceremonijar (lat. caerimoniarius) kat. sveenik koji vodi sveane obrede; takoer: ceremonijal-majstor Cerera (lat. Ceres) 1. mit. rimska boica poljodjelstva i plodova zemlje (kod Grka: Demetra); 2. astr. asteroid ot- kriven 1801. g. ceres-mast biljna mast koja se dobiva iz kokosova oraha cerezin (lat. cera vosak) bijeli ili u- kasti umjetni vosak, slian parafi- nu; upotrebljava se za izradu svijea, impregniranje tkanina i papira, pre- mazivanje podova i dr. ceribaa (tur. eri neredovita vojska, baa glavar, poglavar) ciganski star- jeina ceribainica ena ceribaina cerij (lat. Ceres, cerium) kem. element iz skupine rijetkih ruda, atomska te- ina 140,13, red. broj 58, znak Ce; upotrebljava se za izradu raznih vr- sta kresiva i kremena; nazvan po bo- ici Cereri cerin (lat. cera vosak) zelena smola, glavni sastojak pelinjeg voska cerkarije (gr. kerkos rep, lat. cerca- riae) mn. zool. repati mladi stadiji metilja cerkopitek (gr. kerkos rep, pithekos majmun) majmun s repom, zamorac, psetoliki majmun cernirati (lat. circinare, fr. cerner) voj. opkoliti, okruiti (utvrenje, poloaj, trupu itd.) cerografija (lat. cera vosak, gr. grafo piem, crtam, slikam, grafia) v. ke- rografija ceromantija (lat. cera vosak, gr. man- teia predskazivanje, proricanje) pro- ricanje, gatanje u vosak ceromel (lat. cera vosak, mel med) farm. mast od rastopljenog voska i meda ceroplastika (lat. cera vosak, gr. pla- stike vjetina uobliavanja) v. kero- plastika cerozin (lat. cera vosak) vosku slino gorivo od sivozelenog praha koji se nalazi na kori eerne trske certificirati (lat. certe jamano, sa si- gurnou, facere uiniti) pisano po- svjedoiti, potvrditi, potvrivati, ovje- riti, ovjeravati certifikacija (lat. certificatio) potvri- vanje, ovjeravanje; dokazivanje certifikat (lat. certe jamano, sa sigur- nou, facere uiniti) pisano uvjere- nje, isprava; svjedodba cerulin 222 i change cerulin (lat. coeruleus tamnoplav) plavi karmin ceruloza (lat. coeruleus tamnoplav) med. v. cijanoza cerumen (lat. cerumen, cera vosak, -umen nastavak) usna smola (izlue- vina lojnih lijezda u usnom kanalu) ceruminozan (lat. ceruminosus) koji sadri usnu smolu; slian usnoj smoli cervicitis (lat. cervix gen. cervicis vrat) med. upala maternice; metritis cervikalan (lat. cervix gen. cervicis vrat) anat. vratni, koji se tie vrata cerviks (lat. cervix vrat) anat. vrat; vrat maternice, grli maternice ces glaz. za pola tona snieni ton c cesar (lat.) isto to i car (u starijem jeziku) cesija (lat. cessio) prav. ustupanje, odu- stajanje; prenoenje nekog prava na drugu osobu cesio bonorum (lat.) prav. ustupanje dobara (imanja) vjerovnicima cesionar (lat. cessionarius) prav. onaj kojem se ustupa neka stvar ili neko pravo c'est la guerre it. se la ger (fr.) to ti je rat, tako ti je to u ratu cestode (lat. cestodes) mn. zool. traka- vice cesus (lat. cessus) prav. onaj na iji se raun neto ustupa, tj. koji treba platiti cetaceae it. cetaceje (lat.) mn. zool. kitovi cetaceum (lat.) kitova mast cetera (lat.) mn. druge stvari, ostale stvari; et cetera (lat.) i tako dalje, itd. ceteris paribus (lat.) pod inae jedna- kim okolnostima, tj. ako je sve osta- lo u redu, onda... ceterum censeo... (lat. ceterum censeo, Carthaginem esse delendam "uosta- lom mislim da Kartagu treba ra- zoriti") poznate rijei kojima je rim- ski dravnik Katon Stariji zavravao svaki svoj govor u senatu; upotre- bljavaju se kad se, na kraju krajeva, ipak vraamo na neto to smatramo nunim i prijeko potrebnim i to nam treba biti stalno pred oima cetologija (lat. cetus kit, gr. logia.) zool. opisivanje kitova, znanost o ki- tovima Cezar (lat. Caesar) ime rimske patri- cijske obitelji Julija; kasnije su ga uzeli, kao titulu, svi rimski carevi osim Vitelija (od ove rijei nastala je slavenska car i njem. kaiser) cezarizam (lat. Caesar) demokratsko- autokratski sustav vladavine kakav je uveo Cezar; apsolutna vojnika vladavina s parlamentarnim forma- ma; usp. Cezar cezaropapizam (lat. Caesar, papa) od- nos izmeu Crkve i drave po kojem je svjetovni vladar istodobno i vrhov- ni crkveni .poglavar; mijeanje svje- tovnih vladara u crkvena, osobito pa- pinska prava (supr. papocezarija) cezij (lat. caesius sivoplav) kem. ele- ment iz skupine alkalnih kovina, atomska teina 132,91; red. broj 55; znak Cs cezura (lat. caesura presijecanje) metr. presjek, usjek, stanka, ritmiki od- mor u stihu cf., cfr. 1. kratica za confer it. konfer (lat.) usporedi! sravni!; 2. engl. cost and feight (it. kost end freit) ugovor o prekomorskoj trgovini po kojem su trokovi utovara i prijevoza urau- nani u cijenu robe CH kratica za Confederatio Helvetica it. Konfederacio Helvetika, tj. vicar- ska (na automobilskim oznakama) chain it. ejn (engl.) mjera za duinu u Engleskoj = 66 stopa, = 20,17 m chambertin it. anberten (fr.) poznato crveno vino, nazvano po istoimenom selu u gornjoj Burgundiji change it. ejnd (engl.) u tenisu: pro- mjena strana u meu; vri se samo pri neparnom zbroju gemova charge d'affaires 223 cijanidi charge d'affaires it. are d'afer (fr.) otpravnik poslova, zamjenik izasla- nika u inozemstvu chat noir it. a noar (fr.) "crna maka", poznata vrsta parfema; Chat noir naziv jednog umjetnikog kabarea u Parizu (18811887) u kojem su pri- kazivani satiriki spektakli cherchez la femme it. ere la fam (fr.) traite enu (tj. kao skrivenog, potajnog pokretaa neega, nekog zla, prijestupa, neke nesree) Chicco it. Kiko (tal.) poznata talijan- ska marka razliitih proizvoda za do- jenad i malu djecu Cibalae antiko ime dananjih Vinko- vaca cibarije (lat. cibaria) mn. hrana, jestivo, ivene namirnice; obroci cibetka (tal.-ar. zibetto) mala krvolo- na zvjerka slina maki ili kuni; cibet mast otra mirisa koju izluuju ci- betkine lijezde, upotrebljava se u kozmetici ciborij (gr. kiborion vr, pehar) kod katolika: posuda u kojoj se nalazi po- sveena hostija cibozan (lat. cibosus) hranjiv cic (engl. chintz, njem. Zitz) pamuno platno sa arama u boji, indijskog podrijetla cicero (lat. Cicero) tisk. slova, malo krupnija od garmonda, visoka 4,511 mm (nazvana po tome to su prvi put upotrijebljena 1467. za tiskanje Ciceronovih pisama) Ciceron (lat. Cicero) veliki rimski dr- avnik, govornik i pisac (10643 pr. n. e.); pren. odlian govornik; Cice- ronov stil sjajan govorniki stil ciceronijanizam tenja da se pie is- kljuivo onim latinskim jezikom ko- jim je pisao glasoviti rimski govor- nik i filozof Ciceron ciclvajze (njem. zitzeln dojiti, Weise na- in) malo-pomalo, nasitno, polako (u zagrebakom govoru) ciconia it. cikonija (lat.) zool. roda Cid it. Sid (p. Cid, ar. sid gospodar, knez) panjolski narodni junak, isti- cao se u borbi protiv panjolskih Ma- ura, njegova djela jo i danas ive u narodnim pjesmama (zapravo Ruy Rodrigo Diaz de Bivar, kastilijanski plemi i vojvoda, ivio u drugoj po- lovici XI. st. -cid zavrni dio rijei sa znaenjem: ubi- janje, ubojstvo (lat. occidere ubiti), npr. geno-cid, insekti-cid, kulturo-cid cif (engl. cif = cost troak, insurance osiguranje, freight vozarina, prijevoz) trg. kratica u meunarodnoj trgovi- ni kojom se oznaava da prodava snosi sve trokove (vozarinu, ukrca- vanje, mjerenje i osiguranje robe), osim uvozne carine ciferblat (njem. Ziffer brojka, Blatt list) brojanik na satu, kazalo ciferlus (njem. ziehen vui, Verschluss zatvaranje, zapor) v. rajsferlus cifra (ar. cifr) brojka, znak kojim se pie broj, brojni znak cigara (p. cigarro) umotani duhanski listovi (za puenje) cigareta (fr. cigarette) u tanki papir uvijen sitno izrezani duhan cigla (njem. Ziegel) opeka ciglrot (njem. Ziegel cigla, rot crven) crven poput peene cigle, crvenkast, ukast cihlide (lat. cichlidae) mn. siune ribe promjenjivih boja iz porodice grgea, podrijetlom iz tropskih krajeva Af- rike i Amerike; esto se dre u akva- rijima cijan (gr. kyaneos tamnoplav) kem. jednovalentan radikal, plin bez boje, otra mirisa i jako otrovan; spojen s vodikom daje veoma otrovnu cijano- vodinu kiselinu, sa eljezom berlin- sko plavilo, s kalijem cijankalij (po- znati veoma jak otrov) itd. cijanidi (gr. kyaneos) mn. kem. spojevi cijana, osobito s kovinama cijanidizacija 224 ciklorama cijanidizacija (gr. kyaneos tamnoplav) kemijski postupak izdvajanja zlata iz zlatonosnih ruda pomou jako raz- blaene otopine natrij-cijanida (0,1%) cijanometar (gr. kyanos, metron mje- ra, mjerilo) v. kijanometar cijanopatija (gr. kyanos, pathos bol- est) med. v. cijanoza cijanotipija (gr. kyanos tamnoplav, ty- pos otisak, slika) postupak u foto- grafskom kopiranju pri kojem svjet- lou dodirnuta mjesta na papiru po- plave cijanoza (gr. kyanos tamnoplav min- eral) med. modra bolest, modra boja koe zbog nedostatka kisika u krvi cikada (lat. cicada) zool. cvrak cikatrizirati (lat. cicatrix oiljak) med. zarasti, zalijeiti se (rana) cikcak (njem. zickzack) linija (ili: crta) izlomljena u kratkim i otrim za- vojima ciklama (lat. cyclamen) biljka kriali- na, klobuac, miholjica, menegled, gorska ljubica (cvjetovi vrlo ugodno miriu, uzgaja se i kao lonanica) ciklici (gr. kyklos krug) mn. grki ep- ski pjesnici nakon Homera koji su, uglavnom, opjevali grko herojsko razdoblje (junake i bogove) i koji, kao takvi, predstavljaju odreeno jedin- stvo ciklini (gr. kyklos krug) kruni, koji se vraa u krug, koji se pravilno po- navlja; cikline forme glaz. oblici koji se sastoje od vie stavaka koji su ra- eni po utvrenim pravilima, npr. simfonija, sonata itd.; ciklini pjes- nici v. ciklici ciklitis (gr. kyklos krug) gr. upala onih vjeda, osobito u predjelu tre- pavica ciklobal (engl.-fr. bicycle, njem. Bali lopta) igra slina nogometu ili ruko- metu (protivnici vozei se na bicik- lima nastoje ugurati loptu u protiv- niki gol cikloforija (gr. kyklos krug, foreo no- sim) vrsta zrikavosti, razrokosti ciklograf (gr. kyklos krug, grafo pi- em, biljeim) teh. naprava koja, kad se vee s kotaem vozila koje je u pokretu, automatski ucrtava na pa- piru trasu prijeenog puta cikloida (gr. kyklos krug, eidos oblik) mat. krivulja koju opisuje toka na krunici koja se kotrlja na pravcu, tokarica ciklometar (gr. kyklos krug, kota, metron mjera) biciklistiki putomjer ciklometrija (gr. kyklos krug, metria mjerenje) geom. mjerenje kruga, tj. svi uzorci (formule) koji prikazuju od- nose krunih lukova prema ravnim linijama koje im pripadaju ciklona (gr. kyklos krug, kykloo okre- em u krug) 1. vihor, oluja u kovitlac; meteor, oluja ili sustav vjetrova, e- sto estoka u arkom i umjerenom pojasu, s obilnim padalinama i obi- no u promjeru od 50 do 1500 km; 2. teh. naprava za suho proiavanje zraka i plinova od praine; 3. kem. mjeavina cijanovodine kiseline i klora, sredstvo za unitavanje gamadi ciklonet (fr. cyclonette) automobil na tri kotaa ciklonizirati kem. unitavati gamad ci- klonom, vriti dezinsekciju ciklonom; v. ciklon 3. ciklonopatija (gr. kykloo savijam, vrt- loim, pathos trpljenje, nevolja) osjet- ljivost ovjeka na vremenske pro- mjene, osobito u vezi s vjetrovima ciklonoza (gr. kykloo savijam, vrtlo- im, nosos bolest) bolesne pojave u vezi s ciklonima Ciklop (gr. Kyklops) mit. v. Kiklop ciklopija (gr. kyklops) med. jednookost ciklopista (engl.-fr. bicycle, fr. piste) utrkivaka staza za bicikliste ciklorama (gr. kyklos krug, orama pogled, izgled, orao) krug sa slikama razliitih predjela neke zemlje cikloskop 225 cina cikloskop (gr. kyk!os krug, skopeo pro- matram) naprava za obiljeavanje eljeznikih zavoja ciklostil (gr. kyklos krug, stylos drak, pisaljka) stroj za umnoavanje dopi- sa, okrunica i dr. ciklostome (gr. kyklos krug, stoma usta) zool. krunouste (ribe, npr. pa- klara) ciklotimija (gr. kyklos krug, thymos srce, dua) med. vrsta ludila s iz- mjeninim, jaim ili slabijim, sta- njima razdraenosti i duboke poti- tenosti ciklotron (gr. kyklos krug, elektron = elektron) fiz. elektromagnetni ureaj koji proizvodi naelektrizirane esti- ce veoma velike brzine (protone, neu- trone, alfa-estice) koje vre kemij- ske transmutacije (pretvaranje jed- nog kemijskog elementa u drugi) i razbijaju atomske jezgre cikloturizam turizam na biciklima ciklus (gr. kyklos) 1. krug, zaokruena cjelina; 2. niz spisa, predavanja, pje- sama i si. koji su u vezi i ine zao- kruenu cjelinu; 3. razdoblje, odreen niz godina nakon kojeg se neke po- jave ponavljaju istim redom cikorija (gr. kichorion, lat. cichorium, tal. cicoria) bot. vodopija; prah ove biljke (kao dodatak ili nadomjestak kavi) cilijaran (lat. ciliaris) trepavini; koji ima trepavice, s trepavicama cilije (lat. cilia) mn. trepavice; zool. dla- ke kod praivotinja koje im slue kao organi za kretanje; bot. pokretne spolne stanice cilindar (gr. kylindros) geom. 1. valjak; 2. visok paradni muki eir od crne svile s tvrdim obodom; 3. duga i okru- gla staklena cijev, staklo (na svje- tiljkama); 4. valjkast zapinja (u sa- tu); 5. dio parnog stroja cilindrian (gr. kylindros valjak) u ob- liku valjka, valjkast cilindrokonian (gr. kylindros valjak, konos stoac) valjkasto-stoast cilajba (njem. Ziel cilj, Scheibe ploa) nian, meta cilj (njem. Ziel) meta, nian, toka u koju se gada, mjesto do kojega se utr- kuje; elja koju ovjek hoe postii, nakana, namjera, tenja, svrha; ci- ljati nianiti, gaati, smjerati, teiti, nastojati da se neto postigne cima (tal.) ue, konop; vrijee, lie u luka, repe, bundeve i si. cimaza (gr. kymainein uzbibati se, vreti) ferment kvasnih gljivica koje uzrokuju alkoholno vrenje cimbal (gr. kymbalon) glaz. 1. orguljski registar s usklaenim zvoncima; 2. instrument u obliku trapeza sa ica- ma u koje se udara drvenim batiima cimelije (lat. cimelia) mn. skupocje- nosti, dragocjenosti (npr. stari ruko- pisi neke biblioteke); crkveno blago cimentirati (tal. cimentare) badariti, provjeravati ispravnost (mjera i ute- ga) cimerfarbe (njem. Zimmer, soba, Farbe boja) bljedilo lica karakteristino za osobe koje mnogo borave u zatvore- nim prostorima cimerher (njem. Zimmer soba, Herr go- spodar) podstanar; samac koji sta- nuje u iznajmljenoj sobi; cimerkole- ga sustanar u zajednikoj sobi; dva "cimerhera" jedan prema drugome; krae: cimer cimerman (njem. Zimmermann) tesar, drvodjelja cimet (gr. kinnamonon) fini zain od korice cimetovca, tropskog drveta i- ja je kora bogata eterinim uljem cimetovac (gr. kinnamonon) bot. v. ci- met cimotian (zyme kvas) koji izaziva vre- nje, skisnue cina (lat. Artemisia cina) biljka kojoj cvijet sadri santonin i slui za lijek protiv glistavosti cinabarit 226 cinober cinabarit (gr. kinnabaris) min. ivin sulfid, jedna od rudaa ive, vrlo li- jepe crvene boje cinantropija (gr. kyon gen. kynos pas, anthropos ovjek) med. ludilo u ko- jem ovjek umilja da je pas Cinecitta it. ineita (tal. cine kino, citta grad) velika ureenja za pro- dukciju filmova nedaleko od Rima; pren. bilo koji "filmski grad" cinefakcija (lat. cinis pepeo, facere ui- niti, nainiti) izgaranje, spaljivanje, pretvaranje u pepeo cinegetika (gr. kvnegetikos lovaki, kynegetike) vjetina lovljenja pomo- u pasa, lov cineracija (lat. cineratio) v. cinefakcija cinerarij (lat. cinerarium) posuda u ko- joj se uva pepeo mrtvaca, urna cinerarij (lat. cinis, gen. cineris pepeo) urna, ara u kojoj su stari Rimljani drali pepeo spaljenih pokojnika cinerarija (lat. cinis, gen. cineris pepeo) bot. pepeljuga (biljka krasnica pe- peljaste boje; vrsta glavoika) cingara (gr. kymbalon) zvonce koje se vjea stoci o vrat, mjedenica cingareska (tal. cingaresca) ciganska pjesma cingulum (lat. cingulum) pojas uz sve- eniku odjeu cinici fil. pristae Sokratovog uenika Antistena koji su nauavali da su najvea dobra u ivotu nepostojanje elja, autarkija i vrlina, s posebnim naglaavanjem potrebe za to veom prirodnou; kod kasnijih cinika ovo se nauavanje izvrgnulo u esto be- zono zanemarivanje svih obiaja i vrijednosti, tako da se izraz cinizam moe smatrati tipinim za oznaku ovakvog ponaanja; naziv po gim- naziji Kynosarges u kojoj je Antisten pouavao cinian nepristojan, bezobrazan, bes- tidan, bezoan; usp. cinici cinija (po imenu njem. botaniara Got- tfrieda Zinna) vrtna biljka iz porodice glavoika cinijatrija (gr. kyon gen. kynos pas, iatreia lijeenje) umijee lijeenja pasa, psee lijenitvo cinik ovjek potpuno i podjednako rav- noduan prema dobru i prema zlu; nepristojan, bezoan ovjek; usp. ci- nici cinizam fil. nauavanje cinika; pren. zanemarivanje vanjske pristojnosti, bezobrazluk, bezonost, bestidnost, zajedljivost, zagrienost; odricanje i preziranje svih kulturnih vrijednosti cink (njem. Zink) min. plaviastobijela kovina, element, atomska teina 65,38, redni broj 30, znak Zn cinkati (iz njem. zinken dojavljivati) dojaviti vlastima, optuiti, "otkucati", denuncirati; cinker potkaziva, dou- nik, "tuibaba" cinkograf (njem. Zink, gr. grafo crtam, slikam) onaj koji urezuje slike ili slo- va u cinkove ploe (radi tiskanja) cinkografija (njem. Zink, gr. grafo cr- tam, slikam) urezivanje (nagriza- njem) slika ili slova u cinkove ploe (radi umnoavanja tiskanjem) cinkografirati (njem. Zink, gr. grafo) raditi pomou cinkografije cinkova mast (njem. Zinksalbe) bijela mast koja se upotrebljava za lijee- nje lakih ozljeda koe cinkove legure slitine cinka s drugim kovinama, npr. s bakrom (mesing), s bakrom i niklom (novo srebro), s ko- sitrom (bronca) itd. cinku (ma. csengo) zvonce cinkvajs (njem. cink, weiss bijel) bijela slikarska boja; cinano bjelilo, umjet- ni bijeli slikarski pigment, po sasta- vu cinkov oksid cinkvajs (njem. ZinkvveiB) bijela slikar- ska boja, neotrovna cinober (gr. kinnabaris) min. v. cina- barit cinofil 227 cirkulacijski papiri cinofil (gr. kyon pas, filos ljubitelj) lju- bitelj pasa cinografija (gr. kyon gen. kynos pas, grafo opisujem) opisivanje pasa cinolisa (gr. kyon pas, lyssa bjesnilo) med. psee bjesnilo cinologija (gr. kyon pas, logia) v. kino- logija cinoreksija (gr. kyon pas, orexis te- nja, prohtjev) psea, neutaiva glad cintor (tal. cimitero) prostor oko crkve, crkveno dvorite; groblje Cion (hebr. zijjon) najvii jugozapadni brijeg Jeruzalema s "Davidovim gra- dom" i Salomonovim hramom; Jeru- zalem; pren. Crkva i njezini vjernici; Sion cionist (hebr.) pristaa (ili: pobornik) cionizma cionistiki pokret v. cionizam cionizam (hebr. zijjon) idovski pokret kojem je svrha stvaranje slobodne i samostalne idovske drave u Pale- stini; reorganizaciju ovoga pokreta izveo je 1897. T. Herzl cipa (gr.) opna, koica (na jajetu, na mlijeku), membrana cipal (gr. kefale glava, preko lat. ce- phalus) zool. morska riba, skoac, skakavac ciplar ptica koja se hrani ciplima ciplara mrea za lovljenje cipala ciprinide (lat. Cyprinus carpio aran) zool. mn. ribe nizinskih voda (aran, som, tuka, kara, mrena, keiga, itd.); usp. salmonide ciragra (lat. cirrus kovra, uvojak, gr. agra plijen) med. poljska keka (bolest u krajevima oko Visle) circenzijske igre (lat. circenses) cir- kuske igre kod Rimljana: gladija- torske borbe, borbe sa ivotinjama, natjecanja na konjima i kolima (naj- omiljenija zabava Rimljana); panem et circenses it. panem et circenzes (lat.) "kruha i igara", usklik rimskog naroda da mu se dade hrana i cir- kuske igre, a on vie ne trai (u doba propasti) circinus (lat. circinus estar) med. osip, liaj oko pojasa circulus maior it. cirkulus major (lat.) fizol. veliki optjecaj krvi (kroz cijelo tijelo) circulus minor it. cirkulus minor (lat.) fiziol. manji optjecaj krvi (kroz plua) circulus vitiosus it. cirkulus viciozus (lat.) log. "pogrean krug", pogreka u dokazivanju i zakljuivanju koja nastaje kad se stav koji treba doka- zati uzme kao premisa, tj. kao razlog koji dokazuje, tako da u dokazu ne- dostaje naelo dokaza ciriforman (lat. cirriformis) kovrast cirka (lat. circa) otprilike, oko cirkator (lat. circator) onaj koji obilazi i nadzire katolike samostane cirkl (lat. circulus) 1. krug, krunica; 2. estar (sprava za opisivanje kruga, mjerenje udaljenosti itd.); 3. krug, drutvo cirkon (perz.) min. dragi kamen, ute ili crvenkastosmee boje cirkonij (perz.) kem. element, rijetka kovina, nalazi se u mineralu cirkonu (po emu je i dobio ime), atomska teina 91,22, redni broj 40, znak Zr cirkul (tal. circolo podruje) negdanji naziv (u Dalmaciji) za krug, okruje, podruje, kotar cirkulacija (lat. circulatio) 1. zool. op- tjecanje, krvotok; 2. fin. optjecaj (nov- ca); 3. trg. promet (robe); 4. kolanje, rasprostiranje, kruenje (vijesti, gla- sova i si.) cirkulacijski organi anat. krvne ile, sustav krvnih ila cirkulacijski papiri trg. mjenice, kre- ditna pisma i si. (kao zamjena goto- vog novca za neko vrijeme i bez si- gurne podloge koja bi jamila njiho- vu isplatu) cirkular 228 cirusi cirkular (lat. circulare) 1. slubeno pi- smo koje se alje veem broju osoba i ustanova s istim sadrajem, okru- nica; 2. teh. beskrajna, kruna pila cirkularan (lat. circularis) kruni, u ob- liku kruga, koji se kree u krugu; koji ima osobinu cirkulara 1. cirkularna nota pismo koje neka vlada alje stranim vladama i u kojem iz- lae svoja stajalita i odluke o ne- kom aktualnom politikom pitanju cirkulirati (lat. circulare) 1. kruiti, tei, optjecati; 2. ii od ruke do ruke, biti u optjecaju, biti u teaju; 3. ko- lati, pronositi se (glas); 4. kem. po- novno destilirati cirkulus (lat. circulus) krug, krunica, kruna linija, kruna putanja cirkum (lat. circum) prijei, oko, okolo, unaokolo (u mnogim sloenicama) cirkumcizija (lat. circumcidere obre- zati) obrezanje (kod idova i musli- mana); usp. sunet cirkumferencija (lat. circumferentia) obujam, opseg, periferija cirkumfleks (lat. circumlfexus) gram. dug naglasak cirkumgestacija (lat. circumgestatio noenje okolo) kod katolika: noenje hostije u monstranci; usp. monstran- ca cirkumgiracija (lat. circum, gyrus krug) vijuganje; med. vrtoglavica cirkumligatura (lat. circumligatura) med. panjolska ogrlica = parafimo- za cirkumlokucija (lat. circumlocutio) ret. opirno opisivanje, = parafraza cirkumluvija (lat. circumluvio) geol. optjecanje, tj. odvajanje jednog ko- mada zemlje zbog prodiranja rijene vode i stvaranje otoka cirkummediteranski (lat. circum na- okolo, Mediteran) koji se nalazi oko Sredozemnog mora, sredozemni cirkumpolarne zvijezde astr. zvijez- de koje ne silaze s vidika jer se okreu u blizini zvijezde Sjevernja- e cirkumskripcija (lat. circumscriptio) opisivanje; ograniavanje, zatvaranje u odredene granice; ret. opisivanje rijeima, stvaranje razdoblja cirkumskripcijska bula papinska bu- la kojoj je cilj ureivanje prilika Katolike crkve u nekatolikim zem- ljama cirkumspektivan (lat. circumspicere ogledavati se) koji se ogledava oko sebe cirkumstancija (lat. circumstare sta- jati uokolo) okolnost, stjecaj dogaa- ja cirkumvalacija (lat. circumvallatio) voj. opkopavanje, opkop (napravljen od bedema ili rovova) cirkus (lat. circus, gr. kirkos krug) 1. kod Rimljana: duguljasto-okruglo tr- kalite za konje i kola u kojem su prireivane circenzijske igre; 2. da- nas: okruglo mjesto s amfiteatralnim sjedalima za artistike i si. izvedbe (obino pod atorom) cirokumulusi (lat. cirrocumulus) mn. meteor, oblaci koje ine slojevi snje- nobijelih kuglica, u nizovima ili kao stada bijelih ovaca cirostratusi (lat. cirrostratus) mn. meteor, oblaci u obliku tankog, bjeli- astog i prozirnog vela ciroza (gr. kirros ut, boje limuna) med. ciroza jetara bolest praena um- noavanjem jetrenog vezivnog tkiva koje ovrsne i pokazuje jaku uka- stu boju (posljedica kroninog alko- holizma, sifilisa i dr.) cirozan (lat. cirrus kovrava kosa, uvo- jak, cirrosus) kovrast cirusi (lat. cirrus kovra, uvojak) mn. meteor, ovja vuna, paperjasti obla- ci, sastavljeni od ledenih iglica, pot- puno bijeli; pri lijepom vremenu, ako barometar pada, nagovjetavaju skoru kiu cis 229 citrin cis (lat.) 1. s ove strane (za prostor); za (za vrijeme) cis (lat.) 2. glaz. ton C povien za pola tona cisalpinski (lat. cis-alpinus) koji lei s ove strane Alpa cisoida (gr. kissos brljan, eidos lik) vrsta krivulje (treeg stupnja) u geo- metriji cista (gr. kystis mjehur) med. vrsta u- pljikaste izrasline ispunjene teku- inom ili kaastim sadrajem, okru- gla poput kugle (za razliku od dru- gih tvrdih izraslina) cistektomija (gr. kystis mjehur, tem- no reem) operativno uklanjanje ne- ke ciste cistercit pripadnik jednog ogranka benediktinskog reda (ime po opatiji Citeaux, lat. Cistertium, u Burgun- diji) cisterna (lat. cisterna) 1. bunar za skupljanje kinice (osobito u bezvod- nim krajevima); 2. posebni vagon za prijevoz benzina, ulja, petroleja i dr. cistitis (gr. kystis mokrani mjehur) med. akutna ili kronina upala mo- kranog mjehura cistoskopija (gr. kystis mokrani mje- hur, skopeo gledam, promatram) med. pregled ciste cistoskopom cistotomija (gr. kystis, temno reem) med. operativno otvaranje mokra- nog mjehura ili koje druge ciste citacija (lat. citatio) navoenje, navod (citata); prav. poziv pred sud citadela (tal. cittadella) fort. mala utvr- da koja se nalazi u veoj i slui kao glavna utvrena toka cjelokupnog utvrenja; tvrava za obranu grada citara v. citra; Cithara octochorda it. citara oktokorda (lat. osmerostruna) katolika crkvena pjesmarica prvi put objavljena u 18. st., sadri latin- ske i hrvatske pjesme za osam raz- liitih prigoda (odatle joj i ime) citat (lat. citatum) 1. navod, mjesto do- slovno navedeno iz neke knjige ili spisa, s navodnim znacima i tonim navoenjem izvora citat (lat. citatus) 2. prav. onaj koji je pozvan pred sud citator (lat. citator) 1. prav. onaj koji poziva sudu; 2. navoditelj citata citirati (lat. citare) 1. prav. pozvati pred sud; 2. doslovno, tono navesti ije rijei ili mjesto iz nekog djela citius, altius, fortius it. cicijus, alci- jus, forcijus (lat.) bre, vie, hrabrije (geslo dananjih Olimpijskih igara) citoblast (gr. kytos uplje tijelo, omot, blastema klica, izdanak) bot. jezgra, hladetinasta tvar iz koje se razvija biljno stanino tkivo citogonija (gr. kytos uplje tijelo, go- ne raanje) biol. razmnoavanje pu- tem pojedinanih stanica citologija (gr. kytos uplje tijelo, logia znanost) dio biologije koji se bavi pro- uavanjem stanice citometar (lat. citus brz, gr. metron mjera) sprava za mjerenje brzine, brzinomjer citoplazma (gr. kytos uplje tijelo, omot, plasma tvorevina) bot. prozir- na sluzava tekuina koja struji u stanici, jedna od najvanijih tvari u prirodi jer o njoj, zajedno s jezgrom, ovise pojave ivota citostoma (gr. kytos upljina, stoma usta) biol. ue stanice citotoksian (gr. kytos uplje tijelo, toxikos otrovan) med. koji unitava stanice; citotoksina mo svojstvo imunih krvnih seruma da unitava- ju stanice (eritrocite, leukocite i dr.) citra (gr. kithara) glaz. veoma stari iani instrument na kojem se tonovi proizvode metalnim prstenom citrat (gr. kitron, lat. citrus limun) kem. sol limunske kiseline citrin (gr. kitron limun) vitamin P, uvjetuje normalnu propustljivost kapilara; kremen ute (limunove) citroen 230 clavus oculi citroen it. sitroen (fr.) poznata fran- cuska marka automobila (prema Andreu Citroenu, "kralju automobi- la" u Francuskoj) citrona (gr. kitron limun, lat. citrus) bot. limun (drvo i plod) citronat (lat. citrus limun) nezrela, jo zelena ueerena limunova kora citrusi (lat. citrus od gr. kitron limun) drvee i grmlje s trajnozelenim li- em i mirisnim cvjetovima; plodovi njihovi imaju koru koja sadri ete- rina ulja i sonu jezgru (u citruse spadaju: narane, limuni, mandari- ne itd.) city it. siti (engl.) grad; osobito: dio Londona kao bankarsko i trgovako sredite (the City) civil (lat. civilis graanski) 1. graan- stvo, graanski stale (za razliku od vojnikog, militera); 2. graansko odijelo; ii u civilu ii u graanskom odijelu civil (lat. civis graanin) 1. graanin (za razliku od vojnika); 2. nastavnik graanskog (civilnog), posebno rim- skog prava (za razliku od kanonista i kriminalista); 3. sudac koji sudi u graanskim sporovima civilan (lat. civilis) graanski; uglaen, uljudan, uljuen, pristojan; prav. pri- vatnopravni civiliter mortuus (lat. civiliter mortu- us) prav. graanski mrtav, progla- en umrlim, koji se smatra mrtvim iako je iv, tj. bez graanskih prava civilizacija (lat. civilisatio) stupanj kul- ture koji dolazi nakon barbarstva i na kojem se, malo-pomalo, ovjek pri- vikava ivljenju u skladnoj zajednici sa svojim blinjima; prosvijeenost, kolovanost, uljuenost, drutvena usklaenost civilizirati (lat. civilisare) provesti ci- vilizaciju; kolovati, uiniti uglae- nim, uljuditi, uljuivati, uiniti ko- ga skladnim lanom ljudskog dru- tva civilna lista (engl. civil list) stavka u dravnom proraunu koja se svake godine isplauje vladaru radi uzdr- avanja njega i njegovog dvora civilna sluba (lat. civilis) graanska sluba, sluba u graanstvu civilni brak graanski brak, brak koji se sklapa pred dravnim vlastima civilno pravo graansko pravo civis (lat.) graanin; civis academicus it. civis akademikus (lat.) akadem- ski graanin, student sveuilita civitet (lat.) graansko pravo cizeler (fr. ciseleur) reza kovine, kovi- norezbar cizelirati (fr. ciseler) fino, umjetniki dotjerivati povrinu iskovanih pred- meta tako da budu glatki; u metal- nu plou i staklo finim malim dlije- tom urezivati razne figure i ukrase cizelirati (fr. ciseler, tal. cesello, lat. caedere rezati) dlijetom oklesati, dli- jetom otesati; kiparske radove izlje- vene u kovini dlijetom umjetniki po- praviti i ukrasiti; prid. cizeliran clairvoyance it. klervoajans (fr.) vido- vitost, sposobnost predvianja, vidov- njatvo clandestina possessio it. klandesti- na posesio (lat.) prav. imovina do ko- je je netko doao potajno clandestina sponsalia (lat.) mn. prav. potajni zarunici clandestinum coniugium it. klande- stinum konjugijum (lat.) prav. potaj- ni brak clarissimus it. klarisimus (lat.) "naj- slavniji", Visost, Svjetlost (grof. ti- tula) clavus hystericus it. klavus histeri- kus (lat.) med. estok bol samo na jednom mjestu glave clavus oculi it. klavus okuli (lat.) med. ispadnutost arenice (oka) kroz otek- linu na ronici clavus pedis 231 comodamente clavus pedis it. klavus pedis (lat.) med. ulj na nozi, kurje oko clearing-house it. kliring-haus (engl.) ustanova u kojoj bankari izmiruju svoja potraivanja (mjenina, ekov- na i dr.); prva ovakva ustanova osno- vana je 1775. u Londonu climb it. klajmb (engl. climb "pe- njanje", "uspon") vrsta drutvenog plesa (plee se u parovima uz beat- glazbu; partneri ispruaju ruke jed- no prema drugome i trljaju se no- sevima "na mongolski nain", zatim se okrenu jedno prema drugom lei- ma i tako zavravaju ples) clog it. klog (engl. clog "drvena cipela, cokula") irski narodni ples s udara- njem nogu o pod (iz njega se razvio step coca-cola it. koka-kola (engl.) osvje- avajue pie od razliitih biljnih ekstrakta s dodatkom neznatne ko- liine kofeina Code Napoleon it. Kod Napoleon (fr.) francuski graanski zakonik koji je tako nazvan po tome to je izraen pod predsjednitvom Napoleona 1. i objavljen 1804. codex chartaceus it. kodeks karta- ceus (lat.) stari rukopis napisan na papiru codex manuscriptus it. kodeks ma- nuskriptus (lat.) djelo u rukopisu, osobito: stari rukopis cogito, ergo sum it. kogito, ergo sum (lat.) fil. mislim, dakle postojim (os- novno naelo Descartesove filozofi- je) coitus animalium it, koitus anima- lijum (lat.) parenje ivotinja cokule (tal. zoccolo) mn. teke i vrste kone cipele, osobito vojnike col (njem. zoll) starija mjera za duinu: palac = 1/10 ili 1/12 stope = oko 2,5 cm cold-cream it. kold-krim (engl.) bijela pomada za omekavanje koe coll arco it. kol aro (tal.) glaz. gudalom (svirati) colla parte it. kola parte (tal.) glaz. oznaka za pratee glasove da se us- mjeravaju prema glavnom glasu collegium medicum it. kolegijum medikum (lat.) zdravstveno vijee, sanitetsko vijee collegium privatissimum it. kole- gijum privatisimum (lat.) plaeno predavanje samo za ogranien broj sluatelja collegium privatum it. kolegijum pri- vatum (lat.) posebno predavanje ko- je sluatelji plaaju collegium publicum it. kolegijum publikum (lat.) javno besplatno pre- davanje collegium sacrum (lat.) sveti sabor, sabor kardinala u Rimu coltok (njem. Zoll-stock) drveni metar na sklapanje; metar na kojem su oznaeni coli (palci); palano mjerilo come prima it. kome prima (tal.) glaz. kao prije, kao gore come sopra it. kome sopra (tal.) glaz. v. come prima come sta it. kome sta (tal.) glaz. kako jest, bez svojevoljnog ukraavanja comedie a tiroir it. komedi a tiroar (fr.) aljivo kaz. djelo s nepovezanim scenama Comedie francaise it. Komedi fransez (fr.) Francuska komedija, pariko kazalite koje prikazuje poglavito klasina djela comme ci, comme 9a it. kom si, kom sa (fr.) i ovako i onako, svakojako comme il faut it. kom il fo (fr.) uzorno, valjano, primjerno, ba kako treba, kao to prilii; otmjenost communicatio idiomatum it. komu- nikacio idiomatum (lat.) teol. sjedi- njenost boanskih i ljudskih svoj- stava u Isusu Kristu comodamente it. komodamente (tal.) glaz. v. comodo comodetto 232 consignatio bonorum comodetto it. komodeto (tal.) glaz. v. comodo comodo it. komodo (tal.) glaz. udobno, umjereno compiacevole it. kompijaevole (tal.) glaz. ljupko, dopadljivo complices delicti it. komplices delik- ti (lat.) mn. prav. v. komplici composto it. komposto (tal.) glaz. sloeno con allegrezza it. kon alegreca (tal.) glaz. sa ivou, ivahno, s veselo- u con amarezza it. kon amareca (tal.) glaz. s gorinom, tuno con amore it. kon amore (tal.) glaz. s ljubavlju, radosno, sa zadovoljstvom con anima it. kon anima (tal.) glaz. s izrazom punim due con brio it. kon brio (tal.) glaz. ivah- no, burno, vatreno con diligenza it. kon dilidenca (tal.) glaz. paljivo, briljivo con dolcezza it. kon doleca (tal.) glaz. ljupko, umilno, slatko con dolore it. kon dolore (tal.) glaz. s bolom, tuno, alosno con espressione it. kon espresione (tal.) glaz. izraajno con fuoco it. kon fuoko (tal.) glaz. va- treno, sa arom, ivahno con gravita it. kon gravita (tal.) glaz. dostojanstveno, s dostojanstvom con grazia it. kon gracija (tal.) glaz. ljupko, umilno con moto it. kon moto (tal.) glaz. v. pod motus con osservanza it. kon oservanca (tal.) glaz. s panjom, paljivo con passione it. kon pasione (tal.) glaz. strasno, strastveno, s uzbue- njem con suono pieno it. kon suono pjeno (tal.) glaz. punim tonom con tenerezza it. kon tenereca (tal.) glaz. s njenou, njeno, dirljivo con variazioni it. kon varijacioni (tal.) glaz. s varijacijom, s djelominim od- stupanjima od glavne teme con vigore it. kon vigore (tal.) glaz. krjepko, ivahno, snano, izraajno con vivezza it. kon viveca (tal.) glaz. ivahno, ivo concertino it. konertino (tal.) glaz. manje glazbeno djelo, obino s jed- nim do tri samostalna stavka concurrentiae clausula it. konkuren- cije klauzula (lat.) trg. prav. pogod- ba kojom se slubenik (npr. trgova- ki pomonik) ograniava, u korist svoga nekadanjeg poslodavca, u svom privrednom radu concursus creditorum it. konkurzus kreditorum (lat.) v. pod konkurs conditio sine qua non it. kondicio sine kva non (lat.) uvjet bez kojega se neto ne moe zamisliti ili izvri- ti, tj. neophodan, nuan, apsolutan uvjet confer it. konfer (lat.) usporedi (upu- ivanje na neko mjesto u knjizi); upo- trebljava se obino u skraenom ob- liku: cf.; usp. konferatur conferatur (lat.) neka se usporedi Confiteor it. Konfiteor (lat.) "ispovije- dam se"; pokajna molitva u katoli- kom bogosluju; pren. pokajanje consecutio temporum it. konsekucio temporum (lat.) gram. vremenski sli- jed, pravilno slaganje vremena u re- enici consensus gentium it. konsenzus gencijum (lat.) teol. suglasnost svih naroda u pogledu vjerovanja u po- stojanje boanstva (uzima se esto kao dokaz za postojanje Boga) consignatio bonorum it. konsigna- cio bonorum (lat.) prav. sudski popis imovine (npr. nakon smrti onoga koji umre bez oporuke, kod javnih pro- daja, u sluaju bijega nekog prije- stupnika); simbolino oduzimanje imovine consilium abeundi 233 corona consilium abeundi it. konzilijum abe- undi (lat.) savjet aku da napusti kolu (zbog slabog uenja ili pona- anja), neto blaa vrsta relegacije consilium medicum it. konzilijum medikum (lat.) lijeniki savjet, li- jeniko miljenje consortes litis it. konsortes litis (lat.) mn. prav. drugovi pred sudom, svi koji pred sudom zajedniki zastupa- ju isto pravo constitutum possessorium it. kon- stitutum posesorijum (lat.) prav. je- dan od naina stjecanja vlasnitva u pokretnim stvarima bez stvarne pre- daje, tj. tako da ta stvar i dalje osta- ne kod prijanjeg vlasnika u upora- bi contano it. kontano (tal.) glaz. brojte, tj. pravite stanku (u partituri kod onih glasova koji kasnije poinju) continuet it. kontinuet (lat.) med. ne- ka nastavi (bolesnik upotrebljavati lijek) continuetur it. kontinuetur (lat.) med. neka se nastavi (uzimanje lijeka) continuo it. kontinuo (tal.) glaz. bez prekidanja conto a meta it. konto a meta (tal.) konto o poslovima na zajedniki ra- un, tj. na dijeljenje gubitka i dobitka conto corrente it. konto korente (tal.) trg. tekui raun, tj. kad banke, tr- govci i industrijalci otvaraju jedan drugom mjenini ili akceptni kredit ili raun (konto), pa na temelju toga kredita meusobno posluju contractus socidae it. kontraktus so- cide (lat.) prav. v. socida contradictio in adjecto it. kontra- dikcio in adjekto (lat.) log. proturje- nost u pridanome, npr. etvorokutan krug, drveno eljezo, hladna vatra itd. contradictio symptomatum it. kon- tradikcio simptomatum (lat.) med. proturjenost znakova bolesti copo (tal. zoppo) sakato, kljasto; alla zoppa it. ala copa (tal.) glaz. neje- dnako copy-right it. kopi-rajt (engl.) uobia- jena formula za zatitu autorskog i izdavakog prava copy-right bili it. kopi-rajt bil (engl.) zakon o autorskom i izdavakom pra- vu coque! it. kokve (lat. coquere, coque) farm. kuhaj! (na receptima) coram populo it. koram populo (lat.) v. koram publiko coram publico it. koram publiko (lat.) pred skupljenim narodom, pred cije- lim svijetom, javno i otvoreno eorned beef it. kornd bif (engl.) uso- ljena govedina konzervirana u lime- nim kutijama (konzerva) oro pieno it. koro pjeno (tal.) glaz. pun zbor, potpun zbor corona it. korona (lat.) vijenac; corona castrensis it. korona kastrenzis (lat.) taborski vijenac (dobivao gaje vojnik koji je borei se prvi uao u neprija- teljski tabor); corona ciuica it. koro- na civika (lat.) graanski vijenac, od- likovanje vojniku koji je u boju spa- sio ivot rimskom graaninu; corona muralis it. korona muralis (lat.) zid- ni vijenac, odlikovanje vojniku koji se prvi popeo na zid neprijateljske utvrde; corona navali it. korona na- vali (lat.) brodski vijenac, dobivao ga je vojnik koji je prvi stupio na neprijateljski brod; corona obsidio- nalis it. korona obsidionalis (lat.) opsadni vijenac, dobivao gaje vojsko- voa koji je oslobodio grad od opsa- de; corona vallaris it. korona valaris (lat.) nasipni vijenac, dobivao ga je vojnik koji se prvi popeo na nepri- jateljski nasip; corona triumphalis it. korona trijumfalis (lat.) dobivao je vojskovoa kojemu je bilo dopu- teno da slavi trijumf; ovaj posljed- nji vijenac bio je prvotno od svjeeg Corona borealis 234 cucla lovorova lia a kasnije od zlata, dok su ostali vijenci bili od neke druge kovine, a predstavljali su npr. utvrd- ni zid, valove itd. Corona borealis it. Korona borealis (lat.) Sjeverna kruna, zvijee na sje- vernoj nebeskoj polutki (najsjajnija zvijezda Gemma) corona Veneris it. korona Veneris (lat.) med. "Venerin vijenac", sifilisne ospice po elu corps de logis it. kor d'loi (fr.) arh. srednji glavni dio palae ili dvorca corps diplomatique it. kor diploma- tik (fr.) svi predstavnici stranih dr- ava u nekoj dravi, diplomatski zbor, diplomatsko tijelo corpus delicti it. korpus delikti (lat.) prav. predmet koji dokazuje krivnju, tj. orue kojim je djelo izvreno ili objekt nad kojim je izvreno corpus Domini it. korpus Domini (lat.) u Kat. crkvi: tijelo Gospodnje (Kristovo); priesna hostija kao tije- lo Kristovo; Tijelovo (blagdan) Corpus juri canonici it. Korpus ju- ri kanonici (lat.) zbirka pravnih iz- vora kanonskog prava Corpus juri civilis it. Korpus juri civilis (lat.) zbirka Justinijanovih pravnih knjiga Corpus juri it. Korpus juri (lat.) zbornik prava, knjiga cjelokupnog rimskog prava: zbirka rimskog pra- va koju je u VI. st. priredio car Ju- stinijan, no koja je tek u XVI. st. dobila ovaj naziv corpus vile it. korpus vile (lat.) v. pod vilis Cos-b astronomski laboratorij europ- skih zemalja u kojem se prouavaju gama-zrake iz galaktikih i drugih visoko radioaktivnih izvora (lansiran je poetkom kolovoza 1975.) Cosa nostra it. Koza nostra tal. (tal. Cosa nostra "naa stvar") poznata ta- lijanska gangsterska organizacija mafije u SAD-u Cosmati (tal. iz gr. kosmeo kitim) ta- lijanski umjetnici u 1214. st., ija se djela temelje na dekorativnosti i ukraavanju crepitatio vesicularis it. krepitacio vezikularis (lat.) med. kripanje u pr- sima koje se uje pri udisanju zraka crepitus ventris it. krepitus ventris (lat.) med. ujno, glasno putanje vje- trova iz trbuha (kroz crijeva) crescendo it. kreendo (tal.) glaz. sve jae, pojaavajui jainu tona cretio it. kreio (lat.) prav. izjava pred sudom i svjedocima o primanju ne- kog nasljedstva crimen laesae majestatis it. krimen lese majestatis (lat.) prav. uvreda ve- lianstva; zloin prema dravi, vele- izdaja Croata it. Kroata (lat.) Hrvat Croatia it. Kroacija (lat.) Hrvatska; ime Croatia dano je jednom planeto- idu otkrivenom 3. oujka 1906. na njemakoj zvjezdarnici Konigsstuhl- Heidelberg; v. i Kroacija croix d'honneur it. kroa d'oner (fr.) francuski orden: kri legije asti crown it. kraun (engl.) kruna, engleski srebrni novac od 5 ilinga cruciferae it. krucifere (lat.) mn. bot. biljke krstaice, pripadaju porodici zeljastih dvosupnica crustacea it. krustaceja (lat.) mn. zool. razred lankonoaca, rakovi, ljuska- ri cuba libra (p.) popularni panjolski napitak (koka kola mijeana s nekim alkoholima) cubok (njem. Zuwage) dodatak, obino kosti ili loije meso, koji mesar stav- lja na vagu uz meso koje muterija trai; privaga cucla (njem.) sisa, duda, gumena sisalj- ka, "varalica", gumeni ili plastini predmet u obliku sise i si. cug 235 cvika cug (njem. Zug) 1. vlak, eljeznica; 2. povorka; 3. gutljaj; 4. propuh; 5. vrsta velike udice za lov somova; 6. voj. vod cugati (njem. Zug) piti, pijuckati cugeher (njem. Zugehor) pribor za odi- jelo (podstava, konac, gumbi i dr.) cugalter (njem. Zug vuenje, Schalter) elektrini prekida na poteg; potez- na sklopka cukar (njem. Zucker) eer cukati (njem. zucken) vui, trgati cukerkrankhajt (njem. Zucker eer, Krankheit bolest) eerna bolest cukervaser (njem. Zucker eer, Was- ser voda) zaeerena voda cuketo (tal. zuchetto) crvena kardinal- ska kapica culicidae it. kulicide (lat.) mn. zool. komari culpa lata it. kulpa lata (lat.) prav. iroka, tj. teka krivnja culpa levis it. kulpa levis (lat.) prav. laka, mala krivnja culpa levissima it. kulpa levisima (lat.) prav. veoma laka, posve mala krivnja cum grano salis it. kum grano salis (lat.) v. pod granum salis cum laude it. kum laude (lat.) s po- hvalom, pohvalno, odlino (u ocjenji- vanju uspjeha na ispitima) cum reservatione it. kum rezerva- cione (lat.) s iznimkom, uz ogradu, osim Cung-li-jamen (kin.) kinesko Ministar- stvo vanjskih poslova cuprum it. kuprum (lat.) min. bakar Curia romana it. Kurija romana (lat.) Rimska kurija, papin dvor u Rimu (sredinje tijelo u upravi Katolike crkve) curihtati (njem. zurichten) spremiti, dotjerati, dogotoviti curik (njem. zuriick) natrag (izraz uo- biajen kod koijaa kad ele da ko- nji povuku natrag) curiktos (njem. zuriick natrag, Stoss udarac) udarac lopte u nogometu ta- ko da je igra usmjeri natrag (iza sebe, a preko sebe) curriculum vitae it. kurikulum vite (lat.) tijek ivota, ivotopis custodia honesta it. kustodija ho- nesta (lat.) prav. zatvor koji ne liava asti (osobito za manje politike pri- jestupe) cunajder (njem. Zuschneider) kroja (pomoni) cupajz (njem. Zuspeise) dodatak uz glavno jelo, sporedno jelo, varivo cutendig (njem. zustandig) zaviajan cuzamentos (njem. Zusammenstoss) sukob, sudar cvajakter (njem. zwei dva, Akt in) kazalina igra u dva ina; dvoinka cvajer (njem. Zweier) dvojka, znak bro- ja dva ili neki predmet druge kate- gorije (npr. brano) cvajzicer (njem. zwei dva, Sitz sjedalo) vozilo, kola, saonice, zrakoplov i si. sa dva sjedala; dvosjed cvancig (njem. zwanzig) dvadeset (obi- no kao figura u kartakoj igri "nap- sl", kad igra ima kralja i damu iste boje); usp. fircig cvancik (njem. zwanzig) nekadanji novac od dvadeset krajcara cvebe (ar. zabib, tal. zibibbo) mn. suho groe, groice; rozine cveknknedli (njem. Zwetschke ljiva) mn. okruglice, "knedli" sa ljivama cvergl (njem. Zerge) patuljak; zool. vr- sta sitne ribe, tzv. ameriki somi cvibak (njem. Zvvieback) kruh dvaput peen, dvopek; biskvit cviblsos (njem. Zwiebel crveni luk, fr. sauce umak) umak od crvena luka cviglijanizam v. cvinglijanci cvik (njem. Zwick) vrsta kartake igre; igra "mlin" cvika (njem. cvikl klin); obino u frazi: zabiti cviku podvaliti kome, nasama- riti koga i si. cvikati 236 Cyrano de Bergerac cvikati (njem. zvvicken) buiti, bue- njem ponititi (kartu, ulaznicu) cvikcange (njem. zwicken tipati, Zan- ge klijeta) vrsta osobitih klijeta sa iljastim tipaljkama cviker (njem. Zwicker) naoale koje se dre na nosu pomou tipaljke, bez noica cviki-pusa (njem. zvvicken tipati, "pu- sa" poljubac) poljubac pri kojemu se cjelivana osoba utine za obraz cvikl (njem. Zvvickel) klin, uklinak, umetak (izraz osobito uobiajen kod krojaa, kad treba proiriti hlae ili si. umetkom u obliku klina) cvilih (lat. bilih dvonitni, od dvije ice, njem. Zwillich) dvonitka (jako i gu- sto laneno, kudjeljno i pamuno plat- no) cviling (njem. Zwilling) blizanac, jedno od blizanadi; usp. triling cvinglijanci pristae cvinglijanizma, nauavanja vjerskog reformatora Ul- richa Zwinglija (14841531) Cyrano de Bergerac it. Sirano d' Ber- erak (fr.) francuski prozni i dram- ski pisac (pravim imenom Hector Sa- vinien, 16191655); njegov je lik ne- oromantiki idealiziran u istoimenoj drami Edmonda Rostanda V c , etvrto slovo hrvatske latinice a-a-a (cha-cha-cha) latinskoameri- ki drutveni ples u 4/4 taktu; plee se u paru, partneri se ne dre, ali se kredu po tono odreenoj shemi ko- raka; pijani a-a-a varijacija spo- menutog plesa, imitacija (koracima i pokretima) pijanog svijeta (gubljenje ravnotee) abuk (tur.) brzo ador (perz.-tur.) v. ator aga (atr.) ples air (tur. ajyr) livada, poljana, trav- njak, panjak, dolina ajka (rus. aika, ma. sajka) lak i brz amac na Dunavu i Dnjestru (sluio i kao ratni amac); ajka akarita (p. chacarita) divovski inkvi- zicijski poar zabranjenih knjiga (proveo argentinski katoliki kler) akija (tur. aki) depni noi, perorez akija (ma. csaklya) motka sa eljez- nom kukom za privlaenje udaljenih predmeta; motka uz koju se penje loza, grah i si. akmak (tur.) kresivo, ognjilo akov (ma. csako) kona vojnika ka- pa, eir s remenom ispod brade akra (p. chacra) seljaka koliba, se- oska kuda u Junoj Americi akire (tur.) hlae algija (tur. algi) glazbalo, glazbeni in- strument; svirka, sviranje; ansambl od tri sviraa (melodijski instrument i udaraljke) alma (tur.) bijeli platneni ovoj oko fesa kod muslimana; zaviti almu pren. poturiti se, prijei na islamsku vje- ru am (tur.) 1. bor, jela, smreka; 2. amac od jelovine ama tur. (kjamis) gornja enska halji- na (drugo je ama dosada) amac (tur.) v. am 2. anak (tur.) drvena zdjela anara vrsta kornjae ang (kin.) kineska mjera za duinu, = 3,183,58 m ankir (fr. chancre) ir uope (obino se upotrebljava u vezi meki odnosno tvrdi ankir) opasna spolna bolest antra (tur.) putnika torbica antrati (tur.) cendrati, angrizati, pri- govarati, gunati apetoni (p. chapetonis) novi europ- ski doseljenici u prijanjim panjol- skim pokrajinama Latinske Ameri- ke (za razliku od kreolaca koji su roeni u Latinskoj Americi) apka (polj. csapka) etvrtasta ulanska kapa; poljska narodna kapa apkun (tur.) konj sa sitnim i brzim hodom, ravan konj (koji istodobna die obje desne pa obje lijeve noge); pren. vragolan, nestako apljan (tal. cipllina) bot. poriluk aptija (tur.) svileni rubac ' a r ma. csarda) krma na pusti u Maarsko 1 ' ardak (tur.) zarada drvena ili zidan* ili na stupovima s (izboenim) drve- nim gornjim katom; gornji t ili katovi u takve zgrade; spremite 7~ kukuruz; straarska kula arda 238 embalo arda (ma. csardas) maarski narod- ni ples u 2/4 taktu, ispoetka lagan, pa sve ivlji i burniji arka (rus.) 1. ruska mjera za tekuinu = 0,132 1 arka (perz.) 2. pukaranje izmeu prednjih, istaknutih dijelova vojnih postrojbi radi izazivanja i uznemira- vanja neprijatelja ili kao poinjanje ozbiljnije borbe arka (perz.-tur.) vojnik na prednjem poloaju, onaj koji zapoinje arke arlston (engl. charleston) ameriki sa- lonski ples u 2/4 ili 4/4 taktu arija (perz. ehar su, tur. aru) 1. trnica, sajam; 2. poslovni, trgova- ki dio grada; 3. trgovaki stale; pren. javno mnijenje, neobavijete- ni, nestrunjaci, npr. "arija pria" arter (engl. charter) povelja, isprava, dokument; ugovor; pravo, povlasti- ca; ugovor o najmu broda ili zrako- plova artirati (engl. charter) povlastiti, po- vlativati; dati brod ili zrakoplov pod zakup artisti (engl. charter) mn. pristae i pobornici artizma u Engleskoj artizam (engl. charter povelja) poli- tiki i socijalni pokret engleskih rad- nika (18361848) protiv aristokra- cije, velikog posjeda i kapitala; borio se za iroke demokratske slobode, osobito za ope pravo glasa i tajno glasovanje arug (tur. aryk) opanak astuka (rus.) narodna pjesma ved- roga karaktera, kratka pjesmica (obino etiri stiha), poskoica atija (tur. ati) rubac, koprena, veo, prekriva atma (tur.) pleter, preplet; kua od da- saka i brvana au (tur. avu) doasniki in u tur- skoj vojsci; debeli svat (koji zbija a- le u svatovima); opinski podvornik u Dalmaciji; usp. alaj-au eb-brava vrsta brave sa 5 do 7 zatva- raa od kojih se svaki treba dignuti na svoje mjesto kako bi se brava otvorila (nazvana po pronalazau, en- gleskom mehaniaru Chubbu) ehizam eki izraz u nekom drugom jeziku; usp. bohemizam ek (engl. cheque, check) 1. bank. ban- kovna uputnica, isprava kojom osoba koja je deponirala odreenu svotu novca kod druge osobe daje ovoj na- log da isplati nekoj treoj osobi ili donositelju svotu koja je na toj ispr- avi oznaena; 2. platno s plavim ili plavim i bijelim kvadratima ili pru- gama, mornarsko platno eka (rus.) kratica za "rezviajnaja komissija" ("Izvanredna komisija") osnovana u Rusiji nakon Oktobarske revolucije, reorganizirana u veljai 1922. kao dravna politika uprava GPU, kasnije NKVD eki (tur.) kladivac, kladivo, bat; jedna od triju slunih koica u srednjem uhu ekmede (tur.) kutija s ladicom (slui kao drvena kasa) ekrdak (tur. ekirdek kotica) ogrizak voke (s koticama) ekrk (tur. ikrik) kota, kotur, vitlo (za dizanje uvis izvlaenjem) elebija (tur. alab, eleb) gospodin, li- jepo odgojen ovjek; takoer: mladi gospodin, gospodii elenka (tur. elenk) nakit u obliku per- janice, srebrne, rjee zlatne, privr- en na kalpaku ili almi (odlikova- nje za posjeenu neprijateljsku gla- vu); nakit na kapi; glava (atr.) elesta (tal. celesta) vrsta glasovira s nizom metalnih ploica koje daju vr- lo lijepe tonove (etiri oktave) elik (perz.) kovko eljezo, nado, ocal elist (tal. cello) glaz. v. violonelist elo (tal. cello) glaz. v. violonelo embalo (tal. embalo) glaz. iani in- strument u obliku trapeza, svira se ember 239 inele udaranjem u icu pomou dvaju ekia ember (tur. ember) veo muslimanskih ena; veliki rubac koji pokriva glavu i elo do oiju (nosi se uz feredu); platno, ifon; obru, uplje kolo empres (lat. cyparissus) rod crnogo- rinog drvea iz porodice empresov- ki (vrlo pravilno razgranjeni grmovi ili stabla) eng (kin.) kineski puhaki instrument s cijevima raznih veliina i zakriv- ljenom trubom u koju svira pue engija (tur. engi) plesaica i pjeva- ica; usp. oek ereviki (rus.) mn. male enske cipele erga (tur. erge) mali ator, osobito ciganski eri-brendi (engl. cherry-brandy) rakija od treanja, trenjevaa ervonci (rus.) mn. "crvenjaci"; ruske novanice sa zlatnim pokriem koje je 1923. g. uvela sovjetska vlada (je- dan ervonec = 10 zlatnih rubalja) esma (tur. eme) kladenac, zdenac, bunar; izvor iz kojega voda tee na cijev (drugo je esma) ester-sir (engl. chester) vrsta odlinog engleskog sira, nazvanog po engl. gradu Chesteru eagija (tur. kaagy, s naim esati) esalo; limena etka za timarenje ko- nja i krava etverik (rus., sanskr. tschatur, lat. quattuor) mjera za ito u Rusiji = 26,24 1 evra (tur. evre) etverokutni rubac iz- vezen srebrnim nitima, vjenani dar i (kin.) 1. kineska mjera za duinu: stopa = 0,318 m; 2. mjera za putove = 0,246 m; 3. mjera za ito od 100 inga = oko 100 1 ibuk (tur. ubuk) cijev lule; kami; lula; u nekadanjoj Turskoj: danak od ovaca i koza to se davao sultanu ierone (tal. cicerone) voa stranaca, osobito u tal. gradovima (podrugljivo nazvan, zbog svoje govorljivosti, po slavnom rimskom govorniku Cice- ronu); ierone iikov tip iz Gogoljeva romana Mrtve due ("junak" putuje po Rusiji i od vlastele kupuje "due" njihovih mrt- vih kmetova) Cifut(in) (tur.) idov; ifutarija skup ifuta (kao poruga) ikara (tal. chicchera) alica iko (mad. csikos) uvar konja, konju- ar ila (tur., ma. csillas) konj sive dlake ili (engl., iz meksikoga: chilli) vrsta veoma ljutoga suenog papra; jelo ili umak zainjen takvim paprom imaron (p. cimarronada opor divljih ivotinja) junoameriki divlji konj imbur (tur.) jaja pripremljena s vrh- njem i enjakom impanza (fr. chimpanze) vrsta antro- poidnog majmuna, srodnog gorili impanza (njem. Schimpanse) zool. vr- sta afrikog antropoidnog majmuna, "afriki divlji ovjek", po duevnim osobinama ivotinja najblia ovjeku, ivi obiteljskim ivotom i lako se pri- pitomljava in-iplak (tur. yryplak) gol golcat; pren. bez igdje iega inampas (p. shinampas) mn. plivajui vrtovi u Meksiku inila (p. chinchilla) 1. zool. junoa- meriki zec, zec-mi; 2. krzno s izra- zito mekanom gustom sivom dlakom ove ivotinje inila (p. chinchilla) vrsta junoame- rikog glodavca (love ih radi krasnog gustog i finog krzna) inela (tal. cinelle) glazbena sprava u obliku diska (udara se jednom o dru- gu), plitica inele (tal. cinelle) mn. glaz. plitice (udaraljke u obliku mesinganih ta- njura, slue za davanje posebnog to- na pojedinim mjestima u glazbenom djelu) ing 240 venk ing (kin.) kineska mjera za ito = 1/ 100 i = oko 11 inkveentisti (tal. cinquecento) mn. tal. pjesnici (T. Tasso i dr.) i umjet- nici (Rafael i dr.) iz doba inkveen- ta inkveento (tal. cinquecento) lit. "pet stotina", skraeno umjesto "tisuu pet stotina"; uobiajeni naziv za XVI. st. talijanske knjievnosti i umjet- nosti, doba cvjetanja renesanse ino (p. chino) "Kinez"; potomak crnca i Indijanke u Americi ino (p. chino) mjeanac od bijelca ili Indijanca i osobe neodreene rase ipolin (tal. cipollino) talijanski mra- mor sa zelenkastim ilama ips (engl. chip komad, krika, iver) vrsta sendvia; na ulju peena tan- ka kriica krumpira ir (ar. dirahat) med. grizlica, otee- nje koe ili sluznice zbog raspada bo- lesnog tkiva irak (tur. yrakman) svijenjak; (yrak, erag) sluga, momak; egrt, kalfa istka (rus.) ienje; povremena revi- zija lanova stranke i provjeravanje njihove idejnosti; uklanjanje nepri- jateljskih elemenata iz neke zajed- nice uope ivit (tur. ivit) isto to i indigo, modri- lo; plavi pigment biljnog podrijetla; pren. zelena, lihvar izma (tur., mad. csizma) kona cipela s visokom sarom oek (tur. oek) plesa oha (tur. oha, uha) vrsta tvornikog vrstog valjanog sukna i odjea od njega ok (engl. chok) tehn. priguiva; za- tvara zraka na rasplinjau koji slu- i za bre stavljanje motora u pogon okanj (tur. okal) staklenka za rakiju od 1/8 litre, 1 dl i 1/2 dl; stabljika kupusa; okomak od kukuruza, klip bez zrna okolada (meks, cacauati, xocoati, p. chocolate, tal. cioccolata, fr. chocolat, njem. Schokolade) masa pripremlje- na od kae prenog kakao-ploda u zrnu, eera, vanilije i dr. olak (tur. olak) jednoruk, sakat o- vjek, invalid u jednu ruku, bogalj olo (p. cholo) potomak Zamba; tako- er: Indijanac koji je odrastao meu Europljanima i koji govori panjol- ski om, oma (ma. csomo) zamotuljak npr. duhana omor (ma. csomor) 1. otrovni abnjak (biljka); 2. bolest koja dolazi od mas- nih jela, groznica praena osjeajem gaenja i munine orba (tur. orba) juha ota (tal. ciotto hrom) skvreno stopalo; gruda, grumen zemlje u (jap.) 1. japanska mjera za duinu od 60 kenga ili 360 aka = 109,310 m; 2. mjera za povrinu = 99,573 a ukur (tur.) rupa, jama, jarak, dolina ulo (p. chulo) pomonik borca s biko- vima koji razdrauje bika urma (tal. ciurma) momad, svjetina, druba, rulja uros (p. cliurros) mn. ovce s grubom, obino crnom vunom uruk (tur. uruk) nedostatak, mana uti vrsta himalajskog majmuna za kojega neki misle daje ljudsko bie; usp. jeti, miti uvida (tal. ciovetta) maska, krinka, ob- razina, makara, krabulja; laan iz- gled venk (atr.) sastanak, "spoj" , peto slovo hrvatske latinice aba (ar. Ka'bah, perz. a'be) v. Kaba afir (ar.) onaj koji ne priznaje Boga, nevjernik (osobito kao pogrda) afurija (ar. kjafur) kamfor akule (tal. venet. ciacole) brbljarije ao! (tad. ciao!) zdravo! apati (tal. chiappare) uhvatiti, uloviti, zgrabiti, epati ar (tur. kjar) trgovina, zarada, dobitak; korist; trgovaki posao asa (tur. kjase) duboka porculanska, zemljana ili bakrena zdjela atib (ar.) pisar; pisac, mudrac, uenjak ea (tur. kea) bijela (albanska) kapa od uvaljane vune ef (ar. eif) dobro raspoloenje, radost, veselje, uivanje; volja, prohtjev efil (tur. kefll) svjedok, jamac ehaja (perz. kethhuda, ahje) doma- in, starjeina; zamjenik, nadzornik ehaja (tur.) 1. nadstojnik, upravitelj dobara; 2. starjeina pastira eif (ar.) v. ef ela (tur. kel gol) glava bez kose elepir (tur. kelepir) ono do ega se do- e na lak nain; pljaka, plijen, dobit elija (lat. cella soba, soba za ostavu, ostava, dem. cellula, gr. kalia koli- ba) zasebna sobica, samica, osobito redovnika emane (tur. keman) gusle; violina enar (perz.) obala, strana, kraj, rub, kut; vrsta platna enevir (tur. kenevir) konoplja; kono- pac, ue eramida (tur. eremid) krovni crijep erana (perz. ar-hhane) radionica sa- puna; uarska radionica erivo (perz. aruve) okvir, oplata, prozorski okvir eresta (tur. kereste) materijal, graa; pribor uope (za pravljenje neega) erpi (perz. erpid) nepeena cigla esam (tur.) srea; kupiti na esam ku- piti na sreu esatluk (tur.) nedostatak novca, nov- ana kriza, besparica esim (tur.) cijena na veliko, paual; najam; zakupnina esma (tur.) vrsta veza na upljike eten (perz.) lan evap (tur. kebap) komadi mesa pe- en na eravi ibur (tur. kibir) oholost, gordost; samo- dopadljivost ifta (perz.-tur) = ifut; lihvar; krtac; filistar ilibar (perz. kehruba, tur. ehribar) "ono to privlai slamu", fosilna smo- la koja potjee od crnogorice, jantar ilim (perz.-tur. kilim, kelim) prostira, tepih, sag ilit (tur.) lokot, brava iri (perz. iri) postolarsko ljepilo iriz (perz. iri) v. iri ispet (ar. isvet) nakit, odijelo itab (ar. itab) pismo, knjiga; zakon, naredba; Kur'an, Biblija iveta (tal. civetta) uk (ptica); pren. namigua, koketa or, orav (tur. kor) prid. slijep na jed- no oko; orac, orak slijepi metak, tj. bez otrog i ubitanog naboja oriti 242 uza oriti (tur. or) atr. spavati orka (tur. or slijep, kome je tamno) atr. tamnica, zatvor orsokak (tur. or slijep, sokak ulica) slijepa ulica; pren. bezizlazan polo- aj; kritina situacija otija (tur. kotu) nevaljalac, izrod, ne- ovjek Cozot stanovnik talijanskog mjesta Chi- oggie (poznati kao vjeti ribari) ufte (perz.) mn. kuglice od mljevenog mesa s paprom i lukom ulav (tur.) polukruna vunena kapa, nosi se ispod fesa ulbastija (tur.) meso peeno na aru umez (tur.) kokoinjac; kuica umur (tur.) drveni ugljen up (perz.) velika zemljana posuda (za pekmez, vrhnje i dr.) uprija (tur.) most urak (tur.) kratak gornji zimski kaput podstavljen krznom, bunda urdija (tur.) kratak krzneni kaput; dug enski kaput bez rukava od bije- log, crnog ili crvenog sukna urs (tur. kursu) propovjedaonica, go- vornica (u damiji) urtauk (tur.) bolest koju ivad dobiva za vrijeme parenja usegija (tur. kusegi) lopatica za ugljen, za eravicu uskija (tur.) eljezna poluga, motka, kramp, pijuk utuk (tur.) panj, batina; pren. glupan uvik (perz. uk, tur. ujk) breuljak uza (tal. chiuso zatvoren, zakljuan) zatvor D D, d esto slovo hrvatske latinice d. kratica za da ili datur (lat.) daj, neka se dade (na receptima) d. m. glaz. kratica za dextra manu it. dekstra manu (lat.) desnom rukom d. t. d. kratica za da tales dozes (lat.) daj takve koliine da capo it. da kapo (tal.) glaz. ispo- etka, iznova, tj. cijelu glazbenu par- tiju ponoviti do tog znaka achau it. Dahau (njem.) nacistiki koncentracijski logor u Bavarskoj, poznat po okrutnostima; usp. Bu- chenvvald, Auschwitz dacija (tal. dazio) carina, daa, porez, danak dacit eruptivna povrinska stijena, an- dezit u kojem ima kvarca Daani stanovnici Dacije (nekadanje rimske provincije na podruju dana- nje Rumunjske) dada (tur.) majka, sestra, ili uope sta- rija ena; naziv odmila za dadilju dadaizam prema djejem tepanju da- da nazvani smjer u knjievnosti i likovnoj umjetnosti koji obrauje te- me iz podruja besmislenoga, primi- tivnoga i si. na poseban nain dadilja (tur. dada, dady) dojilja; ena koja uva djecu; guvernanta dadaz (etiop.) v. dadazma dadazma (etiop.) titula u etiopskoj vojsci, manja od titule ras, a znai to i general; takoer: zapovjednik pokrajine; upotrebljava se obino u skraenom obliku: dadaz dafina (gr. dafne) lovorika, lovorovo drvo dafizam irski faizam (naziv po pre- zimenu generala 0'Duffyja) Dafna mit. Nimfa koju je Apolon pre- tvorio u lovor, ki rijenoga boga Pe- neja dafnin (gr. dafne lovor) kem. alkaloid koji se nalazi u kori daphne meze- reum Dafnis mit. lijepi pastir na Siciliji, sin Herma i jedne nimfe; umro je vrlo mlad, pastiri su ga potovali kao her- oja dafnomantija (gr. dafne lovor, man- teia) proricanje iz lovorove grane ba- ene u vatru dagerotip (fr. Daguerre, gr. typos) fot. naprava koju je 1838. pronaao Da- guerre i koja trajno zadrava sliku stvorenu djelovanjem svjetlosti na metalnoj ploi dagerotipija pravljenje fotografija na jodnom srebru pomou ive; v. dage- rotip daida (tur. dajy) ujak daimonion (gr. daimonion) fil. ovako Sokrat naziva onaj unutarnji glas koji on smatra boanskim nadahnu- em, a koji ga odvraa i opominje da ne ini neto to bi bilo nepravedno, nekorisno ili loe daira (tur. daire krug) 1. glaz. maleni bubanj s praporcima, def; 2. skup, zbor, mnotvo (osobito: naziv za skup vragova, pa i prizivanje vragova); 3. dvorana za primanje ili vijeanje; 4. dajak 244 dalkili vie skladita oko zajednikog dvo- rita dajak (tur. dajak) potporanj, motka, po- dupira (na zid); stup dajdest (engl. digest) 1. saet pregled; 2. zbirka zakona dakma (dakhma) "tornjevi utnje" (tvr- ave u Iranu i Indiji na kojima Parsi izlau tijela pokojnika da bi ih izjele ptice grabljivice) daknomanija (gr. dakno bodem, ma- nia bijes) med. bolestan nagon za ubijanjem dakrijadenalgija (gr. dakryon suza, aden lijezda, algos bol) med. bolest suznih lijezda dakrioreja (gr. dakryon, rheo teem, curim) med. suvie jako suzenje dakron sintetiko tkivo koje slui za pravljenje umjetnih krvnih ila daktil (gr. daktylos) 2. poet. stihovna stopa od tri sloga od kojih je prvi dug, a druga dva kratka ( U U) daktil- (gr. daktylos) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: prst daktilioglifika (gr. daktylios prsten, glyfein rezbariti, urezivati) vjetina urezivanja kamenja za prstenje daktiliografija (gr. daktylios, grafo piem) opisivanje prstenja daktiliografika (gr. daktylios, grafo) v. daktilioglifika daktiliomantija (gr. daktylios, man- teia proricanje) proricanje iz prste- nja, proricanje pomou arobnog pr- stenja daktilioteka (gr. daktylios, tithenai staviti) zbirka kamenja za prstenje (gema), osobito grkog; zbirka otisa- ka takvog kamenja; draguljarski san- dui daktilitis (gr. daktylos) med. upala pr- sta, ir na prstu daktilograf (gr. daktylos, grafo piem) onaj koji pie na pisaem stroju daktilografija (gr. daktylos, grafo) pi- sanje na pisaem stroju daktilografkinja (gr. daktylos, grafo piem) ona koja umije pisati na pi- saem stroju daktilogram (gr. daktylos, gramma crta) otisak prstiju daktilologija (gr. daktylos, logia) go- vor pomou prstiju, vjetina iskazi- vanja misli pomou prstiju daktilomantija (gr. daktylos, man- teia) proricanje (ili: vraanje) iz pr- stiju daktilomuzikograf stroj za pisanje glazbenih znakova daktilonomija (gr. daktylos, nomizo mislim, smatram) vjetina raunanja na prste, raunanje na prste daktilosimfiza (gr. daktylos, symfy- sis) sraslost prstiju na ruci ili nozi daktiloskopija (gr. daktylos, skopeo gledam, promatram) metoda prepo- znavanja zloinca po individualnoj razlici finih linija na unutarnjoj stra- ni prstiju, na jagodicama; ispitiva- nje otisaka prstiju daktiloteka (gr. daktylos, tithemi stavljam) med. zavoj kojim se povri- jeeni prst odrava u ravnom polo- aju daktilotip (gr. daktylos, typos otisak) pisai stroj dal segno it. dal senjo (tal.) glaz. v. al segno dalaj-dama vrhovni budistiki svee- nik; oboavani poglavar duhovne i svjetovne vlasti u Tibetu dalga (tur. dalga val) 1. valovlje, valovi, bura na moru; nalet, udar vjetra; 2. ispuh dima (pri puenju) dalija bot. ljubiasta georgina, nazva- na po vedskom botaniaru Dahlu (1789. g.) Dalila (hebr.) v. pod Samson dalkili (tur. dalkili gola sablja) pri- padnik nekadanjih turskih orua- nih snaga (glavno oruje bila mu je sablja dalmatika 245 Damon i Fintija dalmatika gornja odjea katolikih sve- enika, nazvana po tome to se ne- kada nosila u Dalmaciji; dio svea- nog odijela njemakih careva dalmatinac vrsta doge iz Dalmacije (pas srednje visine, miiava tijela, dlake bijele s crnim mrljama) dalmatski jezik autohtoni romanski je- zik koji se iz vulgarnog latinskog ra- zvio na dalmatinskoj obali i Kvar- neru daltonizam sljepilo za boje, nesposob- nost osjetila vida da razlikuje boje, osobito crvenu (naziv po engleskom kemiaru Daltonu koji je zamjeivao samo tri boje i prvi opisao ovu po- javu) daltonski plan (Dalton-plan) metoda uenike samoradnje ija je karak- teristika da uenici pod nadzorom nastavnika sami izabiru i prouavaju znanstvenu gradu (naziv prema ame- rikom gradu Daltonu gdje je 1922. prvi put primijenjena) dama dat. domina gospoda, fr. dame, tal. dama) gospoa, gospa, ena iz vieg stalea; plemkinja, vlastelinka: otmjena ena koja dri do sebe; fi- gura na igraim kartama; "kraljica" u ahu damar (tur.) 1. ila (arterija i vena); ivac; bilo, puls; 2. podzemni put vo- de do izvora na povrinu zemlje; 3. podzemna "ica" neke rude damasciran iaran, izvezen; usp. da- mast damascirati (fr. damasquiner) zaariti eljezo ili elik, osobito otricu noe- va i maeva, pa onda iarati zlatom i srebrom (postupak nazvan po sirij- skom gradu Damasku) damasirati (fr. damasser) tkati na da- mastni nain, tkaninu arati (ili: ia- rati) cvjetovima damasket (fr. damasquette) bogata da- mastna tkanina s cvjetnim arama na atlasnoj osnovi damast (tal. damasto) svilena, vunena ili platnena tkanina s cvjetovima damba (niz. dam nasip) uzvienje od zemlje, kamena ili betona u obliku nasipa; slui za zatitu obale od po- plave, podrivanja i si. damenval (njem. Dame gospoa, Wahl izbor) "dame biraju" tj, obiaj na plesovima da ene biraju svoje ple- sae damla (tur.) kap, paraliza, apopleksija damnacija (lat. damnatio) osuda na vjene muke, prokletstvo damnatio memoriae it. damnacio me- morije (lat.) prav. unitavanje (ili: oteivanje ili pogrda) uspomene ne- kog imena, slike, grba i dr. damnatur (lat.) odbacuje se, zabranjuje se (cenzorska formula kojom se za- branjuje tiskanje neke knjige ili ne- kog mjesta u knjizi) damnatus (lat.) osuen; osuenik damnificirati (lat. damnificare) nani- jeti tetu, otetiti damnifikacija (lat. damnificatio) nano- enje tete, oteivanje damnifikat (lat. damnificatus) onaj koji je pretrpio tetu, oteeni damnum (lat. damnum) teta, gubitak Damoklo ime laskavca koji je tiraninu Dioniziju pozavidio na srei; da bi mu pokazao kakva je to srea, nare- dio je Dionizije da ga poaste za nje- govim stolom kao kakva kralja, ali mu je iznad glave objesio ma o konj- sku dlaku; otuda: Damoklov ma opasnost koja ovjeku stalno prijeti Damon i Fintija prema starogrkoj pri- i dva filozofa (pitagorovca) u slubi sirakukog vladara Dionizija Mlaeg; kad je ovaj Fintiju osudio na smrt, zamolio je osuenik da ga prije izvr- enja osude pusti kui kako bi zavr- io neke poslove; kralj to dopusti, ali je Damon morao svojim ivotom jam- iti da e se Fintija vratiti; Fintija se zadrao na putu dulje nego je oe- dampfbad 246 Darije kivao, pa je Damon ve stajao pod vjealima kad je pravi osuenik sti- gao u posljednji trnutak; vidjevi ovakvu vjernost, vladar oprosti kaz- nu osueniku i zamoli oba prijatelja da ga prime kao treeg u svoje dru- tvo dampfbad (njem. Dampf para, baden kupati) parna kupelj damping (engl. to dump prodavati po niskoj cijeni, izvoziti robu i prodavati je ispod cijene kotanja ili ispod cijene domaeg trita, dumping) trg. prodavanje robe u inozemstvu ispod cijene kotanja, obino radi konku- rencije i osvajanja trita; prodavanje robe, osobito tvornikih proizvoda, po nioj cijeni inozemstvu nego doma- im potroaima radi osiguravanja monopola Danaide mit. u staroj Grkoj: 50 keri argoskoga kralja Danaja koje su po- ubijale svoje mueve u prvoj branoj noi i bile osuene od bogova da pune vodom bavu bez dna Danaja mit. ki kralja starogrkog Akrisitja, majka Perzejeva (rodila ga je sa Zeusom koji joj se pribliio u obliku zlatne kie) Danajci (gr. Danaos) pjesniko ime starih Grka danajski dar opasan dar iz neprija- teljske ruke, poput onoga drvenog konja (u kojem su bili najbolji grki junaci) to su ga Grci (Danajci) osta- vili u svom logoru da bi ga Trojanci, smatrajui ga darom, uvukli u svoj grad (Vergilije: "Timeo Danaos et do- na ferentes" "Bojim se Danajaca i kad darove donose", tj. neprijatelja se treba bojati i kad darove donosi, to znai: uvijek) dandy it. dendi (eng.) kico, gizdelin, ovjek koji se napadno oblai dandy-valjak it. dendi-valjak (eng.) u proizvodnji papira: valjak za utiski- vanje vodenih znakova danno (tal.) trg. teta, gubitak danse it. dans (fr.) ples dansing (engl. dance plesati, dancing) ples; mjesto, lokal (kavana, restoran i dr.) u kojem se posjetitelji mogu zabavljati i plesom Dante Alighieri it. Aligijeri (tal.) gla- soviti talijanski pjesnik iz 13. i 14. st., autor Boanstvene komedije dantologija znanost o Boanstvenoj ko- mediji; danteologija danuncijada pustolovina talijanskog knjievnika Gabrielea D'Annunzija koji je po zavretku Prvoga svjetskog rata na svoju ruku okupirao Rijeku i ondje vladao neto vie od godinu dana; pren. smijean pustolovni pot- hvat daosizam (kin. dao put) religioznofilo- zofska znanost koja potjee od Lao- tsea (6. st. pr. n. e.) darbizam hilijastika sekta koju je 1840. osnovao u franc. vicarskoj J. N. Darby i koja prorotva Starog i Novog zavjeta doslovno shvaa i tu- mai; pristae se zovu: darbisti, dar- bikrani; prid. darbistiki dardanarijat prav. zelenaenje, lihva- renje, kupovanje ivenih namirnica (osobito ita) da bi se dobila visoka cijena; izraz potjee od nekoga feni- kog arobnjaka Dardanusa koji je a- robnom vjetinom skupljao ito u svoja skladita pa ga prodavao kad mu je cijena bila najvia dardanarijus (lat. dardanarius) onaj koji zelenai itom; v. dardanarijat Dardanci mn. podanici kralja Dardana, legendarnog osnivaa Troje Dardaneli (gr. Dardanos) mn. dvije kule s obiju strana Helesponta, naziv po starom azijskom gradu Dardaniji koji je osnovao Dardanos: otuda i ime poznatog tjesnaca Dardanela darijadenitis (gr. dakryon, aden) med. upala suznih lijezda Darije (perz.) "uguiva", "suzbija" darik 247 Davus sum, non Oedipus darik (gr. dareikos stater) novac per- zijskog kralja Darija, vrijedan 20 atikih drahmi; darios darling (engl. darling) ljubimac, mi- ljenik darsonvalizacija med. uporaba izmje- ninih struja vrlo visokog napona (Tesline struje) za lijeenje ivanih i dr. bolesti; struje se ne proputaju kroz tijelo, nego se pacijent izlae dje- lovanju njihovog magnetnog polja (metoda nazvana po fr. fiziologu J. A. d' Arsonvalu, rod. 1851.) darvinist pristaa Darvvinovog naua- vanja; v. darvinizam darvinizam nauavanje engleskog pri- rodnjaka Charlesa Darwina o razvo- ju i preobraavanju u ivotinjskom i biljnom carstvu i po kojem su se sve vrste u organskom svijetu razvile jedne iz drugih, iz jednostavnijih u sloenije; taj se razvoj odvijao u borbi za opstanak, i to prirodnim odabi- ranjem (seksualnom selekcijom) i prilagodavanjem okolnostima u koji- ma su vrste trebale ivjeti i s kojima su se morale boriti; usp. descenden- tna teorija data (lat. dare dati, data) mn. dano, ono to je dano; mat. ono to je po- znato; pov. dodaci, poznate i utvr- ene injenice data et accepta it. data et akcepta (lat.) mn. trg. izdaci i primici, izda- vanje i primanje datacija (lat. datatio) stavljanje, odre- ivanje datuma, nadnevka datar (lat. datarius) upravitelj papin- ske komore za molbe i albe, datarije datarija (lat., tal. dataria) papinska ko- mora za molbe i albe koja daje cr- kvene dozvole i zabrane, npr. biscen- zaciju, zabranu sklapanja braka i dr. datirati (fr. dater) stavljati na spis (~;li: pismo i dr.) mjesto, dan, mjesec i godinu pisanja; potjecati, imati svoj poetak, trajati od dativ (lat. dativus sc. casus) gram. trei pade, odgovara na pitanje komu? emu?, pade cilja ili namjene datizam (gr. Datis perzijski vojskovo- a) nepotrebno gomilanje sinonima u govoru, osobito kod onoga kome taj jezik nije materinski dato (tal.) trg. danas, od danas, od dana potpisa (osobito na mjenicama kod odreivanja dana plaanja) dato-mjenica trg. ona mjenica kod koje se rok plaanja rauna od dana izda- vanja datulja (tal. dattero, dattolo) vrsta pal- me s vrlo ukusnim slatkim plodovi- ma datum (lat. datum, dare dati) podatak o vremenu, mjestu, danu i mjesecu (na spisima, pismima itd.) datum ut retro (lat.) na mjenicama: naznaivanje istog vremena i mjesta kao i na prednjoj strani datum ut supra (lat.) na mjenicama: mjesto, dan i godina kao gore daturin (perz. taturah) kem. alkaloid koji se priprema od sjemena kunja- ka obinog (tatule) dau (ar.) vrsta jedrenjaka s 2 do 3 jar- bola dauphin it. dofen (fr.) titula francus- kih prijestolonasljednika (1349 1830) David (hebr. dod) "ljubljeni"; Davidova zvijezda (hebr. magen David) este- rokraka zvijezda stari simbol i- dovstva (naziv po biblijskom kralju Davidu iz 10. st. pr. n. e.) Davi cup it. Dejvis kap (engl.) me- unarodno natjecanje tenisaa; sa- stoji se od etiri pojedinana (singl) mea i jednog u paru (dabl); osniva Amerikanac Davi 1900. g. Davus sum, non Oedipus it. Davus sum, non Edipus (lat.) Ja sam Dav, a ne Edip, tj. nisam toliko otrouman da bih se mogao uputati u rjea- vanje zagonetaka (izreka roba Dava dazimetar 248 debalkanizirati u Terencijevoj komediji Djevojka s otoka Androsa) dazimetar (gr. dasys gust, metron) fiz. sprava za mjerenje gustoe zraka DDT it. di-di-ti (DDT = kratica za di- klor-difenil-triklormetil-metan) sred- stvo za unitavanje gamadi (bijela kristalna tvar slabog mirisa nekod- ljiva za bilje i vie ivotinjske orga- nizme); izumitelj vicarac Paul Miiller 1939. de (fr. deux, lat. duo) 1. dva; deux a deux it. dez-a-de (fr.) kod biljara: dva po dva, dva i dva, par i par de facto it. de fakto (lat.) zaista, doista, stvarno de gravi causa it. de gravi kauza (lat.) zbog vanog razloga de gustibus (et coloribus) non est disputandum it. de gustibus (et koloribus) non est disputandum (lat.) 0 ukusima (i bojama) ne treba ras- pravljati, tj. ukusi su razliiti de jure (lat.) po pravu, s pravnog sta- jalita; usp. de facto de lana caprina rixari it. de lana kaprina riksari (lat.) boriti se za koz- ju kostret, tj. za neto nevrijedno, pravdati se za sitnicu, "mlatiti praz- nu slamu" de lege ferenda (lat. lex zakon, feren- dus koji treba, mora biti donesen) po zakonu koji bi trebalo propisati kako bi o nekom prijeporu mogao biti izreen pravorijek; de lege lata (lat. latus donesen) po zakonu koji postoji de luxe it. d'liks (fr.) raskono, luk- suzno de nihilo nihil (lat.) v. eks nihilo nihil de non praejudicando it. de non pre- judikando (lat.) prav. ne nanosei tetu, bez oteivanja neijih prava de plano (lat.) prav. jednostavno, ukrat- ko, bez okolianja de profundis (lat.) "iz dubina" (poetak 130. psalma, u Kat. crkvi pokajnika 1 alosna pjesma) de rigore juri (lat.) po strogosti za- kona de te fabula narratur (lat.) o tebi se basna pria (reenica kojom kad netko "grijeh kae a grenika nee" upozoravamo tangiranoga da se o njemu radi) de tempore (lat.) u pravo vrijeme; pri- mjereno prilikama de visu it. de vizu (lat.) "po vienju", "iz vienja", oigledno, kao oevidac De vi vis nil nisi verum (lat.) O ivima (ne treba govoriti) nita ako ne istinu de- (fr. de) 2. predmetak u sloenicama sa znaenjem: a) odvajanje, rastav- ljanje, ukidanje (npr. demobilizacija); b) padanje, srozavanje, sniavanje (npr. devalvacija, degradacija) de. kratica deleatur (jat.) neka se brie Dea Dia (lat.) mit. staroitalska boica plodnosti zemlje dead bali it. ded bol (engl.) port. tzv. mrtva lopta u tenisu, lopta izvan igre dead heat it. ded hit (engl.) port, "mrtva utrka", kad oba konja stignu istodobno na cilj dealbacija (lat. de-albare pobijeliti) pobjeljivanje (ili: bijeljenje) kovina deartikulacija (lat. de-articulatio) med. iaenje, uganue deauracija (lat. de-aurare pozlatiti) pozlaivanje, pozlata debakl (fr. debacle) prolom leda; pren. propast, slom debaklaa (fr. debaclage) pom. ienje luke, uklanjanje istovarene robe, brodova itd. debaklirati (lat. de-baculare, fr. deba- cler) oistiti luku, tj. istovarene bro- dove ukloniti iz luke debalaa (fr. deballage) trg. raspaki- vanje svenjeva i sanduka s robom debalirati (fr. deballer) trg. raspakirati svenjeve, sanduke s robom debalkanizirati oduzeti neemu bal- kanske karakteristike; profmiti; eu- ropeizirati debandada 249 deburziranje debandada (fr. debandade) voj. borba bez ikakvog reda; rastrojstvo, rasulo; uzmicanje u najveem neredu debandirati (fr. debander) rasuti se, raspriti se debankirati (fr. debanquer) dobiti cijeli bank (u kartama) debarasiranje (fr. debarrassement) uklanjanje smetnji (ili: prepreka); osloboenje od neke brige (ili: tereta) debarasirati (fr. debarrasser) raskriti, raspremiti; osloboditi se (neega) debarbarizirati (lat. de, gr. barbaros) uljuditi, liiti grubosti i surovosti debarkiranje (fr. debarquement) pri- stajanje, iskrcavanje iz lae; isto- varivanje robe debarkirati (fr. debarquer) istovariti, istovarivati, iskrcati na kopno; pri- stati uz obalu debata (fr. debat) raspravljanje, ras- prava, iznoenje miljenja, diskusija debatirati (fr. debatre) raspravljati; prepirati se; sudjelovati u debati debelacija (lat. debellare zavriti rat, pobijediti) unitenje neprijatelja u ratu debent (lat. debens) trg. dunik debentura (lat. debentur, engl. deben- ture) trg. trokovi, carinski predujam koji se zadrava; potvrda primitka debet (lat. debet) trg. dugovanje, dug koji netko treba platiti za robu ili ije plaanje prodava oekuje; supr. potraivanje debi (fr. debit) 2. trg. prodaja, promet robe; prodavanje na malo debi (fr. debut) 1. poetak, prvi nastup nekog glumca ili pjevaa, prvo poka- zivanje publici; pristupni govor debil (lat. debilis slab) slaboumnik, idiot, priglup ovjek debilitacija (lat. debilitatio) slabljenje, postaj anje nemonim debirokratizacija (lat. de uklanjanje u sloenicama, fr. bureau ured, kancelarija, gr. krateo vladam) na- stojanje da se iz nekog rada ukloni birokratski postupak debiskirati (fr. debusquer) voj. otjerati (ili: potisnuti) s boljeg poloaja debitant (fr. debutant) onaj koji prvi put javno nastupa, osobito na pozor- nici; za enu: debitantica debitirati (fr. debiter) 2. trg. prodavati; uraunati neto u dug, opteretiti ra- un; pronijeti glas, razglasiti debitirati (fr. debuter) 1. prvi put se pojaviti; igrati svoju prvu ulogu; dr- ati prvi govor debito (tal.) trg. dug, dugovanje debitor (lat. debitor) prav. dunik debitum (lat) trg. dug, dugovanje deblejirati (fr. deblayer) ukloniti (ili: raskriti) otkopanu zemlju; voj. po- ruiti rovove i prokope nakon opsade deblokiranje (fr. debloquement) voj. osloboenje od opsade; v. deblokirati deblokirati (fr. debloquer) voj. oslobo- diti od opsade; prisiliti neprijatelja da prestane s opsadom; tisk. obrnuta slova (privremeno upotrijebljena pri slaganju umjesto pravih) opet izva- diti i zamijeniti ih pravim Debora(h) (hebr.) "pela"; ime izraelske proroica (12. st. pr. n. e.) koja je pomogla osloboenju Izraelaca od Ka- naanaca; njezina pobjednika pjesma ujedno je najstariji hebrejski ep debo (fr. debauche) skandal, tunjava: razuzdanost, raskalaenost, razula- renost, razvrat debrecinka vrsta tankih kobasica (na- ziv po ma. gradu Debreczenu) debri (fr. debris) ruevine; voj. ostaci trupa, preostali vojnici debrujirati (fr. debrouiller) razmrsiti, raspetljati, rasvijetliti, srediti deburizirati (fr. debourser) trg. ispla- titi, izvriti isplatu, dati predujam, kaparati deburziranje (fr. deboursement) trg. is- plaivanje; davanje predujma, kapa- renje debuiranje 250 decilitar debuiranje (fr. debouchement) voj. iz- laz (ili: izlaenje) iz nekog tjesnaca; trg. proda, prodaja robe; put i nain da se roba proda debuirati (fr. deboucher) neto zaep- ljeno otvoriti, izvaditi ep; voj. izvui se iz tjesnaca; trg. nai priliku za dobru prodaju robe decedirati (lat. decedere) otii, odlaziti; prolaziti, prestajati; preminuti, umri- jeti decem (lat.) deset decembar (lat.) dvanaesti mjesec u go- dini, prosinac (31 dan); deseti mjesec po najstarijem rimskom kalendaru, brojei od oujka decembristi pristae L. Napoleona i pomagai tzv. dravnog trajka 2. prosinca (decembra) 1851. g. decempeda (lat. decem, pes stopa) motka za mjerenje od 10 stopa, neto vie od 3 m decem vir (lat. decem vir) lan kolegija od 10 lanova; najpoznatiji su, iz stare rimske povijesti, decemviri za pisanje zakona (Decemviri legibus scribendis) ili zakonodavna deseto- rica, koji su objavili tzv. "Zakon na deset tablica" decemviralan (lat. decemviralis) koji se sastoji od deset lanova decemvirat (lat. decemviratus) vlada- vina desetorice, tj. decemvirata decencija (lat. decenta) pristojnost, pri- stalost, prikladnost, skladnost decenij (lat. decennium) vrijeme (ili: razdoblje) od deset godina decennale (tal.) priredba koja se odr- ava svake desete godine decentan (lat. decere, decens) pristao, prikladan, pristojan; poten, estit; suzdrljiv (u umjetnikom smislu) decentivan (lat. decipere varati) var- ljiv, laljiv, koji podvaljuje decentralizacija (lat. de, centrum sre- dite, fr. decentralisation) slabljenje jednog politikog tijela i, kao poslje- dica i cilj toga, vea samostalnost pojedinih dijelova; ostavljanje odre- denih poslova niim organima; su- stav upravljanja koji svim upravnim odjelima daje to veu samostalnost, osobito u dravnoj upravi decentralizirati (fr. decetraliser) podi- jeliti poslove na razne odjele i odsje- ke, osobito u dravnoj upravi deceptor (lat. deceptio) varanje, laga- nje, prijevara, podvala decernat (lat. decernatus) djelokrug, krug poslova, mjerodavnost jednog decernenta decernent (lat. decernens) prav. sastav- lja (ili: pisac) presude; izvjestitelj, referent o nekoj temi, struci ili vrsti poslova; naelnik neke ustanove ii upravnog odjela decernirati (lat. decernere) sudskim putem odluiti, rijeiti; v. dekret decertacija (lat. decertatio) zavrna (ili: presudna, odluna) borba decertirati (lat. decertare) voditi pre- sudnu borbu decesija (lat. decessio) odlazak, odla- enje decesor (lat. decessor) onaj koji odlazi, prethodnik u slubi deci- (lat. decum) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: deseti dio (neke jedinice za mjeru) decidencija (lat. cadere pasti, decidere pasti, spasti) pad, opadanje, nazado- vanje u pogledu imovinskog stanja; poputanje, npr. groznice u bolesti decidirati (lat. caedere, decidere zavr- iti, rijeiti, fr. decider) rijeiti, rje- avati, presuditi, odluiti, odluiva- ti; decidendi rationes it. decidendi raciones (lat.) prav. razlozi sudske presude decigram (lat. decem, gr. gramma) de- seti dio grama; usp. dekagram decilitar (lat. decem, gr. litra) deseti dio litre decima 251 dedomairati decima (lat. decima) glaz. deseti ton raunajui po redu od osnovnog tona; poet. strofa od deset stihova (pa- njolskog podrijetla) decimacija (lat. decimatio) pravo na desetinu, skupljanje desetine; deset- kovanje, izdvajanje svakog desetog ovjeka radi decimiranja decimala (lat. decimus deseti) mat. de- setinka decimalan (lat. decem, decimus) dese- tinski, koji se sastoji od deset dije- lova; decimalni razlomak mat. dese- tinski razlomak, tj. obian razlomak iji je nazivnik dekadna jedinica; de- cimalni raun raun s decimalnim razlomcima; decimalni sistem bro- jevni sustav ija je osnova broj 10; decimalna mjera podjela mjera na deset jedinica; decimalna vaga vaga koja ima krak utega deset puta dui od kraka tereta decimator (lat.) onaj koji skuplja de- setinu decimetar (lat. decem, gr. metron) de- seti dio metra; usp. dekametar decimirati (lat. decimare, fr. decimer) desetkovati, svakog desetog kazniti (osobito smru) kad su svi podjed- nako krivi; stanovnitvo moe biti de- cimirano kakvom velikom zaraznom boleu, tj. moe biti osjetno sma- njeno decimola (tal. decimole) glaz. notna fi- gura koja oznauje da jednu skupinu od deset tonova treba odsvirati u vremenu za koje bi se inae odsviralo osam normalnih tonova deciso it. deizo (tal.) glaz. odreeno decizija (lat. decisio) prav. sudska odlu- ka, osobito u sumnjivim sluajevima decizivan (lat. decisivus) presudan, od- luan; otar decizivan glas (lat. votum decisivum) prav. glas koji odluuje, presudan glas decizor (lat. decisor) prav. izborni su- dac decizum (lat. decisum) sud, presuda, sudska odluka declamando it. deklamando (tal.) glaz. veoma izrazito, s puno izraajnosti declaration of rights it. deklaren of rajts (engl.) izlaganje prava, objava engleskog parlamenta 1689. g. o os- novnim naelima engleskog ustava decoctor bonorum it. dekoktor bo- norum (lat.) prav. rasipnik svoje imo- vine decoctor dolosus it. dekoktor dolozus (lat.) prav. rasipnik vlastite i posu- ene imovine decrescendo it. dekreendo (tal.) glaz. postupno tie, sve slabije; mjesto ko- je se tako svira dedaleum (gr. Daidalos) fil. "ivi ko- ta", zootrop, vrsta fenakistoskopa ili stroboskopa dedalski (gr. daidaleos) umjetniki, lijepo izraen, aren, kien dedekoracija (lat. dedecoratio) sramo- enje, beaenje, kaljanje dedicija (lat. deditio) predaja, kapitu- lacija dedicirati (lat. dedicare) posvetiti, po- sveivati: pokloniti (npr. nekome ne- ku knjigu), namijeniti dedignacija (lat. dedignatio) prezira- nje, potcjenjivanje, omalovaavanje dedikacija (lat. dedicatio) posveta, po- sveivanje; poklanjanje, darivanje dedikator (lat. dedicare posvetiti, dedi- cator) onaj koji neto daruje s po- svetom dedirati (lat. dare dati, dedi) trg. unijeti neto u knjige kao plaeno, brisati neki dug; deditirati dedit (lat. dedit, dare dati) trg. dao je, platio je, izmirio je deditirati (lat. dare) trg. v. dedirati dedomairati (fr. dedommager) obe- tetiti, obeteivati, nadoknaditi te- tu, dati odetu dedublirati 252 defenzor dedublirati (fr. dedoubler) voj. smanjiti vojni odred napola deducirati (lat. deducere) izvesti, iz- voditi, zakljuiti (ili: zakljuivati) iz opega o posebnom; pokazati, doka- zati, izloiti, objasniti; pravni dokaz izvesti iz drugih, ve dokazanih i- njenica deductis deducendis it. dedutkis de- ducendis (lat.) po odbitku onoga to se treba odbiti; poto se dokae ono to treba dokazati deductis impensis it. deduktis im- penzis (lat.) po odbitku trokova dedukcija (lat. deductio) log. izvoenje, zakljuivanje iz opega o posebnom, metoda miljenja kojom se od opeg zakona dolazi do posebnih; trg. od- bijanje od neke svote deduktivna metoda v. dedukcija deduktivnost (lat. deductivus) log. ka- kvoa postojanja kao deduktivan deetatizacija (fr.) izdvojenje iz drav- nog vlasnitva (pojam suprotan eta- tizaciji) defekacija (lat. defaecatio) ienje od taloga; kem. proiavanje, osobito eernog soka pomou vapna; izba- civanje izmeta defekcija (lat. defectio) otpadanje, od- metanje; slabljenje, poputanje u snazi, iscrpljenost, malaksalost defekt (lat. defectus) nedostatak, mana, nepotpunost, praznina, pogreka; kvar, npr. na motoru; manjak, npr. u blagajni defektan (lat. defectus) krnji, manjkav, nepotpun, oteen, s prazninama defektirati (lat. deficere) traiti i is- pravljati pogreke u raunanju; do- punjavati, popunjavati, ponovno na- ruivati; pronevjeriti; u poti: javiti da je neto nestalo defektiv (lat. defectivum) gram. ime- nica ili glagol kod kojih se ne upo- trebljavaju svi oblici defektivan (lat. defectivus) nepotpun, koji nema svih dijelova i oblika defektivitet (lat. defectivitas) krnjost, manjkavost, nepotpunost defektivni glagoli (lat. verba defecti- va) gram. nepotpuni glagoli, tj. oni koji nemaju svih oblika defektologija (lat.-gr.) znanost o poje- dincima koji se po organskim, fizio- lokim ili psihikim nedostacima raz- likuju od prosjenog (normalnog) o- vjeka; skup metoda za otkrivanje po- greaka u proizvodima (npr. puko- tina u izraevini od kovine i si.) defektuozitet (lat. defectuositas) v. de- fektivitet defektura (lat. defectura) u ljekarni- tvu: opskrbljivanje, popunjavanje la- boratorija; ispitivanje, dopunjavanje defeminacija (lat. defeminatio) psih. gubljenje enskih psiholokih i fizio- lokih osobina; supr. efeminacija defendend (lat. defendendus) optue- nik kojeg treba braniti, klijent, ti- enik; za enu: defendentica defenzija (lat. defensio) obrana defenziva (fr. defensive) obrana, stanje u kojem je jedna strana samo u ob- rambenom stavu; supr. ofenziva defenzivan (lat. defensus, fr. defensif) obrambeni, koji je za obranu, zatitni defenzivni kut voj. mjesto izloeno unakrsnoj topovskoj ili puanoj palj- bi defenzivni poloaj voj. obrambeni po- loaj, onaj na kojem se oekuje na- pad defenzivni rat voj. obrambeni rat, tj. rat koji se vodi samo radi obrane defenzivno oruje voj. obrambeno oruje (koje slui samo za obranu) defenzivno sredstvo (lat. defensivum) med. vanjsko zatitno sredstvo radi zatite od tetnih utjecaja defenzor (lat. defensor) branitelj, za- titnik, zastupnik; pravobranitelj deferent 253 deflacirati deferent (lat. deferens) onaj koji trai prisegu, koji nekome drugom nudi prisegu; dostavlja; na novcu: znak mjesta kovanja i majstora koji je pra- vio novac defetirati (fr. defaire) praviti malodu- nim, klonulim; oduzimati (ili: slabi- ti) vjeru u uspjeh ili pobjedu defetist (fr. defaitiste) pristaa defetiz- ma; maloduan ovjek, bez vjere u uspjeh ili pobjedu; prid. defetistiki defetizam (fr. defaite poraz, defaitisme) malodunost, klonulost, nevjerovanje u uspjeh ili pobjedu deficijent (lat. deficiens) otpadnik, od- metnik; dunik; onaj koji ima ma- njak na raunu, blagajni itd; onaj koji zbog slabosti ili bolesti nije vie spo- soban obavljati svoju dunost deficit (lat. deficere nedostajati, deficit nema, nedostaje, nije tu) manjak, manji iznos u jednom raunu, svota za koju su prihodi manji od izdata- ka; manjak u blagajni defiguracija (lat. defiguratio) kvarenje, nagrivanje, unakaivanje defigurirati (lat. defigurare) pokvariti, unakaziti, nagrditi defile (fr. defile) tjesnac, klanac, svaki uski put kojim se moe kretati samo po jedan ili dvojica u redu (usjek, klanac, most itd.); sveani mimohod defilirati (fr. defiler) pojedinano pro- laziti kakvim tijesnim putem; voj. prolaziti paradnim marem, sveano prolaziti defilman (fr. defilement) voj. ureiva- nje, osiguravanje fortifikacijskog objekta od neprijateljske vatre; hori- zontalni defilman rov napravljen ta- ko da se u njega ne moe gaati ni upadati; vertikalni defilman rov na- pravljen tako da neprijatelj ne moe u njega gledati ni gaati definicija (lat. definitio) log. odreenje (ili: odredba) pojma, objanjenje jed- nog pojma drugim pojmovima, svo- enje jednog pojma na druge poj- move; nastaje naznaivanjem najbli- eg roda (genus proximum) toga poj- ma i njegove specifine razlike (dif- ferentia specifica), tj. posebnih ozna- ka koje pripadaju samo onome poj- mu koji treba definirati, npr.: Kva- drat je paralelogram (genus proxi- mum) s jednakim stranicama i jed- nakim kutovima (differentia speci- fica) to je rodna, generika defini- cija; usp. genetika definicija definirati (lat. defmere ograniiti, odre- diti) log. odrediti pojam, objasniti po- jam drugim pojmovima; v. definicija definit (lat. defmitum) (neto) odreeno, (tono) odreen pojam definitiv (lat. definitivum) konano ob- janjenje, zavrna redakcija ugovo- ra; konano ureenje (suprotno: pro- vizorij) definitiva (lat.) zavrni ispit, praktini uiteljski ispit definitivan (lat. defmitivus) odluan, presudan, odreen, konaan, zaklju- an; pril. definitivno definitivna sentencija (lat. definitiva sententia) konani sud, konana pre- suda definitivni traktat konani (ili: za- kljuni) ugovor definitor (lat.) odreditelj, onaj koji od- reuje; pomonik dekana u Kato- likoj crkvi deflacija (lat. deflatio) bank. smanji- vanje novanica u optjecaju i time podizanje kupovne vrijednosti novca; usp. inflacija deflacionisti (lat. deflatio) bank. pri- stae financijske politike kojoj je cilj da smanjivanjem broja novanica u optjecaju, osobito onih za koje nema pokria i podloge, podigne kupovnu mo novca; suprotno: inflacionisti deflacirati (lat. de, faix srp) ponjeti srpom, ukloniti; prav. uzeti unapri- jed, odbiti, npr. jedan dio nasljedstva deflagracija 254 degenia velebitica deflagracija (lat. deflagratio) kem. i- enje (ili: proiavanje) pomou va- tre deflagrirati (lat. deflagrare) izgorjeti, vatrom oistiti deflegmacija (lat. de, gr. flegma sluz) kem. oslobaanje alkoholnih teku- ina od vode; v. deflegmirati deflegmirati (lat. de, gr. flegma sluz) kem. osloboditi od vode; neku teku- inu isparavanjem ili destiliranjem osloboditi od nebitnog i nepotrebnog vodenog sadraja defleksija (lat. deflexio) skretanje deflektirati (lat. deflectere) skretati, skrenuti deflektor (lat. deflector) naprava na dimnjaku radi zatite od vjetra i di- ma; naprava za dovoenje zraka (kod petrolejskih svjetiljki) defloracija (lat. defloratio) obeae- nje, oduzimanje djevojake nevino- sti deflorata (lat.) djevojka kojoj je oduzeta nevinost, obeaena deflorator (lat.) onaj koji je oduzeo dje- vojci nevinost deflorirati (lat. deflorare) oduzeti dje- vojci nevinost, obeastiti defluksija (lat. defluxio) opadanje, gub- ljenje; med. katar defo (fr. defaut) oskudica, mana, nedo- statak, pogreka; neopravdan izo- stanak; prav. izostanak s roita, ne- dolazak na suenje defolijacija (lat. defoliatio) opadanje lia; kidanje lia s drvea deformacija (lat. deformatio) kvarenje oblika, unakaavanje, unakaenje, nagrivanje, nagrenje; pokvarenost oblika, unakaenost, nagrenost deforman (lat. deformis) pokvarena oblika, unakaena oblika; deformiran deformiran (lat. deformis) v. deforman deformirati (lat. deformare) kvariti (ili: pokvariti) oblik, unakaziti, naruiti, nagrditi, iskvariti oblik deformitet (lat. deformitas) unakae- nost, nakaznost, pokvarenost oblika defraudacija (lat. defraudatio) prone- vjera, prijevara, utaja, krijumare- nje defraudant (lat. defraudans) pronevje- ritelj, varalica, utajiva, krijumar defraudator (lat.) v. defraudant defraudirati (lat. defraudare) prone- vjeriti, pronevjeravati, prevariti, uta- jiti, osobito: prikriti porez, carinu itd. defunkcija (lat. defungere) prestanak ivota, smrt degarnirati (fr. degarnir) ogoliti, ski- nuti ukras s neega, odvojiti; degar- nirati utvrenje voj. izvui ratnu opremu i vojnike iz utvrde degairan (fr. degage) slobodan, neu- siljen, otvoren, okretan degairati (fr. degager) osloboditi, iz- vui iz neprilike, razrijeiti, rijeiti; otpustiti iz vojske; u stanu napraviti tajni izlaz; ma. osoboditi ma od pro- tivnikovog maa degaman (fr. degagement) sloboda, la- koa, spretnost, neusiljenost; oslo- boenje od neke obveze; sporedan, tajni izlaz; ma. osloboenje maa od protivnikovog maa degenek (tur.) batina za udaranje po tabanima; batinanje degenekom; ba- tinati, tui, mlatiti, lupati degeneracija (lat. degeneratio) izroi- vanje, izopaavanje; izroenje, izro- enost, izopaenje, izopaenost; opa- danje, propadanje, kvarenje degeneriran (lat. degenerare) izroen, izopaen; pogoran, koji se nalazi u stanju opadanja degenerirati (lat. degenerare) izroditi se, izroivati se, izopaiti se, izopa- ivati se; opadati, propadati, pogor- avati se degenia velebitica it. degenija velebi- tika (lat.) bot. vrsta biljke koja raste samo u naem Velebitu (pronaao je degluticija 255 deizam i opisao maarski botaniar Arpad Degen, 18661934) degluticija (lat. deglutitio) gutanje, deranje degmati se (tur. degmek) hrvati se, opi- rati se degolizam politika i slaganje s politi- kom koju je vodio fr. general Cherles de Gaulle (18901970), voa fran- cuskog otpora protiv njemake oku- pacije i kasnije predsjednik vlade i predsjednik drave degorirati (fr. degorger) oistiti od mulja, proistiti degradacija (lat. degradatio) ponienje, vraanje s vieg poloaja na nii po kazni (osobito u vojsci i kod sveen- stva); liavanje ina i zvanja; svo- enje na nie stanje razvoja; fiz. svo- enje na stupanj manje sposoban za pretvaranje (energije) degradiran (lat. degradare) zapostav- ljen, lien ina i zvanja, potcijenjen degradirati (lat. degradare, fr. degra- der) zapostaviti, liiti nekoga ina i zvanja; poniziti, potcijeniti degrasirati v. degresirati degresirati (fr. degraisser) oistiti od masti, masnih mrlja (vunu; kuh. ski- nuti pjenu); degrasirati degrosirati (fr. degrossir) dotjerati, sta- njiti (srebro, elik) degumirati (fr. degommer) osloboditi od ljepljive tvari; skinuti gumu s ne- ega; ukloniti gumenu tvar na svi- lenim nitima iskuhavanjem u sapu- nici degustacija (lat. degustatio) kuanje, probanje; degustacija vina odrei- vanje okusa, mirisa, boje i izgleda vina degustator (lat. degustare okusiti) ku- a, znalac koji po okusu odreuje svojstvo namirnica (vina, aja, du- hana i dr.) degustirati (lat. degustare) okusiti, probati degutirati (fr. degouter) ogaditi (ne- kome neto), odvratiti nekoga od ne- ega, pokvariti nekome volju za ne- im dehiscencija (lat. dehiscentia) bot. zjapljenje dehiscentan (lat. dehiscens) koji zjapi (sjemene ahure) dehiscirati (lat. dehiscere) raspuknuti se, otvoriti se, zjapiti dehortacija (lat. dehortatio) odvraa- nje, savjetovanje da se neto ne uini Dei gratia it. Dei gracija (lat.) po mi- losti Bojoj (uobiajena formula u vladarskim poveljama, titulama itd., u uporabi od Karla Velikog) deificirati (lat. Deus, facere uiniti) oboavati, ukazivati ast kao Bogu, cijeniti vie od svega deifikacija (lat. deificatio) oboavanje, odavanje boanske poasti deiksa (gr. deiknymi pokazujem) lingv. pokazna (deiktina) estica (npr. s u prilogu jutros, tj. ovog jutra) deiktian (gr. deiktikos) koji se temelji na primjerima, na dokazima Deimos (gr.) "strah"; mit. sin, stalan pratitelj i koija starogrkog boga rata Aresa deinoterij (gr. deinos, therion divlja ivotinja, zvijer) zool. divovska pret- potopna ivotinja, sisavac, pronaen u okaminskim ostacima deinoza (gr. deinos straan) ret. pre- tjerivanje, preuveliavanje deintegrirati (lat. deintegrare) oduzeti od cjeline, smanjiti, suziti deipnosofisti (gr. deipnos ruak, ob- rok jela) starogrki mudraci koji su uene razgovore vodili za punim sto- lovima deist (lat. deus) fil. pristaa deizma; usporedi: teist deitet (lat. deitas) boanstvo deizam (lat. Deus Bog) fil. miljenje koje doputa da je Bog prauzrok i tvorac svijeta, ali ne priznaje nika- Dejanira 256 dekalvacija kva uda niti bilo kakav Boji utjecaj na tijek svijeta, osobito ne priznaje boansko otkrivenje; deizam je igrao glavnu ulogu u filozofiji XVII. st.; glavni predstavnici: Voltaire, Rous- seau, Lessing, Mendelsohn i dr.; us- poredi: teizam Dejanira mit. ena Heraklova, za koju se borio s boanstvom rijeke Ahelo- ja; nehotice uzrokovala smrt svoga mua poslavi mu koulju namoenu u Nesovu krv dejekcija (lat. delectio) prav. udaljava- nje s poloaja ili posjeda; med. is- pranjavanje stolice; izmet, izlui- vanje dejektorij (lat. deiectorium) med. sred- stvo za otvaranje i reguliranje sto- lice Dejfob mit. sin Prijama i Hekube, brat Hektorov i Parisov; nakon Parisove smrti mu Helenin; ubio ga Menelaj deka (gr. deka deset) 2. deset, mjera od deset grama deka (njem. Deke) 1. pokriva, gunj dekabristi (rus. dekabr) mladi ruski plemii asnici koji su 26. prosinca 1825. podigli u Petrogradu ustanak protiv apsolutizma dekada (gr. dekas, dekados desetina) desetorica; broj deset; deset koma- da; razdoblje od deset godina; zbirka ili djelo od deset knjiga, npr. Livijeva "Rimska povijest"; u kalendaru Fran- cuske revolucije: tjedan od deset da- na (od primidi, duodi itd. do deka- di); mat. decimalni sustav dekadenca (lat. decadere opadati, tal. decadenza) opadanje, propadanje, raspad, pogoravanje, propast; lit. pravac u knjievnosti i umjetnosti postromantikog razdoblja (19. st.) dekadika (gr. dekas, dekados dese- tina) mat. v. decimalni sistem dekadni sistem mat. desetni sustav, brojni sustav koji ima za osnovu broj 10; v. decimalni sistem dekaedar (gr. deka, edra sjedalo, osno- va) geom. poliedar s deset povrina dekaginian (gr. deka, gyne ena) s deset ena; bot. cvjetovi s deset stu- pia ili usta plodnice dekagon (gr. deka, gonia) geom. de- setokutnik, tijelo koje ima deset ku- tova dekagrad (gr. deka deset, lat. gradus stupanj) deset stupnjeva kao jedini- ca mjere za kutove (etrdeseti dio krunice) dekagram (gr. deka, gramma) teina (ili: uteg) od 10 grama dekakord (gr. deka deset, fr. acord su- glasje vie tonova) glazbalo koje ima deset ica dekalijun (gr.) broj (pie se brojkom 1 sa 60 nula) dekalirati (tal. de-calare) trg. izgubiti na teini zbog suenja dekalitar (gr. deka, litar) mjera od 10 litara dekalkirati (fr. decalquer) prenositi otiske, npr. s bakra ili kamena na drvo itd.; prenijeti crte na proziran papir dekalkomanija (lat. decalcare ugaziti, tucati, gr. mania pomama, strast) vjetina da se slike u bojama (tiskane na posebnom papiru koji je prevu- en jednim lako rastopljivim slojem) vlaenjem stranje strane prenose na drvo, staklo, kovinu, porculan, kou, lim i dr.; v. metakromatipija dekalo (tal. decalo) trg. gubitak na te- ini neke robe zbog suenja, curenja itd. dekalog (gr. dekalogos) deset Bojih zapovijedi dekalumen (gr. deka deset, lat. lumen svjetlo) fotometrijska mjera (10 lu- mena) dekalvacija (lat. decalvatio) oelavlja- vanje, oelavljenje, jedna od sramot- nih kazni u srednjem vijeku, sasto- Dekameron 257 deklamatorika jala se u tome to je osuenik bio oelavljen Dekameron (tal. Decamerone, gr. de- ka, hemera dan) Deset dana (naslov poznate zbirke novela tal. pjesnika Boccaccia) dekametar (gr. deka, metron) mjera za duinu od 10 metara dekan (lat. decanus) 1. u rimskom lo- goru: starjeina atora u kojem je bilo 10 vojnika; 2. danas: osoba na elu nekog fakulteta; predsjednik fakul- tetskog vijea; 3. vii sveenik, od- mah poslije biskupa (kod rimokato- lika i protestanata); 4. u Italiji: naj- stariji sluga u kui nekog kneza, kar- dinala itd. dekanat (lat. decanatus) dekanstvo, zvanje i poloaj dekana; mjesto slu- bovanja dekana dekandrija (gr. deka, aner ovjek, mu) bot. hermafroditne biljke s deset slobodnih pranikih konia, u Linneovom sustavu deseta klasa dekanija dekanat kao crkvena usta- nova, sjedite crkvenog kotara dekanski jezici (ind. Dekham) v. dra- vidski jezici dekantacija (fr. decantation) kem. la- gano otakanje i odvajanje bistre te- kuine od taloga dekantirati (lat. decantare, fr. deca- nter) kem. otoiti, ocijediti, neku te- kuinu odvojiti od taloga koji se na- lazi na dnu; razbistriti dekapirati (fr. decaper) oistiti povr- inu kovine (zagrijavanjem, kuha- njem u sodi, luenjem i ribanjem) i tako je prirediti za galvanoplastiku dekapitacija (fr. decapitation) odsije- canje glave; obezglavljenje dekapitirati (lat. caput glava, fr. de- capiter) odsjei glavu; obezglaviti dekapod (gr. deka, pus stopa) mjera za duinu od deset stopa dekar (gr. deka lat. area povrina) mje- ra za zemljite od deset ara dekarbirirati (fr. decarburer) v. dekar- bonizirati dekarbonizirati (lat. carbo) osloboditi (ili: oslobaati) od ugljena ili uglji- ne kiseline; dekarbirirati dekartirati (lat. de-charta, fr. carte) post. utvrivati sadraj poiljki na osnovi karata dekasilabian (gr. deka deset, syllabe slog) deseterosloan, koji ima deset slogova; dekasilabian stih deseterac dekaster (fr. decastere) deset kubinih metara, deset stera dekastih (gr. deka, stichos) lit. strofa od deset stihova dekastilon (gr. deka, stylos) arhit. gra- evina s deset stupova ili svodova dekatirati (fr. decatir) obraditi sukno pomou vodene pare da bi mu se dao blag i postojan sjaj i sprijeilo kasni- je skupljanje dekatisaa (fr. decatissage) postupak pri dekatiranju, prvi put upotrije- bljen 1822. u Parizu; v. dekatirati dekatlon (gr. deka deset, athlon na- tjecanje) port, u naziv za lakoatlet- sko natjecanje u deset disciplina; deseteroboj deker (njem. Decker) bojadisa u crta- nom filmu, kolorist deklamacija (lat. declamatio) umijee usmenog izlaganja, govorenje s puno izraajnosti, umjetniko govorenje neke pjesme; vjebanje govorenja u koli; pretjerivanje u izraajnosti go- vorenja i u govornikom tonu deklamator (lat. declamator) umjetnik u govorenju (stihova), majstor u izla- ganju; teko razumljiv govornik; knji- ga s pjesmama za deklamiranje deklamatorij (lat. declamatorium) vje- banje u deklamiranju; knjiga koja sadri pjesme za deklamiranje deklamatorika (lat. declamare) upute (ili: znanost) o lijepom izlaganju, ita- nju, ili o umijeu lijepog govorenja deklamatorski 258 dekolirati deklamatorski (lat. declamare) govor- niki, rjeito; ono to odgovara de- klamatorskom umijeu; neprirodno, teko razumljivo deklamirati (lat. declamare) umjetniki i s puno izraajnosti govoriti neku pjesmu; govoriti govornikim tonom; govornikim i suvie vatrenim tonom govoriti o beznaajnim temama deklanirati (fr. declancher) otvoriti, pustiti deklaracija (lat. declaratio) objava, iz- java, izjanjenje; izlaganje, npr. ne- kog zakona preko za to ovlatenih osoba ili tijela; objavljivanje, npr. za- ruka; trg. prijava (ili: prijavljivanje) robe carinskim vlastima radi cari- njenja (carinska deklaracija); izjava o sadraju potanskih paketa (po- tanska deklaracija), osobno prijav- ljivanje poreznim vlastima visine i izvora imanja i prihoda itd. deklarativan (lat. declarativus) koji ima karakter objavljivanja (ili: obja- njavanja), objavni, izjavni, iskazni; deklarativna ili iskazna reenica za- visna reenica kojom se kazuje to se izrie glagolom glavne reenice, npr. Mislim da e poslati deklarirati (lat. declarare) objaviti, ob- javljivati; izjaviti, izjavljivati, izrazi- ti se, objaviti svoju odluku; trg. prija- viti carinskim vlastima robu radi ca- rinjenja deklasirati (lat. declassis, fr. de laser) brisati (ili: izbrisati, iskljuiti) iz ne- kog drutvenog stalea, reda, raz- reda, klase; udaljiti, ukloniti; poni- ziti deklinabilan (lat. declinabilis) gram. promjenjiv (po padeima); skretljiv, sposoban za skretanje deklinabilitet (lat. declinabilitas) gram. promjenjivost; skretljivost, sposobnost skretanja, odstupanja deklinacija (lat. declinatio) gram. pa- dena promjena; fiz. odstupanje (ili: skretanje) magnetne igle od zemljo- pisnog podnevnika (ili: meridijana) nekog mjesta; astr. okomita udalje- nost nebeskog tijela od nebeskog po- lutnika, ekvatora; med. iaenje; ta- koer: slabljenje, poputanje neke bolesti deklinator (lat. declinare skretati) fiz. v. deklinatorij deklinatoran (lat. declinare skretati) koji odstupa, skree, odbija; koji os- porava deklinatorij (lat. declinare skretati) fiz. sprava za mjerenje magnetne dekli- nacije deklinirati (lat. declinare skretati) gram. mijenjati po padeima (ime- nice, pridjeve, zamjenice i brojeve); skretati, savijati, odstupati; prav. ne priznavati, odbijati deklinograf (lat. declinare skretati, gr. grafo piem) astr. instrument za automatsko biljeenje deklinacije zvijezda mikrometrom deklinometar (lat. declinare skretati, gr. metron mjera) fiz. instrument za mjerenje magnetne deklinacije; astr. instrument za promatranje i biljeenje deklinacije dekokcija (lat. decoctio) iskuhavanje, ukuhavanje, prokuhavanje dekoktor (lat. decoctor) onaj koji pre- kuhava, ukuhava; prav. osoba koja je svoju imovinu prenijela na drugog da bi time otetila svoje vjerovnike; rasipnik dekolacija (lat. decollatio) odsijecanje (ili: odrubljivanje) glave dekolaa (fr. decollage odljepljivanje) zrak. zavravanje uzlijetanja zrako- plova, odvajanje zrakoplova od zem- lje, uzlijetanje, polijetanje, polazak zrakoplova dekolirati (lat. decollare) odsjei (ili: odrubiti) glavu; kem. otkinuti vrat retorte zapaljenim sumpornim kon- cem ili usijanom icom dekoloracija 259 dekrement dekoloracija (lat. decoloratio) gubljenje boje, izbljedivanje; oduzimanje boje; pren. bezbojnost dekolorimetar (lat. decolorare izblije- diti, gr. metron.) naprava za odrei- vanje sposobnosti gubljenja boje, izbljedivanja odreenih tvari dekoloriran (lat. decoloratus) izblije- en, koji je izgubio boju; kojem je oduzeta boja; pren. koji je izgubio dra dekolorirati (lat. decolorare) izblijedi- ti, izgubiti boju; oduzeti boju; pren. izgubiti dra dekolte (fr. decolleter) izrez na halji- nama, osobito enskim, tako da se vide grudi, ramena, vrat; razgoli- enost dekoltiran (fr. decollete) s izrezom na haljini; razgolien, gol; v. dekolte dekoltirati (fr. decolleter) nainiti izrez na haljini oko vrata i na leima; razgolititi dekombinirati (lat. decombinare) ras- taviti, odvojiti; usp. kombinirati dekompenzacija (lat. decompensatio) med. zatajivanje, zakazivanje, pre- stanak rada ili djelovanja nekog or- gana i si. (npr. rada sranog miica) dekompozicija (lat. decompositio) ras- tavljanje (ili: otapanje) nekog tijela na njegove sastojke, sastavne dije- love; raspadanje; truljenje dekompozit (lat. decompositum) tijelo koje je rastavljeno na svoje sastojke, sastavne dijelove; med. lijek koji je sastavljen od vie razliitih lijekova; gram. rije sastavljena od vie rijei dekoncentracija (lat.) 1. prijenos ne- kih poslova sa sredinjih organa vla- sti na nie upravne organe; 2. stanje rastresenosti, nesabranosti dekont (fr. decompte) trg. otpis, odbitak od duga ili rauna; uzajamni, kon- trolni raun; ostatak dekontaminacija (lat. de uklanjanje, contaminare okaljati) voj. uklanjanje radioaktivne zatrovanosti s ljudi, i- votinja i predmeta (pomou vode i kemijskih sredstava, struganjem gornjeg zatrovanog sloja itd.) dekontirati (fr. decompter) trg. odbiti od duga ili rauna, otpisati dekor (lat. decor, fr. decor) ukras, ures, ljepota, ukras u boji; kienje, osobito u keramici; kaz. sve dekoracije neke pozornice dekoracija (lat. decoratio) ukraavanje nekog predmeta, kienje neke pro- storije (vjeanje tepiha ili goblena po zidovima, stavljanje stilskog poku- stva itd.); kaz. namjetanje pozornice pomou kulisa, pozadine i dr.; ukras, ures; orden, odlije, poasni znak dekorativan (lat. decorativus) ukrasan, uresan, koji krasi, koji resi, koji slui za ukraavanje; ukrasni, uresni, koji ima prirodu ukrasa (ili: uresa); arhit. koji slui samo za ukras (suprotno konstruktivan); slik. koji tei samo za vanjskim djelovanjem boja, bez udubljivanja u formu i znaaj dekorator (fr. decorateur) onaj koji ukraava prostorije, ulice, trgove i dr.; kazalini slikar dekorirati (lat. decorare) ukrasiti, ukraavati, uresiti, ureavati, naki- titi, uljepati; odlikovati ordenom; biti dekoriran dobiti orden, imati na sebi orden dekort (lat. de-curtus, tal. de-corto) trg. odbitak od rauna za neku robu, oso- bito zbog slabe mjere ili loe kakvoe; uobiajeni odbitak zbog toga to se odmah plaa u gotovom dekoviljski kolosijek kolosijek u ko- jem su tranice razmaknute 0,65 m (naziv po imenu izumitelja: Decau- ville) dekreditirati (fr. decrediter) liiti po- vjerenja, potkopati nekome kredit, povjerenje, ugled, ast dekrement (lat. decrementum) gub- ljenje, iznos izgubljen postupnim dekrepitacija 260 delatoran smanjivanjem, opadanjem; supr. in- krement dekrepitacija (lat. decrepitatio) kem. pucanje (zbog zagrijavanja) kristala koji imaju u sebi mehaniki zatvo- renu vodu, npr. kuhinjska sol; pu- canje, prtanje, puckaranje dekret (lat. decernere, decretum) od- luka, rjeenje, naredba vlasti, svaka via naredba uope dekretali (lat. decretales) mn. papinske odluke ili naredbe i razne zbirke takvih odluka; osobito: odluke koje je izdao Grgur IX. i koje kao kanon- ski zakonik predstavljaju drugi dio crkvenog prava (Corpus juri cano- nici) dekretirati (lat. decretare) odluiti, ri- jeiti, zakljuiti; narediti, odrediti, izdati naredbu dekretisti (lat. decrescere) mn. u sred- njem vijeku: uitelji i pisci kanon- skog prava, za razliku od legista, ui- telja i pisaca rimskog prava dekretoran (lat. decretorius) odluu- jui; dekretoran dan (dies decretori- us) bio je (u Vestfalskom miru) 1. sijenja 1624. za sekularizacije koje su toga dana ve stupile na snagu deksiografija (gr. dexios desni, grafo) pisanje s lijeve strane na desnu deksiografski (gr. dexios desni, grafo) pisano slijeva nadesno deksiokardija (gr. dexios desni, kar- dia srce) med. neprirodna pojava u gradi ljudskog tijela kad se srce, um- jesto na lijevoj, nalazi na desnoj strani dekstralan (lat. dextralis) desni, koji je s desne strane dekstrin (lat. dexter desni) kem. tvar koja se dobije kad se krob grije na 160C; otapa se u vodi i tom se oto- pinom moe lijepiti kao gumom; usp. dekstroza dekstroza (lat. dexter desni, naziv od svojstva okretanja polarizacijske rav- nine nadesno; v. dekstrin) kem. gro- dani eer; glikoza dekubitus (lat. decubitus) med. leanje, nain (ili: poloaj) leanja; zaleano mjesto na bolesnikovom tijelu; zale- aj; taloenje sokova na nekom mje- stu dekung (njem. Deckung) voj. rov, za- klon, rov dekurairati (fr. decourager) obeshrab- riti, obeshrabrivati, uplaiti, oduzeti nekome hrabrost ili volju za neto; prid. dekurairan dekurija (lat. decuria) klasa, desetina (u vojsci starih Rimljana) dekurion (lat. decurio) zapovjednik de- kurije (u vojsci starih Rimljana) dekurt (fr. de-court) trg. v. dekort dekurtirati (fr. decourter) trg. odbiti, smanjiti, skratiti, smanjiti raun za odreden postotak zbog slabe mjere ili loe kakvoe robe dekurzus (lat. decurrere, decursus) ti- jek, npr. neke bolesti; slabljenje bo- lesti dekusorij (lat. decutere, decussorium) med. naprava za pritiskivanje mo- dane opne pri buenju lubanje delacija (lat. delatio) potkazivanje; prav. pozivanje nekoga da primi na- sljedstvo delakrimacija (lat. de, lacrima suza) med. suzenje, suze u oima delaktacija (lat. de, lac mlijeko = od- bijanje djeteta (od majinog mlijeka) delat (lat. delatus) prav. optuenik delatio hereditatis it. delacio here- ditatis (lat.) prav. prelaenje imovine u nasljedstvo zbog neije smrti ili po posljednjoj volji; sudsko prenoenje nasljedstva na najblieg roaka delatio iuramenti it. delacio jura- menti (lat.) prav. nametanje prisege delator (lat.) potkaziva, potajni tui- telj delatoran (lat. deferre, delatum) pot- kazivaki, izdajniki; klevetniki delatura 261 delikatesa delatura (lat.) potkazivanje, klevetanje, ocrnjivanje delavara vrst groa, tzv. "amerikan- ka" (naziv po amerikom zem. imenu Delaware) dele (lat. delere unititi, dele) brii, iz- baci! deleatur (lat. deleatur) neka se brie, neka se izbaci (slovo ili rijei, osobito u korekturi) delegacija (lat. delegatio) izaslanstvo; prav. ustupanje potraivanja nekog duga ili nalog za plaanje jednog du- nika na neku drugu osobu s njezi- nim pristankom delegant (lat. delegans) izdavatelj na- redbe (ili: naloga); trg. dunik koji svome zajmodavcu ustupa potrai- vanje nekog duga kod neke tree osobe delegat (lat. delegatus) izaslanik delegatar (lat. delegatarius) trg. vje- rovnik koji je upuen na neku treu osobu radi traenja nekog duga delegirati (lat. delegare) odrediti, iza- slati; ovlastiti, opunomoiti; prenije- ti na koga (pravo, dug itd.) delekcija (lat. deligere odabrati, iza- brati, delectum) biranje, izbor delenda Carthago it. delenda Kar- tago (lat.) Kartaga koju treba razo- riti delenimenti (lat. delenimentum, dele- nire ublaiti) mn. med. sredstva za ublaavanje (ili: uminjavanje, umi- rivanje); laskave rijei deleterij (gr. deleomai unitavam, de- leterion otrov) med. tvar koja truje i unitava ivot, otrovna tvar Delfi (gr. Delfoi) glasovito Apolonovo proroite u Fokidi (u podnoju Par- nasa) delfijsko proroite v. Delfi delfin (lat. delphinus) morska ivotinja, slina kitu, kojoj se pripisuje oda- nost ljudima i ljubav prema glazbi; dupin, pliskavica delfinij (gr. Delfinion Apolonov hram) sudite u staroj Ateni (pored Apolo- nova hrama) koje je sudilo za uboj- stva to su ih poinitelji prikazivali kao opravdana delfinist (gr. delfis, delfinos dupin) pli- va koji pliva delfin-stilom delibacija (lat. delibatio) smanjivanje, prikraivanje; prav. delibatio heredi- tatis it. delibacio hereditatis (lat.) smanjivanje nasljedstva delibal (tur, deli, bal) otrovni ili opojni med koji pele skupljaju s biljke Daphne pontica na Crnom moru deliberacija (lat. deliberatio) savjeto- vanje, razmiljanje, dogovaranje, vi- jeanje deliberante Roma Saguntum periit lat. dok je Rim vijeao, Sagunt je pro- pao (reenica se odnosi na grki grad Sagunt u dananjoj panjolskoj koji je Hanibal 219. pr. n. e. razorio dok su Rimljani odluivali hoe li mu se suprotstaviti deliberativan (lat. deliberativus) koji savjetuje, savjetodavni deliberato (tal.) glaz. odluno delicatamente it. delikatamente (tal.) glaz. v. delicato delicato it. delikato (tal.) glaz. s nje- nou, njeno; delicatamente deliciozan (lat. deliciosus) divan, sla- dak, ukusan; mio, umilan, bajan deligacija (lat. deligatio) med. zavijanje rane, previjanje deligatura (lat.) med. zavoj; zavijanje, previjanje rane delikatan (lat. delicatus) njean, Iju- bak, mio; fin, ukusan; veoma obzi- ran, paljiv, osjetljiv; koji treba pa- ljivo raditi; teak, neugodan (npr. po- loaj) delikatesa (fr. delicatesse) kao moralna osobina: njenost, osjetljivost, obzir- nost, paljivost; u umjetnosti: pro- finjen ukus, smisao za lijepo, kie- delikt 262 delta-metal nost; kao predmet za uivanje: po- slastica, osobito ukusno jelo delikt (lat. delinquere, delictum) prav. istup protiv zakona, prijestup, zloin delikvent (lat. delinquere) v. delinkvent delikvescencija (lat. deliquescentia) topljenje; svojstvo pretvaranja u tekuinu na zraku delikvescentan (lat. deliquescens) top- ljiv, rastopljiv delikvescirati (lat. deliquescere) topiti se (ili: rastapati se, pretvarati se u tekuinu) upijanjem vlage iz zraka; gubiti se, topiti se delikvij (lat. deliquescere) topljenje (ili: rastapanje) na zraku; per deliquium it. per delikvijum (lat.) ili skraeno: p. d. med. otapanjem na zraku, da se na zraku otopi; deliquium animi it. delikvijum animi (lat.) nesvjesti- ca delimitacija (lat. de, limes, limitis gra- nica) granienje, omeivanje, ograni- avanje, obiljeavanje ili postavlja- nje granice delimitirati (lat. de, limes, limitis) gra- niiti, ograniiti, omeiti, omeivati, obiljeavati ili postavljati granicu delineacija (lat. delineatio) crtanje, nacrt, skica delineavit (lat.) on je to crtao (na crte- ima i bakrorezima) delineirati (lat. delineare) crtati, ski- cirati delinkvent (lat, delinquere, delinquens) optueni, prijestupnik, zlikovac; de- linkventica prijestupnica deliracija (lat. deliratio) med. v. delirij delirant (lat. delirans) onaj koji bunca, luak, onaj koji boluje od delirija delirij (lat. delirium) med. ludilo, bu- nilo, buncanje zbog bolesnih duev- nih predodbi koje nastaju kao po- sljedica odreene prenadraenosti mozga i modane opne; deliracija delirirati (lat. delirare) buncati, biti lud, bjesnjeti, zanositi se delirium tremens it. delirij um tre- mens (lat.) med. alkoholno ludilo, na- staje zbog prekomjernog uivanja alkoholnih pia, pojavljuje se s ne- mirom i drhtanjem udova, zavrava najee smru delitescencija (lat. delitescere) med. iznenadno gubljenje (ili: naglo ie- zavanje) bolesnih tvari delivrans (fr. delivrance) osloboenje; trg. isporuka, predaja, izdavanje delivrezon (fr. delivraison) trg. ispo- ruivanje, predaja, izdavanje robe delivrirati (fr. delivrer) osloboditi, iz- baviti: trg. isporuiti, poslati, predati, izdati robu delkredere (tal. delcredere) trg. jam- stvo posrednika (ili: agenta) da e roba koju je on prodao na kredit biti plaena u odreenom roku delkredere-provizija trg. nagrada ko- ju posrednik prima za svoje jamstvo; v. delkredere delokalizacija (lat. de uklanjanje, lo- cus mjesto) oduzimanje (npr. nekom dramskom djelu) osobina mjesta u kojem se radnja prvobitno zbiva i pri- lagoivanje novom mjestu radnje deloiranje (fr. delogement) izlazak, odlazak, pokret, npr. logora ili trupa; istjerivanje s nekog poloaja ili iz sta- na; potiskivanje neprijatelja, s polo- aja, deloman deloirati (fr. deloger) izbaciti, istjerati iz stana; voj. potisnuti neprijatelja s njegovog poloaja; izai, odseliti se delta (gr. delta) 1. etvrto slovo grkog alfabeta, d, D; 2. ue rijeke koje se grana u vie rukava (u obliku gr. slova delta) 3. glazbeni instrument starih Grka i Rimljana u obliku slo- va delta delta-metal zlatu slina slitina (56% bakar, 40% cink, 1% eljezo, 1% olo- vo) za okivanje brodova, brodske vij- ke, strojne dijelove i orua delta-zrake 263 demencija delta-zrake fiz. radioaktivne zrake koje se uvijek pojavljuju zajedno s alfa- zrakama ako beta-zrake imaju veo- ma malu brzinu deltaplan (gr.) vrsta letjelice, "zmaj" u obliku grkog slova delta deltoid (gr. delta, eidos oblik) geom. etvorokut simetrian u odnosu pre- ma jednoj dijagonali, te s dijagona- lama koje se okomito sijeku deltoidan (gr. deltoeises) u obliku del- te, trokutni deltoideus (gr. delta, eidos oblik) med. delti slian mii gornjeg dijela ruke deluvij (de-, luere prati) geol. proizvodi od raspadanja stijena koji se ispira- njem prenose s viih brdskih poloa- ja i taloe na padinama i u podnoju demagog (gr. demos narod, agein vo- diti, demagogos) voda naroda; u sta- roj Grkoj tako su zvali ljude koji su svojim ugledom, rjeitou itd. vrili velik utjecaj na narodne skuptine; danas se upotrebljava u prijekornom smislu za onoga koji zavoenjem na- roda dolazi do vlasti demagogija (gr. demos, agein) voenje naroda; zapravo: zavoenje naroda; sustav i metode kojima se slue de- magozi da bi doli do svog cilja, tj. vlasti demagogizam (gr. demos, agein) mi- ljenje i nain rada demagoga demagoki (gr. demos, agein) koji za- vodi lanim obeanjima v. demagog demaj (engl. demy) vrsta papira malog formata demanti (fr. dementi) opovrgavanje, po- ricanje, ispravljanje neke neistine ili netonosti demantirati (fr. dementir) opovrgnuti, porei, poricati, odrei, odricati, is- praviti neistinu ili netonost demarkacija (fr. demarquer) ograni- avanje, omeivanje, obiljeavanje granine linije; pom. odreivanje mjesta na kojem se nalazi brod na puini demarkacijska linija granina linija, osobito radi utvrivanja prije spor- nih granica; med. kod gangrene: crta na kojoj se ona zaustavlja demarkacijske trupe pogranine tru- pe, graniari demarkacijski kordon granini lanac demarkirati (njem. Marke, fr. demar- quer) ograniiti, obiljeiti granicu, povui graninu liniju demar (fr. demarche) korak, postupak; uiniti demar poduzeti potrebne mjere, poduzeti korake demaskirati (fr. demasquer) skinuti ob- razinu (ili: masku); razotkriti, otkriti, prikazati u pravoj boji, onako kako jest, razgolititi, razgoliavati, ras- krinkati; voj. trupe u pokretu otkriti neprijatelju i time ih izloiti njego- voj topnikoj ili puanoj paljbi dematerijalizacija (lat. (isp. de i ma- terija) prijelaz u duhovno stanje, tj. gubitak znaajki tjelesnosti; odu- hovljivanje demeblirati (fr. demeubler) ukloniti (ili: uklanjati, iznositi, iznijeti) poku- stvo demefitizirati (lat. de mephitis kuno isparenje, fr. de-mephitiser) provje- triti, prozraiti, istiti, oistiti od tet- nih isparavanja demegorija (gr. demegoria, demos na- rod, agoreyo govorim) javni govor, govor pred narodom, u narodnoj skuptini; pren. utjecanje na narod govorom demembrirati (lat. demembrare) ras- komadati, razvesti, rastrgati, rasta- viti na dijelove demencija (lat. dementia) med. ludilo; dementia paralytica it. demencija paralitika (lat.) progresivna luaka paraliza; dementia praecox it. de- mencija prekoks (lat.) mladenako ludilo, zajedniki naziv za duevne demens 264 demo- bolesti koje poinju za vrijeme pu- berteta ili odmah nakon njega; de- mentia senilis it. demencija senilis (lat.) ludilo koje dolazi s godinama kao posljedica starosti demens (lat. demens) luak, slaboum- nik demeritirati (fr. demeriter) skriviti, zgrijeiti, ogrijeiti se o neto demeritni dom u Katolikoj crkvi: za- vod za preodgoj i kanjavanje sve- enika koji neto skrive demerzija (lat. demergere, demersio) potapanje, uronjavanje demetropolizacija (lat.-gr.) preselje- nje visokih ustanova iz glavnoga gra- da (metropole) u druga, manja mje- sta demfati (njem dampfen) priguivati, zatakavati demibastion (fr. demi-bastillon) voj. malo utvrenje, poluutvrenje demikoton (fr. demi-coton) vrsta polu- pamuna tkanina demilitarizacija (lat, de-, militaris) voj. razvojaenje, razoruavanje; raspu- tanje, smanjivanje na najpotrebniju mjeru vojske i uklanjanje vojnih ob- jekata u nekom mjestu, nekom pod- ruju ili dravi; uvoenje civilne umjesto vojne uprave; suprotno: mili- tarizacija demilitarizirati (lat. de-, militaris) voj. razoruati, razoruavati; osobito: ras- pustiti (ili: znatno smanjiti, ne dr- ati) vojsku i poruiti vojne objekte u nekom mjestu, nekom podruju ili dravi; uvesti (ili: uvoditi) civilnu upravu umjesto vojne uprave; supr. militarizirati deminutiv (lat. diminutivum) gram. umanjena rije, umanjenica, npr. riba ribica, kua kuica deminutivan (lat. diminitivus) koji smanjuje, umanjuje, suava, skrauje demiparalela (fr. demi-parallele) voj. polurov demiraa (fr. demurrage) zakasnina, learina (naplata za robu koja se ne podigne iz skladita na vrijeme) demireljef (fr. demirelief) poluispup- ena tvorevina, polureljefna tvore- vina demirug (gr. demos zemlja, svijet, na- rod, ergon djelo) 1. graditelj svijeta; ime boga tvorca kod grkog filozofa Platona; 2. tvorac, autor, umjetnik; obrtnik, zanatlija, rukotvorac; 3. pri- padnik staroatenskog treeg stalea; 4. vii inovnik u nekim starogrkim polisima demisezonski (fr. demi polu-, saison godinje doba) prikladan za noenje u proljee i jesen, tj. u "polusezoni"; prijelazan demisija (lat. demissio) utuenost, klo- nulost; ostavka demisionar (fr. demissionnaire) prima- telj ustupljenih dobara, imanja; slu- benik u ostavci demisionirati (lat. dimittere, fr. demis- sionner) dati ostavku, zahvaliti se na slubi ili zvanju; otpustiti demitur (fr. demitour) polukrug, polu- okret (nalijevo ili nadesno) demiurg (gr. demiurgos) fil. tvorac svijeta; ovako Platon naziva Boga kao tvorca svega; gnostiari su tako nazivali tvorca materijalnog svijeta, za razliku od najvieg Boga, i izjed- naavali ga sa idovskim Bogom demivolt (fr. demivolte) jah. jahanje u polukrugu demion (engl. demi-john, fr. dame- jeanne) opletena staklena boca za vino, ocat itd. razliitih veliina (do 60 1) demion (engl. demijohn, od perz. Da- maghani grad u kojem je bila raz- vijena staklarska industrija) pleten- ka, opletena boca od nekoliko litara demo- (gr. demos narod) predmetak u sloenicama sa znaenjem: narod, narodni demobilizacija 265 demonetizirati demobilizacija (fr. demobilisation) voj. razoruavanje vojske, vraanje voj- ske u mirnodopsko stanje demobilizirati (fr. demobiliser) voj. razoruati, svesti vojsku u mirnodop- sko stanje demode (fr.) izvan mode, staromodan Demodok (gr.) mit. slijepi pjeva na dvoru kralja Alkinoja (pred Odise- jem pjeva o Trojanskom ratu) demodoksologija (gr. demo..., doksa miljenje, logos govor) prouavanje javnog mnijenja na temelju anket- nog ispitivanja demofilokracija (gr. demo- prefiks sa znaenjem: o ine? prema narodu, fi- los prijatelj, krateo vladam) naziv za politiku "vladavine prijatelja naroda" demofobija (gr. demo- prefiks sa zna- enjem: odnos prema narodu, fobe- omai bojim se) med. bolestan strah od veih skupova ljudi demogeronti (gr. demo-geron) mn. starjeine po starosti i dostojanstvu; senatori u dananjoj Grkoj demografija (gr. demos, grafia) opisi- vanje naroda, znanost o narodu i dr- avi na osnovi statistike, znanost o stanovnitvu demokracija (gr. demos narod, krateo vladam, kratos vladavina, vlast, de- mokratia) vladavina naroda, narodna vlast; dravno ureenje u kojem, po nauavanju o trima vlastima, najviu vlast, zakonodavnu i izvrnu, vri cijeli narod (bez obzira na imovinu, poloaj i kolovanost), bilo u obliku neposredne demokracije kad o dr- avnim poslovima odluuje skuptina cijelog naroda (kao u staroj Ateni), bilo preko izabranih predstavnika (reprezentativna predstavnika demokracija) demokrat (gr. demos, krateo moan sam, vladam) pristaa i zastupnik demokratskog ureenja drave i od- nosa u zajednici uope; ovjek slo- bodoljubivih, irokih pogleda demokratizam (gr. demos, krateo vla- dam) v. demokracija; u obinom go- voru: slobodoljubivost demokratizirati (gr. demos, krateo vladam) uvesti ili sprovoditi mjere koje oslobaaju sve ljude i daju rav- nopravnost bez obzira na imovinsko stanje, poloaj, podrijetlo iti'.; uini- ti neto pristupanim sredstvima i shvaanjima irokih narodnih sI r, jV va, npr. znanost Demokrit starogrki filozof iz Abdere (460370. pr. n. e.), utemeljitelj ato- mi stike demokranin (gr. demos narod) pri- padnik stranke kranskih demo- krata (Democrazia cristiana) u po- slijeratnoj Italiji; pripadnik stranke koja u svom programu naglaava kransku notu demolicija (lat. demolitio) v. demoli- ranje demolicijski sistem fort. sustav utvr- ivanja po kojem se objekti, kad ih neprijatelj zauzme, mogu odmah ra- zoriti minama demoliranje (fr. demolir) ruenje, uni- tavanje, upropatavanje; demolici- ja demolirati (lat. demoliri, fr. demolir) ruiti, poruiti; upropastiti, unititi; prid. demoliran demologija (gr. demos, logia) znanost o narodu i njegovom duhovnom i- votu demon (gr. daimon) natprirodno bie, duh, osobito zao duh, sotona; zla sud- bina demonetizacija (fr. demonetiser, lat. de- i moneta novac) bank. povlaenje novca iz optjecaja, bilo da bi se sa- svim izbacio iz optjecaja, bilo da bi se prekovao demonetizirati (lat. moneta, fr. demo- netiser) bank. jednoj vrsti novca uki- demonizam 266 demuskacija nuti vrijednost i time je povuci iz optjecaja demonizam (gr. daimon) vjerovanje u duhove i natprirodna bia uope demonolatrija (gr. daimon, Iatreia oboavanje) potovanje duhova, obo- avanje vraga i klanjanje (ili: slue- nje) vragu demonologija (gr. daimon, logia) nau- avanje o duhovima, demonima demonomagija (gr. daimon, mageia) gatanje (ili: vraanje) pomou duhova demonomanija (gr. daimon, mania pomama, ludilo = vjerovanje da je u nekoga uao vrag i da je zbog toga poludio; vjerovanje u sablasti demonomantija (gr. daimon, manteia proricanje) vraanje pomou demona koji se nalazi u onome koji vraa demonomelankolija (gr. daimon, me- lancholia) ludilo ovjeka koji vjeruje da su u njega uli zli duhovi demonski (gr. daimonios) vraji; so- tonski; natprirodan demonstracija (lat. demonstratio) do- kaz, dokazivanje, oigledno prikazi- vanje, osobito eksperimentiranje u prirodnim znanostima; javno iska- zivanje, pojedinca ili mase, svog ras- poloenja; voj. akcija, prividan, tobo- nji napad kako bi se izazvao ne- prijatelj da otkrije svoju snagu, ili da mu se odvrati pozornost od neke druge operacije demonstrant (lat. demonstrans) tuma, izlaga, pokaziva; onaj koji javno iskazuje svoje miljenje ili raspolo- enje demonstrativ (lat. demonstrativum) gram. pokazna zamjenica, npr. ovaj, onaj, taj i dr, demonstrativno (lat. demonstrare) jav- no, otvoreno, oigledno, izrazito, ivo, slobodno; usp. demonstracija demonstrator (lat.) dokaziva, izlaga, onaj koji tumai, prikaziva, obja- njava demonstrirati (lat. demonstrare) po- kazivati, dokazivati, izlagati, tuma- iti; pokazivati raspoloenje demontaa (fr. demontage) rastavljanje na sastavne dijelove, rasplitanje; one- sposobljavanje za uporabu; usp. de- montirati demontirati (fr. demonter) rastaviti stroj na njegove sastavne dijelove; voj. oboriti s konja, narediti da se sjae; uiniti neupotrebljivim (ili: ne- sposobnim) za obranu; otetiti neku spravu, most itd. demontirna baterija voj. baterija koja frontalnom paljbom unitava nepri- jateljske topove demoralizacija (fr. demoralisation) kvarenje, pokvarenost morala (ili: naravi); razvratnost; gubljenje hrab- rosti, malodunost; v. demoralizirati demoralizirati (fr. demoraliser) uiniti razvratnim, liiti morala, pokvariti, upropastiti nekoga; liiti nekoga osje- aja vlastite vrijednosti; voj. liiti voj- sku hrabrosti i vjere u pobjedu, utje- rati joj strah demos (gr. demos) narod; u demokrat- skoj Ateni: opina, odsjek jedne file demoskopija (gr. demo- prefiks sa znaenjem: odnos prema narodu, sko- peo gledam) prouavanje javnog mi- ljenja, anketiranje irokih slojeva puanstva; v. demodoksologija Demosten (gr. Demosthenes) najslav- niji starogrki govornik u Ateni (384322); otuda: demostenska rjei- tost izvanredna, uvjerljiva i silna rje- itost demotian (gr. demotikos) koji pri- pada narodu, narodni, naklonjen na- rodu demulcencije (lat. demulcentia) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za umi- rivanje bolova demuskacija (lat. de uklanjanje, musca muha) organizirano unitavanje mu- ha kemijskim sredstavima denacifikacija 267 denivelacija denacifikacija (fr. de, lat. natio narod, facere raditi) nastojanje i poduzi- manje mjera pobjednikih savezni- kih sila po svretku Drugog svjet- skog rata da u Njemakoj uklone sve tragove Hitlerove antidemokratske i nehumane nacionalsocijalistike vla- davine denacionaliziranje (fr. denationalisa- tion) odnarodenje, odnaroivanje denacionalizirati (lat. natio narod, fr. denationaliser) oduzeti narodni ka- rakter, liiti nekoga bitnih osobina naroda kome taj pripada, odroditi, odnaroditi denar(ius) (lat.) stari rimski srebrni novac koji je najprije sadravao 10, kasnije 16 asa ili 4 sestercija denaro (tal.) bakreni novac razliite vri- jednosti u bivim pokrajinama sje- verne i srednje Italije; trg. udio ne- kog trgovca u nekom brodu ili nje- govom teretu; mjera za svilu i zlato denatalitet (lat. de-, natalis koji se tie raanja) opadanje broja raanja (u nekom narodu, dravi itd.) i, u vezi s tim, smanjivanje broja stanovni- tva denaturalizacija (fr. denaturalisation) otputanje iz podanitva, gubljenje graanskog ili zaviajnog prava denaturirati (fr. denaturer) izmijeniti svoju prirodu; promijeniti prirodu ne- ke stvari, izopaiti; namirnicama (npr. piritu) dodavati razliite tvari koje ga ine neprikladnim za ui- vanje denazalizacija (lat. de uklanjanje, na- sus nos) gubljenje nosnog izgovora kod nekih samoglasnika (npr. sta- rosl. pent postalo je u hrvatskom je- ziku pet) dendizam (engl. dandy) kicotvo, giz- delinstvo, pomodarstvo dendritian (gr. dendron drvo) u ob- liku drveta, slian drvetu, kao drvo dendro- (gr. dendron drvo) prvi dio slo- enice sa znaenjem: drvo, veza s drvetom dendrografija (gr. dendron, grafia) opisivanje drveta; prid. dendrogra- fiki dendroidan (gr. dendron, eidos oblik, lik) v. dentritian dendroliti (gr. dendron, lithos kamen) mn. min. okamenjene biljke i oka- menjeno drvee dendrolog (gr. dendron, logos) pozna- vatelj drvea, onaj koji prouava drvee, njegov uzgoj i praktinu pri- mjenu dendrologija (gr. dendron, logia) po- znavanje drvea, znanost o drveu (uzgoju i praktinoj uporabi) dendrometar (gr. dendron, metron) instrument za mjerenje visine i ja- ine drvea, kao i za odreivanje nje- govog volumena dendrometrija (gr. dendron, metron) vjetina mjerenja drvea; znanost ko- ja odreuje koliinu drvne mase, pri- rasta te starosti pojedinih stabala i itavih uma; usp. dendrometar denegacija (lat. denegatio) odluno po- ricanje (pred sudom), odbijanje, us- kraivanje; denegatio audientiae it. denegacio audijencije (lat.) prav. us- kraivanje sasluanja; denegatio debiti coniugalis it. denegacio debiti konjugalis (lat.) prav. neizvravanje brane dunosti denegirati (lat. denegare) odluno po- ricati, odbijati, uskraivati denga (ar.) med. vrlo zarazna bolest; javlja se povremeno u toplim kraje- vima (samo ljeti) kao iznenadan na- padaj groznice denikotinizirati (lat. de-, fr. Nicot) oduzeti duhanu nikotin i time ga ui- niti manje tetnim za zdravlje denivelacija (fr. denivellation) spu- tanje razine (nivoa), uzrokovanje ne- ravnosti, vertikalno pomicanje denobilitirati se 268 departman denobilitirati se (lat. de uklanjanje i nobilis plemenit) izgubiti svojstva plemia, tj. postati pripadnik gra- anskog stalea denominacija (lat. denominatio) ime- novanje; prijava, objavljivanje denominativ (lat. denominativum) gram. rije izvedena od nomina (ime- nica, zamjenica, pridjeva i brojeva), npr. veslati od veslo; prid. denomi- nativan denominirati (lat. denominare) nazva- ti; imenovati denonsirati (fr. denoncer) obavijestiti; otkazati denotacija (lat. denotatio) oznaavanje, obiljeavanje, davanje podataka denotirati (lat. denotare) naznaiti, obiljeiti, dati podatke dentagra (lat. dens zub, gr. agra pli- jen) zubobolja dentali (lat. dentales) gram. zubni gla- sovi, tj. oni kod kojih vrh jezika pri izgovaranju dodiruje zube u gornjoj eljusti (d, t) dentalni (lat. dentalis) zubni dentarpag (lat. dens zub, gr. arpazo zgrabim, epam) med. instrument za vaenje zuba denticija (lat. dentitio) med. nicanje zu- ba kod djece dentifricij (lat. dentifritium) sredstvo (ili: praak) za ienje zuba dentikuli (lat. denticuli zubii) mn. ar- hit. ukrasi na svodovima i stupovi- ma u obliku zuba dentin (lat. dens, dentis zub) zool. zub- na kost, glavna masa od koje se sastoji zub dentiskalpij (lat. dens zub, scalpere grepsti) sprava za ienje zuba dentist (lat. dens) zubni tehniar, zub- ni lijenik, zubni kirurg dentura (lat.) zubi, zubalo, stanje u kojem se nalaze zubi denucijator (lat. denuntiator) v. de- nuncijant denudacija (lat. denudatio) otkrivanje, razgolienje; odvajanje kostiju od mesa; geol. zajedniko djelovanje ero- zije i raspadanja zbog kojeg dolazi do sniavanja tla denudirati (lat. denudare) otkriti, ogo- liti; oguliti, zguliti denuncijacija (lat. denuntiatio) dostav- ljanje vlasti nekog kanjivog djela, potkazivanje, optuba denuncijant (lat. denuntians) dostav- lja, potkaziva, tuitelj denuncijat (lat. denuntiatus) optueni denuncirati (lat. denuntiare) dostaviti sudu, potkazati, optuiti denzacija (lat. densus gust) zguiva- nje, zgusnue denzimetar (lat. densus gust, zbijen, gr. metron) fiz. naprava za mjere- nje specifine teine i gustoe teku- ine, vrsta areometra denzitet (lat. densus gust) gustoa, zbijenost Deo gratias it. Deo gracijas (lat.) Bogu hvala (svretak katolike mise) deontologija (gr. deon dunost, logia znanost) 1. fil. znanost o dunostima (izraz potekao od engleskog filozofa Benthama); 2. nauavanje o lijeni- koj etici, tj. o etikom ponaanju lijenika u svim odnosima i oblicima lijenike djelatnosti deontoloki (gr. deon, deontos du- nost, logia znanost) teol. deontoloki dokaz o postojanju Boga, nazvan jo i moralnim dokazom, smatra da je potreba naeg uma pretpostaviti po- stojanje Boga kao osnove moralnog svijeta deparalizirati (lat. de, gr. paralvein klonuti) med. otkloniti uzetost, izli- jeiti od paralize departicija (lat. departitio) podjela departman (fr. departement) podjela odreenih poslova izmeu djelatni- ka jednog kolegija; djelokrug; okrug; soba, odjeljak (stana) depauperacij a 269 depolarizator depauperacija (lat. de, pauper siro- mah) osiromaiti, osirotiti depedikulacija (lat. de, pediculus u) kir. unitavanje uiju i gnjida depedikulirati (lat. de, pediculus u) kir. unitavati ui i gnjide dependencije (lat. dependere) mn. prav. ono to nekome pripada; v. per- tinencije depenirati (lat. penna pero, tal. dipen- nare) trg. raune u trgovakoj bi- ljenici precrtati i time ih ponititi; povui nalog depersonalizacija (lat. de uklanjanje, persona osoba) med. bolest pri kojoj ovjek izgubi svijest o vlastitoj osob- nosti (linost) ili o svojoj okolini (npr. kad tvrdi daje ve davno umro); gub- ljenje osobnih karakteristika, uop- avanje depea (fr. depeche) vijest dostavljena najhitnijim putem, npr. brzojav, be- ini brzojav; slubeno pismo, npr. ministarstva vanjskih poslova svojim predstavnicima u inozemstvu, obi- no se alje najhitnijim putem po po- sebnim kuririma depeirati (fr. depecher, lat. dis- u pangere privrstiti) hitno poslati ili otpremiti, brzo dostaviti; brzojaviti depilacija (lat. depilatio) opadanje ko- se; skidanje dlaka depilatorij (lat. depilatorium) med. sredstvo za skidanje kose i dlaka depilirati (lat. depilare) skinuti kosu (ili: dlake), liiti kose; pren. liiti ne- koga imovine depistaa (fr. depistage) metodiko ot- krivanje bolesti medu stanovnitvom (npr. side) deplantacija (lat. deplantatio) presa- ivanje, rasadivanje (bilja, drvea) deplantirati (lat. planta biljka, deplan- tare) presaditi, rasaditi deplasiran (fr. deplace) neumjesan, koji nije na svom mjestu, pogreno ili loe postavljen; koji se dogaa ili ini kad mu nije vrijeme deplasirati (fr. deplacer) premjestiti, ukloniti sa svog mjesta, promijeniti mjesto, smijeniti nekoga s njegovog poloaja; u farmaceutskoj tehnici: to potpunije izdvajati jednu biljnu sup- stancu pomou eeg dolijevanja sredstva za otapanje (etera), pri e- mu nezasiena ili manje zasiena oto- pina potiskuje potpuno zasienu oto- pinu deplasman (fr. deplacement) premje- tanje, smjenjivanje, potiskivanje; na- opako (ili: pogreno, loe) postavlja- nje, lo poloaj; pom. volumen dijela broda pod vodom, volumen istisnine deplecija (lat. deplere isprazniti, de- pletio) pranjenje, ispranjavanje deploracija (lat. deploratio) oplakiva- nje, saaljevanje, aljenje deplorirati (lat. deplorare) oplakivati, saaljevati, aliti depo (fr. depot) skladite, spremite; os- tava; sklonite: voj. vojska koja slui za dopunu ostalih jedinica; vojni ma- terijal koji slui za dopunu; mjesto gdje se uvaju topovi i ostali ratni materijal; en depot it. an depo (fr.) na uvanje depo-posao bank. kad banka prima na uvanje, u sefovima, razne vrijedne stvari (dragocjenosti, vrijednosne papire i dr.) i to posebno naplauje od deponenta depoetizacija (lat. de uklanjanje, poeta pjesnik) oduzimanje poetinosti ne- kom pjesnikom djelu, prilagodba obinom nainu izraavanja; svako- dnevnost, uobiajenost depolarizacija (lat. de, polus, gr. polos stoer) fiz. unitavanje polarizacije galvanskom elementu depolarizator fiz. kemijska tvar (sup- stanca) koja sprjeava slabljenje gal- vanskih elemenata zbog polarizacije dpolarizirati 270 deprefiksacija depolarizirati (lat. de, polus, gr. polos) fiz. galvanski element liiti polari- zacije depolirati (fr. depolir) oduzeti sjajnost, glatkou depolitizacija (lat. depolitisatio) odu- zimanje politikih prava nekom sta- leu ili skupini ljudi, npr. slubeni- cima, inovnitvu, vojsci itd. depolitizirati (lat. de, politisare baviti se javnim poslovima) ukloniti iz poli- tike, neki stale ili skupinu ljudi li- iti politikih prava, npr. slubenike, inovnitvo, vojsku itd. deponens (lat.) gram. glagol koji ima pasivan oblik a aktivno znaenje, da- kle, koji prividno naputa svoje pr- votno znaenje, deponentni glagol deponent (lat. deponens) ulaga, onaj koji daje neto na uvanje; svjedok pred sudom deponij (lat. deponere odloiti, smjes- titi) odlagalite smetite deponiranje (lat. deponere) v. depozi- cija deponirati (lat. deponere) odloiti; po- loiti, uloiti; dati na uvanje; prav. pred sudom iskazati; bank. ostaviti u banci potpis radi usporeivanja depopulacija (lat. depopulatio) rase- ljavanje; smanjivanje stanovnitva depopularizirati (lat. de, popularis narodni) otuiti nekoga od naroda, liiti nekoga narodne naklonjenosti depopulirati (lat. depopulari opusto- iti, opljakati) raseljavati, raseliti (stanovnitvo) deport (tal., fr. deport) u trgovini bur- zovnim papirima: razlika izmeu sa- danjega i kasnijeg nieg teaja vri- jednosnih papira (razlika izmeu sa- danjega i kasnijeg vieg teaja zove se report) deportacija (lat. deportatio) progon- stvo, protjerivanje, prisilno upui- vanje u logore, upuivanje po kazni u neku koloniju, npr. Engleza u Tas- maniju, Rusa u Sibir, Francuza u No- vu Kaledoniju itd. deportiran (lat. deportatus) prognan, protjeran, izgnan, poslan u zatoe- nitvo ili po kazni u koloniju deportirati (lat. deportare) prognati, protjerati, izgnati; poslati u zatoe- nitvo, poslati po kazni u koloniju; baciti u bijedu deposedirati (lat. depossidere, fr. de- posseder) prav. liiti nekoga posje- dovanja neke stvari ili zemlje, pro- gnati, otjerati; deposedirani npr. vla- dar koji je zbaen s prijestolja depostirati (fr. deposter) voj. otjerati s mjesta, potisnuti s poloaja depozicija (lat. depositio) ostavljanje stvari na uvanje, ulaganje, zalog; osobito: ostavljanje stvari i vrijed- nosnih papira u banci na uvanje; iskaz pred sudom depozit (lat. depositum) povjereno do- bro, ono to je ostavljeno na uva- nje, ulog; dati, primiti ad depositum it. ad depozitum (lat.) dati ili primiti na uvanje; in deposito it. in depo- zito (lat.) na uvanju, u pohrani; ta- log, nanos depozitna banka zavod koji prima no- vac uz manji interes da bi ga davao drugima uz vei i na toj razlici za- raivao depozitna mjenica mjenica koja se izdaje na novac uzet i uloen u posao depozitni novac novac koji se polae sudu radi uvanja; novac uzet uz in- teres radi proirivanja posla depozitor (lat. depositor) v. deponent depozitorij (lat. depositorium) odjel za uvanje, mjesto u sudu gdje se uva- ju stvari i novac, = arhiv depravacija (lat. depravatio) moralno kvarenje, pokvarenost, iskvarenost, razvratnost, izopaenost, pogoranje deprefiksacija (fr. de prefixe predme- tak) lingv. oduzimanje predmetka (prefiksa) od glagola s predmetkom deprekacija 271 deranman da bi se dobio, po znaenju i obliku, nov jednostavan glagol deprekacija (lat. deprecatio) molba za koga ili za to; sveano izopenje, anatema, s priznanjem Bojeg suda, proklinjanje; zauzimanje za nekoga, posredovanje depresija (lat. deprimere, depressio) psih. utuenost, potitenost, klonu- lost psihike energije, poglavito osjet- ljivosti, osobito u zajednici s odre- enim afektima (briga itd.) i melan- kolijom; med. operacija oka pri kojoj se ivac potiskuje nanie; ulegnue, sputanje; geol. podruje koje lei ni- e od morske povrine; meteor, pa- danje ive u barometru zbog slabog tlaka zraka; nizak tlak zraka; trg. padanje cijena, opadanje cijena; fiz. kapilarno pritiskivanje ive u kapi- larnim cijevima; astr. kutna udalje- nost zvijezde ispod horizonta depresirati (lat. depressio) voj. topov- sku cijev usmjeriti nie; neto, npr. knjigu, izvaditi iz pree depresivno podruje meteor, podru- je najnieg tlaka zraka depresorij (lat. depressorium) med. in- strument za svlaenje, potiskivanje modane opne depresorni ivci zool. ivci koji ire krvne ile i time smanjuju krvni tlak depreverbacija (fr. depreverbation) lingv. v. deprefiksacija deprimirati (lat. deprimere) obeshrab- riti, rastuiti, utui, oneraspoloiti; slabiti, ugnjetavati, tlaiti; oduzima- ti snagu; deprimiran puls pritisnut, tj. slab puls koji znai oslabljelost; deprimirana kapilarnost fiz. nie sta- nje ive u uskim cijevima nego u i- rim ilama koje opkoljavaju cijevi deprivacija (lat. privare liiti) lienje, liavanje, otimanje, oduzimanje depuracija (lat. depuratio) ienje kr- vi depurancije (lat. depurantia) mn. med. sredstva za ienje, osobito lijekovi koji iste krv depurativan (fr. depuratif) koji isti, osobito koji pomae ienje krvi depuratoran (lat. depuratorius) v. de- purativan depurgacija (lat. depurgatio) ienje, proiavanje; trijebljenje depurgativan (lat. depurgativus) koji isti (ili: proiava) crijeva depurgatoran (lat. depurgatorius) v. depurgativan depurgirati (lat. depurgare) istiti, oistiti; trijebiti, otrijebiti depurirati (fr. depurer) istiti, prois- titi, oistiti krv deputacija (lat. deputatio) izaslanstvo, zastupnici koji u ime neke vee or- ganizacije imaju ovlatenje za obav- ljanje nekog posla; izaslanici; odbor odreen za pripremanje svega to je potrebno za rjeavanje nekoga va- nijeg pitanja deputat (lat. deputatum) 1. izaslanik, zastupnik; 2. utvreni prihod koji netko, pored plae, prima godinje u stvarima, u naturi, npr. drva, ito i dr. kao jedan dio svojih primanja deputirati (lat. deputare) odrediti, na- znaiti; izabrati, uputiti deraine it. derasine (fr.) otuenik; iseljenik deracionirati (lat. de uklanjanje, ra- tio pamet, razum) staviti u slobodnu prodaju, tj. ukinuti racioniranje deradenitis (gr. dere vrat, aden li- jezda) med. upala vratnih lijezda deranirati (fr. deranger) uznemira- vati, uznemiriti, remetiti, zadrava- ti (koga), smetati kome; pokvariti, poremetiti, pobrkati; poremetiti svoje imovinsko stanje, pasti u dug, za- duiti se deranman (fr. derangement) smeta- nje, uznemiravanje u poslu; poreme- enost, poremeaj, nered derasinirati 272 dermatografij a derasinirati (fr. deraine otuenik, ise- ljenik) liiti osobina neke sredine, iskorijeniti, istrgnuti iz zaviaja, ise- liti deratizacija (fr. de, rat takor) ubijanje (ili: unitavanje) takora i mieva derbi (engl. derby) 1. port, utrka puno- krvnih trogodinjih konja u En- gleskoj; odrava se od 1780. g. na poznatom trkalitu u Epsomu, jugo- zapadno od Londona, na stazi od pre- ko 2400 m (naziv po osnivau lordu E. Derbyju); 2. vana portska utak- mica derby-crack it. derbi-krek (engl.) pr- voklasan konj trka koji sudjeluje u derbiju derealizacija (lat. de uklanjanje reali- zacija) med. bolest kod koje ovjek osjea da se izmijenila njegova oko- lina ili cijeli svijet derelikcija (lat. derelictio) prav. na- putanje, ostavljanje derelikta (lat. derelicta) mn. prav. naputene stvari, stvari bez gospo- dara derivacija (lat. derivatio) gram. izvo- enje, npr. jedne rijei iz druge; mat. izvoenje, izvod, prelazak od jedne funkcije prema nekoj izvedenoj funk- ciji, diferencijacija; skretanje s pra- vog puta; zrak. skretanje zrakoplova sa smjera svoje putanje zbog vjetra; voj. pravilno skretanje duguljastih zrna izazvano njihovim okretanjem i promjena tlaka zraka koju to skre- tanje izaziva derivancije (lat. derivare, odvoditi, de- rivantia) mn. med derivirajua sred- stva, tj. ona koja odvode sokove derivat (lat. derivare izvoditi, deri- vatum) gram. izvedenica, rije koja je nastala od neke druge rijei, izve- dena rije, npr. stanovati stanov- nik derivati (lat. derivare odvoditi, deri- vata) mn. kem. spojevi koji su nastali iz drugih spojeva zamjenom odre- enih elemenata derivativan (lat. derivare izvoditi, deri- vativus) izveden, koji je nastao izvo- enjem iz neega; koji odvodi na dru- gu stranu derivirati (lat. rivus potok, derivare iz- voditi) dolaziti, proizlaziti, postati od, voditi podrijetlo od; izvesti, izvoditi derivometar (lat. derivare odvoditi, gr. metron mjera) zrak. instrument pomou kojeg izvia utvruje smjer i snagu vjetra i, prema tome, po- pravlja smjer derizoran (fr. derisoire) smijean, koji slui za porugu erma- (gr. erma koa, dermatos) predmetak u sloenicama sa zna- enjem: koa, koni dermalni (gr. erma koa) koni, koji pripada koi, koji je u vezi s koom dermaskop (gr. erma, skopeo gle- dam) sprava u obliku posebnog zr- cala pomou koje se moe vidjeti sva- ka, pa i najmanja promjena na koi, svaka pora, bora, dlaica i dr. (upo- trebljava se u salonima za uljep- avanje) dermatalgija (gr. erma, algos bol) med. bol koe; dermatodinija dermatian (gr. erma) koni, koji se tie koe dermatijatrija (gr. erma, iatreia lije- enje) med. lijeenje konih bolesti dermatitis (gr. erma) med. upala koe dermatodinija (gr. erma, odyne bol) med. v. dermatalgija dermatoglif (gr. erma- prefiks sa znaenjem: veza s koom, glyfo du- bem) urez na koi, osobito naziv za otiske nonih prstiju, dlanova i ta- bana (primjenjuju u iste svrhe kao i daktiloskopski otisci) dermatografij a (gr. erma, grafo pi- em) opisivanje koe dermatoid 273 Des, ubi consistam... dermatoid (gr. erma, eidos oblik) koasta masa koja se upotrebljava za povezivanje i ukorienje knjiga dermatol (gr. erma, lat. oleum ulje) farm. ukast, bezmirisan bizmutov praak koji ima antiseptiko djelo- vanje i koji lijei rane dermatoliza (gr. erma, lyo labavim) pretjerana rastezljivost i mlitavost koe dermatolog (gr. erma, logos) onaj koji se bavi prouavanjem koe; lije- nik za kone bolesti dermatologija (gr. erma, logia) zna- nost o koi, znanost o konim boles- tima dermatom (gr. erma) med. oteklina koe dermatomikoza (gr. erma, mykes gljiva) med. bolest koe koju uzro- kuju parazitske gljivice dermatonoza (gr. erma, nosos bolest) med. v. dermatopatija dermatopatija (gr. erma, pathein pa- titi) med. bolest koe; dermatonoza dermatopatologija (gr. erma, pathos bol, logia) znanost o konim boles- tima dermatoplastika (gr. erma, plastike vjetina uobliavanja) med. dio plas- tine kirurgije koji se bavi umjetnim obnavljanjem i popravljanjem bo- lesnih dijelova koe dermatotilus (gr. erma, tylos ulj) med. koni ulj dermatoza (gr. erma) med. bolest koe dermatozoe (gr. erma, zoon ivotinja) mn. nametnici koji ive na koi, ko- ni paraziti dermijatrija med. v. dermatijatrija dermo- (gr. erma) v. erma dermografizam (gr. erma, grafo pi- em) med. pojave na koi kod nekih, osobito nervoznih, osoba (nastaju tr- ljanjem, udarcem, prevlaenjem ka- kvog predmeta ili pisanjem po koi kakvim tvrdim predmetom), ostav- ljaju trajan i jasan trag dermologija v. dermatologija dermoplastika (gr. erma, plastike vjetina uobliavanja) vjetina pu- njenja ivotinja dermoskopija (gr. erma, skopeo gle- dam) med. nain ispitivanja koe i njezinih bolesti promatranjem po- mou posebnog poveavajueg apa- rata dermotomija (gr. erma, tome re- zanje) med. razrezivanje koe dernek (tur.) skup; svadba, veselje dernier eri it. dernije kri (fr.) posljed- nji krik, osobito u modi, tj. ono to je najnovije u modi, posljednja novost derobirati (fr. derober zakinuti) port, u jahanju: zaobii zapreku koju je trebalo preskoiti derogacija (lat. derogatio) krnjenje, okrnjivanje, zakidanje, zakinue, oduzimanje, smanjenje, ograniava- nje, odstup (npr. od ugovora); stav- ljanje izvan snage, opozivanje, uki- danje neke naredbe, zakona derogativan (lat. derogativus) koji te- ti; opozivajui, koji opoziva, ukida- jui, koji ukida, stavlja izvan snage derogirati (lat. derogare) krnjiti, okr- njiti, okrnjivati, zakidati, zakinuti, oduzimati, smanjiti, povrijediti, initi krivo, raditi na tetu; ukinuti, opo- zvati, staviti izvan snage, npr. neki zakon derospazam (gr. dere vrat, spasmos gr) med. gr u vratu derotilus med. v. dermatotilus derutirati (fr. derouter) skrenuti ne- koga s pravoga puta, zavesti, sme- sti, zbuniti, pobrkati neije namjere, osujetiti; voj. razbiti dervi (perz.) muslimanski monah- prosjak Des, ubi consistam, caelum terram- que movebo it. Des, ubi konzistam, celum teramkve movebo (lat.) Daj desakralizacij a 274 desiderativan gdje da stanem (tj. pokai mi upo- rite) i okrenut u nebo i zemlju (lati- nizirana poznata Arhimedova ree- nica) desakralizacij a (lat. de uklanjanje sa- cer svet) oskvrnue svetinje, sve- togre, obesveenje. desalinizacija (lat. de uklanjanje, sal sol) uklanjanje soli kemijskim putem desant (fr. descente) silaenje, silazak, sputanje; brodski teret; iskrcavanje vojske na neprijateljsko tlo, nepri- jateljski upad u neku zemlju; vojska dovedena vodenim ili zranim putem na neprijateljsko tlo Descartes it. Dekart fr. filozof, mate- matiar i fiziar iz 17. st. descendencija (lat. descendentia) po- tomstvo; podrijetlo, koljeno descendendo it. deendendo (tal.) glaz. v. decrescendo descendent (lat. descendens) potomak, izdanak (dijete, unuk, praunuk itd.) descendentna teorija biol. nauavanje 0 postanku; tumaenje o prirodnom razvoju ivotinjskih i biljnih vrsta tijekom povijesti Zemlje, o inje- nicama koje na taj razvoj ukazuju i koje ga dokazuju, i o uzrocima toga 1 takvog razvoja; tvorci ove teorije su stari grki mislioci Anaksimandar i Empedoklo, a kasnije osobito Lamarck (v. lamarkizam), Darwin (v. darvinizam) i Haeckl descendirati (lat. descendere) silaziti, sii, sputati se, skidati se; voditi podrijetlo, potjecati desegregacija (lat. de uklanjanje, se- gregare razluiti, rastaviti) uklanja- nje rasne segregacije, tenja da iz- meu razliitih rasa doe do nor- malnih ljudskih odnosa desen (fr. dessein, tal. disegno, lat. de- signare obiljeiti) namjera, cilj; plan, nacrt; (fr. dessin) trg. uzorak, ara, vrsta; glaz. osnova neke kompozicije desen-stroj stroj a izradu tkanina po uzorku; stroj za deseniranje stroj koji se upotrebljava u proizvodnji tkanina i koji uzorak tkanine koji se treba izraditi najprije izbocka na tvrdom papiru (kartonu) desenzibilizacija (lat. desensibilisatio otklanjanje osjetljivosti) 1. med. po- stupak kojim se otklanja ili smanju- je preosjetljivost nekih organizama na odreene tvari, supstance (kod ko- privnjae i dr.); 2. fot. smanjivanje osjetljivosti emulzija ploa i filmova pomou posebnih boja (desenzibili- zatora) otopljenih u vodi desenzibilizator (lat. desensibilisator onaj koji otklanja osjetljivost) v. pod desenzibilizacija desept (tal. dispetto) 1. nepravda, uvre- da; 2. prkos, inat desert (fr. dessert) zavrno jelo kod ob- jeda ili veere (sir, voe, poslastice) desertna vina vina koja se piju nakon objeda (obino slatka i jaka vina) desertni tanjur tanjur za voe i po- slastice desertor malitiosus it. dezertor mali- ciozus (lat.) prav. onaj koji zlona- mjerno napusti neku zajednicu, oso- bito enu deservit (lat. deservitum) braniteljeva (ili: zastupnikova) plaa, honorar desideracija (lat. desideratio) nedosta- tak, nedostajanje; potreba, elja desiderat (lat. desideratum) neto to je poeljno, dakle, neto to nedo- staje, ega nema, potreba, nedosta- tak, praznina koju bi trebalo popu- niti desiderata (lat.) mn. stvari kojih nema, nestale stvari, stvari koje su potreb- ne, koje su poeljne, npr. za popu- njavanje zbirki desiderativan (lat. desiderativus) koji izraava elju, potrebu; verba desi- derativa (lat.) gram. glagoli koji iz- riu neku elju ili potrebu desideria pia 275 despot desideria pia it. desiderija pija (lat.) mn. skromne, dobronamjerne elje (koje se obino ne ispunjavaju), puste elje desiderij (lat. desiderium) elja, udnja, enja; molba, zahtjev desiderirati (lat. desidere) eljeti, u- djeti, eznuti (za im) designacija (lat. designatio) oznaa- vanje, oznaenje, odreivanje, ime- novanje designacijska presuda prav. presuda koja odreuje kojim e se redom isplaivati vjerovnici kod nekog ste- aja designativan (lat. designitivus) ozna- avajui, obiljeavajui, odreujui, koji oznaava, obiljeava, odreuje designator (lat. designator) redar onaj koji pokazuje mjesta (u kazalitu itd.); onaj koji odreuje nagrade na javnim natjecanjima i utakmicama designatus (lat.) onaj koji je odreen za neki poloaj, a jo nije uveden u dunost designirati (lat. designare) oznaiti, naznaiti, odrediti (nekoga); imeno- vati (nekoga za neto) desikacija (lat. siccus, suh, desiccatio) suenje, isuivanje desine (fr. dessine) crtano, nacrtano; crtao, nacrtao desinencija (lat. desinere zavriti se, fr. desinence) gram. kraj, zavretak rijei desinirati (fr. dessiner, tal. disegnare) crtati, skicirati desistirati (lat. desistere) odustati (ili: odustajati) od ega, okaniti se nee- ga, prestati s ime deskripcija (lat. descriptio) opisivanje, prikazivanje, ocrtavanje; opis deskriptiva (lat. describere opisivati) mat. nacrtna geometrija deskriptivan (lat. describere, fr. des- criptif) opisan, koji opisuje, koji pri- kazuje, ocrtava, prikazan, ocrtavan deskvamacija (lat. desquamatio) lju- tenje, gubljenje ljuske; med. lju- tenje koe nakon konih bolesti deskvamirati (lat. desquamare) olju- titi, ostrugati ljuske; gubiti ljusku desolacija (lat. desolatio) pustoenje, razarenje, ruenje; duboka tuga, oa- janje, neutjenost desolidarizirati se (lat. de, solidus sta- lan, pouzdan) odustati od prijanje- ga miljenja koje je bilo istovjetno s miljenjem okoline desoliran (lat. desolare) opustoen, ra- zoren, uniten: oajan, neutjean desolirati (lat. desolare) pustoiti, opu- stoiti, razoriti, unititi; baciti u oa- janje, teko oalostiti desonorizacija (lat. de uklanjanje, so- nare zvuati) izgovaranje zvunih su- glasnika bezvuno (npr. zup umjesto zub) despekcija (lat. despectio) v. despekt despekt (lat. despicere, prezirati, de- spectus) preziranje, prijezir, grdnja, poruga despektirati (lat. despectare) potcje- njivati, omalovaavati, prezirati desperacija (lat. desperatio) oajanje, bezglavost, osjeaj bezizlaznosti; krajnje ogorenje desperado (p. desperado oajnik) raz- bojnik; revolucionar koji je stavio sebe izvan zakona desperatan (lat. desperatus) oajan, klonuo duhom, bez nade; krajnje ogoren desperatist (lat. desperare) ovjek bez nade, oajnik; krajnje ogoren ovjek desperirati (lat. desperare) oajavati, pasti u oajanje, klonuti duhom, gu- biti svaku nadu despocija (gr. despotes) neograniena i samovoljna vladavina; drava neo- granienog i samovoljnog vladara despot (gr. despotes gospodar) prvo- bitno: gospodar roba ili sluge; neogra- nieni gospodar, neogranieni vladar, despotizam 276 dee samodrac, tiranin; samovoljan go- spodar despotizam (gr. despotes) neograni- ena vladavina, samovolja, tiranstvo; prosvijeeni despotizam despotizam koji se javlja u dravnim tvorevina- ma naroda na niem kulturnom stupnju; podanici stoje pravno prema despotu u istom odnosu kao bilo koji predmet posjeda; despotizam se raz- likuje od apsolutizma nepostojanjem neke ureene uprave despotizirati (gr. despotes) vladati neogranieno i samovoljno; ponaati se kao tiranin ili nasilnik, postupati nasilniki, vriti nasilje despotski (gr. despotes) samovoljno, neogranieno, nasilniki, tiranski destilacija (lat. destillatio) kem. proces prikazan pod destilirati, isparavanje tekuine i ponovno zgunjavanje u tekuinu; isparavanje; suha destila- cija zagrijavanje organskih tijela (drveta, kostiju i dr.) u zatvorenim posudama radi dobivanja tekuina i plinova destilacijski aparat naprava za de- stilaciju destilat (lat. destillatus) kem. tekui proizvod destilacije destilator (fr. destillateur) onaj koji proiava, poboljava, izdvaja destiliran (lat. destillare) dobiven de- stilacijom, proien, popravljen destilirati (lat. destillare, kapati, de- stilla kap) ispariti, ishlapiti; kem. neku tekuinu, zagrijavanjem u zatvorenim posudama (retortama i dr.) pretvoriti u paru, a potom ras- hlaivanjem paru ponovno pretvori- ti u tekuinu, isparavanjem preka- pati, prekapavati; proistiti destimulacija (lat. de uklanjanje, sti- mulare nagoniti) bezvoljnost, neza- interesiranost, gubljenje volje za rad ili elje za isticanjem (npr. zbog slabe plae, loe obiteljske situacije i si.) destinacija (lat. destinati) odreenje, opredjeljenje, namjena, krajnji cilj, odredite destinator (lat. destinatarius, fr. desti- nataire) trg. onaj kojemu zapovjed- nik lae treba predati robu, prima- telj, adresat, konsignator destinirati (lat. destinare) odrediti, na- mijeniti, opredijeliti, destra (tal. destra desnica) colla destra it. kola destra (tal.) glaz. desnom rukom destrojer (engl. destroyer unitava, razoritelj) razara (vrsta ratnog bro- da) destrukcija (lat. destructio) ruenje, ra- zaranje, unitavanje, prevrat destruktibilan (lat. destructibilis) ra- zoran, unitavajui, ruilaki destruktibilitet (lat. destructibilitas) razornost, unitenje, ruilatvo destruktivan (lat. destructivus) razo- ran, ruilaki destruktivnost (lat. destruere) razor- nost destruktor (lat. destructor) ruitelj, ra- zoritelj, unititelj, prevratnik desudacija (lat. sudor znoj, desudatio) znojenje, preznojavanje desugestija (lat. desuggestio) oslobo- enje od sugestije i njezine moi dearmirati (fr. decharmer) liiti drai (ili: ari, ljepote) dear (fr. decharge) pom. istovariva- nje broda, iskrcavanje; vraanje duga ili neke obveze i priznanica o tome, razrjenica; voj. istodobno ispalji- vanje, skupna paljba, plotun; arhit. nosa svoda, podupira dearirati (fr. decharger) istovariti; dati razrjenicu, razrijeiti; oduiti, podmiriti, izravnati, npr. dug ili ob- vezu; voj. ispaliti (iz puke ili topa) dee (fr. dechet) trg. manjak (ili: gu- bitak) u teini koji neka roba pretrpi zbog odvajanja praine, pijeska i dr. deifrant 277 determinabilan to se u toj robi nalazi, zbog isui- vanja, istjecanja itd.; v. dekalirati deifrant (fr. dechiffreur) onaj koji rje- ava tajno pismo, koji ita ifre deifriranje (fr. dechiffrement) odgo- netanje, tumaenje nekog tajnog pi- sma, itanje ifri deifrirati (fr. dechiffrer) odgonetnuti, protumaiti, rijeiti znakove, tj. ifru nekog tajnog pisma; pren. dokuiti smisao; deifrirati se pokazati se, da- ti se prepoznati det (fr. dette) dug, osobito dravni dug; dette fiottante it. det flotant (fr.) le- tei dug; dette publique it. det piblik (fr.) dravni, javni dug detaksacija (lat. detaxatio) v. taksaci- ja detalj (fr. detail) pojedinost, potankost, sitnica; opirno prianje (ili: opisi- vanje, izlaganje), nabrajanje do sit- nica; en detail it. an detaj (fr.) trg. prodaja na malo, na komad detaljiran (fr. detailler) opiran, iscr- pan u izlaganju (ili: prianju, opisi- vanju) detalj iranje (fr. detailler) opirno (ili: potanko) izlaganje, prianje (ili: opi- sivanje) do sitnica detaljirati (fr. detailler) komadati, usit- njavati; potanko, opirno, do sitnica priati (ili: izlagati, opisivati); trg. prodavati na malo (ili: na sitno, na komad) detaljist (fr. detailleur) trgovac na ma- lo, na sitno, sitniar; onaj koji je su- vie opiran u izlaganju (ili: pria- nju, opisivanju) detant (fr. detente) poputanje zateg- nutosti u odnosima; poboljanje u odnosima izmeu dviju drava,.opu- tenost detairan (fr. detacher) odvojen od cje- line, otcijepljen, bez veze s ostalim dijelovima; pridodan, dodijeljen detairati (fr. detacher) pojedine dije- love odvojiti od cjeline i odaslati, ot- cijepiti; voj. odvojiti odred vojske ili flote i poslati ga na izvrenje zadat- ka; dodijeliti, pridodati detaman (fr. detachement) voj. odred vojske (manji od divizije) odvojen od cjeline i upuen radi izvrenja nekog posebnog zadatka detekcija (lat. detectio) otkrivanje, iz- noenje na vidjelo detektiv (lat. detegere otkriti, engl. de- tective) slubenik koji otkriva zloi- ne i njihove poinitelje, tajni poli- cajac; privatni detektiv detektiv koji po narudbi i za nagradu potajno motri kretanje pojedinih osoba detektiv-aparat vrlo mali fotografski aparat kojim se moe sasvim nepri- mjetno snimati detektor (lat. detegere otkriti, engl. de- tector) u radiotelegrafiji i telefoniji: ureaj za pretvaranje zvukova viso- ko frekventnih valova koji dolaze u radio-prijamnik u niskofrekventne ti- traje koji se uju u telefon; ureaj koji otkriva bojne otrove u atmosferi; ureaj za otkrivanje mina detencija (lat. detentio) zadravanje, nezakonito zadravanje, obustava; prav. posjedovanje tue stvari na temelju ugovora; liavanje slobode putem zatvora ili pritvora detentor (lat.) prav. nezakoniti posjed- nik, tobonji vlasnik detercija (lat. deterritio) zastraivanje, odvraanje od zla prijetnjom kazne deterdent (engl. od lat. detergere oti- rati, brisati) sredstvo za ienje (sa- pun, praak) detergirati (lat. detergere) obrisati, oti- rati, istiti, oistiti deterioracija (lat. deterior gori) pogor- avanje, kvarenje, unitavanje, upro- patenje deterirati (lat. deterrere) zastraiti, za- plaiti determinabilan (lat. determinabilis) presudan, odluan determinabilitet 278 detronirati determinabilitet (lat. determinabili- tas) presudnost, odlunost, odree- nost determinacija (lat. determinatio) odre- ivanje, odreenje, opredjeljivanje, opredjeljenje, odreenje, odreenost; odluka; odredba; odlunost, sprem- nost; log. suavanje opsega pojma proirivanjem njegovog sadraja i- me se dolazi od openitijih do manje opih pojmova; sinteza opih pojmova u posebne determinanta (lat. determinare odre- diti) fil. presudan initelj, initelj koji odreuje smjer i cilj determinante (lat. determinare odre- diti) mat. skup brojeva koji, poredani po odreenom pravilu, slue za rje- avanje jednadbi determinativ (lat. determinativus) gram. odrednica, u vielanom pojmu onaj dio kojim se oznauje osnova znaenja (npr. Most slobode za raz- liku od Mosta mladosti) determinativan (lat. determinativus) presudan, koji odreuje; gram. od- redbeni; usp. determinativ determinato (tal.) glaz. odluno, otro naglaeno determiniran (lat. determinatus) od- reen, opredijeljen; ogranien determinirati (lat. determinare) ogra- niiti; odrediti, odreivati, opredi- jeliti, opredjeljivati, odluiti, utvrditi determinist (lat. detreminare odrediti) fil. pristaa determinizma; supr. in- determinist determinizam (lat. determinare) fil. nauavanje o odreenosti ljudskog djelovanja i htijenja i njihovoj uvje- tovanosti vanjskim i unutarnjim uzrocima i motivima (pobudama), prema emu ni ljudska volja ne moe biti slobodna, nego odreena i uvje- tovana tim uzrocima i motivima; supr. indeterminizam deterzija (lat. detersio) ienje deterziv (lat. detergere istiti) med. sredstvo za ienje deterzorij (lat. detersorium) med. v. deterziv detoksinizacija (lat. de-, gr. toxikon otrov) uklanjanje otrovnih sastojaka iz neke tvari, materije, organizma i dr. detonacija (lat. detonatio) glaz. pogre- no pjevanje, ispadanje iz tona; pu- canj, tresak, prasak, grmljavina, eksplozija detonator (lat.) upalja, lako zapaljiv eksploziv kao sredstvo za paljenje tee zapaljivih eksploziva detonirati 1. (fr. detoner) glaz. uzeti suvie visok ili suvie dubok ton, po- greno pjevati, distonirati; 2. (lat. detonare, fr. detoner) puknuti, pras- nuti, tresnuti, eksplodirati detrahirati (lat. detrahere) odbiti, od- bijati, oduzeti, oduzimati, uskratiti, ukloniti; oklevetati detrakcija (lat. detractio) odbijanje, oduzimanje, npr. krvi otvaranjem ve- ne; smanjivanje; klevetanje, ogova- ranje; jus detractionis it. jus detrak- cionis (lat.) pravo odlaska (ih: uda- ljavanja) detraktor (lat. detractor) klevetnik detransponirati (lat. de-transponere) tisk. izmijeane strane ponovno do- vesti u red, ponovno rasporediti detransportacija (lat. detransportatio) tisk. v. detranspozicija detransportirati (lat. detransportare) tisk. v. detransponirati detranspozicija (lat. de-transpositio) tisk. ispravljanje izmijeanih strana detricija (lat. detritio) trljanje; med. ra- na nastala trljanjem, eanjem detritus (lat.) oblutak, ljunak, istro- en kamen; proizvod raspadanja, ru- enja detronirati (lat. de, gr. thronos, fr. detroner) v. detronizirati detronizacija 279 devalvacija detronizacija (lat. de, gr. thronos pri- jestolje) liavanje prijestolja, svrga- vanje (ili: zbacivanje) s prijestolja detronizirati (lat. de, gr. thronos) liiti prijestolja, svrgnuti s prijestolja detruzorij (lat. detrusorium) med. ki- rurka sprava za potiskivanje tijela koja se zadre u drijelu detto (tal. detto, lat. dictum) reeno, spomenuto, naprijed imenovano, to isto, npr. 6 kg brana, 9 kg detto, tj. toga istog; trg. a detto (tal.) istoga dana detumescencija (lat. detumescere) med. splanjavanje, poputanje (ili: prestajanje) oticanja detumescirati (lat. detumescere) med. splanjavati, prestati oticati, popu- stiti (oteklina) detur (lat.) neka se dade detur copia it. detur kopija (lat. detur copia sc. protocolli) prav. prilae se prijepis rasprave Deualion mit. starogrki kralj u Tesa- liji, jedan od helenskih praotaca; spa- sio se od opeg potopa zajedno sa e- nom Pirom deuce it. djus (engl.) dvojka u kartama i u kocki; u tenisu: jednak broj bo- dova, tj. kad obje strane imaju jed- nak broj bodova, npr. kad obje stra- ne imaju "etrdeset" (forty) deuce it. dus (engl. deuce dvojka) port, izjednaeno stanje u nekim portskim igrama (npr. tenisu), tj. stanje kad su za pobjedu potrebna jo dva uzastopna boda deus (lat. deus, gr. theos sanskr. dewa, dewas) bog; dii (lat.) mn. bogovi deus ex machina it. deus eks mah ina (lat.) u antikoj tragediji: "bog iz stroja", iznenadno posredovanje ne- kog boga (u tekoj situaciji) iji je lik pomou posebne naprave (stroja) bio sputan na pozornicu; pren. neoe- kivana sila koja se iznenadno pojav- ljuje i rjeava potekou; iznenadna pomo; neoekivano posredovanje deuterij (gr. deuteros drugi po redu) kem. fiz. teki vodik, znak D deutero- (gr. deuteros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: drugi po redu, idui deuterogamija (gr. deuteros drugi, gamos brak) enidba (ili: udaja) po drugi put, drugi brak deuterokanonske knjige kanonske knjige Svetog pisma drugog ranga koje su tek kasnije primljene u kanon deuteroksid (gr. deuteros, oxys) kem. oksid drugog stupnja deuteroni (gr. deuteros drugi po redu) kem. fiz. jezgra tekoga vodika, deu- terij a Deuteronomij (gr. deuteros, nomos zakon) peta knjiga Mojsijeva, tj. Po- novljeni zakon (dio Biblije) deuteronomija (gr. deuteros, nomia) drugo zakonodavstvo (u odnosu pre- ma nekom prijanjem) deuteropatian (gr. deuteros, pathos bol) med. koji nastaje kao posljedica neke prijanje bolesti deuteropatija (gr. deuteros, pathein patiti, podnositi) med. bolest koja na- staje kao posljedica neke druge bo- lesti deuteroskop (gr. deuteros, skopeo gle- dam) vidovit ovjek, vidovnjak deuteroskopija (gr. deuteros, skopeo gledam) drugi vid, tj. sposobnost da se vidi i ono to nije tu (vrsta som- nambulizma); usp. deuteroskop deuteroza (gr. deuteros) ponavljanje devalizirati (fr. devaliser) krasti, ukra- sti, orobiti, opljakati devalutacija (tal.) naputanje slubeno utvrenog teaja neke dravne nov- ana jedinice da bi se nakon odree- nog vremena odredio novi teaj devalvacija (lat. devalvatio) bank. sma- njivanje nominalne vrijednosti nekog devalvirati 280 devolvirati novca; potpuno povlaenje nekog nov- ca; supr. revalvacija devalvirati (lat. devalere) bank. sma- njiti (ili: smanjivati) vrijednost novcu devanagari (sanskr.) "boansko pismo"; sanskrtsko pismo, sanskrt devaporacija (lat. devaporatio) fiz. pre- tvaranje pare u tekuinu devastacija (lat. devastatio) pustoenje, opustoivanje, unitavanje, razara- nje; opustoenje, opustoenost deveksan (lat. devehere, devexus) nag- nut naprijed; kos, strm developman (fr. developpement) razvi- janje, npr. jednog odreda vojske, jed- ne armije; arhit. izlaganje (ili: prika- zivanje) graevine u planu sa svim njezinim dijelovima dever (tur. devir krug, obrat; vrijeme) 1. muka, tegoban ivot, tekoe, pat- nja, nevolja, jad; 2. doba, vrijeme, okolnosti; 3. dogaaji puni nevolje deverbativan (lat. de, verbum glagol) gram. koji je izveden od glagola devergencija (lat. devergentia) nagnu- tost, naginjanje devergirati (lat. devergere) nagnuti se, naginjati se deverika (mad. dever) zool. vrsta a- rana, ploka deversoar (fr. deversoir) odvod, izljev, tj. otvor kroz koji otjee suvina voda devestitura (lat. devestire) liavanje ina ili feudalnog prihoda devijacija (lat. deviatio) skretanje ne- kog tijela od svoje putanje ili pravca; skretanje (ili: otklon) magnetne igle (kod kompasa) na brodu zbog nje- govih eljeznih masa devijator (fr. deviateur) zrak. pogonsko sidro kod zranih laa devijirati (lat. deviare) skrenuti (ili: skretati) s pravog puta, skretati, skrenuti, udaljiti se devirginacija (lat. devirginare) odu- zimanje (ili: liavanje) djevianstva (ili: nevinosti), defloriranje devirginirati (lat. devirginare) raz- djeviiti, liiti djevianstva (ili: nevi- nosti); deflorirati devitalizacija (lat. de, vita ivot) li- avanje ivota, umrtvljivanje; devi- talizacija zuba med. umrtvljivanje i vaenje zubne sri (pomou lokalne anestezije) devitrificirati (lat. de, vitrum, facere) pretvoriti staklo putem jakog zagri- javanja u neprozirnu, porculanu sli- nu tvar (Reaumurov porculan) devitrifikacija (lat. de, vitrum staklo, facere initi) pretvaranje stakla za- grijavanjem u neku vrstu porculana (Reaumurov porculan) devits (engl. davits) pom. eljezne di- zalice za izvlaenje sidra; pokretne brodske dizalice na kojima vise amci za spaavanje deviza (lat., p. devisa) lozinka, geslo, naelo; kratka izreka na grbu, za- stavi itd.; trg. strana mjenica, tj. ona koja glasi na stranu valutu i koja se treba isplatiti u inozemstvu devocija (lat. devotio) kod starih Rim- ljana: rtvovanje ivota podzemnim bogovima u znak pokajanja; danas: pobonost, smirenost, skruenost; ve- liko tovanje, potpuna odanost, lice- mjerje, prijetvorna pobonost; puza- vost, poniznost (devotizam) devolucija (lat. devolutio svaljivanje) prav. ostavljanje u nasljedstvo nekog naslijeenog prava ili imanja devolucijsko pravo (lat. jus devolu- tionis) pravo prenoenja nasljedstva po kojem, ako umre jedan brani partner, cjelokupno imanje pripada djeci, a drugi partner ima pravo sa- mo doivotnog uivanja toga imanja devolutivno sredstvo pravno sredstvo kojim se jedna sporna stvar s niega suda iznosi pred vii sud devolvirati (lat. devolvere svaliti) neku pravnu stvar iznijeti pred vii forum; devomirati 281 dezertan prenijeti neto na koga drugog, oso- bito: ostaviti u nasljedstvo devomirati (lat. devomere) med. po- vraati, povratiti, izbaciti devon (po engleskoj grofoviji Devon- shire) geol. v. devonski period devonski period geol. razdoblje u ra- zvoju Zemljine kore u kojem je trans- gresija mora trajala veoma dugo, vul- kansko djelovanje bilo vrlo snano, a organski svijet raznovrsniji i obil- niji nego prije; formacija koja se obli- kovala izmeu silurske i karbonske devoracija (lat. devoratio) gutanje, de- ranje, prodiranje devotan (lat. vevovere, devotus) Bogu posveen ili odan, poboan, smiren; pun potovanja, skruen, ponizan; prijezirno: prijetvorno poboan, lice- mjeran, pokoran, ponizan devotizam (lat. devovere) v. devocija Dewarova posuda it. Djuerova ... termosica, termos-boca (naziv po kotskom kemiaru i fiziaru Jame- su Devvaru 18421923) dez- (fr. des-) predmetak u sloenicama koji oznaava neko unitavanje, is- korjenjivanje, otklanjanje, sprjea- vanje (npr. dezinsekcija, dezodo- racija) dezafekcija (fr. desaffection) nenaklo- njenost, nemilost; gubljenje ljubavi dezagregacija (fr. des- ne-, raz-, lat. aggregare pridruiti) raspad, rasulo, razdruivanje, razjedinjavanje dezakordirati (fr. desaccorder) izazvati neslogu, zavaditi, unijeti razdor; glaz. pokvariti skladnost dezaktivirati (fr. des- ne-, raz-, lat. ac- tivus djelatan) uiniti neto neaktiv- nim, tj. onesposobiti dezambalaa (fr. desemballage) trg. raspakivanje dezaneksija (fr. des-, lat. annexio) uki- danje (ili: obustavljanje) aneksije (izraz koji su stvorili Francuzi pri ponovnom zauzimanju Alsace-Lor- raine 1919.) dezanektirati (fr. des-, lat. annectere) ukinuti (ili: prekinuti) aneksiju, odre- i se aneksije dezangairati (fr. desengager) ras- kinuti angaman, osloboditi obveze, otpustiti dezapoantirati (fr. desappointer) liiti nekoga koristi koja se temeljila na neemu utvrenom i sigurnom; oso- bito: oduzeti nekome zasluenu na- gradu, plau; brisati vojnika s popi- sa; prevariti u sigurnom oekivanju ili nadi; smesti, zbuniti, razoarati dezaproprijacija (fr. desappropriation) otuivanje vlasnitva; odricanje (ili: naputanje) vlasnitva dezarmiranje (fr. desarmer) razorua- vanje, rasputanje vojske, smanji- vanje stalnog kadra dezarmirati (fr. desarmer) razoruati; raspustiti vojsku; smanjiti stalni ka- dar; poloiti oruje dezasortirati (fr. desassortir) razdvo- jiti, rastaviti ono to treba biti zajed- no, razdruiti, napraviti nered, zbr- ku dezavantairati (fr. desavantager) o- tetiti, zakinuti, zakidati, okrnjiti dezavuiranje (fr. desavouer) odricanje, poricanje, nepriznavanje dezavuirati (fr. desavouer) poricati, po- rei, odricati, odrei, ne priznavati, osporavati neto, ne priznati svoju vezu s nekom osobom ili radnjom dezekipirati (fr. desequiper) raspremiti brod dezen = desen dezercija (lat. desertio) voj. naputanje vojske, bijeg iz vojske; prav. propu- tanje da se uini neki pravni in, npr. proputanje zakonskog roka za pod- noenje priziva viem sudu (desertio appellationis) dezertan (lat. desertus) nenastanjen, nenaseljen, pust dezerter 282 dezolantan dezerter (fr. deserteur) bjegunac iz vojske, vojni bjegunac; prebjeg dezertirati (fr. deserter) napustiti voj- sku, pobjei iz vojske deziderabilan (lat. desiderare eljeti) poeljan deziluzija (fr. des- ne-, raz-, lat. illudere igrati se, varati) razoaranje, tj. uni- tenje iluzije dezinfekcija (fr. des-, lat. inficere za- raziti) ienje zraka (ili: tijela, odje- e, stana i dr.) od zaraznih ispara- vanja i tvari, unitavanje zaraznih klica, okuivanje dezinfektor (fr. des-, lat. inficere zara- ziti) sprava za ienje od zaraznih klica i tvari; osoba koje taj posao vri dezinfestacija (fr. des- ne-, raz-. infes- tation pustoenje) popravak kvaro- va, uklanjanje posljedica od elemen- tarnih nepogoda i si. dezinficirati (fr. des-, lat. inficere zara- ziti) osloboditi (ili: oistiti) od zaraz- nih klica i tvari, npr. stan, odjeu, zrak, ruke itd. dezinflacija (fr. des-, lat. inflatio nadi- manje) bank. smanjivanje koliine novca u optjecaju radi spreavanja poveanja cijena (to se dogaa kad je na tritu vie novca nego robe, tj. kad novac trai robu, a ne roba no- vac); usp. deglacija, inflacija, refla- cija dezinformacija (fr. des-, lat. informatio objanjenje) zlonamjerno pogreno i lano obavjetavanje dezinsekcija (fr. des-, lat. insectum kukac) unitavanje (ili: tamanjenje) kodljivih insekata (osobito po ku- ama i stanovima) dezintegracija (fr. des-, lat. integratio uspostava, obnova) unitavanje veze, naruavanje neke cjeline; dezinte- gracija atoma fiz. razbijanje atoma; dezorganizacija dezintegrator (fr. des-, lat. integrare uspostaviti, obnoviti) sprava za usit- njavanje raznih neiliastih tvari, sprava za vrcanje meda (vrcaljka) itd. dezinteresiran (fr. desinteresse) ne- koristoljubiv, nesebian; nepristran, iskren, prostoduan dezinjolni barut (fr. designolles) voj. mjeavina sumporne i pikrinske kise- line, osobito se upotrebljava za pu- njenje torpeda dezistirati (lat. desistere) odustati, oka- niti se, prestati dezmalgija (gr. desmos veza, ila, al- gos bol) med. bol u ilama zglobova dezmitis (gr. desmos ila) med. upala zglobnih ila dezmografija (gr. desmos ila, grafo) zool. opisivanje ila i spletova dezmologija (gr. desmos ila, logia) znanost o ilama, njihovim vezama itd.; sindezmologija dezmopatija (gr. desmos ila, pathein patiti) med. bol ila i spletova dezmopatologija (gr. desmos ila, pa- thos patnja, bol, logia) med. znanost o bolestima ila i spletova dezmotomija (gr. desmos ila, tome rezanje) med. razdvajanje, rezanje i- la i spletova dezodorizacija (fr. des-, odeur miris, lat. odoratio mirisanje) oduzimanje neugodnog mirisa neemu; hig. v. de- zodorizirati dezodorizirati (fr. des-, odeur miris) uiniti da neto izgubi miris; hig. uguivati neugodne i tetne mirise koji se razvijaju zbog kemijskih i biolokih procesa dezoksidacija (fr. des-, gr. oxys otar, ljut) kem. osloboenje od kisika, izvlaenje (ili: izdvajanje) kisika dezoksidirati (fr. des-, gr. oxys) kem. osloboditi od kisika, = reducirati dezolantan (fr. desolant) vrlo tuan, vrlo alostan, neutjean; nesnosan, dosadan dezolatan 283 dicis gratia dezolatan (fr. desoler) opustoen, vrlo bijedan, jadan, u rastrojstvu dezopstruktivi (fr. des-, lat. obstruere zaepiti, obstructum) mn. med. sred- stva protiv zatvorenosti, loe proba- ve dezorganizacija (fr. desorganisation) poremeaj ili unitavanje ive, organ- ske veze meu sastavnim dijelovima, npr. u ljudskom tijelu, rastrojavanje; rasulo, rastrojstvo, nered: potpun preobraaj i poremeaj osjetillnih or- gana kod nekog ovjeka zbog tzv. ma- gnetiziranja dezorgranizirati (fr. desorganiser) ras- trojiti, rastrojavati, raskinuti, dovesti u nered, unijeti rasulo dezorijentacija (fr. desorientation) ne- dostatak (ili: gubljenje) sposobnosti snalaenja i opredjeljivanja u prosto- ru, u nekom mjestu, u nekoj prilici, u odreenim prilikama; skretanje s pravog puta, zbunjivanje, izgublje- nost dezorijentiran (fr. desorienter) koji se ne moe snai i opredijeliti u nekoj prilici ili u prostoru, u nekom mjestu; skrenut s pravoga puta, naveden na pogrean put, smeten, zbunjen, iz- gubljen, bez orijentacije dezorijentirati (fr. desorienter) omesti u snalaenju u prostoru, omesti u nekoj prilici; skrenuti s pravog puta, navesti na pogrean put, zbuniti dema (ma. dezsma od lat. decima deseta) deseti dio priroda koji je kmet davao feudalnom gospodaru, dese- tina demek (tur. demek) onizak, zdepast i nezgrapan ovjek deurati (fr. du jour) biti u slubi, vriti slubu (osobito se odnosi na asnike, lijenike itd.) deurni (fr. du jour) koji je na slubi, koji obavlja slubu; v. deurati D'Hondtov sistem it. Dontov izborni sustav kod razmjernog predstavni- tva po kojem se ne dijeli ukupan broj glasaa svake liste s ukupnim brojem izaslanika, nego se dijeli broj glasova svake kandidatske liste prvo s 1, zatim sa 2, pa sa 3, te se tako dobiveni rezultati sreuju, a za iz- borne kolinike uzima onoliko naj- veih rezultata koliko se treba iza- brati izaslanika; tvorac ovog susta- va je Belgijanac D'Hondt di- (gr. di- za dis dvaput, dvostruko) gr. predmetak u sloenicama sa znaenjem: dva-, dvo-, dvaput, dvo- struko dia- (gr. dia) grki prijedlog (po hrvat- skom pravopisu dija-) znai: kroz, u, na, meu, preko, za, iza, raz-, pro-, itd.; javlja se i kao di-, npr. dioptrija diarh (gr. di-, archo vladam) lan vlade dvojice, suvladar, poluvladar, polu- gospodar diarhian (gr. di-, archo vladam) sa dva vladara; koji ima dva gospodara diarhija (gr. di-, archo vladam) vlada dvojice, dvovlae; upravljanje dvo- jice gospodara; v. duumvirat diba (tur. diba) teka svilena tkanina protkana zlatom, brokat dibrah (gr. di-brachys) metr. stihovna stopa od dvaju kratkih slogova: U U dibuk (hebr. dibbug prodrijeti) prema idovskoj tradiciji: oznaka za duu nekoga gijenika koju progoni zao duh te nalazi sklonite u tijelu ne- koga ivog ovjeka dicefal (gr. di-kefalos) med. nakaza roena s dvije glave dicefalan (gr. di-, kefale glava) dvoglav diceras (gr. dyo dva, keras rog) kolj- ka iz razdoblja gornje jure; na okraj- cima ljutura ima dva izdanka za- vijena poput roga dicis causa it. dicis kauza (lat.) radi forme, za ljubav forme, toliko da se kae, samo radi izgleda; dicis gratia dicis gratia it. dicis gracija (lat.) v. dicis causa dictum 284 dielektrik dictum it. diktum (lat.) izreka, poslo- vica, mjesto iz nekog djela dictum de omni et nullo it. diktum de omni et nulo (lat.) log. osnovno pravilo zakljuivanja: to vrijedi za sve, vrijedi i za neke i pojedine; to ne vrijedi za neke i pojedine, ne vri- jedi ni za sve dictum factum it. diktum faktum (lat.) reeno uinjeno, kako je ree- no, tako se i dogodilo dictus it. diktus (lat. dicere rei, ka- zivati, dictus) imenovani, spomenu- ti, naprijed spomenuti Didahe (gr. didache) "Nauavanje dva- naestorice apostola", stari kranski spis, napisan oko 100. g. na Istoku, izdan 1883. g., iz njega vidimo kako se ivjelo i mislilo u prvim danima kranstva didaktian (gr. didaktikos) pouan; di- daktina knjievnost pouna knji- evnost, knjievnost koja se ne bavi samo umjetnikom obradom neke teme, nego iznosi i pouke didaktiar (gr. didaskein pouavati) strunjak u pouavanju, onaj koji umije dobro predavati didaktika (gr. didaskein uiti, poua- vati, didaktikos) umijee pouavanja, tj. znanost o ureenju i sprovodenju nastave kao sredstva duhovnog ra- zvoja, znanost o nastavnim meto- dama didaskalian (gr. didasko pouavam) pouan; objasnidbeni; apodiktian didaskalije (gr. didaskalia) mn. izla- ganja, objanjenja, upute; autorove biljeke (upute) uz dramski tekst didekaedar (gr. di-, deka deset, edra osnova) geom. poliedar koji ima dva- put po deset, tj. dvadeset, povrina didekaedarski (gr. di-, deka, edra) koji ima dvaput po deset (20) po- vrina didelfis (gr. di-, delfys maternica) med. dvostruka maternica; zool. tobolar didim (gr. didymos dvostruk) kem. rijetka zemlja, smjesa kem. eleme- nata prazeodima i neodima didimitis (gr. didymos sa dva muda) med. upala jaja didimos (gr. didymos) blizanac didinamian (gr. di-dynamikos) bot. dvomoan, tj. hermafroditni cvijet (kod kojega su, od etiri pranika, dva dua) didinamija (gr. didynamis) mn. bot. XIV. klasa u Linneovom biljnom sustavu, dvomone biljke, s etiri pranika (dva dua) u jednom her- mafroditnom cvijetu didodekaedar (gr. di-, dodeka dvana- est, edra osnova) geom. poliedar koji ima dvaput po dvanaest povrina, tj. dvadeset etiri povrine Didona mit. utemeljiteljica i kraljica Kartage; spalila se kad ju je ostavio Eneja diegeza (gr. diegesis) ret. prianje od poetka do kraja, opirno izlaganje dielektricitet (gr. di-, elektron) fiz. konstanta dielektriciteta = dielek- trina konstanta dielektrian (gr. di-, elektron) koji ne provodi elektricitet, koji izolira, a sudjeluje u prostiranju elektrine sile; dielektrina tijela = dielektrik; dielektrina konstanta izolatora broj koji pokazuje koliko je puta kapacitet jednog istog kondenzatora vei kad su u njemu oblozi razdvojeni tim izo- latorom, nego kad je izolator zrak; dielektrina polarizacija elektrina podjela koju trpi jedan izolator zbog influencije; dielektrini kapacitet v. induktivitet dielektrik (gr. di-, elektron jantar) fiz. tvar (materija, supstanca) koja nije samo nevodi elektriciteta (izolator), ve sudjeluje kao sredina (meutvar) u prostiranju elektrine sile, npr. zrak, ulje, vrst sumpor, staklo, por- culan, parafin, alkohol, voda dielektrin 285 diferencijalni raun dielektrin (gr. di-, elektron) kem. mje- avina sumpora i parafina diem perdidi (lat.) "izgubio sam dan" izreka rimskog cara Tita Flavija Vespazijana (4181 n. e.) za dan u kojem nije uinio nita dobro dieni (diolefini) kem. nezasieni ug- ljine hidrate sa dvije dvostruke veze izmeu C-atoma dies (lat. dies dan) prav. dan suenja, rok, termin difalco it. difalko (tal.) trg. odbitak od cjelokupnog iznosa difamacija (lat. diffamatio) irenje gla- sina, klevetanje, ogovaranje; diffa- matio civilis it. difamacio civilis (lat.) prav. kad se netko hvali i raz- mee kako ima na neto vee pravo nego netko drugi difamator (lat. diffamator) klevetnik difamatorski (lat. diffamare) klevetni- ki, pogrdan difamija (lat. diffamare) klevetanje, ogovaranje difamiran (lat. diffamatus) ozloglaen, iznijet na lo glas difamirati (lat. deffamare) ozloglasiti; oklevetati difamirati (lat. diffamare) iznijeti (ili: iznositi) na lo glas, ozloglasiti, oz- loglaavati; razglasiti, razglaavati difenil tanki impregnirani papir u koji se umata juno voe (npr. narane) diferencija (lat. differentia) razlika, razlinost; netoan iznos; mat. raz- lika, dio za koji je neka veliina vea ili manja od druge; viak, manjak, deficit; nesuglasica, neslaganje diferencija (lat. differre razlikovati se) 1. mat. beskrajno mala (infinitezi- malna) razlika izmeu uzastopnih vrijednosti neprekidno promjenjive veliine; 2. teh. kod motornih vozila; spona (veza) izmeu motora mje- njake kutije (razvodnika brzine) i kotaa diferencijalna konica teh. konica s dvostrukim djelovanjem diferencijalna psihologija znanost o dui koja se bavi razlikama u duev- nim sposobnostima pojedinaca, npr. psihologijom razlika u spolu, u spo- sobnostima, psihologijom tipova, raz- lika u starosti itd.; psihologija indi- vidualnih razlika, individualnih va- rijacija duevnog ivota i njihove uz- rone zavisnosti diferencijalna sociologija znanost ko- ja prouava oblikovanje drutvenih slojeva iz oblikovanja profesija i po- djela rada diferencijalna tarifa sustav u obra- unavanju naplate prijevoza na e- ljeznicama po kojem, kod prijevoza u masama (ita, drva, ugljena i si.), prijevozne stavke bivaju razmjerno sve manje to je vea udaljenost, iz- vanredne prijevozne stavke diferencijalne carine trg. carine koje se za robu iste vrste razliito obra- unavaju, tj. po nejednakim carin- skim stavkama, cilj im je pomaganje domae trgovine (smanjivanje carin- skih stavki za domae trgovce), ili olakavanje odnosno oteavanje uvo- za iz odreenih drava; izvanredna (ili: povlatena) carina diferencijalni carinski sistem trg. su- stav po kojem se carinske stavke za uvozne i izvozne proizvode za poje- dine zemlje u koje se ti artikli uvoze ili iz kojih izvoze razliito reguliraju i obraunavaju diferencijalni posao trg. burzovni po- sao (ili: trgovanje dravnim vrijed- nosnicama) pri emu se vrijednosnice stvarno ne izdaju, nego se samo prima ili nadoknauje razlika uko- liko im je vrijednost porasla ili pala diferencijalni raun mat. dio vie ana- lize koji ui kako se pronalazi vri- jednost diferencijala diferencijalni ton 286 difuzija diferencijalni ton fiz. trei ton koji se uje kad istodobno zvue podjednako jako dva tona razliite visine i ija je visina jednaka s razlikom broja ti- traj a onih dvaju tonova diferencijalno plaanje isplata raz- like pale vrijednosti dravnih vrijed- nosnica ili akcija diferenciranje (lat. differre) fil. stva- ranje razlika i razliitosti iz istovrs- noga, odvajanje, ralanjivanje ne- ega istovrsnog u raznovrsne dije- love; mat. pronalaenje vrijednosti kolinika dviju beskrajno malih veli- ina ih diferencijala diferencirati (lat. differre razlikovati se) razlikovati, praviti razliku; mat. pronalaziti diferencijal diferentan (lat. differens) razliit, ne- jednak, drukiji, raznolik diferentizam (lat. differre razlikovati se) v. determinizam diferirati (lat. differre) biti razlian, razlikovati se, ne slagati se difesija (lat. diffessio) nepriznavanje; sudsko nepriznavanje valjanosti ili originalnosti nekog dokumenta difesijska prisega (lat. diffessio jurata) prav. nepriznavanje prisegom nekog djela, osobito originalnosti rukopisa ili potpisa differentia specifica it. diferencija specifika (lat.) log. v. pod definicija difficile (lat.) teko; difficile est satiram non scribere it. dificile est satiram non skribere "teko je ne pisati sa- tiru" (poznata Juvenalova izreka) dificilan (lat. difficilis) teak, muan, nezgodan, koji pravi tekoe, koga je teko zadovoljiti, npr. dificilan o- vjek; strog, uporan, jogunast, tvrdo- glav difidencija (lat. diffidentia) nepovje- renje, sumnjiavost, nevjerovanje difilan (gr. di-, fyllon list) sa dva lista, dvolistan difindirati (lat. diffindere) kidati, pre- kinuti; prav. prekinuti parnicu i odloiti je za drugi dan difisija (lat. diffissio) kidanje, preki- danje; prav. odlaganje pretresa difizer (fr. diffuseur) naprava za izvla- enje repinog soka (u proizvodnji e- era) difluencija (lat. diffluere) razlijevanje, raspadanje, razgraivanje difluentan (lat. diffluens) koji se raz- lijeva, raspada, razgrauje difonij (gr. di-, fone glas) glaz. kom- pozicija za dva glasa diforman (fr. difforme) nagrdan, naka- zan, ruan; neskladan diformirati (fr. difforme) napraviti na- kaznim, nagrditi, poruniti diformitet (fr. difformite) nakaznost; nerazmjernost, nesklad difrakcija (lat. diffractio) fiz. skretanje svjetlosti zbog prolaska kroz uzak procijep, otvor ili pokraj uskog nepro- zirnog tijela i nastajanje pojava koje se temelje na interferenciji difterija (gr. difthera oderana i utav- ljena koa) med. akutna i veoma za- razna bolest koja se odlikuje upalom sluznice dunika, drijela difteritis med. v. difterija diftong (gr. di-, fthongos glas) gram. dvoglasnik, tj. dva razliita samo- glasnika koji su spojeni u jedan slog (npr. ao, eo, io, itd.) diftongiranje (gr. di-, fthongos glas) gram. pretvaranje jednostavnog gla- sa u dvoglasnik difundirati (lat. diffundere) izliti, ra- zliti, rairiti; mijeati se difuzijom; potroiti (novac, imanje) difuzan (lat. diffusus) rasut; opiran, razvuen; difuzna svjetlost rasuta svjetlost, u svim pravcima odbijena (reflektirana) svjetlost difuzija (lat. diffusio) razlijevanje, i- renje, rasprostiranje; pretjerana op- irnost i razvuenost u govorenju i difuzijski postupak 287 diheksaedar pisanju; fiz. meusobno mijeanje raznih plinova i tekuina difuzijski postupak nain dobivanja soka putem osmoze iz veoma sitnih renjia repe (uveden 1865. u proiz- vodnju eera) difuziometar (lat. diffusio, gr. metron) naprava za mjerenje brzine mije- anja raznih vrsta plinova digama tj. dvostruko "gama" (gamma), slovo u najstarijem grkom alfabetu, italo se kao "v" (ime dobilo po tome to je imalo oblik dvostrukog "g") digamija (gr. di-, gamos brak) drugi brak, druga enidba, druga udaja diger (engl. digger) kopa, osobito kopa zlata u Australiji digerencije (lat. digerentia) mn. med. sredstva za probavu digerirati (lat. digerere) razdjeljivati, razdijeliti; probaviti, probavljati; tvr- du tvar u zagrijanoj tekuini omek- ati i otopiti digesta (lat. digesta) mn. zbirka spisa koja je razdijeljena na pojedine od- sjeke; prav. povea zbirka odlomaka iz spisa starijih rimskih pravnika (Pandekta), podijeljena po knjigama, naslovima i paragrafima, a koju je priredio car Justinijan digestibilan (lat. digestibilis) probavljiv digestija (lat. digestio) probavljanje, probava; med. pomaganje izluivanja gnoja; kem. otapanje vrstog tijela u nekoj tekuini na umjerenoj tempe- raturi (u tzv. digerirnoj pei) digestiv (lat. digestivus) med. sredstvo koje pomae probavi; sredstvo koje pomae izluivanje gnoja digestivna mast farm. mast pomije- ana s terpentinom, upotrebljava se za lijeenje opeklina digestor (lat.) Papinov lonac, lonac za pripremanje hladetine od kostiju; autoklav digestorij (lat. digestorium) u kemij- skim tvornicama, laboratorijima itd.: ureaj za kuhanje koji se zagrijava vrelom vodom ili, ee, parom; pe za zagrijavanje pjeane kupelji; parna kuhinja digi podrugljiv naziv za Talijana (pre- ma "digo" kaem, koje se esto uje u njihovu govoru) diginian (gr. di-, gyne) bot. s dvije ene, tj. sa dva tuka diginija (gr. di-, gyne ena) bot. oso- bina biljaka koje imaju dva tuka; mn. dvoene biljke, tj. biljke sa dva tuka (drugi red veeg broja klasa u Linneovom biljnom sustavu) digitacija (lat. digitus prst) nain stav- ljanja prstiju pri sviranju (npr. na ice) digitalan (lat. digitalis) prstni, koji se tie prstiju (noge i ruke) digitalin (lat. digitalis) kem. alkaloid koji se nalazi u pustikari digitalis (lat.) bot. pustikara (biljka iz porodice strupnikovica) digitar (lat. dignitarius) nositelj visokog zvanja, velikodostojnik digitata (lat.) mn. zool. ivotinje s prs- tima, tj. sisavci koji imaju slobodne prste na nogama diglota (gr. di-, glossa jezik) knjiga na- pisana na dva jezika; biglota dignitet (lat. dignitas) dostojanstvo, ugled; dostojanstvenost; visoko zva- nje digrama (gr. dyo dva, gramma slovo) dvostruk znak za jedan glas, npr. lj, nj, d digredirati (jat. digredi) skretati, uda- ljavati se od teme (osobito u govoru) digresija (lat. digressio) skretanje, uda- ljavanje od teme (npr. u govoru); astr. najvea istona ili zapadna uda- ljenost unutarnjih planeta (Merku- ra, Venere) od Sunca diheksaedar (gr. di-, hex est, edra povrina) geom. poliedar s dvaput po est, tj. dvanaest, povrina; prid. dihogamija 288 dijadoh diheksaedarski; diheksagonalna pi- ramida v. didodekaedar dihogamija (gr. dicha dvostruko, ga- mos brak) bot. dvostruki brak, nain oploivanja kod biljaka pri kojem se spolni organi razvijaju jedni za dru- gima, dakle, ne u isto vrijeme; kod proterandrije prije sazrijevaju muki, a kod proteroginije enski spolni or- gani dihotoman (gr. dicha dvostruko, tem- no reem) podijeljen na dvoje, ra- vast dihotomija (gr. dichotomia, dicha na dva, temno reem) podjela na dva dijela, podjela koja sadri dva lana, podjela roda na dvije vrste; Mje- seeva mijena (faza) kod koje se vidi samo polovica njegovog osvijetljenog kruga: psih. podjela ljudskog bia na duu i tijelo dihtati (njem. dicht gust, zbijen) teh. ne proputati, biti vrsto priljubljen dija- (dia) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kroz, u, na, preko, za, uza, raz-, pro- i dr.; usp. dia- dijabaz (gr. diabasis) geol. mineral iz starijeg paleozojskog doba, najee gust i tamnozelen dijabaza (gr. diabaino prolazim, dia- basis) prolaz, prijelaz, gaz dijabetes (gr. diabaino prolazim, dia- betes) med. eerna bolest koja je vezana sa znatnim izluivanjem mo- krae koja je, ili normalnog sastava (diabetes insipidus), ili ima u sebi eera (diabetes mellitus); u teim ob- licima izaziva veliko mravljenje i malaksalost dijabetiar (gr. diabetes) med. boles- nik koji boluje od eerne bolesti, eera dijabetin (gr. diabetes) med. levuloza koja se upotrebljava kod dijabetiara umjesto eera dijabetometar (gr. diabetes, metron) med. sprava za odreivanje koliine eera u mokrai (kod eerne bole- sti) dijabl (fr. diable, gr. diabolos klevet- nik, lat. diabolus) vrag, sotona dijablerija (fr. diablerie) 1. vragolija, arolija, vraarija, magija; 2. igrokaz u kojem glavnu ulogu imaju vragovi (vrsta misterija) dijabola (gr. diabole) kleveta; ret. op- tuivanje protivnika s naznaiva- njem kazne koja ga oekuje dijabolian (gr. diabolos) vraji, so- tonski dijabolizam (gr. diabolos) vraje djelo, vraji posao dijabolo (gr. diaballo prebacujem, prevedem, tal. diabolo) vrsta igre, podrijetlom iz Kine, slina igri jo-jo dijada (gr. dyas dvoje, dvojina) mat. veliina odreena proizvodom dvaju vektora dijadeksa (gr. diadechomai preuzi- mam) naslijee, nasljedstvo; med. prelazak ili preobraaj jedne bolesti u neku drugu; dijadoha dijadelfija (gr. di-, adelfos brat) mn. bot. biljke s hermafroditnim cvje- tovima iji su pranici srasli u dva snopia (u Linneovom sustavu XVII. klasa) dijadem (gr. diadeo veem oko, s obje strane, diadema) plava ili bijela tra- ka oko ela koju su, kao znak vla- darskog dostojanstva, nosili perzijski kraljevi i grki carevi; kruna; enski ukras za glavu; vladarsko dostojan- stvo i vlast dijadika (gr. dyas dvojstvo) dijadski sustav brojeva, Leibnizova najjedno- stavnija podjela brojeva na klase, tj. sustav sa samo dvije znamenke (1 i 0); binarni sustav dijadoh (gr. diadochos nasljednik) na- sljednik prijestolja; osobito: nasljed- nici Aleksandra Velikog (dijadosi) u raznim dijelovima njegove drave dijadoha 289 dijagnozirati dijadoha (gr. diadechomai preuzimam) med. v. dijadeksa dijadoza (gr. diadidomi dijelim) med. razdioba (ili: razilaenje) hranjivih tvari kroz tijelo; poputanje ili pre- stanak neke bolesti dijafan (gr. diafaino prosjajim, prosvi- jetlim) proziran; dijafane slike pro- zirne slike na staklu, posebno za ukraavanje prozora; dijafano posu- e stakleno posue, obloeno ili ia- rano zlatnim listi ima, pa postak- ljeno; dijafanoradiranje fotografsko kopiranje bakroreza itd. na poseb- nom dijafanom, tj. prozirnom papiru dijafanitet (gr. diafaino prosjajim, prosvijetlim) prozirnost dijafanometar (gr. diafaino, metron) fiz. sprava za mjerenje i odreivanje prozirnosti atmosferskog zraka dijafanorama (gr. diafaino, orao gle- dam, vidim) prozirna slika dijafanoskop (gr. diafaino prosjajim, prosvijetlim, skopeo gledam) med. naprava za osvjetljavanje mjehura pomou elektrine svjetlosti dijafilm slike koje obrauju jednu te- mu te su snimljene uzastopno na filmsku vrpcu kako bi se mogle po- vezano projicirati dijafiza (gr. diafyein izniknuti) bot. pupanje, oko, okrugao zaetak mla- dice ili cvijeta biljke: zool. dio duge kosti izmeu dviju jabuica; geol. me- usloj dijafonija (gr. diafoneo ne slaem se, u neskladu sam, diafonia) prvobitno kod Grka: neslaganje u glasu, ne- sklad, disharmonija, disonanca; pren. neslaganje, nejednakost; u novoj glazbi pod dijafonijom se pogreno razumijeva kompozicija za dva glasa dijafonika (gr. diafoneo) v. diakustika dijafonski (gr. diafoneo) koji se ne slae u glasu, koji zvui nejednako dijafora (gr, diafero) razlika, razli- nost; nejednakost, nesloga, spor; ret. ponavljanje iste rijei, ali u razlii- tom znaenju u jednoj reenici dijaforetian (gr. diaforeo) koji po- mae isparavanje koe, preznoja- vanje dijaforetik (gr. diaforeo raznosim) med. sredstvo koje pomae ispara- vanje koe, preznojavanje dijaforeza (gr. diaforesis) znojenje; med. isparavanje koe, preznojavanje dijafragma (gr. diafragma) anat. oit, pregrada; bot. prepona u sjemenoj ahuri; opt. pokretni limeni prozori (blenda) za otklanjanje rubnih zraka kod velikih dalekozora; mehaniko kontracepcijsko sredstvo dijafragmalgija (gr. diafragma, algos bol) med. bolest dijafragme dijafragmitis (gr. diafragma) med. upala dijafragme dijaftoroskop (gr. diaftheiro kvarim, skopeo promatram) ureaj za ispiti- vanje zagaenosti zraka dijaglifian (gr. diaglyfein izrezati) izduben, izrezan, izrezbaren dijaglipti (gr. diaglyptos izrezan, dia- glyptein) mn. figure izrezane ili izdubene u ploi dijagnosticirati (gr. diagignoskein prepoznati) med. v. dijagnozirati dijagnostiar (gr. diagnostikos) lije- nik koji umije prepoznati i utvrditi bolesti prema njihovim bitnim ozna- kama ili simptomima dijagnostiki (gr. diagnosis) med. to je utemeljeno na pouzdanim znacima ili simptomima; dijagnostiki znaci bitni znaci ili simptomi neke bolesti dijagnostika (gr. diagnostike) med. znanost ili umijee prepoznavanja i utvrivanja bolesti dijagnoza (gr. diagignoskein, diagno- sis) med. prepoznavanje i utvrivanje kod bolesnika neke bolesti po njezi- nim bitnim oznakama i pojavama dijagnozirati (gr. diagignoskein pre- poznati) med- utvrditi kod bolesnika dijagometar 290 dijalektian znakove i simptome neke bolesti i na osnovi njih samu bolest; odrediti prirodu bolesnoga stanja dijagometar (gr. di-agein provoditi, metron) fiz. ureaj pomou kojega se pronalazi i utvruje sposobnost poje- dinih tijela za voenje elektriciteta dijagonala (gr. diagonia, lat. diago- nalis) geom. duina koja u viekut- niku spaja dva nesusjedna vrha; di- jagonal vunena tkanina s gustim kri- iima dijagonalan (gr. diagonios, lat. dia- gonalis) u smjeru dijagonale, kos, po- prean dijagraf (gr. diagrafein nacrtati) na- prava za mehaniko crtanje perspek- tive prema prirodi dijagrafija (gr. dia, grafia) umnoa- vanje na litografskom kamenu crte- a prenesenih na gumirani taft dijagrafika (gr. diagrafein) vjetina izrade skica, vjetina skiciranja dijagram (gr. diagrafein nacrtati, dia- gramma) lik ili geometrijski crte; crte (ili: nacrt, skica) radi obja- njenja nekog injeninog stanja, radi zornog predoivanja odreenih od- nosa, grafiko (ili: crteno) predoi- vanje nekog stanja, statistike, omjera itd.; presjek, slika rada ili snage, plan; glaz. note od pet linija; kod gnostiara: dva meusobno ispre- pletena trokuta u kojima je upisano neko mistino ime Boga i koji su im sluili kao hamajlija (Salomonovo slovo) dijahilon (gr. dia kroz, u preko, za, chylos sok, juha) flaster od biljnih sokova, slui za umekavanje ili ublaivanje dijahoretian (gr. diachoreo) med. koji pomae urednu stolicu; dijahoretini organi organi za pranjenje crijeva dijahoreza (gr. diachorheo imam pro- ljev) med. stolica, pranjenje crijeva dijakinema (gr. diakinema) med. raz- micanje, razdvajanje kostiju dijaklastian (gr. diaklao prelamam) fiz. prijelomni, koji je nastao putem prelamanja dijaklaza (gr. diaklao prelamam) fiz. prelamanje svjetlosti, prelamanje zraka dijakliza (gr. diaklyzo ispirem) ispira- nje usta; voda za ispiranje usta dijaklizma (gr. diaklyzo ispirem) med. voda za ispiranje usta dijakopa (gr. diakope rasjeklina, du- boka rana) 1. ret. vrsta figure u kojoj se u neku smislovnu cjelinu umeu druge rijei, npr. kad se umjesto na- jljepe mi je kae naj mi je ljepe; 2. vrsta ribe s bodljikavim perajama dijakritian (gr. diakrino prepozna- jem, razlikujem) koji je utemeljen na prepoznavanju, razlikovanju, razli- kovan; dijakritiki znakovi znakovi na slovima koji oznauju njihove po- sebne glasovne vrijednosti (npr. i s); med. znakovi za prepoznavanje bolesti dijakriza (gr. diakrisis) procjenjivanje, prepoznavanje (osobito stupnjeva bo- lesti) dijakronija (gr. dia, chronos vrijeme) lingv. povijest jezika dijakustika (gr. diakuo) fiz. znanost o prelamanju zvuka dijalaga (gr. diallage razlika; promje- na miljenja, pomirenje; savez) 1. vrsta rude (bogate eljezom); 2. ret. figura kojom se vie razloga svodi na jedan dijalekt (gr. dialegesthai razgovarati, dialektos) filol. narjeje, svaki lokalni govor koji se razlikuje od slubenog i standardnog jezika dijalektian (gr. dialektikos) koji od- govara znanosti o miljenju, koji je u skladu s tom znanou; dosjetljiv, domiljat dijalektiar 291 dijametar dijalektiar (gr. dialektikos) dobar go- vornik; onaj koji je vjet u rasprav- ljanju; fil. onaj koji se vjeto slui dijalektikom, koji primjenjuje dija- lektiku metodu dijalektika (gr. dialegomai razgova- ram, dialektike) umijee razgovara- nja (bilo s drugima ili sa samim so- bom); umijee znanstvenog rasprav- ljanja, disputiranja; dosjetljivost, do- miljatost, snalaljivost u govoru; fil. znanost o kretanju miljenja kroz proturjenosti koje se, tijekom mi- ljenja, ponovno ukidaju dijalektolog (gr. dialektos, logos) filol. onaj koji ispituje i prouava narjeja, poznavatelj dijalekata dijalektologija (gr. dialektos, logia) filol. znanost o dijalektima dijalektomanija (gr. dialektos narje- je, mania strast) pretjerana uporaba dijalekta (narjeja) u knjievnim dje- lima dijalelon (lat. od gr. di' allelon, dia pomou, allelon uzajaman) log. defi- nicija u krugu, tj. odreivanje po- mou pojma koji se treba odrediti; dijalela dijalelus (lat. od gr. tropos diallelos) log. zakljuak u krugu dijalema (gr. dialeipo ostavljam raz- mak, dialeimma) prekid, razmak, meduvrijeme; med. bolesno stanje (osobito kod groznice) dijalitiki (gr. dialyo) koji rastavlja, koji razdvaja, koji unitava; dijali- tiki dalekozor vrsta dalekozora koji uklanja boje, akromatian dalekozor dijaliza (gr. dialyo rastavljam, raz- dvajam, dialysis) med. razluivanje, odvajanje sluzastih tvari kod osmo- ze; smrt; gubljenje ili iscrpljivanje snage; fiz. odvajanje kristaloida od koloida putem osmoze; izmjena teku- ina; filol. i ret. v. dijereza i asindeton dijalog (gr. dialogos) razgovor dviju ili vie osoba; literarni umjetniki ob- lik u antikoj filozofiji koju su stvo- rili sofisti, Sokrat i, osobito, Platon; prid. dijaloki dijalogirati (gr. dialegomai) uvoditi na scenu vie likova koji razgovaraju dijalogizam (gr. dialogos) lit. figura u kojoj su udrueni pitanje i odgovor: pisac samoga sebe pita i odgovara, ili drugog pita, a sam odgovara dijalogizirati (gr. dialegomai) dati ne- emu oblik razgovora, izloiti neku misao itd. u obliku razgovora dijamagnetizam (gr. dia kroz, magnes magnetni kamen) fiz. svojstvo nekih tvari u obliku prutia da se u mag- netnom polju postave svojom dui- nom okomito na pravac linija sile (ek- vatorijalno); dijamagnetne tvari ili dijamagnetna tijela su: bizmut, anti- mon, iva, talij, zlato, srebro, olovo, cink, bakar, fosfor, itd.; supr. para- magnetizam dijamagnetometar (gr. dia, magnes, metron) fiz. ureaj za mjerenje i ispitivanje dijamagnetizma dijamant (fr. diamant, lat. adams, gr. adamas) min. kristaliziran ugljik, najtvri, najgui, najsjajniji i naj- skupocjeniji dragi kamen koji se mo- e brusiti samo svojim vlastitim prahom; tisk. najsitnija vrsta tiskar- skih slova; fort. rov bez dna (veoma dubok) za sprjeavanje upada nepri- jatelja u zaklon dijamantin (fr. diamant) vunena tka- nina s figurama i kriiima dijamantna boja mjeavina lanenog ulja i grafita, slui za premazivanje eljeznih predmeta (ograda, vrata itd.) dijamb (gr. di-, iambos) metr. dvo- struki jamb, stihovna stopa od etiri sloga: U U dijametar (gr. diametros) geom. pro- mjer, najvea tetiva, tj. duina koja prolazi kroz sredite kruga, krivulje dijametralan 292 dijarizam (npr. elipse) i spaja dvije toke obo- da krunice dijametralan (gr. diametros) pr. koji pripada promjeru; pril. sasvim, po- sve, potpuno, npr. dijametralno su- protan sasvim, skroz, potpuno supro- tan dijamorfoza (gr. dia, morfe oblik) obli- kovanje, pretvaranje u odreen ob- lik dijanasologija (gr. dianassein puniti, logia) punjenje ivotinjskih tijela dijandrija (gr. diandria) dvomuev- nost; bot. mn. biljke sa dva pranika u jednom hermafroditnom cvijetu, npr. maslina (II. klasa u Linneovom sustavu) dijanoegonija (gr. dianoia miljenje, gone raanje) fil. znanost o podrijetlu i izvoru spoznaje dijanoetian (gr. dianoia razum) fil. voden razumom, razuman; dijanoe- tine vrline vrline (kod Aristotela) u kojima dolazi do izraaja razum (znanje, razboritost, mudrost, umjet- nost), za razliku od etikih vrlina kod kojih se razum pojavljuje kao go- spodar elja i strasti dijanoja (gr. dianoia) fil. miljenje, sposobnost miljenja, razum; zna- enje dijantus (gr. dianthes) bot. koji ima dva cvijeta, koji bujno cvjeta (npr. karanfil) dijapasma (gr. diapassein posipati iz- meu) biljni praak za posipanje rana dijapazon (gr. dia, pas sav) glaz. kod Grka: oktava; danas: opseg jednog glasa ili instrumenta; kod Francuza: zvuna vilica dijapedeza (gr. diapedao probijem, izbijem, diapedesis) med. krvavo zno- jenje, probijanje krvi kroz opnu vena, procurenje krvi kroz vene dijapente (gr. dia, pente pet) glaz. kroz pet tonova, tj. kvinta dijapijema (gr. dia, pyein) med. zagno- javanje, osobito plua, ir u prsima dijapijetici (gr. dia, pyein) mn. med. sredstva koja pomau gnojenje dijapijetian (gr. dia, pvein) med. koji pomae stvaranje gnoja, zagnojava- nje dijapijeza (gr. dia, pyein gnojiti, za- gnojiti, pyesis gnojenje, zagnojenje) v. dijapijema dijaplaza (gr. diaplasis) med. namje- tanje uganutog ili prelomljenog uda, prelomljene kosti dijaplazma (gr. diaplasma) med. ob- log; oblaganje ili mazanje cijelog tijela dijaplegija (gr. dia, plegma udarac) med. opa klonulost, uzetost dijapnoici (gr. diapneo isparavam) mn. med. sredstva koja pomau ispa- ravanje koe, sredstva koja izazivaju umjereno znojenje dijapnoja (gr. diapneo ishlapim) med. blago isparavanje koe, slabo zno- jenje dijaporeza (gr. diaporesis zabuna, ne- odlunost, sumnja) neodlunost, ne- izvjesnost, sumnja (osobito kao reto- rika figura) dijapozitiv (gr. dia lat. positivus) opt. slika na posebnoj staklenoj ploi koja se pomou projekcijskog ureaja (ski- optikona) prenosi poveana na plat- no dijareja (gr. diarrheo protjeem) med. proljev dijarij (lat. diarium) kod Rimljana: dnevni obrok, osobito za kunu po- slugu; danas: dnevnik, knjiga u koju se unose dnevna zbivanja dijarija (lat. diaria febris) med. sva- kodnevna groznica dijarizam (gr. dyao unesreim, upro- pastim) ret. figura u kojoj se osobito podvrgava ruglu neija neprilika ili neprilinost, npr.: Pristaje mu kao dij artroza 293 dijateza magaracu sedlo, Vidjela aba gdje se konj potkiva, pa i ona digla nogu itd. dijartroza (gr. di-arthron) spajanje zglobova tako da budu sposobni za gibanje; sastavak zglobova dijas (gr. dyas) dvojstvo, dvojnost dijashiza (gr. diaschizein kidati) med. kidanje, odvajanje, rastavljanje dijashizma (gr. diaschizein) med. v. dijashiza dijasirm (gr. diasyrmos) ruganje, ismi- javanje; retorika figura koja se sa- stoji u pretjeranom umanjivanju; su- protno: hiperbola dijaskeuast (gr. diaskeuastes prera- ujem) onaj koji kritiki prerauje neko staro djelo, osobito Homerove pjesme dijaskopija (gr. diaskopeo svestrano razmatram) opt. prosvjetljavanje zra- kama, npr. rengenskim dijaskopska projekcija opt. prikazi- vanje prozirnih predmeta, osobito prozirnih slika, na staklu (dijapozi- tivu) u proputenoj svjetlosti dijasostian (gr. diasozo spasim) med. koji uva, spaava, titi dijasostika (gr. diasozo spasim) med. vjetina odravanja ivota, njegova- nje i odravanje zdravlja; mn. dija- sostici sredstva za odraavanje zdrav- lja i ivota dijaspazma (gr. diaspasma razdvo- jenje, praznina, diaspao razvlaim; razdvojim) razdvajanje, pauza, stan- ka izmeu dva stiha neke pjesme dijaspora (gr. diaspeiro rasipam, dia- spora) rasipanje, rasutost, razbaca- nost; u Novom zavjetu: Zidovi pro- gnani iz Judeje i rasuti po drugim zemljama; Hrvati izvan domovine dijastaltian (gr. diastello razdvajam, rastavljam) koji se rastavlja, raz- dvaja; koji se rastee, razvlai, iri dijastatian (gr. diastasis) kem. koji pretvara krob u eer dijastaza (gr. diastasis razdvojenost) kem. enzim ili ferment naen u ivo- tinjama i biljkama koji djeluje na ugljikohidrate i ini da se krob pre- tvara u eer te znatno pridonosi me- tabolizmu dijastaza (gr. diastasis) razilaenje, ra- stajanje, razdvajanje, cijepanje; zool. protuprirodno razdvajanje kostiju ili hrskavice; bot. odraivanje, degene- riranje biljaka dijastema (gr. diastema) razmak, uda- ljenost, meuprostor; glaz. interval dijastematian (gr. diastema) glaz. s meuprostorima, s intervalima dijastil (gr. dia, stylos stup) arhit. ve- lika dvorana s mnogo stupova; kod starih Grka: dvorana u kojoj su stu- povi bili meusobno udaljeni za tri debljine stupa dijastimometar (gr. diastema razmak, metron) naprava za mjerenje udalje- nosti, razmaka dijastola (gr. diastello razdvajam, ras- tavljam) poet. rastezanje, produi- vanje, osobito sloga koji je inae, sam po sebi, kratak; fiziol. irenje srca i arterija zbog aktivnog skupljanja sr- ane muskulature (sistole); u gr. gramatici: znak za rastavljanje dijateka (gr. diatithemi) savez, ugo- vor; Stari i Novi zavjet dijaterman (gr. dia, thermaino grijem) fiz. koji proputa toplinske zrake; supr. aterman, adijaterman dijatermanzija (gr. diathermaino pro- grijem) fiz. svojstvo tijela da propu- taju toplinske zrake dijatermazija (gr. dia, thermasia to- plina) fiz. osobina tijela da propu- taju toplinske zrake dijatesaron (gr. dia, oi ili ai tessares, ta tessara etiri) glaz. ista kvarta; naziv za prijevode etiriju evanelja, tzv. evangelike harmonije dijateza (gr. diathesis, diatithemi) ras- poreivanje, ureaj, ustrojstvo, sa- dijateze 294 dijurnist stav; med. sklonost nekoj bolesti; dis- pozicija dijateze (gr. diatithesis) med. tzv. "os- novne bolesti" ili sklonost bolestima dijatoman (gr. diatomos podijeljen) min. koji se moe lako dijeliti samo u jednom smjeru: fiziol. jednostani- an dijatomeje (gr. diatomos razdijeljen, rastavljen) mn. bot. silikatne alge, na granici izmeu ivotinjskog i bilj- nog carstva (od njihovih ljuturica i nitroglicerina pravi se dinamit) dijatonika skala (gr. diateino iste- em, lat. scala ljestvica) glaz. ljestvi- ca u kojoj je niz od 8 tonova podije- ljen na 5 cijelih i 2 polustupnja; da- kle, intervali u dijatonskoj ljestvici nisu jednaki dijatriba (gr. diatribe) zanimanje, za- bava, razgovor; kritiki polemini spis; paskvila; fil. omiljena metoda cinika i stoika po kojoj su izlagali svoja nauavanja; as ozbiljno, as aljivo, veoma satirino i s grubim pikanterijama dijecan (gr. di-, oikos kua, dom) sa dva doma dijeceza (gr. dioikesis gospodarstvo, kuenje) gospodarstvo, uprava, ure- enje; od Dioklecijana naziv za 14 glavnih dijelova Rimskog Carstva; danas se upotrebljava samo u crkve- noj upravi (kod katolika: biskupija; kod protestanata: upa koja se nalazi pod jednim superintendantom); dije- cezno pravo slubeno pravo, mjero- davno pravo biskupa dijecezan (gr. di-oikeo gospodarim, kuim, upravljam) biskup kao upra- vitelj dijeceze; pripadnik (ili: lan) dijeceze dijecije (gr. di-, oikos) bot. biljke kod kojih jedna stabla nose samo mu- ke, a druga samo enske cvjetove, npr. topola, vrba i dr. dijereza (gr. diaireo razdvajam, diai- resis) gram. razdvajanje, ralanji- vanje jednog dvoglasnika (diftonga) na dva samoglasnika, npr. ae u ae; med. razdvajanje, rastavljanje, oso- bito krvnih ila dijeta (gr. diaitao lijeim, diaita lat. diaeta nain ivota) med. uredan na- in ivota (s obzirom na hranu, pie, spavanje i odmaranje); njegovanje zdravlja, osobito: hrana koju u tu svrhu propie lijenik, bolesnika hrana; drati dijetu ivjeti jednostav- no i umjereno dijetar (lat. dietarius) v. dijetist dijetarski (lat. dies dan) koji prima dnevnicu, dnevniarski; pril. dnevno dijete (lat. dies dan, dieta) mn. nadnice, dnevnice koje prima slubenik, na- rodni izaslanik itd. umjesto stalne plae; sjednice narodnih izaslanika dijetetiar (gr. diaitao lijeim) onaj koji ui kako treba uvati zdravlje, pobornik urednog i umjerenog nai- na ivota dijetetika (gr. diaitetike sc. techne) znanost o nainu ivota korisnom za odranje zdravlja dijetetski (gr. diaitao lijeim) umjere- no, korisno za zdravlje; dijetetski pro- pisi propisi kojih se valja pridrava- ti da bi se ouvalo zdravlje; dijetet- ska sredstva sredstva korisna za zdravlje dijetist (lat. dies dan) sluga ili slu- benik koji radi samo za dnevnicu, dnevniar; u Kat. ckrvi: sveenik koji slui jutarnju misu dijeza (gr. di-iemi, fr. diese) glaz. raz- lika izmeu velikoga i malog polu- tona, etvrtina tona; svaka mala pro- mjena u tonu; "krii" kao znak da se jedna nota povisuje za pola tona dijurna (lat. dies dan, diurna) dnevna plaa ili nagrada, dnevnica dijurnist (lat. diurnus) dnevnih dik 295 diktirati dik (fr. dus, lat. dux) 1. vojvoda, herceg; u Francuskoj: stupanj plemstva iz- meu princa i markiza; 2. luksuzna laka kola za dame, bez sjedala za koijaa, a sa stranjim sjedalom za slugu dikcija (lat. dictio) jezik ili stil nekog pisca; nain izraavanja, izraavanje dikcionar (lat. dictionarium) rjenik koji ne sadri samo pojedine rijei nego i frazeologiju nekog jezika dike (gr. dike) 1. pravo, pravda, pra- vednost; 2. mit. Dike grka boica pravde i pravedne osvete dikearhija (gr. dike pravo, pravda, archo vladam) vladavina prava, pravna drava; suprotno: despocija dikeokracija (gr. dike, krateo vladam) v. dikearhija dikeologija (gr. dike, logia) pravo, zna- nost o pravu dikirion (gr. dikyrios dvojak) pravosl. svijenjak s dvije ukrtene svijee diki (tur.) obrub, av, ukras, ara diklinije (gr. di-, kline leaj, postelja) bot. biljke kod kojih se pranici i tuci ne nalaze u jednom cvijetu, nego su podijeljeni na razne cvjetove, jedno- spolne biljke koje imaju ili samo mu- ke ili samo enske spolne organe dikokian (gr. di-, kokkos jezgra) bot. koji ima dvije jezgre, dvojezgreni dikolon (gr. di-, kolon dio, odjeljak) poet. pjesma koja se sastoji od dvije vrste stihova, dikolika pjesma dikordij (gr. di-, chorde ica) glaz. in- strument s dvije ice dikotiledone (gr. di-, kotyledon udub- ljenje, pijavica) bot. biljke kod kojih se pri klijanju javljaju dva klicina listia dikroizam (gr. dichroos, di- chros boja koe, mast) dvobojnost, dvostruko mijenjanje boja dikromatian (gr. di-, chroma boja) u dvije boje, dvobojan dikroskop (gr. dichroos, skopeo gle- dam) instrument za promatranje i utvrivanje dikroizma kristala itd. diksilend (engl. dixieland) dez-orke- star kakav su razvili bijeli glazbenici; sastoji se od trumpete, pozaune, kla- rinete, glasovira, gitare (ili: benda), basa (ili: suzafona) i od udaraljki diktafon (lat. dictare, gr. foneo zvuim) ureaj koji, slino fonografu, prima ono to se govori i ponavlja kad se treba zapisati (slui umjesto steno- grama) diktaman (lat. dictamnum) jasenak, rutvica (ljekovita biljka, vrsta mau- rane) diktando (lat. dictando)' pisanje po dik- tatu; zadatak napravljen po kazi- vanju u pero diktat (lat. dictatum) 1. kazivanje u pero, zadatak raen po kazivanju u pero; diktando; 2. nareenje, zapovi- jed diktator (lat. dictator) 1. u starorimskoj dravi: najvii slubenik s neograni- enom vlau koja je mogla trajati najvie est mjeseci, a kojega su bi- rali u izuzetno tekim prilikama za dravu: 2. onaj koji neogranieno vla- da, koji zapovijeda, koji trai po- slunost bez pogovora diktatura (lat. dictatura) vlast dikta- tora; reim koji uspostavlja diktator; neograniena vlast diktatura proletarijata prema povi- jesnom materijalizmu: dravni oblik vlasti radnike klase (proletarijata) koji ona mora uspostaviti da bi osi- gurala ukidanje kapitalistike eks- ploatacije i kapitalizma te ostvare- nje komunistikog drutva diktirani mir mir koji se sklapa po dik- tatu drugih sila, bezuvjetni mir koji se mora prihvatiti i potpisati diktirati (lat, dictare) kazivati u pero, govoriti nekome tako da onaj kome se govori to zapisuje; govoriti nekome diktitis 296 diluvij to treba raditi, savjetovati, zapovi- jedati; propisivati, propisati, npr. kaznu diktitis (gr. diktyon mrea) med. upala mrenice diktivan (lat. dicere govoriti, dictus) gram. izjavan dilaceracija (lat. dilacerare razderati, raskomadati) rastrgnue, razdiranje, raskinue dilacija (lat, differre odgoditi, dilatio) odugovlaenje, odgaanje roka dilatabilan (lat. dilatabilis) rastegljiv, pruiv, koji se moe proiriti dilatacija (lat. dilatatio) rastezanje, i- renje, proirivanje; med. proirenje srca dilatator (lat. dilatator) med. otvara, sprava za proirivanje, npr. rane dilatatoran (lat. dilatatorius) koji pro- iruje, rastee, razvlai dilatometar (lat. dilatere, gr. metron) fiz. sprava za mjerenje volumenskog irenja pojedinih tekuina dilatoran (lat, dilatorius) koji razvlai, odugovlai, otee, odlae dilatorij (lat. dilatorium) prav. propis (ili: naredba) o odgaanju roka dilber (tur.) prid. lijep, krasan, zanosan, voljen; im. dragi; ljubimac; miljenik; zavodnik dilema (gr. dilemma) neugodan polo- aj u kojem se nalazi ovjek kad se mora odluiti izmeu dviju podjed- nakih mogunosti; dvojba; log. za- kljuak u kojem je prva premisa hipotetian sud, a druga disjunkti- van (polilela) diletant (tal. dilettante) prijatelj (ili: ljubitelj) umjetnosti, onaj koji se bavi nekom umjetnou ili vjetinom sa- mo iz ljubavi prema njoj ili radi pri- kraivanja vremena (za razliku od umjetnika kao znalca, strunjaka); pren. onaj koji je u nekoj struci po- vran, nedouen, bez strune spre- me diletantizam (tal. dilettare) ljubav pre- ma umjetnostima ili vjetinama, bav- ljenje neim iz ljubavi, a ne profesi- onalno; pren. nestrunost, povrnost diletantsko kazalite kazalite u ko- jem glume oni kojima gluma nije struka diletirati (tal. dilettare) zabavljati, ve- seliti diligencija (lat. diligentia) briljivost, paljivost; revnost, marljivost; prav. briljivo izbjegavanje povrnosti u poslovima; con diligenza it. kon di- lienca (tal.) glaz. briljivo, paljivo diliansa (fr. diligence) brzina, hitrina; zatvorena koija za prijevoz putnika, tzv. brza pota; potanska koija dilkua (tur.) ptica (papiga, slavuj) dilogian (gr. dilogos) koji se moe dvojako razumjeti, dvosmislen dilogija (gr. dilogia) dvojako znaenje, dvosmislica dilucida intervalla (lat.) mn. med. svi- jetli trenuci, tj. trenuci svijesti i pri- sebnosti kod bolesnika, osobito du- evnog bolesnika; ee: lucida in- tervala dilucidacija (lat. dilucidatio) prav. ob- janjenje, tumaenje dilucidirati (lat. dilucidare) osvijetliti, rasvijetliti; objasniti, protumaiti dilucija (lat. dilutio) razblaivanje, ras- tapanje, smanjivanje jaine diludij (lat. diludium) odmor pri gladi- jatorskim borbama; kaz. vrijeme iz- meu inova diluencije (lat. diluentia) med. sredstva za razblaivanje diluendo (tal.) glaz. gasei se, s postup- nim slabljenjem jaine tona dok se potpuno ne izgubi diluirati (lat. diluere) razblaiti, npr. vino vodom; otopiti, rastopiti, oprati, zbrisati, razbiti (npr. sumnju, nepo- vjerenje) diluvij (lat. diluvium spiranje zemlje) poplava, potop; poplavljena zemlja; diluvij alan 297 dimorfija geol. doba u razvoju Zemljine kore kad su se ledenjaci poeli topiti, a koje je neposredno prethodilo dana- njem dobu diluvijalan (lat. diluvialis) potopni; po- plavljen; diluvijalno tlo tlo poplav- ljenog zemljita; diluvijalni minerali minerali koji su nastali zbog po- sljednjih velikih promjena u Zem- ljinoj kori koje su nastale kao po- sljedica poplave; diluvijalni ovjek pretpovijesni ovjek, praovjek dimaher (gr. dyo dva, machaira ma) gladijator koji u borbi ima dva maa ili ma i bode dime it. dajm (engl.) sjevernoameriki novac = deseti dio dolara dimenzija (lat. dimetiri izmjeriti, di- mensio) mjerenje, prostiranje, pru- anje; zamiljene ravne linije pomou kojih se prostiranje nekog tijela i nje- govih granica (povrine, linije), ili ne- kog dijela prostora koji predoava- mo kao prazan, mogu odreivati i mjeriti; da bismo to mogli odrediti, potrebne su nam tri dimenzije, tri pravca koji se sijeku pod pravim ku- tom: duina, irina i visina (ili du- bina); tijelo ima tri dimenzije (ono je trodimenzionalno), povrina dvije, a linija jednu dimenziju; prema teoriji relativiteta, etvrta dimenzija je "vri- jeme"; usp. koordinatni sustav dimenzioniranje (lat. dimensio) mje- renje, proraunavanje veliine, jai- ne, presjeka dimenzionirati (lat. dimensio) izmjeriti presjek, npr. dobro dimenzionirani zidovi zidovi ija je jaina dobro pro- raunana; dimenzionirano drvo drvo za grau, graa dimeran (gr. di-, meros dio) koji se sastoji od dva dijela, dva lana, dvo- lan dimetar (gr. di-, metron) metr. stih koji se sastoji od dvije stope ili dva stihovna takta, npr. jedan jampski stih od etiri stope, kvaternarij dimetilbenzol kem. otapalo za kauuk i lak, ksilol dimijaua ena koja nosi dimije; pren. zatucana, nemoderna muslimanka) dimije (tur. dimi) vrlo iroke hlae is- tonjakog kroja (za mukarce i e- ne) diminucija (lat. diminutio) smanjiva- nje, smanjenje, umanjivanje, uma- njenje, poputanje; smanjenje, sma- njenost, umanjenje, umanjenost; trg. odbijanje od svote; diminutio capitis it. diminucio kapitis (lat.) prav. gra- anska smrt diminuedno (tal.) glaz. postupno tie, sve slabije (tj. smanjivati jainu to- nova) diminuirati (lat. diminuere) smanjiti, smanjivati, umanjiti, suziti, skratiti, popustiti (npr. u snazi, jaini) diminuto (p. diminuto) u panjolskoj inkviziciji: optueni za herezu koji nije, po miljenju inkvizitora, sve pri- znao, osobito onaj koji je izdao pre- malo sukrivaca (nakon muenja ovakvi su krivci spaljivani na loma- i kao nepopravljivi grjenici) diminutor (lat. diminutor) mat. uma- njitelj; suptrahend dimirba (tur. demirba) imovina dimisija (lat. dimissio) smjenjivanje s poloaja, otputanje; ostavka, zahva- ljivanje na slubi; usp. demisija dimisionar (lat. dimissionarius) onaj koji daje ostavku na zvanje ili poloaj dimisorij (lat. dimissorium) isprava o otputanju, smjenjivanju dimitirati (lat. dimittere) otpustiti, otje- rati iz slube; zahvaliti se, dati ostav- ku dimorfan (gr. di-, morfe, oblik) koji ima dva oblika, dvooblian; dimorfne biljke biljke iji se cvjetovi javljaju u dva oblika; v. dimorfizam dimorfija v. dimorfizam dimorfizam 298 dinaroid dimorfizam (gr. di-, morfe oblik) dvo- oblinost; biol. javljanje dvaju razli- itih oblika kod ivih bia, npr. ko- ko i pijetao; min. svojstvo nekih ti- jela da se mogu, i pored istog sa- stava, pojavljivati u bitno razliitim kristalnim oblicima; dimorfija dimotiki (gr. demos narod, puk) vari- janta novogrkog knjievnog jezika, temelji se na pukom govoru; din (gr. dynamis sila) fiz. jedinica sile u apsolutnom sustavu mjera: sila ko- ja masi od lg daje ubrzanje od 1 cm u 1 sek. dina (kelt. din) geol. pjeani breuljak, dug po nekoliko stotina, a visok po nekoliko metara, pjeani sprud dinametar (gr. dynamis, metron) opt. instrument za mjerenje snage pove- avanja teleskopa dinamian (gr. dynamis) koji se te- melji na dinamici; sposoban, koji ima jako djelovanje, koji ima svoju snagu, koji slobodno djeluje, koji djeluje vlastitom unutarnjom i ivom silom, koji je stalno u pokretu; supr. stati- an dinamiar (gr. dynamis) pristaa di- namistike dinamina geologija v. geodinamika dinamika (gr. dynamike) 1. fiz. zna- nost o silama i o gibanjima koja te sile proizvode (dio mehanike); 2. sile koje djeluju (ili sila, energija koja djeluje), proizvode djelovanje i uprav- ljaju njime u bilo kojem obliku; glaz. mjera kojom se oznauje jaina iz- voenja dinamis (gr. dynamis) sila, snaga, spo- sobnost; (u Aristotelovoj filozofiji nasuprot energiji, stvarnosti) mogu- nost; potencija dinamistika (gr. dynamis) nauavanje koje tvar i pojave u prirodi izvodi iz sila prirode dinamit (gr. dynamis sila) eksploziv, mjeavina koja se sastoji od 75% ni- troglicerina i 25% nekoga drugog, elastinog, ali neeksplozivnog tijela, obino s infuzorijskom ili dijatomej- skom zemljom; ako se, umjesto s in- fuzorijskom zemljom, pomijea s pra- hom slabo peenog drvenog ugljena, mjeavina se tada zove celulozni di- namit (izumitelj vedski kemiar Alfred Nobel, 18331896) dinamizam (gr. dynamis sila) v. pre- animizam dinamo (gr. dynamis) stroj za proiz- vodnju elektrine struje mehanikim radom, okretanjem vodia kroz mag- netno polje dinamo-stroj v. dinamo dinamoelektrini stroj v. dinamo dinamogen (gr. dynamis, genos pod- rijetlo) fiz. koji proizvodi snagu dinamograf (gr. dynamis sila, grafo piem) pokaziva sile, naprava za automatsko biljeenje upotrijebljene sile dinamologija (gr. dynamis sila, logia) znanost o pojedinim prirodnim sila- ma dinamometamorfoza (gr. dynamis, metamorfosis) geol. preobraavanje ruda u velikim dubinama kamene ' kore (pod utjecajem visoke tempera- ture, tlaka i vode) u nove rude dinamometar (gr. dynamis sila, me- tron mjera) fiz. naprava (obino s oprugom) za mjerenje sila dinamometrija (gr. dynamis, metria) fiz. mjerenje sila; prid. dinamomet- rijski dinamozoizam (gr. dynamis sila, zoon ivo bie) fil. nauavanje o snazi obdarenoj svijeu i voljom dinarid (naziv prema planini Dinari) tip ljudske rase sa sljedeim karakte- ristikama: visok rast, kratka glava, tamna kosa, crne oi, esto kukast nos dinaroid ovjek nalik na dinarida dinas-cigle 299 Diomed dinas-cigle na vatru veoma otporno ka- menje od istog kvarca, s malom pri- mjesom vapna, eljeznog oksida i ilovae; slui za unutarnje oblaganje pei s visokim temperaturama dinast (gr. dynamai mogu, dynastes) vladar, gospodar; u srednjem vijeku: posjednik vitekog imanja, vlastelin dinastian (gr. dynastes) koji pripada nekoj vladarskoj lozi; koji je pristaa neke vladarske loze, dinastije dinastija (gr. dynasteia vlast, mo) vladarska loza, niz vladara iz iste loze dinastizam (gr. dynastes vladar) oda- nost vladaru, odnosno vladajuem domu, privrenost dinastiji dine (fr.diner ruak; dananje znaenje: veera) 2. glavni obrok; svean ot- mjen ruak, gozba dine (kelt.) 1. mn. brjegovi od ivog pi- jeska koje nanosi vjetar; sipine, pi- jesci, prina, prud dingi (engl. dinghy, dingey) port, mali amac za jedrenje dingo (austral.) divlji ili poludivlji aus- tralski pas dinici (gr. dinos vrtoglavica) mn. med. sredstva protiv vrtoglavice; tonije: antidinici dinigla podlanica, komara, lovrata (vr- sta ribe) dining-car it. dajning-kar (engl.) kola za ruanje; dining-room it. dajning- rum (engl.) blagovaonica dinirati (gr. deinos, straan, ornis pti- ca) v. moavke dinkohotizam (p. Don Quijote) sklo- nost pustolovinama, avanturama dinofonitet (gr. deinos silan, jak, fone glas) lingv. jaina glasa dinosaur (gr. deinos uasan, straan, sauros guter) zool. divovski pretpo- topni gmaz (dugaak do 30 m) iji kostur pokazuje karakteristike ptice i sisavca dinoterij (gr. deinos uasan, straan, therion zvijer) vrsta pretpotopnog di- vovskog rilaa dinstati (njem. diinsten) priti jelo na poseban nain; pirjati dinsuz (tur. din vjera, syz bez) bezvje- rac, bezbonik, ateist Dio (tal. Dio, lat. Deus) Bog; per Dio! (tal.) zaboga! dioda (gr. dyo dva, anodos uspon) u radio-tehnici cijev sa dva elementa; usp. trioda diofiziti (gr. dyo, fysis priroda) mn. pristae kranske sljedbe koja je smatrala da su u Kristu bile dvije prirode, boanska i ljudska; suprot- no: monofiziti Diogen (gr. Diogenes "onaj koji vodi podrijetlo od Zeusa") filozof iz Sino- pe u M. Aziji (403323 pr. n. e.), nazvan "Pas"; Sokratov pojam au- tarkije podigao je do askeze koja od- bacujui svaku ivotnu udobnost trai krajnje odricanje elja; nije priznavao postojee zakone i bio je prototip cininog filozofa; o njemu se pria da je stanovao u bavi, da je Aleksandra Velikog (kad ga je ovaj posjetio i rekao mu da kae jednu elju) zamolio da mu se skloni sa sunca, da je u podne po Ateni svije- om traio 'ljude" itd.; pren. onaj koji prezire svijet, mizantrop Dioklecijan rimski car, podrijetlom Dalmatinac (3. i 4. st. n. e.); Diokleci- janova palaa ljetnikovac u obliku rimskog tabora koji je Dioklecijan izgradio nedaleko od svog rodnog mjesta Salone (Solina) zametak dananjeg Splita dioktaedar (gr. di-, okto osam, edra osnova) geol. poliedar s dvaput po osam, tj. esnaest, povrina; prid. dioktaedarski diolen naziv za sintetike tkanine Diomed 1. kralj Trakije, sin Aresov, bio je veoma okrutan (svoje je kobile hra- Diomeje 300 dioteleti nio ljudskim mesom); svladao ga je Heraklo i dao ga za hranu tim kobi- lama; 2. sin Tidejev, jedan od najve- ih junaka pod Trojom; nakon po- vratka iz rata bio je prognan iz vlas- tite kue te se preselio na zapad i osnovao nekoliko novih gradova (i Primoten zovu "Diomedov otok") Diomeje staroatenske svetkovine u ast Herakla (naziv po atenskom heroju Diomu, Heraklovu ljubimcu) Diona mit. nimfa, ki Urana i Geje, sa Zeusom rodila Afroditu; 2. etvrti Sa- turnov unutarnji satelit, otkriven 1684. Dioniz (gr. Dionysos) mit. prijatelj mu- za, starogrki bog vina i vinogradar- stva; Bakho dionizije (gr. Dionysia) mn. starogrke svetkovine u slavu boga Dioniza, i- nile su ih preteito orgijanja i pijan- evanja; bakanalije dionizijska era raunanje vremena od Kristovog roenja koje je uveo Dio- nizije Mali (Dionisus Exiguus), znan- stvenik iz VI. st.; prema njemu, Krist se rodio 754. g. od osnivanja Rima dionizijski (gr. Dionysos) fil. izraz ko- jim Nietzsche naziva element pun snage i strastvenosti u ivotu i volji; suprotno: apolonijski diopter (gr. dia kroz, orao gledam, vi- dim) opt. sprava za viziranje, osobito na ureajima za mjerenje; sastoji se od dva dijela, od kojih je jedan okre- nut oku onoga koji vizira, a drugi predmetu koji treba vizirati dioptrian (gr. dioptrikos) koji spada u dioptriju; dioptrine boje boje koje nastaju zbog prelamanja svjetlosti dioptriko ravnalo mesingano ravna- lo koje ima dvije tanke metalne plo- ice s prorezima kroz koje se gleda (zastarjeli geodetski instrument za odreivanje pravca na stolu za mje- renje) dioptrija (gr. dioptron sve kroz to se vidi) opt. jedinica za mjerenje jaine lee (jaina lee = reciprona vrijed- nost arine udaljenosti), jaina lee ija je arina udaljenost jedan me- tar; lea jaine 5 dioptrija ima ari- nu udaljenost 0,20 m dioptrika (gr. dia, orao gledam) opt. znanost o prelamanju svjetlosnih zraka kroz vodu, staklo i dr.; ana- klastika diorama (gr. di-orao gledam kroz) pro- zirna slika, okrugla slika na prozir- nom materijalu koja pomou umjet- nog osvjetljavanja pokazuje pro- mjenjive svjetlosne tonove (dnevne i veernje pejzae) ili tonove boja (zi- ma, bujno zelenilo), ponekad s likov- ima u pokretu; izumio Daguerre 1822. g. dioreksin (gr. diorysso potkopavam) ekspolozivni prah, mjeavina pikrin- ske kiseline, drvenog ugljena, pilje- vine, salitre i sumpora dioristiki (gr. diorizo ograniavam, odvajam, razlikujem) koji objanjava, tumai, odreuje diorit vrsta kamena vulkanskog pod- rijetla diorizam (gr. diorismos ograniavanje, odredba) fil. odreivanje pojma diortotian (gr. diorthoo ispravljam) koji ispravlja, koji slui za isprav- ljanje (ili: namjetanje, dotjerivanje) diortoza (gr. diorthosis ureivanje) popravljanje, poboljavanje; med. na- mjetanje, ispravljanje uganutih ili iskrivljenih udova Dioskuri (gr. Dios-kuri sinovi Zeusovi) mit. Kastor i Polideur (Poluks), bli- zanci; pren. nerazdvojni prijatelji diosmoza (gr. di-, dia-, osmos guranje, tiskanje) fiz. v. osmoza diostoza (gr. di-, osteon kost) med. po- micanje kostiju dioteleti (gr. dyo, thelo hou) mn. teol. pristae nauavanja o dvije prirode i dipetalan 301 diplosija dvije volje u Isusu Kristu; usp. mo- noteleti dipetalan (gr. di-, petalon list) bot. sa dva lista, sa dva cvjetna listia dipigus (gr. di-, pyge stranjica) dvojna nakaza koja ima jednu glavu i jedan prsni ko, ali se tijelo ispod pupka udvostruuje, tako da nakaza ima dvije stranjice i dva para nogu dipirih (gr. di-, pyrriche) metr. dvo- struki pirih, stihovna stopa od etiri kratka sloga: U U U U diplazija (gr. diplasis dvostruk) glaz. dvostruki pianoforte, s dvije klavi- jature koje stoje jedna prema drugoj diplazijazam (gr. diplasios dvostruk) udvostruenje, podvostruenje diple (gr. diple) kritiki znak u obliku poloenog velikog slova ipsilona za oznaavanje pogrenog naina ita- nja, kao i sumnjivih mjesta u pjesni- kim djelima, osobito u drami, kako bi se 'glumac upozorio da ne pogrijei u interpretiranju diplodok (diploos dvostruk, dokos gre- da) izumrli golemi guter iz skupine dinosaura, imao je dugaak vrat i rep te je ivio na kopnu i u vodi diploja (gr. diplon) fiziol. stanini sloj izmeu dviju tankih kotanih ploa, osobito kod kostiju lubanje; bot. unutarnja stanina masa lia i plod- nice diploma (gr. diploo, diploma) povelja, osobito ona kojom se daju dostojan- stva, slobode, povlastice, prava itd.; povelja o imenovanju, osloboenju ili pomilovanju; povelja kojom se uka- zuje poast, odlikovanje; svjedodba o poloenom ispitu, osobito na viso- kim kolama diplomacija (gr. diploma) formalno posredovanje u meusobnim odno- sima izmeu civiliziranih drava, na- ela i pravila koja vrijede u tom po- gledu; slubeni organi koji se bave tim poslom; umijee u javnom i taj- nom voenju pregovora izmeu po- jedinih vlada diplomat (gr. diploo, diploma) osoba koja u meunarodnim odnosima predstavlja neku suverenu dravu; pren. oprezan i sumnjiav ovjek diplomatiar (gr. diploma) poznava- telj i znalac u itanju i tumaenju starih povelja diplomatika (gr. diploma) pomona povijesna znanost, znanost o pove- ljama, tj. umijee itanja i pravilnog tumaenja starih povelja, utvriva- nja njihove izvornosti, originalnosti, vremena kad su izdane itd.; pone- kad = diplomacija diplomatizirati (gr. diploma) odra- vati vezu sa stranim vladama, djelo- vati kao diplomat; voditi pregovore, pregovarati sa stranim vladama; pren. na uglaen nain skrivati svoje miljenje i namjeru, ponaati se oprezno, mudro i uglaeno diplomatrij (gr. diploma) zbirka po- velja diplomatski (gr. diploma) poveljno, dokumentirano, to se temelji ili do- kazuje na osnovi povelja; to se tie pregovora i veza izmeu drava, to spada u poslove jednog izaslanika u stranoj dravi; dravniki, izaslani- ki, ambasadorski; pren. mudro, oprezno, uglaeno, s mnogo takta; di- plomatski zbor (fr. corps diplomati- que) svi predstavnici stranih drava akreditiranih kod neke vlade, diplo- matsko tijelo diplomiran (gr. diploma) koji je dobio pisanu potvrdu o nekoj poasti, svje- dodbu o poloenom zavrnom ispi- tu, povelju o imenovanju na neki po- loaj ili neko zvanje diplomirati (gr. diploma) poloiti po- sljednji i zavrni ispit na visokoj ko- li, osobito na fakultetu sveuilita diplosija (gr. diplos dvostruk, ops, opos oko) med. dvostruko vienje nekog predmeta, ditopsija diplosomija 302 diribitor diplosomija (gr. diploos, soma tijelo) raanje dvostrukih nakaza (npr. sijamski blizanci) dipodan (gr. di-pus) metr. s dvije sto- pe, od dviju stopa, dvostopni dipodija (gr. di-, pus, podos stopa) metr. dvostruka stopa, spajanje dvi- ju metrikih stopa u osnovni metar ili takt jednog stiha; sizigija dipol (gr.) ureaj koji se sastoji od dvaju nasuprot postavljenih jedna- kih elektrinih naboja dipren (fr. dupren, po imenu amerike tvrtke Du Pont de Nemours) sinte- tiki kauuk diprosop(us) (gr. di-, prosopon lice) nakaza s dvije sljubljenje glave, ali tako da se na njoj razlikuju dva lica dipsakus (gr. dipsa e, dipsakos) med. bolest ei dipsetian (gr. dipsao ednim) koji edni, koji voli piti; koji izaziva e dipsodian (gr. dipsao) v. dipsetian dipsomanija (gr. dipsa, mania) med. strast za piem; pijaniko ludilo dipteralni hram arhit. v. dipteros dipteri (gr. di-pteron krilo) mn. zool. dvokrilci, insekti sa dva neobrasla krila (muhe, obadi, komari i dr.) dipterologija (gr. di-, pteron krilo, lo- gia) zool. znanost o dvokrilcima dipteron arhit. v. dipteros dipteros (gr. di-, pteron krilo) arhit. hram ograen sa dva reda stupova; dipteralni hram, dipteron diptih (gr. diptychon dvostruko presa- vinuto) dvostruka ploa na sklapanje; kod starih krana: popis roenih, krtenih, umrlih itd.; umj. slika u dva dijela, na dvije ploe ili dva plat- na, slika koja se moe sklapati diptoton (gr. di-, ptito padam) gram. rije koja ima samo dva padea dirandl (njem. Dirndl djevojica) en- ska haljina u stilu tirolske nonje, direbus (gr. dyo dva, res, dat. rebus stvar) rebus koji ima dvostruko rje- enje direkcija (lat. directio) uprava, vrhovno upravno ili nadzorno tijelo u nekom poduzeu, drutvu i si. direkcijska linija voj. smjer linije, npr. putanje jednog zrna direkcional (lat.) iroskopski ureaj koji pokazuje smjer letenja u zrako- plovima kad zbog manevriranja mag- netni kompas ne radi tono direkt (directus izravan) port, u boksu: udarac ispruenom rukom tako da ruka poe najkraim putem u smjeru protivnikova tijela direktan (lat. directus) izravan, koji je u izravnoj liniji, bez posrednika, ne- posredan; koji radi bez okolianja; per directum it. per direktum (lat.) pravim putem; direktni porezi nepo- sredni porezi, npr. porez na prihod; indirektni porezi posredni porezi, npr. na ivene namirnice itd.; di- rektna. trgovina kupovanje robe iz pr- ve ruke, od proizvoaa direktiva (lat. directiva) uputa, propis, pravilo o dranju u nekoj stvari, smjer rada, smjernica; voj. uputa za rad (u obliku naredbe) direktoar (fr. directoire) upravno vijee, direktorij; u Francuskoj revoluciji: najvia upravna vlast, osnovana 22. IX 1795., a svrgnuta 9. XI. 1799.; cijelo razdoblje dok je ta vlast traja- la; moda u nainu odijevanja, poku- stvu i dr. koja se tada pojavila i imala klasicistiko-antiki karakter direktor (lat. director) ravnatelj, upra- vitelj; zvanje i djelokrug ravnatelja direktorij (lat. directorium) vrhovna uprava, vrhovno upravno i nadzorno vijee nekog poduzea, zavoda, usta- nove i dr.; v. direktoar direktorijalni (lat. directorialis) koji dolazi od direktora ili direktorija (npr. direktorijalno rjeenje) diribitor (lat. diribere brojiti glasove) broja glasova dirigent 303 disciplinirati dirigent (lat. dirigens) ravnatelj, ruko- voditelj, upravlja; glaz. onaj koji rav- na izvoenjem glazbenog djela; u pomorskom pravu: poslovoa brod- skog drutva dirigirati (lat. dirigere) upravljati, ru- kovoditi, upuivati; glaz. ravnati iz- voenjem glazbenog djela dirimencije (lat. dirimentia) prav. raz- lozi za razvod braka, prepreke za brak dirimirati (lat. dirimere) rastaviti, raz- vesti, ukinuti, ponititi diriniti (perz. derend na muci) kulu- iti, tj. obavljati teke poslove diritta (tal.) glaz. tonska ljestvica; alla diritta (tal.) po tonskoj ljestvici, tj. postupno, od jednog tona do drugog diriabl (fr. dirieable) aerostat s moto- rom za pokretanje i ureajima za upravljanje Dirka mit. okrutna ena tebanskoga kralja Lika; muila kraljevu nea- kinju Antipu sve dok je sinovi (Am- fion i Zet) ne spasie privezavi Dir- ku za rogove bijesnoga bika; ipak se bog Dioniz smilovao na nju te je pretvori ujedan izvor kraj Tebe (Dir- kino vrelo); dirupcija (lat. diruptio) probijanje, pro- boj Dis (lat. dives bogat) starorimski bog podzemlja; grki Pluton. dis glaz. poluton koji se nalazi izmeu tonova d i e dis- (gr. dis) 1. pril. u mnogim sloe- nicama: dvaput, dvostruko dis- (gr. dys) 3. predmetak kojim se oznauje loe stanje, smetnja, neu- godnost ili tekoa (u mnogim, oso- bito medicinskim izrazima), odgova- ra hrvatskom ne- dis- (lat. dis) 2. predmetak koji odgovara naem raz- te oznauje razilaenje, razdvajanje, suprotnost uope disaharidi (gr.) eeri sastavljeni od dvije molekule monosaharida (saha- roza, maltoza, laktoza) disakordirati (tal. disaccordare) ne slagati se, ne suglaavati se; ne zvu- ati skladno disaa (tal. disagio) trg. razlika izmeu boljeg i loijeg novca, na tetu loi- jeg, tj. broj koji nam pokazuje koliko se jedinica u srebru manje plaa za jednu jedinicu u zlatu (npr. ako je zlatnik 19,50 kn u srebru, onda je disaa po zlatniku 0,50 kn, a po jed- noj zlatnoj kuni 0,025 kn) disbarizam (gr. dys ne, raz, barys te- ak) naziv za pojave u organizmu koje uzrokuje smanjenje atmosfer- skog tlaka disborso it. disborzo (tal.) trg. predu- jam, izdatak, troak disceptacija (lat. disceptatio) raspra- va, raspravljanje o pitanju koje jo nije izvedeno naisto, debata disceptator (lat. disceptator) presudi- telj, sudac u sporu disceptirati (lat. disceptare) rasprav- ljati, pretresati, debatirati discernirati (lat. discernere) odvajati, razlikovati, raspoznavati, uviati, spoznavati discesija (lat. discessio) odlazak, odva- janje; razvod braka discidij (lat. discidium) raskidanje, raz- dvajanje; razvod braka disciplina (lat.) stega, red, poredak (kolski, vojni, crkveni); znanost, znanstvena grana, znanstvena stru- ka; znanstveni predmet, nastava, na- stavna metoda; disciplina arcana it. disciplina arkana (lat.) tajna znanost; teol. uredba o tajnama disciplinabilan (lat. disciplinabilis) sposoban da se poui ili dovede u red, koji se moe neemu nauiti disciplinirati (lat. disciplina) naviknuti (ili: navikavati) na stegu, na red; dr- ati u stezi, u redu, u strogoi; disci- plinirane trupe dobro uvjebani i na red naviknuti vojnici disciplinski 304 disgregacija disciplinski (lat. disciplina) koji se tie stege, reda, stegovni; disciplinska vlast pravo da se potinjeni silom i strogou natjeraju na obavljanje dunosti; disciplinski postupak is- traga pretpostavljene vlasti protiv slubenika zbog nesavjesnog obav- ljanja dunosti i odreivanje disci- plinske kazne discoverer it. diskoverer (engl.) otkri- va, izumitelj; est naziv za ameri- ke umjetne satelite disdijaklastian (gr. dis-, diaklao pre- lamam) opt. koji pokazuje dvostruko prelamanje zraka disdijaklaza (gr. dis-, diaklao prela- mam) opt. dvostruko prelamanje zraka disdijapazon (lat. dis, gr. dia, pas sav) glaz. interval od dvije oktave disdikija (gr. dys- ne-, raz, dike prav- da) nepravednost, neistinitost, raz- mimoilaenje s pravnim shvaanji- ma disecirati (lat. dissecare) razrezivati, ralanjivati rezanjem disekcija (lat. dissectio) rezanje nekog tijela; ralanjivanje (ili: otvaranje) lea disektacija (lat. dissecare) v. disekcija disektor (lat. dissector) onaj koji vri disekciju disemija (gr. dys-, haima krv) med. bolestan sastav krvi, raspadanje krvi diseminacija (lat. disseminatio) sijanje, rasijavanje sjemena ivih bia po zraku; pren. rasprostiranje (ili: raz- noenje, irenje) nekog glasa, vijesti diseminirati (lat. disseminare) rasija- ti, rasijavati, rasipati; rasprostirati, raznositi, pronositi glas, osobito: i- riti lano nauavanje disencija (lat. dissentio) razlika (ili: ra- zilaenje) u miljenju; nesporazum, razvod, nesloga disenter (eng. dissenter) "onaj koji drukije misli", heretik (ovako se na- zivaju u Engleskoj pristae svih pro- testantskih Crkava koji su se, ne to- liko po nauavanju koliko po ustroj- stvu i obredima, odvojili od dravne, episkopalne Crkve, kao prezbiteri- janci, independenti, metodisti, bap- tisti, kvekeri, nonkonformisti i dr.) diserirati (lat. disserere) v. disertirati disertacija (lat. dissertatio) znanstve- na rasprava, osobito ona koja se pod- nosi sveuilitu radi habilitacije ili dobivanja doktorske titule (inaugu- ralna disertacija) disertant (lat. dissertare raspravljati) v. disertator disertator (lat. dissertator) pisac znan- stvene rasprave; podnositelj diserta- cije sveuilitu disesteza (gr. dys-, aisthesis osjet, osje- aj) psih. neosjetljivost, tupoglavost disfagija (gr. dys-, fagein jesti) med. teko gutanje hrane, tekoe i jaki bolovi pri gutanju disfazija (gr. dys-, fasis izreka, femi kaem) psih. smetnja u govoru zbog nesposobnosti pronalaenja odgova- rajuih rijei za predodbe disfiguracija (lat. dis-, figuratio) una- kaavanje, unakaenje, nagrivanje, nagrdenje, kvarenje oblika, nakaz- nost, nakaza disforija (gr. dys- ne-, isp. euforija) med. neraspoloenje, nepovjerenje u sebe disfunkcija (gr. dys- ne-, lat. isp. funk- cija) med. smetnje pri djelovanju ne- kog tjelesnog organa, disgenika (gr. dvs-, genos rod, podri- jetlo) raanje duevno i tjelesno za- ostale djece; suprotno: eugenika disgeusija (gr. dys- ne-, geuo kuam, okusim) med. smetnja okusa, oituje se u zahtijevanju posebnih jela, npr. octa, soli itd. disgregacija (lat. disgregatio) raspada- nje, raspad na sastojke disharmonian 305 disjunktivan disharmonian (lat. dis-, gr. harmo- nia sklad) neskladan, pogrjean u tonu; koji remeti suglasnost disharmonija (lat. dis-, gr. harmonia) glaz. neslaganje tonova, nesklad, po- grean ton (disonanca, kakofonija); nesuglasnost, neslaganje, razdor, rascijep disharmonirati (lat. dis-, gr. harmozo slaem se) ne biti skladan, grijeiti u tonu; ne slagati se, ne biti sloan dishidrozis (lat. dis-, gr. hydor voda) med. kona bolest na prstima ruku i nogu; javlja se u obliku mjehuria (sitnih plikova), napunjenih bistrom tekuinom i praenih svrbeom dishimija (gr. dys-, chylos sok) med. lo (ili: nepovoljan) sastav tekuina u tijelu (poglavito zbog loe prehrane) disidencija (lat. dissidentia) rascijep, cijepanje; razvod, nesloga; razliitost u miljenju, osobito vjerskom disident (lat. dissidens) otpadnik, od- metnik, onaj koji se razilazi u mi- ljenju, heretik disidij (lat. dissidium) razvod, rascijep, nesloga, razliitost u miljenju disilab (gr. di-, syllabe slog) gram. rije od dvaju slogova, dvoslona rije disimilacija (lat. dissimilatio) gram. razjednaavanje, tj. pretvaranje jed- nog od dvaju jednakih glasova u neki drugi glas (npr. Beom umjesto Beem); bot. razgradivanje organske hrane u listu; biol. razaranje meta- bolizma, katabolizam, razaranje pro- mjena tvari u organizmu, raspada- nje ive supstance; usp. asimilacija disimilaritet (lat. dissimilaritas) ne- slinost, razliitost, raznorodnost disimilirati (lat. dissimilis) ne biti sli- an, razlikovati se; gram. razjedna- avati disimulacija (lqt. dissimulatio) zata- jivanje; pretvaranje, prijetvornost, prikrivanje; dvolinost, licemjerje disimulator (lat. dissimulator) onaj koji neto taji ili krije, prikriva, licemjer disimulirati (lat. dissimulare) kriti, prikrivati, tajiti, zatajivati; pretva- rati se disinvolto (tal.) glaz. neusiljeno, pri- rodno disipacija (lat. dissipatio) rasipanje, razbacivanje; rastresenost, nepanja; raspravanje, npr. magle, dima; ra- sipanje energije i njezino pretvara- nje u oblike koji se vie ne mogu po- novno iskoristiti za rad, npr. toplina iz parnog stroja koja zagrije zrak disipator (lat. dissipator) raspikua, rasipnik; dimnjak s vie postranih otvora na gornjem dijelu radi rav- nomjerne raspodjele plinova disjektan (lat. disjicere, disjectus) raz- bacan, raspren, razasut disjungirati (lat. disjungere) odvojiti, odijeliti, rastaviti, razvesti disjunkcija (lat. disiunctio) razdvaja- nje, iskljuenje; suprotnost; logino razdvajanje disjunktivan (lat. disjuncitvus) raz- dvojan, odvojan, iskljuan, rastavan, koji razdvaja, odvaja, iskljuuje; su- protan; gram. disjunktivne ili rastav- ne reenice nezavisne reenice koje izriu radnje od kojih se jedna moe dogoditi, a druga ne, npr.: "Ili doi, ili pii"; disjunktivni veznik rastavni veznik (ili); log. disjunktivni pojmovi oni koji su po svom opsegu odvojeni jedan od drugog, ali oba pripadaju, kao srodni, nekom viem, openiti- jem pojmu; npr: mukaracena, pasmaka; disjunktivni sudovi su- dovi s disjunktivnim pojmovima, tj. s pojmovima koji se meusobno is- kljuuju (npr. S je ili P1 ili P2); dis- junktivni silogizam (ili zakljuak) za- kljuak u kojem je prva premisa disjunktivni sud, a druga potvruje ili negira jednu od alternativa po- stavljenih u prvoj premisi disk 306 diskonto disk (gr. diskeo, diskos) port, okrugla ili obla ploa za bacanje, napravljena od kamena, eljeza ili drveta; igra kod starih Grka ve u Homerovo do- ba veoma poznata i omiljena; u su- vremenoj lakoj atletici bacanje diska ponovno je oivjelo; suvremeni disk, obino od drveta ili eljeza, ima promjer 22 cm, a teak je 2 kg; bot. unutarnji krug sloenih cvjetova, npr. suncokreta diskant (lat. discantus) najvii glas (kod djece i ena) = sopran diskantist (lat. discantare) pjeva koji pjeva najvii glas, sopranist diskantni klju glaz. oznaka tonskih ljestvica koja naznauje da c (ce) pa- da na prvu crtu diskatapozija (gr. dys-, katapinein progutati, kataposis gutanje) med. tekoa (ili: smetnja) pri gutanju hra- ne ili pia diskemija med. v. disemija diskinezija (gr. dys- ne-, kineo kreem se) 1. med. automatske kretnje, npr. trzanje miia i si.; 2. neprohodnost disklamacija (lat. disclamatio) negi- ranje, nepriznavanje; prav. lano po- ricanje svojih obveza disklamirati (lat. dis-, clamare) pori- cati, negirati, ne priznavati disko-dokej (gr.-engl. disc-jockey) osoba koja upravlja razglasnim ure- ajem u disko-klubovima ili na radiju bira glazbu uz popratni komentar disko-klub (gr.-engl.) krug mladei koja se okuplja kako bi sluala su- vremenu glazbu i plesala; disko, dis- ka diskobol (gr. diskos, bole hitac) baca diska diskobolija (gr. diskos, bole hitac) ba- canje diska diskofil (gr.) skuplja i ljubitelj nosa- a zvuka (gramofonskih ploa, ka- seta, CD-a) diskoidan (gr. diskos, eidos oblik) sli- an disku, slian tanjuru, tanjurast, ploast diskolija (gr. dyskolia) nezadovoljstvo, neraspoloenje, turobnost, sjeta; sklo- nost nekih ljudi da sve stvari i pojave tumae i gledaju u crnoj boji; suprot- no: eukolija diskoloracija (lat. discoloratio) obez- bojenje, gubljenje boje, blijeenje diskoloran (lat. discolor) razliite boje, raznobojan, aren diskont (tal. disconto) trg. v. diskonto diskontant (tal. disconto) trg. osoba koje daje mjenicu u eskont diskontar (tal. disconto) trg. osoba koja prima mjenicu u diskont, koja je dis- kontira diskontinuiran (lat. dis-, continuere) prekinut, kod kojega je prestala veza, bez veza; prekidan, neproduan, koji nije u vezi sa zakonom kontinuiteta diskontinuitet (lat. dis-, continuitas produnost, neprekidnost) prekid, prestanak, prekidnost, neprodunost diskontirati (tal. disconto) trg. odbiti, odraunati; osobito: kupiti ili proda- ti mjenice, po odbitku odreenih po- stotaka, za gotovinu prije isteka ro- ka; diskontabilna mjenica ona koja se izdaje pouzdanim trgovakim fir- mama u koje se ne sumnja da e ih tono i na vrijeme regulirati diskontni posao bank. kupovanje krat- koronih trabina, osobito mjenica iji rok plaanja jo nije dospio; usp. eskontni posao diskontni raun trg. izraunavanje sa- danje vrijednosti odreene svote (trabine) ije plaanje tek kasnije dospijeva diskonto (tal. disconto, fr. decompte, escompte) trg. odraunavanje, odbija- nje postotaka pri isplaivanju mje- nica kojima jo nije dospio rok pla- anja; naknada diskonvenijencija 307 diskrimen diskonvenijencija (lat. disconvenien- tia) neprilinost, nepristojnost, ne- prikladnost, neskladnost diskordantan (lat. discordans) neskla- dan, nesloan, nesuglasan, nejednak diskordantnost (lat. discordare ne slagati se, fr. discordance) nesklad, neskladnost; nesloga, nesuglasnost; geol. neskladno (ili: neparalelno) le- anje jednog sustava mlaih slojeva na nekom starijem sloju ili pokraj nekog starijeg sloja diskordija (lat. discordia) nesloga, raz- dor, nesuglasnost diskordirati (lat. discordare) glaz. odudarati od pravilnog tona, ne sla- gati se, ne ii usporedno s drugim tonovima, ne biti u skladu diskoteka (gr. diskos kolut, theke kri- nja, ormar) 1. zbirka nosaa zvuka koje posjeduje neka osoba ili usta- nova; 2. ustanova koja posuuje no- sae zvuka pojedincima diskrazija (gr. dys-, krasis mjeavina) med. loa izmjena organskih tvari u tijelu diskrecija (lat. discretio, fr. discretion) obzirnost i opreznost u govoru i po- naanju, paljivost, suzdrljivost; vo- enje rauna o osjetljivosti drugoga; utljivost; velikodunost (pobjedni- ka); predati se na diskreciju predati se na milost i nemilost; a discretion it. a diskresjon (fr.) prema uvjere- nju, na milost i nemilost; diskrecijske godine godine zrelosti, godine puno- ljetnosti; diskrecijsko doba doba u ko- jem netko ima pravo odluiti se ko- joj e vjeri pristupiti; diskrecijski dani trg. vrijeme koje se moe jo ekati od dana kad mjenici doe rok pa do njezinog slanja na protest diskrecijski v. diskrecionaran diskrecionaran (fr. discretionnaire) ostavljen obzirnosti i osobnom mi- ljenju; diskrecionarna vlast slobod- no, neogranieno sudsko pravo i vlast, osobito predsjedavajueg, da tijekom rasprave po vlastitom uvje- renju bira sredstva koja mu se ine svrsishodna; diskrecijski diskredit (lat. dis- creditare, fr. discre- dit) nepovjerenje, lo glas, gubitak kredita; gubitak ugleda (ili: vrijed- nosti) diskreditiranje (fr. discrediter) lia- vanje povjerenja ili ugleda, ozlogla- enje, iznoenje na lo glas, nano- enje tete neijem dobrom glasu diskreditirati (fr. discrediter) liavati povjerenja ili ugleda, ozloglasiti, uzeti nekome dobar glas, ugled ili povjerenje diskrepancija (lat. discrepantia) ne- suglasnost, neslaganje, neskladnost, razlika diskrepantan (lat. disrepans) koji odu- dara, koji se razlikuje od nekoga ili neega, koji nije u skladu diskretan (lat. discernere razdvojiti, odvojiti, discretus razdvojen, odvojen; razliit) 1. po sebi razliit ili odvo- jen; mat. fil. kem. diskretna veliina veliina kod koje dio prethodi cjelini, veliina iji dio slui kao mjera (sto- tina kao cijelo sastoji se od 100 je- dinica); supr. kontinuirana veliina, tj. veliina kod koje cjelina prethodi dijelovima, veliina koja nema mjere u sebi (jedinica se ne sastoji od raz- lomaka); 2. koji umije razborito pra- viti razliku meu stvarima i si., suzdrljiv, paljiv, utljiv, koji umije uvati tajnu, pouzdan, povjerljiv, mu- dar, oprezan; 3. discreto, con discre- zione it. diskreto, kon diskrecione (tal.) glaz. oprezno, vodei rauna o glavnom glasu i o namjeri kompo- zitora diskrimen (lat. discernere, discrimen) neto to odvaja, mea, granica, me- uprostor; razlika, razmak, razli- nost; presudan ili kritian trenutak, najvea opasnost, kriza diskriminacija 308 dislokacija diskriminacija (lat. discriminare od- vajati, praviti razliku, discriminatio) u meunarodnim odnosima: davanje manjih prava pripadnicima jedne drave nego to se daju pripadni- cama drugih drava; rasna diskri- minacija socijalnopravni odnos u ne- kim dravama koji pripadnicima drugih rasa (npr. Crncima i Zidovi- ma) i nacionalnim manjinama ospo- rava ona prava i graanske slobode to ih uivaju pripadnici vladajuceg naroda; obespravljenje kolonijalnih, polukolonijalnih naroda ili narodnih manjina od strane vladajueg naroda diskriminanta (lat. discriminare) mat. kod odreivanja korijena (x: , x2) kvadratne jednadbe: izraz koji se nalazi pod korijenom diskriminirati (lat. discriminare) dije- liti, odvajati, razlikovati; smanjivati prava, prikraivati prava, obesprav- ljivati; graniiti diskromatopsija (gr. dys-, chroma, bo- ja, opsis vid, vienje) med. sljepilo za boje, nesposobnost osjetila vida da u podjednakoj mjeri zamjeuje sve boje spektra diskulirati (lat. dis-culpare) pravdati, opravdavati, dokazati nedunost diskulpacija (lat. disculpatio) opravda- vanje, dokazivanje nedunosti diskurirati (lat. discutere) govoriti, raz- govarati diskurs (lat. discursus, fr. discours) raz- govaranje, razgovor; govor, predava- nje, izlaganje diskurzivan (lat. discursivus) log. onaj koji je isto misaone, pojmovne pri- rode (supr. intuitivan); razgovoran, u razgovoru, usputan diskusija (lat. discussio) raspravljanje, istraivanje razgovorom, objanjava- nje putem izmjene misli i razliitih stajalita diskusijski (lat. discussivus) koji ob- janjava; koji razlae diskutabilan (lat. discutere rasprav- ljati) o kojem se moe diskutirati (raspravljati); sporan, prijeporan, ne- siguran diskutirati (lat. discutere) objanjava- ti, raspravljati diskvalificirati (lat. dis-, qualis, facere) onesposobiti, uiniti (ili: nainiti) ne- sposobnim (ili: neprikladnim) za obavljanje kakve slube; proglasiti nesposobnim ili nevaeim; port, nekoga iskljuiti iz natjecanja zato to ne odgovara propisanim uvjeti- ma natjecanja; obiljeiti nekoga kao nedostojnog, nepodobnog diskvalifikacija (lat. dis-, qualis kakav, facere uiniti) onesposobljavanje, i- njenje nesposobnim (ili: nepriklad- nim) za obavljanje kakve slube, ne- kog posla; onesposobljenost za obav- ljenje nekog posla, nedostatak spo- sobnosti, nedostatak vanosti; isklju- ivanje; iskljuenje dislalija (gr. dys-, lalein tepati, govo- riti) med. poremeaj u izgovaranju rijei zbog bolesti ili kakvog nedo- statka na vanjskim govornim orga- nima (na jeziku, usnama, zubima ili grkljanu) disleksija (gr. dys-, lexis govorenje) med. nesposobnost itanja (bolesnik moe samo zapoeti itanje teksta, ali nije sposoban proitati do kraja dislocirati (lat. dislocare) premjestiti, premjetati, razmjestiti, razmjeta- ti, npr. vojsku; med. uganuti, ia- iti dislogija (gr. dys-, logos) psih. pore- meaji u govoru zbog nedostatka inteligencije dislokacija (lat. dislocatio) premjeta- nje, razmjetanje; podjela, razdioba; voj. razmjetaj trupa na nekom pod- ruju; geol. pucanje Zemljine kore i poremeaji koji su s tim u vezi; med. iaenje, uganue; dislokacijska kar- ta zemljovid na kojem je prikazano dismembr acij a 309 dispareunija kako su trupe razmjetene na nekom podruju dismembracija (lat. dismembratio) ko- madanje, ralanjivanje; osobito: po- djela jednog kompleksa zemljita na manje dijelove (parcele); izdvajanje crkvene opine iz njezine dosadanje upe dismembrator (lat. dis-, membrum ud; , lan, dio) dezintegrator za ito dismembrirati (lat. dis-, membrum) odvajati dijelove iz neke cjeline, ko- madati, raskomadati, ralanjivati dismenoreja (gr. dys-, men mjesec, reo teem) med. menstruacija praena bolovima (kao posljedica nedovoljne razvijenosti ili nepravilnog poloaja maternice; moe biti i posljedica ne- ke bolesti unutarnjih spolnih organa) Disney, Walt it. Dizni Volt, zapravo Walter Elias (19011967); 1922. i nacrtao prve trik-filmove; slavan je postao 1928. (kreacijom Miki Mau- sa); kasnije je u vlastitom filmskom poduzeu izradio svjetski poznate filmove s motivima iz pria za djecu (Snjeguljica, Pepeljuga, Pinokio, Ali- ca u zemlji udesa, Petar Pan) disocijabilan (lat. dissociabilis) ne- spojiv, nezdruiv disocijacija (lat. dissociatio) razdva- janje, rastajanje, rasputanje (nekog drutva); kem. razgradnja kemijskog spoja na njegove sastavne dijelove, osobito djelovanjem topline; elektro- litika disocijacija fiz. razgradnja molekula otopine na jednostavnije sastojke (ione) disocirati (lat. dissociare) rastaviti, raz- druiti, razdvojiti disolubilan (lat. dissolubilis) otopljiv, rastopljiv, rastavljiv disolucija (lat. dissolutio) rastapanje, raspadanje nekog tijela; raspad (npr. drutva, drave, braka); neobuzda- nost, rasputenost, razvratnost; diso- lucijski kontrakt trg. ugovor o pre- kidu suradnje disolutan (lat. dissolutus) otopljen; ne- obuzdan, lakomislen, razuzdan disolutivan (lat. dissolutivus) koji ota- pa, koji rastavlja, koji rastapa; ras- topni, koji ima prirodu otopine, koji pripada otopini disolvencije (lat. dissolventia) mn. med. sredstva za otapanje (ili: razbla- ivanje, omekavanje, rastavljanje) disolvirati (lat. dissolvere) otopiti, ras- topiti; rastaviti disonanca (lat. dissonantia) nesklad, nesloga, nesuglasnost, neslaganje, razdor; glaz. odnos dvaju ili vie to- nova ije zvuanje ne moe zado- voljiti, nego trai veu konsonancu (u sekundi, sentimi, noni i dr.), tj. ugodniji dojam na uho disonantni interval glaz. onaj ije isto- dobno zvuanje tonova ne zadovo- ljava na sluh disonirati (lat. dissonare) ne zvuati skladno, ne slagati se u glasu, biti neskladan; razlikovati se disopija (gr. dys-, opsis vienje) med. slabovidnost, slabost vida; disopsija disopsija (gr. dys-, opsis) med. v. diso- nija dispanzer (eng. dispensary) socijalna ustanova za besplatno lijeenje siro- tinje; zdravstvena ustanova koja sprjeava i lijei bolesti disparagij (lat. dis-paragium) nepri- lian brak (s osobom iz niega sta- lea, osobito lanova vladarske kue); v. mezalijansa disparatan (lat. disparatus) iz osnove razliit, nejednak, neskladan; dispa- ratni pojmovi log. pojmovi koji ne pripadaju zajednikom srodnom poj- mu te nemaju nikakvih zajednikih oznaka, npr. razum i biljka, jabuka i vrlina dispareunija (gr. dys-, pareunos su- prug, supruga) med. slabo, nedo\ j- disparitet 310 disponenda no raspoloenje ene za spolni od- noaj disparitet (lat. dis-par) nejednakost, razliitost, neskladnost dispairati (fr. dispacher) pom. pro- cijeniti ili nadoknaditi brodsku te- tu dispeer (eng. dispatch hitno obaviti) 1. slubenik koji regulira kretanje vlakova na jednom dijelu pruge; 2. slubenik koji vri razdiobu elek- trine energije na vie meusobno povezanih elektrinih stanica; 3. rad- nik koji iz jednog sredita, oprem- ljenog potrebnom signalnom apa- raturom i sredstvima veze, upravlja cijelim tijekom proizvodnje nekog mehaniziranog poduzea dispenzacija (lat. dispensatio) razdva- janje, dijeljenje; razrjeavanje od neke obveze ili smetnje u pojedi- nanom sluaju, osobito kod pre- preka za brak; osloboenje, oprost; dispenzacijski trokovi iznos koji tre- ba platiti za jedno ovakvo razrjea- vanje ili oprost dispenzarij (lat. dispendere) zavod za besplatno davanje lijekova sirotinji, sirotinjska ljekarna dispenzator (lat. dispensator) daro- vatelj, djelitelj, donator; upravitelj, ravnatelj, nadstojnik (osobito u sa- mostanima) dispenzatorij (lak dispensatorium) lje- karnika knjiga s propisima za pri- premanje lijekova; ljekarniki zbor- nik dispenzirati (lat. dis-pensare) podije- liti, razdijeliti; farm. pripremati i iz- davati lijekove; osloboditi od obveze ili kazne; oprostiti dispepsija (gr. dys-, pepsis probava) med. poremeaji u probavnim or- ganima (elucu i crijevima), osobito: slaba probava eluca zbog pore- meaja u izluivanju probavnih so- kova dispeptian (gr. dys-, pepsis probava) koji teko probavlja dispeptiar (gr. dys-, pepsis) onaj koji pati od slabe probave dispergirati (lat. dispergere) rasipati, rasuti, raspriti dispermatian (gr. di-, sperma sjeme) fiziol. dvosjemen, sa dva sjemena disperzija (lat. dispergere, dispersio) opt. rasprivanje svjetlosti, pojava da se sloena svjetlost moe prizmom razgraditi na svoje sastavne, elemen- tarne, homogene svjetlosti (boje); ra- sap boja disperzivan (lat. dispersivus) raspren, razasut dispescirati (lat. dis-pescere) rastaviti, razdvojiti; sporne svote, osobito u ve- zi sa tetom na moru, podijeliti meu zainteresirane (v. dispairati); reguli- rati raune displaced persons it. displeist persns (engl.) raseljene osobe displantacija (lat. dis-plantatio) presa- ivanje, rasaivanje; premjetanje displazija (gr. dys- ne-, plasso obli- kujem, tvorim) nenormalan razvoj nekog organa ili cijelog organizma displicencija (lat. displicentia) nedo- padanje, nesvianje; displicentiae pactum it. displicencije paktum (lat.) prav. ugovor o raskidanju za- kljuenog trgovakog posla displicirati (lat. displicere) ne dopada- ti se, ne sviati se, ne biti po volji dispnoja (gr. dys-, pneo diem, pnoe disanje) med. sipnja, astma, teko disanje (kod teih bolesti dinih or- gana, srca, nekih ivanih poreme- aja, groznice, mehanikih smetnji i dr.) dispondej (gr. di-, spondeios) metr. dvostruki spondej,- stihovna stopa od etiri duga sloga: disponenda (lat.) mn. ono to je stav- ljeno na raspolaganje, osobito u knjiarstvu; knjige koje je knjiar disponent 311 disputirati primio radi rasprodaje, ali ih nije prodao te ih stoga ponovno stavlja na raspolaganje izdavau disponent (lat. disponens) upravitelj, poslovoa, osoba koja je ovlatena upravljati poslovima neke trgovake kue disponibilan (lat. disponibilis) raspo- loiv, na raspolaganju, kojim se moe raspolagati disponibilitet (lat. disponibilitas) sta- nje neega to je na raspolaganju, raspoloivost; voj. vrijeme izmeu ak- tivne slube i mirovine (dok se prima akontacija mirovine) disponiran (lat. disponens) raspoloen, vedar, dobre volje disponirati (lat. disponere) razmjestiti, razmjetati, rasporeivati; srediti, urediti, prirediti, prilagoditi, pripre- miti (lanak, predavanje); raspolagati (novcem, imanjem); oraspoloiti, po- buditi nekoga na neto, nagovoriti disposesija (lat. dispossessio) prav. li- avanje posjeda, lienje posjeda disposesirati (tal. dispossessare) prav. ukloniti (ili: otjerati) s posjeda, liiti posjeda dispozicija (lat. dispositio) raspored, razmjetaj; sreivanje, ureivanje, pripremanje; plan (npr. za bitku); skica, nacrt (rasprave, lanka, pre- davanja); raspolaganje novcem, ima- njem; med. sklonost nekim bole- stima; raspoloenje, dobra volja; sklo- nost, osobita sposobnost za neto (npr. glazbu, znanost, zloin, krau); dispozicijski fond novac stavljen ne- kome na raspolaganje u odreene svrhe, a da se ne mora polagati ra- un (npr. kod raznih ministarstava, velikih poduzea itd.) dispozicijska sposobnost prav. spo- sobnost raspolaganja neim, sposob- nost za pravne poslove, sposobnost za samostalno obavljanje poslova dispozicijsko dobro trg. roba koju na- ruitelj zbog loe kakvoe ili zaka- njenja nee primiti, nego je stavlja prodavau na raspolaganje dispozicijsko ogranienje prav. ogra- nienje slobode primanja obveza, za- duivanja ili otuivanja imovine dispozitiv (lat. dispositiva) prav. odlu- ka, rjeenje, formula presude dispozitivan (lat. dispositivus) koji se tie raspolaganja neim ili ureenja neega; koji nareuje, propisuje, odluuje dispraksija (gr. dyspraxia) psih. mala apraksija, tj. mala nesposobnost vr- enja nekih pokreta, tonog poimanja i razumijevanja znaenja neega, nedostatak razumijevanja za prak- tinu uporabu pojedinih predmeta disproporcija (lat. dis-proportio) neraz- mjer nost, nejednakost disproporcionalan (lat. dis-proporti- onalis) nerazmjeran, nejednak disprozij (gr. dysprositos teko pri- stupaan) kem. element, redni broj 66, atomska teina 162,46, znak Dy disputa (lat. disputare) prepirka, spor, raspravljanje, nadmetanje rijeima disputabilan (lat. disputabilis) sporan disputacija (lat. disputatio) rasprav- ljanje, osobito: javna znanstvena ras- prava u kojoj jedna strana (oponent) nastoji opovrgnuti ono to je druga strana (respondent ili defendent) tvr- dila; danas se jo vri radi dobivanja akademskih poasti (inauguralna disputacija, habilitacijska disputa- cija, promocijska disputacija, lat. dis- putatio pro gradu) disputant (lat. disputans) v. disputa- tor disputator (lat. disputator) raspravlja, sudionik u disputiranju disputirati (lat. disputare) prepirati se, sporiti se; osobito: voditi znanstvenu raspravu disreforma 312 distonirati disreforma (lat. dis-, fr. reforme) lo (ili: neuspio) preobraaj ili preokret disrekomandacija (lat. dis-, fr. resom- mandation) loa preporuka, kuenje disrekomandirati (lat. dis-, fr. re- sommander) loe preporuiti, poku- diti disrenomiran (lat. dis-, fr. renommer) ozloglaen, na loem glasu disrenomirati (lat. dis-, fr. renommer) iznijeti na lo glas disreputacija (lat. dis-, fr. reputation) lo glas, ozloglaenost disritmija (gr. dys ne-, raz-, rhytmos sklad, razmjer) nedostatak ritma, ne- sklad, nepravilnost disruptivno pranjenje (lat. disrum- pere) fiz. naglo pranjenje elektrici- teta, kratkotrajno elektrino pra- njenje (za razliku od elektrine struje kod koje se elektrine mase kreu ravnomjerno i trajno utvrenom pu- tanjom) distanazija (gr. dys-thanatos) teko umiranje, borba s duom; supr. eu- tanazija distanca (lat. distantia) udaljenost, raz- mak; drati distancu voj. pri mar- iranju: drati propisan razmak; jahanje na distancu dugotrajno jaha- nje (kad se konje ne zamjenjuje); dis- tantna. mjenica mjenica na drugo mjesto kod koje su, dakle, mjesto iz- davanja i mjesto plaanja razliiti distanciran (lat. distans) port, izraz za konja koji jo nije stigao ni do distantnog stupa (koji se nalazi 200 metara ispred cilja) u trenutku kad je pobjednik ve proao cilj; rezer- viran, nepristupaan distancometar (lat, distantia rastoja- nje, gr. metron) instrument za odre- ivanje udaljenosti disteleologija (gr. dys-, teleios savr- en, potpun, logia) fil. nauavanje koje porie svrhovitost i savrenstvo svijeta; odnosi u prirodi i kulturi su nesvrhoviti i tetni za ivot te, kao takvi, apsolutno proturjee teleo- lokom shvaanju ivota i prirode distencija (lat. distentio) v. distenzija distendirati (lat. dis-tendere) med. si- lom istegnuti, rastegnuti distenzija (lat. dis-tendere) zategnu- tost, napregnutost; obujam, opseg; distencija distih (gr. distichon) metr. dvostih, dva stiha zajedno, tj. heksametar i pen- tametar (koji dolaze jedan za dru- gim) distihian (gr. di-, stichos) s dva reda, dvoredan distihija (gr. di-, stichos) 2. nesrea, nedaa, zla sudbina, nesretan sluaj distihija (gr. dystychia red) 1. med. dvostruki red, osobito trepavica distihijaza (gr. di-, stichos red) med. stvaranje dvostrukog reda trepavica (kao bolest) distingviran (lat. di-stinguere) koji se razlikuje od drugih, otmjen, ugledan, istaknut distingvirati (lat. di-stinguere) odva- jati, razlikovati neto od neega; is- kazivati nekome posebnu panju; distingvirati se isticati se distinkcija (lat. distinctio) razlikovanje, razlika; log. tono razlikovanje poj- mova; otmjenost, poloaj distinktan (lat. distincuts) odvojen, zaseban, razliit; jasan, razgovijetan, razumljiv distinktivan (lat. distinctivus) koji od- vaja, razlikuje, razlikovan; otmjen distokija (gr. dis-, tikto rodim) med. raanje blizanaca distomatoza (gr. di-, stoma usta) med. truljenje jetara koje uzrokuju crvi u jetrima (Distomum hepaticum), meti- ljavost distonirati (tal. distonare) glaz. izii iz r pravog tona, suvie visoko ili suvie nisko (pjevati, svirati) distorzija 313 ditta distorzija (lat. distortio) med. iaenje, uganue nekog uda, prevrtanje (oi- ju), iskrivljenje distrahirati (lat. distrahere) rastresti, razvui, odvui; zbuniti, skrenuti po- zornost s neega; razonoditi, zabav- ljati, zabaviti; med. odvojiti, odvajati slomljene ili oteene udove distrakcija (lat. distractio) rastrese- nost, nepanja; razonoda, zabavlja- nje, zabava; med. odvajanje slomlje- nih ili oteenih udova; prav. otu- ivanje, prodaja distribucija (lat. distributio) podjela, razdioba, raspored distribuent (lat. distribuens) razdje- ljiva, razdava darodavatelj distribuirati (lat. distribuere) razdi- jeliti, razdjeljivati, razdavati, podi- jeliti; razvesti, razvoditi; rasporedi- ti, razmjestiti distributivan (lat. distributivus) koji dijeli, razdjeljuje, rasporeuje, raz- mjeta; razdijelni, rasporedni, raz- mjetajni; distributivan pojam log. pojam koji se odnosi na svakog lana neke skupine ili klase (supr.: kolek- tivan pojam); distributivno rjeenje prav. sudsko rjeenje o podjeli ste- ajne mase meu vjerovnike; distri- butivni broj broj koji pokazuje koli- ko dolazi na svakoga (po jedan, po dva itd.) distrihijaza (gr. dys-, thrix, trichos dlaka, vlas) med. v. distihijaza distrikt (lat. districtus) sudski kotar; okrug, podruje; mjerodavnost, djelo- krug distringas (lat. distringere, distringas) prav. naredba o pozivanju pred sud; punomo za popisivanje stvari distrof (gr. di-, strofe) poet. pjesma koja se sastoji od dvije strofe distrofija (gr. dys-, trofe hrana) med. poremeaji u prehrani jednog organa, nekog njegovog dijela L. itavog or- ganizma disturbacija (lat. disturbatio) rasap, razvrgnue, osujeenje, ukinue disunija (tal. disunire) razjedinjenje, odcijepljenje; razdor, nesloga disunionisti (tal. disunire) mn. pristae razjedinjenja SAD-a disuniran (tal. disunire) razjedinjen, rastavljen, odvojen disunirati (tal. disunire) razjediniti, rastaviti, razdvojiti disurija (gr. dys-, uron mokraa) med. smetnje pri mokrenju; bolestan sa- stav mokrae; disuria psychica it. disurija psihika (lat.) nemogunost mokrenja pred drugima zbog stidlji- vosti diteist (gr. di-, theos bog) onaj koji vje- ruje u dva boga, dvoboac diteizam (gr. di-, theos bog) vjerovanje u dva boga, dvobotvo ditetraedar (gr. di-, tetra etiri, edra povrina, osnova) geom. poliedar s dvaput po etiri povrine ditiramb (gr. dithyrambos) nadimak boga Bakha zbog njegovog tobonjeg dvostrukog podrijetla od Semele i Zeusa; poet. prvobitno: burna i odu- evljena pjesma u slavu Bakha, boga vina i uivanja; danas: lirska pjes- ma nadahnuta osjetilnim uicima to ih prua ivot ditirampski (gr. dithyrambos) oduev- ljeno, zanosno, burno, kao u diti- rambu ditomija (gr. di-, temno reem) raz- dvajanje, rastavljanje na dva dijela ditonus (gr. ditonos) glaz. interval koji se sastoji od dvaju cijelih tonova, velika terca ditopsija (gr. dittos dvostruk, orao gledam) v. diplosija ditrohej (gr. di-, trochaios) metr. dvo- struki trohej, stih ovna stopa od etiri sloga: U U ditta (tal.) trg. potpis na pismu; mjenice trgovca koje ima u trgovini; ime pod diuretik 314 dividenda kojim se trgovina ili poduzee vodi, firma diuretik (gr. di-, uron mokraa) med. sredstvo koje pospjeuje mokrenje; prid. diuretian diureza (gr. di-, uron mokraa) med. izdvajanje (ili: izluivanje) mokrae div (tur.) mit. bie ljudskoga lika i izu- zetno velike snage, kolos, gigant, go- rostas; pren. ljudina, ljudeskara Div u nekim hrvatskim prrijevodima: ime za starogrkog boga Zeusa (pre- ma grkoj deklinaciji: nom. Zeus, gen. Dios, dat. Dii, ak. Dia) diva (lat. diva) boanska, oboavana; danas: poznata i slavna glumica, oso- bito pjevaica; kod tal. pjesnika: lju- bavnica, draga divagacija (lat. divagatio) tumaranje, lutanje; med. govorenje bez veze, tra- bunjanje (osobito kod duevnih bo- lesnika); ret. udaljavanje od teme (u govoru i pisanju) divagirati (lat. divagari) tumarati, lu- tati, odlutati; med. govoriti bez veze, trabunjati; ret. udaljavati se od te- me divan (perz.) tursko dravno vijee; taj- no vijee bivih sultana; carinarni- ca; popis poreznih obveznika; isto- njaka lealjka s jastucima (za sje- denje i spavanje); lit. zbirka spisa ili lanaka, osobito pjesama (npr: Goe- theov "Zapadno-istonjaki divan") divaniti (tur. divan) govoriti, razgova- rati; voditi ljubav, aikovati divarikacija (lat. divaricatio) fiziol. raz- granavanje, granasto razvijanje jedne ile divergencija (fr. divergence) razila- enje, udaljavanje jednog od drugog; pren. udaljavanje divergentan (lat. divergens) koji ide u razliitom smjeru, koji se razilazi; di- vergentne linije linije koje se udaljuju jedna od druge; mat. iji se zbroj la- nova neogranieno poveava ukoliko se vie lanova uzima; supr. konver- gentan divergirati (lat. divergere) razilaziti se, razmicati se, odstupati, udaljavati se jedno od drugog; biti razliitog mi- ljenja divertimento (tal.) glaz. lako i ugodno glazbeno djelo, zabavna kompozicija divertirati (lat. divertere) odvojiti, od- vratiti; razonoditi, razveseliti, zabav- ljati divertisman (fr. divertissement) za- bava, razonoda; kaz. ples na pozor- nici, mali balet, ples i pjesma izmeu inova; divertimento diverzan (lat. diversus) razliit, raz- nolik, raznovrstan, svakovrstan (di- verzna roba) diverzifikacija (lat. diversificatio) mi- jenjanje, razlinost, promjena, uno- enje promjena diverziforman (lat. diversus, forma) nejednakog oblika, razliit oblikom diverzija (lat. diversio) odvraanje, skretanje, promjena smjera; voj. ne- oekivan napad; skretanje neprija- teljske pozornosti na drugu stranu; osujeivanje odreenih namjera; med. razdioba vlage po tijelu; razo- noda, zaboravljanje neugodnih misli i briga diverzitet (lat. diversitas) razlinost, raznovrsnost, raznorodnost, raznoli- kost divide et impera (lat.) podijeli pa vla- daj! v. dividirati divide in partes aequales it. divide in partes ekvales (lat.) podijeli na jednake dijelove (oznaka na lijeni- kim receptima) dividend (lat. dividendus) mat. djelje- nik dividenda (lat.) trg. udio u dobitku koji, u odreeno vrijeme, pripada svakom dioniaru u nekom dionikom dru- tvu prema broju njegovih dionica ili dividirati 315 dixi uloga; udio u podjeli dunikova ima- nja dividirati (lat. dividere) dijeliti, razdi- jeliti, podijeliti; mat. jedan broj po- dijeliti nekim drugim brojem; divide et impera (lat.) podijeli pa vladaj!; divide in partes aequales it. divide in partes ekvales (lat.) med. podijeli na jednake dijelove (na lijenikim receptima) dividualitet (lat. dividualitas) mogu- nost dijeljenja, djeljivost dividuum (lat.) ono to se moe dijeliti, ono to je djeljivo Divina comedia it. Divina komedija (tal.) lit. "Boanstvena komedija", glasoviti spjev tal. pjesnika Dantea Alighierija divinacija (lat. divinatio) pogaanje, predvianje, pretkazivanje budu- nosti po snovima i raznim pojavama u prirodi, proricanje, gatanje, vra- anje, sluenje divinator (lat.) onaj koji moe pred- viati, vidovnjak, vra, prorok divinatoran (lat. divinare pogaati, proricati) koji vraa, predvia, pret- kazuje, prorie; predviaki, proro- ki divinizacija (fr. divinisation) stavljanje nekoga u red bogova, oboavanje divinizirati (fr. diviniser) oboavati, stavljati u red bogova, dizati do neba, tovati kao Boga divi (lat. dividere dijeliti) znak za di- jeljenje rijei divizibilan (lat. divisibilis) djeljiv divizibilitet (lat. divisibilitas) djeljivost divizija (lat. divisio) dijeljenje, podjela; mat. dijeljenje brojeva (jedna od eti- riju osnovnih raunskih operacija); log. podjela obujma jednog pojma, dakle, naznaivanje svih vrsta jednog roda putem determinacije jedne i iste oznake rodnog pojma; voj. osnovna strateka jedinica sastavljena od svih rodova vojske (3 do 4 pjeaka puka, 1 do 2 topnika puka i odgovarajueg broja inenjerije, bolniara itd.) tako da je sposobna za samostalne opera- cije divizionar (fr. divisionnaire) voj. zapo- vjednik divizije divizionizam (lat. divisio dijeljenje) umj. nain slikanja francuskih im- presionista iz druge polovice XIX. st.: tonovi se stavljaju na platno jedan pokraj drugoga, umjesto da se mije- aju na paleti; npr. da bi se dobio zeleni ton, stavlja se, jedno pokraj drugog, plavo i uto te se na taj nain u promatraevom oku izvri optiko sjedinjavanje, a boje dobivaju veu svjeinu i ivost divizivan sud (lat. dividere) log. sud u kojem se subjektu (S) pridaje vie predikata (P1? P2...); oblik: S je di- jelom P1? dijelom P2..., npr.: Tijela su dijelom vrsta, dijelom tekua, dije- lom plinovita divizma (lat. Verbascum thapsus) bilj- ka s velikim dlakavim listovima (porodica zijevalica) divizor (lat. divisor) mat. djelitelj divizorij (lat. divisorium) instrument za dijeljenje; brojanik kod urara; tisk. vilica za dijeljenje slova divizura (lat. divisura) odsjek, odjeljak divorcij (lat. divortium) prekid, rasta- nak; razvod braka divotamente (tal.) glaz. pobono, s pobonou, sveano divulgacija (lat. divulgatio) iznoenje na velika zvona, razglaavanje, ire- nje informacija divulgirati (lat. divulgare) razglasiti, rastrubiti, iznijeti na velika zvona divulzija (ni. divulsio) kidanje, raski- danje divulzivan (lat. divulsivus) koji kida, raskida divus (lat.) boanski, nebeski dixi it. diksi (lat. dicere rei, kazati, dixi) rekao sam, rekoh, zavrio sam diza 316 dodekafonija I to sam htio rei, gotov sam; dixi et animam meam sa.lua.vi it. diksi et animam meam salvavi (lat.) rekoh i spasih duu svoju, tj. sad mi je sa- vjest mirna diza (njem. Diise) stoasto (konino) su- ena cijev u kojoj se strujanje te- kuina ili plinova pod tlakom pre- tvara u brzinu (tlana diza) ili obr- nuto (usisna diza); mlaznica, sapni- ca proiiva dizajn (engl. desing) v. desen dizelski motor teh. motor kod kojeg se tekue gorivo ne pretvara pret- hodno u plin, nego ubrizgava i, zbog visoke temperature i tlaka, pali samo sobom; upotrebljava se za pogon brodova, automobila, lokomotiva i dr. (naziv po pronalazau, kem. ine- njeru Rudolfu Dieslu, 18581913) dizenterian (gr. dys-, enteron) med. koji ima dizenteriju, tj. upalu crijev- ne sluznice (zarazni proljev) dizenterija (gr. dys- predmetak koji oznaava neto nesreeno, teko, hr- vatsko ne-, zlo-, enteron crijevo, dy- senteria) med. gria, zarazna bolest koju karakterizira upala crijevne sluznice, zarazni proljev Dizma jedan od dvojice razbojnika koji su bili razapeti zajedno s Isusom Kri- stom; povjerovao je u Krista i zbog toga ga Katolika crkva slavi kao sveca Djevica Orleanska francuska narod- na junakinja; seljaka djevojka Jeanne d'Arc (14121431) koja je u svojoj 17. godini stala na elo obes- hrabrene francuske vojske i kod Or- leana pobijedila Engleze; ovi su je kasnije uhvatili i spalili kao vjeticu do (lat. dare davati, dati, do dajem) do ut des (lat.) prav. dajem da bi i ti dao; do ut facias (lat.) ja dajem, a ti radi doajen (fr. doyen) starjeina, najstariji po redu primanja u nekom drutvu, nekoj ustanovi, najstariji po godi- nama; dekan, starjeina fakulteta; doajen diplomatskog zbora strani iza- slanik koji je najdue akreditiran na nekom dvoru ili pri vrhovnoj upravi neke drave; najstariji po slubi doalij (lat. doalium) prav. imanje koje ostaje nakon muevljeve smrti eni na uivanje, udoviki dio; doarij doarij (lat. doarium) prav. v. doalij doberman plemenita rasa pasa, kria- nac njemakog ovara i velikog pin- a, odlian policijski pas (nazvan po uzgajivau A. A. Dobermannu) dobo-torta torta napravljena prema receptu nekadanjeg bekog slasti- ara Doboscha docendo discimus (lat.) pouavajui (druge) uimo (i sami) (Seneca) docent (lat, docens) uitelj, osobito na visokim kolama (poetno zvanje na- stavnika visokih kola) docilan (lat. docilis) pouljiv, koji lako ui i shvaa; posluan docirati (lat. docere) pouavati, uiti drugoga, upuivati; docendo discimus (lat.) uei drugoga i sami uimo dodarij (lat. dodarium) v. dotarij dodeka- (gr. dodeka) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: dvanaest dodekadaktilon (gr. dodeka, dakty- los prst) anat. dvanaestopalano cri- jevo, dvanaesnik, dvanaesterac; duo- denum dodekadika (gr. dodeka) mat. sustav raunanja dvanaesticama, a ne dese- ticama kao u dekadnom ili decimal- nom sustavu dodekaedar (gr. dodeka, edra povri- na, osnova) geom. tijelo omeeno s dvanaest pravilnih peterokutnika (pentagonalni dodekaedar) dodekafonija (gr. dodeka dvanaest, fone glas) glaz. nain glazbene nota- cije sustavnom uporabom dvanaest dodekaginija 317 dogmatizam zvukova kromatske ljestvice (napra- vio 1923. austrijski kompozitor Ar- nold Schonberg, 18741951) dodekaginija (gr. dodeka dvanaest, gyne ena) mn. bot. red Linneovog sustava biljaka koje imaju jedanaest ili dvanaest tuaka dodekagon (gr. dodeka, gonia kut) geom. dvanaesterokutnik dodekalijun (gr. dodeka dvanaest) broj (pie se brojkom 1 sa 72 nule) dodekandrija (gr. dodeka, andria mukost) bot. XI. klasa u Linneovom biljnom sustavu: cvjetovi s 12 do 19 pranikih niti u jednom hermafro- ditnom cvijetu dodekapetalan (gr. dodeka, petalon list) bot. koji ima dvanaest cvjetnih listia dodekarh (gr. dodek-archos) lan vla- de dvanaestorice dodekarhija (gr. dodeka, archo vla- dam) vladavina dvanaestorice dodekasilabian (gr. dodeka dvana- est, syllabe slog) dvanaesterosloan, koji ima dvanaest slogova; dodeka- silabian stih stih koji ima dvanaest slogova, dvanaesterac dodekatlon (gr. dodeka dvanaest, athlon natjecanje) port, naziv za gimnastiko natjecanje u dvanaest disciplina, dvanaesteroboj Dodona Zeusovo svetite i proroite u Epiru u kojem su se proroanstva dobivala po umu ogromnog hrasta ili po letu svetoga goluba doga (engl. dog) rod velikih i snanih pasa; engleska, njemaka doga, bul- dog i dr. dogana (tal.) carinarnica doger (niz. dogger) nizozemski ribar- ski amac dogesa (tal. dogessa) dudevica dogma (gr. dokeo mislim, dogma mi- ljenje) pravilo, pouka; u klasinoj gr- koj knjievnosti: filozofsko pravilo; u Novom zavjetu: carska naredba, za- konska odredba, zakljuak crkvenog sabora (koncila); kranske dogme formulirana kranska naela koja sadre spoznaje o Bogu, svijetu i o Bojim odredbama koje su u vezi sa spasenjem ovjeka dogmaticizam fil. v. dogmatizam dogmatian zasnovan na dogmi, koji se tie dogme, nauavanja o vjeri: neispitan, nekritian, bez dokaza; koji prima ili tvrdi neto jednostav- no, bez obrazloenja i dokaza- dogmatiar (gr. dogma) onaj koji ui pravilima vjere; fil. prvobitno: onaj filozof koji je, za razliku od skeptika koji su u sve sumnjali, uope postav- ljao pozitivne tvrdnje i nauavanja; prema Kantu dogmatiari su oni koji postavljaju pozitivne metafizike tvrdnje ne pitajui ima li ljudski razum uope prava na takve tvrdnje; pren. onaj koji postavlja tvrdnje bez dovoljnog opravdanja i koji se, una- to proturazlozima, uporno pridra- va tih tvrdnji dogmatika (gr. dogma miljenje) cje- lina ili sustav nauavanja neke filo- zofske ili vjerske kole; osobito: su- stavno znanstveno izlaganje kran- skih nauavanja o Bogu ili vjeri, iskljuujui nauavanja o dunostima i moralu (dio sistematske teologije) dogmatist (gr. dogma miljenje) fil. pristaa dogmatizma; pren. onaj koji neto uporno i odluno tvrdi dogmatizam (gr. dogma miljenje) fiz. nekritino povjerenje u ljudsku spo- sobnost spoznavanja, postavljanje metafizikih nauavanja i sustava bez prethodne kritike spoznaje, oso- bito: uporaba pojmova koji slue samo u granicama mogueg iskustva i radi ujedinjavanja iskustva u stva- rima koje se nalaze s one strane sva- kog iskustva; znanstvena metoda koja polazi od dogmi i ne doputa ponovno ispitivanje tonosti tih dog- dogmatizirati 318 doktor mi; (supr.: empirizam, skepticizam, kriticizam) dogmatizirati (gr. dogmatizo donosim odluku, odredujem) postavljati znan- stvene tvrdnje; predavati o dogma- ma; govoriti odlunim, odsjenim i uvjerljivim tonom; govoriti o neemu s visine dogmatolatrija (gr. dogma, Iatreia oboavanje) slijepa i nekritina pri- vrenost nekom teolokom ili filo- zofskom nauavanju ili metodi dogmatologija (gr. dogma, logia) "znanost" o dogmania dogramadija (tur. dogramak isjei, izdrobiti) stolar, drvodjelja, rezbar dogramadiluk (tur. dogramak isjei, izdrobiti) stolarski zanat, stolarstvo dohmij (gr. dochmios) metr. stihovna stopa sastavljena od pet slogova, jednog jamba i kretikusa: U U dok (eng. dock) unutarnji dio luke, vo- deni bazen opremljen branama kako bi mogao stalno imati duboku vodu radi prijama natovarenih brodova; suhi dok radionica za izgradnju i po- pravljanje brodova, ozidan bazen, toliko dubok da moe primiti brod; kada brod ude u takav dok, voda se iz njega iscrpe, a brod se spusti i zadri na posebnom postolju; poto ga poprave, voda se ponovno pusti u bazen i brod opet isplovi; plivajui dok podie se tamo gdje ne moe biti suhi; takav dok se pomou vode potopi i brod na njega nasjedne, a zatim se voda iscrpe i on, zajedno s brodom, izie na povrinu; hidrau- lini dok slian postupak, samo po- mou zraka doket (eng. docket) trg. pismo s popi- som poslane robe; popis, lista robe doketizam (gr. dokei ini se) naua- vanje jedne gnostike (bogumilske) sljedbe prema kojem je Krist samo prividno imao tijelo, te prema tome i nije roen kao ovjek (23. st. n. e.) doketizam (gr. dokein initi se, do- kema privid) nauavanje da je Krist imao samo prividno tijelo i da su ci- jelo njegovo zemaljsko postojanje i patnje bili samo privid dokimastika (gr. dokimazo ispitujem) kem. v. dokimazija dokimazija (gr. dokimasia) ispitivanje, istraivanje; u staroj Ateni: poseban ispit kandidata za neki poloaj u dr- avnoj slubi s obzirom na njihove graanske sposobnosti i spremu; kem. vjetina ispitivanja (dokimazi- ologija; dokimastika) dokimaziologija (gr. dokimazo ispi- tujem, logia) kem. v. dokimazija dokimologija (gr. dokimos dokazan, estit, logos znanost) znanost koja prouava sustav ocjenjivanja (npr. u koli) dokirati (eng. to dock) pom. dovesti la- u u dok doksat (tur. doksat) vrsta balkona, tj. izboeni dio prostorije preko vanjskog zida doksografi (gr. doxa miljenje, mni- jenje, grafo piem) mn. fil. pisci koji slue kao vaan izvor za poznavanje antike filozofije doksologija (gr. doxa slava, logia) slavljenje i velianje Boga, zavrna formula svih istonopravoslavnih propovijedi i evangelikog Oenaa doksomanija (gr. doxa slava, mania bijes, ludilo) tenja za isticanjem po svaku cijenu, pretjerano astoljublje doksozofija (gr. doxa, sofia mudrost) umiljena mudrost, mudrost naoko doktor (lat. doctor) uen ovjek, znan- stvenik; titula najvieg akademskog dostojanstva (u teologiji, pravnim znanostima, filozofiji, osobito u me- dicini); u svakodnevnom ivotu: lije- nik; doktorska diploma svjedodba o dobivenoj doktorskoj tituli doktorand 319 dolmen doktorand (lat. dostorandus) onaj koji se sprema za doktorski ispit, kan- didat za doktora doktorat (lat. doctoratum) doktorski is- pit, doktorska titula doktorirati (lat. doctor) poloiti dok- torski ispit, tj. s uspjehom obraniti doktorsku disertaciju, biti proglaen za doktora nekog fakulteta doktrina (lat. doctrina) uenost; zna- nost, nauavanje o neemu izloeno kao sustav; znanstvena tvrdnja koja ne vodi rauna o stvarnosti ili se ne osvre na nju; u crkvenom smislu: pouavanje u kranskoj vjeri, kate- kizam doktrinar (lat. doctrina) ovjek koji svo- ja shvaanja i svoje svjetonazore temelji na ve usvojenim principima (naelima) koji za njega, a da ih ponovno i ne ispituje, vrijede kao si- gurni i nesumnjivi; onaj koji tei kon- zekvence svojih shvaanja ostvariti, provesti u djelo bez obzira je li stvar- nost za to ve dozrela, ili bez obzira to je uope i oito nemogue da se ta naela ostvare doktrinaran (lat. doctrina) uen; koji ima vie povjerenja u svoje miljenje nego u ono emu ga ue iskustvo i ivot; pretjerano toan, pedantan doktrinarizam (lat. doctrina) sklonost odluivanju samo na osnovi apstrakt- nih teorija, bez obzira na stvarnost; doktrinarstvo doktrinarstvo v. doktrinarizam dokument (lat. docere pouavati, poka- zivati, documentum) pisan dokaz, is- prava, povelja; documentum priva- tum it. dokumentum privatum (lat.) privatna isprava, tj. ona koju nije iz- dala vlast; documentum publicum it. dokumentum publikum (lat.) jav- na isprava, tj. ona koju je izdala vlast dokumentaran (lat. documentarius) ispravni, poveljni, koji se temelji na ispravama, poveljama; injenino do- kazan, koji moe dokazati (ili: koji dokazuje) na temelju injenica dokumentirati (lat. documentare) pi- sano posvjedoiti, podnijeti dokaz, potkrijepiti dokazima; otkriti dokusuriti (tur. kusur izvratak, osta- tak novca nakon plaanja) 1. isplatiti dug, tj. popuniti manjak; 2. dokraj- iti, ubiti, uope unititi dolama (tur.) kabanica s rukavima; kratak konjaniki gornji kaput dolap (tur. dolap) 1. ormar u zidu, nia; 2. drvena naprava s konjskim pogo- nom koja je sluila za navodnjava- nje (primjerice u Makedoniji); 3. krinja; 4. sprava za prenje kave dolar (engl. dollar) sjevernoamerika novana jedinica = 100 centi dolce it. dole (tal.) glaz. slatko, umilno dolentemente (tal.) glaz. v. dolento dolento (tal.) glaz. s bolom, bolno, tu- no, alosno dolerit (gr. doleros prevarljiv) vrsta bazalta i dijabaza (struktura mu je jasnozrnasta do krupnozrnasta); la- ko se moemo prevariti te ga zami- jeniti s dioritom dolihocefalija (gr. dolichos dugaak, kefale glava) svojstvo lubanja ija je irina manja od etiri petine duine; dolihocefali ljudi koji imaju takvu lubanju dolihokefalija v. dolihocefalija dolihoprosopik (gr. dolichos dugaak, prosopon lice) ovjek koji ima du- gako lice dolikran (engl. dollycran) dizalica na kojoj se nalazi televizijska kamera te omoguuje snimanje iz svih polo- aja dolimen (engl. dollyman) voza kolica s televizijskom kamerom dolmen (bretonski dol stol, men kamen) grobnica iz mlaeg kamenog doba koja se sastoji od vie velikih kame- nih blokova naslaganih u obliku san- duka dolomit 320 domine dolomit min. bezbojan kristalast vap- nenac, ali ga ima i bijelog, utog, si- vog, smeeg i crnog; ima redovito pri- mjesa eljeza i mangana, a u nekim i kobalta; Dolomiti planinska sku- pina u Istonim Alpama dolor (lat.) bol; dolores (lat. dolores) mn. bolovi, patnje doloroso it. dolorozo (tal.) glaz. v. do- lento dolozan (lat. dolosus) zlonamjeran, koji namjerno nanosi tetu dolus (lat.) prijevara, lukavstvo; zlona- mjerna prijevara, pakost, zloba dom (lat. domus, doma, fr. dome, tal. duomo) 1. saborna crkva, stolna (ili: glavna) crkva (nadbiskupa, biskupa ili Kaptola); glavna crkva u gradu, osobito ona iji je krov izraen u ob- liku kupola; u irem smislu: svaki krov izraen u obliku kupola i svaka graevina s takvim krovom dom (port.) 2. v. don doma (lat.) krov u obliku kupole domanijalan (lat. dominium, domani- um) koji se tie krunskih, vladarskih ili dravnih dobara domanijalizirati (lat. domanium) pre- tvoriti u vladarsko, krunsko ili dr- avno dobro domatofobija (gr. doma kua, fobeo- mai bojim se) med. bolestan strah od boravljenja u kui domena (lat. dominium, fr. domaine) vladarsko, krunsko dobro; mn. krun- ska imanja, zemljita i posjedi koji su odreeni za izdravanje vladara, njegovog dvora i za podmirivanje nje- govih posebnih izdataka; dravna dobra; krug djelovanja, djelokrug, polje rada, podruje, struka domestikacija (lat. domesticatio) pri- pitomljavanje, ukroivanje, navika- vanje na poslunost domestiks (engl. domestics) vrsta grube i vrste pamune tkanine domestikus (lat. domesticus) kuni, obiteljski; zaviajni, unutarnji, npr. rat domicelar (lat. domicellus) mlad kat. sveenik koji jo nema pravo biti nazoan na sjednicama Kaptola domicil (lat. domus kua, dom, domi- cilium) zaviaj, stalno mjesto sta- novanja, prebivalite, stan; trg. mje- sto u kojem se treba platiti mjenica domicilat (lat. domicilium) trg. tko u domicilu isplauje mjenicu domicilijant (lat. domicilium) trg. oso- ba na koju se trasira domicilirana mjenica domiciliran (lat. domicilium) koji sta- nuje; domicilirana mjenica ili domi- cilna trata (fr. effet a domicile, engl. domiciliated bili) mjenica koja se ne isplauje u mjestu izdavanja, nego negdje drugdje domicilirati (lat. domicilium) stano- vati, biti nastanjen, boraviti, prebi- vati; odrediti nekome mjesto sta- novanja, nastaniti nekoga; trg. ozna- iti mjesto plaanja mjenice domina (lat.) gospoa; domaica; vla- darka; nadstojnica enskog kat. sa- mostana dominacija (lat. dominatio) vlast, vla- da, vladanje, gospodarstvo; nadmo dominanta (tal. dominante) glaz. peti ton u dijatonskoj ljestvici, tj. glavni ton; fil. glavna komponenta nekog zbivanja koja mu odreuje smjer dominantan (lat. dominans) koji vlada, gospodari, nadmoan, glavni, prete- it dominat (lat. dominatus) vlast, vlada- nje, gospodarstvo; oblik vladavine to ga je u starom Rimu zaveo impera- tor Dioklecijan dominator (lat. dominator) vladar, go- spodar domine (tal. domino) mn. ploice kojima se igra poznata drutvena igra do- mino; v. domino 3. dominica 321 donatar dominica it. dominika (lat. dominica sc. dies) dan Gospodnji, nedjelja; bis- kupski dvori, rezidencija dominij (lat. dominium) pravo vlada- nja; posjed, vlasnitvo, pravo vlas- nitva; slobodan posjed dominikalan (lat. dominicalis) gos- podarski, vlastelinski; Gospodnji, Go- spodov; dominikalni porez porez koji plaaju na svoje prihode posjednici i sveenici, i koji je obino manji od poreza ostalih poreznih obveznika (u nekim dravama Zapada) dominikalije (lat. dominicalia) ulomci iz evanelja ili poslanica koji se, nedjeljom i blagdanskim danima, i- taju i tumae; perikope, dominikalne lekcije dominikalist (lat. dominicalis) onaj koji plaa dominikalni porez; v. pod do- minikalan dominikanac katoliki redovnik iz re- da Dominika de Guzmana (red osno- van u junoj Francuskoj 1215.) dominikat (lat. dominicatum) gospo- darski dvor, vlastelinski dvor dominikum (lat. dominicum) crkveno imanje, dragocjenosti koje su vlas- nitvo crkve; prije: sama crkva; misa dominion (engl. dominion) suverenost, vlast; zemlja ili podruje kojim se upravlja; slubeni naziv za britanske kolonije koje imaju svoju samoup- ravu, tj. svoj zakonodavni parlament (one su u svojoj upravi potpuno sa- mostalne, samo to im engleski kralj postavlja guvernere i ima pravo veta protiv donesenih zakona) dominirati (lat. dominari) vladati, go- spodariti, zapovijedati; izdizati se nad kim ili nad im, praviti se gospo- din; biti na elu, biti na prvom mje- stu, isticati se, vladati nad kim ili nad im, nadvisivati domino (tal.) 1. svileni ogrta za maske, odjea za balove pod maskama, obra- zinama, krabuljama; 2. osoba obue- na u domino (na balu pod obra- zinama); 3. igra u kojoj se 28, 36 ili 45 ploica, obiljeenih dvostrukim brojevima od 1 do 12, dijeli igraima koji ih slau naizmjenice jednu do druge tako da svuda dva ista broja stoje jedan pokraj drugog (tko prvi upotrijebi sve svoje ploice domi- ne, taj je domino, tj. gospodar igre) dominus (lat.) gospodar, domain, po- sjednik, vlasnik; vladar; gospodin domogem (gr. doma kua, gemein biti pun) naprava za centralno grijanje dompter (fr. dompteur) krotitelj ivo- tinja don (p.) gospodin, poasno ime ugled- nih ljudi u panjolskoj i Portugalu, kao i titula kneeva, kneevskih si- nova i sveenika u Rimu i Napulju (uvijek ispred krsnog imena, npr. don Frane) Don Huan (p. Don Juan) v. Don Juan Don Juan (p.) legendarni p. zavodnik; Mozartova opera Don Quijote it. Don Kihot (p.) ime viteza lutalice od La Mancha u gla- sovitom istoimenom satirinom ro- manu panjolskog pisca Cervantesa; tip avanturista zanesenjaka, pu- stolova don-premija (fr. dont, lat. praemium) burz. naknada tete koja se polae na dan kad bi trebalo izvriti pla- anje, kod poslova zakljuenih na ogranien rok (ako roba nije mogla biti isporuena ili primljena) dona (lat.) 1. mn. od donum dona (tal. donna) 2. gospoa; gospoda- rica, vladarica donacija (lat. donatio) poklanjanje, osobito sudskim putem; akt o dava- nju poklona Donald Duck it. Donald Dak (engl.) ime poznatog lika iz stripova za djecu donarij (lat. donarium) rtvenik donatar (lat. donatarius) onaj koji pri- ma dar, primatelj donator 322 dot donator (lat. donator) davatelj, daro- vatelj, onaj koji neto daruje ili ostav- lja u nasljedstvo (crkvama, ustano- vama itd.) donkihoterije (p. Don Quijote) mn. pustolovni (avanturistiki) ludi pod- vizi, pustolovine; donkihotijade donkihotijade pl. v. donkihoterije donum (lat.) dar, poklon; donum auc- toris (lat.) "dar od pisca" (biljeka na knjizi koju daruje autor) doping (engl. dope mazivo za stroj; nar- kotik, opijum) kanjivo davanje sred- stava protiv umora kako bi se po- veala izdrljivost organizma doplttos (njem. doppelt dvostruk, Stoss udarac) port, u nogometu: udarac lopte pri kojem lopta prije glavnog udarca dodirne zemlju doppel-eagle it. dopl-igl (njem. doppel, engl. eagle) "dvostruki orao", sjever- noameriki zlatnik od kalifornijskog zlata = 20 dolara doppio (tal.) glaz. dvostruko doppio uso it. dopio uzo (tal. doppio uso) trg. dvostruki rok plaanja Dorado (p. el Dorado) v. Eldorado Dorani starogrko pleme na Pelopo- nezu, utemeljilo Spartu; dorski stil najstariji stil starogrke arhitektu- re; glavne karakteristike: ulijebljen i manje vitak stup koji se zavrava vrlo jednostavnim kapitelom doraa (fr. dorage) pozlaivanje, po- zlata; u izradi eira: prevlaenje pu- sta, klobuine (filca) finom dlakom Dorida mit. starogrka boica mora, ki Oceana, majka Nereida Dorifor (gr.) kopljonoa znamenit Polikletov (5. st. pr. n. e.) kip koji slui kao uzor za proporcionalnost dijelova mukog tijela dorirati (lat. de-aurare, fr. dorer) po- zlatiti, pozlaivati; pust, klobuinu (filc) za eire prevui finom dlakom dorizam (gr. Doris) snano, tvrdo i . grubo narjeje (dorski dijalekt) i ka- rakter Dorana, jednog starogrkog plemena; supr: aticizam i jonizam dormeza (fr. dormeuse) spavaa ili no- na kapa; putnika kola u kojima se moe i spavati; lealjka za spavanje dormiol (lat. dormire, oleum) kem. amilinski kloral, uljasta i poput vode bistra tekuina, slui kao sredstvo za uspavljivanje dormitiv (lat. dormitivum) med. sred- stvo za uspavljivanje dormitorij (lat. dormitorium) spavaa soba, spavaonica (osobito u samo- stanima); groblje doromanija (gr. doron dar, mania bi- jes) bolestan nagon za darovanjem dorski (gr. doriakos) svojstven Dora- nima; dorski stupovi po plemenu Do- rana nazvani najstariji i najjedno- stavniji starogrki stupovi s obinim kapitelima i frizom s triglifima i metopima dorsum (lat.) leda, kraljenica, hrbat; zem. greben, planinski prijevoj; stranja, obratna strana; in dorso (lat.) ili in tergo (lat.) s druge strane, s obratne strane (npr. neke mjenice) dorzalan (lat. dorsalis) anat. leni dorzetin (eng. dorsetteen) vrsta vunene tkanine sa svilenim umecima dorziventralan (lat. dorsum lea, ven- ter trbuh) anat, lenotrbuni, koji ide od kraljenice u smjeru trbuha dorzoventralan (lat. dorsum, leda, venter trbuh) ledno-trbuni, tj. koji se protee od kraljenice prema tr- buhu dorzualan (lat. dorsualis) v. dorzalan dos (lat. dos, dotis) u starorimskom pra- vu: miraz; u pravu nekih srednjo- europskih drava: udoviki dio (koji mu ostavlja eni) dosje (fr. dossier) svi spisi koji se tiu jednog predmeta ili osobe dot (engl.) tokica; dot-krojenje preno- enje krojeva s uzorka tako da na- dotacija 323 drahma zupani kotai na papiru bui rupi- ce uzdu linije koju slijedi dotacija (lat. dotatio) miraz; darovanje zemljita zaslunim dravnicima, vojskovoama, poasni dar, narodni dar; dar Crkvi ili dobrotvornoj usta- novi; prihod dotalan (lat. dotalis) mirazni, koji se tie miraza, koji spada u miraz; do- talia pacta it. dotalija pakta (lat.) sklapanje braka, ugovori o mirazu dotali (lat. dotales) mn. osobe obvezne plaati porez Crkvi ili sveeniku dotalij (lat. dotalitium) prav. v. dotarij dotarij (lat. dotarium) prav. dio imanja koji pripada eni nakon muevljeve smrti, udoviki dio imanja dotirati (lat. dotare) opremiti, dati mi- raz; darovati (Crkvu, kolu, dobro- tvornu ustanovu) double-scull it. dubl-skul (engl.) port, vrsta uskog trkakog amca (skule- ra) koji voze dva veslaa sa po dva vesla down! it. daun! (engl.) dolje! lezi! (za- povijed psu da legne) Downing-street it. Dauning-strit (engl.) ime londonske ulice u kojoj se nalazi britansko Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo fi- nancija; esto se upotrebljava u di- plomatskom i novinarskom jeziku umjesto imena ovih britanskih mini- starstava doza (gr. didomi dajem, dosis davanje) 2. davanje, osobito: davanje lijeka; koliina materije (tvari) koja ulazi u sastav nekog lijeka; koliina lijeka koju treba dati bolesniku doza (njem. Dose, dan. daase, ar. tas- sah) 1. kutija za uvanje suhih tvari, supstanci (eera, duhana i dr.) dozimetar (gr. dosis davanje, metron mjera) sprava kojom se mjeri kolii- na propisane mjere nekog lijeka (do- ze) doziologija (gr. dosis davanje, logia) med. znanost o davanju lijekova s obzirom na koliinu doziranje (gr. dosis davanje) med. odreivanje koliine tvari, materije koja treba ui u sastav nekog lijeka; odreivanje koliine lijeka koju tre- ba dati bolesniku dozirati (gr. dosis davanje) odrediti ko- liinu tvari koja treba ui u sastav nekog lijeka; odrediti koliinu lijeka koju treba davati bolesniku dr. kratica za doktor dr. phil., dr. fil. kratica za doktor fi- lozofije dr. med. kratica za doktor medicine dracena (gr. drakaina) bot. zmajevo drvo, zmajevac (biljka iz porodice ljiljana) draft (engl.) trg. mjenica, trata drager (fr. dragueur) pom. pomoni boj- ni brod za ienje mora od mina kod svoje obale i ispred svojih veih bro- dova dragirati (fr. draguer) pom. istiti mor- ske putove od podmorskih mina radi osiguravanja plovidbe i kretanja dru- gih brodova; usp. drager dragoman (ar. tarduman) tuma, pre- voditelj, osobito pri stranim pred- stavnitima u Turskoj dragonada (fr. dragon) prisilno preo- braenje protestanata na katolian- stvo za vrijeme Luja XIV. (1681. g.) pomou draguna; prisilno naplai- vanje poreza pomou draguna, voj- ske; vojna vlast; svaka odluka vlade koja se provodi pomou vojne sile draguni (fr. dragon) laki konjanici koji se prema potrebi bore i kao pjeaci; prvobitno (kod Francuza): pjeaci koji su se sluili konjima samo kad su se trebali brzo kretati drahma (gr. drachme) starogrki i sta- roidovski srebrni novac veoma raz- liite vrijednosti; dananja grka nov- ana jedinica sadri 100 lenti; stara drajfirtl 324 draperija atenska mjera za teinu, od VI. do II, st. pr. n. e. = 4,32 g drajfirtl (njem. dreiviertel tri etvrtine) odjevni predmet na kojem neki dio (npr. rukavi) ima samo tri etvrtine duine (npr. enska bluza s rukavi- ma do ispod lakata) drajfirtlpolka polka u 3/4 taktu drajfirtltakt (njem. Dreivierteltakt) glaz. troetvrtinska mjera troetvr- tinski takt drajrajig (njem. drei tri, Reihe red) tro- redan, koji je u tri reda drajsiger (njem. dreissig trideset) tri- desetogodinjak drakar srednjovjekovni vikinki ratni brod Drakon (gr. Drakon) atenski zakono- davac iz VII. st. pr. n. e. iji se za- koni, zbog pretjerane strogosti ("krv- lju pisani"), nisu mogli odrati; otu- da: drakonski pretjerano strog, neu- moljiv, okrutan drakonski v. Drakon dralon naziv za sintetika vlakna (nalik na vunu) dram (perz. diram, gr. drachme) tur- ska mjera za teinu = 3,2 g = 1/100 oke dram it. drem (engl.) jedinica za mje- renje teine u Engleskoj i SAD-u = 1,7718 grama drama (gr. drao inim, radim, drama radnja) radnja; poet. jedan od triju knjievnih rodova (uz liriku i epiku); knjievno djelo koje u formi dijaloga i monologa prikazuje neku ozbiljnu temu, a temelji se na sukobu izmeu likova (prema sadraju drama moe biti ljubavna, povijesna, socijalna, psiholoka itd.); pren. dogaaj ili do- ivljaj koji je po svojoj uzbudljivosti slian drami dramatian (gr. drama radnja) koji se odnosi na dramu, koji se zbiva kao u drami, tj. s mnogo radnje, ivo i u razgovoru (dijaloki) dramatiar (gr. dramatikos) dramski pisac, pisac drame dramatika (gr. drama radnja) dram- ska knjievnost; znanost o drami i dramskoj umjetnosti dramatizacija (gr. drama radnja) pre- radba nekog knjievnog djela u dramski oblik, prilagoavanje za pri- kazivanje na pozornici dramatizirati (gr. drama) preraiva- ti u dramski oblik, dati dramski ob- lik, prilagoditi za prikazivanje na po- zornici dramatomanija (gr. drama, mania po- mama, ludilo) pretjerana ljubav pre- ma drami, strast za kazalitem dramatopeja (gr. drama, poieo pra- vim) pisanje i prikazivanje kaza- linih djela dramaturg (gr. drama, ergon djelo, dramaturgos) strunjak koji sastav- lja dramski repertoar; dramski pi- sac, dramatiar dramaturgija (gr. dramaturgia) zna- nost o drami i dramskoj umjetnosti, teorija drame dramaturgika (gr. dramaturgike) v. dramaturgija dramaturki (gr. dramaturgikos) koji se tie dramaturgije, to je u vezi s dramaturgijom (npr. lanci, prikazi i si.) dramolet (gr. drama) malo kazalino djelo; mala drama koja samo u jed- nom inu prikazuje dramatiziran dogaaj drangulija (tur. dirhem mrvica, trun, gururlu koji se kiti, ponosi) sitan na- kit ili sitnica uope drap (tal. drappo, fr. drap), oha, sukno; drap boja prljavouta, svijetlosmeda boja drapa (nord. drapa, lat. drapur) u staroj nordijskoj poeziji: pjesma, osobito po- hvalna, s pripjevom draperija (fr. draperie) tvornica ohe, tvornica sukna; oharstvo, suknar- drapirati 325 Drijada stvo; trgovina ohom; ohana roba; zavjese, zastori drapirati (fr. draper) u slikarstvu i ki- parstvu: namjestiti nabore (npr. na kipu); namjestiti zavjese drastici (gr. drao djelujem, radim) mn. med. jaka sredstva za ienje drastian (gr. drastikos) koji ima jako, snano djelovanje; grub, neotesan, strog; neposredan, opipljiv, oevidan dravidski jezici (sanskr. dravida) jezici koji se govore u junoj Indiji, Pakis- tanu, Iranu i Sri Lanki; dekanski je- zici drae(ja) (fr. dragee) eerno voe, ue- ereni badem; sama drebina (njem. Dreh-biihne) okretna pozornica izgraena u obliku kru- nice s nekoliko odjeljaka te se pomo- u nje mogu brzo mijenjati scene: dok je jedan dio velike okretne ploe okre- nut publici, na drugima se pripre- maju sljedee slike drebuh (njem. drehen okretati, vrtjeti, Buch knjiga) knjiga snimanja, tj. knjiga u kojoj je propisano sve stoje potrebno da bi se moglo snimati (npr. poloaj kamere, kretanje glumaca, zvukovi itd.) drednot (eng. dreadnought) vrsta ve- likih i oklopljenih ratnih brodova s tekim dalekometnim topovima dren (engl. drain) isuivanje pomou odvodnih cijevi; podzemne, cijevi od ilovae za isuivanje vlanih i mo- varnih zemljita kako bi se napravi- la plodnim; med. odvodna cjevica drenaa (fr. drainage) isuivanje vla- nog ili movarnog zemljita pomou podzemnih cijevi za odvoenje; med. ienje gnoja putem odvoenja drener (fr. draineur) onaj koji postavlja cijevi za isuivanje podvodnog zem- ljita drenirati (eng. to drain) odvesti (ili: od- voditi) suvinu vodu pomou podzem- nih cijevi dres (engl. dress) odjea, uniforma; odje- a neke organizacije, osobito port- skog drutva; fali dress (engl.) dru- tvena odjea, gala-odjea dresiran (fr. dresser) kolovan, uvje- ban, ukroen dresirati (fr. dresser) obuavati, vje- bati, privikavati ivotinje (npr. psa vjetinama, konja jahanju); uvjeba- vati, uvjebati dressing-room it. dresing-rum (eng.) prostorija za oblaenje, soba za uljep- avanje (ili: dotjerivanje) dresura (fr. dresser) uvjebavanje (pa- sa, konja, ptica i dr.) dret (tal. dritto) ravan, izravan, nepo- sredan, direktan dreta (njem. Draht ica) jak tanak ko- nac kojim obuari proivaju obuu; dretva Dreyfus, Alfred it. Drajfus (1859 1935), francuski kapetan osuen zbog pijunae, ali kasnije osloboen i unaprijeen drezina dvokolica koja se pokretala odgurivanjem nogama (pretea bici- kla), konstruirao ju je 1817. g. K. Draise po kojem je i dobila ime; malo traniko vozilo na runi ili motorni pogon, koristi se za prijevoz eljez- nikog osoblja koje pregledava i po- pravlja prugu driblati (eng. dribble) u nogometu: vje- to voditi loptu izmeu igraa; pren. zavaravati drift (niz). 1. pom. popreno zanoenje broda zbog vjetra i morske struje; 2. morska struja koju uzrokuje pod trajno djelovanje vjetra; 3. predmeti ili ledene sante koje plutaju morem noeni vjetrom ili strujom drifter (engl. drifter) motorni ribarski brodi koji slui za lov mreom po- tegaom Drijada (gr. Dryas) mit. umska nimfa koja je ivjela i umirala s drvetom u kojem je ivjela, gorska vila dril-kultura 326 dualist dril-kultura (eng. drill, lat. cultura) si- janje ili saenje po brazdama radi povoljnijeg i boljeg prinosa drilih (njem. Drillich, lat. trilix troi- an) platno od triju niti (vrsta la- nena, kudjeljna ili pamuna tkani- na); bril, cvilih drimifagija (gr. drimys ljut, trpak, fa- geo jedem) med. jedenje ljutih, gorkih ili kiselih jela droga (fr. drogue) osueni dijelovi bilja koji slue za pripravljanje lijekova drogerija (fr. droguerie) prodavaonica droga i kemikalija drogerist (fr. drogue) trgovac drogama i kemikalijama drolerija (fr. drolerie) smijeno prika- zivanje ljudi i ivotinja u starijoj drami dromedar (gr. dromas, lat. dromeda- rius) obina jednogrba deva; vrsta brze jedrilice dromos (gr. utrka) utrka (na kolima ili pjeke) koju su stari Grci odra- vali na gimnastikim-igrama; staza koju je na takvoj utrci trebalo pre- trati drop-kick it. dropkik (engl. drop pasti, kick udarac) port, udarac po lopti nakon to je odskoila od zemlje drops (eng. drops) vrsta vonih bom- bona; port, udubljenje na trkakoj stazi drosera (gr. droseros rosan, vlaan) bot. biljka rosika krunolista, hrani se kukcima droka (rus.) laka, otkrivena ruska ko- ija sa tri sjedala i niskim kotaima drozometar (gr. drosos rosa, vlaga, metron) instrument za mjerenje ko- liine rose koja padne drozometrija (gr. drosos rosa, metria) mjerenje koliine rose koja padne drud (niz. drut) vjetac, zao duh, vile- njak druda (niz. drut) vjetica, arobnica drudlz (engl. droodles) naoko besmi-. slene risarije ije ideje naziremo po- mou mate; izumitelj umjetnik Ro- ger Prie druidi (lat.-kelt. druides) sveenici sve- tog hrasta kod starih Kelta (u Ga- liji, Britaniji itd.), starokeltski sve- enici drukati (njem. drucken) tiskati; port. navijati za (igraa, konja i dr.) druker (njem. Drucker) 1. vrsta gumba, kope; 2. port, navija, kibic; 3. me- talosavija, radnik koji runo savija metalne dijelove druker (njem. Drucker) sitni metalni gumb, kopa; port, navija drukfeler (njem. Druck tisak, Fehler pogreka) tiskarska pogreka; usp. tipfeler Drury-Lane it. drurilejn (engl.) lon- donsko kazalite osnovano 1663. (u 18. st. bilo je poznato po izvedbama Shakespeareovih djela) drusirati (fr. drousse) u predenju: vunu namazati uljem Drui mn. pripadnici ratnikog naroda u Siriji, govore jednim arapskim na- rjejem, a religija im je mjeavina poganstva, muhamedanstva i kran- stva dry it. draj (eng.) suh; dry docks it. draj doks (engl.) pom. suhi dok; ex- tra dry it. ekstra draj (engl.) "osobito suh", vrsta ampanjca trpkog okusa dual (lat. duo dva, dulais dvojan) gram. dvojina, osobina nekih jezika (npr. sanskrtskog, grkog) koji imaju, osim jednine i mnoine, jo jedan broj za gramatiko mijenjanje imenica i gla- gola, a koji oznaava dvojstvo stvari ili radnju udvoje dualin (lat. duo dva) vrsta eksploziva koji se sastoji od nitroglicerina i pilje- vine dualist (lat. dualis) pristaa dualizma; pristaa podjele upravne vlasti na dva samostalna dijela dualistiki 327 dudoec dualistiki (lat. dualis) koji se temelji na dualizmu dualitet (lat. dualis) dvojstvo, dvojina; log. zakon logikog ralanjivanja mi- saonog sadraja na dva dijela (sub- jekt predikat) dualizam (lat. duo, dualis) fil. naua- vanje o dvojstvu, dijeljenje na dvoje, nauavanje o postojanju dvaju razli- itih, potpuno suprotnih stanja, prin- cipa, naela, naina miljenja, pogle- da na svijet itd., npr.: Bog i Sotona (dobar i zao princip), Bog i svijet, duh i materija, priroda i duh, dua i tijelo, anorganska i organska priro- da, subjekt i objekt, osjetilna spo- znaja i razum itd.; politika podi- jeljenost nekog naroda na dva dijela koji djeluju jedan protiv drugog dub (engl. double dvostruko) filmski izraz za sinkronizaciju govora glu- maca na nekom drugom jeziku poto je ve prvotna verzija snimljena na originalu dubij (lat. dubium) sumnja; in dubio (lat.) u sumnji, u sumnjivom sluaju, u sluaju neizvjesnosti dubioza (lat. dubiosa) neto to je sum- njivo, neizvjesno; osobito: sumnjivo potraivanje, neizvjesna i nesigurna naplata nekog duga dubiozan (lat. dubiosus) sumnjiv, ne- izvjestan, koji je u pitanju dubitacija (lat. dubitatio) sumnjanje, dvojbenost, dvojba neizvjesnost, ko- lebanje, oklijevanje, neodlunost dubitativan (lat. dubitare sumnjati, fr. dubitatif) sumnjiav, sklon sumnja- nju, koji sumnja; koji pokazuje (ili: izraava) sumnju dubitirati (lat. dubitare) sumnjati, dvo- jiti, ne biti u to siguran, biti u neiz- vjesnosti dubi (fr. double) dvostruk; dvostruko dublaa (fr. doublage) udvajanje, udvo- struavanje; pom. drugo oblaganje broda daskama; tisk. pogreno dvo- struko slaganje jedne rijei ili cije- log reda duble (fr. double) zlatni ili srebrni pred- meti koji se sastoje od dviju kovina i kod kojih je samo vanjska prevlaka zlatna ili srebrna, dok glavnu masu ini kovina znatno manje vrijedno- sti, metalna stvar pozlaena ili po- srebrnjena dubler (fr. doubleur) dvojnik; zamjenik glavnog glumca (u kazalitu i filmu) dubleta (fr. doublet) 1. dva primjerka iste stvari u nekoj zbirci; 2. lani dragi kamen; 3. vrsta karanfila ija je glavna boja prevuena dugim pru- gama druge boje; 4. gram. dva razli- ita oblika iste rijei; 5. glaz. orgulj- ski registar, za oktavu vii od prin- cipala; 6. lov. puka dvocijevka dublirati (fr. doubler) udvojiti, udvaja- ti, udvostruiti, udvostruavati; um- noiti; podstaviti (haljinu), metnuti podstavu (otuda: dubl-tof tkanina za podstavu); u biljaru: udariti loptu ta- ko da se o jedan rub odbije i doe do drugog; pom. oploviti, obii (npr. gre- ben); voj. ugurati u borbenu liniju; u draguljarstvu: spajati dva kamena u jednu cjelinu ducbruder (njem. duzen govoriti "ti", tikati, Bruder brat) pobratim, ovjek kojemu govorimo "ti", "vinski brat" due (tal. duce) voa dud (tur.) bot. murva, visoko bjelogo- rino drvo sa sitnim bijelim, crvenim ili crnim jestivim grozdastim boba- ma duden (njem.) u Njemakoj: naziv za vrstu rjenika (po prezimenu filologa i izdavaa jezikoslovnih prirunika . Konrada Dudena, 18291911); usp. larus dudoec (lat. in duodecimo) dvanaestina, oblik dvanaestine, osobito: format knjige kod koje je jedan tiskani arak podijeljen na dvanaest listova; neto to je osobito malo, npr. duodecimal- duduk 328 Dunhill no mjerenje mjerenje dvanaestinama; duodecimalni sustav v. dodekadika duduk (tur.) vrsta obanske frule; zvi- daljka, fukalica; pren. glupan, ble- san due (tal. due, lat. duo) dva; due volte (tal.) glaz. dvaput; a due voci it. a due vodi (tal.) glaz. za dva glasa, dvo- glasno; a due corde it. a due korde (tal.) glaz. na dvije, s dvije ice duel (lat. duellum, fr. duel) dvoboj; su- kob duelant (lat. duellans) onaj koji vodi dvoboj duelirati se (lat. duellare) imati s ne- kim dvoboj, tui se u dvoboju duet (tal. duetto) glaz. pjevanje u dva glasa; sviranje udvoje dufter (njem. duften mirisati; ispariva- ti se) lijenina, neradnik, probisvi- jet, hohtapler dugento it. dudento (tal.) umj. u tali- janskoj povijesti umjetnosti naziv za 13. st. (12001299) duglazija bot. visoko ameriko drvee iz porodice borova (naziv po D. Dou- glasu koji joj je 1827. donio prvo sje- me u Europu), pseudouga (lat. Pseu- dotsuga taxifolia); zbog svoje vrsto- e upotrebljava se za gradnju doko- va, brana, mostova, jarbola i si. dugong (malaj. duyong) zool. morska krava, sisavac u Indijskom oceanu iz porodice kitova dugung (jap. duyung) zool. v. dugong duhan (tur.) bot. biljka iz porodice po- monica iji osueni listovi slue za puenje duka (tal. duca, lat. dux) vojvoda, knez, gospodar dukat (gr. Dukas, tal. ducato) po ime- nu bizantskih careva (dukas) nazvan zlatni i srebrni novac razliite vri- jednosti, osobito u Italiji, bivoj Aus- tro-Ugarskoj i Francuskoj dukcija (lat. ductio) voenje, upravlja- nje duktilan (lat. ducere vui, izvlaiti, duo tilis) rastegljiv (npr. platina) duktilitet (lat. ductilitas) rastegljivost u vrlo tanke niti duktilnost v. duktilitet duktor (lat. ductor) vodi, dovodnik (kod nekog stroja) duktus (lat. ductus) voenje, uprav- ljanje; put, tijek; potez pera, rukopis dulce cum utili ugodno s korisnim (Ho- racije) dulce et decorum est pro patria mori it. dulce et dekorum est pro patria mori (lat.) slatko je i dino umrijeti za domovinu; pojavljuje se i s dodatkom: adhuc dulcius pro pat- ria vivere it. adhuk dulcius pro pat- ria vivere (lat.) ... jo je slade za do- movinu ivjeti (Horacije) dulcifikacija (lat. dulcificatio) slaenje, zaslaivanje dulcin (lat. dulcis) kem. bezbojan pra- ak, 200 puta slai od eera Dulcinea it. Dulineja (p.) djevojka koju je Don Quijote izabrao za damu svoga srca, otuda (u podrugljivom smislu): ljubavnica; nezgrapna i zde- pasta seoska djevojka dulek (tur. dolek) bundeva, tikva duma (rus.) ruska narodna skuptina, sabor, parlament; skuptina stalea; glaz. vrsta maloruskih narodnih pje- sama koje se pjevaju uz pratnju ban- dure, instrumenta slinog mandoli- ni duman (tur. duman, tuman) dim, ma- gla, praina; pren. uznemirenost, briga, zamiljenost dumdum-metak puano zrno veoma razornog djelovanja zbog toga to mu je vrh plosnat i iri se u predmetu u koji udari (nazvan po indijskom ta- boru Dum-dum blizu Kalkute gdje se najprije izraivao) Dunhill (engl. it. danhil) poznata bri- tanska marka cigareta, duhana i pu- akog pribora dunlop 329 durbin dunlop vrsta gume za automobilske ko- tae (naziv po kotskom izumitelju Dunlopu Hohnu Boydu (18401921) dunque it. dunkve (tal.) dakle Duns Scott it. Dans Skot (12651308) kotski franjevac, skolastik koji je nauavao da volja zavisi od razuma duo (lat. duo) dva; glaz. djelo za pje- vanje ili sviranje udvoje; v. duet duodecima (lat. duodecim dvanaest) glaz. dvanaesti ton, poevi od osnov- nog tona duodecimola (tal. duodecimola) glaz. figura od 12 nota koja se smatra fi- gurom od samo osam nota duodenalan (lat. duodenalis) anat. koji pripada dvanaeston^Ianom crijevu, koji se tie dvanaestopalcanog crijeva duodenitis (lat. duodenum dvanaes- terac, dvanaestopalano crijevo) med. upala dvanaestopalanog crijeva duodenostomija (lat. duodenum, gr. stoma) med. otvaranje dvanaestopal- anog crijeva u sluaju odreenih bolesti, osobito u sluaju suavanja duodenotomija (lat. duodenum, gr. tome rezanje) med. operacija dvana- estopalanog crijeva duodenum (lat. duodeni, duodenum) anat. dvanaestopalano crijevo, dva- naesterac duodrama (lat. duo dva, gr. drama radnja) poet, melodrama sa dva lika duole (lat. duo) glaz. dvije note koje se izvode za isto vrijeme za koje bi se izvele tri takve note duper (tal. adoperare raditi, sluiti) nje- ga, usluga, briga oko nekoga dupleks (lat. duplex dvostruk) 1. dvoj- nik telefonski aparat za dva pret- platnika na jednoj liniji 2. radijska ili televizijska emisija koja ide "ui- vo" istodobno iz dva razliita mjesta, dvostruk izravni prijenos duplerica srednja, dvostruka stranica (u asopisu ili novinama) s privla- nim slikovnim materijalom duplicirati (lat. duplicare) udvostrui- ti; presavinuti na dvoje; prav. pisati ili dati drugi odgovor (odgovor na odgovor); ad duplicandum it. ad du- plikandum (lat.) u cilju odgovora na tuiteljevu repliku, ili radi davanja posljednje rijei optuenoga prije iz- ricanja presude duplicitet (lat. duplicitas) dvostrukost; pren. dvolinost, neiskrenost, lice- mjerje, prevrtljivost duplika (lat. duplare udvostruiti) pra- vo optuenika da odgovori na tui- teljevu repliku; optuenikov pisani odgovor na repliku duplikacija (lat. duplicatio) udvostru- avanje, udvostruenje; udvostrue- nje, udvostruenost; duplikatura duplikat (lat. duplicatum) prijepis ne- kog spisa u dva istovjetna primjerka duplikator (lat. duplicator) 1. fiz. sku- plja elektriciteta; 2. stroj za umno- avanje duplikatura (lat. duplicatura) v. du- plikacija duplir (lat. duplum dvostruko, dvostru- ka koliina) velika votana svijea duplirati (lat. duplare) udvostruiti, udvostruavati duplo (lat. duplum) pril. v. duplum, dvostruko duplum (lat. duplum) u dva primjerka, dvostruko, duplo dur (lat. durus tvrd, jak, krjepak) glaz. jedan od dva glavna tonska roda durabilan (lat. durabilis) trajan, ustra- jan, postojan, izdrljiv duracija (lat. duratio) med. stvrdnja- vanje, otvrdnjavanje durak (rus.) luak, aljivac, lakrdija; pogrdno: budala durati (tal. dur are trajati, tur. durmak trpjeti) 1. trajati, ne prestajati; 2. tr- pjeti, podnositi, ustrajati; 3. ivota- riti durbin (perz. dur-bin dalekovidan) da- lekozor, teleskop durch die Blume 330 dvocifren durch die Blume it. durh di blume (njem.) "kroz cvijet", njemaka fraza koja oznauje da je neto samo na- tuknuto, da je otra rije reena na blag nain durh (njem. durch kroz) port, posebno dobacivanje lopte u nogometnoj igri upueno u dubinu prema suparni- kim vratima durhcug (njem. Durchzug) propuh durhmar (njem. Durchmarsch) prolaz; uiniti durmar probaniti itavu no duritet (lat. duritas) tvrdoa: strogost, surovost, neljudskost durus (lat.) tvrd; anat. dura mater v. mater; in durius (lat.) ili in pejus (lat.) optuiti; prav. optuenika tere- titi na sljedeoj raspravi okolnosti- ma teim od onih na prethodnoj ras- pravi duek (tur.) jastuk, uzglavlje; leaj, madrac duman (tur.) neprijatelj; zlotvor dumanluk (tur. duman neprijatelj) neprijateljstvo duumvir (lat.) lan vlade dvojice; lan komisije od dva lana duumvirat (lat. duumviratus) zvanje i dostojanstvo duumvira duvak (tur.) nevjestina svadbena ko- prena duvna (lat. domina gospoda) opatica, redovnica, asna sestra dux it. duks (lat.) voda, zapovjednik jednog odreda vojske, vojvoda dud (tal. doge, lat. dux, ducis voda) knez; titula nekadanjeg poglavara Mletake Republike; dudevstvo, zvanje i dostojanstvo duda dvocifren dvoznamenkast D D, d sedmo slovo hrvatske latinice daba (tur.) 1. na dar, besplatno; 2. uzalud dabija (tur. dabi) za vrijeme turske uprave: ubira dravnih i vakufskih prihoda dada (tur. dadde) 1. cesta, put; 2. pu- tovanje, kretanje daine mn. pristae dainizma dainizam vjerska sekta u Indiji ije pristae ne priznaju autoritet Veda i svetih brahmanskih spisa dak (mad. zsak, tur. dag, dak) vrea daltara (tur. dalib koji privlai na sebe) nemoralna ena, bludnica, pro- stitutka dam (ar.-perz.) okno, prozor, staklo damadan, demadan (tur.) 1. prsluk vezen srebrom i svilom; 2. koveg, prtljaga dambas (perz. dan baz) 1. poznavatelj konja; 2. ljubitelj dobrih konja (koji ih zbog toga esto mijenja); 3. onaj koji dresira konje; 4. vjetak u jaha- nju; 5. trgovac konjima damija (ar. damaa, dami) vea mu- slimanska bogomolja, bogomolja pr- vog reda u kojoj se ui kotbah (za razliku od moteje, manje bogomolje) damperi (engl. jumpers) mn. "skakai" vjerska sljedba u Engleskoj i Sjev. Americi (nastala oko 1760.), ogranak metodista; zovu ih i barkeri (engl. barkers), tj. "lajai", po tome to pri bogosluju, kad ih "obuzme" unutra- nje prosvjeenje, skau i proizvode glasove radosti kao da laju danarika (tur. danerigi) vrsta ljive (okruglica, ranka) dailum (perz.-tur.) duo moja, srce moje! deb (engl. jab) port, u boksu: otar i iznenadan udarac ljevicom u protiv- nikovo lice deba (tur. debe) 1. vrsta oklopa; 2. oruje, naoruanje debrak (e. ebrak) 1. prosjak; 2. krtac, tvrdica dehenem (ar.) muhamedanski pakao dehenem (tur. dehennem) pakao dehenemlija (tur. dehennem pakao) grjenik u paklu, prokletnik Dek (engl., hipok. prema Don John) u atrovakom govoru: momak, frajer, fakin; jednoruki Dek vrsta zidnog automata za igre na sreu delat (tur. dellad) krvnik, izvritelj smrtne kazne; pren. nemilosrdan o- vjek, zlotvor, okrutnik dem (engl. jam) kuhano voe, pekmez demat (ar.) muslimanska vjerska opi- na; zajednika molitva muslimana deme (tur. demi) druba, skupina demijet (ar.) udruenje, drutvo demla (tur. demre) promjena demper (engl. jumper) majica koja se kopa sprijeda, pletena od vune ili pamuka denaza (tur.) kod muslimana: 1. moli- tva za duu umrloga; 2. pogreb, spro- vod denet (ar.) muslimanski raj dentlmen (engl. gentleman) gospodin, ovjek koji je gospodin u punom i dentri 332 dukela najljepem smislu, tj. po poloaju, odgoju i kolovanosti, dakle: ovjek lijepo odgojen i otmjenog ponaanja; kao titula: gospodin dentri (engl. gentry) stale uglednih graana i privrednika koji nisu ple- mii (u Engleskoj): znanstvenici, a- snici, pravnici, veleposjednici itd. derki (engl. jerk meso rezati na trake i suiti na zraku) usoljeno meso na poseban nain dimljeno i osueno (kod kanadskih Indijanaca) dersej (engl. jersej) tkanina od tanke eljane vune i odjevni predmet od nje det-strim (engl. jet mlaz; nagla prova- la, nagao izljev, stream struja) me- teor. uska i tisue kilometara duga- ka zona sa snanim zranim struja- ma koja se prostire 615 km iznad zemaljske atmosfere devahir (tur.) dragi kamen; dragocje- nost dez (engl. jazz) suvremena ameriko- engleska glazba za ples; vrsta sinko- piranog glaz. izvoenja ponekad i ne- harmoninim tonovima dez-band (engl. jazz-band) orkestar koji svira dez dezva (tur. dezve) posuda s drkom za kuhanje crne kave dida (tur.) djeja igraka dig (engl. jig) lak ples sitnim korakom i poskakivanjem digetaj (mong.) polumagarac (vrsta brze i plaljive ivotinje iz porodice konja, ivi u junom Sibiru) digotovka (kavk.) naziv za kozake viteke igre na konjima dihad (tur. dihad) kod muslimana: sveti rat, rat za obranu vjere; v. ga- .. zavat diju-dicu (jap.) nain japanskog hva- tanja protivnika u borbi, zahvati pri obrani ili napadu kojima se Japanci slue radi onesposobljavanja protiv- nika za napad i obranu; kao portska disciplina ima vrlo stroga i zahtjev- na pravila dil (eng. gill) engleska mjera za teku- inu i ito, = 0,124 1 dilit (ar. derid) kratko koplje od elas- tinog palminog drveta kojim arap- ski konjanici vjeto rukuju i kad su im konji u najveem trku diljoz (tal. geloso) ljubomoran, zavidan din (ar.) 2. mit. u vjerovanju musli- manskih naroda: vrsta dobrih i zlih duhova, obdarenih natprirodnom snagom i sposobnou da se uine nevidljivim; div, gorostas, orija din (engl. gin) 1. irska rakija; rakija od raznog sjemenja, osobito od jema i rai dinfis (engl. gin rakija klekovaa, flzz pjeniti se) din izmijean s nekim pjenuavim piem dingo (engl. jingo) ovinistiki i rato- borno raspoloen ovjek (u Engles- koj i Americi) dinistan (perz.) mit. pustinja duhova ili demona dip (engl. jeep) vrsta malih, lakih i vrlo otpornih automobila, sa strane otvoreni i prilagoeni za vonju po svim terenima; od 1944. g. uvedeni u ameriku vojsku diterbag (engl. jitterbug) drutveni ples crnakog podrijetla, nastao u Americi nakon Prvog svjetskog rata dober (engl. jobber) trg. posrednik, broker; burzovni pekulant dokej (engl. jockey) 1. profesionalni ja- ha na konju; konjuar; 2. ljubitelj konjskih utrka dokej-klub (engl. jockey-club) drutvo (ili: klub) ljubitelja konjskih utrka doragan indijsko narodno glazbalo ko- je se sastoji od jednog veeg i jednog manjeg bubnja dudo, judo port, japanski hrvaki port, razvija i tijelo i- duh dukela (tur. duhela) otrcan pas; pren. ljenivac; lopov dul 333 dus dul (engl. joule) fiz. jedinica za rad u sustavu SI; definiran umnokom njutna i metra (naziv u ast engles- kog fiziara J. P. Joulea (1818 1889) duma (ar.) muslimansko klanjanje pet- kom dumbus (tur. dumbus) zabava, vese- lje; pren. nered, buka dungla (od hinduskog jangal pusti- nja, uma, engl. jungle) ravnica u podnoju Himalaje, obrasla prau- mom te ispresijecana movarama ob- raslim bambusovom trskom i travom; tropska uma uope (u njoj ive ti- grovi, slonovi, lavovi, nosorozi, zmije otrovnice i dr.); pren. mjesto nereda dura-dogan (tur.) zool. ptica grablji- vica (npr. sokol) koja je uvjebana za lov na druge ptice dus (engl. juice) sok od voa ili povra; tekuina
, osmo slovo hrvatske latinice aiz (tur.) doputeno aka (tal. giacca) kaput akon (gr. diakonos sluga) upravitelj opinskih dobara i skrbnik sirotinje i bolesnika u najranije kransko do- ba; kasnije: ckrveni sluga i pomonik pri bogosluju; poetni sveeniki in u crkvi; pomoni sveenik akonat (gr. diakonos) in, zvanje, do- stojanstvo i stan pomonog sveeni- ka, akona akonica (gr. diakonos) sluiteljica cr- kve; u najstarijoj kr. Crkvi, sve do VI. stoljea: starija ena koja se bri- nula o sirotinji, njegovala bolesnike i vodila nadzor nad enskim lano- vima crkvene opine; danas, u Evan- gelikoj crkvi: bolniarka, posebno kolovana za taj poziv; u protestant- skim crkvama: sestra koja slui po- trebitima; u samostanima: sestra ko- ja slui oko oltara akonija (gr. diakonia) djelokrug a- kona; pomo, potpora; posluivanje (jelom i piem), poslastica akonik (gr. diakonikos) u pravosl. crkvi: udubljenje u zidu ili zasebna soba na desnoj strani oltara gdje se uvaju posveene posude akonikon (gr. diakonos lat. diaconi- cum) u pravosl. ckrvi: kratka moli- tva koju ita ili pjeva akon akula (tal. giocolare) ala; pria ederan (ma. gyongy krasan, divan) prid. svje, lagan, poletan, veseo, raz- dragan; zdrav, krjepak el! (tur. gelmek doi) doi! hajde!; ela maalah! budi pozdravljen! elozija (tal. gelosia) ljubomora, zavist; ilozija eniza (ar.) molitva za umrlog kod mu- slimana; denaza entileca (tal. gentilezza) ljubaznost enjuka (rus. denjga) ruski bakreni novac od pola kopjejke eram (tur. germek protegnuti, ispru- iti, gr. geranion od geranos dral) poluga s protutegom kojom se izvlai voda iz bunara erdap (perz. irde, ab) vir, vrtlog erz (tur. gers) gizdelin, kico, mladi uope ilko (mad. gyilkos ubojica) vjetrogo- nja, objeenjak, vjetropir; gizdelin, kico, nametljivac, neradnik; razbi- ja irandola (tal. girandola, fr. girandole) v. irandola ojelerija (tal. gioielleria) draguljar- stvo, draguljarski obrt, draguljarni- ca; pren. kienost dokada (tal. giocata igra) igraka on (tur. gon koa) potplat; on-obraz nepoten ovjek ornata (tal. giorno dan) nadnica, dnev- nica ozluci (tur. goz oko) naoale ul (perz. dil) rua, ruica ul-behar (tur. giil rua, bahar miris) rascvjetana rua ulbek-dova (tur. giilbank glasno odo- bravanje) zajednika glasna moli- tva uli 335 uzel uli (perz. dil) mlada rua, ruin pu- poljak; usp. ul ulistan (perz. ilistan) ruinjak, vrt s ruama ulsa (perz. il. tur. su, suju) ruina voda umbir (mad. gyomber) bot. biljka iji se korijen upotrebljava kao lijek i zain unija (perz. une) vanjski izgled, oblik; sredstvo, nain uture (tur. gotiirii) sve skupa, ucijelo, ujedno, bez pojedinanog mjerenja ili brojenja, paualno; jedno na drugo uve (tur. giive) zemljana zdjela, po- suda; kuh. meso s rajicama, riom i krumpirom pripremljeno u zemlja- noj posudi uvegija (tur. giivegi) zarunik; mlado- enja uzel (tur. giizel) prid. krasan, lijep, skladan E E, e deveto slovo hrvatske latinice E kratica za istok (engl. east, fr. est) e (lat.) prijedlog = iz; ex e duobus malis minimum eligendum (lat.) od dva zla valja birati manje e profundis (lat.) iz dubine, npr. pjevati e. o. kratica za ex officio (lat.) eagle it. igl (engl.) sjevernoameriki zlatan novac vrijednosti od 10 dolara Eak mit. jedan od sudaca u podzemnom svijetu; sin Zeusa i Egine, otac Pele- jev, djed Ahilejev earl it. irl (engl.) engleska plemika titula: plemi, grof Early Bird it. Erli Berd (engl.) "Rana ptica", prvi komercijalni komunika- cijski satelit, lansiran u Zemljinu orbitu 6. travnja 1965. kako bi omo- guio telefonske razgovore i preno- enje televizijskih slika na najvee udaljenosti eau de Cologne it. o d' Kolonj (fr.) kolonjska voda ebanirati (lat. ebenare) obloiti ebano- vinom; obojiti crnom bojom da izgle- da kao ebanovina ebanisterija (tal. ebano, abonos, ebani- steria) fina stolarija, umjetniki iz- raeni predmeti od drveta, osobito od ebanovine ebanovo drvo (hebr. eben, gr. ebenos, lat. ebenus) bot. Diospyros ebenum, eban, dragun; crno, veoma vrsto i teko istonoindijsko i afriko drvo ebenist (fr. ebeniste) stolar koji izra- uje pokustvo od ebanovine, koji ra- di fine stolarske poslove ebionizam (hebr. ebyon siromah) idov- sko-kranska sljedba (II.IV. st.), priznavala je Mojsijev zakon i Mate- jevo evanelje, a Isusa Krista nije smatrala Sinom Bojim, nego proro- kom ebn (ar.) sin (pred nekim drugim ime- nom, npr. ebn Mustafa = Mustafin sin, izmeu dva imena pie se ben, npr: Ali ben Muhamed = Ali sin Mu- hamedov) ebonit (engl. ebony) vrsta umjetne eba- novine; kem. vulkanit, crni kauuk otvrdnuo vulkanizacijom ebriljada (fr. ebrillade) jah. trzanje uz- dom ako se konj nee okrenuti ebriometar (lat. ebrius pripit, gr. me- tron mjera) naprava kojom se pomo- u tekuine koja izgubi boju pod dje- lovanjem alkohola to se isparuje zajedno s dahom mjeri stupanj pijan- stva ebriozitet (lat. ebriositas) sklonost piu, strast za piem ebulicija (lat. ebullitio) kipljenje, vrenje tekuine (zbog topline); med. izbija- nje sitnih bubuljica po tijelu zbog vruice ebulioskop (lat. ebulire vreti, gr. sko- peo gledam) naprava za odreivanje vrelita tekuina ebulioskop (lat. ebullire izbijati kipei, gr. skopeo gledam) 1. kem. instru- ment za mjerenje toke vrenja radi odreivanja sadraja alkohola u spi- rituoznim tekuinama promatranjem njihove toke vrenja; 2. sprava za ebulioskopija 337 edeolatrija brzo odreivanje koliine alkohola u vinu; maligan ebulioskopija (lat. ebullire vreti, gr. skopeo gledam) kem. metoda odrei- vanja molekularne teine tvari pre- ma povienju vrelita njihovih oto- pina ebulirati (lat. bulla, ebullire) kipjeti, vreti ebur (lat. ebur, sanskr. ibha) slonova kost, slonovaa eburin (lat. ebur slonovaa) smjesa kotanog praha i bjelanevine Eburoni (lat. Eburones) keltsko pleme u Galiji (izmeu dananjeg Liegea i Aachena); 54. pr. n. e. Cezar je ugu- io njihov ustanak ecart it. ekar (fr.) u kartanju: odbaene i umjesto njih kupljene druge karte; burz. razlika izmeu dnevnog teaja i teaja isporuke ecce homo it. ekce homo (lat.) "evo ovjeka!" rijei kojima je Pilat pred- stavio Krista Zidovima (Iv 19,5) eccehomo it. ekcehomo (lat.) umj. sli- ka Krista s trnovim vijencem na glavi u trenutku kad ga Pilat, rije- ima "ecce homo!" predstavlja Zido- vima ecer (njem. Atzer) bakrorezac (vrsta tis- karskog radnika) echeance it. eans (fr.) trg. dospijee, rok plaanja mjenice echee it. ee (fr.) francuska mjera za konac = 1000 m echosounder it. ekosaunder (engl.) ultrazvuni detektor, ureaj koji ra- di na principu radara te otkriva vea jata riba ecidija (lat. aecidium) vrsta snijeti na bilju ed. kratica za edidit (lat.) Ed. kratica za editio (lat.) eda (edda) lit. naslov dvaju djela stare islandske knjievnosti: Mlaa ili Snora-eda (izmeu 1220. i 1230. g.) je udbenik za mlade skalde, sadri izlaganje nordijske mitologije, opisi- vanja i pjesnike izraze, kao i jednu pjesmu posveenu dvojici kneeva; Starija eda (izmeu 1240. i 1250. g.) je zbirka s trideset pjesama iz IX. XII. st., sadri nordijsku mitologiju i prie o starim junacima i herojima edacitet (lat. edacitas) pretjeranost u jelu, prodrljivost edafon (gr. edafos tlo, zemlja) ivotna zajednica tla, tj. svi organizmi koji na nekom podruju ive na tlu ili u njemu (bakterije, alge, gljive, crvi, kukci, pauci, gmazovi, puevi i dr.); veoma su korisni jer razgrauju or- ganske tvari te popravljaju fizika i kemijska svojstva tla; edafobiont edamatozan (gr. oidao otiem) med. v. edematian edamer vrsta masnog i vrlo hranjivog nizozemskog sira (naziv po mjestu Edam) edeitis (gr. aidos sramljenje, stid) med. upala stidnih dijelova tijela edem (gr. oidao otiem, natiem, oide- ma) med. oteklina koja nastaje pre- laenjem tekuine iz krvi u potko- no tkivo edematian (gr. oidao otiem) med. oteen, koji ima oteklinu, s oteklinom edematija (gr. oidema) med. oticanje koe edematizirati (gr. oidao otiem) med. oticati, patiti od vodene bolesti eden (hebr.) raj, vrt slasti; pren. ui- vanje, slast, naslada edentati (lat. edentata) mn. zool. be- zupci, sisavci bez prednjih zuba, npr. ljuskavci edeoblenoreja (gr. aidos stid, blenna sluz, rheo teem) med. ensko bijelo pranje edeolatrija (gr. aidos stid, Iatreia obo- avanje) oboavanje stidnih dijelova (spolnih organa) kao simbola plod- nosti, npr. kod Indijanaca edeoloki 338 editorijalan edeoloki (gr. aidoia stid, logos govor) koji se odnosi na dijelove tijela ili djelatnosti koje nisu dostojne spomi- njanja edeotomija (gr. aidos stid, temno re- em) med. operativno lijeenje spol- nih organa edepsuz (tur. edepsiz) prid. neodgojen, neuljudan; im. lo ovjek, pokvare- njak edicija (lat. editio) naklada; izdanje (knjige); prav. sudski izvjetaj i pri- openje; editio princeps it. edicio princeps (lat.) prvo izdanje, najstarije (ili prvo) tiskano izdanje nekog sta- rog pisca nakon pronalaska tiskar- stva; glavno izdanje, najbolje izda- nje edificirati (lat. aedificare) graditi, zi- dati, podizati graevinu; pouiti, po- dignuti na noge; podrati, okrijepiti, umiriti, utjeiti edifikacija (lat. aedificatio) zidanje, po- dizanje graevine, graenje; izgrad- nja u duevnom smislu, razvijanje neke ideje, pouavanje edikt (lat. edicere, edictum) kod starih Rimljana: javna objava pretora u kojoj priopava plan svog rada u idu- oj godini, tzv. "pretorski edikt" (je- dan od najvanijih izvora rimskog prava); slubena objava, naredba, ukaz; Nanteski edikt povelja kojom je francuski kralj Henrik IV. dopu- stio, 12 travnja 1598., hugenotima vjersku slobodu ediktale (lat. edictale) prav. slubeni ili sudski javni poziv, ediktalna cita- cija, ediktalni poziv; per edictales it. per ediktales (lat.) prav. putem jav- nog poziva ediktaliter (lat. edictaliter) prav. pu- tem javnog poziva, putem poziva pre- ko javnosti; ediktalitercitirati pozva- ti slubeno, putem javnosti ediktalna citacija prav. v. ediktale edikula (lat. aedicula hrami) maleno svetite u antikim hramovima; ar- hit. ukras na zidu koji oponaa oblik kapelice edil (lat. aedilis) starorimski vii inov- nik koji se brinuo o graevinama, hramovima, o redu i sigurnosti na trgovima i ulicama, narodnim vese- ljima; postojale su dvije vrste: ple- bejski, koji su se brinuli o javnim igrama (ludi romani) i kurilski, tj. patricijski; edilima se i danas u ne- kim gradovima nazivaju opinski vijenici koji se brinu o javnim zgra- dama edilitet (lat. aedilitas) in i zvanje edila, edilstvo Edip (gr. Oidipus) mit. sin tebanskog kralja Laja i Jokaste, rijeio Sfingi- nu zagonetku i time oslobodio Tebu od toga udovita, u neznanju ubio oca i oenio se vlastitom majkom s kojom je imao djecu: Eteokla, Poli- nika, Ismenu-i Antigonu; kad im je proroanstvo otkrilo ovaj grijeh, Jo- kasta se ubila, a Edip u oajanju sam sebe oslijepio i, u pratnji odane keri Antigone, doao na atiki brijeg Ko- lon i tu se ubio; tema mnogih umjet- nikih i pjesnikih djela (Sofoklove, Eshilove, Voltaireove, Corneilleove tragedije); Edipov kompleks u psiho- analizi: duevni poremeaj zbog su- koba izmeu spolnog nagona prema roditeljima suprotnog spola i morala edirati (lat. edere) objaviti, izdati, npr. knjigu, spis Edirne (tur.) grad koji se jo naziva Jedrene, Hadrianopolis, Drinopolje, a znaajan je po tome to je od 1361. do 1453. bio prva turska prijestolnica u Europi editor (lat. edere objaviti, editor) izda- va; knjiar-izdava editorijalan (lat. editor) izdavaki, koji potjee od, koji se tie izdavaa edlvajs 339 efemeridi edlvajs (njem. Edelvveiss, edel pleme- nit, weiss bijel) bot. runolist edukacija (lat. educatio) odgajanje, od- goj, obrazovanje edukator (lat. educator) odgajatelj, ui- telj edukcija (lat. eductio) kem. izluivanje edukt (lat. educere izvesti, izvaditi, eductum) izvod, izvadak, ono to je izdvojeno iz neega; kem. tvar koja je izdvojena iz nekog tijela i koja je u njemu, kao sastojak, ve postojala, a ne proizvedena tek u tijeku kemij- skog procesa; supr. produkt edulkoracija (lat. dulcis sladak, edul- coratio) farm. dodavanje lijeku kakve slatke tvari da bi mu se poboljao okus, zaslaivanje, ublaavanje gor- ine ili oporosti; izvlaenje soka edulkorirati (lat. dulcis sladak, edul- care) kem. talog, dodavanjem i pono- vnim odstranjivanjem neke tekui- ne osloboditi od sastojaka koji su se u njemu otopili; zasladiti, razblaiti, izvui sok Eet (gr. Aietes) mit. kralj u Kolhidi i uvar zlatnog runa, sin Helija i Per- se, brat Kirkin, otac Medejin Eetion (gr.) mit. kralj u maloazijskoj Tebi (na planini Plaku), Andromahin otac; ubio ga je Ahilej efe (fr. effet) u igrama loptom: let lopte u luku efeb (gr. efebos mladi od 16 do 18 godina) lijep mladi, mladi koji po- sjeduje tjelesnu skladnost i ljepotu efebija (gr. efebos mladi od 16 do 18 godina) 1. dvogodinja predvojnika obuka u staroj Grkoj; 2. studij um- jetnosti efekt (lat. efficere, effectus) uinak, us- pjeh; fiz. rad u jedinici vremena (se- kundi), uinak koji moe proizvesti radna sposobnost jednog ovjeka, stroja, vodopada itd. u jedinici vre- mena, tj. u jednoj sekundi; nomilani efekt dobitak ili rad po predraunu; totalni efekt ukupan uinak, ukupan uradak efekti (lat. effectus, fr. effets) mn. trg. vrijednosnice, mjenice; dravni efekti dravne vrijednosnice; trgovina efek- tima trgovina dravnim vrijednosni- cama koju obavljaju posrednici (bro- keri), a iji je instrument teajna li- sta efektivan (lat. effectivus) stvaran, is- tinski, koji je zaista izvren ili po- stoji; efektivno stanje npr. vojske, voj- nici koji su zaista nazoni na odre- enom mjestu; efektivni dobitak stva- ran dobitak, ist dobitak; efektivna roba trg. roba koju prodava moe ili treba isporuiti odmah po zaklju- enju kupnje efektni (lat. effectus) stvaran, istinski; koji je u vezi s efektima, koji se tie efekata; efektna burza mjesto gdje tr- govci zakljuuju poslove s vrijed- nosnim papirima i mjenine poslove efektuirati (lat. effectus djelovanje) obaviti posao, izvriti nalog; ostvariti efelidi (gr. efelis) mn. med. pjege od sunca na licu; pjege po tijelu, efelkistian (gr. efelkyo za sobom vu- em) naziv za glas n (gr. ni efelkis- tikon) koji se dodaje zavrecima rije- i s kratkim samoglasnikom e i i pred rijeima koje poinju samoglasnikom (zbog uklanjanja hijata) efemera (gr. ef-, emera dan) med. jed- nodnevna groznica; ephemera uterina it. efemera uterina (lat.) groznica kod rodilje zbog nagomilavanja mli- jeka u dojci efemeran (gr. efemeros, emera) koji traje jedan dan, jednodnevan; krat- kotrajan, privremen, prolazan efemeridi (gr. ef-, emera dan) dnevni kalendari; efemerida astronomski go- dinjak u kojem su izraunane pro- mjene koje e nastupiti u poloaju nebeskih tijela efemeron 340 egalizator efemeron (gr. efemeron tj. zoon jedno- dnevna ivotinja) zool. insekt koji ivi samo nekoliko sati efeminacija (lat. effeminatio) med. po- java enskih osobina kod homosek- sualnih mukaraca, osobito u pona- anju, nainu hoda, odijevanju itd. efeminiran (lat. femina ena) koji je poput ene; slab, enskast, mlitav efendija (gr. authentes neogranien gospodar, tur. efendi) gospodin, go- spodar, titula koju Turci daju ue- nim ljudima, osobito sveenicima, pravnicima, slubenicima efetusin sirup pripremljen veinom od majine duice, upotrebljava se pro- tiv kalja eficijencija (lat. efficientia) djelotvor- nost; djelatnost, radinost eficijentan (lat. efficiens) djelotvoran, uspjean, uinkovit efidrijade (gr. ef-, hydor voda) mit. vodene nimfe, boice izvora i bunara kod starih Grka efidroza (gr. epi-, hidro znojim se) med. prekomjerno znojenje Efijalt (gr. Efialtes) Grk koji je 480. pr. n. e. pred Termopilama izdao Spartance Perzijancima; simbol od- vratnog i prezrenog izdajice domo- vine efikasan (fr. efficace) djelotvoran, us- pjean efikasnost (lat. efficacitas) djelotvor- nost, uspjenost efilirati (fr. efTfiler) izvlaiti konce iz tkanine; tanjiti, prorjedivati kosu efira (gr. efyra) liinka renjatih medu- za koja slobodno pliva eflorescencija (lat. efflorescentia) bot. procvjetavanje, doba cvjetanja; med. pojavljivanje bubuljica na koi; kem. izbijanje solnih kristala na jpovrini vrstih tijela eflorescirati (lat. efflorescere) bot. cvje- tati, procvjetavati; med. izbijati na koi (bubuljice) efluksija (lat. efluxio) istjecanje, otje- canje, izlijevanje efluviografija (lat. effluere izai, poka- zati se, gr. grafo piem) izrada foto- grafskih slika u mraku efod (hebr.) opleak, dio opreme idov- skog velikog sveenika u Starom za- vjetu efor (gr. eforos) nadzornik, uvar, po- glavar; osobito: uvar hramova; u Sparti: najvia vlast od pet osoba ko- je je narod birao svake godine eforat (gr. eforos, lat. ephoratus) efo- rova ast i vlast eforija (gr. eforos) eforov djelokrug, osobito kao nadzornika hramova i cr- kava; v. efor efrakcija (lat. effringere razbiti, effrac- tum) med. v. efraktura efraktor (lat. effractor) prijestupnik; provalnik efraktura (lat. effractura) med. nasilna povreda lubanje; efrakcija efulguracija (lat. fulgurare) osvjetlja- vanje; sijevanje efuzija (lat. effusio) izljev, izlijevanje; pren. izljev strasti efuzivno kamenje geol. kamenje koje je nastalo od vulkanske lave egalan (fr. egal) jednak; ravan, vodora- van egalitarizam (fr. egalite jednakost) 1. pokret francuskih komunista (sljed- benika F. N. Babeufa) oko 1848. koji su nastojali osnovati "narodne ra- dionice" te ukinuti brak; 2. tenja za ostvarenjem potpune jednakosti me- du ljudima koja bi se temeljila na jednakoj raspodjeli dobara i dru- tvenih uvjeta medu lanovima za- jednice; uravnilovka egalitet (fr. egalite) jednakost, ravno- mjernost egalizacija izjednaavanje, izravnava- nje egalizator (fr. egaliser) izjednaitelj ege 341 egzaimija ege (tur. ege) orue za bruenje pila, noeva i si.; brus, turpija, rapa egede (ma. hegedu) gusle, violina Egej mit. atenski kralj, otac Tezejev; mislei da je Tezej stradao od Mino- taura bacio se od alosti u more koje je po njemu nazvano Egejsko more egejska ili kretsko-mikenska kultu- ra naziv za predgrke kulture egej- skog podruja, posebice u bronano doba (Kreta, Mikena i dr.) egestija (lat. egestio) med. ienje cri- jeva urednom stolicom egida (gr. aigis) mit. Zeusov bronani tit koji je iskovao Hefest i koji mra- kom, gromom i munjom zadaje strah; nadimak boice Atene i simbol za- tite bogova; otuda: zatita, okrilje, pokroviteljstvo; biti pod ijom egidom biti pod ijom zatitom, okriljem egilops (gr. aigilops) med. ir u kutu oka egiljeta (fr. aiguillette) na voj. odori: vrpca kao ukras na ramenu egiptolog (gr. Aigyptos) istraiva (ili: poznavatelj) egipatskih starina, egi- patske umjetnosti, egipatskog jezika itd. egiptologija (gr. Aigyptos, logia) zna- nost koja se bavi istraivanjem i pro- uavanjem starog Egipta, osobito nje- gove kulture, umjetnosti, jezika i dr. Egist (gr. Aigisthos) mit. sin Tijestov; s Klimestrom ubio njezina mua Agamemnona, a njega je ubio sin Agamemnonov Orest eglandirati (lat. glans ir, glandula li- jezda) med. odrezati (ili: izvaditi) li- jezdu ego (lat.) ja egocentrian (lat. ego ja, centrum sre- dite) koji u svom miljenju i djelo- vanju, -svjesno ili nesvjesno, u sredi- te svega stavlja svoje ja i samo svoje koristi, koji sebe smatra sreditem svega - egofonija (gr. aix, aigos koza, fone glas) med. kozji glas, kad netko, zbog bolesti govornog organa, govori kao da mekee egoist (lat. ego, fr. egoiste) sebinjak, samoivac; fil. pristaa egoizma egoistian (fr. egoiste) sebian, samo- iv, koji u ivotu i radu osobne inte- rese stavlja iznad svega drugog egoizam (lat. ego ja, fr. egoisme) sebi- nost, samoivost, samoljublje; fil. shvaanje koje se, u praktino-eti- kom pogledu, usmjerava samo prema svojemu ja i ima korijen u pranago- nu samoodranja; naivni egoizam sa- moljublje koje zamjeujemo kod i- votinja, primitivnih ljudi i djece; supr. altruizam egolatrija (gr. ego ja, Iatreia sluba) oboavanje samoga sebe egologija (lat. ego ja, logia znanost) fil. nauavanje o "Ja" egoteizam (lat. ego ja, gr. theos bog) oboavanje samoga sebe, samooboa- vanje egotizam (lat. ego ja) grubo samoljub- lje, egoizam u najrunijem obliku egrek (tur. egrek jarak) ograen prostor na otvorenom polju u kojem se ljeti uva stoka; pojata, tor, obor egres (lat. egredi izii, egressus) izlazak, istupanje, odlazak; izlaz; uzeti egres otii, istupiti iz ega egreta (fr. aigrette) bijela aplja; perja- nica od apljina perja; ukras u kosi egrotant (lat. aegrotus bolestan) bole- ljiv ovjek, boleljivac egzacerbacija (lat. exacerbatio) ogore- nje, ogorenost, razdraenost; pogor- avanje, pogoranje, pogoranost; za- otrenje, zaotrenost; supr. remisija egzaimatoza (gr. ex iz, haima krv) med. stvaranje krvi; krvarenje; egze- matoza egzaimija (gr. ex, haima krv) slabo- krvnost; iznemoglost zbog gubitka krvi egzaireza 342 egzarhat egzaireza (gr. exairo radim) med. va- enje, npr. utrobe; egzereza egzakcija (lat. exacti) naplaivanje, npr. poreza, nameta i si.; globljenje, iznuivanje, otimanje egzaktan (lat. exigere traiti, exactus toan) toan, savjestan, potpun; eg- zaktne znanosti znanosti koje tee za tono odreenim spoznajama, tj. spo- znajama koje bi se mogle dokazati matematikim i eksperimentalnim putem, npr. matematika, fizika, ke- mija, astronomija egzaktnost (lat. exactus) tonost, is- pravnost, pravilnost, odreenost egzaktor (lat. exactor) trg. potraiva novca; vlasnik mjenice; pren. ucje- njiva, iznuiva egzalma (gr. ex-allomai) med. v. eg- zalza egzaltacija (lat. exaltatio) uzdizanje, uznoenje, velianje, slavljenje; ushi- ivanje, oduevljavanje, zanos, du- hovni polet; razdraganost egzaltiran (lat. exaltus vrlo visok) za- nesen, ushien, oduevljen; u egzalti- ranom stanju u velikom duevnom uzbuenju egzaltirati (lat. exaltus, exaltare) uz- nositi, veliati, slaviti; ushititi, ushi- ivati, odueviti, uzbuditi, uzbuivati egzalza (gr. exalsis iskakanje, ex-al- lomai iskoim) med. iskakanje, ispa- danje; egzalma egzambloma (gr. exambloma) med. pobaaj egzambloza (gr. examblosis pobaaj, examblo pobacim) med. pobacivanje, pobaaj egzamen (lat. exigere, exagimen, exa- men) ispit, ispitivanje; istraivanje, sasluavanje; examen rigorosum it. egzamen rigorozum (lat.) strog ispit na visokim kolama egzanastomoza (gr. ex iz, ana na, sto- ma usta) med. upadanje jedne krvne ile u drugu egzanija (lat. ex iz, anus mar) med. sputanje (ili: sputenost) debelog crijeva egzanimacija (lat. exanimatio) za- straenost, duhovna klonulost; med. duboka nesvjestica egzanimirati (lat. anima duh, dua, exanimare) oduzeti duu (ili: ivot); obeshrabriti, obeshrabrivati, uplaiti, zastraiti egzantem (gr. exanthema) med. osip (moe razliito izgledati i zahvatiti samo jedan dio koe ili cijelu kou) egzantematian (gr. exanthema) med. osipan, ospiav, bubuljiav; egzante- matine bolesti osipne bolesti, npr. arlah, pjegavi tifus itd.; egzantema- tina groznica groznica praena osi- panjem koe egzantematologija (gr. exanthema osip, logia) med. znanost o osipnim bolestima egzanteza (gr. exanthein procvjetati) med. izbijanje osipa na koi egzantlacija (lat. exantlare) iscrpljiva- nje egzantropian (gr. ex iz, anthropos ovjek) koji zazire od ljudi, koji se plai ljudi, divlji egzantropija (gr. ex iz, anthropos o- vjek) zaziranje od ljudi, strah od lju- di egzapoteoza (gr. ex iz, apotheosis obo- avanje) liavanje boanstvenosti, li- avanje velianstvenosti (ili: boan- skog ugleda) egzarh (gr. exarchos kolovoa; pred- vodnik, starjeina) rec u antikoj Grkoj; namjesnik bizantskih careva u Italiji; pravosl. patrijarijski na- mjesnik, metropolit egzarhat (gr. ex-archo predvodim, lat. exarchatus) zvanje, dostojanstvo i podruje egzarha, osobito egzarhat ravenski koji je, nakon propasti dr- ave Istonih Gota (555. g.), obuhva- tio cijelu Italiju; pravosl. dostojanstvo egzartikulacij a 343 egzekutor i djelokrug patrijarhovog namjesnika u nekoj pokrajini egzartikulacij a (lat. exarticulatio) med. iaenje, uganue; kirurko od- vajanje jednog uda u zglobu otva- ranjem zgloba i razrezivanjem zglob- nih veza egzartikulirati (lat. ex iz, articulus zglob) med. izvaditi ud iz zgloba egzartroma (gr. ex iz, arthron zglob) med. v. egzartikulacij a egzartroza (gr. ex iz, arthron zglob) med. v. egzartikulacij a egzauguracija (lat. exauguratio) odu- zimanje (ili: ukidanje) svetosti nee- ga; supr. inauguracija egzaugurirati (lat. exaugurare) oduzeti nekom posveenom predmetu sve- tost, uiniti ga obinim; supr. inau- gurirati egzeat (lat. exire izii, exeat) "Neka izi- e, neka odstupi, neka ide!", dopu- tenje za izlazak ili odsutnost; u Kat. crkvi: akt kojim biskup doputa sve- eniku prelazak u drugu upu egzedencije (lat. exedere izjesti, izgri- sti, ixedentia) mn. med. kemijska sredstva za unitavanje organskog tkiva, npr. arsen, sublimat, kiseline, usijano eljezo, galvanokaustika i dr. egzedeza (gr. ex-oideo oteknem, natek- nem) med. oteklina, oticanje egzedra (gr. ex, hedra sijelo; stolac) arhit. u antikim graevinama: polu- kruan prostor s klupama te prema jednoj strani otvoren punom irinom; u kranskoj arhitekturi: oltarna nia, apsida, konha; polukruni niz klupa u apsidi, s obje strane biskup- ske stolice egzeget (gr. exegetes pouavatelj) onaj koji struno tumai, objanjava, iz- lae (neki spis, poglavito Bibliju) egzegetika (gr. exegesis tumaenje, objanjavanje) vjetina izlaganja i tu- maenja, poglavito Biblije egzegeza (gr. exegesis izlaganje, obja- njenje, tumaenje (nekog spisa); oso- bito, u teolokom smislu: izlaganje i tumaenje Biblije egzegezirati (gr. exegeomai izlaem, tumaim) izlagati, objanjavati, tu- maiti egzekracija (lat. exescratio) sveano proklinjanje, prokletstvo; oskvrnje- nje, gnusoba egzekrirati (lat. exsecrari) proklinjati, prokleti egzekucija (lat. exesequi izvriti, spro- vesti, exsecutio) izvravanje putem zakonskog prisiljavanja, osobito: pri- silno izvrenje sudske odluke (u gra- anskoj ili kaznenoj parnici), prisilna naplata duga na osnovi zakonske od- luke, popisivanje stvari zbog duga; izvrenje osude, osobito tjelesne ili smrtne kazne, pogubljenje osuenog na smrt; poeti neto ab exsecutione it. ab egezekticione (lat.) poeti prav- ni postupak prisilnim izvrenjem i bez prethodnog pravnog sasluava- nja; voj. zauzimanje neke zemlje voj- nom silom da bi se prisilno izvrili postavljeni zahtjevi egzekutirati (fr. executer) izvriti, izvr- avati, izvesti, izvoditi, obaviti, obav- ljati, uiniti; izvoditi glazbeno djelo; izvriti zapovijed, naredbu, odluku; izvriti naplatu duga prisilnim pu- tem po sudskoj odluci, izvriti popis neijih stvari radi naplate duga; iz- vriti smrtnu osudu, pogubiti egzekutiva (lat. executiva) izvrna dr- avna vlast (za razliku od legislati- ve, tj. zakonodavne i sudske vlasti) egzekutivan (lat. executivus) koji izvr- ava, izvrni; egzekutivni proces prav. kratak pravni postupak u cilju izvr- enja donesene zakonske odluke egzekutor (lat. exsecutor) izvritelj sud- ske odluke, onaj koji izvrava odluku prisilnim putem; izvritelj smrtne kazne, krvnik; exsecutor testamenti egzekutoran 344 egzigent it. egzekutor testamenti (lat.) prav. izvritelj oporuke, testamenta egzekutoran (lat. executorius) izvran, putem prisilnog izvrenja, putem prisilne naplate egzekutorijale (lat. executoriale) prav. pismena naredba o izvrenju neke sudske odluke egzekvacija (lat. aequus jednak, exa- equatio) izjednaenje, izjednaavanje egzekvatura (lat. exequatura) dopu- tenje koje daje neka drava stranom predstavniku (konzulu) da moe obav- ljati konzularne poslove; vladarska potvrda papinskih bula egzekvije (lat. exsequiae, exsequi is- praviti) mn. pogreb; sveani pogrebni obredi; u Katolikoj crkvi: mise za pokoj due (zadunice) egzekvirati (lat. exequi, exsequi) na- platiti dugove putem egzekucije, po- pisati ili zaplijeniti stvari za dug egzematoza (gr. ex iz, haima krv) med. v. egzaimatoza egzemcija (lat. exemptio) razrjeava- nje, izuzimanje, oslobaanje od neke, inae ope, dunosti ili obveze; eg- zemcijska pretenzija polaganje pra- va na osloboenje od neke obveze egzemija (gr. ex, haima) med. v. eg- zaimija egzemplar (lat. exemplar) primjerak, uzorak, pojedinaan otisak (knjiga, bakroreza); jedan jedini primjerak u zbirci egzemplaran (lat. exemplaris) primje- ran, uzoran, uzorit; koji treba poslu- iti kao primjer, primjera radi, za- straujui; egzemplarna kazna kazna koja treba posluiti kao zastraujui primjer drugima egzemplificirati (lat. exemplificare) pomou primjera neto izloiti (ili: objasniti, dokazati); ukazivati na ne- to to treba posluiti kao primjer egzemplifikacija (lat. exemplificatio) objanjavanje ili dokazivanje pomou primjera (ili: na primjerima); exem- plificatio documenti it. egzemplifi- kacio dokumenti (lat.) ovjeravanje prijepisa svjedodbe ili isprave egzemti (lat. exemptus izuzet, exempti) mn. oni koji imaju pravo biti oslobo- eni od neke, inae ope, obveze egzenteracija (lat. exenteratio) vaenje utrobe, unutarnjih dijelova; med. va- enje (egzenteriza, egzenterizam) egzenterirati (gr. exergazomai, lat. exenterare) med. vaditi utrobu egzenteriza (gr. exenteryzo vadim utrobu, unutarnje dijelove) med. v. egzenteracija egzenterizam (gr. exenteritho, lat. exenterare) med. v. egzenteracija egzercicij (lat. exercitium) vjeba, vje- banje; kolsko vjebanje, jezino vje- banje, vojniko vjebanje, tjelesno vjebanje; exercitium religionis it. egzercicijum religionis (lat.) slobodno vrenje vjerskih dunosti; exercitium Salamandri it. egzercicijum Sala- mandri (lat.) na studentskim svea- nostima: nazdraviti nekome time to se aama, po zapovijedi predsjeda- vajueg na sveanosti, napravi krug po stolu, zatim se ispiju, nakon toga se njima zabubnja po stolu, pa se onda najednom udare o stol i ostave egzercirati (lat. exercere, fr. exercer) vjebati, osobito: vojne vjebe, vjebe orujem egzercirite (lat. exercere) vojno vje- balite egzercitor (lat. exercitor) uitelj u vje- banju uvjebava egzereza (gr. exairo) med. v. egzaireza egzergazija (gr. exergazomai izrau- jem, obraujem, exergasia) izraiva- nje, obraivanje, obrada egzeunt (lat. ex-ire izii, exeunt) mn. odlaze, idu (izraz koji u kazalinim djelima kazuje da glumci odlaze s pozornice); egzeunt omnes odlaze svi egzigent (lat. exigens) potraitelj egzigibilan 345 egzomfalus egzigibilan (lat. exigibilis) koji se moe s pravom traiti egzigibilitet (lat. exigibilitas) potra- ljivost, mogunost zahtijevanja ili po- traivanja, mogunost naplate egzil (lat. exilium) progonstvo; mjesto boravka u progonstvu; u uem znae- nju: babilonsko robovanje Zidova, otuda: postegzilno doba doba idov- ske povijesti nakon babilonskog ro- bovanja egzimiran (lat. eximere osloboditi) oslo- boen, osloboen slube, osloboen poreza, razrijeen obveza; osobito: osloboen od inae nadlenog suda; egzimirani mn. v. egzemti egzinanicija (lat. exinanitio) ispra- njavanje; med. praznoa krvnih ila; prekomjerno i stalno ispranjavanje; teol. omalovaavanje boanstvenosti ili boanskih osobina Isusa Krista egzistencija (lat. existentia) postojanje, opstanak, bivanje, ivljenje, ivot; stvarnost; nain ivota; egzistenci- jalni sud log. sintetian sud, sud koji iskazuje neko postojanje, npr. ivot postoji egzistencijalizam (lat. existentia po- stojanje) fil. filozofski smjerovi koji u sredite stavljaju ovjekovo posto- janje (egzistenciju); danski filozof Ki- erkegaard (18131855) "egzistenci- ju" smatra osnovom tzv. "egzistenci- jalne filozofije": "Ima neto to se ne moe zamisliti, a to je egzistencija"; svrha filozofije nije spoznaja stvar- noga u podruju apstraktnih pojmo- va, nego pitanje o postojanju onoga koji pita; predstavnici: G. Marcel, K. Jaspers, M. Heidegger, J. P. Sartre egzistentan (lat, existere javljati se; biti) postojei, stvaran, ivotan egzistirati (lat. existere) biti, postojati, ivjeti, opstojati egzitus (lat. exitus) izlazak, odlazak; ishod, svretak, kraj, uspjeh; exitus letalis it. egzitus letalis (lat.) smrt egziantan (fr. exigeant) koji mnogo trai ili zahtijeva egzo- (gr. exo) predmetak u sloenica- ma sa znaenjem: izvan, vanjski egzobiologija (gr.) znanost koja se bavi pitanjem postojanja ivih bia izvan Zemlje, tj. na drugim svemir- skim tijelima egzpderm (gr. exo, erma koa) zool. vanjski list u zametku egzodinamika (gr. ex iz, dynamis sila) geol. dio geologije koji obuhvaa geo- loke pojave i promjene to ih na Zemljinoj kori uzrokuje atmosfera svojom toplinom, sastojcima, pokre- tima, i promjene na kori i u njoj koje uzrokuje tekua, stajaa, zaleena, nadzemna i podzemna voda; prid. eg- zodinamiki egzoftalmus (gr. ex iz, ofthalmos oko) med. buljookost, ispadanje one jabu- ice zbog upale, nakupljanja gnoja, otekline ili prekomjernog razvijanja masnoe u onoj upljini egzogen (gr. exo izvana, vani, genos rod) koji je uzrokovan vanjskim uvje- tima, egzogenian; supr. endogen, endogenian egzogenian (gr. exo, genos) v. egzo- gen egzokanibalizam (gr. exo, p. canibal ljudoder) etn. obiaj nekih ljudo- derskih plemena da jedu samo me- so ljudi koji ne pripadaju njihovom plemenu; supr. endokanibalizam egzokrini (gr. ex iz, krino izluujem) prid. koji izluuje van; egzokrine li- jezde fiziol. lijezde koje svoj sekret izluuju i izbacuju u posebne kanale koji ih odvode ili na povrinu tijela ili u upljine ostalih organa (postoje jednostavne i sloene); usp. endokrini egzometer (gr. exo vani, meter mater- nica) med. ispadanje maternice egzomfalus (gr. ex iz, omfalos pupak) med. oteklina na pupku, oticanje pupka egzoognozija 346 ehidna egzoognozija (gr. ek iz, zoon ivotinja, gnosis poznavanje) dio zootehnike ko- ji prouava vanjski izgled ivotinja (hod, dlaku, perje, zubalo itd.) kako bi se ocijenila mogunost iskorite- nja pojedinih karakteristika egzorabilan (lat. exorabilis) umoljiv, koji se moe zamoliti egzorcist (gr. exorkizo zaklinjem) &iaj koji istjeruje zle duhove; jedan od ni- ih sveenikih redova u Katolikoj crkvi egzorcizam (gr. exorkizo zaklinjem) is- tjerivanje zlih duhova iz ovjeka ili iz kue (u st. vijeku obiaj kod ido- va, neznaboaca i starih krana) egzorcizirati (gr. exorkizo zaklinjem) molitvama istjerivati zle duhove, ne- astive (iz ovjeka ili iz kue) egzordij (lat. exordium) poetak govora; uvod egzosfera (gr. exo vani, sfaira kugla) jedno od podruja izvan zemaljske sfere; sloj atmosfere iznad 8001000 km egzoskelet (gr. exo vani skeletos ko- stur) vanjski tvrdi dijelovi ivotinj- skog tijela (npr. kornjae, krokodila, raka itd.) egzosmoza (gr. exo. van, osmos gura- nje) fiz. stanje pri pojavi osmoze (pri prolasku dviju razliitih tekuina kroz opnu) kada se nastalom strujom smanjuje volumen tekuine; supr. en- dosmoza egzosmoza (gr. exo vani, osmoza) biol. proces prodiranja tekuine i otoplje- nih tvari iz stanice u okolno tkivo; suprot, endosmoza egzostoza (gr. ex iz, osteon kost) med. neprirodna vorasta izraslina koja se stvara na povrini kostiju egzoterian (gr. exoterikos) vanjski; narodski, javan, openit, shvatljiv i nestrunjacima, laicima; supr. ezote- rian egzoterik (gr. exoterikos vanjski) onaj koji nije upuen u najvia tajna nau- avanja nekog drutva egzoterman v. egzotermian; supr. en- doterman egzotermian (gr. exo van, thermos topao) fiz. kem. koji razvija toplinu; supr. endotermian egzoteromanija (gr. exoteros vie van, mania pomama, strast) ljubav prema inozemstvu, strast za inozemstvom; posebna sklonost onome to je ino- zemno i tue; egzotikomanija egzoti (gr. exothen izvana ) mn. bot. stari naziv za izvaneuropske (preko- morske) biljke, ivotinje i si. egzotian (gr. exotikos) inozeman, tu, koji pripada drugim, osobito toplijim dijelovima svijeta, npr. egzotine bilj- ke egzotika (gr. exotikos inozeman, tu) ono to je inozemno, tue, strano, ne- poznato egzotikomanija (gr. exotikos) v. egzo- teromanija egzotikosimfiza (gr. exotikos tu, syn s, fysis priroda) med. sraslost nekog organa s nekim stranim tijelom egzotizam (gr. exothen izvana) tuica, strana rije egzuberantnost (lat. exuberantia) pre- trpanost, bombastinost, obilje, pre- komjernost, prebujnost egzultacija (lat. exsultatio) likovanje, klicanje, razdraganost, prevelika ra- dost, skakanje od radosti i ushienja egzultirati (lat. exsultare) likovati, kli- cati, skakati od radosti Ehalija (gr. Oichalia) grad na Eubeji kojega je razorio Heraklo ubivi kra- lja Eurit^ kako bi se domogao nje- gove lijepe keri Jole ehidna (gr. echidna) 1. kod starih Grk- a: zmija otrovnica koja unitava dru- ge otrovnice (esto oznauje pakost); takoer: ime zmaja koji je ugrizao mitskog junaka Filokteta, te ime ehinodermi 347 eidografija zmije-djevojke (mati psa Kerbera, Sfinge i drugih nemani); 2. zool. a) mravlji je (sisavac iz reda kljunaa; ivi u Australiji, Tasmaniji i Novoj Gvineji); b) iglozub strani (riba koja ivi u dubinama Atlanskog oceana) ehinodermi (gr. echinos je, erma ko- a) zool. bodljikai ehinoftalmija (gr. echinos je, ofthal- mos oko) med. upala oiju ehinoidi (gr. echinos je, eidos oblik) mn. zool morski jeevi, jabuaste morske ivotinje s bodljama i vap- nenom ljuskom ehinokok (gr. echinos je, kokkos zrno, bobica) zool. parazitni crv u pasjem tijelu (opasan za ovjeka), pasja tra- kavica ehinorinhoza gr. bolest tankog crijeva svinja i pataka iji je uzronik crv Echinorhynchus ehinus (gr. echinos 1. je; 2. eljezna posuda za ispiranje aa) arhit. naziv za kruni ili eliptini umetak izme- u trupa stupa i abaka ehinus (gr. echinos) je; morski je; arhit. ukras na jonskim stupovima ispod abaka Ehion (gr.) 1. mit. legendarni heroj, mu Agavin, otac Pentejev; 2. mit. sin Hermov, jedan od Argonauta eho (gr. echo zvuk, ton, um) jeka, od- jek Eho (gr. Escho) mit. nimfa koja se od alosti zbog nesretne ljubavi prema lijepom Narcisu toliko razboljela te oslabila da je, na posljetku, mogla ponavljati samo posljednji glas rije- i; otuda: v. eho ehofrazija (gr. echo glas, jeka, frasis izriaj; govor; jezik) med. bolest u ko- joj ovjek besmisleno i nepotrebno ponavlja pojedine rijei ili reenice koje uje u svojoj okolini; usp. ehola- lija ehografija (gr. echo odjek, grafo pi- em) med. bolestan nagon da se na- pisane rijei ponove vie puta jedna za drugom ehokineza (gr. echo odjek, kinesis kre- tanje) med. bolesno stanje u kojem bolesnik mora vie puta ponoviti iste pokrete; usp. ehomimija eholalija (gr. echo glas, jeka, lalia go- vor) med. patoloko ponavljanje izgo- vorenih rijei, bolest u kojoj bolesnik moe govoriti samo ono to mu se predgovara ili automatski ponavlja rijei koje uje u svojoj okolini; usp. ehofrazija ehomatizam (gr. echo, matos traenje, istraivanje) med. bolesni nagon za ponavljanjem zvukova i rijei ehometar (gr. echo odjek, metron) in- strument za mjerenje trajanja zvu- kova i utvrivanje njihovih intervala i odnosa ehometrija (gr. echo, metria) mjerenje zvuka, jeke, odjeka, glasa ehomimija (gr. echo, mimmos opona- anje) med. bolesno stanje u kojem bolesnik ponavlja pokrete koji se iz- vre u njegovoj nazonosti; usp. eho- kineza ehopatija (gr. echo glas, jeka, pathe bolest) med. skupni izraz za sve bole- sti ponavljanja ih oponaanja (eho- frazija, ehomimija, ehopraksija) ehopraksija (gr. echo, praxis radnja, postupak) med. v. ehokineza ehoskop (gr. echo, skopeo promatram) med. slualica, stetoskop eht (njem. echt) pravi, pravi pravcati, nekrivotvoren eidetika (gr. eidos oblik, slika) psih. dio psihologije koji ispituje svijet opa- anja i poetni stupanj oblikovanja predodaba u ranom djetinjstvu i kod primitivnih naroda eidograf (gr. eidos slika, grafo piem) stroj za kopiranje slika eidografija (gr. eidos slika, grafo) postupak pri izraivanju slika na metalnim ploama za tiskanje eidologija 348 ekhiloma eidologija (gr. eidos slika, logia zna- nost) psih. znanost o slikovitom pre- doavanju u ljudskoj svijesti eidos (gr. eidos) slika, lik, oblik; bie, ideja eipatija (gr. aei uvijek, pathos patnja, bol, aeipatheia) med. stalna bolest, neprestano pobolijevanje eirometar (gr. eiros vuna, metron) in- strument za mjerenje debljine vune- nih dlaka prema stupnju kovravo- sti vune ejakulacija (lat. eiaculatio) izbacivanje; fiziol. izbacivanje, izluivanje mu- kog sjemena ejakulirati (lat. eiaculari) fiziol. izba- citi, izbacivati (osobito sjeme) ejalat (tur.) pokrajina, upravna jedinica; ejalet, paaluk ejekcija (lat. ejectio) prav. izbacivanje; istjerivanje, protjerivanje s posjeda ejektor (lat. ejicere izbaciti) kaljuar, stroj kojim se izbacuje voda iz broda; crpka ejicirati (lat. jacere, ejicere) izbacivati; istjerati, izgurati, otjerati (s posjeda), protjerati, prognati ejluk (tur. ejlemek initi) dobro djelo, plemenit in; dobrota uope ejlukija (tur. ejlemek initi) dobroi- nitelj, dobrotvor ejurirati (lat. ejurare) odrei se neega pod prisegom ek- (gr. ek-) grki prijedlog sa znae- njem: iz, od (dolazi u sloenicama) ek-katartika (gr. ek-, kathartikos koji slui za ienje) mn. med. sredstva za ienje koja djeluju kroz kou ek-katarza (gr. ek-, katharsis ienje) med. ienje, uredna stolica ek-klizis (gr. ek-, klisis savijanje, na- ginjanje) med. razilaenje kostiju, i- aenje; razmicanje krajeva kod pri- jeloma kosti ek-koprotian (gr. ek-, kopros izmet) med. koji pomae ienju, izbaciva- nju izmeta ek-koprotik (gr. ek-, kopros izmet) med. lijek koji pomae ienju, koji izbacuje, izbacivanje izmeta ek-koproza (gr. ek-, kopros izmet) med. izbacivanje izmeta ek-kriziologija (gr. ek-, krino izluu- jem, izdvajam, logia) med. znanost o izluivanjima ljudskog tijela ek-krizis (gr. ek-, krino izluujem) med. izluivanje bolesnih tvari pu- tem znoja, mokrae itd. ekartirati (fr. ecarter, tal. scartare) u kartanju: neke karte odbaciti da bi se druge uzele ili kupile; ukloniti, uklanjati, udaljiti, odvojiti, metnuti u stranu ekcan (njem. Ecke kut, Zahn zub) zub kutnjak ekcem (gr. ekzein uskuhati) med. ko- na bolest koja se sastoji u pojavi cr- venila, oteklina i malih mjehuria (plikova) iz kojih izlazi sukrviasta tekuina a prati je ljutenje pokoi- ce ekdemiomanija (gr. ekdemeo idem izvan zemlje, izvan zemlje sam, ma- nia ludilo, strast) strast za seljaka- njem, ljubav prema putovanju ekfima (gr. ekfyma) med. izraslina, grba; ekfizis ekfizis (gr. ekfysis izraslina) med. v. ekfima ekfonetska notacija (gr. ekfoneo za- viknem) ne ba potpuno precizan znakovni sustav za biljenje sveanih liturgijskih melodija u istonim kr- anskim crkvama ekfoneza (gr. ekfonesis) ret. uzvik, us- klik, pokli ekfraktici (gr. ekfrasso otepim, ot- vorim) mn. med. sredstva za otvara- nje, razrjedivanje ekfronija (gr. ekfron izbezumljen, iz- van sebe) bezumlje, ludost, ludilo ekhiloma (gr. ek, chylos sok) iscijeeni sok biljaka, biljni ekstrakt ekhimoma 349 ekliptika ekhimoma (gr. ek-chymos tekuina) med. krvava oteklina, krvavi made ekhimoza (gr. ek-, cheo izlijem) med. izljev krvi u stanino tkivo ekiklema (gr. ekkyklema) u starogr- kom kazalitu: kazalina sprava u obliku odra na kotaima (sluila je za prikazivanje tjelesa traginih ju- naka poginulih izvan pozornice; na- prava nalik na dananju pokretnu pozornicu ekipa (fr. equipe) lanovi portskog kluba koji sudjeluju na nekoj utak- mici; skupina radnika na nekom po- slu ekipaa (fr. equipage) raskona koija; posada zrakoplova, tenka, broda i si. ekipiranje (fr. quipement) opremanje, spremanje; osobito: opremanje broda ljudstvom i svim potrebnim stvarima ekipirati (fr. equipement) opremanje, spremanje; osobito: opremanje broda ljudstvom i potrebnim stvarima eklampsija (gr. eklampein zasvijetliti, zasijati) med. jedna od najteih bo- lesti kod trudnih ena, obino za vri- jeme poroaja: iznenadno gubljenje svijesti, grevi i trzaji po cijelom ti- jelu, prestanak disanja (ovakvi gre- vi se ponavljaju veoma esto) eklatantan (fr. eclatant) sjajan, odlian, izvanredan, slavan; oigledan, oit, jasan;javan; zvonak, zvuan eklekticizam (gr. eklego biram, ek- lektikos koji bira) fil. nain milje- nja kojim netko ne stvara svoj vlas- titi sustav, nego bira iz drugih su- stava ono to mu se ini tono i pri- kladno, pa onda od toga gradi cjelinu i sustav eklektian (gr. eklektikos) koji bira i uzima od drugih ono to mu izgleda tono i dobro; nestvaralaki, neori- ginalan eklektiar (gr. eklego, eklektikos) fil. "bira", onaj koji ne stvara svoj filo- zofski sustav, niti pristupa samo jed- nom filozofskom sustavu, nego od razliitih sustava uzima ono za to misli da je tono i dobro, pa onda sve to spaja u cjelinu; ovjek koji od svega to ga okruuje i to se oko njega zbiva uzima ono to odgovara njegovoj prirodi eklerer (fr. eclaireurs) voj. izvidnik, iz- vidnica; promatra; osobito: lako na- oruani konjanici za izvianje; bro- dovi za izvianje eklerirati (fr. eclairer) voj. izviati, biti u izvidnici eklezija (gr. ekklesia narodna skup- tina, lat. ecclesia) nekada: narodna skuptina; kasnije: crkva (kao zgrada i kao institucija); e. metropolitana (lat.) saborna, nadbiskupska crkva eklezijarh (gr. ekklesia, archo pred- vodim, rukovodim) starjeina, nad- stojnik crkve, nadzornik crkava, onaj koji se brine o redu bogosluja u Gr- koj pravoslavnoj crkvi eklezijarhija (gr. ekklesia, archo) cr- kvena vlast; nadzor nad crkvama eklezijast (gr. ekklesiastes) sveenik, crkveni sluga; eklezijastik eklezijastiki (gr. ekklesia) crkveni, duhovni, sveeniki eklezijastik (lat. ecclesiasticus) v. ek- lezijast eklezijastika (gr. ekklesia) 1. crkveno nauavanje; 2. eklezijastika (lat. ecclesiastica) mn. crkvene stvari, cr- kveni poslovi eklipsa (gr. ekleipsis) astr. pomrina nekog nebeskog tijela zbog toga to se izmeu njega i Sunca pojavilo dru- go nebesko tijelo; pomrina, mrak, tama; med. prolazna nesvjestica, ne- mo ekliptika (gr. ekleipsis izostajanje, po- mraenje) astr. Suneva putanja, za- miljena linija na nebeskom svodu po kojoj se kree Sunce u svom godi- njem kretanju (nazvana zbog toga to se u blizini te linije dogaaju pomr- eklizija 350 ekpiroza irie Sunca i Mjeseca); kosina eklip- tike kut od 23 1/2 stupnja pod kojim Suneva putanja na dvjema tokama, ekvinokcijima (u Ovnu i Vagi), presi- jeca nebeski polutnik eklizija (gr. eklysis oslabljenje, slabost, ek-lyo oslabim) med. slabost, nemo, nesvjestica ekloga (gr. eklego biram, ekloge) poet. izabrana pjesma; obino: pastirska pjesma, pjesma iz prirode, idilina pjesma (po tome to Vergilijeve idile imaju naslov "Ekloge") eko (tal. ecco) gle, evo ga, evo, ovdje je! ekofobija (gr. oikos kua, fobeomai bo- jim se) med. manija bjeanja od vlas- tite kue ili od ukuana ekografija (gr. oikos kua, grafo opi- sujem) opisivanje kue ekologija (gr. oikos kua, logia) biolo- gija i fiziologija u uem smislu, zna- nost o odnosima ivotinja i biljaka prema svojoj ivoj i neivoj okolini, kao i jednih prema drugima; u eko- logiju spada, primjerice, prehrana, stanovanje, mjesto stanovanja, ras- prostranjenost, obiteljski i drutveni ivot, oploivanje biljaka, simbioti- ni odnosi itd. ekonom (gr. oikonomos domain, gaz- da, privrednik) privrednik, domain koji ekonomino organizira obradu svoga imanja ili poslovanje svoga po- duzea; privredni strunjak, organi- zator privrednog poslovanja podu- zea ekonomajzer (engl. economizer) teh. grija vode u ureaju parnoga kotla ekonomat (gr. oikonomos dobar doma- in, gospodar) sluba ekonoma ili ured ekonoma; ustanova u velikim poduzeima koja se brine oko opskr- be poduzea razliitim uredskim i drugim potreptinama; dobro voe- nje kunih poslova, gazdinstvo ekonomija (gr. oikonomia, oikos kua, nomos zakon) upravljanje kuom, do- mainstvo, svrsishodno ureenje; gazdinstvo, imanje, dobro; tednja, tedljivost, razumno iskoritavanje dobara i snage; privreda, poljoprivre- da; znanost o privredi, poljoprivedi, o organizaciji proizvodnje, po nae- lu: to vei uspjeh to manjim sred- stvima, tj. postizanje cilja to ma- njom uporabom snage ekonomist (gr. oikonomikos) pristaa fiziokratskog sustava (v. ekonomski sistem); prouavatelj privrednih poja- va i problema ekonomizirati (gr. oikonomeo uprav- ljam kuom, rukovodim, vladam, na- reujem) voditi domainstvo, baviti se racionalnom privredom ili poljopri- vredom; ivjeti razumno i tedljivo ekonomski (gr. oikonomikos) gospo- darstven, koji je po naelima ekono- mije; (poljo)privredni ekonomski sustav privredno ureenje; shvaanje fiziokrata po kojem je zem- lja jedini izvor bogatstva i blago- stanja nekog naroda i drave ekopa (gr. ekkope izrezak) med. po- vreda kosti, osobito lubanje ekosistem (gr.) prirodna zajednica i- vih organizama i neivih tvari na ne- kom podruju ekoskopija (gr. oikos kua, skopeo gle- dam) proricanje po sluajnim poja- vama u kui ili na kui ekotip (gr.) karakteristini predstav- nik neke vrste s obzirom na ekonom- ske uvjete ekpijezis (gr. ek-, pyon gnoj, ek-piezo istiskujem) 1. med. izluivanje gnoja, potpuno zagnojavanje; zgnjeavanje lubanje, 2. istiskivanje, cijeenje so- kova iz biljaka ekpijezma (gr. ek-piezo istiskujem) sok iscijeen iz biljke, biljni sok; med. razbijenost lubanje ekpiroza (gr. ek-pyroo izgorim, sago- rim); fil. po nauavanju Heraklita i ekpleksija 351 ekscepcija stoika: propast svijeta u poaru, na- kon ega e se opet obnoviti da bi periodino proivljavao isti proces ekpleksija (gr. ekplexis) zgranutost, zapanjenost, zaprepatenost ekran (fr. ecran) 1. pomian zaslon is- pred pei, na prozoru itd.; paravan; 2. fiz., teh. i med. tit, uglavnom me- talan, koji uva elektrini pribor, ure- aje i ovjeka od vanjskog utjecaja tetnih zraka; 3. bijelo platno na ko- jem se projiciraju slike s dijapoziti- va ili filmske vrpce; 4. fluorescentna povrina katodne cijevi na kojoj se stvara slika na televizijskom prijam - niku; zaslon ekraze (fr. ecrase) dug korak u plesu; sjajna koa, lak ekrazer (fr. ecraseur) kirurki instru- ment za unitavanje oboljelih dijelo- va ekrazirati (fr. ecraser) zgaziti, zgnjeiti, smrviti, zdrobiti, unititi ekrazit (fr. ecraser zdrobiti, smrskati) razorno sredstvo kojim se pune bom- be, pikrinska kiselina ekritir (fr. ecritures) mn. spisi; trg. ra- uni, pisma eks (gr. ex, lat. ex) grki i latinski pri- jedlog, pojavljuje se u sloenicama i oznaava neto bive, prijanje, neka- danje, npr. eks-ministar, eks-kralj; inae znai: iz, od eks-arhijatar (gr. ex, archo upravljam, predvodim, iatros lijenik) pomonik glavnog lijenika, pomonik osobnog lijenika; bivi osobni lijenik eksangvinacija (lat. ex iz, sanguis krv) med. iskrvarenje, gubitak krvi koji dovodi do smrti eksapitulirati (lat. ex-capitulare) biti odsluen, navriti rok slube; zahti- jevati razrjeenje od slube ekscedent (lat. excedens) onaj koji pra- vi izgrede, izgrednik, prijestupnik, razuzdan ovjek ekscedirati (lat. excedere) prekoraiti, napraviti ispad, prelaziti granicu doputenog, razuzdano ivjeti ekscelencija (lat. excellentia) odlinost, izvrsnost; kao titula ministara: uzvi- enost, preuzvienost; par excellence it. par ekselans (fr.) pril. posebno, osobito, izvanredno; u pravom smi- slu rijei, pravi ekscelentan (lat. excellens) izvrstan, odlian, sjajan, veoma istaknut ekscelirati (lat. excellere) isticati se, odlikovati se, biti u emu odlian ekscelzitet (lat. excelsitas) uzvienost ekscentar (lat. ex, centrum sredite) fiz. kod parnog stroja: ekscentrina ploa, tj. dio koji pretvara kruno gi- banje u pravocrtno ekscentricitet (lat. ex, centrum sredi- te) razmak (ili: udaljenost) od sre- dita; razmak (krivulje) od krunog oblika; numeriki (brojni) ekscentri- citet (stoastog presjeka): odnos iz- meu arine udaljenosti i udaljeno- sti od linije vodilje (direktriks); pren. nastranost, zanesenjatvo, fantas- tinost ekscentrian (lat. ex, centrum, fr. ex- centrique) (krug) koji nema isto sre- dite s drugim krugom; koji ima svo- ju toku oslonca izvan sredita; koji ne prolazi kroz sredite; koji nije kruni, koji odstupa od krunog obli- ka; pren. nastran, pretjeran; ekscen- trina glava usijana glava; ekscen- trian udarac udarac iji pravac ne prolazi kroz teite tijela ekscepcija (lat. exceptio) izuzimanje, izuzee; prav. prigovor, izuzee u teh- nikom smislu, obrana optuenog u kojoj iznosi neko svoje pravo koje sto- ji nasuprot po sebi zasnovanom tui- teljevom pravu i kojom, istiui ga kao svoje pravo, hoe posve ili djelo- mino iskljuiti vanost i djelovanje tuiteljevog prava ekscepcionalan 352 ekshibicionizam ekscepcionalan (lat. exceptionalis) izuzetan, izniman, izvanredan eksceptivan (lat. exceptivus) izuzetan, izniman, koji sadri izuzetak, isklju- ujui, uvjetan eksceptive (lat. exceptive) pril. isklju- ujui, izuzimajui, uvjetno ekscepto (lat. excepto) izuzev, izuzev- i, izuzimajui, osim ekscerpirati (lat. carpere brati, excer- pere) vaditi iz, izvlaiti, praviti izvo- de iz ega, npr. iz neke knjige eksces (lat. excessus) prekomjernost, pretjeranost; ispad, izgred, prijestup, istup; nasilje, surovost; excessus in modo it. ekscesus in modo (lat.) prav. pogreka u nainu izvoenja ili u obliku neke radnje ekscesivan (lat. excessivus) prekomje- ran, pretjeran, neobuzdan, razuzdan ekscidencija (lat. excidentia) med. is- padanje zgloba ekscidirati (lat. excidere) ispadati; med. rezanjem vaditi, izvaditi, odre- zati ekscipirati (lat. excipere) izuzeti, izu- zimati, iskljuiti; prav. primijetiti, prigovoriti, odgovoriti na tubu ekscitabilan (lat. excitabilis) nadra- ljiv, razdraljiv, uzbudljiv ekscitabilitet (lat. excitabilitas) raz- draljivost, uzbudljivost ekscitacija (lat. excitatio) nadraivanje, razdraivanje; nadraenost, razdra- enost: poticanje; poticaj; uzbuiva- nje, uzbuenje, izazivanje ekscitancije (lat. excitantia) mn. med. sredstva za razdraivanje ekscitat (lat. excitatus) prav. dunik koji je pao pod steaj ekscitativan (lat. excitativus) nadra- ljiv, koji nadrauje, nadraujui; po- ticajan, koji potie ekscitirati (lat. excitare) poticati; na- draivati, pobuivati, draiti; bodriti, sokoliti; uzbuditi, uzbuivati, iza- zvati, izazivati ekscizija (lat. excisio) med. vaenje re- zanjem, odrezivanje, odstranjivanje ega ekscizura (lat. excisura) med. isjeak, izrezak eksecirati (lat. ex-secare) rezati, isje- cati, odsjei; ukopiti, utrojiti eksekcija (lat. ex-sectio) rezanje, odsi- jecanje; kopljenje, trojenje eksfolijacija (lat. exfoliatio) med. ljus- kanje, odvajanje u obliku listia ne- kih dijelova upaljenih kostiju, ila i dr. eksfolijativ (lat. ex, folium list) med. lijek protiv ljuskanja kostiju ili koe eksfolijativan (lat. ex, folium list) ljus- kav eksfolirati (lat. ex, folium list) med. ljuskati se ekshalacija (lat. echalatio) isparavanje; para ekshalirati (lat. halare, exhalare) ispa- ravati ekshaustija (lat. exhaustio) izvlaenje, isisavanje (osobito zraka) ekshaustor (lat. exhaustor) sprava za isisavanje zraka ili plina; sprava za isisavanje nunikih jama eksherdat (lat. exheredatus) onaj koji je iskljuen iz nasljedstva eksheredacija (lat. exheredatio) isklju- enje iz nasljedstva, liavanje na- sljedstva eksheredirati (lat. exheredare) isklju- iti iz nasljedstva, liiti nasljedstva ekshibent (lat. exhibens) prav. preda- vatelj, podnositelj (spisa, isprave itd.) ekshibicija (lat. exhibitio) port, javno pokazivanje, promidbeno natjecanje; prikazivanje, izlaganje, podnoenje (isprava i si.); ekshibicijska tuba prav. tuba zbog izdavanja neke stvari ili pokazivanja neke isprave ekshibicionizam (lat. exhibitio) med. nagon kod duevno oboljelih da poka- zuju i razgoliuju javno inae pokri- vene dijelove tijela (genitalije i dr.) ekshibiconist 353 ekskluzivan ekshibiconist (lat. exhibitio) med. bo- lesnik koji pati od ekshibicionizma ekshibirati (lat. exhibere) izdati, izda- vati, isporuiti, predati, predavati, izloiti, pokazati, npr. mjenicu; ekshi- birati se pokazivati se, pokazati se, istaknuti se ekshibit (lat. exhibitum) predan spis, predana isprava i si.; pismena pred- stavka ekshortacija (lat. exhortatio) ohrab- rivanje, poticanje, hrabrenje ekshortativan (lat. exhortari ohrabri- vati, poticati) ohrabriv, poticajan, po- budan ekshortirati (lat. exhortari) ohrabri- vati, bodriti, sokoliti; poticati, nago- varati ekshumacija (lat. ex, humus zemlja) iskopavanje lea iz groba, bilo radi prenoenja na drugo mjesto, bilo na zahtjev sudskih vlasti radi naknad- nog utvrivanja pravog uzroka smrti ekshumirati (lat. exhumare) iskopati le iz groba; pren. otrgnuti od zabo- rava eksicirati (lat. ex-siccare) isuiti, osu- iti eksikacija (lat. ecsiccatio) farm. sue- nje, isuivanje eksikancije (lat. exiccantia) mn. farm. sredstva za isuivanje (ili: suenje) eksikativan (lat. exiccativus) koji sui, koji isuuje eksikator (lat. exsiccator) isuiva, la- boratorijska sprava za uvanje ke- mikalija, opskrbljena tvarima koje jako upijaju vodu (kao to je klor- kalij, sumporna kiselina i dr.) sa svr- hom suenja; proces isuivanja ubr- zava se iscrpljivanjem zraka iz eksi- katora (vakuum-eksikator) eksikatorij (lat. exsiccatorium) farm. suionica Ekskalibur naziv arobnog maa s ko- jim je legendarni britanski kralj Ar- tur (5. st. n. e.) bio nepobjediv ekskapitulacija (lat. excapitulatio) od- sluenje; zahtijevanje razrjeenja od slube ekskapitulant (lat. ex-capitulans) onaj koji je odsluio svoj rok, onaj koji zahtijeva razrjeenje od slube ekskarnacija (lat. ex, caro meso, car- nis) skidanje mesa; muenje ekskavacija (lat. excavatio) dubenje, iskopavanje ekskavator (lat. excavator) jarualo ko- je se kree na gusjenicama ili trani- cama; med. zubarski instrument za odstranjivanje natrule zubne kosti ekskavirati (lat. excavare) izdupsti, iskopati, iskopavati eksklamacija (lat. exclamatio) usklik, uzvik, uzvikivanje eksklamativan (lat. exclamare uzvi- kivati) gram. usklian (npr. reenica) eksklamirati (lat. exclamare) usklik- nuti, viknuti eksklava (lat. ex, clava klju) 1. manje podruje koje je kao posjed druge drave iskljueno iz matice zemlje; usp. enklava; 2. pojava neke biljke ili ivotinje na mjestima na kojima ih obino nema eksklerik (lat.-gr.) bivi bogoslovac, student teologije koji je napustio stu- dij ekskludirati (lat. excludere) iskljuiti, iskljuivati, izuzeti, izuzimati, izdvo- jiti, odvojiti ekskluzija (lat. exclusio) iskljuenje, iskljuivanje, izuzimanje, izdvajanje ekskluzivan (lat. exclusivus) iskljuan, koji iskljuuje, koji je iskljuiv (supr. inkluzivan); ekskluzivne reenice gram. one nezavisne reenice od ko- jih se druga javlja kao izuzimanje od prethodne, npr. Doao je, samo nije donio knjigu; ekskluzivno dru- tvo drutvo u koje nije slobodan pri- stup onima koji nisu jednaki po po- loaju ili po roenju s ostalim lano- vima ekskluzivitet 354 eksonim ekskluzivitet (lat. exclusivitas) isklju- ivost; povuenost, zatvorenost ekskomunicirati (lat. excommunicare) iskljuiti iz crkvene zajednice, baciti anatemu, anatemizirati ekskomunikacija (lat. excommunica- tio) iskljuenje, istjerivanje iz nekog drutva ili zajednice; osobito: isklju- enje iz Crkve, anatema ekskorijacija (lat.) povrinska ogrebo- tina, laka ozljeda koe ekskreacija (lat. excreare, excreatio) med. iskaljavanje, iskaljaj ekskrecija (lat. excretio) izluivanje, odvajanje, izbacivanje; izluenje, izlu- evina ekskrement (lat. excernere izdvojiti, iz- luiti, excrementum izmet) izmetina ekskreti (lat. excernere izluiti, excreta) mn. zool. izluevine, tj. kemijski sa- stojci neupotrebljivih tvari koje, dje- lovanjem (ekskrecijom) posebnih li- jezda, izluuje ivotinjsko tijelo ekskretirati (lat. excernere) izluivati, izbacivati ekskretoran (lat. excretorius) izluan, koji izluuje, koji pomae i izaziva izluivanje ekskulpacija (lat. ex iz, culpa grijeh) prav. osloboenje od optube ekskulpirati (lat. ex, culpa grijeh) prav. osloboditi od optube, rijeiti krivnje ekskurs (lat. excursus) skretanje; za- sebno objanjenje nekog predmeta koji je s glavnom temom znanstvenog ili umjetnikog djela u bilo kakvoj vezi; dodatak knjizi koji sadri iscrp- nije izlaganje samo jednog predmeta ekskurzija (lat. excursio) izlet, kratak put, putovanje radi provoda; voj. upad, prepad; pren. malo udaljavanje od glavnog predmeta ekskurzivan (lat. excurrere istrati) koji se udaljuje, koji se tie ekskursa ekskusija (lat. excussio) prav. podno- enje tube radi naplate duga; ispiti- vanje je li dunik jo u stanju podmi- rivati obveze ekskutirati (lat. excutere pretresati) prav. podnijeti tubu radi naplate duga; sudskim putem ispitati stanje dunika ili njegovu sposobnost pla- anja i podmirivanja obveza ekskuzirati (lat. excusare) ispriati, opravdati ekskvizicija (lat. exquisitio) izbor; is- traivanje, ispitivanje ekskvizitan (lat. exquirere istraiti, izabrati) izabran, probran; izvrstan, odlian, izvanredan, ukusan, osobit, poseban eksmatrikulacija (lat. exmatriculatio) brisanje, ispisivanje iz popisa ili upis- nice (matrikule), odlazak sa sveui- lita eksmatrikulirati (lat. ex, matrix popis, matricula) brisati iz popisa, osobito iz popisa graana, studenata i dr., ispisati koga s upisnice eksmisija (lat. exmissio, exmittere iz- baciti) izbacivanje, istjerivanje (s po- sjeda, iz kue, stana) od strane vlasti, prisilno iseljavanje, ispranjavanje prostorija eksod(us) (gr. exodos, lat. Exodus) 1. izlazak; naputanje neke sredine, masovno iseljavanje 2. Knjiga izlas- ka (Exodus), naslov druge knjige Mojsijeve, u njoj se poglavito opisuje izlazak Izraelaca iz Egipta eksoda (gr. exodos izlaz) izlazna, tj. zavrna pjesma u starogrkoj drami eksogamija (gr. exo, gameo oenim se) brak izmeu pripadnika razliitih plemena; supr. endogamija eksomida (gr. exomis) radniko i ro- bovsko odijelo starih Grka (kratak haljetak s jednim rukavom, tako da je desna ruka ostajala nepokrivena) eksonim (gr. exo izvan, onoma ime) naziv nekog mjesta drukijim ime- nom nego se mjesto zove u zemlji kojoj pripada; npr. BeWien ekspanzija 355 ekspijacija ekspanzija (lat. expansio) irenje, rai- rivanje, rairenje, proirenje; raire- nost; napon ekspanzijski (lat. expansio) naponski ekspanzivan (lat. expansivus) koji se iri, rastee; ekpanzivna sila sila ko- jom se neto iri, osobito: sila kojom plinovita tijela tee irenju; napon- ska sila; med. psihopatsko stanje poveanog samoosjeanja, npr. kod megalomanije ekspatrijacija (lat. expatriatio) izgon iz domovine; naputanje domovine ekspedicija (lat. expeditio) slanje, ot- premanje; putovanje s odreenom svrhom, npr. znanstvenom; vojni po- hod ekspedirati (lat. expedire odrijeiti) slati, poslati, otpremiti, otpremati, otpraviti, otpravljati, uputiti ekspeditivan (lat. expeditivus) hitar, brz, okretan u obavljanju poslova ekspeditor (lat. expeditor) otprematelj, onaj koji otpravlja poiljke, poilja- telj, otpravlja; carinski posrednik; pediter ekspektant (lat. expectans) kandidat za neki poloaj ili slubu, onaj koji eka neki poloaj ili slubu ekspektirati (lat. ex-spectare) ekati, iekivati, oekivati, nadati se, npr. nekom poloaju, slubi i si. ekspektoracija (lat. expectoratio) med. izbacivanje iz prsa, iskaljavanje; is- pljuvak, iskaljavanje; pren. olaka- vanje due ekspektorans (lat. expectorans) med. sredstvo za iskaljavanje, lijek koji pomae izbacivanje sluzi iz prsa ekspektorirati (lat. expectorare) med. izbaciti (ili: izbacivati) iz prsa, isplju- vati, iskaljati, izbaciti sluz; ekspek- torirati se otvoriti srce, rei to je na dui, ispovijediti se ekspenzar (lat. expensarium) popis trokova, raun o uinjenim troko- vima, trokovnik ekspenzar (lat. expensum troak) tro- kovnik, raun s trokovima ekspenze (lat. expensae sc. pecuniae) mn. trokovi, izdaci, osobito: sudski trokovi ekspenzija (lat. expensio) isplata, ispla- ivanje, izdatak ekspenzilacija (lat. expensi latio) uno- enje nekog izdatka u knjigu rauna; prividan, fiktivan izdatak; usp. ak- ceptilacija ekspenzivan (lat. expendere platiti, ex- pensivus) skup, skupocjen eksperijencija (lat. experiri pokuati, experientia) iskustvo eksperiment (lat. experimentum) znanstveni pokus; pokuaj, proba eksperimentalan (lat. experimentum) iskustven, pokusni, probni, zasnovan na iskustvu, potvren pokusima; eksperimentalna fizika fizika s poku- sima; eksperimentalna kemija kemija na osnovi pokusa eksperimentator (lat. experimentum) onaj koji obavlja pokuse eksperimentirati (lat. experiri poku- ati, ispitati, experimentum) obav- ljati pokuse, uiti iz iskustva, uiti na osnovi pokusa ekspert (lat. expertus vjet) znalac, strunjak, onaj koji ima iskustva u neemu; onaj koji je upuen u tajne nekog politikog udruenja ekspert (lat. expertus) strunjak, zna- lac, vjetak u emu, osobito: onaj koji obavlja vjetaenje ega ekspertan (lat. expertus) iskusan, vjet, vian, struan ekspertiza (fr. expertise) struno mi- ljenje, vjetaenje; iskaz strunjaka, zapisnik o obavljenom vjetaenju ekspertizirati (fr. expertiser) istrai- vati neto putem vjetaenja, vjeta- iti ekspijacija (lat. expiare osloboditi od grijeha) okajanje grijeha; pokora, is- patanje ekspilacija 356 eksponent ekspilacija (lat. expilatio) pljakanje, kraa, osobito tueg nasljedstva ekspilator (lat. expilator) kradljivac tu- eg nasljedstva; cestovni razbojnik ekspiracija (lat. exspiratio) izdisanje, umiranje, smrt; prav. istjecanje odre- enog vremena ili roka, dan plaa- nja ekspirirati (lat. ex- spirare) izdisati, izdahnuti, ispustiti duu, umrijeti; minuti, prohujati, prestati, ugasiti se; istei, doi, dospjeti (za dan plaa- nja) eksplantacija (lat. explantatio iupa- vanje iz zemlje) fiziol. osobina ivih organskih tkiva da mogu, u pogod- nim hranjivim otopinama, rasti i na- predovati i izvan tijela eksplement (lat. explementum) sred- stvo za ispunjavanje (ili: popunjava- nje); dodatak (u govoru) ekspletiv (lat. expletivum) gram. umet- nuta rije eksplicirati (lat. explicare) razjasniti, razjanjavati, objasniti, objanjava- ti, tumaiti, izlagati, prikazati; pri- vesti kraju, zavriti eksplicitan (lat. explicuts) izriit, ja- san; supr: implicitan eksplicite (lat. explicite) izriito, jasno, razumljivo; supr. implicite eksplikabilan (lat. explicabilis) obja- njiv, koji se moe objasniti eksplikacija (lat. explicare, ecplicatio) objanjavanje, razjanjavanje, obja- njenje, razjanjenje, tumaenje, pri- kazivanje, izlaganje eksplikativan (lat. explicativus) koji slui za objanjenje, koji objanjava, objanjavajui eksploatacija (fr. exploitation) izrablji- vanje, iskoritavanje tue radne sna- ge; vaenje, kopanje (rude) eksploatator (fr. exploiter izrabljivati, iskoritavati) izrabljiva tue radne snage eksploatirati (fr. exploiter) iskorita- vati, koristiti se; upotrebljavati; va- diti, kopati (rudu) eksplodirati (lat. explodere) rasprsnuti se uz pucanj, rasprskavati se, ras- puknuti se, prasnuti eksploracija (lat. exploratio) istraiva- nje, ispitivanje, izvianje; med. pre- gled bolesnika pomou fizike eks- plorativne metode (gledanjem, kuca- njem, sluanjem, pipanjem, termo- metrikim, kemijskim, mikroskop- skim pregledom) eksplorativan (lat. explorativus) istra- ivaki, izviaki, izvidniki eksplorator (fr. explorateur) voj. izvid- nik, izvia, uhoda; istraiva eksplorirati (lat. explorare) istraivati, ispitivati, izviati eksplozija (lat. explosio) prasak, pu- canj, rasprskavanje uz pucanj; pren. nagao i jak izljev, npr. srdbe, bijesa i dr. eksploziv (lat. explosivus) opi naziv za sve tvari koje imaju svojstvo ras- prskavanja uz pucanj (barut, dina- mit, ekrazit itd.): gram. glas praska- vac (b, p) eksplozivan (lat. explosivus) praskav; koji se moe rasprsnuti, koji se ras- prskava; eksplozivna zrna zrna s ra- zornim punjenjem ekspolicija (lat. expolitio) v. ekspoli- tura ekspolirati (lat. expolire) ulatiti, ugla- ati, kititi, uljepati ekspolitura (lat. expolitura) dotjeriva- nje, uljepavanje, npr. nekog izraza kienim frazama eksponencijalan (lat. exponentalis) mat. koji se tie izloitelja; eksponen- cijalna jednadba jednaba u kojoj je nepoznanica u izloitelju, ekspo- nentu eksponent (lat. exponens) ovjek koji radi za nekog drugog, osobito u poli- eksponibilan 357 ekspromisija tikom ivotu, povjerljiva osoba, po- vjerenik; mat. izloitelj eksponibilan (lat. exponibilis) obja- njiv, koji se moe objasniti eksponirati (lat. exponere) izloiti, iz- lagati, prikazati, objasniti; izloiti emu, npr. nekoj opasnosti; fot. plou u fotografskom aparatu kratkotrajno izloiti utjecaju svjetlosti otkriva- njem lee na aparatu; izloiti svjet- losti eksport (engl. export) trg. izvoz, izvo- enje robe u inozemstvo; izvezena roba (eksportacija); usp. import eksportabilan (lat. exportabilis) trg. koji se moe izvoziti, koji je za izvoz eksportacija (lat. exportatio) trg. v. eksport eksporter (fr. exportateur) trg. izvoz- nik, onaj koji izvozi robu na strana trita eksportirati (lat. ex-portare) trg. izvo- ziti (robu u inozemstvo, na strano trite); supr. importirati eksportni (engl. export) trg. izvozni, u vezi s izvozom; eksportna bonifikaci- ja carinske i dr. povlastice za izvo- enje robe u inozemstvo, koje se daju u cilju pomaganja izvoza domae ro- be ekspoze(j) (fr. expose) izvjetaj, izla- ganje, prikazivanje nekog stanja, npr. izvjetaj koji ministar podnosi parlamentu o nekom vanijem pita- nju ili o stanju u svom podruju, re- soru ekspozicija (lat. expositio) izlaganje, iz- loba umjetnikih djela; poloaj pre- ma zraku i suncu, izloenost svjet- losti; prianje, izlaganje, razlaganje, prikazivanje, razvijanje nekog pojma, objanjenje, tumaenje; u drami: prvi od triju glavnih dijelova drame, u ko- jem se upoznajemo s povodom dram- ske radnje i s likovima koji se u dra- mi pojavljuju ekspozimetar (lat.-gr.) fot. sprava ko- jom se mjeri trajanje ekspozicije po- trebne za neku snimku s obzirom na svjetlo, emulziju ploe, film i si. ekspozitura (lat. expositura) isposta- va, odjel neke ustanove, npr. suda; u Kat. crkvi: od neke upe odvojena crkva koja je uglavnom samostalna i ima svog sveenika ekspres (lat. expressus) brzi vlak ekspresan (lat. expressus) izriit, jasan, toan; namjeran, hotimian; brz, u- ran, hitar; hitan; ekspresno pismo = hitno pismo; ekspresna poiljka = hit- na poiljka ekspresija (lat. expressio) izraz, izra- avanje, izrazitost, izraajnost, pri- kazivanje; slik. pojaavanje boja, iz- bor boja ekspresionist (lat. exprimere, expres- sus) umj. pristaa ekspresionizma ekspresionizam (lat. exprimere izra- ziti, izraavati, expressus) umjetni- ki i knjievni smjer nastao poetkom XX. st. (1912), glavno ishodite i glavni cilj je prikazivanje i izraa- vanje onoga to je unutranjou, tj. duom i srcem, vieno i doivljeno, dakle izraavanje subjektivnih raspoloenja i osjeaja, bez obzira na "objektivne" ili konvencionalne vri- jednosti, miljenja i istine; oponaa- nje i reproduciranje prirode ne samo da nije zadatak umjetnosti nego iz- ravno negira svaku vezu izmeu um- jetnosti i prirode, koje nemaju niega zajednikog i koje su potpuno suprot- ne; supr. impresionizam ekspresivan (lat. expressivus) izrazit, izraajan, pun izraza, snaan izra- zom eksprimirati (lat. exprimere) izraziti, izraavati, opisati, prikazivati neto (bojama ili rijeima) ekspromisija (lat. expromissio) trg. pri- manje tueg duga na sebe tako da ekspromisor 358 ekstenzum potpuno prestaje obveza plaanja stvarnog dunika ekspromisor (lat. expromissor) trg. oso- ba koja prima na sebe tui dug ekspromitirati (lat. expromittere) trg. osloboditi nekog obveze primajui rta sebe njegov dug eksproprijacija (lat. expropriatio) prav. prisilno oduzimanje imovine od privatnih osoba, u opem interesu, osobito zemljita, tvornica i svih dru- gih sredstava proizvodnje; zakon o eksproprijaciji zakon po kojem se pri- silno oduzimaju imanja u opem interesu, osobito zemljita, tvornice i sva druga sredstava proizvodnje; pravo eksproprijacije pravo oduzima- nja od privatnih osoba imanja u op- em interesu eksproprirati (lat. expropriare) prav. oduzeti (ili: oduzimati) posjed ili imo- vinu, osobito zemljite koje e se upo- trijebiti za ope ciljeve, izvriti eks- proprijaciju ekspulzija (lat. expulsio) istjerivanje, iskljuenje ekspulzivan (lat. expulsivus) koji istje- ruje, koji protjeruje, koji isti ekspulzivi (lat. expulsiva) mn. med. sredstva za ienje ekspurgacija (lat. expurgatio) ienje, proiavanje; opravdavanje, oprav- danje ekspurgirati (lat. expurgare) oistiti, proistiti; ispraviti, npr. rukopis; op- ravdati eksrotulacija (lat. exrotulatio) prav. sudski postupak kojim se otvaraju vraeni spisi koji su bili razaslani radi donoenja presude ekstabulacija (lat. extabulatio skida- nje, brisanje s ploe) prav. brisanje hipotekarnog mjeninog duga, skida- nje intabulacije ekstatian (gr. ek-stasis pomicanje) koji zanosi, koji ushiava; zanesen, ushien ekstaza (gr. ek-stasis pomicanje) za- nos, ushienje, oduevljenje, osjeaj beskrajne radosti; najvii stupanj us- hienosti, blizak ludilu, stanje ne- posrednog sjedinjavanja s boan- stvom; u tome stanju, po Plotinu, o- vjek postaje isto duhovno bie koje je dolo u neposredan dodir s boan- stvom, s apsolutnim ekstemporale (lat. extemporale) prije- vod uinjen odmah, bez pripreme, probni rad (ili: probni zadatak) koji se radi bez pripreme; kaz. govoriti ekstemporale govoriti na sceni ono to se ne nalazi u tekstu uloge, im- provizirati ekstemporirati (lat. extemporare) ra- diti bez pripreme (npr. drati govor, pisati o emu, pjevati i si.); usp. im- provizirati ekstenuancije (lat. extenuantia) mn. farm. sredstva za razblaivanje ekstenzibilan (lat. extensibilis) koji se moe rastezati, rastezljiv, rairljiv, proirljiv ekstenzibilitet (lat. extensibilitas) ras- tezljivost, rairljivost, proirljivost ekstenzija (lat. extensio) rastezanje, pruanje, irenje, proirivanje, proi- renost; rasprostiranje, rasprostrtost; obujam, opseg; med. kod prijeloma kosti: odravanje krajeva prelomljene kosti u najpovoljnijem poloaju za za- raivanje pomou rastezanja ekstenzivan (lat. extensivus) rastegljiv, koji rastee, koji proiruje; raspro- strt; ekstenzivna veliina prostorna veliina, veliina u prostoru; opsean, opiran, prostran: supr. intenzivan ekstenzor (lat. extendere rastegnuti, is- pruiti, extensor) anat. mii koji obavlja rastezanje ekstenzum (lat. extendere, extensum) trg. iscrpno nabrajanje uzroka zbog kojih je nemogue izvriti plaanje, s davanjem podataka o svojim du- nicima i potraivanjima; in extenso eksteran 359 ekstraesencijalan it. in ekstenzo (lat.) veoma iscrpno, u potpunosti, nadugako i nairoko, posve opirno eksteran (lat. externus) vanjski; tu, stran; supr. interan eksteritorijalan (lat. ex iz, terra zem- lja, territorium zemljite, podruje) koji se nalazi izvan zemlje ili drave, inozeman, vanjski eksteritorijalitet (lat. ex, territorium) progonstvo iz domovine; pravo diplo- matskog predstavnika u stranoj dr- avi da on i njegovo osoblje ive i pridravaju se zakona svoje zemlje i da budu osloboeni od svih nameta i poreza; pravo ratnih brodova da u vrijeme mira ostanu pod sudskom mjerodavnosti svoje drave; oslobo- enje od plaanja dravnih nameta i poreza koju uiva papa u Italiji eksteritorijalnost v. eksteritorijalitet eksterminacija (lat. exterminatio) pro- tjerivanje, proganjanje; istrebljivanje, istrebljenje, istrebljenost, utamanji- vanje, utamanjenje, utamanjenost, iskorjenjivanje, unitavanje, unite- nje, unitenost eksterminirati (lat. exterminare) pro- tjerati preko granice; istrijebiti, is- trebljivati, iskorjenjivati, iskorijeni- ti, utamaniti, utamanjivati, unititi, unitavati eksternat (lat. externus vanjski) kola u koju aci samo dolaze na predava- nja, a ne stanuju u njoj; supr. inter- nat eksterni (lat. externus) mn. vanjski; osobito: pomoni lijenici u Fran- cuskoj koji ne stanuju u bolnici; pi- tomci koji ne stanuju u koli, nego samo dolaze na predavanja eksternist (lat. externus) med. bolesnik koji ima vanjsku ozljedu; bolesnik koji nije primljen u bolnicu, ali dolazi se lijeiti i primati lijekove; ak koji ne stanuje u internatu eksternist (lat. extra, extraneus) onaj koji je vanjski, koji ne stanuje (oso- bito koji ne stanuje u odgojnom za- vodu) ekstinkcija (lat. exstinctio) gaenje, unitavanje; fiz. gubljenje svjetlosnih titraja, osobito radi njihovog kemij- skog djelovanja ekstinktivan (lat. exstinctivus) koji ga- si, koji unitava; ekstinktivna zastar- jelost prav. zastarjelost koja poni- tava neku tubu ekstinktor (lat. exstinctor) gasitelj, onaj koji gasi, vatrogasac; aparat za gaenje vatre ekstirpacija (lat. exstirpatio) iskorje- njivanje, iupavanje iz korijena, is- trebljivanje, istrebljenje; unitavanje u klici; iskorijenjenost, istrebljenje, istrebljenost; med. iskorjenjivanje, vaenje putem operacije raznih bo- lesnih izraslina na ljudskom i ivo- tinjskom tijelu ekstirpator (lat. exstirpator) iskorje- njiva, utamanjiva; poljoprivredna sprava za ienje korova i za kopa- nje zemlje, posebna vrsta pluga ekstirpirati (lat. exstirpare) iskorije- niti, iskorjenjivati, upati iz korije- na; trijebiti, istrijebiti, istrebljivati, tamaniti, potamaniti, unititi u klici ekstra (lat. extra) pril. izvanredno, oso- bito, posebno ekstradicija (lat. extraditio) izruenje; predaja; prav. izruenje krivca koje se sastoji u tome to vlasti jedne dr- ave predaju vlastima druge drave odreenu osobu radi voenja kazne- nog postupka protiv nje ili radi izvr- enja kazne nad njom ekstradirati (lat. ex-tradere) izdati, iz- davati, predati, predavati; prav. iz- ruiti krivca nekoj drugoj dravi; trg. isporuiti, isporuivati ekstraesencijalan (lat. extra izvan, es- sentialis bitan) nebitan, nevaan, ne- potreban ekstrahent 360 ekstravazirati ekstrahent (lat. extrahens) onaj koji pravi izvod iz ega; prav. onaj koji neto trai ili moli, odnosno koji daje povoda da se neto izradi ekstrahirati (lat. ex-trahere) vaditi, izvaditi, izvui, izvlaiti; praviti izvod iz ega; prav. isposlovati (poziv, na- redbu) ekstrajudicijalan (lat. extrajudicialis) izvansudski, npr. trokovi, pretres ekstrakcija (lat. extractio) vaenje, iz- vlaenje; mat. vaenje korijena; med. vaenje nekog predmeta ija bi dalj- nja prisutnost u tijelu mogla biti tetna (npr. puanog zrna, pokvare- nog zuba itd.); izvlaenje rukom dje- teta iz poroajnog kanala da bi se to prije dovrio poroaj; pren. pod- rijetlo, rod, osobito; dobro podrijetlo; ovjek od ekstrakcije ovjek iz dobre obitelji, lijepo odgojen, uglaen i ob- razovan, ugledan ovjek ekstrakt (lat. extractum) 1. izvadak, ono to je izvaeno, izvueno; farma- ceutski pripravci koji se pripremaju tako to se razne droge (biljke, meso i dr.) pomijeaju s vodom, alkoholom ili eterom da bi se iz njih izvukli nji- hovi farmakoloki aktivni sastojci. 2. (lat. extractus) izvod, izvadak (iz knjiga ili spisa); 3. sr, jezgra ega, ono to je u neemu najbolje ili naj- ljepe ekstraktivan (lat. extractivus) koji iz- vlai, koji vadi; ekstraktivna materi- ja sastojci organskih tijela koji se, pomou vode i alkohola, mogu izdva- jati i vaditi iz njih ekstraktor (lat. extrahere izvlaiti, ex- tractor) v. ventilator; izvlaitelj, va- ditelj; jarualo, bager ekstraliberalan (lat. extra, liberalis da- reljiv) veoma dareljiv, veoma poda- an ekstramentalan (lat. extra, mens ra- zum, pamet, svijest) fil. koji se nala- zi izvan svijesti, izvanduhovan ekstraordinaran (lat. extraordinarius) izvanredan, neobian, izuzetan, rije- dak, nepredvien ekstraordinarij (lat. extraordinarium) izvanredni prihodi i rashodi neke dr- ave ekstraordinarijus (lat. extraordinari- us) izvanredni profesor (na visokoj koli, sveuilitu): supr. ordinarijus ekstrapolacija (lat.) 1. proirivanje za- konitosti utvrene u jednom podru- ju na ire, jo neispitano podruje; 2. u matematici: odreivanje vrijed- nosti iz nekog nepoznatog podruja uz pomo poznatih vrijednosti, s pret- postavkom da zakonitosti poznatog podruja vrijede i u nepoznatom ekstraprofit posebna zarada, viak iznad prosjenog profita ekstrasistolija (lat.-gr.) neujednaeni ritam srca s uestalim izvanrednim sistolama ekstrasubjektivan (lat.) koji pripada vanjskom (objektivnom) svijetu ekstratura (fr.) 1. skretanje s puta, vlastiti put (izvan odreenog smje- ra); 2. neuravnoteen ispad, neoeki- van postupak, izgred ekstrauterin (lat. extra, uterus mater- nica) med. izvanmaternini (npr. eks- trauterina trudnoa) ekstravagantan (lat. extra, vagans lu- tajui) koji odstupa od uobiajenog, koji zastranjuje, nastran, pretjeran; udan, udnovat; lud, budalast ekstravagantnost (lat. extravagantia) odstupanje od uobiajenog, zastranji- vanje, nastranost, pretjeranost; bu- dalatina, ludost ekstravazacija (lat. extra izvan, van, vas posuda) med. izlijevanje (krvi ili drugih tekuina); izljev ekstravazat (lat. extra izvan, vas po- suda) med. izlivena krv, izljev krvi ili drugih tekuina u tijelu ekstravazirati (lat. extra izvan, vas po- suda) med. izliti se (ili: izlijevati se) ekstravertan 361 eksundacija ekstravertan (lat. extra, vertere okre- tati) usmjeren, okrenut van; ekstra- vertne osobe psih. po Jungu, to su aktivne osobe, koje vole i trae dru- tvo i stvarnost (supr. intravertne osobe) ekstravurt (lat. extra osobito, posebno, njem. Wurst kobasica) vrsta koba- sice, "posebna" kobasica ekstrem (lat. extremum) krajnost, kraj, krajnja toka; ono to je najvie, vr- hunac, najvii stupanj; pretjeranost; mn. ekstremi suprotnosti; pretjera- nosti; ad extrem.a it. ad ekstrema (lat.) do krajnosti, do krajnjih granica ekstreman (lat. extremus) krajnji, po- sljednji, najvii; prekomjeran, pretje- ran ekstremitet (lat. extremitas) krajnost, krajnja toka; posljednji trenutak; pretjeranost, nepomirljivost, nepo- pustljivost (u gleditu o nekom pita- nju), ekstremizam; krajnja zbunje- nost, krajnja nevolja; posljednje uto- ite; mn. ekstremiteti krajnji dijelo- vi tijela (osobito ruke i noge); krajnja sredstva, nasilna sredstva ekstremizam (lat. extremus krajnji) pretjeranost, nepopustljivost, nepo- mirljivost (u dranju, u nekom gle- ditu i si.) ekstremnost (lat. extremus krajnji) v. ekstremizam ekstrinsean (fr. extrinseque) vanjski ekstrofija (gr. ex iz, trofe prehrana, hrana) med. preokrenutost mokra- nog mjehura zbog ega bolesnik nije u stanju zadrati mokrau ekstruder (lat. extrudere istjerati; po- tisnuti) vrsta prune pree (za izvla- enje cijevi i profila od plastine ma- se) ekstruzija (lat. extrudere istjerati; po- tisnuti) skruivanje, zguivanje lave na povrini Zemlje nakon vulkanskih erupcija ekstuberacija (lat. extuberatio) med. oteklina, izraslina; ekstuberancija ekstuberaneija (lat. extuberantia) med. v. ekstuberacija ekstuberirati (lat. ex-tuberare) med. oticati, natei, otei ekstumescencija (lat. extumescentia) med. oteklina, nauljenost, osobito kosti ekstumescirati (lat. ex-tumescere) med. oticati, otei eksucirati (lat. exsuccare) isisati, isisa- vati, oduzimati sokove eksudacija (lat. exsudatio) med. izlije- vanje eksudata u tjelesne upljine; v. eksudat eksudat (lat. exsudatum) med. izljev, tekuina koja se skuplja u tjelesnim upljinama kad se pojavi neki upalni proces na opnama koje ih oblau (zavisi od vrste i jaine upale, a mo- e biti serozna, gnojna ili krvava) eksudat (lat. exudare iznojiti se) iscje- dina, tekuina koja se skuplja u tje- lesnim upljinama kod upale, npr. porebrice eksudativan (lat. exsudare) med. iz- ljevni, koji se tie eksudata eksudirati (lat. exsudare) iznojiti se, preznojavati se, pomou znojenja iz- baciti iz tijela eksukcija (lat. exsuctio) izvlaenje so- kova, isisavanje eksulceracija (lat. ex iz, uculus ir) med. stvaranje ireva, priteva; iro- vitost eksulceracija (lat. exulceratio) med. upala sa zagnojavanjem, dobivanje ira, ir eksulcerirati (lat. exulcerare) med. uzrokovati ireve, gnojiti se, zagno- javati; ogrepsti, ubosti eksundacija (lat. ex iz, unda val) po- plava, razlijevanje, razljev eksundacija (lat. exundatio) izlijevanje rijeke iz korita ektaza 362 ekves ektaza (gr. ektasis istezanje, prote- zanje, ek-teino isteem, proteem) protezanje, produivanje, npr. slogo- va ektetotrofeum (gr. ek-tithemi napus- tim, ostavim, trofeion hranarina, uz- dravanje) zavod za nahoad ekteza (gr. ek-tithemi) izlaganje, ob- janjavanje, tumaenje ektilotika (gr. ek-tylos ulj) mn. farm. sredstva protiv uljeva, kurjih oiju ektima (gr. ek-thyo izbijam) med. gnoj- na upala koe uzrokovana strepto- kokom (obino na bedrima i, kod dje- ce, na debelom mesu) ektimoza (gr. ek-thyo izbijam) med. navala krvi ektipi (gr. ek-, typos otisak; lik) mn. otisci bruenog kamenja; fini umjet- niki radovi od drveta, kamena, mra- mora itd. ektipografija (gr. ek-, typos, grafo) fi- no graviranje u kovini na jakoj vatri; tisak za slijepe, ita se pomou pipa- nja posebno ispupenih slova, reljefni tisak ektlipsa (gr. ek-thlibo istisnem) istis- kivanje; gram. izbacivanje jednog ili vie slova da bi se izbjegao hijat ektoblast (gr. ektos vani, izvan, blas- tos klica) fiziol. v. ektoderm ektoderm (gr. ektos, vani, izvan, er- ma koa) fiziol. vanjski od triju kli- cinih listia na ivotinjskom zamet- ku, embriju; ektoblast, epiblast ektomija (gr. ektome izrezivanje) med. uklanjane bolesnog dijela tijela izre- zivanjem, tj. operacijom ektoparazit (gr. ektos, parasitos) vanj- ski nametnik, nametnik koji uzima hranu s koe; supr. endoparazit ektopija med. v. ektopizam ektopizam (gr. ek-, topos mjesto) med. iaenje; promjena poloaja nekog organa kad taj organ lei izvan up- ljine za njega odredene, obino na povrini tijela; ektopija ektrima (gr. ek-, tribo istrljam) med. oiljak (ili: rana) na koi nastao radi trljanja ili pritiskivanja ektroma (gr. ek-, titrosko ozlijedim) med. pobaaj, raanje prije vremena, abortus ektropija (gr. ek-, trepo odvraam) med. izvrnutost, osobito onih kapa- ka ektrotici (gr. ek-, titrosko ozlijedim) mn. med. sredstva koja izazivaju i pomau pobaaj ektrotian (gr. ek-, titrosko ozlijedim) med. pobaajni, koji se tie pobaaja ektroza (gr. ek-, titrosko ozlijedim) med. raanje prije vremena, pobaaj ekumenski (gr. oikumenikos) koji se tie cijele nastanjene Zemlje, koji pri- pada cijeloj nastanjenoj Zemlji, opi, svesvjetski; npr. ekumenski sabor ili koncil opi svesvjetski crkveni sabor; ekumenski patrijarh titula carigrad- skog pravoslavnog poglavara ekut (fr. ecoute) voj. mjesto za oslu- kivanje, za promatranje ekvacija (lat. aequatio) izjednaavanje, izjednaenje; mat. jednadba ekvalan (lat. aequalis) isti, jednak, ra- van, ravnomjeran ekvalitet (lat. aequalis) jednakost; rav- nomjernost; jednaka starost ekvanimitet (lat. aequus, animus, ae- quanimitas) ravnodunost ekvator (lat. aequare izjednaiti, aequ- ator) zem. polutnik, zamiljena kru- nica jednako udaljena od obaju Zem- ljinih polova, dijeli globus na sjever- nu i junu polutku ekvatorijal (lat. aequare izjednaiti) as- tronomski dalekozor za odreivanje deklinacije i rektascenzije nebeskih tijela ekvatorski (lat. aequatorialis) koji pri- pada polutniku, koji se tie ekvatora ekves (lat. eques) mn. ekvites konjanici, jahai, vitezovi; u rimskoj dravi: rod vojske u kojem su sluili najimuniji ekvestrika 363 ekvivalencija plemii kao konjanici; kasnije se od ovih stvorio zaseban, veoma utjeca- jan i moan stale koji je stajao iz- meu senata i naroda; u doba car- stva ekvites su bili samo jo kao as- nici paradnih trupa i carski upravni inovnici ekvestrika (lat. equester konjiki) vje- tina jahanja, jahaka vjetina, oso- bito u cirkusima ekvi- (lat. aequus) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: jednak, isti ekvidi (lat. equus) mn. zool. zajedniko ime za konje, mazge, mule, zebre ekvidistancija (lat. aequus jednak, isti, distare biti udaljen) mat. linija koja u svim svojim tokama ima jednaku udaljenost od druge linije ekvidistantan (lat. aequi-distans) jed- nako udaljen, na jednakoj udaljenosti ekvilateralan (lat. aequus jednak, isti, lateralis boni) s jednakim stranama, jednakostranian ekvilibrij (lat. aequus, libra vaga) rav- notea ekvilibrirati (lat. aequus jednak, isti, libra vaga) uravnoteiti, uravnote- avati, ujednaiti ekvilibrist (lat. aequus, libra) umjetnik koji umije odravati ravnoteu u zra- ku (plesa na konopcu i drugi skakai u zraku) ekvilibristika (lat. aequus, libra) vje- tina odravanja ravnotee u zraku; prid. ekvilibristiki ekvilibrizam (lat. aequus jednak, isti, libra vaga) vjetina odravanja rav- notee; u etikom pogledu: nauava- nje po kojem ovjek u svojim postup- cima i djelima moe imati pravu slo- bodu samo onda kad postigne pot- punu ravnoteu pobuda, motiva ekvinokcij (lat. aequus, nox no) rav- nodnevnica, dva dana u godini kad su dan i no jednako dugi (po 12 sa- ti), oko 21. oujka i 23. rujna, zato to Sunce tada presijeca nebeski po- lutnik (ili: ekvator); proljetna i jesen- ska ravnodnevnica ekvinokcijalan (lat. aequus jednak, is- ti, nox no) koji pada u vrijeme kad su dan i no jednako dugi; ekvinok- cijalne bure bure koje nastaju za vri- jeme proljetne i jesenske ravnodnev- nice (21. oujka i 23. rujna); ekvinok- cijalna zona arki pojas, tropska pod- ruja ekviparirati (lat. aequiparare) uspore- diti ekvipolencija (lat. aequipollentia) jed- naka vanost; jednako znaenje; jed- naka vrijednost; log. jednako znae- nje pojmova ili sudova ekvipolentan (lat. aequipollens) jed- nake vanosti; jednakog znaenja; jednake vrijednosti; ekvipolentni. poj- movi log. jednaki pojmovi samo s raz- liitim imenima npr. "Aristotel" i "osniva znanstvene logike"; ekvipo- lentni sudovi log. sudovi koji na raz- liite naine i u razliitom obliku ka- zuju isto, npr. "Aristotel je bio odga- jatelj Aleksandra Velikog" i "Alek- sandar Veliki je bio gojenac Aristo- telov" ekvipotencijalan (lat. aequs, potenti- alis moan da izvri rad) koji ima isti potencijal; ekvipotencijalna povr- ina je geometrijsko mjesto svih to- aka koje imaju jednak potencijal, npr. elektrostatina ekvipotencijalna povrina povrina ije toke imaju isti elektrini potencijal; magnetna ekvipotencijalna povrina povrina ije toke imaju isti magnetni poten- cijal ekvitacija (lat. aquus konj, equitatio) vjetina jahanja, jahanje ekvites (lat. equites) mn. v. pod ekves ekvitet (lat. aequitas) jednakost, ravno- pravnost; pravednost ekvivalencija (lat. aequi-valere) jedna- kost vrijednosti, jednaka vrijednost ekvivalent 364 elastika ekvivalent (lat. aequi-valens istovrije- dan, jednakovrijedan) isto znaenje; jednaka vrijednost, ista vrijednost; stvar iste vrijednosti, zamjena za vri- jednost, odteta, naknada; u meha- nikom smislu: sila koja proizvodi isti rad kao i neka druga sila; elektroke- mijskt ekvivalent: koliina nekoga elementa izdvojenog iz otopine prola- zom koliine elektriciteta jednog ku- lona, npr. struja od 1 ampera, tj. ku- lona u 1 sekundi, izdvoji na katodi 0,001118 g srebra iz srebra nitrata, te je elektrokemijski ekvivalent sre- bra 1,118 mg; mehaniki ekvivalent topline: koliina rada koja je jednaka koliini topline potrebne da se 1 kg vode (kilogram-kalorija) zagrije za 1 C; kemijski ekvivalent nekog ele- menta je kolinik atomske teine i valencije tog elementa ekvivalent (lat. aequi-valens) jednako- vrijedan, jednake vrijednosti; ekviva- lentna teina nekog elementa jest ko- linik atomske teine i vrijednosti tog elementa; koji ima jednako djelova- nje; koji ima isto znaenje ekvivalirati (lat. aequi-valere) jednako vrijediti, imati jednaku vrijednost; biti istog znaaja, imati isto znae- nje sa im ekvivok (lat. aequivoca) rije koja ima vie razliitih znaenja; dvosmisle- nost, sumnja ekvivokacija (lat. aequivocatio) dvo- smislenost, dvosmislica ekvivokan (lat. aequivocus, fr. equivo- que) dvosmisleni, sa dva znaenja; koji daje poticaj nezgodnom tumae- nju i razumijevanju, sumnjiv ekvus (lat. aequus) jednak, ravan; pra- vedan; aequo animo it. ekvo animo (lat.) ravnoduno, mirno, spokojno; ex aequo it. eks ekvo (lat.) s jedna- kim pravom elaboracija (lat. elaboratio) izraiva- nje, izrada, obraivanje, obrada; ela- boracijska knjiga farm. knjiga koja sadri upute o pripremanju lijekova elaborat (lat. elaboratum) neto izra- eno, obraeno, djelo, osobito pis- meni sastav, pismena izrada elaborirati (lat. elaborare) izraditi, iz- raivati, obraditi, obraivati elacija (lat. efferre, elatio) uzdizanje, gordost, nadmenost, oholost elagalan (lat. ex iz, lex zakon) izvanza- konski elain (gr. elaion maslinovo ulje) kem. uljana tvar koju sadre vrste ivo- tinjskog ulja i loja, kao i ulja i masti biljaka u svjeem stanju; v. elein, olein elan (fr. elan) polet, zamah, ushienje, zanos, oduevljenje elapso termino (lat.) po isteku roka elarirati (fr. elargir) rairiti, proiriti, razvui, rastegnuti elasticitet (gr. elauno udaljavam, fr. elasticite) svojstvo nekih tijela da pod utjecajem vanjske sile mogu mije- njati svoj oblik, deformirati se, ali im ta sila prestane djelovati, opet se vraaju u svoj prvobitni oblik; gip- kost, rastegljivost; okretnost, spret- nost, lakoa pri radu i kretanju; koe- ficijent elasticiteta razlomak za koli- ko se rastegne ica poprenoga pre- sjeka jednog kvadratnog milimetra pri rasteznom optereenju od teine jednog kilograma; elastinost elastian (gr. elauno, lat. elasticus) pruiv, gibak, rastegljiv; okretan, spretan, lak pri radu i kretanju; elas- tina granica granica do koje tijela mogu, kad prestane djelovanje vanj- ske sile na njih, ponovno primiti svoj prvobitni oblik, a kad se ta granica prijee, onda zauvijek ostaju po obli- ku promijenjena; elastini modus re- ciprona vrijednost koeficijenta elas- tinosti elastika (gr. elauno udaljavam, lat. elasticus) rastezljivo tkivo od gume i elastin 365 eleison vune koja je prethodno pretvorena u neku vrstu vate iz koje se zatim pre- de konac za pravljenje suknenih tka- nina; supr. kamgarn koji se pravi od fine eljane vune elastin (gr. elauno udaljavam, lat. elas- ticus) glavni sastojak elastinog tki- va u ivotinjskom organizmu, tvar slina bjelanevini elastomehanika (gr. elauno pokree- m, mechanao radim) fiz. znanost koja ispituje one mehanike pojave vrstih tijela koje zavise o njihovoj elasti- nosti elateridi (gr, elater goni, koija) zool. skoibube, bube prevrtaice, klinja- ci elaterij (gr. elater goni) med. zgusnuti sok divljeg krastavca (Ecballium), li- jek za ienje, veoma jakog djelova- nja elaterin (gr. elater) kem. gorka tvar koja sadri elaterij elaterit (gr. elater goni) min. elasti- an asfalt, prirodni ugljikovodik, ljep- ljiva i poput kauuka elastina zem- ljana smola elaterometar (gr. elauno pokreem, elater onaj koji pokree, ono to po- kree, metron) ureaj za mjerenje pa- re Eldorado (p. el Dorado) ovako su u Europi nazivali, na osnovi prianja Pizarrovog suputnika Francisca Ore- llana, tobonje zlatom bogato podru- je oko nekog jezera Parime, u pa- njolskoj Gvajani (Juna Amerika), a koje su, osobito u XVI. i XVII. st., ili traiti mnogi pustolovi elei se obogatiti; pren. zemlja u kojoj tee med i mlijeko, zemlja sretnog ivlje- nja u najveem izobilju, zemaljski raj eleati mn. pristae starogrke filozof- ske kole koji su odbacivali iskustvo i sve objanjavali razumom; svijet su smatrali nepromjenjivim, a pojave u njemu samo prividnima (ime po gr- koj koloniji Eleji u junoj Italiji); elej- ci elefantijaza (gr. elefas slon) med. znatno poveanje obujma nekog uda ili jednog dijela tijela izazvano tvr- dim i kroninim edemom koe, najv- ii stupanj krastavosti, bolest kod koje se na nogama stvara korica sli- na slonovoj koi elefantofag (gr. elefas slon, fagos koji jede) onaj koji jede slonove, slonojed, slonoder elegancija (lat.) odabran i ukusan vanj- ski izgled, otmjenost, gospodstvo, do- stojanstvenost, ugladenost, finoa, profinjen ukus; con eleganza it. kon eleganca (tal.) glaz. v. elegante; ele- gantnost elegantan (lat. elegans) za ljude: ot- mjen, gospodski, lijep, fin, s puno ukusa; o stvarima: lijepa, ukusna, ot- mjena, kiena; elegantan svijet obra- zovano, fino, otmjeno drutvo elegante (tal.) glaz. kieno, otmjeno; elegantemente elegantemente (tal.) glaz. v. elegante elegian (gr. elegos) tuan, sjetan, a- lostan, bolan, aloban; sklon razmi- ljanju, osjetljiv; elegian stih onaj koji se sastoji od distiha, tj. koji je napi- san u heksametru i pentametru (ko- ji dolaze jedan za drugim); elegina pjesma svaka pjesma u distisima elegija (gr. elegeia) poet. kod starih Grka i Rimljana: svaka lirsko-epska pjesma napisana u distisima; kasni- je: umjetnika pjesma u kojoj pjesnik iznosi svoje osjeaje, osobito tihu tu- gu i bol zbog toga to je u svijetu sve nestalno i prolazno; alobna pjesma, alopojka; hrvatski pjesnici elegija: S. S. Kranjevi, V. Nazor, D. Sudeta elein (gr. elaion maslinovo ulje) kem. v. elain eleison (gr. eleeo smilujem se, saalim se) u kat. molitvama: smiluj se! budi milostiv! elekcija 366 elektrifikacija elekcija (lat. eligere izabrati, electio iz- bor) biranje, izbor elekta (lat. electa) vrsta najodabranije i najfinije vune elektivan (lat. electivus) izborni, izvr- en putem izbora elektor (lat. elector) bira; izborni knez u Poljskoj i Njemakoj, elektorat (lat. electoratus) dostojanstvo izbornog kneza; izborno kneevstvo Elektra (gr. Elektra) mit. ki Agamem- nona i Klitemestre, sestra Ifigeniji- na i Orestova, nakon oevog ubojstva spasila Oresta bijegom u Fokidu, po- mogla mu izvriti osvetu nad Egi- stom i Klitemestrom i poslije se uda- la za Orestovog prijatelja Pilada; mo- tiv obradili Sofoklo i Euripid u isto- imenim tragedijama, Eshil u drami "Hoefore" (Hoeforoi), a Richard Stra- uss u operi elektrana (gr. elektron jantar) tvor- nica koja proizvodi elektrinu ener- giju, "munjara" elektricitet (gr. elektron jantar, lat. electricitas) vrsta sile u prirodi, ona osobita sila koja se pojavljuje u raz- nim tijelima (jantaru, staklu, smoli, sumporu itd.) i na razne naine (tr- ljanjem, dodirom, zagrijavanjem itd.), njezino se djelovanje pokazuje u pri- vlaenju i odbijanju, svijetljenju, svjetlucanju i raznim oblicima; izraz elektricitet uveo je engl. lijenik Gil- bert (1600 g.) po tome to je ova ud- na sila najprije primijeena na jan- taru (gr. "elektron") elektricitet atmosferski elektricitet koji se nalazi u obinom zraku, zra- ni elektricitet elektricitet galvanski strujni elektri- citet koji se izaziva kemijskim pro- cesom u Voltinim elementima elektricitet medicinski elektricitet ko- ji se primjenjuje radi lijeenja nekih bolesti ljudskog tijela elektricitet negativni zvani "smolni elektricitet", onaj koji se izaziva na ebonitu i smolama kad ih trljamo krznom; minus elektricitet (E) elektricitet pozitivni zvani "stakleni elektricitet", onaj koji se izaziva na staklu kad se ono trlja svilom; plus elektricitet (+E) elektricitet ivotinjski elektromotor- ne sile koje se razvijaju izmeu mi- ia i ivaca, ili izmeu razliitih di- jelova pojedinih miia i pojedinih i- vaca i time proizvode galvansku stru- ju elektrian (gr. elektron jantar) koji ima svojstvo elektrinog stanja, koji ima u sebi elektriciteta elektriar radnik koji obavlja poslove u vezi s iskoritavanjem elektrine energije elektrina centrala tvornica koja pro- izvodi elektrinu struju (energiju) za javnu uporabu elektrina influencija v. influencija elektrini elementarni kvantum fiz. za jednovalentni (monovalentni) ion vezana koliina elektriciteta (zvana i elementarno optereenje ili elemen- tarni naboj) koja iznosi 3 x 10~ 10 jed- ne elektrostatine jedinice koliine elektriciteta elektrino brojilo ureaj koji biljei potronju elektrine struje, npr. u stanu, prema kojem se vri obraun radi naplate elektrino polje fiz. prostor oko nae- lektriziranog tijela u kojem se oituje privlano ili odbojno djelovanje toga tijela prema drugim naelektrizira- nim tijelima; usp. influencija elektrificirati (gr. elektron, lat. face- re) uvoditi, uvesti elektrinu energi- ju radi rasvjete i pogona; izgraditi elektrinu mreu elektrifikacija (gr. elektron, lat. face- re raditi) uvoenje elektrine ener- elektrika 367 elektrogimnastika gije za rasvjetu i pogon strojeva; iz- gradnja elektrine mree elektrika v. elektricitet elektrizirati (gr. elektron jantar) iza- zivati elektricitet; med. prodirati elektrinom strujom u ljudsko tijelo, lijeiti elektricitetom; u prometu: s parnog pogona prijei na elektrini; pren. odueviti, zanijeti, raspaliti, us- hiti ti, uiniti da netko ivne elektro- (gr. elektron jantar) predme- tak u sloenicama sa znaenjem: elektrika, putem elektriciteta elektroagrikultura (gr.-lat.) primjena elektriciteta u poljoprivredi (elektri- fikacija poljoprivrednih strojeva, elektrino zraenje sjemena ili bilja- ka u rastu) elektroakustika (gr. elektron, akuo ujem) grana primijenjene akustike koja se bavi ispitivanjem zvunih po- java i promjena izazvanih elektri- nim putem elektroanaliza (gr. elektron, analysis razgraivanje) kemijska analiza pu- tem elektrolize elektrobiologija (gr. elektron, bios i- vot, logia znanost) dio biologije koji prouava elektrine procese u ivo- tinjskom organizmu (npr. kod jegu- lja, u miinim ivcima itd.) elektrobus (gr. elektron, lat. omnis sav, omnibus svima) omnibus s elek- trinim pogonom elektroelik elik dobiven elektrinim putem (u elektrinoj pei) elektrode (gr. elektron, odos put) mn. fiz. "putem elektriciteta", polne plo- e kroz koje struja ulazi i izlazi, i to: pozitivna elektroda anoda ("put navie"), i negativna elektroda katoda ("put nanie") elektrodijagnostika (gr. elektron, diagnostikos vian razlikovanju) med. uporaba istosmjerne (galvan- ske) i izmjenine (faradejske) elek- trine struje radi raspoznavanja i utvrivanja bolesti elektrodinamian (gr. elektron, dy- namis) koji proizvodi elektrinu stru- ju elektrodinamika (gr. elektron, dyna- mis sila) fiz. dio fizike koji prouava zakone elektriciteta u stanju kreta- nja, ili djelovanje elektrinih struja jednih na druge elektrodinamometar (gr. elektron, dynamis sila, metron) vrsta galvano- metra koji mjeri jakost elektrine struje elektrodinaminih strojeva elektroencefalografija (gr. elektron, enkefalos mozak, grafo piem) med. metoda prouavanja odreenih bole- sti mozga; grafiko prouavanje osci- lacija elektrinog potencijala koje se stalno dogaaju u kori mozga (svi se psihiki podraaji i poremeaji u modanoj funkciji oituju u promje- nama tih oscilacija) elektrofiziologija (gr. elektron, fysis priroda) dio fiziologije koji prouava elektrine procese i pojave u ivom organizmu (biljaka i ivotinja) elektrofor (gr. elektron, foreo nosim) fiz. najjednostavniji stroj pomou ko- jeg se influencijom ili elektro stati- kom indukcijom moe dobiti radom neogranien broj elektrinih naboja iz jednog naboja, prethodno se ploa od smole ili tvrde gume istrlja vune- nom krpom ili krznom (radi dobiva- nja tog jednog naboja) elektrogen (gr. elektron, genos rod, gignesthai roditi se, nastati) fiz. uz- rok koji izaziva elektrine pojave i elektrina djelovanja elektrogenerator (gr. elektron, lat. generator) v. dinamo-stroj elektrogimnastika (gr. elektron, gy- mnazo vjebam) med. lijeenje valo- vima istosmjerne ili izmjenine struje na taj nain to uzeti i oslabljeni mi- i struja odrava u odreenom rit- elektrografija 368 elektromagnetni valovi mu; pronalazak fr. rengenologa Jea- na Bergoniea (18561925); otuda i: bergonizacija elektrografija (gr. elektron, grafo pi- em) med. v. elektrokardiograma elektrogravura (gr. elektron, fr. gra- vure) izrada elinih peata pomou elektriciteta elektrokardiograf (gr. elektron, kar- dia srce, grafo piem) med. vrsta gal- vanometra koji sprovodi i biljei elek- trine struje to nastaju pri radu sr- ca, prenose se kroz tijelo i izbijaju na povrinu elektrokardiografija (gr. elektron, kardia srce, grafo piem) med. me- toda ispitivanja sranog rada kojom se lijenik slui da bi dobio tonu predodbu o radu ljudskog srca (me- toda se sastoji u biljeenju sranih elektrinih struja to ih svojim skup- ljanjem proizvodi srani mii); ova se ispitivanja vre pomou elektro- kardiografa elektrokardiogram (gr. elektron, kar- dia srce, gramma linija, crta) med. krivulja koja prikazuje elektrine promjene koje se dogadaju u srcu za vrijeme njegovog rada; ova se krivu- lja dobiva pri pregledu srca elektro- kardiografom elektrokaustika (gr.) med. spaljiva- nje bolesnog tkiva elektrinom stru- jom, tj. elektriki usijanom icom elektrokemija (gr. elektron, chemeia) dio kemije koji prouava utjecaj elek- trine struje na kemijske spojeve elektrokemijski ekvivalent koliina nekog iona izdvojena djelovanjem je- dinice jaine struje (1 amper) u jedi- nici vremena (1 sekunda) elektrokemitipija (gr. elektron, che- meia, typos) nagrizanje cinka pomo- u galvanske struje i otopine sulfata bakra elektrokemizam (gr. elektron, cheme- ia) shvaanje osnivaa moderne ke- mije J. J. Berzeliusa (17791848) da kemijsko srodstvo dolazi od elek- triciteta koji se stvara dodirom tvari elektrokinetian (gr. elektron, kineo kreem) proizveden elektricitetom u kretanju elektrokucija (gr. elektron jantar, exequi voenje) smaknue na elek- trinom stolcu, tj. ubijanje elektri- citetom elektrokultura (gr. elektron, lat. cul- tura uzgoj) poveavanje etvenog pri- nosa poljoprivrednih proizvoda po- mou djelovanja elektrine struje, bilo da se puta u samo tlo ili iznad plodova; takoer: njegovanje biljaka po noi pri elektrinoj svjetlosti koja zamjenjuje dnevnu svjetlost elektrolit (gr. elektron, lyo razgra- ujem) kem. svaka tvar, supstanca, sposobna da se razgradi elektrolizom elektroliza (gr. elektron, lysis raspa- danje, razgraivanje) kem. razgrai- vanje neke tekuine na njezine sa- stojke pomou elektrine struje elektrologija (gr. elektron, logia zna- nost) znanost o elektricitetu kojoj je poglaviti cilj unapreenje i razvoj znanstvenih istraivanja u podruju elektriciteta elektroluminiscencija (gr.-lat.) emi- tiranje svjetla iz nekih tvari kad se nalaze u elektrinom polju (suvreme- na rasvjeta, "svijetlei stropovi") elektromagnetizam (gr. elektron, ma- gnetis lithos) fiz. veza izmeu elek- trinih i magnetskih pojava i znanost o uzajamnom utjecaju elektriciteta i magnetizma elektromagnetna teorija svjetlosti teorija koju je 1865. g. prvi iznio J. C. Maxwell i po kojoj se svjetlost sastoji od elektromagnetnih valova elektromagnetni valovi valovi koji se kao jedan dio energije vrlo brzih elek- trinih titraj a ire u prostoru elektromedicina 369 elektropireksij a elektromedicina (gr. elektron, lat. medicina) primjena elektriciteta u lijeenju (obuhvaa: elektroterapiju, elektrodijagnostiku, rengenoterapiju, elektrofotografiju, elektroendoskopi- ju, uporabu elektr. struje kao sile ko- ja pokree sprave za masiranje, bu- ilice zuba itd.) elektromehanika (gr. elektron, me- chanike) uporaba elektrine energije u mehanici elektrometalurgija (gr. elektron, me- tallon kovina) dobivanje kovine (me- tala) elektrolizom elektrometar (gr. elektron, metron) fiz. instrument za mjerenje razlika elektrostatikog potencijala; usp. elektroskop elektrometeori (gr. elektron, meteo- ron ono to je na visini) pojave u at- mosferi koje su elektrinog podrijet- la ili koje prati razvijanje elektrici- teta, kao: bura, elmska vatra, polar- na svjetlost i dr. elektromobil (gr. elektron, lat. mobilis pokretan) motorna kola s elektrinim pogonom elektromotor (gr. elektron, lat. move- re kretati) stroj koji pretvara elek- trinu energiju u mehaniki rad elektromotorna sila fiz. sila koja odr- ava ili tei odravanju elektrine struje kroz vodi i koja vri rad samo kad se elektricitet kree, dakle, ona tei pokretanju odreene koliine elektriciteta u krugu elektron (gr. elektron) ova rije je kod starih Grka imala vie znaenja (jan- tar, neka mjeavina zlata i srebra, ponekad sjajan dragi kamen uope); ime jedne nove sjajne kovine (meta- la), neke legure magnezija srebrno- bijele boje, lake od aluminija, koja se osobito upotrebljava za izradu dijelova strojeva; fiz. glavno znaenje u suvremenoj fizici: v. pod elektroni elektronegativan (gr. elektron, lat. ne- gativus) negativno elektrian (E) elektroni (gr. elektron) mn. fiz. atomi negativnog elektriciteta; naziv je dao 1891. J. Stone elektroniar strunjak u elektronici elektronika grana elektrotehnike koja prouava strujanje elektrona kroz prazan prostor, plinove i poluvodie; primjena rezultata tih prouavanja elektronka elektronska cijev, tj. zrako- prazna ili plinom ispunjena cijev u kojoj se gibanjem elektrona provodi elektricitet elektronske zrake fiz. zrake koji se sastoje od elektrona elektronski mikroskop opt. instru- ment u kojem se snop elektrona sje- dinjuje u arite pomou okolnog elektrinog ili magnetskog polja (elektronske lee) te se proizvede po- vean lik siunog predmeta na fluo- rescentnom zaslonu ili fotografskoj ploi slino stvaranju lika u sloenom mikroskopu elektron volt energija koju ima elektron kod razlike potencijala od jednoga volta (kao jedinica ponajvie se ko- risti u atomskoj fizici) elektrooptika (gr. elektron, optike znanost o svjetlosti) znanost o poja- vama pomou kojih se moe dokazati bliska veza izmeu elektriciteta i svjetlosti, naime da su svjetlost i elektricitet zapravo isto; znanost o djelovanju elektrinog polja na op- tika svojstva tijela elektropatologija (gr. elektron, pa- thos bol, logia znanost) med. dio me- dicine koji prouava poremeaje u zdravstvenom stanju izazvane elek- tricitetom elektropireksij a (gr. elektron, pirexis groznica) med. izazivanje umjetne groznice putem elektriciteta, pogla- vito putem ultrakratkih valova elektropozitivan 370 element elektropozitivan (gr. elektron, lat. po- sitivus) pozitivno elektrian (+E) elektroprivreda grana privrede koja se bavi elektrinom energijom, tj. njezinom proizvodnjom i iskori- tivanjem elektropunktura (gr. elektron, lat. punctura bodenje, ubod, bod) med. vrsta akupunkture koja se sastoji u tome to se u oboljelo mjesto zabo- dene igle spoje s jednim malim Vol- tinim stupom elektroskop (gr. elektron, skopeo gle- dam, promatram) fiz. osjetljiva spra- va pomou koje se moe veoma lako utvrditi ne samo je li neko tijelo na- elektrizirano, nego i kojom je vrstom elektriciteta naelektrizirano (usp. elektrometar); medicinska sprava za osvjetljavanje elektrinom aruljom kao izvorom svjetlosti elektrostatika jedinica koliine elektricteta fiz. koliina elektrici- teta koja na udaljenosti od 1 cm (u zraku) odbija istovrsnu i jednaku ko- liinu silom jednoga dina elektrostatika (gr. elektron, statikos koji uzrokuje stajanje) dio znanosti o elektricitetu koji prouava zakone elektriciteta u stanju mirovanja elektrook (gr. elektron, fr. choc) med. proimanje bolesnika udarima elek- trine struje radi lijeenja elektrotehniar (gr. elektron, tech- nike) onaj koji se bavi elektroteh- nikom, koji se posvetio elektrotehnici elektrotehnika (gr. elektron, techni- ke) znanstvena istraivanja i prak- tine primjene u podruju znanosti o elektricitetu ukoliko se oni odnose na proizvoenje i svestrano iskori- tavanje elektrine sile elektroterapija (gr. elektron, thera- peia lijeenje) med. uporaba raznih oblika elektrine struje galvanske, faradejske i visokofrekventne za lijeenje bolesti elektrotermija (gr.) podruje elektro- tehnike koje obuhvaa proizvodnju topline iz elektrine energije i nje- zinu primjenu elektrotipija (gr. elektron, typos oti- sak, trag; slovo) galvanoplastika izradba slova, stereotipskih ploa, dr- voreza itd. elektrotipirati (gr. elektron, typos oti- sak, trag; slovo) galvanoplastiki izraivati slova, stereotipske ploe, drvoreze i dr. elektrotonus (gr. elektron, tonos zate- zanje, snaga) med. mijenjanje stanja nekog ivca na taj nain to se kroz taj ivac pusti elektrina struja; v. anelektrotonus i katelektrotonus elektrotropizam (gr. elektron, trepo okreem) med. svojstvo protoplazme da je elektricitet moe odbijati ili privlaiti elektrovegetometar (gr. elektron, lat. vegetare, rasti, gr. metron) instru- ment za ispitivanje utjecaja elektri- citeta na rast biljaka elektroeljezo eljezo koje se proizvodi u elektrinim visokim peima elektrum (gr.-lat.) "bijelo zlato" (smje- sa zlata i srebra) element (lat. elementum) osnova, nae- lo, poelo, bitni dijelovi neke znanosti ili umjetnosti; fiz. v. galvanski ele- ment; kem. svako ono jednostavno tijelo koje se nikako ne moe razgra- diti na kakve sastojke, pratvar, os- novna tvar, osnovni sastojci tijela (nekada se, na osnovi neposrednog opaanja, smatralo da postoje etiri kvalitativna elementa: vatra, voda, zrak i zemlja, dok ih dananja kemi- ja poznaje preko i00); element elektri- citeta je elektrini elementarni kvan- tum; psih. sadraj svijesti; pren. ono to je glavno, uvjet ivota, npr. "on je u svome elementu", tj. on je u sre- dini koja najbolje odgovara njegovoj prirodi i sklonostima elementaran 371 eliksacija elementaran (lat. elementarius) koji spada u elemente, poetni, prapoet- ni, osnovni, bitni, glavni; elementar- na vatra pravatra, glavni izvor to- pline; elementaran dogaaj onaj koji izaziva prirodne sile, npr. prolom ob- laka; elementarna knjiga osnovna knjiga, poetnica; elementarne funk- cije psih. osnovne djelatnosti due; elementarna znanja osnovna (ili: po- etna, bitna) znanja; elementarne sile prirodne sile elementarna analiza kemijska raz- gradnja nekog tijela n njegove bitne, osnovne sastojke, osobito nekog or- ganskog tijela u kisik, vodik, duik i ugljik elementarni naboj fiz. v. elementarni elektrini kvantum elementarno optereenje fiz. v. ele- mentarni elektrini kvantum elemi (ar.) uta smola od razliitog trop- skog drvea, upotrebljava se za la- kove, firnis, meleme elemozina (gr. eleemon milostiv) mi- lostinja, milodar koji se daje u crkvi; lemozina elenhus (gr. elenchos dokaz, pobijanje, opovrgavanje) sadraj, pregled sadr- aja, registar; log. ignoratio elenchi it. ignoracio elenhi (lat.) pogreka u dokazivanju koja se sastoji u tome to se ignorira ono to treba dokazati ili opovrgnuti, a dokazuje se ili opo- vrgava neto drugo elenktika (gr. elenchos dokaz) vjetina dokazivanja, uvjeravanja ili opovrga- vanja; znanost o crkvenom polemi- ziranju eleografija (gr. elaion maslinovo ulje, grafo piem, slikam) slikanje uljenim bojama; prid. eleografski eleometar (gr. elaion maslinovo ulje, metron) sprava za mjerenje speci- fine teine ulja eleron (fr. aileron krilce) pokretna po- vrina koja slui za skretanje zra- koplova, uvrena je na arkama za stranji dio krila eleuteriomanija (gr. eleutheria slo- boda, mania pomama, ludilo) zanos za slobodom, pretjerano oduevlja- vanje slobodom Eleuzina grad u Grkoj nedaleko od Atene; eleuzinske misterije (Eleuzi- nije) sveanosti u ast boice Demetre elevacija (lat. elevatio) dizanje, uzdi- zanje; podizanje; astr. visina zvijezde nad horizontom, osobito visina pola; podizanje hostije u Kat. crkvi; voj. elevacija topa, elevacijski kut nagibni kut, nagib osovine topovske cijevi prema horizontu; arhit. nacrt, plan (graevine); kaz. polet, lakoa; pren. uzvienost veliina, plemenitost elevator (lat. elevator) anat. mii po- diza; dizalica za lake prometova- nje izmeu pojedinih katova u viso- kim graevinama, lift; dizalica za prenoenje velikih tereta elevirati (lat. elevare) dignuti, podig- nuti, uzdignuti, uzvisiti; v. levirati elf (eng., ved. elf, staronord. alfr., dan. elv, lat. Alp) mit. mn. elfi duhovi kod germanskih naroda, olienja prirod- nih sila, mali i nestani duhovi koji, kao dobra i lijepa bia, ive na nebe- sima ili, kao opaka i runa, borave pod zemljom kao noni duhovi elgersburki poluporculan (lat. Elgersburg) trg. v. emilijan elidirati (lat. elidere) izostaviti, izo- stavljati, izbaciti, izbacivati; osobito jedno slovo radi blagozvuja; usp. elizija eligibilan (lat. eligere birati, eligibilis izbirljiv) koji se moe birati, koji ima pravo na izbor eligibilitet (lat. eligibilitas) izbirljivost, pravo na biranje, pravo prema ko- jem netko moe biti biran eliksacija (lat. elixare, elixatio) isku- havanje na lakoj vatri; razmeka- vanje kuhanjem eliksir 372 Elizej eliksir (ar. el-iksir) najfiniji ekstrakt neke tvari; kamen mudrosti; prije: napitak sastavljen od veeg broja jed- nostavnih lijekova i prokuhan, lje- kovit napitak; danas: lijek u neto guem obliku koji se daje u kaplji- cama eliksivacija (lat. elixivatio) izluivanje, luenje elikvacija (lat. eliquatio) topljenje, otop- ljavanje; bistrenje, razbistravanje elikvirati (lat. eliquere) napraviti te- kuim, topiti, rastopiti; bistriti, raz- bistriti eliminacija (lat. eliminatio) izbaciva- nje, istjerivanje: izbaenost, istjera- nost; udaljivanje, odstranjivanje, uda- ljenje, odstranjenje, udaljenost, od- stranjenost; mat. izbacivanje, ukla- njanje; med. odstranjivanje izumrlih dijelova organizma; brisanje, osobito iz nekog popisa, npr. umrlih, prese- ljenih itd. eliminirati (lat. limen prag, eliminare s one strane praga staviti, istjerati iz kue) iskljuiti, iskljuivati, izba- civati, izbaciti; istjerati, udaljiti; izo- staviti, izostavljati, brisati, izbrisati elint-brodovi (skraeno od engl. elec- tronic intelligence elektronska piju- naa) tip malih nenaoruanih bro- dova koji se koriste radi uhoenja (opremljeni su elektronskim urea- jima, tj. radarima, detektorima, pri- slunim ureajima i si.) elipsa (gr. elleipsis izostavljanje, lat. ellipsis) 1. stil. izostavljanje manje vanih rijei, dijelova reenice, pa i cijelih reenica koje se iz ostalog sa- draja mogu razumjeti, da bi se to jae istaknulo ono to je glavno 2. geom. jajolika krivulja, geometrijsko mjesto svih toaka iji je zbroj uda- ljenosti od dviju danih toaka stalna veliina i jednak velikoj osi te krivu- Ije elipsograf (gr. elleipsa elipsa, grafo) instrument za crtanje, opisivanje elipse s danim osima elipsoid (gr. elleipsa elipsa, eidos ob- lik) geom. tijelo iji svi ravni presjeci kroz jednu od osi jesu elipse, a svi drugi presjeci elipse ili krugovi; ro- tacijski elipsoid tijelo koje nastaje kad se elipsa okree oko jedne od svojih osi elipticitet (gr. elleiptikos eliptian) ob- lik elipse; stupanj odstupanja (neke putanje itd.) od krunog oblika, ili sferoida od kuglastog oblika; geol. spljotenost Zemlje (1/298) eliptian (gr. elleiptikos izostavljen, skraen) jajolik, duguljasto okrugao eliptinost v. elipticitet elisa (fr. helice, gr. helix zavojnica) vijak; (brodski vijak za pokretanje brodova; zrani vijak za pokretanje zrakoplova); propeler elita (lat. eligere izabrati, fr. elite) ono to je najbolje, najodabranije, cvijet neega (osobito drutva); voj. najoda- branija vojska, jezgra vojske elitritis (gr. elytron maternica) med. upala maternice elitrocela (gr. elytron maternica, kele kila) med. kila (ili: bruh) maternice elitronkus (gr. elytron maternica, on- kos masa, veliina tekog tijela) med. oteklina na maternici, oticanje ma- ternice elitroptoza (gr. elytron maternica, ptosis pad) med. poremeaj u mater- nici elitroragija (gr. elytron maternica, re- gnymi prskam, pucam) med. krva- renje maternice elitrotomija (gr. elytron maternica, tome rezanje) med. rezanje (ili: pro- rezivanje) maternice Elizej (gr. Elysion) mit. prema najsta- rijim pjesnicima, osobito Homeru, blagoslovljeni kraj u koji odlaze ju- naci, a ne umiru; kasnije: boravite Elizej ska palaa 373 eluksacija blaenih u podzemnom svijetu, tj. u Hadu; pren. divno boravite, prekra- san kraj, bajna zemlja; ime mjesta za provod, osobito u prirodi; Elizej- ske poljane (supr. Tartar) Elizej ska palaa (fr. palais de 1' Elysee) pariki dvorac to ga je Luj XIV. ku- pio markizi Pompadour; od 1871. u njoj stanuju predsjednici Francus- ke Elizejske poljane (gr. Elysion pedion) 1. mit. po vjerovanju starih Grka i Rimljana: zemlja u donjem svijetu gdje su, nakon smrti, ivjeli u bla- enstvu ljubimci bogova, osobito he- roji: 2. E. poljane velika avenija u Parizu u kojoj stanuje predsjednik Francuske elizija (lat. elisio) izbacivanje, izostav- ljanje, radi blagozvuja, nepotrebnih samoglasnika, osobito gdje nastaje zijev (hijat), koji treba ukinuti ne sa- mo kad je u jednoj rijei nego, esto, i kad je medu dvjema, tj. kad jedna rije zavrava, a druga neposredno za njom poinje samoglasnikom elizijski (gr. Elysion) divan, bajan, aroban, rajski; usp. Elizij elizivan (lat. elisivus) izostavan, koji izostavlja, izbacivan, koji izbacuje; elizivni artikli prav. stavovi protudo- kaza u kojima se izlae ba suprot- no onome to protivnika strana ho- e dokazati Elmova vatra plamici koji se pri jakoj nepogodi u zraku i snjenim vija- vicama pokazuju na iljcima gromo- brana, tornjeva, na vrhovima drvea i uope visokih predmeta, a potjeu od elektriciteta to izlazi iz tih ilja- ka (naziv po tome to su sicilijanski mornari zvali u pomo sv. Elma) Eloah (hebr. Eloah) idovsko ime Boga; usp. Jehova elogij (gr. logos rije, lat. elogium) iz- reka, iskaz; natpis, nadgrobni nat- pis; odredba u testamentu; v. elo elokacija (lat. elocatio) iznajmljivanje, iznajmljenje, davanje pod najam, pod zakup eloksal elektrinim putem oksidirani aluminij eloksirati aluminij oksidirati elektri- nim postupkom elokucija (lat. elocutio) govorniko iz- raavanje, govorniki stil, izvoenje i razvijanje misli pri govoru elokvencija (lat. eloquentia) rjeitost, umijee govorenja elokventan (lat. eloquens) rjeit, kras- norjeiv elongacija (lat. elongatio) produava- nje, rastezanje, razvlaenje; produ- enje, produenost: udaljavanje, uda- ljenje; udaljenost: astr. kutna uda- ljenost planeta od Sunca ili satelita, tj. od svoga sredinjeg, centralnog tijela; fiz. udaljenost izmeu poloaja stabilne ravnotee i poetnog polo- aja titrajueg, oscilirajueg sustava elongirati (lat. elongere) produiti, pro- duljiti, otegnuti, protegnuti, rasteg- nuti elo (fr. eloge) hvala, pohvala, pohval- nica, pohvalni govor elron (fr. aileron) vrh krila; pero na mlinskom kotau elthe kai labe (gr.) doi i uzmi! (pre- ma legendi: odgovor Grka perzijskom caru koji im je poruio da mu bez borbe predaju sve oruje elucija (lat. eluere ispirati, oistiti, elu- tio) kem. v. elutrijacija; elucijski po- stupak nain dobivanja eera pu- tem zaluivanja upljikavim vap- nom zamijenjene melase pomou al- kohola eludirati (lat. eludere) vjeto odbiti, na fin nain izbjei; mimoii (ili: zaobii) zakon; osujetiti, ne dati da doe do ega; izigrati, podvaliti, prevariti eluksacija (lat. luxare, eluxatio) med. iaenje, uganue (kosti) elukubrirati 374 emanatorija elukubrirati (lat. elucubrare) raditi pri svjetlu, nou; marljivo, revno prou- avati (ili: obraivati) elutrijacija (lat. elutriataio) kem. ispi- ranje, ienje zemljanih dijelova is- piranjem eluvij (lat. eluere oprati) geol. proizvodi nepogoda koji su se zadrali na svom mjestu nastanka na Zemljinoj povr- ini (ilovaa, blato i dr.); supr. aluvij eluzija (lat. eludere, elusio) izbjegava- nje, zaobilaenje, osujeivanje; izi- gravanje, podvaljivanje eluzivan (lat. eludere, elsivus) koji iz- bjegava, koji zaobilazi, koji osujeu- je; koji izigrava, koji podvaljuje elver (njem. Elfer) port, kazneni uda- rac u nogometu s 11 metara elverum (tur.) prikladan, povoljan, p- ogodan, tj. koji odgovara eljama elzevir 1. primjerak cijenjenog izdanja latinskih klasika (naziv po imenu ni- zozemske obitelji Elzevir koja se ba- vila znanou i knjiarstvom); 2. u nekim zemljama naziv za kulturnu rubriku u novinama, osobito za felj- ton i esej eljen (ma. eljen) ivio, hura! emaceracija (lat. emaceratio) med. mravljenje, slabljenje, suenje, ispi- jenost emacerirati (lat. emacerare) med. mr- avjeti, suiti se, postajati ispijen emacijacija (lat. emaciatio) med. v. emaceracija emajl (fr. email, tal. smalto, njem. Schmeiz) caklina, gle; staklasta ma- sa (feldpat, kvare, boraks i dr.) ko- jom se prevlae metalni predmeti, osobito kuhinjsko posue, radi boljeg odravanja ili zbog ukraavanja; emajl-boje staklaste boje za bojenje kovina, stakla, porculana i dr.; emajl- lak mastan lak, proziran ili u boji, slui za davanje sjaja ve obojenim predmetima; emajl-staklo neprozirno staklo za ukraavanje predmeta od stakla, ilovae i kovine emajlirac (fr. emailleur) onaj koji radi caklinom, pocakljiva emajlirati (fr. emailler) pocakliti; raditi (ili: iarati, arati) caklinom emanacija (lat. emanatio) izlaenje, iz- viranje, istjecanje, isparavanje, ispa- renje, npr. veoma finih izdvojenih djelia (mirisa i dr.); fiz. plinovita tvar, supstanca koja strujanjem iz- lazi iz radioaktivnih tvari i koja je i sama radioaktivna; prav. objavlji- vanje neke naredbe i si.: fil. po nau- avanju novoplatonista i gnostiara: svijet je emanacija boanstva, tj. iz- lazak nekog manje savrenog bia iz nekog vieg i savrenijeg naela, a da se pritom ovo vie naelo nije iz- mijenilo emanacijska teorija fiz. teorija koju je 1678. iznio Newton, ali koja je u XIX. st. naputena, po njoj svjetlost, kao beskrajno fina tvar, izlazi putem strujanja iz svijetlog tijela; korpus- kularna teorija, emisijska teorija emanacijska terapija med. lijeenje bolesnika emanacijom radija u obli- ku radiogenskih preparata (vode za pie i kupanje, blata za parenje) ili udisanjem u zatvorenim prostori- jama (emanatorijima) u kojima se razvija emanacija emanacijski sustav teol. v. emana- tizam emanatizam (lat. emanare proizlaziti) teol. nauavanje o proizlaenju svega iz jednog najvieg prabia (po indij- skom, perzijskom i egipatskom reli- gijskom sustavu) emanator (lat. emanare proizlaziti) med. naprava za pravljenje i proizvo- enje radiogenskih preparata razli- ite jaine; usp. emanacijska terapi- ja emanatorija (lat. emanare proizlaziti) med. v. emanacijska terapija emancipacija 375 embroha emancipacija (lat. emancipatio) kod Rimljana: osloboenje jednog lana obitelji od vlasti starjeine obitelji; u dananjem pravu: osloboenje djece od oinske ili skrbnikove vlasti, po- staj anje punoljetnim; pren. osloboe- nje stanja zavisnosti i ogranienja slobode, npr. robova, Zidova, ena, kole od Crkve, Crkve od drave itd. emancipacionist (lat. emancipare oslo- boditi) protivnik robovanja crnaca; pristaa i pobornik svake emancipa- cije uope emancipator (lat. emancipare) oslo- boditelj, spasilac emancipirati (lat. emancipare) oslobo- diti ropstva ili zavisnosti od nekoga, osloboditi dijete oeve ili skrbnikove vlasti i nadzora oca ili skrbnika, pro- glasiti punoljetnim, proglastiti samo- stalnim; izjednaiti u pravima; oslo- boditi nekoga od graanskih ogra- nienja; emancipirati se osloboditi se od ogranienja slobode, postati jed- nak u pravima; pretjerati u slobodi emanirati (lat. emanare) proizlaziti, iz- laziti, potjecati; odavati, zraiti; izvi- rati embargo (p. embargar) zapljena bro- da ili zabrana isplovljavanja iz luke; zabrana izvoza ili uvoza; zabrana, obustava, veto embol (gr. embolos ep, klin) med. tvr- do tijelo koje se prenosi krvotokom i zatvara zijev krvne ile, odnosno sr- anu upljinu embolian (gr. embolos ep) u obliku epa, klina, epast, klinast emboliforman (gr. embolos klin, ep, lat. forma oblik) v. embolian embolija (gr. emballo ubacim) med. prodiranje stranih, tvrdih predmeta krvotokom i zatvaranje, zaepljivanje zjevova krvnih ila tim tvrdim tije- lima embolizam (gr. emballo ubacim) 1. umetanje; usp. interkalacija; 2. med. zaepljenje krvne ile embolom embolofrazija (gr. emballo ubacujem, frasis izriaj; govor) pojava da ovjek u svom govoru esto bez ikakve po- trebe ubacuje rijei poput "znate", "dakle", "je li" i si.; embololalija embololalija (gr. laleo brbljam, ble- beem) v. embolofrazija embregma (gr. embrecho) med. lagano lijevanje ljekovite tekuine na boles- ni dio tijela, lijeenje mokrim oblo- zima; trljanje tekuim lijekom; em- broha, embrokacija embrio (gr. bryo niem, embryon za- metak) biol. ivotinjsko i biljno oplo- eno jaje, zametak; fetus embriogeneza (gr. embryon, genos ro- enje) biol. nastanak zametka, fetu- sa embriografija (gr. embryon, grafo opi- sujem) biol. v. embriologija embrioktonija (gr. embryon, kteino ubijam) ubijanje, unitavanje zamet- ka, ploda (u utrobi) embriologija (gr. embryon, logia) biol. dio bilogije koji prouava razvoj za- metka (embrija) u majinoj utrobi poevi od jajane stanice do napu- tanja jajanih kanala ili do poroda; embriografija embrionalan (gr. embryon) koji se od- nosi na embrio, koji ima izgled em- brija; pren. koji se nalazi tek u za- etku embriotlast (gr. embryon, thlao zgnje- im) kir. instrument za zgnjeava- nje glave mrtvog djeteta u utrobi embriotlazija (gr. embryon, thlao zgnjeim) med. zgnjeavanje ploda u sluajevima tekog poroaja embriotomija (gr. embryon, tome re- zanje) rezanje djeteta u maternici, u sluajevima veoma tekih poroaja, kako bi se lake izvuklo iz majine utrobe embroha (gr. embroche) med. v. em- bregma embrokacija 376 emfatian embrokacija (gr. embroche) v. em- bregma emelija (gr. emmeleia sklad) u staro- grkoj tragediji: ples zbora (uz pjes- mu) emenagogi (gr. em-menos mjeseni, ta emmenia mjesenica, agogos odvo- dan, koji odvodi) mn. med. sredstva koja izazivaju menstruaciju; v. eme- niagogi emenda (lat. emenda) naknada tete, novana kazna zbog protupravnog djela ili protupravnog postupka, pla- a se da bi se izbjegla vea teta emendacija (lat. emendatio) poprav- ljanje, ispravljanje; popravak, ispra- vak emendanda (lat.) mn. ono to u jednom spisu treba popraviti (ili: ispraviti), popravci, ispravci emendator (lat. emendator) onaj koji popravlja pogreke, ispravlja, po- pravlja emendirati (lat. emendare) popraviti, popravljati, ispraviti, ispravljati emeniagogi (gr. ta emmenia mjese- no pranje ena, agogos odvodan, koji odvodi) mn. med. sredstva koja po- mau mjeseno ienje ena, koja izazivaju menstruaciju; emenagogi ementaler (njem. Emmental) trg. po- znati vicarski sir u velikim koluto- vima emergencija (lat. emergere izroniti, pojaviti se) neoekivan dogadaj; te- ak poloaj, izvanredno stanje, nu- da, velika nevolja, opasnost; fil. spon- tano pojavljivanje novog stupnja na niem prethodnom; bot. izraslina na biljinim organima (npr. trnje) emergirati (lat. emergere) izbiti na po- vrinu, izii u javnost, prouti se, is- taknuti se emerit (lat. emeritus) onaj koji je od- sluio, koji je napunio godine slu- be, koji je u mirovini emeritirati (lat. emeritare) ili nekoga proglasiti pro emerito (lat.) umiroviti, staviti u mirovinu; prid. emeritiran emerzija (lat. emersio) izbijanje na po- vrinu; astr. izronjenje, izlazak ne- kog nebeskog tijela iz sjene drugog nebeskog tijela zbog ega postaje vid- ljivim emetatrofija (gr. emeo povraam, trofe prehrana) med. slabljenje (ili: sla- bost) zbog estog povraanja emetian (gr. emetikos) med. sklon povraanju; koji izaziva povraanje emetik (gr. emeo povraam, povratim) med. sredstvo koje tjera na povraa- nje; mn. emetici emetin (gr. emeo) farm. tvar u biljci ipekakuanha, izaziva povraanje emetofobija (gr. emeo povraam, fobos strah) pretjerano zaziranje i strah od lijekova za povraanje emetokatartian (gr. emetos povra- en, kathairo istim) med. svojstvo lijeka koji istodobno tjera na povra- anje i na pranjenje crijeva prirod- nim putem emetokatarza (gr. emetos povraen, kathairo istim) med. istodobno i- enje povraanjem i stolicom emetologija (grd. epieo povraam, lo- gia) med. disciplina koja se bavi sred- stvima za povraanje emetomanija (gr. emeo povraam, ma- nia) bolesna elja za stalnim povra- anjem (kod nekih sluajeva duev- ne neuravnoteenosti) emezija (gr. emesia) med. sklonost po- vraanju (ili: bljuvanju) emezis (gr. emesis povraanje, emeo povraam) med. povraanje, bljuva- nje emezma (gr. emeo povraam, emesma) med. ono to se povraa, izbljuvak emfatian (gr. emfasis) jak u tonu i izrazima, koji jako naglaava izraze elei im time poveati vanost, iz- vjetaen; usp. emfaza emfaza 377 emisijski emfaza (gr. emfasis prikazivanje, po- kazivanje: snaga izraza, naglaava- nje) zorno izlaganje i prikazivanje; ret. pretjerivanje u tonu ili u izrazi- ma, izvjetaena sveanost u govo- ru, izvjetaenost emfiteut (gr. emfyteuo usaujem, uvo- dim) nasljedni zakupnik emfiteuza (gr. emfyteo usaujem, uvo- dim) u rimskom pravu: vrsta nasljed- nog zakupa po kojem netko ima pra- vo potpunog uivanja zakupljenog zemljita, ak i pravo da ga otui i ostavi drugom u nasljee, s tim da se vlasniku plaa godinja zakupni- na po emfiteutskom ugovoru emfizem (gr. emfysema, emfysao na- puem) med. nagomilavanje zraka u tkivima, osobito ispod koe (kao po- sljedica povrede plua i dunika); em- fizem plua pretjerano proirenje plunih mjehuria praeno gubitkom njihove elastinosti, ometa izmjenu zraka u pluima zbog ega dolazi do kratkog i oteanog disanja, do sipnje emfizematezan (gr. emfysema) v. em- fizematian emfizematian (gr. emfysema upu- ti avanje; prozrana oteklina izmeu koe i mesa) napuhan, ponosan, gord; med. sipljiv, s tekim disanjem emfraksis (gr. emfrasso zaepim) za- tvorenost (ili: zaepljenost) krvnih ila i crijeva emfraktik (gr. emfrasso) med. sred- stvo za zatvaranje; prid. emfrakti- an emigracija (lat. emigratio) iseljavanje (ili: iseljenje) iz zemlje; sve izbeglice iz neke drave emigrant (lat. emigrans) onaj koji se iseljava, iseljenik; onaj koji pobjegne iz domovine, osobito iz politikih ili vjerskih razloga, izbjeglica emigrirati (lat. emigrare) iseliti se, ise- ljavati se; izbjei, pobjei iz drave (iz politikih ili dr. razloga) emilijan trg. bijelo, ukasto ili plav- kasto zemljano posude, slino polu- porculanu, potjee iz sela Elgersburg u Njemakoj, zbog ega se zove i el- gersburki poluporculan (slui za ke- mijske posude) eminencija (lat. eminentia) istaknu- tost, odlunost, uzvienost; kao titu- la: preuzvienost; med. stranje, is- pupenje, ispupenost, npr. neke ko- sti eminentan (lat. eminens) istaknut, od- lian, izvanredan, osobit, veoma ve- lik eminirati (lat. eminere) isticati se, od- likovati se, biti primjetan emir (ar. emir, amir) islamski vladar, knez; zapovjednik i guverner osvo- jene pokrajine emir-al-mumenin (ar.) vladar vjernika, titula kalifa koju je prvi imao kalif Omar emir-al-omara (ar.) zapovjednik, titula prvog ministra kod kalifa i indijskih mogula; titula pojedinih upravitelja pokrajina u Turskoj emir-al-umara (ar.) v. emir-al-omara emisar (lat. emssarius) 1. izaslanik, po- vjerljiva osoba koju neki ovjek, sku- pina ljudi ili politika stranka alje u nekoj tajnoj misiji; 2. (lat. emissa- rium) u hidrotehnici: odvodni, ma- hom podzemni kanal za odvoenje vode ili za isuenje nekog jezera emisija (lat. emissio) slanje, odailjanje, odavanje, izbacivanje, isputanje; is- tjecanje, putanje tekuine; izdava- nje novih vrijednosnica; novanica (banknota), dionica (akcija) itd.; fiz. odailjanje, isputanje u okolni pro- stor (topline); zraenje, putanje ra- dio-valova, odailjanje preko radija govora, glazbe i dr. emisijski (lat. emissio) koji se tie emi- sije ili je u vezi s emisijom; emisijska banka fin. banka koja izdaje vrijed- nosnice, osobito koja ima povlasticu emisijski sustav 378 empiriki i pravo izdavati papirni novac; emi- sijski teaj vrijednost koju su vrijed- nosnice imale kad su se pojavile u optjecaju, tj. nominalna vrijednost; emisijska sposobnost fiz. sposobnost nekog tijela da zraenjem pusti iz sebe odreenu koliinu topline; emi- sijska postaja predaj na radio-postaja; emisijski spektar spektar usijanih tijela emisijski sustav teol. v. emanatizam emitent (lat. emittens) onaj koji alje poslanika; onaj koji izdaje ili puta u optjecaj vrijednosnice, osobito pa- pirni novac emitirati (lat. emittere) poslati, odasla- ti, odailjati; izdati (ili: izdavati) vri- jednosnice, pustiti (ili: putati) u op- tjecaj vrijednosnice, osobito papirni novac (banknote) Emmy prestina televizijska nagrada, ima slino znaenje kao "Oscar" u filmskom svijetu emocija (lat. emotio) uzbuenje, uzbu- denost, uzrujanost; psih. uvstvo, osjeaj, afekt; buna, pobuna emocionalan (lat. emotio) uvstven, osjeajan; uzbudljiv, koji lako uzbu- uje; dirljiv, potresan, ganutljiv; emo- cionalna etika fil. etiki pravac koji pobude (motive) etikog htijenja i djelovanja promatra i trai u osjea- jima, sklonostima i afektima emocionalizam (lat. emotio) fil. smjer koji smatra da cjelokupan duevni ivot ovjeka poiva na emocional- nim osnovama emoliens (lat. emolliens) med. sredstvo za umekavanje emolirati (lat. emollire) omekati, u- mekati, ublaiti emotivitet (lat. emovere izbuditi, erao- tivitas) psih. bolesna promjena ras- poloenja, sklonost uzbuivanju i uz- rujavanju bez uzroka empaistika (gr. empaio utisnem, utis- kujem) umijee izradbe metalnih predmeta s ispupenim figurama i ukrasima (tj. reljefa) empatija (gr. empathes veoma uzbu- en, strastven) nestrpljivost, elja, udnja; netrpeljivost, nepodnoljivost empazma (gr. empasso posipam) med. prah (ili: puder) za posipanje Empedoklo starogrki filozof (483 423. pr. n. e.) koji je smatrao da sve nastaje spajanjem i rastavljanjem e- tiriju osnovnih elemenata: vatre, zra- ka, vode i zemlje empijema (gr. empyema) med. unu- tarnje zagnojavanje, osobito: ir u pr- sima, zagnojavanje plua empijetian (gr. empyetikos) med. koji pati od unutarnjeg zagnojavanja, oso- bito od ireva na pluima; empijian empijezis (gr. empyesis ir, pluni ir) med. stvaranje gnojnog ira empijian med. v. empijetian empirej (gr. empyros ognjen) kod sta- rih Grka: najvii dio neba, ispunjen istom vatrom i svjetlou, prebiva- lite bogova; pren. vrhunac, kulmi- nacija empirema (gr. empeiria iskustvo; zna- nje) zakljuak do kojega se dolazi pu- tem iskustva empirian (gr. empeirikos) fil. isku- stven, na osnovi iskustva, dan isku- stvom, koji se odnosi na iskustvo (supr. racionalan, aprioran, transcen- dentalan); usp. empiriki empiriar (gr. empeiria) onaj koji se u radu i miljenju oslanja na isku- stvo, koji dolazi do znanja putem is- kustva i pokusa ne koristei se spe- kulativnim miljenjem; pren. stru- njak u koritenju iskustvom, npr. li- jenik; supr. teoretiar empiriki (gr. empeirikos iskustven) fil. v. empirian; empiriki pojmovi log. iskustveni pojmovi, oni pojmovi koji proizlaze iz iskustva (supr. apri- orni); empirika. psihologija ona koja polazi od injenica duevnog ivota empirija 379 emulacija empirija (gr. empeiria) iskustvo, pou- avanje putem promatranja inje- nica, znanost o iskustvu empiriokriticizam (gr. empeiria isku- stvo, krino sudim, presuujem, odlu- ujem) "filozofija kritikog (ili: istog) iskustva", subjektivno-idealistiki smjer koji se pojavio u drugoj polovici XIX. st. u Njemakoj i Austriji, a osnivai su mu Richard Avenarius (18431896) i Ernst Mach (1838 1916), po kome se zove i mahizam; ovo nauavanje negira realnost svega to nije neposredno dano u iskustvu, za jedinu realnost smatra subjek- tivne osjeaje, a za pravu stvarnost samo ono to je neposredno dano u zamjeivanju; elementi stvarnosti su, npr., osjeaji crvenog, gorkog i dr.; tvari, tijela, stvari samo su "kom- pleksi" osjeaja i ne postoje izvan osjeaja, izvan nae svijesti; na taj nain sve fiziko svodi se na psihi- ke elemente, na osjeaje; prema Avenariusu, miljenje i bie u stalnoj su vezi, u tom smislu to nema mi- ljenja bez bia i obratno; osnova te veze je svijest, a svijest ne moe po- stojati bez subjekta koji misli empiriomonizam fil. subjektivnoide- alistika filozofska teorija A. Bogda- nova ija je osnovna karakteristika svoenje fizikog na psihiko, suvr- sta empiriokriticizma empiriosimbolizam fil. subjektivnoide- alistika filozofija koja nauava da predodbe i pojmovi nisu odrazi re- alnih stvari u svijesti, nego samo simboli naih osjeta; suvrsta empi- riokriticizma empirist (gr. empeiria) fil. pristaa empirizma, tj. onaj koji dolazi do spo- znaje na osnovi osjetilnog zamje- ivanja i iskustva, dakle aposteri- orno; usp. empiriar empirizam (gr. empeiria iskustvo) fi- lozofija iskustva, gnoseoloki pravac koji cjelokupnu spoznaju izvodi iz iskustva; u metodolokom pogledu: naelo da sve znanosti treba zasni- vati na iskustvu (osniva gnoseolo- kog empirizma je John Locke, a me- todolokog Francis Bacon): supr. ra- cionalizam empirozis (gr. empyros u vatri) med. upala, opeklina emplastian (gr. emplasso) med. koji zatvara, stee, skuplja emplastik (gr. emplasso zaepim, za- tvorim) med. sredstvo za zatvaranje; mn. emplastici emplastracija (lat. emplastratio) cijep- ljenje biljke emplastrirati (lat. emplastrare) cijepiti biljku, okulirati empneumatoza (gr. empneumatosis nadimanje) med. v. emfizem emporij (lat. emporium, gr. emporion) trite, trgovako sredite empresmomanija (gr. empresmos paljevina, mania pomama, ludilo) zloinaka sklonost paleu (kao pato- loki nagon) emprostotonija (gr. emprosthen is- pred, teino izduim, prostrem) med. povijenost tijela naprijed pri obo- ljelosti od tetanusa empsihoza (gr. empsychos obdaren duom, iv) oduhovljavanje, tobonje putovanje dua, ulaenje dua u tijelo embrija emptio it. empcio (lat.) prav. kupova- nje, kupnja; kupljena stvar emptor (lat.) prav. kupac Empuza (gr. empazo hvatam) mit. no- na sablast (alje je starogrka bo- ica Hekata) emu (port.) vrsta australskog noja (mo- e narasti do dva metra, poslije noja najvea ptica na svijetu); ptica trka- ica emulacija (fr. emulation) natjecanje; ljubomora emulgator 380 enartroza emulgator (lat. emulgere izmusti) sred- stvo koje omoguuje emulgiranje, tj. rasprivanje dviju nespojivih tekui- na (npr. vode i ulja) u stabilnu smje- su emulziju (najpoznatiji emulga- tori su: arapska guma, kazein, uma- njak, animalno ljepilo itd.) emulgirati vriti emulziju, tj. razbijati neto utrcavanjem tekuine; pretvo- riti se u emulziju emulzija (lat. emulgere izmusti, emul- sio) uljasta tekuina koja ima boju i gustou mlijeka; farm. lijek priprav- ljen da nalikuje na takvu tekuinu emulzin (lat. emulsio) kem. bjelane- vinasta supstanca koju sadre slatki i gorki bademi i koja izaziva vrenje; v. amigdalin emulzivan (lat. emulsio) koji je poput emulzije, mljeast, koji je kao mlije- ko, slian mlijeku po boji i gustoi emundacija (lat. emundatio) med. i- enje izvana (rana i ireva) emundancije (lat. emundantia) mn. med. sredstva za ienje izvana, npr. rana i ireva emundirati (lat. emundare) med. iis- titi, istiti, npr. rane, ireve emunktorije (lat. emunctorium) mn. med. organi za odvajanje ili odvoe- nje, organi za ienje, npr. nosnice en arriere it. an arijer (fr.) nazad, una- zad, natrag; u odsutnosti, iza lea en blanc it. an blan (fr.) trg. neispu- njeno, neispisano mjesto za brojke na novanim uputnicama en bloc it. an blok (fr.) sve skupa, u cijelosti en espece it. an espes (fr.) trg. u zve- eem novcu, u gotovu en general it. an eneral (fr.) uope, openito; obino, najee en masse it. an mas (fr.) u masi, u gomili, skupa, svi zajedno en miniature it. an minijatir (fr.) u malom, u malom omjeru, smanjen en passant it. an pasan (fr.) u prolazu, uzgred, uzgredno en pate it. an pat (fr.) u obliku tijesta ili kae, npr. obojene tvari en profil it. an profil (fr.) sa strane, gledan sa strane, u profilu Enakov sin div, gorostas (po imenu bib- lijskog divovskog naroda Enaka u Kanaanu) enalaga (gr. en-allasso zamijenim, enallage) ret. zamjena, zamjenjivanje jedne rijei drugom, osobito: zamje- njivanje govornih dijelova jedne vrste s obzirom na njihovo podrijetlo ili nji- hov oblik, npr. zamjenjivanje ap- straktne imenice konkretnom, jed- nine mnoinom, sadanjeg vremena prolim vremenom enam (tur. Enam naziv este sure iz Kur'ana) knjiica koja sadri citate iz Kurana i nosi se kao hamajlija enantem (gr. en- u, antheo niem, iz- bijam) med. osip na sluznici, naje- e kod konih zaraznih bolesti, obi- no prije nego to osip izbije na koi, unutarnji osip enantiofanija (gr. enantios suprotan, faino pokazujem, objavim) prividno neslaganje, tobonja proturjenost enantiologija (gr. enantiologia) su- protstavljanje, proturjenost enantiomorfan (gr. enantios supro- tan, morfe oblik) suprotna oblika, sa suprotnim oblikom; supr. ortomorfan enantiopatija (gr. enantios suprotan, pathos bol) med. prenoenje bolesti s jednog dijela tijela na drugi; alopa- tija, aleopatija enantiozis (gr. enantiosis) fil. suprot- nost, proturjenost (u kojoj je, prema Pitagori, osnovni zakon ivota) enartron (gr. en- u, arthron zglob) med. neko strano tijelo u zglobu enartroza (gr. en- u, arthron zglob) med. namjetanje (ili: umetanje) zgloba u njegovu upljinu I encefal 381 endemija encefal- (gr. enkefalos) predmetak u sloenicama sa znaenjem; mozak, koji se tie mozga encefalalgija (gr. enkefalos mozak, algos bol) med. bolest mozga, bol u mozgu encefalitis (gr. enkefalos mozak) med. upala mozga encefalograf (gr. enkefalos, grafo pi- em) med. ureaj koji automatski biljei (registrira) rad mozga encefalologija (gr. enkefalos mozak, logia) znanost koja se bavi proua- vanjem mozga, znanost o mozgu encefalomalacija (gr.) med. omeka- nje modanog tkiva iji je uzrok za- epljenje arterija encefalopatija (gr.) organske promje- ne u mozgu nakon ozljeda ili bolesti (npr. glavobolje, smetnje u hodanju, psihiki poremeaji itd.) encefaloskopija (gr. enkefalos mozak, skopeo gledam, promatram) ispiti- vanje (ili: pregledavanje, prouava- nje) mozga; kranioskopija encefalotomija (gr. enkefalos mozak, temno reem) med. rezanje mozga encelialgija (gr. enkoilia utroba, crije- va, algos bol) med. bolest eluca ili utrobe enceliitis (gr. enkoilia utroba, crijeva) med. upala crijeva enciklian (gr. en-kyklios) kruni, okrugao, koji obilazi u krugu, koji ide redom, opi enciklika (gr. en-kyklo u krugu okre- em) enciklino pismo, poslanica; pa- pina poslanica svim nadbiskupima i biskupima enciklopedija (gr. enkyklios paideia opa naobrazba) prvobitno: krug pri- premnih i opih znanstvenih pred- meta s kojima se treba upoznati prije poetka strunog kolovanja za i- votno zvanje; krug znanstvenog ko- lovanja uope; pregledno izlaganje znanosti i umjetnosti u cijelosti ili djelomino, obraeno u organskoj ve- zi (sistematska enciklopedija) ili po abecednom redu (abecedna-, alfabet- ska-, realna enciklopedija, stvarni ili realni rjenik) enciklopedijski (gr. enkyklios kruni, paideia naobrazba) pregledan (ili: obavjetajan) u znanstvenom smislu; nainjen u obliku enciklopedije, tj. sa svim opepotrebnim i korisnim znanjima i uputama enciklopedisti (gr. enkyklios kruni, paideia naobrazba) fil. izdavai i su- radnici velike francuske enciklope- dije (Enzyclopedie ou dictionnaire raisonne des sciences, des arts et des metiers) koji su od 1751. do 1777. izdavali fr. prosvjetiteljski filozofi D'Alembert i Diderot, uz suradnju Montesquieua, Voltairea, Rousseaua, Holbacha, Marmontela i dr. (sadri cjelokupno stvarno znanje toga do- ba); pristae filozofskih, religioznih i dravnih shvaanja koja su nala iz- raz u toj Enciklopediji enciklopedizam (gr. en-kyklios kru- ni; opi, obian, paideia naobrazba) filozofska shvaanja, osobito slobod- njaka i donekle ireligiozna milje- nja francuskih enciklopedista; enci- klopedijski nain izlaganja znanosti endem (gr. en- u, unutra, demos na- rod) biljka ili ivotinja koja ivi samo na jednom mjestu i nema je nigdje (kod nas, npr. biljka Degenia velebi- tica i ivotinja ovjeja ribica) endemian (gr. en- u, demos narod) mjesni, domai, zaviajni; med. koji snalazi jedan narod ili jedno podru- je (za bolesti) endemija (gr. en- u, demos narod) med. domaa, lokalna (ili: mjesna) bolest, tj. ona koja osobito vlada u nekom mjestu ili podruju i koja obi- no nastaje zbog naina prehrane i ivotnih prilika uope (npr. guavost endemija 382 endometritis
u brdskim predjelima, azijska kole- ra u Indiji itd.); supr. epidemija endemija (gr. en- u, unutra, demos narod) stalna pojava neke zarazne bolesti (kolera, sifilis itd.) u nekom kraju ili zemlji endemizam (gr. en- u, unutra, demos narod) pojavljivanje neke prirodne karakteristike samo u jednom odre- enom podruju endermatici mn. med. v. pod ender- matian endermatian (gr. en- u, erma koa) med. koji se nalazi u koi; koji se upotrebljava za kou, osobito za pot- koicu, npr. endermatina sredstva = endermatici endermatizam (gr. en- u, erma koa) med. lijeenje potkonog tkiva, tj. tkiva s kojeg je skinuta pokoica endermian med. v. endermatian endijada (gr. en dia dyoin jedno pomo- u dvojega) poet. govorna figura u kojoj se jedan pojam iskazuje dvjema rijeima povezanim jednom svezom, npr. dvjema imenicama sa svezom (umjesto jednog pridjeva ijedne ime- nice): sila i vojska umjesto silna voj- ska Endimion (gr. Endymion) mit. lijep mladi koji je bio ljubimac boice Se- lene, koja je za nj od Zeusa ishodila trajnu mladost u vjenom snu endivija (fr. endive) salata kovrasta lia s tvrdom debelom stapkom, srodna cikoriji; andivija, trpka, vo- dopija, uanica, utenica, rudica endlati (njem. enden) opivati, praviti rubove na odjei i runim radovima endo- (gr. endon) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: unutra, kod kue endoblast (gr. endon, blastos klica) fiziol. v. endoderm endoderm (gr. endon, erma koa) biol. vanjski list gastrule, tj. jednog stadija u embrionskom razvoju endodinamika (gr. endon, dynamis sila) dio geologije koji obuhvaa sve pojave u kojima se pojavljuje i troi Zemljina unutarnja toplina endogamija (gr. endon, gameo enim se, udajem se) brak izmeu pripad- nika istog plemena ili istih plemen- skih skupina; supr. egzogamija endogen (gr. endon, genos, gignesthai roditi se, nastati) fiziol. unutarnji, koji raste iznutra, koji je postao iz unutarnjih uvjeta ili uzroka; supr. egzogen endogene pojave geol. pojave kojima je sredite u glavnoj masi Zemlje, u njezinoj unutranjosti i koje potjeu, posredno ili neposredno, od topline te mase i od njezinog hlaenja endogenian (gr. endon, genos) v. en- dogen endokanibalizam (gr. endon, p. cani- bal ljudoder) etn. obiaj nekih lju- doderskih plemena da jedu meso svojih suplemenika; supr. egzokani- balizam endokardij (gr. endon, kardia srce) med. unutarnja povrina srca endokarditis (gr. endon, kardia srce) med. upala unutarnje povrine srca endokarpij (gr. endon, karpos plod) bot. unutarnja koica ploda endokrin (gr. endon, krino izluujem, izdvajam) koji izluuje unutra; endo- krine lijezde fiziol. lijezde s unutar- njim izluivanjem endokrinologija (gr. endon, krino iz- luujem, logia znanost) dio medicine koji prouava osobine i rad lijezda s unutarnjim izluivanjem (endokri- nih lijezda) endolimfa (gr. endon, lat. lympha, gr. lymphe) anat. tekuina u labirintu unutarnjeg uha, unutarnja sluna vodica endometritis (gr. endon, metra mater- nica) med. unutarnja upala mater- nice endomitoza 383 eneja endomitoza (gr.) takva dioba stanice pri kojoj se podijele samo kromoso- mi, ali ne i jezgra endomorfoze (gr. endon, morfosis uob- lienje, oblik) geol. promjene (u strukturi i u mineralnim sastojcima) koje se zbivaju u jo neuvrenoj eruptivnoj masi pri dodiru s drugim stijenama endoparazit zool. ivotinja koja ivi i nalazi hranu u unutarnjim organi- ma druge ivotinje; usp. parazit endoperikarditis (gr. endon, peri oko, okolo, kardia srce) med. upala unu- tarnje i vanjske povrine srca endoplazma (gr.) biol. unutarnji dio stanice; entoplazma endopleura (gr. endon, pleura bok, rebro) bot. unutarnja sjemenina ko- ica kod biljaka endorizon (gr. endon, rhiza korijen) bot. biljka ili sjeme koje nie iz klice korijena endoskopija (gr. endon, skopeo gle- dam, promatram) med. pregled po- mou endoskopa endosmometar (gr. endon, osmos gu- ranje, metron) fiz. naprava za mjere- nje i ispitivanje endosmoze endosmoza (gr. endon, osmos guranje) fiz. dvije razliite tekuine meu- sobno odvojene upljikavom opnom (membranom) mijeaju se (difundi- raju) kroz nju, ali jedna tekuina prolazi vie nego druga tako da na- staje poveanje sastava (supstance) na jednoj, a smanjenje na drugoj strani struja koja je tako usmje- rena da poveava obujam zove se endosmoza; supr. egzosmoza endosperm (gr. endon, sperma sjeme) bot. priuvna hrana u sjemenu bilj- ke endotel (gr. endon, thele bradavica na dojci) zool. njena koa na unutarnjoj povrini krvnih ila i upljina na ti- jelu, epitel sastavljen od jednog reda ljuskavih stanica endoterman (gr. endon, therme to- plina) fiz. kem. endotermna reakcija kad se pri nastajanju spojeva prima toplina od okoline, tj. izvana, npr. pri nastajanju jodovodika; supr. egzo- terman endotermiki (gr. endon, thermos to- pao) koji zavisi od topline, koji djeluje toplinom, koji se lijei toplinom endotermija (gr. endon, thermos to- pao) med. metoda lijeenja pri kojoj se bolesni dijelovi tijela zagrijavaju pomou elektrine struje pri emu se mijenja krvni tlak, lijei reumatizam, ishialgija i dr. endozis (gr. endosis poputanje, en- didomi poputam) med. poputanje, slabljenje neke bolesti endspert (njem. Ende, kraj, engl. spurt) port, kod konjskih utrka: neoeki- van i iznenadan jak napor konja i jahaa pri kraju utrke eneagon (gr. ennea devet, gonia kut) mn. devetokut, devetokutnik eneandria (gr. ennea devet, aner, an- dros ovjek, mu) mn. bot. deveta klasa u Linneovom biljnom sustavu: biljke iji hermafroditni cvjetovi ima- ju devet slobodnih pranika eneapetalan (gr. ennea devet, petalon list) bot. s devet cvjetnih listova enehem (gr. en- u, echo zvuk, jeka, enechema) med. zujanje u uima Eneida (lat. Aeneis) lit. spjev rimskog pjesnika Publija Vergilija Marona u 12 knjiga u kojem su opjevani Ene- jini doivljaji (od propasti Troje do dolaska u Italiju); v. Eneja Eneja (lat. Aeneas, gr. Aineias) mit. poznati trojanski junak, sin Anhiza i Afrodite; s malim brojem Trojanaca spasio se nakon propasti Troje i na- kon mnogih pustolovnih doivljaja doao u Italiju i osnovao dravu; pra- otac rimskog naroda enemon 384 enharmonian enemon (gr. enhaimon tj. farmakon koji zaustavlja krv, tj. lijek) med. li- jek protiv krvarenja energetika (gr. energeia) fiz. znanost 0 energiji, dio mehanike koji prou- ava prenoenje i pretvaranje ener- gije, tj. ekonomsko iskoritavanje si- la koje nam stoje na raspolaganju; fil. pogled na svijet koji sve to postoji 1 sve to se zbiva svodi na energiju, ak i tvar i duh, koji zapravo nisu nita drugo nego oblici u kojima se energija pojavljuje energian (gr. ergon djelo, rad, ener- gos djelatan, djelotvoran) koji poka- zuje ili ima energiju; radan, djelatan, djelotvoran, krepak, odluan, jak, si- lan energida (gr. en-ergeia) fiziol. jezgra i tijelo stanice ili pojedina jezgra u sin- citiju zajedno s protoplazmom, sta- nica kao fizioloka jedinica energija (gr. en u, ergon djelo, rad, energeia) 1. djelatnost, radinost; 2. fiz. sposobnost za vrenje rada; kine- tika energija energija kretanja, tj. sposobnost mase da izvri rad zbog svoje pokrenutosti; potencijalna ener- gija sposobnost za vrenje rada koju ima masa na osnovi svoga poloaja kad je dignuta iznad tla i sposobna padati; oblici energije su: toplina, magnetna, elektrina energija; naelo (ili zakon) odranja energije: "...Pri- roda kao cjelina ima zalihu energije koja se nikako ne moe ni poveati ni smanjiti, dakle, koliina energije u neorganskoj prirodi je stalna i ne- promjenjiva" (Helmholtz); 3. fil. Ari- stotel razlikuje energeia (lat. actus), to znai: stvarnost, oblik, bit, i dyna- mis (lat. potentia) to znai: mogu- nost, tvar energizam (gr. energeia) fil. etiko shvaanje koje najvie dobro ne gle- da u subjektivnosti, nego u objektiv- nom sadraju ivota, u odreenoj afirmaciji ivota, u punom razvoju i potpunom djelovanju svih vrlina i svih stvarnih vrijednosti enervacija (lat. enervatio) rastrojava- nje; rastrojenost; izmodavanje, slab- ljenje; izmodenost enervirati (lat. enervare) uiniti ner- voznim, istroiti; rastrojiti; izmodi- ti, oslabiti enfant it. anfan (fr.) dijete; enfants per- dus it. anfan perdi (fr.) mn. vojnici koji se sami jave za izvrenje nekog opasnog djela, mrtva straa; enfant terrible it. anfan teribl (fr.) brbljavo dijete pred kojim se ne smije svata govoriti zbog toga to hoe odati; zlo- esto dijete; nestako, vragolan engastrilog (gr. en- u, gaster trbuh, eludac, logos govor) onaj koji govori iz eluca; engastrimit, ventrilokvist engastrimant (gr. en- u, gaster trbuh, eludac, manteyo proriem) onaj koji prorie iz eluca, tj. pomou umijea govorenja iz eluca engastrimantija (gr. en- u, gaster tr- buh, eludac, manteia proricanje) proricanje iz eluca (pomou govore- nja iz eluca) engastrimit (gr. en u, gaster trbuh, eludac, mytheyo kazujem, priam) v. engastrilog engimetar (gr. eggis blizak, skopeo gledam, promatram) poveavaj ue staklo Englishman it. Inglimen (engl.) En- glez englizirati (engl. english) v. anglizirati engonade (gr. en- u, gone koljeno) mn. egipatski likovi prikazani u kleeem stavu engram (gr. en- u, gramma urezak) psih. trajna promjena organske sup- stance koja nastaje kao posljedica utjecaja podraaja, osjetilnih dojmo- va itd. enharmonian (gr. enharmonikos) glaz. koji je u harmoniji i koji zavisi enheiridion 385 enkomijastika od nje; zgodan, prikladan; skladan; enharmonini tonovi tonovi koji igra- ju dvostruku ulogu, prema tome pri- padaju li jednom ili drugom nizu to- nova zbog ega se, njihovom sklad- nou ili bojom, istodobno mijenja i njihovo ime, kao cis ili dis, gis ili as; enharmonini glasovi oni kojima isti ton pripada pod raznim imenima, kao dis-mol ili es-mol enheiridion (gr. encheiridion) priru- na knjiga, prirunik, pregled, kratak udbenik neke znanosti enhidrokulture (gr. en- u, hydor voda, lat. colere obraivati zemlju) mn. bot. naziv za kulture biljaka koje crpu hranjiva sredstva iz vode enhimozis (gr. enchysmosis) med. izli- jevanje sokova u dijelove tijela enhondroma (gr. enchondros hrska- viav) fiziol. hrskavica koja se stvara na raun kotane sri, a ponekad i jezgrinog kotanog tkiva, ohrskavi- avanje, ohrskavienje enhorijsko pismo (gr. enchorios do- mai, domorodni) narodno pismo sta- rih Egipana; demotino pismo enigma (gr. ainigma) zagonetka, za- gonetan govor enigmatian (gr. ainigmos) zagonetan, taman, mraan, nejasan enigmatiar (gr. ainigma zagonetka) onaj koji se bavi sastavljanjem i rje- avanjem zagonetaka enigmatika (gr. ainigma zagonetka) vjetina sastavljanja i rjeavanja za- gonetaka enistron (gr. enistron) zool. etvrti od- jeljak eluca kod preivaa, sirite (u kojem se dovrava probava) enkantis (gr. en-, kanthos oni kut, oko) med. oticanje suznih lijezda enkatizma (gr. en-, kathisma sjedalo, kathizo posadim) kupanje u sjede- em stavu, kupanje do pola; parenje u sjedeem stavu enkauma (gr. en-, kaio palim, izgorim, kauma izgaranje) med. oticanje ro- nice enkaustika (gr. en-, kaio gorim, izgo- rim) tehnika slikanja kod starih Gr- ka koja se sastojala u tome da se votane boje zagrijavanjem prenose na osnovu slike, obino na drvo; prid. enkaustiki enkaustirati (gr. en-, kaio gorim, iz- gorim) nagorijevanjem utisnuti boje; voskom ili stearinom impregnirati (proeti), osobito gipsane otiske, zbog ega ovi otisci dobivaju ukastu glatku povrinu enklava (fr. enclave) prav. zemljite ko- je zalazi u tuu dravu ili tue ima- nje enklitian (gr. en-, klino naginjem) gram. nenaglaen; usp. enklitika enklitika (gr. en-, klino naginjem) gram. nenaglaena rije koja se na- slanja na rije koja dolazi ispred nje i ini s njom jednu naglasnu (izgo- vornu) cjelinu (npr. sam, si, je, smo, ste, su: bih, bi, bi bismo, biste, bi, u, e, e, emo, ete, e; me, mi, te, ti, se, si, ga, je, ju, joj, nas, nam, vas, vam, ih, im), naslonjenica, zanaglas- nica; usp. enkliza enkliza (en-, klino naginjem, enklisis naginjanje) gram. naslanjanje jedne rijei na prethodnu rije te zajedno ine jednu naglasnu (izgovornu) cje- linu; usp. enklitika enkolpija (gr. en-, kolpos prsa) neto to stoji u prsima ili na prsima; otu- da: kutijica s relikvijama koja se nosi oko vrata (obino krii, medaljon, Kristov monogram i dr.), hamajlija; kri na prsima biskupa enkomij (gr. enkomion) pohvalni go- vor, govor u slavu zaslunog ovjeka enkomijastika (gr. enkomiastikos slavljeniki) umijee hvaljenja i slav- ljenja zaslunih ljudi u govoru (enko- enkomijastikon 386 entelehija miju) ili u pjesmi (enkomijastikonu); prid. enkomijastiki enkomijastikon (gr. en-komiazo veli- am, slavim) pjesma u slavu zaslu- nog ovjeka enkopa (gr. enkope) med. rana od uda- rca, osobito na lubanji enkracija (gr. en-krateia) suzdrlji- vost, umjerenost, svladavanje samo- ga sebe enodoskop (gr. endon, skopeo gledam) kir. instrument s napravom za osvjet- ljavanje koji slui za pregled uskih kanala i upljina enofil (gr. oinos vino, filos koji voli) ljubitelj vina, prijatelj vina, vinolju- bac enografija (gr. oinos vino, grafo opi- sujem) opisivanje vina enohijar (gr. oinochoos) peharnik, vi- notoa enoidan (gr. oinos vino, eidos oblik, slika) poput vina, koji je kao vino, slian vinu enolog (gr. oinos vino, logos) pozna- vatelj vina, onaj koji umije struno obraivati i njegovati vino enologija (gr. oinos vino, logia zna- nost) poznavanje vina; znanost o uz- gajanju vinove loze te pripravljanju i uvanju vina; vinarstvo, poznava- nje vina enoloki (gr. oinos vino, logos) to se tie poznavanja vina, to je u vezi sa znanou o vinu enomanija (gr. oinos vino, mania lu- dilo) vinsko bjesnilo, vinsko ludilo; ludilo uzrokovano pijanstvom enomantija (gr. oinos vino, manteia) proricanje iz vina, osobito rtvenog enometar (gr. oinos vino, metron) in- strument za odreivanje vremena kad se mot nalazi u najveem vre- nju enopolij (gr. oinos vino, poleo proda- jem) vinarija, krma u kojoj se toi vino; pravo toenja vina enoptromantija (gr. en-optron zrcalo, manteia proricanje) proricanje iz zr- cala enorman (lat. enormis) golem, veoma velik, prekomjeran, prevelik, udesan enormitet (lat. enormitas) golemost, prekomjernost, izvanredna veliina enosimanija (gr. enosis potres, ma- nia bijes) med. umiljanje bolesnika da je poinio neki neoprostivi grijeh enostoza (gr. en-, osteon kost) med. unutarnja izraslina u kostima enoteka (gr. oinos vino, theke sprem- nica) zbirka razliitih vina enprimir (fr. imprimure) slik. prema- zivanje platna (na kojem e se slika- ti) osnovnom bojom; grundiranje enritmian (gr. en-, rhythmos) poet. koji je u ritmu, napisan (ili: sastav- ljen) u ritmu, skladan, skladno na- pravljen, u ritmu, skladan ens (lat. ens, sum jesam, esse biti) stvar, bie entalpija (gr. en u, thalpos toplina) fiz. "toplinski sadraj" zbroj unutar- nje energije te umnoka tlaka i obuj- ma nekog tijela entasis (gr. entasis napinjanje) arhit. neznatno zadebljanje na srednjem dijelu stupa entaza (gr. enteino zapinjem, zateem, entasis zapinjanje, zatezanje) arhit. u antikoj arhitekturi: neznatno is- pupenje na srednjem dijelu stupova entega (gr. entheke ulog) pomorski ugovor prema kojem brodovlasnik ulae u posao svoj brod, trgovac svoju robu, a posada svoj rad; (brodovlas- nik s posadom dobivao je dvije tre- ine, a trgovac jednu treinu dobit- ka) entelehija (gr. entelecheia) fil. nepre- kidna radinost ih djelatnost, posebice duha; stvarnost, realnost; kod Ari- stotela: aktivni princip (naelo) koji ono to je mogue stvara, zatim usa- vrava i od toga pravi cilj svog ivota; entelogeneza 387 entomoliti via energija koja sama sebi odreu- je smjer, ili via djelatnost koja svoj cilj ima u sebi (za razliku od tvari koja nosi u sebi samo mogunost po- stojanja) entelogeneza (gr. entellomai naruim, genesis postanak) umjetna oplodnja enteomanija (gr. entheos oduevljen Bogom, mania pomama, ludilo) vjer- sko ludilo, vjerska zaslijepljenost enter- v. entero- enteradenografija (gr. enteron crije- va, aden lijezda, grafo opisujem) opisivanje crijevnih i eluanih li- jezda enteradenologija (gr. enteron utroba, crijeva, aden lijezda, logia) znanost o crijevnim i eluanim lijezdama enteralgija (gr. enteron utroba, algos bol) med. bol u crijevima, bol u utrobi enteralin (gr. enterikos utrobni, cri- jevni) utrobni, koji dolazi od eluca i crijeva, koji se tie utrobe enteritis (gr. enteron utroba, crijeva) med. upala crijeva, crijevni katar entero- (gr. enteron) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: crijeva, utro- ba enterokliza (gr. enteron, klyzein ispi- rati) med. ispiranje crijeva enterologija (gr. enteron, logia) dio medicine koji prouava crijeva i utro- bu uope enteroptoza (gr. enteron, ptosis pad) med. spadanje utrobe zbog slablje- nja veza, ligamenata, osobito nakon trudnoe, mravljenja itd. enteroragija (gr. enteron, regnymi prsnem, pucam) med. krvarenje iz crijeva (kod crijevnog tifusa, izrasli- na na crijevima ili drugim trbunim organima, kod bolesti krvnih ila, kronine upale bubrega, raznih tro- vanja itd.) enteroskop (gr. enteron, skopeo gle- dam) med. instrument, ogledalo za osvjetljavanje i pregledavanje crijeva enteroskopija (gr. enteron, skopeo) med. pregledavanje i ispitivanje cri- jeva pomou enteroskopa enterostenoza (gr. enteron, stenosis suenje) med. suavanje crijeva enterotomija (gr. enteron, tome reza- nje) med. rezanje crijeva, rezanje e- luca enterozoe (gr. enteron utroba, crijeva, zoon ivotinja) mn. gliste koje ive u crijevima entimem (gr. enthymema) log. skraen zakljuak u kojem se jedna premisa izostavlja i ne iskazuje, ali se u mi- slima (en thymo) moe dopuniti, npr.: Svaki ovjek je smrtan; dakle: i Ivan je smrtan (izostavljena premisa je: Ivan je ovjek) entitet (lat. ens bie, sum jesam, esse biti) fil. bitnost, ono to jest entlauzung (njem. entlausen razuiti, dezinsicirati) postupak unitavanja nametnika na ljudskom tijelu pomo- u kupanja te raskuenja odjee entlaza (gr. enthlao nagnjeim) med. nagnjeenost, osobito lubanje entofit (gr. entos unutra, fyton biljka) bot. biljka nametnica, parazitna bilj- ka entoksicizam med. v. entoksizam entoksizam (gr. en-, toxikon otrov) med. trovanje, otrovanje; entoksici- zam entomofag (gr. entomos urezan, fagein jesti) zool. sisavac koji se hrani in- sektima (npr. je, krtica, imi itd.) entomofil (gr. entomos urezan, filos ljubitelj) onaj koji voli insekte entomograf (gr. entomos urezan, en- toma zoa insekti, grafo opisujem) zool. onaj koji se bavi opisivanjem insekata entomografija (gr. entomos, grafo) zool. opisivanje insekata entomoliti (gr. entomos urezan, lithos kamen) geol. okamenjeni ostaci inse- kata entomolog 388 enula entomolog (gr. entomos urezan, logos) zool. poznavatelj insekata, prouava- telj insekata entomologija (gr. entomos urezan, logia znanost) zool. znanost o insekti- ma; prid. entomoloki entomon (gr. en-, temno ureem, ento- mos urezan) zool. insekt entonija (gr. en-, teino zategnem) med. naprezanje, napetost, zategnutost entopian (gr. en-, topos mjesto, ento- pios domai) domai, zaviajni entoptian (gr. entos unutra, ops, opos oko) koji se nalazi u samom oku; en- toptine boje obine boje (za razliku od dioptrinih boja) entostoza (gr. entos unutra, osteon kost) med. unutarnje oticanje kosti entotini umovi (gr. entos unutra, us, otos uho, otikos uni) med. su- bjektivni umovi (u uhu) entozoe (gr. entos unutra, zoon ivo- tinja) mn. v. enterozoe entrata (tal.) predigra, uvod, introduk- cija; ulazna cijena, ulaznica entre it. antr (fr. entre, lat. inter) me- u, izmeu, u, usred; entre nous it. antr nu (fr.), medu nama, u etiri oka, u povjerenju entree it. antre (fr. entree) 1. ulazak, ulaenje; ulaz; ulazna soba, predsob- lje, predvorje; pristup; predjelo, prvo jelo pri objedima, osobito sveanim; ulazna cijena, ulaznica; uvozna ca- rina; glaz. upadanje jednog glasa; uvod, dio kojim poinje opera ili kon- cert; pojava glumca na pozornici entripsologija (gr. entripsis utrljava- nje, logia znanost) med. prouavanje unoenja lijekova u tijelo utrljava- njem entropija (gr. en u, trope pretvaranje, entropia sadraj pretvaranja) fiz. funkcija ija veliina slui kao mje- ra za vjerojatnost danog stanja tije- la ili sustava tijela; entropija tijela ili sustava tijela jest kolinik iz zbro- ja poveanja unutarnje energije i vanjskog izvrenog rada pri irenju toga tijela i apsolutne temperature; pri svakom procesu u prirodi zbroj energija ostaje stalan, ali to pretva- ranje energije iz jednog oblika u drugi vri se u smjeru poveanja zbroja entropija svih tijela koja su- djeluju u procesu; u graninom, za- miljenom sluaju za povratni proces, ovaj zbroj entropija ostaje nepromi- jenjen; u prirodi su svi procesi nepo- vratni, ireverzibilni; otuda, osim na- ela odranja energije, u prirodi vri- jedi naelo poveanja entropije; prvo naelo je nuno za objanjenje zbi- vanja u prirodi, ali nije dovoljno te ga u tu svrhu dopunjuje drugo na- elo entuzijast (gr. enthousiasmos) zane- senjak, oduevljen ovjek, strasan oboavatelj ili potovatelj koga ili ega; prid. entuzijastiki entuzijazam (gr. en u, Theos Bog, en- theos oduevljen Bogom, enthousias- mos boansko oduevljenje, ushie- nje) prvobitno (u poganskim kulto- vima): stanje nekog ovjeka koji je "pun boga"; kasnije: zanos, odu- evljenje, ushienje, razdraganost; osobito: strasna zagrijanost za neku ideju, neki ideal enudacija (lat, enudatio) razgolia- vanje, razgolienje, otkrivanje enudirati (lat. nudus gol, enudare) ogo- liti, razgolititi, otkriti enukleacija (lat. enucleatio) vaenje jezgre: razvijanje, objanjavanje, razjanjavanje, prikazivanje; med. odstranjivanje nekog lanka iz zglo- ba enukleirati (lat. nucleus jezgra, enu- cleare) izvaditi jezgru ega; briljivo obraditi, razviti, objasniti, razjasni- ti, prikazati enula (gr. en u, ulon desni) med. unu- tarnja strana zubnog mesa (desni) enumeracija 389 ep enumeracija (lat. enumeratio) brojenje, nabrajanje, prebrojavanje enumerirati (lat. enumerare) nabroji- ti; prebrojiti; izraunati enuncijacija (lat. enuntiatio) iskaz, sud, izreka; objava, priopenje enuncijat (lat. enuntiatum) iskaz, iz- reka; stav, sud, presuda enuncijativan (lat. enuntiare iskazati) iskazan, koji sadri neki iskaz; is- kazni, koji pripada iskazu; prav. suprotno od dispozitivan enuncirati (lat. enuntiare) izrei, izri- cati, iskazivati, iskazati, izgovoriti, izjaviti, objaviti enureza (gr. en- u, uron mokraa) med. nesposobnost zadravanja mo- krae zbog oslabljelosti mokranog mjehura enziforman (lat. ensis ma, ensiformis) bot, u obliku maa enzimi (gr. en, zyme kvasac) mn. kem. neorganizirani fermenti, organski duikovi spojevi koji su po svojem sastavu slini bjelanevinama, npr. dijastaza, pepsin, ptijalin, lipoliza enzootija (gr. en-, zoon ivotinja) vet. domaa stona zaraza koja se ponaj- ee javlja na stoci nekoga kraja; prid. enzootian; usp. endemija, en- demian eo ipso (lat.) samim tim, samo po sebi razumljivo eocen (gr. eos zora, kainos nov) geol. starija tercijarna formacija, nazva- na tako jer u njezinim okaminama ima veoma malo onih koje bi se mo- gle dovesti u vezu s danas ivim vr- stama te se pojavljuje kao zora (eos) novog stvaranja; nakon ove dolaze: oligocen, miocen i pliocen eojski (gr. eos zora) koji potjee s Is- toka, istoni, koji je doao ili dospio s Istoka (u Grku) Eol (gr. Aiolos) mit. bog i gospodar vjetrova kod starih Grka Eolci (gr. Aioleis) jedno od etiriju glav- nih plemena starih Grka u Tesaliji i zap. Grkoj, po mitologiji podrijetlom od Eola, sina Helenovog Eolida (gr. Aiolis, gen. Aiolidis) ime za nekoliko starogrkih podruja u jugozapadnoj Tesaliji i junoj Etoli- ji, te u sjeverozapadnoj Maloj Aziji eoliti (gr. eos zora, lithos kamen) mn. kamenje koje neki znanstvenici sma- traju oruem i posudama pretpovi- jesnih ljudi iz tercijara Eolova harfa cijev sa icama koja se, poput sprave to pokazuje smjer pu- hanja vjetra, okree na vjetru pri e- mu ice, pod utjecajem vjetra, obi- no zvue u akordima; usp. Eol eolski (gr. aiolos) vjetrovit, buran, na- gao, brz eolski dijalekt najstarije od triju glav- nih grkih narjeja; v. Eolci eolski taloi geol. taloi koji se stvara- ju kad vjetar donosi s povrina sti- jena sitan kameni i mineralni prah pa ga kao prainu raznosi veoma da- leko, a kad snaga vjetra popusti, onda ta praina pada na zemlju i stvara taloge eon (gr. aion) dugo vremensko raz- doblje, neizmjerno dugo vrijeme, ne- promjenjivo trajanje, vjenost eonije (gr. aion) mn. proslave stogo- dinjica, jubilarne proslave eonomantija (gr. oionos ptica, mante- ia proricanje, gatanje) proricanje po letu i glasanju ptica Eos (gr. Heos, Eos) mit. boica zore kod starih Grka eozin (gr. eos jutarnje rumenilo, zora) blijedocrvena fluoroscentna boja ko- ja slui, izmeu ostaloga, za bojenje mikroskopskih predmeta eozoik (gr. eos zora, osvit, zoe ivot) razdoblje u prolosti Zemlje kad su se pojavila iva bia ep (gr. eipein kazivati, rei, epos ju- naka pjesma, herojska pjesma) poet. v. epopeja epafereza 390 epicen epafereza (gr. epafairesis) med. ponov- no oduzimanje, osobito krvi epagoga (gr. epagoge dokazivanje na- voenjem slinih primjera i slua- jeva) log. v. indukcija; prid. epago- ki epagomeni (gr. ep-ago dodajem, ume- em) u kalendaru naroda koji imaju dvanaest mjeseci po trideset dana: pet dana koji se, na kraju, dodaju ovim mjesecima da bi se dobilo 365 dana epakma (gr. epakmos zailjen, nao- tren, epi na, za, akme vrh, vrhunac) med. pogoravanje bolesti epakmastian (gr. epakmastikos koji raste u sili) med. koji raste, koji se pojaava, koji se zaotrava epakti (gr. ep-ago umetnem, dodam, epaktos uveden, umetnut) mn. broj dana za koliko Suneva godina pre- mauje Mjeseevu godinu od dvana- est mjeseci; broj dana Mjeseeve sta- rosti prvoga dana godine (danas 1. sijenja, nekada 1. ili 22. oujka) Epaminoda glasoviti vojskovoa iz starogrke Tebe (4. st. pr. n. e.), pogi- nuo kod Mantineje 362. pr. n. e. u borbi protiv Spartanaca epanadiploza (gr. ep-anadiplosis udvostruenje) poet. udvostruava- nje, zavravanje neke reenice istom rijei kojom je i poela; med. ee vraanje napadaja groznice; prijelaz jednostavne bolesti u kompliciranu epanafora (gr. epi-, ana-, fero nosim) poet. v. anafora epanalepsa (gr. epanalepsis ponav- ljanje) poet. ponavljanje (nakon due umetnute reenice) jedne ili vie ri- jei na kraju, esto s jaim naglas- kom; zapoinjanje reenice ili stiha istom rijei kojom prethodna reeni- ca ili stih zavrava epanastrofa (gr. epanastrofe) poet. izmjena mjesta rijei, premjetanje rijei, npr.: sumnje nema, umjesto: nema sumnje; figura u kojoj kraj- njom rijei jedne reenice poinje slje- dea reenica; med. okretanje mater- nice ili mokranog mjehura; v. ana- strofa epanoda (gr. epanodos povratak) ret. vraanje glavnoj temi nakon kratkog udaljavanja od nje; ponavljanje rije- i obrnutim redom, npr.: "Tko ne mo- e ono to eli, neka eli ono to mo- e" (Leonardo da Vinci) epanortoza (gr. epanortho poprav- ljam, epanorthosis popravak) poprav- ljanje, vraanje u prijanje stanje ili poloaj; ret. ispravljanje samoga se- be u govoru, popravljanje ili dopu- njavanje reenoga kakvim izrazom koji jasnije i tonije iskazuje neku misao; opominjanje, savjetovanje eparh (gr. ep-archos) poglavar, zapo- vjednik, upravitelj pokrajine u Bi- zantskom Carstvu eparhija (gr. eparchia) podruje i dje- lokrug jednog eparha; pravosl. pod- ruje pod upravom jednog episkopa ili arhepiskopa eparma (gr. eparma oteklina) med. oteklina, oticanje Epej mit. graditelj trojanskog konja epekzegeza (gr. ep-exegesis) gram. dodatno objanjenje, daljnje dopun- sko objanjenje, dodatak koji treba, neto objasniti; v. apozicija ependima (gr. ependyma gornja odje- a) anat. fina tanka koica kojom su prevuene modane upljine epenteza (gr. epenthesis) gram. ume- tanje jednog slova ili sloga u neku rije (u grkom, njemakom i dr. je- zicima) epi- (gr. epi) predmetak u sloenicama- sa znaenjem: na, nad, po epiblast (gr. epi, blastos klica) fiziol. v. ektoderm epicen (gr. epikoinos, lat. epicoenum) gram. rije koja vrijedi za oba roda,* i muki i enski epicentar 391 epifenomen epicentar (gr. epi-, lat. centrum sredi- te) povrinsko sredite; geol. ono mjesto na povrini kamene Zemljine kore koje se nalazi vertikalno iznad hipocentra, tj. mjesta u kamenoj Zemljinoj kori u kojem je izvor po- tresa epicikl (gr. epi-, kyklos krunica) astr. mala krunica ije se sredite kree opsegom neke druge krunice (u Pto- lemejevu geocentrinom sustavu taj drugi krug je vei i zove se defer- ent); geocentrina putanja planeta; prid. epiciklian epicikloida (gr. epi-, kyklos krunica, eidos oblik) krivulja koju opisuje jedna toka na krunici koja se ko- trlja s vanjske strane neke nepomi- ne krunice epiar (gr. epos junaka pjesma) pisac epskih pjesama, epski pjesnik; v. epski Epidaur 1. starogrki grad na istonoj obali Argolide, poznat po hramu bo- ga Asklepija i kazalitu; 2. starogrko naselje na podruju dananjeg Cav- tata epideiktian (gr. epideiktikos poka- zan) koji se pokazuje, koji se istie, sjajan; epideiktian govor sjajan, uzo- ran, umjetniki govor epidemian (gr. epidemein biti rai- ren u narodu) med. koji vlada u ne- kom kraju, zarazan epidemija (gr. demos narod, epidemia irenje bolesti) med. bolest koja vlada nekim krajevima, zarazna bolest, zaraza; u uem smislu: bolest koja je dola izvana i neko vrijeme vladala u nekom kraju, no bolest od koje taj kraj inae ne pati; supr. endemija epidemiolog (gr. epidemia, logos) med. prouavatelj nastanka, irenja i suzbijanja zaraznih bolesti epidemiologija (gr. epidemia, logia) med. znanost o zarazi i zaraznim bo- lestima; prid. epidemioloki epidendron (gr. epi na, dendron drvo) bot. biljka nametnica koja raste po drveu epiderma (gr. epi, erma koa) zool. pokoica, najgornji sloj ljudske i i- votinjske koe; bot. kod viih biljaka: najgornji sloj stanica koji najprije zatvara s vanjske strane sve dijelo- ve biljke, a kasnije se esto zamje- njuje sekundarnim tkivom epidermoid (gr. epi, erma koa, eidos oblik) biol. pokoino tkivo epidermski (gr. epi, erma koa) koji pripada pokoici, koji je u vezi s po- koicom; v. epiderma epididimis (gr. epididymis) zool. nad- mudce, organ na gornjoj strani tes- tisa, na prijelazu u sjemenovod epididimitis (gr. epididymis) med. upala epididimisa epidijaskop (gr. epi, dia kroz, skopeo gledam) opt. sprava koja dovoljno jas- no projicira i prozirne i neprozirne objekte epidiktian (gr. epideiktikos) v. epide- iktian epidiorit (gr.) metamorfna stijena na- stala dinamskom metamorfozom di- jabaza epidot (gr.) vrsta poludragulja zelene boje epidoza (gr. epidosis) dodatak: med. neobino poveavanje jednog dijela tijela; napredovanje neke bolesti epidrom (gr. epidrome) med. navala tjelesnih sokova, osobito krvi; kon- gestija epifanija (gr. epi-fainomai) pojavljiva- nje, osobito: pojavljivanje nekog bo- anstva i praznovanje u ime toga; u kranstvu: dolazak Spasitelja me- u ljude; u Kat. crkvi: proslava do- laska triju kraljeva novoroenom Isusu epifenomen (gr. epifaino pojavljujem se poslije) fil. pojava koja prati neki vaniji proces, zbivanje, npr. svijest, epifilosperme 392 epigram psihike pojave; med. uzgredna (ili: sporedna) pojava kod neke bolesti epifilosperme (gr. epi, fyllon list, sperma sjeme) mn. bot. biljke iji se cvjetovi nalaze na listovima epifiti (gr. epi-fyomai rastem na) mn. bot. nametnike biljke koje rastu na drugim biljkama, ali ne oduzimaju od njih hranu kao to je sluaj kod ostalih nametnika (parazita) epifiza (gr. epifysis priraslina, epi-fy- omai rastem na, uhvatim se za) anat. kotana jabuica, okrajci dugih kos- tiju; mala endokrina lijezda koja se nalazi na stranjem dijelu srednje komore mozga, vana za razvoj tje- lesnih i spolnih osobina ovjeka, oso- bito po tome to regulira i koi pre- rano razvijanje spolnih obiljeja epifonema (gr. epifonema) uzvik, us- klik; ret. snana zavrna misao u go- voru epifora (gr. epifora) zakljuak, zavre- tak; ret. ponavljanje jedne ili vie ri- jei na kraju reenice; med. suenje (oiju) epigamija (gr. epigamia) druga enid- ba ili druga udaja; brak izmeu la- nova razliitih stalea epigastrian (gr. epi-, gaster) koji pri- pada epigastriju, koji je u vezi s epi- gastrijem epigastrij (gr. epigastrion, gaster tr- buh) anat. gornji dio trbuha, dio ab- domena koji se nalazi neoposredno iznad eluca epigenema (gr. epigennema poslije ro- eno, poslije stvoreno) neto naknad- no stvoreno ili roeno; med. bolest koja se pridruila nekoj prijanjoj bolesti epigeneza (gr. epigignomai rodim se poslije, nastajem poslije) biol. shva- anje po kojem se razvoj organskog svijeta zasniva na oblikovanju or- ganske klice kao novog proizvoda; usp. preformacija epigenija (gr. epi-, gignomai poslije nastajem, pridolazim) geol. rijena dolina klisurastog oblika koja je usje- ena u uzvienje iznad nieg zem- ljita epiginian (gr. epi-, gyne ena) bot. cvijet koji se sam oplouje (npr. cvi- jet jabuke i ruiastih biljaka uope) epiglotis (gr. epiglottis) anat. grkljan- ski poklopac (koji zatvara grkljan) epiglotitis (gr. epi, glotta jezik) med. upala grkljanskog poklopca epigoni (gr. epi-gonoi) mit. potomci, osobito sinovi sedmorice grkih ju- naka poginulih u prvom ratu protiv Tebe (deset godina kasnije osvetili su svoje oeve i razorili Tebu); pov. sinovi nasljednika Aleksandra Veli- kog (dijadoha); djeca iz drugog bra- ka; potomstvo uope; lit. pisci koji u nedostatku vlastite stvaralake sna- ge stvaraju u duhu ideja i oblika svo- jih velikih prethodnika; pren. opona- atelji, imitatori epigraf (gr. epigrafo) natpis na nekoj kui, nadgrobnom ili drugom spo- meniku; naslov na knjizi; geslo, mo- to epigrafiki (gr. epi-grafo) koji je u vezi s epigrafikom ili se tie epigrafike; koji ima natpis, npr. epigrafika stra- na novca strana na kojoj je natpis (za razliku od strane na kojoj je lik) epigrafika (gr. epi-grafo) poznavanje natpisa, dio znanosti o starinama ko- ji tumai antike natpise urezane u kamen, kovinu ili drugi trajan ma- terijal epigram (gr. epigrafo, epigramma) poet. prvobitno, kod starih Grka: nat- pis na umjetnikim djelima, nadgrob- nim spomenicima itd., obino napi- san u distisima; kasnije: kratka lir- ska pjesma koja nam, zbijeno i jasno, kazuje neku istinu, koja nas iznena- uje (esto ima podrugljiv karakter), sastoji se od oekivanja i objanje- epigramatologija 393 epilema nj a u kojem se nalazi tzv. alac (po- anta) budui da je danas svaki epi- gram zajedljiv epigramatologija (gr. epigramma, lo- gia) zbirka natpisa; zbirka epigrama; znanost o epigramu kao pjesnikom rodu epigramist (gr. epigramma) poet. pi- sac epigrama, epigramski pjesnik epigramski (gr. epigramma) u obliku epigrama; pren. zajedljivo, satirino; kratko i jasno, kao u epigramu Epiharmo gr. komediograf sa Sicilije (oko 500. pr. n. e.) epiheirema (gr. epicheirema) log. za- kljuivanje, dokazivanje; ret. nagomi- lavanje zakljuaka ili dokaza na kra- ju govora, zavretak govora u kojem svaki stav ima i svoj dokaz; epihere- ma epiherema (gr. epicheirema) v. epihei- rema epihorian (gr. epichorios) domai, mjesni; v. endemian epihroza (gr. epichrosis prebojenost) med. koni osip u boji epika (gr. epos, fr. epique) poet. epsko pjesnitvo pjesnitvo koje opirno pri- a o onome to se dogodilo ili to se moglo dogoditi u prolosti, ne istiui pritom i osjeaje koje ti dogaaji u nama izazivaju, kao to je to sluaj kod ostalih dviju glavnih pjesnikih vrsta (lirskog i dramskog pjesnitva) epikarp (gr. epi-, karpos plod) bot. po- vrinski sloj kore na plodu epikauma (gr. epi-, kaio palim na po- vrini) med. mjehur od opekline; oteklina zjenice ili otok na ronici epikerastici (gr. epi-, kerastika) mn. ublaujua sredstva, sredstva za ub- laavanje, za razblaavanje epikranij (gr. epi-, kranion lubanja) zool. gornji dio lubanje epikriza (gr. epikrisis procjena, odlu- ka) med. znanstveno objanjenje i utvrivanje neke bolesti s obzirom na njezin nastanak, tijek i posljedi- cu epikurejac (gr. Epikouros) pristaa Epikurove filozofije koja u osjeaju duhovnog blaenstva, to dolazi kao posljedica osloboenja due od nespo- kojstva a tijela od bola, vidi najvie dobro; no kako su Epikurovi uenici i protivnici izopaili njegova naela odajui se vie osjetilnim uivanjima i nasladama, epikurejcem se obino smatra ovjek odan osjetilnim nasla- dama, dakle: razbludnik, bludnik i si.; prid. epikurejski epikurejizam (gr. Epikouros) filozof- ska kola starogrkog filozofa Epi- kura (341270 pr. n. e.): svjetovi se bez boanskog upravljanja razvijaju time to se atomi, osim kojih ne po- stoji nita nego prazan prostor, skup- ljaju i ponovno razgrauju; isto tako nastaju i nestaju iva bia i dua koja se sastoji od najfinijih atoma; vrijed- nost spoznavanja prirode sastoji se u tome to oslobaa ovjeka od uasa praznovjerja i straha od smrti; ovo osloboenje je potrebno radi stjecanja blaenstva, koje nije u osjetilnom ui- vanju, nego u tome to se tijelo oslo- baa od bolova, a dua od nespokoj- stva (u netonom i pogrenom smislu koji su proirili protivnici, epikure- jizam je elja za uivanjem i osje- tilnom nasladom) epilacija (fr. epiler, epilation) upanje, vaenje, skidanje dlaka posebnim preparatima ili pomou elektrine struje i elektronskih aparata radi li- jeenja ili uljepavanja epilator (fr. epilatoire) sredstvo za ski- danje, upanje dlaka epilema (gr. epi, lemma dobitak) ret. pitanje ili napomena koju govornik samom sebi postavi pa odmah na nju odgovori epilepsija 394 episkopalni epilepsija (gr. epi-lambano, epilepsia) med. teka bolest s povremenom ne- svjesticom i grevima, padavica epileptici (gr. epileptika) mn. med. li- jekovi protiv padavice epileptiar (gr. epileptikos) med. onaj koji pati od padavice, padaviar epilij (gr. epyllion) kratak ep u daktil- skim heksametrima (vrsta baladnog pjesnitva u aleksandrijsko doba) epilog (gr. epi-logos) zavrna rije, po- govor; zavrni govor kojim se glumac obraa gledateljima na kraju pred- stave; pren. zavretak ili neposred- na posljedica nekog dogadaja ili ina; supr. prolog epilogizam (gr. epi-logos) log. na os- novi poznatih injenica i okolnosti zakljuivanje o injenicama i okolno- stima koje jo nisu poznate epimeleti (gr. epimeletes) mn. u staroj Grkoj, osobito u Ateni: upravitelji i starjeine raznih upravnih zvanja epimenija (gr. epimenios mjeseni) r- tva koja se prinosila svakog mjeseca kod starih Grka; fiziol. menstruacija epimitij (gr. epimithion) poet. zavre- tak pjesme, prie ili basne koji sadri moralnu pouku epimona (gr. epimone zadravanje, epimeno zadravam) ret. zadravanje na jednoj temi kako bi se to iscrpnije izloila i objasnila epinefrin (gr. epi, nefros bubreg) med. v. adrenalin epinikija (gr. epi-, nike pobjeda, epi- nikion) proslava pobjede, sveanost u slavu pobjede; pobjednika pjesma u ast pobjednika na narodnim i olimpijskim igrama (kod starih Gr- ka) epinikijski (gr. epi, nike pobjeda) koji pripada pobjedi, pobjedniki epinomis (gr. epi-, nomos zakon) do- datak zakonu; dodatak uope epipedometrija (gr. epipedon ravni- na) geom. v. planimetrija epipetalan (gr. epi-, petalon list) bot. s nadcvjetnim tukom epiplazma (gr. epi-plasso med. oblog, melem za lijeenje rana epipleksija (gr. epiplexia) med. uze- tost jedne strane zbog modanog udara; prid. epiplektian epiplektiar (gr. epiplexia) med. onaj kojem prijeti opasnost od modanog udara epipleroza (gr. epiplerosis prepunost) med. bolesna punokrvnost, preko- mjerno punjenje arterija krvlju epirater (fr. epurateur) proiava, stroj za proiavanje pamuka epirenon (gr. epi, lat. ren bubreg) med. v. adrenalin episcenij (gr. epi-, skene, lat. scena) kaz. gornji dio pozornice episemazija (gr. episemasia pokazi- vanje, pojavljivanje bolesti) med. predznaci bolesti episilogizam (gr. epi-, syllogismos po- sredni zakljuak) log. silogizam koji sadri kao jednu premisu zakljueni sud (konkluziju) drugog silogizma; zakljuak koji je izveden kao poslje- dica nekog drugog zakljuka episkop (gr. episkopos nadzornik, epi- skopeo nadgledam) 2. pravoslav. bis- kup episkop (gr. episkopos promatra) 1. opt. ureaj koji pomou jake svjet- losti moe projicirati i neprozirne ob- jekte episkopali (gr. episkopos) mn. lanovi episkopalne ili biskupske (anglikan- ske) Crkve u Engleskoj episkopalist (gr. episkopos) katolik koji ne priznaje papu kao vrhovnog predstavnika Crkve, nego biskupe okupljene u jednom opem koncilu episkopaliziranje (gr. episkopos nad- zornik) uvoenje episkopskog dosto- janstva i episkopske vlasti episkopalni (gr. episkopeo nadgle- dam) biskupski; epsikopalni sustav episkopat 395 epitafij shvaanje po kojem najvia crkvena vlast treba biti u rukama svih bisku- pa i njihovog opeg koncila, za razli- ku od papinskog ili kurijalnog su- stava koji danas vlada u Kat. crkvi i po kojem svu vlast ima papa; epi- skopalna crkva engleska anglikan- ska Crkva episkopat (gr. episkopos) biskupstvo; zvanje i dostojanstvo biskupa; svi bis- kupi kao cjelina episkopija (gr. episkopos) zvanje i pod- ruje kojim upravlja episkop episkopokracija (gr. episkopos nad- zornik, kratia vlast) vladavina (ili: svemo) episkopa i sveenstva (npr. u nekoj dravi) episkopska projekcija opt. prikaziva- nje slika ili predmeta pomou odbi- janja svjetlosti epispadija (gr. epi-, spao vuem) med. uroena anormalnost koja se sastoji u isputanju mokrae kroz poleinu mukog spolnog organa; gornji pro- cijep uda epispast (gr. epispao privlaim) v. pod epispazam epispastian (gr. epispao privlaim) med. opi naziv za supstance koje proizvode plikove na koi, npr. za go- ruicu epispastik (gr. epispao privlaim) med. sredstvo, flaster za izvlaenje epispazam (gr. epispao privlaim) ne- prirodno izvlaenje obrezane gornje koe na mukom spolnom organu da bi se time dokazalo neidovsko po- drijetlo (to su u doba rimskih care- va esto radili odroeni idovi); takav idov zvao se epispast epistaksa (gr. epistazein nanovo ka- pati) med. curenje krvi iz nosa epistemologija (gr. episteme znanje, spoznaja, znanost logia) fil. teorija spoznaje; spoznaja o aksiomima filo- zofije epistemon (gr. episteme znanje) znan- stveni prirunik epistemonian (gr. epistemonikos) ko- ji spada u znanost, znanstveni epistil (gr. epistylis stup) arhit. greda koja stoji povrh stupova i spaja ih, arhitrav; glava ili vijenac na stupu epistola (gr. epistole, lat. epistola) pi- smo, poslanica, pismena poruka; u Novom zavjetu: apostolsko pismo, . poslanica; fig. grdnja preko pisma; poetska epistola pismo u obliku pjes- me, poslanica u stihovima epistolar (lat. epistolarius) u Kat. crkvi: sveenik koji na bogosluju ita apo- stolske poslanice epistolarij (lat. epistolarium) knjiga u kojoj su zabiljeene biblijske posla- nice, zbirka biblijskih poslanica epistolarni (gr. epistole) pismeni, u obliku pisma; epistolski epistolij (lat. epistolium) malo pismo, " pisamce epistolograf (gr. epistole, grafo) onaj . koji pie pisma, pisac pisama epistolografija (gr. epistole, grafia) - umijee sastavljanja pisama (ili: po- slanica) epistomij (gr. epi-stomizo zaepim us- ta) med. vale na ustima epistrof (gr. epi-strefo okreem) zool. . drugi vratni prljen, pomae okreta- nje glave epistrofa (gr. epi-strefo okreem, epi- strofe okret) med. vraanje bolesti, sluaj kad se bolest, koja je bila ve . pri kraju, povrati epistruktura (gr.-lat.) gornji sloj, nad- gradnja, nadogradnja; usp. supstruk- cija epitaf (gr. tafos grob, epitafion) nad- grobni natpis (na spomeniku); nad- grobni spomenik, spomenik uope epitafij (gr. epitafios) posmrtni govor, osobito govor u slavu boraca poginu- lih za domovinu epitafist 396 epizoon epitafist (gr. epitafion) pisac nadgrob- nih natpisa, pisac epitafa epitalamij (gr. epi-, thalamos lonica) svadbena pjesma kod starih Grka i Rimljana koja se, obino u zboru, pje- vala pred lonicom (thalamos) mla- denaca epitaza (gr. epitasis pojaanje, porast, epi-teino) med. pojaanje, pogoranje u stanju neke bolesti; kaz. zaplet u dramskom djelu epitel (gr. epi, thele bradavica, dojka) fiziol. njeno povrinsko tkivo na sluznici, npr. na usnama, dojkama itd.; mn. epiteli djelii koe epiteliom (gr. epi-, thele) med. epitelni rak epitelni (gr. epi, thele) koji se odnosi na epitel epitem (gr. epithema) med. oblog, oso- bito oblog za eludac epitet (gr. epithetos) poet. pridjev koji se dodaje imenici da bi predodba bila to ivlja, potpunija i ljepa, npr. bijeli dvori, rusa kosa; epitheton ornans it. epiteton ornans (lat.) uk- rasni pridjev, ukrasni prilog epiteza (gr. epi, thesis postavljanje) 2. lingv. nastanak glasa epiteza (gr. epithesis dodatak) 1. gram. dodavanje na kraju rijei jednog gla- sa ili sloga radi jaeg artikuliranja te rijei, npr. -r (tadar umjesto tada) epitimija 1. (gr. epithymia) med. ud- nja, pouda, elja, jak prohtjev za je- lima to ga osjea ena za vrijeme trudnoe; 2. (gr. epitimia) kazna ko- jom vie crkvene vlasti kanjavaju nekog sveenika za uinjenu krivnju; poslati na epitimiju poslati sveenika u samostan da izdri kaznu na koju je osuen epitoga (gr. epi-, lat. toga) gornji ogr- ta; med. zavoj za rame epitoma (gr. epitome) saetak, pregled sadraja epitomirati (gr. epitome) dati (ili: na- praviti) saetak epitrit (gr. epitritos) metr. stihovna stopa od etiri sloga koju ine jedan spondej i jedan jamb ili spondej i tro- hej, tako da oba para slogova stoje u ritmikom odnosu tri prema etiri: U (prvi), U (drugi), U (trei), U (etvrti epitrit) epitrohazam (gr. epi-, trochazo usput dodirnem) povrno dodirivanje; ret. nagomilavanje veeg broja misli u jednom odsjeku govora epitropa (gr. epitrope) ret. privremeno ustupanje, doputanje epizeugma (gr. epizeuxis) ret. ponav- ljanje jedne rijei u reenici, npr. "Davno, davno je to bilo" epiziotomija (gr. episeion stidnica, to- me rezanje) med. zarezivanje meice u zadnjoj fazi poroda radi proirenja izlaza poroajnog kanala ime se olakava poroaj epizoda (gr. ep-eis-odion umetak, do- datak) dijaloki dio izmeu zborskih pjesama u starogrkoj tragediji; a- ljivi umeci u komediji; samostalni, tj. bez jae veze s glavnom radnjom, dijelovi u romanu, epskoj pjesmi, dra- mi ili govoru; pren. sporedna rad- nja, sporedan dogaaj, neto umet- nuto to je u slaboj ili ni u kakvoj vezi s glavnom temom epizodan (gr. ep-eis-odios) umetnut, sporedan, uzgredan, u slaboj ili ni u kakvoj vezi s cjelinom; epizodna pjes- ma sporedna pjesma, umetnuta pjes- ma epizona (gr.) pojas metamorfoze vanj- skog dijela Zemljine kore u kojem je temperatura niska, a tlak jedno- stran epizoon (gr. epi-, zoon ivotinja) zool. nametnik koji ivi na vanjskoj povr- ini koe; entozoon epizoonosologija 397 Eppur si muove epizoonosologija (gr. epi-, zoon, nosos bolest, logia) znanost o zaraznim bo- lestima domaih ivotinja epizootian (gr. epi-, zoon) zarazni, koji ima oblik zaraze (kod ivotinja) epizootija (gr. epi-, zoon ivotinja) i- votinjska, osobito stona zaraza veih razmjera, pomor stoke epod (gr. epodos) arobnjak, gatalac, onaj koji pomou arolijskih pjesa- ma, izreka, gatalica i natprirodnih sredstava pomae i lijei epoda (gr. epado pripjevam, epode) poet. pripjev, refren, umetnut stih, zavrna pjesma koja dolazi nakon strofe i antistrofe u starogrkim zbor- skim pjesmama; vrsta lirske pjesme kod Horacija kod koje izmjenino do- laze jedan krai stih (versus epodus) i jedan dui epodian (gr. epodos) poet. koji se pri- pjeva, umetnut; s refrenom, pripje- vom epoha (gr. ep-echo, epoche) doba, vri- jeme nekog znaajnog dogadaja od kojega se poinje brojiti niz godina, vremenski odsjek ili razdoblje; initi epohu stvarati novo i znaajno doba, uiniti sebe ili doba u kojem se ivi znaajnim, izazvati velik ugled, biti znaajan; astr. proizvoljno utvren datum za koji su unijeti u tablice elementi nuni za izraunavanje mje- sta nekog nebeskog tijela epohalan (gr. epoche) znaajan, velik, koji ini epohu, koji svojom vrijedno- sti i znaajem nadmauje sve to se u tom vremenu dogodilo i daje mu svoje obiljeje (npr. epohalan izum, uspjeh i si.) epohant (gr. epoche, lat. epochans) onaj koji izvri neto krupno i zna- ajno, onaj koji predstavlja, koji ini epohu epoleta (fr. epaulette) voj. naramenica na kojoj stoji znak asnikog ina; dobiti epolete dobiti asniki in, po- stati asnik; izgubiti epolete prestati biti asnik, biti lien asnikog ina epolirati (fr. epauler) voj. zakloniti pr- sobranom, opkopom epolman (fr. epaulement) voj. prsobran napravljen od nabacane zemlje, vre- a pijeska i dr. Epona mit. starorimska boica keltskog podrijetla, zatitnica magaraca i ko- nja eponim (gr. eponymos) onaj po kojem je neto nazvano, koji daje neemu ime (kao to je, primjerice, u Ateni bio prvi arhont po kojem je tekua godina dobivala ime, u Sparti prvi efor, u Tebi prvi beotarh) eponimian (gr. eponymos) nazvan, prozvan, istoimeni; kad smisao i zna- enje imena odgovora karakteru ili sudbini onoga koji nosi to ime eponit drveni, biljni ugljen epon (fr. eponge spuva) mekana spu- vasta tkanina od pamuka, svile, re- jona ili vune epopeja (gr. eipein kazivati, rei, epo- poi(a)) junaki spjev, jedinstveno pjesniko prikazivanje nekog niza znaajnih dogaaja okupljenih oko jednog sredita, tj. oko glavnog ju- naka; epopeja moe biti narodna koja je uglavnom sastavljena od narod- nih pjesama i pria, i umjetnika ko- ju je napisao samo jedan pjesnik; ova posljednja ima etiri vrste: povijesna epopeja koja opjevava znaajne povi- jesne dogaaje, romantina epopeja koja opjevava junake i ljubavne pu- stolovine poznatih vitezova, pobona epopeja sa sadrajem iz Svetog pis- ma, i komina epopejau kojoj mata dolazi u sukob s razumom ili osjea- jima; ep, epska pjesma Eppur si muove (tal.) "Ipak se kree" (tj. Zemlja), rijei koje je uzviknuo Galilei pred inkvizicijskim sudom kad su ga primorali da se odrekne Kopernikovog nauavanja epruveta 398 eratian epruveta (fr. eprouvette) tanka i duga- ka staklena cjevica za kemijske po- kuse epsilon (gr. e, psilos gol) peto slovo grkog alfabeta, = kratko e; usp. eta epsilontiar (gr. epsilon) matemati- ar koji smatra da se matematika mora uvijek izlagati u potpuno stro- gom obliku, ak i za nematematia- re; pren. pretjerano strog matema- tiar epsilontika (gr. epsilon) mat. meu matematiarima uobiajen naziv za rigorozno izlaganje matematike analize; izraz je nastao otud to se u mnogim dokazima iste analize upo- trebljava grko slovo e (epsilon) kao oznaka za samovoljnu malu pozitiv- nu veliinu epski (gr. epos) koji se tie epske po- ezije; pren. junaki, opiran; epska pjesma v. epopeja; epska plastinost prianje koje u epu mora biti tako ivo i oigledno kao da se dogaa pred naim oima; epska poezija v. epika; epski pjesnik = epiar; epska irina ili opirnost prianje o mnogim dogaajima u kojima sudjeluje, osim glavnog junaka, vei broj junaka, opi- sivanje svega nadugo i nairoko; ep- ski stih stih kojim se ponajee piu epske pjesme (deseterac i heksame- tar) Epsom junoengleski grad poznat po konjskim utrkama; epsomska sol (engl. Epsomsalt) gorka sol, magne- zijev sulfat epulis (gr. epulis) med. mekana izras- lina na desnima epulotik (gr. epulotikos koji pomae zaraivanju) med. lijek za skup- ljanje i suenje rana epuloza (gr. epulosis) med. zarai- vanje, zaraenje npr. rana epuracija (lat. epuratio) ienje, pro- iavanje, trijebljenje epurativan (lat. epurativus) koji isti (ili: trijebi, proiava) epurirati (lat. purus ist) oistiti, pro- istiti, otrijebiti, probrati Equi donati dentes non inspiciun- tur it. Ekvi donati dentes non ins- piciuntur (lat.) Poklonjenom konju ne gleda se u zube Er kem. kratica za erbij er-Erzahlung it. er-ercelung (njem.) v. er-form er-form (njem. er on, lat. forma oblik) pripovijedanje (ili: pisanje) u treem licu era (lat. aera) raunanje vremena, nain raunanja vremena od nekog znaaj- nog dogaaja; kranska era, naa era raunanje vremena od poetka kranstva, od roenja Isusa Krista eradijacija (lat. eradiatio) zraenje, putanje svjetlosnih i toplinskih zra- ka erantan (lat. errare lutati, errans) koji luta, koji je u zabludi, koji grijei; skitniki erar (lat. aerarium) dravna blagajna starog Rima u Saturnovom hramu na Kapitolu; dravna imovina (za razliku od fiskusa ili privatne imo- vine careva); otuda: dravna imovi- na, dravna (ili: zemaljska, gradska) blagajna erare humanum est (lat.) u ljudskoj prirodi je da grijei erarni (lat. aerarius) koji se tie drav- ne kase; erarni prihodi i rashodi, pri- hodi i rashodi dravne blagajne erata (lat. errare grijeiti, erratum, er- rata) mn. tiskarske pogreke; popis tiskarskih pogreaka koji obino do- lazi na kraju knjige; v. eratum eratian (lat. erraticus) koji luta, koji se premjeta; nepostojan, nepravilan, neredovit, nepostojan; eratine stijene geol. putujue stijene, lutajue stije- ne, tj. one koje se nalaze na povrini Zemlje daleko od mjesta na kojem Erato 399 ergonomija su nastale; eratine bolesti med. ne- pravilne, neredovite, nepostojane, atipine bolesti, npr. groznica Erato (gr. Erato) mit. jedna od devet muza, zatitnica poezije, osobito lir- ske (ljubavne) te erotine glazbe; u umjetnosti obino prikazivana s li- rom; usp. muza eratum (lat. erratum) pogreka, zablu- da; osobito: tiskarska pogreka; mn. erata erazmiki izgovor lingv. izgovaranje grkoga glasa ete kao e (usp. etaci- zam); takvo je stajalite zastupao Erzmo Roterdamski (14661536) erbab (tur. erbap) strunjak, znalac, vjetak, sposoban ovjek, majstor erbati (njem. erben) batiniti, naslije- diti erdegata (mad. orodog vrag) vrag ga odnio, dovraga (poznata maarska kletva) erdegati (ma. orodog vrag) proklinjati Ereb mit. starogrki bog tmine; ereb carstvo sjena; podzemni svijet, pod- zemlje; pakao; vjena tmina Erehtejon glasoviti hram na atenskoj Akropoli (5. st. pr. n. e.) posveen Posejdpnu erekcija (lat. erectio) podizanje, usprav- ljanje, uzdizanje; fiziol. dizanje, na- breknue, ukruenje mukog spolnog organa kao posljedica spolne nadra- enosti; osnivanje, ustanovljavanje, podizanje, izvoenje, graenje eremit (gr. eremites, lat. eremita) pus- tinjak, usamljenik, anahoret eremita (fr. eremitage) pustinjakovo obitavalite; usamljeno mjesto, usam- ljena kuica; kuica u parkovima na- pravljena od drveta ili kamena, po- sebno je bila omiljena kao ukras u XVIII. st.; vrsta finog burgundskog vina eremitizam (gr. eremos pust, usam- ljen) pustinjatvo, usamljenitvo, pu- stinjaki (ili: usamljeniki) ivot erepsin (gr. ereipo raskidam) ferment u sluznici tankoga crijeva koji rasta- pa bjelanevine, kazein, peptone i dr. eretian (gr. erethyzo nadraim) uz- buen, uznemiren, razdraen eretizam (gr. erethyzo) med. v. ereti- zija eretizija (gr. erethyzo nadraim, raz- draim) med. uznemirenost, razdra- enost, npr. mozga; bolesno povea- na uzbuenost; eretizam ereuksija (gr. ereugomai podrignem, rigam) med. riganje, podrigivanje; eruktacija erg (ar. erg, mn. areg) 2. zem. pjeana pustinja s dinama (u Sahari) erg (gr. ergon rad, djelo) 1. fiz. stara jedinica energije i rada ergastika (gr. ergazomai radim, dje- lujem) nauavanje o radu i radinosti ergastulum (lat. od gr. ergazomai ra- dim) starorimska podzemna robija- nica u kojoj su radili okovani ka- njenici ergativ (gr. ergateuo radim) pade koji se pojavljuje u nekim jezicima i ozna- uje vritelja radnje (subjekt) koji ni- je u nominativu ergela (tur. hergele) 1. stado konja; o- por, krdo, mnotvo; 2. uzgajalite ko- nja ergo (lat.) dakle, stoga, prema tome ergograf (gr. ergon rad, grafo biljeim) sprava za biljeenje rada to ga mo- gu izvriti miii prstiju ergologija (gr. ergon djelo, rad, logos govor) grana etnologije koja proua- va sve sloene fenomene ljudskog ra- da ergometar (gr. ergon rad, metron) med. sprava za mjerenje rada to ga izvri jedan mii ili skupina miia ergonomija (gr. ergon rad, djelo, no- mos obiaj, red, zakon) znanstvena grana koja prouava odnos ovjeka i stroja u suvremenim uvjetima proiz- vodnje te nastoji uskladiti ovjekove ergostat 400 eritrofitoskop fizike i psihike mogunosti s ra- dom stroja ergostat (gr. ergon rad, iostemi sta- vim, stanem) med. sprava za terape- utsko iskoritavanje rada miia kod koje bolesnik okreui jednu ruicu moe izvriti tono odreenu kolii- nu rada ergotin (fr. ergotine) med. vaan sasto- jak raene gljivice, izaziva skupljanje krvnih ila i nekih miinih snopia, osobito u maternici; ergotinin ergotinin (fr. ergotine) v. ergotin ergotizam (fr. ergot) med. trovanje bra- nom u kojem se nalazi raena gljivica Erida (gr. Eris) mit. boica svae i raz- dora kod starih Grka; na svadbi Ahi- lovih roditelja Peleja i Tetide bacila meu goste zlatnu jabuku na kojoj je pisalo: najljepoj (te kalliste), i ti- me izazvala meu nazonima svau i mrnju to je, posredno, dovelo do Trojanskog rata Eridina jabuka jabuka razdora, sjeme razdora; usp. Erida erika (lat. Erica) bot. crnjua, grmolika biljka iz porodice vrjesova erina (gr. en-, rhis, rhinos nos) mn. med. sredstva protiv prehlade ering (njem. Ehe brak, Ring prsten) zaruni, vjenani prsten, burma Erinije (gr. Erynis) mn. boice osvete kod starih Grka koje su, kao izvri- teljice pravde, posebice vrile osvetu nad zloincima; kod Rimljana Furije eriometar (gr. erion vuna, metron) v. eirometar Eripuit caelo fulmen sceptrumgue tyrannis it. Eripuit celo fulmen sceptrumkve tiranis (lat.) Oteo je ne- bu munju, a tiranima ezlo natpis na poprsju amerikog predsjednika Benjamina Franklina to ga je izra- dio francuski kipar Antoine Houdon (17411828) kao podsjetnik na Fran- klinov izum munjovoda i na njegovo uspjeno bavljenje politikom eristian (gr. eristikos) sklon svaanju i prepiranju; sporan, koji se moe osporavati, koji je za osporavanje eristiari (gr. eristike vjetina prepi- ranja, raspravljanja) mn. oni koji se vole prepirati, raspravljati; fil. pri- stae starogrke megarske filozofske kole (zbog sklonosti prepiranju i ras- pravljanju) eristika (gr. eris svaa, prepirka, raz- dor, eristike) vjetina prepiranja (ili: raspravljanja, polemiziranja, diskuti- ranja) eritem (gr. erythema) med. opi naziv za pojavu crvenila na koi (kao re- akcija koe na tetno djelovanje vanj- skog imbenika) eritrazma (gr. erythros crven) med. zarazna bolest koe oko plea i pre- pona eritremija (gr. erythros crven, haima krv) med. v. eritroza eritrijaza (gr. erythros crven) med. crvenilo kod novoroenadi eritrizam (gr. erythros crven) pojava da se u narodu koji inae ima crnu kosu raaju i djeca s crvenom kosom (ova pojava osobito je esta kod eu- ropskih Zidova, dok je kod crnaca uope nema) eritro- (gr. erythros) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: crven, koji je crvene boje eritroblasti (gr. erythros, blastos kli- ca) fiziol. stanice koje stvaraju crve- na krvna zrnca eritrociti (gr. erythros, kytos uplje tijelo, trbuasta posuda) mn. crvena krvna zrnca eritrodermija (gr. erythros, erma ko- a) med. jako i prostrano crvenilo ko- e, praeno jaim ili slabijim ljute- njem eritrofil (gr. erythros, fyllon list) bot. lisno crvenilo eritrofitoskop (gr. erythros, fyton bilj- ka, skopeo promatram, gledam) crve- eritrofobija 401 erotian ne naoale, naprava kroz koju se lie biljaka vidi u grimiznoj crvenoj boji eritrofobija (gr. erythors crven, fobe- omai bojim se) med. bolestan strah stidljivih osoba od crvenjenja u odre- enim situacijama eritrokloropija (gr. erythros, chloros svijetlozelen, ukast, opsis vienje) med. nesposobnost vienja modrou- te boje eritromelalgija (gr. erythros, melos ud, algos bol) med. crveni i jako nate- eni oiljci, praeni bolom, povreme- no se javljaju po rukama i, rjee, po nogama pa nestanu; podrijetlo im je u bolesti ivaca eritropojeza (gr. erythros, poieo inim, stvaram) zool. stvaranje crvenih krv- nih zrnaca eritroza (gr. erythros) med. prekomjer- no proizvoenje krvi u pluima eritrozin (gr. erythros) kem. organska obojena tvar koja se dobiva iz fluores- ceina i kojom se utocrveno i modro- crveno boje svila i vuna erizipel (gr. ervsipelas, erythros crven, pella koa) med. zarazna bolest; vr- banac, crveni vjetar erizipelatezan (gr. erythros crven, pella koa) med. slian crvenom vjet- ru, u vezi s vrbancem, crvenim vjet- rom; koji boluje od erizipela erker (njem. Erker) v. doksat eri (engl. earl) grof, trei stupanj plem- stva u Engleskoj, izmeu markiza i vajkaunta Erlkonig it. Erlkenig (njem. Erlkonig, dan. ellerkonge) mit. vilinski kralj, bauk ermita (fr. eremitage) mali barokni dvorac ili paviljon u parku neke feu- dalne rezidencije, namijenjen odmoru i razmiljanju u samoi; Ermita mu- zej koji je 1765. u Sankt Peterburgu osnovala Katarina II., pripada naj- znaajnijim svjetskim kulturnopovi- jesnim i umjetnikim ustanovama eroberung (njem. erobern osvojiti) "os- vojenje", ljubavni uspjeh erodirati (lat. erodere) izjedati, nagri- zati; geol. odnositi, skidati erogacija (lat. erogatio) prav. izdava- nje, isplaivanje; dijeljenje, podjela erogator (lat.) prav. izvritelj posljednje volje erogen (gr. eros ljubav, genes, gignes- thai roditi se) koji izaziva spolno uz- buenje, spolnu strast eroicamente it. eroikamente (tal.) glaz. v. eroico eroico it. eroiko (tal.) glaz. herojski, junaki, tj. pojaanom silinom eror (lat. error) zabluda, pogreka; er- ror facti it. eror fakti (lat.) stvarna zabluda; error in facto it. eror in fakto (lat.) prav. zabluda o postojanju kaznenog djela; error in judicando it. eror in judikando (lat.) prav. kad pravni lijek tvrdi da je napadnuta odluka materijalno netona zbog loe primjene kaznenog zakona; eror in procedendo (lat.) prav. kad pravni li- jek tvrdi da postupak na osnovi koje- ga je odluka donesena ne odgovara zakonu Eros (gr. Eros) mit. bog ljubavi kod starih Grka (kod Rimljana: Amor, Kupidon); pren. ljubav; fil. ljubav prema idejama, nagon za spoznajom (kod Platona); astr. planetoid koji se nekad priblii Zemlji vie nego Mars, zato to njegova putanja lei izmeu putanja Zemlje i Marsa erotematika (gr. erotao pitam) vjeti- na postavljanja pitanja erotematski (gr. erotematikos u obli- ku pitanja, erotema pitanje) nastav- na metoda u kojoj jedan pita, a drugi odgovara, kako je, primjerice, radio Sokrat; supr. akroamatski erotian (gr. erotikos) ljubavni; sklon ljubavi, zaljubljiv, zaljubljen; erotina poezija ljubavno pjesnitvo erotiar 402 esen erotiar (gr. erotikos) pisac ljubavnih tiva, ljubavni pjesnik erotika (gr. eros spolna ljubav) vjeti- na voenja ljubavi, ljubavni ivot; ljubavno pjesnitvo erotiziranje (gr. eros spolna ljubav) fiziol. specifino spolni utjecaj tvari koje spolne lijezde izluuju u krv (seksualnih hormona) na sredinji ivani sustav erotomanija (gr. eros spolna ljubav, mania pomama, ludilo) ljubavno lu- dilo; med. duevni poremeaj kod ne- koga tko je obuzet stalnim ljubavnim zanosom; sve svodi na spolni in i strast, svuda vidi samo spolne poja- ve, odaje se prekomjerno spolnom uivanju, samo o tome misli i govori; takoer: pojava kad bolesnik umisli da je netko u njega ili on u nekoga zaljubljen (erotomanija kod ena = nimfomanija, kod mukaraca = sati- r i jaza) erozija (lat. erosio) izjedanje, nagriza- nje; geol. odnoenje, skidanje; med. povrinski, najee prugasti i vidno ogranieni nedostaci u sluznici poje- dinih organa, npr. eluca, materni- nog grlia, ronice i dr. erozivan (lat. erodere, erosivus) koji iz- jeda, koji nagriza erpetologija (gr. erpeton gmaz, logia) zool. v. herpetologija errando discimus (lat.) na pogreka- ma uimo errare humanum est (lat.) grijeiti je ljudski errata corrige it. erata korige (lat.) ispravi tiskarske pogreke (obino se stavlja na kraju knjige kao naslov popisa tiskarskih pogreaka) erudicija (lat. eruditio) naitanost, ue- nost, izobrazba erudit (lat. eruditus) znanstvenik, znan- stveno izobraen ovjek, znalac eruditan (lat. eruditus) izobraen, na- itan, uen eruginirati (lat. aeruginare) staviti ba- kar u hru; bakar ili broncu prevui naizgled starim slojem bakrene hre (patine) erugo (lat. aerugo) hra na bakru, bakreni oksid eruirati (lat. eruere iskopati, izrovati) istraiti, shvatiti, dokuiti eruktirati (lat. eructare) med. podrigi- vati se erupcija (lat. eruptio) izbijanje, izljev (gnjeva, ljubavi); geol. izbacivanje, npr. nekog vulkana; nasilno izbaciva- nje; iznenadno i obilno proizvoenje neega; med. iznenadan izljev krvi, gnoja ili vode; osipanje, izbijanje os- pica eruptivan (lat. erumpere izbijati, izbiti, eruptivus) koji je nastao izbijanjem iz unutranjosti Zemlje; eruptivne sti- jene stijene koje su nastale od magme ili lave; eruptivna groznica groznica s osipom escajg (njem. Essen, Zeug) pribor za jelo esedar (lat. essedarius, od essedum gal- ska bojna kola na dva kotaa) u sta- rom Rimu: najprije naziv za galske i britanske borce na kolima, a kasnije za vrstu gladijatora koje su vrtoglavo ubacivali u arenu da se bore protiv onoga na koga prvog naiu esej (eng. essay, fr. essai, tal. saggio, lat. exagium) lit. nakon pojave Mon- taigneovih "Essais" (1580.) naziv za krau raspravu o nekom znanstve- nom, umjetnikom, knjievnom ili drutvenom pitanju, popularno pisa- na rasprava, lako razumljiva, strogo knjievna i nimalo povrna, ogled, pokuaj; prid. esejistiki esejist (engl. essayist) pisac kraih ras- prava, ogleda, eseja: publicist, surad- nik asopisa (kod Engleza) Eseker (njem. Essek Osijek) Osjeanin esen (hebr. haaim utljivci) pripadnik staroidovske sljedbe u Kristovo do- esencija 403 eskontirati ba; eseni su nauavali besmrtnost due te su bili protivnici privatnog vlasnitva, novca i obitelji esencija (lat. esse biti, essentia) bitnost, bit, glavno, glavni sadraj; kem. glav- ni tekui sastojak to se dobije iz ne- ega destiliranjem; alkoholni i bitni sastojak plodova, biljaka itd.; miris; mirisno ulje esencijalan (lat. esse biti, essentialis) bitan, bivstven, pravi, glavni, osnov- ni, neophodan esencijalije (lat. essentialia) mn. bitno- sti, bitne stvari, glavne stvari, bitni sastojci; essentialia constitutiva it. esencijalia konstitutiva (lat.) mn. glavni sastojci eser (tur.) 1. biljeg, znak, trag; 2. djelo, uinak eseri mn. pov., pol. pripadnici jedne po- litike stranke u Rusiji koji su se is- taknuli svojom nepomirljivou pre- ma boljevicima (naziv prema kratici SR = socijalni revolucionari esesovac pripadnik njemake faistike organizacije SS = Schutzstaffel it. uctafel (njem.) zatitni odred eshatokol (gr. eschatos posljednji) svr- etak, kraj eshatologija (gr. eschatos krajnji, po- sljednji, logia) teoloko nauavanje o tzv. posljednjim stvarima, tj. o onome to nakon smrti eka pojedince, o- vjeanstvo i cijeli svijet, dakle: naua- vanje o smrti, besmrtnosti due, sud- njem danu, propasti svijeta, vjenom blaenstvu i paklu Eshin atenski govornik (389314 pr. n. e.); bio je protivnik slavnoga De- mostena i pristaa Filipa Makedon- skog eskadra (fr. escadre, p. escuadra, lat. ex-guadra) voj. sastav bojnih brodova pod istim zapovjednikom eskadrila (fr. escadrille) voj. mali sa- stav bojnih brodova pod istim zapo- vjednikom, mala eskadra; skupina vojnih zrakoplova eskadron (fr. escadron, tal. squadrone, p. escuadron) voj. taktika jedinica konjice od 120 do 150 konjanika u ratnom stanju eskalada (fr. escalade, lat. scala) voj. penjanje na zidove i bedeme utvrda pomou jurinih ljestava eskaladirati (fr. escaler) pom. uploviti u pogrenu luku eskamotaa (fr. escamotage) vjeto iz- vedena kraa; opsjena, varanje, trik eskamoter (fr. escamoteur) opsjenar, maioniar; lopov eskampirati (fr. escamper) voj. uraak- nuti, pobjei eskapada (fr. escapade) jah. pogrean skok konja u stranu; pren. nepromi- ljen i nestaan podvig, nestaluk eskapizam (engl. escape) "bijeg od i- vota", izbjegavanje odgovornosti, bi- jeg iz stvarnosti eskarpa (fr. escarpe, p. escarpa) voj. unutaranji bedem, najdonji prso- bran nekog rova, opkop eskarpine (fr. escarpin) mn. 1. plesne cipele; 2. nekadanja muka nonja: kratke hlae, svilene arape i niske cipele eskarpirati (fr. escarper) voj. napraviti, iskopati bedem (ili: opkop) Eskim (eskimo u jeziku Algonkvin- Indijanaca: onaj koji jede sirovo me- so; Eskimi sami sebe zovu "Inuvit" = ljudi) pripadnik lovako-nomadskog naroda uz sjeverne rubove Amerike, u Sibiru, na Aljasci i Grenlandu eskivirati (fr. esquiver) u portu, oso- bito boksu; vjeto izbjei protivnikov napad, neprimjetno se izvui iz te- kog poloaja eskiza (fr. esquisse) skica, povrni nacrt eskont (fr. escompte) trg. v. diskonto eskontirati (fr. excompter, lat. escom- putare) trg. v. diskontirati eskorta 404 estakada eskorta (fr. escorte, tal. scorta) naoru- ana pratnja; pren. povorka eskorteri (fr. escorteurs) mn. voj. tip ratnih brodova koji slue kao zatita oklopnjaama i krstaricama eskortirati (fr. escorter) pratiti, spro- voditi pod oruanom pratnjom Eskulap (lat. Aesculapius) mit. bog li- jenitva, sin Apolonov i Koronidin; pren. lijenik eskulentan (lat. esca jelo, esculentus) koji je za jelo, koji se moe jesti eskulin (lat. aesculus lunik, hrast) tvar koja se nalazi u kori divljeg kes- tena (C21H2401;J) Eskurijal (p. escoria) ime jednog kra- ljevskog dvorca kod Madrida; esku- rijal-vuna fina panjolska vuna Esmarchov povez it. Esmarhov elas- tina vrpca za povezivanje udova ka- ko bi se sprijeilo krvarenje (po ime- nu njem. kirurga Johanna Friedricha Esmarcha, 18231908) esmer (tur.) crnomanjast, crn esmeralda okretni ples u dvoetvrtin- skom taktu, slian brzoj polki esnaf (tur.) ceh (u balkanskim zemlja- ma pod turskom vlau) espada (p. espada) ma; maem naoru- an borac, osobito u borbi s bikovima espadilja (p. espadilla, espada, tal. spada, gr. spathe irok ma) mali ma espadon (p., fr. espadon) veliki irok ma za obje ruke i s dvije otrice espadrila (fr. espadrille) laka, od vlaka- na trave esparto pletena cipela s ko- nim ili drvenim potplatom espanjol (fr. espagnol) panjolski duhan za mrkanje espanjola (fr. espagnole) panjolski ples espanjolet (fr. espagnolette) fina vune- na tkanina esparagosa (p. esparagossa) vuna od panjolskih ovaca esparto (p. esparto) konasti listovi jedne vrste trave (lat. tipa tenacis- sima) koja dolazi iz panjolske i Al- ira, a slui za izradbu hasura, za motanje cigara, u proizvodnji papira i dr. esperantist (fr. esperance nada) prista- a esperanta; onaj koji ui esperanto esperanto (fr. esperer nadati se, espe- rance nada) umjetni meunarodni je- zik iji je tvorac ruski lijenik L. L. Zamenhof; sastavljen je preteito od romanskih korijenskih sastojaka; jednostavan, pravilan i lak za uenje espirando (tal.) glaz. zamirui, umirui, izdiui esplanada (fr. esplanade, p. esplana- da, lat. planus ravan) slobodno i rav- no mjesto, prazan prostor pred veli- kim graevinama i tvravama; vje- balite; voj. krov na prsobranu espressivo (tal.) glaz. s puno izraaj- nosti, izraajno espri (fr. esprit, lat. spiritus) duh, um, razum; otroumlje, dosjetljivost, du- hovitost; smisao neega, sadraj ne- kog djela; najfiniji tekui sastojak ne- ke tvari koji se dobije destilacijom, esencija; narav, karakter; bel-esprit it. bei espri (fr.) lijep duh, ovjek koji se bavi umjetnou i znanou, onaj koji polae pravo na duhovitost; esprit de corps it. espri d kor (fr.) prijateljstvo, prijateljska solidarnost; esprit des lois espri de loa (fr.) duh zakona esquire it. iskvajer (engl.) titonoa, pa; titula nieg plemstva kod En- gleza; danas: titula kojom se oslov- ljava svaki ugledniji ovjek (odgova- ra naem "potovani") esse (lat.) biti, postojati; kao imenica: bie, postojanje est (fr.) istok est modus in rebus (lat.) v. modus estafet (fr. estafette) tekli, glasnik na konju; v. tafeta estakada (p. estacada, tal. steccata, njem. Staken motka) pozabijani stu- estamento 405 estimatoran povi, pozabijani kolci, brana; drveni most, skela estamento (p. estamento, lat. stamen- tum, lat. stare stajati) stale; narod- na ili staleka skuptina u panjol- skoj; mn. estamentos oba tijela pa- njolskog narodnog predstavnitva estamp (fr. estampe, tal. tampa, njem. stamfen, Stempel ig) utisnut lik, ba- krorez; izrezana eljezna ploa; pe- at, ig estampida (fr.) pjesma slina baladi, ali neto ivlja od nje; vrsta srednjo- vjekovnog plesa (plesa i jedna ili dvije plesaice) estancija (p. estancia) u Ju. Americi: posjed na kojem se uzgaja stoka; ma- nje seosko imanje; stan, boravite estancijero (p. estanciero) posjednik (ili: vlasnik) estancije estavela (fr. estavelle) otvor u kru u koji za vrijeme sue voda ponire, a u vrijeme kinog razdoblja iz njega iz- bija Estera (perz. stareh zvijezda) lijepa i- dovka koja je postala ena perzijsko- ga kralja Kserksa (Ahasvera); spasi- la svoj narod od pokolja u Perziji esteri (gr. aither ist, gornji sloj zraka) kem. "sloeni eteri", spojevi kiselina s alkoholima (naziv dao njem. kemi- ar Gmelin) estet (gr. aisthetikos zamjetljiv) v. este- tiar; onaj koji promatra ivot i svijet s estetskog stajalita esteticizam (gr. aisthesis osjeaj, osjet, aisthetike) estetsko shvaanje ivota, shvaanje po kojem u estetskom ui- vanju i stvaranju lei najvia vrijed- nost i po kojem je lijepo preteit i- nitelj pri svakom prosuivanju i dje- lovanju (ovoga shvaanja najvie su se drali romantiari); supr. intelek- tualizam i moralizam estetian (gr. aisthetikos zamjetljiv) zamjetljiv, koji spada u podruje osje- tila i osjetilnog zamjeivanja; koji se tie dobrog ukusa; lijep, koji odgova- ra zakonima lijepog; estetski osjeaj smisao za ono to je lijepo, smisao za umjetnost, osjeaj i ukus za lijepo; estetski estetiar (gr. aisthetike) filozof umjet- nosti, poznavatelj umjetnosti, sudac u pitanjima ukusa; ovjek koji o sve- mu sudi samo sa stajalita lijepog; ovjek koji voli lijepo, uiva u lijepom estetika (gr. aisthetike) znanost o osje- tilnom zamjeivanju; u uem smislu: znanost o lijepom, osobito o umjet- nosti kao najpotpunijem izrazu onoga to je lijepo, znanost o smislu za um- jetnost kao najpotpunijem izrazu onoga to je lijepo, znanost o smislu za umjetnost i o umjetnikom ukusu estetizirati (gr. aisthetikos) govoriti ili pisati o lijepom, o ukusu, o umjet- nikim pitanjima i stvarima; opleme- njivati osjeaje estetski (gr. aisthetikos) v. estetian estezija (gr. aisthesis) osjeaj, osjet, osjetilno opaanje; osjeaj esteziologija (gr. aisthesis osjeaj, osjet, logia) znanost o osjetilima, zna- nost o osjetilnim organima esteziometar (gr. aisthesis osjeaj, os- jet, metron) psih. instrument za ispi- tivanje osjetljivosti koe za osjeaj prostora putem odreivanja najma- njeg razmaka na kojem se dva mjes- no odvojena osjetilna podraaja mo- gu osjetiti upravo kao odvojeni; instrument za mjerenje umora estimacija (lat. aestimatio) procjena, procjenjivanje, ocjenjivanje; cijenje- nje, uvaavanje, potovanje estimator (lat. aestimator) onaj koji od- reuje vrijednost emu, procjenitelj estimatoran (lat. aestimatorius) procje- njivaki, koji se tie procjenjivanja; estimatorna prisega (lat. juramentum aestimatorium) prav. kad netko pri- sie da e savjesno izvriti procjenu neke stvari ija je vrijednost sporna; estimirati 406 Et cum piritu tuo aestimatoria actio it. estimatorija akcio (lat.) prav. tuba protiv procje- ne vrijednosti neke stvari estimirati (lat. aestimare) procijeniti, ocijeniti; drati, smatrati; cijeniti, uvaavati, potovati estivacija (lat. aestivatio) bot. doba pu- panja, poloaj cvjetnih listia prije rascvjetavanja estofado (p.) slikanje, vezenje na zlat- noj podlozi; tehnika polikromiranja i pozlate na drvenim kipovima estokada (fr. estocade) bod maem, udar maem bodimice; pren. namet- ljiva i drska molba za zajam, otmje- no prosjaenje; varanje, prijevara estrada (fr. estrade, lat. via strata plo- nik, poploen put) prvobitno: put; uz- vienje, podij, uzvieno mjesto na po- du (npr. kod prozora) estragon (fr.) biljka Artemisia dranun- culus (lat.) iz porodice glavoika, mla- di izdanci slue kao hrana i zain estrangela (gr. strongylos zaokruen, svinut) najstarije sirijsko pismo (4. i 5. st. n. e.), zaobljenih oblika estrapada (fr. estrapade, p. estrapada) muenje, razliita muila; vrsta akro- bacije; jah. kad se konj propne pa istodobno pojuri estrapadirati (fr. estrapader) muiti; jah. propeti se i istodobno pojuriti (za konja) estremadura (p. estremadura) prvo- bitno; panjolska vunica, konac od vune; danas: esterostruk konac estromanija (gr. oistros strast, ljubav- na pouda, mania pomama, ludilo) spolna pouda, nezasitnost u zado- voljavanju spolnog nagona estron (gr. oistros strast) hormon koji pobuuje strast (poudu) estropirati (fr. estropier, lat. turpis ru- an, exturpiare) osakatiti, obogaljiti, nainiti bogaljem; kod slikara i ki- para: pokvariti, unakaziti estrus (lat. oestrus) skup promjena u enki sisavaca u doba parenja estuacija (lat. aestuatio) valjanje mor- skog valovlja, pjenuanje mora; pren. uzburkanost strasti, plahovitost estuarij (lat. aestuarium) laguna; ue velikih rijeka slino morskom zatonu (supr. delta); med. prostorija za zno- jenje estuirati (lat. aestuare) pjeniti se, bjes- njeti; za rijeku: irokim uem ulije- vati se u more ili rijeku estuozan (lat. aestuosis) strastven, pla- hovit, ustar eak (tur. ak) uzbuenje, zanos eala (njem. essen jesti, Schale alica; posuda) posuda za jelo (osobito voj- nika) eanpirati (fr. echampir) slik. svjetlo- u i osjenavanjem pojaati sliku na njezinoj osnovi earpa (fr. echarpe) voj. asniki opasa kao znak deurstva ili kakve druge, posebno sveane, dunosti; pojas, opasa; kosi udarac; pucatien echarpe it. an earp (fr.) pucati iskosa (ili: sa strane, s boka) eel (fr. echelle) ljestvica, glazbena ska- la; zem. mjerilo prema kojem se iz- rauje neki crte, omjer; mn. glavna trgovaka mjesta i skladita na Isto- ku (echelles du Levant) eelon (fr. echelon) preka na ljestva- ma; pren. stupanj; vojni prijevoz; dio vojne formacije u pokretu eelonirati (fr. echelonner) voj. raspo- rediti trupe po eelonima eofirati (fr. echauffer, lat. calefacere) zagrijati, raspaliti, razdraiti, nalju- titi, uiniti nestrpljivim etraf (tur.) odlinici, uglednici; plem- stvo, aristrokracija et cetera (lat. et cetera) i tako dalje; kao kratica: etc. = itd. Et cum piritu tuo (lat.) I s duhom tvojim (u katolikoj liturgiji odgovor na zapjev Dominus vobiscum) Et sit humus cineri.., 407 etelizam Et sit humus cineri non onerosa tuo it. et sit humus cineri non oneroza tuo (lat.) I neka zemlja ne bude teka pepelu tvojem eta (fr. etat, lat. status stanje) 1. stanje, poloaj, svojstvo; stale, poziv; drav- no gospodarstvo, predraun o priho- dima i rashodima u dravnom gospo- darstvu; domainstvo; predraun o prihodima i rashodima u dravnom gospodarstvu; gospodarenje; voj. pro- pisano brojno stanje trupa; drava; l'etat c'est moi it. l'eta se moa (fr.) "Drava sam ja!" glasovita izjava fr. kralja Luja XIV. pred parlamentom 1655., a izraava vrhunac apsolutis- tike svijesti jednog vladara; etatna godina proraunska godina eta (gr. e) 2. sedmo slovo grkog alfa- beta, dugo e Eta (gr. Oite) gora u Tesaliji na kojoj se spalio Heraklo etablirati (fr. etablir, lat. stabilire) utvrditi, osnovati, ustanoviti, otvori- ti, npr. trgovinu, radionicu, tvornicu i si.; etablirati se otvoriti sebi trgo- vinu, radionicu, tvornicu; smjestiti se, udomaiti se, naseliti se, okuiti se, oeniti se etablisman (fr. etablissement) postav- ljenje, namjetenje; ustanovljavanje, podizanje, osnivanje, otvaranje (trgo- vine, radionice, tvornice, poslovnice itd.); ustanova, trgovina, radionica; vea otmjena gostionica, mjesto za provod etacizam (gr. eta) izgovaranje grkog slova eta kao dugog e, koje je uveo humanist Erazmo Roterdamski (14671536); supr. itacizam etalon (fr. etalon) 1. pramjera, osnovna mjera, osnovna teina; voj. kalibar, kalibarska mjera; 2. pastuh, drije- bac etalonirati (fr. etalonner) badariti, mjeru ili uteg dovesti u sklad sa za- konskim odredbama; izjednaavati mjerenja kod instrumenata etamin (fr. etamine) tanka i rijetka pa- muna tkanina, slina gazi, stavlja se u podstavu odijela; platno za sita i cjedila; prozirna tkanina od kam- garna za enske haljine; estamin etapa (fr. etape, njem. Stapel) stupanj, stupanj razvoja; voj. konak, noite, postaja, odmorite; dan, mara; spre- mite, skladite robe; dnevni obrok etas (lat. aetas) doba, ljudski vijek, doba ivota, ivot etatizam (fr. etat drava) privredni su- stav u kojem drava nastoji, na tetu privatne inicijative, uzeti to vie pri- vrednih izvora u svoje ruke i staviti ih pod svoj nadzor etatizirati (fr. etatiser) podravati, po- dravljivati, prevesti u dravno vlas- nitvo ili pod dravnu upravu; utvr- diti stavke prihoda i rashoda u dr- avnom proraunu etats generaux it. eta enero (fr.) glavni stalei, skuptina triju stale- a: plemstva, sveenstva i graan- stva koja se sastajala u Francuskoj od 1302. do 1614.; nakon nesastaja- nja od 175 godina, Luj XVI. ponovno je sazvao 5. svibnja 1789., ime je zapoela Francuska revolucija etaa (fr. etage, tal. staggio, lat. stare stajati) kat kue (zapravo samo gornji katovi kue, bez prizemlja); etano vlasnitvo vlasnitvo samo jednog stana ili samo jednog kata u viekatnoj zgradi; etani katni, u vezi s katom; etano grijanje grijanje po katovima u suvremenim zgradama (jednom pei zagrijava se cijeli kat) etaer (fr. etagere) polica, stakleni or- mar s vie pregrada za stakleno po- sue, knjige itd. etani (fr. etage) v. pod etaa etelizam (gr. ethelo hou) fil. v. volun- tarizam Eteoklo 408 etika Eteoklo (gr. Eteokles) mit. sin Edipov i Jokastin; s bratom Polinikom oti- mao se za vlast nad Tebom te su u boju braa ubila jedan drugoga eter (gr. aither ist, gornji sloj zraka) 1. u grkoj predstavi: plameni uzduh u kojem lebde zvijezde i stanuju bo- govi, dakle nebeski prostor i svjetlos- na tvar ujedno, nebo; 2. u grkoj filo- zofiji najfinija pratvar (Anaksagora, Empedoklo, Platon), peti element kvintesencija koji ispunjava ne- beski prostor iznad Mjeseca (Aristo- tel); 3. kem. fina, bistra, bezbojna, lako pokretljiva tekuina karakteris- tina mirisa, specifino laka od vode (C4H10O); fiz. tvar koja, osim materije u prostoru, po pretpostavci postoji kao sredina u kojoj se zbivaju odreene pojave u prirodi; npr. energija koju Sunce zrai u prostor prenosi se po- prenim valovima kroz elastinu sre- dinu koja je bez teine, impondera- bilna eterian (gr. aitherios) nebeski ist, oduhovljen, njean, duhovni; kem. slian eteru, koji ima svojstva ete- ra eterina ulja kem. lako isparljivi sa- stojci mnogih biljaka koji se dobiva- ju destilacijom ovih biljaka vodenom parom; imaju vanu i mnogostruku primjenu u medicini i kozmetici eterirati (lat. aeternare) ovjekovjeiti, uiniti vjenim eterizacija (gr. aither) med. udisanje sumpornog etera radi privremenog opijanja; usp. eterizirati eterizam (gr. aither) v. eterizacija eterizirati (gr. aitho zapalim, izgorim, aither) med. dati da se udie para istog sumpornog etera s primjesom atmosferskog zraka kako bi se osjet- ljivost ivaca za neko vrijeme oslabila i na taj nain ivci uinili neosjetlji- vim prema bolovima eternal (lat. aeternalis vjeit) tanka, va- ljana i veoma fina prugasta tkanina od eljane vune eternalan (lat. aeternalis) vjean, vje- it, neprolazan, trajan eternit (lat. aeternus vjeit) grad. smje- sa od cementa i azbesta koja se upo- trebljava za pokrivanje krovova eternizirati (fr. eterniser) ovjekovjeiti; produiti u vjenost eteroman (gr. aither eter, mania strast) onaj koji je odan strasti pije- nja ili udisanja etera eteromanija (gr. aither, mania) bo- lesna strast za pijenjem ili udisanjem etera eterska narkoza med. v. eterizacija etezije (gr. etos godina, etesios godi- nji, etesie) mn. vjetrovi u podruju Sredozemlja koji puu sa sjeveroza- pada oko 40 dana godinje, i to ljeti; etezijski vjetrovi etezijski vjetrovi v. etezije Etiam tu, mi fili it. ecijam tu, mi fili (lat.) I ti, moj sine (rijei koje je iz- govorio umirui Julije Cezar ugle- davi meu svojim ubojicama i svo- ga miljenika Junija Bruta) etiar (gr. ethike) uitelj (ili: propo- vjednik) morala; onaj koji se bavi eti- kom ili praktinom filozofijom; onaj koji ivi u skladu s moralnim zako- nima i propisima etiki (gr. ethikos) koji spada u etiku, koji se tie etike ili je u vezi s etikom, moralan, moralno ist etiki dativ (1. dativus ethicus) gram. osjeajni dativ, tj. dativ kojim se iz- rie osjeaj prema onome s kim se govori ili prema onom o emu se go- vori, npr. Kako si mi? etida (fr. etude, lat. studium) glaz. stu- dija, djelo za tehniko vjebanje, oso- bito za uvjebavanje prstiju; slik. crte kao studija, ogled etika (gr. ethos obiaj, ethike) fil. dio filozofije koji prouava i procjenjuje etiketa 409 etnocentrizam moralne vrijednosti (to je dobro ili to je loe, to treba biti ili to ne treba biti), podrijetlo i naela moral- nosti (jo se zove: moralna filozofija, praktina filozofija, znanost o mora- lu); kranska etika znanost o moralu utemeljena na kranskim dogmama; senzualna etika shvaanje po kojem je "dobro" ono to se osjetilnom za- mjeivanju pokae kao takvo; radost trenutka etiketa (fr. etiquette) 1. cedulja (ili: lis- ti) s natpisom, natpis na robi na kojem je oznaena koliina, kakvoa, cijena i dr.; 2. cedulja na lijekovima s uputom o vremenu uzimanja i na- inu uporabe toga lijeka; 3. dvorski obiaji, dvorski propisi; ukruenost i usiljenost drutvenih formi, pravila drutvenog ophoenja; formalnosti u tituliranju pri pisanju molbi etikoteologija (gr. ethike, theologia znanost o Bogu) fil. pokuaj da se postojanje i osobine Boga izvedu i dokau na osnovi postojanja morala i moralnog poretka u svijetu, naua- vanje o Bogu zasnovano na naua- vanju o moralu; moralna teologija etilen kem. plin bez boje, mirisa i oku- sa; sastavni dio plina za osvjetljenje; upotrebljava se za proizvodnju ipe- rita etimolog (gr. etymologos) onaj koji is- trauje podrijetlo i znaenje rijei etimologija (gr. etymologia) znanost koja istrauje podrijetlo, korijen i os- novna znaenja rijei; znanost o tvor- bi rijei etimologikon (gr. etymon pravo zna- enje neke rijei prema njezinom po- drijetlu, logos) djelo koje ispituje po- drijetlo i korijen rijei; rjenik s naz- naenjem podrijetla rijei etimologizirati (gr. etjnmon pravo zna- enje neke rijei prema njezinom podrijetlu, logos) prouavati podrijet- lo rijei, baviti se ispitivanjem pod- rijetla rijei etimoloki (gr. etymon, logos) korijen- ski, koji spada u podruje etimolo- gije etimon (gr. etymon) korijen, podrijetlo i osnovno (ili: pravo) znaenje neke rijei etiologija (gr. aitia uzrok, aitiologia) fil. znanost o uzrocima i posljedicama nekih redovitih pojava; znanost o lo- ginom obrazlaganju i dokazivanju, npr. u hriji; med. dio medicine koji istrauje i prouava uzroke bolesti etioloki (gr. aitia uzrok, logikos) uz- roni, kauzalan etiopizam (gr. Aithiops) religijsko-po- litiki pokret meu crncima krani- ma u junoj Africi kojemu je cilj do- bivanje crkvene samostalnosti etmoid (gr. ethmos cjedilo, sito, eidos oblik) anat. sitasta kost (jedna od lu- banjskih kostiju) etmoidan (gr. ethmos cjedilo, sito, ei- dos oblik) koji je u obliku sita, sitast etnicizam (gr. ethnea) neznabotvo, mnogobotvo, vjera u postojanje vie boanskih bia koja su meusobno jednaka ili jedna drugima podree- na etniki (gr. ethnikos) prvobitno: nezna- boaki (zato to su kranski pisci srednjeg vijeka sve nekrane i nei- dove nazivali ethnea, lat. gentes = narodi); danas: narodni, svojstven narodu, podrijetlom iz naroda, u vezi s narodom etno-park etnografski park, tj. kue iz razliitih etnografski zanimljivih krajeva (ukljuujui i predmete koji u te kue spadaju) smjetene u slo- bodnoj prirodi etnobiologija (gr.) znanost koja pro- uava bioloka svojstva nekoga na- roda etnocentrizam (gr. etno- narodski, puki, lat. centrum sredite) isticanje etnogeneza 410 eudemonija pripadnosti etnikoj skupini, nacio- nalni individualizam etnogeneza (gr. ethnos pleme, narod, genesis postanak) proces stvaranja i postojanja naroda (prouava se na osnovi arheolokih, lingvistikih i povijesnih podataka) etnograf (gr. ethnos pleme, narod, gra- fos) v. etnolog etnografija (gr. ethnografia) v. etnolo- gija etnografski (gr. ethnos narod, grafo) v. etnoloki etnolog (gr. ethnos, logos) onaj koji se bavi prouavanjem naina ivota i obiaja nekog naroda etnologija (gr. ethnologia) znanost o ivotu, vjerovanjima i obiajima ne- kog naroda; etnologija etnoloki (gr. ethnos, logos) koji je u vezi sa ivotom i obiajima naroda; etnoloki muzej zbirka umjetnikih djela, orua, odjee, domova u mini- jaturi i dr. nekog naroda, iz ega se moe donekle dobiti slika i jasnija predodba o ivotu i obiajima toga naroda etnopsihologija (gr. ethnos narod, psyche dua, logia znanost) znanost koja prouava duevne osobine (tzv. "narodnu duu") veih zajednica i po- jedinih naroda etognozija (gr. ethos obiaj, gnosis po- znavanje, znanje) znanost o obia- jima, navikama etografija (gr. ethos, grafia) v. pod eto- logija etografski (gr. ethos, grafo) v. etoloki etokracija (gr. ethos obiaj, kratia vla- davina) vladavina morala ili vrline, idealno dravno ustrojstvo u kojem bi moralnost bila jedini zakonodavac i vladar etologija (gr. ethos obiaj, logia) prika- zivanje (ili: crtanje) karaktera jednog ovjeka ili moralnih shvaanja i obi- aja jednog naroda, karakterologija (izraz J. S. Milla); etografija zool. znanost o ivotnim navikama ivo- tinja etoloki (gr. ethos, logos) koji je u vezi s etologijom; etografski etopeja (gr. ethos, obiaj, poiein initi, praviti) crtanje (ili: prikazivanje) ka- raktera etos (gr. ethos) obiaj, ud, narav; zbroj stalnih osobina nekog ovjeka, ka- rakter (za razliku od patosa, tj. tre- nutanog i promjenjivog stanja du- e) etrioskop (gr. aithria vedrina, vedro nebo, skopeo gledam) naprava pomo- u koje se odreuje koliko je nebo isto od oblaka (parabolino izdubeno zrcalo u ijem se aritu nalazi crno obojena kugla osjetljivog termomet- ra) Etrurija (lat. Etruria) pokrajina u sta- roj srednjoj Italiji (dananja Tosca- na) etruskologija (lat. Etruria, gr. logos govor) znanost o podrijetlu, povijesti i kulturi starih Etruana, tj. Italije u predrimsko doba etve stara jedinica za mjerenje gravi- tacije, znak E (po ma. fiziaru Ro- landu von Eotvosu, 18481919) eu (gr. eu) grki prilog, pojavljuje se kao predmetak u mnogim sloeni- cama i oznaava neto dobro, valjano, pravo, lako, povoljno; supr. dis euanaleptian (gr. eu, analeptikos) med. koji lako i brzo ozdravlja euantan (gr. euanthes) pr. bot. s lije- pim cvjetovima, koji lijepo cvjeta eubiotika (gr. eu, bios ivot) znanost o dobrom ivljenju; dijetetika eubulija (gr. eubulia) mudrost, razbo- ritost eudemonija (gr. eudaimonia) srea, blaenstvo; kao vlastita imenica: bo- ica sree i blaenstva kod starih Gr- ka eudemonist 411 eufuizam eudemonist (gr. eudaimon sretan, bla- en) fil. pristaa eudemonizma: De- mokrit, Sokrat, Epikur, Spinoza, Loc- ke, Leibniz, Feuerbach, D. F. Strauss i dr.; eudemonolog eudemonizam (gr. eu-daimon sretan, blaen) fil. etiki smjer koji smatra sreu i blaenstvo glavnim motivom, pobudom i svrhom svih naih tenji (prid. eudemonistiki); eudemonolo- gija eudemonizam (gr. eudaimon blaen, sretan) nauavanje prema kojem su srea i zadovoljstvo svrha ljudskog ivota; eudajmonizam eudemonolog (gr. eudaimom) fil. v. eudemonist eudemonologija (gr. eudaimon) fil. v. eudemonizam eudibiotika (gr. eudios tih, miran, ve- dar, bios ivot) vjetina vedrog i udobnog ivljenja; v. eubiotika eudinamija (gr. eu, dynamis sila) med. krjepkost, snanost; eukrazija eudiometar (gr. eudios tih, miran, ve- dar, metron) instrument za ispitiva- nje zraka, tj. za utvrivanje koliine kisika u zraku eudiometrija (gr. eudios tih, miran, vedar, metron) ispitivanje (ili: mjere- nje) kakvoe zraka eudiometrijski (gr. eudios, metron) koji se tie eudiometrije, koji je u vezi s eudiometrijom eueksija (gr. eu-exo, euexia) med. zdrav i lijep izgled, dobro zdravlje euemija (gr. eu, haima krv) med. dobro (ili: povoljno) stanje krvi, dobar (ili: povoljan) sastav krvi eufemija (gr. eufemia) ublaavanje i uljepavanje grubog izraza blaim i ljepim izrazom eufemistiki (gr. eufemeo govorim rije koju je ugodno uti) koji ubla- ava, koji uljepava (izraz, rije) eufemizam (gr. eufemismos) poet. fi- gura uljepavanja, zamjenjivanje iz- ravnog ili grubog izraza blaim, npr. laka ena umjesto prostitutka, ili za- obilaziti istinu umjesto lagati eufijistiki (gr. eufies stasit, naoit) v. eufujistiki eufijizam (gr. eufies stasit, naoit) lit. v. eufujizam eufonian (gr. eufonos) blagozvuan; eufonino slovo slovo koje se stavlja u neku rije samo radi blagozvuno- sti eufonij (gr. eufonos blagozvuan) glaz. instrument koji se sastoji od odree- nog broja aa od kojih svaka, razli- ito punjena, ima svoj ton; svira se prevlaenjem gudala preko rubova aa eufonija (gr. eufonia blagozvunost) blagozvunost u rijeima, tj. uporaba dobrog knjiievnog stila tako da se rijei mogu lako izgovarati i dobro uti; supr. kakofonija eufonist (gr. eu, fone glas, ton, zvuk) onaj koji pie po zakonima fonetike, fonetski; usp. fonetiar euforija (gr. euforia lako podnoenje, strpljenje) osjeaj ugode, stanje u ko- jem se bolesnik osjea neobino ugod- no, zadovoljan je samim sobom, misli i osjeaji puni su mu razdraganosti i vedrine; ovakav osjeaj javlja se obino kod raznih duevnih i iva- nih bolesti, kod tuberkuloznih boles- nika, narkomana i alkoholiara; pre- ma Flieszu osobito se javlja pred sa- mu smrt eufradija (gr. eufradeia) rjeitost eufrazija (gr. eufrasia) veselost, dobro raspoloenje (osobito pri gozbi) Eufrosina (gr. Eufrosine) mit. jedna od triju Gracija; ona koja daje radost eufuistiki (gr. eufues, engl. Euphues) lit. bombastian, neprirodan, pretje- rano kien eufuizam (gr. eufues stasit, naoit, li- jep, engl. Euphues) lit. bombastian i pretjerano kien knjievni stil u En- eugenetika 412 eulogizam gleskoj, nazvan prema romanu "Eu- phues or the Anatomy of Wit" koji je 1578. napisao John Lyly eugenetika (gr. eu, genea potomstvo) jedna od najvanijih grana socijalne politike: rasna higijena, tj. znanost o uvjetima koji vode stvaranju tje- lesno i duevno zdravog potomstva, odnosno koji sprjeavaju raanje ne- zdravog i za ivot nesposobnog po- tomstva; tenja za stvaranjem ovak- vih uvjeta eugenika (gr. eu, gennao raam) v. eugenetika eugenol (gr. eugenes dobrog podrijet- la, lat. oleum ulje) kem. bezbojna i mirisna tekuina, sastavni dio karan- filovog ulja, slui za pripremanje umjetne vanilije i kao lijek protiv tu- berkoloze euharistija (gr. eucharistia) zahvalji- vanje, zahvalnost; u ranom kran- stvu: molitva zahvalnica prije blago- slova kruha i vina prilikom priesti; sakrament priesti; Posljednja ve- era; kod pravosl. posveen kruh (na- fora) euharistijski (gr. eucharistos zahva- lan; dobrotovoran) koji se tie sakra- menta svete priesti; euharistijski kongres meunarodni zbor katolikih sveenika i vjernika radi unaprei- vanja i irenja tovanja sakramenta priesti euharistika (gr. eucharisteo zahvalju- jem) nauavanje o slavlju Posljednje veere euhemerizam fil. nauavanje gr. po- vjesniara i filozofa Euhemera iz Me- sene (oko 300. pr. n. e.) prema kojem mitoloki bogovi prvobitno nisu bili nita drugo nego heroji i uope zna- ajni i istaknuti ljudi koje je narodna mata, nakon njihove smrti, progla- sila bogovima euhilija (gr. eu, chylos sok) med. dobar sastav mlijenog soka; v. hilus euhimija (gr. eu, chymeia mjeavina) med. dobra (ili: povoljna) mjeavina sokova u tijelima euholija (gr. eu dobro, chole u) nor- malno stanje ui euhologij (gr. euchologion molitvenik, euche molitva) pravoslav. molitvenik euhreja (gr. euchroia) med. dobra, zdrava boja koe, zdrav izgled eukalipt(us) (gr. Eucalyptus) bot. drvo iz porodice mirta (velika stabla, br- zo rastu), slui za dobivanje gume, a eterino ulje iz lia koristi se u me- dicini i parfumeriji eukinetika (gr. eu, kineo kreem se) znanost o lijepom i pravilnom kreta- nju; u baletu: prouavanje izraza u plesu euklidska geometrija geometrija po grkom matematiaru Euklidu (oko 300. pr. n. e.), tj. geometrija u kojoj je zbroj kutova u trokutu u ravnini 180 eukolija (gr. eukolia) fil. veselost, ved- rina, sklonost da se sve stvari i poja- ve u svijetu gledaju i primaju povolj- no; kod stoika: karakteristika njiho- vog mudraca; supr. diskolija eukracija (gr. eu, krateo vladam) do- bra uprava, dobra vlada eukrazija (gr. eu, kerannymi mijeam) med. dobro (ili: povoljno) mijeanje sokova (supr. diskrazija); dobro (ili: ugodno) raspoloenje, sretan i vedar temperament eulaksin (gr. eu dobro, lat. laxare olak- ati) sredstvo za reguliranje izlui- vanja izmetina, tj. za pospjeenje "stolice" eulogija (gr. eu, logos) razboritost u govoru i djelovanju; vjerojatnost; slavljenje; blagoslov, posveta eulogizam (gr. eu dobro, logos razum, miljenje) upravljanje prema zako- nima vjerojatnosti u sluaju opre- nih shvaanja eulogizam 413 Euroazija eulogizam (gr. eu, logos) djelovanje (ili: postavljanje) prema razlozima vjerojatnosti kad su stajalita i shva- anja o nekom pitanju razliita Eumenide (gr. Eumenides) mit. drugo, blae i ljepe ime starogrkih boica osvete Erinija ili Furija, ije pravo ime Erinije nitko nije volio izgo- varati eumetrian (gr. eumetros) dobro od- mjeren; poet. metriki dobar Eumolp (gr. Eumolpos) mit. sin Posej- dona i Hione, vladar u Trakiji; osvo- jio od Atenjana Eleuzinu i osnovao "misterije"; v. eleuzinske misterije eumorfija (gr. eumorfos) ljepota obli- ka, lijep oblik, ljepota eumuzija (gr. eumusia, Musa) osjeaj za lijepo, smisao za umjetnost eunalepsa (gr. eu, analepsis) med. la- ko, brzo ozdravljenje eunomija (gr. eunomia) zakonitost, pravda; Eunomija mit. boica zako- nitosti kod starih Grka, jedna od Ho- ra; usp. Temida eunuh (gr. eune postelja, echo imam, drim, eunuchos) "uvar postelje", onaj koji je lien svojstava mukosti, ukopljenik, osobito: nadzornik ena u haremima, uvar ena eunuhoid (eunuchos ukopljenik, eidos oblik) osoba s uroenim ili zbog bo- lesti nedovoljno razvijenim funkci- jama spolnih lijezda, te zbog toga slina ukopljeniku (eunuhu) eupatija (gr. eupatheia) udobnost, zdravlje; velika osjetljivost na vanj- ske dojmove; med. velika sklonost bo- lesti; strpljivost u bolu i patnji; prid. eupatian eupatorka (gr. eupatereia) velikaka ki, princeza eupatridizam (gr. eu, pater otac) da- vanje privilegija plemikom staleu eupepsija (gr. eupepsia) med. dobra, laka probava eupeptian (gr. eu, pepsis) med. koji lako probavlja (eludac); lako probav- ljiv, koji se lako probavlja (hrana) euplastici (gr. eu, plasso oblikujem, gradim) mn. hranjiva sredstva koja debljaju i jaaju tijelo eupneja (gr. eupnoia, pneo diem) med. dobro i lako disanje euporija (gr. euporia) okretnost, spret- nost, lakoa; zdravlje; prid. eupori- an eupraksija (gr. eupraxia uinim, ura- dim) dobar rad, uspjeh u radu, dobro i povoljno stanje eurazijci melezi u Indiji, od oca Engle- za i majke Indijke Euridika (gr. Euridike) mit. ena le- gendarnog grkog pjevaa Orfeja ko- ji ju je, nakon to je umrla od zmij- skog ujeda, pokuao vratiti iz pod- zemnog svijeta Euripid veliki grki dramatiar iz 5. st. n. e.; veoma utjecao na kasniju svjetsku knjievnost Eurit mit. kralj Ehalije, otac Jolin; He- raklo mu je razorio grad i zarobio kerku euriterman (gr. euros irok, prostran, thermos topao) sposoban izdrati vel- ike promjene temperature u sredini u kojoj ivi (za iva bia); supr. ste- noterman euritmija (gr. eu, rythmos ritam) pra- vilno i lijepo dranje u kretanju, rav- nomjernost, skladnost (npr. u ple- sanju, glazbi, pjesnitvu itd.); pra- vilan omjer izmeu dijelova neke cje- line uope; med. pravilnost krvotoka ili bila euritopan (gr. euros irok, prostran, rairen, topos mjesto) koji ima veli- ku rairenost zbog toga to moe iv- jeti i uspijevati i pod veoma razli- itim klimatskim uvjetima (osobito za biljke i ivotinje); supr. stenotopan Euroazija zajedniki naziv za dva kontinenta: Europu i Aziju Europa 414 evalvirati Europa (sem. ered zapad, gr. Europe) mit. ki fenikog kralja Agenora i sestra Kadmova; Zeus, pretvorivi se u bika, ukrade je i na svojim leima odnese na Kretu gdje mu postane e- nom i rodi Minosa, Sarpedona i Rad- amana; naziv za na kontinent europeid (sem. ered gr. Europe eidos lik) ljudsko bie na nekom drugom kontinentu srodno Europljaninu Eurovizija udruga europskih televizij- skih postaja; usp. Intervizija eusebija (gr. eusebeia) strah pred Bo- gom, pobonost, smirenost eusplanhija (gr. eu, splanchnon iznu- trica, utroba) med. dobro zdravstve- no stanje utrobe Eustahijeva cijev (lat. tuba Eustachi- ana) zool. una cijev, kanal koji spaja srednje uho i nosni dio drijela, na- zvana po lijeniku i anatomu Eusta- hiju (u Rimu 1574.) eustazija (gr. eu dobro, stasis stanje) jednako kolebanje morske vode u svim dijelovima povrina se svuda jednako izdie ili sputa eutanazija (gr. euthanasia) lako i bla- go umiranje, gaenje ivota bez te- kih bolova; ublaavanje smrti time to se bolesniku daju opojna sredstva (koja lijenik smije dati samo da bi ublaio umiranje, a nikako da bi ga ubrzao) eutanazist (gr. eu, thanatos smrt) pri- staa shvaanja po kojem lijenik tre- ba, zbog humanosti, skratiti patnje neizljeivih bolesnika davanjem opoj- nih sredstava; supr. antieutanazist Euterpa (gr. Euterpe) 1. mit. jedna od devet muza, muza lirskog pjesnitva, u umjetnosti uvijek prikazivana s frulom (usp. muza); 2. vrsta tropske palme; 3. astr. asteroid otkriven 1851. eutihija (gr. eutychia) srea, blaen- stvo, mir eutimetrija (gr. euthys ravan, metria) mjerenje pravocrtnih likova eutimija (gr. euthymia) duevni mir, veselost, dobra volja eutokija (gr. eutokia) med. normalan, lak poroaj eutonija (gr. eutonia) med. krjepkost, snaga; fil. krjepkost, naponska sila due (kod stoika) eutrofija (gr. eu, trefo hranim) med. dobra uhranjenost; zdrava, obilna prehrana euzemija (gr. eusemie, sema znak) med. dobar predznak, povoljni simp- tomi u razvoju neke bolesti euzitija (gr. eu, sitos hrana, jelo) med. raspoloenje za jelo, volja za jelom euzon (gr. euzonos dobro potpasan, spreman za bitku) voj. laki pjeak u grkoj vojsci ev- (gr. eu) v. pod eu- Eva (gr. Eua, hebr. Chawwah) prva ena; pren. ena uope, osobito: rado- znala i osjetilna ena evadirati (lat. evadere) uzmaknuti, ute- i, izbjei, povui se evakuacija (lat. evacuatio) voj. odlazak iz, naputanje, osobito kad neku ope- rativnu zonu, za vrijeme rata, napu- sti stanovnitvo, bolnice, razna voj- na i druga skladita kojima bi se neprijatelj, u sluaju uspjeha, mogao koristiti itd. evakuirati (lat. evacuare) voj. ispraz- niti, izii iz, napustiti (vojarnu, grad, zauzeti kraj itd.) evala! (tur. ejvallah) sjajno, bravo!; po- zdrav: zbogom, do vienja; zaista evaluacija (fr. evaluation) odreivanje vrijednosti, vrijednost novca evaluirati (fr. evaluer) cijeniti, ocjenji- vati, odreivati vrijednost evalvacija (lat. evalvatio) odreivanje (ili: procjenjivanje) vrijednosti neke stvari; v. evaluacija evalvirati (lat. evalvere) ocjenjivati, procjenjivati vrijednost; v. evaluirati evanelist 415 eventualno evanelist (gr. euangelistes, lat. evan- gelista) objavljiva spasenja; opisiva ivota, rada i stradanja Isusa Krista; etiri evanelista: Matej, Marko, Lu- ka i Ivan, pisci tzv. kanonskih evan- elja, tj. onih koje Crkva priznaje kao autentine (za razliku od velikog broja apokrifnih, tj. onih koje Crkva ne priznaje kao autentine) evanelski (gr. euangelizomai) koji odgovara nauavanju Kristovom, kr- anski, evaneoski evanelje (gr. euangelion radosna vi- jest, dobra vijest, lat. evangelium) 1. dobar glas, radostan glas ili dobra vijest, radosna vijest koja prikazuje Isusa kao obeanog Mesiju i Spa- sitelja ljudskog roda; 2. Novi zavjet ili objavljivanje spasenja; 3. evane- lja mn. opisi ivota, djela i muke Isu- sa Krista evanescirati (lat. evanescere) ieznuti, iezavati, izgubiti se, nestati evangelical friends it. evanelikel frends (engl.) mn. prijatelji evanelja ili kransko drutvo prijatelja (vjer- ska sljedba u Sjev. Americi); njezini lanovi poznati su pod imenom kve- keri evangelizacija (gr. euangelizomai do- nosim vijest) irenje, propovijedanje evanelja, vjerovjesnitvo, pridobi- vanje nekrana na kranstvo; i- renje Evangelike crkve i nauava- nja; evandelizacija evangelizirati (gr. euangelizomai) ob- javiti (ili: objavljivati) radosnu vijest; iriti evangeliko nauavanje i Crkvu evans-gambit ahovsko otvaranje koje je uveo engleski pomorski kapetan Evans 1829. g., a sastoji se u tome to se rtvuje pjeak da bi se napad mogao bre i lake izvesti; usp. gam- bit evaporacija (lat. evaporatio) isparava- nje, pretvaranje u paru evaporator (lat. evaporator) isparava, sprava pomou koje se vri ispara- vanje slane vode u solanama evaporirati (lat. vapor para, evapora- re) isparavati, ispariti, pretvoriti (ili: pretvarati) u paru evazija (lat. evasio, evadere) bijeg, iz- bjeglitvo; izbjegavanje; vaenje, dvo- smislica, izmotavanje; prid. evaziuan koji se teko uhvati, koji se teko shvaa; uvijen, zaobilazan (odgovor) evedra (gr. efedra) ograda od trske ili kukuruzovine; zaklonite na otvore- nom prostoru (od trske, prua, granja i si.) evekcija (lat. evehere izvesti; uzdignuti, evectio) uzdizanje, penjanje; astr. ne- jednakost koju pokazuje Mjeseeva putanja u kretanju oko Zemlje zbog utjecaja Sunca i planeta evendel (tur.) oduvijek, od pamtivijeka evening it. ivning (engl.) veer; eve- ning-dress it. ivning-dres (engl.) ve- ernje odijelo, dugako salonsko odi- jelo (gerok) sa dva reda gumba Evenki drugo ime za Tunguze eventilacija (lat. eventilatio) vjetrenje, provjetravanje eventilirati (lat. eventilare) izvjetriti, provjetriti, provjetravati eventracija (lat. eventratio) med. ve- lika kila (bruh) kod pupka eventualan (lat. eventualis) sluajan, mogu; uvjetan, povremen, potenci- jalan, sporedan eventualije (lat. eventualia) mn. spo- redne (ili: nepredviene) stvari, spo- redna (ili: nepredviena) pitanja, stvari koje se jo mogu pojaviti (obi- no posljednja toka dnevnog reda na skuptinama u kojoj se raspravlja o pitanjima koja nisu bila na dnevnom redu) eventualno (lat. eventuale) prav. po mogunosti, u sluaju potrebe, po po- tre'bi, u sluaju da, ako se dogodi, sluajno eventualnost 416 evolucijski eventualnost (lat. eventualitas) nastu- panje mogueg sluaja, mogu slu- aj, mogunost, sluajnost everglas (engl. ever uvijek glas staklo) vrsta tkanine od plastine mase (po- put najlona) evergrin (engl. ever uvijek, svagda, green zelen) bot. zimzelen everlasting (engl. everlasting vjean) vrsta veoma vrste prugaste vunene tkanine; usp. eternal everzija (lat. eversio) ruenje, razara- nje, prevrat, unitenje everzivan (lat. eversivus) prevratniki, ruilaki, razoran evet (tur. da, tako je!) potvrivati, odo- bravati pristajati, amenovati, sugla- avati se evidencija (lat. evidentia) oiglednost, oevidnost; log. svojstvo nekih sudo- va koji su po neposrednom opaanju i misaonoj nunosti istiniti; pregled iz kojega se vidi daje neto postojalo, da se neto zbilo, da je neto uinje- no; drati u evidenciji imati na umu, voditi o emu rauna dok se ne ukae mogunost da se izvri evidentan (lat. evidens, videre vidjeti) oigledan, oevidan, oit; po sebi ja- san i razumljiv; log. neposredno mi- ljenjem ili opaajem dokazan kao is- tinit evidentiar (lat. evidentia oevidnost, oitost) onaj koji se brine o pregledu onoga to se zbilo, to je uinjeno evigilirati (lat. evigilare) probdjeti; iz- raditi neto briljivo i savjesno evikcija (lat. evictio) prav. jamstvo, da- vanje jamstva; evikcijska tuba tuba kojom se trai otuenje neijeg ima- nja evincibilan (lat. evincibilis) koji se tre- ba dokazati, koji je za dokazivanje evincirati (lat. evincere) dokazati, uvje- riti, izloiti, prikazati: oitovati; prav. jamiti, biti jamac; oduzeti nekome imanje sudskim putem evinent (lat. evincens) prav. onaj koji tijekom nekog pravnog spora drugoj stranci neto osporava eviracija (lat. eviratio, vir ovjek, mu- karac) oduzimanje mukosti, kop- ljenje; prerano gubljenje mukosti evirirati (lat. evirare, vir ovjek, mu- karac) oduzeti mukost, ukopiti eviscerirati (lat. eviscerare) med. iz- vaditi utrobu, npr. iz lea; rasporiti trbuh; iupati, izvaditi iz upljine eviva! (tal. evviva, lat. vivat) ivio! evlija (tur.) dobar ovjek; svetac, nebes- ki zatitnik; ovjek koji ima natpri- rodne sposobnosti evocirati (lat. evocare, voare) prizivati, dozivati, npr. duhove; prav. aliti se viem sudu; prizvati, oiviti uspo- menu na koga ili na to evokacija (lat. evocare dozvati, evoca- tio) dozivanje (ili: prizivanje) duhova; podsjeanje i oivljavanje uspomene na nekoga ili na neto; prenoenje parnice na vii sud; pozivanje pred neki vanjski sud, osobito u srednjem vijeku, papino pravo da pozove neko- ga u Rim na suenje evokatorij (lat. evocatorium) prav. pis- meni poziv, akt o pozivanju na sud evolucija (lat. evolutio) razvijanje, raz- vitak, razvoj, razvoj viega, savre- nijeg i sloenijeg iz niega, nesavr- enijeg i jednostavnijeg; voj. zaobi- laenje, mijenjanje smjera; glaz. pre- bacivanje (ili: premjetanje) glasova u dvostrukom kontrapunktu; supr. involucija, revolucija evolucijski (lat. evolutio) razvojni, koji se tie razvoja, koji je u vezi s razvit- kom; evolucijska eskadra voj. flota koja se eim mijenjanjem poloaja nastoji pribliiti neprijatelju kako bi mu zaprijetila; evolucijska teorija na- uavanje o razvoju po kojem se tijela u prirodi sama sobom razmnoavaju i po kojem su ve u prvom ljudskom evolucionist 417 ex propriis ili ivotinjskom tijelu postojale klice svih buduih tijela evolucionist (lat. evolutio) pristaa evolucijske teorije; v. evolucijski evolucionistiki v. evolucijski evolucionizam (lat. evolutio) fil. pogled na svijet ije je osnovno naelo razvi- janje iz niega viemu; 1. bioloki: nauavanje o razvoju (v. darvinizam); 2. u shvaanju svijeta: pretpostavka da se svijet razvijao i razvija po odre- enim zakonima; 3. u etici: a) smjer koji podrijetlo etikog procjenjivanja gleda u iskustvu ili razvitku (Spen- cer, Wundt); b) smjer koji smatra da je cilj ljudskih tenji razvitak, tj. na- predovanje (Wundt) evoluirati (lat. evolvere, fr. evoluer) ra- zvijati se (od niega viemu, od jedno- stavnoga sloenom itd.); pren. na- predovati evoluta (lat. evolvere, evoluta sc. linea) geom. ravninska krivulja koja spaja sredita zakrivljenosti neke druge ravninske krivulje (njezine evolven- te) evolventa (lat. evolvere razvijati, evol- vens) geom. krivulja koju opisuje to- ka tangente (dirnice) druge osnovne krivulje kad se osnovna krivulja ko- trlja po tangenti bez klizanja evolvirati (lat. evolvere) razviti, razvi- jati, odviti; razloiti, objasniti, opi- sati evorzija (lat. evertere oboriti, izbaciti, evorsio) geol. erozija vode koja se kre- e u kovitlac i tako stvara tzv. "divov- ske lonce" Evropa v. Europa evulzija (lat. evulsio, evellere upati) upanje, iupavanje evza (tur. edza) 1. kapsla, upalja; 2. kemijski spoj; lijek ex abrupto it. eks abrupto (lat.) izne- nada, najednom; bez pripreme ex capite it. eks kapite (lat.) iz glave, napamet ex cathedra it. eks katedra (lat.) s katedre, tj. s mjerodavnog, ovlate- nog mjesta; ueno; ex cathedra Petri. it. eks katedra Petri (lat.) rije s Petrove, tj. papinske stolice koja je, po dogmi objavljenoj 1870. g., nepo- greiva ex concessis it. eks koncesis (lat.) prav. prema odobrenju, na osnovi pri- znatog i steenog prava ex improviso it. eks improvizo (lat.) nehotice, iznenada, neoekivano, ne- predvieno, neslueno ex jure it. eks jure (lat.) prav. s pravne strane, po pravu, s pravnog gledita ex lex it. eks leks (lat.) izvan zakona, nepodvrgnut zakonu, lien svih zako- na, bez zatite zakona ex libris it. eks libris (lat.) "iz knjiga", znak na knjigama radi oznaavanja vlasnika, obino se nalazi na zaseb- nom listu na poetku knjige s ime- nom vlasnika i grafikim crteima i ukrasima, alegorijama itd. ex officio it. eks oficio (lat.) po duno- sti, po slubenoj dunosti, slubeno ex ore parvulorum veritas it. eks ore parvulorum veritas (lat.) iz dje- jih usta (izlazi) istina ex ossibus ultor it. eks osibus ultor (lat.) iz kostiju osvetnik, tj. smrt udi za osvetom ex parte it. eks parte (lat.) dijelom, djelomino, djelimice; od strane, npr. te i te vlasti, toga i toga ovjeka ex praesidio it. eks prezidio (lat.) iz predsjednitva ex professo it. eks profeso (lat.) te- meljno, znalaki, struno, sa stru- nim poznavanjem ex propriis it. eks proprijis (lat.) iz vlastitih sredstava; po vlastitom na- hoenju, iz vlastitih pobuda ex rex 418 ezoterian ex rex it. eks reks (lat. ex, rex kralj) bivi (ili: nekadanji, svrgnuti) kralj ex speciali mandato it. eks specijali mandato (lat.) po posebnom nalogu ex tempore it. eks tempore (lat.) smjesta, odmah, bez pripreme ex voto it. eks voto (lat.) na osnovi zavjeta, po zavjetu Exaudi it. Eksaudi (lat.) kod katolika: nedjelja pred Duhovima (po psalmu koji se ita te nedjelje i zapoinje ri- jeima: Exaudi Domine uj, Go- spodine) exc. (lat. excudit) kratica na bakrore- zima koja se nalazi iza umjetnikovog imena (iskovao je, izradio) excelsior it. ekscelzior (lat. excelsus uzvien) vii, uzvieniji exceptio firmat regulam it. ekscepcio firmat regulam (lat.) iznimka potvr- uje pravilo exchange it. iksejnd (eng.) trg. raz- mjena, mijenjanje; londonska burza; bili of exchange it. bil of iksejnd (eng.) mjenino pismo, mjenica excudit it. ekskudit (lat.) v. exc exempli causa it. egzempli kauza (lat.) radi primjera, kao primjer eximie it. egzimije (lat.) izvrsno, od- lino, izuzetno experimentum crucis it. eksperimen- tum krucis (lat.) "krini pokus", ra- unska operacija iji rezultat poka- zuje ispravnost prethodnog druki- jeg postupka s istim vrijednostima eza (gr. oiso prenijet u) igla kojom se uzimaju tvari za mikrobioloku pre- tragu ezan (tur.) kod muslimana: poziv s mi- nareta na molitvu Ezav (hebr.) "dlakavi", "rutavi"; u Bib- liji: jedan od sinova Izakovih; za zdje- lu lee prodao je svome bratu Jako- vu svoje pravo prvorodstva Ezekijel (hebr.) "Boja snaga"; staro- idovski prorok, jedan od "velikih" ezgorbitantan (lat. exorbitans) preko- mjeran, pretjeran; izvanredan, golem ezito (tal. esito, lat. exitus) trg. izvoz; ezito-roba roba za izvoz; ezito-carina izvozna carina ezofag (gr. oisofagos) anat. jednjak ezofagektomija (gr. oisofagos jednjak, ektome rezanje) med. vaenje cijelog ili samo jednog dijela jednjaka ezofagitis (gr. oisofagos) med. upala jednjaka ezofagizam (gr. oisofagos) med. v. ezofagospazam ezofagocela (gr. oisofagos, kele kila) med. jednjakova kila, bruh jednjaka ezofagodinija (gr. oisofagos, odyne bol) med. osjeaj bola u jednjaku ezofagomalacija (gr. oisofagos, mala- kos mek) med. omekanje jednjaka ezofagopatija (gr. oisofagos, pathos patnja) med. bolest jednjaka ezofagoragija (gr. oisofagos, regnymi prsnem) med. krvarenje iz jednjaka ezofagoreja (gr. oisofagos, rheo curim) med. izluivanje sokova iz jednjaka ezofagoskop (gr. oisofagos, skopeo gle- dam, promatram) med. instrument za pregled jednjaka ezofagoskopija (gr. oisofagos, skopeo) med. pregled jednjaka, osobito pomo- u ezofagoskopa ezofagospazam (gr. oisofagos, spas- mos gr) med. gr jednjaka; ezofagi- zam ezofagotomija (gr. oisofagos, tome re- zanje) med. prorezivanje jednjaka, operativno otvaranje jednjaka Ezop (gr. Aisopos, lat. Aesopus) duho- viti, zajedljivi i grbavi rob iz Frigije (u VI. st. pr. n.e.) koji se smatra tvor- cem basne u prozi ezopski, ezopovski (gr. aisopeios) svojstven basni, pouan; duhovit, a- ljiv; zajedljiv ezoterian (gr. eso unutra, esoterikos unutarnji) unutarnji, tajni, nerazum- ljiv za svakoga, namijenjen samo ezoteriar 419 eder upuenima; strogo znanstven, uen, struan; supr. egzoterian ezoteriar (gr. esoteros, koji je vie unutra, unutarnji) onaj koji je upu- en u tajne nekog drutva; onaj koji je upuen u bit nekog nauavanja ili znanosti Ezra (hebr.) "pomo"; ime hebrejskog sveenika (5. st. pr. n. e.) koji je doveo skupinu Judejaca iz babilonskog su- anjstva natrag'u Jeruzalem eder (tur.) 1. zmaj, neman, adaja; 2. vrsta enskog pojasa s ukrasima u obliku zmaja ili zmije F F, f deseto slovo hrvatske latinice F kem. kratica za fluor F kratica za Fahrenheit f. glaz. kratica za forte, ili = fa (etvrti ton od osnovnog tona C) f. ili fem. kratica za feminum f. kratica za fac (lat.) uini fa presto! (tal.) "radi brzo!"; slik. brz nain slikanja, osobito kod baroknih majstora baroka (P. Rubens, L. Giordano) fabijanci (eng. Fabian society) englesko socijalistiko drutvo osnovano 1884. u Londonu koje je teilo preobraaju postojeeg drutva u socijalistiko ograniavajui postupno privatno vlasnitvo i prenosei zemlju i pro- izvodnju u dravno vlasnitvo; na- zvani po rimskom vojskovoi Fabiju Maksimu (zvanom Rullianus) koji je oklijevao upustiti se s Hanibalom u odlunu borbu fablio (fr. fabliau) francuska srednjo- vjekovna pria u stihovima fabricirati (lat. fabricari) proizvoditi (ili: proizvesti, izraditi, izraivati) u tvornici; proizvoditi na veliko; kri- votvoriti, npr. vino; raditi po odree- nom uzorku; pren. izmiljati, (vijes- ti, lai) fabriki (lat. fabrica) koji pripada tvor- nici, izraen u tvornici, tvorniki; fa- brika roba roba izraena u tvornici; fabrike biljke biljke koje se prera- uju u tvornicama; fabriko zlato ba- kar s vrlo malim postotkom zlata (za nakit i dr.); vrsta zlata u listovima (za pozlaivanje) fabrika (lat. faber izraiva, obrtnik, fabrica radionica, fr. fabrique) tvor- nica, velika radionica sa strojnom proizvodnjom; pren. mjesto gdje se stvaraju izmiljotine, obino u loem smislu fabrikant (lat. fabrica radionica) vlas- nik tvornice, tvorniar, proizvoa tvornike robe fabrikat (lat. fabricatum izraeno, napravljeno, fabricare izraditi) pot- puno preraena roba, tj. roba koja se nakon izlaska iz tvornice vie ne prerauje fabula (lat. fari govoriti, kazivati, fa- bula) 1. basna, pria u kojoj se prika- zuju dogaaji iji su junaci ivotinje koje misle, rade, govore i ponaaju se kao ljudi, obino radi pouavanja ili ismijavanja ljudskih mana i sla- bosti; poznati pisci ovakvih pria su: Ezop, Lafontaine, Lessing, Krilov i dr.; 2. izmiljotina, bajka; la; 3. sa- draj (drame, epa, prie itd.), okosni- ca narativnog knjievnog djela fabulirati (lat. fabulari) priati prie, izmiljati, matati, askati fabulist (lat. fabula) pisac basana, ba- snopisac fabulozan (lat. fabulosus) kao u bajci, basnoslovan, izmiljen, nevjerojatan faca (tal. faccia) lice, izgled facecija (fr. facetie) ala, lakrdija faceta (fr. facette malo lice) jedna bru- ena ploha na dragom kamenju i fi- facetirati 421 fah noj staklenoj robi (obraena prema zahtjevima optikih zakona o pre- lamanju svjetlosnih zraka) facetirati (fr. facetter) brusiti (ili: iz- brusiti) plohe (facete) na dragom ka- menju ili staklu facijalni (lat. facialis) lini, koji se tie lica, koji pripada licu; facijalna lini- ja (lat. linea facialis) crta lica; facijal- ni ivac anat. ivac lica, pokreta mi- ia lica i pljuvanih lijezda facije (lat. facies lice, izgled) mn. geol. razni izgledi i sastavi talonih stijena koje nastaju istodobno, ali pod razli- itim uvjetima i u razliitim sredi- nama facijes (lat. facies) vanjtina, izgled, lice; facies Hippocratica it. facijes Hipokratika (lat.) med. mrtvako li- ce, primjetna promjena na .licu umi- rueg facilitet (lat. facilis lak, lagan) lakoa, spretnost, okretnost, vjetina facinus (lat.) nedjelo, zloin facit (lat. facit ini) zbroj, suma, traeni i naeni broj; iznos, ishod, rezultat facitis (gr. fake) med. upala one lee Fackel it. Fakl (njem.) Baklja aso- pis koji 1899. osnovao austrijski knji- evnik Karl Kraus facol (tal. fazzoletto) rubac; rupi facta, facta, non verba it. fakta, fak- ta, non verba (lat.) djela, djela, a ne rijei fauk (ma. fattyu) izvanbrano dijete, kopile, bastard fad (fr. fade) prid. dosadan, bljutav fada (eg. fadda) sitni egipatski srebrni novac = 1/40 pjastera fadem (eng. fathem) hvat, engl. mjera za duinu = 2 jarda = 6 stopa = 1,828 m Faeton (gr. Faeton) mit. ime i nadimak grkog boga sunca, zatim sina Heli- osa i Klimene; na njegovu molbu do- pusti mu otac Helios da jedan dan upravlja nebeskim kolima, ali djeak, preslab za rukovanje vatrenim konji- ma, skrene s puta i zapali nebo i zemlju zbog ega ga Zeus ubije mu- njom da bi sprijeio daljnju nesreu; faeton (fr. phaeton) visoka, laka, ne- pokrivena i elegantna kola na etiri kotaa; otvoren putniki automobil s platnenim krovom fagedena (gr. fagedaina) med. ir kod kojega se tkivo raspada vrlo brzo ta- ko da se povrina ira naglo pove- ava fagedenian (gr. fagedainikos) med. razjedan, koji razjeda, nagrizan, koji nagriza; fagedenina sredstva sred- stva protiv fagedene fagena (gr. fagaina) med. bolesna strast za jelom, halapljivost fago (gr. fagos, lat. phago) prodrljivac, izjelica fagociti (gr. fagein derati, jesti, ky- tos uplje tijelo; koa, opna) mn. fiziol. stanice koje imaju sposobnost "prodiranja", tj. unitavanja mikro- ba i mrtvih stanica organizma; to su poglavito leukociti fagocitoza (gr. fagein derati, jesti, ky- tos uplje tijelo; koa, opna) zool. svojstvo fagocita da primaju u sebe i unitavaju bakterije i druga strana tijela fagoliza (gr. fagein derati, jesti, lysis slabljenje) biol. slabljenje snage fa- gocita, tj. stanica koje imaju sposob- nost unitavanja bakterija fagot (tal. fagotto) glaz. drveni puhaki instrument s najdubljim tonovima od svih drvenih puhakih instrumenata i s potmulom bojom tona fagotino (tal. fagottino) glaz. fagotu sli- an manji instrument s viim tonom; tenor fagot fagotist (tal. fagottista) glaz. svira u fagot fah (njem. Fach) 1. struka, grana (zna- nja, znanosti); 2. pregradak, pretinac (na poti) Fahrenheit 422 faktografija fahman (njem. Fachmann) strunjak, znalac u nekom poslu Fahrenheit it. Farenhajt njemaki fi- ziar (16861736); usavrio termo- metar s ljestvicom koja je nazvana po njemu fait accompli it. fet akonpli (fr.) svre- na stvar, gotova stvar, svreni in faj(e)runt, fajront, faj(e)ramt (njem. Feireabend) prestanak s radom; oso- bito: vrijeme kad se noni lokali (ka- vane i si.) moraju zatvoriti fajansa (fr. faience, tal. porcellana di Faenza) vrsta poluporculana (nazva- na po talijanskom gradu Faenzi) fajda (tur. faide, fajda) dobitak, korist fajer (njem. Feuer) vatra; voj. zapovijed: pali! fajercajg (njem. Feuerzeug) upalja, na- iga fajercange (njem. Feuer vatra, Zange klijeta) klijeta kojim se eljezo vadi iz vatre fajfa (njem. Pfeife) lula fajta (ma. faj, fajta) vrsta, soj, pasmi- na, rod fajter (engl. fighter) port, hrabar i o- tar borac, onaj koji u borbi otro i estoko napada, osobito u boksu fak(a)t (lat. facere initi, factum) inje- nica, djelo, in, dogaaj; de facto it. de fakto (lat.) zapravo, stvarno, zais- ta; samovoljno; odmah, smjesta, bez okolianja faken (fr. faquin tal. facchino) drvena ili slamnata lutka koju konjanici, radi vjebe, gaaju kopljem; usp. fakin fakh (ar.) erijatsko pravo fakin (tal. facchino, fr. faquin) mangup, hulja, nitkov; nosa; usp. faken fakir (ar.) siromah; muhamedanski re- dovnik-prosjak, dervi; u Italiji: is- posnik-pokajnik kojem pripisuju spo- sobnost razvijanja natprirodne sna- ge to postie odricanjem tjelesnosti i jakim usredotoenjem volje fakocistitis (gr. fakos lea, kystis mje- hur) med. upala ahure one lee fakodan (gr. fakodes) u obliku lee fakoliza (gr. fakos lea, lysis odrjee- nje; osloboenje) med. vaenje one lee fakometar (gr. fakos lea, metron mje- ra, mjerilo) sprava za mjerenje jai- ne lee fakopalingeneza (gr. fakos lea, palin ponovno, genesis stvaranje) med. po- novno stvaranje one lee fakopsa (gr. fakos lea, opsis vienje, oko) med. pjegavost one lee fakos (gr. fakos lea) med. pjega na koi u obliku lee, osobito pjega od sunca fakoskotoma (gr. fakos lea, skotia tama, pomrina) med. zamraenost one lee fakoza (gr. fakos lea) med. tamna pje- ga u oku faksimil (lat. fac simile uini slino) vje- ran snimak, presnimak, vjerna kopi- ja ijeg rukopisa (izraena fotokopi- ranjem, fotografiranjem, pomou ba- kroreza, litografije i dr.), tono opo- naanje rukopisa, potpisa itd. fakticitet (fr. facticite) 1. neprirodnost; 2. podvojenost linosti: a) ovjek sam prema sebi; b) ovjek u danoj situaciji prema svojoj okolini faktian (lat. factum) injenian, stva- ran, pravi; utemeljen na injenica- ma, dokazan injenicama faktitivan (lat. factitivus) koji stavlja u djelatnost, uinski, uzroni; fakti- tivni glagoli gram. v. faktitiva faktitivni glagoli (lat. factitiva) mn. gram. uzroni glagoli, uinski glagoli (npr. bijeliti, bijelim initi bijelim, za razliku od bijeljeti, bijelim postajem bijel); kauzativni glagoli faktografija (lat. factum djelo, gr. grafo piem) pisanje koje se temelji samo na nizanju injenica, bez anali- ziranja ili subjektivnih primjedaba faktor 423 faleki faktor (lat. facere initi, uiniti, factor) initelj, inilac, uzrok; poslovoa, nadzornik (u tiskarama, tvornicama, rudnicima itd.); pren. initelj, inilac, okolnost, sila koja neto stvara, inje- nica; utjecajna osoba; mat. broj kojim se mnoi faktorija (eng. factory) vee trg. naselje europskih trgovaca u prekomorskim zemljama (osobito kolonijalnim zem- ljama) s velikim skladitima za uvoz- nu i izvoznu robu faktotum (lat. fac totum uini sve) onaj koji sve radi, koji se moe upotrijebiti za sve, glavni initelj, desna ruka, koji je za sve prikladan (u nekom poslu) faktura (lat. factura) 1. trg. popis kup- ljene (ili prodane) robe i raun o to- me, raun o robi; 2. glaz. obrada i graa glazbenih djela fakturirati (lat. factura) izdati podro- ban raun (fakturu) o prodanoj robi fakule (lat. facula buktinjica, dem. od fah gen. facis buktinja) mn. astr. "buktinje", sjajne pjege, odreena svjetlija ispupenja na fotosferi, sjajnija i jaeg zraenja od nje fakultativan (lat. facultativus) 1. neob- vezan, ostavljen slobodnom izboru onoga kojeg se tie; 2. koji osposob- ljava, koji daje pravo (na neko zvanje, posao i dr.); fakultativni brak brak (graanski ili crkveni) ostavljen slo- bodnom izboru graana; supr. obli- gatoran fakultet (lat. facultas sposobnost) pri- rodna sposobnost, dar; sveuilini odjel (pravni, filozofski); med. sila ko- ja stvara proces u ivom tijelu fakultetlija (lat. facultas) onaj koji je zavrio fakultet falacija (lat. fallacia) prijevara; log. po- greka, pogrean zakljuak; sofizam; fallacia optica it. falacija optika (lat.) optika varka falake (tur.) klade, klada s uetom u sredini kojim se veu noge krivcu pa ga se udara po tabanima falanga (gr. falanx) 1. zbijeni bojni red eta; 2. u utopistikom nauavanju : Ch. Fouriera (17721837) radna so- cijalistika opina od 1500 do 2000 lanova; 3. panjolska faistika stranka; falange mn. anat. lanci nonih i runih prstiju falangitis (gr. falanx lanak) med. upala lanaka falangoza (gr. falangosis) med. v. trihijaza falanstera (lat. phalansterium) zajed- niki dom i radionica za jednu falan- gu, tj. za zadrugu od 400 radnikih obitelji, po sustavu fr. socijalista- utopista Ch. Fouriera (17721837) Falaris (gr. Falaris) tiranin u Akra- gasu na Siciliji (570554 pr. n. e.), poznat po svojoj okrutnosti i plja- kanju (na smrt osuene pekao je u jednom elinom biku); usp. falari- zam falarizam (gr. Falaris) okrutna vlada- vina, slina onoj tiranina Falarisa falatati (ma. falat zalogaj) 1. gutati velike zalogaje, pohlepno jesti; 2. mnogo govoriti, brbljati falatati (tur. fal gatanje) proricati, pret- kazivati, vraati, gatati falcati (njem. falzen) 1. previjati, pre- viti, savijati arke papira (kod knjigo- vea); 2. praviti ljebove, utore, npr. daskama, crjepovima i dr. falciforman (lat. falx gen. falcis srp, falciformis) srpast, u obliku srpa falda (njem. Falte) v. falta falding (engl.) vrsta grubog sukna faldistorij (lat. faldistorium) biskupski stol (kod katolika) faleki prid. est u vezi faleki jedana- esterac, pod kojim se pojmom misli trohejsko-daktilski stih od 11 slogo- va, poznatiji pod imenom hendeka- faleki stih 424 famosa actio stilab (prema imenu starogrkog pje- snika Faleka Phalaikos faleki stih metr. trohejsko-daktilski stih jedanaesterac, nazvan po gr. pjesniku Phalaikosu, hendekasilab falian (njem. falsch) pogrean, laan, lo; neiskren, lukav; s manom, s ne- dostatkom faliment (tal. fallimento) 1. trg. obu- stava plaanja obveza, bankrot, ste- aj; 2. onaj koji je pao pod steaj, bankrot falinga (tal. fallanza) mana, nedostatak falirati (tal. fallire, lat. fallere) pogrije- iti; popustiti; trg. obustaviti plaa- nja, bankrotirati, pasti pod steaj, propasti faliti (njem. fahlen, tal. fallire) nedo- stajati, ne biti nazoan; u narjeji- ma: pogrijeiti, promaiti falkada (p. falcado) jah. skok konja u obliku srpa faloragija (gr. fallos uspravljen mu- ki ud, rag- korijen od regnymi slo- mim) med. krvarenje iz mukog spol- nog uda faloreja (gr. fallos uspravljen muki ud, rheo teem, curim) med. curenje, izlaenje sjemena iz mukog spolnog uda falot (fr. falot smijean, budalast) bes- posliar, danguba falset (tal. falsetto) glaz. najvii tonovi ljudskog glasa pri ijem stvaranju ne pravi rezonancu prsna upljina, ne- go gornje upljine govornog organa (kod mukarca od g do f2, g2, a kod ena za jednu oktavu vie) falsetist (tal. falsetto) glaz. onaj koji pjeva u falsetu falsificiranje (lat. falsificatio) v. falsi- fikacija falsificirati (lat. falsificare) krivotvoriti, praviti lane stvari (novac, svjedod- be i dr.) falsifikacija (lat. falsificatio) krivotvo- renje falsifikat (lat. falsificatum) krivotvore- na stvar, patvorena stvar, lano iz- danje, lana izrada falsifikator (lat. falsificator) krivotvo- ritelj, varalica falso bordone (tal.) glaz. pogrena, jed- nolina pratnja, npr. u sekstakordi- ma, ili kad razliiti glasovi imaju iste note, a samo bas ide za jednu notu dublje Falstaff lik iz Shakespearovih drama: tip debelog prodrljivca, pijanca i hvalisavca fal (njem. falsch) pril. krivo, pogreno falta (njem. Falte) bora, nabor faltati (njem. falten) naborati, nabirati, nabrati, praviti bore falus (gr. fallos uspravljen muki ud) muki spolni ud; osobito: muki spol- ni ud napravljen od crvene koe koji su kao simbol stvaralake sile pri- rode nosili u bakhovskim sveanim ophodima ("sluba falusu" imala je u religijama Istoka veliku ulogu) fama (lat.) glas koji se pronosi; vijest; govor, govorkanje; Fama mit. rimska boica vijesti (personifikacija glasi- na i lanih vijesti) familija (lat. familia) 1. obitelj, rodbina; 2. u prirodnom sustavu biljaka ili i- votinja: skupina ivotinja ili biljaka koje imaju zajedniko podrijetlo familijaran (lat. familiaris) obiteljski, rodbinski; koji ima obitelj (npr. fa- milijaran ovjek); slobodan, prirodan, neusiljen (u ophoenju); prijateljski, iskren, povjerljiv, prisan familijarizirati se (fr. se familiariser) sprijateljiti se; dobro se upoznati s im, naviknuti se na to familijarnost (lat. familiaritas) prija- teljsko ophoenje, prisnost, iskrenost famosa actio it. famoza akcio (lat.) prav. tuba koja vrijea ast, uvred- ljiva tuba famosum judicium 425 fantaskop famosum judicium it. famozum judi- cijum (lat.) prav. obeaavajua presuda famoza (lat. famosa) vrsta karanfila ko- ji samo na gornjem dijelu latice ima aru u boji, a donji dio je uvijek bijel famozan (lat. famosus) poznat, glasovit, slavan, o kome se mnogo govori, iz- vrstan; na zlu glasu, poznat po zlu famulus (lat.) sluga, posluitelj; osobi- to: kolski posluitelj fan (engl., kratica od fanatik) vatren oboavatelj (porta, glazbe i si.) fanal (fr. fanal, gr. fanos lu, zublja) 1. svjetionik; svjetiljka; 2. znak (vat- rom, dimom ili svjetlou); 3. voj. motka sa svjetiljkom (kao znak blis- ke opasnosti); 4. brodski fenjer Fanar (ar., novogr. Fanari) grka e- tvrt u Carigradu (nazvana po istoi- menom svjetioniku); usp. fanal fanarioti (novogr. fanari) mn. stanov- nici carigradske etvrti Fanar, ug- ledne i veinom bogate grke obitelji u Carigradu koje potjeu od grkih aristokratskih obitelji poteenih od progona pri opsadi Carigrada; kas- nije: naziv za sve Grke koji su u Tur- skoj bili na visokim poloajima i imali velik utjecaj na carigradsku pa- trijariju fanatian (lat. fanaticus) zanesen, za- slijepljen, pretjerano zagrijan za to, mahnito odan emu, osobito vjeri fanatik (lat. fanum hram, svetite, fa- naticus zanesen, izvan sebe od odu- evljenja) ovjek do krajnosti odan nekoj ideji, nekom pokretu, poslu i dr., zanesenjak, osobito vjerski fanatizam (lat. fanaticus zanesen) za- nos, pretjerana odanost ili revnost, pretjerana zaslijepljenost (za neku ideju, narodnost, vjeru, stranku itd.) fanatizirati (lat. fanaticus) zanositi, za- slijepiti, ludo zagrijati za to, uiniti nekoga fanatinim fandango (p.) panjolski narodni ples u 3/4 taktu pri kojem plesai udara- ju u kastanjete fanerogame (gr. faneros vidljiv, oit, gamos svadba, brak) mn. bot. cvjet- njae, cvjetnice (biljke s vidljivim spolnim organima) fanerokristalian (gr. faneros vidljiv, oit, krystallos) koji pod golim okom izgleda kao kristalian (za kamenje); supr. mikro- ili kripto-kristalian faneromeran (gr. faneros vidljiv, oit, meros dio) koji se moe raspoznati golim okom; osobito: kamen iji se pojedini sastojci mogu raspoznati golim okom (supr. mikromeran ili kriptomeran, tj. koji se moe ras- poznati samo pod mikroskopom) fanfan (fr.) 1. djetece; 2. vrsta morske ribe fanfara (fr. fanfare) glaz. limeni puha- ki instrument; melodija koje izvode samo trube; vesela lovaka kompo- zicija; kratka i tretava svirka truba- ma (u konjici); pren. galama, buka, razmetanje, hvalisanje fanfaron (fr. fanfaron) razmetljivac, hvalisavac, junak na jeziku fanfaronada (fr. fanfaronnade) hvali- savost, razmetanje fango (tal.) glib, blato, osobito vrue vul- kansko blato; fango-kupanje kupanje u mineralnom blatu (protiv reuma- tizma) fanon (lat. fanum svetite, hram) 1. na- ziv za razliite dijelove odjee kato- likih sveenika (manipul, ovratnik, traka na mitri); 2. crkvena zastava fant (njem. Pfand) 1. zalog, polog; pred- met koji se daje u zalog kod istoime- ne igre fant (slov.) 2. momak, mladi fantaskop (gr. fantazein, skopeo) v. stroboskop fantaskop (gr. fantazesthai pojavlji- vati se, skopeo promatram) v. stro- boskop fantast 426 farao fantast (gr. fantasia) sanjar, zanese- njak, onaj koji svoje matarije smatra stvarnim i koji hoe stvarnost prila- goditi prema njima; ovjek s pretje- ranom i previe razigranom matom fantastian (gr. fantastikos matovit) koji je nastao istom djelatnou mate bez obzira na stvarnost, ma- tovit, zanesenjaki; bajoslovan, ne- vjerojatan, neobian; golem, pretje- rano velik Fantaz (gr. Fantasos) mit. starogrki bog sna, brat Morfejev, ljudima u snu doarava razne ugodnosti fantazija (gr. fantasia) 1. mata; ma- tarija, sanjarija; 2. glaz. (tal. fanta- sia) kompozicija bogata sadrajem, u nevezanom obliku, esto s vie di- jelova ili stavaka koji prelaze jedan u drugi; 3. psih. svjesno preobraa- vanje predodbi i njihovo spajanje u nove spojeve predodbi koji nisu dani u opaanju (djelatnost kojom u dui nastaju slike predmeta je reproduk- tivna ukoliko ponovno predoava opaanja, a produktivna ukoliko pro- izvodi nove tvorevine; ova posljednja ima najvei znaaj u umjetnosti); 4. pria stvorena matom; 5. privie- nje, utvara, tlapnja; usp. Fantaz fantazirati (gr. fantazein) 1. matati, sanjariti, zanositi se; 2. med. biti u bunilu, buncati, bulazniti; 3. glaz. svirati bez pripreme (to se hoe i kako se hoe), improvizirati fantazmagorija (gr. fantasma priin; predodba, agora skup) vjetina pri- kazivanja sablasti i dr. pomou opti- kih sprava; opsjena, varljiva slika, utvara, arolija, halucinacija fantazmoskopija (gr. fantasma priin, prikaza, skopeo promatram) psih. privianje, vrsta ludila kod kojega bolesnik vidi sablasti i si. fantom (gr. faino fr. fantome) 1. v. fan- tazma; 2. med. umjetno napravljeni dijelovi tijela (npr. grkljan) radi vje- banja u operiranju; 3. model ovjeka ili ivotinje u prirodnoj veliini (u muzejima, panoptikumima i dr.) fanto (fr. fantoche) lutka koja pomou konca oponaa ljudske pokrete fanjki (njem. Pfannenkuchen) kuh. u- tipci (vrsta hrskavog kolaa) Faon mit. lijep mladi iz Mitilene na otoku Lezbu; zbog nesretne ljubavi prema njemu pjesnikinja Sapfa ba- cila se u more far (gr. Faros, fr. phare) 1. svjetionik (nazvan po malom otoku Faru na ko- jem je Ptolomej Filadelf 285 g. pr. n. e. sagradio svjetionik visok 135 m); 2. prednje svjetlo na automobilu (slu- i za osvjetljavanje puta); velika svje- tiljka far niente (tal.) nerad, besposliarenje; dolce far niente it. dole far nijente (tal.) slatko je nita ne raditi Far West it. far uest (engl.) Daleki (Divlji) Zapad (predjeli Sjeverne Amerike poznati po bespotednim borbama bijelaca i Indijanaca) fara (ma. far pozadina) krma na lai farabut (tal. farabutto) varalica, nitkov farad fiz. jedinica za mjerenje elek- trinog kapaciteta, definiran je omje- rom kulona i volta; za mjerenje upo- trebljava se 900000 puta vea jedi- nica zvana mikrofarad (po imenu engl. fiziara i kemiara M. Fara- daya, 17911867) Faradayeva struja fiz. indukcijska struja; v. faradizam faradizacija med. lijeenje indukcij- skom, Faradayevom strujom faradizam fiz. indukcijski elektricitet, nazvan po Faradayu; v. indukcija faradizirati med. lijeiti Faradayevom strujom farandola (fr. farandole) brzi provan- salski ples u 6/8 taktu, sastavljen od pet figura farao (gr. farao) hazardna kartaka igra faraon 427 farmakognostika faraon (hebr. paroh, gr. farao) u Sta- rom zavjetu: titula egipatskih kra- ljeva farba (njem. Farbe) boja (u kartama) farbati (njem. farben) bojiti; pren. va- rati, lagati fargo (bei. fargot) belgijska mjera za teinu, = oko 75 kg faring- (gr. farynx gen. faryngos) pred- metak u sloenicama sa znaenjem: grlo, drijelo faringemfraksa (gr. farynx gen. fa- ryngos drijelo, grkljan, emfraxis za- epljivanje, zaepljenje) med. zaep- ljenost drijela faringeurizma (gr. farynx, eurys i- rok) med. proirenost drijela faringitis (gr. farynx) med. upala dri- jela faringizam (gr. farynx) med. grevito skupljanje miia drijela faringografija (gr. farynx, grafia opis) opisivanje drijela faringoliza (gr. farynx, lysis malak- salost, iscrpljenost) med. uzetost drijela; faringoplegija faringologija (gr. farynx, logia zna- nost) dio medicine koji se bavi dri- jelom i njegovim bolestima faringoparaliza (gr. farynx, paraly- is uzetost) med. uzetost drijela faringoperistola (gr. farynx, peristole pokrivanje, oblaganje) med. suenost, suavanje drijela faringoplegija (gr. farynx, plege) med. v. faringoliza faringoragija (gr. farynx, rag- korijen od regnymi slomim) med. krvarenje drijela faringoskopija (gr. farynx, skopeo promatram) med. pregled drijela po- sebnim zrcalom faringospazam (gr. farynx, spasmos gr) med. gr drijela faringostenija (gr. farynx, stenos uzak) med. suenost, suavanje dri- jela faringotom (gr. farynx, tome rezanje) kir. instrument za otvaranje jednjaka rezanjem faringotomija (gr. farynx, tome reza- nje) med. razrezivanje drijela farinks (gr. farynx drijelo; grlo) anat. drijelo (poetak jednjaka) farinograf (lat. farina brano, gr. grafo piem) naprava za ispitivanje kak- voe i upotrebljivosti brana farinografija (lat. farina brano, gr. grafo piem) ispitivanje kakvoe i upotrebljivosti brana farinometar (lat. farina brano, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za is- pitivanje kakvoe brana farinozan (lat. farinosus) branjav, branast; slik. bjeliast, blijed, mu- tan farizej (hebr. parusch, lat. phariseaus) "odvojen", lan idovske vjersko-po- litike sljedbe (od II. st. pr. n. e.) koja se izvana strogo pridravala Mojsijevog zakona, ali u emu je bilo i mnogo licemjerja; pren. licemjer, neiskren ovjek; prid. farizejski farizejstvo (lat. pharisaeus) licemjer- je, neiskrenost farma (engl. farm od lat. firmus vrst, ustaljen, nepokretan) osobito uree- no poljsko imanje, sala, majur (po- sebice u Americi) farmaceut (gr. farmakeus) 1. ljekar- nik; 2. student farmacije; 3. skraen naziv za magistra farmacije, diplo- mirani ljekarnik farmacija (gr. farmakeia davanje lije- ka, upotrebljavanje lijeka) 1. znanost o izradbi lijekova i svemu to je s tim u vezi, ljekarnitvo; 2. ljekarna farmako- (gr. farmakon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: lijek farmakodinamika (gr. farmakon, dy- namis sila, snaga) znanost koja pro- uava djelovanje lijekova farmakognostika (gr. farmakon, gno- sis poznavanje) v. farmakognozija farmakognozija 428 fas est et ab hoste doceri farmakognozija (gr. farmakon, gno- sis poznavanje) dio farmakologije koji se bavi drogama, tj. vanjskim, fizi- kim svojstvima lijekova farmakokatagrafologija (gr. farma- kon, katagrafo propiem, logia zna- nost) znanost o propisivanju lijeko- va; katagrafologija farmakokemija (gr. farmakon, che- meia) dio farmakologije koji se bavi kemijskim svojstvima sredstava za lijeenje (lijekova) farmakolit (gr. farmakon, lithos ka- men) otrovni kamen, arseno-kiseli vapnenac farmakologija (gr. farmakon, logia znanost) znanost o sredstvima za lije- enje (lijekovima) i o njihovom djelo- vanju na ljudski organizam farmakomanija (gr. farmakon, mania pomama, strast) pretjeranost u trae- nju ili uporabi lijekova farmakometar (gr. farmakon, metron mjerilo, mjera) sprava za vaganje lijekova farmakometrija (gr. farmakon, met- ria mjerenje) vaganje lijekova farmakon (gr. farmakon) lijek; arob- no sredstvo, arobni napitak, otrov farmakopeja (gr. farmakopoiia) iz- radba lijekova; slubeni popis uputa ljekarnicima o izradbi, ispitivanju i odravanju lijekova koji objavljuje dispenzatorij neke drave farmakopoetika (gr. farmakon, po- ietikos vjet izradbi) znanost o pro- pisivanju lijekova farmakopola (gr. farmakon, poles pro- dava) prodava lijekova, trgovac lijekovima farmakopozija (gr. farmakoposia) pi- jenje, uzimanje lijekova; pijenje otro- va farmakoteka (gr. farmakon, theke koveg) kuna i putna ljekarna, san- dui s lijekovima farmakoterapeutika (gr. farmakon, therapeyo njegujem, lijeim) v. far- makoterapija farmakoterapija (gr. farmakon, the- rapeia njega, lijeenje) znanost o pri- mjeni (uporabi) lijekova farmazon (fr. franc-ma^on) v. fran- mason farmer (engl.) vlasnik poljskog imanja (farme), osobito u Americi fameki umj. koji pripada galeriji djela antike umjetnosti u vili Farnese u Rimu, koji potjee iz te galerije, npr. "farneki bik", "farneki Herkul" i dr. farsa (fr. farce, lat. farcire zaepiti, na- puniti) manje kazalino djelo vul- garne i grube komike, ala, lakrdija, burleska; pren. aljiv, nepristojan ispad farser (fr. farceur) lakrdija, aljivac farucca it. (p. faruka) starinski anda- luzijski narodni ples farvater (niz. vaarwater) 1. pruga vo- denog prostranstva na kojoj je dubi- na vode pod niskim uvjetima dovolj- na za prolaz brodova s odreenom istisninom; 2. podruje neijeg utje- caja, smjer (politike) Farzal (lat. Pharsalus, gr. Farsalos) grad u grkoj pokrajini Tesaliji (po- znat po tome to je u njegovoj blizini Cezar 48. pr. n. e. pobijedio Pompeja farzovi (ar.) mn. strogo propisane vjer- ske dunosti muslimana fas (fr. face, lat. facies lice) 2. lice, izgled, prednja strana; an fas ili anfas (fr. en face) s lica, sprijeda, s prednje strane fas (lat.) 1. pravo utemeljeno na moral- nom zakonu, boansko pravo, ono to je doputeno (za razliku od jus, ljud- skog prava); fas et ne fas (lat.) pravo i nepravo, doputeno i nedoputeno; per fas et ne fas (lat.) svim sredstvima fas est et ab hoste doceri (lat.) treba i od neprijatelja uiti fasada 429 fatalizam fasada (fr. fagade) arhit. prednja strana, glavni izgled, lice (graevine) fasces (lat. fascis sveanj, snop, fasces) mn. snopi prua sa sjekirom u sre- dini koji su kao znak kaznenog pra- vosua liktori nosili pred konzulima u starom Rimu) fascija (lat. fascia) med. opna koja od- vaja miie i skupine miia; veza, vrpca, zavoj, povoj fascijacija (lat. fasciatio) med. stavlja- nje zavoja, zavijanje, povijanje fascikl (lat. fascis sveanj, dem. fasci- culus svenji, kitica) svenji, smo- tak (spisa) fascikulirati (lat. fasciculus) povezati u svenjie (fascikle) fascinacija (lat. fascinatio) opinjava- nje, opinjenje, opsjenjivanje; opi- njenje, opinjenost; oaravanje; oa- ranost fascinirati (lat. fascinare) opiniti, op- injavati, opsjeniti, opsenjivati, za- slijepiti, zasljepljivati; oarati, oa- ravati fascioloza (lat.) vet. metiljavost, bolest jetara ovaca i goveda fasenda (port. fazenda) veliko poljsko imanje u Brazilu fasik (tur.) pokvarenjak fastosamente it. fastozamente (tal.) glaz. v. fastoso fastoso it. fastozo (tal.) glaz. raskono, sjajno fasung (njem. Fassung) 1. okvir slike; 2. uvrivanje dragog kamenja u zlato ili srebro; 3. ono to nekome pripada, pripadajui dio fae (fr. facheux) posvaan, u nepovolj- nim odnosima s nekim fairati (njem. faschieren) kosati (me- so); fairani nicl kosani odrezak faist (tal. fascista) pristaa i pobornik faizma faizam (lat. fascis sveanj prua sa sjekirom u sredini koji su liktori no- sili ispred rimskih vlastodraca kao znak vlasti, tal. fascismo) sustav dr- avnog kapitalizma i nacionalisti- ka, imperijalistika, antidemokrat- ska i apsolutistika ideologija i po- litika koju je u Italiji sprovodio Be- nito Mussolini; pojedinac je samo dr- avni graanin, dio nacije utjelov- ljene u dravi te mora svoje mi- ljenje, osjeaje, htijenje i djelovanje prvenstveno posvetiti cjelini i sluiti joj tijelom i duom, imovinom i krv- lju; individualna sloboda treba se utopiti u svemoi drave i njezinog voe: "ne sloboda, nego red, hijerar- hija i disciplina"; faistika drava eli biti "gospodar nad svima radi dobra sviju"; simbol faizma je sve- anj prua sa sjekirom (vlast nad i- votom i smrti); usp. nacionalsocija- lizam fanik (njem. Fasching) poklade, meso- jede, karneval fata morgana (lat., tal. fata Morgana) "vila Morgana", slika predjela i pred- meta u zraku zbog loma i potpunog odbijanja (totalne refleksije) svjetlo- sti, atmosferska optika pojava koja se esto vidi u tropskim krajevima, osobito u tropskim i pustinjskim predjelima kad je vedro, a vrijeme toplo i mirno (naziv po tome to na- rodno vjerovanje ovakve pojave pripi- suje arobnoj moi vile Morgane); Arapi je zovu: sarab, serab ili sirab; pren. opsjena, varka fatalan (lat. fatum sudbina, fatalis sud- binski; sudbonosan) sudbinom odre- en, sueni, sudbonosan, neizbjean, koban, zlokoban, nesretan; neugodan fatalist (lat. fatum sudba, sudbina) onaj koji vjeruje u sudbinu, pristaa fata- lizma fatalizam (lat. fatum sudba, sudbina) 1. vjera u sudbinu i njezinu neizmje- njivost; 2. teol. nauavanje o predod- redenosti za blaenstvo ili proklet- stvo (usp. predestinacija) fatalnost 430 favus fatalnost (lat. fatum) sudbonosnost, neizmjenjiva sudbina, zla kob, nesre- a; nesretan sluaj fatigirati (lat. fatigare umoriti, zamo- riti) slik. pokvariti sliku suvinom neprirodnou, slabo, s mukom na- praviti sliku Fatiha (ar.) "poetak", prvo poglavlje u Kur'anu koje ima svega sedam sti- hova, glavna molitva muslimana, muslimanski "Oena" fatne (gr. fatne) anat. zubna upljina fatum (lat.) sudba, sudbina, kob, udes fatura (tal. fattura) v. faktura faul (eng. foul prljav, nepoten) port, prekraj pravila u portskom natje- canju (u boksu: nedoputen udarac; u nogometu; namjerna grubost; na utrkama: svaki zabranjen postupak vozaa ili jahaa) faulencer (njem. Faulenzer) papir s ravnim crtama (kao podmeta pri pi- sanju) Faun (lat. Faunus) mit. rim. bog uma i polja, kasnije poistovijeen s grkim Panom; uz njega je bilo, slino gr. satirima, vie fauna (umskih demo- na koje su prikazivali s krivim no- som, jareim nogama i repom), oda- nih poudama i ljubavnim pustolo- vinama; otuda pren. razbludnik, bludnik, veliki pohotljivac fauna (lat. Faunus rimski bog uma i polja, fauna) ivotinjski svijet jedne zemlje ili nekog kontinenta, mora ili dijela mora; opis ili popis takvih i- votinja (knjiga); usp. flora faunist (lat. fauna) poznavatelj ivo- tinja; usp. fauna Faust (lat. Faustus, njem. Faust) lit. glavni junak istoimene Goetheove tragedije koji je, u elji da spozna istinu i doivi trenutak sree koji bi bio toliko lijep da bi se moglo poe- ljeti da vjeno traje, sklopio savez s vragom (Mefistofelom) i, proavi mnoge peripetije, napokon doao do spoznaje da je najvea srea u inje- nju dobra drugima Fausta Flavija Maksima (298326 n. e.) ena rimskoga cara Konstantina Velikoga (poznata po svojoj razuzda- nosti, razvratnosti i okrutnosti: na- kon provedene noi svoje bi ljubav- nike dala ubiti) faustbal (njem. Faust aka, Bali lopta) port, igra loptanja akom izmeu dvije momadi sa po pet igraa Faustul legendarni rimski pastir, u slubi albanskoga kralja Amulija; zajedno sa svojom enom Akom La- rencijom naao, spasio i odgojio Ro- mula i Rema fautor (lat.) zatitnik, pokrovitelj, po- maga; fautor delicti it. fautor delik- ti (lat.) prav. poticatelj na zloin, po- maga zloina faux pas it. fopa (fr.) pogrean korak; povreda dobrog ponaanja favete linguis it. favete lingvis (lat.) utite! tiho! (povik kojim su staro- rimski sveenici prigodom rtve pozi- vali nazone da se potpuno predaju pobonosti) favor (lat.) milost, naklonjenost, privr- nost, odanost; infavorem (lat.) prav. u korist, u prilog favorit (tal.) 1. ljubimac; 2. ovjek koji je u milosti neke mone, utjecajne osobe; 3. neto najomiljenije, osobito trkai konj na kojega se najvie kla- de i koji ima najvie izgleda za po- bjedu; 4. port, nogometna momad, boksa, hrva itd. koji ima najvie izgleda za pobjedu favoritizam (lat. favoritismus) slabost prema ljubimcima favoritkinja (fr. favorite) ljubimica, mi- ljenica (osobito nekog vladara) favorizirati (fr. favoriser) biti naklo- njen, povlaivati kome, ii kome na ruku, pomagati kome favus (lat.) sae meda ili voska; med. vrsta kraste na glavi faza 431 federacija faza (gr. fainesthai pojaviti se, pojav- ljivati se, fasis pojavljivanje) 1. iz- gled, pojava; 2. astr. mijena (Mjese- eve faze, Venerine faze), naziv za razliite izglede Mjeseca i planeta koji zavise od njihovog poloaja pre- ma Suncu i Zemlji; 3. oblik, stupanj razvoja (uvjetovan promjenom vre- mena i prilika), promjena u stanju ljudskog ivota; 4. fiz. stanje gibanja (kod osciliranja) u odreenom tre- nutku, odreuje poloaj i smjer giba- nja toke; istodobno postojanje dviju faza, tj. tekuine i vrstog tijela, npr. vode i leda fazan (gr. fasianos) zool. gnjetao, po- znata ptica iz reda kokoaka (Galli- formes), podrijetlom iz zap. Azije, udomaena i u Europi (nazvana po azijskoj rijeci Fazis), spada u nau najvaniju divlja fazer (fr. phaseur) crta pojedinih faza u crtanom filmu fazona (fr. fagon, lat. factio injenje, pravljenje) izrada, nain izrade; ob- lik, kroj, nain kako je neto nai- njeno; vanjski izgled fazonerija (fr. facon) pravljenje ara, uzoraka ili cvjetova (na tkaninama) fazonirati (fr. fagonner) izraditi, izra- ivati, uobliiti, uobliavati, obliko- vati, dotjerati, dotjerivati, prilagoa- vati, prilagoditi; obraditi; ukrasiti; fazonirana pia umjetno napravljena pia, npr. konjak, rum itd.; fazoni- rane tkanine tkanine sa arama, uzorcima, cvjetovima faol (tal. fagiolo) grah fe (fr. fee, n. Fee, tal. fata, lat. fatua) vila (u romanskom i keltskom narod- nom vjerovanju natprirodna enska bia koja se, kao i kod nas, mijeaju u ljudsku sudbinu as kao prijatelji, a as kao neprijatelji) Fe kem. kratica za eljezo (ferrum) Feb (gr. Foibos) mit. "sjajni", "isti", jedan od Apolonovih nadimaka, an- tiki bog Sunca Feba (gr. Foibe) mit. "sjajna" "ista", jedan od nadimaka antike boice Mjeseca (grke Artemide, rimske Di- jane) febl (fr. faible) slabost prema neemu feblaa (fr. faiblage) zakonom dopu- tena manja teina kovanog novca febrifuge (lat. febrifuga) mn. med. sred- stva, lijekovi protiv groznice febrifugij (lat. febrifugium) med. pre- stanak groznice febrilan (lat. febrilis) med. groznini; grozniav febris (lat.) med. groznica febronijanizam slobodoumni pokret u Njemakoj kojem je bio cilj stvaranje samostalne biskupske narodne Cr- kve i otcijepljenje od Rima (prema biskupu U. N. Hontheimu koji je pi- sao pod pseudonimom Justus Febro- nius) februacija (lat. februatio) vjersko i- enje, pokajanje februar (lat. februaris) veljaa, drugi mjesec u godini (28 ili 29 dana), na- zvan po rimskom godinjem blag- danu ienja i pokajanja (februa) koji je toga mjeseca proslavljan fecijali (tal. fetiales) u starom Rimu: zbor od 20 sveenika, s velikim poli- tikim pravima fecit (lat. facere initi, izraditi, fecit) na umj. djelima: izradio, napravio (kratica: fee.) fecn (njem. Fetzen) krpa, dronjak fedajin (ar.) "onaj koji je rtvovao svoj ivot", pripadnik Narodne demokrat- ske fronte za osloboenje Palestine (borac protiv drave Izrael) fedeikomitent (lat. fideicommittens) prav. osoba koja svojom oporukom ostavlja i odreuje fideikomis feder (njem. Feder) 1. pero (za pisanje); 2. pero (kao ukras), perjanica; 3. meh. opruga, pruglo, pokreta federacija (lat. foederatio) savez; sav- ez drava, savezna drava Federal Bureau of... 432 feldmaral Federal Bureau of Investigation it. federel bjurou of investigein (engl.) specijalna policija u SAD-u; FBI federalist (lat. foedus) pristaa (ili: po- bornik) federalizma federalizam (lat. foedus, gen. foederis savezni ugovor, savez, fr. federalis- me) shvaanje o ureenju drave pre- ma kojem se nastoji to vei broj dr- ava (pokrajina) udruiti u politiki, privredni i kulturni savez (savez dr- ava), ali tako da pojedini lanovi toga saveza (savezne drave) zadre to veu samostalnost; supr. centra- lizam i unitarizam federalni (lat. foederalis) koji se tie saveza, savezni federativni (lat. foederativus) savezni; federativna drava savezna drava; federativni sustav savez drava federirati (lat. foederare) 1. spojiti (ili: udruiti) u savez; stupiti u savez federirati (njem. Feder) 2. istezati se i skupljati se, rastezati se i stezati, poputati pod pritiskom, ali se opet vraati u prijanji poloaj federmeser (njem. Feder pero, opruga, Messer no) sklopivi noi feding (engl. fading) rad. povremeno slabljenje ili potpuni prestanak pri- jama zvuka prilikom sluanja radij- skih emisija Fedon (gr. Faidon) starogrki filozof (5. st. pr. n. e.), uenik Sokratov, osniva kole u Elidi Fedra (gr. Faidre) mit. ki Minosova, sestra Arijadnina, ena Tezejeva; ne- sretno zaljubljena u svoga pastorka Hipolita; objesila se nakon to je za- vadila oca i sina Fedro, Fedar (gr. Faidros) starogrki filozof (5. st. pr. n. e.), javlja se u Platonovim dijalozima Gozba i Fe- dro feferon (njem. Pfefer papar) vrsta tan- ke, obino vrlo ljute paprike fejaa (fr. feuillage) arhit. ukras od lia (rezbarski ili slikarski) fekalan (lat. faex ge. faecis talog, mut- ljag) izmetni, koji se tie izmeta; koji sadri izmet fekalije (lat. faecalia) mn. ivotinjske i ljudske izmetine fekul (v.) ledenjak (gleer) u skandi- navskim visokim planinama fekula (lat. faecula) kem. krob, tirka fekulencija (lat. faeculentia) talog, za- muenost od taloga, neistoa fekulentan (lat. faeculentus) s talogom, zamuen, mutan od taloga fekulometar (lat. faecula, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za utvrivanje koliine vode u krobnom branu fekundacija (lat. fecundatio) biol. spa- janje enske oplodne stanice s mu- kom, oploenje, oploivanje fel (lat.) u fela (ma. fel, fele) vrsta; pasmina, sorta felacija (lat. fellatio) spolno zadovolja- vanje dodirivanjem ustima ili liza- njem mukog spolnog organa (peni- sa) felah (ar. fallah) arapski, osobito egipat- ski seljak (zemljoradnik) feler (njem. Feldscher) vojniki bolni- ar, lijeniki pomonik; ranarnik, vidar feldbet (njem. Feld polje, Bett krevet) "poljski krevet", vojnika (asnika) postelja za razvlaenje, sklopivi kre- vet feldcajgmajster (njem. Feldzeugmei- ster) topniki general u bivoj austrij- skoj vojsci feldmaral (engl. fieldmarshal, njem. Feldmarschall) voj. najvii asniki in u Engleskoj; vrhovni vojni zapo- vjednik u Engleskoj feldmaral (njem. Feldmarschall) naj- vii vojni in u nekim vojskama, vr- hovni zapovjednik vojske; feldmar- al-lajtnant (njem. Feldmarschall- leutnant) podvojvoda, podmaral feldruf 433 fenakistoskop feldruf (njem. Feld, polje, rufen zvati) voj. odziv, lozinka feldpati (njem. Feldspat) mn. min. gli- nenci, veoma esti sastojci vulkan- skih stijena, kemijski isti su bez- bojni, inae obino bijeli ili crveni; lome se u dva pravca: kod jednih ti pravci su meusobno okomiti (orto- klasi), a kod drugih kosi (plagiokla- si) feldvebl (njem. feldvvebel narednik) naj- vii doasniki in u pjeakim, top- nikim i inenjerskim jedinicama nekih vojski feldvebl (njem. Feldvvebel) narednik (u bivoj austro-ugarskoj vojsci) feler (njem. Fehler) mana, nedostatak, porok; pogreka felga (njem. Felge) naplatak na auto- mobilskom kotau feliks (lat. felix) sretan felon (gr. felones debela gornja odjea, ogrta) kod pravoslavaca: iroka gor- nja sveenika odjea bez rukava, nosi se preko stihara i epitrahilja felonija (lat. felonia) vjerolomstvo, izda- ja; nekada u Engleskoj: svaki zloin s ubojstvom feloplastika (gr. fellos pluto, plastike vjetina uobliavanja) vjetina kle- sanja u plutu felozan (lat. fellosus) uan, pun ui fela (njem. falsch nepravilan) port, krivuljasta putanja lopte u portskim igrama feluka (tal. feluca, arh. felukah) mala, duga i uska jedrilica s veslima feljton (fr. feuilleton) podlistak; novin- ski lanak popularnoznanstvenog, drutvenopolitikog ili knjievnog karaktera feljtonist (fr. feuilletoniste) pisac pod- listaka (feljtona) feljtonski (fr. feuilleton) u obliku pod- listka, kao to se piu feljtoni, tj. lako, ugodno, zabavno fema (njem. Vehme) srednjovjekovni tajni sud; nekadanja teroristika tajna organizacija desniarskih nje- makih saveza za ubijanje politikih protivnika femicid (lat. femina ena, occidere ubi- ti) razliita nasilja nad enama; uboj- stvo ene, enoubojstvo femina (lat.) ena feminin (lat. femininum) gram. enski rod; rije enskog roda femininski (lat. femininus) enski; gram. enskog roda feminiranje (lat. femininum) fiziol. v. pod maskuliranje feminist (lat. femina) pristaa emanci- pacije ena; usp. feminizam 1. feministica (lat. femina) pobornica e- mancipacije ena; usp. feminizam 1 feminizam (lat. femina ena) 1. pokret ena za osloboenje od podreenog poloaja i za izjednaenje u pravima s mukarcima; enskost, enstvenost, enske drai; 2. enske osobine kod mukaraca, osobito kod homoseksu- alaca Femonoja ki Apolonova, sveenica u Delfima; izumiteljica heksametra ko- jim su veinom i davana delfijska proroanstva femoralan (lat. femur gen. femoris, fe- moralis stegno, bedro) anat. bedreni, koji se tie stegna, bedra fen (njem. Fohn, lat. favonius blag za- padni vjetar) 1. jug, topao i vlaan juni vjetar; 2. teh. sprava za proiz- voenje zrane struje; elektrini ure- aj za suenje kose fenacetin (gr. faino osvjetljavam, lat. acetum ocat) farm. bezbojan kristalni praak, jedan od antipiretika, lijek protiv visoke temperature i glavo- bolje fenakistoskop (gr. faino iznosim na vidjelo, kiste sanduk, skopeo proma- tram) v. stroboskop fenantren 434 fenomenogonologij a fenantren (lat. phenyl-anthracen) kem. aromatini ugljikovodik iz katrana kamenog ugljena fender (engl.) odbojnik, jastuk ili lopta napunjena plutom ili kuinom, visi na brodovima sa strane i slui za ublaavanje sudara pri pristajanju fengofobija (gr. fengos vidjelo, svjet- lost, sjaj, fobos strah) med. strah od sjajnih predmeta, znak pseeg bjes- nila; otuda i = hidrofobija Fenicija starom vijeku: zemlja na obali Sirije izmeu Libanona i Sredozem- nog mora fenicizam (gr. foinix grimiz, grimizna boja) med. male boginje fenika vatra otopina fosfora u sulfidu ugljika; slui za punjenje zrna koja izazivaju poar fenigmus (gr. fainigmos) med. crvenilo koe; sredstvo za izazivanje crvenila koe fenijanizam (engl. Fenians) sustav i naini borbe fenijaca fenijci (engl. Fenians, staroirski fene stanovnik Irske) lanovi revolucio- narnog irskog udruenja osnovanog 1861. u Americi kojem je bio cilj ot- cijepljenje Irske od Engleske i osni- vanje samostalne irske republike; svoje ciljeve htjeli su ostvariti krajnje nasilnim sredstvima (ubojstvima, pa- leima i dr.) feniks (gr. foinix) 1. mit. sunana ptica, mitska ptica starih Egipana koja ivi 500 godina, a zatim se spali na lomai koju sama priredi i iz svog pepela ponovno oivi pomlaena (simbol neega veoma rijetkog, od- linog, neprolaznog i besmrtnog); 2. vrsta japanskih pijetlova koji se od- likuju neobino dugim repom, katkad do 3 m, perje im je raznobojno, nisu ratoborni (uzgajaju se samo radi ukrasa); 3. vrsta mehanikog glaz- benog instrumenta, slinog aristonu; 4. est naziv raznih osiguravajuih drutava; 5. feniks-razdoblje u krono- logiji razdoblje od 500 godina, pet- stoljee fenol (gr. faino iznosim na vidjelo, obje- lodanjujem, pokazujem, lat. oleum ulje) kem. karbolna kiselina, djeluje antiseptiki, vodena otopina (15%) upotrebljava se za dezinfekciju fenologija (gr. fainomai pojavljujem se, logia znanost) biol. znanost o po- javljivanu, grana prirodnih znanosti koja se bavi povremenim (periodi- nim) pojavama u biljnom i ivotinj- skom svijetu, kao i njihovim uzro- cima (cvjetanje i datumi u razvoju biljki tijekom godine, datumi seobe ptica, zimskog sna, doba parenja itd.) fenomen (gr. fainomenon pojava, fai- nomai pojavljujem se) 1. svaka poja- va u duhovnom i vanjskom svijetu koja se moe promatrati, osobito te- ko objanjiva ili rijetka prirodna po- java; udo; 2. sjajna pojava, rijetko sposobna osoba; 3. fil. pojava (za raz- liku od "stvari po sebi", noumenona) fenomenalan (gr. fainomenon) pojav- ni; veoma rijedak, vrlo neobian, ud- novat; izvanredan (ovjek, uspjeh, djelo itd.) fenomenalizam (gr. fainomenon) fil. filozofski smjer koji ono to je dano u iskustvu smatra "pojavama" (feno- menima) nespoznatljive "stvari po se- bi" (Kantov kriticizam, Comteov pozi- tivizam, Spencerov evolucionizam) fenomenizam (gr. fainomenon pojava) v. fenomenalizam fenomenogenija (gr. fainomenon po- java, gen- korijen od gignesthai po- stati, nastati, roditi se) postanak, na- stajanje pojava fenomenogonija (gr. fainomenon po- java, gonos raanje, roenje, podri- jetlo) v. fenomenogenija fenomenogonologij a (gr. fainomenon pojava, gonos raanje, roenje, podri- jetlo, logia znanost) nauavanje o na- fer.omenogr afij a 435 fermen stajanju pojava, osobito pojava bole- sti fenomenografija (gr. fainomenon, grafia opis) opis, opisivanje pojava fenomenologija (gr. fainomenon, logia nauavanje) fil. nauavanje o poja- vama (za razliku od nauavanja o "stvari po sebi"); znanost o prirodnim pojavama, kao i o pojavama, izraaji- ma, silama itd. duha s obzirom na njihov razvoj i meusobnu vezu fenomenon (gr. fainomenon) fil. poja- va; prema Kantu: predmet iskustva (supr. "stvar po sebi" noumenon) fenomenoskopija (gr. fainomenon, skopeo promatram) promatranje po- java fenotip (gr. fainomenon, typos lik, ob- lik) u znanosti o nasljeu: skup vanj- skih, vidljivih osobina ivog bia, za razliku od genotipa, tj. skupa unu- tranjih, nevidljivih osobina (oboje su samo dvije strane jednog ivog bia, nikakve suprotnosti, budui da se jed- no bez drugog ne moe ni zamisliti) fer (engl. fair) besprijekoran, pristojan, astan, poten; fair play it. fer plej (engl.) asna, besprijekorna, potena igra (u klaenju, kockanju, portskim utakmicama i dr.) feragosto (tal. ferragosto) kolektivni godinji odmori u Italiji tijekom kolo- voza feral (tal. fanale, ferale) fenjer, svjetilj- ka ferata (tal. strada ferrata) eljeznica, vlak ferband (njem. Verband) zavoj (na oz- ljedu) ferbinder (njem. verbinden vezati, spa- jati) port, zastarjeli nogometni na- ziv za spojku (ili: polutku), tj. igraa u navalnom redu desno i lijevo od centra ferbl (njem. Farbe boja) hazardna kar- taka igra u kojoj je najvanija boja karata fereda (perz.) dugaki plat musli- manki s koprenom za lice ferekratski stih metr. sedmosloni tro- hejsko-daktilski stih, nazvan po gr- kom piscu komedija Ferekratesu (oko 430. pr. n.e.) fereta (tal. ferretto) ukosnica ferfolgungsvan (njem. verfolgen slije- diti, Wahn ludilo) ludilo proganjanja (bolesnik umilja da ga svi progone) fergazer (njem. Vergaser) teh. raspli- nja (dio na motoru koji iz pogonskog materijala proizvodi upotrebljivu plinsku smjesu) fergismajniht (njem. vergiss mein nicht ne zaboravi me) bot. biljka po- tonica, spomenak, nezaboravak feribot (engl. ferry-boat) velik brod za prijevoz preko rijeke ili kanala; tra- jekt feriferan (lat. ferrum eljezo, ferre no- siti) koji sadri eljezo ferifikacija (lat. ferrificatio) pretva- ranje u eljezo, stvaranje eljeza ferijalni (lat. ferialis) koji se tie praz- nika, odmora; ferijalne kolonije za- jednika ljetovanja kolske mladei za vrijeme ljetnih praznika u kli- matski zdravim krajevima ih na mo- ru; ferijalni teaj teaj za vrijeme ljet- nih praznika (za uenje ili usavr- avanje u emu) ferije (lat. feriae) dani odmora, odmor; praznici (kolski, sudski) ferit (lat. ferrum eljezo) isto eljezo ferlauf (njem.) graf. tonski prijelaz ferman (perz.) pisana naredba tur. ca- ra, carska dozvola (patent); putna is- prava; imenovanje, ukaz fermata (tal.) glaz. znak da oznaenu notu ili stanku treba produiti; nad zavrnom notom: znak zavretka dje- la fermen (tur.) vrsta kratkog mukog ha- ljetka koji se ne zakopava; izrauje se od sukna i ukraava vrpcama ferment 436 fetalan ferment (lat. fermentum) kem. kvasac, izaziva vrenja (mikroskopski sitna gljiva koja svojim razvojem i umno- avanjem izaziva vrenje); fermentum uentriculi it. fermentum ventrikuli (lat.) med. eluani sok; fermentum morbi (lat.) bolesna tvar fermentabilan (lat. fermentabilis) kem. previrljiv, koji moe previrati, vreti fermentacija (lat. fermentatio) kem. otapanje organskih supstanci u jed- nostavnije spojeve, vrenje, previra- nje fermentativan (lat. fermentativus) kem. koji izaziva ili pomae vrenje fermentirati (lat. fermentare) kem. vreti, previrati fermentograf (lat. fermentum kvasac, gr. grafo opisujem) naprave za odre- ivanje sposobnosti vrenja kod bra- na fermij (lat. fermium) umjetni radioak- tivni kem. element, otkriven 1952. nakon eksplozije hidrogenske bom- be; tabl. broj 100, znak Fm fermioni mn. subatomske estice s po- lovinim kvantnim brojevima spina; usp. fermij fernesa (engl. fairness) estitost, vite- tvo fero- (lat. ferrum eljezo) predmetak ko- ji u sloenicma pokazuje odnos do- tine rijei prema eljezu feroce it. feroe (tal.) glaz. divlje, burno ferocitet (lat. ferocitas) divljatvo, su- rovost, okrutnost, krvolonost Feronija staroitalska boica zemlje, za- titnica robova i oslobodenika ferotipija (lat. ferrum eljezo, gr. typos lik, otisak) fotografija izraena na eljeznom limu Ferro (p. Hierro) jedan od Kanarskih otoka; dijeli istonu i zapadnu hemi- sferu; do 1884. po njemu se raunao poetni (nulti) meridijan, tj. zemljo- pisna duina ferrum (lat.) eljezo ferter (njem. Forster) umar (u Slavo- niji) fertilan (lat. fertilis, ferre) plodan, ro- dan fertilitet (lat. fertilitas) 1. biol. plod- nost, rodnost; 2. u statistici: broj i- voroene djece na tisuu ena fertirigacija (lat.) gnojenje otopljenim mineralnim ili suspendiranim (neo- topljenim, rasprenim) organskim gnojivima u vodi za natapanje ferto (lat. ferre nositi, ferto neka nosi) dio imovine koji katoliki sveenik mora oporukom ostaviti Crkvi feruginozan (lat. ferruginosus) koji sadri eljezo; boje kao hra feruginoze (lat. ferruginosa) mn. med. lijekovi koji sadre eljezo (pomau stezanje i stvaranje krvi) ferula (lat.) 1. bot. trstika; 2. med. da- ica; 3. kod katolika: biskupski tap ferventan (lat. fervens) revnostan, usr- dan, vatren fervidan (lat. fervidus) vreo, usijan; va- tren, estok, ljutit; strastven fest (njem.) vrsto, jako festilog (lat. festum, gr. logos) u Ka- tolikoj crkvi: popis blagdana festival (lat. festum, fr. festival) 1. veli- ka sveanost s glazbom; 2. povre- mena kulturna sveanost (kazalina, glazbena, kinematografska i si.) festivo (tal.) glaz. sveano festum (lat.) svetkovina, sveanost, praznik; post festum (lat.) nakon sve- anosti, tj. prekasno festung (njem. Festung) voj. tvrava, utvrda fe (engl. fashionable, njem. fesch) lijep, elegantan (u odijevanju i ponaanju) feta (tal. feta) praznik, blagdan; sve- anost, veselje feta (tal. fetta) komad, krika fetacija (lat. foetatio) zool. stvaranje zametka (fetusa) fetalan (lat. foetus, fetus zametak) koji pripada zametku; embrionalan feti 437 fibrin feti (fr. fetiche, port. feitico, lat. facti- cius pravljen, umjetno nainjen) predmet za koji se vjeruje da u njemu prebiva duh, svaka stvar kojoj se pri- pisuje neka arobna snaga, npr. ka- men, izrezana figura i dr.; neto e- mu je ovjek pretjerano odan, to oboava fetiizam (fr. fetiche) 1. oboavanje fe- tia; u seksologiji: izazivanje i zado- voljavanje spolnog nagona na poje- dinim dijelovima odjee ili tijela vo- ljene osobe; 2. oboavanje raznih predmeta kod primitivnih naroda; pridavanje natprirodnih svojstava stvarima; pretjerano divljenje nekoj osobi ili stvari fetivi (tal. effetivo) pravi, istiniti, stvar- ni fetotomija (lat. foetus zametak, gr. to- me rezanje) med. v. embriotomija fetpapir (njem. fett mastan) poseban papir u koji se zamataju masni pred- meti fetus (lat. foetus) zametak stariji od osam tjedana (do osam tjedana na- ziva se embrij) fetva (ar.) 1. pravno rjeenje turskog muftije o nekoj spornoj stvari, osobito u sluaju koji nije zakonom pred- vien; 2. pisano miljenje muftije o tome je li neto u skladu s islamskim vjerskim propisima; 3. potvrda neke presude od strane velikog vezira bez koje se ne moe izvriti smrtna kaz- na feud (lat. feudum) u sred. vijeku: poda- niko dobro, leno, imanje koje su da- vali u nasljedno vlasnitvo, npr. vla- dari vitezovima, uz obvezu vjernosti i pomaganja u ratu (osnova srednjo- vjekovnog drutvenog ureenja) feudalci (lat. feudum) pristae feuda- lizma i nazadnjatva; osobito: pri- stae utvrivanja vlasti i povlastica plemstva i velikoposjednika feudalist (lat. feudum) pristaa feuda- lizma; poznavatelj feudalnog prava feudalizam (lat. feudum) podanitvo; vlastelinstvo, vlast plemia (oblik ureenja u kojem su seljaci vezani za zemlju koja nije njihova nego pri- pada plemstvu); privrenost takvom sustavu feudalni (lat. feudalis) vlastelinski; srednjovjekovni, nazadan; feudalno pravo pravo feuda; takoer: svako pravo koje se temelji na zastarjelim shvaanjima; feudalni sustav v. feu- dalizam feudatar (lat. feudatarius) podanik, vazal feugidron (gr. feugo bjeim, bjeim od, izbjegavam, hydor voda) med. v. hid- rofobija fezer (fr. faiseur) izaziva politikih ne- mira, politiki smutljivac, spletkar; lakta; onaj koji provodi u djelo ije planove, npr. nekog ministra ff. glaz. kratica za fortissimo fiat it. fijat (lat.) neka bude; fiat appli- catio it. fijat aplikacio (lat.) neka bude za primjer; fiat justitia, pereat mundus it. fijat justicija, pereat mundus (lat.) neka se vri pravda, makar propao svijet; fiat lux it. fijat. luks (lat.) neka bude svjetlost fiat! (lat.) neka bude; pristaje se, odobrava se; fiat mixtura it. fiat mikstura (lat.) farm. neka bude smje- sa, neka se izmijea fiberglass it. fajberglas (engl. fiber vlakno, konac, nit, glass staklo) sta- klena vuna fibra (lat.) anat. vlakno, ilica; osobito: miino vlakno fibrila (lat. fibrilla) anat. vlakance, i- lica u staninom tkivu (miinom i ivanom) fibrin (lat. fibra vlakno) fiziol. bjelan- evina zgruane ivotinjske krvne plazme fibrinogen 438 figantropij fibrinogen (lat. fibra vlakno, gr. gen- korijen od gignesthai postati, nasta- ti, roditi se) fiziol. vrsta bjelanevine krvne plazme od koje zgruavanjem nastaje fibrin fibrinozan (lat. fibrinosus) v. fibrozan fibroin (lat. fibra vlakno) kem. glavni sastojak svile i prediva insekata uop- e fibrom (lat. fibra vlakno) med. dobro- udna oteklina miinih vlakana, vlaknenik fibrosarkom (lat. fibra vlakno, gr. sarkoma mesna izraslina) med. zlo- udni (maligni) tumor u organima gdje ima vezivnog tkiva (javlja se kod mlaih osoba) fibrozan (lat. fibrosus) vlaknast, ili- ast; vlaknovit fibula (lat.) 1. kopa, spona (na halji- nama); 2. anat. lisna kost, cjevanica fibulacija (lat. fibulatio) v. infubulaci- ja fier (engl. feature) posebno privlaan novinski lanak, film, roman, novela i si. fifiri (ma. fity-firity mladi vjetrogo- nja) gizdelin, kico fideikomis (lat. fideicommissum ono to je dano na povjerenje) prav. nepo- kretna imovina koja po elji oporu- itelja prelazi nerazdijeljeno i neotu- ivo s koljena na koljeno u istoj obi- telji, ime se omoguava opstanak te obitelji kroz narataje fideikomisar (lat. fideicommissarius) prav. nasljednik fideikomisa fideizam (lat. fides vjera) fil. naua- vanje "iste vjere" koje je odbacivalo svaku vezu vjere, odnosno teologije s filozofijom, nauavanje o vjeri kao najviem obliku spoznaje fidejusio (lat. fidejussio) prav. jamstvo fidejusiv (lt. fidejussivum) prav. pisano jamstvo fidejusor (lat. fidejussor) prav. jamac fidelan (lat. fidelis) vjeran, estit fidelini (tal.) mn. vrsta vrlo tankih re- zanaca fider (engl. feeder) glavni vod za prije- nos elektrine energije; u razliitim strojevima: naprava koja dovodi ma- terijal na daljnju obradu Fidija (gr. Feidias) najvei grki kipar iz Atene (oko 500438 pr. n. e.); Pe- riklov suvremenik; pod njegovim je vodstvom podignut Panteon; glavna djela: kipovi od zlata i slonovae Ate- ne Partenos (za Partenon) i Zeusa (za hram u Olimpiji); pren. nedosti- no velik kipar fiducija (lat. fiducia povjerenje) preda- vanje stvari na vjeru vjerovniku pod uvjetom da je mora vratiti kad se namiri dug; ugovor kojim se neko pravo prenosi do odreenog roka ili do ispunjenja nekog uvjeta; zalog, hipoteka fiducijar (lat. fiduciarius) prav. privre- meni primatelj oporuke koji je, nakon odreenog vremena ili po ispunjenju nekog uvjeta, treba predati drugom (fideikomisaru) FIFA kratica za fr. Federation Inter- nationale de Football Associations = Meunarodni nogometni savez fifikus (njem. pfiffig) lukavac, prepre- denjak fifty-fifty it. fifti-fifti (engl. fifty-fifty pedeset-pedeset) podjednako podije- ljeno; pola-pola; podjednaka pripad- nost; koji imaju jednake izglede (an- se); podijeljen na jednaka interesna podruja figa (tal. fico) 1. smokva; 2. pren. aka stisnuta tako da se palac provue izmeu kaiprsta i srednjaka; drati fige "drati palce", tj. navijati za ne- koga u nekom natjecanju, eljeti ne- kome uspjeh figantropija (gr. fyge bjeanje, bijeg, anthropos ovjek) zaziranje od ljudi, nedrueljubivost Figaro 439 fikcionalizam Figaro 1. ime lukavog brijaa u Beaum- archaisovim komedijama "Seviljski brija" (1775.) i "Figarova enidba" (1784.); obradili ih kao opere Mozart (1785.), Rossini (1816) i dr.; pren. okretan posrednik u ljubavnim po- slovima; 2. ime velikog parikog kon- zervativnog lista, osnovanog 1854. figljar (polj.) 1. aljivac; 2. zool. afrika ptica grabljivica iz roda jastreba figura (lat.) 1. lik, oblik; pojava, prilika; crte, slika; stas, rast; lik (u ahu i na novcu); slika na igraim kartama, karta sa slikom; 2. slik. ovjek (za razliku od slike "mrtve prirode"); 3. poet. slikovita predodba stvorena rijeima, slikovit izraz, izraz u slici; 4. glaz. niz meusobno povezanih to- nova koji brzo dolaze jedan za dru- gim, tonovi koji kao ukras opisuju glavni ton, tonski ukras; 5. fil. oblik posrednog zakljuivanja (silogizma); v. silogistike figure; 6. u plesu: po- kreti i slike koje izvode plesai figuracija (lat. figurtio) 1. uobliavanje, uoblienje, oblikovanje, davanje obli- ka; oblik; 2. poet. slikovito prikazi- vanje, izraavanje u slikama; 3. glaz. mjeavina skladnih i neskladnih akorda; oivljavanje govora ili glaz- benog djela figurama figuralan (lat. figuralis) opremljen fi- gurama; figuralna glazba glaz. djela s notama aritmetiki tono odmjere- nog tempa, simfonija (za razliku od jednostavne, koralne glazbe) figurant (lat. figurans) kaz. sporedni igra ili plesa, nijema osoba, statist; pren. beznaajna (ili: neutjecajna) osoba figurativan (lat. figurativus) slikovit, izraen u slici, u prenesenom smislu figurator (lat. figura) v. figurist figurina (lat. figura, fr. figurine) figu- rica, kipi; modna lutka figuriran (lat. figura) ukraen arama, na cvjetove, na cvjetie, s cvjetovima (tkanine); slikovit, prikazan u prene- senom smislu; glaz. ukraen, uljep- an; figurirana glazba v. figuralna glazba figurirati (lat. figurare) praviti, stva- rati (figure); prikazivati zorno ili sli- kovito; praviti figuru, tj. prikazivati se, davati o sebi sliku (dobru ili lou); strati, isticati se, padati u oi; igrati ulogu; sluiti samo radi popunjava- nja neke praznine (npr. "on samo figurira"); sluiti kao ukras figurist (lat. figura) 1. osoba koja izra- uje figure; 2. plesa koji izvodi fig- ure figurizam (lat. figura) v. tipologija fijaker (fr. fiacre) koija (ime po pari- kom hotelu "Saint Fiacre" gdje su se koije mogle unajmiti) fijakerist (fr. fiacre) koija na fijakeru fijala (gr. fiala) 1. v. fiola; 2. arhit. iljati tornji na gotikim graevi- nama (najvaniji ukras gotikog gra- evinarstva) fijasko (tal. fiasco) velik neuspjeh, pro- past, slom, bruka (osobito nekog djela na pozornici); pretrpjeti fijasko pot- puno propasti u neemu, obrukati se fijumara (tal. fiumara) geol. rjeina, na- plavina (suha dolina kroz koju samo povremeno protjee vode) fikcija (lat. fingere izmisliti, fictio iz- miljanje, izmiljaj) 1. izmiljaj, za- miljena stvar; 2. u znanstvenom miljenju: pretpostavka ija se nevje- rojatnost i nemogunost uvia, ali je ipak od velike vanosti kao pomoni pojam ljudskog razuma, npr. "prazan prostor", "stvar po sebi" itd.; 3. fictio juri it. fikcio juri (lat.) prav. za- miljanje neega to se nije dogodilo kao da se dogodilo (radi donoenja odluke o takvom sluaju) fikcionalizam (lat. fictio) fil. oblik prag- matizma koji smatra da je religija, odnosno pojam Boga, samo fikcija, ali svrhovita i nuna, kao i mnogi fikokrom 440 filakterij drugi pojmovi i fikcije, npr. pojam due, besmrtnosti due, slobode, sa- vrenstva i dr.; naziv Vaihingerove filozofije "kao da" ("Ais-Ob") fikokrom (gr. fykos alge, chroma boja) zelena tvar u jednostaninim alga- ma fikologija (gr. fykos alga, logia zna- nost) bot. znanost o algama; usp. alge fikomicete (gr. fykos alga, mykes glji- va) mn. bot. gljive sline algama, bilj- ke ije hife nisu podijeljene popre- nim stijenkama, ve izgledaju kao dugake elije (plijesni, krumpirova peronospora i dr.) fiks (lat. fixus) vrst, privren, nepo- kretan, postojan, stalan; odreden, utvren (za cijenu) fiksacija (lat. fixatia) v. fiksiranje fiksati se uzimati drogu, drogirati se fiksativ (lat. fixativum) sredstvo za u- vrivanje (boje, fotografske ploe, otiska) fiksativan (lat. fixativus) koji utvruje, koji uvruje, koji odreuje fiksatoar (fr. fixatoir) sredstvo za u- vrivanje, vosak za brkove, pomada fiksaa (fr. fixage) utvrivanje, uvr- ivanje (boja i dr.) fikser (njem. Fixer) burzovni pekulant; onaj koji se bavi terminskim poslo- vima fiksin (lat.) nevidljiv praak koji se upo- trebljava u kriminalistici za posipa- nje predmeta kako bi na njima ostali to vidljiviji otisci prstiju, fiksiranje (lat. fixus vrst, utvren) 1. utvrivanje, uvrivanje, odreiva- nje (stalne plae); 2. utvrivanje (bo- je, negativa fotografskih slika); usp. fiksirati; 3. neskidanje oiju s koga, piljenje u koga fiksirati (lat, fixus) 1. utvrditi, uvrstiti, odrediti, oznaiti (npr. dan, rok, cije- nu i dr.); 2. netremice gledati, piljiti u to, ne skidati oiju s koga; 3. u fotografiji: razvijeni negativ spustiti u vodenu otopinu natrij-tiosulfata (Na2S203) da bi se zaostali nerazgra- eni bromid srebra otopio i uklonio s ploe kako svjetlost ne bi vie na nju djelovala fiksna ideja psih. misao koja se stalno namee bolesnom duhu, misao koja potiskuje sve druge predodbe (simp- tom bolesnog duha) fiksum (lat. fixum) neto vrsto, sigur- no, utvreno, stalno, npr. plaa, pri- hodi fiktilan (lat. fictilis) zemljan, od zemlje, od gline fiktilije (lat. fictilia) mn. zemljano po- sue, glineno posue fiktivan (lat. fingere izmisliti, lat. fic- tivus) zamiljen, izmiljen, tobonji; pretpostavljen; usp. fikcija fikus (lat. ficus) 1. bot. smokva (drvo i plod); 2. med. oteklina na stranjici ili na enskom spolnom organu fil- (filos) predmetak i nastavak u slo- enicama sa znaenjem: prijatelj, ljubitelj, pristaa, npr. filozof, frank- ofil itd. fil-a-fil (fr.) vrsta svilene tkanine u raz- nim bojama (za enske ljetne halji- ne) fila (gr. fyle) u staroj Grkoj: pleme, plemenska zajednica fila (njem. fullen puniti, nadijevati) 1. kuh. kosano meso kojim se pune pa- prike i dr., nadjev filadelfija (gr. filadelfia) bratska lju- bav, ljubav prema blinjima; kod nas se vrlo esto upotrebljava u znaenju: prepreden ovjek, prepredenjak, pro- muuran ovjek filagram (lat. filum nit, konac, gr. gramma crta) vodeni znak na papiru filakterij (gr. fylakterion) 1. straarsko mjesto, straarnica; 2. zapis kao za- tita od nesree, hamajlija; 2. idov- ska hamajlija s deset Bojih zapovi- jedi koju nose na elu, prsima ili odjei filaktian 441 filetski filaktian (gr. fylaktikos) koji uva, koji titi, zatitni filalet (gr. fylalethes) prijatelj istine filaletija (gr. filos koji voli, aletheia istina) ljubav prema istini filament (lat. filamentum vlakno, ilica) 1. anat. fina vlakna (kod ila i i- vaca); 2. bot. pranika nit filanda (tal. filanda) predionica svile, svilana filandrija (gr. filandria) ljubav prema muu filantrop (gr. filanthropos) ovjeko- ljubac; filantropi mn. ovjekoljupci, naziv pedagoga XVIII. st. kojima je bilo osnovno pedagoko naelo slobo- dan prirodni razvoj, a poticaj u radu ljubav prema blinjima (filantropija) filantropija (gr. filanthropia) ovjeko- ljublje, ljubav prema blinjima filantropinizam (gr. filos prijatelj, ljubitelj, anthropos ovjek) ped. od- gojni i nastavni sustav prema kojem osnova odgoja treba biti ista ljud- ska priroda i prvotni, isto ljudski odnosi, a svrha odgoja pitomaca da postanu praktino korisni, vedri i plemeniti ljudi; usp. filantrop filantropizam (gr. filanthropia) zastu- panje filantropije rijeju i djelom filantropomanija (gr. filanthropos o- vjekoljubac, mania pomama, strast, ludilo) pretjerano ovjekoljublje filargirija (gr. filargyria) ljubav prema novcu, srebroljublje filarh (gr. fila, archo vladam) u staroj Grkoj: zapovjednik konjanitva u jednoj fili (politikoj zajednici) filatelija (gr. filos koji voli, ljubitelj, ateleia oslobodenost od dravnih pri- stojbi, a- privativum "bez", telos pri- stojba) poznavanje i skupljanje po- tanskih maraka filatelist (gr. filos, a-, telos) skuplja potanskih i dr. maraka; timbrofil filatelizam (gr. filos koji voli, ljubi- telj, ateleia oslobodenost od dravnih nameta, a- alfa privativum, telos pri- stojba) skupljanje potanskih i dr. maraka; strast za skupljanjem po- tanskih maraka filati (njem. fiillen) kuh. puniti, nadije- vati (kosanim mesom), npr. paprike filatorij (lat. filatorium) sprava za od- motavanje i usukivanje svile filautija (gr. filautia) ljubav prema samom sebi, samoljublje = egoizam filaa (fr. filage) predenje; predivo; pre- dionica filc (njem. Filz) pust, pustina, putana tkanina od vlakana, dlake (zeje) i dr. za izradu eira, papua, deka, odjee itd. fild (engl. field polje) port, svi konji koji e sudjelovati u utrci fildi (ar.-tur.) slonova kost, bjelokost fildan (tur.) alica bez ruke za crnu kavu file (fr. filet) 1. mreast enski runi rad; 2. ukras od zlatnih crta na uvezu knjige; 3. kuh. pisana peenka Filemon i Baukida (gr. Filemon, Bau- kis) mit. mu i ena iz Frigije, po- znati po svojoj vjernoj ljubavi; Zeus im je, zato to su ga jednom go- stoljubivo primili u svom siroma- nom domu i ne slutei tko je on, is- punio elju da u dubokoj starosti za- jedno umru; nakon smrti Filemon je pretvoren u hrast, a Baukida u lipu filen (fr. filin) tehnol. vrsta tkanine od eljane vune fileue (njem. Schuh cipela) cipele s podstavom od pustine (filca) fileti (tal. filetto koni, nit) mn. vrlo tanke trake usoljenog ribljeg mesa filetian (gr. fyle pleme) koji se tie plemena, plemenski; koji pokazuje povijest razvoja filetirati (fr. fileter) ukraavati zlatom; usp. file 2. filetski (gr. fyle pleme) v. filetian filfeder 442 film filfeder (njem. F'iillfeder) naliv-pero filharmonija (gr. filos, harmonia sklad) 1. ljubav prema glazbi; 2. udruenje glazbeno kolovanih oso- ba radi njegovanja glazbe i izvoe- nja simfonijskih i koncertnih pro- grama filhelen (gr. filos, Hellen Grk) prijatelj Grka (ime onih koji su 1821. poma- gali Grke u borbi za slobodu i samo- stalnost) filhelenizam (gr. filos, Hellen Grk) prijateljstvo, ljubav prema Grcima filiforman (lat. filum nit, konac, filifor- mis) koji je kao nit, vlaknast filigran (fr. filigrane, lat. filum konac, nit, ica, granum zrno) 1. umjetniki, obino ukrasni (ornamentalni) mre- ast predmet od zlatne ili srebrne ice; 2. vodeni znak na papiru, na novanici; filigranski papir fini papir s utisnutim mreastim arama, uzor- cima filigranirati (lat. filum nit, ica, gra- num zrno) izraivati filigrane filijacija (lat. filiatio) 1. odnos djece pre- ma roditeljima, obvezatnost djece; 2. poslunost redovnika prema pogla- varu reda; 3. prav. podrijetlo; fili- jacijska proba dokaz o istoi plemi- kog podrijetla filijala (lat. filia ki) trg. podrunica, ogranak nekog poduzea, ustanove ili banke filijatar (gr. filos prijatelj, koji voli, iatros lijenik) prijatelj lijenitva filing-maina (engl. filling, gr. me- chane) sprava koja pri izradi stupe presijeca svilu u odreenim duina- ma filioque it. filiokve (lat.) teol. formula u "Vjerovanju" Rimokatolike crkve koja iskazuje da Duh Sveti izlazi "od Oca i Sina" (ex Patre et Filio), dok pravoslavne Crkve vjeruju da izlazi samo od Boga Oca Filipi (gr. Filippoi, lat. Philippi) grad u makedonskoj Trakiji to ga je osnovao Filip Makedonski; Filipi su poznati po pobjedi rimskih vojsko- voa Antonija i Oktavijana nad Bru- tom i Kasijem (42. pr. n. e.) filipika (gr. Filippos) 1. naziv za otre govore atenskog govornika Demo- stena protiv makedonskog kralja Fi- lipa II. (359336 pr. n. e.) kojima je utjecao na Grke da mu se ne pokore; 2. naziv za Ciceronove govore protiv Antonija; 3. pren. ustar govorniki napad filir (mad. filler) stoti dio krune (najsit- niji austrougarski novac); danas u Maarskoj: stoti dio forinte filirati (fr. filer) 1. presti, izraivati mreastu tkaninu; u proizvodnji svi- le: upredati; 2. glaz. jedan ton izdr- ati pjevajui koliko dah podnosi; 3. u kartama: varati, podmetnuti kar- tu; gustirati polako otkrivajui svoje karte filistar (hebr. Plischthi) ovjek ograni- ena duha (iji duhovni ivot ne pre- lazi granice njegovih animalnih po- treba i samozadovoljstva); u student- skom argonu: podrugljiv naziv za graane i sve koji nisu studenti (iz- raz nastao prema Filistejcima, rato- bornom nesemitskom narodu u ju- gozapadnoj Palestini koji je dugo ra- tovao s Izraelcima) filistarstvo (hebr.) malogradanstvo; usp. filistar Filisteja (gr. Palaistine, hebr. Peliti) juni dio sirijske obale (u stara je vremena esto mijenjao granice) Filistejac pripadnik nesemitskog na- roda najblieg susjeda nekadanjim Izraelcima filiti (gr. fyllon list, lithos kamen) mn. geol. okamenjeno lie biljaka, otisci lia film (engl. film) tanka i njena koica, opna; u fotografiji: 1. tanka ploa od filmogenian 443 filopedija celuloida premazana slojem elatine u kojoj je ravnomjerno raspren prah bromida srebra; 2. dugaka celuloid- na vrpca na koju se brzo snima, jed- na za drugom, vrlo mnogo slika koje ine scensku cjelinu (kinematograf- sko djelo) filmogenian prid. prikladan da dobro izgleda na filmskoj slici filmografija popis filmova po datumi- ma premijera, po autorima ih po pro- ducentskim poduzeima i si. filmologija (engl. film opna, membra- na, gr. logos govor) znanost o filmu filmoteka (engl. film, opna, membrana, gr. theke spremnica) zbirka filmo- va, spremite filmova filoblasti (gr. fyllon list, blastos klica) mn. bot. biljke kod kojih se pri kli- janju javljaju dva (dikotiledone) ili vie (polikotiledone) klicinih listia filobus (tal. fila ica) elektrini omni- bus s gornjim vodom; trolejbus filodendron (gr.) bot. ukrasna sobna biljka s velikim rupiastim listovima filodij (gr.-lat. phyllodium) proirena peteljka lista koja obavlja funkciju tzv. plojke filodoksija (gr. filodoxia) slavoljublje, astoljublje filofagi (gr. fyllon list, fagein jesti, de- rati) mn. zool. listojedi, osobito poro- dica tobolara filofizik (gr. filos, fysis priroda) prija- telj prirode, prirodnjak filogeneza (gr. fylon pleme; rod, vrsta, genesis postanak) biol. razvoj vrste; geoloki razvoj biljnih i ivotinjskih vrsta, rodova, porodica i klasa; supr. ontogeneza filogenija (gr. fylon, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) znanost o filogenezi, povijest razvoja biljnih i ivotinjskih oblika, znanost koja na osnovi paleontologije, usporedne anatomije, ontogenije i biokemije objanjava razvoj biljnih i ivotinj- skih vrsta filogin (gr. filogynos) ljubitelj ena; supr. mizogin filoginija (gr. filogynia) ljubav, strasna naklonjenost prema enskom spolu; supr. mizoginija filogonija (gr. filogonia, filos koji voli, gonos potomak, mladune) ljubav pre- ma djeci, ljubav prema potomcima filoidan (gr. fyllon list, eidos izgled, oblik) bot. slian listu, listolik filokalija (gr. filokalia) ljubav prema onome to je dobro, asno, etino filoksenija (gr. filoxenia) ljubav prema tudincima, strancima, gostoljubivost filoksera (gr. fyllon list, xeros suh) zool. lisna u, trsov uenac (Philoxera vastatrix), tetnik koji unitava vino- grad suei lozino lie filolog (gr. filologos) onaj koji prouava jezik, koji utvruje i opisuje jezine injenice filologija (gr. filologia ljubav prema uenosti i knjievnosti, bavljenje ti- me) znanost iji je zadatak iznijeti i opisati jezine injenice, znanost o jeziku filoloki (gr. filologos jezini, koji se tie filologije, koji pripada filologiji filomela (gr. filos, melos melodija) glaz. violina koja ima 4 eline ice (u obliku male viole) filomimeza (gr. filos, mimesis opona- anje) sklonost oponaanju drugih filomuz (gr. filo-musos) prijatelj muza, tj. prijatelj, ljubitelj umjetnosti filon (gr. fyllon) 2. bot. list, osobito: aini listi filon (gr. fylon) 1. pleme, rod, vrsta filonus (gr. filos, oinos vino) ljubitelj vina, veseli brat filopatrija (gr. filos, patra domovina) ljubav prema domovini, domoljublje filopedija (gr. filos, pais gen. paidos djeak) ljubav prema djeacima, to jest djeci i odgoju filopodi 444 filtromanija filopodi (gr. fyllon list, pus gen. podos noga) mn. zool. listonoci (skupina najjednostavnije graenih rakova) filopolemian (gr. filo-polemos koji voli rat, ratoboran) koji voli polemi- zirati filopozija (gr. filoposia) ljubav prema piu, odanost pijanevanju filopsihija (gr. filopsychia) ljubav pre- ma ivotu; plaljivost filoristija (gr. filoristia strast za odre- ivanjem pojmova, filos, orizein ogra- niiti, pojmovno odrediti) sklonost objanjavanju do potankosti, cjepid- laenje, sitniarenje filosarkija (gr. filos, sarx gen. sarkos meso) ljubav prema mesu, sklonost putenom uivanju filosemit prijatelj idova, protivnik antisemitizma filosomatija (gr. filos, soma gen. so- matos tijelo) ljubav prema tijelu, pre- tjerivanje u njezi tijela filostorgija (gr. filostorgia) njena lju- bav, zaljubljenost filotaksija (gr. fylotaxis) bot. dio mor- fologije bilja koji istrauje pravilno- sti u rasporedu listova na stabljici filotehnija (gr. filotechnia) ljubav pre- ma umjetnosti filoteknija (gr. filos, teknon dijete, filo- teknia) ljubav prema djeci filoti (tal. filotti) mn. veliki koralji filotimija (gr. filotimia) astoljublje; natjecanje filozof (gr. filosofos prijatelj mudrosti) mudrac, mudar ovjek, ovjek koji se posvetio istraivanju istine o svijetu i ivotu, koji se bavi filozofijom, koji se bavi apstrakcijama; student filo- zofije (na sveuilitu); pren. zami- ljen, rastresen ovjek, ovjek ije je misli i rijei teko razumjeti; v. filo- zofija filozofem (gr. filosofema) pitanje iz podruja filozofije, filozofsko naua- vanje (ili: tvrdnja, miljenje, proma- tranje) filozofija (gr. filosofia ljubav prema mudrosti) mudrost, znanstveni rad na izgraivanju opeg pogleda na svi- jet i sam taj pogled na svijet; prema tome: najvii oblik drutvene svije- sti, znanost o najopenitijim zakoni- ma kretanja i razvoja prirode, dru- tva i ljudskog miljenja; osnovno pi- tanje filozofije je pitanje odnosa izme- u miljenja i bia (subjekta i ob- jekta), duha i materije te ispitivanje uzroka i principa stvari; usp. mate- rijalizam, idealizam; pren. mudrova- nje filozofirati (gr. filosofein) baviti se fi- lozofijom, umovati, misliti i istrai- vati istinu o svijetu i ivotu; teiti za spoznavanjem putem istraivanja, odreivanja i povezivanja pojmova; pren. mudrovati filozofist (gr. filos, sofia) tobonji fi- lozof, nazovifilozof filozofizam (lat. philosophismus) tobo- nja filozofija, nazovifilozofija filozofski (lat. philospophicus) koji se tie filozofije, koji pripada filozofiji; filozofska propedeutika znanosti koje se smatraju uvodom i pripremom za prouavanje filozofije (logika i psiho- logija); fdozofska kola uenici i sljed- benici nekog filozofa koji pod njego- vim posrednim ili neposrednim utje- cajem dalje rade u njegovom duhu filozoja (gr. filozoia) v. filopsihija filtar (lat. filtrum) cjedilo (naprava ko- jom se tekuina isti od vrstih djeli- a i klica) filtracija (lat. filtratio) cijeenje, procje- divanje, proiavanje cijeenjem filtrat (lat. filtrum) procijeena tekui- na, cijeenjem proiena tekuina filtrirati (lat. filtrare) cijediti, procije- diti, proistiti cijeenjem filtromanija (gr. filtron ljubavni napi- tak, mania pomama, ludilo) ljubavno fima 445 fini bezumlje izazvano ljubavnim napit- kom fima (gr. fyma izraslina) med. svaka oteklina koe, osobito ljezdana ote- klina fimacija (gr. fyma izraslina, lat. phy- matio) med. mala izraslina, iri fimata (gr. fyma) mn. med. v. fima fimatian (gr. fyma izraslina) med. oteen, s oteklinom; v. fima fimoza (gr. fimosis suenje, zatvaranje nekog otvora na ljudskom tijelu) med. suenost kapice (mukog uda); phimosis feminarum it. fimozis fe- minarum (lat.) suenost materninog kanala fin (fr. fin, njem. fein) tanak, njean; sitan; odlian, odabran, ist; prepre- den finalan (lat. fini granica, kraj, svrha, finalis) zavrni, krajnji, konani; svr- sishodan, svrni (v. kausa finalis); gram. namjerni; finalna konjunkcija namjerni veznik; finalna ili namjer- na reenica ona zavisna reenica koja izrie namjeru ili cilj radnje glavne reenice, npr.: Doao sam kako bih te savjetovao finale (lat.) 1. zavretak, kraj; 2. glaz. zavrni dio, zavrna pjesma; zavrni stavak u viestavanom glazbenom djelu; zavrni dio opernog ina; 3. port, zavrna borba ili utakmica, za- vrna runda u natjecanju finalitet (lat. fmalitas) fil. svrsishod- nost, svrhovitost, odreenje svrhe; supr. kauzalitet finalizam (lat. fini kraj, finalis) fil. na- uavanje da je svako zbivanje, i u psihikoj i u biolokoj stvarnosti, od- reeno nekim ciljevima i svrsishod- nou finalmente (tal.) napokon, konano financ (lat. fini granica, kraj, fr. fi- nance) porezno-carinski straar, utje- riva poreza financije (lat. fini, granica, kraj, finan- cia) mn. 1. dravni prihodi, dravno gospodarstvo, dravna imovina; 2. imovinsko stanje pojedinca, novane prilike, gotovina, gotov novac; 3. zna- nost o dravnim prihodima i drav- nom gospodarstvu financijer (fr. fmancier) 1. financijski slubenik; 2. poznavatelj znanosti o financijama; 3. onaj koji radi s nov- cem, bankar; 4. onaj koji podupire neki posao financijski (fr. financiel) prihodni, koji se tie prihoda; koji se tie novca, novani financirati (fr. financer) plaati; praviti financijske operacije; davati novac za neki posao fine (tal. fine, lat. fini) glaz. kraj Finej (gr. Fineus) mit. kralj u Salmi- desu u Trakiji; ubio je vlastitu djecu te su ga bogovi kaznili sljepoom finesa (fr. finesse) finoa, njenost, is- tananost, osjetljivost; neto osobito fino i tono (izraeno, iskazano itd.); lukavost finfciger (njem. fiinfzig pedeset) pede- setogodinjak, ovjek od pedeset go- dina Fingalova pilja glasovita pilja u kotskoj na hebridskom otoiu Staf- fa, jedna od najljepih u Europi fingiran (lat. fingere izmisliti) izmi- ljen, zamiljen, pretpostavljen, privi- dan, tobonji, fiktivan; fingirana mje- nica mjenica s potpisima nepostoje- ih osoba fingirati (lat. fingere) izmisliti, izmi- ljati, zamisliti, zamiljati; praviti se, lano predstavljati finik (gr. foinix) datulja; palma fini (lat.) kraj, svretak; cilj, krajnji cilj, svrha finissimo (tal.) najfinije, vrlo fino (skra- eno ff) fini (eng. finish) kraj, zavretak; port, zavrni dio utrke, zavrna borba finit 446 fiskus finit (tal. finire) dovriti, dokrajiti; za- vriti, prestati finitizam v. finizam finito (tal.) trg. zakljuak rauna finizam (lat. fini kraj) fil. nauavanje o ogranienosti ili konanosti svijeta finta (tal. finta, lat. fingere) 1. pretva- ranje, licemjerje; 2. prijevara, pod- vala, lukavstvo; 3. maevalaki trik, tobonji udarac fioco it. fjoko (tal.) glaz. slabo, tiho fioka (mad. fiok) kutija na izvlaenje (u stolu ili ormaru), ladica fiola (gr. fiale duboka asa) trbuasta staklena posuda s dugim i uskim gr- liem (upotrebljava se u kemiji, a slui za uvanje tekuina koje lako isparavaju i onih koje treba uvati od zraka i vlage) fioritura it. fjoritura (tal.) glaz. v. ko- loratura firanga (njem. Vorhang) prozorska za- vjesa fircig (njem. vierzig) etrdeset (u kar* takoj igri "naps": kralj i dama adu- tove boje) firciger (njem. Vierziger etrdesetak) med. vrsta konog ekcema koji nije na zaraznoj osnovi, javlja se osobito kod male djece koja se ne hrane maj- inim mlijekom (nazvan po tome to obino traje 40 dana) firer (njem. Fiihrer) voda firhendig (njem. vier etiri, Hand ruka) etveroruno (kad sviraju na glaso- viru dvije osobe istodobno kompozi- ciju pisanu za etiri ruke) firkin it. ferkin (engl.) engleska mjera za pivo = 40,89 1 firma (tal.) ime pod kojim neki trgovac vodi svoj posao,, daje potpise i pod kojim se vodi u sudskom registru; natpis nad vratima trgovine, gosti- onice i si.; trgovaka kua firmament (lat. firmamentum) nebeski svod, zvjezdano nebo firmati (lat. firmare) kod katolika: utvr- diti u vjeri, konfirmirati, krizmati firmirati (tal. firmare) trg. potpisati fir- mu, potpisivati firmu firmitet (lat. firmitas) vrstina, jakost, trajnost; ustrajnost, postojanost firn (fr.) kristalasta zrnata masa leda, viegodinji planinski snijeg zrnate strukture firnis (njem. Firnis) kem. uljasta ili smolasta tekuina koja, kad se u tan- kom sloju namae na tvrde predmete (drvo, kovinu, kamen i dr.), otvrdne i titi ih od vlage i zraka first (njem. Fiirst = vorderster) knez vladar (titula) firtl (njem. Viertel) gradska etvrt; okrug firtlue (njem. Viertelschuh) "etvrtci- pele" (vrlo plitke, obino enske ci- pele fisilan (lat. findere cijepiti, fissilis) koji se daje cijepiti, cjepljiv fisilitet (lat. fissilitas) cjepljivost fisk (lat. fiscus) v. fiskus fikal (lat. fiscalis) zastupnik dravne blagajne; dravni pravobranitelj (usp. fiskus); kod nas i u znaenju odvjetnik, advokat [fikal) fiskalni (lat. fiscalis) koji se tie dr- avne blagajne, koji pripada dravnoj blagajni, koji ide u korist dravne blagajne; fiskalna godina proraun- ska godina fiskarij (lat. fiscarius) dunik dravnoj blagajni; zakupac dravnog prihoda fiskonija (gr. fyskon, lat. physconia) med. nadimanje, nadutost trbuha ili nekog drugog organa fiskultura (gr. fysis priroda, lat. cul- tura njegovanje) portske vjebe ko- jima je cilj razvijanje i jaanje tijela kao uvjet za odravanje dobrog zdravlja fiskus (lat. fiscus) 1. blagajna nekog ureda ili ustanove; 2. u doba rim. careva: carska privatna blagajna (za fistaa 447 fitoliti razliku od erara, tj. dravne blagaj- ne); 3. danas: dravna imovina, dravna blagajna; 4. drava kao pri- vatnopravna osoba, u poloaju obi- nog graanina fistaa (fr. fustage) ambalaa (prazne bave, prazni sanduci, prazne vree i si.) fistula (lat. fistula cijev; frula) 1. svirala od trske; 2. med. uplji ir, gnojan otvor na koi; 3. glaz. usiljeno visok i tanak glas (kao na svirali od trske) = falset fistulirati (lat. fistula cijev; frula) go- voriti ili pjevati iz fistule fistulografija (lat. fistula cijev; otvor, gr. grafein pisati) med. lijeniki postupak oko prouavanja fistule ka- ko bi se doznali uvjeti pod kojima se moe obaviti operacija fistulozan (lat. fistulosus) cjevast, up- ljikav; oblika fistule fisura (lat. fissura) rascjep, pukotina fibajn (njem. Fischbein) riblja us, ro- nata ploa iz kitovih usta, sipovina, riblja kost (slui za izradu eljeva, raznih sitnih ukrasa i dr.) figret (njem. Fisch riba, Grate riblja kost) rebrasta tkanina, tj. tkanina u kojoj niti teku po uzoru na riblji ko- stur fii (fr. fichu) rubac (osobito: trokutasti enski rubac koji prekriva ramena) fikal (lat. fiscalis) v. fikal; pren. lukav ovjek, mudrija fiku vinoto(a); kod pijanki: osoba zaduena da ae budu uvijek pune fipaprika (njem. Fisch riba) riblji pa- prika fitran (njem. Fisch riba, Tran ulje) rib- lje ulje fit (engl.) port, pripravan, pripremljen (npr. konj za trku) fitalija (gr. fytalia) sadnja, zasaiva- nje, doba sadnje (biljaka) fitaurari (amh.) general (u etiopskoj vojsci) fiteumakola (gr. fyteuma nasad, po- saeno drvo, posaen grm, kolla lje- pilo) biljno ljepilo fiting (engl. fitting) sitni dio nekog ure- aja ili instalacije fitness it. fitnis (engl.) sposobnost, zdravlje, dobra tjelesna spremnost fito- (gr. fyton) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: biljka, biljni fitoaleksini (gr. fyton biljka, alexo branim) izluevine biljnih stanica za obranu od nametnika fitobiologija (gr. fyton, bios ivot, lo- gia znanost) znanost o ivotu (biolo- gija) biljaka fitofag (gr. fyton, fagein derati, jesti) biljoder, biljojed fitofiziologija (gr. fyton, fysis priro- da, logia znanost) znanost o zakoni- ma biljnog ivota fitogen (gr. fyton, gen- korijen od gig- nesthai postati) ono to stvara bilj- ku, biljna tvar; fitogeni mn. minerali koji su nastali od biljaka (kameni ugljen, treset i dr.) fitogenian (gr. fyton, gen- korijen od gignesthai postati) koji je nastao od biljaka, biljnog podrijetla fitogeografija (gr. fyton, geografia) znanost o rasprostranjenosti biljaka na Zemlji, biljna geografija fitoglifi (gr. fyton, glyfo dubem, urezu- jem) mn. kamenje s otiscima biljaka fitognomonika (gr. fyton, gnomonikos oevidan, shvatljiv) poznavanje bilja- ka i njihove vrijednosti prema njiho- voj vanjtini i njihovom izgledu fitognozija (gr. fyton, gnosis pozna- vanje) prirodopis bilja fitograf (gr. fyton, grafo opisujem) opi- siva bilja fitografija (gr. fyton, grafo opisujem) v. fitologija fitokemija (gr. fyton, chemeia) biljna kemija fitoliti (gr. fyton, lithos kamen) mn. biljne okamine fitologija 448 fizijatrija fitologija (gr. fyton, logia znanost) opi- sivanje bilja, znanost o bilju = bota- nika fitomorfi (gr. fyton, morfe oblik) mn. kamenje sa arama slinim biljka- ma fitonimija (gr. fyton, onyma ime) da- vanje naziva biljkama fitonomija (gr. fyton, nomos zakon) fiziologija biljaka fitopaleografija (gr. fyton, palaios star, grafia opis) opis pretpotopnih biljaka fitopaleontologija (gr. fyton, palaios star, on bie, logia znanost) v. paleon- tologija fitopatologija (gr. fyton, pathos bolest, logia znanost) znanost o bolestima i uzrocima bolesti biljaka fitosociologija (gr. fyton, logia zna- nost, lat. socius drug) znanost koja ispituje, prouava meusobne odno- se biljaka fitoterapija (gr. fyton, therapeia nje- ga, lijeenje) lijeenje biljaka, biljno lijenitvo fitotipoliti (gr. fyton, typos otisak, li- thos kamen) otisci biljaka na kame- nju fitotoksin (gr. fyton, toxon strijela, otrov) otrov koji sadre u sebi neke biljke (npr. neke gljive, ricinus i dr.), biljni otrov fitotomija (gr. fyton, tome rezanje) anatomija biljaka fitotopologija (gr. fyton, topos mje- sto, logia znanost) znanost o mjes- tima povoljnim za rast i razmnoa- vanje biljaka fitotrofija (gr. fyton, trofe prehrana, hrana) prehranjivanje biljaka, uzgoj biljaka fitotropija (gr. fyton, tropos okret) pre- obraavanje biljaka, vjetina mijenja- nja i krianja biljaka fitozoe (gr. fyton, zoon ivotinja) mn. zool. biljke-ivotinje fiturgija (gr. fyton, ergon posao, djelo, rad) znanost o sadnji biljaka Fiume (lat. flumen rijeka) talijanski na- ziv za hrvatski grad Rijeku; Fijuma fiveshooter it. fajvuter (engl.) vrsta revolvera sa pet cijevi fiz-harmonika (gr. fysao puem, har- monike) glazbeni instrument slian orguljama; tonove proizvode metalni jezici koje pokree vjetar fiza (gr. fysa) med. vodeni mjehur fizagog (gr. fysa nadimanje, vjetar, ago odvodim) med. lijek protiv nadimanja i vjetrova; karminativ fize (fr. fusee) voj. upalja bombe; rake- ta fizelaa (fr. fuselage) okosnica, kostur zrakoplova; skup svih poprenih i uz- dunih rebara i veza trupa i krila zrakoplova fizema (gr. fy sema ) med. nadimanje, napuhanost, nadutost fizeter (gr. fyseter) mijeh za puhanje, osobito u orguljama fizeza (gr. fysesis puhanje) med. v. fi- zema fiziautokracija (gr. fysis priroda, au- tos sam, kratos jaina, vlada) samo- vladavina prirode, ljekovita mo pri- rode fiziar (gr. fysis) prirodnjak koji se ba- vi fizikom fiziki (gr. fysikos) prirodni, utemeljen u prirodi; osjetilni, tjelesni, puteni; fizika nemogunost ono to je po pri- rodnim zakonima neizvedivo; fizika potreba prirodna potreba (glad, e i dr.); supr. psihiki; fizikalan koji spa- da u fiziku, koji se tie fizike fizijatar (gr. fysis priroda, iatros lije- nik) prirodni lijenik, onaj koji se po- glavito oslanja na ljekovitu mo sa- me prirode fizijatrija (gr. fysis priroda, iatreia lije- enje) prirodno lijeenje, ljekovita mo prirode fizik 449 fiziokrati fizik (lat. physicus) lijenik kojega po- stavlja dravna vlast za nadzornog lijenika (u gradu ili okrugu) fizika (gr. fysis priroda, theoria fysike znanstveno istraivanje prirode, biti stvari) znanost o prirodi uope; u uem smislu: znanost o zakonima prirodnih pojava ukoliko ove nisu izazvane organskim ili kemijskim silama, dakle, znanost o energiji u njezinim razliitim oblicima (danas je teko povui granicu izmeu fizike i kemije) fizikalni (gr. fysike) koji se tie fizike, koji spada u fiziku; fizikalna terapi- ja lijeenje prirodnim sredstvima: ku- panjem, masaom, oblozima i dr. fizikat (lat. physicatum) djelokrug i podruje fizika fizikoteologija (gr. fysikos prirodni, Theos Bog, logia nauavanje) fil. pri- rodno nauavanje o Bogu, pokuaj da se na osnovi svrhovitosti u prirodi zakljui da postoji i prvi uzrok toga poretka, tj. Bog; fizikoteoloki dokaz o postojanju Boga teol. dokaz da po- stoji Bog na osnovi postojanja svr- hovitosti u prirodi koju je mogao stvoriti samo apsolutno savren Um, tj. Bog (usp. teodiceja) fizileta (fr. fusillette) raketica fizilir (fr. fusil puka) voj. strijelac, voj- nik-pjeak fizio- (gr. fysis) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: priroda fiziofilozofija (gr. fysis, fylosofia) filo- zofija prirode fiziogenija (gr. fysis, gen- korijen od gignesthai postati, nastati, roditi se) v. fiziogonija fiziognom (gr. fysiognome koji sudi o prirodi ili o prirodnom svojstvu, koji prosuuje o karakteru ovjeka iz pri- rode njegove grae, osobito iz crta lica) v. fiziognomist fiziognomija (gr. fysis, gnomon pozna- vatelj) vanjski izgled ovjeka (u irem znaenju i ivotinje, biljke, predjela i si.) kao izraz unutranje osobitosti; posebno: crte, graa lica (ukoliko iz- raava trajne prirodne osobine du- ha), izraz lica fiziognomika (gr. fysis, gnomon po- znavatelj) tumaenje (ili: itanje) crta lica, znanost koja po crtama lica, kre- tnjama, gradi i dranju tijela zaklju- uje o duevnim osobinama ljudi fiziognomist (gr. fysiognomon) onaj koji moe raspoznati duevne osobi- ne ovjeka po crtama njegovog lica fiziognotip (gr. fysis, gnomon pozna- vatelj, typos otisak, lik) crta lica, naprava za brzo snimanje crta lica i izradu poprsja fiziognotipija (gr. fysis, gnomon po- znavatelj, typos otisak, lik) automat- sko snimanje prirodnih objekata fiziogonija (gr. fysis, gignomai na- stanem, postanem) povijest prirode, znanost o postanku prirode fiziograf (gr. fysis, grafo piem, bilje- im) med. naprava koja istodobno biljei i kontrolira rezultate devet raznih funkcija ljudskog tijela: otku- caje srca, koliinu kisika u pluima i tjelesnim stanicama, komplikacije u mozgu i dr. fiziografija (gr. fysis, grafia opis) opi- sivanje, opis prirode fiziokeramika (gr. fysis, keramike lonarstvo) izraivanje medaljonskih slika prema fotografijama fiziokracija (gr. fysis, kratos jaina, snaga, vladavina) vladavina (ili: sna- ga, sposobnost) prirode fiziokrati (gr. fysis, kratos jaina, sna- ga) ekonomisti fiziokratizma; prema njima je proizvodan samo rad u pod- ruju poljoprivrede, tj. samo se u njoj proizvodi viak vrijednosti; u svojim teorijama (Quesnay 16941774) dali su prvo sustavno shvaanje kapita- listike proizvodnje fiziokratizam 450 fizospazam fiziokratizam (gr. fysis, kratos jaina, snaga) 1. fil. shvaanje po kojem je cjelokupan ivot ljudi, socijalni i poli- tiki, potinjen zakonima koje je po- stavila sama priroda; 2. u ekonomi- ji: teorija po kojoj jedino priroda pro- izvodi vrijednosti i zbog ega samo one radinosti koje su neposredno ve- zane za zemlju (zemljoradnja, umar- stvo, rudarstvo i ribarstvo) imaju proizvodni karakter; budui da jedi- no zemljoradnja daje ist prinos, tre- ba postojati samo jedan porez koji bi plaala ova proizvodna radinost jer izvan nje nema bogatstva (fiziokra- tski ili agrikulturni ekonomski su- stav) fiziologija (gr. fysiologia) 1. prvobitno: znanost o prirodi {fizika); 2. sada: znanost o prirodnim zbivanjima, pro- cesima u organizmima biljaka (fito- fiziologija) te ivotinja i ovjeka (zoo- ftziologija); opa fiziologija bavi se pojavama svojstvenim svim ivim bi- ima; specijalna fiziologija prouava vegetativne funkcije ivotinjskog ti- jela koje su zajednike s funkcijama biljke (prehrana, disanje, razmnoa- vanje) i animalne radnje svojstvene samo ivotinji (kretanje, osjeaje, mo predoavanja) fizioloka psihologija psihologija ko- ja prouava duevne, psihike pojave u vezi s fiziolokim pojavama i na osnovi fizolokih pojava; osnivai: E. H. Weber, G. T. Fechner i osobito W. Vundt fiziomonizam (gr. fysis, monos jedini) fil. monizam koji smatra prirodu kao jedino to stvarno postoji; supr. teo- monizam fizionomija (gr. fysis, nomos zakon) znanost o prirodnim zakonima fizioplastika (gr. fysis, plastike vje- tina uobliavanja) 1. umjetno stva- ranje oblika; 2. umjetno zamjenjiva- nje dijelova tijela; 3. primitivno crta- nje koje tei za gotovo fotografski vjernim reproduciranjem predmeta crtanja (osobito kod primitivnih naro- da) fizioskop (gr. fysis, skopeo proma- tram) instrument koji prikazuje prirodna bia u veoma poveanim sli- kama fizioteleoloki (gr. fysis, telos svrha, logos rije) koji se temelji na svrho- vitom ureenju prirode; fizioteleo- loki razlozi vjere razlozi (opravda- nja) vjere utemeljeni na svrhovitosti u prirodi; fizioteleoloki dokaz v. fizi- koteoloki dokaz pod fiziko teologija) fizioterapija (gr. fysis, therapeia nje- ga, lijeenje) lijeenje prirodnim sred- stvima (kupanjem, masaom, oblo- zima i dr.) fiziotip (gr. fysis, typos otisak, lik) v. fiziognotip fiziotipija (gr. fysis, typos otisak, lik) v. fiziognotipija fiziozofija (gr. fysis, sofia mudrost) prirodna mudrost fizocefal (gr. fysa vjetar, nadutost, ke- fale glava) med. skupljanje zraka, nadutost u glavi fizocela (gr. fysa vjetar, nadutost, kele bruh, kila) med. v. pneumatocela fizocelija (gr. fysa vjetar, nadutost, koilia trbuna upljina, trbuh) med. nadutost trbuha, nadimanje fizodes (gr. fysodes, fysa vjetar, nadi- manje, eidos oblik) med. v. emfizem fizognozija (gr. fysis, gnosis poznava- nje, spoznaja) poznavanje prirode, prouavanje prirode fizometra (gr. fysa nadutost, metra maternica) med. nadutost maternice fizonkus (gr. fysa vjetar, nadutost, onkos masa) med. oteklina ispunjena zrakom fizospazam (gr. fysa, spasmos gr) med. gr izazvan zrakom (vjetrovi- ma) fizostigmin 451 flan(g)irati fizostigmin kem. otrov koji se nalazi u plodu biljke Physostigma veneno- sum; u medicini se upotrebljava za suavanje zjenica, protiv ivanih bo- lova, osobito protiv trbunih greva kod konja; uroenici njime truju svo- je strijele fizotoraks (gr. fysa vjetar, nadutost, thorax prsni ko) med. nadutost plu- a i prsne upljine (zbog nagomila- nosti zraka) fjaka tal. (fiacca) malaksalost, klo- nulost; nevoljkost, tromost fjanketan (tal. fianca) sa strane, s bo- ka (udarac, napadaj) fjord (dan.) dugaak, a uzak morski zaljev na obalama polarnih podruja te u Norvekoj fjorentinac (tal. fiorentino) iroki slam- nati eir flagelacija (lat. flagellatio) bievanje flagelanti (lat. flagellantes) lanovi katolikog reda u XIII. i XIV. st. koji su sebe povremeno javno bievali ra- di kazne za grijehe flagelirati (lat. flagellare) bievati, ibati flagellata (lat.) mn. zool. biai (prai- votinje s dugakim, nitastim proto- plazmatinim izraslinama) flagicij (lat. flagitium) prav. sramno djelo, neasno djelo flagitacija (lat. flagitatio) veliko molje- nje, zahtijevanje, opominjanje flagrancija (lat. flagrantia) ar, vatra; oitost, oevidnost, oiglednost flagrantan (lat. flagrans) 1. koji gori, vatren, estok; 2. oevidan, oit, koji bode oi, otvoren, nesumnjiv; in fla- granti (lat. in flagranti sc. delicto) na djelu, tj. uhvaen flagrantnost (lat. flagrantia) v. fla- grancija flah (njem. flach) ravan, plosnat flahcange (njem. Flachzange) teh. plo- snata klijeta flahdruk (njem. Flachdruck) tisk. plos- nat tisak flahdruk (njem. Flachdruck) tisk. plos- nat tisak (tiskarski postupak kad svi dijelovi materijala koji se treba tis- kati lee u istoj ravnini, za razliku od tiskanja na valjcima) flajer (engl. flayer, flier "leta") 1. teh. naprava na stroju za predenje koja namotava konac na kolutove; 2. port, brz trkaki konj flajsig (njem. fleissig) marljiv, vrijedan u poslu flajmaina (njem. Fleisch meso) stroj za mljevenje mesa flak kratica za njem. Fliegerabwehrka- none (Flieger leta, Abwehr obrana, Kanone top) protuzrakoplovni top, protuavionsko topnitvo flakcescencija (lat. flaccescentia) la- bavost, mlitavost; flaccescentia pul- monum it. flakcescencija pulmonum (lat.) med. mlitavost, uzetost plua flakon (fr. flacon) boica za miris flam (njem. Flaum) najfiniji sloj sala; meko paperjasto govee meso; gove- a rebra flamboajantni slog (fr. flamboyant) arhit. "plameni stil", oblik kasnogo- tikog stila (u XV. i XVI. st. u Fran- cuskoj i Engleskoj) s plamenastim ukrasima na prozorima flambojantan (fr. flamboyant) prid. plamenit, vatren, ognjen; sjajan, bli- stav flamenco it. flamenko (p.) andaluzij- ska narodna pjesma i ples (izvodi se uz gitare i kastenjete) flamingo (lat. flamma plamen) zool. plamenac, crvena aplja (ptica sli- na rodi, ivi u zapadnoj Aziji i sjever- noj Africi) flamirati (lat. flammare) u finom sto- larstvu: na letvi, dasci i dr. napravi- ti plamenaste ureze flan(g)irati (fr. flaner) lutati, skitati se, hodati bez cilja, tumarati flandramal 452 Flegeton(t) flandramal naziv za jezik (argon) ko- jim se slue Islanani za sporazu- mijevanje sa stranim ribarima koji love u islandskim vodama; sastavljen je od islandskih nizozemskih, engle- skih i francuskih jezinih elemenata flanel (fr. flanelle) mekana vunena ili pamuna tkanina, tkana kao platno, slui za izradu toplog rublja flanker (fr. flanqueur) voj. onaj koji iza- ziva arke (vojnik koji uznemiruje neprijatelje) flankirati (fr. flanquer) voj. udariti s boka, napadati s boka; tititi s boka; utvrivati bokove flankonada (fr. flanconnade) u mae- vanju: boni udarac Flash Gordon it. Fla Gordon (engl.) junak velikog broja fantastinih pri- a i stripova, iji je autor Dan Barry flashback it. flebek (engl. flash izne- nada se pojaviti, back nekada, u pro- losti) retrospektivne scene kojima se (u filmovima ili u kazalinim dje- lima) prikazuju proli dogaaji koji su u vezi s radnjom flaster (gr. emplastron, njem. Pflaster) med. melem namazan na posebnu tkaninu (za vanjsku uporabu) flaa (lat. flasco, njem. Flasche) boca, staklenka flat-race it. flat-res (engl.) port, utrka bez prepona flatulencija (lat. flatulentia) med. na- dutost, nadimanje trbuha zbog pli- nova flatumentan (lat. flare puhati) med. koji nadima; prazan, nitav, bezvri- jedan flauta (njem. Flote) glaz. drveni puhaki instrument, s tonovima viim od to- nova svih ostalih drvenih puhakih instrumenata (danas prevladava me- talna flauta) flautando (tal. flautando) glaz. kao na flauti flavescentan (lat. flavescere, flaves- cens) koji prelazi u zlatnouto, u- kast flaza (gr. flasis pritiskivanje, gnjee- nje) med. prijelom neke ravne kosti fleb- (gr. fleps gen. flebos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ila, vena flebektazija (gr. fleps gen. flebos vena, ila, ektasis rastezanje, irenje) med. v. flebeurizma flebeurizma (gr. fleps, eurys irok) med. proirenje vena flebile (tal.) glaz. tuno, plano, mole- ivo flebitis (gr. fleps gen. flebos) med. upa- la vena flebodan (gr. flebodes) ilat, venat, pun ila; ilast, venast, slian ili flebograflja (gr. fleps, gen. flebos, gra- fia opis) opis vena flebolit (gr. fleps, lithos kamen) med. kamenast konkrement u venama, venski kamen flebologija (gr. fleps, logia znanost) dio medicine koji prouava vene fleboragija (gr. fleps, rag- korijen od regnymi slomim, skrham) med. krva- renje iz vene fleboskleroza (gr. fleps, skleros tvrd, krt) med. zadebljalost vena flebotom (gr. fleps, tome rezanje) med. instrument za putanje krvi iz vena flebotomija (gr. fleps, tome rezanje) med. putanje krvi iz vena flebotomist (gr. fleps, tome rezanje) onaj koji puta krv iz vena flebotomizirati (gr. fleps, temno re- em, tome rezanje) med. putati krv iz vena flebotomomanija (gr. fleps, tome re- zanje, mania pomama, strast) pre- tjerana sklonost putanju krvi fledonija (gr. fledon brbljavost) med. ludilo Flegeton(t), Piriflegeton(t) (gr. pyr vatra, flego gorim) mit. jedna od ri- jeka u podzemnom svijetu flegma 453 flinta flegma (gr. flegma sluz, sluzava teku- ina u tijelu) 1. kod starih kemiara: vodnjikavi ostatak destilacije neke alkoholne tekuine; 2. danas: alko- holom siromani sirovi pirit (esta); 3. kod starih medicinara: tobonja sluzasta krv kao osnova flegmatinog temperamenta; otuda: prirodna ne- osjetljivost i tromost, hladnokrvnost, ravnodunost flegmagogi (gr. flegma sluz, sluzava tekuina, ago odvodim) mn. med. sredstva za izbacivanje sluzi flegmapira (gr. flegma sluz, pyr vatra) med. sluzava groznica flegmatian (gr. flegmatikos sluzav, pun itke sluzi) pun itke sluzi; hlad- nokrvan, neosjetljiv, ravnoduan, trom, nedjelatan; flegmatian tempe- rament v. flegmatik flegmatik (gr. flegmatikos sluzav, pun itke sluzi) hladnokrvan ovjek, o- vjek koji se teko uzbuuje, hladan, ravnoduan, neosjetljiv ovjek flegmazija (gr. flegmasia) med. upala; phlegmasia alba dolens it. flegma- zija alba dolens (lat.) bijela oteklina, bijela upala bedra kod rodilja flegmone (gr. flegmone) med. bolom praena upala staninog tkiva zbog zaraze uzronicima gnojenja (obino prelazi u gnojenje i stvaranje apsce- sa) flek (njem. Fleck) mrlja, pjega, uprljano mjesto (na odjei); zakrpa (na cipeli) fleksibilitet (lat. flexibilitas) savitlji- vost, vitkost; gram. promjenjivost fleksija (lat. flexio savijanje, pregiba- nje) gram. mijenjanje, promjena (za- jedniki naziv za deklinaciju i kon- jugaciju) fleksimetar (lat. flectere saviti, iskri- viti, gr. metron mjera, mjerilo) spra- va za mjerenje savijanja (iskrivlje- nja) fleksivan (lat. flexio savijanje, pregi- banje) gram. koji ima fleksiju; flek- siuni jezici jezici koji imaju fleksiju, npr. indoeuropski fleksor (lat. flexor) anat. mii savija (pregiba) fleksura (lat. flexura) geol. koljenasta bora, uvijanje vodoravnih slojeva ta- ko da se jedna strana slojeva spusti prema drugoj, ali obje strane ostaju i dalje povezane flektirati (lat. flectere mijenjati) gram. mijenjati (imenice, pridjeve, zamje- nice, brojeve, glagole) fleret (fr. fleuret) 1. etverokutni tanak ma s kuglicom na vrhu, slui za vjebanje u maevanju; tkanina od otpadaka svile, polusvilena tkanina fleron (fr. fleuron) ukras u obliku cvi- jea ili lia flert (eng. flirt) zabavljanje, udvaranje, ljubakanje, oijukanje, koketiranje flessibile (tal.) glaz. savitljivo, glatko (bez potekoa) fletan (njem. flatig) marljiv, okretan, vrijedan, vjet fliakografija (gr. flyax gen. flyakos la- krdija, grafia) lakrdija flibustjeri (fr., niz. flibustiers, vrijbui- ter gusar) mn. 1. gusari i krijumari raznih europskih narodnosti udru- eni u posebne organizacije, u 18. st. napadali su panjolske posjede u Srednjoj Americi; 2. u SAD-u: naziv za organizatore parlamentarne op- strukcije fligl (njem. Fliigel krilo) glaz. koncertni glasovir fligltir (njem. Fliigel krilo, Tur vrata) dvokrilna vrata fliktena (gr. flyktaina) med. bubuljica od vruine, mjehur (na oku) fliktenodan (gr. flyktainoeides mje- hurast) med. slian milijariji (osipu u obliku mjehuria) fliktenoza (gr. flyktainosis) med. mje- huravost koe flinta (njem. Flinte) enska lakog mo- rala, "laka roba" flip 454 floskula flip (engl.) pie od jaja, rakije i eera; pun s jajima fliper (engl. flipper) vrsta elektrinog biljara, tj. automat za igru flisati (njem. fliessen) lagano tei, cur- kati flispapir (njem. Fliesspapier) 1. buga- ica, papir upija; 2. tanak, gotovo proziran papir fliter (njem. Flitter) bezvrijedni svjetlu- cavi nakit naiven na tkaninu flizis (gr. flysis) med. izbijanje mjehura po koi flobert (njem. Flobert-gevvehr) maloka- libarska puka; djeja puka (naziv prema izumitelju Flobertu) flock-book it. flok-buk (engl. flock sta- do; book knjiga) u racionalnom sto- arstvu: matina uzgojna knjiga s po- dacima (podrijetlo, teina, proizvod- na sposobnost) za ovce, rodoslovnik ovaca flogistian (gr. flox gen. flogos plamen) izgorljv, zapaljiv; flogistina teorija v. flogiston flogistika (gr. flogizo zapalim, izgorim) znanost o izgorljivim, zapaljivim tije- lima flogistizirati (gr. flogizo zapalim, izgo- rim) spojiti s gorivom flogiston (gr. flogistos izgorljiv) gorivo, po teoriji izgaranja {flogistina teo- rija) njem. kemiara G. E. Stahla (16601734) hipotetina tvar koja postoji u svim izgorljivim tijelima; usp. antiflogistika 1. flogokemija (gr. flogizo zapalim, iz- gorim, chemeia) v. flogistika flogopira (gr. flox gen. flogos plamen, pyr vatra) med. groznica koja nastaje zbog upale flogoskop (gr. flox, flogos plamen, sko- peo promatram) 1. vrsta tednjaka koji istodobno zagrijava i osvjetljuje; 2. instrument koji pokazuje stupanj zagrijanosti flogoza (gr. flogosis upala) med. lo- kalna upala; trenutano porumenja- vanje obraza flogurgija (gr. flogizo zapalim, izgo- rim, ergon djelo) v. flogistika floks (gr. flox plamen) bot. plamenac (biljka penjaica iz porodice abnjaa) flokulacija (lat. flocculus pahuljica) med. stvaranje pahuljiastog tkiva flor (lat. flos gen. floris cvijet) laka i tanka tkanina od svile, koprive, vune ili lana; koprena, veo (nazvan po to- me to je nekada bio izraen od flo- ret svile, ili to bi u njega utkali cvje- tove) flora (lat. Flora) biljni svijet, sve biljke koje rastu u nekoj zemlji ili nekom kraju; popis ili opis tih biljaka Flora (lat. Flora, flos gen. floris cvijet) mit. rim. boica cvijea i proljea floreal (fr.) mjesec cvjetanja (VIII. mje- sec u fr. republikanskom kalendaru, od 20. travnja do 19. svibnja) florescencija (lat. florescentia) cvjeta- nje, procvjetavanje; cvat floret (lat. floretum) 1. zool. gornje, gru- bo tkivo kod gusjenice dudovog svil- ca; 2. tkanina od otpadaka svile, po- lusvilena tkanina, floretna svila floridan (lat. floridus) cvjetan, bogat cvijeem; koji je u cvijetu, svje, mlad floriferan (lat. florifer) cvjetonosan, cvjetan, bogat cvijeem florilegij (lat. florilegium) 1. berba cvi- jea; 2. zbirka odabranih tiva (iz dje- la), antologija florimanija (lat. flos gen. floris cvijet, gr. mania pomama, strast) strast za cvijeem floristika (lat. flos gen. floris cvijet) znanost o cvijeu, poznavanje cvijea flos (lat.) cvijet; in flore ili in floribus (lat.) u cvijetu, u cvjetanju, u blago- stanju floskula (lat. flosculus cvjeti; izreka) ret. govorniki ukras; fraza, prazna rije floskulirati 455 fluvio-marinski floskulirati (lat. flosculare) upotreblja- vati zvune, ali prazne rijei flota (tal. flotta, fr. flotte, njem. Flotte) brodovlje, mornarica (ratna, trgova- ka); osobito: cjelokupna pomorska snaga neke drave flotacija (lat. flotatio) rud. 1. ispiranje rude vodom radi odvajanja dviju ru- da i radi njihove koncentracije kad su pomijeane u prirodi: pjena nekih tekuina (npr. mineralnog ulja, klor- benzola), adhezijom i povrinskim naponom zadrava djelie sitno sa- mljevene rude na povrini dok djelii druge padaju i taloe se na dnu; 2. ureaj za koncentraciju rude po ovoj metodi flotantan (fr. flottant) lelujav, valoviti; kolebljiv; flotantan dug (fr. dette flot- tante) promjenjiv (neodreen) dug floteca (tal. flottezza) umj. naziv za mjeavinu boja, tj. za slikarsku ni- jansu flotila (fr. flottille) 1. mala flota, eska- dra; 2. odred manjih ratnih brodova za akciju pokraj morske obale, po jezerima i rijekama (npr. "dunavska flotila") flotirati (fr. flotter) plivati, plutati, plo- viti; lelujati se; kolebati se; flotiraju- e stanovnitvo stanovnitvo bez stal- nog mjesta boravka, koje se stalno seli fluati mn. fluorovi silikati, slue protiv tetoinja te za otvrdnjavanje gra- evnog materijala protiv raspadanja fluid (lat. fluidum) tekuina, tekue tijelo; fiz. tekue tijelo, plinovito ti- jelo; pren. neto nestalno, prolazno fluid meat it. fluid mit (engl.) "tekue meso", pripravak od krhkog mesa i- je su bjelanevine pretvorene u pep- tone (za bolesti eluca) fluidan (lat. fluidus) tekui; fiz. teku, plinovit; pren. lak, neusiljen fluidifikacija (lat. fluidificatio) pretva- ranje u tekuinu fluidnost (lat. fluiditas tekuina) ono to ima oblik tekuine ili plina; la- koa, prirodnost (u govoru, izlaganju) fluks (lat. fluxus tekui) 1. smjer, tijek; 2. broj neutrona po kvadratnom cen- timetru u sekundi; 3. brzina preno- enja energije ili tvari kroz odree- nu povrinu fluksija (lat. fluxio) curenje; mat. v. di- ferencijal; med. navala, naviranje krvi fluksus (lat. fluxus) curenje, teenje; krvarenje, odljev, proljev fluktuacija (lat. fluctutatio) 1. med. le- lujanje, gibanje (npr. vode ili gnoja u nekoj tjelesnoj upljini ili oteklini pri dodirivanju); 2. kolebanje, mije- njanje (cijena i dr.), nestalnost, nepo- stojanost fluktuirati (lat. fluctuare) lelujati se; kolebati se, biti nestalan fluktuozan (lat. fluctuosus) lelujav; kolebljiv, nestalan fluor (lat. fluere tei) kem. halogen el- ement, atomska teina 19, redni broj 9, znak F, ukastozelen, plin zagu- ljiva mirisa i veoma opasan fluorescencija (fr. fluorine fluoran, koji pokazuje ovo svojstvo) opt. svojstvo nekih tijela da pod utjecajem jedne vrste svjetlosti zrae svjetlost druge vrste (manje valne duine) i to samo dok ta svjetlost na njih djeluje fluoridi (lat. fluere) mn. kem. spojevi fluora fluorit (lat. fluor, gr. nastavak -ites) min. mineral CaF2, blijedoute, ljubi- aste ili zelene boje, pokazuje svoj- stvo fluorescencije flus (njem. FluB) v. fluksus fluvijalan (lat. fluvialis) rijeni, vodeni, koji raste u rijekama, u vodi fluvijatilan (lat. fluviatilis) rijeni, ko- jega ima u rijeci, koji ivi u rijeci fluvio-marinski (lat. fluvius rijeka, marinus morski) od rijene i morske vode, slankast fluviograf 456 folk fluviograf (lat. fluvius rijeka, gr. grafo biljeim) sprava za mjerenje vodo- staja Fo osniva religije u Kini i Japanu, ki- nesko ime Bude Fo-hi kineski heroj, zaetnik znanosti i vjetina, utemeljitelj Kineskog Car- stva i prvi zakonodavac (oko 2852 2738 pr. n. e.) foaje (fr. foyer, lat. focus ognjite) u ka- zalitima i si.: hodnik ili dvorana s bifeom gdje se izmeu inova zadr- avaju gledatelji fob (engl. fob = free on board slobodan brod) trg. kratica u meunarodnoj tr- govini kojom se oznaava da se roba prodaje s tim da je prodava o svom troku utovari na brod fobija (gr. fobos strah) med. patoloki strah, bezrazloan osjeaj straha, npr. agorafobija i dr. fobofobija (gr. fobemai bojim se) med. strah od straha fobur (fr. faubourg) predgrae; osobito: pariko predgrae St. Germaine na lijevoj obali Seine i po njemu nazva- na stara aristokracija koja tu ivi focoso (tal. focoso) glaz. v. fuocoso fod (dan. Fod) stopa, mjera za duinu u Danskoj = 0,3138 m fodder (eng. fodder, fother) mjera za olovo u Engleskoj = oko 990 kg fogin (tal. fogo vatra) palitelj mina, mi- ner fogun (tal.(focone velika vatra) vatra; ognjite, loite foizam = kineski budizam; usp. Fo foka (gr. foke) zool. tuljan fokalni (lat. focus arite, focalis) fo- kusni, arini; fokalna distanca opt. arina udaljenost; fokalno osvjet- ljenje osvjetljenje reflektorima fokometar (lat. focus arite, gr. me- tron mjera, mjerilo) sprava za mje- renje arine daljine foksterijer (eng. foxterrier) vrsta en- gleskog psa lisiara: ivahan, snaan, glatke ili grube dlake, obino bijel s crnim ili crvenim pjegama fokstrot (engl. foxtrott) "lisiji hod", i- vahan salonski ples u 4/4 taktu, po- drijetlom iz Amerike, kretanje se izvodi na prstima nogu (slino ulja- nju lisice) fokus (lat. focus ognjite) fiz. arite folada (gr. folas) zool. kamenotoac (morska ivotinja koja stvara prolaze i u najtvrim obalnim stijenama, u mraku svijetli) folgas (njem. voli pun, gas plin) najjai pogon vozila, najvea brzina vozila folija (lat. folium list) 2. tanak metalni listi (obino od zlata, srebra, alumi- nija ili kositra) kao podloga za zrca- la i umetnuto drago kamenje; pren. predmet usporedbe manje vrijedno- sti koji slui da bi se to jae istak- nula vrijednost nekog drugoga pred- meta folija (p. follia) 1. "ludost"; ivahno pa- njolsko glazbeno djelo s varijacijama folijacija (lat. foliatio) bot. listanje (u proljee), izbijanje lia folijant (lat. folium list) knjiga s velikim listovima (u veliini arka), knjiga u folio-formatu folijirati (lat. folim) 1. listove, stranice knjige oznaiti brojevima; 2. staklo zrcala oblagati staniolom folikul (lat. folliculus) anat. vreica, monjica, npr. uni mjehur folio (lat. folium list, folio) 1. format knjige u veliini tiskanog arka; 2. stranica knjige; 3. na tom i tom mje- stu knjige; folio meo (lat.) na mom listu, tj. na listu mojih izdataka; fo- lio recto it. folio rekto (lat.) na prvoj ili prednjoj strani lista; folio verso it. folio verzo (lat.) na drugoj strani lista; in folio (lat.) u veliini lista, tj. knjiga, = folijant folk (engl.) vrsta pop-glazbe inspirira- ne narodnom glazbom, folklorom folk-song 457 fonetski folk-song (engl.) narodna pjesma, pu- ka popijevka folklor (engl. folklore) narodna kultur- na batina (obiaji, pjesme, prie, bajke, zagonetke, poslovice i dr.) folklorist (engl. folklore) onaj koji pro- uava folklor folkloristika (engl. folklore) v. folklor folksdojer (njem. Volk narod, Deut- sche Nijemac) naziv za Nijemca koji je roen i ivi izvan Njemake folja (tal. (oglia) list papira, arak; pa- pirna novanica; novine, dnevni ti- sak foment (lat. fomentum) med. oblog (to- pao, suh, hladan, mokar) fomentacija (lat. fomentatio) med. stavljanje obloga, utopljavanje fomentativan (lat. fomentativus) med. koji zagrijava, koji izaziva zagrija- vanje fomentirati (lat. fomentare) oblagati, stavljati obloge, utopljavati fon (fr. fond, lat. fundus) 1. osnova, te- melj; jezgra, bit, glavna stvar; dubi- na, pozadina (slike, pozornice); stra- nje mjesto u vozilu; au fond it. o fon (fr.) u osnovi, u biti, u samoj stva- ri fon (gr. fone glas) 2. ak. jedinica za mjerenje zvuka fon obn (njem. vonoben) odozgo, s vi- soka; pren. gledati nekoga s prijezi- rom fonascija (gr. fonaskia) vjebanje u pjevanju i govorenju kod starih Gr- ka fonastenija (gr. fone glas, astheneia slabost) med. slabost glasa fonautograf (gr. fone zvuk, glas, au- tos, sam, grafo biljeim) fiz. v. vibro- graf fonautogram (gr. fone zvuk, glas, autos sam, gramma crta, linija) fiz. v. vibrogram fond (fr. fond, lat. fundus temelj) 1. glavnica, svota novca kao osnova ne- kog poduzea, osnovni kapital; za- klada, novac koji se moe troiti sa- mo za odreenu svrhu, ili samo u odreenim sluajevima; invalidski fond novac koji slui za uzdravanje invalida i njihovih obitelji; dispozi- cijski. fond novac za povjerljive svrhe o ijem utroku vlada ne mora pola- gati raune parlamentu; rezervni fond u dionikim drutvima: glavnica koja se stvara redovitim odvajanjem odreenog postotka od dobitka, a slui za pokrie eventualnog gubit- ka i si.; 2. u Engleskoj: dravni pri- hodi namijenjeni plaanju kamata na dravne zajmove fondamento (tal.) glaz. osnovni bas, os- novni glas fondan (fr. fondant) prid. soan, koji se topi u ustima fondirati (fr. fonder) v. fundirati fondue it. fondi (fr.) kuh. jelo od top- ljenog sira, vina i drugih sastojaka fonelektrine struje v. pod foniki fonendoskop (gr. fone zvuk, endon unutra, skopeo promatram) med. instrument za vrenje auskultacije: metalni bubanj (rezonator) s dvije gumene cijevi koje se stavljaju u ui onoga koji ispituje (osjetljiviji od ste- toskopa) fonetiki (gr. fonetikos zvuni, gla- sovni, govorni) gram. koji se tie fo- netike (npr. fonetika ispitivanja) fonetika (gr. fonetikos zvuni, glasov- ni, govorni) gram. grana lingvistike koji prouava glasove i tvorbu gla- sova; eksperimentalna fonetika znan- stvena disciplina koja ispituje kako nastaju glasovi ljudskog govora i ka- ko zvue fonetski (gr. fone zvuk) gram. glasovni (npr. fonetska promjena, fonetski zakon, fonetski pravopis); fonetski pravopis pravopis u kojem se rijei piu onako kako se izgovaraju (za foniki 458 fonoteka razliku od korijenskog pravopisa koji se dri naslijeenog) foniki (gr. fonikos) zvuan, koji zvui: zvuni; foniki kota u nekim sinkro- nim viestrukim telegrafskim susta- vima jedan od dvaju kotaa, jedan u prijamnoj, a drugi u otpremnoj po- staji, koji se sinkrono okree fonija (gr. fone glas) primitivna na- prava za razgovor na velike udalje- nosti, doglasalo fonijatrija (gr. fone glas, iatreia lije- enje) med. znanost o lijeenju glasa; lijeenje glasa fonika (gr. fone zvuk, glas) ak. znanost o zvuku fonizmi (gr. fone zvuk) psih. osjeti zvu- ka koji nastaju podraajem nekog drugog, a ne slunog, ivca; usp. fo- tizmi fono- (gr. fone) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: glas, sluh, zvuk fonofobija (gr. fone zvuk, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od glas- nog govora fonogenian (gr. fone, gennao raam, proizvodim) pogodan za snimanje (glas), koji je (glas) zvuan i lijep kao to je u prirodi, ili jai, zvuniji i ljep- i fonognomika (gr. fone, gnome spozna- vanje, uvianje) vjetina da se po gla- su ili govoru nekog ovjeka spozna njegov nain miljenja fonograf (gr. fone, grafo biljeim) ak. sprava pomou koje se ljudski glas ili tonovi glazbenih instrumenata upisuju na jedan okretni votani va- ljak ili votanu plou tako da se po- slije mogu ponovno proizvoditi (pro- nalazak T. Edisona, 1877.) fonografija (gr. fone, grafo piem, bi- ljeim) glasovno pisanje naziv za stenografije Karla Faulmanna (1874.) i Engleza Pitmana (1840.) sastavljene na fonetskoj osnovi; biljeenje zvunih titraja fonografika (gr. fone, grafo piem, biljeim) koji pie glasove; fonograf- sko pisanje pisanje koje se slae s izgovorom fonokampsija (gr. fone, kampsis sa- vijanje) fiz. prelamanje zvuka fonokamptian (gr. fone, kampto sa- vijam) koji prelama zvuk; fonokamp- tiki centar kod odjeka: mjesto od kojega se zvuk odbija fonoklastian (gr fone, klao lomim) koji prelama zvuk (kod odjeka) fonokromatska terapija (gr. fone, chroma boja, therapeia lijeenje) med. lijeenje duevnih bolesnika pomou svjetlosti u boji fonola (gr. fone zvuk) mehaniki gla- sovir fonolit (gr. fone, lithos kamen) min. vrsta trahita fonologija (gr. fone, logia znanost) 1. gram. grana lingvistike koja prou- ava glasove; 2. med. struka o boles- tima i lijeenju glasa i sluha fonomanija (gr. fonos ubojstvo, umor- stvo, krvoprolie, mania bijes) med. elja za ubijanjem fonometar (gr. fone, metron mjera, mjerilo) fiz. zvukomjer, naprava za mjerenje jakosti (intenziteta) govora fonometrija (gr. fone, metria mjere- nje) 1. fiz. mjerenje jakosti zvuka; 2. med ispitivanje rezonance pojedinih dijelova tijela stavljanjem na njih zvunih vilica fonomimija (gr. fone, mimeomai opo- naam) oponaanje glasa ili govora mimikom fonosinakter (gr. fone, synago sku- pim) "skuplja zvukova", cijev za slu- anje, slualica fonoskop (gr. fone, skopeo) ureaj s ljestvicom koja pokazuje broj titraja jednog tona fonoteka (gr. fone zvuk, glas, theke spremnica) zbirka nosaa zvuka (gra- fonozofija 459 formacija mofonskih ploa, magnetofonskih vrpca i si.) fonozofija (gr. fone, sofia znanje, zna- nost) znanost o zvuku fontana (lat. aqua fontana) izvor, zde- nac; vodoskok fontanela (tal. fontanella) 1. izvori; mali vodoskok; 2. med. umjetno na- pravljen kanal za odvoenje tetnih tekuina (gnoja); 3. mekano mjesto na tjemenu novoroeneta gdje ko- sti jo nisu srasle, nego su povezane hrskavicom fonurgija (gr. fone zvuk, glas, ergon djelo) znanost o zvuku; znanost o glasu foot it. fut (engl.) engleska stopa = 1/ 3 jarda = 0,305 m fopati (njem. foppen) varati nekoga, lagati nekome for (fr. fort, lat. fortis jak) voj. samo- stalna mala utvrda, utvrdica foramen (lat. foramen otvor, rupa) anat. ue kanala, spoj ni put (u moz- gu, kostima) foraminifere (lat. foramen buotina, rupa) krednjaci (red jednostavnih morskih ivotinjica) foraminozan (lat. foraminosus) izbu- en, probuen foraminulozan (lat. foraminulosus) koji ima vidljive, zamjetljive pore forarbajter (njem. Vorabeiter) pred- radnik, poslovoa forband (njem. vor sprijeda, Band vrpca) prazan dio filmske vrpce koji se pri konanoj izradi filma projicira prije slike force majeure it. fors maer (fr.) v. vis major forceps (lat. forceps klijeta) med. kli- jeta za izvlaenje djeteta (kod te- kog poroaja) forcimer (njem. Vorzimmer) predsob- lje; ekaonica fordizam sustav znanstvene organiza- cije rada, nazvan po svom tvorcu, amerikom veleindustrijalcu H. For- du: uspjeh nekog poduzea zavisi od tone procjene potreba za nekim do- brom i organizacije rada; glavno sredstvo kojim on postie uspjeh u svom poduzeu je tzv. "beskrajno platno", tj. predmet izraivanja krui na pokretnom pultu od radnika do radnika i kod svakog se zadrava to- no onoliko koliko je radniku potreb- no za obavljanje odreenog i uvijek istog posla; na ovaj nain nije po- treban nadzor, nego se radnik pri- lagoava ritmu odreenom kreta- njem toga "beskrajnog platna" Foreign Office it. Forin ofis (engl.) englesko Ministarstvo vanjskih po- slova forela (njem. Forelle) zool. pastrva forenzian (lat. forensis koji je na tr- gu, javni) prid. sudski, sudbeni foreverc (njem. vorwarts) naprijed forhend (engl. forehand) port, u te- nisu: udarac s naprijed okrenutim dlanom forinta (tal. fiorino) novac u raznim zemljama razliite vrijednosti; u biv- oj Austro-Ugarskoj: srebrni novac od 2 krune forlana (tal.) veseo venecijanski ples u 6/8 taktu; furlana forma (lat.) oblik (supr. sadraj) oblik, lik, izgled, vanjska strana; kalup, uzorak, model; ureenje, nain, pro- pis; tisk. sloene strane arka steg- nute u eljezni okvir; biti (nalaziti se) u formi biti spreman za to, biti raspoloen; sub utraque forma it. sub utrakve forma (lat.) teol. pod oba oblika, tj. pod oblikom kruha i vina (priest) formacija (1. formatio) 1. oblikovanje, stvaranje, tvorba; 2. voj. sastav, us- troj (vojske); 3. geol. niz kamenih ma- sa koje se, po redu svojih slojeva i svojim okaminama i dr., smatraju dijelovima jedne cjeline koja je na- formalan 460 forometar stala u istom vremenskom razdob- lju; 4. drutveno-ekonomska forma- cija (npr. kapitalistika, feudalna) sveukupnost proizvodnih odnosa na- stala na osnovi odreenog stupnja ra- zvoja proizvodnih snaga kojoj odgo- varaju odreene forme nadgradnje formalan (lat. formalis) oblini, koji se tie oblika ili vanjskog izgleda neke stvari (a ne sadraja), vanjski (supr. materijalan); pravi, pravilan, potpun; izrian, odreen, toan formaldehid (lat. forma, alcohol dehy- drogenatus) kem. organski spoj, bez- bojan plin otra mirisa; stvara se oksidacijom metilalkohola i nepotpu- nim izgaranjem mnogih organskih supstanci formalin (lat. forma) kem. 40% vodena otopina formaldehida; slui za kon- zerviranje anatomskih, botanikih i zoolokih preparata te za dezinfek- ciju stanova od zaraznih klica formalist (lat. forma) 1. onaj koji se strogo dri forme i pazi samo na vanjtinu; 2. pristaa formalizma formalizam (lat. forma) 1. pretjerano pridavanje znaenja vanjskoj strani (formi), pretpostavljanje oblika sadr- aju i biti; 2. fil. smjer koji znaenje pridaje samo formi, a zanemaruje sadraj i bit neega; 3, pretjeranost u uvanju ustaljenih formi u nekom radu na tetu biti neega, doslovno shvaanje zakonskih propisa i nevo- enje rauna o njihovom cilju i nji- hovoj biti formalizirati (fr. formaliser) tono se pridravati vanjskog propisa i si. formalno (lat. forma) besadrajno; izri- ito, jasno izraeno, jednostavno formalnost (lat. formalitas) uobiaje- nost, utvren obiaj, postupanje po odreenom redu i propisima, tek to- liko da se uini formamid (lat. formica mrav) kem. amid mravlje kiseline formant (lat. formare, formans uobli- avajui) lingv. 1. neodreen glas us- ne upljine koji prati obian glas; 2. nastavak pri tvorbi rijei pomou kojega se tvori rije od njezinog ko- rijena, npr. -ar u rijei stolar format (lat. forma) 1. oblik i veliina (lista, knjige), duina i irina knjige; 2. oblik i veliina neega, npr. foto- grafije formativan (lat. formativus) koji daje ili stvara oblik, uobliavajui formica it. formika (lat.) zool. mrav formidabilan (lat. formidabilis) stra- an, strahovit, jezovit, uasan; golem; opasan formijati (lat. formica mrav) mn. kem. soli mravlje kiseline formikacija (lat. formicatio) med. osje- aj kao da po koi mile mravi formil (lat. formica mrav) kem. radikal mravlje kiseline formil-klorid (lat. formica, gr. chloros svijetlozelen) kem. v. kloroform forminga (gr. forminx) harfi slian, starogrki glazbeni instrument (naj- stariji iani instrument) formirati (lat. formare) dati (ili: davati) oblik, uobliavati, uobliiti, oblikova- ti; stvoriti, stvarati, napraviti, sklo- piti, sklapati, sastavljati, sastaviti; oblikovati (odred); postrojiti, postro- javati, urediti, svrstati (vojnike) formol (lat. forma) kem. v. formalin formula (lat. formula, dem. od forma oblik) uzorak, pravilo; izraz; propis formular (lat. formulare) uzorak, tis- kani ogledni primjerak (prema ko- jem treba izraivati sve ostale), tis- kanica formulirati (lat. formula) dati (ili: da- vati) odreeni oblik, tono i jasno iz- loiti (usmeno ili pismeno), sroiti forometar (gr. fero, foreo nosim; do- nosim, metron mjera, mjerilo) 1. sprava za odreivanje sposobnosti nosivosti (izdrljivosti) mostova, svo- forometrija 461 fosfor dova itd.; 2. u poljoprivredi: sprava za utvrivanje rodnosti; 3. med. odre- diva skretanja vidne osi, stupnja he- teroforije forometrija (gr. fero, foreo nosim, met- ria mjerenje) prouavanje vaganja i utvrivanja tereta foronomija (gr. fora brzo kretanje od feresthai brzo se kretati, nomos za- kon) odreivanje gibanja; znanost o zakonima gibanja vrstih i tekuih tijela fors (fr. force) sila, snaga, mo, jaina; nasilje forsirati (fr. forcer) 1. ubrzati posao, ubrzavati posao, zapeti, zapinjati (pa raditi); 2. prisiliti, prisiljavati, nago- niti, nagnati, natjerati, natjerivati, primoravati (da se neto to bre ui- ni); 3. iznuditi, iznuivati, silom uze- ti; 4. pretjerati, prenagliti; 5. u vistu: baciti kartu koju protivnik nema i time ga primorati daje presijee adu- tom; 6. voj. uz borbu zauzeti, osvoji- ti; forsiran mar voj. usiljen mar, ubrzan mar forsitija bot. vrsta ukrasne biljke iz porodice maslina (naziv po engl. bo- taniaru Forsythu) forpajz (njem. Vorspeise) predjelo (za bolje otvaranje teka) forpan (njem. Vorspann) 1. upregnuti konji, potprega, podvoz; 2. u film- skom jeziku: predobjava, reklama za novi film vie nepovezanih scena sloeno u cjelinu forpil (njem. Vorspiel) predigra forus (njem. VorschuB) predujam, akontacija forta (tal. forte jak) natjecanje u jako- sti (osobito boks-me) forte (tal.) glaz. jako forte piano (tal.) glaz. 1. najprije jako, zatim slabo (tj. izvoditi); 2. fortepia- no v. pianoforte fortelini (tal.) kuh. vrsta tjestenine za juhu forten (fr. fortin) voj. malo, na brzinu napravljena poljska utvrda forti (engl. forty etrdeset) port, sta- nje u igri tenisa kad igra postigne etrdeset bodova fortica (tal. fortezza) voj. v. for fortifikacija (lat. fortificatio) voj. 1. znanost o utvrivanju poloaja; 2. utvrda, utvreno mjesto; 3. utvri- vanje, podizanje utvrda fortissimo (tal.) glaz. vrlo jako Fortuna (lat.) 1. min. starorimska bo- ica sree (kod Grka: Tyche); 2. astr. asteroid otkriven 1852. g. fortunati (lat fortuna sudbina; nevri- jeme) bjesnjeti (nevrijeme kia, snijeg, vjetar) forum (lat. forum) trg. trnica; pren. javno mjesto; sud, mjerodavan sud, mjerodavno mjesto; forum Romanum (lat.) trg u starom Rimu, okruen jav- nim graevinama i duanima, sre- dite rimskog javnog ivota (politi- kog, sudskog i trgovakog) forvard (engl. forward) port, navala, napad; navalni igra forzando it. forcando (tal.) glaz. poja- avajui, naglaujui fosa (lat. fossa jama, rupa) anat. jamica, aica, udubljenje fosfati (gr. fosforos koji nosi svjetlost, svjetlonosan, koji donosi svjetlost) kem. soli fosforne kiseline fosfidi (gr. fos svjetlost, fero nosim, donosim) kem. spojevi fosfora s ne- kim drugim elementom, kovinama fosfiti (gr. fos svjetlost, fero nosim, do- nosim) mn. kem. soli fosforaste kise- line fosfor (gr. fos, fero, fosforos svjetlo- nosan, koji nosi ili donosi svjetlost) kem. "svjetlonosac", element, atom- ska teina 31,02 redni broj 15, znak P, na zraku lako oksidira (bijeli fos- for) i zbog toga u mraku svijetli, vrlo jak otrov; upotrebljava se poglavito za pravljenje ibica fosforescencija 462 fotofon fosforescencija (gr. fosforos, lat. phos- phorescentia) svijetljenje bez davanja osjetne topline i izgaranja, svojstvo mnogih tijela da due vremena u mraku svijetle poto su prethodno bi- la izloena zraenju Suneve svjet- losti (posebna vrsta luminiscencije) fosforescirati (lat. phosphorescere) svjetlucati u mraku, svijetliti bez da- vanja osjetne topline i izgaranja fosforeti (gr. fos, fero) kem. v. fosfidi fosforit (gr. fos svjetlost, fero nosim) vrsta vapnenog fosfata, vrsta apatita, odlino sredstvo za gnojenje fosforizam (gr. fos svjetlost, fero no- sim) med. trovanje fosforom fosforna bronca slitina (legura) bakra, kositra i fosfora (slui za izradu dije- lova vatrenog oruja, nakita, otpor- nih strojnih dijelova itd.) fosforna kiselina kem. kiselina koja se dobije spajanjem fosfora s kisikom fosfornekroza (gr. fos, fero, nekros le) med. bolest kostiju, osobito e- ljusti, javlja se kod radnika koji dolaze u dodir s fosforom fosforno ulje fosfor rastopljen u bade- movom ulju, sredstvo za utrljavanje Fosforos (gr. Fosforos) "svjetlonosac"; u starom vijeku: ime planeta Venere (v. Venus) kao zvijezde Zornice, zvi- jezda Danica (kod Rimljana: Lucifer) fosforoskop (gr. fosforos svjetlonosan, skopeo promatram) naprava pomou koje se moe vidjeti i veoma slaba fosforescencija fosil (lat. fossilis iskopan) geol. okami- na, okamenjena biljka ili ivotinja (iz prijanjih geolokih razdoblja); pren. (neto) zastarjelo, ovjek zastarjelih shvaanja fosilan (lat. fossilis iskopan) geol. oka- menjen, skamenjen, npr. fosilne bil- jke i ivotinje; fig. zastarjeli, staro- vremenski fosilist (lat. fossilis iskopan) v. mine- ralog fostna (njem. Pfosten) debela daska, greda, "fosna" foa (tal. fossa) jarak, rov fot (gr. fos gen. fotos svjetlost) prak- tina fotografska svjetlosna jedinica: utjecaj to ga svjetlost jedne Hef- nerove svijee s udaljenosti od 1 m vri na neki sloj osjetljiv na svjetlost fotelj (fr. fauteuil) 1. udoban naslonja, poasni stolac; 2. u Francuskoj: sje- dalo ili mjesto u Akademiji; 3. mini- starski poloaj fotizmi (gr. fotismos osvjetljenje, svjet- lost) psih. suosjeti, osobiti dvojni osjeti nekih osoba koje pri odree- nim zvucima primaju tono odreene osjete svjetlosti ili boja foto (gr. fos gen. fotos) 2. fotografska slika foto- (gr. fos, fotos) 1. predmetak u slo- enicama sa znaenjem: svjetlost, svjetlosni foto-fini (gr.-engl.) fotografska snim- ka koja prikazuje zavretak natje- canja, osobito pri utrkama, kako bi se sa sigurnou moglo utvrditi koji je natjecatelj prvi stigao na cilj fotoamater (gr. fos, fr. amateur) onaj koji se kao nestrunjak bavi foto- grafijom iz ljubavi prema njoj fotocinkografija (gr. fos, grafo crtam, slikam, njem. Zink) prenoenje foto- grafije na cinanu plou fotoefekt (gr. fos gen. fotos, lat. effec- tus uinak, posljedica) fiz. svjet- losnoelektrini uinak: ozrai li ultra- ljubiasta svjetlost metalnu povri- nu, onda iz nje izlaze elektroni fotoelektricitet (gr. fos, elektron jan- tar) elektricitet izazvan svjetlou fotofobija (gr. fos, fobos strah) med. strah od svjetlosti, nepodnoenje svjetlosti (kod onih bolesnika) fotofon (gr. fos, fone zvuk) instrument za prenoenje tonova pomou svjet- losti fotoforeza 463 fotologija fotoforeza (gr.) pojava gibanja vrlo sitnih estica pod utjecajem svjetla fotogalvanografija (gr. fos, grafia) iz- rada plonog sloga pomou fotografi- je i galvanoplastike fotogen (gr. fos, gen- korijen od gig- nesthai postati, nastati) "onaj koji stvara svjetlost", tvar koja stvara svjetlost, umjetno mineralno ulje fotogeniean (gr. fos, gennao raam, stvaram) 1. koji je proizveden svjet- lou; koji proizvodi slike pomou svjetlosti; 2. koji dobro utjee na foto- grafsku plou; pogodan za fotogra- firanje, koji je ljepi na slici nego u prirodi fotograf (gr. fos, grafo piem, slikam) izraiva (profesionalac) fotografskih slika fotografija (gr. fos, grafia) 1. "pisanje svjetlou", "slikanje svjetlou", po- stupak kojim se, pomou djelovanja svjetlosti na tvar osjetljivu na njezi- no djelovanje, izrauju slike pred- meta; 2. slika izraena na ovaj na- in, osobito na papiru (fotogram); pren. vjerna slika fotografirati (gr. fos, grafo piem, cr- tam, slikam) praviti fotografske snimke; pren. vjerno prikazati ih opi- sati (koga ili to) fotografometar (gr. fos, grafo, metron) instrument za mjerenje osjetljivosti na svjetlost koju pokazuju razni foto- grafski preparati fotogram (gr. fos, gramma slika) slika prema kojoj se odreuje veliina foto- grafiranog predmeta; fotografska slika fotogram-metar (gr. fos, gramma sli- ka, metron mjerilo, mjera) aparat za snimanje fotograma fotogram-metrija (gr. fos, gramma slika, metria mjerenje) vjetina da se prema fotografijama odredi stvar- na veliina fotografiranih predmeta, osobito u topografiji; aerofotogram- metrija izrada geodetskih planova i karata na osnovi snimaka terena iz zraka fotogrametrirati (gr. fos, gramma sli- ka, metron mjera, mjerilo) snimati ili izraunavati (odreivati) pomou fotograf-metrije fotograver (gr. fos, fr. graveur) izra- iva slika u bakru fotogravira (gr. fos, fr. gravure) foto- mehaniko slikanje i izraivanje sli- ka u bakru; heliogravira fotohalkografija (gr. fos, chalkos ba- kar, grafo crtam, slikam, grafia) izraivanje fototipa na kovini (me- talu) fotokampsa (gr. fos, kampsis savija- nje) fiz. prelamanje svjetlosti fotokemija (gr. fos, chemeia) znanost o kemijskom djelovanju svjetlosti fotokopija (gr.-lat.) reprodukcija tek- sta ili slike fotografskom tehnikom fotokrom (gr. fos, chroma boja) foto- grafska slika u boji fotokromatska terapija lijeenje du- evnih bolesnika svjetlou u boji fotokromija (gr. fos, chroma boja) fo- tografiranje u prirodnim bojama, re- produkcija boja fotografskim putem; heliokromija fotokronograf (gr. fos, chronos vrije- me, grafo crtam, slikam) fotografski aparat za snimanje slika u pokretu fotoksilografija (gr. fos, xylon drvo, grafia crtanje, slikanje) izrada foto- tipa na drvetu fotolitografija (gr. fos, lithos kamen, grafia) prenoenje fotografskih slika na litografski kamen; fotolitografske karte fotografirane i litografski um- noene reljefne i gipsane karte fotoliza (gr. fos, lysis razgradnja) kem. razgradnja pod utjecajem svjetlosti, osobito pod utjecajem ultra-ljubi- astih zraka fotologija (gr. fos, logia znanost) fiz. znanost o svjetlosti fotoluminiscencij a 464 fototerapija fotoluminiscencij a (gr. fos, lat. lumi- niscentia) fiz. zajedniki naziv za flu- orescenciju i fosforescenciju fotomagnetizam (gr. fos, Magnes ma- gnet) magnetizam izazvan djelova- njem svjetlosti fotometar (gr. fos, metron mjera, mje- rilo) opt. svjetlomjer, sprava za mje- renje jakosti svjetlosti fotometrija (gr. fos, metria mjerenje) 1. fiz. mjerenje jakosti svjetlosti; od- reivanje i ispitivanje jaine i pro- mjena u jakosti svjetlosti koju pri- mamo od nebeskih tijela; 2. mjere- nje prema fotografskim snimcima fotomitraljez (gr. fos, fr. mitrailleuse) zrak. fotografski aparat s filmom koji se namjesti na zrakoplov umjesto mi- traljeza i pri vjebama u zranoj bor- bi snima protivniki zrakoplov; sni- manje se vri potezanjem okidaa pravog mitraljeza i slui za kontro- liranje tonosti pogodaka koju je imao strijelac u zranoj borbi fotomontaa (gr. fos, fr. montage skla- panje) sastavljanje isjeaka od raz- liitih slika u jednu novu zajedniku sliku koja se potom fotografira foton (gr. fos gen. fotos) fiz. svjetlosni kvant, najmanji dijeli svjetlosti shvaanje da je i svjetlost kao ener- gija diskontinuirane ili diskretne grade kao i tvar fotoperiodizam (gr.) reagiranje bilja- ka na trajanje dnevnoga svjetla fotopsija (gr. fos, opsis vienje) med. svjetlucanje pred oima (kao poslje- dica unutranjih onih bolesti) fotoreksa (gr. fos, rexis lomljenje) fiz. v. fotokampsa fotoreportaa (gr. fos, fr. reportage) snimanje aktualnih dogaaja, osoba i si. radi objavljivanja u novinama i asopisima fotoreporter (gr. fos, fr. reporter) foto- graf koji snima za novine i asopise fotorobot (gr.-e.) slika na temelju opisa svjedoka fotoroman (gr.-fr.) strip u kojemu se slikovni materijal sastoji od fotogra- fija umjesto crtea fotoseter (gr.-engl.) tiskarski slagai stroj s matricama na filmovima, s projekcijskim ureajima i filmskom vrpcom na kojoj se nakon razvijanja izvan stroja dobiva tiskarski slog; fotoslog fotosfera (gr. fos, sfaira kugla) fiz. blje- tava povrina Sunca, s tempera- turom oko 6000 C fotosinteza (gr.) izgradnja organske tvari iz vode i ugljinog dioksida u kloroplastima biljaka uz pomo sun- eve svjetlosti i klorofila fotoskijaterika (gr. fos, skia sjena) znanost o svjetlosti i sjeni fotoskop (gr. fos, skopeo promatram) sprava za promatranje svjetlosnih uinaka fotoskulptura (gr. fos, lat. sculptura kiparstvo) mehanika primjena foto- grafskih snimaka u plastici (npr. za izradu poprsja, kipova i dr.) time to se neki predmet fotografski snimi sa to vie strana (obino 24), a zatim se dobiveni obrisi prenesu na ilovau fototahimetar (gr. fos, tachys brz, metron mjera) kombinirani aparat za snimanje vrlo brdovitih i planinskih krajeva radi izrade topografskih ka- rata i situacijskih planova fototaksija (gr. fos, taxis namjetanje) bot. gibanje organa mnogih biljaka u smjeru Sunca (kao izvora svjetlo- sti), npr. suncokret i dr. fototehnika (gr. fos, technike) 1. vje- tina osvjetljavanja; 2. tehnika foto- grafskog proizvoenja fototeka mjesto gdje se uvaju foto- grafije, fotografski arhiv fototerapija (gr. fos, therapeia lijee- nje) med. lijeenje pomou svjetlosti, fototip 465 frakcionirati osobito utjecajem plavih, ljubiastih i ultraljubiastih zraka fototip (gr. fos, typos otisak, slika) sli- ka izraena pomou dagerotipa fototipija (gr. fos, typos otisak, slika) opi naziv za reljefne ploe izraene primjenom fotografije i jetkanja (iz- jedanja kemikalijama) fototopografija (gr. fos, topos mjesto, grafo crtam, slikam) snimanje pre- djela pomou fotogram-metrije fototropizam (gr. fos, tropos) biol. v. pod tropizam Foucaultove struje it. Fukoove struje fiz. vrtlone struje, struje inducirane u masivnim vodiima; Foucaultovo njihalo njihalo pomou kojeg se doka- zuje da se Zemlja okree oko svoje osi; naziv po fr. fiziaru Leonu Fou- caultu (18191868) fourpence it. forpens (engl.) engleski novac od 4 pensa (penija) fovizam (fr. les fauves divlji, divlja) nain slikanja skupine francuskih slikara poetkom 20. st., blizak eks- presionismu; voa H. Matisse fow (eng. fow = free on vvaggon slobodan vagon) trg. kratica u meunarodnoj trgovini kojom se oznaava da se ro- ba prodaje s tim da je prodava o svom troku utovari u vagon fozgen (gr. fos svjetlo, genesis posta- nak) kem. ugljik-oksiklorid, vrsta bojnog otrova (bezbojan, nepostojan, zaguljiv plin) fozgen (gr. fos svjetlost, gennao rodim, stvorim) kem. "svjetlou stvoreni plin", spoj klora s ugljinim monok- sidom, veoma otrovan plin, mirie na trulo voe; u tehnici se upotrebljava za izradu raznih obojenih tvari; ina- e opasan bojni otrov fra kratica tal. rijei frate (brat), titula koja se stavlja ispred imena obinih katolikih redovnika, npr. fra Jozo fragilan (lat. fragilis) krhak, lomljiv; prolazan, troan, slab fragilitet (lat. fragilitas) krhkost, lom- ljivost; prolaznost, tronost fragment (lat. fragmentum) odlomak, ulomak (posebice nekog starog knji- evnog djela koje je sauvano samo u odlomcima) fragmentacija (lat. fragmentatio) ko- madanje fragmentaran (lat. fragmentarius) koji je u odlomcima; koji se daje u odlom- cima; sauvan samo u odlomcima; nepotpun, djelomian fragrantan (lat. fragrans) koji ima lijep miris, miomirisan frahtgut (njem. frachtgut) sporovozno fraj (njem. frei) slobodan; besplatan frajkarta (njem. Freikarte) besplatna ulaznica, vozna karta i si. frajkor (njem. Frei-korps) dobrovoljaki odred frajla (njem. Fraulein) gospoica frajndlih (njem. Freund prijatelj) ljuba- zan, ugodan, nasmijan, prijateljski frak (fr. frac, engl. frock, lat. floccus) 1. muki kaput bez skutova, podrijet- lom iz Engleske (u Europi u modi od 1770.); 2. dvorsko i sveano odijelo za vrijeme Luja XVI., a nakon Fran- cuske revolucije i vojnika i inov- nika odora; 3. danas: sveano dru- tveno odijelo frakcija (lat. frangere lomiti, slomiti, skrhati, fractio lomljenje) 1. dio, od- sjek, odjel; 2. dio neke politike stran- ke (ljeviari, desniari) koji se u ne- kim pitanjima razilazi sa shvaanjem cjeline, krilo, skupina istomiljenika; 3. kem. tvar izdvojena precipitacijom ili kristalizacijom; mat. razlomak frakciona (lat. fractio lomljenje) lan frakcije; onaj koji stvara frakciju, onaj koji se ne slae sa stranakom politikom frakcionirati (lat. fractio razbijanje) praviti, stvarati frakcije, tj. raditi, svjesno ili nesvjesno, na razbijanju i slabljenju jedinstva neke organiza- frakl 466 franiza cije stvaranjem u njoj "krila" (frak- cija) frakl (njem. frackele) mjerica za estoka pia (najee od pola decilitra u bo- ici posebna oblika) fraktura (lat. fractura) 1. med. prijelom (kosti); 2. uglata gotica framason (fr. franc-magonnerie) slobod- ni zidar frambezija (fr. framboise malina) med. malinaste boginje (kronina, zaraz- na, tropska osipna bolest, osobito me- du crncima) franak (fr. franc) osnova francuskog novanog sustava = 100 centima (francuski franak); osnova vicarskog novanog sustava (vicarski franak) Francesca da Rimini it. Franeska da Rimini (tal.) ena Gianciotta Ma- lateste, gospodara Riminija (13. st.), koji je ubio nju i svoga brata spo- znavi da se oni vole; Danteov susret s njom opisan je u V. pjevanju Pakla i to je najpoznatija epizoda Boan- stvene komedije; njezin je lik utje- lovljenje fatalne ljubavi te je esto ovjekovjeen u umjetnikim djelima francij (lat. francium) kem. radioak- tivni vrlo rijetki element, otkiven 1939, redni broj 87, znak Fr. francla (njem. Franse) kita, resa (npr. na tepisima) francuska bolest = sifilis francuz krae umjesto francuski klju (univerzalni alat za odvijanje vijaka i matica) francuzirati (fr. frangais) govoriti fran- cuski; ponaati se kao Francuz, ugle- dati se na Francuze frangar non flectar it. frangar non flektar (lat.) slomit u se, ali poklo- niti se neu. frankatura (lat. francatura) osloboe- nje od potarine, plaanje potarine unaprijed frankirati (tal. francare) platiti pota- rinu, zalijepiti potansku marku itd. frankizam sustav faistike vladavine generala Franca u panjolskoj franklinizacija 1. proizvoenje stati- kog elektriciteta; 2. med. uporaba ovog elektriciteta u lijeenju = frank- linoterapija (naziv po Benjaminu Franklinu, 17061790) Franklinova ploa po Benjaminu Franklinu nazvan kondenzator za statiki elektricitet: staklena ploa s obje strane oblijepljena staniolom ta- ko da po rubu ostane slobodna po- vrina stakla iroka nekoliko cen- timetara; jedan oblog vezan je sa zemljom, a preko drugog visi elek- trino klatno i svojim dizanjem mje- ri stupanj elektriziranja franklionoterapija med. v. franklini- zacija franko (tal. franco) osloboeno od pla- anja, besplatno; osloboenje od po- tarine; trg. plaeno; franko-postaja plaeno do postaje (prijenos) frankofil (tal. Franco Francuz, gr. fi- los prijatelj, koji voli) prijatelj Fran- cuske i Francuza frankofob (tal. Franco Francuz, gr. fobeo bojim se) onaj koji mrzi Fran- cuze frankomanija (tal. Franco Francuz, gr. mania pomama, strast) pretje- rana ljubav prema Francuzima i sve- mu francuskom; galomanija frankotip (fr. francatura plaena po- tarina, marke, gr. typos otisak) na- prava kojom se udaraju peati na pisma (umjetno lijepljena maraka) franseza (fr. frangaise) ivahan fr. ples u 6/8 taktu sa dva reda plesaa fransijada (fr. franciade) razdoblje od 4 godine u fr. republikanskom kalen- daru franiza (fr. franchise) 1. osloboenje od plaanja; 2. povlastica; 3. utoite, azil; 4. smjelost, sloboda u djelovanju; 5. iskrenost; 6. graansko pravo, pra- vo glasa frantirer 467 fremdncimer frantirer (fr. franc-tireur dragovoljac, slobodni strijelac) borac protiv Nije- maca u okupiranoj Francuskoj (u Drugom svjetskom ratu) franjevac pripadnik katolikog pro- sjakog reda to gaje 1209. g. osno- vao Sv. Franjo Asiki frapantan (fr. frappant) koji upada u oi, upadljiv, koji ini jak dojam, ne- obian, udan, koji izaziva divljenje frape (fr. frappe) 1. tkanje s utisnutim arama; 2. rashlaeno pie s mlije- kom frapirati (fr. frapper) upadati u oi, iz- nenaditi, iznenaivati, zauditi, zau- avati; rashladiti (vino, ampanjac) fras (njem. Frais) med. gr s trzajem ili ukoenou, klopci, padavica, fratar (lat. frater brat, tal. frate) kato- liki redovnik frater (lat. frater brat) v. fratar fraternite (fr. fraternite) bratstvo, bra- timstvo; pobratimstvo; v. liberte fraternitet (lat. fraternitas) v. frater- nite fraternizacija (fr. fraternisation) bra- timljenje, bratsko ophoenje fraternizirati (fr. fraterniser) prijatelj- ski ivjeti, bratski se ophoditi; bra- timiti se; pobratimiti se fratricidij (lat. fratricidium) prav. bra- toubojstvo, sestroubojstvo fratrija (gr. fratria) u vrijeme rodov- skog ureenja prvobitne zajednice: ustroj od nekoliko plemenskih zajed- nica; bratstvo, pleme, rodbinstvo fraudacija (lat. fraudatio) varanje, prijevara fraudator (lat. fraudator) varalica fraudirati (lat. fraudare) varati, pre- variti, slagati, krijumariti fraudulentan (lat. fraudulentus) var- ljiv, koji vara, lopovski, lukav fraudulozan (lat. fraudulosus) v. frau- dulentan fraus (lat.) prijevara, la fraus optica it. fraus optika (lat.) op- tika varka fraza (gr. frasis govorenje, nain ka- zivanja, nain izraavanja; izreka, izraz) uobiajeni izraz; izraz koji lijepo zvui, a po sadraju je upalj, prazna rije; glaz. v. motiv frazeologija (gr. frasis, logia) dio je- zikoslovlja koji prouava ustaljene izraze svojstvene nekom jeziku; zbir- ka takvih izraza; prazno prianje (bez vrijednosti i sadraja) frazeologizam (gr. frasis, logos. govor, rije) ustaljeni i znaenjski nerala- njivi skup rijei koji ima jedinstveno preneseno znaenje (npr. ivjeti na visokoj nozi, prola baba s kolaima) frazer (gr. frasis, fr. phraseur) onaj koji voli upotrebljavati fraze, onaj koji lijepo govori, a ne kae nita, brbljavac frazirati (gr. frasis nain izraavanja, izraz) 1. govoriti u frazama; 2. glaz. neko djelo ili pjesmu umjetniki iz- voditi fregata (tal. fregata, fr. fregate) 1. pom. vrsta brzih ratnih brodova s tri ka- tarke i sa do 70 topova (nekada je zamjenjivala krstaricu); 2. zool. trop- ska morska ptica iz reda roda, neo- bino laka i brza u letenju frekventacija (lat. frequentatio) 1. ee ponavljanje, uestalost; 2. ve- lika posjeenost, navala; broj posje- titelja; 3. fiz. broj titraja u sekundi; broj perioda izmjenine struje u sekundi frekventan (lat. frequens est) mnogo- ljudan, gusto naseljen; vrlo posjeen; frekventan puls med. ubrzano bilo frekventant (lat. frequentans) trgovac koji obilazi sajmove frekventativan (lat. frequentativus) gram. uestao fremdncimer (njem. Fremde stranac, Zimmer soba) gostinjska soba, soba u kojoj prespavaju gosti fren 468 fritrejd fren (prema engl. French francuski) kratki do grla zatvoreni vojniki ka- put frend (engl. friend) prijatelj, kolega frenetian (gr. fren dua, duh, razum) 1. pomaman, zanosan; 2. mahnit, lud od oduevljenje, buran frenezija (gr. fren gen. frenos dua, duh, razum, lat. phrenesis) med. du- evni poremeaj spojen s delirijem i upalom mozga, ludilo, mahnitost frenijatrija (gr. fren, gen. frenos dua, iatros lijenik) v. psihijatrija frenitis (gr. fren oit, poprenica) med. upala oita, poprenice, dijafragme frenolog (gr. fren dua, logos) onaj koji se bavi frenologijom frenologija (gr. fren gen. frenos dua, logia znanost) prouavanje lubanje; pseudoznanstvena disciplina koja po obliku i gradi lubanje zakljuuje o duevnim osobinama i sposobnosti- ma nekog ovjeka polazei od pretpo- stavke da su duevne (psihike) funkcije lokalizirane u raznim dije- lovima velikog mozga i da stvaranje mozga mora oblikovati i lubanju frenopatija (gr. fren dua, pathos bo- lest) med. duevna poremeenost, duevna bolest fresco it. fresko (tal.) 1. glaz. svjee, ivahno; 2. fresko slikarstvo v. freska; 3. vrsta vunene tkanine freser (njem. fressen derati) vrsta igre na ahovskoj ploi i sa ahovskim figurama; svrha joj je da se protiv- niku figure postavljaju tako da ih on mora "jesti"; pobjednik je onaj koji ostane bez ijedne figure freska (tal. fresco svje) umj. slika iz- raena vodenim bojama na jo svje- oj buci; slikati al fresco it. al fres- ko (tal.) slikati na jo svjeoj buci freta (tal. fretta) urba, naglost; con fretta it. kon freta (tal.) glaz. urno freter (fr. freteur) zakupac broda fretirati (fr. freter) dati brod pod zakup, iznajmiti brod frez (fr. fraise) crvena boja jagoda freza (fr. fraise) glodalica, stroj za prav- ljenje razliitih povrina, ljebova i drugih ukrasa u drvetu ili kovini friganica (tal. friggere pei) 1. prena jaja, kajgana; 2. vrsta bundeve frigati (tal. friggere) priti, pei frigidan (lat. frigidus) leden, hladan; hladan, ravnoduan, hladnokrvan, mlitav, bez ivota; med. spolno (sek- sualno) neosjetljiv i hladan frigiditet (lat. frigiditas) 1. hladnoa; 2. hladnokrvnost; med. seksualna hladnoa, nedostatak erotskih osje- aja, smanjena spolna osjetljivost ili potpuna ravnodunost prema seksu- alnom ivotu frigo- (lat.) predmetak koji oznauje neto ili nekoga u vezi s rashladnim ureajima friholder (engl. freeholder) nezavisan zemljoposjednik (u Engleskoj) frikando (fr. fricandeau) kuh. peenka od teleeg, goveeg ili srneeg buta frikativ (lat. fricativus) gram. trenik (glas), tjesnani suglasnik = spirant frikazam (gr. frikasmos jeenje) med. najeenost koe, osjeaj hladnoe frikcija (lat. frictio) trenje; trljanje; ne- slaganje stvarnih cijena s propisa- nim cijenama; pren. trvenje, nesloga, razdor frimaire it. frimer (fr.) trei mjesec u nekadanjem fr. republikanskom ka- lendaru (od 21. XI. do 20. XII.) frisoileri (engl. freesoilers) mn. pripad- nici stranke u SAD-u (od 1848.) koja je traila dodjeljivanje dravne zem- lje onima koji je stvarno obrauju frikati (njem. frisch svje) osvjeivati, rashlaivati firiling (njem. Frischling) prase, odojak fritik (njem. Friihstiick) doruak fritrejd (engl. freetrade) slobodna trgo- vina friteza 469 fronta friteza (fr. friteuse) lonac s pominom mreicom za prenje u ulju fritule (tal. frittela) kuh. preno jelo, utipci frivolan (lat. frivolus troan; bezvri- jedan; beznaajan) raskalaen, raz- vratan; lakouman, lakomislen; dr- zak, bezobrazan; nitav, prazan, tat, beznaajan, bez vrijednosti, bijedan, siuan; frivola appellatio it. frivola apelacio (lat.) prav. lakomislen, neo- snovan i zbog toga uzaludan priziv viem sudu; frivola exceptio it. fri- vola ekscepcio (lat.) prav. oito neto- an, nitav izgovor frivolite (fr. frivolite) vrsta vezene ip- ke frivolitet (lat. frivolitas) v. frivolnost frivolnost (lat. frivolus) raskalaenost; lakomislenost; drskost, bezobrazluk; nitavnost, beznaajnost; frivoliteti mn. sitnice, igrake, vezene arabeske friz (fr. frise) 1. arhit. vodoravna pruga izmeu arhitrava i krovnog vijenca (kod grko-rimskih hramova), ukra- ena triglifima i metopima ili relje- fima (zbog ega se esto ovi posljednji takoer nazivaju friz); 2. vrsta grube vunene tkanine frizatik (lat.) srednjovjekovni srebrni novac, kovao se k Korukoj od poet- ka 12. stoljea, a u Hrvatskoj od po- etka 13. stoljea frizer (fr. friseur) vlasuljar, osoba koja prirodnu kosu ureuje i struno nje- guje; . r. frizerka frizeta (fr. frisette) kovrica kose, uvo- jak (kao ukras na elu) Frizi (neko Ingveoni) germanski narod na priobalju Sjevernog mora; 47. su ih pokorili Rimljani, pokrteni u 7. i 8. stoljeu Frizija (Friesland) plodna pokrajina u sjeverozapadnoj Nizozemskoj frizirati (fr. friser) ureivati (ili: dotje- rati, urediti) kosu (eljanjem, kovr- anjem, ianjem) frizura (fr. frisure) nain eljanja, na- in ureivanja (ili: dotjerivanja) ko- se; ureena kosa friider (fr. frigideur) ureaj u kojem se umjetnim putem proizvodi niska temperatura frlesija (tal.) 1. nepromiljenost, nera- zumnost, ludost; 2. nepromiljen, nerazuman ovjek; 3. velika prehla- da, nazeb. frnja (tal.) vrka, udarac palcem oda- petim s kaiprstom frnjok (tal.) zrno frock-coat it. frok-kot (engl.) salonski kaput, redengot sa skutovima frogmen (engl. frog aba, man ovjek) ovjek-aba, posebno opremljen ro- nilac (plovke, maska itd.) frojdizam v. psihoanaliza Fronda (fr. Fronde) "praka"; stranka politikih nezadovoljnika u Francu- skoj koja je za vrijeme maloljetnosti Luja XIV. bila protiv dvora i apso- lutistike vladavine kardinala Maza- rina, a od 1648. do 1654. izazivala velike nemire fronder (fr. frondeur) lan Fronde; po- litiki nezadovoljnik, onaj koji otvo- reno napada vladu frondescencija (lat. frondescentia) bot. pupanje drvea, listanje frondirati (fr. fronder) "gaati iz pra- ke"; javno i otvoreno govoriti protiv vlade frondozitet (lat. frondositas) lisnatost, bogatstvo liem fronezis (gr. fronesis) razumnost, mudrost, razboritost fronta (fr. front, lat. frons gen. frontis elo; vanjska strana; prednja strana; prednji stroj) 1. lice, proelje, prednja strana (graevine); 2. voj. stroj, du- ina postrojene vojske; bojite, prvi borbeni red; napraviti frontu protiv koga istupiti protiv koga, otvoreno se usprotiviti; stati u frontu stati u frontalni 470 fuga stroj, postrojiti se; pren. pridruiti se onima koji se otvoreno bore protiv koga frontalni (lat. frontalis) 1. anat. eoni, koji se tie ela ili mu pripada (npr. arterija, kost i dr.); 2. arhit. koji se tie prednje strane ili joj pripada; 3. voj. sprijeda, s fronte, u fronti; fron- talna vatra vatra sprijeda; frontalni mar hodnja, kretanje (ete, voda) u razvijenom stroju; frontalni napad napad sprijeda fronta (fr. front) nekolovan asnik (koji je to postao od vojnika) frontirati (lat. fron, gen. frontis elo, proelje) boriti se, sukobljavati se frotir (fr. frotte) trg. hrapava i upava pamuna ili svilena tkanina s kovr- icama po povrini (upotrebljava se za izradu runika, ogrtaa za kupa- nje i dr.) frotirati (fr. frotter, lat. frictare) trti, trljati, istrljati, masirati frotoar (fr. frottoir) krpa, rukavica, et- ka za trljanje frotola (tal. fottola) aljiva pjesma; iz- miljotina; glaz. vokalna vieglasna kompozicija pukog karaktera u sjevernoj Italiji (1415. st.), najee etveroglasna fructidor it. friktidor (fr.) mjesec berbe (XII. mjesec u fr. republikanskom kalendaru, od 18. VIII. do 16. IX.) frugalan (lat. frugalis) umjeren, skro- man, zadovoljan s malim; tedljiv frugiferan (lat. frux, gen. frugis plod, fero nosim) plodonosan, plodan fruktoza (lat. fructus plod, rod) kem. v. levuloza fruktuarije (lat. fructuarius plodono- san) bot. biljke koje donose plod, i- tarice fruktuozan (lat. fructuosus) plodan, ro- dan; koristan, prinosan frus (tal. fusso) djeji osip, male boginje, bijele kozice, ospice; frusin frustracija (lat. frustratio zavaravanje, osujeivanje) osjeaj nezadovoljstva uzrokovan neispunjenjem elja ili potreba fruti (tal. frutti) mn. plodovi ft (engl. foot) znak angloamerike jedi- nice za duljinu ftaleinske boje smolaste boje koje se dobivaju od ftalne kiseline ftalna kiselina kem. benzolova orto- dikarbonska kiselina, dobiva se iz naftalina i salitrene kiseline ftinodan (gr. fthinodes) v. ftizian ftirijaza (gr. ftheiriasis) med. uljivost ftiza (gr. fthisis) med. suica, tuber- kuloza; phthisis bronchialis it. ftizis bronhijalis (lat.) suica dunika; phthisis pulmonalis it. ftizis pulmo- nalis (lat.) pluna suica ftizian (gr. fthisikos) suiav, tuber- kulozan ftiziologija (gr. fthisis suica, logia znanost) med. dio medicine koji se bavi suicom (tuberkulozom) ftiziopneumonija (gr. fthisis suica, pneumonia bolest plua) med. gnojna pluna suica s upalom ftiziurija (gr. fthisis suica, uron mo- kraa) med. v. dijabetes fu (kin.) administrativno podruje u Ki- ni, izmeu pokrajine i okruga; tako- er: naziv za sjedite viih manda- rina (dodaje se uz imena mjesta, npr. Si-ning-fu); kao mjera: v. king Fu-hi v. Fo-hi fudroajantan (fr. foudroyant) munje- vit, koji ubija kao grom; med. koji na mjestu (brzo) ubija (npr. modana kap, teke vrste meningitisa i dr.) fuga (lat., tal. fuga, fr. fugue) 1. glaz. kompozicija za vie glasova u kojoj isti stavak ponavlja, jedno za dru- gim, vie razliitih glasova (lat. fuga = bijeg, zato to izgleda kao da gla- sovi jedan za drugim jure i jedan od drugog bjee), najvaniji i umjetni- ki najbogatiji kontrapunktski oblik fuga 471 fundacija fuga (lat.) 2. bijeg; fugae suspectus it. fuge suspektus (lat.) prav. pod sum- njom da e pobjei fuga (njem. Fuge) 3. spoj, lijeb fugasa (fr. fougasse) voj. plitka, na- gazna mina koja se ukopava plitko u zemlju i eksplodira kad je neprija- telj nagazi; nema veliko razorno dje- lovanje ali je pogubna za noge fugato (tal.) glaz. stavak u obliku fuge u glazbenom djelu fugirati (tal. fugare) glaz. komponirati u obliku fuge fuimus Troes, fuit Ilium et ingens gloria Teucrum (lat.) mi smo tek bivi Trojanci, a ovo je biva nam Troja, propade silna joj slava od- govor trojanskog sveenika Pantoja Eneji na njegov upit gdje je najljui boj (reenica izraava potpunu rezi- gnaciju nad nekada slavnom pro- lou i besmislenost srljanja u uza- ludnu borbu) fukara (tur. fykara, fukar) siromaan svijet, sirotinja; pren. propalica, ni- tarija fukologija (lat. fucus lakmus liaj, gr. logia znanost) znanost o morskim (primorskim) biljkama fuks (njem. Fuchs) lisica; u jeziku njem. studenata: student prve godine, bru- co fuksija bot. ukrasna biljka (obino s tamnocrvenim viseim cvjetovima) iz porodice pupoljki (nazvana po bota- niaru L. Fuchsu, f 1565.) fuksin (njem. Fuchsin) anilinska crvena boja; slui za izravno bojenje vune i svile fukus (lat. fucus) bot. lakmus-liaj fular (fr. foulard) meka tanka svilena tkanina u boji, izrauje se od kuhane sirove svile (za haljine i depne rup- ie); mali svileni rubac (za dep, za oko vrata) fulgencija (njem. fulgentia) sjaj, bljesak fulgentan (lat. fulgens) sjajan; blistav fulguracija (lat. fulguratio) sijevanje; med. lijeenje opasnih oteklina bom- bardiranjem bolesnog mjesta is- krama elektrine struje fulgurit (lat. fulgur munja) min. ostak- ljenje pijeska (nastaje zbog udara groma u pijesak), "nebeska strijela"; ta je pjeana tvorevina ponekad visoka nekoliko metara, a vrh joj je obino u obliku strijele full-blood it. ful-blad (engl.) istokrvni konj, punokrvni konj full-dress (engl.) slubeno, sveano odi- jelo fulminacija (lat. fulminatio) 1. pucanje zlata u listovima; 2. bjenjenje; 3. pa- pinska anatema, prokletstvo fulminantan (lat. fulminans) koji sije- va, bljetav, sjajan, bijesan, plah, e- stok; vatren, gromovit fulminati (lat. fulmen munja) kem. soli nestabilne fulminske kiseline fulminatin (lat. fulmen munja) kem. eksploziv (vuna natopljena nitroglice- rinom) fulminirati (lat. fulminare) sijevati, grmjeti, pucati od bijesa; rasprs- kavati se uz jak prasak fulminska kiselina kem. praskava kiselina fumar (tal. fumaiolo) dimnjak fumarole (tal. fumaruolo) mn. vodnji- kave pare sa sumpornim i ugljiko- vodinim plinovima koje izbijaju iz zemlje; usp. sofioni fumigacija (lat. fumigatio) med. dim- ljenje, kaenje; suenje na dimu fumozan (lat. fumosus) koji se dimi, pun dima, zadimljen; maglovit funambulist (lat. funambulus) plesa na konopcu ili ici fundacija (lat. fundatio) temelj; pola- ganje temelja; utemeljenje, osniva- nje ega, npr. zaklade; zaklada fundament 472 funkcijski fundament (lat. fundamentum) osnova, temelj; tisk. ploa na tiskarskom stroju na kojoj se uvruje forma fundamentalni (lat. fundamentalis) osnovni, temeljni, glavni, bitni, prvo- tni; fundamentalni zakon osnovni zakon, ustav; fundamentalni pojmovi fil. osnovni pojmovi, naela fundator (lat. fundator) osniva, ute- meljitelj, zakladnik fundiran (lat. fundare osnovati; zasno- vati) osiguran, s pokriem; fundiran dug dug za koji postoji pokrie; fun- dirani prihod osiguran, siguran pri- hod (od imanja) fundirati (lat. fundare osnovati; zasno- vati) 1. poloiti temelj emu, osnova- ti, utemeljiti; 2. uloiti novac; 3. ob- razloiti, potkrijepiti dokazima funduk (tur. fyndyk) ljenjak fundus (lat. fundus dno) 1. tlo, zemlja; zemljite; 2. anat. dno neke tjelesne upljine, npr. eluano dno; 3. ne- kretnina i prihod koji ona donosi; 4. kaz. cjelokupna imovina nekog kaza- lita u kostimima, dekoracijama i dr.; fundus instructus it. fundus instruk- tus (lat.) prav. poljoprivredno imanje opskrbljeno svim to je potrebno (sto- ka, alat, sprave za obraivanje) za racionalno voenje gospodarstva; smatra se sastavnim dijelom imanja; usp. fond funekoreografija (lat. funis konopac, gr. choros kolo, ples, grafia opis) opis plesanja na konopcu fungibilan (lat. fungibilis) 1. koji moe zamijeniti; 2. koji se moe zastupati fungibilije (lat. fungibilia) mn. stvari koje se u prometu odreuju prema teini, broju i mjeri, npr. novac, ito i dr. fungicidi (lat. fungus gljiva, caedere ubiti, ubijati) opi naziv za razna ke- mijska sredstva pomou kojih se suzbijaju biljne bolesti izazvane glji- vicama fungiforman (lat. fungus gljiva, fungi- formis) u obliku gljive, gljivast fungirati (lat. fungi) v. funkcionirati fungozan (lat. fungus gljiva, fungosus) gljivast, spuvast fungozitet (lat. fungositas) med. spu- vasta, upljikasta izraslina fungus (lat. fungus) gljiva; med. izras- lina funikul (lat. funiculus konopac, ue) ko- nopac, ue; tvorevina u obliku vrpce; pupani funikul pupkovina funikularan (lat. funiculus konopac, uzica, vrpca) prid. med. vrpast, na- lik na vrpcu funikuler (lat. funiculus konopac, tan- ko ue) teh. iara, vunica 1. iana eljeznica koja umjesto po trani- cama ide po jakom elinom uetu koje je razapeto iznad eljeznih ili drvenih stupova; za ue se vjeaju vagoneti kojima se vozi ruda i dr. roba; 2. zupana eljeznica koja se kree odupiranjem lokomotive o zup- anu plou privrenu na pragovi- ma izmeu tranica; slui za svla- davanje uspona funikulitis (lat. funiculus konopac, vrp- ca) med. upala sjemenog kanala funkcija (lat. functio vrenje; vrenje slube) rad, djelatnost; poziv, sluba, slubovanje, vrenje neke dunosti; dunost; zadatak; biol. rad koji obav- lja neki organ; mat. promjenjiva veli- ina koja zavisi od neke druge ve- liine, zavisnost, odnos; za jednu ve- liinu kae se da je funkcija (ili: da zavisi od) druge veliine kad za sva- ku posebnu vrijednost jedne postoji odgovarajua vrijednost ili niz odgo- varajuih vrijednosti druge funkcijski (lat. functio) koji se tie funkcije, koji je u vezi s funkcijom, koji se zasniva na funkciji; log. funk- cijski pojam zakonski pojam (supr. rodni pojam) funkcionalan 473 furor funkcionalan (lat. functionalis) radni, koji se tie (nekog) rada; med. funk- cionalne bolesti bolesti izazvane po- remeajem funkcija, a organi nisu oteeni (supr. organske bolesti) funkcionalnost (lat.) svrhovitost, slu- enje odreenoj svrsi funkcionar (lat. functio vrenje; vre- nje slube) slubenik, inovnik; na- mjetenik; osoba kojoj je povjerena odreena dunost u nekom drutvu, ustanovi itd. (npr. stranaki, port- ski funkcionar) funkcionirati (lat. functio) raditi, dje- lovati, ii (npr. sat); vriti slubu, slubovati funta (lat. pondus teina; teret; uteg) 1. mjera za teinu: u Njemakoj = 500 grama, u Engleskoj = 453,5927 grama; ljekarnika (apotekarska) funta = 358 grama; 2. engl. novac: funta sterlinga = 20 ilinga = 240 penca funtroman (njem. Pfundroman) bezvri- jedno knjievno djelo koje je pisac napisao samo zbog zarade funjara (tur. funun nitica, nula) 1. ni- tarija; 2. atr. bolestan, klonuo, mr- av ovjek fuocoso it. fuokozo (tal.) glaz. vatreno, sa arom, strasno; con fuoco, focoso furda (rije romansko-germanskog podrijetla, got. fodr, rum. furdale, tal. fodera, njem. Futter) otpaci; pren. drutveni olo furet (tal. forestiere) stranac, doljak, gost furfuracija (lat. furfuratio) med. prhu- tanje, perutanje furgon (fr. fourgon, tal. forcone, lat. fur- ca) 1. zatvoren teretni eljezniki va- gon; 2. velika zatvorena teretna kola za prijevoz prtljage furigvori (lat. frux, gen. frugis plod, vorare derati) zool. biljojedi, biljo- deri furija (lat. furia) bijes, pomamnost, ja- rost; zla ena Furija (lat. Furia) mit. boica osvete kod Rimljana (kod Grka: Erinije i Eumenide) furijant (lat. furia bijes) vrlo brza polka u 3/4 taktu furijerizam nauavanje fr. ekonomista i socijalnog reformatora Ch. Fourie- ra (17721837), glavnog predstav- nika utopijskog socijalizma, zami- ljao je novi poredak zasnovan na aso- cijaciji i harmoniji furijerizam nauavanje francuskoga mislioca Charlesa Fouriera (1772 1837), najvanijeg predstavnika uto- pijskog socijalizma furioso it. furiozo (tal.) glaz. divlje, burno furiozan (lat. furiosus) bijesan, poma- man, jarostan, mahnit furir (fr. fourrure) krzno; krznena pod- stava; krzneni kaput, krzneni ogrta furlong it. ferlong (engl.) engl. mjera za duinu = 201,1662 m furnir (fr. fournir, njem. Furnier) vrlo tanka daica, debljine 0,63,5 mm od finog drveta (za oblaganje poku- stva izraenog od jeftinijeg drveta), tanki drveni listii furnirati (fr. fournir) u stolarstvu: pred- mete od obinog drveta obloiti (ob- lagati) tankim daicama (listovima) od finijih vrsta drveta, osobito ora- hovog furnitura (fr. fourniture) pribor, po- moni materijal potreban u nekoj proizvodnji (npr. kod ivanja odjee) furnologija (lat. furnus pe, logia zna- nost) znanje o graenju pei furor (lat. furor, tal. furore) bijes, po- mama; oduevljenje, zanos; silna e- lja, slijepa strast; furor poeticus it. furor poetikus (lat.) pjesniko odu- evljenje, pjesniki zanos; furor scribendi it. furor skribendi (lat.) po- fursat 474 futurologija mahnitalost pisanja; furor uterinus (lat.) enska pohota; furor teutonicus it. furor teutonikus (lat.) teutonski bijes s kojim su stari Germani pola- zili u boj; danas: njemaki bijes, nje- maka silovitost fursat (tur. firsat) zgoda, prilika, pri- goda, pravi trenutak furset (tur. furset) smjelost, hrabrost, samopouzdanje furt (njem. fort) uvijek, stalno, nepre- stano furtimai (lat. furtim kradom) nadimak klerikalaca u Hrvatskoj, od kojih se ogradio J. J. Strossmayer furunkul (lat. furunculus) med. ir pot- konjak, uzrokovan stafilokokom; kod ponovljene pojave u veem broju v. furunkuloza furunkulin (lat. furnculus) farm. pri- pravak od pivskog kvasca (lijek pro- tiv bedrenice i furunkuloze) furunkuloza (lat. furunculosis) med. rairenost ireva po cijelom tijelu fus (njem. FuB, lat. pes, gr. pus noga, stopalo) 1. stopa (mjera: oko 30 cm); 2. jedinica za mjerenje koe: povrina kvadrata ya je stranica duga 0,3048 m, a povrina iznosi 0,092903 m 2 fusa it. fuza (tal.) glaz. osmina note fusekla (njem. Fuss noga, Socke kratka arapa) dokoljenica, dokoljenka fusnota (njem. FuBnote, lat. nota bi- ljeka) biljeka ili primjedba pri dnu stranice u knjizi, slui kao dopuna ili objanjenje neega u gornjem tek- stu (obino se oznaava zvjezdicom ili sitnom brojkom s desne strane ri- jei u tekstu, a tiska se sitnijim slo- vima) fussela (tal.) glaz. 1/64 note fusta (tal. fusta, lat. fustis) mala gusar- ska lada; brza bojna ladica fustaa (tal. fusto drvena bava) trg. posuda i dr. u emu se alje roba fusti (tal. fusti odbitak u teini) mn. trg. gubitak, sve ono to se rauna na ime oteivanja ili zagaivanja robe; fusti raun obraun o gubitku ili oteenosti robe fusuline (lat.) vretenaste siune fosil- ne foraminifere s vapnenakom kui- com, vane u karbonu fuer (njem. Pfuscher) ovjek koji radi povrno i loe, nazovimajstor futanj (tal. fustagno) vrsta tkanine (barhent, parhent) futer (njem. Futter) stona hrana, kr- ma; podstava (za odijelo) futilitet (lat. futilitas) nitavnost, jalo- vost, beskorisnost, ispraznost, uza- ludnost; malenkost, sitnica futing (engl. footing) port, tranje i pjeaenje na istom zraku (kao tre- ning) futrola (njem. Futteral) korice, navlaka futur (lat. futurum) gram. budue vrije- me; egzaktni futur (lat. futurum exactum) predbudue vrijeme futura (lat.) tipografsko pismo (grotesk), autor P. Renner, 1929. futuristi (lat. futurus) mn. pristae i sljedbenici futurizma futurizam (lat. futurus budui) umjet- niko-knjievni smjer s poetka 20. st. koji je oekivao da e tek kod buduih (lat. futurus), novih nara- taja nai puno razumijevanje za svoje neobine tvorevine; program mu je izradio tal. pjesnik Marinetti (1909.), prema kojem umjetnost treba veliati i mehaniku, i male bro- dove u kanalima Venecije umjesto "ljuljake za kretene" (gondole); zah- tijeva, dakle, da umjetnost i knji- evnost potpuno odbace sve dosa- danje kao la i znak slabosti, a da veliaju mukost, ratnike vrline i vlastito ja futurologija (lat. futurus budui, gr. logos rije, govor) znanost o budu- futurum exactum 475 fuzionist nosti ovjeanstva, posebice s obzi- rom na tehniki razvoj futurum exactum it. futurum egzak- tum (lat.) futur drugi (u hrvatskoj se gramatici tvori od svrenog pre- zenta pomodnog glagola biti i gla- golskog pridjeva radnog, npr. budem uio) fuzija (lat. fusio lijevanje; taljenje) 1. taljenje, mijeanje, lijevanje; 2. sta- panje, spajanje (banaka, poduzea, politikih stranaka) 3. fiz. spajanje atomskih jezgara, pri emu dolazi do gubitka mase i oslobaanja energije fuziona (lat. fusio) v. fuzionist fuzionirati (lat. fusio lijevanje; taljenje) stapati, stopiti; spajati, spojiti fuzionist (lat. fusio lijevanje; topljenje) pristaa fuzije, lan fuzioniranih stranaka, banaka, poduzea i dr. G G, g jedanaesto slovo hrvatske latinice G glaz. kratica za peti ton u dijatonikoj ljestvici g kratica za gram gabara (ma. iz fr. gabare barka) te- retna laa gabarden (fr. gabardine) fina tkanina od eljane vune ili pamuka; vunena tkanina se upotrebljava za ogrtae, odijela i enske haljine, a pamuna za lake haljine i, natopljena gumom, za kine ogrtae gabarit (fr.) model u prirodnoj veliini gabela (tal. gabella) 1. carina, troarina, dada; 2. mjesto gdje se plaa carina; mitnica gabion (fr.) voj. ko koji se puni zem- ljom za brzo podizanje prsobrana gabionada (fr. gabionnade) voj. prso- bran od koeva punjenih zemljom gabl(ec) (njem. Gabel vilica, Gabelfriih- stuck "doruak s vilicom") zakuska oko 10 sati gabro (tal. gabbro) min. krupnozrna eruptivna stijena tamnozelene boje gabula (njem. Gabel) "ralje", kare; te- ak poloaj u preferansu: igra ima damu i asa od kojih jedno vjerojatno mora izgubiti gaf (fr. gaffe) 1. pogreka, nepromilje- nost, nesmotrenost; glupost; 2. e- ljezna motka s kukom za privlaenje amca obali gagat (gr. gagathos) min. smei ugljen, lomljiv, kao smola crn i votanog sja- ja, vrsta crnog jantara; u pretpovije- sno doba upotrebljavan za izradu na- kita gahkrampf (njem. lachen smijati se, Krampf gr) grevit smijeh, gr uzro- kovan smijehom gaio it. gajo (tal.) glaz. veselo, ivahno, ilo gajal (bengal.) vrsta indijskog goveda gajba (perz) krletka, kavez gajde (tur. kaide melodija) glaz. narodni puhaki instrument koji se sastoji od mijeha i svirale; dude, mjenice gajeta (tal. gaeta) ovei ribarski amac s pokrivenom palubom i s jednim jed- rom gajret (ar.) revnost, sranost, plemeni- tost Gal stanovnik podruja dananje Fran- cuske u predrimsko i rimsko doba; Kelt gala (tal., fr., p. gala) sveani ukras; dvorska, sveana nonja; sveanost, svean objed itd. (pojavljuje se oso- bito kao sastavni dio rijei, npr. gala- predstava, gala-veera i si.); en gala it. an gala (fr.) ili in gala (tal.) u sveanoj odjeci, u paradnoj odjeci Galaksija (gr. gala mlijeko, galaxias) astr. Mlijena staza, Kumova sla- ma galaktagogi (gr. gala, galaktos, mlije- ko, ago proizvedem) med. ljekovita ili hranjiva tvar koja pomae izlui- vanje mlijeka Galaktika (gr. gala, galaktos mlijeko) , astr. v. Galaksija galaktit 477 galenit galaktit (gr. gala mlijeko, lithos ka- men) mlijeni kamen, mlijeni jas- pis galakto- (gr. gala, galaktos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mlije- ko, mlijeni galaktocela (gr. gala, kele) med. otek- lina mlijene lijezde s mlijenim sa- drajem galaktofag (gr. gala, fagein jesti) mli- jekojed, ovjek koji se hrani poglavi- to mlijekom galaktofori (gr. gala, foreo nosim) mn. med. sredstva za izazivanje mlijeka, tj. sredstva koja pomau stvaranje mlijeka u organizmu galaktogen (gr. gala, genos roenje) hranjivi pripravak od mlijenog ka- zeina, ugodna ukusa galaktografija (gr. gala, grafein) prou- avanje (ili: opisivanje) mlijenih so- kova galaktologija (gr. gala, logia) proua- vanje mlijenih sokova galaktometar (gr. gala, metron) in- strument za ispitivanje gustoe mli- jeka, osobito za utvrivanje stupnja razrijeenosti mlijeka vodom galaktometrija (gr. gala, metria) mje- renje mlijeka, utvrivanje valjanosti mlijeka galaktopiometar (gr. gala, pion ma- stan, metron) instrument za mjere- nje masnoe mlijeka galaktorea (gr. gala, rheo curim) med. bolesno poveanje izluivanja mlijeka u dojke i njegovo curenje i kad dijete ne sisa galaktoskop (gr. gala, skopein gledati) 1. sprava za ocjenjivanje valjanosti i masnoe mlijeka prema stupnju nje- gove prozirnosti; 2. fini areometar za odreivanje specifine teine masla- ca galaktostaza (gr. gala, stasis zastoj) med. zastoj mlijeka kod dojilja galaktoza (gr. gala) vrsta eera koja se dobiva od mlijenog eera pomou razrijeenih kiselina galakturija (gr. gala, uron mokraa) med. mlijeni sastav mokrae, mo- krenje mlijekom galalit (gr. gala, lithos kamen) kem. mlijeni kamen, celuloidu slina um- jetna tvar izraena od mlijenog ka- zeina i formaldehida, tvrda i sjajna, moe se obojiti, te se upotrebljava za izradu gumba, eljeva, glasovir- skih tipki itd. galantan (fr. galant, tal., p. galante) usluan, uglaen, fin; uljudan, a- stan, pristojan; ugodan, svidljiv, do- padljiv, ljubazan; ukusan, dotjeran, lijepo odjeven; dareljiv, koji je lake ruke; galantan stil glaz. svjetovni stil u glazbi (za razliku od duhovnog ili crkvenog stila); galantna bolest spol- na (venerina) bolest galanterija (fr. galanterie) uljudnost, uslunost, uglaenost, fino ponaa- nje, osobito prema enskom spolu; udvaranje enama, laskanje; trg. tr- govina s tzv. "kratkom robom" (biu- terija, rukavice, lepeze, vrpce, rupii itd.) galanterist (fr. galanterie) trgovac ga- lanterijskom robom; v. galanterija galantizam (fr. galante) prividna ue- nost, takozvana naobrazba Galateja 1. mit. starogrka morska nim- fa, ki Nereja i Doride, simbol ljepote i ivota; zaljubljena u pastira Ahisa, prezrela je ljubavne ponude diva Polifema; 2. ime jednog asteroida galenica it. galenika (lat.) mn. farm. v. galenski lijekovi galenisti mn. med. pristae starogrkog lijenika Galena (131200 n. e.), koji je dugo vremena slovio kao najvei autoritet za sve medicinske kole galenit (gr. galene olovna rudaa) min. najbogatija olovna rudaa, sulfid olo- va s 86% olova i do 1% srebra galenizam 478 galimatijas galenizam med. naela i nain lijee- nja uenog starogrkog lijenika Ga- lena galenski lijekovi farm. lijekovi pri- premljeni jednostavnim ljekarnikim postupcima od droga i kemikalija, a ne kemijskim putem (naziv po staro- grkom lijeniku Galenu, koji je prvi skupio i objavio propise o priprema- nju ove vrste lijekova) galeomahija (gr. gale maka, machia bitka) borba maaka galeonist (tal. galeone vrsta velikog broda) trgovac koji posluje s Ameri- kom galeot (p. galeote, tal. galeotto) vesla (ili: robija) na galiji; galijot galeota (tal. galeotta, p. galeota) mala galija sa 1620 vesala; veoma brz ratni brod srednje veliine; galiota galera (fr. galere, p., tal. galera, lat. galea) vrsta srednjovjekovnih dugih i uskih galija s 2550 veslakih klu- pa na kojima je veslalo po 35 robo- va; robijaka laa galerija (lat. galeria, tal. galleria) du- gaka i uska prostorija koja je, zbog svojih dugih zidova, posebno priklad- na za izlaganje umjetnikih djela; zbirka umjetnikih djela, osobito sli- ka; dug hodnik, koridor; pokriven balkon (u kazalitu, parlamentu); u utvrdama: pokriven hodnik; u rudni- cima: prokop; pren. sluatelji, gleda- telji, publika (u kazalitu, parlamen- tu i dr.) galerist 1. strunjak za rad u galerija- ma slika; 2. vlasnik prodavaonice slika galeta (tal. galletta) 1. suena pogaica; mornarski dvopek; 2. vrsta kolaa; 3. vrsta groa galgenhumor (njem.) humor ovjeka kojega vode na vjeala; pren. usiljena ala Gali (lat. Galli) mn. ime najstarijih sta- novnika dananje Francuske (Galije) koji su zapravo bili keltskog podri- jetla Galicija (lat. Gallaecia) 1. podruje u panjolskoj od Biskajskog zaljeva do Portugala; 2. nekadanja austrijska krunska zemlja na podruju Poljske (Krakov, Lavov) galicisti (fr. gallicistes) mn. pristae francuske knjievnosti u panjolskoj (za razliku od gongorista) galicizam (lat. Gallia, fr. gallicisme) osobitost francuskog jezika, osobito s obzirom na konstrukciju reenica i dr.; primjenjivanje tih osobitosti u nekom drugom jeziku; francuska ri- je u nekom tuem jeziku Galija (lat, Galha) Francuska galija (tal., p. galera, lat. galea, ar. halijak) v. galera galijamb(us) (lat. galli, gr. iambos) metr. katalektini anaklastini tetra- metar, nazvan po tome to su svee- nici boice Kibele (gali) u takvim sti- hovima pjevah svoje pjesme prinosei rtve galijot (tal. galeotto) v. galeot galijota (tal. galeotta) v. galeota galika sve knjige o Francuzima ili sve knjige koje su napisane na francus- kom jeziku (npr. u knjinici) Galikanska crkva Katolika crkva u Francuskoj ukoliko je, u odnosu pre- ma papi, uspjela zadobiti odreenu nacionalnu samostalnost galikanski (lat. gallicanus) francuski (izraz koji upotrebljava jo samo Ka- tolika crkva u Francuskoj); galski galikomanija (lat. Gallia, gr. mania) v. galomanija Galileja pokrajina u sjevernoj Palestini (gdje se rodio Isus Krist) Galileo Galilei (15641642) talijanski znanstvenik, jedan od utemeljitelja suvremene fizike galimatijas (lat. Gallus Mathiae, fr. ga- limatias) zbrka rijei, nejasan i ne- razumljiv govor, rijei bez smisla galionist 479 galvano galionist ovjek ravnoduan prema reli- giji; usp. galionizam galionizam ravnodunost prema religiji (po rimskom prokonzulu Galliju koji je apostola Pavla zatitio od Zidova i za kojega se mislilo da je bio potpu- no ravnoduan i prema idovstvu i prema neznabotvu) galizirati popravljati slabo vino doda- vanjem vode i eera i na taj nain sadraj vinske kiseline smanjiti na 5 do 7 postotaka (pronalazak kemi- ara Ludwiga Gala, 17911863) gallicus morbus it. galikus morbus (lat.) galska (francuska) bolest, tj. sifilis, lues gallina (lat.) koko Gallupov institut ustanova za utvr- ivanje javnog miljena na temelju anketiranja (naziv po amerikom no- vinaru i statistiaru Georgeu Hora- ceu Gallupu koji je taj institut osno- vao 1935.) galntajn (njem. Galle u, Stein ka- men) uni kamenac, holelit galo-romansko (lat. Gallus, Romanus) ono to je nastalo spajanjem galskog i romanskog (duha, jezika itd.) galofil (lat. Gallus, gr. filos prijatelj) prijatelj Francuza i Francuske galofob (lat. Gallus, gr. fobos strah) onaj koji se pretjerano plai Fran- cuza; onaj koji mrzi Francuze i sve to je francusko galofobija (lat. Gallus, gr. fobeo bojim se) pretjeran strah od Francuske, mrnja prema Francuzima i svemu to je francusko galoman (lat. Gallus, gr. mania po- mana, ludilo) pretjeran oboavatelj svega to je francusko galomanija (lat. Gallus, gr. mania) pretjerana ljubav prema svemu to je francusko; galikomanija galon (engl. gallon, lat. galona) jedinica za mjerenje tekuine i ita u Engles- koj = 4,5436 1 galoni (fr. galons, tal. galoni) mn. vrpce od zlata, srebra ili svile koje ukra- uju odijelo, zastavu itd.; trake u boji na vanjskom avu hlaa galop (fr. galop, tal. galoppo) trk konja pri emu se konj kree u skokovima; brzi okretni ples (polka) u 2/4 taktu galopada (fr. galopade) jahanje u ga- lopu, jahanje u trku; plesanje polke; v. galop galopirati (fr. galoper) jahati u galopu (ih: trku); trati u skokovima; plesati polku; pren. raditi neto vrlo brzo, razvijati se vrlo brzo galoe (fr. galoche, tal. galoscia, lat. galochia) kaljae, gumena obua za snijeg i vodu (navlai se na cipele) galski (lat. gallicus, fr. gallique) koji se tie Galije ili Gala; francuski galski pijetao pijetao kao simbol Fran- cuske, zbog istozvunosti latinskih rijei gallus (pijetao) i Gallus (Gal) galvanizacija lijeenje elektrinom strujom galvanske baterije; uporaba galvanske struje, pomou usijane i- ce, kao sredstva za nagrizanje; po- krivanje slojem kovine pomou gal- vanskog elektriciteta; pren. umjetno oivljavanje galvanizam fiz. dio fizike koji prouava elektricitet i elektricitet koji nastaje putem dodira (kontakta) nejednakih elemenata (npr. bakra i cinka s kise- linom), elektricitet dobiven kemij- skim djelovanjem; pronalazak bolonj- skog profesora anatomije Luigija Galvanija (17371798), koji ga je nazvao "ivotinjskim elektricitetom" galvanizirati utjecati (ili: lijeiti) po- mou galvanske struje; pokriti (ili: pokrivati) slojem kovine pomou gal- vanskog elektriciteta (obino se upo- trebljava za "pocinavanje eljeza"); pren. umjetno oiviti galvano (tal.) predmet od bakra koji je izraen putem galvanoplastike, oso- bito takav kliej galvano-faradizacija 480 gamarologija galvano-faradizacija (Galvani, Fara- day) med. istodobno pokretanje jed- nog miia ili ivca galvanskom i Fa- radayevom, tj. indukcijskom strujom galvanoglifija (Galvani, gr. glyfis za- rez, urez) izradba reljefnih crtea i bakroreza na metalnoj ploi kemij- skim sredstvima pomou galvanizma (metoda prvi put primijenjena 1856.) galvanografija (Galvani, gr. grafia) iz- radba tiskarskih ploa na taj nain to se crte u obliku paste utisne na metalnu plou, zatim se pospe grafi- tom i onda, galvanoplastikim pu- tem, pobakri galvanografizirati (Galvani, gr. gra- fo) izraivati tiskarske ploe i slike pomou galvanske struje galvanokaustika (Galvani, gr. kausis gorenje, izgaranje) kir. rezanje ireva i izraslina pomou platinske ice usi- jane galvanskom strujom galvanokromija (Galvani, gr. chroma boja) bojenje kovine galvanskim pu- tem galvanomagnetizam (Galvani, gr. magnetes) v. elektromagnetizam galvanometalurgija (Galvani, gr. me- tallurgia) izradba i dobivanje kovina (metala) pomou galvanske struje galvanometar (Galvani, gr. metron) fiz. instrument za odreivanje smjera i jaine galvanske, elektrine, struje; usp. galvanoskop galvanoplastika (Galvani, gr. plassein oblikovati, uobliiti) postupak zasno- van na elektrolitikom taloenju ko- vine (metala); prevlaenje kovinom, galvanskim putem, predmeta (od drveta, gipsa, voska i dr.), da bi na taj nain postali vri i trajniji; iz- radba vjernih otisaka u kovini od plastinih predmeta (novca, medalja, plaketa i dr.) galvanopunktura (Galvani, lat. pun- ctura bodenje, bod) med. primjena galvanizma u vezi s akupunkturom galvanoskop (Galvani, gr. skopein promatrati) fiz. instrument koji po- kazuje postojanje struje; usp. galva- nometar galvanostegija (Galvani, gr. stego po- krijem) galvansko prevlaenje metal- nih predmeta drugim nekim meta- lom (npr. pozlaivanje srebra, posreb- rivanje bakra, poniklavanje eljeza itd.) galvanotehnika (Galvani, gr. techni- ke) prevlaenje predmeta kovinom (metalom) pomou galvanske struje galvanoterapija (Galvani, gr. thera- peia lijeenje) med. lijeenje pomou galvanske struje i znanost o tome galvanotropizam (Galvani, gr. tropos okret) bot. povijanje vodenih biljaka prema elektrinoj struji galvanska baterija fiz. spoj vie gal- vanskih elemenata da bi se dobila jaa struja ili vii napon; Voltin stup galvanski element fiz. sprava za pro- izvoenje trajne elektrine struje pu- tem kemijske energije galjuf (tal. gaglioffo) lopov, kradljivac gama (gr. gamma) tree slovo grkog alfabeta; glaz. (fr. gamme) niz od osam tonova, ljestvica, skala gama-zrake (gr. gamma) fiz. zrake to ih isputaju radioaktivne tvari; sline su rendgenskim zrakama, ali su mnogo krae valne duine; njihovo razarajue djelovanje pokazalo se u Hiroimi i Nagasakiju nakon eksplo- zije dviju atomskih bombi; nisu elektrino nabijene gamagonija (gr. gamos brak, gone raanje) biol. raanje putem spolnog oploivanja; supr.: agamogonija gamarografija (gr. kammaros rak, grafia, lat. gammarus) zool. proua- vanje (ili: opisivanje) ljuskavaca (ra- kova) gamarologija (gr. kammaros, logia) zool. dio bioloogije koji prouava ljus- kavce (rakove) gamaskop 481 garant gamaskop (gr. skopeo gledam) napra- va u obliku naoala koja slui za vi- zualno mjerenje rengenskih zraka i gama-zraka gamae (fr. gamache) mn. dokoljenice, nazuvci, kamae gamba (tal.) glaz. vrsta starog gudakog glazbala s 56 ica gambit (tal. dare il gambetto) otvaranje ahovske partije u kojem se rtvuje pjeak radi izvoenja kakvog vjeto smiljenog napada gambusino (p.) pustolov koji traga za zlatom (u Meksiku) gambuzija (lat. gambusia) zool. vrsta veoma sitnih sjevernoamerikih ri- bica koje kote ive mlade i brzo se razmnoavaju; osobito su znaajne kao sredstvo u borbi protiv malarije, jer unitavajui larve sprjeavaju razvitak komaraca, a time i preno- enje malarije gamela (tal. gamella) vojnika zdjelica za hranu gamelan (malaj.) javanski kazalini i plesni orkestar (1840 instrumena- ta) gamen (fr. gamin) sluga u kuhinji, e- grt; objeenjak, fakin, uliar, deran gameta (gr. gametes) biol. spolna sta- nica, jaje ili spermatozoid kod ivo- tinja; jajna stanica ili peludovo zrno kod biljaka; v. zigot gamma (gr. gamma) v. gama gamologija (gr. gamos brak, logia) prouavanje braka, rasprava o braku gamoni (gr. gameo enim se) sloene bjelanevine koje u malim koliina- ma izluuju spolne stanice gamonomija (gr. gamos brak, nomos) etn. prouavanje (ili: poznavanje) svadbenih obiaja ganef (hebr.) lopov, hulja gang (engl.) 1. druina, skup ljudi koji rade zajedno; razbojnika druba, banda gang (njem. Gang hod, hodanje) 2. u konobarskom jeziku: jedno jelo u ob- roku ganglij (gr. ganglion mrtva kost) zool. ivani vor ili zadebljanja kakva se nalaze na stranjim korijenima lene modine; med. mrtva kost, hrskavi- na izraslina ganglij ski sustav zool. svi ivci u iv- anim tkivima trbune upljine ganglionitis med. v. ganglitis ganglitis (gr. ganglion) med. upala iv- anih vorova; gangliokitis gangrena (gr. gangraina, graino glo- em, jedem) med. truljenje mekanih dijelova tijela, vrsta izumiranja tkiva ili organa, iva rana, vuac, gnjile gangrenescirati (lat. gangraenescen- tia) med. prelaziti u truljenje, izazi- vati truljenje na nekom dijelu tijela; pren. pokvariti, zaraziti; gangrenirati gangrenirati v. gangrenescirati gangrenozan (lat. gangraenosus) med. koji boluje od vuca, gangrene, koji je u truljenju, koji trune, gnjilean gangster (engl. gangster) lan razboj- nike i ucjenjivake druine u Ame- rici Ganimed 1. mit. lijep djeak kojeg je oteo Zeus te bogovima na Olimpu toi pie; 2. najvei satelit planeta Jupi- tra ganoidi (lat. ganoidei) mn. zool. tito- noe (vrsta riba) ganoin (gr. ganos sjaj) tvar od koje krljuti ganoidnih riba, titonoa, imaju srebrnast sjaj gant (njem. Gant, fr. enceant, tal. inca- to) trg. sudska prodaja zbog preza- duenosti, licitacija; steaj ganterija (fr. ganterie) trgovina ruka- vicama, rukaviarstvo garancija (fr. garantie) jamstvo, jam- enje; naknada tete, obeteenje garant (fr. garant, tal. guarento jam- stvo) jamac garantirati 482 garmond garantirati (fr. garantir) jamiti, pri- mati odgovornost za nekoga ili neto garantno pismo bank. pismena obve- za koju banka daje svojim komiten- tima jamei, prema treoj osobi, za izvrenje nekog posla, i kojim se ob- vezuje da e ona sama dati obete- enje za svog komitenta u visini iz- nosa na koji glasi "garantno pismo" ako on sam ne izvri obvezu garantol (fr. garant, lat. oleum ulje) kem. pripravak od gaenog vapna za konzerviranje jaja garaa (fr. garage) spremite automo- bila, vagona, amaca; pom. prista- janje broda u mjestu prikladnom za mimoilaenje, da bi se propustio dru- gi brod garbo (tal.) pristojnost, uljudnost; con garbo it. kon garbo (tal.) glaz. pri- stojno garda (fr. garde, tal., p.' guardia) stra- a, tjelesna straa nekog vladara; osobito: odabrana, elitna trupa svih rodova vojske kao zasebna vojna je- dinica; pren. odane i pouzdane pri- stae, npr. nekog politikog prvaka, vode i si. garde-cote it. gard-kot (fr.) obalni brod; uvar obale gardedama (fr. garder uvati, paziti, dame enska osoba ) pratilja mlade djevojke na plesu ili etnji gardelin (tal. cardellino) ptica eljugar garden-party it. gardn-parti (engl.) sastanak drutva u vrtu, sveanost koja se proslavlja u vrtu, vrtna za- bava gardenija bot. ukrasna tropska zim- zelena, vrlo mirisna biljka iz porodice broeva garderoba (fr. garderobe) soba ili or- mar gdje se uva odjea i rublje; u kazalitu: soba u kojoj se oblae glumci; svi kostimi nekog kazalita; odjel gdje posjetitelji ostavljaju eire, gornje kapute i dr. (u kaza- litu, koncertnoj dvorani itd.); sva odjea i sve rublje jedne osobe; nu- nik, zahod garderobijerka (fr. garderobiere) u- varica garderobe gardez la reine it. garde la ren (fr.) u ahu: eh kraljici! gardina (lat., tal. cortina, fr. courtine, njem. Gardine) prozorska (ili krevet- ska) zavjesa gardirati (fr. garder uvati, paziti) obavljati posao gardedame, tj. prati- ti djevojku na ples ili etnju gardist (fr. garder uvati) vojnik koji slui u gardi, tjelesni straar; pra- titelj gargalizam (gr. gargalismos) med. kakljivost, svrab, nadraljivost ko- e gargarizacija (gr. gargarismos) med. grgljanje, grgotanje, ispiranje grla i usta grgljanjem; gargarizam gargarizam (gr. gargarismos) med. voda za ispiranje usta i grla grglja- njem gargarizam med. v. gargarizacija gargarizirati (gr. gargarizo) med. grg- ljati, grgotati, ispirati usta i grlo grg- ljanjem gargujada (fr. gargouillade) kien, pre- tjerano dotjeran korak u plesu garguran (fr. gargouran) trg. vrsta te- kih istonoindijskih i kineskih svile- nih tkanina; gurguran garibaldi 1. eir sa irokim mekanim obodom; 2. vrsta kiselog vina garibaldinci mn. dobrovoljci koji su se u 19. st. pod vodstvom Giuseppea Garibaldija borili za osloboenje Ita- lije od austrijske vlasti i za njezino nacionalno ujedinjenje garicinija bot. biljka (drvo) iz porodice pljuskarica (plodovi slue za jelo, od sjemenki se dobiva ulje, a uzgaja se i zbog smole gumigut) garmond (fr.) tisk. vrsta tiskarskih slo- va srednje veliine (od 10 toaka) iz garnet 483 gastrenteritis kojih se obino slau knjige (naziv po francuskom ljevau i graveru Claudeu Garmondu, 1561.) garnet (engl.) pom. vitlo s uetom za utovarivanje i istovarivanje brodskog tereta garnijerit magnezijev nikalni silikat; slui kao ukrasni kamen (naziv po fr. geologu Garnieru) garnirati (fr. garnir, tal. guarnire) ops- krbiti, ukrasiti; uljepati izgled jela time to se oko njega ukusno stave razliiti dodaci (perin, salata, krum- pir, ria i dr.); zainiti garnirung (njem. Garnierung) ukraa- vanje jela, osobito mesa, razliitim povrem i si.; v. garnirati garnitura (fr. garniture) oprema, spre- ma, pribor; ukras, nakit, dodatak; od- reen broj istovrsnih predmeta koji ine cjelinu (kuni i kuhinjski pri- bor, namjetaj, gumbi i dr.); teh. sva orua koja su potrebna za jednu vr- stu posla; svi dijelovi odjee i ostalih stvari koji su potrebni jednom voj- niku garnizon (fr. garnison) voj. posada, sva stalna vojska u nekom mjestu garnizonirati (fr. garnison) voj. biti u garnizonu garoon (p. garrocha, garrochon) malo koplje kojim su naoruani borci s bikovima garota (p. garrotte, fr. garrotte, tal. garretto) eljezna naprava za dav- ljenje, sprava kojim se nekada izvr- avala smrtna kazna u panjolskoj i njezinim nekadanjim kolonijama; smrtna kazna davljenjem garoteri (fr. garrotteurs, engl. garrot- ters) mn. vrsta opasnih ulinih raz- bojnika, osobito u Londonu, koji svoj pljakaki posao poinju time to svo- je rtve prethodno davljenjem one- svijeste garotirati (fr. garrotter) udariti pomou garote; opljakati rtvu koja se, po- mou zamke baene na vrat, pret- hodno onesvijesti (u Engleskoj i Sjev. Americi) garson (fr. gargon, lat. garcio) mladi, deko, djeak; momak, bear, nee- nja; konobar; pomonik, kalfa garsonijera (fr. garconniere) momaki stan, momaka soba, jednosobni stan (obino bez kuhinje) garter-orden (engl.) glasoviti engleski orden "podvezice" gartrua (njem. Garten vrt) vrtna rua gas fiz. plin, tijelo koje, zbog stanja svojih molekula, nema ni samostal- nog oblika niti stalnog volumena, tijelo koje tei neogranienom irenju (rije je prvi upotrijebio 1610. fla- manski kemiar i fiziar J. B. Hel- mont, prema grkoj rijei chaos ne- red) gaser vrsta revolvera gaskonada (fr. gasconnade) hvalisa- vost, razmetljivost, razmetanje gasproof it. gaspruf (engl. gas plin, proof vrst) koji ne proputa plin gasta (tal.) sitan metalni novi gastarbajter (njem. Gast gost, Arbeiter radnik) openito proiren naziv za nae radnike koji rade u inozemstvu gasteralgija med. v. gastralgija gasteranaks med. v. gastranaks gasteropodi mn. zool. v. gastropodi gastralan (gr. gaster trbuh, lat. gas- tralis), anat. koji pripada trbunoj upljini, trbuni, eluani gastralgija (gr. gaster, algos bol) med. bol u elucu, nervoza eluca, gr u elucu; gasteralgija gastranaks (gr. gaster, anax gospodar) med. probava hrane u elucu, pro- bavna djelatnost eluca gastrektazija (gr. gaster, ektasis pro- irenje) med. proirenje eluca gastrenterian (gr. gaster, entera cri- jeva) koji se tie eluca i crijeva gastrenteritis (gr. gaster, enteron cri- jevo) med. upala eluca i crijeva gastrepatian 484 gastrorafija gastrepatian (gr. gaster, hepar) koji se tie eluca i jetara gastrepatitis (gr. gaster, hepar jetra) med. upala eluca i jetara gastricizam (gr. gaster) med. bolesno stanje eluca, pokvarenost eluca, loa probava gastrian (gr. gastrikos) eluani, koji se tie probave, osobito eluca; gas- trine bolesti one koje kode i smetaju probavi; gastrina groznica groznina prehlada eluca gastrilog (gr. gaster, logos) onaj koji moe govoriti iz eluca, tj. koji moe, ne pokreui usta, govoriti tako kao da mu glas dolazi iz daljine gastrilogija (gr. gaster, logia) vjetina govorenja iz eluca gastrimargija (gr. gastrimargia) pro- drljivost, prekomjerni tek gastritis (gr. gaster) med. upala elu- ca, eluana groznica gastrizam (gr. gaster) med. pretrpa- vanje eluca hranom gastro- (gr. gaster) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: eludac, e- luani gastro-kriza (gr. gaster, krisis) med. napadaj bolova u elucu, praen po- vraanjem (kod suenja kimenjae) gastroadenitis (gr. gaster, aden li- jezda) med. upala eluanih lijezda gastrobrozis (gr. gaster, brosis raz- jedanje) med. razjedenost (ili: probu- enost, progrizenost) eluca gastrocela (gr. gaster, kele) med. bruh (kila) eluca gastrodijafanija (gr. gaster, diafaneia prozirnost) med. osvjetljavanje eluca radi utvrivanja eluanih i trbu- nih bolesti i poremeaja gastrodinija (gr. gaster, odyne bol) bol u elucu, gr eluca gastroenteritis med. v. gastrenteritis gastrofil (gr. gaster, filos prijatelj) lju- bitelj eluca = gastrolater gastrolater (gr. gaster, latreo obo- avam) onaj koji slui elucu, tj. koji ivi da bi jeo i pio; gastroman gastrolatrija (gr. gaster, Iatreia) slu- enje elucu, shvaanje da se ivot sastoji u jelu i piu; gastromanija gastrolit (gr. gaster, lithos kamen) med. kamen u elucu gastrologija (gr. gaster, logia) sve ono to se odnosi na kuhanje, kuharsku vjetinu i sve to je s tim u vezi; takoer: gurmanstvo, sladokustvo gastromalacija (gr. gaster, malakia mekoa) med. razmekavanje elua- nog zida gastroman v. gastrolater gastromanija (gr. gaster, mania) pre- tjerano, bolesno uivanje u jelu i pi- u gastromantija (gr. gaster, manteia proricanje) proricanje po elucu (na- in proricanja kod starih Grka po ob- licima trbuastih aa, napunjenih vodom i okruenih svijeama) gastronom (gr. gaster, nomos zakon) sladokusac, gurman, onaj koji voli dobra jela; strunjak u pripremanju ukusnih jela gastronomija v. gastrologija gastropatija (gr. gaster, pathos bolest) med. opi naziv za sve eluane bo- lesti gastroplikacija (gr. gaster, lat. plica- tio) med. v. gastrorafija gastropodi (gr. gaster, podos noga) mn. zool. puevi, tj. ivotinje koje se kreu na trbuhu, odnosno pomou mesnatog organa ("stopala") na trbu- hu; gasteropodi gastroptoza (gr. gaster, ptosis pad) med. sputenost eluca gastrorafija (gr. gaster, regnymi prs- nem, puknem) med. operacija koja se sastoji u irenju eluca radi sma- njivanja njegovog volumena; gastro- plikacija gastroragija 485 gavijal gastroragija (gr. gaster, regnymi prs- nem, puknem) med. krvarenje iz e- luca gastroreja (gr. gaster, rheo teem, cu- rim) med. povraanje sluzi iz obolje- log eluca; prekomjerno izluivanje eluanih sokova gastroskop (gr. gaster, skopein gle- dati) med. sprava za pregledavanje eluca time to se njegova unutra- njost osvijetli gastroskopija med. ispitivanje eluca i utrobe pomou gastroskopa gastrospazmus (gr. gaster, spasmos gr) med. gr u elucu gastrostenoza (gr. gaster, stenos uzak) med. suenost eluca gastrostomija (gr. gaster, stoma) med. operativno otvaranje rupice na elu- cu gastrotomija (gr. gaster, temno re- em) med. operativno otvaranje elu- ca radi odstranjivanja ira, raka i dr. gastroza (gr. gaster) med. opi naziv za sve bolesti eluca gastrozofija (gr. gaster, sofia mudrost) pametno i razborito jedenje dobrih jela gastrula (lat.) biol. stupanj u razvitku ivotinjskog jajeta, drugi stupanj u razvitku blastoderma gairati (fr. gacher) praviti buku, ga- siti vapno; loe slikati, drljati; upro- pastiti neto loim radom; prodati (ili: prodavati) ispod cijene, dati u bescijenje Gapar, Melkior, Baltazar prema Bib- liji: tri mudraca s Istoka, tri kralja koja su se, idui za nebeskom zvije- zdom doli pokloniti novoroenom Kristu gate-metier it. gatmetje (fr.) trg. onaj koji kvari cijenu robi dajui je jefti- nije: fig. zabuant, lo radnik, lo majstor, neradnik gater (njem. Gatter) teh. u pilanama: strojna viestruka okvirna pila s vie otrica (do 10), pila koja balvan isto- dobno ree u vie dasaka gatirati (njem. gatten, gattieren) izmi- jeati razliite vrste ruda, prije ta- ljenja, tako da se dobije povoljniji prosjeni sadraj i lake izvri ta- ljenje gatofobija (lat. catus maka, gr. fobe- omai bojim se) med. bolestan strah od maaka Gaucherova bolest it. Goeova med. neizljeiva nasljedna bolest uzroko- vana poremeajem metabolizma li- poida, bjelanevina i eljeza te pra- ena poveanjem slezene i jetara, tamnoutom bojom koe, nestankom vapna u kostima (naziv po francus- kom lijeniku P. C. Gaucheru, 18541918) gauo (p. gaucho) mn. gaui, seljaci jahai u pampama, osobito argentin- ski, bave se stoarstvom i ive ne- stalnim pastirskim ivotom, obino u slubi velikih uzgajivaa stoke (po- tomci su panjolaca i gotovo svi me- stici); posebno su poznati kao odlini jahai gaudeamus (lat.) budimo veseli, vese- limo se! (poetak i naslov poznate stare studentske pesme "Gaudeamus igitur...") gaudij (lat. gaudium) radost, veselje, uivanje gaulajter (njem. Gau upa, pokrajina, Leiter voa, upravitelj) pokrajinski voa, upni starjeina bive Hitle- rove nacionalsocijalistike stranke u Njemakoj gauner (njem.) lopov, varalica; bear gaus fiz. po matematiaru i astronomu K. F. Gaussu (17771855) nazvana jedinica jaine magnetnog polja gavijal (lat. gavialis) zool. vrsta indij- skog krokodila s uskom i dugakom njukom gavota 486 gekon gavota (fr. gavotte) starinski veseli ples s razliitim figurama; glazbena prat- nja za taj ples u 4/4 taktu gavun (tal. gavone) zool. vrsta morske ribe kotunjae gaza (fr. gaze) prozirna i tanka tkanina od pamuka ili svile, veo; vrsta vrpce od zlatnog ili srebrnog tkiva i svile; med. mus(e)linska prozirna tkanina za zavoje i previjanje rana, prije upo- rabe se sterilizira da bi se u njoj uni- tile sve zarazne klice gazavat (tur. gaza, gazve) kod musli- mana: "sveti rat protiv nevjernika"; dihad gazela (ar. gazal, p. gazela, tal. gazella) zool. afrika antilopa, stanovnik pus- tinje, neto manja od srne; posebno se odlikuje velikom brzinom gazela (tur. gazel) lirska ljubavna pjes- ma od 8 do 13 stihova (podrijetlom iz Perzije); ljubavna, lirska poezija uope gazeta (tal. gazzeta, fr. gazette) dnevni list, novine; pren. brbljavica, klepe- tua gazi (ar. gazi) ratnik, junak, vojnik mu- sliman; borac za vjeru; pobjednik, os- vaja (titula muhamedanskih vla- dara i zaslunih vojskovoa) gazija (tal. gaggia) bot. vrsta cvijeta (lat. Acacia farnesiana) gaziluk (tur. gazi heroj, junak)) ratno junatvo; pren. obijest, hvalisavost gazirati (fr. gazer) pokriti (ili: prevui) velom; zamotati (ili: zamatati) ga- zom gazofilacij(um) (gr. gaza blago, fylat- to uvam) riznica, spremite blaga; rjenik, jezino blago gazolin kem. tekui dio sirovog petro- leja, vrije izmeu 7080 C, slui za grijanje i osvjetljenje gazon (fr.) mala povrina u vrtu ili par- ku zasijana travom radi ukrasa (de- koracije) gaa (fr. gage, tal. gaggio) zalog, jam- stvo; plaa, stalna nagrada, stalna zarada gairanje (fr. gage) davanje plae (ili: stalne nagrade) gaist (fr. gagiste) plaenik, najamnik, slubenik; prav. onaj koji dri zalog, primatelj zaloga Gea, Geja (gr. Ge, Gaia) mit. "Zemlja", kozmoloko boanstvo starih Grka gebis (njem. Gebiss) zubalo (osobito umjetno) gefirofobija (gr. gefyra nasip; most, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od prelaska preko mosta ili preko neke vode geg (engl. gag) kaz. aljiva improviza- cija, ala; neoekivan, efektan obrat u dramskoj radnji, osobito na filmu; gegmen strunjak koji se bavi izmi- ljanjem i primjenom filmskih gego- va Geiger-Miillerovo brojilo it. Gajger- Milerovo ... instrument u nuklearnoj fizici (registrira i broji elektrizirane estice i gama-zrake te odreuje smjer gibanja pojedinih estica koje naiu) gein (gr. ge zemlja) agr. crnosmei glavni sastojak zemlje oranice geistika (gr. ge) znanost o zemlji i po- znavanju zemlje, opisivanje vrstih masa Zemljine povrine gejik (tur.) jelen gejson (gr. geison) arhit. na antikim hramovima: kameni vijenac iznad friza geja (jap. geischa) posebno kolovana plesaica i pjevaica u japanskim a- janama gejzir (isl. geysir) geol. vreli izvor koji povremeno izbacuje mlaz vode u veli- ku visinu, na Islandu, u Sjev. Ameri- ci i Novom Zelandu gekon (njem. Gecko, fr. gecko) zool. vrsta vrlo otrovnog gutera toplih ze- malja gelacija 487 generalat gelacija (lat. gelatio) smrzavanje, ste- zanje gelazam (gr. gelao smijem se) smijeh, smijanje, osobito grevit smijeh geler (njem. Geller) krhotina granate, metka i si. gelidan (lat. gelidus) prid. hladan, le- den gelolepsija (gr. gelan smijati se, lepsis uzimanje) med. nesvjestica uzroko- vana jakim (npr. smijehom) geloplegija (gr. plege udarac, kap) med. v. gelolepsija geloskopija (gr. gelao smijem se, sko- peo gledam) psih. promatranje (ili: prouavanje) smijeha geloza (lat. gelu staraka ukoenost) med. bolni vori u miiu (nastaje kod miinog reumatizma ili nakon velikih napora) gelsonimo (tal.) kico, fifiri; po tome: karakterna uloga na talijanskoj po- zornici gem (engl. game) port, igra, partija (tenisa) gema (lat. gemma) skupocjeni dragi ka- men s urezanim oblicima, osobito omiljen ukras u staro vrijeme; lijep dragulj (bijela zvijezda) u skandi- navskoj kruni gemacija (lat. gemmatio) bot. pupanje, izbijanje pupoljaka; doba pupanja gematrija (gr.-hebr.) objanjavanje i tumaenje tajanstvenog znaenja po- jedinih rijei u vezi s nekim brojevi- ma gemeli (lat. gemelli) mn. blizanci gemiferan (lat. gemma pupoljak, ferre nositi) bot. koji nosi pupoljke geminacija (lat. geminatio) udvajanje, udvostruavanje; dvojnost, udvoje- nost, postojanje udvoje, po dva; pren. zbliavanje, zblienost Gemini (lat.) Blizanci zvijee Zodi- jaka, najsjajniji Kastor i Poluks geminirati (lat. geminare) udvojiti, ud- vajati, udvostruiti, udvostruavati gemit (njem. mischen, gemischt) ono "to je pomijeano, smjesa; osobito: vino s mineralnom vodom gemogliptika (lat. gemma, gr. glyfo } reem, urezujem) vjetina bruenja dragog kamenja gemula (lat. gemmula pupolji, dem. od gemma pupoljak) zool. zametak u slatkovodnih spuvi; klica koja po- mae razmnoavanje; nevidljiva kli- ca u stanicama organizama koja se, po Darwinu, dobiva nasljeem gemza (njem. Gemse) zool. divokoza, vr- sta antilope, velika kao koza, teka 4045 kg, ivi u Alpama gemzebart (njem. Gemse divokoza, Bart brada) iljasta bradica, "kozja bradica" gen (gr. genos rod) nositelj nasljednih svojstava, smjeten u spolnim stani- cama (mn. geni); svi geni tvore geno- tipsku osnovu nasljea ili genotip gencijanin (lat. gentiana) kem. gorka tvar koju u sebi sadri gencijana, lin- cura genealog (gr. genea narataj, rod, lo- gos) rodoslovac, poznavatelj (ili: prou- avatelj) rodoslovlja genealogija (gr. genealogia) rodoslov, rodoslovlje, prouavanje postanka, podrijetla i razvitka obitelji ili ple- mena genealoki (gr. genea, logos) koji se odnosi na rodoslovlje, postanak, pod- rijetlo, rodoslovni genera (lat.) mn. v. genus generacija (lat. generatio) raanje, pro- izvoenje, postajanje; narataj, poko- ljenje, svi ljudi koji ive u isto vri- jeme i istih su godina general (lat. generalis) najvii asniki in, kod svih vojski ima vie stup- njeva i rodova generalat (lat. generalatus) generalski in; vojni okrug koji spada pod jedno vrhovno zapovjednitvo; vie zapo- vjednitvo generalije 488 generiki generalije (lat. generalia) mn. prav. ope okolnosti i pitanja (za razliku od posebnih okolnosti i pitanja); opi podaci generalisimus (lat. generalissimus) voj. vrhovni zapovjednik, glavni za- povjednik vojske generalisti (lat. generalis) mn. krani koji ne ele biti pripadnici nijedne od postojeih kr. vjera generalitet (lat. generalis) openitost, javnost; voj. svi generali neke vojske generalizacija (lat. generalisatio) uop- avanje, uopenje; uopenost generalizirati (lat. generalisare, fr. ge- neraliser) uopavati, uopiti; primi- jeniti (ili: primjenjivati) uope na sve sluajeve bez izuzetaka generalna proba (lat. generalis, pro- bare) kaz. glavna proba generalna punomo prav. punomo koja se ne izdaje samo za jedan prav- ni posao ili vie pravnih poslova, ne- go kojim se jedna osoba ovlauje da zastupa prava druge osobe u svim danim sluajevima generalni (lat. generalis) opi; glavni, vrhovni; rodni, koji se tie roda (za razliku od specijalnog) generalni guverner (lat. generalis, fr. gouverneur) u bivoj Rusiji: visok do- stojanstvenik kojem je bilo povjere- no samostalno upravljanje u vie gu- bernija; voj. general koji za vrijeme rata zapovijeda svim vojnim snaga- ma jednog podruja ili pokrajine (Njemaka) generalni prokurator (lat. generalis, procurator) vrhovni dravni pravo- branitelj u Francuskoj; glavni pra- vobranitelj kod nekog vieg suda; predsjednik svih dravnih pravobra- nitelja neke drave generalni sekretar (lat. generalis, se- cretarius) titula stalnih poslovoa u velikim trgovakim i poljoprivrednim poduzeima; efovi kancelarija u mi- nistarstvima i prefekturama; glavni tajnik generalni vikar (lat. generalis, vicari- us) opunomoeni zastupnik biskupa u njegovoj administrativnoj vlasti generaltab (lat. generalis, njem. Stab) voj. odabrani asnici iz svih rodova vojske, s potpunom strunom spre- mom, koji su dodijeljeni kao pomo- nici i savjetnici viim zapovjedni- cima, glavni stoer generatio aequivoca it. generacio ekvivoka (lat.) biol. raanje bez sje- mena, prastvaranje, samozaee, postanak ivih bia iz mrtvih (anor- ganskih) tvari, tvar (nauavanje koje se temelji na injenici da u sastavu organske supstance nema nikakvih elemenata koji se ne bi mogli nai i u sastavu anorganske jedinstvo tvari kao i na nauavanju o raz- voju uope) generatio spontanea it. generacio spontanea (lat.) biol. v. generacio ekvivoka generativan (lat. generativus) koji slu- i raanju, stvaranju, koji je u vezi s raanjem, stvaranjem; proizvodan, tvoraki, rodilaki i generator (lat. generator) roditelj, tvo- rac, proizvoa; fiz. sprava za proiz- voenje plinova, elektriciteta; dina- moelektrini generator stroj za proiz- voenje elektriciteta indukcijom generatriks generatrisa (lat. genera- trix) roditeljica, stvoriteljica, pramaj- ka; mat. izvodnica (toka, linija ili povrina koja svojim zamiljenim kretanjem proizvodi liniju, povrinu ili tijelo) generian (lat. genus rod, fr. generique) koji pripada rodu ili se odnosi na rod, rodni; generiki generiki (lat. genus, fr. generique) v. generian gener ifikacij a 489 genioplastika gener ifikacij a (lat. generificatio) log. oblikovanje (ili: stvaranje) rodnih poj- mova generis feminini (lat) enskoga roda generis masculini it. generis masku- lini (lat.) gram. mukoga roda generis neutri srednjega (tj. nikakva) roda generoso it. enerozo (tal.) glaz. ple- menito, u plemenitom zanosu generozan (lat. generosus) plemenit, velikoduan; podaan, dareljiv generozitet (lat. generositas) plemeni- tost, velikodunost; podanost, dare- ljivost, genetian (gr. genetikos) fil. koji se odnosi na postanak (genezu), koji se tie povijesti postanka i razvitka bi- ljaka ili ivotinja; koji se tie nasli- jea i znanosti o nasljeu genetika definicija log. ona definicija koja odreuje pojam time to izlae put i nain na koji nastaje neki stvarni ili zamiljeni predmet genetika metoda fil. metoda koja prouava i shvaa neku stvar u njezi- nom nastanku (za razliku od deskrip- tivne metode koja opisuje stvar kao gotov proizvod, tj. onakvu kakva je sad) genetika psihologija psihologija ra- zvoja, zajedniko ime za ivotinjsku, djeju i socijalnu psihologiju genetika (gr. gignomai raam se, ro- dim se) znanost o nasljeu genetlijakon (gr. genethlios roendan) pjesma o roendanu; pjesma za us- pavljivanje djece, uspavanka genetliolog (gr. genethlios dan roe- nja, logos) strunjak u proricanju da- na i sata roenja genetliologija (gr. genethlios dan ro- enja, logos) proricanje dana i sata roenja geneza (gr. genesis) roenje, postanak, podrijetlo, stvaranje; prapovijest; (Geneza) prva knjiga Mojsijeva Peto- knjija, Knjiga postanka Genezaretsko jezero jezero u sjever- nom dijelu Izraela, esto se spomi- nje u Bibliji, osobito Novom zavjetu (Galilejsko jezero) genezimantija (gr. genesis roenje, manteia proricanje) proricanje sud- bine djeteta iz posebnih okolnosti pod kojima je roeno genge (fr. guinguet) trg. vrsta tkanine od devine dlake genij (lat. genius, fr. genie) ovjek iz- vanredne uroene snage duha koja dolazi do izraaja kao originalna mo shvaanja (intuicije), kombiniranja (fantazije) i predoavanja genijalan (lat. genialis) koji je po svojim uroenim duhovnim osobinama iz- vanredno jak, velik duhom, stvara- laki, izvanredno darovit; usp. genij genijalitet (lat. genialitas) v. genijal- nost genijalnost (lat. genius duh) duhovna osobina i odlika genija, velika stvara- laka snaga duha, izvanredna daro- vitost; genijalitet genijus (lat. genius) genij; duhovna po- sebnost, karakter, oznaka, obiljeje; u gr. i rim. mitologiji geniji su nia krilata boanstva genikulacija (lat. geniculatio) kleanje, izraavanje potovanja kleanjem genikuliran (lat. geniculatus) savijen u obliku koljena, koljenast, vorast geniografija (lat. genius, grafia) opisi- vanje duhova, nauavanje o duhovi- ma-boanstvima geniologija (lat. genius, gr. logia) zna- nost o velikim, genijalnim ljudima i o biolokim i sociolokim elementi- ma koji uvjetuju njihovu pojavu genioplastika (gr. geneion brada, plasso oblikujem, uobliujem) med. operacija koja se sastoji u isprav- ljanju i otklanjanju ozljeda na bradi putem autoplastike genitalan 490 geodet genitalan (lat. genitalis) koji se tie spolnih organa, spolni genitalije (lat. genitalia, gignere raati) mn. biol. spolni organi, organi koji slue za rasploivanje genitet (gr. genos vrsta) lingv. vrsta specifine artikulacije pojedinog gla- sa genitiv (lat. genitivus) gram. drugi pa- de, odgovara na pitanje koga? ili ega?; najee oznauje pripadnost, dio neke cjeline genitura (lat.) roenje, raanje; proiz- voenje, stvaranje; oplodno sjeme; i- tanje sudbine po konstelaciji (po- loaju) zvijezda u trenutku roenja, nativitet genius loci it. genijus loci (lat.) duh zatitnik nekog mjesta; osobitost ne- kog mjesta koju mu daje njegov duh zatitnik; opi duh koji vlada u ne- kom mjestu i daje mu svoje obiljeje genius saeculi it. genijus sekuli (lat.) duh vremena, osobitost javnog mni- jenja nekog doba genocid (gr. genos pleme, narod, lat. caedere ubijati, cecidi ubio sam) zlo- in kojim se eli unititi neki narod, pleme, vjerska ili rasna skupina genofobija (gr. genos rod, spol, fobe- omai bojim se) med. bolestan strah od svega to je u vezi sa spolnim odnosom ih sa seksualnim osjeajem, tj. strah od seksualnosti genoplastika (lat. gena obraz, gr. plasso oblikujem, uobliujem) med. operacija koja se sastoji u poprav- ljanju oteenog oblika obraza i usta genotip (gr. genos, typos) v. gen Genoveva junakinja srednjovjekovne prie iz 5. ili 6. st., ena falakoga grofa Siegfrida; osuena na smrt zbog navodnog preljuba te se povlai u planinu; na kraju je dokazala svo- ju nevinost gens (lat.) rod, koljeno; vrsta; pleme, narod gentilizam (lat. gens, gentis) nezna- botvo, mnogobotvo genualni (lat. genu koljeno, genualis) koji se tie koljena, koljenski genufleksija (lat. genuflexio) kleanje; klanjanje, poklonstvo pred kim; po- nizno odavanje potovanja, poniznost genuinitet (lat. genuinus, lat. genui- nitas) istinitost, stvarnost, tonost, vjernost, nekrivotvorenost genus (lat.) rod; gram. rod geo- (gr. ge) predmetak u sloenicama sa znaenjem; zemlja, zemaljski geobiologija (gr. ge, bios ivot, logia) znanost o ivotu Zemlje geoblasti (gr. ge, blastos klica, izda- nak) mn. bot. biljke iji prvi klicini listii (kotiledoni) pri klijanju ostaju pod zemljom geobotanika (gr. ge, botanike) biljna geografija, biljni zemljopis geocentrian (gr. ge, lat. centrum sre- dite) fil. naziv za shvaanje koje uzima Zemlju kao sredite svemira i za astronomsko odreivanje mjesta koje se usmjerava prema sreditu Zemlje (geocentrizam); koji se tie sredita Zemlje geocentrizam (gr. ge, lat. centrum sredite) astr. fil. nekadanje pogre- no shvaanje da je Zemlja sredite cijelog svemira i da oko nje krue sva ostala nebeska tijela; supr. helio- centrizam geociklian (gr. ge, kyklos) koji pri- kazuje kretanje Zemlje oko Sunca geociklika (gr. ge, kyklos krug) fiz. sprava koja oigledno prikazuje kre- tanje Zemlje oko Sunca; geociklika sprava geode (gr.) mn. upljine u stijenama ispunjene rudama izluenim iz vode- nih otopina geodet (gr. ge, daiein dijeliti) ovjek s potpunom geodetskom spremom i kvalifikacijama, mjernik geodezija 491 geoid geodezija (gr. ge, daiein dijeliti, podi- jeliti, daisia) grana primijenjene ma- tematike koja odreuje oblike i po- vrine velikih dijelova Zemljine po- vrine i oblik Zemlje kao cjeline; mjernitvo, tj. kartografsko predo- avanje povrine Zemlje i pojedinih njezinih dijelova geodinamika (gr. ge, dynamis sila) geol. znanost koja prouava pojave koje se danas zbivaju na Zemlji, sile koje te pojave izazivaju i posljedice djelovanja tih sila u pogledu odra- vanja, stvaranja i mijenjanja Zem- ljine kore; dinamika geologija geofag (gr. ge, fagein jesti, derati) onaj koji jede zemlju (na Javi, Marti- niqueu, u Sibiru), zemljojed, zemljo- der geofagija (gr. ge, fagein) jedenje, gu- tanje zemlje, zemljoderstvo; usp. geofag geofaktori (gr. ge, lat. factor initelj) mn. zemljopisni initelji od kojih za- vise zemljopisne pojave i promjene na povrini Zemlje geofizika (gr. ge, fysike) znanost o fi- zikim pojavama u unutranjosti Zemlje, osobito o njezinoj tempera- turi, gustoi, njezinom magnetizmu i o telurskim pojavama u zraku geogenija (gr. ge, gignomai) v. geo- gonija geognost (gr. ge, gnostes) poznavatelj (ih: prouavatelj) sastava i grae vr- ste Zemljine kore; prid. geognostiki geognostika v. geognozija geognozija (gr. ge, gnosia) znanost o gradi Zemlje kao svemirskog tijela koje se sastoji od anorganskih masa, osobito o sastavu i grai vrste Zem- ljine kore; geognostika geogonija (gr. ge, gignomai nastajem) nastanak Zemlje, znanost o nastan- ku, oblikovanju i razvitku Zemlje; geogenija geogonist (gr. ge, gignomai) znan- stvenik koji prouava postanak Zem- Ije geograf (gr. ge, grafos) poznavatelj (ili: prouavatelj) geografije (zemljopisa) geografija (gr. ge, grafia) zemljopis, znanost o poloaju, kretanju, veliini, obliku i ivotu Zemlje i njezine povr- ine, same po sebi i s obzirom na ovjeka; bioloka geografija proua- va rasprostranjenost i znaaj biljnog i ivotinjskog svijeta na Zemlji; ma- tematika geografija ili astronomska geografija prouava Zemlju kao ne- besko tijelo i nain njezinog predo- avanja na kartama; politika geo- grafija prikazuje drutvene i dravne odnose na Zemlji; fizikalna ili fizika geografija opisuje prirodne oblike i pojave na Zemljinoj povrini geografski (gr. geografikos) zemljopis- ni, koji spada u geografiju; geograf- ska duina (longituda) nekog mjesta je luk usporednice (paralele) toga mjesta od poetnog podnevnika (me- ridijana) u smjeru istoka (istona duina) ili u smjeru zapada (zapad- na duina); geografska irina (lati- tuda) nekog mjesta je podnevniki (meridijanski) luk toga mjesta od polutnika (ekvatora) u smjeru sjeve- ra (sjeverna irina) ili u smjeru juga (juna irina) geohidrograf (gr. ge, hydor voda, gra- fos) prouavatelj vode na Zemljinoj kori geohidrografija (gr. ge, hydor, grafia) dio fizikog zemljopisa koji ispituje i prouava vodu na Zemljinoj kori geohozija (gr. ge, choo sipam, naspem, zaspem) med. zemljana kupelj, lije- enje time to se bolesni dijelovi za- trpaju zemljom (ruka, noga i dr.) geoid (gr. ge, eidos oblik) istinski obhk Zemlje, geometrijsko tijelo gotovo jednako Zemljinom sferoidu, ali mu geokarpija 492 georgika je povrina u svakoj toki okomita na pravac sile tee geokarpija (gr. ge, karpos plod) bot. osobina nekih biljaka da svoje opra- ene cvjetove zariju u zemlju i tako ih posiju geokemija (gr. ge, cheo teem, istje- em, chemeia) znanost koja prouava razmjetaj kemijskih elemenata i atoma u Zemljinoj kori, njihovu po- vijest i kretanje u prostoru i vremenu (glavni elementi su: vodik, kisik, si- licij, aluminij, eljezo, kalcij, kalij, natrij, magnezij) geokronologija (gr.) prouavanje sta- rosti Zemlje geolit (gr. ge, lithos kamen) umjetna smola; upotrebljava se, kao zamjena roine, za izradu gumba geolog (gr. ge, logos) poznavatelj (ili: prouavatelj) sastava i grade Zemlje, onaj koji se bavi geologijom geologija (gr. ge, logia) znanost o po- stanku, sastavu i gradi Zemlje, kao tijela koje je sastavljeno od anorgan- skih masa; sastavni dijelovi geologi- je su geognozija i geogonija geomagnetika (gr.) prouavanje mag- netskih polja Zemlje geomant (gr. ge, mantis prorok, vra) tobonji poznavatelj geomantije, oso- bito kod Arapa geomantija (gr. ge, manteia prorica- nje) proricanje po broju, poloaju i slikama koje sluajno predstavljaju toke nasumce napravljene u zemlji ih po slici koju dobijemo kad na neku plou ili stol bacimo nasumce aku zemlje geomedicina (gr.-lat.) grana medici- ne koja prouava utjecaj zemljopis- nih initelja na ivotne pojave kod ljudi geomehanika (gr. ge, mechanike) me- hanika vrstih tijela geometar (gr. ge zemlja, metron mje- ra) poznavatelj geometrije; onaj koji se u praksi bavi mjerenjem zemlje, geodet, mjernik geometrija (gr. geometria mjernitvo) dio matematike koji se bavi proua- vanjem osobina i meusobnih odno- sa prostornih oblika, tj. geometrij- skih tijela, povrina, linija i toaka geometrijski (gr. geometrikos) koji se tie geometrije, koji spada u geome- triju; v. progresija; geometrijska sre- dina kvadratni korijen iz umnoka (produkta) dvaju brojeva; usp. arit- metika sredina geomicin (gr.) vrsta antibiotika geomontografija (gr. ge, grafia lat. mons, montis brijeg) vjetina izrai- vanja reljefnih karata u vie boja od preane papirnate mase geomorfologija (gr. ge, morfe oblik) znanost koja prouava kako se stva- rala i mijenjala Zemljina povrina energijom unutranjih, terestrinih i solarnih sila i njihovim kombini- ranim djelovanjem geonom (gr. ge, nomos zakon) pozna- vatelj (ili: prouavatelj) vrsta, obra- ivanja i iskoritavanja zemlje geonomija (gr. ge, nomia) znanost o vrstama zemlje i o nainu obraiva- nja i iskoritavanja zemlje geoplastika (gr. ge, plastike) reljefno prikazivanje Zemljine povrine geoponija (gr. geo-ponos, trud) obra- ivanje zemlje, zemljoradnja geopsihika (gr.) znanost o promje- nama duevnog raspoloenja to ih uzrokuju promjene meteorolokih prilika georama (gr. ge, orama pogled, prizor) divovski geoplastini reljefni globus, potpuno slikovit prikaz Zemljine ku- gle georgika (gr. georgeo obraujem zem- lju, lat. georgica) mn. idiline pjes- me, osobito pjesme o zemljoradnji (Vergilijeve) georgina 493 gerraanija georgina bot. lijep i velik cvijet, slian rui, donesen iz Meksika (nazvan po botaniaru Georgiju) georgofil (gr. georgos zemljoradnik, filos prijatelj) prijatelj zemljoradnje, ljubitelj poljoprivrede geoskop (gr. ge, skopein gledati) pro- matra Zemlje; v. geoskopija geoskopija (gr. ge, skopein) proma- tranje (ili: prouavanje) Zemlje, oso- bito u meteorolokom smislu geostatika (gr. ge, statizo stavim, po- stavim) znanost o ravnotei (statici) vrstih tijela geotaksija (gr.) biol. pokretanje nekih organizama uzrokovano djelovanjem gravitacijske sile geotektonika (gr. ge, tektonike) geol. znanost koja prouava raspored i gradu stijena u Zemljinoj kori geotermika (gr. ge, thermos topao) geol. dio geologije koji ispituje top- linska stanja koja vladaju u dubini Zemlje geotermometar (gr. ge, thermos, me- tron) sprava za odreivanje Zemlji- ne temperature na razliitim to- kama njezine dubine geotomija (gr. ge zemlja, tome rezanje) podjela zemlje geotropizam (gr. ge, tropos okret) bot. osobina biljnih organa da pod utjeca- jem Zemljine tee zauzmu odreen smjer prema vertikali; on moe biti: pozitivan, kad organ raste u smjeru djelovanja tee (korijen), negativan, kad organ raste suprotno smjeru tee (stablo), i transverzalan, kad raste okomito na pravac tee (list i neka podzemna stabla) geotroposkop (gr. ge, tropos okret, smjer, skopeo gledam) v. giroskop gepard (fr. guepard) zool. veoma brza grabeljiva ivotinja iz plemena ma- aka, dosta slina psu, moe se obu- iti i za lov, ivi u Aziji i Africi gepek (njem. Gepack) prtljaga gepolitika (gr. ge, politike) razmatra- nje politikih pitanja s geografskog (zemljopisnog) stajalita, tj. imajui na umu cijelu Zemlju; znanost o utje- caju vanjske prirode na drutveni i politiki ivot geranij (lat. geranium, gr. geranos dral) bot. iglica, mnogobrojna biljna vrsta; teh. dizalica gerant (lat. gerans) v. erant gerbelirati (tal. garbellare) eljeznu ru- du usitniti i time je pripremiti za taljenje gerbulirati (lat. garbellare) probrati robu i oistiti od prljavtine gerbulura (lat. garbellare) neisti i oteeni dijelovi neke robe; odbitak odreenog postotka od prodane robe zbog neistoe robe gerijatrija (gr. geron starac, iatreia lijeenje) znanost koja prouava sta- rost u svima njezinim oblicima gerila (p. guerrilla mali rat) naoruane ete seljaka i pastira u panjolskoj koje su, prilikom neprijateljskih upa- da ili unutranjih borbi, ratovale na svoju ruku; partizani geriljero (p. guerrillero) voda gerile Gerion mit. troglavi div sa tri ivota; ubio ga je Heraklo gerl(a) (engl. girl) djevojka, osobito: vit- ka, okretna djevojka; plesaica u sku- pini, baletna plesaica gerlin (tal. gherlino) debelo brodsko ue germa (njem. Germ) kvas, kvasac Germani (lat. Germani) ime kojim su Rimljani i Gali nazivali stare Nijem- ce germani (lat.) mn. roena braa, roene sestre (djeca isth roditelja) germanij (lat. germanium) kem. ele- ment, atomska teina 72,60; broj 32; znak Ge; krhka kovina, po svojstvi- ma slina olovu Germanija (lat. Germania) rimski na- ziv za Njemaku; Njemaka prika- zana u obliku ene koja titi germanika 494 geronti i germanika mn. sve knjige pisane ger- manskim (najee njemakim) jezi- kom ili o Germanima (Nijemcima) u nekoj knjinici germanist znanstvenik koji se bavi pro- uavanjem njemakog jezika, nje- make knjievnosti, njemakih sta- rina i povijesti Nijemaca germanistika znanost koja prouava jezike germanskih naroda (osobito njemaki), knjievnost, starine i po- vijest germanitet (lat. germanitas) roeno bratstvo, roeno sestrinstvo germanitet (lat.) krvno srodstvo, brat- stvo, sestrinstvo germanizacija (fr. germanisation) po- njemivanje, nijemenje germanizam (lat. Germani) osobitost njemakog jezika s obzirom na sa- stav i red rijei; vladavina (ili: mo) njemakog duha, njemake kulture i politike sile germanizirati (fr. germaniser) nijem- iti, ponijemiti, ponjemivati; upo- trebljavati u govoru ili pisanju nje- make izraze ili oblike napravljene u duhu njemakog jezika germanofil (lat. Germani, gr. filos) onaj koji voli Nijemce, njemaki je- zik, njemaku kulturu itd. germanofilija (lat. Germani, gr. fileo volim) ljubav prema Nijemcima i onome to je njemako germanofob (lat. Germani, gr. fobos strah) onaj koji se plai Nijemaca, koji mrzi Nijemce germanofobija (lat. Germani, gr. fo- beo bojim se) strah od Nijemaca, mrnja prema Nijemcima i svemu to je njemako germanoman (lat. Germani, gr. ma- nia) onaj koji pretjerano voli Nijem- ce i sve to je njemako germanomanija (lat. Germani, gr. mania ludilo) pretjerana, slijepa lju- bav prema Nijemcima i svemu to je njemako germanski (lat. germanicus) svojstven Germanima, koji pripada Germani- ma, njemaki; germanski jezici jezici germanskog podrijetla (gotski, gor- njonjemaki i donjonjemaki, nizo- zemski, anglosaski, nordijski ili skandinavski jezici) germicid (lat. germen pupoljak, mla- dica, occidere ubiti) sredstvo za uni- tavanje nepoeljnih biljnih izdanaka germinacija (lat. germinatio) bot. kli- janje, proklijavanje; vrijeme klijanja germinalan (lat, germinalis) bot. klini, koji spada u klice ili se odnosi na klice, spolne dijelove, npr. germinal- na selekcija spolno odabiranje germinativan (lat. germinativus) bot. koji klija, koji proklijava, koji nie, koji izaziva klijanje germinirati (lat. germinare) bot. klijati, proklijavati, nicati germtajg (njem. Germ kvasac, Teig ti- jesto) kuh. kola mijean uz dodatak kvasca gerok (njem. Gehrock) pripijen ulini kaput s dugim skutovima; vojniki kaput, redengot gerokomij v. gerontokomij gerokomija (gr. geron, starac, komeo njegujem) med. vjetina njegovanja starih ljudi; osobito: pomlaivanje preivjelih staraca u neposrednoj blizini mladih osoba geromarazmus (gr. geron starac, ma- ranein gasiti, slabiti) med. staraka slabost, staraka iznemoglost geromorfizam (gr. geron, morfe oblik) med. boranje koe geronti (gr. geron) mn. u herojskom razdoblju grke povijesti: najstariji ili najplemenitiji predstavnici naro- da, kod Homera knezovi; kasnije, osobito u dorskim dravama: lanovi gerusije, vijea staraca koje je, uz kraljeve i efore, imalo vrhovnu vlast gerontofilija 495 giallo gerontofilija (gr. geron starac, fileo volim) med. postojanje spolnog proh- tjeva (ili: nagona) prema starijim oso- bama suprotnog spola gerontokomij (gr. geron, komeo nje- gujem) dom staraca, zavod za njego- vanje i zbrinjavanje starih ljudi; ge- rokomij gerontokracija (gr. geron, kratia vla- da) vlada jednog vijea sastavljenog od najstarijih ljudi senata gerl(a) (njem. Gerste) jeam; jelo od jema gerundij (lat. gerundium) u lat. grama- tici: padeni oblici participa futura pasivnog, glagolska imenica npr. ve- nia legendi (doputenje itanja) gerundiv (lat. gerundivum) u lat. gra- matici: pridjevski upotrijebljen par- ticip futura pasivnog, npr. res ad- denda stvar koju treba dodati geruzija (gr. gerusia) vijee staraca, senat; dravno vijee u novoj Grkoj gesims (njem. Gesims) arhit. istaknuti ukrasni dio na licu (fasadi) graevine ispod krova, iznad vrata itd., vijenac, opivnica; sims geslo (e. heslo) temeljno naelo, pa- rola, moto, lozinka, krilatica, misao vodilja gesta (lat. gestus) pokret koji se pravi cijelim tijelom ili samo rukom pri go- voru; junako djelo; djelo koje netko uini da bi izazvao dopadanje (lijepa gesta) ili nedopadanje (runa gesta) kod drugih gestacija (lat. gestatio) med. noenje, trudnoa; vrijeme trudnoe gestikulacija (lat. gesticu atio) prav- ljenje pokreta pri govoru cijelim tije- lom, osobito ramenima i rukama; opsjenarstvo, glumljenje gestikulator (lat. gesticulator) onaj koji pri govoru mae, mlatara rukama, koji pravi geste; opsjenar, varalica gestikulatorski (lat. gesticulari) izra- en pokretima (ne govorom) gestikulirati (lat. gesticulari) praviti geste pri govoru, mahati, mlatarati rukama gestio pro herede (lat.) prav. primanje nasljedstva gestirati (njem. gastieren) gostovati gestoze (lat. gestum noeno) med. bo- lesne pojave kod trudnica (povraa- nje, slinjenje i si.) geeft (njem. Geschaft) posao, trgovina, zarada; zanimanje geenk (njem. geschenk) dar, poklon gemak (njem. geschmack) okus; ukus getalt (njem. Gestalt) lik, oblik, ljud- ska prilika, stas Getsemani (hebr. gath-emanim tijesak za ulje) vrt na podnoju Maslinske gore u Jeruzalemu, mjesto gdje je Krist uhien geteanum (njem. Goethe, lat. Goethe- anum) visoka antropozofska kola za duhovne znanosti u Dornachau (vi- carska), koju je osnovao voa antro- pozofskog pokreta Rudolf Steiner geto (tal. ghetto) dio grada koji su, u Italiji, Njemakoj i dr., vlasti odrei- vale Zidovima za stanovanje; ovaj dio grada bio je u srednjem vijeku sa- svim odvojen od drugih dijelova getriba (njem. Getrieb) teh. mjenja na motoru, prijenosnik sile geumatika (gr. geuma okuano) zna nost o okusu; geustika geustika (gr. geuma) v. geumatika geuziodisforija (gr. geusis ukus, dys- foreo teko podnosim) med. bolesni podraaj ivaca od ukusnih, ugodnih stvari geviht (njem. Gevvicht) uteg gevint (njem. Gevvinde) vijak gevirc (njem. Gewiirz) zain, mirodija gezundhajt! (njem. Gesundheit zdrav- lje) nazdravlje! (pri kihanju) giallo it. dalo (tal.) uta boja, uto; gia- llo antico it. dalo antiko (tal.) u- kasti mramor koji se nalazi samo na spomenicama stare arhitekture giallorino 496 giljotina giallorino it. alorino (tal.) napuljsko utilo, lijepa i veoma uta zemlja oko Napulja, no veinom umjetno na- pravljena (upotrebljava se za slika- nje uljanim bojama) gibelini (tal. ghibellini) mn. ovako su se u srednjem vijeku u Italiji zvale pristae stranke njemakih careva, za razliku od gvelfa, koji su pripadah papinskoj stranci; borba izmeu ovih dviju stranaka trajala je tijekom gotovo cijelog srednjeg vijeka gibon zool. antropoidni majmum, ivi u jugoistonoj Aziji, odlikuje se veoma dugim rukama gibozan (lat. gibbosus) grbav; gibbositas cariosa it. gibozitas karioza (lat.) rak na kraljenici gidon (fr. guidon) barjai (za ravnanje i davanje signala); pom. trokutasti barjai; muica, nian na puci; ru- ice, upravlja na biciklu gig (engl. gig) 2. lak i uzak amac, oso- bito za zapovjednika ratnog broda; port, irok i dosta teak kolski a- mac, vrsta jole, s metalnim drcima za vesla izvan amca; laka otvorena dvokolica s jednim konjem gig (fr. gigue, engl. gig, tal. giga) 1. i- vahni francuski ples u 8/8 taktu i glazbeno djelo kao pratnja za taj ples Gig 1. kralj u Lidiji (7. st. pr. n. e.); legenda govori da je posjedovao pr- sten koji gaje je inio nevidljivim; 2. mit. pedesetoroglavi i storuki div, sin Uranov i Gejin gigametar (gr.) milijarda metara gigant (gr. gigas) gorostas, div giganteskan (gr. gigas, tal. gigantesco, fr. gigantesque) v. gigantski gigantizam (gr. gigas div) antrop. veli- ina tijela koja znatno nadmauje prosjenu veliinu ljudskog tijela; makrosomija gigantociti (gr. gigas, kytos) mn. med. v. makrociti gigantografija (gr. gigas, grafia) opi- sivanje ih povijest divova; tisk. po- stupak pri tiskanju velikih plakata kad se normalan autotipski slog otis- kuje znatno povean gigantologija (gr. gigas, logia) prou- avanje divova uope, a osobito u i- votinjskom i biljnom svijetu gigantomahija (gr. gigas, machia boj) boj divova (omiljen predmet umjet- nike obrade) gigantosteologija (gr. gigas kost, os- teon) zool. prouavanje kostiju di- vovskih ivotinja gigantski (gr. gigas) gorostasan, ori- jaki, divovski, golem rastom i veli- inom; giganteskan gigerl (njem. Gigerl) kico, gizdelin, onaj koji pretjeruje u dotjerivanju, tako da esto ostavlja dojam budale giht (njem. Gicht) 1. med. kostobolja, ulozi; bolest zglobova; 2. koliina ru- de ili ugljena to se odjednom stavi u pe gildhol (engl. guildhall) cehovski dom; opinski dom u Londonu Gilgame umerski vladar, kralj Uru- ka, junak istoimenog epa nastalog oko 2.000 pr. n. e.; simbolizira ovje- ka kojega progoni tajna o neizbjei- vosti smrti giltati (njem. gelten) vrijediti, valjati; gilta vrijedi (kod pogodbi, oklada) giljoa (fr. guilloche) splet vijugavih ara; crte izraen u vijugavim a- rama; isprepletena ara: usp. gijoti- rati giljoirati (fr. guillocher) metalne po- vrine ukrasiti simetrinim gravi- ranim linijama (pri tiskanju vrijed- nosnih papira, mjeninih formulara i dr.); vijugavo iarati, ukrasiti is- prepletenim arama giljotina (fr. guillotine) po franc. lije- niku J. I. Guillotinu nazvana sprava za izvrenje smrtne kazne odsijeca- giljotinirati 497 ginekokracija njem glave (uvedena 1792. za vrije- me Francuske revolucije) giljotinirati (fr. guillotiner) izvriti smrtnu kaznu (ili: pogubiti) giljoti- nom giljotomanija (fr. guillotine, gr. ma- nia) strast za izvravanjem smrtne kazne gimkana (gr. gym kratica od gimna- stika, ind. khana igralite) port, na- tjecanja u savladavnju razliitih a- ljivih zapreka (npr. trei nositi au na glavi) gimnastiar (gr. gymnazo vjebam) onaj koji se bavi gimnastikom, vje- bom gimnastiki (gr. gymnikos) koji se tie tjelesnog vjebanja ili pripada tjeles- nom vjebanju gimnastika (gr. gymnastike) kod sta- rih Grka: vjetina tjelesnog vjebanja (skakanja, okretanja, hrvanja i pliva- nja); danas: vjetina tjelesnog vje- banja radi higijensko-estetskih ci- ljeva gimnazija (gr. gymnasion) prvobitno, kod starih Grka: mjesto gdje su mla- dii i odrasli goli (gymnos = gol) obav- ljali tjelovjebu; kasnije: sredite cje- lokupnog duhovnog ivota; danas: srednja kola, tj. kola izmeu osnov- ne i visoke, kola koja priprema ue- nike za fakultet gimnazijalac (gr. gymnasion) ak gimnazije gimnazijarh (gr. gymnasi-archos) nad- zornik, upravitelj gimnazije kod sta- rih Grka gimnopteri (gr. gymnos gol, pteron krilo) mn. zool. golokrilci, insekti s golim krilima gimnosperme (gr. gymnos gol, sperma sjeme) mn. bot. golosjemenjae, biljke s ogoljelim sjemenovim pupoljiem, npr. bor, jela, smreka i dr. gimnozof (gr. gymnos gol, neodjeven, sofos mudrac) indijski asketski filozof ginander (gr. gyne ena, aner ovjek, mu) dvospolac, hermafrodit ginandrija (gr. gyne, aner) bot. osobi- tost monokotilnih biljaka ije su pranike ile srasle s gineceumom (orhideje i dr.); osobina ena koje imaju muki izgled i muko dranje; prid. ginandrian ginandromorfizam (gr. gyne ena, aner ovjek, mu, morfe, oblik) fiziol. ppjava kod osoba koje imaju grudi razvijene kao u ene, a istodobno iz- raene brkove i bradu gina]trezija (gr. gyne ena, atresos ne- probuen) med. zatvaranje rodnice u ena gine- (gr. gyne) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: ena, enski ginecej (gr. gynaikeion, lat. ginaece- um) odaje za ene u unutranjosti kue starih Grka i Rimljana; est na- ziv enskih srednjih kola; bot. ukup- nost enskih spolnih organa kod an- giosperma (kritosjemenjaa) ginecizam (gr. gynaikismos) v. gine- keizam ginekeja (gr. gynaikeia) med. mjeseno pranje kod ena, menstruacija ginekija (gr. gynaikeia) med. v. gine- keja ginekizam (gr. gynaikismos) enstve- nost, ensko dranje i ponaanje uop- e (u strahu, ljubavi i dr.) ginekofob (gr. gyne, fobos) enomrzac ginekofobija (gr. gyne, fobeo bojim se) mrnja prema enama ginekofon (gr. gyne, gen. gynaikos e- na, fagein jesti) enomrzac ginekofon (gr. gyne, gen. gynaikos e- na, fone glas) mukarac koji ima en- ski glas ginekofonian (gr. gyne, fone glas) koji ima enski, tj. tanak glas ginekokracija (gr. gynaikokratia) vlast (ili: vladavina) ena, nadmo ena u odnosu prema mukarcima ginekolog 498 gipsati ginekolog (gr. gyne, logos) med. lije- nik-specijalist za bolesti enskih spolnih organa ginekologija (gr. gyne, logia) med. dio medicine koji prouava osobitosti enskog tijela i njegovih funkcija, a osobito bolesti enskih spolnih or- gana ginekoloki (gr. gyne, logikos) koji se tie bolesti enskih spolnih organa i njihovog lijeenja; ginekoloki insti- tut zavod za porodnitvo i za lijee- nje bolesti enskih spolnih organa ginekoman (gr. gyne, mania ludilo) ovjek lud za enama, pretjerani en- skar ginekomanija (gr. gynaiko-mania) bo- lesna strast prema enama, ludilo za enama, pretjerano enskarstvo ginekomast (gr. gyne, mastos dojka) mukarac kod kojega su dojke razvi- jene potpuno kao kod ena, tako da u nekim sluajevima izluuju ak i mlijenu tekuinu ginekomorfan (gr. gyne, morfe oblik) po obliku slian eni, enskog oblika gineologija v. ginekologija gingan (eng. gingham, fr. gingan) trg. fina engleska, prvobitno istonoin- dijska prugasta, karirana i arena pamuna tkanina gingerbeer it. dinderbir (engl.) pivo pomijeano sa umbirom gingivitis (lat. gingiva desni) med. upa- la desni ' ginko (kin. kinko, lat. gingko biloba) bot. "drvo sa zlatnim plodom", vrsta drveta iz porodice gimnosperma, vi- soko i jako (u Kini i Japanu esto ga sade pokraj hramova kao ukras) ginodinamiki (gr.) bot. naziv za cvje- tove kod kojih pranici nose jae iz- raene enske elemente ginseng (lat. Panax ginseng, kin. en- en) korijen jednog drveta iz porodice brljana koji se u Kini cijeni kao zlato budui da ga smatraju sredstvom za produenje ivota, afrodizijakom i li- jekom protiv sifilisa; raste u Kini, Koreji, Japanu i Sjev. Americi ginus (gr. ginnos, lat. ginnus) zool. ivotinja, bastard koji nastaje krianjem mulca (mujaka mule) i kobile ginjol (fr. guignol) kazalite lutaka Gioconda it. okonda (tal.) slik. gla- soviti portret Mona Lize, ene fioren- tinskog plemia Francesca Gioconda, djelo Leonarda da Vincija (1911. pro- naena u Firenci i vraena Francus- koj) giocondamente it. okondamente (tal.) glaz. ugodno, ljupko, umiljato; giocondevole, giocondoso giocondevole it. okondevole (tal.) glaz. v. giocondamente giocondoso it. okondozo (tal.) glaz. v. giocondamente giocosamente it. okozamente (tal.) glaz. v. giocoso giocoso it. okozo (tal.) glaz. aljivo, veselo, nestano; gioiosetto, gioioso giojosetto it. ojzeto (tal.) glaz. v. gio- coso giojoso it. ojozo (tal.) glaz. v. giocoso giornale it. ornale (tal.) dnevni list, novine giorno di pagamento it. dorno di pa- gamento (tal.) trg. dan plaanja Giovinezza it. Dovineca (tal.) "Mla- dost", himna faistike stranke u Ita- liji gipira (fr. guipure) ipka kod koje su crtei i pojedini likovi ispupeni zbog toga to se radi debelim koncem (svi- lenim, zlatnim, srebrnim); ispupen vez gips (gr. gypsos) min. sadra, kalcijev sulfat s vodom, u vodi teko otopiv gipsati (gr. gypsos) uiniti da vino po- mou gipsa postane bistrije; biljke, osobito leptirnjae, posuti gipsom u prahu da bi bolje rasle; zakrpati (ili: popuniti) gipsom gipsoteka 499 glase gipsoteka (gr. gypsos sadra, theke koveg) muzej ili muzejski odjel s modelima kiparskih radova izlivenih u gipsu gira (lat. gerrula) zool. vrsta sitnije mor- ske ribe giracija (lat. gyratio) med. vrtoglavost giri (lat. gyri, gr. gyros) mn. anat. za- vijuci, vijuge, osobito vijuge na po- vrini mozga, modane vijuge giribic (tal. sghiribizzo) hir, samovolja, kapric girlanda (fr. guirlande, tal. ghirlanda) vijenac od lia i cvijea; niza od dra- gog kamenja girlandina (fr. guirlandine) vrsta en- gleske tkanine u raznim bojama girom (gr. gyroma) stvar u obliku ta- njura ili zdjelice; bot. zdjelasta plod- nica kod biljaka giromantija (gr. gyros, manteia) ga- tanje iz kruga kojeg napravi onaj to gata girometar (gr. gyros, metron) fiz. spra- va za mjerenje brzine okretaja, oso- bito kod rotacijskih strojeva giroskop (gr. gyros, skopein) fiz. spra- va za zorno prikazivanje i dokaz da se Zemlja okree oko svoje osi girostat (gr. gyros, statikos) fiz. na- prava koja prikazuje dinamiku okre- tanog tijela girozan (lat. gyrosus) zavijen, prstenast girus (lat. gyrus krug) modana vijuga; girektomija (gr. ektome izrezivanje) med. operacija modane vijuge gie (fr. guichet) vrataca koja se nalaze u velikim vratima, osobito u tvra- vama, zatvorima i si.; ulazna vrata- ca; prozori (u vratima, zidu i dr.), alter gitara (p. guitarra, fr. guitare, tal. chitarra) glaz. instrument sa est do deset ica koji su Mauri donijeli u panjolsku; danas u cijeloj Europi ve- oma rasprostranjen instrument za pratnju pri pjevanju gitarist (fr. guitariste) svira na gitari giunta it. unta (tal.) udruenje vije- nika koje postoji pored dravnog vi- jea u Italiji giuoco piano it. uoko pijano (tal.), "tiha igra", tzv. "talijanska partija" u ahu giusto it. usto (tal.) odmjereno, raz- mjerno, prikladno, zgodno glacijalan (lat. glacialis) geol. koji pri- pada Ledenom dobu glacijalin (lat. glacies led) kem. pripra- vak od borne kiseline, boraksa, gli- cerina i dr. (slui za odranje mesa, mlijeka itd. u svjeem stanju) glaciologija (lat. glacies led, gr. logia) geol. dio fizikog zemljopisa koji pro- uava ledenjake u prolosti i sada- njosti gladijator (lat. gladiator, gladius, ma) onaj koji se bori za plau, profesi- onalni borac, borac u areni; kod Rimljana: borci, obino robovi ih rat- ni zarobljenici, koji su se u cirkusi- ma meusobno borili i bili vrlo rado gledani gladiola (lat. gladius ma) bot. ukrasna biljka iz porodice perunika glajhtrom (njem. Gleichstrom) fiz. jed- nosmjerna struja glanc (njem. Glanz) sjaj, sjajnost; svjet- lost glancati (njem. glanzen) sjajiti, davati sjaj, osobito koi; glancati se blistati se, sjajiti se glandiforman (lat. glandiformis) u ob- liku ira, irast glandula (lat.) med. lijezda, vratna li- jezda, obino krajnik glandularan (lat. glandularis) ljezdani glandulozan (lat. glandulosus) ljezdo- vit, ljezdan glandulozitet (lat. glandulositas) ljez- davost, ljezdovitost glase (fr. glace) uglaan, sjajan; smrz- nut; svila protkana zlatom ili sre- brom; vrsta sjajnog konca; glase dvo- glasija 500 glijadin boj dvoboj bez zatitnih sredstava na rukama i prsima; glase koa najfinija sjajna koa za izradbu rukavica (gla- se rukavice); glase papir fini, sjajni papir glasija (fr. glacis) fort. kod utvrda, oso- bito stalnih: nasip od zemlje s one strane rova ili skrivenog puta koji se blago sputa prema strani s koje se oekuje napad glasijalist (fr. glacialist) poznavatelj (ili: prouavatelj) ledenih brjegova, lede- njaka, gleera glasirati (lat. glaciare, fr. glacer, njem. glasieren) pocakliti, predmetima na- pravljenim od zemlje, koe i dr. dati sjajan izgled; jela premazati glazu- rom, caklinom (npr. peenje gustim umakom, kolae bjelancetom, e- erom i dr.) glaspapir (njem. Glas staklo) papir pre- vuen staklenom prainom (slui za bruenje razliitih mekanih pred- meta ih glaanje drveta) Glauberova sol kem. natrijev sulfat Na2S04 (upotrebljava se kao sredstvo za ienje i protiv crijevnih glista; nazvana po kemiaru i lijeniku J. Glauberu (16041668) glaucedo (lat. glaucedo) med. v. glau- kom Glauka mit. ki kralja Kreonta; zbog nje je Jazon napustio Medeju Glauko mit. beotski ribar koji se uto- pio u moru i bio proglaen jednim od starogrkih boanstava mora glaukom (gr. glaukos plavkast, pla- vozelen) med. zelena mrena, opasna ona bolest koja se sastoji u povi- enom tlaku u unutranjosti one jabuice (nazvana po tome to zjenica pritom esto izgleda zelenkasta) glaukomatian med. v. glaukomatozan glaukomatoza (gr. glaukos) med. postojanje (ili: razvijanje) zelene mre- ne u oima; v. glaukom glaukomatozan (gr. glaukos) med. koji boluje od zelene mrene u oima; glaukomatian; v. glaukom glazura (lat. glacies, njem. Glasur) gle, caklina; pren. vanjski sjaj gleer (lat. glaciarium, njem. Gletscher) ledenjak, velike ledene mase koje se oblikuju od snijega regelacijom (po- novnim smrzavanjem) u blizini polo- va i na visokom planinama glena (gr. glene) zjenica; anat. aica (na kosti) glenitis (gr. glene) med. upala zjenice glenoidan (gr. glene, eidos) blago udubljen, koritast, slian aici (kost) gleukometar (gr. gleukos slatko vino, mot, metron) sprava za ispitivanje vina, osobito za mjerenje eera u mladom vinu; glikometar glicerin (gr. glykys sladak) kem. itka, sirupasta i bezbojna tekuina, pri- rodni sastojak masti, slatkog okusa (kemijski sastav: C3Hfi03) glicifag (gr. glykys sladak, fagos koji jede) onaj koji voli jesti slatkie, sla- dokusac glicinija (gr. glykys sladak) bot. ukras- na drvenasta biljka s mirisnim ljubi- astim viseim cvjetovima glif (gr. glyfo) arh. lik izraen rezba- renjem (u zidu, stupu i dr.); ukrasni ljebi glifanon (gr. glyfo dubem, reem) rez- barsko (ili: klesarsko, kamenoreza- ko) dlijeto glifiki (gr. glyfo) rezbarski, kiparski, kamenorezaki glifika (gr. glyfo) v. gliptika glifogen (gr. glyfo dubem, reem, ge- nos) teh. sredstvo za nagrizanje e- lika glifografija (gr. glyfo, grafia) teh. vje- tina izradbe ispupenih slova ili plo- a galvanskim putem za tiskanje (kao drvorez), dio galvanoplastike glijadin (gr. glia ljepilo) hranjiva tvar u itaricama glikiskop 501 globus glikiskop (gr. glykys sladak, skopeo gledam) kem. instrument za odrei- vanje koliine eera u nekoj tvari glikogen (gr. glykys, genos vrsta) zool. krobu slina supstanca bez boje, okusa i mirisa u ivotinjskom tijelu, vana rezervna tvar u ivotinjskom tijelu, osobito u miiima i jetrima; nastaje iz vika groanog eera u krvi glikohol (gr. glykys sladak) kem. gusta bezbojna tekuina slatkasta okusa glikometar (gr. glykys, metron) v. gleukometar glikonej (lat. glyconeus) metr. antiki katalektiki stih koji se sastoji od tri troheja i jednog daktila, nazvan po grkom pjesniku Glikonu glikoza (gr. glykys sladak) kem. gro- dani eer; glukoza, dekstroza glikozidi (gr. glykys sladak) kem. bilj- ni organski spojevi sastavljeni od glu- koze ili neke druge vrste eera i neeerne komponente; glukozidi glikozurija (gr. glykys sladak, uron mokraa) med. privremena pojava e- era u mokrai (a ne kronina kao kod eerne bolesti) gliom (gr. glia) med. izraslina u mozgu i kraljenici, nekad i u ivcima moz- ga ili kraljenice, nastaje bujanjem stanica ivanog tkiva glipti (gr. glyptos) mn. likovi izraeni u kovini ili kamenu gliptika (gr. glyptos u drvetu, kamenu rezan) vjetina izradbe ili ureziva- nja likova u kamenu ili kovini; plas- tina umjetnost, klesarska, kameno- rezaka vjetina, kiparstvo; glifika gliptognoz(ij)a (gr. glyptos, gnosis) poznavanje isklesanog (rezanog) ka- menja gliptografija (gr. glyptos, grafein) opi- sivanje kiparskih djela, osobito is- klesanog (rezanog) kamenja gliptoteka (gr. glypton, theke) zbirka isklesanog (rezanog) kamenja; tako- er: zbirka kiparskih djela (npr. po- znata velika zbirka u Miinchenu, ili u Zagrebu u Mevedgradskoj ulici) glirarij (lat. glires puhovi) kod starih Rimljana: posuda za uzgajanje pu- hova glisada (fr. glissade) klizanje maem pri maevanju; klizanje nogom pri ple- su; zrak. klizanje na jedno krilo; skli- zaljka glisando (tal. glissando) glaz. v. glisato glisantan (fr. glisant) klizav; pren. opasan, sumnjiv, tugaljiv glisato- (tal. glissicato) glaz. blago pre- vlaei; brzo prevlaei gornjom stra- nom prsta preko donjih tipki glaso- vira: glisando, glisikato gliser (glisser kliziti) brzi motorni a- mac ili brod koji klizi povrinom vode velikom brzinom glivajn (njem. Gliihwein) crno vino ku- hano sa eerom, cimetom i korom od limuna (lijek protiv prehlade) gliza (njem. Driise) oboljela lijezda, gu- a glob (lat. globus) zem. v. globus globalan (lat. globus, fr. global) cjelo- kupan, ukupan globoid (lat. globus, gr. eidos oblik) tijelo u obliku kugle, kugla spljotena na polovima globoidan (lat. globosus) kuglast, okru- gao globozitet (lat. globositas) okruglost globoziti (lat. globositi) mn. zem. okru- gle i vijugave okamine pueva globtroter (engl. globetrotter) ovjek koji radi porta i zadovoljstva putu- je oko svijeta, putnik oko svijeta globulini (lat. globulus) mn. kem. vrste bjelanevina koje se ne mogu otapati u istoj vodi, nego u razrijeenim sol- nim otopinama (kiseline koje se na- laze u krvi, mlijeku, jajima i sjeme- nju) globus (lat. globus) zem. slika Zemljine kugle; astr. kugla na ijoj je povrini globus hystericus 502 glosolalija prikazana prividna nebeska kugla; Zemljina kugla; glob globus hystericus it. globus histeri- kus (lat.) med. bolesni osjeaj histe- rinih osoba kao da im se jednjakom, od eluca prema gi*lu, penje neka ku- gla globus imeprialis it. globus imperi- jalis (lat.) jabuka (kao jedan od sim- bola dravne, kraljevske vlasti) glohidij (gr. glochis iljak, rt) zool. li- inka rijenih koljaka Unio i Ano- donta glokig (njem. glockig) zvonast, zvono- lik, u obliku zvona glokn (njem. glocke zvono) enska suk- nja zvonasta oblika gloksinija bot. biljka krasnica s pri- zemnim dlakavim listovima i velikim barunastim cvjetovima (naziv po lijeniku B. P. Gloxinu, 18. st.) gloria mundi (lat.) slava svijeta, ast svijeta; sic transit gloria mundi it. sik tranzit glorija mundi (lat.) tako prolazi slava ovoga svijeta glorificirati (lat. glorificare) slaviti, veliati, uzdizati hvalama glorifikacija (lat. glorificatio) slavlje- nje, proslavljanje, velianje, oboa- vanje, uzdizanje hvalama glorifikator (lat. glorificare slaviti, ve- liati, fr. glorificateur) onaj koji ne- koga ili neto slavi i velia, hvalitelj, slavitelj glorija (lat. gloria) slava; ast; sjaj; u Kat. crkvi: aneoska himna koja po- inje s Gloria in excelsis Deo (Slava Bogu na visini); svijetli krug oko gla- ve svetaca; umj. slika otvorenog ne- ba s Bogom i anelima gloriola (lat. gloriola) svijetli krug oko glave sveca, aureola, glorija; pren. ta- tina u malim stvarima, bijedna sla- va glosa (gr. glossa jezik; govor) prvotno: nejasna rije koju treba protumaiti; tumaenje, objanjenje; u obinom ivotu: pokudna ili zlobna primjed- ba; poet. pjesma od etiri strofe ija posljednja etiri stiha, itana zajed- no, daju samu za sebe razumljivu ri- movanu strofu; napomena, primjed- ba (osobito sa strane u knjizi) glosalgija (gr. glossalgia) med. bol jezika i sluznice usta kao posljedica bolesti simpatikog ivanog sustava; glosodinija glosar (lat. glossarium) v. glosarij glosaret (engl. glossaret) vunena, po- lusvilena tkanina iz Norwicha u En- gleskoj glosarij (lat. glossarium) knjiga s pri- mjedbama, napomenama; rjenik u kojem su objanjena znaenja rijei, osobito zastarjelih i nepoznatih; rje- nik glosator (lat. glossator) onaj koji ob- janjava nejasne rijei; pisac rje- nika; pisac napomena u knjizi sa strane; u sred. vijeku: pravnici koji su tumaili djelo "Corpus juri civi- lis" glosem (gr. glossa jezik) nejasna rije kojoj je potrebno objanjenje; samo to objanjenje; glosema glosema (gr. glossa) v. glosem glosirati (gr. glossa jezik) radi obja- njavanja dodavati nekom tekstu na- pomene, biljeke; praviti glose, obja- njavati, tumaiti; pren. praviti po- kudne, zlobne primjedbe; davati kon- cu sjaj glositis (gr. glossa jezik) med. upala jezika gloso- (gr. glossa) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: jezik, jezini glosodinija (gr. glossa, odyon) med. v. glosalgija glosograf (gr. glossa, grafein) pisac glosa glosografija (gr. glossa, grafein) anat. opisivanje jezika; pisanje glosa glosolalija (gr. glossa, laleo tepam) psih. osebujna pojava religijskog us- glosoliza 503 gnoseologija hienja koja se sastoji u nesvjesnom govorenju nerazumljivih glasova; go- vorenje stranim jezicima; glotolalija glosoliza (gr. glossa, lysis) med. v. glosoplegija glosolog (gr. glossa, logos) gram. zna- lac jezika, poznavatelj jezika glosologija (gr. glossa, logia) anat. dio anatomije koji prouava jezik; gram. znanost o jezicima, lingvistika; v. glo- tologija glosomanija (gr. glossa, mania) strast za govorenjem stranih jezika; v. glo- tomanija glosomantija (gr. glossa, manteia) proricanje prema obliku i gradi je- zika glosonomija (gr. glossa, nomos zakon) znanost o jezinim zakonima; gra- matika glosoplegija (gr. glossa, plege udar; rana) med. oduzetost jezika; glosoli- za glosoragija (gr. glossa, regnymi pu- cam, prsnem) med. krvarenje jezika glososkopija (gr. glossa, skopeo) med. pregled (ili: ispitivanje) jezika glosospazmus (gr. glossa, spasmos gr) med. gr u jeziku glosotomija (gr. glossa, temno reem) kir. rezanje jezika glotis (gr. glotta jezik) anat. glasnica glotisedem (gr. glotta, oidao oteknem, nabubrim) med. v. larinksedem glotolalija (gr. glotta, laleo govorim) govorenje stranih jezika; usp. gloso- lalija glotologija (gr. glotta, logia) znanost o jeziku, o jezicima glukoza (gr. glykys) v. glikoza glukozidi (gr. glykys) v. glikozidi gluten (lat.) ljepljiva tekuina u ivo- tinjskim tijelima; kem. smjesa bje- lanevina iz peninih zrna, svi pro- teini iz penice (o njima ovisi kakvo- a kruha) glutin (lat. glutinum) biljno ljepilo; lje- pilo od ivotinjskih kostiju i ila glutinacija (lat. glutinatio) ljepljenje, sljepljivanje, lemljenje glutinancija (lat. glutinantia) mn. med. sredstva za sljepljivanje, sraivanje glutinativan (lat. glutinativus) koji sljepljuje, spaja, srauje glutinozan (lat. glutinosus) ljepljiv gmajna (njem. ggmein openit, javan) javni panjak gnadeus (njem.pnade milost, Schuss hitac) revolverski hitac u glavu kojim zapovjednik kaznenog odreda "do- krajuje" strijeljanog osuenika (ka- ko bi bilo sigurno da je smrtna osuda uspjeno izvrena) gnatalgija (gr. gnathos eljust, algos bol) med. bol u eljustima gnatoneuralgija (gr. gnathos eljust, obraz, neuron ivac, algos bol) med. bol lica, obraza gnatospazmus (gr. gnathos, spasmos gr) med. gr lica i eljusti gnom (fr. gnome, lat. gnomus) mit. ru- ni patuljak koji ivi pod zemljom i uva blago gnoma (gr. gnome) kratka, obino u ritmikoj formi pisana, mudra izre- ka, pouka i si., npr. Upoznaj samoga sebe; sentencija gnomiar (gr. gnome) pisac mudrih izreka gnomida (fr. gnome) mit. enski gnom gnomologija (gr. gnomologia) zbirka mudrih pounih izreka (gnoma); go- vorenje mudrih izreka gnomon (gr. gnomon) kazaljka na sun- anom satu, tj. uspravan pruti koji je duinom svoje sjene pokazivao doba dana; sunani sat gnomonika (gr. gnomon) vjetina kon- struiranja sunanih satova gnomski (gr. gnome) mudar, pouan; gnomski pisci pisci gnoma gnoseologija (gr. gnosis spoznaja, lo- gia) fil. teorija spoznaje gnostici 504 golman gnostici (gr. gnostes spoznaja) mn. kranski filozofi iz prvih stoljea koji su pokuali, pomou kozmogonijskih teorija i orijentalne mitologije, apso- lutno utvrditi kransku religiju i po- staviti kranstvo kao najvie naelo svijeta gnosticizam (gr. gnosis, gnostes) fil. nauavanje gnostika gnostika (gr. gnostike) fil. teorija spo- znaje gnostologija (gr. gnostos spoznatljiv; poznat, logia) mudrijatvo, svezna- lost gnothi seauton (gr. gnothi seauton) "spoznaj samog sebe!" gnozis (gr. gnosis) fil. znanje, spoznaja; kod aleksandrijskih Zidova i starih krana: dublje poznavanje Biblije i religije (za razliku od vjerovanja obi- nog naroda), filozofija religije u pr- vim stoljeima kranstva gnu (hotent. gnu, engl. gnoo, fr. gnou) zool. vrsta afrike antilope, slina vo- lu ili bi volu go-(igo) japanska nacionalna igra (dva Jgraa igraju crnim i bijelim kamen- iima na kvadratnoj dasci koja ima 361 polje) go on it. gou on (engl.) hajde poni! goba (tal. gobba) grba gobelin (lat.) v. goblen goblen (fr. gobelin) umjetniki izraen zidni sag sa slikama krajolika ili likova, nazvan po glasovitom bojadi- saru Gobelinu iz 16. st. godron (fr.) izboina na zlatarskim ra- dovima; arhit. izboen ukras na rubu godronirati (fr. godronner) praviti iz- boine; arhit. praviti izboene ukra- se na rubu; usp. godron goeleta (fr. goelette) tip francuskog i talijanskog manjeg ratnog broda od 50 do 100 tona; mala ratna jedrilica goeteja (gr. goeteia) dozivanje zlih du- hova pomou arolija, arobnjatvo, vraanje, opsjena goetian (gr. goeteio opsjenjujem) u- desan, aroban, opsjenarski gofraa (fr. gaufrage) utiskivanje ara, uzorak na tkanini; utisnute are, uzorci; usp. gofrirati gofrirati (fr. gaufrer) pomou zagrija- nih metalnih ploa ili valjaka u koje je urezana neka ara (uzorak) praviti na tkanini ili papiru valovite nabore gojim (hebr. goj, gojim) mn. narodi koji nisu Zidovi; pogani (za idove) gojzerica planinarska i skijaka cipela gol (engl. goal) port, vrata kod nogo- meta i ostalih igara loptom; ubaci- vanje lopte u vrata u nogometu i dru- gim loptakim utakmicama; usp. golman goldgrube (njem. Gold, zlato, Grube ja- ma) "zlatni rudnik", tj. unosan trgo- vaki posao, dobra zarada uope golf (gr. kolpos njedra, tal. golfo, lat. colfus) 1. morski zaljev, zaton; luka; Golfska struja topla struja u sjever- nom dijelu Atlantskog oceana, tee iz Meksikog zaljeva golf (engl.) 2. kotska narodna igra lop- tom u kojoj se lopta posebnim ta- povima tjera u rupu golgeter (engl. goal-getter) port, u nogometu: onaj koji daje najvei broj golova, strijelac, najbolji navalni igra Golgota (gr. Golgotha, hebr. Gulgolta) "lubanjite", stratite, brdo kod Je- ruzalema na kojem je Krist bio ra- zapet i gdje su izvravane smrtne kazne uope golijardi (fr. goliard) mn. srednjovje- kovni putujui studenti i teolozi koji su se uzdravah sastavljanjem i iz- voenjem knjievnih djela, ongler- stvom ili nekim drugim vjetinama Golijat mit. filistejski div kojega je, prema Starom zavjetu, u dvoboju iz prake ubio mladi David golman (engl. goal-man) port, uvar vrata u nogometu i ostalim loptakim igrama; usp. gol golozan 505 good bye golozan (tal. goloso) prid. sladokusan; prodrljiv gol (njem. Golsch) vrsta parheta (vr- ste tkanine s raupanim nalijem), izrauje se u okolici Ulma; mjera = oko 4lm golubec (rus.) ruski narodni ples koji se izvodi uz pratnju lire i roga ili uz napjev neke narodne pjesme gomaristi mn. pristae Cal vinovog na- uavanja o predestinaciji, a protivnici nauavanja J. Arminijusa, osnivaa sekte remonstranata, zbog ega se zovu i kontraremonstranti; nazvani po F. Gomarusu (15361641) gomboc (ma. gombocz) valjuak gomenol farm. proieno eterino ulje, dobiva se od lia jednog drveta koje raste u Novoj Kaledoniji; upotreb- ljava se kao blago antiseptiko sred- stvo i za ublaavanje bolova gomfijaza (gr. gomfos klin; zub) med. utrnue zubi uzrokovano djelovanjem kiseline Gomora (hebr.) mit. grad u Palestini koji je, zbog svojih grijeha, zajedno sa Sodomom izgorio u sumporu i smoli; otuda: grad ogrezao u grijehu gonade (lat. gonades) spolne lijezde gonalgija (gr. gony koljeno, algos bol) med. bol u koljenu, koljenobolja; go- natalgija gonartritis (gr. gony, arthron) med. upala koljena gonatalgija (gr. gony, gonatos, algos) med. v. gonalgija gondola (tal.) uzak venecijanski amac s veslom; rijeni amac; kabina u zranom balonu gondolijer (tal. gondohere) vesla na gondoli gondolijera (tal. gondoliere) pjesma ve- necijanskih gondolijera; barkarola gonde (tur. gone, kona) pupoljak ili aka cvijeta; pren. neto drago, milo, lijepo gonfalonijer (tal. gonfaloniere) zastav- nik, barjaktar, stjegonoa; poglavar republike San Marino u srednjem vi- jeku; najvii naslov koji papa dodje- ljuje zaslunim osobama gong (kin.) runi bubanj Kineza i Indi- janaca; glaz. orkestarski instrument u koji se udara drvenim batiem, ima oblik zdjele, sliven od 78% ba- kra i 22% cinka; zvuni tanjur u koji se udara i time daje znak za objed i dr. gongoristi mn. uenici i pristae pa- njolskog pjesnika Gongore; usp. gon- gorizam gongorizam pretrpan slikama, bom- bastian i suvie kien stil, nazvan po panjolskom pjesniku Gongori (15611627) gongrona (gr. gongros) med. izraslina na vratu, gua gongros (gr. gongros) med. okrugla kvrgava izraslina gonijatiti (gr. gony koljeno) mn. vrsta glavonoaca iz doba silura goniometar (gr. gonia kut, metron) in- strument za mjerenje kutova, kuto- mjer goniometrija (gr. gonia kut, metria) geom. mjerenje i odreivanje kutova, dio trigonometrije i matematike analize gonitis (gr. gony koljeno) med. upala koljena gonohorizam (gr. gone sjeme, chorizo odvajam, rastavljam) biol. odvojenost spolova, pojava kad biljka, cvijet ili ivotinja ima samo muke ili samo enske spolne organe (za razliku od dvospolnosti) gonokok (lat. gonococcus) med. vrsta bakterije koja izaziva t. \)er (gono- reju) gonoreja (gr. gone sjeme, rheo curim, teem) med. kapavac, triper good bye it. gud baj (engl.) zbogom, do vienja! good form 506 graciozan good form it. gud form (engl.) prikla- dan oblik, tj. lijepo i pristojno pona- anje, ton koji vlada u finom drutvu, lijep nain ponaanja i izraavanja u drutvu; pitomost i odgojenost u ophoenju Gordijev vor (lat. podus Gordius) po- tekoa koja izgleda nesavladiva, za- datak koji se moe samo silom rijeiti (frigijski kralj Gordije privezao je jaram uz rudo svojih kola vorom koji nitko nije mogao rasplesti, dok ga nije Aleksandar Veliki prerezao ma- em) gorge de pigeon it. gor de pion (fr.) boja golubljeg vrata Gorgone (gr.) mit. tri sestre nemani Meduza, Stena i Eurijala (umjesto vlasi imale su zmije, a od njihova pogleda svatko bi se pretvorio u ka- men) gorgonzola naziv ovjeg i kravljeg sira s gljivicama plijesni (naziv po sjever- notalijanskom mjestu Gorgonzola) gorila zool. najvei ovjekoliki majmun, visok preko 2 m; ivi po praumama srednje i zapadne Afrike; meu da- nanjim majmunima najjai i najd- ivlji; nekada su ga zvali "umski o- vjek"; pren. naziv za tjelesnog uvara gospel (engl. Evanelje) prvotno: reli- gijska pjesma sjevernomerikih cr- naca; priznata kao originalan i oz- biljan glazbeni rod te se sklada i pje- va i izvan crkve; openiti naziv za vjersku pjesmu (posebno kod ame- rikih protestanata) gota (njem. Gothas) veliki njemaki zra- koplov-bombarder; nazvan po tvor- nici vagona u Gothi koja ih je izra- ivala za vrijeme Prvog svjetskog rata gotica njemaka abeceda nastala u 13. st. pod utjecajem visokog stila, ima naglaen ornamentalan karakter gotiki stil v. gotika gotika umjetniki stil koji se polovicom 12. st. pojavio u Francuskoj i odatle postupno rairio po cijeloj zapadnoj Europi; glavna karakterisitika goti- ke umjetnosti, koja se oslobodila tra- dicije antike, je bogatstvo mate, i- ljatost oblika i umjetniki indivi- dualizam koji je esto prelazio u bi- zarnost i grotesku (slikarstvo, kipar- stvo, graevinarstvo i pismo-gotica) gotski prid. koji pripada Gotima ili se tie Gota, starogermanskog naroda; staronjemaki, svojstven Gotima; gotski jezik staronjemaki jezik od 11. do 15. st.; pren. starinski gouda vrsta nizozemskog punomasnog sira (naziv po imenu grada Goude) goutte d'or it. gut d'or (fr.) zlatna kap- ljica, vrsta bijelog burgundskog vina governo (tal.) uprava, upravna vlast; trg. pravilo, propis grabancija (tal. gramanzia od gr. ne- kros mrtav, manteia vraanje, gata- nje) po narodnom vjerovanju ak koji je zavrio 12 bogoslovnih kola te i trinaestu (vilenjaku) to mu omo- guuje da moe zapovijedati vrago- vima, jahati na zmaju, voditi oblake i ulaziti u vrzino kolo; pren. neure- dan ovjek, boem gracija (lat. gratus, gratia, tal. grazia) zahvalnost; milost, naklonost, ljubav koja se nekome ukazuje; ljepota, ljup- kost, milina, draesnost; con grazia it. kon gracija (tal.) glaz. s ljupko- u, umiljato Gracije (lat. Gratiae) mn. mit. tri ljupke Venerine pratiteljice, boice ljupko- sti i draesti kod starih Rimljana: Aglaja, Eufrozina i Talija; Harite gracilan (lat. gracilis) vitak, tanak, su- honjav, mrav; njean, tanan gracilitet (lat. gracilitas) vitkost, suho- njavost; njenost, tananost graciozan (lat. gratiosus) ljubak, mio, umiljat, draestan gracioznost 507 grafiki prikaz gracioznost (lat. gratiosus) ljupkost, umiljatost, draesnost grad (lat. gradus) stupanj; mat. jedinica za mjerenje kutova; fiz. podjeljci ljes- tvice fizikih instrumenata (termo- metara, areometara, elektrometara i dr.) gradacija (lat. gradatio) postupnost, stupnjevitost; ret. postupnost, nain izlaganja u kojem se predodbe niu jedna za drugom po jaini: od slabi- jih se prelazi k jaim, sve do najjae, da bi se na nju skrenula to vea pozornost i izazvao to jai dojam (klimaks); slik. neprimjetno prela- enje iz boje u boju gradacija (lat. graduatio) dijeljenje (ili: podjela) na stupnjeve; stupnjevanje, postupno mijenjanje; davanje aka- demske titule na visokim kolama gradaus (njem. geradeaus) ravno gradela (tal. gratella) rotilj, reetka gradevole (tal.) glaz. ugodno, privlano gradijacija (lat. gradiatio) podjela na stupnjeve (zemljovida); podjela na stupnjeve (termometra i dr.) gradijent (lat. gradi koraati, ii) stu- panj pada ili uspona (puta, kolosi- jeka), iznos nagiba prema vodorav- nom pravcu; 2. dio vodoravnog puta; 3. omjerni iznos porasta ili pada ba- rometra ili termometra pri prelasku iz jednog mjesta u drugo gradijenta (lat. gradi koraati) visin- ska linija eljeznike pruge gradirati (lat. gradus) oplemeniti, po- praviti, poboljati vrijednost emu (npr. gradirati zlato dati zlatu jau boju; u solanama: prirodno slanu vo- du postupno koncentrirati i dati joj veu slanost; izmjeriti stupnjeve (gra- de) jaine; npr. rakije graditamente (tal.) dopadljivo, usrdno gradi (njem. Gradel)) vrsta pamune tkanine s utkanim arama (uzor- cima), upotrebljava se za rublje grao (tal.) glaz. postupno (kad note idu od jedne linije drugoj) gradual (lat. gradus korak, stupanj) dio katolikog bogosluja; prirunik mis- nih pjesama gradualan (lat. gradualis) postupan; koji se odnosi na stupanj ili in (po- loaj) gradualizam (lat. gradus stupanj) po- stupnost, stupnjevitost gradualni sistem prav. odreivanje re- da nasljedstva prema stupnju srod- stva graduat (graduatus) onaj koji je dobio neku akademsku titulu graduator (lat.) mjera na nekom ure- aju s podjelom na stupnjeve graduirati (lat. graduare) podijeliti na stupnjeve, obiljeiti stupnjeve (na termometru i dr.); dati nekome odre- enu akademsku titulu, neko zvanje; pren. postupno mijenjati jainu ne- emu navie ili nanie, postupno po- veavati ili smanjivati gradus cognationis it. gradus kog- nacionis (lat.) prav. stupanj srodstva gradus prohibitus (lat.) prav. zabra- njeni stupanj, stupanj srodstva u ko- jem se ne moe sklopiti brak grafaa (fr. graffage) utiskivanje ara i likova na tkaninu pomou vruih ploa grafike vjetine svi postupci pri re- produciranju i umnoavanju pisma, slika ih crtea pomou ploa ili pe- ata; drvorezbarstvo, litografiranje, bakrorezbarstvo i elikorezbarstvo, zatim: fotolitografija, cinkografija, ofsetno tiskarstvo, autotipija i dr. grafiki (gr. grafikos) koji pripada vjetini pisanja, crtanja, slikanja ili se tie vjetine pisanja, crtanja ili slikanja; pisan, predoen slovima, prikazan pomou crtea grafiki prikaz slikovit, crtani prikaz rezultata dobivenih prouavanjem odreenih injenica koje, umjesto -grafija 508 gramatolatrija brojki i tablica, prikazuje dobivene rezultate pomou crtea i prostorne slike; podvrste su: dijagram, karto- gram i dr. -grafija (gr. grafo piem, opisujem) kao drugi dio sloenica znai: opis, opisi- vanje, znanost (npr. geografija, bio- grafija, etnografija) grafit (gr. grafo piem) 1. min. crnosivi mineral, mek, mastan i jakog metal- nog sjaja, modifikacija ugljika grafit (tal. graffito) 2. natpis, parola ili crte na zidu zgrade grafito (tal. graffito) mozaino ukraa- vanje podova i zidova od mramora; bojenje zidova sivom vodenom bojom tako da se na zid, koji je je prethodno premazan crnom bojom pa potom obi- jeljen, uree neka ara grafodrom (gr. grafo piem, dromos tranje, trk) znalac u brzom pisanju grafodromija (gr. grafo, dromos) brzo pisanje, vjetina brzog pisanja grafolog (gr. grafo, logos piem) stru- njak u poznavanju karaktera nekog ovjeka po njegovom rukopisu; u kri- minalistici: sudski strunjak (vje- tak) koji utvruje autora nekog ru- kopisa grafologija (gr. grafo, logia) vjetina da se po rukopisu objasni karakter ovjeka, moralne i intelektualne oso- bine uope grafomanija (gr. grafo piem, mania bijes) med. neodoljiva potreba za pi- sanjem toboe knjievnih djela grafometar (gr. grafo piem, metron) naziv raznih matematikih instru- menata, osobito kuto mjera grafospazam (gr. grafo, spasmos gr) med. pisarski gr, gr u prstima ili aci; v. mogigrafija grafostatika (gr. grafo, statizo stavim) teh. grafiko ispitivanje, pomou cr- tanja, postojanosti neke konstrukci- je, odlikuje se velikom jednostav- nou i preglednou (za razliku od raunske, analitike metode) grahamov kruh beskvasni kruh od peninog i jemenog brana s me- kinjama, nazvan po am. lijeniku i vegetarijancu Silvesteru Grahamu (17941851); upotrebljavaju ga oni koji pate od eluanih tegoba, osobi- to od eerne bolesti Graje (gr. geraios star) mit. "Starice" (tri sestre: Enio, Pemfredo, Deino), nemani, personifikacije uvenulosti i starosti uope; one su sestre Gorgo- nama gral (njem. Graal od lat. gradalis po- suda) prema srednjovjekovnoj legen- di: posuda (zdjela, plitica, kale) od jaspisa iz koje je Krist jeo na Po- sljednjoj veeri i u koju je kapala krv kad je bio proboden na kriu; pren. tajnovita, "udotvorna" svetinja gram (gr. gramma mala teina, fr. gramme, njem. Gramm) jedinica ma- se, tisuiti dio kilograma (masa ku- binog centimetra destilirane vode na 4 C); teina koju ima jedan gram je sila kojom gram masa pritie pod- logu koja je dri ili kojom vue nit na kojoj visi gram-kalorija fiz. v. kalorija gramatiar (gr. grammatikos) onaj koji prouava jezine zakonitosti; po- znavatelj jezika, strunjak u grama- tici gramatiki (lat. gramaticus) 1. koji je jezino ispravan, koji je u skladu s jezinim zakonitostima; 2. koji se od- nosi na gramatiku gramatika (gr. grammatike) dio lin- gvistike koji utvruje i opisuje zako- nitosti nekog jezika (moe biti opis- na, usporedna i povijesna), slovnica gramatolatrija (gr. gramma, Iatreia oboavanje) oboavanje slova, tj. sli- jepo vjerovanje svemu to je napisano i tiskano gramatologija 509 granulacija gramatologija (gr. gramma, logia) na- ela i upute o sastavljanju grama- tike; poznavanje rukopisa po njego- vim bitnim osobinama gramija (gr.) krmelj (iz oiju) gramina (lat. gramen trava, gramina) mn. bot. v. graminaceje graminaceje (lat. graminateae) trave graminozan (lat. graminosus) travnat, obrastao travom, bogat travom gramofon (gr. gramma, fone) ureaj . za reproduciranje zvukova snimlje- nih na vinilnim ploama, savreniji oblik fonografa gramota (rus. od gr. gramma slovo) 1. znanje itanja i pisanja; pismenost; 2. isprava, potvrda, dokument gran (lat. granum zrno, zrnce) zrno, grumeni; nekadanja jedinica za mjerenje malih teina, osobito ljekar- nikih (0,073 g); granalije (lat. granalia) mn. metalna zrnca, metalna sama, osobito: gra- nuliranjem usitnjeno eljezo i bakar granat (lat. granum, granatus zrnat, koji ima zrnca sc. lapis kamen) min. veoma rairen mineral, velike tvr- doe, lijepog staklastog sjaja, cr- venkast granata (lat. granum, tal. granata, njem. Granate) voj. topniki projek- til punjen brizantnim eksplozivom granatina (njem. Granatine) vrsta vr- ste svile, osobito za crne ipke grancat (tal. lanzardo) zool. riba lo- karda, skua grand (fr. grand velik) 2. kartaka igra u kojoj se, bez aduta, pravi najvei broj bodova (tihova) grand (fr. grand, lat. grandis) 3. velik, vaan, otmjen grand (p. grande) 1. velika, dostojan- stvenik, pripadnik visokog plemstva u panjolskoj grand merci it. gran mersi (fr.) velika hvala, hvala lijepa grand prix it. gran pri (fr.) velika nagrada, tj. prva nagrada Grand-Seigneur it. gran- senjer (fr.) "veliki gospodar" (titula bivih tur- skih sultana) grande mode it. grand mod (fr.) velika moda, tj. ono to je najnovije u modi grandeca (p. grandeza, tal. grandezza) dostojanstvo, mo; oholost, gordost, oholo dranje; con grandezza it. kon grandeca (tal.) glaz. s dostojanstvom, gordo, ponosno grandevitet (lat. grandis velik, aevus vijek) dugotrajan ivot, duboka sta- rost grandi (p. grandes) mn. od 13. st. pri- padnici najvieg nasljednog plemstva u panjolskoj, s mnogo povlastica grandilokvencija (lat. grandis velik, loqui govoriti) rjeitost puna fraza, tj. isprazno govorenje grandiozan (lat. grandiosus) velian- stven, uzvien grandiozitet (lat. grandiositas) velian- stvenost, uzvienost; grandioznost grandioznost v. grandiozitet grando (lat.) 2. grad, tua; med. jeme- nac u oku grando (tal.) 1. v. grand 2. grandoman (lat. grandis velik, gr. ma- nia ludilo) v. megaloman grandomanija (lat. grandis velik, gr. mania ludilo) v. megalomanija granirati (lat., tal. granare) usitniti, praviti (ili: izraivati) u obliku zrna (npr. kou); u bakrorezu: dati povr- ini zrnast izgled granit (lat. granum, fr. granit) min. najrairenija sloena eruptivna stije- na iji su glavni sastojci kalijski gli- nenac, kremen i tinjac granolit (tal. grano zrno, grumeni, gr. lithos kamen) smjesa granita i cementa koja se upotrebljava za po- ploavanje ulica granulacija (lat. granulatio) zrnjenje, pretvaranje u zrna, pravljenje zrna, granulacijsko tkivo 510 grave prerada (npr. kovine) u zrna; med. zacjelivanje rane; granuliranje granulacijsko tkivo med. tkivo koje se razvija pri upali rane u obliku cr- venkastih, jedrih i nabubrenih bra- davica i kvrica granulat (lat. granum zrno) graevin- ska zrnata masa granuliforman (lat. granuliformis) bot. u obliku zrna, zrnast granuliranje v. granulacija granulirati (lat. granulare) zrniti, pre- tvarati (ili: preraivati) u zrna; med. zacjeljivati stvaranjem na rani gra- nulacijskog tkiva; usp. granuliran granulocit (lat.-gr.) vrsta bijelog krv- nog tjeleca (leukocita) granulom (lat.) med. "divlje meso", upa- ljena izraslina na korijenu bolesnog zuba; uzronik mnogih gnojnih upala granulom (lat. granuloma) med. otek- lina koja se sastoji od granulacijskog tkiva (v.); upaljena izrashna oko zub- nog korijena granuloza (lat. granulom zrnce) med. granulozna upala oiju, egipatska okobolja, trahom granulozan (lat. granum, granulosus) zrnast, zrnat granulozitet (lat. granulositas) zrna- tost granulum (lat.) zrnce; in granulis (lat.) u zrncima granum salis (lat.) zrno soli, tj. malice pameti, razboritosti, rasuivanja; cum grano salis it. kum grano salis (lat.) sa zrnom soli, tj. zdravim razu- mijevanjem, shvatiti s malo duha ("soli u glavi"), a ne doslovce grape-fruit it. grejprfut (engl.) voe iz porodice citrusa dobiveno krianjem narane i limuna; limunika graptoliti (gr.) izumrla skupina sit- nih morskih ivotinja (iz doba silura) gras (fr. grace, lat. gratia) milost, po- milovanje, oprost; ljubav, naklonost; ljupkost, milina, dra grasirati (lat. grassari) uzimati maha, napredovati, pustoiti, iriti se, ras- prostirati se (za bolesti) gratake (tal. grattacacia) trenica, ribe graten (fr. gratin) kuh. nain pripre- manja jela tako da se preko njega uhvati kora; jelo pripremljeno na taj nain, jelo s korom Gratiani decretum it. Gracijani de- kretum (lat.) prav. prvi dio "Corpus juri canonici", nazvan po talijan- skom redovniku Gracijanu koji je oko 1150. skupio i priredio zbirku svih dotadanjih izvora crkvenog prava gratificirati (lat. gratificari) darovati, darivati, nagraditi poastiti gratifikacija (lat. gratificatio) poklon, dar, darivanje, nagrada gratinirati (fr. gratiner) kuh. pei tako da se napravi kora, da se zapee gratis (lat.) besplatno, badava, na po- klon grativ (tal. gratile) pom. porubnik, op- tok (ue kao naivak po rubu jedra) gratuitet (lat. gratuitas) nezasluena ljubav ili milost; besplatnost gratulacija (gratulatio) estitanje, e- stitka gratulant (lat. gratulans) onaj koji e- stita; gratulator gratulator (lat.) v. gratulant gratulirati (lat. gratulari, gratus) es- titati gravacija (lat. gravatio) prav. oteava- nje, tereenje, optereivanje gravamen (lat.) prav. alba, tuba; te- ret, namet gravancije (lat. gravare oteavati, gra- vantia) mn. prav. oteavajue okol- nosti gravat (lat. gravatus) prav. podnositelj albe, uvrijeeni; takoer: okrivlje- ni, osumnjieni grave (tal.) 1. glaz. ozbiljno, veoma la- gano, sveano, dostojanstveno; gra- vemente, 2. teko; vano, ozbiljno; o tonu: duboko gravemente 511 greka fides gravemente (tal.) v. grave 1. graveolentan (lat. gravis teak, olere mirisati, graveolens) jakog i neugod- nog mirisa graver (fr. graveur) reza, onaj koji gra- vira (drvorezac, kamenorezac, eli- korezac) gravidirati (lat. gravidare) oploditi, za- trudnjeti, ostati u drugom stanju graviditet (lat. graviditas) trudnoa, drugo stanje, zdjetnost gravij (fr. gravier ljunak) lomna vrsta rude koja se sastoji od sitniih okru- glih kamenih zrnaca; kamen-tucanik gravimetar (lat. gravis, gr. metron) fiz. v. areometar gravirati (fr. graver) 1. rezati, urezivati u razliite materijale (kovinu, drvo, kamen, drago kamenje) gravirati (lat. gravare) 2. teretiti, opte- retiti, optereivati; pren. stavljati na teret, zaduiti, zaduivati gravis (lat.) gram. vrsta naglaska, npr. a (teak naglasak) gravissimo (tal.) glaz. veoma ozbiljno; usp. grave 1. gravitacija (lat. gravitatio) fiz. tea, privlana sila medu materijalnim esticama u svemiru; pod utjecajem gravitacije kreu se nebeska tijela gravitet (lat. gravitas) ozbiljnost, do- stojanstvenost, sveano dranje, va- nost; krutost, ukruenost, pridava- nje vanosti samome sebi; glaz. dubina; con gravita it. kon gravita (tal.) s dostojanstvom, ozbiljno gravitetski (gravitas) ozbiljan, dosto- janstven, svean; koji se pravi va- an, s usiljenim dostojanstvom gravitirati (lat. gravitare) fiz. teiti, biti teak; pren. biti sklon neemu, stre- miti k neemu gravura (fr. gravure) rezbarstvo, rez- barska vjetina; lik (ili: slovo, znak) urezan u drvetu (ili: kovini, kamenu i dr.) graziosamente it. graciozamente (tal.) glaz. v. grazioso grazioso it. graciozo (tal.) glaz. ljupko, umiljato, dopadljivo; graziosamente grecistika (lat. Graecus Grk) znanost 0 grkom jeziku, knjievnosti i kul- turi uope grecitet (lat. graecitas) grki nain pi- sanja; poznavanje grkog jezika: oso- bitost grkog duha i jezika grecizam (lat. Graecus Grk) osobitost grkog jezika, ono to je samo za gr- ki jezik karakteristino; oblik u ne- kom drugom jeziku napravljen pre- ma grkom obliku; helenizam grecizirati (lat. Graecus) pogriti, pogr- avati, napraviti Grkom, poheleniti; raditi u grkom duhu; govoriti ili pi- sati grki; osobitosti grkog jezika unositi u drugi jezik, davati grki oblik green horn it. grin horn (engl.) novak, poetnik, utokljunac Green-park it. Grin-park (engl.) Ze- leno etalite (u Londonu) green-room it. grinrum (engl.) "zelena soba"; u engleskom kazalitu: soba za glumce koji nisu na pozornici, na- zvana po tome to su nekada glumci u zelenoj sobi ekali na red za izla- zak na pozornicu greenbacks it. grinbeks (engl.) mn. novanice SAD-a (zbog zelene pole- ine) grefirati (fr. greffer) med. cijepiti; pre- saivati, npr. zdravu kou na ranu gregarizam (lat. grex, gen. gregis sta- do, krdo, jato) osobina i sklonost po- jedinih ivotinja da ive u oporima greka (lat. graeca) grki jezik, djela na grkom jeziku; greka et latina grki 1 latinski, tj. humanistike znanosti greka (lat. graecus grki, graeca) mn. grke stvari, grki spisi, grka djela greka fides (lat. graeca fides grka vjernost) u poslovinoj uporabi za vje- grekoman 512 grisaille rolomstvo, nedranje rijei, prevrt- ljivost grekoman (lat. Graecus Grk, gr. ma- nia pomama, ludilo) pretjeran poto- vatelj ili oponaatelj onoga to je gr- ko grekomanija (lat. Graecus, gr. mania) pretjerana naklonost i ljubav prema svemu to je grko; slijepo oboava- nje svega to je grko gremij (lat. gremium) krilo; sredina, drutvo, udruenje, kolegij grtemijal (lat. gremiale) vrsta pregae U biskupskom ornatu greil (fr. grain, lat. granum zrno) jedi- nica za mjerenje finih i sitnih stvari (dijamanata, bisera, medicinskih stvari i dr.); usp. gran; jaje dudova svilca grenadin (fr. grenadine) gruba pamu- na, vunena ili svilena tkanina; crna svilena ipka iz Liona; vrsta platna tkahog slino damastu grenadir (fr. grenadier) voj. prvobitno; pjeak odreen za bacanje bombi, bomb&; kasnije: jezgra pjeatva grenai (fr. grenage) zrnasto pozlai- vanje* osobito dijelova sata grenirati (fr. grain) v. granirati grev (fr. greve) pjeskovita obala; neka- danje gubilite u Parizu (za vrijeme revolucije); zborno mjesto bespo- slenih radnika; pren. obustava rada, trajk grevist (fr. greviste) radnik koji je na- pustio posao, trajka grez (tal. greggio) grubo izraen, po- vrno otesan gre (fr. grege) trg. sirova, nepreraena svila grif (fr. griffe) 2. potpis igom; ig s potpisom grif (njem. greifen, hvatati, Griff) 1. port, hvatanje, zahvat, nain hvata- nja (protivnika u borbi, osobito u hr- vanju i boksu); drak, rukohvat, balak grifig (njem. griffig) vrlo fino brano grifl (njem. griffel) kamena pisaljka za pisanje po (nekadanjim) kolskim ploicama, pisaljka od kriljca grifo (p. grifo "kudravac") potomak crn- ca i mulatkinje grifon (fr. griffon) pas ptiar kutrave dlake, a dugakih i klempavih uiju grifoza (gr. grypos svinut, kukast) med. iskrivljenost noktiju u obliku pandi grijer (fr. gruyere) vrsta finog vicar- skog kravljeg sira (po istoimenom se- lu u kantonu Freiburg) grila (fr. grillage) reetka; zagrijavanje kovine prije taljenja; izgaranje (na zraku); prenje; rotilj s mesom; pr- eni bademi grill (engl. grill, fr. gril) rotilj grill-room it. grilrum (engl.) gostionica u kojoj se jela (meso) pred oima go- stiju peku na rotilju; lokal za doru- kovanje grilon jedno od imena za umjetna (sin- tetika) vlakna; usp. najlon grilje (tal. griglia) 1. zastori na prozoru, rebrenice, aluzije; 2. reetka, rotilj grimasa (fr. grimase, lat. grimacea) kre- veljenje; iskrivljeno (ih: iscereno) lice; pren. pretvaranje, prijetvornost, lice- mjerje grimasirati (fr. grimacer) kreveljiti se, praviti iskrivljeno lice, grimase; pren. pretvarati se grincajg (njem. Grunzeug) kuh. zelenje, osobito za juhu gripa (fr. grippe) med. vrsta kataralne, veoma zarazne groznice s visokom temperaturom; influenca gris (njem. Griesz) krupica, ito mlje- veno u zrnca s promjerom 0,21,5 mm bez mekinja gris it. gri (fr.) siv, sur; sijed; gris de lin it. gri d'len (fr.) lanena boja, boja lana grisaille it. grizaj (fr.) slikanje sivom bojom s razliitim osjenavanjima; grisini 513 groteskan mjeavina sive i bijele kose u vlasu- ljama (perikama); bijelo i crno sitno karirano sukno grisini (tal. grissino) slani tapii (vrsta peciva) griveliran (fr. grivele) poprskan sivim i bijelim pjegama kao drozd, pirgav grizeta (fr. grisette) 1. siromana dje- vojka koja ivi s kakvim mladim o- vjekom, osobito studentom, u divljem braku, ali mu je vjerna i odana (izraz postao po haljini od obinog sivog sukna /grisette/ kakve su nosile mla- de radnice); 2. vrsta vunene tkanine pomijeane s lanom, svilom i dr.; siva kuna haljina grizli (engl. grizzly) zool. ogroman i sna- an kalifornijski medvjed sive ili svi- jetlosmede boje griele (tal. griselle) pom. mn. ljestve od konopa (vezane uz brodski jarbol) gro (fr. gros, grosse) glavni dio, najvei dio neega, npr. gro posjetitelja, pri- hoda itd.; glavni dio zgrade; glavni dio vojske, glavna vojska, glavnina; naziv tekih svilenih tkanina; angro (fr. en gros) trg. na veliko grodetur (fr. gros de Tours) vrsta svi- lena tkanina koja se izrauje u fran- cuskom gradu Toursu grof (njem. Graf) prvobitno: vii inov- nik; kasnije: visoka njemaka na- sljedna titula grog (engl.) pie od tople vode, eera i ruma ili konjaka (nazvano po nadim- ku /Old Grog/ izumitelja, engl. ad- mirala Bernona, iz sredine XVIII. st, koji je svojim mornarima davao rum pomijean s vodom) gromada (rus.) velika gomila, masa, mnotvo; geol. velika masa neke magmatske stijene, obino nepra- vilna oblika gromatik (lat. groma) mjernik; usp. gromatika gromatika (lat. groma geodetsko mje- rilo) voj. vjetina ureenja i utvre- nja poljskih logora; mjernika vje- tina; obiljeavanje (kamenjem, kol- cima), omeivanje groplan (fr. gros krupan) filmska slika samo jednog predmeta ili jednog de- talja (ili: jednog lica ih detalja lica); povean detalj neke filmske scene gros (njem. Gros) trg. 144 komada neke robe; 12 tuceta groserija (fr. grosserie) trgovina na ve- liko, veleprodaja groseto (tal. grossetto) trg. polovina jed- nog grosa grosist (njem. Grossist, fr. grossier) tr- govac koji se bavi kupnjom i proda- jom robe u velikim koliinama, na veliko, veletrgovac gross-weight it. gros-vet (engl.) trg. bruto teina grosso modo (lat.) farm. grubo izmrv- ljeno ili izrezano (na receptima za pravljenje lijekova); pren. bez potan- kosti, u glavnim crtama grosular (lat.) zelenouti granat gro (lat. grossus debeo novac, njem. Groschen) naziv za srebrni novac razliith vrijednosti kod Francuza, Nijemaca, eha i dr. grota (tal. grotta) pilja, peina; stijena; jama groteska (tal. grotia, grottesco) fan- tastino sastavljen ukras iz ivotinj- skih, biljnih i drugih oblika, prvo- bitno upotrebljavan u antikim ter- mama i grobnicama (grotta pilja), a od kraja XV. st. u dekorativnom i plastinom slikarstvu; lit. duhovita, otro poentirana kratka pria ili dra- ma koja prikazuje neobine dogaaje i osobe (Shaw, Wedekind, Evers); ples. ekstreman i neprirodan pokret pri plesanju (izraz nastao odatle to su u ruevinama Titove palae u Ri- mu, koje su se zvale grote, naene svakovrsne fantastine slike) groteskan (tal. grottesco, fr. grotesque) fantastian, neobian, udan, pretje- grubijan 514 guma ran, neprirodan; smijean, nastran; groteskni plesa baletni plesa koji pravi komine pokrete i skokove grubijan (njem. Grobian, der grobe Jan) grub, surov ovjek grubijanizam (njem. Grobian) grubost, surovost, divljatvo grum (engl. groom) mladi sluga (naj- ee djeak) koji se brine oko konja; konjuar; livrirani posluitelj u ku- ama ili hotelima grumescencija (lat. grumus humak) zgruavanje grund (njem. Grund) osnova, podloga, temelj; zemljite, zemlja za obrai- vanje; slik. prvo premazivanje bo- jom povrine na kojoj e se slikati; grunt grundirati (njem. grundieren) napra- viti osnovu (ili: temelj) u slikarstvu; povrinu (platno, zid) prvi put pre- mazati i na taj nain pripremiti je za primanje boja; gruntirati grunt (njem. Grund) v. grund gruntirati v. grundirati gruntovnica (njem. Grund) zemljina knjiga s podacima o nekretninama; ured u kojem se vode zemljine knji- ge grup (fr. group) zapeaen ovei paket s novcem, novano pismo grupa (fr. groupe, tal. gruppo) skupina, skup, gomila, hrpa grupirati (fr. grouper) skupiti, skupljati u gomilu, sastavljati u odreenu cje- linu, skupinu Grus (lat. Grus dral) ime zvijea na junoj polutki gua... (p. gua...) 1. v. pod gva... guano (p. i fr.) izmet morskih ptica, ptije gnojivo, utosmea i zemljasta masa, upotrebljava se kao odlino sredstvo za gnojenje, zbog ega se, kao trgovaka roba (od 1840.), vozi u Europu i Sjev. Ameriku s malih otoka Junog mora; huano, guano guber (ma. guba) deka, gunj, pokriva, biljac gubernator (lat.) upravitelj = guverner gubernija (lat. gubernium) podruje, pokrajina, provincija gudok (rus.) ruski glazbeni instrument (violina) sa tri ice gudron (fr. goudron) 1. kem. smola, gust crn ostatak pri destilaciji para- finskog ulja; upotrebljava se umje- sto asfalta gudron (fr. goudronne) 2. smolom na- mazan papir za izoliranje vlage gudronirati (fr. goudronner) mazati (ili: namazati) smolom gudura (ma. gugyor) klanac, klisura gudaratski jezik novoindijski indoa- rijski jezik (43 mil. govornika gukerl (njem. gucken gledati, viriti) okance, zirka, tzv. "pijunka"; dale- kozor, durbin gulanfer (tur. gulampara) 1. ulinjak, beskunik, skitnica, danguba, pro- bisvijet; 2. homoseksualac gula (mad. gulyas) kuh. manji komadi goveeg mesa u soku s dosta luka, paprike i kumina gulden (njem. Gulden) prvobitno zla- tan, a zatim i srebrni novac u Aus- triji i Njemakoj; danas: nizozemski novac gum (ar.-fr. goum) 1. pleme kod Arapa; 2. u sjevernoj i srednjoj Africi: kon- tingent konjice koji daje jedno ple- me guma (gr. kommi, lat. gummi) biljna tvar koja u vodi postaje sluzasta i ljepljiva, nalazi se u biljnim sokovi- ma i staninim tkivima; upotrebljava se u vrstom i elastinom stanju za brisanje papira, a u tekuem za lijep- ljenje; med. posebna vrsta granula- cijskog tkiva izazvanog spirohetama sifilisa, javlja se u obliku sitnih vo- ria ili vorova u veliini kokojeg jajeta, sifilitina izraslina, sifilom gumbelija 515 gutolin gumbelija (lat. convallaria, preko ma.) bot. biljka urica gumenjak predmet izraen od gume (npr. traktor s gumenim gusjenica- ma, gumeni amac) gumiarabika (lat. gummi arabicum) arapska guma, ljepilo gumigut (lat. gummi, malaj. getah) isu- en crvenkastout mlijeni sok nekih tropskih biljaka (upotrebljava se u slikarstvu za pravljenje ute boje, a u medicini kao jako sredstvo za i- enje) gumilezung (njem. Losung otopina) lje- pilo za lijepljenje gumenih predme- ta gumipasta (lat. gummi, pasta) farm. pasta od gumiarabike, bjelanevina i eera; upotrebljava se kao lijek protiv kalja gumiradler (njem. Rad kota) staroza- grebaki naziv za fijaker koji je na kotaima umjesto eljezne oplate imao gumu gumirati (lat. gummi) prevui (ili: pre- mazivati, premazati) otopljenom gu- mom (npr. potanske marke); zali- jepiti gumo za (lat. gummi, gummosis) bot. biljna bolest koja se sastoji u veli- kom izluivanju gume zbog raspa- danja staninog tkiva gumozan (lat. gummosus) slian gumi, kao guma med. sifilitian gungula (tur. gulgule) mete, vreva, ne- red, stiska, lomljava, huka, galama; gomila, mnotvo gurabija (tur. gurabije) kuh. kolaii od meda, maslaca, brana i badema gurdela (tal. cordella) ukrasna vrpca; tehniarska traka za mjerenje gurguran (fr. gourgouran) trg. v. gar- guran gurman (fr. gourmand) onaj koji voli mnogo jesti; obino u znaenju: onaj koji voli dobra jela i pia, sladokusac; pren. ovjek profinjena ukusa (ne sa- mo u pogledu jela) gurmandiza (fr. gourmandise) prodr- ljivost, pohlepnost; sklonost dobrim jelima i piima; slatki, poslastica guru (ind.) vjerouitelj u hinduizmu, esto smatran utjelovljenjem nekog boanstva te stoga izuzetno tovan, vjerouitelj (zapravo misionar) koga potuju i mnogi zapadnajaci gust (lat. gustus) ukus; volja, raspo- loenje prema emu; de gustibus non est disputandum (lat.) posl. o uku- sima ne treba raspravljati, tj. svatko slobodno misli i voli ono to hoe i to mu se svia gustiozan (lat. gustus) ukusan ili oku- an, koji izaziva dopadanje, npr. jelo, odjea itd. gustirati (lat. gustare) kuati (jelo); nalaziti zadovoljstvo, uivati u pro- matranju nekoga ili neega (jela, od- jee, karata pri igri i dr.) gusto (tal.) ukus; con gusto it. kon gu- sto (tal.) glaz. v. gustoso gustoso it. gustozo (tal.) glaz. s puno ukusa; con gusto guta (fr. goutte, lat. gutta) kap, kapljica; med. kostobolja, giht gutacija (lat. gutta kaplja) bot. izdva- janje vode iz biljke u obliku kapljica, osobito nou (veernja rosa) gutaperka (malaj. guttah, percha) ne- elastina guma sa Sumatre, slina kauuku, ali omeka i postane elas- tina u vreloj vodi; upotrebljava se za strojne remene, cijevi, potplate i dr., a u medicini, u obliku papira za zavoje i, otopljena u kloroformu, za premazivanje i zatvaranje rana; gu- taperka saten koa od gume gutattim (lat.) med. u kapima, kaplji- cama, kap po kap, kapajui gutolin (lat, gutta kapljica) mast od voska, terpentinskog ulja i dr. (za obuu) guttemplerski red 516 gva-slikarstvo guttemplerski red (engl. Order of Good Templars) "red dobrih templa- ra", po ugledu na slobodno zidarstvo sprovedena organizacija za najstro- e suzdravanje od alkoholnih opoj- nih pia guturalan (lat. guttur, gutturalis) gr- leni, koji se tie grla; guturalni gla- sovi gram. grleni glasovi, stranjo- nepani suglasnici ili velari (k, g, h) guvernal (fr. gouvernail krma, kormilo) naprava koja slui za upravljanje bi- ciklom ili motociklom; upravlja na biciklu ih motociklu guvernanta (fr. gouvernante) odgaja- teljica, privatna uiteljica guvernati (tal. governare) upravljati, vladati guverner (fr. gouverneur) glavni zapo- vjednik vojnog okruga (ili: provincije, kolonije, grada ili utvrde); u Sjev. Americi: najvii dravni slubenik, upravitelj npr. banke; namjesnik, od- gajatelj (prineva itd) guvernirati (fr. gouverner, lat. guber- nare) upravljati; rukovati, rukovo- diti; vladati; odgajati guvernman (fr. gouvernement) vlada, oblik vladanja: uprava; uprava neke pokrajine, namjesnitvo, upravitelj- stvo; upravno podruje, vojni okrug; stan upravitelja, namjesnika i si. gvacet (tal. guazzeto) umokac, "ajnge- mahtes"; gula; paprika gvajak (p. guayaco, lat. Guaiacum offi- cinale, sanctum) bot. drvo koje raste u tropskim krajevima June Amerike i Indije, visoko do 15 m.; sadri smo- lastu tvar od koje se dobiva gvajakol i gvajacen (kora mu se prije upotreb- ljavala kao lijek protiv reumatizma i sifilisa); smola toga drveta gvajakol (p. guayaco, lat. oleum ulje) farm. tvar koja se dobiva od smole gvajaka, najvaniji sastojak kreozo- ta; lijek protiv tuberkuloze plua gvajula (p. guayule) bot. nizak grm podrijetlom iz Meksika, uzgaja se ra- di dobivanja kauuka gvako (p. guaco) bot. biljka u Novoj Granadi, slui kao protuotrov od zmijskog ujeda gvanako (p. guanaco) zool. vrsta lame- deve u Junoj Americi, ivi jo i sad u divljem stanju gvarana (p. guarana) farm. smea pa- sta koja se priprema od sjemena junoamerike biljke Paullinia sorbi- lis i slui kao lijek protiv glavobolje, a razrijeena u vodi kao pie za okrjepljenje, slino kavi i aju gvaranin (p. guarana) kem. alkaloid koji se nalazi u gvarani; kofein gvarapo (p. guarapo) provreli sok e- erne trske, pivo Junoamerikanaca gvardaman (tal. guardamano) kona rukavica za zatitu dlana od uboda igle pri ivanju jedara gvardijan (tal. guardiano, lat. guardi- anus) uvar, straar; poglavar u fra- njevakim i kapucinskim samosta- nima; biskupov zastupnik za vrije- me vakancije (u Engleskoj) gvardinfante (tal. guardinfante) "uvar djeteta", iroka enska gornja haljina koja sprjeava primjeivanje trud- noe gvarditi (tal. guardare) uvati, paziti gvarneri glaz. vrsta violine (nazvana po glasovitim graditeljima tih instru- menata iz talijanske obitelji Gvar- neri gva (tal. guazzo, fr. goauche) slik. sli- kanje vodenim bojama koje su pomi- jeane s gumom i s neto meda; slue kao neprozirne boje, a upotrebljavaju se poglavito za radove iz podruja primijenjene umjetnosti gva-slikarstvo (fr. gouache, tal. guaz- zo) slikanje (ih: bojenje) gumiranim vodenim bojama (osobito se primje- njuju u bojenju tapeta, lepeza i dr.) gvelfi 517 gvire gvelfi (tal. Guelfi, po njem. vojvodskoj obitelji Welfen) pristae papinske po- litike u srednjovjekovnoj Italiji, pro- tivnici gibelina; v. gibelini gvineja (engl. guinea) nekadanji en- gleski zlatnik u vrijednosti od 21 i- linga, nazvan po zlatom bogatoj Gvi- neji (Afrika), zato to su prvi zlatnici kovani od zlata donesenog iz nje; vrsta pamune indijske tkanine; med. vrsta groznice koja vlada u Gvineji i koja je slina tzv. utoj groznici gvint (njem. Gevvinde) meh. zavoj (na vijku, u matici) gvire (njem.) medovina H H, h dvanaesto slovo hrvatske latinice H kem. kratica za vodik (lat. hydroge- nium) h kratica za sat (lat. hora) h. 1. kratica za hoc loco (lat.) na ovom mjestu h. m. kratica za hoc mense (lat.) ovog mjeseca ha kratica za hektar habanera (p. Habana Havana, haba- nera) vrsta panjolskog plesa, podri- jetlom iz Havane (Kuba) habeas corpus actus it. habeas kor- pus aktus (lat.) "treba imati tijelo", poetne rijei engleskog zakona iz 1679. g. po kojem nijedan engleski podanik ne moe bez sudske istrage biti zadran u zatvoru, a ako nije okrivljen za zloin koji povlai smrt- nu kaznu, moe nakon 24 sata uz davanje jamstva traiti putanje na slobodu; ovaj zakon parlament moe u izuzetnim prilikama privremeno staviti izvan snage habeas tibi (lat.) "ima sebi", tj. eto ti, pripii sam sebi (posljedice nekog svog postupka) habeat sibi (lat.) neka mu bude (kad ba hoe), neka pripie sam sebi habemus papam (lat.) "imamo papu", usklik kojim se u Petrovoj crkvi u Rimu objavljuje narodu ime novog, u konklavi izabranog pape habeniks (njem. haben imati, nichts nita) siromah, goljo habilitacija (lat. habilitatio) osposoblja- vanje; stjecanje prava na dranje pre- davanja na sveuilitu; prav. sudsko priznanje pravne sposobnosti habilitacijska rasprava v. pod habili- tirati se habilitet (lat. habilitas) spretnost, ok- retnost, sposobnost; pravo dranja predavanja; habilitet svjedoka prav. zakonom priznata sposobnost svje- doka da moe davati iskaze na sudu habilitirati se (lat. habilitare) original- nom znanstvenom raspravom (habi- litacijskom raspravom) i pristupnim predavanjem dokazati svoju sposob- nost za sveuilinog predavaa habit (lat. habitus) 1. odjea, nonja; 2. odjea nekih katolikih redovnika habitualan (lat. habitus stav, fr. habi- tuel) stalan, uobiajen, koji je preao u naviku habitus (lat, habitus) 1. dranje tijela, izgled, ponaanje; 2. med. tjelesna graa habn (njem. Haben) trg. primanje, po- traivanje; Soli und Haben it. zol und habn (njem.) dugovanje i potra- ivanje Had (gr. Haides) mit. grki bog pod- zemnog svijeta; pren. podzemni svi- jet, grob, smrt hadis (ar.-tur. ha dim) muslimanska tradicija, izreke i djela koja se pripi- suju Muhamedu ih njegovim najbli- im suradnicima hadum (ar.) ukopljenik, eunuh; sluga hadi (ar. had) v. hadija hadija (ar. had, hadi) muslimanski hodoasnik koji je posjetio Meku ih hadiluk 519 half kranski hodoasnik koji je posjetio Jeruzalem hadiluk (ar.-tur.) hodoae u sveta mjesta (u Meku i Jeruzalem) haf (dan. Hav, njem. Haff) zaljev na rijenom uu, odvojen od mora us- kim i dugakim obalnim pojasom hafija (tur. hafije tajna) pijun, detek- tiv hafiz (ar.) kod muslimana: onaj koji zna napamet cijeli Kur'an ili druge zna- menite pjesme; poasno ime znan- stvenika hagio- (gr. hagios) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: svetost, sveti hagioglipt (gr. hagios, glyptos izrezan u drvetu, bronci ili kamenu) kip sve- ca hagiograf (gr. hagios, grafo piem) pisac hagiografija hagiografa (gr. ta hagiografa) mn. knjige Starog zavjeta, osim Pentate- uha i Proroka hagiografija (gr. hagios, grafo piem, opisujem) ivotopis kranskih sve- taca hagiolatrija (gr. hagios, Iatreia to- vanje, oboavanje) tovanje svetaca, sluenje svecima hagiolog (gr. hagios, logos) v. hagio- graf hagiologija (gr. hagios, logia naua- vanje) nauavanje o svecima; zbirka pria o svecima; takoer: = hagio- grafija hagiomahija (gr. hagios, mache borba) borba protiv tovanja svetaca hagiotika (gr. hagios) teol. nauavanje o nainu kako postati boljim haj(e)riger (njem. Heuriger) ovogodi- nje vino hajdlberki ovjek (lat. Homo heide- lbergensis) praovjek iz doba sred- njeg kvartara, rekonstruiran po ne- kim nalazima kraj Heidelberga hajduk (ar. hajdud, mad. hajdu) prvo- bitno: odmetnik koji se borio protiv turskih nasilnika, borac za slobodu; danas: odmetnik od vlasti i zakona; kod Turaka: razbojnik; kod Maara: lako naoruan pjeak; sluga u ma- arskom narodnoj nonji, glasnik, vjesnik hak (ar.) ono to je pravo, to je pristoj- no; plaa; porez, namet hakara (p. hacara, jacara) vrsta ro- mance koja se pjeva; napjev za takvu romancu; ples koji se izvodi po tak- vom napjevu hakenkrojc (njem. Hakenkreuz) ku- kasti kri (simbol nacistike Nje- make); usp. svastika hakim (ar.) mudrac, filozof; titula lije- nika i sudaca; usp. heim haktok (njem. hacken sjei, Stock panj) mesarski panj; naprava s ku- kama za razapinjanje zaklane stoke radi deranja koe i paranja hala (njem. Halle trijem, dvorana) u tvornicama: velika dvorana (obino sa staklenim zidovima) u kojoj se nalaze strojevi i dr. halastian (gr. chalastikos koji olabav- ljuje) koji omekava, omekavajui halaza (gr. chalasa) bot. mjesto u sje- menom zametku gdje ulazi ilnini snopi halazion (gr. chalasion dem. od cha- lasa) med. kronina upala lijezda lojnica na vjei, jemenac halazis (gr. chalasis) med. mlitavljenje, labavljenje, malaksavanje halazozis (gr. chalasa) med. oblikova- nje (ili: stvaranje) jamenca na vjei halbcilinder (njem. halb pola) poluci- lindar (vrsta mukog eira poluku- glastog oblika za sveane prigode) halbtarke (njem. halb pola, stark jak) "polujaki", "nedorasli", naziv za mla- dia koji nee raditi, tj. besposliar, lijenina, razbija haleluja (hebr. hallai) v. aleluja half (engl. half polovica; sredina) port, igra srednjeg reda, tj. igra koji po- half-blood 520 haloidi mae i obrani i napadu; centarhalf srednji pomaga half-blood it. haf-blad (engl.) port. polukrvno grlo, polukrvan konj half-linija (eng. half-line srednja linija) srednji red, pomoni red half-penny it. haf-peni (engl.) novac od 1/2 penija halff-dollar it. haf-dolar (engl.) novac od 1/2 dolara halftime it. halftajm (engl. half pola, time vrijeme) port. 1. poluvrijeme, polovica igre; 2. odmor izmeu prve i druge polovice igre (utakmice) halibeati (gr. chalyps elik, lat. chaly- beata) mn. elini preparati halibografija (gr. chalyps gen. chaly- bos elik, grafo crtam, slikam) eliko- rez halieutika (gr. halieutikos ribarski, e halieutike ribarski zanat) 1. vjetina lovljenja riba; pren. umijee pridobi- vanja ljudi; 2. pjesma o ribarenju haligrafija (gr. hals gen. halos sol, gra- fo opisujem) opis, opisivanje solana halikofilit (gr. chalkos bakar, fyllon list, lithos kamen) min. bakreni ti- njac halikoza (gr. chalix gen. chalikos ka- miak, ljunak) med. pluna bolest zbog udisanja praine halitozan (lat. halitosus) parovit, pun pare; vlaan od znoja halkantit (gr. chalkos bakar, anthos cvijet) kem. modra (plava) galica, sul- fat bakra halkelefantin (gr. chalkos bakar, ele- fas slon) masa od slonove kosti i bronce halkionski dani vrijeme oko zimskog solsticija (suncostaja) kad je more po- sve mirno i kad ptica vodomar (gr. halkyon), prema vjerovanju starih, gradi svoje gnijezdo halkograf (gr. chalkos bakar, grafo cr- tam, slikam) bakrorezac halkografija (gr. chalkos bakar, grafo crtam, slikam) bakrorez halkokemigrafija (gr. chalkos bakar, chemeia, grafia) v. halkotipija halkopirit (gr. chalkos bakar, pyrites kremen) min. sulfid bakra i eljeza, najea rudaa bakra, sadri goto- vo 1/2 bakra, bakreni pirit halkotipija (gr. chalkos bakar, typos otisak, slika) kemijsko pretvaranje crtea izraenog na bakrenoj ploi u reljefan bakreni kalup od kojeg se kasnije na tiskarskom stroju moe uzeti proizvoljan broj otisaka halkozin (gr. chalkos bakar) min. crn i tamnometalan sulfid bakra haima (gr. haima skok, skakanje) ja- panska igra na ahovskoj ploi sa dva, tri ili etiri igraa, sastoji se u tome da jedna strana premjesti svoje figure na protivnika polja halo (engl. hallo) 2. hej! uj! sluaj! (uo- biajeni nain dozivanja i oslovlja- vanja, osobito telefonom) halo (gr. halos) 1. okruglo mjesto, gum- no; fiz. bijeli ili obojen krug (prsten) oko Sunca i Mjeseca; med. crven krug oko bradavice na dojci halo- (gr. hals gen. halos) 3. predmetak u sloenicama sa znaenjem: sol halofiti (gr. hals, fyton biljka) bot. bilj- ke koje uspijevaju u slanim predje- lima, osobito na morskim obalama halogen (gr. hals, gen- korijen od gig- nesthai postati, nastati) kem. ele- ment, ili drugi radikal koji tvori sol u spoju s nekom kovinom; halogeni elementi brom, fluor, jod i klor (zato to oni s kovinama daju izravno soli) halografija (gr. hals, grafo opisujem) opisivanje soli; opisivanje solana haloidi (gr. hals, eidos oblik) mn. kem. brom, fluor, jod, klor i dr. = haloidni elementi; haloidne soli soli koje na- staju spajanjem jednog haloida s jed- nom kovinom, npr. natrijev klorid ili kuhinjska sol halokemija 521 han halokemija (gr. hals, chemeia) kemija soli haloksilin (gr. hals, xylon drvo) pu- ani i minski barut od drvene stru- gotine natopljene u feridicijankaliju halologija (gr. hals, logia znanost) kem. znanost o solima halomantija (gr. hals, manteia prtka- zivanje, gatanje) proricanje po soli, gatanje u sol halometar (gr. hals, metron mjerilo) solna vaga, areometar za odreivanje stupnja slanosti slane vode halometrija (gr. hals, metria mjerenje) mjerenje slanosti solne otopine; odre- ivanje koliine alkohola u pivu po- mou njegove sposobnosti otapanja kuhinjske soli halopega (gr. hals, pege izvor) slani izvor haloskop (gr. hals, skopeo promatram) solna vaga, sprava za odreivanje ko- liine soli u slanoj vodi prema njezi- noj specifinoj teini halotehnika (gr. hals, tehnike) zna- nost o dobivanju i proizvoenju soli haloterme (gr. hals, thermos topao) iz- vori tople slane vode halsband (njem. Hals vrat, Band traka) ovratnik; pasja ogrlica haltere (gr. halteres) mn. olovne dra- lice (kugle) koje se dre u rukama pri vjebanju u skakanju; takoer: gimnastike motke za odravanje ravnotee halucinacija (lat. hallucinatio trabu- njanje) privienje; psih. predodba koju smatramo opaanjem predmeta i dogaaja koji ne postoje (posljedica bolesne razdraenosti sredinjeg iv- anog sustava); najee su haluci- nacije osjetila vida (vizije) i osjetila sluha, a rjee osjetila dodira, mirisa i okusa; usp. iluzija halucinirati (lat. hallucinari) imati pri- vienja, opaati predmete i dogaa- je koji ne postoje halurgija (gr. hals sol, ergon djelo) v. halotehnika halva (ar.) alva orijentalni slatki od meda, eera, krobnog brana, ma- sti i dr.; eten halva poslastica od lanenog sjemena i dr. ham (ma.) glavni dio konjske opreme za prezanje pred kola hama (gr. hamma vrpca, zamka) med. uteg hamada (ar.) pusta kamenita saharska visoravan bez pijeska hamadrijada (gr. hamadryas) mit. umska nimfa ili nimfa drveta koja sa svojim drvetom ivi i umire hamakromija (gr. hama istodobno, chroma boja) tisk. istodobno tiskanje u vie boja, viebojni tisak hamaza (ar.) zbirka staroarapskih ju- nakih pjesama hambir (tur. hampa, hempa druba) po- vorka, niz, skupina (ljudi ili ivoti- nja) hamburger (prema njem. gradu Ham- burgu) 1. vrsta slanine; 2. vrsta vi- nove loze i groa; 3. u engleskom jeziku: peeno mljeveno ili kosano govee meso koje se prodaje kao ob- rok izmeu razrezanog peciva s malo salate hamburgirati (njem. Hamburg) zra- nim bombardiranjem sruiti do te- melja; engleski izraz kao odgovor na njemaki koventrirati (Coventry) bu- dui da je njemaki grad Hamburg bio veoma uniten zranim bombar- diranjem Hamiti mn. potomci Hama, drugog No- inog sina (Post 10), praoca Etioplja- na, Egipana, Feniana i dr. Hamlet legendarni danski kraljevi, prema Sachsu Gramaticu ivio je 500. g. pr. n. e.; glavni junak istoime- ne Shakespeareove tragedije; tip in- teligentna ili neodluna mladia han (tur.-tatar. han) v. kan handbal 522 hardware handbal (njem. Handball) port, ruko- met, igra slina nogometu; igra se najvie u Njemakoj hands off it. hendz of! (engl.) k sebi ruke! hangar (fr.) staja, upa, spremite za kola; osobito: spremite za letjelice hank (engl.) engleska mjera za duinu konca, i to: za pamuni konac = 768,08, za vunicu = 512,06 m, za ku- djeljin i laneni konac u Engleskoj = 2743,17 m, u Irskoj = 3291,81 m, za upredenu svilu = 3043,09 m Hannibal ante (ad) portas (lat.) "Ha- nibal pred vratima" (usklik strave kad se kartaanski voda Hanibal 211. pr. n. e. pribliio sa svojim eta- ma Rimu); pren. prijeti velika opas- nost Hansa it. Hanza (njem.) trgovinski sa- vez sjevernonjemakih gradova u srednjem vijeku Hansabund it. Hanzabund (njem.) sa- vez njemakih trgovaca, obrtnika i industrijalaca, osnovan 1909. u Ber- linu hansem engl. dvokohce s koijaevim sjedalom straga i vie sjedala za put- nike (naziv prema konstruktoru, engl. arhitektu J. A. Hansomu) hansvurst (njem. Hanswurst) lakrdija, komedija hanzeati (njem. Hanseaten) mn. la- novi Hanse; stanovnici i, u uem smi- slu, vojnici triju njem. slobodnih "hansa-gradova" (Bremena, Liebecka i Hamburga) haomantija (gr. chaos zrak, manteia proricanje, pretkazivanje) proricanje prema zraku i vremenskim pojavama hapaks (gr. hapax jednom, jedanput) lingv. v. hapakslegomenon hapakslegomenon (gr. hapax jedan- put, lego kaem) lingv. "samo jednom reeno", rije koja se samo jednom javlja (osobito kod starih klasika) haplografija (gr. haplos jednostavan, grafo piem) "pojednostavljeno pisa- nje" izostavljanjem (pri pisanju i pre- pisivanju) istozvunih (homonimnih) slova, slogova i rijei haploskop (gr. haploos jednostavan, skopeo gledam) opt. sprava za ispi- tivanje binokularnog gledanja haplotomija (gr. haploos jednostavan, tome rezanje) kir. obian, jednosta- van rez haploza (gr. haploo uinim razumlji- vim) pojednostavnjenje haptian (gr. haptikos) opipni, koji se tie dodira (osjetila dodira) ili mu pri- pada; haptina varka varka osjetila dodira harabatlija (tur. harabati) 1. rasipnik; boem, pijanac; 2. trona i zaputena kua hara (tur. harad) glavarina (vrsta tur- skog poreza koji se svake godine na- plaivao od svakog nemuslimana) harakiri (jap-) samoubojstvo rezanjem trbuha (japanski obiaj, osobito kod lanova tzv. "vieg drutva") haranga (fr. harangue) svean govor, govor pred gomilom ih vojnicima; na- govaranje, podbadanje, hukanje haranger (fr. haranguer) govornik pred gomilom ili vojnicima; podbada, hu- ka harangirati (fr. haranguer) drati sve- an govor; voditi glavnu rije; govoriti pred gomilom ili vojnicima; otuda: govorom raspaljivati i podbadati, hukati, podjarivati, npr. harangira- ti mase hard disk (engl. kruta ploa) magnetna memorija raunala, mjesto u koje se pohranjuju raunalni podaci; svojstvo mu je veliki memorijski kapacitet i kratko vrijeme pristupa podacima hardov (ma. hordo) bava hardware it. hardver (engl.) metalna, eljezna roba, eljezarija; u elektro- nici: materijal koji ulazi u konstruk- harem 523 harmonist ciju elektronskog raunala, pa i samo raunalo harem (ar.) 1. mjesto gdje nije svakom doputen pristup (npr. hram u Meki); 2. poseban odio u muslimanskoj kui u kojem borave ene harfa (starovisokonjemaki harpha, no- vovisokonjemaki Harfe) glaz. jo kod starih Egipana poznati trokutasti glazbeni instrument s 3040 i vie ica usklaenih po nainu dijatonike ljestvice Haribda (gr. Charybdis) v. pod Scila harijentizam (gr. charis blagost) ozna- avanje ega loeg blagim izrazom; takoer: ala haringa (eng. herring) zool. sle (Clu- pea harengus), morska riba iz po- rodice kotunjaa; vana trg. roba haris (gr. charis) ljubav, ljupkost, umil- nost, naklonost; usp. haritine Harite (gr. Charites) mn. mit. grke boice ljupkosti koje uljepavaju ljud- ski ivot; kod Rimljana = Gracije harlekin (tal. arlecchino) lakrdija, a- ljivac; ovjek koji esto mijenja mi- ljenje, prevrtljivac harlekinada (fr. arlequinade) lakrdija, lakrdijaka ala, komedija harlekinijada (fr. arlequinade) ala, lakrdija, poza; prevrtljivost, okolia- nje harmatan veoma suh, topao i zaguljiv vjetar u sjeverozap. Africi, pue po- glavito od prosinca do veljae harmica (ma. harmincz trideset) mje- sto gdje se plaala carina (od trideset krajcara); carina, carinarnica, mit- nica Harmodije i Aristogiton starogr. junaci (6. st. pr. n. e.), atentatori na tiranina Hiparha; slavljeni kao oslo- boditelji te im je bio podignut spo- menik u Ateni harmoni-elo (tal. harmonicello) glaz. instrument s glasovirskim icama i tonom slinim tonu harmonike harmonia praestabilita it. harmoni- ja prestabilita (lat.) v. prestabilirana harmonija harmonian (gr. harmonikos) skla- dan, blagozvuan; sloan; harmoni- na proporcija mat. v. pod proporcija harmonij (gr. harmonia sklad) glaz. instrument slian orguljama, samo manji od njih (umjesto piskova ima metalne jezike koji proizvode ton svojim titranjem) Harmonija (gr. Harmonia) 1. mit. ki Aresa i Afrodite, ena Kadmova; od njega je dobila kao svadbeni dar ogr- licu koju je napravio Hefest, a koja onome kod koga je donosi razne ne- sree; 2. astr. asteroid otkriven 1856. g- harmonija (gr. harmonia) 1. sklad, skladnost, suglasje; pravilan odnos izmeu dijelova neke cjeline; 2. glaz. spajanje razliitih tonova u skladnu cjelinu; svi akordi u vieglasnom glazbenom stavku; pravilan odnos iz- meu pojedinih tonova glazbenog djela; znanost o harmoniji ili harmo- nika znanost o zakonima po kojima se stvaraju i povezuju akordi; 3. pren. sloga, slaganje, podudaranje harmonika (gr. harmonia sklad) 2. ime raznih glazbenih instrumenata na kojima se proizvode tonovi razvla- enjem, puhanjem (v. mundharmo- nika) itd.; kemijska harmonika ton to ga proizvodi plamen vodikova pli- na u staklenoj cijevi harmonika (gr. harmonike znanstve- no poznavanje glazbe) 1. glaz. v. pod harmonija harmonirati (gr. harmonia sklad) biti u skladu, biti usuglaen s kim, sla- gati se, biti u prijateljskim odnosi- ma harmonist (gr. harmonia sklad) maj- stor u harmoniji, slikar ih glazbenik koji harmoniju osjea i izraava u djelima harmonisti 524 hausfrajnd harmonisti (gr. harmonia sklad) v. harmoniti harmoniti (gr. harmonia sklad) la- novi socijalistiko-pijetistike sljed- be u SAD-u (nazvani po tome to su htjeli uspostaviti ivotnu "harmoni- ju", tj. prvobitnu istou i to su ne- vjenano ivjeli u imovinskoj zajed- nici) harmonizirati (gr. harmonia sklad) glaz. melodiju obraditi prema zako- nima o harmoniji, uskladiti; pren. usuglasiti, sloiti harmonometar (gr. harmonia sklad, metron mjera, mjerilo) instrument za odreivanje blagozvunosti Haron (gr. Charon) mit. laar u pod- zemnom svijetu koji je umrle prevo- zio na onaj svijet preko rijeke Ahe- ronta ili Stiksa, za to su mu plaali jedan obol koji su mrtvima stavljali u usta; prikazivan kao sijed starac s dugom bradom Harpagon ime krca u Molierovoj ko- mediji "L'Avare"; pren. krtac Harpija (gr. Harpyia) mit. ime krila- tih, kao vjetar brzih udovita (pola djevojke, a pola ptice grabljivice), simboli nezasitne pohlepe zato to su grabila sve to stignu harpun (engl. harpoon) 1,201,50 m dugo koplje sa eljeznim iljkom u obliku osti, dugim 6090 cm, slui za lov na kitove harpuna (engl. harpoon) baca harpu- na harpunaa (engl. harpoon) lovljenje ri- be ostima harpunirati (fr. harponner) bacati har- pun; loviti ribu ostima Harun Al-Raid poznati bagdadski ka- lif (89 st.) tip idealno dobrog vla- dara Harvardovo sveuilite (engl. Har- vard University) najstarije sveuili- te u SAD-u (Cambridge, Massachu- setts), utemeljeno 1636. hasidizam (hebr. hasidim poboni) vjer- ski mistiki pokret Zidova u isto- nim europskim zemljama, utemeljen na istoimenom pokretu Zidova iz 2. st. hasmonejci (hebr.) pristae Jude Ma- kabejca u borbi protiv Sirijaca; la- novi id. sekte koja je ostala vjerna starom i ne priznaje rabinski zakon, rairena po slavenskim zemljama hai (ar.) opojno sredstvo koje se pri- prema od cvjetova indijske konoplje; na Istoku ga piju ili pue radi izazi- vanja pohotljivosti hat (ind.) indijska mjera za duinu, = 1/2 jarda = 0,457 m hat-trick it. het-trik (engl.) port, u nogometu: tri zgoditka istog igraa na jednoj utakmici hata (rus.) maloruska seljaka kua hatalija (tur. hataly) osoba koja donosi nesreu hatib (tur.) 1. propovjednik, imam, mu- slimanski vjerouitelj; 2. govornik uope hatierif (tur.-perz.) svojeruno pisano sultanovo nareenje koje se mora od- mah izvriti, najvii turski dravni ukaz haubica (e. houfnice, njem. Haubitze, tal. obizzo, fr. obus) prvobitno: drve- na sprava za bacanje kamenja; voj. vrsta topnikog orua (topa) krae cijevi, slinog merzeru, kalibra 100, 305 i 420 milimetara, sa zakrivlje- nom i ubacnom putanjom; upotreb- ljava se za gaanje ciljeva koji se na- laze, npr. iza nekog brda i koje top- nik ne vidi izravno; top-haubica top- niko oruje konstruirano da moe gaati i ubacnom i poloenom puta- njom hauptman (njem. Hauptmann) kapetan haupttrefer (njem. Haupttreffer) glav- ni zgoditak hausfrajnd (njem. Haus kua, Freund prijatelj) kuni prijatelj (esto u pod- hausfrau 525 hebraizam rugljivom smislu: ljubavnik doma- ice; dosadnjakovi koga se je teko otresti) hausfrau (njem. Haus kua, Frau go- spoda) kuevlasnica, kuegazdarica hausher (njem. Hauskua, Herr gos- podar) kuevlasnik, kuegazda hausklajd (njem. Haus kua, Kleid ha- ljina) kuna haljina haustus (lat. haustus crpenje; gutljaj) med. lijek koji treba popiti najednom hauzmajster (njem. Haus-meister) pa- zikua, kuepazitelj havana vrsta finih cigara od duhanskih listova s otoka Kube (naziv po Ha- vani, glavnom gradu Kube) have (lat. have, ave) v. ave havelok (engl. havelock) vrsta mukog poluogrtaa bez rukava (nazvana po engl. generalu Havelocku, 1795 1857) havlija (tur. havli upav, pamuan) ru- nik; pamuan, rutav pokriva; ogrta havra (tur.) idovski hram, sinagoga hazan (hebr. chasan) pjeva u sinagogi hazard (fr. hasard, tal. azzardo) sluaj; srea, igra na sreu; smjeh pothvat; hazardna igra igra na sreu, svaka igra za novac kartama, kockama ili brojevima iji rezultat jedino ili ug- lavnom zavisi od sree hazardirati (fr. hasarder) stavljati na kocku, izlagati se opasnosti, podu- zimati na sreu; kockati se u novac Hazari mn. nomadska plemena tur- kijske jezine skupine uz obale Volge; krajem 8. st. preli na idovsku vje- ru; u 10. st. nestali kao samostalan narod hazena (e. hazeti bacati) port, en- ska igra nogometnom loptom u kojoj sa svake strane sudjeluje po sedam igraica, slina nogometu, rukomet za ene hazma (gr. chasma) ponor; razjaplji- vanje usta, zijevanje hazmodija (gr. chasmodes koji stalno zijeva) med. bolest zijevanja, neodo- ljivo zijevanje hazmus (gr. chasma) med. v. hazmo- dija hazna (perz.) blagajna, riznica heautognozija (gr. heautu sebe, gno- sis spoznaja) spoznavanje samoga se- be, samospoznaja heautonomija (gr. heautu sebe, nomos zakon) v. autonomija heautontimorumenija (gr. heautu se- be, timoreisthai kanjavati, muiti) muenje samog sebe, samomuenje Heavisideov sloj it. Hevisajdov ... (A. W. Heaviside, britanski fiziar, t 1923) sloj ioniziranih estica od 50 do 100 milja iznad Zemlje koji djeluje kao reflektor (odbija) beinih va- lova i primorava ih da se kreu slije- dei oblik Zemlje Heba (gr. Chbe) 1. mit. starogrka bo- ica mladosti, peharnica olimpijskih bogova (prije Ganimeda); prikaziva- na s vrem i aom od koljke (rim- ska Juventus); 2. astr. asteroid otkri- ven 1847. g. hebefrenija (gr. hebe stasalost, fren gen. frenos dua) med. mladenako ludilo (obino izmeu 16. i 30. godine) hebetirati (lat. hebetare) otupiti, zatu- piti; zaglupiti, zaglupljivati; hebetu- do uisus it. hebetudo vizus (lat.) med. slabost vida; hebetudo mentis (lat.) med. slaboumnost; hebetudo sensus it. hebetudo senzus (lat.) med. otupjelost, oslabljenost osjetila hebraicitet (lat. hebraicitas) poznava- nje hebrejskog jezika; osobitost heb- rejskog jezika hebraizam (lat. Hebraeus idov) starija idovska religija (za razliku od mla- de, judaizma); osobitost idovskog jezika; idovski karakter i nain mi- ljenja hebraizam hebrejski izraz u nekom ne- hebrejskom jeziku hebrajika 526 heimarmene i hebrajika pisana djela o hebrejskom jeziku i kulturi; Hebrej idov hec (njem. Hetze hajka) zanimljiv doga- aj; ala, glupost Hectora quis nosset, si felix Troia fuisset it. Hektora kvis noset, si feliks Troia fuisset (lat.) Tko bi znao za Hekotra, da je Troja bila sretna (Ovidije), smisao izreke je da veliki dogaaji raaju velike ljude hedipatija (gr. hedys sladak, pathos osjeaj, uvstvo) 1. osjeaj slasti (ugo- de), ugodnost, udobnost; 2. odanost ugodnom i raskonom ivotu, slado- strasnost hedizma (gr. hedysma zain) farm. sredstvo za razrjeivanje i zaslai- vanje lijekova hedonal (gr. hedone zadovoljstvo, ugo- da) med. nekodljivo uspavljujue sredstvo hedonija (gr. hedone zadovoljstvo, ugodnost) med. bolesna veselost, bo- lesna razdraganost hedonisti (gr. hedone) fil. pristae he- donizma hedonizam (gr. hedone zadovoljstvo, ugodnost) fil. teorija koja smatra da je osjetilno uivanje i zadovoljstvo najvie dobro i, prema tome, pobuda i svrha, motiv i cilj cjelokupnog naeg djelovanja; usp. epikurejizam hedrika (gr. hedra stranjica) med. sredstvo (ili: lijek) protiv bolova u debelom crijevu hedrocela (gr. hedra stranjica, kele bruh, kila) med. kila debelog crijeva hedira (ar. hidret) v. hedra hedra (ar. hidret) Muhamedov bijeg iz Meke u Medinu (15. VII. 622. n. e.); od toga dana muhamedanci rau- naju svoje godine Hefest (gr. Chfaistos) mit. bog vatre i onih mehanikih vjetina za koje je potrebna vatra, nebeski kova, sin Zeusov i Herin, mu Haritin (u "Ilija- di") ili Afroditin (u "Odiseji"); stasom slab, hrom, ali jakih miia, ivi na Olimpu kao Zeusov peharnik (poslu- itelj), a tu ima i svoju kovanicu (kod Rimljana: Vulkan) heftemimeres (gr. hepta sedam, emi- pola, polu-, meros dio) metr. od se- dam i pol polovica ili tri i pol stope, osobito: cezura u heksametru koja se nalazi poslije tri i pol stope ih u etvrtoj stopi hegelizam fil. filozofija G. W. F. Hegela (17701831) i njegovih pristaa ija je jezgra panlogizam, shvaanje da su miljenje i bie (postojanje) isto- vjetni hegelovac pristaa hegelizma hegemonija (gr. hegemonia) voenje, upravljanje, vodstvo, vrhovno zapo- vjednitvo, nadmo, prevlast, pred- nost, osobito jedne monije drave nad ostalim saveznim dravama, ili nekog jaeg stalea prema drugim staleima hegemonikon (gr. hegemonikon) fil. kod stoika: najvia duevna sila ije je sjedite u srcu, a koja je izvor pre- dodbi, misli i htijenja, kao i jedin- stvene veze psihikih funkcija hegemonist (gr. hegemoneuo vodim, vladam) onaj koji sprovodi hegemo- niju, pristaa hegemonije Heil! it. hajl (njem.) ivio! heilalgija (gr. cheilos usna, algos bol) med. bol usne, usnobolja heilitis (gr. cheilos usna) med. upala usana heiloplastika (gr. cheilos usna, plasti- ke vjetina uobliavanja) umjetno, operativno pravljenje (krpanje) ote- ene ili nepravilne usne heiloshiza (gr. cheilos usna, schisis rascjep) razrezana, raspuknuta usna, "zeja usna" heimarmene (gr. heimarmene) sud- bina heirijatar 527 hektar heirijatar (gr. cheir ruka, iatros lije- nik) onaj koji lijei rukama, tj. vidar, ranar, kirurg heiro- (gr. cheir ruka) v. pod hiro- heiroskopija (gr. cheir ruka, skopeo promatram) v. hiromantija heirospazam (gr. cheir ruka, spasmos gr) med. pisarski gr u prstima ih cijeloj ruci (nastaje zbog dugog pisa- nja ili nepravilnog dranja ruke) heirotonija (gr. cheirotonia isprue- nost ruke) glasovanje dizanjem ru- ke; takoer: = hirotonija hekatomba (gr. hekaton sto, bus gen. boos vol, hekatombe) 1. kod Grka: rtva od sto volova; 2. pren. velika i sveano prinesena rtva velikog broja ljudi hekatonheiri (gr. hekaton sto, cheir ruka) mn. mit. "storuk", tri divovska sina Urana i Geje (Kotos, Brijarej ili Egeon, Gijes ili Giges) koji su poma- gali Zeusu u borbi s titanima i kas- nije ih uvali u Tartaru; centimani hekatostilon (gr. hekaton sto, stylos stup) arhit. hodnik sa sto stupova heklati (njem. hakeln) kukiati, kakati heks- (gr. hex) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: est, esto- heksaedar (gr. hex est, hedra osnova) geom. kocka heksafilan (gr. hex, fyllon list) bot. estolistan, sa 6 listova heksaginija (gr. hex est, gyne ena) mn. bot. "estoene biljke", biljke sa est stupica heksagon (gr. hexagonon) esterokut heksagonalan (gr. hexagonios) este- rokutni; min. heksagonalni kristalni sustav tri jednake horizontalne osi koje se sijeku pod kutom od 60 i jedna njima okomita os; usp. tese- ralni, tetragonalni, rombini, mono- klinski, triklinski heksagram (gr. hex est, gramma geo- metrijska slika, matematiki lik) e- sterokraka zvijezda (lik sastavljen od dva istostranina trokuta meusob- no prekriena, znak za raspozna- vanje kod pitagorejaca) heksakord (gr. hex, chorde ica, stru- na) glaz. = seksta; takoer: instru- ment sa est ica heksametar (gr. hexametros koji se sastoji od est stopa, to hexametron) metr. stih od est stopa od kojih su prve etiri daktili ili spondeji, peta daktil (rjee spondej), a esta spon- dej ili trohej; epski stih Grka i Rim- ljana heksandrija (gr. hex, aner gen. andros ovjek, mu) mn. bot. "estomune biljke", biljke iji cvjetovi imaju 6 slo- bodnih pranikih niti (VI. klasa Lin- neovog sustava biljaka) heksangularan (gr. hex est, lat. an- gularis kutni) geo. esterokutan, koji ima est kutova heksapetalan (gr. hex, petalon list) bot. sa est latica Heksapla (gr. hexaplus esterostruk) knjiga koja sadri prijevod Svetog pi- sma na 6 jezika (u 6 stupaca) heksapodi (gr. hex, pus gen. podos no- ga) mn. zool. ivotinje sa est nogu = kukci, insekti heksapteri (gr. hex, pteron krilo) mn. zool. kukci sa est krila heksarh (gr. hex, archo vladam) lan vlade estorice heksasilabian (gr. hex, syllabe slog) estosloan, od est slogova (rije) heksastilon (gr. hex, stylos stup) gra- evina (ili: dvorana) sa est stupova Heksateuh (gr. hex, teuchos knjiga) "koji se sastoji od 6 knjiga", naziv za 5 Mojsijevih knjiga (usp. Pentateuh) i Knjigu Jouinu heksenus (njem. HexenschuB) med. probadanje u kriima, kriobolja hektar (gr. hekaton sto, lat. area povr- ina) mjera za povrinu = 100 ara, 10 4 m 2 hektograf 528 helidonija hektograf (gr. hekaton sto, grafo pi- em) stroj za umnoavanje spisa i crtea hektografirati (gr. hekaton sto, grafo piem) umnoavati rukopise na hek- tografu hektogram (gr. hekaton sto, gramma teina, uteg, 1/24 unce) uteg od 100 grama hektolitar (gr. hekaton sto, litra mjera za teinu i za tekuinu, lat. libra) mjera za tekuine =100 litara hektometar (gr. hekaton sto, metron mjera) mjera za duinu = 100 metara Hektor (gr. Hektor) sin Prijama i He- kube, mu Andromahin, najvei tro- janski junak, ubio ga Ahil Hekuba (gr. Hekabe) trojanska kra- ljica, Prijamova ena, Hektorova ma- ti Hel mit. skandinavska boica smrti i podzemlja Hela (gr. Helle) mit. ki beotskog kra- lja Atamanta i Nefele; bjeei ispred okrutne maehe Inone na zlatoru- nom ovnu u Kolhidu padne s ovna i udavi se u morskom tjesnacu (koji je kasnije prema njoj nazvan Helespont Helino more) hela (tur. helak) propast, nesrea; pro- palica, upropaten ovjek, neradnik, besposliar, nevaljalac; prid. lo, po- kvaren Helada (gr. Hellas) Grka, osobito sta- ra, klasina Grka helebarda (fr. hallebarde) starinsko srednjovjekovno koplje sa sjekiricom pri vrhu (ispod iljka), bojna sjekira helebardar (fr. hallebardier) kopljanik naoruan helebardom heleborizam (gr. helleboros kukurijek) med. ienje crijeva kukurijekom Helen (gr. Hellen) mit. sin Deukali- onov i Pirhin, kralj u Ftiji, praotac Helena po ijim su sinovima (Eolu, Doru, Jonu i Aheju) nazvana staro- grka plemena: Eoljani, Dorani, Jo- njani i Ah ej ci Helena (gr. Helene) mit. ki Lede (ene spartanskog kralja Tindareja) i Zeu- sa, sestra Kastora i Poluksa, ena kralja Menelaja, poznata po svojoj ljepoti; oteo ju je Pari (povod Trojan- skom ratu) Heleni (gr. Hellenes) mn. stari Grci helenist (gr. Hellen, Helen, Grk) 1. po- znavatelj starogrkog jezika; 2. gr- ki idov, ili Grk koji je primio idov- sku vjeru; 3. helenisti pisci u razdob- lju od Aleksandra Velikog do cara Augusta koji su, roeni na Istoku, primili od Grka jezik i kulturu; 4. filozofi koji se bave starogrkom po- vijeu i starogrkim jezikom (gre- cisti) helenizam (gr. Hellenes) osobitost sta- rih Grka, posebno s obzirom na jezik, obiaje i kulturu; u uem smislu: raz- doblje grke knjievnosti i kulture od smrti Aleksandra Velikog do cara Augusta; usp. grecizam helenizirati (gr. hellenizo) pogriti, provoditi helenizaciju; ugledati se na grki jezik i nain ivota; usp. greci- zirati helenofil (gr. Hellen Grk, filos prija- telj, ljubitelj) prijatelj Grka heler (njem. Heller) filir (najsitnija nov- ana vrijednost u Austro-Ugarskoj dravi) Helespont (gr. Hellespontos) "Helino more" = Dardaneli; usp. Hela heliciti (gr. helix zavojnica, spirala i nastavak -ites) geol. okamenjeni pu- evi helicitian (gr. helikos) zavojit, spi- ralan helidonij(us) (gr. chelidon lasta) "la- stin vjetar", topao vjetar poetkom proljea helidonija (lat. Chelidonium maius) bot. rosopas, zmijino mlijeko heliferan 529 heliograf heliferan (gr. chele tipaljke, kare, lat. ferre nositi) zool. onaj koji ima tipaljke helij (lat. helium) kem. plinovit ele- ment, bez boje i mirisa, atomska te- ina 4,002, redni broj 2; spada u ple- menite plinove (zato to se ne spaja s drugim elementima); upotrebljava se za punjenje zranih balona i elek- trinih arulja (jer je lak i ne gori), za plinske termometre helijaktian (gr. heliakos) koji se tie Sunca ili mu pripada, sunani helijaza (gr. heliasis sijanje Sunca, sunanje) med. sunanica helik (gr. helix gen. helikos) v. elisa helikoida (gr. helix gen. helikos zavoj- nica, spirala, eidos oblik) geom. po- vrina koja nastaje kad se pravac kree po spirali (zavojnici) pod stal- nim kutom s njezinom osi helikoidan (gr. helix gen. helikos za- vojnica, spirala, eidos oblik) zavoj- niast, u obliku zavojnice helikometrija (gr. helix zavojnica, spirala, metria mjerenje) dio geome- trije koji se bavi spiralama Helikon (gr. Helikon) gora muza, po- znata gora u Beotiji (1749 m visoka), sjedite Apolona i muza; usp. heli- konide helikon (gr. helix) kod Grka: etvrtast instrument s 9 ica koji je sluio za odreivanje tona; danas: najvei pu- haki instrument u voj. glazbama ko- ji svira nosi preko glave i ramena helikonide (gr. Helikonides) mn. mit. nadimak muza (po gori Helikonu) helikoplan (gr. helix zavojnica, spi- rala, fr. planer letjeti bez mahanja krilima) zrak. v. helikopter helikopter (gr. helix zavojnica, spirala, pteron krilo) zrak. letjelica ije se odravanje u letu postie uglavnom reakcijama zraka na dvije povrine ili vie povrina koje se okreu po- mou motora; odlika mu je sposob- nost uspravnog (vertikalnog) dizanja, stajanja u mjestu, vodoravnog (hori- zontalnog) letenja i laganog sputa- nja na eljenu toku helio- (gr. helios) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: Sunce, sun- ani, koji je u vezi sa Suncem heliobiologija (gr. helios, bios ivot, logia znanost) znanost koja proua- va izravan utjecaj pojava na Suncu na razne prirodne promjene i pojave heliocentrian (gr. helios, lat. cen- trum sredite) sa Suncem u sreditu (naziv za shvaanje prema kojem je Sunce sredite Sunevog sustava; supr. geocentrian; heliocentrini su- stav = Kopernikov sustav; geocentri- ni sustav = Ptolemejev sustav helioeentrizam (gr. helios, lat. cen- trum sredite) astr. fil. nauavanje koja smatra Sunce sredinjim tije- lom oko kojega krue svi planeti okreui se istodobno oko svojih osi; ovo je nauavanje na znanstvenu os- novu postavio veliki poljski astronom Nikola Kopernik (14731543); supr. geocentrizam heliofob (gr. helios, fobos strah) onaj koji ne voli svjetlost ili je se plai heliofobija (gr. helios, fobeo bojim se) strah od Sunca, strah od Suneve svjetlosti helioforman (gr. chele tipaljke, ka- re, lat. forma oblik) zool. u obliku tipaljki, kara heliognosti (gr. helios, gnostes) obo- avatelji Sunca heliograf (gr. helios, grafos) 1. instru- ment pomou kojega se fotografira Sunce; 2. instrument koji pokazuje trajanje sijanja Sunca; 3. aparat koji pokazuje i izraunava jainu Suneve svjetlosti; 4. u vojnoj telegrafiji: na- prava kojom se, pomou jednog okret- nog zrcala od kojeg se odbija Suneva svjetlost, alju znaci na velike uda- ljenosti heliografija 530 helmintian heliografija (gr. helios, grafo opisu- jem, crtam, slikam) opisivanje Sunca, znanost o Suncu kao nebeskom tije- lu; takoer: = fototipija heliografski (gr. helios, grafo crtam, slikam) nacrtan ih prikazan utjeca- jem Suneve svjetlosti heliogram (gr. helios, gramma slovo) papirnata vrpca na heliografu na ko- joj Suneve zrake ostavljaju tragove svog zraenja; usp. heliograf 2. heliogravira (gr. helios, fr. gravure rezanje) v. fotogravira heliokromija (gr. helios, chroma boja) v. fotokromija heliolatrija (gr. helios, Iatreia oboa- vanje) oboavanje Sunca, sluenje Suncu kao boanstvu heliometar (gr. helios, metron mjeri- lo) astronomski durbin s prepolov- ljenim objektivom, slui za vrlo tono mjerenje veoma malih udaljenosti i kutova na nebu, osobito promjera Sunca helioplastika (gr. helios, plastike vje- tina uobliavanja) fotografiranje re- ljefnih slika Helios (gr. Helios Sunce) mit. staro- grki bog Sunca, prikazivan kao mla- di na zlatnim kolima s 4 konja i sa zrakama oko kose (kod Rimljana: Sol) helioskop (gr. helios, skopeo proma- tram) durbin s obojenom leom za promatranje Sunca heliostat (gr. helios, istemi postavim, stavim) sprava pomou koje se Sun- eve zrake, i pored Zemljinog giba- nja, uvijek projiciraju u istu toku helioteoloki dokaz teol. dokaz da po- stoji Bog na osnovi postojanja Sunca helioterapija (gr. helios, therapeia lijeenje) lijeenje Sunevim zrakama heliotermometar (gr. helios, thermos topao, metron mjera, mjerilo) pose- ban termometar za mjerenje iznosa apsorpcije Sunevog zraenja prolas- kom kroz atmosferu heliotipografija (gr. helios, typos oti- sak, slika, grafo piem, slikam) vrsta fotografije za otiskivanje rukopisa i dr. heliotrop (gr. helios, trepo okreem) 1. instrument za proizvoenje svjet- losnih signala na velikim udaljeno- stima, osobito kod trigonometrijskih mjerenja (sastoji se od jednog durbi- na pred kojim stoje, uspravno jedno na drugom, dva zrcala); 2. sunanik, sunani sat; 3. bot. biljka krasnica; 4. min. vrsta kalcedona tamnozelene boje s crvenim mrljama heliotropizam (gr. helios, tropos ok- ret) bot. tenja jednog dijela biljke da se okree prema Suncu (pozitivni heliotropizam) ili od njega (negativni heliotropizam) helioza (gr. heliosis izloenost Suncu) med. v. helijaza helkizmometar (gr. helkysmos vue- nje, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje privlane sile helkologija (gr. helkos gnojna rana, logia znanost) med. grana medicine koja se bavi irevima i zagnojava- njem helkoma (gr. helkoma) med. rana, ir helkozis (gr. helkosis) med. gnojenje helktici (gr. helkos rana, gnojna rana) mn. med. sredstva za stvaranje, za izazivanje ireva helktian (gr. helkos rana, gnojna ra- na) onaj koji izaziva stvaranje ire- va helminti (gr. helmins gen. helminthos glista) mn. zool. gliste, osobito utrob- ne (crijevne) gliste helmintici (gr. helmins gen. helmin- thos glista) mn. med. sredstva protiv glista helmintian (gr. helmins) glisni, koji se tie glista helmintijaza 531 hematonoze helmintijaza (gr. helminthiao bolujem od glista) med. naziv za bolesti iji su uzrok crijevne gliste helmintologija (gr. helmins glista, lo- gia) znanost o parazitskim glistama i o njihovom odnosu prema ljudima i ivotinjama (grana parazitologije) helmintopira (gr. helmins glista, pyr vatra) med. groznica zbog prisutnosti glista u crijevima helofiti (gr. helos nizina, movara, fy- ton biljka) mn. bot. movarne biljke helonijarij (gr. chelone kornjaa) kor- njanjak, ribnjak za uzgajanje mor- skih kornjaa helonofagi (gr. chelone kornjaa, fa- gein jesti) oni koji jedu kornjae (Eti- opljani) helopira (gr. helos movara, pyr vat- ra) med. movarna groznica helos (gr. helos klin, avao) klin; med. ulj, kurje oko heloti (gr. heilotes) robovi u staroj Sparti koji su obavljah poljske rado- ve i sluili kao titonoe i lako nao- ruani vojnici helotizam (gr. heilotes spartanski dr- avni rob) sklonost ugnjetavanju heluacija (lat. helluatio) rasko, uiva- nje Helvetia it. Helvecija (lat.) staro latin- sko ime za vicarsku hemagogi (gr. haima krv, ago tjeram, izazivam) mn. med. sredstva koja izazivaju menstruaciju hemataporija (gr. haima krv, aporia nedostatak, oskudica) med. slabokrv- nost, = anemija hematemeza (gr. haima gen. haimatos krv, emesis povraanje) med. v. mele- na hematik (gr. haima krv, lat. haemati- cum) med. sredstvo za poboljanje sa- stava krvi hematin (gr. haima krv) krvna boja, nastaje hidrolizom hemoglobina hematinon (gr. haima krv) neprozirna staklena masa crvene boje upotreb- ljavana jo u starom vijeku za mo- zaik i raskone posude; 1846. g. po- novno pronaena hematit (gr. haima krv i nastavak -ites: slian krvi) min. eljezna ruda, tamnocrven eljezni oksid hematizam (gr. haima krv) med. kr- varenje, osobito: krvarenje iz nosa hemato- (gr. haima, haimatos) pred- metak u sloenicama sa znaenjem: krv, krvni hematoblasti (gr. haima, blastos kli- ca) fiziol. obojene stanice od kojih nastaju crvena krvna zrnca; krvne ploice hematofobija (gr. haima, fobos strah) strah od gledanja krvi hematogen (gr. haima, gen- korijen od gignesthai nastati, postati) med. krvotvoran, koji stvara krv, koji daje krv; im. lijek protiv slabokrvnosti hematoglobin (gr. haima, lat. globus kugla, gruda) fiziol. krvno crvenilo hematografija (gr. haia, grafo opisu- jem) fiziol. opisivanje krvi, opis krvi hematoidan (gr. haimatoeides krvast) boje krvi, kao krv, slian krvi hematokracija (gr. haima, kratos vlada) vladavina u kojoj nositelji dr- avne vlasti mogu biti samo pri- padnici "plemstva po krvi" hematokrom (gr. haima, chroma boja) krvna boja, krvno crvenilo hematologija (gr. haima, logia zna- nost) znanost o krvi, znanost o stva- ranju krvi hematom (gr. haima) med. izljev krvi pod kou, krvna oteklina hematomantija (gr. haima, manteia pretkazivanje) med. predvianje raz- voja i posljedica bolesti prema sa- stavu krvi hematonoze (gr. haima, nosos bolest) mn. krvne bolesti, bolesna odstupa- hematopoezis 532 hemiopsija nja od normalne koliine i normalnog sastava krvi hematopoezis (gr. haimatopoiesis) med. stvaranje krvi hematoptizija (gr. haima, ptysis plju- vanje) med. pljuvanje krvi hematoskopija (gr. haima, skopeo gle- dam, promatram) med. pregled krvi, ispitivanje krvi hematostatici (gr. haima, statikos koji zaustavlja, od istemi zaustaviti) mn. med. sredstva za zaustavljanje krvi hematoteologija (gr. haima, Theos Bog, logia nauavanje) etn. naua- vanje da se Bog moe umilostiviti prinoenjem krvnih rtava hematoterapija (gr. haima, therapeia lijeenje) med. lijeenje krvlju i krv- nim serumom hematoza (gr. haima) fiziol. nastajanje krvi, pretvaranje hranjivog soka u krv hematozoe (gr. haima, zoon ivotinja) ivotinje koje ive u krvi kao paraziti (nametnici) hematurija (gr. haima, uron mokraa) med. prisutnost krvi u mokrai, mo- krenje krvi hemendeks (engl. ham and eggs) kuh. unka prena s jajima hemeralopija (gr. hemera dan, ops gen. opos vid) med. nono sljepilo, kokoje sljepilo (ona bolest kod koje se naveer ili nou ne vidi gotovo ni- malo, a danju dosta dobro i normal- no) hemerobaptisti (gr. hemera dan, bap- tizo umoim, uronim) mn. lanovi i- dovske sljedbe koji su svakoga dana vrili vjerski obred pranja hemerologij (gr. hemerologion) "iz- raunavanje na dane", "brojenje na dane", = kalendar hemeroteka (gr. hemera dan, theke spremnica, koveg) zbirka tiskovina koje svaki dan izlaze (novina) hemi- (gr. hemi-) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: pola, polovica hemialgija (gr. hemi- pola, polu-, algos bol) med. jednostrana glavobolja, mi- grena hemianestezija (gr. hemi- a- ne-, bez- esthesis osjeaj) neosjetljivost jedne strane tijela hemianopija (gr. hemi-, a-, ops gen. opos) med. v. hemiopija hemiantrop (gr. hemi-, anthropos o- vjek) poluovjek hemiantropija (gr. hemi-, anthropos ovjek) med. stanje poluovjeka, lu- dilo u kojem je ovjek gotovo jednak ivotinji hemicefal (gr. hemi-, kefale glava) med. nakaza roena s pola glave hemicikl (gr. hemi-, kyklos krug) po- lukrug hemiedrija (gr. hemi-, edra ravnina, ploha) u kristalografiji: pojava jed- nog kristalnog oblika samo s polo- vicom njegovih ploha koje se oekuju po kristalnom sustavu (supr. holoed- rija) hemifonija (gr. hemi-, fone zvuk, glas) poluglasnost, slaboglasnost, slab glas hemimorfizam (gr. hemi-, morfe ob- lik) u kristalografiji: pojava kad su kristali koji ne pripadaju regularnom sustavu na suprotnim krajevima omeeni plohama, povrinama razli- itih oblika, tj. kad su na gornjem kraju drukije razvijeni nego na do- njem hemiolian (gr. hemiolios) koji sadri cjelinu i pol; metr. kod Grka: ritam iji dijelovi stoje u omjeru 2/3 hemionian (gr. hemi-onos mazga) koji je kao mazga, tj. trom, mlitav hemiopija (gr. hemi-, ops gen. opos oko) med. bolest oiju u kojoj boles- nik vidi predmete samo upola hemiopsija (gr. hemi-, opsis gen. op- seos vienje, vid) v. hemiopija hemipareza 533 hemoroidi hemipareza (gr. hemi-, paresis opu- tanje, poputanje, labavljenje) v. he- miplegija hemiplegija (gr. hemi-, plege udarac) med. nepotpuna, jednostrana uzetost hemipleksija (gr. hemi-, plexis uda- rac) med. v. hemiplegija hemipteri (gr. hemi-, pteron krilo) mn. zool. polukrilci, rilari hemipterologija (gr. hemi-, pteron krilo, logia znanost) znanost o rila- rima hemisfera (gr. hemi-, sfaira kugla) po- lukugla (nebeska, zemaljska); anat. polukugla velikoga mozga hemisferan (gr. hemi-, sfaira kugla) u obliku polukugle hemistih (gr. hemi-, stichos vrsta, red, stih) metr. polustih hemiton (gr. hemi-, tonos) glaz. polu- ton hemitropan (gr. hemi-, tropos okret, trepo okreem) min. za polovicu po- maknut, polupomaknut (kristali) hemo- (gr. haima) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: krv, koji je u vezi s krvlju, krvni hemociti (gr. haima, kytos uplje ti- jelo; omot) biol. krvna tjeleca hemodinamika (gr. haima, dynamis sila, snaga) znanost o jakosti krvo- toka hemodinamometar (gr. haima, dyna- mis sila, snaga, metron mjera, mje- rilo) med. aparat za mjerenje jakosti krvotoka hemofiliar (gr. haima, filia) med. onaj koji boluje od hemofilije hemofilija (gr. haima, filia prijatelj- stvo, naklonost) med. sklonost krva- renju, bolest tekog zaustavljanja krvi (teka obiteljska i nasljedna bo- lest koju prenose ene, a od koje bo- luju poglavito mukarci) hemoftalam (gr. haima, ofthalmos oko) med. izljev krvi u onu jabui- hemoglobin (gr. haima, lat. globus kugla) 1. biol. krvni pigment, krvno crvenilo; 2. med. sredstvo koje stvara krv hemogram (gr. haima, gramma slovo) med. krvna slika, slika iz koje se vidi stanje krvi s obzirom na koliinu he- moglobina, leukocita, eritrocita i dr. hemokatartici (gr. haima, katharti- kos koji slui za ienje) mn. med. sredstva za ienje krvi hemokultura (gr. haima krv, lat. cul- tura uzgajanje) med. sterilno uzima- nje krvi radi uzgajanja zaraznih kli- ca i utvrivanja dijagnoze tifusa i dr. bolesti hemoliza (gr. haima, lysis otapanje) med. otapanje (ili: razgradnja) crve- nih krvnih tjeleca hemometar (gr. haima, metron mjera, mjerilo) krvometar, sprava za odre- ivanje kohine hemoglobina hemopatologija (gr. haima, pathos bo- lest, logia znanost) znanost o boles- tima krvi (dio medicine) hemoperikardija (gr. haima, lat. peri- cardium osrje) med. krvarenje u sr- cu zbog prekida u sranim ilama hemoptizija (gr. haima, ptysis plju- vanje) med. v. hematoptizija hemoragija (gr. haima, rag- korijen od regnymi slomim, skrham, preki- nem) med. krvarenje, jak izljev krvi hemoreja (gr. haima, rheo teem, cu- rim) med. v. hemoragija hemoroidi (gr. haimorois gen. haimo- roidos teem, curim) mn. med. ulje- vi, proirenje vena debelog crijeva u blizini mara (vanjski hemoroidi) ili u miiu zatezau (unutranji hemo- roidi); stvara veinom okrugle, kao zrno graha velike izrasline koje povremeno pucaju i iz njih tee ista krv ili se zagnojavaju; javljaju se oso- bito kod osoba iji rad zahtijeva du- go sjedenje hemostastici 534 hepatici hemostastici (gr. haima, istemi) mn. med. v. hematostatici hemostatina sredstva v. hemato- statici hemostaza (gr. haima, stasis stajanje, zaustavljanje) med. zaustavljanje kr- vi (krvarenja) pomou raznih instru- menata i podvezivanja zavojima i si. hemoterapija (gr. haima, therapeia lijeenje) med. v. hematoterapija hemotoraks (gr. haima, thorax prsni ko) med. izljev krvi u pleuralnu up- ljinu (kao posljedica povrede prsnog koa, ili tuberkuloze, raka, sifilisa i dr.) hemoza (gr. chemosis) med. oticanje onih vjeda (znak drugih onih bo- lesti) hemerija (perz.) zemljak hemung (njem. Hemmung) psih. smet- nja, psihika prepreka koja kod po- jedinca uzrokuje zbunjenost i opada- nje zainteresiranosti (najee u sek- sualnom pogledu) henade (gr. henas gen. henados jedi- nica) mn. fil. jedinice; prema Platonu: ideje, prema Proklu: duhovne sile ko- je emaniraju iz "jednog"; usp. mo- nade hendekagon (gr. hendeka jedanaest, gonia kut) geom. jedanaesterokut hendekasilab (gr. hendekasyllabos, hendeka jedanaest, syllabe slog) metr. stih od 11 slogova, jedanaeste- rac; hendekasilabi mn. trohejsko- daktilski stihovi (alkejski, sapfiki i faleki stih), osobito kod Katula i Marcijala hendijada (gr. hen dia dyoin jedno po- mou dvoga) ret. v. endijada hendikep (eng. handicap) port, izjed- naavanje izgleda na pobjedu, kod konjskih utrka ostvaruje se tako da se pojedinim konjima dodaju razliiti utezi, a u ostalim natjecanjima daje se prednost u vremenu, bodovima i si. hendikepirati (engl. handicap) oteati, dovesti u tei poloaj, omesti, onemo- guiti hendlpaprika (njem. Hendel pile) pi- lei paprika hends (eng. hand ruka) u nogometu: pogreka uinjena zabranjenim do- dirom lopte rukom (kad lopta udari igraa u ruku ih kad je igra namjer- no zadri rukom) hengemata (njem. Hangematte) visalj- ka, visea mrea za leanje henker (njem. Henker) krvnik, izvri- telj smrtne kazne henoteizam (gr. hen jedno, Theos Bog) fil. tovanje jednog (glavnog) Boga koje ne iskljuuje postojanje i drugih bogova (prvi stupanj monoteizma) henotian (gr. henoo ujedinjujem, sje- dinjujem) koji ujedinjuje, kojem je cilj ujedinjavanje ili koji vodi ujedinja- vanju i pomirbi, osobito u vjerskim pitanjima heortologija (gr. heorte blagdan, praz- nik, logia nauavanje) teol. nauava- nje o blagdanima, njihovom nastan- ku i znaaju hepar (gr. hepar gen. hepatos) 1. anat. jetra; 2. kem. svaki u vodi razgradiv spoj nekog alkalnog metala sa sum- porom (naziv po sumpor-kaliju koji ima boju jetara) heparin (gr. hepar jetra) tvar koja . sprjeava zgruavanje krvi (supstan- ca koja se dobiva iz jetara) hepat- (gr. hepar gen. hepatos) pred- metak u sloenicama sa znaenjem: jetra hepatalgija (gr. hepar, algos bol) med. bol jetara hepatemfraksa (gr. hepar, emfraxis zaepljavanje) med. zaepljenost je- tara hepatici (gr. hepar gen. hepatos, hepa- tikos jetreni) mn. med. sredstva, li- jekovi protiv bolesti jetara hepatian 535 heraldika hepatian (gr. hepatikos) jetreni, koji se tie jetara ili im pripada; bolestan od jetara; hepatian zrak sumporni zrak, tetan zrak koji zaudara; hepa- titina sredstva v. hepatici hepatik (gr. hepar, hepatikos jetreni) med. jetreni bolesnik hepatitis (gr. hepar) med. upala jetara hepatizacija (gr. hepar) med. pretva- ranje plua u jetrastu masu hepatizirati (gr. hepar) med. pretva- rati se u jetrastu masu (za plua) hepatocela (gr. hepar, kele bruh, kila) med. jetrena kila hepatocista (gr. hepar, kystis mjehur) anat. uni mjehur hepatodinija (gr. hepar, hepatos, ody- ne bol) med. bol jetara hepatografija (gr. hepar, grafo opisu- jem) opisivanje, opis jetara hepatologija (gr. hepar, logia znanost) znanost o jetrima hepatomegalija (gr. hepar, hepatos, megas velik) med. poveavanje jeta- ra; poveana jetra hepatonkus (gr. hepar, onkos masa) med. izraslina na jetrima hepatotomija (gr. hepar, tome reza- nje) med. rezanje, operacija jetara heperol farm. tvorniki naziv za pra- ak ili tablete s hidrogenovim oksi- dom ija otopina slui za dezinfekci- ju i za ispiranje usta, grla i uiju hepiend (engl. happy sretan, end kraj) u knjievnom, kazalinom i filmskom jeziku: neoekivan sretan svretak (nekog romana, kaz. djela, osobito fil- ma) hepta- (gr. hepta) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: sedam heptada (gr. hepta sedam) razdoblje od sedam dana u svom simbolinom i mistinom znaenju, tjedan heptafilan (gr. hepta, fyllon list) bot. sedmolist, sa sedam listova heptaginian (gr. hepta, gyne ena) bot. "sa sedam ena", naziv za sve Linneove klase biljaka koje imaju 7 stupia (kao red) heptagon (gr. hepta, gonia kut) geom. sedmerokut heptakord (gr. hepta, chorde ica, struna) glaz. lira sa sedam ica; ta- koer: = septima heptametar (gr. hepta, metron mjera, mjerilo) metr. stih od sedam stopa heptandrija (gr. hepta, aner gen. an- dros ovjek, mu) mn. bot. "sa sedam mueva", biljke iji cvjetovi imaju 7 pranikih niti (VII. klasa Linneovog sustava) heptarh (gr. hepta, archo vladam) lan vlade sedmorice heptarhija (gr. hepta, archo vladam) vladavina sedmorice Heptateuh (gr. hepta, teuchos knjiga) "koji se sastoji od sedam knjiga", na- ziv za 7 prvih knjiga Starog zavjeta (Pentateuh, Heksateuh i Knjiga o su- cima u Izraelu) Hera (gr. Chra) 1 mit. sestra i ena Zeusova i, kao takva, najstarija bo- ica, boica brakova i poroaja; inae ponosna, vlastoljubiva, podmukla i ljubomorna boica (kod Rimljana: Ju- nona) Hera (gr. Chro) 2. mit. sveenica Afro- ditina, ljubavnica Leandrova herakleje (gr. Chrakles) mn. pjesme ija je tema ivot i djela Heraklova heraklitizam fil. nauavanje grkog filozofa Heraklita (oko 500. pr. n. e.) prema kojem se sve sastoji u posto- janju, dogaanju i djelovanju Heraklo (gr. Chrakles) mit. najslavniji grki heroj, ideal muke snage, hrab- rosti i vrline (kod Rimljana: Herkul) heraldiar (lat. heraldicus) poznavatelj, prouavatelj grbova heraldika (lat. heraldus) znanost o gr- bovima (obuhvaa poznavanje, vje- tinu izradbe i pravo na grbove); he- raldini likovi likovi na grbovima herba 536 Herkul herba (lat. herba) travka, biljka, trava herbar(ij) (lat. herbarium) zbirka pre- anih i osuenih biljaka; slui prou- avanju flore nekog kraja, drave i dr. herbarist (lat. herba travka, trava, bilj- ka) poznavatelj biljaka; travar, skup- lja biljaka; trgovac biljkama herbarizacija (lat. herbarisatio) skup- ljanje biljaka (trava) u zbirku herbartijanizam filozofija, psihologija i pedagogija njem. filozofa J. F. Her- barta (17761841) herberg (njem. Herberge) sklonite; prenoite, noite, svratite; lo stan herbicidi (lat. herba biljka, caedere ubi- ti, cecidi) mn. kem. pripravci za uni- tavanje korova i drugog tetnog i ne- poeljnog raslinja (odlikuju se time to njihovo veoma jako otrovno djelo- vanje nimalo ne teti ostalim bilj- kama, npr. itaricama, a potpuno unitava korove) herbivore (lat. herba biljka, vorare jesti, derati) zool. biljoderi, biljoje- di herbozan (lat. herbosus) travnat, bogat travom herc (njem. Herz) 1. srce; na kartama: karta sa slikom srca, adut herc 2. fiz. jedinica za mjerenje frekven- cije izmjeninih struja: broj titraja u jedinici vremena (naziv po izumite- lju, njem. fiziaru H. R. Hertzu, 18571894); usp. frekvencija herc(e)nbreher (njem. Herz srce, bre- chen lomiti) lomitelj enskih srdaca, tj. veliki zavodnik hercanfal (njem. Herz srce, Anfall na- padaj) med. srani gr herceg (njem. Herzog) vojvoda; usp. hercog hercig (njem. herzig, Herz) mio, umi- ljat, draestan, lijep, krasan hercija (lat. hercia) trokrak crkveni svi- jenjak hercklopfn (njem. Herz srce, klopfen kucati, lupati) lupanje srca uzroko- vano strahom ili uzbuenjem hercog (njem. Herzog, starovisokonjem. heri vojska, zogo = lat. dux) vojvoda (nekada vladarska i najvia plemi- ka nasljedna titula kod Nijemaca) herculeus morbus it. herkuleus mor- bus (lat.) med. "Herkulova bolest", padavica herdbook it. herdbuk (eng. herd stado, book knjiga) u racionalnom stoar- stvu: matina uzgojna knjiga s po- dacima (podrijetlo, teina, proizvod- na sposobnost i dr.) o govedima, rodo- slov goveda; usp. pedigre hereditarni (lat. hereditarius) naslje- dan, nasljedni; hereditarno opteree- nje nasljedno optereenje, naslije- ena sklonost nekoj bolesti ili sla- bosti (piu, krai, zloinu i dr.) hereditet (lat. hereditas) nasljee, na- sljedstvo; nasljednost; pravo nasljea heres (lat.) nasljednik; heres ex asse, universalis it. heres eks ase ih heres univerzalis (lat.) jedini nasljednik herezijarh (gr. hairesis hereza, archo vodim, vladam, hairesiarches) glavni heretik (krivovjerac), tvorac, osniva neke hereze herihter (njem. Herrichter) obuar, po- stolar koji izrauje gornje dijelove obue Herkul (lat. Hercules) mit. = Heraklo; pren. izvanredno snaan i hrabar o- vjek; astr. zvijee na sjevernom ne- bu; Herkul na raskriju navod iz jed- ne prie sofista Prodika prema kojoj se Herkul na raskriju dugo dvoumio treba li poi putem uivanja ih pu- tem vrline; Herkulovi stupovi (lat. Columnae Herculis) Gibraltarski pro- laz na ijim je objema obalama po jedan stup (kao oznaka dokle je u svojim putovanjima stigao najdalje na Zapad) herkulski 537 herniozan herkulski (lat. herculeus) koji je kao u Herkula, koji pripada Herkulu; goro- stasan, divovski herma (gr. Hermes, lat. Herma) Her- mesovo i svako poprsje postavljeno na stupu ili etverostranom posto- lju; usp. herme Hermafrodit (gr. Herm-afroditos) mit. sin Hermesa i Afrodite kojega su bo- govi, na molbu karijske izvorske nimfe Salmakide, sjedinili s ovom u jedno dvospolno bie (pola mukarac, pola ena) zato to joj nije uzvraao ljubav; usp. hermafrodit hermafrodit (gr. Hermes Hermes, Afrodite Afrodita) dvospolac, ivo bi- e (ivotinja ili biljka) kod kojega postoje i muki i enski spolni orga- ni; usp. Hermafrodit hermafroditizam (gr. Herm-afroditos) biol. istodobno postojanje mukih i enskih spolnih organa u jednom organizmu (normalna pojava kod mnogih biljaka i niih ivotinja, a kod kraljenjaka, osim malog broja riba, i ovjeka nakaznost i zakr- ljalost spolnih organa) hermafrodizam (gr. Herm-afroditos) v. hermafroditizam herme (gr. Hermai) mn. kod starih Gr- ka: glave i poprsja (prvobitno Her- mesa, kao boga putova, a zatim i dru- gih bogova i znamenitih ljudi) koja su stajala na etverostranim stupo- vima; stavljali su ih na vrata hra- mova i kua, po raskrijima, trgo- vima i ulicama hermelin (lat. hermellina, njem. Her- melin) 1. zool. zvijer iz porodice kuna (Mustela erminea), sjeverna, velika lasica; 2. skupocjeno krzno te zvijeri hermeneut (gr. hermeneutes tuma, objanjava) tuma, prevoditelj Sve- tog pisma u staroj kranskoj Crkvi hermeneutika (gr. hermeneutike tu- maenje) vjetina tumaenja ili izla- ganja nekog govora ih spisa, osobito biblijskog; vjetina simbolinog pri- kazivanja nekog umjetnikog djela Hermes (gr. Hermes) mit. sin Zeusa i Maje, glasnik bogova, bog trgovine, putova, putnika, kradljivaca, rjeito- sti, voda dua u Had, bog spavanja i snova, pronalaza lire; prikazivan kao umiljat mladi s putnikim e- irom, krilatim cipelama i herold- skim tapom (kod Rimljana: Merkur) Hermes Trismegist (lat. Hermes Tris- megistus) "triput najvei Hermes", mitski egipatski mudrac kojega su smatrali tvorcem svih tajnih znanosti i ocem alkemije (hermetike filozo- fije); otuda: hermetika = alkemija; hermetiar = znalac u "pravljenju zlata", alkemiar, zanesenjak hermetian (gr. Hermes) zatvoren ta- ko da ne proputa ni tekuine ni zrak, potpuno zatvoren (po tome to je Hermesu Trismegistu pripisivana vjetina da riznice, posude i dr. po- mou magijskog peata uini potpu- no nepristupanim) hermetiar v. pod Hermes Trismegist hermetika v. pod Hermes Trismegistus hermoglif (gr. Hermes, glyfo izdubem, reem) izraiva Hermesovih (Mer- kurovih) kipova; kipar hermoglifika (gr. hermoglyfike) kipar- ska vjetina, kiparstvo hernija (lat. hernia) med. bruh, kila (is- padanje pojedinih dijelova trbunih organa iz jedne trbune upljine u drugu) herniografija (lat. hernia bruh, kila, gr. grafo opisujem) opisivanje raz- nih vrsta kile herniologija (lat. hernia bruh, kila, gr. logia znanost) dio medicine koji se bavi vrstama i oblicima kile herniotomija (lat. hernia bruh, kila, gr. tome rezanje) kir. operacija her- nije (kile) herniozan (lat. herniosus) med. kilav Herodot 538 hetera Herodot najstariji grki povjesniar (5. st. pr. n. e.) heroida (gr. herois gen. heroidos) 1. poet. lirsko-elegijska pjesma u obli- ku poslanice u kojoj neki stari junak (ili stara junakinja) iznosi svoje osje- aje heroida (gr. herois gen. heroidos) 2. v. heroina 2. heroin (njem.) vrsta opojne droge (bijeli prah, diacetilni ester morfina) heroina (lat.) 1. junakinja, poluboica, ena junakinja; 2. glumica koja igra glavnu ulogu; v. heroida 2. heroizam (gr. heros) junatvo, vite- tvo, velika duevna i tjelesna nad- monost heroizirati (gr. heros) uzdizati nekog do heroja, potovati kao junaka heroj (gr. heros) nekada: polubog, ju- nak tovan kao boanstvo, osobito onaj kojem je otac ili mati neko vie, boansko bie (Heraklo, Tezej, Kas- tor i Poluks itd.); pren. junak, ovjek koji se istaknuo hrabrou, duhov- nom nadmonou ili sposobnou herojski (gr. heroikos) junaki, koji se tie junaka ih junakog doba jednog naroda; junaki, viteki; herojski; he- rojska poezija junako, epsko pjesni- tvo; herojski stih = heksametar (kod nas: deseterac); herojsko doba juna- ko doba, osobito kod Grka, doba Tro- janskog rata i prije herold (lat. heraldus, p. heraldo, njem. Herold) u srednjem vijeku: nadzor- nik vitekih igara i sveanosti; heral- diar (oblikovao grbove novim ple- miima); poklisar, glasnik, vjesnik heromanija (gr. heros junak, mania pomama, strast) strasno potovanje junaka i junakih djela heroologija (gr. heros heroj, polubog, junak, logia nauavanje) nauavanje o junacima i polubogovima heroon (gr. heroon) hram podignut u slavu nekog heroja, grob heroja Herostrat (gr. Cherotratos) zanese- njak iz Efeza koji se elio proslaviti kako bi njegovo ime ulo u povijest te je 356. pr. n. e. zapalio znameniti Artemidin hram u Efezu; pren. o- vjek koji se proslavio i postao poznat nerazumnim i loim postupkom (po- put Herostrata) heroteizam (gr. heros junak, theos bo- anstvo) oboavanje heroja herpauka (njem. Heerpauke) vojniki bubanj herpes (gr. herpes gen. herpetos) med. liaj, perutanac (akutna kona bolest u obliku sitnih mjehuria s vodnji- kavim ih gnojnim sadrajem) herpetian (gr. herpes gen. herpetos) liaj i v herpetologija (gr. herpes, logia zna- nost, herpo gmiem) 1. med. znanost 0 herpesu; 2. zool. znanost o gmazo- vima i vodozemcima herr (njem. Herr) gospodin; gospodar, vlasnik Herta mit. starogermanska boica ze- mlje, raslinja i plodnosti herzologija (gr. chersos kopno, logia znanost) zem. znanost o oblicima, vi- sinskim i dubinskim odnosima Zem- ljine povrine, dijeli se na orografiju 1 hidrografiju Hesperija (lat. Hesperia) 1. zapadna zemlja (za Grke Italija, za Rimljane panjolska); 2. astr. asteroid otkri- ven 1861. g. hesperus (gr. hesperos) veer; zapad; Hesperus zvijezda Veernjica, Danica (planet Venera kad se pojavi po za- lasku Sunca; usp. Fosforos) Hestija (gr. Hestia) 1. mit. grka boi- ca zatitnica ljudi i dravnog uree- nja, odgovara rimskoj Vesti; 2. astr. asteroid otkriven 1857. g. hetera (gr. hetaira prijateljica) ljubav- nica, bludnica; duhovita, obrazova- na i slobodna ena heterarhija 539 heteroklizija heterarhija (gr. heteros drugi, archo vladam) vladavina tudinaca, tuin- ska vlast Heterija (gr. hetairia prijateljstvo, dru- ina) "Prijateljsko udruenje", ime grkog tajnog politikog udruenja, koje je 1780. osnovano u Rumunjskoj, a obnovljeno 1814. u Odessi; cilj udruenja bilo je osloboenje Grka i drugih balkanskih krana od tur- ske vlasti heteristi (gr. hetairia) mn. lanovi He- terije heterizam (gr. hetaira prijateljica) pri- znato prilenitvo, priznat konkubi- nat; pretpostavljena institucija zajed- nikog braka u plemenu hetero- (gr. heteros) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: drugo-, raz- no-, ino- heterobiografija (gr. heteros, bios i- vot, grafo piem) ivotopis koji netko napie o nekome drugom; supr. auto- biografija heterodin (gr. heteros, dynamis snaga, sila) teh. generator izmjeninih stru- ja visoke frekvencije; primjenjuje se poglavito kod radio-prijamnika gdje slui kao lokalni oscilator heterodinamian (gr. heteros, dyna- mis snaga, sila) bot. naziv za biljke s pranikim nitima razliite duine npr. kriatice i usnae heterodoksan (gr. heteros, doxa mni- jenje, miljenje) koji se razlikuje od utvrenog vjerskog nauavanja, kri- vovjeran, inovjeran; supr. ortodoksan heterodoksija (gr. heteros, doxa mni- jenje, miljenje) krivovjerstvo, he- reza; supr. ortodoksija heterodontan (gr. heteros, odus, odon- tos zub) zool. naziv za zubala kralje- njaka koji imaju razne vrsta zuba heteroerotizam (gr. heteros, eros spol- na ljubav) psih. pojava kod odraslih koji trae drugu osobu za seksual- nog partnera; supr. autoerotizam heterofilija (gr. heteros, fyllon list) bot. razliitost oblika lia istih bilja- ka u raznim pojasevima heterofonija (gr. heteros, fone zvuk, glas) 1. med. bolesno promijenjeni glas; 2. glaz. najprimitivniji oblik po- lifonije (pjevai izvode isti napjev slo- bodno ga varirajui) heteroftalmija (gr. heteros, ofthalmos oko) razliitost oiju, osobito razlii- ta boja oiju heteroftongija (gr. heteros, fthongos glas) drukije govorenje; govor iz tr- buha heterogamija (gr. heteros, gamos brak) bot. spajanje gameta koje se razlikuju po veliini, obliku i pokret- ljivosti; anizogamija heterogen (gr. heterogenes drugoga roda, druge vrste) koji pripada drugoj vrsti, sastavljen od raznovrsnih ele- menata, raznovrstan; supr. homogen heterogeneitet v. heterogenost heterogenija (gr. heteros, genos) v. heterogonija heterogenitet y- heterogenost heterogenost (gr. heterogenes razno- vrstan) raznovrsnost, nejednakost heterogonija (gr. heteros, gonos podri- jetlo) biol. oblik mijenjanja genera- cija (kad pojedine generacija poka- zuju razliite oblike) heterograf (gr. heteros, grafo piem) onaj koji pie drukije od ostalih, tj. onaj koji uvodi novosti u pravopis heterokarpian (gr. heteros, karpos plod, rod) bot. raznosjemeni, koji do- nosi razliit rod heteroklitian (gr. heteroklitos) gram. s nepravilnom promjenom, nepravi- lan; neobian, nastran, udan heterokliton (gr. heterokliton) gram. imenica s nepravilnom promjenom heteroklizija (gr. heteros, klisis pro- mjena, heteroklisia) u grkoj grama- tici: nepravilna promjena imenica, npr. gyne gen. gynaikos heterokranij a 540 heterotrofan heterokranija (gr. heteros, kranion lubanja) med. jednostrana glavobo- lja, = migrena heterokrazija (gr. heteros, krasis mi- jeanje) razliito mijeanje sokova heterokromian (gr. heteros, chros boja) raznobojan, aren heterokromija (gr. heteros, chroma boja) uroeni nedostatak: raznoboj- nost onih arenica (kod iste osobe) heterolalija (gr. heteros, lalia govo- renje) nepravilno govorenje heteromeran (gr. heteros, meros dio) sastavljen iz razliitih dijelova heteromorfan (gr. heteros, morfe ob- lik) drukijeg ili razliitog oblika heteromorfizam (gr. heteros, morfe oblik) pojava jedne iste tvari (sup- stance) u dvama (dimorfizam), trima (trimorfizam) ili vie (polimorfizam, pleomorfizam) bitno razliitim kri- stalnim oblicima heteronomija (gr. heteros, nomos za- kon) 1. zavisnost od tuih zakona; 2. fil. nesamostalnost ljudskog razuma i volje; supr. autonomija; 3. zool. oso- bina viih bia kod kojih tjelesni lanci nisu meusobno jednaki, ve se stapaju i tvore tjelesna podruja (glava, vrat, prsa, trbuh i dr.) heterooptika (gr. heteros, optikos vid- ni) laan izgled, varka, zabluda heteroorganski (gr. heteros, organon) koji pripada drugom govornom orga- nu ili razliitim organima za govor heteropatija (gr. heteros, pathos bo- lest, patnja) med. 1. v. alopatija; 2. bolesno promijenjena osjetljivost heteroplastian (gr. heteros, platikos uoblien, oblikovan) biol. sastavljen od raznovrsnih stanica heteroplazija (gr. heteros, plasso uob- liavam, oblikujem) raznovrsno ili nepravilno organsko oblikovanje heteropteri (gr. heteros, pteron krilo) mn. zool. nejednakokrilci = stjenice heteroreksija (gr. heteros, orexis te- nja, prohtjev) med. neobina, nepri- rodna elja za jelom, osobito kod trudnica heteroritam (gr. heteros, rythmos ri- tam) nepravilan ritam; med. nepra- vilno bilo (kao posljedica bolesti) heterosciji (gr. heteroskioi) mn. zem. "razliitozasjenjeni", stanovnici umje- renih podneblja koji svoju podnevnu sjenu bacaju uvijek u razliitim smje- rovima, u smjeru sjevera ili u smje- ru juga heteroseksualan (gr. heteros, lat. se- xualis spolni) raznospolan, spolno osjetljiv i naklonjen prema drugom, suprotnom spolu; supr. homoseksu- alan heteroseksualitet (gr. heteros, lat. se- xus spol) spolnost koja se temelji na prirodnom osjeaju i nagonu prema drugom, suprotnom spolu heterostilija (gr. heteros, stylos stup) bot. oblik dimorfizma kod kojega her- mafroditni cvjetovi iste biljne vrste imaju kod pojedinih biljaka ili du- gaak stupi, a kratke pranike niti, ili kratak stupi, a dugake prani- ke niti heterotelija (gr. heteros, telos izvre- nje, ispunjenje; kraj, svrha, cilj) ne- samostalnost, zavisnost, stanje bia kojima su ciljevi njihove djelatnosti odreeni prirodom; supr. autonomija heteroterme (gr. heteros, thermos vru) mn. zool. ivotinje s promjenji- vom tjelesnom toplinom (u ove spa- daju sve ivotinjske vrste osim ptica i sisavaca) heterotetian (gr. heteros, tithemi stavljam, postavim) nadosjetilan, = transcendentan heterotomian (gr. heteros, tome re- zanje) nejednako urezan ili narezuc- kan heterotrofan (gr. heteros, trofe hrana, prehrana) koji uzima hranu od dru- heterotrofija 541 hibridirati gih; heterotrofne biljke bot. gotovo is- kljuivo ngjnie biljne vrste koje ne- maju klorofila i ne mogu proizvoditi biljnu tvar te je moraju uzimati od drugih biljaka (za razliku od auto- trofnih biljaka, biljaka koje se same hrane, tj. koje imaju biljno zelenilo i mogu stvarati organsku tvar iz ne- organskih, mineralnih spojeva) heterotrofija (gr. heteros, trofe hrana) biol. v. alotrofija heterotropan (gr. heteros, tropos okret, smjer) koji ne ide u istom smjeru, drukije usmjeren, koji se ne- jednako prelama (zrake) heterozeteza (gr. heteros, zetesis tra- enje, istraivanje) sklonost postav- ljanju nastranih tvrdnji; log. pogre- ka u zakljuivanju koja nastaje kad se iz premisa zakljuuje neto drugo, a ne ono to je trebalo dokazati; sofis- tiko, dvosmisleno pitanje heterozigotan (gr. heteros, zygon ja- ram) bot. koji je nastao spajanjem gameta s raznim nasljednim fakto- rima; supr. homozigotan hetman (polj.) vrhovni vojni zapovjed- nik u Poljskoj; v. ataman heureka (gr. heurisko naem, nala- zim, heureka naao sam) naao sam, pronaao sam! (radostan Arhimedov usklik kad je kupajui se otkrio za- kon o specifinoj teini; otuda: rado- stan usklik kad se rijei neko teko pitanje, neto otkrije itd.) heuristiki (gr. heurisko naem, pro- naem) pronalazaki, otkrivaki; he- uristika (analitika ili genetika) metoda put koji vodi pronalaenju znanstvenih istina heuristika (gr. heurisko naem, pro- naem) vjetina i znanost o metoda- ma u pronalaenju novih, osobito znanstvenih injenica i spoznaja hezihasti (gr. hesychazo mirujem) "oni koji miruju", lanovi mistine sljedbe meu pravoslavnim redovnicima u Svetoj Gori (Atosu) u XIV. st. koji su provodili ivot po samostanskim so- bicama u neprekidnoj molitvi i smi- renosti hezihijasti (gr. hesychazo mirujem) mn. v. hezihasti hezitacija (lat. haesitatio) zapinjanje u govoru, mucanje; oklijevanje, usteza- nje, kolebanje, neodlunost hezitirati (lat. haesitare) zapinjati u go- voru, mucati; kolebati se, oklijevati, ustezati se, biti neodluan, skanjivati se Hg kem. kratica za ivu (lat. hydrar- gyrum) hibernacija (lat. hibernatio) 1. zool. zimski san nekih toplokrvnih ivo- tinjskih vrsta; 2. med. lijeenje nekih duevnih bolesnika pomou umjetno izazvanog "zimskog sna" hibernator (lat. hibernus zimski) med. aparat za hlaenje zuba i dr. organa radi postizanja lokalne anestezije; usp. hibernizacija hibernicizam (lat. Hibernia Irska) oso- bitost irskog jezika; karakter Iraca Hibernija (lat. Hibernia) lat. ime Irske hibernizacija (lat. hibernus zimski) med. metoda lokalne anestezije, oso- bito zubne: upuhavanje (pomou hi- bernatora, hladnog zraka i zamrza- vanje), npr. u zub koji treba lijeiti ili vaditi hibrid (lat. hibrida krianac, melez, od gr. hybris obijest, nasilje) biol. bie (biljka ili ivotinja) koje je nastalo od dviju razliitih vrsta, krianac, melez, hibridacija (lat. hibrida melez) biol. krianje, parenje razliitih vrsta, do- bivanje krianaca ili meleza hibridan (lat. hibrida melez) melezni; hibridna rije gram. rije sastavljena od rijei razliitih jezika, npr. televi- zija (gr. tele + lat. visio) hibridirati (lat. hibrida) biol. kriati, proizvoditi kriance (meleze) hibridizacija 542 hidrargirizam hibridizacija (lat. hibrida melez) v. hi- bridacija Hibris (gr.) mit. boica obijesti, drs- kosti i raskalaenosti hic et nunc it. hik et nunk (lat.) ovdje i sada hic et ubique it. hik et ubikve (lat.) ovdje i svuda Hic porci cocti ambulant it. Hik por- ti kokti ambulant (lat.) Ovdje eu kuhani prasci (tj. tee med i mlijeko) hicig (njem. hitzig) vatren, estok, na- gao, usijane glave hidalgo (p. hidalgo) plemi, vlastelin, titula nieg plemstva u panjolskoj hidartroza (gr. hydor voda, arthron zglob) med. vodena bolest zglobova hidat- (gr. hydor gen. hydatos) pred- metak u sloenicama sa znaenjem: voda, vodeni, vodo- hidatide (gr. hydor gen. hydatos) mn. med. 1. vodeni mjehurii hidatizam (gr. hydor gen. hydatos, hydatismos um vode u tijelu obolje- log od vodene bolesti) med. bukanje vode u prsima ili trbuhu hidatodan (gr. hydatoses) voden, pun vode hidatode (gr. hydor, hydatos, odos put) mn. bot. upljine na epidermi biljaka kroz koje biljke izbacuju suvinu vo- du u obliku kapljica hidatofil (gr. hydor, hydatos, filos pri- jatelj) pristaa lijeenja hladnom vo- dom hidatofiti (gr. hydor, hydatos, fyton biljka) mn. bot. v. hidrofiti hidatogen (gr. hydor, hydatos, gen- korijen od gignesthai postati, nasta- ti, stvarati) koji je nastao taloenjem iz vode hidatogeneza (gr. hydor, hvdatos, ge- nesis postanak, nastajanje) stvara- nje vode, nastajanje vode hidatonkus (gr. hydor, hydatos, onkos masa) med. vodena izraslina hidatoskopija (gr. hydor, hydatos, skopeo promatram) vraanje, gatanje u vodu hidatoza (gr. hydor, hydatos) vodena bolest hidatrian (gr. hydor, hydatos) slian vodi, kao voda Hidra (gr. hydra vodena zmija) 1. mit. osmoglava vodena zmija koju je ubio Heraklo; 2. pren. zlo koje biva utoliko vee to se vie trudimo kako bismo ga uklonili hidra- (gr. hydor) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: voda, vodeni, vodo- hidracid (gr. hydor, lat. acidum kise- lina) kem. vodina kiselina hidradenitis (gr. hidros znoj, aden li- jezda) med. upala znojnih lijezda hidragogi (gr. hydor, ago odvodim) mn. med. sredstva koja potiu na mo- krenje i znojenje hidrahne (gr. hydor, achne pljeva; pje- na; praina) med. vodeni mjehuri na koi ili ustima hidrangije (gr. hydor, angeion posuda) v. limfne ile hidrangiografija (gr. hydor, angeion posuda, grafo opisujem) opisivanje limfnih ila hidrangiologija (gr. hydor, angeion posuda, logia znanost) znanost o lim- fnim ilama hidrant (gr. hydor) ulini prikljuak za vodovodnu mreu, naprava za uzi- manje vode iz uline vodovodne cije- vi, osobito za polijevanje ulica i gae- nje poara hidrargilit (gr. hydor, lat. argilla gli- na) mineral sastavljen od gline i vo- de hidrargirija (gr. hydrargyros) med. v. hidrargirizam hidrargirizam (gr. hydrargyros um- jetno napravljena, iz ivinog sulfida izvuena iva) med. trovanje ivom hidrargirum 543 hidroelektrian hidrargirum (gr. hydrargyros) kem. "vodeno srebro", iva hidrat (gr. hydor) kem. spoj vode sa nekom drugom tvari, supstancom, obino kakva neutralna sol hidratirati (gr. hydor) kem. pretvoriti (ili: pretvarati) u hidrat, spojiti (ih: spajati) s vodom hidraulini (gr. hydraulikos) 1. koji spada u hidrauliku; 2. pokretan vo- denom snagom; 3. koji se utjecajem vode stvrdnjava (npr. "hidraulino vapno"); 4. hidraulina prea v. hid- rostatina prea hidraulika (gr. hydraulikos) fiz. zna- nost o tekuinama kao pokretnoj sili, znanost o praktinoj primjeni i upo- rabi kretanja tekuina (dio hidrome- hanike) hidremeza (gr. hydor, emesis povra- anje) med. povraanje vode hidremija (gr. hydor, haima krv) med. vodnjikavost krvi hidrencefalitis (gr. hydor, enkefalos mozak) med. vodena bolest mozga (glave) hidrepigastrij (gr. hydor, to epigas- trion dio tijela od prsa do pupka) med. vanjska ili povrinska trbuna vodena bolest hidrija (gr. hydria vedro, kabao) grka trbuasta posuda za vodu s dvije ru- ke hidrijade (gr. hydrias gen. hydriados) mn. mit. vodene nimfe hidrijatrika (gr. hydor voda, iatrikos lijeniki) vjetina lijeenja vodom, osobito hladnom vodom hidrijaza (gr. hydor, voda, iasis lije- enje) med. lijeenje vodom hidrijaziologija (gr. hydor, iasis lije- enje, logia znanost) med. znanost o lijeenju vodom hidro- (gr. hydor) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: voda, vodeni, vodo- hidro-oksigen (gr. hydor) kem. pras- kavi plin; v. oksigen hidroaeroplan (gr. hydor, aer zrak, lat. planum ravan) v. hidroavion hidroavijacija (gr. hydor, fr. aviation) zrakoplovstvo koje u svom sastavu ima hidroavione hidroavion (gr. hydor, fr. avion) zrako- plov, letjelica koja se die s vode i sputa na vodu (s amcima umjesto kotaa) hidrobat (gr. hydor, baino idem) pliva koji se moe drati uspravno u vodi, znalac u plivanju; zool. vodena stje- nica hidrobaza (gr. hydor, basis osnova) baza za uzlijetanje i slijetanje hidroa- vion a hidrobiologija (gr. hydor, bios ivot, logia znanost) dio biologije koji se bavi prouavanjem vodenih ivotinja i biljaka hidrocefal (gr. hydor, kefale glava) med. ovjek koji boluje od vodene bo- lesti u glavi hidrocela (gr. hydor, kele bruh, kila) med. vodena kila, nagomilanost vode u sjemenicima hidroderma (gr. hydor, erma koa) med. kona vodena bolest hidrodermija (gr. hidros znoj, erma koa) med. prekomjerno stvaranje znoja hidrodinamika (gr. hydor, dynamis sila, snaga) fiz. dio hidromehanike koji prouava dinamiku tekuina; znanost o uporabi vodene snage hidrodrom (gr. hydor, dromos) mjesto na vodi odakle uzlijeu i kamo se sputaju hidroavioni; usp. aerodrom hidroe (gr. hidros znoj) mn. med. bu- buljice koje su nastale od vruine i znojenja hidroelektrian (gr. hydor, elektri- kos) vodeno-elektrian; hidroelektri- ne kupelji med. ljekovite kupelji kod kojih se elektrina struja pomou hidrofil 544 hidrokranij elektroda sprovodi u vodu, a kroz nju u bolesnika; hidroelektrina centrala ureaj za proizvoenje elektrine energije iz mehanikog rada dobive- nog iz vodenih padova hidrofil (gr. hydor, filos koji voli) bot. naziv za biljke prilagoene ivotu u vodi, osobito za cvjetnice ije se opra- ivanje vri pomou vode hidrofilan (gr. hydor, filos prijatelj) koji voli vodu (tekuinu); hidrofilna vata vata i gaza koje lako upijaju znoj, gnoj i tekuine; hidrofilne biljke biljke iji se pelud prenosi vodom (usp. hidrofil) hidrofilidi (gr. hydor, filos koji voli) zool. pomorice (zmije otrovnice iz In- dijskog i Tihog oceana) hidrofiti (gr. hydor, fyton biljka) bot. vodene biljke; hidatofiti hidrofobija (gr. hydor, fobos strah) med. strah, zaziranje od vode (bolest onih koje ugrize bijesan pas) hidrofon (gr. hydor, fone zvuk) pod- vodni telefon (za javljanje na obalu o brodovima koji dolaze, a jo se s obale ne vide); ureaj za oslukivanje podmornica hidrofor (gr. hydor, fero, foreo nosim) cijev za vodu hidroftalmija (gr. hydor, ofthalmos oko) med. vodena bolest oiju hidrogaster (gr. hydor, gaster trbuh) med. trbuna vodena bolest hidrogen (gr. hydor voda, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) kem. vodik, znak H, element atomske te- ine 1,0078, redni broj 1, najlaki od svih plinova, gori slabo svijetlim, ali vrlo toplim plamenom; u medicini slui za dezinficiranje i uklanjanje neugodnog mirisa od gnojnih rana, a u kozmetici za bojenje kose; hid- rogenij hidrogenij (lat. hydrogenium) kem. v. hidrogen hidrogenirati (lat. hydrogenium) kem spajati s vodikom hidrogenizacija (lat. hydrogenisatio) kem. spoj s vodikom hidrogenska bomba vrsta atomske bombe, izvanredno razorno oruje ko- je crpi energiju iz spajanja atoma male atomske teine; da bi se takvo spajanje postiglo, potrebna je tempe- ratura via od 20 milijuna C; na takvoj temperaturi lagane vodikove jezgre spajaju se s teim jezgrama drugih elemenata pa se tom prilikom jedan dio tvari pretvara u energiju; kao detonator hidrogenske bombe upotrebljava se atomska ("klasina") bomba, a kao elementi najpovoljniji za njezinu izradu smatraju se izotopi hidrogena (tritij i deuterij); prva ovakva bomba, koja je proizvedena u SAD-u, eksplodirala je u studenom 1952. g.; naziva se jo i H-bomba, fuzijska bomba i vodikova bomba hidrogeologija (gr. hydor, ge Zemlja, logia znanost) znanost o utjecaju vo- de na stvaranje Zemljine povrine hidrogliser (gr. hydor, fr. glisseur) port, lagani plosnati motorni amac koji klizi vodenom povrinom veli- kom brzinom hidroglosum (gr. hydor, glossa jezik) med. izraslina (oteklina) ispod jezika hidrografija (gr. hydor, grafo opisu- jem) dio geologije koji se bavi opisi- vanjem vode, osobito morfologije Zemljine kore, koji se bavi fizikom kopnene vode; hidrografske karte zemljovidi rijeka, jezera i mora hidroholecistis (gr. hydor, chole u, kystis mjehur) med. vodena bolest unog mjehura hidroidi (gr. hydor, eidos oblik) mn. zool. vodeni polipi hidrokardija (gr. hydor, kardia srce) med. vodena bolest osrja hidrokranij (gr. hydor, kranion luba- nja) med. vodena bolest mozga hidrokritici 545 hidrorahis hidrokritici (gr. hidros znoj, kritikos presudan) mn. med. pouzdani znaci bolesti koji se odreuju prema znoju hidrolit (gr. hydor, lythos kamen) 1. vodeni kamen, umjetna (sintetika) masa za izradu posua hidrolit (gr. hydor, lytos rastopiv) 2. u vodi rastopivo tijelo hidroliza (gr. hydor, lysis rastvaranje) kem. rastvaranje nekog sloenog ke- mijskog spoja pod utjecajem vode na dva i vie jednostavnijih spojeva; ras- tvaranje neke tvari, supstance, po- mou spajanja jednoga od njezinih elemenata s jednim od elemenata u vodi hidrologij (gr. hydrologion) vodeni sat hidrologija (gr. hydor, logia znanost) znanost o vodama s obzirom na razna strana tijela s kojima su pomijeane hidromanija (gr. hydor, mania poma- ma, strast, ludilo) med. vodeno bjes- nilo, nagon kod bolesnika da se baci u vodu; neutaiva e; pretjerivanje u lijeenju hladnom vodom hidromantija (gr. hydor, manteia pretkazivanje, gatanje) proricanje, gatanje po vodi hidromehanika (gr. hydor, mecha- nike) mehanika tekuih tijela hidromel (gr. hydor, lat. mel med) m- dovina (pie) hidrometar (gr. hydor, metron mjera, mjerilo) vodomjer hidrometeori (gr. hydor, meteoros u visini, u zraku, iznad Zemlje) mn. proizvodi zgunjavanja vode u atmo- sferi: magla, rosa, kia, snijeg, led i dr. hidrometra (gr. hydor, metra mater- nica) med. vodena bolest maternice hidrometrija (gr. hydor, metria mjere- nje) mjerenje vode, prouavanje te- ine, koliine, brzine i tlaka vode hidronike (gr. hydor, nike pobjeda) "pobjeda vode", postupak kojim se tkanine, klobuine i koe ine nepro- pusnim za vodu, ah propusnim za zrak hidronoza (gr. hidros znoj, nosos bo- lest) med. groznica sa znojenjem hidropat (gr. hydor, pathos bolest) lijenik koji lijei vodom hidropatija (gr. hydor, pathos bolest) med. lijeenje vodom = hidroterapija hidropian (gr. hydrops gen. hydropos vodena bolest) med. bolestan od vo- dene bolesti hidropira (gr. hidros znoj, pyr vatra) med. v. hidronoza hidropizija (gr. hydrops gen. hydro- pos) med. v. hidropsija hidroplan (gr. hydor, lat. planum ra- van) v. hidroavion hidroplanaa (gr. hydor, fr. planage) brzo kretanje hidroplana po vodi, ali bez odvajanja od vode i uzlijetanja hidropneumatian (gr. hydor, pneu- ma dah, zrak) koji se tie vode i zra- ka (phna) hidropneumonija (gr. hydor, pneu- monia pluna bolest) med. vodena bolest plua hidropoetici (gr. hidros znoj, poieti- kos tvorben, poieo pravim, izazivam) mn. med. sredstva koja izazivaju zno- jenje hidroponika (gr. hydor voda, poneo radim, trudim se, nastojim) uzgaja- nje kulturnih biljaka umjetnim hra- njenjem kemijskim otopinama u vodi (korijenje biljaka raste u vodi kojoj se dodaju potrebni hranjivi sastojci) hidropozija (gr. hydor, posis pijenje) pijenje vode hidrops (gr. hydrops gen. hydropos) med. bolesnik od vodene bolesti hidropsija (gr. hydrops gen. hydropos) med. vodena bolest hidroptici (gr. hydrops gen. hydropos vodena bolest) mn. med. sredstva, li- jekovi protiv vodene bolesti hidrorahis (gr. hydor, rachis hrpte- njaa) med. vodena bolest hrptenjae hidroreja 546 Higijeja hidroreja (gr. hydor, rheo teem, cu- rim) med. istjecanje vode, vodotei- na hidrorhis (gr. hydor, orchis sjemenik) med. vodena bolest sjemenika (mu- da) hidrosaharoza (gr. hydor, sakcharon eer, sok iz bambusove trske) zae- erena voda hidrosfera (gr. hydor, sfaira kugla) geom. vodeni Zemljin omota, sva vo- da na povrini Zemlje (ije dvije tre- ine pokriva) hidroskop (gr. hydor, skopeo gledam) 1. vodeni sat; 2. pronalaza izvora hidroskopija (gr. hydor, skopeo pro- matram) 1. v. hidatoskopija; 2. ispi- tivanje vode s obzirom na njezine sa- stojke hidrostatini (gr. hydor, statikos koji zaustavlja; vian mjerenju teine) koji se tie hidrostatike; uzrokovan, izazvan tlakom vode; hidrostatina prea ureaj koji ravnomjerno preno- si vanjski tlak kroz tekuine, slui za vrenje velikih pritisaka malom snagom; hidrostatina vaga sprava za pokusno dokazivanje Arhimedo- vog zakona; hidrostatini paradoks pokus kojim se dokazuje da tlak jed- ne tekuine na dnu posude ne zavisi od oblika posude, nego samo od povr- ine dna i visine tekuine u posudi hidrostatika (gr. hydor, statike) fiz. dio hidromehanike koji prouava rav- noteu tekuih tijela hidrotahimetar (gr. hydor, tachys brz, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje brzine vode hidrotehnika (gr. hydor, technike) znanost o graevinarstvu u vodi, o vodogradnji, tj. o radovima na reguli- ranju rijeka i potoka, o kopanju ka- nala radi melioracije zemljita (po- Ijoprivedna hidrotehnika), o izgradnji luka i osposobljavanju rijeka za pro- met (prometna hidrotehnika), o uvo- enju vodovoda i kanalizacije po naseljima (sanitarna hidrotehnika), o iskoritavanju vodne snage (indus- trijska hidrotehnika) itd. hidroteka (gr. hydor, theke kutija, spremnica) zool. hitinski omota pro- iren u obliku aice oko pojedinih hidranata u koji se hidrant moe uvui hidrotekt (gr. hydor, tekton strunjak) hidrotehniki inenjer hidroterapija (gr. hydor, therapeia lijeenje) znanost o lijeenju vodom; lijeenje vodom (hladnom ili toplom, obinom ili mineralnom, pod tuem, u kadi ili bazenu) hidrotian (gr. hidrotikos) med. koji potie znojenje hidrotoraks (gr. hydor, thorax prsni ko) med. vodena bolest prsa hidrotropizam (gr. hydor, tropos) biol. v. pod tropizam hidroza (gr. hidros znoj) med. znojenje hidrozoe (gr. hydor voda, zoon ivoti- nja) mn. zool. vodene ivotinje, klasa najjednostavnije graenih ivotinja (polipi, meduze...), ive poglavito u moru hifa (gr. hyfe tkanje, tkivo) bot. duga- ka, bezbojna stanica kod gljiva hifen (gr. e hyfen, hyf-, en) gram. 1. crtica (-); 2. spajanje dviju rijei u sloenicu higeist (gr. hygieia zdravlje) onaj koji radi na unapreivanju zdravlja higeologija (gr. hygieia zdravlje, logia znanost) v. higijena high-life it. haj-lajf (engl.) otmjeni, vii drutveni krugovi, otmjen svijet higijastika (gr. hygiastikos ljekovit, hygieia zdravlje) vjetina uvanja zdravlja Higijeja (gr. Hygieia) 1. mit. grka bo- ica zdravlja, Asklepijeva ki (prika- zivana kao djevojka sa koljkom u ruci iz koje pije zmija); 2. astr. as- teroid otkriven 1849. g. higijena 547 hijat higijena (gr. hygieia zdravlje) znanost o uvanju zdravlja (pojedinca i naro- da, tj. osobna, javna i socijalna higi- jena) higijeniar (gr. hygieia zdravlje) stru- njak za higijenu higiokomija (gr. hygieia zdravlje, ko- mizo njegujem) uvanje zdravlja higro- (gr. hygros) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: vlaga, vlaan higrobarometar (gr. hygros, barys te- ak, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje vlanosti zraka higrodermije (gr. hygros, erma koa) med. kone bolesti praene izluiva- njem krvnog seruma higroeudiometar (gr. hygros, eudios, tih, miran, metron mjera, mjerilo) v. eudiometar higrofili (gr. hygros, filos koji voli) bot. v. higrofiti higrofilija (gr. hygros, filia naklonost, voljenje) bot. opraivanje pomou bi- banja vode (kod nekih vodenih bilja- ka) higrofiti (gr. hygros, fyton biljka) mn. bot. biljke kojima je potrebno mnogo vlage; usp. kserofiti higrofobija (gr. hygros, fobos strah) psih. strah, zaziranje od vlage ili te- kuine higrograf (gr. hygros, grafo biljeim) higrometar koji automatski biljei promjene u vlanosti zraka higrogram (gr. hygros, gramma slovo) crte to ga ispisuje higrograf higrokolirij (gr. hygros, kollyrion mast za oi) med. tekui lijek za oi higrologija (gr. hygros, logia znanost) znanost o vlanosti zraka higrometar (gr. hygros, metron mjera, mjerilo) vlagomjer, instrument za promatranje promjena u vlanosti zraka; higroskop higrometrija (gr. hygros, metria mje- renje) mjerenje vlanosti zraka higroskop (gr. hygros, skopeo proma- tram) v. higrometar higroskopicitet (gr. hygros, skopeo promatram) svojstvo tvari da upija, privlai vlagu iz zraka higroskopian (gr. hygros, skopeo promatram) koji privlai, upija vlagu iz zraka i zbog toga bubri, npr. kosa, riblja kost, drvo, kuhinjska sol i dr. hijacint (gr. hyakinthos) 1. bot. zum- bul; 2. u st. vijeku: dragi kamen boje zumbula; 3. danas: lisnati cirkon (dragi kamen) Hijade (gr. Hyades) mn. mit. nimfe, Atlasove keri koje su toliko tugovale za svojim u lovu nastradalim bratom Hijantom da su ih bogovi iz saalje- nja pretvorili u skupinu od sedam zvijezda u glavi zvijea Bika hijalit (gr. hyalos staklasto proziran kamen, lithos kamen) stakleni opal, prozirna i kao staklo sjajna vrsta opala; sjajnocrna, staklasta i prozir- na masa za izradu umjetnikih po- suda hijalitis (gr. hyalos staklasto proziran kamen) med. upala onog staklastog tijela hijalografija (gr. hyalos staklasto pro- ziran kamen, grafo crtam, slikam) mozaik od jantara, prozirne smole i kristala; takoer: = hijalotipija hijaloidan (gr. hyaloeides) proziran kao staklo, staklast hijaloideja (gr. hyalos staklo, eidos ob- lik) zool. staklasta ona opna hijalotipija (gr. hyalos staklo, typos otisak, slika) staklopis, tiskanje na staklu (obino sitotisak); slikanje na staklu hijalurgija (gr. hyalos staklo, ergon djelo) proizvoenje stakla, staklar- stvo hijat (lat. hiatus) gram. zijev, susret dvaju samoglasnika na kraju jedne i na poetku sljedee rijei (ili sloga); prekid, praznina hijazam 548 hijetografija hijazam (gr. chiasma) 1. znak h (hi) u grkom, u latinskom H, krianje, is- krianost; chiasma nervorum optico- rum it. hijazma nervorum optiko- rum (lat.) zool. krianje, iskrianost onih ivaca hijazam (gr. chiasmos) 2. oznaavanje znakom h (hi) ili kriiem (+) da bi se upozorilo na krivotvorenost nekog mjesta, ili s y da bi se obratila pozor- nost na njegovu ljepotu; 3. pjesnika figura koja se sastoji u ponavljanju istog izriaja na taj nain to se drugi puta ponavljaju rijei u obrnutom re- doslijedu (npr. Neto die, uzdie, uz- die i die) hijena (gr. hyaina) zool. zvijer slina vuku, poznata po tome to se hrani strvinom hijerarh (gr. hieros svet, archo vla- dam, hierarches) pristaa vladavine sveenstva; prvosveenik, duhovni starjeina (poglavar) kod pravosla- vaca hijerarhija (gr. hierarchia) 1. vlada- vina sveenstva; 2. stroga podjela sveenika po inovima; 3. podijelje- nost nekog drutvenog stalea po starjeinstvu, npr. vojna, sveenika, inovnika hijerarhija hijeratian (gr. hieratikos) sveeni- ki; koji se tie svetih obreda; hijera- tino pismo vrsta kurzivnog pisma starih Egipana kojim su se sluili u rukopisima, poveljama, pismima i dr. (za razliku od demotinog pisma) hijerentizam ret. figura u kojoj se iro- nija javlja u obliku dobrog raspolo- enja, npr.: "Blago tebi kad si lud!" hijerodrama (gr. hieros, drama rad- nja, in, djelo) drama s temom iz Sve- tog pisma hijerofant (gr. hierofantes) tuma i uitelj bogoslunih obreda kod starih Grka i Egipana; osobito: prvosvee- nik Demetrin i naelnik (rukovodi- telj) eleuzinijskih misterija hijeroglifi (gr. hieros, glyfo izdubem, reem) slikovito (u obliku figura) pi- smo starih Egipana; pren. teko ra- zumljivo, neitko pismo hijeroglifika (gr. hieros, glyfo izdu- bem, reem) poznavanje tajnog pis- ma; jezik u slikama hijeroglifski (gr. hieros, glyfo izdu- bem, reem) slikovito prikazan, sli- kovit; nejasan, neitak hijerograf (gr. hieros, grafo piem, opi- sujem) opisiva stvari koje se sma- traju svetim hijerografija (gr. hieros, grafo piem, opisujem) 1. tajno pismo; 2. opisiva- nje i objanjenje obreda, svetih spisa itd. hijerograma (gr. hieros, gramma slo- vo, pismo) tajno sveeniko pismo hijerogramatist (gr. hierogramma- teys) poznavatelj sveenikog pisma (kod starih Egipana) hijerokracija (gr. hieros, kratos vlada, vlast) vladavina sveenstva hijerokrat (gr. hieros, kratos vlada, vlast) sveenik-vladar hijerologija (gr. hieros, logia) 1. opi- sivanje duhovnih stvari; 2. naua- vanje o sveenikim obredima hijeromantija (gr. hieros, manteia pretkazivanje, proricanje) proricanje iz utrobe rtvenih ivotinja hijeroskopija (gr. hieros, skopeo pro- matram, gledam) v. hijeromantija hijeroteka (gr. hieros, theke sprem- nica, koveg) 1. sandui u kojem se uvaju stvari koje se smatraju sve- tim (u Katolikoj crkvi); 2. takoer: grob sveca hijerotet (gr. hieros, tithemi) ureiva ili osniva (tvorac) obreda hijerotika (gr. hieros) nauavanje o posveivanju hijetografija (gr. hyetos kia, grafo opisujem) "opisivanje kie", spis o ki- ovitosti neke zemlje hijetometar 549 hilopoezis hijetometar (gr. hyetos kia, metron mjera, mjerilo) kiomjer; usp. ombro- metar i pluviometar hijetometrija (gr. hyetos kia, metria mjerenje) mjerenje (pomou hijeto- metra) koliine kie koja padne hijetoskop (gr. hyetos kia, skopeo promatram, gledam) kiomjer; usp. ombrometar i pluviometar hiju (ma. hius) ris hikjaja (tur. hikaje, hikajet) bajka, le- genda, pripovijetka, pria, novela hikmet (tur.) mudrost; udo, zagonet- nost hikori (engl. hickory) bot. vrsta tekog i tvrdog sjevernoamerikog drveta iz roda oraha; upotrebljava se za izra- du skija hil (gr. chylos sok) fiziol. v. hilus hile (gr. hyle uma; tvar, materija, lat. silva uma, drvo) fil. tvar, materija, pratvar (osobito: tobonji "kamen mudrosti") hilemorfizam (gr. hyle tvar, materija, morfe oblik) fil. nauavanje o spoje- nosti svih oblika (formi) s nekom tva- ri (materijom) hiletika (gr. hyle tvar, materija) fil. znanost o materiji, o supstanci svi- jeta hilifikacija (gr. chylos sok, lat. facere initi, stvarati) v. hilopoezis hilijada (gr. chilias gen. chiliados) zbir- ka, niz ih broj od tisuu, tisuu (hi- ljadu) godina hilijast (gr. chilioi tisuu) pristaa ili pobornik hilijazma, osobito u I. i II. st. hilijazam (gr. chilioi tisuu) nauava- nje gnostiara i Svetog pisma (Mt 26,29 i Otk 20,4 i d.) o buduem Kri- stovom kraljevstvu na Zemlji, oeki- vanje da e Krist osobno sii s neba i vladati 1000 godina prije propasti svijeta; fil. prema Kantu: vjera u na- predovanje ljudi prema dalekom ci- lju moralnog savrenstva hiliogon (gr. chilioi tisuu, gonia kut) tisuukutnik hilizam (gr. hyle tvar, materija) fil. pogled na svijet koji smatra tvar (hyle) supstancom svijeta, ne odriui ipak postojanje "duha" (koji je odre- eno preinae nje i kompliciranje tva- ri); supr. psihizam hilobijci (gr. hyle uma, bioo ivim, hylobion) mn. ljudi koji ive po u- mama, stanovnici ume hilofagi (gr. hyle drvo, fagein jesti) drvojedi, drvoderi hiloforan (gr. chylos sok, fero, foreo nosim) koji vodi mlijeni sok (hilus) hiloftarza (gr. chylos sok, ftharsis uni- tenje) med. unitavanje mlijenog soka (hilusa) hilogenija (gr. hyle tvar, materija, ge- nos podrijetlo) nastanak i razvoj tvari hilognozija (gr. hyle tvar, materija, gnosis spoznaja, spoznavanje) naua- vanje, znanost o materiji ih pratvari hiloklepsa (gr. chylos sok, klepto skri- vam) med. lagano gubljenje hilusa hilologija (gr. chylos sok, logia) 2. zna- nost o mlijenom, probavnom soku (hilusu) hilologija (gr. hyle materija, tvar, logia znanost) 1. znanost o tvari hilonomian (gr. hylonomos) koji u u- mama pase, boravi ili ivi hilopatizam (gr. hyle tvar, pathos uv- stvo, osjeaj) fil. nauavanje koje tva- ri kao takvoj pripisuje osjeaje i stra- sti hiloplastika (gr. cheilos, plastike) 2. v. heiloplastika hiloplastika (gr. hyle tvar, plastikos koji uobliava, koji oblikuje) 1. v. hilogenija hilopoetian (gr. chylos sok, poieti- kos tvorben) koji stvara ili daje hilus hilopoezis (gr. chylos sok, poiesis pravljenje, stvaranje) fiziol. stvaranje hilusa u elucu hilopsihizam 550 Hindu hilopsihizam (gr. hyle tvar, psyche dua) v. hilozoizam hiloreja (gr. chylos sokv rheo teem, curim) med. bolesni izljev hilusa, mljekast proljev hiloteist (gr. hyle tvar, theos boan- stvo) onaj koji tvar, tj. svijet, smatra boanstvom hiloteizam (gr. hyle tvar, theos boan- stvo) nauavanje o boanstvenosti tvari hilotoraks (gr. chylos sok, thorax prsni ko) med. izljev mlijenog soka (hilu- sa) u prsni ko hilozis (gr. chylosis pretvaranje u sok) fiziol. v. hilopoezis hilozoist (gr. hyle tvar, zoe ivot) pri- staa hilozoizma hilozoizam (gr. hyle materija, zoe i- vot) fil. smjer koji smatra da je sva tvar iva i da ima duevne osobine, shvaanje "da tvar nikada ne moe postojati niti biti djelatna bez duha kao ni duh bez tvari" (Goethe), i da "svaki atom posjeduje odreenu inhe- rentnu koliinu snage i da je, u tome smislu, oduhovljen" (Haeckel) hilurija (gr. chylos sok, uron mokraa) med. mokrenje mlijenim sokom (hilusom) hilus (gr. chylos sok) fiziol. mlijeni, hranjivi sok, bijeli sok koji se stvara od hrane putem druge probave i koji potom prelazi u krv hiljada (gr. hilias, gen. hiliados) tisua him (gr. chymos tekuina, sok) fiziol. v. himus himber (njem. Himbeere) malina himen (gr. hymen opna) anat. djevi- anska opna na ulazu u rodnicu, dje- vinjak Himenej (gr. Hymen) mit. starogrki bog braka i svadbe, prikazivan kao mladi sa svadbenom buktinjom i vijencem; himenej (gr. hymenaios) svadbena pje- sma himenitis (gr. hymen opna) med. upa- la utrobne sluznice himenografija (gr. hymen opna, gra- fia opis) opisivanje koice (opne) himenologija (gr. hymen opna, logia znanost) znanost o opni himenopteri (gr. hymen opna, pteron krilo) mn. zool. opnokrilci himenopterologija (gr. hymen opna, pteron krilo, logia znanost) zool. zna- nost o opnokrilcima himenotomija (gr. hymen opna, tome rezanje) med. rezanje opne Himera (gr. Chimaira) 1. mit. legen- darna, strana neman kod starih Gr- ka (sprijeda lav, u sredini koza, a straga zmaj); 2. pren. varka, privi- enje, sanjarija, neizvediva misao himerian (gr. chimaira) neostvariv, nestvaran, neizvediv himifikacija (gr. chymos sok, lat. fa- cere uiniti, nainiti) fiziol. pretva- ranje hrane u himus, prva probava hrane u elucu himna (gr. hymnos) 1. kod Grka: pjes- ma pohvalnica, pohvalna pjesma u ast bogova ili heroja, prvotno epska, kasnije vie hrska; 2. danas: sveana lirska pjesma; 3. kod krana crkve- na pjesma (esto u duhu i po obliku Davidovih psalama) himnarij (lat. hymnarium) knjiga ka- tolikih crkvenih himni himniar (gr. hymnos) pjesnik himni himnograf (gr. hymnos) v. himniar himnologija (gr. hymnos, logia) nau- avanje o crkvenim pjesmama i pjes- nicima himoreja (gr. chymos sok, rheo teem, curim) med. istjecanje kae od hra- ne iz rana tankog crijeva himoza (gr. chymos sok) v. himifikacija himus (gr. chymos sok) fiziol. djelova- njem ui izmijenjena kaa probav- ljene hrane, slui prehranjivanju Hindu skupni naziv za arijska plemena naseljena u Indiji hinduizam 551 hiperdrama hinduizam suvremeni oblik brahma- nizma u dananjoj Indiji; svi obiaji, vjerski obredi i shvaanja, tradicije i mitologije koje su utvrene svetim knjigama (Vede i dr.) i propisima brahmana' hindustani glavni jezik u Pakistanu i sjevernoj Indiji hinkeman ukopljeni ili zbog nekog drugog razloga seksualno nesposobni mukarac (naziv prema Eugenu Hin- kemannu, glavnom junaku istoimene drame njemakog pisca Ernesta To- lera, 18931939) hintov (ma/ hinto) koija, karuce hinzir (tur. hynzyr) svinja hip-hip-hura! (engl. hip, hip. hurrah) hura! ivio! hipaciditet (gr. hypo, lat. aciditas ki- selost) med. nedostatak kiseline hipaktici (gr. hypaktikos koji proi- uje, hypago istim, proistim) mn. med. sredstva za blago ienje (cri- jeva) hipalgezija (gr. hypo pod, ispod, algos bol) med. ublaen osjeaj bola hipantropija (gr. hippos konj, anthro- pos ovjek) ludilo u kojem bolesnik umisli da je konj hipapopleksija (gr. hypo, apoplexia kap) med. slab, mah udar kapi hiparh (gr. hipp-archos) zapovjednik konjice hiparhija (gr. hipparchia) in hiparha; odred grke konjice od 512 vojnika hipate (gr. hypatos najvii, hypatos sc. chorde) glaz. najvia ili, po dana- njem nazivlju, najnia, najdublja i- ca starogrkog tonskog sustava hiper- (gr. hyper) preko-, nad-, iznad (javlja se kao predmetak u sloeni- cama i oznaava neto prekomjerno, poveano, suvie i si.) hiperaciditet (gr. hyper, lat. aciditas kiselost) med. viak kiselina, pove- ana kiselost; supr. hipoaciditet hiperafija (gr. hyper, apto dodirnem, pipnem) med. bolesno poveana spo- sobnost osjeaja dodira, preosjetlji- vost pri dodirivanju hiperalgezija (gr. hyper, algesis osje- aj bola) med. poveana, pojaana osjetljivost bola hiperastenija (gr. hyper, astheneia slabost) med. potpuna malaksalost i iscrpljenost hiperaukseza (gr. hyper, auxesis po- veanje) med. bolesno poveanje, npr. arenice oka hiperbaton (gr. hyperbaton od hyper- baino) premjetanje rijei iz njiho- vog uobiajenog reda (kao gramati- ka figura) hiperbola (gr. hyperbole) 1. geom. kri- vulja koja ima svojstvo da je za sva- ku njezinu toku razlika udaljenosti od dviju stalnih toaka uvijek jedna- ka (konstantna); usp. elipsa, para- bola; 2. ret. pretjerivanje, preuvelia- vanje radi izraavanja odreenog emocionalnog stanja (npr. Imao sam glas kao vjetar, ruke kao hridine...) hiperbolian (gr. hyperbolikos) 1. geom. koji pripada hiperboli, koji se tie hiperbole, oblika hiperbole; 2. ret. pretjeran (izrazom, rijeima) hiperbolizirati (gr. hyperbole) ret. pretjerati, pretjerivati (rijeju, izra- zom) hiperboloid (gr. hyperbole, eidos ob- lik) geom. zakrivljena povrina dru- goga stupnja s jednim sreditem koju neke ravnine sijeku po hiperbolama; tijelo omeeno takvom povrinom hiperbulija (gr. hyper, bulomai hou) prekomjerno poveana snaga volje hiperdaktilija (gr. hyper, daktylos prst) prekobrojnost prstiju (ruke ili noge) hiperdrama (gr. hyper, drama radnja) drama nezgodna i teka za prikazi- vanje (zbog nedostatka sredstava za njezino izvoenje) hiperdulija 552 hiperstenija hiperdulija (gr. hyper, dulia ropstvo) pretjerano tovanje, npr. nekog boga hiperemija (gr. hyper, haima krv) med. prepunjenost krvlju, prezasie- nost krvnih ila krvlju hiperepidoza (gr. hyper, epidosis ras- tenje) med. poveanost nekog tkiva ili organa hipereretizija (gr. hyper, erethizo dra- im, nadraujem) v. hiperestezija hiperestezija (gr. hyper, esthesis osje- aj, osjet) med. pretjerana osjetljivost i razdraljivost hiperfiziki (gr. hyper, fysikos) nados- jetilni, natprirodni hiperflegmatian (gr. hyper, flegma- tikos sluzav) suvie trom, previe spor hipergeuzija (gr. hyper, geusis okus) med. prekomjerna osjetljivost okusa hiperhedonija (gr. hyper, hedone za- dovoljstvo) med. pretjerana pohotlji- vost hiperhidroza (gr. hyper, hidros znoj) med. prekomjerno znojenje hiperkatalektiki (gr. hyper, katalego navodim, po redu kazujem) metr. na- ziv za stih koji je za jedan slog dui od potpunog hiperkatarza (gr. hyper, katharsis i- enje) med. prekomjerno ienje (cri- jeva) hiperkritiar (gr. hyper, kritikos) pre- tjerano strog kritiar hiperkritika (gr. hyper, kritike) pre- tjerano stroga kritika; strast za ku- enjem hiperkriza (gr. hyper, krisis odluka, rezultat) med. suvie velik preokret u stanju neke bolesti hiperkultura (gr. hyper, lat. cultora) prekomjerna naobrazba (kultura) hipermangan kem. kalijev perman- ganat (lat. kalium hypermangani- cum), tamnoljubiasti kristali zele- noplava metalna sjaja i trpka okusa; rastopljen u hladnoj vodi slui kao dezinfekcijsko sredstvo za ispiranje rana, ireva, protiv znojenja nogu i dr. hipermastija (gr. hyper, mastos dojka, sisa) med. prekobrojnost bradavica (na dojci) hipermetropija (gr. hyper, metron mjera, ops gen. opos oko) med. uro- ena dalekovidnost hipermnezija (gr. hyper, mneme sje- anje, pamenje) neprirodna, pove- ana mo pamenja hipernoja (gr. hyper, noos um, duh) med. svaka bolest s poveanom dje- latnou duha hiperoksid (gr. hyper, oxys) v. super- oksid hiperoksidacija (gr. hyper, oxys) kem. prezasienost kisikom hiperopsija (gr. hyper, ops gen. opos oko) v. hipermetropija hiperosmija (gr. hyper, osme miris) med. bolesno poveana sposobnost mirisanja hiperostoza (gr. hyper, osteon kost) med. prebujno rastenje kotanog tki- va; takoer: bolesna zadebljalost ci- jele kosti hiperpatija (gr. hyper, pathos osjeaj, strast; bolest) med. prekomjerna osjetljivost ili sklonost bolestima hiperplazija (gr. hyper, plasso uobli- avam, oblikujem) biol. v. pod hiper- trofija hiperprodukcija (gr. hyper, lat. pro- ductio proizvodnja) proizvoenje ne- ega vie nego to je potrebno, stanje kad se vie proizvodi nego to se mo- e potroiti hipersarkoza (gr. hyper, sarx gen. sarkos meso) med. prekomjerno ras- tenje mesa, "divlje meso" hiperskepticizam (gr. hyper, skepsis sumnja) pretjerana sumnjiavost hiperstenija (gr. hyper, sthenos sna- ga, jakost) prevelika jakost tijela; bo- lesno poveana ivotna snaga hipertenzija 553 hipo- hipertenzija (gr. hyper, lat. tendere, tensum napinjati, naprezati, tensio napinjanje) med. povienje krvnog tlaka; povien krvni tlak hipertermija (gr. hyper, thermos to- pao, vru) med. povienje tjelesne to- pline iznad normale, tj. iznad 37 C; poviena temperatura hipertimija (gr. hyper, thymos dua, srce, osjeaj, strast) 1. med. duevna bolest s ludom hrabrou; 2. pretje- ran spolni nagon hipertonija (gr. hyper, tonos zategnu- tost, napon) 1. prenapregnutost, pre- napetost; 2. med. poveana napetost arterijske muskulature; povieni krv- ni tlak u oku (kod glaukoma) hipertrinoza (gr. hyper, thrix gen. trichos vlas, dlaka) prekomjerna dla- kavost hipertrofija (gr. hyper, trofe hrana, prehrana) preuhranjenost; biol. pre- tjerano poveavanje jednog organa rastenjem njegovih normalnih sasto- jaka ili njihovim umnoavanjem (hi- perplazija); takoer: prekomjerna poveanost cijelog organizma hipestezija (gr. hypo pod, ispod, es- thesis osjeaj) psih. nedovoljna, os- labljena osjetljivost hipijade (gr. hippos konj) umj. kipovi ena-konjanika, npr. amazonki hipijatrika (gr. hippos konj, iatreia lijeenje) znanje ili vjetina lijeenja konja hipik (engl. hippie, hippy) pripadnik prosvjednog pokreta iji je vrhunac bio krajem ezdesetih godina 20. st.; karakteristike tog pokreta su odbaci- vanje konvencionalnog izgleda i po- naanja te propagiranje mira i lju- bavi hipnobat (gr. hypnos san, baino idem) mjesear hipnofobija (gr. hypnos san, fobos strah) trzanje od straha u snu hipnolepsija (gr. hypnos san, lepsis obuzimanje, napad) med. bolesna e- lja za spavanjem, stalna pospanost hipnologija (gr. hypnos san, logia zna- nost) znanost o snu hipnopatija (gr. hypnos san, pathos bolest) med. bolest spavanja Hipnos (gr.) mit. boanstvo sna, sin Noi, blizanac Smrti hipnotian (gr. hypnotikos) koji us- pavljuje, koji liava djelovanja svi- jesti hipnotik (gr. hypnos san) med. sred- stvo, napitak za uspavljivanje hipnotizam (gr. hypnos) znanost o promjenama u djelatnosti mozga i i- vaca koje u ljudskom tijelu izazivaju sredstva za uspavljivanje hipnozom; bezvoljno i nesvjesno stanje hipnoti- zirane osobe hipnotizer (gr. hypnos san) onaj koji druge dovodi u stanje hipnoze hipnotizirati (gr. hypnos san) 1. us- pavati, uspavljivati; 2. psih. upora- bom vanjskih sredstava dovesti ne- kog u stanje dubokog sna koje ide do potpunog iskljuenja djelatnosti svi- jesti, a praeno je osjetilnim varka- ma i automatskim kretnjama; 3. pren. nekim potpuno ovladati, opi- niti koga hipnoza (gr. hypnos san) 1. psih. us- pavljivanje, umjetno stvoreno stanje svijesti (slino snu) u kojem je svo- jevoljna djelatnost miljenja i htije- nja, zbog odreenog ograniavanja svijesti, smanjena ih posve isklju- ena, tako da je osoba dovedena u takvo stanje posebno podobna za sugestije; 2. fiziol. iskljuivanje odre- enih ganglij skih stanica kore ve- likog mozga koje, u budnom stanju, izazivaju svjesne i voljne radnje hipo- (gr. hypo) 1. predmetak u slo- enicama sa znaenjem: pod, ispod hipo- 554 hipohondrija hipo- (gr. hippos) 2. predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: konj, konjski hipobaza (gr. hypo, basis osnova) pod- loga, osnova, postolje hipobijazam (gr. hypo, biazo svodim) mat. svoenje jednadbe na nii stu- panj hipoblast (gr. hypo, blastos klica) zool. unutranji list u zametku (embriju) hipoblefar(on) (gr. hypo, blefaron o- na vjeda) med. 1. oteenost- ispod o- nih vjeda; 2. umjetno oko hipocentar (gr. hypo,.lat, centrum sre- dite) geo. toka u dubini Zemljine kore iz koje dolaze potresi i iz koje se ire k povrini i dubini Zemlje hipocikloida (gr. hypo, kyklos' krug, eidos oblik) mat. krivulja koju opi- suje toka na krunici koja se kotr- lja po unutranjoj strani druge kru- nice; usp. epicikloida hipodam (gr. hippodamos koji ukro- uje konje) krotitelj konja hipodermatian (gr. hypo, erma ko- a) koji se nalazi ispod koe, potko- ni ' hipodrom (gr. hippodromos) 1. mjesto za odravanje konjskih utrka, trka- lite hipodrom (gr. hypo-dromos utoite) 2. pokriveno .mjesto za etanje, po- kriveno etalite hipofagija (gr. hippos konj, fagein je- sti) jedenje konjskog mesa hipofilian (gr. hypo, fyllon list)'bot. koji raste ispod lista hipofilokarpian (gr. hypo, fyllon list, karpos plod) bot. kojem raste plod ispod lista hipofiza (gr. hypofysis porast, prira- taj, od hypofysomai rasti poslije, pri- rasti) anat. modani privjesak (mala lijezda u mozgu s iskljuivo unu- tranjim lijeenjem) hipoflegmazija (gr. hypo, flegmasia) med. mala upala hipofora (gr. hypofora snoenje, od- voenje dolje) 1. med. ir s fistulom; 2. ret. napomena, primjedba hipoftalmija (gr. hypo, ofthalmos oko) v. hipopion hipogastrij (gr. hypo, gaster trbuh) anat. donji dio trbuha (od pupka do preponske spone) hipogej (gr. hypo, ge zemlja) podzemni prostor; podrum; grob, grobnica, = katakomba hipoginian (gr. hypo, gyne ena) "koji . je ispod enskog organa"; bot. naziv za cvijet kod kojega su pranike ni- ti, vjeni i aica dublje "od plodita hipoglosis (gr. hypo, glossa jezik) med. ir pod jezikom hipoglosus (gr. hypo, glossa jezik, lat. nervus hypoglossus) anat. ivac koji pokree jezik (dvanaesti lubanjski ivani par) hipogram (gr. hypo, gramma pismo, pisano) potpis (osobito pri dnu stu- pova) Hipogrif (gr. hyppos konj, gryps ptica grif) krilati konj kojega je izmislio talijanski pjesnik Boiardo; takoer: = Pegaz . hipoholija (gr. hypo, chole u) med. smanjeno izluivanje ui hipohondar bolesnik od hipohondrije, sumoran, sjetan ovjek; nastran o- vjek, samomuitelj; umiljeni boles- nik hipohondrialgij'a (gr. hypo, chondros hrskavica na donjem dijelu prsne kosti, algos bol) med. hipohondrian bol hipohondrian sumoran, sjetan, samomuiteljski; nastran hipohondrij (gr. hypo, ispod; chondros hrskavica na donjem kraju prsne ko- sti) anat. dio tijela ispod rebara gdje su jetra, eludac i slezena; abdomen hipohondrija (gr. hypochondrios koji se nalazi ispod prsne hrskavice, ispod prekordija, hypo ispod, chondros hrs- hipokampi 555 hipospadija kavica na donjem kraju prsne kosti mislilo se da je donji trbuh sredi- te hipohondrije) Sumornost, sjeta (kao posljedica .ivane bolesti koja se sastoji u stalnoj zabrinutosti za stanje zdravlja svog tijela ili duha); stalna, pretjerana i bezrazlona za- brinutost za svoje zdravlje, praena strahom od bolesti koje stvarno ne postoje; pren. nastranost; usp. heau- tontimorumenij a hipokampi (gr. hippo-kampe) mn. mit. morska udovita s konjskim tijelom na kojima jau morski bogovi (est motiv na starim sarkofazima) hipokarpian (gr. hypo, karpos plod) bot. koji se nalazi ispod plodnice hipokofoza (gr. hypokofos nagluh) med. nagluhost hipokoristik (gr. hypokoristikon) 1. imenica od milja, umiljenica (npr. Sa- nja Sanjica) hipokorizam (gr. hypokorismos las- kavo nazivanje, laskav naziv) laska- va rije; ublaujui izraz, = eufemi- zam Hipokrat glasoviti grki lijenik iz 4. st. pr. n. e. (smatra se osnivaem li- jenike znanosti) hipokratici lijenici pristae naina lijeenja najglasovitijeg lijenika st. vijeka Hipokrata (460377. pr. n. e.) koje se poglavito sastoji u eka- nju da sama priroda pomogne izli- jeenju (naelo: medicus curat, na- tura sanat lijenik se skrbi, priroda lijei) hipokrit (gr. hypokrites) licemjer hipokrizija (gr. hypokrisis) pretvara- nje, licemjerje hipolog (gr. hippos konj, logos) pozna- vatelj konja hipologija (gr. hippos konj, logia) ko- nj arstvo, znanost o konjima hipomahija (gr. hippomachia) konji- ka bitka hipomanija (gr. hippomania ludo vo- ljenje konja) pretjerana ljubav pre- ma konjima hipomantija (gr. hippos konj, manteia pretkazivanje) proricanje po hrzanju konja hipomnema (gr. hypomnema) sjea- nje; dodatak, dometak (pismu, spi- su); spomenica, ljetopis; takoer: pro- tokol hipomnematograf (gr. hypomnema- tografos) pisac spomenice, ljetopisac, onaj koji pie u spomenicu, takoer: protokolist hipomorija (gr. hypomoros sulud, luc- kast) psih. suludost, luckastost Hiponaktov stih metr. stih nazvan prema gr. pjesniku Hiponaktu (Hip- ponax) oko 550. pr. n. e.); v. holijamb hipopatologija (gr. hippos konj, pa- thos bolest, logia znanost) znanost o konjskim bolestima hipopion (gr. hypo pod, ispod, ops gen. opos oko, pyon gnoj) med. nakuplja- nje krvi i gnoja pod okom hipoplazija (gr. hypo, plasso obliku- jem, tvorim) med. zakrljalost, nepot- puna razvijenost nekog organa zbog smanjivanja broja i veliine stanica u njemu hipopleksija (gr. hypo, plexis udarac, udar) med., lak modani udar hipopotam (gr. hippos konj, potamos rijeka) zool. vodeni ili nilski konj (u afrikim rijekama) hiposfagma (gr. hyposfagma mjesto podliveno krvlju) med. podlijevanje ili izljev krvi, ospbito u oko hiposkop (gr. hypo, skopeo proma- tram, gledam) voj. vrsta durbina sa dva dugaka kraka (slui za proma- tranje neprijatelja iz prikrivenog poloaja, rova i si.) hipospadija (gr. hypo, spao vuem) med. uroena nepravilnost kod koje muka mokrana cijev ima otvor ve hipospazma 556 hipotipoza pri dnu ili u sredini donje strane uda; supr. epispadija hipospazma (gr. hypo, spasmos gr) med. slab gr, osobito onih vjeda hipostatian (gr. hypostatikos koji stavlja pod, postojan) bitan, predme- tan (supstancionalan), samostalan; usp. hipostaza hipostaza (gr. hypostasis podmetanje, stavljanje pod; stavljenost pod; pod- loga; talog; tvar, supstanca, materija; postojanje, stvarnost) 1. podloga, os- nova; 2. bie, supstanca; 3. kem. mo- krani talog; 4. med. zastajanje krvi; 5. fil. opredmeenje, popredmeenje nekog svojstva, nekog pojma, uope neega apstraktnog hipostazirati (gr. hypostasis) opred- metiti, opredmeivati, popredmetiti, popredmeivati, uiniti neto pred- metom ili supstancom, materijom, stvarnim, oznaku nekog predmeta promatrati kao zaseban predmet, ne- to zamiljeno pretpostavljati kao da stvarno postoji hipostenija (gr. hypo, sthenos snaga, jakost) med. malaksanje, slabljenje, gubljenje snage hipostil (gr. hypo, stylos stup, hypo- stylon) arhit. pokriven hodnik sa stu- povima hipostrofa (gr. hypostrofe okretanje; vraanje, povratak) med. 1. okrenu- tost (maternice); 2. povratak bolesti hipotaksa (gr. hypotaxis) podreiva- nje, podreenost; supr. parataksa hipotaktian (gr. hypotaktikos) koji podreuje, koji se tie hipotakse; na- redni, sljedei hipoteka (gr. hypotheke zalog) nepo- kretan zalog, zajam dan uz pribilje- ku na imovinu, pravo vjerovnika na nekretnine koje mu je dunik ustupio kao zalog hipotekar (lat. hipothecarius) davatelj zajma na hipoteku hipotekarni (gr. hypotheke zalog) koji se tie hipoteke; hipotekama banka banka koja daje zajmove na nekret- nine; hipotekarni kredit zajam dobi- ven na zalog nekretnina; hipotekarni poslovi davanje zajmova na podlogu nekretnina hipotenuza (gr. e hypoteinusa) geom. najdua stranica u pravokutnom tro- kutu, lei nasuprot pravom kutu hipotermija (gr. hypo, thermos topao) med. tjelesna temperatura ispod nor- malne hipotetian (gr. hypothetikos) koji se temelji na hipotezi, pretpostavljen, uvjetan, nedokazan, sumnjiv; pogod- beni; hipotetina reenica gram. po- godbena reenica; log. hipotetian sud sud sastavljen od dvaju jedno- stavnih sudova, od kojih je prvi raz- log (pogodba), a drugi proizlazi iz nje- ga kao posljedica, tj. predikat P pri- pada subjektu S samo pod pretpo- stavkom da predikat R pripada sub- jektu Q, npr.: Ako sunce sja, trava raste; hipotetian silogizam silogizam ije premise sadre i hipotetine su- dove (ist hipotetian silogizam ako su obje premise hipotetini sudovi, onda je i zakljuak hipotetian; mje- oviti hipotetian silogizam ako je je- dna premisa kategorian sud, onda je i zakljuak kategorian) hipoteza (gr. hypothesis) pretpostav- ka, pretpostavljanje; znanstveno: pretpostavka koja treba dopuniti os- kudnu empirijsku spoznaju; prethod- no uzimanje neprovjerenog i jo ne- dokazanog, ali i neopovrgnutog, op- eg pravila radi objanjenja jedne ih vie injenica; ex hypothesi it. eks hipotezi (lat.) na osnovi, prema pret- . postavci; in hypothesi it. in hipotezi (lat.) u primjeni na dani sluaj hipotipoza (gr. hypo-typosis) ret. ne- posredno, oito pretpostavljanje i pri- kazivanje; kratak nacrt hipotireoidizam 557 hiropteri hipotireoidizam (gr. hypo, thyreos tit, eidos oblik) med. smanjena dje- latnost titne lijezde hipotonija (gr. hypo, teino napinjem) med. smanjena napetost tkiva hipotrof (gr. hippotrofos koji hrani ko- nje) uzgajiva konja hipotrofija (gr. hippotrofia hranjenje konja) uzgoj konja, konjarstvo hipotropian (gr. hypotropikos) koji se rado ili lako vraa hipotropijazam (gr. hypotropiasmos) med. povratak bolesti hipso- (gr. hypsos) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: visok; uzvien hipsograf (gr. hypsos, grafo piem) ak. aparat koji biljei jakosti zrane struje pri govoru hipsologija (gr. hypsos uzvienost, lo- gia znanost) nauavanje, znanost o uzvienom hipsometar (gr. hypsos visina, metron mjera, mjerilo) visinomjer, aneroid za barometarska mjerenja visina hipsometrija (gr. hypsos visina, me- tria mjerenje) mjerenje visina hipsotermometar (gr. hypsos visina, thermos topao, metron mjera, mje- rilo) fiz. v. termobarometar hipurgija (gr. hypurgia usluga, pomo) bolniarstvo, njega i skrb oko boles- nika kao terapeutska disciplina hipus (gr. hippos) med. gr arenice oka s brzim i izmjeninim suava- njem i proirivanjem zjenice hir (tur. hyr) tvrdoglavost, udljivost, obijest, prohtjev, kapric hira (alb.) sirutka hiragana (jap.) japansko slogovno pis- mo hiragon (gr. cheir ruka, ago vodim) naprava pomou koje slijepi piu hiragra (gr. cheir ruka, agra plijen) med. kostobolja ruke hircizam (lat. hircus jarac) miris slian jareem, previna hiriza (gr. cheirizo vidarski postupam) med. lijeenje rukom; osobito: v. pod magnetizirati 2. hirizam (gr. cheirismos vidarsko po- stupanje, lijeenje) med. v. hiriza hirkaj-erif (ar.) ogrta Prorokov, veo- ma tovana muslimanska svetinja hiro- (gr. cheir gen. cheiros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ruka hirograf (gr. cheir, grafo piem) ruko- pis; ono to je napisano rukom, pri- znanica hirogramatomantija (gr. cheir, gram- ma pismo, pisano, manteia pretka- zivanje) v. grafologija hirolog (gr. cheir, logos govor) onaj koji govori prstima; takoer: = hiromant hirologija (gr. cheir, lego govorim) 1. govor, sporazumijevanje prstima (kod gluhonijemih); 2. = hiromantija hiromant (gr. cheir gen. cheiros, man- tis prorok) gatalac u dlan hiromantija (gr. cheir, manteia pret- kazivanje, proricanje) gatanje u dlan, itanje sudbine po crtama na dlanu hironij med. opasan i teko izljeiv ir (koji bi, toboe, mogao izlijeiti samo glasoviti vidar Hiron) hironomija (gr. cheironomia kretanje ruku po odreenim pravilima) znanje o retorikom kretanju rukama, o govornikoj gestikulaciji (dio mimike) hiropedija (gr. cheir, paideyo odga- jam) vjebanje radi stjecanja spret- nosti u rukama hiroplast (gr. cheir, plasso uobliavam, oblikujem) "rukotvorac", instrument pomou kojega se ruke (prsti) dre u pravilnom poloaju pri sviranju na glasoviru hiroplastika (gr. cheir, plastike vjeti- na uobliavanja) "rukotvorstvo", iz- radba kipova od mekanih tvari (vo- ska, gline i dr.) hiropteri (gr. cheir, pteron krilo) mn. zool. netopiri hiroreuma 558 histeron-proteron hiroreuma (gr. cheir, rheuma) med. reumatina oteklina ruke hiroteka (gr. cheir, theke spremnica, koveg) vrsta zavoja koji obuhvaa cijelu ruku hirotezija (gr. cheir, thesis metanje) med. lijeenje stavljanjem ruku na bolesno mjesto hirotonija (gr. cheirotonia ispruanje ruke) posveenje, zaredenje (za pra- voslavnog sveenika ili episkopa) hir (njem. Hirsch jelen) u preferansu? pretposljednji stupanj kontriranja prije morda hirleder (njem. Hirsch jelen, Leder ko- a) jelenja koa, "antilo^" Hispanija (lat. Hispania) panjolska hispanizam (lat. Hispania panjolska) osobitost panjolskog jezika histera (gr. hystera) med. maternica, posteljica, plodnica histeralgija (gr. hystera maternica, algos bol) med. bol u maternici histerektomija (gr. hystera mater- nica, ektome izrezivanje) kir. opera- tivno vaenje maternice histerergija (gr. hysteros potonji, er- gon djelo) med. naknadno djelovanje lijekova histerezija (gr. hystereo kasnim, za- kanjavam) zakanjavanje; elastina histerezija fiz. pojava da se elastina tijela po prestanku djelovanja sile koja je izmijenila njihov oblik ne vra- aju odmah, nego tek nakon nekog vremena u prvotno stanje; magnetna histerezija pojava da magnetizam nekog eljeznog tijela ne zavisi samo od trenutane magnetne sile, nego i od magnetne sile koja je prije toga na njega djelovala, tako da je ono zadralo neto prijanjeg magnetiz- ma histerian (gr. hystera maternica) bo- lestan od histerije histerija (gr. hystera maternica) med. poglavito enska ivana bolest koja se sastoji u odreenoj neusklaenosti naravi, pojaanoj razdraljivosti i osjetljivosti, nedostatku samosvlada- vanja, u podlonosti utjecajima i ve- likom radu mate; bolesnik ima osje- aj kao da mu se uz jednjak penje nekakva kugla, ima ivane bolove, glavobolju u jednoj toki lubanje, gr- evite napadaje (smijeha, plaa i dr.), jake bolove u zglobovima, neosjetlji- vost (obino u jednoj polovici tijela) itd. histeritis (gr. hystera maternica) med. upala maternice histerofor (gr. hystera maternica, fero nosim) maternina nosiljka (koja sputenu maternicu dri u pravilnom poloaju) histerolitijaza (gr. hystera materni- ca, lithiasis kamen u mjehuru, bolovi od kamena) med. stvaranje kamena u maternici histerologija (gr. hysteros potonji, lego govorim) poet. figura koja se sa- stoji u tome da se ono to dolazi kas- nije izrie prije (zato to je vanije), npr.: Dobro gleda i pukom i okom histeroloksija (gr. hystera maternica, loxos kos) med. iskrivljenost, isko- enost maternice histeroman^ja (gr. hystera maternica, mania ludilo, pomama) med. v. nim- fomanija, enska pohota; histerino ludilo histeron (gr. hysteron) "neto to do- lazi poslije"; med. posteljica, plodni- ca histeron-proteron (gr. hysteron-pro- teron "kasnije-prije") 1. ret. figura ko- ja se sastoji u obrnutosti uobiaje- nog reda dvaju reeninih dijelova, npr.: "Obojica, poto ih je odgojila i rodila boanska mati" (Homer); 2. log. pogreka u dokazivanju koja na- staje kad se jedna tvrdnja izvodi iz druge, koju bi tek pomou prve tre- balo dokazati histeroparaliza 559 hit histeroparaliza (gr. hystera mater- nica, paralysis uzetost) med. uzetost maternice histeroparatomija (gr. hystera ma- ternica, paratemno uzdu odreem) kir. vaenje maternice kroz trbuh histeropatija (gr. hystera maternica, pathos bolest) med. bolest maternice, bolovi maternice; takoer: = histe- rija histeroptoza (gr. hystera maternica, ptosis pad, sputenost) med. spute- nost, spadnutost maternice histeroskopija (gr. hystera maternica, skopeo promatram, gledam) med. is- pitivanje maternice pomou mater- ninog zrcala (lat. speculum uteri) histerotomija (gr. hystera maternica, tome rezanje) kir. prorezivanje Ve- nerinog brijega (mons pubis) i mater- nice histerotomotokija (gr. hystera mater- nica, tome rezanje, tokos poroaj) kir. poroaj razrezivanjem Venerinog bri- jega i maternice histiologija (gr. histion tkivo, logia znanost) v. histologija histo- (gr. histos) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: tkivo, tkivni, tkiva (gen.) histogeneza (gr. histos, genesis roe- nje, postanak) proces pravilnog raz- vijanja tkiva u organskim (ivotinj- skim i biljnim) tijelima histografija (gr. histos, grafo opi- sujem) opisivanje tkiva organskih tijela histoliza (gr. histos, lysis razgradnja) med. gnojna razgradnja i raspadanje tkiva histologija (gr. histos, logia znanost) znanost o stanicama ljudskog, ivo- tinjskog i biljnog tijela koje su spo- jene u tkiva histonomija (gr. histos, nomos zakon) znanost o uzrocima i zakonima ra- zvoja i odravanja organskih tkiva Historia (est) magistra vitae it. Historia (est) magistra vite (lat.) Pov- ijest je uiteljica ivota historicizam (gr. historia) 1. sociolo- ko i filozofsko nauavanje koje pro- matra ljude i dogaaje prvenstveno s povijesnog stajalita, tj. u odnosu prema drutvenoj sredini iz koje su poniknuli; 2. tenja da se umjetnika djela objanjavaju metodom iste po- vij esnosti, iskljuujui kao prazno i opasno svako estetsko promatranje; 3. shvaanje prema kojem je povijest, ostavljena vlastitoj moi i bez pomoi filozofije, sposobna utvrditi odreene moralne i religijske istine historiar (gr. historikos) pisac his- torije, prouavatelj historije, povjes- niar historija (gr. historia) 1. povijest, zna- nost koja istrauje i prouava pro- lost; 2. povjesnica (knjiga, udbe- nik); 3. pria, dogaaj historijski (gr. historikos) koji se tie povijesti, povijesni; koji se pamti, znamenit; koji je stvarno bio, toan historiograf (gr. historia, grafo piem) pisac historije, povjesniar historiografija (gr. historia, grafo piem) pisanje historije historiomatija (gr. historia, mathema poznavanje, znanost) prouavanje po- vijesti (historije) historizam (gr. historia) fil. sklonost da se duhovne i kulturne tvorevine (pravo, moralnost, vjera i dr.) proma- traju kao proizvod povijesnog razvo- ja ili da se procjenjuju kao povijesno uvjetovane i promjenjive histotomija (gr. histos tkivo, tome) anat. rezanje organskih tkiva histricizam (gr. hystrix gen. hystri- chos ekinja) med. v. ihtioza histrion (lat. histrio, gen. histrionis) glumac i plesa u starom Rimu hit (engl heat) port, pojedinana utrka hitana 560 holcvole hitana (p. gitana ciganka) ciganski ples hitin (gr. chiton odjea, haljina, oklop) zool. osebujna tvar koja daje vrstou raznim konim i ljuskavim kutiku- larnim tvorevinama crva, lankono- aca i drugih ivotinja hitlerizam politiko-socijalna ideologi- ja i reim koji je njemakom narodu nametnuo Adolf Hitler, imperijalis- tiki osvaja Europe i izaziva Dru- gog svjetskog rata (19391945); usp. nacionalsocijalizam hiton (gr. chiton) kod starih Grka: kratka bijela, vunena ili lanena halji- na bez rukava koja se nosila slino naoj koulji Hitopadeza (ind. hita, upadesa) "koris- na pouka", zbirka pounih pria za mlade; oko 500. g. n. e. sastavili su je iz indijskih vjerskih i filozofskih spisa, po zapovijedi kralja Sudar- zane, mudraci, znanstvenici i pjes- nici hia (njem. Haus) kua, dom hl kratica za hektolitar hloazma (gr. chloasein izgledati zele- nout kao mlade klice) med. pjega boje jetara, osobito kod trudnica hobesijanizam politiki apsolutizam (po engl. filozofu Thomasu Hobbesu (15881679) hobizam fil. nauavanje engleskog filo- zofa Thomasa Hobbesa (15881679); usp. bellum omnium contra omnes i homo homini lupus hobi (njem. Hobel) blanja hoblati (njem. hobeln) strugati blanjom (hoblom), blanjati hodegetika (gr. hodegetikos putokaz- ni, koji umije pokazati put) 1. uputa za sustavno prouavanje neke zna- nosti; 2. dio pedagogije koji govori o znaaju discipline u odgoju hodometar (gr. hodos put, metron mjera, mjerilo) putomjer (naprava za mjerenje prijeenog puta) hodoplanija (gr. hodos put, planao lu- tam, zastranim) skretanje s pravog puta hoda (perz.-ar.) muslimanski sveenik hofirati (njem. Hof, hofieren) udvarati se (dami) hohcajtsrajze (njem. Hochzeit svadba, Reise put, putovanje) brano putov- anje hohdoj (njem. hochdeutsch) knjievno njemaki ("visokonjemaki") hohglanc (njem. hoch visok, Glanz sjaj) "visoki sjaj", lakirani papir, drvo i si. hohnazig (njem. hoch visok, Nase nos) koji "visoko die nos", tj. umiljen, ohol hohtapler (njem. Hochstapler) ovjek koji se prikazuje za neto vie nego to jest, otmjena varalica, otmjeni probisvijet hohtaplirati (njem. Hochstapler) vri- ti prijevare na fin nain, ponaati se kao hohtapler hokej (engl. hockey) port, igra loptom ili ploicom i zakrivljenim palicama (na polju i ledu) hokus-pokus (eng. hocospocos) rije ko- ju maioniari izgovaraju pri izvo- enju svojih vjetina; pren. opsjena, varka hol (engl. hali, n. Halle) arhit. predvorje, prostran trijem (u suvremenim ku- ama) holagogi (gr. chole u, ago izazivam) mn. med. sredstva koja pomau izlu- ivanje ui holazma (gr. cholasma) med. uzetost hole (njem. Holz) drvo, figura u kugla- nju holehaker (njem. Holz drvo, hacken sjei; cijepati) drvosjea, cjepa drva holelag (njem. Holz drvo, Lage smje- taj, leite) drvarnica holcvole (njem. Holzwolle) drvena vu- na, tanke strugotine koje slue za zamatanje staklene robe i si. hold 561 homeopat hold (ma.) mjera za povrinu u Maar- skoj, = 0,57 hektara hole- (gr. chole) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: u, uni holecistitis (gr. chole, kystis mjehur) med. upala unog mjehura holecistotomija (gr. chole, kystis mje- hur, tome rezanje) med. razrezivanje unog mjehura holedohus (gr. choledochos, chole u, dechomai primam) anat. uni kanal holein (gr. chole) kem. tvar od koje se sastoji u, C5H15N02 holelit (gr. chole, lithos kamen) med. stvaranje unog kamena; bolest uz- rokovana unim kamenom, kamen u ui holelitotripsija (gr. chole, lithos ka- men, tripsis trenje) med. razbijanje unog kamena holelogija (gr. chole, logia) dio medi- cine koji prouava u holemezija (gr. chole, emesis povra- anje) med. povraanje ui holemija (gr. chole, haima krv) med. prodiranje unih sastojaka u krv holepira (gr. chole, pyr vatra) med. una groznica holesterin (gr. chole, stereos vrst, krut) kem. osebujna tvar u ui, u- nom kamenu, umancetu, ivanom tkivu (C27H450H+H20) holijamb (gr. cholos hrom, iambos) metr. hromi jamb, hromi stih, jamp- ski trimetar koji u posljednjoj stopi umjesto jamba ima trohej ili spon- dej, i koji tom naglom promjenom ritma izaziva poseban ugoaj; zove se i: skazon i Hiponaktov stih holin (gr. chole u) kem., biol. v. ho- lein holoedrija (gr. holos cio, potpun, edra osnova, ploha) min. svojstvo kristala s potpunim brojem ploha, povrina; usp. hemiedrija hologija (gr. chole u, logia znanost) v. holelogija holograf (gr. holos cio, potpun, grafo piem) svojeruno napisan doku- ment, npr. oporuka holografski (gr. holos cio, potpun, gra- fo piem) svojeruno (napisan) holometar (gr. holos cio, potpun, me- tron mjera, mjerilo) v. pantometar holoragija (gr. chole u, rag- korijen od regnymi slomim, skrham) med. izljev ui holoreja (gr. chole u, rheo teem, curim) med. stalno izlijevanje ui holosterik (gr. holos, stereos) v. aner- oid holotonija (gr. holos cio, tonos napi- njanje, napetost) med. ukoenost mi- ia, tetanus holoze (gr. chole u) med. bolesti u vezi s resorpcijom ui i uticom holurija (gr. chole u, uron mokraa) med. mokrenje ui homalografska projekcija v. izograf- ska projekcija homeobiotika (gr. homoios slian, bios ivot) tobonja vjetina lijeenja po- mou zdrave ivotne snage koja se nalazi u svakom tijelu homeofoni (gr. homoios slian, fone glas) mn. gram. rijei koje slino ili jednako zvue homeografija (gr. homoios slian, gra- fo crtam, slikam) brzo i tono preno- enje na kamen i umnoavanje starih crtea i otisaka homeomerija (gr. homoios slian, me- ros dio) slinost dijelova; fil. homeo- merijama naziva Aristotel Anaksa- gorine kvalitativne i nepromjenjive elemente (spermata) stvari; broj tih elemenata je bezgranian, a spajaju se djelii s tijelima s kojima su isto- vrsni, npr. zlato sa zlatom itd. homeopat (gr. homoios slian, pathos osjeaj, raspoloenje) onaj koji se na- lazi u istom poloaju ili raspoloenju, tj. istomiljenik; takoer: pristaa homeopatije homeopatija 562 homo Krapinensis homeopatija (gr. homoios slian, pa- thos bolest) lijeenje davanjem malih koliina onih lijekova koji bi u zdra- vom ovjeku izazvali tu istu bolest; supr. alopatija, heteropatija homeopatski (gr. homoios slian, pa- thos osjeaj, raspoloenje; bolest) koji je u slinom stanju, istog miljenja; homeopatsko lijeenje v. homeopatija homeoteleuti (gr. homoios slian, tele- ute kraj) mn. gram. rijei sa slinim ili istim zavrecima homeoterman (gr. homoios slian, thermos topao) zool. "stalno topao", naziv za sisavce i ptice (za razliku od ivotinja hladne krvi) homeotonian (gr. homoios slian, to- nos ton) koji ima slian zvuk, koji slino zvui homeoza (gr. homoiosis) usporedba; pouavanje usporeivanjem Homer (oko 800. pr. n. e.) legendarni grki pjesnik kome se pripisuju naj- stariji grki epovi Ilijada i Odiseja homeridi (gr. Homeridai) potomci gr- kog pjesnika Homera; pjevai na oto- ku Hiosu koji su Homerove pjesme prenosili s koljena na koljeno ili su pjevali u njegovom duhu; oni koji su pjevali Homerove pjesme homeristi (gr. Homeros) pjesnici koji su oponaah Homera, npr. Vergilije homerski smijeh smijeh kojim se kod Homera smiju bogovi, tj. grohotan smijeh homeuzija (gr. homoios slian, usia bi- t) slinost po biti; usp. homuzija homeuzijasti teol. u kranskoj povi- jesti: pristae miljenja da Krist nije istovjetan (homusios), nego samo po biti slian (homoiusios) s Bogom Ocem; usp. homeuzija homicid (lat. homicidium) prav. uboj- stvo; homicidium voluntarium it. homicidijum voluntarijum (lat.) na- mjerno ubojstvo; homicidium causale it. homicidijum kauzale (lat.) slu- ajno, nenamjerno ubojstvo; homi- cidium culposum it. homicidijum kulpozum (lat.) ubojstvo iz nehaja, nemara; homicidium necessarium it. homicidijum necesarijum (lat.) uboj- stvo u nunoj obrani homicidoman (lat. homicidium uboj- stvo, gr. mania strast, ludilo) med. ovjek koji boluje od neodoljive stra- sti za ubijanjem ljudi homicidomanija (lat. homicidium ubojstvo, gr. mania strast, ludilo) med. vrsta ludila koje se sastoji u neodoljivom nagonu za ubijanjem homiletiar (gr. homiletikos druevan, drutven) uitelj crkvenog govorni- tva; propovjednik homiletika (gr. homiletike) vjetina ophoenja, razgovorna vjetina) zna- nost o crkvenom govornitvu; omili- tika homilija (gr. homilia) propovijed s tu- maenjem nekog mjesta iz Svetog pisma hominacija (lat. homo gen. hominis ovjek) mn. zool. najstarija ljudska bia, tj. porodica ljudi ije su vrste i rase: Homo primigenius, Homo auri- gnacensis i crni, uti i bijeli Homo sapiens homo (lat.) ovjek homo alieni iuris it. homo alijeni ju- ri (lat.) prav. ovjek koji je pod tu- om vlau Homo aurignacensis it. homo auri- gnacenzis (lat.) ovjek iz diluvijalnog razdoblja iji su ostaci pronaeni u junofrancuskom mjestu Aurignac homo homini lupus (lat.) "ovjek je ovjeku vuk", Plautova misao, jedna od misli na kojima je engl. filozof Thomas Hobbes izgradio sustav svoje pravne fiozofije homo Krapinensis (lat. homo Krapi- nensis) krapinski ovjek znan- stveni naziv za ostatke diluvij alnog homo mensura 563 homomorfan ovjeka pronaene 1899. u pilji ne- daleko od Rrapiine homo mensura it. homo menzura (lat.) fil. ovjek je mjera svih stvari (Protagora) homo minister et interpres naturae (lat.) ovjek je upravitelj i tuma pri- rode homo novus (lat.) v. pod novus Homo primigenius (lat.) prvobitni o- vjek, praovjek iz diluvij alnog raz- doblja, npr. "krapinski praovjek" homo regius (lat.) kraljevski ovjek, osoba kraljeva povjerenja Homo sapiens (lat.) ovjek obdaren ra- zumom, tj. dananji ovjek Homo solitarius aut bestia aut deus (lat.) ovjek samotnjak ili je zvijer ili je Bog (Aristotelova latinizirana mi- sao) homo sui iuris it. homo sui juri (lat.) prav. neovisan, samostalan ovjek homo- (gr. homos) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: isti, jednak, slian, zajedniki homocentrian (gr. homos isti, ken- tron sredite) v. koncentrian homoerotizam (gr. homos isti, eros spolna ljubav) v. homoseksualizam homoetnija (gr. homos isti, ethnos ple- me, narod) istonarodnost, pripada- nje istom narodu homofilan (gr. homos isti, fyllon list) bot. s jednakim listovima homofon (gr. homos isti, fone glas, zvuk) istoglasan; glaz. vieglasno glazbeno djelo kod kojega je jedan glas glavni, a ostali slue kao njegova pratnja; usp. polifon homofonija (gr. homos isti, fone glas) istoglasnost (dvaju ili vie glasova u glazbi) homogamija (gr. homos zajedniki, ga- mos svadba, brak, udaja, enidba) bot. istodobno razvijanje mukih i enskih spolnih organa u nekom cvi- jetu homogen (gr. homogenes) 1. istoga roda, iste vrste, istovrstan, istorodan; 2. fiz. iste gustoe; homogeno tijelo tijelo koje i u najmanjem djeliu svo- ga prostora ima istu masu; 3. opt. jednostavan, nerastavljiv; homogene boje jednostavne boje, tj. boje spektra (zato to se ne mogu dalje rastav- ljati); 4. mat. slian po prirodi te otu- da usporediv po veliini; istoga stup- nja ili istih dimenzija u svakom lanu (promatrano u simbolima, kao homo- gena jednadba); supr. heterogen homogenizirati (gr. homogenes) tla- kom veim od 200 atmosfera mlije- nu mast tako rasporediti da se iz mli- jeka vie ne moe izvaditi ni maslac ni vrhnje (time je mlijeko prikladnije za transportiranje te se onemoguava umanjivanje vrijednosti oduzima- njem masnoe) homogenost (gr. homogenes) istovrs- nost, istorodnost homograf (gr. homos isti, zajedniki, grafo crtam) sprava za izradu per- spektivnih crtea homokromija (gr. homos isti, chroma boja) zool. sposobnost nekih ivotinja da boju svoje koe prilagode boji oko- line u kojoj ive homologan (gr. homologeo slaem se, suglasan sam) 1. suglasan, odgova- rajui; 2. kem. koji u obliku slaganja pokazuje odreenu podudarnost; 3. biol. homologni organi organi s istom osnovom razvoja, makar i ne vrili iste radnje, npr. prednji udovi sisa- vaca i krila ptica homologija (gr. homologia) 1. suglas- nost, slaganje; 2. kem. slinost odre- enih organskih spojeva homologumena (gr. homologeo pri- znajem, priznam) mn. opepriznati spisi Novog zavjeta, oni koje svi sma- traju pravim homomorfan (gr. homos isti, morfe oblik) istog oblika, istolik homoniman 564 honoris causa homoniman (gr. homonymos istoi- meni, homos isti, onyma ime) jedna- kozvuan, istoimen; dvosmislen homonimi (gr. homos isti, onyma ime) gram. istoglasnice, rijei istog glasov- nog sastava, ali razliitog znaenja (npr. repast poput repa; repast poput repe) homonimija (gr. homos isti, onyma ime) gram. istoglasnost (rijei istog glasovnog sastava, a razliitog znae- nja); dvosmislenost; usp. antonimija, sinonimija homopteri (gr. homos isti, pteron kri- lo) mn. zool. istokrilci (vrsta hemi- ptera) homoseksualac (gr. homos isti, lat. sexualis spolni) mukarac koji osjea spolni nagon prema drugom mukar- cu homoseksualan (gr. homos isti, lat. sexualis spolni) obuzet spolnim nago- nom prema istom spolu homoseksualizam (gr. homos isti, lat. sexualis spolni) spolni nagon prema istom spolu; homoerotizam, urani- zam homoseksualnost v. homoseksualizam homoteizam (lat. homo ovjek, gr. the- os boanstvo) vjersko shvaanje i na- uavanje koje zamilja svoje bogove kao ljude, s ljudskim likom, stasom, mesom, krvlju i sklonostima homotonian (gr. homos isti, tonos ton) skladan homrul (engl. home, rule) irska narod- na samouprava (s vlastitim parla- mentom) koju su Irci nakon duge borbe izvojevali od Engleza 1922. g. homunkul (lat. homunculus) ovjeu- ljak; mali i bijedan ovjek; u Goethe- ovom "Faustu": ovjek umjetno stvo- ren, kemijskim putem (prema Para- celzusovom spisu "De generatione rerum naturalium", u kojem su dane iscrpne upute o kemijskom stvaranju homunkula) homuzija (gr. homos isti, usia bit) is- tovjetnost, istobitnost (Krista s Bo- gom Ocem); usp. homeuzija hondrin (gr. chondros hrskavica) kem. hrska vino ljepilo hondritis (gr. chondros hrskavica) med. upala hrskavice hondrocela (gr. chondros hrskavica, kele prijelom) med. prijelom hrska- vice hondrografija (gr. chondros hrskav- ica, grafo opisujem) anat. opisivanje, opis hrskavice hondrologija (gr. chondros hrskavica, logia znanost) anat. znanost o hrska- vicama ljudskog tijela hondrom (gr. chondros hrskavica) med. hrskaviava izraslina hondrotomija (gr. chondros hrska- vica, tome rezanje) med. rezanje, raz- rezivanje hrskavice hondroza (gr. chondros hrskavica) zool. ohrskaviavanje honoracija (lat. honoratio) potovanje, ukazivanje asti; trg. primanje na se- be i otkupljivanje neije mjenice honorant (lat. honorans) trg. onaj koji prima na sebe mjenicu za raun dru- gog. honorar (lat. honorarium) novana na- grada (lijenicima, nastavnicima za izvanredne sate, odvjetnicima, pisci- ma i dr.) honorat (lat. honoratus) 1. ovjek na visokom poloaju; 2. vii sveenik ne- kog kat. reda; 3. trg. osoba za iji raun honorant prima na sebe ih is- plauje protestiranu mjenicu honorirati (lat. honorare) 1. tovati, po- tovati, odavati poast; 2. platiti, pri- miti na sebe (mjenicu); 3. nagraditi novano (iji rad) honoris causa it. honoris kauza (lat.) iz poasti; doktor honoris causa po- asni doktor, onaj koji dobije doktor- sku titulu bez polaganja ispita (u honos habet onus 565 horizontalna projekcija znak priznanja za znanstveni rad i druge zasluge) honos habet onus (lat.) ast ima teret honved (mad.) "branitelji domovine", maarsko domobranstvo hopletika (gr. hoplon ratna oprema, oruje) znanost o oruju ili o naoru- anju hoplit (gr. hoplites) teko naoruani oklopnik-pjeak u starogrkoj vojsci hoplomahija (gr. hoplomachia) borba u punoj opremi; ratna vjetina uope hoplometar (gr. hople kopito, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje kopita, kopitometar hoplometrija (gr. hople kopito, metria mjerenje) uzimanje mjere kopita ra- di potkivanja hoploteka (gr. hoplotheke) skladite oruja; odjel sa starim orujem hora (gr. hora, lat. hora) sat (skraeno: h, npr. lOh = 10 sati); hore (lat. ho- rae) mn. satovi pjevanja i molitve u katolikim samostanima hora ruit, venit mors (lat.) vrijeme tee, ide smrt horag (gr. choragos zborovoa) 1. imu- an graanin u staroj Ateni koji je o svom troku sastavljao i opremao zbor za sveane priredbe; 2. prvi ple- sa u koru, kolovoa, = korifej horda (perz.-tur.) zajednica od nekoliko obitelji kod skitnikih i lovakih ple- mena, npr. Cigana; pren. divlja, neo- buzdana rulja hordapsus (gr. chorde crijevo, apto privrstim, zapletem) med. zaplete- nost crijeva; v. mizerere hordeolum (lat. hordeolum) med. ja- menac na onoj vjei Horeb brdo u Sinajskoj pustinji na ko- jem je Mojsije primio od Jahve Deset zapovijedi horendan (lat. horrendus) v. horibilan horibilan (lat. horribilis) uasan, stra- an, grozan horidan (lat. horridus) hrapav, upav; divalj, surov, neotesan; jeziv, straan horioida (gr. chorioeides) anat. v. ho- rioideja horioidan (gr. chorion koa, krzno, chorioeides) koast, opnast horioideitis (gr. chorioeides) med. upala one ilnice horioideja (gr. chorioeides) anat. ona ilnica horion (gr. chorion, lat. corium koa) zool. koast omota embrija (zamet- ka) horioretinitis (gr. chorioeides ona il- nica, lat. retina) med. istodobna upa- la ilnice i mrenice oka horipilacija (lat. horripilatio) med. na- kostrijeenost dlaka horizam (gr. horismos) log. ogrania- vanje, odreivanje, npr. pojma, = de- finicija horizmografija (gr. horisma granica, grafo opisujem) opis, opisivanje gra- nica neke zemlje horizont (gr. horizon gen. horizontos) 1. astr. prividna granica neba i Zem- ljine povrine (prividni horizont), vi- dik, obzor, krug koji omeuje vidik; 2. ploha koja je paralelna s "privid- nim horizontom" i koja prolazi kroz sredite Zemlje (pravi horizont); 3. visina vode u rijekama i jezerima (horizont vode); 4. skupina taloga ko- ja se odlikuje jednim istim glavnim fosilima; 5. pren. mo shvaanja horizontala (gr. horizo omeujem) mat. vodoravna crta horizontalan (lat. horisontalis) vodora- van, koji je pod pravim kutom na vertikalan pravac; horizontalna vaga v. libela 1.; horizontalna sila fiz. sila koja djeluje sa strane horizontalna projekcija nacrt osno- ve, prikazivanje nekog tijela na vodo- ravnoj povrini; crtanje zemljovida tako da zamislimo da se nalazimo na nekoj toki Zemljine povrine, pa horizontalnost 566 Horvat nem ember crtamo okolne zemlje onako kako ih s te toke vidimo horizontalnost (gr. horizon gen. hori- zontos vidik, lat. horisontalis vodo- ravan) vodoravnost, vodoravan polo- aj horizonti (gr. horizo odvajam, rastav- ljam, horizones) mn. grki kritiari Homera koji su odvajali "Ilijadu" od "Odiseje" ne smatrajui ih djelima istog pjesnika (samo su "Ilijadu" pri- znavali za Homerovo djelo) hormoni (gr. hormao nagonim, poti- em, izazovem) mn. biol. proizvodi lijezda s unutranjim izluivanjem koji su vani za ivot ostalih organa horn (njem. Horn) glaz. rog hornist (njem. Horn rog) svira u rog hornizirati (njem. Horn rog) zgusnuti, stvrdnuti, npr. gumu horograf (gr. chora zemlja, predio, podruje, kraj, grafo opisujem) opisi- va neke zemlje ili kraja; usp. topo- graf horografija (gr. chora zemlja, predio, kraj, grafo opisujem) opis, opisivanje neke zemlje ili kraja horologij (gr. horologion) sat, ura horologija (gr. chora zemlja, domovi- na, mjesto, logia znanost) 1. znanost o rasprostranjenosti biljaka i ivo- tinja na Zemlji; biogeografija horologija (gr. hora vrijeme, logia zna- nost) 2. znanost o mjerenju vremena, ili naela i vjetina graenja instru- menata za pokazivanje vremena horomanija (gr. choros kolo, mania pomama, strast) v. horeomanija horometar (gr. chora zemlja, metron mjera, mjerilo) mjernik, geodet, geo- metar horometrija (gr. chora zemlja, metria mjerenje) mjernitvo horopter (gr. horos granica, opter uho- da, izvidnik) ona povrina u kojoj se, pri odreenom poloaju oiju, sve to- ke vide samo kao jednostavne, a ne udvostruene horor (lat. horror) groza, jeza; uas, gnuanje; horror vacui it. horor vakui (lat.) fiz. strah prirode od praz- nog prostora (svojstvo koje su pripi- sivah prirodi stariji fiziari da bi time objasnili neke pojave, npr. penjanje vode u crpkama) horoskop (gr. hora sat, skopeo proma- tram, gledam) "gleda satova"; 1. kod starih Egipana: sveenik koji je vr- io astronomska promatranja; 2. astrol. izraunavanje poloaja nebes- kih tijela u posebnom trenutku, oso- bito u trenutku neijeg roenja, radi pretkazivanja sudbine; proricanje sudbine po poloaju zvijezda u tre- nutku roenja nekog ovjeka; crte koji prikazuje takve poloaje horribile dictu it. horibile diktu (lat.) strano je i kazati, strano je i spo- menuti! horse power it. hors pauer (engl.) konjska sila (skraeno: HP). rad od 75 kilogram-metara za sekundu Horst-Wesscl-Lied (njem. Lied pjesma) himna njemakih nacista koju je spjevao student Horst Wessel hortenzija bot. ukrasna biljka, podri- jetlom iz Kine i Japana (nazvana pre- ma Francuskinji Hortense Lepaute, 11788.) hortikultura (lat. hortus vrt, vrt, cul- tura uzgoj) vrtlarstvo hortolog (lat. hortus vrt, gr. logos po- znavatelj) poznavatelj vrtlarstva, osobito cvjearstva hortologija (lat. hortus vrt, gr. logia znanost) znanost o vrtlarstvu, vrtlar- stvo, cvjearstvo Horvat nem ember (ma.) Hrvat nije ovjek negdanja uzreica maar- skih ovinista i nacionalista (sa stal- nim pretenzijama da vladaju Hrvat- skom) Horvatorszag 567 hrizelefantinsk Horvatorszag it. Horvatorsag (ma.) u starije doba: Hrvatska drava, Hr- vatska hosa (fr. hausse) trg. skakanje teajeva burzovnih papira i dr.; supr. besa hosist (fr. haussier) burzovni pekulant hospital (lat. hospitalis gostoljubiv) bol- nica hospitalar (lat. hospes tuinac; doma- in, hospitalarius) nadzornik bolnice; njegovatelj bolesnika (u kat. samo- stanima) hospitalitet (lat. hospitalitas) gosto- primstvo; pravo gostoprimstva hospitant (lat. hospitans) onaj koji je nazoan predavanjima kao gost ili kao promatra hospitirati (lat. hospitari biti gost, go- stovati) posjeivati ili biti nazoan na predavanjima kao gost ili kao pro- matra hostija (lat. hostia rtva) posveeni beskvasni tanki listi kojim se kato- lici prieuju hostilan (lat. hostilis) neprijateljski hot dog (engl. hot vru, dog uhvatiti u kripac uz ostala znaenja) vrua kobasica (najee hrenovka) u pe- civu hot money it. hot mani (engl.) "vrui novac", naziv za novani kapital koji se privremeno prebacuje u inozem- stvo radi izbjegavanja posljedica od devalvacije valute u vlastitoj zemlji hota (p. jota) panjolski narodni ples u 3/8 taktu; plee se uz pratnju kas- tanjeta i mandoline hotel (fr. hotel, lat. hospitale) suvre- meno ureena gostionica sa sobama za noenje hotelijer (fr. hotelier) ugostitelj, vlasnik hotela Hotentoti (niz. Hottentot) uroenici na jugu i jugozapadu Afrike; pren. divlji, neobrazovani ljudi hozentregeri (njem. Hosen-trager) mn. naramenice za pridravanje hlaa hrematistika (gr. chresmatikos stee- vinski, dobitni, privredni) znanost o novcu, vjetina zaraivanja novca hrematologija (gr. chrema gen. chre- matos stvar, imovina, dobro, novac, logia znanost) znanost o novcu, o novarstvu, o financijama hrematonomija (gr. chrema stvar, imovina, roba, novac, nomos zakon) znanost o svrhovitoj uporabi novca hrematopeja (gr. chrema gen. chre- matos dobro, novac, poieo pravim, proizvodim) "pravljenje novca", tj. za- rada, zaraivanje novca hrestomatija (gr. chrestos valjan, upo- rabljiv, koristan, mathesis uenje, znanost, znanje) "prouavanje onoga to najvie vrijedi znati", izbor oda- branih mjesta iz djela najboljih pisa- ca, uzorna itanka (osobito za ue- nje jezika) hrezmolog (gr. chresmologos) prori- catelj sudbine, prorok, vra hrezmologija (gr. chresmologia) prori- canje, vraanje, gatanje hrija (gr. chreia) ret. "uporaba", "pri- mjena"; od klasinih retoriara sau- vani oblik razvijanja ili obraivanja neke misli ili poslovice; sastoji se od osam dijelova; 1. postavljanje zada- tka i pohvala autoru; 2. rastavljanje postavljenog zadatka na sastavne di- jelove; 3. utvrivanje istinitosti po- stavljenog zadatka potrebnim doka- zima; 4. opovrgavanje protivnikog miljenja; 5. usporeivanje zadatka s onim to mu je slino u nekom dru- gom podruju; 6. primjeri radi obja- njenja; 7. potvrivanje zadatka izre- kama priznatih pisaca; 8. zakljuak s kratkim ponavljanjem dokazane misli i njezina primjena hring avarski okrugli ator, tabor hrizelefantinski (gr. chrysos zlato, elefas slon) izraen od zlata i bjelo- kosti; hrizelefantini grkorimske sta- tue kod kojih su haljine bile izraene hrizo- 568 humanizam od zlata, a goli dijelovi tijela od bje- lokosti hrizo- (gr. chrysos) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: zlato, zlatan, od zlata hrizoberil (gr. chrysos, beryllos) min. zelen, proziran i sjajan dragi kamen hrizograf (gr. chrysos, grafo piem) zlatopisac, znalac u hrizografiji hrizografija (gr. chrysos, grafo piem, crtam, slikam) vjetina pisanja ili slikanja zlatom hrizokracija (gr. chrysos, kratos ja- ina, vlada, vladavina) vladavina zla- ta, = plutokracija hrizolit (gr. chrysos, lithos kamen) min. "zlatni kamen", zelen dragi ka- men, sastoji se od magnezijeve i sili- cijeve kiseline hrizomanija (gr. chrysos, mania po- mama, ludilo, strast) udnja za zla- tom hrizomorfan (gr. chrysomorfos zla- tast) slian zlatu, kao zlato hrizopeja (gr. chrysos, poieo pravim) tobonja vjetina pravljenja zlata hrizorin (gr. chrysos) zlatu slina sli- tina od 2/3 bakra i 1/3 cinka hrizot (gr. chrysos) slitina (legura) sli- na zlatu hrizoterapija (gr. chrysos, therapeia lijeenje) med. lijeenje nekih oblika tuberkuloze plua preparatima zla- ta htonian (gr. chthonios, chthon gen. chtonos zemlja, tlo) koji pripada zem- lji, zemaljski, podzemni; vrst, nepo- kretan; htonini bogovi starogrki bo- govi podzemnog svijeta (Had, Demet- ra, Perzefona i dr.) hubertus kini ogrta, najee zelene boje (naziv po katolikom biskupu Hubertusu iz Liegea, umro 728.) hudba (tur. hutbe) molitva muslimana; propovijed hudoestvo (rus.) umjetnost; Hudoe- stveni teatar (krae umjesto Moskov- ski akademski hudoestveni teatar; MHAT) znamenito moskovsko kaza- lite koje su 1897. utemeljili Kon- stantin Sergejevi Stanislavski (1863 1938) i Vladimir Ivanovi Njemi- rovi-Danenko (18581943) hugenoti (fr. huguenots) mn. u poetku podrugljiv, kasnije opi naziv za pro- gonjene protestante (kalviniste) u Francuskoj i vicarskoj human (lat. homo ovjek, humanus) o- vjean, ovjekoljubiv, plemenit, mi- losrdan humaniora (lat.) mn. lijepe vjetine i znanosti koje ovjeka ine ovjekom; osobito: studije klasine (grko-rim- ske) starine (od renesanse sredite izobrazbe i osnova svakog plemeni- tijeg odgoja duha i srca) humanist (lat. humanus ovjeji, ljud- ski; ovjean) 1. pristaa humanizma; 2. takoer: znalac, uitelj, profesor klasinih znanosti i knjievnosti humanistiki (lat. humanus ovjeji, ljudski; ovjean) v. klasini; huma- nistika gimnazija gimnazija u kojoj se ue grki i latinski jezik i koluje u klasinom duhu = klasina gimna- zija-, humanistike studije v. huma- niora humanitaran (lat. humanus, fr. huma- nitaire) ovjeji, ovjeanski, ljudski; ovjean, ovjekoljubiv, sklon poma- ganju svojim blinjima humanitarizam (fr. humanitarisme) ureenje ljudskog drutva u duhu po- tivanja ljudskih prava humanitet (lat. humanitas) ljudskost, ovjenost, ono u ljudskoj prirodi to ini ovjeka ovjekom, ljudsko dosto- janstvo; ovjekoljubivost, ljubav pre- ma blinjem humanistika renesansno latinino pis- mo, nastalo u Firenci u 15. st. humanizam (lat. humanus ljudski, o- vjeji; ovjean) 1. pokret u poetku novog vijeka koji je uzor ljudskog humanizirati 569 Huroni savrenstva vidio u ivotu i knjiev- nosti antikih (klasinih) naroda (predstavnici: Dante, Petrarca, Eraz- mo Roterdamski, Reuchlin, Maruli, esmiki i dr.); 2. fil. gnoseoloko na- uavanje da je naa cjelokupna spo- znaja, po svojim pobudama i po svom opsegu i ciljevima, uvijek samo ljud- ska i da se ne moe uzdignuti iznad ljudskog jer je i stvaraju i uvjetuju ljudske potrebe humanizirati (lat. humanisare) poo- vjeiti, poovjeivati, dati ljudski ob- lik i prirodu; nainiti ljudskim, ulju- diti, uljudi vati Humboldtova struja hladna morska struja uz zapadnu obalu June Ame- rike (naziv po njem. znanstveniku Aleksandru Humboldtu, 17691859) humektacija (lat. humectatio) moenje, vlaenje, ovlaivanje humektancije (lat. humectantia) mn. med. sredstva za ovlaivanje, za os- vjeavanje humer (njem. Hummer) jastog (morski rak) humermajoneza kuh. jastog ser- viran s majonezom humidan (lat. humidus) vlaan, mokar humidifikator (lat.) naprava koja ispa- rivanjem vode vlai zrak u prosto- rijama s centralnim grijanjem humiditet (lat. humiditas) vlanost humifikacija (lat. humificatio) agr. pre- tvaranje u humus, truljenje biljnih i ivotinjskih tijela i njihovo pretva- ranje u zemlju humilijati (lat) religijski pokorniki pokret u Lombardiji (12. st.), laika bratovtina humizacija (lat. humus zemlja crnica) agr. unoenje u zemljite gotovih hu- musnih tvari (nastalih razgradnjom biljnih i ivotinjskih ostataka) ili tva- ri iz kojih se one lako stvaraju: gno- jidba zemljita stajskim gnojem, zao- ravanje zelenila, uzgajanje trava na njivama i dr. humor (lat.) 1. vlaga, tekuina, sok humor (lat.) 2. prvobitno: vlanost u ljudskom tijelu od koje, prema shva- anju starih lijenika, zavisi dobro duevno i tjelesno stanje; otuda: ve- dro raspoloenje, duhovitost, ala; najvii oblik komike praene odree- nom primjesom bola humoralan (lat. humoralis) sokovni, koji se tie (ili: potjee od) tjelesnih sokova; humoralna patologija med. v. humorizam humoreska (lat. humor) duhovita i a- ljiva pria, duhovit i aljiv prikaz humorist (lat. humor) pisac koji pie s humorom; v. humor 2. humoristian (lat. humor) koji ima u sebi humora, veseo, aljiv, duhovit humorizam (lat. humor tekuina, vla- ga) ili humoralna patologija med. teorija koja smatra da bolesti dolaze od kvarenja tjelesnih sokova; supr. solidarna patologija humorizirati (lat. humor tekuina, vla- ga) pisati s humorom, prikazivati s humorom; v. humor 2. humus (lat.) gornji sloj zemlje (nastao razgradnjom biljnih i ivotinjskih tijela), zemlja crnica; tamna organ- ska tvar u tlu hunta (p. junta) drutvo, udruenje; odbor za voenje nekog politikog po- kreta hur (tur.) velika torba s obje strane sedla hurda (tur.) iznutrica zaklanog ivin- eta hurdle-race it. hurdl-res (engl.) port. utrka s preponama hurija (ar.) naziv za ljepotice u musli- manskom raju s kojima e se vjernici, nakon smrti, u denetu zabavljati; pren. neobino lijepa ena, ljepotica hurikan (engl. hurricane, p. hurican) v. uragan Huroni mn. nekada mono indijansko pleme u Sjev. Americi koje je ivjelo husar 570 Hyde park istono od Huronskog jezera, osobito u gornjoj Kanadi; Wyandoti husar (mad. huszar) lako naoruan ma- arski konjanik; konjanik husiti mn. sljedbenici i osvetnici e- kog vjerskog reformatora Jana Husa (13691415) koji je ustao protiv pa- pe i zloporaba kat. sveenstva zbog ega je bio spaljen na lomai hutor (rus.) poljoprivredno dobro sa sto- kom i gospodarstvom, poljski posjed hutahtl (njem. Hut, eir, Schachtel kutija) okrugla kona ili kartonska kutija za dranje eira Hutu (Bahutu) pripadnik Bantu naroda u Ruandi i Burundiju (oko 10 mili- juna) hvarska kultura arheo. eneolitika kultura sa sreditem u Hvaru, obo- jena keramika Hyde park it. Hajd... (engl.) park i e- talite u zapadnom dijelu Londona I I, i trinaesto slovo hrvatske latinice i. e. kratica za id est (lat.) to jest, tj. i. f. kratica za in fine (lat.) na kraju i. m. kratica za in margine (lat.) na ru- bu L m. kratica za in medio (lat.) u sredini i. q. kratica za idem quod it. idem kvod (lat.) isto to Iadera (Jader) antiko ime za Zadar iberciger (njem. Uberzieher) dugaak jesenski ili proljetni kaput ibercug (njem. Uberzug) prevlaka, pre- krivalo; premaz Iberija (gr. Iberia, lat. Iberia) zemlja kojom tee Iber (danas Ebro), dakle stara Hispanija, tj. cijeli Pirinejski poluotok (panjolska i Portugal) ibidem (lat. ibidem) na istom mjestu, u istom djelu, na istoj stranici neke knjige; obino se pojavljuje, kao kra- tica, u znanstvenim djelima: ib. ili ibid Ibik (gr. Ibykos) starogrki lirski pjes- nik iz VI. st. pr. n. e.; na putovanju radi natjecanja na istmijskim igra- ma ubili su ga razbojnici koje su kasnije razotkrili dralovi ("Ibikovi dralovi", poznata balada Friedricha Schillera) ibis (gr. ibis, lat. ibis) egipatska mo- varna ptica (veoma slina rodi) ko- ju su stari Egipani oboavali kao simbol boga mudrosti i znanosti To- ta iindija (tur. iindi) veernji sat koji dijeli vrijeme na polovice; trea po redu od pet dnevnih molitava kod muslimana, obavlja se naveer, po zalasku sunca id est (lat.) to jest idara (tur. idare) 1. izdravanje, egzis- tencija; opskrba; 2. dravna vlast ide (lat. idus) mn. u starorimskoj Mje- seevoj godini: dan punog Mjeseca; otuda u rimskom kalendaru: petna- esti dan u oujku, svibnju, srpnju i listopadu, a trinaesti u ostalim mje- secima; ovi dani bili su posveeni Ju- piteru ideacija (gr. idea) fil. odnos konkret- nog prema ideji, uzdizanje posebnog (pojedinanog) do opeg (trajnog); ob- likovanje pojmova i predodaba, spo- znavanje onoga to je bitno i utvri- vanje toga to je spoznato u jednom odreenom pojmu ideal (gr. idea prauzrok, bie, lat. ide- alis) uzor, savrenstvo, slika savr- enstva, najvii cilj, elja ije bi ostvarenje predstavljalo vrhunac sre- e; ono to je u potpunom skladu s idejom; predmet posebne elje, lju- bavi, divljenja ili oboavanja idealan (gr. idea, lat. idealis) savren, uzoran, koji potpuno odgovara idea- lu, koji je za eljenje, uzvien, divan, za oboavanje; idealno lijep savreno lijep, koji odgovara svim uvjetima lijepoga; idealna vrijednost zami- ljena, nestvarna vrijednost; idealno pravo prirodno pravo; idealni svijet nadosjetilni svijet; usp. materijalan, realan idealist 572 identitgrafija idealist (gr. idea) fil. pristaa idealiz- ma; sanjar, zanesenjak, ovjek koji tei za savrenim, idealnim; usp. rea- list, materijalist idealisti (gr. idea) sanjariti, matati, udjeti za im kao za krajnjim ciljem svojih elja, arko eljeti idealistiki (gr. idea) koji se tie ide- alizma, koji je u vezi s idealizmom, koji ima svojstva idealizma idealitet (gr. idea, lat. idealis) posto- janje kao ideja ih predodba (za raz- liku od realiteta, tj. postojanja u stvarnosti, u prostoru i u vremenu) idealizam (gr. idea) fil. realizmu i ma- terijalizmu suprotan pogled na svi- jet prema kojem je vanjski svijet sa- mo predodba subjekta koji opaa, ak je i tvar samo oblik u kojem duh dolazi do izraaja; apstraktni ideali- zam platonska predodba o samostal- nom i neovisnom postojanju prapoj- mova, zakona: spoznaja stvarnosti jest spoznaja zakona stvari te je za- kon stvarnost, a pojedine stvari su prolazne; praktini idealizam usmje- ravanje volje prema idealnom, tenja da se u ivotu ostvari ono to se smatra idealnim, savrenim; objek- tivni ili konkretni idealizam ideali- zam prema kojem pojmovi razuma postoje u samoj stvarnosti (Hegel); subjektivni idealizam idealizam pre- ma kojem je vanjski svijet samo pre- dodba, a stvarno postoji samo pro- matra; usp. materijalizam, realizam idealizirati (gr. idea, fr. idealiser) da- vati emu obiljeje ideala, neto ne- savreno u mislima oslobaati nje- govih nesavrenstava, izjednaivati neto s idealom, uljepati, uljepa- vati, prikazivati neto uzvienijim i savrenijim nego to je idealrealizam fil. shvaanje prema ko- jem je ono to je idealno istodobno i realno, idealitet i realitet su korela- ti, shvaanje da se realno moe iz- vesti iz idealnih principa; nauavanje da idealnom odgovara neto realno i da se realno izraava u idealnom; shvaanje prema kojem je realno no- sitelj i organ idealnog ideja (gr. eidos oblik, idea) misao, po- jam, predodba, osnovna misao, za- misao, pomisao; pogled, stajalite; slika koju si duh stvara o nekoj stva- ri; teorijski ili praktini cilj koji je ovjeku stalno pred oima, misao vo- dilja; dosjetka; praslika, slika, tip; osnovni nacrt, plan, skica; prauzrok stvari (u Platonovoj filozofiji), logi- ka pretpostavka, hipoteza; sanjarija, matanje; u obinom govoru: neto vrlo malo, malice; asocijacija ideja v. asocijacija idejan (gr. idea) koji postoji samo kao ideja, misaon, pojmovan, zamiljen, koji postoji samo u mislima; nerea- lan, nestvaran idem (lat.) isti, isto; idem per idem (lat.) log. isto istim (dokazivati, definirati ili pojmovno odreivati), pogreka u dokazivanju ili pojmovnoj odredbi (definiciji) koja se svodi na neto to sadri u sebi znaenje onoga to se treba dokazati (odrediti) idemist (lat. idem est isto je) onaj koji sve odobrava, koji na sve kae: da! identian (fr. identique, tal. identico) istovjetan, jedan i isti, potpuno isti, koji ima isto znaenje identinost v. identitet identificiranje (lat. identitas istovjet- nost, facere uiniti) v. identifikacija identificiranje (lat. identitas, facere) v. identifikacija identificirati (lat. identitas istovjet- nost, lat. facere) poistovjetiti, pois- tovjeivati, utvrditi (ili: utvrivati) istovjetnost; smatrati istim identigrafija (lat. identitas istovjet- nost, gr. grafia) istovjetnost pisma identist 573 idioelektrian identist (lat. identitas istovjetnost, je- dnakost) fil. pristaa filozofije iden- titeta identitet (lat. identitas) istovjetnost; za- kon identiteta (lat. principium iden- titatis) log. svaki pojam, svaki pred- met jest ono to jest, znai ono to znai (A = A, ita se: A je A); filozofija ili sustav identiteta filozofski smjer koji smatra da tvar i duh, tjelesno i duevno, subjekt i objekt, miljenje i bie nisu dvije naelno razliite stva- ri, nego identine (istovjetne), samo dva razliita naina pojavljivanja i shvaanja jedne jedinstvene supstan- ce (Spinoza, Scheling, Fechner i dr.); identificiranje ideograf (gr. idea predodba, grafo pi- em) v. ideogram ideografija (gr. idea predodba, grafia) pismo u kojem pojedini znak ozna- uje pojedini pojam, pojmovno pismo (npr. kinesko) ideografika (gr. idea predodba, gra- fo) vjetina pisanja znacima koji oz- nauju pojmove, pisanje ideografima; usp. pasigrafija ideogram (gr. idea predodba, gram- ma znak, slovo) znak ili slika koja simbolizira predodbu neke stvari bez izraavanja njezinog imena, npr. kineska slova; znak za biljeenje poj- ma, pojmovni znak ideokracija (gr. idea predodba, kra- teo jak sam, vladam) vladavina ra- zumnih pojmova, vladavina ideja ideokratizam (gr. idea predodba, krateo jak sam, vladam) vladavina razuma, tenja da se sve uredi prema razumnim pojmovima ideolog (gr. idea predodba, logos) predstavnik ideologije neke drutve- ne skupine; mislilac, teoretiar; sa- njar, zanesenjak, onaj koji se zanosi idejama i vjerom u njih ideologija (gr. idea, logia) fil. znanost o pojmovima, o idejama, o osnovama spoznaje, metafizika; nauavanje o psihikim funkcijama i tvorevinama, o nastanku i razvoju miljenja; mi- ljenje, misli koje ine jednu idejnu cjelinu ideoloki (gr. idea, logikos) koji je u vezi s ideologijom; mislilaki, teo- rijski, sanjarski, zanesenjaki ideomotoran (gr. idea, lat. motus kre- tanje, pokret) psih. koji se odnosi na automatske miine pokrete koji na- staju zbog potpune obuzetosti svije- sti jednom predodbom te su u vezi s modanim sreditima koja kontro- liraju takve pokrete ideoplastian (gr. idea, plasso uobli- avam) ideoplastina umjetnost um- jetnost na koju utjeu ideje, koja stvara pod utjecajem ideja ili prika- zuje ideje; supr. fizioplastian idila (gr. eidyllion sliica) poet. pjes- nika vrsta koja prikazuje i slika pri- rodan, zadovoljan i spokojan ivot ljudi u prirodi, osobito pastira, selja- ka i ribara: osobito je bila omiljena kod starih Grka (Teokrit) i Rimljana (Vergilije); bukolska pjesma idilian (gr. eidyllion) pastirski, jedno- stavan, prirodan, bezazlen i njean, seoski, koji ima karakter zadovolj- nog i spokojnog ivota u prirodi idio- (gr. idios svojstven pojedincu, pojedinaan) predmetak u sloenica- ma sa znaenjem: samo-, pojedina- no, ono to pripada pojedincu; svoj- stven, osoban, odvojen, razliit idiobiologija (gr. idios, bios ivot, lo- gia znanost) dio biologije koji pro- uava pojedina iva bia idioblast (gr. idios, blaste klica) bot. pojedinana, individualna biljna sta- nica razliite prirode ili sadraja od okolnoga tkiva idioelektrian (gr. idios, elektron jan- tar) fiz. koji je trljanjem sam od se- be postao elektrian idioginian 574 idiosinkrazija idioginian (gr. idios, gyne ena) bot. raznospolan, jednodoman idioginija (gr. idios, gyne ena) bot. spolna odvojenost idiognomik (gr. idios, gnomon pozna- vatelj) ovjek koji ima vlastite po- glede i vlastita stajalita idiograf (gr. idios, grafo piem) vlastiti rukopis, vlastoruan potpis idiografski (gr. idios, grafo piem) vlastoruan; koji prikazuje ili opisu- je ono to je individualno, ono to se dogodi samo jednom i to se vie ni- kada nee ponoviti; supr. nomoteti- ki idiohiron (gr. idios, cheir ruka) v. idi- ograf idiokratian (gr. idios, kerannymi mi- jeam, krasis) tjelesno osebujan, ose- bujne tjelesne grae idiokraza (gr. idios, kerannymi mije- am, krasis) osobitost prirode jednog ljudskog ili ivotinjskog tijela idiokromatski (gr. idios, chroma boja) koji ima svoju vlastitu boju; idiokro- ' matske rude min. rude kod kojih je boja bitno svojstvo njihove tvari i ko- je ne mogu nikada biti bezbojne idioktonija (gr. idios, kteino ubijem) samoubojstvo idiolatrija (gr. idios, Iatreia oboava- nje) potovanje (ili: oboavanje) sa- mog sebe idiom (gr. idioma) 1. posebna osobina, osobitost, osebujnost: 2. filol. osobit- ost jezika, narodni jezik, narjeje, di- jalekt, nain govora, svaki osobit i samostalan govor uope idiomatografija (gr. idioma, grafia) v. idiomatologija idiomatologija (gr. idioma osobitost, logia) filol. znanost o osobitostima je- zika, znanost o narjejima; idioma- tografija idiomatski (gr. idioma osobitost) filol. koji je svojstven nekom narjeju ili govoru, koji posebno odlikuje neko narjeje ili govor idiomutacija (gr. idios, lat. mutatio promjena) biol. nasljedna promjena kod ivih bia koja se javlja zbog promjene jednog nasljednog inite- lja idiopatian (gr. idios, pathos bol) med. koji dolazi neposredno kao posljedi- ca uzroka bolesti; fil. idiopatini osje- aji osjeaji koja se odnose na sebe samog, na vlastito ja idiopatija (gr. idios, pathos bol) lokal- na bolest jednog dijela tijela, bez ikakvog utjecaja na ostale dijelove idioplazma (gr. idios, plasma trove- rina) biol. dio osnovne supstance i- votinjskih i biljnih stanica, tzv. plaz- me iz koje se stvara odreeno ivo bie (supr. stereoplazma, tj. opa stvaralaka plazma) idioritam (gr. idios, rhytmos sklad, oblik) samostan u kojem je dopute- no da svaki redovnik ima osobnu imovinu, da sam za sebe ivi, hrani se i odijeva; prvi put su se javili u Svetoj Gori, osobito u XIV. i XV. st., meu njima i Hilendar idiosinkratian (gr. idiosynkrasia) ko- ji se tie idiosinkrazije, koji je u vezi s idiosinkrazijom, koji potjee od idio- sinkrazije; svojstven; usp. idiosin- krazija idiosinkrazija (gr. idios, syn- s, krasis mjeavina, mijeanje tjelesnih soko- va) 1. med. osobina nekih ljudi da na odreene podraaje odgovaraju ja- e nego to je normalno, uroena pre- osjetljivost prema nekim stvarima, osobito odvratnost prema nekim je- lima (jagodama, rakovima), lijekovi- ma (aspirinu, jodu, kininu), mirisi- ma i ivotinjama, ili naklonost pre- ma odvratnim mirisima; 2. tempera- ment (ili: duevno ustrojstvo, nain miljenja) svojstven nekom pojedin- idiosomnambulizam 575 ignorancija cu; 3. nain izraavanja svojstven nekom pojedincu idiosomnambulizam (gr. idios, lat. somnum san, ambulare etati) som- nambulizam koji je nastao bez utje- caja hipnotizera idiospastian (gr. idios, spasmos gr) med. koji pati od gra u samo jednom dijelu tijela, koji dolazi od takvog gra idiospazam (gr. idios, spasmos gr) med. gr koji se pojavio u samo jed- nom jedinom dijelu tijela idiot (gr. idiotes) duevno zaostao o- vjek, slaboumnik, priglup ovjek idiotian (gr. idiotikos) blesav, sla- bouman, duhovno ogranien idiotizam (gr. idiotes) med. blesavost, slaboumnost: filol. osobitost nekog narjeja, dijalektalni rjenik; usp. idiom idiotrof (gr. idios, trofos hranitelj) u- dak u pogledu hrane i naina pre- hrane idiotski (gr. idiotes) glup, besmislen idol (gr. eidolon, lat. idolum slika) predmet slijepog oboavanja i poto- vanja; opsjena, varka, natprirodno bie: fil. ljudska predrasuda koja smeta pravoj spoznaji istine (Fran- cis Bacon) idolatrija (gr. eidolon, Iatreia oboa- vanje) oboavanje idola, idolopoklon- stvo idologija (gr. eidolon, logia) znanost o slikama; fenomenologija idolopeja (gr. eidolon, poieo pravim) pravljenje idola Ifigenija (gr. Ifigeneia) mit. ki kralja Agamemnona i Klitemnestre; Aga- memnon ju je htio rtvovati boici Artemidi, ali je ona odnese na Tau- ridu i uini svojom sveenicom; na Tauridi spasi svog brata Oresta i po- bjegne s njim i Artemidinim kipom u Atiku gdje je umrla kao sveenica; u svjetskoj umjetnosti i knjievnosti tema mnogih obrada; Eshil, Sofoklo, Euripid, Raine, Goethe; Gluckova opera iijur (ma. ifju mlad) mladi ifri (tur.) zao div, demon; pren. veoma ljut, bijesan ovjek igalo (gr. aigialos) morska obala, al igni et fero (lat.) ognjem i maem ignicija (lat. ignitio) izgaranje u vapno i pepeo, pretvaranje u vapno; usija- nost, usijavanje igniferan (lat. ignifer) vatronosan, koji prenosi vatru, vatren ignipunkcija med. v. ignipunktura ignipunktura (lat. ignis oganj, vatra, punctura bodenje, ubod) med. zaba- danje usijanih igala u bolesne dije- love tijela (npr. kod lijeenja ireva); ignipunkcija ignis (lat.) vatra, oganj; ignis Antonii (lat.) med. crveni vjetar (nazvan po sv. Antunu); ignis persicus it. ignis persikus (lat.) med. perzijska vatra, vrsta opasnog ira; ignis fatuus (lat.) varljiva svjetlost, svjetlost lutalica ignis et aquae interdictio it. ignis et akve interdikcio (lat.) formula osu- de na progonstvo kod Rimljana: za- brana upotrebljavanja vatre i vode ignispicij (lat. ignis vatra, spectio gled- anje, ignispicium) proricanje (ili: vra- anje) po nainu gorenja vatre ignoramus et ignoramibus (lat.) fil. glasovita izreka njem. fiziologa Du- bois-Reymonda (18181896): "Ne znamo, a neemo nikada ni znati, "tj. nikada neemo moi prekoraiti ljud- skom duhu postavljene granice spo- znaje prirode; ovome nasuprot po- stavio je njem. prirodnjak E. Heckel lozinku: impavidi progrediamur (lat.) "Poimo bez oklijevanja naprijed!" ignorancija (lat. ignorantia) neznanje; ignorancija juri ili legis (lat.) nepo- znavanje prava ili zakona; ignorantia supina it. ignorancija supina (lat.) hotimino neznanje; ignorantia facti ignorant 576 ihtiotipoliti it. ignorancija fakti (lat.) nepozna- vanje injenice ili dogaaja ignorant (lat. ignorans) neznalica; onaj koji se pravi da ne zna, onaj koji pre- lazi preko nekoga ili neega kao da i ne postoji ignorantan (lat. ignorans) neuk, koji ne zna, koji je bez znanja ignorirati (lat. ignorare) ne znati, ne htjeti znati za to, praviti se da ne znam za koga ili za to, prelaziti pre- ko ega kao da i ne postoji ignoscibilan (lat. ignoscibilis) oprostiv; ignoti nulla cupido it. ignoti nula kupido (lat.) posl. znano voljeno, ne- znano nevoljeno iguana (p. iguana, lat. iguana tuber- culata) zool. v. leguan iguman (gr. egeomai predvoditi, ruko- voditi, egumenos) starjeina pravo- slavnog manastira, opat; igumanija nadstojnica enskog manastira ih-form (njem. ich ja, isp. forma) pri- povijedanje ili pisanje u prvom go- vornom licu; suprot, er-form ihneumon (gr. ichneumon) zool. fara- onski takor, mala i krvolona ivo- tinja iz porodice cibetki (lat. vive- ridae), ivi u junoj Europi i Egiptu; stari Egipani su ga oboavali ihnognomika (gr. ichnos trag, gnome spoznaja) vjetina ulaenja u trag, vjetina pronalaenja traga ihnograf (gr. ichnos trag, grafo piem) onaj koji crta plan ih nacrt, crta pla- na ili nacrta ihnografija (gr. ichnos trag, grafo pi- em, opisujem) opisivanje traga; na- crt, plan graevine ihor (gr.) 1. mit. krv starogrih bogova, tj. krvi slina tekuina to tee u i- lama bogova; 2. voda u krvi, krvna sirutka; 3. med. krvavo-vodnjikava izluevina upaljenih ireva ihti- (gr. ichthys) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: riba, riblji ihtiodonti (gr. ichthys, odus, odontos zub) mn. geol. okamenjeni riblji zubi ihtiofagi (gr. ichthyo-fagoi) mn. ribo- deri, ribojedi; ljudi koji se hrane sa- mo ribom (kao npr. neka divlja ple- mena u Africi i na obalama Arabije i Crvenog mora) ihtiofagija (gr. ichthyo-fagia) hranidba ribom; usp. ihtiofagi ihtiografija (gr. ichthys, grafia) opisi- vanje riba ihtioidan (gr. ichyo-eidos) slian ribi, kao riba, u obliku ribe ihtiokola (gr. ichthys, kolla ljepilo) rib- lje ljepilo, morunin mjehur od koje- ga se pravi ljepilo ihtiol (gr. ichthys, lat. oleum ulje) med. mineralno ulje koje sadri fosilne ostatke riba (gusta bistra tekuina neugodna mirisa i okusa, upotreb- ljava se za lijeenje konih bolesti) ihtiolit (gr. ichthys, lythos kamen) min. riblji kamen ihtiolog (gr. ichthys, logos) poznavatelj riba, prouavatelj riba ihtiologija (gr. ichthys, logia) znanost koja se bavi prouavanjem riba ihtiomantija (gr. ichthys, manteia proricanje) proricanje po utrobi riba ihtiomorf (gr. ichthys, morfe oblik) sli- ka ribe; otisak ribe; riblji kamen ihtiomorfan (gr. ichthys, morfe oblik) ribast, u obliku ribe, slian ribi, kao riba, ribolik ihtiomorfit (gr. ichthys, morfe oblik) v. ihtiomorf ihtiosaur (gr. ichthys, sauros guter) riba-guter, pretpotopna ivotinjska vrsta iz jurskog razdoblja, sredina izmeu ribe i gutera ihtioteologija (gr. ichthys, Theos Bog, logia) dokaz za postojanje Boga na osnovi toga to postoje ribe ihtiotipoliti (gr. ichthys, typos otisak, lithos kamen) mn. riblji otisci u ka- menu ihtiotomija 577 ikonoborci ihtiotomija (gr. ichthys, temno reem) anatomija riba ihtioza (gr. ichthys) med. vrsta kone bolesti: krljutica, tj. suenje i peru- tanje koe ihtiti (gr. ichthys, -ites) mn. riblje oka- mine ijatrarhija (gr. iatros lijenik, archo vladam) vladavina lijenika, lijeni- ka sila ijatreuza (gr. iatreuo lijenik sam, li- jeim) v. ij atrij a ijatreuziologija (gr. iatreuo lijeim, lo- gia) med. znanost o lijeenju bolesti ijatrian (gr. iatrikos) lijeniki, koji se tie lijenika ijatrija (gr. iatreia lijeenje) znanost o lijeenju bolesti; ijatreuza ijatro- (gr. iatros) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: lijenik, lije- niki ijatrofiziar (gr. iatros, fysikos) onaj koji prouava prirodu s lijenikog stajalita ijatrofizika (gr. iatros, fysis priroda) znanost o prirodi s lijenikog staja- lita ijatrognomika (gr. iatros, gnome spo- znaja; oznaka, obiljeje) znanost o raspoznavanju i utvrivanju vrsta bolesti; dijagnostika ijatrologija (gr. iatros, logia) znanost o vjetini lijeenja ijatromantija (gr. iatros, manteia pro- ricanje) lijeniko proricanje, gatanje ijatromatematiar (gr. iatros, mathe- matikos) pristaa lijenike kole (17. st.) koja funkcije ljudskog tijela na- stoji objasniti mehanikim zbiva- njima; ijatromehaniar ijatromatematika (gr. iatros, mathe- ma) primjena matematiko-meha- nikih naela u medicini; ijatrome- hanika ijatromehaniar (gr. iatros, mecha- nikos) v. ijatromatematiar ijatromehanika (gr. iatros, mechane sprava) v. ijatromatematika ijatrosofist (gr. iatros, sofistes mu- drac, filozof) lijenik koji voli filo- zofirati, lijenik-filozof ijatro tehnika (gr. iatros, techne) vje- tina lijeenja (osobito rana) Ikar (gr. Ikaros) mit. sin Dedalov; spa- sio se s ocem iz ropstva na Kreti po- mou krila napravljenih od voska, ali, budui da se u letu odvie pri- bliio Suncu, krila su mu se otopila i on je pao u more; prema njemu je jugoist. dio Egejskog mora nazvan Ikarsko more ikarija (gr. Ikaros) u cirkusu: akro- batska toka u kojoj glavni artist le- ei na leima baca uvis djecu i opet ih doekuje u ruke (kao lopte); ikar- ske igre ikarijci (gr. Ikaros Ikar) udruenje francuskih socijalista koji su zago- varali naela to ih je fr. odvjetnik Etienne Cabet (17881856) izloio u svom djelu "Voyage en Icarie" ("Pu- tovanje u Ikariju"); 1894. doselili su se u Ameriku radi osnivanja komu- nistike opine; ikarcima su se na- zvali prema Ikaru, usporeujui vi- sinu svoje zamisli s hrabrim Ika- rovim letom ikarski komunisti v. ikarijci Ike it. Ajk (engl.) popularni nadimak Dvvighta Eisenhovvera (biveg pred- sjednika SAD-a) ikebana (jap. ikebana ivi cvjetovi) japanski nain araniranja cvijea, temelji se religioznim predodbama i simbolinom "govoru cvijea" ikona (gr. eikon slika, lat. icon) sve- taka slika u bizantskom stilu ikono- (gr. eikon) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: slika, slikar- stvo ikonoborci (gr. eikon, rus. borci) sljed- ba u Ruskoj pravoslavnoj crkvi koja ikonoduli 578 ilata je vodila borbu protiv ikona i molila se Bogu pod vedrim nebom ikonoduli (gr. eikon, dulos rob) mn. tovatelji ikona, oboavatelji ikona i slika u crkvi ikonodulija (gr. eikon, dulia ropstvo) tovanje ikona, oboavanje ikona ikonografija (gr. eikon, grafia) opisi- vanje, poznavanje slika i kipova, oso- bito onih iz starog vijeka ikonografski (gr. eikon, grafo) koji se odnosi na izradbu (ili: opis, pozna- vanje) slika i kipova, koji je u vezi s izradbom, opisivanjem, poznavanjem slika i kipova ikonoklast (gr. eikon, klao lomim, raz- bijem) ikonoborac, protivnik ikona i slika u crkvi ikonoklastija (gr. eikon, klao lomim, razbijem) ikonoborstvo, protivljenje tovanju ikona i slika u crkvi ikonoklazma (gr. eikon, klasma od- lomak, dio) v. ikonoklastija ikonolatar (gr. eikon, latreo oboa- vam) oboavatelj ikona i slika ikonolatrija (gr. eikon, Iatreia oboa- vanje) tovanje (ili: oboavanje) slika i ikona ikonolog (gr. eikon, logos) onaj koji prouava simbolino i alegorino zna- enje ikona, poznavatelj ikona ikonologija (gr. eikon, logia) pozna- vanje ikona kao simbola, prouava- nje simbolinih slika i starih spo- menika ikonomahija (gr. eikon, machia borba) borba protiv ikona, borba protiv to- vanja i oboavanja slika sa sveta- kim likovima, ikonoborstvo ikonomanija (gr. eikon, mania poma- ma, ludilo) pretjerano i ludo tova- nje slika sa svetakim likovima ikonometar (gr. eikon, metron) u fo- tografiji: zrcalu slina naprava kod fot. aparata koja predmet snimanja pokazuje u veoma smanjenom obliku i pomae da aparat pri snimanju bude u pravilnom poloaju ikonostas (gr. eikon, istemi stavim, postavim) u pravoslav. crkvi: pregra- da izmeu oltara i ostalog dijela cr- kve, ukraena ikonama po posebnom i utvrenom rasporedu) ikozaedar (gr. eikosi dvadeset, edra osnova) min. tijelo omeeno s 20 is- tostraniniih trokuta ikozandrija (gr. eikosi dvadeset, aner ovjek, mu) mn. bot. biljke iji cvje- tovi imaju 20 i vie slobodnih pra- nika (XII. klasa u Linneovom susta- vu biljaka) ikozitetraedar (gr. eikosi dvadeset, tetra etiri, edra osnova) min. tijelo omeeno s 24 ravne plohe; leucitoe- dar ikseutika (gr. ixeuo hvatam ptice na ljepilo, ixos imela) hvatanje ptica na ljepilo iksija (gr. ixia) proirenje vena Iksion (gr.) mit. kralj Lapita u Tesaliji; zaelio je ljubav boice Here te je za kaznu rukama i nogama prikovan za veliki zapaljeni kota koji se nepre- stano vrti iksografija fotografiranje rengenskim zrakama (x-zrakama); rengenografija ikterian (gr. ikteros) med. onaj koji boluje od utice ikterus (gr. ikteros) med. utica iktus (lat. icere pogoditi: ictus) udar, ubod, hitac, otkucaj, mlaz; glaz. takt; metr. jae naglaavanje pojedinih slogova u stihu, arza, naglasak, di- zanje glasa; ictus arteriarum it. ik- tus arterijarum (lat.) med. kucanje bila, otkucaj bila il- (lat.) predmetak u lat. rijeima koje poinju sa "1" = in ilakrimacija (lat. illacrimare, illacri- matio) med. izljev suza, suzenje ilata (lat. inferre unijeti, illatum) mn. ono to je uneseno u kuu, miraz; vrijednosti koje se unose u posao pri ilativan 579 iluminiran osnivanju nekog poduzea i si., a koje se ne sastoje od gotovog novca, npr. strojevi, zgrade, zemljite itd. ilativan (lat. illativus) zakljuni, zaklju- an; ilativne reenice gram. poslje- dine reenice ilegalac (lat. illegalis) onaj koji radi ile- galno ilegalan (lat. illegalis) protuzakonit, ne- zakonit ilegalnost (fr. illegalite) nezakonitost, protuzakonitost ilegitiman (lat. illegitimus) nezakonit, roen u nezakonitom braku, izvan- braan; nepravedan, nedoputen ilegitimitet (lat. illegitimitas) nezako- nitost, protuzakonitost; podrijetlo iz nezakonitog braka, izvanvanbranost ileian (gr. eilein vijugati se) anat. koji pripada tankom crijevu ili donjem di- jelu zdjeline kosti ileitis (gr. eilein vijugati se) med. upala tankog crijeva, ileuma ileum (gr. ile, lat. ileum) zool. tanko crijevo, donja polovica tankog crije- va; donji dio zdjeline kosti (lat. os ilium, os ilei) ileus (gr. eilein zbiti, stisnuti, eileos) med. zapletaj crijeva; v. mizerere Iliaeos intra muros peecatur et ex- tra it. Ilijakos intra muros pekatur et ekstra (lat.) grijei se unutar tro- janskih zidova i izvan njih (Vergilije); pren. krivi su jedni i drugi iliberalan (lat. illiberalis) nedareljiv, krt; nazadan, neslobodouman iliberalitet (lat. iliberalitas) neslobodo- umlje; nedareljivost, krtost iliberalizam (lat. illiberalis) nazadnost, neslobodoumnost; supr. liberalizam ilicija (lat. illitio) med. trljanje uljem ili mau ilicite (lat. illicite) prav. nedoputeno; res illicita (lat.) nedoputena radnja ilida (tur. ylyda) tophce, ljekovito ku- palite Ilij (gr. Ilion) v. Troja Ilijada (gr. Ilias) veliki herojski spjev u 24 pjevanja koji se pripisuje Ho- meru, opjevava jednu epizodu iz Tro- janskog rata (Ahilovu srdbu zbog uvrede koju mu je nanio Agamemnon i njegovu osvetu nad trojanskim ju- nakom Hektorom koji mu je ubio najboljeg prijatelja Patrokla) ilikvidan (lat. illiquidus) nejasan, mu- tan, nerazumljiv, sumnjiv, npr. neki raun; trg. nesposoban za plaanje svojih obveza ilikviditet (lat. iliquiditas) nejasnost, nerazumljivost, odnos koji nije ra- ien; nesposobnost plaanja obve- za ilingus (gr. ilingos) med. vrtoglavica, nesvjestica ilinirati (lat. linere, Illinere) med. trljati uljem ili mau iliterata (lat. illitterata) mn. tonski spo- jevi koji se ne mogu biljeiti slovima, npr. umovi, uzdasi itd. ilmihaber (tur.) potvrda da netko nije u braku iloza (gr. illosis) med. razrokost iltifa (tur. irtifa) utvrivanje tonog vre- mena posebnom napravom za mje- renje visine sunca iludirati (lat. ludere, illudere) zbijati alu, rugati se, ismijavati, vui neko- ga za nos; izbjegavati, izigravati (npr. zakonske propise); zavaravati, vara- ti iluminacija (lat. illuminatio) sveano osvjetljavanje; ukraavanje nekog crtea, bakroreza ili otiska u kame- nu; iznenadno nadahnue, inspira- cija iluminat (lat. illuminatus) prosvijeen ovjek, naobraen ovjek iluminator (lat. illuminator) stakleno okno na brodu ili svemirskoj letjelici iluminiran (lat. illuminatus) sveano osvijetljen; prosvijeen; izraen u i- vim bojama iluminirati 580 imanencija iluminirati (lat. lumen svjetlost, illu- minare) osvijetliti, osvjetljavati; oso- bito: osvijetliti sveano, radi ukrasa; pomou boja dati neemu ivost; na- dahnuti ilustracija (lat. illustratio) objanjenje, tumaenje teksta; crte kao dopuna ili kao ukras teksta u asopisu ili knjizi; ilustrirani list, asopis sa sli- kama, list sa slikama ilustrativan (lat. illustrativus) koji ob- janjava, koji slui kao objanjenje ilustrator (lat. illustratos) crta ilus- tracija u nekom tekstu; objanjava, tuma ilustriran (lat. illustrare, fr. illustre) koji je, pored teksta, slikovno dopu- njen i ukraen, npr. list, asopis, knjiga ilustrirati (lat. illustrare) objasniti, ob- janjavati, pokazati (ili: pokazivati) u pravom svjetlu, osvijetliti; dopuniti i ukrasiti neki tekst slikama (novine, asopise, knjige) ilustrisimus (lat. illustrissimus) naj- sjajniji, najuzvieniji, najslavniji; kao oslovljavanje: presvijetli, preuzvie- ni ilutacija (lat. lutum, illutatio) med. lijeenje stavljanjem neke smjese, ka- e ili ljekovitog blata na bolesni dio tijela ilutirati (lat. illutare) med. premazivati kaom, stavljati kau ili ljekovito bla- to na bolesno mjesto iluzija (lat. illusio) osjetilna varka, var- ka pri kojoj se zapaa neki predmet drukije nego to je u stvarnosti; vr- ste iluzija: a) iluzija zbog nepanje, b) iluzija zbog afekta, osobito straha (npr. kad nou u umi umjesto panja vidimo ovjeka), c) iluzija bez afekta, tj. one koje ne moraju nestati ni pri budnoj panji iluzionist (lat. illusio) maioniar, onaj koji izaziva iluzije kod drugih, ops- jenar iluzionizam (lat. illusio) filozofski smjer koji smatra da su istina, lje- pota i moralnost samo iluzija (var- ka) iluzoran (lat. illusorius) varljiv, neos- tvariv, prazan, koji postoji samo u mati, opsjenarski; iluzoran ugovor ugovor koji se ne moe ostvariti iljuin tip zrakoplova (naziv po ruskom konstruktoru Sergeju Vladimiroviu Iljuinu, rod. 1894.) im- (lat.) lat. predmetak u rijeima koje poinju usnenim suglasnikom, = -in imaginabilan (lat. imaginabilis) zami- sliv, koji se moe zamisliti, mogu, vjerojatan imaginacija (lat. imaginatio) zamisao, umiljaj; mata; mo zamiljanja, mata, fantazija, zamiljena stvar, stvar koja ne postoji imaginaran (lat. imaginarius) zami- ljen, izmiljen, nestvaran, koji postoji samo u mati; imaginarna veliina mat. zamiljena veliina imaginativan (lat. imaginativus) koji ima sposobnost zamiljanja, mata- nja; koji potjee iz mate, koji je u vezi s matom; koji je pun mate, koji ima jaku matu imago (lat.) slika; lik: zool. naziv za po- sljednju fazu u probrazbi insekata imam (ar. amma, imam) gospodar, vla- dar; osobito: bivi gospodar i vladar Jemena u Arabiji; vladar Maskata u Perzijskom zaljevu; dvanaest imama od Iraka potomci Alije ija je vlast u Medini postojala pored kalifata; tur- ski sveenik i znanstvenik, osobito: poznavatelj Kur'ana, glavni hoda neke damije; imam-efendi sveenik- hoda u dvorcu imamat (ar.) zvanje i djelokrug starje- ine damije; drava jednog imama imanencija (lat. immanentia) posto- janje u, nalaenje u, ostajanje u, bit- no pripadanje neemu; filozofija ima- nencije filozofski smjer koji se ogra- imanentan 581 imerzija niava na spoznaje u granicama is- kustva i svijesti, koji smatra, dakle, da ne postoji neka stvarnost koja bi bila nezavisna od svijesti imanentan (lat. immanens) unutranji, koji ostaje unutra, bitan, neodvojiv; fil. imanentna metoda metoda koja se odreuje samim predmetom istra- ivanja; imanentna kritika kritika koja jednu misao ili sustav misli pro- cjenjuje s njihovih vlastitih pretpo- stavki; u teoriji spoznaje: koji ostaje u granicama mogueg iskustva (Kant), ili u granicama svijesti (Fich- te; prema Spinozi, Bog je imanentni uzrok svijeta, dakle sam svijet (Deus sive natura Bog ili priroda); supr. transcendentan imanentnost (lat. immanentia) fil. v. imanencija imarinirati (lat. in, marinus morski) v. marinirati imaterijalan (lat. immaterialis) netje- lesan, duhovni; imaterijalna dobra proizvodi duhovnog rada, duhovno vlasnitvo imaterijalist (lat. immaterialis) fil. pristaa imaterijalizma; onaj koji smatra ili tvrdi da je dua bestje- lesna; supr. materijalist imaterijalizam (lat. immaterialis) fil. smjer koji porie stvarnost materije tvrdei daje sve to postoji duh (Pla- ton); nauavanje da je dua bestje- lesna; spiritualizam (supr. materija- lizam) imatrikulacija (lat. immatriculatio) upis, upisivanje u matrikulu neke us- tanove, osobito sveuilita, stupanje u red studenata imatrikulirati (lat. immatriculare) upi- sati u matrikulu, uvesti u popis; oso- bito: upisati za redovitog studenta sveuilita; supr. eksmatrikulirati imbecil (lat. imbecillus) onaj koji je tjelesno ili duevno slab, duhovno zaostao ovjek, slaboumnik, glupan imbecilan (lat. imbecillus) tjelesno ili duevno slab, duhovno zaostao, sla- bouman, blesav, glup imbecilitet (lat. imbecillitas) slaboum- nost, duhovna zaostalost, blesavost imbibicija (lat. imbibitio) usisavanje, upijanje, vlaenje, namakanje imbibirati (lat. bibere piti, imbibere) upijati, usisavati, upiti, usisati; u sli- karstvu: vlaiti, navlaiti, namaka- ti, natapati imborzirati (tal. imborsare) trg. primiti novac, naplatiti imbroglio it. imbroljo (tal.) glaz. zaplet u akcentima, istodobno spajanje raz- liitih ritmova i melodija imedijatan (lat. immediatus) neposre- dan; trenutaan, koji se odmah do- gaa ili obavlja; imedijatna molba prav. neposredna molba ili predstav- ka koja obilazi sve nie vlasti i pre- daje se neposredno najvioj vlasti, vladaru; imedijatni grad grad koji zavisi samo od najvie vlasti, slo- bodni grad imedijativan (lat. immediativus) koji radi bez posredovanja, koji nepo- sredno oznaava ili kazuje to, npr. glagol koji bez dodavanja imenice obuhvaa pojam radnje: boriti se, ii itd. imergeti (lat. immergere uroniti) mn. pristae ponovnog krtenja, tj. krte- nja odraslih; anabaptisti, menoniti imerzija (lat. immersio) moenje, nama- kanje, uronjavanje: astr. ulazak jed- nog nebeskog tijela u sjenu drugog nebeskog tijela, zaklanjanje jednog nebeskog tijela drugim nebeskim tijelom; zamraivanje jedne zvijezde Sunevim zrakama; opt. kad se, radi dobivanja to boljih likova pod mikro- skopom, umjesto zraka izmeu donje povrine najdonje lee u objektivu i stakla koje pokriva predmet, pri naj- veim poveanjima uporabi kakva te- kuina; homogena imerzija imerzija imigracija 582 impanacija kod koje se tekuina i staklo za po- krivanje objekta izaberu tako da obo- je imaju isti indeks prelamanja kao i najdonja lea objektiva; imerciono krtenje krtenje koje se vri uronja- vanjem u vodu; med. primjena stal- ne, permanentne kupelji imigracija (lat. immigrare doseliti se, immigratio) useljavanje, useljenje, doseljavanje, doseljenje: useljenost; useljenitvo, svi useljenici imigrant (lat. immigrare doseliti se, immigrans) doseljenik, useljenik imigrirati (lat. immigrare) useliti se, useljavati se, doseliti se, ui u iminencija (lat. imminentia) skoro na- stupanje, blizak dolazak iminentan (lat. imminens) koji tek to nije nastupio (ili: naiao), koji nepo- sredno predstoji, koji prijeti dolas- kom imisija (lat. immissio) prav. upuivanje na posjed, putanje na posjed; im- misio bonorum (lat.) = imisija; puta- nje unutra, upuivanje; imisijski de- kret sudska odluka o putanju na po- sjed; imisijski termin rok za puta- nje na posjed imitacija (lat. imitatio) oponaanje; ono to je izraeno po uzoru na neto, npr. umjetno drvo, kamen, mramor itd.; imitatio Christi it. imitacio Kri- sti (lat.) ugledanje na Krista imitator (lat.) oponaatelj, onaj koji ra- di po uzoru na koga ili to; ovjek koji oponaa razliite tipove ljudi, i- votinja i dr. imitirati (lat. imitari) 1. oponaati, ugledati se na, stvarati po uzoru na koga ili na to imitirati (lat. immitere) 2. poslati u, metnuti u, pustiti, usaditi; prav. sud- skim putem odrediti, narediti, izdati nalog imobilan (lat. immobilis) nepokretan; nepomian, postojan, nepokolebljiv, vrst; voj. neopremljen, nespreman za rat; imobilizacijski zavoj med. za- voj koji onemoguava micanje nekog dijela tijela (od gipsa, vodenog sta- kla itd.) imobilijaran (lat. immobiliaris) nekret- ninski, sastavljen od nekretnina; imobilijarna egzekucija egzekucija koja se vri na nekretninama; imo- bijarna imovina nekretnina; imobi- lijarni kredit zajam na nekretnine; imobilijarna masa masa koja se sa- stoji od nekretnina imobilije (lat. immobilia sc. bona) mn. nekretnine imobilitet (lat. immobilitas) nepokret- nost, nepominost; nepromjenjivost, stalnost; med. ukoenost imoralan (lat. immoralis) suprotan mo- ralu, nemoralan; razvratan imoralist (lat. immoralitas) fil. pristaa imoralizma; protivnik morala, nemo- ralan ovjek, razvratnik imoralitet (lat. immoralitas) suprotnost moralu, nesuglasje s moralom; nemo- ralnost, razvratnost imoralizam (lat. immoralis) fil. sta- jalite "s one strane dobra i zla", tj., uzevi relativno: s one strane onoga to se sada smatra kao dobro i zlo ili, uzevi apsolutno: negiranje svih moralnih vrijednosti, apsolutna uzvi- enost iznad onoga to vrijedi kao dobro i zlo imortalitet (lat. immortalitas) besmrt- nost, vjenost imortela (fr. immortelle) bot. smilje, bi- ljka sa sjajnim i suhim laticama ko- je zbog toga ne venu imp. kratica za imperativ impaginirati (lat. in-, pagina strana) trg. prelamati tiskani slog na stra- nice i arke impala zool. vrsta antilope impanacija (lat. panis kruh, imparan- tio) teol. prema vjerovanju u Kat. crkvi: spajanje tijela Kristova s kru- impanatori 583 imperij al hom u kranskom sakramentu pri- esti; usp. konsupstancijacija impanatori (lat. impanatores) mn. pri- stae nauavanja o impanaciji imparisilab (lat. imparisyllabum) gram. nejednakoslona rije, tj. rije koja u drugom padeu ima vie slo- gova nego u prvom, npr. zarez, zare- za impastacija (tal. impastre, impasto) pretvaranje u tijesto, u smjesu, u lje- pilo; slikanje debelim slojem boja, nabacivanje boja; u bakrorezu: poli- ranje toaka i crtica impastirati (tal. impastare) grad. pra- viti zidarsko ljepilo od buke i sitno razmrvljenog kamena; u bakrorezu: ispolirati i izbrisati urezane toke i crte impediment (lat. impedimentum) smetnja, prepreka; impedimenti mn. prav. prepreke zbog kojih se netko oslobaa odgovornosti zato to nije doao na sud imperativ (lat. imperativus) gram. za- povjedni nain; fil. zapovijed, nared- ba, propis, zakon; Kantov kategoriki imperativ glasi: Radi tako da naelo tvoje volje moe u svako doba postati opim zakonom; kategoriki impera- tiv zapovijed koja odreuje da se ne- to radi zbog samog tog ina, bez obzira na cilj samog ina; hipotetiki imperativ zapovijed koja odreuje neto kao sredstvo za postizavanje cilja i koja vrijedi samo pod odree- nim okolnostima; energetski impera- tiv glasi: "Ne troi uzalud energiju, nego se njome koristi!" (Ostwald) imperativan (lat. imperativus) zapo- vjedni, zapovjedan, zapovjedniki; imperativni mandat prisilna nared- ba imperator (lat. imperator) zapovjednik; vladar, car imperatorski (lat. imperatorius) zapo- vjedniki; vladarski, carski imperfekt (lat. imperfectum) gram. prolo nesvreno vrijeme, tj. glagolski oblik kojim se istie trajanje gla- golske radnje u prolosti imperfektan (lat. imperfectus) nedovr- en, nepotpun, nesvren, nezavren imperfektivan (lat. impervectivus) ne- svren; imperfektivni glagol gram. nesvreni glagol imperfektivnost (lat. imperfectivus) gram. nesvrenost, nesvreni vid imperforacija (lat. imperforatio) med. zatvorenost ili sraslost nekih dijelo- va tijela koji po prirodi trebaju biti otvoreni (npr. stranjica) imperij (lat. imperium) carevina, dra- va (npr. Rimski imperij, Britanski imperij) imperij (lat. imperium) najvia dravna vlast koja je u starom Rimu preno- ena s naroda na najvie inovnike, osobito vojna vlast; najvia vlast, vla- da; kasnije: Rimsko Carstvo; impe- rium Manlianum (lat.) stroga vrhov- na vlast, nazvana po Luciju i Torqu- atu Manhju, poznatim po svojoj stro- gosti; imperium merum (lat.) ista dravna vlast u upravnim stvarima i u ratu; takoer: neugodnost sud- skog poloaja, pravo suenja na ivot i smrt; imperium mixtum it. impe- rijum mikstum (lat.) mjeovita dr- avna vlast, tj. upravna i zakono- davna vlast imperijal (lat. imperialis) 1. ruski zla- tan novac od 10 rubalja; 2. hladno pie od vode, eera, limunove korice i vinskog kamena (srijea); 3. tisk. vrsta sloga s veoma visokim slovima; 4. vrsta finog sira; 5. bradica pod do- njom usnom (naziv po tome to je takvu bradicu nosio francuski car Napoleon III.); 6. panjolska merino- ovca; 7. carski ples; imperijal-dukat ruski zlatan novac od 3 rublja; impe- rijal papir papir najveeg formata; carski papir imperijalist 584 imponirati imperijalist (lat. imperialis) pristaa imperijalizma; carev privrenik, ca- rist; u Francuskoj = bonapartist: os- vaja, pljaka imperijalistiki (lat. imperialis) koji je u duhu imperijalizma, koji se u poli- tikom radu rukovodi i oduevljava idejama imperijalizma, osvajaki imperijalizam (lat. imperialis carski) 1. carska vlast, privrenost carstvu; 2. neograniena vladavina koja se oslanja na vojnu silu, despotska vla- davina: 3. najvii stupanj razvoja ka- pitalizma u koji je ovaj prerastao kra- jem XIX. i poetkom XX. st.; karak- teristika njegove politike je tenja za potinjavanjem drugih naroda i dr- ava (zbog gospodarskih ih strate- kih interesa) impersonalan (lat. impersonalis) bez- lian; impersonalni glagol gram. bez- lini glagol impertinentan (lat. impertinens) ne- pristojan, neljubazan, neuljudan, be- zobrazan, bezobziran, drzak impetigo (lat.) med. kona bolest u ob- liku mjehuria s bistrom tekuinom (kad se mjehurii otvore i tekuina osui, nastaju ute kraste) impetiologija (lat. impetigo, gr. logia) med. znanost o konim bolestima, osobito o nastajanju, razvijanju i lije- enju krasta impetracija (lat. impetratio) prav. dobi- vanje, zadobivanje; osobito: dobiva- nje prava; tuba impetrant (lat. impetrans) prav. tui- telj impetrat (lat. impetratus) prav. tueni, optueni impetuoso it. impetuozo (tal.) glaz. ne- obuzdano, burno, plahovito, silovito impetus (lat.) estok napadaj, npr. neke bolesti; cum impetu it. kum impetu (lat.) neobuzdano, uno, plahovito; con impeto it. kon impeto (tal.) glaz. v. impetuoso implantacija (lat. implantatio) med. primanje i odravanje transplantata; usadivanje, ukorjenjivanje; cijeplje- nje, okuliranje implement (lat. implementum) med. bolesno debljanje; popunjavanje; po- mono sredstvo; implementum con- tractus it. implementum kontraktus (lat.) prav. izvravanje ugovora impliciran (lat. implicatus) upleten u neto, umijean u; koji se podrazu- mijeva, obuhvaen implicirati (lat. implicare) uplesti, umi- jeati, uvui, uvlaiti; pren. sadra- vati, obuhvaati sobom implicite (lat. implicite) pril. podrazu- mijevajui se ve (u); obuhvaeno im; preutno; supr. eksplicite implikacija (lat. implicatio) upletanje u to; umijeanost implorant (lat. implorans) prav. tui- telj; onaj koji trai zatitu; prid. im- plorantski implort (lat. imporatus) prav. tueni, optueni impluvij (lat. pluvia kia, impluvium) nepokriven i otvoren prostor u pred- vorju (atriju) starorimskih kua u ko- jem se obino nalazio bazen za skup- ljanje kinice; predvorje crkve, ulaz u crkvu; med. kupanje u kinici imponderabilan (lat. imponderabilis) koji se ne moe vagati imponderabilije (lat. imponderabilia) stvari koje se ne mogu vagati, npr. eter; moralne vrijednosti; osjeaji, rasploenja, misli i dr., neodredivi uzroci, neodredivi utjecaji imponente (tal. imponente) glaz. veli- anstveno, dostojanstveno imponirati (lat. imponere) nametnuti uvjete; narediti (npr. da se uti i si.); osobito: praviti dojam; ulijevati ili zahtijevati potovanje (ili: divljenje, strah, poslunost); imati utjecaja na ljude; tisk. urediti i formirati tiska- nu stranicu imporozitet 585 impresionizam imporozitet (lat. imporositas) neup- ljikavost; nepostojanje meumoleku- larnih prostora; med. zatvorenost otvora na koje izlazi znoj import (lat. importare uvoziti, uvesti, engl. import) trg. uvoz, uvozna trgo- vina; uvezena roba; supr. export importacija (lat. importatio) trg. uvo- enje (robe iz inozemstva), uvoz; do- noenje sa strane (mode, obiaja, na- vika i si.) importirati (lat. importare) trg. uvoziti stranu robu na domaa trita, baviti se uvoznom trgovinom, tj. uvozom ro- be koja nije proizvedena ili se ne pro- izvodi u zemlji; donositi sa strane, npr. modu, navike, obiaje; supr. eks- portirati impost (lat. imponere nametnuti, tal. imposto) posredan porez, porez na ro- bu; grad. dio izmeu stupa i svoda, tako da svod time dobiva iru pod- logu impostirati (tal. impostare) nametati porez na, opteretiti porezima, opore- zovati impostura (lat. imponere nasamariti) prijevara, varanje, la impotencija (lat. impotentia) spolna nemo mukarca, nesposobnost oplo- ivanja; duhovna nemo, duhovna nesposobnost; nemo da se neto sprovede; impotentia coniugalis im- potencija konjugalis (lat.) prav. bra- na nemo, suprunika nemo impotentan (lat. impotens) nesposo- ban, nemoan (osobito u spolnom smislu); sakat, bogaljast; duhovno nesposoban, duhovno nemoan impozantan (fr. imposant) koji ulijeva potovanje (ili: divljenje, poslunost), koji zadobiva i osvaja ljude, koji pravi dojam, koji privlai na sebe pozor- nost; nadmoan, ugledan, znaajan, dostojanstven, velianstven impregnacija (lat. impraegnatio) oplo- enje, zaee; kem. namakanje, vla- enje, proimanje nekog tkiva uljem ili mau, drveta tvarima koje ga uvaju od truljenja (npr. eljeznikih pragova), tkanina neizgorljivim ili nepropusnim tvarima, npr. vodenim staklom, da bi se zatitile od vatre itd. impregnator (lat. impraegnator) prav. oploditelj, otac djeteta impregnirati (lat. impraegnare) za- trudnjeti, oploditi; kem. natopiti, na- tapati, navlaiti, proeti drvo ih tka- ninu uljem, mau ili drugom ka- kvom neizgorljivom ih nepropusnom tvari impresario (tal.) osoba koja se, u ime kakvog kazalinog ili koncertnog drutva, brine o prireivanju pred- stava i koncerata i o njihovom ma- terijalnom uspjehu; osoba koja pro- nalazi i zapoljava talentirane ljude, npr. za neku kazalinu druinu impresija (lat. impressio) dojam, dje- lovanje koje jedna stvar (npr. proi- tana knjiga, viena slika, posluano glazbeno djelo itd.) ima na koga impresionisti (lat. impressio) mn. pr- votno: pristae naturalistikog smje- ra u slikarstvu impresionizma, iji je voa bio Edouard Manet (1832 1883) koji smatra da prava umjet- nost treba reproducirati samo prvi, neposredan dojam; zatim: umjetnici i knjievnici koji neki predmet re- produciraju onakav kakav je u pri- rodi, bez ikakvog uljepavanja; supr. ekspresionisti impresionistiki (lat. impressio) koji potjee iz impresionizma, koji pri- pada impresionizmu, koji je u vezi s impresionizmom impresionizam (lat. impressio) umjet- niki i knjievni pravac koji se po- javio ezdesetih godina XIX. st. u Francuskoj i koji smatra da se za- daa umjetnosti sastoji u to iem i vjernijem prikazivanju i reprodu- impresivan 586 imunitet ciranju osjetilnih dojmova (vraanje prirodi) i doivljavanja; fil. pozitivi- zam (zato to za njega kao jedino realni vrijede osjetilni dojmovi; supr. ekspresionizam impresivan (lat. impressio dojam, fr. impressif) upeatljiv, koji ini dojam, dojmljiv impresum (lat. impressum) tiskana stvar, tiskanica; zakonski obvezno tiskanje (u novinama i asopisima) imena nakladnika, urednika odgo- vornih za sadraj, suranika, naslov tiskare, broj primjeraka, godine iz- danja itd. imprimatur (lat.) "neka se tiska, moe se tiskati"; prije: formula kojom cen- zura doputa da se neko djelo smije tiskati; danas: odobrenje kojim pisac, urednik, odgovorni korektor i si. do- puta da se neto moe tiskati improbabilitet (lat. improbabilitas) ne- vjerojatnost improbacija (lat. improbatio) neodo- bravanje, odbacivanje improperije (lat.) mn. kod katolika: tu- aljke koje se pjevaju na Veliki pe- tak improporcija (lat. improportio) neraz- mjer, nerazmjernost improporijacija (lat. impropriatio) prav. prisvajanje, prisvojenje; dava- nje crkvenih dobara u leno (feud) improprijetet (lat. improprietas) nepri- kladnost, pogrena uporaba (izrad- ba) improvidencija (lat. improvidentia) neopreznost, nesmotrenost, nepalji- vost improvizacija (lat. improvisatio) initi neto bez pripreme: drati govor, pi- sati pjesme, recitirati, glumiti, pje- vati itd. improvizan (lat. improvisus) nepred- vien, nesluen, iznenadan improvizator (lat. improvisator, tal. improvisatore) onaj koji neto ini bez prethodnog pripremanja, npr. dr- i govor, sastavlja pjesmu, recitira, glumi, svira, pjeva itd. improvizirati (tal. improvisare) uiniti (ili: raditi, initi, uiniti) bez prethod- nog pripremanja: sastaviti neto na brzinu (pjesmu, govor, deklamaciju itd.) imprudencija (lat. in ne, prudens pa- metan, mudar) nerazboritost, nepro- miljenost, neopreznost, nesmotre- nost impuberes (lat. impuberes) mn. prav. nestasali za enidbu, nestasale za udaju, neodrasli, nezreli za enidbu impubertet (lat. impubertas) neodras- lost, nestasalost, nesposobnost za enidbu (ih: udaju) impudencija (lat. in ne, pudens stidljiv, srameljiv) besramnost, drskost impugnacija (lat. impugnatio) opovrga- vanje, osporavanje, napadanje razlo- zima; impugnacijski spis prav. spis kojim se opovrgavaju dokazi pro- tivnike strane impuls (lat. impulsus) poticaj, nagon, tenja; pokretaka sila; med. neodo- ljiv nagon impulzija (lat. impulsio) v. impuls impulzivan (lat. impulsivus) pokre- taki, koji pokree, koji potie, koji pobuuje imputacija (lat. imputatio) pripisiva- nje, podmetanje krivnje, klevetanje, ocrnjivanje, lano optuivanje imputirati (lat. imputare) pripisivati, podmetati krivnju, klevetati, lano optuivati imun (lat. immunis) slobodan od drav- nih nameta, osloboen poreza, vojne slube; med. otporan protiv zaraznih bolesti, zatien, neosjetljiv imunitet (lat. immunitas) osloboenje svjetovnih i crkvenih posjeda od vla- sti javnih slubenika; osloboenje od nameta, poreza i dr.; kaznena neod- govornost narodnih predstavnika za imunizacija 587 in hoc passu izjave i djela koje ine u svojstvu na- rodnih predstavnika; med. otpornost organizma protiv bolesti; u meuna- rodnom pravu imunitet znai oslo- boenje tuih dravnih organa pri- tvaranja, npr. pri prekoraenju gra- nice u slubenom prometu; znai i eksteritorijalnost imunizacija (lat. immunis) med. stva- ranje umjetnog imuniteta; zatiiva- nje od zaraze, otrova, bolesti; cijeplje- nje protiv bolesti imunizirati (lat. immunire) osigurati od bolesti, initi otpornim protiv bo- lesti, cijepiti protiv bolesti imunologija (lat. immunis, gr. logia) med. znanost o imunosti organizma imunost v. imunitet imunoterapija (lat. immunis, gr. the- rapeia lijeenje) med. poticanje or- ganizma na stvaranje tijela koja ga ine otpornim na zarazu, otrov, bo- lest i si. in absentia it. in apsencija (lat.) u odsutnosti, u nenazonosti in abstracto it. in apstrakto (lat.) u opem, promatran zasebno, samo u mislima (bez obzira na konkretne odnose); supr. in concreto in Baccho et Venere it. in Bakho et Venere (lat.) u Bakhu i Veneri, tj. u piu i ljubavi in barbam (lat.) u bradu, u lice (rei) in brevi (tempore) (lat.) u kratko (vrijeme), tj. uskoro in asu it. in kazu (lat.) prav. u sluaju in casum casus it. in kazum kazus (lat. casus sluaj) u sluaju sluaja, tj. u sluaju ako se pojave neke pred- viene okolnosti in casum it. in kazum (lat. casus slu- aj) za sluaj, u sluaju in commune bonum (utilitatem) it. in komune bonum utilitatem (lat.) za ope dobro, za opu korist in communi it. in komuni (lat.) za- jedniki, skupno in concreto it. in konkreto (lat.) u nekom odreenom sluaju, tj. stvar- no, u zbilji; suprot, in abstracto in continuo it. in kontinuo (lat.) ne- prekidno, stalno in deposito it. in depozito (lat.) prav. u ostavi, na uvanju kod suda in dorso it. in dorzo (lat., tal.) trg. na poleini, npr. mjenice in dubio pro reo (lat.) prav. jedno od osnovnih naela sudskog kaznenog postupka tzv. klasine kole prema kojem osumnjienog, u nedostatku dokaza o krivnji, treba osloboditi kaz- nene odgovornosti (lat. in dubiis reus est absolvendus = u nedokazanim sluajevima okrivljenog treba oslobo- diti) in dulci jubilo (lat.) "u slatkom liko- vanju", tj. ivjeti u veselju i izobilju in duplo (lat.) dvostruko, u dva pri- mjerka, u duplikatu in durius (lat. in durius tee, otrije) prav. osuditi nekoga tee nego to ga je osudio nii sud in errore (lat.) u zabludi in extenso it. in ekstenzuo (lat.) veoma opirno, sasvim iscrpno, u potpuno- sti in figura (lat.) slikovito, u slici in fine (lat, fini granica, kraj) na kraju, na svretku in fine finali (lat.) na kraju krajeva in floribus (lat.) u cvatu, tj. u najbolje doba in foro (lat.) pred sudom in foro conscientiae it. in foro kons- cijencije (lat.) pred svojom vlastitom savjeu in genere (lat.) uope, openito, u sve- mu, ukupno in grosso (tal.) trg. na veliko in hoc asu it, in hok kazu (lat.) prav. u ovom sluaju, u danom sluaju in hoc passu it. in hok pasu (lat.) prav. u ovome sluaju, s obzirom na ovaj (ih: na dani) sluaj in honorem 588 Ina in honorem (lat.) u ast in loco it. in loko (lat.) u mjestu, na licu mjesta, na istom mjestu in magnis et voluisse sat est (lat.) u velikim je stvarima dovoljno i htjeti in maiorem dei gloriam it. in ma- jorem dei glorijam (lat.) u to veu slavu Boju in margine (lat.) na rubu, uz tekst in medias res it. in medijas res (lat.) citat (navod) iz Horacija: u sredinu stvari, u srce stvari, tj. odmah prijei (ili: prelaziti) na glavno pitanje in memoriam (lat.) za uspomenu, na spomen, radi uspomene in merito (lat.) u biti in natura (lat.) u prirodi, u stvarnosti, onako kako jest, prvobitno; u istom sastavu, pravi, istinski in naturalibus (lat.) u prirodnom sta- nju, kao od majke roen, gol in nuce (lat.) u ljusci od oraha, tj. sa- svim zbijeno, saeto, ukratko in optima forma (lat.) u najboljem obliku, u savrenom obliku (ili: redu) in parenthesi it. in parentezi (lat.) uzgred, uzgredno, uz to in persona (lat.) u vlastitoj osobi, osob- no in petto (tal.) u sebi, u dui, u srcu, u pripravnosti (imati) in pleno (lat. in pleno) u cjelini, u cje- lokupnosti; u punoj sjednici, u punoj skuptini in praxi it. in praksi (lat.) u praksi, u primjeni, u stvarnosti, u radu, u praktinom obavljanju in prima instantia it. in prima in- stancija (lat.) v. instancija in publico politicis it. in publiko po- liticis (lat.) na javnom politikom mjestu, u politikoj javnosti in puncto it. in punkto (lat.) to se tie..., s obzirom na... in puncto puncti it. in punkto punkti (lat.) u toki toke, tj. tono in puris naturalibus (lat.) v. in natu- ralibus in rerum natura (lat.) u prirodi stvari, u biti stvari, u cijelom svijetu in residuo (lat.) u ostatku, u viku in saldo (tal.) trg. jo u dugu, jo duan (ostati) in salvo (lat.) u sigurnosti, na sigurnom mjestu in sedecimo (lat.) mit. u esnaestom dijelu veliine tiskanog arka, u for- matu esnaestine in silvam ligna ferre (lat.) u umu nositi drva, tj. raditi uzaludan posao in solutum (lat. in solutum) trg. primiti ili dati neto na ime plaanja, ili umjesto plaanja u gotovom novcu in spe (lat.) u nadi, u oekivanju in statu quo ante it. in statu kvo ante (lat.) u stanju u kojem je stvar i prije bila (tj. prije poetka spora, rata i si.) in statu quo it. in statu kvo (lat.) u stanju u kojem je neka stvar i dotle bila, tj. nepromijenjeno in summa (lat.) u svemu, ukratko, jed- nom rijeju in summo gradu (lat.) u najviem stupnju, u najveoj mjeri in superlativo (lat.) u najviem stup- nju in tergo (lat.) na poleini, na stranjoj strani in totum (lat.) u svemu in triplo (lat.) trostruko, u tri primjer- ka in- (lat. in) 1. nerazdvojan nijeni pred- metak u latinskom i romanskim jezi- cima = ne, oznaava negaciju osnov- ne rijei; 2) latinski i talijanski pri- jedlog sa znaenjem: za kretanje i smjer = u, na, k; za vrijeme = do; za smjer i svrhu = na, za, radi Ina (gr. Ino) mit. ki Kadmova i Har- monijina, maeha Hele i Friksa; za- titnica brodara (zajedno s muem Atamantom) I inadekvatan 589 incizivan inadekvatan (lat. inadaequatus) nejed- nak, neodgovarajui, neprikladan inanicija (lat. inanitia) ispranjavanje; ispranjenost eluca; nemo (ili: sla- bost) zbog nedostatka hrane inapetencija (lat. inappetentia) nedo- statak prohtjeva za jelom, neraspo- loenje za jelo, nedostatak volje za jelom; gaenje od neega inaplikabilan (lat. inapplicabilis) ne- primjenjiv, koji se ne moe primi- i jeniti inapstinencija (lat. inabstitnentia) ne- suzdrljivost, nesuzdravanje inartikulacija (lat. inarticulatio) nejas- noa u izgovaranju, mucanje, mum- ljanje inartikuliran (lat. inarticulatus) neja- sno izgovoren, promucan, promum- ljan inauguracija (lat. inauguratio) sveano uvoenje u slubu, poloaj, dunost; sveano otvaranje, sveano otkriva- nje; zapoinjanje, oznaavanje po- etka inauguralni (lat. inauguro upuujem, uvodim) koji je u vezi s inauguraci- jom, koji se tie inauguracije; inau- guralni govor govor koji se dri pri- likom upuivanja i uvoenja u du- nost, slubu ili poloaj, pristupni go- vor, pristupno predavanje; inaugu- ralna disertacija ili disputacija znan- stvena rasprava koju, na sveuili- tima, mora napisati i podnijeti fa- kultetskom vijeu onaj tko eli dobi- ti titulu doktora inaugurirati (lat. inaugurare) sveano uvesti u dunost ili slubu; sveano otvoriti, sveano otkriti; zapoeti, za- poinjati inauracija (lat. aurum zlato, inauratio) pozlata, pozlaivanje; med. prevla- enje pilula zlatnom pjenom inauratura (lat. aurum zlato, inau- ratura) v. inauracija inauratus (lat. inauratus) pozlaen; pi- lulae inauratae it. pilule inaurate (lat.) mn. med. pozlaene pilule incalzando it. inkalcando (tal.) glaz. urno, naglo, hitro, brzo incentiv (lat. incentivum) sredstvo za nadraivanje, za poticanje incentivan (lat. incentivus) koji daje ton; poticajan, podoban, uzbuujui, koji uzbuuje, nadraujui, koji nadrauje, uzbudljiv, nadraljiv, raz- draljiv inceracija (lat. inceratio) uvotavanje, prevlaenje voskom, prelijevanje vo- skom, mijeanje s voskom; mijea- nje suhe tvari s kakvom tekuinom dok se ne zgusne kao vosak incerirati (lat. cera vosak, incerare) uvotiti, uvotavati, prevui (ih: pre- liti) voskom; pomijeati s voskom incest (lat. castus edan, incestus) prav. rodoskvrnue, spolno openje s blis- kim roacima s kojima je brak, zbog srodstva, zabranjen (npr. izmeu oca i kerke, majke i sina, brata i ses- tre) inch it. in (eng. inch, lat. unica) mjera za duinu u Engleskoj, = 1/12 engles- ke stope (foot) = 2,54 cm incident (lat. incidens) dogaaj, sluaj, neugodan sluaj; prigovor, primjed- ba, upadica; sporedan dogaaj, spo- redni in; mali sukob incidentan (lat. cadere, incidens) ne- ugodan; umetnut; uzgredan, spore- dan, sluajan incitancije (lat. incitantia) mn. med. sredstva koja izazivaju poveanje ivotne svjeine i djelatnosti inciviliziran (lat. civis graanin, inci- vilis) neuljuen; grub, surov, prost incizija (lat. incisio) razrezivanje; otva- ranje lea incizivan (lat. incisivus) koji izjeda, koji postupno izjeda; med. koji otapa, ko- ji razblauje; pren. zajedljiv; otar incizivi 590 indicta causa incizivi (lat. incisivi sc. dentes) mn. zool. sjekutii (zubi) incizorij (lat. incisorium) med. no ko- jim se otvaraju leevi; stol na kojem se otvaraju leevi incizum (lat. incisum) urez; gram. umetnuta reenica; umetak, paren- teza incizura (lat. incisura) razrez; med. iz- dubina na rubu kosti ili na hrskavi- avim dijelovima indebite (lat.) prav. bez krivnje, nedu- no; bez prava, bez ovlasti indebitum (lat. indebitum jad, nevolja) prav. djelo izvreno iz zablude, djelo koje se nije moralo izvriti indefenzus (lat. indefensus) prav. ne- branjen, neobranjen, kojem nema pomoi indefinit(um) (lat.) gram. neodreena zamjenica indefinitan (lat. indefinitus) neodre- en, nejasan, nerazumljiv indeklinabilan (lat. indeclinabilis) gram. nepromjenjiv, nesklonjiv, koji se ne moe sklanjati po padeima indeklinabilitet (lat. indeclinabilitas) gram. nepromjenjivost, nesklonjivost imenica, pridjeva ... indeks (lat. index) kazalo lista ili stra- nice u knjizi; popis, registar; kratak sadraj; mat. eksponent; znak; staviti nekoga ili neto na indeks zabraniti, iskljuiti, oznaiti kao opasno; Index librorum prohibitorum ili samo In- dex (lat.) popis knjiga koje je Kato- lika crkva zabranila zbog hereti- kih nauavanja koja sadre i koje se smiju itati samo uz posebno dopu- tenje; indeksna kongregacija stalni odbor kardinala i dominikanaca koji vodi nadzor nad knjigama i odluuje koje od njih treba odobriti; indeks cijena pokazatelj cijena indemnitet (lat. damnum teta, idem- nitas) naknada tete, odeta indemniti (eng. indemnity) zatita od kazne, nekanjivost; Act (or Bili) of indemnity it. akt (or bil) ov indem- niti (engl.) zakonski prijedlog ili od- luka kojom parlament priopava, imajui na umu interese drave, da postupak nekog ministarstva koje je radilo samovoljno smatra opravda- nim i nekanjivim independentan (lat. independens) ne- zavisan, samostalan, slobodan; sklon neovisnosti ili samostalnosti in determinacija (lat. indeterminatio) neodreenost, neopredijeljenost; ne- odlunost, nerjeivost indeterminiran (lat. indeterminatus) neodreen, neopredijeljen; nerjeiv indeterminist (lat. in, determinare od- rediti, opredijeliti) fil. pristaa teori- je da je ljudska volja slobodna; usp. indeterminizam indeterminizam (lat. in, determinatio odreenje, opredijeljenje) fil. teorija daje ljudska volja potpuno slobodna u svom opredjeljivanju i djelovanju, tj. da se moe, pod istim okolnostima i uvjetima, razliito opredjeljivati; supr. determinizam indi (tur. imdi) dakle, stoga indicije (lat. indicia) mn. med. znaci, predznaci, karakteristine oznake, simptomi (bolesti); prav. osnove sum- nje, okolnosti koje izazivaju sumnju; dokaz indicijama dokaz na osnovi od- reenih znakova, dokaz za krivnju optuenoga samo po osnovama sum- nje indicirati (lat. indicare) naznaiti, oz- naiti, pokazati, pokazivati; nagovi- jestiti, obeati; uputiti, ukazati, na- znaiti posao; indicirana. konjska snaga teh. konjska snaga jednog plinskog ili klipnog parnog stroja koja se pokazuje na dijagramu indi- katora indicta causa it. indikta kauza (lat.) prav. bez sasluanja, bez obrane, bez doputene obrane indiferencija 591 Indijanac indiferencija (lat. indifferentia) ravno- dunost, neosjetljivost, hladnokrv- nost, nezainteresiranost indiferentan (lat. indifferens) ravno- duan, koji ne mari, kome je sve- jedno; indiferentan bankovni posao posao u kojem banka sudjeluje samo kao posrednik izmeu kupca i pro- davatelja; indiferentna sredstva be- zazlena sredstva, ona koja nemaju nikakvo djelovanje; indiferentna to- ka fiz. toka na kojoj nema djelova- nja, toka izmeu dvaju suprotnih polova gdje se oni uzajamno potiru, npr. magnetna indiferentna toka je toka koja lei u sredini izmeu sje- vernog i junog pola nekog magne- ta; indiferentne terme topli izvori koji ne sadre nikakve karakteristine soli (za razliku od mineralnih voda) indiferentist (lat. indifferens) ravno- duan ovjek, onaj koji ne pokazuje interes za to (supr. fanatik); fil. pri- staa indiferentizma indiferentizam (lat. indifferens neraz- lian, koji se ne razlikuje, ravnodu- an) ravnodunost, nesudjelovanje u neemu, osobito u vjerskim stvarima; fil. ravnoduno ponaanje prema od- reenim teorijskim ili praktinim (socijalnim) pitanjima; metafiziki in- diferentizam shvaanje da se ljudska volja ne opredjeljuje ni vanjskim ni unutarnjim pobudama; supr: fana- tizam indiferentnost v. indiferencija indigen (lat. indigena = indu u, gignere, genui roditi, stvoriti) uroenik, staro- sjedilac, domorodac indigenan (lat. indigenus) uroeniki, starosjedilaki, domorodaki indigenat (lat. indigena) pravo zavi- ajnosti, pravo graanstva, drav- ljanstvo; davanje graanskih prava i plemike titule strancu; inkolat indigencija (lat. indigentia) potrebitost, neimatina, oskudnost, ubogost indigestan (lat. indigestus) neprobav- ljen; pren. nepromiljen, neizraen, nedoraen, nesreen indigestija (lat. indigestio) med. loa probava, mala upala eluca indignacija (lat. indignatio) srditost, ljutnja, ogorenost zbog nezasluenog postupanja indigniran (lat. indignatus) ozlojeen, naljuen, koji se opravdano buni pro- tiv koga ih ega, ogoren zbog neza- sluenog postupanja indignirati (lat. indignari) naljutiti, ra- srditi, izazvati (ih: izazivati) pobunu i zlovolju indignitet (lat. indignitas) nedostoj- nost, nedostojno ponaanje ili postu- panje, niskost, sramota, uvreda indigo (p. indigo, tal. indaco, fr. indi- go. lat. indicum = indicus color indij- ska boja) najstarija i jedna od naj- ljepih prirodnih modrih boja, po- stojana prema svjetlosti i vodi, a i prema utjecaju kiselina i boja; dobiva se od lia raznih vrsta biljaka roda Indigofera; reducirani indigo v. indi- gotin; indigo, indigo-papir indigom modro obojen papir koji slui za isto- dobno prepisivanje orginala indigoterija (p. indigo, fr. indigoterie) sadnja indigo-biljke; mjesto gdje se pravi indigo indigotin (p. indigo) kem. tvar koja kristalizira u tanahnim ravnim rom- boidnim prizmama plave boje i me- talnog sjaja; ist indigo koji slui za bojenje trajno modrom (plavom) bo- jom; reducirani indigo indij (lat. ind-icum, indigo i -ium prema natrium itd. po dvjema indigo linija- ma u spektru kovina) veoma rijetka, cinku slina i mekana kovina (me- tal), nalazi se samo u rudaama cin- ka i njihovim proizvodima, ne oksi- dira na zraku Indijanac pripadnik nekog plemena amerikih starosjedilaca (naziv na- indijaner 592 individua stao na temelju Kolumbove zablude da je doplovio u Indiju) indijaner (njem. Indianer Indijanac) kuh. slastica od jaja, maslaca, eera, brana i okolade indijanist (lat. India, sanskr. sindhu, perz. hindu, fr. indianiste) znanstve- nik koji se bavi isptivanjem i pro- uavanjem indijskih jezika i knji- evnosti, osobito starijih (sanskrta i dr.) indijot (tal. Indiotto Indijanac) puran (potjee iz Amerike) indikacija (lat. indicatio) pokazivanje, oznaavanje, oznaka, uputa; prav. osnova sumnje; med. najbolji nain lijeenja ili lijek koji, kao najsvrsis- hodniji, treba primijeniti u nekoj bolesti; supr. kontraindikacija indikant (lat. indicans) med. znak, po- java, simptom po kojem se moe pre- poznati i utvrditi neka bolest indikat (lat. indicatum) ono to se po- kazuje, simptom, znak, pojava indikativ (lat. indicativus) gram. po- kazni (ili: izjavni) glagolski nain indikativan (lat. indicativus) koji po- kazuje, pokazni indikator (lat. indicator) pokazatelj; anat. mii kaiprsta; teh. sprava za biljeenje dijagrama koji pokazuje promjene u tlaku pare u cilindrima za vrijeme rada klipnih parnih stro- jeva; kem. tvar koja pokazuje druk- iju boju u kiselim, a drukiju u al- kalnim otopinama i na taj nain po- kazuje zavretak jedne reakcije; sred- stvo koje pokazuje neko stanje ili promjenu u nekom stanju uope indikatoran (lat. indicatorius) pokaz- ni, koji pokazuje, koji naznauje, koji prikazuje indirekt (lat. indirectus) u nogometu: neizravan slobodan udarac (lopta se ne smije izravno uputiti prema vrati- ma, nego se najprije mora dodati su- igrau) indirektan (lat. indirectus) posredan, obilazan, zaobilazan; indirektan go- vor gram. neupravni govor; indirek- tan dokaz dokaz kojim se dokazuje istinitost zakljuka pokazivanjem neistinitosti njegove kontradiktorne suprotnosti ili dokazivanjem da za- kljuak ne moe biti pretpostavljen kao neistinit; indirektan ton odbijen ton, refleksni ton; indirektni porezi posredni porezi, tj. oni koji se ne raz- rezuju neposredno na porezne obvez- nike, nego na taj nain to se name- u na odreene vrste robe indiscipliniran (lat. indisciplina) neu- kroen, neobuzdan, neposluan; voj. neobuen, neuvjeban indiskrecija (lat. indiscretio) nepromi- ljenost; nesmotrenost, neopreznost: neuvanje tajne; suvina radoznalost, sloboda prema kome; nametljivost indiskretan (lat. indiscretus) suvie ra- doznao, slobodan u odnosu prema ne- kome; nerazborit, nepromiljen, ne- smotren, neoprezan; koji ne zna u- tjeti, koji ne zna uvati tajnu, brbljav; nametljiv, nepristojan indiskriminacija (lat. indiscriminatio) nesposobnost ili nemogunost razli- kovanja, nerazlikovanje indisponibilan (lat. disponere raspo- lagati, indisponibilis) neraspoloiv, kojim se ne moe raspolagati, koji nije na raspolaganju, neotuiv indisponiran (lat. indisponere) neras- poloen, zlovoljan, mrzovoljan; koji se ne osjea dobro, boleljiv indisponirati (lat. indisponere) oneras- poloiti, ozlovoljiti, pokvariti dobro raspoloenje indispozicija (lat. indispositio) loe ras- poloenje, neraspoloenje, mrzovolja, zlovolja; osjeaj nelagode, boleljivost individua (lat. dividere dijeliti, indivi- duum nedjeljivo) ono to je nedjeljivo, to se ne moe dijeliti, a da time ne izgubi svoju osobitost i svoje posto- individualan 593 indosament janje, koje zavisi samo od njegove cje- lovitosti; pojedinac, pojedinano bi- e; osoba individualan (lat. individualis) pojedi- nani, koji pripada pojedincu, koji se tie pojedinca, osobni; osobit, samo jednome svojstven; individualni po- jam log. pojam koji obuhvaa samo jednog pojedinca ili samo jedan pred- met individualist (lat. individuum) fil. pri- staa individualizma; osobito: onaj koji smatra da je pojedinac, heroj, glavni initelj povijesnog zbivanja; supr. kolektivist individualitet (lat. individualitas) poje- dinac, osoba; priroda i osobitost poje- dinca, skup osobina po kojima se po- jedinac razlikuje od svih ostalih poje- dinaca iz svoje vrste, posebnost; in- dividualnost individualizacija (lat. individuum po- jedinac) zbivanje i proces izdvajanja pojedinca iz neega opeg; in kojim neto postaje pojedincem ili kojim se pojaava neija osobitost (individu- alnost); promatranje nekoga ili ne- ega prema njegovoj osobitosti; ogra- niavanje na pojedinca; principium in dividuationis it. principijum indi- viduacionis (lat.) naelo (ili: initelj) na kojem se temelji individualizacija individualizam (lat. individuum poje- dinac) fil. smjer miljenja, osjeaja i htijenja koji je usmjeren samo na pojedinca kao takvog, sustav izdva- janja pojedinaca u drutvu; etiki in- dividualizam promatra pojedinca kao krajnji cilj, a njegov svestrani razvoj i sreu kao ono to je prvo i najvanije; povijesni individualizam smatra veliku osobu, heroja, glavnim initeljem u povijesnom zbivanju (Carlyle); politiki individualizam promatra drutvo i dravu samo kao sredstvo za postizanje ciljeva pojedi- naca; privredni individualizam os- tavlja uobliavanje privrednog ivota slobodnoj djelatnosti pojedinaca; pe- dagoki individualizam zahtijeva da se odgojni rad prilagodava osobitosti i sposobnostima pitomca; socioloki individualizam tvrdi da drutvene pojave nastaju zbog uzajamnog djelo- vanja pojedinaca individualizirati (lat. individuum je- dinka, fr. individualiser) izdvajati ko- ga ili to da bude samo za sebe, pa ga onda tako promatrati ili prema njemu postupati; odvajati prema oso- bitosti; supr. generalizirati individualnost (lat. individualitas) v. individualitet individuitet (lat. individuitas) pojedi- nanost, posebnost; ja indivizibilije (lat. dividere dijeliti, in- divisibilia) nedjeljiva tijela, tijela ko- ja se ne mogu dijeliti indocilan (lat. indocilis) neposluan, nepokoran, kojim se ne moe uprav- ljati Indoeuropljani (lat. India, Europa) za- jedniki naziv za skupine naroda koji ive u velikom dijelu Azije i gotovo cijeloj Europi, a pripadaju kavkaskoj (bijeloj) rasi: Hindusi, Perzijanci, Ar- menci, Grci, Rimljani, Romani, Sla- veni, Germani, Litvanci i Kelti; indo- europski jezici jezici kojima su go- vorili i govore indoeuropski narodi; usp. arijski jezici Indogermani (lat. India, Germani) v. Indoeuropljani indolencija (lat. indolentia) neosjetlji- vost prema bolu; ravnodunost, ne- osjetljivost, nehajnost, nemarnost, tromost, lijenost, umalost indolentan (lat. dolere boljeti, alostiti se, indolens) koji ne osjea bol; neos- jetljiv, ravnoduan, nehajan, nema- ran, trom, lijen indosament (tal. in dorso, indosso na poleini) trg. prenoenje svih prava sjedne mjenice na drugu osobu time indosant 594 induktor to se taj prijenos zabiljei na pole- ini mjenice; iro indosant (tal. indosso) trg. onaj koji prenosi mjenicu na drugog; irant indosat (tal. indosso) trg. v. indosatar indosatar (tal. indosso na poleini) trg. onaj na koga se mjenica prenosi; in- dosat, iratar indosirati (tal. indossare) trg. prenosi- ti (ili: prenijeti) mjenicu na drugoga time to se taj prijenos zabiljei na poleini; irirati Indra staroindijsko boanstvo neba, munje i groma indri (madagask. indri "umski ovjek") vrsta polumajmuna, ivi po umama Madagaskara inducije (lat. induciae) mn. primirje; prav. rok koji se ostavlja sluajnim i nenamjernim krivcima inducirana struja fiz. elektrina struja izazvana ili proizvedena indukcijom ili magnetnom indukcijom ili voltain- dukcijom inducirati (lat. inducere uvesti, uvoditi) log. zakljuivati (ili: zakljuiti) iz po- jedinanog o opem (supr. deduci- rati); fiz. u zatvorenom vodiu iza- zvati elektrinu struju kretanjem u blizini magneta (magnetna indukci- ja), ili vodia kroz koji protjee struja (voltaindukcija), ili zatvaranjem i otvaranjem strujnog kruga indukcija (lat. inductio) 1. uvoenje; 2. log. zakljuivanje iz pojedinanog o opem, metoda miljenja kojom se na osnovi promatranja dolazi do isti- na o prostornovremenskoj stvarno- sti, metoda prirodnih znanosti (in- duktivna metoda)-, supr. dedukcija; 3. fiz. Faraday je 1831. g. otkrio da u zatvorenom vodiu bez struje, kad se u njegovoj blizini kree magnet ili vodi kroz koji prolazi elektrina struja, nastaju elektr. struje koje traju samo dotle dok se magnet ili vodi kree; ovo zbivanje nazvao je Faraday indukcijom, i to u prvom sluaju magnetnom, a u drugom vol- taindukcijom, a struje tako proiz- vedene indukcijskim strujama indukcijska vaga veoma osjetljiva sprava pomou koje se ispituje unu- tranji sadraj kovina ili se, pomou elektriciteta, pronalaze skrivene pri- mjese u kovini (slui za otkrivanje lanog novca) indukcijska zavojnica fiz. zavojnica za izazivanje indukcijske elektrine struje indukcijski aparat fiz. ureaj za pro- izvoenje induciranih struja visokog napona na osnovi voltaindukcije u sporednoj ih sekundarnoj zavojnici (s tankom dugakom icom) preki- danjem i uspostavljanjem struje u glavnoj ili primarnoj zavojnici (s de- belom kratkom icom) indukcijski motor fiz. elektrini mo- tor iji se rotor pokree indukcijskom strujom indukcijski stroj fiz. stroj za proizvo- enje induciranih elektrinih struja induktivan (lat. inductivus) log. koji se zakljuuje ili je zakljuen putem indukcije; induktivna metoda metoda indukcije (v. indukcija); induktivne znanosti znanosti koje se, uglavnom, temelje na metodi indukcije; supr. deduktivan induktivitet (lat. inducere uvesti, uvo- diti, inductivus) fiz. = koeficijent sa- moindukcije odnos izmeu kapaci- teta dvaju kondenzatora jednakih po veliini kad je jedan od njih napu- njen posebnim dielektrikom, a drugi je zrani kondenzator induktivnost (lat. inductivus) log. ka- kvoa postojanja kao induktivan; fiz. v. induktivitet induktor (lat. inductor) fiz. indukcijski aparat aparat koji pokazuje jake na- ponske pojave induktorij 595 inervacija induktorij (lat. inductorium) fiz. aparat za proizvoenje i izazivanje elektri- ne struje; v. indukcijski aparat, in- dukcijski kalem indulgencija (lat. indulgentia) popust- ljivost, blagost, milostivost; oprost; teol. oprost grijeha; oprost grijeha za novac, to je Kat. crkva inila u sred. vijeku, privikavajui time narod na vjerovanje da se grijesi mogu, ak i budui, otkupiti novcem (trgujui op- rostom grijeha za novac, papa Leon X. je golemim prihodima od te trgo- vine sagradio crkvu Sv. Petra u Ri- mu) indulgentan (lat. indulgens) koji op- rata, blag, popustljiv, milostiv indulin kem. tvorniko ime za indigo- modru obojenu tvar; slui za bojenje vune, svile i za pripremanje crnila indult (lat. iddultum) povlastica, dopu- tenje; rok koji je nekome odobren ra- di izvrenja svoje obveze, odgaanje, odlaganje roka; iznimna papinska po- vlastica, papinsko pismo kojim daje neku milost ili oprost induracija (lat. induratio) otvrdnue; pren. otupljivanje; nepokajanje, ne- popravljanje; induratio cordis it. in- duracio kordis (lat.) med. otvrdnue srca; induratio lienis it. induracio lijeni (lat.) med. otvrdnue slezene; induratio hepatis it. induracio he- patis (lat.) med. otvrdnue jetara industrija (lat. industria marljivost, umijee, radinost) proizvodna dje- latnost; osobito: proizvodnja na veli- ko, prerada sirovina pomou stroje- va i podjele rada (dok obrtnitvo obi- no proizvodi na malo) industrijalac (lat. industria marljivost, umijee, radinost) onaj koji se bavi obrtom na veliko, vlasnik industrij- skog poduzea, tvorniar industrijalist (lat. industria, fr. indus- trialiste) pristaa industrijalizma industrijalizacija (lat. industria) pre- tvaranje u industriju, uvoenje in- dustrije, irenje industrije industrijalizam (lat. industria) teorija po kojoj je industrija glavna svrha radinosti ovjeka i drutva; prevlast industrije ili industrijalaca industrijski (lat. industria) koji se tie industrije, koji je u vezi s industri- jom, obrtniki, tvorniki; industrij- ska eljeznica tvornika eljeznica, ona koja povezuje industrijska po- duzea s glavnom prugom; indus- trijska burza mjesto gdje se trguje sirovinama i tvornikom robom; in- dustrijski sustav sustav politike eko- nomije Adama Smitha prema kome su marljivost, rad i tedljivost pra- izvori cjelokupne teevine nekog na- roda, pa i osnovni uvjet njegovog bla- gostanja i bogatstva te su, prema tome, s pravnog stajalita opravda- ne tri vrste poreza: porez na zemlju, na obrt i na kapital inedit (lat. ineditum) jo neobjavljen ne- objavljen spis, anegdota; mn. inedi- ta inegalan (fr. inegal) nejednak, nerav- nomjeran; promjenjiv, nestalan inegzaktan (lat. inexactus) nehajan, nemaran, nebriljiv; pogrean, neto- an inepcija (lat. ineptus, ineptiae) glupost, budalatina, ludost inercija (lat. inertia) nepokretnost, mr- tvilo, tromost, lijenost; nesposobnost, slabost; fiz. tromost; zakon inercije prvi osnovni zakon dinamike (Galil- lei-Newton): svako tijelo ostaje u svo- jem stanju mirovanja ili jednakoga pravocrtnog gibanja sve dok ga dje- lovanje sila ne prisili da to svoje sta- nje promijeni inertan (lat. iners, inertis) nepokretan, mrtav, trom; fiz. trom inervacija (lat. nervus ivac, innerva- tio) fiziol. raspored ivaca po pojedi- inevidentan 596 infektivan nim organima; opskrbljivanje iva- nom energijom, poticanje nekog or- gana njegovim ivcima; oivenje; opskrbljenost ivanom energijom; djelovanje ivaca inevidentan (lat. inevidens) nejasan, nerazgovijetan, nerazumljiv infalibilist (lat. infallibilitas) pristaa i branitelj nauavanja i dogme o Pa- pinoj nepogreivosti infalibilitet (lat. infallibilitas) nepogre- ivost; osobito: papina nepogreivost u pitanjima vjere i kranskog mo- rala; dogma o papinoj nepogreivo- sti (infalibilitetu) primljena je tek na Vatikanskom koncilu 18. srpnja 1870. (u borbi protiv donoenja ova- kve dogme posebno se istaknuo a- kovaki biskup Josip Juraj Stros- smayer) infalibilizam (lat. infallibilitas) naua- vanje, dogma o papinoj nepogrei- vosti; v. infalibilitet infaman (lat. infamis) na zlu glasu, oz- loglaen; neastan, sraman, gadan, gnjusan, odvratan, nizak, prljav infamantan (lat. infamans) koji teti asti, koji nanosi sramotu infamija (lat. infamia) ruan glas; neasnost, besramnost, niskost, ga- dost, sramota, ruglo infant (lat. in, fari govoriti, infans, p. infante) "onaj koji jo ne moe govo- riti", tj. dijete; prvobitno: nasljednik kraljevskog prijestolja, prijestolo- nasljednik; zatim: kraljev sin, kra- ljevi, kraljevski princ u panjolskoj i Portugalu infantado (p.) zemlja koja se ustupa na doivotno uivanje infantu ili in- fantkinji; otuda: infantados mn. po- znate panjolske merino-ovce infanterija (tal. infanteria) voj. pjea- tvo, pjeake trupe infanterist (tal. infanteria) voj. pjeak, vojnik koji slui u pjeatvu infanticid (lat. infans dete, caedere ubi- ti, infanticida) prav. ubojica djeteta, djecoubojica; za enu: infanticida infanticidij (lat. infanticidium) prav. djecoubojstvo, edomorstvo infantilan (p. infantil) djeji; djeti- njast; maloljetan infantilizam (lat. infans) zastoj u ra- zvoju neke osobe u tjelesnom i du- evnom pogledu, oblik bolesti u ko- jem odrastao ovjek zadrava, i u tjelesnom i duevnom pogledu, djeje crte i osobine infantkinja (p. infanta) kraljevska ki, kraljevna, princeza (u panjolskoj i Portugalu); infant infarkt (lat. infarcire trpati u to, ume- tati, infarctus) med. zatvaranje ka- nala u ljudskom tijelu, posebice pro- bavnih kanala; danas se pod ovom rijei podrazumijeva zatvaranje krv- nih ila organa, osobito bubrega (he- moragini infarkt) i plua (hemopto- ini infarkt); infarkt maternice kro- nina upala maternice infatuacija (lat. fatuus glup, blesav, in- fatuatio) do smijenosti pretjerana ljubav prema emu, zaluenost, za- slijepljenost, zanesenost ime infekcija (lat. infectio) med. zaraza, iza- zivanje zaraze; nastajanje stanja za- raenosti; prodiranje i razmnoa- vanje klica bolesti; prenoenje ih do- bivanje bolesti zarazom infekcijski (lat. infectiosus) med. zara- zan, kuan, priljepiv, koji ima svoj- stvo ili mo prenoenja bolesti in- fekcijom; zarazni, koji potjee od za- raze ili infekcije, koji je pogodan da se prenese s jedne osobe na drugu infektan (lat. infectus) med. zaraen, kuan, zagaen, otrovan, zatrovan; smrdljiv, gadan, truo; infektivan infektirati (fr. infecter) med. v. infici- rati infektivan (lat. infectivus) med. v. in- fekcijski infer 597 infirmarija infer (tal. inferriata) eljezna reetka na prozoru inferencija (lat.) zakljuivanje, zaklju- ak inferi (lat. inferi) mn. mit. bogovi koji borave u podzemnom svijetu, pod- zemni bogovi; umrli, pokojnici koji borave u podzemnom svijetu; pod- zemni svijet (kod starih Rimljana) inferioran (lat. inferior) donji, nii; mladi, slabiji; potinjen, podreden; manji po vrijednosti inferioritet (lat. inferior donji, nii, in- ferioritas) potinjenost, nii poloaj, podreenost; manja vrijednost, sla- bija kakvoa; supr. superioritet inferiornost (lat. inferior donji, nii) v. inferioritet infernalan (lat. infernalis) koji se tie podzemnog svijeta, koji je u vezi s podzemnim svijetom, s paklom; pa- kleni, vraji, neastivi inferno (tal.) podzemni svijet, pakao; naslov prvog dijela Danteove epope- je "Boanstvena komedija" (Inferno Pakao) infertilan (lat. infertilis) neplodan, ne- rodan, neprinosan infestacija (lat. infestatio) napad, pu- stoenje, uznemiravanje infeudacija (lat. infeudatio) davanje u feud, davanje u leno infeudirati (lat. infeudare) dati (ili: da- vati) u feud, davati (ili: dati) u leno infibulacija (1. infibulatio) zakopava- nje (ili: zaivanje) vanjskih dijelova enskog spolnog organa ili gornje ko- e mukog spolnog uda radi sprje- avanja prijevremene obljube ili bra- kolomstva, ih da bi se sprijeila ma- sturbacija kod mukaraca (negda- nji obiaj na Istoku, prisutan i danas kod nekih primitivnih naroda) inficijacija (lat. infitiatio) prav. pori- canje, poricanje pred sudom inficirati (lat. in, facere, inficere) med. zaraziti, okuiti, zatrovati (voda inf- icirana kolerom = voda zaraena ko- lerom); zaraziti, unijeti (ili: unositi) u organizam klice neke bolesti (infi- ciran kolerom = zaraen kolerom); infektirati infiks (lat. infigere umetnuti, infixum) gram. umetak infiltracija (lat. infiltratio) ulaenje ci- jeenjem, prodiranje u to; med. rav- nomjerno razilaenje i rasporei- vanje proizvoda bolesti (gnoja, se- ruma, masti, stanica raka) po sup- stanci organa; geol. uvlaenje otopi- ne u pukotine stijena infiltrirati (lat. infiltrare) ulaziti cije- dei se u neto; upijati se u, proi- mati kapljui infinitan (lat. infmitus) beskrajan, bes- konaan, trajan, neprestan; opi; gram. neodreen infinitet (lat. infinitas) beskrajnost, beskonanost; bezbrojnost infinitezimalan (lat. infinitesimalis) 1. mat. beskrajno mah, neogranieno mali; infinitezimalni raun ili anali- za beskonanog naziv za diferenci- jalni raun i integralni raun sma- trani kao jedan; 2. suvie malen da bi mogao biti izmjeren ili izraunan; krajnje siuan, krajnje beznaajan infinitiv (lat. infinitivum sc. verbum) gram. neodreeni glagolski oblik ko- ji zavrava na -ti ili -i (npr. spavati, lei) infinitorist (lat. infmitus) pristaa evo- lucijske teorije u nauavanju o organ- skom stvaranju infinitum (lat.) ono to je beskrajno, beskonano, bezgranino; ad ili in infinitum (lat.) u beskrajnost, u bes- konanost infirmarij(us) (lat. infirmarius) uvar bolesnika, onaj koji njeguje bolesni- ke (u kat. samostanima) infirmarija (lat. infirmaria) bolnica, so- ba u kojoj se njeguju bolesnici (po infirmativan 598 influencirati kat. samostanima); mjesto za bolesne biljke u zimskim vrtovima infirmativan (lat. infirmativus) poni- tavajui, koji ponitava, koji ini ne- to nevaeim infirmirati (lat. infirmare) prav. doki- nuti, ponititi valjanost, npr. neke oporuke infirmitet (lat. infirmitas) nejakost, sla- bost, boleljivost inflacija (lat. inflare napuhati, inflatio nadimanje) bank. poveavanje i pu- tanje u optjecaj sredstava za plaanje u znatno veem broju, nego to je, s obzirom na ekonomske prilike zem- lje, potrebno, pretjerano tiskanje nov- anica (supr. deflacija); med. nadi- manje tijela zbog vjetrova; napuha- nost, napuhnutost inflacionisti (lat. inflatio) mn. pristae financijske politike kojoj je svrha iz- davanje i putanje u optjecaj veeg broja novanica nego to je, prema stvarnim ekonomskim prilikama zemlje, potrebno; usp. inflacija inflamabilan (lat. inflammabilis) upa- ljiv inflamabilije (lat. inflammabilia) mn. zapaljive tvari, gorivo inflamacija (lat. inflammatio) med. upala inflamatoran (lat. inflammatorius) upaljiv; med. koji izaziva upalu, koji je u vezi s upalom; inflamatorna groz- nica groznica kao posljedica upale inflamirati (lat. inflammare) zapaliti; raspaliti, razdraiti, ogoriti inflatilije (lat. inflatilia sc. instrumen- ta) glaz. instrumenti na koje se svira puhanjem, puhaki instrumenti infleksibilan (lat. inflexibilis) nesavit- ljiv; neslomljiv, kojim se ne moe upravljati, neumoljiv, tvrdoglav; gram. nepromjenjiv infleksibilije (lat. inflexibilia) gram. nepromjenjive rijei (veznici, prilozi, prijedlozi, usklici, estice) infleksija (lat. inflexio savijanje) opt. skretanje svjetlosnih zraka s njiho- vog pravog puta; glaz. mijenjanje glasa, tona; gram. mijenjanje, oblici inflektirati (lat. inflectere) savijati, pre- gibati, mijenjati; gram. staviti nad samoglasnik naglasak (akcent) cir- kumfleks inflektor (lat. inflector) naprava koja se stavlja na okna za ventilaciju i kroz koju ulazi zrak u okno inflikcija (lat. inflictio, infligere na- nijeti, zadati; priiniti) prav. dosui- vanje kazne, odreivanje kazne; izvr- enje kazne inflorescencija (lat. inflorescentia) bot. 1. cvat; inflorescentia composita it. inflorescencija kompozita (lat.) slo- eni cvat; inflorescentia simplex it. inflorescencija simpleks (lat.) jedno- stavni cvat; inflorescentia racemosa it. inflorescencija racemoza (lat.) grozdasti cvat; 2. procvjetavanje, cvjetanje, rascvjetavanje inflorescirati (lat. inflorescere) procvje- ta vati, procvjetati, rascvjeta vati se influenca (lat. influentia, tal. influenza) utjecaj; fiz. elektrina influenca ili elektrostatika indukcija pojava kad se neko nenaelektrizirano tijelo nae- lektrizira njegovim unoenjem u po- lje nekog naelektriziranog tijela, a im se udalji iz toga polja, elektrici- tet potpuno iezava; magnetna in- fluencija svojstvo, npr. eljeza, koje u magnetnom polju postaje i samo magnetino, ali gubi magnetizam im se magnet dovoljno udalji te se elje- zo ne nalazi u njegovom polju; med. gripa (zarazna i veoma priljepiva bo- lest s temperaturom, klonulou, bolovima u miiima i zglobovima, kaljem, glavoboljom itd.); vet. konj- ska bolest slinavka influencirati (tal. infulenzare) utjecati, imati utjecaja na koga ili to; zara- influentni stroj 599 infundibul ziti, okuiti; podmititi, potkupiti, pri- dobiti za influentni stroj fiz. na naelu elektri- ne influence napravljen stroj za pro- izvoenje elektriciteta influirati (lat. infulare) podariti biskup- ski eir, tj. promaknuti za biskupa; influirani opati opati kojima je papa podario pravo da mogu nositi znake biskupskog dostojanstva influksija (lat. infuxio) utjecaj; sustav influksije v. influksizam influksionist (lat. influxus) fil. prista- a influksizma influksizam (lat. influxus utjecaj) fil. shvaanje prema kojem dua i tijelo vre jedno na drugo takav utjecaj da svaki dio jednoga izaziva u drugom promjene koje odgovaraju promje- nama na njemu samom influksus (lat. influxus) fiz. v. influen- ca; influxus physicus it. influksus fizikus (lat.) fiziki utjecaj (tj. utjecaj tijela na duu) informacija (lat. informatio) pouava- nje, upuivanje, uputa; obavjetava- nje; raspitivanje; obavijetenost; oba- vijest, izvjetaj, izvjee; sudska is- traga informan (lat. informis) bezoblian, bez odreenog oblika; ruan, nakazan; bez reda, suprotan redu informat (lat. informativum) prav. pravno miljenje, sud o emu, u ob- liku miljenja ili savjeta, koji trai neki sudac od nekog pravnika radi svoje osobne upuenosti; pravna upu- ta koja je ve dobivena informatika (fr. information, automa- tique) znanstvena disciplina koja se bavi obradom podataka elektroni- kim raunalima informativ (lat. informativum) prav. v. informat informativan (lat. informativus) oba- vjetajni, koji slui za obavjetava- nje, poujiv; informativni list list koji slui samo za upoznavanje itatelja s dogaajima i injenicama; informa- tivna sluba obavjetajna sluba informator (lat.) obavjetava, onaj koji daje upute; kuni uitelj, instruktor informirati (lat. informare) pouiti, uputiti; obavijestiti, obavjetavati, izvijestiti, izvjetavati; informirati se obavjetavati se, obavijestiti se, ras- pitati se Infortiatum (lat.) prav. drugi dio Di- gesta, od 21. do 38. knjige, dio zbor- nika Corpus iuris civilis infra (fr.) prijei, pod, ispod; pril. dolje (supr. supra, super); infra-svijet svijet beskrajno malog, tj. svijet ato- ma (supr. supra-svijet svijet beskraj- no velikog, tj. svijet svemirskih raz- mjera); infracrvene zrake nevidljive toplinske zrake s valnom duinom veom od valne duine svjetlosnih zraka infra mikrobi (lat. infra, gr. mikros mali, bios ivot) biol. iva bia koja se ne mogu vidjeti ni pod najjaim mikroskopskim poveanjem infrakcija (lat. infractio) prekraj, pri- jestup, povreda; prekid, npr. spora- zuma, saveza; med. prijelom, osobi- to djelomian prijelom kosti infraktor (lat. infractor) prav. prekri- telj ugovora; prijestupnik infula (lat.) bijela ili crvena vunena vrp- ca koju su nosili oko ela, kao ukras, starorimski sveenici i sveenice (ve- stalinke); kod katolika: biskupska ili opatska kapa; biskupski eir, vrpca na biskupskom eiru infunde (lat.) dolij; infunde aquae fer- vidae quantum sufficit, sufficientem quantitatem it. infunde akve fervide kvantum suficit ili suficijentem kvantitatem (lat.) farm. ulij vrele vo- de koliko je potrebno (ili: koliko je dovoljno) infundibul (lat. infundibulum lijevak) zool. ljevkasto udubljenje, npr. u tre- infuzija 600 inhalacija oj modanoj komori; lijevak u gla- vonoaca; pluni mjehuri infuzija (lat. infusio) ulijevanje, nalije- vanje, polijevanje; natapanje; med. unoenje tekuine, obino tzv. fizi- oloke otopine (kuhinjske soli) pod kou ili u krvne ile radi nadokna- ivanja krvi ili tjelesnih sokova; pren. boansko nadahnue infuzoran (lat. infusorius) koji je nastao nalijevanjem neke tekuine ili nama- kanjem u tekuinu infuzorije (lat. infusoria) mn. zool. na- ljevnjaci, trepetljae (jednostanini, mikroskopski sitni organizmi, ive u zraku, vodi i drugim tekuinama) infuzum (lat. infusum) naljev, doljev, ono to se nalijeva, to se dohjeva ingeminacija (lat. ingeminatio) udvo- struavanje, ponavljanje ingeminirati (lat. ingeminare) udvo- struiti, udvostruavati, ponoviti, po- navljati; udvostruiti se, udvostru- avati se, mnoiti se ingeneracija (lat. ingeneratio) usai- vanje, raanje s im, uroenost ingenij (lat. ingenium, ingignere usa- diti) prirodna sposobnost, darovitost, duh, razum, genij; duhovit i otro- uman ovjek; otrouman pronalazak; ingenium acutum it. ingenijum aku- tum (lat.) otrouman i fin duh; in- genium capax it. ingenijum kapaks (lat.) sposoban duh; ingenium stu- pidum it. ingenijum stupidum (lat.) glupan; ingenium tardum it. inge- nijum tardum (lat.) trom duh, glava koja sporo misli ingeniozan (lat. ingeniosus) uman, o- trouman, duhovit, darovit, dosjetljiv, domiljat ingeniozitet (lat. ingeniositas) otro- umnost, dosjetljivost, domiljatost, darovitost, izumiteljska sposobnost ingenuitet (lat. ingenuitas) kod starih: pravo ovjeka koji se rodio kao slo- bodan (a ne kao rob); prostodunost, bezazlenost, iskrenost ingerencija (lat. ingerentia) mijeanje u to, utjecanje, vrenje utjecaja ingerent (lat. ingerens) prav. sporedni tuitelj ingerirati (lat. ingerere) unijeti, uno- siti; unositi u eludac hranu; ingeri- rati se mijeati se, petljati se u to ingesta (lat. ingerere unositi, ingesta) mn. fiziol. tvari (materije) koje se unose u tijelo (hrana i dr.) ingestija (lat. ingestio) unoenje hrane u tijelo kroz usta ingrata progenies (lat.) nezahvalna mlade ingresija (lat. ingressio) ulaenje, ula- zak, stupanje u, poetak ingrosacija (lat. ingrossatio) unoenje (ili: upisivanje) u hipotekarnu knji- gu ingrosar (lat. ingrossarius) vjerovnik koji je upisan u hipotekarnu knjigu ingrosat (lat. ingrossatus) v. ingrosar ingrosator (lat. ingrossator) onaj koji vodi hipotekarnu knjigu; ingrosist ingrosirati (lat. ingrossare) prepisati spise naisto; osobito: upisati u hipo- tekarnu knjigu ingrosist (lat. ingrossare) v. ingrosator ingvinalan (lat. inguinalis) anat. pre- ponski, koji se tie prepona inhabilan (lat. inhabilis) nevjet, ne- vian, nespretan; prav. nesposoban inhabilitet (lat. inhabilitas) nespo- sobnost; inhabilitas testium it. inha- bilitas testijum (lat.) prav. nesposob- nost svjedoka inhalacija (lat. inhalatio) med. udisanje pare ili plinova koji se razvijaju iz odreenih tekuina, bilo prirodno ili pod utjecajem zagrijavanja i vrenja; inhalacijski aparat v. inhalator; in- halacijske bolesti bolesti koje nastaju zbog udisanja tetnih plinova; inha- lacijsko lijeenje lijeenje udisanjem plinova, pare i dr. inhalator 601 inicijativan inhalator (lat. inhalare, inhalator) med. naprava pomou koje se udiu pare ili plinovi (inhalacija) inhalirati (lat. inhalare) med. udisati, usisavati inherencija (lat. inhaerentia) prirodna i nerazdvojna pripadnost, nerazdvoj- nost, bitno pripadanje emu, odnos dviju stvari u kojem se jedna moe zamisliti samo u drugoj, odnos svoj- stava jedne stvari prema toj stvari, akcidencija prema supstanciji, npr. okruglost inherira krugu; prav. osta- janje pri emu, nepoputanje inherentan (lat. inhaerens) prirodno i nerazdvojno spojen ili udruen, bi- tan, svojstven, nerazdvojan inherirati (lat. inhaerere) bitno pripa- dati, biti nerazdvojan od; biti neraz- dvojno spojen ili udruen; prav. pro- duiti, nastaviti, ostajati pri emu, ne poputati inheritor (lat. inhaeritor) prav. nasljed- nik inhibicija (lat. inhibitio) fiziol. zadra- vanje neke organske funkcije voljnim ili nevoljnim fiziolokim inom; psih. sprjeavanje koje se vri voljom, ih nagonski i podsvjesno, na kakav osje- tilni poticaj ili drugo duevno stanje; prav. zabrana (vieg suda) da se obu- stavi postupak (u niem sudu) inhibirati (lat. inhibere) zadravati, zadrati, sprijeiti, sprjeavati, za- braniti, zaustaviti inhibitoran (lat. inhibitorius) koji za- branjuje, kojim se zabranjuje to, koji zadrava, koji sprjeava inhibitorij (lat. inhibitorium) prav. v. inhibitorijale inhibitorijale (lat. inhibitoriale) prav. sudska naredba o zabrani; inhibito- rij inhoativa (lat. inchoativa) uvoenje, poinjanje = inicijativa inhoativan (lat. inchoativus) poetni, uvodni; verba inchoativa it. verba inhoativa (lat.) mn. gram. glagoli koji pokazuju poetak neke radnje ili sta- nja inhumacija (lat, inhumatio) ukop, po- kop inhumanacija (lat. homo ovjek, huma- nus ljudski, inhumanatio) teol. oo- vjeenje, poovjeenje, utjelovljenje Kristovo inhumanitet (lat. inhumanitas) neo- vjenost, neljudskost; neplemenitost, neljubaznost inicij (lat. inire poeti, initium poetak) uvod, pristup, poetak; ab initio it. ad inicio (lat.) od poetka, ispoetka: initium cognoscendi it. inicij um ko- gnoscendi (lat.) fil. naelo, princip, poetak, osnova spoznaje inicija (lat. initium poetak, initia) mn. osnove, elementi, prapoeci; u Kato- likoj crkvi: tajna sluba Boja inicijacija (lat. initiatio uvoenje, upu- ivanje u to) etn. obiaji i obredi (go- tovo kod svih primitivnih naroda) kojima se djeak proglaava mla- diem, a djevojica djevojkom inicijalan (lat. initialis) poetni, osnov- ni inicijali (lat. initialia) mn. velika poet- na slova; ukraena poetna slova ko- jima poinju poglavlja ili odlomci u nekoj knjizi; poetna slova imena i prezimena inicijativa (lat. initium poetak, initi- ativa) samostalan poticaj, prvi poticaj na neto, zapoinjanje; pravo otva- ranja sjednice i pravo prve rijei pri savjetovanjima; pravo podnoenja prijedloga u zakonodavnom tijelu; o- vjek od inicijative ovjek koji prvi uzi- ma na sebe pokretanje neke stvari ili nekog pitanja, koji prvi daje poti- caj za neto, poduzetan ovjek inicijativan (lat. initiativa) koji daje poticaj, koji prvi poinje neto, koji radi iz vlastitih pobuda, pregalaki, poduzetan inicijator 602 inklinirati inicijator (lat. initiator) poticatelj, za- etnik, uzronik, pregalac, ovjek od inicijative; usp. inicijativa inicijatorski (lat. initator) poticatelj- ski, zaetniki, pregalaki inka titula starih peruanskih kraljeva i prineva iz peruanske vladarske obitelji (prije panjolske vladavine) inkalescencija (lat. incalescentia) za- grijavanje, zaarivanje inkantacija (lat. incantatio) zaara- vanje, opinjavanje; formula kojom maioniari opinjuju inkapacitet (lat. incapacitas) nespo- sobnost, nepodobnost, nedoraslost inkarceracija (lat. carcer zatvor, incar- ceratio) stavljanje u zatvor, hapenje; incarceratio herniae it. inkarceracio hernije (lat.) med. zatvaranje kile, bruha inkarcerirati (lat. carcer zatvor, incar- cerare) staviti u zatvor, zatvoriti, uhapsiti; med. zatvoriti kilu, bruh inkardinacija (lat. incardinatio) preno- enje uprave neke crkve na stranog sveenika (lat. clericus incardinatus) kod katolika; izbor za kardinala inkarnacija (lat. incarnatio) utjelovlja- vanje, utjelovljenje, oliavanje, olie- nje, olienost, slika i prilika, osobito neke ideje (u kranstvu je, npr. Isus inkarnacija boanstva, Sokrat je in- karnacija mudrosti, tj. istinska mu- drost) inkarnacije (lat. ero, carnis meso, in- carnantia) mn. med. sredstva koja pomau rastenje mesa inkarnat (lat. caro, carnis meso, incar- natum) slik. boja mesa, ton boje me- sa, zagasitorumena boja; jako ru- menilo lica (od stida i si.) inkarnatan (lat. caro, carnis meso, in- carnatus) koji ima boju mesa; koji je svijetlocrvene boje inkarnativan (lat. caro, carnis meso) med. koji stvara meso, koji pomae rastu mesa inkarniran (lat. caro, carnis meso, in- carnatus) utjelovljen, olien, koji je slika i prilika koga ili ega, pravi, istinski; koji je postao ovjekom; koji ima boju mesa inkarnirati (lat. caro, carnis meso) utjeloviti, utjelovljavati, pretvoriti u krv i meso (tj. u tijelo), pretvoriti u ovjeka; oliiti, oliavati inkasirati (tal. cassa, incassare) trg. primiti gotov novac za neto, napla- titi raun u gotovom novcu inkaso (tal. incasso) trg. naplaivanje, naplata u gotovom; inkaso-mandat nalog za naplaivanje novca za tui raun; inkaso-posao bankovni posao koji se sastoji u naplaivanju mjeni- ca, novanih uputnica, kupona koji- ma je dospio rok i dr. za tui raun inkastratura (lat. incastratura) mala kutija u kamenim oltarima za uva- nje relikvija, crkvenih stvari i si. inklavacija (lat. clavus avao, inclava- tio) zabijanje, udaranje avala; med. usaivanje, namjetanje zuba u e- ljust inklinacija (lat. inelinatio) naklonost, sklonost; nagib, pad, nagnutost; in- klinacijski kut nagibni kut; astr. na- gibni kut ravnine planetske putanje prema ravnini ekliptike; mat. nagnu- tost dviju ravnina jedne prema dru- goj ili jedne linije prema jednoj rav- nini; magnetna inklinacija fiz. kut koji ini inklinacijska igla s horizon- talnom ravninom kad se njezina rav- nina okretanja poklapa s magnetnim meridijanom (inklinacijska igla po- kazuje tada nagib silnica zemnomag- netnog polja prema horizontu); med. sklonost organizma nekoj bolesti inklinatorij (lat. inelinatorium) fiz. sprava za mjerenje magnetne inkli- nacije; u Kat. crkvi: stolac za nemo- ne sveenike u crkvenom zboru inklinirati (lat. inelinare, gr. klino na- ginjem) imati sklonost, biti sklon e- inklinograf 603 inkompleksan mu; voj. top namjestiti tako da sre- dinja os cjevne upljine bude nag- nuta naprijed ispod horizontalne; med. imati sklonost nekoj bolesti inklinograf (lat. inclinare nagnuti, gr. grafo piem) fiz. magnetograf koji biljei magnetnu inklinaciju inklinometar (lat. inclinare nagnuti, gr. metron mjera, mjerilo) instru- ment za vrenje nivelacije inkludirati (lat. claudere zatvoriti, za- kljuati, includere) ukljuiti, uklju- ivati sobom, obuhvatiti sobom, sadr- avati u sebi, podrazumijevati inkluzija (lat. inclusio) ukljuenje, uk- ljuivanje, obuhvaanje, sadravanje u sebi, uraunavanje u, podrazumi- jevanje inkluzivan (lat. inclusivus) ukljuiv, koji ukljuuje, koji sadri u sebi, koji obuhvaa sobom, koji se podrazumi- jeva, zakljuan; pril. inkluziue uklju- no, ukljuujui inkluzum (lat. inclusum) ono to je pri- loeno, prikljueno, prilog uz to inkoercibilan (lat. incoercibilis) neu- krotiv, nesavladiv, nezadriv; koji se ne moe stisnuti ili stegnuti, neza- tvoriv inkognito (lat. incognitus nepoznat, in- cognito) nepoznato, prikriveno, pod tuim imenom; zatajivanje pravog imena ili poloaja inkoherencije (lat. incohaerentia) mn. med. sredstva za zgunjavanje krvi i drugih sokova u ljudskom tijelu inkoherentan (lat. incohaerens) koji nema veze, koji nije u vezi, iji dije- lovi nisu povezani, labav; zbunjen, smeten, nedosljedan inkohezija (lat. incohaesio) v. inkohe- rencija inkolat (lat. incolere stanovati, inco- latus) zaviajno pravo, pravo graan- stva, dravljanstvo; indigenat inkombustibilan (lat. incombustibilis) kem. neizgorljiv inkombustibilitet (lat. comburare iz- gorjeti, incombustibilitas) kem. neiz- gorljivost inkomenzurabilan (lat. incommensu- rabilis) neprimjerljiv, koji se ne moe mjeriti zajednikom mjerom; mat. ko- ji nema zajednike mjere inkomenzurabilitet (lat. incommen- surabilitas) neprimjerljivost inkomestibilan (lat. comedere jesti, po- jesti, incomestibilis) koji nije za jelo, koji se ne jede inkomiscibilan (lat. incommiscibilis) koji se ne moe pomijeati, izmijeati inkomodirati (lat. incommodare) dosa- ivati, smetati, dovoditi u nezgodu, praviti neugodnosti; inkomodirati se biti u nezgodi, praviti sebi neugod- nosti inkomoditet (lat. incommoditas) nez- goda, neugodnost inkomparabilan (lat. incomparabilis) neusporediv, jedinstven, izvanredan, orginalan inkomparabilia (lat. incomparabilia) mn. gram. pridjevi koji se ne mogu stupnjevati inkompatibilan (lat. incompatibilis) nesuglasan, nespojiv, koji se ne slae ili ne ide s neim, nesloiv, nepodu- daran inkompenzabilan (lat. incompensabi- lis) nenadomjestiv, nezamjenjiv inkompetencija (lat. incompetentia) nemjerodavnost, nepozvanost, bes- pravnost za vrenje neega; nespo- sobnost, nedoraslost; incompetentia dotis it. inkompetencija dotis (lat.) prav. bez prava na miraz ili na do- datak; incompetentia termini it. in- kompetencija termini (lat.) nezgod- nost ili neprikladnost odreenog ro- ka (npr. ako taj rok dolazi za vrijeme vjerskih blagdana ili dravnih praz- nika) inkompleksan (lat. incomplexus) ne- sloen, nesastavljen, jednostavan inkomprehenzibilan 604 inkrustacija inkomprehenzibilan (lat. incompre- hensibilis) nepojmljiv, neshvatljiv, nerazumljiv, neobjanjiv; udan inkompresibilan (lat. incompressibilis) koji se ne moe stisnuti inkompresibilitet (lat. incompressibi- litas) nemogunost stlaivanja inkondenzabilan (lat. incondensabilis) koji se ne moe zgusnuti inkonfidenti (lat. inconfidentes) mn. prav. nepouzdane osobe, vlastima sumnjive, sumnjivci; usp. konfidenti inkongruencija (lat. incongruentia) nesuglasnost, nepodudarnost, nepri- kladnost, neumjesnost; nepravilnost, pogreka inkongruentan (lat. incongruens) ne- suglasan, nepodudaran, neprikladan, neumjesan; nepravilan, pogrean inkonstancija (lat. inconstantia) nepo- stojanost, nestalnost inkonstantan (lat. inconstans) neposto- jan, nestalan inkonstitucionalan (lat. inconstitutio- nalis) neustavan, protuustavan inkontineneija (lat. incontinentia) ne- suzdrljivost, neumjerenost; med. ne- mogunost zadravanja neke prirod- ne potrebe, npr. mokrenja inkontracija (tal. incontratio) trg. me- usobno obraunavanje vie osoba radi podmirenja dugova inkontribuabilan (lat. incontribuabi- lis) koji nije obvezan plaati porez, neoporeziv inkontro (tal. incontro) susret, stjecaj, dogaaj; trg. povoljan stjecaj prilika za prodaju robe inkonvertibilan (lat. inconvertibilis) koji se ne moe preobratiti, nepreob- ratljiv, neobratljiv; nepretvorljiiv, ne- promjenjiv, postojan inkonzekvencija (lat. inconsequentia) nedosljednost; proturjenost sa sa- mim sobom; besmislenost, nepromi- ljenost * inkonzekventan (lat. inconsequens) nedosljedan; samom sebi proturje- an; besmislen, nepromiljen inkonzistencija (lat. incosistentia) ne- stalnost, nepostojanost; neskladnost, proturjenost, nesuglasnost inkonzonancija (lat. inconsonantia) nesklad, neskladnost inkorekcija (lat, incorrectio) nepravil- nost, netonost; neispravnost inkorektan (lat. incorrectus) nepravi- lan, neispravan; netoan, pogrean inkorektnost (lat. incorrectus) nepra- vilnost, neispravnost; netonost, po- grenost, nekorektnost inkorporacija (lat. incorporatio) sjedi- njavanje, sjedinjenje, spajanje, pri- pajanje; sjedinjenost, spojenost, pri- pojenost; primanje u drutvo; teol. utjelovljenje inkorporiran (lat. corpus tijelo, incor- poratus) sjedinjen, pripojen, pridru- en, primljen u sastav ega, npr. in- korporirane zemlje inkorporirati (lat. corpus tijelo, incor- porare) sjediniti, spojiti, pripojiti, pridruiti, primiti u sastav (neke cje- line, drutva) inkorupcija (lat. incorruptio) nepokva- renost, istoa; supr. korupcija inkredibilan (lat. incredibilis) nevje- rodostojan, za nevjerovanje, nevjero- jatan inkrement (lat, incrementum) rastenje, porast, prirast, napredovanje; mat. prirast inkriminacija (lat. incriminatio) prav. okrivljavanje, okrivljenje, optuba inkriminirati (lat. incriminari) prav. okriviti, okrivljavati, optuiti, optu- ivati inkrustacija (lat. incrustatio) stvaranje kamene kore, kamena kora; stvara- nje vapnenog obloga na organskim i anorganskim tijelima koja se nalaze u vapnenim izvorima; grad. oblaga- nje zidova raznim vrstama kamena; inkrustat 605 inkvizitor umetanje tvrih predmeta (kocki i ornamentskih komadia od ilovae, mramora, kovine i dr.) u mekanu masu koja e se zatim stvrdnuti, npr. u kit, gips, cement itd.; oblaganje zlatnim ili srebrnim listiima; in- krustacijski stroj stroj za prevlaenje sjemenja gnojivom inkrustat (lat. incrustatum) ivotinjski ili biljni organizam koji je obloen kamenom ili vapnenom korom; ka- men inkrustat cementni kamen, um- jetni kamen inkrustirati (1. incrustare) obloiti ka- menom korom; oblagati zid ili pod keramikim ploicama; nabaciti na zid cementnu buku; oblagati (ili: ob- loiti) zlatnim ili srebrnim listiima inkubacija (lat. incubatio) leenje pilia u inkubatoru; med. vrijeme koje pro- e od prodiranja klica neke bolesti u organizam pa do prvih znakova bo- lesti, vrijeme razvijanja bolesti inkubator (lat. incubator) naprava za umjetno leenje pilia, "umjetna kvoka" inkulpacija (lat. culpa krivnja, incul- patio) prav. okrivljavanje, okrivlje- nje, optuivanje, optuba inkulpant (lat. culpa krivnja, inculpa- re uiniti krivnju, inculpans) prav. onaj koji optuuje, tuitelj inkulpat (lat. culpa krivnja, inculpatus) prav. onaj koga optuuju, optuenik; inculpata tutela it. inkulpata tutela (lat.) obrana u nudi, nuna obrana inkulpirati (lat. culpa krivnja, incul- pare) kriviti, okriviti inkultura (lat. incultura) neobraenost, zaputenost, naputenost; nedosta- tak naobrazbe, nenaobraenost inkunabule (lat. incunabula) mn. naj- starije tiskane knjige, knjige tiska- ne u prvom razdoblju tiskarstva (do 1500. g.); pren. prvi poeci; ab incu- nabulis it. ab inkunabulis (lat.) od kolijevke, od prvih dana djetinjstva, od samog poetka inkurat (lat. curare brinuti se o kome ili emu, incuratus) upnik, sveenik inkurija (lat. incuria) nehaj, nemar- nost, nebriljivost, nepanja; ex in- curia it. eks inkurija (lat.) iz neha- ja, nepanjom inkuriozitet (lat. incuriositas) nerado- znalost, neljubopitljivost inkurzija (lat. incursio) neprijateljski upad, napad, prepad inkvest (engl. inquest) prav. sudska rasprava, istraga inkvijetacija (lat. inquietatio) prav. uz- nemiravanje u posjedu inkvilinat (lat. inquilinus ukuanin, in- quilinatus) prav. pravni odnos meu stanarima inkvilinizam (lat. inquilinus ukuanin, incolinus od incolo stanujem) zool. stanje kad u tjelesnim upljinama ih boravitima nekih organizama ive i drugi organizmi kao nametnici (pa- raziti) inkvirent (lat. inquirere istraivati, in- quirens) prav. onaj koji vodi istragu, istrani sudac, istraitelj inkvirirati (lat. inquirere) istraivati, voditi istragu, pribavljati dokaze o emu, sasluavati inkvizicija (lat. inquisitio) istraivanje, istraga, samovoljna istraga; u Rimo- katolikoj crkvi: duhovni sud za pro- nalaenje i kanjavanje krivovjeraca (heretika); kazne su se sastojale u muenju, oduzimanju imovine, jav- nom bievanju i spaljivanju na lo- mai; inkvizicija je vladala u svima zapadnoeuropskim zemljama skoro kroz cijeli srednji vijek (osobito je po zlu bila poznata inkvizicija u pa- njolskoj); pren. muenje, zlostavljanje inkvizit (lat. inquisitus) prav. onaj pro- tiv koga se vodi istraga, optueni inkvizitor (lat. inquisitor) istrani su- dac, istraitelj, sudac, osobito sudac inkvizitorij alni 606 insanabilan protiv heretika u sred. vijeku (u vri- jeme katolike inkvizicije); veliki in- kvizitor vrhovni sudac protiv hereti- ka u panjolskoj, meu kojima je po nemilosrdnoj strogoi posebno poznat Tomas de Torquemada (14201498); pren. muitelj inkvizitorij alni (lat. inquisitorialis) muiteljski, pretjerano strog; inkvizi- torijalni sud sud koji mui za vrijeme istrage inkvizitorski (lat. inquisitorius) ispi- tivaki; koji je kao kod inkvizitora, muiteljski inlandajs (njem. Inland tuzemstvo, Eis led) debeli ledeni pokriva polarnih podruja inlej (engl. inlay umetak) med. vrsta zubarske plombe, zubnog nadomjest- ka inlet (njem. Inlett) gusta pamuna tka- nina (upotrebljava se za izradu stru- njaa i jastuka) innocentamente it. inoentamente (tal.) glaz. prostoduno, prirodno inobligatan (lat. obligatus obvezan, in- obligatus) neobvezan inocencija (lat. innocentia) nevinost, prostodunost, bezazlenost inocentan (lat. posere koditi, inno- cens) nekodljiv, nevin, bezazlen, prostoduan inoficiozan (lat. inofficiosus) nesluben inogeneza (gr. is, inos ila, genesis po- stanak, stvaranje) med. stvaranje vlaknastog tkiva; inoza inokulacija (lat. inoculatio) cijepljenje (kalemljenje) biljke; med. unoenje zaraznih klica u ivo tkivo radi dijag- noze ili postizanja imuniteta inokulator (lat. inoculator) koji cijepi (kalemi) inokulirati (lat. inoculare) cijepiti (ka- lemiti) inokupacija (lat. inoccupatio) nezau- zetost, nezaposlenost inokupiran (lat. inoccupatus) nezauzet, nezaposlen, besposlen inominatan (lat. innominatus) neime- novan, bezimen; inominatni kontrakt neimenovani ugovor, tj. realni ugovor inoperabilan (lat. inoperabilis) med. koji se ne moe operirati, koji nije za operaciju inopinata (lat.) mn. neoekivani doga- aji, neoekivani sluajevi inoportun (lat. inopportunus) nezgo- dan, neumjesan, nekoristan, koji do- lazi u nezgodno vrijeme inormalan (lat. innormalis) nepravilan, neprirodan, protuprirodan inovacija (lat. innovatio) novotarija, promjena, preinaka inovirati (lat. innovare) uvoditi neto novo, uvoditi novotarije inoza (gr. is, inos ila) med. v. inoge- neza inozit (gr. is, inos ila) kem. eer to ga sadri meso, osobito srce i miii, kao i mnoge biljke (mahune, graak i dr.) inozurija (gr. is, inos ila, uron mo- kraa) med. vrsta eerne bolesti kod koje se u mokrai nalazi inozit inp- v. imp- inramo (lat. in ramo) trg. sirovi pamuk, osobito egipatski inrotulacija (lat. inrotulatio) prav. sre- ivanje i uvezivanje spisa radi upu- ivanja od nieg suda viemu; inro- tulacijski termin dan odreen za pre- gledavanje i popisivanje spisa inrotulirati (lat. inrotulare) napraviti popis spisa, srediti i uvezati spise insalivacija (lat. saliva pljuvaka, in- salivatio) mijeanje pljuvake s je- lom pomou vakanja; nedostatak pljuvake insalubritet (lat. insalubritas) nezdra- vost, npr. nekog mjesta s obzirom na zrak, vodu, podneblje (klimu) i dr. insanabilan (lat. insanabilis) neizlje- iv, nepopravljiv insania nocturna 607 inskribirati insania nocturna it. insanija nok- turna (lat.) med. nono ludilo, lutanje nou ili za vrijeme spavanja insanija (lat. insania) ludilo, duevna bolest, bezumlje insanitet (lat. insanitas) med. nedosta- tak zdravlja, bolest, ludilo, bezumlje insceniranje (lat. in, scaena) kaz. pri- lagoavanje nekog kazalinog djela za prikazivanje na pozornici; pren. pravljenje ili prireivanje nekome scene inscenirati (lat. in, scaena) kaz. prila- goditi (ili: prilagoavati) kazalino djelo za prikazivanje na pozornici; pren. praviti ili prirediti nekome sce- nu, tj. napasti nekoga otvoreno i na javnom mjestu, izazvati ga na svau, tunjavu i si. insekcija (lat. secare rezati, insectio) urez, urezivanje insekt (lat. insecare urezati, insectum kukac) mn. insekti zool. kukci (ui, stjenice, komari, muhe, pele, str- ljeni itd.) insektarij (lat. insectum kukac) po- sebno izraen kavez u kojemu se u- vaju, uzgajaju i promatraju kukci (vrsta terarija) insekticidan (lat. insectum kukac, sae- dere ubiti) koji ubija insekte; insek- ticidna sredstva sredstva za unita- vanje insekata insektivori (lat. insectivora) mn. zool. kukcojedi, kukcoderi, ivotinje koje se hrane kukcima (je, krtica i dr.); bot. biljke koje se hrane kukcima insektolog (lat. insectum kukac, gr. logos) zool. poznavatelj kukaca, znan- stvenik koji prouava kukce (insek- te); entomolog insektologija (lat. insectum kukac, gr. logia) zool. znanost o kukcima; ento- mologija insektores (lat. insectores) mn. zool. sjekutii, osam .prednjih zuba insenescencija (lat. insenescentia) ne- starenje, staraka svjeina; agerazija inserat (lat. inseratum) oglas, biljeka ili vijest (u dnevnim listovima); prav. prilog, umetak, podsjetnik insercija (lat. insertio) umetanje, uno- enje; med. namjetanje miia na dio tijela koji se treba gibati; inser- cijska kontrola popis oglasa za objav- ljivanje (u novinama) inserendum (lat. inserendum) oglas, biljeka (ili: vijest) koju treba objaviti u dnevnom listu inserirati (lat. inserere) umetati, umet- nuti, staviti u (osobito u novine) inses (lat. insessus) med. kupanje (ili: parenje) u sjedeem poloaju insesija (lat. insessio) med. sjedenje u kupaonici, parenje u sjedeem polo- aju insidijacija (lat. insidiatio) pravljenje zamki, raenje o glavi insignije (lat. insignia) mn. znaci, po- sebni znaci nekog zvanja ili dostojan- stva, pbasni znaci, odlija insimulacija (lat. insimulatio) vie ili manje neutemeljena optuba insimulirati (lat. insimulare) lano op- tuiti, okriviti insinuacija (lat. insinuatio) vjeto na- voenje na neku misao; podmetanje, podvala; prav. predavanje nekog spi- sa putem suda; insinuacijski termin rok za proglaavanje presude insinuantan (lat. insinuans) spreman na podvalu, koji eli (nekome neto) podmetnuti; insinuativan insinuativan (lat. insinuativus) v. insi- nuantan insinuirati (lat. insinuare) nekoga vje- to navesti na neku misao; podme- tati, podmetnuti, podvaljivati, podva- liti; prav. dostaviti preko suda inskribirati (lat. inscribere) upisati, upisivati, zapisati, zapisivati; staviti natpis; prepisati, pripisati; posvetiti kome to inskripcija 608 instancija inskripcija (lat. scribere pisati, inscrip- tio) upisivanje, upis: stavljanje naslo- va, naslov, natpis inskulpirati (lat. insculpere) urezati, utisnuti insolacija (lat. sol sunce, insolatio) sun- anje, iznoenje na sunce, suenje na suncu, izlaganje suncu; med. sunani udar, sunanica insolencija (lat. insolentia) nepristoj- nost, drskost, oholost, napuhanost insolentan (lat. insolens) nepristojan, neskroman, obijestan, drzak, onakav kakav ne treba biti insolidan (lat. insolidus) neodriv, bez vrstine, slab: nepouzdan, sumnjiv insolirati (lat. insolare) izlagati suncu, sunati, iznositi na sunce, suiti na suncu; usp. insolacija insolvencija (lat. insolventia) trg. ne- sposobnost plaanja, obustavljanje plaanja obveza insolventan (lat. insolvens) trg. koji ne moe plaati, bez sredstava za plaa- nje; proglasiti pro insolvente (lat.) proglasiti nesposobnim za plaanje insomnija (lat. insomnia) med. nesa- nica inspekcija (lat. inspectio) pregledava- nje, pregled; nadziranje, nadzor; nad- zornitvo; voj. smotra; okularna ins- pekcija (lat. inspectio ocularis) pre- gled na licu mjesta, iscrpan sluben pregled inspektor (lat. inspector) nadzornik; starjeina, upravitelj inspektorat (lat. inspectoratum) nad- zornitvo, zvanje, djelokrug i ured nadzornika (inspektora) inspektura (lat. inspectura) v. inspek- torat insperzija (lat. inspersio) prskanje, kropljenje, trcanje inspicijent (lat. inspiciens) onaj koji vr- i nadzor; osobito: kazalini suradnik koji nabavlja stvari potrebne za pred- stavu ili probu, brine se o statistima, daje znak glumcima kad trebaju izai na pozornicu i uope obavlja sve po- slove iza pozornice inspicirati (lat. inspicere) ispitati, pre- gledati; nadgledati, nadzirati, voditi nadzor inspiracija (lat. inspiratio) udisanje; pjesniko nadahnue, nadahnjivanje, oduevljavanje; poticanje, nagovara- nje, navoenje na; teol. boansko na- dahnue, vie nadahnue inspirator (lat. inspirator) poticatelj, navoditelj, onaj koji nagovara na to; onaj koji daje nadahnue, nadahnji- va inspirirati (lat. inspirare) udisati, udah- nuti; poet. nadahnuti, nadahnjivati, odueviti, oduevljavati; poticati, na- vesti na misao, nagovoriti inspisacija (lat. spissare zgusnuti, in- spissatio) med. zgunjavanje instalacija (lat. installatio) sveano uvoenje u dunost, ustolienje (npr. novog biskupa); struno izvoenje vo- dovodnih, elektrotehnikih i dr. ure- aja; ureaji instalater (fr. installateur) struna oso- ba koja obavlja sve poslove oko uvo- enja, ureenja ili popravka vodovo- da, elektrine rasvjete i dr., uvodi- telj instalirati (lat. installare) uvesti u du- nost, ustoliiti; uvesti, uvoditi (npr. vodovod, elektrinu rasvjetu itd.) instancija (lat. instantia) navaljivanje, uporna molba, uporna elja, npr. ad instantiam creditorum it. ad instan- cijam kreditorum (lat.) na uporno na- valjivanje (ili: upornu molbu) vjerov- nika; prav. mjerodavna vlast, sudska mjerodavnost, npr. in prima instan- tia it. in prima instancija (lat.) u prvoj instanciji, tj. kod prvostupanj- skog suda; dobiti ili izgubiti parnicu kod svih instancija, tj. kod prvostu- panjskog, prizivnog i vrhovnog suda; ret. prigovor, protudokaz; absolvirati instant 609 instrument ab instancija prav. zbog nedokazane krivnje osloboditi optuenog, obus- taviti, prekinuti daljnje progonjenje optuenog instant (engl.) trenutak, brzina; pre- hrambeni proizvod ije pripremanje za potronju traje vrlo kratko instauracija (lat. instauratio) uteme- ljivanje, utemeljenje, osnivanje; ob- navljanje, obnova instaurator (lat.) utemeljitelj, osniva, osnivatelj; obnavlja, obnovitelj instaurirati (lat. instaurare) utemeljiti, utemeljivati, osnovati; obnoviti, ob- navljati instigacija (lat. instigatio) podbadanje, hukanje, nagovaranje, navoenje na instigator (lat.) podbada, huka; skup- lja poreza, naplatitelj pristojbi instilacija (lat. instillatio) med. nalije- vanje kap po kap, ukapavanje (lijeka) instilirati (lat. instillare) med. nalije- vati kap po kap, ukapavati (lijek) instimulirati (lat. instimulare) podba- dati, hukati na, poticati, izazivati instinkt (lat. instinguere podbosti, po- taknuti, instinctus) nagon, nasljedna sposobnost kod ivotinja i ljudi koja ih potie da bez utjecaja volje i razu- ma obavljaju nesvjesno neke djelat- nosti instinktivan (lat. instinctivus) nagon- ski, po nagonu, nehotimian, izvren pod utjecajem prirodnog nagona institor (lat.) upravitelj poslova, poslo- voa (faktor, disponent, prokurist i prouizor su vrste institora); prodava na malo institucija (lat. institutio) ustanova, za- vod, ustanova utemeljena za poseb- nu svrhu, osobito znanstvenu; usta- nova; osnivanje, utemeljivanje, ute- meljenje Institucije (lat. Institutiones) mn. dio Corpus juri civilis, zakonika koji sa- dri pregled rimskog prava i koji je napisan 535. g. (za vrijeme cara Jus- tinijana) radi uvoenja u proua- vanje rimskog prava; predavanja i udbenici koji trebaju posluiti kao uvod u izuavanje rimskog prava instituirati (lat. instituere) utemeljiti, utemeljivati, urediti, uvesti, zavesti institut (lat. institutum) ustanova, za- vod, znanstveni zavod, kola; zavod za unapreivanje strunog znanja (npr. geografski, botaniki, patolo- ki, ginekoloki itd. institut) institutor (lat. institutor) osniva, ute- meljitelj; uitelj, nastavnik instruent (lat. instruens) istrani su- dac, istraitelj; instruktor instruirati (lat. instruere) pouiti, pou- avati; davati upute, dati upute, upu- titi, upuivati; obavijestiti, obavje- tavati, propisivati instrukcija (lat. instructio) uspostav- ljanje; uputa, upuivanje, pouava- nje, nastava; uputa opunomoeniku; propis, uputa o obavljanju slube; pu- nomo, ovlatenje; instrukcija akata prav. sreivanje svih spisa koji se tiu neke parnice; instrukcijska loa masonska loa u kojoj majstor dri slobodna predavanja o ciljevima ma- sonskog pokreta instruktivan (lat. instructivus) pouan, kojem je cilj pouavanje emu i upu- ivanje u to instruktor (lat. instructor) nastavnik, uitelj, npr. jahanja, skijanja itd.; voj- ni nastavnik, npr. u rukovanju no- vom vrstom oruja; vojni strunjak koji organizira i obuava iju (stra- nu) vojsku instrument (lat. instrumentum) spra- va, naprava, orue, alat, pomono sredstvo, orue koje slui tehnikim ili znanstvenim svrhama; mehani- zam na kojem se proizvode glazbeni tonovi; med. lijenika, osobito kirur- ka sprava; prav. dokument, akt, spis; instrumentum authenticum it. instrumentum autentikum (lat.) pra- instrumentacija 610 intarzija va isprava, vjerodostojna isprava, pravovaljana isprava; instrumentum cesionis (lat.) spis o ustupanju ega instrumentacija (lat. instrumentatio) glaz. prilagoavanje glazbenog djela za izvoenje na veem broju instru- menata instrumental (lat. instrumentalis sc. casus) gram. sedmi pade u hrvat- skom jeziku, odgovara na pitanje (s) kim? (s) im? instrumentalan (lat. instrumentalis) koji se tie instrumenatala; koji se tie instrumenata (glazbala); instru- mentalna glazba glazba koja se iz- vodi instrumentima (simfonije, uver- tire i dr.), za razliku od vokalne koju izvode ljudski glasovi instrumentalizam (lat. instrumentum orue, sredstvo) fiz. shvaanje filo- zofa Johna Deweya prema kojem je miljenje tj. logike, etike i dr. forme sredstvo (instrument) za prilagoavanje promjenjivim uvjeti- ma; usp. pragmatizam instrumentarij (lat. instrumentarium) zbirka razliitih instrumenata koji slue istoj svrsi; instrumentarium chirurgicum it. instrumentarijum hirurgikum (lat.) opis kirurkih in- strumenata instrumentirati (lat. instrumentum) glaz. glazbeno djelo prilagoditi za iz- voenje na veem broju glaz. instru- menata; prav. izraditi neku ispravu instrumentist (lat. instrumentum) onaj koji svira na nekom glazbenom in- strumentu, glazbenik insubordinacija (lat. insubordinatio) neposlunost, nepokornost, protivlje- nje starijima, otkazivanje posluno- sti insubordiniran (lat. insubordinatus) neposluan, nepokoran insuficijencija (lat. insufficientia) ne- dovoljnost, oskudnost, nesposobnost; osobito: nedovoljnost neije imovine za pokrie njegovih obveza; med. ne- dovoljna snaga, slabost (posebice sr- ca) insuflacija (lat. insufflare udahnuti, in- suffiatio) udahnjivanje insult (lat. insultus) uvredljiv napad, iznenadan napad, uvreda, grdnja, ru- ganje, podrugivanje; med. napadaj, paroksizam, vanjska povreda insultacija (lat. insultatio) v. insult insultant (lat. insultans) onaj koji na- nosi uvredu, vrijealac, napada insultirati (lat. insultare) grubo vrije- ati, zlostavljati, napadati, grditi; ru- gati se, prkositi insultor (lat. insultor) v. insultant insurekcjia (lat. insurgere, insurrectio) buna, pobuna, ustanak, dizanje na- roda na oruje insurgent (lat. insurgens) buntovnik, pobunjenik, ustanik, ustaa intabulacija (lat. intabulatio) zapisiva- nje na plou, upisivanje; prav. hipo- tekarno upisivanje mjeninog duga, stavljanje hipoteke na imanje intabulando (lat.) prav. putem uno- enja u zemljinu knjigu, putem in- tabulacije intabulirati (lat. tabula, intabulare) zapisati na plou; unijeti u knjigu, zapisati u zemljinu knjigu, u ka- tastar, u intabulacijski protokol intaiti (tur. intak) zapitkivati, istrai- vati pitanjima intaktan (lat. tangere taknuti, dirati, intactus) nedirnut, netaknut, nepo- vrijeen, cio, itav; voj. za trupu: koja jo nije uvedena u borbu, koja je jo svjea intaljo (tal. intaglio) gema, dragi kamen ih poludragulj s urezanim ukrasima (lat. gemma insculpta) intanto (tal.) meutim intarzija (tal. tarsia, intarsia) umjet- niko ukraavanje predmeta od dr- veta umetanjem komadia drveta i drugih materijala u razliitim boja- intarzijator 611 intelektualac ma (njegovano u Italiji u XV. i XVI. st., s ukraavanjem crkvenih stolaca, zidova i dr.; od XVI. st. upotrebljavao se za umetanje jo i sedef, bjelokost i kovina za ukraavanje namjetaja, nosiljki i dr.; francuski luksuzni na- mjetaj u stilu Luja XV. i Luja XVI. takoer ima ovakve ukrase; u umjet- nosti ist. Azije ova se tehnika takoer njeguje); intarzijatura, intarzijsko sli- karstvo intarzijator (tal. intarsiatore) majstor koji izrauje intarziju intarzijatura (tal. intarsiatura) v. in- tarzija integer (lat. integer) nepovrijeen, i- tav, nedirnut, potpun, nov; integra res (lat.) nepovrijeena (ili: nenaeta, nepromijenjena) stvar integracija (lat. integratio) obnavljanje, dopunjavanje ega onim to mu je bitno; mat. izraunavanje integrala; fil. prelazak iz rastrojenog i nesre- enog stanja u sreeno stanje (supr. dezintergracija) integraf (lat. integer, gr. grafo) v. in- tegrator integral (lat. integralis cjelinski) mat. 1. integral neke funkcije je ona veli- ina ija je dana funkcija diferencijal ili diferencijalni koeficijent (zove se tako to se moe smatrati cijelim zbrojem niza uzastopnih vrijednosti koje uzima jedna infinitezimalna funkcija, diferencijal, dok se posljed- nja neprekidno mijenja od jedne vri- jednosti do druge); kad su takve gra- nice promjene odreene, onda se zove "odreen integral"; 2. integral neke diferencijalne jednadbe ih sustava diferencijalnih jednadbi je jednad- ba ili sustav jednadbi od kojih se dana jednadba ih dani sustav jedna- dbi mogu izvesti diferenciranjem integralan (lat. integralis) cjelinski, ko- ji ini cjelinu, potpun, cjelokupan, cjelovit; koji postoji sam za sebe (npr. integralne eljeznice); integralni ra- un grana infinitezimalnoga rauna koja se bavi pronalaenjem i svoj- stvima integrala funkcija, takoer slui za rjeavanje diferencijalnih jednadbi itd.; integralne formule uzorci koji se primjenjuju pri rjea- vanju zadataka iz integralnog rauna integralitet (lat. integer potpun, inte- gralitas) potpunost, cjelokupnost, cje- lovitost integrant (lat. integrans) neto to spa- da u jednu cjelinu, to je dopunjuje kao bitan sastojak integra tor (lat.) mat. mehanika spra- va za dobivanje brojanih vrijedno- sti nekih veliina, kao to su nepra- vilne geometrijske slike itd. integrirajui (lat. integrare) prid. koji nuno pripada nekoj cjelini, bitan integrirati (lat. integrare) obnoviti, do- puniti, dodati neto cjelini kao njezin bitni dio; mat. izraunati ili nai in- tegral integritet (lat. integritas) nepovrijee- no, nedirnuto stanje, potpunost, cje- lokupnost; nepovrijeenost; istoa due, asnost, estitost; nevinost integrum (lat.) nedirnuta cjelina; neto restituirati in integrum vratiti u pri- janje, prvobitno stanje ili prijanji, prvobitni poloaj integument (lat. integumentum) pokri- va, zavoj, omota; zool. koa; bot. kod fanerogamne biljke: jednostavni ili dvostruki omota oko sredinjeg stanija u sjemenom zametku intelekt (lat. inter izmeu, legere skup- ljati, birati, itati, intelligere uviati, shvaati, intellectus) razum, um, zbroj onih duhovnih funkcija koje iz opaaja stvaraju spoznaje; sposob- nost spoznaje intelektualac (lat. intellectus) naobra- en ovjek, ovjek posveen duhov- nom radu; filozof, znanstvenik, knji- evnik intelektualan 612 intenso intelektualan (lat. intellectualis) ra- zumni, umni, pojmovni, duhovni, du- evni, koji pripada razumu ili se nje- ga tie; fil. nadosjetilan, do kojega se dolo putem miljenja; intelektu- alna naobrazba naobrazba duha ili razuma; intelektualno sudionitvo u nekom zloinu prav. posredno sudje- lovanje u zloinu savjetom; intelek- tualni zaetnik duhovni zaetnik, onaj koji zapovijedi, nagovaranjem, primoravanjem ili koristei se zablu- dom i si. daje povoda nekom za izvr- enje kakvog kaznenog djela intelektualist (lat. intellectus) fil. sljed- benik (ili: pristaa) intelektualizma; prid. intelektualistiki intelektualitet (lat. intellectualitas) svojstvo duhovnih bia, stanje spo- sobnosti spoznaje, ono to je u o- vjeku duhovno; intelektualnost intelektualizam (lat. intellectus) fil. 1. v. racionalizam; 2. vrednovanje inte- lekta kao najvie moi duha ("um i znanost, ovjekova najvia sila"); 3. filozofski smjer koji intelektu daje prednost pred svim ostalim duhov- nim funkcijama; 4. u podruju etike: shvaanje da se intelektom i trijez- nim razmiljanjem moe odreivati djelovanje ljudske volje; intelektual- na filozofija intelektualizirati (ni. intellectualisare) rastavljati na pojmove ili misli intelektualna filozofija v. intelektu- alizam intelektualnost (lat. intellectus) v. in- telektualitet inteligencija (lat. intelligentia) uro- ena sposobnost pravilnog razumi- jevanja stvari i pojava u ivotu i svi- jetu, razum, um, sposobnost shva- anja i poimanja; kao zbirna imeni- ca: svi ljudi koji imaju ovu osobinu; otmjeniji i bolji svijet uope, ko- lovani ljudi inteligent (lat. intelligens) ovjek spo- soban za pravilno shvaanje i razu- mijevanje stvari i pojava u ivotu i svijetu, ovjek koji ima inteligenci- ju, inteligentan ovjek inteligentan (lat. intelligens) sposoban za pravilno razumijevanje stvari i po- java u ivotu i svijetu, razuman, uman, pametan, koji ima duha, mu- dar, dosjetljiv, bistar; vjet, vian, spretan inteligibilan (lat. intelligibilis) razum- ljiv, razgovijetan, pojmljiv, shvatljiv; fil. nadosjetilan, pojmovan, koji je dan samo razumu, a nikako osjetili- ma; inteligibilni svijet nadosjetilni svijet; supr. senzibilan intencija (lat. intendere teiti nekamo, namjeravati, intentio) namjera, na- mjeravanje, namisao, nakana, tenja za im, cilj, svrha; intentio actionis it. intentio akcionis (lat.) prav. kraj- nji cilj tube, pobuda za tubu; in- tentio principalis it. intencio princi- palis (lat.) glavna namjera; intentio secundaria it. intencio sekundarija (lat.) sporedna namjera, uzgredna namjera intencionalist (lat. intentio) pristaa shvaanja da cilj opravdava sredstva intencionalizam (lat. intentio) shva- anje po kojem su opravdana sva sredstva samo da bi se postigao cilj intendancija (lat. intendantia) vrhovni nadzor, uprava; podruje koje stoji pod jednim nadzornikom ili upravi- teljem intendant (fr.) nadzornik, nadstojnik, upravitelj, npr. kazalita; voj. asnik koji nadzire i brine se o plaanju i opskrbi trupa intendantura (lat.) uprava, nadzor; sje- dite i djelokrug jednog nadzornika, upravitelja; voj. ustanova koja se bri- ne o opskrbi vojske intenso it. intenzo (tal.) glaz. snano, krepko, pojaano intenzifikacij a 613 interdicirati intenzifikacija (lat. intensio napregnu- tost, facere uiniti) injenje neega jaim, pojaavanje, poveavanje intenzija (lat. intensio) naprezanje, na- pregnutost, pojaavanje snage; unu- tarnja snaga, jakost, estina: sadr- aj, unutarnja vrijednost, stupanj jakosti intenzimetar (lat. intensivus, gr. me- tron) med. ureaj za doziranje rent- genskih zraka intenzitet (lat. intensitas) jakost, silina, estina; unutarnja jakost djelovanja; djelatna snaga, djelotvornost, velii- na snage (supr. ekstenzitet); napreg- nutost, napetost, naprezanje, sila, si- lina, stupanj napetosti intenzivan (lat. intensivus) jak, moan, silan, bujan; koji oznaava pojaanu radnju, koji oznaava stupanj na- pregnutosti; intenzivna veliina ja- kosna veliina, veliina koja, za raz- liku od prostorne (ekstenzivne), ima stupnjeve jakosti (kao: svjetlost, zvuk, elektrina struja i dr.); inten- zivno gospodarstvo oblik upravljanja dobrom u kojem se na obraivanje zemljita ulae mnogo vie truda i novca, ali se dobiva i znatno vei pri- nos i prihod; supr. ekstenzivan intenzivirati (lat. intendere zategnuti, napregnuti) uiniti, uiniti jaim, po- jaati, pojaavati intenzivnost v. intenzitet intenzivum (lat. intensivum sc. ver- bum) gram. glagol koji oznaava po- jaavanje radnje drugog glagola, npr. "prislukivati" od "sluati" inter (lat.) prijedlog, pojavljuje se kao predmetak u sloenicama sa znae- njem: medu, izmeu, za vrijeme inter arma silent leges (lat.) navod iz Ciceronovog govora Za Milona (Pro Milone, VI, 10): "Pod orujem ute zakoni", tj. u ratu ne vrijede nikakvi zakoni osim zakona vojne sile inter arma silent musae it. inter ar- ma silent muze (lat.) "Kad oruje go- vori, muze ute", tj. gdje se ratuje, ne razvija se umjetnost i znanost inter canem et lupum it. inter kanem et lupum (lat.) izmeu psa i vuka, tj. naveer kad se pas puta s lanca, a vuk se u tami ulja do svog plijena inter jocos et seria it. inter jokos et seria (lat.) izmeu aljivog i ozbiljnog inter pocula it. inter pokula (lat.) "pri ai" (vina) inter praesentes it. inter prezentes (lat.) meu nazonima inter vivos (lat.) meu ivima, za ivo- ta; prav. zaivotni, npr. posao: ugo- vor, testament itd. interamnij (lat. inter- izmeu, amnis rijeka) podruje izmeu dviju rijeka, meurijeje interartikularni (lat. interarticularis) koji se nalazi meu zglobovima, me- uzglobni intercelularni (lat. inter, cellula sta- nica) fiziol. meustanini, koji se na- lazi izmeu tkivnih stanica ivotinj- skog tijela, npr. intercelularni pro- stori zrakom ispunjeni prostori izme- u stanica; intercelularna supstanca tvar koja se nalazi izmeu stanica i koja ih spaja intercesija (lat. intercessio) zauzima- nje, zalaganje, posredovanje, molje- nje; jamenje, jamstvo; prav. ulaga- nje prigovora intercizija (lat. intercisio) presjek; pre- kid, odmor, stanka; odjeljak, odlomak, pasus; gram. umetnuta reenica interdentalan (lat. inter, dens zub, den- talis zubni) koji je izmeu zuba; gram. meuzubni (glas) interdiciran (lat. interdictus) prav. proglaen nesposobnim za samostal- no upravljanje imovinom interdicirati (lat. interdicere) zabra- niti, uskratiti; zabraniti slobodno ras- polaganje svojom imovinom inter dikcija 614 interiora interdikcija (lat. interdictio) zabrana, uskraivanje, ukidanje, liavanje, li- enje interdikt (lat. interdictum) zabrana; u katolikom crkvenom pravu: obusta- va obavljanja svih crkvenih obreda (osim krtenja, krizmanja, ispovije- danja i prieivanja bolesnika i onih koji su na samrti), vrsta crkvene kaz- ne za pokrajinu, dravu, grad ili opi- nu (kaznu su primjenjivale prijanje pape da bi prisilile vlade na popu- tanje) interdiktor (lat. interdictor) onaj koji zabranjuje inter egnum (lat. interregnum) vrijeme od smrti ili silaska s prijestolja jed- nog vladara pa do stupanja na prije- stolje drugog vladara, meuvlada, razdoblje u kojem drava nema vla- dara interes (lat. intersum, interesse su- djelovati, imati udjela) udio, sudio- nitvo; odnos, privlanost, zanimlji- vost, panja, ljubav, naklonost; zna- aj, vanost, vrijednost: korist, dobit, dobitak; kamata, prihod od uloenog novca, novac plaen za koritenje po- suenog novca; obian interes novac plaen na glavnicu zajma; sloen in- teres ili interes na interes interes pla- en na glavnicu periodino poveanu dodavanjem neplaenog interesa; prav. korist ili teta koju netko ima od ina neke druge osobe ili od doga- aja; per interesse (lat.) iz koristo- ljublja; interesni raun raun kojim se izraunavaju kamate; politika in- teresa sebina politika interesantan (fr. interessant) zanim- ljiv, privlaan, koji pobuuje rado- znalost, uzbudljiv, zabavan; vaan, znaajan; rijedak, poseban interesantnost (lat. interesse) zanim- ljivost, privlanost, znaajnost interesent (lat. interesse, fr. interesser) onaj koga se neto tie, onaj koji ima udjela u emu, onaj kojemu je stalo do ega, sudionik; onaj koji eli to, koji polae pravo na to; kupac, mu- terija interesirati se (lat. interesse) zanimati se za, imati udjela u, sudjelovati; imati prema emu naklonost ili lju- bav, biti odan; zauzimati se za koga; interesira me zanima me, stalo mi je, tie me se, privlai me, izaziva moje sudjelovanje, moju radoznalost, moju pozornost; zainteresiran sam ni- sam ravnoduan, do toga mi je stalo, to me se tie, to je za mene vano, tu su u pitanju moji rauni interesna sfera tue podruje za koje se zanima neka drava interferencija (ni. interferentia) fiz. uzajamno pojaavanje ili oslabljiva- nje elektrinih, svjetlosnih i zvunih valova interferirati (lat. interferre) fiz. vriti uzajamno djelovanje valova (elektri- nih, svjetlosnih, zvunih) da se djelo- vanje svakoga vala pojaa, oslabi ili poniti; interferencija interferometar (lat. interferre, gr. me- tron) naprava za mjerenje duine svjetlosnih valova pomou pojava in- terferencije svjetlosnih zraka interglacijalna doba (lat. inter, glaci- alis leden) geol. doba koja su bila izmeu pojedinih ledenih razdoblja na Zemlji, osobito u Europi interijer (fr. interieur, lat. interior unu- tranji) unutranjost, unutarnja stra- na; umj. prikazivanje unutranjosti neke sobe ili graevine; supr. ekste- rijer interim (lat.) 1. meutim; 2. za sada; privremeno interimistik (lat. interimisticum) prav. privremena odredba o nekoj spornoj strani, vrijedi dok se ne donese ko- nana odluka; provizorij interiora (lat. interior unutranji) anat. unutranji organi, utroba interjekcij 615 intermitirati interjekcija (lat. inteijectio) gram. uz- vik, usklik (ah! oh! jao! fuj! i dr.); prav. podnoenje albe (apelata) na presudu viem sudu interkalaran (lat. intercalaris) umet- nut, dodan, dometnut; intercalaris annus it. interkalaris anus (lat.) pri- jestupna godina; intercalaris dies it. interkalaris dies (lat.) prijestupni dan (29. veljae svake etvrte go- dine); med. dan bez groznice interklavikularan (lat. interclavicula- ris) anat. koji se nalazi izmeu klju- nih kostiju interkolumnij (lat. inter, columna, stup) grad. razmak izmeu dvaju stupova; meuprostor interkomunicirati (lat. intercommu- nicare) biti u zajednici, imati meu- sobnu vezu, opiti interkomunikacija (lat. intercommu- nicatio) zajednica, meusobna veza interkonfesionalan (lat. interconfes- sionalis) koji se tie meusobnog od- nosa raznih vjera; koji ne dijeli pre- ma vjerskoj pripadnosti interkostalan (lat. intercostalis) anat. medurebreni, koji se nalazi medu re- brima interkruralan (lat. inter, crus, cruris) anat. meubedreni interkurentan (lat. intercurrens) koji se pojavljuje za trajanja nekog sta- nja, koji izbija; med. za bilo (puls): nepravilan interkutan (lat. intercutanus) anat. koji se nalazi izmeu koe i mesa interlinearan (lat. interlinearis) na- pisan ili tiskan izmeu redova, me- uredni; interlinearna verzija prije- vod napisan izmeu dvaju pisanih ili tiskanih redova interlokucija (lat. interlocutio) razgo- vor; prav. prethodna odluka, privre- meni pravorijek koji se nekada iz- ricao prije donoenja konanog pra- vorijeka; sporedna osuda u parnici zbog kakve sporedne stvari interlokut (lat. interlocutum) prav. v. interlokucij; prethodno priznanje na parnici interludij (lat. interludere, interludi- um) glaz. meuigra intermaksilaran (lat. intermaxillaris) anat. meueljusni intermeco (tal. intermezzo, lat. inter- medium) meuigra; malo komino kazalino djelo, obino mala komina opera koja se izvodi izmeu inova glavne predstave i koja nema nika- kve veze s glavnom predstavom; u instrumentalnoj glazbi: kratko, sa- mostalno djelo; komina epizoda uop- e intermedij (lat. intermedium) vrijeme izmeu dvaju utvrenih rokova; fiz., kem. tvar koja pomae prelazak jed- ne tvari u drugu, ili spajanje drugih dviju tvari u jednu; kaz. igra izmeu dvaju inova, meuigra intermisija (lat. intermissio) prekid na neko vrijeme, proputanje; izostaja- nje na neko vreme, privremeni pre- stanak; vrijeme izmeu prestanka i ponovnog pojavljivanja ega, npr. in- termisija groznice med. vrijeme bez groznice (tj. vrijeme izmeu njezinog prestanka i ponovnog pojavljivanja) intermitentan (lat. intermittere obu- staviti, prekinuti) koji ima prekide, koji je s prekidima, na mahove, koji izostaje s vremena na vrijeme, koji prestane pa se pojavi intermitirati (lat. inter-mittere) preki- nuti na neko vrijeme, propustiti, pro- putati; izostajati, prekidati se, pre- stajati na neko vrijeme; intermitira- jue bolesti bolesti s prekidima za vri- jeme kojih se bolesnik osjea rela- tivno zdravim (npr. intermitirajua groznica); intermitirajui izvori izvori koji privremeno presuuju pa opet izbijaju; intermitirajui puls bilo intermittens 616 interogativan (puls) koje nejednako udara, s pre- kidima intermittens (lat.) med. prijestupna groznica, groznica koja se pojavi na mahove, s prekidima intermuskularan (lat. intermuscula- ris) anat. meumiini, koji se nala- zi izmeu miia internacija (lat. internatio) v. pod in- ternirati Internacionala (lat. inter, natio narod) 1. Medunarodna radnika udruga; I. internacionalu (18641872) osnovali su Marx i Engels; II. internacionalu (18891914) osnovao je Engles; III. internacionalu (19191943) osnovao je Lenjin; 2. himna meunarodnog proleterijata, tekst: E. Pottier (1871), glazba: P. Degeyter internacionalan (lat. internationalis) meunarodni (npr. internacionalno pravo, internacionalni odnosi, ugo- vori, jezik itd.) internacionalist (lat. inter, natio) pri- staa ih lan radnike internaciona- le; kozmopolit internacionalizacija (lat. inter, natio narod) priznavanje ega za zajedni- ko, meunarodno; sporazum prema kojem sve drave imaju jednako pra- vo da se neim koriste, npr. nekim teritorijem, tjesnacem, rijekom itd. internacionalizam (lat. inter, natio narod) 1. meunarodni radniki po- kret za klasno jedinstvo i solidarnost u borbi za zbacivanje buroaske vla- sti, unitenje imperijalizma i uvoe- nje socijalistikog, odnosno komunis- tikog poretka; 2. osjeaj solidarno- sti i bratstva svih radnika svijeta internacionalizirati (lat. inter, natio narod) initi, uiniti neto zajedni- kim, meunarodnim; sporazumom odrediti da sve drave imaju jednako pravo neim se koristiti, npr. nekim teritorijem, rijekom, nekim tjesna- cem itd. internat (lat. internatum) odgojni zavod u kojem pitomci, pored nastave, ima- ju stan i hranu (supr. eksternat) interni (lat. internus) unutranji, unu- tarnji; osoban; interna medicina dio medicine koji se bavi unutarnjim bo- lestima; interna trgovina unutarnja trgovina, domaa trgovina (supr. eks- terna); koji je odreen za unutarnju slubu, koji nije za javnost (npr. in- terne stvari, interni spor) internirac (lat. internus) onaj koji je interniran; v. internirati internirati (lat. internare) sumnjive strance, politike ili vojne bjegunce strane drave, podanike neprijatelj- ske drave za vrijeme rata ili domae politiki sumnjive ljude osuditi na i- vot pod policijskim ili vojnim nadzo- rom u odreenom mjestu, u tzv. kon- centracijskim logorima; zatvoriti, dr- ati u zatoenitvu, ograniiti slobo- du kretanja; kao imenica: internira- nje, internacija internist (lat. internus unutranji) ak koji, pored nastave, ima u zavodu i stan i hranu (supr. eksternist); med. lijenik specijalist za unutarnje bo- lesti; bolesnik koji boluje od neke unutarnje bolesti; u Francuskoj: lije- niki pomonik internodij (lat. internodium) bot. biljni lanak, prostor izmeu dvaju koljena stabljike internuncij (lat. internuncius) prego- vara, posrednik; izvanredni papin- ski izaslanik drugog ranga interoceanski (lat. inter, oceanus, gr. okeanos) meuoceanski, koji lei iz- meu oceana, koji povezuje oceane interogacija (lat. interrogatio) pitanje, ispitivanje, sasluavanje, sasluanje interogativ (lat. interrogativum) gram. upitna zamjenica: tko? to? koji? i- ji? interogativan (lat. interrogativus) upi- tni, koji ima oblik pitanja interogatorij 617 interskapul interogatorij (lat. interrogatorium) prav. sasluanje, sudsko ispitivanje; zapisnik o sasluanju interparlamentarni (lat. inter, parla- mentum) koji povezuje sve parlamen- te, meduparlamentarni interpelacija (lat. interpellatio) upa- dica, prekidanje u govoru, prigovor; u parlamentarnom smislu: pitanje kojim izaslanik u parlamentu trai od vlade ili nekog ministra pisano ili usmeno izjanjenje o nekom proble- mu iz podruja unutarnje ili vanjske politike; prav. spreavanje, ospora- vanje posjeda, prigovor; pozivanje pred sud interpelant (lat. interpellans) podno- sitelj interpelacije u parlamentu interpelirati (lat. interpellare) preki- dati, prekinuti koga u govoru, upa- dati u rije, smetati; traiti odgovor ili objanjenje o emu od mjerodav- nog ministra u parlamentu; prav. sprjeavati neto; prigovarati; zvati pred sud Interpol (kratica za fr. Organisation in- ternationale de police criminelle i za engl. International Police) Meuna- rodna organizacija kriminalistike policije interpolacija (lat. interpolatio) umeta- nje, kvarenje prvobitnog teksta ne- kog spisa kasnijim umetanjem rije- i, reenica, strofa i si.; mat. ume- tanje novih lanova izmeu lanova jednog niza brojeva interpolator (lat. interpolator) falsifi- kator tuih djela, krivotvoritelj interpolirati (lat. interpolare) dati ne- emu nov ili drukiji izgled, dotjera- ti; umetnuti i tim umetanjem po- kvariti neto; interpolirana mjesta is- kvarena ili kasnije umetnuta mjesta u tekst nekog djela; mat. vriti inter- polaciju interponent (lat. interponens) prav. ulaga pravnog lijeka protiv neke od- luke interponirati (lat. interponere) umet- nuti, umetati, metnuti izmeu, me- tati izmeu, stavljati izmeu, staviti izmeu; posredovati, primiti se po- sredovanja u emu; prav. uloiti (ili: ulagati) pravni lijek protiv nepovolj- ne odluke interpozicija (lat. interpositio) ume- tanje, stavljanje izmeu; zalaganje, posredovanje; ulaganje pravnog lije- ka; posredovanje vlasti; interpositio appellationis it. interpozicio apelaci- onis (lat.) prav. ulaganje priziva na vii sud interpret (lat. interpres) tuma, obja- njava; prevoditelj; prikaziva, izvo- a, npr. neke uloge interpretacija (lat. interpretatio) tu- maenje, objanjavanje, izlaganje (spisa, zakona, ugovora i dr.); prika- zivanje, izvoenje (npr. neke uloge); prevoenje stranog pisca interpretator (lat.) tuma, izlaga; ob- janjava, prikaziva, izvoa; pre- voditelj interpretirati (lat. interpretari) tuma- iti, objanjavati, izlagati; prikaziva- ti, izvoditi; prevoditi interpunkcija (lat. interpunctio) gram. reenini znakovi, razgoci; stavljanje reeninih znakova, razgoda; inter- punktacija interpunktirati (lat. interpunctare) gram. staviti (ili: stavljati) reenine znakove: toku, zarez, upitnik itd.; interpungirati intersecirati (lat. intersecare) proreza- ti, razrezati intersekcija (lat. intersectio) sjecite, presjek, ispreplitanje: sjecite, toka u kojoj se sijeku dvije crte intersept (lat. interseptum) pregradni zid, pregrada; anat. oit, dijafragma interskapilij (lat. interscapilium) zool. v. interskapul interskapul (lat. interscapulum) anat. prostor izmeu lopatica interstelarni 618 intervjuist interstelarni (lat. inter, stella) meu- zvjezdani, koji se nalazi izmeu zvi- jezda intersticijalan (lat. interstitialis) me- uprostorni, koji se tie meuprosto- ra, koji je u vezi s meuprostorima; intersticijalno tkivo zool. potporno tkivo u ivotinjskom parenhimu (ve- zivno, hrskaviavo i kotano) intertignij (lat. intertignium) grad. pro- stor izmeu dviju greda intertrigo (lat. terere trti, tritum, inter- trigo) med. ojedica, upala koe izme- u dviju konih povrina koje se do- diruju intertritura (lat. intertritura) med. do- bivanje stolice pomou trljanja intertropski (lat. inter, gr. trope vra- anje, okretanje) zem. meuobratni- ki, koji se nalazi izmeu obratnica; koji raste ili uspijeva izmeu obrat- nica interupcija (lat. interruptio) prekida- nje; smetanje, ometanje; interruptio praescriptionis it. interupcio pre- skripcionis (lat.) prav. prekidanje za- stare interuzurij (lat. uti upotrebljavati, usus uporaba, intersurium) trg. me- ukamate, tj. obraunavanje kamata pri plaanju nekog potraivanja koje jo nije dospjelo u razdoblju od dana plaanja do roka plaanja interval (lat. inter, vallus bedem, pro- stor izmeu bedema, intervallum) meuprostor, udaljenost, razmak, praznina izmeu ega; meuvrijeme; prav. meuvrijeme, rok; glaz. razlika visina izmeu dvaju tonova; per in- tervalla (lat.) u prekidima, na preki- de, s prekidima; dilucida ili obinije lucida intervalla (lat.) mn. svijetli trenuci, osobito kod duevnog boles- nika intervalometar (lat. intervallum uda- ljenost, gr. metron) voj. u topnitvu: sprava za mjerenje udaljenosti od cilja do toke udara zrna ili rasprs- kavanja u zraku intervencija (lat. interventio) mijea- nje, posredovanje, ulazak tree osobe u neki spor u ulozi suca ili posred- nika; mijeanje jedne drave u po- slove druge drave; bank. posredova- nje na burzi radi odravanja teaja vrijednosnih papira; trg. primanje tu- e mjenice na sebe; voj. ulaenje u rat intervencionisti (lat. interventio) mn. oni koji rade na tome da se interve- nira, tj. da neka drava ue u rat intervenijent (lat. intervenines) prav. onaj koji se umijea u neki spor kao trei (lat. tertius interveniens), po- srednik, sudac, izborni sudac intervenirati (lat. intervenire) mijea- ti se, umijeati se u to (npr. u kakav spor), pojavljivati se kao posrednik, posredovati; raditi (ili: utjecati) na burzi da se odri teaj novca ili vri- jednosnih papira; voj. umijeati se vojnom silom, pritei vojskom (u po- mo i si.) interventivan (lat. interventivus) koji se pojavljuje u ulozi posrednika, po- sredniki interventor (lat. interventor) posred- nik, izborni sudac intervertebralan (lat. intervertebralis) anat. meuprljenski, koji se nalazi izmeu prljenova intervju (engl. intervievv) razgovor, ispi- tivanje; osobito: razgovor izmeu no- vinara i kakve poznate osobe iz jav- nog ivota intervjuirati (eng. interview) razgova- rati s nekom osobom radi ispitiva- nja njezinog miljenja; v. intervju intervjuist (engl. intervies) novinar koji u razgovoru s kakvim istaknutim dr- avnikom, umjetnikom, znanstveni- kom itd. nastoji postavljanjem pita- nja doznati njegovo miljenje o va- intestabilan 619 intriga nim pitanjima da bi ga objavio u sredstvima priopavanja intestabilan (lat. intestabilis) prav. ne- sposoban za svjedoenje (pred su- dom), nesposoban za pravljenje opo- ruke intestatan (lat. intestatus) koji nije na- pravio raspodjelu imovine prije smr- ti; heres intestatus ili heres ab intes- tato (lat.) prav. onaj koji prima na- sljedstvo i bez oporuke, tj. prirodni, zakoniti nasljednik intestatni nasljednik = heres intesta- tus; v. pod intestatan intestinalan (lat. intestinalis) utrobni; intestinalni tok med. um u crijevima koji se moe uti pomou lijenike slualice (stetoskopa) intestinum (lat. intestinum) anat. cri- jevo; intestina utroba intiman (lat. interior, intimus) unutar- nji; prisan, blizak, osoban, srdaan, prijateljski intimnost (lat. intimus) prisnost, prisno prijateljstvo, tijesna veza intimus (lat.) prisni prijatelj intoksikacija (lat. in, gr. toxikon ot- rov) med. trovanje, bolest izazvana djelovanjem otrova na organizam; pren. opijanje, zanoenje, oaranje; zanesenost, oaranost, opijenost intolerantan (lat. intolerans) nesno- ljiv intolerantizam (lat. intolerantia) ne- snoljivost intonacija (tal. intonatio) glaz. davanje tona; proizvoenje tona; sviranje, pje- vanje; u Kat. crkvi: poetne rijei mo- litve koje izgovori sveenik za olta- rom i na koje vjernici odgovaraju intonirati (lat. intonare) glaz. dati ton, davati ton; proizvoditi tonove; svira- ti, pjevati intorzija (lat. intorsio) zavrtanje; kriv- ljenje, iskrivljenost; intorsio uteri it. intorzio uteri (lat.) med. iskrivljenost maternice intra (lat. interus, intra) latinski prijed- log, pojavljuje se u sloenicama kao predmetak sa znaenjem: u, unutra, iznutra; vremenski: za, prije isteka; kod brojeva: ispod; u opsegu, u gra- nicama intra muros (lat.) meu zidovima, tj. tajno intracelularan (lat. cellula stanica, in- tracellularis) biol. koji je u unutra- njosti stanice, u stanici intrada (tal. intrata, starofr. intrade) glaz. uvod, predigra, kratak instru- mentalni dio kao uvod u vee glaz- beno djelo; intrade mn. dravni pri- hodi (od poreza, nameta i dr.) intrakapsularan (lat. intracapsularis) med. koji se nalazi u zglobnoj aici, npr. povreda zgloba koja je doprla u zglobnu aicu intranzitiv (lat. intransitivum) gram. neprijelazni glagol intranzitivan (lat. intransitivus) nepri- jelazan; verbum intransitivum it. verbum intranzitivum (lat.) v. intran- zitiv intraokularni (lat. intraocularis) koji se nalazi u oku, oni intrauterinski (lat. intrauterinus) med. koji je u unutranjosti mater- nice intravenozan (lat. intravenosus) med. koji se ubrizgava (lijek) izravno u ve- ne kako bi se ubrzalo djelovanje intravertan (lat. intra, vertere okretati) okrenut unutra, usmjeren prema onome to je unutra; intravertne oso- be psih. prema Jungu, to su osobe koje vole biti same sa sobom, koje su povuene u sebe, misaoni ljudi (supr. ekstravertne osobe) intravilan (lat. intra, villa ljetnikovac) gradski (naziv za izgraeni i nase- ljeni dio gradske opine); supr. eks- tra vilan intriga (fr. intrigue, tal. intrigo) splet- ka, smutnja; u drami: zaplet koji je intrigant 620 intuitivan izazvan da bi se neto sprijeilo ili postiglo intrigant (fr. intrigant) spletkar, smut- ljivac; u drami: lik koji svojim splet- kama najvie pridonosi stvaranju dramskog zapleta intrigantski (fr. intrigant) spletkarski, smutljivaki, lukav, prepreden, pod- mukao intrigirati (tal. intrigare, fr. intriguer) spletkariti, praviti spletke (ili: smut- nje), kovati zamke, raditi kome iza leda; kaz. zaplesti, praviti zaplet intrinsean (fr. intrinseque) prid. unu- tarnji, bitan, pravi svojstven introdukcija (lat. introductio) uvoe- nje, uvod; uvoenje u dunost, u slu- bu; uvod (u knjizi); glaz. uvod u neko glazbeno djelo, obino laganog i oz- biljnog karaktera introjekcija (lat. introjectio) stavljanje u, umetanje intromisija (lat. intromissio) unoenje, uvlaenje, utrcavanje intromitirati (lat. intromittere) pustiti (ili: putati, poslati) unutra intronizacija (gr. thronos prijestolje, lat. inthronisatio) podizanje (ili: stu- panje) na prijestolje; sveano ustoli- enje novoposveenog biskupa ili pa- pe u glavnoj (stolnoj) crkvi; osloba- anje pokajnika i ponovno primanje u crkvenu opinu; ponovno posvee- nje oskrvnute crkve ili oltara intronizirati (gr. thronos prijestolje, lat. inthronisare) sveano postaviti na prijestolje; biskupa sveano uve- sti u slubu i dostojanstvo introspekcija (lat. introspectio) gleda- nje unutra, zagledanje u sebe, samo- promatranje, promatranje svojih mi- sli, osjeaja itd. introspektivan (lat. introspectivus) sa- mopromatraki, koji ispituje (ili: pro- matra) svoju unutranjost, koji izra- ava samopromatranje, koji se od- nosi na samopromatranje introspicirati (lat. intro-spicere) gle- dati u, promatrati svoju unutra- njost, zagledati se u svoju unutra- njost, promatrati samoga sebe; ispi- tivati potanko introverzija (lat. introversio) okrenu- tost unutarnjoj strani; introversio palpebrarum it. introverzio palpe- brarum (lat.) med. okrenutost rubova onih vjeda intruzija (lat. intrusio) bespravno uvla- enje ili ulaenje u slubu; name- tanje, nametljivost intruzivan (lat. intrusivus) koji se uvlai (ili: namee), nametljiv; geol. koji je u tekuem stanju utisnut u upljine ili pukotine drugog stijenja intubacija (lat. in, tubus) med. uvlae- nje posebne cjevice u grlo da bi se omoguio ulazak zraka u plua, oso- bito kod difterinih bolesti intuicija (lat. intueor spoznam, zami- jetim, intuitio) 1. fil. neposredno za- mjeivanje, neposredno uvianje, du- hovno promatranje, neposredno ste- ena spoznaja, tj. ona do koje se nije dolo putem iskustva ih razmilja- nja (refleksije), neposredno doivlja- vanje stvarnosti, "otkrie koje se raz- vija iz ljudske due" (Goethe); 2. na- sluivanje, predosjeaj, slutnja intuicionizam (lat. intuitio) fil. naua- vanje o neposrednoj, intuitivnoj si- gurnosti etikih pojmova i zakona; takoer: nauavanje o intuiciji kao najvanijem i najpouzdanijem izvo- ru spoznaje intuitivan (lat. intueri uvidjeti, spozna- ti, intuitivus) fil. 1. koji je predmet intuicije, koji se spoznaje intuicijom, koji se neposredno uvia i zamjeuje bez posredovanja razmiljanja (intui- tivna istina); 2. koji ini intuiciju i kojeg prati intuicija, do kojega se do- lazi neposrednim shvaanjem biti stvari (intuitivna spoznaja); supr. diskurzivan; 3. koji je obdaren intui- intuitu 621 invazijski ijom, koji spoznaje intuicijom, koji moe neposredno uviati i zamjei- vati; intuitivan duh duh koji nepo- sredno uvia i zamjeuje, koji spo- znaje cjelinski, a ne rasuuje rala- njivanjem (analizom) i apstrakcijom intuitu (lat. intuitu) prav. s obzirom na, u pogledu intuitus (lat. intuitus) gledanje, proma- tranje, zamjeivanje, spoznavanje; opaaj intumescencija (lat. intumescentia) med. oticanje, oteklina inturgescencija (lat. inturgescentia) v. intumescencija intus (lat.) u unutranjosti, unutra intus-suscepcija (lat. intus-susceptio) fiziol. primanje u unutranjost, u se- be; osobito: unutarnje pripajanje tva- ri primljenih u organsko tijelo; ras- tenje primanjem u sebe hranjivih tvari; intus-suscepcija nekog crijeva med. uvlaenje gornjeg dijela jednog crijeva u drugo inulin (lat. inula) kem. farm. krobu slian ugljikohidrat koji se dobiva od korijena biljke oman (lat. inula) inumbracija (lat. umbra sjena, inum- bratio) sjenanje, osjenavanje, za- mraivanje inunkcija (lat. inunctio) med. trljanje, utrljavanje, lijeenje trenjem inv. (lat. inv. = invenit) v. invenit invaginacija (lat. vagina vrata, korice, invaginatio) uvlaenje u korice, na- vlaku, kanal i si.; med. uvlaenje jed- nog crijeva u drugo invalencija (lat. invalentia) nemo, iz- nemoglost, slabost, boleljivost invalid (lat. invalidus) onaj koji je ne- sposoban ili onesposobljen za slubu i zaraivanje radi uzdravanja sebe i svoje obitelji, osobito onaj koji je onesposobljen u ratu, ratni invalid invalidacija (lat. invalidatio) prav. pro- glaenje nevaeim, presuda kojom se neto proglaava za nevaee; in- validiranje invalidan (lat. invalidus) iznemogao, nemoan, s manom, nesposoban za slubu, neupotrebljiv, onesposobljen; istroen, kart: prav. nepravovaljan, koji nije utemeljen na pravu invalidirati (lat. in, valere, fr. invali- der) prav. ponititi, liiti pravne os- nove, staviti izvan zakona invaliditet (lat. invalidus, fr. invalidite) iznemoglost, nemo, neupotrebljivost, nesposobnost za vrenje slube; oso- bito: nesposobnost neke osobe da, zbog bolesti ili rana zadobivenih u ratu ili javnoj slubi, radom privredi ni treinu onoga to bi, daje tjelesno odnosno duevno zdrava, mogla pri- vrijediti; prav. nevaenje, nevanost, nitavnost invalidnina (lat. invalida) pomo dr- ave invalidima i njihovim obitelji- ma invar (lat. varius razliit, invariabilis nepromjenjiv) elik s oko 23% nikla, s vrlo mahm koeficijentom rasteza- nja, zbog ega je prikladan za izradu raznih vrsta mjernih sprava i si. invarijabilan (lat. in ne, varius razliit) nepromjenjiv, koji se ne moe pro- mijeniti, stalan invarijanta (lat. in ne, variare mije- njati) mat., fiz. nepromjenjiva veli- ina invazija (lat. invasio) navala, najezda, upad s vojskom u tuu zemlju; oso- bito: neprijateljski upad kojem nije cilj trajno osvajanje zemlje, nego sa- - mo postizanje nekog prolaznog cilja invazijski (lat. invasivus) osvajaki, napadaki; invazijska vojska vojska za neprijateljski upad u tuu zemlju; invazijski rat napadaki rat koji po- inje iznenadnim upadom u neprija- teljsku zemlju; invazijske bolesti bo- lesti koje izazivaju ivotinjski i bilj- ni nametnici (paraziti) invecta et illata 622 inverzor invecta et illata it. invekta et ilata (lat.) prav. "sve to je uvezeno i une- seno", pokretnine koje zakupnik do- nosi na zemlju uzetu pod zakup; in- vekta invekta (lat. invehere uvesti, invectus uvezen, invecta uvezeno, uvezene stvari); v. invecta et illata invektiva (lat. invehi nasrnuti, napasti, invectivus nasrtljiv, pogrdan) nasr- tanje, vrijeanje, uvreda, uvredljivo zadirkivanje, peckanje, grdnja invektivan (lat. invectivus) nasrtljiv, uvredljiv, pogrdan invencija (lat. inventio) pronalaenje; pronalazak, izum; izumiteljski dar, sposobnost pronalaenja; duhovitost, dosjetljivost invenit (lat. invenire pronai, invenit) pronaao je, pronaao (na bakrorezi- ma, obino skraeno inv., pokraj um- jetnikova imena) inventar (lat. invenire pronai, inven- tarnim) popis stvari koje se nau pri- likom nekog pregleda, popis pokret- nih stvari koje spadaju u sastav ne- ke imovine, ili same te stvari; ivi inventar stoka koja pripada nekoj imovini; mrtvi inventar poljoprivred- ne sprave, alati i si.; knjiga koja sa- dri takav popis inventarizacija (lat. inventarisatio) po- pisivanje (ili: pravljenje popisa) stva- ri koje pripadaju nekoj imovini ili ostavtini, pravljenje inventara; in- ventariziranje inventariziranje (lat. inventarisare) v. inventarizacija inventarizirati (lat. inventarisare) po- pisati (ili: popisivati, napraviti po- pis) stvari, napraviti inventar; inven- tirati inventivan (lat. invenire pronai, in- ventiosus) pronalazaki, izumiteljski; duhovit, dosjetljiv inventura (lat.) pregled i popis onoga to se zatekne, npr. u nekom skladi- tu; trg. popisivanje robe koja se na- e na skladitu; skladina knjiga; skladino stanje invertebrati (lat. invertebrata) mn. zool. beskraljenjaci invertencije (lat. invertentia) mn. med. sredstva za umotavanje ljutih lije- kova, osobito kiselina invertirati (lat. invertere) obrtati, obr- nuti, preokrenuti, preokretati, pre- metnuti; voj. postrojiti obrnutim re- dom invertit (lat. invertere okrenuti) homo- seksualac invertor (lat.) teh. izmjenjiva, elektri- na naprava za pretvaranje istosmjer- ne struje u izmjeninu inverzija (lat. inversio okretanje) gram. obratan redoslijed rijei ili reenica; ret. obrtanje redoslijeda rijei radi isticanja onoga dijela reenice koji bi u obinom redoslijedu rijei zau- zimao manje vidljivo mjesto, npr.: za junako pitaju se zdravlje (= hiper- baton); voj. formiranje bojnog reda na nain koji se razlikuje od uobia- jenog, postrojavanje obrnutim redo- slijedom; med. izvrnue pojedinih upljih organa, npr. maternice, crije- va, pri emu unutarnja povrina po- stane vanjskom, i obratno; meteor, pojava da se na nekoj visini nade topliji sloj zraka nego to je sloj ispod njega, dok je normalno da tempe- ratura na veoj visini bude nia; u seksologiji: spolni ivot osoba koje svoje spolne prohtjeve mogu zado- voljiti samo s osobama istoga spola (homoseksualnost) inverzivan (lat. inversivus) obrnut, pre- metnut; inverso ordine it. inverzo ordine (lat.) obrnutim redom, u obr- nutom poretku inverzor (lat. inversor) fiz. instrument koji slui za pretvaranje galvanske struje, pretvara investicija 623 injurija investicija (lat. investitio) ulaganje ka- pitala u neki unosan posao ili unos- no poduzee; investicijska banka nov- ani zavod koji daje zajam za ula- ganje novca u unosno poduzee; in- vesticijski zajam zajam koji se za- kljuuje za privredno korisne ciljeve (npr. za izgradnju eljeznica, puteva i dr.); investicijski ili melioracijski zajam zajam koji se upotrebljava za popravljanje kakvoe zemljita, za pretvaranje neplodnog zemljita u plodno investirati (lat. investire) postaviti, po- stavljati, opremiti znacima dostojan- stva; trg. uloiti novac u neki unosan posao ili poduzee investitura (lat. investire postaviti, in- vestitura) sveano imenovanje na ne- ki poloaj, npr. biskupski; uvoenje u posjed feudalnog dobra; davanje pr- stena i tapa biskupima kao znaka njihovog posjednikog prava Inviolata (lat.) Neoskvrnuta, u Kato- likoj crkvi: pridjevak Bogorodice invita Minerva (lat.) protiv volje Mi- nervine, tj. bez sposobnosti i znanja invitis non dantur privilegia (lat.) onima koji ne trae, ne daju se po- vlastice Invocavit it. Invokavit (lat.) prva ne- djelja u korizmi; invocirati (lat. invocare) prizvati, pri- zivati, dozivati; zaklinjati invokacija (lat. invocatio) prizivanje, dozivanje; zaklinjanje involucija (lat. involutio) zamotavanje, omotavanje; zaplet; med. slabljenje tijela u starosti (npr. u klimakteriju) ili pojedinih organa (npr. maternice odmah nakon poroaja); opadanje, slabljenje; supr. evolucija involvencije (lat. involventia) mn. med. sredstva za ublaavanje i neutra- liziranje estine nekog lijeka, npr. ulje involvirati (lat. involvere) umotati, umotavati, zamotati, zamotavati; imati u sebi, sadravati u svom poj- mu inzistirati (lat. insistere) uporno nasto- jati (da neto bude), zahtijevati, ne poputati u nekom zahtjevu, nava- ljivati, ne odustajati od neega, osta- jati pri neemu inzulanac (lat. insula otok) stanovnik otoka, otoanin inzulin (lat. insula) med. jedini i naj- pouzdaniji lijek protiv eerne bo- lesti, proizvod endokrinog dijela gu- terae (pankreasa) u kojoj se nalazi u obliku otoia (prema emu je do- bio ime: insula = otok) injekcija (lat. injectio) med. utrcava- nje (ubrizgavanje) neke tekuine u tijelo pomou igle za utrcavanje (ubrizgavanje); utrcana tekuina injektirati (lat. injicere) v. injicirati injektor (lat. injector ubaciva) sprava za napajanje vode u parni kotao, uba- civa, usisava injicirati (lat. injicere) ubacivati, uba- citi; med. ubrizgavati, ubrizgati, u- trcati, utrcavati; injektirati injunkcija (lat. injunctio) prav. propis, naredba (sudska), zapovijed injunkt (lat. injunctum) prav. v. injunk- cija injunktiv (lat. iniungere uglaviti, iniun- ctivum) lingv. indoeuropski preterit bez augmenta injurat (lat. injuratus) prav. onaj koji nije poloio prisegu, nezaprisegnuti injurija (lat. iniuria) prav. nepravda, povreda prava; uvreda, uvreda asti; iniuria verbalis it. injurija verbalis (lat.) uvreda nanesena rijeima, us- mena uvreda; iniuria realis it. inju- rija realis (lat.) stvarna nepravda ili uvreda; iniuriarum causa it. injuri- jarum kauza (lat.) zbog nepravde ili uvrede asti (tuiti, optuiti); v. jus injurijant 624 Ira injurijant (lat. injurians) prav. nano- sitelj nepravde, uvreditelj asti, kle- vetnik, ogovaratelj injurijat (lat. injuriatus) prav. onaj ko- me je nanesena nepravda, uvrijee- ni inenjer (fr. ingenieur, lat. ingenium duh, dar, otroumnost) izraiva rat- nih orua i strojeva (u sred. vijeku); kasnije: tehniar s fakultetskom na- obrazbom inenjerija (fr. ingenieur) voj. rod voj- ske za tehnike poslove u vezi s voj- skom i njezinim operacijama ion (gr. ion ono to ide) mn. ioni fiz. materijalni djeli, atom (ili skupina materijalnih djelia, atoma) s elek- trinim nabojem koji se kree u elek- trinom polju, bilo u plinu bilo u te- kuini, dakle spoj elektrinih i ma- terijalnih atoma ili atomskih skupi- na ioni (gr. ion) mn. fiz. v. ion ionizacija (gr. ion) fiz. u elektrolitima, tekuinama koje provode elektricitet, postoje ve ioni koji nose struju, a u plinovima koji provode elektricitet oni se moraju tek proizvesti; obliko- vanje iona u plinovima zove se ioni- zacija ili ioniziranje, sam plin u sta- nju provodljivosti ioniziran, pomo- na sredstva koja oblikuju ione zovu se ionizatori; ionizacija ultraljubi- astom svjetlou, rentgenskim zra- kama, radioaktivnim zrakama, usi- janim kovinama, elektronskim uda- rom ionizator (lat., gr. ion) fiz. v. ionizacija ioniziranje (gr. ion) fiz. v. ionizacija ionizirati (lat., gr. ion) dovesti u stanje ionizacije ionosfera (gr. ion od, ienai ii, sfaira kugla) spoj atmosfere u debljini od nekoliko stotina kilometara, nalazi se na visini veoj od stotinu kilome- tara od Zemlje i sadri veoma mno- go iona iontoforeza (gr. ion, ionos, foresis no- enje) med. lijeenje putem ioniza- cije, osobito kod kroninih i akutnih bolesti zglobova ipecacuanha it. ipekakuana (port.) bot. biljka iz porodice broeva, jaja- stog lia, bijelog cvijeta i modrog ploda, korijen joj se upotrebljava kao sredstvo za povraanje, preznoja- vanje, ienje i kao lijek protiv ka- lja; raste u Brazilu iperit kem. opi naziv za skupinu opas- nih bojnih otrova plikavaca (diklor- dietil-sulfid), unitavaju kou, stva- raju rane, izazivaju greve, povra- anje i dr. (naziv po belgijskom mje- stu Ypresu gdje je 1917. g. prvi put upotrijebljen ipsacija (lat. ipse sam, ni. ipsatio) sa- mozadovoljavanje spolnog nagona kod mukaraca, ena i djece putem vanjskih i misaonih podraaja spol- nih organa; masturbacija, manustu- pracija, onanija ipse (lat.) sam, osobno; ipso iure it. ipso jure (lat.) samim pravom, samo so- bom, samo po sebi; ipso facto it. ipso fakto (lat.) samim djelom, tim samim ipsiloida (gr. ypsilon, eidos oblik) anat. av modane kore, nazvan tako zbog slinosti s grkim slovom ipsilonom 00 ipsilon (gr. y psilon "golo i") dvadeseto slovo grkog alfabeta ipsissima verba (lat. ipsissima verba) mn. najvlastitije rijei, tj. prave i to- no navedene rijei (pjesnika, mudra- ca i si.) ipsizam (lat. ipse sam, ipsismus) se- binost, samoljublje; egoizam Ir kem. kratica za iridij IRA kratica za Irish Republican Army (engl.) Irska republikanska vojska (pokret i tajna vojna organizacija za pripojenje Ulstera Irskoj) Ira mit. starorimska boica srdbe i osvete irabiti 625 irelativitet irabiti (tur. irab) tumaiti, objanjava- ti iracionalan (lat. irrationalis) nerazu- man, koji nije obdaren razumom; ne- razloan, nepametan, koji je "iznad razuma", suprotan razumu, koji se razumom (umom) ili pojmovnim mi- ljenjem ne moe shvatiti, koji se ne moe dovesti u sklad sa zakonima loginog miljenja; mat. neraciona- lan; nemjerljiv obinim veliinama kao to su prirodni brojevi; koji se ne moe izraziti obinim (krajnjim) razlomkom, pravim ili nepravim iracionalitet (lat. irrationalitas) nera- zumnost, neobdarenost razumom; nesuglasnost s razumom, neshvatlji- vost pojmovima, ono na to se ne mo- gu primijeniti zakoni logike; mat. neracionalnost, nemjerljivost obinim veliinama kao to su prirodni bro- jevi; nemogunost izraavanja obi- nim (krajnjim) razlomkom, pravim ili nepravim iracionalizam (lat. irrationalis) fil. me- tafiziko stajalite kojem je polazna toka za promatranje i shvaanje svi- jeta ono to je nerazumno i nepod- lono zakonima logike iracionalnost v. iracionalitet irada (tur. irad) u bivoj Turskoj: slu- beni spis, ukaz (u obliku carske na- redbe) koji se dostavlja velikom ve- ziru radi objavljivanja iradijacija (lat. irradiatio) ozraivanje, ozraenje, osvjetljavanje, zraenje; zrakasto irenje; ozraenje, ozrae- nost, obasjanost; pren. ozarivanje, ozarenje, ozarenost; u fiziolokoj op- tici: pojava da svijetli (bijeli) pred- meti izgledaju na tamnoj (crnoj) os- novi vei nego isto toliki tamni (crni) predmeti na svijetloj (bijeloj); zbog iradijacije mrave osobe radije nose svjetliju odjeu da bi izgledale puni- je, a debele osobe radije nose tamni- ju odjeu da bi izgledale vitkije iradijirati (lat. irradiare) ozraiti, ozra- ivati, zraiti, osvjetljavati, obasja- vati; zrakasto se iriti; pren. zraiti (npr. umom); ozariti, ozarivati iranski jezici porodica indoeuropskih jezika koja, s indijskim, ini arijsku skupinu jezika; najstariji je staroper- zijski i avestiki jezik na kojem su napisane svete knjige Zaratustrinih pristaa; u ovu skupinu, pored osta- lih, spada jo novoperzijski, kurdski i afganski (pato) irealan (lat. irrealis) koji nije stvaran, nestvaran Iredenta (tal. Italia irredenta) "neoslo- boena Italija", politiki savez u Ita- liji (od 1878. g.) koji je teio za uje- dinjenjem svih krajeva u kojima se govori talijanski i u kojima ima Ta- lijana s Kraljevinom Italijom iredentisti (tal. irredento) mn. pristae Iredente; pren. svi oni koji tee pri- pajanju nekog podruja, koje je pod tuinskom vlau, zemlji ili dravi kojoj bi, po pravu samoodreenja naroda, trebalo pripadati iredentizam politika ili program Ire- dente i iredentista ireducibilan (lat.) prid. nesvodljiv, koji se ne moe svesti na neto iregularan (lat. irregularis) nepravilan; neredovit, netoan, neuredan; iregu- larna vojska dio vojske koji nema veze s regularnom vojskom, ak nije isti s obzirom na odoru i opremu, neregularna vojska; iregularan puls med. nepravilno kucanje bila iregularitet (lat. irregularitas) nepra- vilnost; neredovitost, neurednost; u Katolikoj crkvi: nedostatak jedne od osobina koje se smatraju neophodno potrebnim za dobivanje sveenikog ina ili zvanja iregularnost v. iregularitet irelativitet (lat. irrelativitas) nedosta- tak odnosa, usamljenost, nepoveza- nost irelevancija 626 irigator irelevancija (lat. irrelevantia) neznat- nost, beznaajnost, siunost, neva- nost; irelevantnost irelevantan (lat. irrelevans) neznatan, beznaajan, siuan, mali, koji je bez znaaja, nevaan irelevantnost (lat. irrelevans) v. irele- vancija ireligiozan (lat. irreligiosus) koji nema vjere, nepoboan, bezboan irenarhija (gr. eirene mir, archia vla- davina) mirovni sud; vladavina mira i reda ireneje (gr. eirene mir) mn. pjesme o miru, miroljubive pjesme irenika (gr. eirene mir) teol. znanost o miru, nauavanje o miru ireverzibilan (lat. irreversibilis) nepo- vratan; ireverzibilni procesi procesi iji se smjer i tijek ne moe vratiti, npr. ivotni procesi (razvoj od jajeta do pune zrelosti organizma), povijes- ni dogaaji i dr.; fiz. proces koji se ni na jedan jedini nain ne moe pot- puno vratiti (svi drugi procesi su re- verzibilni, tj. mogu se vratiti); dru- gim rijeima: ireverzibilan proces je onaj nakon kojeg se ne moe, ak ni uporabom svih u prirodi postojeih sredstava (reagensa) uspostaviti svu- da tono poetno stanje, tj. ne moe se cjelokupna priroda vratiti u sta- nje koje je imala u poetku procesa irevolucionaran (lat. irrevolutiona- rius) nebuntovan; suprotan revolu- ciji i njezinim naelima, koji nije pri- staa revolucionarnih naela i me- toda irezolucija (lat. irresolutio) neodlu- nost, kolebljivost iridektomija (gr. iris arenica, ektome izrezivanje) med. umjetno oblikova- nje zjenice izrezivanjem jednog dije- la arenice u oku (kad je zjenica po- krivena izraslinama arenice ili ro- nice) iridenkleiza (gr. iris arenica, enkleio zatvorim, zakljuam) med. ona bo- lest koja nastaje zbog pritiskanja a- renice na ronicu irideremija (gr. iris arenica, eremia nedostatak) med. nedostatak kod a- renice zbog ega oko ne moe podno- siti svjetlost i otrina vida uope se smanjuje (u tome sluaju moraju se nositi naoale u boji); aniridija irideza (gr. iris arenica, doneo tresem, potresam) med. operativno proiri- vanje zjenice putem izvlaenja jed- nog dijela arenice iridij (lat. iridium) kem. element, atom- ska teina 193,1, redni broj 77, znak Ir, kao srebro bijela kovina koja se veoma teko topi (tek na 2200C); upotrebljava se u tehnici, za izradbu kemijskih sprava i pera za pisanje iridizirati (gr. iris arenica, iridium) v. irizirati iridocela (gr. iris arenica, kele kila) med. kila one arenice kroz ronicu iridodeza (gr. iris arenica, desis ve- zanje, veza) kir. operacija u kojoj se ona arenica osigurava u odreenom poloaju vezanjem iridodijaliza (gr. iris arenica, dialy- sis odvajanje) med. umjetno odvaja- nje one arenice od zranice iridodoneza (gr. iris arenica, doneo tresem) umjetno odvajanje one a- renice od zranice iridologija (gr. iris arenica, logia) med. dijagnostika oiju iridoptoza (gr. iris arenica, ptosis pad) med. sputanje arenice iridotomija (gr. iris arenica, tome re- zanje) med. zarezivanje one are- nice irigacija (lat. irrigatio) navodnjavanje, zalijevanje; med. ispiranje, utrcava- nje, osobito ispiranje maternice po- mou irigatora irigator (lat. irrigafor) staklena, gume- na ili limena posuda s gumenim eri- irigatoran 627 ishijas jevom za klistiranje, ispiranje unu- tarnjih organa i rana irigatoran (lat. irrigatorius) koji slui za navodnjavanje, za zalijevanje irigirati (lat. irrigare) navodnjavati, za- lijevati; med. ispirati maternicu po- mou irigatora irija (lat. ira srdba) nevrijeme, oluja iris (gr. iris duga) anat. ona arenica; bot. perunika; iris-staklo prozirno staklo koje se prelijeva u duginim bojama; iris-kamenje kristali, pose- bice razne vrste kvarca, koji se pre- lijevaju u duginim bojama; iris-ulje eterino ulje koje se priprema od ko- rijena perunike ili ljubiice; iris-ti- sak tiskanje kod kojega se razliite boje istodobno tiskaju s jedne ploe tako da na svojim rubovima prelaze jedne u druge iritacija (lat. irritatio) podraavanje, draenje; podraaj, razdraenost; ogorenje, gnjev, srditost iritancije (lat. irritantia) mn. med. sredstva za podraavanje koja ilni i miini sustav pokreu na ivlju dje- latnost iritativan (lat. irritativus) koji podra- uje, koji izaziva ivlju djelatnost, npr. miia i dr.; koji razdrauje iritis (gr. iris arenica) med. upala arenice (oka) irizirati (gr. iris arenica) pokazivati dugine boje, prelijevati se u duginim bojama; izraivati predmete i stvari u duginim bojama; iridizirati iroborirati (lat. irroborare) prav. po- jaati, potkrijepiti irogacija (lat. irrogatio) prav. name- tanje kazne, dosuivanje kazne irogirati (lat. irrogare) prav. namet- nuti, dosuditi kome to, posebice ka- znu ironian (gr. eironikos) podrugljiv, zajedljiv ironija (gr. eironeia, lat. ironia) fina, prikrivena poruga koja se sastoji u tome to se misli jedno, a govori dru- go, npr. kad se plaljivcu kae da je hrabar, gladnom da je sit, glupom da je pametan itd.; metodom ironije osobito se sluio Sokrat u razgovoru s onima koji su svoje znanje precje- njivali ironizirati (lat. ironisare) na prikriven nain ismijavati se, podrugivati se kome ili emu iroracija (lat. ros, roris poca, irroratio) oroavanje, oroenje; med. prskanje, kropljenje iro (ma. iros pisar) kico; enskar irresoluto it. irezoluto (tal.) glaz. ko- lebljivo, manje odmjereno, manje to- no ishemija (gr. ischo zadravam, zaus- tavljam, haima krv) med. zaustav- ljanje krvarenja; sprijeenost pritje- canja krvi zbog pojave gra u nekoj krvnoj ili, npr. u mozgu ishemon (gr. ischo zaustavljam, haima krv) med. sredstvo za zaustavljanje krvi ishiagra (gr. ischion sjedna kost, agra lov) med. v. ishijas ishialgija (gr. ischion sjedna kost, al- gos bol) med. v. ishijas ishidrotian (gr. ischo zadravam, za- ustavljam, hydor voda) med. koji sprjeava znojenje, koji dolazi od sprijeenosti (ih: nemogunosti) zno- jenja ishidroza (gr. ischo zadravam, zaus- tavljam, hydor voda) med. nemogu- nost znojenja, nemogunost ispara- vanja koe ishijadian (gr. ischion) anat. koji pri- pada jednoj kosti ili koji je s njom u vezi (npr. ishijadini ivac, ishija- dina arterija itd.); ishijadina sred- stva lijekovi protiv bolova u kukovi- ma ishijadika (gr. ischion) med. v. ishijas ishijas (gr. ischion sjedna kost) med. neuralgina bolest ishijadinog iv- ishnofon 628 Italianissimi ca koji se nalazi na stranjoj strani bedra (bolest se sastoji u jakim bolo- vima du toga ivca, tj. od kria pa stranjom stranom noge sve do sto- pala); iijas, ishijadika, ishiagra, is- hialgija ishnofon (gr. ischnos slab, tanak, fone glas) ovjek tanka, slaba glasa; tepa- vac, mucavac ishuretici (gr. ischo zadravam, uron mokraa) mn. med. sredstva koja za- dravaju mokrau ishuretina sredstva v. ishuretici ishurija (gr. ischo zadravam, zaus- tavljam, uron mokraa) med. presta- nak izbacivanja mokrae zato to bu- brezi, kod upale bubrega ili kolere, ne izdvajaju mokrau, ili zbog meha- nikih prepreka u mokranim kana- lima, npr. otekline; anurija iskariotizam podlo izdajstvo (naziv prema Kristovom ueniku Judi Iska- riotu koji je Isusa izdao za 30 srebr- njaka) iskufa (tur.) kukuljica, kapica (kod ptica grabljivica za lov) islam (ar. islam, salama) odanost, pre- danost Bogu; ovim je imenom Mu- hamed nazvao vjeru koju je utemeljio i iji se najstariji dokumenti nalaze u Kuranu i u Haditu; osnove islama sastoje se u ovih pet glavnih toaka: 1. vjera u Alaha kao jedinog Boga i u njegovog izaslanika Muhameda; 2. salat, moljenje Bogu pet puta dnev- no; molitva, recitiranje svetih rijei, klanjanje i okretanje lica Meki; 3. zakat, prilog za sirotinju; 4. post u mjesecu ramazanu; 5) had u Meki; islamizam islamizam (ar. islam) v. islam ispahan runo izraen tepih s uzorcima cvijea, arabeski i si. (po imenu iran- skoga grada Isfahana) ispat (tur. ispat, isbat) 1. dokazivanje, svjedoenje; 2. ir, mak, tref (u kar- tama) Issa antiko ime otoka Visa istamske igre v. pod Istmos istek (tur.) volja, prohtjev istesso tempo (tal.) glaz. isti tempo istiska (tur.) suica, tuberkuloza istmijske igre v. Istmos istmitis (gr. isthmos vrat) med. v. angi- na istmoragija (gr. isthmos vrat, regnymi prskam, pucam) med. krvarenje vrat- nih ila Istmos (gr. Isthmos) prevlaka, osobito Korintska prevlaka koja povezuje Pe- loponez sa srednjom Grkom; istmij- ske igre viteka natjecanja koja su svake druge godine odravana na Ist- mosu, u omorikovom gaju posvee- nom bogu Posejdonu, i to uvijek u prvoj i treoj godini olimpijade; na- tjecanja su bila gimnastika i glaz- bena; istamske igre Isus (gr. Iesus) grki oblik idovskog imena Jehoshura, tj. onaj ija je po- mo Jahve; usp. Krist iijas (gr. ischion sjedna kost) med. rije nepravilno oblikovana, treba: is- hijas Ikariot (hebr. i ovjek, Kerijjoth mje- sto u Izraelu) pridjevak biblijskog Ju- de koji je izdao Isusa Krista; pren. izdajnik ipan (mad. ispan) upan itacist pristaa itacizma itacizam novogrki izgovor starogrkog jezika i po kojem se samoglasnici i, y, e, oi, ei ne izgovaraju razliito, ne- go svi kao "i"; supr. etacizam Itala (lat.) najstariji starolatinski prije- vod Biblije iz kojega je kasnije na- stala Vulgata Italia irredenta (tal.) v. Iredenta Italianissimi (tal.) mn. Talijani koji su, u tenji i zahtjevima za slobodom Ita- lije, bili najuporniji, najei, najod- luniji i najnepomirljiviji talijanski domoljubi italik 629 izobarometarske linije italik (fr. italique) tisk. kosi slog, kosa latinika tiskarska slova, kurzivna slova, kurziv Italiot (gr. Italiotes) prastanovnik Ita- lije, osobito Velike Grke Ite missa est (lat.) Idite, poslana je (tj. rtva Bogu), zavrne rijei jutarnjeg katolikog bogosluja item (lat.) pril. takoer, isto tako; da- lje, nadalje iteracija (lat. iteratio) ponavljanje, ob- navljanje iterativ (lat. iterativum) gram. uestali glagol (koji izrie radnju koja se po- navlja, npr. lupkati, skakutati) iterativan (lat. iterativus) ponovljen, ponovan, koji se vie puta dogaa, uestali, uestao itifalik (gr. ithufallos razuzdanac) sta- rogrki stih koji se upotrebljavao u falikim obrednim pjesmama itinerarij (lat. itinerarium) opis puta; popis postaja koje se nalaze na cesti izmeu dvaju velikih mjesta, s na- znakom udaljenosti jedne od druge; molitva koju kat. sveenici trebaju itati kad su na putu (lat. itinerari- um clericorum) Itis (gr. Itys) mit. nesretno dijete koje je zaklala njegova mati Prokna u ljutnji zbog nevjere i okrutnosti svo- ga mua Tereja ivorit (engl. ivory, fr. ivoire bjelokost) s papirom spojena i izmijeana bijela masa na kojoj se pie olovkom ili cr- nilom, a kasnije se napisano moe lako izbrisati vlanom krpicom izametrale (gr. isos jednak, metron mjera, mjerilo) mn. crte koje na zem- ljovidu povezuju ona mjesta koja, s obzirom na toplinu, pokazuju podjed- naka odstupanja od normalne mje- sene prosjene temperature izanemore (gr. isos jednak, anemos vjetar) mn. zem. crte koje na zemljo- vidu spajaju mjesta s podjednakom snagom vjetra; izoanemore izanomale (gr. isos, anomalos nepra- vilan) mn. crte na zemljovidu koje spajaju mjesta na Zemljinoj povrini koja za jednak broj stupnjeva odstu- paju od krajeva s normalnom tem- peraturom izaritmian (gr. isos jednak, arithmos broj) koji se sastoji od jednakih, istih brojeva izatin (gr. isatis sa) kem. organski kemijski spoj, sastojak nekih vrsta indiga, otapa se u toploj vodi i alko- holu izbevutiti se (tur. behut, bevut) zapre- pastiti se, osupnuti se izegorija (gr. isegoria, isos jednak, agoreyo javno govorim, na zboru go- vorim) jednaka sloboda, jednako pra- vo govorenja i glasovanja o dravnim i sudskim stvarima (kod starih Gr- ka); jednakost u graanskim pravi- ma, graanska sloboda, sloboda uop- e Izegrim (njem. Isegrim "eljezna ka- ciga") ime vuka u njemakim pria- ma o ivotinjama; pren. surov ovjek; mrzovoljan ovjek izmeakulpirati (lat. mea culpa moj gri- jeh) oplakati neki grijeh, izvriti po- koru, okajati izmutrati (isp. mutra) izvjebati, dis- ciplinirati; izgrditi, ispsovati; izmla- titi, izbatinati izo- (gr. isos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: isti, jednak, slian izo-povrina (gr. isos jednak) fiz. ekvipotencijalna povrina izoanemore (gr. isos, anemos vjetar) mn. zem. v. izanemore izobare (gr. isos, barys teak) mn. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta s jednakim tlakom zraka, tj. s prosje- no jednakim godinjim barometar- skim promjenama; izobarometarske linije izobarometarske linije v. izobare izobate 630 izokolon izobate (gr. isos, bathys dubok) mn. na zemljovidu: crte koje prikazuju is- te dubine mora i jezera izobronte (gr. isos, bronte grmljavina) mn. crte koje na zemljovidima spa- jaju mjesta u kojima se, za vrijeme nepogode, najprije uje grmljavina izodimorfan (gr. isos, dimorfos dvo- oblian) min. koji se pojavljuje u vie razliitih kristalnih oblika, npr. la- novi jednoga izomorfnog niza izodiname (gr. isos, dynamis sila, snaga) mn. crte koje na zemljovidima spajaju mjesta na Zemljinoj povrini na kojima je snaga magnetizma pod- jednako velika; izodinamine linije izodinamian (gr. isos, dynamis sila, jakost, snaga) podjednako jak, koji ima jednako djelovanje izodinamine linije v. izodiname izodinamija (gr. isos, dynamis sila, jakost, snaga) fiz. podjednaka sila, podjednako jako djelovanje, osobito magnetizma izofona (gr. isos, fone glas) lingv. v. izoglosa izofonian (gr. isos, fone glas) koji ima isti glas, s glasom istog opsega izogeoterme (gr. isos, ge zemlja, ther- me toplina) crta ili povrina koja spa- ja toke u unutranjosti Zemlje koje imaju istu temperaturu; geol. geoizo- terme izoglosa (gr. isos, glossa jezik) lingv. jednaka pojava u dva razliita dija- lekta zbog uzajamnog utjecaja (tako, npr., i neki tokavci kau, kao i a- kavci, "gospoja" umjesto "gospoa") izogon (gr. isos, gony kut) geom. vie- kutnik (poligon) s jednakim kuto- vima izogona (gr. isos, gony kut) na zem- ljovidu: crta koja spaja sva mjesta na Zemljinoj povrini na kojima se pokazuje ista deklinacija magnetne igle; izogonina linija izogonian (gr. isos, gony kut) jedna- kih kutova, koji ima jednake kutove, jednakokutni; izogonina linija v. izogona izogonizam (gr. isos, gone potomak, mladune) biol. proizvoenje spolnih organizama iste grae (strukture) s razliitih stabala, javlja se u nekih hidrozoa (meduza) izografija (gr. isos, grafia) jednako pisanje, pravljenje faksimila; vjerno pretiskivanje starih spisa izografska projekcija crtanje jedne karte pri kojem se zamilja da se oko nalazi za jedan Zemljin polupromjer iznad Zemlje (homalografska projek- cija); usp. projekcija izohazma (gr. isos, chasma raspukli- na) crta koja na zemljovidima spaja ona mjesta s kojih se polarna svjet- lost podjednako esto vidi izohejimalna linija v. izohimena izohijeta (gr. isos, hyetos kia) na zem- ljovidima: crta koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini u kojima pada go- dinje podjednaka koliina kie; izo- hijetoza, izohita izohijetoza (gr. isos, hyetos kia) v. izohijeta izohimena (gr. isos, cheima zima) crta na zemljovidima koja spaja sva mje- sta s istom srednjom zimskom tem- peraturom; izohejimalna linija izohipsa (gr. isos, hypsos visina) na zemljovidima: crta koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini s istom nad- morskom visinom izohita (gr. isos, hyetos) v. izohijeta izokline (gr. isos, klino naginjem, na- gnem) mn. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta na kojima se pokazuje ista inklinacija magnetne igle; izo- klinine linije izoklinine linije v. izokline izokolon (gr. isos, kolon dio razdoblja) ret. jednakost dijelova u govoru izokrime 631 izomerija izokrime (gr. isos, krymos mraz) mn. crte koje na zemljovidu spajaju mje- sta koja pokazuju istu temperaturu tijekom najhladnijih dana, npr. za vrijeme 30 najhladnijih uzastopnih dana u godini izokromatian (gr. isos, chroma boja) koji je jednake boje, istobojan; izo- kromatina fotografija fotografija koja na slici pokazuje boje predmeta onakve kakve su i u prirodi; izokro- matini firnis firnis (pokost) koji se upotrebljava za premazivanje slika raenih uljenim bojama izokron (gr. isos, chronos vrijeme) istodoban, koji traje podjednako dugo izokrona (gr. isos, chronos vrijeme) crta koja spaja mjesta na kojima se istodobno javlja neka pojava, npr. crta koja spaja sva mjesta na kojima se istodobno javlja potres; crta koja spaja toke u koje se iz jedne toke moe stii za isto vrijeme; usp. tauto- krona izokronian (gr. isos, chronos vrijeme) v. izokron izokronizam (gr. isos, chronos vrije- me) istovremenost, istodobnost, pod- jednaka duina trajanja; osobito: jed- nako trajanje oscilacije, titraja nji- hala na jednom istom mjestu Zemlje izola (tal. isola) otok izolacija (lat. isolatio) izdvajanje, odva- janje; izdvojenost, odvojenost; fiz. osi- guranje od prelaenja ili voenja elektriciteta, topline; uklanjanje; med. izdvajanje onih koji boluju od zaraz- ne bolesti kako se bolest ne bi preno- sila: izdvajanje umobolnih; izolira- nje izolacionist (tal. isolare izdvojiti, osa- miti) pristaa usamljivanja, izdvaja- nja od nekog pokreta; osobito: Ame- rikanac koji je bio za to da Amerika ne stupi u Prvi svjetski rat izolator (tal. isolatore) fiz. 1. tijelo koje ne vodi ih koje loe vodi elektricitet, nevodi elektriciteta, npr. staklo, por- culan, smola, crveni vosak, ebonit, jantar; 2. svaka stvar koja ne dovodi ili koja loe vodi toplinu ih zvuk izolatorij (lat. isolatorium) klupica na koju treba stati onaj koji se hoe elektrizirati, a koja je staklenim ili porculanskim nogama izolirana od zemlje izolirajui jezici jednosloni jezici kod kojih se meusobni odnos rijei izra- ava bez promjene (fleksije), jedino mjestom na kojem su ili pomou pri- jedloga (npr. vijetnamski i klasini kineski jezik) izoliran (tal. isolato) slobodan, sam, usamljen; odvojen, izdvojen, zaseban; koji ivi sam za sebe, povuen od svi- jeta: fiz. koji je napravljen nevodi- em izoliranje (tal. isolare) v. izolacija izolirati (tal. isolare) izdvojiti, izdvajati, odvojiti, usamiti; fiz. odvojiti pomou nevodia tako da nema prelaenja ih voenja elektriciteta, topline, uiniti nevodiem izolirband (njem. Band traka, vrpca)) specijalno impregnirana, s jedne strane ljepljiva tekstilna traka kojom se izoliraju elektrine ice izolircange (njem. Zange klijeta) elek- triar ska klijeta obloena gumom za hvatanje predmeta koji bi mogli biti pod djelovanjem elektrine struje izomagnetika krivulja (gr.) krivulja koja spaja mjesta jednakih vrijedno- sti zemaljskog magnetizma izomeran (gr. isos, meros dio) koji ima jednake dijelove, jednako podijeljen, sastavljen od slinih dijelova; izomer- na tijela kem. v. izomerija; izome- rian izomerian (gr. isos, meros) v. izome- ran izomerija (gr. isos, meros dio) jednak udio, jednako pravo na neto; mat. svoenje razlomaka na iste nazivni- izometrian 632 izoskelan ke; kem. pojava da tijela istoga sa- stava i molekularne teine imaju raz- liita kemijska i fizika svojstva, i to ne samo u vrstom agregatnom sta- nju gdje razliitost u svojstvima moe biti uvjetovana istim molekulama ko- je su razliito rasporeene (alotropi- ja, polimorfija ili fizika izomerija), ve u svim agregatnim stanjima, ta- ko da se razliitost svojstava temelji na razliitom rasporedu atoma u molekuli izometrian (gr. isos, metron) jednak po mjeri, koji ima istu mjeru; izo- metrini sustav min. regulacijski sustav kristaliziranja (zbog triju jed- nakih osi) izometrija (gr. isos, metria) mjerenje na jednake dijelove izomorfan (gr. isos, morfe oblik) kem. min. istooblian, koji ima svojstvo kristaliziranja u istom ili bliskom geometrijskom obliku; izomorfne ru- de min. rude koje uz slian kemijski sastav imaju i sline kristalne obli- ke izomorfija (gr. isos, morfe) istoobli- nost; kem. v. izomorfizam izomorfizam (gr. isos, morfe oblik) kem. svojstvo nekih kemijskih sup- stanci da, pored slinog kemijskog sastava, imaju i sline kristalne ob- like; izomorfija izonefe (gr. isos, nefoo naoblaim) mn. crte na zemljovidima koje spajaju mjesta s podjednakom oblanou izonomian (gr. isonomikos) koji vri- jedi za sve podjednako; koji ivi slo- bodnim graanskim ivotom izonomija (gr. isonomia) jednakost pred zakonima, jednakost u pravima, ravnopravnost, politika jednakost, graanska sloboda izop (lat. Hyssopus officinalis) bot. mi- risni polugrm modrih i ljubiastih cvjetova iz porodice usnaa; sipan, miloduh; rairen na Mediteranu i u sredinjoj Aziji, upotrebljava se u lje- karnitvu i proizvodnji likera izopatian (gr. isos, pathos bol, patnja) koji lijei istim onim ime je i uzro- kovana bolest izopatija (gr. isos, pathos patnja, bol) med. grana medicine koja, slino ho- meopatiji, hoe lijeiti isto istim, sredstvima proizvedenim od uzro- nika bolesti; izopatika izopatika (gr. isos, pathos patnja, bol) med. v. izopatija izoperimetrian (gr. isos, peri-metri- kos) koji je istog obujma, koji ima isti obujam (opseg) izoperimetrija (gr. isos, perimetros obujam) jednakost obujma izopletan (gr. isoplethes) isti brojem; iste veliine, podjednak izopleuron (gr. isos, pleura strana) is- tostranian lik izopolitian (gr. isopolites) s jednakim graanskim pravima, ravnopravan izopren hlapljiva tekuina (metil-bu- tadien), nezasieni ugljikovodik koji izgrauje molekule prirodnog kau- uka, vaan u proizvodnji sintetske gume izopsefian (gr. isopsefos) koji ima jed- nako pravo glasovanja; izopsefini stihovi stihovi ija slova, promatrana kao brojevi, ine isti broj izorahije (gr. isos, rachia plima) mn. crte na pomorskim kartama koje spa- jaju mjesta na kojima je istodobno plima i oseka; homoplerote izoseiste (gr. isos, seismos potres) mn. geol. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta pogoena istom jakou po- tresa izosilabiki stih jednakosloni stih, sa- stavljen od istog broja slogova izosiste (gr. isos, seismos potres) mn. geol. v. izoseiste izoskelan (gr. isos, skelos krak) geom. istokraan; mat. djeljiv bez ostatka izosmotian 633 Izraelac izosmotian (gr. isos, osmos guranje, tiskanje) v. izotonian izostazija (gr. isos, stasis stajanje) geol. znanost o opem stanju ravno- tee masa u Zemljinoj kori izostenija (gr. isos, sthenos snaga) ista jakost, ista snaga izostera (gr. isos, stereos tvrd, vrst, krut, ukoen, gust) crta na zemljovi- dima koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini koja imaju istu gustou zra- ka izotahija (gr. isos, tachys brz) crta na zemljovidima koja spaja toke iste brzine vode na poprenom profilu ne- kog vodenog toka izotera (gr. isos, theros ljeto) crta na zemljovidima koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini koja imaju istu srednju ljetnu temperaturu izoteralna linija v. izotera izoterma (gr.) meteor, krivulja to spa- ja mjesta s jednakom temperaturom zraka izotermalan (gr. isos, thermos topao) v. izotermian; izotermalne linije v. izoterme izoterme (gr. isos, thermos topao) crte na zemljovidima koje spajaju sva mjesta na Zemljinoj povrini iste srednje temperature, godinje ili mje- sene, veinom svedene na morsku razinu; izotermine ili izotermalne li- nije izotermian (gr. isos, thermos topao) koji ima istu srednju temperaturu, jednako topao; izotermine linije v. izoterme izotoni (gr.) atomske jezgre koje pri- padaju razliitim kemijskim elemen- tima, a sadre jednak broj neutrona i razliit broj protona izotonina otopina (gr. isos, tonos na- petost, napon) tako se u fiziologiji zove vodena otopina nekih tvari (soli, eera i dr.) koje osmozom s jedna- kim osmoznim tlakom upijaju i pri- vlae jo vie vode (izosmotine oto- pine); stanini sok morskih biljaka izotonian je s morskom vodom, inae bi u stanicama morala nastupiti plazmoliza i na te biljke tetno dje- lovati; tzv. fizioloka otopina kuhinj- ske soli izotonina je sa stanicama crvenih krvnih tjeleca i, prema to- me, nekodljiva izotop (gr. isos, topos mjesto) kem. ele- ment koji ima isti kemijski karakter kao drugi element koji zauzima isto mjesto u periodikom sustavu, ali se razlikuje od njega na drugi nain, npr. svojom radioaktivnou ili razli- itom masom svojih atoma izotopan kem. koji ima svojstvo izoto- pa izotopian kem. v. izotopan izotopija kem. v. izotopizam izotopizam kem. svojstvenost izotopa izotropan (gr. isos, tropos nain) "koji se vlada na isti nain"; izotropna tijela tijela s istim fizikim, osobito optikim svojstvima u svima smje- rovima, tj. kod kojih se svjetlost, to- plina i elektricitet rasprostiru na sve strane jednakom brzinom; ovdje spadaju amorfne supstance i kristali teseralnog sustava; supr. anizotro- pan izotropija (gr.) osobina nekih tijela da u razliitim smjerovima pokazuju jednaka fizikalna svojstva (elastiost, indeks loma, toplinska vodljivost) Izrael (hebr. Jisrael "onaj koji se bori za Boga") 1. poasno ime Jakova i njegovih potomaka: 2. carstvo Izrae- lovo, i to: a) svi potomci Abrahamovi: b) carstvo Izraelovo (za razliku od carstva Judinog koje se, nakon Salo- mona, otcijepilo od Izraela) Izrael (hebr. Jisrael) moderna drava na Bhskom istoku, 4.512.000 stanov- nika, 20.700 km 2 Izraelac (hebr. Jisrael) Izraelov (Jakov- ljev) potomak, tj. pripadnik idov- izurija 634 iula skog naroda, Izraelit, Izraelic'anin, idov izurija (gr. isos, uron mokraa) med. izbacivanje svakog dana podjednake koliine mokrae ie naziv slova u staroslavenskoj gla- goljskoj i irilskoj azbuci iica ime posljednjem slovu (y) u sta- roslavenskoj azbuci iula (tal. isola) v. izola J J, j etrnaesto slovo hrvatske latinice J kem. kratica za jod J.C. ili J.Chr. kratica za Isus Krist (lat. Jesus Christus) jabiru (brazil. jabiru, jaburu) zool. mo- varna ptica June Amerike, slina aplji, samo znatno vea jacentan (lat. jacere leati, jacens) prav. koji lei, ostavljen, naputen, bez go- spodara ili bez nasljednika, npr. ja- centno imanje jacija (tur.) vrijeme kad treba ii na spavanje; peta i posljednja dnevna molitva kod muslimana, dva sata po zalasku sunca, vrijeme oko 22 sata Jacquardov stroj it. Zakarov... meha- niki razboj za izradbu posebno fi- nih tkanina, nazvan po izumitelju, lionskom tkalcu, J. M. Jacquardu (17521834). jadeit (fr.) zeleno obojen ukrasni ka- men, mineral iz grupe alkalnih pi- roksena Jafet (hebr. Jepheth) trei Noin sin ko- jega su smatrah praocem naroda ra- sutih istono i zapadno od Palestine (jafetiti) i grkim Japetom; otuda: ja- fetski narodi i jezici = indoeuropski narodi i jezici jafetiti (hebr. Japheth) mn. v. Jafet jaffa-narana vrsta narane bez ko- tica (naziv po izraelskom gradu Jaf- fa) jagma (tur.) plijen, otimanje; navala, gurnjava Jago (p. port. Jago) lik u Shakespea- reovoj tragediji "Otelo", ije su splet- ke i intrige dovele do tragine pro- pasti (katastrofe) Otela i Dezdemo- ne; pren. spletkar, smutljivac jaguar (brazil. jagoara) zool. krvolona ivotinja iz roda maaka, ameriki tigar jahta (niz. jaghte, jahgt, engl. yacht, lat. jagen) vrsta malih i brzih luksuz- nih jedrilica, brod na jedra ili na me- haniki pogon, za zabavno plovlje- nje, jedrilica, sportski brodi Jahve (hebr. Jahveh Vjeni, Nepromje- njivi) ime Boga u Starom zavjetu jak (tibet.) zool. grbavo srednjoazijsko govedo crne boje, ivi u visinama iz- nad 5.000 metara jaka (tur.) 1. ovratnik; 2. kapuca jakaranda (brazil. jacaranda) vrsta junoamerikog drvea, slina aka- cijama, s velikim zvonastim ili ahu- rastim cvjetovima jaketa (tal. giacchetta) kratki kaput, sako jakna (njem. Jacke) kratki gornji kaput, haljetak jakobinci (fr. jacobins) mn. 1. po mjestu gdje su se sastajali, prijanjem domi- nikanskom samostanu sv. Jakoba u Parizu, nazvani lanovi politike ud- ruge za vrijeme Francuske revolu- cije, koji su u svojim zahtjevima za slobodom i jednakou ili do krajnjih granica i bih glavni oslonac sitnobur- oaskog diktatora Robespierrea; otu- da: ljudi koji pretjeruju u zahtjevi- ma za slobodom i jednakou, odu- evljeni borci za slobodu i jednakost jakobinizam 636 janjiar u pravima graana; 2.vrsta engles- kog zlatnog novca jakobinizam (fr. jacobin) stranka i po- litiko shvaanje jakobinaca; tenja za slobodom i jednakou, pretjera- nost u zahtjevima za slobodom jakobinski (fr. jacobin) koji se tie ja- kobinaca, koji radi kao jakobinci; pre- tjeran u zahtjevima za slobodom i jednakou, oduevljen slobodom jakobiti mn. kranski monofizi u Siri- ji jakos med. vrsta osipne bolesti, osobito esta u Africi jal (tur.) nevolja, nesrea Jalta ukrajinski grad i luka na junoj obali poluotoka Krima; osobito po- znat po konferenciji saveznika (Ro- osevelt, Churchill, Staljin) odranoj poetkom mjeseca veljae 1945. radi koordiniranja saveznikih ratnih pla- nova jamavas istonoindijski taft sa zlatnim i svilenim cvjetovima jamb (gr. iambos) poet. stihovna stopa koja se sastoji od jednog kratkog i jednog dugog sloga: U ; bio udo- maen u pjesmama u ast Demetre i Bakha, odatle preao u satirinu poeziju Arhiloha; najpoznatiji stih koji se sastoji od jamba je jampski trimetar ili senar jambo (p.) dijete Amerikanca i mesti- kinje jamboree it. dembori (engl. jambo- ree "buno veselje") naziv za meu- narodni slet skauta jampski trimetar poet. v. jamb jamrati (njem. jammern) jadikovati, tuiti se, kukati, naricati jang (kin. yang) pozitivni princip, naelo dobra, u kineskoj filozofiji; supr. jin (yin) jangin (tur.) boem; pijanac Janikul (tal. Gianicolo) jedan od rim- skih breuljaka. jansenisti mn. sljedbenici i pristae nauavanja jansenizma jansenizam teol. nauavanje niz. teo- loga i biskupa Corneliusa Jansena (15851638) koji je u svojoj knjizi "Augustinus" nauavao, u duhu sv. Augustina, da je milost Boja tolika da za nju nije potrebno posredovanje Crkve i uope teio za religioznoeti- kim produbljivanjem, ime je navu- kao na sebe i svoje pristae (janseni- ste) gnjev Katolike crkve, osobito jezuita januar (lat. Janus, januarius) "Janusov mjesec", tj. mjesec kojim poinje go- dina, zimski mjesec, sijeanj; ima 31 dan Janus (lat. Janus) mit. staroitalsko i rimsko boanstvo, najprije bog sunca, kasnije bog godine, bog rata i mira, vremena i svakog poinjanja uope; prikazivan je sa ezlom u desnoj i kljuem u lijevoj ruci, a sa dva lica, jednim mladenakim kojim gleda na- prijed, tj. u budunost, a drugim starim kojim gleda unatrag, tj. u pro- lost, njegov je hram bio u miru za- tvoren, a za vrijeme rata stalno otvo- ren Janus Pannonius humanistiko ime Hrvata Ivana Cesmikoga (1434 1472), znaajan latinist, pisao elegije i epigrame Janusova politika pohtika sa dva lica, politika okolianja, nestalna politi- ka janjiar (tur. jeni eri, jenieri = nova vojska, vojnik nove vojske) vojnik turske policije koju je 1329. osnovao Orkan od mladih i zdravih krana- zarobljenika, nasilno islamiziranih; 1360. sultan Murat reorganizirao je ovu novu vojsku i dao joj odreene povlastice, zbog ega su i mnogi Turci u nju stupali; ova vojska, odlino op- remljena, predstavljala je jezgru tur- skog pjeatva; kasnije se jako osi- janjiarska muzika 637 jektenija lila, tako da je i samom sultanu bila opasna te ju je Muhamed II. ukinuo 1826. janjiarska muzika vojna glazba u Turskoj, iji su neki instrumeti uve- deni u vojne glazbe i na Zapadu; otu- da: svaka vojna glazba uope japanska zemlja v. katehu Japet (gr. Iapetos) mit. jedan od Tita- na, sin Urana i Geje Japig (gr. Iapyx, gen. Iapygos) mit. sin Dedalov, brat Ikarov; prema njemu: Japigi Iliri koji su se 11. st. pr. n. e. preselili u Italiju japrak (tur.) list biljke; pren. jelo za- motano u list (npr. sarma) japriti (tur.) crveniti, initi to crvenim jaran (tur.) prijatelj; ljubavnik jarbol (lat. arbor stablo, deblo, drvo) visok stup o koji se pripinju jedra, vjeaju zastave i si. jard (engl. yard) engl. mjera za duinu od 3 engl. stope = 0,91439 m jasa (tal. yassa) tatarski zakonik jasmin (tur. jasemin od perz. aisman) bot. tropska i suptropska biljka iz porodice maslina s bijelim ih utim mirisnim cvjetovima jaspis (gr. iaspis) min. veoma tvrd, neproziran kamen razliitih boja i a- ra, iz skupine kalcedona jastog (gr. astakos) zool. vrsta velikog morskog raka; rarog, prug jastuk (tur. jastyk) uzglavlje, posteljni predmet to se stavlja pod glavu; vanjku, polster jamaar (tur. jamak) materijal od ko- jeg se izrauje jamak jamak (tur), tanka koprena kojom mu- slimanske ene pokrivaju glavu, lice do oiju i grudi jat staroslavensko slovo (33. u glagolji- ci ih 32. u staroj irilici); od njega potjeu razlike izmeu dananjega ekavskog, ijekavskog i ikavskog go- vora u hrvatskom jeziku jatak (tur.) nekada: ovjek koji je skri- vao hajduke i davao im sklonite preko zime; danas: osoba koja skri- va poinitelja kaznenog djela, ortak jataka skupno ime za prie iz budisti- ke knjievnosti u kojima se govori o Budhinim prijanjim roenjima jatro- (gr. iatro) v. pod ijatro- jatrokemiar (gr. iatros, chemeia) po- znavatelj lijenike kemije jatrokemija (gr. iatros, chemeia) lije- nika kemija, smjer u kemiji u 16. i 17. st. prema kojemu je glavni zada- tak kemije pripremanje hjekova jauzn (njem. Jause) juina (jelo koje se jede poslijepodne izmeu glavnih obroka) Jazon (gr.) mit. voa Argonauta, mu Medejin Jefta idovski sudac u 11. st. pr. n. e., rtvovao Bogu vlastitu ker jeger (njem. Jager) lovac, strijelac; je- geri rod vojske u bivoj Austro-Uga- rskoj jegerka (njem. Jagerhemd) koulja od ovje vune koja se nosi preko donjeg rublja i prsluka (nazvana po zoologu G. Jageru, 18321916) Jehova (hebr. hawah, Jehova) idovsko ime za Boga; Jehova Sabaot Gospo- dar svjetova, tj. svih bia koja postoje u svemiru; nepravilno izveden oblik od Jahve; v. Jahve; Jehova-kompleks med. duevno stanje u kojem boles- nik tvrdi za sebe da je Bog; Jehovini svjedoci vjerska sljedba koja propo- vijeda skoranje ostvarenje kraljev- stva Bojeg na zemlji i odlikuje se tenjama za osobitom pobonou jejunum (lat. jejunitas izgladnjelost, mravost) dio tankog crijeva izmeu dvanaesnika i ileuma; tato crijevo jektenija (gr. ektenia istezanje; uslu- nost) pravosl. kratka molitva koju akon ih sveenik izgovora na litur- giji i u kojoj su iskazane potrebe, du- jektikacija 638 jezuit hovne i materijalne, svih vjernika (ima ih vie vrsta) jektikacija (lat. jecticatio) med. baca- kanje, trzanje, svako nepravilno kre- tanje tijela u nekim bolestima: drh- tanje bila; vrsta padavice jelek (tur.) prsluk; haljina bez rukava jelo-metal (engl. yellowmetall) "uti metal", legura (slitina) od 60 dijelova bakra i 40 dijelova cinka, veoma slina mesingu jemin (ar. emin) upravitelj, nadzornik jen (jap. yen) od 1871. novana jedinica u Japanu, sadri 100 sena jendek (tur. hendek) jarak, prokop Jenki (engl. Yankee) podrugljivo ime za stanovnike Sjev. Amerike pod ko- jim se osobito podrazumijevaju njiho- ve rune osobine Jenki-dudl (engl. Yankee-doodle) na- rodna pjesma Sjevernih Amerika- naca s veoma ivahnom i origina- lnom melodijom, nekada himna SAD- a jerala (rus. erla nered, zbrka) starin- ska kartaka igra, slina vistu i pre- feransu jerarh (gr. hiereus sveenik, archo vla- dam) vladika, episkop, arhijerej jerej (gr. hiereus) pravosl. sveenik jeremijada (hebr. Jirmejah) naricaljka, alopojka, tualjka, tubalica (nazva- na po starozavjetnom proroku Je- remiji koji je u svojim tubalicama prorekao i oplakao unitenje Jeru- zalema); otuda: jadikovanje, tugo- vanje, naricanje jeribasma (tur. jer zemlja, basmak pasti) vrsta sone krupne kruke Jerihon (ar. Ariha) prastari palestin- ski grad; jerihonska trublja po bib- lijskoj su prii Zidovi, da bi osvojili Jerihon, sedam puta obilazili oko grada, i kad su sedmi put zatrubili, zidine su se sruile te su oni uli u grad jerihonska rua (lat. Anastatica hiero- chuntica) bot. jednogodinja biljka iz porodice krstaica; uspijeva na isto- nim obalama Sredozemnog mora; osobita je po tome to se u suno doba savije u loptu te dospijevi na vlano ponovno zakorijeni jeromonah (gr. hiereus sveenik, mo- nachos kaluder) pravosl.: kaluer ko- ji moe vriti sve sveenike duno- sti koje obavlja i tzv. bijeli sveenik; sveenik-kaluder Jeronim (gr. hieros svet, onoma ime) "koji ima sveto ime"; Jeronim (Hie- ronymus) iz Stridona u Dalmaciji (340420), crkveni uitelj, prevodi- telj Biblije iz hebrejskog i grkog jezika na latinski Jeruzalem grad u Izraelu; 587. pr. n. e. razorio ga Nebukadnezar II.; kas- nije je obnovljen i u njemu se zbiva- ju znaajni dogaaji u Starom i No- vom zavjetu; 70. pr. n. e. ponovno ga razorio rimski vojskovoa Tit Flavi- je Vespazijan jesidi vjerska sljedba u Kurdistanu, Si- riji i Armeniji, nastala u 7. st. sinte- zom poganskih, islamskih, gnosti- kih i nestorijanskih elemenata jeti (nepal.) tzv. "snjeni ovjek", ogrom- no ovjekoliko bie u visokim pre- djelima Himalaje (njegovo postojanje nije dokazano) jetim (tur.) siroe bez (jednog ili oba) roditelja; maloljetnik malodobnik jeunesse it. enes (fr.) mladost, mlade- nako doba; mlade, mladii, mlad svijet: jeunesse doree it. enes dore (fr.) "zlatna mlade", bogata rojalis- tika mlade u doba Francuske re- volucije; otuda: lakomislena mlade iz otmjenog svijeta jezan (ar. ezan) poziv kojim mujezin s minareta pet puta dnevno poziva muslimane u damiju na molitvu jezuit (lat. Jesus Isus, Societas Jesu Druba Isusova) mn. jezuiti, lanovi jezuitizam 639 jodoform ili pristae "Drube Isusove", katoli- kog reda koji je 1534. osnovao Igna- zio Loyola, papa Pavao III. (1540.) potvrdio, papa Klement XIV. (1773.) ukinuo, a Pio VII. (1814.) ponovno uspostavio; dijele se na etiri klase: novici, skolastici, koadjutori i profesi; na elu reda stoji general, sa sjedi- tem u Rimu, a bira ga generalna kon- gregacija doivotno; jo se zovu: lojo- liti, po imenu svog osnivaa jezuitizam (lat. Jesus Isus) nauavanje Ignazija Loyole, osnivaa jezuitskog reda; shvaanja i nain rada jezuita; pren. dvolinost, licemjerstvo, prije- tvornost jezuitski (lat. Jesus Isus) koji se tie jezuita, koji je u vezi s jezuitima, koji je u duhu jezuitskih naela i jezu- itskog rada; pren. dvolian, licemje- ran, prijetvoran; jezuitski praak v. egzostema\ jezuitske kapljice kapljice za otvaranje rane; jezuitska vuna vu- na od panjolskih ovaca Jezus (hebr. Jeschua, lat. Jesus) Isus; Jesus Nazarenus Rex Judaeorum it. Jezus Nazarenus Reks Judaeorum (lat.) Isus Nazareanin, kralj idovski (natpis koji je Pilat naredio da se stavi na kri na kojem je Isus bio razapet) jidi (njem. jiidisch idovski) mjeavina gornjonjemakog jezika s hebrejskim jezinim elementima; tim jezikom go- vore idovi u nekim zemljama, a po- stoji i bogata knjievnost na njemu jin (kin. yin) kineska mjera za duinu = 24,556 m; takoer: mjera za teinu = oko 600 g; fil. negativni princip, naelo zla, u staroj kineskoj filozofi- ji; gin Job starozavjetni bogati pravednik koji pobono i strpljivo podnosi sve nevo- lje i nedae kojima ga Bog iskuava; pren. strpljiv patnik jod (gr. ioedes poput zagasite ljubii- ce, ion zagasita ljubiica, eidos ob- lik) kem. element, atomska teina 126,92, redni broj 53, znak J, pro- naen 1811. u pepelu morskih bilja- ka; jednostavno nemetalno tijelo cr- nosive boje, neugodna mirisa, u vodi se veoma slabo rastapa; upotrebljava se u medicini kao jako antiseptiko sredstvo jodat (lat. iodum) kem. jodno-kisela sol jodid (lat. iodum) kem. spoj joda s dru- gim elementom, osobito s kovinom (npr. olovom, eljezom, srebrom i dr.); veoma osjetljiv na svjetlost, zbog ega se osobito upotrebljava u fotografskoj industriji jodipin (lat. iodum) kem. spoj sezamo- vog ulja s jodom, jodni preparat koji lako resorbira, upotrebljava se kao lijek protiv astme, arterioskleroze, rahitisa, sifilisa i dr. jodirati (lat. iodum) kem. pomijeati s jodom; premazati jodom (npr. posreb- rnjenu bakrenu plou, pomou jodne pare, pokriti tankim slojem jod-sre- bra pri izradbi fotografija) jodizam (lat. iodum) med. trovanje jo- dom zbog uzimanja joda i jodovih preparata u veim koliinama jodkalij kem. preparat joda koji se priprema od istog joda; u medicini se upotrebljava kao unutarnje sred- stvo, a osobito mnogo u fotografskoj industriji jodlati (njem. jodeln izvijati u pjevanju; ijukati) poseban nain pjevanja u alpskim podrujima (temelji se na iz- mjenjivanju prsnih glasova s grle- nima) jodna tinktura med. otopina joda u al- koholu, upotrebljava se u medicini kao vanjsko antiseptiko sredstvo jodni preparat med. svaki lijek koji je napravljen pomou joda jodoform (lat. iodum, forma, oblik) kem. spoj joda, CHJ3, stvara ute heksagonalne kristale; u medicini se jodoformirati 640 jonizam upotrebljava kao antiseptiko sred- stvo; slui za posipanje rana i si. jodoformirati med. jodoformom lijei- ti, jodoformom proeti jodoformizam (lat. iodoform) med. tro- vanje zbog lijeenja jodoformom jodou (jodoshu) japanska budistika sljedba, nastala u 12. st. jodovodik kem. spoj joda i vodika Joel (hebr.); jedan od starozavjetnih proroka, izrie zlogukost joga (ind. yoga) hinduska filozofija, je- dan od est indijskih filozofskih su- stava iji je tobonji pisac Patanjali; vjeruje se u postojanje jednog pra- duha, tj. boanstva, i tei se za sje- dinjenjem s tim boanstvom putem krajnje suzdrljivosti u svim vrstama osjetilnog uivanja, ukoenou tije- la, zadravanjem disanja, intelek- tualnim usredotoenjem (koncentra- cijom) i moralnom stegom; ovim pu- tem postignuto sjedinjenje dovodi do shvaanja Vjenog, proienja i spa- sa due; ova filozofija predstavlja osnovu budizma jogi (ind. yogi) pristaa religijskofilo- zofskog nauavanja joge; asket, is- posnik, ovjek koji, po narodnom vje- rovanju u Indiji, jakim usredotoe- njem (koncentracijom) volje moe razviti u sebi natprirodnu snagu jogurt vrsta kiselog mlijeka, veoma do- brog okusa i velike hranjivosti; na- staje vrenjem mlijenog eera koje izaziva tzv. bugarski bacil; u zgus- nutom stanju sadri: bjelanevine (7,1%), masti (7,2%), mlijeni eer i mlijene kiseline (8,9%), vodu (73,7%) i sve vitamine, osobito A i D John Buli it. Dzzzzon Bul (engl.) aljiv naziv za engleski narod (izraz prvi upotrijebio satiriar Swift) Jokasta mit. osoba iz grke prie, ena (i majka) kralja Edipa; objesila se otkrivi da joj je Edip sin; Jokastin kompleks u psihoanalizi: pojava pod- svjesne majine seksualne ljubavi prema sinu jokus (lat. jocus) ala, lakrdija; joci ca- usa it. joci kauza (lat.) radi ale, u ali, iz ale jola (engl. jolly-boat) portski amac, znatno iri od skutera; dobro izdra- va valove zbog ega ga upotrebljava- ju na moru Jolaj (gr. Iolaos) mit. sin Ifiklov, He- raklov pratitelj i pomaga u borbi protiv Hidre; pobjednik na prvim olimpijskim igrama Jom Kipur (Chipur) (hebr.) dan pomi- renja, najvei idovski blagdan, dan pokajanja za grijehe Jom terua (hebr. dan trubnih znakova) drugi naziv za dan Ro haana; toga dana zapoinje desetodnevno razdob- lje pokore jomen (engl. yeoman) slobodni vlasnik zemljita koji nije plemi, seljak; dvorski sluga; kraljevski gardist-ko- njanik u Engleskoj jomenri (engl. yeomanry) konjica na- rodne vojske u Engleskoj, sastavljena od slobodnih vlasnika zemlje (upo- trebljava se poglavito za uguivanje unutarnjih nereda); vrsta kraljevske tjelesne strae (oko 250 ljudi) Jona (hebr. Jonas "golub") starozavjetni prorok; prema Bibliji, tri dana i tri noi proveo je u utrobi velike ribe Jonija pokrajina u staroj Grkoj; jon- ski stil jedan od triju stilova staro- grke arhitekture (glavna karakte- ristika: vitak stup koje se zavrava kapitelom u obliku jastuka s volu- tama jonik(us) (gr. ionikos) u antikoj me- trici: etvoroslona, jonska, stihovna stopa sa dva kratka i dva duga sloga, obino se javlja u obliku: U U (lat. ionicus a minori), ili: U U (lat. ionicus a maiori) jonizam (gr. Iones) zbroj duhovnih oso- bina starih Jonjana; v. jonski jonski 641 judaizam jonski (gr. ionikos) koji pripada Jo- njanima, jednom starogrkom ple- menu; jonski dijalekt narjeje Jo- njana; jonski stil, jonski stupovi ar- hit. stupovi ija je "glava" (kapitel) imala zavojite spiralne ukrase; jon- ski stih v. jonik(us); jonska kola fil. najstarija filozofija starih Grka iji su predstavnici: Tales iz Mileta, Anaksimander iz Mileta, Anaksime- nes iz Mileta, Heraklit iz Efeza, Anaksagora iz Klazomene i Diogenes iz Apolonije (po ovim filozofima na- ela prirode su: ili voda, ili beskraj- no, ili zrak, ili vatra kao logos, ili duh itd.) jopna (njem. Joppe) kaputi, jakna jorga (tur.) vrsta konjskog kasanja pri kojem konj u trku istodobno die ob- je desne pa onda obje lijeve noge; konj koji tako kasa jorgovan (perz. erghevan) bot. ukrasni grm iz porodice maslina s lijepim grozdastim mirisnim cvjetovima ru- iaste i bijele boje jorkir (engl. yorkshire) po engl. grofo- viji Yorkshireu nazvana rasa dosad najplemenitijih svinja bijele, rijetke dlake i uspravnih uiju; dostie te- inu do 500 kg Josip (hebr. Jasaf) "Bog dodaje, prila- e"; prema Bibliji: 1. jedan od sinova Jakovljevih, vlastita braa prodala ga kao roba u Egipat, no tamo se uz- digao do asti kraljeva ministra; 2. galilejski tesar, formalni mu Marijin (Bogorodiin), pooim Isusa Krista jota (gr. iota) ime devetog slova grkog alfabeta; izgovaralo se kao "i", ali ponekad, osobito izmeu suglasnika, i kao "j"; pren. neto malo, sitno, ne- znatno, beznaajno jotacija gram. stapanje glasa j (jota) s nepalatalnim suglasnikom u novi, palatalni suglasnik (npr. brz + ji = bri, mlad + ji = mlai) jotacizam suvie esto ponavljanje slo- va jote; nesposobnost izgovaranja "jote", vrsta tepanja jova (tur.) konj bez gospodara, kljuse Jozafatska dolina u knjizi proroka Jo- ela: dolina u kojoj e se okupiti sve svjetske sile na harmagedonsku bit- ku jozefinizam socijalno-politike i crkve- ne reforme koje je austrijski car Josip II. (17651790) elio provesti u svo- joj dravi, a koje su bile proete du- hom tzv. prosvijeenog apsolutizma Jozua (hebr. Jehoua Jahve je spasio; ime znai isto to i Isus) suradnik i nasljednik Mojsijev; doveo Izraelce u "Obeanu zemlju" jubel (lat. jocus, fr. jouyau, tal. giojello, engl. jewel, niz. juweel) bruen dragi kamen; nakit, dragocjenost jubilarac (lat. jubilare) slavljenik, onaj koji proslavlja jubilej neega, npr. ivota, braka, knjievnog ih umjet- nikog rada, slubovanja u nekoj struci, vladanja itd. jubilate (lat. jubilate) u Kat. crkvi: tre- a nedjelja nakon Uskrsa, nazvana po lat. poetku 66. ili 100. psalma Jubilate Kliite, Veselite se jubilej (lat. annus jubilaeus, jubilaeum) proslava dana ili godinjice nekog dogaaja ili razdoblja ivota od 100, 75, 60, 50, 25 ili 10 godina Juda (hebr. Jehudah) 1. etvrti sin Ja- kovljev i njegovo pleme; nakon po- djele carstva zasebna drava koja se zvala i Judeja; 2. Isusov uenik, koji ga je izdao za 30 srebrnjaka; otuda: izdajnik, ovjek koji je spreman sve uiniti i prodati se za novac judaika knjige pisane hebrejskim je- zikom, tj. knjige o Zidovima i o i- dovstvu (npr. u nekoj knjinici) judaizam (lat. Judas) judejska ili i- dovska vjera, idovsko shvaanje, idovski nain rada i dr., idovstvo Judeja 642 julijanski kalendar Judeja najprije pokrajina u Palestini, a kasnije i cijela ta zemlja judeks (lat. judex) sudac; sub judice (lat.) prav. pod sudom, tj. jo nerije- eno judicijalan (lat. judex sudac, judicalis) sudski; sudaki judicijaran (lat. judiciarius) v. judi- cijalan judicijum (lat. judicium) sudstvo, pra- vosue; sudska istraga, suenje, par- nica; sud, miljenje, shvaanje; prav- ni in, pravni postupak; sudnica; mo rasuivanja, otroumlje judiciozan (lat. judiciosus) sposoban za rasuivanje, razborit, razuman, ra- zloan, smiljen, otrouman, mudar judika (lat. judica) u Kat. crkvi: peta nedjelja posta, nazvana po lat. poet- ku 43. psalma Judica me (Sudi mi) judikacija (lat. judicatio) suenje, pre- suivanje, donoenje presude judikat (lat. judicatum) presuda, sud- ska odluka, sudsko rjeenje, pravo- rijek; res judicata it. res judikata (lat.) pravno vaea odluka, stvar pravno zavrena, sudska odluka ko- ja stupa na snagu judikatoran (lat. judicatorius) prav. sudski, sudaki, koji spada u djelo- krug suda (ili: suca) Judita (hebr. Jehoudit) prema istoime- noj biblijskoj knjizi starozavjetna junakinja koja se uuljala u ator asirskog vojskovoe Holoferna i ubiv- i ga oslobodila svoj rodni grad Be- tuliju judofil (lat. Judas idov, filos prijatelj) onaj koji voli idove, prijatelj idova judofob (lat. Judas idov, gr. fobos strah) v. antisemit jufka (tur. jufka tanak) list razvaljanog tijesta, kora jugalan (lat. jugum jaram, jugalis) spo- jen, zdruen, udruen; brani, svad- beni; jarmeni, koji se tie jarma, slian jarmu; jugalna kost (lat. os jugale) anat. jagodina kost jugularan (lat. jugularis) anat. vratni, grkljanski, koji se tie vrata ili grk- ljana; jugularna vena vratna ili grud- na vena Jugurta numidski kralj (112104. pr. n. e.), zakleti neprijatelj Rimljana; na kraju pobijeen i smaknut juhta (niz. jucht) nepromoiva i vrsta koa, osobito od mlade stoke; juhto- vina juhta (niz. jucht, jugt) vrsta crvene go- vee ili konjske koe koja se izrau- je pomou brezovog ulja i upotreb- ljava za lovake izme, rune torbe, uvezivanje knjiga itd. juka (haianski yucca) bot. ukrasna bi- ljka iz porodice ljiljana podrijetlom iz Amerike; vlakna joj se upotreblja- vaju i za proizvodnju tekstila jukluk (tur.) udubina, ormar u zidu (za spremanje posteljine) juksta (lat. juxta) pril. i prijed. pokraj, blizu, kod, kraj, do, uz; kod vrijed- nosnih papira, sreaka i dionica s kuponima: crta, redovito u nekoj dru- goj boji, pokazuje gdje treba otrgnu- ti kupon jukstapozicija (lat. juxtapositio) stav- ljanje (ili: metanje) jednog pokraj drugog, granienje s neim, slaganje izvana, dodavanje jul (lat. Julius, Juhi) sedmi mjesec u godini, mjesec etve, srpanj, ima 31 dan (nazvan u ast Julija Cezara koji je reformirao kalendar i toga se mje- seca rodio; prije njega se zvao kvin- tilis) Julija lik iz Shakespearove drame Ro- meo i Julija; pren. idealno zaljublje- na djevojka julijanski kalendar kalendar koji je ispravio i uveo Julije Cezar posta- vivi mu kao osnovu Sunevu godi- nu, umjesto dotadanje Mjeseeve godine koja se zbog toga zove juli- julimbri 643 jurament janskom godinom. Ovaj kalendar, ko- ji se jo zove stari kalendar ili stari stil, danas jo upotrebljava Pravo- slavna crkva, dok zapadne Crkve upotrebljavaju kalendar koji su za pape Grgura XIII. izraunali uenjaci 1582. i koji se zove novi stil ili gre- gorijanski kalendar; razlika izmeu ovih dvaju kalendara iznosi 13 dana julimbri (tur. gulibriim) 1. biljka kojoj je lat. ime mimosa julibrissim; 2. ruiasta svila jun (lat. junius = Junonius) esti mjesec u godini, lipanj, ima 30 dana (na- zvan, vjerojatno, po boici Junoni ko- joj je bio posveen) jun. kratica za junior junctim it. junktim (lat. jungere spo- jiti, sjediniti) psih. namjerno spaja- nje dvaju kompleksa misli i osjeaja koji su inae u slaboj ili nikakvoj vezi radi pojaavanja afekta junctura it. junktura (lat.) veza, spoj, sastav, zglob; poloaj, okolnost jungferica (njem. Jungfer djevica) dje- vojka koja nije imala spolni odnoaj, djevica junior (lat. juvenis mlad, junior mladi) lan podmlatka nekog drutva, oso- bito portskog, pripravnik; mn. ju- niori juniorat (lat. junioratus) prav. nasljed- stvo najmlaih u najmlaoj liniji; imanje koje se daje na uivanje sa- mo mlaim sveenicima (kod kato- lika) juniori (lat. juniores) mn. mladi lanovi, podmladak nekog portskog drutva (za razliku od starijih, reprezenta- tivnih lanova drutva, seniora) junker (njem. junger Herr mlad gospo- din, Jungherr, Junker) "mladi go- spodin", tj. mladi plemi, osobito (ma- li) seoski plemi u Pruskoj, asniki pripravnik; junkerska partija reak- cionarna plemika stranka u Nje- makoj koja se protivila izjednae- nju idova i krana u graanskim pravima i bila protiv velikih gradova, po njihovom shvaanju sredita soci- jalnih pokreta i revolucije; junkerska politika ratoborna politika koju su u Njemakoj uglavnom vodili asnici s bivim carom Wilhelmom II. na elu, politika zveckanja sabljom junkerirati (lat. junkerieren, junkern) ivjeti (ili: ponaati se, biti bijesan) kao junker, ivjeti u neradu; biti ratoboran, zveckati sabljom junkers najprije vrsta njemakih trans- portnih zrakoplova, a kasnije bom- bardera (po imenu konstruktora Hu- ga Junkersa, 18591935) Junona (lat. Juno) mit. ki Saturna i Reje, ponosna i ljubomorna ena i sestra Jupiterova, boica Mjeseca, neba i braka (kod Grka joj odgovara Hera); astr. jedan od malih planeta izmeu Marsa i Jupitera, otkriven 1804. junoa (staroslav.) mladi jupes (engl. upas) otrov pripremljen od soka istoimenog drveta Jupiter (lat. Juppiter) 1. astr. najvei planet Suneva sustava, od Sunca udaljen 778 milijuna kilometara, a 5 1/2 puta udaljeniji od Zemlje; vidi se golim okom Jupiter (lat. Juppiter) 2. mit. vrhovni bog starih Rimljana, bog munje i gro- ma (gromovnik), zatitnik polja i prava (kod Grka Zeus ili Kronion), sin Saturna i Reje, brat Neptuna i Plutona, mu i brat Junonin jura (po planini Jura) geol. v. jurska formacija juracija (lat. juratio) prisega, polaganje prisege jurament (lat. juramentum) prav. pri- sega; juramentum manifestationis it. juramentum manifestacionis (lat.) prisega kojom dunik, poto prethod- no dade podatke o svom materijal- jurat 644 jus aggratiandi nom stanju, tvrdi pred sudom da ni- ta od imanja nije zatajio ni prikrio jurat (lat. juratus) prav. onaj koji je po- loio prisegu, koji je zaprisegnut; ju- rata depositio it. jurata depozicio (lat.) iskaz dan pod prisegom; jurata renunciatio it. jurata renunciacio (lat.) nijekanje neega pod prisegom jurator (lat. jurator) polagatelj prise- ge, zaprisegnuti svjedok, zapriseg- nuti sudac juratoran (lat. jurare prisegnuti, jura- torius) prav. pod prisegom, dan ili uinjen pod prisegom juratorij (lat. juratorium) obeanje da- no pod prisegom jure (lat. jus pravo, jure) s pravom, po pravu: de jure, ex jure it. de jure, eks jure (lat.) s pravom, po pravu, s pravnog gledita; jure divino (lat.) s boanskim pravom, po boanskom pravu; omni jure (lat.) sa svim pra- vom, s punim pravom jurekonzult (lat. jureconsultus) prav. v. juriskonzult jurget duguljasta tikvica, obino se jede punjena mljevenim mesom juridice (lat. juridice) pril. v. juridian juridian (lat. juridicus) pravni, sud- ski, zakonski, koji ide zakonskim pu- tem, putem zakona; pril. juridice juri (lat. jus pravo, gen. juri prava) quid juri it. kvid juri (lat.) to je pravo, to je po pravu; biti sui juri (lat.) biti svoj gospodar, tj. ne biti pod oinskom vlau; biti alieni juri it. alijeni juri (lat.) biti podloan tuoj vlasti, osobito oinskoj; juri studiosus it. juri studiozus (lat.) pravnik; juri utriusque doctor it. juri utrijuskve doktor (lat.) doktor obaju prava, tj. rimskog i kanonskog (graanskog i crkvenog) juri utriusque it. juri utrijuskve (lat.) "obaju prava" titula koja se dodaje doktorima prava kao znak da su doktori obaju prava, tj. i graan- skog (civilnog) i kaznenog jurisdikcija (lat. jurisdictio) pravda, pravo, pravosue, sudstvo; pravo su- enja, mjerodavnost suda; djelokrug suda juriskonzult (lat. jurisconsultus) prav- nik, poznavatelj prava i zakona; ju- rekonzult jurisprudencija (lat. jurisprudentia) pravna znanost, pravna uenost; na- in sudskog rjeavanja, sudska prak- sa jurist (lat. jus pravo, jurista) pravnik, poznavatelj prava juristicij (lat. juristitium) v. justicij juristika persona v. persona juristiki (lat. jurista) svojstven prav- nicima, koji se tie prava ili je u vezi s pravom, pravniki, pravni, sudski, zakonski; juridian; juristika osoba pravna osoba, pravno tijelo jurodiv (rus. jurodivyj aav, sumanut) "budala Krista radi", naziv apostola Pavla i ostalih apostola; Rusi sma- traju da se na ovakvim jurodivima, luacima od roenja, izrazila Boja volja, zbog ega ih nazivaju "Bojim ljudima"; oni koji su se izlagali poruzi i ismijavanju smatrajui to moral- nim savrenstvom jurska formacija geol. doba u razvitku Zemljine kore, nazvano po planini Juri; u ovo doba bio je veliki dio Eu- rope pod morem, a Atlanski ocean je kopnio; u ovoj formaciji naeni su mnogi ostaci organskog svijeta (ribe kotunjae, krokodili, osobito ihtio- sauri, pleziosauri i dr.) jus (lat. jus, sanskr. yoh) pravo, praved- nost, pravda, sila i vlast koja proi- zlazi iz prava; summum jus summa injuria (lat.) posl. najvee, tj. najstro- e pravo esto je najvea nepravda jus aggratiandi it. jus agracijandi (lat.) prav. pravo pomilovanja jus canonicum 645 justicijar jus canonicum it. jus kanonikum (lat.) kanonsko pravo, papinsko pravo jus circa sacra it. jus cirka sakra (lat.) crkveno pravo drave (za razliku od jus in sacra) jus civile (lat.) graansko pravo, civilno pravo jus commune it. jus komune (lat.) op- e pravo jus connubii it. jus konubii (lat.) u rimskom pravu: sposobnost rimskog graanina da sklopi zakoniti brak jus criminale it. jus kriminale (lat.) kazneno pravo jus divinum (lat.) boansko pravo jus gentium it. jus gencijum (lat.) me- unarodno pravo jus in sacra it. jus in sakra (lat.) pravo to ga ima Crkva nad svojim lano- vima jus jurandum (lat.) prav. prisega jus optionis it. jus opcionis (lat.) prav. pravo opcije; v. pod opcija jus praecedentiae it. jus precedencije (lat.) v. precedentno pravo jus primae noctis it. jus prime noktis (lat.) pravo na prvu no koje, prema vjerovanju mnogih naroda, pripada bogovima ili demonima te je, kao opasno za mladoenju, obino us- tupano nekom strancu; u sred. vije- ku: tobonje pravo feudnog gospo- dara da, kad njegov sluga ili kmet sklopi brak, provede prvu no s nje- govom nevjestom i da joj prvi oduz- me nevinost (ovo se zasnivalo samo na pravu gospodara da odobri ili za- brani enidbu svoga potinjenog) jus primogeniturae it. jus primogeni- ture (lat.) prav. v. pod primogenitura jus protectionis it. jus protekcionis (lat.) pravo zatite jus quaesitum it. jus kvezitum (lat.) steeno pravo jus retorsionis it. jus retorzionis (lat.) pravo osvete, pravo vraanja istom mjerom; jus talionis jus talionis (lat. tali takav, jus tali- onis) v. jus retorzionis jusiv (lat. jussivus) gram. v. imperativ jusosi (njem. Jugendsozialisten, junge Sozialisten) pripadnici organizacije mladih socijalista u Njemakoj jussu (lat.) po zapovijedi, po naredbi justic-kolegij (lat. justitia, collegium) sud, sudsko vijee, suci koji pred- stavljaju sud na nekom zasjedanju justic-mord (lat. justitia pravda, njem. Mord ubojstvo, zloin) pravosudno ubojstvo, tj. izvrenje smrtne kazne nad nedunim zbog nedovoljne sa- vjesnosti i nehaja suca u ispitivanju i utvrivanju kaznenog djela justicij(um) (lat. justitium) obustavlja- nje sudskih poslova zbog kakvih ra- dosnih ih tunih dogaaja, osobito zbog rata, tekih zaraznih bolesti, potresa i si.; juristicij (um) Justicija (lat. Justitia) mit. boica prav- de kod Rimljana, prikazivana kao djevojka zavezanih oiju, s maem i vagom; kod Grka: Temida justicija (lat. justitia) pravda, pravica, pravednost; pravosue; sud, sudni- ca; justitia distributiva it. justicija distributiva (lat.) pravosue koje vodi rauna, u procjenjivanju nekog dje- la, i o okolnostima pod kojima se dje- lo dogodilo; justitia commutativa it. justicija komutativa (lat.) pravosue koje procjenjuje djelo kao takvo, bez obzira na okolnosti pod kojima je iz- vreno; Justitia regnorum fundamen- tum it. Justicija regnorum funda- mentum (lat.) Pravda je temelj dra- ve, tj. vlasti, "Pravda dri zemlju i gradove" justicijalizam (lat. justitia pravda) ide- ologija biveg argentinskog predsjed- nika Juana Perona justicijar (lat. justitiarius) sudac, upra- vitelj suda; pravni strunjak, savjet- nik za pravne poslove i pitanja u ne- koj ustanovi ili nekom uredu justificirati 646 juzuk justificirati (lat. justificare) prav. prav- dati, opravdati, opravdavati; dokaza- ti, dokazivati; ispraviti; izvriti pre- sudu, osobito smrtnu kaznu, pogubi- ti, smaknuti justifikacija (lat. justificatio) prav. pravdanje, opravdanje; dokazivanje na sudu, dokaz; odobrenje rauna poto se prethodno ispita; izvrenje kazne, osobito smrtne, pogubljenje justifikatura (lat. justificatura) odobre- nje, odobravanje nekog rauna Justinijanov kodeks v. Corpus juri justirati (fr. juste toan, prav) provje- ravati, utvrivati valjanost justorij(um) (lat. justorium) tisk. toan pravokutni instrument za ispitivanje i utvrivanje ispravne izradbe visi- ne izljevenih tiskarskih slova juta (beng. chuti, engl. jute) likove niti dviju indijskih biljaka slinih lipi (lat. Corchorus capsularis i Corcho- rus olitorius), indijska konoplja ili kudjelja koja se mnogo izvozi, osobi- to u Englesku i Sjev. Ameriku, upo- trebljava za izradbu vrstog platna za jedra, uad i si. Juturaa starorimska nimfa jednoga iz- vora u Laciju, sestra italskog vojsko- voe Turna, glavnog Enejinog nepri- jatelja juvancije (lat. juvare pomagati, juvan- tia) mn. med. sredstva za pojaava- nje lijekova, sastojci koji se mijeaju u lijekove da bi im se pojaalo djelo- vanje juveli (niz. juweel) mn. v. juvel juvelir (niz. juweellier) trgovac dragim kamenjem ili nakitom; majstor u iz- raivanju predmeta od dragog kame- nja i nakita, zlatar Juvenal, Decim Junije starorimski , knjievnik (55130), jedan od svjet- ski najpoznatijih satiriara juvenilan (lat. juvenilis) mladenaki; juvenilnavoda geol. voda u unutra- njosti Zemlje koja nastaje od vodene pare juvenilitet (lat. juvenilitas) mladost, mladenatvo, mladenaka nezrelost juvenilizam (lat. iuvenis mladi) med. pojava mladenakog izgleda kod sta- rijih osoba Juventus (lat.) starorimska boica mla- dosti juzbaa (tur. yuz sto) voj. zapovjednik nad stotinom vojnika juzuk (tur.) prsten K K, k petnaesto slovo hrvatske latinice K kem. kratica za kalij k(a)na (tur. kna, ar. hina) bot. tropska biljka iji list ene na Istoku koriste za bojenje noktiju i kose crvenkasto- naranastom bojom Kaba (ar. Ka'bah) duguljasto-etvrtasta, 12 m duga, 10 m iroka i 15 m visoka zgrada u Meki koju je islamski svijet oduvijek smatrao svetinjom, a sam Muhamed proglasio sreditem islam- ske vjere i ciljem hodoasnika (ha- dija); u jugoistonom dijelu zgrade nalazi se uzidan sveti "crni kamen" (hadar) to ga poboni posjetitelji s najveim potovanjem dodiruju i lju- be kabala (fr. cabale, hebr. kabbalah) i- dovsko tajno vjersko i filozofsko na- uavanje iji je temelj istonjako na- uavanje o emanaciji; vjetina op- enja s duhovima; tumaenje tajan- stvenih znakova; pren. tajna udru- ga; sporazum potajno napravljen ra- di postignua nekog runog cilja; spletka kabalero (p. caballero) vitez, plemi; gospodin kabaleta (tal. cabaletta) glaz. posebno ugodan i milozvuan umetak u ve- im glazbenim djelima, u ariji ili ka- vatini talijanskih opera kabalist (fr. cabale) idovski uitelj i poznavatelj idovskih tajnih naua- vanja kabalistiki (fr. cabalistique) tajan- stven, nerazumljiv, zagonetan, mra- an; koji pripada idovskoj predaji, koji je u vezi sa idovskom preda- jom; usp. kabala kabalistika (hebr. kabbala) tobonje openje s duhovima; tajno nauava- nje, magijska vjetina kabardinci mn. rasa erkeskih konja iz pokrajine Kabarde na sjevernoj strani Kavkaza kabaret (fr. cabaret, ar. hamarat) gosti- onica, krma; malo zabavno kazali- te kabel (fr. cable, engl. cable, lat. caplum, lat. capere hvatati, uhvatiti) debelo ue, pokriveno zatitnim omotaem, za vezanje laa, viseih mostova itd.; ue od bakrene ice, izolirano gumom i gutaperkom, izvana zatieno ko- vinom, slui kao vodi elektrine struje kod podzemnih i podmorskih telegrafa, telefona i dr. kabildo (p. cabildo, lat. capitulum) mjesto gdje redovnici dre skupti- nu, kaptol; opinska sudnica; vije- nica, senat u junoamerikim repu- blikama Kabili (ar.) mn. ime mnogobrojnih sje- vernoafrikih plemena, Berberi kabina (fr. cabine, engl. cabin) sobica na brodu ili zrakoplovu; sobica u ku- paonici; sobica za telefon kabinet (fr. cabinet) mala soba, spored- na sobica; u vladarskim dvorovima: soba za stanovanje i soba za povjer- ljiva vijeanja i rad; ured, kancela- rija; vlada, tj. lanovi ministarskog vijea; osoblje ureda ministara, pred- kabir 648 kadeti sjednika parlamenta i si.; zbirka ui- la (u kolama); soba u kojoj su izlo- ene rijetkosti, osobito umjetniki predmeti; ormar s brojkama; nunik; kabinetsko pitanje pitanje o ijem rje- enju ovisi opstanak nekog kabineta (vlade); kabinetski rat rat koji se vodi iz dinastikih razloga; kabinetsko pi- smo pismo nekog suverena bez mini- strovog supotpisa; kabinetsko vino skupocjeno vino kabir (ar.) voa putnika kroz pustinju kablirati (fr. cabler) telefonirati ili tele- grafirati podzemnom ili podmorskom icom; sukati, upredati ue, praviti kablove kablogram (gr. cable, gr. gramma slo- vo) brzojavka poslana podzemnom ili podmorskom icom (kablom) kaboon (fr. cabochon) dragulj nebru- en, ili bruen samo prema svom pri- rodnom obliku, osobito rubin kaboten (fr. cabotin) putujui glumac; lo glumac; komedija; ovjek koji se ponaa kao glumac kabotinirati (fr. cabotiner) ivjeti ivo- tom putujueg glumca: loe glumiti; ponaati se kao glumac kabriolet (fr. cabriolet) laka dvokolica sa dva sjedala; vrsta automobila s preklopnim krovom kabuja (p. cabuya) vrsta junoameri- ke konoplje kacik (p. cacique) haianska rije ko- jom se naziva poglavica divljih indi- janskih plemena u Srednjoj Ameri- ci, Meksiku i Guatemali kacjola (tal.) lica zaimaa kacnjamer (njem. Katze maka, Jam- mer bijeda, nevolja, alost) stanje na- kon pijanstva, mamurluk kaa (tal. caccia lov) glaz. lovaka glaz- ba s rogovima kakavalj (tal. caciocavallo) vrsta mas- nog ovjeg i kravljeg sira kaket (fr. casquette, ta', caschetto) ka- pa sa titnikom; asnika kapa kaua (p. cachucha) andaluzijski ples s kastanjetama kaul (tal. cazzuola) veliki kotao kaua (rus.) tip ruskog viecijevnog ra- ketnog bacaa kadar (fr. cadre, lat. quadrum etvoro- kut) 1. voj. skupina (zbor) asnika i doasnika u jednoj vojnoj jedinici; stalni kadar voj. mirnodopska vojna sila neke drave, vojnici koji su na odsluenju svog zakonom propisanog roka; 2. slubenitvo, inovnitvo, svi slubenici (ili: inovnici) neke usta- nove; 3. struni kadrovi struni ljudi za pojedine djelatnosti u drutvenom i dravnom ivotu kadaver (lat. cadaver) leina, mrtvac, mrtvo tijelo kadaverozan (lat. cadaverosus) mrt- vaki, leinski kadenca (tal. cadenza, lat. cadentia) odmor na posljednjem, naglaenom slogu (stiha, reenice); ritam; kreta- nje po taktu; glaz. zavrni ton, spu- tanje glasa na zavretku (pjesme); zavretak jednog reda akorada; u plesu: takt kadencirati (fr. cadencer) uskladiti, od- mjeriti po taktu, npr. korake pri ple- su kadentan (lat. cadens, cadere padati, pasti) koji pada, koji je u padu, koji tone, koji se sputa kadet (fr. cadet, lat. caput) uenik, pi- tomac, gojenac vojne akademije, as- niki pripravnik; mlai sin, sin mezi- mac (osobito u plemikim obiteljima) koji se sprema za vojnu slubu kadeta (fr. cadette) kamena ploa (za poploavanje); kratak biljarski tap kadeti mn. lanovi nekadanje ruske stranke "konstitucionalnih demokra- ta" koji su svoj program temeljili na ustavnim slobodama, vjerskoj sno- ljivosti, slobodi tiska, ravnopravno- sti Zidova i agrarnoj reformi; voa stranke bio je P. Miljukov kadi 649 kajita kadi (fr. cadis, engl. caddis) trg. fina naborana vunena tkanina kadi (hebr. kaddicsh) idovska molitva za mrtve kadmij (gr. kadmia) kem. element, atomska teina 112,41, redni broj 48, znak Cd, cinku shna kovina, plavka- stobijelog sjaja, upotrebljava se u zubarskoj tehnici, kao materijal za elektrode itd.; spojen sa sumporom daje utu slikarsku boju Kadmo mit. starogrki junak, osniva grada Tebe kado (hebr. kadosch) v. kadi kadran (fr. cadran) brojanik, ploa s brojkama na satu; sunani sat; astr. sprava za mjerenje Suneve visine kadrila (fr. quadrille) 1. etvorka, po- znati francuski ples s etiri para ple- saa; 2. viteka igra koju izvode etiri odreda konjanika; 3. vrsta kartake igre uetvero (kod lombra) kaduceus (lat. caduceus) mit. Merku- rov tap (sa dva krila na vrhu, oba- vijen dvjema zmijama ije glave do- piru do ispod krila), simbol trgovine; glasnika palica, poklisarski (ili: heroldski) tap, tap mira kaducirati (lat. caducus sklon padu; pao) proglasiti propalim, uiniti ne- vaeim, ponitenim; kaducirano imanje prav. imanje bez nasljednika koje zbog toga treba postati dravno vlasnitvo kaducitet (lat. caducitas) sklonost pa- du, tronost, dotrajalost; nevaenje; pren. prolaznost kafilerija (njem. Kaffillerei) ustanova u kojoj se unitavaju leine ubijenih i uginulih ivotinja (njemaki izraz iz 17. st.) kafkizam knjievni smjer koji slijedi ideje austrijskog knjievnika Fran- za Kafke (18831924) koji je u svo- jim djelima ukazivao na apsurdnost ljudske egzistencije kahal (hebr.) v. kagal kaheksija (gr. kachexia loe tjelesno stanje, kakos lo, exis stanje, svoj- stvo) med. slabo stanje zdravlja, lo izgled, oronulost, kao posljedica te- kih kroninih bolesti (sifilisa, tuber- kuloze, raka i dr.); kahektika kahektian (gr. kakos lo, slab, exis stanje, svojstvo) med. slab, tuberku- lozan, iscrpljen boleu kahektika (gr. kakos lo, exis stanje, svojstvo) med. v. kaheksija Kain (hebr. Kajin) prema Bibliji, stariji sin Adama i Eve (Post 4.), ubojica svoga brata Abela, te ga je Bog zbog toga igosao (Kainov ig) kainka-korijen farm. korijen meksi- ke i antilske biljke (lat. chiococca ra- cemosa) iz porodice broeva, upotreb- ljava se kao lijek protiv zmijskog ugriza i vodene bolesti kajak port, amac s posebno prilago- enim dvostrukim veslom te s jednim ili dva veslaa, podrijetlom s Gren- landa, slui za vonju po planinskim rijekama, preko slapova i brzaca, iz- rauje se od gume ili neprobojnog platna, moe se lako sloiti i nositi na leima kajalit (tur. kaj a cement, gr. lithos ka- men) umjetna kamena masa od mag- nezija-cementa, upotrebljava se za izradbu stolnih kamenih ploa i dr. kajen (fr. cayenne) najbolja boja u vistu; trg. vrsta polusvilene ljetne tkanine s prugama kajenski papar vrlo ljut zain, slian papru (prema gradu Cayenne, Fran- cuska Gijana) kajeput (malaj.) bot. vrsta biljke mirte u Indoneziji i Australiji; od mladica se dobiva ulje koje ublauje bolove kajhustn (njem. keuchen zasopiti se, hripati, Husten kaalj) "magarei" kaalj, hripavac kajita (niz. kajuit, ved. kajuta) pom. soba za stanovanje na lai kajla 650 kakoknem(os) kajla (njem. Keil) klin; pren. neznalica, nespretnjakovi; podmetanje kajmakani (ind.) vrsta finog indijskog platna kajt (tur. kajyt) upis; biljeka; zapis kajzer (lat. Kaiser, lat. Caesar) car, oso- bito bivi njemaki car Vilim II. kajzerinit (njem. Kaiserschnitt "carski rez") med. v. sectio caesarea kajzerizam (njem. Kaiser car) sustav unutarnje (to bolje naoruanje i jaka vojna organizacija), a poglavito vanj- ske imperijalistike ("Drang nach Os- ten") politike koju je poglavito pro- vodio njemaki car Vilim II. kakadu (malaj. kakatua) zool. vrsta bijelih papiga s uspravnim uperkom (kukmom), ivi u Australiji i na ind. otocima kakao (meks, kakauati, lat. theobroma cacao) bot. drvo koje raste u tropskoj Americi i Indiji, s plodom slinim krastavcu u kojem ima mnogo sje- mena, veliine zrna graha; od sjeme- nja se prenjem priprema kakao- prah, okolada, mast i kakao-maslac od kojega se prave razne vrste poma- da, cerati i fini sapuni kakesteza (gr. kakos zao, lo, aisthesis osjeaj) med. bolestan i nelagodan osjeaj kaki (perz.) tkanina zemljane boje od koje se prave tropske odore kakistokracija (gr. kakos lo, kakistos najgori, krateo vladam) vladavina najgorih; supr. aristokracija kako- (gr. kakos lo) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: lo, nepra- vilan, pogrean kakodemon (gr. kako-daimon) zao duh; pren. siromaak, ubogi vrag kakodemonija (gr. kakodaimonia) lu- dilo, bjesnilo, nesrea, nevolja, ubo- gost kakodil (gr. kakos) kem. bezbojna, runa mirisa i otrovna tekuina, na zraku gori, radikal koji se sastoji od ugljika, vodika i arsena, njegovi su oksidi alkarzin ili kakodil-oksid i al- kargen ili kakodilna kiselina kakodoksija (gr. kakodoxia) loe mi- ljenje, zao glas kakoet (gr. kakoethes loeg karaktera) med. neizljeiva bolest, npr. rak; pren. neodoljiva strast, osobito za pi- sanjem (po jednom Juvenalovom iz- razu) kakofil (gr. kakos, filos) prijatelj zla, ovjek odan zlu, zao ovjek kakofonian (gr. kakos, foneo zvuim) neskladan, neblagozvuan kakofonija (gr. kakos, foneo zvuim) neskladnost zvukova, disharmonija; gram. lo izgovor, neblagozvunost; supr. eufonija kakofrazija (gr. kakos, frazein govo- riti, kazivati) med. mucanje, loe go- vorenje, teko govorenje kakogalaktija (gr. kakos, gala mlije- ko) med. lo sastav mlijeka kakogamija (gr. kakos, gameo enim se, udajem se) lo brak, loa (ih: ne- zakonita) enidba (ih: udaja) kakografija (gr. kakografia) runo pisanje, loe pisanje, posebice ono ko- je nije u skladu s pravopisom kakohilija (gr. kakos, chylos sok) med. lo sastav (ih: pokvarenost) mlijenog i hranjivog soka uope kakohimija (gr. kakos, chemeia ke- mija) med. loe rastapanje hrane u elucu, stvaranje nezdravih sokova, slaba probava hrane, loa probava hrane kakoholian (gr. kakos, chole u) med. bolestan od ui; koji je nastao kao posljedica bolesti ui kakoholija (gr. kakos, chole u, cho- los u) med. bolest ui, pokvare- nost ui kakohreja (gr. kakos, chroia boja koe) med. lo izgled, bolesna boja koe kakoknem(os) (gr. kakos, kneme go- ljenica, hst) anat. ovjek tankih, sla- kakokracija 651 kalamank bih listova (stranjeg, mesnatog di- jela goljenice) kakokracija (gr. kakos, kratia vlada- nje, upravljanje) loe, nezakonito vla- danje ili upravljanje kakolekseterije (gr. kakos lo, alexo branim) med. sredstva i lijekovi koji slue za poboljanje i jaanje tjeles- nih sokova kakologija (gr. kakologia) zao govor, grdnja; gram. pogrean govor, lo go- vor kakometar (gr. kakos, metron) fiz. in- strument za mjerenje zagaenosti zraka; usp. eudiometar kakomorfija (gr. kakos, morfe oblik) nakaznost organskih dijelova tijela kakomorfoza (gr. kakos, morfosis uo- blienje, oblik) v. kakomorfija kakonihija (gr. kakos, onyx nokat, gen. onychos) med. lo sastav (ih: bo- lest) noktiju kakopatija (gr. kako-pathia) nevolja, munina, zlovolja, loe raspoloenje kakopragija (gr. kako-pragia nezgoda, nesrea) med. slabost utrobe, pore- meaj u radu probavnih organa kakorahitis (gr. kakos, rachis kralje- nica, kima) med. iskrivljenost kra- ljenice (kime) kakosfiksija (gr. kakosfyxia) med. ne- pravilan puls kakosinteton (gr. kakos, syntheton sloeno, sloenica) gram. pogreno, nepravilno sastavljena rije kakositija (gr. kako-sitos) med. od- vratnost prema jelima, gadljivost na jela kakospermazija (gr. kakos, sperma sjeme) med. lo sastav sjemena kakosplanhnija (gr. kakos, splan- chnon utroba) med. poremeenost utrobe i, kao posljedica toga, loa pro- bava kakostomah(us) (gr. kakos, stoma- chos eludac) med. ovjek slaba e- luca kakostomija (gr. kakos, stoma usta) lo izgovor, nepravilan izgovor kakotimija (gr. kakothymia) med. ne- raspoloenje, zlovolja, utuenost; lu- dilo s pojaanom bjesnoom kakotrihija (gr. kakos, thrix, trichos vlas, dlaka, kosa) med. prorijeenost kose, bolesno stanje kose kakotrofija (gr. kakos, trofeia prehra- na, hranjenje) med. loa (ili: nedo- voljna) prehrana (djece) kakoza (gr. kakosis) med. pogoranje, loe (ili: bolesno) tjelesno stanje kakozel(os) (gr. kakos, zelos revnost, nagon, tenja) nespretan (ili: zlosre- tan) oponaatelj kakozelija (gr. kakozelia) pogreno po- voenje za kim, glupo oponaanje; oponaanje neega loeg kakozelon (gr. kakos, zeloo oponaam) neukusnost u oponaanju loih uzora kakozmija (gr. kakos, osme miris) ru- an (ili: lo, neugodan, nezdrav) mi- ris, smrad kaktus (gr. kaktos) bot. junoamerika zelena i mesnata bodljikava biljka kala-azar (ind.) med. crna groznica (bo- lest podrijetlom iz Indije, u Europi rijetka; simptomi: tamne mrlje po ci- jelom tijelu, vrlo visoka temperatu- ra, poveane slezena i jetra i dr..) kalabrezac (lat. Calaber kalabrijski) eir sa irokim obodom kakav su nosili stanovnici Kalabrije, pokraji- ne u junoj Italiji, znak republikan- stva kalada (fr. calade, tal. calare) port, ob- ronak, padina na konjskim trkaliti- ma kalafatirati v. kalfatirati kalamajka (slav.) ivahan narodni ples karpatskih Slavena u 2/4 taktu (na- zvan po gradu Kolomeji) kalamank (engl. calamanco, fr. calman- de) vrsta prugaste vunene tkanine, najprije izraivane u Brabantu, sa sjajnim licem kalambur 652 kaleidoskop kalambur (fr. calembour) dosjetka, igra rijei koja se sastoji u uporabi rijei s dvostrukim znaenjem, npr. "Tu nek plijen vranom vranu stoji" (Ivan Maurani) kalamir 1. zidarski visak; 2. daica po kojoj se kroji koa kalamitet (lat. calamitas) bijeda, ne- volja, nesrea; teta, gubitak, pro- past; poraz; kalamiteti nesretni slu- ajevi kalamus (lat. calamus, gr. kalamos) trska; pero za pisanje od trske; lap- sus calami it. lapsus kalami (lat.) pogreka pri pisanju; usp. kalem kalanov (mad. koloncz) ukrasno re- menje na konjskoj ormi, kianka kalandar (fr. calandre, lat. cylindrus) stroj s nizom valjaka; slui za gla- anje (satiniranje), tj. za davanje vee tvrdoe, sjaja i glatkoe tkaninama, papiru, koi i dr. kalandrirati (fr. calandrer) putati tka- nine, papir, kou i dr. kroz kalandar da bi im se na taj nain dala vea tvrdoa, sjajnost i glatkoa kalanka (tal. calanca, fr. calencar) vrsta istonoindijskih pamunih tkanina sa arama, uzorcima kalcedon (gr. Kalchedon) min. mlijeni kamen, vrsta poludragulja (nazvan po maloazijskom gradu Kalhedonu) kalcedoniks (gr. Kalchedon, onyx no- kat) min. mlijeni kamen sa smeim, bijelim i sivim prugama kalceta (tal. calzetta) arapa kalcidi (lat. calx, calcis) mn. vapnena tijela kalciferan (lat. calx vapno, fero nosim) vapnen, koji ima u sebi vapna kalcij (lat. calcium, calx vapnenac) kem. element, atomska teina 40,08, redni broj 20, znak Ca, metalna podloga vapnene zemlje; kovina bijelosjajne boje, nudan sastavni dio organizma, osobito kostura kalcinabilan (lat. calcinabilis) pretvor- ljiv u vapno, koji se moe pretvoriti u vapno kalcinabilitet (lat. calcinabilitas) pre- tvorljivost u vapno kalcinacija (lat. calcinatio, calx vapno) ovapnjenje, pretvaranje u vapno kalcinirati (lat. calcinare) pretvarati, pretvoriti u vapno; kem. kisik spojiti s kovinama, = oksidirati kalcinozan (lat. calcinosus) vapnen, ko- ji ima u sebi vapna kalcit (lat.calx vapnenac, vapno) min. prirodan kristaliziran romboedarski kalcijev karbonat (CaC03) kalcitrantan (lat. calcitrans) koji se opire, koji se suprotstavlja kalo (tal. calcio) nogomet Kaldejci (gr. Chaldeoi) semitsko pleme koje je prije 1000 i vie godina pr. n. e. provalilo iz ist. Arabije u Babilon i dalo mu ime Kaldeja; oni su stalno vladali Babilonom gdje su postali posebni sveeniki red, odlikovah su se astronomskim znanjem, astrolo- gijom i vjetinom tumaenja snova; kaldejski jezik jezik srodan hebrej- skom kojim su od babilonskog su- anjstva govorili Zidovi kale (tur.) tvrava (rije koja se esto nalazi na poetku ili zavretku ime- na mjesta, osobito mjesta koja se na- laze na obalama Crnog mora) kalefacijencije (lat. calefacientia) mn. sredstva za zagrijavanje kalefaktor (lat. calefactor) loa; sluga, posluitelj; ulizica; kalfaktor kaleidofon (gr. kalos lijep, eidos oblik, fone zvuk, ton) fiz. naprava pomou koje se mogu vidjeti titraji potrebni za proizvoenje tonova; foniki kale- idoskop kaleidoskop (gr. kalos lijep, eidos ob- lik, skopein gledati, promatrati) fiz. optika naprava koja se sastoji od jedne cijevi u kojoj se nalazi obino est ravnih zrcala; kod okretanja ci- kal 653 kali jevi raznobojna stakalca, kamenii ili papirii, koji se nalaze medu zr- calima, stvaraju u njima lijepe si- metrine uzorke i are kalem (gr. kalamos) 1. zailjena trska za pisanje na Istoku; 2. mladica, cijep kalendar (lat. calendarium, lat. calen- dae) prvobitno, kod Rimljana: knjiga u koju su se unosili porezi primljeni o kalendama; kasnije: prihod koji se od toga poreza dobivao; u novije vri- jeme: godinjak, tj. knjiga s podje- lom godine na mjesece (12), tjedne (52) i dane (365), s oznaenimm blag- danima i praznicima kalendariograf (lat. calendarium, gr. grafo piem) pisac (ili: sastavlja, ili: izdava) kalendara kalendariografija (lat. calendarium, gr. grafia) upute o sastavljanju ka- lendara, sastavljanje kalendara kalende (lat. calendae) mn. kod Rim- ljana: prvi dan svakoga mjeseca; ad calendas graecas it. ad kalendas grekas (lat.) na sveto nigdaijevo, tj. nikada kaleologija (gr. kalos lijep, logia) zna- nost o lijepom; usp. kalilogija kalea (fr. caleche, od njem. Kalesche od e. kolesa, slavenskog kola: ko- ta) polufijaker, otvorena putnika kola kaleta (tal. caletta) kod briljanata: bru- ena povrina koja zatupljuje donju piramidu Kalevala (fin. Kalevvala) "zemlja Kale- va", tj. Finska; naziv starog finskog narodnog epa, s oko 23 tisue aliteri- rajuih stihova, stoljeima se ouvao u usmenoj narodnoj predaji; prvi put objavljen 1835. kale (lat. calix) metalna aa osobita oblika (s jednim stalkom) koja se upotrebljava pri katolikom bogo- sluju kalfaktor (lat. calefactor) v. kalefaktor kalfataa (fr. calfatage) zaepljivanje kuinom i smolom spojeva, rupa ili pukotina na ladi, amcu, prozorima ili vratima kalfatirati (fr. calfater) zaepljivati spo- jeve na brodu, amcu (ih: ispucaloj, rastoenoj lai) kuinom i smolom, kalavatiti kalibar (fr. calibre, tal. calibro, lat. qua libra) voj. promjer upljine kod vatre- nog oruja; promjer metka, zrna; veliina i teina topovskog metka; pren. vrijednost, valjanost, vanost; kalup, uzorak: vrsta, kov, soj kaliblefaron (gr. kallos ljepota, blefa- ron ona vjeda) sredstvo za uljepa- vanje trepavica kalibrirati (fr. calibrer) prilagoditi pre- ma odreenoj mjeri (kalibru), odre- diti promjer cijevi, zrna (puanog, topovskog), izmjeriti kalibar kalicifloran (lat. calix, gen. calicis aa, stoac, florere cvjetati) bot. aiast, koji ima aku kaliciforman (lat. calix aa, forma ob- lik) bot. aiast, u obliku ake kaliak (lat. calix aa) udubina na ho- rizontalnoj plohi konjskog zuba, pre- ma kojoj se odreuje starost konja kalie (p. caliche) prirodna rudna smjesa natrijeva nitrata, Glauberove soli, gorke soli, a ponegdje i gvana kalidan (lat. calidus) topao, vru, vreo kaliditet (lat. caliditas) toplina, vrelina; koliina topline kalidukt (calidus topao, ducere voditi) vodi topline, cijev koja vodi toplinu (kod centralnog grijanja) kaliestetika (gr. kallos ljepota, aistha- nomai osjeam, zamjeujem) znanost o osjeaju lijepoga, ispitivanje i pro- uavanje onoga to je u lijepom do- padljivo kalif (ar. hhalif) zastupnik, nasljednik (titula islamskih vladara koji, sma- trajui se zakonitim Muhamedovim nasljednicima, stoje na elu islama; kaliat 654 k a l i u poetku su kalifi bili birani i sta- novali u Medini, kasnije u Damasku, Bagdadu, Kairu i, na posljetku, u Ca- rigradu gdje su svi turski sultani bili ujedno i kalifi; u oujku 1924. kalifat je ukinula narodna skuptina u An- gori) kalifat (ar. hhalifah) dostojanstvo (ili: vlast) kalife kalifonija (gr. kalos lijep, fone glas) ljepota glasa kalifornij (lat. californium) kem. ele- ment (transuran), otkriven 1950., redni broj 98, znak Cf kaligraf (gr. kalligrafeo lijepo piem) onaj koji ima lijep rukopis, strunjak u lijepom pisanju, krasnopisac kaligrafija (gr. kalligrafia) lijepo pi- sanje, vjetina lijepog pisanja, kras- nopis kalij (ar. kali, kalaj) kem. element, atomska teina 39,10, redni broj 19, znak K, srebrnobijela, jako sjajna kovina, tali se na 62 C, mekana sko- ro kao vosak, na zraku brzo potamni, jer naglo oksidira (stoga se ne moe na zraku ni odrati u istom stanju; odrava se u tekuinama bez kisika, npr. u petroleju) kaliko (fr. calicot, eng. calico) prvobitno: katun; fina pamuna tkanina, pla- tno, posebice za uvezivanje knjiga (potjee iz Kalkute, po emu je i dobi- la ime) kalikstinci (lat. calix) mn. pripadnici jedne stranke husita u XV. st. (pri- stae Jana Husa) iji su lanovi zah- tijevali prieivanje i kruhom i vi- nom (sub utraque specie, pod obje prilike) Kalila i Dimna zbirka indijskih basana (46 st.) kalilogija (gr. kallilogia) govornika vjetina, rjeitost; znanost o lijepom kaliologija (gr. kalia gnijezdo, logia) prouavanje ptijih gnijezda Kaliopa (gr. Kalli-ope) mit. "miloglas- na", jedna od devet muza (deveta po redu i najstarija), zatitnica epskog pjesnitva, filozofije i retorike; usp. muza kalipedija (gr. kalli-pais koji ima lije- pu djecu; lijepo dijete) silna elja trudnice da rodi lijepo dijete kalipter (gr. kalypto pokrivam) med. poklopac, korice kalirati (tal. calare, gr. chalao popu- tam, labavim) 1. trg. ne imati potreb- nu teinu, gubiti (ih: izgubiti) na te- ini zbog suenja i dr.; 2. pom. spu- stiti, sputati jedra kalistenija (gr. kallos ljepota, sthenos jaina, snaga) tjelovjeba radi jaanja i ljepote, osobito kod mladih devojaka kalitehnika (gr. kallos ljepota, tech- nike otisak) fotografski postupak pri izradbi zagasitih kopija iz feriok- salata i srebrnog nitrata kalk (fr. calque) toan precrt kroz pro- ziran papir; lingv. rije ih izraz na- pravljen obinim kopiranjem naina na koji su odgovarajuu rije ili izraz napravili u nekom stranom jeziku, npr. "samostalan" je kalk njem. rijei "selbststandig", "kolodvor" "Bahn- hof', "veleizdaja" Hochverrat itd.; mn. slijepo, potpuno oponaanje, obi- na krivotvorina kalkaneum (lat. calcaneum os) anat. petna kost, petnjaa kalkant (lat. calcare gaziti, calcans) onaj to gazi mjehove na orguljama kalkarija (lat. calcarius vapneni, calx vapnenac, vapno) vapnena zemlja, zemlja u kojoj ima vapna, vapno kalkator (lat. calcator) onaj koji gazi mjehove na orguljama; kalkant kalkatura (lat. calcatura) gaenje, gnje- enje, tijetenje (groa) kalkaa (fr. calquage) precrtavanje kroz prozirni papir; krivotvorenje kalkil (fr. calcul) trg. raun, obraun, predraun kalkirati 655 kalorija kalkirati (fr. calquer) precrtati (kroz prozirni papir); slijepo oponaati; usp. kalk kalkje (lat. calquier) vrsta istonoin- dijske atlasne tkanine kalks (lat. calx) 1. min. vapno; vap- nenac; 2. anat. peta kalkulacija (lat. calculatio) izrauna- vanje, proraunavanje; predraun, proraun kalkulator (lat. calculus raun) elek- troniko pomagalo za raunanje kalkulatura (lat. calculus raun) rau- nanje; proraunavanje, obraunava- nje; mjesto (ili: soba, odjel) gdje se vre obrauni i si. kalkulirati (lat. calculare) raunati, iz- raunati, proraunati, proraunava- ti, obraunavati, obraunati; pren. odmjeriti, odmjeravati kalkulozan (lat. calculosus, calx vap- nenac) med. koji ima kamenac (u mo- kranom mjehuru, u bubregu); geol. kamenit kalkulus (lat. calx vapnenac, calculus kamiak, kameni) kamiak, kamen za raunanje (usp. kalkil); med. ka- menac u mokranom mjehuru ili u bubrezima kalma (tal. calma) tiina, vrijeme bez vjetra; kalmen ili pojas kalma pod- ruje u blizini ekvatora gdje nikada ne pue vjetar kalmank (engl. calamanco) v. kala- mank kalmantan (fr. calmant) stiavajui, koji stiava, uminjavajui, koji umi- njava, ublaavajui, koji umiruje, koji ublaava (npr. bol) Kalmici (tatar.) mn. "otpadnici", mon- golsko pleme koje ivi u unutra- njosti Azije nomadskim ivotom kalmuk (fr. calmouc) vrsta dlakavog sukna, nazvana po tome to Kalmici nose ogrtae od slinog sukna kalo (tal. calare gubiti, calo) trg. 1. gu- bitak, manjak u teini neke robe zbog suenja, preradbe i dr.; 2. naknada za takav gubitak; usp. kalirati 1. kalobiotika (gr. kalos lijep, bios ivot) vjetina lijepog, tj. razumnog ivlje- nja, vjetina shvaanja ivota tako da ga ovjek moe smatrati sreom kaloderma (gr. kalos lijep, erma ko- a) kozmetiko sredstvo za njegu ko- e (pravi se od elatine, meda, gli- cerina, vode i parfema) kalodont (gr. kalos lijep, odus gen. odontos zub) pasta za njegu zuba kalokagatija (gr. kalos kai agathos lijep i dobar) fil. udruenost onoga to je lijepo s onim to je dobro, mo- ralna ljepota i dobrota, moralan i istodobno lijep nain ivota (moralni ideal starih Grka) kalologija (gr. kalos ljepota, logia) nauavanje o lijepom kalomel (gr. kalos lijep, melas crn) kem., med. spoj ive i klora, Hg2Cl2, upotrebljava se kao sredstvo za i- enje, pri lijeenju sifilisa i nekih vanjskih onih bolesti kalometrija (gr. kalos lijep, metria mi^ra, mjerilo) mjerenje ljepote; zna- nost o odreivanju stupnja ljepote umjetnikih djela itd. kalopistrija (gr. kallopizo ukraavam) v. kalopizam kalopizam (gr. kallopismos ukraa- vanje) vjetina uljepavanja i dotje- rivanja, vjetina ukusnog odijevanja; kalopistrija kalor (lat. calor) toplina, ega; ar, va- tra kalorifer (fr. calorifere) vodi topline, naprava za centralno grijanje, pe od lijevanog eljeza; elektrina grijalica kalorifikacija (lat. calorificatio) proiz- voenje topline kalorija (lat. calor toplina) fiz. jedinica za mjerenje topline, tj. ona koliina topline koja jednom kubinom cen- timetru (1 cm 3 ) iste vode povisi tem- peraturu za jedan stupanj Celzijusov kalorika 656 kamarad (1 C od 14,5 do 15,5), zvanagramka- lorija (cal); tisuu puta vea koliina topline zove se kilogramkalorija (kcal); usp. mehaniki ekvivalent top- line kalorika (lat. calor toplina) fiz. znanost o toplini kalorimetar (lat. calor toplina, gr. me- tron) sprava za mjerenje topline kalorimetrija (lat. calor toplina, gr. metria mjera, mjerilo) mjerenje top- line kalorizirati (lat. calor) prevlaiti kov- inu aluminijem kalospintekromokrena (gr. kalos li- jep, spinther iskra, chroma boja, kre- ne izvor, vrelo) vodoskok koji, osvjet- ljavan raznim bojama, izgleda kao da baca oko sebe raznobojne svjet- lucave iskre kalota (fr. calotte) istonjaka kapa, kapica; okrugla sveenika kapica koja pokriva samo tjeme (osobito kod katolika); mat. odsjeak kugle: arhit. plitki svod, tavanica s okruglim svo- dom kalotip (gr. kalos lijep, typos otisak) slika izraena putem kalotipije, tj. fotografija kalotipija (gr. kalos lijep, typos otisak) izradba slika na kemijski priprem- ljenom papiru (izum engleskog ke- miara H. Talbota); talbotipija, foto- grafija kalozan (lat. callosus) uljevit, koji ima debelu kou, koji ima uljeve, nau- ljan; pren. neosjetljiv, otupio, ogug- lao kalozitet (lat. callositas) med. zadeb- ljalost koe, otvrdnue koe, uljevi- tost; pren. neosjetljivost, oguglalost kalp (tur.) nevaljan, krivotvoren, falsi- ficiran kaltgetelt (njem. kalt hladan, stellen staviti) "postavljen na hladno", tj. uklonjen s (visoka) poloaja, lien utjecaja; kaltgemaht kaluer (gr. kalos lijep, geron starac) pravosl. monah; redovnik, fratar (za kat. redove) kalumet (fr. calumet, lat. calamus) du- gaka ukraena lula amerikih In- dijanaca iz koje, pri pregovorima o miru, svi pue dodajui je jedni dru- gima kalumnija (lat. calumnia) v. kalumni- jacija kalumnijacija (lat. calumniatio) lana optuba, kleveta, spletka, prijevara; kalumnija kalumnijant (lat. calumniari klevetati) onaj koji lano optuuje, klevetnik, spletkar kalumniozan (lat. calumniosus) klevet- niki, spletkarski kalumnirati (lat. calumniari) lano op- tuivati, klevetati, spletkariti kalus (lat. callus) ulj, oiljak, odeblja- la koa; kotana masa koja ponovno spaja prelomljene kosti Kalvarija (lat. calva lubanja, calvaria lubanja) "brijeg lubanja", gubilite koje je nekada bilo izvan Jeruzalema, a sada je u samom Jeruzalemu i ima najljepu palestinsku crkvu, = bib- lijska Golgota; u katolikim zemlja- ma: brijeg s raspelom; pren. mue- nitvo, stradanje; usp. Golgota kalvicij (lat. calvitium) elavo mjesto kalvila (fr. calville) vrsta glatkih i veo- ma ukusnih jabuka kalvinist pristaa Calvinovog naua- vanja kalvinizma kalvinizam nauavanje vjerskog refor- matora Jeana Kalvina (15091564) koje se od Lutherovog razlikuje po nauavanju o priesti i predestina- ciji kalvitet (lat. calvitas) med. elavost kalja (tur.) kuh. kiseo kupus sa suhim mesom kamarad (fr. camarade) prijatelj; kol- ski drug, drug po slubi kamaraderija 657 kameracija kamaraderija (fr. camaraderie) prija- teljstvo; drutvo za meusobno po- maganje, klika, koterija kamarera (p. camarera, tal. cameri- era) dvorska dama, komorkinja; po- asna kraljiina dama kamarero (p. camara soba, camarero) sobar; komornik kamarher (njem. Kammerherr) otmjeni osobni sluga nekog vladara; upotreb- ljava se esto samo kao titula; ka- merjunker kamarila (p. camarilla, lat. camera) "sobica"; dvorska klika, ua okolina nekog vladara koja vri osjetan i ne- gativan, ali neodgovoran utjecaj na vladanje zemljom kamarlengo (tal. camerlengo) sobar; osobni tajnik kamarologija (gr. kammaros rak, lo- gia) znanost o rakovima Kamasutra (sanskr.) najstarije struno djelo o ljubavnoj vjetini; napisao ga je, u prozi i stihovima, indijski mu- drac Vatsyayana (45 st.) kambijalno pravo mjenino pravo kambijatura (tal. cambiatura) mjenini raun; mijenjanje pote, talijanska putnika pota kambijirati (tal. cambiare) trg. baviti se mjeninim poslovima kambio (tal. cambio, lat. cambium) trg. mjenica, mjenino pismo; mjenja- nica kambist (tal. cambio) trgovac mjenica- ma kambiza (fr. cambuse) brodska kuhinja kambrijska formacija geol. v. kam- brijsko razdoblje kambrijsko razdoblje geol. doba u ra- zvoju Zemljine kore u kojem su na- stali najstariji zemaljski slojevi u ko- jima su naeni pouzdani i mnogo- brojni organski ostaci; naziv po ime- nu Cambria, keltskom nazivu za en- gleski Wales, gdje su ovi slojevi prvi put proueni kambrik (engl. cambric) vrsta finog tankog pamunog ili lanenog plat- na; usp. kamertuh kameja (fr. camee, tal. cameo, cammeo, lat. camaeus, ama, camma) rezan kamen; osobito: rezan dragulj kod kojega ispupena figura ima drukiju boju nego osnova; takoer: slika u jednoj boji, slika u kamenu kamel (gr. kamelos) naprava za izdi- zanje plovnih objekata (laa, ama- ca i dr.) iznad vode kameleon (gr. chamaileon) zool. vrsta gutera, ivi u Africi, Australiji i In- diji, glavna mu je odlika sposobnost (pomou pigmentskih stanica) mije- njanja svoje zelene boje; pren. pre- vrtljivac, prevrtljiv ovjek bez nae- la, onaj koji lako mijenja boju kamelhar (lat. Kamelhaar) trg. devina dlaka kamelija (lat. camelia) bot. japanska ili kineska rua, nazvana po tal. isu- sovcu G. Kamelu koji ju je 1639. pro- naao na Filipinima i odatle prenio u Europu kamelopard (lat. camelopardalis) zool. irafa kamelot (fr. camelot) 1. glatka tkanina od eljane vune, kostrijeti ih svile, slina taftu; 2. ulini prodava igra- aka; prodava novina u Parizu kamera (lat. camera, gr. kamara soba) vladarska soba, komora; fotografski aparat kamera opskura (lat. camera obscura) fiz. "mrana komora", kutija koja ne proputa svjetlo, iznutra crna, na prednjoj strani ima otvor s optikim staklima koja daju stvaran, obrnut i umanjen lik vanjskog predmeta na papiru, staklu itd. koji se nalazi u fokusu lee (svaki fotografski aparat je, zapravo, jedna ovakva komora) kameracija (lat. cameratio) arhit. is- pupenje, svod; zidanje na svod kameralije 658 kampanja kameralije (lat. cameralia) mn. znanost o dravnim financijama, znanost o upravljanju dravnim prihodima i rashodima; znanost o trgovini i pri- vreivanju uope; kameralne znano- sti kameralist (lat. cameralia) financijski strunjak u teorijskom ih praktinom pogledu, onaj koji se bavi kameral- nim znanostima kameralistika (lat. cameralia) znanost 0 dravnim financijama i privredi kameralizam (gr. kamara, lat. came- ra soba) ekonomska politika kojoj je cilj podizanje nacionalne industrije, poveanje izvoza, a smanjenje uvoza radi aktivnosti vanjske trgovinske bilance kamerarijus (lat. camerarius) nadzor- nik blagajne, osobito papinski komor- nik (kardinal koji stoji na elu Apo- stolske komore) kamerdiner (njem. Kammerdiener) so- bar u otmjenim kuama, komornik kamerirati (lat. camera) arhit. zasvo- avati, zidati na svod kamerjunker (njem. Kammeijunker) v. kamerher kamerton (lat. camera, tonus, gr. ka- mara, tonos) glaz. osnovica za ugaa- nje glazbenih instrumenata po meu- narodnom sporazumu = 435 titraja u jedinici vremena kamertuh (njem. Kammertuch, fr. cam- bresine, engl. cambric) vrsta veoma finog sukna, nazvanog po niz. gradu Kammerichu ili Kambrayu; kambrik kamfin (lat. camphora) kem. tvar koja se pomou joda dobiva iz kamfora; mjeavina terpentina i pirita kamfor (lat. camphora, ar. kafur, san- skr. karpura) bijela smola kamforo- vog drveta, zapaljiva te jakog mirisa 1 okusa; upotrebljava se u proizvodnji celuloida i eksploziva, a u medicini, u alkoholnoj otopini (pirit-kamfor), za masiranje kod reumatizma i neu- ralgije, osobito kod slabosti srca i krvnih ila, upale plua i dr. kamgarn (njem. Kamm-garn) tkanina od eljane vune kamilica (lat. Matricaria chamomilla) bot. biljka s mirisnim cvjetnim glavi- cama iz porodice glavoika; koristi se u medicini i kozmetici kamin (gr. kaminos pe, lat. caminus) pe, sobno ognjite kaminirati (tal. camminare, fr. shemin) kod maevanja: uzmiui pri borbi nastojati da se protivnik navede na otkrivanje kamion (fr. camion) teretni automobil kamizol (fr. camisole) haljetak, zobun- i; kamiol kamizol (fr. camisole, tal. camiciuola) prsluk, zobun kamomila v. kamilica kampana (lat., tal. campana, fr. cam- pane) zvono, crkveno zvono: arhit. kapitel u obliku izvrnutog zvona na korintskom stupu; bot. zvoni kampaneta (tal. campanetta) glaz. zvo- njenje kampanile (tal. campanile) zvonik, to- ranj koji je izgraen bez veze sa zgra- dom crkve kampanologija (lat. campana, gr. lo- gia) znanje o zvonima, znanje o lije- vanju zvona kampanula (lat. campanula) bot. zvon- i kampanularije (lat. campanularia) mn. zool. koralji zvonolikog obhka kampanja (fr. campagne, tal. campa- gna, lat. campus polje, campaneus poljski) 1. poljsko dobro; selo; 2. pren. voj. vojni pohod, rat, ratovanje; 3. borba za ili protiv (koga ih ega, oso- bito putem tiska); 4. svi radovi koji- ma se priprema ostvarenje nekog so- cijalno-politikog zadatka, npr. izbor- na kampanja; 5. doba odreenog ra- da u godini, sezona radova na nee- mu, npr. kampanja eerne repe itd. kamparijus 659 kancel kamparijus (lat. camparius) poljar, u- var polja kampelogija (gr. kampe krivulja, lo- gia) znanost o krivuljama kampemetar (gr. kampe krivulja, me- tron mjera) sprava za mjerenje kri- vulja Kampf und das Dasein it. kampf und das dazajn (njem.) fil. pojam borba za ivot kampilogramika (gr. kampylos kos, zakrivljen, gramma crta, linija) zna- nost o krivuljama i njihovim velii- nama kampirati (fr. camper) logorovati; ulo- goriti se; pren. privremeno se smje- stiti, privremeno stanovati kamuflaa (fr. camouflage) prerua- vanje; voj. bojenje ratnog materijala tako da se ne razlikuje od okolia u kojem se nalazi; pren. zavaravanje (traga i si.) kamuflirati (fr. camoufler) preruiti, preruavati; voj. obojiti (ili: pokriti) ratni materijal tako da se ne razli- kuje od okolia u kojem se nalazi; zavarati, zavaravati (trag i si.) kan (tur.-tatar.) turska sultanova titula; knez, vladar, gospodar, osobito kod Tatara kana (lat., tal. canna, fr. canne) 1. trska; tap, palica kana 2. v. kna Kanaan staroegipatski naziv za pod- ruje od rijeke Jordana prema zapadu do obala Sredozemnog mora, tj. da- nanji Izrael; biblijska "Obeana zemlja" kanabin (gr. kannabis konoplja, lat. cannabis) kem. alkoholni sastavni dio indijske konoplje koji ima jako narkotino djelovanje kanabinomanija (gr. kannabis konop- lja, mania strast) v. kanabizam kanabis (gr. kannabis, lat. cannabis) bot. konoplja kanabizam (gr. kannabis konoplja) bo- lesni nagon za uivanjem haia; usp. kanabin kanadaris mn. polusvilene istono-in- dijske tkanine s crvenim i crnim pru- gama; vrsta francuskih tepiha kanal (lat. canahs brazda, lijeb, canna trska) umjetna rijeka, prokop; vodo- vod; morski tjesnac; cijev; pren. sred- stvo, put i nain za postignue nekog cilja; anat. ila; arhit. lijeb kanaliti (lat. canna trska, cijev, gr. li- thos kamen) mn. geol. cjevaste oka- mine jedne vrste biljki-ivotinja kanalizacija (lat. canalistio) prokopa- vanje kanala, sustav kanala, pogla- vito podzemnih (u gradovima); mrea podzemnih cijevi za odvoenje vode i neistoe iz kua i naselja kanalizirati (lat. canalisare) praviti ka- nal (ili: kanale), izvriti kanalizaciju; pren. dati neemu odreen smjer, uputiti neto odreenim tijekom kanalja (tal. canaglia) nevaljalac, nit- kov, hulja; olo, rulja kanape (ar. kanabija, gr. kanopeion) divan, sofa; kanape kanarinac (tal. canarino, fr. canari) zool. mala uta ptica pjevica, podri- jetlom s Kanarskih otoka kanaris (ind.) mn. ist.-ind. depni rup- ii od ute svile s bijelim tokama Kanarska struja hladna morska stru- ja u istonom dijelu Atlantskog oce- ana kanaster (gr. kanastron koara od vr- bovog prua, p. canastro) najfinija vrsta venezuelskog duhana, pakiran u koarice (p. canastro); duhan u valjcima, nepreraen duhan; vrea od ivotinjske koe za pakiranje robe u Indiji kanaus (perz.) vrsta fine perzijske svi- lene tkanine kancel (lat. cancelli reetka, ograda) propovjedaonica, govornica u katoli- koj crkvi (zapravo prostor koji je kancel-paragraf 660 Kandija ograen reetkama); usp. kancela- rija kancel-paragraf poznati 130 a) nje- makog kaznenog zakona (donesen 1871. i 1876.) koji zabranjuje zlopo- rabu sveenikog poloaja radi mi- jeanja u dravne poslove na nain koji moe ugroziti javni mir i sigur- nost (kazna do 2 godine zatvora) kancelacija (lat. cancellatio) precrta- vanje, ponitavanje nekog spisa, mje- nice, priznanice i dr.; sudsko poni- tenje nekog spisa, dokumenta kancelar (lat. cancellarius) u sr. vijeku: najvii dvorski slubenik, uvar dr- avnog peata i sastavlja javnih is- prava; prvi dravnik (u Njemakoj je prvi dobio titulu kancelara Bis- marck) kancelarija (lat. cancellaria, cencelli, gen. cancellorum reetka, od cancel- lus rai, od cancer reetkasta ivo- tinja, tj. rak) prvobitno: prostor, soba ili stol koji je reetkama odvojen; danas: slubena soba za rad, ured, uredske prostorije kancelarijski format trg. srednje fini papir za pisanje malog formata (33 x 42 cm) kancelarijski jezik jezik kojim su pisani slubeni spisi i povelje kra- jem srednjeg vijeka kancelarijski stil krut, suhoparan i su- vie formalistiki nain pisanja, ka- kvim se obino piu slubeni i uope poslovni spisi kancele (lat. cancelli) mn. reetke (ili: pregrade) u nekim uredima (kancela- rijama) izmeu slubenika i stranaka (npr. u poti, bankama itd.) kancelirati (lat. cancellare) pregraditi reetkama; napisano precrtati, pre- brisati, ponititi kancelist (lat. cancelli) pisar, inovnik, kancelarijski slubenik kancer (lat. cancer) zool. rak; astr. Rak (zvijee); med. rak (bolest) kanceracija (lat. cancer rak, cancera- tio) med. oticanje od raka, nastaja- nje raka kancerin (lat. cancer rak) prah od ra- jih ljusaka kanceroma (lat. cancer rak) med. ote- klina od raka, rak kancona (tal. canzona, p. cancion, lat. canti) u romantinom pjesnitvu, osobito kod Talijana, vrsta lirskih pjesama s uzvienim sadrajem (oda); npr. kod Petrarce kanconeta (tal. canzonetta) glaz. pjes- mica, mala pjesma; prvobitno: pjes- mica u duhu narodne pjesme kandelabar (lat. candelabrum svije- njak, candela svijea, votanica) bog- ato ukraen veliki svijenjak u obliku stupa sa tri i vie ogranaka; veliki svijenjak na javnim mjestima, oso- bito pred trgovima, zgradama itd. kandelir (tal. candeliere) svijenjak kandidan (lat. candidus) ist, bijel, sjajan; iskren, estit; vedar, sretan, veseo kandidat (lat. candidatus "u bijelo obu- en", jer su u starom Rimu oni koji su se natjecali za neki poloaj bih, za vrijeme izbora, u bijelo obueni) onaj koji trai mjesto ili slubu; pripravnik; onaj koji se sprema i radi kako bi bio izabran za narodnog iza- slanika, predsjednika republike, vla- dara i si. kandidatura (lat. candidatura) natje- canje za neku slubu (ili: mjesto), neki poloaj; usp. kandidat kandidijaza (lat-gr.) gljivina bolest uzrokovana gljivicom Candida albi- cans; zahvaa kou, sluznice i unu- tarnje organe kandidirati (lat. candidatus) istaknuti (ih: isticati) za kandidata; kandid- irati se natjecati se, pojaviti se kao natjecatelj za neku slubu, mjesta, poloaj i dr. Kandija (tal. Candia) Kreta kandirati 661 kanonist kandirati (fr. candir) zaeeriti, posuti eerom, prevui eerom; ueeriti; kandirano voe ueereno voe kandis (sanskr. khanda, fr. candis) pro- ien, kristaliziran eer kandizacija (fr. candi) prevlaenje (ili: posipanje) eerom; kristaliziranje eera kanela (lat. canella, fr. cannelle) kora od cimeta, cimet kanelas (fr. cannelle) cimet prevuen eerom kanelirati (fr. canneler) iljebiti, izbraz- dati, napraviti prugastim, npr. stu- pove kanepen (fr. canepin, tal. canapino, lat. cannabis konoplja) fina, bijelo Stav- ljena janjea ili jarea koa (za ru- kavice) kaneva (fr. canevas, lat. canevasium) juta, rijetko platno s pravilnim etvr- tastim rupicama za vezivo; nizozem- sko jedriliarsko platno; pren. prvi nacrt knjievnog djela ili slike, skica, plan; u talijanskoj usmenoj komedi- ji: podjela dramske grade na inove i scene koje zatim glumci ispunjava- ju improvizirajui kanibal (p. canibal, Caribal = Caribe) stanovnik Karipskih otoka, ljudo- der, antropofag; pren. divlji (ili: grub, surov) ovjek, neovjek, divljak kanibalizam (p. canibal) ljudoder- stvo, antropofagija; pren. surovost, neovjenost, divljatvo kanibalski (p. canibal) ljudoderski; divlji, surov, neovjean, zvjerski kanila (fr. cannule, lat. cannula) cjev- ica; med. cijev na trcaljki, klistiru; kirurka metalna cjevica kanistar (gr. kanistron) koara; zatvo- rena limena ili plastina posuda za tekuine kankrinski (lat. cancrinus, cancer rak) koji ide kao rak; za stihove: koje tre- ba itati odstraga ili kod kojih je, itani sprijeda ili odstraga, isti red rijei, npr. Signe te, signa; temere me tangis et angis kankroid (lat. cancer rak, gr. eidos oblik) med. oteklina slina raku; rak jednostavnog epitela kankrologija (lat. cancer rak, gr. lo- gia) znanost koja se bavi ispitivanjem i prouavanjem bolesti raka kankrozan (lat. cancer rak) med. u ob- liku raka, slian raku, poput raka; bolestan od raka kanobe (eg.) v. kanope kanoal (tal. cannocchiale) dalekozor, durbin kanon (gr. kanon, lat. canon) pravilo, propis, mjerilo, uzor; crkvena odluka, crkveni zakon; zbirka knjiga ili spisa koje je neki autoritet (crkveni sabor) oglasio i priznao kao autentine (Sve- to pismo) i koje sadre pravila kr- anske vjere i kranskog ivota; u Kat. crkvi: srednji dio mise koji se nikad ne mijenja; glaz. djelo za dva glasa ili vie glasova u kojem drugi ili ostali glasovi istu melodiju, upada- jui, ponavljaju jedni za drugima; vr- sta monokorda u grkoj glazbi; tisk. vrsta velikih slova od 42 i 32 tipo- grafske toke; u likovnoj umjetnosti: pravilo o prikazivanju ljepote ljud- skog tijela kanonada (fr. canonnade) pucanje (ili: gaanje) iz topova, topovska paljba, bombardiranje kanonenfuter (lat. njem. Kanonenfut- ter) "hrana za topove", podrugljiv iz- raz za vojnike koji su rtve topov- skih zrna (fr. chaire a canon it. er a kanon) kanoniar (gr. kanon, lat. canonicus) poznavatelj ili uitelj crkvenog, ka- nonskog prava; kanonist kanonik (lat. canonicus) u Katolikoj crkvi: vii sveeniki kanonist (lat. canonicus, gr. kanon) v. kanoniar kanonizacija 662 kantilena kanonizacija (gr. kanonizo) proglaa- vanje nekoga ili neega svetim, uvr- tenje u red svetaca, posveivanje kanonizirati (gr. kanonizo) proglasiti nekoga ili neto svetim, blaenika proglasiti svecem, posvetiti kanonske godine godine starosti koje su propisane kao uvjet za primanje sveenikog ina kanonske knjige knjige Svetog pisma koje Crkva priznaje kao svete i na- dahnute i koje, zbog toga, smatra najviim vjerskim autoritetom kanonski (lat. canonicus, gr. kanon) koji odgovara crkvenim propisima (kanonima), koji je u skladu s crkve- nim propisima ili autoritetom, pro- pisan, vjerodostojan (knjige, spisi); crkveni, papinski; pren. koji slui kao uzor, uzoran, ugledan kanonski satovi (lat. horae canonicae) satovi koje redovnici i sveenici tre- baju dnevno provesti u molitvi kanonsko pravo (lat. jus canonicum) pravo kranske Crkve sadrano u Corpus juri canonici koje, osim isto crkvenih odredaba donesenih na cr- kvenim saborima, sadri i privatne, procesne i kaznene odredbe kanope (eg.) mn. egipatske vaze idoli u obliku trbuastih kraga s ljud- skom glavom na vrhu (poklopcu), u kojima su nekada uvali mumifi- cirane unutarnje dijelove tijela (srce i plua); takoer: vaze u etruan- skim grobovima; kanobe kantacija (lat. cantatio) pjevanje, pjes- ma kantalupa (fr. cantaloupe, tal. canta- lupo) bot. hrapava dinja (nazvana po dvorcu Cantaluppi blizu Rima) kantaride (gr. kantharis gen, kantha- ridos panjolska muha) zool. panjol- ske muhe zlatnozelene boje: skup- ljaju ih, sue i trljaju, pa od toga prave melem koji izvlai mjehure na koi kantaridin (gr. kantharis panjoska buba) kem. otrov panjolske muhe kantaridizam (gr. kantharis panjol- ska muha) med. trovanje otrovom od panjolske muhe, kantaridinom kantata (tal. cantata) glaz. prvobitno, za razliku od sonate, pjesma koja se pjevala uz pratnju instrumenata; sa- da: vea crkvena pjesma, kompozici- ja za pjevanje u sveanim prilikama kantatila (tal. cantatilla) v. kantatina kantatina (lat. cantatina) glaz. mala kantata, pjesmica za pjevanje kantatorij (lat. cantatorium) kod kato- lika: knjiga iz koje pjeva (kantor) na misi odgovara kantautor (lat.-tal.) pjeva koji izvodi vlastite skladbe kantela (fin. Kantele) harfa s pet metal- nih ica uz koju finski narodni pje- vai pjevaju narodne pjesme kantijanizam fil. kritika i transcen- dentalna filozofija Immanuela Kanta (17241804) sa svojim razlikova- njem forme od predmeta spoznaje, apriornog od aposteriornog, sa svo- jom teorijom o apriornosti formi opa- anja prostora, vremena i kategorija, sa svojim ograniavanjem cjelokupne spoznaje na pojave, tj. na predmete mogueg iskustva, dok se sama stvar po sebi (das Ding an sich) ne moe spoznati; Kant, dakle, priznaje posto- janje stvari neovisno o naoj svijesti; kantizam; v. transcendentalna filozo- fija, transcendentalni idealizam kantik (lat. canere pjevati, canticum) pjesma koja se pjeva kantilacija (lat.) u idovskom bogoslu- ju: itanje psalama uz povremeno praenje elementima pjevanja kantilena (lat., tal. cantilena) glaz. pjesmica, pjesmica za pjevanje; me- lodija; kratko glazbeno djelo u obliku pjesme (za pjevanje); istaknuta pje- vaka melodija u veim glazbenim djelima kantina 663 kapacitet kantina (tal. cantina) baraka, krma, prostor u nekom poduzeu gdje se mogu dobiti hrana i pie; sanduk s pregradama (za boce); glaz. etvrta ica na violini kantiner (fr. cantinier) vlasnik kantine, krmar (vojniki, radniki) kantir (tal. cantiere) 1. brodogradilite; 2. greda kantitis (gr. kanthos oni kut; oko) med. upala onog kutia, upala oka kantizam fil. v. kantijanizam kanto (tal. canto, lat. cantare pjevati, cantus) pjesma; pjevanje kanton (tal. cantone, fr. canton) okrug, podruje kantonada (fr. cantonade) dio pozornice koji se nalazi iza kulisa kantonalni (fr. cantonal) koji pripada kantonu; podruni, pokrajinski kantoniran (tal. canto) arhit. sa stupo- vima na uglovima kantoniranje (fr. cantonner) voj. smje- taj (ili: razmjetaj) vojske po stano- vima i kuama u nekom mjestu; bo- ravljenje vojske po kuama (supr. lo- gorovanje): kantonman kantonirati (fr. cantonner) voj. raz- mjestiti (ili: smjestiti) vojnike po sta- novima i kuama nekog mjesta; bo- raviti u kantonmanu kantonist (fr. canton) vojni obveznik kantonizirati (fr. canton) dijeliti (ili: podijeliti) na kantone kantonman (fr. cantonnement) smje- taj vojske po kuama u nekom mje- stu (kantoniranje); mjesto takvog smjetanja kantor (lat. cantor, canere pjevati) pjeva, crkveni pjeva (kod katolika); uitelj crkvenog pjevanja i glazbe kantovac fil. pristaa kantijanizma, Kantove filozofije kantrida (tal. iz gr. kathedra) stolac; kantriga kanu (p. port. tal. canoa, engl. canoe, njem. Kahn, fr. canot) uski amac primitivnih naroda napravljen od iz- dubenog stabla; u veslakom portu: amac s dvostrukim veslom za jed- nog, rjee za dva veslaa kanuni (ar.) mn. sastavni dio erijat- skog prava, svjetovno pravo musli- manskih naroda koje izdaju islam- ski vladari, prema prilikama i po- trebama drutva, i koje je, prema to- me, promjenjivog i mjesnog (lokal- nog) karaktera jer se moe mijenjati i vrijedi samo za dravu koja ga je izdala kanja (tal. cagna) morski pas kanjoni (p. canons) mn. geol. rijena korita i rijene doline sa strmim stje- novitim stranama (u podrujima gdje su slojevi zadrali vodoravan poloaj) koje su napravile brdske vode (osobi- to u Sjevernoj Americi) kaolin (kin. kao-ling, kao visok, ling brijeg, ime jedne planine u sjev. Kini, gdje je najprije dobivan) "porculan", porculanska zemlja, bijela, branas- ta masa od koje se izrauje porculan- sko posue kaos (gr. chaos) zbrka, nered kaotian (gr. chaos) zbrkan, u neredu kap (fr. cap, tal, capo, lat. caput glava) predgoije, rt, svaki dio obale koji se sputa strmo u vodu kapa (lat. capa) redovniki ogrta sa irokim rukavima i kapuljaom; ki- ni ogrta; kaket kapacitet (lat. capacitas) sposobnost, umjenost, valjanost; uporabljivost; sposobnost hvatanja, sposobnost sa- dravanja, obujam, sadraj; ovjek koji uiva velik i nedvojben autoritet, ugled u nekoj struci (znanstvenik, umjetnik i dr.), priznat strunjak; fiz. toplinski kapacitet nekog tijela ona koliina topline koja je potrebna da se to tijelo zagrije za 1 C; elektro- statiki kapacitet nekog vodia mjeri se koliinom elektriciteta koja mu se kapar 664 kapinika mora dodati da bi se njegov poten- cijal poveao od nule do jedinice kapar (njem. Kaper) bot. biljka kopar kapara (tal. caparra) trg. novac koji se pri sklapanju ugovora ili pogodbe da- je unaprijed kao zalog da e sve uvje- te ugovora ili pogodbe obje strane to- no ispuniti kapcija (lat. captio varljiv zakljuak) namjerno pogrean zakljuak, varljiv zakljuak; sofizam kapeadori (p. capeadores) mn. u bor- bama s bikovima: pomonici boraca koji razdrauju bika jednim crvenim ogrtaem, pa mu onda vjeto izmak- nu i puste borca da on nastavi igru kapela (lat. capella, tal. cappella, fr. chapelle) crkvica; prvobitno: mjesto (sakristija) gdje je sveenik ostavljao svoj ogrta (lat. cappa) i ckrvene stvari; kasnije: mjesto za pjevae i glazbenike u crkvi; crkveni zbor (pje- vai i orgulje); glazbeno drutvo, glazbeni orkestar; pjevanje a cappel- la it. ... a kapela (tal.) zborno pje- vanje bez glazbene pratnje; alla ca- ppella it. ala kapela (tal.) kao u ka- peli, tj. vokalna i instrumentalna glazba zajedno kapelan (lat. capellanus) pomoni sve- enik, mladi sveenik koji je dodi- jeljen kao pomonik i zamjenik sta- rijem sveeniku kapelanija (lat. capellanus) poloaj, sluba i ured jednog kapelana kapelnik (lat. capella) starjeina (ili: dirigent) glazbene kapele, poglavito opernog orkestra kapelon (tal. capello kosa, vlas) jedan od naziva za tzv. upavce, bitnike kaper (niz. kaper, fr. capre, lat. capere uhvatiti) gusar, morski pljaka; gu- sarska laa, gusarski brod kapetan (fr. capitaine, tal. capitano, lat. caput glava; glavna osoba) poglavar, starjeina; voj. zapovjednik ete (ili: eskadrona, baterije); zapovjednik broda (ili: luke); voa portske mom- adi kapetan (lat. caput glava, engl. cap- tain, njem. Kapitan) kapetan; port, stariji i najbolji igra koji se pojav- ljuje kao voa, starjeina i predstav- nik svoje momadi; postoji u svima portskim disciplinama kad se na- stupa momadski kapilacija (lat. capillatio) med. vlak- nast, jedva primjetan rascjep luba- nje kapilaran (lat. capillus vlas, dlaka, ko- sa, vlakno, capillaris vlasni, dlani, kosni) vlasni, dlani, koji se tie kose, kosni; vlasast, dlakast, vlaknast, ta- nak kao dlaka, veoma tanak; kapi- larne ile (kapilare) veoma tanke krvne ile koje povezuju arterije i ve- ne; kapilarne cijevi cijevi s vlasas- tom, tj. vrlo uskom i malom uplji- nom; kapilarne pojave pojave koje po- kazuju tekuine u uskim cijevima kapilare (lat. capillus vlas, dlaka) mn. anat. v. pod kapilaran kapilarnost (lat. capilius dlaka) fiz. svojstvo pokazivanja kapilarnih poja- va: ako dvije jednake otvorene stak- lene cijevi s vrlo uskom upljinom, od kojih je jedna vea, zamoimo do- nekle u vodu, ona nee u cijevima biti na istoj razini na kojoj je voda u posudi; razina u iroj cijevi via je od razine u posudi, a razina u uoj cijevi via je od razine vode u iroj cijevi; kod ive je obratan sluaj; gor- nja povrina tekuine (u cijevi, zvana meniskus) koja vlai (voda) je izdu- bena, a koja ne vlai (iva) ispupe- na; ove pojave zovu se kapilarne kapilaroskopija (lat. capillus vlas, gr. skopeo promatram, gledam) med. mi- kroskopsko ispitivanje kapilara na ivom ovjeku (kod poremeaja krv- nog ivanog sustava i dr.) kapinika bot. bagrem, akacija kapirati 665 kapo kapirati (lat. capere) pojmiti, shvatiti, shvatati, razumjeti, razumijevati kapistracija (lat. eapistratio) med. v. fimoza kapistrum (lat. capistrum udar) kirur- ki zavoj; med. gr donje vilice kapion (fr. capuchon) kapuca, kuku- ljica kapita (lat. caput glava, capita) mn. glave; capita aversa it. kapita aver- za (lat.) na kovanom novcu: glave ija su lica okrenuta jedno od drugog; capita adversa it. kapita adverza (lat.) glave s licima okrenutim jedno drugom; capita iugata it. kapita ju- gata (lat.) spojene glave, dvije glave na novcu kapitacija (lat. capitatio, caput glava) osobni porez, glavarina kapital (lat. capitalis glavni, caput gla- va) 1. skup dobara, vrijednost koja svojem vlasniku donosi novu vrijed- nost, tj. vrijednost koju on upotreb- ljava za proizvodnju; novac, bogat- stvo; 2. Kapital glavno djelo K. Mar- xa kapitalan (lat. capitalis) glavni, osnov- ni, temeljni, bitni, poglavit; odlian; veoma vaan, odluujui; kapitalna slova tisk. velika poetna slova; kapi- tal-konto trg. raun u glavnoj trgo- vakoj knjizi u koju se unosi sve ono to se tie poveanja ili smanjivanja osnovne imovine; kapitalni zloin prav. zloin koji povlai smrtnu kaz- nu kapitalist (lat. capitale) vlasnik kapita- la; bogat ovjek, bogata kapitalizam (lat. caput glava, capitalis glavni) 1. naziv za privredni i dru- tveni poredak u kojem je glavni po- kreta privrednog ivota profit; 2. pren. mo novca (kapitala) i bogatih ljudi kapitalizirati (fr. capitaliser) trg. pre- tvoriti viak vrijednosti u kapital kapitana (tal, p. capitana) glavni, ad- miralski brod neke flote kapitel (capitellum) 2. arhit. najgornji dio (ili: vrh, glava) stupa kapitel (lat. capitulum, tal. capitolo) 1. glava, odjeljak u knjizi; pren. sadraj jednog odjeljka, predmet razgovora Kapitol (lat. Capitolium) tvrava u sta- rom Rimu na istoimenom breuljku; sjedite Kongresa SAD-a u Washin- gtonu kapitol (lat. capitulum) skuptina sve- enstva jedne Crkve ili redovnika ne- kog samostana kapitulacija (lat. capitulatio) suglas- nost, sporazum; ugovor o predaji voj- nika ili nekog mjesta u ratu; ugovor o sluenju drugog roka u vojsci; ugo- vori po kojima su europske drave imale pravo u Turskoj, njezinim po- danikim dravama i u drugim isto- nim, osobito muslimanskim drava- ma, njihovim graanima suditi nji- hovi vlastiti konzuli: pren. poputa- nje, ubtupanje, rtva, priznanje po- bjede, predaja kapitulant (lat. capitulans) vojnik koji po odsluenju roka i dalje dobrovolj- no ostaje sluiti; pregovara, onaj koji zakljuuje neku kapitulaciju kapitulat (lat. capitulatum) sporazum, nagodba izmeu drava kapitulirati (lat. capitulare) pregova- rati o predaji; predati se, pokoriti se, popustiti, poputati; sporazumjeti se, sporazumijevati se kaplar (tal. caporrale) voj. in nieg za- povjednog kadra u nekim vojskama kapnomant (gr. kapnos dim, mantis prorok) onaj koji prorie sudbinu po dizanju dima kapnomantija (gr. kapnos dim, man- teia proricanje) proricanje iz dima, gatanje u dim kapo (tal. capo glava, vrh) starjeina, glavar, glaveina; kaponja kapotasto 666 karagoli kapotasto (tal. capotasto, capo di tato) glaz. gornji dio (onaj koji se dri u ruci) violine i slinih instrumenata; komad od ebanovine i si. koji se upo- trebljava za uvrivanje ica na gu- dakim instrumentima kapotaa (fr. capotage) poznavanje vo- denih puteva, znanost o vodenim pu- tevima; vjetina mjerenja puta koji prijee jedna laa kapric (fr. caprice, tal. capriccio, lat. caper) hir, obijest, udljivost; glaz. fantazija; usp. capriccio kapriciozan (fr. capricieux) udljiv, tvr- doglav, jogunast, obijestan; pren. ne- pravilan, udan, udnovat, fantasti- an kapricirati se (fr. caprice) uzjoguniti se, biti tvrdoglav, joguniti se, drati se neega uporno kaprifikacija (lat. caprificus divlja smokva) umjetno oploivanje divljih smokava pomou smokvinih osa kapriola (tal. capriola srna, fr. sabriole) skok konja uz istodobni trzaj stra- njim nogama; skok rukama na tlo i nogama uvis kapsitis (lat. capsula) med. v. kapsulitis kapsla (lat. capsula kovei, kutijica, sandui) ahura, kouljica, omota; metalni omota na boci; metalna ka- pica ili cjevica napunjena eksplo- zivom (slui za paljenje punjenja pu- anog, topovskog, minskog i dr.): bot. ahura (koja omotava sjeme); kem. trbuasta posuda za isparavanje kapsula (lat. capsula) bot. v. kapsla kapsulaa (lat. capsula) starinska pu- ka koja se pali pomou kapsle kapsularan (lat. capsularis) bot. ahu- rast, u obliku ahure (ih: omotaa) kapsulitis (lat. capsula) med. upala a- hure one lee; kapsitis kaptacija (captatio, captare revnosno teiti za im, vrebati) lukavstvo, maj- storija, domiljanje, dokopavanje e- ga vjetinom; uporaba nepotenih sredstava da bi se dolo do cilja kaptar (ma.) titnik na konici kaptaa (lat. captare hvatati, fr. capta- ge) hvatanje i odvoenje vode (izvor- ske, rijene, podzemne) kaptiki (lat. capticus) laljiv, lukav, koji se nastoji dodvoriti, ulizati kaptirati (lat. captare) izvriti kaptau izvora kaptivacija (lat. capitivatio) hvatanje vjetinom ili lukavstvom kapuca (lat. caputium, tal. cappuccio, fr. capuce) kapuca, kukuljaa; ogrta s kapucom (redovniki) kapuciner (lat. caputium kapuca) 1. "redovnik s kapucom", lan katoli- kog franjevakog reda, osnovanog 1525.; 2. crna kava koja je, pomije- ana s malo mlijeka, dobila boju ka- pucinerske mantije kaput (lat. caput, capitis glava) odje- ljak, poglavlje (u knjizi); ex capite it. eks kapite (lat.) iz glave, po sjeanju; prav. iz razloga, zbog karabin (fr. carabine, tal, carabina, ar. karab) puka, laka i kraa od pje- ake, za konjicu, topnitvo i si. karabinijeri (tal. carabinieri) mn. ko- njanici naoruani karabinima; u Ita- liji: andarmerijski korpusi sastav- ljeni od odabrane momadi karabinjer (fr. carabinier) vojnik nao- ruan karabinom, laki konjanik karaboja (tur. kara crn) 1. eljezni ili bakreni sulfat koji slui za pripre- manje crne boje; 2. modra galica karafa (tal. caraffa) trbuasta boca, sta- klenka s epom karafina (tal. caraffa, caraffina) mala stolna boca za ulje i ocat karagan (tatar.) zool. stepska lisica, osobito cijenjena zbog svog krzna karagoli (tal. caragolo, p. caracol) mn. vrsta jestivih koljki u Jadranskom moru; njihove sjajne ljuture, oie- ne od vapnene naslage, upotreblja- karahaber 667 karamela vaju za izradbu raznog enskog na- kita karahaber (tur.) crni glas, tj. tuna vi- jest, najee vijest o smrti karakal (tur. kahral-kulak crno uho, fr., engl. caracel) zool. grabeljiva i- votinja slina risu iz roda maaka (Felis caracal), ivi u Aziji i Africi karakali (tur. kara crn, ka obrva) cr- nih obrva karakola (fr. caracole) zavojnica, spira- la; puaste, zavojite stube; jah. poig- ravanje konja udesno i ulijevo karakolirati (fr. caracoler) igrati, poig- ravati konja tako da poskakuje udes- no i ulijevo; pren. trkarati tamo-amo karakter (gr. charasso urezujem, cha- rakter) zbroj osobina ili svojstava ko- jima se neki ovjek, neka stvar ili pojava odhkuju; trajna osobina volje i naina djelovanja nekog ovjeka koja ga ini onim to je, tj. razliitim od svih drugih ljudi; u uem, psiho- lokom smislu: trajnost, stalnost i dosljednost u volji, u nainu djelova- nja; znak, obiljeje, bitna oznaka, osobitost, osobita odlika, osobina, znaajka, svojstvo; priroda, narav; osoba s dobrim osobinama due i sr- ca: poloaj i in, zanimanje, stale karakteran (gr. chatakter) koji ima karakter; koji tvori i predstavlja ka- rakter, bitan, svojstven; estit, ispra- van, poten, valjan; karakterna mas- ka kaz. maska koja prikazuje neki stale, tj, neku osobu, narav i si.; ka- rakterna rola uloga kojoj je cilj ocrta- vanje i potpuno razvijanje odreenog karaktera; karakterno djelo kazali- no djelo kojem je glavni cilj prikazi- vanje karaktera karakteristian (gr. charakter) bitan, znaajan, svojstven, obiljeavajui karakteristiar (gr. charakter) slik. prikaziva karaktera, slikar kojem je glavni cilj prikazivanje karakteris- tinog u predmetu koji obrauje karakteristika (gr. charakter) oznaka, obiljeje, osobina, bit, ono ime se ne- ka stvar ili neki ovjek posebno odli- kuje i razlikuje od drugih stvari ili ljudi; obiljeavanje, navoenje glav- nih, bitnih osobina ili svojstava koga ih ega; mat. dio logaritma ispred zareza (supr. mantisa) karakterizam (gr. charakter) obilje- avanje (ili: ocrtavanje) navoenjem bitne oznake; retoriko prikaziva- nje karakterizirati (gr. charakter, fr. ca- racteriser) bitne znaajke nekog o- vjeka ili neke stvari istaknuti (ili: isticati, prikazivati, prikazati, ocrta- ti, obiljeiti), tono oznaiti karakterogen (gr. charakter osobitost, znamenje, gennao raam) koji stvara karakter, koji utjee na stvaranje ka- raktera karakterologija (gr. charakter, logia) znanost koja prouava individualne razlike i varijacije kod pojedinaca ili skupina, osobe kao takve, individu- alne karaktere i tipove; karaktero- logiju neki nazivaju i individualnom psihologijom karambol (p. carambola) crvena biljar- ska lopta; biljarska igra sa tri lopte; pren. sukob, sudar (npr. automobila) karambolaa (fr. carambolage) sudar jedne lopte s dvjema od jednog poteza takom (kod biljara); pren. sudar, su- daranje karambolina (p. carambola) uta lop- ta u biljaru; biljarska igra s pet lopti karambolirati (fr. caramboler) dvije ili vie biljarskih lopti jednim potezom udarati treom; pren. jednim udar- cem ubiti dvije muhe; sudariti se karamela (fr. caramel, od lat. canna mellis eerna trska) kestenjasta i gorka masa od prenog eera za bo- jenje pia; preni eer, bombon od prenog eera karamelizacija 668 karbonari karamelizacija (lat. caramelisatio) pr- enje eera; zainjavanje (ili: pre- vlaenje) prenim eerom karanfilovac (gr. karyofyllon) cvjetni pupoljak od tropskog drveta Cary- ophyllus armoracius; u kulinarstvu se upotrebljava za zain, a i u farma- ciji ima veliku ulogu, osobito kao an- tiseptino sredstvo karankas mn. teke istonoindijske svi- lene tkanine sa zlatnim, srebrnim i dr. cvjetovima Karantanija mona drava (910 st) iz koje su kasnije nastale Kranjska, tajerska, Koruka (Slovenija) karantena (fr. quarantaine, tal. qua- rantina) odvajanje zaraznih boles- nika i ljudi kako se bolest ne bi pre- nijela karapanda (tur. karapande s crnim pandama) vjetica karat (gr. keration, fr. carat, tal. ca- rato, ar. kirat) "sjemenka rogaa", jedinica za mjerenje teine zlata, sre- bra i dijamanata (= 0,275 grama) karate (jap.) port, vrsta japanskog bo- rilako-akakog porta, slinog du- du karatirati (gr. keration, fr. carat) pra- viti smjesu od zlata i srebra, ili od zlata, srebra i bakra karatura (gr. keration roga, ar. kirat) smjesa zlata i srebra, ili zlata, sreb- ra i bakra karavan-seraj (perz. karavan-seraj) na Istoku: velika zgrada bez namjeta- ja za sklonite putnika (po grado- vima i putevima); pren. velika, neu- dobna gostionica karavana (perz. karavan, ar. kairvan, fr. caravane) drutvo, skupina (ili: povorka) putnika, osobito trgovaca, u srednjoj i jugozapadnoj Aziji te u Africi, koje zajedniki poduzima, ra- di uzajamne obrane, putovanje kroz daleke i divlje krajeve, osobito pusti- nje; voda takvog drutva je karavan- bai karavela (p. caravela, fr. caravelle) u XV. i XVI. st.: veliki brodovi koji su svojom gradom bili zatieni od bure; danas: jedrilica s etiri katarke u panjolskoj i Portugalu; lada za lov- ljenje haringi, od 120 do 140 tona (u Francuskoj); ovei turski ratni brod s etiri katarke karbid (lat. carbo ugljen) kem. spoj ug- ljika s nekim drugim elementom, obino kovinom, npr. spoj kalcija i ugljika, dobiva se u elektrinim pe- ima iz vapna i ugljena karbolein (lat. carbo ugljen, oleum ulje) tvar za gorivo, sastoji se od praha drvenog ili kamenog ugljena koji, pomijean s nekim uljem, postaje vrsta masa karbolineum (lat. carbo ugljen, oleum ulje) karbolno ulje (sredstvo za im- pregniranje i mazanje drveta i za de- zinfekciju) karbolizam (lat. carbo ugljen) med. tro- vanje zbog uzimanja u sebe karbolne kiseline ih dueg neopreznog ruko- vanja karbolnom kiselinom karbolna kiselina kem. kiselina kar- bolnog ulja, srodna kreozotu, dobiva se iz smole kamenog ugljena, stvara bezbojne, higroskopne kristalne igli- ce koje na zraku pocrvene; upotreb- ljava se, u vodenoj otopini 35%, kao odlino antiseptino sredstvo karbon (lat. carbo ugljen) geol. v. kar- bonsko razdoblje karbonada (fr. carbonnade) kuh. meso peeno na aru karbonado (port. carbonado) min. u- palj i uglast crni dijamant (slui ve- inom builice) karbonari (tal. carbonari) 1. mn. "ug- ljenari", lanovi politike udruge u Italiji kojima je prvobitno bio cilj bor- ba protiv francuske vlasti, a nakon karbonari 669 kardinalan 1814. osloboenje i ujedinjenje Italije; pren. zavjerenici karbonari (tal. carbonari) 2. irok i du- gaak muki ogrta bez rukava karbonarizam (tal. carbonari) ideje, naela i nain rada talijanskih karbo- nara; usp. karbonari 1. karbonat (lat. carbo ugljen) kem. sol ugljine kiseline karbonescirati (lat. carbonescere) po- ugljeniti, pretvarati se u ugljen karboniferski (lat. carbo, gen. carbonis ugljen, fero nosim) geol. ugljenonosan karbonizacija (fr. carbonisation) kem. pougljenjivanje, pretvaranje u ugljen; u tkalakoj industriji: unitavanje biljnih primjesa u nepreraenoj vuni pomou sumporne kiseline karbonizirati (fr. carboniser) kem. pretvarati u ugljen, pougljeniti karbonska formacija v. karbonsko razdoblje karbonski (lat. carbo uglja) geol. iz slo- jeva Zemljine kore s naslagama ka- menoga ugljena, iz doba stvaranja kamenoga ugljena, stijena fosila u tim slojevima; karbonski sustav v. karbonsko razdoblje karbonsko razdoblje geol. razdoblje kamenog ugljena, doba stvaranja ka- menoga ugljena u slojevima Zemlji- ne kore neposredno nad devonskom formacijom karbunkul (lat. carbunculus) min. cr- veni plemeniti granit; med. ograni- ena gnojna upala koe i potkonog tkiva, ir (kod starijih ljudi) karbunkulacija (lat. carbunculatio) bot. stvaranje itne snijet karburiranje (fr. carbure) kem. povea- vanje rasvjetne moi plina dovoe- njem ugljikovodika koji su bogati ugljikom karcer (lat. carcer tamnica, zatvor) ne- kada: strogi kolski zatvor karcinit (gr. karkinoa rak, lithos ka- men) geol. okamenjeni rak karcinofobija (gr. karkinos rak, fobos strah) med. pretjeran strah od raka (bolesti) karcinoidan (gr. karkinos rak, eidos obhk) poput raka, slian raku; karci- nomatozan karcinologija (gr. karkinos rak, logia) zool. znanost o racima, znanost o ljuskaima, prouavanje ljuskaa karcinom (gr. karkinoma) med. bolest raka karcinomatozan (lat. carcinomatosus) v. karcinoidan karcinoza (gr. karkinos rak, ivotinja i bolest) med. v. karcinom kardamon (gr. kardamomon, ar. kir- tim) bot. sjeme biljke kostri (dragu- ac); upotrebljava se u medicini i kao zain (u kobasicama, likeru i si.) karderonirati (fr. quarderonner) izra- diti u obliku etvrtine kruga kardialgija (gr. kardia srce, algos bol) med. bol srca, osjeaj pritiska na srce; gr eluca, zavijanje u elucu kardijaci (gr. kardia srce, lat. cardia- ca) mn. sredstva za pojaavanje rada srca, lijekovi za srce kardinal (lat. cardinalis stoerni; glav- ni; cardo, gen. cardinis stoer) 1. od XI. st.: prvi sveenik do pape u Kat. crkvi, vii po inu od biskupa i nad- biskupa; ima ih 70 i oni, zajedno s papom, ine Sveti kolegij i Papino savjetodavno tijelo (konzistorij); 2. pi- e od bijelog vina, naranaa i eera; 3. bot. jedna vrsta jabuka: 4. zool. crvena ptica pjevica, duga do 23 cm, ivi u Sjev. Americi kardinalan (lat. cardinalis stoerni; cardo gen. cardinis stoer) glavni, os- novni, bitni, najvaniji, najznatniji; kardinalne toke glavne toke; osobi- to: etiri glavne strane svijeta (istok, zapad, sjever, jug) i etiri glavna vje- tra koji od njih puu (kardinalni vje- trovi); kardinalni brojevi jednostavni brojevi (jedan, dva, tri, etiri itd.); kardio- 670 karijera supr. ordinalni bojevi redni brojevi (prvi, drugi, trei, etvrti itd.) kardio- (gr. kardia) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: srce, srani kardiofon (gr. kardia, fone zvuk, glas) aparat, slian telefonu, za ispitivanje i kontroliranje rada srca kardiograf (gr. kardia, grafo piem, biljeim) med. ureaj koji biljei ot- kucaje srca pomou povlaenja kri- vulje na papiru, itd.; slui za ispiti- vanje bolesti srca kardiografija (gr. kardia, grafia pisa- nje, biljeenje) med. grafiko prika- zivanje rada srca kardiogram (gr. kardia, gramma crta, linija) med., fiziol. krivulja koju bilje- i kardiograf kardiologija (gr. kardia, logia) med. znanost o srcu i njegovim svojstvi- ma kardiometar (gr. kardia, metron mje- ra, mjerilo) med. instrument za mje- renje snage rada srca kardioneuroza (gr. kardia, neuron i- vac) med. nervoza srca kardiopalmija (gr. kardia, palmos skakanje, drhtanje) med. kucanje sr- ca kardiopatija (gr. kardia, pathos bol) med. bolest srca, bol srca kardioperikarditis (gr. kardia, lat. pericardium) med. upala osrja kardiospazam (gr. kardia eluani ulaz, spasmos gr) med. gr u donjem dijelu jednjaka kardiostenoza (gr. kardia eluani ulaz, stenosis suenje, suenost) med. suenost donjeg dijela jednjaka kardiotoniei (gr. kardia, tonikos na- ponski) mn. med. sredstva (ili: lijeko- vi) za jaanje srca karditis (gr. kardia srce) med. upala srca kare (fr. carre) kuh. komad mesa s re- barcem karebarija (gr. kare glava, barys te- ak) med. teka, nesnosna glavobo- lja kareograf (fr. carre, gr. grafo) aparat za snimanje perspektivnih crtea karfiol (tal. cavoli fiori, lat. cauli flores) bot. cvjetaa, poznata biljka s mes- natim i ukusnim cvjetnim plodom karfolog (gr. karfologeo suhe grane skidam, suhe slamke berem) med. bolesnik, luak ili onaj koji je u bu- nilu od groznice, koji upa krevetnu plahtu karfologija (gr. karfologia) med. upa- nje krevetne plahte, kako rade malo- umnici i koji su u bunilu od groznice (krocidizam) karga (p. carga, fr. cargaison, lat. car- rus) pom. v. kargo kargador (p. cargador) opunomoenik poiljatelja robe brodom, koji putuje s njom i na odreenom mjestu je pre- daje ili prodaje kargo (p. cargo, fr. cargaison, lat. car- rus) pom. teret broda; punjenje, uto- varivanje broda; kargo-brod brod s robom; kargo-teina teret koji se mo- e metnuti na jednu teretnu ivoti- nju (u panjolskoj = oko 150 kg); kar- ga karibu (lat. Rangifer caribou) zool. vr- sta soba iz sjevernih krajeva Sjever- ne Amerike Karija (gr. Karia) antika pokrajina u jugozapadnom dijelu Male Azije; da- nas: Anatolija karijatide (gr. Karyatides Karianke) mn. u grkoj arhitekturi: enske fig- ure koje, kao stupovi, dre na glavi gredu, krov ili balkon (naziv po e- nama, odvedenim u ropstvo, iz pelo- poneskog grada Karije ili, vjerojat- nije, po sveenicama koje su bile na slubi u Artemidinom hramu u Ka- riji) karijera (fr. carriere, tal. carriera, lat. carrus kola) trkalite za kola; astr. karijerist 671 karma-joga optjecaj zvijezda; pren. vrijeme koje se provede u nekom zanimanju, slu- bi; tijek slube u nekom pozivu ili nekoj struci; ivotni put karijerist (fr. carriere) onaj koji bezob- zirno radi na pravljenju karijere, lakta; usp. karijerizam karijerizam (fr. caffiere) revan rad na lakom i brzom napredovanju u slubi i dobivanju poloaja i slube, ali ne na temelju vlastite vrijednosti i ne- sebinog uspjenog rada za ope do- bro, nego nepotizmom i dodvorava- njem onima o kojima to ovisi karijes (lat. caries trule, gnjilost) med. truljenje, izjedanje kostiju, najee kao posljedica tuberkuloze kostiju karika (ma.) prsten, obru, alka, kolut karikatura (tal. caricare tovariti, opte- retiti, caricatura) u knjievnosti, oso- bito u likovnim umjetnostima, po- glavito u slikarstvu: veoma razvijen nain prikazivanja neke osobe, ne- kog dogaaja ili predmeta u kojem se karakteristine osobine namjerno toliko preuveliavaju da cjelina, i pored slinosti, izaziva dojam smi- jenoga; pren. nakaza, rugoba, ruglo karikaturist (tal. caricare tovariti, op- teretiti) umjetnik koji crta karika- ture karikirati (tal. caricare teretiti, opte- retiti) praviti karikature; unakaziti, nagrditi; preuveliavati odreene osobine kod koga ili ega radi ismi- javanja; pretovariti; trg. opteretiti nekoga mjenicama kariogamija (gr. karyon orah, jezgra, gamos brak) biol. stapanje muke i enske predjezgre u procesu oplod- nje karioka (prema port. Carioca osoba iz Rio de Janeira) vrsta brazilskog su- vremenog plesa u 4/4 taktu, slian rumbi, ali mnogo zanosniji; Karioke popularani naziv za nogometnu re- prezentaciju Brazila kariozan (lat. cariosus) med. bolestan u kostima; naet, natruo, izjeden (za kosti); upalj (za zub); usp. karijes kariran (fr. carre) kockast, izraen u etverokutima (osobito za tkanine) karirati (fr. carrer) praviti, napraviti etvrtastim, u kockama, na kocke, praviti kocke karitas (lat. caritas, tal. carita) ljubav, kranska ljubav prema blinjima; poglavito majinska ljubav (omilje- na tema u likovnim umjetnostima: mati okruena djecom koju s puno njenosti i ljubavi hrani i njeguje) karitativan (lat. caritas ljubav, cari- tativus uinjen iz ljubavi) milostiv, dareljiv, dobrotvoran karizma (gr. charisma milost, dar) dar; u Svetom pismu (1 Kor 12): posebna duhovna nadarenost za neko zvanje ili slubu u kranskoj opini (govor- nika, udotvorna i dr.) karlica (njem. Karle) zdjela; anat. zdje- lica na ljudskom kosturu karlsbadska sol med. sol koja se do- biva isparavanjem mineralne vode poznatog ekog kupalita Karlovy Vary (njem. Karlsbad); upotrebljava se kao odlino sredstvo za ienje karma (ind. karma) fil. jedna od glavnih dogmi u brahmanizmu, budizmu i i- nizmu: apsolutni zakon uzronosti koji neizbjeno prati svijet u svim njegovim pojavnostima (manifesta- cijama); sva iva bia podlona su zakonu karme: on tjera svijet na po- novno raanje, ivot i smrt; svaki, pa i najmanji in ostavlja za sobom svoj karmini uinak koji ini sud- binu svakog ovjeka onakvom kakvu je zasluio svojim prethodnim ivo- tom karma-joga (ind. karma-yoga) fil. ivot- ni sustav po kojem se ovjek usavr- ava sluenjem ovjeanstvu djelo- vanjem, akcijom (nasuprot medita- ciji i askezi) karmanjola 672 karoza karmanjola (fr. carmagnole) 1. po tal. gradu Carmagnoli nazvana francus- ka revolucionarna pjesma i ples iz 1792., rugalica M. Antoaneti; inter- nacionalna revolucionarna pjesma; 2. kratak kaput iz vremena Francuske revolucije; pren. revolucionar, jako- binac karmeliani katoliki prosjaki red, osnovan 1156., enski ogranak 1452.; nazvani po palestinskom brdu Kar- melu karmen (lat. carmen) pjesma, osobito: prigodna pjesma (svadbena, pogreb- na i dr.); mn. karmine karmin (sanskr. krmija, ar. karmez, kermez) jarkocrvena boja; slikarski pigment iz koenile, tj. osuenih tje- laaca jedne vrste uenaca; crvena tinta; crvena mast za usne itd. (ru) karminativ (lat. carminativum, carmi- nare grebenati) med. sredstvo protiv napuhnutosti i vjetrova karminirati (fr. carminer) bojiti (ili: obojiti) karminom karmoazin (fr. carmoisi) zagasitocr- vena boja, pomalo plaviasta karnacija (lat. carnatio) slik. boja ljud- skog tijela; prikazivanje mesa na slici kamalan (lat. caro meso, carnalis) koji je od mesa, mesnat, tjelesni; pren. osjetilan, puten karnalist (lat. carnalis) onaj koji voli jesti meso, mesojed, prodrljivac; pren. pohotljivac; karnalit karne (fr. carnet) trg. priruna knjiga s popisom dunika i vjerovnika karneol (lat. caro meso gen. carnis) min. vrsta poluprozirnog kalcedona koji ima boju mesa karner (lat. carnarium) prvotno: ko- sturnica; arhit. mala, okrugla kapela u romanikom i gotikom stilu karneval (tal. carnevale, lat. carne vale "zbogom, meso") mesojede, poklade i razna veselja (makare) koja se u to vrijeme prireuju karnificirati (lat. carnificare) med. pre- tvoriti u meso; pretvarati se u meso; pren. muiti karnifikacija (lat. carnificatio) med. omekavanje (ih: omekanje) kostiju; pretvaranje u meso, npr. plua karnia (fr. corniche) zastornica, zavjes- nica, preka iznad prozora za vjea- nje zastora, zavjese karnia (fr. corniche, tal. cornice, lat. coronis) arhit. vijenac, gornji dio na opivnici stupova i dr., glavna opiv- nica; gornji, krai dio zavjese iznad prozora ili vrata karnivori (lat. caro meso, vorare jesti) mn. zool. mesojedi, tj. ivotinje koje se hrane mesom; bot. biljke koje je- du kukce karnozan (lat. carnosus mesnat) med. zgusnut zbog bolesti; bot. tvrd i soan karo (fr. carreau) crveni etverokut na igraim kartama karoca v. karuca karos (gr. karos) med. v. karus karoserija (fr. carrosserie) gornji dio kola, osobito automobila (pod, sjedala i krov) karota (lat. daucus carota, fr. carotte, gr. karoton) bot. mrkva; smotuljak duhanskih listova za mrvljenje u burmut karotici (gr. karos) mn. v. karotik karotide (gr. karotides, karoyn uspa- vati dubokim i tekim snom, zanijeti, jer se pritiskanjem ovih dviju krv- nih ila proizvodi zanos, oamuenost Galen) mn. anat. dvije velike vrat- ne arterije, desna i hjeva, koje, dola- zei iz aorte, vode krv u mozak karotik (gr. karotikos oamuujui, koji proizvodi zanos, lat. caroticum) med. sredstvo za uspavljivanje, za omamljivanje; mn. karotici karotin (lat. caucus carota) bot. crvena boja od kromoplasta karoza (gr. karos dubok san, zanos, smrtni san) med. vrtoglavica, boles- karpit 673 kartonaa na elja za spavanjem, snom; usp. karus karpit (ma.) zastor, zavjesa karpolit (gr. karpos plod, lithos ka- men) geol. okamenjen plod karpolog (gr. karpos plod, logos) bot. poznavatelj plodova biljaka, drvea karpologija (gr. karpos plod, logia) bot. znanost o plodovima bilja, drvea karpus (gr. karpos, lat. carpus) anat. runi zglob ili korijen ake karta (gr. charte, lat. charta) komad krutog, debelog papira; komad kru- tog papira sa slikom (za igranje); zemljopisna mapa (kopnena, morska, astronomska); podsjetnica; potansko otvoreno pismo, dopisnica, dopisna karta: jelovnik, raun za jelo\ jesti a la carte it. a la kart (fr.) jesti po jelovniku; posjedovati neto per char- tam it. ... per kartam (lat.) prav. posjedovati neto na temelju pisane oporuke Kartaga (lat. Carthago, gen. Carthagi- nis; gr. Karhedon) stari feniki grad na podruju dananjeg Tunisa; svo- jedobno najjaa pomorska sila na Sredozemlju; 146. pr. n. e. razorena od Rimljana kartamin (ni. carthamus) v. kartamus kartamus (lat. carthamus, hebr. qar- thami) bot. divlji afran od kojega se dobiva crvena tvar kartamin kartea (tal. cartoccio, fr. cartouche) voj. topovsko zrno napunjeno koma- diima eljeza, rasprskava se jo u topovskoj cijevi kartel (fr. cartel, tal. cartello) udrui- vanje vie poduzea iste djelatnosti radi zajednikoga djelovanja (dovodi do monopola) kartelski brod (fr. cartel) ratni brod koji vozi zarobljenike radi razmjene kartezijanci mn. fil. uenici filozofa Cartesiusa (Descartesa), pristae kartezijanizma kartezijanizam filozofija utemeljitelja novijeg racionalizma i dualizma R. Descartesa (lat. Renatus Cartesius, 15961650), oca novije filozofije, i njegovih uenika kartidi (fr. quartidi) u kalendaru Fran- cuske revolucije: etvrti dan jedne dekade kartilaginozan (lat. cartilago hrska- vica, cartilaginosus) anat. hrskavi- av kartilago (lat. cartilago) anat. hrska- vica kartirati (fr. carte) zabiljeiti, zapisati; unijeti, upisati u kartu; potanske poiljke (pakete i si.) poslati s potreb- nim uputnicama, teretnim listovima itd. kartograf (fr. carte, gr. grafo) crta (ili: izraiva) zemljovida kartografija (fr. carte, gr. grafia) zna- nost o tome kako se izrauju zem- ljovidi, zemljopisni planovi i si.; prav- ljenje zemljovida, zemljopisnih pla- nova i si.; zbirka zemljovida kartogram (fr. carte, gr. gramma) zemljovid koji pomou raznih crtica i si. prikazuje statistike odnose u pojedinim zemljama kartolina (tal. cartolina postale) raz- glednica, potanska dopisnica kartomantija (fr. carte, gr. manteia proricanje, gatanje) gledanje u karte, bacanje karata, gatanje (ili: prori- canje) iz karata kartometrija (fr. carte, gr. metria) mjerenje po kartama, znanost o mje- renju po planovima, na topografskim i zemljopisnim kartama karton (fr. carton, tal. cartone) kruti i debeli papir; slikarska skica; blok za crtanje; korice od debelog papira (me- ki povez) kartonaa (fr. cartonnage) pravljenje kartona; povezivanje knjiga karto- nom; izraivanje kutija i dr. pred- meta od kartona; radionica u kojoj kartonerija 674 kasetofon se izrauju predmeti od kartona; pro- davaonica predmeta izraenih od kartona kartonerija (fr. cartonnerie) vjetina pravljenja kartona, tvornica kartona; predmeti od kartona kartonirati (fr. cartonner) koriiti, uko- riiti, povezati knjigu kartonom kartoskop (fr. carte, gr. skopein) na- prava za gledanje malih kinemato- grafskih nizova slika kartoteka (fr. carte, gr. theke spre- mite, koveg) mjesto gdje se dre karte; registar karata; u knjiarstvu, bibliotekarstvu (knjiniarstvu), trgo- vini, administrativnoj struci: ureena zbirka karata na kojima je po abe- cednom redu, brojevima ili pojmovi- ma zapisano ono to moe zatre- bati (knjige s imenima pisaca i izda- vaa, adrese i si.) kartua (fr. cartouche) urezani papir ili karton kao uzorak za bojenje ili krojenje; ukrasi oko naslova, u obliku razmotanog lista papira, na plano- vima, grbovima i si.; na staroegipat- skim spomenicima: eliptine figure ispunjene hijeroglifima; arhitekton- ski ukras karunkula (lat. caruncula komadi mesa, caro meso) med. suzna brada- vica, krijestica karus (gr. karos) med. smrtni, dubok san, bolest spavanja u visokom stup- nju; karos karusel (fr. carrousel, tal. carosello) vi- teka igra na konjima u kojoj natje- catelj pokazuje svoju vjetinu jahanja i pogaanja alke; mjesto gdje se od- vijaju takva viteka natjecanja na konjima; okretaljka, ringlpil s drve- nim konjima kasa (lat. capsa, tal. cassa) blagajna, metalni ormar u kojem se uva no- vac, mjesto gde se novac prima i is- plauje; trg. gotov novac; in cassa it. in kaa (tal.) nalazi se u kasi, tj. u gotovom novcu; per cassa it. per ka- sa (tal.) uz plaanje u gotovom novcu kasa-saldo (tal. cassa-saldo) trg. osta- tak nakon zakljuivanja blagajne (kase); zakljuak stanja blagajne (ka- se) kasa-konto (tal. cassa-sconto) trg. od- bitak (ili: smanjenje) kupcima i du- nicima kad kupuju za gotovo ili kad plaaju dug prije roka kasa-traca (tal. cassa-strazza) trg. pomona knjiga u koju se privremeno unose primici i izdaci, da bi se kas- nije unijeli u glavnu blagajniku knji- gu kasaba (tur.) gradi kasacija (fr. cassation) otputanje iz slube, smjenjivanje s dunosti, odu- zimanje ina; ponitenje, npr. neke odsude (pravorijeka) i dr.; najvii sud koji donosi konane odluke o odsu- dama prvostupanjskih i prizivnih sudova kasar (tal. cassero) podignuti dio palu- be na krmi, najvii kat broda kasarna (fr. caserne) zgrada u kojoj stalno stanuje vojska, vojarna kasatik (njem. Kassen-stiick) kaza- lino djelo, film i si. koji ima mnogo posjetitelja, te donosi dobar prihod kasatoran (fr. casser ponititi) prav. ukidajui, koji ukida, ponitavajui, koji ponitava, smjenjuje; kasatorna klauzula sporedan ugovor koji se do- daje glavnom ugovoru, po kojem se jedna strana ne mora drati ugovora ako druga ne ispunjava njegove od- redbe kaseta (fr. cassette, tal. cassetta, cassa kutijica za novac ili nakit; magnein vrpca u zatitnoj kutiji; fot. plosnata kutija u kojoj se uvaju filmovi; ar- hit. udubine kao ukras na stropu kasetirati (fr. cassette) arhit. praviti na stropu udubljenja kasetofon (fr. cassetta kutija, gr. fone glas, zvuk) teh. ureaj koji reprodu- kasino 675 katald cira zvuk snimljen na magnetofon- skoj vrpci smjetenoj u kaseti kasino (tal. asa, casino) klub, lokal; igranica, dvorana za zabave; voj. blagavaonica za asnike kasiopij (prema imenu zvijea Ka- siopeje) kem. element iz reda rijetkih kovina, atomska teina 174,99 tabli- ni broj 71, znak Cp kasirati (tal. cassa, incassare) 1. pri- miti, naplatiti novac; inkasirati kasirati (tal. cassare, fr. casser) 2. po- nititi, proglasiti nevaljanim, npr. neki dokument, oporuku i dr.; liiti ina (ili: poloaja, slube), rainiti, otpustiti iz slube kasiterin (gr. kassiteros kositar) me- talna smjesa iji je glavni sastojak kositar kasiterit (gr. kassiteros kositar) min. prirodan dioksid kositra, najobinija kositrena ruda kaska (fr. casque) voj. vrsta kacige kaskada (fr. cascade, p. cascada, tal. cascata) vodopad, vodoskok; vatro- met u obliku vodopada kasko (p. casco) pom. trup broda; trg. osiguranje broda bez tereta kasonada (fr. cassonade) neproien eer iz francuskih kolonija; kuhinj- ski eer kasta (p., port. casta, lat. castus ist) stale, zatvorena drutvena skupina kastanija (gr. kastanon, lat. castus ist) stale, skupina ljudi kastanjete (p. castanetas, fr. casta- gnettes) mn. mali i zvonki kolutovi od drveta ih bjelokosti koji se natak- nu na prste i udaraju jedni o druge pri plesanju (nazvani zbog slinosti s prepolovljenim kestenom) kastico (p. castizo) potomak portu- galskih uroenika (kreolaca) i mes- tika u Junoj Americi kastigacija (lat. castigatio) kanjava- nje, kazna; prekoravanje, ukor kastor (gr. kastor, lat. castor, sanskr. kasturi) zool. dabar; dabrovo krzno, dabrovina; eir od dabrove dlake Kastor i Poluks (gr. Kastor, Poludeu- kes) mit. blizanci spartanskog kralja Tindareja, ih Zeusa, i Lede, neraz- dvojna braa koja, poto su pretvo- reni u zvijezde, slue mornarima kao vodii i zatitnici; pren. simbol neraz- dvojnog prijateljstva; astr. zvijee "Blizanci" u Zodijaku; usp. Dioskuri kastoreum (lat. castoreum) farm. u- kasta uljasta tekuina u jednoj li- jezdi blizu mar a kod dabra, opojna mirisa i gorka okusa, slui kao odli- an lijek protiv bolesti ivaca kastorin (lat. castor) kao svila sjajna tkanina od najbolje panjolske vune; takoer: pamuni konfekcijski pli kastracija (lat. castratio) vaenje spol- nih lijezda, kopljenje, trojenje, ja- lovljenje kastrametacija (lat. castra logor, oko metari omeiti) voj. podizanje i ure- ivanje poljskog logora; vjetina po- dizanja logora kastrat (lat. castrare utrojiti, castra- tus) ukopljenik, eunuh kastrirati (lat. castrare) ukopiti, utro- jiti, ujaloviti; izbrisati, izbaciti, sma- njiti kastrum (lat. castrum) utvrda, tvrava, utvreni grad; u srednjem vijeku: plemiki dvorac (lat. castrum nobile) kasirati (fr. cacher) kod knjigovea: oblijepiti papirom, prevui papirom; prilijepiti, staviti na platno, npr. zemljovid; kriti, prikrivati, preutje- ti, zatajiti kamir (sanskr.- kacmira, fr. cachemir) vrsta fine i mekane tkanine koja se izrauje od k'ostrijeti kamirskih ko- za kapita (tal. caspita) tako ti svega! do vraga! katald (tal. castaldo) upravitelj crkve- nog dobra katel 676 kataleptian katel (lat. castellum, castrum) dvorac; mala tvrava, gradi, utvreno mje- sto katelan (lat. castellanus) upravitelj (ili: nadzornik) dvorca ili tvrave; upravitelj ili kuhar nekog drutvenog lokala; uvar kue; nadzornik grae- vina katigati (lat. castigare) kazniti, ka- njavati; koriti, karati kaun (tal. cassone) velik sanduk; kri- nja; kasa, blagajna; pren. brod, laa kat- (gr. kata) v. kata- kata- (gr. kata) grki prijedlog koji se pojavljuje kao predmetak u mnogim sloenicama i znanstvenim pojmovi- ma, uglavnom izraava neko kreta- nje i smjer, obzir, odnos, prilagoe- nost, slinost itd.; slui i za tvorbu prijelaznih glagola; pred samoglas- nicima: kat- (kat- i kath-) katadioptrian (gr. kata u katop- trian i dioptrian) opt. koji pripada odbijanju i prelamanju svjetlosti, koji se tie odbijanja i prelamanja svjet- losti; koji prividno poveava ili pri- bliava predmet gledanja (npr. sta- klo, zrcalo, naoale) katadioptrika (gr. kata u katoptrika i dioptrika) opt. znanost o pojavama koje se temelje i na odbijanju i na prelamanju svjetlosti katafalk (tal. catafalco, fr. catafalque) postolje ukraeno crnim draperijama i dr. na koje se stavlja lijes s mrtva- cem, sveani odar katafonika (gr. kata, fone zvuk) fiz. v. katakustika katafora (gr. katafora san sa zanosom) med. dubok bolesniki san, bolesna elja za spavanjem katafrakt (gr. katafratto oklopim, ka- tafraktos oklopljen) prsni oklop; med. zavoj za prebijena rebra katagma (gr. katagma) med. prijelom kosti katagrafologija (gr. katagrafo opiem, opisujem, logia) znanost o opisivanju lijekova katahreza (gr. katachresis) loa upo- raba; ret. pogreka u uporabi figura, bilo da je samo jedna figura nelogi- na i netona, ili da su dvije figure loe povezane, npr.: "Na troje je voj- sku razdvojio", "Klie Arap iz grla bijela" itd. kataklaza (gr. kata-klao slomim; sa- vijeni) med. lomljenje kostiju; gr onih vjea kataklizma (gr. kataklysmos poplava, potop) velika elementarna nepogoda; katastrofa, nesrea, propast katakombe (lat. catacumbae, tal. ca- tacomba) mn. podzemni hodnici, dugi ponegdje i vie kilometara, u koje su se pokapali prvi krani (u Rimu, Na- pulju, Jeruzalemu, Sirakuzi) kataksa (gr. kataxis prelamanje) med. prijelom kosti katakustika (gr. kata, akustike) fiz. znanost o odbijanju zvuka; katafo- nika katal (tur.) ubojstvo katalekte (gr. kata-lego uraunam, ubrojim, ubrajam) mn. zbirka odlo- maka ili kraih pjesama (npr. Vergi- lijevih); nepotpuni ostaci djela starih klasinih pisaca katalektian (gr. kata-lego presta- nem, zavrim, katalektikos koji prestaje) nepotpun, krnj; katalekti- an stih poet. stih kod kojega je pos- ljednja stopa kraa za jedan ili vie slogova (supr. akatalektian) katalepsija (gr. katalepsis) med. oba- mrlost, ukoenost, grenje, bolest spavanja; zadravanje tijela i udova u svakom, pa i najnezgodnijem danom poloaju (zbog hipnotinog stanja i kod nekih duevnih boles- nika) kataleptian (gr. kataleptikos) uko- en, obamro; usp. katalepsija katalitian 677 katareksa katalitian (gr. kata-lyo) otapajui, koji otapa; kem. koji ima svojstvo da djeluje katalizom, tj. da otapa druga tijela samim dodirom ne spajajui se s njima kataliza (gr. katalysis) otapanje; kem. ubrzavanje jedne reakcije jednostav- nom prisutnou jedne tvari (kata- lizatora), koja pritom ne pretrpi nika- kvu stalnu promjenu (na katalizi se zasniva oksidacija sumporne kiseline pomou platine ili eljeznog oksida, zatim katatipija i dr.) katalizator (gr. kata-lyo otapam) kem. supstanca koja ima svojstvo ubrzava- nja kemijskih procesa ili ih uzrokuje na znatno nioj temperaturi od one na kojoj bi se ti procesi sami sobom izvrili; usp. kataliza katalo zool. krianac izmeu domaeg goveda i bizona katalog (gr. katalogos) popis, osobito umjetnikih i znanstvenih zbirki, ili popis knjiga javnih ili privatnih knjinica, antikvarijata i izdavakih poduzea katalogirati (gr. katalogos) v. kata- logizirati katalogizirati (gr. katalogos) unijeti (ili: unositi) u popis, u katalog; kata- logirati katalotian (gr. kat-aloao smrvim) med. koji uklanja oiljke, modrice katamenije (gr. katamenios mjeseni) mn. med. mjeseno pranje kod ena, menstruacija katanac (tal. catena lanac) lokot, zasun katapazma (gr. katapasma, kata-pas- so pospem, posipam) med. praak za posipavanje i suenje rana katapepsija (gr. kata-pesso probavim) med. probavljanje, potpuna probava hrane u elucu katapeptian (gr. kata-pesso proba- vim) med. koji se tie probave, koji pomae i olakava probavu, probav- ili katapirin (gr. kata, pyr vatra, oganj) med. lijek protiv groznice, glavobolje i dr. kataplazma (gr. kataplasma nama- zano, premazano, kata-plasso nama- em) med. gusta kaa od raznih vrsta brana ili od ukuhanih trava (upo- trebljava se, u obliku zavoja, kao sredstvo za odravanje vlage na ra- nama, oteklinama i drugim bolesnim mjestima) kataplazmirati (gr. kata-plasso nama- em) med. stavljati na bolesna mje- sta obloge od guste kae; usp. kata- plazma katapleksija (gr. kataplexis) med. ukoenost tijela zbog kapi: koenje eljusti, lica i dr.; pren. uplaenost, utuenost kataptoza (gr. kataptosis pad) med. v. epilepsija katapult (gr. katapeltes, lat. cata- pulta) naprava za bacanje kamenja, strijela ili kopalja u grkoj i rimskoj vojsci katar (gr. katarrus slijevanje, kata- rrheo slijevam se) med. upala sluz- nice nekog organa (nosa, drijela, grkljana, dunika, uha, mjehura, cri- jeva, plua i dr.) zbog prehlade ili mjesnog (lokalnog) podraaja pra- eno izluivanjem sluzi; hunjavica, prehlada katarakt (gr. katarraktes vodopad, lat. cataracta) vodopad, brzac; med. za- muenost one lee, siva ili bijela mrena, katarakta; teh. sprava za reguliranje rada parnih strojeva katarakta (gr. ) med. v. pod katarakt kataraktian (gr. katarraktes) med. s bijelom mrenom u oima, bolestan od katarakta kataralan kataralna groznica groznica praena izluivanjem sluzi; katari- an katareksa (gr. katarrexis) jako tr- ganje, upanje; med. estok proljev katareuma 678 katedrala katareuma (gr. katar-rheo slijevam se) med. izluivanje sluzi, izbacivanje sluzi, sluzotok katareusa (gr. katharos ist) dananji slubeni grki knjievni jezik koji se temelji na starogrkom klasinom iz 5. i 4. st. pr. n. e. katarian (gr. katar-rheo slijevam se) med. v. kataralan katarizam (gr. kathairo istim) ie- nje jezika; v. purizam katarka (gr. katartios) jarbol katartici (gr. kathartikos za ienje) mn. med. sredstva za ienje crijeva katartika (gr. kathartikos za ienje) fil. znanost, teorija o ienju due, vjetina moralnog oiavanja katartister (gr. katartister) kir. instru- ment za namjetanje prelomljenih ili iaenih kostiju katartiza (gr. katartisis ureenje, uljepavanje) med. v. katartizam katartizam (gr. katartismos uzglob- ljenje, uaenje) med. namjetanje prelomljene ili iaene kosti; ka- tartiza katarza (gr. katharsis) med. ienje, pranjenje crijeva; fil. moralno i- enje i uzdizanje due iznad svih tje- lesnih, osjetilnih strasti i prljavti- na (prema Aristotelu cilj tragedije) katasarka (gr. kata, sarx meso) med. v. anasarka katasheza (gr. kataschesis) med. do- bra, povoljna tjelesna graa katastaltici (gr. katastaltikos prikla- dan za zaustavljanje, za sprjeava- nje, katastello zaustavljam, sprjea- vam) mn. med. sredstva za zaustav- ljanje krvi katastar (lat. catastrum) dravna usta- nova za istraivanje istog prihoda od zemljita i utvrivanje poreza na zemlju; zadatak katastra je prikup- ljanje potrebnog materijala za pro- cjenu i pripremanje osnove za sastav zemljinih knjiga, gruntovnica katastaza (gr. katastasis) poet. dram- ski dio u kojem zaplet, zapoet u epitazi, dolazi do vrhunca dok se, u : katastrofi, potpuno ne rasplete; ret. dio govora u kojem se izlae tema za raspravljanje; med. stanje, sastav katastrirati (lat. catastrum) unijeti (ili: unositi, uvoditi, uvesti, upisati, upisi- vati) u katastar katastrofa (gr. katastrofe) preokret, prevrat, obrat, odluan trenutak; u drami: odluan dogaaj koji dovodi do razrjeenja zapleta (usp. epistaza i katastaza); svaki odluujui, pose- bice nesretan obrat; teak (ih: ne- sretan) dogaaj, propast katastrofizam (gr. katastrofe prevrat, preokret; propast) teorija po kojoj su neke geoloke i bioloke pojave bile uzrokovane katastrofama, ili naglim i silnim poremeajima u prirodi, u ' Zemljinoj kori katataza (gr. katateino isteem, kata- tasis uzglobljenje istezanjem) med. namjetanje prijeloma kosti katatipija (gr. kata, typos otisak) med. fotografski postupak, utemeljen na katalizi, pri pravljenju kopija s nega- tiva i bez utjecaja svjetlosti katatonija (gr. katatonos manje na- pregnut nego to bi trebao biti) med. duevna bolest praena povremenom melankolijom, potpunom nepokretlji- vou, grevima, raznim halucinaci- jama, suludim idejama i si. katedra (gr. kathedra stolac) stolac, uiteljev stol; uzvieno mjesto s na- slonom za prsa s kojega nastavnik dri predavanja; biskupski, papinski stolac; pren. znanstveni predmet na sveuilitu (katedra kroatistike, po- lonistike itd.); ex cathedra it. eks katedra (lat.) na nain onoga koji go- vori slubeno, s autoritetom katedrala (gr. kathedra stolac) glavna, stolna crkva, crkva sa sjeditem bis- kupa odnosno nadbiskupa katedralan 679 katetometar katedralan (gr. kathedra stolac) koji se tie biskupske vlasti, stolni kateget (gr. kathegetes) voda, uitelj, odgajatelj kategorian (gr. kategorikos koji tvr- di) koji tvrdi bezuvjetno, bezuvjetan, odluan, odreen, toan, jasan; fil. kategorian sud log. sud u kojem se jednom subjektu jednostavno neto pridaje ili nijee kategoriki imperativ fil. imperativ dunosti koji je njemaki filozof Kant ovako postavio: Djeluj tako da naelo tvoje volje u svako doba istodobno moe vrijediti kao naelo opeg za- konodavstva; usp. imperativ kategorija (gr. kategoria) odsjek, vr- sta, rod, klasa, red, skupina; fil. naj- openitiji pomovi bez kojih se nita ne moe zamisliti, a da se ne bi moglo podrediti pod jedan od tih najope- nitijih pojmova (tvar, vrijeme, pro- stor gibanje, bitnost, uzronost, je- dinstvo itd.) kategorizirati (gr. kategoreo) urediti, ureivati, dijeliti po vrstama (ili: ro- dovima, strukama), razvrstati, raz- vrstavati, srediti, sreivati katehet(a) (gr. kat-echetes nastavnik, uitelj) vjerouitelj koji pouava pu- tem pitanja i odgovora; uitelj vjero- nauka katehetika (gr. kat-echeo usmeno po- uavam) vjetina vjerskog pouava- nja u obliku pitanja i odgovora; me- todiko upuivanje i uvoenje u ovu vjetinu kateheza (gr. katechesis usmena na- stava) pouavanje; u kranskom vje- ronauku: pouavanje u obliku pitanja i odgovora; pouavanje onih koji ele prijei na kranstvo katekizacija (lat. catechisatio) poua- vanje u vjeri u obliku pitanja i odgo- vora katekizam (gr. katechismos) svaki kratak i jezgrovit udbenik neke zna- nosti ili umjetnosti; udbenik o osno- vama kranske vjere, napisan u obliku pitanja i odgovora katekizirati (gr. katechizo) pouavati u vjeri u obliku pitanja i odgovora katenaran (lat. catenarius) lanast, u obliku lanaca katenarija (lat. catena lanac, catenaria) mat. krivulja koju tvori lanac ih ko- nopac podjednake gustoe koji slo- bodno visi o dvjema stalnim tokama koje nisu u istoj okomitoj, vertikal- noj liniji katencija (lat. catenatio) vezanje lan- cem; spajanje, pripajanje katenuliran (lat. catenula lani) sa- stavljen od lania kateretici (gr. kathairetikos prikladan za slabljenje) mn. sredstva za slab- ljenje, umrtvljivanje; sredstva za ubi- janje; sredstva za izjedanje katereza (gr. kathairesis smanjivanje, mravljenje) med. klonulost, slabost, utuenost kateta (gr. kathete uspravnica, usprav- na crta, kathiemi sputam) geom. stranica u pravokutnom trokutu koja s drugom stranicom toga trokuta za- tvara kut od 90; usp. hipotenuza kateter (gr. katheter ono to se sputa) med. valjkasta cijev od kauuka ili kovine koja se uvlai kroz mokranu cijev u mokrani mjehur radi umjet- nog isputanja zadrane mokrae; upotrebljava se i za unoenje lijekova u tijelo kateterizam (gr. katheter) med. ispu- tanje zadrane mokrae uvlaenjem katetera u mokrani mjehur kateterizirati (gr. katheter) isputati zadranu mokrau pomou katetera katetometar (gr. kathete okomica, okomita crta, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje razlike u visini dviju toaka, osobito malih razlika razina tekuih stupova u cijevima; katgut 680 katun takoer: naprava za mjerenje luba- nje katgut (engl. catgut) kir. konac, nekada izraivan od majeg crijeva (engl. cat = maka) kojim kirurzi podvezuju krvne ile kathipnija (gr. kata, hypnos san) med. veoma tvrd san, dubok san katil (tur.) krvnik, ubojica katilinizam stvaranje zavjera, zavjere- nike spletke i intrige (po L. S. Ka- tilini, tvorcu opasne zavjere usmje- rene protiv Senata u starome Rimu, a koju je otkrio i sprijeio Ciceron) kation (gr. kation ono to silazi, sila- zee, katienai silaziti) fiz. elektropo- zitivan element koji se u elektroke- mijskoj razgradnji razvija na katodi, pozitivno nabijen ion katirati (fr. catir) valjati i preati suk- na da bi dobila veu vrstou i sjaj- nost katoda (gr. kathodos put nadolje) fiz. 1. put kojim elektrina struja napu- ta elektrolit i prelazi u negativan pol; toka, mjesto ili povrina u dodiru s negativnim polom; 2. negativna elek- troda katodne zrake fiz. pri elektrinom pranjenju u cijevi u kojoj tlak padne na nekoliko stotih milimetara ive svijetlei stup odvoji se od katode pri emu iz katode izlaze plaviaste zra- ke koje se zovu katodne; one se pro- stiru pravocrtno dok ne udare o ano- du ili stakleni zid, pri emu staklo fluorescira zelenkasto; usp. katoda katodofon (gr. kathodos put nanie, fone zvuk) vrsta mikrofona za zvu- ni fillm i radio kod kojega ionizirani zrak slui kao vodi struje izmeu slabo zagrijane svijetle katode i ano- de katoha (gr. katoche ukoenost) med. krutost, ukoenost udova; tvrdo spa- vanje pri otvorenim oima katolicizam v. katolianstvo katolianstvo (gr. kata, holos cio, kat- holikos) shvaanje i tumaenje kr- anstva u duhu Rimokatolike crkve; rimokatohka vjera katoliki (gr. kata, holos cio, katho- likos opi, cjelinski) opi, opevaei; pravi, pravovjerni; koji se tie Rimo- katolike crkve, koji pripada Rimo- katolikoj crkvi, papinski katolik (gr. kata, holos cio, katholikos opi, cjelinski) 1. kranin koji svoje crkveno vjerovanje smatra kao jedino pravo i obvezno, pravovjerni kra- nin: 2. pristaa (ih: lan) Rimokato- like crkve katolikon (gr. kata, holos cio, katho- likon ope) neto ope; osobito: opi rjenik, rjenik cjelokupnog znanja; opi lijek, tj. lijek koji treba lijeiti sve bolesti katolizirati (gr. kata, holos cio, opi) prevesti (ili: prevoditi) na rimokato- liku vjeru, pokatoliiti Katon (lat. Cato) glasoviti rimski dr- avnik, nepomirljivi protivnik Kar- tage, velik rodoljub i strog moralist (234149 pr. n. e.); pren. ozbiljan mudrac, strog i neumoljiv sudac u moralnim pitanjima katoptrika (gr. kat-optron zrcalo) opt. znanost o odbijanju svjetlosti; ana- kamptika katoptromantija (gr. kat-optron zr- calo, manteia proricanje) proricanje iz zrcala katorga (rus., gr. katergon djelo, rad) robija, prisilan rad, kuluk katoterici (gr. katoterikos koji isti) mn. med. sredstva, lijekovi za ie- nje katren (fr. quatrain) poet. strofa od e- tiri stiha, etvorostih katun (ar. kyton, tal. cotone pamuk, engl. cotton) vrsta krute i sjajne pa- mune tkanine, obino sa arama, s uzorcima Katzelmacher 681 kauza Katzelmacher it. kaclmaher (njem.) nekada: pogrdan izraz za Talijana ili talijanaa Katzenmusik it. kacnmuzik (njem.) "maja dernjava", vika koja se nekom prireuje za javnu porugu kauboj (engl. cowboy) kravar, govedar, pastir na konju na zapadu SAD-a kaucija (lat. cautio) jamstvo, jamevina, odreena svota novca poloena na ime jamstva za nekoga ili za sebe, zalog; realna kaucija (lat. cautio re- lis) prav. osiguranje dobara kaucirati (lat. cautio) poloiti kauciju (jamevinu) kau (eng. couch postelja, leaj) suvre- meni krevet s malim naslonom te moe posluiti i za sjedenje kauuk (fr. caoutchouc) guma koja se dobiva od mlijenog soka nekih trop- skih junoamerikih, afrikih i indij- skih biljaka, osobito od drveta ficus elastica; rije je uzeta iz jezika bra- zilskih Indijanaca (cahuchu) kaudalan (lat. caudalis, cauda rep) zool. koji pripada repu, repni kaudiljo (p. caudillo voa) voa, pogla- vica, titula panjolskog diktatora ge- nerala Franca kauledon (gr. kaulos stabljika) med. poprean prijelom kosti kaulescentan (lat. caulis stabljika ze- ljastih biljaka) bot. koji utjee na stvaranje stabla, koji stvara stablo kaulikul(us) (lat. cauliculus) arhit. cvjetno stablo na glavi korintskih stupova kaulom (lat. caulis stablo) bot. svaka stabljici slina tvorevina na biljci (za razliku od lia, korijena i dr.) kauma (gr. kauma vruina, ar) med. jaka vatra, groznina vatra kaunt (engl. count) u Engleskoj: naziv za "grofa" koji nije Englez, za razliku od erla, engleskog grofa kaur (ar. gavur) nevjernik, musliman- ski naziv za kranina; kaurin kauri-pu (engl. cowrie) zool. vrsta morskog pua, tzv. "poruclanski pu"; ivi u Indijanskom oceanu kaurma (tur. kavurma) drob; jelo od droba kaustici (gr. kaustikos izjedajui, koji izjeda) mn. sredstva za izjedanje; ka- ustina sredstva kausticitet (lat. causticitas) izjedenost, mo (ili: svojstvo) izjedanja; pren. za- jedljivost, podsmjeljivost kaustian (gr. kaustikos) izjedajui, koji izjeda; pren. zajedljiv, satirian; kaustina krivulja (linija) fiz. krivu- lja koju oblikuju svjetlosne zrake koje je odbila ili prelomila neka zakriv- ljena povrina; kem. kaustina soda spoj natrija, vodika i kisika (NaHO) kaustinost v. kausticitet kaustika (gr. kaustikos izjedajui) vjetina izjedanja pomou kaustinih sredstava; takoer: znanost o kaus- tinim krivuljama (v. pod kaustian) kautela (lat. cautela) prav. mjera opre- za, odredba ugovora kojoj je cilj osi- guranje od mogue tete kautelarna jurisprudencija dio prak- tine pravne znanosti koji se bavi mjerama za osiguranje od mogue tete kauterij (gr. kauterion) med. sredstvo za izjedanje, za povrinsko spaljiva- nje tkiva radi lijeenja; kovina pomo- u koje se vri kauterizacija kauterizacija (lat. cauterisatio) med. spaljivanje rane radi sprjeavanja daljnjeg procesa, otvaranje rane po- mou izjedajuih kemijskih sredsta- va, usijane kovine ili iskri elektrine struje visokog napona kauterizirati (lat. cauterisare) med. lijeiti pomou povrinskog izjedanja ili spaljivanja tkiva kauza (lat. causa) uzrok, razlog, povod, pobuda: pravna stvar, pravno pita- nje, sporno pitanje, parnica; in causa kauzalan 682 kavernozan it. in kauza (lat.) prav. u spornoj stvari kauzalan (lat. causalis) uzroan, uzro- ni; kauzalna konjunkcija gram. uz- roni veznik; kauzalna ili uzrona re- enica zavisna reenica kojom se iz- rie uzrok radnje u glavnoj reenici, npr. Pobijedili smo jer smo bolji kauzalitet (lat. causalitas) fil. uzro- nost, uzrona veza, odnos izmeu uz- roka i posljedice; princip kauzaliteta glasi: svaka promjena mora imati i svoj uzrok kauzalni neksus (lat. causa uzrok, cau- salis uzroni, nexus veza) prav. u kaznenim djelima: uzrona veza iz- meu kaznenog djela koje je poinio izvritelj i tetnih posljedica koje su zbog tog djela nastale; dok se ne utvr- di ta veza, smatra se da ne postoji ni kaznena odgovornost kauzalno-genetian (lat. causa uzrok, gr. genesis postanak) koji izlae uz- roke razvoja, koji se temelji na uzro- cima razvoja kauzativan (lat. causativus) uzroan; kauzativni glagoli gram. glagoli koji izriu uzrok neke radnje, uzroni, faktitivni glagoli (npr. crveniti, crve- nim je kauzativan znai: inim neto crvenim prema glagolu crve- njeti, crvenim koji znai: postajem crven) kauzator (lat. causator) poinitelj, tvo- rac kava (ar. kahva, fr. cafe, engl. coffee, njem. Kaffee) drvo podrijetlom iz Eti- opije, raste u Arabiji, Indiji i ostalim tropskim krajevima; sjemenka toga drveta; poznato i omiljeno pie od sa- mljevenih prenih sjemenki toga dr- veta kavacija (lat. cavatio pravljenje neega upljim) grad. kopanje podruma kavaleta (tal. cavalletta) glaz. v. kaba- leta kavaleto (tal. cavalletto "konjic") drveni konj za vjebanje u skakanju na ko- nju i preko konja (usp. voltigiranje); slikarski nogari, tafelaj kavalir (fr. cavalier, tal. cavaliere) ko- njanik, jaha; pratitelj, udvara nekoj dami; ovjek usluan i podaan (oso- bito u novcu), otmjen ovjek, fin go- spodin kavalirski (fr. cavalierement) pril. vi- teki; ljubazno, usluno susretljivo; plemenito, uglaeno; otvoreno, neu- siljeno, slobodno kavalkada (fr. cavalcade) sveana po- vorka na konjima; sjajna povorka ili skupina konjanika; etnja na konji- ma kavalke (fr. cavalquet) voj. mar ko- njice; sviranje truba pri ulasku ko- njice u neki grad kavata (lat. cavus upalj) 2. svod; grad. temelji na crkvenom svodu kavata (tal. cavata, cavare) 1. glaz. mala, laka i jednostavna pjesma (za razliku od raskone operne arije); trg. iznos mjenice prema teaju; prodaja mjeninog pisma za gotov novac kavatina (tal. cavatina) glaz. kratko i jednostavno glazbeno djelo za pje- vanje bez ikakvih ukrasa i bez uo- biajenih ponavljanja kod napjeva; usp. kavata 1. kavaz (tur.) pratitelj ili poasni straar stranih diplomatskih predstavnika u Turskoj i viih dravnih inovnika uope; straar, policajac kaverna (lat. caverna) upljina, otvor; peina, pilja; podrum; med. upljina u pluima koja je nastala zbog ras- padanja tkiva, osobito kod tuberku- loze, a ponekad i zbog apscesa i gan- grene kavernozan (lat. cavernosus) pun up- ljina; upljikav, upljikast, spuvast; kavernozna respiracija med. upljin- sko disanje kaveta 683 ke kaveta (fr. cavette) fort. mali utvreni opkop izmeu dva vea kavijar (tatar., fr. caviar, tal. saviale, tur. haviar) usoljena ikra od jesetre, morune i drugih riba, osobito iz Volge i Kaspijskog jezera kavilacija (lat. cavillatio) zadirkivanje, podsmjehivanje; pravljenje sofizama, govorenje u sofizmima kavirati (lat. cavere) uvati se; jamiti; pri maevanju: izbjegavati protiv- nikov udarac odbijanjem njegovog maa udarcem odozdo i izmicanjem tijela; trg. naplatiti (mjenicu) kavitet (lat. cavus upalj, cavitas) up- ljina, osobito u ljudskom tijelu (glavi, prsna i trbuna upljina) kavkaski koji pripada Kavkazu, koji potjee s Kavkaza; kavkaska rasa bi- jela ili indoatlantska rasa kojoj pri- pada veina stanovnika Europe, jugo- zapadne Azije, Indije i Sjev. Amerike kavul (tal. cavolo) kupus; kelj kavun (tur.) dinja kazak (fr. casaque, tal. casacca) 2. kra- tak putniki ili jahaki kaput kazak (rus.) 1. sluga odjeven u kozaku nonju; kozaki ples kazamat (lat. asa madida vlana koliba, fr. casemate, tal. casamatta) voj. podzemni odjel na svodove u tvr- avi koji je siguran od puanih zrna; na ratnim brodovima: oklopljena prostorija za smjetaj topova i mu- nicije; podzemno skladite; pren. podzemni zatvor, tamnica kazein (lat. caseus sir) kem. vrsta bje- lanevine koja se nalazi u mlijeku i koja se pri usiravanju, pod utjeca- jem kiseline, izdvaja kazeken (fr. casaquin) vrsta gornjeg kaputa; vrsta enske haljine kazimir (sanskr. kacmira, fr. casimir, cachmir, engl. cassemere) laka, tan- ka, naborana vunena tkanina, vrsta polusukna; fina i meka tkanina od kostrijeti kamirske koze; usp. ka- mir kazualan (lat. casualis, fr. casuel) slu- ajan, koji ovisi o sluaju, neizvjes- tan; sporedan, neredovit kazualije (lat. casualia) mn. sluajnosti; sluajne pojave; neredoviti (ili: spo- redni, nepredvieni, sluajni) prihodi ili rashodi kazualist (lat. casus) fil. pristaa ka- zualizma kazualitet (lat. casualitas) sluajnost kazualizam (lat. casus sluaj) fil. teo- rija o sluajnosti, tj. shvaanje da u svijetu sve nastaje sluajno kazuar (malaj. cassuwari, suwari) zool. vrsta velike australske i istonoin- dijske ptice sline noj u kazuar (malaj. kassuvvaris) zool. vrsta ptice trkaice, slina noj u kazuist (lat. casus sluaj, fr. casuiste) znalac u rjeavanju raznih, osobito dvojbenih pitanja savjesti; pozna- vatelj tekih i zamrenih pravnih sluajeva; usp. kazuistika kazuistika (lat. casus sluaj) fil. teorija o sukobima izmeu razliitih ten- dencija, interesa i si.; vjetina rje- avanja raznih pitanja savjesti; mu- dro i umjeno raspravljanje i sna- laenje u tekim pravnim pitanjima; openito: vjetina pronalaenja po- mirljivog, srednjeg puta: pren. luka- vost, domiljatost kazuizam (lat. casus sluaj) fil. v. ka- zualizam kazus (lat. casus sluaj, asu) sluaj, zasebna injenica; in asu it. in kazu (lat.) prav. u sluaju; in praesenti asu it. in prezenti kazu (lat.) u sa- danjem sluaju, u danom sluaju kaolirati (fr. cajoler) laskati, umilja- vati se ke (fr. queue, lat. cauda rep) red, po- vorka ljudi koji ekaju na red (npr. ispred kaz. blagajne i si); ograen prostor pred blagajnom, da bi se iz- kebar 684 kelologija bjegla guva; biljarski tap, tak; glaz. drak na violini kebar (njem. Kafer kukac) zool. hrut (vrsta kukca) kebl (engl. cable) mjera za konac u Sjev. Americi = oko 220 m ke (engl. catch) glaz. kompozicija ko- mine pjesme u stilu fuga, osobito omiljena u Engleskoj keder (njem. Koder) 1. vrsta ribice (po- godna kao mamac); 2. u obuarstvu: koa u cipeli na koju je privrena peta kedi (engl. caddy, caddie) port, pomo- nik kod golfa (nosi tobolac s potrep- tinama za igru) kediv (perz. hhidiv) titula biveg egi- patskog vicekralj a; vladar, knez, ve- lianstvo kefalagra (gr. kefalargia, atiki za kefalalgia, kefale glava, algos bol) med. ulozi, giht glave kefaleja (gr. kefale) med. jaka, teka glavobolja kefalgija (gr. kefale glava, algos bol) med. bol glave, glavobolja kefalici (gr. kefale) mn. med. sredstva, lijekovi za jaanje glave kefalitis (gr. kefale) med. upala gla- ve, mozga kefalocentrian (gr. kefale glava, lat. centrum sredite) fil. koji se nalazi u glavi, koji postoji samo u glavi kefalodinija (gr. kefale, odyne bol) med. glavobolja kefalometar (gr. kefale glava, metron mjera, mjerilo) glavomjer, sprava za mjerenje glave novoroenadi kefalopodi (gr. kefale, pus gen. podos noga) mn. zool. glavonoci, ivotinje iz reda mekuaca, najsavreniji me- kuci kefaloskopija (gr. kefale, skopeo gle- dam, promatram) med. ispitivanje glave, pregled glave kefalotripsija (gr. kefale, tripsis tre- nje, tribo tarem, satrem) med. lom- ljenje, razbijanje glave mrtvog dje- teta u utrobi rodilje u sluajevima tekog poroaja kefir (tatar.) pjenuavi, gusti mlijeni napitak od kravljeg mlijeka i kefir- skih zrna ili kefirskih gljivica, ugod- na i svjea mirisa i okusa, otkrili ga kavkaski Tatari; upotrebljava se i kao sredstvo protiv slabokrvnosti, bljedoe i kroninih plunih bolesti kegla (njem. Kegel) unj koji treba sruiti u kuglanju Keine Rose ohne Dornen it. kaj ne roze one dornen (njem.) Nijedna rua nije bez trnja kej (fr. quai, engl. quay) zid pokraj ri- jene ih morske obale, podzidana obala; mjesto u luci za utovar i isto- var robe: ulica pokraj obale, put iz- meu vode i kua; eljezniki peron kekez (tur.) homoseksualac keks (eng. cake, cakes) mn. engleski dvopek, sitni suhi kolaii koji se po- sebice jedu uz aj keler-mjenica (njem. Keller-wechsel) trg. lana mjenica, na kojoj su potpisi trasanta, akceptanta i indosanta iz- miljeni, budui da te osobe ne po- stoje, a samo je potpis posljednjeg indosanta istinit, i on nema namje- ru izvui se iz obveze, nego samo doi za neko vrijeme do novca; fingirana mjenica kelimei ehadet (ar.) dvije glavne os- nove islamske vjere: vjerovanje u jedinstvo Boje i poslanstvo Muha- medovo kelner (lat. cellarius podrumar, njem. Kellner) kavanski momak koji poslu- uje goste jelima i piima, konobar kelneraj (njem. Kellnerei) pregraen prostor u krmama i gostionicama u kojem se nalaze ae, boce, pie i dr. kelnska voda (njem. Kolnisches Was- ser) v. kolonjska voda kelologija (gr. kele kila, bruh, logia) med. znanost o kili (bruhu) kelotom 685 kemurgija kelotom (gr. kele kila, bruh, tome re- zanje) kir. no kojim se operira kila kelotomija (gr. kele kila, tome rezanje) kir. operacija kile Kelti (gr. Keltoi, lat. Celtae) mn. staro indoeuropsko pleme u zap. Europi (osobito u Galiji, panjolskoj i Brita- niji) koje se veim dijelom izmijealo s Germanima kemalisti pristae negdanjeg predsjed- nika Turske Republike Mustafe Ke- mala Atatiirka; usp. kemalizam kemalizam politike, ekonomske, soci- jalne i kulturne reforme Kemala Ata- tiirka (18811938), vode turskog na- roda i obnovitelja turske drave koji je, za neto vie od 10 godina, od Turske, nekadanjeg "bolesnika na Bosporu" i sinonima zaostalosti, na- pravio dravu budunosti kemi- (gr. cheo, chemeia) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kemija, kemijski kemiar (gr. chemeia) onaj koji se bavi kemijom, koji prouava kemiju kemiglifija (gr. chemeia, glyfo izdu- bem, reem) izradba klieja nagri- zanjem duinom kiselinom kemigrafija (gr. chemeia, grafo crtam) izrada reljefa pomou duine kise- line u cinku, bakru ili mesingu; = cinkografija kemigrafirati (gr. chemeia, grafo crtam, slikam) kemijskim putem izraivati crtee, slike, arabeske i dr. kemija (gr. cheo lijevam, chemeia) znanost koja se bavi promjenama u tvari, tj. pojavama pri kojima se i tvar tijela kao takvih mijenja, i zakonima po kojima se te promjene dogaaju; organska kemija bavi se ugljikovim spojevima (naziv iz vre- mena kad se mislilo da organski spo- jevi mogu nastati samo utjecajem tzv. "ivotne snage" u biljnim i ivo- tinjskim organizmima) kemijatrija (gr. chemeia, iatreia lije- enje) lijeenje po kemijskim na- elima kemijski (gr. chemeia) koji se tie ke- mije ili u nju spada; kemijska teh- nologija znanstveno opisivanje raz- liitih grana kem. tehnike koje govori o kem. preradbi sirovina, njihovoj uporabi, trgovini i si,; kemijski efekt spajanje atoma i stvaranje novih mo- lekula; kemijski proces zbivanje koje se vri pri spajanju kemijskih ele- menata ili pri razgradnji spojeva na elemente; kemijski rat rat u kojem se upotrebljavaju kao borbeno sred- stvo bojni otrovi; kemijski spojevi ti- jela koja se mogu razgraditi na svoje elemente kemikalije (gr. chemeia) mn. kemijski proizvodi, kemijski artikli kemiluminiscencija (gr. chemeia, lat. luminiscentia) fiz. svijetljenje uvjeto- vano kemijskim zbivanjima (proce- sima) kemitipija (gr. chemeia, typos otisak, slika) pretvaranje radiranih i nagri- zenih metalnih ploa kemijskim sredstvima u reljefne ploe kemizam (gr. chemeia) opi naziv za sve kemijske pojave u prirodi; spo- sobnost (npr. svjetlosti) izazivanja kemijskih promjena, kemijskih zbi- vanja; fil. shvaanje prema kojem je priroda nastala kemijskim procesom (zbivanjem) kemoterapija (gr. chemeia, therapeia lijeenje) lijeenje bolesti kemijskim sredstvima kemotropizam (gr. chemeia, tropos okret, trepo okreem) biol. v. pod tro- pizam kemurgija (gr. chemeia kemija, ergon djelo) znanost koja prouava kako iz poljoprivrednih proizvoda dobiti in- dustrijske proizvode (npr. umjetnu gumu, platno, pluto, vunu, boje, eks- plozive i dr.) kenangija 686 keratitis kenangija (gr. kenos prazan, angos po- suda) med. praznoa krvnih ila, slabokrvnost kenesteza (gr. koinos zajedniki, opi, aisthesis osjeaj) psih. opi osjeaj postojanja koji potjee od ukupnosti tjelesnih dojmova; ivotni osjeaj kengur (urod. gangaruh) zool. klokan, australski tobolar, sisavac, biljojed, dugih i snanih stranjih nogu koje mu slue za skakanje i obranu, te s kratkim, slabim prednjim nogama, nerazvijene mlade enka nosi u to- bolcu; meso mu se jede, a krzno je vaan trg. artikl kenhriti (gr. kenchros proso) mn. min. kamenje ija su zrnca slina prosu kenhroiti min. v. kenhriti kenobij (gr. koinobion, koinos zajed- niki, opi, bios ivot) samostan kenobit (gr. koinos zajedniki, opi, bioo ivim) onaj koji ivi u samo- stanu, redovnik; pren. usamljenik, pustinjak kenofobija (gr. kenon prazno, prazan prostor, fobein plaiti se) med. strah od velikih praznih prostora (trgova, poljana i si.) kenogeneza (gr. kenos prazan, gen- esis postanak) zool. odstupanje od pa- lingeneza u ontogenetskom razvoju; uzrok prilagoavanja vrste novim uvjetima za individualni razvoj, ra- zvoj koji ne odgovara zakonima i- vota jednog organizma kenologija (gr. koinos zajedniki, lo- gia) dogovor, vijeanje; vijeanje li- jenika o stanju bolesnika, lijeniki konzilij kenotaf (gr. ken-tafion) prazna grob- nica (bez mrtvaca) kakve su Grci gra- dili u ast pokojnicima poginulim u ratu ili na moru kojima se nije znalo za grob; poasni spomenik kenoza (gr. kenosis) med. ispranja- vanje, ienje kenozoik (gr. kainos nov, zoon ivo- tinja) geol. v. kenozojski period kenozojska formacija geol. v. keno- zojski period kenozojski (gr. kainos nov, zoon ivo- tinja) koji je iz treeg velikog geo- lokog doba, koji pripada treem ve- likom geolokom dobu, koji obuhvaa tercijarno i kvaternarno doba, koji sadri ivotinjske ostatke novijeg doba kenozojski period geol. najmlae Zem- ljine formacije (tj. tercijar, diluvij, aluvij); kenozojska formacija Kentaur (gr. Kentauros) mit. udovite pola ovjek, a pola konj kep (engl. cape, njem. Kappe, lat. cappa) mod. dug enski proljetni ogrta bez rukava kepec (tur. kepaze smijena pojava, oso- ba) patuljak, ovjek vrlo niskog ra- sta kepenak (ma. kopenyeg) kabanica kepotaf (gr. kepos vrt, tafos grob) nad- gorbni spomenik oko kojega je na- pravljen vrti keramika (gr. keramike) lonarstvo, izradba posuda i dr. predmeta od gli- ne peenjem; lonarija, lonarski proizvodi keramografija (gr. keramos lonarska glina, grafia) slikanje na glinenim po- sudama, osobito na vazama, kod starih Grka keramografika (gr. keramos lonar- ska glina, grafike) v. keramografija keratektomija (gr. keras rog, ek-tem- no izreem) med. operativno ukla- njanje ronice oka keratijaza (gr. keras) med. oronjela izraslina na tijelu keratin (gr. keras rog) fiziol. ronina, bjelanevinasta tvar, supstanca u ro- govima, pokoici, noktima i dlaka- ma keratitis (gr. keras rog) med. upala ronice oka keratogeneza 687 keson keratogeneza (gr. keras, genesis po- stanak, oblikovanje) stvaranje roga, oronjavanje keratoidi (gr. keras rog, eidos oblik) mn. geol. rogu sline okamine keratoliti (gr. keras rog, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni rogovi keratomi (gr. keras) mn. med. smee ili crvenkastosmee bradavice, obi- no u veliini lee, pojavljuju se na ovjeku nakon etrdesete godine i- vota keratoplastika (gr. keras, plastike) med. oblikovanje ronastog dijela koe umjetnim putem; zamjena ne- prozirnog dijela ronice prozirnim keratoskop (gr. keras, skopein gledati, promatrati) med. naprava za ispi- tivanje krivulja ronice i utvriva- nje njihovih nepravilnosti keratoskopija (gr. keras rog, skopein) med. ispitivanje ronice pomou ke- ratoskopa keratotom (gr. keras, temno reem) med. instrument za probadanje ih prorezivanje ronice keratotomija (gr. keras rog, temno) med. probadanje ronice, proreziva- nje ronice keratoza (gr. keras) med. kona bolest koja se sastoji u hipertrofiji ronas- tog dijela pokoice keraunofobija (gr. keraunos grom, munja, fobeomai bojim se) med. strah od sijevanja i grmljavine keraunometar (gr. keraunos grom, metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje jaine munje i oluje keraunoskopij (gr. keraunos grom, skopein gledati, promatrati) mjesto s kojega se promatra grm^rvina; stroj za proizvoenje grmljavine na pozoruicamt. keraunoskopij a (gr. keraunos grom, skopein gledati, promatrati) gatanje po oluji, nepogodi, munji Kerber (gr. Kerberos) 1. mit. troglavi pas s repom i glavom zmaja, uvao je ulaz u podzemni svijet i na ulazae mahao repom, ali nikoga nije pustio van; pren. grub i neljubazan vratar; 2. astr. zvijee koje sada spada u Herkul kerbila (njem. Korblein) koarica kere (gr. Keres) mn. mit. starogrke boice smrti i sudbine, osobito nasil- ne smrti Kerempuh (ma. kerek okrugao, poh trbuh) hrvatska varijanta pukog a- ljivine; simbol objeenjatva kerentina sustav slabe i labave upra- ve, uplji govori, paradiranje rodo- ljubljem i besplodna politika (po A. F. Kerenskom, prvom predsjedniku ruske vlade nakon odstupa cara Ni- kole II. 1917. ) keriktika (gr. keryx glasnik, objav- ljiva) vjetina propovijedanja; ho- miletika kermes (engl. kermess) zabava, obino dobrotovorna, koja se prireuje u pri- rodi; crkveni god, protenje kerner (njem. Korner) teh. svrdlo kojim se poinje buenje rupa kerografija (gr. keros vosak, grafia) slikanje voskom, slikanje u vosku keroidan (gr. keros vosak, eidos oblik) voast, slian vosku keromantija (gr. keros, manteia prori- canje) gatanje u vosak keroplastika (gr. keros, plastike) pravljenje votanih figura kerozin (gr. keros vosak) svijetlea tvar koja se dobiva od amerikog pe- troleja kerubin (hebr.) u kranskoj Crkvi: an- eo, nadljudsko bie s djeiom gla- vom i krilima koje se nalazi uz Bo<?a keson (fr. caisson) kolski sanduk na boku, ispod sjedala; pom. san na stranjem dijelu lae; metalni san- duk koji se sputa u vodu da bi se mogli kopati pod vodom temelji i zi- kesten 688 kilogram dati stupovi za mostove, ureen za radnike da bi mogli raditi pod viso- kim tlakom zraka bez tete za zdrav- lje kesten (lat. Castania sativa) bot. listo- padno drvo i njegov plod iz porodice bukava ke (engl. cash) gotovina blagajne, is- plata u gotovu; cash and carry it. ke end keri (engl.) plati pa nosi kg kratica za kilogram Kibela grko-lidijska boica prirode i kulture kibic (njem. Kiebitz) radoznao proma- tra i savjetnik nekog igraa pri igri (karata); radoznao promatra uope kibicirati (njem. kiebitzen) promatrati sa zadovoljstvom druge pri kartanju; radoznalo promatrati uope kibitka (rus., ar. kubbat) ator od koa ili kore drveta nomadskih Kalmika i Kirgiza u Rusiji; polupokrivena rus- ka putnika kola ili saonice kibla (njem. Kiibel) kabao (osobito u zatvorima gdje slui za vrenje nude kibomantija (gr. kybos kocka, manteia proricanje) proricanje iz kocaka, ga- tanje u kocke ki (njem. Kitsch iz engl. sketch skica) neukusni nazoviumjetniki proizvod, neukusno djelo bez umjetnike vri- jednosti, umjetniko smee; und kid (engl.) tavljena jarea koa kiema (gr. kyema) biol. zametak, em- brio kiema (gr. kyema) med. trudnoa, bre- menitost kienognoza (gr. kyesis trudnoa, gno- sis poznavanje) med. poznavanje (ili: utvrivanje) trudnoe kieza (gr. kyesis) med. trudnoa kieziologija (gr. kyesis, logia) med. znanost o trudnoi kifom (gr. kyfoma grba) med. v. kifoza kifoza (gr. kyfos grba) med. iskriv- ljenost kraljenice (kime) unatrag, grbavost, grba; usp. lordoza, sholioza kijanizacija natapanje drveta u otopi- ni ivinog sublimata, vitriola bakra i dr. radi zatite od truljenja kijanometar (gr. kyanos tamnoplav, metron mjerilo) instrument za mje- renje jakosti nebeskog plavetnila; cijanometar kik (engl. kick) port, u nogometu: uda- rac kiker (engl. kicker) port, nogometa, lan nogometnog kluba Kiklop (gr. Kyklops mit. mitski div na Siciliji, s jednim okom na elu; Ki- klopi, kod Homera: prastari narod divova na Siciliji kiklja (njem. Kittel) suknja kiks (njem. Kickser, engl. kick) glaz. pogrean ton puhakog instrumenta; pren. pogreka kila (gr. chiloi tisuu) v. kilogram kilar (gr. chiloi, lat. area) mjera za povrinu = 1000 ara = 100.000 m 2 ; kiliar kilasa (fr. culasse) voj. stranji dio topa, leite topa; donji dio briljanta kilenc (ma. kilencz) broj devet u prostakom jeziku zamjena za penis kiler (njem. Kiihler) naprava za hlae- nje pri destilaciji i kod automobila, hladnjak kiliar (gr. chiloi, lat. area) v. kilar kilistika (gr. kylistikos koji pripada valjanju, vjet u valjanju) vjetina hodanja na rukama i stajanja na glavi kilka (rus.) zool. ruska srdela, cijenjena zbog veoma ukusnog mesa kilo- (gr. chiloi tisuu) 1. u sloenim nazivima metarskog sustava mjera i teina, kao i elektrinih jedinica = tisuustruki broj jedinice uz koju sto- ji, npr. kilovat, kilogram, kilometar itd. kilodul (gr. chiloi, engl. joule) fiz. ti- suu dula kilogram (gr. chiloi, gramma) 1000 grama kilogr amkalorij a 689 kinetika energija kilogramkalorija v. kalorija kilogramometar (gr. chiloi, gramma, metron) fiz. jedinica rada u tehni- kom ili gravitacijskom (teinskom) mjernom sustavu, rad koji se izvri kada se 1 kg podigne na visinu od jednog metra kilolitra (gr. chiloi, litra) tisuu litara kilometar (gr. chiloi, metron) duljina od 1000 metara kilometraa (gr. chiloi, metron) mjere- nje u kilometrima; obiljeavanje kilo- metara; raunanje po kilometrima, nagrada po prijeenom kilometru kilote (fr. culotte) mn. kratke hlae; kratke gae; enske gaice kilovat (gr. chiloi, engl. watt) = 1000 vata = 1,36 konjske snage; kilovat- sat = 1000 vat-sati kiloza (gr. kyllos kriv, iskrivljen) med. iskrivljenost, uzetost udova i, kao po- sljedica toga, njihanje pri hodu kilt (engl.) muka kratka suknjica kot- skih brana, dio kotske narodne nonje kima (gr. kyma) arhit. valoviti dio gla- ve stupa kimografija (gr. kymaino uzbibavam se, grafia) med. mjerenje i grafiko prikazivanje krvnog tlaka kimografion (gr. kymaino uzbibavam se, grafo piem) med. naprava po- mou koje se mjeri i grafiki prika- zuje krvni tlak kimono (jap.) muka i enska gornja haljina kod Japanaca sa irokim ru- kavima (prenesena i popularna u Eu- ropi i Amreici) kina-kora farm. kora junoamerikog kina-drveta, jednog od najvanijih lijekova protiv groznice; kina-korijen se ne dobiva od ovoga drveta, nego od perzijske biljke kina-smilaks; pe- ruanska kora kinderbet (njem. Kind dijete, Bett kre- vet) djeji kreveti kinderpil (njem. Kind dijete, Spiel ig- ra) "djeja igra", ono to se moe la- ko izvesti kined (gr. kinaidos) pasivni homo- seksualac, protuprirodan bludnik kinedija (gr. kinaidia neprirodna po- hota) homoseksualizam, pederastija, protuprirodan blud kinefot (gr. kineo kreem, pokreem, fos gen. fotos svjetlost) naprava za gledanje malih kinematografskih sli- ka, poredanih na ploi u krugu ili vijugavo, spiralno, slian kartoskopu kinema (gr. kinema pokret, kretanje) v. kinematograf kinematika (gr. kinema pokret, kre- tanje) znanost o zakonima gibanja tijela bez obzira na sile i mase koje to kretanje proizvode; primijenjena kinematika dio kinematike koji se bavi mehanizmima gibanja; usp. ki- netika kinematograf (gr. kinema kretanje, grafein pisati) 1. ureaj za snimanje i reproduciranje predmeta koji se kreu, izumljen 1895., posebna vrsta fotografskog aparata koji u sekundi pravi oko 20 snimaka; 2. dvorana u kojoj se prikazuju i gledaju filmske snimke; kinetograf, kinetoskop kinematogram (gr. kinema kretanje, gramma slika) niz ivih, kinemato- grafskih slika kineskop (gr. kineo kreem, skopeo gledam) naprava sa stereoskopskim slikama koje se okreu kinestetini osjeaji psih. osobiti osje- aji kretanja, napetosti i napregnu- tosti snage kine ta (fr. cunette, lat. cunae) voj. od- vodni kanal u sredini suhog tvrdav- skog rova kinetika energija fiz. energija giba- nja, tj. sposobnost jednog tijela da svojim gibanjem izvri rad, energija gibanja (supr. potencijalna energija ili energija poloaja) kinetike vjetine 690 kiosk kinetike vjetine mimike vjetine kinetika (gr. kinetikos pokretan, koji pokree) fiz. dio dinamike koji istra- uje odnose izmeu gibanja tijela i sila koje djeluju na njih (supr. sta- tika) kinetofon (gr. kinetos pokretljiv, po- mian, fone zvuk, ton) Edisonov izum: kombinacija kinematografa i gramofona pri kojoj radnju na shci prate odgovarajue rijei, pretea zvunog filma kinetograf (gr. kinetos pokretljiv, po- mian, grafo piem) v. kinematograf kinetoskop (gr. kinetos pokretljiv, po- mian, skopein gledati, pogledati) v. kinematograf kineza (gr. kinesis) kretanje kinezijatrika (gr. kinesis kretanje, iatrike lijenitvo) lijeenje (ili: osna- ivanje) tijela pomou kretanja, gim- nastike kineziometrija (gr. kinesis kretanje, metria) vjetina mjerenja kretanja kinezioneuroza (gr. kinesis kretanje, neuron ivac) med. ivana bolest sustava za kretanje kinezioterapija (gr. kinesis kretanje, therapeia lijeenje) lijeenje pomou kretanja, gimnastike King, Luther Martin (19291968) bo- rac za ravnopravnost Crnaca u Sjedi- njenim Amerikim Dravama; do- bitnik Nobelove nagrade za mir 1964.; poginuo kao rtva atentata u Memphisu King-Kong ime golemog majmuna iz istoimenog filma (snimljeno vie ver- zija) kinidin (peruan. quina) kem. smolasti sastojak kore kininskog drveta, po kem. sastavu slian kininu; upotreb- ljava se kao lijek kod ivanih pore- meaja srca kinin (peruan. quina) farm. osebujan alkaloid, sol koja se dobiva od kore kininskog drveta, odlino sredstvo protiv groznice kininizacija (lat. cininisatio) med. opa uporaba kinina kao sredstva za za- titu od bolesti, osobito u malarinim krajevima kino (gr. kineo kreem) krai izraz za kinematograf kinofobija (gr. kyon pas, fobos strah) med. bolesni strah od pasa kinoidin (peruan. quina, gr. eidos) kem. gorak i bez mirisa proizvod koji se, kao uzgredan, dobiva pri pripremi kinina; upotrebljava se i kao lijek protiv groznice kinologija (gr. kyon gen. kynos pas, logia) znanost o psima i o pseim ra- sama kinoreksija (gr. kyon pas, orexis te- nja, prohtjev, udnja) med. vuja glad, pasja glad, neodoljiva udnja za jelom kinoteka (gr. kineo kreem, theke ku- tija, sanduk; spremite) zbirka fil- mova, filmski arhiv; zgrada u kojoj se nalazi ovakva zbirka kinpakl (njem. Kinnbacke) donja eljust (osobito svinjska, u mesarskom je- ziku) kinteron (p. quinteron) "petina crnca": potomak Europljanina i kvarteron- ke; usp. kvarteroni kioforija (gr. kyos zametak, foreo no- sim) med. noenje, vrijeme trudno- e, trajanje trudnoe kionitis (gr. kion oteena resa) med. upala resice kionofaranks (gr. kion, faranx klisu- ra) med. rascjep resice kionoptoza (gr. kion. resica, ptosis pad) med. spadnutost resice, spu- tenost kiosk (tur. kiuk, pers. kuk) sjenica, vrtna kuica za odmor; kuica za pro- davanje neke robe na ulici (novina, asopisa, duhana itd.) kiotrofija 691 kistodinija kiotrofija (gr. kyos zametak, trofe pre- hrana) med. prehranjivanje zamet- ka u maternici kir (gr. kyrios) gospodin, gospodar (po- sebice kao sastavni dio osobnog imena) kiraet (ar.) kod muslimana: itanje, re- citiranje Kur'ana kiraethana (tur.) itaonica kirasir (fr. cuirassier) voj. nekada: teki oklopljeni konjanik u nekim zemlja- ma kirenaici mn. fil. pristae Sokratovog uenika Aristipa iz Kirene koji su hedonizam (naelo zadovoljstva) smatrah najviim dobrom kireta (fr. curette, curer) med. struga- lica, posebna lica na dugakom dr- ku za ienje maternice kiretaa (fr. curettage) med. ienje maternice pomou kirete Kirgizi mn. nomadski narod tursko- tatarskog plemena, ivi po srednjoa- zijskim stepama kiri (fr. Curie) fiz. jedinica za mjerenje radioaktivnosti kirije elejson (gr. Kyrie eleison) Go- spodine, smiluj se! (poetak katoli- kih litanija) kiriologija (gr. kyrios glavni, odluu- jui, logia) pravo znaenje, stvarno znaenje, pravi smisao kirioloki (gr. kyrios, logos) pril. to treba razumjeti u pravom smislu; u pravom izrazu; prirodno predoeno, prirodno prikazano Kirka (gr. Kirke) mit. glasovita grka arobnica koja je pretvarala ljude u ivotinje, poznata po tome to je kod sebe zadravala Odiseja kad se vra- ao iz Troje (Homerova "Odiseja"); pren. opasna ljubavnica; astr. ime jednog asteroida otkrivenog 1855. kirner (njem. Korner) v. kerner kirtoma (gr. kyrtoma) med. oteklina kirurg (gr. cheirurgis ruka, cheir, er- gon djelo) med. lijenik koji se bavi kirurgijom, lijenik koji obavlja ope- racije kirurgija (gr. cheirurgia) med. lije- enje koje se vri rukama, tj. opera- tivnim putem kirurki (gr. cheirurgikos) kirurki, koji se tie kirurgije kirzocela (gr. kirsos, kele kila, bruh) med. kila, bruh vena, proirenost sje- mene vene kirzoftalmija (gr. kirsos, ofthalmos oko) med. upala oiju s proirenjem vena kirzomfalus (gr. pucanje ili proirenje krvne ile, kirsos pupak) med. pro- irenost trbune vene kirzotomija (gr. kirsos, tome rezanje) med. rezanje vene, odvajanje vene re- zanjem kirzus (gr. kirsos) med. proirenje vene kisa (gr. kissa) gaenje na obina jela i bolestan prohtjev za neobinim je- lima kod trudnica; kita kismet (tur.) sudbina, udes, ono to je sudbina svakome unaprijed odredila kismis (ind.) vrsta istonoind. katuna kisoida (gr. kissos brljan, eidos oblik) mat. crta brljanastog lista, krivulja treeg stupnja kista (gr. kystis mjehur) anat. mokra- ni mjehur; med. okruglasta i uplja oteklina s kaastim ili tekuim sadr- ajem kistalgija (gr. kystis mokrani mjehur, algos bol) med. bol u mokranom mjehuru; kistodinija kistian (gr. kystis mjehur) prid. koji se tie mokranog mjehura; mjehu- rast kistitis (gr. kysthos stidnica) 2. med. upala usmine (na enskom spolnom organu) kistocela (gr. kystis, kele) med. kila (bruh) mokranog mjehura kistodinija (gr. kystis, odyne bol) med. v. kistalgija kistolit 692 klasa kistolit (gr. kystis, lithos kamen) med. kamen u mokranom mjehuru kistom (gr. kystis mjehur) med. izras- lina podijeljena na vie upljina s te- kuim ili hladetinastim sadrajem kistopatija (gr. kystis, pathos bol, bo- lest) med. bolest mokranog mjehura kistoskop (gr. kystis, skopeo proma- tram, gledam) med. sprava (ili: zrca- lo) za pregled mokranog mjehura kistoskopija (gr. kystis mjehur, sko- peo) med. pregled mokranog mje- hura kistoskopom kistotom (gr. kystis, tome rezanje) med. no za prorezivanje mokranog mjehura kistotomija (gr. kystis, tome rezanje) med. operativno otvaranje, prorezi- vanje mokranog mjehura kit (njem. Kitt) meka, tjestasta tvar, supstanca koja se, nakon uporabe, stvrdnjava; slui za privrivanje vrstih tijela (npr. prozorskih okana) kita (gr. kitta) med. v. kisa kitab (ar.) knjiga, pismo; Kur'an, itab kitaj (ar.) trg. vrsta kineske svilene ili pamune tkanine; u ekoj: vrsta fi- nog katuna kitara (gr. kithara) glaz. v. gitara kitati (njem. kitten) spojiti, spajati ki- tom kitatka (rus.) vrsta kineske pamune tkanine kitnkes (n. Quitten-kase) suh pekmez od dunja kiveta (fr. cuvette) umivaonik; posuda za hvatanje kinice s krova; unutar- nji poklopac depnog ili runog sata kivi zool. ptica trkaica s dugim i tan- kim kljunom, potpuno zakrljalim krilima i repom te dlakastim perjem, ivi u Novom Zelandu kivlaa (fr. cuvelage) podgraivanje, ob- laganje okna daskama; uvoenje metalne cijevi u arteki zdenac kizjak (rus.) gorivo od suene govee balege klabo (fr. clabaud) lajalo, lajavac; vrsta lovakih pasa klempavih uiju klafrati (njem. klaffen lajati) brbljati, blebetati, ogovarati klajnbirger (njem. klein malen, Biirger graanin) malograanin, ovjek za- tarjelih pogleda, gledita klajster (njem. Kleister) u postolarstvu: ljepilo od brana, krobno ljepilo klak (fr. claque) pljuska; potplaeni pljeskai (u kazalitu); eir (cilin- dar) na sklapanje klaker (fr. claqueur) plaeni pljeska; usp. klak klamer (njem. Klammer) spajalica, spojnica, kvaica za spise klamfa (njem. Klampfe) u graditeljstvu: eljezna kuka koja slui za spajanje veih predmeta klan (kelt.) 1. u kotskoj: bratstvo iji su lanovi vjerovali da potjeu od jed- nog osnivaa, tako da je starjeina bratstva imao nad njima neku vrstu partrijarhalne vlasti (klansko uree- nje ukinuto je 1745.); 2. etn. naziv za bratstvo iji se lanovi smatraju krvnim srodnicima te, prema tome, ne sklapaju izmeu sebe brakove, osveuju se zajednikom neprijate- lju i dr.; pren. skupina ljudi pove- zanih zajednikim interesima klarifikacija (lat. clarificatio) bistrenje, proiavanje (neke tekuine); prav. objanjenje, izvianje klarina (tal. clarino) glaz. truba klarinet (fr. clarinette) glaz. drveni pu- haki instrument, vrsta flaute; na- pravljen oko 1700. klarinetist (fr. clarinette) svira klari- neta klarirati (lat. clarare) razjasniti; obaviti carinski postupak pri dolasku ili odlasku broda; osloboditi robu poto se udovolji svim carinskim obveza- ma klasa (lat. classis razred) bot. zool. 1. razred, skupina; 2. u sociolokom klaser 693 klauzura smislu: skupina ljudi istih drutve- nih i ekonomskih interesa; 3. vrsta; razred, uionica, odjel; voj. obveznici kojima iste godine pada rok slue- nja; port, izvrstan igra klaser (lat. classis razred) u filateliji: posebna knjiga za umetanje i uvanje maraka i duplikata maraka klasici (lat. classici) mn. u starom Ri- mu: graani prve klase, prvog stale- a; kasnije: istaknuti pisci grke i rimske starine; u suvremenim knji- evnostima: pisci koji su pisali ugle- dajui se na starogrke i rimske pis- ce, ili oni ija djela imaju osobitu vrijednost; jed. klasik klasicitet (lat. classis) ono to je pri- mjerno, uzorno, nedostino, npr. stil klasicizam (lat. classis) smjer u novijoj knjievnosti i arhitekturi ija je glav- na odlika ugledanje na slina djela klasine starine i renesanse; supr. romantizam klasian (lat. classicus) koji se odnosi na klasike ili potjee od klasika, an- tiki; uzoran, odlian, prvorazredan; klasini jezici grki i latinski jezik klasina knjievnost knjievnost sta- rih Grka i Rimljana; u irem smislu: ono to je u nekoj knjievnosti najbo- lje, prvorazredno klasina starina vrijeme starih Grka i Rimljana klasificirati (lat. classificare) razvrs- tati, razvrstavati, podijeliti na vrste, skupine, redove i dr.; ocijeniti (ue- nike) klasifikacija (lat. classificatio) podjela, raspored, razvrstavanje; logika kla- sifikacija podjela opsega jednog poj- ma, tj. podjela toga pojma na one pojmove koje on sobom obuhvaa, npr. pojam paralelograma dijeli se na: kvadrat, pravokutnik, romb i romboid klasik (lat. classicus) v. klasici klasirati (fr. classer, lat. classis) raz- vrstati, razvrstavati, dijeliti ili po- dijeliti na redove, vrste itd.; odrediti vrijednost, red, rang, klasu klasna svijest cjelokupan pogled na svijet nekog drutvenog stalea do kojega je doao i u kojem je odgajan na temelju svoga politiko-ekonom- skog poloaja i opih uvjeta ivota klasni porez neposredni porez pri ko- jem se porezni obveznici razvrstava- ju u odreene klase, prema vanjskim oznakama (socijalni poloaj itd.) i prema tome se razliito oporezuju klastine stijene (gr. klasis lomlje- nje, razbijanje) sedimentne stijene koje se sastoje od estica nastalih ke- mijskim ili mehanikim razaranjem starijih stijena klaun (engl. clown, lat. colonus seljak, budala) aljivac na staroengleskoj pozornici (ono to je Hansvvurst kod Nijemaca); danas: komedija, lakr- dija u cirkusu klaustar (lat. claustrum) samostan, "za- tvoreno mjesto"; u kat. samostani- ma: unutranje dvorite okrueno tri- jemovima s arkadama klaustrofobija (lat. claudere zatvoriti, gr. fobos strah) strah od zatvorenih prostora klauza (lat. clausa, clausum, claudere zakljuati, zatvoriti) prebivalite, ko- liba; redovnikova ili pustinjakova so- bica; tjesnac, klanac; naprava za va- ljanje stabala s planina u doline klauzula (lat. clausula) prav. uvjet koji ograniava, odredba, toka, lanak (ugovora, zakona); ret. glaz. zaklju- ak jednog perioda; sine clausula it. sine klauzula (lat.) bez ogranienja klauzura (lat. claudere zakljuati, za- tvoriti, clausura zatvor, brava) zatva- ranje; uhienje, hapenje; samostan- ska usamljenost; pisani zadatak na zavrnim dravnim ispitima koji se klavesen 694 klerofaizam radi pod nadzorom lanova ispitne komisije (u zatvorenoj sobi) klavesen (fr. clavecin) glaz. prvoitni tip glasovira; klavesin klaviembalo (tal. clavicembalo) glaz. v. klavikord klavijatura (lat. clavis klju) glaz. sve tipke, red i raspored tipki na glaso- viru i orguljama; tipkovnica, tasta- tura klavikord (gr. harpazo zagrabim, uhvatim, chorde ica) glaz. zavinut glasovir fortepiano (kod Engleza) klavikord (lat. clavis, gr. chorde ica), stariji, glasoviru slian glazbeni in- strument klavikula (lat. clavicula kljui) anat. kljuna kost, kljunica klavikularan (lat. clavicula kljui, cla- vicularis) anat. kljunini, koji se tie kljune kosti klavir (lat. claviarium, fr. clavier) glaz. glasovir, najvaniji instrument s tip- kama i icama kod kojega opseg tonova iznosi est i pol do sedam ok- tava klavis (lat. clavis) klju: glaz. tipka kod orgulja i glasovira; notni klju, znak kojim se obiljeava ton nota; filoloki klavis jezini klju, ijenik, npr. Cla- vis Homeria rjenik s tumaenjem Homerovih rijei klefte (gr. kleptes) mn. hajduci koji su se, kad su Turci pokorili Grku, po- vukli u planine sjeverne i srednje Grke i odatle se borili za osloboenje svoje domovine; klepte kleidagra (gr. kleis kljuna kost, klei- dos napadaj) kostobolja kljune ko- sti, kljunice kleidomantija (gr. kleis klju, man- teia proricanje) proricanje po klju- evima, gatanje u kljueve Kleopatra (6830 pr. n. e.) egipatska vladarica, ljubavnica Cezara i Marka Antonija kleplovati (njem. kloppein) u enskom runom radu: plesti ipku drvenim tapiima (iglama) klepsidra (gr. klepsydra, klepto skri- vam, hydor voda) starinski vodeni sat slian pjeanom satu klepte (gr. kleptes) mn. v. klefte kleptolagnija (gr. klepto kradem, lag- neia blud, uspaljenost) med. seksu- alno uivanje koje kod nekih ljudi uzrokuje izvrena kraa kleptoman (gr. klepto kradem, mania pomama, ludilo) osoba optereena bo- lesnim i neodoljivim nagonom za kraom kleptomanija (gr. klepto, mania) med. bolestan i neodoljiv nagon za kraom kod psihopata, epileptiara, malo- umnih i histerinih osoba kler (fr. clerc, gr. kleros duhovnitvo, sveenstvo) sveenik, duhovnik; sve- enstvo; uen ovjek (po tome to su se, u srednjem vijeku, sveenici goto- vo jedini bavili znanou); pisar (od- vjetniki, dravni itd.) kler (gr. kleros, lat. clerus) sveeniki stale, sveenstvo klerik (gr. kleros) sveenik, duhovnik; pisac, znanstvenik klerikalac (gr. kleros) pristaa sveen- stva i klerikalizma klerikalan (gr. kleros) sveeniki, koji pripada sveenikom staleu; koji u radu strogo vodi rauna o interesima crkve i sveenstva (ultramontan) klerikalizam (gr. kleros) politiki i ideoloki sustav katolikog ultramon- tanskog sveenstva koje u svim svo- jim postupcima i javnom radu vodi prije svega rauna o interesima Kat. crkve i svoga stalea klerikat (lat. clericatus) sveeniki stale, sveenstvo klerofaizam (gr. kleros sveenstvo, tal. fascismo) moralna i fizika su- radnja i sprega crkvenih i faisti- klerogamija 695 klinika kih krugova, povezivanje klerikaliz- ma i faizma klerogamija (gr. kleros, gamia enid- ba, udaja) sveeniki brak klerokracija (gr. kleros, kratia vlada- vina, vlast) vladavina sveenikog stalea, vladavina, utjecaj i mo kle- rikalaca kleromantija (gr. kleros kocka, dri- jeb, manteia) proricanje iz kocaka ili danih brojeva klijent (lat. cliens gen. clientis "onaj koji se odziva" svom zatitniku, gr. klyo ujem, sluam) tienik; osoba koja se povjerila odvjetniku kako bi joj on titio interese; med. bolesnik, pacijent; trg. muterija, kupac klijentela (lat. clientela) tienici, kli- jenti odvjetnika; bolesnici, pacijenti lijenika; kupci, muterije trgovca klika (fr. clique) drutvo za spletkarenje ili varanje, meusobno pomaganje neasnim sredstvima, bagra, fajta klima (gr. klima nagib, predio zemlje, klino naginjem) podneblje, stanje (ili okolnosti, prilike) nekog predjela, kraja, podruja u odnosu prema pre- teitim pojavama kao to su tempe- ratura, vlaga itd., osobito ukoliko to utjee na ivotinjski i biljni ivot klimaks (gr. klimax ljestve, stube) pe- njanje; poet. pojaavanje izraza, niza- nje slinih pojmova uzlaznim redom, nizanje pojmova od slabijih prema jaima klimakterian (gr. klimakterikos stu- panjski) klimakterine godine kriti- ne, "opasne" godine (kod ena doba kad im se spolne funkcije ponu ga- siti, izmeu 4555, a kod mukaraca izmeu 5060 godine); takoer: sva- ka sedma godina u ljudskom ivotu, kad se u tijelu zbivaju osjetne pro- mjene klimakterij (gr. klimakter stupanj, ljestvna preaga) med. razdoblje u ivotu ene kad joj prestaje menstru- acija; pren. opasna ili prekretna godina u ljudskom ivotu klimatika (gr. klima) znanost o utje- caju klime, podneblja, na tijelo klimatografija (gr. klima, grafo) opi- sivanje klime klimatologija (gr. klima, logia) zna- nost o klimi (dio fizikog zemljopisa) klimatoterapija (gr. klima, therapeia lijeenje) lijeenje utjecajem klimat- skih prilika klimatske bolesti bolesti koje uglav- nom, posredno ili neposredno, izaziva klima (toplina, vlanost, vjetar, nad- morska visina itd.); preteito su trop- ske prirode, javljaju se u arkom pojasu klimatski (gr. klima) koji se odnosi na klimu, koji je u vezi s klimom klimazona (gr. klima, zone pojas) geol. podruje s odreenom klimom (o ko- joj ovisi stvaranje zemlje) klimentica jedan od naziva za irilicu (po njezinu tvorcu Klimentu) klimprati (njem. klimpern) udarati po glasoviru, tj. loe svirati klin (engl. clinch) port, u boksanju, akanju: poloaj kad se natjecatelj nasloni na protivnika ili se uhvati za njega i na taj nain ga sprjeava u udaranju kliniar (gr. kline postelja, krevet) med. nastavnik u klinici; student koji posjeuje kliniku radi uenja kliniki (gr. klinikos koji lei bolestan u postelji) koji se tie lijeenja boles- nika vezanih za postelju; kliniki in- stitut ustanova za prouavanje bole- sti i lijeenje bolesnika klinika (gr. klinikos koji lei bolestan u postelji, krevetu, kline postelja, krevet) med. pouavanje u praktinoj medicini na samim bolesnicima; za- vod u kojem se daju takve pouke stu- dentima medicine; stacionarna kli- nika bolnica iji bolesnici slue i kao nastavni materijal; poliklinika zavod klinka 696 kloaka u koji dolaze bolesnici radi savjeta; ambulatorna klinika posjet bolesni- cima u njihovim privatnim stano- vima (posebice od strane mladih li- jenika), lijeenje bolesnika koji ne lee u postelji klinka (atr.) djevojica klinkeri (engl. clinker) mn. port, tr- kaki amci preklopne grade klinoidan (gr. kline krevet, postelja, eidos oblik) posteljast, krevetast, u obliku postelje, sedla (kost) klinologija (gr. kline krevet, postelja) med. znanost o najboljem i najsvr- hovitijem nainu njege i lijeenja bo- lesnika klinometar (gr. klinein nagnuti, na- gibati, metron mjera, mjerilo) rudar- ski instrument za mjerenje nagibnog kuta brdskih slojeva klinoskop (gr. klino nagnem, skopeo promatram) rudarski instrument koji pokazuje odstupa li neka povrina ili linija od vodoravnog pravca klinotehnika (gr. kline postelja, kre- vet, technike) med. vjetina uree- nja bolnica, bolesnikih soba i dr. Klio (gr. kleio, kleos dobar glas, slava) mit. jedna od devet muza, muza za- titnica povijesti, najee prikazana s poluotvorenim smotuljkom papira u ruci; usp. muza kliper (engl. clipper) vrsta sjevernoa- merikih brzih trgovakih jedrilica u XIX. st. klips (fr. clips) kopa, igla, bro; ukrasni predmet koji se posebnim mehaniz- mom privruje na eljeno mjesto kliring (engl. clearing) u ekonomskoj politici: sustav razmjene dobara ko- jem je cilj da uvozi iz jedne drave u drugu budu podjednaki, tj. da roba robu plaa; trg. plaanje obveza bez davanja gotovog novca ili deviza, jednostavnim prenoenjem sa svog rauna kod neke banke na raun ono- ga prema kojem se imaju obveze pla- anja klistir (gr. klyster) ubrizgavanje tople ili hladne vode (esto s dodatkom ulja, soli, sapuna, octa ili male koli- ine glicerina) u crijeva radi ispiranja i ienja od zaostale hrane (upotre- bljava se i za izravno unoenje lije- kova i hrane); sprava pomou koje se to vri klistirati (gr. klyzo ispirem, ispirem crijeva) ispirati crijeva pomou klis- tira klisura (gr. kleisura) 1. klanac, uska i duboka dolina izmeu dvaju visokih planinskih obronaka; 2. hrid, hridi- na, stijena klie (fr. cliche) fotografski snimak na staklu ili metalnoj ploi, stereotipna ploa, otisak slike, kalup sa slikom (slika za umnoavanje) kliirati (fr. clicher) prenositi (ili: preni- jeti) sliku na kalup (klie) radi umno- avanja klitoridektomija (gr. kleitoris gen. kleitoridos draica, ektome izrezi- vanje) med. operativno odstranji- vanje klitorisa klitoris (gr. kleitoris) med. sikilj, dra- ica (valjkast organ na prednjem i gornjem dijelu enskog vanjskog spolnog organa) klitoritis (gr. kleitoris) med. upala kli- torisa klitorizam (gr. kleitoris) med. bolesna oteklina klitorisa; protuprirodna upo- raba sikilj a, draice radi zadovoljen- ja spolnog nagona klizeometar (gr. klisis savijanje, na- gib, metron) med. instrument za mje- renje enske zdjelice kliziometar (gr. klisis, metron) med. v. klizeometar klizma (gr. klysma) v. klistir kloaka (lat. cloaca) gnojite; podzemni odvodni kanal za neistou; zool. za- kloce 697 kloroza jedniki odvodni kanal za izmet i mokrau kod ptica kloce (njem. Klotz klada, panj) nekada: naziv za klade u koje su stavljali sunjeve; okovi klofer (njem. klopfen lupati) naprava za ispraivanje tepiha; mlatilo, ispra- iva klonian (gr. klonos estok pokret, silan pokret) med. trzajni; supr. to- nian klonus (gr. klonos) med. trzajni gr, trzavica klopa (atr.) jelo, hrana klor (gr. chloros svijetlozelen, zeleno- ut) kem. element, ukastozelen za- guljiv phn, atomska teina 35,457, redni broj 17, znak Cl; upotrebljava se za bijeljenje lana, pamuka i krpa u proizvodnji papira, kao razorno sredstvo i sredstvo za dezinfekciju kloracid (gr. chloros svijetlozelen, lat. acidum kiselina) kem. antiseptini preparat, djeluje jae od svih prija- njih, a nema nikakvog tetnog dje- lovanja na tkiva kloral (gr. chloros svijetlozelen) kem. bezbojna tekuina otrog mirisa, CClgCHO; slui za dobivanje posve istog kloroforma i kao sredstvo za uspavljivanje i umirenje kloralizam (gr. chloros svijetlozelen) med. trovanje kloralom klorat (gr. chloros svijetlozelen) kem. sol klorne kiseline kloremija (gr. chloros svijetlozelen, zelenout, haima krv) med. bljedilo, bljedokrvnost kloreterid (gr. chloros, aither) narko- tino sredstvo = kloroform klorid (gr. chloros) kem. sol ili ester klorovodine kiseline; spoj klora s nekim drugim elementom ili radi- kalom klorirati (gr. chloros svijetlozelen) de- zinficirati vodu klornim vapnom ili klorom klorno vapno ukast prah, CaOCl2; slui za bijeljenje lana, pamuka, ko- noplje, papira i dr. klorofil (gr. chloros svijetlozelen, ze- lenout, fyllon list) bot. biljno zele- nilo, veoma sloen organski spoj bje- lanevinaste prirode u svima zelenim dijelovima biljaka, osobito u listu; na- staje samo utjecajem Suneve svjet- losti; klorofilna asimilacija proces stvaranja organskih tvari iz neorgan- skih, poglavito iz vode i ugljine ki- seline kloroform (fr. chloroforme, gr. chloros svijetlozelen, lat. formica mrav) kem. bezbojna tekuina eterinog mirisa i slatkog okusa, CHC13; upotrebljava se u kirurgiji kao narkotino sred- stvo; formilklorid kloroformirati med. uspavati kloro- formom klorom (gr. chloros svijetlozelen, ze- lenout) med. opasna zelenkasta iz- raslina, spada u sarkome klorometar (gr. chloros svijetlozelen, metron mjera, mjerilo) instrument za mjerenje koliine klora u klornom vapnu, klornoj vodi i drugim kloro- vim spojevima klorometrija (gr. chloros svijetlozelen, metria mjerenje) mjerenje koliine klora pomou klorometra kloroplasti (gr. chloros svijetlozelen, plasso tvorim) bot. okrugla ili elipso- idna tijela u povrinskim biljnim sta- nicama koja biljkama daju zelenu boju klorovodina kiselina kem. spoj klora i vodika, HC1, klorovodik, upotreb- ljava se mnogo u kemijskoj industri- ji kloroza (gr. chloros svijetlozelen, ze- lenout) 1. med. bljedilo, blijeda boja lica zbog izostale menstruacije, tzv. bijela groznica; 2. bot. bolest biljaka pri kojoj lie gubi zelenilo (klorofil) i postaje uto (klorotino) kloster 698 koalicija kloster (lat. claustrum, njem. Kloster) samostan kloar (fr. clochard) beskunik, siro- mah, skitnica (u Parizu) klot (engl. cloth) sukno, platno, tkanina za podstavu klozet (starofr. dem. od clos, lat. clau- sum od claudere zakljuati, zatvoriti) nunik, zahod; engleski klozet zahod u kojem se neistoa ispire vodom u odvodnu jamu klub (engl. club) ue drutvo (politiko, knjievno, prijateljsko) i mjesto gdje se ono sastaje; portsko drutvo km kratica za kilometar knakser (njem. knacken praskati, pu- cati) u filmskom jeziku: izraz za krc- kanje, praskanje (u magnetofonskoj vrpci) knedl (njem. Knodel) kuh. poznato jelo od brana i jaja (sa sirom, ljivama i dr.) u obliku loptice, valjuak Knesset (hebr.) izraelski parlament knezma (gr. knesis eanje) med. ra- eano mjesto, oiljak ih rana na- pravljena eanjem knezmus (gr. knesmos) med. svrab knidoza (gr. knide kopriva) med. svrab, svrbe; koprivnjaa: ibanje koprivama (kod neosjetljivosti), urti- kacija kniks (njem. Knicks) naklon pred kim s malim poklecavanjem knisoregmija (gr. knissa miris peen- ke, regnymi izbijem, provrim) med. podrigivanje knohnicer (njem. Knochen kost, schii- tzen uvati) port, kod nogometaa: titnik za kosti, osobito za zglobove, tzv. kostobran knut (rus. knut, got. hunto) bi; posebni bi od netavljene koe kojim su u Rusiji, sve do 1845., ibah one koji su osuivani na batine koacervacija (lat. coacervatio) ret. go- milanje, nagomilavanje (dokaza, raz- loga) koadjutor (lat. coadjutor) pomonik; pomonik ili unaprijed odreeni na- sljednik crkvenog velikodostojnika kod katolika, osobito nadbiskupa koadjutorat (lat. coadjutoratus) sluba koadj utora koadjutorica (lat. coadjutor) pomonica ili unaprijed odreena nasljednica poglavarice samostana koadjuvancija (lat. coadjuvantia) po- mo, suradnja koadunacija (lat. coadunatio) ponovno spajanje, udruivanje onoga to je prije bilo odvojeno koagulacija (lat. coagulatio) zgruava- nje, zgruanje, gruanje, usiravanje, usirenje; zgruanost, usirenje, usi- renost koagulancije (lat. coagulantia) mn. med. sredstva koja izazivaju zgru- avanje krvi i krvne surutke (krvnog seruma) koagulativan (lat. coagulativus) zgru- avjui, koji izaziva zgruavanje, koji pomae usiravanje koagulirati (lat. coagulare) zgruati, zgruavati, usiriti, usiravati; zgruati se, zgruavati se, usiravati se koagulum (lat. coagulum) sredstvo za zgruavanje; med. krvni ugruak koji se stvara pri zgruavanju krvi koakcija (lat. coactio) prisila, prisilja- vanje; prisilno naplaivanje koaksacija (lat. coaxatio) v. koasacija koaksijalan (lat. cum ca, axis os, oso- vina, coaxialis) suosni, suosovinski, sa zajednikom osi (ili: osovinom) koaktivan (lat. cogere primorati, pri- siliti, coactio primoravanje, prisilja- vanje) prisilan, koji ima pravo pri- iliti koalescencija (lat. coalescentia) med. sraivanje; sraslost koalescirati (layt. coalescere) srasti, srastati; koalizirati koalicija (lat. coalitio) udruivanje, sa- vez; osobito: udruivanje vie sila ih koalirati 699 kodoroi politikih stranaka protiv zajed- nikog protivnika koalirati (lat. coalescere) udruiti, sje- diniti koalizirati (fr. coaliser) v. koalescirati koaptacija (lat. co-aptatio) prilagoa- vanje; med. namjetanje slomljenih ili osakaenih udova koaptirati (lat. co-aptare) sastaviti, pri- ljubiti; prilagoditi koarktacija (lat. coarctatio) jako sua- vanje, stjenjavanje, zbijanje; jako suenje, jaka suenost, stjenjenje, stijenjenost koartikulacija (lat. coarticulatio) anat. sastav (ili spoj, veza) dviju kostiju; sinartroza kobalt (njem. Kobalt, ista rije kao Ko- bold, jer su onda rudari smatrali da nema vrijednosti) min., kem. ele- ment, atomska teina 58,94, redni broj 27, znak Co, bijelosiva kovina, u prirodi se nalazi samo u rudama spojena s arsenom i sumporom, sama nema tehnike vanosti; od njegovog oksida dobiva se lijepa plava boja (smalta); kobalt-ultramarin plava bo- ja sastavljena od kobaltovog oksida i gline koboldi (njem. Kobolde) mn. u njem. mitologiji: runi, zli, kao patuljci mali kuni i brdski demoni kobra (port. cobra, lat. colubra zmija) zool. istonoindijska naoarka (zmija otrovnica) Kochovi bacili it. Kohovi ... med. ba- cili tuberkuloze i kolere koje je pro- naao dr. Robert Koch (18431910) koda (tal. coda, lat. cauda rep) glaz. zavretak glazbenog stavka; poet. stihovi kao dodatak uz sonet kodak izmiljeni tvorniki naziv kao za- titni znak za ameriko-engleske pro- izvode fotografskih aparata i filmova; fotografski aparat kodebitor (lat. codebitor) sudunik kodecernent (lat. co-decernere suodlu- iti) sudionik u donoenju odluke, suradnik na donoenju odluke kodein (gr. kodeia makova glavica, lat. codeinum) kem. alkaloid koji se na- lazi u opiju(mu), priprema se umjet- no iz morfina, ah je blai od ovoga; upotrebljava se kao sredstvo za umi- renje ivaca i ublaivanje kalja kodeks (lat. codex trupac, deblo, panj; knjiga, jer su stari pisah na drvenim tablicama prevuenim voskom, cau- dex biljenica) zakonik, zbornik za- kona; rukopis; pren. propis, propisi, pravila kodenuncijat (lat. co-denuntatius) prav. suoptuenik, suokrivljenik kodicil (lat. codicillus dem. od codex) prav. dodatak oporuci koji sadri neke sporedne i manje vane odred- be; takoer: oporuka koja nije sa- stavljena u propisanom obliku i pred dovoljnim brojem svjedoka; kodi- cilarna klauzula odredba po kojoj se jedna oporuka treba smatrati kao kodicil u sluaju da ne bude priznata kao prava kodificirati (lat. codex zakonik, facere initi, praviti) sastavljati zakonik, sastaviti zakonik (ili: zbornik zako- na) kodifikacija (lat. codex zakonik, facere initi, praviti) skupljanje pojedina- nih zakona i njihovo sreivanje i uno- enje u jedno jedinstveno, sustavno djelo kodifikator (lat. codificator) sastavlja zakonika (ili: zbornika zakona) kodirekcija (lat. codirectio) suuprava, suupravljanje kodirektor (lat. codirector) suupravi- telj kodivizija (lat. co-divisio) sporedna po- djela neega po drugom nekom na- elu kodoroi (tal. codirosso) zool. ptica cr- venrepka kodo 700 kohabitacija kodo (tur.) posrednik pri sklapanju braka koedukacija (lat. co-educatio) zajedni- ko odgajanje muke i enske djece u iotom razredu (odjelu) u mjeovitim kolama koeficijencija (lat. coefficientia) sudje- lovanje, suradnja koeficijent (lat. coefficiens) mat. stalna ili poznata veliina koja je mnoitelj promjenjive ili nepoznate veliine koegzistencija (lat. coexistentia) supo- stojanje, istodobno postojanje, zajed- niko postojanje, postojanje vie stva- ri istodobno koegzistirati (lat. coexistere) postojati istodobno, zajedno postojati koekstenzija (lat. coextensio) podjed- nako prostiranje, podjednako pru- anje koekstenzivan (lat. ceoxtensivus) koji se podjednako daleko prostire, prua koempcija (lat. coemptio) kupnja, or- taka kupnja; brak pri kojem se e- na kupuje koepiskop (lat. co-, gr. episkopos) su- biskup koercibilan (lat. coercibilis) ukrotiv, svladiv; za plinove: koji se moe pre- tvoriti u tekuinu koercibilitet (lat. coercibilitas) ukrot- ljivost, svladljivost koercicija (lat. coercitio) ograniavanje, obuzdavanje; primoravanje koercirati (lat. coercere) prisiliti, pri- morati, ukrotiti koercitivan (lat. coercitivus) prisilan; koercitivna sila fiz. sposobnost e- ljeza da zadri u sebi preostali mag- netizam po prestanku djelovanjem induciranog magneta koesencija (lat. coessentia) jednobit- nost, ista bit (u nauavanju o Svetom Trojstvu); koesencijalitet koesencijalan (lat. coessentialis) iste biti, istobitan koesencijalnost (lat. coessentialitas) v. koesencij kofein (ar. kahva, lat. coffeinum) kem. organska baza, nalazi se u kavi i a- ju, u malim koliinama djeluje osvje- avajue, u veim (i dugotrajno) ot- rovno; sredstvo protiv glavobolje i drugih ivanih bolesti kofer (gr. kofinos koara, fr. coffre) koveg; voj. u utvrdama: prolaz s obje strane utvrde zatien zemljanim na- sipom koji vodi preko suhih rovova ili kroz brisani prostor prema vanj- skim dijelovima utvrde kofoza (gr. kofosis) med. gluhoa kofraa (fr. coffrage) voj. oblaganje zem- ljanih prokopa gredama, daskama i si. kofrirati (fr. coffrer) voj. oblagati pro- kope gredama, daskama i si., vriti kofrau kofta starjeina jedne tajne (slobodno- zidarske) udruge u Egiptu kogitabilan (lat. cogitabilis) zamiljiv, koji se moe zamisliti kogitacija (lat. cogitatio) fil. miljenje, razmiljanje, smiljanje; svjesnost, svijest kognacija (lat. cognatio) krvno srod- stvo; pren. slinost, srodnost; cogna- tio spiritualis it. kognacio spiritua- lis (lat.) duhovno srodstvo, kumstvo kognat (lat. cognatus) roak po krvi, roak po enskoj strani (majci ili e- ni); supr. agnat kognicija (lat. cognitio) mo spozna- vanja, spoznaja, znanje: prav. sudska istraga kognicionalni (lat. cognitionalis) prav. koji spada u sudsku istragu, koji se tie sudske istrage kognitivan (lat. cognitivus) spoznajni, koji se tie spoznaje kohabitacija (lat. cohabitatio) stano- vanje zajedno; ivot udvoje; odnoaj, spolno openje i kohabitant 701 kokarda kohabitant (lat. cohabitans) sustanov- nik, sustanar koherencija (lat. cohaerentia) sveza; spojenost, sraslost, povezanost; fiz. koherencija (sustava valova) koherentan (lat. cohaerens) koji se dri zajedno; povezan, spojen; fiz. povezan (s drugim) tako da se svakoga trenut- ka titrajno stanje jednoga potpuno slae s titrajnim stanjem drugoga koherirati (lat. cohaerere) drati se zajedno; biti u vezi, biti povezan, biti spojen, imati veze (npr. govor) kohezija (lat. cohaesio) fiz. privlana sila izmeu molekula istog tijela (vrsta tijela imaju najveu, tekua vrlo malu, zrana nikakvu kohezi- ju); pren. veza, povezanost jednog slijeda mish i si. kohezivan (lat. cohaesivus) uzajamno privlaan, koji dri zajedno, koji ima svojstvo koheriranja; usp. kohezija kohibicija (lat. cohibitio) zabrana, sprjeavanje, obuzdavanje, ogrania- vanje kohinor (ind., engl. kohinoor) "brijeg svjetlosti"; min. znameniti dijamant, veliki indijski dijamant (briljant 108,93 karata) kohliti (gr. kochlos pu, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni puevi kohorta (lat. cohors) kod Rimljana: deseti dio legije, jedinica koja se sa- stojala od est centuriona po 100 voj- nika; eta, pratnja, tjelesna straa koilometrija (gr. koilos upalj, to ko- ilon udubljenje, metria mjerenje) vjetina mjerenja upljih tijela, zna- nost o mjerenju posuda koilostomija (gr. koilos upalj, stoma usta) upljina glasa, upalj glas koincidencija (lat. coincidentia) geom. poklapanje, podudaranje; pren. isto- dobnost, istovremenost, dogaanje u isto vrijeme; susret; coincidentia op- positorum it. koincidencija opozito- rum (lat.) fil. podudaranje (ili: sla- ganje) suprotnosti koincidirati (lat. cioncidere) geom. po- dudarati se, podudariti se, poklapati se, poklopiti se; pren. dogoditi se (ili: dogaati se, zbivati se, zbiti se) isto- dobno, istovremeno imati veze s; prid. koincidentan koindikacija (lat. coindicatio) med. su- znak, istodoban znak, sporedna po- java, sporedan simptom (neke bo- lesti) koindikantan (lat. coindicans) med. koji takoer pokazuje (pored ostalih pojava), npr. postojanje neke bolesti koinologija (gr. koinologia) zajedni- ko vijeanje, dogovor, osobito lije- nika (konzilij) koinspektor (lat. coinspector) sunad- zornik koitus (lat. co-ire sastati se, spojiti se, coitus) spolni odnoaj; obljuba kojot (p. coyote) zool. ameriki akal (izmeu hsice, vuka i psa) koka (p., lat. erythroxylon coca) peru- anska biljka ije mirisavo i gorko li- e vau radi njegovog oivljavaju- eg djelovanja kokain (peruan. koka) kem. alkaloidna tvar koja se nalazi u liu koke, upo- trebljava se za umirivanje ivaca i uminjavanje bolova kokainizam (peruan. koka) zlouporaba kokaina, tj. puenje ili pijenje ko- kaina radi uminjavanja bolova; tro- vanje kokainom kokainomanija (peruan. koka, gr. ma- nia pomama, ludilo) teka tjelesna i duevna rastrojenost kao posljedica uivanja u kokainu kokarda (fr. cocarde, coq pijetao, na- zvana tako po pijetlovoj krijesti) znaka (na kapi ili kaputu) kao znak pripadnosti nekom staleu (vojsci) ili nekoj organizaciji (politikoj, soci- jalnoj, kulturnoj, portskoj itd.), znak kokbout 702 kolabirati lanstva nekog stalea ili neke udru- ge kokbout (engl. cockboat) ami, bar- ica kokcidije (lat. coccidia) mn. med. na- metnike (parazitske) praivotinje, uzronici veoma opasnih bolesti jeta- ra i crijeva kokcidioza (lat. coccidia) med. veoma opasna, obino smrtonosna bolest je- tara i crijeva, izazvana prisutnou jednostaninih ivotinjica kokcidija kokcija (lat. coctio) probava hrane u elucu; koktura kokerija (engl. coke) kem. dobivanje koksa koketa (fr. coquette) ena koja se eli dopasti drugima (osobito mukar- cima), kaiperka, namigua koketan (fr. coquet) koji se eli dopasti drugima; lijep, krasan, ukusan (za stvari) koketerija (fr. coquetterie) elja za do- padanjem, za svianjem; udvaranje koketirati (fr. coq pijetao, coqueter) "ponaati se kao pijetao", tj. teiti na sve mogue naine da se zadobiju i privuku mukarci koki (fr. cocu, lat. cuculus kukavica) 2. prevaren mu, rogonja (zapravo "ku- kavica", zato to je kukaviin mu- jak, toboe, prevaren na taj nain to njegova enka nosi jaja u gnijezda drugih ptica i ostavlja da ih one iz- vedu) koki (lat. cocci) 1. mn. med. v. kokus Kokit (gr. kokytos jadikovanje) mit. rijeka u starogrkom podzemnom svijetu (Hadu) koja je tekla iz Stiksa i utjecala u Aheront Kokit (gr. Kokytos) mit. "rijeka kuka- nja", rijeka u podzemnom svijetu koja je tekla iz Stiksa u Aheront; usp. Tartar kokli (fr. coqueluche, lat. cucullus) re- dovnika kapuca; med. magarei ka- alj, hripavac; pren. ljubimac ena kokni (engl. cockney) maza, mekuac (podrugljivo ime za Londonane) koknizam (engl. cockneyism) londonsko narjeje kokolo (tal. coccolo) mezimac, draesno dijete kokon (fr. coque, cocon) ahura dudovog svilca, zapredak (upotrebljava se za pravljenje svile kokota (fr. cocotte koka, kokica) otmje- na prostitutka, bludnica, uliarka kokpit (engl. cockpit) prostor za posadu na krmi broda; otvoreno sjedalo za- tvorenog amca; prostor za pilota ih za posadu zrakoplova koks (engl. coke) materijal za gorivo koji se dobiva suhom destilacijom ka- menog ugljena, laki, ah vri i bolji od njega koksagra (lat. coxa kuk, gr. agra na- padaj) med. kostobolja kukova koksalgija (lat. coxa kuk, gr. algos bol) med. bol u kukovima, bol u slabin- skom dijelu koksitis (lat. coxa kuk) med. upala bed- renog zgloba koktel (engl. cocktail) "pijetlov rep", konj koji nije iste rase; vrsta ras- hlaenog groga, gorka okusa (mje- avina rakije, eera, limuna i leda); mala gozba za uzvanike, domjenak koktura (lat. coquere kuhati, coctura) v. kokcija kokus (lat. coccus bobica) med. okru- glasta ili jajasta klica, uzronik raz- nih bolesti, npr. gonokok (uzronik tripera ili kapavca), meningokok (uzronik upale mozga), stafilokok (uzronik gnojenja), streptokok (uz- ronik crijevnog vjetra, upale u tr- bunoj i prsnoj upljini i gnojenja); mn. koki kolabirati (lat. collabi) med. naglo ma- laksati, klonuti snagom; onesvijesti- ti se; biti napadnut kolapsom kolaboracija 703 kolegij kolaboracija (lat. collaboratio) surad- nja, suraivanje; prav. zajedniko privreivanje mua i ene kolaboracionist (fr. collaboration sura- ivanje, suradnja) ovjek koji je u Drugom svjetskom ratu suraivao s faistikim osvajaem, suradnik oku- patora kolaborator (lat. collaborator) surad- nik, pomonik; pomoni uitelj, sve- enik kolaboratura (lat. collaboratura) sura- ivanje, suradnja; suradniko mjesto kolaborirati (lat. collaborare) surai- vati, sudjelovati u radu kolacija (lat. colare, colatio) 2. v. kola- tura kolacija (lat. conferre, collatio) 1. prav. unoenje, spajanje imovine u zajed- niku masu (lat. collatio bonorum); davanje crkvenog dobra, sveuiline titule i si.; skromna veera o postu; svaki skroman obrok uope; uspore- ivanje, usporeivanje prijepisa s originalom kolacionirati (lat. collatio) usporediti prijepis s originalom; razgledati (ili: pregledati) nepovezane knjige, list po list, radi provjeravanja jesu li pot- pune; uinati, dorukovati kolajna (tal. collana ogrlica) medalja, okrugla kovna ploica sa simboli- nim natpisom ili likom koja se daje kao znak odlikovanja; ogrlica, derdan kolaps (lat. collapsus) med. nagla ma- laksalost, naglo opadanje ivotne energije nakon jakog gubitka krvi i bolesti koje iscrpljuju, praeno hlad- noom koe, slabim pulsom, vrlo sla- bim disanjem i dr.; slom kolaptika (gr. kolapto) klesanje dlije- tom kolar (lat. collare) ovratnik; kod kat. sveenika: ovratnik zagasite boje s bijelim prugama ili ipkom kolateralan (lat. collateralis) poboni, sporedni; kolateralne utvrde voj. spo- redne utvrde u sastavu jedne tvra- ve; kolateralni nasljednici prav. na- sljednici u pobonoj liniji kolateralna linija pobona hnija, spo- redno srodstvo kolator (lat. collator) usporeiva razli- itih rukopisa istog djela kolatorij (lat. colatorium) tkanina koja slui za filtriranje tekuine kolatura (lat. colare procijediti, cola- tura) kem. filtrirana, procijeena te- kuina kolaudacija (lat. collaudatio) pohvalji- vanje, pohvala: slubeni pregled gra- evina radi provjeravanja odgovara li njihova izradba ugovoru kolbertizam po J. B. Colbertu (1619 1683) nazvani sustav u narodnoj eko- nomiji: pretpostavljanje i povlate- nost industrije, a zapostavljanje poljoprivrede, oteavanje uvoza (pu- tem visokih uvoznih carina), una- preivanje izvoza (putem posebnih povlastica); merkantilizam koleda (lat. calendae) prvotno: Boi ili Nova godina; kasnije: povorka mla- dih momaka koji u vrijeme boinih blagdana idu od kue do kue te ple- u i pjevaju pjesme kojima se do- arava plodnost i bogatstvo i za koje je karakteristian pripjev koledo (starinski obiaj, postoji i kod nas) koled (engl. college) u Engleskoj i SAD: naziv raznih odgojnih zavoda i kola, od srednjih kola do sveuili- ta; takoer: naziv specijalnih viih kola kolega (lat. collega) suradnik, drug; su- radnik, drug u struci (ili: u slubi, po koli) kolegij (lat. collegium) drutvo (ili: skup) osoba koje su meusobno po- vezane istim zanimanjem, npr. svi nastavnici jedne kole, vijenici jed- nog grada, lanovi jednog suda itd.; drutvo s odreenim ciljem; akadem- sko predavanje na sveuilitu kolegijalan 704 kolenhim kolegijalan (lat. collegium) drueljubiv kolegijalni sustav prav. sustav drav- nog ureenja po kojem ministar- stvom upravlja odbor upravitelja svih odjela ili jedan upravitelj uz surad- nju takvog odbora; u crkvenom pra- vu: sustav po kojem na elu vrhovne crkvene uprave stoji odbor slobodnih lanova Crkve koji crkvene poslove i crkvena pitanja rjeavaju zajedniki, a drava ima samo pravo vrhovnog nadzora (supr. episkopalni sustav) kolegijalnost (lat. collegialitas) prija- teljski i srdaan odnos meu lano- vima istog stalea ih zanimanja kolegij at (lat. collega) lan nekog aka- demskog drutva koje uiva prihode od zgrada (kolegijatura) koje pripa- daju akademiji kolegij atura (lat. collega) studentski dom, zgrada u kojoj stanuju studenti pod nastavnikim nadzorom nastav- nika (najprije u Parizu, zatim i na dr. sveuilitima) koleitis (gr. koleos korice) med. upala vagine; elitritis kolekcija (lat. collectio) zbirka (npr. starog novca, oruja, rukopisa, pisa- ma, maraka itd.); skupljanje kolekta (lat. colligere skupljati, collecta) skupljanje priloga, novac skupljen u dobrotvorne svrhe; u kat. liturgiji: molitva koju sveenik govori ih pjeva prije itanja evanelja kolektacija (lat. collectatio) skupljanje priloga u dobrotvorne svrhe kolektaneja (lat. collectanea) mn. zbir- ka misli iz djela raznih pisaca, ulom- ci iz djela kolektant (lat. collectans) skuplja, ubi- ra (npr. milostinje) kolektirati (lat. collectare) skupljati; prirediti kolektu; pjevati ili itati ko- lektu (kod katolika) kolektiv (lat. collectivum) 1. gram. zbir- no ime, zbirna imenica (ona koja jed- ninom oznaava vei broj osoba ili stvari, npr. momad, lie i dr.); 2. sve osobe udruene na istom, zajed- nikom radu, npr. kolektiv tvornice duhana, kolektiv prosvjetnih radni- ka i si. kolektivan (lat. collectivus) zbirni, skupni, zajedniki, opi; gram. kolek- tivna imenica zbirna imenica; kolek- tivni pojam fil. pojam koji obuhvaa vie predmeta kao jednu cjelinu, npr. puk; kolektivna garancija zajedniko jamstvo, ope jamstvo, jamstvo svih; kolektivna odsuda prav. odsuda koja obuhvaa vie osoba; kolektivna lea opt. mikroskopska lea okrenuta predmetu; kolektivni ugovor a) u me- unarodnom pravu dravni ugovor u kojem na svakoj strani sudjeluje vie od jedne strane ugovornice; me- unarodno pravo izgraeno je za- pravo na zakljuenju kolektivnih ugovora; b) u privrednom pravu ugo- vor izmeu vie radnika i jednog po- slodavca ili vie poslodavaca kolektivna nota zajedniko formalno (pisano) priopenje vie kabineta (vlada) vladi neke drave u kojem se izlae zajedniko stajalite tih kabi- neta odnosno nekog aktualnog poli- tikog pitanja kolektivna prokura trg. vie ovlate- nih osoba koje potpisuju tvrtku, ah se sve smatraju jednim prokuristom (ako sve ne potpiu tvrtku, potpis nema vrijednosti); v. prokurist kolektor (lat. collector) skuplja, osobito igraa za lutriju, prodava sreki i dr.; fiz. skuplja elektriciteta u elek- trinom stroju; usp. konduktor; na- prava za skupljanje valova odasla- nih beinom telegrafijom; glavna cijev u koju se skuplja gradska ne- istoa kolenhim (gr. kolla ljepilo, enchyma usuto) bot. tkivo s izduenim i po kutovima zadebljanim stanicama, koleocela 705 kolimacija kao u lisnim peteljkama i mladim stabljikama mnogih dikotiledona koleocela (gr. koleos korice, kele) med. bruh, kila vagine koleopteri (gr. koleos krilni poklopac, pteron krilo) mn. zool. tvrdokrilci koleoptoza (gr. koleos korice, ptosis pad) med. spadnutost (ili: sputenost) vagine koleoreksa (gr. koleos korice, rexis kidanje) med. iskidanost vagine kolera (cholera, lat. cholera) med. vrlo teka zarazna i pandemina bolest koja se sastoji u iznenadnom i veoma jakom proljevu, povraanju, velikom gubitku tekuine, padu tjelesne tem- perature, promuklosti i dr.; u najvi- e sluajeva zavrava se smru kolera (gr. chole, rheo teem, curim) med. istjecanje ui kolereta (fr. collerette) enska ogrlica od tankog platna kolergang (njem. Kollergang) teh. dro- bilica za usitnjavanje ruda, kamena, ugljena i dr.; sastoji se od tekih ko- taa koji se kotrljaju preko mate- rijala i drobe ga kolerian (gr. cholerikos ljut) plah, u- an, estok, vatren, kod kojega je energija udruena sa unou i pla- hovitou, npr. kolerian tempera- ment (usp. kolerik); med. bolestan od kolere kolerik (gr. cholerikos ljut, bijesan) u- an i plah ovjek, onaj kod kojega je energija udruena sa unou i pla- hovitou kolerina (gr. cholera) med. blai sluaj kolere, najee se javlja samo u ob- liku proljeva; takoer: teak elua- no-crijevni poremeaj, osobito kod djece koletici (gr. kolletikos prikladan za lijepljenje) mn. med. sredstva koja sljepljivanjem pomau brzo srai- vanje koletian (gr. kolletikos prikladan za lijepljenje) koji sljepljuje; med. koji pridonosi zaraivanju koleto (tal. collo) bava, sanduk, bala ili neki drugi komad tereta koleza (gr. kollesis) sljepljivanje; spa- janje kovina, lemljenje; med. sra- ivanje kole (fr. cellege) odgojni zavod; pri- vatna gimnazija (u Francuskoj i Bel- giji) kolhoz (rus.) oblik skupne (zadrune) zemljoradnike zajednice u bivem SSSR-u kolibacil (lat. bacillus coli) med. bacil koji ivi u debelom crijevu ljudi i i- votinja, veoma slian tifusnom bacilu kod ljudi; uzrokuje teke bolesti mo- kranih organa, upalu slijepog cri- jeva, sranih opni, unih kanala i dr. kolibar (p. colibri) zool. jedna od naj- manjih ptica, duga svega 6 cm, ivi u tropskim krajevima Amerike kolidirati (lat. collidere) sudariti se, su- darati se, sukobljavati se, sukobiti se, doi (ih: dolaziti) u opreku kolika (gr. kolikos koji pati od greva u trbuhu) med. svaki jak trbuni bol koji se javlja kao upanje i zavijanje; jak i iznenadan proljev kolikodinija (gr. kolon debelo crijevo, odyne bol) med. bol debelog crijeva kolikvacija (lat. colliquatio) pretvara- nje u tekuinu, otapanje; med. ota- panje sokova; truljenje kolikvativan (lat. colliquativus) koji pretvara u tekuinu; koji rastapa, ko- ji izaziva slabljenje; kolikvativno zno- jenje jako znojenje koje iscrpljuje kolimacija (lat. collimatio od collineatio dovoenje u jednu zajedniku ravnu liniju) kod optikih instrumenata za mjerenje: poklapanje vidne linije s optikom osi; kolimacijska linija vid- na hnija ih optika os; kolimacijska pogreka iznos za koji vidna linija kolimator 706 kolonat skree od svoga poloaja tone na- mjetenosti kolimator (lat. collimator) opt. mali durbin za namjetanje linije koli- macije drugoga durbina na kojem je privren; usp. kolimacija; cijev s procijepom i leom (ili samo lea) u spektroskopu za skupljanje svjetlo- sti i njezino bacanje u paralelnim zrakama na prizmu kolimirati (lat. collimare od collineare dovesti u jednu zajedniku ravnu liniju) opt. dotjerati vidnu liniju (da- lekozora, durbina); namjestiti (dvije lee itd.) tako da (njihove) optike osi budu u istoj ravnoj liniji kolitis (gr. kolon debelo crijevo) med. upala debelog cijreva kolizija (lat. collisio) sudar, sukob, opre- ka, borba kolma (tal. colma) plima na Jadran- skom moru kolmajna (engl. coal ugljen, mine rud- nik) ugljenokop, rudnik ugljena kolo (tal. collo) trg. sveanj, bala robe kolobom (gr. koloboma osakaeno, osakaen dio) med. unakaenost ili osakaenost nekog organa, osobito priroeni rascjep nekih dijelova oka kolodij (gr. kolla ljepilo) kem. otopina koja se dobiva otapanjem praskavog pamuka u sumpornom eteru koji nakon isparenja ostavlja tanku i pro- zirnu opnicu; upotrebljava se za pre- mazivanje manjih rana i u fotogra- fiji kolofon (gr. kolofon) vrh, kraj, zavr- etak, zavrni kamen; otuda, na zad- njoj stranici knjiga: biljeka s ime- nom pisca, tiskara, mjesta i godine tiskanja kolofonij (gr. Kolofon jedan od 12 jon- skih gradova) smola za mazanje vio- linskog gudala, nazvana po maloa- zijskom gradu Kolofonu koloid (gr. kolla ljepilo, eidos oblik) med. hladetinasto tkivo koje se raz- vija u tijelu; fiz., kem. svako tijelo koje se otapa, ali pritom ne stvara kristale, npr. dekstrin, sirup, bjelan- evinasta tvar, ljepilo i dr.; usp. kri- staloid kolokacija (lat. collocatio) poloaj; smjetanje, odreivanje mjesta; prav. stavljanje vjerovnika u red po kojem e se naplaivati; kolokacijska od- suda rjeenje po kojem e se redu vjerovnici isplaivati (kod steaja) kolokucija (lat. collocutio) v. kolokvij kolokvij (lat. colloquium) razgovor, do- govor; ped. nastavna metoda koja se sastoji u uiteljevim pitanjima i ue- nikovim odgovorima; ispitivanje ue- nika (na sveuilitu), usmeni ispit kolokvintina (gr. kolokunte okrugla tikva) bot. gorki indijski krastavac kolokvirati (lat. colloqui) razgovarati, dogovarati se; polagati usmeni ispit kolon 1. (gr. kolon) lan (ili: odsjek) jednog razdoblja, posebice dio ree- nice; dvije toke (u interpunkciji); 2. gr. kolon.) anat. debelo crijevo kolona (fr. colonne, tal. colonna, lat. co- lumna) stup; spomenik u obliku stu- pa; stupac (u novinama, knjizi); voj. red, razmjetaj vojnika pri kojem pojedini dijelovi (vodovi, ete i dr.) stoje jedan za drugima; takoer: oz- naka za dijelove vojske: streljaka, inenjerijska, sanitetska, automobil- ska kolona itd. kolonada (fr. colonnade) red stupova: hodnik (ili: dvorana) na stupove kolonat (lat. colonatus) sustav proiz- vodnih odnosa koji se razvijao u raz- doblju raspadanja robovlasnikog poretka; nastao cijepanjem velikih latifundija na sitne parcele koje se daju na obraivanje upropatenim seljacima ih osloboenim robovima, a ovi vlasnicima ustupaju viak pri- nosa u obliku naturalne rente; zae- tak feudalizma kolonatikum 707 koloseum kolonatikum (lat. colonaticum) sluba koju je obraivatelj duan vriti vlas- niku zemljita kolonel (fr. colonel) voj. pukovnik; tisk. vrsta sitnijih tiskarskih slova (izme- u nonparela i petita) kolonija (lat. colonia) 1. naseobina, na- selje; naselja u nekoj stranoj, osobito prekomorskoj zemlji, koja osniva jed- na strana drava radi ekonomske koristi; 2. skupina ljudi neke narod- nosti koji ive zajedno u stranoj zem- lji 3. ustanova s posebnom svrhom (npr. ljetna djeja kolonija) kolonijalizam borba za kolonije radi njihovog poveanja, uvanja ili stva- ranja koju vode imperijalistike zem- Ije kolonijalna roba trg. nepreraeni pro- izvodi arkog pojasa, osobito iz ko- lonija europskih drava: kava, eer, aj, zaini i si. kolonijalni (lat. colonialis) koji se tie kolonija ih potjee iz kolonija; nase- ljeniki kolonist (lat. colonus) naseljenik, sta- novnik kolonije kolonizacija (lat. colonisatio) naselja- vanje, naseljenje, osnivanje kolonije kolonizator (fr. colonisateur) osniva naseobine, naseljenik kolonizirati (fr. coloniser) naseliti, na- seljavati, osnivati naseobine; uiniti kolonijom kolonjska voda (fr. eau de Cologne) mjeavina raznih mirisnih esencija (jorgovana, rumarina, rue, cedra, limuna i dr.) u utvrenim omjerima s devedesetpostotnim alkoholom kolor (lat. color) boja; izgled, vanjtina koloracija (lat. coloratio) bojenje; oboje- nost; uljepavanje koloramento (tal. coloramento) slik. nain rasporeivanja na slikama koloratura (tal. coloratura) glaz. pje- vaki ukras, finesa, svako s odree- nom okretnou i vjetinom izvedeno spajanje vie nota na jednom slogu; koloraturne pjevaice sopranistice ko- je umiju pri pjevanju izvoditi kolo- rature kolorimetar (lat. color boja, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje jakosti neke boje kolorimetrija (lat. color boja, gr. me- tria mjerenje) mjerenje jakosti boje; kem. odreivanje jakosti otopine pre- ma jakosti boje kolorirati (lat. clolorare, tal. colorare) bojiti, obojiti; dati lijep izgled, uljep- avati, uljepati, ukrasiti; uiniti sli- kovitim; prid. koloriran kolorist (fr. coloriste) slikar koji vjeto upotrebljava boje, jak u bojama, koji slika u lijepim, svjeim, izraajnim i ivim bojama; pisac iji je stil sjajan, izraajan i slikovit kolorit (tal. colorito) vjetina bojenja, vjetina uporabe boja; prirodan sjaj boje; mjesna, lokalna boja; nain izla- ganja nekog pisca ih pjesnika; glaz. nain skladateljeve instrumentacije koloroman slikar koji "boluje" od pre- vie boja (kolora) kolos (gr. kolossos divovski kip, kip izraen preko prirodne veliine) ne- to golemo, divovsko; Kolos kip boga Helija (visok 34 m) na otoku Rodu (Rodosu) u staroj Grkoj, smatran jednim od sedam svjetskih uda; pren. div, gorostas kolosalan (lat. colossalis) golem, goro- stasan, divovski,, veoma velik kolosalnost (lat. colossalis) golemost, gorostasnost, divovska veliina koloseum (lat. colosseum) golem amfi- teatar u starom Rimu (opseg 524 m, visina 48,5 m) u kojem su se prire- ivale javne igre, mogao je primiti 40.00050.000 gledatelja, dovren 80. g. n. e.); u novije vrijeme ovim se imenom nazivaju velike graevine za javne priredbe kolostracija 708 komandir kolostracija (lat. colostratio) med. bo- lest koju novoroene dobiva od prvog majinog mlijeka, kolostruma kolostrum (lat. colostrum) med. prvo mlijeko rodilje, ono koje mlijene li- jezde izluuju prije nadolaenja pra- vog mlijeka, mljeza kolotomija (gr. kolon, tome) med. operacija kolona (debelog crijeva) kolpalgija (gr. kolpos stidnica, algos bol) med. bol usmine (ili: stidnice, vagine) kolpeurinter (gr. kolpos, eurynter) med. rasteza (ili: proiriva) vagine kolpeuriza (gr. kolpos, euryno pro- irim) med. proirivanje (ili: raste- zanje) vagine kolpitis (gr. kolpos stidnica) med. upa- la vagine kolpohisterotomija (gr. kolpos stid- nica, hystera maternica, tome reza- nje) med. otvaranje maternice sa strane stidnice, za vrijeme trudnoe naziva se i stidnini carski rez kolportaa (fr. colportage) raznoenje i prodaja novina i knjiga po ulicama i kuama; torbarenje kolporter (fr. colporteur) ulini proda- va sitnica, osobito novina, knjiga i si.; torbar kolportirati (fr. colporter) prodavati po kuama i ulicama, torbariti koltahta (tur. kol ruka, rukav, tahta daska) kod glaanja: daska koja se moe uvui u rukave ili u hlae kolumbarij (lat. columbarium) "golubi- njak", udubljenje s pregradama (sli- nim golubinjaku) u zidu starih rim- skih grobnica za posude s pepelom spaljenih; danas: mjesto na kojem se nalaze urne s pepelom spaljenih lee- va kolumbij (lat. columbium) kem. v. tan- tal kolumela (lat. columella) stupi; geol. valjasta okamina; kolumelarni zubi zubi onjaci kod nekih ivotinja (npr. kod zvijeri, divlje i domae svinje itd.) kolumna (lat. columna stup) tisk. stu- pac, tiskana strana; usp. kolona kolure (gr. koluros) mn. astr. dva naj- vea kruga koja se u nebeskim polo- vima sijeku, od kojih jedan prolazi kroz ekvinokcijalne {ekvinokcijalna kolura), a drugi kroz solsticijalne (solsticijalna kolura) toke ekliptike kolutorij (lat. collutorium) farm. voda za ispiranje usta koluzija (lat. collusio) tajno dogova- ranje, urovanje; prav. potajan spo- razum izmeu optuenika i svjedoka radi prikrivanja istine; prid. kolu- zoran kolje (fr. collier) ogrlica, erdan kom- (lat. cum, con- s, sa) predmetak u sloenicama sa znaenjem: s, sa koma (gr. komma od koimao uspavam) 1. med. duboka zanesenost, pospa- nost u kojoj su modana djelatnost, osjeajnost i voljni pokreti djelomi- no ili potpuno iezli, tako da boles- nik uope ne moe odgovarati na vanjske podraaje koma (gr. komma urez, zarez od kopto udarim) 2. gram. zarez (reenini znak); glaz. deveti dio tona, devetina tona Komani sjevernoameriki Indijanci (ogranak Soona) u Teksasu i Okla- homi; poznati ratnici komanda (tal. comando) voj. zapovjed- nitvo; kratka vojnika zapovijed koja se mora odmah izvriti; sjedite neke vojne vlasti, npr. zapovjedni- tva mjesta, divizijskog podruja i dr. komandant (tal. comandante) voj. za- povjednik (grada, vojne jedinice od bataljuna navie, ratnog broda itd.) komandantura (tal. comandantura) poloaj ih ured komandanta (zapo- vjednika) komandir (fr. commandeur) voj. zapo- vjednik osnovne vojne postrojbe komandirati 709 kombinirati komandirati (tal. comandare, fr. oom- mander) zapovijedati, narediti, nare- ivati; vladati im komandita (tal. commandita) trg. v. ko- manditno drutvo komanditar (fr. commanditaire) trg. tajni suradnik; usp. komanditno dru- tvo komanditist (tal. commandita) trg. vanjski lan komanditnog drutva komanditno drutvo trg. drutvo s dvostrukim jamstvom suradnika: jedni jame cjelokupnom imovinom (komplementari, tj. unutarnji lano- vi), a drugi ulogom u novcu, robi ili radu (komanditisti, tj. vanjski la- novi); u voenju poslova sudjeluju sa- mo komplementari, a komanditisti imaju pravo nadzora komar (tur.) hazardna igra komasacija (lat, commassatio) zaokru- ivanje razbacanih imanja, osobito zemljita komatian (gr. kommatikos odrezan, koji se sastoji od pojedinih odjeljaka ih odsjeka) sastavljen iz pojedinih stavaka ili reenica komatizam (gr. komma odsjek, ko- mad) isprekidan nain pisanja, pi- sanje u kratkim reenicama komatozan (gr. koma dubok san; zanos u snu, fr. comateux) koji uzro- kuje ili pokazuje znakove duboke za- nesenosti; usp. koma 1. kombabizirati samog sebe ukopiti, utrojiti, ujaloviti (po imenu Kom- babos) kombajn (engl. combine spojiti) stroj sastavljen od vie raznih strojeva ta- ko da istodobno obavlja nekoliko po- slova; poljoprivredni kombajn sasto- ji se od motora, kosilice i vralice kombatanti (fr. combattant) mn. borci ratnici (za razhku od neboraca); ratni drugovi, suborci kombatirati (fr. combattre) boriti se, tui se; pren. opovrgavati (dokaze) kombi (engl. comby) maleni autobus kombinabilan (lat. combinabilis) sklop- ljiv, sastavljiv, sloljiv kombinacija (lat. combinatio) sastav, spoj, spajanje dviju ili vie stvari; splet, stjecaj; log. povezivanje srod- nih pojmova; pren. raunanje, prora- unavanje; nasluivanje; plan, na- mjera; kombiniranje kombinacije (lat. combinatio) mn. mat. razliite skupine, skupine odree- noga broja koje se mogu nainiti od svakoga broja danih elemenata bez obzira na njihov poredak kombinacijski ton ak. trei ton koji se uje kad istodobno neprekidno zvue dva tona razliite visine vrlo snano i podjednako jako pri pogod- nom intervalu i prikladnoj jakosti, te je broj titraja ovoga tona jednak razlici broja titraja ona dva tona; di- ferencijalni ton, Tartinijev ton kombinat (lat. combinare spojiti) 1. teh- niko povezivanje poduzea gdje pro- izvodi jednog slue kao sirovina (ma- terijal) drugom poduzeu; 2. niz kola raznih stupnjeva koje daju naobraz- bu od osnovnog do vieg strunog (profesionalnog) kombinator (lat. combinator) onaj koji pravi kombinacije kombinatorika (lat. combinare) mat. dio vie matematike koji istrauje povezivanje zadanih predmeta (dijeli se na permutacije, kombinacije i va- rijacije) kombinezon (fr. combinaison) mod. enska gornja (obino svilena) ko- ulja (izmeu donje koulje i gornje haljine) kombine; radno odijelo (obrt- nika, zrakoplovaca, traktorista, ru- dara i dr.) koje se sastoji od kaputa i hlaa u jednom kombinirati (lat. combinare) sastaviti, sloiti, sjediniti, spajati, spojiti, sre- diti; praviti plan za neki posao, smi- sliti, smiljati; kem. spojiti, spajati kombustibilan 710 komercijalan dva tijela ili vie raznih tijela po utvrenom mjerilu kombustibilan (lat. combustibilis) za- paljiv kombustibilije (lat. combustibilia) mn. zapaljive tvari kombustibilitet (lat. combustibilitas) zapaljivost kombustija (lat. comburere spaliti) iz- garanje, gorenje, spaljivanje; opek- lina, opekotina kombustija (lat. combustio) gorenje, iz- garanje; poar; zgarite kombustor (lat. combustor) odrava izgaranja; kem. naziv za element koji se, pod utjecajem svjetlosti i topline, lako spaja s nekim drugim elemen- tom, npr. kisik komedija (gr. komodia) prvitno: pje- sma u ast boga Dioniza iz koje se razvila starogrka komedija; danas: vesela, aljiva dramska igra; dram- sko prikazivanje kominog sukoba u kojem glavni junak tijekom cijele radnje stradava, ali to njegovo stra- danje ne izaziva u nama osjeaj sa- aljenja, nego osjeaj smijenoga koji dostie svoj vrhunac na kraju, kad se ipak sve sretno zavrava (supr. tragedija); pren. ala, aljiv dogaaj komedijant (gr. komos, tal. commedi- ante) glumac, putujui glumac; pren. glumac, licemjer, ovjek koji u ivotu glumi komedija (gr. komodia) aljivac; pri- kaziva aljivih uloga (cirkuskih), klaun komedijati (gr. komodia) zbijati alu, aliti se komedon (lat. comedo) med. bubuljica; miteser komemorabilan (lat. commemorabilis) vrijedan (ili: zasluan) sjeanja, vri- jedan (ili: zasluan) spominjanja komemoracija (lat. commemoratio) spomen, sjeanje; sveana priredba u slavu nekog pokojnika (na kojoj se govori o njegovom ivotu, radu i za- slugama); (crkveni) spomen umrhma, poduje komemorativan (lat. commemorati- vus) koji se prireuje radi sjeanja, za uspomenu, u spomen, koji slui za sjeanje, za uspomenu, u spomen komemorirati (lat. commemorare) spo- minjati, sjeati se, obnavljati uspo- menu na koga ili to; govoriti u po- ast umrlom komenda (lat. commenda) upranjena upa (kod katolika); imanje sveeni- kog stalea; imanje koje netko uiva po svom inu ili poloaju (sveenik, uitelj) komendacija (lat. commendatio) prepo- ruka; kod katolika: molitva za umr- log komendirati (lat. commendare) prepo- ruiti, preporuivati komentar (lat. commentarius) obja- njavanje, izlaganje, tumaenje; knji- ga s objanjenjima komenzal (lat. commensalis) stolni drug, onaj koji se hrani za istim stolom s nekim, u zajednici; zool. v. parazit komenzalizam (lat. commensalis) zool. vrsta parazitizma (nametnitva) kod kojega ivotinje, ivei u zajednici sa ivotinjama druge vrste, uzimaju nji- hovu nepreraenu hranu komenzurabilan (lat. commensurabi- lis) mat. naziv za sve veliine koje se mogu dijeliti ili mjeriti bez ostatka nekom drugom veliinom kao njiho- vom zajednikom mjerom; koji ima zajedniku mjeru; usporediv komenzurabilitet (lat. commensurabi- litas) mat. djeljivost; mjerljivost; usporedivost komercij (lat. commercium) v. komers; odnos; openje komercijalan (lat. commercialis) trgo- vaki, obrtni, privredni, prometni; drutveni; komercijalna ulica trgo- komercijalist 711 komisiona trata vaka ulica; komercijalne igre dru- tvene igre; komercijalni sustav su- stav dravne privredne politike koji povlauju trgovinu, osobito na raun poljoprivrede; komercijalni traktat tr- govinski ugovor komercijalist (lat. commercium) stru- na osoba za voenje trgovakih po- slova; osoba koja se bavi trgovakim poslovima komers (lat. commercium, fr. commer- ce) trgovina, trgovanje, trgovinstvo; kartaka igra komes (lat. comes) suputnik, pratitelj; glaz. slino ponavljanje fuge u nekom drugom glasu komesar (lat. commissarius) osoba kojoj je neki naredbodavac, osobito drava, povjerio posebnu dunost (npr. finan- cijski komesar, vladin komesar) komesarijat (lat. commissariatus) polo- aj, dunost i sjedite (ured) kome- sara kome (lat. comes suputnik) grof, knez komet (gr. kometes, lat. cometes) astr. zvijezda repatica, kree se oko Sunca parabolnom ili eliptinom putanjom (velikog ekscentriciteta), tako da je teko razlikovati eliptinu i parabol- nu putanju kometografija (gr. kometes, grafia) astr. opisivanje (ili: prouavanje) zvi- jezda repatica kometologija (gr. kometes, logia) zna- nost o zvijezdama repaticama kometomantija (gr. kometes, manteia proricanje, gatanje) proricanje po pojavama kometa komfor (engl. comfort) ugodnost, udob- nost komfortabilan (engl. comfortable) ugo- dan, udoban komfortan (engl. comfort udobnost) v. komfortabilan komicije (lat. comitium) mn. narodna skuptina kod Rimljana koja je rje- avala vane dravne poslove komian (gr. komikos smijean, aljiv, komos terevenka, pijanka, veselje) smijean, aljiv; zabavan komiar (gr. komikos, lat. comicus) pi- sac aljivih djela, komedija; glumac aljivih, kominih uloga komigracija (lat. commigratio) odlae- nje, odlazak, seljenje, selidba komigrirati (lat. commigrare) seliti se, odseliti se komika (gr. komos terevenka, pijanka, veselje, komikos aljiv, smijean) ono to je smijeno, to izaziva smijeh; sposobnost da se izazove dojam smi- jenog komikscija (lat. commixtio) mijeanje; primjesa; smjesa; komikstura komikstura (lat. commixtura) v. ko- mikscija komilitoni (lat. commilito) mn. suborci, braa po oruju, ratni drugovi; kol- ski drugovi kominacija (lat. comminatio) prav. pri- jetnja, zaplaivanje, stroga opomena Kominterna krat. = Komunistika in- ternacionala; v. Internacionala komis (lat. commissus) naziv za stvari koje drava daje vojniku (rublje, ci- pele, kruh itd.) komisija (lat. commissio) nalog za iz- vrenje nekog posla; osobe koje tre- baju obaviti taj posao; osobito: slu- bene osobe koje drava ili neka usta- nova imenuje radi obavljanja nekog posla (ispitna, anketna, sanitetska, regrutna komisija i dr.); ex commis- sione it. eks komisione (lat.) po na- logu; tehnika komisija odbor stru- njaka; prid. i pril. komisijski komisiona knjiga trg. knjiga u koju se unose svi nalozi i sve narudbe komisiona rimesa trg. mjenica izdana po nalogu i za raun nekog treeg (komitenta) komisiona trata trg. v. komisiona, ko- misijska mjenica komisiona trgovina 712 komodor komisiona trgovina subjektivni trgo- vaki posao (kupnja i prodaja) po ko- jem komisionar sklapa trgovake po- slove u svoje ime, ali za tudi raun (za raun komitenta), i uz odreen postotak; komisioni, komisijski posao komisionar (lat. commissionarius) trg. posrednik, onaj koji prima naloge, opunomoenik, osoba koja obavlja trgovake poslove za drugog uz od- reen postotak komisioni artikl trg. roba koju trgovac, uz odreen postotak, prodaje za ra- un vlasnika robe komisioni biro ustanova koja obavlja poslovne naloge uz odreenu nagra- du komisioni konto trg. raun o poslovi- ma obavljenim za tui raun komisioni posao v. komisiona trgovina komisiono izdanje u knjiarstvu: kad knjiar, uz odreen postotak, prodaje djela koje je pisac ili netko drugi iz- dao o svom troku komisiono pismo trg. pismo kojim se izdaje nalog za obavljanje nekog po- sla komisona mjenica trg. mjenica vuena i prodana po nalogu nekoga treeg (komitenta); komisiona rata komisura (lat. commissura) spoj, sveza; anat. ivani (nervni) spletovi koji spajaju lijevu i desnu stranu sredi- njeg ivanog sustava komie alte (njem. komisch smijean, Alte starica) kaz. "smijena starica", lik smijene stare ene komitat (lat. comitatus) pratnja; svita komitent (lat. commitens) trg. nared- bodavac, onaj koji posredniku daje poslovne naloge; usp. komisiona trgo- vina komitet (fr. comite) odbor koji je meu svojim lanovima izabrala neka vea organizacija da radi u njezino ime na ostvarenju odreenih ciljeva (poli- tikih, privrednih, kulturnih i si.) komitirati (lat. comitari) 2. pratiti, biti u pratnji komitirati (lat. committere povjeriti, predati) 1. trg. izdati nalog, narud- benicu; ovlastiti, dati pisano ovla- tenje, opunomoiti komitiv (lat. comitivum) 2. pisano ov- latenje ili punomo komitiv (lat. committere povjeriti, pre- dati) 1. trg. narudbenica, narudbe- no pismo, punomono pismo komizeracija (lat. commiseratio) saa- ljenje; dio govora kojim branitelj eli izazvati kod suca saaljenje prema optueniku komlov (mad. komlo hmelj) kruni kva- sac od hmelja i kukuruznog brana ili mekinja komocija (lat. commotio) pokret, potres, uzbuenje; med. jak unutranji po- tres, npr. mozga komoda (fr. commode) nizak ormar s ladicama komodacija (lat. commodatio) prav. posudba; zajam komodan (lat. commodus) ugodan, udo- ban, pogodan, zgodan; popustljiv, koji gleda kroz prste; nemaran (kod nas se esto upotrebljava, u ovom zna- enju, rije komotan) komodant (lat. commodans) prav. v. ko- modat komodat (lat. commodatum) prav. stvar koju njezin vlasnik (komodant) daje privremeno na uporabu nekome (komodataru) besplatno komodatar (lat. commodatarius) prav. v. komodat komoditet (lat. commoditas) udobnost, ugodnost; popustljivost, nemarnost komodor (engl. commodore) pom. as- nik, zapovjednik po inu iznad ka- petana, a ispod kontra-admirala; za- povjednik male ratne eskadre kojoj se povjerava izvrenje nekog poseb- nog zadatka; glavni brod trgovake flote komodum 713 kompaskuum komodum (lat. commodum) prav. ko- rist, dobit; dobro, blagodat; udobnost; commodum posesssionis it. komo- dum posesionis (lat.) korist vezana s posjedovanjem neke stvari na teme- lju prava; commodum publicum it. komodum publikum (lat.) ope dobro; commodum rei venditae it. komo- dum rei vendite (lat.) pravo uivanja prodane stvari komonicija (lat. commonitio) opomi- njanje, podsjeanje, opomena komora (gr. kamara, lat. camera) svod; odaja na svod, soba; anat. upljina u nekim tjelesnim organima (modana, srana, ona, grkljanska komora); opt. mrana komora v. kamera ops- kura; usp. kamera komorna glazba sobna glazba, tj. glaz- ba koja je namijenjena za ui prostor i ui krug sluatelja i koja se, zbog toga, izvodi manjim brojem instru- menata, osobito solo-instrumenata komotan (lat. commodus) v. komodan kompakcija (lat. compactio) sklop, zbi- jenost, jedrina kompakt (lat. compactum, compacisci sporazumjeti se meusobnim ugovo- rom) ugovor, sporazum, nagodba; kompakti (lat. compacta) mn. toke ugovora kompaktan (lat. compactus, compin- gere sastaviti, zbiti) vrst, gust, je- dar, zbijen, jedinstven; jak, solidan kompaktat (lat. compacisci uglaviti) ugovor, pakt kompanija (fr. compagnie, tal. compag- nia) drutvo, udruga, udruenje; tr- govako drutvo; voj. eta kompanjon (fr. compagnon, tal. com- pagno) trg. ortak, poslovni suradnik; drug, suradnik kompar (tal. compare) kum komparabilan (lat. comparabilis) uspo- rediv komparacija (lat. comparatio) uspored- ba, usporeenje, usporeivanje; ret. figura kojom se usporeuje neto s neim na osnovi nekih zajednikih osobina; gram. usporedba, stupnje- vanje pridjeva komparativ (lat. comparativus) gram. drugi usporedni stupanj pridjeva (npr. ljepi, bolji itd.) komparativan (lat. comparativus) us- poredni komparator (lat. comparator) uspore- iva; sprava za mjerenje veoma fi- nih razlika u duini komparencija (lat. comparere, compa- rentia) prav. pojavljivanje pred su- dom komparent (lat. comparere pojaviti se) prav. onaj koji se pojavljuje pred su- dom komparicija (lat. comparere, compa- ritio) prav. v. komparencija komparirati (lat. comparare) 1. uspo- reivati, usporediti; ret. praviti uspo- redbe; gram. usporeivati, stupnje- vati pridjeve komparirati (lat. comparere) 2. pojaviti se pred sudom komparticija (lat. compartitio) podjela na pravilne odjeljke kompartiment (tal. compartimento) pravilna podjela polja ili odjeljaka; eljezniki odjeljak (ili: kupe) komparza (tal. comparsa) kaz. nijema osoba koja samo svojom pojavom su- djeluje u igri, figurant, statist; pren. beznaajna osoba komparzerija (tal. comparsa) kaz. ras- pored i pojavljivanje statista kompas (lat. cum, passus) sprava, u obliku kutije, s magnetnom iglom, slui za odreivanje strana svijeta (busola); pren. snalaenje u neemu, pravilno opredjeljivanje kompasija (lat. compassio) samilost, suosjeanje, suut kompaskuum (lat. compascuum) prav. zajednika paa kompaternitet 714 komplanirati kompaternitet (lat. compaternitas) du- hovno srodstvo, kumstvo kompatibilan (lat. compatibilis) sugla- san, spojiv, snoljiv; pomirljiv kompatibilitet (lat. compatibilitas) su- glasnost, sloljivost, snoljivost; po- mirljivost; mogunost da jedna oso- ba istodobno obavlja vie javnih po- slova kompatriot (fr. compatriote) zemljak, sunarodnjak kompaund-stroj (engl. compound) teh. parni stroj s kondenzatorom u kojem mehaniko djelovanje pare poinje u manjem cilindru, a zavrava se u ve- em cilindru kompendij (lat. compendium) izvadak, kratak sadraj; priruna knjiga, pri- runik, podsjetnik kompendiozan (lat. compendiosus) kratak, saet, zbijen kompenzabilan (lat. compensabilis) nadoknadiv kompenzacija (lat. compensatio) nado- knada, odteta, obeteenje; izjed- naenje, zamjena; fiz. izjednaenje djelovanja neega to bi, inae, tetno djelovalo; kompenzacijsko njihalo njihalo napravljeno tako da zbog temperaturnih promjena ne mijenja svoju duinu i vrijeme njihanja, te sat s njim niti ubrzava niti zaostaje; med. prilagoavanje srca utjecajima koji mijenjaju krvotok kompenzator (lat. compensator) onaj koji ili ono to nadoknauje, nado- knaiva, regulator kompenzirati (laat. compensare) nado- knaditi, nadoknaivati, vratiti, izjed- naiti, izjednaavati; nagoditi se komperendinacija (lat. comperendi- natio) prav. odlaganje za trei dan; pozivanje obiju stranaka da se treeg dana pojave pred sudom; obnavljanje spora komperendinator (lat. comperendina- tor) prav. osoba koja iznosi nove i- njenice da bi izazvala odlaganje pra- vorijeka komperendinirati (lat. comperendi- nare) prav. odloiti rok pojavljivanja pred sudom za trei dan kompetencija (lat. competentia) mjero- davnost; sposobnost (ili: pozvanost) suca za suenje ili ocjenjivanje; podruje rada neke ustanove; natje- canje vie osoba za neko mjesto; ono to se ostavlja duniku da bi mogao od toga ivjeti; pitanje kompetencije pitanje mjerodavnosti (npr. nekog su- da, ustanove itd.) kompetent (lat. competens) suparnik, takmac, supotraitelj, polagatelj pra- va na kompetentan (lat. competens mjero- davan, formalno ili stvarno osposob- ljen (kvalificiran) za neki posao, spo- soban kompeticija (lat. competitio) polaganje prava na, natjecanje, suparnitvo kompetirati (lat. competere) pripadati po pravu; biti u mjerodavnosti, spa- dati u mjerodavnost; natjecati se za neko mjesto, zajedno s nekim teiti za im kompetitor (lat. competitor) v. kompe- tent kompilacija (lat. compilatio) djelo sa- stavljeno iz vie drugih djela, djelo sastavljeno pabirenjem; sastavljanje djela pabirenjem iz tuih knjiga; skupljanje, pabirenje kompilator (lat. compilator) sastavlja iz tuih knjiga, neoriginalan pisac kompilirati (lat. compilare) skupljati (ili: pabiriti) iz tuih djela komplanabilan (lat. complanabilis) mogu za izravnavanje, izravnjiv; ko- ji se moe izjednaiti, izjednaljiv komplanacija (lat. complanatio) mat. izraunavanje povrine neravnih plo- ha komplanirati (lat. complanare porav- nati) izravnavati, izravnati; pren. ot- kompleks 715 komportirati se kloniti, otklanjati potekoe ili pro- bleme kompleks (lat. complexus) gomila, ma- sa koja ini cjelinu, npr. kue, zem- ljite; sloeno, sloenost; fil. sloen pojam; u psihoanalizi; sadraji svi- jesti, veinom osjeajni (emocionalni), potisnuti te zato podsvjesni, dovode do nenormalnog duevnog stanja kompleksan (lat. complexus) sloen, sastavljen od meusobno povezanih dijelova; zamren; mat. sastavljen od realnih i imaginarnih veliina kompleksija (lat. complexio) cjelokup- nost, ukupnost; graa tijela; boja lica, izgled komplementan (lat. complementum) v. komplementaran komplementar (lat. complementarius) dopunski, koji dopunjuje, koji slui kao dopuna ili dodatak (emu); kom- plementarne boje boje koje se nado- punjuju, boje koje pomijeane daju bijelu boju (npr. crvena i modroze- lena); komplementarni dan dopunski dan (29.) u veljai svake prijestupne godine komplet (lat. completus) cjelokupna djela jednog pisca; svi brojevi (ih: sva godita) nekih novina (ih: nekog a- sopisa, neke zbirke i si.); sve to upot- punjuje knjinice, zbirke, trgovine, kue itd.) kompletan (lat. completus) potpun, cjelokupan, sav, cio; savren; popu- njen, dovren kompletirati (fr. completer) popuniti, popunjavati, dopuniti, dopunjavati komplezantan (fr. complaisant) uslu- an, susretljiv komplici (lat. complex gen. complicis saveznik, sudionik) mn. prav. poma- gai, sukrivci komplicirati (lat. complicare) zaplesti, zapletati, zamrsiti, zamutiti; zbog ne- spretnosti uiniti neto teim nego to bi trebalo biti, oteati komplicitet (lat. complicitas) prav. su- dionitvo, ortatvo komplikacija (lat. complicatio smota- vanje, sklapanje) nejasnoa, zamre- nost; med. bolest koja se pojavljuje u tijeku neke druge, ve izraene bo- lesti, i time oteava bolesnikovo sta- nje i remeti pravilan tijek glavne bo- lesti; psih. udruivanje izmeu neis- tovrsnih, po kakvoi razliitih eleme- nata (osjeaja razliitih osjetila), pri emu je jedan elemenat (osjeaj) pre- teit, tj. njega smo vie i jasnije svjes- ni nego ostalih kompliment (lat. complere dopuniti, complementum) dopuna, dodatak, popuna; med. serumska tvar koja ima sposobnost unitavanja bakteri- ja ili neutraliziranja njihovih otrova kompliment (tal. complimento, fr. com- pliment) izraz potovanja rijeima i pokretima, naklon; laskava rije; ka- zati nekom kompliment kazati nekom ono to mu godi; praviti komplimente govoriti laskavo, udvarati se, esti- tati kome na emu komplimentirati (fr. complimenter) pozdraviti, pozdravljati, pokloniti se, klanjati se; estitati, pohvaliti, govo- riti ljubazne rijei komplot (fr. complot) zavjera, urota, tajni sporazum, udruivanje vie oso- ba radi izvrenja nekog zloina, uda- ra, pobune komplotirati (fr. comploter) kovati za- vjeru, skovati zavjeru, spremati u po- taji (prevrat, udar i si.) komponenta (lat. componere sastaviti) sastavnica, sastojak, svaki sastavni dio jedne cjeline; fiz. sastavnica (supr. rezultanta) komponirati (lat. componere) sastaviti, sastavljati; izraditi plan za neko um- jetniko djelo i srediti njegove dije- love; glaL. sastaviti glazbeno djelo komportirati se (fr. se comporter) vla- dati se, ponaati se; slagati se komposesija 716 kompromitirati komposesija (lat. compossessio) prav. zajedniko imanje, zajedniki posjed kompost (lat. compositum) mijeano gnojivo, mijeani gnoj, osobito: mjea- vina zemlje s istrunulim organskim tvarima, otpacima biljaka kompostirati (lat. compositum) gnojiti mijeanim gnojivom (kompostom) kompot (fr. compote, lat. compositum sastavljeno, componere sastaviti) vo- e kuhano sa eerom kompozicija (lat. compositio) sastav- ljanje, sastav, sastavljanje dijelova u cjelinu; u estetici: umjetnika obra- da jedne misli prema zahtjevima i zakonima umjetnikog prikazivanja; glaz. umjetniko sastavljanje glaz- benog djela, glazbeno djelo; slik. djelo koje prikazuje vie osoba i stvari, vjeto povezanih u cjelinu; u suvre- menom slikarstvu, tzv. apstraktnom: slika bez ikakvog motiva, slika u kojoj je najvaniji raspored boja; teh. naziv za razne metalne slitine (legu- re); kem. spajanje; svi vagoni jednog vlaka kompozit (lat. componere sastaviti, compositum) ono to je sastavljeno od vie dijelova, sloeno; gram. slo- ena rije, sloenica; mixtum compo- situm it. mikstum kompozitum (lat.) uasna zbrka, straan mete; ex com- posito it. eks kompozito (lat.) prav. po sporazumu, po pogodbi, po na- godbi kompozitor (lat. componere) sastavlja glazbenog djela kompozitoran (lat. compositorius) glaz. koji se tie sastavljanja glazbenog djela, koji je u vezi (ili: u odnosu) sa sastavljanjem glazbenog djela komprehenzibilan (lat. comprehensi- bilis) pojmljiv, shvatljiv, razumljiv komprehenzija (lat. comprehensio) shvatljivost, mo shvaanja, sposob- nost shvaanja, razumijevanja; shva- anje, razumijevanje komprehenzivan (lat. comprehensi- vus) obuhvatan, koji obuhvaa; shvatljiv, koji shvaa, koji razumije kompresa (lat. compressa) med. oblog, zavoj od vie puta presavijenog ko- mada platna ili gaze kompresan (lat. compressus) zgusnut, stisnut, zbijen kompresibilan (lat. compressibilis) stlaljiv, zgunjiv kompresibilitet (lat. compressibilitas) fiz. stlaljivost, zgunjivost kompresija (lat. compressio) tlak; stis- kanje, stezanje, zbijanje; pren. prinu- divanje, tlaenje; kompresijski stroj sprava za zbijanje elastinih, osobito plinovitih tijela kompresivan (lat. comprimere stisnu- ti, compressivus) koji tlai, koji stie, stiskajui, zbijajui kompresor (lat. compressor) sprava za stlaivanje zraka ili plinova kompresorij (lat. compressorium) med. kirurki instrument za stiskanje krv- nih ila; u mikroskopiji: naprava po- mou koje se predmet ispitivanja i promatranja uini tanjim i prozir- nijim komprimirati (lat. comprimere) stla- iti, zbiti, zbijati, stisnuti, stiskati, zgunjavati, zgusnuti; pren. uguiti, ukrotiti, priguiti komprobacija (lat. comprobatio) priz- nanje, priznavanje, odobrenje kompromis (lat. compromissum) spo- razum, nagodba; prav. u graanskoj parnici: sporazum stranaka koje su u sporu da e se, izabravi suca spo- ra, pokoriti njegovom pravorijeku kompromisor (lat. compromissor) su- jamac kompromitirati (lat. compromittere) izloiti (ili: izlagati) neprilici ili opas- nosti, natetiti ugledu ili povjerenju, dovesti (ili: dovoditi) u pitanje, izni- jeti (ili: iznositi) na lo glas, brukati, obrukati kompulzacija 717 komunizam kompulzacija (lat. compulsatio) v. kompulzija kompulzija (lat. compulsio) primora- vanje, prisiljavanje, prisila kompulzor (lat. compulsor) naplatitelj (rauna, poreza i dr.) kompulzoran (lat. compulsorius) pri- silan kompulzorij (lat. compulsorium) prav. spis kojim vii sud nareuje niem da pouri s odlukom o nekom pred- metu kompurgator (lat. compurgator) prav. onaj koji pod prisegom jami za neiju nedunost komputabilan (lat. computabilis) ura- unjiv, proraunjiv, izraunjiv, ubr- ojiv komputacija (lat. computatio) izrau- navanje; prav. odreivanje stupnja srodstva po rimskom (civilna kompu- tacija) ili po papinskom pravu (ka- nonska komputacija) komputirati (lat. computare) izrau- nati, proraunati, zbrojiti Komsomol (rus..) kratica za "Savez ko- munistike omladine", omladinska organizacija u bivem Sovjetskom Savezu sa zadatkom da odgaja mla- de u komunistikom duhu komun (lat. communis) prid. opi, za- jedniki, javni komuna (fr. commune) opina; graani jedne opine; opinski dom; zajed- nica; Parika komuna socijalistika vladavina u Parizu, utemeljena 18. III. 1871. i, nakon estokih borbi, uguena od versajske vlade u svibnju iste godine komunalije (lat. communalia) mn. op- inske stvari, opinski poslovi komunaliziranje (lat. communalis) prelaenje privatnih poduzea u op- inske ruke (ili: pod opinsku upra- vu) komunalni (lat. communalis) opinski, koji pripada opini, koji se tie opine komunice (lat. communis zajedniki) mn. zajednike ispae (gore, ume i planine jednoga plemena, sela ih za- druge); svi kojima one pripadaju ima- ju podjednako pravo uivanja, ah ne mogu nijedan dio otuiti komunicirati (lat. communicare) priop- iti, priopavati objaviti, iznijeti (ili: iznositi) u javnost; biti u vezi s kim, dopisivati se; u Katolikoj crkvi: pri- estiti se, prieivati se komunikabilan (lat. communicabilis) priopljiv, dostavljiv; spojiv, pro- metno spojiv, koji se moe povezati, spojiti (prometnom vezom) komunikacija (lat. communicatio) pri- opavanje, priopenje; veza, ophoe- nje, openje, dodir; promet; voj. za- tien pristup prednjim poloajima, prometnica; komunikacijska linija prometna linija komunikant (lat. communicans) u Ka- tolikoj crkvi: priesnik, onaj koji prima priest komunikat (lat. communicatum) v. komunikej komunikativan (lat. communicativus) prenosiv, koji se lako prenosi na dru- goga; priopljiv, koji rado govori svoje misli drugome, razgovoran; pristu- paan komunikej (fr. communique) slubena objava, slubeno priopenje, slubeni izvjetaj; komunikat komunist (lat. communis) pristaa ko- munizma; lan komunistike stran- ke Komunistika internacionala v. pod internacionala Komunistiki manifest spis koji su 1848. objavili K. Marx i F. Engels i u kojem su izloene osnove komu- nizma komunitet (lat. communitas) zajednica; smisao za zajednicu; ope dobro komunizam (lat. communis) zamiljeni besklasni drutveni poredak bez pri- komutabilan 718 koncept vatnog vlasnitva i iskoritavanja ljudi jednih od drugih komutabilan (lat. commutabilis) za- mjenjiv, promjenjiv komutacija (lat. commutatio) mijenja- nje, izmjena, promjena, zamjena; prav. zamjenjivanje jedne kazne dru- gom komutator (lat. commutare) fiz. preki- da, sprava koja omoguava preki- danje ili spajanje voda kojim prolazi elektrina struja te izmjenu njegova smjera komutirati (lat. commutare) mijenjati, razmijeniti, zamijeniti kon- (lat. cum, con- s-, su-) predmetak u sloenicama sa znaenjem: s-, su-, skupa Kon-Tiki bog sunca prastarih Perua- naca; takoer: naziv splavi kojom je 1947. norveki istraiva Thor He- yerdahl za 97 dana doplovio iz Perua na Tahiti konat (lat. conatus) pokuaj, namjera; prav. pokuaj nedoputenog djela, ina konata (lat. canna) posuda za vino; po- suda u kojoj se uzgaja cvijee konaturalitet (lat. connaturalitas) pri- rodna veza, srodnost po prirodi koncedirati (lat. concedere) dopustiti, doputati, dati za pravo, ustupiti, po- pustiti, priznati koncentracija (lat. concentratio) usre- dotoenje, usredotoenost; prikuplja- nje, okupljanje; smjetaj, npr. zarob- ljenika u mali prostor (v. koncentra- cijski logor); kem. pojaanje otopine smanjenjem njezinog obujma (npr. isparavanjem); pojaanje otopine, pojaanost otopine; rud. uklanjanje mehanikim putem manje vrijednih dijelova rude; zgunjavanje, zgus- nue koncentiacija kapitala poveavanje kapitala putem akumulacije Hka vrijednrsti, 'ime se poveava dru- tveno bogatstvo, nasuprot centra- lizaciji koja ga samo drukije raspo- reuje koncentracijski logor voj. mjesto u kojem se interniraju civilni zarob- ljenici i trupe koje su prele na neko neutralno zemljite koncentricitet (lat. concentricitas) su- sredinjost, usmjerenost zajednikom sreditu koncentrian (lat. concentrare) susre- dinji, sa zajednikim sreditem; koji su usmjereni istom sreditu; koncen- trian napad voj. napad koji je iz po- lukrunog poloaja usmjeren jednoj toki; koncentrina vatra voj. unakrs- na vatra; koncentrini krugovi mat. susredinji krugovi, krugovi sa zajed- nikim sreditem; koncentrino od- stupanje voj. odstupanje rasprenih dijelova vojske u smjeru iste toke koncentrirati (lat. concentrare) usre- dotoiti, skupiti, skupljati, sjediniti na jednom mjestu; zbiti, zgusnuti; kem. poveati jakost otopine sma- njenjem njezinog obujma; rud. iz- dvojiti (ili: izdvajati) kovinu ih rudu iz jalovine; koncentrirati se skupiti se; usredotoiti se, pribrati se, srediti se (misli) koncentus (lat. sapere pevati, concen- tus) glaz. skladno pjevanje, skladna glazba, skladnost, harmoninost koncepcija (lat. conceptio) 1. u duhov- nom smislu: shvaanje, razumije- vanje; shvatljivost, mo razumije- vanja; zamisao; 2. fizioloki: zaee, oploenje, zatrudnjivanje; conceptio immaculata beatae Virginis it. kon- cepcio imakulata beate Virginis (lat.) teol. bezgrjeno zaee Blaene Dje- vice Marije (nauavanje Rimokato- like crkve) koncept (lat. conceptum, concipere za- misliti, shvatiti) 1. plan, xiacrt, skica; prvi pisani sastav (nekog djela, spi- sa); 2. (lat. concpptus) pojam- spo- koncept-papir 719 koncilij sobnost shvaanja, mo poimanja; izii iz koncepta izgubiti povezanost misli, pobrkati se u mislima, zbuniti se; izbaciti nekog iz koncepta pore- metiti neiji slijed misli, zbuniti ga koncept-papir polubijeli papir za sa- stavljanje koncepata konceptakul (lat. conceptaculum) smonica, spremite; sanduk za u- vanje stvari; bot. udubljenje na ta- lusu (v. talus 1.) u kojem se razvija- ju spolni organi (kod smeih algi) konceptirati (lat. conceptum) izraditi prvi sastav, praviti (ili: napraviti) plan, nacrt, skicu (djela, spisa i si.) konceptivan (lat. conceptivus) zool. op- lodiv, sposoban da bude oploen; shvatljiv, sposoban za shvaanje konceptualisti (lat. conceptus pojam) mn. fil. pristae konceptualizma konceptualizam (lat. conceptus pojam) fil. smjer izmeu realizma i nomina- lizma prema kojem opi pojmovi jesu oblici i prave radnje misli, a ne jedno- stavni znaci koji se podjednako pri- mjenjuju na vie pojedinaca koncern (engl. concern) najvii oblik privatno-kapitalistikog monopola; ukljuuje niz industrijskih, trgovin- skih i bankarskih monopola; obino je na elu najkrupnija banka koncert (lat. concertare natjecati se, tal. concerto) pol. suglasnost, sporazum vie sila radi zajednikog politikog djelovanja; glaz. vee glazbeno djelo za jedan solo-instru- ment s orkestarskom pratnjom (npr. violinski, glasovirski i dr. koncert); program s vie glazbenih djela (vo- kalnih ili instrumentalnih); javna glazbena priredba koncert-majstor (lat. concertare, njem. Meister) glaz. prvi violinist (solist) u orkestru; titula istaknutih lanova glazbenih kapela koncertacija (lat. concertatio) prepi- ranje, prepirka (rijeima); natjecanje, utakmica; sporazum, suglasnost koncertina (tal. concerto koncert) glaz. vrsta harmonike na razvlaenje koncertirati (lat. concertare natjecati se) glaz. natjecati se javno u sviranju ili pjevanju, prirediti (ih: prireivati) koncert, sudjelovati u koncertu; pol. ugovoriti, ugovarati, sporazumijevati se, dogovarati se o emu koncertist (tal. concertante) glavni pje- va ili svira na koncertu koncesija (lat. concedere dopustiti, con- cessio) doputanje, ustupak, povlas- tica, davanje povlastice; odobrenje vlasti (dravne, opinske) za bavlje- nje nekim poslom koji je slobodan od nadzora te vlasti koncesionar (lat. concessionarius) onaj koji ima koncesiju (povlasticu), po- vlatenik koncesionirati (lat. concedere ustu- pati, dopustiti, concessio) dati kome povlasticu, koncesiju koncesivan (lat. concessivus) gram. do- pusni (npr. veznik); koncesivna ili dopusna reenica reenica koja izrie doputanje radnje glavne reenice, npr. Nisam ga naao iako sam ga svuda traio koncil (lat. concilium) skuptina cr- kvenih velikodostojnika radi rasprav- ljanja i rjeavanja aktualnih crkve- nih pitanja, crkveni sabor; sveuili- ni sud koncilij (lat. concilium) v. koncil; con- cilium academicum it. koncilijum akademikum (lat.) sveuilino vijee (ili: sud); concilium oecumenicum it. koncihjum ekumenikum (lat.) sveop- i crkveni sabor ije su odluke (ka- noni) obvezne za cijeli kranski svi- jet, a kojih je, od Nilcejskog (325.) do Tridentskog (15451563), bilo osam- naest; concilium medicum it. kon- cihjum medikum (lat.) lijeniki sa- stanak i vijeanje o teim strunim pitanjima; prid. koncilijarni koncilij antan 720 kondenzacija koncilij antan (lat. concilians) pomir- ljiv, popustljiv, sklon posredovanju, pogodan za posredovanje i rjeava- nje nesuglasica koncilijatoran (lat. conciliatorius) v. koncilij antan koncilirati (lat. conciliare) pomiriti, sprijateljiti, izmiriti (npr. razliita miljenja i si.); sloiti, suglasiti; udruiti, udruivati koncinan (lat. concinnus) ret. skladan, skladno i umjetniki sastavljen s ob- zirom na oblik i vezu pojedinih dije- lova; lijep, dopadljiv koncinator (lat. concinnator) ureiva, urednik; takoer: onaj koji voli pra- viti smicalice koncinirati (lat. concinnare) skladno sastaviti, urediti, srediti koncinitet (lat. concinnitas) ret. umjet- niko i skladno spajanje (rijei, mi- sli), skladnost, harmoninost koncipijent (lat. concipere zamisliti; sastaviti) pisac, sastavlja spisa; pi- sar (npr. odvjetniki, sudski) koncipirati (lat. concipere) sastaviti; napisati; smisliti, zamisliti (plan, ski- cu, nacrt); biol. zatrudnjeti, ostati oploen koncitacija (lat. concitatio) poticanje, bunjenje, hukanje koncitament (lat. concitamentum) med. sredstvo za poticanje, razdrai- vanje koncitativan (ni. concitativus) potica- teljski, koji potie, buntovan, buntov- niki, razdraujui koncitator (lat. concitator) poticatelj, bunitelj, huka koncitirati (lat. concitare) poticati, bu- niti, hukati, razdraiti, raspaliti koncizan (lat. concisus) saet, jezgrovit, zbijen, pregledan, kratak, jasan koncizija (lat. consicio) 1. komadanje, raskomadavanje; 2. ret. kraenje (re- enica, stavova); 3. zbijenost, jezgro- vitost, saetost konciznost (lat. concisio) v. pod kon- cizija kona (tal. conca) posuda koneti (tal. concetti) lit. briljantan i pun afektiranja pjesniki nain izra- avanja, sastoji se u pretjeranoj vir- tuoznosti metafora, hiperbola, an- titeza i u neobinoj igri s beskrajnim nagomilavanjem rijei i fraza; ovaj stil je, na tetu jednostavnog i pri- rodnog stila, preplavio tal. knjiev- nost kasnije renesanse (Tasso, Mari- ni), iz Italije preao u panjolsku (gongorizam), Englesku (eufuizam) itd. konetisti (tal. concettisti) mn. pristae pjesnikog smjera koneti (u Italiji, panjolskoj, Engleskoj i Njemakoj u XVII. st.); usp. koneti konetizam (tal. concetti) lit. v. kone- ti kondebitor (lat. condebitor) prav. su- dunik kondemnacija (lat. condemnare osu- diti, condemnatio) prav. osuda, kaz- na kondemnat (lat. condemnare osuditi, condemnatus) prav. osuenik kondemnator (lat. condemnator) prav. tuitelj kondemnatoran (lat. condemnatorius) prav. osuujui; kondemnatorna osu- da (lat. sententia condemnatoria) osuda koju izrie sud kad utvrdi da je osuenik kriv za djelo za koje se optuuje kondenzabilan (lat. condensabilis) koji se moe zgusnuti, zgunjiv kondenzabilitet (lat. condensabilitas) mogunost zgunjavanja, zgunjivost kondenzacija (lat. condensatio) fiz. zgunjavanje, pretvaranje pare u te- kuinu putem rashlaivanja ili tlaenja; elektrina kondenzacija zgunjavanje, nagomilavanje elektri- citeta pomou elektrinog konden- zatora itd.; zbijanje, saimanje kondenzancije 721 kondominij kondenzancije (lat. condensantia) mn. v. kondenzans kondenzans (lat. condensans) sredstvo za zgunjavanje; mn. kondenzancije kondenzativan (lat. condensativus) koji zgunjava, zgunjavajui kondenzator (lat. condensator) fiz. zgunjava, skuplja; elektrini kon- denzator dvije metalne ploe, odvo- jene slojem od materijala koji ne pro- vodi elektricitet (zrak, staklo, por- culan, parafin i dr.), jedna je ploa povezana s izvorom elektriciteta, a druga sa zemljom (slui za nago- milavanje elektriciteta u veoj koli- ini nego to bi se to moglo postii samo s jednom ploom); kod parnih strojeva: posuda s vodom u kojoj se zgunjava para; kod talionikih pei: sprava za zgunjavanje tekuih tva- ri kondenzirati (lat. condensare) zgus- nuti, zgunjavati; zbiti, zbijati, skup- ljati; pren. saeti, saimati kondenzitet (lat. condensitas) gustoa, zgusnutost kondenzor (lat. condensor) ureaj za osvjetljavanje objekta promatranja (kod mikroskopa i projekcijektora) kondicija (lat. conditio) uvjet; stanje, okolnost; sluba, poloaj, namjete- nje; mjesto koje se dobiva pod odre- enim uvjetima; privatno pouavanje aka, davanje privatnih satova aci- ma; biti u kondiciji port, biti u do- brom (ili: povoljnom) stanju (hrva, boksa, tenisa, nogometa, gimnas- tiar i dr.) kondicional (lat. conditionalis) gram. pogodbeni nain, npr. Putovao bih kad bih mogao kondicionalan (lat. conditionalis) uvje- tan, pogodbeni; gram. kondicionalna ili pogodbena reenica zavisna ree- nica koja izrie pogodbu ili uvjet pod kojim se vri ili bi se vrila radnja glavne reenice, npr. Ii emo na izlet ako bude lijepo vrijeme kondicionirati (lat. conditio) uvjeto- vati; biti u nekoj slubi, zauzimati neko mjesto; biti dobro kondicioniran (fr. conditionne) biti dobro ouvan, u dobrom stanju; kondicionirana mje- nica uvjetna mjenica kondicirati (lat. condicere) prav. tuiti, sudskim putem zahtijevati povrat neke stvari ili prava kondikcija (lat. condictio) otkazivanje, otkaz; prav. zahtjev za povratom stvari koja nam pripada ih prava ko- je nam pripada; svaka osobna tuba uope kondilom (gr. kondylos) med. kvrga, izraslina, bradavica; prid. kondilo- matozan kondilus (gr. kondylos) anat. zglob kondir (gr. kantharos trbuasta aa) vr, krag, pehar kondirektor (lat. condirector) suupra- vitelj konditor (lat. condere osnovati, con- ditor) 1. osniva, tvorac konditor (lat. condire zainiti; ukusno prigotoviti, conditor) 2. slastiar konditoraj (lat. condire zainiti; ukus- no prigotoviti) slastiarnica; proda- vaonica finog peciva kondolencija (lat. condolentia) suut, suosjeanje; izjava suuti kondolirati (lat. condolere) sudjelovati u ijoj alosti; izjaviti (ili: izjavljiva- ti) suut kondom (fr. condom) kouljica, gumena navlaka koja se navlai na muki spolni organ radi zatite od zaraze (npr. AIDS-om) i trudnoe, nazvana po izumitelju, engl. lijeniku Con- tonu; prezervativ, zatitna gumica kondominat (lat. condominatum) za- jednika vladavina vie osoba nekom zemljom; imanje s vie gospodara kondominij (lat. condominium) zajed- niko vladanje vie drava nekim kondominus 722 konfekcionar podrujem, zajedniko vlasnitvo, su- vlasnitvo kondominus (lat. condominus) supo- sjednik, suvlasnik kondonacija (lat. condonatio) prav. po- klanjanje, darivanje; oprost kondor (p. condor) zool. najvei juno- ameriki sup, leinar kondota (tal. condotta) pratnja; trg. ot- premanje, odailjanje robe kondotijeri (tal. condotieri) mn. vode najamnikih trupa u XIV. i XV. st. u Italiji, esto su bili veoma moni konducirati (lat. conducere) voditi; pra- titi; prav. unajmiti, zakupiti konduit-lista (fr. conduite, njem. Liste) lista u koju pretpostavljeni biljee kvalifikacije, zasluge, radnu sposob- nost i ponaanje slubenika (inov- nika) ili asnika konduita (fr. conduite, lat. conducere) vladanje, ponaanje (osobito u slu- bi); ophoenje, nain ivota; svjedo- dba o ponaanju kondukcija (lat. conductio) u rimskom pravu: davanje u zakup, iznajmlji- vanje; fiz. provoenje (topline, elek- triciteta itd.), irenje od sloja do sloja ili od djelia do djelia (usp. konvek- sija, radijacija) kondukter (fr. conducteur) voa, prati- telj (vlaka, tramvaja, autobusa, bro- da itd.); nadzornik, upravitelj radova konduktibilan (lat. conductibilis) vod- ljiv, koji se moe iriti voenjem konduktibilitet (lat. conductibilitas) vodljivost, mogunost voenja konduktor (lat. conductor) prav. zakup- nik; fiz. vodi (elektriciteta, topline itd.), tvar (ili: graa, supstanca) koja moe provoditi elektricitet, toplinu itd. (usp. konvekcija, radijacija); dio stroja za elektriziranje kuglasti metalni vodi na kojem se skuplja elektricitet; munjovod na zgradama; med. kiruki instrument pomou ko- jega se u organe unosi neki drugi instrument, uplja sonda; takoer: osoba koja prenosi bolest u prikrive- nom stanju konduna (tal. condanna) robija, tam- nica kondurango-kora med. kora biljke go- nolobus condurango, upotrebljava se kao lijek protiv raka kondolos (tur.) vampir, vukodlak i si. strailo koneks (lat. connexus) spoj, tijesna veza koneksa (lat. connexa) mn. spojene stvari, stvari koje su u meusobnoj vezi koneksija (lat. connexio) veza, tijesna veza; utjecajno poznanstvo konektirati (lat. connectere) svezati, spojiti, skopati; biti spojen, biti ve- zan, biti u vezi konektiv (lat. connectivum) bot. veza, dio tkiva koji povezuje druge dijelove organizma konetabl (fr. connetable) maral, neka- danji glavni zapovjednik vojske u Francuskoj; takoer: nasljedna poa- sna titula; u Engleskoj: policijski slubenik konfalun (tal. gonfalone zastava) stje- gonoa; zatitnik, pokrovitelj konfederacija (lat. confoederatio, cum, foedus gen. foederis savez) udrui- vanje (ili: povezivanje) u savez, udru- enje u savez; osobito: savez drava sklopljen na due vrijeme konfederirati se (lat. confoederare) udruiti se u savez, vezati se save- zom konfekcija (lat. confectio) pravljenje, graenje, gotovljenje; svretak, dovr- enje, izvrenje; ivanje odjee; trgo- vina gotovom mukom (muka kon- fekcija) ih enskom (enska konfek- cija) odjeom; farm. pripremanje lije- kova konfekcionar (lat. confectionarius) iz- raiva gotove odjee; trgovac goto- vom odjeom; apotekar konfekt 723 konfirmirati konfekt (lat. confectum, tal. confetto) kola, slastica (osobito ueereni ba- demi, orasi itd.) konferansje (fr. conferencier) javni go- vornik, predava konferencija (lat. conferentia) vijea- nje, dogovor; sastanak radi dogovora, raspravljanje (o nekom spornom pita- nju i dr.); javno predavanje, obino s raspravom konferirati (lat. conferre, fr. conferer) savjetovati se, vijeati, dogovarati se, pregovarati; sastajati se radi dogo- vora; drati javno predavanje; uspo- reivati konfesija (lat. confessio) prav. prizna- nje; vjera, svaka kranska vjerska konfesija uope (rimokatolika, grko- katolika, luteranska, reformistika, pravoslavna konfesija i dr.); denomi- nacija konfesionalan (lat. confessionalis) koji se tie vjere, vjerski konfesionalizam (lat. confessio) teolo- ko nauavanje koje smatra da prava religioznost ovisi o pripadnosti ne- koj vjeri konfesionar (lat. confessionarius) ispo- vjednik konfesionist (lat. confessio) pripadnik neke konfesije konfesor (lat. confessor) onaj koji ispo- vijeda kranstvo; osobito onaj koji je morao stradati za vjeru, muenik; ispovjednik konfeti (tal. confetti) mn. loptice od gip- sa ili raznobojnog papira kojima se, posebice u Italiji, gaaju sudionici u karnevalu konfidejusor (lat. confideiussor) prav. sujamac konfidencija (lat. confidentia) povjere- nje, povjerljivost; povjerljivo priop- enje konfident (lat. confidens) povjerenik, pouzdanik, povjerljiva osoba konfidirati (lat. confidere) povjeriti, po- vjeravati; osloniti se (na koga), pouz- dati se (u koga) konfiguracija (lat. configuratio) uobli- avanje, uoblienje, stvaranje oblika, vanjski oblik; astr. odnosni poloaj, prividan ili stvaran, nebeskih tijela konfigurirati (lat. configurare) uobli- iti, uobliavati, dati (ili: davati) oblik konfinacija (lat. confinatio) prav. pro- gonstvo; zatoenje; upuivanje neko- ga u mjesto u kojem mora stalno i- vjeti; kuni zatvor konfini (lat. confmis, confines) mn. su- sjedi po imanju, graniari, meai konfinij (lat. confinium) mea, granica, granini kamen, mea konfinije (lat. confinia) mn. granice, granine linije, mee; zemlje koje me- usobno granie konfinirati (fr. confiner) graniiti; ogra- niiti slobodu kretanja, zatvoriti, osu- diti na kuni zatvor; prognati, pro- tjerati konfinitet (lat. confinitas) granienje, susjedstvo konfirmacija (lat. confirmatio) kod pro- testanata i katolika: sveani in po- tvrivanja crkvene punoljetnosti i primanje sakramenta sv. potvrde mladia i djevojica (konfirmandi), krizma, krizmanje; prav. potvrenje, potvrda, ovjera, ovjeravanje konfirmand (lat. confirmandus) kriz- manik, onaj koga treba uvrstiti u vjeri, tj. mladi koji se proglaava crkveno punoljetnim, koji je primio sakrament sv. potvrde (kod katolika) konfirmanda (lat. confirmanda) djevoj- ica koja se proglaava crkveno puno- ljetnom, koja je primila sakrament sv. potvrde; usp. konfirmand konfirmativan (lat. confirmativus) po- tvrdan, kojim se potvruje konfirmirati (lat. confirmare) potvrditi, potvrivati, uvrstiti, uvrivati, osnaiti; potvrditi nekoga u vjeri, konfiscirati 724 konfutirati proglasiti crkveno punoljetnim, kriz- mati konfiscirati (lat. fiscus dravna bla- gajna, confiscare) oduzeti (ili: oduzi- mati) u korist drave (robu, imanje) konfiskabilan (lat. confiscabilis) koji je za oduzimanje, zapljenjiv konfiskacija (lat. confiscatio) prav. oduzimanje privatnog dobra (stvari, neke vrijednosti, imanja) u korist dr- ave konfiskat (lat. confiscatum) ono to je zaplijenjeno (roba, imanje) konfitent (lat. confitens) onaj koji se ispovijeda (kod katolika) konflacija (lat. conflatio) stapanje konflagracija (lat. conflagratio) opi poar; osobito: propast svijeta u poa- ru sudnjeg dana; pren. prevrat, buna, ustanak, revolucija konflagrirati (lat. conflagrare) spaliti, unititi poarom, pretvoriti u prah i pepeo; pren. pobuniti konflentan (lat. confluere slijevati se, confluens, confluentis) koji se slijeva, sljevni konflikt (lat. conflictus) sukob, sudar, borba; spor, svaa; tragian konflikt sukob koji zavrava smru konfluencija (lat. confluentia) sastav, slijevanje (dviju rijeka); skupljanje, navala (ljudi) konfluirati (lat. confluere) slijevati se, utjecati konfokalan (lat. focus arite, confo- calis) opt. sa zajednikim aritem, suarini konformacija (lat. conformatio) grada nekog tijela; prilagodba, skladnost, usklaivanje konforman (lat. conformis) jednolik, is- tolik konformirati (lat. conformare) prilago- diti, sloiti, uskladiti; dati oblik; kon- formirati se prilagoditi se konformisti (lat. conformare) mn. en- gleski protestanti koji su priznali 39 lanova anglikanske konfesije od 1562. konformitet (lat. conformitas) podudar- nost, shnost; prilagodljivost, slaga- nje konfortacija (lat. confortatio) jaanje, kijepljenje, okrjepljenje konfortancije (lat. confortantia) mn. med. sredstva (ih: lijekovi) za jaanje konfortativ (lat. confortativum) med. lijek za jaanje, lijek za okrjepljenje konfortirati (lat. confortare) okrijepiti, okrjepljivati, ojaavati, ojaati konfrater (lat. confrater) subrat, su- drug, drug po poloaju ili slubi konfraternitet (lat. confrater, confra- ternitas) bratimstvo, pobratimstvo, prijateljstvo konfraternizirati (lat. confrater) zbra- timiti, primiti u bratstvo konfrontacija (lat. confrontatio) prav. suoavanje, suoenje, osobito svjedo- ka (lat. confrontatio testium), ili okrivljenika iji su iskazi proturjeni; usporedba, usporeenje, usporeiva- nje konfrontirati (lat. confrontare) prav. suoiti, suoavati (svjedoke, okrivlje- nike); usporeivati, usporediti Konfucije kineski filozof i propovjed- nik vjere (vrlina, pravednost, ovje- nost), u Kini i danas tovan kao bo- anstvo, umro 478. pr. n. e. konfundirati (lat. confundere) pomije- ati, smijeati, zamrsiti, zbrkati; smesti, zbuniti, dovesti u nepriliku konfutabilan (lat. confutabilis) koji se moe opovrgnuti konfutacija (lat. confutatio) opovrga- vanje, dokazivanje suprotnog; uut- kivanje konfutator (lat. confutator) onaj koji opovrgava (dokaze, navode), opovrga- vatelj konfutirati (lat. confutare) opovrgnuti, opovrgavati, dokazivati suprotno konfuzija 725 kongres konfuzija (lat. confusio) mijeanje raz- liitih stvari; pomijeanost, zbrka, nered, nejasnost (stila, misli); pobr- kanost, brkanje, mijeanje, nerazli- kovanje, pomutnja; pren. zbunjenost, zbrkanost, smuenost, zabuna; prid. konfuzan konfuzionar (lat. confusionarius) sme- te nj ak, smuenjak kongelacija (lat. congelatio) smrzava- nje; smrznue, smrznutost; stvrdnja- vanje, zgruavanje kongelativan (lat. congelativus) koji izaziva smrzavanje, koji smrzava kongelirati (lat. congelare) smrznuti, smrzavati; zgusnuti, zgunjavati; zgruati, usiriti kongenerian (lat. congener, genus rod) istorodan, istovrstan kongenijalan (lat. congenialis) duhov- no srodan, srodan po duhu kongenijalitet (lat. congenialitas) srod- nost po duhu, duhovna srodnost kongenijalnost v. kongenijalitet kongenitalan (lat. congenitus,) uroen, koji postoji od samog roenja, npr. neka bolest (srana mana) kongerirati (lat. congerere) zgrtati, na- gomilavati; usp. kongestija kongestija (lat. congestio) med. navala krvi ili sokova, nakupljanje krvi u nekom dijelu tijela kongestivan (lat. congestivus) koji uzrokuje navalu krvi, koji potjee od navale krvi konglobacija (lat. conglobatio) zgrta- nje, gomilanje; ret. gomilanje doka- za konglobirati (lat. conglobare) gomilati, nagomilavati; ugrudati, ugrudavati konglomeracija (lat. conglomeratio) gomilanje, nagomilavanje, sljepljiva- nje; spajanje svega i svaega konglomerat (lat. conglomerare zgo- milati, zbiti) geol. gromaa (slijeplje- na smjesa koja se sastoji od pijeska i pojedinih komada raznih minerala); pren. prenatrpanost, mjeavina sve- ga i svaega konglomerirati (lat. conglomerare) zgrudati, nagomilati, skupiti, spojiti konglutinancija (lat. conglutinatio) sljepljivanje; zgunjavanje, zgruava- nje, usiravanje konglutinantan (lat. conglutinans) ljepljiv, sljepljiv konglutinirati (lat. conglutinare) lije- piti, slijepiti; zgusnuti, zgunjavati kongratulacija (lat. congratulatio) v. gratulacija kongratulirati (lat. congratulari) v. gratulirati kongregacija (lat. congregatio) vjerska udruga, zajednica, bratstvo; udrui- vanje vie samostana istoga reda u organiziranu cjelinu; skuptina kar- dinala; naziv jedanaest administra- tivnih odjela kardinalskog kolegija u Rimu (npr. vjerska propaganda) kongregacionalisti (lat. congregatio) mn. lanovi vjerske stranke u En- gleskoj koji priznaju kao jedini izvor vjere Sveto pismo, odbacuju svaki simbolini vjerski oblik, ne priznaju nikakve crkvene poglavare (biskupe, papu); independenti kongregacionisti (lat. congregatio) mn. lanovi jedne vjerske kongrega- cije, osobito isusovake kongregati (lat. congregatum) mn. min. nekristalizirano kamenje koje se sa- mo sobom, bez ljepljive tvari, slabo odrava u vezi kongregirati (lat. congregare) udruiti, sjediniti, skupiti kongres (lat. congressus) skuptina, skup, zbor, sastanak radi dogovara- nja i savjetovanja o zajednikim po- slovima; osobito: sastanak opunomo- enika vie drava (npr. Pariki, Be- ki kongres); u SAD-u: zakonodavna skuptina narodnih izaslanika; skup- tina lanova istog stalea i iste stru- ke (profesorski, uiteljski itd. kon- kongresija 726 konklavist gres), ili istih naela (stranaki kon- gres) kongresija (lat. congressio) sastajanje, sastanak kongresist (lat. congressus) lan kon- gresa, sudionik u kongresu kongruencija (lat. congruentia) suglas- nost, slaganje; sukladnost, slinost i jednakost, istovjetnost oblika i jedna- kost povrina; kongruentnost kongruentan (lat. congruens) sugla- san, jednak, sukladan; mat. sukla- dan, jednak i slian, istog oblika i jednake povrine kongruentnost (lat. congruere) v. kon- gruencija kongruirati (lat. congruere) biti sugla- san, slagati se; biti sukladan, pokla- pati se, biti slian i jednak kongruitet (lat. congruitas) suglasnost, slaganje, potpuna jednakost konha (gr. konche) koljka; zidna udu- bina sa koljkastim gornjim dijelom; polukupola konhiforman (gr. konche koljka, lat. forma) prid. koljkast, koji ima oblik koljke konhoida (gr. konche koljka, eidos oblik) mat. koljanica, Nikodemova krivulja etvrtog stupnja konicitet (gr. konos stoac) stoatost; kosina, nagnutost konian (gr. konos) stoast, unjast, u obliku stoca; konina refrakcija prelamanje svjetlosne zrake u stoast snop; konino zrcalo stoasto zrcalo konifere (gr. konos eer, lat. ferre no- siti, proizvoditi) mn. bot. etinjare, npr. bor, omorika, jela itd. koniin (gr. koneion kukuta) kem. bez- bojna tekuina, neugodnog i omam- ljujueg mirisa, nalazi se u kukuti, veoma otrovan alkaloid (otrov kojim su otrovali Sokrata); cikutin konimetar (gr. konos stoac, metron mjera) sprava za mjerenje stoca konioza (gr. konis prah) med. bolest koja nastaje zbog udisanja raznih vr- sta praha (vapnenog, bakrenog, e- ljeznog i dr.) konivencija (lat. connivere sklapati oi) obzirnost, obazrivost konkameracije (lat. concameratio) mn. odjeljci, pregrade, komore konkatenacija (lat. concatenatio) pove- zanost, vezanje (lancima) konkauze (lat. concausae) mn. farm. suuzroci, sporedni uzroci, tj. oni koji djeluju zajedno s glavnim uzrokom konkavan (lat. concavus) udubljen (supr. konveksan); konkavnom se na- ziva unutranja strana jedne krivu- lje i povrine; konkavna lea opt. udubljena lea konkavitet (lat. concavitas) udubljen, uleknut konkavno-konkavan (lat. concavus) opt. dvostruko udubljen, uleknut s obje strane konkavno-konveksan (lat. concavus, convexus) opt. udubljeno-ispupen konkilij (gr. konchylion dem. od kon- chyle = konche) koljka, ljutura; pu- eva kuica konkista (p. conquista osvojenje) raz- doblje prvih otkria u Americi konkistadori (p. conquistadores) osva- jai; u nekadanjim panjolskim i portugalskim posjedima Srednje i June Amerike: osvajai zemlje i nji- hovi potomci koje je dvor nagrai- vao plemikim titulama i velikim imanjima; pren. osvajai, pustolovi konklamacija (lat. conclamatio) vika- nje, vika; klicanje konklava (lat. conclave) "zakljuana odaja", kardinalska skuptina za bi- ranje pape; tajna zakljuana dvorana u kojoj se bira papa (prije u Kvirina- lu, zatim u Vatikanu) konklavist (lat. conclave) osoba dodije- ljena kardinalu (sluga, lijenik) za vrijeme izbora pape i koja ne moe konkludirati 727 konkretum napustiti konklavu dok se izbor ne izvri konkludirati (lat. concludere) log. za- kljuivati, zakljuiti, izvoditi (ili: iz- vesti) zakljuak konkluzija (lat. conclusio) log. zaklju- ak; zakljuivanje iz neke pretpos- tavke konkluzivan (lat. conclusivus) zaklju- ni, koji sadri zakljuak, zavrni; gram. konkluzivne ili zakljune re- enice nezavisne reenice, od kojih se druga javlja kao zakljuak prve, npr. Nisi uio, dakle ne moe ni znati konkluzum (lat. conclusum) ono to je odlueno, odluka, rjeenje, zakljuak konkokcija (lat. concoquere skuhati) probava hrane u elucu konkomisar (lat. concomissarius) prav. suopunomoenik konkomitantan (lat. concomitari pra- titi) koji prati, koji sudjeluje, koji se pojavljuje istodobno konkomitirati (lat. concomitari) prati- ti, sudjelovati; konkomitirajui simp- tomi med. pojave koje samo prate, sporedne (ili: nebitne, nevane) poja- ve kod bolesti konkordancija (lat. concordantia) su- glasnost; abecedni popis svih rijei koje dolaze u jednom spisu s navo- enjem citata, npr. u Bibliji (verbal- na konkordancija), ili popis svih mje- sta koja se odnose na neku misao ili neki predmet (realna konkordancija)', geol. pojava meusobno usporednog pruanja slojeva stijena konkordantan (lat. concordans) sugla- san, sloan, jednoduan, skladan konkordat (lat. concordatum) spora- zum, nagodba; osobito: sporazum iz- meu Vatikana i jedne svjetovne sile o odnosima i pravima Rimokatolike crkve u toj dravi konkordija (lat. concordia) sloga, su- glasnost, jednodunost konkordirati (lat. concordare) slagati - se, biti suglasan konkorporacija (lat. concorporatio) pripajanje, spajanje pridruivanje konkorporirati (lat. concorporare) pri- pojiti, pripajati, pridruiti, pridrui- vati, primiti u drutvo, primiti u bratstvo konkrecija (lat. concretio) sraivanje, skupljanje ujedno; zgunjavanje, usi- ravanje, stvrdnjavanje, smrzavanje nekog tekueg tijela; med. taloenje stranih tvarih u tijelu, npr. kamenca u mokranom mjehuru; min. mine- ralna masa koja je nastala koncen- tracijom mineralne supstance oko jednog sredita; pren. otjelovljenje konkrecijanci (lat. concretio) mn. psi- holozi koji smatraju da je dua ne- razdvojna od tijela konkreditirati (lat. concreditare) su- djelovati s drugima kao vjerovnik, npr. u nekom zajmu konkreditor (lat. concreditor) suvjerov- nik konkrement (lat. concrementum) tijelo koje nastaje zgunjavanjem neke te- kuine u ljudskom ih ivotinjskom tijelu (npr. kamenac u mokranom mjehuru) konkrescencija (lat. concrescentia) sraivanje, sljepljivanje konkret (engl. concret) engleska kame- na buka konkretan (lat. concretus) "srastao", stvaran, koji se moe zamijetiti osje- tilima, zamjetljiv, opipljiv, tjelesni; konkretan pojam log. pojam koji oz- naava osjetilima zamjetljivu stvar ili osjetilima zamjetljivo svojstvo (supr. apstraktan) konkretizirati (lat. concrescere srasti, concretus) uiniti neto stvarnim, prikazati stvarno, opipljivo konkretum (lat. concretum) ono to postoji, npr. ovjek, ivotinja, drvo itd.; in concreto it. in konkreto (lat.) konkubina 728 konrektorat u stvarnosti, u danom sluaju, u stvarnom sluaju, ono to se javlja u podruju stvarnoga konkubina (lat. concubina) inoa, pri- lonica, izvanbrana ena; bludnica konkubinar (lat. concubinarius) nalo- nik, izvanbrani mu; bludnik konkubinat (lat. concubinatus) divlji brak, nalonitvo; blud konkubitus (lat. concubitus) spolni od- noaj, obljuba; concubitus anticipa- tus it. konkubitus anticipatus (lat.) prav. prijevremeni odnoaj (npr. za- runika prije vjenanja) konkurator (lat. concurator) prav. su- skrbnik, sututor, lan skrbnitva konkurencija (lat. concurrentia) 1. su- parnitvo, natjecanje, utakmica; na- tjecanje vie osoba (npr. za raspisanu nagradu, poloaj i si.); 2. borba rob- nih proizvoaa za vei profit konkurent (lat. concurrens) suparnik, natjecatelj na licitaciji konkuripik (fr. concours hipique) na- tjecanje u brzom jahanju ili u brzoj vonji s konjskom spregom konkurs (lat. concursus) natjecanje vie osoba za neku stvar, povlasticu, na- gradu, neki poloaj; raspisati kon- kurs = raspisati natjeaj; trg. steaj, zajedniki istup vjerovnika radi obe- teenja svojih potraivanja od zajed- nikog dunika ija pasiva premauje aktivu, ili je, stjecajem prilika, postao nesposoban odgovoriti svojim nova- nim obvezama (concursus credito- rum) konkurzifeks (lat. concursifex) prav. zajedniki dunik; usp. konkurs konkusija (lat. concussio) zaplaivanje radi iznuivanja novca, primanje mi- ta; crimen concussionis it. krimen konkusionis (lat.) prav. zloin iznui- vanja novca, primanja mita konkusionar (lat. concussionarius) prav. iznuiva, ucjenjiva konkusor (lat. concussor) prav. v. kon- kusionar konkvibus (lat. cum quibus ime?) no- vac (u aljivom znaenju) konkvista (p. conquista osvojenje) raz- doblje panjolskog osvajanja Srednje i June Amerike u 15. i 16. st. konkvistadori (p. conquistadores) mn. pogrean izgovor, v. konkistadori konoid (gr. konos stoac, eidos oblik) tijelo koje nastaje okretanjem pre- sjeka stoca oko svoje osi, npr. paro- boloid, hiperboloid i dr. konoidan (gr. konoeides stoast, eides oblik) stoast konopejon (gr. konopeion od, konops komarac) mrea za zatitu od muica i komaraca, komarnik; krevet sa za- vjesama od tanke tkanine za odbi- janje muica; usp. kanape konoplja (lat. Cannabis sativa) bot. jed- nogodinja biljka iz porodice konop- lji; od njezinih se vlakana izrauju tkanine, vlakna i si., a od opojnih smola koju izluuje nakon cvjetanja moe se proizvesti droga konosament (tal. connoscimento) trg. v. konosman konosman (fr. connaissement) trg. po- morski teretni list na kojem kapetan broda potvruje poiljatelju prijam neke robe i obvezuje se da e je, poto mu se plati prijevoz, predati na odre- eno mjesto konotacija (lat. con, notare obiljeiti) log. skup svih atributa koji su bitni za znaenje nekog pojma; gram. skup predodbi povezanih s nekom rijeju i njezinim znaenjem konotativan (lat. con, notare obiljeiti) suobiljeavajui, suoznaavajui konrektor (lat. conrector) suupravitelj, nastavnik koji po rangu dolazi iza rektora i koji ga zastupa konrektorat (lat. conrectoratum) polo- aj i ured konrektora konsakramental 729 konsignant konsakramental (lat. consacramenta- lis) v. konjurator konsangvinian (lat. consanguineus) srodan po krvi, srodan po ocu konsangvinitet (lat. consanguinitas) krvno srodstvo, srodstvo po ocu konscijencija (lat. conscientia) svijest; savjest konscijencijalizam (lat. conscientia svijest) fil. shvaanje da je predmet znanosti ono to nam je dano u svi- jesti, dakle osjeaji, a da "stvari po sebi" uope ne postoje; gnoseoloki idealizam konscijenciozan (lat. conscientiosus) savjestan konscijus (lat. conscius) suznalac, sudi- onik, svjedok konsekracija (lat. consecratio) posve- enje, posveivanje, npr. crkve; po- sveenje u in vieg katolikog sve- enstva; posveenje kruha i vina pri priesti (kod katolika) konsekrirati (lat. consecrare) posvetiti, posveivati; posvetiti u in konsektarij (lat. consectarium) poslje- dica, zakljuak konsekucija (lat. consecutio) slijed, re- doslijed; posljedica, zakljuak konsekutivan (lat. consecutivus) po- sljedini, sljedbeni; sljedni, uzastop- ni; konsekutivne bolesti med. bolesti koje se javljaju kao posljedica prija- njih bolesti; log. konsekutivne oznake nekog pojma oznaka koje dolaze iz drugih, tj. konstitutivnih oznaka; psih. konsekutivne slike posljedine slike; gram. konsekutivna reenica posljedina reenica (ona zavisna re- enica kojom se izrie posljedica rad- nje izreene u glavnoj reenici, npr. Toliko sam umoran da se jedva kre- em) konsekvencija (lat. consequentia) po- sljedica; log. zakljuak; dosljednost, postojanost, nepokolebljivost; vanost i znaaj neke stvari (s obzirom na njezine posljedice) konsekventan (lat. consequens) doslje- dan, postojan u naelima, vjeran sam sebi, tj. svojim naelima i tvrdnjama, nepokolebljiv konsekvirati (lat. consequi) slijediti, ii za kim; stei, stjecati, postizati, po- stii, zadobiti konsens (lat. consensus) v. konsenzus konsentirati (lat. consentire) suglasiti se, suglaavati se, slagati se, spora- zumjeti se, jednoglasno odluiti konsenzualan (lat. consensualis) koji suosjea, suosjeajan; konsenzualni ugovor prav. ugovor ija se vanost temelji samo na jednostavnom pri- stanku ugovarakih strana (kontra- henata) konsenzus (lat. consensus) slaganje, pristanak, odobrenje (npr. za stupa- nje u brak i si.); pisano odobrenje; suosjeaj; fil. suglasnost misaonih bia (uzima se esto kao jedan od kriterija istine); konsens konsiderabilan (lat. considerabilis) znatan; znaajan, ugledan, vrijedan potovanja konsideracija (lat. consideratio) pro- matranje, razmatranje, razmiljanje; procjenjivanje, ispitivanje, uzimanje u obzir; potovanje, uvaavanje konsignacija (lat. consignatio) obilje- avanje (znakom), peaenje; trg. de- poniranje, predaja robe na uvanje ili radi prodaje; posebna vrsta komi- sione prodaje, uobiajena pri trgovini robom s udaljenim, osobito preko- morskim mjestima, gdje poiljatelj robe (konsignant) prima od proda- vaa iste (konsignatara) u mjenicama predujam na tu robu (obino jednu treinu do dvije treine iznosa fak- ture) konsignant (lat. consignans) trg. onaj koji daje robu u konsignaciju konsignatar 730 konspirirati konsignatar (lat. consignatarius) su- potpisnik, npr. svjedodbe; trg. pri- matelj konsignirane robe konsignifikacija (lat. consignificatio) dvostruko znaenje konsignirati (lat. consignare) obiljeiti (znakom), obiljeavati (znakom), za- peatiti; voj. izdati zapovijed, odrediti neku jedinicu da bude u pripravnosti (npr. za pokret); trg. predati robu u konsignaciju; dati na uvanje, polo- iti u konsignaciju; dati na uvanje, poloiti, deponirati novac konsjererija (fr. conciergerie, lat. con- cergeria) nadzornitvo kue, paziku- stvo; vratarev stan; zatvor; osobito: zatvor starog francuskog dvora, kod "Palae pravde", u Parizu konskribent (lat. conscribens) popisi- va vojnika, skuplja novaka (re- gruta) konskribirani (lat. conscribere popi- sati) onaj koji je uzet u vojsku, novak, regrut, vojni obveznik konskribirati (lat. conscribere) popi- sati, popisivati vojnike, novaiti, re- grutirati konskripcija (lat. conscriptio) popis, popisivanje vojnika, novaenje, re- grutiranje konsocijacija (lat. consociatio) udru- ivanje, pridruivanje, spajanje; udruivanje; udruga, udruenje konsolacija (lat. consalatio) utjeha, umirenje konsolator (lat. consolari tjeiti, conso- lator) tjeitelj konsolidacija (lat. consolidatio) utvr- ivanje, uvrivanje, uvrenje, sre- enost (dugova); bank. pretvaranje kratkoronih dravnih dugova u du- gorone zajmove; utvrivanje, sre- ivanje dionikih drutava smanji- vanjem osnovnog kapitala; med. za- raenje, zalijeenje (rana i si.) konsolidirati (lat. consolidare) utvrditi, utvrivati, uvrivati, uvrstiti, osi- gurati, postaviti na zdrave temelje; sjediniti u cjelinu; med. zalijeiti (ra- nu) konsolirati (lat. consolari) tjeiti, utje- iti, umiriti, uspokojiti konsonanca (lat. consonantia) v. kon- sonancija konsonancija (lat. consonantia) glaz. sklad, skladnost, harmoninost, sta- panje tonova i zvukova u skladnu cjelinu (supr. disonancija); poet. ri- movanje; konsonanca konsonant (lat. consonans) gram. su- glasnik, zatvornik konsonanta (fr. consonante) glaz. vrsta harfe konsonantan (lat. consonans) jedno- glasan, suglasan, skladan konsonantizam (lat. consonare suzvu- ati) gram. sustav, tj. broj i svojstva suglasnika nekog jezika konsonirati (lat. consonare) glaz. biti u skladu, biti usklaen, skladno zvu- ati; poet. rimovati se; pren. suglasiti se, usuglaavati se, biti suglasan sa, slagati se konsort (lat. consors) ortak, drug, sudi- onik; saveznik (u loem smislu), ja- tak, lan neke klike; prav. sutuitelj ili suoptuenik konspekt (lat. conspectus) gledanje, razgledanje, vienje, vidik, izgled, pregled; popis; in conspectu omnium it. in konspektu omnijum (lat.) na- oigled svih, pred cijelim svijetom konspicirati (lat. conspicere) gledati, razmatrati, motriti, zamjeivati konspiracija (lat. conspiratio) zavjera, urota konspirant (lat. conspirans) zavjerenik, urotnik konspirativan (lat. conspirativus) za- vjereniki, koji ima karakter zavje- re, urotniki; tajni, strogo povjerljiv konspirirati (lat. conspirare slono pu- hati; zajedniki djelovati) sudjelova- ti u zavjeri, sklapati zavjeru konsponzor 731 konstituirati konsponzor (lat. consponsor) prav. onaj koji jami zajedno s ostalima, suja- mac; sudunik konstabilirati (lat. constabilire) uvr- stiti, uvrivati, utvrditi konstabler (lat. constabularius) voj. donositelj streljiva, topniki pomo- nik; zapovjednik topa (na ratnim bro- dovima); straar, policajac; konta- bler konstancija (lat. constantia) v. kon- stantnost konstanta (lat. constare) mat., fiz. stal- na veliina, nepromjenjiva veliina konstantan (lat. constans) stalan, ne- promjenjiv; postojan, ustrajan; koji je trajnog djelovanja (npr. galvanski elementi); koji vlada, vladajui (obi- aj, navika); siguran, nesumnjiv, pri- znat (injenica) konstantnost (lat. constantia) stalnost, nepromjenjivost; postojanost; ustraj- nost, dosljednost, konstancija konstat (lat. constat) stoji kao injenica, sigurno, poznato je; slae se (raun) konstatacija (lat. constat, fr. constata- tion) utvrivanje, utvrivanje inje- nica, ustanovljavanje, ustanovljenje; utvrena injenica konstatirati (lat. constat, fr. constater) utvrditi, utvrivati, ustanoviti, usta- novljavati, uvjeriti se da neto po- stoji, osvjedoiti se; potvrditi konstelacija (lat. constellatio) astr. zvjezdano jato, zvijee; poloaj zvi- jezda i njihov tobonji utjecaj na ljud- sku sudbinu (usp. nativitet); neko od- reeno svrstavanje; fil. psihika kon- stelacija ope prethodno stanje svi- jesti; pren. stjecaj prilika konsternacija (lat. consternatio) pora- enost, preneraenost, zaprepatenje, zaprepatenost, utuenost, zabuna konsternirati (lat. consternare) pora- ziti, poraavati, zaprepastiti, zapre- paivati, preneraziti, preneraavati, zbuniti; prid. konsterniran konstipacija (lat. constipatio) med. za- tvor, zatvorenost, tvrda stohca konstipancije (lat. constipantia) mn. farm. lijekovi protiv proljeva, za za- tvaranje konstipirati (lat. constipare) med. za- tvoriti, zatvarati, uzrokovati tvrdu stolicu konstituant (fr. constituant) lan usta- votvorne skuptine konstituanta (lat. constituere) ustavo- tvorna skuptina, ona koja donosi os- novni, najvaniji zakon (ustav) jedne drave konstitucija (lat, constitutio) prav. us- tav, osnovni dravni zakon; ustanov- ljenje, odreivanje; anat. skup svih tjelesnih i duevnih osobina jednog ovjeka, tjelesna graa; kem. unu- tranji sastav kemijskih spojeva; ras- pored atoma u molekuli konstitucionalan (lat. constitutionalis) prav. ustavni; anat. koji je u vezi s tjelesnom graom, koji potjee iz tje- lesne grae; konstitucionalne bolesti med. bolesti kojima je uzrok u samoj tjelesnoj grai; konstitucionalna mo- narhija ustavna monarhija; konstitu- cionalni sustav v. konstitucionalizam konstitucionalitet (lat. constitutiona- litas) ustavnost, ustavna vladavina konstitucionalizam (lat. constitutio) prijatelj ustava, pristaa ustavnog oblika vladavine, ustavobranitelj konstitucionalizam (lat. constitutio) ustavni sustav kod kojega je vladar pri donoenju zakona vezan za su- radnju i pristanak narodnog pred- stavnitva (supr. apsolutizam); kon- stitucionalni sustav konstituens (lat. constituens) farm. sredstvo koje propisanom lijeku daje oblik konstituent (lat. constituens) prav. vla- stodavac, izdavatelj, punomoi konstituirati (lat. constituere) sasta- viti, nainiti, stvoriti, oblikovati, os- konstitutivan 732 kontagiozan novati, ustanoviti; utvrditi, urediti, rasporediti; prav. pozvati na odgo- vornost; konstituirati se rasporediti se, odrediti prava i dunosti (poloa- je) izabranih lanova uprave; konsti- tuirani autoriteti zakonske sile, dr- avne vlasti konstitutivan (lat. constitutivus) odre- en, utvren, osnovni, bitan, objek- tivno vaei; sastavni; usp. regula- . tivni konstitutivna naredba prav. naredba kojom se nekome daju odreena pra- va (dozvole, povlastice i si.) konstitutor (lat. constitutor) raspore- iva, ureiva, osniva konstitutum (lat. constitutum) prav. utvreno, ugovoreno; obnovljen ugo- vor konstrigencije (lat. constrigentia) mn. med. sredstva za stezanje, skuplja- nje konstrikcija (lat. constrictio) med. ste- zanje (dijelova tijela), skupljanje, grenje; ograniavanje, suavanje konstriktivan (lat. constrictivus) anat. steui, koji stee, skupljajui, koji skuplja, suavajui, koji suava (mi- i) konstriktor (lat. constrictor) anat. mi- i steza konstringirati (lat. constringere) ste- zati, stegnuti, skupiti, skupljati konstruirati (lat. construere) graditi, izgraditi, napraviti (zgradu, stroj); sastaviti, izraditi plan (za zgradu, stroj itd.); iz osnovnog pojma (iz os- novne zamisli) razviti (teoriju, zna- nost); geom. nacrtati sliku, tijelo; gram. rasporediti, sloiti rijei u re- enici, sastaviti reenicu; napisati, nainiti, sastaviti skicu (knjievnog djela, slike, filma i dr.) konstrukcija (lat. constructio) grae- nje, gradnja, pravljenje, zidanje, po- dizanje; nain graenja, nain grad- nje; graa (ili: materijal) za graenje; . sastav, nain sastavljanja, ustroj i raspored dijelova neke cjeline; do- sljedno, logiko razvijanje neke misli (u teoriju, u znanost, u sustav); gram. sastav, sklop, red, raspored rijei (u reenici); geom. crte nekog geomet- rijskog lika (ili: tijela) radi izvoenja dokaza ili rjeavanja kakvog zadat- ka konstruktivan (lat. constructivus) koji sreuje, koji dosljedno, logiki razvija (misao, zamisao); koji gradi, podie; koji je bitan za odravanje u cijelosti dijelova graevine (supr. dekorati- van) konstupracija (lat. constupratio) obe- aenje, silovanje konsumacija (lat. consummatio) zbra- janje; prav. izvrenje (ugovora, prijes- tupa, brakolomstva itd.) konsumirati (lat. consummare) zbro- jiti, zbrajati, izraunati, izraunava- ti; zavriti, izvriti konsupstancijalan (lat. consubstantio- nalis) teol. istovjetan, istobitan konsupstancijalitet (lat. consubstan- tionalitas) teol. istovjetnost, istobi- tnost (u kranskom nauavanju o sv. Trojstvu) kontabler (lat. comes stabuli) v. kon- stabler kont (fr. compte, lat. comes pratitelj) grof, knez kontabescencija (lat. contabescentia) med. suenje, venjenje; usp. tabes kontabilitet (fr. comptabilite) polaganje rauna, odgovornost raunovoe; ra- unovodstvo, knjigovodstvo kontagij (lat. contagium) med. tvar (ili: supstanca, materija) za koju se pret- postavlja da se njome prenosi zaraz- na bolest kontagija (lat. contagio) med. zaraza, zaraznost, prijemljivost; zarazna bo- lest kontagiozan (lat. contagiosus) med. zarazan, prijemljiv, prenosiv kontagiozitet 733 kontignacija kontagiozitet (lat. contagiositas) med. zaraznost, zarazna mo neke bolesti, prijemljivost kontakt (lat. contactus) dodir; spoj; pren. dodir, druenje, openje, veza kontaktni (lat. contactus) dodirni, koji nastaje dodirivanjem; kontaktna in- fekcija med. zaraza uzrokovana dodi- rom; kontaktni elektricitet dodirni elektricitet; npr. onaj koji nastaje do- dirom bakra i cinka; kontaktni meta- morfizam geol. promjena koju pretrpi neka starija stijena zbog dodira s mlaom usijanom eruptivnom stije- nom kontaminacija (lat. contaminatio) kva- renje, prljanje; med. ulaenje zaraz- ne tvari u tijelo; lit. stapanje, spaja- nje vie rukopisa nekog djela u jedan; gram. stapanje vie oblika rijei u jedan kontaminirati (lat. contaminare) kva- riti, unakaziti, uprljati; med. zaraziti; dobro knjievno djelo pokvariti loim umecima i dodacima kontan (fr. comptant) trg. gotov novac, gotovina; plaanje u gotovu; au com- ptant it. o kontan (fr.) za gotovo, u gotovu kontantan (tal. contante) trg. sposoban za plaanje gotovom; koji plaa u gotovom; in contanti it. in kontanti (tal.) u gotovom; per ili pro contante it. per, pro kontante (tal.) za gotov novac kontati (tal. contare) 1. brojiti, nabra- jati, raunati; 2. govoriti na poseban N nain, tj. recitirati konte (tal. conte) knez, grof kontejner (lat. continere sadrati, fr. contenir) prenosivi spremnik za pri- jevoz robe kontekst (lat. contextus) veza misli u govoru; sadraj nekog spisa u cjelini, smisao, spoj rijei kontekstura (lat. contextura) veza, splet, spoj kontemplacija (lat. contemplatio) mi- saono promatrati, razmiljanje, mi- saono udubljivanje kontemplativan (lat. contemplativus) promatraki, misaoni, sklon misao- nom promatranju svijeta i ivota kontemplatoran (lat. contemplatorius) v. kontemplativan kontemplirati (lat. contemplari) misa- ono promatrati, razmiljati, udublji- vati se duhom u neto kontemporaneitet (lat. contemporane- itas) suvremenost kontemporaran (lat. contemporarius) suvremen kontemporirati (lat. con ca, tempus gen. temporis vrijeme) istodobno po- stojati, ivjeti u isto vrijeme kontemptibilan (lat. contemptibilis) prezriv, koji je za prijezir kontencija (lat. contentio) naprezanje, napor; spor, rasprava, svaa kontenciozan (lat. contentiosus) spor- ni, koji se tie spora; svadljiv, pre- piraki, nasrtljiv kontente (lat. continere) mn. u primor- skim gradovima: popisi dospjele ro- be s imenima brodara i primatelja kontentivni zavoj (lat. contendere na- prezati se) med. zavoj od gipsa i dr. koji, tako to se stvrdne, dri zamo- tane dijelove tijela u pravilnom po- loaju kontesa (tal. contessa) grofica, grofova ki; kneginja, kneginjica kontestabilan (lat. contestabilis) spo- ran, osporljiv kontestacija (lat. contestatio) prav. po- svjedoenje pomou svjedoka, posvje- doenje svjedocima; osporavanje, osporenje, spor kontestirati (lat. contestari) prav. pozi- vati za svjedoka, tvrditi pomou svje- doka; osporavati, osporiti, sporiti kontignacija (lat. contignatio) arhit. graa od greda, kat kontigvitet 734 konto kontigvitet (lat. contiguitas) granie- nje, dodirivanje; blizina; suvislost kontinencija (lat. continentia) suzdra- vanje; suzdranost (osobito u spol- nom ivotu), umjerenost kontinent (lat. continens sc. terra, con- tinere drati zajedno, sadravati) dio svijeta, kopno, suha zemlja (za raz- liku od otoka) kontinentalan (lat. continentalis) kop- neni, suhozemni; kontinentalne sile drave europskog kopna (za razliku od Engleske); kontinentalne trupe trupe koje su odreene za slubu sa- mo na kopnu; kontinentalni sustav Napoleonove mjere kojima je htio (18061812) iskljuiti Englesku od trgovakog prometa s Europom kontingencija (lat. contingentia) slu- ajnost, neizvjesnost, mogunost da neto bude i drukije nego to je (supr. nunost) kontingens (lat. contingens) neto slu- ajno, neki sluaj, sluajnost, mogu- nost kontingent (lat. contingens) obvezan pripadajui dio, dio obveze pojedina- ca, npr. neke drave, da dade odre- en broj trupa s kojima sudjeluje u kakvoj meunarodnoj politiko-voj noj akciji; u meunarodnoj trgovini: ogra- niena koliina robe koju drave me- usobno jedna drugoj odobravaju za izvoz, pod odreenim povlatenim uvjetima kontingentan (lat. contingens) dodirni, u dodiru, susjedan, blizak; kontingen- tni pojmovi log. pojmovi koji u obliku jednog vieg pojma oznaavaju naj- sitnije razlike (npr. u nizu pojmova: bijeli, svijetlosmei, smei, tamno- smei, crni itd., kontingentni su poj- movi: svijetlosmei u smei); slua- jan, koji je neizvjesnog pojavljivanja, mogu; uvjetovan, ovisan o neemu prijanjem kontingentiranje novanica bank. to- no utvrivanje broja novanica koje ne moraju imati metalnu podlogu kontingentirati (lat. contingere dopa- sti, pripasti) utvrditi (ili: utvrivati) kontingent kontinirati (lat. continere) sadravati, obuhvatiti, biti u vezi; kontinirati se suzdravati se kontinuacija (lat. continuatio) produ- ivanje, produenje, nastavljanje kontinuativan (lat. continuativus, con- tinuare produivati) produavajui, koji produava, koji izrie neprekid- nu radnju kontinuator (lat. continuator) nastav- lja kontinuiran (lat. continuus produan) neprekidan, stalan kontinuirati (lat. continuere) produi- vati, produiti, nastaviti, nastavljati; neprestano trajati, ne prestajati kontinuitet (lat. continuitas) stalnost, neprekidnost (supr. diskretnost, dis- kontinuitet); produivanje, stalno trajanje; neprekidna veza, prisna po- vezanost; kontinuitet svijesti psih. ne- ophodan uvjet logikoga miljenja jer bi bez njega usporedna djelatnost miljenja bila nemogua kontinuum (lat. continuum) mat., fil. neprekidna veliina, cjelina prije di- jelova (supr. diskretum, diskretna ve- liina; prostor i vrijeme su kontinua, tvar je diskretum); in continuo it. in kontinuo (lat.) neprekidno, stalno kontirati (tal. contare) trg. staviti u ra- un, stavljati u raun; usp. konto kontist (tal. conto raun) trg. onaj koji ima konto, npr. kod nekog kreditnog zavoda konto (tal. conto) trg. raun; u knjigo- vodstvu: prikazivanje stanja rauna izmeu dvaju poslovnih suradnika na taj nain to svaki od njih na su- protnim stranama ("duguje" i "po- trauje") konto-knjige biljei obveze ("duguje") i primanja ("potrauje") kontoar 735 kontradiktornost onoga drugog; nekome otvoriti konto stupiti s nekim u poslovne veze, odo- briti mu kredit; saldirati konto izmi- riti raun, zakljuiti raun; per conto it. per konto (tal.) po raunu kontoar (fr. comptoir) trg. ured, pisar- nica, poslovnica trgovca, osoblja; tr- govaka kua; blagajna; kontor kontoarist (fr. comptoir) knjigovoa, trgovaki slubenik (ili: inovnik); privatni slubenik (ili: inovnik) kontor (tal. contoro) trg. v. kontoar kontorcija (lat. contortio) v. kontorzija kontorist (fr. comptoir) v. kontoarist kontorzija (lat. contortio) nasilno is- krivljavanje miia i udova; kreve- ljenje, razvlaenje lica, pravljenje gri- masa; med. grenje, uvijanje, zavi- janje kontorzionist (lat. contortio) u cirku- su: znalac u iskrivljavanju tijela, o- vjek-zmija kontr-aproi (fr. contre-approches) voj. rovovi koje zaposjednuti podiu pre- ma rovovima opsjedatelja kontr-pa (fr. contre-pas) u plesu: protu- korak kojim se odgovara prema ple- sau, promjena koraka kontra tonovi glaz. najdublji tonovi basa (ispod C) kontra- (lat. contra) prefiks sa znae- njem: protu-, protiv, prema, nasu- prot, suprotno kontra-admiral (lat. contra, ar. ami- ralma) voj. podadmiral, poetni ad- miralski in kontra-apertura (lat. contra-apertura) med. kod gnojenja: protuotvor na koji izlazi gnoj kontra-brodovi brodovi koji prometu- ju izmeu izvaneuropskih drava kontra-priznanica trg. priznanica ko- jom se prije izdana priznanica stavlja izvan snage kontraavionski (lat. contra, avion od avis ptica) protuzrakoplovni, koji dje- luje protiv zrakoplova (npr. top) kontrabanda (fr. contrebande, tal. con- trabbando) krijumarenje; krijuma- rena roba kontrabandirati (tal. contrabbando) krijumariti; baviti se nedoputenom trgovinom kontrabandist (tal. contrabbando) kri- jumar kontrabas (tal. contrabbasso) glaz. du- boki bas, po tonu najdublji instru- ment orkestra, obino ima 4 ice; onaj koji pjeva duboki bas kontrabasist (tal. contrabbassista) svi- ra kontrabasa; pjeva koji pjeva kontrabas kontrabaterija (fr. contrebatterie) voj. protubaterija kontracepcija (lat. contra protiv, con- ceptio zaee) med. spreavanje za- ea (trudnoe) raznim sredstvima kontrada (tal. contrada) iroka ulica; kraj; predio kontradicent (lat. contradicens) prav. onaj koji proturjei, protivnik kontradicirati (lat. contradicere) pro- turjeiti; biti u opreci kontradikcija (lat. contradictio) protu- rjenost, logika suprotnost kontradiktor (lat. contradictor) onaj koji proturjei; prav. zastupnik zajed- nikog dunika koji pregovara s vje- rovnicima o njihovim potraivanji- ma kontradiktoran (lat. contradictorius) proturjean, logiki suprotan; kontra- diktorni sudovi log. kad se u jednom od dvaju sudova stavlja, potvruje odreen odnos (S je P), a u drugom se taj odnos uklanja, negira (S nije P); zakon o iskljuenom treem sudu izmeu dvaju kontradiktornih su- dova (lat. principium exclusi tertii inter duo iudicia contradictoria) v. principium exlusi tertii sive medii; usp. kontraran, subkontraran kontradiktornost (lat. contradicere proturjeiti) v. kontradikcija kontrados 736 kontramarkirati kontrados (lat. contrados) prav. protu- miraz, protuoporuka koju mu na- kon smrti ostavlja eni koja mu je donijela miraz kontraekstenzija (lat. contraextensio) med. rastezanje u suprotnom smjeru (kod namjetanja iaenih udova i prijeloma kostiju) kontrafacijent (lat. contrafaciens) pre- kritelj naredbe kontrafagot (lat. contra, tal. fagotto) glaz. za jednu oktavu dublji fagot kontrafakcija (lat. contra-factio) nedo- puteno oponaanje, krivotvorenje; nedoputeno pretiskivanje (knjige) kontrafaktura (lat. contrafactura) ki- parsko djelo, kip, skulptura kontrafazona (fr. contre-fagon) opona- anje, imitiranje kontrafisura (lat. contrafissura) kir. suprotna pukotina, suprotan prije- lom (npr. kad lubanja pukne na dru- gom mjestu, a ne na onome gdje je djelovala vanjska sila) kontrafraktura (lat. contrafractura) kir. v. kontrafisura kontrahaa (lat. contrahere) sklapanje ugovora, ugovaranje; ugovor; izazi- vanje na dvoboj; utvrivanje uvjeta dvoboja kontrahencije (lat. contrahentia) mn. med. sredstva za stezanje (skuplja- nje) kontrahent (lat. contrahens) prav. onaj koji sklapa ugovor, ugovorna strana kontrahirati (lat. contrahere) skupiti, skupljati, stegnuti; saeti, saimati, skratiti; trg. sklopiti ugovor, ugovo- riti, ugovarati; pozvati na dvoboj; kontrahirati se skupiti se, stegnuti se, zgriti se kontraindicirati (lat. contraindicare) pokazivati suprotne znakove, imati suprotna obiljeja kontraindikacija (lat. contraindicatio) suprotna pojava, suprotan znak; med. nain lijeenja, lijek ili operacija koji bi bili nesvrhoviti ili ak i tetni u odreenom sluaju bolesti (supr. indikacija) kontraindikans (lat. contra-indicans) med. pojava kod bolesnika koja go- vori protiv uporabe nekog lijeka kontrakambij (tal. contra-cambio) trg. povratna mjenica kontrakcija (lat. contractio) stezanje, skupljanje, skraivanje; gram. sai- manje, skraivanje (npr. dvaju slogo- va u jedan); med. skupljanje, gre- nje (miia, vrata i dr.) kontrakt (lat. contractus) prav. ugovor, sporazum kontraktan (lat. contractus) gram. sa- et, skraen, okrnjen; med. ukoen, uzet, paraliziran kontraktibilan (lat. contractibilis) stez- ljiv, skupljiv, zgrljiv kontraktibilitet (lat. contractibilitas) stezljivost, skupljivost, zgrljivost; kontraktilitet kontraktilan (lat. contractilis) v. kon- traktibilan kontraktilitet (lat. contractilitas) v. kontraktibilitet kontraktivan (lat. contractivus) sai- majui, koji saima, stezljiv, koji stee, koji skuplja, koji izaziva skup- ljanje kontraktura (lat. contrahere skupljati, stezati, contractura) med. zgrenost jednog dijela tijela zbog skraivanja miia, ila i tkiva; uzetost kontralicitirati (lat. contra, licitari) trg. natjecati se pri javnoj prodaji kontralto (tal. contralto) glaz. dublji alt; pjeva koji pjeva alt kontramarka (fr. contremarque) trg. drugi ig na robi; karta u kazalitu koja se predoava pri izlasku izme- u inova radi kontrole pri povratku kontramarkirati (fr. contremarquer) trg. udariti (ili: udarati) drugi peat na robu; usp. kontramarka kontramar 737 kontrarevolucionar kontramar (fr. contremarche) voj. mar u suprotnom smjeru, vraanje, povlaenje kontramina (fr. contre-mine) voj. pro- tumina zaposjednutih kojoj je cilj ba- canje u zrak mina koje su postavili opsjedatelji; pren. protulukavstvo, protusmicalica; trg. pekulacija kojoj je cilj da doskoi drugoj pekulaciji kontraminirati (fr. contreminer) po- stavljati kontramine; pren. raditi protiv (koga ili ega) kontraponirati (lat. contra-ponere) log. dati jednom sudu, ne mijenjajui mu sadraj, drugi oblik tako da od nije- nog postaje potvrdan sud (usp. kon- trapozicija); trg. otpisati ih dopisati, unijeti ispravak u knjige kontrapost (lat. contra, tal. psota) u kiparskim radovima: ritmika ravno- tea dijelova tijela koji se nalaze u razliitim pokretima; ret. = antiteza kontrapozauna (lat. contra, njem. Po- saune) glaz. duboki bas u orguljama kontrapozicija (lat. contrapositio) log. preokretanje, tj. neposredan zaklju- ak iz danoga suda jednakim formal- nim vaenjem s preokretanjem (kon- verzijom), tj. subjekt danoga suda postaje predikatom zakljuenoga ili izvedenoga suda, a predikat danoga subjektom izvedenoga ih zakljue- noga, uz promjenu kvalitete, npr.: Svi indoeuropski narodi su kulturni narodi; zakljuak preokretanjem: Ni- jedan nekulturan narod nije indo- europski; trg. ispravak pogreke u knjigovodstvu; pokrie mjeninog du- ga kontraprotest (lat. contra, protestari) trg. podizanje mjeninog protesta protiv adresata po potrebi ih akcep- tanta za ast zbog neprimanja ih ne- plaanja mjenice kontrapunkt (lat. punctum contra pun- ctum) glaz. "toka prema toki", tj. nota prema noti (zato to su se prije umjesto nota upotrebljavale toke); vjetina sjedinjavanja vie glasova prema zakonima harmoninosti; oso- bito: dio kompozicije koji s jednom danom melodijom (lat. cantus firmus) stapa u harmoninu cjelinu jednu melodiju ih vie drugih samostalnih melodija kontrapunktirati (lat. contrapunctare) glaz. primjenjivati u komponiranju zakone kontrapunkta kontrapunktist (lat. contrapunctum) glaz. kompozitor koji se dri zakona kontrapunkta, kolovan glazbenik kontraran (lat. contrarius) suprotan, oprean, koji se nalazi na suprotnoj strani; kontrarni pojmovi log. oni koji su, kao lanovi jednog niza koordini- ranih pojmova, najvie udaljeni je- dan od drugoga, npr.: bijelcrn, do- barlo, vrlinaporok; iz istinito- sti jednoga suda proizlazi neistinitost kontrarno suprotnoga suda, a iz ne- istinitosti jednoga suda ne proizlazi istinitost kontrarno suprotnoga su- da, jer oba mogu biti neistinita, npr. sudovi "tijela miriu ugodno" i "tijela miriu neugodno" mogu biti oba ne- istinita u odnosu na tijela koja uope ne miriu kontr aran seksualni osjeaj psih. osjeaj pripadnosti suprotnom spolu i, primjereno tome, javljanje spolnog nagona prema svom spolu (homosek- sualnost) kontrarevolucija (lat. contra-revolutio) proturevolucija, tj. nastojanja i djelo- vanje protiv uinjenog prevrata u jed- noj dravi, bilo da im je cilj usposta- va i vraanje prijanjeg stanja (desni- arska kontrarevolucija) ili jo radi- kalnije sprovodenje prevrata (Ijevi- arska kontrarevolucija)\ prid. kon- trarevolucionaran kontrarevolucionar (lat. contra protiv, revolutio prevrat) pristaa kontrare- volucije kontrarije 738 kontribucija kontrarije (lat. contraria) mn. suprot- nosti; contraria contrariis curantur it. kontraria kontrariis kurantur (lat.) suprotnosti se lijee suprotno- stima (naelo alopatije) kontrarnost (lat. contrarietas) suprot- nost, oprenost kontrasignal (lat. contra, signale znak) protuznak, odgovor znakom na znak kontrasignalizirati (lat. contra, signa- le znak) odgovoriti (ili: odgovarati) znakom na znak, dati (ili: davati) protuznakove (kao odgovor na prim- ljene znakove) kontrasignatura (lat. contrasignatura) premapotpis, supotpis, npr. uz pot- pis vladara potpis i ministra na uka- zu (ime ovaj na sebe prima odgo- vornost za opravdanost i korist toga spisa) kontrasignirati (lat. contrasignare) su- potpisati, premapotpisati (v. kontra- signatura); pored adrese napisati i ime slubenika koji otpravlja pismo kontrast (fr. contraste, tal. contrasto) suprotnost, najvea razlika, jako odu- daranje, jako odskakanje kontrastimulist (lat. contrastimulus) med. pristaa kontrastimulizma kontrastimulizam (lat. contrastimulus protupoticaj) med. sustav medicine koji se sastoji u namjernom izazi- vanju podraaja, npr. bola u jednom dijelu tijela, da bi se time izazvao podraaj u nekom drugom kontrastimulus (lat. contrastimulus protupoticaj) med. protupodraaj; usp. kontrastimulizam kontrastirati (fr. contraster) veoma se razlikovati, jako odudarati, jako od- skakati kontrasubjekat (lat. contrasubjectum) glaz. drugi, podreeni stav u fugi kontrapijunaa (lat. contra protiv, fr. espionnage) suzbijanje, osujeivanje neprijateljske pijunae vlastitom pijunaom kontravalacija (lat. contra-vallatio) voj. protuopkop, proturov opsjedate- lja za zatitu od ispada zaposjednu- tih kontravencija (lat. contraventio) prav. istup protiv, prijestup (zakona, ugo- vora); in asu ili in casum contraven- tionis it. in kazu, in kazum kontra- vencionis (lat.) prav. u sluaju prekr- aja, nevrenja; kontravenijencija kontravenijencija (lat. contravenien- tia) prav. v. kontravencija kontravenijent (lat. contraveniens) prav. prijestupnik kontravenirati (lat. contravenire) prav. raditi suprotno, istupiti, ogrije- iti se (o ugovor, zakon, propis) kontravotirati (lat. contra, votum za- vjet) glasovati protiv kontrbalans (fr. contrebalance) protu- tea, uravnoteenje; pren. naknada kontrbalansirati (fr. contrebalancer) drati u ravnotei, uravnoteavati, uravnoteiti; pren. izjednaivati se sa, nadoknaivati kontrbij (fr. contrebille) protulopta, lop- ta koja, odbivi se od rubova bilijara, pogodi loptu suigraa kontrdans (fr. contredanse) etvorka, ivahan francuski ples s mnogo figu- ra, sudjeluju po dva para ili vie pa- rova plesaa koji stoje jedni prema drugima; kontr kontrektacija (lat. contrectatio) prav. bespravno prisvajanje, kraa kontrektirati (lat. contrectare opipati, dodirivati) prav. protuzakonito pri- svojiti, krasti kontreran (fr. contraire) v. kontraran; au contraire it. o kontrer (fr.) na- protiv, obrnuto, tovie kontreskarpa (fr. contre-escarpe) voj. vanjski nagib rova (okrenut prema neprijatelju) kontribucija (lat. contributio) zajedni- ki prinos; porez; ratni namet koji se kontribuent 739 kontura uzima u novcu u okupiranom dijelu neprijateljske drave kontribuent (lat. contribuens) porezni obveznik kontribuirati (lat. contribuere) plaati porez (osobito ratni); plaati razrez, priloiti svoj dio (troka); doprinijeti, doprinositi, pomoi, pomagati, pripo- moi kontributivan (lat. contributivus) po- rezni; pripomoni, doprinosni kontrola (fr. controle) dvostruki regis- tar, dvostruko raunovodstvo u ure- dima da bi se izbjegle pogreke, zlo- porabe i sL; kontrolna knjiga; nad- zor, nadgledanje kontrolirati (fr. controler) pregledati (rad, raune i si.); nadgledati, nadzi- rati, motriti na (koga ili to); unositi u kontrolnu knjigu kontrolni aparati naprave koje auto- matski pokazuju je li neki rad, koji je trebalo izvriti, zaista izvren kontrolor (fr. controleur) nadzornik, nadzorni slubenik kontrordr (fr. contre-ordre) protuna- redba, protuzapovijed (kojom se neka ranija ukida) kontrovertist (lat. controversari) v. kontroverzist kontroverza (lat. controversia) znan- stvena rasprava, spor; sporno pita- nje, sporna stvar; razmimolaenje; nesuglasica kontroverzan (lat. controversus) spo- ran, osporljiv; osporen, koji je u pi- tanju kontroverzija (lat. controversia) v. kontroverza kontroverzirati (lat. controversari) prepirati se, sporiti se oko ega (ri- jeima, perom); sporiti, osporavati kontroverzist (lat. controversari) pro- tivnik, borben govornik kontrparada (fr. contre-parade) u ma- evanju: odbijanje udarca maem kontrparirati (fr. contre-parer) u ma- evanju: obraniti, odbiti, odbijati (udarac maa) kontrpart (fr. contre, lat. pars gen. par- tis dio) protivnik i protivnika stra- na kontrparti (fr. contre-partie) glaz. pro- tuglas; trg. kontrolna knjiga kontrpoa (fr. contrepoids protuuteg) motka kojom se plesai na konopcu odravaju u ravnotei kontrsali (fr. contre-salut) voj. otpoz- drav topovskom paljbom kontran (fr. contre-change) trg. po- vratna mjenica kontrtan (fr. contretemps) neugodan dogaaj, neprilika, nezgoda; iznenad- no prekidanje konja u njegovom pra- vilnom kretanju; kod maevanja: udarac upotrijebljen u pogrenom trenutku; glaz. razvlaenje tempa kontrtrane (fr. contre-tranchee) voj. rov prema zaposjedateljima kontumac (lat. contumax tvrdoglav, ne- gibak) zabrana kretanja za vrijeme zaraze radi sprjeavanja njezinog i- renja kontumacija (lat. contumacia prkos, upornost) prav. neposlunost, neoda- zivanje sudskom pozivu, nedolazak na suenje; takoer: = karantena; in contumaciam it. in kontumacijam (lat.) zbog neposlunosti, tj. zbog ne- odazivanja sudskom pozivu, u nena- zonosti (npr. biti osuen) kontumacirati (lat. contumacia prkos, upornost) prav. zbog neposlunosti ili nedolaska na suenje suditi i osu- diti na temelju podnesene tube (lat. in contumaciam); biti (ili: drati) u karanteni kontumaks (lat. contumax prkosan, uporan) prav. onaj koji je u nenazo- nosti optuen ili osuen kontura (fr. contour) nacrt; skica, ocrt, opseg, linija koja ide granicom, koja ocrtava neki lik, neku figuru konturirati 740 konvergencij a konturirati (fr. contour) praviti nacrt; ocrtati, ocrtavati, povlaiti granine linije nekog lika; okruiti, okruivati, zaokruiti; konturnirati konturnirati (fr. contourner) v. kontu- rirati kontu (polj. contusz) kratki gornji ka- put s razrezanim rukavima kontutor (lat. contoutor) prav. suskrb- nik, lan skrbnikog odbora kontuzija (lat. contusio) uboj, naboj, zgnjeenost zbog udara kakvog vanj- skog tupog predmeta, ili zraka zbog eksplozije granate, bombe, dinamita i dr. kontuzirati (lat. contundere) zgnjeiti, prignjeiti, zdrobiti konubij (lat. connubium) brak; pravo na brak (medu lanovima razliitih stalea, plemena i si.); konjugi; konubijalan (lat. connubialis) brani, koji se odnosi na brak konumeracija (lat. connumeratio, lat. cum s, sa, numerare brojiti, rauna- ti) proraunavanje konus (gr. konos stoac, lat. conus) geom. stoac, unj konvalescencija (lat. convalescentia) oporavljanje od bolesti, ozdravljanje, oporavak konvalescent (lat. convalescens) boles- nik koji se poeo oporavljati konvekcija (lat. convectio) fiz. strujanje (usp. kondukcija, radijacija); meteor, strujanje toplog zraka od Zemlje uvis i njegovo mijeanje s gornjim, hlad- nijim zrakom konveks-konveks (lat. convexus) v. bi- konveksan konveksan (lat. convexus) ispupen (supr. konkavan) konveksitet (lat. convexitas) ispupe- nost (supr. konkavitet) konveksno-konkavan (lat. convexus ispupen, concavus udubljen) ispup- eno-udubljen konvenabilan (fr. convenable) zgodan, pogodan, prikladan, povoljan konvencija (lat. conventio) sporazum (ili: pogodba, ugovor) izmeu pojedi- nih drava kojim se reguliraju nji- hovi meusobni pravni, politiki i ekonomski odnosi (knjievna, voj- nika, financijska i dr.); sporazum, dogovor; obiaj, pravilo, uobiajenost konvencionalan (lat. conventionalis) koji se temelji na konvenciji, koji od- govara sporazumu, sporazumni, ugo- vorni, dogovorni; uobiajen, koji se dri primljenih navika ili obiaja; konvencionalni brak brak koji je sklopljen prema stalekim ili imovin- skim obzirima, a ne prema naklo- nosti; konvencionalna la neistina prihvaena po sporazumu konvencionalna kazna kazna kojom se netko obvezuje da e platiti odre- enu svotu u sluaju ako ne izvri, ili ne izvri kako treba, neki posao konvenijencija (lat. convenientia) pri- stojnost, uljudnost; ugodnost, udob- nost; podudaranje, slaganje, suglas- nost, skladnost, prikladnost; obzir prema onome to postoji, to odgo- vara vanjskim okolnostima (poloa- ju, znanju, imetku i dr.), obzir konvenirati (lat. convenire) slagati se, odgovarati; svidjeti se, dopadati se, goditi; pristojati, priliiti, biti u skla- du s interesima konvent (lat. conventus) sastanak, zbor, skuptina, sabor (osobito redov- niki); samostan; Konvent Ustavo- tvorna skuptina (Convention nati- onale) sazvana 1792. u Francuskoj konventikl (lat. conventiculum) zakut- ni sastanak, tajno dogovaranje konventual (lat. conventualis) redov- nik, fratar; osobito: redovnik koji pripada redu s blaim i slobodnijim propisima (za razliku od opservanta) konvergencija (lat. convergentia) ge- om., fiz. uzajamno pribliavanje, konvergirati 741 konvulzija stjecanje; pren. stremljenje (ili: te- nja) istom cilju, slaganje konvergirati (lat. convergere) priblia- vati se uzajamno, stjecati se (u istoj toki); pren. stremiti (ili: teiti istom cilju; prid. konvergentan konverter (eng. converter) fiz. trans- formator elektrine struje; ureaj za dobivanje Bessemerovog elika, Bes- semerova kruka: velika posuda, 4 5 m visoka i iznutra obloena crije- povima dolomita ili smjesom vap- nenca i magnezita konvertibilan (lat. convertibilis) pre- tvorljiv, promjenjiv konvertibilnost zamjenjivost, promje- njivost (u) konvertirati (lat. convertere) preobra- ati, preobratiti, pretvoriti, pretva- rati, promijeniti (u); preobratiti, pre- vesti u drugu vjeru; bank. pretvori- ti (ili: pretvarati) jedan dug u drugi pod povoljnijim uvjetima za duni- ka konvertit (tal. convertito) obraenik, onaj koji je preao iz jedne vjere u drugu konverza (lat. conversa) v. konvertit konverzacija (lat. conversatio) razgo- vor, razgovaranje, zabavljanje ili ue- nje stranog jezika razgovorom konverzacijski leksikon veliki enci- klopedijski prirunik koji abecednim redom obrauje teme koje spadaju u opu naobrazbu konverzatorij (lat. conversatorium) so- ba za razgovor; drutvo za zabavu koja se sastoji u razgovoru konverzija (lat. conversio) obrat, okre- tanje, promjena, pretvaranje; trg. promjena interesne stope, pretvara- nje jednog duga u drugi s povoljni- jim uvjetima; preobraenje; preobra- anje u vjeru; fil. logika konverzija obrat jednog suda, tj. kad subjekt i predikat promijene svoja mjesta (usp. kontrapozicija); prav. pretvara- nje jednog pravnog odnosa u druk- iji, npr. zakupa u najam konverzirati (lat. conversari) razgo- varati, zabavljati se razgovorom; ui- ti strani jezik razgovorom konvikcija (lat. convictio, convincere) prav. potvrda, dokaz konvikt (lat. convictus) zavod u kojem stanuju studenti katolike teologije ili aci uope; takoer: ustanova u kojoj se aci hrane besplatno ili uz znatan popust konviktorij (lat. convictorium) zajed- nika blagovaonica konviktorist (lat. convictus) pitomac konvikta konvincirati (lat. convincere) prav. po- tvrditi, dokazati konvivij (lat. convivium) gozba, slavlje, goenje konvocirati (lat. convocare) sazvati, sazivati konvoj (fr. convoi) voj. skupina trgova- kih ili transportnih brodova s prat- njom jedinica ratnih brodova (radi zatite od napada neprijateljskih podmornica i zrakoplova); svaka oru- ana pratnja kojoj je zadatak zati- ta konvokacija (lat. convocatio) sazivanje, saziv; prav. pozivanje vjerovnika konvolatilizacija (lat. convolatilisatio) kem. pretvaranje u paru zajedno s drugim tekuinama konvolucija (lat. convolutio) med. umo- tavanje konvoiut (lat. convolvere smotati, sko- trljati, convolutum) smotak spisa; biljenica za spise konvoluta (lat. convoluta) arhit. zavoj- nica na jonskom kapitelu konvulzibilitet (lat. convulsibilitas) med. trzavost, trzanje miia konvulzija (lat. convulsio, convellere) med. grenje, grevi, trzanje; pren. trzavica; pokret, potres konvulzionar 742 konzul konvulzionar (lat. convulsionarius) med. onaj koji boluje od grenja, tr- zanja miia konvulzivan (lat. convulsus, convul- sivus) med. grevit, praen grevima; koji izaziva greve (ili: trzaje) konzerva (fr. conserve, tal. conserva) posebno prireene i od kvarenja osi- gurane ivene namirnice (voe, po- vre, ribe, meso) u limenim, dobro zatvorenim i zalemljenim kutijama ili bocama konzervabilan (lat. conservabilis) sa- uvljiv, koji se moe sauvati konzervacija (lat. conservatio) 1. odravanje, odranje, uvanje; naelo konzeruacije energije naelo odranja energije; 2. spremanje biljne i ivo- tinjske hrane (suenjem, salamurom, dimljenjem, toplinom, hladnoom i kemikahjama), tako da se moe sa- uvati od kvarenja due vremena konzervativae (lat. conservativus) o- vjek konzervativnih pogleda i shva- anja; lan konzervativne stranke; supr. liberal konzervativan (lat. conservativus) za- stario, staromodan, nesklon novota- rijama (osobito u politikom ivotu); supr. liberalan konzervativizam (lat. conservare sau- vati) smjer miljenja i tenji onih koji ele odranje i ouvanje staroga, tj. onoga to se naslijedilo (u privatnom, drutvenom, politikom itd. ivotu) konzervator (lat. conservator) nadzor- nik, uvar; onaj koji odrava u po- trebnom redu umjetnike stvari, sta- rine, znanstvene zbirke i si. konzervatorij (lat. conservatorium) visoka glazbena kola (u rangu fakul- teta), glazbeni zavod; kua u kojoj se uvaju biljke od zimske hladnoe, zimski vrt konzervatorist (lat. conservatorium) ak visoke glazbene kole; pren. ov- jek visoke glazbene kulture konzervirati (lat. conservare) uvati, ouvati, sauvati, odrati; praviti konzerve; prid. konzerviran konzilij (lat. consilium) savjet, prijed- log; savjetovanje, vijeanje konzilijar (lat. consillarius) vijenik, savjetnik; savjetodavac; osobito: sa- vjetodavni lijenik koji slovi kao au- toritet u svojoj struci konzilirati (lat. consiliari) vijeati, sa- vjetovati se; davati savjet, savjeto- vati; udaljiti iz kole konzistencija (lat. consistentia) vr- stoa, gustoa, slabija ili jaa pove- zanost sastojaka, trajnost; pren. stal- nost, postojanost konzistentan (lat. consistens) vrst, gust, jedar (npr. konzistentna mast); pren. stalan, postojan konzistirati (lat. consistere) ustrajati, biti ustrajan, odrati se, ostati (ili: ostajati) pri emu konzistorij (lat. consistorium) kod Rim- ljana: carsko vijee; mjesto gdje se to vijee sastajalo; kod katolika: skuptina biskupovih pomonih or- gana, skuptina kardinala pod papi- nim predsjednitvom; kod pravosla- vaca: duhovni sud, pomoni organ eparhijskih episkopa pri vrenju nji- hove sudske vlasti; kod protestana- ta: crkvena vlast; prid. konzistori- jalni konzola (fr. console) arhit. potporanj balkona; polica uza zid za kipove ili vaze; rokoko stoli uvren na zid ili prislonjen na nj konzorcij (lat. consortium) zajednica, udruga, udruenje; u burzovnom pro- metu: udruivanje banaka i trgova- kih kua radi davanja zajmova dra- vi, osnivanja trgovakih poduzea, dionikih drutava, banaka i si.; brak konzul (lat. consul) u starom Rimu za vrijeme republike: titula dvojice naj- viih slubenika koji su, zajedno sa senatom, upravljali dravom; dravni konzular 743 konjugata poglavar u Francuskoj (17991804); danas: slubenik koji u inozemstvu zastupa trgovake i privredne inte- rese svoje drave i njezinih graana, a katkad mu se povjerava i diplo- matska funkcija (po rangu se dijele na: generalne konzule i vicekonzule) konzular (lat. consularis) u starom Rimu: bivi konzul konzulat (lat. consulatus) ast i poloaj konzula; mjerodavnost konzula; kon- zulov ured konzulent (lat. consulens) savjetoda- vac, branitelj, zastupnik; pravni sa- vjetnik konzulirati (lat. consulere) savjetovati se, pitati za savjet konzult (lat. consultum) odluka, rjee- nje; pravno miljenje konzulta (tal., p. consulta) savjeto- davna skuptina; dravni savjet u Italiji i panjolskoj konzultacija (lat. consultatio) savjeto- vanje, vijeanje (osobito vie lijenika u ozbiljnijim sluajevima bolesti); pitanje za savjet, traenje savjeta ili miljenja konzultativan (lat. consultativus) sa- vjetodavan konzultator (lat. consultator) onaj koji trai savjet za to ili miljenje o emu konzultirati (lat. consultare) pitati za savjet, za miljenje (npr. lijenika, pravnika i dr.); davati savjet, davati miljenje; traiti obavijesti konzultor (lat. consultor) savjetnik, sa- vjetodavac konzum (lat. consumere troiti, potro- iti) potronja, troenje, proda konzumcija (lat. consumtio) trg. tro- enje, potronja, npr. ivenih namir- nica; med. troenje tkiva, slabljenje, suenje, suica konzument (lat. consumere) potroa, posebno ivenih namirnica i robe (supr. producent) konzumirati (lat. consumere) troiti, potroiti; jesti konzumtibilije (lat. consumtibilia) mn. roba koja se troi, osobito koja je za jelo, ivene namirnice konzumtivan (lat. consumtivus) koji troi, izjedajui, koji izjeda, koji uni- tava konzumtor (lat. consumtor) potroa konjak (fr. cognac) po fr. gradu Cognac nazvana fina rakija od destiliranog vina, sadri 50% alkohola konjektaneja (lat. conjicere, conjecta- nea) mn. zbirka napomena, zapa- anja, trenutanih dosjetaka i slino konjektura (lat. conjectura) nasluiva- nje, nagaanje, pretpostavka, vjero- jatnost; nain itanja starih pisaca koji se oslanja na pretpostavke i na- gaanja konjekturalan (lat. conjecturalis) koji se temelji na nagaanjima, nasluiv- anjima, pretpostavkama konjekturalizam (lat. conjectura, na- sluivanje) fil. teorija prema kojoj je, s obzirom na nedovoljnost nae spo- znaje, sve nae znanje samo naslu- ivanje i nagaanje beskrajne istine konjekturirati (lat. conjectura) naga- ati, pretpostavljati konjicirati (lat. conjicere) nagaati, praviti vjerojatne zakljuke; obja- njavati (ili: popravljati, utvrivati, postavljati) vjerojatne varijacije ne- kog teksta konjugacija (lat. conjugatio spajanje) gram. promjena glagola po licu, bro- ju, vremenu, nainu i rodu; bot., zool. sljubljivanje (kod nekih algi i jedno- staninih ivotinja jednostavan spol- ni proces koji se sastoji u stapanju dviju stanica) konjugalan (lat, conjugalis) brani, koji se tie braka, supruniki konjugata (lat. conjugata linea) anat. mali promjer zdjelice konjugicid 744 koordinacija konjugicid (lat. conjugicidium) prav. ubojstvo branog druga konjugij (lat. conjugium) brak konjugirati (lat. conjugare spregnuti, sprezati, spojiti, spajati) gram. mije- njati glagole; geom. konjugirani pro- mjeri spregnuti promjeri (presjeka stoca): takva dva promjera da je svaki paralelan s tangentom na kra- ju drugoga; fiz. konjugirana zrcala spregnuta zrcala: dva parabolna zr- cala postavljena tako jedno prema drugom da se toplinske ili svjetlosne zrake koje izlaze iz arita jednoga od njih odbijaju paralelno prema drugom, pa odatle u njegovo arite konjungirati (lat. conjungere) vezati, spojiti, sjediniti, dodati konjunkcija (lat. conjunctio) spajanje, zdruenje; gram. veznik (a, i, ah, jer); astr. poloaj Sunca, Mjeseca ili pla- neta kad se nalaze na istom pravcu (supr. opozicija); povoljan ih nepovo- ljan stjecaj okolnosti (= konstelacija), posebice u politici i na burzi konjunktiv (lat. conjunctivus) gram. zavisni nain u glagolskoj promjeni kojim se izrie radnja koja se pret- postavlja (u grkoj, latinskoj, fran- cuskoj i njemakoj gramatici) konjunktiva (lat. conjunctiva) anat. veznica, sluznika opna koja pove- zuje onu jabuicu s vjeama i oblae njihovu unutarnju stranu, kao i je- dan dio one jabuice konjunktivan (lat. conjunctivus) gram. koji se tie konjunktiva, koji stoji u konjunktivu, uvjetovan; spojni, veziv- ni konjunktivitis (lat. conjuncitiva vez- nica onih vjeda) med. upala onih vjeda; v. konjunktiva konjunktivni sudovi log. sudovi s jed- nim subjektom (S) i s vie predikata (P,, P2, P3...), npr. Godinja doba su proljee, ljeto, jesen i zima konjunktura (lat. conjunctura) stjecaj zgodnih prilika, okolnost, prilika; trg. izgled na povoljnu ponudu i potra- nju robe koji se prua ili ukazuje po- slovnim poduzeima konjuracija (lat. conjuratio) zavjera, urota konjurant (lat. conjurans) zavjernik, urotnik konjurat (lat. conjuratus) v. konjurant kooperacija (lat. cooperatio) oblik za- jednikog rada u istim ih povezanim proizvodnim procesima i po planu; jednostavna kooperacija svaki radnik vri sve operacije potrebne da se na- pravi proizvod; sloena kooperacija izvrena je podjela rada: svaki se radnik specijahzira u pojedinim ope- racijama, a proizvod je gotov kad proe kroz ruke svih radnika kooperativa (lat. cooperativa) zadruga, dobrovoljna udruga privredno slabih graana koji ele, udruenim sred- stvima i radom, obavljati odreene privredne poslove u korist svojih la- nova (zadrugara) kooperativan (lat. cooperativus) za- druni, utemeljen na zajednikom djelovanju vie lanova jednog stal- ea kooperativizam (lat. cooperari surai- vati) zadrugarstvo, zadruni pokret kooperator (lat. cooperator) suradnik, pomaga kooperirati (lat. cooperari) suraivati, sudjelovati; pren. doprinositi kooptacija (lat. cooptatio) dopunski iz- bor, biranje novih lanova (radi do- pune nekog drutva, udruge) kooptirati (lat. cooptare) birati novog lana (radi dopune nekog drutva, udruge) koordinacija (lat. coordinatio) uree- nje, ureivanje, sreivanje; izjedna- enje, izjednaivanje (u rangu); gram. usporednost; log. uzajamni odnos iz- koordinata 745 koprolalija medu pojmova koji su podredeni jed- nom istom viem pojmu koordinata (lat. coordinata) geom. sva- ka veliina koja odreuje poloaj to- ke na ravnini ili u prostoru koordinirati (lat. coordinare) srediti, urediti, ureivati, dovesti u red; pri- rediti, prireivati, pridodati, pridru- iti, pridruivati kopa (tal. coppa) stoi, plasti kopaka (e. kopati udarati nogom) port, specijalna obua (s epovima na potplatu) za nogomet i sline igre kopai-balzam kem. smolasti sokjuno- amerikog, posebice brazilskog drve- ta kopajiva (port., p. copaiba, braz. cupauba) kopaiva (port., p. copaiba, braz. cupa- uba) bot. junoameriko drvo od ko- jega se dobiva kopai-balzam kopal (meks. kopalli) jantaru slina, vrsta, sjajna i ugodna mirisa drvena smola koja se dobiva od osuenog so- ka drveta rhus copallinum; upotreb- ljava se kao firnis kopar (gr. kapparis, ar., perz. kabar, fr. capre, tal. cappero) bot. biljka iz porodice titarki, upotrebljava se kao zain koparticija (lat. copartitio) sporedna dioba, dijeljenje iste cjeline prema drugim pravilima i mjerilima kopa (tur.) spona, spojka; pren. veza, spoj uope kopejka (rus. kopeika) najmanji ruski (bakreni) novac = 1/100 rublje (na- zvan po tome to je prvobitno bio s likom konjanika naoruanog kop- ljem) kopfus (njem. Kopf glava, Schuss uda- rac) hitac u glavu kopfton (njem. Kopf glava, gr. tonos glas, zvuk) kaz. piskutav glas proiz- veden u registru glave (za razliku od brusttona, tj. prsnoga glasa) kopija (lat. copia) prijepis; fot. otisak, snimak; preslikano slikarsko ili ki- parsko djelo; pren. oponaanje; neto izraeno oponaanjem; pro copia it. pro kopija (lat.) za prijepis kopiopija (gr. kopos zamor, malaksa- lost, opsis vid) med. zamorenost oi- ju kopiozan (lat. copiosus) bogat, obilan kopir-papir papir za kopiranje; est naziv za indigo-papir kopirati (lat. copia, fr. copier) prepisati, prepisivati; precrtavati, preslikava- ti; umnoavati (spis); fot. praviti oti- sak, snimati (sliku); pren. praviti po uzoru na, oponaati kopirbuh (njem. Kopier-buch) knjiga s prijepisama, osobito trgovakih pisa- ma i dr. kopirni stroj sprava za umnoavanje rukopisa mehanikim putem kopist (lat. copisa) prepisiva, pisar; pren. oponaatelj koplung (njem. Kopplung) prijenos elektrine energije izmeu dva struj- na kruga; spoj uope kopra trg. osueno meso kokosovog ora- ha od kojega se priprema poznato kokosovo ulje kopragogi (gr. kopros izmet, ago od- nosim) mn. med. v. koprokritici kopragogija (gr. kopros izmet, ago od- nosim) med. izbacivanje izmeta, i- enje crijeva od izmeta koprofag (gr. kopros izmet, fagein je- sti) ivotinja koja jede izmet druge ivotinje koprofagija (gr. kopros izmet, fagein jesti) med. jedenje izmeta (pojava kod neke vrste duevnih bolesnika) koprokritici (gr. kopros izmet, krino izluujem, izdvajam) mn. med. sred- stva za ienje; kopragogi koprolalija (gr. kopros izmet, lalein brbljati) med. pojava kod nekih du- evnih bolesnika da moraju, i protiv volje, izgovarati nepristojne i rune rijei koproliti 746 koraliti koproliti (gr. kopros izmet, lithos ka- men) mn. okamenjeni izmeti pretpo- topnih ivotinja koproprijetet (lat. co-proprietas) prav. suvlasnitvo, zajedniko vlasnitvo koproskleroza (gr. kopros izmet, skle- ros tvrd) med. otvrdnjavanje izmeta u crijevima, tvrda stolica kops (engl. cop) preda namotana na vre- teno na tkalakom stroju Kopti (ar. Kibti, lat. Aegyptius) mn. kr- anski potomci starih Egipana koptska umjetnost razdoblje egipat- ske umjetnosti od II. st. pr. n. e. do VIII. st. n. e. koje se sastoji od ele- menata egipatske, grke i sirijske umjetnosti koptski jezik najmlai oblik egipatskog jezika, slui se grkim alfabetom (da- nas postoji samo jezik Koptske kr- anske crkve) kopula (lat. copula) gram. spona (rije koja povezuje subjekt s predikatom); zool. stapanje; log. onaj dio u sudu kojim se izraava da veza izmeu subjekta i predikata postoji kao usu- glaavanje ih kao opreka, npr. o- vjek je smrtan; copula carnalis it. kopula karnalis (lat.) prav. odnoaj kopulacija (lat. copulatio) spajanje bra- kom, vjenanje; biol. spolno spajanje dviju stanica u jednu zigosporu (kod niih biljaka ih ivotinja); spolno spa- rivanje uope; nain oplemenjivanja voa spajanjem plemenitog stabla s divljim kopulativan (lat. copulativus) gram. sastavan, spojan; kopulativna kon- junkcija gram. sastavni veznik; ko- pulativna reenica sastavna reeni- ca, tj. nezavisna reenica koja izrie radnje koje se mogu samostalno vr- iti bez utjecaja jedne na drugu, npr. Idem i pjevam; kopulativni sudovi log. sudovi koji imaju vie subjekata, a samo jedan predikat kopulator (lat. copulator) katoliki sve- enik koji obavlja vjenanje kopulirati (lat. copulare) spojiti bra- kom, vjenati; spolno opiti; opleme- njivati voke spajanjem plemenitog stabla s divljim kopun (tal. cappone, njem. Kapaun) u- kopljeni pijetao (radi boljeg uzgoja i ukusnijeg mesa) kopunizacija (tal. cappone) kopljenje, uklanjanje spolnih lijezda kod mla- dih pijetlova; usp. kopun kor (fr. corps, lat. corpus) 4. zajednica, drutvo, svi predstavnici istog ranga ljudi (asniki, diplomatski kor); veli- ka vojnika jedinica; corps a corps it. kor a kor (fr.) prsa u prsa, uko- tac; usp. korpus kor (gr. choros kolo) 1. prvobitno: ple- sanje kola s pjevanjem, ili krug ple- saa i pjevaa; u starogrkoj drami: skupina glumaca koji su, u odnosu prema glavnom junaku drame, pred- stavljah narod i pratili dramu samo kao svjedoci, pjevajui i pleui jedino kad bi glavni glumac utio; 2. danas: vieglasno pjevanje; pjevai koji ta- kvo pjevanje izvode, pjevaki zbor; 3. uzvieno mjesto u crkvama (prema oltaru) za pjevae kora (gr. korakion kucalo na vratima, zvekir) eki kojim se potkivaju ko- nji koradijacija (lat. corradiatio) stjecite (svjetlosnih) zraka u jednoj toki koralin (gr. korallion) 2. crvena tvar koja se dobiva od fenola koralin 1. umjetna riblja kost koja se pravi od vlakana nekih biljki koraliniti (gr. korallion koralj, lithos kamen) mn. v. koraliti koralioliti (gr. korallion, lithos) mn. v. koraliti koraliopetri (gr. korallion, petra ka- men) mn. v. koraliti koraliti (gr. korallion koralj, lithos kamen) mn. okamenjeni koralji koralitian 747 koreja koralitian (gr. korallion) arhit. ukra- en cvijeem i liem koralj (gr. korallion) zool. nepomina morska ivotinjica iz razreda arnja- ka ija se kosturna masa upotreb- ljava za ukrase korazija (lat. corrasio) geol. troenje sti- jena i tla pijeskom nanesenim vjet- rom korba (polj. korbacz) bi korbeja (fr. corbeille) koarica; na pa- rikoj i bekoj burzi: mjesto rezervi- rano za burzovne agente korbijar (fr. corbillard) velika putnika kola s koarom straga; takoer: mrt- vaka kola korborativ (lat. corroborativum) med. sredstvo za okrjepljenje i jaanje korulje (mad. korcsolya) klizaljke kord (eng. cord) manesterski pamuni samt s prugama korda (fr. corde, tal. corda) ue, kono- pac; struna, ica (na violini); mat. tetiva, pravac koji spaja krajeve luka; fitilj za paljenje eksploziva; glaz. una corda it. una korda (tal.) jedna ica (kad na glasoviru ekii dodirnu sa- mo jednu icu); a due corde it. a due korde (tal.) na dvije ice; tutte corde it. tute korde (tal.) sve ice, tj. bez pedala kordeljera (fr. cordeliere) redovnica franjevka; konopac za opasivanje (re- dovniki); enska vorasta ogrlica kordifolij (lat. cordifolium) bot. srast hst, hst oblika srca; biljka sa sra- stim liem kordiforman (lat. cordiformis) u obliku srca, srast kordijalan (lat. cordialis, cor srce) srda- an, usrdan; koji okrjepljuje (lijek) kordijalitet (lat. cordialitas) srdanost, usrdnost, prisnost, iskrenost kordon (fr. cordon) vrpca (npr. na ei- ru); traka, lenta (od ordena); arhit. gornji vijenac na podzidu (simsu); voj. lanac vojnih straa za zatitu granice od krijumarskih upada, voj- na granica kordonist (fr. cordon) pogranini stra- ar, graniar kordovan (fr. cordouan) fino stavljena ovja ih kozja koa, slui za izradbu finije obue, galanterijske robe i za uvezivanje knjiga (naziv po panjol- skom gradu Cordobi, gdje su je izra- ivali Mauri) kords (engl. cords, fr. corde) mn. trg. razne vrste tekih pamunih ili man- esterskih tkanina Kordun (fr. cordon) dio Hrvatske oko rijeke Korane, podruje nekadanje "vojne granice" (pogranini pojas iz- meu nekadanje Austro-Ugarske i Bosne) kord (ind., engl. corge) izraz koji, sli- no naem tucetu, u Indiji oznaava 20 komada neega korealan (lat. correalis) prav. sukriv, koji se temelji na zajednikoj krivnji ili obvezi; korealna obligacija skupna obveza, skupni dug, dugovanje veeg broja osoba; korealni dunik skupni dunik; korealni vjerovnik skupni vjerovnik koredijaliza (gr. kore zjenica, dialy- sis razdvajanje, odvajanje) med. um- jetno stvaranje zjenica odvajanjem arenica; iridodijaliza koreferat (lat. correferre) suizvjetaj, suizvjee, sporedni izvjetaj koreferencija (lat. correferre) suizvje- taj, suizvjee; takoer: korelacija koreferent (lat. correferrens) suizvjes- titelj, sporedni izvjestitelj, pomonik referenta koreferirati (lit. correferre) dati (ili: davati podnositi, podnijeti, slati, po- slati) suizvjestaj koreja (gr. choreia plesanje u kolu) med. stanje psihike egzaltacije s gr- enjem miia (neobinim pokretima udova, glave i lica) korei j a 748 k o r i a korekcija (lat. correctio) popravljanje, ispravljanje, ispravak, popravak; opomena; reguliranje rijenih obala i korita, granica i dr. korekcionalan (lat. correctionalis) po- pravni, koji pripada popravku (ili: is- pravku), koji se tie popravka (ili: ispravka); popravni, koji popravlja korekcionar (lat. correctionarius) onaj koji se nalazi u popravnom zavodu, zatvorenik, kanjenik korektan (lat. correctus) koji je bez po- greke, besprijekoran, ispravan, ure- dan, toan, pravilan; jezino pravi- lan; koji odgovara umjetnikim pra- vilima i propisima; tisk. koji nema tiskarskih pogreaka korektazija (gr. kore zjenica, ektasis irenje) med. proirenost zjenica korektiv (lat. correctivum) sredstvo za popravljanje, sredstvo za dotjeriva- nje; med. sredstvo koje popravlja ili ublauje svojstva nekog drugog lije- ka ili sredstva; pren. ublaenje, po- pravak korektivan (lat. correctivus) koji po- pravlja, koji ispravlja, koji pobolja- va korektnost (lat. correctus) besprijekor- nost, ispravnost, tonost, pravilnost korektopija (gr. kore zjenica, ek iz, topos mjesto) med. neprirodan polo- aj zjenice (kad ne lei u sredini are- nice, nego sa strane) korektor (lat. corrector) popravlja, is- pravlja; onaj koji ispravlja pogre- ke koje napravi slagar pri slaganju teksta za knjigu ili asopis korektorijalan (lat. correctorialis) v. korekcionalan korektura (lat. correctura) ispravljanje, popravljanje, ispravak, popravak; tisk. ispravljanje tiskarskih pogre- aka; privremeni otisak sloga na ko- jem treba ispraviti tiskarske pogre- ke napravljene pri slaganju korelacija (lat. correlatio) suodnosnost, uzajamnost, uzajamni odnos, uza- jamno pretpostavljanje; takoer: iz- vjetaj koreferenta; u nastavi: dovo- enje u uzajamnu vezu predmeta koji imaju slinost i dodirnih toaka, npr. pedagogije i psihologije, povijesti i zemljopisa, zemljopisa i etnologije, matematike i fizike itd. korelati (lat. correlata) mn. stvari koje stoje u uzajamnom odnosu; log. poj- movi koji pretpostavljaju jedan dru- gi (npr. uzrok posljedica, pravo dunost, brdo dolina) korelativan (lat. correlatus) suodnosan, uzajaman, koji pokazuje uzajamni odnos; korelativan pojam log. onaj koji pretpostavlja ili zahtijeva neki drugi pojam (npr. mati i ki, gdje mati znai neto u odnosu prema keri, i obratno, otac i sin, ena i mu itd.) korelativitet (lat. correlativitas) suod- nosnost, postojanje uzajamnog od- nosa, uzajamni odnos, uzajamno pretpostavljanje korelativizam (lat. correlatus) fil. smjer u teoriji spoznaje po kojem su subjekt i objekt korelati te se ne mo- gu odvajati jedan od drugoga koreograf (gr. choreia plesanje u kolu, kolo, choreuo pleem u kolu, grafo piem, biljeim) strunjak koji uvje- bava plesne likove i pokrete koreografija (gr. choreia plesanje u kolu, kolo, choreuo pleem u kolu; prikazujem kolom, grafo) vjetina prikazivanja plesnih pokreta znaci- ma, kao to se glazba prikazuje no- tama; plesanje; reija plesa, osobito baleta; koreografija koreografija (gr. choreo pleem u ko- lu, grafein pisati, biljeiti) vjetina biljeenja plesnih koraka, pokreta i figura, vjetina komponiranja baleta koreoliza (gr. kore zjenica, lysis odva- janje) med. odvajanje zjenice koreomanija 749 korijamb koreomanija (gr. choreia plesanje u kolu, kolo, mania pomama, strast, lu- dilo) bolesna strast za plesanjem, po- mama za plesom; tarantizam korepcija (lat. correptio) gram. krae- nje slogova (u izgovoru) korepetirati (lat. correpetere) ponav- ljati s nekim lekciju, pomagati pri uenju korepetitor (lat. correpetitor) onaj koji pomae acima pri uenju; kaz. uvjebava uloge; uvjebava oper- nih zborova koreskop (gr. kore zjenica, skopeo pro- matram) med. instrument za ispi- tivanje zjenica korespondencija (lat. correspondentia, tal. corrispondenza) pisanje pisama, dopisivanje; veza, promet; suglas- nost, slaganje, podudaranje (npr. u shvaanju), odgovaranje emu korespondent (lat. correspondens) onaj koji pie pisma, osobito u nekom po- duzeu, trgovaki ili bankarski slu- benik koji pie pisma i odgovara na prispjela pisma; poiljatelj ili prima- telj pisma, poslovni suradnik; vanj- ski suradnik, dopisnik (novina) korespondirati (lat. correspondere, tal. corrispondere) pisati i odgovarati na pisma, dopisivati se, biti u poslovnoj vezi, slagati se, odgovarati, poduda- rati se koresponzal (lat. corresponsalis) trg. v. akceptant koret (gr. choreuo) v. koreut koret (tal. coreto srdace) vrsta odjev- nog predmeta (izraz ima vrlo iroko znaenje, npr. enska suknja, muko odijelo uope i si.) koretida (gr. choros) sudionica u gr- kom koru (u drami) koreus (lat. correus) prav. sukrivac, su- dunik; correus debendi it. koreus debendi (lat.) sudunik; correus cre- dendi it. koreus kredendi (lat.) su- vjerovnik koreut (gr. choreuo pleem u kolu, ple- em) pjeva ili plesa u koru koreutika (gr. choreuo pleem) vje- tina, umjetnost plesanja koribantizam (gr. korybas zanese- njak) med. spavanje otvorenim oi- ma; buncanje u groznici korida (p. corrida) borba s bikovima koridonizam naginjanje na homosek- sualizam (aluzija na Corydona, lik iz Vergilijeve druge ekloge) koridor (tal. corridore) arhit. trijem, hodnik na koji vode vrata iz soba, loa i dr.; u politikom zemljopisu: dio zemlje ili crta koja spaja jednu dravu s morem korifej (gr. koryfaios poglavar, voa, prvi, koryfe tjeme) najvii dio ega; u starogrkom kazalitu: voa zbo- ra; pren. prvak, onaj koji je najbolji u neemu, osobito u nekoj umjetni- koj ili znanstvenoj grani, "zvijezda"; narodni voa, kolovoa korigencije (lat. corrigentia) mn. med. primjese lijekovima koje poboljava- ju okus i otklanjaju tetnost; sred- stva za poboljanje sokova korigend (lat. corrigere popraviti, corri- gendus) onaj kojega treba popravlja- ti, npr. maloljetni prijestupnik korigenda (lat. corrigenda) mn. sve ono to treba popravljati (ih: ispravljati); ispravci, popravci (osobito tiskarske pogreke) korigibilan (lat. corrigibilis) popravljiv, ispravljiv, koji se moe popraviti korigirati (lat. corrigere) popraviti, is- praviti, popravljati, ispravljati (ruko- pis, tiskarske pogreke); opominjati, koriti, kanjavati korijamb (gr. choreios sc. pus trohej, tribrah, iambos jamb) metr. etvoro- slona stopa sastavljena od jednog koreja i jamba u kojoj su prvi i etvrti slog dugi, a oba srednja kratki: U U krijere 750 korona korijere (tal. corriere) v. kurir; potar- konjanik korinta (fr. corinthe) cveba, suho groe bez sjemena, nazvano po grkom gra- du Korintu (odakle dolazi) korintski (gr. korinthios) koji je svoj- stven ili koji pripada grkom gradu Korintu; korintski stil arhit. trei po redu stil (nakon dorskog i jonskog) koji se pojavio u grkoj arhitekturi krajem V. st. pr. n. e., odlikuje se stupom koji se zavrava kapitelom u obliku koarice od akantova lia korivacija (lat. corrivatio, rivus potok) svoenje vie potoka ih rijeka u jedno korito korival (lat. corrivalis) suparnik (oso- bito u ljubavi) korivalitet (lat. corrivahtas) suparni- tvo (osobito u ljubavi) koriza (gr. koryza) med. upala nosne sluznice, hunjavica, prehlada korizma (lat. carisma, quadragesima) uskrnji, etrdesetnica, asni post, razdoblje od Pepelnice do Uskrsa kork (njem. Kork) pluto, ep korlat (ma.) 1. ograda; 2. iroka cijev za sputanje sijena u staju kormofiti (gr. kormos panj, cjepanica, fyton biljka) mn. bot. biljke koje ima- ju korijen, stablo i hst (za razliku od talofita) kormoran (lat. corvus marinus) zool. morski gavran, crni pelikan (ptica koja se hrani iskljuivo ribom) kornak (ar., fr. cornac) voa slonova, slonar; voa stranaca kornamuza (tal. corno por, cornamusa) "svirala s rogom", tj. gajde korneitis (lat. cornea ronica) med. v. keratitis korneja (lat. cornea) anat. ronica (oka) korner (engl. corner) kut; u nogometu: udarac iz 1 r. igralita; trg. udrui- vanje trgovaca na vehko radi povi- enja cijena robi kornet (tal. cornetto) glaz. mali rog, ro- i, trubica; obru od roine za dra- nje kose korneta (fr. cornette) konjika zastava; brodska zastava; enska kapa za spa- vanje kornetino (tal. cornettino) glaz. mah krivi rog kornetist (tal. cornetto) onaj koji svira u rog, svira u rog, svira u trubu kornioni (fr. cornichons) mn. mali kra- stavci, krastavii korno (tal. corno) glaz. rog; corno di caccia it. korno di kaa (tal.) umski, lovaki rog kornulit (lat. cornu rog, gr. lithos ka- men) min. okamina u obliku roga kornuta (lat. cornuta) kem. retorta sa dva vrata, jednim ravnim kratkim, i jednim dugim savijenim koroboracija (lat. corroboratio) jaanje, okrjepljivanje, okrjepljenje, snaenje koroborancije (lat. corroborantia) mn. med. sredstva za okrjepljenje i jaa- nje koroborans (lat. corroborans) med. v. koroborativ koroborirati (lat. corroborare) jaati, osnaiti, okrijepiti korodencije (lat. corrodentia) mn. izje- daj ua sredstva, sredstva za izjeda- nje korodibilan (lat. corrodibilis) v. korozi- bilan korodirati (lat. corrodere) izjedati korola (lat. corona, corolla krunica) bot. vjeni, cvjetna krunica korolar (lat. corollarium) geom., log. stav ili zakljuak koji proizlazi kao prirodna posljedica iz ve dokazano- ga stava; prirodna posljedica korolitian (lat. corolla vjeni) arhit. obavijen liem i cvijeem, ukraen zelenilom korona (gr. korone, lat. corona) vije- nac, kruna; kod starih Grka i Rim- ljana: najvie odlikovanje koje se da- koronij a 751 kor valo pobjednicima na natjecanjima, zaslunim graanima, vojskovoama i dr.; pren. krug sluatelja, publika; svetaki sjaj; astr. bjeliastosjajan vi- jenac koji se vidi oko tamnog Mjese- evog koluta za vrijeme potpune po- mrine Sunca; opsadna linija vojske koronacija (lat. coronatio) krunidba, posebice mladenaca pri vjenanju koronarit (lat. corona vijenac) med. bo- lest vjenastih sranih arterija koronida (gr. koronis) u grkoj gra- matici: spiritus lenis (apostrof) za oz- naku kraze korosa (pan. coroza) vraja kapa, kapa heretika koje je inkvizicija osuiva- la na lomau (u panjolskoj) Korosante (lat. corpus sanctum sveto tijelo) kat. blagdan: Tijelovo, Braan- evo (deseti dan nakon Duhova, ez- deseti nakon Uskrsa) korota (ar. kahret) alost za umrlim korov (ma. koro) nekorisno, esto i te- tno bilje, dra korozibilan (lat. corrosibilis) izjedljiv korozija (lat. corrosio) izjedanje; anat. izjedanje ivotinjskog tkiva zbog gno- jenja; geol. prirodno otapanje karbo- natnih stijena koroziv (lat. corrosivum) izjedajue sredstvo; ljut (ili: izjedajui) otrov; mn. korozivi korozivan (lat. corrosivus) izjedajui, koji izjeda korozivi (lat. corosiva) mn. v. pod ko- roziv korpet (tal. corpetto) prsluk korporacija (lat. corporatio) vie osoba udruenih s istim ciljem kojima je drava priznala prava pravne osobe, drutvo, udruga korporacijska prava prav. prava pravne osobe korporal (fr. caporal, njem. Korporal) kaplar, najnii doasniki in u ne- kim vojskama korporalan (lat. corporalis) tjelesni korporalitet (lat. corporalitas) tjeles- nost korporativno (fr. corporativement) u drutvu, zajedniki, osobno korporifikacija (lat. corporificatio) pre- tvaranje u tijelo, utjelovljenje, utje- loviti; stvrdnuti korporizacija (lat. corporisatio) v. kor- porifikacija korporizirati (lat. corporisare) v. kor- porificirati korpulencija (lat. corpulentia) deblji- na, punoa tijela; korpulentnost korpulentan (lat. corpulentus) krupan, pun (tijelom) korpulentnost v. korpulencija korpus (lat. corpus) tijelo; cjelina, ukup- nost, skup; stale; zbornik; voj. vei vojni odred pod jednim zapovjedni- kom; tisk. vrsta slova od 10 tipo- grafskih toaka (nazvana po tome to je njima tiskan Corpus juri); in corpore it. in korpore (lat.) listom, svi zajedno korpuskula (lat. corpusculum) malo ti- jelo, tjelece; takoer: atom (lat. cor- pusculum primitivum) korpuskularac (lat. corpusculum) pri- staa korpuskularne filozofije, ato- mistiar korpuskularna filozofija (lat. corpus- culum tjelece, malo tijelo) nauava- nje da su posljednji sastavni dijelovi tijela odreena tjeleca (atomi) koja se ne mogu dijeliti na sitnije djelie, a koja su po veliini i obliku razli- ita; atomi stika korpuskularna teorija fiz. v. emana- cijska teorija korov (ma. korso) vr korteks (lat. cortex) bot. kora kortes (p. corte) narodna skuptina u panjolskoj i Portugalu (oba zakono- davna tijela, senat i parlament) korte (ma. kortes) onaj koji marljivo radi za nekog politiara, stranku ili korteirati 752 kosinus i ideju, ili protiv njih, politiki agita- tor korteirati (mad. korteskedik) raditi kao korte; usp. korte korte (fr. cortege) sveana pratnja, poasna pratnja kakvog visokog du- nosnika, svita kortikalan (lat. corticalis) korni, koji pripada kori (supr. medularan), vanj- ski; korast, korni, ovojni kortikozan (lat. corticosus) korat, pun kore, bogat korom kortina (tal. cortina) v. kurtina korudija (tur. koruk nedozrelo groe; korudu uvar) uvar vinograda; u- var polja; lugar, umar korugacija (lat. corrugatio) mrtenje, boranje ela korugator (lat. corrugator) anat. eoni mii koji nabire kou ela korugirati (lat. corrugare) namrtiti, nabrati (ili: nabirati) kou ela korumpirati (lat. corrumpere) kvariti, pokvariti, izopaiti, izopaivati; pod- mititi, podmiivati, potplatiti, potpla- ivati, potkupiti, potkupljivati; prid. korumpiran korund (tamilski, Juna Indija i Cejlon kurand rubin) min. veoma tvrd min- eral, upotrebljava se za ienje i gla- anje kovina korupcija (lat. corruptio) pokvarenost, kvarnost, izopaenost, razvrat; pot- kupljivanje, podmiivanje, potkuplje- nje, podmienje; kvarenje, truljenje, raspadanje; krivotvorenje (spisa, mjere, utega i si.) korupcionist (lat. corruptio) pokvare- njak, pokvaren ovjek; osobito: onaj koji prima mito koruptan (lat. corruptus) pokvaren; potplaen, podmien; naopak, na- stran, naopak (u pojmovima) koruptela (lat. corruptela) kvarenje, izopaivanje; podmiivanje, potplai- vanje; zavoenje, obeaenje koruptibilan (lat. corruptibilis) pokvar- ljiv, raspadljiv, podloan kvarenju, truljenju (za tijela); podmitljiv, pot- kupljiv koruptibilitet (lat. corruptibilitas) po- kvarljivost, podlonost truljenju, pod- mitljivost, potkupljivost korveta (fr. corvette, lat. corbita) voj. mala izvidnika laa, mala brza krs- tarica korza (tal. correre, corsa) utrka konja bez jahaa (u Italiji) korzak (rus., tatar.) mala stepska lisica sa skupocjenim krznom, ivi u azij- skoj Rusiji Korzakovljeva bolest med. teka du- evna bolest koja nastaje kao poslje- dica kroninog alkoholizma; prae- na je sumornim raspoloenjem, apa- tijom, zaboravnou i estom suma- nutou korzar (tal. corsare, p. corsario) morski razbojnik, gusar; gusarska laa; nao- ruana laa za hvatanje neprijatelj- skih trgovakih laa korzet (fr. corset, lat. corpus tijelo) prs- luk, steznik korzo (tal. corso, lat. cursus) trk, tra- nje; trkalite; ulino etalite (upo- trebljava se esto i kao naziv ulica, kavana i si.); trg. = teaj; al corso it. al korzo (tal.) po sadanjoj vrijed- nosti, po teaju kos (ind.) istonoindijska milja kosekans (lat. cosecans, complementi secans) geom. goniometrijska funk- cija jednog kuta: odnos izmeu hipo- tenuze i suprotne katete, sekanta komplementa jednog kuta (skr. co- sec); kosekanta kosekanta (lat. cosecans) geom. v. ko- sekans kosinus (co-sinus = complementi sinus) mat. sinus komplementa danoga ku- ta, goniometrijska funkcija: omjer hi- potenuze i katete koja je uz kut koskiomantij a 753 kotlet koskiomantija (gr. koskinon sito, manteia proricanje) vraanje u sito kosmoskopija (gr. kosmos, skopeo promatram) prromatranje svemira kostalgija (lat. costa rebro, algos bol) med. bol u rebrima kostalni (lat. costalis) rebreni, koji pri- pada rebrima kostiki (tal. costi tamo) prid. trg. ta- monji; kostika roba tamonja roba kostija dijete bijelca i fustije (u Americi) kostim (tal., fr. costume) "navika, obi- aj", odjea, nonja, osobito nonja koja je karakteristina za neko doba, zemlju, stale itd.; enska suknja i kaput od iste tkanine; povijesni ko- stim nonja minulih vremena kao iz- raz kulture u pojedinim razdobljima kostimirati (fr. costumer) obui kostim, preruiti; odjenuti, obui; kostimira- ni bal zabava na koju posjetitelji do- laze u raznim nonjama (povijesnim, pokrajinskim i dr.) kostimje (fr. costumier) kaz. osoba koja se brine o kostimima koji odgovaraju vremenu u kojem se dogaa prika- zivano djelo; kazalini kroja; uvar kazaline garderobe koenil (fr. cochenille) zool. amerika titasta u (lat. Coccus cacti), od ijih se osuenih enki dobiva najfinija grimizna boja koer (hebr.) ist, prihvatljiv; doputeno i prireeno jelo (prema idovskim ri- tualnim propisima) komar (fr. cauchemar) mora, nemiran i teak san; pren. nesnosan ovjek koonerija (fr. cochonnerie) svinjarija, prljavtina; bezobrazluk kota (njem. Kost) hrana, prehrana kotati (njem. kosten) stajati, vrijediti (u novcu); kuati, okusiti (jelo) kotirati (njem. Kost) hraniti, prehra- njivati, davati (ili: izdavati) hranu kota (fr. cote) 1. razrez, dio, udio (koji neko treba platiti), kvota; slovo, broj- ka, broj (za oznaku spisa i si.); teaj- na lista (na burzi) kota (fr. cote) 2. na zemljovidima: visin- ska toka (oznaava apsolutnu ili nadmorsku visinu); breuljak, vis, kosa; morska obala, primorje kotangens (lat. cotangens, complemen- ti tangens) geom. goniometrijska funkcija: omjer izmeu prileee i ku- tu nasuprotne katete kotangenta (lat. cotangens) geom. v. kotangens koterija (fr. coterie) skupina ljudi koji nastoje ostvariti odreene ciljeve na raun drugih; drutvo, udruga, obi- no politiara ili knjievnika i umjet- nika, za meusobno pomaganje (u loem smislu), klika kotei (fr. cottage, engl. cottage) poljska kuica, kua izvan grada, vila, kua za jednu obitelj; dio grada s vilama, kuama za po jednu obitelj kotile (gr. kotyle) aica, zdjelica kotiledon (gr. kotyledon) bot. prvi lis- ti na stabalcu embrija, klini listi, supka kotiljon (fr. cotillon) francuski drutve- ni ples; glazba za taj ples koting (engl. coating) vrsta engleske gu- ste i upave vunene tkanine (upo- trebljava se za zimske kapute) kotirati (fr. coter) obiljeiti, obiljeavati, oznaiti (brojkama, slovima); burz. biljeiti (ili: odreivati) vrijednost (te- aj) vrijednosnih papira (usp. kota 1.); odreivati visinsku toku (usp. kota 2.) kotizacija (fr. cotisation) razrezivanje, odreivanje dijela; razrez, razmjeran dio koji je odreen za plaanje, ulog kotizirati (fr. cotiser) razrezati, razre- zivati, odrediti dio koji svaki sudionik u nekom poslu treba platiti; davati svoj udio kotlet (fr. cotelette) kuh. rebra s mesom (ovja, telea, svinjska ih od divljai), krmenadl koton 754 kozmo grafija koton (fr. coton, p. al-godon, ar. kotn) 1. pamuk koji se dobiva od sjemenih ahura jedne prvobitno arapske bilj- ke; pamuna tkanina, katun; 2. (fr. condom) v. prezervativ, kondom kotonada (fr. cotonnade) pamuna tka- nina, katunsko platno kotonerija (fr. cotonnerie) uzgoj pamu- ka; zemljite zasaeno pamukom; radionica pamune robe kotonirati (fr. cotonner) ispuniti pamu- kom kotoniziran (fr. coton pamuk) izraen kao pamuk, pamuast kotonizirati (fr. coton pamuk) vlakna lika ih celulozu preraivati kao pa- muk kovan (tur.) 1. konica; 2. ahura od puanog metka kovarijacija (lat. co-variatio) v. kore- lacija kovent (engl. covent) vrsta engleskog rijetkog piva koventrirati (engl. Coventry) bombar- diranjem topovima i iz zraka neki grad ili naselje pretvoriti u gomilu ruevina (kao to su Nijemci, u pr- vom razdoblju Drugog svjetskog r- ata, uinili s engleskim industrijskim gradom Coventryem); usp. hambur- girati koverkot (engl. covercoat) glatka vu- nena tkanina; ogrta od takve tka- nine kozaci (rus.) u caristikoj Rusiji; plaa- nja poreza osloboeni, ali zato uvijek za polazak u rat spremni ruski sta- novnici na jugu europske Rusije, sje- vernom Kavkazu i du azijske gra- nice (ukrajinski, donski, uralski, ku- banski, zaporoki, sibirski i dr.) kozer (fr. causeur) ovjek koji umije i voli lijepo i zanimljivo priati kozerija (fr. causerie) razgovaranje, a- vrljanje, prianje; predavanje ih na- pis vie zabavnog nego ozbiljnog i strogo znanstvenog karaktera kozirati (fr. causer) priati, avrljati kozmarhija (gr. kosmos svijet, svemir, archo vladam) vladanje svijetom kozmetika (gr. kosmetike vjetina ukraavanja) 1. vjetina uljepavanja tijela dotjerivanjem pojedinih dije- lova (kose, koe, zuba, ruku i dr.) pomou pomada, mirisa, pudera, minke itd. kozmetika (gr. kosmetikos ukrasni, uresni) 2. mn. sredstva za uljepa- vanje i dotjerivanje kozmiki (gr. kosmos svijet, svemir) svemirski, svjetski, koji se odnosi na cijeli svijet, svemir; astr. kozmiki iz- leak zvijezde izlazak zvijezde zajed- no sa Suncem; kozmiki zalazak za- lazak zvijezde zajedno sa Suncem; kozmike zrake zrake koji neprekidno dolaze iz svemira na Zemlju, odlikuju se vehkom prodornom moi (180 puta veom od moi rendgenskih zraka); supr. telurski kozmika (gr. kosmos) v. kozmologija kozmo- (gr. kosmos) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: svijet, sve- mir, svemirski kozmofil (gr. kosmos, filos prijatelj) prijatelj svemira kozmofizika (gr. kosmos, fysike) ispi- tivanje prirodnih zakona koji vladaju svemirom kozmoglobus (gr. kosmos, lat. globus) sprava za prikazivanje pojava u sve- miru kozmogonija (gr. kosmogonia) zna- nost o postanku svjetova, osobito o postanku Suneva sustava; prid. koz- mogonijski kozmograf (gr. kosmos, grafo) opisiva svijeta, opisiva svemira kozmografija (gr. kosmos, grafia opi- sivanje) znanost koja opisuje i pri- kazuje ope znaajke svemira (neba i Zemlje), znanost o svemiru, tj. o svim nebeskim tijelima (prouava po- loaj, daljinu, fizika svojstva i giba- kozmokracija 755 krakeler nja nebeskih tijela, kao i sile o kojima ovise njihova gibanja); prid. kozmo- grafski kozmokracija (gr. kosmos, krateo vla- dam) v. kozmarhija kozmologija (gr. kosmologia) teorija svemira kao ureene cjeline i opih zakona koji vladaju njome; fil. onaj dio metafizike koji raspravlja o ideji svijeta kao cjelokupnosti svih poja- va u prostoru i vremenu; kozmika kozmoloki (gr. kosmos, logikos) koji pripada kozmologiji, koji se tie koz- mologije; kozmoloka razmatranja razmatranja o svemiru kao ureenoj cjelini i opim zakonima koji u njoj vladaju; kozmoloki dokaz teol. dokaz o postojanju Boga, na temelju inje- nice to postoji svemir zakljuuje se da mora postojati i prvi uzrok sve- mira, neto bezuzrono, bezuvjetno, apsolutno, a to je Bog (jedan od glav- nih dokaza kranske dogmatike) kozmonizam (gr. kosmos, monos sam) fil. pogled na svijet koji promatra svemir, zajedno s ovjekom i svim to je ljudsko, kao veliko jedinstvo i cjelinu, a duh kao sliku svemira kozmonomija (gr. kosmos, nomos za- kon) znanost o zakonima koji vlada- ju svemirom kozmopolit (gr. kosmopolites) graa- nin svijeta, tj. onaj koji cijeli svijet smatra svojom domovinom, a sve lju- de svojim sugraanima i svojom bra- om kozmopolitizam (gr. kosmopolites) graanstvo svijeta, shvaanje kozmo- polita kozmopolitizirati (gr. kosmopolites) raditi na irenju kozmopolitizma; praviti se kozmopolitom, izigravati kozmopolita kozmorama (gr. kosmos, orama po- gled, prizor) slika svijeta, niz slika' koje prikazuju razne dijelove svemira kozmos (gr. kosmos) svijet, svemir kozmosfera (gr. kosmos, sfaira kugla) nebeska kugla, svemir, svijet kozmoteizam (gr. kosmos, Theos Bog) fil. nauavanje da su Bog i svijet (sve- mir) jedno; panteizam kozmoteologija (gr. kosmos, Theos Bog, logia nauavanje, znanost) teol. nauavanje da postoji Bog na teme- lju injenice to postoji svijet koji je morao imati svoj prauzrok i svog tvorca; prid. kozmoteoloki kozmozofija (gr. kosmos, sofia) ispiti- vanje svemira putem intuitivnog raz- miljanja kozmozoi (gr. kosmos svemir, zoon i- votinja) mn. iva bia svemira; hipo- teza kozmozoa shvaanje S. Arrhe- niusa (1859.) i dr. prema kojem ivot na Zemlji nije nastao putem praza- ea, nego se u klicama oduvijek na- lazio u supstanci svemira, odakle je s meteoritima, kozmikim prahom ih putem svjetlosti, doao na Zemlju Kr(i)na (sanskrt.) indijsko boanstvo, osmo utjelovljenje boga Vinua kraal (hotent., niz. kraal) hotentotsko selo kraba (fr. crabe) 1. morski rai; 2. ar- hit. ukras gotskih graevina Kraft durch Freude it. Kraft durh Frojde (njem.) "snaga po radosti", jedna od nacistikih organizacija kragn (njem. Kragen) dio koulje i ka- puta koji obuhvaa vrat, ovratnik kraher (njem. krachen praskati, puk- nuti) poznato bezalkoholno pie u zatvorenim bocama koje, pri otva- ranju, izaziva prasak krajcer (njem. Kreuzer) bakreni novac u bivoj Austro-Ugarskoj, = 2 helera krak (dan. crack) 1. pom. vrsta danskih i vedskih brodova sa tri katarke krak (engl. crack) 2. port, najbolji konj u jednoj trkakoj staji; konj koji ima najvie izgleda za pobjedu krakeler (njem. Krakeel svaa) svad- ljivac, ovjek koji izaziva svae krakovjak 756 krasnoarmej ac krakovjak (polj krakovviak) 1. veseli poljski drutveni ples u 2/4 taktu, slian mazurki, veoma popularan u 19. st.; 2. jednostavan stih poljske narodne pjesme kraksa (engl. crack smrskati, zdrobiti uz prasak) zrakoplovna nesrea krakuzi (polj.) mn. laka poljska konji- ca, ustrojena 1812. u Krakovu i na- zvana po sv. Krakusu kram(a) (njem. Kram) 1. starudije; 2. trgovina na malo, sitniarija kramlpogaa (njem. Rrammel varak) kuh. pogaica sa varcima krampus (lat. crampus, fr. crampe) med. gr Krampus (njem. Krampus) pratitelj sv. Nikole, u obliku vraga s motkama i vilama, kanjava neposlunu djecu, dok sv. Nikola dobru nagrauje kran (gr. geranos, lat. grus, njem. Kra- nich dral) teh. dizalica za podizanje velikih i tekih tereta (nazvana po tome to njezina eljezna konstruk- cija podsjea na dugaki vrat ptice drala) krancla (njem. Kranz vijenac) djeveru- a kranij (gr. kranion) anat. lubanja kranio- (gr. kranion) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: lubanja, lu- banjski kraniognomika (gr. kranion, gnome mo spoznaje, razum) psih. odrei- vanje i prouavanje duevnih sposob- nosti i sklonosti jednog ovjeka pre- ma grai njegove lubanje kranioklast (gr. kranion, klao lomim, slamam) med. instrument za razbi- janje djeje lubanje u sluajevima vrlo tekih poroaja kranioklazija (gr. kranion, klasis lom- ljenje) med. razbijanje djeje lubanje u sluajevima vrlo tekih poroaja kranioliti (gr. kranion, lithos kamen) mn. geol. okamenjene lubanje raznih ivotinja kraniolog (gr. kranion, logos) anat. poznavatelj lubanje, prouavatelj lu- banje kraniologija (gr. kranion, logia) anat. znanost o ljudskoj lubanji, s obzirom na veliinu, oblik i teinu; prid. kra- nioloki kraniomalacija (gr. kranion, malakos mek) med. v. kraniotabes kraniomant (gr. kranion, mantis pro- rok) onaj koji prorie sudbinu prema obliku lubanje kraniomantija (gr. kranion, manteia proricanje) gatanje prema lubanji, proricanje iz lubanje kraniometrija (gr. kranion, metria mjerenje) mjerenje oblika i veliine lubanje kao veoma vanog imbeni- ka za utvrivanje karakteristinih odlika samog ovjeka i rase kojoj pri- pada kraniopatija (gr. kranion, pathos bol) med. bol lubanje; bolest lubanje kranioskop (gr. kranion, skopeo pro- matram, gledam) med. instrument za ispitivanje lubanje kranioskopija (gr. kranion, skopeo promatram, gledam) med. pregleda- vanje, ispitivanje lubanje kraniotabes (gr. kranion, lat. tabes suica) med. omekanje lubanje, po- sebice zatiljka (kod engleske boles- ti); kraniomalacija kraniotom (gr. kranion, tome rezanje, temno reem) med. naprava za otva- ranje (ili: buenje) lubanje, vrsta tre- pana kraniotomija (gr. kranion, tome reza- nje) med. razbijanje (ili: buenje) lu- banje (u sluajevima tekog poroaja) kranoge (kelt. crannoges) mn. drveni otoci, umjetni pretpovijesni otoci, obino okrugli, u kotskim i irskim jezerima i rijekama krasnoarmejac (rus. krasnoarmeec) vojnik crvene vojske, vojnik u bivem SSSR-u krasnogvardejac 757 kreditirati krasnogvardejac (rus. krasnogvarde- ec) "crveni gardist", vojnik "crvene garde" (19171920) za vrijeme gra- anskog rata u Rusiji krater (gr. krater) kod starih Grka: posuda sa dva drka u kojoj su mije- ali vino s vodom; vulkansko grotlo; otvor staklarske pei krati-erif (perz.) vlastoruan potpis turskog cara; usp. hati-erif kraul (engl. crawl) port, plivaki stil, tzv. slobodni nain plivanja kraval (lat. charavalium, njem. Kra- wall) gungula, guva, mete (obino praen protuzakonitim povredama osoba ih stvari), vika, galama kravalist (lat. Kravvall) ovjek koji voli praviti nered, buka, svadalica kravata (fr. cravate) prvobitno: vratni rubac; danas: povez oko vrata (naziv po Hrvatima, jer su hrvatski vojnici takve rupce nosili oko vrata za vrije- me napoleonskih ratova u XVII. st., najprije su ih prihvatili Francuzi, a potom i ostali zapadni narodi) kraza (gr. krasis mijeanje) med. mije- anje sokova u tijelu o emu, po za- starjelom shvaanju, ovisi zdravlje; gram. mijeanje, stapanje, saima- nje dvaju samoglasnika u jedan ili dviju rijei u jednu kraziologija (gr. krasis mijeanje, lo- gia) med. znanost o mijeanju soko- va u ivotinjskom tijelu; usp. kraza krag (lat. carchesia) vr, pehar kreacija (lat. creatio) stvaranje (npr. kazaline uloge); pronalaenje, proiz- voenje; djelo, tvorevina; trg. izda- vanje kreditnog papira kreacionisti (lat. creatio) mn. fil. pris- tae kreacionizma kreacionizam (lat. creatio) fil. naua- vanje Aristotela i crkvenih otaca po kojem je Bog stvorio ljudsku duu pri samom stvaranju tijela i udahnuo je u tijelo (supr. tradicionizam) kreansje (fr. creancier) vjerovnik, zaj- modavac, kreditor kreatin (gr. kreas meso) kem. glavni sastojak mesa, krvi, mozga itd. kod kraljenjaka kreatinin (gr. kreas meso) kem. pro- izvod izluivanja bjelanevina, stvara se iz kreatina, nalazi se u mesu, krvi i mokrai kraljenjaka kreativan (lat. creativus) stvaralaki, tvoraki kreatofagija (gr. kreas meso, fagein jesti) mesoderstvo; v. kreofagija kreator (lat, creator) tvorac, stvaralac; izumitelj kreatura (lat. creatura) stvor, stvore- nje; miljenik (ili: tienik) nekog uglednog ovjeka; nakaza; pren. ni- tarija kre (tur. kire) vapno kreda (lat. creta) min. po otoku Kreti nazvana vrsta zemljastog bijelog vap- nenca; geol. razdoblje u razvoju Zem- ljine kore, trea mezozojska forma- cija kredenc (tal. credenza) prvobitno: po- stavljen stol s kojega su kuana jela i pia za vladara; kuhinjski ormar kredencirati (tal. credenza) kuati jela i pia za stolom vladara (za dokaz da nisu otrovana); posluiti, poslui- vati jelom i piem kredenda (lat. credenda) mn. ono u to treba vjerovati, znakovi vjere kredibilan (lat. credibilis) kome se mo- e vjerovati, vrijedan povjerenja, vje- rodostojan, vjerojatan kredit (lat. credere vjerovati, credit, fr. credit) povjerenje u neku osobu da svoje novane obveze moe i hoe is- puniti, poek; zajam; otvoren raun; pren. povjerenje, uvaavanje, ugled, utjecaj; bank. svota predviena pro- raunom koja se ne moe prekoraiti kreditirati (fr. crediter) dati (ili: davati) na povjerenje (ih: na poek) kreditiv 758 krep kreditiv (lat. creditivum) pisana puno- mo nekog izaslanika, akreditiv kreditna zadruga novana ustanova kojoj je cilj zatita privredno slabijih od zelenatva i njihovo privredno odravanje, ojaavanje i osposoblja- vanje za privrednu djelatnost kreditni papiri vrijednosni papiri, ob- veznice kreditno pismo trg. dokument kojim se adresat (obino banka) izvjetava da u pismu naznaenoj treoj osobi (akreditiranom) isplati, pod odree- nim uvjetima, neku svotu novca kreditor (lat. creditor) vjerovnik kredo (lat. credo) vjerujem; simbol vje- re, "vjeruju", "Vjerovanje"; vjera kreirati (lat. creare) stvoriti, stvarati, napraviti; izmisliti, pronai; uteme- ljiti, osnovati; kreirati ulogu kaz. prvi prikazati neku ulogu u novom djelu (na pozornici ili filmu) krejon (fr. crayon) olovka; slika izra- ena olovkom, kredom; slikanje olov- kom ili kredom; skica, nacrt krema (engl. cream, fr. creme, tal. cre- ma, lat. cremor lactis) vrhnje; jelo od mlijeka, jaja, brana i eera; po- mada, mast za lice i ruke; pren. ono to je najbolje, najodabranije i naj- bolje (u staleu, drutvu) kremacija (lat. crematio) spaljivanje, osobito mrtvaca (u krematoriju) kremajera (fr. cremaillere) voj. iskriv- ljena, izlomljena, cikcak crta rova kremajerija (fr. cremaillerie) voj. is- krivljen, cikcak rov kremajirati (fr. cremailler) voj. praviti iskrivljene, cikcak rovove krematorij (lat. crematorium) pe za higijensko spaljivanje mrtvaca, spa- ljivalite kremirati (lat. cremare) spaliti, spalji- vati mrtvace (u krematoriju) kremometar (fr. creme vrhnje, gr. me- tron mjera) graduiran stakleni valjak (cilindar) koji pokazuje jakost sloja vrhnja u mlijeku kremonska violina vrsta odlinih vio- lina iz talijanskog grada Cremone (Amatijeve, Guarnerijeve, Stradiva- rijeve i dr.) kremor (lat. cremor) gust sok, vrhnje; cremor tartari it. kremor tartari (lat.) kem. vinski kamenac krenchen njem. (Kranzchen vjeni) po- sijelo; zabava s plesom krenclerica (njem. Kranzeljungfer) v. krancla krenelirati (fr. creneler) voj. praviti (ili: napraviti) zupaste otvore na zido- vima tvrava, nainiti pukarnice; izupati obod novca kreno (fr. creneau) voj. pukarnica; zup- asti otvori na zidovima tvrava krenologija (gr. krene izvor, logia) znanost o izvorima, osobito ljekovi- tim kreofag (gr. kreas meso, fagein jesti, derati) mesojed, onaj koji se hrani mesom, mesoder kreolci (fr. creole, p. criollo) mn. djeca europskih roditelja roena u bivim francuskim, panjolskim i portugal- skim kolonijama Amerike, Afrike i Indije kreolski jezici mjeavine romanskih, nizozemskog ili engleskog jezika s jezicima crnaca, Indijanaca i dr. Kreont (gr. Kreon) mit. brat Jokastin, urjak Edipov, nakon smrti Edipovih sinova kralj u Tebi, zapovijedio da se Antigona iva zakopa kreozot (gr. kreas meso, sozo spaa- vam, odravam) kem. tvar koja slui odranju mesa; uta, bistra i uljasta tekuina, mirie na dim i ljuta okusa, dobiva se iz smole bukovog drveta; slui i kao odlino dezinfekcijsko sredstvo, osobito kao lijek protiv zu- bobolje krep (lat. crispus kovrast, fr. crepe) laka i rijetka svilena, polusvilena, krep-maroken 759 krimatologija vunena ili pamuna tkanina kovra- sta izgleda; laka crna tkanina za en- ske haljine krep-maroken (fr. crepe-maroquin) marokanski krep, laka svilena tka- nina sa zrnasto-hrapavom povrinom krepdein (fr. crepe de Chine) kineski krep (tanka svilena tkanina od vrsto upredenih niti sirove ili umjetne svi- le) krepitacija (lat. crepitatio) pucketanje vatre; med. kripanje (prelomljenih kostiju); pucketanje zglobova krepanan (fr. crepe changeant) krep ije se boje prelijevaju krepuskularan (lat. crepuscularis) su- mrani, sutonski, veernji krescencija (lat. crescentia) rastenje, bujanje; prinos, etva; prinos od ber- be groa kresent (engl. crescent) polumjesec, red kua u obliku polumjeseca kreta (fr. crete, lat. crista) pijetlova kre- sta; greben, vrh; perjanica; iljak na kacigi; voj. kruna, vijenac prsobrana kretacejski (lat. cretaceus kredast, creta kreda) kredni, kredast; geol. iz doba krede, iz formacije krede, na- en u formaciji krede; kretacejski pe- riod razdoblje u kojem su naslagani kredni slojevi (usp. trijas, jura, kre- da) kreten (fr. cretin, tal. cretino, lat. chris- tianum ljudski stvor) med. osoba koja je zaostala u svom duhovnom raz- voju, te tjelesno zakrljala (premali rast, guavost, velika glava, krive no- ge itd.); psih. najtei sluaj umne za- ostalosti; pren. blesan, blesavac, sla- boumnik kretenizam (fr. cretinisme) med. bolest kretena koja se zasniva na prijevre- menom prestanku razvijanja kostiju i nerazmjerno velikom razvoju me- kanih dijelova (najtei oblik umne zaostalosti); pren. blesavost, umno i tjelesno bogaljstvo, opa zakrljalost kreton (fr. cretonne) vrsto bijelo platno od konoplje; vrsta vrstog katuna krevasa (fr. crevasse) pukotina, osobito na ledenjaku (gleeru) krevele mn. trg. mali slonovi zubi s Gvineje (vana trgovaka roba ) krevet (tur. kerevet) leaj, postelja kreveta (fr. crevette) vrsta morskog ra- ka Krez (gr. Kroisos) posljednji lidijski kralj (555541 pr. n. e.), poznat po svojem bogatstvu; pren. truli boga- ta, ovjek koji ni sam ne zna to sve ima krezol kem. fenolu slian sastojak su- he destilacije ulja drvenog i kame- nog ugljena (sredstvo za dezinfekciju ruku, rublja, podova itd.) kribed (engl. cribbage) engleska i sje- vernoamerika kartaka igra, obi- no sa dva igraa i pet karata vista kribrozan (lat. cribrum sito) izbuen, izreetan, kao sito, sitast, reetast kridar (lat. cridarius) zajedniki du- nik, onaj koji je u nemogunosti pla- ati svoje obveze, insolvent krigl (njem. Krugel) aa od pola litre (osobito pivska); vr, krag krigsgefangene (njem. Krieg rat, ge fangen uhvaen) ratni zarobljenik krigsmarine (njem. Krieg rat, Marine mornarica) 1. ratna mornarica; 2. na- in plivanja, tzv. slobodni stil kriket (engl. cricket) engleska loptaka igra drvenim tapovima i gumenim loptama tekim po 200 grama, igraju dvije momadi sa po 11 igraa krikoidan (gr. krikos prsten, eidos ob- lik) koji je u obliku prstena, prste- nast krikotraheotomija (gr. krikos prsten, arteria e tracheia dunik, tome re- zanje) med. v. laringotraheotomija krimatologija (gr. krima sud, logia) log. znanost o sudovima i zaklju- cima krimen 760 kriptogame krimen (lat. crimen zloin) prav. ka- njivo djelo, zloin, zloinstvo, prije- stup Krimhilda (njem. Kriemhild) glavna ju- nakinja njemake narodne epike ("Pjesma o Nibelunzima") kriminacija (lat. criminatio) okrivlja- vanje, optuba; klevetanje kriminalan (lat. criminalis) prav. koji se odnosi na kazneno pravo ili kaz- neni postupak; kazneni; zloinaki, zlikovaki, kanjiv; kriminalno pra- vo kazneno pravo kriminalist (lat. crimen zloin, fr. cri- minaliste) poznavatelj (ili: profesor) kaznenog prava kriminalistika antropologija zna- nost koja objanjava zloine tjeles- nim i duevnim osobitostima (ano- malijama) zloinaca (utemeljitelj C. Lombroso) kriminalistika politika znanost o ci- ljevima kazne i o to svrhovitijem ureenju kaznenog zakonodavstva i metoda kanjavanja kriminalistika psihologija znanost koja se bavi ispitivanjem sposobno- sti za odgovornost optuenog kriminalistika statistika brojani (ili: statistiki) podaci o zloinima u pojedinim vremenskim odsjecima kriminalistika (lat. crimen zloin) zna- nost o otkrivanju zloina, grana sud- skog prava koja se bavi metodama i traenjem dokaza o poinjenim kaz- nenim djelima kriminalitet (lat. criminalitas) kazne- nost; vladanje pojedinca, cijelog na- roda ili pojedinih klasa drutvenih s obzirom na vrstu i opseg vrenja kaz- nenih djela kriminator (lat. criminator) tuitelj, op- tuitelj; klevetnik kriminologija (lat. crimen zloin, gr. logia) znanost o zloinu, tj. znan- stveno ispitivanje zloina s obzirom na okonosti pod kojima je izvren i na unutarnje, psiholoke uzroke koji su ga izazvali krimodinija (gr. krymos mraz, studen, odyne bol) med. hladan reumatizam zglobova krin (gr. krinon) bot. ljiljan, lijer krinoidee (lat. crinis kosa, vlasi, gr. eidos oblik) mn. geol. okamine mor- skih ljiljana i drugih izumrlih ivo- tinjskih vrsta, veinom biljnog oblika krinolina (lat. crinis kosa, dlaka, fr. crinoline) tkanina u koju je utkana konjska dlaka da bi bila krua; iro- ka donja suknja od ovakve tkanine kriofor (gr. kryos mraz, foreo nosim, donosim) fiz. sprava pomou koje se voda, putem brzog isparavanja, pre- tvara u led kriohidrat (gr. kryos mraz, hydor vo- da) kem. otopina (npr. kuhinjske so- li u vodi) koja se smrzava na stalnoj temperaturi, kao da je jedinstveno tijelo (eutektika mjeavina) krioskopija (gr. kryos mraz, skopein promatrati) odreivanje toke smr- zavanja kod tekuine krioterapija (gr. kryos mraz, thera- peia lijeenje) med. lijeenje rashla- ivanjem, osobito raka, pri emu se u bolesnim dijelovima organizma po- mou hladnoe uzrokuju znatne pro- mjene u ivotu i funkciji stanica kripta (gr. krypte, lat. crypta) grobni- ca ispod kora u starim kranskim crkvama, kasnije proirena u samo- stalne kapele ispod crkve kriptestezija (gr. kryptos skriven, ais- thesis osjeaj, zamjeivanje) skrive- na sposobnost, npr. kod telepata, vi- dovnjaka i dr. kriptian (gr. kryptos) skriven, ezote- rian kripto- (gr. krvpto skrivam, krijem, kryptos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: skriven, tajni kriptogame (gr. krvptos, gamos svad- ba) mn. bot. jednostavne biljke bez kriptogamian 761 kristal cvijeta koje umjesto viestaninog sjemena sa zametkom (klicom) imaju jednostaninu trusku, bez klice, ko- jom se mnoe, bescvjetnice, biljke s nevidljivim ili skrivenim spolnim or- ganima (XXIV. i posljednja klasa u Linneovu sustavu) kriptogamian (gr. kryptos, gamos brak) koji ivi u skrivenom (ili: taj- nom braku; iji je nain razmnoa- vanja zagonetan (ili: nejasan) kriptogamija (gr. kryptos, gamos sva- dba, i- ia nastavak za stanje) skri- ven brak, tajni brak kriptogamologija (gr. kryptos, gamos svadba, logia) bot. znanost o bescvjet- nicama, tj. o biljkama kod kojih se ne raspoznaju spolni dijelovi; usp. kriptogame kriptogenetian (gr. krypto, genos podrijetlo) kojem se ne zna podrijet- lo, koji je nepoznata podrijetla kriptograf (gr. kryptos, grafo piem) onaj koji pie tajnim pismom; pisai stroj pomou kojeg se mogu pisati ifre; prid. kriptografski kriptografija (gr. kryptos, grafo pi- em) pisanje tajnim znakovima, if- riranje kriptografika (gr. kryptyos, grafo) vjetina pisanja tajnim znakovima kriptogram (gr. krj'ptos, gramma) pi- smo napisano (ili: spis napisan) taj- nim pismom; ifra kriptokarpian (gr. krypto, karpos plod) bot. koji rada skrivenim plo- dovima kriptoklerikalac (gr. krypto, kleros) potajni (ili: skriveni) privrenik sve- enstva i njegove ideologije kripton (gr. krypto) kem. element, atomska teina 83,7, redni br. 36, plemeniti plin bez boje, mirisa i oku- sa, sastoji se od veeg broja izotopa; nalazi se u zraku u malim koliina- ma (0,028%) kriptonim (gr. krypto, onyma ime) sa skrivenim imenom, anoniman kriptoportik (gr. krypto, lat. porticus trijem, hodnik) arhit. skriven ili pod- zemni hodnik kriptorhija (gr. krypto, orchis mudo) med. skrivena muda, tj. kad se mu- da, umjesto u svojoj monji, nalaze u trbunoj upljini ili preponskom kanalu kriptorhit (gr. krypto, orchis mudo) med. onaj kod kojega se muda nalaze u trbunoj upljini ili preponskom kanalu kriptorhizam (gr. krypto, orchis mu- do) med. kriptorhija kriptoskop (gr. krypto, skopeo gle- dam) instrument za snimanje rent- genskim zrakama u svijetlom pro- storu kris (malaj.) bode naotren s obje stra- ne te s otricom iljasta oblika kriskindl (njem. Krist, Kindlein djete- ce) dijete Isus Krist; boini dar (pre- ma katolikim priama za djecu, no- voroeni Krist donosi u boinoj no- i darove) krispacija (lat. crispatio) kovranje, na- biranje, smeuravanje; med. skup- ljanje, grenje (ivaca, miia) krispatura (lat. crispatura) kovravost, smeuranost, zgrenost, naboranost krispirati (lat. crispare) kovrati, nabi- rati, griti, smeuravati; med. kris- pirati ilu odsjeenu ilu malo zavr- nuti da bi se zaustavilo krvarenje Krist (gr. chrio pomazujem, Christos, lat. Christus) "Pomazanik", prvobitno samo nadimak Isusov (zato to je on sam o sebi govorio da je oekivani Mesija); kasnije kao osobno ime spo- jeno s imenom Isus kristal (gr. krystallos) 2. ledu slino oblikovanje minerala; min. tijelo omeeno ravnim geometrijskim povr- inama (ravninama) i u svim dijelo- vima podjednakih kemijskih svoj- kristal- 762 kristoicija stava; prozirno kristalno staklo, te- ko i veoma skupocjeno staklo kristal- (gr. krystallos) 1. prva, poetna rije u sloenicama sa znaenjem: led, sve to je slino ledu, kristal kristalan (gr. krystallos) koji ima svoj- stvo kristala; pren. savreno bistar, proziran, ist (kao kristal); supr. amorfan kristaliti (gr. krystallos, lithos kamen) mn. min. mikroskopski sitne tvore- vine, jo neizraeni i neodreeni po- eci kristalizacije pojedinih minera- la (za razliku od mikrolita koji ve imaju odreene oblike) kristalizacija (gr. krystallos) min. ob- likovanje kristala, nastajanje pra- vilnih oblika kristalizirati (fr. cristaliser) pretvarati (ili: prelaziti) u geometrijske oblike, npr. kocku, tetraedar, oktaedar, e- stostraninu prizmu, tj. u kristale; pren. utvrditi, tono odrediti kristalna lea anat. zbirna lea oka, sastavljena od mnogobrojnih prozir- nih slojeva, nalazi se odmah iza zje- nice Kristalna palaa velika londonska pa- laa, graena od 1851. do 1854., na- pravljena od eljeza i stakla, s kaza- linim i koncertnim dvoranama i stalnim umjetnikim i kulturno-povi- jesnim izlobama kristalni sustav naziv za sve skupine kristalnih oblika koji se mogu svesti na jedan, zajedniki sustav osi sime- trije (v. kubini, tetragonski, heksa- gonski, rompski, monoklinski, tri- klinski sustav) kristalofizika (gr. krystallos, fysike) dio mineralogije koji se bavi fizikim svojstvima kristala kristalogenija (gr. krystallos, gigno- mai postati, nastati) stvaranje (ili: nastajanje) kristala kristalogija v. kristalologija kristalografija (gr. krystallos, grafia) min. opisivanje kristala, dio minera- logije koji prouava geometrijske ob- like minerala kristaloidan (gr. krystallos, eidos ob- lik) kristalast, slian kristalu, kao kristal kristaloidi (gr. krystallos, eidos oblik) mn. min. tijela koja neposredno ili u spoju s drugim tijelima dobivaju ob- lik kristala i koja su sposobna za di- fuziju; agregati sastavljeni od sitnih kristala skupljenih oko zajednikog sredita tako da im se ne moe tono odrediti kristalni oblik; usp. koloid kristalokemija (gr. krystallos, cheme- ia) dio kristalografije koji prouava odnose izmeu grae kristala i nji- hovih kemijskih svojstava, kao i uza- jamnu vezu izmeu kemijskih s jed- ne, i fizikih i geometrijskih svojsta- va s druge strane kristalologija (gr. krystallos, logia) znanost o kristalima; kristalogija kristalomantija (gr. krystallos, man- teia proricanje, gatanje) proricanje iz kristala ili zrcala kristalometrija (gr. krystallos, metron mjera, mjerilo, metria mjerenje) vje- tina mjerenja kristala kristalonomija (gr. krystallos, nomos zakon) znanost o zakonima nastaja- nja kristala kristalotehnika (gr. krystallos, tech- nike) vjetina postakljivanja kristalotomija (gr. krystallos, tome ci- jepanje) razdvajanje kristala kristijanizacija (lat. christianisatio) pokrtavanje, obraanje na kran- stvo kristijanizam (gr. Christos) Kristova vjera, kranstvo kristijanizirati (lat. christianisare) pre- obratiti na kranstvo, pokrstiti, po- krtavati kristoicija (gr. Christos, ethos obiaj) Kristovo moralno nauavanje kristokracija 763 kroazada kristokracija (gr. Christos, krateo vla- dam) vladavina, vlast Kristove Crkve kristologija (gr. Christos, logia nau- avanje) teol. nauavanje o Kristu (dio kranske dogmatike) kristozofija (gr. Christos, sofia mu- drost) kranska mudrost, kranska filozofija kripindl (njem. Kriicke taka) krlja- vac, slabi krite (gr. krithe) med. jemenac (u oku) kriterij (gr. kriterion) mjerilo, znak raspoznavanja; npr. kriterij za for- malnu istinu su logiki zakoni kriticizam (engl. criticism) fil. smjer filozofske kritike, ono gnoseoloko stajalite koje smatra osnovnom za- daom filozofije sustavno ispitivanje podrijetla, mogunosti, vanosti i granica nae spoznaje (Kant); u pita- nju podrijetla spoznaje kriticizam se nalazi izmeu racionahzma i empi- rizma, a u pitanju njegove mogu- nosti, vanosti i granica, izmeu skepticizma i dogmatizma kritian (gr. kritikos) koji se odnosi na kritiku ili ima karakter kritike; koji ocjenjuje, koji kudi; med. opa- san, odluujui, sudbonosan; kriti- ne godine godine klimakterija; kri- tiki kritiar (gr. kritikos) ocjenjiva, sudac (u pitanjima knjievne, umjetnike, znanstvene, moralne itd. vrijednosti); pren. zanovijetalo kritiki (gr. kritikos) v. kritian kritika (gr. kritike, krino sudim, ocje- njujem) ocjenjivanje, vjetina ocjenji- vanja, tj. utvrivanja i razlikovanja onoga to je dobro ih vrijedno od ono- ga to je loe ili slabo (u knjievnosti, umjetnosti, znanosti, javnom ivotu itd.); prikaz (ili: ocjena) nekoga um- jetnikog, znanstvenog i dr. djela kritikaster (gr. kritike) zanovijetalo, tobonji kritiar kritikomanija (gr. kritike, mania po- mama, bjesnilo) strast za kuenjem, kritiziranjem kritizirati (gr. krino sudim, ocjenju- jem) ispitivati vrijednost, ocjenjiva- ti, pisati kritiku; kuditi, zamjerati kritomanija (gr. krino sudim, ocjenju- jem, mania) v. kritikomanija kriza (gr. krisis) preokret, obrat, na- stupanje odlunog, presudnog trenut- ka; med. obrat u nekoj bolesti (nabo- lje ili nagore); pren. prekretnica, po- remeaj, zbrka; politika kriza nere- dovito stanje, osobito izmeu ostavke i sastavljanja nove vlade; privredna kriza poremeaj u irim privrednim krugovima u pogledu proizvodnje ili potronje proizvoda nacionalne pri- vrede krizalide (gr. chrysallis gen. chrysa- lidos zlatna leptirova kukuljica) zool. leptirove kukuljice, osobito: zlatnim pjegama ukraene kukuljice raznih dnevnih leptira krizantema (gr. chrysos zlato, anthos cvijet) bot. "zlatni cvijet", poznato je- sensko cvijee iz porodice glavoika krizma (gr. chrisma pomazanje) sakra- ment potvrde u Kat. crkvi, potvri- vanje u vjeri krizmarij (gr. chrio pomazujem, lat. chrismarium) posuda sa svetim uljem (u Kat. crkvi) krklama (tur. kyrkmak klati, sjei; stri- i) 1. klanje ivotinja; sjeenje mesa; 2. ostriena vuna krntija (tur. kyrynty) starudija, ropo- tarija, neto staro i odbaeno; pren. star, oronuo ovjek kroatistika znanost o hrvatskom jezi- ku i knjievnosti kroatizam hrvatski izraz u nekom stra- nom jeziku; osobina hrvatskog jezi- ka kroazada (fr. croisade) krstarenje; u maevanju: unakrsan udarac kroaze 764 kromatopseudoblepsija kroaze (fr. croise, croisee isprepleten) 1. naziv razliitih svilenih i vunenih tkanina, osobito za podstavu; 2. ples- ni korak krocidizam (gr. krokydismos) med. v. karfologija krofter (engl. crofter) kotski seljak koji nema vlastite zemlje nego plaa za nju veleposjedniku neku malu zakup- ninu krojcer (njem. Kreuzer) voj. krstarica, vrsta brzih ratnih brodova; krajcer krok(us) (gr. krokos, lat. crocus) bot. v. afran krokantan (fr. croquant) hrskav, koji pri jelu pucketa pod zubima (kolai od badema) kroket (engl. croquet) 1. port, drutve- na igra u kojoj sudjeluju dvije strane s drvenim loptama i ekiastim ba- tiima kroket (fr. croquette) 2. kuh. okruglica, valjuak, knedl (od mesa, krumpira i dr.) kroki (fr. croquis) prva zamisao, nacrt, skica slike ih predjela izraena jed- nostavnim sredstvima (olovkom, e- starom, mjerenjem odoka) krokirati (fr. croquer) praviti nacrt ne- kog predjela odoka; crtati (ili: nacr- tati) u glavnim potezima, skicirati krokodil (gr. krokodeilos) zool. vrsta velikih grabeljivih i veoma opasnih gutera, ivi u veim afrikim rije- kama, osobito u Nilu; krokodilske su- ze neiskrene, licemjerne suze (je r krokodil, po prii, kad vreba plijen oponaa glas djeteta koje plae) krokomagma (gr. krokos afran, mag- ma mast) afranova mast krom (gr. chroma boja) kem. bijelosiv, sjajan element, kovina, atomska te- ina 52,01, redni broj 24, znak Cr; od velikog znaaja za industriju e- lika kroma (gr. chroma) boja; mjeavina boja; boja koe kroma (tal. croma, gr. chroma boja) glaz. sputanje ili povisivanje note za pola tona (naziv vjerojatno po to- me to su se prije polutonovi ozna- avah drukijom tintom, ili po tome to su ih smatrali samo kao boju i nijansu osnovnih, glavnih tonova); takoer: osmina note kromametar (gr. chroma, boja, metron mjera, mjerilo) glaz. instrument za ugaanje glasovira kromat (gr. chroma boja) kem. sol kromne kiseline kromatian (gr. chroma gen. chroma- tos boja) v. kromatski kromatika (gr. chroma gen. chromatos boja) 1. znanost o bojama, znanost o nastanku i odnosima boja (dio opti- ke); 2. glaz. ritmiko kretanje glasa po polutonovima; 3. slik. vjetina mi- jeanja boja kromatin (gr. chroma gen. chromatos boja) biol. tvar u staninoj jezgri, lako se moe bojiti nekim drugim tvari- ma, npr. safraninom i dr. kromatizam (gr. chroma gen. chroma- tos boja) boja, obojenost, osobito dije- lova tijela kromato- (gr. chroma gen. chromatos) predmetak u sloenicama sa zna- enjem: boja kromatofori (gr. chroma. fero nosim) mn. 1. zool. stanice u koi kameleona i dr. ivotinja (nekih riba itd.) koje su uzrok promjene boja (usp. pig- ment); 2. bot. zrnasti dijelovi stani- ne protoplazme, nositelji lisnog ze- lenila (klorofila) i drugih obojenih tvari (klorofilnih zrnaca ili kloro- plasta i kromoplasta) kromatologija (gr. chroma, logia) v. kromatika kromatopseudoblepsija (gr. chroma gen. chromatos, pseudos pogrean, laan, blepsis vienje) med. pogreno vienje boja (nedostatak vidnog osje- tila) kromatopsija 765 kromosfera kromatopsija (gr. chroma, opsis vie- nje) v. kromopsija kromatoptometar (gr. chroma, orao vidim, metron mjera, mjerilo) med. aparat za mjerenje stupnja sljepila za boje kromatoskop (gr. chroma, skopeo promatram, gledam) kaleidoskop koji se upotrebljava u crtanju ara i uzo- raka; ideador, tiposkop kromatotehnika (gr. chroma, techni- ke) primjena kemije u pripremanju boja kromatoza (gr. chroma) med. bolest koe koja se sastoji u nepravilnom stvaranju pigmenta kromatrop (gr. chroma, tropos okret) sprava sastavljena od dviju stakle- nih ploa koje se okreu u suprotnim smjerovima, a iarane su likovima u boji, zvjezdicama i si. (spojena s pro- jekcijskim aparatom slui za proiz- voenje igre boja na zidu ili platnu) kromatski (gr. chroma) koji se tie boja; glaz. kromatska ljestvica podje- la oktave na 12 stupnjeva, u ljestvicu sa 7 stupnjeva umetnuto je 5 stup- njeva izmeu osnovnog tona i sekun- de, sekunde i terce, kvarte i kvinte, kvinte i sekste, sekste i septime (crne glasovirske tipke), usp. temperirati; kromatska aberacija v. aberacija; kromatska polarizacija obojene poja- ve to ih pokazuju u polariziranoj svjetlosti tijela koja dvojno prelama- ju svjetlost krombi (engl. crombie) teka rebrasta tkanina za zimske kapute; kaput od takve tkanine kromiomantija (gr. kromon luk, man- teia proricanje) gatanje u luk kromit (gr. chroma boja) min. oksid eljeza i kroma; ima raznovrsnu pri- mjenu, poglavito u industriji elika kromleh (kelt. erom, lech) pretpovijesni keltski kameni oltar, druidski nad- grobni spomenik kromo- (gr. chroma) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: boja kromocinkografija (gr. chroma, njem. Zink, gr. grafo crtam, slikam, piem) tiskanje u vie boja kromofor (gr. chroma, fero nosim) 1. kem. "nositelj boja", skupina atoma koja, kao sastojak organskih spojeva, daje ovima obojena svojstva; 2. fiz. atomska ih elektronska jedinica na osnovi koje obojeno tijelo ima boju kromofotografija (gr. chroma, fos gen. fotos svjetlost, grafo crtam, sli- kam, grafia) 1. fotografiranje u boja- ma; 2. fotografska slika u boji kromofototerapija (gr. chroma, fos gen. fotos svjetlost, therapeia lije- enje) med. lijeenje duevnih boles- nika obojenom svetlou kromofototipija (gr. chroma, fos gen. fotos svjetlost, typos otisak, slika) v. kromotipija kromogen (gr. chroma, genos podri- jetlo) kem. bezbojna tvar iz koje se, vrenjem ili kakvom drugom razgrad- njom, moe proizvesti neka obojena * tvar kromoksilografija (gr. chroma, xylon drvo, grafo crtam, shkam) izrada obo- jenih ploa u drvorezu kromolitografija (gr. chroma, lithos kamen, grafo crtam, shkam) litogra- firanje u bojama kromoplasti (gr. chroma, plasso uob- liavam, oblikujem) mn. bot. kroma- tofori koji daju utu i crvenu boju mnogim cvjetovima i plodovima; usp. kromatofori kromopsija (gr. chroma, orao vidim, opsis vienje) med. vienje boja, po- java da bolesnik vidi na predmetima boje koje oni nemaju kromosfera (gr. chroma, sfaira kugla) kozmogr. ruiasti sloj usijanih pli- nova koji obavija Sunevu fotosferu, a sastoji se od vodika, helija, kalcija i dr. kromoskop 766 kronogram kromoskop (gr. chroma, skopeo pro- matram, gledam) aparat za repro- dukciju prirodne boje tijela mjea- vinom triju osnovnih boja kromosomi (gr. chroma, soma tijelo) mn. bot. protoplazmatina tijela od- reenog oblika za koja je vezan klo- rofil kromoterapija (gr. chroma, therapeia lijeenje) med. lijeenje raznobojnim zrakama kromotipija (gr. chroma, typos otisak, slika) fotomehaniki postupak pri iz- radi reljefnih ploa u cinku i pri tis- kanju u raznim bojama kromotipografija (gr. chroma, typos otisak, slika, grafo crtam, slikam) v. kromotipija kromotrop (gr. chroma, tropos) v. kro- matrop kromurgija (gr. chroma, ergon djelo) v. kromatotehnika Kron(os) (gr. Kronos) min. gospodar svijeta prije Zeusa, najmlai sin Ura- nov i Gejin, mu Rejin, pojeo svu svo- ju djecu poto mu je bilo proreeno da e ga sin zbaciti s prijestolja, ostao je samo Zeus kojega je skrila mati; Zeus ga je kasnije svrgnuo i bacio u Tartar; kod Rimljana: Saturn kronian (gr. chronikos vremenski) povremen, dugotrajan; kronine bole- sti dugotrajne bolesti i bolesti koje se javljaju povremeno, povremene bolesti kroniar (gr. chronika) ljetopisac kronika (gr. chronikos vremenski, ta chronika) 1. ljetopis, povijest (svijeta, neke zemlje, naroda i njegovih voa, neke obitelji ili nekog mjesta) pisana tono po godinama; 2. dio u novina- ma u kojem se pie o dnevnim doga- ajima i biljee dnevne vijesti i si. kronikalan (gr. chronika) u obliku kronike; uzet iz kronike, npr. poda- tak kronistorija (tal. cronistoria) povijest u obliku kronike krono- (gr. chronos) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: vrijeme kronodeik (gr. chronos, deiknymi po- kazujem) astr. sprava za priblino odreivanje vremena kronodistih (gr. chronos, distichon dvostih) v. pod kronogram kronofon (gr. chronos, fone zvuk, glas) elektrini depni sat-budilica kronofor (gr. chronos, fero nosim) sat- budilica s njihalom kronofotografija (gr. chronos, fos gen. fotos svjetlost, grafo biljeim, slikam, crtam) fotografsko prikazivanje ne- kog kretanja nizom trenutanih slika snimljenih u kratkim, ah jednakim vremenskim razmacima; ovo se vri kronofotografskim aparatima (strobo- skopom, kinetoskopom, kinematogra- fom i mutoskopom) kronograf (gr. chronos, grafo piem) 1. ljetopisac, pisac kronike; 2. krono- skop s napravom za automatsko bil- jeenje kronografija (gr. chronos, grafo pi- em) pisanje ljetopisa; elektrina kro- nografija tono biljeenje poetka i svretka neke pojave, tijeka radnje i dr. pomou elektriciteta kronogram (gr. chronos vrijeme, gramma pismo, pisano) latinski zapis ili stih u kojem se prema nekim slo- vima (pod uvjetom da su napisana majuskulom) moe odrediti godina nekog dogaaja (npr. C.D.M.V.L.I.); ako je samo u jednom stihu, zove se kronostih ili eteostih, ako je u dva stiha, zove se kronodistih; tako, npr., godinu Hubertusburkog mira (15.11. 1763.) kojim je zavren Sedmogo- dinji rat, sadri ovaj kronodis- tih(on): Aspera beLLa SILent: reDIIt bona gratia paCLs; O si parta foret seMper In orbe qVies! (Surovi ratovi ute: vraa se blagodat mira; o neka kronoizoterme 767 krucijacija bi Vsvijetu vladao vjeni mir!) = L + L + I + L + D + I + I + I + C + I + I + M + I + V + I( = 50 + 50 + l + 50 + 500 + 1 + 1 + 1 + 100 + 1 + 1 + 1000 + 1 + 5 + 1) = 1763. kronoizoterme (gr. chronos, isos jed- nak, thermos topao) crte koje u dija- gramu istodobno prikazuju podjelu temperature prema danima u godini i dobu dana kronolog (gr. chronos, logos poznava- nje) poznavatelj znanosti o vremenu (kronologije) kronologija (gr. chronos, logos pozna- vanje) znanost o vremenu, znanost o odreivanju vremena kad se zbio ne- ki dogaaj kronoloki (gr. chronos, logikos) koji se tie znanosti o vremenu ili joj pri- pada; ureen po vremenskom slije- du; koji ide vremenskim slijedom; kronoloka povijest prianje dogaaja slijedom kojim su se zbili; kronoloke tablice vremenske tablice kronometar (gr. chronos, metron mje- rilo, mjera) sprava, sat za tono mje- renje vremena kronometrija (gr. chronos, metria mje- renje) mjerenje vremena; znanost o mjerenju vremena kronos (gr. chronos) vrijeme kronoskop (gr. chronos, skopeo pro- matram) sprava za tono mjerenje veoma malih dijelova vremena kronostih (gr. chronos, stichos red, vrsta, stih) v. pod kronogram kronprinc (njem. Kronprinz) prijestolo- nasljednik, najstariji carev sin (u biv- em Njemakm Carstvu) kroogenezija (gr. chroos boja, genesis nastanak) nastajanje boja kroologija (gr. chros gen. chrotos i chroos boja, logia znanost) znanost o bojama krop (engl. crop) berba, osobito: berba duhana u Sjev. Americi; velika bava u koje se pakira duhan u listu kros (engl. cross) port. v. kros-kontri kros-kontri (engl. cross-country) port, lakoatletska disciplina: tranje po raznolikom terenu (uzbrdo, nizbrdo, kroz ume, polja i dr.) na stazi od 3 do 15 km; odrava se obino u pro- ljee (proljetni) i u jesen (jesenski kros) krosa (fr. crosse, tal. croccia) pastirski tap, biskupski tap; voj. kundak na puci; stranji dio lafete kro (fr. croche) glaz. osmina note kroe (fr. crochet) port, u boksu: uda- rac prednjim dijelom stisnute ake krotule (lat. crustulum kola, slatki) kuh. vrsta hrskavog kolaa; fanjki, lepirice krotafij (gr. krotafos sljepoonica) med. kucanje u glavi, osobito u slje- poonicama krotafit (gr. krotafites) anat. sljepooni mii krotalist (gr. krotalon) plesa uz kas- tanjete; usp. krotalon krotalon (gr. krotalon) atnika klepe- taljka, egrtaljka, kastanjeta krotonin (gr. kroton) kem. solna or- ganska baza koja se nalazi u sjeme- nu biljke croton tiglium krsmet (tur. k'cmet) sudbina, udes kranin (gr. christianos) pristaa kr- anstva kranski socijalisti lanovi politikih stranaka u Njemakoj i, osobito, u Austriji (Christlich-soziale Partei), tee za rjeenjem socijalnog (radni- kog) pitanja u duhu kranstva kranstvo (gr. Christos) religija koju je osnovao Isus iz Nazareta, nazvan Krist (tj. Pomazanik, obeani Mesija) krucifer (lat. crucifer) krionosac krucifiks (lat. crucifixus) Kristovo ras- pee prikazano na slici ili kao kip (na Zapadu se poeo umjetniki pri- kazivati tek od XIII. st.) krucijacija (lat. crux kri, cruciatio) ra- zapinjanje na kri krudelitet 768 ksenije krudelitet (lat. crudelitas) surovost kruditet (lat. cruditas) med. neprobav- ljivost; prenatrpanost eluca kruentacija (lat. cruentatio) krvarenje, okrvavljenost, umrljanost krvlju kruks (lat. crux) krst; pren. muka, pat- nja kruna (gr. korone, lat. corona, njem. Krone) 1. novana jedinica u nekim europskim dravama; 2. znak vladar- skog dostojanstva koji se, u sveanim prigodama, nosi na glavi; v. korona kruor (lat. cruor) usirena, prolivena krv, krv izvan tijela; crvena boja krvi krup (engl. croup, njem. Kropf) 1. med. upala grkljana i dunika, veoma te- ka bolest (osobito kod djece od dvije do pet godina) kod koje bolesnik iz- gleda kao da je zadavljen; difterija, grlobolja, guobolja krup (fr. cronpe) 2. sapi kod konja krupada (fr. croupade) jah. kolski skok kod kojega konj prednje noge izbaci uvis, a stranjima se odbaci i izvede skok preko prepone krupje (fr. croupier) pomonik, zastup- nik onoga to dri bank, mijea ka- rte, prima izgubljeni novac i napla- uje dobitke; namjetenik koji up- ravlja igrom u kockarnici; saveznik u igri; trg. tajni saveznik kruralan (lat. crus, cruralis) zool. butni, bedreni kruka (tal. crusca) trice, mekinje; Ac- cademia della crusca it. Akademija dela kruka (tal.) znanstveno drutvo za ienje talijanskog jezika (kao brana od trica), utemeljeno 1582. krusta (lat. crusta) kora, ljuska krustaceologija (lat. crustacea, gr. logia) zool. znanost o rakovima, ljus- karima . krustacija (lat. crusta kora) dobivanje kore, okoravanje, skoravanje; okras- tavanje, dobivanje krasta; med. kras- tanje krustar (lat. crustarius) izraiva re- ljefa krustiki instrumenti (gr. kruo uda- ram, lat. instrumentum) glaz. instru- menti u koje se udara, npr. bubanj krustoderme (lat. crusta kora, gr. erma koa) mn. zool. ribe s tvrdom koom krustozan (lat. crustosus) korat, koji ima koru; med. krastav kruok (rus.) drutvo, manji zatvoreni krug ljudi, intimni krug ksako (jap.) vrhovni sveenik religije fo u Japanu i Kini ksantin (gr. ksanthos ut) kem. organ- ska baza koja se nalazi u mokrai, krvi i jetrima sisavaca, bezbojna masa koja se u vodi teko otapa (C5H402N4); uta boja koja se dobiva od broa Ksantipa (gr. Ksanthippe) "uta ko- bila"; ime zle i goropadne Sokratove ene; pren. zla ena, svaalica ksantofil (gr. ksanthos ut, fyllon list) bot. uta boja kromoplasta; utilo lia, uti pigment koji sadri lie kad pouti ksantogen (gr. ksanthos ut, gen- ko- rijen od gignesthai roditi se, nastati, postati) kem. tvar koju sadri lie i cvjetovi te koja, spojena s alkalijama, pouti ksantopsija (gr. ksanthos ut, opsis vid, vienje) med. utovidnost (kod utice i trovanja pikrinskom kiseli- nom i santoninom) ksenelazija (gr. xenos tuinac, elasis tjeranje, istjerivanje, elauno tjeram) progonjenje stranaca, tuinaca ksenije (gr. xenia) mn. pokloni za go- ste; kod rimskog pjesnika Marka Valerija Marcijala: naslov XIII. knji- ge njegovih epigrama; naslov knjige Goetheovih i Schillerovih epigrama (1797.) protiv izopaenosti u onda- noj njemakoj knjievnosti; kratki ksenofilija 769 ksiht /" tihovi duhovitog ih satirinog sadr- aja ksenofilija (gr. xenos tu, filos prija- telj, koji voli) ljubav prema stranci- ma i onome to je strano, tuinsko ksenofob (gr. xenos tuinac, fobos strah) neprijatelj stranaca; onaj koji se plai stranaca i zazire od njih ksenofobija (gr. xenos tuinac, fobeo bojim se) mrnja prema tuincima, strah od stranaca ksenografija (gr. xenos tud, grafein pisati) poznavanje stranog pisma; strano pismo ksenokracija (gr. xenos tu, kratia) vladavina stranaca, tuinaca ksenologija (gr. xenos tu, logia) zna- nost o tajnom, skrivenom, = okulti- zam ksenoman (gr. xenos tuinac, stranac, mania pomama, bjesnilo) onaj koji pretjerano voli strance i sve strano ksenomanija (gr. xenos tuinac, ma- nia) pretjerana ljubav prema stran- cima i onome to je strano, tuinsko, ludovanje za tuintinom ksenomizija (gr. xenos tuinac, stra- nac, miseo mrzim) mrnja prema tu- incima, strancima ksenon (gr. xenos) kem. element, atomska teina 131,3, redni broj 54, znak X, 1898. otkriveni "plemeniti plin", u malim koliinama (0,005%) nalazi se u zraku; u spektru pokazuje plave linije ksenotafij (gr. xenos tud, tafos grob) tuinsko groblje, groblje za strance ksenoza (gr. xenosis) otuivanje, odro- di vanje kserafij (gr. xeros suh) farm. suhi lijek protiv osipa kserazam (gr. xerasmos suhoa) med. suenje kose, elavljenje, elavost; kserazija kserazija (gr. xerasia suhoa) med. v. kserazam kserion (gr. xeros suh) farm. suhi lijek, osobito lijek u obliku praka za po- sipanje ksero- (gr. xeros) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: suh kseroderma (gr. xeros, erma koa) med. suenje koe, suhokonost kserofagija (gr. xeros, fagein jesti) hranjenje suhom hranom; hranjenje suhim plodovima i kruhom za vri- jeme posta (kod prvih krana) kseroform (gr. xeros, lat. forma oblik) farm. ut i bezmirisan praak; slui izvana kao antiseptik za rane, a iz- nutra protiv prehlade crijeva kseroftalmija (gr. xeros, ofthalmos oko) med. suha upala oiju sa zakr- vavljivanjem bjeloonice, upala oiju praena crvenilom i bolom kseroma (gr. xeros) med. suhoa, po- sebice oiju kserometar (gr. xeros, metron mjera, mjerilo) sprava kojom se mjeri gubi- tak tjelesne teine zbog sasuivanja kserostomija (gr. xeros, stoma usta) med. suenje usta, suhoa usta kserotian (gr. xeros) koji sui, koji zasuuje kserotribija (gr. xeros, tribe trljanje) med. suho masiranje bolesnog dijela tijela kserotripsija (gr. xeros, tripsis trlja- nje) med. v. kserotribija kseroza (gr. xeros) med. suenje, sasu- ivanje, suhoa ksifijas (gr. xifos ma) zool. vrsta gra- beljive morske ribe kotunjae (sab- ijan), osobito poznata po svojim uso- ljenim perajama koje se pripremaju na Siciliji ksifodan v. ksifoidan ksifodonti (gr. xifos ma, odus, odon- tos zub) mn. geol. maozupci, vrsta okamenjenih pretpotopnih sisavaca ksifoidan (gr. xyfos ma, eidos oblik) u obliku maa, kao ma, maast ksiht (njem. Gesicht) lice, izgled ksilem 770 kuboidan ksilem (gr. xylon drvo) dio biljke kroz koji voda i otopine soli prelaze iz tla (preko korijena) u listove, stabljike i ostale dijelove biljke ksilit (gr. xylon drvo, lithos kamen) kem. posebna vrsta alkohola koji se dobiva od drveta; mineral po vanj- tini slian drvetu ksilo- (gr. xylon) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: drvo, drveni ksilofag (gr. xylon, fagein jesti, de- rati) zool. drvoder, crv koji ivi u drvetu ksilofon (gr. xylon, fone zvuk) glaz. drvena citra, instrument koji se sa- stoji od tankih daica razliitog to- na i na koji se svira udarajui bati- ima ksiloglif (gr. xylon, glyfo dubem, re- em) drvorezac, drvorezbar ksiloglifika (gr. xylon, glyfo dubem, reem) vjetina urezivanja figura ili slova u drvetu, drvorezbarstvo; ksilo- gliptika ksilogliptika (gr. xylon, glyfo dubem, reem) v. ksiloglifika ksilograf (gr. xylon, grafein pisati) dr- vorezac, drvorezbar, strunjak u pravljenju likova i slika u drvetu ksilografija (gr. xylon, grafein pisati) rezbarstvo, rezbarija, vjetina prav- ljenja figura i slika u drvetu; tiskanje drvenim slovima i ploicama; vje- tina pretiskivanja na drvo ksilografski (gr. xylon, grafein) rez- barski; tiskan drvenim slovima, iz- raen putem pretiskivanja na drvo ksiloidan (gr. xylon, eidos, oblik) sli- an drvetu, nalik na drvo ksilolatrija (gr. xylon, Iatreia oboa- vanje) oboavanje drveta, tj. slika ili kipova od drveta, drvenih idola ksilolit (gr. xylon, lithos kamen) kame- no drvo, umjetna kamena masa od strugotine drveta i magnezija kita (upotrebljava se za izradbu podova, stubita itd.) ksilologija (gr. xylon, logia) znanost o raznim vrstama drveta, opisivanje raznih vrsta drveta ksilometar (gr. xylon, metron mjera, mjerilo) u tiskarstvu: naprava za mjerenje obujma stabala nepravilnog oblika (drvo koje treba izmjeriti uroni se u vodu, i obujam vode koja je pri tome istisnuta jednaka je obujmu uronjenog drveta) ksister (gr. xyo struem) med. sprava za skidanje zubnog kamenca katrija (ind.) druga po redu indijska kasta koju ine ratnici i narodni pravci; pripadnik ove kaste kir (njem. Geschirr) sue, posue Ku-Klux-Klan it. Kju- klaks-klan (engl.) tajna teroristika organizacija u junim dravama SAD-a, osnovana 1867., borila se teroristikim sred- stvima protiv svega to je bilo suprot- no stranci pristaa robovanja (uki- nuta zakonom 1871., ponovno oiv- jela 1915.) kubacija (lat. cubatio) v. kubatura kubatura (lat. cubatura) broj kubinih jedinica u volumenu nekog tijela ili prostorije; izraunavanje volumena; konstruiranje jednako velikih tijela kubirati (lat. cubus kocka) mat. podig- nuti (ili: dizati) jedan broj na kubus, tj. na trei stupanj; izraunati volu- men nekog tijela kubisti (lat. cubus kocka) pristae ku- bizma, slikari koji u svojim kompo- zicijama figure (brda, drvee, ak i ovjeka i ivotinje) prikazuju u obliku kocke ili valjka kubitalni (lat. cubitalis) anat. lakatni kubitus (lat. cubitus) anat. lakat kubizam (lat. cubus kocka) slik. shva- anje i smjer kojega se dre kubisti kubni (gr. kubikos) prid. kockast, u obliku kocke; kubni korijen mat. trei korijen nekog broja; usp. kubus kuboidan (lat. cubus, gr. eidos oblik) kockast, slian kocki, u obliku kocke kubre 771 kulminacija kubre (p. cubras) mn. potomci mulata i crnaca u Junoj Americi kubus (lat. cubus, gr. kubos kocka) mat. kocka (pravilno esteroplono tijelo omeeno sa est kvadrata); tre- i stupanj nekog broja, trea poten- cija kuchenkroatisch it. kihnkroati (njem.) kuhinjsko-hrvatski, tj. mje- avina njemakog i hrvatskog jezika kojom se nekada govorilo s kuhinj- skom poslugom kudu zool. junoafrika antilopa kudin (tal. cugino) roak kueizam med. psihoterapijska metoda lijeenja koja se zasniva na utjecaju volje na ozdravljavanje putem auto- sugestije (naziv po fr. ljekarniku E. Coueu) kuenovtina sustav vladavine koji je u Hrvatskoj od 1883. do 1903. zaveo ban Karlo Khuen Hedervary; pren. poniznost pred vlau, puzavost kufer (njem. Koffer) koveg, sanduk; kofer kufsko pismo najstarije arapsko pismo, danas u uporabi samo kao ukrasno pismo (na novcu, u natpisima i si.) kugla (njem. Kugel) geom. tijelo ije su sve toke njegove povrine (periferi- je) jednako udaljene od sredita; lop- ta za igru (drvena, gumena, staklena itd.) kuglof (njem. Gugelhupf) kuh. peeni kola od brana, jaja, mlijeka, eera, suhog groa i si. kuguar zool. v. puma kuhldoj (njem. Kucheldeutsch) nje- maki jezik bekih slukinja, tj. lo njemaki jezik uope kujavjak (polj. Kujawsze ime jedne polj- ske pokrajine) poljski narodni ples; usp. krakovjak kujundija (tur. kujumdu) zlatar; obrt- nik koji izrauje umjetnike filigran- ske predmete kukularis (lat. cuculla kapa, kukuljaa, cucullaris) anat. vratni mii kukurbita (lat. cucurbita) bot. bundeva; med. aica, sprava za isisavanje krvi kukurbitacija (lat. cucurbitatio) med. stavljanje aica, isisavanje krvi kulak (rus. kulak) seoski bogata kulan (tatar.) divlji magarac, osobito u Tatarstanu, Iranu i Indiji kulant (fr. coulant) pokretan ukras (dragulj i si.) na enskim ogrlicama; pokretni prsten (na kiobranu) kulantan (fr. coulant) lak, tean (stil); ugodan, prirodan; usluan, ljubazan, prilagodljiv kula (tur. kul pepeo; pepeljast) konj mije, pepeljaste ih ukaste boje kulaa (fr. coulage) trg. gubitak u te- kuoj robi zbog curenja (ih: istjeca- nja); iscurena tekuina kulevrina (fr. coulevrine, lat. coluber zmija) voj. poljska zmija, vrsta lakog dugakog topa kuli (fr. coulis) 1. rijetka i jaka juha (od peradi, teletine, rakova i dr.) kuli (u hindu-jeziku: kuli, engl. cooley) 2. mn. nadniari, nosai u Indiji i Kini, lanovi jedne od najniih i naj- siromanijih kasta, veoma ilavi i iz- drljivi kulinaran (lat. culinarius) kuhinjski, koji spada u pripremanje jela kulisa (fr. coulisse) pokretni zid na po- zornici (izumljen u XVI. st. u Italiji); dio pozornice koji publika ne vidi, tj. onaj koji je iza kulisa; otuda; raditi neto iza kulisa raditi tajno, skrive- no; pren. tajna kulminacija (lat. culminatio) astr. pro- lazak zvijezde kroz meridijan (pod- nevnik) nekog mjesta; gornja kulmi- nacija prolazak nekog nebeskog tije- la kroz podnevnik nekog mjesta iz- nad horizonta (vidika); donja kulmi- nacija prolazak nekog nebeskog tijela kroz podnevnik nekog mjesta ispod kulminacijska tok 772 kumulativan horizonta (vidika); pren. najvia to- ka u razvoju neega, vrhunac kulminacijska toka najvia toka u razvoju neega, vrhunac, najvii stu- panj, krajnji stupanj kulminirati (lat. culmen vrh, culmi- nare) astr. proi (ili: prolaziti) kroz meridijan (podnevnik) nekog mjesta i, prema tome, doi do krajnje toke; pren. dostignuti najviu toku ih naj- vii stupanj, doi do vrhunca, biti na vrhuncu kuloar (fr. couloir) hodnik, prolaz (u kazalitu, burzi, zgradi parlamenta); koridor, foaje kulon (fr. coulomb) fiz. jedinica za mjerenje koliine elektriciteta; kulon za sekundu = amper (nazvana po fr. fiziaru Coulombu); kao kratica: Coul ih C kulpa (lat. culpa grijeh, pogreka) prav. krivnja (bez zle namjere, tj. iz nemar- nosti ili neopreznosti); in culpa it. in kulpa (lat.) u krivnji, kriv, kanjiv kulpabilitet (lat. culpabilitas) kanji- vost kulpirati (lat. culpare) prav. kriviti, okriviti; koriti, ne odobravati kulpozan (lat. culposus) grjean, kriv kult (lat. cultus, colere uzgajati; tova- ti) tovanje Boga; crkveni obredi, vje- ra; visoko potovanje, divljenje do oboavanja (npr. kult slobode, Kafke itd.) kultivacija (lat. cultivatio) obraivanje, uzgajanje; usavravanje, oplemenji- vanje kultivator (lat. cultivator) uzgajatelj, zemljoradnik; svaka poljoprivredna sprava za povrinsku obradu zemlji- ta (nakon osnovnog oranja plugom) kultivirati (lat. cultivare) uzgajati, ob- raivati, kriti zemlju; odravati do- bre odnose i veze s nekim; razvijati, vjebati, izobraavati, usavravati, poboljavati, oplemenjivati kultura (lat. colere uzgajati, njegovati, cultura) 1. obraivanje, uzgajanje, racionalno poboljavanje neke priv- redne grane; 2. racionalno poboljana privredna grana; 3. pren. razvijanje, izobrazba, usavravanje, oplemenji- vanje, bogaenje duha; struna, oso- bito opa naobrazba, naitanost; eti- ka kultura odgajanje pojedinca i ci- jelog drutva u duhu pravednosti, is- tinitosti, ljudskosti i uzajamnog po- tovanja; 4. uzgajanje nekih vrsta bakterija u znanstvene svrhe; bak- terije dobivene umjetnim putem kulturan (lat. cultura) uzgojen, obra- en; razvijen, usavren, oplemenjen; koji ima strunu i, posebice, opu na- obrazbu, naitan kulturna tehnika znanost o svemu to je u vezi s racionalnim obraivanjem zemlje (geodezija, reguliranje malih voda i njihovo iskoritavanje, pozna- vanje poljoprivedenih strojeva itd.) kulturni sustavi djelomini izrazi jed- ne kulture, povezani meusobno stvarnom srodnou, od kojih su naj- vaniji: vjera, umjetnost, znanost, privreda, drava i pravo kulturtreger (njem. tragen nositi) "no- sitelj kulture" ironian naziv za porobljivae koji svoj rad prikrivaju geslom irenja kulture meu naro- dom koji ele porobiti kum (tur.) sitan pijesak kuma (tur.) vrsta svile, atlas, saten; tkanina uope kumi (mong., rus.) mlijeni napitak, stepsko mlijeko, kobilje kiselo mlije- ko koje se dobiva od kobila s ruskih stepa, proizvod vrenja mlijenog e- era; znaajno kao prehrambeno i ljekovito sredstvo kumulacija (lat. cumulatio) gomilanje, nagomilavanje; ret. nagomilavanje slinih pojmova (supr. distribucija) kumulativan (lat. cumulativus) sveu- kupan, nagomilan; nagomilavajui, kumulirati 773 kuple koji gomila; skupni, udrueni; kumu- lativna, ^granata voj. granata ije je zrno napravljeno za probijanje oklo- pa, npr. tenkovskog, puni se poseb- nim eksplozivom, pri udarcu razvija toplinu uz visoku temperaturu koja rastapa oklop i probija ga kumulirati (lat. cumulare) gomilati, nagomilavati, stavljati na hrpu; zbra- jati kumulonimbus (lat. cumulus gomila, nimbus taman olujni oblak) meteor, veliki oblak u obliku planine, a ne- kad u obliku nakovnja; obino donosi oluju, pljusak, grmljavinu i tuu kumulus (lat. cumulus gomila, nagomi- lana masa) meteor, vrsta gustih ob- laka, obino blistavo bijelih, u obliku tornjeva ili glavica cvjetae; obino se pojavljuju pri lijepom vremenu zbog sunevog zagrijavanja vlanih predjela kundak (tur.) drveni ili metalni dio pu- ke koji slui za dranje prilikom ga- anja kundalini (sanskr. kundalini) "vatrena mo", velika magnetna mo (koja se nalazi u tvari i u ovjeku) kunealan (lat. cuneus klin, cunealis) klinast, u obliku klina kuneiforman (lat. cuneiformis) v. ku- nealan kunetrica (tal. canestro) koarica kuneus (lat. cuneus klin) voj. klinasti bojni red kunktacija (lat. cunctatio) oklijevanje, otezanje, odgaanje kunktator (lat. cunctator) oklijevalac, kolebljivac, ovjek koji oklijeva kunst (njem. Kunst) vjetina; umjet- nost; pren. vjetina; to je kunst to je vjetina, to nije lako kunstdruk-papir (njem. Kunst-druck) papir prevuen kazeinom, glatkog i porculanskog izgleda (slui za pre- cizne umjetnike otiske autotipija) kunstgrif (njem. Kunstgriff) spretni rukohvat koji ne moe svatko izvesti (osobito u raznim vrstama porta) kunsttajn (njem. Kunststein) umjetna kamena masa, umjetni kamen kunsttik (njem. Kunststiick) majsto- rija, vjetina; pren. objeenjatvo kunjad (tal. cognato) svak, djever, u- ljak, paanac kup (engl. cup) pehar, osobito: nagradni pehar koji se dodjeljuje za postignue dobrih portskih rezultata kupaa (fr. coupage) mijeanje razli- itih vrsta vina; mijeanje alkohola razliite jakosti; dodavanje vode u pi- e kupe (fr. coupe) zatvorena kola sa dva sjedala, polufijaker; prednji dio po- tanskih kola; odjeljak u eljezni- kom vagonu; plesni korak kupela (lat. cupella) kem. mala posuda za ienje srebra ili zlata od olova; eljezna posuda s pjeanom podlo- gom, slina kotlu, za zagrijevanje retorti kupelacija (lat. cupella) kem. ienje zlata ih srebra od olova oksidacijskim taljenjem; usp. kupela kupelirati (lat. cupella) kem. istiti zla- to ili srebro od olova oksidacijskim taljenjem kupeza (fr. coupeuse) stroj (ili: sprava) za rezanje papira Kupidon (lat. Cupido) mit. starorimski bog ljubavi; Amor kupirati (fr. couper, tal. colpire) sjei, odsjei; presjei, npr. put; mijeati razliite vrste nekog pia (vina); voz- nu kartu probuiti i time je ponititi; skratiti rep (konjima, psima); voj. presjei odstupnicu; med. u samom poetku sprijeiti razvijanje neke bo- lesti; u kartama: presjei, uzeti adu- tom; u maevanju; obii protivnikov ma pa izvesti udarac kuple (fr. couplet) v. kuplet kupler *- 774 kurbatura kupler (lat. copulare spojiti, skopati, njem. Kuppler) svodnik; vlasnik jav- ne kue kupleraj (njem. Kupplerei) javna kua, bordel kuplet (fr. couplet, lat. copulare spojiti, skopati) strofa (kitica) u pjesmi; u fr. kominoj operi: pjesmica duhovi- tog, socijalnog ili politikog sadra- ja; u vodvilju: pjesma ije se strofe pjevaju po istoj melodiji, obino s refrenom kupletirati (fr. coupleter) rugati se, is- mijavati u stihovima; pjevati kuple- te kuplirati (njem. kupeln od lat. copulare vezati) spajati; kuplung spojka, kva- ilo (dio motora) kuplung (njem. Kupplung) meh. spoj dvaju vratila koji prenosi pogonsku snagu jednog vratila na drugo, kva- ilo, spojnica kupola (lat. cuppula, tal. cupola) arhit. svod u obliku polukugle ili drugog rotacijskog tijela, osobito na monu- mentalnim graevinama kupon (fr. coupon) odsjeak, ostatak tkanine (restl); bank. odsjeak, npr. dionice, na osnovi kojega se prima interes ili dividenda; priznanica kuproza (fr. couperose, lat. cupri rosa) kem. bakrena voda, vitriol; med. bu- buljice, bubuljiavost Kur'an (ar.) muslimanska vjerska knji- ga koja sadri u govorima, psalmima, zakonima, savjetima i legendama objavljena Muhamedova boanska otkrivenja, izvor muslimanske vjere i zakona, sastoji se od 114 poglavlja (sura) kur-first (n. Kurfiirst) knez izbornik, jedan od kneeva koji su od XIII. st. birah njemake careve kura (lat. cura, njem. Kur) med. mjere za suzbijanje i otklanjanje bolesti, lijeenje, tijek lijeenja kurabilan (lat. curabilis) izljeiv, koji se moe lijeiti kurabilitet (lat. curabilitas) izljeivost, iscjeljivost kuracija (lat. curatio) lijeenje kurand (lat. curandus) prav. maloljet- nik, tienik, siroe kurantan (fr. courant(e), lat. currere) tekui, koji je u optjecaju (osobito no- vac koji optjee po svojoj nominalnoj vrijednosti); koji prolazi, koji ima prou, koji se trai (roba); kurantni dugovi sitni dugovi (bez podloge mje- nice i si.); kurantan koji je u tijeku ega, koji je s im upoznat kurare jak biljni otrov u koji juno- ameriki uroenici umau strjelice; u medicini se upotrebljava protiv tetanusa i pri vivisekcijama; urari kurarin kem. otrovni alkaloid od kojih se sastoji otrov kurare kurasao vrsta finog likera od naranine kore, priprema se u Nizozemskoj (na- ziv po otoku Cura^ao u Karipskom moru) kurat (lat. curare brinuti se, curatus) kod katolika: zastupnik upnog sve- enika, kapelan kuratela (lat. curatela) prav. skrbni- tvo, tutorstvo kurativan (lat. curativus) koji lijei, ko- ji je za lijeenje, ljekovit kurator (lat. curator) prav. skrbnik, tu- tor kuratorij (lat. curatorium) prav. skrb- nitvo, tutorstvo (sluba i mjerodav- nost) kuraa (fr. courage, lat. cor) hrabrost, sranost, odvanost; prid. kuraan kurba (fr. courbe, lat. curvus kos, za- krivljen) arhit. kosina, luk; geom. krivulja; vet. vrsta otekline na konj- skom koljenu kurban (ar.) prinos, rtva, rtva Bogu; Kurban bajram v. bajram kurbatura (fr. courbature) vet. uko- enost (konja) kurbet 775 kurtina kurbet (fr. courbette) jah. podskok ko- nja prednjim nogama, vrlo kratak galop; pren. klanjanje, naklon kurbetirati (fr. courbetter) jah. juriti kratkim galopom; usp. kurbet kurclus (njem. Kurzschluss) fiz. "kra- tak spoj", tj. sluajan spoj vodova elektrine struje koji dovodi do nje- zinog prekida kurdela (tal. cordella) vrpca, traka; usp. kurdela kurdela v. kurdela kurentan (lat. currens) tekui, koji je u tijeku; kurantan kurer (fr. coureur, lat. currere trati) trka; trkai konj; voj. laki konjanik, izvia; enskar kurija (lat. curia) u starom Rimu: jedna od 30 rodovskih skupina na koje su bile podijeljene najstarije rimske obi- telji (patriciji); mjesto, kua u kojoj se sastajala kurija radi vijeanja o zajednikim poslovima; kasnije: zgra- da za senatske sjednice, vijenica; danas: vijenica, sudnica; vijee, sud; papin dvor u Rimu kurijalije (lat. curialia) mn. formalnosti kurijalnog stila; uredski (kancela- rijski) obiaji i formalnosti; izrazi lju- baznosti u naskmma i si. kurijalisti (lat. curia) mn. katolici koji priznaju papi neogranienu crkvenu vlast, ultramontanci; supr. episkopa- listi kurijalni (lat. curialis) napisan kurijal- nim stilom; kurijalni stil kancela- rijski stil, formalistiki stil kuriozan (lat. curiosus) radoznao, lju- bopitljiv; rijedak, neobian, udan, udnovat, zanimljiv kuriozitet (lat. curiositas) radoznalost, ljubopitljivost; rijetkost, neobinost, osebujnost, udnovatost; rijetka stvar, zanimljivost, znamenitost kuriozum (lat. curiosum) neobinost, rijetkost, znamenitost, zanimljivost kurir (fr. courrier) glasnik, vjesnik; slubenik ih povjerljiva osoba koju vlada ili izaslanstvo alju s vanim vijestima, spisima i si. (zbog urnosti i vee sigurnosti); prid. kurirski kurirati (lat. curare) med. njegovati bo- lesnika, lijeiti kurmaher (njem. machen raditi, initi) udvara kurmuzirati (v.) obrubi ti, uokviriti; osobito; krupniji dragulj okruiti vi- jencem sitnijih kamenia; karmo- zirati kurotrofij (gr. kuro-trofos koji odgaja djecu) zavod za nahoad kurs (lat. cursus tok, fr. cours) tijek, putanja, smjer (npr. broda); optjecaj jedne vrste novca; burzovna cijena pojedinih vrsta novca, mjenica, dr- avnih obveznica, dionica i si.; teaj, niz predavanja, satova nekog pred- meta (npr. kurs panjolskog jezika, stenografije itd.) kurs-makler trg. burzovni posrednik koga, za pojedine burze, postavlja i otputa vlada (sudjeluje u slubenom utvrivanju burzovnih teajeva za robu i vrijednosne papire) kursalon (lat. cura lijeenje, fr. salon dvorana za prijam) dvorana u kojoj se skupljaju topliki posjetitelji, dvo- rana za zabavu i provod u toplicama kursirati (fr. cours) biti u tijeku, biti u optjecaju, optjecati, biti u prometu kurtaksa (lat. cura lijeenje, lat. taxa propisana cijena) propisana cijena koju plaaju kupai (bolesnici) i po- sjetitelji toplica kurtana engleski kraljevski ma bez iljka koji se za vrijeme sveanosti krunidbe nosi ispred kralja kurtaa (fr. courtage) posredovanje u trgovini; nagrada koju dobiva posred- nik za svoj trud; usp. kurtje kurtina (fr. courtine, tal. cortina) zavje- sa, osobito u kazalitu pri promjena- ma na otvorenoj pozornici; posteljna kurtizan 776 kvadernarija zavjesa; voj. bedem koji spaja dva uporita ili kule, srednji bedem; kor- tina kurtizan (fr. courtisan) dvorjanin; las- kavac, udvara; ljubavnik kurtizana (fr. courtisane) elegantna lju- bavnica, milosnica, prilenica kurtje (fr. courtier) trg. posrednik u tr- govakim poslovima, broker, mee- tar kurtoazija (fr. courtoisie) otmjeno po- naanje, fino, viteko ophoenje, oso- bito prema enama, dvorska uglae- nost, ljubaznost, uljudnost kuruci (mad. od lat. crux kri) mn. ma- arski seljaci koji su 1514. trebah kao "kriari" krenuti u rat protiv Tu- raka, ah su se pobunili protiv svojih gospodara kurva (lat. curva, sc. linea) geom. kri- vulja kurvacija (lat. curvatio) v. kurvatura kurvatura (lat. curvatura) iskrivlje- nost; krivulja; kurvacija kurvilinearan (lat. curvilinearis) geom. krivocrtni kurvimetar (lat. curva krivulja, gr. metron mjerilo, mjera) instrument za mjerenje krivulja (na crteima i kar- tama) kurziv (lat. curisva sc. scriptura) tisk. poloeno (ih: ukoeno) pismo, slova nagnuta nadesno pa izgledaju kao da tre, slui za isticanje u tekstu kurzoran (njem. currere trati, lat. cur- sorius) koji tee bez zadravanja, bez prekida kustodija (lat. custodia) uvanje, nad- zor, straarenje, zatvor, tamnica kustos (lat. custos) uvar, nadzornik, nadzorni slubenik (npr. biblioteke, zbirke, muzeja itd.); crkvenjak, zvo- nar ku! (fr. couche) naredba psima: lezi! miruj! uti! umukni! kuet-kola (fr. couchette kreveti) e- ljezniki vagon u kojem se izvla- enjem sjedala moe nainiti leaj kuevati (njem. kiissen) ljubiti, cjeli- vati kuin (tal. cuscino) 1. jastuk, uzglavlje; 2. odbojnik kulec (njem. Kiiss) kajk. poljubac, cje- lov kuter (engl. cutter) brza jedrilica, pose- bice kod ratnih brodova; takoer: brz mali engl. brod s jednom katarkom kuti (fr. coutil, lat. culcita) vrsto i gusto laneno, kudjeljno ili pamuno platno (za postelje), cvilih kutikula (lat. cuticula) zool. pokoica; bot. koasta opna na biljkama kutis (lat. cutis koa) zool. potkono tkivo, bot. kora jednogodinjih biljki kutitis (lat. cutis) med. upala koe kutka (rus.) kratka bluza ruskih rat- nika kuton v. kondom kuvada (fr. couvade leanje) etn. veoma rairen obiaj da se mukarac, kad mu se rodi dijete, ponaa u svemu kao da ga je on rodio: lei u postelji, njeguje dijete, prima estitke, suz- drava se od jela zabranjenih rodi- ljama itd.; ovo je jedan od obiaja koji ukazuje na prelazak iz matrijar- hata u patrijarhat kuverta (fr. couvert) omotnica za pisma kuvertira (fr. couverture) posteljni po- kriva; korice knjige; omot kuvertirati (fr. couvert) metnuti (ih: metati, zatvoriti) pismo u kuvertu kuveza (fr. couveuse) med. grijalica, ureaj za zagrijavanje prije vreme- na roene i slabunjave djece kuina (tal. cucina) kuhinja kuiti (atr.) shvaati, razumjeti kva (njem. Quatsch) gluposti, buda- latine, brbljarije naklapanje kvadar (lat. quadra) 1. geom. etvorni ili pravokutni paralelopiped: 2. ar- hit. tesan kamen, tesanac kvadernarija (tal. quadernario) poet. strofa od etiri stiha (u sonetu) kvadragezima 777 kvadrisekcija kvadragezima (lat. quadragesima) kod katolika: etrdeseti dan prije Uskr- sa, prvi dan uskrnjeg posta kvadragezimale (lat. quadragesimale) kod katolika: etrdesetodnevni post, uskrnji post kvadrant (lat. quadrans) etvrti dio ne- ke cjeline, etvrtina kruga; astr., brod. sprava za mjerenje visine (e- tvrtina kruga podijeljena na stup- njeve): voj. instrument za usmjera- vanje topova; sprava za mjerenje ku- tova, kutomjer kvadrantni elektrometar fiz. veoma osjetljiv instrument za mjerenje elek- trinog naboja (optereenja) kvadrat (lat. quadratum) mat. etve- rokut s jednakim stranicama i ku- tovima; kvadratni metar povrina od 1 m duine i 1 m irine; alg. drugi stupanj (druga potencija) kvadrat (lat. quadratum) mat. jedna- dba drugog stupnja (kod koje nepo- znata veliina stoji na drugoj poten- ciji) kvadratni (lat. quadratus) koji je u obliku kvadrata; kvadratni broj mat. druga potencija, tj. proizvod koji se dobiva kad se jedan broj pomnoi sam sa sobom; kvadratni korijen mat. isto to i drugi korijen, rezultat korjenovanja brojem 2; kvadratni kri- stalni sustav v. tetragonalni kristalni sustav; kvadratni metar v. pod kva- drat kvadratura (lat. quadratura) 1. mat. postupak izraunavanja povrine; broj kvadratnih jedinica u povrini nekog lika; 2. astr. odnosni (relati- van) poloaj dvaju nebeskih tijela kad je njihova razlika duine 90 kvadricikl (lat. quadri-cyclus) bicikl na etiri kotaa; usp. bicikl kvadrienalan (lat. quadriennalis) koji ima etiri godine, etverogodinji kvadrienij (lat. quadriennium) razdob- lje od etiri godine kvadrifilan (lat. quattuor etiri, gr. fyllon hst) bot. etverolisni, s etiri lista kvadrifloran (lat. quadrifloris) bot. s etiri cvjeta, etverocvjetni kvadrifolij (lat. quadrifolium) bot. e- tverolisni, s etiri lista kvadriforman (lat. quadriformis) e- tverooblian, koji ima etiri oblika kvadriga (lat. quadriga, quattuor etiri, jugum zaprega) etveropreg pred kolima na dva kotaa (u st. vijeku upotrebljavane osobito na natjecanji- ma, trijumfima i si.); umj. plastino prikazivanje ovakvih kola kvadrilijun (lat. quadrillio) milijun tri- lijuna: jedinica s dopisane 24 nule (u Engleskoj, Njemakoj), ih jedinica s dopisanih 15 nula (u Americi, Fran- cuskoj) kvadrimani (lat. quadrimani) mn. zool. v. kvadrumani kvadrinom (lat. quattuor etiri, nomen ime) mat. veliina koja se sastoji od etiri lana, etvorolan izraz, etve- roimena koliina kvadrinoman (lat. quattuor etiri, no- men ime) mat. koji ima etiri lana, etverolan, etveroimen (izraz) kvadriparticija (lat. quadripartitio) di- jeljenje na etiri djela, etvrtanje kvadripartirati (lat. quadripartire) di- jeliti sa 4, podijeliti na etiri dijela kvadripartitan (lat. quadripartitus) podijeljen na etiri dijela, etvero- struk kvadrirati (lat. quadrare) napraviti e- tverokutnim; mat. broj (ili: izraz) po- dignuti na drugi stupanj, tj. pomno- iti ga sa samim sobom kvadrirema (lat. quadriremis) laa s etiri reda vesala (veslakih klupa) kvadrisekcija (lat. quattuor etiri, se- care rezati, quadrisectio) dijeljenje na etiri dijela, razrezivanje na etvero, etvrtanje kvadrisilab 778 kvaliteta kvadrisilab (lat. quattuor etiri, gr. syllabos slog) etveroslona rije kvadrivalentan (lat. quadrivalens) kem. etverovrijedan, koji je (tj. jedan atom nekog spoja) vezan s etiri ato- ma vodika, etverovalentan; usp. va- lencija kvadrivalvan (lat. quattuor etiri, val- va krilo vrata, valvulae mahune, lju- ske) bot. koji ima etiri mahune, e- tveromahunast; zool. koji ima etiri ljuske kvadrivaskularan (lat. quattuor etiri, vasculum posudica) bot. koji ima e- tiri aice, etverodomni kvadrivij (lat. quadrivium, quattuor e- tiri, via put) mjesto gdje se sastaju etiri puta, raskrije; u srednjem vijeku: etiri dijela matematike: arit- metika, geometrija, astronomija i glazba, koje su stari, pored trivijuma (gramatike, retorike i dijalektike), pod imenom "sedam slobodnih zna- nosti", smatrah glavnim predmetima vie kolske naobrazbe kvadro (tal. quadro) glazbeno djelo za etiri glasa ili instrumenta (kvartet); arhit. ploa (kocka) u podnoju spo- menika kvadrumani (lat. quadrumani) mn. zool. sisavci s etiri ruke, tj. majmuni kvadrupedi (lat. quadrupedes) mn. zool. etvoronoci, etvorononi sisav- ci kvadruplicirati (lat. quadruplicare) v. kvadruplirati; prav. predati sudu kvadrupliku kvadruplika (lat. quadruplum) prav. etvrti spis ili trei obrambeni spis optuenoga, odgovor na tripliku kvadruplirati (lat. quadruplare) ue- tverostruiti, uetverostruavati, iz- raditi u etiri primjerka kvadruplum (lat. quadruplum) ono to je etverostruko, u etiri primjerka kvadiling (niz. quadschilling) nizo- zemski srebrni novac kvaga (hotentot. kvaha) vrsta zebre, ne- kad rairena u junoj Africi, danas istrijebljena kvale (lat. qualis kakav, quale kakvo) svojstvo, osobina, kakvoa kvalificiran (lat. qualificatus) sposoban (ili: dorastao) za neki posao, osposob- ljen, struno spreman kvalificirati (lat. qualificare) odrediti (ili: odreivati, pridavati, pripisati, pripisivati, pridati) odreene osobine, kakvou nekomu ili neemu, utvrditi neemu vrijednost, priznati sposob- nost za neto; kvalificirati se poka- zati se sposobnim (ili: vrijednim, do- raslim) za neki posao, osposobiti se kvalifikacija (lat. qualificatio) odre- ivanje kakvoe ili svojstva, prida- vanje (ili: davanje) naziva emu; vri- jednost, sposobnost, uporabljivost; prav. pravni temelj tube, tj. zakon- ski naziv nekog kaznenog djela koje je predmet tube, zajedno s navoe- njem kaznenog zakona koji se, prema prijedlogu tuitelja, treba primijeniti; kvalifikacije mn. neije sposobnosti za to, osobito s obzirom na svjedod- be o zavrenom kolovanju, osposob- ljenje, osposobljenost kvalifikativan (lat. qualificativus) od- reujui, koji poblie odreuje, koji pridaje ili odreuje osobinu, svojstvo kvalifikator (lat. qualificator) prav. iz- vjestitelj, odreiva nekog kaznenog djela prema kaznenom zakonu, ref- erent, tuitelj (u kaznenim djelima) kvalitativan (lat. qualitativus) kakvo- ni, osobinski, koji se odnosi na oso- binu, kakvou, vrijednost neke stva- ri; kvalitativna razlika razlika zbog pripadnosti dvama rodovima, razlika po kakvoi (supr. kvantitativna razli- ka); kem. v. analiza kvaliteta (lat. qualitas) kakvoa, svoj- stvo, osobina; vrlina, vrijednost, do- bra osobina; log. kvaliteta suda svoj- stvo suda s obzirom na potvrivanje kvalitetni 779 kvart i nijekanje predikata (afirmativni potvrdni i negativni nijeni); psih. kvaliteta osjeaja ono glavno svojstvo nekog osjeaja koje ga ini onim to je kvalitetni (lat. qualitas kakvoa) koji je dobre kakvoe, koji ima vrijednost kvant (lat. quantum koliko) kohina iji se iznos ne odreuje potpuno; fiz. najmanja koliina energije; kvantna teorija teorija novije fizike po kojoj energija nije bezgranino djeljiva, tj. i energija je diskretna kao i tvar (Planck) kvanta (lat. quantum koliko, koliina, veliina, quanta) mn. od kvantum; quanta discreta it. kvanta diskreta (lat.) prekidne, neprodune veliine; quanta continua it. kvanta kontinua (lat.) neprekidne veliine, produne veliine; v. kvantna teorija kvantificirati log. po opsegu izjednaiti sa subjektom kvantifikacija (lat. quantificatio) odre- ivanje stupnja koliine; log. izjed- naavanje, poklapanje; kvantifikacija predikata izjednaavanje predikata sa subjektom po opsegu, tj. odrei- vanje veliine predikatova opsega prema veliini opsega subjekta kvantitativa (lat. quantitativa sc. po- mina) mn. gram. imenice koje ozna- uju koliinu kvantitativan (lat. quantitativus) ko- liinski, veliinski, s obzirom na ko- liinu, na veliinu, na kvantitetu; kvantitativna razlika koliinska ili vehinska razlika, razlika po koliini, po veliini, a ne po pripadnosti dva- ma rodovima; kem. v. analiza; supr. kvalitativan kvantiteta (lat. quantitas) koliina, mnoina, veliina; broj, brojna odre- enost; gram. duina i kratkoa slo- gova, kohina sloga; glaz. vremenska mjera, tonska mjera; log. kvantiteta suda odreenost jednog suda prema opsegu subjekta (univerzalni opi, partikularni djelomini, singular- ni pojedinani) kvantitetski (lat. quantitas kohina) gram. koliinski, koji se tie koliine, npr. kvantitetske promjene kvantitirati (lat. quantitas) metr. slo- gove u stihu mjeriti i graditi po kvan- titeti, tj. s obzirom na duinu i krat- kou, a ne po naglasku kvantum (lat. quantum) koliina, odre- en udio, mjera, iznos, zbroj, broj, mnoina, veliina; fiz. energijski atom, element energije; usp. elek- trini elementarni kvantum kvarat (lat. quartarius) etvrti dio, e- tvrtina neke mjere; usp. kvart kvare (njem. Quarz, podrijetlo tamno) min. bjelutak, kremen, vrsta kamena velike tvrdoe, u vodi i kiselinama gotovo neotopiv, po kemijskom sasta- vu silicijeva kiselina bez vode; na 1780 C postaje teku i tada se od njega izrauju predmeti za kemijske, fizike i medicinske laboratorije kvarc-lampa med. "kremena svjetilj- ka", svjetiljka kod koje elektrina struja prolazi kroz ivinu paru, ima veoma jaku svjetlost i zrai ultralju- biaste zrake; staklo u ovoj svjetiljci je od kvarca kvarcanje (njem. Quarz) med. zraenje ultraljubiastim zrakama pomou kvarcne svjetiljke radi zatite i sprje- avanja irenja nekih bolesti kvarcit (lat. Quarz) geol. obian kvare, stijena od kvarca kvargl (njem. Quargel) vrsta kravljeg sira kiselkasta okusa kvari v. kvazari kvart (lat. quartum) etvrt, etvrtina; tisk. format papira u veliini etvr- tine jednog arka; mjera za tekuine i ito u nekim zemljama; gradska etvrt; in quarto it. in kvarto (lat.) u kvartu, tj. u vehini 1/4 arka (knji- ga) kvarta 780 kvaternio kvarta (lat. quarta) etvrti razred neke kole; glaz. etvrti ton po redu poev- i od osnovnog tona, kvarta izvri 4/ 3 puta toliko titraja u sekundi koliko izvri osnovni ton; trea ica na vio- lini; u maevanju: etvrti nain za- davanja udarca; u igri karata: 4 kar- te iste boje koje dolaze jedna za dru- gom kvartacija (lat. quartatio) odvajanje zlata od srebra pomou salitrene ki- seline ako je omjer izmeu obje ko- vine 1 : 3; usp. kvartirati 2. kvartal (lat. quartale) etvrtina godine, tromjeseje, tromjeseni prihod ili rashod; kvartalni asopis tromjese- nik, asopis koji izlazi svaka tri mje- seca kvartana (lat. quartana sc. febris groz- nica) groznica koja dolazi svaka 4 dana kvartar (lat. quartarius) geol. najmlai slojevi Zemljine kore (diluvij i aluvij) s prvim ljudskim tragovima kvartarni (lat. quartarius) etvrti po redu, koji zauzima etvrto mjesto u nekom redu ili nizu, npr. kvartarno razdoblje; geol. v. kvartar kvarter (eng. quarter) engleska mjera za suhe predmete, = 290,78924 1; ta- koer: mjera za teinu = 12,701 kg kvarteroni (p. cuarteron) mn. potomci Europljanina i terceronke, ih terce- ronca i Europljanke kvartet (tal. quartetto) glaz. kompozi- cija za etiri instrumenta ili etiri glasa; kvadro kvartetino (tal. quartettino) glaz. malo glazbeno djelo za etiri glasa kvartir (fr. quartier, njem. Quartier) stan, sklonite, nastamba; voj. logor, logorite, vojniki stan izvan vojarne kvartirati (fr. quartier, njem. quarti- eren) 1. smjestiti (ili: smjetati) voj- nike u logor, vojarnu, ulogoriti; sta- novati kvartirati (lat. quartus etvrti, quar- tare) 2. zlato i srebro stopiti u omje- ru 1 : 3, pa ih onda, putem kvarta- cije, odvojiti kvartirmajstor (njem. Quartier-mei- ster) voj. onaj koji se brine o smje- taju vojnika; pom. pomonik kor- milara, nadzornik brodskih straa kvarto (tal., p. quarto) etvrti dio ne- ega, etvrtina kvartola (lat. quartus etvrti) vrsta glazbene figure od 4 note jednake vri- jednosti kvartus (lat. quartus) etvrti kvas (rus.) kiselkasto, osvjeavajue bezalkoholno narodno pie u Rusiji, priprema se vrenjem slada, raenog brana i vode kvasija (lat. quassia amara) bot. juno- ameriko drvo s gorkim korijenom i gorkom korom; upotrebljava se lije- enje eluanih bolesti te openito za okrjepu (naziv po otkrivau crncu Co- assiju) kvasin (lat. quassia) kem. alkaloid, glavni sastojak kvasije; upotrebljava se za klisitranje i kao sredstvo pro- tiv glista kvaterna (lat. quaterni po etiri; etiri odjednom, quaterna) dobitak na e- tiri broja uzeta i izvuena (kod tom- bole ih lutrije) kvaternar (lat. quaternarius koji se sastoji od po etiri) poet. etverostop- ni stih; v. dimetar kvaternaran (lat. quaternarius koji se sastoji od po etiri) etvorostruk, od etiri dijela; kvaternarni slojevi geol. etvrti i posljednji slojevi u obliko- vanju Zemljine kore kvaternio (lat. quaternio) efc ; na, cjelina koja se sastoji od etiri Ojv osobito u starim rukopisima i knji- gama: jedan sloj od 4 dvostruka lista koji su umetnuti jedni u druge; mn. kvaternioni kvaternion 781 kvekeri kvaternion (lat. quaterni po etiri, qua- ternio) 1. skupina etiriju osoba ili stvari; 2. mat. a) kolinik dvaju vek- tora, ili operator koji mijenja jedan vektor u drugi, tako nazvan zbog zavisnosti od etiriju geometrijskih elemenata; b) mn. kvaternioni onaj oblik rauna vektora u kojem se upo- trebljava ovaj operator kvaternitet (lat. quaternitas) etvor- nost, etvorostrukost kvatricinij (lat. quatricinium) glaz. glazbeno djelo s etiri roga ili etiri trube kvatriduum (lat. quatriduum) vrijeme od etiri dana, etverodnevni rok kvatro (tal. quattro, lat. quattuor) eti- ri; a quattro voci it. a kvatro voi (tal.) glaz. za etiri glasa (glazbeno djelo) kvatroentisti (tal. quattrocento etiri stotine) mn. talijanski pisci i umjet- nici iz XV. st, tj. u poetku renesan- se kvatroento (tal. quattrocento etiri stotine) talijanski naziv za XV. st., osobito s obzirom na knjievnost i umjetnost toga vremena kvazari (quasari od lat.-engl. quasi stellar source, tj. tobonji zvjezdani izvor) izvanredno sjajni kozmiki ob- jekti udaljeni nekoliko milijardi svjetlosnih godina, jo nedovoljno is- traeni; kvari kvazi (lat. quasi) kao, kao da, gotovo, skoro, donekle, otprilike; glaz. kao, skoro; u sloenicama obino u zna- enju: tobonji, polu-, nazovi-, npr. kvazi-znanstvenik, kvazi-umjetnik itd. kvazi legitimitet (lat. quasi legitimi- tas) prav. prividna (ih: tobonja) za- konitost kvazi-afinitet (lat. quasi affinitas) prav. odnos slian rodbinskom od- nosu kvazi-delikt (lat. quasi delictum) prav. djelo ili in koji granii s prijestupom i koji se, u svojim privatnopravnim djelovanjima, tretira kao prijestup; nenamjeran prijestup, prijestup bez promiljaj a kvazi-dezercija (lat. quasi desertio) prav. postupak jednog suprunika koji je slian naputanju brane za- jednice, nevrenje brane dunosti kvazi-dominij (lat. quasi dominium) prav. prividno vlasnitvo, koje se prethodno tretira kao vlasnitvo kvazi-kontrakt (lat. quasi contractus) prav. prividan ugovor; pravni odnos koji se tretira i smatra ugovorom budui da ne postoji pravi ugovor, preutan ugovor kvazi-posesija (lat. quasi-possessio) prav. nestvarno posjedovanje, posje- dovanje neeg netjelesnog, ije se stvarno posjedovanje u pravnom smi- slu ne moe zamisliti kvazi-tradicija (lat. quasi traditio) prav. in koji zamjenjuje in formal- ne predaje kvazi-uzusfruktus (lat. quasi usus- fructus) prav. pravo uivanja neke stvari koje se daje nekome pod uvje- tom da kasnije stvar iste vrste i vri- jednosti dade u naknadu za nju Kvazimodo (lat. Quasimodo) grbavi zvonar Bogorodiine crkve u Parizu, glavni junak romana Victora Hugoa Notre-Dame de Pari; pren. nakaza, rugoba kvekeri (engl. quakers) mn. oni koji drhte, drhtavci (nazvani po tome to dru kad padnu u vjerski zanos), kranska sljedba u Engleskoj i Ame- rici koja nema ni sveenika, ni cr- kvenih obreda; oni ne priznaju pri- segu, vojsku (rat), zadovoljstva, pra- zne formalnosti itd., sve ljude oslov- ljavaju sa "ti", ni pred kim ne skidaju kapu, a same sebe nazivaju "dru- kverulant 782 kvinta tvom prijatelja"; osniva sljedbe je engl. obuar G. Fox (1850.) kverulant (lat. querulans) tuibaba, svadljivac, onaj koji stalno tuaka; prav. podnositelj tube sudu kverulat (lat. querulatus) prav. osoba protiv koje se podnosi tuba, tueni kverulirati (lat. querulus, querulare) tuakati, podnositi tubu bez poseb- no opravdanih razloga kvescionirati (lat. quaestio) prav. pi- tati, istraivati, ispitivati, muiti ili dosaivati pitanjima kvestor (lat. quaestor) 1. visok finan- cijski slubenik kod starih Rimljana, dravni blagajnik kome je bila du- nost skupljanje dravnih prihoda; 2. na sveuilitima: skuplja, naplati- telj honorara za profesorska preda- vanja; 3. u nekim dravama: upravi- telj policije kvestura (lat. quaestura) zvanje i slu- ba kvestora kvezitor (lat. quaesitor traitelj) prav. istrani sudac kvezitum (lat. quaesitum) ono to se trai, traeno kviditet (lat. quidditas, od lat. quid to) fil. bitnost, bit stvari kvijer (lat. corium ivotinjska koa) per- gamena kvijescencija (lat. quiescere poivati) povremeno odmaranje, mirovanje; mirovina, penzija kvijetisti (lat. quies mir) mn. pristae filozofskog ili vjerskog kvijetizma kvijetiv (lat. quies mir) fil. spoznaja prave biti stvari koja vodi zatomlji- vanju volje za ivotom, nijekanju te volje u razoaranju, rezignaciji (usp. pesimizam) kvijetizam (lat. quies, gen. quietis mir) 1. fil. tenja za odvraanjem od i- votnog nemira i elja za to pasiv- nijim i bezosjeajnijim stavom u i- votu, za kontemplativnim udublji- vanjem u boanstvo; 2. nauavanje jedne kranske sljedbe, osnovane u XVII. st. u panjolskoj, koje se sastoji u stjecanju unutarnjeg mira putem potpunog udubljivanja i predavanja due Bogu; usp. kvijetisti kvikstep (engl. quick ivahan, step ko- rak) ples brzog tempa i ritma koji se izraava topotanjem vraka nonih prstiju i lupkanjem peta po podu kvinar (lat. quinarius koji sadri pet) metr. stih od pet stopa kvinaran (lat. quinarius koji sadri pet) koji se sastoji od pet, djeljiv sa pet, petostruk; kojem je osnova pet kvindekagon (lat. quindecim petnaest, gr. gonia kut) geom. petnaestero- kutnik kvinkvagezima (lat. quinquagesima) sedma nedjelja, odnosno pedeseti dan prije Uskrsa (kod katolika); estomihi kvinkvenal (lat. quinquennalis petogo- dinji) trg. petogodinji poek pla- anja; usp. moratorij kvinkvenalan (lat. quinquennalis pe- togodinji) koji traje pet godina, pe- togodinji kvinkvenij (lat. quinquennium) raz- doblje od pet godina, petogodite kvinkvercij (lat. quinquertimu petoboj) peterostruka borba, pet vrsta borbe- nih disciplina kod starih Grka i Rim- ljana; skakanje, bacanje diska, baca- nje koplja, tranje i hrvanje; kod Gr- ka: pentatlon kvinkverema (lat. quinqueremis) laa sa pet redova vesala, ili sa pet vesla- kih klupa kvinkvilijun (lat. quinque pet) milijun kvadrilijuna kvins-metal (engl. queens-metal) met- alna smjesa od cinka, olova, anti- mona i bizmuta kvint (lat. quintus peti) v. kvinta kvinta (lat. quinta) peti razred neke kole; glaz. alt-violina; E ica na vio- lini; peti ton od osnovnog tona koji u sekundi izvri 3/2 puta toliko titraja kvintal 783 kvoti dij ana koliko izvri osnovni ton (zvana jo dominanta); u maevanju: peti nain zadavanja udarca; u piketu: peta po redu karta iste boje kvintal (p. quintal, fr. quintal. ar. kin- tar) pedeset kilograma; metarski kvintal sto kilograma kvintana (lat. quintana) med. groznica koja dolazi svakog petog dana kvinternio (lat. quinternio) petina, cje- lina sastavljena od pet dijelova; u starim rukopisima i knjigama: sloj od pet dvostrukih listova koji su umetnuti jedni u druge; mn. kvinter- nioni kvintesenca (lat. quinta essentia peta bit) fil. prvobitno: eter, koji je Aris- totel dodao kao peti uz 4 elementa (vatru, vodu, zrak, zemlju), ali koji zbog svoje finoe vrijedi kao prvi, glavni element; pren. ono to je naj- finije i najistije u neemu, bit, jez- gra, skup onoga to je najbolje, eks- trakt; kem. najfiniji dio; alkem. glav- na tvar za pretvaranje kovina; kvin- tesencija kvintesencija (lat. quinta essentia) v. kvintesenca kvintesenciran (lat. quinta essentia) prid. kem. koji je pretvoren u eks- trakt, iz kojega je izvaen ekstrakt kvintet (tal. quintetto) glazbeno djelo za pet glasova ih pet instrumenata kvintirati (fr. quinter) glaz. svirati u kvintama; igosati kovinu, osobito zlato i srebro kvintola (lat. quintus peti) glaz. tonska figura od pet nota koje, izvedene po- vezano, dobivaju vrijednost etiriju takvih nota kvintuplika (lat. quintuplum peto- struko) prav. peti protuodgovor kvintuplum (lat. quintuplum) pete- rostruko, peterostruka kohina kvirc (njem. Gewiirz) zain, mirodija Kvirinal (lat. Quirinalis sc. collis bre- uljak) jedan od sedam breuljaka u Rimu na kojem se od 1870. nalazio kraljev dvor; otuda pren. talijanska vlada (usp. Vatikan) kvisling onaj koji je u slubi tuina, a protiv interesa svoga naroda, izdaj- nik domovine, pomaga osvajaa (po norvekom politiaru Vidkunu Quis- lingu koji je u Drugom svjetskom ratu stupio u slubu njemakih osv- ajaa i bio predsjednik norveke ma- rionetske vlade) kvit (fr. quitte, lat. quietus) gotov, svr- en; izmiren, slobodan, razrijeen obveze, razduen kvita (fr. quittance) priznanica kvitancija (fr. quittance) v. kvita kvitirati (fr. quitter) osloboditi, razri- jeiti, razrjeavati; osloboditi se ob- veze, razduiti se; potvrditi prijam novca (priznanicom); ostaviti, napus- titi (posao, slubu); razii se, rais- titi s kim ih s im kviz (engl. quiz) ispit, ispitivanje; an- keta; zagonetka, pitalica, postavlja- nje zagonetaka kvjetanca (tal. quietanza) priznanica kvocijent (lat. quotines koliko puta) mat. kolinik, broj koji pokazuje ko- liko je puta jedan broj sadran u ne- kom drugom broju kvorum (engl. quorum kojih) zakonom predvien broj lanova jedne organi- zacije ija je nazonost na sjednici potrebna da bi se poslovi mogli obav- ljati; u parlamentu: potreban broj lanova (izaslanika) za punovaljano rjeavanje kvota (lat. quota sc. pars koliki dio) dio koji pri nekoj diobi pripada pojedin- cu, razmjeran dio, pripadajui dio, udio; porezni iznos; pro quota it. pro kvota (lat.) prema udjelu, razmjerno kvotacija (lat. quotatio) obraunavanje i podjela kvote, udjela; kvotizacija k (lat. quotidiana) med. svakodnevna groznica kvotirati 784 Kyrie, eleison! kvotirati (lat. quota sc. pars koliki dio) prav. podijeliti na razmjerne dijelo- ve, obiljeiti brojevima spise koji se tiu jedne parnice kvotizacija (lat. quotisatio) v. kvotacija, kotizacija kvotizirati (lat. quota sc. pars koliki dio) razmjerno dijeliti (ili: podijeliti), utvrivati (ili: utvrditi, odrediti) kvo- tu; financijskim zakonom utvrditi, u parlamentu, visinu poreza koji se tre- ba prikupiti u svakom proraunskom razdoblju, prema dravnim financij- skim potrebama Kyrie, eleison! (gr.) Gospodine, smiluj se! L L, 1 esnaesto slovo hrvatske latinice 1 kratica za litru 1. c. kratica za loco citato (lat.) na na- vedenom mjestu 1. kratica za lice L. S. kratica za locus sigilli (lat.) mje- sto peata La kem. kratica lantan la bamba (p.) ivahan drutveni ples u 4/4 taktu, junoamerikog podri- jetla la belle epoque it. la bei epok (fr.) doba ljepote, razdoblje poetkom 20. st. kada se u umjetnosti razvilo naelo larpurlatizma: "ljepota radi ljepote" la la (fr. la la) svakojako, povrno, osrednje, donekle, prilino l'art pour Part it. lar pur lar (fr. "um- jetnost zbog umjetnosti") shvaanje da umjetnost treba postojati samo zbog umjetnosti, a nikako ne smije biti sredstvo ili cilj neemu drugom (geslo Theophilea Gautiera) La vendetta e una meta che e biso- gna mangiare a freddo it. la ven- deta e una meta ke e bizonja man- are a fredo (lat.) Osveta je jelo koje valja jesti hladno la volta (tal.) dosta raskalaen ples iz 16. st.; nalik na kasniji kankan labar (gr. labaron, lat. labarum) rim- ska ratna zastava za vrijeme kasni- jih careva; nakon Konstantina Veli- kog sa znakom kria i grkim poet- nim slovima imena Isusa Krista; kod katolika: crkveni etverokutni ophod- ni barjak od skupocjenog materijala sa slikom raspela ih nekog sveca labdacizam v. lambdacizam Labdak mit. unuk Kadmov, kralj u Tebi, otac kralja Laja, djed Edipov label it. lejbel (engl. label marka, eti- keta) posebna vrsta stalnog bojkota koji radniki sindikati primjenjuju prema odreenim poduzeima: podu- zeima koja izlaze u susret radni- kim zahtjevima sindikati daju svoje kontrolne markice (labele) da ih stav- ljaju na robu koju proizvode, po emu e lanovi sindikata i ostali potroai znati da je to roba poduzea koja su u dobrim odnosima sa sindikatima te da, prema tome, samo nju kupuju; ovo je nain posrednog bojkotiranja neije robe time to se preporuuje roba tvorniara koji su naklonjeniji radnicima laberdan (niz. labberdaan) svje baka- lar pripremljen kao sle (ili: haringa) labiatae it. labijate (lat.) bot. usnae (npr. alfija, bosiljak, majina duica i dr.) labidometar (gr. labis drak, ruka, metron mjera, mjerilo) v. labimetar labij (lat. labium) usna, gubica; glaz. jeziak na orguljskim cijevima labijal (lat. labialis) gram. usneni glas labijalan (lat. labialis) usneni labijirati (lat. labium) glaz. orguljske cijevi opskrbiti, osigurati jezicima, labijima labilan (lat. labilis) nemoan, slab, pro- lazan, troan, nesiguran; fiz. nepo- labimetar 786 ladinjos stojan, nestalan; labilna ravnotea nepostojana ravnotea (kad teite tijela stoji u vertikali iznad osovine); supr. stabilan labimetar (gr. labis drak, ruka,- metron mjera, mjerilo) med. kirurka sprava za mjerenje razmaka izmeu krakova klijeta, odnosno razmaka izmeu lica na kracima tih klijeta, pomou kojih se vri poroaj; u gr- kopravoslavnoj crkvi: liica kojom se vjernici prieuju labiodental (lat. labialis usneni, denta- lis zubni) gram. usnenozubni glas labiodentalan (lat. labialis usneni, dentalis zubni) koji se izgovara po- mou usana i zubi, usnenozubni labionazal (lat. labiahs usneni, naali nosni) gram. usnenonosni glas labirint (gr. labyrinthos) mit. golema Minotaurova zgrada s bezbroj soba i isprepletenih hodnika, u kojoj je bio zatvoren Tezej i iz koje se spasio sa- mo pomou Arijadnine niti; otuda: isprepletene staze na kojima se nije lako snai; pren. zamrenost, nejas- nost; viestrukost, sloenost, zbrka- nost, zapletenost; zamren posao; poloaj u kojemu se teko snai i nai iz njega izlaz; anat. unutranje uho labirintis (gr. labyrinthos) med. upala uha, osobito labirinta labirintski (gr. labyrinthos) ispreple- ten, zamren, zapleten, nejasan, zbr- kan, bez poetka i kraja, sloen, vi- estruk; labirintska voda anat. slu- na voda labis (gr. labis) klijeta; med. klijeta kojima se vri porod Labor callum obducit dolori it. La- bor kalum obducit dolori (lat.) Rad otupljuje bol Labor omnia vincit (lat.) Rad pobje- uje sve laborant (lat. laborans) suradnik, oso- bito u kemijskom, ljekarnikom itd. laboratoriju; u srednjem vijeku: ke- miar koji pravi zlato, alkemiar laboratorij (lat. laboratorium) radioni- ca, osobito kemijska, ljekarnika, pukarska itd.; zavod u kojem se vre razni pokusi laborirati (lat. laborare) raditi; kem. izluivati, destilirati, topiti; med. tr- pjeti, bolovati, leati zbog bolesti labrador glinenac lijepih boja, ukrasni kamen (po imenu sjevernoamerikog poluotoka Labradora) labradorska struja hladna morska struja puna ledenih brjegova u sje- vernom dijelu Atlantskog oceana; te- e od Baffinova zaljeva do Newfound- landa laburisti (engl. labourist; labour trud, rad) mn. pristae, lanovi britanske radnike stranke (Labour Party i In- dependent Labour Party Radnika stranka i Neovisna radnika stran- ka) lac-dye it. lek-daj (engl.) posebna vrsta laka koja se upotrebljava poglavito za bojenje vune crvenom bojom laceracija (lat. laceratio) deranje, kida- nje, cijepanje, razdiranje lacrimula it. lakrimula (lat.) suzica; pren. tobonja suza, neiskren pla lacrosse it. lakros (fr.) port, u Kanadi: vrsta hokeja (dvije momadi po deset igraa tapom nastoje ugurati loptu opsega 20 cm u protivnika vrata) Ladini narodnosna skupina u istonoj vicarskoj i junom Tirolu; govore la- dinom (jednim dijalektom retoroman- skog jezika) ladino (p.) 1. jedan dijalekt retoroman- skog jezika; 2. iskvareni panjolsko- idovski govor; 3. mestik, mjeanac bijelca i Indijanke u Junoj Americi ladinjos (p. ladinos, lat. latinus) lat. oni koji pristaju uz Katoliku crkvu, Indijanci i mulati u Sred. Americi koji su primili katoliku vjeru Laert 787 lajtmotiv Laert mit. otac starogrkog junaka Odiseja laeva manu it. leva manu (lat.) glaz. lijevom rukom lafeta (fr. l'affut) voj. prednjak, postolje na kojem stoji topovska cijev lafetirati (fr. l'affut) namjestiti (ili: na- mjetati), metati, metnuti top na prednjak, na lafetu laga (njem. Lage) poloaj (osobito u go- voru glazbenika za poloaj usnih organa pri proizvodnji tonova) lagena (lat. lagoena) trbuasta posuda za vino s dugakim i uskim grlom i s ruicama sa strane lageniforman (lat. lagoeniformis) koji ima oblik boce, koji je kao boca lager (njem. Lager) stovarite, smjesti- te, skladite; voj. tabor, logor; lei- te, postelja lago (tal., p. lago, lat. lakus) jezero lagoftalmija (gr. lagos zec, ofthalmos oko) med. zeje oi, dranje otvorenih oiju pri spavanju, kao zec, zbog smetnje u onim kanalima lagohilus (gr. lagos zec, cheilos usna) hrnja, razrezana gornja usna; v. lagostoma lagonoponos (gr. lagon slabina, ponos muka, bol) med. bol (ili: probadanje) u slabinama lagostoma (gr. lagos zec, stoma usta) hrnja, razrezana gornja usna; hrnja, hrnjica, hrnjavac, hrnjo, ovjek s raz- rezanom gornjom usnom lagrimoso it. lagrimozo (tal.) glaz. plano, tuno, u plano-uzbudljivom tonu lagune (tal. lago, lat. lacunae) mn. mala jezera, pliaci otoka u Jadranskom moru, plitki morski rukavci lai it. le (fr.) srednjovjekovna kratka narativna ili lirska pjesma u osmer- cima koja se pjevala uz pratnju glaz- bala laicizirati (gr. laikos narodni, puki, lat. laicus) liiti sveenikog ina, rainiti, vratiti sveenika u poloaj svjetovne osobe, raspopiti, raspop- ljavati laiki (gr. laikos narodni, puki) svje- tovan, nesveeniki, nevjet, nevian, neiskusan; nestruan laik (gr. laos narod, puk, laikos narod- ni, puki) svjetovnjak, svjetovna oso- ba, osoba koja nije sveenik; pren. ovjek nevian i neiskusan u nekoj umjetnosti ili vjetini; nestrunjak Laj mit. mu Jokastin, otac Edipov; ubio ga sin Edip koji nije znao da mu je Laj otac (takvo je bilo i proroanstvo) lajbec (njem. Leibchen) prsluk, prslui lajbnicijanizam nauavanje njemakog filozofa i matematiara Gottfrieda Wilhelma Leibniza (16461716), ob- iljeeno monadologijom, spiritualiz- mom i optimizmom osobito, a zatim prestabiliziranom harmonijom, racio- nalizmom, teleologijom i determiniz- mom lajdenska boca fiz. staklena posuda ob- loena izvana i iznutra, do odredene visine, kositrenim listovima (stani- olom), slui za skupljanje elektrici- teta (pronaena u Leydenu); konden- zator lajhar (njem. leihen posuivati) lihvar, zelena lajm (njem. Leim) ljepilo, osobito stolar- sko ljepilo lajna (njem. Leine ue) crta, linija lajner (engl. liner) veliki prekooceanski brod ili zrakoplov za prijevoz putnika i pote lajter (njem. Leiter) upravitelj, voa, kolovoa; fiz. vodi (struje) lajtmotiv (njem. leiten, voditi, lat. moti- vum) pobuda u radu, misao vodilja; glaz. u novijim opernim kompozici- jama, osobito kod Richarda Wagnera: odreena glazbena tema kojoj je cilj karakterizacija nekog junaka ili ne- kog dogaaja, i koja se uvijek po- navlja pri pojavljivanju na pozornici lak 788 laksament toga junaka i pri sjeanju na taj dogaaj lak (lat. lac) 1. mlijeko; lac sulfuris it. lak sulfuris (lat.) kem. sumporno mli- jeko, sumporni talog mlijenog iz- gleda lak (sanskr. lakscha, lat., tal. lacca, fr. laque) 2. neproziran firnis koji se izrauje od raznih smola i u raznim bojama, a predmetima njime nama- zanim daje sjajan izgled; vrsta veoma fine i sjajne koe za izradbu obue, runih torbica itd. lakaj (fr. laquais, p. lacayo) pratitelj, sluga; osobito: uniformirani sluga u otmjenim kuama; pren. ulizica, pod- lac lakirati (fr. lacre vrsta voska za pea- enje, hind. lakh crvena smolasta tvar) premazati lakom, premazivati lakom lakirer (perz.) radnik ili obrtnik koji radi lakom, koji lakira lakmus (niz. lakmoes, lak, moes vona kaa) plavo obojena tvar koja se do- biva od raznih vrsta liajeva, osobito od Lecanora tartarea i Roccella tinc- toria; upotrebljavaju je kemiari, bilo u vodenastoj otopini (lakmusova tinktura), ih kao papir obojen tom otopinom (lakmusov papir), za prepo- znavanje kiselina i luina, budui da ona u kiselinama pocrveni, a u lui- nama ponovno poplavi lakoliti (gr. lakkos, udubljenje, rupa, jama, lithos kamen) mn. geol. mase kristalastih stijena zasvoenog obli- ka i veeg ili manjeg obujma, katkad vie kilometara iroke, nastaju kad se magma utisne meu slojeve talo- nih stijena, razdvoji ih i u njima ovr- sne u obliku ilne stijene lakonikum (gr. Lakon, lat. laconicum sc. balneum lakedemonska kupelj) med. odjel u kupaonici za parenje i preznojavanje, suha kupelj, parna kupelj lakonizam (gr. Lakon Lakedemonja- nin) ret. pretjerana kratkoa i zbu- njenost u iskazivanju misli, osobito kad se izostavljaju rijei koje se po smislu mogu nagaati da bi reenice bile to krae, no to esto smeta jas- noi stila i misli, npr. dan i komad, krv i no itd. (izraz postao po starim Lakedemonjanima, koji su se odliko- vah ovom osobinom; supr. pleona- zam, tautologija) lakonizirati (gr. lakonizo) ugledati se na Lakedemonjane, tj. govoriti krat- ko i jezgrovito; usp. lakonizam lakonski (gr. lakonikos) kratak i jasan, zbijen, jezgrovit, saet, koji s malo rijei kazuje mnogo (po obiaju starih Lakonijaca, tj. Lakedemonjana, koji nisu marili za opiran govor) lakrdija (tur. lakirdi) poet. vrsta nie komedije kojoj je glavni zadatak iza- zivanje smijeha bez ikakvog cilja, tako da je, zbog pretjerivanja u sve- mu, vie karikatura nego prava ko- medija, farsa; pren. ala lakrdija (tur. lakirdi) aljivina, kome- dija lakrdijati (tur. lakirdi) praviti ale, a- liti se lakrima (lat. lacrima) suza; lacrimae Christi it. lakrime Kristi (lat.) "Kri- stove suze", vrsta svijetlocrvenog veo- ma finog i skupocjenog vina od gro- a "lakrima", koje se proizvodi u Ita- liji, u podnoju Vezuva lakrimalan (lat. lacrimalis) med. koji se tie suznih kanalia, suzni lakrimalije (lat. lacrimalia) mn. anat. suzne kosti lakrimatorij (lat. lacrimatorium) posu- da u kojoj se uva balzam laks (njem. Lachs) zool. losos, pastrva, (grabeljiva morska i slatkovodna ri- ba, veoma ukusna za jelo) laksament (lat. laxamentum) olaka- nje, olakica; prav. rok od dva mje- r laksativ 789 lalofobija seca koji se daje starateljima za vra- anje pupilnog maloljetnikog novca laksativ (lat. laxativum) med. sredstvo za ienje, laksativan (lat. laxativus) med. koji isti, koji tjera van laksir (lat. laxare razlabaviti, omeka- ti) med. proljev laksirati (lat. laxare) med. imati stoli- cu, istiti crijeva laksitet (lat. laxitas) labavost, nemar- nost, neurednost laksizam (lat. laxismus) labavost, ne- postojanost u moralu Lakmi hinduska boica sree i ljepo- te; simbol: lotosov cvijet laktacija (lat. lactatio) stvaranje (ili: izluivanje) mlijeka iz mlijenih li- jezda; prehranjivanje djeteta maji- nim mlijekom laktagogi (lat, lac, lactis mlijeko, gr. ago izazivam, dovodim) mn. med. sredstva koja potiu izluivanje mli- jeka laktati (lat. lac, lactis mlijeko) mn. kem. soli mlijene kiseline laktein (lat. lac, lactis mlijeko) vrhnju slina masa koja se dobiva isparava- njem mlijeka lakticinije (lat. lasticinium) mn. mli- jeni proizvodi (sir, mlijeko, vrhnje i dr.) laktian (lat. lac, lactis mlijeko) mlije- an, mlijeni; taktina groznica med. mlijena groznica kod rodilja laktiferan (lat. lac, lactis mlijeko, fero donosim) mlijean, koji daje mlijeko laktifugij (mn. lactifugium) med. spra- va za crpljenje mlijeka pumpom laktirati (lat. lactare) dojiti laktizma (gr. laktisma ritaj, ritnue, laktizo ritnem) med. osjetno kretanje djeteta u maternici laktobioza (lat. lac, lactis, gr. bios ivot) v. laktoza laktodenzimetar (lat. lac mlijeko, den- sus gust, gr. metron mjera, mjerilo) areometar za ispitivanje specifine teine mlijeka: brojevi od 20 do 40 na skali, ljestvici, odgovaraju speci- finoj teini 1,020 do 1,040; osobito prilagoena vaga za utvrivanje ka- kvoe mlijeka laktolin (fr. lactoline) v. laktein laktometar (lat. lac mlijeko, gr. me- tron mjera, mjerilo) razliite sprave pomou kojih se ispituju i mjere sa- stojci mlijeka laktoskop (lat. lac, lactis mlijeko, gr. skopeo promatram) v. laktometar laktovegetarijanac (lat. lac, lactis, mlijeko, lat. vegetarianarius) vegeta- rijanac koji se hrani, uz bilje, i proi- zvodima od ivih ivotinja, posebno mlijekom i njegovim preraevinama, jajima i medom laktoza (lat. lac, lactis mlijeko) kem. eer koji se dobiva od mlijenog e- era laktozurija (lat. lac mlijeko, gr. uron mokraa) med. vrsta eerne bolesti kod koje se u mokrai nalazi mlijeni eer lakuna (lat. lacuna) nedostatak, praz- nina, upljina, npr. u knjizi lakunar (lat. lacunar) arhit. tavanica s izdubljenim kockastim poljima, obo- jenim ih s ukrasima od zlata i slo- nove kosti lakunozan (lat. lacunosus) koji ima praznina, s nedostacima, nepotpun, krnji lakustrian (lat. lacus jezero) jezerski, koji se tie jezera, koji pripada jezeri- ma lalacija (gr. lalia govor) tepanje, mu- canje laletika (gr. laleo tepam) znanost o go- vorenju, poznavanje vjetine govore- nja lalija (gr. lalia) govor, govorenje lalofobija (gr. lalia govor, fobeomai bojim se) med. strah pred govorenjem kao posljedica mucanja laloneuroza 790 laminaa laloneuroza (gr.) med. govorna neu- rotska smetnja lalopatija (gr.) med. smetnja govora (bez obzira na vrstu) lama (peruan. Hama) 2. zool. ovca-deva, dugovrata ivotinja, velika kao jelen, ivi u oporima po planinama Perua, pripitomljena slui kao najvanija domaa ivotinja za tegljenje (cije- njena i zbog vune i mesa); vrsta fine vunene tkanine lama (tibet. blama, lama) 1. titula bu- distikih sveenika u Tibetu koji, kod Mongola i Kalmika, veinom ive po samostanima; v. dalaj-lama lamaisti (tibet. blama, lama) mn. pri- stae budistike, lamajske religije u Tibetu i Mongoliji; usp. lamaizam lamaizam (tibet. lama) hijerarhijski oblik budizma u Tibetu i Mongoliji, osobito njegov preobraaj koji je iz- vrio u XIV. i XV. st. Tsong-Kha-Pa i njegovi uenici lamaj ska religija v. lamaizam lamantin (fr.) zool. vodeni sisavac iz reda sirena; vrsta kita lamarkizam nauavanje francuskog prirodnjaka Jeana Lamarca (1744 1829), po kojemu upotrebljavanje ili neupotrebljavanje pojedinih organa ima utjecaja na preobraavanje same vrste organskih bia, a steene oso- bine postaju nasljedne, i po kojemu iva bia imaju sposobnost prilagod- be okolini u kojoj ive (u neolamar- kizmu pitanje nasljeivanja steenih osobina je dvojbeno) lamaserija tibetski ili mongolski sa- mostan Lamasu asirsko i akadsko boanstvo (prikazivano s bikovskim tijelom, ljudskom glavom i orlovskim krilima lambda (gr. lambda) grko ime slova "1"; lambda-av anat. spoj tjemenih kostiju sa zatiljkom kosti u obliku gr. slova "L" lambdacizam (gr. lambda) pogreno izgovaranje glasa "1" umjesto "r" lambdoidan (gr. lambda, eidos oblik) slian grkom slovu lambda (L), ug- lat lambetvok (engl. lambethwalk) vrsta suvremenog plesa lambik (tal. lambicco) kotao za desti- laciju lambskin it. lemskin (engl.) imitacija janjeeg runa od plia (koristi se za izradu djejih ogrtaa i si.) lame (fr.) metalna svila, tkanina protka- na metalnim nitima lamela (lat. lamella) listi, ploica, lju- ska; tanak hm od razliitih metala lamelacija (lat. lamellatio) listavost, li- stanje, ljuskavost, ljuskanje lamelaran (lat. lamellaris) ploast, u obliku ploice (ih: lima, listia, ljuske) lameliforman (lat. lamelliformis) plo- ast, koji ima oblik listia ili ploice lamentabile (tal.) glaz. tuno, plano, alosnim tonom lamentacija (lat. lamentatio) tugova- nje, jadikovanje, oplakivanje, narica- nje, kukanje, ridanje, pla lamentirati (lat. lamentari) oplakivati, aliti, jadikovati, tuiti, kukati, cvi- liti, naricati lamentoso it. lamentozo (tal.) glaz. v. lamentabile lameta (tal. lametta) lat. tanahne niti od metala, obino u boji, za ukraa- vanje boinog drvca lami rije sastavljena od imena glaz- benih tonova la i mi; glaz. neto to zvui runo ih tuno; zavriti s lami zavriti runo, alosno lamija (gr.) mit. enski demon, vjetica (smatralo se da mladiima sie krv) laminacija (lat.) postupak za ouvanje starih novina i asopisa laminaa (lat. lamina ploa, franc. la- minage) izradba metalnih ploica i listova, valjanje, stanjivanje metala laminerija 791 landturm laminerija (lat. lamina ploa, franc. laminerie) radionica za valjanje i sta- njivanje metala, valjaonica laminirati (lat. lamina ploa, franc. la- miner) izraivati od metala lim, pra- viti metalne listove ili ploice, tanjiti (ili: valjati) metal laminoar (fr. laminoir) stroj za stanji- vanje (ili: valjanje) metala lamiran (fr. laminer, lame) protkan sre- brom ili zlatom lampadarijus (gr. lampas, lat. lam- padarius) bakljonoa, zubljonoa lampadedromija (gr. lampas bukti- nja, dromos tranje) utakmica u tr- anju sa zapaljenim votanim bukti- njama lampadefor (gr. lampas buktinja, fo- reo nosim) onaj koji nosi buktinju, zublju, bakljonoa lampadist (gr. lampas buktinja) trka sa zapaljenom buktinjom lampadodromija (gr. lampas, dromos) v. lampadedromija lampadomantija (gr. lampas bukti- nja, manteia proricanje) proricanje po tome kako gori buktinja lampas (fr. lampas, lampasse) vrsta svilene istonjake i kineske tkanine sa slikama i arama; voj. iroka vrp- ca od tkanine druge boje (obino cr- vene), umetnuta du vanjskog ava hlaa viih asnika lampion (fr. lampion) mala lampa, lam- pica; lopta od papira, sa arama i slikama u ivim bojama, u kojoj gori svijea i koja visi nepomina ili se nosi na tapu u sveanim prilikama, na proslavama i si. lampiris (gr. lampyris) zool. krijesnica lampreta (lat. lambere lizati, petra ka- men, stijena, lampreta, lampetra) zool. morska ili rijena paklara, ivo- tinja iz razreda krunousta lamprofonian (gr. lampros jasan, fone glas, zvuk) jasnoglasan, s jakim i jasnim glasom lamprofonija (gr. lampros jasan, fone glas, zvuk) jasnoglasnost, veoma ja- san i jak glas lana (lat. lana) vuna lanbri (fr. lambris) arhit. drveni ili mra- morni oblog donjeg dijela sobnih zi- dova; gipsana tavanica, strop u gip- su lanbrisirati (fran. lambrisser) obloiti (ili: oblagati) zidove drvetom ili mra- morom; obloiti gipsom lanceta (fr. lancette) kirurg, instrument s dva reza i iljatim vrhom za otva- ranje vena, kalemljenje itd; kratak iljat drvorezbarski no lancun (tal. lenzuolo) plahta; lancul lan (engl. lunch) drugi doruak kod En- gleza, zakuska oko podne, izmeu ra- nog doruka i ruka landauer (njem. Landauer) putnika kola, koija s etiri sjedala, iji je krov u sredini rastavljen, tako da se jedna polovica moe spustiti napri- jed, a druga nazad. Nazvan po tome to je na takvim kolima car Josip I. 1702. putovao na opsjedanje grada Landaua landcman (njem. Landsmann) zemljak landgraf (njem. Landgraf) titula vla- dara u staroj njemakoj dravi landkarta (njem. Land zemlja, gr. charte papir) zemljovid, zemljopisna karta Landliga (engl.) 1879. osnovano politi- ko udruenje u Irskoj koje je zahti- jevalo ukidanje vlastelinstva i vraa- nje zemlje irskom narodu landolet (niz., fr. landaulet) mali lan- dauer, polulandauer, male poluzatvo- rene koije landrati (njem.) 1. skitati se, lutati; 2. brbljati, blebetati landaft (njem. Landschaft kraj, po- krajina) slika nekog kraja, pejza u slikarstvu; krajolik, krajobraz landturm (njem. Landturm) voj. po- sljednja obrana, mladii i starci u landver 792 laparohisterektomija njemakoj vojsci (obuhvaala je sve vojne obveznike od 17 do 45 god. i- vota koji nisu uvrteni u redovitu voj- sku) landver (njem. Landwehr) voj. prvi i drugi poziv u njemakoj i vicarskoj operativnoj vojsci; u bivoj Austro- ugarskoj: dio vojske koju je davala sama Austrija (za razliku od zajed- nike. tzv. L. und K. = carske i kra- ljevske vojske langetirati (fr. languetter) rezuckati rubove na bijelom rublju, praviti up- ljike, upljiiti languente (tal. languente, lat. langu- ere) glaz. eznutljivo, udno, s uzdi- sajima languido (tal. languido) glaz. v. lan- guente langust (lat. locusta, fr. langouste) zool. jastog (veliki morski rak); vrsta ska- kavaca langviditet (lat. languiditas) malaksa- lost, iscrpljenost, slabost, nemo; e- nja, sahnjenje, ljubavna strast laniferan (lat. lana vuna, ferre nositi) koji nosi vunu, vunar lanoform (lat. lana vuna, forma) farm. mast za rane, priprema se od lano- lina i formaldehida lanolin (lat. lana, lanolinum vuna) kem. ukasta masa koja se dobiva od vu- nene masti i alkalija; upotrebljava se za premazivanje suhe i krhke koe i slui kao vaan sastojak kozme- tikih i medicinskih masti (lat. adeps lanae = mast od vune) lans (fr. lance) vrsta plesa sa dva para ih vie parova, slina kadrih lansadirati (fr. lan^ade) jah. praviti s konjem polukrune skokove uvis lansaa (fr. lancage) pom. porinue, sputanje lade u vodu lansirati (fr. lancer) hitnuti, hitati, ba- citi, bacati; dobaciti pitanje (ili: slut- nju, sumnju, prijedlog); uvesti (ih: uvoditi) u svijet (ili: u drutvo, u mo- du); dati (ili: davati) maha neemu: vjeto, ali ne slubeno, dati u javnost vijest, priopenje, prijedlog; lansirati brod spustiti brod u vodu; brzo ple- sati; sa psima ii po tragu divljai dok se ne ulovi lansje (fr. lancier) konjanik naoruan kopljem, ulan lantan (gr. lanthano skrivam) kem. metalni element olovne boje, prona- en 1839., atomska teina 138,92, redni broj 57, znak La lanterna (fr. lanterne, lat. la/n/terna) fenjer, svjetiljka lanugo (lat.) njene svijetle dlaice po tijelu sisavaca (malje, vunica, pa- huljica) Lao-Ce (-Tse) kineski filozof i proma- tra prirode, roen 604. pr. n. e., smatra se piscem znamenitog djela "Tao-teh-king" ("Kanonske knjige o Tao i vrlini") i osnivaem taoizma Laokont (lat. Laocoont) mit. sveenik Apolonov u Troji, kojega su, zajedno s njegova dva sina, udavile dvije go- leme zmije, zato to je savjetovao Trojancima da ne unose u grad drve- nog konja i prvi bacio koplje na nje- ga govorei: "Bojim se Danajaca i kad darove donose." Laokontoua skupina znamenita helenistika skulptura (iz II. st. pr. n. e., sada u Vatikanu), koja prikazuje trenutak kada zmije dave Laokonta i njegove sinove laokracija (gr. laos narod, kratos vla- davina, vlast) vladavina naroda, de- mokracija lapaktian (gr. lapazo ispraznim) med. koji pomae da se crijeva blago ispranjavaju, koji regulira stolicu laparocela (gr. lapare slabina, kele kila) med. kila, bruh, hernija laparohisterektomija (gr. lapare sla- bina, hystera maternica, tome reza- nje) med. operativno otvaranje trbu- ha i maternice radi vaenja djeteta, t laparoskopija 793 laringizam u sluaju velike suenosti zdjelice kod rodilje, "kajzernit", carski rez laparoskopija (gr. lapare slabina, sko- peo promatram) med. ispitivanje tr- buha radi utvrivanja uzroka bolesti laparotomija (gr. lapare slabina, tome rezanje) otvaranje trbuha na slabi- nama lapen (fr. lapin) zool. pitomi zec lapidacija (lat. lapidatio) kamenovanje, bacanje kamena na nekoga lapidar (lat. lapidarius) sredstvo za pre- mazivanje koje ima svojstvo da pre- mazani predmet otvrdne kao kamen (moe se mijeati i s bojom) lapidaran (lat. lapidarius) urezan u kamenu; kratak, zbijen, jezgrovit; la- pidaran stil zbijen, kratak i jezgrovit stil (kao stil starih rimskih natpisa) lapidarij (lat. lapis kamen, lapidarium) zbirka kamenih spomenika lapidifikacija (lat. lapis, lapidificatio kamen) okamenjavanje, pretvaranje u kamen, nastajanje eolskog pje- anika time to u nanose pijeska vo- da unese vapneni cement lapili (lat., tal. lapilli) mn. vrsta ljunka kojeg izbacuju vulkani; omaleni, ug- lati ih zaobljeni komadii sa stakle- nom korom, a unutarnjom masom e- sto kristalastom lapis (lat. lapis) kamen; lapis inferinalis (lat.) kem. srebrni nitrat; lapis caus- ticus it. lapis kaustikus (lat.) kem. med. natrij hidroksid; lapis philoso- phicus it. lapis filozofikus (lat.) ka- men mudrosti lapor (kelt.) tupina, mineral sastavljen gline i vapnenca (osnovna sirovina za proizvodnju cementa) lapot (slav.) nekadanji obiaj ubijanja staraca, tj. beskorisnih i nemonih ljudi lapsus (lat. labi, lapsus) greka, pogre- ka; pad, padanje, opadanje, pro- padanje; lapsus bonorum (lat.) prav. opadanje, propadanje imanja; lapsus calami it. lapsus kalami (lat.) po- greka uinjena pri pisanju; lapsus linguae it. lapsus lingve (lat.) po- greka napravljena u govoru; lapsus memoriae it. lapsus memorije (lat.) pogreka u pamenju; lapsus palpe- brae it. lapsus palpebre (lat.) med. mana u onom kapku lararij (lat. lararium) kuna kapelica ili osobito mjesto kod ognjita gdje su stajale slike i kipovi kunih bogo- va zatitnika (lara) kod starih Rim- ljana larbord (engl. larboard) pom. lijeva strana broda largeza (tal. larghezza) obilje, izobilje; trg. znatna priuva novca za mjeni- na pisma na jednom tritu larghetto it. largeto (tal.) glaz. malo sporije, rastegnutije, gotovo andante larghissimo it. largisimo (tal.) glaz. veoma lagano i sveano; usp. largo largicija (lat. largitio) darivanje; podmi- ivanje largo (tal.) glaz. lagano, polagano, ras- tegnuto, razvueno; trg. obilno, i zbog toga jeftino largo di molto (tal.) glaz. v. larghis- simo largus (lat.) obilat, bogat; dareljiv, iz- daan, podatan; larga manu (lat.) da- reljivom rukom, tj. izdano, obilno, bogato lari (lat. Lar, Lares) mn. mit. kod starih Rimljana: kuni bogovi, bogovi zatit- nici doma, dobrohotni duhovi premi- nulih ukuana; usp. penati larifari (tal.) brbljarija, besmislica laringealan (gr. larynx grkljan) grk- ljanski, grleni laringitis (gr. larynx grkljan) med. op- i naziv za sve vrste upale grkljana i dunika laringizam (gr. larynx grkljan) med. grevito stezanje miia grkljana i ije kod djece, djeja astma laringo- 794 larviran laringo- (gr. larynx) predmetak u slo- enica sa znaenjem: grkljan, grk- ljanski, grleni laringofisura (gr. larynx, lat. fissura pukotina, napuklina) med. operativ- no rezanje grkljana radi uklanjanja stranih tijela laringoftiza (gr. larynx, fthysis suica, tuberkuloza) med. tuberkuloza grk- ljana, dunika laringokirurgija (gr. larynx, cheir ru- ka, ergon djelo, rad) med. operacije grkljana laringolog (gr. larynx, logos) lijenik, strunjak za grkljan i njegove bole- sti laringologija (gr. larynx, logia) med. znanost o grkljanu i njegovim bole- stima laringoragija (gr. larynx, regnymi pr- skam, pucam) med. krvarenje iz grkljana i dunika laringosirinks (gr. larynx, syrinx fru- la; uplja naprava) med. igla za utr- cavanje (ili: trcaljka) za dunik ili plua laringoskop (gr. larynx, skopeo pro- matram) med. malo zrcalo veliine kovanice, na drku, pomou kojega se obavlja pregled grkljana, dunika i obhnjih organa (pronaeno 1840., usavreno 1858.) laringoskopija (gr. larynx, skopeo promatram) med. pregled grkljana i oblinjih organa laringoskopom laringoskopirati (gr. larynx, skopeo promatram) med. pregledati grkljan i oblinje organe laringoskopom laringospazmus (gr. larynx, spasmos gr) med. gr u glasnici laringostenoza (gr. larynx, stenosis suenje) med. stjenjavanje (ili: suavanje) grkljana zbog ega dolazi do potekoa pri disanju laringostroboskop (gr. larynx, stro- bos vrtlog, skopeo promatram) in- strument za ispitivanje titraja glas- nica i za prouavanje drugih titravih tijela laringotomija (gr. larynx, tome re- zanje) kirurg, otvaranje grkljana ra- di uklanjanja izraslina, ireva, stra- nih tijela itd. 1 laringotraheitis (gr. larynx, tracheia dunik) med. upala grkljana udru- ena s upalom dunika laringotraheotomija (gr. larynx, tra- cheia dunik, tome rezanje) med. najuobiajenija metoda otvaranja zranih puteva rezanjem prstenaste hrskavice i dviju najgornjih duni- kovih hrskavica; krikotraheotomija larinks (gr. larynx) anat. grkljan larinksedem (gr. larynx grkljan, oi- dema oticanje, oteklina) med. otica- nje glasnica, oticanje grkljanove sluz- nice koje dovodi do potekoa pri di- sanju i guenja; glotisedem larma (njem. Larm) buka, vika, galama, halabuenje larmoajantan (fr. larmoyant) koji lije suze, plaan, cmizdrav larpurlartizam (fr. l'art pour l'art) v. l'art pour l'art Larus (fr. Larousse) znameniti francus- ki enciklopedijski rjenik, leksikon u velikom i malom izdanju, nazvan po leksikografu i izdavau Pierreu La- rousseu (18171875) larva (lat. larva) kod starih Rimljana: sablast, privienje, utvara; obrazina, maska; zool. mlad oblik neke ivo- tinje koji se veoma razlikuje od ro- diteljskog oblika (prvi stadij u razvit- ku kukaca), liinka larvalan (lat. larvalis) zool. koji pripada liinki, larvalan; larvalni organi org- ani koje neka ivotinja ima samo dok je liinka, a koji se kasnije, kad se razvije, gube larviran (lat. larva) pod obrazinom, prikriven; larvirane bolesti bolesti kod kojih se neki simptomi ne pojav- ljuju lasalijanci 795 laterna lasalijanci mn. pristae nauavanja njem. socijalista Ferdinanda Lassal- lea (18251864), iji je cilj podizanje radnikog stalea pomou drave i opi preobraaj drutvenog poretka lasalijanizam nauavanje F. Lassallea 0 drutvu i dravi; v. lasalijanci Lasciate ogni speranza voi ch'en- trate it. laate onji speranca voi k'entrate (tal.) Napustite svaku nadu vi koji ulazite (prema Danteovoj Bo- anstvenoj komediji: dio natpisa iz- nad ulaza u pakao) lascivan (lat. lascivus) razvratan, po- hotljiv, pohotan, sladostrastan, ra- zuzdan, bestidan, sablanjiv lascivnost (lat. lascivitas) razvratnost, pohotljivost, pohotnost, sladostras- nost, bestidnost, sablanjivost lase (fr. lacet) vrpca, uzica; vrpca za enske kune haljine laser kratica za light amplification by stimulated emission of radiation (engl.) irenje svjetla stimuliranim zraenjem; naprava koja se sastoji od tapia crvenog stakla ili rubina 1 sustava ogledala, a slui za sinkro- niziranje svjetlosnog zraenja, to snopu svjetla daje razornu snagu lasi (fr. lacis) mreasto tkivo; vrsta polu- svilene tkanine, marli laskari (ind.-engl.) mn. nekadanji in- dijski vojnici i mornari laso (p. lazo, lat. laqueus) konopac ili remen s olovom ili omom na kraju, 10 do 15 m dug, kojim kauboji u Ju. Americi, bacajui ga, hvataju bivole, konje i druge ivotinje last but not least it. last bat not list (engl.) posljednje, ah ne i najmanje vano lastadija (lat. lastadium) pom. v. lasta- gija lastagija (lat. lastagium) pom. teret broda; mjesto u velikim primorskim gradovima gdje brodovi utovaraju i istovaraju robu lasteks (gr. elauno vuem, rasteem, lat. elasticus) veoma elastina tkani- na izraena od gume i razliitih tek- stilnih ica; upotrebljava se za izradu podvezica, steznika, naramenica za dranje hlaa i dr. lasting (engl. lasting trajan) vrsta at- lasaste glatke i sjajne vunene tka- nine (upotrebljava se osobito za zim- ske kapute) latentan (lat. latere, latens) tajni, po- tajni, prikriven, skriven; pren. vezan, skriven (supr. osloboen), npr. laten- tna toplina vezana toplina, tj. toplina koju neko tijelo prima a da se pritom ne zagrijava, da mu se temperatura ne povisuje, npr. led kad se zbog to- pline topi, i dok god se topi, tempe- ratura mu se ne poveava; latentna snaga prikrivena snaga; latentne bo- lesti bolesti koje ne pokazuju nika- kve vidljive znakove latentnost (lat. latentia) potajnost, pri- krivenost, skrivenost lateralan (lat. lateralis) boni, poboni, sa strane, sporedan; lateralni na- sljednici nasljednici iz pobone linije; lateralno srodstvo srodstvo po pobo- noj (ili: sporednoj) liniji Lateran (lat. Lateranus) palaa u Rimu u kojoj su pape stanovale do progon- stva u Avignon, od 1843. u njoj se nalazi znameniti muzej za poganske i kranske starine; do nje je crkva Sv. Ivana, u kojoj su odravani eku- menski, tzv. lateranski crkveni sabo- ri (sinodi) laterirati (lat. latus strana) raunske stavke po stranama zbrojiti da bi se iznos dobiven na jednoj strani (latus) prenio na sljedeu stranu laterizirati (lat. laterna) objesiti koga na fenjerski stup laterna (lat. laterna) fenjer, svjetiljka; laterna magica it. laterna magika (lat.) opt. arobna svjetiljka, projek- cijska svjetiljka, skioptikon laterna 796 latrocinij laterna (lat.) 1. svjetiljka, fenjer, feral; 2. arhit. zavrni tornji na kupoli lateropulzija (lat. latus bok, pulsus po- tisnut) med. pojava da se kod nekih bolesti bolesnik pri hodanju zanosi u stranu latest novelty it. letest novelti (engl.) trg. posljednja novost, tj. najnovija trgovaka roba lati (ind.) pahca od bambusovine latifolan (lat. latifolius) irokolist, koji ima iroke listove latifundij (lat. latifundium) veliko polj- sko imanje, veliki posjed latina (lat.) mn. knjievna djela na latinskom jeziku Latini (lat.) mn. prastari stanovnici La- cija, stare pokrajine dananje Italije u kojoj lei Rim; katolik, rimokato- lik latinica latinsko pismo, nastalo iz gr- kog alfabeta u 6. st. pr. n. e.; danas se latinicom slui veina europskih jezika i mnogo izvaneuropskih jezi- ka latinist (fr. latiniste) poznavatelj latin- skog jezika i knjievnosti, ovjek ko- jemu je latinski jezik struka latinitet (lat. latinitas) poznavanje la- tinskog jezika, osobito: isto latinsko izraavanje; latinsko pravo latinizam (lat. Latini) osobitost latins- kog jezika, posebno reda rijei, to upada u oi kod doslovnih prijevoda s latinskog na hrvatski, npr. "Cezar, poto je... ", umjesto "Poto je Ce- zar..." latinizirati (lat. latinizare) oponaati latinski jezik, osobitosti i nain iz- raavanja latinskog jezika prenositi u drugi jezik; prevoditi na latinski; polatiniti, polatinjavati latinofobija (lat. Latini, gr. fobos strah) 1. strah od Latina i njihovog utjecaja, osobito od Rimokatolike cr- kve; 2. mrnja prema Latinima; usp. Latini 2. latirizam kronino otrovanje ljudi i do- maih ivotinja, osobito konja, sje- menkama nekih mahunarki iz roda graholika (naziv po biljci Lathyrus sativus) latiroste (lat. latus irok, rostrum kljun) mn. zool. ptice sa irokim klju- nom latituda (lat. latitudo) irina, prostran- stvo; zem. irina, kutna udaljenost na podnevniku (meridijanu) nekog mjesta na Zemljinoj povrini sjeverno ili juno od polutnika (ekvatora); astr. kutna udaljenost nekog nebes- kog tijela od ekliptike ("nebeska latituda"); sloboda, polje djelatnosti latitudinalan (lat. latitudinalis) irin- ski, koji se tie (zemljopisne) irine latitudinaran (lat. latitudinarius) iro- kogrudan, slobodouman, koji ne pre- tjeruje, nepretjeran latitudinarci (lat. latitudo) mn. iroko- grudni, slobodoumni ljudi; fil. po Kantu; predstavnici i pristae iro- kogrudnosti i popustljivosti u pita- njima morala (supr. rigoristi), oni ko- ji su za vrijeme unih vjerskih borbi i sukoba u Engleskoj i kotskoj u XVII. st. htjeli posredovati izmeu zavaenih strana latitudinarizam (lat. latitudo) iroko- grudnost, slobodoumnost; popustlji- vost u pitanjima morala lato senzu (lat. lato sensu) u irem smislu latom (gr. latomos) radnik u kameno- lomu; slobodni zidar latomij (gr. latomia) kamenolom, rud- nik kamena; podzemne tamnice u kamenolomima kod Sirakuze (za vla- davine tiranina Dionizija); slobodno zidarstvo latrija (gr. Iatreia) sluba; bogosluje; osobito: oboavanje svetaca latrina (lat. latrina) nunik, zahod latrocinij (lat. latro razbojnik, hajduk) cestovno, ulino razbojnitvo / latrunkulator 797 lavi latrunkulator (lat. latrunculator) su- dac koji istrauje zloine cestovnih, ulinih razbojnika latun (p. laton, fr. lation, isl. latun) hm od mesinga latus (lat. latus strana, bok) strana li- sta; zbroj (ili: iznos) rauna napi- sanog na jednoj strani knjige tekuih rauna; latus per se (lat.) strana ili iznos rauna za sebe, tj. iznos poje- dinih strana, kada jedna strana sa- dri samo jednu stavku ili stupac; ad latus (lat.) pridodan kao pomo- nik, kao savjetnik i si laubseg (njem. Laub lie, Sage pila) sitna pila, rezbarska pila lauda (lat. laudare hvaliti) srednjovje- kovna religiozna puka pjesma u hvalu Bogu ili nekom svecu; hvalo- spjev, slavospjev laudabilan (lat. laudare hvaliti) pohva- lan, hvale dostojan laudacija (lat. laudatio) hvaljenje, po- hvala; pohvalni govor; posmrtni go- vor laudanum (lat.) prije: svako sredstvo za umirivanje ivaca i uspavljivanje; danas: jednostavna alkoholna tink- tura opijuma, opijum, opij, napitak za uspavljivanje laudativan (lat. laudativus) koji ima karakter pohvale, pohvalan laudator (lat. laudator) hvalitelj; onaj koji dri posmrtni govor, govornik na pogrebu laudatoran (lat. laudotorius) pohvalan, pohvalni, koji govori pohvalno laudemij (lat. laudemium) porez koji se davao vlasniku lena za ustupljeno iskoritavanje lena laudetur Iesus Christus (lat.) hvaljen (bio) Isus Krist laudirati (lat. laudare) hvaliti, pohva- liti, slaviti; laudirati svjedoka prav. naznaiti (ili: imenovati) svjedoka laufer (njem. Laufer) figura u ahu; du- gaak i uzan sag (ili: ilim) laufpas (njem. laufen trati, Pass pu- tovnica) otputanje iz slube lauftepih (njem. Laufteppich) sag koji se prostire iznad finijeg saga kako bi ga zatitio laureacija (lat. laureatio) v. promocija laureat (lat. laureatus) pjesnik ovjen- an lovorovim vijencem, tj. pjesnik koji je dobio kao nagradu lovorov vi- jenac; knjievnik ili umjetnik koji je dobio najviu nagradu, nositelj naj- vie nagrade ili najvieg priznanja laus (lat. laus gen. laudis) hvala, po- hvala, slava, priznanje; usp. cum lau- de, magna cum laude, suma cum lau- de (pod suma) lauta (njem. Laute) instrument slian gitari, s 45, kasnije s 24 ice lautfertreker (njem. Lautverstarker); ureaj za pojaavanje glasa (kod te- lefona) lautirati (njem. Laut, glas, lautieren) slovkati, pri uenju itanja: slova odmah izgovarati prema njihovom glasu, a ne sricati, tj. izgovarati sva- ko slovo zasebno; metoda lautiranja metoda slovkanja lautist (njem. Laute) svira laute lautpreher (njem. Laut-sprecher) glasnogovornik; zvunik (npr. kod ra- dioaparata) lava (lat., tal. lavare prati, spirati, lava) uarena i tekua masa koju izbacu- ju vulkani, koja tee iz njih a koja, kad se ohladi, ovrsne kao kamen lavabo (lat. lavare prati, lavabo) umiva- onik lavanda (lat. lavandula) bot. despik, po- znata vrtna biljka veoma ugodna mirisa; upotrebljava se mnogo u koz- metici lavanja (tal. lavagna) vrsta kamena koji se osobito upotrebljava za izradu mo- zaika lavatorij (lat. lavatorium) posuda za pranje (ili: kupanje); kada, kupka lavi (fr. lavis) crtanje (ih: bojenje) tuem lavina 798 leblebija lavina (lat. lavina, tal. lavigna) usov, snjena masa koja se kotrljanjem s visokih planina povea do golemih razmjera ruei i unitavajui sve to je pred njom; pren. neto to se kree velikom brzinom i neodoljivom sili- nom i emu je nemogue suprot- staviti se lavirati (lat. lavare) slik. slikarsku boju stavljenu na sliku vodom isprati; tu- irati, izraditi crte razrjedenim tu- em ili crnilom lavirati (niz. laveren, fr. louvoyer, lou- vier) 2. pom. prema vjetru ploviti cik- cak linijom; pren. postupati oprezno, ne izjanjavati se brzo o neemu, slu- iti se svakojakim izgovorima da bi se to izbjeglo (plaanje, vraanje duga i si.), izmicati se, okoliati lavman (fr. lavement) med. ispiranje crijeva radi ienja, klistiranje lavor (lat. lavatorium, fr. lavoir) umi- vaonik; posuda za pranje lavra (rus., gr. lauros) prvobitno: so- bica anahoreta; kasnije: vei pravo- slavni manastir, osobito onaj koji je sjedite i episkopa (lavri ima u Je- ruzalemu, Rusiji, Svetoj Gori i dr.) Lazar (hebr. Eleazar) ime ovjeka ko- jega je Isus, trei dan po smrti, us- krsnuo iz groba, brat Martin i Ma- rijin; ime jednog u Bibliji opisanog (Luka 12,20) gubavca; pren. ubog i bolestan ovjek lazaret (fr. lazaret, tal. lazzaretto) pr- vobitno, u sred. vijeku: dom za gu- bavce kod Jeruzalema, posveen sv. Lazaru; kasnije: bolnica, osobito voj- na bolnica; karantena lazaroni (tal. lazzaroni) mn. uboge li- jenine i prosjaci u Napulju i Siciliji, koji ive od nosatva i drugih nad- niarskih poslova, ih od prosjaenja (nazvani po ubogom Lazaru, iz Evan- elja po Luki) lairati (lat. lazurium) slik. ve izra- enu i gotovo suhu sliku u boji ih metalnu osnovu povrno premazati rijetkom, prozirnom bojom, tako da se slika ispod te boje vidi, npr. kod lakiranja lazum (tur. lazym) potrebno je, treba lazur (lat. lazurium, lazur, ar. lazvard) miner, vrsta plavog kamena koji se upotrebljava poglavito za ukras lazura (lat. lazurium) lagano premazi- vanje ve izraene slike u boji nekom prozirnom, ranije plavom bojom, tako da se donja boja moe vidjeti; boja kojom se vri takvo premazivanje lazuran (lat. lazurium, ar. lazvard) boje kao lazur, svijetloplav, plav kao nebo lazume boje v. lazura lazzo it. ladzo (tal.) pov. nijema igra u tal. komediji, osobito u komediji dell'arte, radi ispunjavanja stanki u govoru, govor bez rijei; smijeno ponaanje, lakrdija, ala; mn. lazzi Le roi est mort, vive le roi it. L' roa e mor, viv 1' roa (fr.) Kralj je mrtav, ivio kralj! (staro dinastiko naelo kojim se istodobno objavljuje smrt vladajueg kralja i nastup novoga na prijestolje) Le roi soleil it. L' roa solej (fr.) Kralj- Sunce (naziv za francuskog kralja Luja XIV., 16381715) Leander (lat. Leander) mit. ljubavnik Herin, koji je svake noi plivao iz Abida u Sest dragoj na sastanak, dok se nije udavio u Helespontu Lear it. Lir (engl.) mitski kralj Brita- nije, junak istoimene Shakespearove tragedije; pren. simbol nesretnog i teko razoaranog oca lebel-sistem (engl. label, gr. systema) v. label lebervurt (njem. Leber jetra, Wurst kobasica) kobasica s nadjevom od je- tara, jetrenica lebi jugozapadni vjetar u Primorju leblebija (tur. leblebi) sjeme biljke sla- nutka (preno je omiljena grickalica) lebnsraum 799 legat lebnsraum (njem. Leben ivot, Raum prostor) "ivotni prostor" naelo njemake agresije koje se sastojalo u tenji za osvajanjem tuih teri- torija u kojima ive pripadnici nje- makoga naroda lebus (lat. laesus) prav. onaj koji je uvri- jeen, oteen lecitin (gr. lekithos umanjak) fiziol. karakteristian sastojak mozga, i- vaca i umanjka, ima ga i u ivo- tinjskim i biljnim organizmima, sa- dri fosfor, spada u litoide lecitoblast (gr. lekithos utanjak, blas- tos klica, izdanak) fiziol. utanana lijezda Leda (gr. Leda) mit. neobino lijepa ena spartanskog kralja Tindareja, u koju se Zeus zaljubio i prilazio joj preruen u labuda dok se kupala; mati Kastora i Poluksa, lijepe Hele- ne, Klitemestre; omiljena tema mno- gih umjetnikih djela; astr. naziv asteroida pronaenog 1856. god ledent (lat. laedens) prav. onaj koji nanosi uvredu, uvreditelj, vrijeatelj ledi (engl. lady) izraz kojim se oslovljava otmjena ena ili djevojka u Engles- koj, dama ledi petrones (engl. lady patroness) otmjena gospoa kao pokroviteljica (npr. priredbe u dobrotvorne svrhe) ledi-lajk (engl. lady-like) ono to odgo- vara jednoj otmjenoj gospoi, to je u skladu s poloajem jedne ledi ledian (njem. ledig) sam, koji ivi kao samac, neoenjen ledirati (lat. laedere) povrijediti, uvrije- diti; otetiti ledirati (lat. leadere) otetiti, pokvariti, ozlijediti, pozlijediti; vrijeati, uvrije- diti; uskratiti, nanijeti (ih: priiniti) tetu ledizam v. ladizam leden (perz. legen, leden) v. legen legabile (tal. legabile) glaz. vezano, spo- jeno, sli veno legacija (lat. legatio) izaslanstvo; osob- lje izaslanstva; zgrada izaslanstva legalan (lat. lex zakon, legalis) zakon- ski, zakonit, zakonom doputen, pravni, pravovaljan; legali modo (lat.) zakonski, po zakonu, putem za- kona; legalis medicina (lat.) sudska medicina legalitet v. legalnost legalizacija (fr. legalisation) ozakonja- vanje, ozakonjenje, potvrda (ili: odob- renje) kod vlasti, ovjeravanje (po pro- pisima zakona) legalizirati (fr. legaliser) ozakoniti, oza- konjavati, pozakoniti, pozakonjava- ti, uiniti da neto ima zakonsku vri- jednost; potvrditi na sudu, ovjeriti, prijei u legalnost legalnost (lat. legalitas) zakonitost, za- konski propisi, suglasnost nekog ina sa zakonom; fil. postupanje (ili: dje- lovanje, ponaanje) koje je u skladu s dravnim, vanjskim zakonom (za razliku od moraliteta, tj. postupanja ih djelovanja ih ponaanja koje je u skladu s unutarnjim zakonom, tj. moralom); naelo legaliteta prav. na- elo po kojemu se, kod kaznenih djela za koja se progoni i sudi po slubenoj dunosti, kazneni postupak mora po- eti im se steknu dovoljni, stvarni i pravni razlozi legat (lat. legatum) 1. ostavtina, ostav- ljanje u nasljedstvo jednog dijela ostavtine nekoj osobi koja inae ne bi, po zakonu, imala pravo na na- sljedstvo legat (lat. legatus) 2. kod starih Rim- ljana: podvojvoda koji je zapovijedao jednim krilom vojske u ratu; najvii pomonik namjesnika neke pokraji- ne; namjesnik carske pokrajine; u novije doba: papin izaslanik ili stalni predstavnik u nekoj dravi; legatus a latere ili de latere (lat.) papin iza- slanik prvog reda, kardinal-izasla- nik; opunomoenik Svete Stolice u legatar 800 legirati predmetima duhovnog suda zajedno vee podruje legatar (lat. legatarius) osoba kojoj je oporukom ostavljeno u nasljedstvo dio oporuiteljeve ostavtine, a koja inae ne bi imala pravo na nasljedstvo legativan (lat. legativus) zastupniki, koji spada u zastupnitvo, koji se tie zastupnitva legato (tal. legato) glaz. v. ligato legator (lat. legator) onaj koji ostavlja oporuku, oporuitelj legatura (tal. legatura) mijeanje (ih: mjeavina) dviju ili vie kovina pu- tem stapanja, slitina; aligacija, legi- ranje, legura lege artis (lat. lex, gen. legis zakon, ars, gen. artis umjetnost) po zakonu umjetnosti legen (perz.) 1. vrsta posude s poklop- cem i drkom legen (engl. lagan, lagon) 2. pom. roba s neke razbijene lae izbaena vo- dom na kopno legenda (lat. legere itati, legenda) ono to treba itati; u sred. vijeku: naslov knjige koja je sadravala tiva koja su se svakog dana morala itati na bogosluju; pria iz ivota svetaca, ivotopis svetaca; izmiljena pria, bajka, gatka, arobna pria; natpis na vijencu metalnog novca ih meda- lje; vanjski rub metalnog novca na kojem, da bi se otealo falsificiranje, obino stoji kakva misao ili geslo; tuma, objanjenje znakova (na crte- u, planu, zemljovidu i si.) legendar (lat. legendarius) pisac pria iz ivota svetaca, ivotopisac sveta- ca; pisac legendi legendaran (lat. legendarius) koji ima karakter legende, koji spada u legen- de, bajoslovan; glasovit, slavan (kao neki junak iz bajke) legendarij (lat. legendarium) knjiga s priama iz ivota svetaca, zbirka pri- a o svecima, ivotopis svetaca legestenija (lat. lego itam, gr. asthe- neia nemo) nesposobnost itanja i- ji je uzrok psihike naravi leggerie it. leere (tal.) glaz. lako, s lakoom, bez neprirodnosti leggerissimo it. leerisimo (tal.) glaz. veoma lako, posve lako, bez imalo neprirodnosti leggiermente it. leermente (tal.) glaz. v. leggiere leghorn (engl. leghorn) vrsta plemenite talijanske kokoi legibilan (lat. legere itati) itak, itljiv legija (lat. legere, legio) u starorimskoj vojsci: jedinica od 1200 do 6000 pje- aka i 300 konjanika, podijeljena na 30 manipula i 60 centurija, a kasnije na 10 kohorata; pren. mnotvo voj- ske, eta, odred, vojska legion d'honneur it. lejon d'oner (fr. veoma ugledno francusko odlije "Le- gije asti" Legion etrangere it. lejon etraner (fr.) "stranaka legija", trupa osno- vana nakon Srpanjske revolucije u Francuskoj (1830.) i sastavljena od politikih bjegunaca i pustolova svih naroda (na slubi je poglavito u Al- iru) legionar (lat. legionarius) vojnik rimske legije; vojnik stranake legije (Legion etrangere); posjednik ili vitez fran- cuskog odreda Legije asti (Legion d'honneur); eko-slovaki legionari dobrovoljci od izbjeglica te Ceha i Slo- vaka bjegunaca i zarobljenika aus- trougarske vojske koji su se u Prvom svjetskom ratu borili protiv Central- nih sila; lan poljske legije koja se u Prvom svjetskom ratu borila protiv Rusije legirati (lat. lex, legis zakon, legare) 1. oporukom odrediti, oporuiti, praviti oporuku, ostaviti (ili: ostavljati) u na- sljedstvo; poslati koga kao poslani- ka; postaviti (ili: uzeti) za legata legirati 801 ladino legirati (tal. legare, lat. ligare spojiti, zdruiti.) 2. mijeati (ili: stapati) vie kovina, osobito: zlato i srebro mije- ati s kovinama manje vrijednosti; u kuharstvu: juhe ili umake zainiti jajetom ili branom da bi bih gui; u maevanju: v. ligirati legislacija (lat. legis-latio) donoenje zakona, zakonodavstvo, zakonodavna vlast; zakoni legislativa (lat.) zakonodavno tijelo, zakonodavna skuptina, zakonodav- na vlast legislativan (lat. legislativus) zakono- davan; zakonodavni, koji se tie zako- nodavstva; zakonski legislatura (lat.) zakonodavstvo, dono- enje zakona; zakonodavna skup- tina, zakonodavna vlast; zakonodav- no tijelo; legislaturni period vrijeme trajanja i rada zakonodavne skup- tine legist (lat. lex zakon, fr. legiste) pozna- vatelj zakona, pravnik; nastavnik svjetovnog prava, pristaa rimskog prava u sred. vijeku (supr. dekretist); u Italiji: protivnik faizma legitima (lat. legitima sc. pars zakonski dio) prav. zakonski dio oinstva ih materinstva koji nasljedniku, bez ob- zira na oporuku, mora pripasti legitimacija (lat. legitimatio) pozako- njenje, usinovljenje, usvojenje izvan- branog djeteta; potvrivanje, akredi- tiranje stranog izaslanika; ovjerava- nje ovlasti (ili: punomoi); osobna is- kaznica; pravo na podnoenje tube legitiman (lat. legitimus) zakonit, za- konski; pravedan, opravdan, pravilan (zahtjev); roen u zakonitom braku, brani legitimirati (lat. legitimare) pozakoniti, posvojiti, posiniti; ovjeriti, ozakoniti, potvrditi; traiti od nekoga da poka- e svoje isprave; legitimirati se poka- zati svoju punomo ili ovlast, doka- zati svoje pravo na neto, pokazati svoje isprave legitimisti (fr. legitimistes) mn. pris- tae naela legitimiteta, po kojemu pravo na prijestolje jedne vladarske dinastije ne zavisi od narodne volje te se, kao i svako privatno pravo, ne moe i ne smije krnjiti; u Francuskoj: stranka koja priznaje pravo na pri- jestolje samo starijoj lozi Burbonaca; maarski legitimisti pristae ponov- nog dovoenja Habsburgovaca na kraljevsko prijestolje Maarske legitimistiki (fr. legtimiste) koji je uz zakonitu vladu i naelo legitimiteta; usp. legitimitet legitimitet (fr. legitimite) zakonitost, utemeljenost na pravu; zakonito ro- enje djeteta; pravo na prijestolje po roenju; naelo legitimiteta naelo po kojemu se ne mogu krnjiti prava nas- ljednih vladarskih dinastija legitimizam (fr. legitimiste) shvaanja i naela legitimista legno it. lenjo (tal.) drvo; col legno it. kol lenjo (tal.) glaz. drvetom gudala, a ne strunom (svirati) legograf (lat. lex, legis zakon, grafo pi- em) pisac zakona, sastavlja zako- na legografologija (lat. legare itati, gr. lego itam, grafo piem, logia) zna- nost o itanju i pisanju legologija (lat. legare itati, gr. lego, logia) vjetina itanja, znanje itanja legovati (njem. legen poloiti) praviti nabore na tkanini, glaati te nabore jedan preko drugoga leguan (p. iguana) zool. vrsta gutera u tropskim krajevima, osobito u trop- skoj Americi, 1/2 m dug legulejizam (lat. lex zakon, legulejus zakonski sitniar) loe odvjetnitvo, slijepo dranje (ili: pridravanje) za- konskih paragrafa legumen (lat. legumen) bot. mahuna legumin 802 lektul legumin (lat. legumen) bjelanevinasta tvar u plodovima mahunastih bi- ljaka, slina kazeinu, biljni kazein leguminoza (lat. leguminosa) hranjivi preparat koji se dobiva od brana plo- da mahunastih biljaka pomijeanog s branom penice ili rai; daje hra- njive, lako probavljive juhe leguminoze (lat. leguminosae) mn. bot. mahunarke, mahunaste biljke legura (tal. legare) v. legatura lej (rum. leu) od 1868. novana jedinica u Rumunjskoj = 100 bani, odgovara naoj kuni lek albanski novac, sadri 100 kintara lekaa (njem. lecken istjecati, curiti) trg. istjecanje iz oteenih posuda, gubitak zbog istjecanja; svota (ili: iznos) koji se unosi u obraun na ime odbijanja od ukupnog iznosa rauna zbog istjecanja lekcija (lat. lectio) nastava, pouavanje, predavanje, sat nastave; zadatak za uenje; odlomak iz biblijskih ih dru- gih crkvenih knjiga; grdnja, karanje; oitati lekciju oitati bukvicu, ukori- ti nekoga lekcionarij (lat. lectionarium) u Kato- likoj crkvi: zbirka odlomaka iz Bi- blije koji se itaju na bogosluju (ako su iz Evanelja = evangelijarij, ako su iz apostolskih poslanica = episto- larij, ako su iz obojega = plenarij) lekit (gr. lekythos) starogrki vr s uskim vratom i jednom rukom leks (lat. lex, legis) zakon, zakonski pri- jedlog, zakonska odredba, propis, pravilo; lege artis (lat.) po zakonu umjetnosti; lex abrogata it. leks ab- rogata (lat.) zakon vie ne vrijedi, ukinut zakon; contra leges it. kontra leges (lat.) suprotno zakonima leksem (gr. legein govoriti) lingv. naj- manja znaenjska jedinica koja nosi osnovno znaenje (npr. it-ati, it- atelj, it-aonica itd.) leksiki (gr. lexikon rjenik) rjeniki, koji spada u rjenik, koji se tie rje- nika; u obliku rjenika, npr. djelo leksikalan (lat. lexicalis) v. leksiki leksikalije (lat. lexicalia) mn. sve to se tie rjenika ili spada u rjenik leksikograf (gr. lexikon rjenik, grafo piem) pisac (ili: sastavlja) rjenika leksikografija (gr. lexikon, grafia) pi- sanje, sastavljanje rjenika leksikolog (gr. lexikon, logos) znan- stvenik koji se bavi prouavanjem rijei leksikologija (gr. lexikon, logia) zna- nost o rjenicima i njihovom sastav- ljanju leksikon (gr. lexikon sc. biblion) rje- nik; mn. leksikoni, rjenici leksipireton (gr. lexis prestanak, pre- stajanje, pyretos groznina vruica) med. sredstvo (ih: lijek) protiv groz- nice leksis (gr. lexis) med. poputanje (ili: prestajanje) bolesti leksiti (engl. lakists) mn. lit. lanovi "Jezerske kole" (Lake school), jedne engleske pjesnike kole s poetka XIX. stoljea, koja je teila prirodno- sti u izraavanju i izboru grae, je- zerci lektira (fr. lecture, lat. lectura) itanje; tivo, knjige ili gradivo koje treba proitati uope ih za odreeno vrije- me, npr. u jednoj kolskoj godini, kolsko tivo lektor (lat. legere litati, lector) itatelj, predava; na fakultetima; uitelj i- vih jezika, glazbe i dr., koji ne mora imati akademski stupanj; itatelj i ocjenjiva rukopisa u veim izdava- kim poduzeima lektorat (lat. lectoratum) posao i du- nost predavaa i uitelja ivih jezika na fakultetu lektul (lat. lectulus) med. zavoj za uve- zivanje u daice (slomljenih ruku, nogu itd.) lektura 803 lentitis lektura (lat.) itanje, ispravljanje; pra- vopisno, gramatiko i stilsko dotje- rivanje tekstova lelija (lat. laelia) 1. bot. vrsta tropskih orhideja; 2. bot. perunika lema (gr. lemma) fil. pretpostavka, premisa, pravilo koje jedna znanost uzima od neke druge znanosti u kojoj je ono ve dokazano, npr. neko pra- vilo koje fizika uzima od matematike; lozinka, geslo, deviza; naslov lanka koji sadri objanjenje onoga o emu se u lanku govori leming (lat. Lemmus lemmus) zool. ar- ktiki glodavac, slian poljskom mi- u lemniskata (gr. lemniskos vrpca, za- voj) geom. naziv za odreene zatvo- rene krivulje koje su nalik na polo- enu osmicu lemozitet (gr. leme krmelj, lat. lema) med. krmelj i vost lemur (lat.) zool. polumajmun iz poro- dice lemura; ivi u umama Mada- gaskara, u Africi i u jugoistonoj Aziji lemuri (lat. lemures) mn. mit. kod sta- rih Rimljana; due pokojnika, od ko- jih su dobre due tovane kao kuni bogovi (lari), a zle su tumarale kao none sablasti lemurije (lat. lemuria) mn. mit. kod starih Rimljana: sveanosti koje su se slavile u pono 9., 11. i 13. svibnja radi otklanjanja moi zlih duhova od domova lend-lease it. lend-lis (engl. lend-lease acte) zakon o zajmu i najmu koji je objavljen listopada 1941. u Sjedinje- nim Amerikim Dravama na osnovi kojega se saveznikim vladama do- djeljuje pomo u materijalu, brodo- vima itd. lendler (njem. Landler) omiljeni ples stanovnika tzv. Landla, u Gornjoj Austriji, mjera 3/8 ili 3/4 lendlord (engl. landlord) veliki posjed- nik zemlje u Engleskoj, veleposjed- nik, vlastelin Leneje mn. vrsta starogrkih Dioni- zovih svetkovina lenger (tur. lenger, tal. l'ancora, fr. l'an- cre, gr. ankyra) sidro lengo (fr. lingot) ipka, poluga, slitina (olova, zlata, srebra i dr.); tisk. kva- drat za popunjavanje praznina lenijencije (lat. lenientia) mn. med. sredstva za uminjivanje (ih: ublaa- vanje) bolova; omekavajua sred- stva, sredstva za omekavanje lenitiv (lat. lenitivum) med. sredstvo za uminjivanje (ili: ublaavanje) bola; takoer: v. palijativ lenitivan (lat. lenitivus) ublaavan, koji ublaava, koji stiava, koji umiruje leno (njem. Lehn) zemlja ili imanje koje su u sred. vijeku vladari darivali svo- jim zaslunim ratnicima (vazalima, podanicima) uz obvezu da im ovi bu- du vjerni i odani u slubi (jedan od osnovnih pojmova srednjovjekovnog drutvenog ureenja); feud lenta (rus.) iroka svilena vrpca preko ramena na kojoj se nose visoka odli- kovanja lentando (tal.) glaz. s otezanjem, sve sporije i sporije lentante (tal.) glaz. v. lentando lentescentan (lat. lentensces) med. koji se polako razvija, kronian (za bole- sti) lentiginozan (lat. lentiginosus) med. koji ima po tijelu pjege od sunca lentigo (lat.) med. pjege na koi lentikular (lat. lens lee, lenticularis least) kirurki no u obliku lee lentikularan (lat. lens lee, lenticula- ris) u obliku lea, least lentinis (lat. lens lee, gen. lentis) med. upala (one) lee lentitis (lat. lens, gen. lentis lea) med. upala one lee lento 804 lepidopteri lento (tal.) glaz. lagano, otegnuto, sporo, potanko lento assai it. lento asai (tal.) glaz. veoma sporo lenjinizam marksizam kako ga je dalje razvio Vladimir Ilji Uljanov Lenjin (18701924), voda ruske revolucije i dravnik lenjir (njem. linieren vui crte, crtati) ravnalo leonezas (p. leonesas) trg. vrsta najbo- lje panjolske vune Leonida (gr. Leonidas) slavni spartan- ski kralj (vladao od 488. pr. n. e.), koji je 480. god. s 300 Spartanaca i oko 6000 saveznika junaki branio Termopilski klanac od daleko nad- monije perzijske vojske, koju je vodio Kserkso, dok nije, izdajom Efi- jalta, poginuo sa svim vojnicima Leonidi (lat. leo, leonis lav) astr. roj meteora koji se javlja svake godine u prvoj polovici studenoga kao da polazi iz zvijea Lava leoninski stihovi metr. heksametar i pentametar kod kojih se kraj rimuje sa sredinom stiha, nazvani po jed- nom srednjovjekovnom pjesniku koji se zvao Leo leoninski ugovor (lat. societas leonina) nepravedan ugovor, po kojem jedna strana vue "lavovski dio", tj. svu ko- rist, a druga malo ih nimalo, poput onog lava (lat. leo, leonis = lav) u poznatoj Ezopovoj basni leoninsko drutvo (lat. societas leo- nina) drutvo, druenje s lavom; v. leoninski ugovor leonsko srebro lano srebro, posreb- ren bakar; leonsko cvijee umjetno cvijee od posrebrene ili pozlaene bakrene ice leonsko zlato lano zlato koje se pravi od istog bakra i cinka, pozlaeni ba- kar i cink, nazvano po panjolskom gradu Leonu; lionsko zlato leontijaza (gr. leon, leontos lav) med. lice slino lavovskom zbog vornatog zadebljanja koe kod gube i krasta, ih pretjerane razvijenosti eljusnih kostiju i kostiju lica leopan krianac leoparda i lavice; usp. leopon leopard (gr. leon lav, pardos pantera) zool. afriki tigar, grabeljiva ivo- tinja iz porodice maaka, ali se hrani i biljem; ivi u Africi, Perziji i Indiji leopoldovae pripadnik nekadanje voj- ne jedinice u Zagrebu (naziv po aus- trijskom nadvojvodi Leopoldu) leopon krianac lava i leopardice; usp. leopan lepeza (tur. jelpaze) naprava koja se sastoji od plonog dijela i drka te slui za hlaenje (dok njome ma- emo); mahalica, hladilica; lepeza boja slikarsko umijee prikladnog rasporeivanja boja lepidantian (gr. lepis, gen. lepidos ljuska, anthos cvijet) bot. koji ima ljuskaste cvjetove, s ljuskastim cvje- tovima lepido- (gr. lepis, lepidos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: krljut, ljuska, ljuskav, ljuskast lepidodan (gr. lepis, eidos oblik) ljus- kast, u obliku ljuski; lepidodian lepidodendron (gr. lepis, dendron dr- vo) geol. vrsta okamenjenih, drvetu slinih crvotoina s rompskim lisnim oiljcima oblika ljuske na povrini (osobito u razdoblju kamenog uglje- na) lepidodian (gr. lepis, eidos) v. lepi- dodan lepidoida (gr. lepis, eidos oblik) zool. ljuskasti av lubanje lepidolit (gr. lepis, lithos kamen) mi- ner. ljuskasti tinjac ljubiastocrvene boje; lilalit lepidopteri (gr. lepis, pteron krilo) mn. zool. leptiri i moljci lepidopterolog 805 Leta lepidopterolog (gr. lepis, pteron krilo, pero, logos) poznavatelj leptira, zo- olog koji prouava leptire i moljce lepidopterologija (gr. lepis, pteron krilo, pero, logia) zool. znanost o lep- tirima i moljcima lepidostej (gr. lepis, gen. lepidos ljus- ka, osteon kost) zool. vrsta ribe ko- ljivice; naraste do metar i pol, slina tuki lepidotian (gr. lepidotos) ljuskav, s ljuskama lepidoza (gr. lepis, eidos) med. ljus- kasti osip, krastanje lepindopteriti (gr. lepis, pteron krilo, lithos kamen) mn. geol. otisci leptira u kamenu lepra (gr. lepos ljuska, lepros ljuskav, krastav, gubav, lepra guba) med. gu- ba, kronina bolest koju uzrokuje ba- cil Mycobacterium leprae lepralgija (gr. lepra guba, algos bol) med. bol u miiima koji se pojavlju- je pri gubi leproidan (gr. lepra, eidos oblik) med. slian gubi, nalik na gubu leproza (gr. lepra) med. v. lepra leprozan (gr. lepra, lat. leprosus) bo- lestan od gube, gubav leprozorij (lat. leprosorium) bolnica za gubavce lepta (gr. leptos tanak, sitan, lepton) starogrki bakreni novac; novogrki sitan novac = 1/100 drahme, odgova- ra naoj lipi leptocefalija (gr. leptos sitan, mali, kefale glava) uskoglavost, jedan ob- lik dolihocefalije leptofilan (gr. leptos sitan, tanak, fyl- lon list) bot. tankolistan, koji ima tanko lie leptofonija (gr. leptos, fone glas) bla- goglasnost, finoa glasa leptografski (gr. leptos tanak, tana- han, sitan, grafo piem) napisan fi- nim ili sitnim slovima leptokroa (gr. leptos, chroia koa) tan- ka i fina koa leptomerija (gr. leptos sitan, meros dio) sastojak od sitnih dijelova leptoni (gr. leptos sitan, tanahan) fiz. najsitniji sastojci tvari: elektroni, ato- mi, ioni i molekule leptonologija (gr. leptos, logia) zna- nost o leptonima leptospira (gr.) vrsta spirohete koju prenose glodavci i psi, uzrokuje pro- bavne smetnje, otjecanje slezene i si., tj. bolesti zvane leptospiroze leptotrihija (gr. leptos sitan, mali, thrix, trichos vlas, dlaka) fina, tanka kosa; finoa perja leptotrinks (gr. leptos sitan, thrix vlas, dlaka) med. vrsta bakterija ko- jih ima naroito mnogo u upljim zu- bima lerbub (njem. lehren uiti, Bube djeak) egrt lereza (gr. lereo) brbljanje gluposti, lud i djetinjast govor, osobito: podjetinje- nje u dubokoj starosti lermajstor (njem. Lehrmeister) obrtnik kod kojega netko ui zanat Lesbos grki otok u Egejskom moru, danas Mitilini; Lezb lessto it. lesto (tal.) glaz. ivo, ivahno, okretno Lestrigonci mit. starogrki divovi-lju- doderi koji su poubijah Odisejeve drugove let (engl. let zapreka, smetnja, prepona) port, u tenisu: udarac koji "ne vrije- di", tj. smije se ponoviti Leta (gr. Lethe) 1. mit. boica noi i svega skrivenog kod starih Grka, ma- ti Apolona i Artemide (kod Rimlja- na: Latona); astr. asteroid pronaen 1861 Leta (gr. Lethe) 2. mit., rijeka zaborava u podzemnom svijetu iz koje se, po vjerovanju starih Grka, oni to silaze u podzemni svijet napiju vode i zabo- letalan 806 leukoderma rave sve to su proivjeli ranije; pren. zaborav, zaboravnost letalan (lat. letalis) smrtan, smrtono- san; exitus letalis it. egzitus letalis (lat.) smrtonosan ishod letalitet (lat. letalitas) smrtonosnost, ubitanost, smrtnost Letare (lat.) "Raduj se" etvrta ne- djelja nakon Uskrsa u katolikoj cr- kvenoj godini letargian (gr. lethargia) bolesno po- span, obamro, trom, neosjetljiv; kraj- nje nemaran letargija (gr. lethargia, lethe zaborav) med. bolesna elja za spavanjem, bo- lest spavanja, obamrlost, tromost, ne- osjetljivost; pren. nemar, krajnja ne- marnost L'etat c'est moi it. L'eta s'e moa (fr.) Drava sam ja (izreka koju pripisuju fr. kralju Luju XIV. radi oznaavanja njegovog apsolutizma) leteomanija (gr. lethe zaboravljanje, zaborav) narkomanija letera (tal. lettera) pismo;, lettera di cambio it. letera di kambio (tal.) trg. mjenino pismo, mjenica letifikancije (lat. laetificantia) mn. med. sredstva za okrjepljivanje (ili: razvedravanje, oivljavanje) letovati (njem. loten) lemiti, spajati dva metala pomou posebne smjese za lemljenje letrizam (fr. lettrisme) zvukovnost, zvunost letskis (engl. let's kiss poljubimo se!) suvremeni drutveni ples finskog po- drijetla; ples u kojem su obvezni po- ljupci lettre de change it. letr de an (fr.) trg. mjenino pismo, mjenica lettre de creance it. letr de kreans (fr.) akreditivno pismo; potraivanje lettre de grosse it. letr de gros (fr.) u trgovakom pravu: pismo kojim se osigurava brod u sluaju nesree lettre de repit it. letr de repi (fr.) trg. pismo kojim se nekom duniku od- gaa rok plaanja duga letva (njem. Latte) uska, dugaka daska koja se koristi za izradu ograda i si.) leucin (gr. leukos bijel) prva izolirana aminokiselina (1818.), sastavni dio mnogih bjelanevina, neophodna za odranje ivota leucitis (gr. leukos bijel) med. upala bjeloonice leucizam (gr. leukos bijel) med. v. al- binizam leuka (gr. leuke) med. bijela guba Leukadija (gr. Leukas) jedan od otoka u Jonskom moru; danas Santa Ma- ura; poznat po tome to su nekada s njegove vrletne hridine strmoglav- ljivali osuenike na smrt; leukadski skok nasilna smrt leukangitis (gr. leuko bijel, angos po- suda) med. upala limfnih ila leukemija (gr. leukos bijel, haima krv) med. bjelokrvnost, bolest organa koji stvaraju krv pri kojoj se bijela krvna zrnca (leukociti) izvanredno umno- avaju, a crvena smanjuju leuketiopija (gr. leukos bijel, Aithiops Etiopljanin) med. v. albinizam leuko- (gr. leukos) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: bijel, bijeli leukoblastian (gr. leukos, blastos kli- ca, izdanak) med. koji se tie stva- ranja bijelih krvnih zrnaca leukociti (gr. leukos, kytos uplje ti- jelo, uplja posuda) mn. zool. bijela krvna zrnca (supr. eritorciti) leukocitoza (gr. leukos, kytos uplje tijelo, uplja posuda) med. prolazno umnoavanje bijelih krvnih zrnaca, za vrijeme trudnoe, kod novoroen- adi, nakon velikog gubitka krvi, kod zaraznih bolesti (npr. arlaha, sepse, pneumonije i dr.) leukoderma (gr. leukos, erma) med. v. leukodermija leukodermija 807 levha leukodermija (gr. leukos, erma koa) med. v. albinizam; takoer: stalna bijela, bez pigmenta, mjesta na koi, pojavljuju se od roenja ili zbog bo- lesti, npr. sifilisa ili upale ivaca leukofan (gr. leukos, faino sjajim, svi- jetlim) miner, bijeli i sjajni mineral; osobito ga ima u Norvekoj leukofobija (gr. leukos, fobos strah) med. strah od bijele boje leukom (gr. leukoma) med. bijela mrlja na ronici (oka), kao posljedica upale leukomatozan (gr. leukoma) med. koji boluje od leukoma leukopatian (gr. leukos, pathos) med. blijed, slabokrvan leukopatija (gr. leukos, pathos bol, bo- lest) med. bljedoa, slabokrvnost leukopenija (gr. leukos, penia siroma- tvo, potrebitost) med. smanjivanje broja bijelih krvnih zrnaca leukoplakija (gr. leukos, plasis formi- ranje, uobliavanje) med. stvaranje bijelih zadebljanja na sluznici jezika i usta, osobito kod puaa; teko se lijei i dosta esto prelazi u rak leukoplasti (gr. leukos, plasso formi- ram, tvorim) bot. mala, bezbojna ti- jela u oblike lopte ili elipsoida koja imaju sposobnost da se, prema po- trebi, pretvaraju u kloroplaste ili kromoplaste leukoreja (gr. leukos, rheo teem, cu- rim) med. bijelo pranje kod ena Leukoteja (gr.) mit. "blistava boica", pridjevak Ine kao zatitnice morna- ra leukotom (gr. leukos, temno reem) med. kirurki instrument kojim se vri leukotomija leukotomija (gr. leukos, temno reem) med. prerezivanje odreenih vlakana u bijeloj modanoj supstanciji s ci- ljem lijeenja odreenih duevnih po- remeaja i bolesti lev (bug.) novana jedinica u Bugarskoj od 100 stotinki, odgovara naoj kuni levacija (lat. levatio) dizanje, osobito ruke pri udaranju takta levada (fr. levade) u jahanju: kad se konj visoko propne, a prednje noge skupi, tako da tijelo pritom kratko vrijeme nepokretno stoji samo na stranjim nogama Levant (tal. Levante) sve zemlje na Sre- dozemnom moru koje lee istono od Italije, do Eufrata i Nila; u uem smi- slu: obale Male Azije, Sirije i Egipta; Istok, Orijent levantina (tal. Levante, fr. levantine) trg. svilena ili polusvilena tkanina s kriiima za enske haljine, podri- jetlom s Levanta Levantinci (tal. Levantino) mn. Europ- ljani, osobito Grci i Talijani, i melezi izmeu ovih i istonjaka koji su ro- eni i koji ive u primorskim grado- vima Levanta, osobito kao trgovaki posjednici i trgovci levantski (tal. levante) istonjaki, koji potjee s Istoka ih pripada Istoku; levantski vjetrovi estoki zapadni vje- trovi na obalama Sirije levat (atr.) 1. obian ovjek, svatko tko ne ivi atrovakim ivotom; 2. neis- kusan cestovni razbojnik; sluajni ubojica levata (lat.) optuba, pokretanje sudbe- nog postupka levator (lat. levare dizati, podizati, lat. levator podiza) zool. mii podiza levatorij (lat. levatorium) med. v. ele- vatorij levee it. leve (fr.) dizanje, podizanje; zbrajanje (usjeva); pozivanje u voj- sku; ustanak; levee en masse it. leve an mas (fr.) narodni ustanak, opi ustanak, posljednja obrana leventa (perz. levend, tal. levantino) li- jenina, besposliar, hvalisav bespo- slen vojnik; turski vojnik levha (tur.-ar. levha, lavha) reenice iz Kur'ana krasopisno ispisane arap- Levi 808 libela skim pismom; sentencije ispisane po zidovima muslimanskih kua Levi (hebr. Levi privren, odan) po Bi- bliji: trei sin Jakovljev, praotac isto- imenog izraelskog plemena levigacija (lat. levigatio) glaanje; farm. pretvorba vrstih tijela u prah usit- njavanjem levigirati (lat. levigare) glaati, ugla- ati; kem. vrsta tijela usitniti u prah Levijatan strana i golema biblijska morska neman; zvijer uope; pren. neto ogromno, sablasno levir (lat. levir, gr. daer) prav. muev brat, djever; leviratski brak brak iz- meu ene i brata njezinog pokoj- nog mua, brak izmeu roaka (kod idova i nekih naroda u Aziji) levirati (fr. lever, lat. levare) u jahanju: natjerati konja da se propne na zad- nje noge; levirati protest trg. protes- tirati mjenicu levisice traperice (po Levy Straussu) levit (lat. levita, gr. leuites, hebr. lewi) kod starih idova: potomak Levija, lan plemena Levi koji je morao biti sveenik; slubenik hrama i kulta levitacija (lat. levitatio) u spiritizmu: tobonje lebdenje jednog tijela, ukla- njanje Zemljine privlane sile du- hovnom snagom levite prigovor, savjet, kritika (prema Liber leviticus trea knjiga Mojsijeva, koja je sadravala odredbe o levi- tima) levkoja (gr. leukoion ) bot. drijemovac, poznato vrtno cvijee iz porodice su- novrata levuloza (lat. laevus lijevi) kem. eer koji se nalazi u mnogom slatkom vou, medu, skree ulijevo ravninu polariziranog svjetla (usp. dekstro- za); fruktoza Lex duodecim tabularum (lat.) Zakon dvanaest ploa najstariji rimski pisani zakon, urezan 451450 pr. n. eT na dvanaest mjedenih ploa lezbijski (gr. Lesbos) koji pripada oto- ku Lezbosu, koji potjee s otoka Lez- bosa, u Egejskom moru; lezbijska lju- bav neprirodno zadovoljavanje spol- nog nagona izmeu dviju ena, po lezbijskoj pjesnikinji Saphi (tribadi- ja) lezedrama (njem. lesen itati) drama pogodnija za itanje nego za kaza- linu izvedbu lezija (lat. laesio) prav. ozljeda, povreda; vrijeanje, uvreda; oteenje, prii- njavanje tete, zakidanje leeran (fr. leger, legere, lat. levis) lak, prirodan; lakomislen, brzoplet, ne- smotren, nemaran; povran leernost (fr. legerete) lakoa; lakomi- slenost, nesmotrenost, nemarnost, brzopletost; povrnost li (engl. 1. lea) engleska mjera za konac = 1, 1 1/2 ili 2 jarda li (engl. lee side) 2. pom. strana zaklo- njena od vjetra, tj. strana koja je u zavjetrini, zavjetrina Li kem. kratica za litij libacija (lat. libatio) u starom Rimu: rtva ljevanica (ulje, vino ih mlijeko) libanomant (gr. libanos tamjan, man- tis prorok) onaj koji prorie (ili: gata) po mirisu tamjana libanomantija (gr. libanos tamjan, manteia proricanje) proricanje, gata- nje po mirisu tamjana libar (lat. liber) knjiga libel (lat. libelius) knjiica, mali spis; prav. dokument, pismena molba, pis- mena tuba; pogrdan spis, pamflet, paskvil libela (lat. libella) 1. obrt. ravnjaa, rav- nomjer, vodena vaga u kojoj se, iznad tekuine (etra), u jednoj blago savi- jenoj cijevi nalazi mjehur zraka (slui za pronalaenje vodoravnog polo- aja); vaservaga; 2. zool. vilin konjic, kukac lijepe boje s etiri mreasta krilca libelant 809 libidinozan libelant (lat. libeilans) pisac pogrdnih spisa, paskvila, pamfleta libelirati (lat. libella) 1. ispitivati i pro- nalaziti vodoravan poloaj pomou ravnjae; usp. libela libelirati (lat. libellus) 2. prav. podnijeti (ili: podnositi) pismenu molbu ili tu- bu libelist (lat. libellus) v. libelant Liber mit. starorimsko boanstvo plod- nosti, simbol vedre raspojasanosti; kasnije poistovjeen s Bakhom Libera (lat.) 1. latinsko ime boice Pro- zerpine; 2. ime koje je dobila Arijad- na postavi Bakhova ena liberacija (lat. liberale osloboditi, libe- ratio) osloboenje, putanje na slo- bodu; proglaenje nedunim na sudu liberal (lat. liberalis) ovjek slobodou- man i napredan; lan liberalne stran- ke liberalan (lat. liberalis), slobodouman, koji nema predrasuda, napredan, slo- bodnjaki, plemenit, blag, dobrou- dan; dareljiv Liberalije (lat. Liberalia) svetkovina u ast boanstva Libera; tom su pril- ikom rimski mladii proglaavani pu- nopravnim graanima i primali mu- ku togu (toga virilis) liberalistiki (lat. liberalis) slobodou- man na nezgodan i tetan nain liberalitet (lat. liberalitas) slobodoum- no i plemenito miljenje, slobodo- umnost; plemenitost; dareljivost liberalizam (lat. liberalismus) slobo- doumniji politiki pokret; koncepcija koja zastupa odreene napredne re- forme, npr. moderni liberalizam u SAD-u zahtijeva smioniji razvoj dr- avnog kapitalizma liberalizirati (fr. liberaliser) uiniti slo- bodoumnim, staviti na slobodoumne temelje; pokazivati se (ili: ponaati se) kao slobodouman i napredan o- vjek liberator (lat. liberator) oslobodiltelj, letea utvrda, vrsta velikih zrakoplo- va bombardera u Sjedinjenim Ame- rikim Dravama (u Drugom svjet- skom ratu) liberatorij (lat. liberatorium) v. apso- lutorij libero (tal.) port, u nogometu: slobod- njak, igra koji nema poseban za- datak, ve se mora nai gdje je god to potrebno Libertas (lat. Libertas) mit. boica slo- bode kod starih Rimljana liberte (fr. liberte) sloboda; liberte, egalite, fraternite it. liberte, egalite, fraternite (fr.) sloboda, jednakost bratstvo; glasovita lozinka Francu- ske revolucije, koju je iznio u lipnju 1793. Klub Cordeliers; ona je bila i slubeno geslo Druge republike (18481852) liberticid (lat, hberticidus) onaj koji ubija slobodu, ubija slobode, tj. onaj koji rui ili ukida slobodu libertina dubrovaki srebrni novac potkraj 18. st. libertinizam (lat. libertinismus) tenja (ili: udnja) za slobodom, slobodnja- tvo; nauavanje o slobodi liberum arbitrium (lat.) fil. slobodna volja, sloboda volje, sloboda opredje- ljivanja liberum veto (lat.) pravo slobodnog ni- jekanja ih uskraivanja, do 1791. za- konsko pravo svakog lana Poljske skuptine da, glasovanjem protiv, onemogui donoenje neke odluke libesbrif (njem. Liebe ljubav, Brief pis- mo) ljubavno pismo; pren. pismo s neugodnim vijestima (ironino) libhaber (njem. Liebe ljubav, haben imati) ljubitelj, amater libidinist (lat. libido pouda) slado- strasnik, pohotljivac, razvratnik libidinozan (lat. libidinosus) slado- strastan, pohotljiv, osjetilan, raz- vratan libido 810 lido libido (lat. libido pouda) seksualna strast, sladostrae, povean spolni nagon, pohotljivost, pohota; psih. psi- hika energija, tj. intenzitet psihi- kog procesa, njegova psiholoka vri- jednost (Jung) Libitina mit. starorimska boica smrti; pren. smrt libitinarij (lat. Libitina boica smrti) u starom Rimu: namjetenik u arena- ma koji je palim gladijatorima raz- bijao glave prije nego bi ih iznijeli iz arene (radi sprjeavanja gladijatora da se samo pretvaraju kako su mrtvi) libitum (lat.) volja, nahoenje, dopada- nje, hir; ad libitum (lat.) ih pro libito (lat.) po volji, po nahoenju, npr. pje- vati; libitum libracija (lat. libratio) astr. prividno nepravilno gibanje Mjeseca zbog nje- govog nejednakog kretanja elipti- nom putanjom ija je ravnina nag- nuta za 5 stupnjeva prema ekliptici 1 zbog nagnutosti njegove osi za 1 1/ 2 stupnja prema okomici na ravninu ekliptike; to je uzrok to moemo, umjesto 1/2, vidjeti gotovo 6/10 Mje- seeve povrine libretist (tal. librettista) pisac teksta za operu, pisac libreta libreto (tal. libretto) knjiica, osobito s tekstom opere ili operete; rijei ope- re Libua legendarna utemeljiteljica e- koga kraljevstva licej (gr. Lykeion, lat. Lyceum) gim- nazija u staroj Ateni s vrtovima, u kojoj su predavali filozofiju Aristotel i peripatetiari (nazvana po obli- njem gaju koji je bio posveen Apo- lonu Likejskom); otuda: via, srednja kola, gimnazija, osobito: enska srednja kola licencija (lat. licentia) doputenje, do- zvola, odobrenje; pravo uporabe, pra- vo obavljanja, pravo izvedbe ili pri- kazivanja; povlastica; dozvola za pro- fesionalno bavljenje nekim portom; zlouporaba slobode, razuzdanost; licentia poetica it. licencija poetika (lat.) pjesnika sloboda, doputenje da pjesnik smije odstupiti od strogih propisa poetike i gramatike licencijat (lat. licentiatus) onaj koji je, na visokim kolama, dobio dopu- tenje da bude doktor i da predaje svoju znanost, osobito teologiju i pra- vo licencirati (lat. licentiare) dopustiti, do- putati; osloboditi, dati slobodu, ot- pustiti, razrijeiti licet (lat. hcet) doputeno je, slobodno je, doputa se, smije se, moe se liit (lat. licitum) trg. ponuda pri javnoj prodaji koja se vri nadmetanjem licitacija (lat. licitatio) trg. javna pro- daja nadmetanjem, javna prodaja ko- ju vre organi vlasti; rasprodaja licitando (lat.) trg. putem javne prodaje nadmetanjem licitant (lat. licitans) trg. nadmeta, su- dionik u javnoj prodaji nadmetanjem licitar (njem. Lebzelter) slastiar koji pripravlja razne kolae s medom licitirati (lat. licitari) trg. prodavati na javnoj prodaji koja se vri nadme- tanjem; sudjelovati na javnoj prodaji kao nadmeta lider (engl. lead, leader) upravitelj, vo- a, prvak; lider stranke voa (ili: pr- vak) stranke; liding artikl (engl. lea- ding article) u novinama: uvodni la- nak, uvodnik lidijski kamen (lat. lydius lapis) miner, v. lidit lidit (lat. lydius sc. lapis) miner, melinit s mnogo ugljena, slui za ispitivanje istoe zlata u zlatnim predmetima lido (tal. hdo, lat. litus morska obala, al) obala; pjeani sprudovi iznad morske povrine, obino dugaki i uski, esto u obliku otonog lanca; osobito: obala jako utvrenog otoka liferacija 811 lijenterija Mallamocco, koji dijeli lagune Vene- cije od Jadranskog mora liferacija (njem. Lieferung) isporuiva- nje, isporuka, nabavljanje, nabava, opskrbljivanje, dobavljanje liferant (njem. Lieferant, fr. livrer) ispo- ruiti, isporuivati trg. opskrbljiva, nabavlja, dobavlja, isporuitelj (ro- be i si.) lifrati (njem. liefern) isporuiti, isporu- ivati, opskrbiti, naruiti robu i si. lift (engl. lift) uspinjaa, dizalica za lju- de i robu u viekatnicama liftboj (engl. lift-boy) posluitelj u liftu lifting (engl.) med. zatezanje naborane koe u estetskoj kirurgiji lig (engl. league) engl. mjera za duinu: na kopnu = 4,827 km, na moru = 5,565 km liga (p., tal. liga, fr. ligue) savez, dru- tvo, udruenje, zajednica; savez vla- dara ili drava; Liga naroda neka- danje udruenje naroda osnovano nakon Prvog svjetskog rata radi rje- avanja meunarodnih sporova mir- nim putem, sa sjeditem u Zenevi ligacija (lat. ligatio) med. kirurki zavoj ligada (fr. ligade) u maevanju; uklje- tenje ili izbijanje maa protivniku iz ruke jednim krunim plotiminim pokretom maa ligament (lat. ligamentum) anat. ili- asta tvorevina pomou koje se ve- ina dijelova kostura dri u vezi, ve- za, ila: tisk. dvostruka slova, slivena slova, npr. oe liganj, lignja (lat. Loligo vulgaris) zool. jestivi grabeljivi glavonoac s deset krakova ligato (tal.) glaz. vezano, spojeno, sli- veno; legato ligatura (lat.) glaz. spajanje dviju nota iste visine ili vie nota nejednake vi- sine lukom; tisk. spajanje dvaju slo- va (npr. oe); med. podvezivanje vena, podvez za vene; zavoj, omot knjige ligel tender (engl. legal tender) bank. primanje od strane engleskih drav- nih blagajni novanica koje izdaju pojedine banke u Engleskoj poto se prethodno proglase valjanim sred- stvom plaanja ligetul (njem. Liegestuhl) (vrtni) stolac za leanje i odmaranje koji se moe namjestiti; lealjka, poivaljka ligirati (lat. ligare) u maevanju: izvesti ligadu; ligirati metale v. legirati 2. ligmus (gr. lygmos tucanje) med. gr- evito tucanje lignin (lat. lignum drvo) drvena tvar lignit (lat. lignum drvo) vrsta smeeg ugljena, drveni ugljen lignozan (lat. lignosus) drvenast, kao drvo lignozitet (lat. lignositas) drvenastost, slinost drvetu lignum (lat.) drvo ligroin teki benzin, jedan od produka- ta destilacije nafte lihen (gr. leichen) bot., med. liaj lihen (gr. leichen, lat. lichen) bot. liaj; med. liaj (na koi) lihenologija (lat. lichen, gr. logia) bot. znanost o liajevima lihomantija (gr. lychos svjetiljka, manteia proricanje) proricanje (ili: gatanje) po plamenu svjetiljke liht (njem. licht) usp. svijetao, vidljiv; jasan; rijedak lijas (engl. lias vapnenac) najstarije do- ba jure (razdoblje u razvoju Zemlje) lijas (engl. lias, fr. liais) geol. donji slo- jevi jurske formacije koji se sastoje od plavog glinovitog vapnenca Lijej (gr. lyios koji ubija brige) mit. jedan od pridjevaka starogrkog bo- ga Dioniza (Bakha) lijen (lat. hen) anat. slezena lijenalan (lat. lienalis) zool. slezenski, koji se tie slezene lijenterija (gr. leios gladak; podjed- nako teku, bez grudica, enteron cri- jevo) med. jak proljev, gria lijer 812 likvidator lijer (gr. leirion) bot. ljiljan, krin lijerica (gr. lyra) glaz. narodni troi- ani gudaki instrument u okolici Dubrovnika Likamb (gr. Lykambes) Tebanac koji je svoju lijepu ker Neobulu obeao pjesniku Arhilohu za enu, ali obe- anje nije ispunio; prevareni pjesnik se osvetio tako to ga je nemilosrdno izrugivao u svojim pjesmama te su se otac i ki objesili likantropija (gr. lykos vuk, anthropos ovjek) med. vrsta ludila koja se sa- stoji u tome to bolesnik umilja da se pretvorio ili da se moe pretvoriti u vuka (bolest koja je osobito bila esta u starom i srednjem vijeku) Likaon (gr. Lykaon) mit. arkadijski kralj, sin Pelazgov; 2. jedan od Prija- movih sinova Likaonija maloazijska antika pokra- jina liker (fr. liqueur) fina rakija s dodatkom eera, biljnog ekstrakta, eterinih ulja, vonih esencija itd. Likija (gr. Lykia) maloazijska antika pokrajina; glavni grad Ksanthos; sa- veznik Troje u Trojanskom ratu likoreksija (gr. lykos vuk, orexis ud- nja, prohtjev) med. osjeaj strane gladi liksivijacija (lat. lixiviatio, lat. lixivia lug, cije) iskuhavanje u cijedu, lu- enje liktori (lat. lictores) mn. sluge i prati- telji najviih dravnih inovnika kod starih Rimljana (diktatora, konzula i pretora); oni su nosili pred svojim gospodarima snopove prua (fasces), iz ije je sredine strila sjekira, kao znak sudske vlasti; inae su bih u svemu slijepi izvritelji volje svojih gospodara Likurg 1. spartanski zakonodavac (9. st. pr. n. e.); 2. atenski dravnik u 4. st. pr. n. e. likvacija (lat. liquatio) pretvaranje u tekuinu; topljenje, taljenje, izdvaja- nje metala taljenjem likvefakcija (lat. liquefactio) topljenje, rastapanje, pretvaranje vrstih tije- la u tekua likventan (lat. liquens) teku; pren. ja- san, razumljiv likvescencija (lat. liquescentia) toplje- nje, pretvaranje u tekuinu likvescirati (lat. liquescere) pretvarati se u tekuinu, topiti se likvid (lat. liquidum) neto tekue, te- kuina; trg. jasno dokazano potrai- vanje, jasno dokazan dug likvidacija (lat. liquidatio) trg. obra- unavanje, proiavanje, raia- vanje, rasprodavanje, rasprodaja; ob- raunavanje trokova; naputanje i prestanak neke djelatnosti ili posla i sve to je s tim u vezi; plaanje du- gova; likvidacijski odbor odbor iji je zadatak konano raiavanje stva- ri nekog trgovakog poduzea, ban- ke, ustanove itd; likvidacijski termin rok koji sud odredi vjerovnicima za podnoenje prijava njihovih potrai- vanja likvidan (lat. liquidus teku); trg. jasan, ist, pravilan, siguran, pouzdan; li- kvidna sredstva u trg. bilanci: ona aktiva koje se brzo i bez veih napora i tekoa moe upotrijebiti kao sred- stvo plaanja, ili pretvoriti u sredstvo za plaanje, npr. gotov novac, potra- ivanje kod banke, iste mjenice, si- gurna potraivanja i dr. likvidant (lat. liquidans) vjerovnik koji putem suda opominje dunika i trai isplatu svog potraivanja likvidat (lat. liquidatus) tueni dunik, dunik od koga vjerovnik preko suda trai vraanje duga likvidator (lat. liquidator) osoba koja vri obraunavanje i raiavanje rauna, predstavnik ili zastupnik mase, obraunavatelj likvidi 813 limfa likvidi (lat. liquidae sc. litterae) mn. gram. tekui glasovi, suglasnici 1, lj, r; supr. mute likvidirati (lat. liquidare) trg. proistiti, srediti, raspraviti; meusobna po- traivanja obraunati; obustaviti pla- anja; postupno napustiti neki posao rasprodajom robe, raspustiti neko tr- govako drutvo, postupno ugasiti neku trgovaki kuu ili posao; izvesti obraun trokova koje treba platiti, izvriti konano obraunavanje; ras- prodavati; povui, ukloniti likviditet (lat. liquiditas) tekuina, te- kue stanje; trg. odnos sredstava ko- jima raspolae neko trgovako po- duzee prema obvezama kojima us- koro dospijeva rok plaanja likvidnost (lat. liquiditas) v. likviditet likvor (lat. liquor) tekuina; alkohol, pirit, esta; med. otopina nekog vr- stog tijela koja se daje u kapljicama; osobito: hrptena tekuina koja se na- lazi pod mreastom opnom, a nasta- je izluivanjem u mozgu lila (fr. lilas, p., eng. lilac, tur. leilak) bot. jorgovan; boja jorgovana, tj. svi- jetla plavorumenkasta boja lilacin (fr. lilas) kem. gorka tvar koja se dobiva iz listova i lisnih pupolja- ka jorgovana lilija (lat. lilium, gr. leirion) bot. ljiljan Liliput izmiljena zemlja iji su stanov- nici (Liliputanci) veliki kao palac (u Swiftovim "Guliverovim putovanji- ma") Liliputanac stanovnik zemlje Liliput, visok kao palac; pren. ovjek duevno ili tjelesno mah i zakrljao; pren. be- znaajan ovjek, nitko i nita lima (gr. leimma) glaz. veoma kratka stanka, pauza, odmor, interval limaceae it. limacee (lat. limax pu ) mn. zool. puevi limakografija (gr. leimax, lat. limax pu gola, grafia) zool. opisivanje pu- eva limakologija (gr. leimax pu gola, lo- gia) zool. znanost o puevima liman (rus., tur., gr. limen luka, zaljev) movaran ili morski rukavac u ju. Rusiji, osobito ue rijeke koje je pro- ireno u prostran morski rukavac limanhija (gr. limos glad, ancho da- vim, muim) skapavanje od gladi, smrt od gladi limatura (lat. limatura) piljevina, stru- gotina od turpijanja limb (lat. limbus) rub, porub na halji- nama; na instrumentima za mjere- nje kutova: rub s podjeljcima na stupnjeve, minute; po nauavanju Ri- mokat. crkve: limbus infantum (lat.) odvojeno mjesto pokraj pakla u ko- jem borave djeca koja su umrla ne- krtena, sve dok se ne oiste od is- tonog grijeha i time postanu spo- sobna ui u raj; limbus patrum (lat.) slino predvorje pakla u kojemu su boravili sveti i boguugodni ljudi Sta- rog zavjeta dok ih nije Krist odatle oslobodio svojim pobjednikim si- laskom u podzemni svijet limburger vrsta pikantnog belgijskog sira (naziv po podruju Limburg) limenereutika (gr. limen luka, zaljev; utoite, ereunao istraujem, teim za) nauk o pomorstvu, osobito o up- ravljanju brodom, o kormilarenju limerik (engl. limerick) aljiva besmi- slena pjesmica i kitica u takvoj pjes- mi (pet stihova, rimovanih aabba); nonsens-lirika limes (lat.) 1. utvrena granica Rim- skoga Carstva; 2. mat. granina vri- jednost, tj. broj kojemu se lanovi ne- koga konvergentnog reda mogu po volji pribhiti limfa (lat. lympha ih limpha voda, gr. nymfe nimfa) fiziol. bjelanevinasta, bezbojna ih pomalo ukasta teku- ina koju ine krvna plazma i bijela krvna zrnca i koja oblijeva tkiva i limfadenitis 814 limnologija stanice u organizmu, bijela krv; bot. vodenast sok u biljkama limfadenitis (lat. lympha voda, gr. aden lijezda) med. upala limfnih li- jezda limfadenom (lat. lympha voda, gr. aden lijezda) oteklina limfnih li- jezda limfagiom (lat. lympha, gr. agneion posuda) med. oteklina koja se obli- kovala iz proirenih limfnih ila limfangitis (lat. lympha voda, gr. ag- neion posuda) med. upala limfnih i- la limfatian (lat. lymphaticus) fiziol. v. limfni; limfatian temperament v. flegmatian temperament limfni (lat. lymphaticus) fiziol. koji se tie limfe, koji pripada limfi; limfni sustav sustav limfnih ila koje se na- laze u svima organima ljudskog tijela a kojima je cilj skupljati tkivu teku- inu koja je izvan krvnih ila, i po- novno dovoditi u krv od koje je i po- stala; limfne ile tanke, venama sli- ne cjevice limfo- (lat. lympha ili limpha) predme- tak u sloenicama sa znaenjem: voda, tj. bijela krv; v. limfa limfociti (lat. lympha, gr. kytos uplje tijelo, trbuasta posuda) fiziol. mala bijela krvna zrnca, limfne stanice limfocitoza (lat. lympha, gr. kytos uplje tijelo, trbuasta posuda) med. bolesno umnoavanje limfocita u kr- vi limfoidan (lat. lympha, gr. eidos oblik) fiziol. slian limfi; limfiodno tkivo tkivo slino tkivu limfnih hjezda limfom (lat. lympha, gr. nast. -oma kao u rijei karcinom) med. v. limfa- denom limfotok (lat. circulatio lymphae) fiziol. optjecanje limfne tekuine tijelom limfotomija (lat. lympha, gr. tome re- zanje) med. operacija limfnih ila limfoza (lat. lympha) fiziol. oblikovanje (ili: stvaranje) limfe u limfnim ila- ma limigraf (gr. limne jezero, grafo) v. limnograf limit (lat. limes, limitis granica, meda) trg. najvia utvrena cijena, granica teaja; granica kredita koji jedan trgovac daje drugom limitacija (lat. limitatio) ograniavanje, ogranienje; odreen rok, propisan rok limitativan (lat. limitativus) ogrania- van, koji ograniava, ograniavajui; limitativan sud log. sud koji je po svom obliku potvrdan, ah sadri ne- gativan predikat, npr. Dua je bes- mrtna limited (engl. to limit ograniiti, limi- ted) ogranien, tono utvren, odre- en; kao sastavni dio naslova dio- nikih drutava u Engleskoj znai: da lanovi toga drutva jame za du- gove drutva samo u visini iznosa kapitala koji su uloili, drutvo s ogranienim jamstvom (limited com- pany); kao kratica: Itd. ili ld. limitip tisk. slagai stroj konstruiran na osnovi fotografije limitiran (lat. limes granica, limitatus) ogranien, utvren, tono odreen limitirati (lat. limitare, engl. to limit) ograniiti, ograniavati, omeivati; tono odrediti, propisati cijenu ili te- aj nekoj robi, osobito vrijednosnim papirima limnade (gr. limne jezero, ribnjak) mn. mit. vile jezerkinje, vodene nimfe limnograf (gr. limne jezero, ribnjak, grafo piem) naprava koja automat- ski biljei vodostaj; limnografska krivulja linija koja pokazuje pro- mjene u kretanju vodostaja limnologija (gr. limne stajaa voda, jezero, logia) znanost koja prouava sve to je u vezi s jezerima i slatkim vodama uope, dio hidrografije limoktonija 815 lineja descendens limoktonija (gr. limoktonia) ubijanje glau, smrt od gladi limonin (tal. limone, fr. limon, engl. le- mon, ar. laimun) kem. gorka tvar ko- ju sadre limunove sjemenke limonit (gr. leimon luka, livada, na- vodnjena ravnica) miner, veoma va- na eljezna rudaa: eljezni oksid s vodom, prvobitni oblik eljezne ru- dae iz vodene otopine; boje je ute ili smee, esto izmijean s glinom, tvori utu pranjavu masu (uti oker), koja se upotrebljava za boju limoterapija (gr. limos glad, therapeo lijeim) med. lijeenje pomou gla- dovanja limoza (gr. limos glad) med. bolesni osjeaj gladi, neodoljiv prohtjev za jelom limpidan (lat. limpidus) bistar, jasan, proziran limunada (fr. limonade, tal. limonata) osvjeavajue pie od limunova so- ka, eera i vode limuzina (fr. limousine) vrsta zatvo- renih automobila (naziv po francus- koj grofoviji Limousin) linament (lat. linum lan, linamentum rainjeno platno) svilaa lin (engl. lynch) samovoljno vrenje narodne osvete ili narodnog kanja- vanja omrznutih osoba koje bi, po shvaanju gomile, zakoniti sud osu- dio na suvie blagu kaznu; ovakvo suenje, nekada osobito esto u Sjev. Americi, gomila vri obino neposred- no nakon izvrenog kaznenog djela, vjeanjem, kamenovanjem ili pre- mlaivanjem (naziv po imenu Johna Lyncha, farmera koji je ivio krajem XVI. st. u Virginiji, i koji je od svojih sugraana dobio neogranienu vlast da nemilosrdno kanjava odbjegle ro- bove, razbojnike, lopove i dr.); narod- no suenje, sud gomile linovati (engl. lynch) izvriti nad ne- kim lin, premlatiti krivca bez sue- nja i na licu mjesta. Ova vrsta kazne primjenjivala se u Sjedinjenim Ame- rikim Dravama najee na crn- cima lindy hop it. lindi hop (engl.) ameriki drutveni ples crnakog podrijetla linealan (lat. hnealis) crtast, koji ima oblik crte ili linije, koji se kree u ravnoj liniji; linealni sustav prav. od- reivanje nasljedstva po najblioj li- niji srodstva (supr. gradualni si- stem); linealno-gradualni sustav od- reivanje nasljedstva po najbliem stupnju najblie linije lineamenti (lat. lineamenta) mn. crte, potezi, crte lica; crte na ruci, na dla- nu linearan (lat. linearis) crtast, koji ima oblik linije ili crte; linearna jed- nadba mat. jednadba ija je nepo- znanica, odnosno nepoznanice, na pr- vom stupnju; linearna taktika voj. nain borbe s rasporedom trupa u dugim linijama; linearni crte crte raen u linijama, tj. skica, nacrt, kontura linearibolian (lat. linearis, gr. bolos gruda zemlje) bot. koji ima renjeve u obliku linija linearifolan (lat. linearis, fohum list) bot. koji ima listove u obliku linija, s crtolikim liem lineja (lat.) v. linija; a lineja ih alineja (lat. a linea) sprijeda, ispoetka, iz- nova; odjeljak, odsjek, pasus, novi red lineja alba (lat. linea alba) zool. bijela linija, vrpca ila u sredini trbuha, gdje su miii meusobno srasli lineja ascendens (lat. linea ascendens) prav. linija srodstva koja se penje, uzlazna linija (roditelji, djedovi, pra- djedovi itd.) lineja descendens (lat. linea descen- dens) prav. linija srodstva koja ide nanie, silazna linija (djeca, unuci, praunuci itd.) lineja facijalis 816 linoleum lineja facijalis (lat. linea facialis) anat. linija lica lineja inferior (lat. linea inferior) v. linea descedens lineja lateralis (lat. linea lateralis) zool. bona linija u riba, tj. sa svake strane tijela po jedna linija kojom prolazi posebno osjetilo lineja medija (lat. linea media) anat. srednja linija tijela lineja superior (lat. linea superior) v. linea ascendens lineta (fr. lunette) dalekozor; staklo za poveavanje; naonjaci (kod konja); fort. mala istaknuta utvrda ispred rovova u obliku polumjeseca; arhit. polukruno polje na zidu, iznad pro- zora, vrata i dr., esto ukraeno a- rama i slikama u boji; prozori, ot- vor na svodu u obliku polumjeseca; polukruna slika iznad kakve vee slike (na oltaru) lingula (lat.) mali jezik, jeziac; zool. koljka iz reda ramenonoaca lingvafon (lat. lingua jezik, fone glas) serija gramofonskih ploa ili kaseta na koje je snimljen potpuni teaj za uenje nekog stranog jezika (kod nas se esto uje pogrean oblik: linga- fon) lingvalan (lat. lingualis) jezini, koji se tie jezika, koji pripada jeziku lingvian (lat. lingua jezik) jezini, go- vorni, koji se tie govora, koji je u vezi s govorom lingviforman (lat. lingua jezik, forma oblik) jeziast, u obliku jezika lingvist (lat. lingua jezik, fr. linguiste) jeziar, poznavatelj jezika, onaj koji se bavi prouavanjem jezika lingvistiki (fr. linguistique) koji se ti- e znanosti o jeziku, koji pripada zna- nosti o jeziku lingvistika (fr. linguistique) znanost o jeziku, znanost analitikog karakte- ra kojoj je zadatak svestrano ana- lizirati injenice koje je prikupila fi- lologija, utvrditi njihove veze i uzro- ke, i tako otkriti i utvrditi opu za- konitost u ivotu i razvitku jezika linija (lat. linea) crta, potez, pravac, niz, red, nit; mat. idealno prostiranje u duinu, bez debljine i irine; u mat. i zem. ekvator; u genealogiji i zna- nosti o nasljeivanju: niz srodstava koji potjee od jednog zajednikog praoca ili osnivaa porodice (prava, pobona, uzlazna, silazna linija); voj. taktiki raspored trupa u dugakoj fronti i s malom dubinom; regularna vojska (osim garde); pren. naela ko- jih se ovjek pridrava u ivotu (on je ostao na staroj liniji, tj. ostao je vjeran svojim naelima); takvo shva- anje nije na liniji = nije u skladu s naelima, npr. stranke linijski (lat. linea) koji se odnosi na li- niju, koji pripada liniji; linijski br- dovi brodovi koji se upotrebljavaju u jednoj borbenoj liniji, veliki oklopni brodovi s 50 do 110 topova; linijska perspektiva pravilno skraivanje li- nije i skice predmeta koje treba na- crtati po zakonima perspektive; li- nijski sustav glaz. pet paralelnih li- nija na kojima se piu note liniment (lat. linimentum) gusta teku- ina za mazanje i trljanje naprav- ljena od masnih ulja ili sapuna Linkejoskop (gr. Lynkeus jedan od argonauta, poznat po svom otrom vidu, skopeo promatram) opt. foto- grafski objektiv koji daje perspek- tivno tone slike; aplanat linkrusta (lat. linum lan, crusta kora) vrsta linoleuma od koga se izrauju umjetne kone tapete links (gr. lynx) zool. ris linoleum (lat. lan, oleum ulje) materijal za pokrivanje podova i oblaganje zi- dova: smjesa od lanenog firnisa ulja i 50% smole (kolofonija) otopi se i pomijea s prakom od pluta i mine- linon 817 lirist ralnih boja, pa se onda ta masa stavi na vrstu jutenu tkaninu linon (lat. linum, fr. linon) veoma fino laneno ili pamuno platno od najfi- nijeg konca, fini batist Linos (gr. lat. Linus) mit. sin Apolona i muze Terpsihore, izvrstan glazbe- nik i pjeva te izuzetno lijep mladi; simbol lirske tualjke (zbog prerane smrti) linotip (engl. linotype) tisk. slagarski stroj koji odmah izlijeva cijele redo- ve; usp. monotip lint (engl. lint) raehani lan, kuina, svilaa; flanelasta tkanina od pamu- ka za medikamentozne preparate (karbol-lint, borlint itd.) linurgija (gr. linurgia) izraivanje platna, tkanje platna, platnarstvo liparija (gr. liparos mastan) med. deb- ljina, pretilost lipemija (gr. lipa masnoa, ulje, hai- ma krv) med. poveavanje inae ma- log sadraja masti u krvi, kod tekih sluajeva eerne bolesti i kroninog alkoholizma liphaber (njem. Liebhaber) ljubavnik, dragi; ljubitelj ega, amater lipicaneri (njem. Lippizaner) mn. vrsta poznatih, obino bijelih, punokrvnih arapskih konja, nazvanih po neka- danjoj austrijskoj dvorskoj ergeli Lipica (Lippiza), kod Trsta lipil (gr. lipos masnoa) kem. materijal iji oksid stvara bazu masnih ulja lipoidi (gr. lipos mast, eidos oblik) kem. veoma razliita tijela, slina masti, ah koja se, za razliku od ma- sti, ne mogu pretvarati u sapun lipoliza (gr. lipos mast, lyo rastapam) fiziol. rastapanje hranjivih masti u masne kiseline i sapun tijekom elu- ane probave, pod utjecajem ui i guteranog soka lipom (gr. lipos mast i nastavak -oma) med. tumor koji stvaraju masna tki- va lipomatoza (gr lipos mast) gomilanje sala u vezivnom tkivu odnosno u po- jedinim organima lipotimija (gr. lype jad, tuga, thymos duh, dua lipothymia) sjeta, alost, tuga, neveselost lipsana (gr. leipo, leipsanon) ostatak svetinja, svete moi, relikvije lipsanografija (gr. leipsanon ostatak, preostatak, grafo piem) opisivanje relikvija lipsanoteka (gr. leipsanon ostatak, preostatak, theke priuvite, sanduk) mjesto gdje stoje relikvije liptajer (njem. Liptauer) vrsta finog ov- jeg sira koji se proizvodi u Liptovu, u Slovakoj liptauer masni mekani ovji ih kravlji sir (naziv prema njem. Liptau za ime slovakog okruga Liptov) lipurija (gr. lipos mast, ureo mokrim) med. izluivanje masti putem mo- krae kod neprirodnog spoja mokra- nih kanala s limfnim ilama lira (gr. lyra) 2. najstariji glazbeni in- strument (glazbalo) kod starih Grka, slian kitari, no s dubljim i punijim zvukom, najprije s 4 ice, a poslije sa 7 ica; pren. simbol lirskog pjes- nitva, pjesnitvo Lira (gr. Lyra) astr. zvijee na sje- vernom nebu, s najsjajnijom zvijez- dom Vegom lira (lat. libra, tal. lira) 1. novana je- dinica u Italiji od 100 enteima liriar (gr. lyrikos) poet. v. lirik lirik (gr. lyrikos) pisac lirskih, osobito ljubavnih pjesama lirika (gr. lyra, lyrike) poet. pjesnika vrsta koja rijeima izraava pjesni- kove osjeaje; moe biti: lirika svea- nog i zanosnog raspoloenja (himna, oda, ditiramb), lirika istog osjeaja (osobito ljubavna pjesma), misaona i promatraka, refleksivna lirika (ele- gija) lirist (gr. lyra) svira lire lirizam 818 literatura i lirizam (gr. lyra, fr. lirisme) oduev- ljenje, zanos, toplina; lirski jezik; lir- sko raspoloenje; pjesniki stil lirod (gr. lyrodos) pjeva uz liru lirodan (gr. lyra, eidos) slian liri, u obliku lire, kao lira lirska poezija v. lirika lirski (gr. lyrikos) koji pripada liri; koji se tie lirike, koji pripada lirici; koji se moe pratiti lirom; koji se moe pjevati, koji ima oblik pjesme; pun osjeaja, njean, koji izraava osje- aje; lirska pjesma pjesma u kojoj je glavno izraavanje osjeaja; lirska poezija v. lirika; lirski pjesnik v. lirik lisa (gr. lyssa) med. bijes, bjesnilo, oso- bito: psee bjesnilo; mjehuri, ote- klina ispod jezika kod bijesnih pasa lisans (fr. licence) fakultetski stupanj u Francuskoj, diplomski ispit lisansje (fr. licencie) onaj koji je polo- io lisans, diplomirani student fakul- teta u Francuskoj liscio it. lijo (tal.) glaz. jednostavno, prirodno, glatko lisodegma (gr. lyssa bjesnilo, degma ugriz) med. ugriz bijesnog psa lisodegmus (gr. lyssa, degma) med. v. lisodegma lista (fr. liste, tal., p., lat. lista) popis listerioza (gr. lysseter bijesan, mahnit) vrsta encefalitisa kod domaih ivo- tinja (kod ovjeka rijetko); listereloza l'isteso tempo (tal.) glaz. isti tempo (kad se u nekom glazbenom djelu takt mijenja, ali i dalje ostaje isti tempo) listrin (fr. lustrine) peeni krob, koji se upotrebljava za apretiranje tka- nina da bi im se dao sjaj litagogi (gr. lithos kamen, ago tjeram) mn. med. sredstva koja pomau izba- civanje kamena litanija (gr. litaneia molitva, prekli- njanje) molitva koja se pjeva ili go- vori; crkvena alopojka, tubalica; pren. dugo i dosadno ponavljanje, gnjavljenje, zanovijetanje litantraciti (gr. lithos kamen, anthrax ugljen) mn. okamenjene biljke u ka- menom ugljenu litantraks ( gr. lithos kamen, anthrax ugljen) kameni ugljen litar v. litra litargir (gr. lithos kamen, argyros sre- bro) olovni oksid (PbO) koji se dobiva izlaganjem otopljenog olova zranoj struji litaura (gr. poly mnogo, taurea bub- njevi od volujske koe) glaz. instru- ment za udaranje, sastoji se od dviju metalnih polukugala presvuenih ko- om litera (lat. littera, sanskr. likh) slovo; ad literam (lat. ad htteram) doslovno, bukvalno; in literam (lat. in htteram) abecednim redom, po abecednom re- du literalan (lat. litteralis) doslovan, od ri- jei do rijei; literalni kontrakt ugo- vor kod kojega izdavatelj ugovora ve samim podneskom postaje obvezan; literalna metoda metoda sricanja u nastavi itanja (za razliku od tzv. "glavne metode") literalist (lat. littera) onaj koji se kruto dri napisanog, cjepidlaka literalizam (lat. littera slovo) doslov- nost, zanemarivanje duha i duhovnog rada zbog krutog i slijepog pridr- avanja napisanog literaran (lat. litterarius) koji se odnosi na knjige, koji je u vezi s knjigama, koji spada u pismenost; knjievan, koji ima knjievnu vrijednost, koji je od znaaja za knjievnost; literarna povijest povijest pismenosti i knjiev- nih djela jednog naroda literat (lat. litterator) onaj koji se bavi knjievnou, koji poznaje knjiev- nost, knjievnik literatura (lat. litteratura) knjievnost, pismenost uope; osobito: lijepa knji- litere 819 litografika evnost, pjesnitvo; struna litera- tura ona koja obuhvaa samo poje- dine struke (npr. tehnika, medicin- ska, glazbena, vojna, filozofska, pe- dagoka literatura) litere (lat. litterae) mn. slova; pismo, pismeni sastav, rukopis; knjige, knji- evnost; uenost, znanost literija (gr. lyo ublaim, lat. lyteria) lat. med. predznaci povoljnog i sret- nog obrata u razvoju opasnih bolesti literomanija (lat. litterae spis, gr. ma- nia pomama, strast) strast za pisa- njem, osobina onoga koji voli mnogo pisati litica (gr. lithos kamen) visoka strma stijena, hrid, hridina litigacija (lat. litigatio) parnica, spor; parnienje, sporenje, suenje; prepi- ranje litigant (lat. litigans) prav. onaj koji vodi spor, parnina strana, parniar litigiozan (lat. litigiosus) parnini, spo- ran, koji je u sporu; koji se voli par- niiti, parniarski litigiozitet (lat. litigiositas) spornost, sumnjivost neke stvari; litigioznost litigirati (lat. litigare) svaati se, par- niiti se, suditi se, voditi spor litija (gr. litaneuo molim, prosim) u pravosl. crkvi: 1. molitva uoi nedje- lje i blagdana; 2. povorka vjernika sa sveenstvom i crkvenim barja- cima, kao manifestacija pobonosti, za velike blagdane; 3. povorka (kao pod 2.) kao poseban obred za pre- stanak kie, sue, rata, kakve zaraz- ne bolesti itd. litijaza (gr. lithiasis kamen u mokra- nom mjehuru) med. stvaranje kame- na u mokranom mjehuru lito- (gr. lithos) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: kamen, stijena litobolija (gr. lithos, bole bacanje, hi- tac, od balio bacam) ubijanje kame- njem, kamenovanje litodendron (gr. lithos, dendron drvo) okamenjeno drvo, kameno drvo litodijaliza (gr. lithos, dialysis razlu- ivanje, rastapanje) med. rastapanje kamena u mokranom mjehuru litofag (gr. lithos, fagein jesti, derati) onaj koji jede ili gloe kamen litofagija (gr. lithos, fagein jesti, de- rati) jedenje (ili: gutanje) kamenja litofanija (gr. lithos, faino svjetlim) iz- radba slika na tankim, neglaziranim ploama od porculana; litofani su sli- ke utisnute u ploe i, kad se svjetlost kroz njih probija, daju stupnjevite prijelaze svjetlosti i sjena (slue kao ukras na prozorima, eirima, svje- tiljkama itd.) litofil (gr. lithos, fyllon hst) okamenjen list litofiti (gr. lithos, fyton biljka) mn. oka- menjene biljke litofize (gr. lithos, fyo postajem) mn. geol. povelike upljikave lopte od koncentrino naslaganih ljusaka kri- staliziranog silicija litogenija (gr. lithos, genos od gigno- mai nastajem, postanem) jedan od najvanijih dijelova ope geologije ko- ji prouava nastanak stijenja i ka- menja; petrogenija litoglif (gr. lithoglyfos) klesar; kamen koji slui za ukras litoglifika (gr. lithos, glyfo urezujem, kleem) klesarska vjetina litoglipt (gr. lithos, glyptos urezan, is- klesan) v. litoglif litogliptika (gr. lithos, glyfo urezujem, kleem) v. litoglifika litograf (gr. lithos, grafo piem) crta (ih: pisac) na kamenu litografija (gr. lithos, grafia) vjetina da se crtei, slova i dr., izraeni na kamenu, umnoavaju pomou poseb- nog tijeska; opisivanje kamenja litografika (gr. lithos, grafike) vjetina itanja (ili: pisanja, tiskanja) na ka- menu; v. litografija litografirati 820 litotomist litografirati (gr. lithos, grafo) tiskati ili crtati i slikati na kamenu, pa on- da otiske s toga kamena umnoava- ti; miner, opisivati kamenje litografski (gr. lithos, grafo) koji se tie litografije, izraen putem lito- grafije; koji se odnosi na opisivanje kamenja; litografski kamen posebni kamen kriljevac za uporabu u lito- grafiji litoidan (gr. lithos, eidos oblik) slian kamenu, kao kamen, kamenast litoklast (gr. lithos, klao lomim, raz- bijem) med. instrument za razbija- nje kamenia u mokranom mje- huru litoklaze (gr. lithos, klasis lomljenje) mn. geol. pukotine koje se, utjecajem raznih geodinamikih sila, stvaraju na Zemljinoj kori litokoletian (gr. lithokolletos) opto- en, ukraen dragim kamenjem litokromija (gr. lithos, chroma boja) vjetina slikanja na kamenu uljenim bojama i skidanja naslikanog na platno, otisak u boji snimljen s ka- mena; kromolitografija litoksilon (gr. lithos, xylon drvo) mi- ner. okamenjeno drvo litolabon (gr. lithos, lambano hvatam, uzmem) med. instrument za vaenje kamena iz mokranog mjehura litolatrija (gr. lithos, Iatreia oboava- nje) oboavanje kamenja, vrsta feti- izma litolog (gr. lithos, logos) poznavatelj kamenja, znanstvenik koji se bavi prouavanjem nastanka i prirode sti- jena i kamenja; petrolog litologija (gr. lithos, logia) znanost o nastanku i prirodi stijena i kamenja; poznavanje stijenja i kamenja; petro- logija litomantija (gr. lithos, manteia prori- canje) proricanje (ih: gatanje) po ka- menju, ili po poloaju kamenja litGmorfi (gr. lithos, morfe oblik) mn. kamenje koje ima oblik neega (ivo- tinje, ovjeka, glave i dr.) litonefroza (gr. lithos, nefros bubreg) med. bolest uzrokovana kamenom u bubrezima litontriptika (gr. lithos, tripsis trenje, trljanje) mn. med. v. litotriptika litopedion (lat. lithos, pais, paidos di- jete) med. u sluajevima izvanma- ternine trudnoe: obamrli zametak koji se, u trbunoj upljini, pretvorio u vapnenac litoralan (lat. litus morska obala, lito- ralis) primorski litorale (lat. litorale) primorje litosfera (gr. lithos, sfaira lopta) geol. tvrdi plat Zemljine kore litosteje (gr. lithos, osteon kost) mn. okamenjene kosti litostratum (gr. lithos, lat. stratum pod) pod izraen u mozaiku litota (gr. litotes nepretjeranost, jed- nostavnost) poet. ublaavanje, uma- njivanje, jedan od tropa pjesnikog stila u kojem se prave rijei zamje- njuju slabijim i suprotnim izrazima, tj. kad se uporabi blai izraz da bi se ono o emu se govori utoliko vie i jae istaknulo, npr. nije loe (tj. do- bro je), dobro nije (tj. loe je) litotamnij (gr.) rod crvenih algi litotipografija (gr. lithos, typos otisak, grafia) prenoenje tiskanog teksta na kamen i umnoavanje po metodi izu- mitelja, brae Dupont, u Parizu litotom (gr. lithos, tomos otar, koji ree) med. instrument za rezanje ka- mena u unom ili mokranom mje- huru litotomija (gr. lithos, tomia rezanje) med. operacija koja se sastoji u raz- rezivanju ili neposrednom rezanju kamena u unom ili mokranom mjehuru litotomist (gr. lithos, tomia rezanje) kirurg, lijenik-specijalist za vaenje litotrintist 821 lizeza kamena iz unog ili mokranog mje- hura litotrintist (gr. lithos, lat. tero tarem, trljam, tritum) med. lijenik-specija- list za vaenje kamena iz unog ili mokranog mjehura litotripcija (gr. lithos, lat. tero tarem, trljam, tritum) med. razbijanje (ili: drobljenje) kamena u unom ili mo- kranom mjehuru litotripsija (gr. lithos, tripsis trljanje) med. razbijanje kamena u unom ili mokranom mjehuru litotriptika (gr. lithos, tripsis trljanje) mn. sredstva za razbijanje ili usitnja- vanje kamena u unom ili mokra- nom mjehuru litotriptor (gr. lithos, tribo trljam) med. instrument za razbijanje i usit- njavanje kamena u unom ili mo- kranom mjehuru litotritor (gr. lithos, lat. tero, tritum) med. v. litotriptor litozoa (gr. lithos, zoon ivotinja) mn. zool. koraljne ivotinje, koralji litra (gr. litra, lat. libra) u metrikom sustavu mjera: jedinica za mjerenje obujma tekuine, iznosi priblino ku- bini decimetar (skraeno: 1) litrametar (fr. htre, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za odreivanje speci- fine teine tekuine litura (lat. htura) precrtavanje, brisanje ili popravljanje onoga stoje napisano; precrtano, izbrisano ili popravljeno mjesto liturgija (gr. leiturgia) 2. u staroj Ate- ni: radovi koje su graani o vlasti- tom troku morali obavljati u korist drave; u crkv. jeziku: sluba Boja, bogosluje liturgija (gr. lithos, ergon djelo, posao) 1. preraivanje kamena; poznavanje kamena, kemija kamena liturgika (gr. leiturgike) 2. nauk o bo- goslunim radnjama i bogosluju, o bogoslunom ritualu liturgika (gr. lithos, ergon djelo, rad) 1. primijenjen nauk o kamenu, nauk o preraivanju kamena i minerala uope liturija (gr. lithos, ureo mokrim) med. izbacivanje kamena ili pijeska putem mokrae livan (gr. libanos od hebr. lebonah bi- jel) tamjan live (fr. livet) posljednji po redu igra u biljaru lividan (lat. lividus) olovne boje, modar, modrikast, boje kao zemlja; pren. za- vidan, zloban, pakostan lividitet (lat. lividitas) olovna boja, mo- drina; pren. zavist, pakost living-room it. living-rum (engl. liv- ing ivot, ivljenje, room soba, pro- storija) dnevna soba, soba za dnevni boravak livor (lat. livot) med. modrica livra (fr. livre) funta = livra sterlinga; v. sterling livreja (fr. livree, tal. livrea, p. librea) prvobitno: ogrta i dr. koje je fran- cuski kralj u posebno sveanim pri- likama davao svojim stjegonoama i gardistima; kasnije: odijelo koje nosi posluga i vratar u jednoj otmjenoj kui, dvoru itd., sluiteljska unifor- ma livrezon (fr. livrasion, lat. liberatio) trg. isporuka, predaja (robe) liza (gr. lysis razrjeenje) razrjeenje, otkup, osloboenje; med. postupno oslabljenje simptoma bolesti, osobito groznice (supr. kriza) lizerginska kiselina proizvod dobiven od jednoga parazita na rai (lat. Se- cale cornutum); v. LSD lizeza (fr. liseuse) itaica; enska gor- nja haljina koja se oblai pri itanju; oznaiva od kartona, znaka, obi- no u obliku noia, za oznaavanje strane u knjizi na kojoj se stalo u itanju bookmark; stol za itanje lizijeran 822 lodi lizijeran (tal.) lako lomljiv, krhak, krt Lizistrata (gr. lysis razrjeenje, stra- tos vojska) poznata komedija staro- grkog pisca Aristofana (445385 pr. n. e.) ija je osnovna ideja miro- tvorstvo lizoform (gr. lysis rastapanje, lat. for- ma, oblik) kem. dezinfekcijsko sred- stvo, napravljeno od formaldehida i sapuna lizol (gr. lysis rastapanje, lat. oleum ulje) kem. veoma jako dezinfekcijsko i antiseptiko sredstvo, dobiva se mi- jeanjem krezola s ricinusovim ili la- nenim uljem, otrovno loa (p.) kratki uvodni prikaz u srednjo- vjekovnom kazalitu (glumci su na- javljivali sadraj drame koju e odig- rati); vesela gluma kao uvod u dram- sku izvedbu lob (engl.) port, u tenisu; udarac koji se izvodi oborenim reketom okrenu- tim uvis; lopta baena visoko lobby it. lobi (engl.) predvorje (osobito parlamenta); lobist politiar koji pri- vatnim razgovorima nastoji pridobi- ti zastupnike za svoju (ih: odreenu) politiku lobektomija (gr.) med. kirurko ukla- njanje jednoga renja oboljelog or- gana (plua, jetara, titnjae) lobelija bot. vrsta tropske vrtne biljke; sadri alkaloid lobelin koji slui za lijenje astme (naziv po flandrijskom botaniaru M. de l'Obelu) loberan (lat. lobus reanj, krilo) med. koji se tie cijelih plunih krila; lo- berna pneumonija upala plunih kri- la lobuleran (lat. lobus reanj, krilo) anat. koji se tie jednog dijela plunih kri- la lobuli (lat. lobuli) mn. anat. pluna kril- ca lobus (lat. lobus, gr. lobos) anat. pluno krilo loc (njem. Lotse) brodar koji, kao dobar poznavatelj vodenih putova, sprovo- di lae kroz opasna mjesta loch it. loh (engl.) 1. jezero; 2. morska uvala; fjord; Loch Ness jezero u sje- verozapadnoj kotskoj u kojem je, navodno, viena neka golema i ne- poznata vodena ivotinja loci (lat. loci, locus) mn. mjesta; ad loca it. ad loka (lat.) na svoja mjesta sjednite; loci memoriales it. loci me- morijales (lat.) mjesta koja treba ui- ti napamet locij (lat. lotium) med. mokraa, urin locija (lat. lotio) pranje, ispiranje, kupa- nje, ienje; lotura locirati (lat. locare) metnuti na jedno mjesto, smjestiti, namjestiti; dati na zajam, posuditi, npr. novac; izdati pod najam, dati pod zakup; prav. od- rediti vjerovnike steajne mase loco it. loko (lat.) na mjestu, u mjestu; umjesto, namjesto; loco sigilli it. loko sigili (lat.) mjesto peata (kao kratica: L. S.); loco laudato ili loco citato it. loko laudato, citato (lat. loco laudato, citato) na navedenom ili na oznaenom mjestu (kao kratica: 1. 1., 1. c.) trg. mjesto gdje se roba prodaje loco roba it. loko roba trg. roba koja se nalazi na tritu locomotion it. loukomoun (engl.) "mi- canje", vrsta suvremenog plesa locum tenens it. lokum tenens (lat.) onaj koji dri mjesto; zastupnik, upravitelj, zapovjednik, ef lod (engl. load) engl. mjera za ito = 5 kvartera = 14,539 hl; kao mjera za drvo = 40 engl. kubinih stopa (= 1,13 cbm) za nepreraeno drvo, a 50 ku- binih stopa (= 1,41 cbm) za prera- eno; kao mjera za teinu = 2240 funti = 1016 kg lodi (njem. Loden) sukno od grube vune, osobito za portska odijela loa 823 logodijareja loda (tal. loggia) = loa; osobito: pokri- ven i poluotvoren hodnik, u prizem- lju ih na katu, oko neke kue, gale- rija, hodnik sa svodovima log (njem. Logge, engl. log) pom. instru- ment za mjerenje brzine brodova logaedski stihovi (gr. logos rije, aoide pjevanje, pjesma) metr. stihovi kod kojih su sjedinjene stope raznih ritmova, npr. daktilski i trohejski, pa izgleda kao da stoje u nekoj sredini izmeu pjesnikog (aoide) i proznog (logos) ritma logaritam (gr. logos odnos, arithmos broj, lat. logarithmus) mat. logaritam jednog broja (z) za neki osnovni broj ili osnovu, bazu (b), zove se ekspo- nent (izloitelj) koji nam pokazuje kojoj je potenciji, stupnju baze b, jed- nak broj z. Ako je dakle z = b 1 , onda je 1 = log z (za bazu b). Tako je, primjerice, po obinom, Briggsovom ili dekadnom sustavu logaritama (s bazom: b = 10) 1 log. od 10, 2 log. od 100, 3 log. od 1000, 5 log. od 100.000 itd. budui da su brojevi 10, 100, 1000 itd. prva, druga, trea itd. po- tencija od 10 logaritamski (gr. logarithmos) mat, koji se tie logaritma; logaritamske tablice knjiga u kojoj su izraunani logaritmi jednog sustava brojeva logaritmika (gr. logarithmos) mat. nauk o logaritmima; v. logaritam logat (tur.) rjenik loger (njem. iz niz. logger, lugger) pom. mali obalni jedrenjak s jednim do tri jarbola logi- (gr. logizomai mislim, sudim) predmetak u sloenicama koji ozna- ava neto u vezi s miljenjem, su- enjem, prosuivanjem logicitet (gr. logike, lat. logicitas) ka- rakter onoga to je logino; supr. fak- ticitet logicizam (gr. logikos razumni, logi- ki) fil. nauavanje (ili: metoda) koja logiku ini osnovom, naelom filo- zofije; supr. psihologizam logian (gr. logikos) koji je u skladu sa zakonima miljenja, koji pravilno misli, dosljedan u miljenju i rasu- ivanju logiar (gr. logike) uitelj pravilnog miljenja; onaj koji pravilno misli, razuman, razborit ovjek logiki (gr. logike) koji se tie logike, koji pripada logici, koji je u vezi s logikom logija (gr. logos slovo, pojam, razlog, odnos, uenje) zavrna rije u sloeni- cama, znai: znanje, nauavanje, zna- nost, npr. bio-logija, psiho-logija, so- cio-logija, filo-logija itd.) logika (gr. logos, razum; odnos; pojam, logikos koji se tie razuma, razumni, logike sc. techne vjetina) fil. znanost 0 zakonima miljenja, tj. o onim za- konima miljenja kojih se valja pri- dravati pri stjecanju znanstvenih spoznaja; u uem smislu: znanost o prirodi i postanku pojmova, sudova i zakljuaka; pren. zdravo miljenje i rasuivanje, dosljednost u miljenju 1 rasuivanju; logika injenica zako- nitost u prirodnom zbivanju logistika (gr. logistike) vjetina rau- nanja pomou slova (umjesto brojki), algebra; vjetina izvoenja zaklju- aka, sposobnost zakljuivanja; voj. znanost koja ui kako se prorau- navaju vrijeme i prostor koji su po- trebni da bi se izveo kakav taktiki pokret logo- (gr. logos) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: rije, govor; ra- zum, um logodedalija (gr. logos, daidallo ure- sim, krasim) slatkorjeivost, krasno- rjeivost, vjetina govora logodijareja (gr. logos, diarreo pro- tjeem, istjeem) bujica rijei bez smisla, pretjerano govorenje, pretje- rana opirnost u govoru logofor 824 lohioragija logofor (gr. logos, foreo nosim) preno- sa rijei, cijev za govor, telefon logograf (gr. logografos) kroniar, po- vjesniar, naziv za najstarije grke povjesniare koji su pisali pouzdane ili potvrene vijesti i predaje o osni- vanju pojedinih grkih gradova i si. u prozi, za razliku od pjesnika (poie- tes), npr. Herodot i njegovi prethod- nici: Hekatej, Ferekid i Helanik logografija (gr. logografia) kroniar- stvo, povjesniarstvo, pisanje naj- starije povijesti na osnovi pouzdanih predaja itd; usp. logograf logogram (gr. znak ih slovo koje pred- stavlja cijelu rije; v. sigla logogrif (gr. logos, grifos zagonetka) zagonetka slovima kod koje rije, is- putanjem, dodavanjem ili mijenja- njem jednog slova, dobiva razliita znaenja; pren. zamrena, nejasna stvar, zagonetna osoba logoklonija (gr. logos govor, rije, ma- chia borba, bitka) borba rijeima, prepirka logokracija (gr. logos razum, kratos vladavina) vladavina razuma logolatrija (gr. logos, Iatreia oboava- nje) pretjerano potovanje rijei ih razuma, vjera u svemo razuma logomah (gr. logomacheo prepirem se) onaj koji se bori rijeima, shvaa- njima logomahija (gr. logomachia) borba ri- jeima, prepirka, svaa logomanija (gr. logos, mania pomama, ludilo) pretjerana govorljivost (esto znak duevne bolesti) logoneuroza (gr. logos, neuron ivac) med. poremeaji u govoru zbog po- grenog oblikovanja misli logopatija (gr. logos, pathos bolest) med. v. logoneuroza logopedija (gr. logos, paideia odgoj) vjebanje izgovaranja rijei i govora (kod gluhonijemih) logor (njem. Lager) voj. v. lager logoreja (gr. logos govor, rije, rheo teem) med. bolesna brbljavost, bes- mislena bujica rijei logos (gr. logos) rije, govor; um, ra- zum, mo miljenja i rasuivanja; odnos; u stoikoj filozofiji: boanski razum koji vlada svemirom i proima ga; u idovskoj i aleksandrijskoj re- ligioznoj filozofiji: boanska stvara- laka snaga i promisao; u kranskoj teologiji: boanska priroda Isusa Kri- sta (u Ivanovom Evanelju). Po He- raklitu: sve tee, ali otac ili kralj ovo- ga tijeka je rat, tj. opreka suprot- nosti; u vjenom unitenju i ponov- nom stvaranju vlada nepromjenjivo jedinstvo logos, svjetski um ili svjetski zakon logoka (ma. lugas sjenica) loza koja se penje po drvenom kosturu i obli- kuje sjenicu, hodnik i si. logotet (gr. logotheteo traim raun od koga, logos raun, tithemi stavljam) pisac; pisar, brzopisac; visoki inov- nik, kancelar u Bizantu logotip (gr. logos, typos otisak) vie slogova ih itavih rijei lijevanih za- jedno logozofija (gr. logos, sofia poznavanje, znanje) znanje (ih: poznavanje) rijei, temeljito i svestrano poznavanje ri- jei Lohengrin it. Loengrin viteki lik iz starogermanske prie (vitez svetoga Grala), sin Parsifalov lohija (gr. locheia raanje, porod) med. sluzasta, ispoetka malo sukrviava tekuina koja izlazi iz maternice ro- dilja i traje 3 do 6 tjedana (to je za- pravo ienje rodilja nakon poro- aja, a dolazi od ponovnog stvaranja sluznice u maternici, koja se zbog poroaja bila istroila i propala) lohioragija (gr. locheia raanje, porod, regnymi prskam, pucam) med. krva- renje maternice nakon poroaja lohodohij 825 lokarda lohodohij (gr. lochos porod, docheion primalite, mjesto za primanje) med. rodilite, zavod (ili: bolnica) za rodi- Ije loimijater (gr. loimos kuga, iatros li- jenik) lijenik koji lijei kugu loimografija (gr. loimos kuga, grafia) opis, opisivanje kuge lojalan (fr. loi zakon, loyal zakonski, lat. legalis) vjeran, iskren, odan; e- stit, astan, poten; ispravan, pravi- an, propisan lojalist (fr. loyal) vjeran (ili: odan, is- kren) ovjek; = rojalist, osobito onaj koji je u sjevernoamerikom ratu os- tao vjeran engleskom kralju lojalnost (fr. loyal) iskrenost, odanost, vjernost, podanika vjernost; esti- tost, asnost, potenje; ispravnost, pravinost; zakonitost, propisnost lojd (engl. Lloyds, Lloyd) naziv drutava za razvrstavanje brodova radi pomor- skog osiguranja i pomorskog prije- voza (naziv po Edwardu Lloydu, pot- kraj XVII. st., posjedniku jedne ka- vane u Londonu, koja se nalazila u blizini burze i u kojoj su se sastajali pomorci i trgovaki posjednici, oso- bito radi osiguranja brodova i prije- voza, kao i radi primanja i davanja obavijesti). Ovo londonsko drutvo kasnije se razvilo u osiguravajue, a od 1834. bavi se i razvrstavanjem po- morskih brodova, ima svoj veliki obavjetajni ured za trgovaka i po- morska pitanja, izdaje svoj list itd. Po ugledu na ovo, osnovana su udru- enja sa slinim ciljevima i u nekim drugim europskim dravama (Itali- ji, Njemakoj, Rusiji) lojtra (njem. Leiter) ljestve; pren. vi- soka ena ili mukarac lokabilitet (lat. locabilitas) skladnost s prilikama i prirodom jednog mjesta lokacija (lat. locatio) izdavanje ili uzi- manje pod zakup ili najam, iznaj- mljivanje; zakupnina, najam lokajata (sanskrt.) staroindijsko nau- avanje o etiri osnovna elementa (vatra, voda, zemlja, zrak); nijee tra- dicionalne autoritete i ivot nakon smrti lokal (lat. locale) prostor, prostorija, mjesto; prostorija ureena za neku svrhu (prodavaonicu, radionicu, ita- onicu, gostionicu, kavanu); vlak ili stalno prijevozno sredstvo (autobus, brod) jednog grada i njegove blie okolice lokalan (lat. localis) mjesni, prostorni; koji je ureen prema jednom mjestu, koji odgovara potrebama ili prili- kama jednog mjesta i njegovog po- loaja, koji pripada jednom mjestu, koji se nalazi ili upotrebljava u jed- nom mjestu, koji ima vanosti samo za jedno mjesto; lokalna vlast mjesna vlast; lokalni list mjesni hst, tj. onaj koji se bavi poglavito prilikama mjesta u kojem izlazi; lokalni pa- triotizam ljubav prema zaviaju, u uem smislu, i svemu to je u njemu i to iz njega dolazi; lokalni promet unutranji promet jednog grada ili opine lokalitet (lat. localitas) mjesto, predjel, kraj (s obzirom na njegove posebne prilike, njegov poloaj i dr.) lokalizacija (lat. localisatio) ograni- enje na odreeno mjesto, na ui pro- stor, npr. bolesti, poara, rata itd.; odreenje mjesta gdje se neto zbiva lokalizirati (lat. localisare, fr. localiser) ograniiti (ili: ograniavati) na odre- eno mjesto, npr. rat, bolest, poar itd lokanda (tal. locare, locanda) soba za izdavanje, gostionica, krma, svrati- te (u Italiji, Grkoj i nekim dalma- tinskim gradovima) lokarda (tal. lacerto, lanzardo) zool. vr- sta morske plave ribe; plavica, skua, grancat lokarij 826 lombardi lokarij (lat. locarium) zakupna cijena, zakupnina, stanarina, najamnina lokat (lat. locatum) ono to je dano u zakup ili pod najam lokatar (lat. locatarius) zakupnik sta- na, stanar, najmoprimac lokativ (lat. locativus sc. casus) gram. mjesni pade, esti pade lokativni (lat. locativus) gram. koji se odnosi na lokativ, npr. nastavak lokator (lat. locator) iznajmljiva, iz- davatelj pod zakup ili pod najam lokatorij (locatorium) v. lokarij lokaut (engl. lock-out) iskljuenje, kad poslodavci, da bi suzbili trajk i na- tjerali radnike na umjerenost, otpu- ste sve radnike ili samo jednu sku- pinu radnika iz jednog ili vie po- duzea; supr. trajk lokna (njem. Locke) kovrica, uvojak (kose) lokocesija (lat. lococessio) pravljanje mjesta, ustupanje, uklanjanje s mje- sta lokofiksitet (lat. loco fixus utvren za jedno mjesto) nepokretnost, nepo- minost, neprenosivost lokomobil (lat. loco mobilis s mjesta pokretljiv) prijenosni (ili: pokretni) parni stroj lokomobilan (lat. loco mobilis s mjesta pokretljiv) sposoban za mijenjanje mjesta, s mjesta pokretljiv, prijeno- san, pomian lokomobilitet (lat. locomobilitas) po- kretljivost s mjesta, pominost lokomocija (lat. locomotio) kretanje s jednog mjesta na drugo, pokretanje lokomotiva (lat. locomotiva) vuni transportni stroj na kotaima za po- kretanje eljeznikih vlakova po tra- nicama, eljezniki stroj lokomotivitet (lat. locomotivitas) po- kretljivost, sposobnost kretanja lokomotivni (lat. locomotivus) koji mo- e izazvati mijenjanje mjesta, koji pokree ili pomie s mjesta lokomotor (lat. locomotor) elektrina lokomotiva lokomotoran (lat. locus mjesto, motor) koji slui za pokretanje s mjesta, koji se tie pokretanja s mjesta lokris (engl. locchreas) platno iz Irske loksartroza (gr. loxos kos, arthron la- nak) med. iskrivljenje lanaka loksodroma (gr. loxos kos, dromos put) pom. v. loksodromska linija loksodromska linija pom. dvostruka krivulja koja se, povuena povrinom jedne lopte ili jednog eliptinog sfe- roida i presijecajui pod istim kutom sve meridijane, pribliava polu u ob- liku spirale loksoftalmian (gr. loxos kos, ofthal- mos oko, loxofthalmos) med. razrok loksokozmos (gr. loxos kos, kosmos svijet, svemir) naprava koja pred- stavlja kretanje Zemlje oko Sunca i oko svoje osi lokucija (lat. loqui govoriti, locutio) govor, izraz, nain izraavanja lokus (lat. locus) mjesto; locus delicti it. lokus delikti (lat.) prav. mjesto gdje je kazneno djelo izvreno; locus communis lokus komunis (lat.) ope mjesto, mjesto svakom razumljivo; locus minoris resistentiae it. lokus minoris rezistencije (lat.) med. mjesto slabijeg otpora, tj. mjesto kroz koje se neka bolest najlake moe uvui u organizam lombard (fr. lombard) trg. lombardni posao davanje zajmova uz zalog po- kretnog imetka; zaloni zavod, za- lona banka; zalog. Ovaj kreditni po- sao dobio je ime po mjenjaima (nov- arima) iz Lombardije, u Italiji, koji su, kao pristae Gibelina, poetkom XIII. st. morah bjeati u Francusku i prvi se poeli baviti ovom vrstom posla i osnivati ovakve zavode lombardi (fr. lombards) mn. priznanice za zaloene stvari, zaloenice lombardirati 827 los lombardirati (fr. lombard) trg. dati u zalog, zaloiti lombardni posao trg. v. lombard lombr (fr. l'hombre) kartaka igra, pod- rijetlom iz panjolske, obino izme- u troje igraa Lombrozov tip tip ovjeka koji se rodio sa sklonostima zloinu, roeni zlo- inac (izraz po talijanskom znanstve- niku, neurologu i kriminalistu Lom- brosu Cesareu (18361909) koji se osobito bavio prouavanjem krimi- nalnih tipova) lon-tenis (engl. lawn-tenis) poznata ig- ra malim gumenim loptama, engles- kog podrijetla longaniman (lat. longus dug, animus duh, dua) strpljiv Longchamp it. Lonan (fr.) mjesto u Bois de Buologne, kod Pariza, gdje je ranije bilo trkalite; otuda: trka- lite, trkaka staza longeta (fr. longuette) duga i uska plat- nena vrpca za komprese i gipsane zavoje longimetrija (lat. longus dugaak, gr. metria mjerenje) mjerenje duina longituda (lat. longitudo) duina, zem- ljopisna ili astronomska duina longitudinalan (lat. longitudinalis) uz- duni; koji se odnosi na duinu; lon- gitudinalni valovi fiz. uzduni valovi, tj. valovi koji se prostiru u smjeru poremeaja ravnotee djelia elas- tine sredine (supr. transverzalan) longplejka (engl. long play duga igra, dugo sviranje) gramofonska vinilna ploa na 33,5 okretaja s desetak pje- sama lord (engl. lord, staroengleski = uvar kruha: loaf) gospodin; u uem smislu; lan engl. Gornjeg doma, per; po- asna titula engl. visokog plemstva po rangu ispod vojvode (markiza, gro- fa, vikonta i baruna); slubena titula nekih visokih dravnih inovnika (lord-admiral, lord-kancelar i dr.) i biskupa engleske narodne Crkve lord-major it. lord-mer (engl.) "gospo- din predsjednik", titula prvog pred- sjednika opine gradova Londona i Yorka lordoma (gr. lordoma) med. v. lordoza lordotian (gr. lordos) med. iskrivljen naprijed, grbav lordoza (gr. lordosis) med. savijenost kraljenice naprijed, nagnutost, po- vijenost tijela naprijed lordship it. lordip (engl.) dostojanstvo lorda; gospodstvo, gospodarstvo, vlast; your lordship it. jor lordip (engl.) u oslovljavanjima: Vae go- spodstvo Lorelaj (njem. Lorelei) veoma strma sti- jena na desnoj obali Rajne, visoka 200 m, znamenita po svom odjeku, nekada je brodarima bila veoma opa- sna; po mitologiji, boravite i ime jed- ne vodene vile, koja je svojim pje- vanjem primamljivala brodare dok im se lae ne bi razbile o stijenu (te- ma mnogih pjesnikih i glazbenih djela) loreta (fr. lorette) malo otmjenija javna ena u Parizu, fina bludnica (nazva- na po crkvi Notre-Dame de Lorette, u ijoj blizini veinom stanuju) loricirati (lat. loricare) staviti oklop, oklopiti; kem. ae obloiti ilovaom da se ne bi na vatri rasprsnule lorika (lat. lorum, lorica) oklop, pancir, osobito od koe; voj. prsobran, gru- dobran lornjet (fr. lorgnette) optiko staklo za jedno oko, vrsta naoala koje ne stoje na nosu, nego vise o vratu i uvre- ne su na jednom, obino lijepo ukra- enom drku, a stavljaju se pred oi samo kad zatreba lornjon (fr. lorgnon) obino poveava- jue staklo, optiko staklo samo za jedno oko, monokl los (rus.) sjeverni jelen, sob, irvas losion 828 luciditet losion (fr. lotion) pranje, ispiranje; lje- kovito sredstvo za ispiranje losos (rus.) zool. vrsta ribe iz roda pa- strva lost (engl.) port, izgubljena lopta u gol- fu Lot prema Bibliji: ovjek kojega je Bog zbog njegove estitosti spasio prigo- dom unitenja Sodome loto (tal. lotto) poznata drutvena igra koja se sastoji u izvlaenju brojeva, tombola, lutrija lotos (gr. lotos) bot. zvjezdan; naziv razliitih biljaka s hranjivim i osvje- avajuim plodovima, posebno biljka koju su stari Egipani i Indijanci smatrah svetom, a njezin cvijet sim- bolom zemlje; ime veeg broja mor- skih i vodenih rua lotrak (balt.-slav. lotar skitnica, pi- janac; rasipnik) v. lumpngloke lotura (lat. lotura) v. locij; sredstvo Lourdes it. Lurd (fr.) francuski gradi na rijeci Gavi, gdje se u 19. st., prema tradiciji, seljakoj djevojici Bernar- dici ukazala Bogorodica; danas: jedno od najveih katolikih svetita Louvre it. Luvr (fr.) stara kraljevska palaa u Parizu, na desnoj obali Sei- ne, od 1793. glavni francuski muzej s veoma raznovrsnim i bogatim um- jetnikim zbirkama lozinka (njem. Losungswort) parola, geslo, kratka, jasno izraena ideja; voj. ugovorena tajna rije u straar- skoj slubi; odziv, doziv, parola lozung (njem. Losung) utrak, tj. novac koji u nekoj trgovini ude u blagajnu u odreenom vremenskom razdoblju loa (fr. loge, tal. loggia, lat. logia) ko- libica, kuica, sobica; kaz. zasebno i pregradama odvojeno mjesto s vie sjedala; soba za oblaenje glumaca; u slobodnom zidarstvu: dvorana ili mjesto gdje se odravaju skuptine i sastanci, sama skuptina, udruenje slobodnih zidara u jednoj pokrajini ih dravi; zasebna soba za bolesnike u bolnici za umobolne; pom. sobica, kabina; u menaerijama: kavez za divlje ivotinje; u Engleskoj: stan za uvara nekog parka; kuica na selu; kancelarija trgovakog poduzea, po- slovnica, biro, ured loi (fr. logis, lat. logicium) stan, kua, obitavalite, prebivalite loiranje (fr. logement) stan, stanova- nje; voj. u opsadnom ratu: utvriva- nje jedne toke koju su opsjedatelji osvojili; sama ta utvrena toka; raz- mjetanje vojnika po kuama LSD halucinogeno sredstvo, dietilamid lizerginske kiseline (lysergamid), jak otrov, djeluje ve u najmanjim kolii- nama; upotrebljava se i radi drogi- ranja lubin (port.) zool. morska riba kotu- njaa slina ciplu; brancin lubitum (lat. lubitum) v. libitum Lubjanka zloglasna moskovska tam- nica lubricitet (fr. lubricite) pohota, pohot- ljivost, sklonost bludu lubrifikacija (fr. lubrification) v. lubri- kacija lubrikacija (lat. lubricatio) izazivanje; podmazivanje, vlaenje lubrikancije (lat. lubricantia) mn. sred- stva koja izazivaju pohotljivost; pred- meti, slike, spisi i si. koji izazivaju pohotu; sredstva za smanjivanje tre- nja izmeu dvaju vrstih tijela lubrikator (lat. lubricator) mazalica, sprava za automatsko podmazivanje strojeva lucerna (fr. luzerne) bot. biljka iz po- rodice leptirnjaa, plava djetelina lucidan (lat. lux svjetlost, lucidus) ja- san, svijetao, blistav (npr. duh); svjestan; lucida intervala v. interval luciditet (lat. luciditas) vedrina, bis- trina duha; jasnost; svjesnost lucidnost 829 Lukrecija lucidnost (lat. lucidatis) v. luciditet Lucifer (lat. Lucifer = lux, ferre) onaj koji nosi svjetlost, svjetlonosac; astr. ime planeta Venere kada se javlja prije izlaska Sunca, zornjaa, zvijez- da Danica; vladar tame, poglavica vragova, sotona, vrag, po alegori- nom prikazu proroka Izaije (14,12) i apostola Luke (10,18) lucimetar (lat. lux, lucis, svjetlost, gr. metron mjerilo, mjera) instrument za mjerenje jaine svjetlosti, fotometar; instrument za mjerenje ishlapljuju- eg djelovanja suneve svjetlosti lucrum cessans it. lukrum cesans (lat.) "izmakla dobit"; u rimskom pra- vu: teta koja nastaje gubitkom za- rade koju bi oteeni ostvario da nije bilo nedoputenog ina neke druge osobe luum (tur. lokun) vezivno tkivo (pa- muk, vapno i ulje) za sastavljanje ili zaepljivanje cijevi, vrsta ljepila ludisti mn. v. luditi luditi mn. engleski radnici koji su radili na suzbijanju besposlice time to su se sustavno borili protiv uvoenja strojnog rada, kao najveeg neprija- telja svoga opstanka (ludizam); na- zvan po svom voi Luddu, koji je pr- vi razbio stroj za pletenje arapa ludizam pokret engleskih radnika u poetku XIX. stoljea s ciljem uni- tavanja tvornica i strojeva, koji su uzrok bijede radnitva (naziv bez po- tvrde, po radniku Luddu, koji je prvi unitio jedan stroj). Radi suzbijanja ludizma u Engleskoj je bio donesen vrlo strog zakon Ludolfov broj mat. iracionalan broj koji pokazuje omjer krunice i nje- zina promjera, biljei se obino gr- kim slovom k (pi) i iznosi 3,141592... (nazvan po matematiaru Ludolfu van Ceulenu (15401610); k je tran- scendentan broj lues (lat. lues) pom. zaraza; lues vene- rea (lat.) med. v. sifilis luetiar (lat. lues) med. onaj koji bolu- je od sifilisa, sifditiar luf (engl. loof) pom. strana izloena vje- tru lufa (ar.) bot. biljka iz porodice bunde- va; upotrebljava se za izradu uloaka za cipele luft (njem. Luft) zrak luftati (njem. Luft, luften) zraiti, pro- vjetravati luftbad (njem. Luftbad) med. zrano kupanje, lijeenje pomou svjetlosti i zraka; fototerapija luftbalon (njem. Luft zrak, fr. ballon) zrani balon, aerostat luftgever (njem. Luft zrak, Gevvehr puka) puka na zrani potisak (puni se prelamanjem); zrana puka Lufthansa (njem.) njemaka zrakoplov- na kompanija luftlinija (njem. Luft, lat. linea) zrana linija, tj. najkraa udaljenost izme- u dvaju mjesta na Zemljinoj povr- ini lujdor (fr. louis d'or) "Luj od zlata", fr. zlatan novac od 20 zl. franaka, na- zvan po Luju XIII.; usp. napoleon lujzit bojni otrov iz skupine plikavaca; uzrokuje ireve na koi lukati (njem. Luke okance; Luke ru- pa) potajno gledati, zavirivati Lukijan (gr. Lukianos) glasoviti grki satiriar (125180); u svojim se dija- lozima ruga praznovjerju, mistici i moralistikom filozofiranju lukrativan (lat. lucrativus, lucrum do- bit, korist) koji donosi zaradu, uno- san, koristan, probitaan Lukrecija (lat. lucrum dobitak, korist) prema rimskoj tradiciji: ena Tarkvi- nija Kolatina koja se ubila kad ju je obeastio Seksto Tarkvinije, lan kraljevske porodice; to je bio povod za pobunu i ukidanje kraljevstva luks 830 lumpenproletarij at luks (lat. lux, lucis svjetlost, svjetlo) fiz. jedinica za mjerenje jakosti rasvje- te: jedan luks ima povrinu koja je jedinicom svjetlosne jakosti (jakosti svjetlosti) na udaljenosti od jednog metra osvijetljena okomito luksacija (lat. luxatio) med. uganue, iaenje (kosti) luksmetar (lat. lux svjetlo, metron mje- ra) svjetlomjer, naprava za mjerenje jakosti svjetla (u fotografiranju, pri filmskom snimanju i si.) luksuz (lat. luxus) rasko, raskonost, sjaj, obilje; ljubav prema sjaju i ras- koi; ono bez ega se moe, tj. to nije neophodno za ivot luksuzan (lat. luxus rasko) raskoan, sjajan, rasipan; luksuzni artikl trg. raskoan predmet, predmet koji je, po carinskoj pristojbi, ocijenjen kao raskoan i, prema tome, ocarinjen po vioj stopi luksuzirati se (lat. luxus) ivjeti u ras- koi lukubracija (lat. lux svjetlost, lucubra- tio) sjedenje i rad nou, nono prou- avanje, noni rad, vrlo savjestan rad Lukul (lat. Lucullus) glasoviti rimski vojskovoa (11457 pr. n. e.), osobito se istaknuo u ratu protiv Mitridata, poznat po bogatstvu i veoma rasko- nom ivotu (lukulske gozbe) lukulski raskoan, bogat i obilan (po ugledu na raskoni nain ivota rim- skog vojskovoe Lukula) lula (tur.) naprava za puenje duhana; svaka naprava koja ima oblik lule lumbago (lat. lumbus kria, lumbago) med. kriobolja, usjed, uganuta leda, reumatino-ivani bolovi u kriima, bol u kriima lumbalan (lat. lumbalis) anat. koji se tie kria, koji pripada kriima; lum- balna anestezija med. postizavanje neosjetljivosti na bolove, npr. kod operacija, na taj nain to se u kanal hrptene modine, izmeu prljenova, ubrizga petpostotna otopina tropa- kokaina ili novokaina, zbog ega postanu neosjetljiva oba donja uda i trup ispod pupka; lumbalna punkcija vaenje tekuine iz kanala hrptene modine, u slabinskom dijelu, u te- rapeutiku ili dijagnostiku svrhu lumbaran (lat. lumbus kria; but, kuk, dio tijela oko bubrega) anat. v. lum- balan lumbarda (tal. (bombarda) starinski top; lumen (lat. lux, lumen) svjetlost, sjaj; pren. sjajna glava, velik duh; lumen naturale (lat.) fil. prirodna svjetlost, tj. prirodna, prvobitna, ovjeku uro- ena mo spoznavanja; fiz. jedinica svjetlosne struje: svjetlosna struja koju alje u svima smjerovima to- kast svjetlosni izvor koji svijetli je- dinicom svjetlosne jaine ujedan pro- storni kut himija (tal. lumia, lomia) bot. vrsta sit- nih, lakih i slatkih limuna, slinih narani lumin (tal. lumino) iak, svjeica luminal farm. bijel kristalni praak gorka ukusa; slui za smirenje ivaca i za uspavljivanje; usp. veronal luminarizam (lat. lumen svjetlost) umj. smjer u slikarstvu koji poglavito ob- raa pozornost na djelovanje i pre- ljeve svjetlosti luminescensija (lat. luminescentia) fiz. svijetljenje tijela na drugi nain, a ne zbog usijanosti, proizvodnja tzv. "hladne svjetlosti" (zajedniki naziv za fluorescenciju i fosforescenciju) luminiferan (lat. lumen, fero) koji pre- nosi svjetlost, svjetlosan luminozan (lat. luminosus) svijetao, sjajan, blistav, jasan lumpenproletarij at (njem. Lump odr- panac, prosjak, lat. proletarius gra- anin najnieg reda) u starom Rimu: propalo, osiromaeno seljatvo, pre- lumpngloke 831 luperkalije tvoreno u vojsku skitnica, prosjaka, koji su doli u Rim i ivjeli od milo- stinje velikih. Nisu radili, jer je rad bio samo za robove, neto to se pre- ziralo, ve su ivjeli na raun robova; u kapitalizmu: najdonji, uboki sloj nezaposlene radnike klase; osim skitnica, prostitutki i si. obuhvaa tri kategorije: a) sposobne za rad, b) siroad i paupersku djecu, c) propale gole siromahe, za rad nesposobne, invalide, rtve industrije, bolesnike, udovice lumpngloke (njem. Lump bekrija, Gloc- ke zvono) zvono za bekrije, pijance, tzv. lotrak luna-park zabavite na otvorenom ili pod atorima (kupolama itd.) s vr- tuljcima, ljuljakama, panoramama, streljanama i slinim ureajima za razbibrigu (ureeni su i stalno po- stavljeni veliki luna-parkovi Disney- land, Prater, Tivoli, Euro Disney, Gardaland) lunacija (lat. lunatio) Mjeseeva mije- na lunambulist (lat. luna mjesec, ambu- lare hodati, etati) mjesear, som- nambulist, epileptiar lunambulizam (lat. lunambulismus) mjesearstvo, padanje u stanje sli- no snu pod utjecajem Mjeseeve svjetlosti, tumaranje zatvorenih oi- ju po mjeseini; lunatizam Lunar Orbiteur (engl.) naziv za ame- rike umjetne Mjeseeve satelite Lunar Rover (engl.) mjeseev dip, vozilo to su ga ameriki astronauti koristili prihkom ekspedicija na Mje- secu u okviru programa Apollo lunaran (lat. lunaris) koji se tie Mje- seca, Mjeseev; u obliku Mjeseca, mjeseast; lunarski lunarij (lat. lunarium) ureaj za pre- doavanje kretanja Mjeseca oko Zem- lje (obino spojen s telurijem) lunatian (lat. lunaticus) med. koji pati od mjesearstva, epileptian lunatik (lat. lunaticus) v. lunambulist; lunatikus morbus (lat. lunaticus mor- bus) med. mjesearstvo, padavica, epilepsija lunatizam (lat. lunatismus) mjesear- stvo; v. lunambulizam luneta (tal) arhit. uokvireno polukruno polje iznad portala crkve (ili iznad prozora), obino s reljefnim prizorom i ukrasima lunker (njem.) tehnol. nepoeljna up- ljina u metalnom odljevku luniforman (lat. luna Mjesec, forma ob- lik) koji ima oblik mladog mjeseca, mjeseast lunisolaran (lat. luna Mjesec, sol Sun- ce) koji se tie kretanja Sunca i Mje- seca Lunohod (lat. i rus.) sovjetsko auto- matsko vozilo s osam kotaa za is- traivanje povrine Mjeseca uprav- ljano sa Zemlje lunta (njem. Lunte fitilj) top, puka, samokrijes ili koja druga vrsta va- trenog oruja koje se palilo na fitilj; fitilj aa lunula (lat. lunula) mah mjesec; enski ukras, bro (u obliku polumjeseca); bijeli polukruni korijen nokta lunje rod ptica grabljivica iz porodice jastrebova, opstoje dvije vrste: crve- na i crna lunja luogo it. lugo (tal. luogo, lat. locus mje- sto) glaz. na pravom mjestu lupa (fr. loupe) opt. instrument, jako ispupena zbirna lea kratke ari- ne udaljenosti pomou koje se sitni bliski predmeti mogu vidjeti pod mnogo veim vidnim kutom nego go- lim okom, tako da izgledaju jako poveani luperkalije (lat.) starorimska svetko- vina u ast boga pastira Fauna >ina 832 lutrija ina (lat. lupinus) bot. vuika, ukras- na biljka iz porodice leptirnjaa > ng (engl. looping) zrak. jedna od jodvanijh i najteih zranih akro- acija: obrtaj avionom u vertikalnoj ravnini za 360 stupnjeva inotoksini (lat. lupinus vuika, gr. toxikon otrov) otrov kojeg ima u upini (vuici); v. lupinoza noza (lat. lupinus obrnika) bolest aca koja se pojavljuje kad se ovce irane vuikom, od otrova koji sadri u sebi vuika (lupina), tzv. lupino- toksina lupomi mn. ukaste pjege na licu, od- raz lupusa lupulin (lat. lupulinum) hmeljno bra- no, gorak smolasti sastojak enskih cvatova hmelja koje daju pivu aro- matian okus; upotrebljava se u me- dicini i kao sredstvo koje potie mo- krenje lupus (lat. lupus) zool. vuk; med. iva rana, lokalna tuberkuloza koe, oso- bito na nosu ili kojem drugom dijelu tijela; lupus in fabula (lat.) posl. citat iz Terencija: mi o vuku, a vuk na vrata (kad iznenada naie netko o kome se ba u tom trenutku govorilo) lur glaz. prastaro duhako glazbalo (in- strument) sjevernoeuropskih naroda, vrsta bronanog roga luscitet (lat. luscus, luscitas kiljav) med. kiljavost lusingando it. luzingando (tal.) glaz. umiljavajui se, s umiljavanjem, umi- ljato lusinghevolmente it. luzingevolmente (tal.) glaz. v. lusingando luskozitet (lat. luscus, luscositas ki- ljav, orav) med. kratkovidnost lustar (lat. lustrum) razdoblje od 5 go- dina, petoljee lustar (lat. lustrum) razdoblje od pet godina kod Rimljana nakon ega je cenzor prireivao sveanu rtvu oi- enja od grijeha i pokajanja za cijeli narod; otuda: razdoblje od pet godina, petoljee luster (lat. lustrum) svijenak s vie svi- jea ili arulja, obino raskono iz- raen lustracija (lat. lustratio) sveano i- enje od grijeha, ienje rtvom, is- pitivanje savjesti; razgledanje, raz- matranje lustrin (tal.) vrsta starinskog, vrlo vri- jednog zlatnog novca lutecij (lat. lutetium) kem. kasiopij (ele- ment iz skupine lantanoida) lutein (lat. luteus ut, ukast) uta boja u liu biljaka i u utanjku od jaja luteran pristaa nauavanja Martina Luthera (14831546), osnivaa nje- make reformistike Crkve; pren. (s katolikog gledita) otpadnik od pra- ve vjere, izdajnik luteranizam v. luteranstvo luteranstvo pokret i nauavanje veli- kog reformatora i osnivaa njemake narodne Crkve Martina Luthera lutirati (lat. lutare) gusto premazati lje- pilom, kitati, zakitati lutnja (tal.) glaz. starinsko iano glaz- balo (instrument), najee s l i ica; lauta, leut lutoterapija (lat. lutum blato, mulj, gr. therapeia lijeenje) lijeenje u blatnim kupeljima, u tolicama ih kupkama s ljekovitim blatom (zbog kemijskih elemenata koji uglavnom djeluju na kou) lutrija (fr. lot, lotterie) igranje sre- kama; klasna lutrija lutrija s vie, obino pet, izvlaenja, s tono odre- enim planom izvlaenja sreaka, koje se najee dijele na etvrtine, polovine i cijele; lutrijski zajam dr- avni zajam koji zajmodavcu daje mogunost izvlaenja kakvog veeg zgoditka, ah zato nosi manje kama- te lux in tenebris 833 luzus lux in tenebris (lat.) svjetlo u tami, svjetlo u tmini (prema Svetom pismu Iv 1,5); geslo s peata protestantskog pokreta valdenza ili valdovaca (pod- ruje sjeverne Italije i graninih fran- cuskih pokrajina) Luzijadi (port. Os Lusiadas) mn. po- tomci Luzusa, praoca Portugalaca; naslov slavnog Camoesovog (1524 1580) epa, u kojemu slavi djela svo- jih zemljaka koji su, pod vodstvom Vasca da Game, sudjelovali u poho- du na Indiju Luzitanija (lat. Lusitania) rimska po- krajina u panjolskoj, otprilike da- nanji Portugal; veliki engleski paro- brod koji su Nijemci, poetkom Pr- vog svjetskog rata (7. svibnja 1915.), potopili kod june obale Irske, ko- jom su se prilikom utopile 1134 osobe luzitanski (lat. Lusitania) portugalski luzus (lat. ludere, lusus) igranje, igra Lj Lj, lj sedamnaesto slovo hrvatske lati- nice ljama v. lama ljaneros (p. llaneros) mn. pastiri i uz- gajivai stoke koji ive na stijenama panjolske i nekadanjih panjolskih podruja June Amerike; v. ljano ljano (p. llano) velika, ravna i nepo- umljena stijena u panjolskoj i na sjeveru June Amerike koja, u doba kia, obraste bujnom travom i zele- nilom; omiljeno prebivalite pastira i uzgajivaa stoke; mn. ljanosi ljevat v. levat ljubiti se (e. libiti se) biti drag, svi- ati se ljubviinjenije (crkv.-slav.) spolni od- noaj, koitus ljulj (lat. lolium) bot. utrinac, "engles- ka trava" ljupka v. jufka ljuska atr. odijelo M M, m osamnaesto slovo hrvatske latini- ce m kratica za metar m. gram. kratica za masculinum (lat.) muki rod m 2 kratica za kvadratni metar m 3 kratica za etvorni (kubini) metar maca (hebr. mazzah) neposoljen kruh ih pashalni kola kod Zidova, mijesi se samo od brana i vode macakan (tal. mazza toljaga, bat, cane pas) ivoder, inter Macbeth it. Magbet kotski kralj iz 11. st., poznat po svojoj okrutnosti; glavni junak istoimene Shakespea- reove tragedije maceracija (lat. maceratio) dui utjecaj neke tekuine (vode, alkohola, etera, kiselina i dr.) na neku vrstu biljnu ih ivotinjsku tvar na obinoj tempe- raturi; omekavanje u vodi, natapa- nje, namakanje, moenje; pren. iscrp- ljivanje, kinjenje, muenje macerat (lat. maceratum) farm. teku- ina dobivena putem maceracije macerirati (lat. macerare) natopiti, namakati, moiti, natapati, vlaiti, omekavati (npr. macerirati kosti na- moiti kosti u vodi da bi mekani dijelovi s njih otpali, posebno radi anatomskih prepariranja); pren. mu- iti, kinjiti, iscrpljivati macijes (lat. macies) mravost; med. su- ica; tuberkuloza maeta (p. macheta) junoameriki bode, prikladan za sjeenje eerne trstike i ikarja maa (tal. macchia) 1. pjega, mrlja; 2. bot. biljka mediljika; 3. snijet, pero- nospora, plamenjaa mauka (rus. matuka) majica, ma- mica madam (fr. madame) gospoa, gospa, milostiva gospoa, milostiva, izraz kojim se oslovljava udana ena u Francuskoj i Engleskoj, takoer i ugledne starije djevojke madaroza (gr. madarosis) med. elav- ljenje; osobito: opadanje trepavica; madeza made in Germany it. meid in erme- ni (engl.) trg. izraeno u Njemakoj, trgovaka oznaka koja mora, po pro- pisima engleskog zakona o zatiti do- maih proizvoda od 1887., stajati na robi koja se iz Njemake uvozi u En- glesku madefakcija (lat. madefactio) vlaenje, moenje, kropljenje madeira (port. Madeira) v. madera mademoiselle it. madmoazel (fr.) go- spoica madera (p. Madera) vrsta odlinog vi- na s otoka Madeire madeza (gr. madesis) med. v. mada- roza madija (p. madi, madia) bot. juno- amerika uljarica iz porodice glavo- ika madir (tal. madeire) brodska oplata madison it. medisn (engl.) drutveni ples na bazi boogie-ritmova; plee se u paru, pojedinano ili u redu madlen 836 magaziner madlen (fr. madeleine) pren. pokajnica (po biblijskoj pokajnici Mariji Magda- leni) madlonete (fr. madelonnettes) mn. 1. pokajnice, bive razvratne ene koje u samostanima okajavaju svoje grije- he, nazvane po novozavjetnoj pokaj- nici Mariji Magdaleni (Madleni); 2. samostani u kojima ive takve ene; 3. zavodi za propale ene Madona (tal. Madonna) moja gospoda; slikarski ili kiparski prikaz Majke Boje koja dri u naruju malog Isu- sa, esto okruena i svecima madrac (lat. matratium, tal. materasso) jastuk ispunjen konjskom dlakom ili morskom travom pa proiven; proi- ven kolski jastuk madrigal (gr. mandra tor, fr. madri- gal, tal. madrigale) poet. prvobitno: pjesma koju su pjevali pastiri, pastir- ska pjesmica; od Petrarce: kratka idilina pjesma; kasnije: idilina a- ljiva pjesmica; glaz. vrsta umjetni- ke zborne pjesme, osobito njegovana u XVI. i XVII. stoljeu madron (tal. madre majka) med. upala maternice i uope bolovi u utrobi maduro-mikoza gnojni irevi na noga- ma, esta bolest tropskih krajeva (naziv po indijskom mjestu Madura) maarizacija pomadarivanje, nasilno pretvaranje u Maare nemaarskog stanovnitva, osobito slavenskog Madarorsag (mad. Magyarorszag) ma- arski naziv bive Kraljevine Ugar- ske Madenta (tal. Magenta) 1. grad u gor- njoj Italiji gdje su, 4. lipnja 1859., Francuzi i Pijemontezi pobijedili aus- trijsku vojsku; 2. madenta vrsta crve- ne anilinske boje maioniar (gr. magos, lat. magus) vra, arobnjak, umjetnik u izvoe- nju tobonjih natprirodnih pojava koje su, zapravo, vjete prijevare i lai maestoso it. maestozo (tal.) glaz. veli- anstveno, sveano maestral (tal. maestrale) sjeverozapad- ni vjetar koji pue na Jadranskom i Sredozemnom moru maestro (tal. maestro, lat. magister) majstor, uitelj, umjetnik, osobito: veliki majstor u stvaranju glazbenih djela, uitelj glazbe; veliki umjetnik u ahu; gospodin, gospodar, pretpo- stavljeni mafija (tal. Mafia, Maffia) tajno razboj- niko i pljakako drutvo na Siciliji, postoji od 1860.; pren. opasno dru- tvo, udruga ljudi s opasnim ciljevi- ma mag (gr. magos, lat. magus) staroper- zijski oboavatelj vatre, osobito nje- govi sveenici, koji su bili zvjezdo- znanci i tumai snova; istonjaki mudrac koji prijevaru i praznovjerje iskoritava u vradbine i arolije; rec, vra, arobnjak magal slitina (legura) magnezija i alu- minija maganja (tal. magagna) mana, nedo- statak magarac (ar. homar) zool. poznata do- maa ivotinja, sisavac iz porodice konja; osao, tovar magaza (tur.) skladite, duan, proda- vaonica magazin (ar. mahhazin, fr. magazin, tal. magazzino) stovarite, skladite, spremite za robu; itnica, ambar; voj. spremite ubojitog materijala; leite za metke u puci; duan, tr- govina robom na veliko; struni aso- pis, zbornik magazinaa (fr. magasinage) trg. vrije- me stajanja robe u spremitu, maga- zinu; magazinska taksa, learina; smjetaj robe u magazin, u stovari- te, u skladite magaziner (tal. magazziniere) upravi- telj, nadzornik magazina (stovarita, skladita) magazinirati 837 magnetizam magazinirati smjestiti (ili: smjetati) u magazin (ili: u skladite, u stovari- te) magazinska puka voj. puka s maga- zinom ispod cijevi u koji stane vie metaka (od 3 do 10), brzometka Magdalena "podrijetlom iz Magdale" (u Galileji, Izrael); biblijska Marija Ma- gdalena najprije velika grjenica, a onda iskrena pokajnica magfiret (tur. magfirte) oprotenje gri- jeha, Boji blagoslov magi (maggi) poznati hranjivi zain za juhe, sastavljen uglavnom od biljnih :astojaka (nazvan po pronalazau Julijusu Maggiju) magija (gr. mageia) arolija, vrad- bina, vjetina potinjavanja -vojoj volji tajanstvenih sila prirode, duho- va i demona. Vjerovanje u magiju je kaldejskog podrijetla, odakle se, pre- ko Perzije i Egipta, proirilo ak na Zapad; bijela magija ona koja priziva u pomo nebeske sile, tj. dobre duho- ve; crna magija ona koja priziva u pomo zemaljske sile, tj. zle duhove magijski (gr. magos, lat. magnus) vra- arski, vradbinski, arobnjaki; a- roban Magis vident oculi quam oculus it. magi vident okuli kvam okulus (lat.) Vie vide oi nego oko magistar (lat. magister) v. magister magister (lat. magister) uitelj, nastav- nik; uitelj slobodnih (humanistikih) umjetnosti; magister farmacije diplo- mirani ljekarnik (kao kratica: mr. ph.) magisterij (lat. magisterium) upravi- telj stvo, nadzornitvo, upraviteljska sluba, nadzornika sluba; uprav- ljanje, nadzor; dostojanstvo magistra magistrala (lat. magistralis uiteljski; glavni) svaka glavna linija (ili: pru- ga) u odnosu na sve drugostupanjske i sporedne linije koje iz nje izlaze (npr. glavna cesta, glavna eljeznika pruga, glavna vodovodna cijev, glavni elektrini vod i dr.) magistralan (lat. magistralis) kolski, uiteljski; majstorski, izvrstan, vjet; glavni, poglavit, koji ini osnovu ne- ega; med. napravljen po lijenikom receptu; magistralna formula (lat. formula magistralis) recept koji je propisao lijenik magistrale (lat. magistrale) voj. vanjski greben crte utvrenja magistrand (lat. magistrandus) onaj koji se sprema postati magistar magistrat (lat. magistratus) sudski (ili: policijski) slubenik; opinski sud, opinsko vijee, opina magnet (gr. magnetis lithos, Magnes lithos) ili prirodni magnet, mineral koji ima svojstvo privlaenja i dra- nja eljeznih tijela (nazvan po gradu Magneziji, gdje su ga stari Grci prvi put nali); umjetni magnet onaj koji se dobije kad se komad elika prevla- i u jednom smjeru prirodnim ma- gnetom magnetian (gr., lat. magneticus) koji ima privlanu silu magneta; pren. neodoljivo privlaan, neodoljiv; usp. magnetski magnetit (gr. Magnes, i nastavak -ites) eljezna rudaa (Fe304) na kojoj je prvo primijeeno magnetno svojstvo privlaenja magnetizam (gr. Magnes lithos) svoj- stvo odreenih tijela, eljezne rude, da privlae i dre druga tijela u ko- jima ima eljeza; prirodna sila ije se djelovanje oituje u tankim poja- vama privlaenja (i odbijanja); nauk o magnetnim pojavama; ivotinjski magnetizam magnetna sila za koju se pretpostavlja da postoji u ivotinj- skom, osobito u ljudskom organizmu, pomou koje neki ovjek moe znatno utjecati na volju i na tjelesno stanje nekoga drugog ovjeka; usp. som- nambulija magnetizer 838 magnificencija magnetizer (fr. magnetiseur) onaj koji pomou ivotinjskog magnetizma ho- e lijeiti, onaj koji hipnotizira magnetizirati (lat. magnetizare) 1. dati jednom tijelu magnetnu silu; 2. po metodi lijenika Mesmera, trljanjem ili pravilnim kretanjem ruke i dodiri- vanjem (manipulacijom) probuditi u ljudskom tijelu skrivene sile i na taj nain lijeiti bolesti; 3. dovesti neko- ga u stanje magnetinog sna; 4. imati neodoljiv utjecaj, neodoljivo privui ili privlaiti magnetizmomanija (gr. Magnes mag- net, mania pomama, ludilo) med. bo- lest govorenja u snu magnetni (gr. magnetikos) koji ima privlanu silu magneta; magnetna igla igla koja zauzima smjer sjever- jug, igla koja zauzima smjer magnet- nog podnevnika (ili: meridijana); magnetna indukcija v. magnet- oindukcija; magnetno lijeenje pri- mjena ivotinjskog magnetizma u lijeenju bolesnika; magnetno polje okolina magneta do udaljenosti na kojoj se jo opaa njegova sila, nje- govo djelovanje; magnetski magneto- (gr. Magnes) predmetak u sloenicama sa znaenjem: magnet, magnetni magnetoelektricitet (gr. Magnes, ele- ktron) fiz. elektrina struja koja je izazvana pomou magneta magnetofon (gr. Magnes, fone glas) ureaj koji biljei govor na vrpcu prevuenu eljeznim prahom, tako da se zvuk na nju prenosi elektromag- netnim putem magnetograf (gr. Magnes, grafo piem) magnetometar koji automat- ski biljei veliinu zemnomagnetnih varijacija (ako biljei deklinaciju = deklinograf, ako biljei inklinaciju = inklinograf) magnetoindukcija (gr. Magnes, lat. inductio) fiz. izazivanje elektrine struje pomou relativnog kretanja . elektrinog vodia i magneta magnetokemija (gr. Magnes, che- meia) grana fizikalne kemije koja ' prouava vezu magnetnih i dijamag- netnih svojstava kemijskih eleme- ' nata s njihovim kemijskim svojstvi- ma magnetologija (gr. Magnes, logia) dio fizike koji prouava magnet i magne- tizam magnetometar (gr. Magnes, metron mjerilo, mjera) instrument za tono odreivanje magnetne deklinacije i za mjerenje jaine Zemljinog magne- tizma; naprava kojom se sigurno i brzo ispituje sadraj Zemljine kore u svrhu otkrivanja nalazita bogatih rudaom i naftom magnetopat (gr. Magnes, pathos bol) v. magnetizer magnetoskop (gr.) ureaj za registra- ciju i reprodukciju televizijskog pro- grama na magnetnoj vrpci magnetoterapija (gr. Magnes, thera- peo lijeim) med. lijeenje ivanih bolesti putem ivotinjskog magne- tizma, osnovano na djelovanju suge- stije magnetski (gr. Magnes) v. magnetni magnezij (lat. magnesium) kem. ele- ment iz skupine luina, srebrnasto bijela kovina; atomska teina 24,32, tablini broj 12, znak Mg magnezit (gr. Magnesia Magnezija, grad u Maloj Aziji) miner, bezbojan ili ukast mineral, magnezijev kar- bonat; upotrebljava se za pravljenje gorke soli i magnezijeva oksida Magnificat it. Magnifikat (lat.) poe- tak jedne sveane katolike crkvene pjesme (Magnificat anima mea Do- minum Velia dua moja Gospoda) magnificencija (lat. magnificentia) uzvienost, velianstvenost, divotno- st, raskonost magnificus 839 maja magnificus it. magnifikus (lat.) veli- anstven, sjajan; plemenit, uzvien; titula rektora sveuilita (na nekim sveuilitima Zapada, "rektor magni- ficus") magnifikacija (lat. magnificatio) veli- anje, slavljenje, uzdizanje hvalama magnifikan (lat. magnificus) velianstven, plemenit, divan; divo- tan, sjajan, uzvien, raskoan magnituda (lat. magnitudo veliina) mjera za energiju potresa koja je osloboena u obliku elastinih valova magnokemija grana fizikalne kemije koja prouava odnose izmeu magne- tizma i kemijske grae tvari magnolija (lat. Magnolia grandiflora) bot. ukrasna zimzelena drvenasta biljka s lijepim bijelim cvjetovima magnum ignotum (lat.) neto potpuno nepoznato i neisgurno, tj. velika ne- poznanica magnus (lat. magnus) vehk, osobito kao sastavni dio imena vladara magot (hebr.) vrsta uskonosog majmu- na bezrepca; ivi u sjev. Africi i oko Gibraltara (jedina vrsta majmuna u Europi) mah (njem. mach) jedinica za mjerenje najveih brzina zrakoplova ih proje- ktila (naziv po austrijskom fiziaru Ernstu Machu, 18381916) maha- (ind.-perz. maha-) velik (javlja se u mnogim sloenim rijeima) Mahabharata (sanskr.) "velika pjesma o Bharti"; veliki narodni ep Hindusa, ima oko 215 000 stihova, opisuje bor- bu Bharte s Pandavom i propast pr- vog; u epizodama sadri Bhagavad- gitu, pjesme o kralju Nali i Daraa- janti i o Savi tri mahagoni (eng. mahogany) bot. fino i veoma tvrdo drvo, raste na sjevero- indijskim otocima i u Ju. Americi, crvenosmee boje, slui za izradbu pokustva, tipki na glasoviru, furni- ra, tapova i dr. mahala (tur. mahalle) gradska etvrt; ulica; zaselak maharada (sanskr. maha, rajan) "Ve- liki kralj", vladar u Indiji pod kojim stoji vie rada; esto samo titula obi- nog vladara (rade) mahatma (sanskr. maha velik, ataman dua) fil. najvia titula koja se moe dati ovjeku koji je napredovao i oti- ao daleko u duhovnoj spoznaji (kod Hindusa): velika dua, dua svega (u filozofiji vedante); u teozofiji: du- hovni voa Mahavasta (sanskrt.) legenda o Budhi (jedan od temeljnih tekstova budiz- ma) Mahdi (ar. Mehdi) mit. prorok, oekivani spasitelj, muslimanski me- sija koji, po predaji, ivi skriven u nekoj pilji blizu Bagdada mahdum (tur.) sin maher (njem. Macher initelj) ovjek koji se umije u svim prilikama snai, vjet ovjek;.spletkar, prevarant maheraj (njem. Macherei rad) posao koji je izveden na tetu nekoga dru- gog, vjeto izveden podvig, spletka, podvala maheta (port. machete) oruje i orue u Junoj Americi, sredina izmeu no- a i sablje, handar, lovaki no mahetika (gr. mache borba) vjetina borbe, borilaka vjetina mahfil (tur.) odjel u damiji gdje se klanjaju ene mahluk (tur.) ivo bie; ivotinja mahnitost (gr. mania pomama, ludilo) v. manija mahut (ind. mahut) goni ili uvar slonova u Indiji maina (tal. ammainare spustiti) utiha, bonaca maj (lat. maius) ime petog mjeseca u godini, svibanj, ima 31 dan (nazvan po rimskoj boici prirode Maji) maja (perz. maje) kvasac Maja 840 majstergezang Maja mit-, indijsko boanstvo, enska prasnaga koja proizlazi iz Brahme; boica privida i razoaranja mnjandaht ("njem. Mai svibanj, Anda- cht pobonost) kod katolika: .svakod- nevna veernja sluba Boja, veer- nji ca tijekom mjeseca svibnja majestet (lat. maiestas. fr. majeste) najvia i najvea vlast i najvie do- stojanstvo; titula careva, kraljeva i njihovih ena: velianstvo majestetiiin (lat. maiestes) velianstven, uzvien; kraljevski, vla- darski majcutiki (gr. maicutike) koji pri- pada primaljskoj vjetini, primaljski majeutika (gr. maicutike) vjetina vrenja poroaja, pri mali ska esti- na; fil. vjetina kojom jc Sokrat, ija je mati bila primalja, umio zgodnim pitanjima i odgovorima izvui tonu spoznaju koja je nesvjesno amila u nekom ovjeku; moja majkefer (njem. Mai svibanj, Kafer kukac) hrut; kebar majnher (niz. mupheer) izraz kojim se oslovljavaju u Nizozemskoj; gospodi- ne, moj gospodine; nadimak za Nizo- zemce majolika (tal. Majolica, Majorca) posu- de izraene od fine ilovae, 5 bijelom glazurom i umjetniki iarano, rae- ne osobito u XVI. st., kad su najvei umjetnici, iz osobnog zadovoljstva, izraivali slike na takvim posudama; naziv po otoku Mallorca ili Majolika majoneza (fr. mayonnaise) kuh. vrsta hladnog umaka (sosa) od kiselog vrh- nja, limunova soka, ujja i umanaca, a jede se uz hladno peenje i ribu major (lat. magnus velik, major vei) stariji od dva brata, usp. senior; voj. poetni in vieg asnika, zapovje- dnik bataljuna ili baterije; upravitelj, nadzornik imanja majora (lat. maiora sc. vota) mn. veina glasova, premo u glasovima; per maiora it. per majora (lat.) veinom glasova majoran (tal. majorana, mn. majoraea) boi. poznata vrtna biljka iz porodice usnaa ije se lie upotrebljava (kao mirodija) za zaine; mauran majorat (lat. majoratus) utvreni red nasljedstva koji daje pravo nasljed- stva najstarijem lanu obitelji. Ovdje spada: primogenilura pravo prvoro- enog, najstariji lan iz najstarije li- nije srodstva prima nasljedstvo; seniorat po koicm najstariji lan obi- telji uope ima pravo nasljedstva; major at u uem smislu po kojem pri- ma nasljedstvo najblii roak prema stupnju srodstva, a kad ima vise po- djednako bliskih roaka, onda naslje- uje najstariji; neotuiva imovina, nekretnina majordom (lat. maior domus) najvii dvorski i dravni slubenik u staroj franakoj dravi, nadstojnik kraljev- skog dvora i kraljev zastupnik; kasni- je, pod slabim vladarima. esto imao svu vlast u svojim rukama, npr. Pi- pin Hcristalski, Karlo Martel, Pipin Mali majorenitet (lat majorennitas) prav. punoljetstvo. punoljetnost majorentan (lat. majorennis. major annis) prav. punoljetan majoristi (lat. maior) mn. u Kat. crkvi: nositelji viih sveenikih inova, od susveenika navie majoritet {lat. majoritas) veina, veina glasova; supr. minoritet majorizirati (lat. maior vei} nadglasati, nadglasavati, nadvladati veinom glasova, npr. protivniku stranku majstergezang (njem. Meistergesang) lit. umjetniko lirsko pjesnitvo ko- jim su se u XIV. st. bavili u Njema- koj tzv. "majstori-pjevai"; v. maj- sterzingeri mnjstcrzingeri 841 makijavclistiki majstcrzingcri (njem. Mcistcrsingcr) mn. lit. "majstori-pjevai", njemaki pjesnici iz graanskog stalea, u XIV. st., koji su se u svojim profesionalnim udruenjima bavili umjetnikim pjes- nitvom (majstergezang), drei se strogo pjesnikih propisa koji su bili izloeni u njihovoj tabulaturi majstor (njem. Mcistcr, lat. magister) obrtnik, osobito onaj koji je poloio majstorski ispit i stekao majstorsko pravo; uitelj, onaj koji je u neemu dostigao savrenstvo, umjetnik majuskula (lat. majusculus povei, ovei) mn. tisk. velika slova, poetna slova; tiskanje samo velikim slovima, i7. verzala; supr. minuskuln Makabejci mn. v. pod. makabijada makabijada p. priredba na kojoj se okupljaju Zidovi portai iz cijeloga svijeta, u Palestini, gdje se natjeu u svim portovima i vjetinama, i- dovska olimpijada (naziv po slavnoj idovskoj vladarskoj obitelji Makabn- jaca, iz II. st. pr. n. e.); usp. olimpija- da. spartakijada maknbr (fr. dansc macabrc) mrtvaki ples, slikovito prikazivanje tzv. mrt- vakog plesa na grobljanskim zido- vima makadam (engl. macadam) nain izgraivanja ulica i putev;i, kod kojeg se kolnik obino sastoji samo od do- bro nabijenog sloja izmrvljenog kamena, nazvan po kotskom ine- njeru Johnu Londonu MacAdamu (17561836); grada od koje sc pravi makadamski put makadamizirati (engl. macadam) graditi ulicu ili put nasipavanjem kolnika slojem izmrvljenog kamena; usp. makadam makako (pori. macaco) zool. morska maka, vrsta majmuna koji ive na obali Gvineje, Angole itd. makama (ar.) 1. stara arapska rimovana proza koja prikazuje fan- tastine doivljaje pojedinih junaka; 2. glaz. podij n orijentalnoj glazbi na kojem su stajali dvorski pjevai makao (braz. inacao) zool. brazilska papiga s dugakim repom makaron (tal. macaronc, fr. macaron) kolai od badema mnkaroni (tal. maccaroni) mn. vrsta suhog tijesta, tvorniki izraenog od brana tzv. "tvrde penice" u obliku dugih upljih cjevica (veoma omilje- no narodno jelo u Italiji); podrugljivo: Talijani; niakaronski stihovi aljivi stihovi u koje su umijeane rijei iz drugih jezika makasar-ulje farm. ulje koje pomae rastu kose, nazvano po gradu Maka- saru, u istonoj Indiji makat laka vunena tkanina s kriiima, za prekrivanje divana, kreveta itd. muke up it. meik ap (engl.) ureivanje. minkanje lica maketa (fr. maquette) prva kiparska skica od ilovae, voska ili gipsa (obi- no umanjena), model neke palae, crkve, statue, knjige i dr. maki (fr. maquis ikara, ikarje, zemljite obraslo bunjem) mn. "um- ski ljudi"; naziv za francuske rodolju- be koji su, u vrijeme Drugog svjet- skog rala, ustali protiv njemakih okupatora i vodili protiv njih uspje- ne gerilske i druge operacije (maki je prvobitno znailo "gutik" koji je nekada bio postojbina i utoite kor- zikanskih pastira i svakoga tko je doao u sukob sa sudom i zakonom) makija (tal. inacchia) mediteranska i- kara, gusta, teko prolazna uma, gutara mukijavelist (tal. Machiavelli) onaj koji se dri ili koji smatra da se treba drati naela: cilj opravdava sred- stva, pristaa makijavelizma makijavelistiki (tal. MachiaveHi) koji je u duhu makijavelizma, podmukao, makijavelizam 842 makrofauna nevjeran, bezobziran, kojem je glavno postignue cilja makijavelizam nauavanje tal. drav- nika i povjesniara Niccola -Vlachia- vellija (14691527), izloeno u nje- govoj knjizi "Vladar" U I1 Principe", kojim preporuuje da se vladari u svom radu pridravaju samo neogra- nienih naela mudrosti, ne obvezu- jui se nikakvim moralnim kriteri- jima i sentimentalnim obzirima, tj. da nc prezaju ni od kakvih sredstava samo da bi doli do cilja, s geslom: cilj opravdava sredstva makijaa (fr. maciuillage) 1. sredstva za minkanje oiju; 2. obiljeavanje igraih karata znakovima radi vara- nja ma kina (lat. maehina) v. maina makina (tal. macehina) stroj, sprava, orue; naziv za zrakoplov, automobil i si. makinacija (lat. mahinatio) podbada- nje, poticanje; spletka, smicalica, podvala makinalno Gat. macliinale, fr. maehi- nal) nehotino, nesmiljeno. kao stroj; mehaniki makinirati (lat. maehinari) izmisliti, izmiljati; smiljati (ili: snovati) neko zlo ili podvalu, potajno spremati ne- to, ples ti zamke makinist (lat. maehina) v. mainist makinjon [fr. maejuignon) vjet trgovac konjima, koji umjesto dobrih konja podmee hirovite, tvrdoglave konje; pren. vjet posrednik, posrednik-pre- vrtljivac (npr. makinjonska politika) makinjonaa (fr. maquignonnage) trgovanje konjima; pren. podvaljiva- nje. podvala, prijevara makler (njem. Makler) trg. posrednik, osoba koja za nekoga drugog posre- duje pri ugovorima o kupnji ili proda- ji robe. vrijednosnih papira, pri osi- guranju, odailjanju ili prijevozu, i to obavlja kao stalno zanimanje; me- kler. broker, senzal makleraa (njem. Makler) trg. nagrada koju makler dobiva za svoje posredo- vanje, a ija je visina obino odredena burzovnom uredbom ili obiajem koji vlada na tritu, ili prema tome kako su obje strane ugovorile; mekleraa, senzarija mako crvenkastouti egipatski pamuk odline kakvoe (nazvan po Mako- beju, koji se najvie bavio uzgojem ovog pamuka) makrela (niz. makreel, lat. macarcllus) zool. skua (vrsta veoma ukusne morske ribe) makro (fr. maquereau) 1. svodnik; uljez; vlasnik javne kue, kuplcr makro- (gr. makros) 2. predmetak u aloenicama sa znaenjem; velik, vi- sok; dug, dugotrajan makrobiotian (gr. makrobiotos) koji dugo ivi, dugovjean; koji se tie pnn duenja ivota, koji pomae produ- enju ivota makrobiotika (gr. makros. bios ivot) vjetina dugog ivljenja, nauk o uva- nju i odravanju zdravlja uope; dije- tetika. higijena, ortobiotika makrolnoza (gr. makros, bios ivot) dug ivot, dugovjenost makrociti (gr. makros, kytos uplje tijelo, trbuasia posuda) mn. med. izvanredno velika crvena krvna zrn- ca koja se nalaze kod perniciozne anemije, malarije, trovanja krvi i drugih bolesti: megalociti, megalobia- sti, gigantociti makrodaktil (gr. makros, daktylos prst) med. dugoprsti, onaj koji ima dugake prste; prid. makrodaktilan makrofauna (gr. makros, lat. fauna ivotinjski svijet) zool. dio faune koji obuhvaa ivotinje koje se mogu vidjeti golim okom; supr. mikrofa- una makrofon 843 makro stru ktura makrofon (gr. ma kros, fone glas, zvuk) koji ima jak glas, s glasom (ili: zvu- kom) koji sc daleko uje makroftalmos (gr. ma kros, ofthalmos oko) ovjek krupnih oiju, krupno- oki makrogameta (gr.) enska spolna sta- nica jednoataninih organizama makroglosijn (gr. makros velik, glossa jezik) med. neprirodno povean jezik makroglosija (gr. makros, glossa je- zik) med. neprirodno poveanje jezi- ka, kao posljedica prosirenosti limf- nih ila (mahom uroen nedostatak) makroheilija (gr. makro, cheilos usna) ined. zadehljenjc gornje i donje usne, kao posljedica kronine upale makroheir (gr. makro-cheir) onaj koji ima duge ruke, dugoruki makrohir (gr. makro-cheir) v. ma- kroheir makrokefal (gr. makros, kefale glava) onaj koji ima pretjerano veliku luba- nju (ili: glavu), glavonja makrokozmika (gr. makros, kosmos svijet, svemir) mn. vanjske stvari, stvari iz vanjskog svijeta; usp. koz- mos makrokozmologija (gr. makroa, kos- mos svijet, svemir, logia) znanost o stvarima i pojavama iz vanjskog svi- jeta makrokozmos (gr. makros. kosmos) svijet u velikom, veliki vanjski svijet, svemir (supr. mikrokozmos) makrolit (gr. makros velik, lithos kamen) veliki kamen; makroi ili teko kameno orue mezolitskih ljudi makrologija [gr. makrologia) opirno govorenje, opirnost, sklonost dra- nju dugih i opirnih govora makromeran (gr. makros, meros dio) miner, kae sc za kamen iji se sas- tojci mogu vidjeti i prepoznati golim okom, faneromeran (supr. mikrome- ran) makronozija (gr. makros, nosos bo- lest) med. dugotrajna bolest, iscrplje- nost makroplasija ( gr. makros, plasso uo- bliavam, gradim) med. prekomjer- na razvijenost pojedinih dijelova tije- la makropnoja (gr. makros, pneo diem) med. duboko i lagano udisanje zraka makropodi (gr. makros, pus, podos noga) mn. zool. glodavci a dugakim stranjim nogama makropsija (gr. makros, opsis vid, vi- enje) med. vienje stvari u povea- nom obliku, bolest oiju koja nastaje zbog slabosti odredenih vanjskih o- nih miia, zbog ega predmeti izgle- daju vei i udaljeniji nego to zapravo jesu; megalopsija makropteri (gr. makros, pteron krilo) mn. zool. kukci s dugakim krilima makroskopian (gr. makros, skopeo promatram) golim okom vidljiv, koji se moe vidjeti bez poveala ili mi- kroskopa (supr. mikroskopian) makroskopiju (gr. makros, skopeo gle- dam) promatranje, ispitivanje golim okom (supr. mikroskopija) makroskopski v. makroskopian makrosomija (gr. makros, soma tijelo) gorostasna razvijenost cijelog tijela, svih njegovih dijelova; gigantizam makrospore (gr. makros, spora) mn. hot. enski spolni organi kod bes- cvjelnica makrostihian (gr. makroa, stichos) koji ima dugake redove, s dugim re- dovima, S dugim redovima ili stihovi- ma makrostomian (gr. makros, stoma u- sta) s velikim ustima makrostruktura (gr. makros, lat. struetura sastav) graa i sastav ne- kog prirodnog objekta, npr. kamena, koji se mogu vidjeti i raspoznati go- lim okom makrotija 344 malakostcon makrotija (gr. makro velik, us. gen. otos uho) med. abnormalna veliina uiju, uhatost makrourija (gr. makros velik, ura rep) dugorepost (npr. kod ptica) makrulija (gr. makros velik, ulon de- sni, eljust) med. oteklina na zubnom mesu makrure (lat.. maerura) mn. zool. ptice s dugakim repom kod kojih je rep dui od nogu; dugorepi raci maksila (lat. maxilla.) zool. eljust maksilarnn (lat. maxillari8) koji se Lie eljusti ili pripada eljustima, eljus- ni maksima (lat. maxima sc. regula) os- novno naelo kojeg se ovjek pridra- va U ivotu i radu, misao vodilja, pra- vilo. lozinka; izreka, kratko i jasno iskazana misao; glaz. najvea ili naj- dua nota maksimalan (lat. maximalis) najvei, najvii, preko kojega se vie ne moe (npr. brzina, teina, iznos itd.); supr. minimalan maksimalisti (lat. majcimum najvea vrijednost, najvei iznos) mn. = bolj- evici; supr. miniinalisti, menjevici maksimirati (mn. maximaro, fr. maxi- mer) utvrditi (ili: utvrivati) najveu vrijednost (ili: c\jenu) neemu; povisi- ti (ili: povisivati) do najvieg stupnja; maksirnirane cijene propisane, naj- vie cijene po kojima se odreeni pro- izvodi mogu i smiju prodavati maksimum (lat. maximum) ono to je najvee ili najvie; najvia vrijednost, najvii stupanj: najvea koliina; naj- vea cijena, najvea svota; najvea kazna; supr. minimum maksimus (lat. maximus) najvei, naj- vii maksura (tur. raaksure) povieni i da- icama ograeni dio damije na ko- jem stoje slubene osobe pri bogoslu- ju makubn vrsta finog duhana (burmuta) koji ima miris ljubiice (nazvan po podruju Makulia /.VIartinique/, gdje se kultivira i proizvodi) makuln (lat. macula) mrlja, pjega; ig srama, ljaga, sramota; med. mjesti- mina. manja ili vea, promjena u Iniji koe makulatura (lat. macula tura) umrljani i pokvareni tiskani listovi papira koji ae upotrebljavaju za pakiranje, loe tiskani arak; pren. knjievno djelo bez ikakve vrijednosti, rukopis "za ko" makulirati (lat. macularc) uprljati, is- prljati, umrljati (papir pri tiskanju); umrljani ili pokvareni papir upotrije- biti za pakiranje mala fide Gat.) u zloj namjeri, zlona- mjerno, podmuklo malacija (gr. malakia mekoa, slabost) med. bolesna elja za jelom, osobito kod trudnica malaga vrsta poznatog slatkog i aroma- tinog vina, nazvanog po panjol- skom gradu Malagi malagenja (p. malaguena) panjolska plesna pjesma srodna fandangu malagma (gr. malagma) med. sredstvo za omekavanje, oblog, sredstvo za umirivanje bola, zavoj koji ublaava bol malahit (gr. malachc crni sljez) miner. mineral zelene boje, poludragulj malakodermi (gr. malakos mek, er- ma koa) mn. zool. mekuci: puevi, koljke i glavonoci; moluske malakolit (gr. malakos mek. lithos ka- men) miner, meki kamen, augitu sro- dna vrsta kamena malakologija (gr. malakos mek, logia) zool. znanost o mekucima malakopteri (gr. malakos mekan, pte- ron krilo) zool. ribe mekoperkn malakosteon (gr. malakos mek, osteon kost) med. omekavanje kostiju malakozoa 845 maligan malakozoa (gr. malakos, zoon ivoti- nja) mn. zool. mekuci; v. malakoder- mi malakozoologija (gr. malakos, zoon ivotinja, logia) zool. v. malakologija malaksacija (lat. malaxatio) med. ume- kavanje, ublaavanje malnksirati (iat. malaxare, gr. mala- sso) raz meka vati, mijesiti, gnjeili malnktici (gr. malaaao, lat. malactica) mn. med. sredstva za omekavanje (ili: za ublaavanje, za uspavljivanje) malaktian (gr. malaktikos) med. omekavan, koji omekava, ublaa- van, koji ublauje, uspavljuje malambo (p.) narodni ples argentin- skih gaua malandrija (lat. malandria. tal. ma lan- dra) vet. vrsta konjske bolesti malarija (tal. malaria, mala aria lo zrak) med. kronina i povratna groz- nina bolest izazvana ubodom ko- marca malariara Aporheles macu- lirennis malarijatifoid (tal. malaria, gr. tyfos para. dim. eidos oblik) med. istodo- bna oholjclost od malarije i tifusa; malarija koja se razvija kao tifus malami (lat. mala obraz, lat maiaris obrazni) obrazni, koji pripada obrazu, koji se tie lica ili obraza malati (njem. malen) raditi kao liilac ili soboslikar malati (njem. malen) raditi sliku, slika- ti bojom ma.lbaa (tur. ma halb asa) upravitelj mahale; seoski starjeina male (njem. Malz) slad, osobito sirovine koje se upotrebljavaju u proizvodnji piva i este, u prvom redu jeam, u ijim klicama nastaje razgradnjom kroba pomou dijastaze, koja pret- vara jeme ni krob u eer (maltoza); male ili slad je, zapravo, tako pro- mijenjen jeam malc-homboni (lat. Malz, fr. bonbon) mn. bomboni koji se pripremaju od sladovog ekstrata i obinog eera maleabilan (lat. malleabilis) kovan (metal), koji se dade (ili: moe) kovati malederija (fr. maladic bolest) bolnica, osobito bolnica za gubavce malein (lat. malleus slinavka) vet. pre- parat izraen od bacila slinavke; slui za utvrivanje postojanja slina- vke; usp. maleinizacija maleinizacija (lat. malleus slinavka) vet. znanstveni pokus kojim se utvr- uje jesu li papkari zaraeni slinav- kom ili nisu; usp. malein maleolaran (lat. mallcolus ekii) anat. glenjevi, koji se tie glenja, koji pripada glenju maler (njem. Maler) 1. slikar-umjetnik, slikar, kod nas: maler slikar-obrtnik, mazalo maleraj (njem. Malcrci) soboslikarslvo, slikarstvo maleus (lat. malleus eki) 2. anat. na- ziv za najveu slunu koicu u sre- dnjem uhu mnlcus (lat. malleus) 1. vet. v. slinavka malevolencijn (lat. malevolontia) zluradost, zlonamjemost; nesklonost malevolentan (lat. malevolens) zlona- mjeran, zlotjst; supr. benevolentan malez (fr. malasie) med. boleljivost, slabost, osjeaj tjelesne nelagode Malho sluga velikog sveenika Kaifc; sudjelovao pri uhienju Isusa Krista malicija Gat. malitia) zloba, pakost. podmuklost; nevaljaLstvo, podvala maliciozan (lat. malitiosus) zloban, pa- kostan, podmukao, lukav; nevaljao maliciozitet (lat. malitiositas) zloba, pakost, podmuklost. lukavost; nova- ljalstvo malicioznost (lat. malitiositas) v. mali- ciozitet maliforman (lat. mnlum, maliformis jabuka) u obliku jabuke, jabuast maligan (fr. malligand) 1. ureaj za brzo odreivanje koliine alkohola u vinu; zasniva se na naelu da je toka maligni 846 mamaliologijn vrenja vina nia t<j je sadraj alko- hola vei (nazvan po izumitelju, fr. enologu Maliganu (usp. ebulioskop); 2. postotak alkohola u vinu, npr. vino je jako 12 maligana maligni (lat. malignus zloudan, zlurad, opak) med. maligni tumor zloudni tumor, onaj koji se sastoji od nezrelih stanica i prodire duboko u tkiva irei se i po drugim mjestima tijela putem tjelesnih sokova i tekuina (limfom i krvlju); supr. benigni malignitet (lat. malignitas) zlobnost, pakost, opasnost, zluradost; med. zlo- udnost malignus morbis (lat. malignus inor- bus) med. opaka bolest, teka bolest malinconicamente it. inalinkonika- mente (tal.) glaz. v. mclankoliko malinconico it. malinkoniko (tal.) glaz. v. melankoliko maiizam (lat.. malum zlo) pren. nau- avanje da li svijetu i ivotu, zbog stalnog kretanja i mijenjanja, ima vie zla, bola i patnje, nego to ima zadovoljstva i radosti maiora (tal.) propast, nesrea, nevolja, bijeda maltcr (njem. Mortel) smjesa od vapna, pijeska i vode, na zraku otvrdne, jer se mijeanjem gubi mehaniki veza- na voda maltezer vrsta bijelog dugodlakog psia Malteanin (tal. Mallese) 1. domorodac i stanovnik otoka Malte; vitez s Mal- te. tj. lan redovnikog reda sv. Iva- na, koii je osnovan u doba kriarskih ratova ma^oza (njem. Malz slad) kem. vrsta eera koja nastaje utjecajem sladnog ekstrakta na krob, kristalizira se u finim bijelim iglicama maltretirati (lat. male tractarc, fr. maltraiter) zlostavljati, kinjiti, mui- ti, loe postupati s nekim maltuzijanac sociol. pristaa na u a- vanja engleskog ekonomista Thoma- sa Roberta Malthusa; v. maltuzija- nizam maltuzijanist v. maltuzijanac maltuzijanizam sociol. nauavanje engl. ekonomista Thomasa Roberta Malthusa (17661834) po kojem se tenja porasta stanovnitva kree u geometrijskoj, a proizvodnja ivenih namirnica u aritmetikoj progresiji, ime objanjava sva drutvena zla i siromatvo niih slojeva naroda. Ovo uenje je navelo Darwina na misao o borbi za opstanak; neomaltuzija- nizam pokret koji je nastao pod dojmom jakog porasta proletarijata po gradovima, i koji zahtijeva da drava, u interesu cjeline, ogranii porast stanovnitva malum (lat.) zlo, nesrea, nevolja; mu- ka, jad, bolest; malum necessarium it. malum necesarijum (lat.) nuno zlo malvaceae it. malvacee (lat.) mn. bot. sljezovi malvazija (tal. malvagia. malvasia) poznato balzamno i slatko crno vino koje se prvobitno dobivalo u Napoli di Malvasia. na istonoj obali Pclopo- neza, a kasnije i na ostalim grkim otocima, u sred. vijeku veoma cijenje- no; takoer: vrsta umjetno nainje- nog francuskog vina od mukata malverzacija (r. malversation) ne- ispravnost u obavljanju slube ili obnaanju dunosti, pronevjera, u- taja; zlouporaba sluhenog poloaja zlnjg primanja mita malverzant ( f r. malversor) onaj koji ne obavlja ispravno i poteno svoju slu- bu, pror.rvj,--* ;telj, utaiiva maiverzirati (lat. male versare, fr. mal- verser) pronevjeriti, pronevjeravati, vriti pronevjere, utajiti, utaji vati mama (lat. mamma) sisa. dojka; u dje- jem govoru: majka mamaliologija (lat. mammalis, gr. lo- gia) zool. znanost o sisavcima mnmba 847 mnnester mamha ivahan drutveni ples juno- amerikog podrijetla mameluci (p. inamelucos) mn. melezi oca bijelca i majke Indijanke u Bra- zilu ma me luk (ar. mamluk, tal. mamma- lucco) rob rodcn od roditelja kra- nina. a odgojen u muslimanskoj vjeri; danas: otpadnik od vjere, renegat; takoer: slijepi pristaa, slijepi sluga i branitelj neega, npr. vlade, reima i si. mamifere (lat. mamina sisa, dojka, fero nosim) mn. zool. sisavci mamiforman (lal. mamma sisa, forma oblik) u obliku sise, dojke, sisat mamila {lat. mammilla) anat. bradavica (na sisi) mamilaran (lat. mammillaris) bradavi- ast, poput sisne bradavice mamlaz (mad. mamlasz) glupan, ble- san. budala mammalia (lat.) mn. zool. sisavci mamografija (lat.-gr.) rengensko sni- manje dojke radi pronalaenja even- tualnog karcinoma mamon (gr. mamonas bogatstvo, kald. mamon. hebr. matmon) zlatno tele. zlatni kumir, bog zlata; pren. blago, novac, zemaljsko blago i bogatstvo za kojima ovjek udi mamonist (kald. mamon) Mamonov sluga, oboavatelj novca, tvrdica. kr- tac; onaj koji je za carstvo zemaljsko mamonizam (kald. mamon) udnja za novcem, vladavina i svemo novca, oboavanje boga Mamona, klanjanje zlatnom teletu mamozan (lat. mammosus} sisat, koji ima velike sise mamozitet (lat. mammositas) velike i pune grudi, punoa grudiju, sisatost mamur (tur.) ureen, dotjeran, lijepo namjeten; bogat mamut (rus. mamont, tatar, mamma zemlja) zool., geol. golema prethist- orijska ivotinja, veoma slina dana- njem indijskom slonu (naziv po to- me to su Tunguzi i Jakuti vjerovali da je ivio pod zemljom i rovao kao krtica) mamzel (fr. mamselle) izraz kojim je u XVIII. st. i prvoj polovici XIX. st. o- slovljavana djevojka iz graanskog stalea, gospoica; danas: gospodari- ca. domaica i dr. mana (gr. manna. lat. manna, hebr. man, ar. marin) 1. nebeski dar, med iz zraka: hrana koja je Izraelcima padala s neba kad su bili u pustinji; med. ukasta, itka i sladunjava masa. sa 6050% manita, koja slui kao sredstvo za otvaranje manncija (lat, manatio) izljevanje, istje- canje; usp. emanacija mancando it. mankando (tal. man- care) glaz. postupno poputajui, -- eznvajui, gubei se mancipacija (lat. mancipatio) u rim- skom pravu: prodaja neke stvari dru- gom u svojinu po svim zakonskim propisima; primanje u svojinu, pris- vajanje, podvrgavanje pod vlast; u>p emancipacija mancipij (lat. mancipiuin) u rimskom pravu: formalna kupnja zakljuena pred sudom, ugovor o kupnji; pra'- o svojine, svojina, vlasnitvo; prij -: kupljeni rob mancipirati (lat, mancipare) u rims- kom pravu: dati neto u svojinu, pr- dati, zakljuiti prodaju pred nadli- nom vlasti manester (engl. Manchestor) vrst i pamune tkanine, sline barunu, sobito za portska odijela, enske ha ljine i dr. (nazvana po engl. grad Manchesteru, gdje se najprije pocl; izraivati); manfrsterska stranka il kola pokret i shvaanje jedne grupt velikih industrijalaca i ekonomista koji zahtijevaju slobodu trgovine i ne- mijeanje dravo u industriju, njiho- mandal mnnckinaa vo nauavanje zove se: manesterska teorija mandal (tur.) zasun, reza. kraun mandamus (lat. mandare, mandamus) "nareujemo, zapovijedamo"; nared- ba kraljevskog suda u Iiondonu, koja se izdaje u ime kralja ili kraljice mandant (lat. mandans) v. mandator mandarin (sanskr. inanlrin, mantra, port. mandarim) svaki visoki dravni slubenik u Kini; titula otmjenog Ki- neza uope; vrsta vunene ili poluvu- nenc tkanine za zimske kapute mandarina (port. mandarim) bot. vrsta sitnih i slatkih narani s otoka Malte mandat (lat. mandatum) nalog, nared- ba; punomo, ovlast; izaslanika pu- nomo; uputnica, nalog za isplatu mandatar (lat. mandatarius) prav. oso- ba koja se obvezuje da, u ime i za nekoga drugog (mandatora), izvri neki posao, opunomoenik, zastu- pnik, predstavnik; poslovoa mandatni Gat. mandatum) naloili, na- redbeni, koji se tie naloga, koji je u vezi s nalogom (ili: naredbom, man- datom); mandatna podruja bive njemake kolonije i dijelovi nekada- nje Turske Carevine 'Palestina, Siri- ja. Mezopotamija), kojima su, po Ver- sajskom ugovoru o miru, nakon Pr- vog svjetskog rala. upravljale druge sile po nalogu Lige naroda; ma.ndat- no pismo pismo koje sadri nalog ili ovlast da se izvri neki posao; man- datni postupak u graanskom pro- cesnom pravu: postupak koji poinje tune to sudac izdaje nalog duniku da ispuni ono to povjeritelj od njega trai mandator (lat. mandator) prav. onaj koji daje nekome nalog da u njegovo ime obavi neki posao, opunomoitelj, naredbodavac; supr. mandant, man- datar mandeji mn. vjerska sljedba u Mezo- potamiji, spoj idovstva i kranstva mandelada (njem. Mandel badem) pie od bademovog mlijeka, umanca, e- era, cimeta ili vanilije mandman (fr. mandement) nareenje koje ima vie karakter savjeta i opo- mene nego obine naredbe, nalog, raspisivanje, poziv; biskupska posla- nica mandoln (tal. mandola) glaz. instru- ment potpuno slian mandolini, samo od nje vei i s dubljim zvukom mandolat (tal. mandorlato) bademovac (slatki od badema) mandolina (fr. mandoline) glaz. vrsta malo i kratke tambure s 4 do (> ica mandora (tal. mandora) glaz. v. mando- lina mandorla (tal. manorla badem) sve- taka aureola koja ne obuhvaa samo glavu, nego cijelu osobu, izraena u obliku badema mandra (gr. mandra staja, obor, tor) pustinjaka soba. pilja; samostan mandra (tal. mandracchio) 1. veoma mala luka: 2. zatieni dio luke mandragora (gr. mandragoras, lat. mandragora) bot. biljka za iji se korijen ranije pretpostavljalo da ima slinosti s ljudskim likom, alrauna mandrijn (tal. mandra, mandria) opor. krdo; pren. olo mandukntori (lat. manducaro vakati. manducatores) mn. zool. miii va- kai manda (tal. manginre) jelo maneken (fr. mann(jquin) drvena lutka s pokretnim udovima (krojaeva, sli- karova), koja slui za isprobavanje; u modnim trgovinama: mlada i lijepa dama koja slui za isprobavanje ha- ljina: pren. ovjek bez karaktera, lut- ka. igraka u ludim rukama; med. umjetno izraeni pojedini dijelovi tijela za vjebanje operiranja manekinaa (fr. mannequimage) kipar- ski rad na graevinama mnneros 849 mani hej izam maneros egipatska tualjka, naricaljka manevar (fr. manoeuvre) rukovanje, u- pravljanje, obavljanje nekog posla, nain postupanja; in koji se izvodi vjeto i lukavo, smicalica, spletka, podvala; voj. vjeba veeg broja jedi- nica u ratnoj slubi; u ratu: sva sred- stva kojima je cilj slabljenje neprija- telja, osim borbe, osobito vana u tzv. strategiji zamaranja i zbunjivanja protivnika; pom. kretanje i vjeba jednog broda ili vie brodova, vjeto izvedeno kretanje; u prometu: raz- mjetanje vagona i vlakova manevrirati (fr. manoeuvrer) uprav- ljati svojim pokretima, izvoditi vjete pokrete; voj. izvodili vjebe u veem opsegu: raznim strategijskim sred- stvima raditi na zamaranju i zbunji- vanju neprijatelja; pom. vjeto uprav- ljati brodom; razmjetati vagone i vlakove: pren. vjeto i lukavo raditi, vjeto se snalaziti u nezgodnim situ- acijama manc (fr. manege, tal. maneggio, lat. managium) .kola jahanja; jahaica, jahaka staza: vjetina jahanja, vje- tina ukroivanja i obuavanja konja mangan (gr. magnes, lat. mangane- sium) kem. metalan, eljezu slian element, atomska teina 54,93, redni broj 25, znak Mn; vrlo rasprostra- njen, ali nikada sam, nego pomijean s drugim mineralima, crvenkastobi- jel, veoma krhak i tvrd mango (lat. Mangifera indiea) l>ot. sla- dak, mirisan plod istoimenog trop- skog drveta iz porodice vanjae; velik je poput jabuke, a cvate narana- sto uto mangrove (engl.) bot. zimzelene biljke na ravnim obalama tropskih mora mani (engl. money) novac mani (engl. muney) novac; Lime Li money it. tajm iz mani (engl.) vrijeme je novac mani (lat. manes) mit. dobri duhovi pod- zemnoga svijeta kod starih Rimljana; due pokojnika kojima su iskazivali tovanje mani-hroker (engl. money-broker) mje- nja, novar mani-meking (engl. money-making) pravljenje novca, zaraivanje novca manifest (lat. manifestus) proglas, ob- java; proglas koji upuuje vlada naro- du o nekom vanom pitanju da bi nagovijestila, objasnila ili opravdala svoje dranje i postupke manifestacija (lat. manifestatio) javno oitovanje, javno izraavanje odobra- vanja ili neodobravanja, objava, o- bjavljivanje, iznoenje na vidjelo, po- kazivanje mnnifestant (lat. mnnifestans) onaj koji javno izraava svoje miljenje, sudio- nik u javnom izraavanju politikih i drugih uvjerenja i raspoloenja manifestator (lat. manifestator) otkri- va, objavljivao, obznanjiva, pokazi- va; takoer: = manifestan t manifestirati (lat. manifestare) izrazi- ti, izraavati, objaviti objavljivati, oitati, oitavali, iznijeti u javnost; javno izraziti svoje miljenje ili ras- poloenje mnnihejci dal. Manichaei) mn. pristae pogansko-kranske sekto koju je o- snovao perzijski heretik Manes ili Mani oko 242. n. e.: v. mnnihejizam manihejizam nauavanje perzijskog heretika Manesa i njegovih pristaa, neka mjeavina staroperzijskog dua- lizma i kranskog gnosticizma, po kojemu je od samog poetka postojalo carstvo svjetlosti i carstvo mraka: iz ovoga posljednjeg postao je Sotona i ukrao dijelove svjetlosti koji su pro- gnani u tvar; da bi bili osloboeni, dolo je stvaranje svijeta i dolazak Kristov na zemlju; apostoli su izopa- ili pravo Kristovo nauavanje, koje je tek Manes uspostavio; potpuni ma- manija 850 mankirati nihcjci strogo su so suzdravali od svakog osjeti Inog uivanja, runog rada i zemaljskog posjeda manija (gr. mania) oblik duevne bo- lesti koji se javlja na razne naine, esto u nastupima; bijes, sumanu- tost, ludost, ludilo; u glavu uvrgnula misao; nastranost, zanesenost, strast za neim, npr. za knjigama (= biblio- manija), za Englezima i svim to je njihovo (= anglomanija) itd.; mahni- tost manijabilan (fr. maniable, lat. manus ruka) sretan, zgodan i lak za rukova- nje, koji se lako radi rukom; pren. gibak, zgodan, pogodan, prikladan manijaki (gr. mania pomama, ludilo) koji se zasniva na maniji; nastran, zanesen, luaki manijak (gr. manikos) luak, zanese- njak; nastran ovjek, onaj koji si je neto umislio, npr. bezrazloni strah od neega to zapravo i ne postoji itd. manikir (fr. manucure, manicure) nje- govanje ruku i noktiju, osobito ono koje vre struno osposobljene osobe; pribor za njegovanje ruku i noktiju manilovtina prazno sanjarenje, pasi- van odnos prema stvarnosti (po Ma- nilovu, junaku Gogoljevog romana "Mrtve due") maniluk (tur.) zavist maniman (fr. maniement, manier) ru- kovanje, upravljanje, nain rada; ru- kovanje kistom (kod slikara) manioka (port. mandioca) bot. branom bogati korijen biljke Iatropha mani- hot. koja raste u Indiji i Ju. Americi; daje veoma ukusan i zdrav kruh mnnipul (lat. manipulum) u grkoj crk- vi: rubac za brisanje ruku i sv. posu- do koji je akon nosio preko lijevog ramena; kod katolika: iroka iskiena vrpca koju nosi sveenik na misi manipul (lat. manipulus) 1. farm. na receptima: pregrt, npr. trave ili li- a; 2. kod starih Rimljana: jedinica pjeatva, od 60 do 120 ljudi manipulacija (lat. manipulatio) vjeto, struno rukovanje ili upravljanje ne- im; pravljenje poslovnih smicalica; dodirivanje ili previaonje rukom preko ivano oboljelog tijela, kao to ini magnetizer da bi izazvao u tijelu povoljne promjene manipulirati (lat. manipul are) rukova- ti, upravljati; rukom obraivati (ili: raditi, spravljati); praviti smicalice; dodirivati ili provlaiti rukom, pipati manira (fr. maniere, tal. mnniera) nain ponaanja ili postupanja, nain obra- ivanja koji prelazi u jednolikost i ablonu; fin nain ivota, ponaanje, dranje; un\jetniki potez, u knjiev- nosti i umjetnosti: neduhovito opona- anje ili stalno ponavljanje jednoga po sebi dobrog i originalnog stila, neprirodnost; maniri mn obiaji, po- naanje: glazbeni ukrasi: < vjek lije- pih manira ovjek lijepog pmuianja i ophoenja manirist (fr. maniere) knjievnik ili umjetnik koji radi po ma ni", tj. koji se jednolikim i posebnim nainom rada udaljuje od prirode predmeta koji obraduje odgovarajueg shvaa- nja i izlaganja; slijepi op naatelj; usp. manirizam manirizam (fr. manierisme.) umj. stva- ranje slijepim oponaanjem oblika, tehnike i ideja starijih, dobrih uzora; neprirodnost manit (gr. manna, ar. mann.j kem. sladak glavni sastojak mane, slui kao lijek za otvaranje; manin eer Manitu mit. veliki duh, bog sjevernoa- merikih Indijanaca manizam (lat. mancs cijeni, dui- pokoj- nika kod Rimljana i starih italskih naroda) rel. potovanje predaka svog naroda ili svoje obitelji mankirati (fr. manquer, tal. mancarc; ne pogoditi, promaiti; proputati, manko 851 manufakt propustiti priliku: ne uspjeti, ne poi za rukom, izraditi loe; trg. ne odgo- varati obvezama, obustaviti plaanja, pasti pod steaj, bankrotirati manko (tal. manco) manjak na robi ili u blagajni; pomanjkanje manko (tal. manco) trg. nedostatak, gu- bitak, manjak u robi mankoo (tal. manco, almanco) barem mano :tal. mano, lat. manus ruka; ma- no destra ili dri.tta (tal. mano destra, dritta desna ruka) glaz. desnom ru- kom: mano sinistra (tal. mano sini- stra lijeva ruka) glaz. lijevom rukom (tj. svirati) manometar (gr. manos rijedak, met- ron mjera, mjerilo} fiz. instrument za mjerenje elastine sile plinova ili para mansarda (fr. mansarde) soba ili stan na tavanu, potkrovlje; krovna prije- lom. nizozemski krov (naziv po ime- nu fr. graevinara Francoisca Man- sarda (15981666) manetn (fr. manchetfce) v. maneta mantala slatko od brana i kuhanog vina mantevizam (gr. manteyo proriem) lak oblik vidovitosti (sposobnosti pre- dvianja) mantiki (gr. manteia proricanje, mantikos) koji se tie proricanja, koji je u vezi s proricanjem, proroki mantija (gr. mandve, lat. mantelum kabanica) 1. irok, dugaak plat; sveenika haljina mantikn (gr. mantikos proroki) vje- tina proricanja sudbine, vjetina ga- tanja (ili: vraanje) mantil (iat. mantellum, fr. manteau, njem. Mantel) ogrta bez rukava, plat; gornji kaput uope, proljelni muki i enski kaput: zaklon mantilja (p. mantilla, lat. mantellum) dugaki rubac od ipke koji ene u panjolskoj nose na glavi i koji im pokriva dio lica i dopire do pojasa mantincla (fr. mantinelle) 1. zelena presvlaka na biljarskom stolu; ogra- da biljarskog stola; 2. ograda kliza- lita za hokej na ledu mantinjada (tal. mattinata) svirka uza sopile mantisa (lat. mantissa) dodatak, dome- tak; mat. desntinske (decimalne) brojke logaritma, kazaljka mantlirati (lat. mantellum) voj. ogra- diti, opasali, uvrstiti, utvrditi mantra (sanskrt.) sastavni dijelovi hin- duske molitve, magine formule koji- ma se pripisuje nadnaravna mo manu (lat. manus ruka) rukom; manu armata (lat.) oruanom silom; manu propria (lat.) vlastitom rukom, svoje- runo; manu forii (lat.) prav. siiom. silom dravne vlasti manual (lat. manualis runi) trg. runa knjiga, biljenica, prirunik: osobito: knjiga u koju se unose izdaci i primici (s rubrikama: od koga i zato); dnev- nik, podsjetnik, memorijal; kod orgu- lja: niz tipki, klavijatura manuale (lat.) glaz. kod orgulja: svira- nje na klavijaturi koja je za ruke (za razliku od pedale, to znai sviranje na klavijaturi za noge} manualiter (lat. manualiterj pril. glaz. runo, izvoditi na orguljama samo ru- kama, bez pedala manudukcija (lat. manuduetio) uprav- ljanje, uputa manuduktor (lat. manuduetor) rukovo- ditelj manuelan (lat. manus ruka, r. manuol runi) runi, koji radi rukama; koji je izraen rukama; manualni radnik onaj koji radi fiziki, obrtnik (za ra- zliku od intelektualnog, koji radi gla- vom i perom) manufakt (lat. manu factum) rukotvo- rina, ono to je izraeno rukom, runi rad manufaktura 852 maran tican manufaktura (lat. manufactura) 3, slo- ena kooperacija koja poiva na po- djeli rada; njezinu tehniku osnovicu ini zanat; razvija do virtuoznosti umjetnost radnika u vrenju djelo- minih opcracija, ali ga ini nespo- sobnim da sam izradi cijeli proizvod; radnik postaje bogalj, nesposoban za rad izvan manufakture, ali umjetnik u njezinom .sklopu; podjelom rada u manufakturi vri se i pojednostav- ljenje zanatskog alata, njegovo prila- goavanje djelominim operacijama radnika: time se u manufakturnom razdoblju kapitalizma pripremaju materijalni uvjeti za mehanizam koji se sastoji iz kombinacije jednostavnih instrumenata; predstavlja oblik kru- pne proizvodnje koji se javlja u raz- nim povijesnim razdobljima; meu- tim, karakteristina je za kapita- lizam od 16. do 19. st.; postaje ili kombinacijom prije samostalnih raz- nih zanata u jedan povezani proces proizvodnje u kojemu se dalje usa- vrava podjela rada ili koncentra- cijom radnika istog zanata, koji se takoer ralanjuje;; prema karak- teru proizvoda razlikujemo hetero- genu i organsku manufakturu; 2. na- ziv za tekstilnu industriju manufakturirati (fr. manufacturer) raditi, izraivati, proizvoditi (robu) manufakturist (fr. manufacturier) obrtnik, zanatlija; tvorniar; trgovac manufakturnom robom mauukapcijn (lat. manucaptio) prav. pismeno jamstvo manukaptor (lat. manucaptor) prav. onaj koji daje pismeno jamstvo manumisija (lat. manumissio putanje iz ruku) u starom Rimu: davanje slo- bode robu manus (lat. manus) ruka manuskript (lat. manu scriptum) ru- kopis, osobito onaj koji je pripremljen za objavljivanje, za tiskanje manustupracija (lat. manu-stupratio) spolno samozadovoljenje. onanija, masturbaciji!, ipsacija manutencija (lal. manu-tentio) prav. v. manutenencija manutenencija (lat. manu-tenentia) prav. odravanje na snazi. npr. nekog zakona; zatita prava posjedovanja manx it. menks (engl.) keltski jezik manjanerija (fr. magnanerie) zavod za uzgoj dudovih svilaca; svilarstvo manjkati (tal. mancare) nedostajati, ne biti nazoan: ne biti dovoljno manc.ta (fr, manchette) narukvica, orukvica; manseta mnpa (lat. mappa) zemljovid, plan. cr- te: torba, aktovka, korice za dranje spisa, planova, crtea maper (fr. mappeur) voj. crta zemljo- vida, osobito vojnih zemljovida, kara- ta i crtea mapirati (lat. mappa) crtati zemljovide; neki predjel ili zemlju kartografski snimati (ili: snimiti) mapmond (fr. mappeinonde) mapa cije- le Zemlje, planiglob marabu-pera (fr. marabouts) pera od marabua (rode toplih krajeva), zbog izvanredne ljepote sluti kao ukras, osobito na enskim eirima marabut (ar.) 1. musliman starosjedilac ili svetac; 2. muslimanski nadgrobni spomenik Maranatha (aram.) Gospodine, doi! (zazivanje ponovnog Kristova dola- ska na kraju prakranskih obreda) mnrangun (tal. marangone) tesar, dr- vodjelja marani (p. marranos) idovi i Mauri u panjolskoj koji su, pod pritiskom inkvizicije, morali primiti kranstvo, ali su potajno i dalje ostali vjerni svojoj ranijoj religiji marantian (gr. marantikos) med. koji je nastao zbog slabosti, zbog gublje- nja tjelesne snage: marastian maran/a 853 marginirati maranza (gr. maransis) med. slablje- nje, venjenje, gubljenje snage i svje- ine marnskin {fr. marasquin), tal. mara- sehino) vrsta finog likera od treanja, trenjevaa marastian (gr. maraino) med. v. ma- rantian maraton 1. trkaka disciplina na 42 km; 2. pren. sve to dugo traje marnugij a (gr. maraugia) med. titranje pred oima, gubljenje vida; fotopsija maraznm (gr. marasmos nestajanje, venjenje, gubljenje) med. gubljenje tjelesne snage i svjeine zbog bolesti; senilni morazam (lat. marasmus senilis) gubljenje snage i svjeine zbog starosti, staraka nemo marcando (tal.) glaz. istaknuto, s pose- bnim naglaskom, inarcato it. markato (taL) glaz. v. mar- cando marcescirati (lat. marcescere) postajati trom, slab, slabiti, mlitaviti marciale it. marale (tal.) glaz. kao mar, vojniki, ratniki Marcijal starorimski pjesnik (45104), poznat- po duhovitim epigramima marcijalan (lat. marlilis Marsov, boga rata, Mars) ratniki, ratoboran, bor- ben. ratni; sran, hrabar, odvaan; divlji; usp. Mars marcijalitct (lat. martialitas) v. mar- cijalizam marcijalizam (lat. martialis Marsov, boga rata, Mars) ralobornost, borbe- nost, sklonost ratovanju marcipan (lat. Marci panis, tal. marza- pane) kola od badema i eera Marduk glavno boanstvo starih Babi- lonaca, tvorac svijeta i gospodar ivo- ta mareaa (fr. mareage) mornarska, bro- darska plaa; ugovor izmeu vlasni- ka broda ili trgovca i posade broda marela (lat. amarus gorak, tal. ama- reflla) bot. v. amarela marenda (tal.) doruak, uina mareograf Gat. mare more, gr. grafo piem) ureaj koji automatski biljei visinu morske vode; slui za odrei- vanje srednje razine povrine mora. prema emu se odreuju nadmorske visine ostalih toaka, plimomjer mareometar (lat. mare more, gr. met- ron mjera, mjerilo) v. mareograf margarin (gr. margaron biser, fr. mar- garine) umjetni maslac, pravi se od smjese biljnog ulja (sezamova ulja) i obranog mlijeka, ukusan je i hranjiv kao i prirodni maslac, samo to ne sadri vitamine; danas se proizvodi vie vrsta margarina, od kojih se ne- kima dodaju i vitamini margarit (gr. margaron biser) miner, biserasti tinjac, sn;brnast tinjac sede- fa stog sjaja margnrita (gr. margaron, margarites biser) med. pjega na ronici, slina zrnu bisera margarite (Jat. margarilae) mn. u Kat. crkvi: komadii posveene hostije koji se daju bolesnicima margaritom (gr. margarites biser] med. izraslina slina zrnu bisera, bisernik mnrgerita (fr. marguerite) bot. biljka krauljak, ivanica margina (lat. margo, gen. marginis rub, tal. margine) prazan prostor sa stra- ne na pisanim i tiskanim listovima, bjelina; usp. margo marginalan (lat. marginalis) koji se tie ruba. koji se nalazi na rubu. rubni marginalije (lat. marginalia) mn. bi- ljeke (ili: napomene, primjedbe) napisane na rubu, sa strane (npr. neke knjige) marginirati (lat. marginare) obrubili: napisali (ili: pisati) primjedbe na ru- bu lista (ili: sa strane) u knjizi, po- kraj tiskanog teksta marginoplastika 854 markantan marginnplastika (lat. margo rub. gr. plastike) med. porubljivanje one vje- de margo (lat. margo) rub; trg. prazan pro- stor na rubu teretnog lista na kome se biljee oznake i brojevi poslane rol>e marifct (tur.) vjetina, majstorija, o- kretnost, spretnost, prepredenost, lukavost; marifetluk marihuana (lat. Cannabis indica indij- ska konoplja) bot. biljka od koje se proizvodi opojna droga slina opiju- mu; hai Marijana (fr. Marianne) ensko ime; olienje Francuske revolucije marija (fr. mariage) brak, brano sta- nje; u kartama: kralj i dama u jednoj ruci marimba crnaki glazbeni instrument od drvenih ploica s rezonantom, sli- an ksilofonu marina (fr.' marina, lat. marina) mornarstvo, brodarstvo; pomorska sila. mornarica, brodovlje, flota; u sli- karstvu: motiv s mora, slika mora marinac (lat. marinus) mornar, pomo- rac; vojnik na ratnom brodu; brodar, ladar marinada (fr. marinade) salamura; jelo, posebno riba iz salamure; marinat marinat (fr. marinade) v. marinada marinaa (fr. marinage) stavljanje u salamuru, useljavanje, usoljenje marinirati (fr. mariner) usoliti, metnuti u salamuru; staviti ribu u ocat i za- ine mari ni st 1. (tal. Marini) lit. pristae i sljedbenici marinizma u pjesnitvu; v. marinizam; 2. Gat. mare more) sli- kar koji slika pejzae s mora marinizam (lat. marinus morski) 1. te- nje jedne drave da stvori i odrava to jau pomorsku silu, mornaricu marinizam 2. lit. nain pisanja tal. pjesnika G. Marinija (15691625), kuji se odlikuje neprirodnou. pose- bno traenim slikama i aluzijama; ovaj stil je bio uzeo maha u tal. knji- evnosti XVII. st. marinski (lat. marinus) morski, pomor- ski; marinska akademija visoka ko- la u kojoj se koluju pomorski asnici marioneta (fr. marionette) "Marijana", mala lutka s pokretnim udovima ko- ja moe oponaati ljudske pokreti; (pokreti udova izvode se pomou konca ili ice); s ovakvim lutkama izvode se itava manja kazalina djela u tzv. marionetskim kazali- tima, kazalitima s lutkama; pren. ovjek koji se moe za sve i svakoga pridobiti, povodljiv ovjek mariska (lat. marisca) med. bradavica maritalan (lat. maritalis) brani, mu- ev; maritalis potestas (lat.) prav. mueva vlast; maritalis sociclas (lat.) brana zajednica; maritalis tutela (lat.) pravo muevog skrbnitva; ma- ritali usufruetus it. maritalis usuf- ruktus (lat.) pravo mua da uiva enino imanje dok jo u braku maritman (lat. maritimus) morski, po- morski; koji se tie pomorstva, po- morske sile i dr.; primorski maritomanija (gr.) bolesna eUa ovje- ka da bude patnik, bolesna strast za podnoenjem muka marja (ma.) 1. maarski srebrni no- vac u XVII. st. s likom Djevice Ma- rije, u vrijednosti od 17 krajcara; 3. naziv za vise vrsta igara s 32 karte marka (njem. Mark) 1. granica kotara ili podruja; 2. dananja novana je- dinica u Njemakoj, od 1871. = 100 pfeninga; 3. {fr. niarque, tal. marca) znak, biljeg, obiljeje; ig; potanska vrijednost koja se lijepi na pisma, dopisnice i razglednice; eton; znak (ili: ig) neke trgovake kue ili robe markantan (fr. marquant) istaknut, znatan, vaan, vidljiv, upadljiv, koji upada u oi, koji se odlikuje markasit 85-5 raarmont mnrkasit (fr. marcasitc) sumporni ili eljezni oksid istoga kemijskog sasta- va kao i piril; koristi se za proizvo- dnju sumporne kiseline i eljezne galice mnrker (fr. marquour) onaj koji biljei pogotke kod biljara; konobar u gostio- nicama koji biljei pia i jela to se iznesu iz kuhinje, zabiljeiva; stroj za udaranje iga marketender {tal. mercatante) trgovi koji prodaje vojnicima ivene namir- nice i ostale sitne potreptine marketerija (fr. marqueterie) mozaik iaran utiskivanjem komadia razno- bojnog drveta ili kamenia, aranje utiskivanjem marketing (engl.) trgovanje; prodaja robe na tritu; sve djelatnosti i mje- re u vezi s boljim plasmanom trgova- ke robe marketirati (fr. marqueter) poprskati, prskati, arati umetanjem raznoboj- nog drveta u mozaiku markgraf (njom. Markgraf) od Karla Velikog; zapovjednik jednog pogra- ninog okruga, marke: ovo dostojan- stvo kasnije je postalo nasljedno markirati (fr. marquer) oznaiti, ozna- avati, obiljeiti; staviti ig, igosati; metnuti potansku marku ili biljeg; skrenuti pozornost na vanost neke; misli i si. time to se tiska masnijim slovima ili kurzivom: na kazalinim probama: ulogu samo itati, bez glumljenja: u biljaru: biljeiti pogot- ke markiz (fr. marquis) visoka plemika titula u Francuskoj, Engleskoj i I bi- li,! i (po rangu izmeu vojvode i gro- fa) markiza (fr. marquise) ena ili ki mar- kiza; platneni zaklon od sunca ili kie pred prozorima i vratima; krov nad peronom: naslonja markizat (fr. marquisat) dostojanstvo i plemiki posjed markiza mnrkizet (fr. marquisctte) tanka kon- ana tkanina, raznobojna, upotreb- ljava se za enske haljine markotaa (fr. marocttage polaganje) nain razmnoavanja biljaka stavlja- njem granice u zemlju marksist fil. sociol. pristaa marksizma marksizam (njem. Marxismus) filozof- ske, ekonomske i politike teorije njemakog filozofa i sociologa Karla Marxa (1818188,*!); filozofski: mark- sizam je tzv. dijalektiki materijali- zam primijenjen na prirodu i dru- tvo; njegovo osnovno drutveno-cko- nomsko naelo je: "U drutvenoj pro- izvodnji svoga ivota ljudi stupnju u odreene, nune, od njihove volje nezavisne odnose odnose proizvod- nje, koji odgovaraju odreenom stup- nju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga; cjelokupnost tih odnosa proizvodnje stvara ekonom- sku strukturu drutva, realnu osno- vu na kojoj se stvara pravna i poli- tika nadgradnja i kojoj odgovaraju odreeni oblici drutvene svijesti; na- in proizvodnje materijalnog ivota uvjetuje drutveni, politiki i duhovni proces ivota uope." (Marx) markt (njem. Markt) svako javno mje- sto na kojem se razmjenjuju dobra, trg, trite, sajmite marli (fr. marli) mreasta i pomalo kru- ta tkanina, lul; mreast ukras na ru- bu srebrnih tanjura, rub porculan- skih tanjura; vrsta polusvilene tkani- ne (nazvana po selu Marli-la-Machi- ne, gdje se najprije poela izraivati) marmarita (gr. marmaire) med. v. maraugija marmelada (fr. marmelade, od gr. m- eli me, melon jabuka) pekmez od raznog voa ukuhan sa eerom marmont (fr. marmonlte) zool. brdski takor, mrmot, svizac (ivi u porodi- cama po najviim planinama Kurope i Azije) marmor 856 maral marmor (lat. marmor, gr. marmnros) miner, mramor, fin i veoma tvrd vap- nenac, sastavljen od sitnih nepot- punih kristala, raznobojan marmoracija ;lat. marmoratio} mramo- riranje, oblaganje mramornim plo- ama marmorirati 'lat. marmorarc; izradiLi pjege ili pruge kao kod mramora; obloiti (ili: oblagati) mramornim plo- ama marod (r. maraud. lat. moratus) bo- lestan, slab, nemoan, iscrpljen od puta maroder (fr. maraudeur) pljaka, voj- nik koji, pod izgovorom promorenosti ili slabosti, zaostaje iza svoje jedinice pa kriom ide u kradu i pljakanje; vojnik koji pljaka poginule i ranje- ne vojnike; pren. hulja, nitkov marodirati (fr. marauder) bolovati, biti slab; voj. pod izgovorom premorcnosti ili slabosti zaostati iza svoje jedinice pa ii u pljaku po okolici; drsko pro- sjaiti; pljakati poginule i ranjene vojnike marok (fr. maroc) laka vunena tkanina maroken (fr. maroijuin, tal. marrochi- no) marokanska koa, obojena kozja koa s finim oiljcima, safijan maroko (marocco) vrsta amerikog bur- muta; pamuna tkanina za povezi- vanje knjiga marnn, marun (tal. marrone} bot. pi- tomi kesten, krupan i vrlo okuan za jelo; marnu glase (fr. marrons gla- cs) kestenje u eernoj ocaklini mnroniti mn. pripadnici posebne ka- tolike crkve sirsko-antiohijskog ob- reda u Libanonu, Siriji i dr. (osniva Ivan Maron u 6. st.) marota (fr. marottc) strast, manija, lu- dovanje Mars (lat. Mars. gen. Martis) mit. bog rata kod starih Rimljana (kod Grka Arcs); pren. rat, boj. borbena huka: astr. jedan od veiikih planeta, izme- u Zemlje i Jupitera marala (tal. vino di Marala) slatko sicilijansko vino, priprema se doda- vanjem zgusnutog mota, slino mal- vaziji (nazvano po sicilijanskom pri- morskom gradu Marali) marselin (fr. marcellinc) vrsla lake, obino crne svilene tkanine (tafta); nazvana po francuskom gradu St. Marccllin Marseljeza (fr. Marseillaise) marseljslci mar. omiljena fr. narodna pjesma koja je. za vrijeme Prve francuske revolucije, poticala narod na borbu za slobodu i jednakost, spjevao ju je i komponirao kapetan Rouget. de Lisle 1792.; danas francuska narod- na himna (ime dobila po tome to su je u Parizu prvi put pjevali vojnici iz Marseillca) marsilijana (tal. marsiliana) venecijan- ska. sprijeda okrugla laa za obalnu trgovinu na Jadranskom moru marsupijal (lat. inarsupialis) zool. to- bolar, oposum marsupijali (lat.) mn. zool. toholari marsupijalizaeija (lat. marsupialisa- tio) med. pravljenje trbunog tobolca mar (fr. marehe) hod, hodanje, gleda- nje, koraanje; uredno kretanje jedne vojne jedinice k odreenom cilju; glazbeno djelo kao pratnja sveanih, osobito vojnikih kretanja, stupanja, "vojniki", "alosni", ' paradni" mar; forsiran mar ubrzan mar, brz mar; kao komanda: mar! = napri- jed! polazi!; dalje! bjei! kidaj! mar- ruta put kojim se ima marirati, smjer mariranja (ili: putovanja) mar-ruta (fr. marehe-route) v. mar maral (njem. Marschal, lat. marescal- cus, tal. mariscalco, fr. marechal) pr- vobitno: konjuar, nadzornik tale; zatim: vrhovni nadzornik vojske i dvora nekog vladara; nadzornik i upravitelj javnih sveanosti; danas: marulat 857 masagran najvii vojni in u vojskama nekih drava; maral dvora najvii dvorski inovnik, nadzornik i upravitelj unu- tarnjih poslova vladarskog dvora; feldmaral vrhovni zapovjednik voj- ske u nekim dravama maralat (fr. marechalat) 1. zvanje i nadlenost marala; 2. vrhovno vojno zapovjednitvo, s maralom na elu, uvedeno u Francuskoj od veljae 1858. godine; 3. zgrada u kojoj se nalaze uredi marala i njegovih slu- benika maran (fr. marehand, lat. merx, mer- catus) trgovac, prodava mnrsberajt (njem. Marsch hod, bereit pripravan) spreman za putovanje marse (fr. marehe) trite, trg. trite; trina cijena, kupovna cijena marirati (fr. mareher) pravilno kora- ati, ii propisnim vojnikim kora- kom; pjeaiti, ii, putovati; nekoga marirati nekoga najuriti, otjerati kazavi mu: mar! mnrt (lat. martius) mjesec posveen bogu Marsu, trei mjesec u godini, oujak (31 dan); prvi mjesec u godini starih Rimljana martclosi (tal. martellos, lat. martulus) mn. zasvodene okrugle kule na oba- lama Sardinije i Korzike za obranu od morskih razbojnika (gusara) martengal (fr. marlingal) bilal, remen koji prolazi izmeu prednjih nogu kod konja i ne da mu da die ili spu- ta glavu, nego je mora drati uvijek u istom poloaju martir (gr. martvros svjedok) svatko Iko je progonjen i zlostavljan zbog svoje ideje, osobito onaj tko jc muen i ubijen zbog toga to uporno ostaje, ne alei i ne tedei svoj ivot, pri kranskoj vjeri, muenik, junak vje- re martirij (lat. mnrturium) muenitvo, patnje i smrt onoga koji nevino stra- da (za svoju vjeru); dio crkve u kojem sc nalazi grob muenik;! za vjeru mnrtirologij (gr.) knjiga sa ivotopis- om i opisom stradanja svetaca i mu- enika martirologija (gr.) istraivanje i ispi- tivanje ivota i stradanja kranskih muenika maruflirati (fr. maroufler) slik. nalije- piti slikarsko platno na drvo; maru- flirana slika slika nalijepljena na dr- vo marunka (lat. malus armeniaca armen- ska jabuka) bot. armenska uta ja- buica; vrsta krupnih, okruglih, pla- vocrvenih ljiva mar (fr. marge) v. margo mara (lat. margo, fr. marge rub) burz. razlika izmeu dnevnog i emisijskog kupca nekog vrijednosnog papira: razlika izmeu najvieg i najnieg kupca ih najvie i najnie cijene; raz- lika izmeu kupovne i prodajne cije- ne; usp. margo mnsa (lat. raassa, fr. masse) 1. fiz. kolinik iz sile i ubrzanja ( j e& n i c a mase v. gram); masa nekog tijela mjeri se kolinikom tvari koja je sa- drana u njemu; proizvod iz obujma i gustoe; 2. velik broj, gomila, mno- ina, mnotvo; 3. puk, svijet, narod, rulja; 4. tijesto, smjesa; 5. tijelo bez odreenog oblika; 6. ulog u kocki; 7. prav. imanje koje ostane nakon ne- ije smrti; imanje pokretno i nepo- kretno, koje ostaje nakon pada neke trgovine pod steaj, a od kojega sc moraju podmiriti vjerovnici; massa bonorum it. masa bonorum (lat.) imovinsko stanje; masna concursus it. masa konkurzus (lat.) stjecina masa, ona iz koje se imaju naplatiti vjerovnici; massa hereditatis it. ma- sa hereditatis (lat) cjelokupna ostav- tina onoga tko ostavlja nasljedstvo masagran (tal. massagrano) crna kava s komadiima leda i alkoholom masakr 858 maskoki masakr (fr. massacre) pokolj, mrcvare- nje, ubijanje, krvoprolie nasakrirati (fr. massacrer) ubijati, klati, mrcvariti, unakaziti rtvu, pro- lijevati lcrv masa] (hebr. masal) utjecaj neba ili zvi- jezda na ovjekov ivot, srea, sud- bina masaa (fr. massage) trljanje tijela, gnjeenje tijela {osobito nakon kupa- nja) radi pojaavanja cirkulacije krvi, odravanja zdravlja, jaanja miia i dr. masenjo (tal. masegno) bijeli vapne- naki kamen iz Verone za poploa- vanje ulica maser (fr. masseur) osoba koja vri tr- ljanje, trlja (u kupaonici i dr.) maserka (fr. masseuse) trljaica maseter (.gr. maseter) anat, mii va- ka mashala (gr. masehale) med. pazuho mashalister (gr. masehalister narame- nica anat. drugi vratni prljen masirati (gr. massein mijesiti, gnje- iti. lat. massare, fr. masser) tijelo (nakon kupanja) trljati, gnjeiti, va- ljati da bi se izazvao ivlji krvotok i dr.; usp. masaa masiv (fr. inassif) petrografski: nepra- vilna eruptivna gromada; orografski: planina bez grebena: masa kristala- stih kriljevaa koja moe od iskona biti nepokrivena mlaim formaci- jama, ili je bila pokrivena pa ogolje- na erozijom i dislokacijama masivan (fr. massiO teak, pun, jak, vrst, nainjen od jednog dijela; nezgrapan, trom, sirov; u graevinar- stvu: vrsto sagraen, jak. otporan, jakih i temeljitih zidova; kod kovina (metala): gust, pun, teak, neprobo- jan, koji nije upalj masivitet (fr. massivete) v. masivnost masivnost (fr. massivete) punoa, te- ina zbog punoe, vrstina maska (fr. masque, lat. masca) obra- zina; osoba pod obrazinom, preru- ena linost; stalna karakterna ulo- ga u aljivim igrama; pren. privid, vanjski izgled; izgovor, pretvaranje, lukavstvo; ovjek koji se eli pr- ikazati drukijim no to je, pretvo- rili; makara makara (ar. mashharat) ala, ismi- javanje, sprdanje; ovjek s obrazi- nom. maskom; aljivina, lakrdija, podrugljivac maskarada (fr. mascarade. tal. mas- cherata) preruavanje, preruenost; gomila ili povorka preruenih osoba (pod obrazinama), krabuljni ples maskaron (fr. mascaron. tal. masca- rone) arhit. ljudska glava, obino is- cerena lica, koja se, kao ukras, odu- vijek upotrebljavala u graevinar- stvu, osobito na vratima, nad prozo- rima, na bunarima i dr. maskenbal (njem. Maskenbali) zabava (ili: ples) na koju sudionici dolaze pod obrazinama (maskama) maskerata (tal. maseherata) pokladna pjesma maskiran (fr. masque) koji je pod obra- zinom. preruen, preobuen; skriven, prikriven, zaklonjen; maskirana, baterija voj. prikrivena baterija, ona koju neprijatelj ne moe primijetiti sve do trenutka dok ne pone djelo- vati, zato to je prikrivena bilo ka- kvim prikladnim predmetom (gra- njem, zelenilom i si.) maskirati (fr. masquer) metnuti obra- zinu, preruiti, preobui; voj. poloa- je, topove i druge vojne objekte po- mou granja, zelenila i si. uiniti ne- vidljivim za neprijatelja, zakloniti, skriti; pren. prikriti, prikrivati, skri- vati prave namjere maskoki (mascoshi) trg. vrsta pamu- ne tkanine ukraene cvjetovima, iz- rauje se u Austriji maskota 859 man maskota (fr. mascotte) dijete sree, srekovi; supr. peh; javna ena maskulin (lat. masculina) gram. rije mukog roda; v. maskulin um maskulinum (lat. masculinum) gram. muki rod; rije mukog roda maskuliranje (lat. masculinum) fiziol. pretvaranje enskih ivotinja u mu- ke time to im se na mjesto enskih vanjskih lijezda, koje se uklone, usa- de muke spolne lijezde, tako da se ivotinja dalje razvija, i u tjelesnom i duevnom pogledu, kao muka je- dinka mason (fr. mafon, ihn. macio) zidar, osobito: slobodni zidar; v. franmason masonerija (fr. maconnerie) slobodno zidarstvo: slobodni zidari masora (hebr. masorah predaja, tradi- cija) kritika redakcija i interpre- tacija starozavjetne Biblije radi utvr- ivanja t-one i konane verzije masoterapija (fr. massage masaa, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje trljanjem, masaom masovan (lat. massa) koji je u masi. u velikom broju; masovan rad rad u kome sudjeluje veliki broj radnika masovik (rus. massovik) dobar organi- zator, ovjek koji umije djelovati na narodne mase masovne scene prikazivanje zbivanja s mnogo ljudi u istom prizoru (u filmovima ili u knjievnim djelima) mastaba (ar.) staroegipatska grobnica u obliku paetvorine s ravnim kro- vom i kosim stranama mastalgija (gr. mastos dojka, sisa. al- gos bol) med. hol u sisama, bol dojke maste! (tal. mastello) kabao, vedro, dr- vena posuda master (engl. master, lat. magister) go- spodar, starjeina, vlasnik; majstor; mladi gospodin; gospodin, uitelj; upravitelj, nadzornik; izraz kojim po- sluga oslovljava mlade sinove svog gospodara mastif (engl. masti samsov, buldog (vrsta velikog psa) mastika (gr. mastiehe) v. mastiks mastikacija (lat. masticatio) vakanje mastikatorij (lat. masticatorium) sred- stvo za vakanje mastikatorije (lat. masticatoria) mn. med. lijekovi koji se uzimaju vaka- njem mastiks (gr. mastiehe, fr. mastic) bli- jedouta i mirisna smola mastikovog drvet-a, koje raste osobito na Hiosu. upotrebljava se za pravljenje raznih balzama, masti, firnisa, lakova i kao zain za kolae, ueereno voe i dr.; staklorezako ljepilo, kit; vrsta ra- kije zainjene ovim mirisom (mas- tika) mastitis (gr. mastos dojka, sisa) med. upala sisa, dojki mato- (gr. mastos) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: sisa, dojka mastodan (gr. mastos) v. mastoidan mastodinija (gr. mastos, odyne bol) med. osjeaj bola u sisama (ili: doj- kama), sisobolja mastodon (gr. mastos. odus zub) geol. zool. velika pretpotopna ivotinja, surla iz porodice slonova, s kljova- ma u gornjoj i donjoj eljusti mastoidan (gr. mastos, eidos oblik) slian sisi, sisat, dojast mastopatija (gr. mastos, pathos hol, bolest) med. v. mastodinija mastozoolit (gr. mastos, zoon ivoti- nja, lithos kamen) geol. okamenjen sisavac mastozoon (gr. mastos, zoon ivotinja) zool. sisavac masturbacija (lat masturbatio) spolno samoz ado voljenje, onanija, ipsacija. v. manustupracija masturbirati (lat. masturbare) spolno se samozadovoljavati, onanirati maa (lat. missa) misa, jutarnja sluba Boja maina 860 matematiki maina (gr. mcchanc orue kojim se neto umjetno izrauje, lat. maehi- na) leh. umjetni spoj tijela slobodnih za davanje otpora u obliku naprave koja prisiljava mehanike sile da. pod odreenim uvjetima, izazivaju odro dena kretanja, stroj, naprava, i to naprava koja se upotrebljava za pre- noenje; ili pretvaranje rada ili ener- gije; 2. lokomotiva; pren. stvor bez duha, ovjek bez duha mainerija (fr. machinerie) strojevi, maine; strojarski dijelovi; izradba strojeva; od,jel u kojem se nalazi vie strojeva koji svi slue istoj svrsi; oso- bito: sve naprave pomou kojih se vre promjene na pozornici; ustroj marngevcr (njem. Maschinengewehr) voj. suvremeno vatreno oruje kali- hra obine vojnike puke i automat- skog djelovanja, prikladno za lako prenoenje s mjesta na mjesto, u mi- nuti moe izbaciti oko 600 metaka mainist (fr. maehiniste) rukovatelj strojem, strojar; graditelj strojeva; pov. nadzornik strojeva mainizacija (gr. mechane, lat. ma- ehina naprava) uvoenje maina (strojeva) u poslovanja i proizvodnju gdje se ranije upotrebljavao fiziki rad ljudi i ivotinja (u obrtnitvu, poljoprivredi, vojsci itd.); mehani- zacija mainski (fr. maehine) koji se tie stro- jeva, koji pripada strojevima; izra- en na stroju makara (tal. mascara) 1. v. maska maknra (ar. mashharat) 2. v. maka- ra makul (til. maseolo) mali top, muar, prangija mana (njem. Masche) petlja, zamka; vrsta kratke kravate mat (fr. mat) 1. prid. hcz sjaja, taman. tamne boje, zagasit mat (perz.) 2. u ahu: zavrni protivni- kov potez nakon kojega ugroeni kralj vie nemn nikakvog izlaza; pren. pobijeen, propao, izgubio ig- ru mata (p.) paragvajski aj od biljke ilex paraguayensis, omiljeno pie Juno- amerikanaca matador (p. matador, lat. mactator kolja, ubojica) glavni borac u borhi s bikovima u panjolskoj, koji ra- njenoj ivotinji zadaje smrtni udarac: u kartama: najjai aduti; pren. istak- nut, vaan, ugledan ovjek, zname- nita osoba, prvak u nekoj struci, va- im u svojoj struci, "zvjerka" matamorizam (p. matamoros; samo- hvala; izraz koji se upotrebljava za one koji vikom i drekom, nadutim i teko razumljivim reenicama poku- avaju zbuniti svoje protivnike: zool. izraz kojim se oznaava nain obrane kojim sc slue neki kukci da bi se obranili od svojih napadaa time to se silno kostrijee, nadimlju, istiu svoje bodlje i dr., samo da bi zastra- ili svoje neprijatelje matamoro (p. matamoros) lit. "ubojica Ma ura", veoma omiljeni lik u starijoj panjolskoj komediji, panjolski voj- nik-laljivac koji pria o svojim juna- tvima i podvizima koji se, zapravo, nikada nisu dogodili; bot. naziv za vei broj neofenzivnih biljakii, ali po izgledu veoma opasnih i otrovnih matema (gr. mathano uim, nauim, mathema znanje, znanosl) ono to je naueno, predmet uenja, znanje, znanost; pravilo, osobito matema- tiko matematiar (lat. mathematicus, gr. mathema) nastavnik matematike; onaj koji se znanstveno bavi mate- matikom matematiki (gr. mathema) koji pri- pada matematici ili sc na njoj za- sniva: siguran, pouzdan, nesumnji- vo utvren matcmntika 861 materijalizam matematika (lat. mathemalica, gr. mathema) znanost o veliinama, tj. aritmetika, algebra i geometrija; ma- tezis maten (fr. matin, tal. mattino, lat. ma- tutium) jutro; jutarnji kaput, jutar- nja haljina mateologija (gr. mataios uzaludan, nitavan, logia) nekoristan govor, prazne rijei, lupetanje mateopeja (gr. mataios uzaludan, ni- tavan, poieo inim, radim) nekoris- tan, besciljan, uzaludan posao mateoponija (gr. mataioponia) uza- ludan trud, uzaludan rad mateotehnya (gr. mataios uzaludan, bezvrijedan, techne vjetina) vjetina ili umjetnost bez vrijednosti mateoznfijn (gr. mataios uzaludan, ni- tavan, sofia) bezvrijedna mudrost, nadrimudrost mnter (lat. mater) mati. majka; alma mater (lat.) blaga, asna majka (po- asno ime za sveuilite); dura mater (lat.) anat. tvrda modana opna, mo- dani omota Mater dolorosa it. Maler doloroza (lat.) "bolom skrena majka"; Bogo- rodica u bolu zbog patnji svoga Sina (omiljena tema slavnih slikara i ki- para) mater familias (lat.) majka obitelji, majka mater pia Gat.) njena, boguugodna majka; anat. meka modana opna, meki modani omota materija (lat. mater mati, materia) tvar, stvarni sadraj prostora ili jed- nog dijela prostora, ono io ispunja- va prostor a iji se fiziki karakter oznaava kao ' : masa", tjelesna tvar, ono od ega je tijelo sastavljeno (supr. forma); sadraj, predmet (npr. go- vora, prouavanja); tkanina; materija morbi ili materija pekans (lat. ma- teria morbi, m. peccans) med. uzrok bolesti materijacija (lat materiatio) stvaranje (ili: oblikovanje) grade (ili: materije, tvari) materijal (lat. materia) grada za neki rad, predmet obrade; sprema, pribor, oprema; grada materijalan (lat. matcrialis) tvarni, tje- lesni, stvaran, koji se tie onoga od ega se neko fiziko tijelo sastoji; bitan, sadrajan (supr. formalan); materijalna istina prav. najvei stu- panj sigurnosti do koje sudac moe doi u kaznenom postupku; materi- jalni interes stvarna korist, bitna ko- rist; materijalna toka geometrijska toka s fizikim znaenjem, tj. toka koja ima svojstvo lijenosti ili inercije (pojam koji je u XVIII. st. stvorio Du- brovanin Ruder Bokovi); usp. ge- ometrijska toka materija list (fr. materialisie) fil. 1. pri- staa materijalizma; supr. idealist; 2. ovjek koji cijeni samo materijal- na dobra i tei samo za materijal- nim dobrima, sebinjak materijalistiki (fr. materia li ste) koji je u skladu s nauavanjem materi- jalizma, naklonjen materijalizmu materijalizaeija (lat. materialisatio) tobonje utjelovljenje duhova onih koji su umrli, kako vjeruje spiriti- zam; postajanje tjelesnim, pretvara- nje neega eterinog u tjelesno materijalizam (fr. materi a lisme, lat. materialis) fil. teorijski: shvaanje koje smatra tvar ili materiju kao je- dinu supstanciju svijeta i kao bit svih stvari, pa i psihike (duevne) pojave samo kao funkcije materije; dijalek- tiki materijalizam marksistika filo- zofija; praktini ili etiki materija- lizam nauavanje koje postavlja kao cilj ivota osjeti Ino uivanje sada- njice, a osjetilna ili materijalna dobra smatra kao jedino za im val ja teiti, odbacujui i preziru i tzv. idealne; vri- jednosti, budui da su materijalna materijalizirati 862 matrikula dobra jedina stvarna osnova ivota i kulture; historijski materijalizam primjena dijalektikog materijalizma na istraivanje povijesti, primjena na drutvene znanosti; mehaniki mate- rijalizam nauavanje koje smatra da ivi organizam nije nita drugo nego sloen mehanizam i da se, prema to- me, iva tvar ne razlikuje od mrtve; supr. idealizam materijalizirati (fr. malerialiser) ui- niti neto tjelesnim, pretvarati (ili: pretvoriti) u tjelesno, utjeloviti, utje- lovljavati; pridati (ili: pridavati; nee- mu prirodu tjelesnog materijat (lat. materiatum) neto to je izraeno ili sastavljeno od neke tvari (ili: grae, materije) materna (lat. mater mati, materna) 1. mn. prav. materinstvo, materinski dio nasljedstva, nasljedstvo koje ne- kome pripada po majci materna (lat. materna) 2. hranjivi pre- parat bogat fosforom koji se pripre- ma od klica ita maternite (lat. mater mati. fr. mater- nite) rodilite; kola za primalje maternitet (lat. mater, maternitas ma- ti, fr. maternite) materinstvo; posto- janje majke; princip maternileta prav. naelo po kojem je dunost maj- ke uzdravati svoje izvanbrano di- jete mateziologija (gr. mathesis uenje, znanje, logia) nauavanje o znanosti, tj. metodika matezis (gr. mathesis uenje, znanje) v. matematika; matkenia applicata it. matezis aplikata (lat.) primije- njena matematika; malhesitt pura it. matezis pura (lat.) ista (ili: neprimi- jenjena) matematika, tj. ona koja prouava veliine same za sebe matiko (lat. folia matico) lie jedne pe- ruanske biljke paprena okusa, a ko- risti se za pripremu lijeka protiv go- noreje matinata (tal. mattinata) jutarnja pjes- ma pod prozorom drage; supr. sere- nada matineja (fr. matine) vrijeme od sva- nua do podneva, prijepodne; zabava (ili priredba, predstava, sijelo) koja se odrava prijepodne i poslijepod- ne; jutarnja haljina matirati (fr. mater) 1. uiniti nesjajnim, tamnim, zagasitim; usp. mat 1. matirati (perz.) 2. pobijediti protivnika u ahu; pren. pobijediti, svladati, ukrotiti, onesposobiti za daljnji rad ili borbu, dovesti u bezizgledan polo- aj; usp. mat 2. matokit (lat. montem acutum iljasto hrdo) vrhunac brijega, osobito iljast ma trak (fr. matraque) batina, toljaga; "pendrek" matrica (fr. matrice) tisk. bakreni ka- lup u kojemu se izlijevaju tiskarska slova; u galvanoplastici; obrnut ka- lup koji se dobiva otiskivanjem drvo- reza ili autotipije pomou jednog ti- jeska, u ploi od voska ili od iste gutaperke, pri emu se ispupeni di- jelovi prvobitne ploe pojavljuju udubljeni, dok su udubljeni dijelovi ispupeni; badarska mjera, pra- mjera matricid (lat. matricidium) ubojstvo majke, materoubojstvo matrijarhat (lat. mater mati, gr. arehos voa, starjeina) vladavina e- ne, odnosno majke; 1. drevni oblik druLvenog ureenja u kojem je maj- ka bila glava obitelji i upravljala za- drugom: 2. materinsko pravo, stanje u kojem dijete ne pripada oevoj, ne- go materinoj lozi matriks (lat. matrix mati) anat. ma- ternica; pren. podrijetlo, izvor, uzrok; javni popis, popis, matica matrikula (lat. matricula) popisna knji- ga, popis imena lanova nekog dru- tva; upisnica na fakultetima; popis prihoda neke duhovne ili svjetovne matrimunij 863 meandrian ustanovo; popis lanova jedne upe: roenih, krlenih, umrlih i vjena- nih, matica, matina knjiga matrimunij dat. matrimonium) brak, brano stanje; supr. konkubinat matrimonijalan (lat. matrimonialis) koji sc tie braka, brani matrimoTiijalijc lat. matrimonialia) mn. brane stvari, brani poslovi matrona (lat. matrona) kod starih Rim- ljana; ugledna gospoa visokog red- aj ugledna ena u godinama, gospa matronimika (gr. mater mati, onyma ime) izvoenje obiteljskog imena (prezimeaa) od enskog, majinog imena, npr. Katii (Katica), Anii (Anica- . dr. matroz niz matroos, dan., v. matros) mornar brodar, sluga na brodu matura (lal matura) v. maturitet maturacija 'lat. maturalio) ubrzavanje, pourivanje; zrenje, sazrijevanje, dozrijevanje; med. gnojenje, zagnojc- nje maturancije (lat. maturantia) mn. med. lijekovi koji pomau sazrije- vanje, gnojenje maturant (lal. malurare dozrijevati, maturans) uenik zavrnog razreda srednje kole koji c'c polagati vii teajni ispit (maturu) maturativan (lat. maturalivus) sa- zrijevan, koji pomae sazrijevanje, gnojenje maturirati (lat. maturarc) dovesti do zrelosti, uiniti zrelim; zreti, dozri- jeti. sazrijeti; poloiti ispit zrelosti u srednjoj koli; uhrzati, brzo izvesti, pouriti neto; prav. zahtijevati da se ubrza donoenje rjeenja maturitet (lat. maturitas) zrelost, do- zrelost, dosljednost; osobito: ispit zre- losti u srednjoj koli, vii teajni is- pit (matura) matutina (lat matutina sc. hora) u Kat. crkvi: jutarnja sluba Boja mauzerka voj. brzometna puka, br- zometka kalihra 7,9 mro i s najveim dometom do 4000 m (nazvana po pro- nalazaima Wilhelmu i Faulu Mau- seru) mauzolej (gr. Mausoleion, lat. Mauso- leum) divan nadgrobni spomenik, raskono ukraena grobnica, vladar- ska grobnica; naziv po spomeniku koii je kraljica Artemizija podigla, u Halikarnasu, svom muu Mausolu, karijskom kralju (377-353 pr. n. e.), i koji je bio ukraen kiparskim rado- vima mazohizam izopaena spolna strast ko- ja se sastoji u tome to neka muka ili enska osoba osjea povean spol- ni nagon i uivanje ako joj osoba su- protnog spola zadaje tjelesne bolove, npr. ako je tue, tipa, grize i si.; ova izopaenost nazvana je po njem. piscu Leopoldu Sacher-Masochu (18361895), koji ju je u svojim pi- kantnim romanima i novelama pri- kazivao; usp. sadizam mazurka (rus., polj. mazurek) poljski narodni ples u troetvrtinskom tak- tu, veoma iv ples (nazvan po Mazu- rima, stanovnicima nekadanje voj- vodine Mazovije) mazut (rus. mazut) ostatak od des- tilacije petroleja, tekue gorivo mbret (ar., lat. imperator vladar) po- glavica drave, vladar (titula vlada- ra u Arabiji) men culpa it. mea kulpa Gat.) moja krivnja, moj grijeh, kriv sam! (usklik kojim se pokajniki priznaje vlastita krivnja) menndri (gr. Maiandroa) inn. v. me- andrine meandrian (gr. maiandrios) krivu- da\\ vijugav, zavojit, (kao maloazij- ska rijeka Meander, koja je zna- menita po svojim mnogobrojnim za- vojima, vijugama) meandrine medicvalan meandrine (gr. Maiandros) mn. zavoji, okuci; vijuge (ili: okuke; koje neka rijeka stvara pri toku kroz ravnicu (nazvane po maloazijskoj rijeci Me- andru). koja ima neobino vijugav tok); u ornamentici: vijugave are meatus (lat. meatus) hod, hodanje, kre- tanje; meatus auditorius (lat.) anat. slunik, slunica, usnica mebl (fr. meuble, lat. mobile) pokretni- na, pokrelnost, pokretno imanje: oso- bito: kuni namjetaj, pokustvo; me- bl-io f tkanina za pokrivanje poku- stva mcblirati (fr. meubler) kuu namjesti- ti, opskrbiti pokustvom meca (tal. mczza, lat. medius) v. meza mccela (ar.) rezime kodeksa erijatskog prava mecena pokrovitelj i zatitnik knjiev- nika, umjetnika i znanstvenika, po Gaju Cliniju Meccnatu (lat. Maece- nas, 70. pr. n. e.S. n. e.). uglednom Rimljaninu, ljubimcu cara Augusta, zatitniku i prijatelju znanstvenika i pjesnika, posebno Vergilija i Hora- cija meccnstvo pokroviteljstvo; v. mecena me (engl. match) port, utakmica, nad- metanje, borba, dvoboj (osobito bok- saki, ahovski); u uem smislu: utr- ka u kojoj se natjeu samo dva konja medalja (fr. medaille). tal. medaglia. lat. medalla) kolajna, spomenica iz- raena od kovine; odlikovanje, od- lije, orden mealjist (fr, medailliste) poznavatelj (ili: skuplja) medalja i starog novca medaljon (fr. medaillon) velika spome- nica, krupna medalja; okrugla ili u obliku jajeta slika, sa skupocjenim i umjetniki izraenim okvirom, koja se nosi o vratu; sam takav okvir; an medaljon (fr. en meidaillon) u obliku spomenice, npr. okrugla slika medano (p. medano) pjeani brijeg, dina Medeja (gr. Medeia) mit. ki kralja Ee- ta u Kolhidi, pomogla svojim aroli- jama argonaulu Jazonu da se doe- pa zlatnog runa, udala se za njega i pobjegla s njim u dol kos, gdje mu se za nevjeru okrutno osvetila ubivi njihovo dvoje djece; pren. ljubomor- na i osvetoljubiva ena medesimo modo (tal.) glaz. v. mede- simo tempo medesimo tempo (tal.) glaz. istim tem- pom Medici it. Medici (tal.) poznata fioren- tinska porodica, vladala Firencom od 1434. do 1737., osobito pomagala um- jetnost i znanost; doba Medicija doba cvjetanja umjetnosti i znanosti u Fi- renci pod utjecajem i zaslugom obi- telji Medici medicina (lat. medicina) znanost o li- jeenju i njegovanju bolesnika; sred- stvo koje pomae lijeenju, lijek; me- dicina forensis it. medicina forenzis (lat.) sudska medicina; medicinae doctor it. medicine doktor (lat.) onaj koji je zavrio medicinski fakultet i stekao titulu "doktor"; medicinae practicus it, medicine praktikus (lat.) lijenik koji obavlja praksu, praktini lijenik medicinar (lat. medicinarius) student medicinskog fakulteta (ili: medicin- ske visoke kole); onaj koji ui lije- enje ili koji se bavi lijeenjem; po- znavatelj medicinske znanosti mcdicinirati (tal. medicinare, fr. mdi- ciner) upotrebljavati ili primjenjiva- ti lijekove, davati lijekove medicinski (lat. medicinus) koji se tie medicine; koji spada u lijekove: slu- beno priznat kao ljekovit; lijeniki medieval (lat. rnedium acvum srednji vijek) mit. vrsta starinskih tiskar- skih slova, = antiqa medievalan (lat. mediurn aevum sred- nji vijek) koji pripada srednjem vi- jeku, srednjovjekovni medij 865 meditirati medij (lat. mednim) 1. ono to ae nalazi u sredini ili to predstavlja sredinu, sredina, srednji put; 2. fiz. sredina, posrednik, ono kroz to se prenosi djelovanje; pomono sredstvo, sred- stvo usporeivanja; 3. u spiritizmu: posrednik izmeu ljudi i duhova; 4. u grkoj gramatici: srednje stanje, koje stoji izmeu radnog i trpnog sta- nja kod grkih glagola; 5. medium aevum it. medijum evum (lat.) sred- nji vijek, razdoblje od V. do kraja XV. st. medijacija (lal. mediatio) posredovanje, posrednitvo; glaz. zastoj pri pjeva- nju u sredini stiha medijalan (lat. medialis) koii se nalazi u sredini, srednji, sredinji medijana (lat. medianus srednji) mat. svaka od triju duina povuenih iz vrhova trokuta do sredina suprotnih strana medijanta (lat. medius) glaz. srednji ton, onaj koji se nalazi izmeu os- novnog tona i njegove kvinte ih ter- ce medijante (lat. mediante) pril. pomou, posredovanjem, putem; mediante juramento it. medijante juramento (lat.) prav. prisegom, pomou (ili: pu- tem) prisege medijastiuitis (lat. mediastinum) med. upala poplunice medijastinum (lat. mediastinum) anat. poplunica, koica koje dijeli prsni ko na polovine medijatan (lat. mediatus) posredan, ko- ji biva posredovanjem nekoga ili neega medijativan (lat. mcdiativus) koji po- sreduje, posredan mcdijatizacija (lat. mediatisatio) pre- tvaranje jedne nezavisne drave u zavisnu stavljanjem pod vlast druge medij atizirati (lat. medi are) uiniti za- visnim od nekoga drugog: nezavisnu dravu ili vladara staviti pod vrhov- nu vlast druge drave medijator (fr. mediateur) posrednik; sudac medijatoran (lat. mediatorius) posred- niki, koji ima karakter posredova- nja medik (lat. medicus) lijenik; mn. me- dici, lijenici medikahilan (lat. medicabilis) izljeiv, koji se moe lijeiti medikacija (lat. medicatio) lijeenje medikament (lat. medicamcntum) lijek medikaster (lat. medicaster) nadrili- jenik, lo lijenik medikasterija {lat. medicaster) nadrili- jenilvo medikokirurg (lat. medicus, gr. eheir- urgos) lijenik-kirurg koji lijei i unu- tranje bolesti medikomanija (lat. medicus lijenik, gr. mania pomama, ludilo) strast za davanjem ili uzimanjem lijekova medino (lat. medio) u sredini, sredi- nom; trg. u sredini mjeseca (mjenice koje sc izdaju "per medio" moraju se petnaestog u mjesecu isplatiti, i za njih nema poeka) mediokritet (lat. mediocritas.) 1. osred- njost; 2. osrednje stanje: 3. osrednja sposobnost; 4. djelo osrednje vrijed- nosti; 5. ovjek osrednjih sposobno- sti i vrijednosti (umnih) meditacija (lat. meditatio) razmilja- nje, misaono promatranje; pobono razmiljanje o Bogu. tiha i usrdna molitva meditativan (lat. meditivatus) koji mi- sli, koji razmilja, utonuo u misli, sklon razmiljanju, zamiljen mediteranski (lat. mediterraneus) sre- dozemni; Mediteransko more Sredo- zemno more meditirati (lat. meditari) misliti, raz- miljati, promiljati, misaono proma- trati; moliti se Bogu tiho i usrdno, utonuti u misli o Bogu mcdivisti 866 megaliti medivisti (lat. medium aevum srednji vijek) mn. ljudi iz srednjeg vijeka; osobito: pisci srednjeg vijeka medoe it. medok (fir.) crveno bordoko vino, nazvano po istoimenom fran- cuskom gradu, u ijoj se okolici pro- izvodi medorcja (gr. mcdos muki spolni or- gan. rheo teem, curim) med. v. go- noreja medresa (ar. medres, medreset) musli- manska srednja kola, gimnazija u kojoj se. pored znanstvenih predme- ti!, ue i vjerski predmeti, arapski jezik itd. medula (lat. medulla) zool. modina, sr; jezgra; medulla oblangata (lat.) produena modina, pamodina; me- dulla ossium (lat.) kotana 3r; me- dulla spinaliis (lat.) hrptena mo- dina modularan (lat. modullaris) modani, srni, hrpteni; medula mi sarkom med. modana mesnata izraslina; medularna supstancija modina medulin (lat. medullinus) bijela tvar koja se izdvaja iz sri raznih biljaka, osobito bazge medulitis (lat. medulla) med. upala le- ne modine medulozan (lat, medullosus) srat, modan, koji je pun sri. modine Meduza (gr. Medusa) 1. mit. jedna od tri Gorgone, tj. keri Gorgonove, koja je htjela boici Ateni porei prvenstvo u ljepoti, zbog ega je ova njezinu lijepu valovitu kosu pretvorila u zmije, a oima joj dala strahovitu mo da se svatko pod njihovim po- gledom mora pretvoriti u kamen 2. meduza zool. morski klobuk medvedki (rus.) mn. trg. koe mladih morskih vidri, dok su jo bijele medzotermino (tal. me zzo-termin o) srednji put; sredina izmeu dviju krajnosti medzotinta (tal. mezzo-tinto) slik. sred- nja boja. boja koja se stvara prelas- kom jedne boje u drugu, poluboja mefijantan (fr. metiant) nepovjerljiv; oprezan, koji sumnja Mefisto mit. v. Mefistofeles Mefistofeles mit. "onaj koji ne voli svjetlost, koji se plai svjetlosti*, tj. vrag. sotona; irne vraga u Goethe- ovom "Faustu" mefitian Gat. mephiticus) koji dolazi od zaraznih isparavanja, kuan, za- razan, zaguljiv, smrdljiv mefitis (lat. mephitis) kodljivo, kuno isparenje, zaguljiv, zarazan zrak mefitizam (lat. mephitis kodljiva pa- ra, tetno isparavanje, osobito iz zemlje) med. otrovanost zraka zbog tetnih isparavanja; zaguljiva, za- razna, kuna mo, zaraznost, ku- nost mefitizirati (lat. mephitis, fr. meiphi- tser) okuiti, zaraziti mega- (gr. megas. megale, mega velik, -a, -o) predmetak u sloenicama sa znaenjem: velik, veliko, golem megafon (gr. megas, fone glas, zvuk) dugaka cijev za govor s otvorom u obliku zvona i dvjema cijevima za sluanje, slui za pojaanje zvuka i za razgovor na veim udaljenostima (Kdisonov izum) megagastrija (gr. megas, gaster e- ludac) med. poveanje eluca, pove- an eludac megalantropogenezija (gr. megas ve- lik, megale velika, mega veliko, an- thropos ovjek, genesis stvaranje, ra- anje) vjetina stvaranja uvjeta za raanje krupne, zdrave i snane dje- ce megalegorija (gr. megalegoria) hvalje- nje, razmetanje megaliti (gr. megas, lithos kamen) mn. veliki kamenovi, starodrevni spome- nici koji se sastoje, od velikih kame- nih trupaca, blokova megalo- 867 mehaniar megalo- (gr. megas velik) v. mega- megaloblasti (gr. moga a, blastos klica, izdanak) mn. med. v. makrociti megalocefal (gr. megas, kefale glava) v. makrocefal megalociti (gr. megas. kytos upljina, uplje tijelo) mn. med. v. makroiti megalnfon ( gr. megas, fone glas) o- vjek jaka i puna glasa megalofonian (gr. mogalofonos) koji ima jak i pun glas, jaka i puna glasa megalofonija [gr. megas. fone glas) pun i jak glas megalograf (gr. megas, grafo piem) slikar koji slika predmete, osobito ljude, u prirodnoj veliini megnlografija (gr. megas, grafia) sli- kanje (ili prikazivanje) vanih pred- meta u poveanom obliku, npr. ju- naka, bogova i dr. megalo karpian (gr. megas. karpos plod) koji ima krupan plod megaloman (gr. megas, mania poma- ma, ludilo) umiljena veliina, ovjek koji boluje od ludila veliine, koji pre- cjenjuje samog sebe, svoju vrijednost; grand oman megalomanija {gr. megas, mania po- mama, ludilo) oholost: ludilo velii- ne, umiljena veliina, bolesno pre- cjenjivanje samog sebe; grandoma- nija megaloniks (gr. megas, onyx nokat, panda) zool. vrsta prelpotopne ivo- tinje iz diluvijalne i najmlaih sloje- va neogenske formacije, bila je duga 2,5 m i imala na prstima veoma velike pande megalopsihijn (gr. megas. psyche du- a) veliina due, velikodunost megnlopsija (gr. megas, opsis vid) med. v. makropsija mcgalosaur (gr. megas. sauros guter) zool. div-gutcr, golema pretpotopna ivotinja, slina krokodilu, duga oko 18 m megametar (gr. megas, metron mjera, mjerilo) astr. instrument slian helio- metru; danas bez znaaja megapodi (gr. megas. pus, podos noga) mn. zool. velikonoci, vrsta ptica sli- nih kokoima megarici mn. fil. pristae starogrke filozofske kole (megarska kola), iji je osniva Sokratov uenik Kuklid iz Megare (oko 444369 pr. n. e.); oni su se poglavito bavili logikom, vjeti- nom u borbi rijeima i spajali sokra- tovsku etiku s eleatskim nauava- njem o vjenom i nepromjenjivom bi- u, o dobru, koje je samo jedno, prem- da ga ljudi razliito nazivaju megaskop (gr. megas, sicopeo proma- tram, gledam) opt. vrsta kamere op- skurc, laternc magike, pomou koje se dobije povean lik (nekog pred- meta) na poklopcu megaterij (gr. megas, therion zvijer, divlja ivotinja) zool. vrsta golemog pretpotopnog sisavca iz porodice tipavaca (krezubica), koji je hio vei od dananjeg slona; takoer: opi na- ziv za velike pretpotopne ivotinje megavat (gr. megas, engl. watt) fiz. "veliki vat", elektrina jedinica = mi- lijun vati; znak: MW; usp. vat megnvolt (gr. megas, tal. Volta) fiz. "veliki volt", elektrina jedinica = 1 milijun volta; znak: MV; usp. volt Megera (gr. Megaira) mit. jedna od tri furije kod starih Grka; pren. goro- padna ena, zla ena, "otrokonda" megom (gr. megas velik, njem. Obm) fiz. "veliki om", elektrina jedinica = 1 milijun oma; znak: M ; usp. om 2. megometnr (gr. megas velik, Ohm i metron metar) fiz. ureaj za mjerenje veoma velikog otpora, reda veliine od milijun oma; usp. megom mehaniar (lat. meehanicus, gr. me- ehanikos) onaj koji se bavi mehani- kom, osobito primijenjenom; onaj koji mehaniki mekonij izrauje i popravlja strojeve, pomo- ne alate i instrumente, strojar mehaniki 'gr. mechanikos) zanatski, runi, rukom izraen; psih. izraen ili uinjen po navici, bez udjela mi- ljenja i svijesti, makinalan; koji se tie mehanike, koji spada u mehani- ku; koji je izazvan kretanjem, pri- rodnim (fizikim) uzrocima; mehani- ke znanosti dijelovi mehanike, znano- sti koje spadaju u mehaniku (v. me- hanika); mehanike vjetine vjetine koje se izvode rukom; mehaniki do- kaz dokaz koji se izvodi pomou in- strumenata mehanika (gr. mechanao umjetno ra- dim, pronalazim, mechanike) dio fi- zike koji se bavi prouavanjem poja- va kretanja i mirovanja, tj. zakoni- ma, silama i pomonim sredstvima koja izazivaju kretanje i ravnoteu tijela, znanost o kretanju i ravnotei; dijeli se na statiku (hidrostatiku, ae- rostatiku) i dinamiku (hidrodinami- ku, acrodinamiku i dr.); znanost o strojevima; ustroj, grada stroja itd. mehanistiki (Jat. mechanismus) prid. fil. koji je u duhu mehanizma, tj. koji objanjava sve pojave u prirodi, svo- dei ih na neku vrstu mehanike, me- hanizma mehanizacija (gr. mechanao umjetno radim) 1. zamjena fizike (ljudske i stone) snage strojevima, uvoenje i uporaba strojeva u proizvodnji: 2. voj. opskrbljivanje vojske ubojitim i moto- riziranim vozilima (tenkovima, auto- mobilima itd); usp. mainizacija ili motorizacija mehanizam (gr. mechanao umjetno radim, lat. mechanismus) 1. graa (ili: sastav, unutarnji ustroj) nekog stroia (sata, puke i dr.); 2. zakonski odreden sustav kretnji ili zbivanja, kao i naprava koja izvodi te kretnje; 3. fil. pogled na svijet po kojemu je sve to se zbiva u prirodi mehaniko djelovanje tvari mehanograiSka (gr. mechane orue za umjetno izvoenje neega, grafo opi- sujem) mehaniko slikanje, mehani- ko slikarstvo mehanologija (gr. mechane umjetna sprava, logia) znanost o spravama koje izazivaju kretanje, tj. o stroje- vima mehanoterapeut (gr. mechane, the- rapeo lijeim) vjetak, strunjak u lijeenju pomou kretanja (masae); usp. mehanoterapija mehanoterapija (gr. mechane, thera- peia lijeenje) nauk o lijeenju po- mou kretanja, osobito trljanjem, gnjeenjem, valjanjem i dr. miia (= vedsko lijeenje gimnastikom, ma- saa); tvorac i osniva ovakvog lije- enja je veanin P. H. Ling mehanurgija (gr. mechane, ergon dje- lo, posao) 1. vjetina izraivanja stro- jeva. 2. dio medicine koji obuhvaa mehaniko lijeenje bolesnika mejligma (gr. meiligma) med. sredstvo za uminjavanje (ili: ublaavanje), osobito lijek za umirivanje, za raz- vod rava nje mejoza (.gr. meiosis) med. smanjivanje nekog organa zbog bolesti; rct. to- bonje smanjivanje, prividno umanji- vanje mekinto (engl. mackintosh) nepromo- iva, gumi rana tkanina i ogrta s ka- puljaom za kiu od takve tkanine, nazvan po imenu engl. industrijalca Maclntosha (umro 1843.) mekometar (gr. mekos duina, veli- ina. metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje duine mekomotrija (gr. mekos duina, me- tria mjerenje) mjerenje duine mekonij (gr. mekon mak, lat. meconi- um) sok od nedozrele makove ahu- re, opijum; takoer, zbog slinosti po mekonin R69 melasa boji, prva. itka stolica kod novoro- enadi mekonin (gr. mekon mak) kem. mako- va tvar, krislalast sastojak opijuma mekonizam (gr. mekon mak) med. trovanje opijumom mekteb (ar.) kola, osobito osnovna kola: meklebati visoka, velika kola mel (lat. mol) med melafir (fr. mlaphyrc, gr. melas, por- fyra) crni porfir, grimiz melancolico it. melankoliko (tal.) glaz. sjetno, tuno, alosno mcI anemija (gr. melas crn, haima krv) med. prisutnost u krvi krvnog crnila (melanina), gotovo uvijek kao poslje- dica tekih nastupnih groznica, na- staje raspadanjem crvenih krvnih zr- naca i stvara crnu boju koe i unutar- njih organa; crnokrvnost. crnokrvica melanin (gr. melas cm) crno obojena tvar koje ima u ilnici oka, koi cr- naca, crnilu sipe itd. melnnit (gr. melas crn) miner, granat crne boje, eljezni granat, granatu srodna vrsta kamena; smjesa od tvr- de gume, crne boje (.upotrebljava se za izradbu eljeva i dr.) melanklorus (gr.melas crn, chloros svijetlozelen) med. koji boluje od me- lanoze melankolian (gr. melaneholikos) sje- tan, tuan, snuden, potiten; melan- kolian temperament, v. melankolik melankoliar ( gr. melaneholikos) v. melankolik melankolija (gr. melas crn, chole u, melaneholia) sjeta, sjetnosl, tuga, snudenost, potilenost; vrsta duev- ne bolesti kod koje prevladava mu- no i potiteno raspoloenje; melan- eholia agitans it. melankolija agi- tans (lat.) nemirna sjeta s nastupima straha; melaneholia misanthropica it. melankolija mizantropi ka (lat.) sjeta spojena sa strahom od ljudi; me- laneholia hypochondrica it. melan- kolija hipohondrika (lat.) sjeta na os- novi umiljenih bolesti melankolik (gr. melaneholikos) ovjek melankolina temperamenta, tj. sklon jakim, i obino, punim bola uz- buenjima koja se lagano mijenjaju i prolaze melano- (gr. melas, melaina, melan) predmetak u sloenicama sa znae- njem; crn, crna, crno melanodermija {gr. melan, erma ko- a) med. crnopjcgavosL vrsta kone bolesti melanom (gr. melanoma) crnilo, crna masa; med. crna izraslina melanoragija (gr. melas, regnymi prs- nem, pucam) med. crna griza; usp. melena melanotip (gr. melan, lypos otisak) fo- tografska slika izraena na pocrnje- nom bakru melanotipija (gr. melan, typos otisak) vjetina izradbe fotografskih slika na pocrnjenom bakru melanozn (gr. melas, nosos bolest) med. crnokonost, pocrnjivanje tje- lesnih organa i tkiva zbog mijenja- nja krvnog crvenila u tvar crne boje meianurija (gr. melas crn. uron mo- kraa) med. crno mokrenje, izluiva- nje melanina mokraom, obino znak melanoznih oteklina u unutarnjim organima, osobito u jetri melan (fr. melange) mjeavina, smje- sa; mijeani sladoled, bijela kava melas (gr. melas) med. crna pjega na koi melasa (fr. mlasse, lat. mollaceum ukuhani mot) smei sirup koji os- taje nakon ukuhavanja eera, s mnogo primijeanih soli. zbog ega se iz njega vie ne moe eer is- kristalizirati; osobitim postupkom moe se iz njega vaditi i ostatak e- era; slui za stonu hranu i za vrstu eerne rakijo melatrofija 870 melodika melatrofija (gr. melos ud. atrofia ne- hranjenje) med. suenje jednog dijela tijela melazma (gr. melasina) med. crnilo ili crna pjega na oboljelom dijelu tijela kod oboljelih od kostoboljc (gihta) melem (perz.-tur. merhem, melhem) mast za mazanje, flaster; lijek; pren. blag ovjek melena 'gr. melaina crna) med. crna bolest, crni proljev; hemat-emeza melez (ar. meles) 0110 to je sastavljeno od dviju razliitih stvari, ono to je smijeano; rod od dviju razliitih i- votinja, npr. od magarca i kobile, bas- tard; takoer: dijete od, primjerice, oca bijelca i majke crnkinje itd. meliferan (lat. mellifer) medonosan, koji proizvodi med melifikacija 'lat. mellificatio) proizvod- nja meda melifluentiin (lat. mcllifluens) obilat medom; sladak kao med meliglnsus (gr. meli-glossos) onaj koji ima medena usta, zlatousti: pren. od- lian govornik melikrat (gr. melikraton) pie od mlije- ka i meda koje su Grci prinosili na rtvu duama pokojnika i podzem- nim bogovima me li lit (gr. meli med, lithos kamen) miner, s granitom srodan kamen, kao med ute boje, vulkanskog podrijet- la melinit razorna tvar koji se sastoji po- glaviLo od pikrinske kiseline melioracija (lat. melioratio) pobolja- vanje. popravljanje, osobito poljopri- vredne vrijednosti nekog zemljita; usp. meliorirati meliorament (lat. melioramcntum) v. melioracija meliorirati Gat. meliorare) poboljati, poboljavati, popravljati; popraviti, poboljati poljoprivrednu vrijednost nekog zemljita (navodnjavanjem, odvodnjavanjem, unitavanjem koro- va, gnojenjem i dr.) meliorizam (lat. bonus dobar, melior boji) fil. shvaanje da ovaj svijet, is- tina. nije ba najbolji, ali da nije ni posve lo, osobito da bi se mogao ljud- skim djelovanjem, nastojanjem i pre- galatvom poboljati melis (fr. melis) trg. kudjeljno platno za jedra (fr. izgovor: meli) melisa (gr. melissa) hot. matinjak melitemija (lat. mel, gr. meli, melitos med, haima krv) med. eerna bolest melitizam (gr. melitismos) med. upo- raba meda u lijeenju bolesti meliturija (gr. meli, melitos med, uron mokraa) med. izluivanje eera mo- kraom. eerna bolest melizma (gr. melisma) glaz. pjesma, arija, melodija kao suprotnost reci- tativnoj ili deklamatorskoj glazbi Melkior (hebr.) "kralj svjetlosti"; jedan od sveta tri kralja Melkisedek (hebr. Malki-zedek) "kralj pravde"; u Starom zavjetu: id. pr- vosveenik i car u Jeruzalemu u vri- jeme Abrahamovo, vrijedi kao uzor Kristu melodeklamacija (gr. melos pjesma, lat. declamatio) umjetniko govore- nje ili itanje nekog teksta (u stihu ili prozi) uz glazbenu pratnju melodian (gr. melodos) blagozvuan. milozvuan, umilan; koji se moe pje- vati, pogodan za pjevanje; melodio- zan melodiar (gr. melodia) pisac (ili: sa- stavlja) ugodnih melodija; glazbenik koji ima vie sklonosti melodiji nego harmoniji melodija (gr. melodia) glaz. skladan, ritmian, metrian i prema zakonima glazbene arhitektom ke sreen niz to- nova; nain pjevanja, pjevanje, na- pjev melodika (gr. melos pjesma, ode pje- vanje) glaz. znanost o melodiji; ins- melodiozan 871 membrirati trument slian orguljama, vrsta ma- log koncertnog glasovira; puhako glazbalo s klavijaturom melodiozan Gat. melodiosus) v. me- lodian melodrama (gr. melos pjesma, drama radnja, kazalino djelo, tal. melodra- ma) lit. kazalino djelo u kojemu go- vor dramskog lika prati glazba, ili svuda ili samo na znaajnijim mjes- tima; vrste: monodrama (ako u djelu govori samo jedan lik) i duodrama (ako u djelu sudjeluju dva lika) melograf (gr. melos pjesma, grafo pi- em) pisac i biljeitelj narodnih me- lodija; pisac nota; stroj za pisanje no- ta (na glasoviru, koji sve to se svira automatski stavlja u note, = noto- graf) melografija (gr. melos pjesma, graHa) pisanje nota; biljeenje narodnih me- lodija; opisivanje narodnih melodija melokopija (gr. melos ud, kopiao su- stanem. klonem) rned. uzetost udo- va meloman (gr. melos pjesma, manikos pomaman, ushien) oduevljen, strastan ljubitelj glazbe melomanija (gr. melos pjesma, mania pomama, ludilo) strasna, pretjerana ljubav prema glazbi melomnntija (gr. melos ud, manteia proricanje) proricanje (ili: gatanje) po nehotinim pokretima udova tijela melon (gr. melon jabuka) med. ispup- enje oka u obliku jabuke melonkus (gr. melon obraz, or.kos na- dutost) med. oteklina obraza melopeja (gr. melos pjesma, poieo pra- vim) pisanje pjesama; sastavljanje melodija; govor u stihovima, recitativ meloplast (gr. melos pjesma, plasso oblikujem, uobliavam, oblikujem) glaz. metoda pronalaenja i davanja intonacije bez pomoi glazbenog in- strumenta meloplastika (gr. melon obraz, plasti- ke vjetina uobliavanja) med. is- pravljanje nakaznosti obraza kirur- kim putem melos (gr. melos) kod starih Grka: lir- ska pjesma ko ja se pjevala uz pratnju instrumenata; zatim: pjesma uope, pjevanje, nain pjevanja, melodija, zvuk melotet (gr. melos pjesma, tithemi stavljam, meem) glaz. sastavlja melodijo, kompozitor melotezija (gr. melolhesia) glaz. sa- stavljanje melodije, komponira nj e melotipija (gr. melos pjesma, typos otisak) tiskanje nota Melpomena (gr. melpo pjevam, Melpo- mene) mit. ime jedno od devet- muza, muza zatitnica pjevanja i tragedije, koju su prikazivali s traginom obra- zinom i brljanovim vijencem oko glave; naziv etvrte knjige Herodo- tove povijesti; astr. naziv asteroid a otkrivenog 1852. melski (gr. melos pjesma) prid. koji se moe pjevati, koji je za pjevanje, npr. mehko pjesnitvo lirsko pjesnitvo ili pjesnitvo prikladno za pjevanje melton Cer.gl. Malton) trg. vrsta vunene tkanine za odijela, osobito muka, zagasita sjaja (nazvana po engl. gra- du Maltonu, gdje; se izrauje) member (engl.) lan, npr. nekog dru- tva membrana (lat.) opna, njena koa, koica; fiz. elastina metalna ploica za prijenos zvunih titraja gotovo bez promjene membrnniforman (Jat. membranifor- mis) opnast, koiast membranozan (lat. membranosus) op- nast, koast, koiast membratura lat. membratura) obliko- vanje udova, grada udova: svi udovi membrirati (lat. membrum ud) staviti udove, oblikovati udove; supr. di- ni embrirati me me rito 872 menetekel mementn [lat. memini sjeam se. mc- mento) kao usklik: pamti! sjeaj se! misli na! kao imenica: znak za pod- sjeanje, podsjetnik; mp.inc.nto mori (lat.) sjeaj se smrti, pomiljaj na smrt! memoar (fr. mmoire) spomenica; pis- meno izlaganje, predstavka; mn. me- moari uspomene, djelo u kojem pisac iznosi svoja sjeanja na dogadaje ko- je je sam doivio ili u kojima je su- djelovao, kao i sjeanja na znaajne ljude memorabilan (lat. memorabilis) vrije- dan spomena, znaajan, znamenit memorabilij (lat. memorabilia) mn. ono to vrijedi pamtiti, znamenitosti memorncija (lat. memoratio) sjeanje, podsjeanje, spominjanje, spomen memorandum (lat. memorandum) predstavka, diplomatski nota; pod- sjetnik. spomenica; trg. pismo s pod- sjeanjem na neto memorija (lat. memoria) uspomena; pamenje, sjeanje, opominjanje; mo pamenja, in memoriam it. in ne- morijam (lat.) radi sjeanja, u spo- men memorija] (lat. memoria I is liber) ono to slui za sjeanje, kao podsjetnik; spomenica, knjiga uspomena; pred- stavka, pismena molba; trg. bilje- nica, trgovaki dnevnik memorijalist (fr. memorialiste) pisac uspomena, memoara; podnositelj predstavke (ili: molbe), molitelj memorirati (lat. memorari sjeati se) pamtiti, uiti napamet menadn (gr. mainas, mainados) mit. sveenica boga Bakha, bijesna ba- kantica; pren. goropadnica, bijesna i goropadna ena, zla ena menader (engl. menager) nadzornik pozornice, redatelj, reiser; tehniki upravitelj ili direktor u engleskim tvornicama; poslovoa, prireiva, npr. neke portske utakmice, javne priredbe i si. menajon (gr. meniaios mjeseni) "mje- sena knjiga"; misna knjiga u pra- voslav. crkvi, knjiga koja sadri mi- se za blagdanske dane; minej menaa (fr. mnage, lat. managium, mansio boravite) kuno gospodar- stvo, domainstvo; zajednika preh- rana, udruivanje vie osoba radi za- jednike i jeftinije prehrane (npr. a- snika, slubenika menaa); mjesto gdje se tako udruene osobe hrane menaer (fr. mnageur) domain, onaj koji vodi domainstvo ili gospodar- stvo menaerija (fr. mnagerie) zvjerinjak, mjesto gdje su smjetene strane i ri- jetke ivotinje, zbirka ivotinja, zoo- loki vrt menairati (fr. menager) tedjeti, u- vati, dobro gospodariti; hraniti se u menai: upravljati menaom mendacitet Gat. mendacitas) sklonost lai, laljivost mendelizam bot. zakonitost u preno- enju roditeljskih osobina na potom- ke kod biljnog svijeta; otkrie njem. botaniara Gregora Mendela (1822 1884) mene (fr. menee) lov. trag divljai u bijegu Menelaj (gr. Menelaos) mit. spartanski kralj, sin Atrejev, brat Agamemno- nov, mu lijepe Helene koju je Pari bio odveo i zbog ega je dolo do Tro- janskog rata; jedan od najhrabrijih grkih boraca pod Trojom menestrel (fr. mencstrel) svira, pjevac- pjesnik u srednjem vijeku, sluga i pratitelj provansalskih truhadura ko- ji je umio samo pjevati, ali ne i sa- stavljati pjesme menetekel ili potpuno: mene mene te- kel ufarsin (= brojio, brojio. izmjerio i razdijelio) tajanstvene rijei koje je nevidljiva ruka ispisala na zidu dvo- meni 873 menstroirati rane u kojoj je bezboni babilonski kralj Baltazar sa svojim doglavnici- ma pio vino iz zlatnih posuda ukra- denih iz jeruzalemskog hrama, a koje su mu proricale skoru pogibao i pro- past njegove drave, koju su Ferzi- janci 539. p. n. e. zaista i unitili (Stari zavjet, Dn 5): otuda: tajanstve- na opomena i prijetnja meni (fr. monu) jelovnik; osobito: popis jela koja ine jedan obrok meningitis (gr. meninx modana op- na) med. upala modane opne, uzro- kovana najee bacilom tuberkulo- ze meningizam (gr. meninx modana op- na. modanica) med. znaci slini upali modane opne meningo- (gr. meninx) predmetak u sloenicama sa znaenjem: modana opna, modanica meningoeela (gr. meninx, kele kila) med. prodor modane opne meningoknki (gr. meninx, coccus bo- bica, zrno) mn. med. klice upale mo- dane opne meningoreja (gr. meninx, rheo curim, teem) med. prodiranje krvi kroz modanu opnu meningosimfiza (gr. meninx, symfy- sis sraslost) med. sraslost lubanjske opne meninks (gr. meninx) anat. modana opna, modanica menisheza (gr. menes mjeseno pranje kod ena, sehazo zadrim) med. pro- stim ak mjesenog pranja kod ena meniskus (gr. meniskos mjesei) predmet u obliku polumjeseca; opt. konveksno-konkavna lea; geom. kruni odsjeak u obliku polumje- seca; fiz. konveksna ih konkavna gor- nja povrina tekueg slupa koju uzrokuje kapilarnost; med. srpasta, polukruna hrskavica izmeu zglo- bova men (tal. meno, lat. minus) glaz. ma- nje; mp.no allegro (tal.) manje brzo; meno piano it. meno pijano (tal.) manje slaho: meno forle (tal.) manje jako menologij (gr. men mjesec, logion) po- vijest svetaca sreena po mjesecima, danima, kalendar svetaca menopauza (gr. menes mjeseno pra- nje kod ena, pausis prestanak) med. prestanak mjesenog pranja kod e- na menoplanija (gr. men mjesec, planao skreem) med. neurednost u javlja- nju mjesenog pranja kod ena menoragija (gr. menes mjeseno pra- nje kod ena, -ragia od korijena rag- od regnymi prsnem, puknem) med. suvie esto ili suvie dugotrajno mjeseno pranje kod ena menoreja (gr. men mjesec, rheo teem, curim.) med. mjeseno pranje kod e- na menosheza med. v. menusheza menostazija (gr. men mjesec, stasis stajanje, mirovanje) med. zastoj (ili: izostanak) mjesenog pranja mens (lat. mens, menlis) misaoni duh, razum, um; raspoloenje, shvaanje, smisao; mens legis (lat.) prav. duh zakona, smisao zakona; mens sana in corpore sano it. mens sana in kor- pore sano (lat.) treba eljeti da bude zdrav duh u zdravom tijelu (navod iz Juvenalovih "Satira") menstruacija (lat. mensis, menstruatio mjesec) mjeseno pranje kod ena, enski cvijet, mjesenica, menzes menstrualan (lat. menstrualis) mjese- ni; koji traje mjesec dana; osobito: koji se tie enskog mjesenog pra- nja, koji je u vezi sa enskim mje- senim pranjem; menstrualni kolik med. iznenadna i nagla pojava mje- senog pranja, praena bolom menstruirati (lat. mensis, menstrua- rc) dobiti ili imati mjeseno pranje mcnstrum 874 menjcvizam menstrum (lat. mcnstruum} ono to bi- va svakog mjeseca, mjeseno pranje kod ena: kem. .sredstvo za otapanje, otapalo menta (gr. mintha, minthe, lat. menta, inentha) bot. metvica mentagra (lat. mentum brada. gr. agra lov, plijen) med. liaj na usna- ma. bradi i obrazima mentalan (lat. mentalis) koje se tie duha, due, uma. duevni, umni mentalitet (lat. mentalis. fr. mentalite) cjelokupno duhovno ustrojstvo na- in miljenja, shvaanja, sklonosti, raspoloenja i r. jodnog ovjeka, drutvenog stalea, narataja itd., duevno slanje, duhovno poimanje mentni (fr. maintenue) prav. sudska za- tita vlasnitva mentol {lat. menta metvica, oloum ulje) glavni sastojak metvice, slui kao li- jek protiv glavobolje, katara i dr.; takoer kao sredstvo za osvjeava- nje Mentor (lat. Mentor) mit. odani prijatelj Odisejov i odgojitelj sina mu Tele- maha, kojemu je Odisej, pred polazak U Trojanski rat. povjerio na uvanje svoju kuu; otuda; voda, savjetnik, odgojitelj, nastavnik mentula (lat. mentula) anat. muko udo, falus mentnlagra (lat. tnentula muko udo, gr. agra lov, lovina) med. v. prijati- zam menuet (fr. menuet, lat. minutus siu- an) nekadanji fr. ples s laganim, odmjerenim i sveanim pokretima, sveani ples; glaz. djelo prikladno kao pratnja za taj ples menneto (tal. menuetto) u tempu me- nueta menza (lat. mensa.) stol; prostorija gdje se hrani vie ljudi menzijn (lat. mensio) mjerenje, premje- ravanje menzis (lat. mensis) dvanaesti dio go- dine. mjesec menzoln (tal. mensola) grad. kamen koji podupire zid, potporanj menzula (lat. mensula) geodetski stol, daska za crtanje koia lei vodoravno na stativu s rairenim papirom na kojem se prave snimci terena menzurn (lat. metiri mjeriti, mensura) mjera; osobito: graduirana staklena posuda u obliku valjka koja slui za mjerenje koliine tekuine; mjerenje vremena; glaz. vremenska vrijednost pojedinih nota, mjera za vrijeme jed- ne jcdinice ta leta, tempo jedne kom- pozicije; pravilna podjela vrata in- strumenta sa icama; u maevanju: izmjerena udaljenost izmeu boraca; u studentskom govoru: dvoboj sablja- ma; ad mensuram it. ad menzuram (lat.) prema mjeri i teini menzurabilan (lat. mensurabilis) mjer- ljiv, izmjerljiv menzurabilitet (lat. mensurabilitas) mjerljivost, izmjerljivost mcnzuraeija (lat. mensuralio) mjerenje menzuralan (lat. mensuralis) mjerni koji slui za mjerenje; menzurulna glazba prijanja glazba s tono odre- denim tempom i taktom; menzuraltu: note srednjovjekovne note koje su to- no biljeile trajanje pojedinih tonova menzurirati (lat. mensurarc) mjeriti, izmjeriti; orguljske cijevi odmjeriti prema tonovima koje trebaju dali menjevici (rus. menjeviki manjinai) mn. pristae menjevizma. minima- listi menjeviznm (rus. manjina) ideologija i politika manjine socijalistike stranke u carskoj Rusiji, koja se (1903.) odvojila od boljevika; bila je protiv revolucije i eljela ostvariti ko- munistiki poredak putem postupnih ustupaka i reformi, a za vrijeme Dru- gog svjetskog rata pomagala caris- tiki reim u ratu s Njemakom mer 875 merkantilistiki mcr (fr. maire) 1. predsjednik opine, gradski sudac, gradski naelnik; se- oski kmet mcr (cngl. major) 2. predsjednik opine; usp. lordmer mer-emfraksis (gr. meros dio, emfras- so zaepim) med. djelomina zaep- Ijenost ili pretrpanost mcr atrofija (gr. meros dio, atrofia ne- hranjenje) med. v. melatrofija mercedes pupilorum (lat. mercedes pupillorum) mn. prav. trokovi oko uzdravanja i kolovanja maloljet- nika mcrcerizirati tehnol. postupak u in- dustriji pamuka: ispiranje pamuka vi=okopostotnim natrijevim hidra- tom, da bi se pamunim vlaknima dala svilasta sjajnost (izum engles- kog kemiara Johna Mercera, 1844.) meridijan (lat. meridianus sc. circulus, od meridies podne} zem. podnevnik, krug (zapravo elipsa zbog splote- nosti Zemlje) koji prolazi kroz neko mjesto na Zemlji i kroz stoere, tj. sjeverni i juni pol; to je Zemljin m- eridijan ili terestriki meridijan (naziv otuda to sva mjesta na jed- nom podnevniku imaju podne u isto vrijeme); astr. najvei krug nebeskog svoda koji prolazi kroz nebeske po- love i zenit nekoga mjesta na Zem- ljinoj povrini; pren. visina, najvii stupanj, vrhunac meridionalan (lat. meridies, meridio- nalis podne) podnevni, juni; junja- ki meridionalitet (lat. meriodionalitas) podnevnost, podnevni ili juni poloaj ili smjer, junost meridrotian (gr. meros dio, hidroti- kos koji tjera na znojenje) med. koji se znoji samo na pojedinim dijelovi- ma tijela meridrozis (gr. meros dio, hidroo zno- jim se) med. djelomino ili lokalno znojenje, znojenje samo pojedinih dijelova tijela merino (p. merinos) poznata panjol- ska ovca a najfinijom kovrastom vunom, sviloruna ovca; vuna merin- slcih ovaca; tkanina od vune merin- skih ovaca merinovka (p. merinos) v. merino meristem (gr. merizo dijelim) bot. buino tkivo, ono koje je podlono stid- noj diobi stanica, iz kojih nepresta- no postaju i razvijaju sc nova tkiva merit (fr. meirite, lat-. meritum) za- sluga; vrijednost, valjanost; mn. ma- riti zasluni ljudi meritirati (fr. mriter) zasluiti, za- sluivati; biti zasluan, valjan; steci zasluge meritoran (lat. meritorius) zasluan, pohvalan; koji se uputa u samu stvar, koji se tie biti same stvari ili predmeta, koji odgovara znaenju; bitan, pravi, istinski; pozvan za, stru- an, nadlean, zasluan, sposoban dati svoje miljenje o neemu meritum (lat. meritum) zasluga; vri- jednost, valjanost merkancija (lat. rnercantia) trgovaka pekulacija, nepotena dobit merkantilnn (lat. mercantilis) trgo- vaki, koji se tie trgovca, trgovinski, koji spada u trgovinu, koji se tie trgovine (merkatioran); merkantilni sustav Hi mc.rkantilizam ekonomski pojam po kojem se obrt i trgovina povlauju na raun poljoprivrede, i po kojem se blagostanje i bogatstvo jednog naroda sastoji u to veem na- gomilavanju zlata i srebra; supr. fiziokratski suslav merkantilisti (lat. mercantilis) mn. pri- stae merkantilizma ili merkantil- nog sustava merkantilistiki (lat. mercantilis) koji je u skladu s teorijom merkantiliz- ma; pren. kramarski merkantilizam 876 mesalina merkantilizam Gat. mercantilis) u eko- nomiji: shvaanje po kojom je trgo- vina jedini pravi izvor narodnog bla- gostanja i hogatstva; kramarstvo; v. pod merkantilan; trgovina i obrt-, tr- govaki poslovi sa Svojim obiajima, zakonima i osobitostima uope merkantilni sustav v. pod. morkan- ti lan merkatoran (lat. merx roba, stvar, mercatorius) v. merkantilan merkatura (lat. mercatura) trgovina, trgovanje, promet robe Merkur (lat. Mercurius) 1. mit. rimsko ime grkog boga Hermesa, vjesnik bogova, bog trgovine, simbol mira, pronalaenja, mudrosti i vjetog go- vorenja. ali i lukavstva, prijevare i krade; pren. vjesnik, poklisar; 2. astr. najmanji od velikih planeta i najbli- i Suncu; 3. kem. iva merkurificirati (lat. mercurius iva, facere uiniti, napraviti) kem. pre- tvoriti u ivu; pomijeati sa ivom merkurifikacija (lat. mercurificatio) kem. spoj (ili: spajanje) sa ivom, pre- tvaranje u ivu; izdvajanje metala pomou ive merkurijalan (lat. mercurialis) koji se tie Merkura; koji sadri u sebi ivu. ivin, od ive merkurijalci (lat. mercuriales sc. viri) ljudi iji je zatitnik bog Merkur; znanstvenci i pjesnici; trgovci merkurijalizncija (lat. mercurialisatio) med. lijeenje ivom mnrkurijalizam (lat. mercurius) med. ivina bolest, lagano trovanje zbog uporabe ive Merlin (cngl.) mit. poznati mitoloki ;, )bnjek. sin jednog demona i nekog engleskog kralja, drug za stolom kralja Artura u VI. at.: tema esto obraivana u umjetnosti merlon (fr. merlon) voj. dio grudobrana izmeu dviju pukarnica merluki (rus.) mn. koe mladih janja- ca. osobito s Krima inerobalneum (gr. meros dio, udo, Int. balneum kupanje) med. lijeenje udo- va i pojedinih dijelova tijela kupa- njem merocela (gr. meros stegno, bedro, kele bruh, kila) med. bedrena kila meropija (gr. meros dio, ops, opos oko) med. djelomino pomraenje vida meropsi (gr. meropes ljudi) kmetovi u srednjem vijeku; usp. parik Merovinzi mn. najstarija vladarska po- rodica u nekadanjoj franakoj dra- vi (vladala od 486. do 752.) mersi (fr. merci, lat. merces plaa, na- grada) hvala, zahvaljujem mertrijera (fr. meurtriere) voj. pukar- nica merula (lat. merula) zool. kos merum (lat. merum sc. vinum) isto, nepomijeano vino; rnerum ju$ (lat.) prav. isto, izrino, zakonsko pravo; rnem jure (lat. mero jure) po zakon- skom pravu, po slovu zakona merzer (njem. Morser) I. voj. teki top za unitavanje jako utvrenih toa- ka; 2. muar (posuda za mrvljenje tvrdih tvari) mesa (tal. messa, p. misa. fr. mcsse. lat. missa) 1. kod katolika; sluba Boja; duhovna glazha koja se izvodi za vrijeme slube Boje (sastoji se od est dijelova); 2. javna prodaja i- votnih namirnica i robe, sajam mesalijani (sir. zala, kald. zela) mn. kranska sekta u Mezopotamiji i Siriji Mesalina 'lat. Messalina) zloglasna pr- va ena rim. cara Klaudija, poznata po svom razvratnom ivotu, gram- zivosti i vlastoljublju (ubijena 48. n. e.); otuda: bestidna, drska i slado- strasna ena uope mesalina vrsta veoma fine svilene tka- nine u boji mesa 877 mctabolija mesa (fr. messagc, lat. mossagium) po- ruka, glas; zakonit, slubeni izvje- taj; poslanica mesaerija (fr. messagerie) prijevoz putnikim kolima; putnika pota, zgrada u koioj je putnika pota; brz prijevoz; privatna ustanova za prije- voz putnika brzim kolima (u Francu- skoj i Belgiji); autobusno poduzee mesidor (fr. messidor, lat, messis) mje- sec etve, deseti mjesec u nekada- njem francuskom republikanskom kalendaru, od 19. VI. do 18. VII. Mesija (hebr. maschiach, maschach) po- mazanik, kralj; u kasnijem idov- stvu: kralj koji e, po obeanju staro- zavjetnih proroka, nakon razdoblja patnji i muka doi i osnovati savre- no (mesijansko) kraljevstvo i spasiti idovski narod; kranstvo smatra Mesijom Isusa Nazarcanina; pren. donositelj i propovjednik spasonos- nih ideja, spasitelj mesijanitet (hebr. maschiach) bie i bit .VI e sije mesijanizam (hebr. maschiach) dosto- janstvo Mesije; nauavanje o Mesiji; oekivanje Mesijinog carstva i vjera da e ono doi; pren. vjera u "boan- sku misiju" svog naroda koji je Bog izabrao da jednog dana donese spas cijelom ovjeanstvu mesinder (engl. messengcr) glasnik, vjesnik (ime mnogih engleskih novi- na) mesinder-boj (engl. rr.csscnger-boj) sluga za vanjski posao, raznosa robe i poruka mesing (lat. massa) slitina, metalna masa (legura) bakra s 40 % cinka (taj omjer moe hiti i drukiji) mesmeriznm med. nauavanje i nain lijeenja pomou magnetizma Fran- za Mesmera (17341815), osnivaa nauavanja o ivotinjskom magnetiz- mu mestang [engl. mustang, p. mestengo stoarski) poludivlji konj u ameri- kim prerijama; mustang mestiei (p. mestizo, lat. mixtus pomi- jean) melezi od oca bijelca i majke Indijanke u Americi mesto (tal. mesto, moestus tuan) glaz. tuno, alosno, sjetno mestozo (tal. mestdso) glaz. v. mesto met (engl. Metropolitan Railway) 2. lon- donska gradska eljeznica, london- ska podzemna eljeznica met (fr. meute, lat, movita) 1. lov. opor od 50 do 60 pasa hajkaa meta (lat, meta) 1. cilj, granica, kraj za kojim se tei; stoast stup na kraju niskog zida u trkalitu meta (tal. meta, fr. moitie, laL. medie- tas) 2. polovina; a meta (tal. a meta) trg. popola, na jednak dobitak i gu- bitak meta- (gr. meta) 3. prijedlog koji se pojavljuje u mnogim sloenicama i oznaava, uglavnom, promjenu mje- sta, reda, slanja, prirode; dalje: su- djelovanje, zajedniku radnju; tee- nje, traenje; katkad ima znaenje; za, iza, poslije, po; odgovara latin- skom trans- metabaza (gr. meta-baino prelazim na drugi predmet) 1. ret. figura kojom se govornik obraa nenazonima ili kakvom mrtvom predmetu (apostro- fa); 2. log. pogreka u dokazivanju koja se napravi kad se iz jednog po- druja najednom prijee u neko dru- go metabola (gr. metahole promjena) v. metabolizam metabolian (gr. metabole) promje- njiv, koji trpi ili proivljava odredenu preobrazbu, koji se mijenja; biol. kem. koji pripada metabolizmu, koji je povezan s metabolizmom, koji je proizveden metabolizmom mctabolija (gr. metabole promjena) v. metabolizam metabolizam 878 meta globulin metabolizam {gr. metaboie promjena) 1. biol., kem., fiziol. zbivanje ili pro- ces u jednom organizmu ili u poje- dinoj stanici kojom hranjiva grada (nutrivan materijal) prelazi u ivu tvar (konstruktivni metabolizam, anabolizam), ili kojim sc proto plazma raspada na jezgre tvari (supstance) kako bi vrila posebne funkcije (des- truktivni metabolizam, katabolizam); 2. mijenjanje obiaja, navika i si.; 3. tisk. premjetanje slova; 4. rct. sje- dinjavanje suprotnosti obrnutim re- dom metabulija (gr. meta-buleo mijenjam odluku) mijenjanje volje, mijenjanje prijanje odluke metacentar (gr. meta, kentron, lat. centrum sredite) u mehanici tekuih tijela i brodogradnji: granini poloaj toke presjeka (ili presjecita) izmeu vertikale koja prolazi kroz teite pli- vajueg tijela kad je u ravnotei i vertikale povuene kroz napadnu to- ku potiska kad je tijelo malo skre- nulo (tijelo plovi stabilno dok mu je teite ispod metacentra) metafaza (gr. meta, fainomai pojav- ljujem se. fasis pojava) fiziol. v. mi- toza metafiziar 'gr. meta, fysika) fil. po- znavatelj ili uitelj metafizike, filozof koji se u svom nauavanju dri me- tafizikog smjera raspravljajui o metafizikim problemima metafiziki (gr. meta, fvsika) fil. koji spada u metafiziku; koji sc nalazi izvan granica iskustva, nadstvaran, natprirodan metafizika (gr. ta meta, ta fysika ono to dolazi nakon fizike) Hl. u zbirci Aristotelovih djela stajale su knjige koje su se bavile naelima i uzrocima stvari nakon (meta) njegove fizike (ta fysika}; ovo, prvobitno isto vanjsko obiljeje, upotrijebljeno je kasnije kao obiljeavanje miljenja koje se bavi onim to je izvan granica iskustva, onim to je izvan prostornovremen- ske stvarnosti; otuda: znanost o po- sljednjim naelima i uzrocima stvari, o spoznaji stvari po sebi; tri glavna problema kojima se metafizika odu- vijek bavi jesu: Rog. sloboda volje i besmrtnost due; supr. dijalektika metafora (gr. metafora prenoenje, prijenos) poct. figura u kojoj rije umjesto svoga prvobitnog znaenja dobiva drugo, zbog toga to je govor- nik u svom duhu usporedio dva pred- meta; skraena usporedba u kojoj nije izriito kazano da je neka stvar usporeena s drugom U; je. umjesto rijei koja se treba usporediti, jedno- stavno dola rije s kojom se ona us- poreuje, npr. "glava drave" (umje- sto vladar), "drutveni talog" (umje- sto olos), "elina volja" (umjesto ne- pokolebljiva volja) itd; slikovit izraz, preneseno znaenje, preneseni smi- sao metaforino (gr. meta-fero) slikovito, u prenesenom znaenju ili smislu metafragma {gr. mela, fragma ograda, plot) zool. pregrada izmeu grudne i trbune upljine kod insekata metafrast (gr. meta-frazo.) onaj koji prevodi po smislu, opisno metnfraza (gr. metafrasis) opisan pri- jevod, prijevod po smislu; osobito: prijevod stihova u prozi metagoneza (gr. meta. genesis posta- nak, raanje) biol. pravilno izmje- njivanje spolnog i nespolnog razmno- avanja kod nekih ivotinja (salpe) i mnogih biljaka, esto povezano s raz- liitim nainom ivota i tjelesnim ustrojstvom organizma metaglobulin (gr. meta, lat. globulus loptica) zool. oblik proteinskih tijela u ivotinjskom carstvu, tj. bjelane- vinastih Lvari koje sadri ivotinjsko tijelo mc.tagnostika 879 metali zam metagnostika (gr. rneta. gnostike) fil. v. metafizika metagogija (gr. metagoge) ret. go- vorniko ponavljanje istih rijei radi izazivanja jaeg i boljeg djelovanja kod sluatelja mctagram (gr. meta. gramina slovo, pismo) nadoplata pismu, prilog uz pi- smo; prijepis; prijevod metagramatika (gr. meta, gramma- tike) filozofija znanosti o jeziku (gra- matike) metagramntizam (gr. meta, gramma slovo) mijenjanje slova, prepisivanje slova metahoreza (gr. metachoreo prelazim) med. mijenjanje mjesta, premjetanje ili selidba tvari koja uzrokuje bolest metakarpij (gr. metakarpion) anat. zapee, dio kostura ake metakinema (gr. metakinema) pre- mjetanje.. mijenjanje mjesta, prela- zak; med. premjetanje bolesti metakineza [gr. metakinesis) v. meta- kinema metakondili (gr. meta-kondvloi) mn. anat. dijelovi izmeu zglobova na pr- stima metakozmije (gr. meta, kosmos sve- mir) mn. meusvjetovi, prostor izme- u svjetova u kojima bogovi, po Epi- kuru, provode ivot u blaenstvu; in- termundije metakritika (gr. mela, kritike) kritika neke druge kritike, kritika na kritiku metakromatipi (gr. meta, chroma bo- ja, typos otisak) mn. slike u boji pre- nesene na papir pomou litografije metakromatipija (gr. meta, chroma boja, typos otisak) vjetina preno- enja slika u boji, tiskanih na poseb- nom papiru koji je prevuen nekim lakotopivim slojem, na drvo. staklo, metal, porculan, kou, lim i dr., poto se obratna strana papira na kojoj je slika prethodno ovlai; dckalkoma- nija metakronizam (gr. meta, chronos vri- jeme) premjetanje jednog dogadaja u neko budue vrijeme (u kojem se taj dogaaj nije mogao dogoditi); ana- kronizam metaksilogija (gr. melaxylogia) prav- ljenje umetnutih reenica (u govoru ili pisanju), umetanje reenica metal (gr. metallon iskopina, rudaa. metaliao istraujem, lat. metallum) mn. metali kovine, kemijski elemen- ti, svi osim ive. vrsti na obinoj temperaturi, dobre topline i elek- trine provodljivosti, neprozirni, s osebujnim metalnim sjajem metalaga (gr. metali age) v. metalaksa metalaksa (gr. metallaxis) promjena, izmjena, razmjena metalan (lat. metallicus) izraen od ko- vine ili metala; koji sadri metal; sli- an metalu; zvonak kao metal metnlensa (gr. meta-lepsis) retoriko premjetanje ili zamjenjivanje kad se umjesto prethodnog stanja spomene ono koje treba doi tek poslije, npr. "grob 1 ' umjesto "smrt" metaliferan (lat. me tal li fer) koji pro- izvodi kovine, koji ima u sebi kovina, bogat kovinama, kovinovit metali (lat, metallum) tvar sastav- ljena od olova, cinka i ugljika (slui za podmazivanje strojarskih dijelova) metalisti (lat. metallum) mn. u narod- nom gospodarstvu: pristae meta- lizma; supr. nominalisti metalizacija (fr. mtallisation) pretvor- ba u ist metal; oblaganje predmeta tankim metalnim slojem; proimanje metalom; unovavanje, pretvaranje u novac metalizam (gr. metallon, lat. metal- iuin) u gospodarstvu; shvaanje po kojem novana jedinica treba biti uvijek odreena koliina zlata i sre- bra, jer samo metal daje novcu, kao sredstvu plaanja, njegovu stvarnu vrijednost i samo on moe sluiti kao metalizirati 880 metamerija stvarno mjerilo vrijednosti; supr. nominalizam metalizirati (fr. motalliser) preobraziti u metal ili rudu; drvo nainiti traj- nijim i otpornijim impregniranjem, proimanjem zelenom galicom i klor- kalcijem; obloiti (ili: obiagati; pred- mete tankim metalnim slojem metalno doba zajedniko ime za ba- kreno, bronano i eljezno doba u povijesti ovjeanstva, doba u kojem su ljudi izraivali svoja orua od me- tala a koje je dolo nakon kamenog doba metalo- (gr. metallon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kovina meta logika (gr. meta, logike logika) fil. znanost o osnovama na kojima poivaju logiki zakoni metalografija (gr. metallon. grafia pisanje, opisivanje) opisivanje metala i legura s obzirom na njihova kemij- ska, fizika i tehniki! svojstva; vje- tina izradbe crtea na metalnim plo- ama (kao u rezbariji), metalopis, metalan urez metalografirati (gr.'metallon, grafo piem) izraivati crtee na metalnim ploama, praviti ureze u metalu metaloidan (gr. metallon, eirios oblik) metalast, slian metalu, nalik na me- tal. kovina st metaloidi (gr. metallon, eidos oblik) kem. tijela slina metalima, ali keja nemaju metalnih svojstava: fluor, klor, brom, jod, kisik, sumpor, selen, telur, duik, fosfor, arsen, bor, silicij, ugljik; kod nekih kemiara: laki me- tali metalokemija (gr. metallon, chemeia) kemija metala ili kovina mctalokromija ( gr. metallon. chroma boja) galvansko bojenje metala; iri- ziranje metaloksid (gr. metallon. oxys otar, ljut) kem. spoj metala s kisikom metalosfera (gr. metallon, sfaira lop- ta) gcol. sloj magme, debljine oko 1400 km, u kojem se nalazi, po mi- ljenju nekih geologa, meta I no-plas- tina jezgra Zemlje metalokopija (gr. metallon, skopeo promatram.) med. u metaloterapiji: vrenje ispitivanja metalom na koji je oboljela osoba osjetljiva; takoer: tobonja sposobnost naslucivanja i pronalaenja metala u zemlji metalotehnikn (gr. metallon, tcch- nike) vjetina preraivanja i pri- mjene metala metaloterapija (gr. metallon, thnra- peia lijeenje) med. lijeenje oduze- tih dijelova kod histerinih i ivano oboljelih stavljanjem metalnih ploa na oboljela mjesta metaloza (gr. metallon) med. bolest plua zbog udisanja metalnog praha metalurg (.gr. metallurgos) strunjak u pripremanju metala iz njihovih ru- daa. talioniar metalurgija (gr. metallon, ergon djelo) 1. znanost o procesima putem kojih se od ruda a dobivaju metali i neki njihovi spojevi, talioniarsivo; 2. in- dustrija koja proizvodi crne i oboje- ne metale metamatematika (gr. meta, mathe- maiike) filozofija matematike: zna- nost koja promatra i analizira osnove matematike s dubljeg filozofsko-lo- gikog gledita metameri (gr. meta, meros dio) mn. zool. dijelovi tijela kod ivotinja koji se pravilno niu jedan za drugim, npr. prsteni kod prstenastih glista i zglobova, prljenovi kod kraljenice ild. metamerija (gr. meta, meros dio) 1. kem. stanje tzv. metamernih tijela, tj. stanje onih izomernih jedinica koje i pored istog sastava i molekularne; teine imaju razliita kemijska svoj- stva; 2. zool. metamerno segmenti- metnmerizam 881 metnptoza ranje, podijeljenost na jednake S<J- gmcnt<; metamerizam (gr. meta, meros dio) kom. zool. v. metamerija mntamikroskopski (gr. meta, mikros mali, skopeo gledam) koji se ne moe vidjeti ni pod najveim mikroskop- skim poveavanjem (kod bia i stva- ri) metamorfizam (gr. meta. morfe oblik) geol. promjene u sastavu Stijena iza- zvane utjecajem vulkanskih para, vo- de ili dodira s eruptivnim kamenjem metamorfologija (gr. meta, morfe ob- lik, logia znanost) biol. znanost o pre- obraajima organizama od samog po- etka (jajeta) do zavrne, adultne fa- ze razvitka metamorfopsija (gr. meta, morfe ob- lik, opsis vid, vienje) med. nedosta- tak u oima zbog kojega oblik i ve- liina predmeta izgledaju izmije- njeni, razvueno gledanje metamorfoza (gr. meta-morfosis) pre- obraavanje, preobraaj, promjena, preobraenje, pretvaranje: u gr. mi- tologiji: pretvaranje ljudi u ivotinje, kamenje, drvee i dr. (esto pjesniki obraivana tema, osobito kod riin. pjesnika Ovidija); zooL proces razvi- janja od jajeta do zrele ivotinje metnmorfozirati (gr. meta-morfoo preobraavam, preinaujem, preobli- avam) preobraavati, preobraziti, preobliiti, pretvarati, preobraati, preobratiti metan kem. plin bez boje i mirisa, na- lazi se u vulkanskim plinovima i rud- nicima kamenog ugljena, nastaje suhom destilacijom kamenog ugljena i drugih organskih supstancija (ako se pomijea sa zrakom ili kisikom pa zapali, nastaje strana eksplozi- ja), barski, movarni plin metanastaza (gr. metanastasis se- lidba) pojedinano ili grupno prese- ljavanje stanovnitva radi promjene mjesta dotadanjeg stanovanja metaneologija (gr. metanoia pro- mjena miljenja ili odluke, logia) na- uk o pokajanju (ili: popravljanju, obraanju na pravi put, u pravu vje- ru) metanirati (gr. meta-noeo mijenjam svoju odluku) kajati se, initi pokoru; pokazivati svoju skruenost i po- kornost padanjem niice (npr. pred oltarom); pren. ropski se ponaati metaplastian (gr. metaplasso preo- bliavam, preinaujem) preinaavan, koji preinauje, preobliavan, koji preobliava, koji mijenja, koji se tie preinaavanja (ili: preobliavan ja, preobraavanja), koji je u vezi s pre- inaavanjem metaplazija (gr. metaplasis preina- enje. preobraavanje) fiziol. mije- njanje tkiva, izmjena tkiva metaplazmn (gr. metaplasso preo- bliavam, preinaujem) lingv. pre- inaenje, mijenjanje, npr. oblika jed- ne rijei, osobito: sluaj kad se po- jedini padei izvode iz druge osnove, a ne nominativne metapodij (gr. meta. pus, podos noga) 1. anat. grana stopala; geol. otisak u kamenu koji je nalik na otisak goro- stasne ljudske noge metapolitika (gr. meta, politike) isto filozofsko nauavanje o dravi metapsihika (gr. meta, psyche dua) fil. v. parapsihologija metapsihologija (gr. meta. psvehe du- a, logia znanost) fil. znanost o naj- osnovnijim, posljednim naelima psi- hikog (duhovnog i duevnog) ivota metnpsihoza (gr. meta, psychosis da- vanje due, oivotvorenje) v. metem- psihoza metaptoza (gr. inetaptosis preokret) med. preokret jedne bolesti u drugu; metashematizam metar metempsihoza metar (gr. metron mjera, mjerilo, lat. metrum) 1. jedinica (metarskog) su- stava mjera, jedinica duine: pribli- no desetmilijunti dio jednog Zem- ljinog kvadranta, raunajui ga od pola do ekvatora (od stoera do ekva- tora); metar je udaljenost izmeu dvaju zareza na ipci od slitine pla- tine i iridija koja se uva u jednoj meunarodnoj ustanovi u Parizu metar (gr. metron mjera, mjerilo, lat. metrum, sanskr. ma) 2. poet. mjera stiha, stopa stiha, mjera kojom se prepoznaju vee zvune cjeline: rit- miki redovi ili stihovi metarkilogram (gr. metron, ehilioi. gramma) fiz. jedinica za mjerenje rada u tehnikom sustavu mjera, tj. rad koji je potreban da se sila od 1 kg svlada na putu od 1 m metarski (gr. metron) koji ima metar za jedinicu mjerenja, npr. metarski sustav mctnrziologija (gr. metarsis uzdignut, u zraku, logia) znanost o promjena- ma i uzrocima promjena u zranom Zemljinom omotau; meteorologija metashematizam (gr. metashcmatis- mos preoblienje, preobraaj) med. v. metaptoza; anat. grana stopala metasifilitian (gr. meta, v. sifilis) med. izraz kojim se oznaavaju bo- lesti to dolaze kao posljedica sifili- sa (progresivna paraliza, suenje ki- menjae i proirenost aorti) metasinkritian (gr. meta, syn-krino sastavljam, spajam) med. koji pre- obraava ili poboljava ope stanje tijela putem izbacivanja kodljivih tekuina iz koe metasinkriza (gr. meta, syn-krino sa- stavljam, spajam) med. poboljanje opeg tjelesnog stanja zbog izba- civanja kodljivih tekuina iz koe pomou melema (flastera) za izazi- vanje plikova metasomatoza (gr. meta, soma tijelo) geol. pretvaranje jedne sti jene u dru- gu sasvim razliite vrste; metenso- matoza metastabilan (gr. meta, lat. stabilis postojan) koji pokazuje tenju za pre- laskom u stanje stabilnosti, u sta- bilnu ravnoteu metastatian (gr. metastatikos) pre- mjetajni, koji je preao na drugo mjesto metastaza (gr. metastasis premje- tanje, premjetaj; preoblienje, pre- inaenje) med. stanje kada klice bo- lesti ne izazivaju bolesne promjene samo na mjestu zaraze, nego se ire i po ostalim dijelovima tijela, krvo- tokom ili limfnim ilama, te se tako pojavljuju nove bolesti na drugim mjestima, npr. kod klica gnojenja metastrofa (gr. metastrofe preokret, preokretanje) odvraanje misli od ne- ke stvari metateza (gr. metathesis) gram. pre- mjetanje slova i glasova u rijei, npr. vas umjesto sav metatoraks (gr. meta, thorax trup; prsni ko) zool. zadnji grudni prsten kod insekata metatorij (lat. metatorium sc. jus} prav. pravo smjetaja, pravo logorovanja metatropizam (gr. meta, tropos na- in) neprirodan uzajamni odnos spo- lova u seksualnom pogledu metazoa (gr. meta, zoon ivotinja) mn. zool. vie, viestanine ivotinje, tj. one ije se tijelo sastoji iz staninih kompleksa i diferenciranih tkiva, da- kle sve ivotinje osim protozoa, koje se sastoje samo od jedne stanice metempsihoza (gr. melempsychosis) fil. selidba due iz jednog tijela u dru- go nakon smrti (vjera u me tem- psihozu bila je rairena kod Hindusa i Egipana, i ona je sastavni dio bu- distike, orfistike i pitagorejske fi- lozofije, zatim Platonove, Plotinove, metempsihoziti 88,1 meteorosk Empedoklove i dr.); danas su pristae ovog nauavanja teofizi; metensoma- toza metempsihoziti (gr. metempsycho5is) mn. pristae nauavanja o metem- psihozi metemptoza (gr. meta, emptosis upa- danje) u gregorijanskom kalendaru isputanje jednog prijestupnog dana u 134 godine metensomatoza (gr. meta, cn u, soma tijelo) 1. geol. v. metasomatoza; 2. fil. v. metempsihoza meteor (gr. meteoron) 1. "ono to lebdi u zraku", zrana pojava, sve ono to se dogaa u atmosferi: taloi, duga, jutarnje rumenilo i dr.; u uem smi- slu: komad stijene koji iz nebeskog prostora pada na Zemlju; pren. neo- bina (ili: udna) pojava: 2. pamuni saten; gruba umjetna svila motenracija (lat. meteoratio) vremen- sko stanje, vremenski uvjeti, pona- anje vremena meteorika (gr. meteoron) znanost o zranim pojavama, znanost o vre- menu meteorizam (gr. meteoron) med. na- gomilavanje zraka u elucu, nadima- nje meteore- (gr. meteoron koji se nalazi u zraku, nad Zemljom) predrnetak u sloenicama koji oznaava pojave i promjene u zranom omotau Zemlje meteorognostiar (gr. meteoron, gno- stes poznavatelj) onaj koji prouava vremenske pojave meteorograf (gr. meteoron, grafo opi- sujem) opisiva vremenskih pojava; sprava koja na jednom postolju sa- dri vie automatskih instrumenata koji biljee zrane promjene; instru- ment koji od red uje putanju meteora metoorografija (gr. meteoron, gralia opisivanje) opisivanje vremenskih po- java i zranih promjena meteorografski (gr. meteoron. grafia) koji opisuje vremenske pojave, koji pokazuje promjene u zraku meteorolit (gr. meteoron, lithos ka- men) v. metiiorit meteorolog (gr. meteoron. logos) znan- stvenik koji prouava atmosferu i sve prirodne pojave u njoj meteorologija (gr. meteoron, logia) znanost koja se bavi prouavanjem atmosfere i svih pojava u njoj: tem- perature zraka, atmosferskog tlaka, vjetrova, oblaka, magle, vodenih ta- loga, svjetlosnih i elektrinih pojava i dr., a osobito ispitivanjem uzroka vremenskih pojava, uvjeta njihovog razvitka i preobrazhe i, napokon, predvianjem (prognozom) vremena meteoroloki (gr. meteoron, logikos) koji se tie meteorologije, koji je u vezi s meteorologijom; meteoroloka postaja ustanova u kojoj se redovito vre promatranja vremenskih pojava i biljee njihove promjene i razna stanja (temperatura, vlanost, tlak zraka itd.). meteoromant (gr. meteoron, mantis prorok) onaj koji prorie kakvo e vri- jeme biti, prorok, pretkaziva vre- mena meteoromantija (gr. meteoron, man- teia proricanje) proricanje vremena; proricanje dogaaja po pojavama u zraku meteoronomija (gr. meteoron. nomos zakon) znanost o zakonima po kojima se dogadaju promjene u zraku meteoropatologija (gr. meteoron. pa- thos bolest, logia znanost) jedna od najmlaih grana medicine kojoj je zadatak tono odreivanje veliine; i karaktera utjecaja meteorolokih promjena na ljudski organizam meteoroskop (gr. meteoron, skopeo promatram) instrument koji poka- zuje promjene u zraku meteoroskopija 88-1 meto dino meteoroskopija (gr. metcoron, skopeo promatram.) promatranje (ili: proua- vanje) vremena i vremenskih pro- mjena u atmosferi meteorski (gr. meteoros) koji se tie meteora, zrani; meteorsko eljezo, meteorsko kamenje, v. meteorit; mete- orski elik elik spojen s niklom meter (fr. metteur en pages) mit. slagar koji prelama slog u strane meterognozija (gr. metcoron, gnosis poznavanje, znanje) znanstveno pro- uavanje i poznavanje vremenskih pojava; predvidanje vremena meteroit (gr. meteoron) stjenovita ili metalna masa to pada s neba na Zemlju; postoje dvije vrste: meteorsko kamenje (sastoji sc od silikatnih mi- nerala u raznim kombinacijama) i meteorsko eljezo (jednostavno elje- zo s neto nikla) methemerski (gr. meta, hemera dan) med. dnevni, svakodnevni, koji sc javlja svakog dana, npr. napadaj groznice metil (gr. met,hy opojno pie, vino, hyle drvo, tvar) kem. pretpostavljeni ra- dikal jednougljinog niza (OH2), baza drvne este, mravlje kiseline i dru- gih organskih tvari metilalkohol (gr. methy opojno pie, hyle drvo. tvar, ar. alkoholy) kem. drvna esta, estok otrov, dobiva sc suhom destilacijom drveta, upotreb- ljava se za otapanje lakova i firnisa, za gorivo i za dobivanje anilinskih boja, a najvie za pripremanje for- malina metilamin (gr. methv opojno pie, hyle drvo, tvar, amin = ammonia) kem. spoj u kojem je jedan atom vodika u amonijaku zamijenjen metilom metilbenzol (gr. methy opojno pie, hyle, lat. bensoe) kem. v. toluol metilbiklorid (gr. methv opojno pie, hyle, drvo, tvar, chloros svijetlozelen. zelenkast, utozelen, lat. bis dvaput) kem. spoj klora s metilom; upotreb- ljava se kao sredstvo za opijanje metileter (gr. methv opojno pie, hyle drvo, aither) kem. drvni eter, bezbo- jan plin, nastaje od metilalkohola sa sumpornom kiselinom; metiloksid metilizam (gr. mcthy, hvle drvo) med. trovanje metilalkohol om metilklorid (gr. methy opojno pie, hyle drvo, chloros svijetlozelen) kem. spoj klora s metanom, slui za proiz- vodnju smolastih boja i umjetnog leda metiloksid (gr. inethy, hyle, oxys o- tar, ljut) kem. v. metileter metiologija (gr. inethy opojno pie. vino, logia) vjetina pijenja, nauk o pijanstvu; v. metiologija metistika (gr. methy opojno pie, vino, lat. mcthvstica) 2. mn. med. opojna sredstva metoda (gr. methodos istraivanje, ispitivanje, put i nain istraivanja, lat. methodus) smiljeno i plansko postupanje pri radu radi postignua nekog uspjeha, istine, spoznaje, od- reeni put i nain ispitivanja, mi- ljenja i rada; u istraivake metode ili heuristike metode ubrajaju se: analiza ili analitika metoda, sinte- za ili sintetika metoda, indukcija ih induktivna metoda, dedukcija ili de- duktivna metoda; dijalektika meto- da v. dijalektika i metafizika: osobi- to: nain pouavanja i predavanja; Sokratova metoda nain pouavanja kojim se do spoznaje dolazi putem vjeto postavljenih pitanja i odgovo- ra metodiar (gr. methodos) nastavnik ili znanstvenik koji se u radu strogo pridrava neke nastavne ili znan- stvene metode, koji pie o metoda- ma uspjene nastave metodino (gr. methodos) pril. prema tono odreenim naelima rada, po redu, po planu, planski, smiljeno; metodika 885 metra tonija kolski, nastavno; vjeto, spretno, znanstveno; metodika jedinica met. manji dio nastavnog gradiva koje se obraduje obino na jednom satu, a moe i na vie satova i predstavlja jednu cjelinu, tijesno povezanu i s prethodnim i s buduim izlaganjem. Pri planiranju se gradivo jednog na- stavnog predmeta obino dijeli na "metodike jedinice" metodika (gr. methodike sc. techne) znanost o metodama nastave uope (metodologija), i pojedinih nastavnih predmeta posebno (specijalna meto- dika) metodisti (gr. methodos) mn. kran- ska sljedba, osobito u Engleskoj i Sjevernoj Americi, a osnovao ju je oko 1720. J. Wesley u Oxfordu, na- zvana po tome to se za njezine la- nove govorilo kako su pronali neku novu metodu kranskog ivota; pri- je: kat. pisci u XVII. at. koji su htjeli obustaviti borbu s protestantima slu- ei se novim dijalektikim meto- dama metodizam (gr. methodos) strogo utvr- dim nain pouavanja i izvoenja nastave; osobito: uenje i nain ivo- ta metodista metodologija (gr methodos. logia) v. metodika metoh (gr. meteeho sudjelujem, meto- ehos) 1. zemljoradniko naselje nekog manastira u kojem su ivjeli sami monasi; 2. svako imanje jednog ma- nastira koje je udaljeno od njega metonimija (gr. metonvmia zamjena imena) poet. figura u kojoj se jedan pojam zamjenjuje drugim pojmom koji s onim prvim, po svom smislu, stoji u blioj vezi, npr. "sto puaka" (umjesto sto vojnika), "sijeda kosa" (umjesto duboka starost) metonimijski (gr. metonymia zamjena imena) zamjenjujui jedno ime dru- gim ili neku rije drugom iz kojih se moe pogoditi zamijenjeno ime ili za- mijenjena rije metonomazija (gr. metonomasia mije- njanje imena) mijenjanje jednog osobnog imena, osobito prevoenjem toga imena na neki strani jezik, npr. Dominik umjesto Dinko metopantralgija (gr. metopon elo, antron upljina, pilja, algos bol) med. bol u eonoj upljini metopantritis (gr. metopon elo, an- tron upljina) med. upala eone up- ljine metopantron (gr. metopon, antron) anat. eona upljina metopi (gr. metopon) mn. arhit. obino reljefima ukraena polja izmeu tri- glifa na dorskom frizu (osobito zna- meniti na atenskom Partenonu) metopomantija (gr. metopon elo, manteia proricanje) proricanje (ili: vraanje) po crtama lica i ela metoposkop (gr. metopon elo. skopeo promatram) onaj koji predvia ili vraa po crtama ela i lica; fiziognom metoposkopija (gr. metopon elo, sko- peo promatram) proricanje iz crta li- ca ili ela metr (fr. maitre, lat. magister, tal. ma- estro) gospodar; posjednik, vlasnik; uitelj, nastavnik; vjetak, onaj koji sc usavrio u svojoj struci, majstor, virtuoz; majstor slobodnih zidara; metr dzotel (maitre d'h6tel) glavni ko- nobar metra (gr. meter, metra) med. mater- nica mctralgian (gr. metra maternica, algos bol) med. koji se tie bola u maternici: s bolovima u materinci metralgija (gr. metra maternica, algos bol) med. hol u maternici metratonija (gr. metra maternica, thonesko venem, nestajem) med. uvenue (ili: malaksalost} maternice metratrezija 8S6 metrorngija mctratrezija (gr. metra maternica, atresis probuenje) med. bolesna za- tvorenost maternicc metraa (fr. metrag) mjerenje metrom: broj metara metrektomija (gr. metra maternica, ek iz, tome rezanje) med. vaenje maternice rezanjem metremfizema (gr. metra maternica, emfyscma udubina) med. napuha- nost (ili: nadutost) maternice metresa (fr. maitresse) gospodarica, domaica; ljubavnica, prilenica metreurizma (gr. metra materinca, eurys prostran, irok) med. proire- nje (ili: rastezanje) maternice metriar (gr. metrike) poet. poznava- telj znanosti o pravljenju stihova; pjesnik koji pie u stihovima metriki (gr. metrikoa) 1. poet. koji se odnosi na metriku, odmjeren tono po zakonima metrike; napisan u stihovima: 2. (metron mjera, mjerilo) koiem je metar jedinica za mjerenje (usp. metar 1) metrika (gr. metrike sc. technc; poet. teorija pjesnike melodinosti ili zna- nost o stihovima uope; prvi dio me- trike je znanost o mjerenju slogova (proz<dija), a drugi se bavi poetskim stopama, stihovima i strofama metriopatija (gr. inetrios, umjeren, suzdrljiv, pathos osjeaj, strast) u- mjerenost u strastima, duevni mir, staloenost metritis (gr. metra maternica) med. upala maternice metrizirati (fr. malstriser) vladati, gos- podariti; svladati, ukrotiti metro (fr. metro, mtropolitain) grad- ska podzemna ili nadzemna elektri- na eljeznica metrocela (gr. metra maternica, kele bruh, kila) med. prodor maternicc metrografika (gr. metron mjera, mje- rilo, grafike) vjetina pisanja stihova po metrikim zakonima metrologija (gr. metron mjera, mjeri- lo, logia) nauk o mjerama i utezima metromanija (gr. metra maternica, mania pomama, ludilo, bijes) 1. en- ska pohoti; usp. nimfomanija metromanija (gr. metron. mania po- mama, ludilo, hijes) 2. strast za pisa- njem (ili: stvaranjem) stihova, pretje- rana ljubav prema stihovima metrometar (gr. metron) glaz. v. met- ron om; kronometar metronimian (gr. meter mati, ony- ma) nazvan po imenu svoje majke metronimikon (gr. meter mati, onyma = onoma ime] majino ime, ime izve- deno iz majinog imena: supr. patro- nimikon metronom (gr. metron mjera, nomos zakon, pravilo) fiz. kratko fiziko nji- halo (s teitem iznad toke vjeanja) ije se trajanje titraja (oscilacija) re- gulira micanjem jednog tijela du ipke njihala, na ipci su urezani podjeljci na kojima je oznaen broj oscilacija u minuti; upotrebljava su u glazbi za davanje takta, esto za brojanje sekundi metropola (gr. metro-polis) grad-mati- ca, za razliku od gradova u pokraji- nama i kolonijama; glavni grad, pri- jestolnica metropolip (gr. metra, polys mnogi, pus noga) med. materini polip metropolit (gr. metropolites) kod kato- lika: nadbiskup; usp. mitropolit metropolitan (gr. metropolites) kod evanelista: glavni sveenik, starje- ina glavne (saborne) crkve metropolitanski (lat. metropolitinus) nadbiskupski; mc.tropolitska crkva nadbiskupska, glavna crkva metroptoza (gr. metra maternica, pto- sis pad) med. sputanje maternice metroragija (gr. metra maternica, re- gnymi prsnem, pucam) med. v. met- roreja metroreja 887 mezolabij metroreja (gr. metra maternica, rheo teem, curim) med. curenje (krvi, slu- zi) iz maternice metroskop (gr. metra maternica, sko- peo promatram) med. instrument ko- jim se pregledava maternica, mater- nina slualica metroskopijn (gr. metra maternica, skopeo promatram) med. pregled ma- ternice, posebno pomou metroskopa metrotomija (gr. metra maternica, to- me rezanje) med. rezanje maternice Metuzalem (hebr. Methuschelach) po Starom zavjetu (Post 5,27) ovjek koji je doivio starost od 969 godina; otuda: star kao Metuzalem, onaj koji doivi duboku starost Mevlud (ar.) roendan proroka Muha- meda, veliki muslimanski blagdan meza (tal. mezza, lat. medius) pola, upo- la; a mezza voe it. a meza voe (tal.) glaz. u pola glasa, poluglasno mezalijansa (fr. mesalliance) neprilian brak, brak izmeu osoba vrlo razlii- tih po rodu ili poloaju mezalijirati (fr. mesallier) oeniti se ili udati za osobu koja svojim rodom ili svojim drutvenim poloajem nije ravnopravna mezanin (tal. mezzanino) grad. polukat, meukat, svaki nii kat koji se nalazi izmeu dvaju viih; poluprozor, ma- nji prozor izmeu dvaju veih meze (tal. mc;se, lat. mensis) mjesec; per meze (tal. per mose) trg. na mje- sec, mjeseno mezclin (fr. mseline) fino francusko platno od vune i svile (za zavjese, prekrivae i dr.) mezenterij (gr. mesenterion) anat. opna koja omotava crijeva mezenterijalan (gr. mesenterion trbu- na maramica) anat. opneni, koji se tie trbune opne. koji pripada trbu- noj opni. koji je u vezi s trbunom opnom mezenteritia (gr. mesenterion) med. upala opne koja omotava crijeva, upala mezenterija mezenterski anat. v. mezenterijalan mezil (ar. menzi!) mjesto gdje se putnik zaustavlja, gostionica, postaja, ob- danica; pota, posebno ona koju su nosili stalni kuriri na konjima; mezul mczilnna [ar. menzilhhanc) potanska postaja gdje se mijenjaju konji, uspu- tna postaja na kojoj su stalni kuriri, tzv. tatari, nosei slubena pisma, dokumente i novac iz raznih pokra- jina u Carigrad, mijenjali umorne konje odmornim, kako hi bez zastoja inogli produiti put; mezulana mezildija (ar.-tur.) onaj koji nosi potu na konju, potar, kurir meziolitski (gr. mesos, lithos kamen) geol. koji pripada prijelaznom dobu od paleolitskog prema neolitskom razdoblju mezo- (gr. mesos) predmetak u sloze- nicama sa znaenjem: sredina, sre- dnji mezoccfalitis (gr. mesos, kefale glava) med. upala srednjeg mozga mezocefalum (gr. mesos, kefale glava) anat. srednji mozak mezoderm (gr. mesos, erma koa) anat. srednji list zametka mezogastrij (gr. mesos, gaster trbuh) anat. srednji dio trbuha mezognati (gr. mesos. gnathos eljust) mn. antrop. ljudi u kojih su eljusti malo izlKiene, a zubi malo koso usa- eni mezokor (gr. mesochoros) onaj koji sto- ji u sredini zbora, zborovoa, koro vo- a mezokranij (gr. mesos, kranion luba- nja) anat. tjeme mezolabij (gr. mesolabion) starinski, Eratostenov. instrument za nalae- nje srednjih proporcionala izmeu dviju danih linija mczolitik S88 migma mezolitik (gr. mesos, liLhos kam on) gool. srednje kameno doba izmeu paleolitskog i neolitskog razdoblja mezon (fr. maison) 1. kua, dom mezon (gr. mesos.) 2. fiz. v. mezotron mezopotnmski (gr. mesos, pulamos rijeka) koji loi izmeu dviju rijeka mczostilon (gr. mesos. stvlos stup) arhit. prostor izmeu dvaju stupova mc7x>trou (gr. mesos sredinski, sre- dnji, i tron iz rijei elektron) fiz. teki elektron s masom otprilike nekoliko stotina puta veom od mase obinog elektrona, mezon mezozoik (gr. mesos, zoon ivotinja) geol. zajedniko ime za formacije: Lri- jas, jura i kreda, gdje nema vie pale- ozojskih ivotinja, a prvi put se jav- ljaju ptice, sisavci i rihe okotala kostura mezozojski (gr. mesos. zoon ivotinja) geol. koji sadri ostatke ivotinja to predstavljaju prijelaz prema ivoti- njama koje jo ive, koji stoji u sredi- ni izmeu paleozojskog i kenozojskog razdoblja mczulnna (ar.) v. mezilana mezuza (hehr. mezuza) drveni okvir na vratima, dovratak; limeni valji koji je uvren na dovratcima idovskih stanova i koji sadri, na pergamenl- skom listiu, deset Bojih zapovijedi mezzofant (tal.) ovjek koji zna vie str- anih jezika, poliglot (izraz stvoren po kardinalu G. Mez.zofantiju (1771 IS49), koji je znao oko 60 stranih jezika mezzoforte it. medzoforte (tal.) glaz. s pola jaine, polujako mezzopiano it. medzo pijano (tal.) glaz. pol u slabo, polutiho mezzosopran it. medzosopran (tal.) glaz. glas izmeu soprana i alta, oso- bito se odlikuje punoom srednjih tonova mezzotinto (tal. meco tinto) slik. sre- dnja boja, tj. boja koja sc stvara prije- lazom jedne boje u drugu, poluboje u bakrorezu: pripremanje ploe tako da sc dobije blago rezanje mf. glaz. kratica za mezzoforte (tal.) po- lujako Mg kem. kratica za magnezij mi-parti (lat. mi-partitum) moda koja je bila od XI. do XVI. st., kad je bio obiaj da svaka polovici odijela bude u drugoj boji i drukije saivena mialgija (gr. mys mii, algos bol) med. bol u miiima miastenija (gr. mys mii, astheneia slabost, nemo) med. slabost (ili: ne- mo!) miia micetofag (gr. mvkes gljiva, fagem jesti, derati) gljivojed, gljivoder micetologija (gr. mykes gljiva, logia) v. mikologija micetozoa (gr. mvkes gljiva, zoon ivo bie, ivotinja) mn. bot. vrsta najni- ih biljnih organizama koji su u mno- go emu slini odreenim ivotinj- skim organizmima midalein (gr. mydao istrulim) med. otrov koji se stvara u truloj leini mider (njem. Mieder) steznik, grudnjak, korzet midezis (gr. mvdao istrulim) med. tru- ljenje zbog sluzi ili neke druge vlage midinetkinja (fr. midinettes) pomoni- ca u pomodnim prodavaonicama u Francuskoj; mlada radnica midolina tisk. vrsta slova, mjeavina izmeu slova antiqe i frakture, tzv. akcidentna slova midon (gr. mydao istrulim) med. trula izraslina na tijelu midrijatian (gr. mydriasis) med. koji boluje od proirenja zjenica midrijatik (gr. mydriasis) med. sred- stvo koje izaziva proirenje zjenice midrijnza [gr. mvdriasis) med. proi- renje zjenice izazvano umjetnim pu- tem ili zbog bolesti migma (gr. migma, mignymi mijeam) mijeanje, mjeavina; mikstura migmos 889 mikotian migmos (gr. mygmos) med. v. mihmos migracija (lat. migratio) selidba, selje- nje; selidba ivotinja, osobito ptica selica migratoran (lat. migratourius) koji se seli, pokretan, nestalan migren-tift (fr. migrainc, njem. Stifl) farm. mentol u obliku male olovke (lijek protiv glavobolje i zubobolje, kao i sredstvo za rashladivanje) migrena (gr. hemikrania, hemisvs pola, kranion lubanja, lat. hemicra- nia, fr. m igra i ne) med. jednostrana glavobolja migrenin (fr. migraine) med. lijek protiv migrene (mjeavina antipiri- na, kao i kofeina i limunske kiseline) migrirati (lat. migrare) seliti se, prese- liti sc, iseliti se, odseliti se, otii; seli- ti, preseliti Mihl (njem. Michel) podrugljiv naziv za Nijemce, tj. isticanje njihovih slabih strana, osobito sporosti i tromosti mihmos (gr. mvchmos) med. stenjanje, jecanje; migmos mijazam (gr. miasma skvrnjenje) med. zarazna, kuna klica u zraku, zara- znica, kuno isparavanje mijazmatian (gr. miasma skvrnjenje) med. zarazan, kuan, okuen, zaga- en mijelalgija (gr. myelos sr, mozak, algos bol) med. bol u lenoj modini mijelin (gr. myelos sr, mozak) zool. ivana modina mijelitis (gr. myelos sr, mozak) med. upala lene modine mijelo- (gr. mvelos) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: sr, mozak mijelociti (gr. myelos, kytos posuda, Stanica) mn. zool. stanice kotane sri mijeloftizis (gr. mvelos, fthisis suica) med. suenje kraljenice mijeloidan (gr. myelos, eidos oblik) slian sri, srast mijelom (gr. mvelos) med. izraslina u kotanoj sri mijelomalacija (gr. mvelos. malakia mekoa) med. omekavanje lene modine mijelomeningitis (gr. mvelos, meninx modana opna) med. upala lene modine i njezinih omotaa mijelopatija (gr. mvelos, pathos bole- st) med. bolest, bolest lene modine mijcloplakse (gr. myelos, plax ploa) mn. zool. krupne srne stanice mijelospongns (gr. myelos, spongos spuva) med. modinska spuvasta izraslina mijitis (gr. mys mii) med. upala miia mijoeefal (gr. myia muha, kefales glava) med. prodiranje arenice (oka) kroz ronicu mika (lat, mica zrno, mrvica, neto sit- no) miner, tinjac, maje srebro, maje zlato mikaeija (lat. micatio) med. protjecanje (ili: kruenje) krvi po tijelu mikndo (jap.) titula japanskog cara, koju osobito upotrebljavaju stranci; takoer: kratak muki zimski kaput mikagrafija (lat. mica zrno. mrvica, gr. grafia pisanje) oponaanje slika- nja na staklu lijepljenjem na staklo bojom iaranih listia tinjca mikeleti (p. miqueletos, fr. miquelets) mn. ratoborni i hajduki gortaci, stanovnici junih Pirineja koji, kao odlini strijelci, tvore neku vrstu narodne obrane mikologija (gr. mykes gljiva, logia znanost) znanost o gljivama; pozna- vanje gljiva mikotanat (gr. mykes gljiva, thanatos smrt) od sumporne kiseline i kuhinj- ske soli pripremljeno sredstvo za uni- tavanje i sprjeavanje pljesnivosti i truljenja drveta mikotian (gr. mykes gljiva) med. izazvan gljivicama, gljivian mikoza 890 mikrokozmologija mikoza (gr. mvkes gljiva) med. glji- vina bolest opi naziv za sve bolesti izazvane gljivicama mikozis (gr. mykes gljiva) med. sluzni polip, gljivasta izraslina na mesu, gljivina bolest mikrakustian (gr. mikros mali. akuo ujem) koji moe uti i slab zvuk, koji pojaava zvuk (naziv za instru- mente koji pojaavaju mo slunog osjetila dovodei mu zvune titraje) mikro- (gr. mikros) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: mali, sitan, go- lim okom nevidljiv mikroanalizn (gr. mikros, analysis razgradivanje, razluivanje) v. mi- krokemija mikrobarometar (gr. mikros, barys teak, metron mjera, mjerilo) fiz. ba- rometar koji pokazuje stanje u uvea- noj mjeri (to olakava oitavanje vrlo malih promjena u tlaku zraka) mikrobi (gr. mikros, bios ivot) mn. najmanja ivotinjska ili biljna iva bia; zarazne klice, bakterije; mikro- organizmi mikrobiologija (gr. mikros, bios ivot, logia znanost) znanost o mikrobima mikroblasti (gr. mikros, blastos klica, izdanak) mn. med. jezgrovita crvena krvna zrnca mikrocefal (gr. mikros, kefale glava) onaj koji ima mikrocefaliju, malo- glavac mikrocefalija (gr. mikros. kefale gla- va) maloglavost, osobina ljudi koji, zbog toga to im prerano srastu kosti lubanje, imaju neobino malu luba- nju, zbog ega im se i mozak nedovo- ljno razvije te ostaju duevno zaostali mikrociti (gr. mikros. kytos upljina, uplje tijelo, trbuasta posuda) med. neprirodno sitna, loptasta krvna zrn- ca mikrofara (gr. mikros, engl. l'ara- dav) miliiunti dio jednog farada; znak: |LIF mikrofauna (gr. mikros, lat. fauna ivotinjski svijet) zool. dio faune koji ohuhvaa ivotinje koje se mogu promatrati samo pod mikroskopom; supr. makrofauna mikrofili (gr. mikros, fS'llon list) mn. bot. biljke s malim liem mikrofiti (gr. mikros, fvton biljka) mn. bot. biljni mikrobi mikrofon (gr. mikros, fone zvuk) fiz. ureaj za pojaavanje zvuka, osobito u telefoniji i radiofoniji mikrofonija (gr. mikros, fone zvuk, glas) slabost zvuka, slabozvunost mikro fotografija (gr. mikros, fos, fo- tos svjetlost, grafia pisanje) snimanje (ili: slikanje) u uveanom obliku, po- mou mikroskopa, mikroskopski ma- lih predmeta mikrofotoskop (gr. mikros. fos, fotos svjetlost, skopeo promatram) ureaj kojim se mogu itati posebni zem- ljovidi u smanjenom omjeru i danju i nou mikroftalmija (gr. mikros, ofthalmia ona bolest) med. bolesna smanjenost one jabuice, sitnookost; prid. mi- kroftalmian mikrografija (gr. mikros, grafia opi- sivanje) 1. opisivanje malih tijela pro- matranih pod mikroskopom; 2. pisa- nje malim slovima mikrokardija (gr. mikros, kardia srce) anat. slaba razvijenost srca mikrokemija (gr. mikros, chemeia) dio kemije koji se bavi posebnim svoj- stvima malih i najmanjih djelia, i utvrivanjem sastojaka koji se mogu nai samo pomou mikroskopa, ultra- mikroskopa, mikrovage i dr. mikrokozmiki (gr. mikros, kosmos svijet, svemir) koji se tie mikro- kozmosa, koji pripada mikrokozmosu mikrokozmologija (gr. mikros, kos- mos svijet, svemir, logia nauk, zna- nost) nauk o malom svijetu, nauk ili mikrokozm os 891 mikroptcri znanost o svijetu u malome; znanost 0 ovjeku, antropologija; usp. mikro- kozmos mikrokozmos (gr. mikros, kosmos svijet, svemir) svijet u malome, jedan mali dio svijeta, ukoliko se on moe promatrati kao donekle zaseban svijet, kao umanjena slika velikog svijeta ili makro kozmosa, svijeta u velikome; osobito od Parecelsusa, ta- ko sc zove ovjek kao sredite makro- kozmosa: u najnovijoj fizici: atom mikrokristnlast (gr. mikros, krista- li os) sastavljen od kristala vidljivih samo pod mikroskopom mikrokronometar (gr. mikros, chro- nos vrijeme, metron mjerilo, mjera) sprava za mjerenje veoma malih vre- menskih odsjeaka. sat za odreiva- nje vrlo malih vremenskih razmaka mikrolepidopterologija (gr. mikros, lepis, lepidos ljuska, pahulja, pteron krilo, logia znanost) zool. znanost o leptirima mikrolog (gr. mikro-logos) cjepidlaka, sitniava osoba, pedant mikrologija (gr. mikro-logia) cjepidla- enje, sitniarenje, bavljenje bezna- ajnim stvarima, pedanterija mikrnmanija (gr. mikros, mania po- mama, ludilo) psih. holesno poteje- njivanje samog sebe, osobito kod me- lankolije (supr. psih. megalomanija); umiljaj da se tijelo smanjilo i sku- pilo, ludilo smanjivanja mikromeran (gr. mikro-meres) koji je sastavljen od veoma malih dijelova (osobito se kae za minerale iji se sastojci mogu vidjeti samo pomou mikroskopa) mikrometar (gr. mikros, metron mje- rilo. mjera) fiz. sprava na durbinima 1 mikroskopima koia slui za mjere- nje vrlo malih predmeta i kutova (obino pomou mikrometarskog vijka, malog vijka za preciziranje fizi- kih, astronomskih i matematikih instrumenata) mikrometrija (gr. mikros, metria mje- renje) fiz. vjetina mjerenja vrlo ma- lih predmeta i kutova mikromilimetar (gr. mikros, metron mjera, mjerilo, lat. mille tisua) opt. v. mikron mikron (gr. znak p, mikron) stara jedi- nica duljine (p = 10 "m = mikrome- tar mikroorganizmi (gr. mikros, organ on orue, alat) biol. ivotinjski i biljni organizmi koji se mogu vidjeti samo pomou mikroskopa; mikrobi mikroparaziti (gr. mikros, parasitos gotovan) biol. mikrobi koji ive kao nametnici i uzrokuju bolesti mikropetalan (gr. mikros, petalon list) bot. koji ima male latice mikropila (gr. mikros, pvle vratnice, vrata) zool. na jajetu koljki, inseka- ta i dr.: mali otvor na vrstoj opni oko neoplodena jajeta, slui za disa- nje, prehranjivanje za vrijeme razvi- janja i za prolaz sjemene stanice pri oplodnji; bot. na sjemenom zametku biljnog ploda: prolaz koji vodi kroz intelument k nucelusu, slui za pro- diranje cvjetnog praha ili cvjetno- prane cijevi radi opraivanja ili oplo- dnje mikropsihija (gr. mikros, psvehe du- a) malodunost, duevna klonulost; sitniarenje, uskogrudnost mikropsija (gr. mikros, opsis vid, vi- enje) med. gledanje stvari u smanje- nom obliku, bolest oiju koja nastaje zbog slabosti nekih unutranjih onih miia i odreenih bolesti mrenice, zbog ega se predmeti gledanja ine manji i blii nego to zapravo jesu; supr. makropsija mikropteran (gr. mikros, pteron krilo) zool. koji ima mala krila, malokril mikropteri (gr. mikros, pteron krilo) mn. zool. malokrilci meu kukcima mikrosarkom 892 miksomicete mikrosarkom (gr. myxa si uz, sarx, sarkos meso) med. sluznomesnata izraslino, sluzni polip mikroseizmian (gr. mikros. seismos potres) koji potjee od malih potresa Zemlje; koji pokazuje i biljei male potrese; koji sc moe vidjeti samo na seizmografu, tj. neosjetan (potres) mikrosekundn (gr. mikros, lat. secunda) milijunti dio jedne sekunde mikrosfiksija (gr. mikros. sfyzo uz- budim se. uzrujam se) med. slabo ku- canje pulsa (bila) mikroskop (gr. mikros, skopeo pro- matram, gledam) opt. sitnozor, in- strument (uglavnom) s dvije konver- gentne (zbirne) lee. pomou kojih sc sitni bliski predmeti mogu vidjeti pod mnogo veim vidnim kutom nego go- lim okom, zbog ega takvi predmeti izgledaju jako poveani; microscopi- um simplex it. mikroskopijum sim- pleks (lat.) jednostavno poveavajue staklo; microscopium campositum it. mikroskopijum kompozitum (lat.) ureaj za poveavanje koji se sastoji od vie lea; elektronski mikroskopi poveavaju daleko vie puta nego spomenuti (oko sto tisua puta) mikroskopija (gr. mikros, skopeo pro- matram, gledam) uporaba ureaja za poveavanje (mikroskopa) i znanosL o tome; promatranje, ispitivanje, prouavanje pomou mikroskopa mikroskopirati (gr. mikros, skopeo gledam, promatram) raditi mikro- skopom, poveavati mikroskopski (gr. mikros, skopeo promatram, gledam) koji se odnosi na mikroskop; promatran mikrosko- pom; koji se moe vidjeti samo pod mikroskopom, npr. mikroskopske i- votinje; mikroskopska tehnika v. mi- krotehnika mikrosomi (gr. mikros, soma tijelo) mn. fiziol. jezgrasti djelii u proto- plazmi stanica mikrosomija (gr. mikros, soma tijelo) patuljstvo, sitna grada tijela mikrospore (gr. mikros, spora sjetva, usjev) mn. bot. muki spolni organi kod paprati i si. mikrostoman (gr. mikros, stoma usta) prid. koji ima mala usta, maloust mikrostruktura (gr. mikros, lat. struetura sklop, sastav) graa jednog tijela koja se moe promatrati samo pomou mikroskopa mikrotazimetar (gr. mikros, tasis napetost, zategnutost, metron mjera, mjerilo) fiz. instrument koji pokazuje i najmanje istezanje nekog tijela zbog topline, vlanosti zraka i dr. mikrotehnika (gr. mikros. tehnike) sve metode istraivanja najfinijie (mikroskopske) grade tijela mikrotom (gr. mikros, tome rezanje) sprava kojom se ivotinjska i biljna tijela reu na posve tanke i prozirne listie (do 0,OOT> mm debljino) i na taj nain pripremaju za mikrosko- pska ispitivanja mikrotroGja (gr. mikros. trofe prehra- na, hrana) med. oskudna (ili: nedo- voljna) prehrana mikro vaga (gr. mi kros, njem. \Vage vaga) kem. posebno osvijetljena (do 1/10.000 g) vaga za mikroanalitika ispitivanja miksa (gr. myxa sluz) med. nosna sluz miksedem (gr. myxa sluz, oidema oteklina) med. sluzasta podbulost koe, osobito na licu mikseoliza (gr. mignvmi mijeam, Ivo rastapam) pripremanje iih mije- anih boja mijeanjem njihovih oto- pina miksodan (gr. myxa sluz.) pr. med. slian sluzi, sluzav miksom (gr. myxa sluz) med. sluznik, sluzna izraslina, osobito na pljuva- nim lijezdama, sjemenicima i dr. miksomicete (gr. myxa sluz, mvkes gljiva) mn. bot. v. micetozoa miksoreja 893 mililitar miksoreja (gr. myxa sluz, rhco teem, curim) med. istjecanje sluzi, izlu- ivanje sluzi mikstum (lat. mixtum) smjesa, mje- avina mikstura (lat. mixtura) smjesa, mjea- vina; farm. mjeavina od raznih lije- kova, pomijeano pie; glaz. orguljski registar za pojaavanje tonova, mje- avina osnovnog tona, kvinte i okta- ve. ili duodccime miktere (gr. mykter) mn. anat. nosnice mikterizam (gr. mykterismos) ruganje, izrugivanje, podrugivanje, ismijavanje; mikterofonija (gr. mvkter nos. fone glas) med. govorenje kroz nos, unjka- nje mil (lat. mille) tisua, npr. jedan pro mile jedan na tisuu, dva pro mile dva na tisuu milei (engl. miladv) izraz kojim se oslovljava jedna ledi: milostiva gospo- da, milostiva gospoica; usp. ledi milefjori (tal. millefiori) mn. "tisuu cvjetova', stakleni mozaik od ivo- pisnih staklenih prutia umetnutih u neobojeno staklo (za alice, burmu- tice i dr.) milefolij (lat. millefolium) bot. spori, hajduka trava, stolisnik milenarist (Jat. milleimarius) v. hilijast milennrizam (lat. millennium tLsuu godina) nauk o buduem tisugodis- njem carstvu Mesijinom na Zemlji: usp. hilijazam milenij (lat. millenniiun) razdoblje od tisuu godina; tisugodinje carstvo milepes (lat. millepes) zool. stonoga mileraniznm oportunistika struja u socijalistikom pokretu koja zahtije- va sudjelovanje socijalista u buroa- skim vladama; naziv po iinenu fr. socijalistikog voe Alexandra Mille- rana; usp. ministeriializam milezim (fr. rnillsime) godina utisnuta na novcu (ih: spomenici, medalji itd.) mili- (lat. mille, mille-) predmetak u sloenicama sa znaenjem: tisuiti dio cjeline (1/1000) miliamper (lat. mille, inilli-, fr. Am- pere) fiz. tisuiti dio jednog ampera miliar (lat, mille tisua, area povrina) tisuiti dio jednog ara, deseti dio kvadratnog metra milibar (lat. mille, milli-. gr. baros te- ina, teret) dinamika jedinica za mjerenje atmosferskog tlaka, = tisu- iti dio jednog bara; usp. bar 1. milicija Gat. militie) narodna vojska, naoruani narod (za razliku od redo- vne ili regularne vojske); oruani dio dravne i javne sigurnosti milicionar (lat. militia) lan milicije miligram (laL. mille tisua, gr. gra- mma) tisuiti dio grama (skra. mg) milij (lat. milium proso) med. sitna bijela ili ukasta zrnca koja nastaju skupljanjem epidemskih stanica u lojnim lijezdama koe. ponajee na onim kapcima milijada (lat, milliada) vrijeme od tisu- u godina, tisuljee milijaran (lat. milium proso) sitan kao zrno prosa; milijarna tuberkuloza med. tuberkuloza s tuberkulama sit- nim kao zrno prosa milijarda (fr. milliard) tisuu milijuna milijarder (fr. milhardaire) bogata ije imanje predstavlja vrijednost od jed- ne milijarde ili vie milijardi milijarija (lat. milium proso, miliaria) med. osip u obliku mjehurii na za- vrecima lijezda znojnica; miliarin febris it. milijaris febris Gat.) milija- rna groznica milijun (lat. millio, tal. milione) tisuu tisua = 1.000.000 milijuna (fr. millionnaire) bogata ije imanje predstavlja vrijednost od jed- nog ili vie milijuna; pren. vrlo bogat ovjek, truli bogata mililitar (lat. mille tisua, gr. litra) tisuiti dio litre oldcnburger 982 oligocitemija oldenburger vrsta rasnih sjevernonje- makih konja (naziv po pokrajini 01- denburg) oldtimcr it. oldtajmer (engl.) stari, is- kusni i zasluni porta, senior neke portsko momadi; pren. starudija uope olea (lat. oleuin ulje, olea) rnn. od oleum olenginozan (lat oleagineus. fr. olea- gineux) uljen, koji ima u sebi ulja oleandar (lat. oleander, tal. oleandro, lat. oleandrum, lorandrum) bot. ju- njaka zimzelena biljka s velikim ruiastim cvjetovima i bijelim, ve- oma otrovnim, sokom u stabljici oleastcr (lat.) bol. divlja maslina (drvo) oleati (lat. olea ta) mn. kem. uljene soli olein (lat. oleum ulje, fr. oleine) kem. osebujni sastojak svih biljnih i ivo- tinjskih masti; elain olekranon (gr. olekranon izboena gla- va lakatnc kosti u pregibu) med. lakat oleodukt (lat.) nafotovod oleografija (lat. oleum ulje. gr. grafo piem) umj. otisak slike naslikane uljenom bojom oleohalkografija (lat. oleum ulje, gr. eha I kos bakar, grafia pisanje) ba- krorez s uljenim bojama oleokarta (lat. oleum ulje, gr. ehartes papir, list papira) tapeta natopljena u ulju (tako da sc moe prati) oleomargarin (lat oleum ulje, gr. margaron biser) umjetni maslac oleometar (lat oleum ulje, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za ispitivanje valjanosti ulja. uljomjer oleoza (lat. oleosa) mn. farm. naziv za sve uljene lijekove oleraceac it oleracee (lat olus, olcra- ceae zelenje, povre) mn. bot. kuhinj- ske biljke, povre, zelenje oleum (lat.) ulje olfaktofobija (lat. olfacere mirisati, njuiti, gr. fobeomai bojim se) med. bolestan strah od pojedinih mirisa olfaktometar (lat. olfactus miris, gr. metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje otrine mirisa olfaktometrija (lat. olfactus miris, gr. metria mjerenje) mjerenje, ispiti- vanje otrine mirisa olfaktoran :lat. olfactorius) koji sc; tie osjetila mirisa, koji pripada miris- nom osjetilu olfaktorijus [lat. olfactorius) anat. mi- risni ivac olfaktus (lat. olfactus) miris; osjetilo mirisa olgatin vunena tkanina ukraena per- zijskim arama i crteima oliban ( lat. olibanum) tamjan olifant (fr. olifant. lat. elcphantus slon) 1. rog od slonove kosti koji su nosili na bedrima srednjovjekovni vitezo- vi-lutalicc; rog paladina Karla Veli- kog Rolanda; 2. papir najveeg for- mata s markom slona (za tabele i bakroreze) oligarh (gr. oligos mali brojem, broj- ano malen, arehos voda, poglavar) lan ili pristaa vladavine malog bro- ja plemikih obitelji; oligokrat oligarhija (gr. oligarehia) vladavina malog broja plemikih (aristokrat- skih) obitelji; oligokracija oligarhijski (gr. oligarchikos) koji je pod vladavinom malog broja; koji ima oblik vladavine malog broja plemi- kih porodica; koji je pristaa ovak- vog oblika vladavine; oligokratski oligemija (gr. oligos malen brojem, haima krv) med. smanjenost kolii- ne krvi, malokrvnost oligo- (gr. oligos) predmetak u sloc- nicama sa znaenjem: brojem malen, mali brojem: mali, malen oligocen (gr. oligos, kainos nov) geol. po starosti druga po redu grupa slo- jeva u tercijarnoj formaciji koja dola- zi nakon eocena oligocitemija (gr. oligos, kytos up- ljina, uplje tijelo, haima krv) med. oligofilan 983 olitorian smanjenost crvenih krvnih zrnaca (obino kao posljedica gubitka krvi, duge groznice, slabe prehrane i dr.) oligofilan (gr. oligos, fyllon list) bot. koji ima malo lia oligofrenija (gr. oligoi malo njih, fren dua) slaboumnosi, duevna neraz- vijenost oligofrenopedagogija (gr. oligos mali, fren gen. frenos dua, duh, um, ra- zum, pais. gen. paidos dijete, ago od- gajam} med. znanost o odgoju i obra- zovanju umno zaostale, maloumne djece oligoklas (gr. oligos. klao lomim) min. natrijev i kalijev glinenac (feldpat), obino mutne boje oligokracija (gr. oligos, kralos jaina, snaga, vlast, vladavina) v. oligarhija oligokrat (gr. oligos. kratos jaina, snaga, vlast, vladavina) v. oligarh oligokratski (gr. oligos, kratos jaina, vladavina) v. oligarhijski oligokronian (gr. oligo-ehronios) koji traje kratko, kratkotrajan, malovje- an oligokronometar (gr. oligos, chronos vrijeme, metron mjera, mjerilo) in- strument za mjerenje malih vreme- nskih razmaka oligomeri (gr.) zool. mn. malokoluti- njaci, morski slabo pokretni organiz- mi (mahovnjaci, ramenonoci, bod- ljikai) oligopol (gr. oligoi malo njih, poleo tr- gujem) trgovina u kojoj nekoliko pro- davaa vlada cjelokupnim tritem s nekim proizvodom oligopsihija (gr. oligos, psyche dua) slabost duha, siromatvo duha oligotrihija (gr. oligos, thm gen. tri- ehos vlas, dlaka) med. oskudica kose. rijetka kose, slaba dlakavost; prid. oligotrihian oligotrotija (gr. oligos, trofe hrana, prehrana) med. smanjeno uzimanje hrane, nedovoljna elja za jelom, post oligurija (gr. oligos, urein mokriti) med. smanjenost mokrenja zbog bo- lesti Olimp (gr. 01ympos) glasovito brdo na granici Makedonije i Tesalije, visoko '2970 m; mit. stan. prebivalite Zeusa i ostalih bogova po vjerovanju starih Grka; pren. nebo Olimpija (gr. Olympia) kraj u Elidi gdje su odravane poznate olimpij- ske igre, posveen bogu Zeusu olimpijac predstavnik neke drave na Olimpijadi; umjetnik velikog ugleda (pripadnik "literarnog", "slikarskog" ili kakvog drugog "Olimpa") olimpijada (gr. olympias) razdoblje od etiri godine, tj. razdoblje od jednih olimpijskih igara do drugih (Grci su po njima raunali godine, poevi od 776. pr. n. e.): olimpijske igre; pobje- da na olimpijskim igrama: danas: medunarodne utakmice u svima glavnijim portskim disciplinama olimpijske igre v. pod olimpijski olimpijski (gr. olympios) koji se nala- zi na Olimpu; pridjev Zeusa i ostalih bogova koji, po vjerovanju starih Gr- ka, borave; na Olimpu: pren. nebeski; olimpijske igre sveane narodne igre kod starih Grka koje su se svake e- tvrte godine odravale u Olimpiji, kraju u Elidi koji je bio posveen Ze- usu; u ovim igrama sudjelovala su sva grka plemena, a sastojale su se od natjecanja u borbi, tranju, ska- kanju, bacanju koplja itd. olimpski (gr. olvmpikos) koji pripada Olimpu; usp. olimpijski oliteti (lat oleum ulje) mn. mirisava ulja, tinkture i esencije koje sadre u sebi ulja; lijekovi pripremljeni od ulja olitorian (lat. olitor povrtlar, olitorius) koji raste u povrtnjacima, koji se ti- e kuhinjskog povra milimetar 894 mimikrija milimetar (lat. mille tisua, gr. met- ron, mjera, mjerilo) tisuiti dio metra milimikroii Gat. mille tisua, gr. mik- ron inali, sitan) opt. jedinica za mje- renje posve malih duina = 1 milijun- ti dio milimetra milister (lat. mille, fr. millistefre) tisu- iti dio jednog stera; usp. ster militarist (fr. militariste) pristaa mili- tarizma militarizacija (fr. militarisation) uvo- enje vojnikog ureenja, ureivanje neke ustanove (kole, drave, dru- tva, stalea itd.) po vojnikom susta- vu, povojaivanje, povojaenje; proi- renje vojnih zakona i vojne discipline na odreene privredne grane (indu- strije. eljeznice i dr.); uvoenje ope vojne obveze militarizam (fr. militarisme) prevlast vojnikog stalea i davanje prednosti vojnikom staleu u ivotu jedne dr- ave; sustav primjene vojne sile u konanom rjeavanju spornih pitanja vanjske i unutarnje politike; politika naoruanja i pripremanja za rat; voj- niki sustav, vojna uprava, vojnika vladavina militarizirati (fr. militariser) uvesti (ili: uvoditi) vojniko ureenje, povojni- iti, povojniavati; uvoditi (ili: uvesti) opu vojnu obvezu milord (engl. mylord) gospodin, milo- stivi gospodin; titula visokog plem- stva u Engleskoj miltoza (gr. miltos crvena kreda) med. ispadanje trepavica zbog upale: ma- ri aro za milja (engl. mille, lat. tisua) jedinica za mjerenje duina (engleska milja) = 1760 jardi = 1523,986 m; mjera za povrine u Kngleskoj = 258,99 ara, 2,58 km 2 ; morska milja u nautici je- dinica za udaljenosti; ona je jednaka lunoj minuti i iznosi 1852 m milje (fr. niilieu) 1. sredina, okolina, drutvo, sve ono to okruuje jedno ivo bie, pa i ovjeka: 2. mali stol- njak (vezen ili od ipke) miljo (tal. miglio) tal. milja = 1,48 km mima (gr. niimos, lat. mimus) opo- naanje; lakrdija, aljiva igra kod starih Grka i Rimljana koja se pogla- vito sastojala u kominom oponaa- nju raznih karaktera i tipova; mim- ska umjetnica, balerina mimanza (sanskr. mimangsa) fil. iine jednog ind. filozofskog sustava pante- istikog pravca, koji smatra supstan- ciju kao jedino to je stvarno, a sve ostalo kao puku varku i zabludu mimeograf (gr. mimos, grafo piem, biljeim) ureaj za umnoavanje pisanih stvari (Edisonov izum) mlmeza (gr. mimesis oponaanje) 1. oponaanje pokreta i ponaanja ne- kog ovjeka; 2. ret. podrugljivo po- navljanje rijei: oponaanje uope, npr: ; 'On e doi, ja velim." "Hm!... On e doi. ja velim." mimiar (gr. mimos) umjetnik u opo- naanju i predstavljanju nekog dru- gog, glumac; aljivac, lakrdija mimiki (gr. mimikos oponaan, opo- naateljski. mimos) oponaateljski, koji oponaa, koji predstavlja pokre- tima nekoga drugog, oponaateljski; koji spada u mimiku: mimiko pred- stavljanju predstavljanje oponaa- njem pokreta; mimike vjetine opo- naanja; mimiki umjetnici, glumci mimika (gr. mimos) oznaava izriajne pojave na licu ukoliko ove poivaju na pokretima miia mimikrija (engl. mimicry od gr. mimi- kos oponaati) zool. bot. stalna ili pri- vremena slinost po obliku, boji i drugim vanjskim osobinama nekih ivotinja, u manjoj mjeri i biljaka, s okolicom u kojoj obino ive (s gra- njem. liem, korom drvea, kame- njem i dr.), zbog ega ih je teko pre- poznati kada su na tim predmetima; takoer: velika slinost jednih ivo- mimodrama 895 mineralizirati tinja s drugima, tako da ih je teko razlikovati, iako medu sobom nemaju nikakve druge veze osim te vanjske slinosti (npr. neki leptiri nalikuju na ose. zbog ega ih sc neprijatelji ne usuuju napasti) mimodrama (gr. mimos, drama) mi- rni ko kazalino djelo, mimika dra- ma mimograf (gr. mimos. grafo piem) pisac mimikih kazalinih djela mimografija (gr. mimos, grafia.) pisa- nje mimikih kazalinih djela i dra- ma mimnlog (gr. mimos, logos) oponaa- telj. umjetnik u oponaanju drugoga mimologija (gr. mimos, logia) opona- anje govora i ponaanja drugih oso- ba mimoza (lat. mimosa, p. mimoso) bot. porodica biljaka veoma srodnih s le- ptirastim biljkama, samo sa zraka- stim cvjetovima; osobito je zanimljiva tzv. mimosa p udica, it. mimoza pu- dika (lat.) "stidljiva mimoza'', iji se listii pri dodiru sklapaju mina (fr. mine) 2. izraz lica, izgled, lice; praviti minu izrazom lica pokazivati svoje raspoloenje mina (tal. mina, fr. mine) 1. podzemni hodnik u rudniku i utvrdi: tamnik, lagum; rudnik, rudno okno; rudna ica; ruda; voj. elina kutija napu- njena jakim razornim materijalom za unitavanje neprijateljskih objekata (utvrda, brodova, mostova i dr.); pren. skriven plan iji je cilj unita- vanje; grafit za olovke minaccevole it. minaevole (tal.) glaz. v. minaccioso minaecioso it. minaozo (tal.) glaz. prijetei, silno minatoran (lat minatorius) prijetei, koji prijeti, opasan mine (njem. Miline) ljubav, udvaranje enama; usp. minezengeri minej (gr. miniaios mjeseni) kod pra- voslavaca: mjesenik, knjiga koja sc upotrebljava na bogosluju, a sadri tropare i sve sto se pjeva za blagda- ne. rasporeeno po mjesecima minen-verfer (njem. Minenwerfer) voj. sprava za bacanje mina na neprija- teljske objekte i poloaje, minobaca miner (fr. mineur) vojnik koji slui u rodu vojske kojem je zadatak pravlje- nje i namjetanje mina; pionir; rudar, rudarski radnik; na burzi: pekulant koji rauna s dizanjem kupca (supr. kontra-miner, onaj koji pekulira padanjem kupca) mineral (lat. minerale, fr. mineral) ru- da, svako homogeno anorgansko prirodno tijelo koje susreemo kao sastavni dio Zemljine kore, kao i neki proizvodi raspadanja organskih tvari (ugljen, smola, petrolej i dr.), priro- dna tvar koja nije ni ivotinja ni bilj- ka mineralan (lat. mineralis) rudni, koji sadri u sebi rude; mineralna voda ljekovita voda, voda sa znatnim sas- tojkom raznih soli ili plinova koja se, prema svom glavnom sastojku, zove: kisela, gorka, sumporna, eljezna, jodna voda; mineralna teorija bot. nauavanje njem. kemiara I. Licbi- ga (18031873), po kojemu se biljke hrane rastopivim mineralnim sastoj- cima koji se nalaze u tlu; mineralna fizika dio mineralogije koji prouava fizike osobine ruda: mineralna kemi- ja znanost koja prouava kemijski sastav i kemijska svojstva minerala mineralne (lat. mineralia) mn. mine- rali, rude; kabinet mineralija zbirka ruda i raznog kamenja mineralizacija (fr. minraliser) pretva- ranje u mineral; mijenjanje sastava vode dodavanjem mineralnih sasto- jaka mineralizirati (fr. mineraliser) pretvo- riti (ili: pretvarati) u mineral; izmije- mineralna fizika 896 mi ni mu s niti vodu dodavanjem mineralnih sastojaka mineralna fizika v. pod. mineralan mineralna kemija v. pod mineralan mineralna teorija v. pod mineralan mineralog (lat. mineralis, gr. logos) poznavatelj minerala, znanstvenik koji se bavi mineralogijom; miner- alogist. mineralogija Gat. mineralis, gr. logia) znanost o sastavu i svim ostalim svo- jstvima minerala mineralogist (lat. mineralis, gr. logi- st.es) v. mineralog mineralurgija (lat. mineralis, gr. er- gon djelo) dobivanje i prerada mine- rala minerogen (lat mineralis, gr. gen- ko- rijen od gignesthai nastati, postati) koji je nastao od minerala, izraz za rude iji su sastojci nastali ili krista- lizacijom iz razgradene tvari ili iz otopine, dakle bez suradnje organ- skih bia; supr. organogen minerogeneza (lat. mineralis, gr. ko- rijen gen- od gignesthai nastati, postati, s dodatkom genia u znaenju naina proizvodnje, postajanja) dio mineralogije koji se bavi povijeu postanka i razvitka minerala minerognozija (lat. mineralis, gr. gno- sis poznavanje, znanje) dio minera- logije koji se bavi opisivanjem i svrs- tavanjem minerala minerografija (lat. mineralis. gr. gra- fia opis) opisivanje ruda (minerala) Minerva (lat. Minerva) mit. kod starih Rimljana: ki Jupilerova, boica mu- drosti, vjetina (osobito tkanja) i zna- nosti; takoer: boica rata i ratne vje- tine ;kod starih Grka: Atena) minezingeri (njem. Minnesangcr) mn. njemaki lirski pjesnici iz XII. i XIII. St., nazvani po tome to je glavna tema njihovog pjevanja bila ljubav i udvaranje enama Minhauzen (njem. Munchhauscn) alji- vac koji grubo uveava svoje lovake i ratne lai; pren. veliki laljivac minij (lat. mini um crvenilo) olovni oksid (PbO); spajanje olovnog oksida sa superoksidom olova (2PbO + PbO,) minijator (tal. miniatre) umjetnik koji izrauje slike u malom formatu minijatura (tal. miniatura) prvobitno: slika minijatora, obino redovnika koji su, u sred. vijeku, ukraavali rukopise, osobito velika poetna slo- va, crteima; otuda: slika izraena u malom formalu, slika u malome minijaturan (lat. miniatus, fr. mini- ature) malen, smanjen, u malom ili smanjenom obliku; minijaturna sli- karstvo slikanje srednjovjekovnih mi- nijatura; slikarstvo koje izrauje sli- ke u malom formatu gumi-bojama minijaturist (fr. miniaturisLe) v. minij ator minima Gat.) glaz. mala nota, nota koja oznaava pola takta minimalan (lat. minimalis) najmanji, najsitniji, najnii, najneznatniji; naj- neophodniji, najpotrebniji; minimal- ni termometar termometar koji poka- zuje samo najniu temperaturu za neki vremenski razmak; supr. maksi- malan minimalisti (lat. minimum) mn. v. menjeviei; supr. maksimalisti minimum (lat.) (ono to je) najmanje, najsitnije, najnie, najneznatnije, najmanja mjera, najmanja vrijednost neke veliine, najmanji iznos neega, najnii stupanj neke veliino (supr. maksimum): baromclarski minimum podruje najnieg ili najdubljeg zra- nog tlaka; minimum egzistencije materijalna sredstva koja su neop- hodno potrebna za odravanje ivota i za opstanak minimus (lat. minimus) vrlo mali, vrlo sitan, najmanji, najsitniji minirati 897 Minos minirati (fr. miner) potkopati, potko- pavati podzemne hodnike, lagume; namjestiti minu, namjetati mino, praviti minske prepreke; pren. skri- veno i lukavo raditi protiv nekoga ili neega, podrivati temelje neega ministar (lat. minister) "sluga"; najvii dravni slubenik koji, stojei nepo- sredno pod poglavarom drave, upra- vlja jednom granom dravne uprave i koji je odgovoran samo poglavaru drave, a u ustavnim dravama, i narodnom predstavnitvu. Svi mini- stri zajedno ine ministarsko vijee ili kabinet, na ijem elu stoji mini- star predsjednik (minister-prezi- dent); ministar bez portfelja ministar bez lisnice, koji samo sudjeluje na vijeanjima ministarskog vijea, a nema svog resora ministar-rezident (lat. minister resi- dens) opunomoeni ministar jedne drave kod vlade i vladara druge (po rangu nii od veleposlanika) ministarski (lat. minisLerialis) koji se tie ministra ili ministarstva, koji pripada ministru ili ministarstvu, koji potjee od ministra ili ministar- stva ministarstvo (lat. ministerium) odsjek cjelokupne vrhovne dravne uprave koji je pod upravom jednog ministra i njegovi slubenici; zgrada za to ministerij (lat. ministerium) dravna uprava ili vlada; svi ministri jedne drave i njezinog poglavara: resor koji stoji pod upravom jednog mini- stra i njegovi inovnici ministcrijnlitet (lat. ministerialitas) zvanje i poloaj ministra ministerijallzam (lat. minister) 1. poli- tika ministara; 2. odobravanje rada ministara i dranje uz njih, tj. uz vladu: U. oportunistika struja u socijalistikom pokretu koja zahtije- va udio socijalista u buroaskim vladama, "ministarski socijalizam" (usp. mileranizam) ministerijat (lat. minister) zvanje i po- loaj jednog ministra ministracija (lat. ministratio) sluba, posluivanje, pomaganje, suraivanje ministrativan (lat. ministrativus) koji slui, posluuje, pomae, surauje ministrator (lat. ministrator) sluga, po- monik, suradnik; ministrator juri (lat.) pravni savjetnik minitacija (lat. minitatio) prijetnja, gronja, ugroavanje minitator (lat. minitator) onaj koji prijeti, prijetitelj, grozitelj minor (lat. minor) manji, slabiji, nezna- tni ji: mlai po godinama; log. druga premisa u posrednom zakljuku minoraeija (lat. minoratio) smanji- vanje, umanjivanje; med. blago ienje minorat (lat. minoratus) pravo prvenstva mlaeg u nasljeivanju; supr. majorat. minorativ (lat. minorativus) farm. sred- stvo za blago ienje minorativan (lat. minorativus) med. koji pomae blago ienje minore (tal. minore) glaz. v. mol minorenitet Gat. minorennitas) prav. malodobnost, maioljetnost minorentan (lat. minorennis) prav. ma- lodoban, maloljetan nepunoljetan; supr. majorentan minorist (lat. minor) katoliki sveenik nieg ina minoritet Gat. minoritas) manjina, ma- nji broj glasova; supr. majoritet minoriti (lat. fraters minores) mn. ma- nja ih neznatnija braa, ime kojim se, iz skromnosti i skruenosti, nazi- vaju franjevci minorka plemenita rasa kokoiju bije- log ili crnog perja (nazvana po pa- njolskom otoku Menorca) Minos (gr. Minos) mit. 1. sin Zeusov i Europin, kralj i zakonodavac na Kre- Minotaur 898 miodinamometar ti, znamenit po svojoj strogoj pra- vednosti, sudac u podzemnom svije- tu; 2. unuk prvoga, tvorac zname- nitog labirinta, kretski kralj koji jc primorao Atenjane na plaanje te- kog i sramotnog danka u krvi; usp. Minotaur Minotaur (gr. Minos, tauros bik) mit. sin Fasifaje, ene kritskog kralja Minosa, i jednog bika. udovite, pola ovjek, a pola bik; kralj Minos iz- gradio je labirint i zatvorio u njega Minolaura. branei ga ljudskim me- som, zbog ega su mu Atcnjani mo- rali slati, kao danak u krvi, svake devete godine po sedam mladia i se- dam djevojaka, za kaznu zbog uboj- stva Minosovog sina; grki junak Te- zej, koji se takoer nalazio meu tom sedmoricom mladia, ubije udovite uz pomo Minosove keri Arijadne, i tako oslobodi Atenjane te sramotne i teke kazne minster (njem. Munster, lat. monaste- rium) glavna crkva, stolna crkva, sa- borna crkva minstrel (engl. minstrel) pjeva, guslar minucije (lat. minutiae) mn. sitnice. beznaajnosti, besposlice minuciozan (fr. minutieux) koji ide do sitnica, podroban, iscrpan; veoma to- an, saet, svjestan; cjepidlaki minucioznost (fr. minutieux) podrob- nost, iscrpnost; tonost, briljivost, krajnja savjesnost; cjepidlaenje minuend (lat. minuendu.s) mat. broj koji se umanjuje, od kojeg treba odu- zeti neki drugi broj, umanjenik minuirati [lat minuere} smanjiti, uma- njiti, suziti, ograniiti minus (lat. minus) manje; mat. znak kojim se oznaavaju negativne ve- liine (, x, y) znak za operaciju oduzimanja; fiz. znak za elektricitet izdvojen na svili kojom se trlja sta- klo; znak za temperaturu ispod tem- perature leda koji se topi ili vode koja se smrzava pod normalnim tlakom; kod termometra: znak kojim se obi- ljeava stanje ive ispod nule (tj. is- pod toke smrzavanja); kao imenica: manjak, nedostatak; to je njegov mi- nus to je njegova mana, nedostatak, neuspjeh, neto to mu ne ide u pri- log minuskule (lat. minusculus omanji) mn. tisk. vrsta veoma malih slova minuta (lat. minuta sc. pars umanjen dio) ezdeseti dio jedne cjeline, oso- bito jednog sata, stupnja; zem. ez- deseti dio jednog stupnja; pren. ve- oma mali dio vremena, asak, trenu- tak: slik. mala mjera za duinu ljud- skog tijela, etresetosmi dio duine jedne glave: arhit trideseti dio jed- nog modela; ala minuta ili al minuto (tal. alla minuta, al minuto) trg. na malo, na sitno, tj. trgovati, prodavati; minutna trgovina trgovina na malo minuterij (lat. minuta) mn. v. minu- cije minutisimc (lat. minutissima) mn. sit- nice, potankosti, najsitnije (ili: naj- sporednijc) pojedinosti, npr. nekog dogaaja minutist (lat. minuere umanjiti) trgo- vac na malo, sitniar, detaljist minjon (fr, mignon) malen i Ijubak, nje- an, umiljat, draestan, sladak, omi- ljen, najmiliji; kao imenica: miljenik, ljubimac; kuh. vrsta malih i veoma slatkih kolaa; tisk. vrsta sitnih slova mio conto it. mio konto (tal.) trg. na moj raun, za mene;; per mio mio- (gr. mys, myos) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: mii miocen (gr. mcion manji, kainos nov) geol. razdoblje u razvoju Zemlje; e- tvrta epoha tercijara miodinamija (gr. mys, dvnamis sna- ga, sila) snaga miia miodinamometar (gr. mys, dynamis sila, snaga, metron mjera, mjerilo) v. miograf miodinijn 899 mirijalitar miodiTiija (gr. mvs, odyne bol) med. bol u miiima, reumatizam miia miofon (gr. mvs, fone zvuk, glas) med. sprava za sluanje miinih umo- va, miina slualica, v. pod eocen miograf (gr. mys, grafo piem, bilje- im) ureaj kojim se mjeri snaga mi- ia miografija (gr. mys, grafia opisivanje) opisivanje miia; crtanje miinih kretnji miokard (gr. mys, kardia srce) anaU srani mii, miini dio srca miokarditis (gr. mys, kardia srce) med. upala sranog miija mioklonija (gr. mys, klonos gr) med. miini gr miologija (gr. mys, logia) anat. zna- nost o miiima miom (gr. mys) med. miina izrasli- na, obino na maternici, miinjak; fibroid miomantija (gr. mys, manteia) gata- nje {ili: vraanje) po mievima mioparalizn [gr. mya, paralysis uze- tost. oduzetost) med. uzetost miia miopatian (gr. mys, pathos bol) prid. bolestan od miia, bolesnih miia miopatija (gr. mys, pathos bol, bolest) med. bol u miiima miopian (gr. mvein. ops) kratkovidan miopija (gr. myein zatvarati, ops, opos oko, vid) med. kratkovidnost miopodiortotikon (gr. myein, ops, or- thos) med. sprava za lijeenje kratko- vidnosti miops (gr. myein zatvarati, ops. opos oko, vid) med. kratkovidan (miini gr) miospazmus (gr. mvs, spasmos gr) med. miotomija (gr. mvs, tome rezanje), razrezivanje miia miotonija (gr. mys, tonos, zatezanje, napetost) med. napetost miia, mi- ini gr miozis (gr. myein zatvoriti) med. sua- vanje zjenica miozitis (gr. mvs, myos) mejd. upala miia mir (fr. mire) 2. muica (na puci); ka- zaljka za dotjerivanje (na dalekozo- rima) mir (rus. mir svet) 1. u Rusiji nekada- nja seoska opina sa svojim lano- vima mira (lat. murrha, murra) 1. sok koji je kapao s arapskog drveta mire, kojim su stari mazali kosu te je inili sjaj- nom i lijepom mira (gr. myron, hebr. mor. ar. mur) 2. izmirna, gorka, veoma mirisava i ljekovita smola koja se dobiva od vi- e vrsta drveta Commiphora mirabela Gat. mirabella) bot sitna cr- venkastosmeda ili uta ljiva, ljiva ranka (po fr. gradu Mi rabe au, lat. Mirabella.} mirakl (lat. miraculum) udo, udna stvar, udan dogaaj; u srednjovje- kovnoj fr. i engl. knjievnosti: drama- tiziran dogaaj iz ivota svetaca mirakuloznn (lat. miraculosus) udan, vrijedan uenja ili divljenja, koji na- likuje na udo; udotvoran; miraku lozan ovjek ovjek koji izaziva div- ljenje mirarh (gr. myrios deset tisua, areho vodim, predvodim) pukovnik u novo- grkoj vojsci miri-ar (gr. myrias deset tisua, lat. area povrina) deset tisua ara = mi- lijun kvadratnih metara Miriditi mn. albansko katoliko pleme, ivi juno od Drima mirijada (gr. myrias, gen. myriados) najvei broj za koji su stari Grci imah jednu rije: deset tisua; mirijade mn. bezbrojno mnotvo mirijagram (gr. mvrias deset tisua, gramma) deset tisua grama mirijalitar (gr. myrias deset tisua, litra) deset tisua litara mirijametar 900 misal mirijametar (gr. mvrias deset tisua, metron) deset tisua metara mirijapodi (gr. mvrias mnotvo, pus. podos noga) mn. zool. stonoge; miri- opodi mirijarh (gr. mvri-archos) zapovjednik nad deset tisua vojnika; u novogr- koj vojsci: divizijski general mirijaster (gr. mjrrias deset tisua, fr. steire) deset tisua stera = deset ti- sua kubinih metara miriomorfoskop (gr. mjrrias silno mnotvo, morfe oblik, skopeo proma- tram, gledam) fiz. zrcalo s be7broj slika = kaleidoskop miriopodi (gr. myrias mnotvo, pus, podos noga) mn. zool. v. mirijapodi miriorama (gr. myrias bezbroj, ora- ma pogled, izgled) naprava pomou koje se pojedine slike predjela mogu sastaviti tako da izgledaju kao sa- svim novi predjeli mi riz ma 'gr. mjrrisma miriljava mast) mirisno ulje. pomast, balzam mirmecija (gr. myrmex mrav) mn. med. v. mirmekija mirmecizam (gr. myrmex mrav) med. mravci, osjeaj kao da po tijelu mile mravi, mirmelcijazis, mirmekije mirmekija (gr. myrmex mrav) med. mraviaste bradavice, osobito na dla- nu i tabanu; mirmecije mirmekofag (gr. mvrmex mrav, fagein jesti, derati) zool. mravoder, mra- vojed mirmekofili (gr. myrmcx mrav, filos prijatelj, koji voli) mn. zool. prijatelji mrava, tj. lankonoci koji ive za- jedno s mravima; mirmekofUne biljke koje su s mravima u tijesnoj vezi, tj. koje im daju obitavalite i hranu, a mravi opet njih tite od napadaja drugih ivotinja (mirmokofiti) mirmekolog (gr. myrmex mrav, logos) prirodnjak koji se bavi prouavanjem mrava, poznavatelj mrava mirmekologija (gr. myrmex mrav, lo- gia) znanost o mravima miro (gr. myron mirisavo ulje) kod pra- voslavaca: posveeno mirisno ulje Csveto miro"), koje se kuha od miris- nih tvari i koje crkveni poglavar po- sveuje na Veliki etvrtak mirolog (gr. mvron mirisno ulje, logos) poznavatelj mirisnih ulja i pomasti: strunjak u pripravljanju mirisnih ulja, balzama, melema i si. mirotecij (gr. mvron mirisno ulje, the- ke ostava) posudica. kutijica za bal- zam i dr. mirotekn (gr. mvron mirisno ulje. the- ke ostava) posuda ili kutija za mi- risno ulje, balzam i dr. mirski (rus. mir svet) svjetovni; mirsko sveenstvo svjetovno sveenstvo, za razliku od monaha mirta (gr. mvrtos, lat. myrtus) bot. po- znato zimzeleno grmlje ili drvee iz mediteranskog pojasa, s bijelim vrlo i mirisnim cvjetovima i bobicama veliine graka; kod pjesnika sim- bol ljubavi zato to je, kod starih Grka i Rimljana, bilo posveeno Ve- neri (Afroditi); rnirtin vijenac svea- ni vijenac kojim su se u antici kitile nevjeste mirza (perz.) sin vladarske porodice, kraljevi, kneevi; plemi; kad mir- za stoji iza imena, npr. Abas-mirza = kraljevi, kneevi iz vladajue porodice u Perziji; kad stoji ispred imena, npr. Mirza-afi = gospodin mis (engl. miss) gospoica; ranije: ki iz obitelji nieg engleskog plemia misa (lat. missa) sluba Boja, bogo- sluje kod katolika misal (lat. missale) kod katolika: knjiga koja sadri molitve i pjesme koje se itaju i pjevaju na bogosluju, moli- tvenik; tisk. vrsta velikih slova ko- jima se tiskaju naslovi i poetni re- dovi u misalima miscela 901 mistificirati miscela (lat. miscella) odredha u zavje- tu kojom mu eni koja ga nasljeu- je zabranjuje stupanje u drugi brak miscelanea (lat. miscellaneae) mn. lanci, spisi raznih, mjeovitih sadr- aja; razni zapisi, sitne vijesti i pri- openja, razno miscele (lat. misccllae) mn. v. misce- lanea miscirati (lat. miscere) mijeati, izmi- jeati; na lijenikim receptima: mis- ce Gat.) mijeaj; misce, da, sigrut (lat.) mijeaj, podaj, oznai; misce, fial pulvis (lat.) mijeaj, neka bude prah; misceatur (lat.) neka se izmijea misija (lat. mittere, misio poslati, slali, slanje, poslanje) nalog, zadatak; iza- slanstvo s posebnim ciljem; poslanje; diplomatsko zastupstvo u nekoj dr- avi; drutvo ili ustanova za obrae- nje nevjernika na pravu vjeru, osobi- to kod katolika: mi smo in possessi- onem (lat.) prav. slubeno, sudsko upuivanje nekoga da primi u posjed dodijeljeno mu imanje misionar (lat. missionarius) sveenik koji je poslan da obraa inovjerne na pravu vjeru: pren. propovjednik ne- ke nove ideje; prid. misionarski misionarstvo (lat. missio poslanje) po- kret za obraenje nevjernika na pra- vu vjeru, osobito vjerska politika Ka- tolike crkvc kojoj je cilj obraenje nekranskog naroda i rasa na kat. vjeru: pren. propovijedanje novih ide- ja misis (engl. rnistress) izraz kojim se u Engleskoj oslovljava udana ena: go- spoda, mndam (upotrebljava se za- jedno 3 obiteljskim imenom) mistagog (gr. myatagogos) kod Grka: sveenik koji je upuivao u misteri- je; danas u podrugljivom smislu: onaj koji pretjeruje u uvanju tajni mistagogija (gr. mystagogia) pripre- manje za posveivanje u misterije; uvoenje u misterije; teol. uvoenje u nauk kranske Crkve mister (engl. mister) gospodin (skra. Mr.), izraz kojim se oslovljavaju u Engleskoj sva gospoda koja nemaju pravo na titulu lord. sir i dr. misterija (gr. mvsterion tajna, mn. mvsteria) tajna: mn. misterije tajno; kod starih Grka: tajna nauavanja, tajni obredi nekom boanstvu koji su sc sastojali 11 tome to su pred naro- dom izvoene neke njemu nerazum- ljive ceremonije (npr. eleuzinske, orfike, samotrakijske i dr. misteri- je); u srednjem vijeku: dramska pri- kazivanja scena iz ivota svetaca, osobito prizora iz roenja, muka, us- krsnua i ponovnog dolaska Kristo- va na Zemlju, najprije samo na lat. jeziku u crkvama, a poslije i na na- rodnom na javnim mjestima (usp. moraliteti) misteriozan (mn. mvsteriosus, fr. my- sterieux) tajanstven, zagonetan, ne- razumljiv, nejasan, mutan, mraan misterioznost (mn. mysteriositas) ta- janstvenost, zagonetnost, nerazum- ljivost misteriozofija (gr. mystcrion tajna, sofia znanost, nauk) znanost (ili: na- uk) o tajanstvenom misticizam (gr. mvstikos tajni, tajan- stven, fr. mysticisme) sklonost mis- tici, tj. vjerovanju u uda i u mogu- nost spoznaje onoga to je tajan- stveno i neshvatljivo: vjera u mogu- nost neposrednog sjedinjenja s bo- anskim biem i strasna tenja za postignuem toga sjedinjenja mistian (gr. mystikos) odan mistici, tajan, tajnovit, tajanstven, neobja- njiv, taman, skriven, zagonetan mistiar (gr. mystikos) onaj koji vje- ruje u mistiku, koji tei za mistikom; pren. zanesenjak mistificirati (lat. mystifkare) iskori- tavati lakovjernost nekog ovjeka mistifikacija 902 mitologizirati navodei ga da vjeruje u smijene i nemogue stvari, zaluivati; varali, prevariti mistifikacija Gat. mystificatio) prije- vara. varka, la; zbunjivanja; knji- evna prijevara, knjievna prerue- nost mistifikator (lat. mvstificator) preva- rant. varalica mistika (gr. mvstikos tajni, tajanstven) prvobitno: nauavanje o tajanstve- nom u koje su samo izabrani bili upuivani: zatim: tobonje shvaanje nadosjetilnog, transcendentalnog i boanskog putem pronicanja u mra- ne dubine vlastitog bia i sjedinja- vanja s boanstvom; tenje za tajan- stvenim, nepoznatim i neobjanjivim da bi se. putem neposredne spoznaje i doivljavanja, shvatilo i pribliilo dui i srcu mistral (fr. mistral) v. maestral mistress it. mistris (engl. mistress, fr. maitresse) domaica, gospodarica; uiteljica; gospoda, izraz kojim se oslovljavaju sve ene koje nemaju pravo na titulu ledi; draga, mcteresa misu rit (Missouri SAD) miner, vulkan- ska stijena sastavljena od olivina, pi- rokscna i leucita mi-ma (njem. Mischmasch) smjesa, mjeavina, zbrka, nered; usp; pel-mel Misna (hebr. Mischnah) prvi dio Tal- muda, sadri sve zakonske; odredbe koje su stvorene do kraja II. st. n.e. mit (gr. my thos) lit. bajka, pripovijetka 0 dogadajima iz ivota natprirodnih 1 boanskih bia, u kojoj se ta boan- ska bia sputaju na zemlju, ive i rade kao ljudi, s kojima se esto dru- e i zajedno s njima ine mnoge u- dnovate i junake podvige (najljepe primjere mita imamo u staroj kla- sinoj, osobito grkoj mitologiji); mi- to s mitacizam (gr. my, mvtakiosmos) po- greno nagomilavanje slova "m", tj. izgovaranje glasa "m" umjesto drugih glasova mitela (lat. mitra, mitella) povezaa za glavu; med. zavoj za podravanje bo- lesne ruke miteser (njem. Mitesser) bubidjica, su- jedica mitificirati (gr. mythos mit. lat. facere uiniti, nainiti) uiniti priom, pre- tvoriti u priu ili bajku, uiniti da neto bude mit mitigacija (lat. mitigatio) ublaavanje; mitigacio pene (lat. mitigatio poenae) prav. ublaavanje kazne mitigancija (lat. mitigantia) med. lijek za ublaavanje bola; prav. razlog za ublaavanje kazne, olakavajua okolnost mitigativnn (lat. mitigativus) ublaa- van, ublaavajui; mitigantan mitilizam (gr. mytilos. lat. mvtilus pu- ica, koljka) med. trovanje koljka- ma mitilotoksizam (gr. mytilos puica, to- xikon otrov) med. v. mitilizam miting (engl. meeting) skup, skuptina, sastanak, zbor; javni narodni zbor mitingantan (lat. miligans) v. mitiga- tivan mitlfajn (njem. mittel-fein) koji je sred- nje finoe, srednje fini (osobito papir) mitograf (gr. mvthos mit. graf os pisac) pisac pria ili bajki, osobito o juna- cima, natprirodnim pojavama, vila- ma. bogovima i dr. mitografija (gr. mythos mit, grafia pi- sanje) pisanje pria ili bajki mitolog (gr. mvthologos) pripovjeda pria ih bajki, skuplja bajki, pozna- vatelj i prouavatelj bajki (mitova) mitologija (gr. mvthologia) naziv za mnogoboake religije, nauk o bogo- vima i herojima, osobito staroga vi- jeka; grka, rimska, germanska, sla- venska mitologija mitologizirati (gr. mytnologeo) obra- diti (ili: obraivati) neto kao priu mitoloki 903 mizandrija ili bajku, tumaiti ili smatrali neto pri6m ili bajkom mitoloki (gr. mvthologikos) koji spa- da u podruje pria i bajki o bogo- vima, herojima, vilama i udesima mitopeja (gr. mvthos, poieo inim, pra- vim) prianje, stvaranje pria ili baj- ki, pjesniko obraivanje bajki mitos (gr. mvthos) mit, v. mit mitoteologija (gr. mythos mit, Theos Bog, logia znanost) spajanje mitolo- gije s nauavanjem o Bogu mitoza (gr. rnitos nit osnove) anat. di- oba stanine jezgre na omanje niti mitra (gr. mitra, lat. mitra) prvobitno: pojas, povezaa; vrsta turbana kod starih naroda prednje Azije, osobito kod njihovih vladara, koji su ga no- sili kao znak svog dostojanstva; u kr. crkvama: kruna pravoslavnih episkopa; kapa katolikih biskupa koju nose kod bogosluja; mitra Hi- pobrati (lat. mitra Hippocratis) med. "Hipokratova kapa", zavoj oko glave mitraizam (perz.) kult staroiranskog boga Mitre, zatitnika istine i prav- de. koji se od 1. stoljea n. e. bio jako rairio po cijelom Rimskom Carstvu, ali ga je kasnije potisnuo kult pre- ma Kristu, koji mu je umnogome sli- an mitrajada (fr. mitraillade) voj. kartona vatra, gaanje karteom mitralnn (lat. mitralis) kapast, u obliku kape, dvoperni, dvokrilni, dvoiisni; mitralna valvula (lat. valvula mitra- lis) med. v. mitralis mitralis (lat.) med. dvoperni zalistak, dvolista k mitraljez (fr. mitrailleuse) voj. suvre- meno vatreno oruje s mecima kalib- ra vojnike puke i automatskim punjenjem i paljenjem, izbacuje u mi- nuti oko 600 metaka; maingever mitraljezac (fr. mitrailleur) vojnik koji slui u mitraljeskom vodu, vojnik koji rukuje mitraljezom mitraljirati (fr. mitrailler) voj. zasipati neprijatelja karteom, tui (ili: gaa- ti) karteom Mitras (perz.) mit. u staroiranskoj reli- giji: bog dana i sunca, iji je kult osobito bio razvijen za vrijeme prvih stoljea kranstva mitridat protuotrov, sredstvo protiv tro- vanja, lijek koji sadri opijum i jo 54 razne supstancije, upotrebljava se protiv najraznovrsnijih bolesti, na- zvan po pontskom kralju Mitridatu (oko 120. pr. n.e.) koji je, da bi se sauvao od trovanja, priviknuo svoje tijelo na razne vrste otrova mitridatizam privikavanje organizma na otrov; usp. mitridat mitropolija (gr. meter mati, polis grad) crkveno podruje koje stoji pod upravom pravoslavnog mitropolita; zgrada u kojoj stanuje i radi mitro- polit mitropolit (gr. meter mati, polites gra- anin) iza patrijarha najvii arhije- reski in u Pravoslavnoj crkvi mitski (gr. mythikos) koji spada u po- druje pria (ili: mita), bajoslovan, stvoren matom, izmiljen miurinn (gr. mvs mi, ura rep, myu- ros miji rep) koji ima miji rep. slian mijem repu; metr. "kratko- repi", tj. stih iji metar na kraju nije potpun miurus pulzus (gr. myuros zatuhasL lat pulsus bilo) slabo ili veoma brzo bilo; med. slab, ali veoma brz puls miza (fr. mise) ulog u igri; trg. kapital uloen u neki posao ili trgovako po- duzee i dr. mizaletija (gr. miseo mrzim, aletheia istina) mrnja prema istini, zaziranje od istine mizandrija (gr. miseo mrzim, aner, andros ovjek) mrnja prema mu- karcima. strah i zaziranje od mu- karaca mizantrop 904 Mn mizantrop (gr. miseo mrzim, anthro- pos ovjek) ovjekomrzac; osoran i povuen ovjek mizantropija (gr. miseo mrzim, an- t'nropos ovjek) mrnja prema lju- dima, zaziranje od ljudi; osornost i povuenost mizantropski (gr. miseo mrzim, an- thropos ovjek) koji ima osobine o- vjekomr.se;i i osorna ovjeka mizautija (gr. miseo mrzim, autos sam) mrnja prema samom sebi, pre- ziranje samoga sebe mizerabilan (lat. miserabilis) jadan, bi- jedan, kukavan, nesretan mizerabilitet (lat. miserabilitas) bije- da, jad, kukavnost, nesrea mizeraeija (lat. miseratio) aljenje, sa- aljevanje; dirljiv nain govora mizerere (lat. misererc) poetak 57. psalma; Miserere mei, Dc.us! = Boe, smiluj se meni; med. povraanje iz- meta zbog zapletenih crijeva mizerija (lat. miseria) bijeda, nevolja, nesrea; bijeda od ovjeka, olienje bijede i nevolje mizerikordija (lat. misericordia) milo- sre. saaljenje, samilost; milost, po- milovanje mizerikordije (lat. misericordiae) mn. kod katolika: stolci za stare i nemo- ne sveenike na kojima sjede za vri- jeme bogosluja mizet(fr. musette) glaz. male gajde; fr. narodni ples ili malo glaz. djelo, mje- ra 6/8; vojnika torba; aka torba mizo- (gr. miseo mrzim) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mrnja mizogal (gr. miseo, lat. Gallus Gal) onaj koji mrzi Francuze, francuzo- mrzac mizogam (gr. miseo, gamos brak) onaj koji mrzi brak ili zazire od braka; stari neenja mizogamija (gr. miseo, gamos brak) mrnja prema hraku. zaziranje od braka mizogamski (gr. miseo, gamikos bra- ni) neprijateljski raspoloen prema braku mizogin (gr. miseo, gvne ena) onaj koji mrzi ene, enomrzac mizoginija (gr. miseo, gyne ena) mr- nja prema enama mizokal (gr. miseo, kalos lijep) onaj koji mrzi i prezire ono to je lijepo i dobro mizokapnos (gr. miseo. kapnos dim) neprijatelj (ili: protivnik; puenja du- hana mizokozmija (gr. miseo, kosmesis ki- enje, rjeenje) mrnja prema lue- nju i dotjerivanju, preziranje kie- nja i dotjerivanja mizoksenija (gr. miseo, xenos tudinac) mrnja prema strancima (ili: prema tuincima) mizolog (gr. miseo, logos) onaj koji mr- zi i prezire razum i znanost mizologija (gr. miseo, logia) mrnja prema razumu ili znanosti: prid. mi- zoloki mizoneizam (gr. miseo. neos nov) mr- nja prema novome, otpor protiv ono- ga to je novo, protiv novih ideja, no- vih obiaja, novih ureenja itd., tj. protiv onog to se odbacuje, bez ispi- tivanja i provjeravanja, samo zato to je u suprotnosti sa starim i naslije- enim mizopedija (gr. miseo, paideia mlade, djeca) mrnja prema djeci mizopogon (gr. miseo, pogon brada) hradomrzac, onaj koji mrzi bradu, protivnik noenja brado mizoponija (gr. miseo, ponos trud. muka) mrnja prema radu, zazira- nje od rada mizopsihija (gr. miseo, psycho dua) zasienost ivotom, mrnja prema ivotu mm kratica za milimetar Mn kem. kratica za mangan mnema 905 modalitet mnema (gr. mneme pamenje) psih. opi naziv svih sposobnosti organiz- ma za primanje i zadravanje vanj- skih dojmova, nadraaja; to se spo- sobnosti sastoje u tome da nadraaji izazivaju u ivim biima trajne pro- mjene (engrami), koje meusobno stoje u odreenoj sreenoj vezi i koje se mogu ponoviti im slini nadraa- ji ponu djelovati mnemoneutika ;gr. mnemoneutos to se pamti, ega se ovjek moe sjetiti, to se moe pamtiti) v. mnemonika mnemoniar (gr. mnemonikos pamt- ljiv) pamtijivac, onaj koji dobro pam- ti, vjetak u pamenju mnemoniki (gr. mnemonikos) u vezi s vjetinom pamenja, putem pam- enja mnemonika (gr. mnemon koji pamli, koji se sjea, mnemonikos koji se tie pamenja, koji je u vezi s pamenjem ) vjetina pamenja, tj. vjetina da se mogunost pamenja potpomogne od- reenim pomonim sredstvima; sa- stoji se poglavito u tome da se ono to treba zapamtiti asocijacijom do- vede u vezu s neim drugim, obino po mehanikoj shemi, ime sc olak- ava sjeanje na ono prvo mnemotehnika (gr. mneme pamenje, sjeanje, technike) v. mnemonika mnestiki (gr. mneso sjeam se, pam- tim) psih. koji se tie pamenja, koji je u vezi s pamenjem; mnestiki poremeaji poremeaji u pamenju Mo kem. kratica za molidben moarirati (fr. moiror) dati neemu, npr. tkanini, ili metalu, prelivni sjaj, pla- meni ili mramorast izgled moatje (fr. moitie, tal. medieta, lat. me- dielas) polovina, polutka; praviti mo- atje dijeliti s nekim dobitak i gubi- tak. npr. u igri; preuzeti u zajednici s nekim posao na osnovi jednake di- obe dobitka i gubitka mob (engl.) prost svijet, svjetina, olo mobilan (lat. mobilis) pokretan, pokret- ljiv, pomian; voj. gotov, spreman za pokret, za polazak u rat; v. perpetu- um mobile mobilijar (lat. mobiliare) pokretnost, pokretnina, pokretna imovina, osobi- to pokustvo mobilije (lat. mobilia) mn. pokretuosti, pokretnina, pokretna imovina; po- kustvo, mebl mobilitet (lat. mobilitas) pokretnost; mogunost kretanja, pokretljivost: pren. ne postojanost, promjenjivost mobilizacija (fr. mobilisation) voj. i- njenje pokretnim, pokretanje, stav- ljanje u pokret, stavljanje vojske iz mirnodopskog stanja u ratno stanje po ranije pripremljenom mobilizacij- skom planu mobilizirati (fr. mobiliser) voj. nainiti (ili: uiniti) pokretnim, pokrenuti, staviti u pokret, stavljati u pokreL, staviti vojsku iz mirnodopskog sta- nja u ratno po mobilizacijskom planu moceta (tal. mozzo, mozzetta) kaput bez rukava visokog katolikog sve- enstva u Italiji mocijn (lat. motio) kretanje, pokretanje tijela, gibanje; mijenjanje, promjena; usmeno podnesen prijedlog na skup- tini; duhovni poticaj moda (fr. mode, lat. modus nain) ud, ukus, obiaj, nain nonje i odijeva- nja nekog vremena; a la mocie it- ala mod (fr.) po modi, u modi, po sadanjem obiaju, po najnovijem ukusu modalan (lat. niodalis, modus nain) koji je uvjetovan prilikama ili koji ovisi o prilikama; gram. nainski modalitet (lat. modalitas) fil. put i na- in na koji neto postoji, zbiva sc ili zamilja; kategorije modaliteta su: mogunost nemogunost, stvar- nost nestvarnost, nunost slu- ajnost; log. svojstvo suda da se u modeartikl 90 K moderni zam njemu iskazuje odnos kao mogu (problematian), stvaran (aaertoran) ili nuan (apodiktian sud); nepo- sredno zakljuivanje modalitetom: Ako je istina da S mora biti H, onda je istina da S jest P, i istina je da je S mogue kao P. Ako Sjest P, slijedi da je S kao P mogue, a ne slijedi da S mora bili P. Ako S jest mogue kao P, ne slijedi niti da S jest P, niti da S mora biti P: glaz. tonski red; pren. sluajna razlika, sporedna raz- lika modeartikl (fr. mode, lat articulus) trg. roba koja odgovara najnovijoj modi, pomodna roba modedama (fr. mode dame) ena koja se odijeva po najnovijoj modi, pomo- darka model (tal. modello, fr. modefle, lat. mo- dulus) 1. v. modul; 2. obrazac, uzo- rak, mustra; 3. umj. potpuno ili djelo- mice gola osoba prema kojoj umjet- nik stvara sliku ili kip; 4. u grae- vinarstvu i tehnici: uzorak predmeta koji treba izvoditi, izraen od jefti- nog materijala i, najee, u smanje- nom obliku; 5. kalup po kojemu se neto izrauje, npr. izlijevaju se u pijesku strojarski dijelovi i dr.; pren. ugled, primjer, uzor modelar (fr. modeleur) izraiva uzo- raka, probnih primjeraka, stolar, iz- raiva modela od drveta po kojima e se predmet lijevati u pijesku modelar (lat. modulus mjera, mjerilo, fr. modeleur) 1. umjetnik koji obli- kuje kipove, statue, i reljefe; kipar koji je sposoban izraditi svaki oblik do sitnica, u najsavrenijim i najiv- ljim nijansama (npr. Rodin): 2. rad- nik koji izrauje modele; 3. proizvo- a statua; trgovac statuama modelirati (tal. modellrire, fr. modeler) raditi (ili: izraditi) po odreenom uzorku; izraditi u malom obliku, predstaviti u manjim razmjerima; iz- raditi (ili: izraivati) modele (od ilo- vae, gipsa, voska i dr.) modelist (fr. modelliste) izraiva uzo- raka, probnih primjeraka, modela moderaeija (lat. moderatio) ublaava- nje, usmjeravanje; odmjeravanje; ublaavanje, obuzdnvanje moderan (fr. moderne, lat. modernus) sadanji, dananji, koji je u duhu no- vog vremena, suvremen, koji ima obi- ljeje novog, koji odgovara najnovi- jem ukusu ili shvaanju; u knjiev- nosti i umjetnosti: koji nosi obiljeje novijeg doba (supr. antiki) moderantist (fr. moderantiste) umjere- njak, pristaa umjerenosti, osobito u politici moderantizam (lat. moderantismus) umjerenjatvo. duh umjerenosti; um- jereni sustav vladanja moderatan (lat. moderatus) umjeren, skroman; ravnoduan; jeftin moderato (tal.) glaz. umjereno moderator (lat.) upravlja, rukovatelj; na strojevima: dio koji usmjerava kretanje, regulator modcrirati (lat. moderare, moderari) usmjeriti, usmjeravati, ublaiti, sma- njiti, stiati, umiriti moderna (fr. moderne) raniji izraz ko- jim su se oznaavali svi najnoviji knjievni i umjetniki smjerovi modernist (fr. moderne) pristaa uku- sa i duha novog vremena modernizacija (fr. modcrnisation) pre- inaavanje (ili: prilagoavanje) po najnovijem ukusu (ili: nainu, shva- anju) modernizam (lat. modernismus) 1. ma- lo slohodniji smjer u katolikoj te- ologiji. koji se temeljio na suvremenoj teoriji spoznaje i povijesnoj kritici (papa Pio X. osudio je ovaj smjer). 2. ukus novog vremena i sklonost ta- kvom ukusu (u knjievnosti, umjet- nosti, modi i dr.) modernizirati 907 modus vivcndi modernizirati (fr. modcrniser) prei- naiti po novom, na nov nain pre- krojiti, prilagoditi po najnovijem, vladajuem ukusu ili modi modestan (lat. modestus) umjeren, tri- jezan, razborit; skroman, poten, e- dan modestija (lat. modestia) umjerenost, trijeznost, razboritost, skromnost, smjernost. estitost, ednost modi (lat. modus nain, modi naini) mn. od modus modicitet (lat. modicitas) umjerenost, neznatnost, malenkost modificirati (lat. modus nain, facere nainiti, uiniti, modificare) preina- iti, preinaavati, izmijeniti, izmje- njivati; drukije ili blie odrediti, ograniiti; odmjeriti kako treba, sve- sti na pravu mjeru, uobliiti modifikacija (lat. moditicatio) preina- ka. promjena oblika, izmjena; odre- ivanje mjere; blie odredivanje, npr. jednog pojma; ograniavanje, ubla- avanje modijon (fr. moillon, tal. modiglione) arhit. glava kao ukras ispod krovnog vijenca modikus (lat. modicus) umjeren, koji vodi rauna o potrebnoj mjeri, o ono- me koliko je potrebno modist (fr. modiste) trgovac pomodnom robom modistica (fr. modiste) prodavaica pomodne robe; radnica koja izrauje pomodnu robu (enske eire, fino rublje i dr.) modi (njem. Model, lat. modulus mjera, n\jerilo) metalni ili drveni kalup za pravljenje kolaa, slatkia modo (lat. modo) pril. odmah (na trg. priznanicama, raunima i dr.) modul (lat. modulus mjera, mjerilo) arhit. mjera za odreivanje veliine pojedinih dijelova stupova i svodova graevine; jedinica za mjeru, mjerilo; promjer metalnog novca, medalje i dr.; figura ili slika kod krojaka i tkalja; kalup za izradu metaka; fiz. modul elastinosti, moduo elastino- sti reciprona vrijednost koeficijenta elastinosti; model modulacija Gat. modulaLio) glaz. pra- vilno odmjeravanje ili mijenjanje glasa, dizanje i sputanje glasa, pri- jelaz iz tona u ton ili iz skale u skalu; nain sviranja ili pjevanja; pren. raz- nolikost (stila) modulirati Gat. modulari) glaz. mije- njati. praviti prijelaz!, imati melo- dine prijelaze, mijenjati ton u me- lodiji i harmoniji modus (lat. modus mjera; nain) mjera, mjerilo; put i nain nekog zbivanja ih postojanja; glaz. vrsta tona, tonski red, skala; gram. glagolski nain (modus indicativus = odreeni nain, modus kenjuetivus = savezni nain, zavisni nain /u grkoj, latinskoj, francuskoj i njemakoj gramatici/; modus optativ us = eljni nain; mo- dus imperalivus = zapovjedni nain); mn. modi; fil. nain postojanja (Spi- noza) modus major (lat.) glaz. velika ili dur- ljestvica modus minor (lat.) glaz. mala ili mol- ljestvica modus ponens (lat.) log. hipotetian zakljuak u kojemu druga premisa potvruje pogodbu izraenu u prvoj premisi modus procedendi (lat.) nain postu- panja, metoda rada modus tolens (lat. modus tollens) log. hipotetian zakljuak u kojemu dru- ga premisa odrie pogodbu izraenu u prvoj premisi modus vivendi Gat.) nain ivljenja, snoljiv ivot u zajcdnici protivni- kih strana, po naelu: ivjeti i dopu- stiti drugom da ivi mofeta 908 mol-skala mofcta (tal. mofelta) geol. izbijanje ot- rovnog plina iz pukotine zemlje; pu- kotina iz koje izbija otrovan plin mog (engl. mogg) engleska pamuna tvar. slina pikeu moget (fr. moguette) pliu slina vune- na tkanina s utkanim figurama, upo- trebljava se za sagove mogigrafija (gr. mogis 3 mukom, jed- va, graHa pisanje) med. pisarski gr, bolesni ili nervozni poremeaji miia i ivaca ruke i prstiju koji su u radu pri pisanju javljaju se zbog preko- mjernog pisanja ili nepravilnog dr- anja olovke pri pisanju) mogila (rus.) stari mongolski nadgrob- ni breuljak, na stijenama june Ru- sije mogila lij a (gr. mogis s mukom, jedva, lalia govor) teko govorenje, mucanje, zamuckivanje mogul ili veliki mogul, titula mongol- skih osvajaa Hindustana nakon 1525., ijem su gospodarstvu, u pro- lom stoljeu, Englezi uinili kraj (nazvani zbog mongolskog podrijet- la) mohatra (ar. muhatrax, lat. contractus mohatrae, mohatrae pactum) prav. tobonji ugovor, zelonaki ugovor koji dvije strane prividno sklapaju, obi- no da bi izvrile kakav nezakonit in mohel (hebr. mohel) osoba koja obrezuje novoroenu djecu kod idova moher (engl. mohair) kostrijet angorske koze; materijal za odijela od angorske vune; vrsta materijala koji osim kos- trijeti sadri vunu i lan Mohikanci mn. izumrlo pleme Indija- naca u Sjcv. Americi, istoni ogra- nak Irokeza; posljednji Mohikanac po naslovu poznatog romana .J. F. Co- opera = posljednji iz svog plemena, posljednji iz svoje vrste mohlija (gr. mochleia namjetanje po- lugom) med. namjetanje iaenih zglobova pomou istezanja Mojre (gr. Moira) mn. mit. boice sud- bine, suenice kod starih Grka; kod starih Rimljana: Parke mojsijanstvo (hebr. Moscheh) skup svih propisa i uredaba, religioznih i socijalno-politikih, koji sc pripisuju Mojsiju, Mojsijevo nauavanje, heb- rejstvo; inozaizam Mojsije (hebr. Moscheh, masehah 'onaj koji je spaSen iz vode") osloboditelj, osniva vjere, prorok, voda i zakono- davac Izraelaca, ivio oko 1500. pr. n. e. mok (engl. mock) nepreradeni elik. eljezo slino eliku moka vrsta najbolje kave (iz Moke, gra- da u arapskoj pokrajini Jemen) mokasin (am. moccasin) opanak sjevor- noamerikih Indijanaca izraen od netavljenc koe moket (fr. moquette) ranije: briselski sag; danas, obino, barunasta vu- nena ili pamuna tkanina mokirati se (fr. se moquer) podsmjehi- vati se, rugati se mol (fr. mollc, lat. mollis mek) 1. skala ili mol ljestvica, tonovi koji odgova- raju crnim tipkama na glasoviru; naziv nema nikakve veze s mekoom tonova, ve stoji u vezi s uglatim i oblim oblikom znakova (razrjeilica i snizilica), to jest B durum (tvrdo be) i B molle (meko be) srednjovje- kovnog pisanja nota (Helmholtz); supr. dur mol (lat. molecula, masica, mala masa) 2. Hz. kem. broj grama mase neke tvari koliko iznosi njezina moleku- larna teina, npr. 1 mol vodika je 2 grama vodika. 1 mol kisika je 32 gra- ma kisika mol-akord (lat. mollis mek, tal. acc- oirdo) glaz. trozvuk u inolskoj ljes- tvici mol-skala (at. mollis, scala) glaz. ton- ska ljestvica u molu; melodijska mol- skala. ona kojoj se pri penjanju i esti mola 909 moment stupanj povisuje za polustupanj, a pri sputanju esti i sedmi stupanj snizuju za polustupanj; harmonijsku, mol-shala ona koja i pri penjanju i pri sputanju ima podjednak razmak stupnjeva mula (lat.) med. plod, plodina molasa (fr. mollasse, lat. mollis) geol. glinovit i pjeskovit vapnenac, osobito izmeu Alpa i Jure molekula (fr. molcfcule, lat. molecula masica, mala masa, od lat. molcs masa) fiz. najsitniji dijeli jednog tijela koji jo zadrava sva svojstva svoje prvobitne cjelino; svako tijelo sastoji se od molekula, a svaka molekula wl atoma; teina molekula ili molekularna teina jednaka je zbroju teine atoma koji su u njemu sjedinjeni; molekularne, sile. privlane i odbojne sile molekula; pren. veoma mali dio. djeli molekularni [lat. molecula masica, mala masa) koji se tie (ili koji potjee od) molekula, koji se zasniva na (ili koji je u vezi s) molekulama molcs (lat. moles) teret, masa, teko tijelo, npr. velika graevina, kolos; napor, tekoa, muka, trud, nevolja moleskin (engl. moleskin) fina pamuna tkanina s utkanim arama od fine vune molestan (Int. molestus) teak, muan, dosadan, neugodan, nelagodan molestirati (lat. molestare) dosaivati. zlostavljati, uznemiravati moleta (port. moleta, fr. molette, lat. molare) slik. tuak za ra trlja van je boja; mali elini valjak za snimanje uzorka na katun moletirati (fr. moleter) snimati uzorak pomou elinog valjka na bakar: latiti zrcala molibden (gr. molvbdos olovo) kem. element, kovina, atomska teina 96, redni broj 42, veoma dragocjen u proizvodnji elika molibdomantija (gr. molybdos olovo, manteia proricanje) proricanje po rastopljenom olovu molifikncija (lat. molificatio) umeka- vanje, ublaavanje, uminjavanje molifikativnn (lat. mollificativus) umekavan. umekavajui, uhlau- jui, uminjujui molijencije (lat. inollientia) mn. med. omck.avajua sredstva, sredstva ili lijekovi za omekavanje moliment (lat mollimentum} med. lijek za uinekavanje ili ublaavanje bo- lova molo (tal., lat. moles) nasip, kamena brana na ulazu u pristanite Moloh (hebr. molech) mit. boanstvo, idol starih Feniana, Amonaca i Moa- baca, u kojemu su tovali Sunce i prinosili mu djecu za rtvu; poznat je njegov mesingani kip s volovskom glavom i rairenim rukama; pren. neU) to zahtijeva velike i teke r- tve. npr. Moloh gladi. Moloh rata i dr. molops (gr. molops) med. masnica, oiljak molos (gr. molossos sc. pus) metr. sti- hovna stopa od tri duga sloga ( ), nazvana po epirskoj pokrajini Molosiji molski (lat. mollis) glaz. koji je u molu mol to (tal.) glaz. mnogo, vrlo; molto ale- gro (tal. molto allegro) vrlo brzo; non molio (tal.) ne previe, ne prejako molton (fr. mollcton) mekana i topla vunena tkanina, vrsta finog flanela moluske (lat. mollusca) v. malakodermi moment (lat. momentum za movimen- tum od movere kretati, pokretati), trenutak, as, asak, hip; vrijeme za poinjanje nekog posla; presudan, odluan trenutak; razlog, povod, ono to pokree, potie na neki rad; bitni sastojak, bitna okolnost, bitna to- ka; fiz. moment inercije ili moment tromosti zamiljena masa koja, po- mnment-aufname 910 monarh stavljena na udaljenosti = 1 od obrt- ne osi, pri istoj kutnoj brzini, ima istu energiju koju ima i stvarno tije- lo koje se obre (zbroj proizvoda iz materijalnih toaka i njihovih kva- drata udaljenosti od obrtne osi mr 1 ); magnetni moment jednog mag- neta: proizvod iz jaine jednog pola toga magneta i razmaka obaju po- lova; mehaniki i statiki moment proizvod iz iedne sile P i udaljenosti r neke toke od pravca sile zove se (statiki) moment sile u odnosu pre- ma toj toki moment-aufnnme (lat. momentum tre- nutak, njem. Aufnahme snimanje; snimak) fot. snimanje trenutanih fo- tografija; trenutano snimljena foto- grafija (npr. polaroidom) moment-bild (lat. momentum, njem. Rild slika) fot. trenutano snimljena slika moment-fotografija (lat. momentum, gr. fos, fotos svjetlost, grafia pisa- nje) izradba trenutanih slika: tako- er: = moment-bild momentalan (lat. momentaneus, fr. momentane) trenutan, trenutaan, asovit; iznenadan, letimian, brz, prolazan momentativ (lat. momentativum) gram. trenutni glagol (koji oznaava radnju koja se u jednom trenutku zbiva) momentulum (lat. momentulum) glaz. estnaestina jedne strnke momentum (lat. momentum) glaz. os- mina jedne stanke momo manija (gr. momos kuenje, mania pomama, ludilo) strast za gr- eniem (ih: za kuenjem) monacidan (gr. monos, lat. acidum ki- selina) kem. koji ima mo zasienja jedne molekule monobazne kiseline monada (gr. monas, monados jedinica) fil. jedinica, jednostavno bie, nedje- ljiv sastojak tvari; Leibniz: monade nisu dijelovi, ve osnove pojava; zool. veoma sitna jednostanina ivotinji- ca iz Klagcllata, bia; kem. element ih radikal koji ima sposobnost spa- janja jednog atoma vodika monadelfija (gr. monos jedini, adelfos brat) bot. jednobratstvo, svojstvo bi- ljaka kod kojih su pranici svojim pranikim nitima srasli u jednu ci- jev, npr. kod sljezova (u I.inneovom sustavu biljaka XVI. klasa); prid. mo- nadelfian monadologija (gr. monas jedinica, lo- gia) fil. nauavanje o monadama; po (Jiordanu Brunu, sve stvari sastoje se od tjelesnih i oduhovljcnih mo- nada; pravi osniva nauavanja o monadama je Leibniz, po kojemu su monade, iz kojih se sastoje sve stvari, netjelesne. jednostavne, vjene, odu- hovljene jedinice sile, sposobne stva- rati predodbe i teiti; one su meta- fizike toke, psihiki atomi, ente- lehije; Monadologija djelo Leibni- tzovo, gdje je on iznio svoj pogled na svijet monah (gr. monos sam, monachos) "onaj koji ivi sam", tj. usamljenik, kaludcr, redovnik, fratar monahinja (gr. monaehe) redovnica, opatica, asna sestra monahizam [gr. monachos) redovni- ki red, redovnitvo, duh redovnitva monahologija (gr. monachos, logia) nauk o redovnitvu i redovnikom i- votu, izlaganje biti redovnitva monahomahija (gr. monachos, maehe boj, borba) borba protiv redovnitva i biti redovnitva monandrija (gr. monos sam. jedini, aner, andros mu, ovjek) bot. svoj- stvo biljaka iji cvjetovi imaju samo jedan pranik (I. klasa u Linnovom sustavu) monarh (gr. monarehos) vladar, samo- drac, samovladar monarhija 911 Moneta monarhija (gr. monarchia) oblik vladavino u kojoj jc na elu drave stalno neka osoba (monarh), vlada jednog ovjeka; apsolutna monarhija drava u kojoj vladar ima neogra- nienu vlast: konstitucionalna mo- narhija ustavna monarhija, drava u kojoj je vladareva vlast od red ona i ograniena ustavom monarhijski (gr. monarchikos) osno- van na monarhijskom sustavu vla- davine, koji se tie monarhije ili joj pripada; carski, kraljevski, vladarski monarhist (gr. monarchia) pristaa monarhistikog sustava vladavine monarhistian (gr. monarchikos) koji je odan monarhiji ih monarhu monarhizam (gr. monarchia) sustav monarhijske vladavine, samovlada; privrenost monarhijskom sustavu monarhizirati (gr. monarcheo sam i neogranieno vladam) jednu dravu ili republiku pretvoriti u monarhiju monarhofaist pristaa i sljedbenik monarhofaizma monarhofasizam (gr. monarchia, tal. fascismo) faizam koji se tijesno ve- zuje za monarhiju i dinastiju i osla- nja se na njih (npr. nekad u Italiji) monarhomah (gr. monarchos, mache- omai borim se) protivnik monarhij- skog sustava vladavine, protivnik vladavine jednog ovjeka monarhomahi (gr. monarchos, mache- omai) mn. "oni koji se bore protiv monarhije", ovako su nazivani pisci koji su sc u XVI. i XVII. st. borili protiv apsolutne monarhije i doka- zivali da je nositelj vlasti narod monartrizam (gr. monos jedini, art- hron zglob) med. jednozglobni reu- matizam monasticizam (gr. monastikos) re- dovniki, kaluerski nain ivota monastian (gr. monastikos) usam- ljeniki, manastirski, samostanski; kaluerski, redovniki monastir (gr. monasterion, lat. mona- sterium) "mjesto gdje se ivi sama- kim ivotom", samostan mnnaki (gr. monachos) koji se tie redovnitva. redovniki monauralan (gr. monos sam, jedan, lat. auris, uho) koji ima samu jedno uho mond (fr. monde, lat mundus) svijet, svemir; ljudski rod, ljudi; svijet, dru- tvo; fini svijet, dobro drutvo, oda- hrano drutvo; svjetska mudrost, fini nain ivota monden (fr. mondain) svjetski ovjek, ovjek koji odlazi u via i otmjenija drutva, ovjek koji hoe i umije ui- vati u zadovoljstvima ovoga svijeta mondenka (fr. mondainc) svjetska da- ma, svjetska ena; usp. monden mondenski (fr. mondain) svjetski, svje- tovni, ovosvjetski; visokodrutveni, koji ivi ili koji se umije dobro sna- laziti u visokodrutvenom ivotu monecije (gr. monos sam. jedini, oikia kua, dom) mn. bot jednodomne bil j- ke s odvojenim mukim i enskim cvjetovima najednom stablu (11 Lin- neovom sustavu biljaka XXI. klasa) monepigrafian (gr. monos sam. je- dini, epi-grafo piem za, napiem na) na novcu: koji ima samo slova ili nat- pis, bez lika monere (gr. moneres) mn. zool. po Hec- kelovu shvaanju najjednostavnija iva bia koja bi se trebala sastojati samo od protoplazme bez jezgre, ali takva iva bia nisu pronaena; dje- lii protista bez jezgre nisu sposobni za ivot Moneta (lat. Moneta sc. Juno, moneo, opominjem) mit. "ona koja opominje", nadimak boice Junone, zbog dobrih opomena koje je davala Rimljanima; u blizini njezinog hrama na Kapi- tolu bila jc kovnica novca (usp. mo- neta) moneta 912 monofiziti moneta (lat. moneta) novac, osobito: ko- vani novac monetizacija (Int. moneta, fr. moneti- sation) kovanje novca; unovavanje, unovenje, pretvaranje u novac monetizirati (lat. moneta, fr. moneti- ser) kovati novac, iskivati novac; pre- tvoriti (ili: pretvarati) u novac, unov- iti, unovavati mongolizam vanjski izgled poput Mon- gola monihi (gr. monos. onyx nokat) mn. zool. v. mononihi monirati (lat. monere.) opominjali, pod- sjeati, upuivati, pouavati; koriti, ukoriti, kaznili monist (gr. monos sam, jedini) fil. pri- staa monizma monistiki (gr. monos) koji promatra ivot i svijet u duhu monizma, koji smatra da se duhovno i tjelesno ne mogu odvajati, budui da su u biti jedno monitaa (fr. mortitage) prskanje vino- grada monitor (lat. monitor) savjetodavac, sa- vjetnik, opominja; uenik koji pou- ava svoje kolege; pravni savjetnik: voj. manji bojni brod za operacije uz morsku ohalu, rijeni bojni brod monitorij (lat. monitorium) opomena, osobito pismena opomena monitum (lat. monitum) podsjeanje, opomena, prijekor monizam (gr. monos sam, jedini) fil. filozofsko shvaanje koje sve pojave svodi na jedno jedino naelo, bilo u pogledu njihove supstancije, bilo u pogledu zakona koji u njima vladaju, bilo u pogledu morala po kojemu, da- kle, tjelesno i duhovno imaju isto podrijetlo i u biti su isto; usp. dua- lizam, pluralizam mono- (gr. monos) prtidmetak u sloe- nicama sa znaenjem: sam, jedan, je- dini monoceros (gr. monos, keras rog) zool. jednoroac, narval. morska ivotinja slina kitu i delfinu, sa zubom u gor- njoj eljusti koji je esto dui od ,] m monocikl (gr. monos. kyklos krug, kota) hicikl samo s jednim kotaem (na kojemu artisti izvode svoje to- ke); supr, bicikl monodaktilan (gr. monos, daktylos prst) zool. koji ima samo jedan prsi, jedno prst monodija (gr. monodia) pjevanje poje- dinca, solo-pjevanje; pjesma u jed- nom tonu; monolog u stihovima monodontan (gr. monos, odus, odon- tos zub) zool. koji ima samo jedan zub, jednozub monodrama (gr. monos, drama rad- nja, kazalino djelo) melodrama u ko- joj sudjeluje samo jedan lik monofagija (gr. monos, fagein jesti) v. monositija monofazija (gr. monos, fasis iskaz, tvrenje) med. poremeaj u sposob- nosti govora koji obino nastaje na- kon modane kapi ili kod duevne bolesti, a sastoji se u tome to boles- nik moe izgovarati samo jednu rije ili najvie nekoliko rijei, dok je os Li- le rijei ili zaboravio ili ih ne moe izgovarati monofilan (gr. monos, fvllon nit) bot. jednonitan, koji ima samo jedan list; supr. polifUan monoilletian (gr. monos, fvlc pleme) koji potjee od jednog plemena, isto- plemen; po monofiletikoj teoriji po- stanka sva iva bia potjeu od jed- nog najnieg organizma, Lj. stanice; supr. politiletian monofiziti (gr. monos, fvsis priroda) mn. pristae nauavanja carigrad- skog arhimandrita Kutihesa o samo jednoj boanskoj prirodi Isusa Kri- sLa; izopeni na crkvenim saborima u Kalcedonu (451. g.) i Carigradu (553. g.) monofobija 913 monokl monofobija (gr. monos, fobos strah) med. strah od samoe monofon (gr. monos, fone glas, zvuk) prid. jednoglasan; jednozvuan; supr. polifon monofonija (gr. monos, fone glas zvuk) jednoglasnost, jednozvunost monoftalmian (gr. monos, ofthalmos oko) jednook. koji ima samo jedno oko monoftong (gr. monos, fthongos zvuk. glas) gram. dug samoglasnik, jedno- glasnik monoftongiranje (gr. monos, fthon- gos zvuk, glas) gram. pretvaranje dvoglasnika (diftonga) u jednoglas- nik (monoftong) monogame (gr. monos, gamos brak) bot. biljke sa sraslim pranicima u jednostavnim cvjetovima monogamija (gr. monos, gamos brak) brak izmeu jednog mua i jedne ene, jednoenstvo; zool. ivot u paro- vima; supr. poligamija monogamski (gr. monos, gamos brak) s jednom enom ili s jednim muem; bot. koji ima srasle pranike; zool. koji ivi sparen monogen (gr. monos, gen- korijen od gignesthai nastati, postati) koji po- tjee samo od jednog roda ili stabla, jenovrstan; monogene s-lijene geol. stijene koje se sastoje samo od jed- nog minerala monogeneza (gr. monos, genesis po- stanak, raanje) zool. samozaec, nespolno mnoenje monogenizam (gr. monos, gignomai postajem, nastajem) u biologiji i an- tropologiji: shvaanje da sve ljudske vrste potjeu samo od jedne vrste ko- ja je nastala na jednom zemljopis- nom mjestu; supr. poligenizam monoginian (gr. monos, gynaikeios enski) bot. jodnoen, tj. cvijet iji tukovi imaju samo po jedan slupi monoginija (gr. monos, gyne ena) jed- noenstvo; bot. svojstvo biljaka sa cvjetovima iji tukovi imaju samo po jedan stupi (I. red u klasama I XIII. Linneovog sustava biljaka) monogonija (gr. monos, goneia raa- nje, stvaranje) zool. hespolno razmno- avanje (dijeljenjem, pupanjem, kli- cinim tjelecima, dijelovima tijela ili truskama) monografija (gr. monos, gratia pisa- nje) knjievna ili znanstvena raspra- va koja se potanko bavi samo jednim predmetom neke znanosti, ili ivotom i djelom samo jednog pisca, umjet- nika, filozofa, povijesne osobe itd. monogram (gr. monos, gramma slovo) jednim potezom napisana poetna slova jednog imena, ili imena i pre- zimena; jednostavan, samo linijama nainjen crte; figura koja predstav- lja marku neke trgovake kue ili nekog proizvoda; znak koji stavlja umjetnik na svoje radove umjesto imena monogramisti (gr. monos, gramma slovo) mn. u povijesti umjetnosti; umjetnici, poglavito slikari, o koji- ma se ne zna nita opirnije i koji su poznati samo po svojim monogrami- ma monoidejizam (gr. monos. idea misao, predodba) psih. ogranienost svijesti koja je obuzeta samo jednom jedinom milju ili predodbom; supr. poli- idejizam monokarpan (gr. monos, karpos plod) bot. jednoplod, koji ima samo jedan plod; monokarpne biljke biljke koje za vrijeme svog ivota samo jednom cvjetaju i donose plod pa nakon toga uvenu monokeros (gr. monos, keros rog) koji ima samo jedan rog, jednorog monokl (gr. monos, lat. oculus, fr. mo- noclc) optiko okruglo staklo samo za jedno oko; supr. binokl monoklinian 914 moTiomah monoklinian (gr. monos. kline kre- vet) bot. koji ima i pranike i tuko- ve u istom cvijetu monoklinski sistem (gr. monos, klino naginjem) u kristalografiji: sustav u kojemu su tri nejednako duge osi, od kojih se dvije sijeku pod otrim kutom, a troa je na njima okomito monokolon (gr. monokolos jednostran, jednolik, jednovrstan) poct. pjesma koja se sastoji samo od jedne vrste stihova; supr. diko I on monokord (gr. monoehordon, monos jedini, ehorde ica, struna} sprava po- mou koje sc ispituju zakoni titra- nja (osciliranja) ica; slui za mate- matiko odreivanje glazbenih in- tervala (dugaka kutija od Lan kog su- hog drveta, na kojoj su razapete, i pomou utega zategnute, jedna ili vie ica) monokordan (gr. monos, ehorde ica, struna) jednoian, s jednom icom, s jednom strunom monokotiledone (gr. monos, kotyle- don klicin listi) mn. bot. biljke koje imaju samo jedan klicin listi; prid. monokotiledonski monokracijn (gr. monos, kratos ja- ina; vlast) samovlada, monarhija monokrat (gr. monos, kratos jaina; vlast) samovladar, samodrac, mo- narh monokroizam (gr. monos, chros boja koe) jednobojnost monokrom (gr. monos, chroma boja) slika u jednoj boji monokromatski (gr. monos, chroma boja) koji ima samo jednu boju, jed- nobojan monokronian (gr. monos, chronikos vremenski) istodoban, istovremen monokronian (gr. monos, chros boja koe) u jednoj boji, jednobojan monoksilon (gr. monos, xylon drvo) amac izraen od jednog stabla, iz- duben iz debla monokularan (gr. monos, lat. oculus oko) koji ima samo jedno oko, jedno- olc; monokularno gledanje gledanje samo na jedno oko; supr. binokula- ran monokultura (gr. monos, lat. cultura uzgajanje) agr. obraivanje samo jed- ne vrste usjeva u nekoj zemlji, one koja je njezina glavna privredna gra- na (npr. uzgoj kave u Brazilu). Nedo- statak ovog sustava je u tome to, 11 sluaju loe etve, narod ostaje bez izvora za podmirenje svojih potreba; podizanje i njegovanje samo jedne vr- ste nasada, npr. bukova uma, hras- tova uma i si.; supr. polikultura monolajn (engl. monoline) tip. slagar- ski stroj koji slae i izlijeva cijele re- dove, "strojni slog" monolema (gr. monos, lenima prim- ljeno, uzeto) log. polovini zakljuak, zakljuak kojemu nedostaje jedna premisa monolit (gr. monos, lithos kamen.) dje- lo nainjeno od jednog kamena, npr. spomenik ili stup (obelisk) od jednog jedinog kamena: prid. monolitan monolitan (gr. monos, lithos kamen) kao iz jednog kamena isklesan, cje- lovit, jedinstven, nedjeljiv monolog (gr. monos. logos govor, raz- govor) razgovor sa samim sobom; lit. dio drame u kojem neki lik sam sa sobom govori i upoznaje sluatelje sa svojim duevnim stanjem i pobuda- ma monologizirati (gr. monos. logos go- vor, razgovor) govoriti monolog; go- voriti sam sa sobom monom (lat. rnonomius s jednim izra- zom) mat. jednolani izraz (tj. izraz iji dijelovi nisu vezani s plus (+) i minus (); mononom; usp. binom monomah (gr. monomachos) pojedi- nani borac, borac u dvoboju (kod Rimljana = gladijator); nadimak Via- monomahija 915 monopolist d i mira II., kijevskog kne za (1113 1125) monomahija (gr. monomachia) poje- dinana borba, dvoboj monoman (gr. monos, mani a ludilo) med. duevni bolesnik koji ima samo jednu bolesnu misao (fiks-ideju) monomanija (gr. monos, mania ludilo) med. naziv za odreene bolesno na- gone koji sc smatraju samostalnim duevnim poremeajima, jednostra- nim ludilom (npr. kleptomanija, pi- romanija, bolesni nagon za ubija- njem, megalomanija i dr.); dokazano je da su ovakve pojave znaci ope duevne bolesti monomatian (gr. monos. omma oko} koji ima jedno oko, jednook monomerija (gr. monos, meros dio) sa- stavljenost iz jednostavnih dijelova, jednostavnost monometalizam (gr. monos, metallon) u ekonomiji: sluaj kad je novana jedinica neke drave propisana kao odreena koliina nekog metala (zla- ta ih srebra), kad se, dakle, obvezno novac sastoji samo od jednog meta- la; supr. bimetalizam monometar (gr. monos, metron mjera, mjerilo) metr. stih koji se sastoji od istih stopa, npr. dvostopni jampski ili trohejski stih monometrian (gr. monos, metron mjera, mjerilo) metr. koji sc sastoji od istih stopa, istostopni monomjernn (gr. monos, meros dio) sastavljen iz jednostavnih dijelova monomorfan (gr. monos, morfe oblik) koji ima isti oblik, jednooblian monomorfija (gr. monos, morila oblik) isti oblik, istooblinost, jcdnoobli- nost mononihi (gr. monos, onyx gen ony- ehos nokat, kopito) mn. zool. lihopr- sti papkari (konji, nosorozi i dr.) mononom (lat. mononomium) mat. v, monom mononukleari (gr. monos, lat. nucleus jezgra) mn. fizioL bijela krvna zrna, krupna i s velikom okruglom jezgrom monopatija (gr. monos, pathos bolest, bol) med. bolest samo jednog dijela tijela, bolest samo due, bolest samo tijela monopetalan (gr. monos, petalon list) bot. jednolistan monopirenian (gr. monos, pyren ko- tica) bot. koji ima samo jednu ko- ticu, jezgru monoplan (gr. monos, lat. planum ra- van) zrakoplov koji ima sa svake strane trupa samo po jedno krilo (za razliku od bitlana, triplana i multi- plana) monoplastidi (gr. monos, plastos uob- lien, oblikovan) mn. zool. jednosta- nine ivotinje: protozoa monoplegija (gr. monos, plege udarac, rana) med. uzetost samo jednog uda ih samo jedne grupe miia monopodija (gr. monos, pus gen. po- dos noga, stopa) metr. istostopnost s obzirom na grau stihova (supr. di- podija); bot. jednononost monopodijski (gr. monos, pus gen. po- dos noga, stopa) metr. koji se sastoji od istih stopa, napisan u jednakim stopama; monopndijsko grananje bot. jednonono grananje monopol (gr. monopolion pravo samo- trgovine, samoprodaje) iskljuivo pravo trgovanja nekom vrstom robe (osobito kad drava zadri za sebe pravo na proizvodnju i trgovinu ne- kom vrstom robe, npr. solju, ibica- ma, duhanom, naftom i dr.); jedan od najviih stupnjeva udruivanja kapitalistikih pod uzea, karakteris- tian za razdoblje imperijalizma, v. imperijalizam; prid. monopolski monopolist (gr. monos jedini, poleo prodajem) posjednik iskljuivog pra- va proizvodnje i trgovine nekom vr- monopolizirati 91K monotelctizam stom robe; slubenik monopola, rad- nik u monopolu monopolizirati 'gr. monopolion, pravo sainoprodaje, od monos jedini, poleo prodajem) uvesti za neku vrstu robe monopol; pren. zadrati Ci li: zadra- vati) samo za sebe pravo na neto monopsihizam (gr. monos, psyche du- a) fil. nauavanje Averroesa, po ko- jemu su pojedine due samo modi- fikacije jedne univerzalne, ope due monopteran (gr. monos, pteron krilo, pero) zool. jednokrilni, s jednim kri- lom; arh. s jednim redom stupova, u obliku okrugle graevine s jednim re- dom stupova monopteron (gr. monos, pteron krilo. pero) zool. jednokrilac monopteros {gr. monos, pteron krilo) arhit. okrugla graevina koja lei sa- mo najednom redu stupova (antiki hram) monorema (gr. monos, rema rije) ling. jednolan izraz (kad se jednom rijeju obuhvati cijela misao, npr. u djejem govoru) monorhidija (gr. monos, orehidion ja- jace) anat. uroeni nedostatak jed- nog jajeta, testisa, jednojajnost, li- homudost; jednostrani kriptorhizam monorhit (gr. monos, orehis jaje) ant. onaj koji se rodio samo s jednim ja- jetom, testisom monorhizam (gr. monos, orehis jaje) anat. v. monorhidija monorim (gr. monos, fr. rime, srok) poet, pjesma s jednom vrstom rime, ili s istim rimama monosciji (gr. monos, skia sjena) mn. zein. "jednosjenani", tj. stanovnici umjerenih pojaseva kojima sjene, tijekom cijele godine, padaju u podne samo u jednom smjeru; u sjevernom umjerenom pojasu k sjeveru, u junom k jugu monosilab (gr. monos, svilabe slog) gram. jednoslona rije monosilabian (gr. monos, syllabe slog) jednosloan, koji ima samo jedan slog; monosilabini jezici jezici kod kojih se rijei sastoje samo od jednog sloga (npr. kineski, tibetan- ski i dr.) monosimptomatian (gr. monos, symptoma sluaj, dogaaj) koji po- kazuje samo jedan simptom monositija (gr. monos, sitos jelo, hra- na) osobina onoga koji voli jesti sam: uzimanje hrane samo jedanput dnev- no; monofagija monospermian (gr. monos. sperma sjeme) jednosjerneni, sa samo jednom sjemenom stanicom monospermija (gr. monos. sperma sje- me) fiziol. postojanje samo jedne sje- mene stanice; prodiranje samo jedne sjemene stanice monostih (gr. monos, stichoa red, stih) poet pjesma od strofa s jednim sti- hom monoteist (gr. monos, Theos Bog) onaj koji vjeruje u postojanje samo jednog Hoga ili jednog boanstva, jednobo- ac; supr. politcist monoteistiki (gr. monos, Theos Bog) jednoboaki, koji vjeruje samo u jed- nog Roga ili u jedno boanstvo; koji je u vezi s nauavanjem o postojanju samo jednog Boga ili jednog boan- stva; supr. politeistiki monoteizam (gr. monos, Theos Bog) vjera u postojanje jednog Boga ili jednog boanstva, jednobotvo; supr. politeizam monoteleti (gr. monos, thelo hou) rel. pristae uenja o dvjema prirodama, ali samo jednoj volji Isusa Krista (na VI. crkvenom saboru, u Carigradu 680., oni su, nastojanjem protivnika, tzv. bioteleta, izopeni) monoteletizam (gr. monos, thelo ho- u) rel. nauavanje o postojanju sa- mo jedne volje u Isusu Kristu; usp. monoteleti monotian 917 monstrozitet monotian (gr. monos, us gen. otos uho) med. koji uje samo na jedno uho monotip (gr. monos, typos otisak) 1. tisk. slagarski stroj koji slae i iz- lijeva pojedina slova (usp. monolajn); 2. slik. samo jedan otisak slike pret- hodno izraene uljanim bojama na bakrenoj ploi; monotipija monotipija {gr. monos, typos udarac) slik. v. monotip 2. monotom (gr. monos, tome rezanje) mineral koji ima samo jednu cjcp- ljivost monoton {gr- monos, tonos naglasak, ton) u jednom glasu (ili: zvuku); jed- nolian, istolik, dosadan monotonija (gr. monos, tonos nagla- sak, ton) jednolikost. istolinost, do- sada monotreme (gr. monos, trema rupa, otvor) mn. zool. ivotinje koje imaju samo jedan otvor za izbacivanje iz- meta, mokrae i sjemena, kljunai monotriglif (gr. monos, triglvfos) ar- hit. na fasadama dorskih hramova; trostruki razrez izmeu dvaju stu- pova, kad su stupovi blizu jedan dru- gog monotropan (gr. monos, tropos obrtaj, pravac) miner, naziv za mineralne tvari koje mogu prijei iz jedne mo- difikacije u drugu, ali iz ove ne mogu prijei u onu prvu monovalentan (gr. monos. lat. valere vrijediti) kein. jednovrijedan, tj. ele- ment iji se jedan atom spaja s jed- nim atomom vodika, ili moe za- mijeniti jedan njegov atom (klor, brom, jod, fluor, kalij, natrij, srebro i dr.) monozof (gr. monos, sofos mudrac) onaj koji misli da je samo on pame- tan, umiljeni mudrac monozofija (gr. monos, sofia mudrost) umiljena mudrost onoga koji misli da je samo on pametan Monroeva doktrina shvaanje Jamesa Monroea (17581831), petog pred- sjednika Sjedinjenih Amerikih Dr- ava, po kojemu treba od hiti svako mijeanje europskih drava u poslove nezavisnih drava, i obrnuto, i po ko- jemu SAD treba smatrati zatitni- kom drava Srednje i June Ameri- ke, a energino odbijati svako daljnje irenje europskih drava na tlu Ame- rike monroist pristaa Monroeve doktrine monroizam v. Monroeva doktrina mons (lat. mons, fr. mont, tal., p. mori- te) brijeg, planina, gora; mons Ven.e- ris (lat mons Veneris) anat. Venerin breuljak monsenjer (fr. monseigneur) milostivi gospodin; u Francuskoj: titula kojom se oslovljavaju lanovi vladarskog doma (Visoanstvo, Vaa visost Vaa milost), osim cara i kralja, i crkveni velikodostojnici (Vaa svjetlost, Va- a svetost. Preuzvieru) monsieur it. mesje (fr.) u Francuskoj: titula koja se, iz uljudnosti, daje sva- koj mukoj oso hi monsinjor (tal. monsignore) titula kat. crkvenih velikodostojnika: preasni, prosvijetli, preuzvieni monstracija (lat. monstratio) pokazi- vanje, prikazivanje: usp. demonstra- cija monstranca (lat. monstrate, monstra- ntia pokazivati) u Kat. crkvi: posuda bogato ukraena zlatom i srebrom u kojoj se dri posveena hostija (radi pokazivanja vjernicima da bi joj se mogli pokloniti), sakrament, sveto otajstvo, pokaznica monstrativan (lat monstrativus) koji se zasniva na pokazivanju ili nepo- srednom opaanju, opaajni monstrozitet (lat monstrositas) udo- vinost, nakaznost nakaradnost: ne- vjerojatan postupak; nevjerojatnost, gadost monstrum 918 momunent monstrum 'engl. monster, fr. monstre. lat. monstrum) udovite, grdosija; u sastavljenim rijeima predmetak monstre it. monstr oznaava neto divovski veliko, neizmjerno, npr. monstre-adresa predstavka s vrlo mnogo potpisa; monstre-koncerl kon- cert u kojemu 511 svi instrumenti za- stupljeni u velikom broju, obino koncert u kome su spojene dvije glaz- bene kapele; mnnstre-mUing zbor s ogromnim brojem pjevaa; monstre- pe.iidja molba s velikim brojem pot- pisa; monatre-proces parnica s veoma velikim brojem optuenih, svjedoka i branitelja monstrum {lat. monstrum) udovite; nakaza, nagrda, rugoba; grdosija; u- dovite od ovjeka, neovjek: nevje- rojatno djelo, nevjerojatna stvar monstruoznn (lat. monstrosus, mon- str uosus, fr. monstreux) udovian, nakazan, nagrdan; uasan, strahovit; grdan, golem, strano velik monsun (engl. monsoon, fr. mousson) vjetar koji redovito pue, u odreeno doba godine, zbog nejednakog zagri- javanja kopna i mora, na Kineskom moru i Indijskom oceanu; od svibnja do rujna s jugozapada, od listopada do travnja sa sjeveroistoka; pri mije- njanju smjera puhanja vladaju e- stoke bure montan (fr. montant) trg. iznos, veliina jednog rauna montanist (lat. montanus) poznavatelj umarstva i rudarstva, strunjak za umarstvo i rudarstvo montanistika (lat. montanus brdski, planinski) nauk o rudarstvu i rud- nicima montanski (lat. montanus) brdski, gor- ski, planinski; branski, gortaki; rudarstveni, koji se tie rudarstva, rudarski montanjar (fr. montagnard) gortak, branin, planinac; naziv tzv. mon- tanjara ili "brdske stranke", eks- tremni republikanci u fr. nar. skup- tini (1792. i 18481S49), nazvani zato to su u skuptinskoj dvorani, koja je imala stupnjevito uzviena sjedala, zauzimah najvia sjedala na krajnjoj ljevici, za razliku od umje- rene stranke irondista (g. 1792.) koji su zauzimali nia sjedala i zbog toga nazivani purti de la plaine it. parti de la plen, tj. stranka ravnice ili stranka doline montaa (fr. montage) 1. postavljanje neke naprave 11a mjesto uporabe; na- mjetanje. sklapanje, sastavljanje (strojeva, puaka, topova i dr.); 2. voj. punjenje metaka, granata itd.; 3. odabiranje pojedinih odlomaka, dije- lova, crteii, slika i dr. i sastavljanje u jednu skladnu umjetniku cjelinu (u knjievnosti, glazbi, grafici, foto- grafiji i dr.) monte (tal. monte) bank. zajam uzet na osnovi nepokretnog imanja monter (fr. monteur) sastavlja (ili: ure- diva) strojeva, satova i dr.; optoi- telj dragog kamenja; sastavlja pu- aka, topova td. montir (fr. monturc) optok kod nakita montiranje (fr. monter) v. montaa montirati (fr. monter) 1. penjati, podig- nuti, podizati, uzdignuti; 2. sklopiti, namjestiti stroj na mjestu uporabe iz gotovih dijelova; namjestiti (ili: optoiti. uglaviti) dragi kamen: opre- miti kuu pokustvom; voj. uglaviti puku u drvo; sastaviti top i uiniti ga sposobnim za djelovanje; puniti puane i topovske metke; supr. de- montirati, usp. montaa montisti (tal. monte) mn. bank. dava- telji zajmova na osnovi nekretnina montura (fr. monture) vojniko odijelo, oprema, mundir; odijelo posluge; pod- loga vlasulje (perike) monument (lat. monumentum) umjet- niki izraen predmet koji neposred- monumentalan 919 moralna teologija no ili simbolino slui kao uspome- na, spomenik monumentalan {lat. monumentalis) koji pripada spomeniku ili se tie spomenika; kao spomenik, tj. vele- ban, velianstven, predivan, koji ima svojstva onoga to se ne moo zabo- raviti monumentomanija (lat monumentum spomenik, gr. mania pomama, lu- dilo) pretjeranost u elji za podiza- njem spomenika mops (fr. mops, njem. Mops) zool. rasa pasa kratke dlake i male, zatupljenc njuke, mala doga mora (lat. mora) 2. oklijevanje, odlaga- nje, otezanje mora (tal.) 1. omiljena talijanska i dal- matinska igra prstima U kojoj su- djeluju dva igraa: jedan brzo prua jednu ruku ili obje pokazujui odre- den broj prstiju, a protivnik odmah mora, takoer prstima, pogoditi ko- liko je onaj prstiju pokazao; ala mora (tal. alla mora) moral (lat. mos gen. mori obiaj, mo- ralis) fil. skup obiaja, osobito dob- rih obiaja, onih koji omoguuju po- voljan i skladan opstanak i razvitak pojedinca i drutva, vrlina, krjepost, najvii zakon odravanja ljudskog drutva; misao kojoj je cilj pouiti, pouka (npr. neke prie, basne); pren. duevno raspoloenje, duh, hrabrost, npr. vojniki moral; usp. etika moralan (lat. moralis) koji pripada moralu; koji ivi u skladu s moralnim propisima, tj. koji svojim ivotom i radom sLvara sebi najvee doputene koristi, a istodobno nikome drugom time ne kodi: ispravan i poten u seksualnom pogledu; hrabar, odva- an, pun vjere u uspjeh; usp. etiki moralist (fr. moraliste) uitelj, propo- vjednik morala, pisac koji pie o moralu; sudac u moralnim pitanjima moralisti (lat. moralisare) v. mora- lizirati moralitet (lat. moralitas) ono to je u skladu sa zahtjevima morala, svoj- stvo slaganja s najviim zakonom odranja ljudskog drutva, cjeline ljudskog roda (supr. legalitet svojstvo slaganja sa zakonima ili pravnim po- retkom jedne drave), ono to jc u moralnom pogledu dobro, moralno ponaanje nekog ovjeka; vrlina, krjepost, istoa i etika vrijednost nekog postupka moraliteti (fr. moralitas) mn. u kas- nijem srednjem vijeku: vrsta pobo- nih drama koje su, za razliku od misterija, predoavale u izmiljenim primjerima pojedine moralne pouke moralizacija (lat moralisatio) potpo- maganje (ili: unapreivanje) morala i njegovih propisa; usp. moralizirati moralizam (lat. moralis) priznavanje i strogo zahtijevanje jednog moralnog shvaanja dunosti; supr. amorali- zam ili i moralizam moralizirati (lat. moralisare) initi (ili: uiniti) moralnim, popravljati koga ili to u moralnom pogledu; uliti moral, ulijevati moral; razmiljali o moralu, govoriti o moralu, propovi- jedati moral; pren. koriti nekoga, po- povati nekome moralnn filozofija v. pod moralni moralna pedagogija odgajanje u duhu shvaanja ivota koje sc oslanja na filozofsku i znanstvenu, a ne na reli- gijsku etiku moralna statistika statistika odree- nih, u moralnom pogledu znaajnih pojava i djelovanja u ljudskom dru- tvu koja sc dogaaju po nekoj pra- vilnosti. npr. zloini, samoubojstva, sklapanja i razvodi brakova itd. moralna teologija po Kantu, pokuaj da sc, na osnovi uroene tenjo ra- zumnih bia da ive u skladu s od- moralni 920 moreka redenim moralom, zakljui o posto- janju Boga i Bojih osobina moralni Gat. moralis) koji se tie mo- rala i njegovih propisa; moralni za- kon unuLarnji zakon po kojemu nit- ko nc treba initi ono to ne hi elio da se njemu ini (vidi kategoriki im- perativ): moralna osoba pravna oso- ba, juristika osoba, ona to ima sva zakonska prava, a stvarno ne postoji kao osoba, npr. neki zavjet; moralna naela moralni zakon; moralni filo- zof filozof koji moralna i etika pita- nja sustavno prouava i obraduje; moralna filozofija nauk o moralu, praktina filozofija, etika moralnost (lat. moralis) v. moralitet morando (tal.) glaz. oteui. razvlaei, zadravajui moratorij (lat. inoratorium, morari oduiti, odugovlaiti) odlaganje roka plaanja nekog duga, bilo pristankom pojedinih vjerovnika ih putem zako- na; odgoda plaanja do odredenog roka, koji odreduje vlada kad nastu- pe izuzetne okolnosti i prilike, npr. rat i dr. morbicid (lat. morbus bolest, caedere ubijati) kem. formaldehidni sapun- ski preparat (dezinfekcijsko i anti- septiko sredstvo) morbidan (lat. morbidus) bolestan, bo- leljiv; slik. mekan, njean morbiditet (lat. morbiditas) med. bo- lesno stanje, boleljivost; brojni odnos bolesnih prema zdravima, npr. u voj- sci morbili (lat.) mn. med. ospice, sipanice, male boginje morbilitet (lat. morbilitas) med. v. mor- biditet morbilozan (lat. morbillosus, fr. mor- bileux) med. ospini, koji spada u os- pice morbozan (lat. morbosus) bolestan; nezdrav, boleljiv, slabunjav morbozitet (lat. morbositas) bolest, bo- leljivost, slabunjavost morbus (lat. morbus) med. bolest mordacitet (lat. mordacitas) mo i spo- sobnost nagrizanja; pren. zajcdljivost mordeksin (fr. mordcxin, p. morde- ehin) med. azijska kolera mordent (tal. mordente) glaz. ukraa- vanje sviranja ili pjevanja time to se iz glavnog tona brzo prelazi u naj- blii ivi ton, pa se opet vraa u glav- ni; osnova (grund) za pozlnivanje i posrehrnjavanje morcl inseniti (engl. moral insanitjr) med. moralno ludilo, bolesni poreme- aj u duhovnoj djelatnosti koji dolazi do izraaja u nedostatku moralnih (etikih) osjeaja i pojmova, u sla- bosti volje i u sklonosti nemoralnim i zloinakim djelima (obino uroe- na, ali nastaje i kao posljedica oda- nosti piu i si.) morela (tal. morello, fr. moreau, lat. mauru3) bot. odlina vrsta krupnih, crnih ili tamnocrvenih treanja morena (fr. moraine) geol. s obronaka i proplanaka, ispod kojih sc nalaze ledenjaci (gleeri), pada na ledenja- ke krupno i sitno kamenje i zemlja; ledenjak, kreui se polako nanie, nosi sobom taj kameni materijal koji se lagano slae uz njegove bokove u dugake redove; sav taj materijal zo- ve se bona morena; kad se dva lede- njaka sa svojim morenama sastanu i spoje ujedan, onda sc i njihove bo- ne morene spoje u jednu, tzv. sredi- nju inorenu morendo (tal.) glaz. izumirui, gubei se, sputajui ton toliko da se jedva uje; morijente raures (lat. mos, mores) mn. v. pod mos mnreske (tal. moreseo, p. moriseo) mn. v. arabeske i groteske moreka (tal. moresca, fr. moresque) "maurski ples", ples s maevima u troetvrtinskom taklu, osobito je bio Morfej 921 mormoni omiljen u XV. i XVI. st. (kod nas i danas postoji i izvodi se svake godine u gradu Koruli, za blagdan gradskog zatitnika sv. Augustina, 28. kolovo- za, i prikazuje borbe protiv Moura i pobjedu nad njima) Morfej (gr. morfe oblik, lat. Morpheus) mit. po Ovidiju, sin boga spavanja Somnusa, hog sna, nazvan tako zbog toga to se njegovom pomoi, u dui onoga koji spava, stvaraju razne sli- ke i oblici (morfe = oblik) morfeja (gr. morfe oblik) med. bijela kona pjcgavost (predznak gube) morfij (gr. morfe oblik, Morphoeus) kem. glavni sastojak opijuma, sasu- en mlijeni sok to curi iz zarezanih ahura nezrela maka. kristalizira bezbojno, u manjoj koliini uspavlju- je i ublaava bolove, a u veoj otrovan (mnogo se upotrebljava u medicini) morfinist (gr. morfe oblik) onaj koji je strasno odan uivanju u opijumu morfinizam (gr. morfe oblik) med. tnn vanjc zbog stalne uporabe morfij a, oituje se u tekim ivanim poreme- ajima i bolestima; strasna i neo- doljiva odanost uivanju morfija morfinoman (gr. morfe oblik, mani a) v. morfinist morfinomanija (gr. morfe oblik, raa- nia pomama, strast) strast uivanja u morfiju; usp. morfinizam morfo- (gr. morfe) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: oblik morfogeneza (gr. morfe, genesis po- stanak, postajanje) fiziol. optogenet- ski i filogenetski razvitak oblika i- vih bia (organizama) morfografija (gr. morfe, grafia opis) opisivanje prirodnih tijela s obzirom na njihove oblike morfologija (gr. morfe, logia) znanost o postanku i razvitku oblika: organ- skih tijela (ivotinja i biljaka), Zem- ljine kore, rijei itd. morfometrija (gr. morfe, metron mje- rilo, mi^ra) mjerenje oblika morfonomija (gr. morfe, nomos zakon) znanost o zakonima postanka i raz- vitka oblika prirodnih tijela morfutika (gr. morfe, lat. morphotica) mn. dijelovi iz kojih su sastavljena prirodna, osobito organska tijela morfotomija (gr. morfe, tome sjeenie, rezanje) znanost o rastavljanju i raz- luivanju organskih tijela, = anato- mija morfotropija (gr. morfe, tropos) u kri- stalografiji: slinost morfolokih i fizikih svojstava spajanja koja ke- mijski nisu analogna morfoza (gr. morfe) uoblienje, posta- janje oblika, razvijanje oblika, oblik Morgana (lat.) u bretonskoj mit-ologiji: sestra kralja Arthura i prezrena lju- bavnica Lancelotova, pretvorila se u vilu i ivi kao fata morgana, tj. vila Morgana morganatika (lat. morganatica) jutar- nji dar koji je, nekada, mladoenja davao eni nakon prve brane noi morganatski brak (Int. matrimonium ad morganaticam, starovisoko nje- maki morgan jutro) neravnopravan brak, tj. brak to ga sklopi lan neke vladarske kue ili visokog plemstva sa enom koja mu po roenju nije jednaka; djeca iz takvog braka na- sljeduju samo majino ime i imanje moribundus Gat. mori, moribundus) med. koji je na smrt obolio, umirui morija (gr. moria) med. v. moroza morijcnte (tal. moriente) glaz. v. mn- rendo Morlaci (tal. Morlacchi) 'Vlasi s mora", Slaveni (katolici i pravoslavci) s is- tone obale Jadranskoga mora, tj. iz Hrvatskog primorja i Dalmacije do Splita mormoni mn. Sveci posljednjih dana (engl. I.attcr-day Saints), vjerska sljedba koju je 1827. osnovao u Sje- mormon stvo 922 mo rtu rij vernoj Americi Joseph Smith (180-5 1844), koji je 1830. g. izdao knjigu proroka Mormona, navodno pisanu 420 g. n. e., punu pria o biblijskim plemenima u Sjevernoj Americi, uda i objave; mormonska vjera doputa i propovijeda mnogoenstvo, inae sa- dri kranska i suvremena nekr- anska gledita mormonstvo, mormonizam vjera i shvaanja sljedbe mormona mormornndo (tal.) glaz. uborei, kao da ubori mormorevolc (tal.) glaz. v. mormoran- do mormoroso it. mormorozo (tal.) glaz. v. mormornndo morodnhij (gr. moros budala, luda, do- cheion prihvatilite) luda kua, lud- nica; morokomij morokomij (gr. moros, kome selo) v. morodohij mororaor (p. moromoro) zool. vrsta lame, arena, crne i bijele boje. samo vea od obine lame moroza (gr. moria) med. tupoglavost, ludost, ludilo; morija morozan (Jat. morosus) mrgodan, nabu- sit, nezahvalan, licemjeran, osoran, mrzovoljan morozofija (gr. moros luda, sofia mu- drost) med. vrsta mranog ludila mors Gat. mors) smrt; mors oparen* ili mors spurija (lat. mors apparens, spurija) med. prividna smrt; mcr$ ci- vilis (lat. mors civilis) prav. graan- ska smrt morsele (lat. morsuli, mcrscUi) mn. farm. duguljaste i etvrtaste ploice od eera u koje se, dok su otopljene, stavljaju razne ljekovite supstancije mort (njem. Mortel) buka, lijep, maz (smjesa od gaenog vapna, cementa, pijeska i vode) mortadela (tal. mortadella) debela bo- lonjska kobasica od jednog dijela svinjskog mesa sa slaninom i dva di- jela govedine, s paprom, muskatom i dr. mortalitet (lat. mors smrt, mortalitas) smrtnost, umiranje; zbroj sluajeva umiranja u jednom odreenom raz- doblju, za razliku od sluajeva raa- nja (fertiliteta); tablice mortaliteta tablice iz kojih se vidi broj smrtnih sluajeva u odredenom razdoblju mortar (tal. mortario) muar, avan Mortem effugere nemo potest Gat.) Smrti izbjei ne moe nitko mortificirati Gat. mortificare) iz umi- rati; kinjiti, muiti (svoje tijelo); pri- guivati, npr. prohtjeve, strasti; skra- ivati, umokavati meso time to se ostavlja na zraku; prav. ponititi, objaviti da ne vrijedi (ugovor, testa- ment); med. umrtviti; pren. poraziti, poniziti; teko uvrijediti; takoer: amortizirati mortifikacija Gat. mortificatio) izumi- ranje, umrtvljenje, izumiranje poje- dinih dijelova; muenje, umrtvljiva- nje (tijela); skraivanje, umekava- nje, npr. mesa, time to se dri na zraku; trg. unitavanje, ukidanje, npr. potraivanja nekog duga; prav. proglaenje izgubljene isprave za nevrijednu ili nekog duga da se uga- sio; pren. poraenost, ponienje; amortizacija mortira (niz. mortier) muar, merzor; kratkocijcvno topniko orue za u- bacnu paljbu mortisdonacija (lat. mortis donatio, donatio mortis causa) prav. poklon u sluaju smrti, oporuivanje, ostav- ljanje u nasljedstvo mortsezona (fr. morte-saison) mrtva sezona, doba godine kad nastupa veliki zastoj u trgovakim poslovima, obino za vrijeme ljetnih mjeseci mortnrij (mn. mortuarium) u feudal- nom sustavu: pravo gospodara da, u sluaju smrti nekog njegovog kmeta, mortus 923 moti v trai za sebe neto od njegove ostav- tine; takoer: manus mortua mortus (lat. mori umrijeti, mortuus) mrtav, umro, mrtvac; manus mortua (lat. manus mortua mrtva ruka) prav. svojina koja je, putem oporuke, postala neotuiva, imanje koje je, putem oporuke, prelo u svojinu Cr- kve i time poslalo za dravu gotovo mrtvo (takoer: morturij); de mortus nil nisi bene it. de mortus nil nizi bene (lat.) posl. o mrtvima ne treba govoriti nita, nego samo ono to je dobro morula (lat. morum malina, kupina) prvi embrionalni stadij u razvoju i- vog organizma (skupina stanica na- stala brazdanjem jajeta nalik na ma- linu, kupinu) morum (gr. moron, lat. morum) dud, murva; med. dudasti ir moruna Gat. murena iz gr. mvraina) zool. riba hrskavinjaa iz porodice josetri; moe biti dugaka i 5 meta- ra: ivi u Crnom i Jadranskom moru morus (lat. morus) bot. dudovo drvo, murva mor (rus.) zool. morski sisavac iz reda perajara, morski konj; ivi uz obale Atlanskog i Tihog oceana mos (lat. mos gen. mori) obiaj, navi- ka, nain ivota mosflaa (njem. Massflascho) boca od litre i pol, oka: okanica, okanik mosholatrija(gr. moschos tele, latreia oboavanje) mit. oboavanje telela, osobito: oboavanje zlatnog teleta ko- jemu su se klanjali Izraelci dok su bili u pustinji moskitero (p. mosquitro) zavjesa na krevetu za zatitu od uboda koma- raca (moskita) i drugih dosadnih kukaca; muhobran moskito (p, mosca, mosquito, lat. mu sca muha) komarac nekoliko raz- nih vrsta roda Culex, ija enka du- gakim rilcem probada kou ivoti- nja i ljudi i sie krv, komarac, ko- marac malariar moskovada (fr. moscouadc. tal. mos- covalo) neproien eer; kasonada mosso it. moso (tal.) glaz. s malo iv- ljim kretanjem, pokretljivo mosur (tur. masura) 1. cijev, kalem, pula; 2. klip kukuruza ih neka dru- ga stvar u obliku klipa; 3. naprava za izvlaenje tekuine iz bave moeja (ar. masid, tal. moschca) mu- hamedanska bogomolja, turski hram drugog reda; usp. damija moknvac (lat. Moschinae) zool. bezrogi preiva iz porodice jelena mot (njem. Most) novo, tek iscijeeno vino s 1230% eera, slatko vino mous (lat. moschus, muscus, ar. musk) sekret mujaka mokavca, dok jc svje predstavlja meku, crvenkasto- smeu masu, jakog mirisa i gorkog, otrog okusa: osuen postaje crno- sme i moe se pretvoriti u prah; slui za parfem, a ranije se upotreb- ljavao i kao lijek: bizam mot (tal. motto) pokret, znak, mig, gri- masa; initi mole davati znakove motacile (lat. motacillae) mn. zool. red ptica pastirica (u koji spadaju sla- vuj, vrabac, grmua i dr.) motel amerika kratica od Motorists Hotel, tj. hotel za motoriste (odma- ralite uz cestu sa servisnom sta- nicom i restoranom) molet (lat. motetum, fr. motet, tal. mo- totto) glaz. crkvena pjesma u vie glasova, bez instrumentalne pratnje, obino s tekstom iz Biblije; predstav- nici: Palestrina, Lasso, Bach i dr. motilitet (lat. movere kretati, motus kretanje, motilitas pokret) pokret- ljivost, pokretnost, sposobnost svo- jevoljnog kretanja motiv (lat. motivum. tal. motivo, fr. mo- tiO pobuda, povod, poticaj, razlog; u umjetnosti: izvorno zasnovana umjet- nika misao koja prevladava cjelo- motivacija 924 moviola kupnim umjetnikim djelom ili cje- lokupnim umjetnikim opusom; glaz. figura od vie tonova iz ijeg se po- navljanja, mijenjanja i mijeanja s drugim motivima razvijaju vee ton- ske cjeline motivacija (lat. motivatio) obrazlaga- nje, obrazloenje, navoenje pobuda ili razloga za neto motivirati (fr. motiver) obrazloili, obrazlagati, navesti (ili: navoditi) pobude ili razloge za neto moto (tal. molto, fr. mot, lat. muttire apnuti, aputati) jezgrovita misao, poslovica ili navod (citat) nekog pis- ca koji se stavlja na elo nekog spisa, rasprave ili veeg djela, obino od- mah iza naslova, a koji treba na- znaiti i nagovijestiti sadraj, smi- sao ili svrhu onoga o emu se pisalo moto-kros (engl. moto-cross) port, na- tjecanje u vonji motociklima po te- renima bez putova motocikl (lat. motor, gr. kvklos kota) bicikl koji sc pokree motorom motor (lat. motor) pokreta, pokretna sila, pokretalo; pogonski mehanizam kod strojeva (pokretan snagom vode, vjetra, pare, plina, benzina ih elektri- citeti); motocikl motorist (engl. motorist) voza na mo- tociklu, molociklist motorizacija (lat. moverc, motorisatio kretati) zamjenjivanje ljudske i ivo- tinjske energije motorom (npr. u po- ljoprivredi); usp. mehanizacija motorizirati (lat. moverc kretati, mo- tor pokreta) opskrbili, opskrbljivati motorom; motorizirana divizija ona koja.je pomou automobila i traktora za topnitvo sposobna za brzo pokre- tale; motorizirano pjeatvo ono koje se pomou automobila i motocikala moe brzo prenositi i prohacivati s mjesta na mjesto motorni Gat. motori us) pokretan, koji pokree, koji proizvodi kretanje, npr. motorni ivci; koji je u vezi s mo- torom, koji se zasniva na motoru, koji pripada motoru; motorna kola kola koja pokree motor; motorni kota v. motocikl; motorni amac amac koji pokree motor motornjak motorni vlak ili brod motoskaf (tal. motoseafo) voj. veoma brz bojni amac, s tri lana posade, naoruan malim topom i torpedom motuproprio (lat. motuproprio iz vlas- tite pobude) poslanica, bula ili na- redba koju izdaje papa po vlastitom miljenju, tj. bez poticaja sa strane motus (lat. molus kretanje, pokret) kretanje, pokret; duevni pokret, pokret due. jako osjeanje, duevni in. strast; con moto it, kon moto (tal.) glaz. s kretanjem, ivo; moto precednte it. moto prccdcntc (tal.) glaz. v. medessimo tempo: molu pro- pno Gat.) iz vlastite pobude, po vlas- titom miljenju (usp. motuproprio) motus peristaltikus (lat. motus peri- stalticus) fiziol. v. peristaltika mount (engl. mount, lat. mons brijeg, brdo) rije koja se pojavljuje kao sastavni dio mnogih zemljopisnih na- ziva (npr. Mount Iiverest) movencije (lat. moventia) mn. dijelovi imanja koji se mogu sami kretati, npr. stoka (za razliku od mobi lija, stvari koje treba drugi pokrenuti) movens (lat. movere kretati, pokrenuti, moves pokretan, koji kree, koji po- kree) sredstvo koje izaziva kretanje, pokretljiva sila, uzrok kretanju; spi- ritus movens (lat.) duhovni (ili: glav- ni) pokreta neke djelatnosti movibon (lat. movere kretati se, bonus dobar) naziv za jedno sredstvo koie smiruje ivce i omoguuje dobar san movimento (tal.) glaz. mjera za vrije- me, tempo inovioln (lat. moverc kretati) stoi na kojem se montiraju filmovi i kopira tonska vrpca mozaiar 925 muhasil mozaiar {fr. mosaique) umjetnik koji izrauje slike i ornamente u mozaiku mozaik (fr. mosaique, p., port. mos&co, tal. musako, lat. opus musivum, grd. museion) slika ili ornament, na zidu ili podu. izraen od kamenii, mra- mornih ih staklenih komadia u boji mr. kratica za magister Mr. kratica za mister (engl.) gospodin mrgin (lat. margo) meda izmeu dvaju imanja mrmot(a) (tal. marmotta) zool. svizac (vrsta glodavaca) mu kineska mjera za povrinu zemlje mualakat (ar.) zbirka sedam n?uljep- ih lirskih pjesama sedmorice naj- boljih arapskih predislamskih pjes- nika mualim (tur. muallim) uitelj; profesor; nastavnik u mektebu mucescirati (lat. mucescere) pretvarati se u sluz, postajati sluzav Mucije Seevola (lat. .Vlucius Scaevola) rimski plemi koji je. kad su Etru- ani 507. g. p. n. e. bili opsjeli Rim, otiao u logor kralja Porzene da ga uhije, a kad su ga uhvatili, da bi dokazao svoju neustraivost, spalio je svoju desnu ruku, zbog ega je do- bio nadimak Scaevola, tj. Ljevak mueilaginozan (lat. mucilaginosus) v. mukozan mucilago (lat.) med. v. mukus; rnuci- iagogumi arabici (lat. mucilago gum- mi arabici) guma otopljena u etiri dijela vode, gusta gumena otopina muderis (ar.) uitelj na vioj koli. nastavnik, profesor mudras (sanskr.) kod Indijaca: vjeti- na prianja rukama mueda (port. mueda, lat. moneta) nov- ana jedinica u Portugalu muf (njem. MufTe) 2. teh. naglavak, za vezivanje (ili: spajanje) dviju cijevi koje se dodiruju muf (njem. Mufti) 1. enski odjevni predmet za ruke u obliku torbice s obje strane otvorene, koji se izrauje od toplog krzna, kolak mufl (fr. moufle. eng. muffle, lat. muf- filla) kem. posuda od peene ilovae u kojoj se mogu jako zagrijati pred- meti koji ne smiju doi u dodir ni s gorivom ni s plinovima to ih razvija vatra (npr. porculan) muflon (fr. mouflon, tal. muffo, njem. MufD zool. divlja ovca (ivi po brje- govima Sardinije i Korzike, u Sibiru i sjeverozapadnoj Americi); argali mufoln (engl. muflle) posuda od vatro- stalnog materijala; slui za arenje, spaljivanje ih taljenje razliitih ma- terijala mufti (ar. mufti) v. muftija muftija (ar. mufti) uenjak-bogoslov kod muslimana, tuma zakona na osno- vi Kur'ana, turski vrhovni sveenik i vrhovni sudac; ministar prosvjete u Turskoj (veliki muftija) muhniri (ar. mohadir) mn. pristae Muhamed ove koje su se u Medini skupljale oko njega; iseljenici, izbjeg- lice nvuhafis (ar.) zapovjednik utvrde; gar- nizonski vojnik, straar. uvar Muhamed (ar. Muhammed) onaj koji je dostojan slave, hvaljeni, slavljeni: osniva muhamedanske religije, ro- en u Meki oko 570. g. n. e., umro 632. muhamedanizam nauavanje Muha- medovo, islam muhamedinei pripadnici vjere koju je osnovao Muhamed, muslimani, mu- hamedanci muhareba (tur. moharehe, muharebe) rat, bitka, boj muharem (ar. harama) prvi mjesec u muhamedanskom kalendaru (ima 30 dana), nazvan po tome to ie u njemu zabranjen rat i borba (harama = za- braniti) muhasera (tur. muhasara) opsada muhasil (tur.) sultanov namjesnik muhendis 926 TTiulteka muhendis (tur.) inenjer muhimat (tur.) 1. prtljaga, oprema (oso- bito vojnika); 2. municija, streljivo mnjaa (fr. mouillage) "krtenje vina", dodavanje ukiseljenom vinu este, eera i vode da bi se uinilo u pora b- ljivim mujezin (ar. miezin) hoda koji s mina- reta poziva vjernike na molitvu mujirati (fr. mouiller) kvasiti, vlaiti mukada (tur.) sultanov spahiluk, carski posjed mukngo (lat. mucago) med. v. mukus mukata (tur. mukataa) zakup, najam muknti (lat. mucus sluz, mn. muca ta) mn. kem. sluzaste soli muket (mocuhette) votani stijenj svijen u klupko ili u spiralu mukozn (lat. mucosa sc. membrana) anat. sluznica muknzan (lat. mucosus) sluzast, balast, slinast; sluzav, balav, slinav mukozitet (lat. mueositas) sluzavost, balavost, slinavost mukte (tur. muft, muft) besplatno mukulencija (lat. muculcntia) bala- vost, sluzavost, slinavost mukulentan (lat. muculcntus) sluzast, balast, slinast; slinav, sluzav, balav mukus (lat. mucus) med. sluz, slina, bala mnl (ar. Mozul) 1. tanak i fin muslin (najprije doao iz ist. Indije) mul (fr. moule) 2. vrsta malih jestivih koljki: klapavica, klapunica, puica mula (ar. mevla) 1. gospodin, gospodar, sudac u velikom gradu; sveenik mula (lat. mulus) 2. zool. mazga mularija (tal. mulo) djeurlija mulat (p.. port. mulato, lat. mulus ma- zga) prvobitno: mazga (od drijepca i magarice); poslije: polucrnac (roen od oca crnca i bijele ene, ili obrat- no); za ene: mulatkinja mulatkinja (p. rnulata) v. pod mulat mulaa (fr. moulage) kalupljenje, izra- ivanje kalupa, lijevanje u kalupu, izlijevanje; uzimanje otiska, otisak: koloriran anatomski preparat od vos- ka mulijebrije (lat. mulier ena, mulie- bria) mn. enske stvari, enski spol- ni organi; med. ensko mjeseno pra- nje mulijebritet Gat. muliebritas) enska priroda, enskost, enstvenost mulinaa (fr. moulinage) predenje svile i sve to je potrebno za taj posao (strojevi i dr.) muline (fr. moulinot, tal. mulino, lat. molina) mali mlin, mlinica; okret u plesu; sprava za mjerenje brzine ri- jenog toka; okretni kri (na prolazu za pjeake); u maevanju: kruno vit- lanje maem da bi se istodobno od- bili udarci vie protivnika mulinirati (fr. mouliner) presti u dvije boie, npr. svilu mulir (fr. moulure) arh. vijenac na kui, pervaz, sims mulirati (fr. moulcr) liti u kalup, izliti u kalupu; uzeti otisak, otisnuti, tis- kati mulk (tur.) nekretnina, posjed, imanje, vlasnitvo mulkija (tur. midkive mektebi) visoka kola, sveuilite mulkta (lat. muleta) prav. v. multa 1. mulktirati (lat. muletare) prav. kazniti novano, kanjavati novano mnlomedicina (lat.) znanost o lijee- nju ivotinja multa Gat.) 1. prav. novana kazna, glo- ba (mulkta) multa (lat.) 2. mn. mnogo (u kvanti- tativnom smislu), mnoge stvari, mno- go toga: non multa. nad muli um (lat.) ne mnogo stvari (kazati, uiniti), ne- go od jedne kazati ih uiniti mnogo, tj. malo, ali temeljito, bolja je ka- kvoa nego koliina rada multeka (ar.) = sluba Boja (u isla- mu) nrult i 927 mumificirati multi (lat. multum) predmetak u sloc- nicama sa znaenjem: mnogo, vie multiangularan (lat. multiangularis) viekutan, mnogokutan multicikl (lat. multi-, gr. kyklos krug, kota) spajanje po est dvokolica u jednu, tako da se na njima moe smjestiti dvanaest ljudi i jo prikop- ati jedna laka kola (osobito u voj- sci) multidimenzionalan (lat.) koji ima mnogo dimenzija, velik, ogroman multifnran (lat. multifarius) koji ima mnogo redaka, vieredni multifidan (lat. multifidus) jako ras- cjepkan, iscjepkan, s mnogo pukotina multifloran (lat. multiflorus) bot. s mnogo cvjetova, mnogocvjetan, koji ima vie od pet cvjetova multiforman (lat. mulliformis) koji ima mnogo oblika, raznooblian, razno- lik, mnogolik multigenerian (lat multigeneris) raz- novrstan, raznorodan multikoioran (lat. multicoloris) razno- bojan, aren multilateralan (lat. multilateralis) viestran multimedijalan (lat.) viemedijalan, koji se istodobno slui s nekoliko teh- nika reprodukcije i prenoenja komu- nikacija multimodnn (lat. multiinodus) na mno- go naina, viestran multinacionalan (lat.) vienacionalan multinuklcnran (lat. mullinuclcaris) s mnogo jezgri, mnogojezgreni multiokularan Gat. mullus mnogi, ocu- lus oko) koji ima mnogo oiju, mno- gook multipara (lat. multipara) ena koja je mnogo puta raala multipl (lat multiplus) prid. viestruk; sloen: kao imenica: mat. broj koji sadri drugi neki broj vie puta bez ostatka, viekratnik multiplan (lat multus, planum ravan) zrakoplov s vie redova krila; usp. monoplan multipleks (lat. multiplex) viestruk multiplicirati Gat. multiplicare) umno- iti, umnoavati; mat. mnoiti multiplicitet (bit. multiplicitas) mno- tvo, mnoina, raznovrsnost multiplikacija (lat multiplicatio) mat. mnoenje; umnoavanje multiplikand (lat. multiplicandus) mat. broj koji treba pomnoiti dru- gim brojem, mnoenik: usp. multi- plikator multiplikativan (lat. multiplicativus) umnoavajui, koji izraava mnoe- nje ili umnoavanje multiplikator (lat. muitiplicator) mat. broj kojim se mnoi drugi broj (mul- tiplikand), mnoitelj, umnoiva multiplum (lat. multiplum) viestruk, viestruka veliina; mat. broj koji sadri u sebi drugi broj vie puta bez ostatka (npr. 9 je multiplum od 3), sadratelj multipolaran (lat. multipolaris) mno- gostoerni, koji ima mnogo stoera, polova, s mnogo stoera, polova multipotentan (lat multipotens) koji mnogo moe, veoma moan multivalentan (lat. multivalens) kem. koji ima vie valencija, tj. vievri- jedan element multivitaminski (lat. multum, vita ivot) koji sadri mnogo (ili: vei broj) vitamina multum (lat) mnogo; v. pod multa multus (lat.) mnogi, mnogobrojan, obi- lan; usp. multa mulu (tur. mu luk) kralj, vladar mulzum (lat. mulsum sc. vinum) vino pomijeano s medom, medovina mumificirati latnl. mumificare) pre- tvarati (ili: pretvoriti) u mumiju, bal- zamirati; pren. smraviti, biti mrav i suh mu m ifikacij a 928 municipija mumifikacija (lat. mumificatio) bal za- miranje, pretvaranje u mumiju, prav- ljenje mumija: pren. mravljenje mumija (perz. mum, fr. inomie, tal. mu- mmia) kod starih Egipana: le o- vjeka oien od svih mekanih dije- lova, ispunjen smolom, asfaltom ili gumom, omotan posebnim likom i premazan smolom; pren. ishlapjeli i oronuli starac, starkelja; mrav o- vjek; mineralna mumija vrsta veo- ma skupocjenog perzijskog balzama. ugodna mirisa i za rane vrlo lje- kovitog, koji su stari Egipani upo- trebljavali pri mumificiranju leeva mumin (tur.) ovjek koji vjeruje, mu- slimanski vjernik mumps (engl. Mumps) med. zarazna upala parotisa (podune lijezde); zaunjaci, podunice munadija (tur. miinadi) oglaiva, izvi- kiva mundanitet (lat. mundanitas) v. mun- danizam mundanizam Gat, mundus svet) svje- tovnost, duh ovog svijeta mundanski (lat. mundanus) koji je u vezi sa svijetom, svjetski, svjetovni mundharmonika (njem. Mundharmo- nika) glaz. instrument s elinim je- zicima na kojem se proizvodi zvuk puhanjem Mundial (lat. mundus svijet) port, portska natjecanja na kojima sudje- luju predstavnici pojedinih zemalja iz itavog svijeta; svjetsko nogomet- no prvenstvo mundifikacije (lat. mundificantia) med. sredstva za ienje mundij Gat. mundium) pravo mua nad enom, staratelja nad tienikom i dr. mundir (fr. monturc) voj. v. montura mundrcklama (njem. Mund usta) pre- porui vanje nekog umjetnikog dje- la (ili bilo kojeg drugog proizvoda ili dobra) od usta do usta mundtik (njem. Mundstuck) cigarnik, cigaretnik, cigarluk; glaz. pisak, dio koji se stavlja u usta (na puhakim instrumentima) mundus (lat. mundus) svijet, svemir; ovjeanstvo, ljudi; mundus intelli- gibilis (lat.) razumni svijet, svijet ra- zuma; mundus scnsibilis (lat.) osje- tilni svijet, priroda; mundus vult de- cipi, argo decipiatur (lat.) posl. svijet (ljudi) hoe biti zavaravan, prema to- me, da bi se zavarao, treba ga zava- ravati mungo (lat. mungos iehneumon) 1. zool. v. ihneumon; 2. vrsta umjetne vune od stare, raehane tkanine municija (lat. munitio utvrivanje, utvrda, lat. munire utvrdiLi, zatiti- ti, osigurati, fr. munition) voj. stre- ljivo, tj. puani meci, granate, rap- neli, bombe i dr.; munieijski geto skladite streljiva, spremite stre- ljiva; municijska kolona vojna jedi- nica koja opskrbljava operativnu voj- sku streljivom municipalitet (lat. municipalitas) grad- ski odbor, opinsko vijee, sud opine, gradsko poglavarstvo, gradska upra- va; slubenici (ili: slubenitvo. inov- nici, inovnitvo) gradskog odbora, opinski inovnici, opinsko inovni- tvo municipalizirati Gat. municipium} dati nekom gradu opinski sud ije la- nove biraju graani municipalni Gat. municipalis) koji se tie gradskoga odbora (ili: samostal- ne gradske uprave) gradski, opinski; municipalni inovnik slubenik grad- skog odbora, opinski inovnik municipija (lat. munus cepare, muni- cipium) grad u Italiji ili izvan Italije pod vrhovnom rimskom vlau, ali sa svojom samoupravom, ustavom i zakonima (graani ovakvih slobod- nih gradova dobili su kasnije i rim- munificencija 929 muskularitet sko graansko pravo, ak i pravo glasa) munificencijn (lat. munificentia) da- reljivost, velikodunost, dobrotvor- nosl muniment (lat. munimentum) zatitno sredstvo, tvrava, utvrda: prav. do- kazno sredstvo, okolnost koja jednoj parninoj strani ide u prilog munus (lat.) zadatak, dunost murale Gat. murus zid, murales) mn. biljke koje rastu po zidovima murasela (tur. miirasele) 1. dopute- nje: 2. sudbeni poziv; 3. korespon- dencija muratori (lat. murus, muratores zid) rnn. slobodni zidari murdum (tur. merdum) ovjek, osoha murijacit (lat. muria) kem. v. anhidrit murijati (lat. muria, muriata salamura, rasol) mn. kem. kloridi murijatian Gat, inuriaticus) kem. koji sadri solnu kiselinu; murijatini prah barutu slina smjesa koja umje- sto salitre sadri kloro-kiseli kalij murijatik (lat. muriaticum sc. asidum, muria salamura, rasol) kem. solna kiselina, klorovodina kiselina murina (lat. Muraena helena) zool. morska riba iz skupine jegulja s ot- rovnim lijezdama na nepcu; ivi u Sredozemnom moru, Atlanskom i Tihom oceanu murmur (lat.) uborenje, romorenje; med. krkljanje, utanje murus Gat.) zid, bedem; mn. muri murva (lat. Morus) bot. dud (drvo i plod) musaka (tur. musakka) kuh. jelo od kosanog mesa, krumpira ili plavog patlidana i rie muscide (lat. musca) mn. zool. muhe, kao porodica kukaca muse (fr. mousseux) pjenuavo vino; kao pridjev: pjenuav, koii se pje- nua. npr. ampanjac Musej (gr. Musaios) mit. staro atenski pjeva, prorok i sveenik, suvreme- nik Orfejev muselin (fr. mousseline, tal. mussolino) fina pamuna tkanina (nazvana po irakom gradu Mosulu, gdje se naj- prije poela izraivati) music-hall it. mjuzik-hol (engl.) glaz- bena dvorana, varijete musical it. mjuzikl (engl.) glazbeno- scensko djelo u kojem se spajaju glaz- ba, pokret i rijei; ujedinjuje dramu, operu i balet muka (lat. musca) zool. muha muskarin (lat. musca) kem. otrovni al- kaloid koji sadri otrovna gljiva mu- homor (Agaricus muscarius) muskarinizam (lat. musca) med. tro- vanje gljivama; usp. muskarin muskat (fr. muscade, p. moscada, lat. muscatum) mousov orah, orai muskatel (tal. moscatello, lat. musca- tellum sc. vinum, ar. muskat) mu- ka tno groe, mukat; vino od toga groa musklfiber (njem. Muskel mii, Fieber groznica) bolno otvrdnue miinih spletova zbog prenaprezanja ili nena- viklih pokreta muskologija Gat. muscus mahovina, gr. logos rije, govor) bot. znanost o mahovinama i slinom bilju muskozan (lat. museosus) mahovino- vit, obrastao mahovinom muskoze (lat. museosae) mn. bot. ma- hovi nas te biljke muskozitet (lat. museositas) mahovi- novitost muskul (lat. mus mi, musculus mah mi, mii) mn. muskuli anat. miii, mesnati dijelovi ljudskog i ivotinj- skog tijela koji ga, skupljanjem i ispruivanjem, ine sposobnim za izvoenje svojevoljnih pokreta muskularitet (lat. muscularitas) snaga miia, sposobnost i djelatnost mi- ia muskularni 930 mutacizam muskularni (lat. muscularis) anat. mi- ini; niuskulami sustav sastav i ras- pored svih miia u jednom tijelu muskulatura Gat. musculalura) anat. miini materijal, svi miii jednog tijela, sustav miia muskulozan (lat. musculosus) miiav, razvijenih miia, jakih miia, sna- an, jak muskuloznost (lat. musculositas) mi- iavost, razvijenost miia, tjelesna snaga (zbog jakih miia) muskus (lat. muscus) 1. bot. mahovina musliman (ar. muislim) pripadnik is- lamske vjeroispovijesti muslimanstvo (tur.-perz. muslimanlik) prava vjera, muhamedanstvo muson (fr. mousson, ar. mausim) v. monsun mustae (fr. moustache, tal. mostaccio, gr. mustax) brk, brkovi mustang (engl. mustang) v. mestang muster one vert (njem. Muster ohne Wert) trg. "uzorak bez vrijednosti", natpis na posve maloj koliini robe koja se alje besplatno na probu mustija ki bijelca i mulatkinje; usp. fustija mustik (fr. moustique) v. moskito mustra (njem. Muster) uzorak, primje- rak, primjer: proba, pokus mu franc. (inouche) 1. strogo sredite, pun pogodak; 2. muica, bradica is- pod donje usne muanka (e.) vrsta jabuke muema (ar.) votano platno mueta (fr. mouchctte) arh. nadstre- nica, dio na zidu sa lijebom otraga da se ne bi voda slijevala niza zid mukatelka (lat. muscatellum) vrsta mirisne kruke muketa (fr. mousquet) v. musketa muketa (tal. moschetto, fr. mosquet, lat. museheta) stara vojnika puka, u XVI. i XVII. stoljeu, koja se palila fitiljem; muketa muketir (fr. mousquelaire) vojnik na- oruan muketom, pjeak; muketar mula (njem. Muschel) 1. koljka, lju- tura; 2. izljev; umivaonik, koljka i si. mumula (gr. mespilon) l>ot. zimzeleno drvce s ukusnim kiselo-slatkim plo- dovima iz porodice rua, podrijetlom iz istone Azije muriki (ar.) mn. mnogoboci, polileisti, ime kojim islamski teolozi zovu kr- ane, zato to vjeruju u tri boanske Osobe. Sveto Trojstvo mutarda (tal. mostarda) goruica mutarda (tal. mostarda) slaica, goru- ica, senf (vrsta umaka) muterija (tur. muteri) 1. kupac uope; 2. stalan kupac; 3. klijent, tienik; 4. prosac. udvara mutuluk (tur.) nagrada donositelju do- bre vijesti muta (lat. muta sc. liltera) gram. mukli (ili: bezvuni) suglasnik (zatvornik): c, , d, f. h, k, p, s, , t mutabilan (lat. mutabilis) promjenjiv, kolebljiv, nestalan, nepostojan mutabilan (lat. mutare mijenjati) pro- mjenjiv mutabilitet (lat. mutabilitas) promje- njivost, kolebljivost, nepostojanost mutacija (lat. mutatio) promjena, mi- jenjanje: gram. pomicanje, premje- tanje glasova; mijenjanje glasa kod djeaka u doba spolnog sazrijevanja (puberteta); iznenadna pojava novih svojstava kod biljnih i ivotinjskih vrsta mutacijski (lat. mutatio promjena) koji je u vezi s mutacijom; mutacijska teorija biol. oblik neodarvinizma koji je osnovao nizozemski biolog de Vri- es: organske vrste ne razvijaju se jed- na iz druge neprimjetno, tj. u postup- nim prijelazima, ve naglo, bez malih postupnih prijelaza, putem mutacije mutacizam (lat. mutacismus) svoje- voljna nijemost, namjerna nijemost mutnrd 931 Muzagct mutnrd (fr. moutarde, tal. mostarda, lat. mustrum, njem. Most) kuh. go- ruica zainjena slatkim vinom ili vinskim octom mutaskop Gat. mutare mijenjati, sko- peo gledam) v. mutaskop mutatis mutanriis (lat. mutatis mu- tandis) poto se izmijeni to se mora izmijeniti, kad se izvre potrebno iz- mjene mutato no mi ne dc te fabula narra- tur (lat.) ako se promijeni ime, o tebi se govori muteber (tur.) ugledan, cijenjen mutekarib (ar.) poet. arapski jedanaes- terac koji se sastoji od 4 bakhijske stope s kataleksom na kraju muteklija (tur. muttoki) ovjek koji izbjegava svaki grijeh mutesarif (ar.) upravitelj, guverner jed- ne pokrajine u Turskoj muteselim (ar.) privremeni upravitelj jedne pokrajine u Turskoj mutilacija (lat. mutilatio) sakaenje, bogaljenje, obogaljenje, kvarenje; osa- kaenje, osakaenost, obogaljenje, obogaljenost mutilirati (lat. mutilare) osakatiti, obo- gatiti. okrnjiti, kvariti, pokvariti mutirati (lat. mutare) mijenjati, zamje- njivati, promijeniti; osobito; mijenjati (djeaki) glas pri nastajanju doba spolnog sazrijevanja (puberteta) mutizam (lat. mutismus) nijemost; ut- nja mutmelj (njem Mund usta, Mehl bra- no) najfinije brano mutograf (lat. mutare mijenjati, grafo piem, biljeim) ureaj za fotograf- sko snimanje predmeta u kretanju muton (fr. mouton) ovan, ovetina; pod- rugljiv naziv za francuske tajne poli- cajce mutoskop (lat. mutare, gr. skopeo) ureaj za pokazivanje prizora snim- ljenog mulografom mutuacija (lat. mutuatio) uzajmljiva- nje, pozajmica, zajam mutualisti (lat. mutuari uzajmiti) mn. 1. lanovi jednog tajnog udruenja, osnovanog 1833. u Lyonu, kojemu je bio cilj borba za jednakost u pravi- ma; 2. lanovi drutva kojem je cilj uzajamno osiguranje: 3. zool. vrsta nametnika koji su ivotinji, od koje i na kojoj ive, vrlo korisni mutualitet (lat. mutualis) uzajamni od- nos, uzajamnost mutualizam (lat. mutuus uzajmljen; uzajamni) umjereni oblik socijalizma koji hoe, umjesto bezobzirne borbe konkurenata, uspostaviti jednu sno- ljivu uzajamnost (ovo shvaanje iz- gradio je u sustav francuski socijalist P. J. Proudhon): biol. slabija ili jaa uzajamnost medu ivotinjama, ili meu biljkama razliite vrste, ili me- u ivotinjama i biljkama (usp. mutualisti i simbioza) mutulan (lat. mutualis) uzajamni, me- usobni, obostran mutuum (lat. mutuum) zajam, pozaj- mica, dug u novcu muza (gr. Musa) mn. muze mit. keri Zeusa i Mnemosine, boice i zatit- nice znanosti i umjetnosti, osobito pjesnitva i glazbe. Broj muza bio je najprije tri ili etiri, dok napokon nije utvren na devet, i to: Kaliopa za- titnica epskog pjesnitva; Kilo muza povijesti; Melpomena muza tragine i lirske poezije; Talija muza kome- dije i komine poezije; Eu.te.rpa. muza lirskog pjesnitva; Kralo muza lju- bavne (erotine) poezije; U ranija mu- za astronomije; Polihimnija "bogata pjesmom", muza sveane pjesme i rjeitosti; Terpsihora muza plesa; pren. pjesnitvo, pjesma, spjev, vje- tina, umjetnost, znanost Muzaget (.gr. Musegetes) glaz. "voa, proelnik muza", nadimak Apolona i I-Ierakla; pren. prijatelj muza, za- Muzaget 932 mu ik titnik i pokrovitelj znanosti i umjet- nosti Muzaget (gr.) mit. voda muza, pridje- va k starogrkog boga Apolona muzej (gr. museion) kod Grka i Rim- ljana: mjesto posveeno muzama, hram posveen muzama; od re- nesanse: mjesto gd je se uvaju zbirke predmeta iz podruja umjetnosti, etnografije, povijesti, tehnike iid.; zbornik, znanstveni asopis razlii- tog sadraja muzeograftja 'gr. muscion, grafia opis) opisivanje umjetnikih i priro- dopisnih zbirki i njihovih rijetkosti muzeolog(gr. museion, logos) onaj koji se struno bavi muzejskim pitanji- ma i poslovima muzeologija (gr. museion, logia) zna- nost ili uputa o sastavljanju i odr- avanju prirodopisnih zbirki itd. muzicirati (tal. musicare) proizvoditi glazbene tonove; baviti st; glazbom; svirati; pjevati muziar (lat. musicus) glazbeni umjet- nik, kompozitor muziki (gr. museios) posveen mu- zama, koji sc tie muza; koji se tie glazbe, koji pripada glazbi (npr. mu- ziki koncert, instrument, muzika naobrazba itd.); muzike vjetine kod starih Grka: sve ono to spada u viu duhovnu i umjetniku naobrazbu (za razliku od gimnastike) muzika (gr. musike sc. tcchne, lat. mu- ica) umjetnost muza kod starih Gr- ka obuhvaala je, za razliku od gim- nastike, sve umjetnosti koje utjeu na naobrazbu duha i srca. a tek u kranskom razdoblju dobila je ue znaenje kao isto tonska umjetnost muzikalan (gr. musikos, tal. musicale) koji odgovara zakonima glazbene umjetnosti; koji poznaje glazbu; koji ima smisla i dara za glazbu, koji ima dobar sluh; hlagozvuan, milozvuan muzikalije (lat. musicalia) mn. ono to spada u glazbu ili se tie glazbe, oso- bito; biljenice s notama muzikant (tal. musicante) onaj kojemu je sviranje stalno zanimanje, svira muzikologija (gr. musike, logia) zna- nost o glazbi (bavi se poglavito teo- rijom i povijeu glazbe) muzirnti (fr. mousser) praviti pienu, pjeniti se, pienuati se muzomanija (gr. mu sa, mania poma- ma, strast) strasna ljubav prema umjetnosti, osobito prema glazbi, oduevljenje za glazbu muar (njem. Morser) 1. stupa, avan; 2. prangija, vrsta topa, merzer muik (rus.) seljak u Rusiji; pren. grub, neotesan, neobrazovan ovjek N N, n devetnaesto slovo hrvatske lati- nico N kem. kratica za nitrogen N meunarodna kratica za sjever (engl. Kor Ih, fr., njem. Kord) n. kratica za nomen, numerus, neutrum, nominativus (na rim. natpisima i rukopisima) N. B. kratica za nola bene (lat.) pamti dobro! N. C. = nuovo ili nostro conto (tal.) trg. novi raun. na raun Na kem. kratica za natrij nabob (ar. navvab, engl. nabob) upra- vitelj, guverner, zapovjednik u Indiji; bogat inovnik englesko-istonoin- dijske kompanije; otuda: veoma bo- gat ovjek koji je stekao bogatstvo u Indiji; pren. veliki bogata, krti bo- gata naci skraeni oblik izraza nacional- socijalist nacija (lat. nasci roditi se, natio) narod, drutvena zajednica ljudi koji govore istim jezikom, koji su zajedniki pro- zi vjeh politiki i kulturni razvoj i koji su proeti svijeu o uzajamnoj pri- padnosti i cjelovitosti u odnosu pre- ma drugim nacijama nacional (lat. nationale) popis svih ljudi koji se nalaze u sastavu neke vojne jedinice (s podacima za svakog po- sebice: ime, prezime, mjesto roenja, dob, vjeroispovijest itd.); obrazac (for- mular) s osobnim podacima koji is- punjavaju studenti pri upisu na fa- kultet; osobni podaci o jednom o- vjeku uope; narodno obiljeje nacionalan (lat. nationalis) narodni, koji pripada nekom narodu, koji se tie jednog naroda, koji je svojstven jednom narodu, domovinski, zavia- jan; nacionalni karakter skup svih onih osobina kojima se jedan narod posebno izdvaja od drugih naroda; nacionalna ekonomija narodna pri- vreda, znanost kojoj je cilj sustavno prouavanje pojava i zakona privred- nog ivota naroda nacionalist (fr. nationaliste) narodnjak, domoljuh, rodoljub, patriot; mn. na- rodnjaci, rodoljubi, pristae politi- kih struja i stranaka koje sc pogla- vito brinu o interesima svoje zemlje i naroda i rade za njihove interese nacionalitet (fr. nationalit) narodnost, narodna osobitost, pripadnost jed- nom narodu: princip /iacUinalilela naelo suvremenog politikog shva- anja po kojem svaki narod iina pra- vo samostalno sc opredijeliti i, neo- visno od drugih drava, sam rjeavati svoja ivotna pitanja nacionalizacija (fr. nationalisalion) primanje u dravljanstvo, prirodenje, s bi panj e; podravljivanje, podravlje- nje, proglaavanje neega narodnim, tj. drutvenim, dravnim vlasnitvom nacionalizam (fr. nationalisme) narod- njatvo, ljubav prema svom narodu, domoljublje, rodoljublje; narodni ego- izam nacionalizirati 934 naivan nacionalizirati (fr. nationaliser) primi- ti (ili: primati) dravljanstvo, pri- rediti, pri roda vati, stopiti jedan na- rod s drugim; podraviti, podrav- Ijivati, proglasiti neto vlasnitvom naroda nacionalsocijalizam Hitlorov faisti- ki poredak u Njemakoj {1933 1945) i njegova ideologija; nacional- socijalistika stranka osnovana 1918., naglo jc uzela maha u godi- nama velike krize (19291933) koja jc najjae pogodila Njemaku; u o- trom klasnom sukobu koji se ras- plamsao uspjela jc, potpomognuta krupnim kapitalom, privui u svoje redove velike mase upropatene sitne buroazije a dijelom i radnitvo slu- ei se demagokim parolama "soci- jalizma", "kontrole kapitala", "nacio- nalizma"; teror, guenje svega demo- kratskog i najagresivniji imperi- jalizam odlike su njezine politike na vlasti; propovijedajui svoju pseu- doznanstvenu, zapravo mizantrop- sku teoriju o istoi njemake rase, ovaj je sustav uspio zavesti i opiti znatan dio njemakog naroda i ide- oloki ga pripremiti za osvajaki rat; za filozofsku podlogu svoje impe- rijalistike politike hitlerovci su zlo- porabi I i Nietzscheovu misao: "Slabi i nepotrebni neka umru, a prvi znak nae milosti prema njima bit e da im pomognemo kako bi to prije doli do propasti"; izazvavi Drugi svjet- ski rat i pregazivi u munjevitom naletu gotovo cijelu Zapadnu Eu- ropu, Jugoslaviju. Grku i veliki dio SSSR-a, Hillerovi Nijemci su nemi- losrdnim masovnim ubijanjem pod- jarmljenih naroda pokuali ostvariti svoj zloglasni "ivotni prostor" (Le- bensraum); ovaj nasrtaj na ovjean- stvo izazvao je opravdan revolt cije- log demokratskog svijeta i udruio ga protiv Njemake i njezinih savez- nika, Italije i Japana, tzv. "Osovine BerlinRimTokio"; to je rezulti- ralo potpunim vojnim, moralnim i politikim porazom osovinskih sila iji jc logian epilog bio Meunarod- ni vojni sud u Niirnbergu koji je glavne vode nacionalsocijalizma osu- dio kao ratne zloince: nacizam, hit- lerizam; usp. faizam nacizam skraeni oblik izraza nacio- nalsocijalizam nacr ehinois it. nakre inoa (fr.) mn. djela u laku u koje je umetnut sedef nadir (ar. nadir) zem. toka koja lei suprotno od zenita, a nalazi se na donjoj nevidljivoj polovici nebeskog svoda; nadir i zen.il su polovi hori- zonta i za po 90 stupnjeva od njega udaljeni; nazir nafora (gr. ana-fero, ana-foreo uzno- sim) u pravoslavnoj crkvi: posveen kruh koji u priesti predstavlja tije- lo Kristovo nafta (kald. naphta, ar. naft) kem. ka- meno ulje, sirovi petrolej (smea, ulj- na i lako zapaljiva tekuina, jaka mi- risa i laka od vode) naftalin (kald. naphtha) kem. ugljiko- vodik koji nastaje suhom destilaci- jom organskih tijela, a dobiva se iz smole kamenog ugljena; upotrebljava se za unitavanje moljaca. za pripre- manje umjetnih boja i smola, eks- plozivnih tvari i dr. naftiferan (kald. naphtha, lat. fere nositi) naftonosan, koji sadri naftu nagajka (rus.) debeli kozaki bi s olov- nim kuglicama na kraju, knuta nagari (ind.) naziv za najmlau staro- indijsku abecedu na kojoj se obino tiska sanskrt nagor zool. vrsta afrikih antilopa nahname (njem. Nachnahmo) pouzee, doplata; per nahname preporueno, s pouzeem, na doplatu naivan (fr. naif, lat. nativus, naivus) priroen, prirodan, bezazlen, prosto- naivitet 935 napeza duan, neskuen, otvoren, neiskusan, djetinjast; pren. priglup naivitet (r. naivit) v. naivnost naivka (fr. naivc) glumica koja igra uloge mladih i bezazlenih djevojaka naivno slikarstvo slikarstvo samoukih slikara koje se odlikuje naivnou po- imanja svijeta, svjeim pristupom, poetinou, realizmom i fantasti- nomu; u svjetskom slikarstvu po- znato je mnogo tzv. kola i stvara- laca-individualaca, a u Hrvatskoj je osobito poznata Hlebinska kola i mnotvo individualnih umjetnika iz svih krajeva naivnost (fr. naivete) prirodnost, beza- zlenost, prostodunost, iskrenost, ne- iskusnost, djetinjastost; esto i u znaenju: priglupost, ogranienost najada (gr. Naias) mit. rijena nimfa, vodena nimfa, vila brodarica; zool. rijena koljka najide (gr. nais, naias) mn. zool. slat- kovodni maloekinjai, prstenaste gliste, ive na vodenim biljkama najkvire (njem. neues Gewiirz) "novi zain"; trg. bobice tropske mirte Pi- menta officinalis. imaju paprenast okus i upotrebljavaju se kao zain; dolaze iz Meksika, Antila i Jamajke; piment najlon (od nitrogen duik i samovolj- noga nastavka -Ion) sintetina graa, kemijski proizvod proteinaste grade koji se sastoji od polimernih amida, dobiva se iz ugljena, zraka i vode, pogodan za oblikovanje u niti krajnje ilavosti, jaine i elastinosti: upo- trebljava se za padobrane, etkice, za zamjenu japanske svile i za papir- nati novac u SAD-u najt (engl. knight) vitez u Kngleskoj; knight ofthe garter it. najt of d gate (engl.) vitez ordena podvezice nakere (tal. nacchere) mn. drveni kolu- tii koji se nataknu na prste pa se udaraju jedan o drugi kao glazbena pratnja uz. ive i vesele melodije; kas- tanjete Nala (sanskr.) junak u jednoj epizodi Mahabharate, kralj koji je kockajui se izgubio svoju dravu, u umi na- pustio i svoju vjernu enu Damajan- tu s kojom se, tek nakon mnogo pat- nji i muka. ponovno sjedinio namaz (perz., sanskr. namas) molitva, klanjanje koje su muslimani duni obavljati pet puta dnevno nanizam (gr. nannos kepec, paLuljak) med. neprirodnost u razvitku ljud- skog bia koja se sastoji u pretjerano maloj, patuljastoj razvijenosti tijela u odnosu prema obinom ovjeku is- tih godina i iste rast;, patuljavost; nanosomija nankin prvobitno kineska, veoma gusta i jaka pamuna tkanina, obino ute boje (po kineskom gradu Nankingn) nankinet nankingu slina, gusta i iaka, samo finija pamuna tkanina nanking v. nankin nanocefalija (gr. nannos patuljak, ke- fale glava) med. neprirodnost u raz- vitku ovjeka koja se sastoji u sitno- i cijele glave ili samo pojedinih dije- lova, maloglavost nanomelija (gr. nannos patuljak, me- los ud) med. neprirodnost u razvit- ku koja sc sastoji u pretjeranoj krat- koi cijelih udova ili samo njihovih pojedinih dijelova nanosomija (gr. nannos patuljak, so- ma tijelo) v. nanizam naos (gr. naos) starogrki hram, oso- bito unutranjost hrama gdje je sta- jao kip boanstva kojem je hram posveen napeja (gr. napaios s gorovitim doli- nama, sa umovitim dolinama, nape umovita dolina, gora) mit. dolinska vila, dolinska nimfa napeza (fr. nappeuse) parom zagrija- van stroj koji sui vunu i izrauje od nje vatu napirati 936 narkotian napirati (fr. nappe) kuh. preliti, prelije- vali jelo sokom ili hladetinom Napoleon (gr. napos, nape umovita dolina, leon lav) "lav iz doline"; ime velikog i pobjedonosnog francuskog vladara (17691821); napoleon fran- cuski zlatnik od 20 franaka s likom Napoleona I. i III. napoleondor (fr. Napoleon, d'or zlatan) zlatnik = napoleon napoleonist pristaa Napoleona I., = bonapartist napoleonizam (fr. napoleon i srne) na- ela kojih se Napoleon I. kao vladar pridravao to odobravanje tih naela napoleonomanija (fr. Napoleon, gr. mania pomama, ludilo} strasno po- tovanje francuskog cara Napoleona L napoliten (fr. napolitaine, tal. Napoli) glatka tkanina vunene osnove i pot- ke, esto mijeana i s pamukom (upotrebljava se za ogrtae i odijela) nar (tur. enar. nar) bot. ipak naracija (lat. narratio) pria, pripovi- jetka. pripovijest; prianje, pripo- vijedanje narata (lat. narrare priati, naratta) mn. ono to se pria; prie ili u tan- ine ispriane okolnosti nekog do- gadaja narativan (lat. narrativus) pripovjedan. pripovjedaki, koji je u obliku prie narator (lat. narrator) pripovjeda, pri- alac narcein (gr. narke) kem. jedna od biljnih baza koju sadri opijum narcis (gr. narkissos) bot. sunovrat Narcis (gr. Narkissos) mit. sin Kefiza i Liriope, veoma lijep mladi koji se, vidjevi svoj lik u potoku, toliko sam u sebe zaljubio da je od enje za samim sobom umro; njegovo mrtvo tijelo bogovi su poslije pretvorili u cvijet koji nosi njegovo ime; pren. o- vjek zaljubljen u samog sebe, lijep mladi. narcitin (gr. narkissos) med. tvar keja tjera na povraanje, a dobiva se iz lukovica vodenih narcisa narcizam (gr. Narkissos Narcis) sklo- nost zaljubljivanju u samoga sebe, uivanje u samom sebi, samodopa- danje narda (gr. nardos, lat. nardus, hebr. nerd, perz. nard, sanskr. nalada) mn. narde, bot. mirisni podanci veeg broja biljaka, osobito porodica odo- ljena (lat. valerianaceae), u starom i sred. vijeku veoma cijenjeni; od njih se dobiva skupocjeno nardovo ulje i nardova mast nardisino (tal. narcissino) pov. karak- terna uloga glupana u talijanskoj mi- mikoj komediji nargila (perz. nargile) istonjaka lula kod koje duhanski dim pomou duge gumene cijevi prolazi kroz posudu s vodom, tako da puau dolazi u usta rashlaeni dim narka (gr. narke ukoenost, gr) med. ukoenost, opijenost: zool. riba drh- tulja narko- (gr. narke) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: ukoenost, gr narkolepsija (gr. narke, lepsis napa- daj) med. iznenadan napadaj elje za spavanjem narkologija (gr. narke, logia) med. dio medicine koji sc bavi ublaavanjem, uguivanjem i pritajivanjem bolova opojnim sredstvima narkom (rus.) zvanje lanova vlade u bivem SSSR-u do 1947.g., kad jc za- mijenjeno nazivom "ministar* narkoman (gr. narke, mania) med. onaj koji je odan narkomaniji narkomanija (gr. narke, mania poma- ma, strast) med. strast za uivanjem opojnih sredstava narkotian (gr. narke opojan, omam- ljiv) koji opija, koji uspavljuje, koji uminjava bol; narkotina sredstva narkotik 937 nativitct opojna sredstva, sredstva za uspav- ljivanje, za uminjavanje bola narkotik (gr. narke, lat. nareotisum.) med. sredstvo za uspavljivanje, za uminjavanje bola; mn. narkotici narkotin (gr. narke) farm. jedan od alkaloida opijuma, srodstvo za us- pavljivanje (lijek protiv malarije i glavobolje) narkotizacija (gr. narke, lat. narco- tisatio) opijanje narkotikim sred- stvima narkotizam (gr. narke.) med. slanje opijenosti, uspavanost osjetila, ne- osjetljivost na bolove; narkoza narkotizirati (gr. narke) med. pomo- u narkotikih sredstava uiniti ne- osjetljivim na bolove, dovesti u sta- nje narkoze, opiti, uspavati narkoza (gr. narkosis, ukoenost, nesvijest) med. opijenost, neosjet- ljivost zbog uporabe narkotinih sredstava nartecij (gr. narthcx, lat. narthecium) kutijica za bjelilo i rumenilo, masti i meleme; med. daica za lijeenje prijeloma kostiju; arhit. usko, etvr- tasto predvorje kod bazilika i crka- va; bot. ljekovita biljka iz porodice ljiljana nartek (gr. narthex) v. nartecij narval (v. narhval, engl. narwhale) zool. jednorog (lat. mondon mono- ceros) sisavac iz roda delfina u Sjev. ledenom moru, do 5 m dug, bijeli s mrkim pjegama; mujak ima do 3 m dug, zbijen zub u gornjoj eljusti, slian slonovom zubu, u sred. vijeku bio veoma cijenjen nascencija (lat. nasci roditi se, nas- centia) roenje, raanje; postajanje, postanak nnsciturus (lat. nascilurus) onaj koji e se tek roditi, dijete koje je jo u majinoj utrohi; nasciturus pro jam nato habetur Gat.) prav. onaj koji e se tek rodili, tj. dijete u utrobi, sma- tra se, s obzirom na njegova prava, kao da je ve roen nasta (gr. nastos) med. velika mesnata izraslina, osobito na vratu natales (Int. natales sc. dies) mn. v. na- tal iije natalicijc (lat. natalicia) mn. proslave roendana; u Rimokat. crkvi: pro- slave dana sinrli svetaca i muenika natalitet (lat, natalis koji se tie raa- nja, fr. natalite) broj poroda u jednom odredenom vremenu u nekom naro- du, dravi), odnos broja poroda pre- ma broju stanovnitva, rodnost; su- pr. mortalitet natalni (lat. natalis) koji se tie roenja, rodni, roeni, zaviajni; dies natalis (lat.) roendan Natan (hebr. Nathan) izraelski prorok koji je svojom mudrom priom pre- korio cara Davida to je muki oteo enu Urije Hetita natatores (lat.) mn. zool. ptice plivaice natir mort (fr. nature morte mrtva priroda) umj. slika neivih predmeta (cvijea, voa, povra, mrtve divljai, riba i dr.), nije slikana u slobodnoj prirodi, nego u ateljeu natirel (fr. naturel) priroda, prirodna osobina, prirodno svojstvo; narav, ud, prirodna naklonost, prirodni osjeaj; prirodni dar, prirodna spo- sobnost nativan (lat. nativus) uroen, priroen, dobiven roenjem, prirodan nativistiki (lat. nativus uroen, pri- roen) koji je zasnovan na nativiz- mu, s gledita nativizma nativitet (lat. nativitas) u astrologiji: roenje, trenutak roenja, sretna zvi- jezda jednog ovjeka, poloaj zvijez- da u trenutku roenja nekog ovje- ka i proricanje njegove sudbine po poloaju zvijezda, horoskop koji se odnosi na roenje nekog ovjeka; otu- da: itati nekome nativitet proitati nntivizam naturalizam sudbinu po poloaju zvijezda u tre- nutku njegovog roenja nativizam (lat. nativus uroen, priro- en) fil. nauavanje po kojem su od- reeni pojmovi, neke istine, neka na- ela i ope ideje ovjeku uroene (za razliku od onih do kojih se dolazi tek putem iskustva); pol. shvaanje po kojem domorocima pripada prednost natrij (lat. natrium) kem. element, atomska teina 22.997, redni broj 11, znak Na, nalazi se poglavito u ku- hinjskoj soli, morskoj vodi, slanim izvorima, ilskoj salitri, mnogim si- likatima i dr.; natrijeo sulfat v. Glau- berova sol; natrijev klorid kuhinjska sol natrijev klorid (gr. chloros svijet- lozelen, lat. natrium) kem. kuhinj- ska sol, NaCl natron {fr., engl. natron, ar. natrun, lat. nitrum. gr. nitron) kem. natrijev oksid, pored kalija najjaa od svih baza natura (lat. nasci roditi se, natura) pri- roda (osobina, bit, narav, karakter, temperament); priroda (kao svijet, svemir, red u svijetu), sve ono to je samo sobom postalo, neovisno od lju- di i umjetnih utjecaja natura naturans (lat.) fil. stvaralaka priroda, priroda koja stvara (izraz pod kojim filozof Spinoza zamilja prirodu kao ivotvorno jedinstvo ko- je u svojoj stvaralakoj djelatnosti proizvodi iz sebe natura naturata) natura naturata (lat. natura natura- ta) fil. stvorena priroda, skup svega onoga to ini prirodu natura non facit saltus Gat.) fil. pri- roda ne pravi skokove (naelo kon- tinuiteta, po kojem se cjelokupni ra- zvitak u prirodi odvija organski i postupno) natura] seleetion it. neerel silekn (engl.) biol. prirodno odabiranje u borbi za opstanak (po Darwinovom nauavanju) naturalan Gat. naturalis) prirodan (a ne umjetni) naturalije (lat. naturalia) mn. prirodna tijela koja nisu umjetnim putem iz- mijenjena, osobito u zbirkama ka- binetima naturalija izloene ivo- tinje. biljke, minerali, fosili; zemalj- ski proizvodi, ivene namirnice, si- rovine, prirodna tijela; prav. prirodne posljedice i osobine jednog ve po- stojeeg prava naturalije (lat. naturalia) mn. prirodne stvari, prirodne potrebe, prirodnosti naturalist (fr. naturaliste) 1. prirod- njak, onaj koji se bavi prouavanjem prirode; 2. fil. pristaa naturalizma; 3. onaj koji propovijeda prirodnu re- ligiju, a ne priznaje mogunost, trans- cendentalnog naela: 4. prirodan ovjek, ovjek koji tei ivjeti u skla- du s prirodom i njezinim zahtjevi- ma; 5. umj. knjievnik i umjetnik koji tei u svojim djelima prikazati pri- rodu onakvom kakva jc, bez uljep- avanja i idealiziranja; 6. zool. is- punjava ivotinja naturalistiki (lat. naturalis prirodan) u duhu naturalizma; koji jc u skla- du s prirodnim, koji promatra s gle- dita prirodnih znanosti i uzima pri- rodu za primjer, ih samo nju smatra mjerodavnom; koji smatra prirodu, prirodne injenice i prirodna zbiva- nja jedinom osnovom svega naturalizacija (lat. naturalisatio) pri- lagodavanje. primanje u dravljan- stvo. u graanstvo, nacionalizacija; bot. presaivanje, prilagoavanje bi- ljaka drugom tlu i podneblju; zool. punjenje ivotinja naturalizam (lat. naturalismus) fil. po- gled na svijet koji smatra prirodu kao jedino to stvarno postoji, i duh i nje- gove tvorevine svodi pod pojam pri- rode (stoici, Kpikur, G. Bruno, fipi- naturalizirati 939 nazal noza, Goethe, Heckel i dr.); po Kan- tu, objanjavanje cjelokupnog zbi- vanja prirodnim uzrocima i zako- nima; u etici: zahtjev da se ivi u skladu s prirodom (Kousscau); u teo- logiji: objanjavanje uda prirodnim uzrocima; u knjievnosti i umjet- nosti: to vjernije oponaanje prirode i prikazivanje ivota onakvog kakav je, bez ikakvog uljepavanja i idea- liziranja (Zola): u religiji: = pantei- zam naturalizirati {fr. naturaliser) prire- diti, primiti u dravljanstvo, u gra- anstvo, nacionalizirati; primiti ne- koga u obitelj i proglasiti ga da ima pravo nasljedstva, usvojiti; bot. neku biljku priviknuti na drugo podneb- lje. odrati biljku u prirodnom sta- nju; zool. puniti, ispuniti ivotinju naturizam (lat. natura priroda) shva- anje po kojem su se primitivne reli- gije sastojale u oboavanju pojava i predmeta u prirodi; rned. metoda li- jeenja prirodnim lijekovima natus (lat. natus) prid. roen; umj. sin naufragij (lat naufragium) brodolom; pren. stradanje, propast naumahija (gr. naumachia) bitka na moru, pomorska bitka nauskop (gr. naus brod, laa, skopeo promatrati) pom. ureaj za pronala- enje udaljenih brodova nauskopija (gr. naus brod, skopeo pro- matrati) pom. vjetina pronalaenja udaljenih brodova naut (ar. nahhud) bot. slanutak, slani grah, biljka iz porodice lepirniae nautiar (gr. nautikos) pomorac, po- znavatelj pomorstva; nastavnik vje- tine pomorstva nautiki (gr. nautikos) pomorski, plo- vidbeni, koji je u vezi s pomorstvom nautiki instrumenti sprave koje su potrebne pomorcu (kompas, kva- drant, sekstant i dr.) nautika (gr. naus brod, laa, nautike sc. techne vjetina plovidbe, brodar- stvo) I. pomorstvo, skup svili teo- rijskih i praktinih znanja koja su potrebna mornaru da bi najkraim putem sigurno mogao prevesti brod preko mora; navigacija; 2. pomorska kola ili: akademija nautil (fr. nautile) pom. pojas za odr- avanje na vodi, pojas za spaavanje nautilit (gr. naulilos, lithos kamen) geolog, okamenjeni nautilus nautilus (lat. nautilus, gr. naulilos) zool. laica, vrsti morskog mekuca nautomanija (gr. naus brod, laa, ma- nia pomama, ludilo) med. strah od vode nauzeja (lat. nausea, gr. nausin) med. morska bolest; munina, povraanje, bljuvanje; gaenje nauzeoza (lat nauseosa) mn. med. sredstva koja tjeraju na povraanje nauzeozan Gat. nauseosus) gadan, koji izaziva gaenje, odvratan; koji tjera na povraanje naval (lat. navale.) cijena za najam bro- da ih za prijenos robe, pomorska vo- zarina navalijc (lat. navalia) mn. graa za bro- dove; brodska oprema, sve to pri- pada brodu; brodarska radionica navalni (lat. navali) morski, pomorski., plovidbeni, koji se tie pomorstva: navalni rat pomorski rat navigabilan (lat. navigahilis) plovan; sposoban za plovidbu navigacija (lat navigatio) 1. plovidba, pomorstvo; brodarenjc; brodarstvo, nautika; 2. plovidba zrakom, zrako- plovstvo navigator (lat. navigator) brodar, mor- nar, pomorac navikularan (lat. navicularis) u obliku una, un ast nazal (lat. naali) gram. nosni glas (koji se izgovara proputanjem daha nazalan 940 nefelinit kroz nos); glaz. nosni registar na orguljama nazalan {lat. naali) nosni, npr. nazal- ni suglasnik = nosni suglasnik nazalije (lat. nasalia) med. sredstva za umrkivanje u nos nazalLrati 'lat. naali nosni) govoriti kroz nos, izgovarati kroz nos; naza- lizirati nazalizacija (lat. nasalisatio) izgova- ranje kroz nos nazalizirati (fr. naali.ser) v. nazalirati nazarcnni mn. 1. krani, pristae kranske vjere (ime kojim su pro- tivnici nekada nazivali krane, po Nazaretu, mjestu u kojem su ivjeli Kristovi roditelji); 2. kranska sek- ta u Palestini iz II. st. koja je sma- trala da treba spojiti idovski cere- monijal s Kristovim propisima; 3. slik. pristae religijskog smjera (na- zarenizma) u novijem njemakom sli- karstvu, na elu s Overbeckom, Cor- neliusom i dr. Nazareanin (gr. Nazarenos, Nazo- raios, hebr. ben nezer) ovjek iz gali- lejskog grada Nazareta, nadimak Isusa Krista nnzarcni mn. pristae pijetistiko-bap- tistike sekte koju je osnovao kal- vin ski pastor Heinrich FrGhlich u panjolskoj (oko 1830. g.); sva njiho- va nauavanja svode se samo na Sveto pismo, ne potuju kri i nje- govo znamenje, a od svetih sakra- menata priznaju samo krtenje i priest po kalvinskom obredu, a ne priznaju sveenstvo, svece, svete sli- ke. hramove i crkvene obrede; odba- cuju sve gozbe i veselja, ne sviraju i ne pleu, ne piju alkohol i ne pue, protivnici su prisege i svakog uboj- stva, stoga ni kao vojnici nee polo- iti prisegu niti nositi oruje; od- bacuju nacionalizam i propovijedaju internacionalizam nazarenizam slik. v. pod nazareani 3. Nb kem. kratica za niobij nc bis in idem (lat.) prav. naelo u kaznenom pravu po kojem se jedna osoba ne moe osuivati dvaput za isto kazneno djelo ne recipuatur (lat. ne recipiatur) prav. ne prima se, odbija se neartroza (gr. neos nov. arthron zglob) med. stvaranje novog zgloba, ali ne na pravom mjestu nebula (lat. nebula magla; oblak) ne- bula corneae it. nebula kornee (lat.) med. mrlja u ronici (oka), nefelij; astr. maglica, neko nebesko tijelo na- lik na oblak, gledano golim okom ili dalekozorom nebulist (lat. nebula) umj. slikar oblaka nebulistiki (lat. nebula) maglovit, ob- laan; mutan, nejasan; crtati nebu- hsliki crtati tako da se likovi i crte veoma nejasno naziru nebulozan (lat. nebulosus) maglovit, oblaan, mutan; pren. maglovit, neja- san, nerazumljiv nebulozitet (lat. nebulositas) v. nebu- loznost nebuloznost (lat. nebulositas) obla- nost, naoblaenost; pren. natmure- nost; maglovitost, nejasnost, nera- zumljivost ncc (njem. Nctz) mrea; predivo nec plus ultra it. nek-plus-ultra (lat.) v. non-plus-ultra necesitet (lat. necessitas) nunost, nu- da, potreba necesitirati (lat. necessitare) primorati, primoravati, prisiljavati, prisiliti, pri- nuditi, prinudivati, natjerati, nagnati nefelij (gr. nefelion oblai, maglica) med. maglica, oblai u ronici (oka) i u mokrai; bijela pjega na noktima nefelinit (gr. nefele oblak, magla) min. bazaltni eruptivni kamen, sastoji se od augita, magnetnog eljeza i ne- felina nefeloform ctar 941 negativ ncfeloformetar (gr. nefelo oblak, ma- gla, fore) nosim, odnosim, metron mjera, mjerilo) ureaj za mjerenje ob- lanosti i kretanja oblaka nefeloidan (gr. nefele ohlak, magla, eidos oblik) oblaan, maglovit, mu- tan, sumoran nefelologija (gr. nefele oblak, magla, logia) dio meteorologije koji proua- va nastajanje oblaka nefrulgija (gr. nefros bubreg, algos bol) med. bol u bubrezima nefratonija (gr. nefros bubreg, teino zateem) med. uzetost bubrega, sla- bost bubrega nefrektomija (gr. nefros bubreg, ek- tome izrezivanje) med. vaenje bu- brega, cijeloga ili samo jednog nje- govog dijela, operativnim putem nefridij (gr. nefros bubreg, lat. neph- ridium) med. bubrena inast nefrit (gr. nefrites bubreast) min. "bubreni kamen", mineral koji se upotrebljava za izradu peata, bal- aka (drke) na maevima, a u pra- povijesno doba od njega su izraiva- li kamene sjekire nefritici (gr. nefros bubreg, lat. neph- ritica) mn. med. sredstva protiv stva- ranja kamena u bubrezima nefritian :gr. nefros bubreg) bub- reni; nefritian bol bol u bubrezi- ma; nefritina sredstva sredstva pro- tiv bolova uzrokovanih kamenom u bubrezima nefritis (gr. nefrilis) med. upala bu- brega nefro- (gr. nefros) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: bubreg, u vezi s bubregom, bubreni nefrodian (gr. nefros, eidos oblik) bubreast, slian bubregu nefroftiza (gr. nefros, fthisis suica) med. tuberkuloza bubrega nefrografija (gr. nefros. grafia opis) med. opisivanje bubrega nefrolitijaza (gr. nefros, lithos kamen) med. bolesno stanje zbog kamena u bubregu, u bubrenoj zdjelici, zbog taloenja sastojaka inae normalno rastopljenih u mokrai (mokrana ki- selina, oksalna kiselina, fosfati) nefrologija (gr. nefros, logia) znanost o bubrezima i njihovom radu. funk- cijama, prouavanje bubrega, pozna- vanje bubrega nefropatija (gr. nefros, pathos bolest) med. opi naziv za sve bolesti bub- rega nefropeksija (gr. nefros, pexis privr- cnje) med. v. nefrorafija nefropijelitis (gr. nefros, pvelos kori- to) med. upala bubrenog lijevka ili bubrene zdjelice nefropioza (gr. nefros. pvosis gnoje- nje) med. gnojenje bubrega nefrorafija (gr. nefros, rafe av) med. operativno privrivanje (ili: prii- vanje) bubrega; nefropeksija nefroragija (gr. nefros, rag- korijen od rcgnvmi prskam, pucam) med. kr- varenje bubrega nefrotomija (gr. nefros. tome rezanje) med. vaenje kamena iz bubrega operativnim putem nefroza (gr. nefros, nosos bolest) med. bolest bubrega negacija (lat. negatio) nijekanje; gram. nijena rije; supr. afirmacija; fil. He- gel: "... da se proturjeno ne razrje- ava u nulu, u apstraktno nita, nego u negaciju svog odreenog sadra- ja"; zakon negacije negacije kao je- dan od triju zakona dijalektike: jedin- stvo protuijenosti i jedinstvo supro- tnosti; "Istina bia kao i niega jest otuda jedinstvo obojega; ovo jedin- stvo je nastajanje." fllegel) ncgnndo (lat. negando) odriui, odri- canjem, putem odricanja negativ (lat negativus) u fotografiji: ne- gativna slika, fotografska ploa ili film na kome mjesta gdje je svjetlost negativan 942 negus jae djelovala jae pocrne, mjesta gdje je slabije djelovala pocrne sla- bije, a mjesta na koja nije uope dje- lovala ostanu sasvim prozirna (ne- gativ se, u daljnjem postupku, mora fiksirati, tj. uiniti da svjetlost na njega vie ne djeluje) negativan (lat. negativus) nijean; log. negativan sud nijean sud (supr. afir- mativan sud); negativan odgovor ni- jean, nepovoljan odgovor (supr. po- zitivan odgovor); negativna veliina veliina sa znakom minus (); nega- tivan znak znak minus (); negativ- ni brojevi mat. brojevi ispod nitice, sa znakom minus (); v. elektricitet negativni; supr. pozitivan negativitet (lat. negativitas) nijenost, suprotan stav ili odnos negativizam (lat. negativus) psih. strast za odricanjem, bolesna sklo- nost odredenih duevno poremeenih osoba da svemu protuijee i da ui- vaju radei suprotno onome to treba negativo (p. negativo) za vrijeme pa- njolske inkvizicije: onaj "heretik" koji nije htio pred inkvizitorslcim sudom priznati nita od onoga za to je op- tuivan (ovakve heretike inkvizicija jc, nakon temeljitog muenja, spa- ljivala na lomai kao nepopravljive grjeni kc negatorijska tuba (lat. actio nega- toria, negativa) prav. tuba kojoj je cilj ukidanje polaganja prava ili zah- tjeva neke druge osobe na stvarno pravo onoga koji podie tubu negatur (lat. negatur) odrie se, porie se, tvrdi se da neto nije; odbija se. ne prima se neger (p., tal. negro, fr. negre, lat. ni- ger) pripadnik crne rase, crnac neget (engl. nugget) gruda neko ple- menite kovine, osobito zlata negirnti (lat. negare) odricati, odrei; poricali, govoriti ili tvrditi da neto nije bilo ili da ne postoji negligencija (lat. ncgligentia) nemar- nost, neurednost, nehajnost, zane- marivanje negligentan (lat. negligens) nemaran, nehajan, neuredan, lakouman negligente it. negliente (tal.) glaz. nemamo, nehatno, bez velike panje neglie (fr. neglig) kuna haljina (no- na ili jutarnja); u neglieu u kunoj haljini, nepropisno obuen, nedotje- ran negocijacijn (lat. negotiatio) trgovaki posao, trgovina, trgovanje; pregova- ranje, ugovaranje, posredovale (oso- bito u politici); prodaja mjenice kojoj jo nije dospio rok plaarua, prodaja nedospjele mjenice, prenoenje mje- nice na drugog negocijanizam (lat. negotianismus) tr- govaki duh negocijant (lat. negotians) trgovac, onaj koji trguje naveliko negocijator (lat. negotiator) trgovac na- veliko; osobito: trgovac novcem, ban- kar negosijabilan (fr. negociable) koji se moe prodati, koji sc moe prenijeti na drugog (npr. mjenice, vrijednosni papiri i dr.) negosjater (fr. ngociateur) posrednik. pregovara (osobito u politici) negresa (fr. ngresse) crnkinja negreti (p. negretti) mn. vrsta panjol- skih ovaca s gustom i jakom vunom (nazvana po nekom grofu Negreti koji je, navodno, imao takve ovce) negrilo (p. negrilo, lat. niger crn) vrsta crnog nizozemskog burrnuta negrofil (p., tal. negro crnac. gr. filos prijatelj, koji voli) prijatelj crnaca, onaj koii eli osloboenje crnaca od robovanja bijelcima negroirian (p. negro crnac, gr. eidos oblik) slian crncu, kao crnac, poput crnca negus (etiop. negus) "okrunjeni", titula etiopiiskog kralja negusa nagast 943 nektar negusa nagast (etiop.) "kralj kraljeva ', slubena titula etiopijskog cara, po- tjee jo iz IV. st., iz vremena kad su Ktiopljani primili kranstvo nekacija (lat. nccare ubiti, necatio.) ubijanje, usmrivanje nekiomancija (gr. nekys le, mantcia proricanje) v. nekromancija nckratizija (gr. nekros, thysis) med. odumiranje, npr. nekog mjesta u ti- jelu zbog djelovanja bacila nekro- (gr. nekros mrtav; le) predme- Lak u sloenicama sa znaenjem: mrtav; leni, leinski nekrobioza (gr. nekros, bios ivot) med. postupno kvarenje, odumiranje ivih dijelova organskog tijela, a da pritom ti dijelovi ne trunu nekrodermitis (gr. nekros. erma ko- a) med. upala koe povezana s tru- ljenjem, kono odumiranje nekrofag (nekros, fagein derati) zool. leinar nekrofilija (gr. nekros, filoo voljeti, fi- lia sklonost, naklonost) sklonost ne- moralnim i izopaenim, osobito sek- sualnim postupcima s umrlim, ob- ljuba mrtvaca, mrlvooskvrnue; ne- kromanija nekrofobijn (gr. nekros, fbbos strah) strah od mrtvaca, strah od lesa nekrograf (gr. nekros, grafo piem) pi- sac povijesti umrlih (ili: mrtvih) nekrografija (gr. nekros, grafia pisa- nje) pisanje povijesti mrtvih, povijest mrtvih nekrokaustija (gr. nekros, kaio spa- ljujem) spaljivanje mrtvih nekrolatrija (gr. nekros. latreia obo- avanje, potovanje) potovanje mr- tvih nekrolog (gr. nekros, logos rije, govor) lanak napisan povodom smrti ne- koga tek umrlog pokojnika (s poda- cima o njegovom ivotu, radu i za- slugama); popis umrlih, osmrtnica; zbirka ivotopisa umrlih nekrologija (gr. nekros, logia) ivo- topis pokojnika, zbirka ivotopisa po- kojnika nekromanijn (gr. nekros, mania po- mama, strast) v. nekrofilija nekromant (gr. nekromantis) onaj koji priziva duhove da bi od njih doznao ono to je bilo i to e biti, arobnjak, priziva duhova umrlih nekromantija (gr. nekromantia) pri- zivanje duhova umrlih da bi se od njih doznalo stoje bilo ili to e biti, arobnjatvo nekropola (gr. nekros, polis grad) v. nekropolis nekropolis (gr. nekros, polis grad) grad mrtvih, podzemna grobnica, groblje; mjesto gdje su stari, osobito Grci i Egipani, pokapali mrtve nekropompn (gr. nekros, pompe sve- ana povorka) pratnja mrtvaca, spro- vod nekropsija (gr. nekros, opsis vid, vi- enje, gledanje) v. nekroskopija nekrosilij (gr. nekros, sylao plja- kam) pljakanje mrtvaca nekroskopija (gr. nekros, skopein pro- matrati, gledati) pregled mrtvaca (ili: lea); nekropsija nekrotian (gr. nekros) med. koji je u upali, odumro (osobito u vezi s kosti- ma i hrskavicama) nekrotomija (gr. nekros, tome reza- nje) prav. otvaranje lea da bi se mo- gao utvrditi uzrok smrti; med. od- stranjivanje odumrle kosti operativ- nim putem nekroza (gr. nekrosis izumrlost) med. upala kostiju i hrskavica neksus (lat. nexsus) sveza, veza; pravni odnos, pravna obveza; nexsus cau- zalus it. neksus kauzalus (lat.) uz- rona veza, uzrona povezanost nektar (gr. nektar) mit. boansku pie. vino koje su, po vjerovanju starih Gr- ka, pili olimpijski bogovi; pren. odlino pie, osvjeavajue pie; po- nektar 944 neoimpresionizam znalo grko vino s otoka Skio od su- hnrka (polusuhog groa) bot. med- nik, mednica (u cvijeu) nektar (gr. nektar, lat. nectarium) bot. mednik, mednica (u cvijeu) nektarski (gr. nektareos) sladak i osvjeavajui kao nektar, boanski nekton (gr. nektos. koji pliva) u ocea- nografiji: ivi svijet koji samostalno pliva vodama; usp. plankton, bentos nel tempo (tal.) glaz. u tempu, u taktu nematelmintes (gr. nema konac, lat. nemathelminthes) mn. zool. v. nema* toidi nematoidi (gr. nema konac, nit, cidos oblik) mn. zool. oble gliste, oblii nemejade (gr. Nemeia) mn. v. nemej- ske igre Nemejske igre viteke utakmice sta- rih Grka koje su se, u Zeusovu ast, odravale u Nemoj i svake tree godi- ne nemejski lav mit. golemi lav koji je pustoio okolicu argolidskog sela Nemeje sve dok ga Herkul nije uspio ubiti neme (ma.) plemi, vlastelin Nemeza (gr. Nemesis) mit. v. Nemezis Nemezis (gr. Nemesis, nemo dodje- ljujem, dodijelim, dosudim, dosu- ujem) mit, boanstvo u kojem je utjelovljena boanska pravednost koja nagrauje dobro, a kanjava zlo, osobito nepravde i nasilja uinjena iz obijesli nemo (lat. nemo, gen. neminis) nitko: nemo iudcx. nemo testis idoneus in propria causa it. nemo judeks, nemo testis idoneus in proprija kauza (laU) prav. nitko ne moe u vlastitoj stva- ri, tj. gdje jc osobno zainteresiran, biti ni pravi sudac ni pravi svjedok Nemo huc ingrediatur expres geo- metria it. Nemo huk ingrediatur ekspers geometrija (lat.) Neka ovamo ne ue nitko tko ne zna geometriju nemolit (gr. nemos panjak, gaj, lug, lithos kamen) min. v. dendrit nemoralije (lat. nemoralia) mn. um- ske, dubravske sveanosti kod starih Grka i Rimljana nemorozan (lat. nemorosus) umovit, bogat umom; s gustim drveem nemoroze (lat. nemorosae) mn. bot. umske biljke, biljke koje rastu po umama nenija (lat. nenia) naricaljka, alopojka, tubalica (koju su, kod starih Rim- ljana. na pogrebima pjevale osobito ene slavei pokojnika); uspavanka neo- (gr. neos) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: nov. novo neofilolog (gr. neos, filos, logos) po- znavatelj i istraiva novijih jezika i knjievnosti, osobito slavenskih, ro- manskih i germanskih neofobija (gr. neos, fobos strah) strah (ili: zaziranje) od uvoenja svega to je novo neogen (gr. neos, gen korijen od gig- nesthai postati, nastati) geol. mlai odjeljak tercijarnog razdoblja u ra- zvitku Zemljine kore; dijeli se na dva pododjeljka: pliocen i miocen neograf (gr. neos, grafo piem) pisac koji se ne dri propisanog pravopisa, inovator u pisanju neografija (gr. neos, grafia pisanje) nov nain pisanja, odstupanje od pro- pisanog pravopisa neografizam (gr. neos, grafo piem) strast za uvoenjem inovacija u pi- sanju, posebno u pravopisu neogrek (gr. neos, fr. nco-grec) stil koji je teio razviti klasicizam do boga- tijih grkih umjetnikih oblika: oso- bito je cvjetao za Napoleona III. neohegelijanizam fil. smjer u suvre- menoj filozofiji koji, oslanjajui se na njemakog filozofa Ilegela, razvija dalje njegove misli neoimpresionizam (gr. neos, lat. im- presio dojam) slik. v. poentilizam ncokantizam 945 nora ma neokantizam filozofski smjer koji se sredinom prolog stoljea javio u Nje- makoj kao reakcija na spekulativni Fichteov, Schcllingov i Hegelov idea- lizam, i koii je istaknuo kao polaznu toku vraanje Kantu i njegovoj kri- tikoj filozofiji Ticoklasicizam (gr. neos, lat. classis) knjievni smjer na Zapadu od 1905. koji, oslanjajui se na klasinu knji- evnost, posebni naglasak polae na to vee savrenstvo oblika neolitik (gr. neos, lithos kamen) gcol. mlae kameno doba, doba glaanog kamena (trajalo u Europi od 10000. do 3000. pr. n. ej, kad su ljudi upo- trebljavali kamen za svoje potrebe: (oruje, orue, zidanje i dr.), podizali gradove, naselja i ve se bavili zem- ljoradnjom i stoarstvom neolitski (gr. neos, lithos kamen) geol. koji pripada novijem, mlaem ka- menom dobu; usp. neolitik neolog (gr. neos, logos rije, govor) onaj koji unosi novosti u neko starije nau- avanje; osobito: onaj koji uvodi no- ve rijei i konstrukcije u jezik neologija (gr. neos, logia izgovaranje, govor) uporaba starih rijei u novom znaenju, tvorba novih rijei, novo- tvorba, kovanica neologistieki (gr. neos. logos rije, go- vor) prid. sklon uvoenju novotarija i novotvorbi, osobito u jeziku i vjeri; novostvoren, novoskovan neologizam (gr. neos, logos rije, go- vor) novost u nekom starom naua- vanju ili religiji, novotvorina; strast za uvoenjem novotvorina; gram. nova rije napravljena po uzoru na strane jezike, kovanica, stara rije s novim znaenjem, npr. brzojav, vo- dovod, dvoboj, kiobran, kolodvor, olovka, znatieljan itd. neomaltuzijanizam soc. v. pod rnaltu- zijanizam neomarksizam socijalno-demokratski smjer koji je revidirao (promijenio) Marxovo nauavanje time to se od- rekao revolucije i diktature prolete- rijala, glavni ideolog bio je njemaki socijaldemokrat Eduard Bcrnstein (18501932) ncomutacija (gr. neos, lat. mutatio promjena) biol. nasljedna promjena kod ivih bia zbog pojave nekog novog nasljednog initelja neon (gr. neon novo) kem. element, spada u plemenite plinove zato to se ne spaja s drugim elementima, ima ga u zraku, atomska teina 20,1S3, redni broj 10, znak Ne neonomisti (gr. neos, nomos zakon) mn. pristae nekog novog zakona neopedagog (gr. neos, paidagogos) onaj koji se, kao odgajatelj, slui no- vim odgojnim metodama ncopitagorejizam fil. obnova i, pod utjecajem istonjake religije, modi- fikacija pitagorejizama spojenog s elementima raznih grkih lozofe- ma, predstavlja teozofsku spekula- ciju neoplatonizam fil. stapanje Platono- vih, Aristotelovih, stoikih i dr. na- uavanja s istonjakim religiozno- spekulativnim elementima u jedin- stven pogled na svijet, uz jaku pri- mjesu mistikih i teofizikih crta; nakon propasti antike kulture neo- platonizam je imao jak utjecaj na razvoj kranske filozofije neoplazma (gr. neos, plasrna tvore- vina) med. normalno ili bolesno nago- milavanje novih tkiva u tijelu, novo tkivo, izraslina, ili izrastak neopoganizam (gr. neos, lat. paganus seljak} novo poganstvo, pokuaj da se stara neznaboaka vjerovanja obnove i da zamijene kransku reli- giju; usp. poganizam neorama (gr. neos, orama pogled, pri- zor) kombinacija panorame i diora- neoromantika 946 nero antiko me, ureaj koji prikazuje sliku unu- tranjosti neke graevine, hrama i si. neoromantika (gr. neos, fr. roman- tique) smjer u novoj knjievnosti ko- ji se javio oko 1890. kao suprotnost naturalizmu i pozitivizmu neosalvarzan med. spoj salvarzana s formaldehid-natrijsulfoksilatom, upo- trebljava se kao lijek protiv sifilisa i drugih spirohetnih bolesti neoslavizam smjer panslavizma kojem jc cilj ujediniti sve Slavene, ostavlja- jui svakom slavenskom narodu to veu samostalnost; ova ideja uzela je osobito maha nakon 1908., kad je A u stro-Ugarska nasilno i iznenadno anektirala Bosnu i Hercegovinu neospinozizam filozofski smjerovi ko- jima slui kao polazna toka Spino- zina filozofija, osobito njegov inonis- tiki pogled na svijet neoterian (gr. neoterikos mlade- naki) novotarski, koji je po novom ukusu, koji tei za novim neoterizam (gr. neoterizo novotarim, uvodim novine) tenja za novim, lju- bav prema novotarstvu; uporaba no- vih rijei i konstrukcija neovitalizam (gr. neos, lat. vitalis i- votni) fil. suvremeni oblik vitalizma, spajanje mehanikog pogleda na svi- jet s vitalizmom neozoik (gr. neos, zoon ivotinja) geol. v. kenozojski period nepentes (gr. nepenthes) med. sred- stvo za ublaavanje bolova; sredstvo za osvjeavanje i razvedravanjc, raz- bibriga; bot. vrsta mesojednih bilja- ka iz tropske Azije i Australije, li- stove imaju u obliku kantica nepotizam (lat, nepos, nepotis neak) povlatenost roaka u davanju polo- aja i slube na raun drugih zaslu- nijih ljudi koji bi, s obzirom na svoje zasluge i sposobnosti, trebah imati prednost; uvlaenje roaka na unos- ne i utjecajne poloaje; prvobitno: utjecaj papinih roaka na dravne poslove Neptun (lat, Neptunus) 1. mit. bog mo- ra kod starih Rimljana (kod Grka Posejdon); 2. astr. planet u naem Sunevom sustavu, nalazi sc iza Ura- na neptunij (lat. Neptunus) kem. radio- aktivni element (transuran), redni broj 93, znak NP; u prirodi ne posto- ji, nego je dobiven umjetnim putem od 1943. do 1944. kad je prirodni uran bio bombardiran neutronima; raspadajui se radioaktivno on sc pretvara u drugi transuranski kem. element: plulonij neptunisti geol. pristae neptunizma neptunizam geol. shvaanje nekih ge- ologa, tzv. neptunista, po kojem je Zemljina kora, u svom sadanjem ob- liku, nastala utjecajem vode (supr. vulkanizam, po kojem je vatra jedini uzrok sadanjeg oblika Zcmljine kore. i plutonizam, shvaanje po ko- jem je unutranja toplina Zemlje utjecala na stvaranje oblika njezine kore) Ncptunov (lat. Ncptunius) Ncptunov pojas med. mokar oblog oko tijela, preko kojega se stavlja vunena tka- nina; Neptunova pota slanje vijesti u staklenim bocama koje se, u slu- aju opasnih nepogoda na moru, pu- taju u more Nerej (gr. Nercus) mit. sin Ponta i Geje, mu Doridin, bog mora i otac pedeset keri (nerejida), stanuje s njima u morskim dubinama nerej ide (gr. Ncreides) mn. 1. mit. keri Nerejeve, morske nimfe (medu kojima su najpoznatije: Tetida, Ka- lipsa i Amfitrita) nerejidc (gr. nereides) 2. zool. morske ivotinje iz porodice glista ekinjaa nero antiko (tal. nero antico) crni egi- patski mramor neroli 947 nct neroli (tal., fr. nroli) eterino ulje od naraninog cvijcta, veoma jakog i ugodnog mirisa Ncron (lat. Nero) zloglasni rimski car (5468 n. e.), poznat po svojoj okrut- nosti i strahovitom progonu krana koje je optuivao da su zapalili Rim (64. n. e.), ubojica svoie majke, ene i mnogih drugih uglednih Rimljana; otuda: svaki okrutan i krvoloan go- spodar i vladar neronski (lat. Ncroncus) nesmiljen i okrutan kao Neron ners (engl. nursc) dojkinja, dadilja, od- gajateljica, uvarica nerterologija (gr. nerteros, enerteros donji, logia) znanost o tijelima koja sc nalaze pod zemljom nerteromorfija (gr. nerteros donji, morfe oblik) stvaranja podzemnih tijela i oblika nerv (lat. nervu, gr. neuron) anat. i- vac; nervni sistem ivani sustav, iv- elje; pren. snaga, mo, jaina; ivac, dua, glavni pokreta neega, npr. nerv drutva = dua, stup drutva: nervus probandi (lat) log. glavna os- nova dokazivanja ncrvacija (lat. nervatio) bot. rebra, ilice na listu, lisna rebra nervatura (lat. nervatura) bot, v. ner- vacija nervina (lat. nervina) mn. med. sred- stva za jaanje i smirenje ivaca nervna supstancija fiziol. tvar od koje se sastoje ivci nervni sistem fiziol. v. nerv nervoza (lat. nervus ivac) med. bolest ivaca, slabost ivaca; razdraljivost, uzbudljivost nervozan (lat. nervosus) koji se tie i- vaca, ivani; danas obino u zna- enju: ivano obolio, razdraljiv, la- ko uzbudljiv, oslabljenih ivaca nervozitet (lat. ncrvositns) v. nervoza nervus probandi (lat. nervus proban- di) log. v. pod. nerv nervus rerum (lat. nervus rerum ivac stvari) glavna stvar, ono stoje stvar- na, bitna osnova neega ncscijcncija (lat. ncscientia) neznanje nescio (lat. nescio) ne znam nescirc (lat.) ne znati; a nescire ad non esse (lat.) log. nepravilno zakljui- vanje "iz neznanja o nepostojanju", tj. misliti da se neto zna, a zapravo to ne znati, pa na osnovi takvog ne- znanja zakljuivati da to neto ne postoji neseser (lat. necessarius, fr. neeessai- rc) ono to je nuno, potrebno; oso- bito: putnika kutija ili torba s onim to je ovjeku najpotrebnije (pribor za toaletu); alatni sandui, torba s alatom; najpotrebniji lijeniki in- strumenti Nestor (gr. Nestor) mit. sin Helejev, kralj u Pilu, poznat po svojoj mu- drosti i velikom iskustvu; u dubokoj starosti sudjelovao u Trojanskom ratu i svima sluio kao odlian sa- vjetodavne; otud: mudar, iskusan i astan starac, najstariji i najiskus- niji medu sebi ravnima nestorijanci pristae carigradskog pa- trijarha Ncstorija koji je, 431. g. zbog svog nauavanja o dvjema odvojenim prirodama Isusa Krista, boanskoj i ljudskoj, kao heretik svrgnut sa svo- jeg poloaja i protjeran nestorijanizam teol. nauavanje cari- gradskog patrijarha Ne storija koje je kr. Crkva proglasila i osudila kao heretiko; v. nestorijanci nestoterapija (gr. nesteia poenje, therapeia lijeenje) med. v. nestri- j atrija nestrijatrija (gr. nesteia post, iatreia lijeenje) med. lijeenje gladovanjem net (njem. nett, fr. net. tal. netto) 1. lijep, zgodan, pristao, dotjeran net (engl.) 2. mrea, posebna mrea kod tenisa koja stoji izmeu protivnikih igraa; elektronska mrea u koju su netivz 948 neurolog umreeni milijuni raunala diljem svijeta, internet netivz (engl. natives) mn. oni koji su se rodili u Americi, roeni Ameri- kanci; lanovi politike stranke koja se organizirala u Sjedinjenim Ame- rikim Dravama s ciljem obrane prava prvenstva roenih Amerika- naca u odnosu prema strancima i do- seljenicima, i koja trai da se rok za naturaliziranje produi od 7 godina na 21 godinu neto (tal. netto) trg. izraz, uobiajen od poetka XVII. st.} a oznaava istu teinu (neto-teina) neke robe. tj. kad se odbije od ukupne bruto-teine ono u emu roba stoji (vrea, bava, san- duk i dr.), ili ist prihod (neto-pri- hod) od nekog posla, tj. kad se odbije iznos svih rashoda itd. neto tara (tal. netto tara) trg. odbitak stvarne, a ne prihlinc teine onoga u emu roba stoji, npr. vree, bave, sanduka i dr. neur- (gr. neuron) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: ivac, koji se tie ivaca, ivan neuralgija (gr. neuron, algos bol) med. bolest ivaca koja se, u nastupima, pojavljuje u odreenom dijelu tijela, a nije izazvana nekim vidljivim ana- tomskim promjenama; prid. neural- gian neuraatenian (gr. neuron, asthcncia slabost) med. koji boluje od slabosti ivaca, ivano oboljeli neurastenija (gr. neuron, astheneia slabost) med. slabost ivaca neurastenija (gr. neuron, sihenos ja- ina, snaga) med. prevelika ivana djelatnost neurastenik (gr. neuron, asihenikos slabunjav) med. onaj koji boluje od slabosti ivaca neurastian (gr. neuron ivac) med. v. neurastenian neurektomija (gr. neuron, ek iz, lome rezanje) med. djelomino rezanje jed- nog ivca neuri- (gr. neuron) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: ivac, koji se tie ivaca, ivan neurilcma (gr. neuron, eilyma omot, zavoj) anat. v. neurilima neurilima (gr. neuron, eilyma omot, zavoj) anat. ivana opna, ivanica neurin (gr. neuron) med. veoma otro- van proizvod koji nastaje zbog tru- ljenja leeva ncuritian (gr. neuron) med. koji se tie (ih: nastaje od) upale ivaca; koji utjee na ivce, koji jaa ivce neuritik (gr. neuron, lat. ncuriticum) med. sredstvo za lijeenje i jaanje ivaca ncuritis (gr. neuron) med. upala ivaca neuro- (gr. neuron) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: ivac, koji se tie ivaca, ivan neurobat (gr. neuron, baino koraam, idem) plesa na konopcu neuroblasti (gr. neuron, blastos klica, izdanak) mn. anat. stanice koje stva- raju ivce neurodinija (gr. neuron, odyne bol) med. bolest ivaca, neuralgija neurogamija (gr. neuron, gamos brak) spajanje ivane djelatnosti = ivo- tinjski magnetizam neurografija (gr. neuron, grafia opis) Opisivanje ivaca neurokirurgija (gr. neuron, chcir ru- ka. ergon rad) med. lijeenje kirur- kim putem bolesti ivanog po- drijetla, kao i raznih bolesti mozga i modine (dio medicine) neurolema (gr. neuron. eilyma omot, zavoj) anat, v. neurilima neurolog (gr. neuron, logos rije, od- nos) znanstvenik, biolog koji se bavi prouavanjem ivaca; lijenik stru- njak za ivane bolesti neurologija 949 neutralizirati neurologija (gr. neuron, logia) znanost koja prouava ivce neurom (gr. neuron) med. v. neuron ncurom (gr. neuron) med. ivana iz- raslina, ivanik ncuromalacija (gr. neuron, malakia mekoa) med. omekavanje ivaca neuron (gr. neuron) anatomska i fizio- loka jedinica ivanog sustava, os- novni element ivanog (ili: ncrvnog) tkiva, nervna stanica, ivana sta- nica neuronal (gr. neuron) med. lijek za smirenje ivaca i uspavljivanje ucuroparaliza (gr. neuron. paralysis uzetost) med. uzetost ivaca ncuropat (gr. neuron, pathos bolest) nu;d. onaj koji boluje od ivane bole- sti neuropatija (gr. neuron, pathos bo- lest) med. bolest ivaca neuropatologija (gr. neuron, pathos bolest, logia) med. znanost o iva- nim bolestima;, poznavanje ivanih bolesti neuropira (gr. neuron, pyr vatra) med. ivana groznica ncuropsiliozc (gr. neuron, psvche du- a) mn. med. ivano-duevne bolesti koje se javljaju bez anatomskih pro- mjena neuropteri (gr. neuron, pteron krilo) mn. zool. mreokrilci, kukci s etiri prozirna i mreasta krila neuroretinitis (gr. neuron, lat. reti- nitis upala mrenice) med. upala vid- nog ivca i mrenice neuroskop (gr. neuron, skopeo gle- dam) ureaj za ispitivanje i mjere- nje karaktera i talenta neurospazme (gr. neuron ila, vrpca, spasmos gr) mn. lutke koje se kreu pomou ice ili konca; marionete neurotian (gr. neuron) ivani, koji se tie ivaca; koji nastaje kao po- sljedica bolesti ivaca neurotik (gr. neuron, lat. neurotisum) med. v. neuritik neurotomija (gr. neuron, tome reza- nje) med. prerezivanje, prerez ivca neurotonija (gr. neuron, teino zate- em) med. zatezanje ivaca neuroza (gr. neuron) med. nervoza ncutra (lat. neutra) mn. gram. v. neu- trurn neutralan (lat. neutralis) nepristran, koji ne pripada ni jednoj stran(c)i, koji ne sudjeluje u ratu; gram. ni mukog ni enskog roda; kem. koji ne reagira ni kiselo ni alkalno; neu- tralne drave drave kojima je, iz meunarodnih razloga, zajamena neutralnosti npr. vicarska; tiz. neu- tralna zona magneta onaj dio ma- gneti koji ne pokazuje magnetno dje- lovanje; fiz. bez + ili naboja neutralist (lat. neutralis) onaj koji ne pripada nijednoj religiji ili nijednom filozofskom smjeru, slobodni mislilac; nepristran promatra neutralitet (lat. neutralis) nepristra- nost, nepripadanje ni jednoj strani, nemijeanje u rasprave i sporove drugih; oruani neutralitet ako se jedna drava naoruava da bi po sva- ku cijenu mogla odrati i obraniti svoju nepristranost neutralizacija (lat. neutralisatio) do- voenje u stanje nepripadanja nijed- noj strani, izjednaenje suprotnih stanja, poliranje, otklanjanje djelo- vanja, injenje nekodljivim; kem. zasiivanje, spajanje kiseline s ba- zom u sol, u kojoj su izgubljena svoj- stva i kiseline i baze nentralizam (lat. neutralis) nepripa- danje nijednoj odreenoj religiji ili nijednom filozofskom smjeru, slo- bodno miljenje neutralizirati (lat. ncutralisare) uiniti neutralnim, dovesti u stanje nepri- padanja nijednoj strani, uiniti neu- tjecajnim, otkloniti utjecaje nekog neutralnost nihilisti djelovanja ili stvari, osujetiti: kem. jednu kiselinu s bazom ili neku bazu s kiselinom tako pomijeati da ta mjeavina vie nije ni kisela ni alkal- na, nego neutralna neutralnost (lat. neutralis) v. ncutra- litet neutrino (lat. neutroni nijedno ni dru- go) fiz. neutralna materijalna esti- ca manje inase od mase neutrona neutrofili (lat. ncutrum, gr. filos koji voli) mn. med. bijela krvna zrnca ko- ja primaju neutralne boje neutron (lat. neutrum ni jedno ili dru- go) fiz. materijalna praestica (Chad- wick) koja se javlja u zrakama i koja je bez naboja (v. elektrini elemen- tarni kvantum) mase vee od mase protona; osim jednake mase s masom vodikovog atoma, razlikuje se od neu- tralnih vodikovih atoma mnogo manjim obujmom, ime se objanja- va njihova jako prodorna mo; usp. neutrino neutrum Gat. neutrum ni jedno ni dru- go) gram. srednji rod kod imcnica, zamjenica, pridjeva i brojeva; rije srednjeg roda (mn. ncutra); verbum neutrum (lat.) neprijelazni glagol nevra- (gr. neuron ivac) v. pod ncura- nevro- (gr. neuron ivac) v. pod neuro- nevus (lat. nevus) med. made Nevvgate it. Njuget(engl.) veliki zatvor u l/ondonu, zgrada u kojoj se izvr- avaju smrtne kazne nezologijn (gr. nesos otok, logia) dio fizikog zemljopisa koji prouava otoke ne (fr. neige snijeg) vunena tkanina proarana bijelim tokicama, lako da izgleda kao posuta snijegom Ni kem. kratica za nikal Nibelungenlid (njem.) N'ihelunka pjesma, najznaajniji njemaki sred- njovjekovni junaki ep u kojem je opjevana Siegfridova smrt i osveta njegove ene Krimhilde nibclun.ka vjernost (njem. Nibelun- gentreue) izraz kojim je 1909. ozna- ena iskrenost i vrstina saveza iz- meu Njemake i Austro-Ugarske; nepokolebljiva vjernost Nibelunzi (njem. Nibelungen) mn. u njemakoj mitologiji: pleme patu- ljaka, posjednika Izv. nibelunkog blaga nievo (rus. niego) v. njievo nidifikacija (lat. nidificatio) zool. prav- ljenje gnijezda nidologijn (lat. nidus gnijezdo, gr. lo- gia) dio biologije koji prouava gni- jezda nidor (lat. nior) para, miris, vonj od izgorjelih ivotinjskih tijela; med. miris po trulei (kod podrigivanja) nidorozan (lat. nidorosus) koji vonja po trulei, na muak, trulean nife geol. sredinji dio Zemljine jezgre za koji se pretpostavlja da je, uglav- nom, sastavljen od nikla i eljeza (Ni + Fe = nikal + eljezo) Niflheim it, Nitlhajm (njem.) u nord. mitologiji: hladni sjeverni dio svijeta; podzemni svijet u koiemu vlada bo- ica Hela niger (engl. nigger) prijezirni naziv za crnca niger (lat. niger) crn nigerseentan (lat. nigrescens) koji cr- ni, prelazi u crno, crnkast nigromant (lat. niger, crn, gr. mantis prorok) maioniar, 6irobnjak, onaj koji vraa i prorie pomou zlih du- hova nipromantija (lat. niger cm, gr. man- teia proricanje) tobonja crna vje- tina, gatanje i proricanje sudbine p- omou zlih duhova nigror (lat. nigror) med. crna ili modro- aiva pjega na koi nihil (lat. nihil) nita nihilisti (lat. nihil) mn. pristae nihi- lizma nlhilitct 951 nikotin nihilitet (lat. nihilitas) nitavnost, ni- tavih), nedostatak svake vrijedno- sti nihilizam Gat. nihil nita) fil. stajalite potpunog odricanja vrijednosti uop- e: teorijski nihilizam nijee mogu- nost spoznaje istine, a etiki nihi- lizam vrijednost moralnih zakona; u politiko-socijalnom pogledu: shva- anje da dananje drutvo i cjelo- kupni njegov poredak ne valja nita, zbog ega bi ga trebalo potpuno unititi, pa tek na Lim ruevinama gradili jedno posve novo drutvo; iz- raz nainjen po idejama koje je ruski pisac I.S. Turgcnjev iznio kroz Ba- zarova, glavnog junaka svog roma- na Oevi i djeca {1862. g.), a koji jc odluno negirao sva naela i tradi- cije ruske plemike kulture nihilum album (lat.) med. cinkovo bje- lilo (lijek za oi) nijansa (fr. nuance, lat. nubes oblak) postupan prijelaz, postupno preli- jevanje boja, sjenanje bojama; pren. fina i neprimjetna razlika, jedva pri- mjetan prijelaz iz jednoga u drugo; glaz. prijelaz: gram. finoa jezika, tanahnost izraza, istananost nijansiran (fr. nuance) izraen (ili: iz- raen.) u nijansama, u finim prije- lazima, predstavljen u tanahnostima, istanan nijansirati (fr. nuancer) praviti postup- ne prijelaze u bojama, prilagoditi (ili: prilagoavati) boje mijeanjem, sjen- ati; pren. praviti ili iznositi istan- ane i posLupne razlike nijelirati (tal. niellare) na zlatnim i srebrnim ploama urezivati ukrase pa ih onda ispunjavati crnim emaj- lom; usp. nijolo nijelo (tal. niello, lat. nigellus) tamna masa pripremljena od zajedno ras- topljenog srebra, bakra, olova, sum- pora i t>oraksa; sluzi za ispunjava- nje graviranih ukrasa na zlatnim i srebrenim ploama, crni emajl nikal (lat, nicolum, fr. nickel. njem. Nickel) kem. element, atomska te- ina 58,69, redni broj 28, znak Ni; isti nikal je srebrna s lobije I a kovi- na, uglaan ima viKima lijepu sjaj- nost, na zraku postojan, moe sc ko- vati i legirati Nikejski sabor crkveni sabor koji je 325. sazvao u bilinijskom gradu Ni- keji Konstantin Veliki radi rjea- vanja arijanskih raspri. Na njemu je arijanizam proglaen herezom i donesen tzv. nikejski simbol vjere (kojega se i danas dre sve kran- sko vjere) nikerbokeri (engl. knickerbockers) mn. Nizozemci koji ive u New V'orku; iroke hlae do koljena (kakve oni nose) niklati eljezne predmete prevui ni- klom galvanskim putem nikocijana (lat. herba nicotiana) bot. duhan, duhanska biljka nikocijanin (lat. nicotiana) kem. v. ni- kotin nikol opt. uobiajeni i krai naziv za Nikolovu prizmu nikolaiti mn. pristae heretike gnos- tike sekte u II. st. kr. Crkve; pri- stae ponovnog krtenja u XVI. st.; kat. sveenici koji naputaju svee- niki red radi enidbe Nikolova prizma opt, prizma od is- landskog kristala, slui za ispitiva- nje polarizirane svjetlosti (nazvana po kotskom fiziaru Wilhamu Ni- colu, 17681851) nikotin kem. veoma otrovan alkaloid, nalazi se u liu i sjemenu duhana, vezan uz jabunu i limunsku kise- linu, inae l>ezbojna i uljana tekui- na koja na zraku dobije smeu boju (naziv po Francuzu Jcanu Nicotu. ko- ji je 1560. donio duhan u Francusku) nikotin iz am 952 Nioba nikotinizam (lat nicotinismus) med. Lrovanje duhanom niksis (gr. nysso bodem, probadam) med. bodenje, bockanjc nikt- (gr. nyx, nvklos) predmetak u slo- emcama sa znaenjem: no, noni niktacija (lat nictatio) med. treptanje, Irepkanje. mirkanje niktalopija (gr. nyx. nyklos, ops vid, vienje) med. ona bolest koja se sa- stoji u tome to je bolesnik slijep za dnevnu svjetlost, a ima sposobnost vidjeti nou niktalops (gr. nyx. nvktos, ops vid) med. onaj koji je slijep na dnevnu svjetlost, onaj koji bolje vidi nou nego danju; supr. hemeralops niktegersija (gr. nyx, nyktos, egersis buenje) med. buenje nou, trzanje iz sna niktitacija (lat, nictitatio) med. v. nik- tacija niktobacija (gr. nyktohatia) med. lu- tanje nou, mjesearstvo niktofiti (gr. nyx, nvktos, fyton biljka) nm. bot. biljke kojima se cvjetovi no- u otvaraju, a danju zatvaraju niktograf (gr. nyx, nyktos, grafo pi- em) naprava za pisanje u mraku nikt (grafija (gr. nyx, nvktos. grafia pisanje) vjetina pisanja nou, u mra- ku nikturijn (gr. nyx, nvktos, uron mo- kraa) med. pojaano mokrenje no- u nil (nihil) admirari (lat.) niemu se ne treba uditi na latinski jezik prevedena reenica Meden thauma- zein starogrkog filozofa Pitagore; poetak jedne Horacijcve epistule nimbus (lat. nimbus) prstenast sjaj oko glave sveca, svetaki vijenac (krug) oko glave; u meteorologiji: kini ob- lak, olujni oblak (usp. kumulus, stra- tus, cirus); pren. sjaj koji okruuje neku istaknutu, znaajnu osobu, veli- ki ugled nimfa (gr. nymfe) mit. manje ensko boanstvo kod Grka, vila. Irna ih vie vrsLa, a zovu se po mjestima u ko- jima ive: aulonijade, oreade, leimo- nijade, limnade, napeje, nerejide, i oceanide, najadc i potamide, drijade i hamadrijade; pren. lijepa djevoj- ka. ljepotica; ljubavnica, javna ena; zool. liinka insekta nimfe (gr. nymfe) mn. anat. male rui- aste usmine na enskom spolnom organu, male stidnicc nimfitis (gr. nymfe) med. upala malih ruiastih usmina (ili: malih stid- nica); usp. nimfe nimfnmanija (gr. nvmfe, mania po- mama, strast) pretjerana pohotlji- vost i spolna razdraljivost ena prema mukarcima, andromanija nimfonanija (gr. nymfe) enski sa- moblud; usp. onanija nimfonksus (gr. nymfe. onkos masa, tjelesina) med. otcklina stidnica, us- mina nimfotomija (gr. nymfe, tome rezanje) med. operativno odstranjenje malih ruiastih usmina na enskom spol- nom organu Nimrod idovsko osobno ime, sin Ku- ov, unuk Hamov, legendarni osniva babilonskog carstva i graditelj ba- bilonskog tornja i asirskih gradova; po Starom zavjetu (Post 10,9): "silan lovac voljom Jahve"; otuda se za do- brog lovca uope kae: lovac kao Nimrod Nioba (gr. Niobe) mit. ki Tantalova i Dionina, ena tebanskog kralja Am- fiona; u materinskoj gordosti io ima 7 sinova i 7 keri, drznula se uspo- rediti s boicom Letom, koja ie imala samo dvoje djece (Apolona i Arte- midu); da bije kaznili za ovu drskost, Apolon i Artemida poubijaju joj pred oima svu djecu strijelama; bol i oa- janje pretvoric nesretnu majku, vo- ljom Zeusovom, u jednu stijenu; ovaj niobi 953 ni trom motiv jc est u knjievnosti i umjet- nosti niohij Gat, niobium) kem. element, vrlo rijetka kovina bijelog sjaja, atom- ska teina 93,3, redni broj 41, znak Nb nirvana (sanskr. nirvvana) u budistikoj religiji i filozofiji: "ugasnuc". stanje vjeitog i blaenog mira koje se na- lazi s one strane svijeta svijesti i individualnog ivljenja; do ovoga sta- nja, za kojim prosvijeeni budist tei kao za najviom i konanom svrhom, dolazi se potpunim ugasnuem svo- ga "ja" i volje za ivotom, tj. potpu- nim osloboenjem duha od tvari; u kasnijem budizmu: blaeni ivot u nekom Budinom svijetu punom sjaja i velebnosti Nisa (gr. Nysa) mit. jedna od nimfi koje su odgojile Bakha, nazvana po isto- imenom gradu i brijegu u Indiji; astr. asteroid otkriven 1857. nistagmus (gr. nystaxis klimanje gla- vom, drijemanje) med. bolesno trep- tanje oima, drhtanje oiju, gr u onoj jabuici ili kapcima nia (fr. m'che) arh. udubina u zidu, udubljenie, slijepi prozor; obino slui da se u nju stavi kip, poprsje ili ka- kav drugi ukras niador (ar.-perz.) kem. amonijev klo- rid (NH4C1), salmijak; okusa je ljuto- slanog, a u vodi se otapa; slui kao lijek, za proizvodnju amonijaka, pu- njenje Leclancheovih elemenata, pri lemljenju i kositrcnju kovina itd. nitnn (njem. Niet) teh. zakovica, zako- vak. avao nitovati (njem. meten) teh. zakovati, zakivati zakovicama, udarati zako- vice nitr- (gr. nitron) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem; luna sol nitrat (gr. nitron luna sol) kem. sol duine kiseline, kalijev nitrat ih sa- litra u svom prirodnom stanju; na- trijev nitrat ih ilska salitra; nitrat srebra lapis, pakleni kamen, slui za spaljivanje rana i bradavica nitridi (gr. nitron) mn. kem. spojevi elemenata s duikom nitrifikacija (lat. nitrificatio) kem. pre- tvaranje amonijaka u saliirenu ki- selinu, pravljenje salitre nitrirati (lat. nitrare) kem. praviti sa- litru; salitriti nitriti (gr. nitron) mn. kem. soli du- ine kiseline nitrobenziri (gr. nitron, p. benjui) kem. v. nitrobenzol nitrobenzin (gr. nitron. p. benjui) kem. v. nitrobenzol nitrobenzol (gr. nitron, p. benjui) kem. tekuina ukaste boje, dobije se ako benzol stavimo u smjesu kon- centrirane duine i sumporne kise- line; mirie kao ulje gorkog badema pa se zato njime parfimiraju tzv. bademovi sapuni; najvie se upotreb- ljava u industriji anilinskih boja nitroceluloza (gr. nitron, lat. cella sta- nica) kem. praskavi pamuk nitrofosfat (gr. nitron, fos svjetlost) kem. ti mj etno gnoj vio; mjeavina du- ika i fosforne kiseline nitrogen (gr. nitron, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) kem. du- ik, azot nitrogliecrin (gr. nitron, glykys sla- dak) kem. veoma jako eksplozivno sredstvo, dobiva se preradom gliee- rina duinom i sumpornom kiseli- nom; po izumitelju dinamita Alfre- du Nobclu zove se jo i Nobelovo praskavo ulje; nitroleum nitroleum (gr. nitron, lat. oleum ulje) kem. v. nitrogliccrin nitrozan (lat. nitrosus) kem. koji ima u sebi salitre; sali tras t, slian salitri nitrozitet (lat. nitrositas) kem. salit- rastost nitrum (gr. nitron, lat. nitrum) kem. salitra nitruracija 954 nocija nitruracija (lat. nitrum salitra) stvrd- njavanje elinih povrina pomou duika (osobito pri izradbi cilindara za zrakoplovne motonO niveleta (fr. nivelctte) razulja, ravnjaa, libela nivelira (fr. niveleur) onaj koji mjeri libelom, mjera; izjcdnaitelj niveliranje (fr. niveler) mjerenje rav- njaom (ili: razuljom, libelom); odre- ivanje razlike u visini izmeu raz- nih toaka Zemljine povrine; izrav- navanje, poravnavanje; pren. ukla- njanje razlike izmeu neega, izrav- navanje, izjednaavanje nivelirati (fr. niveler) odrediti (ili: odre- ivati) razlike u visini izmeu raznih toaka Zemljine povrine; mjeriti ravnjaom (ili: ravnomjerom, li- belom); uvodoravniti, napraviti vo- doravnim, izravnati, poravnati, srav- niti; pren. otkloniti razlike, izjed- naiti, izravnati nivelman (fr. nivellement) v. niveli- ranje nivo (fr. niveau, lat. libclla) vodoravna povrina, razina; morska povrina, povrina mora (morski nivo); rav- njaa, ravnomjer, libela; pren. stu- panj visine neega, npr. naobrazbe, kulture ild.; bili ispod nivoa biti is- pod prosjenosti nivosc it. nivoz (fr. nivose, lat. nix, nivis, snijeg) "snjeni mjesec", etvrti mjesec u nekadanjem francuskom republikanskom kalendaru (od 12. XII. do 19. I.) nizam (ar.) red, pravilo, pravilnost, uredba; redovni turski vojnik; titula nekih vladara-vazala u Hajdaraba- du (Indija) No kem. kratica za norij No pasaran (p.) "Nee proi", lozinka panjolskih revolucionara koji su se borili protiv faistike diktature u panjolskoj No-poperi (engl. No-Popery) "nikakvog papinstva", geslo engleskih episko- pala kojom se odbija svaka pojava papinske vlasti u Engleskoj No., Nr., Nro. kratica za broj, brojka (tal- numero, lat. numerus) Non (hebr. Noach) po Starom zavjetu, jedini pravednik u grijenom ljud- skom rodu, a koji se, po Bojoj od- redbi, sa svojom obitelji spasio od sveopeg potopa u tzv. Noinoj arci, i sa svojim sinovima emom, Hamom i Jafctom postao praotac dananjeg ovjeanstva Nobelova nagrada zavjet koji je, svo- jom oporukom od 27. XI. 1895., os- tavio pronalaza dinamita, vedski kemiar Alfrcd Nohcl (18351896). On je odredio da se kamate od nje- govog imetka (44 milijuna franaka) nakon njegove smrti dijele, kao na- grada, onim velikanima koji su tije- kom prole godine najvea dostig- nua postigli u podruju kemije, fi- zike, knjievnosti, medicine i odra- vanja svjetskog mira Nobelovo praskavo ulje kem. v. ni- trogliccrin nobilas (lat. nohilis) plemenit; plemi nobiles (lat. nobiles) mn. plemii nobilitacija (lat. nobilitatio) davanje (ili: podarivanje) plemike titule, pro- glaavanje za plemia nobilitet (lat. nobilitas) plemstvo, ple- miko podrijetlo, plemiki stale, plemii; plemiki duh nobl (fr. noble, lat. nobilis) plemenit; odlian, izvrstan; uzvien, sjajan, raskoan; otmjen, gospodski; pleme- nit po roenju, plemeniti nobles (fr. noblesse) plemstvo, plemiko dostojanstvo, plemenitost; noblesse oblige it. nobles obli (fr.) plemika titula obvezuje, tj. tko je plemi, taj se mora plemiki i ponaati nocija (lat. notio) log. pojam, misao nodozan 955 nomadi nodozan Gat. nodosus) vornat, vorast, vornovat, kvrgav; zapleten, zamren nodozitet (lat. nodositas) vornatost, vornovitost, vorovitost, kvrgavost; med. vorasta pritavost nodulus {lat. nodulus) anat. vori, ko- ica nodus Gat. nodus) vor, zaplet; tekoa, smetnja; med. tvrda oteklina na zglo- bovima, tkivima i dr., oteklina, izras- lina; nodus gordijua (lat. nodus gor- dius) v. Cordijcv vor noema (gr. noema) fil. predmet mi- ljenja, miljeno, misao noetinn (gr. noetikos) fil. koji spada u podruje miljenja ili spoznaje noctika (gr. noeo mislim, spoznajem) fil. znanost o miljenju ili spoznaji noeza (gr. noesLs) fil. spoznaja, mi- ljenje, in miljenja, svijest nokaut (engl. knock udarac, out vani, izbaen iz igre) port, u boksu: kad od protivnikovih udaraca (obino u bradu, eludac ih srce) boksa pad- ne i bude omamljen te sc za 10 se- kundi ne moe dignuti i nastaviti borbu: tehniki nokaut- je kad protiv- nik ne padne, ah nije sposoban na- staviti borbu nokautirati (engl. knock-out) port, u boksu: pobijediti protivnika nokau- tom; pren. onesposobiti nekoga za daljnju borbu nokdaun (engl. knock udarac, dovvn oboriti, baciti na zemlju) port, u bok- su: udarac koji rui protivnika na zemlju; boksa je u nokdaunu im padne na zemlju noksa Gat. noccre koditi, noxa) teta, krivnja, prijestup; prav. teta koju neijem imanju nanese neko po sebi neodgovorno bie, npr. ivotinja noktnmbul (lat. nox, noctis no, am- bulare hodati, etati, noctambulus) med. mjesear; usp. somnambul noktambulacija {lat. noctambulatio) med. v. noktambulizam noktambulizam Gat. noctambulismus) med. mjesearstvo; usp. somnambu- lizam nokturno (lat. nocturnus) glaz. v. not- turno nokturnus (lat. nocturnus noni sc. cantus pjesma) kod katolika: nona misa, nona pjesma u samostanima, nonica nokuta (lat. noctua) zool. sova, sovu- ljaga noledo (tal. noleggio) pom. v. nolo nolens volens (njem.) htio-nehtio, mi- lom ili silom noli me tangere (lat.) nc diraj me, ne dodiruj me; slik. prikazivanje prizo- ra kad Krist, us bivi iz groba, kae Magdaleni: "Ne dodiruj me!" (Iv 20,17); bot. mimoza; med. naziv za rane. osohito sililitine, koje se lo- kalnim lijeenjem pogoravaju; glaz. tremulant na orguljama; pren. stvar koju je bolje ne dirati Noli turbare cirkulos meos (lat. Noli turbarc circulos meos) "nemoj kvariti moje krugove!" Po Liviju (XXV., 31,10) rijei kojima se Arhimed, udubljen u svoja matematika raz- miljanja, obratio rimskom vojniku kad je ovaj provalio u njegovu kuu i ubio ga nolo (tal. nolo) pom. uzimanje broda pod zakup; zakupnina za brod; teret bro- da, cijena za prijenos tereta nom de guerre it. nom d' ger (fr.) "rat- no ime", lano ime koje su uzimali vojnici-najamnici, nadimak; lano knjievniko ime, pseudonim nom de plume it. nom ' plim (fr.) v. nom de guerre noma (gr. nemo pasem, nome paa) med. vodeni rak (zarazna bolest koja se javlja u obliku rane na obrazima i drugim dijelovima lica, osobito kod slabane i boleu iscrpljene djece) nomadi {gr. Nomades, nome paa) mn. pastirski narodi bez stalnog boravi- nomadizirati 956 nominalizam ta koji, mijenjajui panjake, lutaju sa svojim stadima, osobito kod Ara- pa i Turaka nomadizirati (gr. nomas, lat. noma- disare) lutati, skitati; ivjeti nomad- skim ivotom nomadski (gr. nomadikos) skitniki, lutalaki, bez stalnog boravita nomantija (lat. nomen ime, gr. man- tcia proricanje) proricanje sudbine iz slova od kojih se sastoji neko ime nomen Gat. nomen} ime, naziv; gram. rije koja oznaava neku stvar (no- men substantivum) ih osobinu i svoj- stvo neke stvari (nomen adjnctivum); mn. nomina nomen est omen (lat) ime je znak, predznak, tj. esto ve samo ime sa- dri veliko znaenje, pokazuje bitnu osobinu onoga koji ga nosi, npr. kad je netko drag pa se zove Draen itd. nomen gen lile (lat) narodno ime, npr. Hrvat, Francuz itd. nomen materiale it. nomen mate- rijale (lat.) gram. gr a divno ime, gra- divna imenica, npr. voda, kamen, zla- to, drvo itd. nomen patronvmicum it nomen pa- tronimikum (lat) oevo ime, prezi- me napravljeno po oevom imenu, npr. Petri po imenu oca Petra nomen proprium it. nomen propri- jum (lat.) gram. vlastito ime (zemlje, osobe itd.) nomenklator (lat. nomenelator) kod Rimljana: rob koji je svom gospodaru kazivao imena onih koje bi sretali; Otuda: popis iinena bez ikakvog dalj- njeg objanjenja, registar imena nomenklaura (lat. nomenelatura) zbir- ka tehnikih izraza, skup uobiajen- ih imena i naziva u nekom znan- stvenom podruju; bot, zool. utvren nain davanja naziva biljnim i ivo- tinjskim vrstima s latinskim ili lati- niziranim rijeima, koje iskljuuju promjenjivost ivih jezika a razum- ljive su i zajednike svim narodima nomina (lat. nomina) mn. imena, na- zivi; nomina sunt ocliosa it. nomina sunt odioza (lat.) citat iz Ciceronova govora "Za Scksta Roscija"; imena su mrska, imena treba izbjegavati (tj. kad sc govori o moralu i kude mane, poroci i si., bolje je i uputnije, navo- dei primjere o tome, ne spominjati imena) nominncija (lat. nominatio) imenova- nje: nominatio auctoris it. nomina- cio auktoris (lat.) u graanskom pro- cesnom pravu: pravo optuenog da odredi svog zastupnika nominala Gat. nomen ime, nominalis imenski) v. pod nominalan nominalan (lat. nominalis) koji se tie imena, imenski; po imenu, nazovi; nominalna vrijednost ili nominala bank. imenska, nazivna. oznaena vrijednost tj. vrijednost tiskana ili utisnuta na novcu, vrijednosnim pa- pirima i dr. (supr. stvarna, realna vrijednost): nominalna definicija log. definicija koja, pored istog obja- njenja rijei, ne zamjenjuje samo tu rije, nego daje i znaenje rijei; no- minalna distinkcija razlikovanje zna- enja rijei; nominalni iznos na- znaeni iznos; nominalni katalog po- pis knjiga po abecednom redu imena pisaca nomlnalisti (lat. nomen) mn. pristae nominalizma u filozofiji i ekonomiji; supr. realisti nominalizam (lat nomen ime) 1. fil. skolastiko shvaanje po kojem su opi pojmovi (univerzalije) samo ri- jei, imena, koja slue kao oznake za stvari i njihova svojstva i, osim toga apstraktnog i misaonog, ne oznaavaju nita stvarno (supr. rea- lizam); 2. u nacionalnoj ekonomiji; gledite po kojem novana jedinica nije odreena koliina vrijedne ko- no mi na t 957 non posmus vino, nego odredena koliina aps- traktne kupovne i platene moi koja moe biti predstavljena i predmetom koji, sam po sebi, nema nikakve po- sebne vrijednosti, kao to je. pri- mjerice, papirnati novac (supr. meta- lizam) nominat (lat. nominatus) imenovani. novopostavljeni nominativ (lat. nominativus sc. casus) gram. prvi pade, nazivni pade, pa- de koji u reenici pokazuje gra- matiki podmot (subjekt) ili prirok (predikat), ako je taj prirok ime nominatori (lat. nominatores) prav. osoba koja mjerodavnoj vlasti pred- lae jednog ovjeka za staratelja ma- loljetniku koji je ostao bez staratelja primajui istodobno na sebe i odgo- vornost za njega nnmo- (gr. nomos) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: zakon nomodidakt (gr. nomos, didaktos uen) poznavatelj zakona, pravnik nomofilaks (gr. nomos, fylax uvar) uvar zakona, onaj koji se brine da sc zakoni primjenjuju kako treba nomograf (gr. nomos, grafo piem) pi- sac zakona, sastavlja zakona, zako- nodavac, skuplja zakona nomografija (gr. nomos, grafia pisa- nje) pisanje zakona, zakonodavstvo nomokanon (gr. nomos, kanon pra- vilo, propis) zbirka dravnih i crkve- nih zakona; u Grko-pravosl. crkvi: knjiga crkvenog prava koju je oko 883. izradio patrijarh Focije nomokracija (gr. nomos, kratia vla- davina, vlast) vladavina zakona, dr- avno ureenje u kojem vladaju za- koni, kao kod starih Izraelaca nomokratska vladavina v. nomokra- cija nomologija (gr. nomos. logia znanost) vjetina donoenja zakona; fil. zna- nost o zakonima zbivanja nomomah (gr. nomos, machomai bo- rim se) onaj koji se bori protiv za- kona, koji napada zakon nomomnhija (gr. nomos, machomai borim se) borba protiv zakona, napa- danje zakona nomos (gr. nomos) zakon, uredba, od- redba, obiaj; glaz. melodija, napjev, glazbeno djelo kod starih Grka koje se izvodilo na kitari ili flauti nomoteletika (gr. nomos, telos iz- vrenje) znanost o odravanju i pri- mjenjivanju zakona; crkvena disci- plina nomotet (gr. nomothetes) onaj koji do- nosi zakon, zakonodavac nomotetiki (gr. nomolhetikos) zako- nodavstvom, koji sc tie zakono- davstva, zakonodavni; po Winel- handu, prirodne znanosti su nomo- tetike zato to one obuhvaaju u "prirodne zakone" doga daje u prirodi koji se stalno ponavljaju na isti na- in (supr. idiografski) nomotetika (gr. nomothetike) dono- enje zakona, zakonodavstvo, vje- tina donoenja zakona nomotezija (gr. nomothesia, nomos zakon, tithemi postavljam, stavljam) donoenje zakona, zakonodavstvo non (lat. non, fr. non) ne non bis in idem (lat.) prav. v. ne bis in idem non likvet (lat. non liquet) v. likvet non multa, sed multum posl. v. multa non plus ultra (lat.) ono to je najvie i nenadmaivo u svojoj vrsti; nek plus ultra non posmus (lat. non possumus) "ne moemo", formula kojom rimska ku- rija odbija razne zahtjeve svjetovnih vlasti koji su u suprotnosti s dog- mama Kat. crkve (ovu formulu je pr- vi upotrijebio papa Klement VII. od- bijajui dati rastavu braka Henriku VIII.) non uzus 958 nonvaler non uzus (lat. non usus) prav. ncuobi- ajcnost primjenjivanja nekog prava nona (lat.) 1. glaz. deveti ton po redu (poevi od osnovnog tona) nona (lat nonna, fr. nonnc) 2. kod ka- tolika: redovnica, opatica; zool. duv- na, noni paunovac (vrsta nonog lep- tira ija gusjenica pustoi borove i omorikove ume) nona (tal. nona) 3. med. neodoljivi na- gon za spavanjem koje moe trajati po nekoliko dana, pa i tjedana (obi- no nastaje kao posljedica gripe) nonagenarijus (lat nonagonarius) dc- vedesetogodinjak, ovjek od 90 godina nonagon Gat. nonus deveti, gr. gonia kut) geom. mnogokut s 9 kutova, deveterokut nonandrija (lat. nonus deveti, gr. aner. andros mu, ovjek) mn. bot biljke a devet pranikih niti na mu- kom cvijctu; prid. nonandrian None (lat. none) mn. u starorimskom kalendaru: peti dan u svim mjese- cima, osim u oujku, svibnju, srpnju i listopadu (u kojima je bio sedmi dan); nazvane po tome to su uvijek bile devet dana bile prije ida nonegzistencjja (lat nonexistentia) fil. nepostojanje, nesivarnosl nonen-akord (lat. nona deveta, tal. accordo) glaz. petozvuk, tj. istodobno zvuanjc pet tonova jedne skale, i to: osnovnog tona, njegove terce, kvinte, septime i none nonens (lat. nonens, non ens) fil. ne- stvar, nita, stvar koja ne postoji niti moe postojati; non eniis nuUa sunt praedicata it. non entis nula sunt predikata (lat) ono to ne postoji ne- ma nikakvih oznaka nonentitet (lat. nonentitas) fil. nepo- stojanje, nitavilo, nita nonet (tal. nonetto) glaz. kompozicija za devet glasova noneto (tal. nonetto) glaz. v. nonet nonidi (lat. nonus deveti, dies dan) de- veti dan dekade u nekadanjem franc. republikanskom kalendaru; usp. dekada nonijus po Portugalcu Pedru Nunezu (14921577) nazvano mjerilo podije- ljeno na dijelove metra (obino na milimetre), du kojega se moe po- micati drugo mjerilo na koje je pre- nesena duzina od devet podjeljaka prvog mjerila, i ona (tj. duina) podi- jeljena na deset jednakih dijelova te se moe neto izmjeriti tono na de- sete dijelove milimetra; isto mjerno naelo prirrgcnjujc sc i na mjerenje desetih dijelova i kod mjerenja ku- tova, du limbusa pomie se pomo- ni nonijusni luk (stvarni izumitelj ovog instrumenta je P. Vernier 1631. pa ga esto zovu i po njemu: vernije) nonkomformisti Gat. non ne. confor- mis suglasan, istolik) mn. engleski protestanti koji ne pripadaju vlada- juoj episkopalnoj Crkvi; disenteri, prezbiterijanci, independenti nonopstancija (lat. nonobstnntia) po- velja (ili: akt) o ponovnom postavlja- nju ili o ponovnom uspostavljanju nonparel (fr. nonpareille) bez premca, bez ravnog sebi; tisk. vrsta najsitni- jih tiskarskih slova od tipografskih toaka; uope naziv za sve stvari koje se odlikuju svojom posebnom vrijed- nou, npr. velik hriljant, vrsta uskih svilenih vrpci itd. nonsens (lat. non-sensus) besmislica, glupost, ono to nema nikakvog smi- sla nonalantan (fr. nonehalant) nehajan, nemaran; bezbrian nonalantnost (fr. nonehalance) ne- marnost, nehajnost; bezbrino st nonvalencija (lat. nonvalentia) trg. nesposobnost plaanja nunvaler (fr. nonvaleur) bezvrijednost; stvar ili imanje koje ne donosi pri- hoda; neprinosnost, neunosnost; vri- noogonija 959 normativan jednosni papiri koji ne donose nika- kve prihode noogonija (gr. noos razum, gone ra- anje) log. nauavanje ili znanost o nastajanju pojmova noohirija (gr. noos razum, chcir gen. cheiros ruka) nasilje nad neijim du- hovnim sposobnostima, zloin izvr- en nad neijim duevnim ivotom noologija (gr. noos razum, logia) fil. nekad: znanost o duevnom ivotu, psihologija; po Gomperzu, dio filozo- fije koji se bavi problemom milje- nja noologist (gr. noos razum, logos) fil. po Kantu, svaki mislilac koji smatra da spoznaje, neovisno od iskustva, imaju svoj izvor u razumu (Platon); supr. empirist (Aristotel) nooloki (gr. noos razum, um, logos rije, odnos) fil. koji se odnosi na duh, koji je samostalan, aktivan, stvara- laki i napredan izvor duhovnog i- vota; supr. psiholoki noostereza (gr. noos razum, steresis gubitak) med. gubitak svijesti pod utjecajem opojnih sredstava nop (niz. nop. fr. nope) vori u vunenoj tkanini (suknu, ohi) nopalin (meks. nopalli) crveno obojena tvar, griiniz, crvena boja nopovati (fr. noper) istiti tkaninu, suk- no, ohu od voria norija (p. noria) kota za navodnja- vanje polja u panjolskoj norki (rus.) mn. krzna mladih polarnih lisica u Rusiji norma (lat. norma) pravilo, propis, mje- rilo, osnova, naelo rada, razmjer neega; utvrena mjera (ili: koliina) rada; tisk. skraeni naslov knjige pri dnu svakog novog tiskanog arka; ad normam (lat.) prema pravilu, po pro- pisu norma!n (lat. normalis) geom. okomica, tj. linija pod pravim kutom spute- na na neku liniju ili plohu normalan (lat. normalis) koji odgovara pravilu, pravilan, propisan, redovan, prirodan; uzoran, za primjer, primje- ran; mat. okomit, ortogonalan; pren. duevno i tjelesno zdrav, npr. nor- malan ovjek normalije (lat. normalia) mn. osnovni oblici; uzorni crtei, uzorne skice, uzorni obrasci normalitet (lat. normalitas) stanje koje odgovara propisima ili pravilima, redovito stanje; stanje potpunog du- evnog i tjelesnog zdravlja normalka (lat. normalis) ped. v. nor- malna kola; takoer: osnovna kola normalna brzina teh. srednja brzina stroja normalna mjera propisana mjera, os- novna mjera normalna kola uzorna kola, kola u kojoj se radi po najpriznatijim i naj- boljim nastavnim metodama; nor- malka normalna teina tono utvrena i pro- pisana jedinica teine prema kojoj se odreuju sve ostale teine normalni kolosijek pun i propisan raz- mak izmeu eljeznikih tranica od 1,435 m (za razliku od uskog i nad- normalnog kolosijeka) normalno pravo prirodno pravo, pravo kojem je podrijetlo u razumu normalno vrijeme jedinstveno vri- jeme, ono koje vrijedi za eljeznice normalnost (lat. normalitas) v. nor- malitet Normani (germ. Normannen, Nord- manen) mn. "ljudi sa sjevera", ime germanskih stanovnika Skandinav- skog poluotoka koji su od VII. do XI. st. u Europi bili poznati kao gusari i pomorci normativan (lat. normativus) koji slui kao pravilo, koji postavlja pravila ili propise; koji propisuje to treba i kako treba neto raditi (usp. norma); normativne znanosti logika, etika i normiranje 960 nostrifikacija estetika, pedagogija, pravna znanost i politika ;kao primijenjena socio- logija), zato to se one, uz ostalo, ba- ve i normama miljenja, htijenja, umjetnikog shvaanja, odgoja i dru- tvenog ivota; normativne odredbe osnovne odredbe normiranje (lat. normare) utvrivanje, sreivanje, reguliranje; propisivanje, odreivanje, usklaivanje a pra- vilima, usklaivanje s propisima normirati (lat. normare) utvrditi os- novna pravila ili propise; prilagoditi (ili: prilagoavati) prema pravilima ih propisima (npr. cijene ivenih na- mirnica); srediti, propisati, utvrditi, regulirati, odrediti uinak, odrediti koliinu rada koji se mora obaviti u zadanom vremenu Norne (nord. norn) u skandinavskoj mi- tologiji: boice sudbine (Urda Biv- a, Naranda Sadanja i Skulda Budua) nornik (rus.) mlada polarna lisica ije je krzno (norki) vrlo cijenjeno noselija (gr. noseleia) med. bolelji- vost, slabunjavost; njega bolesnika; bolnica nosema (gr. nosos, nosema bolest) vet. opasna bolest odraslih pela koju iza- ziva nametnik Nosema apis dolazei s hranom u pelin crijevni trakt nosetiologija (gr. nosos bolest, aitia uzrok, logia znanost) med. znanost o uzrocima bolesti noso- (gr. nosos) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: bolest nosodohij (gr. nosos, docheion prihva- tite) v. nosokomij nosofobija (gr. nosos, fobos strah) med. strah od bolesti, hipohondrija nosogenjja (gr. nosos, gennao rodim, raam, stvaram) v. nosogonija nosogeografija (gr. nosos, gr. zemlja, grafia opis) med. prikazivanje zem- ljopisne i klimatske rairenosti bo- lesti, zemljopis bolesti nosogonija (gr. nosos, gonos roenje, podrijetlo) med. postanak bolesti, za- etak bolesti nosograf (gr. nosos, grafo opisujem) onaj koji se havi opisivanjem bolesti nosografija (gr. nosos, grafia opis) opi- sivanje bolesti nosokomij (gr. nosokomeion bolnica) bolnica nosokomij a (gr. nosos, komizo nje- gujem) med. njega bolesnika nosolog (gr. nosos, logos) med. znan- stvenik koji detaljno prouava po- jedine bolesti; patolog nosologija (gr. nosos. logia) med. zna- nost o bolestima; patologija nosoloki (gr. nosos, logikos) med. koji se tie znanosti o bolestima; pato- loki nosomanija (gr. nosos, mania poma- ma, ludilo) med. umiljanje bolesti nosonomija (gr. nosos, nomos zakon) med. znanost o zakonima postanka i razvitka bolesti nostalgian (gr. nostos povratak u za- viaj. algos bol) koji se tie tuge za zaviajem; koji tuguje za rodnim krajem nostalgija (gr. nostos povratak u zavi- aj, algos bol) tuga za zaviajem, e- nja za rodnim krajem; pren. enja za neim to nam je nekada bilo ve- oma drago i ugodno; nostomanija nostomanija (gr. nostos povratak u zaviaj, mania pomama, strast) v. no- stalgija nostrat (lat. nostras, nostratis) naije- nac, zemljak nostrificirati (lat. nostrificare) uiniti svojim ili naim; usvojiti, priroditi, primiti u graanstvo, dati nekome graanska prava; priznati svjedod- bi neke strane kole ravnopravnost sa svjedodbom istovrsne tuzemne kole nostrifikacija (lat. nostrificatio) u dvo- jenje, primanje u graanstvo; da- not-adresa Notre-Damc vanje ravnopravnosti svjedodbi ne- ke strane kole sa svjedodbom tu- zemne kole iste vrste not-aresa (njem. Not nuda, fr. ad- rcsse) trg. adresa u nudi, adresa tr- govake; klie koja se stavlja na mje- nicu za sluaj da mjenini trasat ne plati mjenicu not-bremza (njem. Not-bremse) na vla- kovima: konica koja se upotreblja- va samo u sluaju opasnosti not-signal Gat. Not, signale) znak koji upozorava na opasnost nota (lat.) smak, oznaka, podsjetnik; pis- mena primjedba, zabiljeka, napo- mena radi dopune i objanjenja ne- kog mjesta u knjizi; u diplomaciji: formalno priopenje jedne vlade dru- goj; trg. kratak raun, privremena priznanica, zabiljeka koja slui kao potvrda o prijaznu robe; banknota; glaz. odreeni znak kojim se biljee pojedini tonovi, glazbeno pismo; ocjena (u koli); nota caratteristica it. nota karakteristika (tal.) ton ko- jim jedno glazbeno djelo poinje; prima nota osnovna knjiga, trgo- vaka knjiga u koju se unose dnevni poslovi; uzeli neto ad notam (lat. ad notam) uzeti zabiljeku, primili k znanju, zapamtiti nota bene Gat.) zapamti! znaj! imaj na umu! notabene im. znak za podsje- anje. pribiljeka koja sluzi kao pod- sjetnik notabilan (lat. notabilis) vien, ugle- dan, znamenit, znaajan, utjecajan notabilitet (lat. notabilis) videnost, uglednost, utjecaj nosi, znaaj, ugled; notabiliteti mn. najuvaenije (ili: naj- uglednije) osobe drave ili grada, prvaci notacija (lat. notatio) biljeenje, ozna- avanje, primjeivanje; glaz. pisanje nota notalgija (gr. notos leda, algos bol) med. bol u leima notar (Jat. notarius) prvobimo: brzopi- sac, onaj koji pie pomou kratica ili znakova (notae), pisar notnrijat (lat. notariatus) sluba i mje- rodavnost notara notat (lat. notatum) biljeka, pribi- ljeka, napomena, primjedha note (lat. notae) mn. od nota = muzika- lije notenplan (lat. nota, planus, njem. Notenplan) glaz. pet linija na kojima se piu note notes (lat. notitia, fr. notes mn. od note nota, pribiljeka) biljenica, depna knjiica za sitne pribiljeke notica (lat. nota) mala biljeka, kratka vijest, kratko priopenje notificirati (lat. notus poznat, facere uiniti, notificare) objaviti, objavlji- vati, proglasiti, proglaavati, oglasiti; priopiti, priopavati, dostaviti, do- stavljati, izvijestiti, izvjetavati notifikacija (lat. notificatio) objavljiva- nje, proglaavanje; objava, proglas, oglas; priopenje, izvjetaj notifincctura (lat. notificetura) v. noti- fikacija notiologijn (gr. notios vlaan, logia) v. higrologija notiometar (gr. notios vlaan, metron mjera, mjerilo) v. higrometar notirati (lat. notare.) biljeiti, ubiljeili, zapisati; trg. unijeli u knjigu, uknji- iti notist (lat. nota) glaz. pisac nota, onaj koji iz partiture ispisuje note za po- jedine glasove notograf (lat. nota, gr. grafo piem) glaz. sprava koja odmah pie note djela koje sc svira na glasoviru notoran (lat, noscere upoznati, pozna- ti, notorius) opepoznat, javan notorijetet (lat. notorietas) opepo- znatost, opepoznata stvar notornost (lat. notorietas.) v. notorijetet Notre-Dame it. notr-dam (fr.) Majka Boja, Gospa, Bogorodica: crkva po- notummo 962 novokain svedena Bogorodici; ime glasovite katedrale Majke Boje u Parizu noturnino (tal. notturnino) glaz. v. no- turno noturno (tal. nottumo) glaz. nona ili veernja pjesma: serenada, podokni- ca; obino: glasovirska kompozicija sanjalakog karaktera (najznaajniji predstavnik Chopin) notus (gr. nothos izvanbrani, lat. nothus) 1. izvanbrani sin, kopile notus (gr. notos, lat. notus} 2. juni vjetar ili, tonije, jugozapadni vjetar noumenon (gr. noumenon) fil. stvar koja (ili: bie koje) se ne moe opaziti, nego samo razumom zamisliti, po- jam bez predmeta koji bi mu odgo- varao u iskustvu; ideja kojoj u stvarnosti ne odgovara nita: supr. fenomenon nova (lat. nova) mn. nove stvari, novine, novosti; usp. noviteti; jed. astr. nova zvijezda (stajaica) novacija (lat. novatio) prav. obnavlja- nje, ponitavanje jedne zakonske obveze time to umjesto nje slupa na snagu druga; zamjena jedne is- prave drugom novantiki (lat. novus nov. fr. antique starinski) izraen sada, ali po sta- rom, osobito klasinom ukusu novantikc (lat. novus nov, fr. antiques starine) mn. nove stvari izraene po starom, osobito klasinom ukusu novator (lat. novare uvodili novine) onaj koji uvodi nove ideje i metode rada u nekom podruju pridonosei time kvalitativnom i kvantitativnom unapreivanju neke vrste rada noveento (tal. nove cento devet sto- tina) umj. izraz za umjetnost XX. st. Gikovnu, arhitekturu i glazbu) novela (tal. novella, lat. novellus nov) "mala novina" 1. lit, prvobitno: lako i lijepo isprian dogadaj koji irna dra neega novog (veliki majstor u ovoj vrsti je Roccacio sa svojom zbirkom novela Decameron); manja pripovi- jetka u prozi koja se, za razliku od romana koji prikazuje opirnu i slo- enu sliku vremena i ivota, ogra- niava na samo jedan dogadaj iz ivota glavnog junaka, ili na samo jednu crtu iz ivota i karaktera, dok se osLali likovi i sporedne radnje samo usput spominju i nagovjeuju; 2. prav. mn. novele (tj. constilutiones odredbe) nove odredbe ili zakoni Jus- tinijanovi nakon objavljivanja dru- gog Kodeksa (jedan dio Corpus juri); 3. naknadne izmjene i dodaci jednom zakoniku noveleta (tal. novclletta) lit. mala pri- povijetka, novelica: glaz. malo glaz- beno djelo napravljeno u sasvim slo- bodnom obliku (kakve je prvi kom- ponirao Robert Schuman) novelist (tal. novellista) lit- pisac no- vela; ljubitelj novosti, raznosa novih vijesti, brbljavac novelistiki (tal. novella) lit. napisan u obliku novele novelti (engl. novoltv) trg. novost, novitet, nov trgovaki artikl novembar (lat. novem devet, novem- bar} deveti mjesec u kalendaru sta- rih Rimljana; danas: jedanaesti mje- sec, studeni (ima 30 dana) novicijat (lat. noviciatus) kunja, raz- doblje koje onaj koji eli stupiti u neki sveeniki red mora provesti kao iskuenik ili pripravnik (novi- cijus), a koje obino traje jednu do dvije godine (kod katolika) novicijus Gat. novicius) novak, poet- nik; u Katolikoj crkvi: samostanski iskuenik, pripravnik za redovnika novitet (lat. novitas) novost, novina; trg. svjea roba, nov trgovaki artikl; u knjiarstvu: nova, tek objavljena knjiga novokain (lat. novus nov, per. koka) med. sintetika zarajcni za kokain, slui za lokalnu anesteziju novum 96-3 nulLii poena sine lege novum (lat. novum) neto novo; prav. okolnost koja, nakon ve zavrenog pravnog postupka, daje povoda po- kretanju drugog postupka Novum testament um (lat.) Novi za- vjet, jedan od dva dijela Biblije ili Svetog pisma novus (lat.) pr. nov; im. novak; homo novus (lat.) novi ovjek, novak, sko- rojevi nubekula (lat. nubecula) med. oblaak, bijela pjega u ronici (oka); nefelion nubelist (fr. nouvelliste) raznosa no- vih vijesti; novinarski suradnik nubilan (lat. nubilis) stasala za udaju; stasao za enidbu nubilitet (lat. nubilitas) stasalosl, spo- sobnost za stupanje u brak nubilozan (lat. nubilosus) oblaan, mu- tan. tmuran, natmuren nudisti (lat. nudus gol) mn. pristae pokreta goliavosti, goliav ci; usp. nudizam nuditet (lat, nuditas) razgohenost, go- lotinja; slika ih kip golog ljudskog tijela, gola figura nudizam (lat. nudus gol) 1. nauavanje po kojem bi tjelesnoj i moralnoj hi- gijeni najbolje odgovaralo kad bi sc ljudi kretali i bavili portovima u prirodi potpuno ili djelomice goli: 2. kult golotinje, pokret koji tei oslo- boditi ovjeka predrasuda i stida od golog ljudskog tijela nudi (njem. Nudcl) valjuak od brana i krumpira nudlvalger (njem. Nudelvvalker) valjak za razvijanje tijesta, valjalo, rasuka nudus (lat. nudus) gol, razgolien nugacitet (lat. nugacitas, nugax aljiv) lakrdijatvo, ruganje nugat (fr. nougat, lat. nux orah) kola od oraha ili badema (kod nas poznat pod imenom francuski nugat) nuklearan (lat. nuclearis) bot. zool. fiz. jezgreni, jezgrin; nuklearno fizika grana suvremene fizike koja se bavi prouavanjem svojstva atomske jez- gre; nuklearna energija jezgrena energija atoma nukleolus (lat. nucleolus) zool. bot. jez- grica nukleus (lat. nude us) 1. zool. bot. jez- gra stanice: 2. fiz. jezgra atoma nuklid (lat.) skup svih atoma oredenog rednog i masenog broja (poznato ih je vie od 1600) nuks (lat. nux) orah, ljenjak; in nuce (lat.) zbijeno u orahovu ljusku, tj. ukratko, zbijeno, saeto; nux vomica it. nuks vomika (lat.) med. pasji orah, sjeme istonoindijskog drveta (Strvchnos nux vomica) koje izaziva povraanje nula (lat. nulla) mat. nitica, znak koji oznaava niticu ili nedostatak jed- nog broja; pren. vrijednost jednaka nitici, nitavilo nulibisti (lat. nullibi) mn. oni spiri- tualisti koji tvrde da dua, kao ne- tjelesno bie, ne moe postojati u jed- nom ogranienom prostoru kao to je ljudsko tijelo; supr. holomerijanci nulificirati (lat. nullificare) ponititi, ponitavati, staviti (ili: stavljati) iz- van snage, proglasiti nevaljanim, ukinuti, ukidati; izjednaiti s ni- ticom, potcijeniti nulifikacija (lat. nullificatio) ponita- vanje, ponitenje, stavljanje izvan snage, ukidanje nulipara (lat. nullipara) ena koja jo nije raala, nerotkinja; supr. multi- para nulite (lat. nulla) vorite nekog su- stava izmjenine elektrine struje u kojem vlada potencijal Zemlje nulitet (lat. nullitas) nitetnost, neva- nost, nevrijednost, gubitak zna&ij- nosti ili vrijednosti nulla poena sine lege it. nula pena sine lege (lat.) nikakva kazna bez za- kona; prav. naelo zakonitosti u po- gledu kazne po kojemu se kazna mo- nulla ratione 9H4 numizmatika e utvrditi samo zakonom i primi- jeniti jtnlino na djela za koia je zakon unaprijed propisao kako e hiti ka- njena nulla ratione il. nula racione (lat.) ni na koji nain, nikako, nipoto nulti (lat. nulla nitica) mat. koji ima kazaljku nula (tj. lan niza), npr. a5, X,,. y0 itd.; nulti meridijan nulti pod- nevnik, zem. meridijan, podnevni k, koji prolazi kroz poetak obiljea- vanja duina, greemvichki meridijan; fiz. apsolutna nula toka tempera- ture je na 273C nulto-valentan (lat. nullus nijedan, valere vrijediti) kem. koji se ne spaja s drugim elementima (takvi su, npr. helij, neon, kripton, ksenon i radon) numaran (lat. nummarius) novani numen (lat. numen) izraz kojim su Rimljani obiljeavali bogove, silu boanstva, velianstvenu i udesnu mo boanstva; boanstvo, velian- stvo numenalan (lat. numen boanstvo) bo- anstven, velianstven, udesan numenon (gr. noumenon) fil. pogreno mjesto, noumenon numer (lat. numerus, njem. Nummer) broj numeracija (lat. numeratio) mat. bro- jenje, izgovaranje brojeva; udaranje brojeva, obiljeavanje brojevima; nu- meriranje numerale (lat. numerale, sc. nomen) gram. broj, rije koja oznaava broj; mn. numeralia numeralia (lat.) mn. gram. v. numerale numerativ (lat. numerativum) gram. v. numerale numerator (lat. numerator) mat. broj- nik (kod razlomaka); sprava za uda- ranje (ili: biljeenje) brojeva po redu Numeri (lat. Numeri) Brojevi, naziv 4. knjige Mojsijeve zato to poinje bro- jenjem izraelskih plemena numerian (lat. numerus) koji se lie brojeva, brojni; brojem izraen numeriko rainalo stroj za obav- ljanje raunskih operacija s broje- vima izraenim znamenkama numerirati (lat. numeraro) brojiti; uda- rati brojeve, obiljeili (ili: obiljea- vati, oznaavati) brojevima (pred- mete, stranice u knjizi i si.); trg. ci- jene robi oznaiti slovima ili kakvim drugim, samo trgovcu poznatim zna- cima na samoj robi numero Gat, numero) prema broju, pre- ma cifri; aub numero (lat.) pod bro- jem. tj. pod rednim brojem, npr: 1., 2., 3. itd. numerozan (lat. numerosus) mnogo- brojan, est; ret. milozvuan, harmo- nian, ritmian numerozitet (lat. numerositas) mnogo- brojnost, velik broj, masa, gomila; ret. ritmika milozvunost govora numeroznost Gat. numerositas) v. nu- mero z i te t numerus Gat- numerus) broj; brojka, cifra; gram. tj. jednina (singular), dvojina (dual) i mnoina (plural); glaz. takt, melodija; ret. govorniki ritam, blagoglasnost numerus clausus it. numerus klau- zus (lat.) "zatvoren broj", odredba po kojoj se u neku slubu, na neku pri- redbu itd. moe primili samo odreden broj slubenika ili sudionika numifilacij Gat- nummus novac, gr. fvlatto uvam) zbirka novca, osobito starinskog numinozan (lat. numen) v. numenalan numizmatiar (gr. nomisma novac, lat. numisma) onaj koji se bavi skup- ljanjem i prouavanjem starinskog novca i starinskih medalja numizmatika (gr. nomisma novac, lat. numisma) znanost koja se bavi prou- avanjem starinskog novca i starih medalja; dijeli se na: staru numizma- tiku koja prouava doba do Zapad- numizmatograf 965 nutus nog Rimskog Carstva, srednjovje- kovnu koja poinje s Bizantom i nov- cem iz vremena seobe naroda, i mo- dernu koja poinje a renesansom; prid. numizmatiki numizmatograf (lat. numisma. gr. grafo piem) onaj koji se bavi opisiva- njem atarinskog novca i starinskih medalja, spomenica numizmatografija (lat. numisma, gr. grafia opis) opisivanje starinskog novca i starinskih medalja; prid. nu- inizmatografski numularan (lat. nummularis) koji ima oblik kovanog novca numularij (lat. nuinmularius) mjenja novca, novar numuliti (lat. nummus novac, gr. li- thos kamen) mn. geol. naslage vap- nenca, pjeanika i dr. u kojima se nalaze mnogobrojni ostaci nekada- njih organizama, osobito pueva i koljki, u obliku novca mm ime etrnaestog slova hebrejskog i fenikog pisma (za glas n) nuncij (lat. nuntium) 2. vijest, izvjetaj. izvjee; izaslanstvo nuncij (lat. nunLius) 1. glasnik, vjesnik, poslanik; osobito: papin izaslanik na stranom dvoru ili pri vladi neke stra- ne dravo (potpuna mu je titula: nun- cius apostolicus) nuncijacija (lat. nunciatio) objav- ljivanje, dostavljanje, prijava nuncijant (lat. nuncians) prav. pot- kaziva, dostavlja, tuitelj nuncijat (lat. nunciatus) prav. polka- zani, dostavljeni, tueni nuncijatura (lat. nuntialura) zvanje, mjerodavnost i sjedite papinog iza- slanika na nekom stranom dvoru, pri vladi neke strane drave nundine (lat.) sajmovi odravani u star- om Rimu svakih devet dana nunkupaeija (lat, nuncupatio) sveano imenovanje nasljednika nunkupativ (lat, teslamentum nuncu- pativum) prav. oporuna elja iska- zana usmeno nunkupativan (lat. nuncupativus) koji jc izjavljen usmeno, usmeni, npr. nunkupativna oporuka nunkupirati (lat. nomine caporc, nun- cupare) prav. izjaviti neto u zakon- skom obliku i javno izjaviti; nuncu- pata voluntas it. nunkupata volun- tas (lat.) volja iskazana jasno i od- redeno nupcijalitct (lat. nuptiae svadba) soc. odnos sklopljenih brakova neke zem- lje prema ukupnom broju njezinih stanovnika, ili prema broju osoba sposobnih za brak nupeijalni (lat. nuplialis) svadbeni, vjenani, brani; pacta nuptialia it. pakta nupcijaiia (lat.) mn. brani ugovori nuraghi megalistike, prapovijesne ku- le na Sardiniji nus (gr. nous um) fil. duh, intelekt; kod Anaksagore: dua svijeta; kod Platona i Aristotela: dua koja mi- sli. a po kojoj se ovjek razlikuje od ivotinje nutacija (lat. nutatio) klimanje, njiha- nje: kolebanje; astr. kolebanje Zem- Ijine rotacijske osi do kojeg dolazi zbog djelovanja privlane sile Mje- seca na splotenu Zemlju ija os nije okomita na ravninu eklipLike, a rav- nina Mjeseeve putanje nagnula je prema Zemljinom polutniku; bot. okretanje biljke prema Suncu nutricija (lat. nutritio) hranjenje; pre- hranjivanje, prehrana nutrijencija (lat. nutricntia) mn. hra- njive tvari nutriment (lat. nutrimentum) sredstvo za prehranu, hrana nutritivan (lat, nutrilivus) koji hrani. hranjiv, koji slui za prehranu nutus (lat. nuere, nutus) mig, dani znak nuvote 966 nynorsk nuvote (fr. nouveautes) mn. novosti, novino; osobito: modne novosti, stvari posljednje mode nuzla (ar. nezle) med. mjehurii u us- tima nylon (engl) umjetno stvorena rije za vrstu tkanine izraene od sinteti- kih vlakana nynorsk it. ninork (norv.) novonor- veki jezik. tj. norveki narodni jezik Nj Nj, nj dvadeseto slovo hrvatske latinice njanci (tal. neanehe) ni, niti njanja (rus.) uvarica male djece, dadi- lja, dojkinja; u deminutivu: njanje- ka i njanjuka njanjuka (rus.) v. pod njanja njemuti (starosL) nijem; njemuti Jezik jezik nijemih (ljudi i ivotinja) Njerdr (nord. Njordhr) u nordijskoj mitologiji: bog mora, pomorstva, bogatstva i obilja uope njet (rus.) ne, nije njievo (rus. niego) ne kodi nita, ne znai nita; nievo njila (mad.) strijelac, pripadnik ma- arske faistike organizacije za vri- jeme Drugog svjetskog rata ' njoki (tal. gnocchi) kuh. mn. valjuci, knedli, okruglice nju (engl. new, lat. novus, njem. neu) nov, skoranji (osobito sc javlja kao sastavni dio amerikih i engleskih naziva mjesta, npr. New York, New Orleans, New Wcstminster; pa New Delhi i dr.) njufaundlanac (engl. Nevv-Foundland) rasa velikih i snanih pasa crno- sjajne dlake s bijelim pjegama na grudima; slui za spaavanje utop- ljenika i odlian je uvar; podrijetlom je s otoka New Foundlanda (na sjeve- roistonoj obali Amerike) njukeri (engl. nevvkerrv) vrsta suri- namskog pamuka slabije kakvoe njusboj (engl. news-boy) raznosa, pro- dava novina njustovina (mad. nvuszt kuna) krzno od kune, kunovina o O, o dvadeset i prvo slovo hrvatske latinice O kem. kratica za kisik O. K. it. o ke govorna kratica za ali correct (engl.) sve je ispravno, u rodu j oaks it. ouks (englj port, utrka trogo- dinjih drijebaca na dva ili vie ki- lometara oarion (gr. oarion) anat, malo jaje. ja- jace; jajnik; ovarij oarionkus (gr. oarion jajnik, onkos masa. tjelesina) med. otcklina jajnika oaritis (gr. oarion jajnik) med. upala jajnika oaskop (gr. oon jaje, skopeo proma- tram) sprava za pregled jaja oaza (gr. oasis, auasis. koptski ouah.si) plodim komad zemlje s vodom usred velikih pjeanih pustinja Afrike, kao neki kopneni otok u ogromnom pje- anom moru; pren. udobno odmorite nakon velikog i napornog posla; prid. oazni ob-art kratica za objektivnu umjetnost, tj. umj. smjer slian pop-artu, samo dosljednji u predoivani u konkret- nog obad (fr. aubade, tal., lat. alba) jutarnja pjesma trubadura; koncert u zoru u neiju ast jutarnja serenada, podok- nica obadavati (tal. badare osvrtati se na koga) osvrtali se. marili, posveivati pozornost obaudicija (lal. obaudilio) med. glu- host, gluhoa ob defeetum it. ob defektum (lat.) zbog pomanjkanja obducent (lat. obducens) lij<xhiik koji otvara i pregledava le radi utvri- vanja uzroka smrti; usp. obdukcija obducirati (lat. obducere) u sudskoj medicini: otvoriti i pregledati le radi utvrivanja uzroka smrti itd. obdukcija (lat. obduetio) u sudskoj me- dicini: otvaranje i pregled lea radi utvrivanja uzroka smrti; obdukcij- ski izvjetaj slubeni izvjetaj o otva- ranju i pregledu lea; protokol ob- dukcije slubeni popis injenica na- enih i utvrenih prilikom otvara- nja i pregleda lea obdulja (tur. ondiil) 1. oklada (na utr- kama); 2. utrka, osobito konjska obedijencija (lal. oboedienlia) poslu- nost, pokornost obelisk (gr. obeliskos) u starom Egip- tu; etverokutan, 15 do 20 m visok, obino iz jednog kamena isklesan kameni stup koji se pri vrhu suava; svaki visoki spomenik koji se pri vrhu suava obeliznm (gr. obelismos) obiljeavanje obelusom. oznaavanje sumnjivih mjesta u starijim izdanjima klasika obelus (gr. obelos raanj) znak kojim se obiljeavaju mjesta i izrazi, u sta- rijim izdanjima klasika, u iju se au- tentinost ima razloga sumnjati ober (njem. Ober) v. obcrkelner oherfeldher (njem. Oberfeldherr) voj. vrhovni zapovjednik (u njemakoj vojsci) oberkelner 969 objekti vizam oberkelner (njem. Oborkellner) u gosti- onicama: glavni konobar, glavni kel- ner, onaj koji naplauje; ober ohcrliht (njem. Obcrlichl) grad. otvor za putanje svjetlosti u zatvorene prostorije (obino na krovu itd.), svjet- larnik Oberon (njem. Oberon, fr. Aubcron) mit. vilinski kralj, mu Titanijin, za- Litnik prave i iskrene ljubavi; naslov i tema poznatog romantinog epa njem. pjesnika Wielanda obesitas (lat.) prekomjerna debljina obezitet (lat. obesitas) gojnost obfirmirati (lat. obfirmare) uvrstiti, utvrditi, pojaati obi (jap.) irok pojas japanskoga kimo- na koji se nekoliko puta ornata oko tijela te na leima vee u masivan vor obit (lat. obitus) sveana obredna slu- ba Boja umrlom kod katolika; godi- nja zadunica; dlas obitus (lat.) dan pogreba ohituarij (lat. obituarium) popis umr- lih, osmrtnica obitus (lat.) propast, smrt; obitus juri- um it. obitus jurijum (lat.) prav. pre- stanak ili gubitak odreenih prava ili polaganja prava zbog zastarjelo- sti objekcija (lat. objeciio) primjedba, na- pomena; prigovor, zamjerka; prepre- ka objekt (lat, objeetum) predmet, stvar, ono to se vidi ili spoznaje, predmet ili osoba na koju je promatranje us- mjereno; zadatak, svrha, cilj neke djelatnosti; gram. predmet, tj. ona rije u reenici na koju prelazi (ili: na koju se odnosi) glagolska radnja; fil. predmet ili sadraj neke misli, bila ona stvarna (realni objekt) ili samo zamiljena (idealni objekt); supr. subjekt objektacija (lat, obloctatio) uivanje, zanimanje, zabavljanje, zabava objektirati (lat. objeetare) v. objicirati objektitet Gat. objeetum) fil. ono to za jedan subjekt postoji kao objekt objektiv (lat, objeetivus) kod optikih instrumenata (dalekozora, durbina, mikroskopa i fotografskog aparata): bikonkavna lea ih kombinacija vie lea koje skupa djeluju kao zbirna lea, koja stvara od predmeta proma- tranja ili snimanja (objekta) stvaran preokrenut lik objektivacija (lat. objeetivatio) opred- meivanje, opredmeenje, injenje neega predmetom, objektom; psihi- ki in kod kojeg svijest projicira svo- je sadraje u vanjski svijet pa ih onda smatra predmetima vanjskog svije- ta (npr. kod iluzija i halucinacija); javljanje stvari po sebi u obliku koji se moe opaaLi objektivan (lat objeetivus) objektni, ko- ji se tie objekta, predmetni; stva- ran, istinski, koji nije samo zami- ljen, nego zaista postoji, neovisan o subjektu i subjektivnom miljenju, prirode i od interesa subjekta, koji vrijedi za sva razumna bia. opeva- ljan; nepristran, pravedan; supr. sub- jektivan objektivirati (lat. objeetum) opredme- titi, opredmeivati. uiniti predmet- nim, tvorevinu naih osjetila shvati- ti kao neto (predmet, stvar) to po- stoji izvan nas i neovisno o nama objektivisti (lat. objeetum) 11111. fil. pri- stae objektivizma objektivitet (lat. objeetum) predmetno- st, stvarnost; neovisnost o subjektiv- nim primjesama i utjecajima, nepri- stranost, pravednost objektivizam (lat, objeetum predmet) fil. u teoriji spoznaje: priznanje objek- tivnih, tj. opevaljanih istina, vrijed- nosti i normi koje postoje neovisno 0 subjektu koji spoznaje; u etici: smjer koji, suprotno subjektivizmu, odnos- no kao njegova dopuna, priznaje i objektivnost 970 obnubilacija tei odrediti objektivna mjerila i ci- ljeve etikog djelovanja; naziv za ten- denciju prikrivanja drutvene odre- enosti znanosti i filozofije objektivnost (lat. objeetum) v. objekti- vi tet objicirati (lat. objicere) primijetiti, pri- govoriti, zamjeriti; odgovoriti, odvra- titi. suprotstaviti obkonian (lat. ob, gr. konos stoac) koji je u obliku stoca okrenutog na- opako. tj. a osnovicom prema gore oblacija (lat. oblatio) prinoenje, posve- ivanje nekomu ili neemu; rtvo- vanje Bogu ili Crkvi; darivanje, dar, poklon; posveivanje kruha i vina za priest oblata (lat. oblata od offcrre) prvotno: kruh koji su stari krani donosili na obrede; kod katolika: sveta pri- est, hostija, rtveni kruh: list ili tan- ka ploica od beskvasnog tijesta (pod- loga za kolae); okrugla markiea od papira za peaenje pisama, paketa i dr. oblatorije (lat. oblaloria) mn. tiskane trgovake ponude, preporuke i si. obligacija Gat. obligatio) obveza, obvez- nost; dug; obveznica, priznanica; obli- gatio accessoria it. ohligacio akceso- rija (lat.) prav. sporedna obveza obligatan (lat. obligatus) vezan du- nou, obvezan obligato (tal.) glaz. izraz koji oznaava da neki glas pripada glavnom glasu, da slui kao pratnja uz glavni glas te se, prema tome. ne smije izostav- ljati; supr. ad libitum obligatoran (lat. obligatorus) obvezan, propisan, zakonom utvren i odre- en, prisilan; supr. fakultativan obligo (tal.) trg. dug ili obveznost jed- nog trgovca prema drugom trgovcu; jamstvo, garancija; biti in obligo = biti nekome obvezan (ili: duan); dati za nekoga svoj obligo = jamiti za nekoga oblikvitet (lat. ohliquitas) kosost, kosi- na, nagnulost, nagib; licemjernost, neiskrenost, okolianje, izlika, ispri- ka; gram. zavisnost oblikvum (lat. obliquum) kosost, kosina oblikvus (lat. obliquus) kos; nakrivljen; oratia obliqua it. orado oblikva (lat.) gram. neupravni govor obliteracija (lat. oblitteratio) brisanje, prebrisavanje slova; pren. brisanje iz pamenja, predavanje zaboravu; med. zaepljenost, zaptivenost (krv- ne ile, kanala itd.) obLiterirati (lat. oblitterarc) brisati, iz- brisati slova; pren. izbrisali iz pam- enja, predali zaboravu; med. zae- piti, zaptivati oblivioznn (lat. obliviosus) zaboravan obliantan (fr. obligeant.) usluan, su- sretljiv, uljudan, ljubazan oblok (mad. ablak) prozor, okno oblokueija (lat. oblocutio) proturjeje, prigovaranje; oblokvij olilokvij (lat.. ohloquium) v. oblokueija Oblomov (rus.) v. pod oblomovlina oblomovtina (rus.) osobina ovjeka nepokretnog, lijenog, bez volje, po prirodi dobrog i pitomog, ali od ko- jega su odgoj i drutvena sredina uinili gotovana (po Oblomovu, glav- nom junaku istoimenog romana rus- kog pisca I. A. Gonarova) oblong (lat. oblongum) duguljast elvo- rokut, pravokutnik oblongan (lat. oblongus) duguljast, du- guljast i etverokutan obnoksijacijn (lat. obnoxiatio) prav. podreenost kojom je onaj koji nije mogao sam sebe prehranjivati, ili po- loiti dunu krvarinu, ili nadoknaditi to je ukrao, sebe ih svoju obitelj jed- nom formalnom poveljom (lat. eharta onboxiationis) prodavao nekoj treoj osobi obnubilacija (lat. obnubilatio) med. po- mraenost vida; pomraenost uma oboa 971 ocu 1 us oboa (fr. hautbois, hoboe) glaz. drveni puhaki Instrument s otrijim tono- vima od tonova flaute oboist (fr. hautbois) giaz. svira oboe; svira u vojnoj glazbi uope obol (gr. obolos) starogrki sitan novac, L'6 drahme; od 183K. grka jedinica za mjerenje teine = 1/10 drahme = 1 decigram; pren. novi, marija, lepton obovalan (lat. obovalis) u obliku jajeta okrenutog naopako, naopake obrepcija (lat. obreptio) potkradanje, dobivanje neega na vjet nain, pri- jevarom obrogacija (lat. obrogatio) prav. prijed- log da se neki zakon ukine ili izmi- jeni obrogirati (lat. obrogare) prav. stari 7akon sasvim ih djelomice ukinuli, tj. zamijeniti ga novim zakonom, ne- kom zakonu oduzeti punu snagu obr.st (njem. Oherst) 1. u njemakoj voj- sci: zapovjednik puka, pukovnik obrst-lajtnant (njem. Oberst, fr. lieu- ienant.) u njemakoj vojsci: zastup- nik pukovnika, potpukovnik obrusa (gr. obrusos isto zlato, lat. obrusa) proiavanje zlata pomou vatre obs... (lat., fr. obs...) v. pod ops... obt (lat., fr. obi...) v. pod opi... obumbracija (lat. obumbratio) sjena- nje, osjenavanje, zamraivanje obunacati (tal. abbonacciare) stiati se, utihnuli (npr. vjetar); smiriti se, pro- Ijepati sc (vrijeme) obveneija (lat. obvenlio) susret, sred- nje. doek: prav. prihodi; dobrovoljni prilog, porez, osobito crkveni prirez obvolucija (lat. obvolutio) med. zavija- nje, zamatanje, ovijanje, povijanje obvolutan (lat. obvolvere, obvolutus) iz- vana savijen, ljebast obvolvencija (lat. obvolventia) mn. med. lijekovi u obliku zavoja, koji razgoliena ili ranjiva mjesta po- krivaju ljekovitim oblogom ocean (gr. Okeanos) 2. veliko svjetsko more (Atlanski, Tihi i Indijski ocean); pren. more, bezbroj, innogo, sva sila Ocean (gr. Okeanos) mit. po najstari- jem grkom vjerovanju, mona rije- ka koja optjee cijeli svijet, praizvor svih stvari, pa i bogova; zatim: sin Uranov i Gejin, mu Tetidin, otac mnogobrojne djece (3000 sinova i 3000 keri), Okean Oceanide (lat. Oceanides) mit. keri Oceana, morske nimfe; Oceanilide Oceanija (lat, Oceania) opi naziv za sve otoke, otoje u Tihom oceanu, za- jedno s Australijom; Polinezija Oceanitide (lat. Oceanitides) mit. v. Oceanide oceanografija (lat. oceanus, gr. grafia opis) opisivanje mora, znanost koja se bavi prouavanjem oceana, kemij- skih i fizikih svojstava njihove vo- de, faune i Hore itd. oceanotelegrafija (lat. oceanus, gr. te- le u daljinu, na daljinu, daleko, gra- fia pisanje) telegrafija pomou pod- morskog kabela oceanski (lat. oceanus) koji pripada oce- anu ili otocima Junog mora; ocean- ski jezici jezici kojima govore sta- novnici otoka Junog mora, poline- zijski jezici ocelot (meks. oceloii, lat. felis pardalis) zool. ivotinja slina panteri iz poro- dice maaka (u Ju. Americi) ocelus (lat, ocellus okce, oculus oko) okane*:, oko ociozan (lat. otiosus) dokon, besposlen; neiskoriten, npr. novac, grada i si. Oculi it. okuli (lat.) Oi naziv tree nedjelje u Korizmi oculus it. okulus (lat.) oko; oculus ele- pkanlinus it. okulus elefantinus (lat.) med. volovsko, buljavo oko; ad ocidum, ad oculos il, ad okulum ili ad okulos demonstrirati Gat.) iznijeti ocalin 972 odontalgija pred oi svima, pokazati tako da svi jasno vide i uvjere se, nepobitno do- kazati, dokazivati oalin (tal. ocialino) 1. ocijeniti, prosu- diti; 2. pregledati tijelo ubijenog o- vjeka od (isl. odr) neka neobina prirodna sila koja, po miljenju njemakog prirod- njaka Karla Reihenbachua (1788 1869), strujanjem izlazi iz predmeta, osobito iz ljudi, i koju osjetljivi, tzv. senzitivni ljudi, vie ili manje jako osjeaju oda (gr. ode pjesma) poet, vrsta sve- ane i uzviene pjesme, pune bujnog zanosa i strasnih osjeaja u koje pjesnik dolazi motrei uzviene i velianstvene pojave i stvari u pri- rodi i ljudskom drutvu (npr. more, Bog, vjera, prijateljstvo, junatvo itd.) odaja (tur. oda) soba, prostorija oduksestiki (gr. odaxo griz em) med. koji pee od bola, koji jako boli odaksezmus (gr. odaxesmos ujedanje, grizenje, upanje) med. sijevanje, o- tra i snana bol, osobito bol pri iz- bijanju zuba = odontiiaza odaliska (tur. odalik) slukinja, bijela robinja u orijent. haremu koja obav- lja tee kuanske poslove, sobarica; osobito: ime slukinja viih turskih sultana izmeu kojih on bira za sebe sedam kaduna; pren. prilenica; vrsta vunene tkanine Odeon (fr. Odeon) poznato pariku ka- zalite na lijevoj obali Seine odeon (gr. odeion, lat. odeum) kod Gr- ka i Rimljana; zgrada u kojoj su se odravala pjesnika i glazbena na- tjecanja; zbirka lirskih pjesama odeda (crkv.-slav.) odjea, sveane ha- ljine, ornat (sveenika, kraljeva, ari- stokrata i si.) odijum (lat. odium) mrnja, neprija- teljstvo; nenaklonost, nezadovoljstvo, ogorenje Odin (nord. Odin. Odhinn) mit. naj- stariji i najtovaniji bog kod svih sta- rogermanskih plemena, bog pobjede; Wodan odio za (lat. odiosa) mn. mrske (ili: odvratne, gnusne) stvari odiozan (lat. odiosus) mrzak, odbojan, odvratan, gnusan, grozan, dosadan odiozitet (lat. odiositas) mrskost, od- vratnost, odbojnost, mrnja odioznost (lat. odiositas) v. odiozitet odiozus dat. odiosus) mrzak, odvratan, gnusan ovjek Odisej (gr. Odvssevs) mit. sin Laertov, mu vjerne Fenelopc, otac Tclema- hov, kralj Ilake, hrabri, lukavi i do- sjetljivi grki junak pod Trojom; pren. lukav i dosjetljiv ovjek Odiseja (gr. Odvsseia) mit. znameniti Homerov ep o desetogodinjim luta- njima i neobinim doivljajima itakog kralja Odiseja kad se, nakon pada TVojc, vraao morem u domovi- nu; pren. pustolovno putovanje, pu- stolovine, lutanje oditologija (gr. odites putnik, logia) v. hoditologija odol (gr. odus zub, lat. oleum ulje) farm. voda ih pasta za ispiranje i dezinficiranje zuba i usta (mjeavi- na alkohola, metanola. metviinog ulja i antiseptika) odometar (gr. odos put, metron mje- rilo, mjera) v. hodometar odont- (gr. odus, odontos) predmetak u sloenieama sa znaenjem: zub, zubni odontagogum (gr. odus. odontos, ago vuem, privlaim) med. klijeta za vaenje zuba odontagra (gr. odus, odontos, agra pli- jen) med. zubna kostobolja odontalgici (gr. odus, odontos, algos bol) mn. med. sredstva protiv zubo- bolje odontnlgijn (gr. odus, odontos, algos bol) med. zubobolja, bolest zuba odontici 973 ofenzivan odontici (gr. odus, odontos) ran. med. v. odontalgici odontijatrija (gr. odus. odontos, iatria lijeenje) med. znanost o lijeenju zuba, zubarstvo odontijaza {gr. odus. odontos) med. teko dobivanje zuba kod djece odontin (gr. odus, odontos) med. lijek protiv zubobolje; sredstvo za odra- vanje zuba odontitis (gr. odus, odontos) med. upa- la zuba odontizis {gr. odus, odontos) med. do- bivanje zuba. nicanje zuba, obliko- vanje; zuba odontoblaste (gr. odus, odontos, blas- tos klica, izdanak) mn. tvorbene stanice zubne kosti odontogeneza (gr. odus, odontos, gen- esis postanak, stvaranje) oblikovanje zuba, stvaranje zuba odontoglifon (gr. odus, odontos, gly- feion rezbarski no, Siljilo, duba) med. lijeniki instrument za ienje zuba odontografija (gr. odus, odontos, gra- fia opis) opisivanje zuba odontoidan {gr. odus. odontos, eidos oblik) zubolik, u obliku zuba odontolit (gr. odus. odontos, lithos ka- men) med. zubni kamen, kamenac odontoliti (gr. odus, odontos, lithos ka- men.) ran. geol. okamenjeni zubi si- savaca odontolitijaza (gr. odus, odontos, li- thos kamen) med. stvaranje, prav- ljenje zubnog kamenca odontologija (gr. odus, odontos, logia znanost, nauk) znanost o zubima, zu- bno lijenitvo odontom (gr. odus, odontos) med. zub- na izraslina, zubnik odontnplastika (gr. odus, plastike vjetina oblikovanja) zamjenjivanje loih zuba umjetnim odontotehnija (gr. odus, odontos, techne vjetina) odravanja zuba u dobrom stanju; zamjenjivanje loih zubi novim odnntotehnika (gr. odus, odontos, technikc) zubna tehnika odontoterapija (gr. odus, odontos, therapeia lijeenje) med. znanost o lijeenju i odravanju zuba odor Gat. odor) miris, vonj odorata (lat.) mn. ugodni mirisi; stvari ugodna miris odoratan (lat. odoratus) v. odorativan odorativan (lat. odorans) mirisav, mi- risan. odoriferan (Int. odor miris, fero nosim) mirisan, mirisav Odra esto ime rijeka 11 slavenskim zemljama; OdraXysa politiki po- jam kojim se oznauje nepromje- njivost dravnih granica Poljske pre- ma Njemakoj odak (tur. ) 1. ognjite; dimnjak; 2. dvor; 3. obitelj; kua, dom, koljeno, rod; 4. dinastija; 5. druba, drutvo, udruga; 6. jamica u zemlji za sadenje sjemena of (engl. off izvan, po strani) u filmskom jeziku: naziv za glasove, umove ili druge zvune efekte koji se snimaju izvan kadra ofenzija (lat. offensio) navala, napad, napadanje, nasrtaj; vrijeanje, uvre- da ofenziva {fr. oflensive) voj. napad; na- stupanje; napadako i izazivako dranje; prijei u ofenzivu prijei u napad, napasti; supr. defenziva ofenzivan (fr. offensif) napadni, napa- daki, ke)ji slui za napad; ofenzivni poloaji voj. poloaji koji trebaju po- sluiti kao esnova za iznenadan na- pad na neprijatelja ili za namam- Ijivanje neprijatelja da prijee u na- pad; ofenzivne pripreme pripreme za napad; ofenzivni ral napadaki rat; ofenzivni savez savez za napadaj; ofenzivni i defenzivni savez savez za napad i obranu ofcrirati 974 ofijnnci oferirati (lat. offerre) trg. nuditi, ponu- diti, podnijeti (ili: podnositi) ponudu za prodaju neke robe; prinositi, rtvo- vati ofert (lat. offerre ponuditi, nuditi, fr. offert) trg. ponuda (osobito usmena) za prodaju neke robe ofertalni (fr. offert) ponudni, koji je podnesen u obliku pismene ponude; afertalna licitacija nadmetanje u ob- liku pismenih ponuda Ofertorij (lat. offertorium) u Kat. crkvi: Prikazanje, podizanje i prikazanje svete hostije koja se nalazi u mon- stranci i pjesma koja sc pjeva uz, taj obred; molitve prije i nakon toga ob- reda; glaz. djelo za orgulje koji sc izvodi izmeu Creda (Vjerujem) i Sanctusa (Svet) officier du jour it. offisje di ur (fr.) deurni asnik oficiLrati (lat. officum) obavljati slu- benu dunost; sluiti slubu Boju; govoriti slubenim tonom oficij (lat. officium) dunost, obveznost, obveza; osjeaj dunosti, obavljanje dunosti; eks oficio (lat. ex officio) po slubenoj dunosti, slubeno; bes- platno, badava oficijal (lat. officialis) slubenik, inov- nik; kod katolika: zastupnik bisku- pa u duhovnom sudu, duhovni su- dac. osobito u branim sporovima; predsjednik biskupskog duhovnog suda (oficijalijata) oficijalijat (lat. ofiicialiatus) kod ka- tolika: biskupski duhovni sud, kon- zistorij; zvanje i djelokrug oficijala ofieijalije (Int. officialia) slubeni po- slovi, poslovi koji se obavljaju po slubenoj dunosti oficijant (lat. officians) sluga, poslu- itelj; nii inovnik, slubenik; u Ka- tolikoj crkvi: sveenik koji slui mi- su oficijelan (fr. officicl) sluben, zakonit; vladin; oficijelne novine slubene no- vine; oficijelni izvjetaj slubeni iz- vjetaj oficina (lat. officina, opificina) radioni- ca, laboratorij (osobito ljekarniki, tiskarski) oficinalan (lat. offieinalis) lijeniki, propisan; opi naziv za sve prirodne proizvode, kemikalije i dr. koje se, kao sredstva za lijeenje, nalaze u ljekarnama u skladitu; u uem smi- slu: samo oni lijekovi koji se nalaze u Ijekopisu jedne drave; oficinalne biljke sve biljke koje se upotreblja- vaju u medicinske svrhe, ljekovite biljke; oficinalna formula (lat. formu- la officinalis) recept sastavljen u lje- karni oGcinalije (lat. officinalia) ljekarnika roba, lijekovi oOcinelan (lat. officinalis) v. oficinalan oficinozan (lat. orficiosus) poluslubeni; oficiozni lisl poluslubeni list, neslu- beni vladin list: usluan, susretljiv, ljubazan oficiozitct (lat. officiositas) u slunost, susretljivost, ljubaznost oficir (lat. ofTicium dunost, sluba, fr. officier) voj. svaka vojna osoba koja je po inu starija od doasnika; ofi- cir-a$pi.rant prvi asniki in u nekim europskim dravama, zastavnik, avantaer; oficirski kor svi asnici jedne vojske ili vee vojne jedinice ofidije (gr. ofis, lat. ophidia)mn. zool. zmije ofidiologija (gr. ofis zmija, logia zna- nost) dio zoologije koji prouava zmie, znanost o zmijama ofidiznm (gr. ofis zmija) med. trovanje uzrokovano zmijskim ujedom, trova- nje zrni i<kim otrovom oGfag ( fj- * fis zmija, fagein jesti) onaj koji jeo. /mije, zmijojed ofijanci (gr. ofis) mn. krianska gno- stika sekta, od 11. do VII. st., poto- vala je zmiju koja je navela prvog ovjeka (Adama) na grijeh; ofiti oJfijazis 975 oftalmolog ofijazis (gr. ofiasis) med. zmijasto e- lavljenje pojedinih mjesta na glavi ofikleid (gr. ofis zmija, kleis, kleidos kraun, zasun, zapor) glaz. puhaki instrument od mesinga, u obliku zmi- je, sa est rupa za tonove; daje vrlo dubok ton ofiolatrija (gr. ofis zmija, latreia obo- avanje) potovanje zmija, oboava- nje zmija; ofitizam ofioliti (gr. ofis zmija, lithos kamen) mn. geol. okamenjene zmije ofiologija (gr. ofis zmija, logia znanost) dio zoologije koji prouava zmije ofiomantija (gr. ofis zmija, manteia proricanje) proricanje sudbine po- mou zmija (>fir u biblijskom izvjeu: daleka, a- robna zemlja odakle su feniki po- morci idovskom kralju Salomonu dovozili zlato, sandalovinu i drago kamenje ofis (engl. office, lat. officum) 2. poslov- nica, kancelarija; ekspedicija, biro ofis (fr. office, lat. officum) 1. soba za stolni pribor u otmjenim kuama; so- ba u kojoj jede posluga; kuhinjska posluga ofit (gr. ofites i ofites lithos) min. v. serpentina ofiti (gr. ofis zmija) mn. v. ofijanci ofitizam (gr. ofis zmija) v. ofiolatrija ofiuriti (gr. ofis zmija, ura rep) mn. geol. okamine sline zmijinom repu ofrand (fr. offrande) rtva Bogu; dar. prilog, poklon ofsajd (engl. off-side) port, u nogome- tu: zalede; nepravilnost u igri koja se sastoji u tome to se igra nae izmeu protivnikih brania i vrata- ra, pa u tome poloaju dobije loptu; za ovu se nepravilnost dosuuje slobo- dan udarac za protivniku momad ofset (engl. ofiset) tisk. tiskanje na of- setnom tiskarskom stroju ofset-presa (engl. ofr'sct, lat. pressare tiskati] tisk. litografski rotacijski stroj za ravno tiskanje s prijenosnim tiskanjem; otisak prelazi s kalupne ploe na jedan gumeni cilindar na suprotnom valjku (cilindru), a ovaj predaje slog. koji treba otisnuti, na papir (izum Amerikanca J. W. Ru- bclla). oftalm (gr. ofthalmos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: oko. oni oftalmalgija (gr. ofthalmos, algos bol) med. bol u oima, okobolja oftalmici (gr. ofthalmikos oni) mn. med. lijekovi za oi, one kapi, one masti oftalmiki (gr. ofthalmikos) oni; koji se tie lijeenja oiju; oftalmika sredstva v. oftalmika oftalmija (gr. ofthalmos) med. vanjska upala oiju oftalmijatar (gr. ofthalmos, iatros li- jenik) oni lijenik oftalmijatrija (gr. ofthalmos. iatreia lijeenje) med. znanost o lijeenju oi- ju. ono hjenitvo oftalmijatrika (gr. ofthalmos. iatrike lijenitvo, znanost o lijeenju) med. v. oftalmijatrija oftalmitis (gr. ofthalmos) med. unu- tranja upala cijele zjenice oftalmobiotika (gr. ofthalmos, bioti- kos ivotni, koji slui ivotu, bios i- vot) znanost o njezi oiju oftalmoblenoreja (gr. ofthalmos, blenna sluz, rheo lecem, curim) ined. gonorejina upala veznico onih ka- paka oftalmodinija (gr. ofthalmos, odyne bol) med. bol u oima oftalmofantom (gr. oflhalmos. fantis- ma pojava) med. naprava za vjeba- nje operiranja oiju oftaLmografija (gr. ofthalmos, grafia opis) opisivanje oiju oftalmolog (gr. ofthalmos, logos poj- movna odredba; pouak; znanost) poznavatelj oiju, oni lijenik oftalmologija 976 oidijum oftalmologija (gr. ofthalmos, logia znanost} znanost o oima, ono lije- nitvo oftalmometar (gr. ofthalmos, metron mjera, mjerilo} instrument za mjere- nje oblika oka i polupromjera krivu- lje ronice oftalmometrija (gr. oflhalmos, motria mjerenje) dio oftalmologije koji se bavi ureenjem i uporabom oftalmo- melra; mjerenje oblika oka i polu- promjera krivulje ronice oftalmoplegija (gr. ofthalmos. plege udarac) med. oduzetost onog mii- a oftalmoptoza (gr. ofthalmos, plosis pad) med. ispadanje one jabuice oftalmoreja (gr. ofthalmos, rheo le- cem, curim) med. suenje oiju, suza- vost oftalmoskop (gr. ofthalmos, skopeo promatram} med. ono ogledalo, na- prava za ispitivanje i pregled oiju oftalmoskopija (gr. ofthalmos, skopeo promatram) med. ispitivanje, boles- nog oka oftalmoskopoin; prije: prori- canje iz oiju oftalmoskopirati (gr. ofthalmos, sko- peo gledam, promatram) med. ispi- tivati oi pomou onog zrcala (oftal- inoskopa) oftalmoskopski (gr. ofthalmos, skopeo promatram, gledam) koji se tie of- almoskopa. koji se vri pomou oftal- moskopa oftalmospazam (gr. oflhalmos, spas- mos gr) med. oni gr oftalmospcktroskop (gr. ofthalmos, lat. speetrum spektar, gr. skopeo promatram, gledam) med. ureaj za ispitivanje onog sljepila za boje; spoktro-kolorimeta r oftalmostat (gr. ofthalmos, statos po- stavljen, stavljen, metnut) med. in- strument za privrivanje one ja- buice nftalmoterapijn (gr. ofthalmos, the- rapcia lijeenje) med. vjetina lije- enja bolesnih oiju oftalmotomija (gr. ofthalmos, tome rezanje) med. rasijecanje oiju, operi- ranje oiju oftalmotonomctar (gr. ofthalmos, tonos zategnutost, napon, metron mjera, mjerilo) ined. instrument za mjerenje napona one jabuice oftalmotonometrija (gr. ofthalmos. tonos zategnutost, napon, metri a mjerenje) med. mjerenje napona o- ne jabuice pomou oftalmoiono- metra oftnlmotrop (gr. ofthalmos, tropos okret; nain, sklop) med. model koji nam predoava kretanja onih mi- ia oftalmotropometrija (gr. ofthalmos, tropos okret; nain, splet, melria mje- renje (ili: odreivanje) kretanja o- nih miia ogro (p. ogro, fr. ogre, tal orco, lat. Orcus) mit. vukodlak, divlji ovjek, div koji jede djecu ohema (gr. oehema nosa) med. tekui zamotak za suvie suhe i jake lije- kove ohlokracija (gr. oehlos gomila, svje- tina. kratos jaina, snaga, vladavina) vladavina puka. svjetine (za razliku od demokracije, tj. vladavine naroda u pozitivnom smislu) ohlokrat (gr. oehlos gomila, svjetina, kratos jaina, snaga, vladavina) voa svjetine (ili: onaj koji ima utjecaja na svjetinu); usp. demagog ohrijaza (gr. ochriasis) med. ukasto bljedilo lica ohropira (gr. oehros blijed, blijedout, pyr vatra) med. uta groznica Oida boti uden oida (gr.) Znam da nita ne znam (glasovita Sokratova izreka) oidijum (lat. oiium) bol. pepelnica, mna, sijer (vrsta veoma sitnih glji- ojkofobija 977 okluzija vica koje se na biljkama i ivotinj- skim tijelima pojavljuju kao uzrok pojava bolesti, osobito kod vinove lo- ze) ojkofobija (gr. oikos kua, fobos strah) med. strah od kue, duevno-ivani poremeaj koji sc sastoji u osjeaju straha od vlastitog doma oka (peruan., p.) 2. biljka s hranjivim korijenom (lat. Oxalis tuberosa), glavna hrana Indijanaca-uroenika oka (tur. okka, vakije) 1. nekadanja jedinica za mjerenje teine u Tur- skoj, Bosni, Grkoj, Bugarskoj, Ma- arskoj i Rumunjskoj = 1,2501,280 kg okalescencija (lat. ocallescentia) za- deblja vanje koe, otvrdnjavanje koe, dobivanje debele koe; pren. neosjet- ljivost. otupjelost oknluk (tur.) predmet teine jedne oke; posuda u koju stane jedna oka neke tekuine okanica (tur. okka) boca koja sadri jednu oku; okanik, okanjaa okapi zool. vrsta male irafe, velike kao konj, u praumama sredinje Afri- ke, veoma rijetka ivotinja okarina (tal. oca, ocarina) glaz. mali, poglavito djeji puhaki instrument od ilovae s 10 rupa za tonove okazija (laL occasio gen. occasionis) pri- lika, zgoda, prigoda, povoljan sluaj; povod, razlog okazionalisti (lat. occasio) mn. fil. pri- stae okazzonalizma okazionalizam (lat. occasio) fil. naua- vanje o sluajnim uzrocima, po kojem Bog svuda neposredno djeluje slue- i se voljom ljudi i nagonom ivotinja samo kao povodom za djelovanje: ne utjeu tijelo i dua jedno na drugo, kako je tvrdio Dcscarates, nego Bog stvara, u zgodnoj prilici (lat. occasio), od kretnji osjeaje; u osjetilnim orga- nima, a od inova volje, opet u zgod- noj prilici, pokrete miia; glavni predstavnici ovoga smjera, okaziona- listi, su: A. Ceulincx (1624 1fiB9) i N. Malebranche (16381715) okazionalni sistem fil. v. okazionali- zam okazionalno (lat. occasionaliter) pril. sluajno, zgodom, prigodno okazionar (lat. occasionarius) v. parti- zan okcidcnt (lat. occidere obii, sjesti, occin- des) zalazak Sunca, zapad; supr. ori- jent; Okcidcnt Zapad, dravo na za- padu, kultura zapadnih naroda okcidentalan (lat. occidentalis) zapad- ni, zapadnjaki Okcidentalno carstvo Zapadno Rim- sko Carstvo okcipicij (lat. occipitium) anat. zadnji dio glave, zatiljak okcipitalni (lat. occipitalis) koji se tie zatiljka; koji pripada zatiljku, za- tiljni; os uccipUalis it. os okcipitalis (lat.) anat. zatiljna kost, zatiljaa okciput (lat. occiput) anat. v. okcipicij oker (gr. oehros blijed, ukast, zclcn- kast) ilovaa uta od eljeznoga ok- sida; prid. okerasl okidrom (gr. okys brz, dramein infi- nitiv aorista od treeho trim) onaj koji brzo tri, tekli, glasnik-pjeak okigrafija (gr. okys brz, grafo piem) vjetina brzog pisanja; tahigrafija Okinasva otona skupina u zapadnom dijelu Tihog oceana i ime otoka; po- znat po velikoj ratnoj operaciji u Dru- gom svjetskom ratu okipod (gr. okys brz, pus. podos noga) brzonog oklagija (tur. oklagu) valjalo, suka (ob- lo drvo za razvijanje tijesta) okludirati (lat. occludere) zatvoriti, za- tvarati. zakljuati; smetati. Sprijeiti; fiz. zadravati plinove na svojoj vr- stoj povrini okluzija (lat. occlusio) zatvaranje, sprje- avanje; fiz. adsorpcija plinova na po- vrini vrstih tijela okluzivan 978 oksikroceum-flaster okluzivan {lat. occlusivus) koji zatvara; koji sprjeava; okluzivni zavoj med. zavoj koji sprjeava da do rane do- pro vanjske ozljede i prljavtina okrn mjeavina gline s hidroksidom e- ljeza oksalati (lat, oxalis kiselica) mn. kem. soli oksalne kiseline, nalaze se u mnogim biljkama, osobito u kiselici, avu oksalemija (lat. oxalis kiselica, gr. ha- ima krv) med. prisutnost oksalne kiseline u krvi vie no to treba, npr. kod eerne bolesti i dr. oksalij (lat. oxalium) kem. dvostruko kiseli kalij oksalis (lat. oxalis kiselica, av) bot. cecelj oksalit (lat. oxalis kiseljak, gr. -ites) mineral koji se sastoji od oksalnog eljeznog oksida i vode: humboltit oksalna kiselina (lat. acidum oxali- cum) kem. otrovna kisehna koja na- staje oksidacijom mnogih organskih spajanja, danas se dobiva od celu- loze (slui u bojarstvu i za odstra- njivanje mrlja od crnila, ienje me- tala i dr.) oksalurija (lat. oxalis kiseljak, gr. uron mokraa) med. prisutnost ok- salne kiseline u mokrai vie nego to je normalno oksengalerija (njem. Ochs vol) podrug- ljiv naziv za kazalinu galeriju na kojoj su gledatelji koji ne razumiju umjetnost, a obino slue kao plae- ni pljeskai okser (engl. oxer) vrsta ogr ida za sto- ku; vrsta prepone u jahakim natje- canjima (dvostruka ograda sa ibljem izmeu jedne i druge) oksford (engl. oxf'ord) 1. vrsta pamune tkanine; 2. port, u nogometu: udarac lopte stranjim dijelom kopake, pe- tom oksi- (gr. oxys) pred me lak u sloeni- cama sa znaenjem: otar oksid (gr. oxys) kem. spajanje s kisi- kom. osobito spajanje neke kovine s kisikom, npr. oksid eljeza oksid-hidrat (gr. oxys, hvdor voda) ke- mijsko spajanje oksida s vodom oksidabilan (gr. oxys. lat. oxydabilis) kem. koji se moe spojiti s kisikom, tj. koji moe oksidirati oksidabilitet (gr. oxys, lat. oxydabi- litas) kem. sposobnost spajanja s ki- sikom. spojivost s kisikom oksidabilnost (gr. oxys, lat. oxydabi- litas) kem. v. oksidabilitet oksidacija (gr. oxys, lat. oxydatio) kem. spajanje nekog tijela s kisikom, sagorijevanje oksidirati (gr. oxys, lat. oxydare) kem. spajati se (ili: spojiti se) s kisikom, pretvarali se u oksid oksifonija (gr. oxys, fone glas, zvuk) otar glas, piskav glas oksigen (gr. oxys, genos podrijetlo, us- poredba. korijen gen- od gignesthai roditi se, postati, lat. oxygenium) kem. kisik, najrasprostranjeniji ele- ment u prirodi, sastojak zraka, vode, veine minerala i gotovo svih spoje- va koji ine gradu biljaka i ivotinja oksigenacija (gr. oxys, genos. lat. oxy- genatio) kem. v. oksidacija oksigenirati (gr. oxys, genos) kem. v. oksidirati oksigon (gr. oxys, gonia kut) geom. fi- gura s otrim kutovima oksigonian (gr. oxys, gonia kut) ge- om. otrokutni, s otrim kutovima oksihidrat (gr.) kem. spoj oksida i vode oksikloridi (gr. oxys, chloros svijel- lozelcn) mn. kem. spojevi metalnih oksida s klornim spojevima oksikrat (gr. oxys, krasis mjeavina) octena voda, mjeavina octa i vode oksikratirati (gr. oxvs, krasis mjea- vina) prati, ispirali octenom vodom oksikroceum-flaster (gr. oxys, krokos afran, njem. Pflaster) med. afra- oksimel 979 oktava nov flaster, crvcnosmedi melem od utog voska, kolofonija, omorikove smole, tcrpentina. afrana i drugih sastojaka (lijek protiv reumatizma) oksimel (gr. oxys, lat. mcl med) farm. kiseli med, preparat od proienog meda pomijeanog s biljnim octom oksimctar ( gr. oxys. metron mjera, mjerilo) sprava 7.a mjerenje jakosti kiseline oksimoron (gr. oxys otrouman, moros tup. glupav) ret. duhovita glupost, duhovita besmislica, misao koja na prvi pogled sadri u sebi neku pro- turjenost, a ipak oba pojma stoje jedan pokraj drugog i povezuju se u jedan pojam, npr. nijemi glas, gla- sna tajna, pametna budala, rjeita utnja i si. oksinitron (gr. oxys, nitron luna sol) kem. salitrena kiselina oksiopija (gr. oxys, ops gen. opos vid) otar vid. otrovidnost; pren. otro- umnost oksirodin (gr. oxys, rodon rua) ruin ocat (ocat (d rue), oksisahar (gr. oxys, sakehar eer) kem. octeni eer, mjeavina octa i eera oksitiminn (gr. oxythymos) ljut, pla- host. prgav, prijek oksitimija (gr. oxythymia) plahovitost, prgavost, prijekost oksitona (gr. oxytonon) gram. u grkoj gramatici: rije s otrim naglaskom (akutom) na posljednjem slogu oksitonirati (gr. oxys, teino zateem) gram. jedan slog, osobito posljednji slog neke rijei, izgovoriti visokim ili otrim naglaskom (akutom) oksiuris (gr. oxys, ura rep) zool. bijela glista oksiuroza (gr. oxys, ura rep) med. opi naziv za sve bolesti uzrokovane bije- lom glistom oksuz (tur. oksuz sirotan, siroe) nee- nja, samac oktaedar (gr. oktiedron. okto osam, edra sjedite, osnova) geom. tijelo kojemu su sve stranice pravilni tro- kuti. pravilan osmerokutnik; u kri- stalogratiji: oblik teseralnog. regu- larnog sustava oktaedarski (gr. okto osam, edra os- nova) koji ima osam povrina oktneterida (gr. okto, etos godina) vre- mensko razdoblje od 8 godina oktacterisa (gr. okto. etos) v. oktaete- rida oktagon (gr. okto osam, gonia kut) ge- om. v. oktogon oktagularan (lat. octangularis) geom. koji ima osam kutova, osmokutni oktakord (gr. okto osam, ehorde ica, struna) glaz. instrument s osam i- ca; oktokord oktandrija (gr. okto, aner, andros mu, ovjek) mn. bot. cvjetovi s osam slobodnih pranikih niti (VIII. kla- sa u Linneovu sustavu biljaka) oktangul (lat. octo osam, angulus kut) geom. osmokulnik oktant (lat. octans) osmi dio kruga; luk od 45 stupnjeva; astr. poloaj Mje- seca ili drugog nehoskog tijela koje jc udaljeno 45 stupnjeva od nekog drugog poloaja, osobito od poloaja konjunkcije ili opozicije; opt., astr. instrument za mjerenje kutova, s podijeljenim lukom od 45 stupnjeva oktapla (gr. okta-plasios osmerostruk) izdanje Biblije na osam jezika oktav (lat octavus osmi) format papira koji je jedna osmina obinog forma- ta; format knjige iji tiskani arak ima 8 listova ili 16 stranica (odstupanja u veliini nanie ili navie zovu se mali oktav i veliki oktav); in octavo it. in oktavo (lat) u formatu osmine, tj. tako da se arak presavije na osam listova oktava (lat. octo osam, octava) glaz. os- mi ton poevi od osnovnog tona; ton- ska skupina na kakve se dijeli jedan Oktavijan 980 okiilar tonski plan; cjelokupan obujam svih osam tonova; fiz. ton iji je broj ti- traja u sekundi dvaput vei od broja titraja onoga tona iji je on oktava (via oktava); ton iji je broj titraja u sekundi dvaput- vei; u Kat. crkvi: osmodnevni vjerski obredi u prosla- vi nekog velikog blagdana (npr. us- krnja oktava); posljednji, osmi dan takve osmodnevne svetkovine; poet. strofa od osam stihova Oktavijan (lat.) "sin Oktavijev"; prvi rimski car (poslije prozvan August) oktavnni (fr. octavon, p. octavo) mn. djeca Europejca i kvarteronke oktet (lat. octo osam) glaz. djelo od osam samostalnih glasova; otet oktiduum (lat. octiduum) rok od 8 da- na, razdoblje od 8 dana oktifonij (gr. okto, fone glas) glaz. djelo za osam samostalnih glasova oktiLijun (lat. octo osam i nastavak illion) 1. kod Francuza i Amerikana- ca; IO 2 *', tisua podignuta na deveti stupanj, broj predstavljen jedinicom uz koju stoji 27 nula; 2. kod Engleza i Nijemaca; KP, milijun podignut na osmi stupanj, broj predoen jedini- com uz koju stoji 48 nula oktobar (lat october) vinski mjesec, u rimskom kalendaru osmi, kod nas deseti mjesec u godini, listopad, ima 31 dan Oktobarska revolucija v. revolucija 1. Oktoberfest (njem.) zabavno-privred- na priredba koja se svakog listopada odrava u bavarskom gradu Mun- chenu oktobristi (lat. october) mn. nekadanja monarhistiko-ustavna stranka u carskoj Kusiji, osnovana 1905. oktodec (lat. octodecim osamnaest) tisk. tormat papira s osamnaest li- stova, 36 stranica, u jednom tiska- nom arku oktofilan (gr. oktos, fyllon list) bot. osmolisni, koji ima osam listova oktoginija (gr. okto osam. gyne ena) mn. bot. cvjetovi koji imaju osam stupica (osmi red u klasama I.XIII. Linnovog sustava biljaka); prid. ok- toginian oktogon (gr. okto osam, gonia kut) gc- om. osmero kut; oktagon oktogonalni (gr. okto osam, gonia kut) geom. osmerokutni oktoih (gr. okto osam) kod pravosla- vaca: osmoglasnik, bogosluna knji- ga u kojoj su pjesme za veernju, ju- tarnju i liturgiju za svaki dan u tjed- nu podijeljene na osam glasova oktokord (gr. okto osam, ehorde ica. struna) v. oktakord oktonarij Gat. octonarius.) poet. stih od osam stopa: tetrametar oktopetalan (gr. okto osam, petalon list) bot. koji ima osam listia (ili: latica) u obliku vjenia oktnpodi (gr. okto osam. pus. podos noga) mn. zool. osmoruci; hobotnice oktostilon (gr. okto osam, stylos stup) arhit. niz od osam stupova, svodova oktroirati (fr. octroyer, lat. auctorare) dati, podariti, ustupiti, odobriti, do- pustiti; dati (ili: dopustiti) slobodu trgovanja; nametnuti, silom odrediti; oktroirani zakon ili ustav silom vlasti i autoriteta nametnuti zakon ili us- tav, bez prethodnog odobrenja i su- glasnosti narodnog predstavnitva oktuplum (lat. octuplum) ono to je os- merostruko, osmerostruka veliina (ili: koliina) okujisati (tur. okujudu ita, pjeva) pozivati na molitvu (mujezin 3 mina- reta) okulacija (lat. oculatio) bot. cijepljenje okular (lat. ocularis oni) opt. lea u dalekozoru, mikroskopu itd. koja je okrenuta oku i koja ima ulogu pove- ala za promatranje lika dobivenog prelamanjem svjetlosti kroz objek- tiv okularan old-boj okularan (lat. ocularis) oni; vidljiv; okularna inspekcija pregled, smotra: okularni svjedok prav. oevidne; oku- larno staklo v. okular okulirati (lat. OCulare) bot. jedno biljno oko umetnuti u strano drvo, cijepiti; inokulirati okulist (lat. oculus oko) med. oni li- jenik okulistika (lat. oculus oko) med. dio me- dicine koji prouava ono bolesti, o- no lijonitvo okulomotorijus (lat. oculomotorius sc. nervus) anat. zajedniki ivac onih miia okulta (lat. occulla) mn. skrivene stva- ri, tajne okultacija (lat. occullalio) prikrivanje, skrivanje, tajenje, zatajivanje; astr. pomrina zvijezde okultan (lat. occultus) skriven prikri- ven, tajni, potajni; okultna znanost = spiritizam; okultne bolesti potajne (ili: skrivene) bolesti okultans dat. occultans) farm. sredstvo za prikrivanje mirisa i ukusa okultator (lat. occultator) prikriva, za- tajiva, osobito nekog zloina okultisti (lat. occultus tajni, skriven) mn. pristae okultizma okultizam (lat. occultus tajni, skriven) tajna znanost, znanost o okultnom (tj. mranom, skrivenom, nadosjetil- nom), o "mnogim stvarima izmeu neba i zemlje, o kojima naa kolska mudrost ne inoe ni sanjati", kako potvruju okultisti Hamletu; naua- vanje o nekim pojavama koje se. ka- ko kau, ne mogu objasniti obinim putem. tj. na osnovi poznatih pri- rodnih zakona; ovdje razlikuju: fi- zike (parafizike) i psihike (para- psihike) pojave; u prve ubrajaju: ku- canja, pojave svjetlosti, kretanja i lebdenja bez dodira (telekineza i Ic- vitaeija), pojave tjelesnih likova koji se mogu ak i fotografirati {materi- jalizacija); u druge: telepatiju i vido- vitost; metapsihika, parapsihologi- ka okupacija (lat. occupatio) zaposjedanje, zauzimanje, osvajanje: voj. zaposje- danje vojskom jedne sirane zemlje radi prisilnog zadobivanja ili pri- znanja nekih zahtjeva ili uvjeta; prav. uzimanje u posjed neke stvari koja je dotle bila bez gospodara; pren. zaposlenost, zauzetost, posao, zani- manje; okupatoran (lat. occupatorius) zauzi- maki, osvajaki, kojemu je cilj os- vajanje okupatorski (lat. occupatorius) v. oku- patoran; okupatorska vojska vojska koja zaposjeda ili zauzima tuu zem- lju ili dravu okupiran (lat. occupalus) zaposjednut, zauzet, osvojen; zapremIjen; zapo- slen, zauzet poslovima okupirati Gat, occupare) zaposjedati; zauzeti, zauzimati, osvojiti; zapre- miti, zapremati; drati neku stvar, doepati se neke stvari; zaposliti, za- poljavati okurencija (lat. occurrentia) dogaaj, sluaj, povod, prilika; u crkvenom je- ziku: dva blagdana u istom danu; ali' occorenza it. al okorenca (tal.) trg. sluajno, prema prilikama okurentan (lat. occurrens) koji se do- gaa sluajno, koji se zbiva slua- jem old (engl. old) star; old England it. old Inglend (engl.) "stara Kngleska*, od 1643. naziv za Englesku kao zemlju starih predaja i stare slave (za raz- liku od engleskih naselja u Sjevernoj Americi); old Jack it. old Dek (engl.) stari Dek (engleska zastava) Old Vic it. ould vik (engl.) poznato londonsko kazalite, osnovano 1818. old-boj (eng. old-boy) port drutvo sta- rijih igraci nekog portskog kluba koji se ne bave vie aktivno portom oldenburger 982 oligocitemija oldenburger vrsta rasnih sjevernonjc- makih konja (naziv po pokrajini 01- denburg) oldtimcr it. oldtajmer (engl.) stari, is- kusni i zasluni porta, senior neke portske momadi; pren. starudija uope olea (lat. oleum ulje, olea) mn. od oleum oleaginozan (lat. oleagineus, fr. olea- gineus) uljen, koji ima u sebi ulja oleandar (lat. oleander, tal. oleandre, lat. oleandrum, lorandrum) bot. ju- njaka zimzelena biljka s velikim ruiastim cvjetovima i bijelim, ve- oma otrovnim, sokom u stabljici oleaster (lat.) bot. divlja maslina (drvo) oleati (lat. oleata) mn. kem. uljene soli olein (lat. oleum ulje, fr. oleine) kem. osebujni sastojak svih biljnih i ivo- tinjskih masti; elain olekranon (gr. olekranon izboona gla- va lakatne kosti u pregibu) med. lakat oleodukt (lat.) nafotovod oleografija (lat. oleum ulje, gr. grafo piem) umj. otisak slike naslikane uljenom bojom oleohalkografija (lat. oleum ulje, gr. eha I kos bakar, grafia pisanje) ba- krorez 3 uljenim bojama oleokarta (lat. oleum ulje, gr. ehartes papir, list papira) tapeta natopljena u ulju (tako da se moe prati) oleomargarin (Lit. oleum ulje, gr. margaron biser) umjetni maslac oleometar (lat. oleum ulje, gr. metron mjera,.mjerilo) sprava za ispitivanje valjanosti ulja, uljomier oleoza (lat. oleosa) mn. farm. naziv za sve uljene lijekove oleraceae it. oleracee (lat. olus, olcra- ceac zelenje, povre) ran. bot. kuhinj- ske biljke, povre, zelenje oleum (lat.) ulje olfaktofobija (lat. olfacerc mirisati, njuiti, gr. fobeomai bojim se) med. bolestan strah od pojedinih mirisa olfaktometar (lat. olfactus miris, gr. metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje otrine mirisa olfnktometrija (lat. olfactus miris, gr. metria mjerenje) mjerenje, ispiti- vanje otrine mirisa olfaktoran (lat. olfactorius) koji se tie osjetila mirisa, koji pripada miris- nom osjetilu olfaktorijus (lat. olfactorius) anat. mi- risni ivac olfaktus (lat. olfactus) miris; osjetilo mirisa olgatin vunena tkanina ukraena per- zijskim arama i crteima oliban ( lat. olibanum) tamjan olifant (fr. olifant, lat. elephantus slon.) 1. rog od slonove kosLi koji su nosili na bedrima srednjovjekovni vitezo- vi-lutalice; rog paladina Karla Veli- kog Kolanda; 2. papir najveeg for- mata s markom slona (za tabele i bakroreze) oligarh (gr. oligos mali brojem, broj- ano malen, arehos voda, poglavar) lan ili pristaa vladavine malog bro- ja plemikih obitelji: oligokrat oligarhija (gr. oligarehia) vladavina malog broja plemikih (aristokrat- skih) obitelji; oligokracija oligarhijski (gr. oligarehikos) koji je pod vladavinom malog broja; koji ima oblik vladavine malog hroja plemi- kih porodica; koji je pristaa ovak- vog oblika vladavine; oligokratski oligemija (gr. oligos malen brojem, haima krv) med. smanjenost kolii- ne krvi, malokrvnost oligo- (gr. oligos) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: brojem malen, mali brojem; mali, malen oligocen (gr. oligos. kainos nov) geol. po starosti druga po redu grupa slo- jeva u tercijarnoj formaciji koja dola- zi nakon eocena oligocitemija (gr. oligos. kvtos up- ljina, uplje tijelo, haima krv) med. oligofilan 983 olitorian smanjenost crvenih krvnih zrnaca (obino kao posljedica gubitka krvi. duge groznice, slabe prehrane i dr.) oligofilan (gr. oligos. fyllon list) bot. koji ima malo lia oligofrenija (gr. oligoi malo njih, fren dua) slahoumnost, duevna neraz- vijenost oligofrenoped.agogi.ja (gr. oligos mali, fren gen. frenos dua, duh, um, ra- zum, pais, gen. paidos dijete, ago od- gajam) med. znanost o odgoju i obra- zovanju umno zaostale, maloumne djece oligoklas (gr. oligos, klao lomim) min. natrijev i kalijev glinenac (feldpat), ohino mutne boje oligokracija (gr. oligos, kratos jaina, snaga, vlast, vladavina) v. oligarhija oligokrat (gr. oligos, kratos jaina, snaga, vlast, vladavina) v. oligarh oligokratski (.gr. oligos. kratos jaina, vladavina) v. oligarhijski oligokronian (gr. oligo-ehronios) koji traje kratko, kratkotrajan, malovje- an oligokronometar (gr. oligos, chronos vrijeme, metron mjera, mjerilo.) in- strument za mjerenje malih vreme- nskih razmaka oligomeri (gr.) zool. mn. malokoluti- njaci, morski slabo pokretni organiz- mi (mahovnjaci, ramenonoci, bod- ljikai) oligopol (gr. oligoi malo njih, poleo tr- gujem) trgovina u kojoj nekoliko pro- davaa vlada cjelokupnim tritem s nekim proizvodom oligopsibija (gr. oligos, psyche dua) slabost duha, siromatvo duha oligotrihija (gr. oligos, thrix gen. tri- ehos vlas. dlaka) med. oskudica kose. rijetka kose, slaba dlakavost; prid. oligotrihian oligotrotija (gr. oligos, trofe hrana, prehrana) med. smanjeno uzimanje hrane, nedovoljna elja za jelom, post oligurija (gr. oligos, urcin mokriti) med. smanjenost mokrenja zbog bo- lesti Olimp (gr. Olympos) glasovito brdo na granici Makedonije i Tesaliie, visoko 2970 m; mit. stan, prebivalite Zeusa i ostalih bogova po vjerovanju starih Grka; pren. nebo Olimpija (gr. Olvmpia) kraj u Elidi gdje su odravane poznate olimpij- ske igre, posveen hogu Zeusu olimpijac predstavnik neke drave na Olimpijadi; umjetnik velikog ugleda (pripadnik "literarnog", "slikarskog" ih kakvog drugog "Olimpa") olimpijada (gr. olyrapias) razdoblje od etiri godine, tj. razdoblje od jednih olimpijskih igara do drugih (Grci su po njima raunali godine, poevi od 776. pr. n. e.); olimpijske igre; pobje- da na olimpijskim igrama; danas: medunarodne utakmice u svima glavnijim portskim disciplinama olimpijske igre v. pod olimpijski olimpijski (gr. olympios) koji se nala- zi na Olimpu: pridjev Zeusa i ostalih bogova koji. po vjerovanju starih Gr- ka, borave na Olimpu; pren. nebeski; olimpijske igre sveane narodne igre kod starih Grka koje su sc svake e- tvrte godine odravale u Olimpiji, kraju u Elidi koji je bio posveen Ze- usu; u ovim igrama sudjelovala su sva grka plemena, a sastojale su se od natjecanja u borbi, tranju, ska- kanju, bacanju koplja itd. olimpski (gr. olympikos) koji pripada Olimpu; usp. olimpijski oliteti (lat. oleum ulje) mn. mirisava ulja, linkture i esencije koje sadre u sebi ulja; lijekovi pripremljeni od ulja olitorian (lat. olitor povrtlar, olitorius) koji raste u povrtnjacima, koji se ti- e kuhinjskog povra oliva 984 omfaloeela oliva (lat., p. oliva, fr. olive, tal. uliva) bot, maslina, plod maslinovog dr ve- ta; pren. ukras u obliku masline, me- talni drak na kvaki u obliku mas- line, gumb (puce) u obliku masline olivnran Hat, olivaris) maslinov, mas- linast, u obliku maslino olivenit (njem. Oliven-crz maslinasta rudaa, nastavak gr. -ites) min. ma- slinastozelena rudaa bakra, prirod- ni arsenat bakra olivet 'lat. olivetum) maslinjak; masli- nov vrt. maslinova uma olivil (lat. oliva maslina) kem. osebuj- no kristalasto tijelo maslinove gume olivin (lat. oliva maslina) rompski min- eral maslinastozelene boje olona (fr. olonne) vrsta vrstog fran- cuskog platna (nazvana po mjestu Olonne gdje se izrauje) olsun (tur.) neka bude! oltar (lat. altare) rtvenik; mjesto u cr- kvi gdje se vri bogosluje olja podria (p. olla podrida) omiljeno panjolsko narodno jelo d raznih vr- sta sitno izrezanog mesa i raznog ze- lenja i zaina ( vrsta naeg "lonca" tj. junog jela od mesa i povra); posu- da napunjena raznim mirisnim cvije- em ili korijenjem: lit. est naziv knjiga s raznolikim, obino aljivim sadrajem, svatice om fiz. praktina jedinica za mjerenje elektrinog otpora, nazvana po nje- makom fiziaru Georgu Simonu Ohmu (17871854); otpor stupa ive dugakog 106,3 cm, a poprjenog pre- sjeka jedan kvadratni milimetar na 0 omagra (gr. omos rame, agra plijen) med. kostobolja u ramenima omalgija (gr. omos rame, algos bol) med. bol u ramenima; omoalgija omartritis (gr. omos rame, arthron zglob) med. upala ramena omatida (gr. omma oko, eidos lik) jed- no od mnogobrojnih oka koja tvore sloeni saasti vidni sustav kod ku- kaca omazum (lat omasum) zool. knjiavci, trei dio u elucu preivaa ombrologija (gr. ombros kia. logia znanost.) grana meteorologije koja prouava kiu ombrometar (gr. ombros kia. metron mjera, mjerilo) kiomjer, dadomjer ombrometrija (gr. ombros kia, plju- sak, metria mjerenje) mjerenje koli- ine kie koja pada ombudsman (ved.) parlamentarni za- stupnik kojem se povremeno povje- rava kontrola nad radom izvrni; vla- sti omega (gr. o mega) veliko, tj. dugo ili produeno "o" u grkom jeziku, po- sljednje, dvadesetetvrto slovo u gr. ahccedi: alfa i omega poetik i kraj, sve i sva omen (lat) znak, predznak, kob, slutnja omentitis (lat. omentum) med. upala crijevne mreice, korice omentum (lat.) anat. korica, koica omfal- (gr. omfalos) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: pupak, pup- ani Omfala (gr. Omfale) mit, lidijska kra- ljica koja je bila sposobna Ilerkula toliko oarati da se, preobuen u en- sku odjeu, kretao medu njezinim ropkiniama i preo na preslici; zato se kae: svaki e Herkul nai svoju Omfal u omfalelkozis (gr. omfalos, elkosis gno- jenje) med. ir na pupku, gnojenje pupka omfnlian (gr. omfalos. omfalikos) koji se tie pupka, pupani; u obliku pup- ka, pupast omfalitis (gr. omfalos pupak) med. upala pupka omfalocela (gr. omfalos, kele kila, bruh) med. kila pupka, pupani pro- dor omfaloflebitis 985 omnipotencija omfaloflebitis (gr. omfalos, fleps gen. flebos ila, vena) med. upala pupa- nih vena omfalomantija (gr. omfalos, manteia proricanje) proricanje (ili: itanje) sudbine iz vijuga pupanog vora novoroeneta omfaloneuron (gr. omfalos. neuron ila, vrpca) anat. pupana vrpca omfalonkus (gr. omfalos, onkos masa, tjelesina) med. tvrda oteklina pupka omfaloragija (gr. omfalos, korijen rag- od regnymi prskam, puknem) med. krvarenje pupka kod novoroenadi omfalotaksa (gr. omfalos, tasns ure- enje, namjetanje) med. namjeta- nje ispale pupkovine, pupane vrp- ce. omfalotom (gr. omfalos. tome rezanje) med. instrument za odreivanje pup- ane vrpce omfalotomija (gr. omfalos, tome reza- nje) med. odrezivanje pupane vrpce omikron (gr. o mikron) malo, tj. kratko grko *o" (o) ominirati (lat. oininari) predviati, slu- titi, nasluivati ominozan (lat. ominosus) koban, zloko- ban, koji nasluuje zlo ili nesreu omisija (lat. omissio) izostavljanje, pro- putanje, propust, zanemarivanje; omisija nasljedstva prav. proputanje zakonskog roka za preuzimanje na- sljedstva omisum (lat. omissurn.) ono to je izo- stavljeno, isputeno, izostavljena to- ka, reenica, stav (mn. omi sa); casus omissi it. kazus omisi (lat.) mn. prav. u pravnim odredbama, zakoni- ma i dr.: izostavljeni, nespomenuti sluajevi, o kojima poslije, ocijenivi okolnosti, odluuje vrhovna vlast; salvo errore et omisione (lat.) trg. "izuzevi pogreku i propust, uz ogra- du od zabluda i izostavlja nj a'', for- mula koja se stavlja ispod rauna i si. omitirati (lat. omitterc) propustiti, pro- putati, izostaviti, izostavljati, na- pustiti, naputati, okaniti se neega, prijei preko neega omlet (fr. oeufs meles mijeana jaja, omelette) prena jaja, cvrtje omne (lat.) sve; svako; cijelo, potpuno; mn. omnia Omne initium difficilc ost it. omne inicijum difficilc est (lat.) Svaki po- etak je teak omne vivum ex ovo it. omne vivum eks ovo (lat.) liziol. sve ivo razvija se iz jajeta (misao koju je formulirao William Harvey, 1578 1K58) omnin it. omnija (lat.) mn. od omne; omnia mea mecum porto it. omnija mea mekum porto (lat.) sve to imam nosim sa sobom (izreka gr. mudra- ca Bijanta, kojem je najvee blago bilo u njegovoj mudrosti) Omnia mca mecum porto it. omnija mea mekum porto (lat.) sve svoje sa sobom nosim, tj. pravo bogatstvo o- vjeka je njegova unutarnja vrijed- nost omnibus (lat. omnis sav, sva; svaki, svaka; omnibus svima) "za sve, svi- ma"; u javnom promelu: prostrana putnika kola s vie sjedala za redo- vit javni promet na odreenoj liniji; autobus omnifag (lat. omnis, gr. fagein jesti) zool. svejed omniforman (lat. omniformis) koji se javlja (ili: nalazi) u svakom obliku omnikoloran Gat. omnis. color boja) svakojakih boja, aren omniparentan (lat. pario rodim, proiz- vodim, omniparens) koji sve rada, sveproizvodan, koji sve proizvodi omniparitet (lat. omniparitas) svejed- nakost, opa jednakost omnipotencija (lat. omnipotentia) sve- mo, svemogu (kao oznaka savre- nosti bia) omnipotentan onciro- nmnipotentan Gal. omnipotcns) sve- moan, svemogu omniprezencija (lat. omnipraesentia) sveprisutnost omniprezentan (lat. omnipraesens) svuda prisutan, sveprisutan omnis (lat.) sav, sva; svaki, svaka; cio, cijela, potpun, potpuna Omnis amans nmens lat. svaki jc za- ljubljenik lud omnis cclula e celula (lat. omnis celu- la e cellula) biol. svaka stanica raz- vija se iz stanice (misao Rudolfa Vir- chowa, 18211902) omniscijencija (lat. omniscLentia) sve- znanje, svcznalost (kao oznaka savr- enosti bia) omniscijentan (lat. omnisciens) koji sve zna, sveznajui omnium (lat. omnium svih, sviju) port, utrka u kojoj sudjeluju svi konji (bez obzira na njihovu starost, rasu i si.) Omnium vitiorum fundamentum avaritia est it. omnium viciorum fundamentum avaricija est (lat.) Svi- m je manama osnova lakomost (Se- neka) omnivoran (lat. omnivorus) zool. koii sve guta (ili: jede), svejed; usp. omni- vori omnivori (lat. omnivorus koji sve guta, prodire, omnivora) mn. zool. svejedi (ivotinje, poglavito neke ptice koje sc hrane i biljem i mesom) omoalgija (gr. omos rame, algos bol) med. v. omalgija omofag (gr. omos sirov, prijesan, fa- gein jesti) onaj koji jede sirovo, prije- sno meso oinofagija (gr. omos sirov, prijesan, fa- gein jesti) prehranjivanje sirovim, prijesnim mesom omofor (gr. omos rame, forco, fero no- sim) kod pravoslavaca: naramenica, dugaka i iroka vrpca od iste vune koju arhijerej nosi na ramenima i bez koje ne moe obavljati nijedan bogosluni in omoplata (gr. omos rame, lat. omopla- ta) anat. lopatica, pleka omotokija (gr. omos nezreo, prijevre- men, tokos raanje, poraanje, po- roaj) med. prijevremeni poroaj, no- donoenie, pobaaj onager (gr. onagros, lat. onagrus) zool. divlji (ih: umski) magarac; ratna sprava starih Rimljana za bacanje kamenja onagrokracija (gr. onagros divlji ma- garac. krateo vladam) vladavina div- ljih magaraca (izraz kojim je talijan- ski filozof Bencdctto Croce nazvao vladavinu talijanskih faista) onanija samozadovoljavanje spolnog nagona nadraivanjem vanjskih spol- nih organa, samoblud: naziv po sta- rozavjetnom Onanu (Post 38,9), koji "znajui da nee biti njegov porod, kad lijegae sa enom brata svojega, prosipae na zemlju, da ne rodi dje- ce bratu svojemu"; masturbacija onanirati vriti samoblud, sam sebe spolno zadovoljavali onanist onaj koji vri samoblud onaniznm v. onanija Ondas (p.) ugledna panjolska nagra- da za televizijska najholja ostvare- nja (tekst, gluma, reija, spikeri itd.) ondatra (huronski ondatra) zool. bizam- ski takor; dczman ondcggiamento it. ondcdamento (tal.) glaz. v. ondeggiare ondcggiare it. ondedare (tal.) glaz. va- lovito kretanje, drhtanje, podrhta- vanje ondulacija (fr. ondulation) njihanje, Ic- lujanje, valovito kretanje; dotjeriva- nje kose da bude valovita ondulirati (fr. onduler) lelujati se; ko- vrati kosu, praviti (ili: napraviti) ko- su valovitom, kovravom oneiro- (gr. oneiros) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: san oneirodinija 987 nnkotoiriija oneirodinija (gr. oneiros san, odyne bol, muka) sanjanje da te netko gui, mora oneirokricija (gr. oneiros, krites pre- suditelj, sudac) v. onoirologija oneirokrit (gr. oneiros, krites prosu- ditelj, sudac) v. oneirolog oneirolog (gr. oneiros, logos) tuma snova oneirologija (gr. oneiros, logia) naua- vanje o snovima; tumaenje snova, proricanje iz snova oneiromant (gr. oneiromantis) onaj koji prorie iz snova, tuma snova oneiromantija (gr. oneiros, manteia proricanje) proricanje iz snova, tuma- enje snova oneiropol (gr. oneiropolos) v. oneiro- mant oneiroskopija (gr. oneiros, skopeo pro- matram) promatranje snova, prou- avanje snova onera (lat. onus teret, mn. onera) mn. v. onus; onera publika (lat. onera pu- blica) dravni porez, javni nameti onerabilan Gat. onerabilis) oporezljiv oneraeija (lat. oneratio) tereenje, opte- reenje onerozan (lat. onerosus) teak, tego- ban, tcreian, muan, dosadan onihija (gr. onyx, onychos nokat) med. upala noktiju, zanoktice onihistorion (gr. onyx, onychos nokat, stereo liim, liavam) no za rezanje noktiju onihitis (gr. onyx, onvchos nokat.) med. v. onihija onibo- (gr. onyx, onvchos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: nokat; kopito onihograf (gr. onyx, onychos, grafo pi- em, biljeim) med. instrument koji mjeri i biljei kretanje krvnog tlaka u noktima onihografija (gr. onyx, grafia pisanje, biljeenje) med. mjerenje i biljeenje kretanja krvnog tlaka u noktima po- mou onihografa onihogrifoza (gr. onyx, onychos, gry- pos iskrivljen, kukast) med. v. oni- hogripoza onihogripoza (gr. onyx, onvchos, grv- pos iskrivljen, kukast) med. savije- nost. noktiju; pandastost noktiju onihokritija (gr. onyx. krino presu- ujem, sudim) nasluivanje (ili: po- gaanje) osobina karaktera jednog ovjeka po obliku noktiju njegove ruke onihologija (gr. onyx nokat, kopito, logia nauk) vet. nauk o potkivanju onihomantija (gr. onyx. manteia pro- ricanje) proricanje sudbine po nok- tima. onihomikoza (gr. onyx, onychos, my- kes gljiva) med. gljivina noktobolja onihoreksis (gr. onyx. regnymi prs- kam. pucam) med. krhkost noktiju, lomljivost noktiju oniks (gr. onyx) min. vrsta prugastog kaleedona, sastoji se od jednog crnog i jednog sjajnog sloja (upotrebljava se za izradbu nakita); med. nagomi- lavanje gnoja izmeu ploica ronice oniomanija (gr. one kupovanje, kupo- vina, mania pomama, strast) med. bolesni nagon za kupovanjem svega i svaega onirizam (gr. oneiros san, sanja) med. psihiko stanje slino snu koje se jav- lja kod duevnih bolesnika, ali i kod zdravih ljudi kao posljedica prena- petih ivaca oniromantija (gr. oneiros san, sanja, manteia gatanje, proricanje) tumae- nje snova onkologija (gr. onkos masa, debljina, logia znanost) med. znanost o boles- nim izraslinama onkotomija (gr. onkos masa. debljina, tome rezanje) med. rezanje (ili: od- stranjivanje) otekline ili izrasline operativnim putem onkus 988 ori to geneza onkus (gr. onkos) med. tvrda otcklina, izraslina onocefalus (gr. onos magarac, kefale glava) magarea glava onokrotalus (gr. onos magarac, osao, krotalon klepetalo) zool. v. pelikan on ol a trija (gr. onos magarac, osao, la- Ireia oboavanje) sluba magarcu, tovanje magarca (zbog oga su stari optuivali idove i kasnije krane, vjerojatno zbog toga sto je Krist, ja- ui na magarcu, uao sveano u Jeruzalem.) onoma- (gr. onoina) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: ime onomastika (gr. onomatike) znanost 0 znaenju i tvorbi imena onomastikon (gr. omima) 1. popis ime- na ili rijei; 2. osobito: rjenik koji nije sreen abecednim redom, nego po predmetnim skupinama, realni leksikon; 3. pjesma u ast neijeg imendana ili rodendana ouomatolalija (gr. onoma, lalia blebe- tanje) med. nagon za ponavljanjem odreenih rijei onomatolatrija (gr. onoma. latreia oboavanje.) pretjerano potovanje, oboavanje imena nekog slavnog o- vjeka onomntologija (gr. onoma, logia nauk) v. onomastika; takoer: tumaenje imena, proricanje iz imena onomatomanija (gr. onoma, inania pomama, ludilo) med. bolestan strah 1 zaziranje od novih rijei onomatomantija (gr. onoma, manteia proricanje) proricanje (ili: itanje) sudhine iz imena onomatomorfoza (gr. onoma, morfo- sis oblikovanje) pravljenje (ili: sa- stavljanje) imena, oblikovanje (ili: pravljenje, tvorba) rijei onomatopeja (gr. onomalopoiia) ret. pravljenje (ili: tvorba) imena ih rijei; oponaanje zvuka, tvorba rijei opo- naajui prirodni glas ili zvuk neke stvari ih radnje (npr. bubanj, topot, u tanje, srkanje, blejanje, rikanje, zveckanje, kukurikanje itd.) onomatopejski (gr. onoma, poiein i- niti, praviti) v. onomatopoetski onomatopoetika (gr. onoma, poiein initi, praviti) mn. rijei sastavljene prema prirodnom glasu ili zvuku predmeta kojeg oznaavaju onomatopoetski (gr. onoma, poiein initi, praviti) oponaajui zvuk; poet. koji ritmom oponaa prirodni zvuk i prirodne glasove onomatotet (gr. onoma, titheini me- em, stavljam, thetes stavlja, me- ta) sastavlja rijei, izumitelj novih rijei, osobito novih imena onomaziologija (gr. onomazo imenu- jem, logos rije, govor) iingv. znanost koja se bavi ispitivanjem na koji na- in stvari, bia i pojmovi dobivaju imena onoscelit (gr. onos magarac, skelos krak, noga) onaj koji ima magarea bedra ontario vrsta jabuke nazvane po svojoj postojbini, kanadskoj pokrajini On- tario; plod ove jabuke, koja se i kod nas uzgaja, velik je, gladak, okruglog oblika i veoma ukusan ontoizam (gr. on, gen. ontos bie, pri- log glagola einai biti, postojati, The- os Bog) lil. izraz kojim Hacckel. za razliku od panteizma, naziva pre- dodbu o postojanju Boga kao indivi- dualne osobe koja, kao samostalan subjekt, postoji izvan prirode ontiki (gr. einai biti. postojati, to on gen. tu ontos bie, stvarnost) lil. koji se tie onoga to postoji, koji se tie opih svojstava stvari i bia on to- (gr. einai biti, postojati, to on, gen. tu ontos bie, stvarnost) predme- tak u sloenicama sa znaenjem: bi- e, postojei, slvaroosni ontogeneza (gr. on ontos. genesis po- stanak) biol. razvitak jedinke od oplo- ontogenija 989 op-art denog jajeta pa do potpunog orga- nizma ontogeni.ja (gr. on, ontos, gignomai na- stajem, postajem, raam se) biol. znanost o postanku organskih bia na Zemlji, znanost o ontogcnc-zi ontografija (gr. on, ontos, gratia opis) opisivanje stvari ili bia ontologija (gr. on, ontos, logia zna- nost) fil. znanost o biu, o onome to postoji, osnovna znanost, znanost o opim svojstvima stvari i bia ontologizam (gr. on. ontos, logos raz- miljanje, dokazivanje) fil. 1. zaklju- ivanje da postoje stvari na osnovi toga to postoje pojmovi o tim stva- rima; 2. shvaanje racionalista po kojem potpuno, logino miljenje sa- dri u sebi istodobno realitet (stvar- no postojanje) onoga o emu se mi- slilo; 3. nauavanje koje se temelji na Platonu, Augustinu i Malebran- cheu. a po kojem je bie Boga istinski predmet neposrednog i islo duhov- nog opaanja itd. ontoloki (gr. on, ontos, logikos koji se tie miljenja) fil. koji se tie onto- logije ili sc temelji na njoj; ontoloki dokaz o biu ih postojanju Boga do- kaz postojanja Boga iz pojma Boga kao beskrajnog ili savrenog bia; ontoloka metoda logiki postupak koji, oslanjajui se na naelo protu- rjenosti i naelo dovoljnog razloga, eli na osnovi postojanja pojmova za- kljuiti o postojanju onoga io li poj- movi predouju; usp. kozmoloki, fi- zikotcoloki ontonomija (gr. on, ontos. nomos za- kon) fil. zakonitost bia, zakonitost postojanja ontoteologijn (gr. on, ontos, Theos Bog, logia nauavanje, znanost) nau- avanje da postoji Rog, sa svim svo- jim atributima, na osnovi toga to postoji pojam o Bogu kao takvom ontozofija (gr. on, ontos, sofia mud- rost, znanost) fil. v. ontologija onus (lat.) teret, breme; tegoba, dosad- nost; dunost, obveznost; onus pro- bandi (lat.) teret dokazivanja oo- (gr. oon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: jaje ooforektomija (gr. oon, foreo nosim, ektemno odreem) med. vaenje jaj- nika ooforin (gr. oon, foreo nosim) farm. preparat izraen od jajnika svinja i goveda, lijek protiv bolova pri men- struaciji i klimakterinim tegobama ooforilis (gr. oon, foreo nosim) med. upala jajnika ooforon Igr. oon, foreo nosim) zool. jaj- nik; ovarij oogeneza (gr. oon jaje, genesis posta- nak) biol. postanak jaja iz klicinih prastanica u jajnicima; med. odrei- vanje spola po jajetu oogonijc (gr. oon. gone raanje) mn. biol. klicine prastanice u jajnicima od kojih nastaju jaja oolit (gr. oon jaje, lithos kamen) min. ikrovac, vapnenac od zrnaca slinih ikri oolitski (gr. oon, lithos.) u obliku ikrov- ca, sastavljen od sitnih zrnaca sli- nih ikri; ooiitska formacija geol. v. jura-formacija oologija (gr. oon, logia znanost) biol. znanost o jajima; znanost o ptijim jajima i gnijezdima oomantija (gr. oon. manteia prorica- nje] proricanje iz jaja; ooskopija oonin (gr. oon) bjelanevina, bjelane- vinasta tvar ooskopija (gr. oon, skopein promatra- ti) v. oomantija op-art kratica od pojmova optiki i ari; prema tome: vidna umjetnost ili um- jetnost oka; tendencija u suvremenoj likovnoj umjetnosti koja se na egzak- tan nain bavi iskljuivo opliko-vi- Op. 990 operativni zualnim senzacijama koje ine os- novu spoznaje plastinog svijeta Op. kratica za opus Opa (lat. ops, gon. opis obilje) starorim- ska boica zemlje, ena Saturnova, mati poljskih plodova; Ops opal (sanskr. upala kamen, gr. opallios, lat. opalus) min. kvarcu slian min- eral, po kemijskom sastavu silicijev dioksid s vodom, raznobojan i preli- jeva sc (upotrebljava se osobito za nakit) opalescentan (lat. opalescens) koji pre- lijeva boje kao opal; opcLle.ftcent.no staklo opalno staklo, staklo koje 3e prelijeva poput opala opalcscirati (lat. opalescerc) v. opali- zirati opalizirati (lat. opalisare) prelijevati boje kao opal opat (aramcj. abba otac) predstojnik samostana u nekim katolikim redo- vima: biran doivotno te izravno od- govoran papi opcija (lat. optio) slobodno biranje, slo- bodan izbor, pravo biranja; osobito: pravo slobodnog opredjeljivanja u biranju domovine- ili podanike pri- padnosti, pravo se daje, do jednog odredenog roka, stanovnicima osvo- jene ili pripojene (anektirane) pokra- jine; optionis ius it. opcionis jus (lat.) pravo slobodnog opredjeljenja u iz- boru domovine ili podanike pripad- nosti; trg. povlastica za izvrenje ili neizvrenje, po izboru, u nekom od- reenom roku neke trgovake trans- akcije po sad utvrenim odredbama opekunski sovjet (rus. opekunskii sovet) skrbniko vijee (u Rusiji) opel marka automobila (po osnivau tvornice Adamu Opelu) opera (lat. opus, opera) 3. mn. djela; opera omnia (lat.) cjelokupna djela; opera seleeta it. opera selekta (lat.) izabrana djela, odabrana djela opera (lat.) 1. djelovanje, djelatnost; rad, trud, muka opera (tal.) 2. glaz. drama u kojoj se cijeli sadraj pjeva, pri emu instru- mentalna glazba dolazi dijelom kao pratnja pjevanju, a dijelom samo- stalno (sastoji se od uvertire, recita- tiva, arija, solo-ulomaka, dueta, ter- ceta, zborova i dr.); opera buffa (tal.) komina opera: opera lyrique it. ope- ra lirik (fr.) lirska opera; opera seria it. opera serija (tal.) ozbiljna, velika opera operacija (lat. operatio) djelovanje, rad, obavljanje, vrenje; med. lijeenje ki- rurkim putem, rezanje; trg. vjeto izveden posao, pekulacija; voj. ratno djelovanje, planski izveden pokret je- dinica radi postizanja odreenog ci- lja; mat. raun, raunanje; pren. upo- raba nekog tajnog sredstva operacijski (lat. operatio djelovanje, rad) prid. koji se tie operacije, koji je u vezi s operacijom; operacijska baza voj. osnova, oslonac za ratna kretanja i pothvate, osobito niz utvr- da i mjesta iz ijih se zaliha vri do- punjavanje utroenog ratnog mate- rijala; operacijska linija glavna linija ratnih operacija; operacijski objekt cilj jedne operacije; operacijski plan plan po kojem se radi u cilju posti- zanja odreenog cilja; operacijska sa- la med. dvorana u kojoj se vre ki- rurke operacije operat (lat. opereri raditi) spis, pisana uredba, iscrpna pismena predstavka operater (fr. operateur) med. lijenik kojem je struka kirurgija, kirurg, op- erator; rukovatelj nekim strojem, npr. filmskim aparatom itd.; fotograf koji obavlja kinematografska sni- manja operativni (lat. operativu) koji se tie rada, radni; operativna vojska sve je- dinice i rodovi vojske koji sudjeluju operator 991 opistokranij vi izvoenju ratnih operacija; opera- tivno lijeniLvo = kirurgija operator (lat. operator radnik, izvr- itelj) 1. med. lijenik koii vri ope- racije, kirurg (v. operater): 2. mat. simbol ili znak koji pokazuje neku operaciju (radnju) i sam predmet operacije, npr. operator za diferen- ciranje d/dx opereta (tal. operetta) mala opera, obino aljivog sadraja, u kojoj se i pjeva i govori operirati (lat. operari djelovati, raditi) raditi, obavljati; djelovati; med. lije- iti neku bolest kirurkim putem, odstranjivati, rezati operist (tal. opera) pjeva u operi, oper- ni pjeva opcristica (tal. opera) pjevaica u operi. operna pjevaica operkuliti (lat. operculum poklopac pu- eve kuie, gr. lithos kamen) mn. geol. okamenjeni puevi operkulum (lat. operculum) zool. po- klopac pueve kuice; bot. poklopac, opem-glas (njom. Opernglas) v. opern- guker opemguker (tal- opera, njem. (Jucker dalekozor) kazalini dalekozor (oper- ni) operozan (lat. operosus) marljiv, radi- an. radin; koji se mnogo bavi neim ophoblati (njem. abhobeln) odblanjati, odsjei blanjalicom; obraditi drvo, iz- gladiti ga; pren. uljuditi, kultivirati opignoraeija (lat. pignus, oppignora- tio zalog) davanje u zalog, zalaganje opignorirati (lat. pignus zalog, opig- norare) dati u zalog, zaloiti; decre- tum dc oppignorando it. dekretum de opignorando (lat.) prav. akt kojim vrhovna skrbnika vlast doputa da se zaloi imanje tienika (maloljet- nika) opijanin (lat. opium, gr. opion makov sok) farm. alkaloid opijuma, sredstvo za uspavljivanjc. glavobolju itd.; nar- kotin opijat (lat. opium, gr. opion makov sok) farm. lijek koji sadri opijum (za us- pavljivanje) opijum (lat. opium, gr. opos, opion ma- kov sok) mlijeni sok koji se dobiva zarezivanjem nedozrelih makovih a- hura; od davnina vano sredstvo za lijeenje, utjee na umirenje ivaca, uminjava bolove i pomae spavanju; od srednjeg vijeka upotrebljava se kao opojno sredstvo, osobito u Kini. Engleskoj i Sjevernoj Americi; lau- danum, mekonij opijumomanija (gr. opion makov sok, mania strast) strast za uivanjem opijuma opilacija (lat. oppilatio) med. zatvara- nje. zaepljivanje opinant Gat. opinari misliti, pretpostav- ljati) onaj koji daje svoje miljenje (glas), glasa opinion publique it. opinion piblik (fr.) javno mijenje, javno miljenje opiofag (gr. opion makov sok. fagein jesti) med. onaj koji jede opijum, koji je odan poroku uivanja u opijumu opiofagija [gr. opion makov sok, fagein jesti) med. jedenje opijuma, strast uivanja opijuma opistenar (gr. opisthenar) anat. nad- lanica opistobranhijati (gr. opisthen iza, branehia krge) mn. zool. puevi sa krgama iza srca opistocefal (gr. opisthen pozadi, kefale glava) anat. zatiljak opistodom (gr. opisthodomos) arhit. stranji dio hrama opistografija (gr. opisthen iza, grafia pisanje) pisanje na zadnjoj strani lista opistokefal (gr. opisthen iza, kefale glava) anat. v. opistocefal opistokranij (gr. opisthen iza, kranion lubanja) anat. zatiljak; zatiljaa. za^. tiljna kost opistotonus 992 Ops opistotonus (gr. opisthen iza, tonos) med. ukoenost vrata, zatiljni gr npizma (gr. opizo, opos sok) skupljanje i zgunjavanje biljnih sokova oplccija (lat. opplctio) med. prenatr- pavanje eluca opobalzam (gr. opobalsamon) vrsta skupocjenog, mirisnog arabijskog balzama od soka drveta Amvris gi- leadensis; mekabalzam opodcldok (gr. opos biljni sok) farm. mast za masiranje protiv kostobolje, nainjena od sapuna, kamfora i amo- nijaka (kovanica Thcophrastusa Hombastusa Paracelzusa) opol (gr. hapalos mekan, njean) vrsti dalmatinske loze i vino od nje (crvene boje) opolenije (rus. opolenie) rusko domo- branstvo, trei poziv opolonjec (rus. opolenec) vojnik tre- epozivac u Rusiji, domobran oponent (lat. opponens) onaj koji pro- turjei. protivnik, zastupnik opre- nog miljenja oponirati (lat. opponere) biti protivan nekomu ili neemu, staviti (ili: stav- ljati) nasuprot, suprotstaviti, suprot- stavljati, navesti protiv, sporiti, ospo- ravati, protiviti se, prigovarati, initi napomene (ili: upadice) oportun (lat op portun us) zgodan, po- godan, povoljan, koji dolazi u zgod- nom trenutku, u dobar as, koji je s ruke oportunist (lat. opportunus zgodan, po- godan, fr, opportuniste) ovjek koji se zna snalaziti, koji se prilagoava prilikama iz interesa, v. oportuni- zam; prid. oportunistiki oportunitet (lat. opportunitas) povol- jnost prilike, zgodna prilika, zgoda, povoljno vrijeme, povoljna okolnost; podobnost sklonost, primljivost, npr. za neku bolest oportunizam (lat. opportunus, fr. op- portunisme) iskoritavanje povoljnih prilika radi ostvarivanja ciljeva bez obzira na naela, osobito u politici oportuno (lat. opportune) pril. korisno. probitano, zgodno, povoljno oposum (indijan.) zool. vrsta sjeverno- amerikog tobolara cijenjenog krz- na opotorapija (gr. opos biljni sok, the- rapeia lijeenje) med. lijeenje bolesti (izraslina, raka itd.) organskim so- kovima (pripravcima organskih so- kova); organo terapija opozicija (lat oppositio.) protivljenje, suprotstavljanje, suprotnost; protiv- nika stranka, obino stranka ma- njine koja je suprotna vladi i njezinoj veini; log. odnos izmeu dvaju su- protnih pojmova, sudova ili stavova; astr. planet je u opoziciji sa Suncem ako je Zemlja na liniji koja spaja planet sa Suncem, ili kad je razlika u duini dvaju nebeskih tijela 180 stupnjeva: usp. konjunkcija opozicijski (lat. oppositio) suprotni, protivni, koji pripada opoziciji; opo- zicijska stranka- suprotna strana, po- litika stranka koja radi protiv vla- daj ude stranke i vlade opozit (lat. oppositum) suprotno, su- protnost opreno, oprenost opozita (lat. opposita) mn. suprotne stvari, suprotnosti, oprenosti Opp. glaz. kratica za opera (lat opus, opera) opresija (lat, oppressio.) pritiskivanje, ugnjetavanje, tlaenje; pritisak; po- tlaenost; med. guenje, zaguivanje, zaptivanje, teko disanje opresivan (lat. opprimere tlaiti, ugnje- tavati, oppressivus) ugnjetaki, na- silniki, tlaiteljski: med. zaguljiv, zaptivan, koji gui, zaguuje, zaptiva oprimirati (lat. opprimere) pritiskiva- ti, ugnjetavati, tlaiti; guiti, zagu- ivati, zaptivati Ops (lat.) mit. boica plodnosti kod Rim- ljana, zatitnica zemljoradnje, plod- opscen 993 opskuritct nosti, obilja i bogatstva, sestra i ena Sat urnova opscen (lat. obscoenus) bestidan, gadan, odvratan, gnusan, prljav, sramotan, nepristojan opscenitct (lat. obscoenitas) bestidnost. sramotnost, nepristojnost, gnusnost opscenosti (lat. obscoena) mn. bestid- nosti, gadosti, odvratnosti, gnusobe, nepristojnosti; nepristojne rijei opsedirati (lat. obsidere, fr. obseder) opsjedati; biti stalno uz nekoga, do- saivati, oblijetati. salijetati, spopa- dati, spopasti, uporno moljakati, ne prestajati s molbama opsekracija (lat. obsccratio) preklinja- nje, moliti ponavljajui "radi Boga" opsekvije (lat. obsequiae) mn. kod ka- tolika: pogreb, pokop opservabilan (lat. opservabilis) koji moe biti promatran, koji se moe promatrati, primjetan, opaljiv opscrvabilije (lat. observabilia) stvari koje se mogu oima opaati, oevid- ne stvari, bjelodani predmeti opservacija (lat. observatio) primje- ivan je, promatranje, ispitivanje, mo- trenje: mn. opservacije primjedbe, na- pomene, opaske opservancija (lat. observantia) poti- vanje utvrenog reda. potivanje (ili: pridravanje) propisa (ili: pravila, zakona), potivanje nekoga ili nee- ga; oservanca opservat (lat. observatus promatran) onaj koji je pod policijskim nadzo- rom, sumnjivac opservator(lat. observator) promatra, motritelj, ispitiva; promatra na zvjezdarnici opservatorij (lat. observatorium) pro- matranica, motrilite; osobito: astro- nomska promatranica, zvjezdarni- ca opservirati (lat. observere) promatrati, ispitivati, motriti, paziti na neto, vr- iti promatranja opsesija (lat. obsessio) salijetanje, na- valjivanje, opsjedanje, dosaivanje; opsjednutost, obuzetost neim (npr. milju, idejom) opsiantian (gr. opse, opsi kasno, an- thos cvijet, anthikos cvjetni) bot. koji kasno cvjeta opsidijan (lat.) vrsta vulkanskoga kre- mena koji izgleda poput stakla za boce opsigamija (gr. opsi kasno, gamos brak) kasni brak, brak u starosti opsignacija (lat. obsignatio) peaenje, zapeaivanje, udaranje peata; po- tvrivanje. ovjeravanje (udaranjem peata) opsigonian (gr. opsi kasno, gone ro- enje) kasno roen, kasno postao ili stvoren, kasni opsimacija (gr. opsi kasno, manthano uim) kasno uenje, izuavanje ne- ega pod starost opsiometar (gr. opis vid, vienje, me- tron mjera, mjerilo) v. optometar opskuracija (lat. obscuratio) med. za- mraenje, zamraenost, npr. ronice (oka) opskuran (lat. obscurus) mraan, ta- man, zatvoren, mrk; mraan, neja- san, nerazumljiv, maglovit, neodre- en; pobijan, prikriven; nepoznat, ne- znatan; ivjeti in obscuro it. ... in ohskuro (lat.) ivjeti u tiini, u povu- enosti, kao nepoznat opskurant (lat. obscurans) mranjak, natranjak, neprijatelj svjetlosti (ili: prosvijeenosti, napretka] opskurantizam (lat. obscurantismus) mranjatvo, natranjatvo, mrnja prema napretku, strah od prosvije- enosti, tenja da se razmiljanje i napredak prosvijeenosti sprijei, da sc narod odri u mraku neznanja itd. opskuritet (lat.) v. opskumost opskurnost (lat. obscuritas) tama, mrak; nejasnost. nerazumljivost, ma- opsofag 994 optiki gl ovi tost, neodreenost, neizvjesnost; potajnost, prikrivenost, skrivenost; nepoznatost, neznatnost opsofag (gr. opson kuhano jelo, na va- tri pripremljeno jelo. fagein jesti, e- rati) onaj koji jede mnogo povra (va- riva); takoer: izjelica, prodrljivac, mesojed opsofagija (gr. opson kuhano jelo, na vatri pripremljeno jelo. fagein jesti) ljubav prema povru (varivu); pro- drljivost opsolesclrati (lat. obsolere, obsolescero) v. ops obrati opsoletan [lat. obsoletus) zastario, is- troen, iznoen, otrcan, neuporabiv (osobito u rijeima i izrazima) opsomanija (gr. opson kuhano jelo, na vatri pripnrmljcno jelo, mania poma- ma, strast) pretjerana strast za je- lima opsonini (gr. opson hrana) supstance koje ulaze u grau normalnih sasto- jaka krvi. a koje oslabljuju djelova- nje zaraznih tvari i time pomau fa- gocitima opstag'ij (lat. obses, obstagium talac, tal. ostaggio) prav. jamstvo koje se sastojalo u tome to glavni dunik, a esto i njegovi jamci, uu u neki grad, zamak ih stan i tu ostaju, kao taoci, dok povjeriteljevi zahtjevi ne budu zadovoljeni opstetrika (lat. obstetrix babica, pri- malja) porodiljstvo, primaljstvo, vje- tina poraani a opstinacija (lat. obstinatio) upornost, tvrdoglavost, svojeglavost, nepopust- ljivost opstinatan (lat. obstinatus) uporan, tvrdoglav, svojeglav opstipacija (lat. obstipatio) med. zatvo- renost, zapeenost. tvrda stolica opstipiran (lat. obstipatus) med. zatvo- ren, zapeen, tvrde stolice opstipirati (lat. obstipare) med. zatvo- riti, zapei (stolicu) opstipitet (lat. obstipitas) med. iskriv- ljenost vrata opstrueneije (lat. obstruentia) mn. med. sredstva za zatvaranje opstruiratl (lat. obstruere) prijeiti, sprjeavati, smetati, ometati; koiti rad sabora (parlamenta) dugim govo- rima; med. zaguiti, zaguivati, za- epiti opstrukcija (lat. obstructio) sprjeava- nje, smetanje, koenje; ometanje sa- borskog (parlamentarnog) rada du- gim govorima; med. zatvaranje, za- tvorenost, zaguenost opstrukcionisti (lat. obstruere zakri- vati, zatvoriti, engl. to obstruct) mn. lanovi stranke u engl. parlamentu, koju su inili Irci, i koja se istaknula time to je 1882. i 1887., dok jo nije hio usvojen stroi pravilnik o poslov- nom redu. pokuala ometati skup- tinski rad raznim parlamentarnim smicalicama (dugim govorima, bes- ciljnim prijedlozima i si.) opstruktivan (Int. obstructivus) med. koji zatvara, zaepljuje, zaguuje optabilan (lat. optabilis) poeljan optacija (lat. optatio.) eljenje, elja optant (lat. optarc, optans) prav. onaj koji ima pravo slobodnog opredje- ljivanja u odabiru domovine ili po- danike pripadnosti; usp. opcija optativ (lat. optativus) gram. nain ko- jim se iskazuje elja (u grkom je- ziku). eljni nain optativan (lat. optativus) eljni, koji sa- dri ili iskazuje neku elju optiar (gr. optikos vidni, koji se tie vida, gledanja) izraiva onih sta- kala, naoala i optikih instrumena- ta optiki (gr. optikos vidni, koji se tie vida, gledanja) koji spada u znanost o svjetlosti: svjetlosni, vidni, oni; op- iiki instrumenti razne kombinacije optika 995 optundirati zrcala, ledi i prizmi pomou kojih moemo dobiti, prema potrebi, po- veane ili umanjene likove predmeta, dakle, to su instrumenti koji pove- avaju sposobnost vida (povealo, mi- kroskop, durbini, teleskopi, fotograf- ski aparati itd.). optika (gr. orao vidim, gledam, optikos vidni, koji se tie vida) fiz. znanost 0 svjetlosti i svjetlosnim pojavama uop- e; znanost o prirodi svjetlosti i za- konima gledanja; geometrijska opti- ka znanost o pravocrtnom prostira- nju svjetlosti i pojavama koje su s tim u vezi; praktina ili primijenjena optika bavi se leama, kombinaci- jama lea i optikim instrumentima; fizika ili fizikalna optika prouava ope pojave svjetlosti (interferenciju, difrakciju, disperziju, polarizaciju, dvostruko prelamanje, fosforescen- ciju, fluorescenciju i dr.) optilogion (gr. optike, logos govor, go- vorenje) sprava kojom se sporazu- mijevaju gluhonijemi optima fido (lat.) u najboljoj namjeri optima forma (lat.) najbolji oblik, u najboljem obliku optimacija (lat. optimatia) plemstvo, aristrokracija optimat (lat. optimas) plemi, aristro- krat optimati (lat. optimates) mn. ljudi iz najboljih krugova, odlinici, plemii, aristokrati; lanovi aristokratske i konzervativne slranke kod starih Rimljana optimist (lat. optimus najbolji) fil. pri- staa optimizma; ovjek sklon sve stvari i pojave u ivotu gledati u lije- poj, ruiastoj boji; supr. pesimist optimistiki (lat optime) koji odgovara optimizmu, koji je zasnovan na opti- mizmu, koji je u vezi s optimizmom; pren. vedar, pun ivotne radosti optimitet (lat. optimitas) od linost iz- vrsnost optimizam (lat, optimus najbolji) fil. shvaanje koje sve stvari i dogaaje u svijetu promatra s njihove najbolje strane, u ruiastoj boji; osobito: fi- lozofsko nauavanje po kojem je ovaj svijet najbolji od svih moguih svje- tova (Leibniz); pren. sklonost proma- tranja stvari s njihove najljepe stra- ne; supr. pesimizam optimum (lat optimum najbolje) skup najpovoljnijih uvjeta; najbolje, naj- vie to se moe postii u odreenim prilikama; vrhunsko doslignue optirati (lal. optare) eljeti, htjeti: bi- rati, izabrati; opredjeljivati se (ili: opredijeliti se) u izboru podanike pripadnosti optofon (gr. optikos vidni, koji se tie vida, fone glas, zvuk) "slua svjet- losti", ureaj sastavljen od komore i telefona pomou kojega slijepi mogu zamjeivati svjetlosne dojmove pu- tem sluanja (izumljen 1912.) optometar (gr. optikos vidni, koji se Lie vida, metron mjerilo, mjera) med. vidometar, ureaj za odrei- vanje i mjerenje jaine vida radi pro- pisivanja naoala; opsiometar optometrija (gr. optikos vidni, koji se tie vida, metria mjerilo, mjera) med. odreivanje i mjerenje jaine vida po- mou optometra optorpescirati (lat. obtorpescere) uko- iti sc, utrnuli, postati neosjetljivim optrcktacija (lat. obtrectatio) prav. zlo- namjerno ogovaranje, kuenje, obje- di va nje optruzija (lat. ohtrusio) uguravanje, umetanje; prisiljavanje, primorava- nje optruzivan (lat obtrusivus) nametljiv, primorljiv, prisilan, nasilan optundencije (lal. obtunentia) mn. med. sredstva za opijanje optundirati (lat. obtundere) otupiti, otupljivati, zatupljivati, zalupiti; oa- opturacija 996 Orate. ne intretis... mutiti, opiti, zanijeti, onesvijestiti, oslabiti, zagluiti, zagluivati opturacija (lat. obturatio) kir. zatva- ranje. zaepljivanje opturatori (lat. obturatorii sc. musculi) mn. anat. miini zatvarai, epovi opturbacija (lat. obturbatio) pomutnja, zabuna; med. zatvaranje, zaepljiva- nje opturbirati (lat. obturbare) smesti, do- vesti u zabunu, zbuniti; med. zatvo- riti, zaepiti opturgescirati (lat. obturgescere) oti- cati, bubriti, nadimati se optuzan (lat. obtusus; tup, Otupljen; 1K:Z osjeaja, oarnuen, opijen, onesvjje- ten; slabouman optuzija (lat. obtusio) tupost, otuplje- nost; bezosjcainost, neosjetljivost; slabo umno st opugnaeija (lat. oppugnatio) navala, napad, juri; napadaj rijeima, pro- tustav opulencija (lat. opulentia) veliko bogat- stvo, izobilje; raskonost, velian- stvenost opulentan (lat. ops, opulentus) veoma bogat; bujan, raskoan; veoma moan opus (lat. opus) djelo, osobito: znanstve- no ili umjetniko djelo, knjiga, spis; glaz. kompozicija; mn. opera Opus Dei (lat. "Djelo boje") panjolska desniarska politika organizacija katolike orijentacije, tzv. katoliki masoni opus musivum (lat.) v. mozaik opus posthumum (lat.) posmrtno djelo, djelo koje je ohjavljcno tek nakon smrti njegova pisca opuskulum (lat. opusculum) djelce, malo djelo, mali spis, mala rasprava ora pro nobis (lat.) moli za nas (iz ka- tolikih molitava) oracija (lat. oratio) govor, besjeda; nra- tio tdireeta it. oracio direkta (lat.) gram. upravni govor; oratio indireeta it. oracio indirekta (lat.) gram. neu- pravni govor orada (fr. aurade) kem. kamfor od na- raninog cvijeta orakul (lat. oraculum) kod starih Grka: proroile, mjesto na kojem su po- sebni sveenici primah poruke od bo- gova i priopavali ih ljudima; proro- anstvo, odgovor bogova; proricanje; pren. svaka zagonetka ili dvosmi- slena izreka uope orakulski (lat. oraculum) pril. kao u proroitu, tj. tajanstveno, zagonet- no, nejasno, mrano, dvosmisleno oralni (lat. os gen. oris usta, lice) usni; usmeni; oralni zakon usmeni zakon, nepisani zakon orangutan (maiaj. orang utan "umski ovjek") zool. veoma snaan, oko 1,35 m visok majmun na Bomeu, od koje- ga je, po nekim prirodnjacima, po- stao ovjek orant (lat. orans, gen. orantis onaj koji moli) u starokranskoj umjetnosti: lik ovjeka s rukama uzdignutim na molitvu oran {fr. orange, tal. orancia, lat. au- ranlia, p. naranja) bot. narana (dr- vo i plod); naranasta boja oranada (fr. orangeade) napitak od naraninog soka. eera i vode oranat (fr. orangeat) ueerena naran- ina kora oranelete (fr. orangeletles) sitne, ne- dozrele, osuene narane oranerija (fr. orangerie) vrt s naran- ama i limunovima, naranite; mje- sto gdje se narane uzgajaju zimi oraneta (fr. orangette) naraniea, ze- lena narana za slatko orar(ij) (tal. orario) raspored sati, sat- nica; vozni red, red vonje Orate, ne intretis in tentationem (lat.) Molile, da ne padnete u napast (rijei koje je Krist uputio apostoli- ma na Maslinskoj gori) orator 997 ordinarijum orator (lat. orator) govornik, besjednik; propovjednik; lan duhovnikog re- da oratorij (lat, oratorium) 1. soba za mo- litvu, bogomolja; 2. glaz. vrsta glaz- bene drame s ozbiljnim sadrajem (najee iz Biblije) koja sc ne prika- zuju igrom, nego se samo glazbeno izvodi oratorika (lat. orator govornik, besjed- nik) govornitvo, besjednitvo, govor- nika ili besjednika vjetina oratorski (lat. oralorius) govorniki, ho- sjedniki orbikularan (lat. orbicularis) kruan, kolutast, okrugao, prstenast Orbilijc (lat. Orbilius) rimski grama- tiar, strogi uitelj pjesnika Iloracija; otuda: strog i ljut uitelj, aki ti- ranin; pril. orbilslci orbis (lat.) krug; obru: svijet orbis pictus it. orbis piktus (lat.) naslikani svijet, svijet u slikama, pri- kazivanje predmeta iz prirode i um- jetnosti u slikama; naslov poznate knjige za djecu, koju je 1657. izdao Jan Ainos Komensky orbis terarum (lat. orbis terrarum) Zemljina kugla, Zemlja, svijet orbita (lat.) kolosijek, putanja; astr. putanja kojom sc kreu nebeska ti- jela; anat. ona upljina orbitalni (lat. orbita, orbitalis ona up- ljina) anat. koji pripada onoi up- ljini, koji se tie one upljine orbitet (lat. orbitas) sigurnost, neima- nje djece; neimanje roditelja, samo- hranost, sirotanstvo ordal (lat. ordalium) "Boji sud", vrsta sudskog dokazivanja u srednjem vijeku, sastojalo se u tome to je op- tueni svoju krivnju trebao dokazati time to je morao izdrati odreene, po ivot opasne kunje; dvoboj, gu- ranje ruke u vatru i dr.; mn. ordalije orden (lat. ordo red) 1. stale, drutvo, udruga, svjelovno ili duhovniko bratstvo s odreenim vjerskim ili hu- manim) ciljevima, znacima itd.; 2. odlije, odlikovanje, ordenati (tal. ordinare) urediti, raspo- rediti. zapovjediti ordija (tur. ordu) Lahor; vojska; gomila, rulja ordinacija (lat. ordinatio) med. lije- niki propis, lijenika odredba: pro- storija za pregled bolesnika; u Kat. crkvi: zaredi van je ordinalan (lat. ordinalis) redni: usp. kardinalan ordinale Gat. ordinale, fr., engl. ordi- nal) 2. knjiga koja sadri pravila An- glikanske crkve i sveenstva ordinale (lat.) 1. gram. redni broj (prvi, drugi, itd.): mn. ordinalia redni bro- jevi ordinalia (lat.) gram. mn. od ordinale: v. ordinale 1. ordinand (lat. orinandus) onaj koji je zareen, koji je dobio sveeniki in ordlnant (lat. ordinans) kod katolika: onaj koji zareuje za sveenika, bis- kup koji vri zareivanje ordinaran (lat. ordinarius) redovan, obian, pravilan, prosjean, osrednji; prost, neotesan, nculjudan, nepristo- jan; ordinarna cijena trg. trina ci- jena: kod knjiara: duanska, pro- dajna cijena knjige, za razliku od ne- to-cijene ordinarij (lal. ordinarius) redoviti pro- fesor fakulteta, glavni predstavnik jedne znanstvene struke, katedre (supr.: ekstraordinarij); razrednik; svaki sveenik koji stoji na elu jed- ne crkve ili upe; biskup kao stvarni upravitelj svoje biskupije (dijeceze) ordinarijat (lat, ordinariatus) kod ka- tolika: dijecezni duhovni upravni sud pod predsjednitvom biskupa: na fa- kultetima: sluba i poloaj redovnog profesora (ordinarijusa) ordinarijum Gat, ordinarium) kod ka- tolika: stalni dijelovi mise. tj. oni koji ordinario 998 Orest se na svakoj misi redovno ponavljaju (npr. Gospodine, smiluj se. Slava Bogu i dr.}; u dravnom gospodar- stvu: redovni, proraunom predvie- ni prihodi i rashodi ordinario (tal.) glaz. obino, na obian nain ordinata (lat. orinata) geom. u Oes- cartesovu koordinatnom sustavu: mjerni broj razmaka bilo koje toke u ravnini od apscisne osi; ordinatna os pravac koji ima okomit, normalan poloaj prema apscisnoj osi u koor- dinatnom sustavu; aplikata ordinirati (lat. ordinare) med. propi- sati. prepisati, odrediti lijek; primati bolesnike na pregled i lijeenje: kod katolika; zarediti sveenika ordo (lat. ordo gen. ordinis red) red; poredak; sloj; odjel, odsjek, razred, vrsta; stale ordonans (fr. ordonnance) raspored, ureenje, red; naredba, uredba, od- redba, odluka, propis, rjeenje; voj. nii asnik, desetar ili obian vojnik koji je dodijeljen nekom viem as- niku da izvrava njegova nareenja; slik. raspored i razmjetaj predmeta na slici ordonans-oficir (fr. ordonnance-offi- cier) voj. mladi asnik dodijeljen na slubu viem asniku (zapovjedniku) radi izvravanja njegovih naredbi ordonirati (fr. ordonner, lat. ordinare) srediti sreivati, ureivati, urediti, rasporediti, rasporeivati; narei- vati, propisivati, odreivati ordovicij drugo razdoblje paleozoika (naziv po kelt. plemenu Ordovices u sjevernom VValesu) ordr (fr. ordre, lat. ordo) red, poredak; pravilo, propis; voj. zapovijed, na- redba; lozinka; trg. nalog; na mje- nicama: prijenos mjenice na drugog; par ordre il. par ordr (fr.) po nared- bi, po vioj zapovijedi; ordre du jour it. ordr di ur (fr.) dnevni red; voj. dnevna zapovijed oreada (gr. oros brijeg, planina, Oreias gen. Oreiados) mit. planinska nimfa, gorska vila (kod Grka); usp. nimfa oreksija (gr. orexis tenja, udnja) e- lja. pouda; med. prevelika elja za jelom, prodrljivost orelin kem. v. pod orlean oreljef (fr. haut-relief, tal. a I to riiievo) umj. reljef s veoma ispupenim. go- tovo punim likovima oremus (lat.) pomolimo se (rije koja se esto pojavljuje u kat. bogosluju) orenda (indijan.) prema vjerovanju Iro- keza: nadnaravna snaga i arobna mo u ljudima, ivotinjama i stva- rima oreofiti (gr. oros gora, planina, fyton biljka) mn. bot. alpske biljke, tj. bilj- ke; koje rastu na visokim planinama i na kojima se jasno vidi utjecaj vi- sinske klime, visinskog podneblja oreol (fr. aureole, lat. aureola) svjetao vijenac ili krug oko glave sveca; pren. sjaj, slava; usp. aureola, numbus oreopitek (gr. oreios gorski, pithekos majmun) znanstveni naziv za ovjeka iji je kostur pronaen u talijanskom rudniku Baccinello; pretpostavlja se daje ivio prije 12 milijuna godina oreri (Orrery) v. orerij orerij (lat, orrerium) sprava pomou ko- je sc prikazuje kretanje nebeskih tijela oko Sunca (nazvana po grofu Orreriju, kojem je prva takva sprava bila posveena); planetarij Orest (gr. Orestes) mit. sin mikenskog kralja Agamemnona i ene mu Kli- temestre; da bi osvetio podmuklo ubojstvo svog oca, ubije majku Klite- mestru i njezinog ljubavnika lOgista, ali zbog ubojstva majke ponu ga progoniti eumenide te poludi. Jedan od glavnih junaka starogrke trage- dije, p<rznat po svom prisnom prija- teljstvu s vjernim Pilaom orcstijada 999 organizatorski orestijada (gr. orestias, orestiados) mit. v. orcada orfana (gr. orfano.s siroe) robinja orfaniti (gr. orfanos siroe) mn. husiti koji su se nakon ikine smrti odvo- jili. a poslije spojili s taboritima orfanotrofij (gr. orfanos siroe, gr. trefo hranim) sirotite Orfej 'gr. Orfeus) mit. sin muzo Kali- ope i Apolona, slavni grki pjeva i svira lire koji je svojom pjesmom oaravao ne samo ljude nego i divlje ivotinje, rijeke, potoke i vjetrove, pa i same bogove, koje je na taj nain toliko udobrovoljio da su pristali vra- titi mu iz podzemnog svijeta enu Euridiku pod uvjetom da se, vodei je, ne osvrne na nju, sto on ipak ui- ni, te nje teko nestane orfej on (gr. Orfeus. fr. orpheon} naziv mukih pjevakih drutava u Fran- cuskoj; glazbena dvorana; dvorana za ples i druge zabave; orfeum orfelinat (gr. orfanos, siroe, fr. orphe- linat) dom za siroad (sirotu djecu) orfeonist (gr. Orfeus, fr. orpheoniste.) lan mukog pjevakog drutva; orfi- onist orfeum (gr. Orfeus) v. orfejon orfici {gr. Orfeus) mn. starogrka reli- giozna-mistika sljedba u VII. i VI, st. pr. n.c., svojim osnivaem sma- trala je legendarnog trakog pjevaa Orfeja; vjerovali su u seobu due i u njezino proiavanje putem zatva- ranja u tijelo i kazni u podzemnom svijetu: tijelo (soma) je grob (sema) iz kojega se dua eli osloboditi; oni su uveli kajanje i askezu u grki i- vot orfiki (gr. orfikos) koji se tie Orfeja, npr. arfiki kult prastari rcligiozno- mistiki obred kod starih Grka: usp. orfici orfika (gr. orfika) glaz. instrument sa icama koji sc svira udaranjem ba- tiima. po tonu slian leutu orfionist (fr. orphioniste) v. orfeonist orfizam smjer u francuskom slikarstvu pred Prvi svjetski rat. pretea ap- straktne umjetnosti organ (gr. organon orue; naprava, sprava) orue; nekad: glazbeni in- strument (otuda nae orgulje, lat, or- ganum); pomono sredstvo, lan po- maga; fiziol. dio jedne ive jedinke koji ima neku samostalnu funkciju, ud, dio tijela, osobito: osjetilo, osje- tilno orue; govorno orue, glas (pje- vaa, glumca): pren. predstavnik, npr. organ vlasti i si.; osoba po kojoj sc neto poruuje ili koja za nekoga obavija neki posao, posjednik; glasi- lo, list, asopis koji jc predstavnik nekog pokreta, stalea, grupe i dr. organcin (tal. organzino, fr. organsin) upredena svila organdin (fr. organdi) vrsta rijetke is- tonoindijske pamune tkanine, sli- ne muslinu i linonu; slui poglavito za izradu podstave organist (lat. organi ste) glaz. svira or- gulja, orgulja organizacija (lat. organisatio) spajanje pojedinih dijelova (organa) u cjelinu, tako da ta cnelina bude sposobna za ivot, organiziranje; ustrojstvo, ure- enje; sastav, sklop; drutvo, udru- enje, ustanova, organizam (gr. organon orue, napra- va, sprava, fr. organisme) ivo bie, iv stvor; cjelina, sposohna za ivot ili za neki rad, sastavljena od veeg broja razliitih dijelova (organa) od kojih svaki ima svoju posebnu funk- ciju, ali svi zajedno ipak slue odr- avanju te cjeline i stoje u uzajam- nom odnosu kao sredstvo i svrha organizator (lat. organisator) ustro- jitelj, onaj koji zna organizirati, ure- diva, sreiva; osniva (ili: tvorac) organizacije organizatorski (lat. organisatorius) us- trojilaki, ureivaki, sredivaki; organiziranje 1000 organski stvaralaki; koji ima smisla i duha za stvaranje, za organizaciju organiziranje (gr. organ on. lat. orga- nisatio) osnivanje, stvaranje organi- zacije; v. organizacija organizirati (fr. organiser) opskrbiti organima potrebnim za ivot, oiviti; ustrojiti, ustrojavati, stvoriti (ili: ure- diti) po odreenom planu, dati rie- emu pravilan oblik; voj. uiniti neku vojsku sposobnom za akciju; supr. dezorganizirati organo- (gr. organon) predmetak u sloeni ama sa znaenjem: orue, naprava, sprava, orudni, napravni, spravi n organogen (gr. organon, gen- korijesi od gignesthai postati, nastati, roditi sc, genos podrijetlo) prid. koji je or- ganskog podrijetla organogeneza (gr. organon. genos) znanost o postanku organskih (ivih) bia organognozija (gr. organon, gnosis spoznaja, spoznavanje) spoznavanje organskih tijela, pravljenje razlike medu organskim tijelima organografija (gr. organon, grafia opis, opisivanje) opisivanje organskih prirodnih tijela; opisivanje glazbenih instrumenata organologija (gr. organon, logia zna- nost) znanost o organskim prirodnim tijelima: med. znanost o instrumen- tima koji sc upotrebljavaju za poma- ganje pri porodu organon (gr. organon) fil. pomono sredstvo, orue; ime kojim su izda- vai nazvali Aristotelove logike spi- se, smatrajui ih "oruem" koje po- mae da se doe do istine; za razliku od Aristotela, Francis Raconje nazvao svoje novo nauavanje o metodama "Nova organon" (Novum organon)- organonomija (gr. organon, nomos zakon) znanost o zakonima organ- skog ivota organopatija (gr. organon, pathos bo- lest) med. bolest organa, organska bolest organo patologija (gr. organon, pathos bolest, logia znanost) med. znanost o bolestima organa organoplastika (gr. organon, plasti- kos koji pripada oblikovanju, vian oblikovanju) stvaranje, nastajanje organa organoskopija (gr. organon, skopeo gledam, promatram) ispitivanje or- gana promatranjem organoterapija (gr. organon, thera- peia lijeenje) med. lijeenje odre- enih bolesti, osobito raka i izraslina uope, preparatima od sitno izreza- nih ili iscijeenih organa koji utjeu na rast izraslina (slezene, jetara. e- luca i dr.); opoterapija organozoa (gr. organon, zoon ivoti- nja) mn. nametnici (paraziti) koji i- ve u ivotinjskim i biljnim organima organozoizam (gr. organon, zoon i- votinja) fil. vrsta hilozoizma. naua- vanje koje cjelokupni ivot, ak i vii ivot miljenja i htijenja, izvodi iz organskog ivota tvari organozoonomija (gr. organon, zoon ivotinja, nomos zakon) teorija o za- konima ivota u organskoj prirodi, organski (gr. organikos) biol. koji je opskrbljen organima ili oruima, tj. svim onim to je potrebno za ivlje- nje, rast i razmnoavanje ivotinja i biljaka, iv; koji tvori ivu cjelinu, jedinstven; koji je svojstven ili koji pripada organskim tijelima, npr. je- dan organski prirodni zakon; koji se tie unutranjeg sklopa ili unutra- njeg ivota; koji predstavlja harmo- nijski sreenu i za ivot i postojanje slohodnu cjelinu, cjelinski, cjelovit; organska kemija dio kemije koji sc bavi prouavanjima sastava sloe- nih skupina kod biljaka i ivotinja; supr. anorganski orgastian 1001 originalan orgastidan (gr. orgao) bujan, estok; neodoljiv, zanosan, spolno zanosan orgazam (gr. orgao bujam, gorim od estine; uspaljujem se) med. jako kre- tanje krvi i drugih sokova u tijelu, navala krvi (osobito u smjeru spolnih organa), zanos: bujanje, jak nagon: orgasmus venerus it. orgazmus ve- nerus (lat.) spolni zanos; orgoza orgijast (gr. orgiastes) mit. posveeni, koji slavi orgije orgijastiki (gr. orgiastikos) pril. odu- evljeno, zanosno; divlje, ohijesno, po- mamno, plahovito orgijati (gr. orgiazo slavim orgije) pi- rovati, pijanevati, divljaki se za- bavljati; usp. orgije orgije (gr. orgia) mn. prvobitno: svaki tajni vjerski obred u slavu nekog bo- anstva. osobito pomamne none goz- be i prinoenja rtve u slavu Bakha; pren. pijanka, terevenka orgoza (gr. orgao bujam, pucam od zdravlja; uspaljujem se) med. v. or- gazam orgulje (gr. organon) glaz. najvei glaz- beni instrument u kojem su sjedi- njeni mnogi puhaki instrumenti, upotrebljava sc poglavito u crkvenoj glazbi kod katolika i protestanata; orgulje-harmonij spoj orgulja i har- monija, instrument koji esto za- mjenjuje orgulje orheotomija (gr. orcliis testis, sje- menik, tome rezanje) med. v. orhi- tomija orheziografijn (gr. orehesis plesanje. grafia opis) opisivanje plesa orhialgija (gr. orcliis sjemenik, algos bol) med. bol u sjcmcnicima (testi- sima) orhidalgija (gr. orehis sjemenik, algos bol) med. v. orhialgija orhideje (gr. orehis sjemenik) mn. bol. porodica kauna (oko 15 tisua po- znatih vrsta) orhidektomija (gr. orehis sjemenik, ektome rezanje; kopljenje, trojenje) med. operativno vaenje sjemeni ka (testisa), kopljenje, trojenje; usp. v. orhitomija orhidocela (gr. orehis sjemenik, kele kila, bruh) med. kila monji, mudna kila orhidodinija (gr. orehis sjemenik, odyne bol) med. v. orhialgija orhidopeksija (gr. orehis sjemenik, pepsis umetanje, privrivanje) med. pri.ivanjc monji (sjemenika) orhidoterapija (gr. orehis sjemenik, thcrapcia lijeenje) med. lijeenje monji (sjemenika) orhis (gr. orehis) zool. sjemenik, tes- tis, monje; bot. kaun. orhideja orhitis (gr. orehis) med. upala moAji (sjemenika) orliitomijo (gr. orehis, tome rezanje) med. rezanje sjemenika; usp. orhi- dektomija orhotomija (gr. orehis, tome rezanje) med. v. orhitomija origani (jap.) umj. nain izraivanja najrazliitijih papirnatih figura mo- deliranjem ili izrezivanjem originncija (lat originatio} poetak, po- stanak, podrijetlo, izvor neega original (lat orgio podrijetlo, iskon, ori- ginahs prvobitni, iskonski) neto to je prvo u svojoj vrsti, to nije izrae- no ugledanjem na druga slina djela, nego samostalno, izvorno, samoniklo; izvorno djelo, izvornik, prvobitno dje- lo, onako kako ga jc izradio njegov tvorac (za razliku od prijepisa, kopije i si.; usp. kompilacija); uzor, obrazac, primjer; pren. ovjek osobit u svojoj vrsti ili struci; udak originalan (lat orgio podrijetlo, origi- nalis) izvoran, iskonski, prvobitan, samonikao, samostalan, pravi, koji nije izraen oponaanjem i ugleda- njem na druge; rijedak, udan, koji se razlikuje od obinog, neobian, po- originaliter 1002 Orion seban, osobit; originalno izdanje iz- danje jednog djela koje priredi zako- niti, ovlateni izdava (za razliku od pretiskanog); originalan pjesnik pjes- nik koji pjeva samostalno, ne ugle- dajui se na druge originaliter (lat. originaliter) prav. u izvornom obliku, u originalu, npr. po- kazati neku ispravu originali tet (lat originalitas) izvornost, samoniklost, samostalnost, prvobit- nost; osobitost, neobinost, udno- vatost originalnost (lat. originalitas) v. origi- nali tet orija (mad. orias) div, gorostas, gigant orijent (lat. oriri roditi se, izai, oriens) raanje sunca, istok; Orijent Istok; supr. okcident orijentacija (fr. orientation) snalaenje u prostoru; odreivanje poloaja ne- kog mjesta prema stranama svijeta; pren. snalaenje, sposobnost nala- enja pravog puta, upuivanje u, upo- znavanje, obavjetavanje orijental (lat. orientale) vrsta pamune tkanine, saten orijentalac (lat. orientalis) ovjek s is- toka, istonjak. orijentalist (fr. orientaliste) poznava- telj istonih naroda u knjievnosti, osobito semitslcih orijentalitet (lat. onentalilas) istoni poloaj: istonjatvo, priroda i oso- bitost Istoka i istonih naroda orijentalizam (lat. orientalismus) oso- bitost istonjakih jezika; poznava- nje istonih naroda i knjievnosti orijentalni (lat. orientalis) istoni; is- tonjaki; orijentalna pitanje istono pitanje, nekada veoma vano politi- ko pitanje: kakva sudbina oekuje Tursku Carevinu na Balkanu, odno- sno kad e Turci biti sasvim pro- tjerani iz Europe; Orijentalno Car- stvo Istono Rimsko ih Bizantsko Carstvo orijentirati se (fr. s'orienter) zapravo: traiti izlazite Sunca, istok, da bi se po tome mogle nai i ostale strane svijeta i po njima sc usmjeriti (to su morah raditi mornari prije pro- nalaska magnetne igle); snai sc u prostoru, snalaziti se u prostoru, upoznati sc s poloajem i prilikama nekog mjesta; upoznati se s neim; pren. snai se, snalaziti se, upoznati se. raspitali se orijon (fr. oreille. orillon) uica, drak, ruica; voj. gornji dio na utvrdi; arhit. ukras na uglu oriktogeneza (gr. orykton kopano, is- kopano, gen- korijen od gignomai postanem) postanak kamenja oriktognozija (gr. orykion kopano, is- kopano, gnosis znanost, poznavanje) znanost o raspoznavanju jednostav- nih ili nepomijeanih minerala oriktografija (gr. orykton iskopano, gratia opis) opisivanje kamenja i ru- da oriktokemija (gr. orykton iskopano, chemeia) kemijsko ispitivanje ka- menja i rudaa oriktologija (gr. orykton iskopano, lo- gia) v. mineralogija oriktometrija (gr. orvkton iskopano, melria mjerenje) vjetina mjerenja kamenja, mjerenje kamenja oriktozoologija (gr. orykton, iskopa- no, zoon ivotinja, logia znanost) zna- nost o okamenjenim ivotinjama (fo- silima) oringle (njem. Ohr uho, Kingol kolut) naunice, rinice orinjak (fr. orignac) zool. v. ori nj a I orinjal (fr. original) zool. kanadski los, sjeverni jelen, veoma snana ivoti- nja iz roda jelena orinjasijen (fr. aurignacien) najstarije razdoblje gornjeg paleolita ili mioli- tika Orion (gr. Orion) mit. po Odiseji, odli- an lovac, veliki junak, izvanredno Ork 1003 ornaturn jak i lijep ovjek, ljubimac boice Kos (Zore), nakon smrti pretvoren u zvi- jee; astr. zvijee od 136 zvijezda koje sc mogu vidjeti golim okom Ork (lat. Orcus) mit. prebivalite mr- tvih, donji, podzemni svijet kod sta- rih Rimljana; Tartar orkan (tal. oragano, fr. ouragan, p. hu- racan) rije iz jezika otoka Haiti: ve- lika bura, osobito u tropskim kraje- vima. vihor; pren. bura, vihor, npr. strasti, gnjeva, oduevljenja itd. orkestar (gr. orehestra plesalite) kod starih Grka: mjesto gdje se plesalo i pjevalo; prostor izmeu pozornice i gledalita gdje je kor plesao i pjevao: mjesto na atenskom trgu gdje su se prodavale knjige; kod Rimljana: mje- sto ispred pozornice gdje su sjedili senatori; danas: skup veeg broja svi- raa i glazbenih instrumenata radi izvoenja nekog glazbenog djela; oso- bito: mjesto u kazalitima i koncer- tnim dvoranama za glazbenu kape- lu; orkestar orkestika (gr. orehestike) vjetina plesanja orkestracija (gr. orehestra plesalite) preradba i prilagodavanje glazbenog djela za razne instrumente orkestra orkestrion (gr. orehestra plesalite) glaz. 1. orgulje sa icama, izum opata Voglera, u Amsterdamu 1789. (zove se i organokord); 2. slian prvome glazbeni instrument sa icama i cije- vima, u obliku koncertnog glasovira, izumljen u Pragu 1791.; 3. veliki au- tomatski glazbeni instrument, na- pravljen 1851. u Dresdenu orkestrirati (gr. orehestra plesalite) glazbeno djelo preraditi i prilagoditi za razne instrumente orkestra orko (tal. orco pakao) u talijanskim psovkama: eufemistika rije umje- sto porko (proklet) Orlando furioso it. Orlando furiozo (tal.) poznati ep talijanskog pjesnika Ludovika Ariosta (14741533) o "mahnitom" Rol and u, junaku iz doba Karla Velikoga (8. st.) orlean lijepa crveno obojena tvar, do- biva st: od sjemena junoamerike biljke Bixa orcllana; sadri narana- stocrvenu obojenu tvar (biksin) i jednu smeu (orelin); upotrebljava se, u hojarstvu, za izradbu uljenih i vodenih boja, za bojenje maslaca, si- reva, ulja, margarina, flrnisa i dr. ormanica (tal. armare oruati) brod. brodica, laka senjska laa ormolju (engl. ormolu) pozlaena bron- ca; predmeti ukraeni takvom po- zlatom Ormuzd (perz. ah ura mazda) mit. genij koji stoji na elu prvog dana stare perzijske sunane godine; u naua- vanju Zaratustrine religije: svjetlost, naelo dobra (za razliku od Ahrima- na u kojem je olieno naelo zla) ornacija (lat. ornatio) kienje, urea- vanjc, ukraavanje, uljepavanje, rasporeivanje ukrasa ornament (lat, ornamentum) ukras, ures, ara, nakit; osobito: ukras ili ara na graevinama, posudama i dr. ornamentika (lat. ornamentum) skup ukrasa; vjetina ukraavanja; nauk o uporabi i primjeni ornamenata ornamentirati (lat. ornamentare) ukrasiti, ukraavati, uresiti, urea- vati, kititi, opskrbiti ornamentima omamentist (lat. ornamentum) ukra- avatelj, uresitelj, onaj koji pravi ukrase, ornamente na graevinama, posudama i dr. ornat (lat. ornatus) ukras, nakit; oso- bito: propisno odijelo, sveano odijelo velikodostojnika, sveenika, sveeni- ko ruho; u punom ornatu u propis- nom sveanom odijelu i sa svim zna- cima svog ina i dostojanstva ornatamente (tal. ornatamente) glaz. ukraeno, izvodeno s ukraavanjem ornatura (lat. ornatura) v. omacija ornitihniti 1004 orolog ornitihniti (gr. ornis, ornithos ptica, ichnos stopa) mn. geol. tragovi nogu pretpotopnih ptica (u kamenju) ornito- (gr. ornis, omithos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ptica, ptiji ornitoeefal (gr. ornis, ornithos. kefale glava) ptija glava; zool. pretpotopna okamenjena ivotinja (po Scmcrin- gu) omitofnunn (gr.-1 at.) zool. sve ptice nekog podruja ornitofobijn (gr. ornis, gen. ornithos ptica, fobeomai bojim se) med. l>ole- stan strah od ptica omitogalum (gr. ornis, ornithos, gala mlijeko) bot. ptije mlijeko ornitograf (gr. ornis, ornithos, grafo opisujem) zool. opisiva ptica, prirod- njak koji sc havi prouavanjem pti- ca omitografija (gr. ornis, ornithos, gra- fia opisivanje) zool. opisivanje ptica ornitolit (gr. ornis, ornithos, lithos ka- men) ptiji kamen, okamenjena pti- ca ornitolog (gr. ornis, ornithos, logos rije, miljenje) poznavatelj, prou- avatelj ptica; pisac o pticama ornitologijn (gr. omis, ornithos, logia znanost) dio zoologije koji se bavi prouavanjem ptica, znanost o pti- cama ornitomant (gr. ornis, ornithos, man- tis prorok) onaj koji motri ptice pa po njihovom letu i glasu prorie; or- ni toskop ornitomantija (gr. ornis, ornithos, manteia proricanje) proricanje sud- bine po letu i glasu ptica; ornitosko- P'ja orniton (gr. ornis, ornithos) kua za ptice, kavez, krletka omitorinhus (gr. ornis, ornithos. ryn- ehos njuka) zool. kljuna. kljunasta guja (vrsta neobinog sisavca, sli- nog guji, s kljunom poput pajeg i s 4 noge za plivanje; ivi po jezerima New Holanda) omitoskup (gr. ornithoskopos) v. orni- tomant ornitoskopijn (gr. ornithoskopia) v. ornitomantija ornitoteologija (gr. ornis, ornithos, Theos Bog, logia) dokazivanje da postoji Bog na osnovi promatranja ptica i njihovog ivota ornitotrofija (gr. ornithotrofia) hra- njenje ptica, uzgajanje ptica oro- (gr. oros) predmelak u sloe- nicama sa znaenjem: brdo, gora, planina orodermatoza (gr. orros. oros sirutka, serum, erma koa) med. v. oroder- mitis orodermitis (gr. orros, oros sirutka, serum, erma koa) med. vlana upala koe orogeneza (gr. oros, genesis postaja- nje, postanak) geol. nastajanje (for- miranje) brda i planina, orognostiki (gr. oros. gnostikos vian spoznaji, vian poznavanju) koji se tie prouavanja, poznavanja brda i planina orognozija (gr. oros, gnosis spoznaja, poznavanje) prouavanje (ili: pozna- vanje) brda i planina orograf (gr. oros, grafo opisujem) opi- siva brda i planina orografija (gr. oros, grafo piem, opi- sujem) opisivanje, opis brda i planina orografski (gr. oros, grafo piem, opisujem) koji se odnosi na opisivanje brda i planina; orografska karta zem- ljovid na kojem su prikazane plani- ne i brda orohezija (gr. orros, oros surutka, vod- njikav dio, serum, eheo lijem, ulije- vam) med. vodnjikava, surutki sli- na stolica orolog (gr. oros, logos) znanstvenik koji se bavi prouavanjem brda i planina orologija 100(3 ortodromija orologija (gr. oros. logia) 1. din zem- ljopisa koji se bavi opisivanjem i pro- uavanjem brda i planina orologija (gr. orros, oros surutka, se- rum, logia) 2. med. dio normalne i patoloke anatomije koji ispituje i prouava sokove u organizmu (krv, limfe i dr.) oromctrija (gr. oros, mctria mjerenje) znanost koja hoe izraziti srednjim vrijednostima karakteristine odnose oblika i veliina planina; radi samo na osnovi zemljovida te je, prema lo- me, i njezina pouzdanost poglavito ovisi o pouzdanosti zemljovida koji- ma radi ororeja (gr. orros, oros sirutka, vodnji- kav dio, serum, rheo teem, curim) med. vodnjikava stolica, vodnjikav proljev oros (gr. orros, oros surutka, vodnjikav dio, serum) fiziol. vodnjikavi sasto- jak mlijeka, krvi itd. oroteologija (gr. oros, Theos Hog, lo- gia) dokazivanje da postoji Bog na osnovi toga to postoje brda i plani- ne oroz (tur. horoz) 1. pijetao, kokot; 2. okida na puci orpingtonka (engl. Orpington) vrsta plemenite rase kokoiju, dobivena krianjem azijske rase i drugih rasa kokoiju; moe teiti do 4,5 kg ors (engl.) mn. mali amci s dva vesla. slue za prijevoz preko Temze orsan (tal. arzana, arsenale) brodogra- dilite, kver orsej (fr. orseille, tal. oricello, lat. li- chen roccella) bojadisarski liaj. slu- i za pripremanje Ijubiastocrvene boje i lakmusa; usp. eritrin orta (tur.) sredina, sredite; pren. po- zornica ortaluk (tur. ortalvk) strop, tavanica ortian (gr. orthios uspavan; ravan) glaz. visok; ortina melodija melodi- ja koja se kree u visokim tonovima orto- (gr. orthos) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: ravan; pravi, pravilan; uspravan ortobiotikn (gr. orthos, biotike vje- tina ivljenja) znanost o pravilnom i dobrom ivljenju ortocentrian (gr. orthos, lat. centrum sredite) koji ima sredite na pra- vilnom mjestu (izraz u optici) ortodidaktika (gr. orthos, didasko uim. pouavam, didaktikos nastav- ni, pouan) pravilna, svrsishodna nastavna metoda ortodijagonala (gr. orthos, dia kroz. gonia kut) min. vodoravna poprena os u monoklinskom kristalnom su- stavu ortodijagraf (gr. orthos, dia-grafo na- crtam) med. ureaj za biljeenje rengenskih slika unutranjih organa, poglavito srca i eluca, u prirodnoj veliini ortodijagrafija (gr. orthos. dia-grafo nacrtam) med. metoda odredivanja veliine unutarnjih organa, osobito srca i eluca, pomou ortodijagrafa ortodoksan (gr. orthodoxos) pravovje- ran, koji strogo vjeruje, nepokoleb- ljiv; pravi, istinit ortodoksija (gr. orthodoxia) pravo- vjerje, pravovjernost, puna suglas- nost s nauavanjem Crkve; supr. hc- terodoksija ortodoksist (gr. orthos, doxa miljenje, mnijenje) pravovjernik, zatitnik pra- vovjerja ortodoksografija (gr. orthodoxos, pra- vovjeran, grafia pisanje) pisanje koje se strogo pridrava crkvenog naua- vanja ortodoncija (gr. orthos, odus, odontos zub) med. ispravljanje nepravilnosti zubala, tj. zuba koji stoje nepravilno ortodromija (gr. orthos, dromos kre- tanje) pom. plovidba broda u smjeru jedne od etiriju glavnih strana svije- ta; supr. loksodromija ortoepija 1006 ortopedija ortoepija (gr. orthos, epos rije) v. ortoeptika ortoepika (gr. orthos, cpos rije) zna- nost o pravilnom izgovoru rijei ortoepistiki (gr. orthos, epos) v. orto- epski ortoepograCja (gr. orthos, epos. gra- fia) znanost o pravilnom izgovoru i pisanju ortoepski (gr. orthos. epos rije) koji se tie pravilnog izgovora rijei ortofonija (gr. orthos, fone zvuk. glas) pravilno izgovaranje rijei; ortoepija ortofonika (gr. orthos, fone zvuk, glas) uputa za pravilno izgovaranje rijei ortofrenija (gr. roto., fren dua) zna- nost koja prouava redovit duevni razvoj ortognati (gr. orthos, gnathos eljust) mn. ljudi u kojih je prednji dio glave u profilu priblino okomito s linijom donje eljusti; supr. opistognati, pro- gnati , ortogon (gr. orthos. gonia kut) geom. pravokutnik ortogonalan (gr. orthos, gonia ugao) geom. pravokutni ortograf (gr. orthos. grafos) poznava- telj (ih uitelj) pravilnog pisanja ortografija (gr. orlhos, grafia pisanje) pravilno pisanje, pravopis; vjetina crtanja uspravne strane nekog tijela onako kako pada u oi ortografika (gr. orthos, grafike) nauk o pravilnom pisanju, o pravopisu ortografska projekcija crtanje zem- ljovida pri kojem se zamilja da se oko nalazi na beskrajnoj udaljenosti od Zemlje pa vidi pojedine zemlje kao da stoje jedna pokraj druge na nekoj ravnoj plohi; usp. projekcija ortografski (gr. orthos, grafikos koji se tie pisanja, pismeni) koji odgo- vara pravopisu, pravopisni; ortograf- ska pogreka pravopisna pogreka ortoid (gr. orthos ravan eidos lik) ge- om. etverokut ortoklas (gr. orthos, klasis lomljenje) mit. kalijev fcldspat, lomi se vrlo li- jepo na dva, jedan na drugom oko- mita pravca koji idu paralelno bazi i pinakoidi; upotrebljava se za izradbu porculana i raznog kamenog posuda ortokolon (gr. orthos, kolon ud) med. ukoenost (ih: nepravilna isprue- nost) jednog uda ortologija (gr. orthos, logia pravilnost jezika, pravilan govor) ortometrija (gr. orthos. metria mje- renje) pravilno mjerenje ortomorfan (gr. orthos, morfe oblik) fiz. za tijelo sc kae daje ortomorfno kad se pokusom ili s pokusom slo- enom simetrinom operacijom moe dovesti u poloaj koji se ne da raz- likovati svakidanjom metodom, a kad se moe razlikovati, zove se enantiomorfan ortomorfija (gr. orthos, morfe oblik) med. lijeenje iskrivljenosti kralje- nice i udova ortomorfizam (gr. orthos, morfe oblik) med. v. ortomorfija ortonimian (gr. orthos. onoma ime) s pravim imenom, pravilno nazvan ortopankromatinost (gr. orthos, pan sve, chroma boja) fot. svojstvo ploa i filmova koji su sposobni osjetiti i primiti sve boje spektra i prenositi ih onako kako ih vidi ljudsko oko ortopedij (gr. orthos, pais gen. paidos dijete) med. = ortopedski institut ortopedija (gr. orthos, pais. gen. pai- dos dijete) dio kirurgije koji se bavi lijeenjem iskrivljenosti i izoblienja, deformacija ljudskog tijela, osobito kostura, prvobitno samo kod djece (pais = dijete), a poslije .i kod odra- slih; ovo lijeenje se vri na kirur- kim klinikama i posebnim ortoped- skim institutima ili zavodima po- mou gimnastike, masae, elektrici- teta, povezivanja, aparata i izvoe- nja odreenih vjebi ortopedski 1007 osheitis ortopedski (gr. orthos, paidikos dje- ji) koji se Lie ortopedije ortopedski institut med. v. pod orto- pedija ortopneja (gr. orthos, pncin disati) med. mogunost disanja samo u us- pravnom stavu, najvii stupanj te- koe disanja (osobito kod astme, ka- da bolesnik uope ne moe disati le- ei) ortopteri (gr. orthos, pteron krilo) mn. zool. ravnokrilci ortorendgenografija med. v. ortodi- jagrafija ortosomatika (gr. orthos. soinatikos tjelesni) med. v. ortopedija ortotonija (gr. orthos, tonos naglaa- vanje, naglasak) gram. pravilno na- glaavanje rijei ortulan (lat. Emberiza hortulana) zool. vrsta ptice pjevice ortus (lat. oriri raati se, izai, ortus) raanje, porod, izlazak orvijetan farm. vrsta lijeka koji suzbi- ja trovanje, protuotrov, nazvan po tal. gradu Orvictu ori a da {fr. orge jeam, orgeade) pie od jema i sluzavih biljnih tvari (pi- je se radi osvjeavanja) os (lat. os gen. ossis, mn. ossa) 2. anat. kost os (lat. os, oris) 1. usta; lice; otvor, ue; per os (lat) med. kroz usta, na usta, tj. unositi lijek, lijeiti Os kem. kratica za osmij osa (lat. os gen. ossis kost, ossa) mn. kosti. o saneta simplicitas! it. o sankta sim- plicitas (lat.) a o blaena gluposti!" (ri- jei koje je izgovorio Jan Hus kada je stojei na lomai vidio kako neki seljak prinosi cjepanice) osari (fr. hausser povisti, podii) mn. valovite uzvisine ljunka i pijeska za- ostale nakon otapanja diluvijalne le- dene mase u sjev. Kuropi osarij (lat. ossarium) mjesto na groblju gdje sc uvaju mrtvake kosti, kos- turnica osnturn (lat. ossatura) med. kostur, splet kostiju Oscar it Oskar (engl.) pozlaena bron- ana figura visoka 28 cm koju od 1929. amerika Akademija filmskih umjetnosti i znanosti dodjeluje kao filmsku nagradu za najbolji film, glumicu, glumca, reiju, scenarij itd. u prethodnoj godini oscilacija (lat. oscillatio) titraj, klae- njc, njihanje; pren. kolebanje; vibra- cija. oscilatoran (lat. oscillatorius) titrav, litrajni, koji se klati, ljulja, njie oscilirati (lat. oscillarc) klatiti se nji- hati se, ljuljati se, titrati, treperiti; pren. kolebati se; vibrirati oscitacija (lat. oscitatio) zijevanje, dri- jemanje; nemarnost, nemar, tromost; nain izraavanja otmjenosti pone- ke gospode koja, u razgovoru s mla- dima od sebe, nemarno sudjeluju u razgovoru i esto zijevaju; otuda: pot- cjenjivanje, gledanje s visine, izigra- vanje gospodstva i otmjenosti oscitancija (lat. oscitanlia) v. oscitaci- ja oscitirati (lat. oscitare) otvarati usta, zijevati; biti nemaran; praviti se ot- mjenim oservanca (tal. osscrvnnza) v. opser- vancija; con osservanza it. kon oser- vanca (tal.) glaz. pozorno, pomnjivo osfialgija (gr. osfys kuk, algia bol) med. bol u kukovima osfitis (gr. osfys kuk) med. upala bed- renog zgloba osfrcza (gr. osfresis) mirisanjc, miris, vonj, von janje osfreziologija (gr. osfresis mirisanjc, miris, logia znanost) znanost o osje- tilu mirisa i mirisima osheitis (gr. osehe monje) med. v. os- hitis osheocela 1008 osram-lampa osheocela (gr. osche monje, kele kila, bruh) med. v. oshocela osheofima (gr. osche monje, fyma izraslina, oteklina) med. v. oshofima osheonkus (gr. osche monje, onkos masa. tjelesina) med. v. oshonkus oshitis (gr. osche monje) med. upala monji (sjemene monje): osheitis oshocela (gr. osche monje, kele kila, bruh) med. kila monji. bruh; oshe- ocela oshofima (gr. osche monje, fyma iz- raslina. oteklina) med. mekana otek- lina ili ir monji; osheofima oshonkus (gr. osehe monje, onkos ma- sa, tjelesina) med. tvrda oteklina (ir) monji: osheonkus osificirati (lat. ossificare) pretvarati u kost, okotati, okotavati osifikacija (lat. ossificatio) pretvaranje hrskavice u kost; okotavanje, oko- tanje. okotenje; okotalost Osijan (kelt, Ossian) legendarni sin keltskog kralja Fin gala, navodno je u svojim bardskim pjesmama opje- vao slavna djela svoga oca osilegij (lat. ossilegium) skupljanje kos- tiju; zbirka kostiju osivorian (lat. ossa kosti, vorare de- rati) med. koji nagriza kosti, koji dere kosti oskulacija (lat. osculatio) ljubljenje; geom. dodirivanje dviju krivulja u vie toaka, dodir drugog stupnja oskulirati (lat. oserulari) ljubiti, po- ljubiti; geom. dodirivati u vie toa- ka oskulum (lat. osculum) ustaca; polju- bac osmanizam ovinistika doktrina tur- skih buroasko-spahijskih krugova u 19. st. koja je nasilno poturivala po- tlaene narode u tadanjoj Turskoj Carevini osmazom (gr. osme miris, zomos juha) kem. v. osmozom osmij (gr. osme miris) kem. element, kovina, atomska teina 190,8 redni broj 76. znak Os, slian platini, mo- dro siv ili crn, javlja se zajedno s pla- tinom, upotrebljava se za ice u a- ruljama; njegov oksid ima jak miris i otrovnu paru osmodisforija (gr. osme miris, dys-fo- rco teko podnosim) nemogunost podnoenja nekih mirisa osmologija (gr. osme miris, logia zna- nost) znanost o mirisima, o miris- nim tvarima osmonozologija (gr. osme miris, nosos bolest, logia) med. znanost o boles- tima osjetila mirisa osmoza (gr. osmos guranje, tiskanje, otheo guram, gurnem, tiskam) fiz. mijeanje dviju tekuina difuzijom kroz pregradu, propustljivu opnu, se- mipermeabilnu membranu (polupro- pusnu opnu) koja ili razdvaja. Ako je jedna od ovih tekuina otopina, onda otopljena tvar. budui da ne moe proi kroz opnu, vri pritisak na nju jer se ne moe kretati i to je osnu)zni ili oamotini tlak', osmozni tlak neovisan je o sredstvima za ota- panje i pokorava se plinskim zako- nima, tj. osmozni tlak neke otopine je isLi kao tlak koji bi vrile mole- kule kad ne bi bilo sredstva za ota- panje, ve bi prostor koji je njime zauzet bio na raspolaganju onim mo- lekulama u plinovitom stanju (usp. diosmoza, egzosmoza, endosmoza); osmoiirii postupak u proizvodnji e- era: dobivanje veeg prinosa iz me- lase prolaskom kroz celulozu i per- gamentni papir osmozom (gr. osme miris, zomos juha) osobit zain koji se dobiva iz mii- nog mesa osram-lampa elektrina arulja koja daje jaku svjetlost, a istodobno tedi struju (rije osram je kratica od pr- ostalgija 1009 osteopatologij a vog sloga rijei osmij i drugog rijei wolfram) ostalgija (gr. osteon kost., algos bol) med. bol u kostima, kostobolja ostalgitis (gr. osteon kost, algos bol) med. upala kostiju ostealgija (gr. osteon kost, algos hol) med. v. ostalgija ostedistrofija (gr. osteon kost, dys ne, trefo hranim) med. bolesne promje- ne na kostima ostcitis (gr. osteon kost) med. v. ostal- gitis ostentacija (lat. ostentatio) iznoenje na vidjelo, razmetanje, hvalisanje ostentaciozan (lat. ostentatiosus) v. ostentativan ostentntivan (lat. ostentativus) kojem je cilj isticanje (ili: pokazivanje, izno- enje na vidjelo); razmetljiv, hvali- sav ostentirati (lat. ostentare) iznositi na vidjelo, razmetati se, hvaliti se ostentum (lat.) znak, predznak, udan i neobian znak; neobina prirodna pojava (kao predznak neega) oste.nzibilan (lat. ostensibilis) koji se treba ili moe pokazati, vrijedan po- kazivanja; javan, oit, zoran, oevi- dan, jasan kao dan ostenzivan (lat. ostensivus) koji samo pokazuje, a ne objanjava pojavu, npr. ostenzivna metoda nastavna me- toda koja se sastoji samo u poka- zivanju bez objanjavanja; oevidan, oit, jasan ostenzorij (lat. ostensorium) kod ka- tolika: pokaznica; v. monstranca osteo- (gr. osteon) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: kost osteoartritis (gr. osteon, arthron zglob) med. upala zglobova kostiju osteoblasti (gr. osteon, blastos klica, izdanak) mn. fiziol. tvorbene stanice kotanoga tkiva, stanice iz kojih na- staju kotane stanice osteocela (gr. osteon, kele kila, bruh) med. prijelom kosti osteodermi (gr. osteon, erma koa) mn. zool. hrskaviave ribe osteoektomija (gr. osteon, ektome iz- rezivanje) med. uklanjanje jednog dijela kosti kirurkim dlijetom osteofima (gr. osteon, fyma izraslina) med. mekana kotana izraslina osteogeneza (gr. osteon, genesis po- stanak, postajanje) nastajanje kos- tiju, nastanak kostiju osteografija (gr. osteon, grafia opis) opisivanje, opis kostiju osteoid (gr. osteon, eidos oblik) med. kotana izraslina, kotanik bez vap- nenih soli (osobito kod "engleske bo- lesti") osteokemija (gr. osteon, cherneia) zna- nost o kemijskim svojstvima i priro- di kostiju osteoklast (gr. osteon, klao lomim, slo- mim) kir. instrument za lomljenje iskrivljene kosti, osobito kod nepra- vilno izlijeenog prijeloma nsteoklaza (gr. osteon, klao lomim, slo- mim) med. prijelom kosti osteolit (gr. osteon, lithos kamen) geol. okamenjena kost osteolog (gr. osteon, logia) poznavatelj kostiju, prouavatelj kostiju osteologija (gr. osteon, logia) znanost o kostima, dio anatomije koji prou- ava i opisuje kosti osteom (gr. osteon) med. kotana iz- raslina, kotanik osteomalacija (gr. osteon, malakia mekoa) med. omekavanje kostiju osteonekroza (gr. osteon, nekros le, mrtvac) med. truljenje kostiju osteopatija (gr. osteon, pathos bol, bolest) med. bol u kostima, bolest kostiju osteopatologija (gr. osteon, pathos holest, logia znanost) med. znanost o bolestima kostiju osteopedion 1010 otava osteopedion (gr. osteon, pais, paidos dijete) med. zametak koji se pretvo- rio u kost; usp. litopedion osteoplastika (gr. osteon, plastike vje- tina uobliavanja) med. krpanje ko- stiju, zamjenjivanje kostiju osteoskleroza (gr. osteon, skleros lom- ljiv, tvrd) med. otvrdnjavanje kostiju osteotom (gr. osteon, tome rezanje) kir. pila za rezanje kostiju osteotomija (gr. osteon, tome rezanje) med. djelomino rezanje kostiju ostijarijat (lat. ostiariatus; zvanje vra- tarevo; prvi od etiriju najniih sve- enikih inova u Katolikoj crkvi ostijarijus (lat, ostium vrata, otvor, os- tiarius) uvar vrata, vratar u samo- stanima; u Kat. crkvi: osoba koja je primila najnii od etiriju poetnih inova (ostala tri su: lektor, egzorcist i akolut) ostije (lat. ostia) mn. med. srani otvori ostinato (tal.) glaz. uporno, stalno (za tonske figure koje se stalno ponav- ljaju. veinom u basu) ostinostenoza (lat. ostium ulaz, vrata, gr. stenosis suenje) med. suavanje (ih: suenost) sr&mih otvora ostintis (gr. osteon kost) med. v. os- talgitis ostracizam (gr. ostrakismos, od o- tra kon crjepi) kod starih (Jrka: progonstvo iz Atene na 10, kasnije na 5 godina kakvog uglednog graa- nina (za kojega su smatrali da se suvie osilio te da bi zbog toga mogao biti opasan) narodnim glasovanjem (sa 6000 glasova) koje se vrilo na taj nain to su glasai ispisivah ime kandidata za progonstvo na crjepie (ostrakon) ili ljuske od koljki; ovak- vo progonstvo nije se smatralo ni kaznom ni sramotom, nego poau, premda neugodnom ostrakizam (gr. ostrakismos) v. ostra- cizam ostrakode (gr. ostrakon ljuska) mn. zool. red malih rakova s tijelom ne- ralanjenim i oklopljenim s dvije ljuture ostriciti (gr. ostrakon ljuska, koljka, kora) mn. goel. okamenjene koljke i otrige ostriga (lat. ostrca) kamenica, otriga, koljka ostrizam (lat. ostrea kamenica) med. trovanje kamenicama, otrigama Ostrogoti (njem.) pov. naziv za Istone Gote osuarij (lat, ossuarium.) v. osarij. oindija (tur. houndu) osveta, odmaz- da otanjati (tal. stagnare pokositriti) obojiti, ocrniti otarija (tal. osteria) krma, gostioni- ca, birtija otija (tal. ostia) v. hostija; kod Primo- raca i Dalmatinaca: kletva kao izraz uenja ili prijekora otro (lat. auster, tal. otro) juni vjetar; jug, jugo, jugovina, junjak ot- (gr. us, otos) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: uho, uni otakustian (gr. us, otos, akustikos sluni) koji pojaava sluh, koji slui pojaavanju sluha otakustika (gr. us, otos, akuo ujem, akustikos sluni) vjetina pojaava- nja osjetila sluha otalgici (gr. us, otos, algos bol) mn. farm. sredstva za ublaavanje i ot- klanjanje bola u uima otalgidna sredstva farm. v. otalgici otalgija (gr. us, otos, algos bol) med. bolest uiju, uhobolja otarga (gr. us, otos uho, agra plijen) med. una kostobolja otava (tal. ottava, lat. octava) glaz. v. oktava; ailioitava it. ali otava (tal.) u oktavi, u osmini tona ih za osam tonova vie; alta ottava, ottava alti otava rima 1011 otoskopija it. alta otava, alt otava (taL) visoka otava, znak da treba svirati za jednu oktavu vie nego to pie u notama otava rima (tal. ottava rima) poet. stro- fa od osam stihova, tal. stanca (sti- hovni oblik tal. epskog pjesnitva s rimom: a b a b a b c c ) otavina (tal. ottavina) glaz. mala ok- tava otelkozis (gr. us, otos, elkos gnojna rana) med. zagnojavanje uha Otelo (Othello) 1. ht. "Crnac mletaki", glavni junak istoimene Shakespea- reove tragedije, zatrovan neoprav- danom ljubomorom udavio je svoju vjernu i nedunu enu Desdemondu a potom i sebi oduzeo ivot; pren. ljubomoran mu otelo (othello) 2. vrsta vinove loze o tempora, o mores! (lat.) o udnih li vremena, o udnih li obiaja! (usklik kojim se izraava nezadovoljstvo vre- menom u kojem se ivi i njegovim obiajima: navod iz Ciceronovog I. govora protiv Kaliline) otenhita (gr. us, otos, cn u, cheo lije- vam) med. trcaljka za unoenje li- jeka u ui otet (tal. ottetto) glaz. v. oktet otii (gr. us, otos, otikos usni.) mn. med. sredstva (ih: lijekovi) protiv bolesti uiju otijatar (gr. us, otos. ialer lijenik) lijenik za bolesti uiju, usni lijenik otijatrija (gr. us, otos, iatreia lijee- nje) znanost o lijeenju uiju, znanost o bolestima uiju otijatrika (gr. us, otos, iatreia lijee- nje) v. otijatrija otitis (gr. us, otos) med. upala uiju oto- (gr. us, otos) predmetak u sloc- nicama sa znaenjem: uho, uni otoento (tal. ottoccnto osam stotina) naziv za knjievnost i umjetnost XIX. st., osobito talijansku otodinija (gr. us, otos, odyne bol) med. bol u uima otofon (gr. us, otos, fone zvuk, glas) naprava koja omoguava gluhima sluanje, una slualica otoglifis (gr. us, otos, glyfo dubem, urezujem) med. v. otoglifon otoglifon (gr. us, otos, glyfo dubem, urezujem) med. liica za ienje uiju otografija (gr. us, otos, grafia opis) opi- sivanje uiju, opis uiju otolit (gr. us, otos, lithos kamen) med. uni kameni otologija (gr. us, otos, logia znanost) znanost o uima i o usnim bolestima otoman (ar. Othman, ime osnivaa tur- ske osmanlijske dinastije, 1326.) is- tonjaka poivaljka bez uzglavlja, kanape, divan otomikoza (gr. us, otos, mykes gljiva) med. upala vanjskog usnog kanala otopatija (gr. us, otos, pathos bolest) med. bolest uiju, una bolest otoplastika (gr. us, otos, plastike vje- tina oblikovanja) umjetno pravlje- nje (ili: krpljenje, zamjenjivanje) vanjskog uha otnragija (gr. us, otos, rag- korijen od regnvmi prsnem, puknem) med. kr- varenje iz uiju otoreja (gr. us, otos, rheo teem, cu- rim) med. curenje gnoja iz uiju otorinolaringologija (gr. us, otos. ris nos, larynx grkljan, logia znanost) med. znanost o bolestima uiju, nosa i grkljana otoskleroza (gr. us, otos, skleros lom- ljiv, tvrd) med. kronina upala sred- njeg uha S otvrdnjavanjem sluznice bubnjike upljine, umanjivanjem po- kretljivosti slunih koica i dr., a posljedica je ogluivanje otoskop (gr. us, otos, skopeo proma- tram) med. sprava (zrcalo) za pre- gledavanje uiju otoskopija (gr. us, otos, skopeo proma- tram) med. pregled uiju pomou oto- skopa ototomi j a 1012 ozena I ototomija (gr. us, otos, tome rezanje) med. razrezivanje uha otrok (starosl.) 1. kmet. sluga, roh; 2. dijete O urhem venalem et mature (brevi) perituram, si solum emptorem invenerit Gat.) O podmitljivog li grada, koji e uskoro propasti, samo ako se nae kupac (rijei kralja Ju- gurte to ih jc rekao odlazei iz Ki- ma nakon to je podmitio mnoge ugledne i utjecajne osobe) ovacija (lat. ovalio) kod Rimljana: mali trijumf, ulazak pobjedonosnog voj- skovoe u grad pjeice ili na konju i s mirtinim vijencem na glavi pri e- mu je pobjednik, umjesto vola, pri- nosio bogovima na rtvu ovcu (ovis); danas: javno i burno odobravanje ili ukazivanje poasti oval (lat. ovalis, ovale) duguljastook- rugla slika; jajolikost, okruglost; u ovalu, u duguljastookruglom obliku, npr. slika ovalan (lat. ovalis) u obliku jajeta, jajolik, duguljastookrugao ovaralgija (lat. ovarium jajnik, gr. algos bol) med. v. ovarialgija ovarialgija (lat. ovarium jajnik, gr. algos bol) med. ivana bol u trbuhu, a dolazi od jajnika ovarij (lat. ovarium) v. ooforon ovarijalan (lat, ovarialis) jajnini, koji pripada jajniku, koji se tie jajnika jajniki ovarioterapija (lat. ovarium, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje jaj- nika ovariotomija (lat. ovarium, gr. tome rezanje) med. operativno uklanjanje jajnika ovaritis (lat. ovarium jajnik, jajnjak) med. upala jajnika ovasar golem duh u ljudskoj spodobi ovatan (lat. ovatus jajolik) u obliku ja- jeta, jajolik (osobito u botanici) ovati-folian (lat. ovatus jajolik, folium list) bot. koji ima lie u obliku jajeta ovato-oblongan (lat. ovatus jajolik, ob- longus duguljastookrugao) koji jc vie duguljast nego jajolik overol (engl. overall) jenodijclno radno odijelo koje sc navlai preko obinog odijela Ovidije starorimski pjesnik iz 1. st.: snano utjecao na cjelokupnu europ- sku knjievnost ovidukt (lat. oviduetus) anat. jajovod oviforman (lat. oviformis) jajolik. u ob- liku jajeta ovipara Gat. ovum jaje. parere raati, lei; nositi, snijeti) mn. zool. ivotinje koje se legu iz jaja; supr. vivipara oviparan (lat. ovum. parere) zool. koji sc lee iz jaja ovogeneza (lat. ovum, gr. genesis ra- anje, nastajanje) biol. v. oogeneza ovoidan (lat. ovum jaje, gr. eidos. oblik) u obliku jajeta, jajolik ovologija (lat. ovum jaje, gr. logia) v. oologija ovoskop Gat. ovum jaje, gr. skopein promatrati) zrcalo za pregled jaja ovovipari (lat. ovum, vivus iv. parere raati, lei) mn. zool. ivotinje ija snesena jaja, u normalnim okolnos- tima, imaju u sebi vie ili manje ra- zvijen zametak (npr. pticc, kljunai itd.) ovula (lat. ovulum) malo jaje, jajace; bot. sjemeni zametak; zool. enska spolna stanica, jaje ovulacija (lat. ovulatio) med. izbaciva- nje zrelog jajeta iz jajnika ovum (lat. ovum) jaje; poeli ab ovo (lat. ab ovo) od jajeta, tj. sasvim od poet- ka, od same osnove ozemund vrsta kvalitetnog vedskog eljeza u ipkama, nazvana po istoi- menom rudniku eljeza Oscmund. ozena (gr. ozaina izrastao u nosu ne- ugodna mirisa) med. kihavica, upala nosa s balama runog mirisa Oziris 1013 oivnlan Oziris mit. glavni bog starih Egipana, bog Sunca, stvoritelj vremena, za- titnik Egipta i Nila, mu Izidin ozokerit (gr. ozein mirisati, keros vosak) kem. zemljani vosak (prirodna smjesa vrstih ugljikovodika); upo- trebljava se za pravljenje parafina i ceresina ozon (gr. ozein mirisati) kem. koncen- triran kisik, nastaje pranjenjem elektriciteta u kisiku; oksidira jae nego kisik, stoga otirc biljne bojo i ubija klice; ima ga u zraku, osobito u umskom i morskom, iji je veoma koristan sastojak jer ga isti od kodljivih klica; upotrebljava sc za bijeljenje (slonova kost, lan) i za i- enje pitke vode od tetnih klica ozonirati (gr. ozein mirisati) kem. pre- tvoriti u ozon. pretvarati u ozon ozonizacija (gr. ozein mirisati) kem. pretvaranje u ozon ozonometar (gr. ozein mirisati, me- tron mjera, mjerilo) kem. sprava za mjerenje koliine ozona u zraku: pa- pir natopljen u ljepilo jod kalija od ozona poplava ozostomija (gr. ozein mirisati, stoma usta) mtid. neugodan zadali iz usta, zaudaranje iz usta oivalan (fr. ogival) arh. koji ima iljat oblik, iljatog oblika; duguljast p P, p dvadeset i drugo slovo hrvatske latinice P kom. kratica za fosfor (lat. phosphor) p. ili pag. kratica za paginu Gat.) stra- nica (u knjizi) p. glaz. kratica za piano (tal.) polako, tiho p. m. kratica za per mille ih promile P. S. kratica za posl scriptum p. t. kratica za pro tem pore ili pleno titulo, premiso titulo pa (fr. pas, lat. passus) korak, osobito: korak u plesu: klanac, tjesnac pac (njem. Bcizc) kuh. salamura, rasol, mar inat za meso pace-maker it. pejsmejker (engl.) kod konjskih utrka: konj-vodi koji svo- jom brzinom ostale potie i izaziva da ga stignu pacer (njem. Patzer) cprtlja, neznalica, nespretnjakovi pacificirati (lat. pacificare) uspostaviti mir, stiati zadjevice, izmiriti pacifiki (lat. pacificus) mirotvoran, mi- roljubiv, miran, tih; koji se tie Paci- fika; Pacifika obala obala Tihog oce- ana; Pacifike drave zapadne dra- ve Sjedinjenih Amerikih Drava koje lee na obali Tihog ceana Pacifik (lat. pacificus mirotvoran, miran) Tihi ili Veliki ocean; Pacifik- eljeznice velike sjevernoamerike eljeznice koje spajaju obale Tihog oceana s Atlantskim oceanom pacifikacija 'lat. pacificatio) uspostav- ljanje mira, vraanje jedne zemlje, koja je u ratu ili u kojoj vladaju unu- tranji neredi, u stanje mira, umi- renje, umirivanje, izmirenje, pomi- renje pacifikale (lat. pacificus, pacificalc) u kat. crkvi: ostava za svetinje, kutija u kojoj se uvaju hostije pacifikator (lat. pacificater) uspostav- lja mira, posrednik za mir, miritclj, mirotvorac pacifist (lat. pacificus mirotvoran, koji izmiruje, miran) prijatelj rjeavanja meunarodnih sporova (i sporova bilo koje vrste) mirnim putem, protivnik rata, miroljubiv ovjek, pristaa paci- fizma pacifistiki (lat. pacificus mirotvoran, miran) koji je u duhu pacifizma, na- klonjen miru, protivan ralu, miro- tvoran, miroljubiv pacifizam Gat. pacificari napraviti mir, zakljuiti mir, gen. pacis mir, facio inim, uinim, pravim, pacificus mi- rotvoran) kulturno-etiki i politiki pokret u svijetu (nastao u Zapadnoj Europi krajem XVIII. i poetkom XIX. Sl.) koji je protiv svakog rata i zahtijeva rjeavanje meunarodnih sporova mirnim putem i odranje vjeitog mira medu narodima pacijencija Gat. patientia) strpljenje, strpljivost; ustrajnost, izdrljivost, postojanost pacijent (lal. patiens) onaj koji pati, koji boluje, bolesnik paciscenti (lat. paciscor sporazumi- jevam se, pogodim se, paciscentes) prav. oni koji zakljuuju ugovor, koji paciscentne strane 1015 pahimeningitis ugovaraju, ugovorne strane, strane u govornice paciscentne strane prav. v. paciscenti pack it. pek (engl.) etvrtinka, engles- ka mjera za ito i dr. = 9,087 l pacanga drutveni ples koji u sebi sa- dri elemente starih kubanskih ple- sova te sambe i arlstona paariz (tur. paariz prepona, pre- preka) teta, kvar, neprilika, nezgoda paati se (tal. impacciarsi) mijeati se u to, upletati sc pnuli (patcholi) biljka veoma jakog mi- risa (lat. plectranthus graveolens); vrsta jakog mirisa koji se priprema od te biljke paura (tur. paavra) krpa. dronjak; pren. beznaajan ovjek paddy it, pedi (engl.) 1. u Istonoj In- diji: ria u ljuskama, neoljutena ri- a Paddy it. pedi (engl.) 2. podrugljivo ime kojim u Engleskoj i Sjev. Ame- rici zovu Irce (rije postala kvare- njem imena Si. Patrick, zatitnika Iraca) padela (tal. padella) tava padiak (perz.) gospodar nad kralje- vima, samo dra, car, sultan, veliki sultan '(jedna od titula bivih turskih sultana) padok (engl. paddock) ograda na livadi za okupljanje konja pred utrku padovana (tal.) vrsta tal. plesa, pavana padrone (tal. padrono, lat. patronus) gospodin, gospodar; gospodar broda; zatitnik, pokrovitelj paga (tal. paga, lat. pacare) plaa, na- grada; radnika dnevnica; obraun- ska knjiga; knjiga u koju se upisuju radnike zarade u nekim poduzei- ma pagament Gat. pagamentum) pomije- ana kovina, slitina, legura; staro, izlomljeno srebro (za topljenje); ko- vani novac, osobito sitan novac; trg. plaanje gotovinom; rok do kojeg treba izvriti plaanje pagar (lat. Pagrus vulgaris) zool. mor- ska riba, slina zubacu pagina (Jat. pagina) stranica u knjizi. broj koji oznaava stranicu knjige paginacija (lat. paginatio) tisk. brojevi koji obiljeavaju stranice knjige; obi- ljeavanje stranica knjige brojevima, numeracija paginirati (lat. paginare) obiljeiti (ih: obiljeavati) brojevima stranice knji- ge (ili: rukopisa) pngoda (hindust. but-kadah) u Europi udomaen naziv za idolskc hramove u Indiji i Kini; sam idol; idol koji klima glavom; mala figura koja kli- ma glavom i pokree ruke; istoni>- indijski zlatni novac razliite vri- jednosti pagopleksija (gr. pagos mraz, plexis udarac) med. smrznu tost, uzetost zbog smrzavanja pahi (gr. pachvs) predmetak u sloe- nicama s znaenjem: debeo, odebljao, zgusnut, zgruan, stvrdnut pahidermi (gr. pachys, erma koa) zool. debelokoci. ivotinje debele ko- e, npr. slonovi, svinje i dr pahidermian (gr. pachvs. erma ko- a) koji ima debelu kou, deheloko- ac pahidermijn (gr. pachys, erma koa) med. zadebljavanje i otvrdnjavanje koe pahiemian (gr. pachys, haima krv) med. koji ima zgusnutu krv, zgus- nute krvi pahicmija (gr. pachys, haima krv) med. zgusnue krvi, zgusnuta krv pahimenija (gr. pachys, hymen koa, opna, koica) med. zadebljavanje ko- ica pahimeningitis (gr. pachvs, meninx opna, modana opna) med. upala tvr- de modane opne pahimeninks 1016 pako pahimeninks (gr. pachys, meninx modana opna) anat. tvrda modana opna pahintici (gr. pachyno udebljavam, i- nim da postane debeo, tovim) mn. med. sredstva koja pomau debljanje pahintian (gr. pachynein udeblja- vam, inim da postane debeo, tovim) med. koji deblja, koji izaziva deb- ljanje pahisomija (gr. pachys, soma tijelo) med. zadebljavanje mekanih dijelova tijela pahitrop (gr. pachys, tropos okret, pravne; nain) fiz. naprava koja omo- guava brze veze elemenata da bi se dobila najpovoljnija veza koju zah- tijeva Ohmov zakon: najveu jainu struje daje ona veza kod koje je unu- tranji otpor to blii danom vanj- skom otporu pahometar (gr. pachos debljina, me- tron mjerilo, mjera) opt. instrument za mjerenje debljine stakla za zrcala paja (tur.) polaaj, in, stupanj pajac (tal. pajazzo) 111 tak; cirkuski kla- un, komiar pajan (gr. paian) himna u slavu nekog boanstva, osobito Apolona; sveana, radosna, pobjednika pjesma koja je pjevana vieglasno; pean pajdak (tur. pajtak) 1. pjeak u ahu, pijun; 2. kratak ibuk pajda (mad. pajtas) drug, prijatelj, istomiljenik pnjda (mad. pajtas, perz. pada) drug, istomiljenik, prijatelj pnjet (fr. paillette) zrnce zlata u pijes- ku ili vodi, listi zlata; vrsta lake svi- lene tkanine pajkeles (hebr. peie) dugaki uvojci u ortodoksnih (poljskih) idova pajnkrt (njem. Bankert) izvanbrano dijete, kopile pajnt (engl. pint, p.. port. pinta) mjera za tekuine i ito u Engleskoj = 0,568 1 pajol (tal. pagliolo) pomina daska na dnu lade pajon (fr. paillon) listi srebra ili neke druge kovine pajonist (fr. pajoniste) teol. pristaa pajonizma pajonizam teol. nauavanje o posebnoj milosti Bojoj prema izabranima, nazvano po fr. reformistu Claudeu Paillonu (16261685) koji je branio to nauavanje pajzl (njem. Beiscl) krma, gostionica pak (njem. Pack) 1. v. paket pak (engl. pack) 2. mjera za vunu u Engleskoj = 108,86 kg, paket pnka (port., braz. rasa, lat. savia rasa) zool. brazilski takor Pakalije (lat. pax mir) starorimska sve- anost opeg izmirenja pakan krzno kanadske Uice pakaret (p. pacaret) vrsta najboljeg panjolskog vina; cherry paket (fr. paquct, tal. paccetto, njem. Pack) rukovet, sveanj; roba sloena i umotana u papir, kutija ili sanduk ' s robom; pak paketirati (fr. paqueter) praviti svenje (ili: pakete); paketir-maina sprava za pravljenje paketa, osobito duhana, zaina, jaja i dr. paketni brod potanski brod, obino manji hrod koji u odreene dane prevozi putnike i potu od jedne luke do druge pakfnng (packfong) v. pakvon pakirati (njem. packen) zamotali (ili: spremiti) stvari radi poiljanja, pra- viti paket: pren. namjetati karte, va- rali na kartama pako (peruan. paco) 1. zool. vrsta peru- anske lame, manja od obine, osobito cijenjena zbog veoma fine i skupo- cjene vune koju u Engleskoj prera- uju kao devinu dlaku pako (tal. paco) 2. trg. sveanj robe, bala robe, zaveljaj s robom pakpapir 1017 palatal pakpapir (njem. Paekpapicr) vrst pa- pir za pakiranje pakt (lat. pacisci sporazumjeti se, pac- tum) ugovor, pogodba, dogovor, spo- razum; savez; ex paclo il. eks pakto Gat.) prema ugovoru, prema pogod- bi; jmcki dotoka it. pakta dotalija Gat.) prav. brani ugovori paktirati (lat. pactare) ugovarati, sa- stavljati ugovor, pogoditi se, pogaati se; sporazumjeti se, sporazumijevati se pakung (njem. Packung) pravljenje; pa- keta, pakiranje; nain pakiranja pakvon (packfong) slitina, legura bak- ra (50%) cinka, (35%) i nikla (15%), po boji veoma slina srebru i na zra- ku postojana; upotrebljava sc za iz- radbu stolnog posuda, raznih ukra- sa itd.; "novo srebro", argentan, pak- fong pala (tur.) dugaak bojni no Palacij (lat. Palatium) v. Palatin 2 palaa (lat. palatium carski dvor) velika i lijepa kua, dvorac Palada (gr. Pallas, Pallados) mit. v. Palas paladij (gr. Palladion) 1. mit. Palady, legendarni kip Atene u Troji o koje- mu je ovisila sudbina Prijamovog grada, jer ga nije nitko mogao osvojili dok se kip nalazio u njemu; otuda pren. svaka stvar koja se smatra sve- tom i za koju se vjeruje da ima za- titu i mo; okrilje zatita; 2. kem. platini veoma slina kovina koja se javlja zajedno s njom, otkrivena 1803., atomska teina 106,7, redni broj 46, znak Pd paladijanizam arhit. oponaanje, oso- bito u XVII. i XVIII. st u Engleskoj, umjetnikog graditeljskog stila glav- nog majstora tal. renesanse Andrea Palladija (15181580) paladin (fr. paladin, lat. palatinus carski) u francuskim i panjolskim romanima: ime viteza iz pratnje Karla Velikog, dvorski vitez; pren. otmjen vitez, junak; vitez lutalica, pustolov palador shtina (legura) zlata i paladija palafiti (tal. palafitta kolje, stupova) mn. sojenice, stanovi na sohama ili kolju radi zatite od poplava, vlage i dr.; u ovakvim stanovima i danas ive neka indijska, amerika i dr. plemena Palamed mit. sin eubejskoga kralja Nauplija, istaknuti junak u Trojan- skom ratu; karakterizira ga velika domiljatost (pripisuje mu se izum pisma, brojanog sustava i astro- nomije) palnmida (tal. palamita) zool. vrsta morske ribe, polanda palanceger (njem. barmherzig milo- srdan) pripadnik laikog reda "Mi- losrdna braa" (uobiajeni naziv u starom Zagrebu) palander (tal. palandra) pom. vrsta boj- nog broda (za bombardiranje) palankin (hindust palki, port., fr., engl. palanquin) nosiljka; pom. kotur za dizanje jedara palan (fr. palanehe) gruba tkanina od vune i lanenog konca, upotrebljava se za podstavu, mornarske ogrtae i dr. palarizacija metoda zagrijavanja mli- jeka parom, jedan od postupaka za konzerviranje svjeog mlijeka na du- lje vrijeme Palas (gr. Pallas) mit. nadimak Atene, boice mudrosti, lijepih vjetina, rat- nike hrabrosti i vjetine itd. (kod Rimljana: Minerva); astr. planetoid otkriven 1802.; Palada palas glavna zgrada u srednjovjekov- nom zamku, sa sveanom dvoranom i odjelima za stanovanje: sama sve- ana dvorana palatal (lat. palatum, palatale nepce) gram. nepanik. prednjonepani glas (, , d, , j, lj, nj, , ) palatalizirati 1018 paleontografij a palatalizirati Gat. palatum nepce, pa- latalis) gram. omekati, umekavati (glasove); usp. palatal palntalni (lat. palatum, pnlatalis nepce) anat. nepani; gram. nepani, tj. mek. prednjonepani (glas) palatin (fr. palatinc) 1. enski krzneni ovratnik Palatin (lat. Pnlatinus) 2. palatinski brijeg i kraj u starom Rimu, gdje je bio dvor cara Augusta i njegovih na- sljednika (Palacij); pren. palaa, dvor rimskih careva palatin (lat. palatinus) 3. prvotno: sva- tko tko pripada palaciju; u sred. vijeku: velikodostojnik iz najblie kraljeve okoline; u Ugarskoj, do 1853., najvii dravni velikodos- tojnik. kraljev zamjenik, vicekralj; vojvoda (u Poljskoj) palatinat Gat. palatinatus} zvanje, do- stojanstvo i podruje palatina, pala- linstvo, vojvodstvo; usp. palatin 3 palatinis (lat. palatum nepce) med. upala nepca palatoplastika (lat. palatum nepce, gr. plastike vjetina oblikovanja) med. umjetno pravljenje nepca palatum (lat. palatum) anat. nepce palntum artificiale (lat.) u zubarstvu: umjetno nepce palavordn (tur. palavra la, lakrdija) 1. razmetljivac, hvalisavac; 2. nitkov, hulja paleglaj drutveni ples udvoje i s ne- koliko parova palenta (tal., lat. polenla) gusto sku- hano kukuruzno brano i preliveno vrelom mau ih maslacem te mli- jekom ili vrhnjem; ganci, pura paleo- (gr. palaios) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: stari, drev- ni paleoantropologija (gr.) znanost koja prouava ljudske rase u pretpovi- jesno doba paleohiologija (gr. palaios, bios ivot, logia znanost) biologija pretpotopnih ivotinja i biljaka paleobotanika (gr. palaios, botanike) v. paleontologija paleodoksija (gr. palaios, doxa mi- ljenje, mijenje) starinsko miljenje, miljenje u starinskom duhu paleontologija (grd. palaios, fyton bilj- ka, logia znanost) znanost o okame- njenim ostacima biljaka koje su i- vjele u prijanjim geolokim razdob- ljima; paleobotanika paleofron (gr. palaiofron) onaj koji (ih: ona koja) se ponaa kao star ovjek, starmali, starmala paleogen (gr. palaios, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) geol. sta- riji tercijar, doba u kojem su mnogi krajevi Kurope bili pod morem paleogeografija (gr. palaios. ge zem- lja, grafia opis) znanost koja se bavi zemljopisnim problemima i prilika- ma u prijanjim geolokim razdob- ljima i koja tei rekonstruirati sliku prijanjih doba paleograf (gr. palaios, grafos) pozna- vatelj starinskog pisma, strunjak u itanju starih rukopisa paleografija (gr. palaios. grafia pisa- nje, pismo) poznavanje starinskog pisma, poznavanje starinskih ruko- pisa, vjetina itanja starih rukopi- sa pnleolitian (gr. palaios, lithikos ka- meni) koji pripada starijim kamenim razdobljima paleolog (gr. palaios, logos rije; pov- jesnica) 1. pristaa stare vjere, staro- vjerac 2. poznavatelj, prouavatelj starina paleologija (gr. palaios, logia znanost) staro nauavanje (supr. ncologija); znanost o starinama, poznavanje sta- rina paleontogrnfija (gr. palaios, on gen. ontos bie, ono to postoji, grafia opis) paleontolog 1019 palijacija opisivanje okamenjenih ostataka bi- ljaka i ivotinja koje su ivjele u pri- janjim geolokim razdobljima paleontolog (gr. palaios, on gen. ontos bie, pril. od einai biti, postojati, lo- gos znanstveno istraivanje) znan- stvenik koji prouava ivotinje i bilj- ke iz prijanjih geolokih razdoblja paleontologija (gr. palaios stari, drev- ni, cthnos narod, logia znanost) et- nologija najstarijih i pretpovijesnih naroda paleontologija (gr. palaios, on gen. ontos bie, postojee, od einai biti, postojati, logia znanost) znanost koja prouava ivotinje i biljke koje su iv- jele na Zemlji u prijanjim razdob- ljima i iji sc tragovi i ostaci nalaze i danas u Zemljinoj kori palcoterion (gr. palaios, therion divlja ivotinja, zvijer) pretpotopna ivoti- nja: vTsta pretpotopnih ivotinja koje znae sredinu izmeu tapira i noso- roga paleotipi (gr. palaios, typos otisak) mn. poetne, prve tiskane knjige na- kon izuma tiska; inkunabule paleozoik (gr. palaios, zoon ivotinja) geol. v. pod paleozojski paleozojski (gr. palaios, zoon ivo- tinja) koji se tie pretpotopnih ivo- tinja; u znanosti o planinama: koji sadri u sebi ostatke najstarijeg ivo- tinjskog svijeta na Zemlji; geol. pa- leozojsko doba ili paleozoik doba u razvitku Zemljine kore koje obuhva- a formacije: permsku, karbonsku, devonsku, silursku i kambrijsku paleozon (gr. palaios, zoon ivotinja) pretpotopna ivotinja paleozoologija (gr. palaios, zoon i- votinja, logia znanost) znanost o i- votinjama koje su ivjele u prija- njim geolokim razdobljima Pales starorimska boica, zatitnica stada i pastira Palestina (gr. Palaistine, lat. Pale- stina, hebr. Pflcscheth) zemlja idova (Hchreja), obeana zemlja, Kanaan (nazvana po Filistejcima koji su dr- ali velik dio te zemlje i dugo ratovali sa idovima) palestra (gr. palaistra hrvalite; vje- balite, vjebaonica; lat. palestra) hr- valite, kola hrvanja, kola za ma- evanje, mjesto za gimnastika vje- banja kod starih Grka i Rimljana palestrika (gr. palaistrikos hrvalini, vjebalini) vjetina maevanja, hr- vanja. boksanja i borbe uope, v. gim- nastika palestrina-stil glaz. ih a-capella-stil it. a kapela ( tal.) glazba za pjevanje bez instrumentalne pratnje (nazvan po kompozitoru Giovanniju Palestri- ni, 15261594) palcstrit (gr. palaistrites, lat. pales- trita) borac, hrva, gimnastiar paleta (fr. paltte, tal. paletta, lat. pala lopata) jajolika daica s otvorom za palac lijeve ruke, slui slikarima pri radu za dranje i mijeanje boje paleto (fr. paletot, p. paletoque) gornji kaput, ogrta, pelerina pali (sanskr.) sveti indijski jezik kojim su napisano svete knjige budistike religije, mladi izdanak jednog dija- lekta slinog san krtu paliditet Gat. pallidus blijed, pallidi- tas) bijedilo, bljedoa; usp. palor palifikacija (lat. palus, palificatio ko- lac) utvrivanje zemljita koljem da bi se sprijeilo odronjavanje i odno- enje zemlje palij (lat. pallium) omota, pokriva; ogrta, osobito grki ogrta (za raz- liku od rimske toge); biskupski ogr- ta koji su od IV. st. rimski carevi davali crkvenim velikodostojnicima kao znak njihove duhovne vlasti, pren. okrilje palijacija (lat palliatio) ogrtanje. orna- ta nje, dotjerivanje neega da ima palijata 1020 Pali mir ljepi izgled, uljepavanje; med. pri- vidno, povrno lijeenje, privremeno ublaavanje bolesti ili bola palijata Gat.) starorimska komedija sa sadrajem iz starogrkog ivota i u grkoj odjei palijativ Gat. paillatus, palliativum ogr- nut palijom) med. lijek ili sredstvo koje uklanja privremeno bol i vanjske znakove bolesti, a ne njezin uzrok, lijek koji privremeno lijei i trenu- tano umiruje bol; pren. sredstvo koje samo privremeno pomae, privreme- na pomo, trenutana pomo palijativan (lat. pallialivus) koji lijei samo privremeno; koji rjeava neko pitanje samo naoko, samo za neko vrijeme, koji zatakava, ublauje; pa- lijativno lijeenje lijeenje koje otkla- nja prividno samo vanjske znakove bolesti, a ne samu bolest i njezin uz- rok (supr. radikalno lijeenje) palije (fr. palier) zrak. u govoru zrako- plovaca: krai horizontalni let (naj- ee pri uzlijetanju i slijetanju zra- koplova) palikari (novogr. palikari) mn. nere- dovite trupe, vojnici dobrovoljci 11 no- vogrkoj voisci Palilije (lat.) seoska svetkovina (21. travnja) u ast boice Pales palilogija (gr. palin opet, ponovno, lo- gos rije) ret. vraanje, ponavljanje jedne rijei ili vie rijei s kraja re- enice ili stiha na poetku sljedee reenice ili stiha, npr. Tko je junak na drijelo, na drijelo junak tko je palimbakhej (gr. palimbakcheios) metr. troslona stopa koja se sastoji od dvaju dugih i jednog kratkog sloga: U; antibakhej palimpsest (gr. palimpsestos) per- gament s kojega je, u doba oskudice pergamenata, prvobitni tekst izbri- san pa napisan novi; pomou kemij- skih reagensa esto je mogue pro- itati i prvobitni tekst; codex res- criptus palindrom (gr. palindromos koji sc vraa, povratan) poet. rakovski stih (versus kankrinus), tj. stih koji i spri- jeda i straga jednako glasi; rije koja kad se ita sprijeda i straga jednako glasi, a ima isto (npr. ratar, potop) ili razliito znaenje, npr. dan = dan i nad palindromija [gr. palindromia vraa- nje, povratak) med. povratak iste bolesti, nov napadaj iste bolesti; re- cidiv palingeneza (gr. palin opet, ponovno, genesis roenje, postanak) ponovno raanje, preporaanje; teol. uskrs- nue mrtvih na sudnji dan; naua- vanje da e i grjeniei na posljetku ui u carstvo nebesko (apokatasla- za); moralni preporod ovjeka; ponav- ljanje (ih: nasljeivanje) osobina pre- daka palingrafija (gr. palin opet. ponovno, grafia pisanje, pismo) vjerno preno- enje drvoreza, bakroreza i dr. na kamen a da se original ne pokvari palinodija (gr. palinodia) opozivanje pjesme, pisanje pohvalne pjesme um- jesto prije napisane uvredljive (kao to je Stcsihor Himeranin. umjesto uvredljive pjesme za lijepu Helenu, poslije spjevao pohvalnu); prav. opo- zivanje onoga to sc prije 0 nekomu pogrdno reklo ili napisalo palinodirati (gr. palinodia) opozvati (ili: opozivati) reeno ili napisano Palinur (lat. Palinurus) mit. u Vergi- lijevoj Eneidi: vjerni Enejin kormi- lar, utopio se u moru kraj jednog rta u Lukaniji kad su plovili u Italiju; otuda: vjeran kormilar uope; zool. vrsta velikog morskog raka, hlap Gat. Palinurus vulgaris); pom. nautiki instrument za odreivanje skretanja (devijacije) kompasa paiir 1021 palor palir (njem. Palier, Pallier) staijeina zidara i radnika na nekom gradilitu i dr., rasporeuje i nadzire rad, po- monik (ili: povjerenik) glavnog po- duzetnika; graevni poslovoa; polir palisada (fr. palissade, lat. palissata, palus kolac) ograda od kolja; voj. kolje, u gornjem dijelu zailjeno, zabijano u zemlju uspravno ili ukoso, osobito kod poljskih utvrda; bot. pa- iisadno tkivo biljno tkivo graeno od jednakih parenhimskih stanica, bo- gatih klorofilom (ovako nazvano zbog slinosti s ogradom od kolja, pali- sadom) palisander-drvo grimizno drvo, vrsti veoma finog gvajanskog i brazilskog drveta ljubiastoplave boje, koje pod utjecajem zraka mijenja boju (upo- trebljava se za fine stolarske izrad- be. glazbene instrumente itd.) palizirati (fr. palisser) vezati mlado dr- vee tako da raste u odreenom smje- ru pall-mall it. pel-mel (engl.) igra s ku- glama i drvenim batiem (uobia- jeniji naziv kroket); igralite za ovu igru palma (lat. palma, gr. palame dlan, aka) 1. dlan, aka; mjera za duinu: pedalj palma (lat.) 2. bot. poznato tropsko dr- vo, visoko i golo, s liem i plodom (datulama) samo pri vrhu; pren. pal- mina granica nagrada, slava, znak pobjede, simbol mira palmaran (lat. palma, pn I mari) dla- neni, koji pripada dlanu; dlanast, sli- an dlanu; palmama manipulacija dodirivanje rukom (kod magneti- ziranja) palmarij Gat, palmarium) nagrada za uspjeh ili pobjedu, osobito nagrada odvjetniku za dobivenu parnicu Palmarum (lat. palma, dies palmarum) kod katolika: nedjelja pred Uskrs, dan kad se proslavlja uspomena na sveani Kristov ulazak u .Jeruzalem kad su mu bacali pred noge palmine granice, Cvjetna nedjelja, Cvjetnica palmatura (lat.) zool. sraslost prstiju opnom, npr. kod ptica plivaica palmerston teko, dvostruko tkano sukno za zimske kapute (naziv po lordu Palmerstonu, 1784 1865) palmestrija (lat. palmestria) gatanje u dlan, hiromantija, hiromancija palmete (lat. palm, fr. palmettes) mn. arhit ukrasi na grkim svodovima u obliku palminog lia ili granica palmin (lat. palma) proiena kokoso- va mast (za jelo i za pripremanje margarina) palmipedes Gat, palmipedes) mn. zool. ptice plivaice, ptice sa sraslim pr- stima, s opnom za plivanje Palmira 1. oaza s ruevinom antikog grada u Sirijskoj pustinji, sjeverois- tono od Damaska; 2. est naziv raz- liitih trgovakih predmeta, osobito kozmetikih palmit (lat palma) palmino brano, pal- mina sr palmona (lat. palma) margarin pri- premljen od kokosove masti palmos (gr. palio vitlam, zavitlam, pal- mos vitlanje; drhtanje) med. udara- nje, kucanje (osobito srca, bila) palmoskop (gr. palmos udaranje, sko- peo promatram) med. instrument za mjerenje otkucaja bila. pulsa palmoskopija (gr. palmos, udaranje, skopeo promatram) med. promatra- nje otkucaja pulsa; gatanje (ili: pro- ricanje) po otkucajima bila, pulsa palmospazam (gr. palmos drhtanje, spasmos gr) med. gr koji izaziva drhtanje palomantija (gr. palos drijeb, kocka, manteia proricanje) proricanje iz koc- ke; kleromantija palor (lat. pallere, pallor) med. bljedilo, bljedoa; problijedjelost, mrtvako bljedilo; usp. palidilet palpabilan 1022 panaraa palpnbilan (lat. palpabilis) opipljiv; oit, oit. jasan palpacija (lat, palpatio) dodirivanje, pipanje, opipavanje palpe (lat. palpae, palpes.) mn. zool. ti- cala u kukaca (insekata) palpehracijn (lat, palpebratio) trepta- nje, mirkanje palpebralni (lat. palpebralis) koji pri- pada onim kapcima, kapani palpirati (lat. palpare) blago dodirivati, gladiti rukom, pipati palpitacija (lat. palpitatio) med. ku- canje srca; kucanje bila, udaranje pulsa palpitirati (lat. palpitare) med. kucati, lupati; drhtati, treperiti, titrati; trza- ti se, micati se palto (fr. palctot) muki ogrta, sai- vcn u struk i s ovratnikom od baru- na; ogrta uope paludizam (lat. palus gen. paludis ba- ra) med. movarna groznica, mala- rija paludozan (lat. paludosus) movaran, barovit. barski parna vrlo opasna otrovna zmija (lat. Bungarus fasciatus) pambioma (gr. pan sve, bios ivot) fil. ope naelo ivota pamflet (engl., fr. pamphlet) kratka ne- povezana rasprava, obino o nekoj spornoj, politikoj ili drugoj temi od opeg interesa: letak, mali spis ili knjiica, s pievim imenom ili bez njega, ija je svrha nanesti nekome uvredu ili sramotu (njime se obino slue politiki protivnici, osobito pred znaajne dogadaje, npr. izbore itd.) pamfietist (engl., fr. pamphlet) pisac pogrdnog spisa (pamfleta) pampa (peruan.) velika i travom boga- ta ravnica u Junoj Americi pampeiro (port. pampeiro) hladan i jak vjetar sa zapada ili jugozapada koji pue s Anda preko ravnica June Amerike pampero (p. pampero) v. pampeiro pamplegija (gr. pan sve, plege udarac) med. modana kap u cijelom tijelu, opa uzetost tijela pamuk (tur.) poznata biljka iz porodice sljezova i tvar koja se dobiva od nje- zina ploda Pan (gr. Pan) 2. mit. sin Hermesa ili Zeusa i jedne nimfe, bog polja, uma, stada i pastira, izumitelj pastirske fi-ule, s kozjim uima, jareim rogo- vima, bradom i nogama, runjav po cijelom tijelu; smatrali su ga i iza- zivaem iznenadnog i neopravdanog straha, te otuda izrazi: panika, pani- an strah pan (polj., e.) 1. gospodin; gospodar pan- (gr. pas sav, pasa sva, pan sve) 3. predmetak u sloenicama sa zna- enjem: sve pan-nacionalan (gr. pan, lat. natio narod) koji se tie cijelog naroda, sve- narodni, openarodni pan-negrizam (gr. pan, p. negro cr- nac) pokret za ujedinjenje afrikih crnakih plemena pan-pan-restoran (engl. pan tava) re- storan u kojem se jela prireuju pred oima gostiju i odmah serviraju panaccjn (gr. panakeia) lijek za sve. opi lijek, lijek protiv svake bolesti, udotvorni lijek; usp. Panaceia Panaceja (gr. Panakeia) mit. lijenica koja sve lijei, boica ozdravljenja, ki Eskulapova; usp. panaceja panada (tal. panata) popara, juha s ukuhanim kruhom panafrikanizam tenja za ujedinje- njem svih afrikih naroda panagija (gr. pan sve, agios svet, sveti) u pravosl. crkvi: prslui, ikonica Krista ih Bogorodice koju arhijerej, pored kria, nosi na lancu na gru- dima; usp. enkolpija panama 1. vrsta poluvunenih tkanina s kvadratinim uzorkom, osobito za patiama 102.1 pandero eire; eir izraen od takvih tka- nina panama 2. izraz kojim se oznaava slom jednog sustava, poduzea, osobo itd., prema aferi koja je izbila za vrijeme izgradnje Panamskog kana- la (prokopa) panamerikanizam{gr. pas, pasa, pan sav, sva, sve) opi naziv za sva nast- ojanja kojima je cilj ostvarenje poli- tike i gospodarstvene zajednice svih amerikih drava pod vodstvom Sje- dinjenih Amerikih Drava panamski eir osobita vrsta runo tkanih eira od najfinijih trava i pri- reenih niti panar (tal.) iroka koara za lovljenje riba panaricij (lat. panaricium) med. prit na prstu, kukac panairati (fr. panaehure) izraditi u raznobojnim prugama panateneje (gr. Pan-athenaia) mn. ve- like narodne svetkovine u Ateni u ast boice Atene (svake etvrte go- dine) panaugija (gr. pan sve, auge svjetlo) openito osvjetljenje nekog pitanja, objanjenje sa svih strana panazijatizam tenja za ujedinjenjem svih azijskih naroda pnnbabilonizam (gr. pan) miljenje po kojem se sve religije i cjelokupna kul- tura starog svijeta uope, a potom i dananje religije i kultura, svode po- glavito na utjecaje starih babilonskih shvaanja panbiotizam (gr. pan sve, bios ivot) fil. shvaanje po kojem svuda u pri- rodi vlada ivot (A. Bergson) pancer (tal. panziera) 1. prsni oklop od eljeza ili elika; 2. oklop ratnih bro- dova; 3. tenk, borbeno vozilo panceta (tal. pancetta) slanina s me- som, trbuina. tzv. carsko meso, "kaj- zcrflaj" pancir (tal. panziera) v. pancer Panatantra (sanskrt.) glasovita staro- indijska zbirka pripovijedaka panda zool. ivotinja nalik na med- vjeda, "himalajski medvjed" pandan {fr. pendant) predmet, osobito slika, koji se radi simetrije stavlja uz drugi slian predmet, uz drugu slinu sliku ih prema drugom sli- nom predmetu ili drugoj slinoj slici; pren. (ono stoje) slino, jednako, "sli- ka i prilika" pandantiv (fr. pendentif) arhit. dio ku- glastog svoda izmeu velikih lukova to dre kupole pandekta (gr. pan sve, dechesthai sa- dravati, pandektes koji sve sadri u sebi) mn. "knjige koje sadre sve", glavni sastavni dio Corpus juri civi- lis, zbornika koji sadri spise starijih rimskih pravnih pisaca (koji je sa- stavilo, po naredbi cara Justinijana, sedamnaest pravnika, i koji je ob- javljen 16. XII. 533. sa zakonskom snagom); takoer: naziv koji obu- hvaa cjelokupno rimsko graansko pravo i predavanja o njemu: digesta pandektist (gr. pandektes) strunjak za pandekte; profesor fakulteta koji predaje pandekte i rimsko pravo pandemian (gr. pandemios) koji sc tie cijelog naroda, opi, svuda rai- ren, u cijelom narodu, u cijeloj zemlji, na cijelom kontinentu, na cijelom svijetu; supr. endemian, epidemian pandemija (gr. pandemios koji sc tie cijeloga naroda, opi) med. opa bo- lest. bolest koja pogaa cijeli narod ili kraj, opa epidemija pandemonij (gr. pandaimonion) hram posveen svim demonima ili polubo- govima; svi zli duhovi, svi vragovi; prebivalite svih vragova, carstvo so- tone, pakao pandereta (p. pandereta) glaz. mali tambur i n pandero (p. pandero) glaz. v. tamburin pitonisa 1102 placangst pitonisa (gr. Pyton, fr. pvthonisse) pro- roica, gatalica, vraarica pitoreskan (tal. pittoresco, lat. pictor slikar) ivopisan, ivopisno lijep, sli- karski. zgodan za slikanje, npr. kra- jolik; koji sadri ivopisno izlaganje ili opisivanje (pria, putopis i si.) pitoreske (tal. pittoresco) mn. ivopisni opisi, ivopisna ocrtavanja pitos (gr. pithos) velik, odozgo otvoren up; vr, krag, barilo za vino pituitn (lat.) med. si uz, itka tekuina u tijelu pituitozan (lat. pituitosus) sluzav, pun sluzi pitur (tal. pittore) 1. slikar: 2. soboslikar i liilac piu it. piju (tal. piu, lat. plus) glaz. vie piulkija (gr. pvulkos koji izvlai gnoj, pvon gnoj, elko vuem, od vuem) med. iscjeivanje gnoja, isputanje gnoja piulkon (gr. pyulkos koji izvlai gnoj, pyon gnoj, elko vuem, od vuem) med. cijev za isputanje gnoja pium corpus it. pijum korpus (lat.) dobrotvorna ustanova, zaklada piurija (gr. pyon gnoj, urein mokriti) med. izluivanje gnoja s mokraom, posljedica upale mokranog mjehu- ra ili bubrenog zagnojavanja pius it. piius (lat.) poboan, bogobo- jaljiv; poten, savjestan, boguugo- dan piut (hebr., gr. poieton) religijske pje- sme i molitve sinagogalnog kulta (kod idova) pivotmen (engl. pivotman) najvaniji ovjek, sredinja osoba, as, onaj u koga se polau najvee nade (npr. u nekoj momadi) pizzicando it. picikando (tal.) glaz. proizvodei zvuk trzaj ui prstom umjesto gudalom (na violini) pizzieato it, picikalo (tal.) glaz. v. piz- zicando pion (fr. pigeon, lat. pipio) golub; vrsta finih jabuka; vrsta fr. papira malog formata; ples slian otiu pjaca (tal. piazza, lal. platca, gr. pla- teia irok put) u Italiji: trg, trite; iroka ulica; usp. pijaca, plac pjat (tal. piatto) tanjur, plitica pjati (tal. piatti) mn. glaz. dvije metalne ploe kojima sc udara jednom o dru- gu, cimbli; tanjuri, plitice pjedestal (fr. pidestal) v. pijedestal pjedu (fr. pieduche) malo podnoje za poprsja, akvarije, vaze i dr. pjekse (fins.) mn. port, posebne cipele za skijanje s vrhovima savijenim na- gore pjereta (fr. picrctte} ena obuena u karnevalsku haljinu, slinu kostimu glupog Augusta pjes (fr. piece, tal. pezza, lat. pecia) dio. komad: komad novca, novac; top; ka- zalino djelo; glazbeno djelo; toka u konceptnom programu; kratka pje- sma, kratak sastav u prozi (pijesa); u ahu: svaka figura osim pjeaka; sudski dokaz, dokument, diplomat- ska nota; soba, odjel, npr. stan od 6 pjesa pjusijizam teol. nauavanje religiozne stranke iji je osniva oksfordski teo- log Pusey (18001882) i koja tei (priznavi crkvenu predaju, ponovno uvoenje posta, pokore, mise i dr.) pribliiti englesku Crkvu Katolikoj i suzbiti racionalistiki protestanti- zam; ritualizam pl. ih plur. gram. kratica za plural (lat.) mnoina plac (njem. Platz, mjesto; prostor lat. platea) 1. mjesto gdje se prodaju na- mirnice, trg, trite, trnica, sajmi- te; 2. slobodno mjesto za zidanje, gra- dilite plae-komandant (njem. Platz-kom- mandant) voj. zapovjednik mjesta placangst (njem. Platzangst) med. strah ljudi koji su slabih ivaca od place d' armes 1103 plagiostoma praznog prostora i od prelaenja pre- ko ulica, trgova itd.; agorafobija place d' armes it. plas d'arm (fr.) stal- no vojno vjebalite placebo (laL) 1. svidat u se; 2. med. naziv za tobonji lijek koji se po- nekad daje bolesnicima (umjesto pra- vog lijeka) radi izazivanja aulosu- gestivnog djelovanja; 3. dvoranin; dvorski laskavac, ulizica placenta (gr. plakus kola, lat. placen- ta kola) anat. posteljica kod poroda; bot. sjemenik, ono mjesto na plod- nom listiu odakle izlaze sjemeni za- meci placenta sanguinis it. placenta san- gvinis (lat.) med. krvni ugruak placenta uterinn (lat.) anat. posteljica kod rodilje placentncija (lat. placentatio) bot. na- mjetanje sjemenih zametaka u plod- nici placentalni (lat. placentalis) anat. koji pripada posteljici, posteljini placet (lat. placere, placet) dopada se, prima se, usvaja se, odobrava se; kao imenica: odobravanje, usvajanje, pot- vrda placidamente it. plaidamente (tal.) glaz. v. placido placiditet (lat. placiditas) mirnoa, ti- host, blagost placido it. plaido (Lal.) glaz. mirno, spokojno, blago placitum :lat. placitum) ono to se d<- pada, to se voli, to je omiljeno; mi- ljenje, shvaanje, smatranje pladanj (gr. plathanon) tanjur, zdjela. posluavnik pladaroma (gr. pladaros mokar, vla- an) med. oteklina onih kapaka pladarozLs (gr. pladaros mokar, vla- an) med. v. pladaroma plafon (fr. plafond) 1. strop; slike na stropu, ukrasi na stropu; 2. najvii ili najvei iznos (npr. plae); 3. zrak. najvea visina do koje moe doi zra- koplov, "vrhunac" plafonaa (fr. plafonnage) pravljenje stropa; ukraavanje stropa slikama; ukrasi na stropu plafonirati (fr. plafonner) praviti strop; ukraavati strop slikama i figurama plagn (lat plaga, gr. plege) udarac, ra- na; med. oteklina zbog udarca, pada itd. plagiedar (gr. plagios poprean, kos, edra osnova, baza) geom. tijelo ome- eno kosim povrinama plagijarizam (lat plagiarius lopov lju- di, prodava due; uenjak lopov) sklonost knjievnoj kradi i nedopu- tenom prisvajanju tueg duhovnog vlasnitva uope plagijat (lat plagium kraa ljudi, pro- daja due) knjievna kraa, prepi- sivanje iz tuih djela, nedoputeno prisvajanje tueg duhovnog vlasni- tva plagijator (lat. plagiarius, plagiator lopov ljudi, prodava due) knjievni kradljivac, onaj koji prepisuje iz tu- ih djela, onaj koji prisvaja tudc du- hovno vlasnitvo plagiocefalija (gr. plagios poprean, kos, kefale glava) med. krivog!avost deformacija lubanje koja nastaje kao posljedica rahitisa ili kakvih meha- nikih povreda plngioklnsi (gr. plagios poprean, kos, klao lomim) mn. min. glinenci ili feld- spati kod kojih pravci stoje meu so- bom koso; supr. ortoklasi plagiostoma (gr. plagios poprean, kos, stoma usta) zool. ''krivoustica", vrsta okamenjenih koljki; plagiosto- me mn. ribe iljoglavke s hrskavi- nim kosturom, bez krnih poklo- paca, s vanjskim krnim otvorima koji su kao prorezi, usta odozdo i po- prijeko poloena, npr. morski psi, kamenice i dr. pandijatonika 1024 panerotizam pandijatonika (gr.) u suvremenoj glazbi: potpuno slobodna uporaba svih tonova dijatonske ljestvice, bez obzira na njihove meusobne funk- cionalne odnose pandikulacija (lat. pandiculatio) med. rastezanje (ili: protezanje) miia u cijelom tijelu, osobito kod groznice pandil (fr. pendule) njihalo; 3at, sat s njihalom pandipanj (tal. pan di Spagna pa- njolski kruh) kuh. vrsta suhog kolaa od brana, eera, jaja i oraha; pan- dipanj a. pandit (sanskr. pandita) titula indij- skog, osobito bramanskog znanstve- nika koji se poglavito bavi prou- avanjem starih sanskrtskih tek- stova (odgovara tituli "doktora" kod nas); pundit: Pandora (gr. pan, doron dar) "od sviju obdarena"; mit. prva ena na svijetu koja je stvorena za kaznu ljudima po naredbi Zeusa, srditog to mu je Prometej ukrao vatru; stvorio ju je Vulkan, a ostali bogovi obdarili svim draima, darovima i ljepotom. Ona je sva zla ovoga svijeta nosila u jed- noj zatvorenoj kutiji koju je Epime- tej otvorio i tako su sva zla izletjela i rairila se po Zemlji; u kutiji je sa- mo ostala Elpis (Nada); Pandorina kutija izvor svakog zla; astr. astero- id otkriven 1858 Pandorina kutija mit. v. pod Pandora pandur (lat. banderius sljedbenik za- stave) prvobitno: naoruani sluga i pratitelj hrvatskih i slavonskih ple- mia u XVII. i XVIII. st.; vojnik pje- ak iz june Maarske; pren. prost i neotesan ovjek, bezobraznik pandus (fr. pente douce blagi nagib) kosa ravnina koja zamjenjuje stube panegiptijanizam (gr. pan) miljenje po kojem se u religiji starih Egipana nalaze svi elementi kasnijih, tzv. vi- ih religija panegiriar (gr. panegyrikos) pisac pohvalnih spisa i govora (panegirika) panegiriki (gr. panegyris) koji ima svojstva pohvalnog spisa ili pohval- nog govora panegirik (gr. panegyris skup cijelo- ga naroda, slet radi svetkovanja) sve- ani govor pred narodom, sveani po- hvalni govor u neiju slavu i ast, pohvalni spis, oduevljena pohvala; pren. pretjerano hvaljenje i velianje nekoga ili neega panegirist (gr. panegyristcs sudionik u opem narodnom slavlju) onaj koji dri pohvalne govore, onaj koji u go- voru slavi i velia; pren. onaj koji nekoga ili neto pretjerano hvali i velia panegirizam (gr. panegyrismos ope narodno svetkovanje) pohvalno go- vomitvo panel (engl. panel, lat. pannellus dern. od pannus komad sukna) arh. udub- ljena povrina na zidu sobe obrub- ljena i ukraena arama; isto tako izraene drvene ploe kojima su ob- loeni donji dijelovi sobnih zidova panela (port. panela, fr. panelle) jedno- stavni uti eer, u obliku ploa, iz June Amerike i Antila panelirati (engl. panel) donje dijelove sobnih zidova obloiti iaranim dr- venim ploama; usp. panel panem et circenses it. panem et cir- cenzes (lat.) "kruha i zabave!" tj. cir- kuskih igara (lozinka naroda u sta- rom Rimu i sredstvo kojim su ga nje- govi tirani drali u poslunosti) panenteizam (gr. pan sve, en u, Theos Bog) fil. nauavanje po kojem je svi- jet sadran u Bogu, tj. po kojem je sve u Bogu, a Bog u svemu panerotizam (gr. pan, eros ljubav) med. duevni poremeaj kod kojega se spolni nagon pojavljuje u svima moguim oblicima panetizam 1025 panijer panetizam (gr. pan sve, ethos obiaj; unutranja bit, bie miljenja) fil. na- uavanje po kojem je moralno dobro osnova i mjerilo cjelokupne stvar- nosti (predstavnici: Platon, Kant, Wundl i dr) paneruropizam (gr. pan, Europe Euro- pa) ekonomsko-poliliki pokret iji jc osniva Austrijanac grof Coudenho- ve-Kalergi (1923.) iji je cilj bio stva- ranje ekonomsko-politikog saveza europskih drava ("Sjedinjene Europ- ske Drave") koji bi bio protutea Sjedinjenim Amerikim Dravama Pangea (gr.) 1. pretpostavljeno jedin- stveno kopno u doba paleozoika koje se kasnije raspalo u dananji oblik Zemlje; 2. ideja ujedinjenja cijelog svijeta u jedinstvenu politiku for- maciju pangen (gr. pan, genos rod) biol. nevid- ljiva jedinica koju sadre stanice or- ganizama i koja, dobivena nasljeem, odreduje svojstva stanica pangeneza (gr. pan sve, genesis po- stanak. postanje) shvaanje po kojem sc iz samih stanica stvaraju nova, nasljedno optereena organska bia pangermanist (gr. pan. lat, Germa- nus) pristaa ideje pan germanizma, borac za ideje pangermanizma pangermanizam (gr. pan sve, lat. Germani) tenja da se svi njemaki narodi duhovno i politiki ujedine, svegermanstvo panglosijn (gr. pan. glossa jezik) brb- Ijivost, govorljivost pangolin (ind.) zool. Ijuskavac, jedan od najprimitivnijih sisavaca, bezub i . pokriven ljuskama; ivi na jugu Azije i u Africi panharmonian (gr. pan, armonikos skladan) savreno skladan, potpuno suglasan panharmonikon (gr. pan, armonikos skladan) glaz. instrument koji sje- dinjuje U sebi vie puhakih instru- menata panhelenion (gr. pan Hellencs Heleni, Grci) 1. hram Zeusa Panheleniosa (tj. Zeusa kojega tuju svi Grci), na Egi- ni, kod kojega su se proslavljale pan- hclenije; 2. dravno vijee u Grkoj, osnovano 1828 panhelenizam (gr. pan, Hellenes He- leni, Grci) tenja za ujedinjenjem svih grkih plemena u jednu narodnu dravu panhistorija (gr. pan, historia) sve- znanje panhrest (gr. pan, chrestos upotreb- ljiv, koristan) med. lijek koji lijei sve bolesti; usp. panaceja panhrestian (gr. pan, chrestos upo- trebljiv, koristan) koji pomae u sve- mu, koji lijei sve, za sve koristan, za sve upotrebljiv panhumanizam (gr. pan, lat. huma- nus ovjeanski, ovjean) sveo- vjenost, opeovjenost. opeljud- skost paniberizam (gr. pan, Iberes Iberci) 1. pokret za ujedinjenje u jednu dr- avu obiju drava na Pirinejskom (Iberskom) poluotoku; 2. tenja dra- va tzv. Latinske Amerike (June i Srednje Amerike) za to prisnijom vezom sa panjolskom i Portugalom sa svrhom da se to vie paralizira ekonomski i politiki utjecaj SAD-a i pan amerikanizma panian strah v. Pan 2 paniar onaj koji pravi paniku panifikacija (lat, panis, panificatio kruh) pravljenje kruha, mijeanje kruha; pretvaranje u kruh panihida (gr. pannychis, pannychidos nona sveanost) u pravosl. crkvi: opijelo, spomen za pokoj due mr- tvima; usp. vigilije i rekvijem panijer (fr. panicr) iroka suknja s ob- ruem pan se 1028 Pantalone panse (fr. pensc, lat. pensare) misao, miljenje, uvjerenje, shvaanje; bot. dan i no (cvijec); ljubiasta boja koja prelazi u crvenosmeu panseksualiznm (gr. pan, lat. sexsus spol) fil. nauavanje po kojemu se sve duevne pojave moraju izvoditi iz seksualnog, spolnog ivota i sek- sualnog. spolnog nagona, po kojemu je. dakle, spolni nagon osnova cje- lokupnog duevnog ivota, od nje- govih najniih do najviih izraaja, gdje se, u ovim posljednjim pojavlju- je kao transformiran i sublimiran pansimbioza (gr. pan, svmbiosis zajedniki ivot) fil. izraz kojim se naziva injenica da u cijeloj organ- skoj prirodi vlada naelo uzajamnog i meusobnog pomaganja, podra- vanja u borbi s tekoama; ovo naelo ima u razvitku ivih bia i u kulturi istu znaajnu ulogu kao i borba za opstanak ili. tovie, ono je sredstvo u borbi za opstanak pansion (fr. pension) cijena za stan i hranu; kua, ustanova gdje se moe dobiti stan i hrana za novac; odgojni zavod pansionat (fr. pensionnat) v. pansion panslavist (gr. pan, lat. slavismus) sveslaven, pristaa i pobornik ideja i ciljeva panslavizma panslavizam (gr. pan. lat. slavismus) sveslavenstvo, tenja za ujedinjenjem svih slavenskih naroda u jednu dr- avu. ili za stapanjem u jedan narod pansof (gr. pan, sofos mudar, pame- tan) onaj koji sve zna, sveznalica pansofija (gr. pan, sofia mudrost) sve- mudrost, sveznanje; umiljeno svez- nanje paneotoniznm (gr. pan, hebr. sotona) fil. sveavolstvo, izraz kojim O. Lih- mann naziva Schopcnhauerovu pe- simistiku metafiziku volje; Herbart ovako naziva panleizara, jer bi sc po njegovom nauavanju i sve zlo u 3vijelu trebalo pripisati Bogu pansperminn (gr. pan, sperma sje- me) koji se sastoji od samog sjemena panspermij (gr. pan, sperma sjeme) osnovna tvar, pratvar, pramaterija panspermija (gr. pan, sperma sjeme) fil. teorija vedskog fiziara Arrhe- niusa (1859.) po kojoj se klice ivih bia mogu prenositi s jednog planeta na drugi pomou sile sunanih zraka, a zatim sc pod povoljnim okolnostima mogu potpuno razviti; na taj nain on objanjava mogunost postanka organskog ivota na Zemlji i bez sudjelovanja i pomoi prazaea panstereoramn (gr. pan, stereos krut tvrd, vrst, orama pogled, prizor) umj. prikazivanje nekog predmeti u jako ispupenom reljefu panan (fr. penehant, lat. pendere) sklonost osobita ljubav prema emu pant (njem. Band veza) eljezna napra- va o koju se vjeaju vrata; spojka, arka, zglobnica panta rei (gr. panta rhei) fil. "sve tee", tj. sve je podlono vjeitom mije- njanju (izreka starogrkog filozofa Ileraklita) pantafobija (gr. panta sve, fobos strah) med. v. pantofobija pantagogi (gr. panta sve, ago odno- sim) mn. med. lijekovi koji potpuno iste crijeva pantalone (fr. pantalon) 2. mn. do sto- pala duge muke hlae koje su se pojavile u doba Francuske revolucije; hlae uope Pnntalone (tal. Pantalone, Pantaleone) 1. zatitnik stanovnika Venecije, oso- bito tovan, pa su djeci na krtenju esto davali njegovo ime, zbog ega su dobili nadimak pantaloni; karak- terna uloga u tal. narodnoj komediji (commedia doli' arte): mudar, bogat, as krtac, as ljubomoran, ponekad zaljubljen venecijanski trgovac, ubi- pantamorfija 1029 pantokrator no otac obitelji, star i mrav ovjek, u papuama koje, osim njega, nitko na pozornici ne nosi: takoer: lakr- dija. aljivac, budala pantamorfija [gr. panta sve, amorfos bezoblian) potpuni nedostatak obli- ka, potpuna bozohlinost panta skija (gr. panta sve, a- bez, skia sjena) zem. potpuna odsutnost sjene pantatipija (gr. panta sve, typos oti- sak) tisk. pretvaranje grafikih ra- dova. namijenjenih za litografiranjc i dr., u ispupene ploe za tiskarski stroj pantatrofija (gr. pania sve, a- bez, tro- fe prehrana, hrana) med. potpuna uvenulost, potpuna klonulost, potpu- na iznemoglost; v. atrofija panteist (gr. pan. Theos) fil. pristaa panteizma panteizam (gr. pan sve, Theos Bog) fil. nauavanje po kojemu su Bog i priroda jedno te isto, a stvari i pojave u svijetu samo trenuci boanskog sveivota po kojemu, dakle. Bog i svi- jet ne stoje u odnosu kao tvorac i stvoreno djelo: glavni predstavnici: elcjci, Spinoza i Bruno; usp. deizam pantelegraf (gr. pan sve, tele na da- ljinu, daleko, grafo piem) telegraf koji moe prenositi i rukopis, crtee itd pantelizam (gr. pan sve, thelo hou) fil. nauavanje o svevolji, nauavanje da je volja osnovni i glavni initelj cjelokupnog postojanja i bivanja; ovim imenom je nazvana Schopen- hauerova metafizika koja u volji gle- da bit stvari, osnovu i razlog posto- janja svijeta; voluntarizam panteologija (gr. pan sve, theos bog, logia nauavanje, znanost) naua- vanje osvim bogovima panteon (gr. pan sve, theios boanski) "sav boanski"; 1. kod starih Grka i Rimljana: hram posveen kultu svih bogova; 2. ranije crkva sv. Genoveve u Parizu, a od 1791. hram asti u kojemu se pokapaju veliki i zasluili Francuzi pantera (gr. pan. sve, thera lovljenje, lov, fr. pantiere) mrea za hvatanje ptica, obino opskrbljena zrcalima (u Italiji) pantera (gr. panther, lat. panthera) zool. tigru i leopardu slina afrika i istonoindijska grabeljiva ivotinja pantin it. panten (fr.) lutka (na ko- nopcu}^. pren. prevrtljivac, nestalan ovjek pantina (fr. pantine) cipela s drvenim potplatom, "drvenjak" pantlika (njem. (Band, Bandel) vrpca, traka pnntofag (gr. pan, pan los, fagein jesti) zool. svejed pantofagija (gr. pan, pantos, fagein jesti, derati) uporaba svake hrane bez razlike pantofle (njem. Paiiloffel) papue pantofobijn (gr. pan, pantos, fobos strah) med. bolesni strah od svae- ga; strah od vode; pantafobija pantograf (gr. pas, pantos sav, grafo piem, biljeim) stroj za mehaniko prenoenje crtea, zemljovida, uzora- ka tkanina i dr., u poveanom i sma- njenom obliku pantografija (gr. pas, pantos sav, gra- fia pisanje, biljeenje) vjetina preno- enja crtea pomou pantografa; cr- te dobiven pomou pantografa Pantoj (gr. Panlhous, Pantus) mit. sin Otrijev, otac Buforbov, sveenik Apo- lonov u Troji pantokracija (gr. pan, pantos, kratos jaina, snaga, vladavina) svemo, svemogunost pantokrat (gr. pantokrator) Svemo- gui, Vladar svih stvari. Bog pantokrator (gr. pantokrator) 1. Sve- mogui (kod starih Grka naziv za Ze- usa, a kod krana za Krista); 2. u pravosl. crkvi: ikona koja prikazuje panika 1026 panlogizam panika (gr. Pan, fr. panique, engl. pa- nic, njem. Panik) iznenadna i bez- razlona vika i galama, iznenadna i bezrazlona opa prestravljenost i zbunjenost, ijim su tvorcem stari Grci smatrali boga Pana; kao bur- zovni izraz: iznenadan pad vrijed- nosti svib dravnih obveznica i vri- jednosnih papira uope, Opa pore- meenost i gubljenje kredita panikografija v. panikonografija panikonografija (gr. pan sve, eikon slika, lik, grafo param, urezujem) postupak prenoenja slika, likova na cinkane ploe za tiskanje, fotocin- kografija panikulus (lat. panniculus) krpica; med. tvrda, debela koa panir (fr. bannifcre, tal. bandiera, njem. Band, lat. bandieria) stijeg, glavna dravna zastava, vojnika zastava panirati (fr. paner) kuh. komade mesa, ribe, kruha i dr. prije peenja umo- iti u razmueno jaje pa posuti mrvi- cama kruha ili branom panis (lat. panis) kruh, kruac panislamizam (gr. pan, ar. islam) po- litiko-religiozni pokret kojemu je svrha zdruivanje svih muslimana, osobito ujedinjenje sunita i iita, radi ojaanja i irenja islama i radi ob- rane od svega to je upereno na slab- ljenje islamskih drava panist {lat. panis kruh) onaj koji dobiva besplatno hranu u katolikim samo- stanima pankalizam (gr. pan, kallos ljepota) fil. nauavanje po kojemu je osnova svega u svijetu ljepota, po kojemu je bie i sutina svega ono to je lijepo (osniva am. filozofi psiholog James Mare Bold\vin) pankarta (fr. panerate, gr. pan sve, ehartes list papira) objava koja se stavlja na zid; veliki papir s carin- skom pristojbom pnnkosmizam (gr. pan, kosmos sve- mir) fil. hudistiko nauavanje po kojemu postoji samo svemir (koz- mos), a Bog ne postoji; svijet bez Bo- ga uope pankratezija (gr. pan sve, kratesis gospodarenje, vladavina) svemo, svevlast, neogranieno vladanje pankratija (gr. pan sve, kratos jaina, snaga, lat. pancratium) port, borba ili utakmica s uporabom svih sila i borbenih sredstava; vjebanje u bor- bi kod starih Grka u kojemu je bilo spojeno hrvanje i akanje (boksanje) i koje je zahtijevalo uporabu cjelo- kupne tjelesne snage; stroj sastav- ljen od vie kotaa i pogonskih ko- taa, iji se prvi kota pokree po- mou jednog tijela (slui za prikazi- vanje i objanjenje raznih naela koja se odnose na utedu u vremenu i sna- zi) pankratijast (gr. pankratiastes) gim- nastiar koji se bavi pankratijom pankreas (gr. pankreas guteraa, pan sve, kreas meso) anat. guteraa, tr- buna lijezda iza eluca pankreasu i (gr. pan sve, kreas meso) anat. koji se tie guterae, gute- rani; pankreasna lijezda v. pan- kreas pankreatitis (gr. pan, kreas meso) med. upala guterae pankristijaniznm (gr.-lat.) tenja za jedinstvom svih kranskih crkvi; ekumenizam pankroatizam (gr.-lat,) 1. tenja za ujedinjenjem svih zemalja u kojima ive Hrvati; 2. lingv. rije ili izriaj koji se upotrebljava na itavom pod- ruju gdje ive Hrvati pankromatienost (gr. pan, chroma boja) fot, osjetljivost za sve boje spek- tra i sposobnost njihovog repro- duciranja (kod ploa i filmova) panlogizam (gr. pan sve, logos razlog) fil. Hegelovo nauavanje po kojemu pnnmelodion 1027 panpsihizam je svijet utjelovljenje jednog apso- lutnog razuma koji ima slinosti s razumom panmclodion (gr. pan, melos pjesma) glaz. instrument: na kojem se proiz- vode tonovi pomou metalnih sipki panmiksija (gr. pan, mixis mijeanje) fiziol. nesmetano mijeanje dobrih i loih individualnih osobina pri raz- mnoavanju i nasljeivanju, glavni uzrok razvitka rudimetarnih organa i drugih za organizme nepovoljnih pojava, to vodi kvarenju i propa- danju rasa pano (fr. panneau) arhit. udubljena ili ispupena povrina na vratima, zido- vima i si. (radi ukrasa, natpisa i dr.); svaki ukraen dio graevine; nasli- kano prozorsko okno; iroko sedlo na kojem jahai u cirkusima jau sto- jeki panofobija (gr. pan, fobos strah) med. iznenadno trzanje iz sna zbog pre- straenosti panoftalmitis (gr. pan, ofthalmos oko) med. gnojna upala cijelog oka pra- ena bolom panon neogene naslage Panonske ni- zine koje su taloene na prijelazu iz miocena u pliocen panoplija (gr. pan, oplon oruje) puna viteka ili vojnika oprema; zbirka oruja umjetniki razmjetenog po zidu panoptian (gr. pan, optikos vidni) koji sve vidi, koji svuda gleda panoptikon (gr. pan sve, optikos vidni, koji sc tie gledanja, orao vidim) za- vod u kojemu su smjetene razne umjetnike i znanstvene zbirke, oso- bito figure od voska, radi zornog po- uavanja posjetitelja rijeju i poku- som panoptikum (gr. pan, optikos vidni, lat. panopticum) v. panoptikon panorama (gr. pan sve, orama pogled, prizor) cjelokupan izgled svih pred- meta u prirodi koji sc mogu obuh- vatiti pogledom s odreene toke i umjetniko prikazivanje takvog iz- gleda u obliku okrugle ili dugake slike (u novije vrijeme obino u po- sebno za tu svrhu unsenim prosto- rijama gdje se preteito prikazuju panorame bitaka) panoramograf (gr. pan sve, orama po- gled, prizor, grafo piem, biljeim) ureaj koji izrauje slike za pano- ramu panos (gr. fanos lu) svjetlosni signal panostitis (gr. pan, osteon kost) med. opa upala kostiju panotip (lat. pannus komad sukna, krpa, gr. tvpos otisak) fotografska slika izraena u sloju kolodija koji lei na votanom platnu panotipija (lat. pannus komad sukna, krpa, gr. Lypos otisak) vjetina izra- ivanja panolipa panotitis (gr. pan, us, otos uho) med. upala cijelog si usnog organa, tj. srednjeg i unutranjeg uha panplegija (gr. pan, plege udarac) med. opa uzetost, potpuna uzetost panpneumatizam (gr. pan, pneuma dah; duhovno bie) fil. nauavanje da svuda u svijetu postoji samo duh, sveduhovnost panpsihisti (gr. pan. psyche dua) mn. fil. pristae panpsihizma (Platon, Plotin, Bruno, Leibniz, Schehng, Fe- ehner i dr.) panpsihizam (gr. pan. psyche dua) metafiziko shvaanje po kojemu je sve to postoji duevno, oduhovljeno. odnosno po svom unutranjem biu duhovno ili slino dui; kao to ni u jednom djeliu tvari nema beivot- nosti. tako nigdje ne postoji, u pra- vom smislu, potpuno umiranje i ap- solutni prestanak ivota: lakoer: pretpostavke o postojanju jedne ope due svijeta pantometar 1030 papayaceae Boga kao stvoritelja svijeta, obino stoji u kupali crkve pantometar (gr. pan, pantos, metron mjerilo, mjera) kutomjer za vrenje najraznovrsnijih mjerenja, na polju i na nebu pantomima [gr. pas, pantos sav, pan sve, mimein oponaati) "oponaanje svega; igra izraajnim pokretima, bez rijei; govor samo pokretima i izra- zima lica; dramska radnja koja se prikazuje samo pokretima tijela i iz- razima lica bez govora pantomimiar (gr. pantomimos) "onaj koji sve oponaa": glumac koji pri- kazuje misli, osjeaje i kretnje samo pokretima tijela i izrazom lica, obino uz ples i glazbu (a bez rijei); opona- atelj pokreta drugih pantomimiki 'gr. pan-to-mimein) is- kazan izraajnim pokretima bez rijei pantomimika (gr. pan-to mimein.) vjetina oponaanja drugih; vjetina govorenja i prikazivanja samo izra- ajnim pokretima bez rijei pantomimist (gr. pantomimos) v. pantomimiar pantomimizirati (gr. pan-to-mimein) oponaati nekoga, iskazivati ili pri- kazivati (misli, osjeaje, radnje) samo izraajnim pokretima bez rijei pantomorfan (gr. pan. pantos, morfo oblik) sveoblian. koji se javlja u svi- ma oblicima pantozofija (gr. pan, pantos, sofia mudrost) v. panzofija pannrg (gr. panurgos, pan sve, ergon djelo) onaj koji hoe sve uiniti, sve- mu vian, vjet za sve; lukav, pre- preden ovjek panurgija (gr. panurgos svemu vian, vjet za sve; lukav, prepreden) luka- vost, prepredenost, domiljatost, spo- sobnost snalaenja u svakoj prilici panus (lat. pannus) krpa, dronjak; pan- nus cutaneus it. panus kutaneus (lat.) med. pjega, mrlja na koi; pan- nus oculi it panus okuli (lat.) mrlja ili navlaka na oku panvitalizam (gr. pan sve, lat. vita ivot) fil. panbiotizam panzootian (gr. pan sve, zoon ivo- tinja) koji se tie cjelokupnog ivota, koji je u vezi sa ivotom uope panzootija (gr. pan, zoon ivotinja) med. opa stona zaraza papa (lat. papa, gr. pappas tata) 1. u djejem govoru: tata, otac papa (lat. papa, gr. pappas tata) 2. u Grkoj crkvi: naziv za sva, osobito via sveenika lica (papas); u Rimo- katolikoj crkvi: od V. stoljea naziv za biskupe, a od XI. iskljuivo za vrhovnog poglavara Rimokatolike crkve papabili (tal.) mn. kardinali za koje se misli da bi mogli biti izabrani za papu, kandidati za papu papaja (lat. Carica papava) l>ot voka tropskih krajeva; soni okruglasti plodovi s mirisom na mokat; papain papalini (tal. papalini sc. soldati) mn. papini vojnici, vojnici papinske dr- ave papalitet (lat. papalitas) papinstvo, pa- pinsko dostojanstvo papalizam (lat. papa) v. papaizam papalni (lat. papa li s) papinski, papin; jKipalrM- misa. sveana misa koju slu- i papa; papalni sustav papinska vr- hovna vlast, u Rimokatolikoj crkvi papat (tal. papato) papinstvo, papinsko dostojanstvo; vlast pape kao vrhov- nog poglavara Kat, crkve pnpaver (lat.) bot. mak papaveraceae it. papaveracee (lat) mn. bot. biljke iz porodice maka, makovi papaverin (lat. papaver) kem. jedna od biljnih baza koie se nalaze u opijumu papavaceae it.. papajaccc (lat.) mn. bot. hundeve papendekl 1031 papjemae papendekl (njem. Pappcndeckel) slijep- ljeni debeli papir za zamatanje, kar- ton paperta (lat. pars aperta otvoren dio) u starim kranskim hramovima: otvoreni dio ili predvorje, mjesto na kojemu su stajali gijenici koji su bili odbaeni od Crkve i oni koji su se spremali primiti kranstvo (oglae- ni) papeterija (fr. papeterie) trgovina papi- rom. papimica; tvornica papira; iz- radba papira; kutija od drveta ili kar- tona u kojoj stoji papir i pribor za pisanje papiamen to jezik koji se govori na oto- cima nizozemskih Antila; nastao je mijeanjem panjolskog i portu- galskog jezika s jezikom doseljenih afrikih crnaca papiga (tur. papagai, perz. bapga. ar. babaga, maloj, bavan, p. papagayo, tal. pappagallo, njem. Papagei, lat. papagallus) zool. poznata, veoma mnogobrojna porodica, veinom lije- pili umskih ptica u Aziji, Africi i Americi papila (lat. papila) anat. bradavica, kvr- ica; osobito: prsna bradavica papilaran (lat. papili ari) brada viav; papilarno tijelo kvrini sloj. gornji sloj krzna s papilama u kojima zavr- avaju ivci papilionaceae it. papilionacee (lat.) mn. bot. leptiraste biljke papillio (lat.) zool. leptir papiloforman (lat. papilliformis) bra- daviav = papilaran papilom (lat. papilla) med. tvrda i be- zopasana mala oteklina, obino na vanjskoj koi i sluznici grkljana, ih na maternici, u elucu, crijevima i mokranom mjehuru gdje moe iza- zvati jaka krvarenja papilota (fr. papillote) komad papira ili lima oko kojega se omola pramen kose da bi ostao ukovran papilotirati (fr. papilloter) kovrata ko- su, praviti kovrice uvijanjem kose oko komada papira ili lima papilozan (lat. papillosus) bradaviast, kvricav, koji ima kvrico sline bra- davicama papir (gr. papyros) biljna tvar na kojoj se pie; usp. papirus papirin (gr. papyros) pergament-papir papirkorb (njem. Korb koara) koara za papir (uredniki ko) papirmae (fr. papier papir, maehe sa- vakan) papirna masa pomijeana s ljepilom, kredom, gipsom i dr. od koje se izrauju razliiti predmeti; lje- penka papirograf (gr. papyros, grafo piem) sprava za umnoavanje rukopisa papirografija (gr. papvros, grafo pi- em) kopiranje i umnoavanje ruko- pisa pomou stroja papirografa papiroska (rus.) cigareta papirus (gr. papvros) staroegipatski papir koji su pravili od tanke kore ili lika jedne vrste egipatskog aaa; rukopisi na papirusu, kakvi su pro- naeni u Egiptu, Pompejima i drug- dje papisa (tal. papcssa) ena imenom Giovanna, za koju neki pisci i povjes- niari tvrde da jc uspjela., preruena u mukarca, 88-5. postati papa papist (lat. papa) papinac, bezuvjelm pristaa pape i njegove to potpu- nije vlasti; rimokatolik papizam (lat. papa) papinstvo; naua- vanje Rimokatolike crkve o papi kao Kristovom namjesniku na Zemlji i o njegovoj nepogreivosti u vjerskim pitanjima papjemase (fr. papiermaehe) uobliljiva masa. ukalupljiva masa. napravljena od starog papira, s dodatkom ljepila, kroba, gipsa, krede i ilovae, uka- lupljena, premazana firnisom i obo- jena; upotrebljava se za duhanske i papocezarija 1032 paraboloni dr. kutijo, lutke, ivotinjski; figure itd. papocezarija (lat. papa, Caesar) pa- pina vrhovna vlast; mijeanje pape u prava svjetovnih vladara pappa in bocca it. papa in boka (tal.) hrana u usta: pren. pitanje koje sa- dri i odgovor (npr. Koja rijeka tee ispod Savskog mosta?) paprika (mad. paprika) kuh. govee, telee, svinjsko ili meso od peradi upreno s dosta luka i paprike papula (lat.) med. bubuljica, koni mje- huri papulozan (lat. papulosus) med. bubu- Ijiav, hubuljiast par (lat.) 1. pr. jednak, ravan; im. dvoje par avance il. par avans (fr.) una- prijed. na ime predujma par avion (fr.) na potanskim poilj- kama: oznaka za otpremu zrako- plovom par distance it. par distans (fr.) iz- daleka. na razmaku; ne intimno, otu- eno par et impar (lat.) par-nepar (vrsta igre na sreu) par exccllence it. par ekselans (fr.) pril osobito, izvrsno, izvanredno, u prvom redu; usp. kat'egzohen par force it. par fors (fr.) silom, na- silno, usiljeno; parforce lov hajka; parforce pas hajkaki pas par forfait it. par-forfe (fr.) port, ka- zna za nedolazak na zakazanu utak- micu ili zbog prekida utakmice (po kojoj se protivnikoj strani pobjeda priznaje bez borbe. npr. u nogometu 3 : 0) par ordre it. parordr (fr.) po naredbi, po zapovijedi par preference it. par preferans (fr.) prije, radije, prvenstveno par renomme it. par renome (fr.) po dobrom glasu poznavati nekoga par- (gr. par-) 2. v. pod para- para- (gr. para) grki prijedlog, javlja sc u mnogim sloenijima i oznaava: promaaj, pogreku, zabludu; preko- raenje ili preinaaj, protivljenje ili suprotnu tenju; pored i, konano, neku promjenu ili preobraaj; pred samoglasnicima = par parabaza (gr. parabasis) 1. odstu- panje; 2. prekoraenje, prekraj; 3. skakanje s jednog predmeta na dru- gi; 4. u starogrkoj komediji: dio umetnut u sredinu djela (a s prika- zivanim djelom nije imao nikakve ve- ze), u kojemu se voda zbora, u ime pisca djela, obraao gledateljima i slavio dravne bogove, a ljude i za- blude svog vremena izvrgavao poni- zi i ismijavao parablepsa (gr. parablepsis, gledanje pored) med. prividanje, varka vida parabola (gr. parabole stavljanje us- poredo, usporeenjc) poet. pouna pria u usporedbama, tj. pria u kojoj sve to sc pria treba uzimati u pre- nesenom znaenju, npr. Kristove pri- e o sijau i sjemenu, o razmetnom sinu, o vinogradarima i dr.; geoin. krivulja drugog stupnja, presjek stos- ca ija je svaka toka podjednako udaljena od zadane toke, fokusa, i zadane linije, parabole parabolian (gr. parabolos) iskazan u obliku poune prie u usporedbama; geom. koji ima oblik parabole; para- bolino zrcalo opt. izdubljeno zrcalo koje ima povrinu paraboloida; upo- trebljava se u reflektorima parabolizirati (gr. parabole) govoriti u usporedbama, u prenesenom smi- slu parabolni v. parabolian parnboloid (gr. parabole, eidos oblik) geom. tijelo koje nastaje okretanjem parabole oko svoje osi paraboloni (gr. parabolos smion, opa- san) kat. sveenici koji su se posve- tili njezi bolesnika 1033 paradoksan Paracelzus Paracelzus njemaki lijenik i filozof (149315-11), utemeljitelj nove medi- cine na iskustvima pukog lijeenja i kemije, tzv. iatrokemije paracenteza (gr. para-kenteo probo- dem pokraj, probodem sa strane) kir. ubadanje u upljinu tijela, osobito u trbuh ili prsa, radi vaenja tekuine koja je u njoj paracentezirati (gr. para-kenteo pro- hodom pokraj, probodem sa strane) med. ubosti, ubadali; usp. paracen- teza paracentrian (gr. para, lat. centrum sredite) koji lei nejednako oko sre- dita; koji se kree oko sredita paracijeza (gr. para, kvesis trudnoa, bremenitost) med. izvanmaternina trudnoa parada (fr. parer. parade, lat. parata, enski rod participa perfekta od pa- rare pripremiti, spremiti) sveanost, sveana priredba kojoj je cilj neto pokazati ih istaknuli; voj. sveana smotra; ma. odbijanje udarca sab- ljom paradentoza (gr. para, lat. dens zub) med. prijevremeno ispadanje zubi bez ikakvih simptoma bolesti; kro- nina bolest desni i zubne aice paradigma {gr. paradeigma) primjer za ugled, uzor, uzorak, primjerak, obrazac; gram. rije koja slui kao uzorak za mijenjanje svih ostalih rijei iste promjene; model za likov- ne umjetnike paradigmatian (gr. paradeigma) uzoran, primjeran, koji moe poslui- ti kao uzor; koji pouava primjerom paradigmatik (gr. paradeigma pri- mjer, uzor) pisac ivotopisa svetih i bogu u god n ih ljudi, onih koji svojim ivotom i djelom mogu drugima slu- iti za uzor paradigmatika (gr. paradeigma pri- mjer, uzor) vjetina pravljenja gip- sanih figura, oblikovanje u gipsu paradigmatizirnti (gr. paradeigma primjer, uzor) iznositi primjere za ogled, pouavati, objanjavati na pri- mjerima paradijastola (gr. paradiastoic stav- ljanje jednog pokraj drugog i ras- tavljanje) ret. rastavljanje stvari koje inae ine cjelinu (radi boljeg razu- mijevanja), objanjavanje neega po- mou njegovih suprotnosti paradirnti (fr. parader) sudjelovati na paradi; razmetali se neim, isticati neto tako da upada u oi, kooperiti se paradis (gr. paradeisos, lat. paradisus, sanskr. paradesa, hebr. parades, perz. i ar. firdaus mn. faradis, fr. pa- radis, njem. Paradies) zvjerinjak. raskoan vrt. perivoj; teol. prebiva- lite prvih ljudi dok ih Bog, zbog grijeha, nije odatle istjerao; mit. mjesto u koje dolaze pravednici na- kon smrti, raj; aljivo: posljednja g- alerija u kazalitu paradni (fr. parade) koji se tie parade, koji sudjeluje u paradi, sveani; pa- radna kola kola za sveane prilike; paradni konj konj koji se upotreb- ljava samo u paradama; paradni mar voj. sveana koranica, sveani mar, mar kojim vojnici idu prili- kom smotre, osobito kad odaju poast starjeini paradoks (gr. paradoxos protiv mi- ljenja, protiv oekivanja, neoekivan, nevjerojatan) miljenje suprotno op- em miljenju; 1. prividna besmisli- ca, osebujnost, nastranost, neobina i udna misao ili stvar; 2. ret. podvr- sta antiteze: reenica ija su dva di- jela na prvi pogled potpuno suprot- ni, a ipak stoje jedan pokraj drugog, npr.: Ne bojim se, ali me je strah paradoksalan (gr. para. doxa) v. pa- radoksan paradoksan (gr. paradoxos) suprotan opem miljenju (ili: shvaanju, oe- paradoksija 1034 parafrazirati kivanju), prividno besmislen, osebu- jan, neobian, nastran, udnovat paradoksija (gr. para, doxa miljenje, mnijenje) osebujnost u nainu mi- ljenja i shvaanja, nastranost, neo- ekivano, prividna besmislenost (ili: proturjenost, nevjerojatnost); ljubav prema onome to je nastrano paradoksologija (gr. paradoxologia govorenje o nevjerojatnom ) govorenje ih pisanje u neobinim reenicama ili izrazima paradoksomanija (gr. para protiv, na- suprot. doxa miljenje, mania poma- ma, strast) pretjerana sklonost na- stranom miljenju i nauavanju paraf (fr. paraphe, lat, paraphus, gr. para-grafos) potez pera pri potpisu, skraeni potpis, obino poetna slova imena i prezimena, npr. na nekoin aktu (ime se oznaava da je mje;- rodavni slubenik imao akt u ruci i upoznao se s njegovim sadrajem) parafemalije (lat. paraphernalia sred- nji rod mnoine pridjeva od para- pherna "osobina", zasebno imanje udane ene, od gr. para i fernc mi- raz) mn. prav. osohno vlasnitvo, osobno imanje supruge, koje ne spa- da u miraz i nad kojim je ona zadr- ala neogranieno pravo slobodnog raspolaganja parafernalno imanje prav. v. para- femalije parafimoza (gr. para, fimoo u veem, stegnem) med. oteklina i, zbog toga, suavanje gornje koice mukog spol- nog uda; panjolski ovratnik parafin (fr. paraffine, lat. parum malo. afTinis srodan: naziv dao njemaki kemiar K. von Reinchenbaeh) kem. mjeavina vrstih ugljikovodika, na- lazi se kao sastojak petroleja, dobiva sc osobito destilacijom nekih vrsta smeeg ugljena, treseta i bitumi- noznih kriljevaca (parafinski kri- Ijevci); upotrebljava se za izradbu svijea, votanog papira, votanog platna, voska za latenje namjetaja i podova, za natapanje ibica i za izo- liranje kao dielektrik parafinski kriljevci mn. v. parafin parafinsko ulje ulje koje sadri parafin parafirati (fr. parafer) nainiti umjesto punog potpisa svoj uobiajeni znak, skraeno se potpisati (v. paraf) parafiza {gr. parafvsis sporedan izda- nak) bot. u plodonosnom tijelu odre- denih gljiva: sterilna vlakna koia sto- je pokraj vlakana u kojima su spore parafonian (gr. para, fone glas) koji ima ruan, neskladan zvuk parafonija (gr. para, fone glas) med. poremeaj u glasu koji se sastoji u tome to se, pored pravog glasa, uje jo jedan sporedan glas parafonist (gr. para, fone glas) su- pjeva, zborski pjeva; prvi pjeva, predvodnik u pjevanju paraforn (gr. para-fero, paraforeo pri- nosim) med. ludilo malog stupnja, suludost, sumanutost pnrafrast (gr. parafrastes) opisiva, prepriavatelj, onaj koji objanjava neki tekst opisno pojednostavljujui ga prepriavanjem parafrastian (gr. parafrazomai) opi- san, koji objanjava, koji prepriava; perifrastian parafraza (gr. parafrasis) ret. opisno iskazivanje neega u cilju bolje ra- zumljivosti, prepriavanje; kao ret, figura: iskazivanje neke predodle ne jednom, njezinom rijeju, nego s vie drugih rijei koje jasno iznose njezina najvanija svojstva, npr. pre- selio se u vjenost umjesto umro, do- bro gleda i pukom i okom umjesto dobro niani itd.: peri fraza parafrazirati (gr. parafrazomai) opi- sati, opisivati, prepriavati, obja- njavati, razviti, razgranati neku mi- sao; porifrazirati J parafrenezija 1035 paragun parafrenezija (gr. para, firen preka, poprenica) med. v. parafreniti3 parafrenitis (gr. para. fren preka, po- prenica) med. upala poprenice (di- jafragme) i bjesnilo kao posljedica te bolesti parafronetican (gr. para-fronco lud sam) pomuena uma. bezuman parafroneza (gr. parafronesis) med. poremeenost, pomuenost uma, lu- dilo parageneza (gr. para, genesis posta- nak) nastajanje (ili: raanje) u zajed- nici s nekim ili s neim; min. znanost koja prouava okolicu i prilike pod kojima su nastali pojedini minerali i nastoji utemeljiti zakone po kojima to biva parageuzija (gr. para-geuomai okusim pored toga, okuam uz to) med. is- pitivanje ukusa i sposobnosti za ukus paragij (lat. par, paragium) prav. podjednako pravo na feud; osobito kod podjele nasljedstva u nekoj vla- darskoj porodici; namirenje jedne sporedne linije time to joj se odvoji jedan dio posjeda na uivanje; supr. apanagij paragirati (lat. paragere) odvojiti, odi- jeliti; paragirana finija sporedna li- nija neke vladarske porodice koja je namirena time to joj je jedan dio zemlje odvojen i predan u vlasnitvo (supr. apanagirana linija) paraglas (fr. paraglace) pom. ledobran, ledolom, naprava na brodu koja ga titi od udara ledenih santi paraglosa 'gr. para. glossa jezik) med. upala jezinih miia paragoga (gr. paragoge dovoenje) gram. produenje zavretka jedne ri- jei time to se na zavretak doda jedno slovo ili dva, npr. 'daklem" um- jesto "dakle"; mijenjanje rijei, pro- mjena. izvoenje; med. omekavanje kostiju paragogian (gr. par-agogos izveden) gram. na zavretku produen; iz- veden paragomfoza (gr. para, gomtos klinac) med. nepotpuna uglavljenost djeje glave u zdjelici paragon {tal. paragone) 2. vrsta tal. crnog mramora paragon (tal. paragone, p. paragon) 1. predstavnik, primjer, tip; uspo- redba, izravnanje; krupan biser, bi- ser, dijamant bez mane; tisk. vrsta slova izmeu teksta i tercije (od 21 toke odnosno 18 toaka) paragraf (gr. paragrafos linija ili crta sa strano s tokom iznad nje radi obiljeavanja dijelova zbora i para- baze u tragediji i staroj komediji koji odgovaraju jedan drugom) odsjek, od- jeljak nekog teksta koji govori samo o jednoj temi ili razvija samo jednu misao; odjeljak, lan (zakona, uredbe, pravilnika i si.); znak () kojim se obiljeava takav odjeljak paragrafija (gr. para, grafia pisanje) med. nesposobnost pisanja obinim slovima (znak odreenih bolesti moz- ga) paragrafirati (gr. para-grafo napiem pokraj, dopiem) dijeliti, podijeliti na odsjeke ih odjeljke; obiljeiti odjelj- ke nekog teksta (spisa, zakona, ured- be i dr.} posebnim znacima, paragra- fima () paragrama (gr. para, gramma slovo, pismo) dodatak, umetak, rijei ih re- enice umetnute u neki spis; ispre- mjetana slova u rijei radi dobiva- nja aljive igre rijei; takoer = ana- gram paragrnmatizam (gr.) med. smetnje koje se javljaju pri primjenjivanju gramatikih pravila u govoru paragrel (fr. paragrele) top za rastje- rivanje tuonosnih oblaka paragun (tur.) 1. grimiz; 2. vrsta puke paraluman 1038 parap legija paraluman slitina (legura) od alumi- nija i magnezija parama gnetina tijela v. paramagne- lizam paramagnefiznm 'gr. para, Magnes) fiz. svojstvo nekih tijela {parama- gnetina tijela) da se svojom uz- dunom osi (tijela oblika pruta, ta- pa) postave paralelno s linijama sile dvaju suprotnih magnetnih polova (aksijalno postavljanje, npr. krom); supr. diiamagnetizam paramecij (lat. paramecium caudatum) zool. papuica obina (vrsta trepljara, praiva) pnramenti (lat. parare, paramcnta spremiti, pripremiti) mn. u evange- likoj ili katolikoj crkvi: crkvene stvari i dragocjenosti, svi predmeti koji spadaju u sastavne dijelove cr- kve (ukrasi, ae, krievi, svijenjaci, misno ruho i dr.) parametar (gr. para, metron mjera, mjerilo) mat. svaka veliina o kojoj ovisi funkcija ili oblik krivulje; kod nekog stoastog presjeka: duina tetive okomite u sreditu na glavnu os; min. udaljenost od toke u kojoj jedna kristalna ploha presijeca os do toke presjeka osi parametrij (para, metra maternica) anat. zdjelino tkivo koje obavija ma- ternicu parametritis (gr. para, metra mater- nica) med. upala zdjelinog tkiva (onoga to obavija maternicu), koje se javlja kao posljedica poroda paramimija (gr. para- pogreka, mi- meomai oponaam) med. neodgova- rajui odnos izinedu izraza lica i pra- vog raspoloenja (bolesnik pria o ne- kom veselom dogadaju, ali istodob- no plae) paramitija (gr. para-mythia) poet. vr- sta parabole koja neku viu moralnu istinu zaodijeva u izmiljen dogadaj iz ivota mitskih bia (bogova, an- ela, dobrih i zlih duhova) paramnezija (gr. para- pogreka, mi- mnesko sjeam se) med. smetnje u pamenju, tj. mijeanje sjeanja na stvarne dogadaje s kojekakvim iz- miljotinama paramo (p.) ledina, pustara, pustopo- ljina; mn. paramosi visoravni u An- dania paramorfizam (gr. para. morfe) oblik) mit, istodobno pojavljivanje obaju oblika jednog dimorfnog tijela u is- tom kristalu, pseudomorfoze kod ko- jih sc tvar samo fiziki promijenila paramorfoza (gr. para, morfe oblik) min. v. paramorfizam paranak (tal. paranco) sprava kojom se to die ili vue, koloturnik, diza- lica, vitao parangal (tal. paranco konop, vitao) ribarska sprava od niza udica na du- gakom konopu; strukovi parangon (fr. parangon) v. paragon paranimf {gr. paranvmfos, para, nym- fe nevjesta, mlada) onaj koji vodi mladu u mladoenjinu kuu: voditelj svadbenih sveanosti paranoja (gr. para-noia ludilo) med. poremeenost uma, vrsta ludila paranomija (gr. paranomia, para, no- mos zakon) djelovanje protiv zako- na, protuzakonitost para pet (tal. parapetto) nizak zid, za- klon, grudobran; ograda parapetal (gr. para, petalon list) bot. sporedna latica parapetazma (gr. parapetasma) za- vjesa, osobito kazalina paraplazma (gr. paraplasma) nakaza, izrod paraplegija (gr. paraplegia) med. uze- tost odgovarajuih dijelova gornje i donje polovice tijela, npr. obiju nogu, obiju ruku, oba oka (kao posljedica bolesti lene modine ili mozga) parapleksija 1039 parataktiki parapleksija (gr. para-plcxia) med. v. paraplegija parnplektian (gr. paraplektikos) med. uzet u jednoj strani ili u jednom dijelu tijela zbog kapi parapleroma (gr. para-pleroma) ret. suvinost, suvina uporaba rijei u govoru, tj. rijei koje nisu potrebne ni radi smisla ni radi kakve grama- tike veze, npr.: dakle, znale i dr parapleuritis (gr. para, pleuritis upa- la plune opne. upala porebrice) med. upala plune opne parapraksija (gr. para- pogreka. pratio radim) pogreka parapsihologija (gr. para. psyhe du- a, logia znanost) fil. dio psihologije koji kritiki ispituje spiritizam, tele- patiju, telekinezu, materijalizaeiju, vidovitost i druge okultne pojave; usp. okultizam pararitmian (gr. pararhvthmos} koji neprirodno (ili: neobino) udara, npr. bilo, puls pararitmus (gr. pararhythmos) med. neprirodno bilo, neobian puls parartrema (gr. par-arthrema zglob) med. v. parartreza parartrezn (gr. par-arthresis uganue, iaenje) med. malo, nepotpuno uga- nue zgloba parartroma (gr. para, arthron) med. v. parartreza parasanga (gr.) starogrka mjera za duinu, = 30 stadija (oko jedan sat puta) para scena (gr. para. skene skela, po- zornica) sporedna scena, sporedan dogadaj parascenij (gr. para, skene skela, po- zornica) kaz. soha pokraj pozornice (u kojoj se glumci oblae) paraselen (gr. para, selene Mjesec) meteor, sporedni Mjesec, prozrana slika Mjeseca, svijetli krug oko Mje- seca parasifilitian (gr. para, v. sifilitian) med. opi naziv za bolesti koje ne pokazuju simptome samog sifilisa, ali se smatraju njegovim posljedicama paraspadija (gr. para-spao odvuem. otrgnem) med. neprirodan razvitak mukog spolnog uda, a sastoji se u tome to mokrana cijev ima boni otvor za isputanje mokrae paraspadijnza (gr. para-spao) med. v. paraspadija parastati (gr. para-slales) mn. arhit. sporedni stupovi, podupirai parastatian (gr. parastatikos) koji pomae; pomoni; koji samo prividno pomae parastih (gr. para-stichos) poet. v. akrostih parastos (gr. parastasis stajanje uz nekoga) u pravoslavnoj crkvi: sluba za pokoj due umrlog, panihida; kod katolika: rekvijem parasuz (tur. para novac, syz bez) koji nema novaca, siromah parait (fr. paraehute) 1. zrak. pado- bran, sprava u obliku velikog otvo- renog kiobrana za sputanje iz zra- koplova i balona; 2. rud. mehanizam koji sprjeava da kabina (u oknu) padne u sluaju puknua konopca na dizalici paraitist (fr. paraehute) zrak. pa- dobranac, onaj koji skae iz zrako- plova ili balona pomou padobrana (paraita) paraitizam (fr. paraehule) teorija i praksa uporabe i koritenja padobra- na; padobranski skok parataksa (gr. para-taxis metanje po- kraj, stavljanje pokraj, metanje pre- ma, stavljanje prema) gram. uspored- nost; ret. knjievna figura kojom se iskazuje neka usporedba, npr.: o- vjek snuje, a Bog odreuje; koordi- nacija parataktiki (gr. para-taxis metanje pored, stavljanje pokraj, metanje pre- parahidroza 1036 paralelepiped pnrnhidroza (gr. para, hidor znoj) med. abnormalno izluivanje znoja pnrakadutist (tal. paracadutista) voj. talijanski vojnik osposobljen za upo- rabu padobrana, padobranac parakcratoza (gr. para, keras rog) med. nepravilno stvaranje roine pnrakinezija (gr. para, kinesis kre- tanje) med. poremeaj u pravilnom kretanju miia paraklaza (gr. para, klasis lomljenje, razvijanje) geol. vea tektonska pu- kotina paraklet (gr. parakletikos ohrabriv, utjean) utjeni spis; grka crkvena knjiga koia sadri rijei utjehe pnrakletian (gr. parakletikos) utje- an, pun utjehe parakma (gr. par-akmazo ocvjetam, opadam) med. v. parakmaza parakmastian (gr. parakmastikos) med. koji poputa, koji opada (posto je ve bio dostigao svoj vrhunac) parakmaza (gr. par-akmazo ocvjetam, opadam) med. poputanje, slabljenje bolesti (poto je ve bila dostigla vr- hunac) parakopa (gr. parakope ludilo) med. buncanje, trabunjanje u groznici parakroja (gr. para, chroma boja) med. promjena boje lica zbog bolesti parakromn (gr. para, chroma boja) varka vida, oko vidi druge boje a ne one to stvarno postoje parakromatopsija (gr. para, chroma boja, opsis vienje) med. sljepilo za boje, nesposobnost pravilnog razli- kovanja boja parakromoblepsija (gr. para, chroma boja, blepsis vienje) med. pogreno vienje boja parakroninn (gr. para, chronos vrije- me) pogreno odreen s obzirom na vrijeme, koji se ne slae s rauna- njem vremena, koji ne odgovara vre- menu parakronizam (gr. para. chronos vri- jeme) pogreka u odreivanju vre- mena kad se zbio neki dogaaj parakrozn (gr. para, chrosis bojenje) med. promjena boje, gubitak boje; ne- istoa boje parakuza (gr. par-akuo ujem pored toga, uiem pritom) med. pogrean sluh; zujanje u uima parakuzija (gr. para- pogreka, akuo sluam) med. iluzije sluha, tj. pojava da ovjek uje zvukove koji zapravo ne postoje) paralaga (gr. parallage) mijenjanje, zamjenjivanje; med. duhovni pore- meaj, zabuna, zbrka paralaksa (gr. paralaxis mijenjanje, promjena) astr. kut koji ine dvije razliite vidne linije prema istom predmetu, ih: paralaksa nekog pred- meta jest razlika izmeu pravaca k tome predmetu kad se ovaj gleda iz dviju razliitih toaka paralalija (gr. paralalco brzo blebe- em) med. poremeaj u govoru, po- greno izgovaranje rijei paralnmpsa (gr. paralampsis) med. bijela i sjajna pjega na ronici oka pnraleksija (gr. para, lexis govorenje, izraavanje) med. nesposobnost pra- vilnog itanja, itanje zamiljenih ri- jei umjesto onih koje su napisane paralela (gr. parallelos usporedan, koji usporedno stoji, lei, ide itd.) uspo- redba. izjednaavanje; lit. usporedba dvaju karaktera; voj. spojnica, pro- metnica izmeu dvaju rovova; geoin. jedna od dviju ili vie paralelnih li- nija paralelan (gr. parallelos) usporedan, istoga pravca, koji je. kae se, u svim tokama jedan od drugog jednako udaljen; pren. suglasan, koji odgo- vara drugom, izjednaen paralelepiped (gr. parallelepipedon, parallelos usporedan, epipedon ra- van) geom. tijelo omeeno sa est pa- paralelizam 1037 parnlogizirati ralelograma, od kojih su suprotni me- usobno jednaki paralelizam (gr. parallelos) fil. odnos slinih stvari jednih prema drugima; biogeneliki paralelizam slinost i podudarnost izmeu individualnog i opeg razvitka; psihofiziki parale- lizam odnos izmeu miljenja i bia, psihikog i fizikog, prema kojemu ove dvije grupe jedna drugoj odgova- raju. ah nisu identine; geom. uspo- redan tijek ravnih linija ili povrina, svojstvo izraeno u sljedeem: "Ako jedna linija u presjeku s dvjema li- nijama ini s iste strane dva unutra- nja kuta iji je zbroj manji od dvaju pravih kutova, te dvije linije, bes- krvno produene, sjei e se, i to s one strane s koje su ovi kutovi manji od dviju linija" (Euklid); teol. suklad- nost, podudarnost, slinost pojedinih mjesta u Svetom pismu, slinost po- jedinih stihova u psalmima paralelizirati (lat. parallelisare) uspo- rediti, usporeivati paralelna mjesta mjesta koja su jed- naka ili slina, osobito u Svetom pismu paralelne linije geom. "Paralelne su one linije koje sc nalaze u istoj rav- nini i koie se, produene u beskraj- nost na obje strane, ne sijeku jedna s drugom" (Euklid) paralelni krugovi usporednici, krugo- vi koji idu paralelno s polutnikom (ekvatorom) a koji su sve manji to su blii stoerima; oni na Zemlji spajaju mjesta iste zemljopisne i- rine, a na nebu zvijezde iste dckli- nacijc paralelnost (gr. parallelos) v. parale- lizam paralelograf (gr. parallelos. grafo pi- em, biljeim) glaz. v. rastral paralelogram (gr. parallelogrammon) gnom. etverokuL kod kojega su su- protne strane paralelne, te zbog toga i jednake; paralelogram sila fiz. re- zultanta dviju sila koje djeluju u istoj toki pod odreenim kutom jednaka je, po jaini i pravcu, dijagonali pa- ralelograma konstruiranog od danih sila kao strana paralelopiped v. paralepiped paralipomona (gr. para-leipo propus- tim. izostavim) mn. ono to se jo treba kazati, tj. ono to je bilo ispu- teno ili preko ega se prelo, nak- nadni prilozi ih dopune nekog djela paralipsa (gr. parnlcipsis) ret. figura kojom se neto istie i podvlai ba time to govornik izjava kako, toboe, eli prijei preko Loga; v. prctericija pnralitican (gr. paralytikos) med. uzet, ukoen; bolestan od suenja mozga; koji potjee od paralize paralitik (gr. paralvtikos) med. onaj koji je uzet, onaj koji je ukoen; onaj koji boluje od suenja mozga paraliza (gr. paralysis uzetost, odu- zetost, paralvo oduzmem, ukoim) med. potpuna uzetost, ukoenost; pa- ralysis agilans it. paralizis agitans (lal.) uzetost sa drhtanjem (osobito glave i ruku); progresivna paraliza uzetost mozga kao posljedica neiz- lijeenog sifilisa (lijeenje pomou umjetnog izazivanja malarije) paralizirati (gr. para-lyo oduzmem, ukoim, fr. paralyscr) med. ukoiti, umrtviti; pren. slabiti, oslabiti, uko- iti, liiti snage; otkloniti, zaustaviti paralogija (gr. paralogia) suprotnost razumu, besmislica, zabluda; med. trabunjanje, govorenje bez smisla parnlogistika (gr. para logistike) vje- tina namjernog izvoenja pogrenih zakljuaka, = sofistika paralogizam (gr. paralogismos) po- grean zakljuak; log. nenamjerno napravljen pogrean zakljuak paralogizirati (gr. para-logizomai) praviti pogrene zakljuke, pogre- no zakljuivati paraian 1040 pnrcijalitet ma, stavljanje prema) gram. uspore- dan paratan (lat. pararc, paratus) spreman, gotov, pripremljen pnrateizam (gr. para, theos bog) izraz kojim neki istraivai religija ozna- avaju budizam, budui da on i nije religija u pravom smislu, nego neka vrsta ivotne filozofije koja Hindu- sima zamjenjuje religiju: usp. pan- kosmizam parnteza (gr. para-thesis) pridodava- nje, dodavanje, dometanje; uspore- ivanje, prispodobljavanje; suprot- nost, opreka paratifus (gr. para, tyfos) med. zaraz- na bolest trbuha, slina ti fuu, samo znatno manje opasna od njega paratimija (gr. para, thymos dua, srce) med. neraspoloenje, bolesna sjeta paratiroidne lijezde etiri male li- jezde S unutranjim izluivanjem ko- je su smjetene iza lijezde titnja- e; reguliraju metabolizam kalcija i fosfora paratonija (gr. para, tonos zategnu- tost, napon) med. holesno napinjanje, bolesna napetost paratrihoza (gr. para, thrix, trichos vlas. dlaka) med. izbijanje (ili: rast) dlaka na mjestima gdje njihov rast nije prirodan, paratrima {gr. para tri mm a) med. ojedenost stranjice, ojedica paratrofija (gr. para, trofe hrana, prehrana) med. bolest zbog loe i ne- dovoljne prehrane paratropija (gr. para-trofe odvratiti, skrenuti) med. nepravilan (ili: ne- prirodan) poloaj nekog dijela tijela paravan (fr. paravent) vjetrobran: po- mini zid, panjolski zid, zaklon parazit (gr. para-sitos) onaj koji se hrani zajedno s drugim; drug za sto- lom, tj. mukta, onaj koji ivi na ra- un drugoga paraziti (gr. para-sitos) mn. biol. na- metnici, ivotinje i biljke koje ive na drugim organskim tijelima ili u njima i hrane se na njihov raun; kod profesionalnih kartaa-varalica: tajni saveznici glavnog igraa parazitizam (gr. para-sitos) mukta- tvo, ivljenje na Lud raun parazitofobija (gr. parasiteo jedem zajedno s nekim, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od nametnika (parazita) na ljudskom tijelu parazitologija (gr. para-sitos, logia) biol. znanost o parazitima, nametni- cima, znanost o biljkama i ivotinja- ma koje ive na raun drugih parazitski (gr. para-sitos) muktaki, na raun drugoga parazlama (tur.) prsten, karika kao okov na pucanoj cijevi parazol (lal. parasole, fr. parasol) tit- nik od sunca, suncobran parcela Gat. parcclla) komadi, djeli cjeline, npr. zemlje, gradilite parcelacija (lat. parcellalio) komada- nje, dijeljenje na komade, osobito zemljita; parceliranje parodiranje (lat. parcellare) v. parce- lacija parodirati (lat. parcel lare) dijeliti na komadie, komadati; vee zemljite podijeliti na pravilne parcele parcijalan (lat. partialis) 1. djelomian; parcijalni tonovi fiz., glaz. jedno- stavni tonovi koji zvue zajedno s osnovnim tonom i ine boju tona;gor- nji parcijalni tonovi oni koji su vii od osnovnog tona; astr. parcijalna pomrina pri kojoj je samo dio svi- jetlog nebeskog tijela pokriven ili pomraen (supr. totalna pomrina); 2. pristran parcijalist (lat, pars dio) onaj koji dri nekom stranu, pristran ovjek parcijalitet (lat. pars dio, fr. partialite) slranarstvo, pristranost parcijalnik 1041 Farentalije parcijalnik (lat.) knjiga tekuih rauna u kojoj svaki poslovni partner ima svoju stavku (partiju) pardon (fr.) oprost; oprost kazne, pomi- lovanje; molba za oprost; kao usklik: pardon! = molim, oprostite', pardonabl (fr. pardonnable) oprostiv, koji se moe, kojemu se moe opros- titi pardonirati (fr. pardonner) pratati, oprostiti; pomilovati, pokloniti ivot; gledati kroz prste, trpjeti nekoga ili neto parebelum (gr. para, lat. bellum rat) veliki automatski pitolj veoma jakog djelovanja paregorian (gr. paregoros ohrabru- jui, osokoljujui, utjean) koji ubla- ava, koji uminjuje bol paregorik (gr. paregorikos koji ohrab- ruje, koji osokoljuje, koji ublaava) med. lijek koji ublaava i uminjuje bol parehetian (gr. pareehetikos) koji oponaa zvuk parehezn (gr. parechesis oponaanje tona ih glasa) oponaanje zvuka; spa- janje rije.i koje slino zvue pareki (gr. paroikoi) mn. pridolice, doljaci (bez graanskih prava) parekija (gr. par-oikia) stanovanje u nekom mjestu u svojstvu doljaka ili tuinca, bez graanskih prava parektoza (gr. par-ekteino isteem po- kraj, proteem pritom) med. preko- mjerno rairenje pareLipsa (gr. par-elleipsis izostav- ljanje) gram. isputanje jednog slo- va ili samoglasnika parembola (gr. par-emhole umetanje) gram. umetak, umetnuta reenica; usp. parenteza paremija (gr. paroimia poslovica) po- slovica, izreka\ paroemia juri it. pa- remija juri (lat.) zakonsko pravilo koje je postalo poslovica paremiograf (gr. paroimia poslovica, grafos pisac) skuplja poslovica, pisac poslovica, izreka paremiografija (gr. paroimia poslo- vica. grafia pisanje) skupljanje po slovica, pisanje poslovica (ili: izreka) paremiologija (gr. paroimia poslovica, logia) poznavanje poslovica, objanje- nje poslovica; zbirka poslovica paremptoza (gr. paremptosis upada- njc pokraj, dospijevanje pokraj) med. prodiranje krvi u dijelove tijela gdje joi nije mjesto, to izaziva razne upa- le parentHifalis (gr. para, en-kefalos mo- zak) anat. mali mozak pareneefalitis (gr. para, en-kefalos mozak) med. upala malog mozga parenetinn (gr. parainetikos koji pri- pada hrabrenju, sokoljenju, opomi- njanju. koji ohrabruje) koji savjetuje (ili: opominje, preporuuje), pouan pareneza (gr. parainesis hrabrenje, so- koljenje, opominjanje.) opomena, pre- poruka, savjet, potpisivanje i hrabre- nje na vrlinu, govor kojim se hrabri parenhim (gr. pareneheo ulijem po- kraj, dolijem pokraj, par-enchvma ulijevanje pokraj, dolijevanje pokraj) fiziol. biljno i ivotinjsko stanino tki- vo bez osobita oblika, dijelom s done- kle ravnomjerno ispruenim stanica- ma (supr. prozenhim); med. bitni sa- stojak utrobe, meso od kojega se sa- stoje lijezde parenhimatiean (gr. par-enchyma) fiziol. koji se sastoji od parenhima parenhimatozan (gr. par-enchyma, lat. parenchvmatosus) fiziol. koji se tie parenhima, sadran u parcn- himu parenije (gr. para, oinos vino, par-oi- nia) mn. pjesme uz vino, vinske pjes- me Parentalije (lat. parentalia) mn. sve- ano prinoenje rtava u ast umrlih parcntela 1042 parfumer roditelja i roaka kod Rimljana, po- duje, karmine parentela (lat. parentela) rodbina, srod- stvo, rod, svi potomci zajednikog pradjeda, rodbinska loza (ili: linija) parcntela (lat. parentcs roditelji) rod- bina, rod, srodstvo, roaci, obiteljska loza parenteral (gr. para. enteron crijeva, utroba, drob) med. lijek koji se ne unosi kroz eludac, nego putem in- jekcija. masiranja i dr parenteralni (gr. para, enteron utro- ba) med. koji se unosi u organizam putem cijepljenja, injekcija, masira- nja i sL, a ne kroz eludac; supr. en- teralni parentetian (gr. parenthesis ume- tanje, umetak) umetnut, stavljen u zagrade, u zagradama; sporedan, uz- gredan, udaljen od teme o kojoj je rije (i zbog toga stavljen u zagrade); in parenthezi; usp. parcnteza parenteza (gr. parenthesis) umetanje, umetak; gram. umetnuta reenica, oznaena time to je stavljena u za- grade: ( ) ih / /, Hi izmeu crtica: ; zagrada; pren. udaljavanje od te- me o kojoj se govori; mat. znak da se s veliinama koje se nalaze u zagra- dama treba raunati kao s cjelinom: in parenthezi it. in parentezi (lat.) u zagradi, u zagradama; pren. figu- ra koja nastaje uporabom suvinih i za razumijevale potpuno nepotreb- nih rijei, npr Kad jc Ive konja do- bavio. / On se dipi konju na ramena, i Pa utee, vesela mu majka. (usp. parapleroma); v. parentetian parentirzus (gr. para, en, thyrsos) ret. izraz lanog oduevljenja, pretjeri- vanje u neprirodnom zanosu, stras- no pretjerivanje u govoru ili preda- vanju parere (tal.) trg. pismeno struno mi- ljenje o nekom trgovakom sporu; med. lijeniko miljenje koje se, po slubenoj dunosti, izdaje o obduk- ciji lea i svemu to je pritom nae- no (parere medicum) parere medicum it. parere medikum (lat.) med. v. pod parere parerga (gr. par-ergon sporedno djelo) mn. ovako su, prvobitno, nazivani oni Herkulovi podvizi koje mu Eurislej nije bio naredio da ih izvri, koje je on, dakle, izvrio pored svojih 12 glavnih podviga; otuda: sporedna dje- la, sporedni radovi, sporedne stvari, sporedne figure, manji spisi parergon (gr. par-ergon sporedno dje- lo, uzgredno djelo) v. parerga pares (lat. par jednak, pares jednaki) mn. jednaki, podjednako jaki, dora- sli jedan drugom; po poloaju ili sta- leu jednaki; otuda: judicium parium it. judicijum parijum Gat.) sud koji sudi lanovima jednog stalea, u ko- jemu optuenom sude samo njemu jednaki parestezijn (gr. para, aisthcsis osjeaj) med. neobian, izopaen osjeaj (npr. kao da mile mravi po tijelu), izazvan abnormalnim unutranjim podraa- jima paretian (gr. paretos omlitavio, osla- bio, malaksao) med. nepotpuno uzet, poluuzel, oduzet za kretanje (a ne i za osjeaje): usp. pareza pareza (gr. paresis poputanje, slab- ljenje) med. nepotpuna uzetost, polu- uzetost, uzetost za kretanja (a ne i za osjeaje) parezija (gr. paresia) otvorenost, pro- stodunost, iskrenost; bezobzirnost u govoru parfe (fr. parfait) kuh. krema s leda parfem (fr. parfum, lat. per, fumus dim) miris, mirisna vodica parfimirati (fr. parfumer) namirisali; iriti ugodan miris parfumer (fr. parfumeur) prodava mi- risa; proizvoa mirisa parfumerija 1043 paritet parfumerija (fr. parfumerie) proda- vaonica (ili: trgovina) mirisa; tvor- nica mirisa, radionica mirisa parfumerijska roba roba koja se prodaje u parfumeriji: mirisne vo- dice. mirisni sapuni, puder i si parhel(ij) (gr.) odraz sunca na obla- cima, pasunco parhet (lal. barracanus, njem. Bar- chent) s jedne strane gruba pamu- no-lanena tkanina (za zimsku odjeu, osobito za zimsko rublje) pari (tal. pari, lat. par) Irg. v. al-pari; iznad pari iznad nominalne vrijed- nosti; ispod pari ispod nominalne vrijednosti pari passu (lat.) jednakim korakom, ravnomjerno paricid (lat. parricidium) prav. ubojstvo roditelja, ubojstvo oca, majke ili ro- aka; veleizdaja pari (tal. pareccbio) malo veslo pariati (lal. apparccchiare) 1. sprema- ti, pripremali; 2. veslati malim ves- lima. paride (lat. paridae) zool. sjenice, ptice sline sjenicama parifikacija (lal. parificatio) izjedna- avanje, izjednaenje parija (hind. paharija) indijska kasta, pleme koje Hindusi preziru kao ne- isto, pleme prastanovnika Indije koje su sanskrtska plemena pobije- dila i otjerala u planine, koji se ra- aju kao robovi i ponajvie slue kod tamonjih Europljana; pren. siro- maan i bijedan ovjek iz najnieg stalea ljudi, prezreni rob parija (lat. paria sc. vota jednaki gla- sovi) mn. isti broj glasova, jednakost u glasovima (kod izbora) parijacija (lat. pariatio) oprost duga; plaanje gotovinom; prav. usvojenje tueg djeteta s uvaavanjem svih prava djeteta parijamb (gr. para, iambos) poet. v. pirihij parijetalni (lat. parietalis) zidni; anal. tjemeni; os parietale it. os parijetale (lat.) tjemena kost, tjemenjaa parimija (gr. paroimia) u pravoslavnoj crkvi: pria, izabrana mjesta iz sta- rozavjetnih i novozavjetnih knjiga koja se odnose na dogaaj koji Crkva toga dana slavi (itaju se na veer- njici) parir (fr. parure) ukras, nakit; ukra- avanje, kienie parirati (lat. parare, fr. parer) 1. ma. odbiti udarac sablje, izmaknuti udar- cu sablje; odbiti, otkloniti, sprijeiti, zaustaviti, onemoguiti parirati (lat. parere) 2. sluati, poko- ravati se parirati (lat. pariare, fr. parier) 3. kla- diti se, okladiti se Pari (gr. Pari) mit sin trojanskog kralja Prijama i Hekube, u sporu iz- meu boica Here, Atene i Afrodite oko toga koja je od njih najljepa, on dodijeli nagradu za ljepotu (Eridinu zlatnu jabuku) Afroditi; odveo je He- lenu, enu kralja Menelaja. i time izazvao Trojanski rat, ubio Ahileja, a njega je ubio Kiloktet parisiennc it parizijen (fr.) tisk. vrsla sitnih tiskarskih slova od 5 toaka; vrsta najfinijeg katuna parisilaban (lat, par jednak, gr. syl- labe slog) gram. s istim brojem slova, istosloan parisizam (fr. Pari) v. parizijanizam paristmijc (gr. paristhmia krajnici) med. krajnici i njihove bolesti (upa- la) paristmitis (gr. paristhmia krajnici) med. bolest krajnika, angina paritas votorum (lat.) jednaki broj gla- sova, neodluen rezultat glasovanja paritet (lat. parilas jednakost) jedna- kost, ravnopravnost (osobito pripad- nika raznih vjera pred sudom i u dr- avnoj upravi); bank. utvreni odnos izmeu vrijednosti novca pojedinih paritetian 1044 parlament drava; metalni paritet stalni odnos izmeu metalnih, tj. zlatnih i srebr- nih, novanih jedinica pojedinih dr- ava, po kojemu je, npr., novana je- dinica teka jedan gram zlata jed- naka svim novanim jedinicama dru- gih drava koje imaju istu teinu paritetian (lat. paritas jednakost; zajedniki, ravnopravan, ravnomjer- no sastavljen od raznih stranaka, npr. Paritetina crkva = Crkva na koju imaju jednako pravo pripadnici raznih vjera; paritetini izborni sud sud u kojemu su poslodavci i radnici zastupljeni s jednakim brojem la- nova parizer (njem. Pariser-vvurst) vrsta ko- basica od teleeg i svinjskog mesa parizijanizam (fr. parisianisme) izraz i rijt; iz parikog narjeja; pariki obiaj: parisizam park (engl. park, fr. pare, njem. Park, tal. parco, lat. parcus, parricus) eta- lite, osobito: gradsko etalite, u- mica pretvorena u etalite, gradski vrt zasaen cvijeem i drveem; voj. povorka kola, municijski odjel; top- niki park topovi, mjesto gdje stoji topnitvo; plovni park brodovi i te- glenice: automobilski park svi auto- mobili nekog poduzea; tenkovski park svi tenkovi neke vojske ih vee vojne jedinice Parke (lat. Parcae) mn. mit. prvobitno: boice poroda Parka, Nona i 13c- kuma kod Rimljana (poslije izjed- naene s Moirama, trima boicama sudbine, suenicama koje. kao Jupi- terove slukinje, upravljaju ljudskim ivotom i predu mu nit, i to: Kloto dri preslicu i poinje nit, Lahezis nastavlja i prede konac, a trea, Atrro- pos, presijeca) parket (fr. parrjuet) 1. pod sastavljen od posebno impregniranih hrastovih daica; 2. kaz. prednji redovi sjedala u kazalinoj dvorani; 3. u reformis- tikim crkvama: prostor u "lai" u kojemu sjede crkveni oci; 4. u fr. su- du: mjesto u sudskoj dvorani izme- u sjedala sudaca i mjesta za od- vjetnike; 5. u parikoj burzi: odvoje- no mjesto za mjenjae i mjesto s ko- jega posrednici objavljuju teajeve parketar (fr. parqueteur) majstor koji pravi i namjeta parket; v. parket 1 parketirati (fr. parqueter) namjetati (ili: namjestiti) pod od parketa parkezin kem. tvar slina gumi, sastav- ljena od pamuka za pravljenje baru- ta i ricinusova ulja, lako prima boju, slui za izradbu tkanina, zamjenjuje kauuk i materijal za izolaciju tele- grafskih ica Parkinsonova bolest med. degenera- tivna bolest centralnog ivanog su- stava; uzrok nepoznat, a glavni sim- ptom drhtanje (naziv po engleskom lijeniku Jamesu Parkinsonu, 1755 1824) parkirati (fr. parquer) praviti etalite, neko mjesto pretvoriti u etalite (u park); po gradskim ulicama i trgo- vima poredati vozila na za to odre- enim mjestima: voj. smjestiti, na- mjestiti, postaviti park, navui, na- vesti; biti (ili: leati, stajati) u parku (topnikom, plovnom, automobil- skom, tenkovskom i dr.) parkur (fr. parcours) put, staza, pruga. linija; vonja parlnk (tur.) lak, pokosi; sjajna koa parlament (lat. parlare, parlamentum, fr. parlament, engl. parliament) izraz koiim se oznaava narodno predstav- nitvo (izraz su uveli Englezi); u Francuskoj prije revolucije: najvii sud jedne pokrajine koji je imao udje- la i u najvioj vlasti; u Engleskoj: narodna skuptina, narodno pred- stavnitvo; danas, u svim zemljama: narodna skuptina, narodno pred- stavnitvo, kod nas: sabor parlamentar 1045 parod parlamentar (fr. parlamentaire) voj. poklisar, izaslanik ovlaten za pre- govaranje 5 neprijateljem (o uvjeti- ma primirja i dr.) parlamentarae (fr. parlamentaire) skupsti nar, pristaa skuptine i u njoj uobiajenog reda, onaj koji je sposoban snai se u skuptini i nje- zinom radu parlamentaran (fr. parlamentaire) su- glasan s obiajima i pravilima par- lamenta; pren. pristojan, uljudan; usp. parlamentarni parlamentarizam (lat, parlamenta- rismus) ustavni politiki sustav koji .smatra da potrebama naroda ponaj- bolje odgovara parlamentarna vla- davina (usp. parlamentarni reim); takoer: mijeanje parlamenta u pra- va Krune parlamentarni (fr. parlamentaire) koji se tie narodne skuptine, koji pri- pada narodnoj skuptini, skuptin- ski; koji odgovara obiajima i pro- pisima parlamenta; pren. koji potuje red, pristojan, uljudan (npr. to nije parlamentarni izraz); parlamentarni reim vlada koja upravlja dravom u suglasnosti i uz potporu veine la- nova parlamenta, dakle reim u ko- jemu je parlament stvarni nositelj cjelokupne dravne vlasti parlamentarni reim v. parlamen- tarni parlamentirati (fr. parlementer) voditi pregovore, biti u pregovorima, pre- govarati; raspravljati parlando (tal.) glaz. govorei, kao kad se govori, tj. vie govoriti nego pjevati parlante (tal.) glaz. v. parlando parlati (tal. parlare) govoriti stranim jezikom parlatorij (lat. parlntorium) soba za razgovor, za prijam; soba za razgo- vor u samostanima parlmenti (tal.) takoer, na isti nain parlog (mad. parlag od slav. prclog) za- puten, divlji, nekultiviran vinograd; pusta, neobraena zemlja parlogrnf (fr. parler. gr. grafo) ureaj koji, poput fonografa, prima rijei (diktat) i moe ih ponoviti kad god zatreba, tako da stenogram uope nije potreban; diktafon parma (njem. Barn jasle, stog) itnica, tagalj; stog parmak (tur.) 1. prst; 2. reetka; le- tva, daska za ogradu; 4. otvor na od- jei, rasporak, prorez parmelija (lal. Parmelia) bot. vrsta bilj- ke liaja (raste po drveu i stijena- ma) parmezan (fr. parmesan) fin i ukusan polumastan talijanski sir koji se proizvodi u Parmi i okolici Milana Parnas (gr. Parnasos, lal. Parnasus) mil. brijeg muza, brijegu Fokidi koji je bio posveen Apolonu i muzama, na ijem su podnoju bili grad Delti i izvor Kasta lija; otuda: sjedite pjes- nika, carsLvo pjesnike umjetnosti; popeti se na Parnas posvetiti se pjes- nitvu; sin Par/iasa sin muza, tj. pjesnik parnaside (gr. Parnasos) mn. v. muze parnasovci (fr. parnassiens) mn. la- novi francuske pjesnike kole koji su izdavali (1866., 1869. i 187K.) an- tologiju "Le Parnasse contemporain" kojom su zajedniki izlazili pred i- tatelje. Premda su se razlikovali jed- ni od drugih u ciljevima, ipak ih je spajala tenja za jasnim i istim formama parnes (kald.) starjeina vjerske zajed- nice (opine) kod idova parod (gr. par-odos) izlazak zbora na pozornicu i pjesma koju on pritom pjeva (u starogrkoj tragediji); u sta- rogrkom kazalitu: vrala, s lijeve i s desne strane, koja su vodila u or- kestar partenogeneza 104S pnrtijn partenogeneza (gr. parthcnos djevi- ca, djevojka, genesis postanak, posta- janje, raanje) biol. razvijanje jaja ili raanje ivih, mladunaca bez pret- hodne oplodnje (.poglavito kod ljus- ka vaca, krgonoaca, kod kukaca, npr. lisnih osa, osa iarica i, done- kle. kod pela); kod biljaka ova je osobina svojstvena samo nekim al- gama partenokarpija (gr. parthenos dje- vojka. karpos plod) bot. oblikovanje i razvoj ploda bez oploenja jajeta (sjemena), u tom je sluaju plod naj- ee bez sjemena (kod nekih vrsta groa, narani, banana, krastavaca, bua, patlidana, lubenice, kruaka, smokava i dr.) Partenon (gr. Parthcnon) hram u ati- ko-dorskom stilu djevianske boice Atene Partcnos na Akropoli u Ateni, sazidan u doba Periklovo (435. pr. n. e.) i ukraen kiparskim djelima Fi- dije i njegovih uenika; u srednjem vijeku pretvoren u kransku crkvu, za vrijeme Turaka u damiju: sruen 1687 Partenopej (gr. Parthenopaios, lat. Parthenopaeus) 1. mit. sin Atalan- tin, jedan od "Sedmorice protiv Te- be"; 2. antiko ime dananjeg Na- pulja parter (fr. par terre, parterre) najdonji kat kue, prizemlje (Francuzi ovo na- zivaju rez-de-chaussee); cvjetni, trav- nati perivoj, vrtna gredica; kaz. zad- nji dio gledalita koji se nalazi u dvorani (za razliku od balkona i ga- lerija); svi gledatelji koji sjede u lome dijelu; port, u hrvanju: poloaj ka- da se hrva nalazi na zemlji, ali jo nije pobijeen; vrsta damasta s ut- kanim cvjetovima partes (lat. pars dio. partes) mn. dije- lovi, npr. nekog modela itd Parti (gr. Parthoi, Parthiaioi) mn. tu- ranski nomadi, naseljeni u Perziji gdje su u starom vijeku stvorili mo- nu dravu parti blan (fr. partie blanehe) u bi- ljaru: obina igra u kojoj sudjeluju samo dva igraa s dvije lopte (otuda usklik "parti!" znai isto to i "dobi- vena igra") particija (lat. partitio) dijeljenje, dioba, podjela; log. dijeljenje jednog pojma prema njegovom sadraju, npr. drvo = korijen + stablo + kronja particip (lat. participium) gram. gla- golski pridjev; particip aktivni gla- golski pridjev radni; particip pasivni glagolski pridjev trpni participacija (lat. participatio) su- djelovanje, udjel; imanje udjela participant (lat. participans) sudionik, udjelnik participirati (lat, participare) imati u emu udjela, dobiti dio, sudjelovati u dijelu participni (lat. participium) gram. koji se tie participa ili pripada participu, npr. nastavak pnrtic morte it. parti mort (fr.) voj. pasivan zaklon, mjesto koje nije iz- loeno neprijateljskoj vatri, mrtvi kut partija (fr. partie. engl. party, tal. par- tita, njem. Partei, lat. partiri podi- jeliti) 1. stranka, skupina ljudi istog miljenja, osobito u politikom smi- slu, koji se udruuju da bi mogli i- niti to jau frontu prema neisto- miljcnicima; 2. stranka, suprotna strana, protivnika strana, vie osoba ih jedna osoba u pravnom sporu s drugima, parniar; 3. dio, npr. jedne slike i dr.; 4. odreen broj ili odre- ena koliina, npr. neke robe; 5. dru- tvo; ft. zabava, putovanje ili etnja radi zabave; 7. jedna cijela igra (npr. biljara, aha, sansa i dr.); 8. enidba, udaja (dohra ili loa partija); 9. glaz. note ispisane, iz kompozicije, za je- dan glas; 10. stav u raunu, raun; partijac 1049 partizana drali nekome partiju, biti pristaa, pristati uz nekoga partijac (fr. partie stranka) lan partijo (stranko), osobito politike partijski (fr. partie) koji sc tie partije, koji pripada nekoj partiji partikla (njem. Barttuchlcin) komadi tkanine (platnene, gumene i si.) koji se vee djeci pod bradu umjesto scr- vijetc; oprsnjak partikula (lat. particula) djeli, koma- di; gTam. rijeca, estica; nepro- mjenjiva rije (prilog, prijedlog, vez- nik, usklik) partikulacija (lat. particulatio) razdje- ljivanje, rastavljanje, komadanje partikularan (lat. particularis djelo- mian) koji se tie samo jednog dijela, djelomian, odvojen, zaseban; pose- ban, osobit; opiran, toan: partiku larna akceptacija trg. samo djelo- mino primanje na sebe obveza po jednoj mjenici; partikulania historija povijest pojedinih drava; partiku- larno pravo pravo jedne pokrajine, pravo jedne od njemakih saveznih drava da ima svoje zasebno zako- nodavstvo zasnovano na obiajima i posebnim prilikama zemlje; parti- kuiami sud log. djelomian sud: neki S jesu (ili nisu) R partikularist (lat. particularis) prista- a (ili: pobornik) partikularizma partikul ari teti (lat. particularitas) mn. pojedinosti, potankosti, osobitosti, po- jedinanosti, poblie vijesti, okolno- sti i si partikularizacija (fr. particularisation) iscrpno izlaganje, opirno prikazi- vanje; posebno izdvajanje, pojedno- stavnjenje partikularizam (lat. particularis dje- lomian) sklonost odvajanju, uvanju pojedinanih interesa; 1. miljenje idova po kojemu su oni "izabrani narod Gospodnji'*, tj. da Bog daje prednost njima pred svim ostalim narodima i da e samo oni imati udjela u vjenom blaenstvu; 2. nau- avanje o nekoj posebnoj milosti, naime da je Krist umro samo radi nekih, i da e samo neki doi u kra- ljevstvo nebesko; 3. u politici: shva- anje da povlastice, ili samostalnost jednog dijela ne treba podredivali niti rtvovati interesu neke vee cje- line; tenja za to veom samostal- nou drava sastavnica u nekoj saveznoj dravi partikularizirati (fr. particulariser) izdvojiti, izdvajati, odvojiti, odvajati; iscrpno iznositi, opirno izlagati, u pojedinostima prikazivati partimenti (tal.) mn. glaz.' djela za vje- banje u izvoenju oznaenih kolo- ra tura partimento (tal.) glaz. oznaeni bas; pratnja po pravilima glavnog basa partipri (fr. partipris) unaprijed utvr- eno miljenje i stajalite, unaprijed doneseno rjeenje partiti (tal. partire) otputovati, otii partitiv (lat. partitivum) gramatiki izraz koji oznaava dio neke cjeline partitivan (lat. partitivus) dijelni, koji dijeli, koji izraava djelomian po- jam, kojemu je cilj dijeljenje par ti to (tal.) glaz. podijeljen na glasove partitura (lat. partitura) glaz. pregled- no napisane note za sve glasove jed- nog vieglasnog glazbenog djela partizan (fr. partisan pristaa) 1. ime kojim su Napoleonovi osvajai 1812. nazivali skupine ruskih seljaka i domoljuba koji su se samostalno or- ganizirali i, orujem otetim od ne- prijatelja, napadali i uzncmiravali pozadinu francuske vojske; 2. borac, sudionik antifaistike borbe na tlu bive Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata; 3. pristaa neke stranke ili osobe partizana (njem. Partisane, fr. pertu- isane) vrsta koplja s dvosjeklom o- poroda 1046 pnronlmika paroda (gr. parodos) nastupna (ulaz- na) pjesma zbora u starogrkoj dra- mi parodija (gr. parodia) poet. pjesma kojoj jc cilj uiniti neku ozbiljnu pjes- mu smijenom time to. oponaajui njezin vanjski oblik i ton, pria ono to nema veze sa sadrajem ozbiljne pjesme; smijeno ili podrugljivo opo- naanje ozbiljnog djela; usp. traves- tija parodirati (gr. parodeo pjevam pjesmu sa smijenim izmjenama) pisati pa- rodiju; izigravati, prikazivati neko- ga ili neto u smijenoj boji, rugati sc oponaanjem parodist (gr. parodia) pisac parodija; ismjehiva pnrodontide (gr. para, odus gen. odon- tos zub) med. izrasline na desnima koje izazivaju jak bol paroftalmija {gr. para. ofthalmos oko) med. upala onih kanala paroh (lat. parochus) sveenik koji je starjeina jedne parohije parohija (lat. parochia, gr. par-oikia stanovanje kao tudinac na nekom mjestu bez prava graanstva) '"tu- ina"; izraz kojim su kranske op- ine same sebe nazivale smatrajui se tudincima u ovome svijetu; pod- ruje koje se nalazi pod upravom jednog sveenika, paroha, a ima bar jednu svoju crkvu (parohijska crkva!, pravoslavna upa parohijani (lat. parochiani) mn. vjer- nici koji pripadaju jednoj parohiji parohijski (lat. parochialis) koji pri- pada parohiji, koji se tie parohije; parohijska crkva glavna crkva jedne parohije; parohijski sveenik v, paroh paroksitonon (gr. paroxytonon) u gr- koj gramatici: rije koja ima otar akcent (akut) na pretposljednjem slo- gu, npr. lego, famo paroksizam (gr. paroxysmos ogore- nje; pootrenje) zaotrenost, poo- trenost; med. pojaavanje karak- teristinih simptoma neke bolesti, pogoranje koje nastupa iznenada i do krajnjih granica (npr. kod neu- ralginih, epileplinih i dr. nastupa); pren. najvii stupanj bola, strasti, gnjeva, oajanja, uzbudenosti uope paroksizmalan (gr. paroxysmos, lat. paroxysmalis) koji se javlja u e- stokim napadajima, napadajni. na- stupni parola (fr. parole, Lil. parola, lat. para- bola, gr. parabole) prvobitno: pouna izreka; zatim: rije, govor; obeanje, asna rije; voj. rije koja slui za prepoznavanje, lozinka parole d' honneur it, parol d' oner (fr.) asna rije paromeoza (gr. par-omoiosis uspo- reivanje) retorika figura: izjedna- avanje dijelova jednog govora koji dolaze jedan za drugim paromologija (gr. paromologia) pri- vidno priznanje, prividno poputanje, lano slaganje paron (tal. patrono) gospodin, gospodar, brodovlasnik; zatitnik, pokrovitelj paronihija (gr. para, onyx gen. ony- ehos nokat) med. v. panaricij paronihoza (gr. para, onyx gen. ony- ehos nokat) med. rast nokata gdje no smiju rasti paronim (gr. para, onvma = onoma ime) gram. rije koja je isto izvedena kao neka druga rije, izvedena rije, npr. govoriti, govor, govornik, dogo- vor, razgovor; rije koja isto glasi, ah se razlikuje po podrijetlu, pra- vopisu i znaenju, npr: gradgrad, dugaduga itd. paroniman (gr. para, onvma) koji je izveden od istog korijena, srodan po korijenu, koji isto glasi, ali se raz- likuje po podrijetlu, pravopisu i zna- enju; jednakozvuan (o rijeima) paronimika 'gr. para, onvma ime) dio gramatike koji prouava paronime paronomazij a 1047 partenogcnetian paronomazija (gr. par-onomasia isto- zvunosl razliitih, po znaenju esto suprotnih rijei, zdruivanje takvih rijei u jednu retoriku figuru, npr. prevareni varalica; igra rijei koja se temelji na slinosti njihovog zvuka; anominacija paropsija (gr. para, opsis vienje) med. poremeaj vida zbog bolesti oiju paropteza (gr. paroplesis peenje na povrini) med. preznojavanje u vru- em pepelu ili pijesku paroptian (gr. para. optikos) med. koji spada u paroptiku paroptika (gr. para, optikos vidni, koji se tie vida) med. znanost o poreme- ajima u sposobnosti vida paroraza (gr. parorasis pogreno vie- nje) med. pogreno vienje (ili: gle- danje), varka sada paroreksija (gr. para, orexis tenja, prohtjev) med. poremeaj u volji za jelom koji se sastoji u izopaenosti prohtjeva za jelom ih u bolesnom te- ku pnrorhidija (gr. para, orehis sjemenik. testis) med. zastalost sjemenika u preponi, oteklina prepone parosmija (gr. para, osme miris) med. poremeaj osjetila mirisa zbog bolesti parotis (gr. para, us gen. otos uho) anat. velika una pljuvana lijezda, zaunica parotitis (gr. para. us gen. otos uho) med. zaunjaci, mumps pars (lat. pars gen. parlis) dio, udio pars litigans (lat.) prav. zavaena stra- na. stranka koja je u sporu pars pro toto (lat. dio za cjelinu) ret. figura u kojoj se upotrebljava dio umjesto cjeline, npr. "glave" umjesto "ljudi", "oruje'' umjesto "vojska" itd. Parsi mn. potomci starih Perzijanaca koji su ostali vjerni uenju Zara- Lustre (parsizmu), oboavatelji vatre; Gchri Parsifal mit. legendarni junak sta- rogermanske prie, jedan od lanova Okruglog stola kod kralja Artura parsizam nauavanje Zaratustrino, kojemu su Parsi oslali vjerni parski mramor po izvanrednoj ljepoti poznat bijeli mramor s otoka Para (Paros) u Egejskom moru partaa (fr. partage. lat. pars dio) di- jeljenje, dioba, podjela; dio, udio, na- sljee; partazni traktat sporazum (ih: ugovor) o podjeli, npr. zemlje, na- sljedstva i dr partairati (fr. partager) dijelili, podi- jeliti; dijeliti neto s nekim, zajed- niki posjedovati neto s nekim, ima- ti udjela parte (tal.) glaz. uloga u operi; glavni glas partecetl (fr. partir otii, umrijeti, njem. Zcttcl listi, cedulja) osmrtni- ca partecust 'Jat. partus raaje, porod, gr. akuo ujem) naprava koja u trenu- cima poroaja nadzire rad djetetova srca u majinoj utrobi, a ujedno i rodiljinc trudove (na pokretnoj vrpci ispisuju se krivulje prema kojima se mogu uoiti eventualna odstupanja od normale) partenij (gr. parthonios djevianski) starogrka lirska pjesma koju je pje- vao djevojaki zbor partenija (gr. partheneia) med. dje- vianslvo. djevianska nevinost partenios (gr. parthenios djevianski, djevojaki) med. djevianska bolest: bljedoa i malokrvnost partenofilija (gr. parthenos djevojka, djevica, filia ljubav, prijateljstvo) du- hovna ljubav ena prema djevojka- ma, bez ikakve seksualne podloge partenogenetian (gr. parthenos dje- vica, djevojka, genesis postanak, po- slajanje, raanje) neoplodcn, koji je postao bez oploivanja partizanstvo 1050 pasavan tricom na vrhu (nazvana, vjerojatno, po tome to je to oruje nekada da- vano partijskim pristaama) partizanstvo (fr. partisan) v. parcija- litet partner (engl. partner, fr. partenaire) sudionik, partner u plesu, u kartanju itd. partnerip (engl. partnership) vrsta suradnje izmeu radnika i poslo- davaca, sudjelovanje radnika u dobiti jedne tvornice partska strijela pren. napad iz potaje, neoekivan (zato to su Parti, po He- rodotu, bjeei odapinjali strijele na neprijatelje koji su ih progonili) parturicija (lat. parturitio) porod, ra- anje; zool. koenje partus (lat. parere, partus) raanje, roenje; vrijeme raanja; novoro- ene party-karta (fr. partout-billct) karta koja vrijedi kao ulaznica za sve pred- stave jednog kazalita parulis (gr. para, uion desni) med. upala eljusne pokosnice zbog gnoj- ne upale koice zubnog korijena parun (tal. patrono) zapovjednik broda parurija (gr. para, uron mokraa) med. nepravilnost kod mokrenja zbog bo- lesti parusija (gr. parusia) prisutnost; fil. prisutnost ideja u njihovim pojava- ma (po Platonu); u kranskoj teolo- giji: ponovni dolazak Kristov na svr- etku svijeta Parvati mit. hinduska boica mudro- sti, ena boga Sivo parveni (fr. parvenir, parvenu) sko- rojevi, skorotek, beznaajan ovjek koji je najednom izbio na povrinu pas (fr. passer, passe) 1. u maevanju: ispad, skok prema protivniku pas (lat. passus. tal. passo. fr. pas, njem. Pa.) 2. putna isprava koju izdaju vla- sti za slobodno putovanje, putovni- ca; tjesnac; nepravilan hod konja, sastoji se u tome to konj, poput de- ve, obje noge jedne strane die isto- dobno, tj. u isto vrijeme obje desne na obio lijeve, ravan, ljuljajui kas pasabl (fr. passablc) prilian, popri- lian, podnoljiv, osrednji pasada (fr. passadc) prolazak, kratak boravak u jednom mjestu pri pu- tovanju, obdanica; u maevanju: po- kret u smjeru naprijed; kratak pro- htjev, prolazna ljubav; port, jaha- nje tamo-amo stalno na istoj, jedna- ko dugoj liniji pasan zool. vrsta divlje koze (antilopo) u perzijskim planinama pasant (fr. passant) putnik u prolazu, prolaznik; pa santi mn. vrpce kroz ko- je se provlae asnike naramenice (epolete) pasaport (fr. passeport) putna isprava za slobodno putovanje, putovnica pasara (tal.) 1. ladica, ami; 2. zool. vrsta ribe (lat. Platessa passer) Pasaremos (p.) Proi emo geslo panjolskih revolucionara u vrijeme graanskog rabi (19361939) pasarile (fr. passarilles, p. uva pasa) mn. suho groe u panjolskoj i Francuskoj pasati (fr. passer, tal. passare) 1. proi, minuti, npr. vrijeme je pasalo (u sje- vernoj Dalmaciji) pasati (njem. passcn, tal. passare) v. pasirati pasati (tal. passare) 2. mn. stalni pri- zemni vjetrovi koji puu na svima morima, od 30 stupnjeva sjeverne i june zemljopisne irine prema ekva- toru i imaju na Sjevernoj polutki sje- veroistoni, a na Junoj jugoistoni smjer; njihovu pojavu izaziva stalno postojanje niskog tlaka u blizini ek- vatora i stalno postojanje visokog tlaka na zemljopisnim irinama oko 30 stupnjeva pasavan (fr. passavant) propusnica, ca- rinska propusnica; pom. most za pasa 1051 pasionirnn prelazak iz prednjeg dijela broda u .stranji pasa (fr. passage) prolazak, prelazak, prolaenje; prijelaz, prolaz; osobito: pokriven prolaz, pokrivena ulica, ga- lerija; kretanje gore-doljc, jahanje i vonja na istom mjestu; stavak, od- lomak ih mjesto u knjizi ili glaz- benom djelu, pasus: glaz. melodian niz tonova; port, odmjeren i pro- pisan hod konja, tzv. "panjolski ko- rak" (izvedeno od tal. spasseggio = etnja), tj. koraanje po taktu pasa-instrument (fr. passage, lat. instrumentum) astr. vrsta daleko- zora koji slui za promatranje pro- laska (pasaa) zvijezda kroz meri- dijan pasaer (fr. passageur) putnik, prolaz- nik; osobito: onaj koji je stigao vla- kom, brodom itd paseizam (fr. passer proi; velianje prolosti, tradicionalizam pasent (njem. passen, passend) zgodan, pogodan; prikladan, primjeran Pasha (hebr. pesach, pasach) glavni i- dovski blagdan, slavi sc u spomen na izlazak idova iz Egipta pod Moj- sijevim vodstvom; slavi se 14. nia- na, tj. prvog proljetnog punog mje- seca pasibilan (lat. passibilis) osjetljiv, spo- soban za osjete, osjetljiv na radosti i alosti Pasifaja mit. ki Helijeva, sestra Kir- kina, ena kretskoga kralja Minosa, kojemu je rodila Androgeja, Arijad- nu i Fcdru; rodila je i Minotaura pasiflora (lat passiflora) mn. bot. po- rodica junoamerikih biljaka u koje, pored ostalih, spada i tzv. "Kristov cvijet", na yem liu se nekima ini da vide predmete koji su imali ulogu u Kristovim mukama (trnovu krunu, koplje itd.) pasifrazija (gr. pas, frazo govorim, fra si s govorenje) v. pasilalija pasigrafija (gr. pas sav, grafia pisanje, pismo) pismo za sve, vjetina iska- zivanja misli pisanjem znakova ili slova koje razumiju svi ljudi pasigrafika (gr. pas, grafikos pismen) v. pasigrafija pasigrafski (gr. pas sav, grafo piem) slovima ili znakovima svima razum- ljivim pasija (lat. passio, fr. passion, tal. pa- sione) 2. strast ljubavna strast; e- stina; ar, toplina; vatrena elja, velika sklonost neemu, neodoljiva volja za neto; uzbuenje, uzbue- nost, uzrujanost pasija ("lat, pati trpjeti, patiti, passio patnja) 1. patnja, muenje, trpljenje, tjelesna bol; osobito: muka Kristova i vrijeme posveeno uspomeni na U; muke; dramsko ih glazbeno prika- zivanje tih muka: usp. oratorij pasijans (lat. patientia strpljenje, fr. paticnce) kartaka igra za jednu oso- bu s mnogo varijacija (sastoji se u tome da sc karte dvostrukog ih samo jednog svenja (pila) slau po odro- enom redu, jedne pokraj drugih ih jedne na druge s ciljem da se sve karte pokriju) pasilalija (gr. pas sav, lalia brbljanje) opi jezik, svjetski jezik koji bi sje- dinjavao u sebi ono to je najbolje u svim jezicima pasilingva (gr. pas sav, lat. lingua je- zik) v. pasilalija pasilogija (gr. pas sav, logos rije) v. pasilalija pasim (lat. passim) pril. ovdje-ondje, na sve strane, ratrkano; bez razlike Pasional Gat. Passionale) zbirka kr- anskih srednjovjekovnih legendi ko- je opisuju, poglavito, muke Kristove (lat. passio = stradanje), zatim i pri- e o Bogorodici, apostolima i sveci- ma-muenicima pasioniran (fr. passionne) strastan, oduevljen, jako zagrijan za neto, pasionirati sc 1052 pasmandija strasno obuzet neim (npr. pasioni- ran lovac, itatelj romana, porta itd.) pasionirati se (fr. sc passionner) odu- eviti sc, zanositi se neim pasions-pile (laL. passio, njem. Passi- onsspiele) mn. pobone igre za narod u kojima se dramatski prikazuju mu- ke i stradanja Kristova (najpoznati- je su one to se svake godine odra- vaju u Obcrammergauu u Bavarskoj) pasirati Gat. passus korak, tal. passare. fr. passer) proi, prolaziti, propu- tovati; protei, protjecati; preletjeti, provesti se, projedriti, projahati; do- goditi se, dogadati se, zbiti se, zbivati sc: dobro stajati (npr. odijelo), biti za neto zgodan ili prikladan, pasati, npr. taj klju ne pasira (ne pae) za bravu; kuh. procijediti, cijediti kroz sito, tako da mekani dio proe, a tvr- di dijelovi (ljuske, sjemenke) ostanu, npr. pasirati rajice, ipke, ljive i dr.; port, dodati loptu jednom od svojih suigraa (u nogometu) pasitelegrafija (gr. pas sav. tele na daljinu, daleko, grafia pisanje) tele- grafija iji hi znakovi trebali biti razumljivi svim narodima pasiv Gat. pati trpjeti, patiti, passivum) gram. trpno stanje (kod glagola); Supr. aktiv pasiva (lat. passiva) trg. dugovi koji se trebaju platiti, obveze (unose se na desnu stranu bilance); supr. aktiva pasivan (lat. pati trpjeti, patiti, pas- sivus) koji trpi, koji saino prima dojmove, a ne odgovara na njih, koji samo promatra, a ne sudjeluje osob- no, koji ne radi, nedjelatan, nepo- kretan; duan; gram. trpni; pasivan dug v. pasiva; pasivna legitimacija prav. optuljivost; pasivna trgovina ona koja radi podmirivanja potreba jednog naroda mora uvoziti iz ino- zemstva; pasivna rezistencija borba protiv nadmonog neprijatelja bez uporabe sile i formalnog krenja po- stojeih zakona, obino se provodi sustavnim suzdravanjem od surad- nje u svima javnim poslovima; pa- sivno birako pravo pravo biti biran za narodnog zastupnika pasivirati Gat. pati, passus) dovesti u stanje trpljenja, nedjelatnog proma- tranja, uiniti neradnim, umrtviti; supr. aktivirati pasivist (lat. pati trpjeli, patiti, passus) pristaa pasivizma pasivitet (lat. passivitas) ponaanje ili stanje nerada, nedjelatnost, nedjelo- vanje. nerad, ncprotivljenje; kem. pa- sivitet eljeza stanje eljeza kad ga uronimo u sahtrenu kiselinu pa se pokrije slojem oksida i nakon toga postaje nepristupano utjecaju kise- line pasivizam (Jat. pati trpjeti, patiti, pa- sivus koji trpi, koji ne radi) stanje nerada, nedjclatnosti, nesuprotstav- Ijanja, neotpora; Hl. shvaanje da i- vot pojedinca, naroda i cijelog ovje- anstva ne ovisi o volji pojedinaca i skupina, budui da ga smatra pro- izvodom neke vie sile, prirodnih za- kona i dr.; supr. aktivizam pasivna rezistencija v. pod pasivan pasivnost (lat. pati, passus) v. pasivitet paskvil (tal. pasquillo) podrugljiv spis na neiji raun, javna uvreda ili kle- veta putem spisa, slike i si. iji je pisac nepoznat paskvilant (tal. pasquillo) pisac pas- kvila paskvilantski (tal. pasquillo) u obliku paskvila, tj. uvredljiv, klevetniki (a nepotpisan) paskvilirati (tal. pasquillo) pisati (ili: sastavljati) paskvile pasma (gr. pasma, passo posipam) med. lijek koji se posipa po oboljelom mjestu pasmandija (tur. p&zvant) noni stra- ar, noobdija pasometar 1053 pasti pasometar (lat. passus korak, gr. metron mjerilo, mjera) instrument za brojenje koraka paso (njem. Pass , fr. passeport) v. pasaport pnspalj (gr. paspale) 1. prah koji ot- pada pri mljevenju ita; 2. otpaci kod grebenja lana ili konoplje pasparol (fr. passe-parole) voj. usmena zapovijed koja se izda na elu i ide, od usta do usta, do zaelja jedinice paspartu (fr. passe-partout) glavni klju, klju koji otvara vie brava; besplatna, stalna karta za sve pred- stave jednog kazalita; okvir od ba- kra ili kartona u koji se mogu stav- ljati figure i slike razne veliine; tisk. tapi koji slui kao ukras nekog slova paspoal (fr. passepoil) porub, istaka na haljini; arena vrpca na hlaama (kod odora i livreja) paspoalirati (fr. pasepoil) v. paspulirati paspul (fr. passepoil) porub, istaka na haljinama: v. paspoal paspulirati (fr. passepoil) opiti uskim trakama (vrpcama), porubiti, praviti istake passacaglia it. pasakalja (tal.) 1. dru- tveni ples panjolskog podrijetla iz 17. i 18. st., 3/4 mjera, teki duboki koraci; 2. vrsta polagane glazbene kompozicije passamczzo (tal.) Lalijanski drutveni promenadni ples iz 16. st, 3/4 mjera, plesai sami pjevaju; pancir passato (tal. passare, passato) trg. pro- li, minuli mjesec, npr. 6. passato = 6. prolog mjeseca passe pied it. pas pje (fr.) drutveni ples na dvorovima u 17. st; ivahnija varijacija menueta, 3/8 mjera passionato it. pasionato (tal.) glaz. strasno, s uzbuenjem; con passione pasta (gr. paste jemena kaa, lat., p., tal. pasti, fr. pate) 1. biljni ekstrakt zgusnut u itku masu; tijesto, pre- raevina od tijesta; 2. otisak stnog bruenog kamenja u smjesi od peat- nog voska, sumpora, gipsa ili stakla; 3. meso, sardine itd. usitnjeno u ka- astu masu koja se mae na kruh pastel (tal. pastello) olovka u boji. bo- jica; slika izraena takvom olovkom, slika izraena suhom bojom; en pas- tel it en pastel (fr.) "u pastelu", tj. olovkom u boji, suhom bojom (slika- ti) pasteiirati (fr. pasteler) raditi olovkom u boji, slikati suhom bojom pastelist (fr. pastelliste) slikar koji radi olovkom u boji, tj. pastelom pasterizacija (fr. pasteurisation) kem. unitavanje toplinom u tekuinama vinu, pivu, mlijeku i dr. gljivica i klica koje izazivaju vrenje da bi sc due ouvale u ispravnom stanju i bile bezopasne po zdravlje pasterizirati (fr. pasteuriser) kem. za- grijavanjem tekuine (mlijeka, vina, piva i dr.) do 55 i 60 stupnjeva ubijati u njima gljivice i druge klice koje izazivaju vrenje, i na taj nain uini- ti ih odrljivijim (kao to je radio Louis Pasteur); ubijati klice pastila (lat. paslillus loptica) loptica od brana, vonog soka, eera itd.; plos- nati mirisav bombon; med. vrst ko- lai, u obliku loptice ili kolutia, od eera, okolade, gume ih traganta, u koji je umijean praak neke lje- kovite tvari, supstancije (tableta); loptica ili svijeica za kadenje pastinaka (lat. pastinaca) bot. pastr- njak pasti (fr. pastiehe) pateta, smjesa, po- mijeano jelo; slik. oponaanje stila nekog poznatog shkara, krivotvorina, nadomjestak; glaz. operna glazba sa- stavljena od kompozicija raznih kom- pozitora (kvodlibet); varka, prijeva- ra pastor 10.54 patareni pastor (lat. pascerc pasti, pastor pas- tir) protestantski sveenik, evan- geliki sveenik, upnik pastorala (lat. pastorale) poet. pas- tirska pjesma; kaz. djelo s pjevanjem, s temom iz seoskog ivota, pastirska igra: glaz. djelo pastirskog, idilinog karaktera pastorale (lat. pastorale) biskupski tap pastoralije (lat. pastoralia) mn. sve- eniki poslovi i sveenike dunosti pastoralna pisma mn. pastirska pis- ma apostola Pavla (Novi zavjet) Titu i Timoteju. sadre upute o uprav- ljanju crkvenom opinom Pastoralna simfonija glaz. Beetho- venova esta simfonija (F- dur) koja velia poeziju seoskog, pastirskog ivota pastoralna teologija nauk o obavlja- nju sveenikih dunosti pastoralni (lat. pastoralis pastirski, seoski) koji se tie sveenika i nje- gove dunosti, sveeniki, pastveni, propovjedniki, duobriniki, duhov- niki pastoralni prsten prsten koji dobiva- ju biskupi i opati (kao simbol njiho- vog duhovnog vjenanja s Crkvom) prilikom posveenja u in pastorat (lat. pastoratum) upa, upni ured, poloaj i stan protestantskog pastora pastorela (p. pastorala, fr. pastourellc) pastirska pjesma aljivog sadraja i vesele melodije pastozan (tal. pastoso) tjestast, gnjecav, mek kao tijesto, u obliku paste pnstrma (tur. pastyrma) usoljena i osu- ena govedina ili ovetina pasulat (lat. passulatum) med. zgusnuti sok od groa, grodani med pasus (lat. passus) korak: kao mjera za duinu: dvostruki korak = 5 stopa; mjesto u knjizi ili spisu, mali odlo- mak; sluaj; in hoc passu it. in hok pasu (lat.) u ovom sluaju, za ovaj sluaj paa (perz. badiah, basa) upravitelj pokrajine u Turskoj; dravni savjet- nik; ugledan vojskovoa, vojvoda; titula velikodostojnika u Turskoj; kod nas, u prenesenom smislu: samo- voljan i bezobziran gospodar koji radi to god hoe paaluk (tur.) podruje kojim upravlja paa; in i zvanje pae pakanat (lat. pastinaca) bot. biljka pastrnjak (titarka sa utim cvje- tovima, slui kao zain) paovati (tur.) biti paa, upravljati pa- alukom; pren. raditi bezobzirno i samo po svojoj volji, biti samovoljan, ponaati sc kao paa pata (tal. pasta) tijesto, tjestenina; pata uta (tal. pasta asciuta) tjes- tenina prelivena sokom ili inae za- injena; pata fazol (tal. pasta fa- giolo) Ijestenina s grahom patetn (lat. pastata. fr. pate) jelo od mljevenog mesa i razliitih primje- sa; kola od tijesta u koje je umota- no meso, riba, sir itd paticjer (tal. pasticciere) slastiar pat (tal. patto, fr. chec pat) u ahu: stanje kad se "kralj" treba pomak- nuti, a ne moe, budui da su sva polja oko njega ili zauzeta ih u ahu; ah-pat Pat i Pataon popularni komini likovi predratne filmske industrije (Pat je dugajlija, a Pataon gotovo patuljak) patagij (lat. patagium) zool. koica za letenje, lelna koica Patagonci mn. junoameriki narod, odlikuje se veoma visokim rastom patakun (tal. pataccone) vrsta starin- skog mjedenog novca; pren. prljavac, zamazanac patareni (tal.) mn. 1. podrugljivo ime kojim su nazivali protivnike braka katolikih sveenika (celibata) u do- lja pape Grgura VII. u Milanu, na- patas 1055 paterno zvani po jednoj zloglasnoj etvrti Mi- lana; 2. pristae bogumilske hereze; v. bogumili patas vrsta majmuna patati (tal., p.) mn. bot. krumpiri; ba- tati patavinitet (lat. Patavium. patavinitas) narjeje kojim govore stanovnici tal. grada Padove; poglavito: nain pisa- nja rimskog povjesniara Livija, ro- enog u Padovi, koji se razlikovao od uobiajenog naina pisanja ostalih rimskih pisaca pate (fr. psi te, ptes) 2. mn. srebrne ne- igosane ipke koje krijumare iz panjolskih posjeda u Americi pate sur pate it. pat sir par (fr.) gla- ziran porculan u boji, s ispupenim (reljefnim) bijelim i prozirnim ukra- sima patela (lat. patella} anat. trokutna kost na koljenu, aica; zool. zdjelasti pu. lupar patelarni refleks trzaj potkoljenice uz- rokovan udarcem ispod ivera (obi- no ga izvodi lijenik malim ekiem) patelioforman (lat. patelliformis) koji ima oblik tanjura, tanjurast patema (gr, pathnma patnja, jad) pat- nja, nesrea, osobito duevna patnja; strast patemalologija (gr. pathema patnja, logia znanost) dio psihologije koji prouava strasti patena (lat. patella) plitica ili zdjelica koja se koristi u kat. bogosluju patent (lat. patere biti otvoren, patens) javno pismo, otvoreno pismo; objav- ljena naredba vlasti (lat. litterae pa- tentes); povelja o imenovanju na neki slubeniki poloaj; zatitno pismo kojim se nekome zakonski osigura- va iskljuivo pravo proizvodnje neke robe; poglavito: akt kojim se tvorcu nekoga korisnog izuma daje isklju- ivo pravo iskoritavanja toga izu- ma za odreeno razdoblje; majstor- sko pismo; porez na radionicu; pri- znanica o plaenom porezu na radi- onicu patent licencija (lat. patens, liccntia) dozvola za izraivanje i iskoritava- nje nekog patenta patente netta (tal.) potvrda koja se iz- daje putnicima ili za robu da je s polaznog mjesta krenula zdrava i ispravna, osobito da nema nikakve zarazne bolesti patentirati (fr. patenter) dati ili dobiti prvenstveno ili iskljuivo pravo is- koritavanja ega, osobito nekog izu- ma, zatititi patentom; pren. pona- ati se kao da ima iskljuivo pravo na neto, npr.: Taj misli daje paten- tirao mudrost patentizirati (fr. patenter) v. patenti- rati pater (lat. pater, gr. pator otac) crkveni otac, crkveni uitelj (u prvim stolje- ima kranstva); redovnik, lan ka- tolikog redovnikog reda pater adoptivus (lat.) prav. otac usvo- jitelj, pooim pater familias it. pater familijas (lat.) gospodar, otac obitelji (pod ijom su vlau, po rimskom pravu, bih djeca i robovi) pater Langsam (lat.-njem.) podrugljivi naziv za sporog ovjeka pater patriae il. pater patrije (lat.) otac domovine (poasni naslov oso- bama koje su svojim radom izuzetno doprinijele dobrobiti svoje domovine) pater patriae it. pater palriie (lat.) otac domovine, poasna titula zaslu- nih ljudi, a kasnije i rimskih careva paternitet (lat. paternitas) oinstvo, pravni poloaj oca prema djetetu patemo (lat.) socioloki izraz za pojavu meu iseljenicima: djed (doseljenik) govori hrvatski, sin nee tako govo- riti, a unuk bi htio govoriti hrvatski jer je ponosan na svoga djeda patrimonij 1058 patronimik patrimonij (lat. patrimoniurn) oevina, imanje naslijeeno od oca, batina patrimonij a lan (lat. patrimonialis) oe- vinski, koji pripada oevom imanju, od oca naslijeen, batinski patrinus (lat.) krsni kum patriomanija (lat. patria domovina, gr. mania pomama, strast, ludilo) pretjerana ljubav prema domovini patriot (lal. patriota, gr. patriotes zemljak od patrios oima ili precima svojstven, narodski) onaj koji voli do- movinu, domoljub patriotard it. patriotar (fr.) domoljub na jeziku patriotizam Gat. patriota) ljubav pre- ma domovini, domoljublje; lokalni patriotizam ljubav ograniena samo na najui zaviaj ili mjesto roenja patristiar (lat. pater) v. patrolog patristika (lat, pater) v. patrologija patrocinacija (lat. patrocinatio) zati- ivanje, branjenje, potpomaganje patrocinancija (lat. patrocinatia) v. patrocinacija patrocinij (lat. patrocinium) pokrovi- teljstvo, zatita, pravna pomo; pri- manje na sebe voenja neke parnice; zatitno sredstvo patrocinirati (lat. patrocinari) zati- ivati. uzeti pod okrilje, braniti, pot- pomagati Patroklo (gr. Patroklos) sin Menetijev, prijatelj Ahilejev, pred Trojom ga je ubio Hektor (Ilijada. XVI) patrola (fr. patrouillc) voj. straa, izvid- nica, odred samo od nekoliko vojnika ija je dunost izvidjeti poloaj ili kretanje neprijatelja; mali vojniki odred koji obilazi neko mjesto radi nadzora i odravanja mira i reda patrolac (fr. patrouille) noni straar; vojnik iz patrole patrolirati (fr. patrouiller) obilaziti straom, krstariti, izviati patrolog (gr. pater otac, logos) pozna- vatelj ivota, spisa i nauavanja cr- kvenih otaca; poznavatelj i proua- vatelj stare kranske povijesti patrologija (gr. pater otac, logia) dio povijesne teologije koji se bavi i- votima. spisima i nauava^jima cr- kvenih otaca; filozofija crkvenih ota- ca (Justina, Tertulijana, Klementa, Ivana Zlatoustog, Augustina, Jero- nima i dr.) koja spaja kransku dog- matiku s antikom filozofijom pntron (lat. patronus) svetac kao za- titnik doma ili obitelji; vlasnik broda; ef industrijskog ili trgovakog podu- zea, gospodar; branitelj, odvjetnik; zatitnik, pokrovitelj, npr. neke sve- ane priredbe i si.; metak za puku ih revolver (usp. patrona 2.) patrona (lat. patrona) 1. zatitnica, po- kroviteljica; svetica (kao zatitnica osobe, doma ili ustanove) patrona (fr. patron) 2. uzorak, kalup po kojem se neto izrauje, ablona; osobito: metak za puku ih revolver patronacija (lat. patronatia) v. patro- naa patronar (fr. patronneur) crta slikar- skih uzoraka; izraiva ara, uzora- ka u tvornici tkanina patronat (lat. patronatus) pokrovitelj- stvo, dostojanstvo ili djelokrug pa- trona; lanovi pokroviteljskog odbora neke ustanove patronaa (fr. patronage) zatitnitvo, pokroviteljstvo patronesa (fr. patronnesse) pokrovite- ljica, zatitnica; prireivaica zabave u dobrotvorne svrhe patronim (gr. pater otac, onyma ime.) ime po ocu, ime izvedeno iz oevog imena, plemensko ime, npr. Hera- klidi po Heraklu. iinunovii po i- munu itd.; mn. patronimika patronimian (gr. pater otac, onvma ime) nazvan po oevom imenu, na- zvan po plemenskom imenu patronimik (lat. patronymicum) v. patronim patrontaa 1059 paviljon patrontaa (fr. patron, njem.. Patronen- tsche) v. ficklija patrontaa (v. patrona, njem. Tasche torba, dep) konata torba za dra- nje metaka (patrona); fieklija, na- boj nj aa patrueli (lat. patrueles) mn. braa i sestre po stricu, strievii pauerlum. (engl. povverloom) strojni razboj za tkanje pauke (njem. Pauke) glaz. instrument s razapetom koom koja se moe pomou vijka prilagodavati i tako dobivati potreban ton: bubanj. Lupan paulicijani mn. gnostiko-dualistika sekta u Armeniji, osnovana oko 650., zahtijevala je od svojih lanova skro- man i jednostavan ivot kakvim su nekada ivjeli apostoli paulin (tal.) vrsla starinskog novca (naziv prema imenu Paolo) paulinizam (lat. Paulus) teol. istinsko nauavanje apostola Pnvla, za razli- ku od tzv. idovsko-kranskog nau- avanja, a posebno od nauavanje apostola Petra i Ivana pauper (lat. pauper siromaan) siro- maan. neimuan; skuen, ogranien pnuperijes (lat. pauperies siromatvo; teta koju napravi etveronona i- votinja) prav. teta kojom je oteeni postao siromaniji: teta koju je ne- kom priinila tuda stoka pauperizam Gat. pauper siromaan, fr. pauperisme) osiromaenje, oskudica, bijeda, ope osiromaenje nekog na- roda, osobito veliko u doba ekonom- skih kriza kad nezaposlenost za- hvaa velike mase radnika paupertet (lat. paupertas) siromatvo, neimatina oskudica paus-papir (njem. Paus-papier) plavi ih ugljeni papir za precrtavanje i umnoavanje rukopisa paual Gat. pausehale) prosjena, pro- raunska, predraunska svota; svota koja se plaa paualno, svota koja se plaa po pogodbi za sve, svota odre- dena otprilike pausaliranje (lat. pausehale) pravljenje predrauna; plaanje paualom paualno (lat. pausehale) pril. prosje- no po predraunu, otprilike pauza (gr. pausis prestajanjc, pauo zaustavim, lat. pausa) 1. privremen mali prekid u nekom radu, predah, stanka, odmor, osobito u glazbi; znak za utnju, znak za mirovanje; med. zastoj, prestanak, poputanje, smi- rivanje neke bolesti pauza (lat. pausis) 2. kopija crtea snimljena pomou prozirnog papira pauzirati (lat. pausare) praviti (ih: na- praviti) prekid u poslu, zastati; glaz. praviti, napraviti stanku (ili: pre- dah); odmarati se; biti bez posla, ne raditi pavana (p. pavana, lat. pavo) paunov ples, vrsta panjolskog plesa u XVI. i XVII. st., 3 veoma ozbiljnim i do- stojanstvenim pokretima; glaz. prat- nja uz taj ples; dostojanstven i uzno- sit hod, panjolski korak pavezada (fr. pavesade) pom. oklop na ratnim brodovima pavija (fr. pavie, p. pavia) bot. breskva ije je meso sraslo s koticom, na- zvana po tal. gradu Paviji odakle po- tjee; trg. vrsta finog bijelog lanenog platna pavijan (fr. babouin, tai. babbuino, lat. babovinus, pa pio) zool. vrsta veoma divljeg afrikog majmuna s kratkim repom; pom. straar kod amca paviljon (fr. pavillon, lat. papilo, pavilio leptir; ator) ator, vrtni i logorski ator; pokrov nad krevetom u obliku atora, baldahin; krilo u obliku a- tora; mah ljetnikovac s okruglim kro- vom. kuica sa svodom; kruna ih gor- nji dio na briljantu; okvir grba; svaka zastava s nacionalnim bojama jed- nog naroda, osobito brodska; iroki paviment 1060 pedant dio lijevka na glazbenim p u bakim instrumentima paviment Gat. pavimentum) aren pod (od kamiaka, zemlje i vapna), pod od mozaika pavlin redovnik katolikog reda pusti- njaka Pavla, tzv. "bijeli fratar" (zbog bijele haljine) pavonija (lat. pavo, pavonia) vrsta koralja; bot. biljka iz porodice slje- zova pavor (lat. pavor) drhLanje, strah; med. trzanje od straha pri spavanju Pax it. Paks (lat.) 1. boica mira kod Starih Rimljana pax it. paks (lat.) 2. mir pnzmati (gr. spasma gr) klonuti, (o)slabiti pa (fr. page, gr. paidion djetece; mali rob, mladi rob, lat. pagius, tal. pag- gio) prije: mladi plemi koji se spre- mao postati vitezom; mladi plemi na slubi kod vladara, skutonoa; tipaljka za podizanje haljine panr teko shvatljiv i nepouzdan prijevod s klasinih jezika Pb kem. kratica za olovo (lat. plumbum) Pd kem. kratica za paladij Pe kem. kratica za pelotij pean (lat. paean, gr. paian) pjesma za- hvalnica za pobjedu (prvobitno posve- ena Apolonu); pjesma pohvalnica, pjesma u slavu, pjesma radosnica peanizam (lat. paean. gr. paian) rel. oduevljen pokli, usklik pebl (njem. Pobel) svjetina, prosti puk peci (tal. pczzi) mn. novac, vrste novca peeo (tal. pezzo) komad, komadi (u sva- kom smislu) pealba (maked.) nadnica, teaenje; putovanje u svijet radi zarade pedagog (gr. paidagogikos odgojni, nastavni) poznavatelj sredstava i ci- ljeva odgoja pedagog (gr. pais, paidos dijete, dje- ak, ago vodim, paidagogos koji vodi djeake; kao imenica: rob koji je dje- ake iz roditeljske kue vodio u kolu ili na vjebalite i natrag kui, odga- jatelj, uitelj muke mladei) odga- jatelj, uitelj; ovjek koji se struno bavi kolskim i nastavnim pitanjima pedagogarh (gr. pais dijete, ago vo- dim, areho vladam, upravljam) upra- vitelj odgajanja, upravitelj kole pedagogij (gr. paidagogeion boravite pedagoga, kola) naziv kola koje su i odgojni zavodi pedagogija (gr. paidagogia voenje, upravljanje, pouavanje i odgajanje mladog ovjeka) znanost o odgoju, vjetina odgajanja, znanost koja is- trauje i prouava zakone i sredstva pomou kojih sc najbolje mogu postii odgojni ciljevi pedagogika (gr. paidagogike vjetina odgoja) v. pedagogija pedagogist (gr. paidagogeion) odga- jani k, pitomac, gojenac pedagogija pedagogomanija (gr. paidagogos od- gajatelj, uitelj, mania ludilo, poma- ma) strast (ih: sklonost) nekoga da, u odnosu i dodiru s drugima, stalno zauzima nekakav odgojni stav pedagoki (gr. paidagogikos odgojni, nastavni) odgojni, koji je u sldau sa zakonima i ciljevima odgoja, koji spada u pedagogiju, koji je u vezi s pedagogijom pedal (lat. pedalis stopni, noni, tal. pedale) podnonik, podnonica, pod- noje, papuica: poluga na orgulja- ma, harfi i glasoviru koja se pritie nogom i mijenja karakter zvuka; pod- nonik kojim se kree bicikl i dr pedanhone (gr. pais, paidos dijete, an- ehone guenje) med. krajnici kod djece pedant (fr. pedant, tal. pedante, prvi dio, moda, od gr. paidagogos) o- vjek koji pretjeruje u tonosti, koji i najbeznaajnijim sitnicama pridaje velik znaaj, cjepidlaka, sitniar pedantan 1061 pedoGl pedantan (fr. pdant) pretjerano toan, dosadan zbog pridavanja vanosti sitnicama, cjepidlaki, sitniarski pedanterija (fr. pedanterie) pretjerana tonost, polaganje velikog znaaja i najbeznaajnijim sitnicama, cjepidla- enje, sitniarenje pedantizam (lat. pedantismus) v. pe- danterija pedantnost (fr. pedant) v. pedanterija pedatrofija (gr. pais dijete, atrofia su- ica) med. djeja suica pedel (lat. pedellus) njem. Pedell. fr. bedeau) sluga, sudski podvomik; sve- uilini podvornik pederast (gr. pais, paidos djeak, era ste s ljubitelj, ljubavnik) ovjek koji osjea spolni nagon prema oso- bama istog spola; homoseksualac pederastija (gr. paiderastia ljubav prema djeacima) bolesna i protupri- rodna spolna strast prema istom spo- lu, osobito mukarca prema mukar- cu; homoseksualite t pedcuterij (gr. paidcuterion kola) od- gojni zavod, kola, kola za djeake pedeutiki (gr. paideutikos) odgojni, popravni, koji se moe upotrijebiti ra- di popravljanja vrline pedeutika (gr. paideulike) fil. izraz ko- jim je Pitagora nazvao pouavanje u nauku o dobrom i lijepom, tj. o vrlini pedezn (gr. pedesis skakanje, skaku- tanje) med. kucanje srca pedialgija (lat. pes, pedis stopalo, noga, gr. algos bol) med. bol u stopalima, tabanima pedicolarije (lat. pedicellus noica) zool. tipaljke na bodljama nekih bodljikavih ivotinja; slue za i- enje i za obranu pedigree it. pedigri (engl. rodoslov) u racionalnom stoarstvu: matina uz- gojna knjiga o domaim ivotinjama (s podacima o podrijetlu, teini, pro- izvodnoj sposobnosti i dr. o svakom pojedinom grlu); port, podrijetlo (ro- doslov) trkakog konja pedijatar (gr. pais gen. paidos dijete, iater lijenik) djeji lijenik, lijenik za djeje bolesti pedijatrija (gr. pais gen. paidos dijete, iatreia lijeenje) 1. znanost o djejim bolestima; 2. znanost koja prouava sva pitanja i pojave u vezi sa zdravim i bolesnim djetetom pedijatrika (gr. pais gen. paidos dijete, iatreia lijeenje) med. v. pedijatrija pedikeb (lat. pes, gen. pedis noga, engl. cab koija, fijaker) prijevozno sred- stvo koje je zamijenilo nekadanje rike (kola sc pokreu pomou pe- dala) pedikir (fr. pedicure) njegovanje nogu, rezanje i ienje noktiju i rezanje uljeva; osoba koja taj posao struno obavlja pedikuloza (lat. pediculosis) med. u- ljivost. bolest dobivena od uiju pedikulozan (lat. pediculosus) u.ljiv peding (engl. padding) vunena tkanina slabije kakvoe; peding-maina spra- va za pranje i tirkanje (krobljenje) tkanina pediometar (gr. paidion djetece, me- tron mjera, mjerilo) med. vaga za mjerenje teine, duine tijela i veli- ine glave kod novoroenadi pedler (engl. pedlar) trgovi koji pro- daje po kuama, torbar, osobito u 8AD-U pedo- (gr. pais. paidos) 1. predmetak u sloen i ama sa znaenjem: dijete, djeji pedo- (gr. pedon) 2. predmetak u slo- enicama sa znaenjem: zemlja, tlo pedobaptizam (gr. pais, paidos, bap- tismos krtenje) krtenje djece pedofil (gr. pais gen. paidos dijete, filos prijatelj, koji voli) 1. prijatelj djece, ljubitelj djece; 2. ovjek sklon pedo- filiji pcdofilija 1062 pehblenda pedofilija (gr. pais, paidos. fileo volim) med. kod uroene i starake sla- boumnosti: postojanje spolnog nago- na prema djeci suprotnog spola pedogcueza (gr. pais, paidos, genesis postanak, raanje) zool. vrsta par- tonogeneze kod nekih ivotinja koje ne postaju odmah u potpuno raz- vijenom obliku, npr. liinki nekih muha iarica pedok (engl. paddock) ograda u kojoi se dre konji; ograen prostor za ivotinje u zvj eri ujacima pedologija 1. (gr. pedon tlo, zemlja, logia znanost) znanost koja proua- va fizika, kemijska i bioloka svoj- stva zemljita, tla); 2. (gr. pais, pai- dos dijete) znanost o djetetu (prou- ava zakone djejeg razvitka u raz- liitim razdobljima djetinjstva, kao i patoloke pojave kod pojedine djece) pedometnr (lat. pes gen. pedis noga, stopalo, gr. metron mjera, mjerilo) ureaj za mjerenje prijeenog puta, putomjer pedopeja (gr. paidopoia) raanje djece pedopsihijatrija (gr. pais. gen. paidos dijete) psihologija djeteta, djeja psi- hologija pedotizija (gr. pais gen. paidos dijete, thysia rtva, rtvovanje) rtvovanje djece, prinoenje djece na rtvu pedotrib (gr. paidolribes) uitelj d jece u gimnastici kojemu ie, osobito kod starih Grka, bila dunost gimnasti- kim vjebama uiniti da djeca budu lijepa, zdrava i jaka pedotribija (gr. paidotribia vjetina pouavanja djeaka u hrvanju ili u gimnastici) vjetina zabavljanja djece pedotrofija (gr. paidotrofia) prehra- njivanje, njegovanje i podizanje dje- ce pedum (lat. pedum) starorimska pa- stirska palica; pedum episkopate (lat. pedum episeopale) biskupski tap Peer Gynt lik iz istoimene drame II. Ibsena; tip slabia i lutalice koji ko- nano smirenje nalazi u zagrljaju ene koja ga voli unato njegovim slabostima Pegaz (gr. Pegasos) 1. mit. krilati konj koji je postao od krvi Meduze kad joj je Perzej odsjekao glavu; od udarca njegovog kopita poslao je izvor Hi- pokrene ija je voda nadahnjivala pjesnike; u novije vrijeme: konj mu- za; pren. pjesniko nadahnue; zaja- hati Pegaza posvetili se pjesnitvu, pisali pjesme; 2. astr. zvijee na Sje- vernom nebu s 2 promjenjive zvijez- de druge, 4 zvijezde tree, 8 zvijezda etvrte veliine i s mnogobrojnim sla- bijim zvijezdama koje se mogu vidjeti i golim okom pegel (njem.) letva podijeljena na stup- njeve za mjerenje vodostaja, vo- domjer pegijatrija (gr. pege izbor, iatreia lije- enje) med. lijeenje mineralnim vo- dama pegma (gr. pegma skela, postolje) ske- la, osobito na pozornici pegmatit (gr. pegma, gen. pegmatos vrsta veza) vrsta krupnozrnate rude iz novije faze razvoja zemaljske kore pegnija (gr. paizo, paignion) mala, la- ka i aljiva lirska pjesma pegologija (gr. pege izvor, logia zna- nost) znanost o lijekovitirn. mine- ralnim vodama pegomantija (gr. pege izvor, manteia proricanje) proricanje iz izvorske, bunarske vode peh (njem. Pech) smola; pren. nevolja, nesrea, neprilika nezgoda pehblenda (njem. Pechblcnde) min. uranski smolinac, mineral mutan i smolasta masna sjaja, veoma vaan u znanosti i tehnici budui da se iz njega dobiva najvie radioaktivnih tvari pehiagra 1063 peku lij pehiagra (gr. pechys lakat, agra plijen) med. bol u lakLu pehist (njem. Pech smola; nevolja) o- vjek koji nema sree u poslovima, kojega prati nevolja pehlevi perzijski jezik kojim su pre- teito govorili zapadni Perzijanci, mjeavina perz. i senatskog jezika u kojoj je prevladavala perzijska gra- matika; pahlavi peinture-mate it. penlir-mat (fr.) sli- kanje terpentinskim bojama na ne- grundiranom platnu Peitho (gr. peitho nagovor; starogrka boica nagovora, dobrog savjeta pejabl (fr. payable) koji se treba platiti; s dospjelim plaanjem, plativ pcjeraeija (lat. pejeratio) prav. krivo prisizanje, krivokletstvo, kriva pri- sega pejgamber (tur.) izaslanik Boji; prorok pejirama [gr. peirao pokuam, oku- am, ispitam) pokuaj, ispitivanje; pokus, proba; ono do ega se dolo ispitivanjem, pokusom, iskustvom pejiramologija (gr. peirao pokuam, okuam, ispitam, logia nauk) nauk o pravljenju pokusa; uputa o pravlje- nju pokusa, eksperimenata pejirazmologija (gr. peirasmos poku- avanje, logia znanost) v. pejira- mologija pejoracija (lat. peius, pejoratio) pogor- anje, pogoravanje, pogoranost pejorativan (lat. peius gori, loiji, fr. pejoratif) koji daje lo ili ruan smi- sao, pogrdan, koji pogorava pejus (lat. malum loe, peius loije) loije, gore; osuditi nekoga in peius, in durius it. in pejus ili in durijus (lat.) prav. osudili nekoga tee no to ga je osudio nii sud pejza (fr. paysage) krajolik; slika kra- jolika pejzaist (fr. pavsagiste) slikar koji slika pejzae pekan zool. kuna bjelica i njezino sku- pocjeno krzno (u Kanadi) pekari zool vrsta malih, do 30 kg te- kih. divljih svinja s jednom lijez- dom koja lui tekuinu veoma jaka mirisa (u tropskim podrujima Ame- rike); bizamska svinja pekatifobija (lat. peccarc grijeiti, gr. fobeomai) med. bolestan strah od gri- jeha Pekila (gr. Poikile) znamenita galerija 11 staroj Ateni, ukraena Poligno- tovim, Mikonovim i Panenovim sli- kama (bitka Atenjana i Spartanaca kod Eneje. boj amazonki, zauzima- nje Troje, bitka kod Maratona i dr.) pekinezer siuan pas kineske rase peksimit (tur.) kruh dvaput peen, dvo- pek peksis (gr. pexis zgruavanje, smr- zavanje) med. zgruavanje, zgrua- nost pekten (lat. pecten ealj; greben; grab- lje) zool. koljka kapica; anat. stidne dlake; preponska kost, stidna kost pektin (gr. pektos zgruen, gust) kem. osebujna biljna tvar koja zagrijava- na s kiselinama tvori ele pektoral (lat. poctus, pectorale prsa, grudi) u Kat. crkvi: na prsni k koji nose vii inovi (opati i biskupi), u obliku malog tita, kria ili kakve relikvije pektoralije (lat. pectoralia) med. lije- kovi za prsa. sredstva koja pomau izbacivanje sluzi (ispljuvka) pektoralni (lat. pectoralis) prsni, grud- ni pektorilokvija (lat. pectoriloquia) med. govor iz prsa (kod tuberkuloznih bo- lesnika) pektus (lat. pectus gen. pectrois) prsa; srce, dua pekulij (lat. peculium) prav. osobno imanje, imanje koje je osobno stekao sin, rob itd.. i u kojem olac, odnosno pckulijaran iue>4 pelengator gospodar, nema nikakva prava ni udjela pekulijaran (lat. peculiaris) osobit, ose- bujan, razliit pekulijamo imanje v. pekulij pekunijaran (lat. pecuniarius) novani, koji se sastoji u novcu pokus (lat. pecus gen. pccoris) stoka; ovjek glup kao stoka pel-svila (tal. p. pelo, lat. pilus vlas, dlaka} svila od grubih niti koji se dobivaju od neispravnih 6ihura du- dova svilca pelada (fr. peiade) 2. med. mjestimino elavljenje pelada (p. pelada. fr. peiade) 1. lue- njem s koe skinuta, a nesiriena vu- na, ouvana vuna pelagijanci mn. pristae engl. redov- nika Pelagija (umro nakon 418.). koji je od 410. u Kartagi i Rimu propo- vijedao da ne postoji nasljedni grijeh i da su 6>vjekovc prirodne sile do- voljne za stjecanje vjenog blaen- stva; ovo nauavanje je osueno kao heretike na crkvenom saboru u Efe- zu 431 pelagijaniznm nauavanje redovnika Pelagija iz. V. st.; usp. pelagijanci pelagijski (gr. pelagios) morski, koji je postao ili se nalazi u moru; pela- gijski. slojevi geol. slojevi koji su se staloili na morskom dnu\ pelagijske ivotinje zool. puinska fauna, mor- ske ivotinje koje nalazimo u moru do otprilike 300 m dubine pelagizam (gr. pelagos more) med. morska bolest pelagoskop (gr. pelagos more, skopeo promatram, gledam) ureaj za gle- danje u morsku dubinu pelagra Gat. pellis krzno, koa, tal. pelle, gr. pelina taban, agra plijen) med. endemina kona bolest, osobi- to u gornjoj Italiji, junoj Francuskoj i panjolskoj: kronina upala koe s Ijuskanjem i otpadanjem koe s lica i ruku praena poremeajima u pro- bavi i ivanim bolovima; vraa se svakog proljea u sve teim oblicima i, ako se ne lijei, zavrava, izmeu tree i sedme godine, smru pelagrozan (lat. pellis krzno, koa, tal." pelle, gr. agra plijen} med. koji bo- luje od pelagre pelami mn. kineske i istonoindijske svilene ih atlasaste tkanine pelard slitina (legura) platine i bakra s neto srebra ili neke druge kovine pelargonija (gr. pelargos roda) bot. ukrasna biljka lijepih bijelih cvjeto- va s plodovima koji nalikuju na pli- jc kljunove Pelazgi (gr. Pelasgoi) mn. dio najsta- rijih stanovnika Grke koji su se postupno pretopili u Helene; oni su, po predaji, podigli kiklopske bedeme Pelazgi (gr. Pelasgoi) starogrko ple- me, grki starosjedioci pelc (lat. pellis krzno, koa, njem. Pelz) preraeno ivotinjsko krzno; odjevni predmet napravljen od preraena krzna, osobito bunda pelc-mantl (njem. Pelzmantel, lat. pel- lis mantellum) ogrta od krzna, bun- da pelenti (njem. pelzen) med. cijepiti pro- tiv bolesti; bot. cijepiti mladice peleer (njem. Pelzer) cijep, mladica pelefuter (njem. Peizfutter) podstava od krzna pele-mele it. pel-mel (fr.) pomijeano, bez reda, kako koji stigne; mjeavi- na, zbrka, dar-mar; mi-ma Pelej (gr. Peleus) mit. sin Kakov, mu Nerejeve keri Tetide, otac Ahilejev pelencije (lat. pellentia) mn. farm. sredstva koja pomau pobacivanje, pobaajna sredstva peleng (niz.) kut izmeu pravca kom- pasne igle i pravca u kojem se vidi neki predmet; v. pelengator pelengator (niz.) poni. naprava na kompasu pomou koje sc odreuje pe- pelengirati 1065 pelotaa leng razliitih toaka na obali ili predmeta na moru; usp. radiope- lengalor pelengirati (niz.) 1. pom. odrediti kut izmeu pravca kompasne igle i prav- ca na vidljivi predmet; 2. pomou radiopelengatora odreivati mjesta gdje se nalazi cmisijska radioposta- ja; 3. odreivati mjesto izvora zvuka pomou hvatanja zvukova pelerino (lat. peregrinari putovati, fr. pelerine) putniki ogrta bez rukava i s kapuljaom; ogrta uope pelevr (engl. palaver. port. palavra, p. palabra) zborno mjesto crnaca na kojem obavljaju vjerske obrede ili plemensko suenje; zbor, skuptina, dogovor pelidnoma (gr. pelinos crnka st, na- crn) med. v. pelioma pelidnus (gr. pelinos crnkast) med. vrsta konog crnila (melanoze) pelikan (gr. pelekan, lat. pelicanus) zool. nesit, gem. najvea ptica pliva- ica koja ima izmeu grana donjeg dijela kljuna rastegljivu kou za re- zervnu hranu; med. instrument za vaenje zubi; voj. vrsta starog topa; kem. staklena posuda za destilira- njc; stolarski kripac pelikometar (gr. pelys, pelike posuda za crpenje, metron mjerilo, mjera) med. naprava za mjerenje enske zdjelice; pelvimetar pelikula (lat. pellicula koica) vanjski plazmatiki sloj trepetljikaa (pra- ivi) pelioma (gr. pelioma krvlju pod liveno mjesto olovne boje, pelios) med. pjega na koi od udarca, olovne boje, ze- lena, uta ili modra; pelidnoma pelioza (gr. peliosis izljev krvi, mod- rica, pelios crnkast) med. krvna pjegavost, kronina bolest s mno- gobrojnim malim izljevima krvi (pe- tehijama) u kou i sluznicu zbog po- kidanosti najtanjih krvnih ila; pur- pura pelir-papir (fr. pelure ljuska, koica) vrsta finoga papira Pelitimi (hebr.) Filistejci, stanovnici Fenicije i Palestine, zakleti nepri- jatelji starih Hebreja peliti mn. geol. mehaniki sedimenti sastavljeni od praha i mulja pelivan (tur. pohlivan) 1. akrobat: ple- sa na uetu; cirkuski artist; 2. borac, hrva; junak, vitez; 3. komedija, lakrdija; 4. vrstan jahai konj pelo (tal., p. pelo) v. pel-svila Pelop (gr. Pelops) mit. sin Tantalov, otac ga je, kao djeaka, zaklao i dao bogovima za ruak, ali su ga ovi po- novno oivjeli. Kasnije je preao iz Frigije u, po njemu nazvani, Pelo- ponez i, oeniv.i se Hipodamijom, dobio podruje Elis i pokrenuo olim- pijske igre; njegovi sinovi su bili Atrej i Tijest, a unuci Agamemnon i Menelaj pelopij (lat. pclopium, gr. Pelops) min. kovina pronaena u tantalitu Peloponez (gr. Pelopov otok) staro ime dananjeg grkog poluotoka Moroje; peloponeski ratovi borbe izmeu Ale- njana i Spartanaca od 431. do 404. pr. n. c. za prevlast u Grkoj (pobi- jedili Spartanci) pelorion (gr. pelorios gorostasan, go- lem) med. pretjerano razvijen i velik neki dio tijela peloron (gr. peloron udovite, neman) med. v. pelorion pelota (fr. pelote, p., port., lat. pelota, pila) med. loptasti dio pojasa protiv kile koji pritie kilavo mjesto i ne da mu ispasti; krojaki jastui za zabadanje igala; bijela pjega na ko- njskoj glavi; mah trkaki brod pelotaa (fr. pelotago) fina devina dla- ka; obina vigonjska vuna za prav- ljenje eira; u biljaru: nepravilno udaranje lopte pelta 1066 penetracija pelta (gr. pelte) starogrki malen i la- gan tit, oblikom podsjea na mje- sec pelte (tur. pelte) slatko (hladetina) od dunja pelucidan (lat. per-licidus, pellucidus proziran) proziran, prozraan pe Kn metar (lat. pelvis zdjelica, gr. metron mjera, mjerilo) med. v. pcli- kometar pemfigus (lat. pemphigus, gr. pemfix mjehuri) med. izbijanje mjehuria po tijelu pemfiks (gr. pemfix) med. v. pemfigus pemiknm sueno i smrvljeno koncen- trirano meso bizona kojim se hrane lovci i putnici na krajnjem sjeveru Sjeverne Amerike pemptejos '.gr. pemptaios) med. peto- dnevka. petodnevna poetna grozni- ca PEN-klub kratica za Poets, Playwri- ghts, Essavists, EdiLors, Novelists (engl.) pjesnici, dramski pisci, ese- jisti, urednici, romanopisci meu- narodna udruga knjievnika (osno- vana 1921.) (pen engl. = pero, pisalj- ka) pena (lat. penna) 2. pero, pero za pi- sanje pen a (lat. poena. gr. poinc) 1. kazna, osveta, naknada; sub poena it. suh pena (lat.) prav. pod kaznom, uz kaz- nu, pod prijetnjom kazne penal (lat. poenalis, kazneni) svota nov- ca koja se plaa u sluaju neispu- njenja ih krenja ugovora, npr. u slu- aju zakanjenja poduzee e na ime penala za svaki mjesec zakanjenja odbiti po \0% autorskog honorara; u nogometu: najstroi kazneni udarac, izvodi se s 11 metara izravno prema golu kanjene strant; pen a li to t (lat. poena kazna, fr. penalite) prav. kanjivost; kazneni sustav; kazna penalizam (lat. pennale) na njemakim protestantskim sveuilitima, osobito u XVII. st. (do 1662.): zlostavljanje i despotske postupanje starijih stude- nata prema sLudenlima-novacima u emu se ilo dotle da je moralo biti ak i zakonom zabranjeno penalni (lat. poenalis) koji se Lie kaz- ne, koji spada u kaznu, kazneni penati (lat. penates) mit. kod Rimlja- na: bogovi zatitnici drave i svake obitelji posebice, kuni bogovi koje je svaka obitelj tovala i prinosila im rtve u samoj kui: pren. dom, stan, kuno ognjite pendakul lat. pendere visiti, biti obje- en, pendaculum) arobna hamajlija koja se, kao zatita od zla i nesree, nosi oko vrata pendenlan (lat. pendere visjeti) 1. koji visi, lebdi, neodreen, neodluan, ne- dovren, nerijeen; 2. prav. koji se nalazi u postupku, a nije jo sigurno kakvo e biti rjeenje pendl-ur (njem. Pendel njihalo, L'hr sat) zidni saL, sal sa seta Ijkom Penelopa (gr. Penelope) mit. ena Odi- sejeva, mati Telemahova, poznata po svojoj vjernosti muu: dok je Odisej 10 godina ratovao pod Trojom i 10 godina lutao morima, nju su salije- tali mnogobrojni prosci, ali ona ih je. vjeto nalazei izlike, uporno od- bijala sve dok joi se nije vratio mu; pren. vjerna i odana ena peneplen (engl.) blago valovita povr- ina zemlje penetrabilan ;lat. penelrabilis) pojm- ljiv, shvalljiv, pronicav; probojan, prohodan penetrabilitet (lat. penetrabilitas) pojmljivost, shvatljivost. pronicavost; probojnosl. prohodnost penetracija lat. penetralio) prodiranje; prodorna snaga, pronicljivost, otro- umnost. sposobnost pronicanja i shvaanja sutine; kulturno ili eko- penetrancije 1067 penta- nomsko prodiranje jedno drave (na- roda) u drugu penetrancije (lat. peneiranlia) mn. med. lijekovi koji prodiru, koji pro- imaju penetrantan (lat. penetrans) prodoran, koji prodire, proiman, koji proima (miris, hladnoa itd.); proziran, koji prozire, pronicljiv (pogled); otar, bi- star (razum) penetration pacifique it. penetrasion pasifik (fr.) "mirno prodiranje", su- stav politikih, privrednih i vojnih, ali ne ratnih mjera kojima se sluila Francuska kako bi pofrancuzila nc- francuske zemlje (npr. u sjev. Africi) penetrirati (lat. penetrare) prodrijeti, prodirati, probiti; prozreli, pronik- nuti, dokuiti, shvatiti; ispitati, is- traiti penez (staronjem. Pfonning) novac penholdcr (engl.) 1. dralo za pero; 2. port, u stolnom tenisu: nain dra- nja reketa kao t.o se dri dralo pri pisanju peni (engl. penny) prije srebrni, potom bakreni, danas bronani silan novac u Vol. Britaniji = 1/12 ilinga peni-bank (engl. penny-bank) tedio- nica za siromanije u Londonu peni-post (engl. pennv-post) "pota po poni", gradska pota u Londonu koja obavlja samo lokalni promet penibilan (lat. poena, poenibilis muka. tegoba, patnja) muan, teak, nevo- ljan, tegoban penicil (lat. penicillum kist) med. kist, osobito kist za rane penicilin (lat. Pcnicillium kao rod) med. farm. tvar koja se dobiva kristali- zacijom iz tekue kulture plijesni Penicillium notalum: djeluje antibio- tiki na stafilokoke, streptokoke i neke druge bakterije, te se s uspje- hom primjenjuje kao lijek protiv me- ningitisa, upale plua i drugih gnoj- nih upala; unosi se u organizam pu- tem intramuskularnih injekcija i brzo iz njega izlazi, te se mora davati ee (svaka 3 sata); eluana kise- lina ga razara i zato se rijetko uzi- ma na usta penid-eer (lat. saccharum penidium. ar.-tur. fanid) proieni eer u oh- liku sipki; jemeni eer penikulus (lat. peniculus etka; kist) zool. etkica (na stranjim nogama u pele na unutranjoj strani prvoga stopnog lanka) peninzula (lat. paeninsula) poluotok peninzularni (lat. paeninsularis) polu- otoni, koji pripada poluotoku, koji se tie poluotoka penis (lat.) anal. muki spolni erektilni organ, muki ud penitencija (lat. poenitentia) kajanje, pokajanje; ispatanje; crkvena kaz- na peniteneijar (lat. poenitentiarius} sve- enik. ispovjednik kod katolika; oso- bito: papin predstavnik, obino kar- dinal, koji, u izuzetnim sluajevima, daje dispenzacije u papino ime penitencijarija (lat. poenitentiaria) pa- pinski sud u iji djelokrug spada sve to sc tie penitencije, koji daje dis- penzacije i odreduje crkvene kazne, pokoru penkala vrsta umjetne olovke (po ime- nu izumitelja, Zagrepanina Penka- le. 18711922) penologija (lat. poena kazna, gr. logia) znanost o sredstvima za kanjavanje pens (cngL pcncc) mn. od peni pensa ( lal.) raunska jedinica (40 dena- riusa) u srednjovjekovnoj Hrvatskoj pensirati (fr. pincer) rezati, potkre- sivati mlade izdanke na vokama iz- nad treeg ih etvrtog lista: zalamati vinograd penta marka motora za amac; svaki amani motor uope penta- (gr. pente) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: pet peti tada 1068 pentasperman pentada (gr. pentas petina, pet) cjelina sastavljena od pet dijelova, razdoblje od pet godina pentadaktil (gr. pente, daktylos prst) koji ima pet prstiju, peteroprst pentadekagon (gr. pente, kai deka petnaest, gonia kut) geom. petnaes- terokutnik pentadika (gr. pentadike) sustav bro- jeva iji jc osnovni broj pet pentaedar (gr. pente, edra osnova, strana, sijelo) geom. tijelo omeeno s pet strana ili povrina, petero- kutu i k pentaeteris (gr. pente pet, etos godi- na) razdoblje od etiri godine i svet- kovina koja se slavila na poetku svake pete godine; pentaelija pentafarmakon (gr. pente. farmakon lijek) petostruki lijek, peterostruki lijek pentafilan (gr. pente, fyllon list) bot. koji ima pet listova, peterolist pentafonij (gr. pente. fone glas) glaz. djelo prilagoeno za pet glasova pentnginian (gr. pente, gyne ena) bot, naziv za biljku iji cvijet ima pet stupica; usp. pentaginije pentaginije (gr. pente, gyne ena) mn. bot. peti red u klasama IXIII u Linneovom sustavu biljaka pentaglota (gr. pente, glotta jezik) knjiga na pet jezika, osobito Biblija tiskana na pet jezika u jednoj knjizi pentagon (gr. pente, gonia kut) geom. peterokut pentagonalni (gr. pente, gonia kut) peterokutni pentagram (gr. pente, gramma slovo) "Salomonovo slovo J '; prvobitno: lik koji se dobije kad se sve strane pra- vilnog peterokuta produe toliko dok produene linije jodna drugu ne do- dirnu; zatim: lik koji se dobije kada se dva trokuta jedan drugim pokriju i koji se. u starom i srednjem vijeku, smatrao tajanstvenim simbolom ko- ji krije u sohi tajanstvenu snagu pentakord (gr. pente, ehorde ica. struna) glazbeni instrument s pet ica (struna), peterostruna lira pentakrostih (gr. pente, akrostichis, akrostichon) pjesma od pet stihova ija poetna, ponekad i krajnja slova, tvore neko ime ili neku rije pentnlema (gr. pente, lemma dobit, dobitak) log. sud koji se sastoji od pet lanova pentaletalan (gr. pente, petalon list) bot. koji ima pet evjelnih listia pentalfa (gr. pente. alfa) v. pentagram pentametar (gr. pente. metron mjera) metr. petostopni, odnosno tonije, e- slostopni. daktilski stih koji se sastoji od polovica odvojenih nepromje- njivom cezurom. a upotrebljava se samo s heksametrom pentandria (gr. pente, aner gen. an- dros ovjek, mu) mn. bol. biljke iji cvjetovi imaju pet slobodnih pra- nikih niti (peta klasa u Linneovom sustavu biljaka) pentangulami (gr. pente, lat. angulus kut) peterokutni pentangulum (gr. pente. lat. angulus kut) v. pentagon pentapteran (gr. pente, pteron krilo) koji ima pet krila, peterokrilan pentaptoton (gr. pentaptotos s pet pa- dea) gram. imenica s pet padea pentarh (gr. pentarehos, pente pet, areho vodim, upravljam) lan vlade petorice pentarhat (gr. pente, areho vodim, upravljam) vlada od pet lanova, vla- da petorice pentarhija (gr. pente, areho vodim, upravljam) v. pentarhat pentasilabum (gr. pente, svllabe slog) gram. rije od pet slogova pentasperman (gr. pente, sperma sje- me) bot. koji ima pet sjemenki, pe- terosjemeni pcntastih 1069 peon pcntastih (gr. pente, stichos red) kitica od pet stihova pcntastilon (gr. pente, stylos stup) arhit. zgrada s pet redova stupova Pentateuh (gr. pente. teuchos bilje- nica, knjiga) grko-aleksandrijski na- ziv za tzv. pet knjiga Moj sije vih koje se zovu: Genvsis (Knjiga Postanka), ftxodus (Knjiga Izlaska), Leoiticas (Levitski zakonik), Numeri (Knjiga brojeva), Deuteronomium (Ponovljeni zakon) pcntatlist (gr. pentathlos) kod starih Grka: onaj koji vjeba potoboj, pctc- rostruku borbu (pentatlon) pentatlon (gr. pentathlon) pctoboj (haima skakanje, diskos bacanje dis- ka, dromos Lranje, palo hrvanjc, pvgme akanje); kvinkvercij pentaton (gr. pente, tonos ton) glaz. razmak od pet cijelih tonova, mala septima Pcntccostc it. rentekoste (gr. pente- kostos pedeseti, tj. hcmera pedeseti dan, pentekoste) pedeseti dan po Us- krsu, tj. Duhovi Pcntej (gr. Pentheus) mit. sin Ehionov i Agavin; ostarjeli mu je Kadmo jo za svoga ivota predao vladavinu nad Tebom pentemcron (gr. pente, hemera dan) razdoblje od pet dana pentcmimcris (gr. pente, hemi pola-, polu-, meros dio, hemimeres od polo- vina, prepolovljen) metr. dio stiha koji se sastoji od pet polustopa ili dvije i pol cijele stope; osobito: cezura iza druge i pol ili u treoj stopi hck- sametra Pentesilcja (gr. Penthesileia) init. ki boga Marsa i kraljica amazonki, kao trojanska saveznica junaki se bori- la protiv Grka dok je Aliilej nije ubio: pren. ratnika, ratoborna ena Pentinkostar (gr. pentekostos pede- seti) u pravoslavnoj crkvi: Cvjetni triod, bogosluna knjiga koja se, po- evi s prvim danom Uskrsa, upo- trebljava za vrijeme svete Pede- setnice, tj. od Uskrsa do Duhova pcntogen (gr. pepto kuham, varim gennao rodim, stvaram) med. ope ime za sve hranjive tvari, supstance koje pomau stvaranje pepsina u eluanom soku penultima Gat. paenultimus pretpo- sljednji, paenultima tj. syllaba pret- posljednji slog) gram. pretposljednji slog jedne rijei penultimus (lat. paenultimus) pretpo- sljednji (npr. dak u razredu) penumbra (lat. penumbra) polusjena koja se neprimjetno gubi u svjetlost; sumrak penzija (lat. pendere objesiti, mjeriti: platiti, pensio plaanje) prestanak aktivne slube dravnog slubenik;!, mirovina; plaa koju slubenik pri- ma kad prestane aktivno raditi penzioner (lat. pensio plaanje, fr. pen- sionnaire) slubenik koji je prestao aktivno raditi i koji prima nove, pen- zijske prihode, umirovljeni slubenik penzionirati (fr. pensionner) prevesti (ili: prevoditi) iz aktivne; slube u mi- rovinu, staviti u penziju penzum (lat. pendere mjeriti po teini, izmjeriti, pensum dnevni posao, dnevni rad; zadatak) ono to je ne- kome odmjereno, dodijeljeno, odre- eno; zadatak, osobito aki penje (fr. peignec) tkanina od eljane vune, kamgarn; mn. (peignees) e- ljana svila u boji penjer (fr. peigneur) stroj za grebenanie vune i kudelje, grebenara penjoar (fr. peignoir, lat. peetinare) e- ljati) enski ogrta koji se upotreb- ljava pri eljanju, pudranju i ku- panju; vrsta iroke i udobne enske jutarnje i veernje haljine peon (gr. paion) metr. stih-igra, e- tvoroslona stihovna stopa u kojoj su li sloga kratka, a 1 dug, pojavljuje se peonija 1070 Per Dominum nostrum u 4 razliita oblika koji sc nazivaju prema mjestu duine: prvi peon: U U U, drugi peon: U IJ U, trei poon: U U U, etvrti peon: U U U peonija (gr. Paionia) hot. bour, na- zvan po staroj pokrajini Peoniji u sjev. Makedoniji odakle jc donesen pepanzis (gr. pcpansis sazrijevanje, sazrelost} med. dozrijevanje neke bo- lesti; probava, probavljanje pepastian (gr. pepaino sazrijevam) med. koji pomae sazrijevanju bo- lesti; koji probavlja pepastik (gr. pepaino sazrijevam, do- zrijevam) farm. sredstvo (ili: lijek) koji pomae sazrijevanju bolesti pepermint (lat. Menta piperita) osvje- avajui bombon s primjesom pa- prene metvice pepita (p.) krupnije zrno ili grumen istog zlata peplos (gr. peplos) enska haljina u starih Grka i Rimljana pepsi-cola it, pepsikola (engl. pep do- bro raspoloenje, usp. coca-cola) vrsta slatkog osvjeujueg napitka pepsin (gr. pepto kuham, pepsis ku- hanje) kem. lerment eluca u elu- anom soku koji, rastvarajui bje- lanevine, pomae probavu hrane pepsis (gr. pepto kuham, pepsis ku- hanje) med. kuhanje, probava (hra- ne) peptiei (gr. pep-i kos koji slui za ku- hanje, probavu) mn. med. sredstva koja pomau probavljanje hrane poptian (gr. peptikos koji pomae kuhanju, probavi) koji kuha, koji po- mae kuhanju, probavi peptidi (gr.) spojevi od dviju ili vie aminoki solina pepton (gr. pepto kuham, varim) med. hranjiva tvar koja se zbog probave preobrazila; duikovi spojevi koji na- staju od bjelanevina stih tijela pod utjecajem eluanog soka peptonizirati (gr. pepto kuham, va- rim) kem. rastapati bjelanevine peptonurija (gr. pepto kuham, varim, uron mokraa) med. luenje peplona s mokraom (kod grozninih zaraz- nih bolesti, trovanja itd.) per (fr. pair, engL peer. lat par jednak) 1. prije: nadbiskupi, vojvode, grofovi, baruni itd. koji su, kao s vladarom istorodni krunski vazali, bili meu- sobno jednaki i ravnopravni lanovi u najviim dravnim tijelima; lan Gornjeg doma u Engleskoj; velika; pir per (lat.) 2. kroz, prijeko, po, u, kod: pred; za, za vrijeme, u tijeku; po- mou, putem ega; zbog, radi; trg. per kilo = po kili, za kilu itd. per abusnm it. per abuzum (lat.) zlo- porabom, putem zloporabe per accidens it. per akcidens (lat.) sluajem, sluajno per aliud (lat.) fil. v. pod per se per analogiam (gr.-lat.) po analogiji, tj. po uzoru na prijanja iskustva per annum it. per anum (lat.) za go- dinu, na godinu, godinje: pro anno per aspera ad astra (lat.) posl. kroz trnje do zvijezda, tj. kroz borbu k pobjedi (cibit iz Vcrgilija i Seneke) per aval (fr. per a val) uz jamstvo, kao jamac per aversionem it. averzionem (lat.) ne brojei, otprilike per Bacco it. per hako (tal.) kao for- mula prisege: tako mi Bakha per cassa it. per kasa (tal.) trg. uz plaanje gotovinom per eontante it. per kontante (tal.) trg. uz plaanje u gotovom per conto it. per konto (tal.) trg. na raun Per Dominum nostrum Jesum Chri- stum (lat.) Po Gospodinu naem Isu- su Kristu (zavrni dio katolikih mo- litava) per cxtensum 1071 pera gracija per extensum it. per ekstenzum Gat.) t-isk. slog koji se tiska kroz nekoliko stupaca (npr. naslovi, vane vijesti) per interim (lat.) privremeno, za neko vrijeme per litteras (lat.) slovima, pismeno, pu- tem pisama Per me si va nella citta dolente it. per me si va nela ita dolente) Po meni (tj. kroz mene) se ide u grad jada (natpis nad vratima pakla u Danteovoj Boanstvenoj komediji) per mille (lat.) na tisuu, po tisui, za tisuu (komada); pro mille per modum (lat.) na nain; posred- stvom per omnia saecula saeculorum it. per omnia sekula sekulorum (lat.) na sve vijeke vjekova per omamento (tal.) za ukras: toboe, prividno per os (lat.) med. kroz usta per pedes (lat.) nogama, tj. pjeice per pedes apostolorum (lat.) "nogama apostola", tj. pjeice (kao to su puto- vali apostoli) Per piu vie si va a Roma (tal.) Svi putovi vode u Rim per posta (tal.) potom, preko pote. putem pote per primam intentionem it. per pri- mam intencionem (lat.) "prvim na- prezanjem"; med. lijeenje rane ne- posrednim srastanjem rubova rane, za razliku od lijeenja par secundam intentionem ("drugim naprezanjem") kod kojega se rana zatvara putem drugih zbivanja, procesa, npr. stva- ranjem granularnog tkiva per procura it. per prokura (tal.) prav. preko punomoi, preko opunomoe- nika per procurationem it. per prokura- cionem (lat.) v. per procura per procuratorem it. per prokura- torem (lat.) prav. preko opunomo- enika per ricapito it. per rikapito (tal.) trg. v. pod ricapito per rollam (lat.) "po krugu"; naziv koji se u velikim uredima upotrebljava za predstojnikovo slanje nekog spisa od referenta do referenta kako bi dali svoje miljenje (umjesto da ili sve sa- zove na sjednicu) per saldo (tal.) trg. za obraunavanje, za izravna nje; pro saldo per saltum (lat.) skokom per se (lat.) fil. po sebi. ono to postoji samostalno, samo za sebe, samo so- bom, npr. to je, kod skolastiara, sup- stancija, za razliku od akcidencije koja postoji samoperalliud, ti. preko drugog, pomou drugog per secundam intentionem it. per sekundam intencionem (lal.) med. v. pod per primam intentionem per si (lat. per, njem. sie) na "vi"; biti a nekim par si govoriti nekome "vi", oslovljavati nekoga sa *vi' : ; supr. per tu per subreptionem ct obreptionem it. per subrepciunem et obrepcionem Gat.) prav. putem prijevare i preu- ivanja (istine) per up (lat. per, njem. Schub) protje- rivanje u pratnji straara, pod stra- om per tacitum consensum it. per taci- lum konsenzum (lat.) uz pristanak utnjom per testamentum lat. po oporuci per tu (lat.) na "ti" ; biti s nekim par tu govoriti nekome "ti", nekome se obra- ati sa "ti"; supr. per si per ultimo (tal.) na kraju mjeseca per vota majora (lat.) veinom glasova per-ub (fr. pair, njem. Schub) isto- dobno imenovanje veeg broja la- nova Gornjeg doma da bi se time osi- gurala vladi potrebna veina peragracija (lat. peragratio) putovanje, proputovanie, prolaenje peracija 1072 pereta perakcija Gat. poradio) zavretak, za- vrna radnja, zavrni in perald slitina (legura) platine i bakra s neto srebra i neke druge kovine perambulator (lat.) v. hodometar porcent (lat. per centum) v. procent percepcija Gat. pcrceptio) psih. primje- ivanje, zamjeivanje, opaanje, shvaanje, svi oni psihiki procesi koji (ili: sva ona psihika zbivanja koja) se neposredno izazivaju osje- ti Inim podraajima (usp. aperccpci- ja); prav. naplaivanje, skupljanje, primanje (prihoda, novca, plodova itd.) percepcionalizam (lat. perceptio pri- mjoivanje, opaanje) fil. nauavanje da cjelokupno miljenje i znanje vo- di podrijetlo iz percepcije, tj. primje- ivanja. i da su primjeivanja same primijeene stvari (Aristotel, HarniI- ton) perceptibilan (lat. percoptibilis) za- mjetljiv, primjetljiv osjetom, shvat- ljiv, pojmljiv, osjetljiv perccptibilitct (lat. perceptibilitas) za- mjetljivost, primjetljivost osjetom, osjetljivost, sposobnost za perccpcije pereeptivan (lat. perceptivus) koji pri- mjeuje. koji prima vanjske dojmove pcrceptivitet Gat. perceptivitas) psih. sposobnost primjeivanja. sposobnost primanja vanjskih dojmova percipijent (lat. percipiens) onaj koji prima, primatelj percipirati (lat. percipere) primati, pri- miti, dobiti; opaati, shvaati, poj- miti, uiti perdniti (tur. perdah sjaj, politura; bri- janje) rastezati kou, da bi se mogla oistiti od dlaka i izgladiti perdendo (tal.) glaz. gubei se, po- stupno nestajui perdendosi it. perdendozi (tal.) glaz. v. perdendo perdicija (lat. perditio) propast; vjeno prokletstvo, vjena smrt. perdita (tal.) trg. gubitak pereant (lat. perire propasti, pereant) neka propadnu, dolje s njima pereat (lat, perire propasti, pereat) ne- ka propadne, dolje s njim. dolje peregrinacija (lat. peregrinatio) borav- ljenje u tuini, putovanje po tuim, dalekim zemljama peregrinitet. (lat. peregrinitas) tuina, tui obiaj peregrinoman (lat. peregrinari ivjeti u tuini, putovati, gr. mania po- mama, ludilo, strast) ovjek koji ima strast putovanja peregrinomanija (lat. peregrinari i- vjeti u tuini, putovati, gr. mania pomama, strast) strast za putova- njem peregrinus (lat. peregrinus) tudinac, stranac perekvator (lat. peraequator) prav. iz- borni sudac perempeija (lat. peremptio) unitava- nje; prav. zastarijevanje, prestanak valjanosti neke tube; konana od- luka peremptoran (lat, peremptorius) koji ne trpi primjedbe, odluan, presudan; bezuvjetan, neodloan; supr. dilato- ran peremtoran (lat. peremtorius) v. pe- remptoran perene (lat. perennis trajan, stalan) mn. u cvjearstvu: viegodinje bilj- ke, trajnice, tj. one koje, jednom za- saene, mogu godinama ostati na istom mjestu gdje prezimljuju i svake godine listaju i cvjetaju irei se i razmnoavajui bez posebne njege perenitet [lat. perennitas) trajnost, du- gotrajnost, nepresunost peresa (fr, pairesse) ena francuskog pera; plemkinja; piresa pereta (fr. perette, tal. pera) bot. vrsta sitnih, blijedoutih i slatkih limu- nova u obliku kruke 1073 pcretcrion {gr. pereterion builica, svrdlo, perao probijcm. probodem) kir. svrdlo, osobito za otvaranje lu- banje; usp. trepan pcrfekcija (lat. porfectio) svretak, sa- vrenstvo, odline osobine pcrfekcionirati (lat. perfectionarc) usavriti; zavriti, dovriti perfekeionisti (lat. porfectio) mn. fil. pristae perfekcionizma; lanovi kr- anske sljedbe u Sjevernoj Americi koji tee potpunoj zajednici obitelji i imanja, "biblijski komunisti" perfckeionizam (lat. perfectio) fil. na- uavanje po kojem je usavravanje ovjeka svrha moralnog htijenja pcrfekt (lat. perfectum) gram. prolo vrijeme (npr. od raditi: radio sam, od biti: bio sam), tvori se od nenagla- enog prezenta pomonog glagola bi- ti i glagolskog pridjeva radnog perfektan (lat. perfeetus) gotov, svren, potpun; savren, usavren perfektibilist (lat. perfcctibilis) fil. pri- staa perfektibilizma pertektibilizam (lat. perfectibilis usa- vrljiv) fil. nauavanje o sposobnosti ovjeka i ovjeanstva za usavr- avanje perfektuirati (lat. perficere, perfectum) izvriti, izvesti, privesti kraju, okon- ati; zakljuiti neki posao, ostvariti neto perfeto (tal. perfetto) glaz. potpuno perfetto modo it. perfeto modo (tal.) glaz. potpun tempo (naziv za trotakt. jer se 3 ne moe dijeliti s parnim brojem bez ostatka) perfetto modo it. perfeto moto (tal.) glaz. trodijelni takt perfidan (lat. perfidus) nevjeran, vje- roloman, izdajniki; zloban, podmu- kao perfldija Gat. perfidia) nevjerstvo. vje- rolomstvo, izdajstvo; zloba, podmuk- lost perfiditet (lat. perfiditas) v. perfldija perfidnost (lat. perfidia) v. perfldija perforacija (lat. perforatio) buenje, probijanje; 1. med. pucanje upljih organa ili vena zbog bolesti, npr. per- foracija ira u elucu i dr.; 2. kir. umjetno otvaranje upljina naprav- ljenih u tijelu prirodnim ili nepri- rodnim putem; kod poroaja: umjeL- no otvaranje djeje lubanje radi va- enja mozga da hi se glava lake izvukla i time olakao porod; ova ope- racija obavlja se pomou perfbratora (kod uskih zdjelica): 3. rupianje pa- pira, potanskih maraka i dr. pomo- u "perfor arijskog stroja" perforacijski stroj sprava za prav- ljenje rupica na papiru, npr. na po- tanskim markama itd. perforacijski ig ig koji bui rupice perforativ (lat. perforativum) med. v. perforator perforativ-trepan (lat. perforativum, fr. trepan) kir. builica kojom se kosti samo otvaraju, a koja ne izbacuje onaj komad koji otrica obrezuic perforator (lat. perforatorium) kir. builica za otvaranje kostiju ili lu- banje perforiran (lat. perforare) izbuen, probuen, izrupan, opskrbljen rupi- cama; perforirani papir u knjigove- tvu: papir sa sitnim rupicama da bi se listovi lake mogli otkidati, ili s takvim rupicama da bi se mogli ula- gati u poseban mehanizam koji je sastavni dio korica perforirati (lat. perforare) buiti, pro- buiti, vrtjeti, provrtjeli performansa (fr. performance) 1. us- pjeh, dostignue, rezultat; 2. radne karakteristike; tehniki podaci, para- metri; 3. vrhunski sporta perfrigetorij (lat. perfrigetorium) med. osjeaj hladnoe u velikoj mjeri kod grozninib bolesti, velika zimogroz- nost pcrfrikcija 1074 periculum in mora perfrikcija (lat. perfrictio) promrzlost, ukoenost od zime perfuzija (lat. perfuderc pokvasiti) med. prskanje krvi izazvano na um- jetan nain pergament (lat. pcrgamena) papir iz azijskog grada Pergama gdje su ga. u starom vijeku, izraivali kao za- mjenu za papirus; posebno ustroje- na i prireena ivotinjska koa, tj. samo od dlaka oiena i vapnom lu- ena i uglaana ivotinjska (maga- rea, ovja ili telea) koa; upotreb- ljava se za bubnjeve i povezivanje knjiga, a prije pronalaska papira slu- ila je, pored papirusa, za pisanje; spis ili povelja napisana na takvoj koi pergament-papir veoma vrst, koast i proziran papir koji se dobiva ako nelijepljeni papir ostavimo malo u hladnoj mjeavini od 8 dijelova kon- centrirane sumporne kiseline i jed- nog dijela vode, pa ga potom dobro isperemo vodom (slui za dokumente, planove, povezivanje boca, pakiranje itd.); vegelabilni pergament pergamentna koa koi slian perga- mentni papir za povezivanje knjiga pergola (tal. pergola, lat. pergula) vi- nova loza koja raste uz drvene ili kamene stupove; sjenica od loze i drugih penjaica, brajda perhidrol (lat, per, gr. hydor voda) farm. 30-postotna otopina vodikovog superoksida (za dezinficiranje i si.) perhorescencija (lat. perhorrescentia) prav. strah od pristranosti (suca, svjedoka i dr.) i zahtijevanje izuzea perhorescentnn prisega prav. tvrd- nja pod prisegom da se neki sudac ili svjedok ne mogu smatrati nepri- stranim perhorescirati Gat. pcrhorresccre) ua- snuti se, uzdrhtati od; osjetiti ga- enje prema neemu, odbiti to od sebe; prav. ne primiti, ne priznati, odbiti, zahtijevati izuzee, npr. suca ili svjedoka, zbog pristranosti peri (gr. peri oko, okolo) grki prijed- log koji se pojavljuje u mnogim slo- enicama i oznaava: okolicu, ras- prostranjenost, provedbu nekog kru- nog tijeka; nadmaivanje, nadila- enje, prekoraenje, poveavanje ili pojaavanje perialgian (gr. peri, algos bol) med. koji boluje od perialgije, koji je nas- tao kao posljedica perialgije perialgija (gr. peri, algos bol) med. veoma jaka bol u cijelom tijelu peri ama (gr. peri a m ma) v. amulet periastrum (gr. peri, astron zvijezda) astr. kod dvojnih zvijezda: toka na putanji pratitelja kad je ovaj najbli- e glavnoj zvijezdi, slino perihelu planetne putanje periblepsis (gr. peri. blepsis gledanje, blepo gledam) med. plaljivo gleda- nje oko sebe (kod duevnih bolesnika) peribola (gr. peribolc) obujam, opseg; ret. govorniko ukraavanje jedne misli; zaokruena reenica; opisi- vanje nadugako i nairoko; anat, v. perikard peribolos (gr.) sveto zemljite s hra- mom peribronhitis (gr. peri, ta bronehia kraj dunika koji ulazi u plua) med. upala opne koja obavija dine cijevi peribrozis (gr. peri, brosis jedenje, bibrosko jedem, razjedam) med. i- ravost onih kuteva pericement (gr. peri, lat. caementum kamen tucanik) zool. koni omota zubnog korijena pericementitis (gr. peri, lat. cae- mentum kamen tucanik) med. upala pericementa pericistitis (gr. peri, kvstis) med. upala potrbunice periculum in mora it. perikulum in mora (lat.) opasnost je u odgaanju (oklijevanju) peridentiti 1075 pcrihei peridentitis (gr. peri, lat. dens, dcntis, zub) med. upala koice zubnog ko- rijena periderma (gr. peri, derma koa) bot. zatitno kono tkivo koje je sastav- ljeno od dva tkiva: tvornog, koje se naziva plutna kambija ili felogen, i trajnog, koje je poznato pod nazivom pluto; zool. vrst hitinski, rjee vap- nenaki omota kod hidrozoa peridesmij (gr. peri, desmos veza; okov) zool. koni omota iliastih tvorevina (veza) pomou kojih se ve- ina dijelova kostura dri u vezi peridesmitis (gr. pei, desmos veza; okov) med. upala peridesmija peridot (fr.) min. v. olivin (ukastoze- lena vrsta hrizolita) peridrom (gr. peridromos ono to op- koljava, hodnik, galerija) arhit. hod- nik sa stupovima, hodnik izmeu stupova i zidova; vrsta plesa na ko- nopcu perieget (gr. peri-egetes) onaj koji vodi strance i pokazuje im znamenitosti; opisiva gradova i zemalja periegeza (gr. peri-egesis voenje uo- kolo i pokazivanje) voenje stranca po okolici i pokazivanje znamenito- sti; opisivanje mjesta i zemalja; pa- riegaza mn. spisi, knjige u kojima se nabrajaju i opisuju umjetniki spo- menici i si. periereza '.gr. periairesis) med. ukla- njanje (ili: rezanje) ireva periergija (gr. peri-ergia) pretjerana revnost, sitniarenje, cjepidlaenje; suvie neprirodan i posebno traen nain pisanja (stil) perifacitis (gr. peri. fake lea) med. upala one lee periferan (gr. periferni a obujam, op- seg) v. periferijski periferija (gr. perifereia krug, obila- enje) 1. mat. zatvorena krivulja koja omeuje dio povrine; obodnica; 2. vanjski dio nekog predmeta; 3. pred- grae periferija (gr. perifereia obujam, op- seg) geom. obujam, opseg; pren. dio grada koji je najudaljeniji od sredi- ta (centra), predgrae; kraj, rub periferijski (gr. perifereia obujam, opseg) koji se nalazi na periferiji, krajnji, rubni, najudaljeniji od sredi- ta; periferijski kut kut koji ine dvi- je tetive, a ije tjeme lei na perife- riji (supr. sredinji kut) periflebitis (gr. peri. fleps gen. blebos ila, vena) med. upala vanjske opne vena perifrastian (gr. perifrasiikos opisan) v. parafrastian perifraza (gr. perifrasis opisivanje) ret. v. parafraza perifrazirati (gr. perifrazo opisujem) v. parafrazirati perifriksis (gr. perifrisso treperim, drhtim jako) med. jeza od hladnoe, drhtavica perigej (grki perigeion) astr. Zemlji najblia toka Mjeseeve putanje; ijee: loka planetove putanje u ko- joj je planet najblie Zemlji; supr. apogej periginian (gr. peri, gyne ena) bot. naziv za cvijet iji pranici i oplodni listii stoje na istoj visini, kao npr. kod trenje periginije (gr. peri, gvne ena) bot. biljke kod kojih se spolni dijelovi cvi- jeta nalaze na aici periglotis (gr. peri. glotta jezik) anat. koni omota jezika perigon (gr. peri, gone rod) bot. unu- tranji cvjetni vjeni. ocvijee peri gon ijalije (gr. peri. gone rod) bot. listii koji tvore unutranji cvjetni vjeni ili ocvijee perihel (gr. peri, helios Sunce) astr. poloaj nekog planeta kad se u svom kretanju najvie priblii Suncu, npr. p e r i j a 1076 perneriti Zemlja se nalazi u perihelu oko 1. sijenja; supr. afel perLhoiija (gr. pori, ehole u) med. prckomjernost ui periholus (gr. pori. eholos u) med. onaj koji boluje od utice perihondrij (gr. peri, ehondros hrs- kavica) zool. hrskavina opna perihondritis (gr. peri, ehondros hrs- kavica) med. upala hrskavine opne perija (Dr. pairie) perstvo, zvanje i do- stojanstvo jednog pera; perov posjed, feud; lanstvo u engl. Gornjem do- mu; usp. per 1 perijant (gr. peri oko, anthos cvijet) bot, ocvijee, cvjetni omot, vanjski dio cvijeta perijoci (gr. peri-oikos) mn. okolni sta- novnici. susjedi; zem. svi oni koji i- ve na istoj zemljopisnoj irini; u sta- roj Sparti: pokoreni seljaci, staro- sjedioci koji nisu imali graanskih prava perijeki (gr. peri-oikos) mn. v. perijeci perijen (engl. parian) porculanska ma- sa koja izgleda kao perzijski mra- mor, upotrebljava se za izradbu ma- lih kipova i svih kiparskih radova perika (fr. perruque, tal. perruca, lat. pilus vlas, dlaka) lana, tua kosa, vlas ulja perikard (gr. peri, kardia srce) anat. osrdaje, osrje, srana opna perikardijski (gr. peri, kardia srce) anat. osrni, koji se tie osrdaja (ili: osrja), koji pripada osrdaju, npr, perikardijske arterije, vene i dr. perikarditis (gr. peri, kardia srce) med. upala osrdaja perikarp (gr. peri, karpos plod) bot. sjemeni omota; med. koni lijek ko- ji se stavlja oko anog korijena periklazis (gr. peri-klasis prelamanje) med. prijelom, osobito kosti Pcriklo (gr. "okruen slavom") glaso- viti starogrki dravnik (500429. pr. n. e.) porikohlion (gr. perikochlion) teh. na- vrtak, matica perikopa (gr. perikope okresivanje: vanjski oris oblika; ukras, ures) od- sjek, odjeljak; osobito: odjeljak u Evanelja, apostolskih poslanica, Hjela apostolskih i Starog zavjeta, koji se nedjeljom i blagdanom ila u crkvi i objanjava; inetr. sustav nejedna- kih strofa; ret. mali reenini dio perikranij (gr. kranion lubanja, peri- kranios koji obavija lubanju) anat. koa koja obavija lubanju perikulozan (lat. periculosus) opasan, nezgodan; smion, drzak perikulum (lat. periculum) pokuaj, po- kus: opasnost perimadariati (gr. peri. madaros gol, ogoljen) med. koji unitava, koji iz- jeda kou perimetar (gr. perimetron) mat. obu- jam, opseg perimetarski (gr. perimetros koji mje- ri uokolo, perimetron obujam, opseg) obujmili, opseni, koji se tie obuj- ma (ili: opsega), koji pripada obuj- mu (ih: opsegu) perimetralan (gr. peri. metron) mat. v. perimetarski perimetrian mat. v. perimetarski perimetrij (gr. peri, meter maternica) anat. potrbunica koja obavija ma- ternicu, materniica perimetritis (gr. peri, meter mater- nica) med. upala potrbunice koja obavija maternicu, upala matemiice perimizij (gr. peri, mys mi; mii) anat. koasti omota miia, miina navlaka perimorfoza (gr. peri, morlbsis uob- liavanje. oblikovanje) min. kristalni omota, ponekad tanak kao papir, koji obavija agregat nekog posve dru- gog minerala kao kakva jezgra perinefritis (gr. peri, nefros bubreg) med. upala bubrene opne (bubre- nice) perineoccla 1077 periost perineocela (gr. peiinaion medica, ke- le kila) med. prodor medice (peri- ne uma) perineoreksis (gr. porinaion) med. rascjep mcdice; v. perinenm perine um (gr. porinaion, perincon) anat. medici, spona izmeu stidnice i mara perineurij (gr. peri, neuron ivac) anat. tkivni omota koji obavija po- jedina ivana vlakna, a i cijeli i- vac period (gr. peri, odos put, periodos ho- danje uokolo; obilaenje, obilazak, lat. periodus) obilaenje, ophod; astr. vrijeme za koje planet prijee svoj put oko Sunca; ponavljanje nekog zbivanja ili dogadaja i si. u pravilnim vremenskim razmacima; doba, od- sjek, dio vremena, razdoblje; pren. trajanje jednog titraja; poet. umjet- niki zaokruen odjeljak, umjetni- ki zaokruena reenica: gram. sloe- na reenica; med. v. perioda perioda (gr. periodos v. period; med. redovito mjeseno pranje kod ena; menstruacija periodicitet (gr. periodos, lat. perio- dicitas) pravilno vraanje, u odree- nim vremenskim razmacima, odre- enih pojava (zbivanja, sjeanja, ras- poloenja, psihoza, pojava koje prate roenje pojedinca, rast, smrt i dr.), povremenost periodian (gr. periodikos) koji se vraa u pravilnim vremenskim raz- macima; povremeni, koji se povre- meno mijenja; prolazan; />eriodina kontrola nadzor (ili: pregled) u odre- enim vremenskim razmacima; pe- riodina reenica, gram. sloena ree- nica, ona koja je sastavljena od dvaju nerazdvojno povezanih dijelova (pro- taze i apodoze); periodine bolesti po- vremene bolesti; periodini spisi a- sopisi (ili: urnali) koji izlaze po- vremeno; periodini vjetrovi vjetrovi koji pusu u odreenim vremenskim razmacima periodini sistem kem. raspored ke- mijskih elemenata prema njihovim atomskim teinama kako rastu po- evi s vodikom (H, He, Li, Be, B, C ... do Th. Pa, U), u vodoravnom redu (periodu) pokazuje sc stupnjevilost promjene svojstava elemenata; a svo- jim svojstvima meusobno slini (ho- mologni) elementi stoje uspravno jedni ispod drugih (grupa); ovaj ras- pored postavio je ruski kemiar Men- deljcjev; prirodni sustav periodinost (gr. periodos) v. perio- dicitet pcriodik(a) (gr.) tiskano djelo koje iz- lazi povremeno (mjeseno, dvomje- seno, polugodinje); asopis uope periodinija (gr. peri, odyne bol) med. jaka bol u cijelom tijelu periodist (gr. periodos, fr. priodiste) suradnik u povremenim asopisima periodizacija dijeljenje povijesnih pro- cesa na osnovne periode (razdoblja); vremenski raspored periodizirati (gr. periodos) dijeliti (ili: podijeliti.) na periode, utvrditi (ili: od- rediti) periode periodontitis (gr. peri, odus, odontos zub) med. upala pozubnice (cementa) perioha (gr. perioehe) obujam, cjelina; kratak sadraj (npr. neke knjige); ta- koer: samostalan odjeljak, dio koji ini zasebnu cjelinu periopa (gr. peri-orao gledam uokolo) promatranica, zvjezdarnica perioptrika (gr. peri-orao) fiz. dio fi- zike koji prouava prelamanje svjet- losnih zraka na povrinama tijela periorama (gr. peri, orama pogled, izgled) razglednica; usp. panorama periorhita (gr. peri, lat. orbita ona upljina) anat. koni omota one upljine periost (gr. peri. osteon kost) anat. pokosnica, koni omota kostiju periostitis 1078 periskop periostitis (gr. peri, osteon kost) med. upala pokosnice periostoza (gr. peri, osteon kost) med. zadebljavanje kosti peripat (gr. peri, patos stupanje, ko- rak) zool. vrsta stonoge peripatetici (.gr. peripatetikos filozof peripatetik, peripatetiki filozof, pe- ri-pateo etam i raspravljam) fil. sta- rogrki filozofi koji su izili iz Ari- stotelove kole, on je svoje uenje iz- lagao uenicima etajui se hodni- cima (peripatoi) liceja u Ateni peripatetika filozofija v. peripate- tizam peripatetiki (gr. peri-pateo etam ) etajui; fil. koji pripada Aristote- lovom nauavanju i koli, arislote- lovski peripatetizam (gr. peri-pateo etam i pritom raspravljam) fil. nauavanje i nain nauavanja peripatetika; Ari- stotelova filozofija, peripatetika fi- lozofija peripateza (gr. peripatesis) etanje, etnja; ozbiljan razgovor, ozbiljna za- bava peripetija (gr. peripeleia obrat, preo- kret) preokret u sudbini glavnog ju- naka drame; neoekivana, iznenad- na promjena u nekom stanju; rasplet u drami; obrat, preokret, prijelom peripijema (gr. peri, pvon gnoj) med. zagnojavanje, stvaranje gnoja peripleuritis (gr. peri, pleura rebra) med. upala tkiva koje obavija prsnu maramicu, pore bricu periploka (gr. periploke obavijanje, obuhvaanje; zapetljavanje, upetlja- vanje, zamrzavanje) uvijanje u go- voru; uvijen, prikriven govor periplus (gr.) u antikom zemljopisu: brodarenje, oplovljivanje, plovidba uz obalu neke zemlje i opis te plovidbe peripneumonija (gr. peri-pneumonia) med. upala prsne maramice, poreb- rice peripsiksis (gr. peripsyxis ohladenje, rashladenje) velika prehlada; med. osjeaj hladnoe u cijelom tijelu peripter (gr. peri, pteron poloaj stu- pova) arhit. zgrada sa svih strana okruena hodnikom sa stupovima, osobito takav starogrki hram; usp. dipteros peripterij (gr. peri, pteron poloaj stu- pova; krilne zgrade glavnih vratni- ca) arhit. vanjski hodnik, dvorana sa stupovima periptoza (gr. periptosis sluaj, pri- roda) med. presudan preokret u raz- voju neke bolesti perireja (gr. perir-rhoo optjeem, pe- rirroia) med. optjecanje, istjecanje na vie mjesta ili na svim mjestima perireksis (gr. porirrexis krunjenje okolo kostiju) med. otkidanje, odva- janje (npr. kosti) perisciji (gr. peri?kios krunosjenani, koji baca sjenu unaokolo) mn. zem, stanovnici u polarnom pojasu gdje Sunce po vie dana ili mjeseci nika- ko ne zalazi, tako da njihova sjena u 24 sata obie oko njih periscitizam (gr. pcriskythismos) etn. obiaj deranja koe s glave (koji je nekada vladao kod Skita); skalpira- nje perisfera (gr. peri, sfaira kugla) vanj- ski dio kugle perisistola (gr. peri, systello skupim, stegnem) med. zastoj srca, vrijeme izmeu stezanja i irenja srca, tj. izmeu dva udarca pulsa (bila) periskop (gr. peri-skopeo gledam uo- kolo, promatram uokolo, obazirem se) kod podmornica: optika sprava pomou koje se moe promatrati vi- dik iznad vode: nekoliko metara duga elina cijev, 1020 cm u promjeru, koja se pri zaronjavanju podmornice moe teleskopski toliko produiti da gornji kraj. na kojem sc nalazi jedna periskopski 1079 perjurant potpuno reflektirajua staklena pri- zma, ostane iznad povrine vode periskopski (gr. peri-skopeo gledam unaokolo) opt.. koji gleda unaokolo, koji vidi unaokolo; periskopska stakla konkavno-konveksna ili konveksno- konkavna stakla za oi koja pokazuju slabije sferno odstupanje nego bi- konveksna i bikonkavna stakla, te stoga omoguuju jasnije gledanje i na rubovima perisodaktili (gr. perissos preko broja, preko obine mjere, neparan, dakty- los prst) mn. zool. neparnoprstai, red sisavaca kopitara s neparnim brojem prstiju (konj, nosorog, tapir itd.) perisologija (gr. perissos preko broja, preko obine mjere, prekomjeran, daktvlos rije, govor) bujica rijei, su- vinost izraza; pleonazam perisoma (gr. perissos prekomjeran, suvian) v. peritoma perisomeran (gr. perissos prekomje- ran, suvian, meros dio) zool. koji ima prekobrojne udove perisperma (gr. peri, sperma sjeme) bot. sjemeni omota: perikarp perispomenon (gr. perispomenon) u grkoj gramatici: rije koja ima zavi- nut akcent (cirkumfleks) na posljed- njem slogu, tj. na prvom od kraja zdesna nalijevo, npr. andron, skias perisprit (gr. peri, lat. spiritus duh. dua) po shvaanju spiritisla: neka sredina izmeu due i tijela koja zajedno s duom prelazi u drugi svi- jet, duhovno, oduhovljeno tijelo peristaltika (gr. peristaltikos obu- hvatan i saimljiv, peri- stello) fiziol. gmizanje, od volje nezavisno gibanje eluca. crijeva i ostalih upljih or- gana pomou stezanja miinih vla- kana sa svrhom pomicanja naprijed i izbacivanja crijevnog sadraja (iz- meta); motus peristallicus. peristal- t.iko kretanje peristatian (gr. peristasis, peri-is- temi postavljam unaokolo) zameten, dugotrajan, podroban, opiran peristil (gr. peristvlon) arhit. slobodan prostor okruen stupovima i pokri- ven; hodnik sa slupovima peristola (gr. peri-stello obuhvatim) fiziol. gmizavo kretanje crijeva; usp. peristaltika peristom (gr. peri, sloma usta) zool. rub usta perisan (tur.) 1. prid. nesreen, razba- can; neuredan; 2. im. vrsta ukrasne igle za nakit na glavi peritccija (gr. peritheo naokolo trim) plod gljive mjeinarke peritiflitis (gr. peri, tyflos slijep) med. upala potrbunice koja obavija slije- po crijevo peritoma (gr. pcrittos prekomjeran, suvian) ono to preostaje, suvinost; med. ostatak hrane koji preostaje na- kon probave u elucu, neistoa; ostatak bolesti peritonealan (gr. peri-tonaion) koji pripada potrbunici, koji se tie potr- bunice peritoneitis (gr. peri-tonaion potrbu- nica) med. upala potrbunice peritonejski (gr. peri-tonaion potrbu- nica) v. peritonealan peritoneum (gr. perilonaion) zool. po- trbunica peritonitis (gr. peri-tonaion potrbu- nica) med. v. peritoneitis perivjen (fr. peruvienne) vrsta svilena tkanina ukraena cvjetovima perivoj (novogr. periboli vrt) umica, javni park perizoma (gr. perizoma) pojas; preka; anat. oil (dijafragma) perizozis (gr. perizosis) med. opasi- vanje, omotavanje, podvezivanje perjuracija (lal. perjuratio) prav. krivo prisezanje, krivokletstvo perjurant (lat. perjurans) krivokletnik, koji je krivo prisegnuo perjurijum 1080 permeacija perjurijum (lat. perjurium) prav. kriva prisega.. krivokletstvo perjuriozan (lat. perjuriosus.) krivo- kletan; nevjeran, laljiv perjurus (lat.) prav. krivoklelnik, ne- vjernik, laljivac perkal (fr. pcrcale) gusto tkana isto- noindijska pamuna tkanina, finija od mitkala perkelt (mad. porkolt) kuh. maarski paprika od govedskog ili teleeg mesa perkinizam med. metoda lijeenja tr- ljanjem oboljelih dijelova dvjema ig- lama od razliitih kovina, nazvana po izumitelju Perkinu (umro 1799.) perkolacija (lat. percolatio) kem. pro- cijedivanje. proiavanje, razbis- tri vanje perkurirati (lat. per-currere) pregledati letimino, povTno pregledati perkurzija (lat. percursio) prelijetanje, pretravanje; letimino prelaenje preko ega, promiljanje na brzinu perkusija (lat. pcrcussio) udaranje, sudar, udar, potres: med. kucanje, opkucavanje, ispitivanje kucanjem perkusioni (lat. percussio) udarni, koji biva pomou udarca; perkusioni stroj fiz. sprava za ispitivanje brzine tijela pokrenuti h udarcem; perkusiana pu- ka puka ije se punjenje pali uda- rom okiastog okidaa u kapslu; per- kusiono paljenje paljenje udarcem perkusor (lat. percussor) sprava za raz- bijanje, za lomljenje perkutanski (lat. per, culis koa) koji djeluje kroz kou (lijek) perkutirati (lat. percutere) med. ku- cati, i=pitivati kucanjem, vriti per- kusiju, npr. prsa, eluca perkutorij (lat. percutere, percutorium) med. lijenika kucaIjka perkvizicija (lat. perquisitio) sudska istraga, istraivanje; perouisitin da- me.stica it. perkvizicio domestika (lat.) premetaina, pretres kue ili stana pcrkvizicijski protest prav. protest mjenice koji sc ini ako se Lrasal. u vrijeme plaanja, ne moe nai u mjestu plaanja perkvizitor (lat. perquisitor) istraitelj peri ((lat. perla, fr. perle) tisk. poslije dijamanta najsitnija tiskarska slova (od pet tipografskih toaka) perla (lat. perla, fr. perle) biser; med. kao mlijeko bijela, biseru slina pjega na ronici (oka) pcrlmuter (njem. Perlmuttcr) unutra- nji biserasti sloj u koljci, sedef perlon sintetika tekstilna sirovina; zbog elastinosti i vrstoe upotreb- ljava se za izradu arapa, rublja, odjee i tehnikih tkiva perlustracija (lat. pcrlustratio) razgle- davanje, pregledanje; otvaranje i it- anje tuih pisama bez znanja adre- sata (sa svrhom policijskog nadzora) perm (rus.) geol. v. permski period permnnencija (lal. permanentia) ne- prekidno trajanje, postojanost, us- trajnost; stalno zasjedanje, npr. za- konodavnog tijela, do okonanja odre- enih pitanja; teol. neprestana pri- sutnost tijela Kristovog u priesti permanentan Gat, permanens) trajan, ustrajan, stalan, postojan, neprestan, neprekidan; permanentni plinovi kem. postojani plinovi (koji se prije nisu mogli pretvoriti u tekue sta- nje); permanentno bjelilo trajna vo- dena boja koja se dobiva od barij- sulfata permanentnost (lat. permanentia) v. permanencija permeabilan (lat. permeabilis) prol>o- jan, propustljiv pcrmeabilitet (lat. permeabilitas) pro- bojnost, propustljivost permeacija Gat. permoatio) prodiranje dvaju tijela jednog u drugo, mijea- nje permen 10 I perpetracija permen {engl. pearmain) vrsta jabuke knja ima ukus kruke, parmenka permiscibilan (lat. permiscibilis) koji se moe pomijeali, izmjeljiv permisija {lat. permissio) doputenje, dozvola, odobrenje permisionar (lat. permissionarius) po- sjednik dozvole, besplatne karte; voj- nik na dopustu; kod putujuih cir- kusa i kazalita: poslovoa koji pu- tuje ispred trupe da na vrijeme iz- vadi dozvolu za prireivanje pred- stava i pripremi sve to je potrebno permisionisti (lat. permissio dopu- tenje, odobrenje) mn. stranci koji imaju dozvolu boravka u nekom gra- du ' permocija (lat. permotio) pokretanje, pobuivanje, pobuda; razd raen je, afekt permska formacija geol. v. pcrmski period permski period geol. razdoblje u raz- voju Zemljine kore koje se nalazi izmeu karbonskog i trijaskog raz- doblja (nazvano po ruskoj pokrajini Permu, gdje su njegovi slojevi vrlo dobro razvijeni i prvo proueni); perm permutabilan (lat. permutabilis) za- mjenjiv, razmjenjiv, premjestiv permutahilitet (lat. permutabilitas) zamjenjivost, premjesiivost permutacija (lat. permutatio) promje- na, razmjena, razmjenjivanje, za- mjenjivanje; mat. premjetanje, mi- jenjanje mjesta u nizu odreenog broja danih elemenata permutirati Gat. permutare) razmje- njivati, zamjenjivati, promijeniti; raz- mjetati. premjestiti, premjetati pcmamhuko crveno brazilsko drvo ija se strugotina upotrebljava za bojenje i pravljenje crvene tinte (nazvano po brazilskoj pokrajini Pernambuco); fernambuko pcmieiozan (lat. perniriosus) ubitaan, razoran, kodljiv, opasan; pcrnici- nzna groznica poetna groznica pernioni (lat. pernio, perniones) mn. med. pritevi na nogama od zime, ozebline, smrzotine perodinija (gr. pera torba. odyne bol) med. bol eluca; kardialgija peroksid (lat. per. gr. oxvs otar) kem. oksid s veim omjerom kiselina nego drugi oksidi istog niza peroksidirati (lat. per., gr. oxys) kem. pretvoriti, pretvarati u peroksid peroma (gr. peroma uzetost, osaka- enost) med. osakaenost, oteen ost osj etilnih organa peron (fr. perron) slobodan trijem (te- rasa) pred kuom; mjesto na posta- jama odakle se ulazi u vlak ih izlazi iz njega perona (gr. perone bica) anal. goli- jen, goljenica peroneji (lat. musculi peronei) mn. anat. goljenini miii peronospora (gr. perone izraslina na kosti, spora sjetva) bolest lista i bo- bica vinove loze koje izaziva para- zitna gljivica Peronospora viticola; suzbija se prskanjem otopinom mo- dre galice i dr. peroralni (lat. per, os usta, peroralis) koji se uzima kroz usta, npr. lijek perotina (fr. perrotine) stroj za bojenje tkanina, moe istodobno bojiti u tri boje: nazvana po izumitelju Perrotu perozis (gr. perosis ozljeda, povreda) med. sakaenje, osobito udova i osje- tila perpendikl (lat. perpendiculum) visak; njihalo na satu, pendel perpendikularan (lat. perpendicularis) uspravan, okomit: vertikalan perpendikularitet (lat. perpendicu- laritas) uspravnost, okomitost; ver- tikalnost perpetracija (lat. perpelratio) izvr- enje, izvoenje, sprovocnjc perpetuacija 1082 persona grata perpetuacija (lal. perpetuatio} ne- prekidno trajanje, ovjekovjea vanje porpetuana (lat. perpetuus nepreki- dan, neprestan, stalan) vrsta veoma vrsto vunene tkanine sline seru perpetuelan (fr. perpetuel) stalan, ne- prestan, doivotan, vjean perpetuirati (lat. pcrpetuare) nepre- kidno nastavljali ili odravati, pus- titi da neto neprekidno traje, ovje- kovjeiti, ovjekovjeavati perpetuitet (lat. perpetuitas) nepresta- nost, stalnost, vjeitost, doivotnost, neprekidno trajanje, npr. slube, du- nosti itd. pcrpetuiteti (lat. perpeluitates) mn. neprekidnosti, zakladna imanja perpetuum mobile (lat. perpetuum mobile vjeito pokretno) fiz. zami- ljeni stroj koji bi sam sebe stalno po- kretao i obavljao nekakav rad ne pri- majui sa strane energiju (to je, po zakonu o odranju energije, nemo- gue); ili: injenica je daje nemogue na bilo koji nain, ni mehanikim, ni termikim, ni kemijskim apara- tima sagraditi periodino djelatan stroj kojim bi se stalno dobivao rad (ili iva sila) ni iz ega (zvano: perpe- tuum mobile prve vrste); smisao slje- deeg stava zove se perpetuum mo- bile druge vrste (Ostvvald): "Nemogu- e je sagraditi stroj koji periodino radi, a koji pritom samo die teret i hladi neki toplinski rezervoar"; ova- kav stroj ne stoji u opreci s naelom odranja energije perpetuus (lat.) neprestan. neprekidan, stalan, vjean perpleksan (lat. perplexus) zbunjen, smeten, smuen; nerjeiv perpleksitet (lat. perplexitas) zabuna, zbunjenost, smetenost, nerjeivost persau (fr. persan "perzijski") arhit. kip poput stupa koji dri svod persekucija (lat. persecutio) gonjenje, proganjanje persekutirati (fr. persccuter) prav. sudski progoniti, tuiti, tjerati, go- niti, progoniti; persekvirali persekutor (lal. persecutor) gonitclj, progonitelj, dosadan ovjek, nasrl- ljivac persening (engl. persenning) pom. vr- sto, smolom premazano platno za po- krivanje persevcracija (lat. perseveratio) fil. po- stojanost, osobito: predodba u svi- jesti, injenica da sve to je ikada ulo u svijest i postalo dijelom njezi- nog sadraja izaziva u njoj jae ili slabije promjene i ostavlja neki trag perseverirati (lat. perseverare) ustra- jati, biti ustrajan, ostajati pri svome persiflaa (fr. persiflage) ismijavanje, izrugivanje na fin nain persifler (fr. persifleur) ismijava, pod- rugljivac persiflirati (fr. persifler) ismijavati se, pravili nekoga ili neto smijenim na fin nain persiko (fr. persicot) liker od breskvinih kotica, breskovaa persistencija (lat. persistentia) us- trajnost, postojanost, stalnost, izdr- ljivost. upornost; tvrdoglavost persistentan (lal. persistens) ustrajan, postojan, stalan, izdrljiv, uporan perskripcija (lal. perscriptio) trg. knji- enje, unoenje u knjigu rauna; pis- mena uputnica za isplatu, doznaka persona (lat.) osoba, pojedinac, linost, svako bie obdareno sposobnou slo- bodnog i razumnog htijenja i djelo- vanja (fizika persona), za razliku od stvari, koja je samo predmet bez volje i razuma, nema svoga dostojanstva; prav. svaka osoba koja ima sposobno- sti stjecati odredena prava i primati na sel>e obveze, pravna osoba (juris- tika persona); in persona osobno persona grata (lat.) omiljena osoba, osoba koja je kod pretpostavljenih u milosti persona publica 108-3 perspektiva persona publica it. persona publika Gat, javna osoba) osoba koja radi u javnoj slubi, dravni slubenik, jav- ni radnik, pisac, glumac, umjetnik; podrugljivo: javna ena personal (lat. personalis osobni) osoblje, svi namjetenici i slubenici nekog poduzea ili ustanove; broj svih osoba koje ine jedan kolegij personalac (lat. personalis osobni) onaj u iji djelokrug spada skrb o osoblju nekog poduzea ili ustanove personalije (lat. personalia) mn. osobni podaci o starosti, imovinskom stanju, zanimanju itd personalist (lat. persona) onaj kojem je priznato neko pravo samo u odno- su prema njemu osobno personalitet (lat. personalitas) osob- nost, ono to je osobno, osobina; svi- jest- o svojoj osobnosti, samosvijest; personaliteti mn. osobne uvrede, osobna zadirkivanja personalizam (lat. persona) fil. nau- avanje da se svijet sastoji od poje- dinaca koji su ivi, koji svjesno tee cilju i koji su svjesni svoje vrijednosti (Leibniz, Boslrijm, Renouvier, I..V. Stern); shvaanje osobe i osobnosti kao najvie vrijednosti (Kant); teol. vjera u Boga kao osobu personalizirati (fr. personnaliser) na- voditi (ili: oznaavati) osobe ili osob- ne podatke; osobljavati, osobiti; za- dirkivati, zadjevati, peckali personalna unija ujedinjenje dviju ih vie inae samostalnih drava pod jednim vladarom ili jednom vladar- skom obitelji, dravno-pravni odnos kakav je, npr., postojao do 1918. iz- meu Austrije i Ugarske i, od 1102., izmeu Hrvatske i Ugarske personalna zamjenica gram. osobna zamjenica '(ja, Li, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona) personalni (lat. personalis) osobni, koji se tie osobe ih osoblja personalni akti mn. akti o osobnim prilikama, sposobnostima, dieliina i dr. nekog slubenika personalni konto trg. raun koji sc po- jedincima otvara i, kao takav, vodi personalni kredit Lrg. zajam koji sc zasniva na osobnom povjerenju personalni porez osobni porez, glava- rina, porez po poreznim osobama personalni vjerovnik trg. vjerovnik koji za svoja potraivanja nema ni- kakve osnove Personcncultus it. personenkultus Gal.-njem.) tzv. kuli linosti personificirati (lal. personificare) po- osobljavati, poosobiti, pretvarati, pre- obraavati u osobu; ope pojmove, osobine, mrtve stvari ili ivotinje pri- kazivati da rade i misle kao razumna bia (kao osobe) personifikacija (lat. personificatio) po- osobljenje, utjelovljenje, prikazivanje neke stvari kao ivog bia; ret. vrsta metafore kojom se neive stvari i poj- movi zamiljenih predmeta prikazu- ju kao bia sa svim znakovima ljud- skog ivota i koja ne samo to rade, misle i osjeaju kao ljudi, nego i go- vore s njima, npr.: nesrea koraa brzo, vjetar je opet uzeo svoju slaru gitaru itd.; prozopopeja perspektiv (lat. perspeetivus, perspec- lare uoiti, uoavati) mali dalekozor perspektiva (lal. perspeetiva) prikazi- vanje predmeta na zadanoj ravnini onako kako ih. s odreene toke pro- matranja, vidi nae oko; slika pred- meta u daljini; pren. pogled u bu- dunost; izgledi za budunost; poljska perspektiva kad toka oka lei u vi- sini ovjeka iznad vidika; ptija per- spektiva slikanje (ili: crtanje, pogled) na neki predmet s visine ptijeg leta, tj. u koso i odozgo; ablja perspektiva slikanje (ili: crtanje, pogled) ukoso i odozdo perspektivizam 1084 perverzan perspektivizam (Int. perspeetiva) fil. nauavanje po kojem stvarnost uvi- jek shvaamo samo s gledita svojih potreba, interesa i ciljeva, i po kojem nae spoznavanje ima vrijednosti samo u tome smislu, a nikako u ap- solutnom; predstavnik: Nietzsche perspektivna projckcijn crtanje zem- ljovida pri kojem se zamilja da oko stoji u sreditu Zemlje i odatle gleda i prikazuje zemlje koje oko sebe vidi; centralna projekcija perspektivni (lat. perspeetivus) crtan (ili: slikan, gledan) u daljini, onako kako se vidi izdaleka, u perspektivi; pren. koji je u izgledu, u budunosti pcrspiracija (lat, perspiratio) ispari- vanje. znojenje, kono disanje perstvo (fr. pairie) v. perija persuasio dolosa it. persuazio doloza (lat.) prav. lukavo (ili: zlonamjerno) nag varanje persuazija (lat. persuasio) nagovaranje, nagovor; nagovorenost; uvjeravanje; uvjerenost persuazorije (lat. porsuasoria) mn. prav. sredstva kojima se vri nago- varanje persuflacija (lat. flare puhati) propu- hivanje pereronski konj (fr. cheval perch(j- ron) vrsta tekih i brzih konja, podri- jetlom iz pokrajine Perch (sjeverna Francuska) pertinaks (lat. pertinax) 1. prid. tvrdo- glav, uporan, postojan, jogunast; 2. im. izolacijski materijal iz skupine tvrdih papira s vezivom od neke smo- le, npr. elaka pertineneije (lat, pertinentia) mn. prav. pribor; pripadajui dijelovi, npr. imanja, zemlje i koji se. pri otui- vanju glavne stvari, podrazumijeva- ju uz nju pertl (njem. Bortlein) traka, uzica, ve- zica (za cipele) perturbacija (lat. perturbatio) poreme- aj, poremeenost; smetenost, zbrka, zabuna, nemir; perturbacije mn. astr. poremeaji, odstupanja u putanjama nebeskih tijela ili odstupanja od Kcp- lerovih zakona, a koja pokazuje tijek jednog dijela Sunevog sustava, pla- neta, kometa ili mjeseca, osobito na- eg Mjeseca, zbog istodobnog pri- vlaenja ostalih tijela perturbatio critica it. perturbacio kritika (lat.) med. uznemirenost koja prethodi krizi neke bolesti perturbiran (lat. porturbatus) uzne- miren, smeten, poremeen, zbrkan, zbunjen, doveden izvan sebe perturbirati (lal. perturbare) smutiti, poremetiti, uznemiriti, pobrkati, zbu- niti, zastraiti, dovesti nekoga da bu- de izvan sebe; astr. remetiti pertusis (lat.) med. hripavac, rikavac, "magarei kaalj" peru-balzam v. peruvijanski balzam peru-salitra ilska salitra peru-srebro novo srebro perula (lat. pera torba, naprtniaa, pe- rula vreica) bot, koasti ili korasti omota jednog dijela biljke, npr. pu- poljka peruvijanskn kora farm. kora juno- amerikog kina-drveta (jedan od na j- vanijih lijekova protiv groznice) peruvijanski balzam (lat. balsamum peruvianum) smolast sok, tamnocr- ven i ugodnog mirisa po vaniliji, do- biva sc od kore peruanskog balza- movog drveta Myrohxylon perirae; mae sc kao lijek na otvorene rane, a upotrebljava se i za pripremanje raznih pomada; peru-balzam, indij- ski balzam pervertirati (lat. pervertere) izopaiti, kvariti, pokvariti perverzan (lat. pervertere pokvariti, unititi, perversus) izopaen, pokva- ren; neprirodan (spolno); u uem smi- slu: homoseksualan pe r e i j a 1085 petaon perverzija (lat. perversio) izopaenost, izopaenje, pokvarenost, proluprirod- nost (spolna), protuprirodno zadovo- ljavanje spolnih nagona, perverzitet (lat. perversitas) izopae- nost, pokvarenost, pokvarenjatvo, protuprirodnost; u psihijatriji: izopa- enost prirodnih osjeaja i nagona, osobito spolnih perverznost (lat. perversio) v. perver- zitot i perverzija pervestigacijn (lat. pervestigaiio) tra- ganje, istraivanje, pretraivanje pervulgaeija (lat. pcrvulgatio) objav- ljivanje, iznoenje u javnost Perzcj (gr. Perseus) 1. mit. sin Jupi- tera i Danaje, argivski heroj, ubio gorgonu Meduzu (iz ije krvi poslao Pegaz); 2. astr. zvijee na Sjever- nom nebu sa 134 zvijezde koje se mo- gu vidjeti i golim okom perzer v. perzijanac perzijanac 1. veoma Uno crno janjee krzno iz Buhare (u L'zbekistanu: = karakul); 2. vrsta porculanskih valja- ka perzijaner v. perzijanac perzijen (fr. persienne) vrsta finog per- zijskog kretona, katuna; rebrenice, aluzine perzijski koji pripada Perziji, koji sc odnosi na Perziju, koji potjee iz Per- zije; perzijska zemlja engleska tam- nocrvena boja; pcrzijsfio plavetnilo (fr. bleu de Perse) zelenoplava ili tamnoplava boia; perzijsko crvenilo koraljnocrvena boja; perzijski )X>re- dak arhit. poredak stupova u kojem kipovi robova zamjenjuju stupove pes (lat. pes gen. pedis) 1. stopa; metr. slihovna stopa pes (engl. pace, fr. pas. lat. passus) 2. korak, hod; tranje iz sve snage, utr- ka, natjecanje u tranju; kao jedini- ca za duinu = 2 1/2 engl. stope = 0,762 m pesante it. pezante (tal.) glaz. teko, veoma lagano i dostojanstveno pesarij (gr. pessos kocka, lat. pessa- rium) med. matemini prsten, prste- nasta naprava od mekane ili tvrde gume koja sputenu maternicu dri u normalnom poloaju; takoer: du- guljasta i okrugla svjeica od vune, svile i dr. umijeana sa smolom ili voskom i izmijeana ljekovitim sred- stvima, stavlja se u maternicu ili stranjicu Pesehito it, Peito (sir.) naziv najsta- rijeg sirijskog prijevoda Starog i No- vog zavjeta (iz II. st.) pesimist (lat. pessimus najgori) fil. pri- staa pesimizma; ovjek sklon sve pojave u ivotu uzimati s najrunije strane; supr. optimist pesimizam (lat. pessimus najgori) ti i. pogled na svijet koji smatra da su ovaj svijet i ivot, u svojoj biti, nepo- pravljivo loi i da je, prema tome, bolje ne ivjeli no ovako ivjeti; sklo- nost da se sve gleda s najgore stra- ne: supr. optimizam peskarija (tal. peschcria) ribai'nica pestilencija (lat. pesiilentia bolest, za- raza) kuga pestilencijalan (lat. pestilentialis) kao kuga, slian kugi, kuast; izloen ku- gi; kuan, okuen, zaraen pesulum (lat. pessulum) med. v. pesa- " j pe (tal. pesce) zool. glavo (vrsta ribe) peikan (tal. pescecane) morski pas pekun (tur.) okrugli stoli petalizam (gr. petalon) progonstvo na pet godina iz Sirakuze, pri emu se o onome koga je trebalo prognati gla- sovalo liem masline (petalon = list); usp. otrakizam potaloidan (gr. petalon list, eidos oblik) slian listu, latici, kruninom listiu petalon (gr. petalon} bot. v. petalum pctnlosome 1086 petitorij petalosome (gr. petalon list, soma ti- jelo) zool. ribe s tijelom slinim lis- tu, listovi Petar (gr. petra stijena, kamen) "sti- jena", "hrid", "tvrd kao kamen"; Pe- trov kri obrnut kri (apostol Petar je bio razapet glavom nadolje) petarda (fr. petard, tal., p. petardo) voj. stoast top za ruenje vrata i bedema, metalna bavica napunjena barutom (za ruenje mostova, be- dema i dr. objekata); prskalica za za- ustavljanje vlaka (u sluaju opasno- sti) petaurist (gr. petauron sjedalo, motka) plesa na konopcu, akrobat petegola (tal. pettegolo brbljav, jeziav) brbljavica. blebetua, jeziara petehe (lat. petechia) mn. med. v. pe- tehije petekijalna groznica med. groznica pri kojoj izbijaju po tijelu sitne crve- ne pjege; v. petekije petekije (fr. ptechie, lat. petechia) mn. med. crven(kast)i peati, sitne crvene piege na koi, obino znak neke vr- ste ivane groznice, znak kuge petenoteologija (gr. peteinos, petc- enos koji leti, krilat, pernat, Theos Bog, logia) teol. pobono razmiljanje o pticama; dokaz o postojanju Boga na osnovi postojanja ptica petent (lat. petens) molitelj, podnositelj molbe Peter Pan it. Piter Pan lik djeaka vilenjaka iz prie kotskog knji- evnika Jame3a Matthcwa Parriea (18B01937) peticija Gat. petitio) molba, osobito: pi- smena molba, molbenica; potrai- vanje, zahtijevanje peticionar Gat. petitionaris) molitelj, podnositelj molbe nekom viem mje- stu peticionirati (fr. petitionncr) prav. pod- nositi (ili: podnijeti) molbu, moliti petikout (engl. pellicoat donja suknja) enska podsuknja ija je svrha da- vanje i odravanje eljene linije ha- ljine petinoteologija (gr. peteenos krilat, Theos, logia) v. petenoteologija petiolaran (lat. petiolaris, potiolus stapka) bot. koji pripada stapci, koji potjee od stapke, stapkin petiolus (lat. petiolus dem. od pes) bot. stapka (kod lista) petiotizirati umnoavati vino time to se na ve iscijeeno grozde (kominu) lijeva zaeerena voda pa se onda pu- sti da ponovno provrije, od ega se dobije tzv. kominjak; naziv po bur- gundijskom vinogradaru Petitv koji je 1859. prvi poeo ovako raditi petirati (lat. petere) moliti, traiti; usp. petent petit (fr. petit mali) tisk. vrsta tiskar- skih slova od osam tipografskih to- aka (izmeu borgisa i kolonela) petit gris it. pti gri (fr.) krzno i krzne- na roba od sibirske, sive vjeverice petitio principii it. peticio principiji (lat.) traenje naela, log. pogreka u zakljuivanju i dokazivanju koja nastaje kad se stav koji sc tek treba dokazati uzme kao premisa, kao raz- log dokaza; drugi naziv ove pogreke je circulus in probando it cirkulus in probando (lat.) krug u dokazivanju petitor (lat.) molitelj, osobito za neko mjesto; prav. tuitelj u civilnim (gra- anskim) parnicama petitoran (lat. petitorius) prav. koji se tie tube (ili: koji spada u tubu) za dobivanje odreenog prava, tubeni petitorij (lat. petitorium) prav. tuba ili pravni spor ija je svrha dobivanje odreenog prava uope (za razliku od posesorija, gdje je prethodno po- srijedi samo rjeavanje pitanja o po- sjedovanju ili pravu vlasnitva neke stvari) pctitorijska tuba 1087 peucedanin petitorij ska tuba prav. v. petitorij pctitum (lat.) molba, traenje; fil. nae- lo ije se usvajanje pretpostavlja peto (tal. petto, lat. pectus) grudi, srce, dua petrara (tal.) 1. kamenolom; 2. kame- njar, uzvisina puna kamenja pctrarkizam pisanje na nain talijan- skog pjesnika Francesca Petrarke (13041374) koji je u duhu truba- dura stvorio svoj posebni pjesniki stil petrefakt (gr. petra kamen. lat. fac- tum nainjeno) okamina, okamenje- na ivotinja ili biljka; znanost o pe- trefaktima v. paleontologija petrefaktan (gr. petra, lat. factus) v. petrificiran petrel (fr., engl. petrel, lat. petrellus, Petrus) zool. mala burica, ptica sv. Petra (najmanja vodena ptica) petrificiran (lat. potrificatus) okame- njen, skamenjen, pretvoren u kamen; petrefaktan, fosilan petrificirati (lat petrificare) skameniti, okameniti, okamenjivati: pretvoriti u kamen, u stijenu; pren. ukoiti, oka- meniti petrifikacija (gr. petra, lat. petrifica- tio) skamenjivanje, okamenjivanje, okamenjenjc; pretvaranje u kamen, okamenjenje, okamenjenosl, skame- njenje, skamenjenost; okamina petrinizam (lat petrinismus) naua- vanje prvobitne idovsko-kranske vjere iji je predstavnik apostol Pe- tar pet roge ne za (gr. petra stijena, kamen, gen- korijen od gignomai postanem, na stan em) dio geologije koji izuava rezultate rada geolokih sila s pogle- dom na stvaranje i pretvaranje glav- ne Zemljine grade, tj. stijena petrogenska geologija v. petrogeneza petrografija (gr. petra stijena, kamen, grafia opis) dio pctrologijc koji opi- suje minerale petrografska mineralogija znanost o mineralima i stijenama petrografski (gr. petra stijena, kamen, grafo opisujem) koji opisuje stijene; petrografske karte zemljovidi na koji- ma su oznaene vrste planina s obzi- rom na njihov stijenski sastav i nje- gove granice petrolej (gr. petra stijena, kamen, lat. oleum ulje, petroleum) kameno ulje sastavljeno od smjesa i otopina pli- novitih, tekuih i vrstih ugljovodika; nalazi se u pukotinama i podzemnim slojevima gdje natapa upljikavo ka- menje, a slui kao odlino sredstvo za osvjetljenje; nafti petrolej-benzin benzin koji se pripre- ma od petrolej a petrolej-pirit dio petroleja koji se, pri proiavanju, najprije pretvara u paru; upotrebljava se kao zamjena za terpentinsko ulje petrolet (fr. petroletle) automobil koji se kree pomou petroleja pctrolcter destilat nafte s vrlo niskim vrelitem; slui kao otapalo za masti, smole, gumu petroliferan (lat. petrolifer) petrolejo- nosan, petrolejovit, koji ima u sebi petroleja, petrolejski petrologija (gr. petra stijena, kamen, logia znanost) dio geologije koji se bavi prouavanjem stijena, kamenja; litologija Petronije Arbiter ugledan Rimljanin u Neronovo doba; prozvan arbiter ele- gantiarum propisiva ukusa (budui da se uvijek ukusno oblaio) petunija (lat. petu ni, petunia) bot. ju- noamerika ukrasna biljka iz poro- dice pomonica, shna duhanu peueedan (gr. peukedanon, lat. peu- cedanum) bot. pukovica, smudnjak, biljka iz porodice tilarki peucedanin (gr. peukedanon puko- vica, smudnjak) kem. veoma gorka pignorator 1090 pijetizam pignorator (lat.) onaj koji prima u za- log pignus (lat.) prav. zalog; ugovor o zalo- gu, zalono pravo; pignus imperii it. pignus imperiji (lat.) dravni zalog, dravna podloga pijaca (tal. piazza, lat. platea ulica) trg, trite: usp. pjaea, plac pijndc (perz.) vojnik-pjeak; pjeak u ahu pijafa (fr. piafe) odmjeren i po taktu izvoen kas konja u mjestu; pijafa koja se izvodi kretanjem naprijed zo- ve sc "panjolski korak" pijafirati (fr. piaffcr) gordo, ponosno ko- raati, posebno kad konj. stojei u mjestu, prednje noge izbacuje veoma visoko i sputa ih ustro na zemlju, odravajui ravnoteu samo pomou stranjih nogu pijanino (tal. pianino) glaz. vrsta gla- sovira kod kojega su ice napete us- pravno pijanist (fr. pianiste) glaz. svira koji svira na pijanu, glasoviru, klaviru pijanistkinja (fr. pianiste) glaz. svira- ica koja svira na pijanu, glasoviru, klaviru pijanoforte (tal. pianoforte) glaz. in- strument sa icama na kojima se pro- izvodi zvuk pomou ekia ili batia; fortepiano, glasovir, koncertni gla- sovir pijanola (lat. pianola) mehaniki glaso- vir kod kojega se, pomou podno- nika ih elektriciteta, izaziva udara- nje batia pijanotip (tal. piano, gr. typo? otisak) tisk. slagarski stroj, linotip pijarci mn. v. pijaristi pijaristi "oevi pobonih kola" (lat. pa- ters scholarum piarum), kat. duhov- niki red osnovan 1597. u Kimu, la- novi se zavjetuju da e mlade bes- platno pouavati i ititi znanje; u Poljskoj = pijarci pijasava (tal. piasava) vrsta rogoza s Antila, upotrebljava se osobito za me- tle i si.; takoer: vlakna junoame- rike palme Attalea funifera Mart., a slue za izradbu metli, etaka i dr pijaster (tal. piastra. lat. plastra) "me- talna ploa"; nekadanja novana jedinica u razliitim zemljama i u razliitoj vrijednosti pijedestal (fr. piedestal, tal. piedestallo) podnoje, postolje, podloga; arhit. stopa, podnoje, sokl; u cirkusu: stup na ijem gornjem kraju akrobat iz- vodi svoje vjetine Pijemont sjevernotalijanska pokrajina koja je imala veliku ulogu u uje- dinjenju Italije (polovicom 19. st.); pren. arite pokreta za osloboenje, ali i svake druge korisne javne dje- latnosti pijeta (tal. pieta) pobonost; smjernost, milosre; u likovnoj umjetnosti na- kon XIV. st.: umjetnike kompozicije koje prikazuju Bogorodicu, samu ili okruenu apostolom Ivanom i trima Marijama, kako na rukama ili kolje- nima dri i oplakuje tijelo svoga Si- na skinutog s kria pijetet (lat. pictas) pobonost; djetinja ljubav, uspomena puna potovanja i ljubavi prema nekomu ili neemu, zahvalna ljubav, odanost i svaki nje- ni osjeaj prema roditeljima, dobro- tvorima, domovini itd., osobito pre- ma dragim pokojnicima pijetist (lat. pielista) pohonjak; u Lu- therovoj i reformiranoj Crkvi, od Spe- nera 1670.: lan sekte koja, pored os- talog, osobit znaaj pridaje odrava- nju sastanaka radi vjebanja u po- bonosti pijetistiki (lat. pietas) pobonjaki; u duhu pijetizma pijetizam (lat. pietas pobonost) po- bonjatvo, smirenost, ednost; sklo- nost da se religija prvenstveno shva- a osjeajem i da se odravaju po- pi j c zoelektric ite t 1091 piknolepsija sebni tajni sastanci radi vjebanja u pobonosti i injenju dobrih dijela; bolesna religiozna osjeajnost kojoj ljudska priroda izgleda potpuno po- kvarena i koja svako dobro to ga uine ljudi smatra neposrednim dje- lom i izljevom boanske milosti pyezoclcktricitet (gr. piezo prilieru, elektron jantar) fiz. svojstvo nekih kristala, osobito kvarca, da se pod pritiskom naelektriziraju na svojoj povrini pijezometar (gr. piezo pritiem, me- tron mjera, mjerilo) fiz. sprava za mjerenje tlaljivosti (kompresivnosti) tekuine pik (fr. pique) 1. koplje s dugakim kop- ljitem; u kartama: crno srce pik (fr. pique, njem. Pik) 2. potajna srdba, prikrivena mrnja, elja za osvetom u prvoj zgodnoj prilici; imati pik na koga ili io eljeti se komu osvetiti ili nanijeti tetu emu pikacija (lat. pix smola, picatio) smo- ljenje, mazanje, pre maziva nje smo- lom pikada (p. picar) prosjecanje puta kroz praumu pikador (p. picadore) borac na konju, naoruan kopljem, u borbama s bi- kovima (u panjolskoj) pikantan (fr. piquant; koji nadrauje, koji izaziva prohtjev, nadraljiv, "slan" (npr. pikantna pria); duhovit, zanimljiv, primamljiv, dopadljiv, pri- vlaan; zajedljiv, peckav pikanterija (fr. piquant) ono to na- drauje, to izaziva prohtjev: duho- vitost, zanimljivost, primamljivost; dvosmislena, "slana" napomena, pri- a i si. pikaro (p. piearo) lopov, skitnica, pu- stolov, vragolan; pikarski roman ro- man u kojem je glavni junak neki pustolov i si. pikat (tal. fegato) jetra i plua zajedno, ivotinjska iznutrica pikati (njem. picken, fr. piquer) bosti, nabadati, udarati (npr. loptu vrhom kopake) pike (fr. pique) trg. vrsta pamune tka- nine piker (fr. piquer) lovac na konju koji vodi pse; jaha koji obuava konje; poznavatelj vina, kua vina. proba vina piket (fr. pinuet) lcoli za mjerenje zem- ljita; voj. jedinica vojnika, obino 50, koja jc uvijek u pripravnosti, osobito radi promatranja neprijatelja da ne bi izvrio iznenadan napad; karta- ka igra u kojoj sudjeluju dva igraa s 32 karte pikir-bod (fr. piquire) nain ivanja ili vezenja pri kojemu nit ini nepre- kidnu liniju s gornje i s donje strane tkanine pikiran (fr. piquer) dirnut, uvrijeen, izazvan, koga neto titi, pee pikirnti (fr. piquer) bosti, ubosti: pec- kali, pecnuti, uvrijediti; ra zri rai ti; zrak. velikom brzinom poletjeti ravno prema zemlji; giaz. /tal. piccare/ jed- nim prevlaenjem gudala jedno za drugim ukratko proizvesti vie tono- va; kuh. nadijevati meso slaninom; u vrtlarstvu: ee presaivati mlade biljke da bi bile to bolje; pikiraii se smatrati neto au, ponositi se im, iznositi to na velika zvona pikniki tip (gr. pyknos gust, debeo, vrst) tip ljudi zbijene tjelesne grade te sklonih debljanju piknik (fr. pique-niquc) zajednika goz- ba, izlet na kojem svaki sudionik do- prinosi ili plaa svoj dio piknit (gr. pyknos gust, vrst, zbijen, lithos kamen) min. vrsta topaza piknolepsija (gr. pvknos razuman, pametan, lepsis hvatanje) med. dje- ja bolest koia se oituje u napada- jima kratkotrajnog suenja svijesti (dijete izvre oi prema gore, udovi mu omlohavljuju i si.) piknometar 1092 pilada piknometar (gr. pvknos. gust, zbijen, metron mjera, mjerilo) fiz. sprava za odreivanje specifine teine; sprava za mjerenje gustoe; u proizvodnji papira: sprava za mjerenje debljine piknoskop (gr. pj'knos gust, zbijen, skopeo promatram) v. piknometar piknostilan (gr. pyknos gust., stylos stup) arhit. koji je s gustim stupo- vima piknostilon (gr. pvknos gust, stylos stup) arhit. graevina sa stupovima nagusto, u kojoj udaljenost izmeu dvaju stupova iznosi jednu i po deb- ljinu stupa piknotici (gr. pvknos gust) mn. med. lijekovi koji pomau zgunjavanje piknoza (gr. pyknosis) zgunjavanje, zgusnue, zadebljavanje pikolino (tal. piccolino) glaz. v. pikolo 1 pikolo (tal. piceolo) 1. glaz. drveni pu- haki. instrument: manja vrsta flau- ta, s tonovima za oktavu viim od tonova flaute pikolo (t;il. piccolo) 2. stari novac u Ve- neciji i Siciliji, odgovara naoj lipi; piiolo pikolo (tal. piccolo) 3. konobarski egrt, uenik u ugostiteljskoj struci pikoti (fr. picots) mn. fino izraene to- ke, tokice, zupii na ipkama ili Opavima; uski konani opavi na tkaninama pikotiran (fr. picotcr) poprskan, po- kropljen tokicama (kod grbova) pi kotirati (fr. piquer, picoter) bockati, izbockati; zaglavljivati (ili: udarati) klinove u; praviti zupie (na koi, ipkama i dr.) pikpapir (njem. pichen mazati smolom) papir koji je sjedne Strane namazan ljepilom pikrin (gr. pikros ljut, otar, gorak) kein. gorka tvar koja se dobiva iz Digitalis purpurea; digitalin pikrinska kiselina kem. nastaje utje- cajem sumporne kiseline na mnoge organske tvari, a tehniki od fenola i salitrene kiseline; upotrebljava se za uto bojenje svile i vune i kao od- lino sredstvo za razaranje, za pu- njenje granata, bombi i si.; trinitro- fenol pikrit (gr. pikros ljut, otar) mineral koji po mineralnom sastavu odgova- ra peridolu pikrobolan (gr. pikroeholos s gorkom ui, pikros ljut, otar, eholos u) sklon jarosti, uan, nagao, nabusit piks (lat. pix= smola; pik.s alba (lat. pix alba) bijela smola; piks lik vida, Gat. pix liquida) tekua smola, katran; piks navali (lat. pix navali) bro- darska smola; piks nigra (lat. pix ni- gra) crna smola piks kai laks (gr.) rukama i nogama. svom snagom piksa (gr. pyxis) drvena kutija, osobito od imirova drveta piksla (njem. Biichse, gr. pvxis kutija od imirovine) kutija Pikti drevni narod u sjevernoj kotskoj, hrabri borci protiv Rimljana; kasni- je se stopLili sa kotima piktografija (lat. pictus slikan, nasli- kan, gr. grafia pisanje) umnoa- vanje rukopisa ili tiskanog sloga po- mou preslikavanja pikturalnn (lat. pictura slika, slikanje; slikarstvo) slikarski; slikovit; izraen slikama, ilustriran pil (gr. pilos pust, tilc) pusteni (iilcani) putni eir starih Grka pila Gat.) kugla Pilad (gr. Pvlades) mit. sin Strofijev, neak Agamemonov, vjeran prijatelj i pratitelj Orestov, za kojega je htio i ivot rtvovati i iju je sestru Elek- tru uzeo za enu; pren. uzoran i po- rtvovan prijatelj pilada (lat. pila) drveni stup oko kojega konj, vezan za konopac, tri radi vje- banja u kasa nj u I 1093 pinakl pilar pilar (p. pilar) stup u stajama koji stoji izmeu dva konjska mjesta; pilari mn. u cirkusima; dva jaka stupa, udaljena po dva metra jedan od dru- gog, izmeu kojih se obuavaju ko- nji pilaster (tal. pilaster) etvrtast stup Pilat, Poncije ime Kristova suca; ii od Pancija do Pilata traiti, lutati za nekim ciljem; dospjeti kao Pilat u Vjerovanje, sluajno se negdje nai (Pilat se naime spominje u molitvi "Vjerovanje"); oprali, ruke kao Pilat skinuti sa sebe odgovornost Pilatovo pitanje pitanje koje je, oz- biljno ih ironino, Poncije Pilat upu- tio Kristu: "to je istina?" pileus Gat, pileus kapa od pusta, Pika- na kapa) bot. med. klobuk pilirati (fr. piler) tucati, istucati, stu- cati; pilirani. sapuni fini toaletni sap- uni koji se pri proizvodnji istucaju (piliraju) da hi se, pod utjecajem zra- ne ugljine kiseline, a I kalij koji je u njima pretvorio u manje otar uglji- kokiseli alkalij pilokarpiu alkaloid iz jedne droge koja se dobiva od junoamerike biljke Pilocarpus; koristi se u lijeenju gla- ukoma pilon (gr. P3'lon velike vratnice, por- tal) vrata, velika vrata; osobito: vi- soka, kuli slina graevina na ulazu u staroegipatske palae i hramove, izvana obino prikrivena likovima i slikama u boji pilorij (lat. piloriuin, r. pilori) mjesto na kojem su zloinci hi li vezani i iz- lagani javnom prijeziru, stup srama pilorirati (fr. pilorer) privezati za stup srama, izloiti javnoj poruzi pilorus (gr. pvloros) anat. vratarnik, do- nji otvor eluca pilot (fr. pilote, tal. pilota) prvobitno: kormilar, peljar brodova kroz nesi- gurna i opasna mjesta; voa zrako- plova ili drugog letakog aparata, specijalist u upravljanju zrakoplovom ili drugim letakim aparatom pilot-baloni mah zrani baloni koji se putaju radi odreivanja pravca i brzine vjetra pilotaa (fr. pilotage) zrak. upravljanje (ili: vjetina upravljanja) zrakoplo- vom ih drugim letakim aparatom; pom. upravljanje brodom, krmarenje; plaa (ili: nagrada) onome to spro- vodi lau kroz opasna mjesta; grad. zabijanje stupova pilotirnti (fr. piloter) rukovati, uprav- ljati (zrakoplovom, avionom); spro- voditi brod kroz nesigurna i opasna mjesta; gra. zabijati stupove pilozan (lat. pilus vlas, dlaka, pilosus dlakav, kosmat) kosmat, dlakav, ru- njav pilula (jat. pila lopta, dem. pilula lop- tica) lijek u obliku kuglice, obino veliine grakovog zrna pilverizater (fr. puIverisateur) sprava za pretvaranje vrstih tijela u prah, muar: sprava za pretvaranje leku- ine u prah, raspriva. prskalica, trcaljka pimeloza (gr. pimeie mast) med. sklo- nost debljanju, goinost piment (fr. piment, lat. pigmentom) pa- pru sline bobice istonoindijskog drveta Myrtus pimenta (upotrebljava se, kao zain); najkvirc pimentiranje Gat. pigmentum) v. pig- mentacija pimpinela (lat. pimpinella) bot, dinjica, bedrenik, divlji kim (aromatina lje- kovita biljka) pina (lat. pinna) 1. pero, perjanica na kacigi konjanika; 2. vrsta avlia bez glave; avli u kompasu na kojem stoji magnetna igla; 3. mah, iljasti tapovi (u geodeziji); 4. vrsta dugu- ljastih koljki (lat. Pinna marina) i- je se okamine zovu piniti pinakl (fr. pinaele) arhit. iljak, osobito na gotikim graevinama pinakoteka 1094 pinta pinakoteka (gr. pinakothekc dvorana sa slikama, pinax gen. pinakos das- ka, tabla, tablica, tilhemi metnem, stavljam) slikama ukraena prosto- rija u atenskim Propi I oj ama: kod Rimljana: prostorija sa slikama; da- nas: zbirka slika, dvorana s umjet- nikim slikama; osobito: poznata ga- lerija umjetnikih slika u Munche- nu pinas istonomdijska tkanina ori lika ili vlakana ananasovog lia pinasa (tal. pinassa. engl. pinnacc, lat. pinus bor) vrsta drvenog ratnog bro- da s najmanje 6 vesala; dugaak i uzak manji brod, korveta; mala laa s dvije katarke; po veliini drugi a- mac na ratnim brodovima, naoruan malim topom pinceta (fr. pincette) male i tanke ki- rurke hvataljke za ienje rana, mala klijeta (za upanje dlaka), ti- paljice, maice pinbek (engl. pinchbcsck) uti bakar, bakrena bronca, slitina bakra, cinka i eljeza (nazvana po izumitelju, en- gleskom mehaniaru Pinchbeku); tombak piner (engl. pineher) rasa engl. pasa, inteligentnih, ivahnih, pouzdanih, izdrljivih, glatke ili hrapave dlake pindarizam (gr. Pindaros) oponaanje Pindarovog naina pisanja pindarski kao Pindar, Pindarovim sti- lom i jezikom, tj. zanosno, oduev- ljeno, napuhnuto, neprirodno pinel (tal. pennelo) kist; pren. majstor, slikar pinen kem. bezbojna, optiki aktivna i ugodna mirisa tekuina (C10H.fi), glavni sastojak terpentinskog ulja, zbog ega je tehniki veoma vaan ping-pong (engl.) port, tenis koji se igra na stolu, stolni tenis pingvin (lat. pinguis mastan, debeo, kelt. pen gwyn) zool. ptica iz porodice gnjuraca, ini prijelaz izmeu ptica i riba, ispod koe ima debeo sloj masti koja ga uva od hladnoe, ivi po mo- rima Junog pola pinija (lat. pinea srnrekin eer) 1. kod vulkana: stup ori vodene pare i osta- log oruptivnog materijala koji se penje do velikih visina pa se onda raspri na sve strane (izraz koji je upotrijebio Plinijc mlai u opisu erupcije Vezuva, 79. n. e.) pinija (lat. Pinus pinea) bot. 2. crno- gorica koja raste samoniklo u zem- ljama oko Sredozemnog mora i u Dal- maciji: uzgaja se kao ukrasna biljka zbog krunice koja je visoka i slina titu; njezin plod (pinjol) slian je ba- demu i dobar za jelo pinika (gr. pino pijem) rije naprav- ljena u aljivom smislu: nauk o piu i pijenju pinin (lat. pineus smrekov, omorikov) omorikova smola pininska kiselina kem. kiselina omo- rikove smole, jedan od sastojaka ko- lofonija; v. pinin pinipedi (lat. pinna peraja, peraje, pes gen. pedis noga) zool. sisavci koji ive u vodi (npr. morski pas, morski konj i morski lav), perajari pink-colour it. pink-kolor (engl.) ka- ranfllasta boja, crvena porculanska boja, mineralni lak pinkl (njem. Biinel) zaveljaj, zamot- Ijaj, naramak pinksit (lat. pingere slikati, naslikati, pinxit slikao, naslikao) na slikama, pokraj umjotnikovog iinena (obino skraeno pinx.): slikao, crtao pinolin (lat. pineus smrekov, omorikov, oleum ulje) ulje od smole, alkohol od smole, smolina esencija; svijetlouta tekuina, jako mirisna, dobiva se od ulja om ori kove smole i upotrebljava se za osvjetljavanje i kao firnis pinta (p. mal de los pintos) med. kona bolest u Srednjoj Americi, s razno- pintado 1095 pioseptikemija bojnim pjegama koje se Ijuskaju i bli- staju pintado (p. pintar, pintado) istonoin- dijska pamuna ili lanena tkanina sa arama i slikama u razliitim bo- jama pinja (tal.) krtac, tvrdica pinjal (tal. pugnale) bode pinjata (tal. pignatta) lonac, kotli pinjol (tal. pignolo) sjemenka piniie pinjon (fr. pignon) arhit. kalkan, zabat, zavretak zida pod krovom pio- (gr. pyon) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: gnoj, gnojni piocela (gr. pvon, kele bruh, kila] med. gnojna kila piocijanin (gr. pyon gnoj, kyancos zagasitoplav) med. obojena tvar (C^H^NOp u plavom gnoju piocistitis (gr. pyon. kvstis mjehur; kcsica) med. gnojni mjehur, gnojna kesica piociti (gr. pyon, kytos upljina) mn. med. stanice gnoja piodermija (gr. pyon. erma koa) med. v. piodermitis piodermitis (gr. pyon. erma koa) med. gnojna upala koe pioemija (gr. pyon, haima krv) med. prisutnost gnoja u krvi, trovanje krvi zbog zagnojavanja pioftaimija (gr. pyon, ofthalmos oko) med. gnojna upala oiju piogeneza (gr. pyon, genesis postanak, postanje) med. stvaranje gnoja, zagnojavanje piogenian (gr. pvon, gen- korijen od gignomai postanem, nastanem) med. koji stvara, koji izaziva zagnojavanje piohezija (gr. pvon, chco lijem) med. proljev s gnojem piokareinom (gr. pvon, karkinoma rak, rak-rana) med. bolest raka pra- ena zagnojavanjem oboljelog mje- sta piokenoza (gr. pyon. kenosis ispra- njavanje) med. ienje gnoja piometra (gr. pvon, metra maternica) med. skupljanje gnoja u maternici pion (fr.) 1. u ahu: pjeak; pren. malo vaan ovjek pion (gr. pvon) 2. gnoj pionefroza (gr. pyon, nefros bubreg) med. zagnojavanje bubrega pionir (fr. pionnier) prvotno: vojnik-pje- ak; danas: kopa rovova, vojnik koji gradi i popravlja vojne putove: pren. onaj koji kri nove putove, koji u ne- emu prednjai, koji utire put, kri- telj, zaetnik neega novog; pioniri mn. voj. odredi koji obavljaju teh- nike poslove: grade mostove, putove, poljske utvrde, miniranje razliitih objekata itd.; u Sjcv. Americi: prvi naseljenici u jednom jo nenase- ljenom podruju (koji su kasnijim doseljenicima, moe se rei, prokrili put) pionirati (fr. pionner) u ahu: uzimali to vie pijuna: u dami: gubiti pijun za pijunom; voj. kopati rovove; pren. kriti put, prednjaiti pioplanija (gr. pyon. plana o lutam) irenje (ili: rasprostiranje) gnoja po tijelu piopneumotoraks (gr. pyon. pneuma dah, disanje, thorax trup; prsni ko) med. nagomilavanje zraka i zagno- javanje u podruju porebrice piopoeza (gr. pvon, poiesis pravljenje, stvaranje) med. v. piogeneza pioptiza (gr. pyon, ptyo pljujem) med. ispljuvavanje gnoja pioragija (gr. pvon. rag-korijen cd reg- nymi prsnem, puknem) med. poja- va, poetak gnojenja pioreja (gr. pyon, rheo teem. curim) med. istjecanje gnoja, sukljanje gno- ja piosalpinks (gr. pvon, salpinx truba} med. zagnojavanje jajovoda pioseptikemija (gr. pyon, septos koji izaziva trule, haima krv) med. v. piemija pioskop 1096 pirargirit pioskop (gr. pyon mastan, debeo, sko- peo promatram) sprava za mjerenje masnoe mlijeka, mljekomjer piotoraks (gr. pvon, thorax trup; prsni ko) med. nagomilavanje gnoja u pr- snoj upljini pioza (gr. pyosis) med. gnojenje, za- gnojavarge pipa (tal.) lula pipe it. pajp (engl.) v. pod pipa 2; cijev pipe it. pajp (engl.) dugaka i uska bava u kojoj se alje vino i ulje. oso- bito u panjolskoj i Portugalu; jedi- nica za mjerenje tekuine u Engles- koj = 572,491 l pipe-line it. pajp-lajn (engl.) cjevovod, vod eljeznih cijevi kroz koje tee pe- trolej (od izvora do trita, rafineri- je!), vode piperidin (lat. piper papar) kem. tvar koja se nalazi u papru, kao sastojak piperina: bezbojna tekuina koja mirie kao papar piperin (lat. piper biber) kem. slaba organska baza koja se dobiva od bi- jelog papra (slui za pravljenje zai- na za kobasice) pipetn (fr. pipette) lulica; kem. kapalj- ka, staklena cjevica s valjkastim proirenjem u sredini ili na zailje- nom kraju (za crpenje tekuina) pipitr (fr. pupitrc) naslon, stalak, pod- loak za knjige, note i dr. u obliku nagnuto daske koja je privrena na nogarima pips (njem. Pips. lat. pipita) kataralna bolest kod ptica, osobito kokoi, u vezi s oticanjem vratnih lijezda i zaepljenjem nosnih otvora; lijei se premazivanjem oboljelih mjesta klor- nom vodom) pipser (engl. pip pijukati, cijukati) pi- jukanje i slini umovi koji se kat- kada nepotrebno pojave pri snima- nju zvukovnih efekata na magneto- fonsku vrpcu pipun (gr. pepon od sunca skuhan, zreo) dinja piraja (pirana) indijan. zool. junoa- merika riba s veoma otrim zubi- ma; opasna grabeljivica, ivi pri dnu tropskih junoamerikih i afrikih rijeka u velikim jatima; kariba Pirnm i Tizba mit. dvoje njenih za- ljubljenika o kojima se pria da su vodili ljubav kroz pukotinu zida; po- inili samoubojstvo jer su, zbog ne- kog nesporazuma, mislili jedno za drugo da su mrtvi piramida (gr. pyramis, gen. pyrami- dos, eg. piromi) velianstvena grob- nica starih egipatskih kraljeva: go- lema kamena graevina, u osnovici etvrtasta, ije se etiri strane pri vrhu zavravaju u zajednikom tje- menu; graevina, osobito spomenik, u obliku piramide; geom. poliedar i- ja je osnova slika 3 tri strane ili vie strana, a druge strane, ili plohe, jesu trokuti piramidalan (gr. pyramis) koji ima oblik piramide, kao piramida; pren. ogroman, divovski, velianstven, go- rostasan piramidi on (gr. pvramis) mala pira- mida, piramidica; zavretak obelis- ka iljastog oblika piramidon (gr. pyramis) farm. dime- tilamino-antipirin, lijek protiv groz- nice, glavobolje i neuralgije pirandelizam smjer u knjievnosti koji teme obrauje po uzoru na talijan- skog pisca Luigija Pirandella (1867 1936); osnovne znaajke: sklonost pa- radoksima, opreka pojedinacdru- tvo itd. pirnnometar (gr.) instrument za mje- renje intenziteta Suneva zraenja na povrinu Zemlje; solarimetar pirargirit (gr. pyr vatra, argvros sre- bro) min. tamnocrvena ruda srebra, sulfid antimona i srebra pirat 1097 pirat (lat. pirata, gr. peirates) pomor- ski razbojnik, gusar; pren. razbojnik, lupe; prid. piratski piraterija (fr. piratcrie) v. piratika piraterija (lat. piratica) razbojnitvo na moru. gusarstvo; pljaka, iznuiva- nje; knjievna kraa pire (fr. puree) kub. kaa od kuhanog graka, krumpira i plodova raznih mahunastih biljaka pireksija (gr. pvresso u vatri sam od groznice, hvata me groznica) med. napadaj groznice, groznica pireterij (lat. pyroterium) ognjite; dio kemijske pei u kojem gori vatra piretici (gr. pyrctos groznica, vruica) mn. med. sredstva (ih: lijekovi) protiv groznice (vruice) piretian (gr. pyrelos groznica, vru- ica) med. grozniav, koji izaziva groznicu; koji smiruje groznicu piretin (gr. pyr vatra) kem. smola za gorenje piretion (gr. pyretos groznica, vruica) med. laka groznica piretogeneza (gr. pyreios groznica, vruica, genesis postanak, postaja- nje) med. postanak groznice piretografija (gr. pyretos groznica, vruica. grafia opis) med. opisivanje groznice piretolog (gr. pvretos groznica, vru- ica, logos znanstveno istraivanje) lijenik koji se posebice bavi prou6i- vanjem groznice, poznavatelj groz- nice piretologija (gr. pyretos groznica, vru- ica, logia znanost) dio medicine koji se bavi uzrocima, pojavama i lijee- njem groznice piretoterapija (gr. pyr vatra, pyretos, therapeia lijeenje) med. lijeenje (si- filisa i dr. zaraznih bolesti) umjetno izazvanom groznicom pirg (gr. pyrgos) toranj, toranj tvrave, kula; kula sagraena uz samostan za obranu od gusara i dr. (u srednjem vijeku) pirheliometar (gr. pyr vatra, helios Sunce, metron mjerilo, mjera) fiz. ureaj za mjerenje iznosa energije koju Sunce dozrai povrini Zemlje, a za lo se inora odrediti koliina topline koju mogu proizvesti sunane zrake kad padaju na neku povrinu odreene veliine koja ih potpuno upije pirian (gr. pyr vatra) vatreni, koji sc tie vatre, koji dolazi od vatre piridin (gr. pyr vatra) kem. isparljivi. bezbojni organski spoj (temperatura vrenja 115 stupnjeva), mijea se s vodom, nastaje pri destilaciji du- inih organskih tijela, glavni sa- stojak kotane masti; slui za inha- lacije kod astme i sranih bolesti piridoksin (gr.) vrsta vitamina B. kri- stalna tvar koja se nalazi u itarica- ma, mesnim proizvodima i u kvascu Piriflegetont (Flegeton) (gr. pyr va- tra, llego gorim, plamLim) mit, jedna od rijeka u starogrkom podzemnom svijetu, tzv. Vatrena rijeka pirih (gr. pvrrichc) ples s orujem i pjesma koja se uz to pjevala; u grkoj i rimskoj metrici: stopa od dva krat- ka sloga; dibrahis pirija (gr. pyria) med. kupaonica s to- plim zrakom za preznojavanje, ku- pelj u pari. u vruem pijesku pirit(gr. pvrites bakrena rudaa) min. disulfid eljeza, javlja se najee u ilama, veoma rasprostranjen; slui poglavito za dobivanje sumporne ki- seline piritian (gr. pyr vatra, pvretos groz- nica) koji daje vatru, koji proizvodi (ili: izaziva) vatru piritologija (gr. pyrites kremen, logia znanost) min. opisivanje ljunka; znanost o ljunku piro- (gr. pyr) predmetak u sloenica- ma sa znaenjem: vatra, poar pirobalistika 1098 piroksen pirobalistika (gr. pyr vatra, balio ba- cim) vjetina bacanja vatre; vatro- melna vjetina pirobolika (gr. pyr vatra, bole bacanje, hitac) v. pirobalistika pirodinamika (gr. pvr vatra, dynami.s snaga, sila) dio fizike koji prouava snagu vatre piroelektricitet (gr. pyr vatra, elek- tron jantar) fiz. elektricitet izazvan toplinom, npr. kad se kristal lurrna- lin zagrijava, onda se njegova po- vrina na jednom kraju osi naelek- trizira pozitivno, a na drugom ne- gativno, i obrnuto pri hlaenju; isto se tako ponaaju drugi hemimorfni kristali: usp. pijezoelektricitct piroelektrian (gr. pyT vatra, elektron jantar) fiz. koji ima svojstvo naelek- triziravania na povrini zbog zagri- javanja ih hlaenja, koji je naelek- triziran na svojoj povrini zbog za- grijavanja ili hlaenja pirofng (gr. pyr vatra, oganj, fagein jesti, erali) tobonji guta vatre, vatroder pirofan (gr. pyr vatra, faino iznosim na svjetlo) opal koji usisavanjem ras- topljenog voska postaje proziran; usp. hirofan pirofilit (gr.) mineral masna opipa, aluminijev silikat pirofob (gr. pyr vatra, fobos strah) med. onaj koji boluje od pirofobije pirofobija (gr. pyr vatra, fobos strah) med. bolestan strah od vatre pirofon (gr. pvr vatra, fone glas, zvuk) glaz. instrument na kojem se proiz- vode tonovi pomou vodikovog plina pirofor (gr. pyr vatra, fero nosim, do- nosim) vatronosac; zrani upalja, tvar koja sc na zraku sama pali, npr. fosfor piroforan (gr. pvr, fero.) koji proizvodi vatru ili svjetlost; koji se sam od se- be pali, samozapaljiv pirofotografija (gr. pyr vatra, fos gen. fotos svjetlost, grafia pisanje) izrad- ba fotografija na topljivoj osnovi i topljivim bojama pirog (rus.) tjestenina, kola punjen mesom, zelenjem, ribom piroga (fr. pirogue, p. piragua) amac junoamerikih Indijanaca od izdub- ljenog stabla, drveta, vcx*i i vii od naeg obinog amca pirogalna kiselina (gr. pyr vatra, lat. galla iarka) kem. bijela, lisnata i bezmirisna masa koja se dobiva sub- limacijom iz ekstrakta dobro osu- enih eera; upotrebljava se u foto- grafiji za otapanje soli srebra pirogalol (gr. pyr vatra, lat. galla e- er) kem. trovalentni fenol, dobiva sc zagrijavanjem sumporne kiseline; u alkalnoj otopini jako redukcijsko sredstvo, lako apsorbira kisik iz zra- ka zbog ega se upotrebljava u plin- skoj analizi, takoer i za bojenje kose i u fotografiji (kao razvija) pirogen (gr. pyr vatra, gen- korijen od gignomai postanem, naslanem) koji je postao iz vatre, vulkanski pirogenetian (gr. pyr vatra, genne- tikos vian stvaranju) koji proizvodi vatru, koji stvara vatru pirogeneza (gr. pvr vatra, genesis postanak, nastajanje) postanak (ih: stvaranje, proizvoenje) vatre pirogenian (gr. pvr vatra, gen- ko- rijen od gignomai postanem, na- slanem) v. pirogen pirogrnfija (gr. pyr vatra, grafia pisa- nje) proizvoenje (i postupak pri proizvoenju) crtea na drvetu vrel- im eljezom pirogrnfija (gr. pyr vatra, oganj, fa- gein jesti, erali) gulanie vatre, vatroderstvo piroka (fr. pirogue) v. piroga piroksen (gr. pyr, xenos)min. v. augit (nazvan po tome to se u vatri = pvr ponaa kao tuinac = xenos) piroksilan 1099 pirosom piroksilan (gr. pyr vatra, xylon drvo) kem. praskavi pamuk, trinitrat celu- loze, izgleda kao pamuk, samo je od njega pod prstima otriji; zbog jake eksplozivne moi primjenjuje se u tehnici eksploziva; dobiva se obra- dom celuloze salitrenorn kiselinom pirol (gr. p.yrros boje vatre, crvenout kao vatra, lat. oleum ulje) kem. bez- bojna tekuina, nalazi sc u smrdlji- vom ivotinjskom ulju, osobito ono- me koje je dobiveno iz kostiju kojima je oduzeta mast pirolater (gr. pyr vatra, latreo oboa- vam, potujem) potovatelj valre, oboavatelj vatre pirol atrij a (gr. pyr vatra, lalreia obo- avanje, potovanje) potovanje va- tre, oboavanje vatre pirolejin (gr. pyr vatra, lat. oleum ulje) kem. ulje kuhano s olovnim oksidom piroliza (gr. pyr vatra, lvsis raz- gradnja) razgradnja tvari pod utje- cajem topline pirologija (gr. p.yr vatra, logia zna- nost) znanost o vatri piroluzit (gr. pyr vatra, luo kupam, perem; moim) min. manganov oksid, crn kao eljezo, veoma mek, ostavlja na prstima taman trag, poput gra- fita; upotrebljava se za dobivanje kisika i za ienje stakla od boje piromanija (gr. pyr vatra, mania po- mama. strast, ludilo) strast za palje- njem, bolesni nagon za izazivanjem poara piroman (gr. pvr vatra, mania poma- ma, strasl, ludilo) psihiki bolestan ovjek koji podmee poare piromant (gr. pyr vatra, mantis pro- rok) onaj koji prorie iz vatre piromantija (gr. pyr vatra, manteia proricanje) proricanje po nainu go- renja vatre pirometar (gr. pyr vatra, metron mje- rilo, mjera) fiz. sprava za mjerenje temperature pomou tcrmoelcktrici- teta (termoelektrini pirometar) ih sprava za vrlo tono odreivanje tem- perature na osnovi zavisnosti svjet- losti od temperature (optiki pirome- tar) pirometrija (gr. pyr vatra, metria mje- renje) fiz. mjerenje temperatura koje se ne mogu odrediti obinim toplo- mjerima piromis (gr.) lijep i dobar ovjek, skladno bie piromorfit (gr. pyr vatra, morfe oblik} min. olovni fosfat koji jc nastao utje- cajem fosforne kiseline na galenit pironist fil. pristaa pironizma; onaj koji sumnja u sve; skeptik pironizam (gr. Pyrron) fil. nauavanje Pirona iz Elie (360/5270/3 pr. n. e.), osnivaa starije skeptike kole, po kojem nita u svijetu nije ni lijepo ni runo, ni pravedno ni nepravedno, u svemu ima i jednog i drugog, ovisi samo o tome kako i 3 koje se strane neto uzima; stvari su naoj spoznaji nepristupane i zbog toga se pravi mudrac treba suzdrati od donoenja sigurnog suda o hilo emu; usp. skep- ticizam s, pironski u duhu pironizma. kao Piron, tj. sumnjajui u sve; skepliki pirop (gr. pyropos plamena lica) min. tamnocrveni granal, magnezi.jski granat u kojem u pravilu ima pone- to eljeza, a ponekad i kroma (ima ga u ekoj, zbog ega se zove eki granat) pirosfern (gr. pvr vatra, sfaira kugla) geol. usijana sfera koja, po miljenju veine geologa, postoji ispod vrste Zemljine kore (litosfere) piroskaf (gr. pyr vatra, skafos brod, amac) brod koji pokree vatra, tj. parobrod piroskop (gr. pvr vatra, skopeo pro- matram) fiz. v. pirometar pirosome (gr. pyr vatra, soma tijelo) mn. zool. svijetlee morske ivotinjice piroke 1100 pisti! s hrskavinim, gotovo prozirnim tije- lom piroke (rus. pirook) mn. utipci pu- njeni slanim nadjevom (usitnjenim mesom, ribom, jajima, sirom i si.) pirotehniar (gr. pyr vatra, poar, technikos) onaj koji se bavi piroteh- nikom, vairometar pirotehnika (gr. pyr vatra, oganj, te- ehnike) vjetina uporabe vatre, pri- mijenjena znanost o toplini (prouava i obraduje procese paljenja, loenja, taljenja, arenja, izradbe baruta, za- paljivih i eksplozivnih smjesa, ra- keta, signalnih vatri itd.); takoer: vatrometstvo pirotian (gr. pyrotikos) koji pee, koji pali, koji izgriza, izjeden pirotik (gr. pyrotikos gorui, palei) med. lijek koji pali ili izgriza pirotin (gr. pyrrotes crvena boja, uta kao vatra) mineral kovna sjaja, ne- proziran i ute bronane boje s pri- jelazom u smeu; vaan za dobivanje nikla, a ako ga ne sadri, onda se upotrebljava za dobivanje zelene ga- lice pirotipija (gr. pvr vatra, oganj, typos otisak) utiskivanje u drvetu reljefnih ukrasa pomou usijanih graviranih valjaka Pirova pobjedn pobjeda ostvarena s golemim gubicima, pobjeda koja vie oslabi pobjednika nego pobijeenog; nazvana po pobjedi epirskog kralja Pira (306272 pr. n. e.) nad Rimlja- nima kod Auskula, a iz koje je iziao oslabljeniji nego Rimljani piroza (gr. pvrosis zagrijavanje, gri- janje, ar) med. garavica, Ijutina. osjeaj peenja koji se od eluca pro- tee uz jednjak i grlo, obino praen podrigivanjem kiseline; vatreno ru- menilo lica pirozija (gr. pvrosis zagrijavanje, gri- janje, paljenje) v. piroza pirueta (fr. piruette) vrtuljak, okretalj- ka; u plesu i klizanju: okret oko sebe na jednoj nozi i na vrhu prstiju; jah. galopni okret konja u mjestu izveden na jednoj od stranjih nogu i s uz- dignutim predniim dijelom; kod akro- bala u jahanju koji jau stojei na konju: okret oko sebe pisasfalt (gr. pwsa smola, asfaltos zemljana smola. brdska smola piscem nntare doces (lat.) ribu ui plivati, tj. radi nepotreban posao piscina (lat. piscina) ribnjak; bazen za vodu u rimskim termama: krstionica u baptisteriju pisela (fr. pucelle) nevina djevojka, dje- vica piseleum (gr. pissa smola, lat. oleum ulje) spoj smole i ulja, ter pisluk (tur.) prljavtina, neistoa pisoar (fr. pissoir) nunik za mokrenje pisotjera (fr. pissotiere) mjesto gdje se mokri, nunik za mokrenje; mah vo- doskok; slavina iz koje voda slabo curi pista (fr. piste, p. pista) trag konja, trag divljai; ograda trkaline staze u cirkusu; staza; zrak. Ictilite (dio zrane luke odreen za uzlijetanje i slijetanje zrakoplova pistacija (gr. pistake, lat. pistacium) ljenjaku i bademu slini plod drveta Pistacia vera, uljevit i veoma ukusan, trilja, trialj, pista, pislak; raste na Istoku i u junoj Kuropi pistelj (tal. pastello tuak) morski kra- stavac, trp pisteologija (gr. pistis vjera, Theos Bog, logia nauavanje) nauavanje o vjeri, vjeronauk pisti! (lat. pistillum) 1. farm. ljekarniki tuak (pistila), muarski tuak; 2. bot. tuak, plodnica (enski spolni organ u cvjetovima biljaka, koji se sastoji od 3 dijela: ovarija, stupia i iga) pistila 1101 piton pistila (lat. pislillum) farm. v. pod pis- til 1 pistolc (fr. pistolet) v. pitolj; par pis- tolet il. par pis lole (fr.) u biljaru: iz slobodne ruke, tj. ne naslanjajui ru- ku na biljar udariti loptu piston (fr. piston) teh. klip (kod crpke, pumpe); na pukama kapsulaama: klipi na koji se mee kapsla; glaz. mehanika naprava kod puhakih instrumenata koja prekriva zvune otvore; sapnica, pikota (tal. biscotto) vrsta slatkog, vrlo sipkog kolaa pila (njem. Buschel) sveanj, vezica, kita, rukovet- (npr. cvijea! pimolj (tal. pesce molo) u gotica, vrsta oslia pipek mad. (piispok) biskup pitolj (fr. pistolet, tal. pislola) runo vatreno oruje sa spremitem za metke koji se moe brzo zamjenjiva- ti (naziv po tal. gradu Pistoja) PitagorLn pouak poznato matema- tiko pravilo da je kvadrat nad hi- potenuzom jednak zbroju kvadrata nad objema katetama pitagoristi (gr. Pvthagorcioi) fil. ue- nici Pitagore, osnivai i pristae pi- tagorizma pitagorizam (gr. Pvthagoras) fil. na- uavanje grkog filozofa, matema- tiara i astronoma iz Samosa Pita- gore (580500 pr. n. e.) i njegovih uenika, religiozna i etiko-politika udruga sa strogo ureenim nainom ivota (suzdrljivosl, utnja, vjernost, autoritet uitelja); inae od njih po- tjee nauavanje o brojevima kao na- elima svega to postoji, o harmoniji sfera i dr. Pitak (gr. Pittakos) "iz Miti Ine"; jedan od sedmorice starogrkih mudraca (651569. pr. n. e.) pitanologija (gr. pithanos uvjerljiv, logia) vjetina uvjeravanja pitar (tal. pitale) zemljana posuda (za none potrebe, kahlica), tegla (za uzgajanje cvijea i si.) pitenkantrop (gr. pithekos majmun, anthropos ovjek) zool. majmun-o- vjek iji su ostaci naeni 1891/92. u diluviju Jave (najstariji, navodno pri- jelazni tip u razvitku ovjeka) pitigrilizam vrsta literature koja ob- rauje pornografske motive (naziv po talijanskom piscu Dinu Sogrcu Piti- grihju) Pitija (gr. Pythia, Pytho) mit, Apolo- nova sveenica koja je proricala u DelfLcia ili, po najstarijem imenu, Pitu, glasovitom grkom gradu na Parnasu; njezina "proricanja" sasto- jala su sc iz rijei bez smisla i za- gonetnih i dvosmislenih reenica; otuda pren. osoba koja pravi nejasne i dvosmislene zakljuke; otuda se zove i pitijska sveenica pitije (gr. ta Pythia) mn. v. pod pitijski pitijski (gr. pythios) 1. koji se tie Apo- lona, posveen Apolonu; pitijske igre sveane igre i natjecanja starih Grka u Apolonovu ast i koje su sc (od 590. pr. n. e. do IV. st. n. e.) svake 4 god. odravale kod Delta (pitije); 2. nerazumljiv, dvosmislen pitirijaza (gr. pitvriasis od pityron me- kinje) med. zarazna bolest koe pra- ena prhutanjem pitometar (gr. pithos bava, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje obujma posuda, bavi i si. pitometrija (gr. pithos bava, metria mjerenje) mjerenje obujma posuda i bavi piton (gr. Python velika zmija koju je Apolon uhio i dobio naziv pitijski, Py- thon naziv predjela pokraj Parnasa u Fokidi, gdje je bio grad Delfi) zool. rod velikih, neotrovnih zmija u Afri- ci i istonoj Indiji, srodan s boom: udav, zmijski car plagoskop 1104 planetoid plagoskop (gr. plagos strana, skopeo promatram) sprava koja pokazuje strane svijeta; sprava koja pokazuje smjer puhanja vjetra plajvaz (njem. Bleivveis) olovka plaka (fr. palque) ploica, tablica, list; metalna ploica koju, kao znak, nose policajci, nosai i dr. plakar (fr. placard) drveni ukras iznad vrata; ormar u zidu; tisk slog u stup- cu; takoer: plakat plakardirati (fr. placarder) priopiti neto javnosti putem objava, pro- glasa i si.; lijepiti (ili: izlijepili) objave (ili: proglase); tkaninu luiti i ukra- siti arom, mustrom; usp. plakatira- ti plakat (lat. placare, plactum) oglas, objava, proglas na zidu i drugim jav- nim mjestima da bi ga mogao svat- ko vidjeti i prouiti plakatirati (lat. placatum) objaviti, pri- opiti javnosti putem plakata; lijepi- ti ili pribijati plakat; na javnim mje- stima plakaa (fr. placage) oblaganje finih sto- larskih radova listovima nekog fi- nijeg drveta, furnir plaketa (fr. plaquctte) ploica, osobito reljefna ploica, spomenica, umjeti niki izraena mala ploa (obino od bronce, nikla, srebra itd.), ukraena malim figurama; plakatna umjetnost umjetniko izraivanje ovakvih plo- ica; zbirka plaketa muzejski odjel u kojem se uvaju ovakvi predmeti plakirati (fr. plaqucr) obloiti (ili: ob- lagati. obljepljivati. oblijepiti, pre- vui) listiima; osobito: pozlatiti ili posrebriti ohlagarviem zlatnim ili sre- brnim Listiima plakoidi (gr. plax gen. plakos ploa, tablica, povrina, ploha, eidos oblik) zool. hrskaviave ribe (keiga, moru- na, jesetra i dr.) plan (lat. planum) 1. ravnica, povrina, ravan prostor, ravno zemljite; 2. na- crt, crte graevine: zemljovidno pri- kazivanje nekog manjeg podruja; 3. red, poredak planar (lat. planarius) opt. fotografski objektiv koji nadmauje anastigmat, posebice veom jainom i otrinom svjetlosti, zbog ega je poznat kao najbolji objektiv za veoma kratka, trenutana snimanja (kinematograf- ske slike), velika poveavanja i za reprodukcije bogate pojedinostima planer (fr. planeur) 1. osoba koja pri- prema planove; 2. zrak. zrakoplov bez motora, jedrilica planerist (fr. planeur) onaj koji leti pla- nerom, jedriliar planerizam (fr. planeur) 1. vjetina le- tenja i upravljanja planerima; 2. pla- nerski port, jedriliarstvo planet (gr. planaomai lutam, zalutam, planeles koji luta, ti. aster zvijezda) 1. astr. tamno nebesko tijelo koje do- biva toplinu i svjetlost od Sunca, vid- ljivo stoga to odbija Sunevu svjet- lost, mirnog i rijetko titravog sjaja, istodobno se okree oko svoje osi (rotacija) i oko Sunca (revolucija) u smjeru zapad-istok; do danas ih je poznato devet: Merkur, Venera, Zem- lja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran. Neptun i Pluton planetar (lat. planetarium) popis pla- neta; model pomou kojega se pre- doava kretanje planeta oko Sunca planetarij (lat. planetarium; model Sunevog sustava (planetar) planetarni (gr. planetos) v. planetski planetoid (gr. planetes koji luta, eidos oblik) astr. nebesko tijelo koje se okree oko Sunca izmeu Marsove i Jupiterove putanje; dosad ih je ot- kriveno preko 1200, od kojih mnoga imaju u promjeru jedva 10 km; imaju razliite nazive, ah st; oznaavaju rednim brojevima, po slijedu kako su otkrivani; asteroid planetski 1105 planter planetski (gr. planetos) koji luta na- okolo; koji pripada planetima; pla- netska godina vrijeme koje je potreb- no da jedan planet ohide oko Sunca planfilm film u obliku plohe veliine jednoga snimka, za razliku od rolfil- ma planiglob (lat. planiglobium) zemljovid koji pokazuje Zemljinu ili nebesku kuglu, upravo obje Zemljinc ili ne- beske polukugle u ravnini: planisfer, astrolab planigrafija (lat. planus ravan, gr. grafo piem) snimanje povrina na zemljovid planimetar (lat. planiun ravnica, gr. metron mjerilo, mjera) sprava za mjerenje ravnih povrina planimetrija (lat. planum ravnina, rav- nica, gr. meiria mjerenje) mjerenje ravnih povrina; geom. dio geomet- rije koji prouava prostorne veliine koje lee u ravnini; ravna geometri- ja planir-hamer (fr. planer glaati njem. Ilammer eki) eki kojim zlatari i oni to rade s bakrom glaaju metal planirati (lat. planum ravnica, ravnina, planare poravniti, poravnjivali, fr. planer) 1. ravnali, poravnjivati, iz- gladiti; 2. smiljati, snivati, namje- ravati; 3. praviti nacrl (plan) privred- nog razvoja; 4. zrak. prekinuti rad motora i elipse, pa se zrakoplovom postupno, lagano, pribliavati zemlji; sputati se jedrilicom (planerom) la- gano planisfer (lat. planus ravan, gr. sfaira kugla) zem. v. planiglob planka (njem. Planke) ravno izdjelana daska plankonkavan (lat. planus ravan, con- cavus izduben) opt. ravnoizdubljen, koji jc ravan i izdubljen; plankon- kauno staklo ravnoizd ubij eno staklo plankonveksan (lat. planus ravan. convexus ispupen) opt. ravnoispup- en. koji je ravan i ispupen; plan- konueksno staklo ravnoispupeno staklo plankton (gr. planktos koji luta tamo- amo, skitnica, plankton) zool. "svijet koji skita", zajedniko ime za sve biljne i ivotinjske organizme koji ive u slobodnoj vodi na povrini ili ispod same povrine, a sami nemaju dovoljno pokretne snage oduprijeti se vodenim strujama nego ih one nose; planktonska ekspedicija, putovanje po moru radi prouavanja ivota i pri- rod; ivota u moru; usp. bentos i nek- ton planparnlelan (lat. planus ravan, gr. par-allelos) ravan i iste debljine plana (fr. planche, njem. Planke) ploa, metalna ploa u kovnici novca i me- dalja (odlija); bakrorez, bakrena plo- a planeta (fr. planchette; daica; geo- detska sprava, stoli za premjera- vanje; drveni ili kotani prutiu stez- niku (mideru) planta pedis (lal.) anal. taban plantacija (lat. plantatio) sadenje, za- saivanje) v. plantaa plantagLneae it. plamagineje Gat.) mn. bot. porodica bokvica, bokvice plantago (lat. plantago) bot. bokvica plantarij (lat. plantarium) poljoprivred- na kola; rasadnik plantami (lat. plantaris) anat. koji se tie tabana, ta banski plantaa (fr. plantago) sadnja, zagai- vanje; osobito: industrijskim i trgo- vakim biljkama zasaeno i racio- nalno obraivano zemljite u Americi i kolonijalnim zemljama, osobito u Ist. i Zap. Indiji (kavom, eernom trskom, pamukom, ajem, duhanom itd.) planter (fr. planleur) onaj koji sadi, sa- dilac; vlasnik plantae u kolonijama; vrtlar plnnteza 1106 plastolog planteza (fr. planteuse) stroj za sadenje krumpira plantigradan (lat. plantigradus) koji ide na tabanima plantigradi (lat. plantigrada) mn. zool. ivotii\je koje idu na tabanima, taba- nai (npr. medvjedi) plantirati (lat. planta sadnica, mladica, plantarc) saditi, zasaditi planura (lat.) poravnana i ureena po- vrina kao podloga za ceste i eljez- nike kolosijeke planurija (gr. planos koji luta, koji vr- lja, uron mokraa) med. izluivanje mokrae neprirodnim putovima plasiranje (fr. placer) v. plasman plasirati (fr. placer) namjestiti, posta- viti koga ili to, nai kome slubu; ulagati, uloiti, uloiti novac u neko poduzee; prodavati, prodati, nalaziti prou plasman (fr. placement) namjetanje, smjetanje u slubu; davanje (ili: ula- ganje) novca u neko poduzee; uloen novac; prodaja, proda (neke robe); imati dobar plasman imati dobro mjesto, imati dobru prou, dobro se prodati; plasiranje plastelin (gr. plasso, tal. plastilina) umjetna zamjena ilovae u kipar- stvu: stiklarskom kitu slina masa od voska, cinkovog oksida, sumpora, ilovae i olivinskog ulja plasterskni (p. estilo plalereseo) arhit kieni stil (ukrasi od cvijea i lia) u panjolskoj ranoj renesansi plnstici (gr. plasso uobliavam, obli- kujem, lat. plastica) mn. med. v. plas- tina sredstva plasticitet (lat. plasticitas) uobliljivost, sposobnost uzimanja raznih stalnih oblika pod djelovanjem odreenog pritiska: ivo prikazivanje, ivopis- nost, slikovitost, zornost plastian (gr. plastikos, lat, plasticus) stvaralaki, trgovaki; uobliavan, oblikovan, koji daje oblik; uobliljiv, sposoban primiti i zadrati dani ob- lik (supr. elastian), koji se upotre- bljava za pravljenje lika. oblika, npr. plastina ilovaa; koji djeluje ljepo- tom linija i oblika, ivo opisan, pri- kazan kao da je iv, ivopisan plastiar (gr. plasso uobliavam, ob- likujem) kipar, likovni umjetnik plastina kirurgija opi naziv za ope- racije ija je svrha pokrivanje i ukla- njanje raznih tjelesnih nedostataka (kod koe, kostiju, itavih dijelova ti- jela itd.) plastina limfa med. tekuina koja iz- lazi zbog upale ili kod rana, zgrua- va se i prima organski oblik plastina sredstva (lat. plastica) med. sredstva koja pomau hranjenje i obnavljanje tkiva plastina umjetnost likovna umjet- nost plastine operacije v. plastina kirur- gija plastini ugljen trg. ugljen u obliku kocke, jajeta i si. plastinost Gat. plasticitas) v. plas- ticitet plastidul (gr. plasso pravim, stvaram) biol. najmanji organski djeli ivota, osjetljiva organska molekula (Ilaec- kel) plastifikatori esteri nekih kiselina, omekivai plastika (gr. plasso uobliavam, obli- kujem. plastike sc. techne) izradba likova od neke mekane tvari (ilovae, gipsa, voska itd.), kiparstvo, kiparska djela plastograf (gr. plasso, pravim, tvorim, plastos, grafo piem) krivotvoritelj, falsifikator spisa plastografija (gr. plastos, grafo) falsi- ficiranje spisa; takoer: postupak pri izraivanju reljefa pomou kemijskog djelovanja svjetlosti plastolog (gr. plastos izmiljen, laan logos rije, govor) laac, laljivac plastron 1107 platonizam plastron {fr. plastron, Lat. plastra) za- titni oklop; prsluk od koe koji nose oni koji ue maevanje; iroka vrpca za vezivanje; na enskim haljinama: umetak koji pokriva otvor na grudi- ma; nian, predmet podsmijeha plata (fr. plat, plate, gr. platys irok) 2. pjeskovita povrina, pijesak i ka- menje pred lukama i uima rijeka plata (p. plala, gr. platys irok) 1. srebro, srebrni novac (za razliku od belona. tj. bakrenog novca) platana (lat. platanus, gr. platys irok, platanoa) bot. visoko i lijepo drvo s glatkom korom koja se listato ljuska i irokim, dlanastim liem, slino javoru, istoni javor (Platanus orien- talis L.) plateja (gr. platy3 irok, platcia) med. irokolana trakavica platforma (fr. plat-forme) ravan krov na graevini; voj. mjesto na kojem su namjeteni topovi za uspjeno dje- lovanje; odjeljak izmeu vanjskog ulaza i ulaza u kupe (kod vagona, tramvaja, trolejbusa i autobusa); vi- soravan, visoje; u vrtovima i parko- vima: umjetno napravljena izrav- nana uzvisina s koje je lijep pogled na bliu ih dalju okolicu; grad. izrav- nano mjesto za temelj; pren. osnova ega. polazna toka, misao ih pobuda kao pokreta i osnova neke djelat- nosti; programska odluka (stranke, skuptine); politiki program stran- ke platfus (njem. Plattfuss) med. ravan Laban platin au titre it. platen o tilr (fr.) slitina ili legura platine i srebra (upo- trebljava se za izradbu ukrasa i nakita) platina (fr. platine) 2. ploa na koju se naslanjaju svi dijelovi sata; metalna ploa kroz koju prolazi klju u bravu platina (p. platina dem. od plata sre- bro, od gr. platys irok) 1. "malo srebro"; kem. metalni element, rije- dak, atomska teina 195.23, redni broj 78, znak Pt, boje kositrenobijele ili elinosive, veoma rastegljiv i ko- van, teko topljiv, specifina teina 21,5, zbog postojanosti upotrebljava se za izradbu kemijskog posuda; pro- naena 1736. u Brazilu, ima je oso- bito u Uralu platinin amalgam kem. platinina iva, spoj platine i ive pomou kojega se vri oblaganje platinom platinirati (p. platina, fr. platiner) po- platinili, oblagati plalinorn, poplati- njavati platinit (p. platina) slitina ih legura nikla i eljeza, slui kao zamjena pla- tine za tehnike svrhe platinoid (p. platina, gr. eidos oblik) slitina ili legura nikla, cinka, bakra i volframa (za ice elektrinih otpo- ra) platinotipija (p. platina, gr. typos otisak) u fotografiji: izradba pozitiva na papiru natopljenim kalij-plalin- kloridom i eljeznim oksid-oksala- tom platinski metali min. rijetki metali ko- ji se javljaju pomijeani s platinom: radij, rutenij, paladij, osmij, iridij platinsko zrcalo metalna ploa pre- vuena platinom platirati (fr. plaquer, njem. plattieren) v. plakirati plato (fr. plateau) 1. plitica ili zdjelica na vagi; 2. posluavnik; 3. zem. oma- nja visoravan platonisti fil. uenici i pristae naua- va nj a (platonizam) grkog filozofa Platona (427347 pr. n. c.) platonizam (gr. Tlaton) fd. sustav Pla- tonove filozofije koja predstavlja vrhunac grkog filozofskog miljenja, osobito u pojmu ideje, u znaenju hipoteze, logike pretpostavke koja slui kao osnova shvaanju, spozna- vanju, te je i Galilei poao od nje, platonizirati 1108 plebiscit nasuprot Aristotelu, u traenju pri- rodnih zakona; ideja je logina pret- postavka koju iskustvo ili potvruje (pokusom, eksperimentom) ili odba- cuje, takoer eksperimentom, mjere- njem; mjerenjem provjerena ideja jest prirodni zakon; po drugom shva- anju Platonove ideje one su tran- scendentna bia, Lj. bia koja postoje izvan prostora i izvan vremena platonizirati (fr. platani ser) proizlaziti iz Platonova nauavania; voljeti is- tom duhovnom ljubavlju bez ikakvih osjetilnih pobuda; usp. platonizam platonska ljubav ljubav o kojoj Platon govori i koju preporuuje u svom dje- lu "Simpozion" ("Gozba''): nadosjetil- na ljubav, ona koja jc izazvana isto duevnom ljepotom, a ne tjelesnim odlikama ljubljenog bia, idealna lju- bav platonska republika drava sa savr- enom upravom kakvu je zamiljao i preporuivao Platon platonski (gr. Platon) fil. koji se tie Platona, koji potjee od Platona, koji je u skladu s njegovim nauavanjem; nadosjetilni, savren, idealan; pren. praktino nemogu, neostvariv; usp. platonska ljubav, platonska repu- blika plattdeutsch il. platdoj (njem.) sje- vernonjemako narjeje. Plaut (lat.) najpoznatiji starorimski komediograf (250184 pr. n. e.) plauzibalan (lat. plausibilis) vrijedan pljeskanja, vrijedan javnog odobra- vanja; prihvatljiv, usvojiv, vjerojatan, vjerodostojan plauzibilitet (lat. plausibilitas) zasluz- nost javnog odobravanja (pljeskanja); prihvatljivost, usvojivost, vjerojat- nost, vjerodostojnost plav it. plaj (engl.) igra. zabava (npr. tenis, utrke); kocka, kockanje; kaza- lino djelo, predstava play-back it. plej-hck (engl. play glu- ma, igra, back natrag, odostraga) u kinematografiji, osobito kod glazbe- nih filmova: snimanje slika uz isto- dobno reproduciranje prije snimlje- nog tona plazma gr. plasso oblikujem, uobliim, plasma tvorevina) tvorevina, umjet- niko djelo; med. tekuina krvi i limfe (protoplazma); zeleni jaspis, vrsta obojenog kalcedona plazmodij (gr. plasma tvorevina, lat. plasmodium) med. klica, uzronik malarije plazmogonija ({gr. plasma tvorevina, gone raanje, stvaranje) biol. posta- nak organskih tvari bez zaea i oplo- ivanja, to je danas, nakon pro- nalaska mikroskopa i Pasteurovih otkria o bakterijama, samo jo hi- poteza o postanku najjednostavnijih ivih bia plazmoliza (gr. plasma tvorevina, lysis razluenje, rastapanje) rastapanje stanice u otopini gue koncentracije, npr. u jaoj otopini eera, pri emu vanjska gua otopina izvue iz sta- nice vodu, zbog ega se protoplazma odvaja od stanine opne i skuplja u sredini stanice kao lopta plaa (fr. plage) obala (rijena, jezerska, morska) pogodna za kupanje, kupa- lite, al pleba (njem. Blaue) plavilo, plava boja za ispiranje rublja plehejac (lat. plebs narod, plebejus) 1. graanin, puanin, ovjek iz nieg stalea u starom Rimu, onaj koji ne pripada staleu senatora i plemia; supr. patricijac; 2. kasnije, u sred- njem vijeku: pripadnik irokih slo- jeva gradske sirotinje plebejski (lat. plebejus) graanski, pu- ki. puanski, neplemiki. prost, nis- kog podrijetla plebiscit (lat. plebis scitum, plebiscitom odluka naroda) kod Rimljana: zakon plebiscitarni 1109 plemirija donesen narodnim glasovanjem; na- rodno glasovanje, opredjeljivanje na- roda putem opeg glasovanja; usp. referendum plebiscitarni (lat. plebiscitarius) done- sen opim narodnim glasovanjem plebokracija (lat. plebs narod, puk, gr. kralos jaina, snaga; vlada, vlast) vlada puka (ili: svjetine); ohlokracija plebs (lat. plere, plebs, plebis, gr. plet- hos mnotvo, gomila) "ono ega ima mnogo", svjetina, gomila, puk, pu- ani, narod; graanski stale (u Ri- mu) pled (engl. plaid) 2. ogrta od karirane vunene tkanine koji je dio kotske narodne nonje; velik debeli al; put- niki pokriva uope pled (fr. plaid) 1. obrambeni govor pred sudom koji dri odvjetnik pleder (fr. plaideur) branitelj, zastup- nik, odvjetnik kao glavni govornik u ime jedne parnine strane pleding (engl. plaiding) gruba deka za ogrtanje s bijelim i crnim kvadrati - nim uzorcima, osobito vunena pledirati (fr. plaider, lat. placitare) vo- diti parnicu, braniti pred sudom (kao odvjetnik), zauzimati se za, govoriti u prilog, govoriti za, zastupati pledoaje (fr. plaidoyer) obrambeni gov- or odvjetnika na sudu; zavrni go- vor, zavrna rije dravnog tuitelja i branitelja u jednoj parnici pledoajirati (fr. plaidover) v. pledirati pleh (njem. Blech) lim pleistocen (gr. to pleisLon ono to je najvee, kainos nov) geol. gornji, naj- mlai sloj pliocena plejada (gr. Pleiades) skupina od 7 slavnih ljudi (knjievnika, filozofa i dr.), nazvana po 7 Atlantovih keri (Plejade); osobito: 7 traginih pjes- nika koji su sc u 111. st. pr. n. e., javili u Aleksandriji u doba filozofa Ptolemeja; skupina od 7 francuskih pjesnika u XVI. st. koja je radila pod vodstvom Ronsarda i Bellava i na- stojala uvesti u pjesnitvo antiki dub i antike oblike; danas: zajed- niki naziv za skupinu najboljih ljudi u nekoj struci, pokretu i si.; fiz. sku- pina izotopnih elemenata Plejade (gr. Pleiades) mit. 7 keri ma- uritanskog kralja Atlanta, ljubimice bogova i ljudi; kad su doznale da im otac Atlant mora drati na leima itav nebeski svod, oajne zbog nje- gove patnje izvrile su samoubojstvo, nakon ega ih je Zeus pretvorio u zvijezde, tzv. "Vlake"; astr. Vlaii (zvijee gledano golim okom izgleda kao da ima sedam zvijezda, ali se teleskopom vidi oko 400); usp. pleja- da plekseoblasti (gr. plexis pletenje, tka- nje, bi as to s klica, izdanak) mn. bot. biljke s dvostrukim kotileonima pleksi-staklo (lat. plexus pleten) vrsto staklo koje se izrauje od nekih po- sebnih smjesa pleksus (lat. plexus) zool. splet ivaca ih krvnih ila pleksus solaris (lat. plexus solaris) zool. "sunani splet", splet ganglij- skih ivaca u srednjem trbuhu ili u podruju eluca plektognati (gr. plektos pleten, gna- thos zubalo, eljust) zool. ribe oklop- njae, skupina tropskih riba ivih boja plektopodi (gr. plektos pleten, pus gen. podos noga) zool. ribe sa sraslim stranjim perajama plektron (gr. plesso udaram, lat. plec- trum) pero, Lrzalica (od slonove kosti, drveta ih kovine) kojom su stari uda- rali u ice citre, harfe plcmirian (gr. plemmvro prelijevam se) koji ima puno sokova, koji potjee od obilja sokova plemirija (gr. plemmyris priljev, pli- ma, bujica) med. obilje sokova, pri- plena potestas 1110 plerotici sulnost sokova u tijelu vie no Sto treba plena potestas (lat.) v. plenipotcncija plena proprietas (lat.) prav. potpuno vlasnitvo plenaria fides (lat.) puna vjera, pot- puna vjera plenarij (lat. plenarnim) zbirka biblij- skih odjeljaka iz evanelja (evange- lijarija) i apostolskih poslanica (epi- stolarija) koji se itaju na katolikoj misi; kutija u obliku knjige u kojoj se uvaju relikvije plenarna sjednica v. plenum plenarni (lat. plenarius) potpun, pun. s punim brojem plener (fr. plein-air) umj. slika na- slikana pod vedrim nebom, obasjana sa svih strana svjetlou; plener- slikarstvo prikazivanje predmeta na slici u punoj svjetlosti, obasjanih sa svih strana sunanom svjetlou i bez sjene plenerist (fr. plain-airist) slikar koji radi slike pod vedrim nebom, na pu- noj sunanoj svjetlosti plenilunium (lat.) lat. pun mjesec, u- tap plenipotencija (lat. plenipotentia) pu- na vlast, neograniena vlast; puno- mo. akt kojim se nekome daje puno- mo plenist (lat. plenus pun) fil. pristaa nauavanja da u prirodi ne postoji prazan prostor pleno ehoro it. pleno horo (lat.) glaz. cijeli zbor, sa svim glasovima pleno jure (lat.) s punim pravom pleno titulo (lat.) s punim naslovom, s punom titulom: kao kratica, na adre- sama; p. t. plenpuvoar (fr. plein pouvoir) v. pleni- potencija plenum (lat.) puna sjednica, puno za- sjedanje, sjednica u kojoj sudjeluju svi lanovi (za razliku od odborske i komisijske sjednice); in plena (lat.) u punoj sjednici, s punim brojem la- nova plenus ventor non studet libenter (lat.) pun trbuh nerado ui pleo- (gr. pleon) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: mnogo, vie pleogamija (gr. pleon, gamos brak) bot. javljanje raznospolnih cvjetova na jednoj biljci, ih na raznim primjer- cima iste vrste pleokroizam (gr. pleon vie, chros gen. chrolos boja koe, boja) fiz. svojstvo obojenih dvoosnih kristala da u svim anizotropnim pravcima pokazuju drukije boje i, osim toga, za razliite boje na razliit nain pleomastija (gr. pleon, mastos sisa) med. v. polimastija pleomorfizam (gr. pleon vie, morfe oblik) vieoblije, innogolikosl, vic- hkost, raznolikost; usp. polimorfizam pleonastian (gr. pleonazo imam pre- vie) suvian, pretjeran izrazima is- tog znaenja pleonazam (gr. pleonasmos viak, pre- tek) ret. uporaba suvinih rijei u go- voru ili pisanju, suvino obilje rijei (tj. kad se uz rije irega znaenja upotrijebi i druga ije je znaenje sa- drano ve u prvoj rijei), npr. si- romah prosjak, stara baba, mali o- vjei itd.; med. pretjerana razvi- jenosl ili prekobrojnost jednog dijela tijela, npr. est prstiju na ruci pleorama (gr. pleo plovim, orama po- gled, izgled) slika plovljenja, slika obale koja polako prolazi ispred oiju gledatelja, dok ovome izgleda kao da plovi amcem pokraj predmeta pri- kazanih na slici plerofonija (gr. pleres pun, fone glas, zvuk) glaz. bujnost tona, punoa to- na, snaga tona plerotici (gr. pleno punim, ispunja- vam, lat. plerotica) mn. med. lijekovi koji pomau popravljanje i jaanje plerotizam 1111 plezir tijela nakon preleane bolesti; usp. sarkotici plerotizam (gr. plerotes punoa, pot- punost) fil. nauavanje o stalnoj is- punjenosti prostora tvarima; supr. atomizam plcroza (gr. plerosis) med. punjenje, jaanje tijela nakon bolesti plesigraf (gr. plesso udaram, grafo pi- em, biljeim) sprava koja opisuje prostor iz kojega dopire jeka (kod perkusijskih ispitivanja) plesimetar (gr. plesso udaram, metron mjera, mjerilo) med. potuk, ploica koja se upotrebljava kod perkusijskih ispitivanja plesioanthropus (gr. plesios blizak, anthropos ovjek) junoafriki pra- ovjek iz pliocena plesiosaur (gr. plesios blizak, sauros guter) pal. "ivotinja bliska gute- ru", zmija-guter, fosilni gmaz, dug 35 m, dugaka vrata, male glave, kratka repa i s perajama umjesto no- pletar (gr. plethron) starogrka mjera za povrinu (jutro, ral) i duinu (100 stopa, petina stadija, oko 30 metara) pletizmograf (gr. plethos irina, ve- liina, grafo piem, biljeim) med. instrument koji biljei kolebanje obujma jednog organa pletomerija (gr. plethos mnotvo, me- ros dio) med. prekobrojnost dijelova tijela, npr. est prstiju itd. pletora (gr. plethore punjenje, zasie- nje: med. prenapunjenost sokovima, punokrvnost pletorian (gr. plethore prepunost) koji ima suvie krvi, punokrvan pleumodan (gr. pleumodes bolestan na plua, pleumon plua) med. koji boluje od tuberkuloze, suiav pleumodes (gr. pleumon = pneumon) plua med. onaj koji boluje od tuber- kuloze, suiavac pleumonija (gr. pleumonia = pneumo- nia) med. v. pneumonija pleupropijeza (gr. pleura, pyon gnoj) med. zagnojavanje poplunice pleura (gr. pleura) anat. poplunica, porebrica, pluna maramica pleuralgija (gr. pleura porebrica, al- gos bol) med. bol poplunice, bol po- rebrice pleurezija (gr. pleura) med. v. pleuri- tis pleuritian (gr. pleura) bolestan od upale poplunice (porebrice, plune maramice) pleuritis (gr. pleura) med. upala po- plunice (porebrice, plune marami- ce) pleurodinija (gr. pleura, odyne bol) med. reumatina bol u visini meu- rebrenog miia pleuropneumonija (gr. pleura. pneu- mon plua) upala plua i poplunice pleurotomija (gr. pleura, tome reza- nje) med. rezanje poplunice, pore- brice radi uklanjanja kodljivih te- kuina koje su u njoj nakupljene pleurotonus (gr. pleura, tonos zateg- nutost, napon) med. v. pleurototo- I1US pleurototonus (gr. pleurothen bono, sa strane, tonos zategnulosl, napon) med. boni tetanus, iskrivljenost tijela na jednu stranu (vrsta teta- nusa) plezantan (fr. plaisant) ugodan, zanim- ljiv, zabavan, smijean, aljiv plczanterija (fr. plaisanlerie) ala, za- bava na neiji raun, zadirkivan je; pUusante.ric. a pari it. plezantri a par (fr.) ala nastranu, bez ale, sa- svim ozbiljno pleziopija (gr. plesios blizak, susjedan, ops gen. opos oko) med. v. pleziopsija pleziopsija (gr. plesios blizak, susje- dan. opsis vid) med. kratkovidnost plezir (fr. plaisir) zadovoljstvo, uivanje, zabava, ugodnost, udobnost; man pliding 1112 plumula plaisir it. raon plezir (fr.) moie ui- vanje, moje veselje (est naziv ljet- nikovaca i mjesta za provod) pliding (engl. pleading) prav. voenje parnice; obrana na sudu plijirati (fr. plier) savijali, previjati. borati, praviti nalvirc; voj. poputati, povlaiti se; jah. navikavati konja da se lako okree desno i lijevo plika (lat. plia, polonica, fr. pliquo) med. poljska kika, bolest kose zbog neistih sokova (u Poljskoj dosta e- sta, po emu i dobiva naziv) plikarija (lat. plicaria) bot. obina crvo- toina (kao tobonji lijek protiv "polj- ske kike"); usp. plika plimaa (fr. plumage) perje; ukras od perja na eiru i kacigi, perjanica plimo (fr. plumeau) velik jastuk punjen pahuljicama, slui za pokrivanje plinta (gr. plinthos) arhit. etvrtasta ploa (kao podnoje kipova, stupova, spomenika); dio zida kue od zemlje pa do visine prizemlja, stopa, "sokl" plioeen (gr. pleion vie, kainos nov) geol. drugi, mladi pododjeljak neo- gena ili mlaeg tercijara, u ijim se okaminama nalazi najvie novih or- ganskih vrsta pliocenska formacija geol. v. plioeen plisc (fr. plisse) pravilni nabori na en- skim haljinama, nabor, bora plisirati (fr. plisser) nabirati, praviti naboro na enskim haljinama pli (njem. Plusch. engl. plush, lat. pilus vlas, dlaka) barunasta tkanina, samt, barun od pamuka, lana, jute ili vune, polusamt, polubarun plonjirati (fr. plovjer, Lit. plicare) saviti, savijati, previjati, slagali; voj. izvesti (ih: izvoditi) pokret radi oblikovanja kolone plomba (fr. plomb olovo, lat. plumbum) olovni peat ili znak na paketima, vratima, sanducima, vagonima i dr.; masa kojom se puni upljina pokva- renog zuba (kod nas se to esto uje pogreno: blomba.) plombaa (fr. plombage) zalijevanje olo- vom; udaranje olovnog peata (plom- be); ispunjavanje upljih zuba olovom ili kakvom drugom smjesom plomberija (fr. plomberie) ljevaonica olova; lijevanje i proradivanje olova; izradba olova; peaenje olovom plombirati (fr. plomber) zapeatiti olo- vom, udariti plombu na poiljku, vra- ta, sanduk i dr.; zaliti (ili: zalijevati, ispuniti) olovom; upalj zub ispuniti olovom ili drugom kovinom, nekom smjesom (pogreno: blom birali) plonirati (fr. plonger) roniti, zaronja- vati: voj. otvor topovske cijevi spus- titi, pucati nadolje plot (rus.) 1. pul, koa, tijelo; 2. ljubav- na strast, putenost; 3. ten, boja koe plotun (fr. peloton. tal. plotone) voj. e- ta, polueta ih vod pjeaka koji, po zapovijedi, istodobno okidaju puke; plot unska paljbu istodobno okidanje puaka jednog odreda vojnika (pje- aka), istodobno ispaljivanje vie va- trenih oruja (i topova) plovan (tal. piovano) upnik, paroli pluderhoze (njem. Pludorhose) mod. i- roke hlae do koljena, obino u boji plumbaeijn (lat. plumbatio) zalijevanje olovom: udaranje olova (plombe) plumbago (lat.) min. v. grafit plumbati (lat. plumbum olovo) kem. spojevi superoksida olova s bazama plumbatura (lat.) v. plumbaciia plumbizam (lat. plumbum olovo) med. trovanje olovom, tj. olovnim parama i prainom plumbum (lat.) olovo; olovni peat; olov- na kugla; olovna cijev plumozan (lal. plumosus) pernat; dla- kav plumpudding it. plampuding (engl.) kola s groicama plumula (lat.) bol. pupolji plural 1113 plutonisti plural (lat. pluralis sc. numerus) gram. mnoina; supr. singular plurale tantum (lat.) gram. jednobroj- na rije, rije koja ima samo mnoi- nu, npr.: ljudi, naoale, gae, gusle, kare, grudi, prsa. vrata, kola, Vin- kovci, Krievci itd. pluralis majestaticus il. pluralis ma- jestatikus (lat.) "mnoina velian- stva", obiaj da vladar o sebi govori samo u mnoini ("mi" umjesto "ja") pluralis modestatis (lat.) "mnoina skromnosti", obiaj da pisac, iz skrom- nosti, govorei o sebi i u svoje iine upotrebljava mnoinu umjesto jed- nine ("mi" umjesto "ja") pluralisti (lat. pluralis mnoinski, u mnoini) 1. (11. pristao i sljedhenici pluralizma: Demokrit, Leibniz, Her- bart, James, Himmel i dr.; 2. vlasnici veeg broja imanja koja pripadaju poloaju pluralitet (lat. pluralitas) mnoina, ve- ina: pluralitas votarum (lat.) veina glasova pluralizam (lat. pluralis mnoinski, u mnoini) fil. postojanje mnoine, pri- sutnost mnoine; metafiziki smjer koji shvaa stvarnost kao mnotvo odvojenih i samostalnih naela pluralni (lat. pluralis) gram. mnoin- ski pluralni izborni sistem sustav bira- nja po kojem jedan bira (prema svo- jim godinama, imanju, poloaju i na- obrazbi) moe imati pravo na vie glasova, npr. u Belgiji Plurima vota valent (lat.) Veina gla- sova odluuje plus (lat.) vie; mat. znak za zbrajanje (+); znak kojim se oznaava poziti- van broj (+); fiz. znak za oznaava- nje pozitivnog elektriciteta, pola; vi- ak, ostatak, vei iznos; nadmonost. prednost; supr. minus plus-elektrieitet (lat. plus, gr. elek- tron) fiz. elektricitet koji se izaziva na staklu kad se ono trlja svilom, pozitivan elektricitet, oznaava se znakom plus (+), za razliku od mi- nus-elektricileta, tj. elektriciteta koji se izaziva u ovome sluaju na svali i to u podjednakoj koliini, ili na ebo- nitu i smolama kad se trljaju krz- nom, i koji se zove negativni elektri- citet i oznaava znakom minus () plus-minus (lat.) vic-manje, otprilike pluskvamperfekt (lat. plus-quam-per- feetum) gram. glagolski oblik koji iz- rie radnju koja se izvrila u davnoj prolosti, tj. prije neke druge prole radnje, pretprole glagolsko vrijeme plutej (lat. pluteus krov, zaklon) 1. stre- ha, nadstrenica; 2. liinkasti (lar- valni) oblik morskih jeinaca i zmi- jokrakih morskih zvijezda plutokracija (gr. plutokratia) 1. vla- davina bogatih (pomou novca i ka- pitala), vlada novca; bogati ljudi, plu- tokrati plutokrat (gr. plutos bogatstvo, kratos jaina, snaga, vlast) onaj koji vlada, koji se odrava na vlasti pomou bo- gatstva (novca) Pluton (gr. Pluton, lat. Pluto) 1. mit. bog podzemnog svijeta kod starih Gr- ka i Rimljana, vladar carstva mrtvih; 2. astr. 12. oujka 1930. pronaen transneptunski planet, udaljen od Sunca 5920 milijuna km. a vrijeme njegove revolucije iznosi 249 godina plutonij (lat. plutonium) kem. radioak- tivni element (transuran), redni broj 94. atomska teina 238 i 239, znak Pu; u prirodi ne postoji, ve je dobi- ven umjetnim putem 1943/44. pri- likom radioaktivnog raspadanja ta- koer umjetnim putem dobivenog kem. elementa neptunija; ima isklju- ivo vanu primjenu u dobivanju atomske energije plutonisti (lat. Pluto) geol. pristae plu- tonizma plutonistiki 1114 pneumatika plutonistiki (Jat. Pluto} koji je postao utjecajem i djelovanjem usijane Zem- Ijinc unutranjosti pluto nit mn. dubinske eruptivne stijene plutoniznm (lat. Pluto) geol. teorija po koioj se stvaranje stijena, pa i svih ostalih geolokih pojava, ne pripisuje samo djelovanju vode, nogo i utjecaju Zemljinc unutranjosti koja se jo nije ohladila (za razliku od teorije rie- plutonizrrui, po kojoj su svi vrsti sa- stavni dijelovi Zemlje postali jedino djelovanjem vode ih uz njezinu po- mo pluvijal (lat. pluvia kie, pluviale) ogr- ta protiv kie, kina kabanica; ogr- tau slina odjea katolikih svee- nika koju nose na popodnevnim bo- goslujima i drugim sveanim crkve- nim obredima pluvinograf (lat. pluvia kia. gr. grafo piem, biljeim) pluviometar s regis- trom pluvinozan (lat. pluviosus) kian, kio- vit; koji donosi kiu pluviometar (lat. pluvia kia, gr. me- tron mjerilo, mjera) kiomjer. sprava za mjerenje visine oborina; ombro- metar, hijetomelar pluviose it. plivioz (fr.) peti mjesec u novom kalendaru Prve francuske re- publike (1793.), od 20. I. do 18. II Pluvius (lat.) "kini", pridjevak vrhov- nom starorimskom bogu .lupitru kao nositelju kie plymouth rock il. plimut rok (engl.) vrsta amerike oplemenjene kokoi pneuma (gr. pneuma dah) dah, zrak, eterina vatra; ivotna snaga, duh ivota, duh, dua; Cl. kod gnostiara; boanska klica ivota u svijetu; u kranskoj teologiji: Sveti Duh pneumat (gr. pneuma dah, teko disa- nje) med. ovjek kratka daha, uskih plua pneumatemija (gr. pneuma dah, hai- ma krv) med. prodiranje zraka u krv pneumatiari (gr. pneuma dah) fil. 1. pristae nauavanja o ivotnom da- hu (Hipokrat i dr.); 2. po gnoslia- rima: oni koji su ispunjeni kran- skim duhom, za razliku od hiliara (hyle = tvar, materija) i psihiara (psyche = dua) pneumatina kada kem. sandui is- punjen vodom ili ivom u kojem se. pri kemijskim radovima, hvataju i dre plinovi u staklenim valjcima pneumatina maina zrana pumpa pneumatinn posta pola koja se pre- nosi kroz cijev zranim tlakom pneumatinn eljeznica eljeznica, najee podzemna, koja se kree po- mou zranog tlaka i slui poglavito za prenoenje paketa i si. pneumatini (gr. pneumatikos) koji se tie zraka, zrani; nastao zbog zra- nog tlaka, zasnovan na zakonima pneumatike ili aeromehanike pneumatini jastuk jastuk, obino od gume, koji sc puni zrakom pneumatini telegraf brzojav u obliku zamotuljka koji se alje djelovanjem zranog tlaka kroz cijevi pneumatino lijeenje lijeenje pla- ninskim zrakom ili udisanjem zbije- nog zraka (u pneumatskom kabine- tu) pneumatino ognjilo fiz. sastoji se od jedne cijevi s pokretnim klipom; kad se klip naglo gurne u tu cijev u kojoj ima zraka, zbijeni zrak se toliko za- grije da se komad truda, koji se na- lazi iznutra na klipu, zapali jer kad se jedna zrana masa od 20 stup- njeva zbije adijabatski na polovinu svog volumena, njezina temperatura se popne za 96 stupnjeva; kompre- sijsko ognjilo pneumatika (gr. pneuma dah, puha- nje) 1. unutaranja guma sa zbije- nim zrakom (na kotau motocikla, automobila itd.); 2. fiz. dio fizike koji prouava kretanje zraka, tj. teinu. pneumatizam 1115 pneumometar tlak i kretanje zraka i plinova, aero- mehanika; pneumatizam (gr. pneuma dali; du- hovno bie) fil. shvaanje da u svijetu stvarno postoji samo duh, a da je tvar samo prividnost pojava; spirituali- zam pneumato- (gr. pneuma) predmetak u sloenicama sa znaenjem: dah, di- sanje; tlak; plin pneumatocela (gr. pneuma, kele pro- dor) med. oteklina nastala zbog pro- diranja zraka; zrani prodor u plu- ima pneumatod (gr. pneuma) med. v. pneumat pneumatodan (gr. pneumatodes) m(*l. napuhnut; koji ima uska prsa, koji kalje pneumatofor (gr. pneuma, fero, foreo nosim) zool. zrana komora kod cje- vastih meduza pneumatograf (gr. pneuma, grafo pi- em, biljeim) med. v. pneumograf pneumatokemija (gr. pneuma, che- meia) kemijska prerada plinova i zra- ka pneumatokord (gr. pneuma, ehorde ica, struna) Eolova harfa, kutija s tankim bokovima na kojoj jc razape- to vie ica prilagoenih na isti glas i koje, kad se stave na vjetar, titraju i proizvode zvuk pneumatolitski (gr. pneuma, lyLos raspadljiv, razluiv, otopiv) koji je na- stao od plinova i para utjecajem ke- mijskih reakcija: pneuma loli Iske rude one koje su postale od plinova i para utjecajem kemijskih reakcija, mijeajui se ih same medu sohom ili s rudama u okolnom kamenju pneumatoliza (gr. pneuma dah, pu- hanje, vjetar, lysis raspadanje, raz- luivanje) geol. raspadanje minerala i stijena pod utjecajem vrelih plino- va, a vri sc u blizini vulkana i vrelih izvora pneumatomahija (gr. pneuma dah; duhovno bie, maehe borba, boj) fil. nijekanje postojanja duha uope, ni- jekanje postojanja duhovnog u o- vjeku pneumatoraks (gr. pneuma, thorax trup, prsni ko) med. v. pneumoto- raks pneumatoterapija (gr. pneuma, the- rapeia lijeenje) med. lijeenje zgus- nutim ih razrijeenim zrakom pneumatoza (gr. pneumatosis nadi- manje) med. skupljanje zraka ili dru- gih plinova, osobito u organima i tki- vima u kojima ih, normalno, ne bi trebalo biti, napuhnutost, nadim pneumaturija (gr. pneuma, uron mo- kraa) med. izluivanje zraka ili pli- nova s mokraom pneumo- (gr. pneuma, pneumon plua) predmetak u sloenicama sa znae- njem: plua pneumograf (gr. pneuma, grafo piem, biljeim) med. sprava koja grafiki biljei kretanje prsnog koa pri di- sanju pneumokok (gr. pneuma, kokkos, lat. coccus zrno, bobica) med. loptasta kli- ca, najei uzronik upale plua pneumokonioze (gr. pneuma dah, di- sanje, konia prah. praina, pijesak, pepeo) med. zajedniko ime za sili- kozu, siderozu. aluminozu, tj. za bo- lesti koje nasLaju udisanjem kovne ih kamene praine i njezinim, talo- enjem u pluima pneumolit (gr. pneumon, lithos ka- men) med. kamenu slian sloj vapna u pluima, pluni kamen pneumoliza (gr. pneuma dah. disanje, ly6is rjeavanje) med. operativno uklanjanje priraslica izmeu po- plunice i porebrice pneumometar (gr. pneumon, metron mjera, mjerilo) med. naprava za od- reivanje kapaciteti plua za prima- nje zraka u zdravom i bolesnom sta- pneumom ctrij a 1116 poco allcgro nju, odnosno snage kojom se udie i izdie zrak pneumometrija {gr. pneumon, melria mjerenje) med. mjerenje plua s obzi- rom na veliinu prostora za prima- nje zraka pneumon (gr. pneumon) anat. plua pneumonalgija (gr. pneumon, algos bol) med. bolest plua, suica, tuber- kuloza pneumonektazija (gr. pneumon, ckta- sis istezanje, irenje) med. proire- nje plua pneumonici (gr. pneumonikos pluni) inn. med. lijekovi za bolesti plua pneumonian (gr. pneumonikos) plu- ni; pneumonina sredstva v. pneu- monici pneumunijn (gr. pneumon) med. upala plua pnenmonitis (gr. pneumon) med. v. pneumonija pneumonocela (gr. pneumon, kele prodor, kila) med. pluna kila pneumonofteja (gr. pneumon, fthio propadam, stradavam, iezavam, nestajnm) med. v. pneumonoftizis pneumonoftizis (gr. pneumon, fthisis suica) med. tuberkuloza plua pneumonogastrian (gr. pneumon, giister eludac) koji sc tie plua i eluca, pluno-eluani pneumonografija (gr. pneumon. gra- fia pisanje, opis) opisivanje plua pneumonologija (gr. pneumon. logia znanost) dio medicine koji prouava plua pneumonomantijn (gr. pneumon, manteia proricanje) proricanje, gata- nje iz plua pneumonometar (gr. pneumon, me- tron mjera, mjerilo) med. v. pneu- mom etar pneumonopntian (gr. pneumon, pa- thos bolest) koji boluje od plua, su- iav, tuberkulozan pneumonopatija (gr. pneumon, pa- thos bolest) med. opi naziv za sve bolesti plua pneumonospazam (gr. pneumon, spasmos gr) med. gr u pluima pneumoperikardij (gr. pneumon, pe- rikardion osrdaje. osrje) med. skup- ljanje zraka u osrdaju pneumopiotoraks (gr. pneumon, pvon gnoj, thorav trup, prsni ko) med. skupljanje zraka i gnoja u prsnom kou pneumopleuritis (gr. pneumon, pleu- ron bok, rebro) med. istodobna upa- la plua i poplunice pneumoragija (gr. pneumon, rag- ko- rijen od regnvmi lomim, kidam, pro- lomim) med. krvarenje iz plua, plju- vanje krvi pneumotifus (gr. pneumon. tvfos) med. tifus s upalom plua pneumotomija (gr. pneumon, tome re- zanje) med. operacija plua radi ukla- njanja nakupljenog gnoja, stranih tijela, odumrlih dijelova plua, na- metnika (parazita) i dr. pneumotoraks (gr. pneumon, thorax trup, prsni ko) med. nagomilavanje (ih: upumpavanje) zraka u plua tu- berkuloznih bolesnika da bi se obo- ljeli dio plua stisnuo i na taj nain prestao raditi; pneumatoraks pnigalion (gr. pnigalion) med. mora pnigma (gr. pnigma guenje) med. izljev krvi koji ovjeka ugui pnigmus (gr. pnigmos guenje) med. guenje pochissimn it. pokisimo (tal.) glaz. vr- lo malo poco it. poko (tal. poco, lat. paucum) glaz. malo neto; un poco it. un poko (tal.) neto malo poco a poco it. poko a poko (tal.) glaz. malo po malo, postupno poco allegro it. poko alegro (tal.) glaz. malo bre, malo ivlje; un poco alle- gro poco forte 1117 poenter poco forte it. poko forte (tal.) glaz. malo jae poco lento it. poko lento (tal.) glaz. malo sporije, ne suvie sporo poco meno it. poko meno (tal.) glaz. malo manje, neto manje poco piano it.. poko pjano (tal.) glaz. neto tie poco piu it. poko pju (tal.) glaz. malo vie, vie, neto vie poco presto it. poko presto (tal.) glaz. malo hre pocolana (lal. pozzolana) v. pucolana podagra (gr. pus gen. podos noga. agra plijen, lat. podagra) med. kostobolja u nogama, ulozi, giht podagrian (lat. podagricus) koji boluje od kostobolje, kostobolan u nogama podagrik (lat. podagricus) onaj koji pati od kostobolje u nogama podagrist Gat. podagra) v. podagrik podagrozan (lat. podagrosus) v. poda- grian podalgija (gr. pus gen. podos noga, sto- palo, algos bol) med. bol u tabani- ma: takoer: podagra pod artritis (gr. pus gen. podos noga, arthron zglob) med. v. podagra poderbrod (niz. poderbrood) trg. vrsta eera, izmeu jednostavnog i rafi- niranog podest (gr. pus, podos noga) arhit, od- morite na stubama, iri stupanj stuba podesta (tal. podesta. lat. potestas mo, vlast; glavar, poglavar) vlastodrac; namjesnik, upravitelj pokrajine: grad- ski sudac, gradski naelnik u Italiji podestat (tal. podesta) v. podesta podij (gr. podion, lat. podium) uzvieno mjesto (za govornika, glumca i dr.); podnoje, postolje; prednji dio pozor- nice (onaj ispred zavjese) podolatrija (gr. pus gen. podos noga, Iatreia oboavanje, potivanje) poti- vanje nogu, oboavanje nogu (idola, kumira) podologija (gr. pus gen. podos noga, logia nauavanje, znanost) dio medi- cine koji prouava noge podometar (gr. pus gen. podos noga, metron mjera, mjerilo) sprava koja broji korake pjeaka ili konja, broja koraka, vrsta hodometra podoreuma (gr. pus gen. podos noga, rheuma tok, teenje, bolesna Lvar koja eta po tijelu) med. reumatizam nogu podozoa (gr. pus gen. podos noga, zoon ivotinja) mn. zool. rod u koji spadaju lankonoci, ljuskavci, pauci i dr. podrum (gr. hypo ispod, dromos cesta, put) 1. podzemnna prostorija ispod kuo; 2. vinara, konoba, krma, piv- nica; 3. drvarnica; 4. staja, konju- nica podumenta (tal. fundamentum) temelj podvig (rus.) pothvat, djelo poema (gr. poiema) vea pjesma, pjes- niko djelo (najee epsko), spjev poen (fr. point, lat. punetum) toka, bod; dio, odjeljak; oko na kockama i kar- tama, vrijednost pojedine karte; u kocki i portu: bod, jedinica koja se pri ocjenjivanju rauna u uspjeh: po- bijedili na poene na kraju borbe ili natjecanja imati vei broj bodova (tj. toaka koje se, pri ocjenjivanju, ra- unaju kao uspjeh i na zavretku zbrajaju) poena capitalis it. pena kapitalis (lat.) prav. smrtna kazna poenae aggravatio it. pene agrava- cio (lat.) prav. pootrenje kazne, po- vienje kazne poentn, poanta (fr. pointe, lat. puneta bod) lit. glavna misao, cilj, alac (do- sjetke, epigrama ih anegdote) poenter (engl., fr. pointer) 1. lovaki pas kratke dlake: ptiar, prepeliar poenter (fr. pointeur) 2. onaj koji utvr- uje i biljei poene; provjerava rada, osoba koja u radionici biljei podat- ke o radu koji obave radnici, normi- poentilizam 1118 poker rac; voj. onaj koji niani topom, ni- andija; u kartama: bankarov pro- tuigra, onaj to na neku kartu stav- lja odredenu svotu poentilizam (fr. point toka) smjer u novijem slikarstvu koji. udaljujui se od impresionizma, tei na slici ou- vati prvobitnu jasnou i istou boja i zbog toga ne stavlja na platno mije- ane, nego iste boje u odvojenim tokama ili crticama, tako da se, gle- dane s odreene udaljenosti, u mre- nici oka same mijeaju u tonove koji se ele stvoriti; neoimpresionizam poentiran (fr. pointer) naglaen, pod- vuen, osobito istaknut; zaotren poentirati (Ir. pointer) istokati, praviti toke, opskrbiti tokama, punktira- ti; istaknuti (ili: isticati, naglasiti) neto i time skrenuti pozornost na vanost toga; udariti toku, obiljeiti tokom, oznaiti tokom (svretak neega); usmjeriti, uperili, nani- aniti; pren. smjerati, ciljati, nania- nili, pucati na, teiti; u kartama: sta- viti ulog na kartu poet (lat. poela, gr. poictes) pjesnik poeta laureatus (lat.) lovorovim vijen- cem ovjenani pjesnik, nagraeni pjesnik poetaster (lat.) nazovipjesnik, stiho- klepac poetian (lat. poeticus, gr. poietikos) pjesniki, pjesniki lijep, pjesniki vrijedan, zanosan; usp. poetski poctidar (lat. poetica) uitelj pjesnike umjetnosti, poznavatelj poetike poetika (lat. poetica, gr. poietike) zna- nost o pjesnitvu, teorija pjesnitva poetizirati (lat. poeta, fr. poetiscr) pra- viti stihove, pisati pjesme; baviti se pjesnitvom; dati (ili: davali) emu pjesniki karakler (ili: pjesniko obi- ljeje); izlagati (ili: prikazati, izni- jeti, prikazivali) to na pjesniki na- in poetski (lat. poeticus. gr. poietikos) pjesniki, koji se tie pjesnitva; za- nosan, pun poleta; poetian poezija (gr. poiesis) pjesnika um- jetnost, pjesnitvo; pjesma, pjesme; pren. divota, ar; supr. proza poganizam (lat. paganus seljak.) no- znabotvo, mnogobotvo (izraz na- stao po tome to se neznabolvo naj- due zadralo po selima, pagus = se- lo) poganski (lat. paganus seljak) nezna- boaki, mnogoboaki poganstvo (lat. paganus) v. poganizam pogonijaza (gr. pogon brada, pogonias bradat) med. bradatost; rast brade kod ena pogonofil (gr. pogon, filos koji voli, prijatelj) prijatelj, ljubitelj brade pogonologija (gr. pogon brada, logia) dio medicine koji se bavi bradom i bradatou pogrom (rus.) proganjanje nedunog stanovnitva; masovno strijeljanje, istrebljenje pohati (njem. backen pei, priti) kuh. v. panirati poil de chvre it. poal d'evr (fr.) ko- zja dlaka; vrsta tkanine od vune i pamuka poil de laine it. poal d'len (fr.) trg. fina nojeva pera poiln d'Orient it. poali d'Orjan (fr.) "upavac s Istoka", popularan naziv za francuskog vojnika koji se u Pr- vom svjetskom ratu borio na Solun- skoj fronti (19151918), "Solunac" point-lace it point-lcis (engl.) ipka raena rukom, ipkane vrpce points de Venise it. poen d'Vniz (fr.) mn. venecijanske ipke, mletake ip- ke pokal (fr. bocal, njem. Pokal) pehar, bu- kara, bokal, vr poker (engl. poker) kartaka hazardna igra sa dva do est igraa s ulozima, karte igraa ne procjenjuju se prema poklisar 1119 polarizirana zraka vrijednosti pojedinih karata, nego prema broju istih karala, broju uza- stopnih karata, npr. duplum. trup- lum itd. poklisar (gr. apokrisarios) diplomatski predstavnik visokog ranga, velepo- slanik, ambasador; izaslanik uope pokulirati (lal. poculum vr; pijanka) pijaniti. pijanevati pol (lat. polus, gr. polos stoer, os, oso- vina, Zernljina os, nebeska os) stoer; astr., zem., kozmogr. stoer, obje krajnje toke na simetrinoj osi ku- gle, npr. Zemlje, oko koje sc okree: krajnja toka Zemljine osi prema sjeveru zove se Sjeverni ili Arktiki pol (lat. polus artieus), a prema jugu Juni ili Antarktiki pol (lat. polus antarticticus); nebeski polovi krajnje toke nebeske osi oko koje se pri- vidna nebeska kugla u 24 sata je- danput okrene; fiz. toke ili mjesta koja su sjedite suprotnih sila ili svojstava, npr. magnetni polovi su mjesta na magnetu koja tee su- protnim smjerovima i u kojima jc njegova privlana sila najjaa; Zeru- ljini magnetni polovi ne poklapaju se s njezinim zemljopisnim polovi- ma (v. deklinacija) polaka (tal. polacca) poljski narodni ples = poloneza polakikoproza (gr. pollakis esto, ko- pros gnoj, kal, blato) med. preesto odlaenje na zahod kod nekih duev- nih bolesnika polanda (tal.) zooL palamida, vrsta sku- e polarimetar (lat. pol ari, gr. metron mjera, mjerilo) fiz. v. polariskop polariskop (lat. polaris, gr. skopeo promatram) fiz. dio polarizacijskog ureaja (za ispitivanje polarizirane svjetlosti) polaristrobomcitar (lat. polaris, gr. otrobos, vrtlog, meto) kem. ureaj za odreivanje mogunosti optikog okretanja (okretnog kuta), osobito kod eernih otopina i drugih optiki aktivnih tekuina, tj. onih koje okre- u polarizacijsku ravninu polaritet (lat. polaritas) teenje ili smjer dvaju slobodnih magneta pre- ma magnetnim polovima Zemlje: u irem smislu: svojstvo pozitivnog i negativnog postojanja, posjedovanje dvaju polova, ili dvaju potpuno su- protnih mjesta sa suprotnim (pri- vlanim ili odbojnim) svojstvima, otu- da magnetni i elektrini polaritet; uope: cijepanje jedne sile na dvije suprotne djelatnosti koje tee ponov- nom sjedinjavanju, suprotnost dvaju svojstava ih dviju sila koje stoje u meusobnom odnosu polarizacija Gat. polarisatio) fiz. da- vanje ili primanje polariteta; polari- zacija svjetlosti svojstvo koje dobiva prirodna svjetlosna zraka prelama- njem. osobito kod tijela s dvostrukim prelamanjem (islandski kristal), koje se pokazuje u tome to se takva po- larizirana zraka razliito ponaa u razliitim pravcima (za razliku od prirodne svjetlosti); svaka odbijena reflektirana svjetlost je polarizirana, to znai da se titranja takve svjet- losti vre u odreenoj ravnini, ti traj- noj ravnini; v. dieleklrina polariza- cija polarizacijski aparat fiz. ureaj koji slui za promatranje prozirnih tijela u polariziranoj svjetlosti; Nikolova prizma polarizator (lat. polarisator) fiz. dio po- larizacijskog ureaja koji daje pola- riziranu svjetlost, prva Nikolova pri- zma kroz koju proe prirodna svjet- lost i polarizira sc, tj. litra u odree- noj ravnini; usp. polariskop polarizirana zraka fiz. zraka koja se u razliitim pravcima ponaa razli- ito polarizirati 1120 polenin polarizirati Gat. polaris, fr. polariser) fiz. davati ili primati polaritet polarna distanca astr. udaljenost jed- ne zvijezde od Sjevernog nebeskog pola polarna lisica lisica u zemljama oko Sjevernog pola, veoma cijenjena zbog svog krzna ko.ie je inae bijelo kao snijeg, a ljeti postane sivo polarnn svjetlost titrava tinjaj uda svjetlost koja sc vidi nou u kraje- vima oko Zemljinih polova, zvana au- ro r a barealis sjeverna zora, aurora australis juna zora Polarna zvijezda astr. sjeverna zvijez- da, Sjevernjaa, posljednja zvijezda u repu Malog medvjeda, u njezinoj se blizini nalazi Sjeverni nebeski sto- er ili pol polarne koordinate v. koordinate polarne struje morske struje koje idu od polarnih podruja k umjerenim pojasevima te, nosei sobom ledene brjegovc, ugroavaju pomorstvo polarne zemlje zemlje koje lee oko pola polarni (lat. polaris) koji se lie ili po- tjee od polova, stoerni; suprotni, suprotnog djelovanja, suprotnih svoj- stava polarni krugovi stoernici, polarnici, usporednici (ili: paralelnici) od 66 V 2 stupnjeva sjeverne ("sjeverni po- larni krug") i june ("juni polarni krug") .irine, koji odvajaju tzv. po- larne pojaseve od umjerenih pojase- va polarnici Gat. polus, gr. polos stoer) zem. stoernici: v. polarni krugovi polamost Gat. polaritas) fiz. v. polaritet polaroid specijalno staklo koje niti od- bija svjetlo, niti zabljetava: fotoa- parat koji odmah izrauje slike polderi (niz. polder) plodni dijelovi kop- na nii od morske razine (ograeni su nasipima) polemiar (gr. polemikos ratni; rato- boran) vjetak u voenju znanstve prepirke; onaj koji se voli prepirali (osobito o znanstvenim i umjetnikim pitanjima i shvaanjima); pisac pole- mike polemiki (gr. polemikos ratni; rato- boran) koji pripada polemici; koji se prepire, koji napada, napadaki; ;x>- hrrliki upisi, spisi koji sadre obra- nu jednog i napadanje oprenog shvaanja polemika (gr. polemos rat; prepirka) vjetina prepiranja, vjetina voenja znanstvene prepirke; prepirka izme- u predstavnika dvaju razliitih znanstvenih shvaanja, a sastoji se u obrani svoga i napadanju protiv- nikog shvaanja; rat perima polemizirati (gr. polemos rat; pre- pirka, fr. polemiscr) boriti se, pre- pirati se. voditi polemiku, osobito o raznim znanstvenim shvaanjima polemograf (gr. polemos rat, grafo pi- em, opisujem) opisiva rata, pisac o ratu. ratni povjesniar polemografija (gr. polemos rat, grafo piem, opisujem) opisivanje rata, opis rata polemografika (gr. polemos rat, grafo piem, opisujem) vjetina opisivanja rata polemologija (gr. polemeo ratujem, logos rije, govor) znanost o ratova- nju, njegovim uzrocima i posljedi- cama polemoskop (gr. polemos, skopeo gle- dam, promatram) ratni i kazalini dalekozor (opernguker) polen (lat. pollen prah od brana u mli- nu) vrlo sitno brano, prah; bot. cvjet- ni prah. pelud polenin (lat. pollen prah od brana u mlinu) kem. biljni sastojak koji se priprema od cvjetnog praha; usp. po- len. pelud polenta 1121 policijski polenta (tal., lat.) omiljeno lal. jelo: ka- a od kukuruznog brana ili keste- nja, prelivena maslacem, uljem ili mau i posuta parmezanom (slina gancima ili puri); usp. palenta poleografija (gr. polis grad, grafia opis) opisivanje gradova, opis grado- va poli- (gr. poly) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: mnogo-, vie- poLiakantian (gr. poly, akantha bod- lja, trn) koji ima mnogo trnja, s mno- go bodljika poliandrija (gr. poly, aner gen. andros mu, ovjek) l. mn. bot. XIII. klasa u Linneovom sustavu biljaka: biljke iji cvjetovi imaju vei broj slobod- nih pranikih niti poliandrija (gr. po!y, aner gen. andros mu, ovjek) 2. mnogomutvo, brana veza ili odnos jedne ene s vie mu- eva; bot. svojstvo s 20 do 100 slobod- nih pranikih niti u cvijetu poliangije (gr. poly, angos posuda) bot. biljke s mnogo pregrada u plodnici poliant 'gr. poly mnogo, anthos cvijet) bot. centralnoamerika biljka kras- nica s mnogo miomirisnih cvjetova; luberoza polianteja (gr. poly, anthos cvijet) zbir- ka cvijea; zbirka raznovrsnih oda- branih belelristikih djela poliantidan (gr. polv, anthos cvijet) bot. mnogocvjetni; koji ima mnogo cvijetova poliarhija (gr. polvarchia) vladanje mnogih u jednoj dravi: usp. monar- hija poliarhijski (gr. polvarchia) naziv za dravno ustrojstvo u kojem vlada vi- e lanova; usp. monarhijski poliartritis (gr. poly, arthron zglob) med. akutna upala veeg broja zglo- bova poliautografija (gr. poly, autos sam, grafia pisanje, crtanje) vjetina um- noavanja crtea, spisa i si. putem utiskivanja na mramornim ploama; litografija poliban (poly mnogo, bain kupka, kada) prostorija s vie naprava za pranje {tuevi, kade i si.) poliblastian (gr. poly, blastos izda- nak) koji ima mnogo ogranaka, koji je razgranat poliblastija (gr. poly, blastos izdanak) velika razgranatost. obilje ogranaka, obilnost rasta poliblenija (gr. polv, blenna sluz) med. jako nagomilavanje (izluivanje) slu- zi, lajma polica (engl. policv, p. poliza, fr. poli- ce) isprava (ili: podnesak, povelja) o osiguranju osobe ili stvari s tonim i detaljnim popisom osiguranih stvari i s uvjetima pod kojima je osigura- nje ugovoreno policajac (lat. politia, gr. politeia dr- avna uprava; ustav; drava) osoba koja je u slubi javnog poretka i si- gurnosti, redar, straar policefalan (gr. poly, kefale glava) koji ima mnogo glava, mnogoglav policeman it. polismen (engl.) polica- jac u Engleskoj i Sjedinjenim Ame- rikim Dravama policija (gr. politeia dravna uprava; ustav, drava, lal. politia) ogranak dravne vlasti koji se brine o odra- nju javnog poretka, osobne i imovin- ske sigurnosti; djelatnost te vlasti i osoblje u njezinoj slubi; zgrada u kojoj se nalazi ta vlast; redarstvo policijezija (gr. polv, k.vesis trudnoa, kyeo zatrudnim) med- viestruka trudnoa policijska drava drava u kojoj se bri- ga o javnom poretku i sigurnosti cjeline vri na raun slobode pojedi- naca i neovisnog pravnog ivota; supr. pravna drava policijski (lat. politia) koji se Lie poli- cije, koji dolazi od policije, koji pri- pada policiji, redarstveni policitaeija 1122 polifonija policitncija (lat. policitatio) prav. jed- nostrano obeanje policitemija (gr. poly, kytos uplje tijelo; opna, omot, haima krv) med. pretjerano stvaranje crvenih krvnih zrnaca polidakrija (gr. poly, dakryon suza) med. pretjerano izluivanje suza, pre- tjerano suzenje polidaktilan (gr. poly, daktylos prst) koji ima mnogo prstiju, mnogoprst. estoprst polidaktilizam (gr. poly, daktvlos prst) mnogoprstost, pojava estog prsta na jednoj ruci ili na obje ruke, ih na rukama i na nogama polidelfija (gr. poly mnogo, adelfos brat, sestra) ran. bot. XVIII. klasa u Linneovom sustavu biljaka: biljke sa cvjetovima ije su pranike niti sra- sle u tri ili vie snopia polidemonizam (gr. polv, dairaon duh) vjerovanje u postojanje velikog broja dobrih i zlih duhova (demona) polidinamika (gr. polv. dvnamis sila, snaga, mo) obilje, velika jakost polidipsija (gr. poly, dipsa e) med. eanje. velika, prekomjerna, nepri- rodna e, osobito kod eerne bole- sti Polidor (gr. polv mnogo, doron dar) "s mnogo darova"; mit. jedan od sinova trojanskoga kraljevskog para Prija- ma i Hekube poliedar (gr. poly, edra osnova, baza) geom. tijelo omeeno s vie strana polieneefalitis (gr. polios siv, bjeliast. en- u, kefale glava) med. upala sive modane supstancije poliestezija (gr. polv, aisthesis osjeaj) med. pojava kod bolesnika oboljelih na ivce i lenu modinu da jedan jednostavan vanjski dodir osjete kao da ie izvren vie puta polifag (gr. poly, fagein jesti, derati) mnogojedac, mnogoder, svatojedac, svatoder polifagija (gr. poly, fagein jesti, de- rati) med. pretjerani tek, prodrlji- vost polifarmacijn (gr. poly, farmakon li- jek) prenatrpanost lijekovima, pre- tjerivanje u uporabi lijekova polifarmakon (gr. poly-farmakon) med. lijek sastavljen od vie ljeko- vitih tvari; lijek za mnoge bolesti Polifem mit. jednooki div kod kojega sc sklonio Odisej na svojim lutanji- ma od Troje prema kui poliferacija (lat. proles dijete, potomak, ferre nositi, donositi) biol. umnaa- nje pojedinih sastojaka staninog tkiva, umnaanje stanice dijeljenjem; bot. pupanje na dijelovima koji obi- no no nose pupoljke, npr. kad iz sre- dine aice izbije nov cvijet polifilan (gr. poly, fvllon list) bot. mno- golist, mnogohsnat polifiletican (gr. poly, fylon stablo, pleme, rod) biol. koji vodi podrijetlo od vie njih;polifdetina hipoteza hi- poteza po kojoj je organski svijet na- stao od veeg broja razliitih najni- ih ivih bia; supr. monofiletian politilija (gr. poly, fyllon list) 2. bot. mnogolisnost, umnoenost lia ili cvjetova neke biljke koja odstupa od redovitog, pravilnog broja polifilija (gr. poly, fylos prijatelj, poly- filia) 1. ljubav prema mnogima; obilje u prijateljima polifleks (gr.-fr. polyLex) cijev od plas- tinog materijala polifobija (gr. poly mnogo, fobeomai bojim sc) med. bolestan strah od mnotva pojedinih stvari polifon (gr. poly, fone glas, zvuk) glaz. instrument; vrsta aristona polifonian (gr. polv, fone glas. zvuk) vieglasan; mnogozvuan polifonija (gr. poly, fone glas. zvuk) glaz. vieglasnost, mnogoglasnost, mnogozvunost; vieglasnost glazbe- nog stavka, pri emu svaki glas ima polifonizom 1123 pol igrafija svoju punu melodinu samostalnost; istodobno izvoenje dviju, triju i vie razliitih melodija polifonizam (gr. poly, fone glas, zvuk) v. polifbnija polifrazija [gr. poly, frasis govorenje, nain izraavanja) velika govorlji- vost, brbljavost (osobito kod nekih duevnih bolesnika) poligalaktian (gr. poly, gala gen. ga- laktos mlijeko) bogat mlijekom, koji ima puno mlijeka poligalaktija (gr. poly, gala gen. galaktos mlijeko) med. obilje mlijeka, punomlijenost poli galija (gr. poly, gala mlijeko) med. v. poligalaktija poligamian (gr. poly, gamos) koji ivi s vie ena; bot. v. poligamija poligamija (gr. poly, gamos svadba, brak, udaja, enidba, lat. polygamia) mn. bot, XXII. klasa u Linneovom sustavni biljaka: biljke koje, osim her- mafroditnih cvjetova, imaju i muke ili enske cvjetove, ili i jedne i druge istodobno poligamija (gr. poly, gamos svadba, brak, udaja, enidba) brana veza jedne osobe s vie osoba drugog spo- la, u uem smislu: veza jednog mu- karca s vie ena, mnogoenstvo poligamist (gr. polv, gamos svadba, brak, udaja, enidba) pristaa mno- goenstva poligenizam (gr. poly, gen- korijen od gignomai postanem, nastanem} biol. shvaanje da sve ljudske rase nema- ju podrijetlo samo od jedne vrste, na- stale na jednom zemljopisnom mje- stu, nego da su postale na raznim zemljopisnim tokama; supr. mono- genizam poliginija (gr. poly, gyne ena, lat. po- Ivginia) 1. mn. bot. dvanaesti red u klasama IXIII. Linneovog sustava biljaka: biljke iji cvjetovi imaju mno- go tuaka poliginija (gr. poly, gyne ena) 2. brak izmeu jednog mukarca i vie e- na, mnogoenstvo; usp. poligamija poliglobulija (gr. poly, lat. globulus loptica) med. pretjerano veliki broj (ili: nagomilanost) crvenih krvnih zrnaca poliglot (gr. poly, glotta jezik) ovjek koji zna vie jezika: pisac koji pie na vie jezika; djelo koje ima isti sa- draj na vie razliitih jezika (osobi- to izdanja Biblije kod kojih su osno- vnom tekstu dodani, u paralelnim stupcima, prijevodi na vie jezika) poliglotski (gr. poly, glotta jezik) vie- jezian, koji zna vie jezika; na vie jezika; poliglotski leksikon rjenik vi- e jezika poligon (gr. poly, gonia kut) 1. geom. geometrijska slika (ili: lik) omeena s vie duina, viekutnik; 2. voj. utvr- enje, anac zatvoren s vie strana; topniko strelite; velik nenaseljen prostor ili posebno ur eena prostorija za ispitivanje tehnikih vojnih sred- stava i za vjebanje u tehnikim ro- dovima vojske, npr. inenjerijski poli- gon, kemijski poligon i dr. poligonija (gr. poly, gignomai nas- tanem, postanem, rodim se) velika sposobnost raanja, velika plodnost poligonometar (gr. poly, gonia kut, metron mjera, mjerilo) geom. sprava za mjerenje viekutnika poligonometrija (gr. poly, gonia kut, metria mjerenje) geom. mjerenje vi- ekutnika, dio geometrije koji sc ba- vi mjerenjem pravocrtnih likova s vi- e od tri strane poligonski (gr. poly, gonia kut) vie- kutan, koji se tie viekutnika poligraf (gr. poly-grafos) mnogopisac, pisac koji pie mnogo i o svemu i svaemu; stroj za kopiranje poligrafija (gr. poly-grafia) pisanje o svemu i svaemu (obino na tetu vrijednosti i duhine) poligrafski 1124 polikronian poligrafski (gr. poly-grafikos) koji mnogo pie; izraen na stroju za ko- piranje poligram (gr. poly, gramma crta. li- nija) lik omeen s vie strana; pre- tiskana stvar umnoena kopiranjem poligramatski (gr. polv, gramma slo- vo) koji ima mnogo slova, S mnogo slova polihezijn (gr. poly, cheo lijem) me. stalan proljev polihidrija (gr. poly, hiroo znojim se) med. prekomjerno znojenje polihilanian (gr. poly, chylos sok) soan, bogat sokom, pun soka, suvie hranjiv polihilija (gr. poly, chvlos sok) med. obilje hranjive tvari koja daje mnogo mlijenog soka, dakle hrane polihimija (gr. polv, chymos sok) 30- nost. bogatstvo sokom, obilje sokova Polihimnija (gr. polv, hvmnos pjesma) mit. "bogata pjesmom", jedna od de- vet muza: muza lirske poezije i glaz- be; astr. ime planetoida polihistor (gr. polv, historeo znam, poznajem; upoznajem, iskusim) znanstvenik koji vlada cjelokupnim znanjem svog vremena; onaj koii po- znaje sve znanosti ali, najee, ni- jednu temeljito, sveznalica, svezna- dar poliliistorija (gr. poly, historia znanje, poznavanje) velika uenost, velika naitanost iz svih znanstvenih pod- ruja poliholija (gr. poly, ehole u) med. jako izluivanje ui polihrestan (gr. polv. chrestos uporab- ljiv) uporabljiv za mnoge stvari, upo- rabljiv u mnogim sluajevima, npr. pohhreslna sol poliidejizam (gr. poly, idea predod- ba, misao) psih. obilje misli i cjelo- kupne duevne djelatnosti; supr. mo- noidejizam poliiririja (gr. poly, idris vian, isku- san. obavijeten) v. polihistorija polikarpian (gr. poly, karpos plod) bol. koji ima mnogo plodova, s mnogo rodova polikladija (gr. poly, klados izdanak, mladica) bot. umnoeno, poveano stvaranje izdanaka i pupoljaka kod biljaka poliklinika (gr. polv. klinikos koji lei u postelji) ustanova u sklopu bolnice koja prua lijeniku pomo ambu- lantnim pacijentima; opa bolnica gdje se lijee razliite bolesti (u En- gleskoj); usp. klinika polikord (gr. poly, ehorde ica, struna) glaz. instrument s vie ica, naprav- ljen 1799., pretea klavikorda polikotiledoni (gr. poly, kotvledon supka) bot. biljke s vie od dvije sup- kc Polikrat (gr. Po!ykrates) moan vladar na grkom otoku Sam osu te velik do- brotvor kulture (vladao od 5H8 do 522 pr. n. e.) polikromnn (gr. poly. chroma boja) koji ima vie boja, viebojan polikromatian (gr. polv, chroma bo- ja) v. polikroman polikromemija (gr. poly, chroma boja, haima krv) med. pretjerano povea- nje krvnog crvenila polikromija (gr. poly, chroma boja) viebojnosl; Inijenje dijelova grae- vine i plastinih umjetnikih djela raznim bojama (osobito u starom i srednjem vijeku; u novije doba po- novnu ulazi u modu) polikromografija (gr. poly, chroma boja, grafia pisanje, biljeenje) isto- dobno tiskanje u vie boja na tis- karskom stroju polikron (gr. poly. chronos vrijeme) koji dugo traje, dugotrajan polikronian (gr. poly, chronos vrije- me) v. polikron poliksen 1125 polinezijski poliksen (gr. poly, xenos tuinac, stra- nac) min. platinina ruda koja sadri eljezo; platina pomijeana s drugim kovinama Poiiksena (gr. Polyxene) "gostolju- biva"; mit. ki Prijama i Hekubc polikrultura (gr. poly, lat. cullura uz- goj) 1. agr. obraivanje pod pribli- no podjednakim uvjetima raznih vr- sta usjeva i raslinja u nekoj zemlji, vrlo prikladno zbog toga to se, ako jedan usjev svojim prinosom podbaci, narod moe koristiti ostalim; 2. rast raznih vrsta drvea na jednom kom- pleksu (sluaj sa svakom prirodnom umom, kod koje je mjeavina raz- novrsne vegetacije); supr. monokul- tura polilema (gr. polylemma) log. kod dis- junktivnog silogizma: sluaj kad dis- junkcija prve premise sadri vie mo- gunosti; usp. dilema, tri lema polilog (gr. poly, logos rije) razgovor izmeu vie osoba: dijalog u kojem sudjeluje vie osoba polilogija (gr. poly-logia) razgovorlji- vost, govorljivost, priljivost polimaslijn (gr. polv, mastos sisa, doj- ka) med. pojava postojanja triju ili vie dojki kod ena polimat (gr. poly-mathcs) onaj koji je puno uio, ovjek pun znanja polimatija (gr. polv-mathia) velika uenost, velika naitanost polimelija (gr. poly, melos ud) med. prekobrojnost dijelova tijela, npr. est prstiju itd.; pletomelija, polidak- tilija polimeran (gr. polv, meros dio) koji ima mnogo dijelova, s mnogo lanova, mnogolan polimerija (gr. poly, meros dio) mnogo- dijelnost; kem. stanje dvaju ili vie spojeva koji, dodue, imaju jednak relativni, ah nemaju jednak apso- lutni broj kemijski istorodnih atoma polimerizaeija (lat. polymeri salio) kem. proces stvaranja polimernih kemijskih spojeva; v. polimerija polimerizam (gr. polv, meros dio) mnogodijelnost. mnogolanost polimetalan (gr. poly, metallon ko- vina) koji sadri nekoliko kovina polimetar (gr. poly, metron mjera, mjerilo) u klimatologiji: sprava koja je spoj termometra i higrometra polimetrija (gr. poly, metria mjerenje) glaz. ritmika mnogostrukost jedne melodije polimitija (gr. poly, mythos gatka, pria) lit. vie manjih pria u jednoj veoj; prenatrpanost zapletenih do- gaaja u kazalinim djelima polimorfan (gr. polv, morfe oblik) mnogooblian, koji se javlja u mno- go ohlika, u razliitim oblicima polimorfija (gr. poly, morfe oblik) mnogooblinost; min. svojstvo nekih kristala da se javljaju u razliitim kristalnim oblicima, a imaju isti ke- mijski sastav (usp. hemimorfija. ho- liedrija); zool. u vezi s podjelom ra- da: razliitost tjelesnog sastava la- nova iste ivotinjske zajednice (npr. kod cjevastih meduza) ili ivotinjske zajednice (kod pela, mravi, termita); bot. lie razliitog oblika na istoj bi Ijci polimorfizam (gr. poly, morfe) v. poli- morfija polinacija (lat. pollinatio) bot. oprai- vanje polinemian (gr. polv, haima krv} koji ima mnogo krvi, punokrvan polinemija (gr. poly, haima krv) med. obilje krvi, punokrvnost polineuritis (gr. poly, neuron ivac) med. istodobna upala veeg broja i- vaca Polinezija (gr. poly, nesos otok) "zem- lja s mnogo otoka" (Australija) polinezijski (gr. poly, nesos otok) koji pripada ili ivi na otocima Junog Polinik 1126 polipteri mora; polinezijski jezici = oceanijski jezici Polinik (gr. Polvneikes) mit. sin Edipa i Jokaste, brat Rteokla, Antigone i Izmenc; poveo ''Sedmoricu" protiv Te- be i poginuo u dvoboju s bratom polinktura (lal. pollinctura) pranje mr- tvaca; promazivanje mrtvih tijela ulje.m polinom (gr. poly, lat. ime. naziv) mat. brojana veliina s vie lanova, vi- elani algebarski izraz, npr. a + b c + d polinoman (gr. polv. lat. nomen ime, naziv) koji ima mnogo dijelova, mno- go lanova, vielan poliomileitis (gr. polios siv, sijed, myc- los sr, modina, mozak) med. upala i degeneracija sive modinske sup- stancije kod djece, bolest koja dovodi do uzetosti polionlman (gr. poly, onyma ime) mnogoimen, koji ima vie imena, koji je s mnogo imena polionimija (gr. polv, onyma ime) mnogoimenost, vieimenost poliopija (gr. polv, opsis vienje) med. mnogostruko vienje, dvoslrukovid- nosl poliopsis (gr. polv, opsis) v. poliopija poliopter (gr. poly, orao vidim, gle- dam) opt. staklo za umnoavanje poliorketika (gr. poliorketikos opsad- ni, poli-orkeo opsjedam) voj. dio vojne znanosti koji se bavi opsjedanjem, za- uzimanjem. opsjednim ratovanjem poliozis (gr. poliosis sijeenje, polios sijed) med. osijedjelost, sijedost kose polip (gr. polypus koji ima mnogo nogu) 1. med. mesnata i bradavia- sta izraslina u ljudskom tijelu ili na njemu (na srcu. u nosu, jednjaku, e- lucu. mokranoj cijevi, maternici i dr.); 2. zool. vrsta morskih ivotinja koje provode ivot privrene na jednom mjestu; od njih se, bespolnim putem ili pupanjem, razvijaju me- duze. a od meduza spolnim putem, tj. iz oploenih jaja, postaju polipi polipar (lat. polvparium) zool. mjesto u vodi na kojem su utvreni polipi; v. polip 2 polipatian (gr. poly, pathos bolest) med. koji pali od vie bolesti polipatija (gr. poly, pathos bol, patnja) med. mnogi bolovi, mnogostruki hol polipedija (gr. poly, pais gen. paidos dajete) mnogodjetnost, mnotvo djece, obilje u djeci; politeknija polipetalan (gr. poly. petalon list) bot. koji ima mnogo, tj. vie od est latica polipilan (gr. polv, lat. pilus dlaka, vlas) koji ima mnogo dlaka (kose), kosmat. polipionija (gr. poly, pion masian, go- jan, debeo) med. gojnost, pretilost, sklonost debljanju poliplan (gr. poly, lat. planum rav- nina) zrakoplov s vie od tri krila koja su rasporeena jedno ispod dru- gog poliplazijazam (gr. poly-plasios) um- noavanje crtea, spisa i dr.; poli- a utografija polipol (gr. polv, poleo prodajem) pro- daja naveliko; supr. monopol polipozan (lal. polyposus) slian poli- pu, polipast; bolestan od polipa polipozija (gr. poly, posis pijenje; pie) prevelika sklonost piu, elja za pi- em polipragmatian (gr. poly, pragma- tikos djelatan; iskusan u poslovanju) veoma zauzet, veoma zaposlen, ne- mirna duha, koji se stalno neim ba- vi poliprngmatik (gr. poly, pragma djelo, rad) veoma zaposlen ovjek, rado- holiar polipteri (gr. poly, pteron krilo) mn. zool. mnogokrilci (lankonoci s vie pari krila); vieperajari (ribe s vie lenih peraja) poliptih 1127 polistilon poliptih (gr. poly-ptychon) 1. vie slika meusobno povezanih tako da ine odreenu cjelinu (osobito na oltari- ma); 2. knjiga s mnogo listova, an- tika knjiga s vise od tri tablice; 3. popis crkvenih dobara (lat. Polypty- ehon ecclesiasticum) poliptoton (gr. poly, ptosis pade) e- sto ponavljanje jedne rijei s pro- mijenjenim zavretkom, npr. ovjek ovjeku vuk polir (njem. Policr) v. palir polirati (lat. polire, fr. polir) gladiti, gla- ati, latiti, uglaati, napraviti sjaj- nim. usjajiti trljanjem (npr. kovinu); popraviti, dotjerati, napraviti ljep- im; profiniti poliritmika (gr. polv, rhvthmos mjera vremena, takt) glaz. istodobna upo- raba razliitih ritmova u raznim gla- sovima; supr. izoritmika polis (gr. polis) grad, grad koji je ujed- no i zasebna drava (npr. kod starih Grka) polisarkija (gr. poly, sarx gen. sarkos meso) med. mesnatost, velika razvi- jenost miia, gojnost polisarkoza (gr. poly, sarx gen. sar- kos) med. v. polisarkija polisemija (gr. poly mnogo, semeion znak) lingv. vieznanosL, svojstvo neke rijei da ima vie znaenja, npr. rije zemlja moe imati vie znae- nja: a) vrsta tla; h) kopno; c) povri- na tla kao imovina; d) domovina, drava polishematistian (gr. poly, sehema- tizo oblikujem, uobliavam) mnogo- oblian, koji ima mnogo oblika, s raz- liitim oblicima; polusiiematitiki sli- hovi poet. stihovi koji izgledaju kao da imaju nepravilan oblik polisijalija (gr. poly, sialon pljuvaka) med. preveliko izluivanje pljuvake, slinjenje polisilab (gr. poly, syllabe slog) gram. vieslona rije polisilabian (gr. polv, syllabe slog) gram. viesloan, koji ima vie slo- gova polisilogizam (gr. poly, sylogismos s- ilogizam. posredni zakljuak) log. sloen posredni zakljuak, lanac silo- gizma, izvoenje jednog iz vie od dva suda polisindeton (gr. poly, svndeton sveza) reL. figura gomilanja veznika bez gramatike potrebe radi pojaa- vanja dojma, npr.: bila je i lijepa i zgodna i pametna, supr. asindeton polisinodija (gr. poly, synodia zajed- niki put) esto sastajanje, esto odr- avanje sastanaka polisintetian (gr. poly, synthetikos koji pripada sastavljanju ih skla- panju, slaganju; sastavan) koji spaja u sebe mnogo dijelova, viestruko sloen; poli sintetini jezici jezici koji razne reenine dijelove stapaju u jednu rije s glagolom (polisiniet- izam), kakvi su, npr., gotovo svi ame- riki jezici polisintetizam (gr. polv, svnthesis sa- stavljanje, slaganje, sklapanje) v. pod polisintetian polisinteza (gr. poly, svnthesis sastav- ljanje. sklapanje, slaganje) spajanje vie dijelova u jednu cjelinu poliskop (gr. poly, skopeo gledam) opt. staklo za umnoavanje, za umnogo- struavanje polisomatija (gr. poly, soma tijelo) med. punoa tijela, gojnost polisperman (gr. poly. sperma sjeme) bogat sjemenom, pun sjemena polispormija (gr. poly, sperma sjeme) prodiranje veeg broja sjemenih sta- nica u jaje; prevelik odljev sjemena polistilan (gr. poly-stylos) arhit. mno- gostupni, koji ima mnogo stupova, s mnogo stupova polistilon (gr. polv-stylon) arhit. zgra- da s mnogo stupova polistomi 1128 politokija polistomi (gr. poly, stoma usta) mn. zool. vieuatice (vrsta utrobnih crva) poliinel (fr. polichinelle) aljivac, lakr- dija; komian lik u nekim zapadno- curopskim kazalitima lutaka; usp. pulinela politehniki (gr. poly. tecbnikos) koji obuhvaa mnoge grane umjetnosti i znanosti; koji pripada politehnici politehnika (gr. poly, techniko umjet- nost, vjetina) prijanji naziv za viu tehniku kolu; kola u kojoj se ue sve grane tehnike politeist (gr. poly, theos bog) pristaa politeizma, mnogoboac politeizam (gr. poly, theos bog) vjero- vanje u vie bogova, mnogobotvo; usp. monoteizam politeknija (gr. poly, teknon dijete, edo) v. polipedija politelija (gr. poly, thelc bradavica na dojci, sisi) med. pojava vie bradavica na do i ci politesa (fr. politesse) uljudnost. pri- stojnost. ugladenost. dobar odgoj politiar (gr. politikos javni, dravni) ovjek koji se praktino ili teorijski bavi dravnim poslovima, vjetak i znalac upravljanja dravom, drav- nik; pren. snalaljiv, vjet, okretan, lukav i oprezan ovjek politika ekonomija znanost o zako- nima ekonomskog razvoja drutva te su njezin predmet drutveni proiz- vodni odnosi koji se razvijaju i mi- jenjaju po odredenim zakonima u vezi s razvijanjem materijalnih pro- izvodnih snaga drutva; u ljudskoj povijesti razlikujemo proizvodne od- nose prvobitne zajednice, ropstva, feudalizma i kapitalizma politika geografija dio antropogeo- grafije koji se bavi zemljopisnim pro- matranjem i prikazivanjem povijes- nog oblikovanja zemalja i drava, sluei se osobito statistikom politiki (gr. politikos javni, dravni) koji je u vezi sa znanosti o dravi, koji se tie znanosti o dravi, dravni, javni; pren. mudar, snalaljiv, okre- tan, oprezan, prepreden, lukav politika (gr. polis grad, drava, po- litikos graanski, dravniki od po- lites graanin, dravni graanin, politike skraeno od episteme poli- tike, techne politike poznavanje dr- ave, vjetina upravljanja dravom.) 1. znanost i vjetina upravljanja dr- avom; znanost o ciljevima drave i o najboljim sredstvima i putevima koji vode ostvarenju tih ciljeva; dijeli sc na unutranju (trgovina, financije, privreda, prosvjeta, vojska) i vanjsku politiku, koja se bavi odnosima pre- ma drugim dravama; pren. metoda rada neke drave, stranke, ustanove ih pojedinca, mudrost i vjetina op- hoenja s ljudima i snalaenja u i- votu, dosjetljivost, snalaljivost, lu- kavost, prepredenost politika (lat politica) mn. 2. dravni po- slovi, djelatnosti koje se tiu drave politikant (gr. politike politika) v. po- litikaster politikaster (gr. politike politika) na- zovi politiar, takozvani politiar, o- vjek koji sc bavi politikom, a nije za nju dorastao politipi (gr. poly, typos otisak.) mn. tisk. reljefne ploe za natpise; rijei koje se esto pojavljuju u jednom ko- madu; takoer: vinjete, ukrasi itd. politipija (gr. poly, typos otisak) tisk. umnoavanje tiskanog sloga; tiskanje ukrasa, vinjeta i dr. politirati (lat. politura) glaati, davati (ih: dati) vanjski sjaj emu politizirati (lat. polisitare) baviti se po- litikom. govoriti o politici; bistriti po- litiku politokija (gr. poly, teknoo raam, stvaram djecu) raanje mnogo djece, velika plodnost politoman 1129 polucija politoman (gr. po!y, tomos odsjeak, reanj) koji ima mnogo renjeva, s mnogo renjeva polito p (gr. poly, to po 5 mjesto) mat. geometrijski oblik u prostoru od e- tiri dimenzije ili vie dimenzija politopian (gr. polv. lopos mjesto) koji vrijedi za mnogo mjesta, koji sc nalazi na mnogo mjesta; politopian sat sunani sat koji pokazuje vrijeme u vie gradova ili mjesta politrihija (gr. polv, thrix gen. tnrichos dlaka, vlas} med. neprirodno povean rast kose ili dlaka, prekomjerna ru- njavost, dlakavost politrofiao (gr. poly. trotikos pre- hrambeni) suvie uhranjen; suvie hranjiv politrofija (gr. poly, trofe prehrana) med. preobilna prehrana; prehranje- nost politropija (gr. poly, tropos okret; na- in) velika okretnost, domiljatost dosjetljivost, lukavost; raspoloenje, ukus za mnoge stvari politura (lat.) glaanje; uglaan ost, sjaj; pren. vanjski sjaj. lijep vanjski izgled, gladak poliurija (gr. po!y, uron mokraa) med. poveano izluivanje mokrae polivinil-klorid tehnol. sintetika vlak- na koja se dobivaju od acetilena ni- zom polimerizacijskih kemijskih pro- cesa; neosjetljiva su na djelovanje vo- de, a znatno otporna i postojana pre- ma djelovanju alkalija i kiselina, ali su nepostojana na povienoj tempe- raturi; polivinil slui za izradbu ri- barskih mrea, predmeta za tehni- ku uporabu, kinih ogrtaa, odijela za zatitu u kemijskoj industriji itd. polivitaminski (gr. polv, lat. vita i- vot) biol. koji sadri vie vitamina; usp. vitamini polka (polj.) "Poljakinja"; ivahan (iz- vorno poljski) ples u dvootvrlinskom taktu polka-mazurka (polj. polka-mazurek) okretni ples u troetvrtinskom tak- tu pollice verso it. police verzo (lat.) "obr- nutim palcem"; gesta u rimskom am- fiteatru kojom se pobijeenom gla- dijatoru uskrauje milost; znai: ne- ma milosti, ubij ga! pollutio templi it. poluio lem.pli (lat.) prav. oskvrnjenje (ili obeaenje) hrama ili crkvo polo (ind.) port, igra udaranja lopte s konja, slina hokeju polografija (gr. polos stoer, gTafia opis) zem. opis stoera, opisivanje po- lova: v. pol poloneza (fr. polonaisc) poljski okretni ples i njegova melodija u troetvr- tinskom Laktu (polaka, polka); vrsta enskog krznenog ogrtaa; starinska haljina slina redengotu polonij (lat. polonium od Polonia Polj- ska) kem. radioaktivni element (koji su otkrili u uraninitu suprunici Ou- rie), atomska teina 210, redni broj 84, znak Po polonistika (lal. Poloni Poljska) zna- nost o poljskom jeziku i knjievnosti polonizirati (lat. Polonia) napravili Po- ljakom, popoljaiti polos (gr. pelo kreem se, miem se) vrsta sunanog sata poltron (fr. poltron), tal. poltrdne, njem. Polstcr jastuk) plaljivac, kukavica; junak na jeziku, razmelljivac; kod nas i u znaenju: ulizica, puzavac, beskimenjak, podrepa, pripuz poltronstvo (fr. poltronnerie) kuka- viluk, plalj i vost; junatvo na jeziku, razmctljivosl; kod nas: puzavost, uli- znitvo polucija (lat. polluere ukaljati, uprljati, pollutio kaljanje, prljanje) zagaenje, oneienje; med. nehotino nono iz- bacivanje sjemena zbog spolne na- draenosti u snu ili slinih duevnih podraaja po danu polueirati 1130 pondus polueirati (lat. pollutio) oskrnavili. obe asti ti; med. izbaciti (ili: izbaci- vati) sjeme zbog spolnih podraaja Poluks (lat. Pollux, gr. Polydeukes) mit. Zeusov i Ledin, nerazdvojni brat Kastorov: astr. ime zvijezde prve veli- ine, jedna od dviju glavnih zvijezda u zvijeu Blizanci poma (gr. poma poklopac) 1. poklopac; zool. lcrni poklopac (kod riba) poma (lat.) 2. mn. voe pomada (fr. pommade, tal. pomata) 1. mirisna mast za njegu lica i kose pomada (fr. pommeau, pommade) 2. jah. skok preko konja pri emu se skaka pridrava za jabuku sedla pomeridijanski (lat. pomeridianus) po- podnevni; pomeridijanske biljke bilj- ke koje cvjetaju samo poslije podne pomfrit (fr. pommes frites) kuh. krum- pir izrezan na prutie i ispren na masti ili ulju pomidor (tal. pomodoro) rajica pomodar (fr. mode) onaj koji u odije- vanju i dr. slijedi modu, kico, giz- delin; za enu: pomodarka pomolog (lat. pomum voe. gr. logos) strunjak, poznavatelj voa i voar- stva, voar pomologija (lat. pomum voe, gr. lo- gia) poznavanje voa, znanost o vou, voarstvo; znanost o poznavanju voa Pomona (lat. pomum voe) mit. staro- rimska boica vrtova i voa pompa (lat. pompa, gr. pompe) sjajna sveanost, sjaj, rasko; sveana po- vorka, sveani pohod pompadur (fr. pompadour) 1. stil na- mjetaja i enskih haljina; vrsta tor- bica koju dame nose na ruci (nazva- ni po markizi Pompadour, ljubavnici Luja XV.); 2. francuski salonski ples u XIX. st.; 3. junoamerika ptica li- jepog perja pomposo it. pompozo (tal.) glaz. siajno, velebno, sveano pomp>ozan {lat. pomposus, fr. pompeux) sjajan, raskoan, veleban, divan, veli- anstven, svean; teko razumljiv, npr. stil pomum (lat.) voe, plod drveta; osobito: jabuka pomum Adami (lat.) anat. ispupeni dio grkljana. "Adamova jabuica" pono (p. poneho) vrsta grubog ogrta- a koji se sastoji od etvrtastog ko- mada tkanine s jednim otvorom u sredini kroz koji se provlai glava; osobito sc nosi u Argentini, Peruu i ileu pond (niz.) osnova nizozemskog met- rikog sustava mjera = 1 kilogram ponderabilan (lat. ponderabilis) tein- ski, teinski mjerljiv, koji se moe mjeriti po teini ponderabilije (lat. ponderabilia) tein- ska tijela, ono to sc moe vagali; supr. imponderabilije ponderabilitet (lat. ponderahilitas) te- ljivost, mogunost vaganja, izmjer- ljivost pondoracija (lat. ponderatio) mjerenje, odmjeravanje; ravnotea, ravnomjer- na i odgovarajua raspodjela tereta; u kiparstvu: ravnomjerna podjela te- ine tijela na pojedine udove; slik. ravnotea u poloaju i kretnji jedne figure ponderometar (lat. pondus gen. pon- deris teina, teret, gr. metron mje- rilo, mjera) sprava za mjerenje tere- ta ponderoso it. ponedrozo (tal.) glaz. s puno vanosti, s naglaskom ponderozan (lat. ponderosus) teak; vaan, znaajan; vrijedan razmilja- nja, ozbiljan (s obzirom na svoju va- nost) pondus (lat.) teina; uteg; ad pondus omnium (lat.) med. isto toliko od svih drugih dijelova koji dolaze u jedan lijek pondus medicinale 1131 pop-art pondus medicinalc (lat.) ljekarnika mjera (uteg) ponentc (tal.) mjesto gdje: zalazi sun- ce, zapad; supr. levante ponerologija (gr. poneros umoran, muan; los, poroan, logia) nauava- nje o zlu, osobito o zlu u ljudskoj prirodi pongo zool. vrsta afrikog majmuna bez repa. "afriki divlji ovjek", impan- za, orangutan poni (engl. pony) vrsta malih kotskih konja za jahanje i uprezanjc. obino su visoki samo 85100 cm. a najvi- e do 140 cm ponirati (lat. ponere) metnuti, metati, staviti, stavljati ponistra (tal. finestra) prozor, okno ponlevi (fr. pontlevis, lat. pons levati- cus) pokretni most za dizanje i spu- tanje (pred starim dvorcima) ponpon (fr. pompe, pompon) svileni cvjetovi proarani zlatom ili srebrom (kao ukras za glavu kod ena; kita, resa (npr. na vojnikoj kapi) ponseta (fr. poncettc) vreica s uglji- nim prahom za prevlaenjc izboc- kanih crtea koje treba prenositi ponsirati (fr. poncer, lat. pumex plo- vak) gladiti (ih: glaati) plovkom; iz- bockanc crtee prevui bojom u prahu, ai, i tako ih prenositi Pont (gr. Pontos, lat. Pontus) stari na- ziv za Crno more i zemlje koje ga okruuju Ponte de' sospiri (tal.) 'Most uzdisaja" u Veneciji preko kojega su nekada vodili osuene na smrt pontielo (tal. ponticello mosti) glaz. mosti, kobi lica (na gudakim glaz- benim instrumentima) pontifeks (lat. pontifex) vrhovni sve- enik u starom Rimu; prvosveenik, biskup pontifeks maksimus (lat. pontifex ma- ximus) vrhovni prvosveenik kod starih Rimljana; u Katolikoj crkvi, od V. st., slubeni naziv za papu Pontifikale (lat. Pontificale) katolika obredna knjiga koja sadri prava i dunosti kat. biskupa (izdana 1485., 1595. preraena i dopunjena u doba pape Klementa VIII. i propisana za cijelu Katoliku crkvu) pontifikalije (lat. pontifkalia) mn. sve- eniki obredi koje moe obavljati samo biskup; dijelovi odjee koje nosi samo biskup te posebni znaci biskup- skog dostojanstva: sveenika odje- a; sveane haljine pontifikalni (lat. pontiflcalis) prvosve- eniki; papinski: biskupski pontifikat (lat. pontificatus) in i zva- nje pontifeksa; prvosveenstvo. pa- pinstvo, dostojanstvo i vlast pape; biskupstvo pontirati (fr. ponter) stavljati novac na jednu kartu, igrati protiv bankara; poentirati ponton (fr.) 1. amac za most, amac optoen bakrom ili limom, kao pod- loga za tzv. ponton.ske mostove, oso- bito u ralu; pontonski most; 2. bar- ka s plosnatim dnom na kojoj stoje sprave za vaenje zlatonosnog pi- jeska; 3. bavi slina elina sprava koja slui pri dizanju brodova pontonir (fr. ponlonnier) onaj koji gra- di i postavlja mostove; vojnik iz pon- tonske (mos tovne) ete pontonski lim vrsta najjaeg eljeznog lima pontonski most most sastavljen na podlozi amaca; v. ponton 1 pontonski tren voj. povorka kola, vlak, trupa koja prevozi amce i sve to je potrebno za postavljanje pontona pontus (lat. pontus. gr. pontos) more Pontus euxinus it. Pontus cuksinus (lal.) Crno more pop-art kratica od popular art (engl.), tj. popularna umjetnost, jedna od tendencija u suvremenom umjetni- popada 1132 porfrr kom oblikovanju; izraava reakciju na apstraktno slikarstvo i obnovu osjeaja za predmetni svijet i figura- tivnu umjetnost popada (tal. pappataci) sredozemna sitna muica koja prenosi groznicu; am: palac, nevid popelin (fr. popelinc) polusvilena sjaj- na tkanina, slina taftu popita (tal. pipita) 1. bolesna izraslina na kokojem jeziku; 2. zanoktica poplitini (lat. poples gen. poplitis ko- ljeni zglob; potkoljenica) anat. potko- ljenini popolo (tal. popolo. lat. populus) narod populacija (lat. populatio) naseljavanje. nastanjivanje; stanovnitvo, ljudstvo populacionisti (lat. populatio) mn. u Engleskoj: protivnici nauavan ja na- cionalnog ekonomista Malthusa o prenatrpanosti stanovnitva, prista- e mnoenja stanovnitva populacionistika (lat. populatio) zna- nost o stanovnitvu, o nastanjivanju; statistika stanovnitva popularan (lat. popularis, engl. popu- lar, fr. populairc) narodni; narodski; pisan za narod, pristupaan i razum- ljiv irim slojevima; omiljen u na- rodu, koji nalazi odziv u narodu popularitet (lat. populariias) omilje- nost u narodu; naklonost narodu, us- lunost; razumijevanje za svakoga, pristupanost irim narodnim sloje- vima popularizacija (lat. popularisatio) i- renje u narod, rasprostiranje u na- rod; injenje pristupanim narodu, i- njenje razumljivim irokim narodnim slojevima, npr. znanosti; omiljenost u narodu popularizirati Gat. popularisare) ui- niti da neto bude operaz umij ivo i pristupano irim narodnim sloje- vima; iriti u narod; omiljeti u naro- du; popularizirati se stei ljubav i naklonost naroda, omiljeti u narodu; iriti se u narodu popularnost Gat. popularitas) v. popu- laritet popu listi (lat. populus narod) lit. pri- stae populizma; takoer: proleterski pisci u Francuskoj koji u svojim dje- lima izraavaju revolucionarni duh svoje klase populizam (lat. populus narod, fr. po- pulisime) lit. pokret u novoj francus- koj knjievnosti kojem je cilj, budui da je voen i nadahnut ljubavlju prema narodu, prikazivanje narod- nog ivota i njegove biti populus (lat. populus) narod, rimski narod (i patriciji i plebejci); populus romanus (lat.) rimski narod porcija (lat. portio) dio, udio, obrok, pri- padanje, osobito hrane; vojnika li- mena posuda za jelo; prav. dio na- sljedstva porculan (tal. porcellana) fina smjesa od masne gline (kaolina) i sitno iz- mrvljenog glinenca (feldpata), slui za izradbu posuda i dr. predmeta; nazvana po "porculanskom puu" (lat. porcellana, concha, cypraea). zbog svoje glatkoe i mlijenog sjaja, ili to se vjerovalo da se izrauje od takvih pueva; porculanske slike pro- zirne reljefne slike od tankog por- culana pore (gr. poros prolaz; otvor, cijev, 11111. poroi, lat. porus) mn. mah meu- prostori, otvori na koi; rupice kroz koje se izluuje znoj; fiz. meumo- lekularni prostori, nevidljivi otvori poreneefalija (gr. poros otvor, cijev, en- u, kefale glava) med. uroena ih boleu steena upljikavosl mozga, esto spojena s blesavou (idiotijom) i uzetou porfir (gr. porfyra) 1. min, purpurni kamen, grimizni kamen, mjeavina raznih stjenovitih masa s kristalima glinenaca (feldpata) i dr.; 2. grimiz, porfiran 1183 porpecit purpur; purpurna odjea, grimizna haljina (purpur) porflran (gr. porfvreos) grimizan, gri- mizne boje; purpuran porfiristian (gr. porfyra) med. kuji sc Lice ili potjee od arlaha porfirit (gr. porfyra) mramor s pur- pumim prugama porfirizma (gr. porfyra) med. v. ari ah porfirogenet (bizantski gr. porfy- rogennetos, porfvra purpur, gennao rodim) "onaj koji se rodio u purpurnoj dvorani", nadimak nekih bizantskih careva, "zakoniti car" (izraz nastao od obiaja da sc bizantske carice po- raaju u "purpurnoj dvorani" carske palae) porfirogenit (lat. porphvrogenilus u purpuru roen) v. porfirogenet porhet (lat. baraccanus, njem. Bar- ehent) tehnol. jaa tkanina koja je na naliju raupana porigo (lat. porrigo) med. kraste, ko- na bolest; pitirijazis poriomauija (gr. poreia putovanje, put, mania pomama, ludilo, strast) med. bolesni nagon za putovanjem (osobito kod epileptiara) poristian (gr. poristikos) koji je po pravilu, pravilan; usp. poristika poristika (gr. poristikos dobiven, pro- naen, poristike) log. znanost o prav- ljenju zakljuaka, o zakljuivanju porizma (gr. porisma) zakljuak iz neega to je ve dokazano, dodatak, npr. u matematici porko (tal. porco) 1. svinja; 2. gadan, proklet porkulab (njem. Burggraf) nekada: na- ziv i,a razliite dunosti: 1. sudac; 2. upravitelj grada ili tvrave; 3. sud- ski glasnik pomija (gr. porneia bludnienje, pre- ljub) preljub, blud, bludnienje pomograf (gr. porneia bludnienje, blud, grafo piem) pisac ih slikar bes- tidnih, nemoralnih, razvratnih dje- la, osobito iz ivota bludnica pornografija (gr. porneia bludnienje. blud, gTafia pisanje) irenje bludni- enja knjievnou; bestidna knjiev- nost. slikarstvo, fotografija, film pornografski (gr. porneia, grafo pi- em) bestidno i sablanjivo napisan ili naslikan; koji spada u pornogra- fiju, koji ima pornografski karakter pomolagnija (gr. pornc bludnica, lag- neia tjelesno uivanje, blud) med. bo- lesna sklonost za spolnim odnoajem samo s prostitutkama porocela (gr. poros otvrdnue, kele kila) med. tvrda kila, lana kila (koja nastaje zbog otvrdnjavanja) poromfalocela (gr. poros otvrdnue, omfalos pupak, kele prodor, kila) med. v. poromfalon poromfalon (gr. poros otvrdnue, om- falos pupak) med. kila pupka, is- pupenost pupka zbog stvaranja Otvrdnua poropeja (gr. poros otvor, cijev, poieo pravim, inim) med. otvaranje, po- mou raznih lijekova, konih pora ili upljiica za znoj Poros (gr.) mit. boanstvo domiljato- sti porotian (gr. poros otvrdnue) koji stvrdnjava; koji pomae sraivanjc porotikum (gr. poroo otvrdnem, lat. porpticum) med. sredstvo za zalije- ivanje, za sraivanje porozan (lat. porosus) nevidljivo up- ljikav, pun malih nevidljivih otvora, pun pora, propuslljiv porozis (gr. porosi.s otvrdnue) okor- jelost; med. sraslost prelomljenih ko- stiju porozitet (lat. porositas) nevidljiva up- lji kavost poroznost (lat. porositas) v. porozitet porpecit min. brazilska ruda a koja se sastoji od istog zlata s 4<& srebra i 10% paladija port 1134 portlandstone port (lat. portus) morska luka, prista- nite; utoite, prihjcite, mjesto mira i sigurnosti; uski brdski pro- laz. tjesnac (osobito u Pirinejima) port-boner (fr. porte-bonheur) dono- sitelj sree, srekovi port-ope (fr. porte-pe) remeni za vjeanje maa na remen oko pasa; vojniki pojas; ukrasna resa na bal- aku (drci) sablje porta (lat) 1. vrata, ulaz; 2. prostor oko crkve, crkveno dvorite (kod pravo- slavnih crkava) Porta (tal.) ime kojim su prije, u Europi, nazivali tursku vladu; Visoka porta portabilan (lat portabilis) nosiv, koji se moe nositi, koji je za noenje portabilitet (lat. portabilitas) nosivost portabl (fr. portable) 1. v. portabilan; 2. mali pisai stroj prikladan za no- enje, putniki stroj portal (lat. porta, portale ulaz, vrata, fr. portail) glavna vrata, glavni ulaz, sveana vrata s ukrasima, osobito na crkvama, dvorcima itd.; prednja stra- na portament (tal.) glaz. kod pjevanja i sviranja na gudake instrumente: prelaenje iz jednog tona u drugi portamcnto di voe it. portamento di voe (tal.) glaz. v. portiment portantina (tal. portare nositi) nosiljka portati (tal. portala) mn. trg. u pomo- skim lukama i trgovakim grado- vima: popisi robe koja svakog dana stie s imenima onih kojima je upu- ena portativ (lat. portitivum) depna knji- ga, priruna knjiga portativan (lat. porialivus) v. porta- hilan porter (fr. porteur) nositelj; nosa (prt- ljage); trg. vlasnik mjenice ili ob- veznice, donositelj; mjenica glani na porlera = na donositelja; au porteur papiri it. o porter... vrijednosni pa- piri koji glase na donositelja portfelj (fr. portfeuille) lisnica, novar- ka; torba, slubena torba (osobito ministra), otuda: ministarstvo, mini- starsko mjesto, resor, npr. primiti portfelj prosvjete postati ministar prosvjete; trg. novarka, lisnica; mje- sto gdje novane ustanove dre vri- jednosne papire; vrijednosni papiri, mjenice portfolio (engl. portfolio) v. portfelj portijera (fr. portiere) vrata (na zatvo- renoj koiji, vagonu); zavjesa na vra- tima portik (lat. porta ulaz, vrata porticus) dvorana, galerija, hodnik na stupo- vima, hodnik sa svodovima (gr. stoa) portilan (fr. portulan, tal. portolano) pom. knjiga s podacima o poloaju obala i pomorskih luka portio gratialis it. porcio gracijalis (lat.) prav. dio imanja ih novca koji se daje dobrovoljno, iz milosti portio hereditaria it, porcio heredi- tarija (lat.) prav. dio koji se naslje- duje, nasljedni dio portio legitima it. porcio legitima (lat.) prav. dio koji nekome pripada po zakonu, zakoniti dio portio statuaria it. porcio statuarija Gat.) prav. dio koji ena, po zakonu, nasljeduje nakon mueve smrti, udo- viki dio portio virilis it porcio virilis (lat.) prav. jednak dio nasljedstva koji pri- pada djeci portir (fr. portier, lat. portarius) pazi- kua, vratar; hotelski namjetenik koji uva kljueve soba portirka (fr. portiere) vratarka portland cement (Portland, poluotok Dorsetshire) cement po boji slian portlandskom kamenu (portlend- stonu), ukastohijelom vapnencu portlandstone it. porllendostoun (engl.) portlandski kamen, vrsta oolitskog vapnenca s otoka Porth- landa porto 1135 post Christum natum porto (tal. portare nositi, porto) 1. taksa za pisma, potarina porto 2. poznato portugalsko crveno vino iz grada Porta porto morto (tal.) mrtva luka. tj. luka u koju vie ne mogu ulaziti brodovi porto-fraj (tal. porto potarina, njem. frei slobodan) v. porto-franko porto-franko (tal. porto-franco) I. os- loboeno potarine, slobodno od po- tarine; 2 (tal. porto franco) slobodna luka koja ima pravo izvoziti i uvoziti robu bez plaanja carinske pristojbe portolano (tal.) pom. v. portilan portret (fr. portrait) slika, osobito po- prsje neke osobe; pren. vjeran opis neke osobe, prava slika portretirati (fr. portrait) slikati, praviti sliku neke osobe; opisivati nekoga portretist (fr. portraitiste) slikar koji slika portrete portun (tal. porlone) velika kuna vra- ta, vea porus (lat. porus, gr. poros otvrdnue) med. izraslina na kosti, nauljano mjesto Po sej don (gr. Poseidon) mit. bog mora kod starih Grka, sin Saturnov i Re- jin, mlai brat Jupiterov, mu Amfi- tritin; kod Rimljana: Ncptun posesija (lat. possessio) posjedovanje; svojina, posjed, imanje, dobro; teol. opsjednutost neastivim silama, bje- somunost posesiv (lat. possessivum sc. pronomen) gram. zamjenica koja oznaava neko posjedovanje, posvojna zamjenica, npr. moj, tvoj, na, va itd. posesivan (lat. possessivus) posvojan, koji se tie posjeda, posjedovanja; gram. posvojni, koji oznaava posje- dovanje posesor (lat. possessor) prav. vlasnik, posjednik posesoran (lat. possossorius) vlasniki, koji se tie vlasnitva, koji spada u vlasnitvo, posjedniki, posjedan posesorij (lat. possessorium) prav. tu- ba ih pravni spor u kojima je rije samo o raspravljanju pitanja o po- sjedovanju ili pravu vlasnitva neke stvari (supr. petitorij) posesoma tuba prav. v. posesorij posesorni proces prav. v. posesorij posibilan (lat. possibiiis) mogu, izvediv posibilisti (lat. possibiiis mogu) pri- stae posibilizma posibilitet (lat. possibilitas) mogunost posibilizam (lat. posse moi, possibiiis mogu) struja u meunarodnom soci- jalistikom pokretu, podrijetlom iz Francuske, protivi se revolucionar- nim metodama, nego hoe "politiku mogunosti", tj. eli postii svoje cilje- ve postupno, malo-pomalo, i initi ono to je mirnim putem mogue positiones cnptiosae it. poziciones kapcioze (lat.) mn. prav. zapleteni, zamreni, delikatni stavovi, zaple- tena, zamrena, delikatna pravna pi- tanja posologija (gr. posos koliki, logia) dio medicine koji se bavi koliinom u kojoj se mogu i smiju davati lijekovi possessio praoscripta it. posesio pre- skripta (lat.) prav. zastarjelo vlasni- tvo, osnova za stjecanje prava vlas- nitva putem zastarjelosti possessor bonae fidei it. posesor bo- ne fidei (lat.) prav. astan vlasnik, onaj koji misli da po zakonskom pra- vu posjeduje neku stvar possessor malae fidei it. posesor male fidei (lat.) prav. neastan vlas- nik, onaj koji zna da nema zakonsko pravo na posjedovanje neega post (lat.) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: poslije, nakon, iza, straga post (engl. post) 2. greda, stup, kolac (osobito na trkalitu, sa strane) post bellum (lat.) nakon rata post Christum natum it. post Kri- stum natum (lat) nakon Kristova ro- post factum li:iH pOSti KIITI enja (formula za oznaivanje kr- anskog brojenja godina) post factum it. post faktum (lat.) na- kon svrenog djela (ili: ina) post festum (lat.) "nakon sveanosti", tj. kasno, prekasno, nakon lx>ja kop- ijom u trnje post homLnum memoriam (lat.) ot- kako ljudi pamte, od pamtivijeka, oduvijek post nubila Phoobus it. post nubila Febus (lat.) nakon kio sunce post tcucbras Iux it. post tenebras luks (lat.) nakon tmine svjetlo; usp lux in tenebris post urbem coriditam it. post urbem konditam (lat.) "od osnivanja grada", tj. Rima, po emu su stari Rimljani raunali godine postalijc (tal. posta pota) potanske stvari postament (lat. postamentum) postolje, podnoje, podloga (stupa, spomeni- ka); temelj, osnova postdatirati (lat. post poslije, datum oznaka vremena, nadnevak) na pis- mu ili aktu staviti kasniji nadnevak, a ne onaj kad je pisano; usp. antida- tirati postdebit (fr. poste, dbit) otprema no- vina potom uz povlatenu, snienu potarinu postdentalan (lat. post poslije, dens, gen. dentis zub) gram. koji se tvori iznad zuba, zazubni (glas) postdentalan (lat. postdentalis) gram. zazubni, npr. glas postdiluvijski (lat. post poslije, diluvi- um potop) poslijepotopni, koji se do- godio. postojao ili postao nakon poto- pa; supr. antediluvijski poste restante it. post restant (fr.) pismo, novana uputnica ili druga potanska poiljka koja se ne donosi primatelju u stan, nego on sarn dode po nju postegzistencija (lat. postexistentia) budue postojanje, budui ivot (su- pr. precgzistencija) poster (engl.) 1. oglas, plakat; velika slika neke popularne osobe (porta- a, glumca, glazbenika i si.) posteri (lat.) mn. potomci poste rij (us) (lat. posterius) kasniji posterioran (lat. posterior) kasniji, koji se dogodio nakon neega drugog posterioritet (lat. posterior i tas) zaos- talost u inu, manji poloaj, poloaj koji trai potinjenost; supr. priori- tet posteritet (lat. posteritas) potomstvo, potomci posterus (lat.) prid. idui, sljedei, na- redni. budui postformacijn (lat. postformatio) biol. v. epigeneza posthuma (lat. poslhuma) posmre, ensko dijete roeno nakon oeve smrti posthuman (lat. posthumus) posmrtni, ostao u rukopisu nakon pieve smr- ti, objavljen nakon pieve smrti posthumus (lat.) dijete roeno nakon oeve smrti, posmre; liberi posthumi (lat.) mn. djeca roena nakon oeve smrti, posmrad postila (post illa sc. verba) kod katolika; knjiga s propovijedima o nedjeljnim i blagdanskim evaneljima postiljon (fr. postillon) potanski mo- mak, potanski koija, sprovodnik potanskih kola; jaha najednom od pn^njih zapregnutih konja postioplastika (gr. posthc kapica na udu, plastike vjetina uobliavanja) med. stvaranje kapice na mukom udu umjetnim putem postirati (fr. poster) postaviti, postav- ljati, namjestiti, namjetati postian (fr. postiehe) kasnije nainjen i dodan, laan, umjetan, pravljen, npr. postina kosa, zubi itd. 1137 poeta postitis postitis (gr. posthc kapica na udu) med. upala kapice na mukom udu postliminij (lat. postliminimn) povra- tak kui. povratak u zaviaj; jus po- stliminii (lat.) prav. ponovno stupa- nje u prijanji posjed, pravo kojo ne- kome ponovno pripada kad se vrati iz zarobljenitva ili tuine u zaviaj; vraanje prijanjih pravnih odnosa u jednoj zemlji nakon njezinog oslo- boenja (K! neprijateljske vlasti postmeririijanski (lat. postmeridija- nus) popodnevni; v. pomeridijanski postnatalan (lat.) med. koji se zbiva nakon poroda, poslijeporodajni postnumerano (lat.) plaajui unazad (ili: naknadno) postnumerirati (lat. postnumerare) platiti kasnije, plaati naknadno; su- pr. prcnumerirati postonkus (gr. posthc kapica na udu, onkos masa) med. oteklina kapice na mukom udu postortnlan (lat.) med. koji se zbiva na- kon smrti, posmrtni postplioccnski (lat. post. gr. pleion, kainos) geol. koji je postao nakon pli- occnskih tvorevina postpozieija (lat postpositio) zapostav- ljanje; gram. prijedlog koji ne stoji ispred imcnicc koju treba blie odre- diti, nego iza nje, npr: ''"Mojoj kui preko puta"; mnogi neindoeuropski jezici imaju samo postpozicijc postremitet (lat. postremitas) stanje posljednjega, poloaj posljednjega postremum (lat. postremum; (ono to je) posljednje; prav. posljednja rije pred sudom, pravo na zavrnu rije koje optuenom pripada postremus (lat. postremus) zadnji, po- ljednji, krajnji postsoonij (lat. post poslije, iza, gr. skene pokrivena drvena skela) pro- stor iza pozornice; supr. proscenij postsinkronizacija (lat. post poslije, gr. syn s, chronos vrijeme) u kine- matografiji: naknadno ozvuavanjc filma, u dvorani za tonska snimanja, kada glumci govore svoje uloge pra- tei slike na platnu; usp. sinkroni- zacija postskribirati (lat. postscribore) napi- sati iza ega, pismu dodati jo neto pri dnu, ispod potpisa postskriptum (lat. postseriptum) do- datak pismu (upotrebljava se obino kao kratica: P. S.) postulacija (lat. postulatio) zahtijeva- nje, potraivanje, eljenje; osobito: davanje sveenikog ina osobi koji ona, po kanonskom pravu, zapravo ne bi mogla dobiti postulant Gat. postulans) onaj koji trai neko mjesto, molitelj; onaj koji trai da bude primljen u samostan postulat (lat. postulatum) zahtjev; log. zahtjev koji se logiki ne moe do- kazati, ali koji je nuan za razumi- jevanje odreenih injenica, pretpo- stavka; mat., giiom. pretpostavka is- tinitosti nekog stava bez dokaza; usp. aksiom postulirati (lat postularc) iskati, tra- iti, zahtijevati, pretpostavljati kao uvjet, eljeti; pretpostaviti (ili: pret- postavljati) kao istinito bez dokaza; postaviti iznimno nekoga za bisku- pa postumat (lat. postumatus) posljednje mjesto, najnii stupanj, najnii in postumum (lat.) knjievno ili znan- stveno djelo objavljeno nakon pie- ve smrti; rukopisna ostavtina; opus posthumum posturnus (lat. postumus) v. posthumus posada (fr. poehade) prvi nacrt jedne slike, slika izraena na brzinu, u ne- koliko poteza kistom, nacrt, skica; djelo napisano na brzinu poeta (fr. pochctte) mali dep. depi; depna violinica sa 3 do 4 ice, bila u modi od XVI. do XVIII. stoljea poirati 1138 potencijalni kolotumik poirati (fr. pocher) kuh. istui jaja, skuhati jaja bez ljusaka, tj. poto se razbiju, pa kuhaju u putru ili vodi pota (tal., p., port. posta, fr. la poste, lat. ponore metnuti, staviti, postavili) javna, najee dravna ustanova za prijenos pisama, paketa i vijesti; pren. vijest, glas pot (niz. Fott) jedinica za mjerenje te- kuine u Nizozemskoj = 0,96612 1 potamide (gr. potaraos rijeka) mit. vodene nimfe kod starih Grka, vile vodarice potamofobija (gr. potamos rijeka, fobeomai bojim sc) med. bolestan strah od voda tekuica potamograf (gr. potamos rijeka, gra- fo piem, opisujem) opisiva rijeka potamografija (gr. potamos rijeka. grafia opisivanje) opisivanje rijeka potamologija (gr. potamos rijeka, logia znanost) znanost o rijekama i vodenim strujama potasij (lat. potassium) kem. v. kalij potaa (engl. potash, fr. potasse) kem. kalij-karbonat, prije dobivan iz pe- pela kopnenih biljaka, osobito iz pe- pela drveta, a kasnije iz melase i dr.; upotrebljava sc za proizvodnju sta- kla, sapuna i uope kalijevih spojeva, kao i pri pravljenju kolaa potatorij (lat. potatorium) med. sklo- nost piu, odanost piu pota (fr. potage, lat, potagium) juha; francusko jelo s mnogo vrsta zelenja Potemkinova sela opsjene, predoiva- njc lanih injenica kao da su istini- te; po ruskom generalu i ministru G. A. Potemkinu (17391791) koji je po pustim stepama june Rusije dao sagraditi pokraj puta umjetna sela, sa seljacima, pastirima i sta- dima, samo da hi carica Katarina II., prolazei tuda (1787.). vidjela kako Rusija pod njegovim ministrovanjem cvjeta i napreduje potencija (lat. potentia) mo, sila. sna- ga. jaina: med. spolna mo, sposob- nost oploivanja; fil. snaga, sposob- nost, podobnost koju neka stvar sadri u sebi; mogunost; oivlja- vajua sila, ivotvorna sila, pokretna sila; mat. stupanj jednog broja potencijal (lat. potentialis moan) 1. fiz. elektrini potencijal: potencijal neke toke ili potencijal u nekoj toki jest rad koji se mora izvriti da se pozitivna jedinica elektriciteta s bes- krajne udaljenosti prenese u tu toku u polju pozitivno optereenog tijela; slina pojmovna odredba glasi za gra- vitacijski potencijal, magnetni poten- cijal; 2. ono to ima moguu mo ili skrivenu, latentnu mo; ono to se moe zbiti, dogoditi, npr. ratni po- lencijal, svi industrijski izvori jedne zemlje koji su potrebni i korisni za voenje rata mogu se smatrati rat- nim potencijalom; 3. gram. mogui nain, glagolski oblik kojim se kazu- je da je neto mogue ih vjerojatno, ili da se eli vriti ih izvriti potencijalan (lat. potentialis) 1. koji moe, koji ima snage, koji djeluje, koji ima djelatnu snagu; osobito: koji ne djeluje neposredno, nego posred- no, skriveno, npr. potencijalni lijekovi. (za razliku od aktualnih); 2. gram. mogui, pogodbeni potencijalna energija fiz. energija po- loaja, nagomilana sposobnost za vr- enje rada; supr. kinetina energija potencijalni kolotumik fiz. stroj s odreenim brojem pominih kolulo- va kojim se moe dizati teret silom koja je onoliko puta manja od tereta koliki je broj koji se dobije kada se 2 uzme onohko puta kao initelj koli- ko ima pominih kolutova; ako ih npr. ima tri, onda 2 x 2 x 2 = 2 :| = 8, dakle, osam puta slabijom silom mo- e se dizati teret (bez uzimanja u obzir trenja) potencirati 1139 pozauna potencirati (lat. potentia) dati mo, ovlastiti, opunomoiti; poveati, po- jaati, dati veu snagu; mat. podig- nuti (ili: podizati) na stupanj, stup- njevati potentan (lat. potens) moan, snaan, jak: med. sposoban za spolni odnos potentat (lat. polentalus) onaj u ijim je rukama sila i vlast, samodrac, apsolutni vladar, car, kralj, knez potestas (lat.) mo, snaga, sila, vlast; in potestate (lat.) u vlasti, u rukama potostas imperii Gat.) snaga drave, mo drave potestas patria (lat.) prav. oinska vlast, pravo ili ugled oca u odnosu prema djeci potior crcditor it. pocior kreditor (lat.) prav. povjeritelj koji ima prven- stveno pravo naplate svog potrai- vanja Potior visa est pcriculosa libertas quieto servitio it. pocior viza est perikuloza libertas kvijeto servicio (lat.) Bolja je opasna sloboda nego mirno robovanje potiomanija (fr. potiehe posuda od ki- neskog ili japanskog porculana, gr. mania pomama, strast) vjetina da se posudama od obinog stakla dade izgled pravih japanskih ili kineskih porculanskih posuda lijepljenjem a- renog papira, crtea ili cvijea i dr. poto (fr. poteau, lat. postellum, postis) stup. greda; port, polazna ili dolazna toka na trkalitu potografija (gr. poton napitak, pie, grafia opis) opis (ili: opisivanje) raz- nih vrsta pia potologija (gr. poton napitak, pie, lo- gia) znanost o piima potomanija (gr, poton napitak, pie, mania pomama, strast) odanost piu, strast za piem, pijanstvo potpuri (fr. potpourri) glaz. djelo sa- stavljeno i7. vie ve poznatih djela, niz vie ili manje razraenih tema neprimjetno medu sobom povezanih, smjesa; kuh. paprika od razliitog mesa; pren. mjeavina potura (mad. pollura) stari bakreni no- vac od pola groa poudre de riz it. pudr d' ri (fr.) naj- finije brano od rie (za pripremanje bijele minke i pudera) poulijasi (ind. pouliahs) mn. lanovi jednog ind. plemena koja Hindusi preziru vie nego parije; oni nemaju ni koliba, nego stanuju po umama i drveu, i ne smiju se lanovima dru- gih kasta pribliiti vie od sto kora- ka pound it. paund (engl.) funta; kao a.voirdupoia-pound it. avoardipoa- paund = uteg od 16 unca = 453,593 g.; kao troy-paund it. trou-paund = 12 unca = 372,242 g.; takoer: funta sterlinga poundage it. paundeid (engl.) trg. naziv za carinu na svu robu koja iz- lazi u trgovinu (u Engleskoj) pour acquit it. pur aki (fr.) trg. prim- ljeno, plaeno (na potvrdama o pri- jamu, raunima i dr.) poza (fr. pose) 1. tjelesni stav, poloaj, dranje; stav modela u kojem ga pravi slikar ili kipar; 2. neprirodno dranje pozamenterija (fr. passemcnterie) tr- govina ili radionica traka, vrpci, re- sa; tvornica vrpci; gajtanska roba pozamenterija (njem. Posamenteric, fr. passamenterie) 1. izrada gajtana, resa, traka i dr. za porube, opivenih gumba, vrpci, resa itd; 2. radionica u kojoj se izrauje ovakva roba pozauna (njem. Posaune, lat. buccina, gr. bvkane) glaz. puhaki glazbeni instrument slian trubi, samo sa sa- vijenom cijevi, pokretni se dijelovi po- miu navie i nanie i time proizvo- de razlike u tonovima; ima tonove snanije od tonova trube poirati 1138 potencijalni kolotumik poirati {fr. pocher) kuh. istui jaja, skuhati jaja bez ljusaka, tj. poto se razbiju, pa kuhaju u putru ili vodi pota (tal., p., port. posta, fr. la poste, lat. ponore metnuti, staviti, postaviti) javna, najee dravna ustanova za prijenos pisama, paketa i vijesti; pren. vijest, glas pot (niz. Pott) jedinica za mjerenje te- kuine u Nizozemskoj = 0,96612 1 potamie (gr. potamos rijeka) mit. vodene nimfe kod starih Grka, vile vodarice potamofobija (gr. potamos rijeka, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od voda tekuica potamograf (gr. potamos rijeka, gra- fo piem, opisujem) opisiva rijeka potamografija (gr. potamos rijeka. grafia opisivanje) opisivanje rijeka potamologija (gr. potamos rijeka, logia znanost) znanost o rijekama i vodenim strujama potasij Gat. potassium) kem. v. kalij potaa (engl. potash, fr. potasse) kem. kalij-karbonat, prije dobivan iz pe- pela kopnenih biljaka, osobito iz pe- pela drveta, a kasnije iz melase i dr.; upotrebljava se za proizvodnju sta- kla, sapuna i uope kalijevih spojeva, kao i pri pravljenju kolaa potatorij (lat. potatorium) med. sklo- nost piu, odanost piu pota (fr. potage, lat, potagium) juha; francusko jelo s mnogo vrsta zelenja Potemkinova sela opsjene, predoiva- njc lanih injenica kao da su istini- te; po ruskom generalu i ministru G. A. Potemkinu (17391791) koji je po pustim stepama june Rusije dao sagraditi pokraj puta umjetna sela, sa seljacima, pastirima i sta- dima, samo da hi carica Katarina II., prolazei tuda (1787.). vidjela kako Rusija pod njegovim ministrovanjem cvjeta i napreduje potencija (lat. potentia) mo, sila. sna- ga, jaina: med. spolna mo, sposob- nost oploivanja; fil. snaga, sposob- nost, podobnost koju neka stvar sadri u sebi; mogunost; oivlja- vajua sila, ivotvorna sila, pokretna sila; mat. stupanj jednog broja potencijal (lat. potentialis moan) 1. fiz. elektrini potencijal: potencijal neke toke ili potencijal u nekoj toki jest rad koji se mora izvriti da se pozitivna jedinica elektriciteta s bes- krajne udaljenosti prenese u tu toku u polju pozitivno optereenog tijela; slina pojmovna odredba glasi za gra- vitacijski potencijal, magnetni poten- cijal; 2. ono to ima moguu mo ili skrivenu, latentnu mo; ono to se moe zbiti, dogoditi, npr. ratni po- tencijal, svi industrijski izvori jedne zemlje koji su potrebni i korisni za voenje rata mogu se smatrati rat- nim potencijalom; 3. gram. mogui nain, glagolski oblik kojim se kazu- je da je neto mogue ili vjerojatno, ili da se eli vriti ih izvriti potencijalan (lat. potentialis) 1. koji moe, koji ima snage, koji djeluje, koji ima djelatnu snagu; osobito: koji ne djeluje neposredno, nego posred- no, skriveno, npr. potencijalni lijekovi (za razliku od aktualnih); 2. gram. mogui, pogodbeni potencijalna energija fiz. energija po- loaja, nagomilana sposobnost za vr- enje rada; supr. kinetina energija potencijalni kolotumik fiz. stroj s odreenim brojem pominih kolulo- va kojim se moe dizati teret silom koja je onoliko puta manja od tereta koliki jc broj koji se dobije kada se 2 uzme onohko puta kao initelj koli- ko ima pominih kolutova: ako ih npr. ima tri, onda 2 x 2 x 2 = 2 :| = 8, dakle, osam puta slabijom silom mo- e se dizati teret, (bez uzimanja u obzir trenja) potencirati 1139 pozauna potencirati (lat. potentia) dati mo, ovlastiti, opunomoiti; poveati, po- jaati, dati vou snagu; mat. podig- nuti (ili: podizati) na stupanj, stup- njevati potentan (lat. potens) moan, snaan, jak; med. sposoban za spolni odnos potentat (lat. polentalus) onaj u ijim je rukama sila i vlast, samodrac, apsolutni vladar, car, kralj, knez potestas (lat.) mo, snaga, sila, vlast; in potestate (lat.) u vlasti, u rukama potestas imperii Gat.) snaga drave, mo drave potestas patria (lat.) prav. oinska vlast, pravo ili ugled oca u odnosu prema djeci potior crcditor it. pocior kreditor (lal.) prav. povjerite^ koji ima prven- stveno pravo naplate svog potrai- vanja Potior visa est pcriculosa libertas quieto servitio it. pocior viza est perikuloza libertas kvijeto servicio (lat.) Bolja je opasna sloboda nego mirno robovanje potiomanija (fr. potiehe posuda od ki- neskog ili japanskog porculana, gr. mania pomama, strast) vjetina da se posudama od obinog stakla dade izgled pravih japanskih ili kineskih porculanskih posuda lijepljenjem a- renog papira, crtea ili cvijea i dr. poto (fr. poleau, lat. postellum, postis) stup. greda; port, polazna ili dolazna toka na trkalitu potografija (gr. polon napitak, pie, grafia opis) opis (ili: opisivanje) raz- nih vrsta pia potologija (gr. poton napitak, pie, lo- gia) znanost o piima potomanija (gr. poton napitak, pie, mania pomama, strast) odanost piu, strast za piem, pijanstvo potpuri (fr. potpourri) glaz. djelo sa- stavljeno iz vie ve poznatih djela, niz vie ili manje razraenih tema neprimjetno medu sobom povezanih, smjesa; kuli. paprika od razliitog mesa; pren. mjeavina potura (ma. pollura) stari bakreni no- vac od pola groa poudre de riz it. pudr d' ri (fr.) naj- finije brano od rie (za pripremanje bijele minke i pudera) poulijasi (ind. pouliahs) mn. lanovi jednog ind. plemena koja Hindusi preziru vie nego parije; oni nemaju ni koliba, nego stanuju po sumama i drveu, i ne smiju se lanovima dru- gih kasta pribliiti vie od sto kora- ka pound it. paund (engl.) funta; kao avoirdupois-pound it. avoardipoa- paund = uteg od 16 unca = 453,593 g.; kao troy-pound it. trou-paund = 12 unca = 372,242 g.; takoer: funta sterlinga poundage it. paundeid (engl.) trg. naziv za carinu na svu robu koja iz- lazi u trgovinu (u Engleskoj) pour acquit it. pur aki (fr.) trg. prim- ljeno. plaeno (na potvrdama o pri- jamu, raunima i dr.) poza (fr. pose) 1. tjelesni stav, poloaj, dranje; stav modela u kojem ga pravi slikar ili kipar; 2. neprirodno dranje pozamenterija (fr. passcmenterie) tr- govina ili radionica traka, vrpci, re- sa; tvornica vrpci; gajtanska roba pozamenterija (njem. Posamenterio, fr. passamenterie) 1. izrada gajtana, resa, traka i dr. za porube, opivenih gumba, vrpci, resa itd; 2. radionica u kojoj se izrauje ovakva roba pozauna (njem. Posaune, lat. buccina, gr. bvkane) glaz. puhaki glazbeni instrument slian trubi, samo sa sa- vijenom cijevi, pokretni se dijelovi po- miu navie i nanie i time proizvo- de razlike u tonovima; ima tonove snanije od tonova trube pozcr 1140 prado pozer (fr. poseur) ovjek namjetenog dranja, onaj koji daje sebi vaan iz- gled, koji hoe skrenuti na sebe po- zornost neprirodnim dranjem i na- inom izraavanja, (usp. poza 2.) pozicija ;lat. positio) poloaj, starce; sluba, mjesto, namjeste nje; voj. po- loaj, utvreni poloaj za obranu ili napad; trg. stavka, raunska stavka, proraunska stavka; u plesu: poloaj noge (prvi, drugi, trei poloaj noge); glaz. = aplikatura; u maevanju: os- novni stav maevaoca; poet. produ- avanje jednog samoglasnika time to iza njega dolaze dva ili vie su- glasnika, zbog ega, u grkom i la- tinskom, slog postaje dugim; raspo- red figura (u ahu i dr.); fil. stavlja- nje pozicijski kut opt. vidni kut, tj. kut koji ine pravci povueni od krajnjih toaka hka vanjskog predmeta na mrenici do odgovarajuih toaka predmeta; astr. pravac komponenata (sastavnica) dvostrukih zvijezda ra- una se od sjevera (0 stupnjeva) pre- ko istoka (90 stupnjeva), juga (180 stupnjeva) i zapada (270 stupnjeva) pozicijski rat voj. rat koji se vodi s prije utvrenih poloaja, rovovski rat, obrambeni rat pozicijski top teki, dalekometni top poziranje (fr. pose) stajanje (ili: sjede- nje} kao model (slikaru, kiparu i dr.); namjeteno, neprirodno dranje; pri- davanje sebi vanosti budalaenjem pozirati (fr. poser) stajati (ili: sjediti itd.) kao model (slikaru, kiparu); na- mjeteno se drati, praviti se vaan, glupi ra ti se pozitiv (lat. positivus) gram. prvi us- poredbeni stupanj, prvi stupanj us- poreivanja pridjeva, npr. dobar, lijep, visok, star itd. (usp. kompara- tiv, superlativ); glaz. male sobne or- gulje: fot. slika, otisak, kopija (supr. negativ) pozitivan (lat. positivus) utvren, od- reen, siguran, poznat; stvaran, koji se zasniva na injenicama, injeni- ni; potvrdan (supr. negativan); tri- jezan (duh); koristan: koji postoji, stvarno dan; fiz. pozitivni elektrici- tet = plus-clcktricitet pozitivan broj mat. broj koji je vei od nule, biljei se znakom plus pozitivisti Gat, positivus) mn. fil. pris- tae i sljedbenici pozitivizma pozitivizam Gat. positivus) fil. smjer u filozofiji i znanosti kojem je polazna toka samo ono to je pozitivno, i- njenino i iskustvom dano i koji svo- ja istraivanja i izlaganja vri samo u ovim granicama, odbacujui svaki metafiziki put kao potpuno nepo- treban i nekoristan; ovim se imenom osobito naziva filozofska i socijalis- tika kola A. Comtea (17981857), koji je i stvorio ovaj izraz, njegova kola, odbacujui metafiziku, ogra- niava ljudsko znanje samo na odno- se i zakone, na pozitivne znanosti: matematiku, astronomiju, fiziku, ke- miju, biologiju i sociologiju pozitivno pravo utvreno, razumno pravo: pravo koje je sad na snazi; supr. prirodno pravo pozitivnost (lat. posilivitas) odree- nost, sigurnost, pouzdanost, injc- ninost, tonost, utvrenost; potvrd- nost; fiz. pozitivno-clektrino svoj- stvo pozi tron (lat. positivus, gr. elektron} fiz. elementarna estica pozitivnog elektriciteta, pozitivan elektron pozitura (lat. positura) poloaj tijela, dranje tijela, stav; zauzeli puzituru uzeti svean ili sluben stav i sve- ano ili slubeno dranje, pripremiti se, biti u pripravnosti prado (p. prado, lat. pratus) "livada"; etalite, park, perivoj; ime glavnog etalita u Madridu praccipitando 1141 pragmatizam praecipitando it. prccipitando (lat.) glaz. v. precipitando praelegatum dotis it. prelegalum do- tis (lat.) prav. oporuka kojom prima- telj miraza ostavlja ono to je primio kao miraz u nasljedstvo eni praelegatum dotis restituendae it. prelegatum dotis restituende (lat.) prav. v. prelegatum dotis praesens historicum it. prezens his- torikum (lal.) gram. pripovjedaki prezent., historijski prezent (glagol- ski oblik koji kazuje radnju iz pro- losti kao da se dogada u sadanjo- sti) Fraesente medico nihil nocet it. prezente mediko nihil nocet (lat.) U prisutnasti lijenika nita ne kodi praestatio damni it. prestacio damni (lat.) prav. naknada za pretrpljenu tetu praestatio doli it. prestacio doli (lat.) prav. naknada za zlonamjerno ui- njenu tetu praestatio evietionis it. prestacio ovikcionis (lat.) prav. naknada za jamstvo prnestationes annuae it. prcstacio- nes anue (lat.) mn. prav. godinja plaanja, godinje kamate; godinji nameli, obvezna godinja plaanja podanika ili zakupaca prnestationes publiene it. prestaci- ones publice Gat.) mn. prav. javni dr- avni nameti, porezi i prirezi prnestita cnutiooc it. prestita kau- cione Gat.) prav. poto se poloi jam- evina, po izvrenom jamstvu praesumtio juridica it. presumcio juridika (lat.) prav. pravna slutnja, pravna sumnja, tj. smatranje, na os- novi zakonskog propisa, da se neto inoe smatrati dokazanim sve dotle dok se ne dokae suprotno praesumtio juri it. prcsumcio juri (lat.) v. presumtio juridica pragma (gr. prasso ili pratio radim, djelujem, obavljam, vrim, pragma djelo) ono to je uinjeno, djelo, rad- nja, in, posao, stvar, poduzee; mn. pragmala pragmatian (gr. pragmatikos dje- latan. djelotvoran; koji sc tie djela, osobito dravnih poslova, poslovni) stvaran, koji se tie djelovanja, koji slui djelovanju; opekoristan, pou- an, koji daje pouno objanjenje o emu (npr. pragmatino pisanje po vijesti je ono koje prouava uzroke i posljedice dogaaja, pa iz toga izvodi poune zakljuke) pragmatina sankcija opekorisna dr- avna uredba, nepovrediv osnovni dr- avni zakon koji je odreden da bude stalno na snazi, a za dobro svih (va- ne su: francuska, iz 1438., i njemaka pragmatina sankcija, iz 1439., koji- ma se ograniava mo pape, kao i austrijska, koju je izdao Karlo VI. 1724., kojom se pravo nasljea pre- nosi i na ensko potomstvo) pragmatika (gr. pragma djelo, prag- matikos djelatan, djelotvoran; koji se tie djela, poslova, osobito dravnih) poslovna djelaLnost, poznavanje i ras- pored poslovanja, znanost o redu u poslovnom prometu, poslovnik; ono to je od ope koristi pragmatizam (gr. pragma djelo) 1. Hl. noviji filozofski smjer, iji je osniva am. filozof VVilliam James (1842 1910), po kojem se cjelokupna naa spoznaja treba mjeriti i cijeniti samo po njegovoj praktinoj vrijednosti i kori sli za ivot, i po kojem je samo ono "istinito" to moe imati i prak- tinu vrijednost; istina je ono to po- mae postojanju; istina ili istinitost nekog suda sastoji se u lome to "je koristan", to "uspijeva, polazi za rukom", to "zadovoljava" (u Sjev. Americi ovo nauavanje zovu i huma- nizam); 2. nain pisanja i izlaganja prajs 1142 pras povijesti u kojem je prianje dogaaja praeno razmatranjem o stvarnim uzrocima i posljedicama prikaziva- nih dogadaja prajs (njom. Preis) vrijednost neke stvari izraena u novcu, cijena prajsknraot (njem. Preis cijena, fr. courant tekui.) trg. cjenik prajzelber (njem. Preiselbeero) bot. borovnica, brusnica prakatur {lat. procurator zastupnik) crkveni posluitelj, crkvcnjak prakrit (sanskr. prakrita) naziv odre- enog broja srednjoindijskih dijale- kata kojima se pisalo i govorilo, po- red sanskrta, od Budina vremena (C00. pr. n. e.) pa do kraja 1000. n. e. prakriti (sanskr. prakrili) fil. ono to jc prvobitno; elementi iz kojih sve potjee; priroda, tvar, materija praksa (gr. praxis radnja, djelo) rad, vrenje, obavljanje nekog rada; vi- nost, izvjebanost, iskustvo (supr. te- orija); svi kupci nekog trgovca; svi pacijenti nekog lijiinika; svi klijenti nekog odvjetnika; prav. uobiajeni nain rada u sudu; in praxi it. in praksi (lat.) u radu. u praktinoj pri- mjeni prakticirati (lat. practicare) raditi, obavljati, vriti neki posao, vriti praksu (kao lijenik, odvjetnik i dr.) praktian (gr. praktikos djelatan, ra- dan, poduzetan; koji se tie injenja ih djelovanja, prasso djelujem, radim, obavljam, vrim) iskusan, izvjeban, vian; pogodan, zgodan: primijenjen, primjenjiv, izvodljiv; okuan, ogle- dan, isproban; koji se umije mudro koristiti svim prilikama, koristan za ivot; praktina, filozofija filozofija koja se bavi ljudskim djelovanjem, dakle: etika, sociologija, pravo, eko- nomija, politika, tehnika; praktine znanosti znanosti iji jc: neposredan predmet neka praksa, neko djelova- nje, npr. pedagogija, etika, pravo; supr. teorijski praktiar (gr. praktikos djelatan, ra- dan, djelotvoran, poduzetan) onaj koji vri neki posao, ovjek vian i iskusan u poslu; ovjek koji se lako i spretno snalazi u poslovima; supr. teoretiar praktina teologijn v. pastoralna teo- logija praktika (gr. praktikos djelatan, ra- dan, poduzetan; koji se tie injenja di djelovanja, prasso djelujem, radim, obavljam, vrim, lat. practica) vre- nje pravila neke vrste rada, neke vjetine (obinije: praksa); nain po- stupanja; u kalendarskom jeziku: znanost o vremenu, predvianje vre- mena; aslroloko tumaenje nebes- kih pojava praktikabilan (lat. practicabilis) iz- vriv, izvediv, uinljiv. obavljiv; upo- trebljiv, primjenjiv; prohodan, pro- lazan praktikabilitet [lat. praciicabilitas) iz- vrivost, izvodljivost, obavljivost, uinljivost; upotrebljivost, mogunost primjenjivanja praktikabl (praticabie upotrebljiv) kaz. posebno napravljen praktian san- duk koji slui kao dio pozornikog ureaja za gradnju pozornike slike praktikant (lat. practicans) slubeni- ki (ili: inovniki) vjebenik, pri- pravnik; lijenik-pripravnik; vje- benik, pripravnik uope praktikum (gr. praxis rad) vjebe na visokim kolama pralinc (fr.) mn. bademi peeni u e- eru; okolada punjena bademom, marcipanom, vonim sokom i dr. pranger (njem.) stup na javnom mjestu za koji su u srednjem vijeku vezali zloince, tzv. "stup sramote" prangija mali top, muar pras (gr. prason) poriluk (povre) pratika 1143 preciozan pratika (tal. pratica) dozvola za prista- janje u lukama ili za trgovanje, oso- bito ako brod ili roba dolazi iz zem- lje u kojoj vlada kakva zarazna bo- lest prazeodim (gr. prasinos zcien kao poriluk, didymos dvostruk) kem. el- ement, kovina ukaste bojo, jedna od rijetkih rudaa, atomska teina 140,92, tablini broj 59, znak Pr pre (lat. prae) predmetak u sloenicama sa znaenjem: pred, ispred, pra- (s obzirom na mjesto, vrijeme, poloaj, prednost ili vrijednost) prc-dcoesor (lat. prae-decessor) pret- hodnik na nekom poloaju, u nekom zanimanju preambula (lat. praeambulum) pred- govor, uvod, uvoenje, npr. u govor; pren. predigra, okolianje, opirnost preambulirati (lat. praeambulare) praviti predgovor ili uvod, pripre- mati, okoliali preanimizam (lat. prae, animus duh, dua) u usporednom prouavanju re- ligija: shvaanje po kojem u stvari- ma ne postoje due, nego samo sile; dinamizam preaprehezija Gal. praeapprehensio) unaprijed stvoreno miljenje, pred- rasuda prebenda (lat. preabenda) prihodite, crkveno imanje koje pripada polo- aju; godinji prihod od takvog ima- nja; sluba kojoj pripada prihod od takvog imanja prebendar (lat. preabendarius) kato- liki sveenik koji uiva prihod od nekog crkvenog imanja; usp. pre- benda preeedencija (lat. praecedentia) pret- hodnost; prvenstvo, prednost, nad- monost, prevaga, preteitost precedencije (lat. praeceenliae) mn. prav. prethodni sluajevi, prijanji sluajevi (presude i dr.) koji su, po svom nainu ijeavanja, uzorci pre- ma kojima se rjeavaju svi kasniji slini sluajevi; usp. presedan precedentni sluajevi v. precedencije precedentno pravo (lat. jus praece- dentiae) pravo prvenstva, prvenstve- no pravo precedirati (lat. praecedere) prethodi- ti, prednjaiti, nadma.avati, imati prvenstvo, imati prevagu preeent (lat. praeceptum) nauavanje, pouka, propis, pravilo; naredba, za- povijed; sudska naredba, nalog prccentor (lat. praecentor) svira, pje- va; voa zbora i uitelj pjevanja cr- kvenih i kolskih zborova; kantor preceptivan (lat. pracceptivus) pouan, koji savjetuje, opominje, upuuje preceptor Gat. praeceptor) kuni ui- telj, odgojitelj, pouavatolj preeesija (lat. pracccssio prethodenje, praeceere prethoditi) prethodnost, prednjaenje toaka, ckvinocij, laga- no pomicanje proljetne i jesenske to- ke na zapad i ono iznosi 50,2 za godinu dana ili priblino 1 stupanj za 70 godina. Ta promjena nastaje zbog kretanja nebeskog polutnika (ekvatora), a ovo kretanje jest poslje- dica promjene pravca Zemljine osi, odnosno nebeske osi; zapravo, pre- eesija se sastoji u vrlo laganom kru- nom kretanju pola ekvatora oko pola ekliptike i vrijeme jednog punog op- tjecaja iznosi 26.000 godina precesor Gat. praecessor) prethodnik u slubi, na nekom poloaju; ante- cesor prccijum (lat. pretium) vrijednost, cije- na; nagrada precioza (fr. precieuse) otmjena i ugla- ena ena; pren. ena neprirodnog naina odijevanja, ponaanja i govo- ra; usp. precioze 1 preciozan (lat. praeciosus) skupocjen, dragocjen, skup, vrijedan; pren. ne- prirodan, usiljen preciozc 1144 predeterminirati precioze (fr. precieuses) 1. mn. u Fran- cuskoj, u prvoj polovici XVII. st.: da- me koje su teile profinjenosti dru- tva, a to su nastojale postii pretje- rivanjem u nainu odijevanja, po- naanja i govora; otuda: precioza precioze (fr. precieuses, lat. preli um) 2. mn. skupocjenosli, dragocjenosti, nakit i si. preciozitet (lat. pretiositas), skupocje- nost, dragocjenost; pren. nakindu- renost, neprirodnost, usiljenost precipirati (lat. praeciperc) unaprijed uzeli, priie dobiti; propisati, propisi- vati, narediti, zapovjediti precipitacija (lat, praecipitalio) na- glost, brzopletost; kem. taloenje precipitalna mast farm. bijela ivina mast protiv konih bolesti precipitando it. preipilando (tal.) glaz. urei, ubrzavajui, sve bre i bre prccipitans Gat. praccipitans) kem. sredstvo koje izaziva taloenje: med. sredstvo koje unitava eluanu ki- selinu precipitat (lat. praecipitalum) kem. ta- log, ono to je palo na dno precipitiran (lat. praecipitatus) koji se staloio (na dno); prenagao, prebrz precipitirati (lat. praecipitare) kem. taloiti, staloiti; taloiti se, staloiti se; padati na dno; pren. nagliti, pre- naglili, prenagljivati, biti brzoplet, srljati precipuum (lat. praecipuum) prav. pravo prvenstva pri diobi nasljedstva (usp. prelegat); pravo prvenstva pri diobi prihoda; dio koji se, pri diobi, unaprijed uzima, tj. prije poetka diobe precizan (lat. praecisus) toan, tono odreden, pravilan; jasan i razgovje- tan (npr. stil);precizna mehanika iz- radba veoma finih i tonih ureaja, instrumenata i si. precizirati (lat. parecisio, fr. preciser) tono odrediti, tono odreivati, tono utvrditi, tono utvrivati, tono izlo- iti, tono se izraziti preciznost (lat. praecisio) tonost, od- reenost, opredijeljenost; tono odre- ivanje, tona odreenost pojmova; kratkoa, jasnost, izraavanja, izla- ganja predamnacija 'lat. praedainnatio) osu- da unaprijed, prokletstvo unaprijed predcizam (lat. prae, Deus Bog) doha prije postojanja vjere u Boga. doba kad su bogovi bili jo samo numina; v. numen predela (tal. predella) donji dio krilnog oltara u kat. crkvi, obino ukraen slikama ili reljefima; najgornja stu- ba pred oltarom na kojoj sveenik stoji dok vri bogosluje prcdcliberacija (lat. praedeliberatio) prethodno dogovaranje, prethodno savjetovanje predestinacija (lat. praeestinatio) teol. nauavanje da je ovjeku njego- va sudbina unaprijed odreena; una- prijed utvrena odluka Boja po ko- jem e jedni imati vjeno blaenstvo, a drugi vjeno prokletstvo (nauava- nje sv. Augustina); sudba, sudbina predestinacijannc (lat. praedestina- tanus) pristaa nauavanja o pre- destinaciji i predctermiiiizmu predestiniran (lat. praedestinatus) unaprijed odreen, preopredijeljen, predodreen; namijenjen vjenom blaenstvu ili prokletstvu predestinirati (lat. praedestinare) una- prijed odrediti; predodrediti vjeno blaenstvo ili vjeno prokletstvo predetermi nacija (lat. praede termina - tio) teol. predodredila ljudske volje i sudbine predeterminirati Gat. prac-determina- re) unaprijed odrediti, predodrediti, unaprijed opredijeliti ljudsku volju preetermi ni st 1145 predominantnost predeterminist {Int. prac-detcrminarc) pristaa (ili: pobornik) nauavanja o predodredbi ljudske volje i sud hine (Augustin, Anselmo. Kalvin i dr.) preeterminizam (lat. prac-determi- nare) fil. nauavanje o predodredbi, po kojem je ovjeku, bez. obzira na to to on sam eli i hoe. unaprijed od- redeno hoe li biti sretan ili nesretan, dobar ili poroan, hoe li doekati vjeno blaenstvo ili vjeno proklet- stvo predicirati (lat. praedicare) objaviti, objavljivati, isticati neto s pohva- lom; iskazivati, tvrditi, pridati (ili: pridavati, pripisivati, pripisati) neko svojstvo ili neku osobinu predigestija (lat. praedigestio) med. prerana prohava, prijevremena pro- bava prtidij (lat. praedium) 1. zemljite, po- ljoprivredno dobro koje se davalo na nasljedno uivanje; 2. uivalac pre- dija koji je bio obvezan ii u vojsku pod zastavom darodavca predikabilijc (lat. pracdicabilia) mn. fil. 1. kod rorfirija i po njegovom nauavanju kod svih skolastiara: pet tipova predikata: rod, vrsta, raz- lika, svojstvo, sluajne odlike (zvane takoer quinque voces i modi prae- dicandi); 2. kod Kanta: svi pojmovi a priori koji se mogu izvesti iz kate- gorija, npr. iz kategorije uzronosti sila, radnja, patnja prodikabilitet (lat. praedicabilitas) fil. sposobnost pridavanja ili pripisiva- nja neke osobine ili nekog svojstva, izricljivost predikacija (lat. praedicatio) javno ob- javljivanje; propovijedanje, propovi- jed; log. pridavanje (ili nijekanje) pre- dikata subjektu predikacija Gat. praedicere) praedi- citio) pretkazivanje, proricanje, ga- tanje predikaeijskn teorija log. teorija suda po kojoj je sud sastavljen od dva lana, subjekta i predikata, od kojih u jednostavnom sudu svaki predstav- lja samo jedan pojam; hit ovog suda sastoji sc u pridavanju (ili: nijeka- nju) predikata subjektu, tj. u predi- kaciji predikament (lat. praedicamentum) osobina, svojstvo, ono to se o neko- me moe rei ili navesti kao njegova osobina, npr. nekoga hvalili ili kudili svim predikamentima = nekome pri- davati sve mogue dobre ili loe oso- bine; fil. = kategorija predikant (lat. praedicans) propovjed- nik, protestantski sveenik predikat (lat. praedicatum) gram. pri- rok, tj. onaj dio reenici; koji kazuje neto o podmetu (subjektu); log. ono to se kazuje o subjektu kao njegovo svojstvo (u formalnoj logici oznaava se sa P); poasno ili slubeno ime, titula, naziv predikatni (lat. praedicatum) gram. priruni, npr. predikatni dodatak, predikatna reenica predilekcija (lat. praedileetio) osobita ljubav, osobita naklonost, povoljna predrasuda o kome ih emu predisponirati (lat. praedisponere) unaprijed rasporediti, pripremiti; uiniti sklonim, osposobiti, osposob- ljavati, pripremati unaprijed za ne- to predispozicija (lat. praedispositio) na- darenost. prirodna sklonost, sklonost (npr. nekoj holesti); prirodna sposob- nost za to (za glazbu, filozofiju itd.) predominacija (lat. praedominatio) nadmonost, prevladavanje, prven- stvo, prevaga, prevlast predominantan (lat. praedominans) nadmoan, koji ima prevlast predominantnost (fr. prdominance) v. predominacija preominirati 1146 preformirati preominirati {lat. praedominare) pre- vladavati, biti nadmoan, imati pr- venstvo, imati prevlast, prevagu predostroan (rus. prcdostcrcgat opo- minjati) oprezan, obziran preegzistencija (lat. praeexistentia) prethodno postojanje, prethodni i- vot; osobito: postojanje due prije po- stanka tijela; metempsihoza preegzistencijanci (lat. praeexisten- tia) mn. oni koji tvrde da su ljudske due postojale i prije roenja ljudi preegzistencijanizam (lat. praeexis- tenlia) fil. nauavanje po kojem su due postojale prije postanka tijela preegzistirati (lat. prae, existcre po- stojati) prethodno postojati, pretpo- stojati preemcija (lat. praeemtio) prav. ranija kupovina; pree pravo kupovine preemincncijn (lat. praeeminentia) prednost, nadmonost, prvenstvo (u inu, dostojanstvu, pravu) preeminentan (lat. praeeminen.s) iz- vrstan, odlian, istaknut, nadmoan prefacio (lat. prae fari unaprijed govo- riti, praefatio) predgovor, uvod; kod katolika: molitva zahvalnica (izmeu prinoenja rtve i pretvaranja u Kri- stovo tijelo i krv) prefekt (lat. praefeetus) pretpostavlje- ni starjeina, naelnik; naziv raznih graanskih i vojnih poloaja u sta- rom Rimu; glaz. prvi pjeva, voa zbora; danas: upravitelj grada, poli- cije, npr. u Parizu; odgojitelj (u odgoj- nim zavodima, konviktima i si.) prefektura Gat. praefeetura) staijein- stvo, naelnitvo, uprava grada, uprava policije; in, poloaj, mjero- davnost i sjedite prefekta preferans (fr. prefrance) vrsta karta- ke igre s 32 karte i tri igraa; sans preferencija (lat. praeferentia) pret- postavljanje, davanje prvenstva, da- vanje prednosti; vea ljubav prema emu; u kartama: jaca boja, boja koja ima prvenstvo preferencijalan (lat. praeferentia Iis) povlaten, koji ima prvenstvo; prtfe- rencijalni ugovor ugovor izmeu dvi- ju drava kojim daju jedna drugoj vee povlastice od onih koje se pri- znaju treoj dravi preferirati (lat. praeferre) pretpostav- ljati kome ili emu. dati prednost, davati prednost, vie cijeniti, vie vo- ljeti prefiguracija (lat. praefiguratio) pret- hodno uobliavanje, prethodno stva- ranje prefiks (lat. praefixum) gram. slog koji se jednoj rijei dodaje sprijeda, pred- metak. npr. predgovor, suradnik, za- raditi itd.; (supr. sufiks); trg. plaa- nje kod kojega ne vrijedi poek prefiksija (lat. praofixio) metanje is- pred, dodavanje sprijeda; odreiva- nje, utvrivanje, ugovaranje (npr. roka) prefinicija Gat. praefinitio) odreivanje unaprijed, prethodno utvrivanje, propis prefiso (tal. prefisso, lat. praefixum) trg. plaanje mjenice bez odlaganja, plaanje po vienju prefokacija (lat. praefocatio) med. gu- enje, uguen je preformacija (lat. praeformatio) pret- hodna uoblienost, prethodno uob- liavanje; biol. nauavanje po kojem se dijelovi tijela potpuno oblikuju ve u samom jajetu ili u sjemenoj stani- ci, samo to su toliko mali da ih je nemogue zamjeivati; sam daljnji razvitak, po ovoj teoriji, nije nita drugo nego postupno poveavanje i razvijanje tih ve postojeih dijelo- va; supr. epigeneza ili post formacija preformirati (lat. praeformare) ranije uobliiti, prethodno stvoriti ili pret- hodno oblikovati pregat 1147 prekeran pregat (tal. pregarc moliti) u starom Dubrovniku: lan Vijea Umoljenijeh (Consilium Kogatorum) pregijcra (tal. preghiera) glaz. molitva preglacijalni (lat. pracglacialis) geol. koji je postojao prije ledenog doba pregnacija (lat. praegnatio) zatrud- njivanje, oploivanje; trudnoa; skot- nost prcgnancija (lat. praegnantia) trudno- a; skotnost; plodnost, obilnost; pren. bogatstvo misli, bogatstvo smisla ili pojmova, dubina i saetost misli pregnantan (lat. praegnans) trudan; skotan, steon; plodan; vaan, koji mnogo kazuje, duboko misaon, pun smisla, veoma znaajan pregnantnost (lat. praegnantia) v. pre- gnancija prcgravaeija (lat. praogravatio) preop- tereenje, pretrpavanje teretom pregustirati (lat. praegustare) kuati jelo i pie prije iznoenja na stol (ka- ko bi se vidjelo da nije otrovano) prehenzija (lat. prehonsio) med. uko- enost; kaialepsija prejudicij (lat. praejudicium) prelho- an sud, prethodna odluka, odluka donesena unaprijed; unaprijed done- seno miljenje, predrasuda; prav. te- ta koju podnosi jedna strana zbog neispunjavania sudskog propisa; pre- suda o jednom pravnom pitanju koja vrijedi kao primjer i norma za budu- e sline sluajeve; trg. teta koja mo- e proizii zbog primanja neke ob- veze prejudicijalna tuba prav. tuba kojoj je svrha utvrivanje odreenog prav- nog odnosa, a ije je postojanje od presudne vanosti za donoenje od- luke o svim ostalim zahtjevima prcjudieijalni predmet prav. sporni predmet koja se mora rijeiti prije poetka rjeavanja glavnog predme- ta i ima presudan utjecaj na njega prejudicijalni prijedlog u parlamen- tarnom ivotu: prijedlog ijim usva- janjem svi drugi prijedlozi sami po sebi moraju otpasti prejudicirana mjenica mjenica koja je izgubila valjanost zbog zastar- jelosti ih nepodnoenja protesta na vrijeme prejudicirati (lat. praejudicare) pret- hodno suditi, donijeti prethodnu od- luku; stvoriti miljenje o emu una- prijed, praviti pretpostavke bez stvar- ne osnove; nanositi tetu; jednim pri- jedlogom ostale gurnuti u stranu prejudikat (lat. praejudicare) prav. prethodna sudska presuda o nekom pravnom pitanju koja vrijedi kao norma za sve kasnije sline sluajeve prekambrij (lat. praecambrium) geol. geoloko doba prije kambrijskog doba ih kambrijskog perioda (naziv po Kambriji, keltskom imenu engleskog Walesa. gdje su kambrijski slojevi prvi put proueni) prekarau (lat. precarius) izmoljen, is- proen. dan privremeno, ovisan o i- joj volji ili milosti; opozivljiv, pri- vremen, nestalan, nesiguran, pro- lazan prekardaiti (lur. karda veliki prija- telj) pretjerati, dopustiti sebi vise ne- go je doputeno prijatelju prekarij (lat. precarium) prav. prepu- tanje stvari drugome na uporabu do opoziva; opozivljivost, pravno stanje koje se moe uvijek opozvati prekativ (lat. precativus sc. modus) gram. glagolski oblik kojim se izrie neka molba prekativan Gat, precativus) izmoljen, preputen ili ustupljen iz milosti, pri- vremeno stavljen kome na raspola- ganje prekaucija (lat. praecautio) oprez, op- reznost; mjera opreza prekeran (fr. prcaire) nesiguran, neiz- vjestan, nestalan, opozivan prekludirati 1148 preliminarna konvencija prekiudirati (lat. praccludcrc) zaklju- ati. zatvoriti, iskljuiti; prav. odbiti zauvijek, proglasiti nekoga lienim prava ili polaganja prava na to. pre- tenzija prekluzija (lat. praeelusio) iskljuiva- nje, odbijanje od nekog potraivanja prekluzivan (lat. praeelusivus) isklju- 6in, koji iskljuuje, koji odbija; pre- kluziuni rok iskljuivi, zaporni, ko- nani rok, rok nakon ijeg isteka net- ko gubi ono na to polae pravo; pre- kluzivna presuda presuda kojom se netko odbija ili iskljuuje od nekog potraivanja prekocitet Gat. praecocitas) prerana zrelost; prijevremen ost prekoks (lat. praecox) prerano zreo, pri- je vremena zreo prekoncept (lat. praeconceptum) una- prijed stvoreno miljenje o emu, predrasuda prekoncipirnti (lat. praeconcipere) umisliti neto unaprijed, stvoriti predrasudu, stvoriti miljenje o ne- emu unaprijed prckonizirati (lat. praeconisare) hva- liti, slaviti, obasipati pohvalama; predloiti nekog za biskupa prekonzumacija Gat. praeconsumtio) troenje unaprijed, primanje unapri- jed prekordij (lat. praecordium) anat. li- ica, udubljenje ispod prsa, a iznad trbuha prckordijalni (lat. praecordialis) li- ini, koji pripada u dubljenju ispod prsa, a iznad trbuha, koji je u vezi sa liicom; prckordijalni strah med. jak osjeaj straha koji je u vezi sa stezanjem srca, tj. s pritiskom na srce prekurzija (lat. praecursio) prethod- nitvo prekurzor (lat. praecursor) prethodnik; pretea (npr. Ivan Krstitelj kao pre- tea Kristov) prekurzoran (lat. praecursorius) pret- hodni, uvodni prelacija (lat. praelatio) izvanrednost; premo, prednost, prvenstvo, pravo prvenstva prelat (lat. praeferre pretpostaviti, dati prvenstvo, praelatus izvrstan, odli- an) 1. visoki crkveni dostojanstve- nik u Kat. crkvi te ima i sudsku vlast (kardinal, nadbiskup, biskup, opat); visoki crkveni dostojanstvenik u Evangelikoj i Protestantskoj crkvi; crkveni dostojanstvenik koji upravlja sekulariziranim samostanima i za- kladama; 2. vrsta crvenog vinskog likera s razliitim zainima, osobito s ekstraktom od naranine i limu- novu kore: prv.latskc. arape ljubiaste arape koje nose katoliki dostojan- stvenici prelatura (lat. praelatura) dostojan- stvo, djelokrug i sjedite prelata prelegat (lat. praelegatum) prav. una- prijed napravljena oporuka, neto unaprijed oporueno prelegirati (lat. praelegare) prav. una- prijed oporuiti, oporuivati prelekcija (lat. praeleetio predita- vanje) javno predavanje prelibacija (lat. praelibatio) kuanje unaprijed, okuavanje unaprijed; pravo pre.hbacije pravo prve noi prelibirati (lat. praelibare) kuati una- prijed, okusiti unaprijed, probati unaprijed preliminari (lat. praeliminaria) mn. v. preliminarije preliminarije Gat. praeliminaria) mn. uvodi, pripreme, prethodni stavovi, prethodne toke sporazuma; mirovne preliminarije mn. pripreme za za- kljuenje mira, prethodne, osnovne toke za sklapanje mira preliminarna konvencija prethodni sporazum; prethodne toke spora- zuma preliminarni 1149 premonstratenci preliminarni (lat. prae limine, praeli- minarius) uvodni, prethodni preliminirati (lat. praeliminare) pret- hodno utvrditi u glavnim crtama, ne ulazei u pojedinosti prelogian (lat. prae, gr. logi kos) izraz kojim Levy-Bruhl oznaava nain miljenja primitivnih naroda, milje- nje koje ne osjea potrebu izbjegava- ti proturjenosti preludij (lat. praeludium) glaz. uvodna pjesma, uvod u neko glazbeno djelo, uvodni dio; pren. uvod, predznak, prvi znak, poetak preludirati (lat. praeludere) svirati ne- to kao pripremu ili uvod; pren. radi- ti neto manje vano prije prelaska na glavni posao, nagovijetaii to preluzija (lat. praelusio) predigra premati (tal. premere) 1. pritiskati, stiskati; 2. biti stalo, npr. Sto ti pre- ma? Zato ti je do toga stalo? prematuran (lat. praematurus) preran, prijevremen, koji sazrijeva prije vre- mena prematurirati (lat. praematurare) ura- niti, prerano dozrijeti, pojaviti se pri- je vremena prematuritet (lat. praematurita) pre- ranost. prijevremenost, prijevreme- na zrelost prematurus (lal.) prijevremeni poroaj premeditacija (lat. praemeditatio) umiljaj, namjera, razmiljanje prije ina; odluka da se neto uini premija (lat. praemium) nagrada, na- grada kao znak priznanja za poka- zani uspjeh (u koli, na natjecanju i si.); u vanjskoj trg. poli Lici: pomo koju drava daje u obliku uvoznih i izvoznih premija; glavni zgoditak u lutrijskim izvlaenjima; kod osigu- ranja: iznos koji osiguranik plaa osiguravatelju za primanje rizika premijant (lat. praemians) nagraeni, dobitnik poasne nagrade premijat (lat. praemiatus) v. premijant premijer (fr. premier prvi, lat. prima- rius) onaj koji je prvi, najbolji, naj- stariji; osobito: prvi ministar, tj. predsjednik ministarskog vijea; u novinarstvu: prvi, uvodni lanak premijera (fr. prcmicro) prvo prikazi- vanje kazalinog ih glazbenog djela, filma i dr. premijske obligacije obveznice pre- mijskog zajma, dobavljanje broja s mogunou dobivanja lutrijske pre- mije premijski papiri v. premijske obliga- cije premijski posao burz. terminski posao kod kojega je jedna strana slobodna, uz plaanje odreene naknade (pre- mije) do odreenog roka, odustati od toga posla premijski zajam vrsta dravnog zaj- ma kod kojega mamac za upisivanje nije u visini interesa koji zajam do- nosi, nego u mogunosti dobitka lu- trijske premije; lutrijski zajam premijsko pismo pisani ugovor o za- kljuenju premijskog posla premisa (lat. pracmissa tj. proposiLio ili sentenlia prije postavljen sud) neto to je naprijed istaknuto, pret- postavljeno; log. jedan od dvaju su- dova u silogizmu, posrednom za- kljuku; gornja premisa (lat. propo- sitio maior) ili donja premisa pre- miso titulo (lat, praemisso titulo) s naprijed stavljenom titulom; obino kao kratica: P. T premolari (lat. praemolares sc. dentes) mn. anat. prednji kutnjaci premonitoran (lat. prae naprijed, mo- nere opominjati) koji unaprijed upo- zorava premonstracija (lat. praemonstratio) pokazivanje pred drugima, prednja- enje premonstratenci mn. pripadnici kato- likog crkvenog reda osnovanog u 12. premonstrator 1150 preparirati stoljeu (naziv po fr. samostanu Pre- montre) premonstrator (lat. praemonstrator) pokaziva (osobito kod tjelesnih vje- bi i porta) premunicijn (lat. praemunitio) zatita, osiguranje; prethodno utvrivanje, naoruanje prenatalan (lat. prae naprijed, natus roen) koji sc zbio prije poroda, pretporodajni prcner (fr. preneur) kupac mjenice; kla- dioniar na utrkama prenomen (lat. prannomen) ime prenotacija (lat. praenotatio) prav. sudska prethodna napomena, pra- vodobna opomena vjerovnika u slu- ajevima namjernog bankroliranja prenotirati (lat. praenotarc) prethodno zabiljeili. prije napomenuti prenumeracija (lat. praenumeratio) pretplaivanje, pretplata; ahonoman prenumerando {lal. praenumerando) plaajui unaprijed, putem pretpla- te; supr. postnumerando prenumerant (lat. pnienumerans) onaj koji plaa neto unaprijed; abonent-, pretplatnik prenumerirati (lat. praenumerare) platiti unaprijed, plaati unaprijed, pretplaivati, pretplatiti, poslati pret- platu; abonirati preokupacija (lat. praeoccupatio) pri- janje zauzimanje nekog mjesta; za- uzetost neim; briga, zabrinutost; predrasuda prcokupacijska libela prav. obrana koju optueni podnosi prije nego to je sud to zahtijevao preokupatoran (lat. praeoccupatorius) prav. preduliitran, koji preuhitra- va, preuhitravajui; naziv za pred- stavku osobe koja je tuena viem sudu prije nego stoje pozvana da se brani pred ti ni sudom preokupirati (lat. pracoccupare) prije zauzeti, prije zauzimati, unaprijed zadobiti, obuzeti, npr. neiji duh; za- davati brigu, zabrinjavati, uliti neko- me predrasude; biti preokupiran ve unaprijed biti neim zauzet, imali prije stvoreno miljenje o emu, imati predrasude preopinant (lat. praeopinari) onaj koji prvi glasuje ih daje miljenje o emu preorijentacija (lat.) promjena orijen- tacije, usmjeravanje nekog rada u no- vom smjeru prep. kratica za propoziciju preparacija (lat. praeparatio) pripre- manje, pripravljanje, spremanje (kol- skog zadatka); pripremljenost, pri- pravljenost; pripremanje za konfir- maciju (kod katolika); biljenica u ko- joj se pripremaju zadaci za kolu; gotovljenje, spra vijanje preparand (lat. praeparandus) priprav- nik, onaj koji se sprema za uitelja, tj. ak uiteljske kole preparandija Gal. praeparare) pripre- mna kola; uiteljska kola preparant (lat. praeparans) farm. onaj koji priprema lijekove preparat (lat. praeparalum) neto pri- premljeno, prireeno, npr. priprem- ljen lijek i dr.; osobito: anatomski pre- parati umjetno napravljeni dijelovi ljudskog ili ivotinjskog tijela za is- traivanje i pokazivanje acima ild.; mikroskopski preparat tanko odrezan komadi neke tvari radi stavljanja pod mikroskop sa svrhom promatra- nja i prouavanja preparator (lat. praeparator) onaj koji sc bavi prepariranjem, onaj koji pri- prema preparate preparatorni Gat, praeparatorius) pri- pravni, pripremni, prethodni preparatura (lat. praeparatura) pri- premanje, pripravljanje, spravljanjc preparirati (lat, praeparare) spremiti, spremati, pripremiti, pripremati, iz- raditi, gotoviti; izraivati anatomske preparate; med. v. secirati; prepari- preponderancij a 1151 preses rati se spremali se, spremili se za to, pripravljati se, opremiti sc preponderancij a (lal. praeponderan- tia) prevaga, preteitost, nadmonost preponderantan (lat. praeponderans) vaniji, preteit, nadmoan preponderirati (lat. praeponderare) pretezati, pretegnuti, imati prevagu, biti nadmoan preponirati (lat. praeponere) staviti na elo, uiniti nekoga pretpostavljenim, postavili za starjeinu preposteritet (lat praeposteritas) nao- pakosl, izvrnut red, naopak red prepotencija (lat. praepotentia) nad- monost. vea sila, vea vlast, vei sposobnost; oholost, drskost, napuh- nutost, samovolja prepotentan (lat. praepotens) vrlo mo- an, nadmoan; ohol, drzak, nasilni- ki, napuhnut prepotentnost (lat. praepotentia; v. prepotencija prepozicija (lat. praepositio) grain. pri- jedlog, rije koja pokazuje odnos jed- nog predmeta prema drugom (npr. bez, blizu, do, kod, na, od itd.) prepozitura (lat. praepositura) poloaj i dostojanstvo pretpostavljenog (star- jeine); osobito, kod katolika: poloaj i dostojanstvo stnjeine jednog re- dovnikog reda prcpucij (lat. praeputium) anat. koica na mukom udu prerafaeliti mn. grupa engleskih sli- kara koja se pojavila 1850., ugledali su se na lal. slikare prije pojave Ra- faela (146:31520); osnovna znaaj- ka njihove umjetnosti je jednostav- nost i iskrenost, a motivi esto mi- stinog sadraja; glavni predstavni- ci; Rossctti, Hunt, Millais i drugi prerija (fr. prarie, p. praderia, lat. pra- tum livada) livada; osobito: prostra- na. travom obrasla ravnica, bez dr- vea, u Sjevernoj Americi prerijal (fr. prarial) trei, proljetni mje- sec, a deveti mjesec u novom ka- lendaru Prve francuske republike (od 20. V. do 18. VI.) prerogativ (lat. praerogare) v. prero- gativa prerogativa (lat. praerogativa) povlas- tica, pogodnost, prvenstveno, isklju- ivo pravo, npr. vladara da odluuje o pomilovanjima itd.; kod Rimljana: pravo centurije da glasuje prva presa (fr. presse, njem. Presse) stroj za pritiskivanje; sprava za gnjeenje i cijeenje groa, muljaa; tiskarski stroj; dnevni tisak, novine, listovi presaldumiti (tur. saldyrmak baciti) prebacili se, prijei na drugu siranu; promijeniti miljenje presantan (fr. pressant) hitan, neod- loan, prijeko potreban; dosadan, na- srtljiv, nametljiv presbiro (fr. presse tisak, bureau kan- celarija, ured) novinsko poduzee, privatno ih dravno, koje se bavi or- ganizacijom obavjetajne slube, pri- ma vijesti iz cijelog svijeta od svojih posebnih dopisnika i daje ih pret- platnicima u svojim biltenima, oso- bilo dnevnim listovima prescijencija (lat. praescientia) pred- znanje, uroeno znanje, znanje koje prethodi iskustvu; poznavanje budu- nosti presedan (fr. precedanl) prijanji slu- aj, prijanji sluaj, sluaj koji se prije bio dogodio i koji kasnijim sli- nim sluajevima slui kao primjer presenij (lat. prae naprijed, sencx sta- rac) doba ljudskoga ivota pred sta- rost presepc (lat. praesaepe jasle, tala) slik. scena koja prikazuje Kristovo roenje u tali; astr. skupina zvijez- da u zvijeu "Rak" preses (lat. praeses gen. praesidis) v. prezident prezviterat 1156 prima elementa obavljali sve crkvene obrede, osobito sv. sakramente, osim zaredi vanj a prezviterat (gr. presbvteros stariji) u Pravoslavnoj crkvi: in, djelokrug jednog sveenika i podruje (paro- hija) koje spada u njegov djelokrug; usp. prezbiterijat prezvurt (njem. pressen tlaiti, tiska- ti, Wurst kobasica) vrsta kobasice (svinjski eludac ispunjen mesom); tlaenica prina (njem. Pritische) drveni leaj (obino u zatvorima) priderija (fr. pruderie) tobonja ed- nost, skromnost; prenemaganje priglbok (njem. Prugel batina, IJock jarac) naziv za "jarca otkupitelja" na kojega je hebrejski veliki sveenik na Dan pomirenja prenosio sve grijehe idovskog naroda priglholc (njem. (Pruge! toljaga, bati- na, Holz drvo) oblo tanko drvo za loenje, oblica Prijam (gr. Priamos) mil. trojanski kralj, sin Laomedontov, mu Heku- bin, imao 50 sinova, meu kojima Hcktora. iji je les otkupio Ahilcj, i Parisa, ijom je krivnjom dolo do 'IVojanskog rata; prilikom zauzima- nja Troje ubio ga Ahilejev sin Neo- ptolem Prijap (gr. Priapos) mit. bog oploiva- nja i plodnosti, vrtova, polja i vino- grada, sin Dioniza i Afrodite; pri- kazivan kao bradat ovjek s velikim mukim udom (falusom), k&o sim- bolom muke plodnosti; pren. pohot- Uivac, razvratnik prijapeje (gr. Priapos, lat. priapeae) mn. poet- vrsta epigramskih razvrat- nih pjesama kod Rimljana, nazvanih po Prijapu prijnpitis (gr. Priapos) med. upala mukog uda prijapizam (gr. Priapos) med. bolom praena trajna ukruenost mukog uda (kod trovanja kantaridinom, bo- lova u kraljenici i nekih duevnih bolesti) prijapski (gr. Priapos) koji se tie Pri- iapa; pren. razvratan, bludan, pohot- Ijiv; prijapske pjesme = prijapeje; pri- japski stih poel. stih kojim su pisane prijapeje (sastojao se iz jednog gli- konejskog i jednog ferekratejskog stiha) prijapus (gr. Priapos, lat. priapus) med. suvie velik muki ud prim (lat. prima od primus prvi) 1. glaz. instrument prilagoen za prvi, vodei glas; a prim a sa crticom = a'; 2. bank. viak koji se plaa na neki no- vac. vrijednosni papir preko nomi- nalne vrijednosti ili zakonom utvr- enog teaja; 3. u kat. samostanima: prvi jutarnji sal za molitvu, u 6 sati, ili drugi kanonski sat; 4. u mae- vanju: prvi borilaki stav; usp. pri- ma prim-brojevi brojevi koji se ni s jednim drugim brojem, osim broja 1, ne mogu dijeliti bez ostatka, npr. 7, 11, 13, 17, 19, 23. iid. prima (lat. prima od primus prvi) 1. trg. prva, najbolja ili najfinija vrsta neke robe (prima sorte); 2. glaz. prvi ton oktave, prva partija, prvi glas; 3. prvi i najstariji razred neke vie kole: 4. prvo izdavanje mjenice, pr- va mjenica; usp. prim prima balerina (lal. prima hailerina) prva plesaica, prvakinja u baletu nekog kazalita i si. prima vista (tal.) trg. po vienju, tj. platiti mjenicu; glaz. svirati neto odmah, im se vi- di, 3 lista, bez pripreme prima causa it. prima kauza Gat.) prvi razlog, prauzrok prima classis it, prima klasis (lat.) prolazna ocjena u nekadanjem kol- stvu prima elementa (lal.) prve osnove, po- eci, uvod (u neku znanost) Prima pioggia d'agosto.. 1157 primitivci Prima pioggia d'agosto rinfresca mare e bosco it. prima pjoa d'a- gosto rinfrcska mare e bosko (tal.) Prva kia u kolovozu osvjeuje (ohla- dujc) moro i umu prima sorte (tal.) trg. prva, najbolja, najfinija vrsta robe; prima prima-mjenica naziv za prvu (?a raz- liku od drugog primjerka ili sekun- da-mjenice) prima-nota (tal.) trg. prva biljeka, tr- govaka knjiga u koju trgovac naj- prije unosi sve dnevne poslove; me- morijal primadona (tal. prima donna) prva pjevaica (opere); umjetnica koja pje- va ili glumi glavne uloge (u operi, drami, filmu) primaliteti (lat. primalitaLes) mn. fil. po Campanellu: atributi koji ine bit onoga to jest i onoga to nije; pri- maliteti onoga to jest su: sposob- nost bivanja i djelovanja (potentia), znanje (sapientia) i ljubav (amor); primaliteti onoga to nije jesu: nespo- sobnost (impoteiitia), ludost (insi- pientia) i mrnja (odium) primaran :lat. primarius) prvi, osnovni, poetni, prvobitni; nepatvoren, izvo- ran, koji postoji onakav kakav je po- stao, bez ikakvih kasnijih utjecaja i dodataka primarij(us) (lat. primarius) prvi, glavni lijenik bolnikog odjela; kod katolika: prvi, glavni propovjednik primarna kola osnovna kola primarne bolesti med. bolesti koje nisu nastale kao posljedica nekih drugih bolesti (sekundarnih, terci- jarnih), nego su nastale neposredno, npr. sifilis primarne pojave prve, prvohitne po- jave, one koje su nastale neovisno o drugima, npr. kod bolesti primarni oblik osnovni oblik, prvobit- ni oblik, osobito kod kristala primas (lat.) u Kat. crkvi: najvii cr- kveni dostojanstvenik u nekoi dra- vi prima (lal. primas) glaz. prvi violinist ciganske glazbene kapele; primas primat (lat. primatus prvo mjesto, pr- venstvo) fil. prvenstvo bia nad svi- jeu, tvari nad duhom; primat volje, tj. prvenstvo volje nad razumom, volja prije razuma; u Kat. crkvi: pr- venstvo pape nad svima ostalim cr- kvenim velikodostojnicima; nadliis- kupstvo; dostojanstvo i djelokrug pri- masa; pren. prvenstvo po rangu, pred- nost, prvenstveno pravo, npr. na neki poloaj, prijestolje itd. primati (lat. primates) mn. od primas; zool. prema Linnu: prvi red sisavaca koji obuhvaa ovjeka, majmune i polumajmune (obino sc pod ovim imenom podrazumijevaju samo o- vjek i majmun) primator (lat. primus prvi) gradski na- elnik primaa (fr. primage) pom. novac ili premija koju, u odreenim sluaje- vima, utovara robe plaa kapetanu broda, npr. kad hoe da mu roba hre putuje primicije (lat. primitiac prvi plodovi: prvi pokuaj) 1. mn. prvi plodovi; 2. kod katolika: prva misa koju slui novozareeni sveenik, tzv. mlada misa primipara (lat.) ena koja je prvi put rodila, prvorolkinja; usp. multipara i nulipara primitivan (lat. primitivus) prvobitan, izvoran, osnovni; nepotpun, poetni- ki, koji sadri samo ono to je naj- nunije, jednostavan, obian, prost: duhovno slabo razvijen, nekulturan, koji je na niskom stupnju primitivci (lat. primitivus prost, ne- potpun, poetniki) 1. prosti, jedno- stavni, nekullurni ljudi; 2. slik. na- ziv za talijanske slikare prije rene- primitivizam 1158 principalitet sanse, bili su jo neuki i naivni, da- leko od znanja velikih renesansnih majstora (usp. primitivizam 2.) primitivizam (lat. primiti vus) 1. v. pri- mitivnost; 2. slik. tehnika primiti- vaca primitivni ivac zool. ivana stabla koja izlaze neposredno iz mozga ili lene modine primitivnost (lat. primititivas) prvobit- nost, izvornost, jednostavnost, pro- stota, nesloenost, obinost; neraz- vijenost (duhovna, kulturna itd.) primo (lat. primo) najprije, prvo. na pr- vom mjestu, prije svega; pro primo primo cantante (it. primo kantante) prvi pjeva, nositelj glavne uloge u operi primo intuitu (lat.) na prvi pogled primo uomo (tal.) prvi ovjek, tj. no- sitelj glavne uloge u nekom glazbe- nom djelu primogenitura Gat. primogenitura) pr- vorodstvo, prvoroenje; pravo prvo- rodstva, posebno s obzirom na na- sljedstvo prijestolja; jus primogeni- ture primordijnlitet (lat. primordialitas) pr- vobitnost, prapoetnost, osnovnost, bitnost primordijalna fauna geol. okamenje- ne ivotinje primordijalne zone primordijalna zona geol. najdonja zo- na silurske formacije primordijalni (lat. primordialis) prvo- bitni, prapoetni, glavni, bitni primus (lat. primus prvi); 1. prvak, onaj koji je prvi, najbolji, osobito uenik u razredu; 2. naprava za kuhanje na esti (piritu) primus Lnter pares (lat.) prvi meu jednakima po inu primus omnium (lat.) prvi izmeu sviju princ (lat. princeps prvi. glavni, pogla- var, fr. prince) titula lana vladar- ske obitelji koji nije vladar; vladarev sin, knez princeps (lat. prvi, glavni) onaj koji je prvi, najugledniji, glavni; dakle: pr- vak, poglavar, gospodar, vladar, knez princesa (fr. princesse) v. princeza princeza (fr. princesse) titula enskih lanova vladarske obitelji (osim ene prijanjeg ili sadanjeg vladara), vla- dareva ki, kneginja princip (lat. principium) poetak, pod- rijetlo. poelo, izvor, praizvor; naelo, osnova, praosnova, osnovni uzrok, prabie, tvorac, zaetnik; osnovna tvar, pratvar, pramalerija; temelj, podloga, osnovno pravilo, osnovni po- jam, osnovno nauavanje, osnovna misao neke znanosti; naelo, osobito ono po kojem ovjek ivi i radi; fil. izvor spoznaje, osnova spoznaje, ono to lei u osnovama stvari (princip bia), ili ono na to se spoznaja nuno oslanja (princip spoznaje), ili naelo po kojem se radi (praktini princip) princip kauzaliteta zakon uzronosti; v. kauzalitet princip-regent (fr. prince, lat. regens koji vlada) lan vladarske kue koji ima vladarsku (kraljevsku) vlast do punoljetnosti zakonitog vladara, knez-namjesnik principal (lat. principalis) glavna li- nost, naelnik, poglavar, upravitelj, gospodar; osobito: upravitelj kole, gospodar kue, vlasnik, gazda, ef; opunomoenik; glaz. glavna svirala na orguljama; u sloenicama znai: glavni, npr. principal-bas glavni bas; principal-glas glavni glas, solo; prin- cipal dunik glavni dunik; princi- pul-vjerovnik glavni vjerovnik itd. principalan (lat. principalis) prvotan; otmjen, odlian; glavni, poglaviti, najvaniji, najznatniji prineipalitct (lat. prmcipalitas) prven- stvo, starjeinstvo, upraviteljstvo; pravo i vlast gospodara principa! ka 1159 prioritet principalka (lat. principalis) domaica kue, gospodarica; efica principat (lat. principatus) prema Mommsenu: prvo doba Rimskog Car- stva nasuprot dominatu Dioklecija- novu; prvenstvo, prvo ili najvie mje- sto u dravi ili vojsci, zapovjednike mjesto; vladarstvo, vladavina; kne- evski poloaj i vlast, kneevstvo, kneevina principe it. prinipe (tal.) vladar; na- slov djela N. Machiavellija ("Vladar'') principi (lat. principi a) mn. poetna nauavanja, osnovna nauavanja, os- novne misli, naela: fil. poeci, osnove svega to postoji, npr. voda (Tales), zrak (Anaksimen), vatra ili eter (He- raklit), broj (PiLagora), atomi (Demo- krit), ideje (Platon), oblik i tvar (Aris- totel), dah ili pneuma (stoici), sup- stancija (Spinoza), monade (Leibniz), ja (Kichte), apsolutno (Schelling), vo- lja (Schopenhauer), nesvjesno (E. Hartmann} itd. principijelan (lat. princip(i)alis) prvo- bitan, osnovni, poetni; koji je u skladu s principom, naelan, do- sljedan principium contradictionis it. prin- cipijum kontradikcionis (lat.) log. je- dan od etiriju zakona miljenja, "stav proturjenosti" po kojem: 1. nijedan pojam nije ono to nije (A nije non-A); 2. jednom istom subjektu ne moe se i pridati i negirati jedan isti predmet (A ne moe i biti i ne biti B); 3. nemogue je da jedna ista stvar u isto doba i postoji i ne postoji; 4. od dvaju proturjenih sudova je- dan mora biti netoan, ne mogu oba biti istinita principium exclusi tertii sive medii it. prinipijum ekskluzi tercii sive medii (lat.) log. jedan od etiriju za- kona miljenja, "stav iskljuenja tre- eg" ih "stav iskljuenog treeg suda" izmeu dvaju kontradiktornih su- dova, po kojem svaka stvar mora ili postojali ih ne postojali, budui da je neto tree nemogue; ili, logiki formuliran: 1. Jednom subjektu mo- ra se ih pridati ili zanijekati jedan dani predikat (A mora ili hiti B ili ne biti B, neto tree je nemogue); 2. Od dvaju proturjenih sudova je- dan mora biti istinit, ne mogu oba biti lana principium identitatis it. prinipi- jum identitatis (lat.) log. jedan od e- tiriju zakona miljenja, "stav isto- vjetnosti" ili "identinosti" po kojem je svaki pojam istovjetan sa samim sobom (A je A), a svaka stvar jest ono to jest (A = A); v. identitet- principium racionis sufficientis it. prinipijum racionis suficijenlis (lat.) log. jedan od etiriju zakona mi- ljenja, "stav dovoljnog razloga", koji glasi: sve to se zamilja i sve to postoji mora imati dovoljno razloga i opravdanja zato se lako zamilja ka- ko se zamilja, zato tako postoji ka- ko postoji, a ne drukije prinel (engl. prunollo, fr. prunelle) vrsta fine i guste svilene tkanine; vrsta vu- nene tkanine, lasting prion (gr. prion pila) med. pila za re- zanje lubanje, svrdlo za buenje luba- nje prior (lat.) naelnik, nadstojnik, starje- ina (osobito kal. samostana) prior tempore, potior iure. il. prior tempore. pocior jure (lal.) prvi po vre- menu, jai po pravu priora (lat. priora) mn. ono io je bilo prije, prijanje stvari, prijanji do- gaaji prioran (lat. prior) prvi, prednji (od dvo- jice), raniji, prijanji; stariji, bolji prioritet (lat. priorilas) prvenstvo, prednost, prvenstveno pravo; starje- inslvo, prvenstvo s obzirom na sta- rost prioritetni 1160 privilegija prioritetni (lat. priori tas) prvenstveni, koji ima pravo prvenstva; prioritetne obligacije mn. obveznice zajmova i dioniarskih drutava ije se kamate moraju isplatiti prije ili obraunati prije 110 to se dioniarima isplati dividenda; prioritetno pravo pravo prvenstva, pravo prednosti; priori- tetni. dugovi dugovi koji se. prilikom otvaranja steaja, najprije moraju uzeti u obzir, prioritetno rjeenje sud- sko rjeenje o tome koji vjerovnici imaju prvenstvo pri isplaivanju iz steajne mase prismotra (rus.) nadzor pritnn (gr. prvtanis) u staroj Ateni: lan odbora prdcsetorice dravnih vijenika koji su upravljali narodnom skuptinom; redatelj vitekih igara kod starih Grka pritanej (gr. prvtancion) dravna zgra- da u staroj Ateni u kojoj je bilo sje- dite dravne vlade i u kojoj su sc pritani, za vrijeme svoje slube, hra- nili o dravnom troku, a zasluni ljudi doivotno; naziv odredenih od- gojnih, osobito vojnih zavoda u HVan- cuskoj, iji se pitomci izdravaju i koluju o dravnom troku privncija (lat. privatio) liavanje; lie- nje, lienost; oduzimanje, nedostatak, oskudica u najpotrebnijem; gubitak, oduzelost. lienost; odsutnost, nepo- stojanje (nekog svojstva ili neke oso- bine) privado (p. privado, lat. privatus) lju- bimac, povjerenik; prvi ministar u panjolskoj privatan (lat. privatus) koji nije drav- ni, koji pr.pada jednoj osobi, osobni, vlastit, domai, kuni; nesluben; po- vjerljiv, skriven;privatan ivot osob- ni ivot neke osobe (ivot koji nema veze s njezinim slubenim radoin) privatisime (lat. privatissime) pril. po- sve sam, sasvim za sebe, najprisni- je, najintimnije privatist (lat. privatus) slobodan ovjek; dak koji ne pohaa kolu kao redovit uenik, nego se priprema kod kue i na kraju godine polae ispit privativaii (lat. privativus) liavajui, koji liava, odrie, iskljuuje; gram. koji oznaava lienje, iskljuenie. ne- dostatak, odrian; alfa privativum slovo a koje oznauje lienje, odrica- nje (u grkom jeziku); privatno pra- vo, iskljuujue pravo privatizirati (lat. privatisare) ivjeti kao slobodan ovjek, tj. bez slube, bez nekoga stalnog zanimanja privatna audijencija nesluben pri- jam. povjerljiv prijam, razgovor s vla- darom privatna biblioteka kuna, osobna knjinica privatna korespondencija osobno, privatno dopisivanje privatna nastava kuna, pojedinana nastava privatna tuba prav. osobna, graan- ska tuba privatni docent znanstvenik koji je, na osnovi habilitacije, dobio od fa- kulteta odobrenje da dri predavanja, a nije obvezan i ne prima za to ni- kakvu nagradu, osim to se moe na- dati da e, poto se istakne u struci, biti izabran za stalnog docenta privatno pravo dio dravnog zakono- davstva koji priznaje pojedincima prava koja ih ovlauju za obavljanje odredene djelatnosti ili za nabav- ljanje. sa svrhom zadovoljenja svojih ivotnih potreba i koja im priznaju odreen poloaj (status) u ohiteljii, drutvu i dravi privilegija (lat. privilegium, privus. lex) zakon koji se odnosi samo na poje- dinu osobu (kod Rimljana); posebno, iznimno, iskljuivo pravo, povlastica; prednost, prvenstvo, premo; pri- rodni dar; rum privilegio it. kum privilegiran 1161 pro persona privilegio Gat.) s doputenjem, s do- zvolom, s povlasticom privilegiran (lat. privilegiatus) povla- ten, koji ima prvenstveno pravo; posebno olnlaren privilegirati (lat. privilegium) povlas- titi, povlaivati, dati (ili: davati) povlasticu, davati prvenstvo, dati pr- venstveno, iznimno (ili: posebno) pra- vo; posebno obdariti privilegium prioritatis (lat.) pravo pr- venstva, prioritetno pravo prix it. pri {fr. prix, njem. Preis, tal. prezzo, lat. pretium) vrijednost ega izraena u novcu, cijena: prix fixe it. a pri fiks (fr.) po utvrenoj cijeni; a toutprix it. a tu pri (fr.) po svaku cijenu, ma i po najmanju cijenu; grand prix it, gran pri (fr.) velika, glavna nagrada prix fixe it. pri fiks (fr.) trg. stalna. utvrena cijena pri7. (fr. prise plijen) voj. sva privatna imovina neprijateljskih brodova ko- ja se, za vrijeme blokade, zaplijeni na moru. kao i brodovi neprijatelj- skih zemalja, zajedno s teretom, kad pokuaju probiti liniju blokade pa pritom padnu u ruke zaraenoj stra- ni koja je objavila blokadu prizis (gr. prisis piljenje, prisis odon- ton krgutanje zubima) med. piljenje, buenje lubanje; takoer: grevito krgutanje zubima prizma (gr. prisma) geom. viekutnik kojemu su dvije bone strane para- lelogrami; optika prizma prozirno tijelo takvog oblika od stakla, kris- tala itd., obino s trokutnim osno- vama, upotrebljava se za refrakciju ili disperziju svjetlosti; v. Nikolova prizma, polarizacija prizmatian (gr. prisma) koji ima oblik prizme; svojstven prizmi; priz- matini barut barut prean u obliku prizama (za punjenje tekih topova) prizmatoid (gr. prisma gen. prisma- tos, eidos oblik) geom. tijelo nalik na prizmu koje ima shne osnove, ali koje nisu jednake priz rak (rus.) prikaza, privienje, neto zamiljeno, stvoreno u mati pro (gr. pro) 1. gr. prijedlog, javlja sc kao predmetak u mnogim sloeni- cama i znai: pred, ispred, naprijed; prije, prije toga, ranije; radije, dra- e, vie pro (lat. pro) 2. lal. prijedlog, javlja se kao predmetak u mnogim sloeni- cama i znai: za, prema, s obzirom, putem, pomou pro ano Gat. pro anno) v. per anum pro ara (lat. pro arrha) kao zalog, na ime predujma, kao predujam pro bono publico (it. pro bono pub- liko) za ope dobro pro domo (lat.) za svoju kuu, tj. za svoju korist, za svoj raun, u svom interesu (govoriti, raditi) Pro Ecclesia et Pontifice it. pro ekle- zija et pontifice (lat) za Crkvu i pa- pu (visoko odlikovanje koje dodje- ljuju rimski pape) pro et contra it. pro et kontra Gat.) za i protiv; pm et contra neke stvari, tj. ono to se moe navesti u prilog i protiv nje pro forma (lat.) po izgledu, toboe, sa- mo da ljepe ili bolje izgleda, forme radi pro futuro (lat) za budunost, ubudue pro i kontra (lat. pro, contra) v. pro et kontra pro kvota (lat. pro quola) razmjerno, proporcionalno pro parte virli (lat.) "prema mukom udjelu", tj. prema snazi, po mogu- nosti; prav. s glave na glavu, na jed- nake dijelove pro pntria (lat.) za domovinu pro persona (lat.) na osobu, po ovjeku, npr. plaa se pro prodigo 1 lfi2 problem pro prodigo (lat) prav. proglasiti koga rasipnikom i staviti ga zbog toga pod skrbnitvo pro rata (lat. pro rata) razmjerno, pre- ma izraunanom udjelu; pro rata temporis (lat.) prema vremenu, pre- ma isteku roka, ripr. kod utvriva- nja dividende novih akeija: 12% pro rata temporis od 1. listopada do kraja godine = 3% od nominalne vrijedno- sti pro saldo (tal.) trg. v. per saldo pro secundo it. pro sekundo (lat.) u drugom redu, drugo (pri nabrajanju); usp. pro primo pro tempore (lat.) za sada; privremeno pro tertio it. pro tercio (lat.) tree, u treem redu pro-mile (lat. pro mille) na tisuu, po tisui = 0/00; 1 promile = 1/10 po- stotka proagogija (gr. proagogeia) zavoe- nje, podvoenje, provoenje bluda pronpodoza (gr. proapoidomi prije vratim, prije ili prethodno predam) ret. figura u kojoj reenica ili neki stav i poinje i zavrava istom rijei proba (lat.) ispitivanje, pregledavanje, kuanje; mat. ispitivanje pravilnosti i tonosti matematikog zadatka ih konstrukcije matematikim putem ili crtanjem; ispitivanje sadraja kovine od koje se kuju novci; trg. uzorak, mustra; vjchanje, priprema za izvo- enje ili prikazivanje (glazbenog i kazalinog djela); generalna proba glavna, posljednja vjeba prije jav- nog izvoenja ili prikazivanja probnbilan (lat. probabilis) vjerojatan. koji se moe dokazati, dokaziv probabilisti (lat. probabilis) fil. pristae i predstavnici stajalita vjerojatno- sti, tj. proba bi I i zrna (Arkesilaj, Kar- nead, Ciceron, Hume i dr.) probabilizam (lat. probabilis) fil. sta- jalite vjerojatnosti; teorijski: shva- anje po kojem naa spoznaja i zna- nje mogu biti samo vjerojatni; nae- lo daje samo miljenje o nekom inu koji bi mogao biti dobar i koristan dovoljno pa da se taj in poduzme; teol. smjer u kat., moralnoj teologiji koji je isusovac Katreiner ovako for- mulirao: "Ako je dopustivost ili ne- dopustivost neposredno i iskljuivo sumnjiva, onda sc treba ravnati po blaem shvaanju samo ako je ono stvarno vjerojatno, pa makar suprot- no shvaanje bilo nesumnjivo vie vjerojatno" probacija (lat. prubatio) ispitivanje, pregledavanje, odobravanje; pokus, eksperiment; dokazivanje, dokaz; is- kuenitvo, vrijeme iskuenitva probati (lat. probare) v. probirati probatum est (lat.) ispitan je, iskuan je, pomae sigurno (esto kao natpis na lijekovima) probeharati (tur. bahar miris; proljee) procvasti, procvjetati probiologija (gr. pro. bios ivot, logia znanost) dio biologije o predstupnje- vima ivota probionti (gr. probioo prije ivim, pret- hodno ivim) mn. prabia, najjedno- stavniji praorganizmi probirati (lat. probare) ispitivati, pre- gledavati. kuati, provjeriti je li ne- to onako kako treba bili; ispitati i odrediti toan i pravi sadraj ruda i kovina problem (gr. problema znanstveni zadatak, sporno pitanje, od proballo postavim pitanje, postavim zadatak) pitanje, zadatak koji eka rjeenje, sporno i sumnjivo pitanje koje treba rijeiti; zagonetka; glavnim proble- mima ljudskog miljenja u filozofiji smatraju se: problem odnosa duha i tvari, problem istine i stvarnosti, bit prostora i vremena, tvari i sila, pod- rijetlo i bit ivota, podrijetlo i bit due, problem slohodne volje i vri- problematian 1163 produkcija jcdnosti, podrijetlo i budunost ljud- skog roda problematian (gr. problematikos koji se tie zadatka ili spornog pitanja) koji je u pitanju, upitan, sumnjiv, ne- pouzdan, nepoznat, dvosmislen, za- gonetan; problematian sud log. sud ija je potvrda ili nijekanje samo mogue i vjerojatno; usp. apodikti- an, asertoran. modalitet problematika (gr. problematikos koji se tie zadatka ili spornog pitanja) 1. spornost rjeivosti zadatka, spor- nost ijeivosti pitanja, zagonetnost, sumnji vost, dvosmislenost; 2. skup svih problema u nekoj drutvenoj, znanstvenoj ili umjetnikoj grani ili podruju, usp. tematika proboscidi (lat. probostidea, gr. pro- boskis gen. proboskidos surla) mn. zool. surlai probrahis (gr. pro, hrachvs kratak) metrika stopa koja se sastoji od jed- nog kratkog i etiri duga sloga procedirati (lat. procedere) ii napri- jed, napredovati, uspijevati; raditi, postupati; non prvcedatur (lat) prav. neka se ne ide dalje, neka se obusta- vi postupak procedura (lat) nain rada, nain po- stupanja, postupak; pravni put, za- konom propisani slijed sudskog po- stupka, sudski red proceleuzmatikus (gr. prokelcusma- tikos) metr. stopa od etiri kratka sloga: procelijus (lat. procoelius, gr. proko- ilios) med. debeo trbuh, trbuh koji od debljine visi procent (lat. pro, centum sto, stotina) postotak, kamate, dobitak od stoti- ne, (oznaava se znakom npr. 4 ih 5% = 4 ili 5 kn na svakih 100 kn procentualan (lat. pro centum) odre- den po procentima (postocima), koji donosi procente, postotni proces (lat. procossus) tijek, put i nain kojim neto postaje ili biva, razvitak, postupak; prav. sudski spor, parnica; med. nastavak, tijek, npr. bolesti, li- jeenja procesija (lat. processio) sveana povor- ka, sveani ophod proccsni (lat. processus) koji se tie spora, parnini; procesni red red po kojem se vodi parnica processus verbalis (lat.) prav. usmena parnica, sudsko sasluavanje; pis- meno prikazivanje nekog dogaaja, napisan iskaz procidencija (lat. procidentia) med. sputenost jednog dijela tijela; pro- ptoza, proploma prodekan (lat. prodecanus) zamjenik dekana (na sveuilitu); v. dekan prodoto (tal. prodotto) trg. ist iznos mjenica i robe prodrom (gr. prodromos koji istrava, koji tri ispred) ret. uvod, predgovor; med. predznak bolesti, nelagodan osjeaj koji prethodi bolesti i nago- vjetava jc; pren. pretea, vjesnik producent (lat. producens koji proiz- vodi. proizvodan) 1. svaka osoba koja svojim radom neto proizvodi, proiz- voa, radnik, tvorniar, poljopriv- rednik (supr. konzument); 2. prav. osoba koja dovodi sudu svjedoke ili podnosi dokaze, isprave i si.; usp. produkt 2; 3. reiser produciranje (lat. producere) izvoe- nje, prikazivanje, pokazivanje, izla- ganje; proizvoenje, izraivanje; ra- anje producirati (lat. producere) izvoditi, prikazivati, pokazivati, iznositi na vi- djelo, izlagati; proizvesti, proizvodi- ti, izraivati, graditi; raati; donosi- ti prihod; producirati se javno poka- zivati svoje sposobnosti ih osobine, pokazivati se; isticati se produkcija (lat. produetio) predstav- ljanje. prikazivanje, npr. nekih vje- pre valencija 1154 prezbiter prevalencija (lat. praevalentia) nad- monost, preteitost, prevaga prcvalcntnn (lat. prcavalcns) nad- moan, preteit, koji ima prevagu, vrjedniji, vaniji, jai prevalirati (lat. preavalere) biti nad- moan, imati prevagu, vie vrijediti; prevladati, prevladavati, prcuahrati se trg. izvlaiti korist, koristiti se prcvaricirnti (lat. praevaricari) ne ii pravim putem dunosti; prekriti dunost, ogrijeiti sc o dunost, raditi nepoteno, zloupotrebljavati povje- renje ili poloaj prevarikacija (lat. praevaricatio) pre- kraj dunosti, povreda dunosti, nesavjesnost u obavljanju slube, iz- daj nitvo prcvarikirati (lat. prevaricare) v. pre- varicirati prevencija (Int. pracvcntio) onemogu- avanje, sprjeavanje, preduhitri- vanje; opovrgavanje primjedaba za koje se pretpostavlja da bi ib suprot- na strana mogla navesti; predrasuda; prije uinjena opomena: prav. stav- ljanje u pritvor, pritvaranje, pritvor prevencijska teorija prav. teorija koja pravo dravne vlasti da kanjava krivce zasniva na pravu i dunosti drave da sprjeava ponavljanje kriv- nje lime io e kazna na izvritelja i ostale imati zastraujue djelova- nje preveniran (lat. preavonirc) prije (ili: prethodno, na vrijeme) obavijeten prevenirati (lat. praevenire) pretei, osujetiti, sprijeiti, preduhitriti, do- skoiti; predvidjeti, predvidati; prije obavijestiti, skrenuti pozornost na vrijeme preventivan (lat. praeventivus) za- titni, koji neto sprjeava, koji slui za sprjeavanje, koji onemoguava, koji osujeciije preventivna cenzura pregled knjige, spisa, novina i dr. u rukopisu ili u prvim tiskanim otiscima da bi se, po potrebi, mogli zabranili prije objav- ljivanja preventivna medicina medicina kojoj je svrha otklanjanje uzroka koji bi mogh izazvati bolesti preventivna policijn policija kojoj je povjereno uvanje javne sigurnosti, tj. kojoj je zadatak pravodohno po- duzeti mjere kako bi se onemoguilo izvrenje kaznenih djela; administra- tivna policija preventivna sredstva sredstva koja sprjeavaju zarazu; sredstva koja spreavaju oploivanje preventivni rat rat kojem je svrha preduhitriti napad neprijatelja koji se jo priprema za ratovanje previgilije (lat. praevigiliae) rnn. kod katolika: dan uoi predveerja ka- kvog velikog blagdana; usp. vigilije previo examine it. previo egzamine (lat.) prav. po prethodnom ispitivanju previzija (lat. praovisio) predvidanjc, nasluivanje onoga to e se dogoditi prez. kratica za prezent preza (tal. presa) 1. prstohvat, koliina to se moe uhvatiti medu prste; 2. kamen ih eljezni stup na obali za koji sc veu hrodovi prezbiakuzija (gr. presbys star, vre- mean, akuo ujem) staraka na- gluhost prezbidohij (gr. presbys star, boehe prijam, ugoenje) dom za siroma- ne i iznemogle starce prezbiopija (gr. presbvs star. opsis vid) med. dalekovidnost (staraka) prezbit (gr. presbys star) med. onaj koji daleko vidi. dalekovidan ovjek (koji ne vidi izbliza); supr. miops prezbiter (gr. presbyteros najstariji) u najstarijoj kran. Crkvi: crkveni slubenik-svjetovnjak kojega je iza- brala vjerska zajednica; u Evan- gelikoj crkva: svjetovnjak kao lan uprave crkvene opine; sveenik prezbiter^ 1155 prezviter prezbiterij (gr. prcsbvterion vijee sta- rijih) crkveno vijee, crkvena upra- va prezbiterijanci (gr. presbytcros sta- riji) pristae prezbiterijalnog cr- kvenog ustrojstva, osobito u Kngles- koj i Sjcv. Americi, ovo ustrojstvo nc priznaje nikakve biskupe, nego eli da njihovom Crkvom, kao u prvim vremenima kranstva, upravljaju samo sveenici prezbiterijanizam (gr. presbvteros stariji) nauavanje i crkveno ustroj- stvo prezbiterijanaca prezbiterijat (gr. presbvteros stariji) uprava Crkve; in i poloaj starjeine Crkve prezbitija (gr. presbvtes starac) med. v. prezbiopija prezbitizam (gr. presbys) med. v. prez- biopija prezencija (lat. praesentia) nazonost, prisutnost; in praesentia it. in pre- zencija (lat.) u nazonosti, u prisut- nosti, pred prezent (fr. present) 1. dar, poklon prezent (lat. od prae, sum jesam, prae- sse, praesens) gram. sadanje vri- jeme (glagolski oblik koji izrie rad- nju koja se vri istodobno s govorom govorne osobe); osobno prisutan, koji je sada tu prezentabilan (lat. pracscntabilis) ug- ledan, reprezentativan; preporuljiv prezentacija (lat. praesentatio) podno- enje; prijedlog, predlaganje, pravo pred lagan ja kandidata za neko slo- bodno mjesto (lat. jus praesenlandi); predstavljanje, prikazivanje prezentan (lat. praesens) nazoan, pri- sutan; sadanji prezentant (lat. praesentans) imalac, vlasnik mjenice; onaj koji nekoga predlae ili preporuuje (za neko za- nimanje, neki poloaj) prezentirati (lat. praesentare) podni- jeti, podnositi, nuditi, ponuditi; po- kazati, pokazivati; predstaviti, pred- stavljati, uvesti, uvoditi (u drutvo); pruiti, pruati, predati, predavati; izloiti, izlagati; dati poklon, darivati, darovati; prezentirati se predstaviti se, pokazivati se, pokazati se, praviti se, pojaviti se, praviti dobar ili lo dojam, imati dobar ili lo izgled prezervacijn (lat. praeservatio) uva- nje, zatiivanje, zatita prezervativ (lat. praeservativum} za- titno sredstvo, sredstvo za zatitu; osobito: navlaka od fine gume koja uva muki ud pri spolnom odnosu od spolne bolesti (usp. kondom) prezervativnn (lat. praeservativus) ko- ji uva, koji titi, zatitan prezervirnti (lat. praeservare) izbjei, zatititi prezes (lat. praeses naelnik, poglavar) predstojnik, nadstojnik, predsjednik prezident (lat. praesidens) predsjednik; starjeina, najstariji lan nekog ko- legija; najvii predstavnik izvrne dr- avne vlasti u SAD-u prezidentura (lat. praesidentura) pred- sjednitvo, poloaj i dostojanstvo predsjednika prezidij (lat. praesidium) predsjedni- tvo, sve osobe koje su izabrane za rukovoenje nekom skuptinom, za- sjedanjem, ustanovom i dr.; predsjed- niki poloaj; zatita, obrana, pomo prezidijalni (lat. praesidialis) predsjed- niki, koji pripada predsjednitvu, koji potjee od predsjednitva prezis (gr. presis) med. upala, oteklina s upalom prezle (njem. broseln mrviti) mrvice od mljevenog isuenog kruha; veinom se koriste za oblaganje mesa prije prenja prezma (gr. presma upala, oteklina, pretho upalim; otoem) med. v. prezis prezviter (gr. presbyteros stariji) u Pravosl. crkvi: sveenik koji smije proforos 1166 progres proforos (gr.) voda to izlazi iz poro- diljina tijela pred poroaj profoz (tal. profosso) tamniar; nad- zornik vojnog zatvora profundimetrija (lat. profundus du- hok, gr. metria mjerenje) mjerenje dubine progastor (gr. pro, gasler) zool. pra- crijevo progastor (gr. progastor) med. trbu- avko, onaj kojem trbuh od debljine visi progastridion (gr. gaster) jastuk za trbuh (kako bi se glumac prikazo debljim nego to jest) progenitura (lat. progenitura) djeca. potomstvo; nasljednici progerijn (gr. progeros koji stari prije vremena) med. prijevremeno stare- nje, prerano starenje progimnazija (gr. pro, gymnasion) nia gimnazija, kola koja priprema uenike za viu gimnaziju proglotiri (gr.) zool. lanak tijela tra- kulje prognati (gr. pro, gnathos eljust) lju- di u kojih su eljusti isturene preko gornjeg dijela lica, a zubi u njima koso usaeni; supr. ortognati prognatizam (gr. pro, gnathos eljust) oblik luhanje u prognata prognostiar (gr. prognosis) onaj koji zna unaprijed, proricalelj, pretka- ziva prognostika (gr. prognostikos koji se tie prethodnog znanja ili spoznaje, koji je vian prethodnoj spoznaji) vjetina ili sposobnost prctkazivanja (predvianja), na osnovi odreenih podataka, ishoda nekog stanja, oso- bito vremena, neke bolesti i dr. prognostikon (gr. prognostikos koji se tie prethodnog znanja ih spoznaje, koji pripada pn;thodnom znanju ili spoznaji, vian pretknzivanju) pred- znak. pretea, glasnik; znak; pret- kazivanje na osnovi odreenih, obi- no astrolokih, znakova: vrsta baro- metra koji pokazuje kakvo e biti vri- jeme po zamuivanju tekuine kojom je napunjen (baroskop); postaviti ne- kome pmgnostikon= nekome neto pretkazati, osobito sudbinu prognoza (gr. prognosis prethodno znanje, prethodna spoznaja) odre- ivanje ishoda nekog slanja koje je ve u tijeku ih u oekivanju, pred- vianje, pretkazivanje, zakljuivanje unaprijed o emu, npr. o tijeku i is- hodu neke bolesti: vremenska progno- za predvianje, na osnovu odreenih podataka, kakvo e biti vrijeme (mo- e biti: opa, pokrajinska, mjesna ili lokalna, kratkorona i dugorona.) program (gr. programma) raspored po kojem e se neto izvoditi; popis glaz- benih djela i drugih toaka u nekoj priredbi i redoslijed kojim e se iz- voditi: popis predmeta i opseg u ko- jem e se ti predmeti uiti u jednoj vrsti kole ili u jednoj kolskoj godi- ni; u politici: naela i ciljevi politi- ke stranke, ministarstva, vlade programer strunjak koji priprema i obraduje programe elektronskih ra- unala (kompjutora) programska muzika instrumentalna glazbena djela u kojima kompozitor nastoji tonovima prikazati odredeni dogadaj. neku misao i si. (u ovoj vrsti posebno se istiu simfonije BeTlioza i simfonijske poeme Liszla, \Vagne- ra, Straussa, ajkovskog i dr.) progredirati (lat. progressus napredo- vanje) napredovati, razvijati sc progres (lat. progressus) napredak, na- predovanje, uspjeh; razvijanje, ire- nje, poveavanje; pomicanje napri- jed, prodiranje naprijed; fil. tijek misli koji se kree u odreenom smjeru: od uzroka prema posljedici, od razloga prema posljedici, od op- ega prema posebnom, od cilja prema sredstvu, od uvjeta prema uvjetova- progresija 1167 projekt nom, i obratno; progres moe biti ko- naan i beskonaan (ovaj posljednji esto se zove progresus in infinitum)-, supr. regres progresija (lat. progresaio) kretanje unaprijed, napredovanje, postupno kretanje; mat. niz brojeva koji se kre- e po odredenom zakonu, moe biti aritmetiki, gdje jc razlika izmeu dvaju uzastopnih brojeva stalna, npr. 1, 3, 5, 7, 9, 1 I itd. (aritmelil'.a pro- gresija), ili geometrijski, gdje jc ko- linik izmeu narednog i prethod- nog broja stalan, npr. 1,2,4, 8, 16, 32, 64 itd. (geometrijska progresija)-, glaz. ponavljanje jedne figure u raz- nim vrstama tonova progresist (lat. progressus) pristaa progresa, naprednjak (est naziv la- nova raznih politikih stranaka) progresivan (lat. progressivus) koji se kree naprijed, koji se razvija; napre- dan, uspjean; koji pomae napredo- vanje; postupan; koji se postupno po- veava; supr. regresivan progresivna metoda fil. miljenje koje se kree od opega prema posebnom progresivna paraliza (lat. paralysis progressiva) med. sifilitina bolest mozga koja pripada tercijarnom sta- diju sifilisa, a javlja se nakon 10 20 i vie godina od zaraze i vodi po- stupno unitavanju mozga sifiliti- nim klicama, sve veem ludilu i smr- ti; zove se i: progresivno ludilo, sue- nje mozga progresivni porez oporezivanje kod kojega sc porezna stopa penje u raz- mjeru s penjanjem (poveanjem) pri- hoda i kapitala poreznih obveznika progresu in infinitum Gat.) fil. v. pod progres prohibicija (lat. prohihitio) zabranjiva- nje. sprjeavanje; zabrana proizvo- enja, prodaje i uporabe alkoholnih pia prohibicijski sistem v. prohibitivni si- stem prohibita (lat) mn. nedoputene, zako- nom zabranjene stvari prohibitivan (lat prohibitivus) koji za- branjuje, koji sprjeava; prohibitoran prohibitivna carina zatitna carina; usp. prohibitivni sistem prohibitivni sistem u vanjskoj trgo- vinskoj pohtici: opi pojam koji obu- hvaa sve mjere koje neka drava poduzima s ciljem bilo potpune za- brane uvoza ili izvoza robe, bilo to veeg oteavanja putim visokih uvoz- nih, odnosno izvoznih pristojbi prohibitoran (lat. prohibitorius) v. pro- hibitivan projekcija (lat. projeetio) u mehanici: bacanje, izbacivanje nekog tijela; u crtanju: nacrt, predoavanje crteom prividnog poloaja ili oblika nekog predmeta, osobito: crtanje zemljovi- da (v. centralna ili perspektivna, or- tografska, stereografska, homalograf- ska ili izograf'ska projekcija; polar- na, ekvatorijalna, horizontalna, ver- tikalna projekcija); baeni zraci, slika baena svjetlosnim zracima na neku povrinu, zid, platno; znanost o pro- jekciji znanost o predoavanju pro- stornih oblika (toke, duine, ravni- ne, tijela) u ravnini (upotrebljava se u geometriji, kartografiji i optici) projekcijska vjetina prikazivanje sli- ka, crtea i si. pomou skioptikona projekcijske slike slike proizvedene na zidu ili platnu pomou projekcijskih aparata projekcijski aparat opt. elektrini ba- ca svjetlosti, baca slika; sprava po- mou koje na platnu dobivamo ve- oma poveane slike projekt (lat. projcctus) plan. nacrt ski- ca; prijedlog; nakana, namjera;gene- ralni projekt opi nacrt, prethodni plan, plan u glavnim crtama; speci- jalni projekt nacrt u pojedinostima projektant 1168 proksima projektant (lat. projcctans) izraiva plana, nacrLa projektil (fr. projcctilc) svako tijelo ba- eno nekom silom, osobito: topovsko zrno, puano zrno projektirati (lat. projicere) v. projici- rati; nacrtati, obiljeiti, praviti plan (nacrt) namjeravati, smiljati projekti van (lat. projeelivus) koji baca, bacaki, projekcijski; naziv za figuri; koje sc pomicanjem mogu dovesti u perspektivni poloaj projektor (lat. projektor) optiki ureaj koji baca svjetlo; takoer: projekci- ski aparat projektura (lat. projeclitra} arhit. kraj- nji dio graevine, streha projicirati (lal. projicere baciti pred) nacrtati, praviti nacrt, ili plan, predo- avati na nekoj povrini ih ravnini, praviti projekciju prokancelar (lat, procancellarius) za- mjenik kancelara prokartarktian (gr. prokatarktikos prethodni) med. prethodni, priprem- ni prokatalepsa [gr. prokatalepsis pret- hodno oduzimanje, prethodno uzi- manje) ret. prelazak s toaka optube na toke koje govore u prilog optue- nom prokimen (gr. prokeimenon) u Pra- vosl. crkva: kratak stih, izabran iz Davidovih psalama, pjeva se prije i- tanja apostolskih poslanica i evan- elja proklama (lat. proclama) v. prokla- macija proklamacija (lat. proclamatio) pro- glas, objava, objavljivanje; proklama proklamator (lat. proelamator) objav- ljivah, vika (na licitaciji) proklamirati (lat, proelamare) progla- siti, proglaavati, objavljivati, ob- javiti proklitika (gr. pro-klino naprijed na- gnem) gram. prislonjenica, predna- glasnica, rije koja nema svog na- glaska. nego se izgovara s rijeju koja dolazi nakon nje (to su neki prijed- lozi, veznici i nijenica ne; ponekad naglasak moe prijei s naglaene rijei na proklitiku, npr. ni ja, ne ra- dim itd.); usp. enklilika prokonzul (lat. proconsul) kod Rimlja- na: bivi konzid i pretor koji je, po isteku svog slubovanja, dobivao na upravljanje neku pokrajinu, potko- nzul prokrastinacija (lat. procrastinatio) prav. odlaganje od jednog dana do drugog prokronizam (gr. pro. chronos vrije- me) pogreka u raunanju vremena (kad se izrauna da je neto hilo pri- je nego to se stvarno dogodilo); usp. anakronizam Prokrust (gr. Prokrusles) mit. nadi- mak legendarni atiki razbojnik koji je imao dvije postelje, jednu kratku ijednu dugaku; ako bi mu navratio radi prenoita kakav putnik visoka rasta, on bi ga smjestio u kratku po- stelju i odsjekao od njega toliko da moe stati u postelju; ako bi namjer- nik bio mala rasta, odveo bi ga u dugaku postelju i istezao dok ne bi ispustio duu; ubio gaje Tezei; otuda: Prokrulova postelja znai bilo ka- kav oblik ili kalup u koji netko silom hoe ugurati neku stvar proksenetizam (gr. proxeneo dobavim djevojku za enu) trgovanje bijelim robljem; svodnitvo proksenija (gr. proxenia) kod starih Oka: dravno gostoprimstvo, odnos i pravo dravnog gostoprimstva pre- ma izaslaniku, uglednoj osobi ili vla- daru strane drave; ovu dunost, u ime drave, obavljao je za to poseb- no odreen graanin, proksenos proksima (lat. proxima) trg. najblii rok koji izdavatelj n\ienice odreduje proksimitet 1169 prolegat proksimitet (lat. proximitas) blizina. susjedstvo; bliskost, blisko srodstvo proksimo (lat. proximo sc. monsc) trg. idueg, sljedeeg, tj. mjeseca proksimus (lat. proximus) najblii, najprei; proxirnus successrir it. proksimus sukcesor (lat.) prav. naj- blii nasljednik prokt-artezija (gr. proktos mar. a- bez-, ne. Iresis probuenost) med. su- enost mara, zaepljenost debelog crijeva prokt-odinija (gr. proktos mar, odyno bol) med. bol u maru ili debelom crijevu proktagra (gr. proktos mar, trtica, agra plijen) med. reurnatian bol mara proktalgija (gr. proktos mar, algos bol) med. bol mara, marni bol proktitis (gr. proktos mar) med. upa- la sluznice debelog crijeva proktocola (gr. proktos mar, kele bruh. kila) med. bruh, kila debelog crijeva proktonkus (gr. proktos mar, onkos masa) med. oticanje, oteklina mara proktoragija (gr. proktos mar, rag- korijen od regnymi slomim, preki- nem, skrim) med. krvarenje mara ih debelog crijeva proktoreja (gr. proktos mar, rheo te- em, curim) med. curenje sluzi iz debelog crijeva proktoreuma (gr. proktos mar, rheo teom, curim) med. reumatini bol u maru, u debelom crijevu proktospazam (gr. proktos mar, spasmos gr) med. gr na zavretku debelog crijeva (na maru) proktostenoza (gr. proktos mar, ste- nosis suenje) med. suenost debe- log crijeva proktotomija (gr. proktos mar, lome rezanje) med. prosjek miia stezaa debelog crijeva prokura Gal. procura) upravljanje ne- kim poslom, zastupanje, zamjenji- vanje, skrb u emu, preuzimanje ne- ke stvari na sebe; pismena punomo koju principal daje prokuristu prokuracija (laL procuratio) trg. v. pro- kura prokuraor (p. procurador) 1. v. pro- kurator: 2. lan druge komore u pa- njolskoj, narodni izaslanik prokurant (lat. procurans) trg. v. pro- kurist prokurator (lat. procurator) poslovoa, zastupnik, opunomoenik; zastupnik, odvjetnik; starjeina, nadzornik, up- ravitelj; ekonom u samostanima (re- dovnik); kod Rimljana: upravitelj carskih ili dravnih prihoda prokuratura ( lat. procuratura) voenje poslova (ili: dunosti) prokuratora; javno tuiteljstvo prokurist Gat. procurare brinuti se o emu) trg. pomonik, poslovoa ovla- ten od principala da moe u njegovo ime zakljuivati trgovake poslove i punovaljano potpisivati njegovu fir- mu; prokurant prolabij (lat. labium usna, prolabium) anat. prednji dio usne, prednja crve- na pruga na usni prolacija (lat. profferc iznijeti, prolatio) iznoenje, prianje, spominjanje; pro- irenje; odlaganje: glaz. produenje tona, produavanje vrijednosti jedne note prolaps(us) (lat, prolapsus) med. spu- tenost mekanih dijelova prolaps(us) ani (lat. prolapsus ani) med. sputenost mara ili debelog crijeva prolapsus oculi it. prolapsus okuli (lat.) med. sputenost oka prolapsus utori (lat. prolapsus uteri) med. sputenost maternicc prolegat (lat. prolegatus) papinski na- mjesnik u jednoj pokrajini nekada- nje crkvene (papinske) drave prolegomena 1170 promemorija prolegomena (gr. prolego kaem pret- hodno, kaem unaprijed) mn. ono to je unaprijed reeno, ono to slui kao podsjetnik, prethodne napomene, predgovor veem djelu, uvod, pripre- ma za ulaenje u neku znanost; na visokim kolama: pripremna preda- vanja prolepsa (gr. pro-lepsis uzimanje una- prijed} med. prijevremeno nastupa- nje neke bolesti (npr. napadaj groz- nice); bot. prijevremeno pupanje (kad se pupoljci, koii trebaju izbiti idue godine, razviju jo iste godine); ret. odgovaranje unaprijed na napomene ih prigovore za koje govornik pretpo- stavlja da bi mogli uslijediti (antici- pacija) prolcptian (gr. proleptikos koji pre- duhilruje) prenagljen, preran, pret- hodan, koji pretie, koji susree proletarijat (lat, proletariatus) klasa suvremenog drutva koja nema sred- stva za proizvodnju i ivi samo od rada u najmu; radnika klasa; an- tiki proletarijat klasa slobodnih gra- ana antikog (rimskog) drutva ko- ja je ivjela na raun drave ih imu- nih sugraana proletarizacija (lat. proletarius) osi- romaenje, osiromaivanje, umnoa- vanje sirotinje (proletarijata) loom socijalnom i ekonomskom politikom; poveanje broja proleterskog stanov- nitva proletarizirati (lat. proletarius) srozati neto na najnii red i najniu vrijed- nost, uiniti siromanim, osiromai- ti, osiromaivati, osirotiti, obeskuiti, ol>eskuivati proleter (lat. proles potomak, dijete, proletarius graanin najnie klase) 1. u Rimu: graanin najnieg stalea, siromah koji je koristan samo po svo- me potomstvu (proles); 2. u kapitaliz- mu: najamni radnik; on jc lien sred- stava za proizvodnju koja su vlas- nitvo kapitalista i raspolae jedino svojom radnom snagom koju mora prodavati kapitalistu, podvrgavati se njegovoj naredbi u radu i besplatno mu proizvoditi viak vrijednosti, jer samo pod tim uvjetima moe sebi pribaviti nuna sredstva za ivot te za kapital vrijedi kao njegovo najva- nije. ivo orue prolifcran (lat. proles dijete, potomak, ferre nositi) biol. koji umnaa poje- dine sastojke staninog tkiva, koji pupa, koji naglo raste prolificirati (lat. proles, dijete, poto- mak, facerc initi) biol. oploivati, ra- ati prolifikacijn (lat. proles dijete, poto- mak, facere initi, prolificatio) biol. oploivanje, raanje, proizvoenje proliksan Gat, prolixus) dugaak, raz- vuen, opiran, dosadan prolog (gr. pro-logos predgovor) u an- tikoj drami; prvi dio koji se prika- zivao prije pojave kora, a cilj mu je bio uvjeriti sluatelje u razumije- vanje dramske radnje; otuda: pred- govor, uvodni govor, osobito: govor sluateljima prije poetka prikaziva- nja nekog djela; predigra; supr. epi- log prolongaeija (lat. prolongatio) produi - vanje, produenje; odgaanje, odla- ganje; produenje, produenost prolongirati (lat. prolongare) produi- ti, produivati: odgoditi, odloiti, pro- duiti rok; prolongirati mjenicu pro- duiti mjenicu (tj. odreeni dan pla- anja, po meusobnom sporazumu, pomaknuti unaprijed za odreeno vrijeme) prolon (fr. prolonge) voj. ue koje po- vezuje lafetu s prednjakom promemorija Gat. prometnoria) spis ili knjiga radi uspomene na koga ili to, spomenica; podsjetnik; pismena mol- ba promenada 1171 pronacija promenada (fr. promenade) etnja, etanjc; etalite promcnoar (fr. promenoir) 1. hodnik za etanje (npr. u kazalitu); 2. sta- jae mjesto u kazalitu promesa (fr. promese. lat. promittere obeati) obeanje, odobrenje; trg. pri- znanica, pismena obveza da e se u odredenom roku izvriti plaanje Prometej (gr. Promeiheus.) mit. sin litana Japeta i Klimene, brat Epime- tejev i Deukalionov, izumitelj mnogih vjetina, osobito likovnih. Pravio je ljude od ilovae i voe i, da bi ih oivio, ukrao vatru s neba, zbog ega jc razljueni Zeus naredio Hefcstu da ga prikuje o jednu stijenu na Kav- kazu gdje mu je orao mogao kljuvati jetra koja su se, meutim, nepresta- no obnavljala; ovu stranu kaznu Prometej je prkosno izdravao sve dok ga Herkul nije oslobodio; otuda: uman i vjet umjetnik, osobito kipar; junak u podnoenju bola prometejski (gr. Promothcus) koji je kao Prometej, koji je junak u podno- enju bola, velianstven, koji se ne boji neba, koji prkosi nebu kao Pro- metej; koji strano trpi i pati (kao okovani Prometej), velianstven i gord u patnji prometij (lat. promethium) kem. ele- ment, otkriven 1945., redni broj BI, znak Pm promil (lat. pro mille) v. pro-mile prominencija (lat. prominentia) istak- nutost, znaajnost, veliina prominentan (lat. prominens) istak- nut, odlian, znaajan, vodei prominentnost v. prominencija promisija (lat. promittere obeati) obe- anje, davanje rijei, jamenje, jam- stvo promiskuitet (lat. promiscuitas) mjea- vina, pomijeanost, zbrka; spolno op- enje bez obzira na osobu s kojom se vri i bez trajne veze, zajednica ena (kod primitivnih naroda) promisoran (lal. promissorius) koji obeava, koji daje rije; promisorna prisega prav. prisega prije davanja iskaza, njome se obeava govorenje istine (supr. asertorna prisega) promocija Gat. promotio) unapreenje, promaknue na stupanj "doktora" ne- kog fakulteta sveuilita promontorij (lat. promontorium) 1. rt; uzvisina; predgorje; 2. anat. prirodno ispupenje na nekom dijelu tijela promorfolgija (gr. pro, morfe oblik, logia) znanost o vanjskom obliku i- vih bia i o njihovoj stereometrijskoj osnovi promoteka (gr. protome poprsje, theke spremnica) u arheologiji: zbirka raz- liitih poprsja promotor (lat. promotor) dekan fakul- teta sveuilita koji, po utvrenom ceremonijalu, uvodi nekoga u ast "doktora"; unaprediva u vii in ih vii poloaj promovirati (lat. movere, promovere) unaprijediti, podignuti na vii stu- panj; na sveuilitima: dati nekome titulu "doktora"; primiti titulu "dok- tora" prompt Gat. promptus) v. promptan promptan (lat. promptus) gotov, spre- man, pripravan; brz, okretan; otro- uman, pronicljiv, dosjetljiv, dosko- Ijiv; toan, gotov (novac); neodloan; promptno plaanje plaanje u goto- vom novcu, odmah promulgacija (lat. promulgatio) pro- glaenje, objavljivanje, objava promulgator (lat. promulgator) objav- Ijiva promulgirati (lat. promulgare) pro- glasiti, objaviti, objavljivati, progla- avati, objaviti zakon pronacija (lat. pronatio) med. zaokre- tanje, npr. maternice; osobito: pokret ruke i ake pri kojem, kod sputene pronaos 1172 propaganda ruke, dlan stoji otraga, a palac unu- tra; supr. supinacija pronaos (gr. pro-naos) kod antikih hramova: trijem pred ulazom u glav- ni dio hrama (lau): anat. prednji dio usmine pronator (lat.) anal. mii koji okree ruku naprijed, okreta pronomen (lat. pro-noinen) gram. za- mjenica pronomen adjektiv(um) (lat. prono- men adjectivum) gram. pridjevska zamjenica pronomen supstantiv(um) (lat. pro- nomen substanlivum) gram. imen- ika zamjenica pronomina (lat. pronomina) mn. gram. zamjenice; usp. pronomen pronomina demonstrativa (lat.) mn. gram. pokazne zamjenice (Laj, ovaj, onaj i dr.) pronomina indefinita (lat.) mn. gram. neodreene zamjenice (neki, neka, netko itd.) pronomina interogativa (lat.) mn. gram. upitne zamjenice (tko, koji, to itd.) pronomina personali (lat.) mn. gram. osobne zamjenice (ja, ti, on, mi, vi i dr.) pronomina posessiva (lat.) mn. gram. posvojne zamjenice (moj, tvoj, njegov itd.) pronomina reflexiva (lat.) mn. gram. povratne zamjenice pronomina relativa (lat.) mn. gram. odnosne zamjenice pronominacija (lat. pronominatio) iz- bjegavale spominjanja nekog ime- na na taj nain to se, umjesto ime- na, spomene neka okolnost koja je s tim imenom u poznatoj vezi pronominalan (lat. pronominalis) gram. zamjeniki pronominalia (lat.) mn. gram. oblici koji, u nekim jezicima, slue za ozna- avanje kvantitete i kvalitete, velii- ne i broja predmeta prononsijacija (fr. prononciation) gram. izgovor, izgovaranje; javna ob- java prononsiran (fr. prononce) jako izra- en, jako oznaen, jasno obiljeen ih istaknut; glasovat; pronuncirnn prononsirati (fr. prononcer) izgovoriti, izgovarati, izrei, izricati presudu; obiljeiti; prononsirali sc snano se izrazili, jasno izjavili, odluno se iz- jasniti, obiljeiti se; pronuncirati prontamente (lal.) glaz. brzo, hitro pronunciamento it. pronuncijamcnto (p.) u Italiji i Latinskoj Americi: vojni ustanak sa svrhom politikog prevrata, vojni pu pronuncinto it, pronuncijato (tal.) glaz. jasno, istaknuto, naglaeno pronuncij (lat. pronuntius) titula nun- cija koji je poslao kardinal pronnncijancija (lat. pronunlialio) gram. v. pronon sijai ja pronunciran (lat. pronuntiatus) v. pro- nonsiran pronuncirati (lat, pronuntiare) v. pro- nonsirati pronuntiatum juri il. pronunciia- tum juri (lat.) sudska odluka, prav- no rjeenje Pronjjeva konicn pren. dinamome- tar 5 koenjem kod kojega je primi- jenjeno trenje radi mjerenja uinaka strojeva (nazvana po izumitelju, fran- cuskom inenjeru i matematiaru Pronvju) propagacija (lat. propagatio) irenje, promicanje, razmnoavanje propaganda (lat.) ona djelatnost kojoj je svrha utjecaj na najire slojeve, irenje ideja; naziv udruge koju je 1623. godine osnovao u Kimu papa tJrban VIII. (lat. Congregatio de pro- paganda fide), sa svrhom rada na i- renju katolike vjere; svaka udruga za irenje politikih ili religijskih propagandist 1173 proporcionalan nauavanja i naela; praviti propa- gandu raditi na .irenju nekog mi- ljenja, pokreta i si. propagandist (lat. propagare) iritelj, promicatelj ideja; pristaa i pobor- nik neke propagando; lan drutva za irenje katolike vjere (u Rimu) propngandizam (lat. propagare) naela i naini rada neke propagande: mar- ljivost u irenju ega (ideja, pokreta i si.) propagator Gat, propagator) iritelj, promicatelj, revan pobornik i iritelj neke ideje ili pokreta propagirati (lat. propagare) iriti, pro- micati, radili za koga ili to; raz- mnoavati propagul(um) (lal.) bot. prah pomou kojega se razmnoavaju liaji, klicin prah propan zasieni parafin, bezbojni plin koji dolazi u zemnim plinovima proparoksitonon (gr. proparoxytonon) u grkoj gramatici: rije koja ima otar akcent (akut) na treem slogu od kraja, npr. legelai propatija (gr. pro, pathos bolest, pat- nja. bol) med. predosjeaj neke bo- lesti propedcutiki (gr. propaideuo pret- hodno pouavam) koji slui kao pret- hodna vjeba, pripremni; propede- ueUki zavod pripremna kola propedeutika (gr. propaideuo pret- hodno pouavam) prethodno vje- banje, predkola, znanje koje slui kao uvod i priprema u neku znanost, pripremna obuka, pripremna nasta- va; filozofska prapedeuliJea znanosti koje slue kao uvod i pripremu za uspjeno izuavanje filozofije, osobi- to logika i filozofija propeler (lat, propellere tjerati napri- jed, engl. propellcr) fiz. Arhimedov vijak; vijak, brodski vijak za pokre- tanje brodova; vijak, zrani vijak za pokretanje zrakoplova (elisa) properi.sponaenon (gr. properispome- non) u grkoj gramatici; rije koja ima zavinuti naglasak (cirkumfleks) na pretposljednjem slogu propileji (gr. pro, pyle velika vrata, to propylaion predvorje, ta propvlaia predvorja) mn. predvoija, raskoan ulaz u kakvu veliku graevinu; oso- bito: monumentalan i raskoan ulaz u Akropolu, tvravu stare Atene; pren. spisi koji slue kao uvod u ra- zumijevanje ega, npr. umjetnikih zbirki proplnzma (gr. pro, plasma tvorevina) uzor. uzorak, model od ilovae (pre- ma kojein umjetnik radi) propo (fr. propos) v. propozitum; pri- godno kazalino djelo; v. a propo propolis (gr. propolis) "predgrae"; smolasta tvar kojom pele zatvaraju rupice na konici i na sau proponent (lal. proponens) podnositelj prijedloga, predlagatelj; onaj koji se nepozvan mijea u govor proponirati (lat. proponere) predlagati, predloiti; pretpostavili Propontida (gr. Propontis, gen. Pro- pontidos) "more ispred Ponta", stari naziv za Mramorno more proporcija (lal. proportio) razmjer, om- jer. odnos; mat. jednakost dvaju od- nosa, npr. 5 : 15 = 6 : 18, a : b = c : d; aritmetika proporcija odnosna jednadba s jednakim ostacima, npr. 11 8= 10 7; geometrijska pro porcija jednakodjeljiva odnosna jed- nadba, npr. 12 : 4 = 6 : 2; harmo- nina proporcija odnos izmeu 4 veliine kad se razlika prvih dviju odnosi prema razlici tree i etvrte kao prva veliina prema posljednjoj proporcionalan (lat. proporlionalis) razmjeran, koji stoji u nekom raz- mjeru, odmjeren; proporcionalne ve- liine mn. veliini; koje Su jedne pre- ma drugima u nekom odnosu, npr. proporcionalne linije; proporcionalni proporcionalitct 1174 prosektura izborni sistem izborni sustav kod kojega se broj izabranih izaslanika pojedinih politikih stranaka odreu- je u razmjeru prema ukupnom broju svih glasaa proporcionalitct (lat proportionalitas) razmjernost, jialnakosl odnosa proporcioniran (fr. proportionne) raz- mjeran, ravnomjeran, koji stoji u od- nosu ili razmjeru s im; razmjerno prilagoen, razmjerno skrojen, pra- vilno ureen ih podijeljen, tono od- mjeren, pravilnog rasta proporeionirati (fr. proportionner) do- vesti (ili: staviti, dovoditi, stavljati) u razmjer, uiniti razmjernim, prila- goditi prema emu propositio maior it. propozicio major Gat.) log. gornja premisa propositio minor it. propozicio mi- nor (lat.) log. donja premisa proposta (tal.) prijedlog, predlaganje; trg. ponuda; glaz. tema propotizam (gr. pro-potizo) med. lje- koviti napitak i njegovo davanje propozicija (lat. propositio) prijedlog, predlaganje, ponuda; postavka, stav, tvrdnja; log. sud; ret. izlaganje pred- meta) port, svi uvjeti predvieni za neku utrku i druga portska natje- canja (nagrade, ulozi, teina, duljina staze i dr.), uvjeti i pretpostavke oupe propozitum (lat. propositum) govor, rijei, iskaz; prijedlog, ponuda; na- mjera. odluka, rjeenje; propo propretor Gat. propraetor) kod starih Rimljana: upravitelj ih vrhovni su- dac neke pokrajine proprin auctoritate it. proprija auk- toritate (lat.) vlastitom silom ili vla- u, nasilno, samovoljno proprin causa it. proprija kauza (lat.) vlastita slvar, osobni posao proprin manu it. proprija manu (lat.) vlastitom rukom, svojeruno proprijetet (lal. proprietas) vlasnitvo; pravo vlasnitva; vlastitost, svojstvo, osobina; imanje, dobro proprio (tal.) ba, upravo proptoma (gr. propioma ispadanje) med. v. procidencija proptoza (gr. proptosis ispadanje) med. v. propidencija propulzija (lat. pro naprijed, sprijeda, pulsus potisnut) 1. med. pojava da se bolesnik pri hodanju zanosi prema naprijed; 2. pogonska sila potrebna za pokretanje nekog tijela propulzija (lat. propulsio) pokretanje naprijed, guranje naprijed; pogon broda propulzivan (lat. propulsivus) koii po- kree, koji gura naprijed, pogonski proratizirauje (lat. pro rata) prav. po- djela na rate, tj. na udjele prorektor (lat. proreclor) na visokim kolama: zastupnik rektora (poloaj za koji se obino bira prijanji rek- tor) prorektorat (lat proreetoratus) poloaj i dostojanstvo prorektora prorex it. proreks (lat.) zamjenik kra- lja, potkralj prorogativan (lat. prorogativus) odgo- dan, koji odgaa, odloan, koii odlae, produan, koji produava prorogirati (lat prorogare) odloiti, od- lagati, odgoditi, odgaati (npr. sabor- ske sjednice); produiti rok, npr. ne- ke mjenice; usp. prolongirati proscenij (gr. pro-skenion, lat. pro- scaenium) prednji dio antikog ka- zalita; u suvremenom kazalitu: prednji dio pozornice (izmeu zavjese i orkestra) prosektor Gat, proscctor) med. lijenik koji obavlja seciranje lea; takoer: onaj koji obavlja ispitivanja secira- njem ljudskog tijela prosektura (laL prosectura) ustanova pri velikim gradskim i dravnim bol- nicama za praktino rjeavanje zada- prosekucija 1175 prosperitet taka iz podruja patoloke anatomi- je (u kojem sc, dakle, obavljaju seci- ranja i bakterioloka ispitivanja) prosckucija (lat. prosecutio) nastavlja- nje, produivanje; sudsko progonjc- njc prosekutiv (lat.) naziv za pade instru- mental kad oznauje prostorne od- nose, npr. idem cestom prosekutor (lat. prosccutor) pratitelj, vodi; sudski progonitelj, tuitelj proselit (gr. prosclvtos) v. prozelit proseuha (gr. pros-euche bogomolja) idovska bogomolja pokraj putova, bunara itd.; takoer = sinagoga prosferomenn (gr. pros-fero) mn. med. sredstva koja djeluju izvana prosfizn (gr. prosfysis prirastanje, srastanje) med. sraslost udova prostora (gr. pros-fora) u pravosl. cr- kvi: "prinos", krui od peninog brana koji sc upotrebljava za priest i dijeli vjernicima (nafora) nakon mi- se proshematizam (gr. prosehematis- mos) gram. produljivanje neke rijei dodavanjem jednog slova ili sloga na kraju; pogreno: proematizam prosilogizam (gr. pro, syllogismos po- sredni zakljuak) log. prednji silogi- zam, tj. onaj iji je zakljuak gornja ili donja premisa sljedeeg zaklju- ka u polisilogizmu prosit! Gat. prosum, prosit) neka je na korist, u zdravlje, nazdravlje! proskineza (gr. pros-kvnesis) tovanje nekog kao boanstva, klanjanje, pa- danje niice pred kim, npr. pred vla- darom; prostemacija proskomidija (gr. pros-komizo prino- sim) u pravoslavnoj crkvi: pripre- manje za liturgiju, tj. pripremanje svetih darova (kruha i vina) za pri- est proskribirati Gat. pro-scribere) staviti izvan zakona, stavljati izvan zakona, liiti (ili: liavali) koga zatite zako- na; osuditi na smrt bez sudskih for- malnosti; progoniti, prognati, isklju- iti, istjerati (iz drutva); zabraniti, ukinuti; bojkotirati proskripcija Gat. proscriptio) stavljanje izvan zakona, osuda na smrt bez sud- skih formalnosti; proganjanje, pro- gonstvo; progonstvo, izgon, isklju- enje; zabrana, ukidanje; bojkotira- nje; izraz potjee od Sulinih proskrip- cija u starom Rimu proskriptivan (lat. proscriptivus) koji stavlja izvan zakona; koji progoni, protjeruje, protjerivaki; koji izgoni, iskljuuje, iskljuan; koji zabranju- je, ukida; koji bojkotira proskura (gr. prosfora) v. proslbra prospekcija (lat. prospeetio) ispitivanje zemljita sa svrhom traenja mi- nerala, istraivanje minerala prospekt (lat. prospeelus) izgled, po- gled, prizor; u likovnoj umjetnosti: predoavanje izgleda skupine grae- vina, ulica, trgova itd. (prospektno slikarstvo); iroka ulica (npr. Novski prospekt u Pctrogradu); kaz. slikana pozadina, dubina pozornice; nacrt, plan, slika neke zgrade prema vanj- skom izgledu; pregledan plan o ure- enju nekog industrijskog, znan- stvenog, umjetnikog ili prosvjetnog poduzea; trg. reklama neke robe u obliku tiskanog letka ili broure prospektivan Gat. prospeetivus) koji predvia ono to e doi, dalekovi- dan prospektor (lat. prospeetor) istraiva zemljita u mineralnom pogledu, onaj koji se struno bavi istraiva- njem i pronalaenjem minerala prosperirati (lat. prosperare) uspije- vati, napredovati, ii od ruke, polaziti za rukom; imati sree, dospijevati u ponajbolje prilike prosperitet (lat. prosperitas) uspije- vanje, polaenje za rukom; blagosta- nje, uspjeh, srea (u poslovima) prossimo 117B prota prossimo (tal. prossimo sc. mese, lat. proximo) trg. idueg mjeseca, sljede- eg mjeseca prossimo passato (tal.) trg. prolog mjeseca prossimo vcnturo (tal.) trg. za idui mjesec, za sljedei mjesec prostuglandini (gr.-lat.) mn. masne kiseline koje se stvaraju u ljudskom tijelu i imaju vrlo povoljno djelova- nje na itav organizam prostat (gr. proslales starjeina, pret- postavljeni, lat. prostata) starjeina, pretpostavljeni, zapovjednik, pogla- var; u Staroj Ateni: zatitnik onoga koji nije bio atenski graanin; med. ono to stri, to izviruje prostata (gr. proslales branitelj, za- titnik, lat. prostata) anat. prcdsjc- menjaa (muka spolna lijezda, na gornjem dijelu mokrane cijevi i is- pod mokranog mjehura, izluuje sok koji se mijea sa spermom) prostatalgija (gr. prostates, algos bol) med. bol u sjemenjai (prostati, mu- koj spolnoj lijezdi) prostatektomija (gr. proslales, ekto- mc rezanje) med. operativno odstra- njivanje prostate prostatelkozis (gr. prostates, elkosis gnojenje) med. gnojenje (ili: zagnoia- vanje) prostate prostatian (gr. prostatikos) koji stri, koji se istie, koji stoji na elu, odli- an. izvrstan prostatitis (gr. prostates) med. upala sjemenjae (prostate) proslatizam (gr. prostates) med. opi naziv za sve sluajeve poveanja (hi- pertrofije) sjemenjae (prostate) prostatolit (gr. prostates, lithos ka- men) med. kamen u prostati prostatonkus (gr. prostates, onkos masa) med. oteklina prostate prostazija (gr. prostasia) prvenstvo, prednost; starjeinstvo prostemidij (gr. proslernidios koji se nalazi pred prsima, pretprsni) med. melem (ili: flaster) za prsa prosternirati (lat. pro-sternere) pro- strijeli na zemlju, oborili; prosLerni- rati se baciti se pred nekim na zem- lju, pasti na koljena, ponizili se prosteta (gr. prostithemi dometnem, prislonim) mn. med. lijekovi koji se upotrebljavaju izvana prostetis (gr. pro, stethos prsa) med. mesnatost na prednjem dijelu prsa kod snanih mukaraca; mesnatost ruku i nogu, tzv. "mi" na ruci i lopta iza nonog palca prosteza (gr. prosthcsis dodavanje) gram. dodavanje jednog slova ili slo- ga na poetku rijei; med. naknada, zamjenjivanje izgubljenih udova um- jetnim. namjetanje umjetnog dijela tijela, npr. drvene noge; proteza prostil (gr. pro. stylos stup) arh. vrata, ulaz. sa stupovima sprijeda; stupovi samo sprijeda; pr. prostilan prostitucija (lat. prostitutio) blud, bludni ivot, bludnienje; davanje ti- jela za novac kao poziv (profesija); pren. obeaenje, oskvrnjivanjc, oskvrnue prostituirati (lat. prostituere) navesti na blud. navoditi na blud, javno izla- gati bludu; osramotiti, obeastiti, poniziti;prostituirati se odati se blud- nom ivotu, obeastiti se, prodavati se, postali javna ena, bludnica; obrukati se, blamirati se prostitutka (lat. prostituere) ulina ena, javna ena, bludnica prostratio virium it. prostracio viri- jum (lat.) med. iscrpljenost, izne- moglost, klonulost, oslabljenost proek (tal. prosecco) poznato dalma- tinsko desertno vino od suhog groz- da, obino bijelog (nazvano po selu Prosecco u okolici Gorizie) prota (gr. protos prvi) prvi sveenik; poasni in u Pravosl. crkvi iji no- protagonist 1177 protektorat sitelj ima pravo na crveni pojas; ta- koer: sveenik pod ijim su nad- zorom svi sveenici iz dijela jedne eparhije; protojerej, protoprezbiter protagonist (gr. protagonisr.es) prvi borac, prvoborac, voda, glavni pobor- nik, glavni pokreta, glavna osoba, prvak; u starogrkom kazalitu: glu- mac koji igra glavno ulogu protaktinij (lat. protactinium) kem. radioaktivni element, atomska teina 231, tablini bnij 91, znak Pa protalija (gr. pro prije, thallos zelena granica, mladica) bot. proklinica (i klijanje uope) protandrija (gr. protos prvi, andria mukost) biol. kod nekih ivotinja i biljaka: ranije razvijanje mujaka nego enki, odnosno mukih spolnih organa nego enskih; supr. prota- ginija protantrop (gr. protos prvi, anthropos ovjek) zajedniki naziv za pojam praovjeka protargoi (gr. protos prvi, argurion srebro) med. spoj bjelanevine sre- bra, utjee antiseptiki, upotrebljava se pri lijeenju rana, oiju i tripera protaza (gr. protasis) ret. u samom poetku istaknuto pitanje; gram. za- visna reenica koja Stoji pred glav- nom; kaz. uvodni (ih: prvi dio) draine u kojem poinje dramski zaplet; supr. apodoza protaza (gr. protasso stavim naprijed) 1. gram. zavisna reenica koja stoji pred glavnom; 2. kaz. uvodni dio dra- me; 3. ret. na samom poetku istak- nuto pitanje; suprot, apodoza proteidi (gr. protos prvi) mn. kem. spo- jevi proteina s organskim spojevima protein (gr. protos prvi, lat. prote- nium) kem. bjelanevina, glavni sa- stojak protoplazme biljnih i ivotinj- skih stanica, ima ga i u krvi, mesu. mlijeku, kostima, kosi; najvanija hrana organizma koji bez nje ne mo- e opstati proteinoterapija (lat, proteinum bje- lanevina, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje ubrizgavanjem bjelan- evinastih tvari; usp. protein Protej (gr. Proteus) mit. morski bog starih Grka koji je imao dar prorica- nja i sposobnost da se pretvara u sve mogue oblike; pren. prevrtljiv o- vjek, prcvrtljivac; u alkemiji: iva protekcija (lat. pruteelio) zatita, zati- ivanje, pokroviteljstvo; polpora, po- mo, pomaganje; preporuka, prepo- rui vanje protekeiona (lat. proteetio) v. protek- cionist protckcionist (lat. proteetio) pristaa uvoenja zatitne pristojbe, zabrane uvoza, kontingentiranja i drugih mje- ra u borbi protiv konkurencije ino- zemnih poljoprivrednih i industrij- skih proizvoda; tienik, ljubimac, onaj koji ima preporuku, pomo i potporu utjecajnih ljudi (protee) protekcionizam (lat. proteetio.) sustav trgovake politike kojem je svrha zaliivanjc domaih proizvoda od inozemne konkurencije putem uvo- enja visokih uvoznih pristojbi na stranu robu. a sniavanjem izvoznih itd. protektivni (lat. protcctivus) zatitni, obrambeni, potpuni, pomoni protektivsilk (engl. proteetive silk za- titna svila) med. smolom premazana tanka tkanina za zatitu rana (kod antioptikog zavoja) protektor (lat. protcctor) 1. pokrovitelj, zatitnik, onaj koji nekoga prepo- ruuje; 2. titula Olivera Oromvvella nakon ukidanja kraljevstva u En- gleskoj; 3. drava koja uzima neku zemlju pod "pokroviteljstvo" protektorat Gat. proteetoratus) zatit- nitvo, pokroviteljstvo; u meunarod- nom pravu: odnos zavisnosti koji po- protektorij 1178 proto- stoji izmeu jedne drave (kao "za- titnice 1 ") i druge (kao "zatiene"); naziv za zemlju uzetu pod ovakvu "zatitu", a zapravo okupiranu od ja- e drave protektorij (lat. proteetorium) usta- nova za zatitu ili obranu od ega. obrambeni spis; tienie, zatita, po- kroviteljstvo protektura (lat. proteetura) v. pro- tektorij protenzija (lat. protonsio) ispruenost, protegnutost; takoer: prota za proteolitian (gr. protos prvi, lylikos razluan. koji razlae) koji probavlja bjelanevine (pepsin, tripsin, fermen- ti) proteoliza (gr. protos prvi, lysis raz- luivanje) med. razlaganje bjelane- vina u organizmu proteroandrija (gr. proteros prijanji. anria mukost) biol. v. protandrija proteroginija (gr. proteros prijanji, gyne ena) biol. v. protoginija protest (lat. prote stus, tal. protesto) pri- govor, izraz ljutnje protiv ega; u mjenikom pravu: akt kojim vlasnik mjenice izvjetava trgovaki sud da mjenini dunik nije udovoljio ili odgovorio obvezama; senza protesto it. senea protesto (tal.) trg. bez pri- govora, bez protesta; sopra protesta (tal.) preko protesLa, tj. iz prijatelj- stva primiti na sebe mjenicu protestacija Gat, protestatio) prigovor, sveana izjava protiv ega, javno iz- raavanje srdbe protestant (lat. protestans koji javno svjedoi) kranin evangelikolutc- ranske vjere (naziv po tome; to su Lutherovi pristae 1529. protestirali protiv odluka Katolike crkve); na- kon Vcstfalskog mira ovim imenom zovu i reformiste protestantizam Gat. protostans) naziv za sve kranske crkvene zajednice koje su proizale iz velikog pokreta reformacije u XVI. st.; usp. protes- tant protestirati Gat, protestari javno pos- vjedoiti; javno iskazati, glasno ob- javiti) otvoreno se izjasniti protiv e- ga, dii se protiv ega, izraziti srdbu zbog ega; protestirati- mjenicu po utvrenoj formi izvijestiti trgovaki sud da vlasnik mjenice nije mogao isposlovati primanje ili plaanje mje- nice i pored svih zakonom propisanih uvjeta i mjera protetika (gr. pro-tithemi postavljam ispred) med. vjetina zamjenjivanja izgubljenih dijelova tijela (ruke, noge, zuba i dr.) umjetnim; usp. prosteza proteza (gr. pro, tithemi, prothesis iz- laganje) v. prosteza protee (fr. protege) tienik, ljubimac. onaj koji ima protekciju proteirati (lat. pro-tegere, fr. proteger) tititi, zatititi, zatiivati, zaklanja- ti, poma,ga ti, potpomagati koga; pre- poruiti, preporuivati protfan (njem. braten pei ili Brot kruh, Pfanne tava) tava, posuda za peenje protimija (gr. prothymia) sklonost, pripravnost, raspoloenje za to; na- klonost. raspoloenje prema komu ili emu protipografski (gr. pro, typos otisak, grafo piem, biljeim, crtam) izraen prije pronalaska tiska protiron (gr. prolhyron) arhit. staro- grko predvorje izmeu vanjskih i unutarnjih vrata graevina protisti (gr. protos prvi) mn. biol. izraz kojim Ilaeckel oznaava najnie or- ganizme, one kod kojih jo nisu pot- puno razvijene razlike koje postoje izmeu viih ivotinja i biljaka; dije- le se na protozoe i protoflte proto- (gr. protos) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: prvi, glavni, najraniji, najvii, najugledniji protobionti 1179 protonotar protobionti (gr. protos prvi, bios ivot) mn. prvi ivi organizmi u razvoju ivih bia na Zemlji protofiti (gr. protos, fyton biljka) bot. jednostanine biljke, prabiljke (jed- nostanine algo, bakterije itd.), za razliku od vieslaninih biljki (me- tafita); usp. proti sti protogala (gr. protos, gala mlijeko) med. prvo, majino mlijeko protogeja (gr. protos, ge Zemlja) prvi, prvobitni oblik Zemlje (prema Ix;ib- nizu) protogenian (gr. protos prvi, gcn- korijen od gignomai rodim se, na- stanem, postanem) koji je prvi na- stao, prvonastali, prvostvoreni, prvo- rodeni protoginija (gr. protos, gyne ena) biol. kod nekih ivotinja i biljaka: ranije razvijanje enki nego muja- ka, odnosno enskih spolnih organa nego mukih; supr. protandrija protografija (gr. protos, graha pisa- nje) prvo crtanje, prvi crte, prav- ljenje nacrta; vjetina pravljenja na- crta, planova, skica; prvo pismo, pra- pismo protohistorija (gr. protos, historia) znanost koja prouava vrijeme o k- ojem u drugim zemljama ve postoje pisani izvori i spomenici, ali ih jo nema u onoj zemlji u kojoj se obav- ljaju prouavanja toga vremena, te se poglavito prouava na osnovi osta- taka materijalne kulture protojerej (gr. protos, hiereus sve- enik) v. prota protokol (gr. protos, kolla ljepilo, pro- tokollon) 1. zapisnik koji sadri odluke ih zakljuke nekog kolegija, zapisnik s iskazima sasluanih oso- ba; zapisnik sjednice; 2. zapisnik di- plomatske konferencije koji sadri odluke donesene na takvoj konfe- renciji; 3. diplomatski pravilnik koji sadri propise o ceremonijalu kojeg se valja pridravati u dopisivanju i slubenim odnosima s pojedinim dr- avama, kao i prilikom sastanaka efova drava ili njihovih predstav- nika; 4. odjel pri ministarstvu vanj- skih poslova koji vodi ove poslove; ef ovog odjela zove se ef protokola; napravili protokol v. protokolirati protokolant (lat. protocollum) v. proto- kolist protokolnrni (lat. protocollarius) zapis- niki protokolirati (lat. protocollum) zapisati po slubenoj dunosti; unijeti u za- pisnik, napraviti zapisnik, vodili za- pisnik, sasluati (ili: sasluavati) i iskazano zapisati protokolist (lat. protocollum) zapis- niar protolog (gr. proto-logos) prvi glumac, onaj koji igra glavnu ulogu protologija (gr. protos, logia) prva filo- zofija. osnovna filozofija protoma (gr. pro-temno, protome) sli- ka poprsja, poprsje, bista protomus (gr. pro-temno) med. v. pro- ek tor proton (gr. protos prvi) fiz. pozitivna jezgra vodikovog atoma iji naboj ili optereenje iznosi jedan pozitivni elektrini elementarni kvantum; pro- toni se. zajedno s neutronima, nalaze u sastavu atomske jezgre; usp. elek- tron proton pseudos (gr. proton, pseudos la) fil. prva la, prva zabluda, po- grena osnova, pretpostavka kao izv- or svih kasnijih pogrenih zakljuaka (Aristotel) protonema (gr. protos prvi, nema nit, vlakno, preda, tkanje; prvobitna nit to se stvara iz truski u mahovina; proklinica protonotar (gr. protos, lat, noiarius biljenik, pisar) prvi pisar, glavni se- kretar (ili: tajnik); prvi sveenik po- slije patrijarha u Carigradu; u Kat. protopatija 1180 prova crkvi: titula visokog sveenika, po rangu odmah iza biskupa, a obavlja sve poslove koji se tiu pape i Kat. crkve protopatija (gr. protos, pathos bol) osobita naklonost emu; med. prvi osjeaj bola, prvi znaci bolesti protoplast [gr. protos. plastos uob- lien. oblikovan) biol. stanino tkivo bez opne. npr. kod biljnih stanica protoplasti (gr. protos, plastos uobli- en, oblikovan) mn. prvostvoreni lju- di, praljudi, prvi ljudi protoplastian (gr. protos. plastikos uoblien, oblikovan) prvostvoren, praovjeji, praljudski protoplazma (gr. protos, plasma tvo- revina) biol. bjelanevina, aktivna bjelanevina stanica, osnovna tvar iz koje se sastoji svaka biljna i ivo- tinjska stanica (ima oblik poluteku- e, bezbojne i ljepljive mase); pren. prapraslika, praslika protopter (gr. protos pr vi , pteron pero, krilo; plivaa koica) zool. riba dvo- dihalica; 11 suho doba godine die na plua, a inae na krge protoraks (gr. pro, thorax trup. prsni ko) zool. prednji dio prsa u lan- kononea (kukaca) protorganizmi (gr. protos, organon orue) biol. v. protisti protosindik (gr. protos, syndikos za- stupnik) prvi, glavni branitelj, glavni sudac protosinel (gr. protos, synkloio spo- jim, blisko veem) u Pravoslavnoj cr- kvi najstariji monaki in poslije ar- himandrita, po rangu odgovara pro- toprezbiteru protoskop (gr. proktos mar. skopeo promatram) med. zrcalo za pregle- davanje debelog crijeva protoskopija (gr. proktos mar, sko- peo promatram) med. pregled (ili: is- pitivanje) mara ih debelog crijeva pomou protoskopa prototeza (gr. protos, thesis tvrdnja) fil. nasluivanje o postojanju neke i- njenice koje se zasniva na zaklju- cima po slinosti (analogiji); hipoteza (pretpostavka) koja se moe braniti i injenicama crpljenim iz iskustva, prototip (gr. pro, typos otisak) uzorak, ogledni primjerak, obrazac prototip (gr. protos, lypos otisak) prva slika, praslika. prauzor; obrazac, mo- del, uzor; prvi snimak, prvi otisak prototipian (gr. protos, tvpos otisak) koji slui kao obrazac (uzor) prototipski (gr. protos, typos) v. proto- tipian protozoa (gr. protos, zoon ivotinja) zool. praivotinje, mikroskopski mala .iednostanina iva bia (za razliku od metazoa, tj. viestamnih organi- zama); usp. protisti protozojski (gr. protos, zoon ivotinja) praivotinjski, koji se tie protozoa protrahirati (lat. protrahere) 1. zavla- iti, produljivati; 2. priznati protraktor (lat. protractor) u geodeziji: kutomjer za odreivanje velikih ku- tova; med. instrument za ienje ra- na protuberanca (lat. protuherantia) med. prstenasto ispupenje, jabuica, kvr- ga, izraslina, grba; astrofiz. Suneve protuberance su ruiasti plamenovi koji s povrine Sunca sukljaju u vrlo velike daljine i u drugoj polovici de- vetnaestoga stoljea ve je utvreno da protuberanca ne svijetli kao neka stvar osvijetljena Sunevom svjetlo- u, ve da je to golema masa usija- noga vodikovog plina; protuberance se mogu vidjeti i bez pomrine Sunca protuherantia oculorum it, protu- berancija okulorum (lat) med. hu- lja vost, izbuljenost oiju protutela (lat.) prav. zamjena u skrb- nitvu, su skrbnitvo prova (tal. prua, prova) prainac. prednji dio broda provansalski jezik 1181 provocirati provansalski jezik jezik kojim se go- vori u ju. Francuskoj, danas samo narjeje, ali nekada je bio samostalan knjievni jezik provansalski pjesnici francuski pjes- nici XII. i XIII. st. iz Provanse i sje- veroistone panjolske, opjevali su viteke motive; romantini pjesnici, trubaduri provazal (lat. provasallus) zamjenik podanika (vazala) provonijenco (lat. provenientiae) mn. osobe koje dolaze (ili: roba koja dola- zi) iz inozemstva provenijencija (lat. provenientia) pod- rijetlo uvezene robe. proverb(ij) (fr. proverbe, lat. prover- bium poslovica) poslovica; osobito: mala komedija i manje kazalino dje- lo u kojem se razvija neka poslovica {osobita vrsta fr. dramske knjiev- nosti) Proverbia (lat. Proverbia) mn. Prie Sa lom on ovo proverbijalni (lat. proverbialis) posl<>- vian providencija (lat. providenlia) 1. pred- viale, opreznost; 2. briga, brilji- vost; Boja providnost providur (tal. provveditorc) naslov po- glavara zemlje u doba mletake up- rave nad Dalmacijom provijant (lat, providere predvidjeti, pripremiti, tal. provianda) hrana, je- lo, ivene namirnice; osobito: ive- ne namirnice koje su potrebne i pred- viene za prehranu vojske provijant-kolona voj. sva prijevozna sredstva i cjelokupno osohlje pomou kojih se vojska opskrbljuje hranom, osobito za vrijeme rala provincija (lat. provincia) kod Rim- ljana: osvojeno ili naslijeeno pod- ruje; danas: pokrajina, podruje; unutranjost; u Katolikoj crkvi: pod- ruje koje spada pod jednu nadbi- skupiju provincijal (lal. provincialis) poglavar nekog crkvenog reda ija vlast obu- hvaa nekoliko samostana provincijalac (lat provincialis) stanov- nik pokrajine, ovjek iz unutranjo- sti provincijalizam (lat. provincialis) rije koja je poznata samo u jednoj po- krajini (provinciji), dijalektalna rije, dijaloktizam; uporaba rijei koje su poznate samo u jednom kraju provincijski (lat, provincialis] pokrajin- ski, podruni; koji pripada ili se lie unutranjosti; izvangradski provitnmini mn. tvari u hrani iz kojih se u organizmu ivih bia stvaraju vitamini provizija (lal. pruvisio) trg. postotak od obavljenog posla koji se daje kao nagrada za trud posredniku u tom poslu (agentu, pediteru ili komisio- naru); hrana, ivene namirnice; ops- krbljivanje ivenim namirnicama; u Katolikoj crkvi: imenovanje na neki crkveni poloaj ih u neku upu provizionalan (lat. provisionalis) v. provizoran; provizionalni dekret prav. rjeenje kojim neka sporna stvar prelazi u posjed jedne od par- ninih strana provizor (lat, provisor) nadstojnik, upravitelj (ljekarne, fonda, kole i si.) provizoran (lat. provisorius) odreen samo za kratko vrijeme, privremen, probni, pomoni provizorij (lat. provisoriuin) stanje pri- vremenosti, privremeno slanje, pri- vremeno rjeenje, privremenost provocando ad actn it. provokando ad akta (lat.) prav. pozivom (ili: pozi- vajui se) na sudske akte (spise) provocirati (lat. provocare) izazivati, hukati, podbadati; davati povoda, prouzroiti; navoditi na protuzako- nito djelo i izjave s ciljem kompromi- tiranja i prijave provokacija 1182 prozoomanija provokacija (lal. pro voa ti o) izaziva- nje, podbadanje, hukanje; navoe- nje na protuzakonito djelo ili pro- tuzakoniti in; izazivanje na dvoboj; prav. izazivanje na podizanje tube; pozivanje na vii sud (apelaeija) provokant (lal. provocans) prav. onaj koji poziva na vii sud; apelant provokat (lat. provocatus) prav. onaj koga zovu na vii sud; apelat provokativan (lat. provocalivus) iza- zovan, koji izaziva, izazivaki provokator (lat. provocator) izaziva, podbada; agent provokator plaeni buka, onaj koji zlonamjerno navodi na akciju, na neto tetno, pomonik tajne policije proza (od lat. prosa u izrazu prosa ora- lio izravan govor, upravan govor, ne- ukraen govor; enski rod od prosus postalo od prorsus od proversus rav- no naprijed okrenut; nevezan govor) nevezan slog, govor upuen nepo- sredno, nain izraavanja koji nije ogranien rimom ili ritmom; pren. suhoparnost, svakidanjost, odsut- nost svega pjesnikog, lijepog i uz- vienog; supr. poezija prozackvirati (lat. prosequi) v. pro- sekvirati prozaian Gat, prosaicus) nevezan, ne- pjesniki; svakodnevni, suhoparan, plitak, obian, dosadan; supr. poeti- an prozaiar Gat, prosa) onaj koji pie u prozi, tj. nevezanim slogom; pren. suhoparan ovjek prozaist (lat. prosa) v. prozaiar prozaizam (lat prosaismus) osobitost nevezanog, ne pjesnikog govora; pren. suhoparnost, neduhovitosl prozaizirati (lal. prosa) pisali u prozi; pren. initi (ili: uiniti) neto suho- parnim prozekucija (lat. prosecutio) v. prose- kucija prozekutor (lat. prosccutor) v. prose- kutor prozelit (gr. pros-clythos) doljak, pri- dolica; obraenik, onaj koji je preao na drugu vjeru, onaj koji je iz jedne zajednice, osobito vjerske, preao u neku drugu (izraz poljee od grkog idovstva kad su se, u Kristovo vri- jeme, ovako nazivali neznaboci koji su primili idovsku vjeru) prozelitizam, (gr. proselytos) manija ih pomama za prikupljanjem novih sljedbenika, tenja onih koji nastoje, osobito neasnim i runim sredstvi- ma, pridobiti pristae drugih vjera za svoju vjeru prozenhim (gr. pros-enchyma) bot. ob- lik biljnog staninog tkiva kod koje- ga je stanina opna odrvenjela, a sta- nice izduene i na oba kraja zao- trene, tako da svojim vrhovima zala- ze jedna u drugu i nemaju meu- staninog prostora Prozerpina (lat. Proscrpina) mil. ena Hadova i, po tome, kraljica podzem- nog svijeta (kod Grka: Perzefona); astr. ime planeloida otkrivenog 1853. godine prozimiti (gr. pro, zyme kvasac) mn. naziv za pravoslavce, budui da so ovi prieuju kvasnim kruhom; usp. azimati prozni (lal. prosa) napisan u prozi; pro- zaian prozodija (gr. prosodia) dio metrike: izgovaranje rijei po naglasku (ak- centu) u duini slogova; pravila o du- ini i kratkoi slogova; knjiga koja sadri pravila i primjere o duini i kratkoi slogova prozodika (gr. prosodikos naglasili, koji se lie naglaavanja slogova) znanost o duini i kratkoi slogova, znanosl o naglasku prozoomanija (gr. prosodia, mania strast, pomama) strast za pravlje- njem stihova, stihoklepslvo prozopalgija 118-3 p alter prozopalgija (gr. prosopon lice, algos bol) med. bol u licu prozopografija (gr. prosopon lice, gra- fia opis) opisivanje osoba, crtanjc karaktera prozopologija (gr. prosopon lice, logia znanost) znanost o izgledu lica; usp. fiziognomika prozopomant (gr. prosopon lice, man- tis prorok) onaj koji prorie sudbinu iz crta lica prozopomantija (gr. prosopon lice. manteia proricanje) proricanje sud- bine iz crta lica prozopopeja (gr. prosopon lice, poico pravim, inim) ret. oliavanje, prika- zivanje neega neosobnog i neivog kao da je ivo, oivljavanje; personi- fikacija prozopoplegija (gr. prosopon lice. ple- ge udarac) med. kljenut lica, kljenut linog ivca prozoposkopija (gr. prosopon lice, skopeo promatram) promatranje lica, ispitivanje lica; osobito: znanost o bolesnom izrazu lica, = patoloka i- ziognomika prozopospazmus (gr. prosopon lice, spasmos gr) med. grenje lica, gr u licu prudoncija (lat. prudens mudar) mud- rost, razboritost; predvidanje; isku- stvo, znanje prudentior cedit it. prudencior cedit (lat.) pametniji poputa, pr uf (engl. proof) pokus, proba; osobito: probni arak, probni otisak prunin (lat. prunus) v. cerasin prunus (lat.) bot. ljivovo drvo. ljiva prurigo (lat.) med. svrab koe, svrbe: pren. neodoljiv nagon, velika elja za im prurit (lat. pruritus) med. kronian svrab koe, osobito kod oboljelih od eerne bolesti i bolesti jetara, kod nervoznih i starih ljudi Prus 1. pripadnik jednoga od baltikih plemena, srodnih Letoncima i Li- tvancima; 2. pripadnik njemake po- vijesne pokrajine Prusije prusofil (lat. Prussia Pruska, gr. filos prijatelj, koji voli) prijatelj Prusa, onaj koji voli Pruse prusofob (lat. Prussia Pruska, gr. fo- bos strah} neprijatelj Prusa, onaj koji mrzi Pruse prun (tal. prigione} zatvor, tamnica psafaroza (gr. psafaros) med. krhkost, omekalost. omekavanje; kostiju psalam (gr. psalmos udaranje u ice, strune) pobona pjesma u slavu Bo- ju; osobito: 150 pohvalnih pjesama Starog zavjeta kojima je uglavnom autor kralj David psalenda (lat. psallere pjevati uz prat- nju instrumenata, psallenda) mn. ono to se treba pjevati, pjesme (blag- danska pjesma kod katolika koja st; pjeva naizmjence) psaleta (fr. psallette) kola zlnirnog pje- vanja psalidij (gr. psalidion) karice; mali svod; med. modani svod psalidoma (gr. psalidoma svod, iebdei svod) svod; anat. unutranja povri- na lubanje psaligrafija (gr. psalis kare, grafia pisanje, crtanje) vjetina izrezivanja karama i slobodnom rukom oblika (siluete) nekog lika ili predmeta na crnom papiru psalis (gr. psalis) kare, noice; svod, luk, podzemni vodovod psalmist (gr. psalmos udaranje u ice, strune) pisac psalama u St. zavjetu; pjesnik psalama uope, pisac pobo- nih pohvalnih pjesama psalmodija (gr. psaimoia) pjevanje psalama i drugih starozavjetnih tek- stova u kranskom bogosluju psalmograf (gr. psalmos, grafos) v. psalmist psalter (gr. psalterion) v. psalterion psalterion 1184 pseudodemokracija psalterion (gr. psalterion ini instru- ment) srednjovjekovni glaz. instru- ment sa icama, slian harfi; zbirka biblijskih psalama (usp. psaltir); du- gake krunice koje nose redovnice u nekim katolikim samostanima; zool. knjiavci (trei dio eluca kod prei- vaa) psaltir (gr. psalteron} u pravoslavnoj crkvi: bogosluna knjiga iz koje se itaju i pjevaju psalmi (naziv po tome to su se nekada psalmi pjevali uz pratnju psalteriona) psnltirati (gr. psalterion iani instru- ment, psallo sviram na ianom in- strumentu pomou prstiju) pjevati psalme, itati psalme; psamiti (gr. psammos pijesak) mn. geol. mehaniki sedimenti sastavlje- ni od zrnaca pijeska u veliini do 1 mm psamizam (gr. psammos pijesak) med. izbacivanje pijeska s mokraom, kod oboljelih od kamena u bubrezima; ta- koer: kupanje (ili: parenje) u top- lom pijesku psamofiti (gr. psammos pijesak, fvton biljka) mn. rasline koje uspijevaju na pijeska psamografija (gr. psammos pijesak, grafein pisati) prouavanje pijeska i karakteristika pjeanih terena psamomantija (gr. psammos pijesak, manteia proricanje) gatanje, vraa- nje. proricanje iz pijeska psamos (gr. psammos pijesak) med. pijesak u mokrai (kod kamena u bu- brezima) psamoterapijn (gr. psammos pijesak) med. lijeenje pijeskom, pjeane kupke psataroza (gr. psathvros krhak, lom- ljiv. mek) med. v. psafaroza psatiroza (gr. psathyros krhak, lom- ljiv, mek) med. v, psafaroza psefiti (gr. psefos oblutak, ljunak) geol. mehaniki sedimenti sastavljeni od veih i krupnijih komada, bilo za- obljenih (konglomerati) bilo uglatih (krnici) psefizma (gr. psefisma) u staroj Gr- koj: zaklju6ak narodne skuptine koji je vrijedio samo za pojedine sluajeve i za pojedine ljude psefokratski (gr. psefos kameni za glasovanje, kratos jaina, snaga, vla- davina) koji vlada na osnovi veine u parlamentu pselafetika (gr. pselafetos opipljiv, pselafao opipam) vjetina prepozna- vanja stvari dodirivanjem (pipanjem) pselafija (gr. pselafao) dodirivanje, pi- panje, trljanje rukama pselizam (gr. psellizomai mucam, te- pam) med. mucanje, zamuckivanje, tepanje pseudo- (gr. pseudos neistina, la, varka) predmetak u sloen i ama, oz- naava neto lano, netono, pogre- no, neto to sadri u sebi varku i si. pseudoafija (gr. pseudos, afe pipanje, dodirivanje, appo dodirnem, pipam) med. varka osjetila dodira (opipa) pseudoakuza (gr. pseudos, akuo u- jem) med. varka osjetila sluha pseudnangelija (gr. pseudos, angelia vijest) lana vijest, lana poruka pseudoapostema (gr. pseudos, apiste- mi uklanjam, odvraam) med. lani ir, lana gnojna bubuljica pseudoartroza (gr. pseudos, arthron zglob) med. oblikovanje lanog zglo- ba. osobito kod potpuno neizlijee- nog prijeloma kostiju i kod uganua koje nije sasvim sanirano pscudoastmn (gr. pseudos, asthma teko disanje) med. lana astma (zbog otekline u dinim organima) pseudnblepsija (gr. pseudos, blepsis vid) med. varka osjetila vida; uope svaki nedostatak u oima pseudodemokracija (gr. pseudos, de- mokratia) lana, tobonja demokra- cija pseudoepigrafi 1185 pseudoperipter pseudoepigrafi (gr. pseudos, epi-gra- fo) spisi s lanim natpisima, pod- metnuti spisi, osobito: spisi koji su objavljeni pod imenima starih Bojih ugodnika i proroka, ali ija je vjero- dostojnost veoma sumnjiva pseudoestezija (gr. pseudos, aisthcsis osjeaj, osjet) med. varka osjeaja, postojanje osjeta koji zapravo ne mo- emo imati budui da nam nedosta- je organ koji je za njega potreban, npr. osjeaj da miemo prstima noge koja je odrezana, amputirana pseudofilozof (gr. pseudos, filosofos) lani filozof, nazovifilozof psoudoftiza (gr. pseudos, fthisis su- ica) med. lana suica pseudogeuzija (gr. pseudos, geusis okus) med. varka osjetila okusa pseudograf (gr. pseudos, grafo piem) laan, podmetnut spis pseudograf (gr. pseudos, grafo piem, biljeim) krivotvoritelj spisa, falsifi- kator spisa pseudografija (gr. pseudos, grafia pi- sanje) krivotvorenje spisa, falsifici- ranje spisa pseudokijeza (gr. pseudos, kyesis trudnoa) med. lana trudnoa pseudoklasicizam (gr. pseudos. lat. classis, red, razred) lit. slijepo i zbog toga neuspjelo oponaanje starogr- kih i rimskih pisaca, osobito pjes- nika; usp. klasicizam pseudokriza (gr. pseudos, krisis) med. lana, neprava, nepotpuna kriza pseudoleukemija (gr. pseudos, leukos bijel, haima krv) med. poveavanje limfnih lijezda i dr. organa, prividna bjelokrvnost pseudologija (gr. pseudos, logia) la- ganje, la; lano nauavanje pseudomant (gr. pseudos, mantis pro- rok) lani prorok pseudomesija (gr. pseudos, hebr. mas- schiach) lani mesija, lani prorok pseudomnezija (gr. pseudos, mimnes- ko sjeam se, mnesis sjeanje) psih. varka u sjeanju, kad nam sc neto to prvi put vidimo uini poznatim, ili kad nam se neto to smo ve prije uli ih vidjeli uini poLpuno novim i nepoznatim pseudomorf (gr. pseudos, morfoma oblik, lik) psih. lana, neprava ili bo- lesna tvorevina pseudomorfoza (gr. pseudos, morfe oblik) min. javljanje minerala u kri- stalnim oblicima drugog minerala pseudonim (gr. pseudos, onyma = onoma ime) lano ime. izmiljeno ime; pisac koji pie pod lanim ime- nom pseudoniman (gr. pseudos, onyma ime) s lanim imenom, pod lanim ili izmiljenim imenom pseudoodontoza (gr. pseudos, odus gen. odontos zub) med. stvaranje bo- lesnog zuba pseudoorgnnizmi (gr. pseudos, orga- non orue) mn. prirodne ili anor- ganske tvorevine koje svojim oblikom podsjeaju na biljke ili ivotinje, zbog toga su ih prije smatrali okamenje- nim ostacima organizama pseudoosfrazija (gr. pseudos, osfrasia mirisanje, miris) med. v. pseudoos- mija pseudoosmija (gr. pseudos, osme mi- ris) med. varka osjetila mirisa, pogre- an osjeaj mirisa pseudoostoma (gr. pseudos, osteon kost) med. nepravo, lano stvaranje kosti pseudoparaziti (gr. pseudos, parasitos nametnik) mn. biljke ih ivotinje koje ive na drugim organskim tijelima, ah ne izvlae hranu iz njih; usp. pa- raziti pseudoperipter (gr. pseudos, peri oko, okolo, pteron krilo) arhit. grki hram sa slobodnim stupovima na prednjoj i stranjoj strani, a na uzdunim pseudopetrefakti 1186 psihijatar stranama s polustupovima koji sa- mo upola vire iz zidova pseudopetrefakti (gr. pseudos, lat. pctreffacta) mn. v. pseudoorganizmi pseudopija (gr. pseudos, orao vidim) med. v. pseudopsija pseudoplazma (gr. pseudos, plasma tvorevina) med. bolesna izraslina pseudopleurezijn (gr. pseudos, plcu- ron bok, rebro) med. v. pseudopleu- ritis pseudopleuritis (gr. pseudos, pleuron bok, rebro) med. neprava, lana up- ala plune opne pseudopneumonija (gr. pseudos. pne- uma plua) v. pse udo pneumon ili s pseudopneumonitis (gr. pseudos, pneuma plua) med. neprava, lana upala plua pseudopolip (gr. pseudos, polvs mno- gi, pus noga) med. nepravi, lani po- lip; usp. pohp pseudopsija (gr. pseudos, opsis vid) med. varka osjetila vida koja se sa- stoji u tome to se nekome ini da vidi neto to ne postoji pseudorazis (gr. pseudos, orasis vi- enje, vid) med. v. pseudopsija pseudoreksija (gr. pseudos, orexis tenja, prohtjev) med. lana elja za jelom pseudosifilis (gr. pseudos. sys svinja, filos prijatelj, koji voli) med. pojava koja ima slinosti sa sifilisom, ah nije sifilis pseudoskop (gr. pseudos, skopeo pro- matram) opt. sprava kroz koju pro- matrani predmeti izgledaju drukiji nego to su stvarno, kroz koju se, npr. ispupenja vide kao udubljenja i obratno; pseudoskopske mrke neho- tine optike varke u pogledu veli- ine, oblika i smjera linija, likova i dr. pseudotabes (gr. pseudos, lat. tabes) med. prividno, lano suenje kralje- nice pseudotanatos (gr. pseudos, thanatos smrt) med. prividna, lana smrt psidracij (gr. psydrakion) med. vodeni mjehuri, osobito na nosu ili vrhu jezika, nazvan po tome to se nekada vjerovalo da sc takav mjehuri stvori na jeziku kad netko neto slae (psy- dros = pseudes laljiv) psiha (gr. psyche) dua. duh; fil. naelo ivota, osnova ivota; zool. vrsta lep- tira (kao olienje ivota i besmrtno- sti due); mit. Amorova ljubavnica koju su stari Grci prikazivali kao iz- vanredno lijepu djevojku s leptiro- vim krilima; veliko i pokretno sobno zrcalo koje stoji na podu i u kojem se moe ogledati cijeli stas psihagog (gr. psycbagogos) voda dua; mit. nadimak Hermesa, koji je vodio due pokojnika u podzemni svijet psihagogi (gr. psychagogeo) mn. med. sredstva, lijekovi protiv nesvjestice i prividne smrti; psihagogici psihagogici (gr. psychagogeo) mn. med. v. psihagogi psihalgija (gr. psyche dua, algos bol) bol uzrokovana psihikim faktorima psihastenija (gr. psyche dua, asthe- neia slabost) med. duevna slabost ili bolest koja se sastoji u nesposob- nosti za voljne odluke, u utuenosti, u stalnoj uplaenosti, u tenji za sa- moom i u izbjegavanju drutva psihentonian (gr. psyche, enteino zategnem, napregnem) koji izaziva duevno naprezanje, koji je u vezi s duevnim naprezanjem psihentonija (gr. psvehe, enteino za- tegnem, napregnem) prekomjerna duevna napregnutost psihiki (gr. psvehe, psvchikos du- evni), duhovni, duevni, koji se tie due; psihike bolesti duevne bole- sti psihijatar (gr. psvehe, iatros lijenik) med. lijenik za duevne bolesti psihijatrija 1187 psihogimnastika psihijatrija (gr. psyche, iatreia lije- enje) med. znanost o duevnim bo- lestima, njihovim uzrocima, o njiho- vom razvitku i lijeenju psihizam (gr. psyche) filozofsko naua- vanje po kojem jc dua neto ma- terijalno ili tekue; takoer: naua- vanje daje dua neto isto duhovno i nadosjetilno; duevni ivot uope, svjesni i nesvjesni: idealizam, spi- ritualizam psiho- (gr. psyche) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: duh, dua, duevni psihoanaliza (gr. psyche, analysis ra- lanjivanje, razlaganje) ralanji- vanje due sa svrhom to boljeg ra- zumijevanja i poznavanja njezinih osobitosti; otkrivanje skrivenog, za- boravljenog i u podsvijest potisnu- tog u duevnom ivotu, kao i ne- svjesnih elja i nagona, poglavito spolnih, koii nisu bih zadovoljeni te nesvjesno tee za zadovoljenjem iza- zivajui pritom esto bolesne pojave koje sc otklanjaju time to njihovi pravi uzroci, tj. one nesvjesne elje, prijeu iz podsvijesti u svijest; osni- va ovoga psiholokog smjera je Sig- mund Freud (18561939), po kojem se naziva i frojdizam: prid. psihoa- nalitiki psihobiologija (gr. psyche, bios ivot, logia znanost) fil. biologija duevnog ivota, znanost o biolokim zakonima duevnog ivota, ili znanost o duev- nim silama; biopsihologija psihodinamika (gr. psyche. dynamis snaga) fil. dinamika duevnog ivota, znanost o duevnim silama (Hcr- bart), o dinamikim izraajima du- evnog psihodrama (gr. psvehe. drama) poet. monoloka pjesma koja prikazuje ne- ku dramsku radnju, a od monodra- me ili solo-scene razlikuje se osobito po tome to svoje efekte postie bez ikakvih scenskih naprava psihodrama (gr.) med. metoda lije- enja duevnih bolesti koja se sastoji u tome da se pred bolesnikom, pod vodstvom hjenika-psihijatra, izvode scene iz knjievnih djela u kojima bolesnik moe prepoznati svoj prob- lem psihofiziki paralelizam fil. odnos iz- meu due i tijela, psihikog i tjeles- nog, sastoji se u tome to ovo dvoje jedno drugom odgovara i na svoj se nain dopunjuje, ali nije istovjetno psihofizika (gr. psvehe, fvsike) zna- nost o odnosima izmeu due i tijela, osobito: matematika usporedba tjelesnih podraaja s djelovanjem tih podraaja na duu (Wcber-Fechnerov psihofiziki zakon: podraaji ine geometrijsku progresiju, osjeti ine aritmetiku progresiju) psihofonija (gr. psyche, fone zvuk, glas) med. psiholoko lijeenje iv- otnih bolesti pomou glazbe koja dje- luje na ivani sustav psihogenetiki (gr. psyche, genesis postanak) koji se tie (ili koji dolazi u tijeku) razvitka due; koji se prou- ava s obzirom na postanak i razvi- tak duevnog ivota psihogeneza (gr. psvehe, genesis po- stanak) razvitak due, znanost o du- evnom razvitku djeteta, ivotinja itd. psihogeni (gr. psyche dua, gen- ko- rijen od gignomai postanem) koji je uzrokovan psihikim putem, koji je psihikog podrijetla, koji je postao pomou predodaba psihogimnastika (gr. psychcgymna- stike, gymnastike vjebanje) kolo- vanje (ili: uvjebavanje) duhovnih radnji, funkcija: miljenja, osjeaja i htijenja (npr. antropozofsko kolova- nje duha austrijskog filozofa K.udoI- fa Steinera, 18611925) psihognozija 1188 psihometrija psihognozija (gr. psyche, gnosis po- znavanje, spoznavanje) fil. poznava- nje dae, vjetina upoznavanja due psihograf (gr. psvche, grafo piem, bi- ljeim) spiritistika naprava koja spiritiste dovodi u vezu s "du- hovima": jedna ploa sa slovima, brojkama i rijeima koje se esto jav- ljaju (npr. "da" i "ne"), na kojoj du- hovi, zapravo medijeva ruka. sastav- ljaju rijei i reenice i tako priopa- vaju svoje poruke psihografija (gr. psyche, grafia pisa- nje, crtanje) predoavanje individu- alnih duevnih pojava i sadraja psihogram (gr. psyche, gramma crta) opis duevnih osobina nekog ovjeka psihohigijcna (gr. psvche, hygicia zdravlje) dio socijalne medicine koja se bavi pitanjima koja su u bilo ka- kvoj vezi s duevnim zdravljem na- roda, vodi rauna o duevnim boles- nicima koji su otputeni iz bolnice, o tjelesno defektnoj i duevno zaosta- loj djeci i si. psihoid (gr. psyche, eidos oblik) tvo- revina ili sila slina dui, jedan kom- pleks, npr. kod niih hia, koji ba nije istovjetan s pojmom "dua", ali sc ipak samo psihiki moe protu- maiti da bi se odredene radnje tih bia mogle shvatiti psihokineza (gr. psyche dua, kineo kreem) 1. seljenje dua, tj. vjero- vanje da se ljudska dua nakon ne- ije smrti nastani u nekom drugom novoroenom biu; 2. djelovanje psi- hikih sila na neivu tvar, npr. pomi- canje predmeta bez doticanja psihokirurgija (gr.) metoda lijeenja duevnih bolesti kirurkim zahva- tima u podruju mozga psiholatrija (gr. ps.yche, Iatreia obo- avanje) duboko potovanje dua umrlih psiholog (gr. psyche, logos) ispitiva due, poznavatelj duevnih pojava i duevnog ivota uope, onaj koji se bavi psihologijom kao strukom psihologija (gr. psyche, logia) znanost o dui, tj. o onome to se pod pojmom "dua 1 " razumijeva, o injenicama, za- konima i razvitku duevnog ivota uope; za razliku od filozofije, od- nosno metafizike, ona je empirijska znanost, tj. njezin predmet su pojave tzv. neposrednog, unutarnjeg iskus- tva, one koje svaki svjesni pojedinac nalazi u sebi kao neto to mu je neposredno dano psihologisti (gr. psyche, logos) mn. fil. pristae psihologizma psihologizam (gr. psyehe, logia) fil. shvaanje po kojem je psihologija os- nova cjelokupne filozofije, sve ostale znanosti zapravo su samo primjenji- vanje psihologije te je, prema lome, ona jedina znanost; shvaanje da sc iz zbivanja duevnih procesa mogu izvesti zakoni miljenja i 7nacnja, pojmovi; supr. logicizam. fenomeno- logija psiholoki (gr. psyche. logikos) koii spada u psihologiju, koji je u vezi s psihologijom psihom (gr. psvche) duevni, psihiki dogadaj, psihika pojava psihomahija (gr. psyche, maehe bor- ba) duevna, duhovna borba psihomant (gr. psyche, manlis vra, vidovnjak, pretkaziva) priziva du- hova, onaj koji je u vezi s duhovima; takoer: istjeriva duhova psihomantija (gr. psyche, manteia vraanje, proricanje, pretkazivanje) prizivanje duhova, openje s duho- vima; istjerivanje duhova; usp. ne- kromantija psihomatika (gr. psyche, mathein ui- ti) znanost o psihikim pojavama psihometrija (gr. psvche, metria) po- kuaj ili, zapravo, elja da se psihi- ko predoi matematikim putem 1189 psihrometar psihomonisti psihomonisti (gr. psyche, monos je- dini) mn. fil. pristale psihomonizma (Pfandcr, Ziehen i dr.) psihomonizam (gr. psvche, monos je- dini) fil. shvaanje po kojem je sve sto je dano i to postoji psihike pri- rode psihoneuroze (gr. psyche, nenron i- vac) mn. med. funkcionalne t>olesli ivanog sustava s tjelesnim simpto- mima, uzetostima, bolovima i dr., osobito s neurastenijom, histerijom i epilepsijom; neuropsihoze psihonomija (gr. psvche. nomos za- kon) fil. znanost o zakonima duev- nog ivota psihonozologija (gr. p?ychc, nosos bolest, logia znanost) med. znanost 0 duevnim bolestima psihoopomp (gr. psyche dua, pompos pratitelj) mit. pratitelj dua u pod- zemni svijet, psihopat (gr. psvche. pathos bolest) onaj koji je duevno poremeen, umo- bolnik psihopntian (gr. psvche. pathos bo- lest) uinno poremeen, duevno obo- ljeli, umobolan psihopatija (gr. psyche, pathos bolest) med. duevni poremeaj, bolest du- ha, uinobolnost psihopatologija (gr. psvche, pathos bolest, logia znanost) znanost o bo- lesnim duevnim pojavama psihoseksualan (gr. psvche, lat, se- xualis spolni) koji se tie duevnih osobina svojstvenih svakom od dvaju spolova posebice psihosociologija (gr. psvche, lat. so- cius drug, gr. logia) znanost koja ispituje duevna zbivanja, tj. duevne procesi; koji imaju ulogu u postanku, razvitku i izraajima ivota drutve- nih gomila i veih zajednica psihosomatika (gr. psyche dua, so- ma, gen. somntos tijelo) med. lijee- nje tjelesnih bolesti uz pomo ukla- njanja duevnih smetnji koje uzr- okuje dotina bolest psihotehnika (gr. psvche, technike) dio primijenjene eksperimentalne ps- ihologije koji ispituje prilike i uvjete ljudskog rada u granicama danih stvarnih, privrednih i tehnikih mo- gunosti i potreba, kako bi radnik dao to bolji rezultat u to kraem vremenu i sa to manje troenja svoje snage; ona znanstvenim metodama utvruje osobine svakog radnika i od- reuje mu radno mjesto koje mu po- najbolje odgovara; usp. lajlorizam, fordizam psihoterapija (gr. psvche, therapeia lijeenje) lijeenje duevnih poreme- aja (bolesti ivaca) duevnim utje- cajima na oboljele, lijeenje utjeca- njem na duu, osobito sugestijom i autosugestijom psihotonik sredstvo koje djeluje poti- cajno na centralni ivani sustav psihovitalizam (gr. psyche. lat. vita ivot) fil. v. psihobiologija psihoza (gr. psvehosis dua) duevni poremeaj, bolest duha zbog neke bo- lesti mozga, osobito bolesti asocija- cijskih centara i asocijacijskih vla- kana psihroalgija (gr. psychros hladan, al- gos bol) med. osjeaj boli pri snia- vanju temperature, bolan osjeaj hladnoe psihrofobija (gr. psychros hladan, to- bos strah) strah od hladnoe, osobito od hladne vode psihrologija (gr. psychros hladan, bljutav, logia govorenje) hladan, blju- tav, neslan, glup govor; pretjerivanja u govoru uporabom mnogih retori- kih figura, hombastinost psihroluzija (gr. psychros hladan, lu- omai kupam se) med. kupanje u hladnoj vodi psihrometnr (gr. psychros hladan, me- tron mjera, mjerilo) instrument koji psihrometrija 1190 ptero satiri ae sastoji od dva termometra na is- tom postolju, a od kojih jedan poka- zuje temperaturu zraka, a di-ugi, na- vlaen zbog isparavanja tekuine, pokazuje niu temperaturu, i to toli- ko niu koliko je zrak sui (jer je tada isparavanje jae); na laj nain odreduje se apsolutna i relativna vlanost zraka psihrometrija (gr. psvehros hladan, metria mjerenje) mjerenje vlanosti zraka iz snienja temperature zbog isparavanja psiksis (gr. psyxis) med. hlaenje, ras- hlaivanje; nahlada, prehlada psiktiei (gr. psyktikos rashladan, koii rashlauje, lat, psyctica) mn. lijekovi za rashlaivan je psiktian (gr. psyktikos rashladan, koji rashlauje, lat. psycticus) koji hladi, koji rashlauje psiloma 'gr. psi 1 os elav) med. elavost- psilometrija (gr. psilometria) heroj- ska, epska poezija kod starih Grka, pjevala se bez glazbene pratnje psilotrian (gr. psilos elav, gol, thrix dlaka, vlas) koji skida dlake ili kosu, koji oelavljuje psiloza (gr. psilosis elavljenie, ela- vost) med. gubljenje kose ili dlaka, elavljenje p-sitacizam (gr. psittakos papiga, lat, psittacus) psih. papagajsko brbljanje, nedostatak neposrednosti miljenja, govorenje bez svijesti o znaenju izgo- varanih rijei psitakoza (gr. psittakos papiga) "papa- gajska bolest" (bolest slina tifusu) psoas (gr. psoa, lat, psoas musculus) anat. slabinski mii psoitis (gr. psoa slabinski mii) med. upala slahinskog miia psora (gr. psora) med. uga, svrab psorian (gr. psorikos) koji se tie u- ge; koji slui kao lijek protiv uge psorijaza (gr. psora, psoriasis) med. oboljelost od uge, ugavost psorik (gr. psorikon, lat. psoricum) med. sredstvo ili lijek protiv uge psoroftalmija (gr. psora uga, ofthal- mos oko) med. ugavost onih ka- paka psoromijazma (gr. psora uga, mias- ma zagaenje, zaraza) med. zaraza ugom, ugin otrov psychopathia sexualis it. psihopatija seksualis (lat.) med. duevni pore- meaj na spolnoj (seksualnoj) osnovi, bolest duha kao posljedica spolnog ivota oboljelog Pt kem. kratica za platinu Ptnh staroegipalski bog, stvoritelj svi- jeta ptarmian (gr. ptarmikos) koji izaziva kihanje ptarmik(um) (gr. ptairo kiem, ptar- mikos koji tjera na kihanje, lat. ptar- mieum) med. sredstvo za kihanje pteridofiti (gr. pteron krilo, fvton bilj- ka) mn. bot. papratnjae pterigijum (gr. pterygion) med. zadeb- ljanje veznice oka u smjeru ronice i po njoj pteriks (gr. pteryx) krilo; med. krilo nosnice pteriodan (gr. pteron krilo, eidos ob- lik) krilast, u obliku krila, slian krilu pterodaktil (gr. pteron krilo, daklylos prst) fosilna ivotinja koja obiljea- va prijelaz od gmazova prema pti- cama pteroenta epea (gr.) u starogrkom pjesnitvu: krilate, lj. uznosite rijei pteroforan (gr. pteron krilo, fero no- sim) s krilima, krilat pteroma (gr. pteron krilo) arhit. krilo jedne graevine: takoer: portikus pteropodi (gr. pteron krilo, pus gen. podos noga) mn. zool. krilonoci. vr- sta velikih slijepih mieva u Indiji pterosauri (gr. pteron krilo, sauros guter) mn. zajedniki naziv za kri- ptijalagogi 1191 publika late gutere (izumrio gmazove sline pticama) ptijalagogi (gr. ptvsma pljuvaka, ago izazivam, uzrokujem) mn; med. sred- stva koja izazivaju i pomau izlu- ivanje pljuvanih lijezda ptijalin (gr. ptyalon pljuvaka) kem. amilolitiki fcrmenl pljuvake ptijnlizam (gr. ptyalismos esto plju- vanje, ptvalizo mnogo pljujem, usta su mi puna sline) med. prekomjerno izluivanje pljuvanih lijezda, esto pljuvanje; salivacija ptiloza (gr. ptilosis) mijenjanje perja kod ptica, mitarenjc; ispadanje ko- se; med. gubljenje obrva i trepavica ptipoen (fr. petit point tokica) vrsta veoma sitnog i finog goblenskog ve- ziva ptisana (gr. ptisane) med. jemena voda, aj od jema ptizis (gr. ptysis) pljuvanje ptizma (gr. ptysma) med. pljuvaka, ispljuvak, slina, sluz ptizmagogi (gr. ptysma pljuvaka, sluz, ago izazivam, uzrokujem) mn. med. sredstva za izluivanje sluzi Ptolemej 1. aleksandrijski zemljopisac (oko 150. pr. n. e.); 2. vojskovoa Aleksandra Makedonskoga, osniva jedne egipatske dinastije ptomain (gr. ptoma le) kem. otrov koji sc razvija u leinama pri raspadanju, Iruleni otrov, leinski alkaloid ptozis (gr. ptosis pad, padanje} med. I. sputen eludac; 2. sputenost o- nih kapaka; 3. takoer: = prolapsus; 4. gram. pade, kazus pubertet (lat. pubertas) spolno sazri- jevanje, spolna zrelost; doba spolnog sazrijevanja (kod djeaka izmeu 1418 god., kod djevojica izmeu 1215 god.) pubes (lat.) anat. mjesto gdje sc nalazi spolni ud, dlake oko spolnog uda, dla- kavost stidnog hum ka; muevnost pubeseencija (lat. pubescentia) poetak rasta brade i dlaka oko spolnog orga- na, spolno sazrijevanje, odraslost; do- bivanje dlaka, dlakavost pubescentan (lat. pubescens) koji se nalazi u razdoblju spolnog sazrije- vanja; bot. obrastao iinim dlaicama, dlakav pubicum it. pubikum (lat.) anat. pre- ponska kost, stidna kost pubiotomija (lat. pubis stidnik, gr. to- me rezanje) med. prerez (ili: opera- cija) preponske kosti u sluajevima tekog poroaja; puhotomija publicatio bonorum it. publikacio bonorum (lat.) prav. javno konfis- ciranje (ili: pljenidba) imovine publicirati (lat. publicare) objaviti, pri- opiti, iznijeti u javnost; tiskati (dje- lo, lanak), izdati knjigu publicist (lat. publicista) pisac o jav- nim, osobito politikim i drutvenim pitanjima, novinar (urnalist); ne- kada: poznavatelj ili nastavnik dr- avnog prava i znanosti o dravi publicistika (lat. publicista) tisak koji se bavi dnevnim i aktualnim pita- njima i dogaajima, dakle: novine, asopisi, prigodni spisi i sve to pu- tom tiska utjee na stvaranje tako- zvanog javnog mnijenja, javnog mni- jenja; novinarstvo, urnalistika; dio literature stilom i sadrajem slian novinarstvu publicitet (lat. publicitas) javnost, jav- no izlaganje, iznoenje u javnost; ras- prostranjenost; ova knjiga ima veliki publicitet ova je knjiga veoma razgla- ena, tj. ima velik broj itatelja publicum colegium it. publikom ko- legijum (lat.) javno predavanje na vi- sokim kolama (sveuilitima); supr. privatum colegium publika (lat. publicum) svijet; osobito: itateljstvo, gledateljstvo, sluatelj- stvo, javnost, narod, ljudi publikacija 1192 pulmonalrii publikacija (lat. publicatio) objavljiva- nje, objava, proglas; izdanje, izda- vanje (knjige); objavljeno djelo, izda- no djelo, tiskano djelo pubotomija (lat. pubis stidnik, gr. tome rezanje) med. v. pubiotomija pucolana (tal. puzzolana) vulkanski tuf (prinac), vrsta vulkanske zemlje od koje se pravi buka koja se, pod utje- cajem vode, stvrdnjava (naziv po tal. gradu Puzzoli, odakle se osobito do- bavlja) pu (vic.-njem. Putsch) "udarac'': izne- nadan oruan ustanak jednog dijela naroda ili kakve skupine (najee biva brzo uguen), prepad, mali pre- vrat puist (vic.-njem. Putsch) sudionik u puu, prevratnik, pobunjenik pud (rus. pud, lat. pondus teina) ruska jedinica za mierenie teine = 16.3805 kg pudenda (lat.) mn. stidni dijelovi tijela, spolni organi puder (fr. poudre, lat. pulvis gen. pul- veris} prah, bjelilo za lice; praak, lijek u prahu; pijesak za posipanje puding (engl. pudding) omiljeno engl. jelo; ima ga vie vrsta, ali se svako, uglavnom, pravi s branom, jajima, grizom, riom, maslacem, eerom, groicama ili dr. voem; kuha se u pari pudl (njem. Pudel) vrsta malih pasa ko- vrasle dlake, kudrov pudler (engl. puddle) sprava za proi- avanje lijevanog eljeza pudlovati (engl. puddle mijeati) lije- vano eljezo proiavati oslobaa- jui ga ugljika pudrati (fr. pouderer) posuti prakom, posipati prakom; mazati lice pude- rom pudreta (fr. poudrette) gnojivo u praku prireeno od ljudskog izmeta; tako- er: mokraa umjetno preraena u gnojivo (urata) pudrijera (fr. poudriero) kutija za pu- der pueblo (p. pueblo narod) indijansko selo, indijansko naselje puerperalni (lat. puerperalis) porodilj- ski; puerperalna groznica porodiljska groznica, babinja groznica puf (engl. pufO pretjerano hvaljenje, iz- miljotina, velianje; napadna rekla- ma: neslana, pretjerana ala pufer (njem. Pufper) na eljeznikim vagonima: odbojnik, odbija (eljez- na naprava u obliku tanjura na opru- gu za ublaavanje sudara) pufna (engl. putf) prailica za pudranje pukati (njem. pflucken brati) upati, vaditi pul (engl. pool) trg. udruivanje vie tr- govakih poduzea u pekulativne svrhe, kartel pulard (fr. poularde, lat. pullus) ukop- Ijen pijetao, kopun (od 3 do 5 mjese- ci) pularderija (fr. poularderie) njegovanje peradi, peradarstvo; osobito: peradar- nik gdje se ukopljena perad (kopu- ni) uzgaja na veliko pule (lat. pullus mladune) magare, osli, tovari pulen (fr. poulain, lat. pullus drijebo) gojenac, pitomac neke portske ko- le (boksake, hrvake i dr.) pulena (fr. pulaine kljun broda) lik ene ili ivotinje kao ukras broda; basti- on, zvir pulfer (njem. Pulver, lat. pulvis) barut u prahu; prah, praina; praak pulijn (tur, pul) 1. puce, kopa; 2. ukras- ni metalni predmet koji se priiva na odjeu; 3. kolut, koluti; 4. sitan novac, potanska marka, biljeg Pulmanova kola vrsta salonskih i spa- vaih vagona (naziv po izumitelju, am. industrijalcu G. M. Pullmanu) pulmonalni (lat. pulmonalis) pluni, koji se Lie plua ili im pripada; koji lijei plune bolesti pulmonarni 1193 puma pulmonarni (lat. pulmo) v. pulmonalni pulmonati (lat. pulmo pluno krilo) 1. sve ivotinjo koje diu na plua; 2. puevi pluai pulmonian (lal. pulmoneus) bolestan na plua, susiav; pluni pulmonija (lat. pulmonia) med. tuber- kuloza plua, suica; upala plua pulmotor (lat. pulmo plua, motor po- kreta) med. sprava za umjetno di- sanje pulomantija (lat. pullus pile, pilece, gr. manteia vraanje, gatanje, prori- canje) proricanje po kokoima pulover (engl. pullover) pletena, obino vunena muka bluza, nosi se ispod kaputa i oblai preko glave pulpa Gat. pulpa mekota, krhko meso) 1. med. zubna sr koja sadri ivac i krvne ile; 2. mesnati dijelovi ivo- tinjskog tijela; meso voa i povra; u ljekarnama i industriji vonih kon- zervi: hladetinasto meso ili hladeti- nasta sr korijenja i plodova, kaa pulpet (lat. pulpitum) naprava slina stolu s kosom povrinom (za pi sanji;, note i si.); pult pulpitis (lat. pulpa mekoa, krto meso, meso) med. upala zubne sri; usp. pulpa puls (lat. pulsus) zool. proirenje arte- rija izazvano rilmikim potiskiva- njem krvi iz srca, odgovara kucajima srca i ovisi o djelatnosti srca i sasta- vu zida arterija, bilo; pren. najosjet- ljivije mjesto neke stvari ili ovjeka; napipati nekome puls pronai neko- me najosjetljivije mjesto; opipati puls na. fin nain uvijeno ispitati to net- ko o neemu misli pulsacija (lat. pulsalio) udaranje, kuca- nje, osobito srca; treperenje svjetlo- sti Pulsate et aperietur vobis it. pulzale et aperietur vobis (lat.) Kucajte i ot- vorit e vam se (Isus) pulsatila (lal. Anemona pulsatilla) but, umarica, anemona pulsatio aurium it. pulzacio aurijum (lat.) med. kucanje u uima pulsatio capitis it. pulzacio kapi ti s (lat.) med. kucanje u glavi, osobito u sljepooicama pulsatio cordis it. pulzacio kordis (lat.) med. kucanje srca pulsator (lat. pulsator) zrani utiskiva, ljevkasta sprava za dovoenje zra- ka, npr. strojarskih odjela na brodo- vima itd. pult (lat. pulpitum, njem. Pult) stalak; stol s kosom povrinom za itanje, za pisanje, za note i si. pulvan (polj. polowanie) ispunjeni le- trijeb tkao mamac u lovu na tetri- jebe) pulverizacija (lat. pulverisatio) pre- tvaranje u prah pulverizirati (lat. pulverisarc) imljeti, stui u prah, pretvoriti u prah, pre- tvarati u prah, smrviti; raspriti, ras- privati, tekuinu kroz trcaljku ras- privati u vrlo sitne kapljice pulvilus (lat. pulvillus jastui) med. jastuast zavoj pulvis (lat.) v. pulfer pulzacija (lat. pulsatio) v. pulsacija pulzator (lat, pulsator) v. pulsator pulzimantija (lat. pulus bilo, gr. man- teia gatanje, proricanje) proricanje po nainu kucanja bila pulzimetar (lat. pulus bilo, gr. metron mjerilo, mjera) med. ureaj u obliku krivulje za grafiko predoavanje kretanja bila, pulsa; sfigmograf pulzirati (lat. pulsarc) udarali, kucati, biti (kao puls) pulzometar (lat. pulsus udaranje; bilo, gr. metron mjera, mjerilo) vrsta crpke za crpljenje vode pomou pare puma (peru. puma) zool. ameriki lav ili crveni tigar, kuguar (lat. Kelis con- color) pumeks 1194 punktirati pumeks Gat. pumcx) kamen plavac, u- pljikav kamen pumpa (njem. Pumpe) mrk, crpka pumrl (njem. Pummel debeljko) toka koja se biljei uz ime kartaa koji izgubi partiju; pren. biljeka o nei- jem loem ponaanju punca (tal. punzone, lat. punetio) etvr- tast ili okrugao elini ig pomou kojega se izrauju u kovini izdub- ljene ili ispupene figure, znaci itd.; kalup za kovani novac i medalje: ig na zlatu, srebru i platini puneheon it. pann (engl.) engleska mjera za tekuine = 381,661 1 punchingball it. paningbol (engl.) port, visea konata lopta za vje- banje boksaa puncirati (tal. punzone) praviti pomou elinog iga u kovini izdubljene ili ispupene figure i dr.; igosati (zlato, srebro, platinu, nakit) puneto homicidii it. punkto homici- dii Gat.) prav. zbog ubojstva ovjeka punetum litis it. punktum litis (lat.) prav. predmet spora, osobito pravnog punetum materiae it punktum mate- rije (lat.) fiz. materijalna toka, ge- ometrijska toka 5 fizikim znae- njem, toka a masom (pojam koji je uveo "najdosljedniji njutnovac* Ru- er Bokovi) punetum saliens it punktum salijens Gat. punetum saliens toka koja od- skae) ono to jc bitno, bit neega, glavna toka oko koje se sve okree, ono to jc odluujue u nekoj stvari, glavna stvar, jezgra ega pun (engL punch, hindost panch, pan- teh, sanskr. paneha, panteha) pie koje ima pet sastojaka (panch, pan- eha = 5): alkohol (arak, rum ili ko- njak), kiselkast sok (limunov ili ka- kvog drugog ploda), aromatian zain (aj, cimet, limunovu koru i dr.), e- er i vruu vodu ili vrue vino pun-bola (engl. punch-bowle) posuda u kojoj se priprema pun pun-ekstrakt (engl. punch. lat. extrac- tum) svi sastojci od kojih se priprema pun, osim vode; pun-esencija pun-esencija (engl. punch, lat. essen- tia) v. pun-ekstrakt Punica fides it. punika tides (lat.) "punska vjera'', tj. vjera Punjana (Kartaana) koji su bih poznati po tome to nisu drali zadanu rije punk it. pank (engl.) pokret medu mla- dima nastao sredinom sedamdesetih godina 20. st.; karakterizira ga razo- aranost, anarhija te prijeziran po- gled na svijet; pripadnici pokreta ob- lae se u poderanu odjeu te sc min- kaju na upadljiv nain i kite lanci- ma, "zihericama" i si. punkeija (lat. punetio) med. bodenje, ubadanje, probadanje tijela radi utvr- ivanja prirodo bolesti; lumbalna punkeija ubod iglom u slabinski pr- Ijen radi vaenja tekuine iz kralje- nice (likvora) punkt (lat. punetum toka) bod, ubod; gram. znak koji se stavlja na zavr- etku reenice i kod skraenih rijei, toka; geom. granica, poetak i kraj hnije; ret. potpuna i zaokruena re- enica; odjeljak nekog spisa koji pred- stavlja odreenu cjelinu s obzirom na smisao i sadraj, predmet govora, komad, stvar punkta dicrczos (lat. puneti, gr. dia- iresis razdvajanje, dijeljenje) mn. gram. toke koje se stavljaju iznad samoglasnika kao znak da ga treba itati kao zaseban i samostalan glas, npr. pot = poet punktacija (lat. punetatio) skica, nacrt ugovora, toke, uvjeti sporazuma, osnovne odredbe ega punktirati Gat. punetare) oznaiti (ih: oznaavati) tokama, stavljati (ih: staviti) znake interpunkcije; isto- kali, nainiti od toaka; naglaavati, punktuacija 1195 puriforman podvlaili, obiljeavati; med. probosti neko mjesto na tijelu da bi iscurila bolesna tekuina; trg. postaviti, nave- sti prethodno uvjete ugovora; napra- viti toku, tj. obustaviti plaanja; vjerno reproducirati u kamenu jedan model; glaz. tokom oznaiti da jed- na nota vrijedi za polovinu vie od svoje uobiajene vrijednosti punktuacija (lat. punetuatio) stavlja- nje pravopisnih znakova; pravopisni znaci; interpunkcija punktualan (lat. punelum toka) toan, vrlo toan; tokast, u obliku toke punktura (lat. punetura) med. v. punk- cija punski (lat. punicua) koji se tie Pu- njana, Kartaana ili Feniana, njima svojstven, koji od njih potjee ili im pripada; Punski ratovi ratovi voeni izmeu Rima i Kartage u treem i drugom st. pr. n. c.; bilo ih je tri, a najvaniji je Drugi punski rat (219 201); pren. laan, nevjeran, vjerolo- man (punska vjernost) punta (tal.) vrh brda, rt (u Dalmaciji) punta (tal.) vrh. iljak; rt punta d'arco it. punta d'arko (tal.) glaz. v. a punta d'arco punta dell'arco it. punta del'arko (tal.) v. a punta d'arco puntapet (tal. pontapetto) pribadaa pup (engl. poop) stranji dio broda, krma pupa (njem. Puppe) 1. lutka; 2. liinka (larva) stupanj u preobrazbi kukaca pupil (lat. pupilla) prav. siroe; tienik; maloljetnik (bez oca) koji je pod skrb- nitvom pupila (lat.) anat okrugao otvor u a- renici oka s prosjenim promjerom od 2 do 3 mm, zjenica pupilaritet (lat. pupillaritas) prav. ma- loljetnilvo, razdoblje pod skrbni- tvom pupilarni (lat. pupillaris) prav. siroad- ski, koji se tie siroeta, tienika, maloljetnika, maloljetniki; anat. koji se tie zjenice (oka), rjenini; pupi- larni depozit novac maloljetnika-si- roeta koji se nalazi u banci pod nad- ; zorom suda pupilni (lat. pupilla zjenica) anat. zje- nini pupilni (v. pupila 2.) prav. v. laksament purana (sanskr. purana) vrsta staro- indijskih epsko-didaktikih knjiev- nih djela koja sadre mitoloke pri- e o stvaranju, propasti i obnovi svi- jeta, djela bogova i junaka, propise o vjerskim obiajima i praznovanjima, ulomke o pravima i dunostima poje- dinih kasta, filozofska razmatranja itd. purgacija (lat. purgare, purgatio) med. ienje, proiavanje; prav. opovr- gavanje neke sumnje pred sudom purgancija Gat. purgantia) med. pro- iavanje crijeva; lijek za ienje purgar (njem. Burgcr) graanin uope; malograanin, sitniav ovjek purgativ (lat. purgativum) med. sre- dstvo (ili: lijek) za ienje crijeva purgativan (lat. purgalivus) koji pro- iava, koji pomae ienju (criie- va) purgatorij (lat. purgatorium)kod kato- lika: (vjerovanje u) islihte. mjesto gdje due umrlih moraju najprije okajati svoje grijehe prije nego to dospiju u carsvo vjenog blaenstva purger (njem. Biirger graanin) graa- nin pren. malograanin, filistar purgirnti (lat, purgare) med. istiti, oistiti, proistiti crijeva; prav. oslo- boditi se optube, opravdati se; pri- praviti svilu za bojenje puriOkacija (lat. puriticatio) ienje, proiavanje purifikatorij (crkv.-kat.) ubrus za bri- sanje kalea pri misi puriforman (lat. purifbrmis) med. gno- jast 1196 putativan puri lan purilan (lat. puerilis) djetinji, djetinj- ski, djeaki; djetinjast, neozbiljan ili nezreo kao dijete Purim (hebr. pur, purim) veseli idov- ski blagdan kojim 14. i 15. adara (oujka) proslavljaju spomen na sret- no izbavljenje Zidova, kad ih je Ks- tera spasila od unitenja purin (lat. purus ist) organski dui- nati spoj; nalazi se u organizmu kao proizvod izmjene tvari (u ljudskom, ali i u nekim biljnim organizmima) purist (lat. purus ist) onaj koji tei ienju jezika od nepotrebnih tuih rijei, onaj koji pretjeruje u tenji za ienjem jezika, istunac puritanac (lat puritas istoi) istu- nac, onaj koji se strogo pridrava po- stavljenih naela; lan engleske Prez- biterij anske crkve koja se htjela stro- go pridravati evangelike istoe puritanizam (lat puritas istoa) i- stunstvo, preLjerana strogost u vjer- nosti postavljenim naelima i obia- jima: pokret medu engleskim protes- tantima u XVI. st. za odravanjem Crkve u cvangelikoj istoi (nasu- prot Anglikanskoj crkvi koja se u mnogome ugledala na Katoliku cr- kvu) purizam (lat. purus ist) ienje jezika od nepotrebnih tuih rijei i loih kovanica; pretjeranost u tenji za istoom govora, istunstvo puro Gat. purus ist) med. ist sok (ek- strakt) od mesa (sredstvo za okrjepu i jaanje) purpur (lat purpura, gr. porfyra pur- purni pu; grimizna boja) najfinija Ijubiastocrvena boja koju su prvi prireivali stari Feniani od bezboj- nog soka tzv. "purpurnog pua" koji se tek na svjetlosti oboji; skupocjena tkanina ove boje; purpurna ih gri- mizna odjea, purpurni ih grimizni ogrta, osobito kardinalski; pren. lje- pota, sjaj, rasko, skupocjenost, dra- gocjenost purpura Gat.) med. v. pelioza purpurin (lat. purpurinum) kem. triok- siantrahinon. nalazi se, pored aliza- rina, u kani (lat. rubia tinetorum), umjetno se dobiva iz antracena purpurna kiselina (lat. purpuricum aciduin) kem. ivotinjska kiselina ko- ja sc priprema od mokrae purtropo (tal.) na alost, aliboe purulencija (lat purulentia) med. za- gnojenost, gnojenje purulentan (lat. pus, puris gnoj, puru- lentus) med. gnojan, zagnojen purulenti (lat, purulcnta) mn. med. sredstva za gnojenje, za izvlaenje gnoja purulescencija (lat. purulescentia) med. gnojenje, zagnojavanje, stvara- nje gnoja purus putus Gat.) "ist deko", tj. onaj koji poznaje samo svoju struku, a o svemu drugom nema pojma pusa (njem. Pussel) poljubac pusta (mad. puszta) velika i travom bo- gata ravnica, panjak, stepa u sred- njoj Maarskoj (danas veinom zasi- jana penicom, kukuruzom i dr.) pustula (lat pustula) med. gnojna bu- buljica, prit pustulozan (lat. pustulosus) med. bu- buljiav, pritav pusula (tur.) cedulja, potvrda, pisamce put mjera za teinu, uteg u Indiji = 1 1/ 2 engl. funte = 680,388 g; vrsta ko- sitrenog novca putamen (lat) bot. jezgra u vou s ko- ticom. kotica putar (njem. Butter) maslac putativan Gat. putativus) tobonji, za- miljen; koji se smatra zakonitim, a nije; putativni brak prav. brak u ko- jem, pri sklapanju, obje strane, ih samo jedna, nisu znale da postoje za- konske prepreke sklapanju toga bra- ka pute ili 1197 putri dan puteal (lat. puteal) ograda oko zdenca ili esme puti (tal. putti) u slikarstvu i kipar- stvu: goli djeji likovi, obino aneli 3 krilima i bez krila Putifarka ena egipatskog dvorskog do- stojanstvenika Putifara (Potifara) ko- ja je htjela zavesti idovskog mladi- a i roba Josipa; pren. bludnica, za- vodnica putir (gr. poter posuda za pie, asa, pino pijem) u pravosl. crkvi: zlatna ili srebrna aa u koju se toi vino, razblaeno vodom, i kojim se vjerni- ci prie s uju puto (tal. putto) umj. lik malog golog djeteta, obino kao ukras na umjet- nikim graevinama, osobito slavi- nama i slino putrefakcija Gat. putrefacere) trulje- nje, trule, raspadanje putresciu (lat. putresccre prelaziti u truljenje, truliti) kem. otrov koji se razvija pri truljenju mesa putri dan (lat. putridus) truo; pokvaren, smrdljiv v Q Q, q slovo latinskog podrijetla koje se umee poslije dvadeset i treeg slova hrvatske latinice quaestio it. kvcstio (lat.) pitanje, spor- no pitanje; znanstveno pitanje, znan- stveno ispitivanje; zadatak, istraga, sporna toka; muno pitanje, muka, muenje quaestio facti it. kvescio fakti (lat.) prav. ispitivanje (ili: pitanje) o stvar- nom, injeninom (za razliku od is- pitivanja pravnog naela) quaestio juri it. kvestio juri (lat.) prav. pravno pitanje, pitanje koje spada u podruje prava quantite negligeable it. kantite ne- gliabl (fr.) zanemariva veliina, bez- naajna veliina, veliina o kojoj se ne mora voditi rauna; okolnost o kojoj se ne mora voditi rauna pri rjeavanju kakvog politikog ili eko- nomskog pitanja Quasimodngeniti it. kvazimodogeni- ti (lat.) u Kat. crkvi: prva nedjelja nakon Uskrsa, Bijela nedjelja (pre- ma jednom psalmu koji poinje rijeima Quasimodogeniti, to u pri- jevodu znai: kao novoroena djeca) quaternio terminorum it. kvaternio terminorum (lat.) log. etvrtina poj- mova, etiri pojma, pogreka u za- kljuivanju koja nastaje zbog dvosmi- slenosti jednoga od triju pojmova (gornji, srednji i donji pojam) u za- kljuku (silogizmu) koji u ovom slu- aju ima, umjesto tri, etiri lana querela nulitatis it. kverela nuhtatis (lat.) prav. nitavna alba, tuba zbog nitavnosti kojoj je cilj da, i nakon formalne pravomonosti, ukloni dva najtea razloga nitavnosti: sudje- lovanje iskljuenog suca pri do- noenju opovrgnutog rjeenja i nedo- statak stranakog zastupanja qui vivra, verra it. ki vivra, vera (fr.) tko ivi, vidjet e. tj. budunost e pokazati, vidjet e se quid pro quo it, kvid pro kvo (lat.) jedno umjesto drugog, brkanje, ne- sporazum, zamjena u pojmu, osobi ih imenu quieta non movere it. kvijeta non movere (lat.) ono to miruje ne treba dirati (prema Platonu), opomena vla- dama da ne pretjeruju u donoenju reformi quieto it. kvijeto (tal.) glaz. mirno, spo- kojno quitte ou double it. kit u dubi (fr.) u igri: ih gubitak povratiti ih dvostru- ko platiti; pren. staviti sve na kocku, ili ostati ili propasti quo titulo? it. kvo titulo (lat.) na te- melju ega? kojim pravom? Quo vadi? it. Kvo vadi? (lat. Quo vadi. Domine?) Kamo ide, Gospo- dine? pitanje koje je apostol Petar uputio Isusu kad su ga vodili na Golgotu (Iv 13,36); naslov poznatog romana H. Sienkievvicza quod erat demonstrandum it. kvod erat demonstrandum (lat.) stoje bilo quotidianuB typus 1199 quousque tandem! za dokazivanje, to se je trebalo do- quousque tandem! it. kvouskve tan- kazati dem (lat.) "ta dokle e!" izraz kojim qnotidianus typus it. kvotidijanus se izraava nestrpljivost (prema po- tipus (lat.) med. svakodnevni povra- etnim rijeima Ciceronovog prvog tak neke bolesti govora protiv Katiline) R R, r dvadeset i tree slovo hrvatske la- tinice K oznaka za stupanj Reaumurova toplo- mjera Ra kem. kratica za radij rabarbara (gr. ra, lat. rha barbarum) bot. poznata biljka iz porodice dvor- nika (podrijetlom iz srednje Azije) iji se uti korijen upotrebljava u me- dicini, osobito kao sredstvo za osvje- avanje i ienje; inae povrtnica i ukrasna biljka rabarbarin (lat. rha barbarum) kem. kiselina koja se nalazi u rabarbari rabat (tal. rabaliere oboriti, fr. gabais) trg. odbitak, popust u utvrenoj cije- ni robe, snienje cijene, smanjena cijena rnbat-konto trg. raun o uinjenom po- pustu u cijeni neke robo rnbdologija (gr. rabdos prut, logia) vjetina raunanja na tapie rabdomahija (gr. rahdomachia) borba palicama u borilakim kolama rabdomnnt (gr. rabdos prut, mantis pretkaziva, prorok) onaj koji prori- e pomou tapia, osobito koji po- mou tzv. vilinskih raalja otkriva rude, izvore i si. rabdomantija (gr. rabdos prut, man- teia pretkazivanje. proricanje) prori- canje po tapiima, otkrivanje pomo- u tzv. vilinskih raalja pod zemljom skrivenih stvari, osobito ruda, vo- denih izvora i tokova rabi (hebr. rab. rabbi) uitelj; u Kristovo vrijeme poasna titula palestinskog uitelja koju su esto i Isusu prida- vali uenici i tovatelji rabic njem. (Drahtnetz) iana mrea rabies canina it. rabijes kanina Gat.) med. psee bjesnilo rabijatan (tal. arrabbiato, lat. rabies bijes) grub, surov, bijesan rabijatan (tal. rabbia srdba, gnjev, bijes, bjesnilo) bijesan, razbjenjen, estok, grub, razbijaki, uvijek spre- man na tunjavu, goropadan rabin (hebr. rabbi) idovski sveenik, idovski vjerouitelj rabinat (hebr. rabbi) zvanje i djelokrug rabina rabiniti (hebr. rabbi) mn. v. talmudisti rnbinizam (hebr. rabbi) znanost 0 heb- rejskom jeziku i idovskoj religiji rnbinski jezik novohebrejski jezik koji su stvorili rabini, osobito znanstveni jezik idovskih pisaca od X. st. rabulist (lat. rahulista) lo pravnik koji naopako tumai zakone, brbljavac rabulistiki dokaz log. tobonji dokaz, dokaz koji je utemeljen na lanim zakljucima rabulistika (lat. rabula) izopaavanje zakona rabuni (hebr. rabbuni) na gospodar i uitelj (titula kojom su uenici oslov- ljavah Isusa) raee-bout it. res-bot (engl.) port, tr- kaki amac racija (fr. ration) 1. odreena mjera, dnevni obrok u vojsci, osobito za ko- nje (za razliku od obroka hrane koji pripada vojnicima, porcije) racija 1201 raddoppiamento rncija (ar. rgaca, rgaria) 2. prvotno: po- hod muslimana u borbu protiv ne- vjernika; pljakaki pohod (po poho- du fr. trupa na sjev. Afriku); policij- ska akcija ili potjera za sumnjivim osobama raciocinacija (lat. ratiocinatio) promi- ljanje, razmiljanje; razumno zaklju- ivanje, razumni zakljuak, dokaz; retorika ili poetska figura kojom go- vornik ili pisac sam sebe poziva na navoenje razloga zbog kojega je ne- to tvrdio racionnlan (lat. rationalis) fil. razu- man, obdaren razumom, razumni, utemeljen na razumu, znanstveni; mat. koji se moe izraunati potpu- no, izraunljiv, izraen bez korijen- skog znaka; izraziv cijelim koliina- ma (supr. fil. empirijski; mat. iraci- onalan) racionalist (lat. ratio razuin) onaj koji vjeruje u razum kao u jedini pravi izvor spoznaje; onaj koji i nauavanje i naela svog vjerovanja izvodi razu- mom. a trudi se otkrivenu religiju shvatiti razumom (razmiljanjem); pristaa (ili: pobornik) racionalizma racionalistiki (lat. ratio razum) ra- zumni, stvoren razumom, koji je u duhu racionalizma, koji se tie raci- onalizma, koji je u vezi s racionaliz- mom, koji pripada racionalizmu racionalizacija (lat. ratio razum) orga- nizacija neke djelatnosti na temelju najsvrhovit.ijih metoda i naina rada, usavravanje, poboljavanje, pobolj- anje; racionalizacija proizvodnje srniljenost u radu kojoj je cilj da sa to manjim utrokom vremena i energije radnika postigne najvii pro- izvodni uinak racionalizam (lat. rationalismus) pri- mjena razuma na sve to je ovjeku dano u iskustvu, da razum o tome sudi, ispituje i shvaa; fil. smjer koji smatra razum i miljenje kao jedini, ili bar najvaniji izvor spoznaje;, kojim se jedino moe doi do istine (racionalistiki filozofi su: elejci. Pla- ton, Descartes, Spinoza, Leibniz, Fichte, Schelling, Hegel, Herbari i dr.); smjer aktivistike etike koja smatra razum i znanost najveom ljudskom snagom; u religiji: naelo da nijedno vjersko nauavanje ne tre- ba primati bez razumnog ispitivanja i provjeravanja; uvjerenje da je ra- zum najvii sudac u vjerskim pita- njima, razumna vjera (supr. superna- turalizam); lit. knjievno razdoblje pod utjecajem ideja filozofskog racio- nalizma racionalizator (lat. ratio razum) onaj koji u praktinom djelovanju radi po savjetima razuma, onaj koji radi u duhu racionalizacije racionalnost (lat. ratio razum) fil. ra- zumnost, obdarenost razumom, spo- sobnost miljenja; ivljenje i postu- panje prema propisima razuma; mat. izraenost bez korijenskog znaka; izrazivost cijelim koliinama, srau- nanost, proraunanost racionirati (fr. ration obrok) 1. dijeliti na obroke, podijeliti na obroke; usp. racija 1. racionirati (lat. ratio razum) 2. raditi razumno, Ij. onako kako je najsvr- hovitije i najpraktinije ralati (njem. ratschen) izgovarati glas r stranjojezino radar (engl. skraeno: radio deteeting and ranging radio koji otkriva i odre- uje tono mjesto u prostoru) ureaj koji emitiranjem ultrakratkih radio valova otkriva vrste predmete na velikoj udaljenosti u zraku, vodi ili na kopnu raddolcendo it. radolendo (tal.) glaz. blago, ljupko, umiljato raddoppiamento it. radopijamenlo (tal.) glaz. udvostruavanje raddoppiato 1202 radio raddoppiato it. radopijato (tal.) glaz. izraz koji znai da neto treba dvaput svirati ili pjevati radesiga (dan. radesvge) med. veoma teka bolest, slina gubavosti (u Nor- vekoj, vedskoj, Islandu i dr.) radicirati (lat. radicari) ukorijeniti, uh- vatiti korijen; svesti, vratiti na os- novu, poetak ili podrijetlo; osnovati, zasnovati, postaviti na vrste i sigur- ne osnove; mat. izvaditi korijen ne- kog broja, korj eno vati radiestezija (lat. radium, gr. aistha- nomai osjeam) noviji naziv za spo- sobnost da se, pomou tzv. vilinskih raalja i slinih mehanikih napra- va, otkrivaju podzemne vode, izvori, rude i si. radiestezist onaj koji se bavi radies- tezijom radij (lat. radium, radius zrak, radiare zraiti) kem. element koji su otkrili supruzi P. i M. Curie (1898.) u ura- novoj rudai, atomska teina 225,97, redni broj 88, znak Ra, radioaktivan; javlja se kao raspadni proizvod ura- na u svima uranovim mineralima radijacija (lat. radiatio) fiz. zraenje radijalan (lat radialis) zrakast; koji se odnosi na radijus, koji ide u smjeru polumjera radijan (lat. radius polumjer) mat. luk kruga ija je duina jednaka s polu- mjerom; sredinji kut kruga koji lei pod takvim lukom radijant (lat. radiare zraiti, radians koji zrai) astr. toka na nebeskom svodu iz koje prividno izviru mete- ori i meteorske pojave radijnran (lat. radiare zraiti) koji zrai radijator (lat. radiator) 1. grija, uplje tijelo od lijevanog eljeza ili elinog lima kroz koje prolazi vrela voda ili para radi zagrijavanja; 2. pribor sa- stavljen od tankih cjevica kroz koje prolazi voda za rashladivanje moto- ra, hladnjak radijeva emanacija (lat. radium, ema- natio istjecanje) kem. fiz. radioak- tivan plin koji se stalno razvija iz radijevih preparata i koji se pretva- ra u kakav vrst radioelement radijus (lat radius) zraka (suneva ili svjetlosna); mat. polumjer radijus-vektor (lat radius vector) mat duina koja spaja sredite elipse, pa- rabole ih hiperbole s bilo kojom nji- hovom tokom radikal (lat, radicalis od radix gen. ra- dicis korijen) 1. mat. rezultat korje- novanja; 2. kem. osnova baza i kise- lina, jednostavna ili sloena tvar koja s nekom drugom tvari moe formirati kiselinu ili bazu; 3. pren. ovjek koji tei za korjenitim mijenjanjem ne- kog stanja radikalan (lat. radicalis od radix gen. radicis korijen) korjenit, ukorijenjen, potpun, temeljit, prvobitan, uroen, koji je od prirode, prirodan; mat. ko- rijenski; radikalno lijeenje lijeenje u potpunosti (za razliku od palija- tivnog lijeenja) radikali (lat. radicalis korjenit, kori- jenski) mn. oni koji tee za korjeni- tim mijenjanjem nekog stanja radikalizam (lat. radicalis korjenit, korijenski) 1. korjenitost, temeljitost, potpuna dosljednost u zastupanju ne- kog shvaanja ih ostvarivanju nekog programa; 2. naela i ciljevi kojima tee radikali radikalno (lat, radicale) korjenito, pot- puno, iz temelja, temeljito, iz korije- na radikand (lat. radicandus) mat. broj ili izraz iz kojega se vadi korijen radikula (lat. radicula) bot. klica kod biljaka sjemenjaa radio (lat radium) 1. naziv za beino prenoenje zvukova na velike udalje- nosti; 2. u uem smislu: ureaj za primanje zvukova koji se prenose be- inim putem radio-amater 1203 radiolokator radio-amater {lat. radium, fr. amateur) onaj koji sc radiulehnikom i radio- fonijom bavi iz ljubavi (a ne profesi- onalno) radio-aparat Gat. radium, apparatus) ureaj za primanje valova emisijskih radio-poslaja radio-boje kisele obojene tvari za bo- jenje vune. odlikuju se jednostavno- u i postojanou; upotrebljavaju se za bojenje raznih pletiva radio-metar (lat. radium, gr. metron mjerilo, mjera) fiz. "svjetlosni mlin', ureaj kojim se energija toplinskih /.raka pretvara u mehaniku energi- ju gibanja radio-peleng (lat. radium, niz. peiling) odreivanje mjesta radiopostaje po- mou radio-pelengatora radio-pelengator (lat. radium, niz. pei- ling) ureaj za pelengiranje pomou eicktromagnetnih valova radioaktivan (lal. radium, activus dje- latan) koji ima svojstva radije vi h zra- ka, koji zrai; radioaktivne pojave svojstvo nekih tijela da stalno zrae nevidljivim zrakama; sve tvari, sup- stance, koje zrae slino kao uran i radij, tj. koje prodiru kroz tvari sva- ke vrste, zovu se radioaktivne radioaktivnost (lat. radium, activitas djelatnost) kem. svojstvo elemenata da svojim zrakama pocrne fotograf- sku plou, da ioniziraju zrak, da pro- diru knrz tvari svake vrste; osim tira- na i radija lo svojstvo imaju torij, aktinij. polonij (prirodna radioaktiv- nost); umjetna radioaktivnost radio- aktivnost koja je izazvana najprije kod aluminija radioautografijn (lat. radium, gr. au- tos sam, grafo piem) ispitivanje na- gomilavanja radioaktivnih tvari i njihove razdiobe u biljnom i ivotinj- skom tkivu pomou fotografskih plo- a i filmova (primjenjuje se u medi- cini, mikrobiologiji i dr.) radioficirati (lat. radium, facere) spro- vesti. s provoditi radiofikaciju radiofikacija (lat. radium, facere ra- diti) uvoenje radioinstalacija, iz- gradnja radiopostaja i si. radiofonija Gat. radium, gr. fone zvuk, glas) izazivanje (ili: proizvoenje) zvuka putem svjetlosnih ih toplin- skih zraka koje se u pravilnim preki- dima putaju na osjetljivu plou radiofor (lat. radium, gr. fero donosim, nosim) med. ureaj sa strujom viso- kog napona, slui za lijeenje bolesti ivaca, reumatizma i si. radiogen (lat. radium, gr. gennao ra- am, proizvodim) med. radijev pre- parat s ravnomjernim i mjerljivim zraenjem, uzima se kao lijek u raz- liitim oblicima radiografija Gat. radium, gr. grafia pisanje) ispitivanje pomou rendgen- skih zraka; osobito: izraivanje foto- grafskih slika {radiograma) pomou rendgenskih ureaja radiogram (lat. radium, gr. gramma pismo, pisano) brzojav koji se alje beinom telegrafijom; med. slika stvorena posebnim zrakama, obino slika rendgenskim zrakama (renge- nogram) radiolog (lat. radium, gr. logos) onaj koji se bavi radijevim i rendgenskim zrakama i njihovim ureajima radiologija (lat. radium, gr. logia) znanost o zrakama, osobito radijevim i rendgenskim, i njihovoj praktinoj primjeni, poglavito u medicini rndiolokacija Gat, locatio postavljanje, radium) nain otkrivanja poloaja i puta udaljenih predmeta, osobito ne- prijateljskih zranih i pomorskih snaga, pomou radiolokatora odnos- no radara radiolokator (lat locare postaviti, met- nuti, locus mjesto, radius zraka) fiz. u Britaniji naziv za radar (naziv ra- dar obino se upotrebljava u SAD-u) radio skopi ja 1204 raglan radioskopija (lat. radium, gr. skopeo promatram) med. ispitivanje rend- genskim zrakama radiotehnika (lat. radium, gr. tech- nike) tehnika koja se slui djelova- njem eleklromagnelnih valova, tj. tehnika prenoenja na daljinu zna- kova, govora, glazbe ili slika elektro- magnetnim valovima radiotelefonija (lat, radium, gr. tele na daljinu, fone zvuk, glas) opi naziv za sve ono sto obuhvaa prenoenje na daljinu govora putem eleklromag- netnih valova, telefoniranje bez ica radiotelegrafija (lat. radium, gr. tele na daljinu, grafia pisanje, biljeenje) telegrafija bez ica, beina telegra- fija radioterapija (lat. radium. gr. thera- peia lijeenje) znanost o ljekovitom djelovanju zraka, i to: lijeenje svjet- losnim zrakama = fototerapija, lije- enje rendgenskim zrakama = rend- genoterapija, lijeenje radijevim zra- kama = radioterapija radirati (lal. radere) 1. strugati, ostru- gati; izbrisati, brisati struganjem ili gumom; 2. praviti crte elinom ig- lom na bakrenoj, cinanoj ili elinoj ploi premazanoj voskom ili lakom Radix omnium malorum avaritia it. radiks omnium malorum avaricija (lat.) Korijen sviju zala je lakomost radl(a) (njem. Rad kota) kotai za re- zanje tijesta rada (engl. raja, rajah, sanskr. rajan, radsehan, lat. rex) "kralj", titula in- dijskih vladara; usp. maharada rafa (gr. rafe) anat. av. npr. lubanjski av rafal (fr. rafale) vihor, jak i iznenadan vjetar; voj. iznenadan napad brzom paljbom (rafalna vatra) rafalna vatra voj. v. rafal rafanija (gr. rafanos) med. ruski katar (prehlada) rafija vlakno dobiveno od madagaskar- ske biljke Raphia ruffia rafinada (fr. raffinade) proiavanje eera; proieni eer, najfiniji e- er rafinaa (fr. raffinage) v. rafinada rafiner (fr. raffincur) proiava ee- ra, preraiva eera rafinerijo (fr. raffincrie) tvornica za preradu eera; proiavanje eera, prerada eera; pogon za proia- vanje i oplemenjivanje neeg, npr. bakra, mineralnog ulja, nafte i dr; pravljenje neega finijim, profinjeno- st; pren. neprirodnost, prepredenost rafiniran (fr. raffine) proien, naprav- ljen finijim, profinjen; prepreden, lu- kav, dosjetljiv, domiljat rafinirati (fr. rattiner) proistiti, proi- avati (eer, petrolej i dr.); oistiti kovinu; praviti finijim, profiniti rafinoza (fr. raffmose) vrsta eera ko- jega ima u melasi eerne repe; me- litoza rafioli (tal. ravioli) valjuii od kosanog mesa rafosimfiza (gr. rafe av, symfyo sra- slem) med. sraslost lubanjskih avo- va rafunk v. rauhfang rafunkirer (njem. Rauchfangkehrer) dimnjaar ragade (gr. ragas napuklina, pukotina) mn. med. pukotine na koi. osobito venerine na spolnim udovima i u blizini stranjice ragadij (gr. ragas napuklina, pukoti- na. lat. rhagadium) med. mala puko- tina na koi rager (ved.) mladi koji nita ne radi, skitnica (u skandinavskim zemljama) raglan (engl. raglan) dug, portski ili kini, muki gornji kaput kod kojega rukavi nisu uiveni u ramenima, ne- go idu od samog ovratnika (nazvan po zapovjedniku engleske vojske u Krimskom ratu, lordu Raglanu) ragu 1205 raketni aparat ragu (fr. ragout) jelo od kosanog mesa ili ribe 5 finim zainima i umacima; pren. mjeavina, smjesa Ragusa 1. tal. naziv za Dubrovnik; 2. pokrajina na Siciliji i njezin glavni grad ragutantan (fr. ragoutant) koji izaziva volju za jelom, ukusan; pren. ugo- dan, umiljat, draestan raguzino (tal. ragusino) srebrni novac u vrijednosti 1 L'2 dukata, kovan u Dubrovniku do 1800. g. rahi- (gr. rachis) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: leda; kraljenica rahiagra (gr. rachis, agra plijen) med. kostobolja u kraljenici rahialgija (gr. rachis, algos hol) med. bol u kraljenici rahialgitis (gr. rachis, algos bol) med. upala lene modine rahiofima (gr. rachis, fyma izraslina, oteklina) med. oteklina kraljenice rahiokifoza (gr. rachis, kyfos zakriv- ljen) med. iskrivljenost kraljenice unatrag rahiolordoza (gr. rachis, lordos napri- jed iskrivljen) med. iskrivljenost kra- ljenice unaprijed rnhiomijelitis (gr. rachis, myelos sr) med. upala lene modine rahiomijeloftiza (gr. rachis, mvelos sr, fthisis suica) med. suenje kra- ljenice rahioparaliza (gr. rachis, paralysis uzetost) med. uzetost lene modine rahioplegija (gr. rachis, plege udarac) med. uzetost ivaca lene modine rahioreuma (gr. rachis, rheo teem, curim) med. bol u kriima, kriobolja rahiotom (gr. rachis, tome rezanje) kir. instrument za rezanje hrptene upljine rahitian (gr. rachis) med. koji boluje od rabitisa (mekanih kostiju) raliitis (gr. rachis) med. esta bolest kostiju kod djece, sastoji se u tome to se kosti, zbog nepravilne prehra- ne, ne ovapnjenjuju nego ostaju me- ke i gipke, engleska bolest; iskriv- ljenost kraljenice raison d'etre it. rezon d-etr (fr.) razlog koji opravdava postojanje neega, pravo stupanja u ivot raja (ar. ra'ijak stado) nemuslimanski podanici u nekadanjoj Turskoj, uglavnom krani koji su bili pod- loni plaanju haraa; pren. siroti- nja, prezreni stale rajetin (ar. ra'ijah stado) kranin u bivoj Turskoj koji je morao plaati hara; pren. siromaan, prezren o- vjek; usp. raja rajf (njem. Reif) kota, obru rajh (njem. Reich) drava; carstvo rajmeraj (njem. Raumen spremanje, ienje) ope ienje kue, tzv. "ve- liko spremanje" rajnvajn (njem. Rhein Rajna, Wein vi- no) rajnsko vino rajsferlus, ciferlus (njem. ReiJ3ver- schlutt) smiak, naprava za brzo spa- janje (zatvaranje) i razdvajanje (otva- ranje) rubova tkanine povlaenjem zupanog zatvaraa rajsnadl (njem. ReiBnagel) pribada, avli s velikom glavom za uvri- vanje papira raket (njem. Racket) glaz. stari puhaki instrument, slian oboi, u obliku ci- lindrino kutije; registar na orgu- ljama koji oponaa ton raketa raketa (njem. Rakete, tal. rocchetto, engl. rocket) 6ihura napunjena baru- tom i dr. zapaljivim raznobojnim tva- rima, slui za osvjetljavanje (npr. ne- prijateljskih poloaja) i vatromet; voj. granata koja se kree po zakonu re- akcije; letjelica s reaktivnim pokre- taem raketar (njem. Raketierer) izraiva i baca raketa; v. raketa 2. raketni aparat sprava kojom se. po- mou posebne rakete, s morske obale raketni avion 1206 rondevu ili otoka dobacuje brodolomcima ko- nopac za spaavanje raketni avion zrakoplov koji se kree pomou raketnog motora, zrakoplov na mlazni pogon, mlanjak raketni motor motor kod kojega se plinovi nastali izgaranjem neke eks- plozivne smjese izbacuju velikom br- zinom unatrag i time odbacuju mo- tor i spravu na kojoj se on nalazi (npr. zrakoplov i dr.) u suprotnom smjeru od smjera strujanja plinova; reaktivni motor rakun (engl. raccoon) zool. vrsto malih medvjeda ukastosive boje iz Sjev. Amerike, peru sve to ele pojesti, mogu se lako pripitomiti ralantir (fr. ralcntir) 1. zrak. smanjenje brzine; 2. u kinematografiji: uspore- no projekcija kako bi se mogli dobro promotriti razliiti pokreti rallcntando (tal.) glaz. usporavajui, sve lake i lake ramn (njem. Kahm) okvir na slici Rama (sanskr) mit. glavni junak ind. epa Ramajana, ramajiti (glavna sku- pina vinuita) ga potuju kao najvie bie; i u dananjem narodnom govoru Indije skraeni oblik ram upotreb- ljava sc esto umjesto Rog ram a dan (ar.) v. ramazan Ramnj;ina (sanskr. Ramayana) ime vis likog indijskog umjetnikog epa iz III. ili IV. st. pr. n. e., sadri 7 knjiga i 24 tisue stihova; opisuje doivljaje Kame, sina kralja Daarate, u borbi za otetu mu enu ramajiti (sanskr. Rama) mn. v. pod Ra- ma ramazan (Lur., perz.) deveti mjesec mu- slimanske mjeseeve godine u koji muslimanski zakon propisuje vjer- nicima strog post. suzdravanje od svih tjelesnih uivanja preko dana, a noi se provode u molitvi i veselju; nakon ramazana dolazi blagdan baj- ram rambada (fr. rambade) pom. ograda na brodovima rnmifikacija (lat. ramus grana, rainifi- calio) grananje; pren. razgranatost rnmiforman (lat. ramiformis) bot. koji ima oblik grane, grana st ramisti fil. pristae francuskog huma- nistikog filozofa i filologa Petru sa Ramusa (15151572) koji je. kao iz- razit Aristotelov protivnik, utemeljio novu logiku koja se oslanjala na gra- matiku i retoriku ramolitiv (lat. ramollitivum) med. omekavajue sredstvo, sredstvo (ili: lijek} za omekavanje ramozan (lat. ramosus} granat; razgra- nat rampa (fr. rampe) brklja, preka koja slui za zatvaranje prolaza; postolje za izbacivanje projektila i raketa; rub pozornice izhoen prema gledalitu rampa (njem. Rampes) kiselkasto mlado vino ramstek (eng. rumpsteak) kuh. peen ili pren komad govtdskog buta rana (lat.) zool. aba; med. prit, mala oteklina ispod jezika rana in fabula (lat.) aba u basni koja se napuhavala ne bi li postala velika kao vol, dok se na kraju nije raspukla ran (p. raneho) stoarska farma rnncri (p. raneheros) mn. meksi- kanski seljaci paniolsko-indijanskog podrijetla, odlini radnici, jahai i lovci rand-glosa (njem. Rand rub. gr. glossa jezik) primjedba napisana sa strane, pokraj samog teksta na koji se odnosi, na listu knjige ili rukopisa; marginalija randem kabriolet ili laka kola sa dva kotaa u koja su upregnuta, jedan ispred drugog, tri konja; usp. tandem randevu (fr. rendez-vous) zakazani sa- stanak (osobito ljubavni); mjesto sa- stanka randman 1207 rapsodist rnndman (fr. rendement) prinos; doho- dak, poglavito: omjer prinosa u pro- izvodima koji sc dobije od sirovina, npr. koliko se sirovog i rafiniranog eera dobiva od 100 kg eerne repe, ili npr., kad se kae da je "randman dobivanja masti" 30%, to znai da se od svinje teke 150 kg ive vage do- biva 45 kg masti; dinamiki rand- man koristan rad (stroja) rang (fr.) stupanj u nekom drutvenom ili duhovnom staleu, red, vrsta, po- loaj: prvi u rangu prvi po redu (gle- de vrijednosti ili poloaja) rang-lista (fr. rang, liste) popis po redu Starjeinstva, redni popis (posebice u vojsci) ranimirati (fr. ranimer) ponovno oiv- jeti, povratiti u ivot, ohrabrili; po- jaati boju, osvjeiti boju rankontr (fr. rencontre) sluajni sa- stanak, neoekivan susret; iznenad- na svaa, neoekivana svaa, ne- prijateljski susret, sukob, dvoboj, megdan; prilika, povoljan stjecaj pri- lika, povoljan sluaj; trg. oznaka, broj stranice glavne trg. knjige u drugim knjigama ranz dtis vaches it. ran(s) de va (lat.) vicarska pastirska pjesma i ples rnnirati (fr. ranger) urediti, ureivati, postrojiti, postrojavati; manevrirati vagone; ranirna postaja manevar- ska postaja rapcl (fr. rappel) opozivanje, pozivanje natrag; akt o opozivu, osobito izasla- nika u stranoj dravi; voj. znak tru- bom za okupljanje, sviranje na "zbor"; trg. doplata; kaz. pozivanje glumaca da se ponovno pojave; slik. zgodna razdioba svjetlosti na slika- ma; dobiti rapel biti opozvan, dobiti opozivno pismo rapelirati (fr. rappeler) opozvati, opozi- vati; nanovo pozvati: pozivati glum- ce da se pojave ponovno; voj. svirati "zbor*; slik. ravnomjerno razdijeliti svjetlost na slici rnpert (njem. Rapert) voj. postolje s ko- taima na kojem stoje; brodski topo- vi rapidamente (tal.) glaz. brzo, ivo; ra- pido rapidan (lat. rapidus) brz, hitar; ustar, nagao, estok, prijek; ivahan (nain izraavanja, stil); letimian; strm, strmenit rapidi (lat. rapidus brz, eng. rapids) mn. brzaci i vrtlozi, virovi (u ameri- kim rijekama) rapido (tal. rapido) glaz. v. rapidamente rapir (fr. rapiere) dug i iljat ma za udaranje bodimice (stariji naziv za floret) rapl (njem. Rappel) napadaj ludovanja, isticanje neke fiksne ideje raport (fr. rapport) prijavak, izvjetaj, priopenje, izjava (usmena ih pisa- na); voj. prijavak, slubeni izvjetaj raportirati (fr. rapporter) izvijestiti, izvjetavati, podnijeti prijavak, izvje- taj, po slubenoj dunosti, priopi- ti; trg. prenositi stavke iz jedne knji- ge u drugu rapsod (gr. rapsodos) onaj koji pojedi- ne pjesme ih odlomke pjesama sa- stavlja u cjelinu; putujui narodni pjeva kod starih Grka koji je staro junake pjesme, osobito Homerove, spajao u vee cjeline i javno pjevao ili kazivao narodu, slino naim gus- larima rapsodija (gr. rapsodia) pjesma koju je rapsod pjevao ili kazivao; osobito: pojedini odlomci Homerovih pjesama; otuda: odlomak iz neke vee pjesme; pjesma potpuno slobodnog oblika; glaz. fantazija slobodnog oblika koja sc naslanja na narodnu melodiju rapsodist (gr. rapsodia) pisac pjesama ili glazbenih djela potpuno slobod- nog oblika i bez meusobne veze rapsodomantija 1208 ratel rapsodomantija (gr.rapsodia rapsod- ska pjesma, manteia pretkazivanje, proricanje) proricanje iz stiha koji pr- vi upadne u oi kad se nasumce otvo- ri knjiga pjesama rapsodski (gr. rapsodos) istrgnut iz cjeline, koji je u odlomcima; potpuno slobodan po obliku, bez meusobne veze raptus (lat. raptus) otmica, odvodenje silom; oduevljenje, zanos; izljev srdbe rara avis (lat.) "rijetka ptica", tj. neto rijetko, velika rijetkost, "bijela vrana" rarefaciencije (lat. rerefacientia) mn. med. lijekovi za irenje znojnih otvo- ra rarefakeija (lat. rarefactio) med. proi- renje, irenje znojnih otvora; fiz. razrjedivanjc zraka toplinom raritet (lat. raritas) rijetkost, skupo- cjenost; rijetka stvar, neto to se ri- jetko via ili susree ras (ar. ra's) "glava"; vojni ili civilni za- povjednik jedne pokrajine u Etiopiji; vojvoda, knez. rasa (fr. race, p. raza. tal. razza. njem. Kasse) vea skupina srodnih bia ivotinja ili ljudi s istorodnim glavnim oznakama, tenjama, navi- kama, i s istorodnim duevnim us- trojstvom; pleme, loza. rod; podrijet- lo, koljeno, pasmina; biologija rasa znanost o sastavu i ustrojstvu, na- inu ivota, postanku i razvoju rasa; rasna higijena v. eugenika rasisti (fr. race, njem. Kasse) mn. pri- stae i pobornici rasizma; v. rasizam rasizam (fr. race. njem. Kasse) 1. na- uavanje o nejednakosti ljudskih ra- sa, o postojanju viih i niih rasa; ovo nauavanje javlja sc u politi- kom djelovanju kobnom po ljudski rod da nie rase trebaju sluiti nekoj vioj rasi; 2. pokret za odra- vanjem rasne istoe (osobito u na- cistikoj Njemakoj) koji se, najve- im dijelom, sastojao u borbi protiv semitizma, u sprjeavanju idovskog utjecaja na duhovni, ekonomski i po- litiki ivot naroda raskacija (lat. rascatio) med. iska- ljavanje, izbacivanje sluzi iz grla raskol (rus.) cijepanje Pravoslavne cr- kve u Rusiji, sektalvo raskolnici (rus. raskolnik) heretici, otpadnici od pravoslavne (dravne) vjere u Rusiji koji su se 1666. otcije- pili i osnovali bezbroj raznih sekta, sektai, starovjerci raspa drutveni ples u 4/4 taktu iz pe- desetih godina 20. st, danas gotovo zaboravljen raspacija (lat raspatio) med. struga- nje, uklanjanje struganjem raspatorij (lat. raspatorium) kir. in- strument za skidanje pokosnice. no- i za struganje raspatura (lat) med. v. raspacija raspekmeziti se (isp. pekmez) pren. raznjeiti se, omekati rastral (lat. rastrum grabi je) glaz. sprava od mesinganog lima s pet ku- kica pomou koje se povlae ih izvla- e notne.crte rastrirati (lat. rastrum) povlaiti notne crte pomou rastral a ra (engl. rash, fr. ras) vrsta lake i glat- ke vunene tkanine raomon izraz kojim se oznauje rela- tivnost i subjektivnost istine (prema filmu Akira Kurosave Rashomon) raspa (njem. Raspe, Raspel) turpija, strugalica ratel (lat rastellum) pov. mjesto odre- eno za trgovinu na nekadanoj hr- vatsko-turskoj granici ratel (tal. rastello) voj. izlaz iz neke utvrde u otvoreno polje; naziv nekih mjesta u Hrvatskoj du bive austro- ugarske granice prema Turskoj ratel (tal. rastello) eljezna reetka, ro- tilj, gradela rast imati 1209 reagirati rasti mati (njem. stimmen usklaivati) pokvariti sklad rata (lat. rata sc. pars izraunani dio) obrok, razmjeran prinos ili udio sva- kog pojedinca, dio plaanja, otplata; pro rata (lat.) razmjerno, u dijelo- vima, u obrocima, u ratama ratanija (p. ratania, lat. radi ratha- niae) larm. korijen jedne peruansko biljke veoma trpkog okusa iji se sok, kao tinktura, upotrebljava kao sred- stvo protiv povreda i za zaustavlja- nje krvi ratificirati (lat. ratificare) potvrditi, po- tvrivati, odobriti, suglasiti se, usvo- jiti naknadno; izvriti ratifikaciju ratifikacija (lat. ratificatio) potvri- vanje, potvrda da je opunomoenik postupao i radio u duhu elja i uputa naredbodavca, naknadno odobrenje, naknadno priznanje rntihabicija (lat. ratihabitio) v. rati- fikacija ratihabirati (lat. ratihaberc) v. rati- ficirati rafinirati (fr. ratiner) sukna i druge vunene tkanine kovrati, praviti na njima s jedne strane vorie ratio it. racio (lat.) raun; obzir; raz- miljanje, miljenje ureenje, put i nain, mjera; razlog, uzrok, osnova ratio legis it. racio legis (lat.) prav. zakonska osnova; duh i cilj zakona ratiolatrija it. raciolatrija (lat. ratio razum, gr. Iatreia oboavanje) oho- avanje (ili: pretjerano potovanje) razuma rattenendo (tal.) glaz. usporavajui. sve lake i lake rattcnuto (tal. rattenulo) v. rattenendo ratula (lat.) med. v. raspatorij raub (njem. Raub razbojstvo, otimaina) 1. u kartanju: izjava da djelitelj uzi- ma otkrivenog aduta; 2. razbojnik raubriter (njem. Raub razbojstvo, oti- maina, Ritter vitez) plemi koji se bavio pljakom raubic (njem. Raub razbojstvo, oti- maina, Schutze strijelac) zvjerokra- dica, krivolovac raucedo (lat.) med. v. raucitas raucitas (lat.) med. promuklost, hrapa- vost glasa raudi (engl. ro\vdy, rovvdies) grubijan, nasrtljivac (gradovima SAD-a) raudijizam (engl. rowdy) nered i uzne- mirenost u grau koji izazivaju rau- di svojim pustolovinama i ispadima raut (eng. rout) sveana veera za uz- vanike, prijam koji ima esto i poli- tiki znaaj Rb kem. kratica za rubidij re (tal. re) 2. glaz. drugi stupanj C-dur ljestvice re bene cognita it. re bene kognita (lat.) dobro upoznavi stvar re sol (tal.) glaz. promjena po kojoj se nakon tona "d" ili "g" ne pjeva vie "re", nego "soF re vera (lat. res stvar, verus istinit) zaista, doista re- (lat.) 1. latinski i romanski pred- metak (u tal. ri-) koji u sloenicama znai: natrag, protiv, ponovno, opet, jo jednom reader it. rider (engl.) "ita", titula docenata i izvanrednih profesora na engleskim visokim kolama readopcija (lat. readoplio) prav. ponov- no primanje, ponovno usvajanje ready it. redi (engl.) pripravan, spre- man ready-made it. redi-meid (engl.) kon- fekcijski izraeno (odijelo, obua i si.) reagencije (lat. reagentia) mn. kem. v. reagens reagens (lat.) kem. svaka kemijska tvar, supstanca koja, dodana drugoj tvari, izaziva u njoj kemijsku pro- mjenu reagirati (lat. reagere) protudjelovati, raditi nasuprot; kemijski djelovati. reakcija 1210 realizacija vrili kemijske promjene; oduprijeti se, odupirati sc, opirati sc, davati ot- por, suprotstavljati se reakcija Gat. reagere, reactio, fr. reac- Lion) suprotno djelovanje, protuje- lovanje; fiz. zakon jednakosti akcije i reakcije: djelovanje i protujelovanje su meusobno jednaki, a po smjeru suprotni (trei zakon gibanja, trei Nevvtonov zakon); med. djelatnost nekog dijela tijela izazvana pritiskom na njega; prav. obnova nekog prav- nog spora: u politici: nazadna struja, nazadan pokret, nazad nj atvo, na- mjerno koenje napretka u dravnom i drutvenom ivotu i unitavanje ve ostvarenog napretka da bi sc, umje- sto loga, opet uspostavilo ono to je prije postojalo i to je ve jednom bilo odbaeno kao zastarjelo, tj. kao smetnja napretku reakcionar (fr. rcactionnairc) 6vjek nazadnih i zastarjelih pogleda i me- toda u radu, nazadnjak reakcionaran (fr. reactionnaire) naza- dan, nazadnjaki; zastario reaktiv (lat. reagere proludjelovati) med. funkcionalni duevni poremeaj koji sc javlja kao posljedica (reakcija) jakih duevnih potresa ili afekata reaktivan. Gat. re-, agere raditi, reacti- vus) koji djeluje suprotno, koji ima suprotno djelovanje; reaktivni motor v. raketni motor reaktivirati (lat. reactivare) vratiti u djelovanje, vratiti u prijanju slubu reaktivitet (lal. reactivitas) obnovljena djelatnost, obnovljeno djelovanje; fiz. sila koja vri suprotno djelovanje, otporna sila real (lat. realis) 3. fil. kod Herbarta: elementarni faktor stvarnosti, apso- lutno jednostavan, nematerijalan, nerazoriv, nepromjenjiv i supstanci- jalan princip bia (slian Leibnizo- vim monadama); tako je, npr., jedan od reala i diia rcal (njem. Real) 1. tisk. postolje na ko- jem stoji sanduk sa slovima; usp. regal 1. real (p.. port. rcal) 2. novana jedinica u raznim zemljama i razliite vrijed- nosti realan (lat. res stvar, realis) stvaran, predmetan (supr. personalan i ver- balan); koji zaista postoji, istinski, objektivan, koji postoji neovisno .o miljenju (supr. idealan) realgar (ar., fr. realgar) min. crveni ar- senov sulfid realije (lat, realia) mn stvari koje imaju znaaja za prakti6in ivot, stvarno- sti, stvarna znanja, stvarne znanosti, stvarne injenice realist (lat. realista) u praktinom ivotu: ovjek koji umije, ne podlije- ui nikakvim tradicionalnim obzi- rima i njenim osjeajima, vidjeti stvarnost kakva jest, snalaziti se u njoj na najsvrhovitiji nain i ii. ne obazirui se ni na to, prema cilju koji je sebi postavio, trijezan prakti- ar; fil. pristaa realizma; supr. ide- alist i teoretiar realistiki Gat. realista) koji shvaa stvarnost onakvu kakva je, koji se usmjeruje samo prema stvarnosti, koji trai u praktinom ivotu samo ono to je korisno realitet (lat. realitas) stvarnost, bitnost, injeninost, bie, stvarnost onakva kakva je, neovisno o subjektu koji je doivljava i spoznaje; istina, istini- tost; pouzdanost; pravednost karak- tera; subjektivni realitet ono to se zamilja da postoji, zamiljivost; ob- jektivni realitet stvarnost, izvodlji- vost, izvrljivost realiteti (lat. realitates) mn. posjedi, nekretnine, zemljite realizacija (fr. ralisatio) ostvarivanje, ostvarenje, izvrenje, izvoenje, pro- voenje neke ideje u djelo; trg. unov- avanje, unovenje realizam 1211 reangaman realizam (lat. realismus) fil. nauavanje da stvari postoje neovisno o subjektu koji ih spoznaje (supr. idealizam); oznaka za materijalizam; tenja da se stvari gledaju i prikazuju onak- vim kakve su u stvarnosti; u skolas- tikoj filozofiji: miljenje da opim pojmovima odgovara realno postoja- nje; knjievni i umjetniki smjer koji tei prikazivanju ivota onakvim ka- kav je u stvarnosti; surova stvarnost, smisao za pravilno shvaanje stvar- nosti; naivni realizam shvaanje pre- ma kojem jc svijet onakav kakva ga opaamo osjetilima realizator (fr. realisateur) ostvarivatelj, ostvarivao, izvritelj, prevoditelj u djelo realizirati (fr. raliscr) ostvariti, ostva- rivati, izvravati, provesti u djelo, provoditi u djelo; trg. prodati, pre- tvoriti (imanje i si.) u novac, unoviti, unovavati; fil. smatrati stvarnim, postojeim realka (lat. realis) osmorazredna sred- nja kola koja, uglavnom, priprema uenike za studiranje relanih zna- nosti na sveuilitu i dr. visokim ko- lama realna eitaeija prav. poziv na sud pre- ko sudskog dostavljaa poziva realna definicija log. stvarno, jedino pravo objanjenje neke stvari; supr. nominalna definicija realna enciklopedija stvarni rjenik, rjenik stvari realna gimnazija tip osmorazredne srednje kole koja tei da u svom na- plavnom planu i programu spoji ci- ljeve i nastavna sredstva gimnazije i realke. te pored nacionalne skupine predmeta (u koju spadaju narodni jezik s knjievnou, narodna po- vijest i zemljopis), obraa pozornost na ive jezike (francuski, engleski, ruski i njemaki), latinski i mate- matiku realna injurija prav. stvarna uvreda, uvreda asti nanesena djelom; supr. verbalna injurija realna kaucija prav. stvarno jamstvo, jamstvo osigurano davanjem u zalog neke stvari realna unija potupno ili stvarno spaja- nje dviju ili vie drava u jednu; supr. personalna unija realna vrijednost stvarna vrijednost, prava vrijednost kovine od koje je neki novac iskovan; supr. nominalna vrijednost realna znanja stvarna znanja; usp. re- alne znanosti realne znanosti znanosti koje sc bave predmetima koji su u neposrednoj vezi sa ivotom i njegovim potreha- ma, npr. prirodne znanosti, tehnika i dr. (za razliku od spekulativnih i filolokih znanosti) realni indeks popis stvari, stvarni re- gistar realni katalog popis knjiga sastavljen s obzirom na njihov sadraj; supr. nominalni katalog realni kontrakt prav. ugovor koji stu- pa na snagu tek poto jedna od ugo- varakih strana izvri neki stvarni, realni in, tj. ugovor koji se zaklju- uje predajom neke stvari, kao to su zajam, depozit, zalog renlni leksikon stvarni "rjenik, rjenik koji sadri stvarna znanja realni nameti nameti kojima podlijee neka nekretnina i koji prelaze na svakog vlasnika toga imanja renlni novac stvarni, tj. kovani novac (za razliku od papirnog i fmgiranog novca) realno (lat. reale) neto stvarno, ono to postoji realno pravo stvarno pravo, pravo koje st; ima na neku Stvar bez obzira na osobu reangaman (fr. reengagement) ponov- no primanje u slubu reapelirati 1212 receptar reapelirati (lat. reappcllare) ponovno pozvati, pozvali po drugi put rearmirati (lat. rearmare) ponovno na- oruati, preoruati, preoruavati; brod ponovno naoruati reasekurancija (lat. reassecurantia) ponovno osiguranje, dvostruko osigu- ranje, osiguranje jednog osiguranja drugim, reosiguranje reasekurirati (lat. reassecurare) po- novno osigurati, jedno osiguranje osigurati drugim reasumcija (lat. reassumtio) prav. po- novno poduzimanje, obnavljanje, ob- nova. npr. parnice (reasumcio litis) prav. v. pod reasumcija reat (lat. rcus kriv, reatus) prav. optu- eniku slanje, optuenost; zloin, prijestup, zloinaki pothvat Reaumurov termometar it. Reomi- rov ... toplomjer koji je izmeu toke smrzavanja i toke vrenja vode podi- jeljen na 80 y (nazvan po izumitelju, fr. fiziaru i zoologu R. A. Reaumu- reu, 16831757) rebab (ar.) glaz. arapski dvoiani gu- daki instrument rebek (ar.) glaz. srednjovjekovna mala violina u obliku polukruke s dvije ih tri ice rebel (lat. rebeliis) buntovnik, odmet- nik, osoba koja zakonitoj dravnoj vlasti prua oruan otpor rebelija (lat. rebellio) buna, pobuna, us- tanak rebi (fr. rebut) odbijanje, otkazivanje, otkaz, nepovoljan odgovor; trg. loa, pokvarena, upropatena roba koja je za odbacivanje rebemdirati (fr. rebondir) odskoili, od- skakati (za metke i lopte) rebus (lat. res stvar, rebus stvarima, fr. rebus) zagonetka u slikama, rije ili misao izraena slikama ili znaci- ma (koje treba rijeiti) umjesto rije- ima rebus sic stantibus it. rebus sik stan- tibus (lat.) kad stvari tako stoje, u takvim prilikama, pod tim okolno- stima recentan (lat. recens gen. recentis) nov, svje, sadanji, skoranji, nedavni recenzent (lat. recensens) ocjenjiva, prikaziva, sudac o knjievnim i znanstvenim djelima, kritiar recenzija (lat. recensio od recensere kritiki potanko pregledati) 1. tenja da se usporeivanjem raznih ruko- pisa, osobito starih pisaca, uspostavi najbolji i najpotpuniji tekst, djela nekog pisca; kritiki popravljeno iz- danje: 2. ocjena, kritiki prikaz (knji- ge, kazaline predstave, umjetnike priredbe i si.) recenzirati (lat. recensere) kritiki pre- gledati, struno prikazati, ocijeniti (knjigu, kazalinu predstavu, umjet- niku priredbu, izlobu itd.) recepcija (lat. receptio) primanje, usva- janje; prijam, doek recepis (lat. recepisse od recipcre pri- hvatili, primiti) 1. trg. predalnica, onaj dio priznanice kojom se doka- zuje vlasnitvo: 2. pisana potvrda da je pismo predano poti; povratni re- cepis potvrda primatelja poiljke da je poiljku primio reccpLsirati (lat. recepisse) trg. izdati predatnicu (recepis) recept dat. reccptum prihvaeno, prim- ljeno) svaki ukratko napisan propis, formula za pripremanje neke mje- avine za tehnike i druge svrhe; oso- bito: pisana uputa o pripremanju ne- kog lijeka koju lijenik daje za lje- karnika: kratka uputa za priprema- nje nekog jela i si. receptakul (lat. receptaculum) bol. cvjetite, plodnica (dio cvijeta u ko- jem su srasli oplodni organi) receptar (lat. receptarius) onaj koji se brine o lijenikim receptima (u veli- kim ljekarnama) receptator 1213 recitativo parlantc receptator (lat.) primatelj; prav. uta- ji va rcceptirati (lat. receptare) propisati lijf;"k i izraditi ga po propisu reccptivan (lat, receptivus) sposoban za primanje, primljiv, osjetljiv za to receptivitet (lat. receptivitas) sposol>- nost primanja, primljivost; fil. spo- sobnost osjetila da utjecajem vanj- skih predmeta bivaju potaknuta na opaanje (Kant); supr. spontaneitet, produkt i vitet reeeptor (lat. receptor) primatelj, skup- lja (poreza, carina, duga i si.); tele- fonska slualica; telefonist; din stroja koji neposredno prima motornu sna- gu receptum juri (lat.) pravni propis, zakonski propis receptura (lat. reccptura) primanje, ubiranje, skupljanje (poreza, duga, carine); propisivanje lijekova; pripre- manje i izdavanje lijekova po recep- tima (u ljekarnama) reces (lat. recossus) prav. konaan za- kljuak pregovora, osobito: sporazum nasljednika o diobi ostavtine (na- sljedni reces), o spornim pitanjima izmeu pojedinih obitelji (obiteljski reces)', protokol ih pisani ugovor ve- eg opsega; trg. zastoj u plaanju, proputeno plaanje, duna svota; biti u recesu biti u zaostatku s pla- anjem; u Katolikoj crkvi; otpusna molitva (na kraju mise) recidiv (lat. recidivus koji se ponovno pojavljuje) med. povratak, vraanje bolesti za koju se ve mislilo da je prola recidivirati (lat. recidivus koji se po- novno pojavljuje! med. vraati se, povratili se (bolest); pren. pasti (ih: padati) u istu pogreku recidivist (lat, recidivus koji se vraa, ponovno javlja) onaj koji je ponovno uinio neku pogreku ili prijestup recipe (lat. reeipo) na lijenikim re- ceptima: uzmi; kao kratica: Rp recipijent (lat. recipiens) onaj koji pri- ma, primatelj; med. bolesnik koji prima transfuziju krvi; kem. posuda za primanje i skupljanje tekuina i plinova; fiz. stakleno zvono (kod zra- ne crpke) recipiran (lat. reciperc) primljen, usvo- jen; recipirano pravo Lude, od nekog drugog (drave, naroda) primljeno pravo recipirati (lat. recipere) usvojiti, primiti (u drutvo), dopustiti pristup reciprocitet (lat. reci proita) uzajam- nost, uzajamni odnos; protuusluga; u vanjskoj trgovinskoj politici: naelo po kojem se stranoj dravi ne moe odobriti povlastica hez odgovarajue povlastice od strane ove drave pr- voj reciproan (lat. reciprocus) uzajaman, meusoban, izmjenian, koji se me- usobno uvjetuju, koji su u uzajam- nom odnosu; reciproni glagol uza- jamno povratni glagol; mal. recipro- na vrijednost broja vrijednost koja se dobije kad se 1 podijeh tim bro- jem recitacija (lat. recitatio) umjetniko, sveano i glasno kazivanje ih itanje pjesme; pjevanje kao deklamacija recitando (tal.) glaz. vie govorei nego pjevajui recitativ (tal. recitativo) glaz. vrsta go- voreeg pjevanja pri emu se govo- renje izraava vie nego glazbeni element, stiliziran govor reci tati van (tal. recitativus) glaz. koji sc vise govori nego pjeva recitativo obbligato (tal.) glaz. govo- ree pjevanje s instrumentalnom pratnjom recitativo parlante (tal.) glaz. pjevanje koje sc vie govori nego pjeva (uz pratnju samo basa) recitator 1214 redondilja recitator (lat. recitator) onaj koji kazuje ili ita pjesmu umjetniki pravilno, ritmiki, melodino, sveano i glasno; deklamator recitirati (lat. recitare) umjetniki i glasno kazivati ili itati npr. neku pjesmu; priati; glaz. vie govoriti ne- go pjevati recto folio it. rekto folio (lat.) na prvoj ili prednjoj strani jednog lista rector magnificus it. rektor magni- Ckus Gat.) "velianstveni upravitelj", slubena titula rektora sveuilita reijak (lat. retc mrea, prea) vrsta mree za lovljenje riba ream (tal. richiamo) ptica mamilica, mamac, vabilo, meka reat (tur. rekat) odlomak musliman- ske molitve, dio namaza, padanje ni- ice (jedan namaz ima tri ili etiri reata) reine (tal. orecchino) naunice Red Star Line it. Red star lajn (engl.) "Linija crvcno zvijezde", belgijsko pa- robrodske drutvo, osnovano 1872. sa sjeditem u Antwerpenu, prometo- valo izmeu Antwerpena i sjeverno- amerikih luka rcdakcija (lat. redactio) skupljanje i sreivanje rukopisa za tisak; obrada, prerada, jezino i pravopisno ujed- naavanje svih rukopisa lcoji se tre- baju objaviti u jednoj knjizi, ure- ivanje; svi pisci koji stalno surau- ju u nekom listu ili asopisu; mjesto u kojem se ureuje list ili asopis, urednitvo redakcijski (lat. redactio) koji pripada redakciji ili potjee od nje redaktor (lat. redactor) 1. urednik, oso- ba koja upravlja izdavanjem ruko- pisa za tiskanje i utvruje njihov sa- draj; 2. osoba koje sreuje, pripre- ma i redigira neki tekst za tisak i time daje izdanju konaan oblik redan (fr. redan) voj. uglato poljsko utvrenje, izboccnjc redatirati (lat. rc-, datum) pomaknuti unatrag datum nekog pisma i si. redemarkacija (fr. redemarcation) po- novno stavljanje graninih znakova na dravnoj granici redemcija (lat. redemtio) spasenje, is- kupljenje: prav. otkupljivanje iz za- robljenitva, osloboenje redhibicija (lat. redhibitio) prav. vra- anje i uzimanje natrag neke stvari kupljene s grekom koja je, pri za- kljuivanju kupovine, bila prikri- vena; redhibivijskci tuba tuba ko- jom se trai vraanje plaenog novca uz povrat kupljene robe redicija (lat. rcdditio) vraanje: navo- enje nekog razloga ili uzroka; voj. predaja utvrde redif (ar.) priuvna turska vojska koja je pozivana samo za vrijeme rata, a podlijegala vojnoj obvezi 15 godina; supr. nizam redigirati Gat. redigere urediti, srediti) pisane sastave skupiti, pregledati, dovesti u red i prirediti za tiskanje (u obliku knjige, asopisa itd.); ure- diti, ureivati, pripremiti, preraditi; ureivati, izdavati list i si. redmgot (fr. redingotc, od engl. riding- coat jahaki kaput) dug muki ka- put. osobito putniki i jahaki redintegracija (lat. redintegratio) po- novno uspostavljanje, obnova, obnav- ljanje rediskontiranje (tal. re-diseonto) bank. ponovno diskontiranje, tj. kad ban- kar ili banka daju ponovno u eskont mjenice koje su sami eskontirali da bi i na taj nain doli do zarade redon jedno od imena za sintetika vlakna redondilja (p. rodondilla) panjolska i portugalska strofa od 4 osmoslo- na, rjee esloslona trohejska stiha, od kojih se rimuju prvi s treim (ab- ba). ili prvi s treim, a drugi s e- redop 1215 reeksportirati tvrtim (abab); upotrebljava se u lirici i drami rcdop (lat.-tal.) vrlo kratak galop trka- ih konja redovaka (e. rejdovak) v. rejdovak redresirati (fr. rodrcsser) ponovno is- praviti, ponovo uputili na pravi put; opet uspostaviti, krenuti nabolje; osujetiti, unazaditi; trg. = storni- rati redublirati (fr. redoubler) udvostrui- ti, umnoili, poveali rcducibilan (lat. reducibilis) svodljiv, smanjiv; med. koji sc moe vratiti na staro mjesto; kem. koji se moe osloboditi kisika rcducirati (lat. reducere) svesti, svodi- ti; pretvarali, obraunati, obrauna- vati (novac, mjere i utege); smanjiti, smanjivati, spustiti, sputali, snia- vali, sniziti (cijenu); svesti, svoditi na manju mjeru: ograniiti, ograni- avati; glaz. prilagoditi djelo (parti- turu) za manji broj instrumenata; kem. osloboditi kovine njihovih spo- jeva s kisikom, sumporom ili drugim nekim elektronrgativnim tijelom; pe za reduciranje pe u kojoj se kovine izdvajaju iz svojih prirodnih spoje- va; kuli. ukuhati, ukuhavati; ukinuti, otpustiti iz slube redukcija (lat. reduetio) smanjenje, smanjivanje; uklanjanje, otputanje iz slube; smanjivanje broja radnika ih slubenika; kem. dobivanje istih kovina oslobaajui ih kisika, sum pora, soli i dr.; fil. svoenje pojedi- nane spoznaje na osnovno i ope, tj. na princip; mat. svoenje, skraiva- nje, pretvaranje jedne slike u drugu: pretvaranje, obraunavanje (mjera); med. namjetanje, vraanje u priro- dan poloaj; fiz. vraanje u prijanje stanje, vraanje u prijanji poloaj; trg. smanjivanje (ili: snienje, sputa- nje) cijena nekoj robi; smanjivanje (ili: suavanje) nekog lika; glaz. izvod iz partiture; prenoenje iz nepozna- tije melodije u poznatiju redukcijska tablica tablica za obra- unavanje ili usporeivanje raznih vrsia novca, mjera i utega reduktor (lat. reduclor) 1. med. namje- la, kirurka sprava za namjetanje uganutih ili slomljenih udova; 2. teh. mehanizam koji usporava, umanjuje brzinu kretanja; -3. kem. sredstvo za oslobaanje kovina od kisika, sumpo- ra i dr. redulcerirati (lat. redulccrarc) med. ponovno zagnojavati, izazivati gno- jenje, ponovno se otvarati (za irevc) reduplicirati (lat. re-duplicare) udvo- struili, udvostruivati; gram. po- navljati rijei, slogove ili slova reduplikacija (lat. reduplicatio) udvo- struavanje, ponavljanje; gram. udvostruavanje, ponavljanje rijei, slogova ili slova reduplikativ (lat. reuplicativum) gram. reenica u kojoj sc jedan od glavnih pojmova udvostruuje (po- navlja) reduplikativan (lat. reduplicativus) gram. udvostruavajui. koji udvo- struuje; bot. presavijen s vanjske Strane reduta (fr. redoule, lal. reduetus) 1. voj. mala, sa svih strana prsobranima opasana poljska utvrda reduta (fr. redoule, lal. ridotio) 2. za- hava, zabava s krinkama, krabuljni ples redeb (ar.-tur.) sedmi mjesec u musli- manskom kalendaru, ima 30 dana reedicija (lal. re-editio) novo izdavanje. nove izdanje (knjige), prel.iskivanje reegzekucija (lal. reexccutio) prav. vraanje onoga to je sudskim putem bilo naplaeno reeksportacija (lat. re-exporlalio) trg. izvoz uvezene robe reeksportirati (lat. re-e\-portare) trg. ponovno izvoziti uvezenu robu rccl 1216 refleksija reel it. ril (engl.) ivahan kolski i irski ples reeskontiranje (fr. reescompte) trg. po- novno odbijanje, ponovan odbitak reeskontirnti (fr. reescompter) trg. po- novnu eskontirati refakcijn (fr. rofaction) trg. popust u cijeni zbog slabije kakvo; robe;; go- dinji popust za prijevoz = fusli; kod eljeznica: popust u cijeni pri veim poiljkama refaktirati (fr. refaction) odobriti po- pust u cijeni za prijevoz robe refe (fr. refair ponovno igrati) u prefe- ransu: neuspjelo dijeljenje karata (kad svi igrai izjave "dalje") refekcija (lat. refeelio) prepravljanje, prerada; oporavljenje, okrj ep ljenje; u katolikim samostanima i sjeme- nitima: objed nakon posta od 24 sa- ti refektorij (lat. refeetorium) dvorana za ruanje, blagovaonica (u katolikim samostanima i sjemenitima) refektura (lat refeetura) pravo uzima- nja iz ume grade za popravak kue refena (tur. herifane drugarski, cehov- ski) zajednica, sloga; zajedniki tro- ak za jelo i pie referat (lat. referatus) izvjetaj, preda- vanje; pisani ili usmeni struan iz- vjetaj o emu (npr. o knjizi, o sadr- aju spisa, o stanju neke stvari ili pitanja ild.) referenca (fr. rfercncc, njem. Refe- renz) trg. izvjetaj, obavjetenje; pre- poruka od poznate i ugledne trgo- vake kue; podaci o slubovanju ne- ke osobe, ocjene (dobre ili loe) koje mogu posluiti nekom kao povoljna ili nepovoljna preporuka referendum (lat, referendum) "ono o emu se treba izvijestiti", pravo na- roda da opim glasovanjem odlui o nekom novom zakonu; u ustavu ne- kih drava: openarodno glasovanje O osobito vanim pitanjima radi pri- manja ili odbacivanja nekog vanog zakonodavnog akta (plebiscit); uzeti neto ad referendum (lat. ad referen- dum) uzeti neto na prouavanje, da bi se kasnije o tome podnio struan izvjetaj mjerodavnoj vlasti referent (lat referens) izvjestitelj; pre- dava; slubenik koji podnosi usme- ni ih pisani struni izvjetaj pret- postavljenom o sadraju spisa referirati (lat referre) izvijestiti, izvje- tavati, podnositi izvjetaj, podnijeti izvjetaj; javiti, javljati, dostaviti, ispriati; referirati koga optuili (po slubenoj dunosti) reficijencijc (lat. reficientia) mn. med. sredstva za oporavak, sredstva za okrjepljenje refino (p. refino) trg. najfinija panjol- ska vuna; tkanina od takve vune reflacija (lat. reflare puhati u suprot- nom smjeru, reflatio) bank. umjereno poveanje kontingenta novanica (pa- pirnog novca) u optjecaju da bi se sprijeio rast cijena ekonomskih do- bara (robe) koja su u prometu; ovo se poduzima kad se pokae da na tritu ima vie robe nego novca u optjecaju refleks Gat. reflexus) odbljesak, odsjaj; odbijena svjetlosna zraka; odjek; fi- ziol. nevoljna ili nehotina reakcija ivaca i miia izazvana vanjskim podraajima, prenesena natrag iv- anom sreditu, pa onda odovodnim ivcima van opet prema dijelu na koji je utjecao podraaj rcfleksan (lat. reflexus) fiz. odbijen; fi- ziol. refleksna reakcija v. refleks refleksibilan (lat. reflexibilis) fiz. koji se moe odbiti relleksibilitet (lat rcflexibilitas) fiz. svojstvo odbijanja, mogunost odbi- janja refleksija Gat. reflexio) odbijanje (va- lova, svjetlosti, svjetlosnih zraka, zvuka itd.); odbljesak, odsjov, odsjaj; refleksijska toka 1217 reformirati fil. razmiljanje, rasuivanje, raz- matranje, prenoenje pozornosti s ob- jekta promatranja na subjekt i raz- matranje odnosa u kojem se nalazi subjekt prema objektu; znanje radi znanja; promatranje, zapaanje, pri- mjedba refleksijska toka opt. toka u zrcalu s koje zraka dopire u oko refleksijski goniometar kutomjer za kristale koji se temelji na odbijanju svjetlosti refleksijski kut kut odbijanja, odbojni kut, kut to ga zraka odbijena od zrcala ini s okomicom na povrinu od koje se odbio; supr. incidentni kut refleksiv (lat. reflexivum sc. verbum) gram. povratni glagol refleksivan (lal. reflexivus) fiz. koji od- bija. odbijajui; gram. povratan (gla- gol, zamjenica); koji je nastao na te- melju razmiljanja ili promatranja; refleksivna mo ino (ili: sposobnost) razmiljanja i rasuivanja; refleksiv- na poezija misaono pjesnitvo, ono u kojem pjesnik udruuje osjeaje s razmiljanjem refleksni pokret psih. pokret koii na- staje neposredno nakon nekog vanj- skog podraaja, bez sudjelovanja vo- lje i miljenja, npr. zatvaranje oiju kad im se naglo priblii svjetlost, tr- zanje ruke pri iznenadnom osjetu do- dira itd. refleksologijn (lat. reflexus, gr. logia) psih. znanost o refleksima, smjer u psihologiji, iji je zaetnik ruski znanstvenik V. M. Behterev koji kao temelj ispitivanja uzima samo vanj- ske naine ponaanja ivotinja i ljudi, svodei sve to na naslijeene ih" tije- kom ivota navikavanjem steene re- fleksne pokrete reflektant (lat. refleetere) onaj koji je na to bacio oko, koji polae pravo na to, koji eli dobiti neto; onaj koji namjerava neto kupiti reflektirati (lat. refleetere) odbijati, od- biti (svjetlost, zvuk itd.); misliti, raz- miljati, prosuivati; reflektirati na to pomiljati na to, imati to na umu, polagati pravo, htjeti to (npr. kupiti, dobiti neko mjesto i si.) reflektor (lat. refleetor) opt. odbija svjetlosti, baca svjetlosnih zraka; durbin iji je objektiv izdubeno zrcalo koje daje stvaran lik predmeta koji se promatra okularom; usp. refrak- tor reforma (lat.) preinaenje, preinaka, preobraaj, promjena nabolje, preus- trojstvo, izmjena, popravak; popra- vak nekog stanja bez promjene nje- gove biti; mijenjanje nal>olje posto- jeih ureenja zakonskim putem; usp. agrarna reforma reformacija (lat reformatio) preina- enje, mijenjanje nabolje, preustroj- stvo, popravak; osobito: crkveni po- kret iz XVI. st. usmjeren protiv pa- pinstva i srednjovjekovne Kat crkve ija je posljedica bila otcijepljenje luteranske i reformirane Crkve od Rima reformatio in peius it. reformacio in pejus (lat) prav. u kaznenom postup- ku: preinaavanje sudbene odluke na tetu optuenoga reformator Gat.) obnovitelj, popravlja reformatorski (lat. reformator) koji se tie reformatora, koji potjee od refor- matora; popravljaki, obnavljaki reformirana Crkva protestantska cr- kvena zajednica koju su, u prvoj po- lovici XVI. st. u vicarskoj, osnovali Zvvingli i Calvin reformirani Gat. reformare) mn. prei- naeni nabolje, popravljeni; pristae vjerskog nauavanja U. Zvvinglija i J. Calvina, lanovi reformirane Cr- kve reformirati (lat. reformare) preinaiti, mijenjati nabolje, izmijeniti nabolje, reformist 1218 regalije popraviti, poboljati, ukloniti nedo- statke, dati nov oblik reformist (fr. reformiste) prijatelj (ili: pristaa) novina (reformi i reformiz- ma); u Francuskoj: onaj koji tei za novinama kojima je cilj poboljanje drutvenog i ekonomskog poloaja radnika reformizam (lat. reformare) struja u meunarodnom radnikom pokretu koja se odrie revolucije u korist re- formi; usp. revizionizam refok (tal. refoseo) vrsta dalmatinskog slatkog crvenog vina refrakcija (lat. refractio) opt. prelama- nje svjetlosti retrakteran (fr. refractaire) v. refrak- taran; teko topljiv; izdrljiv na vatri refraktivan (lat. refractivus) opt. pri- jeloman, koji prelama svjetlost, koji izaziva prelamanje svjetlosti refraktometar Gat. refractus prelom- ljen, refringere prelomiti, prelamati, gr. metron mjera, mi(nilo) opt. spra- va za odreivanje koeficijenta ili indeksa prelamanja svjetlosti nekog tijela; med. ureaj za odreivanje ope sposobnosti prelamanja svjet- losti jednog oka refraktor (lat. refractor) opt. "prclama svjetlosti", dalekozor ili durbin iji objektiv i okular jesu lee kroz koje se svjetlost to dolazi od predmeta prelama i daje poveanu sliku pred- meta za promatraevo oko; dioptri- ni durbin; usp. reflektor refrangibilan (lat. refrangibilis) opt. prolom ljiv, koji se moe prelamati (za zrake) refren (fr. refrain) poet. stih koji se pra- vilno ponavlja, najee na kraju strofe, napjev, pripjev; pren. neto na to se ovjek neprestano vraa, stalno ponavljanje, stara pjesma rofrigcrancije (lat. refrigerantia) mn. med. sredstva za hlaenje, hladila refrigerativ (lat. refrigerativum) sred- stvo za hlaenje, za rashlaivanie refrigerativan (lat. refrigerativus) ras- hladan, osvjeavajui, koji slui za hlaenje refrigerator (lat. refrigerator) hiadi- lica, naprava na kotlu u obliku cije- vi (za bre hlaenje rakije pri pee- nju) refugium (lat.) utoite, sklonite, za- klon, azil; pren. pomono sredstvo, izlaz iz teke situacije refus it. refi (fr.) odbijanje, nijean od- govor refusis expensis it. rofuzis ekspenzis Gat.) uz povratak trokova refusis expensis it. rofuzis ekspenzis (lat.) prav. po odbitku trokova; ta- koer: ne priznajui trokove (za koje se ak smatra da ih treba snosili suprotna strana); usp. refuzija refutacija (lat, refutatio) opovrgavanje refuzijn (lat, refusio) naknada troko- va; prav. prijenos parninih trokova regal (lat. rega, tal. riga red, vrsta) 1. polica za knjige, robu i dr.; tisk. or- mar gdje stoje sanduci sa slovima: glaz. vrsta orguljskog registra, tzv. "ljudski glas" (lat. vox humana); male prenosive orgulje bez pedala regal (lat. regalis kraljevski) 2. v. rega- lija; tisk. "kraljevsko slovo'*, vrsta ve- likih tiskarskih slova koja po velii- ni dolaze iza tzv. impcrijal-slova regal (fr. regal, p. regalo) 3. ast, goz- ba, goenje, uivanje; omiljeno jelo; alica crne kave s konjakom rogal-pnpir (lat. regalis) "kraljevski pa- pir" (papir veoma velikog formata, za zemljovide, bakroreze i dr.) regalija (lat. regalia) "kraljevska ciga- ra", vrsta velikih cigara regalije (lat. jura regalia) mn. prvotno: suverena prava i povlastice vladara (u srednjem vijeku); iskljuiva prava drave da vri zakonodavnu, sudsku, regali tet 1219 registar nadzornu i izvrnu vlast; znaci kra- ljevskog dostojanstva regnlitet (lat. regalitas) pravo vladanja. pravo posjedovanja regalija regalni (lat. rex kralj, regalis) kraljev- ski, vladarski regata {tal. rcgatta) prvotno: natjeca- nje gondolama u venecijanskim ka- nalima; kasnije, osobito u Engleskoj: veslako natjecanje, utakmica, utrka na amcima; vrsta lake pamune tka- nine 2a radnika, bolesnika i ljetna odijela regdova (e. regdovak) eki narodni ples u 2/4 i 3/4 taktu (vrsta valcera) regelacija (lat. rcgclatio) ponovno smr- zavanje regeneracija (lat. regeneratio) obnav- ljanje, obnova, preporod, pomlaiva- nje, ponovno uspostavljanje; biol. obnavljanje izgubljenih dijelova i- votinjskog ili biljnog tijela, osobito kod niih organizama regonernt (lat. regeneratus obnovljen) dio organizma koji je nastao putem regeneracijc regenerntor (lat. regenerator) 1. obno- vitelj, preporoditelj, proustrojitelj; 2. naprava s kanalima kroz koju prola- zi topao dim iz pei ili topao plin nakon izgaranja radi iskoritavanja njihove topline regenerirati Gat. regenerare) obnoviti, obnavljati, pomladiti, preporodili, po- novno urediti i time osposobiti za nov ivot ili rad; ponovno proizvesti, po- novno uspostaviti; u kemijskoj in- dustriji: ponovnom preradom dobiti od otpadaka dobar materijal regenstvo Gat. regens, regentis) na- mjesnitvo; v. regent regent (lat. regens koji vlada, regere vladati) vritelj vladarske vlasti, onaj koji vlada u ime kralja (jo neiza- branog. maloljetnog itd.), kraljevski, vladarski namjesnik regerminacija (lat. regerminatio) bot. ponovno klijanje, ponovno proklija- vanjc regerminirnti (lat. regerminare) l>ot. ponovno klijati, ponovno proklijava- ti regesta (lat. regesta popis) mn. sreeni i u biljenice povezani prijepisi svih vanijih spisa, povelja, pisama i dr. u kancelarijama i arhivima kraljev- skih dvorova, biskupskih rezidenci- ja, samostana i si.; kronoloki sreeni popisi povelja s oznakom sadraja, zbirke starih spisa i povelja (veoma vane za prouavanje povijesti) regija (lat. regio) predio, kraj, pokraji- na, podruje; sloj; med. dio tijela; zrani sloj regimenta Gat. regimentum, fr. regi- menl, tal. reggimento) voj. puk; pren. mnotvo, gomila svijeta regionalist (lat. regio) pristaa (ili: po- bornik) regionalizma regionalizam (lat. regio) pokrajinsko rodoljublje, pokrajinski duh, tenja za pokrajinskom, samostalnou; par- tikularizam regionalni (lat, regionaha) podruni, pokra jinski, lokalni, koji pripada jed- nom predjelu; koji pripada jednom dijelu tijela regionar (lat, regionarius) katoliki po- krajinski sveenik, pokrajinski bis- kup regirati (lat. regere) vladati, upravljati, rukovati, voditi; gram. zahtijevali od- reeni pade, npr. sjeati se ega (gdje "sjeati se" zahtijeva genitiv); usp. reirati registar (lat. registrum, Gr. registre, tal., p. registro) popis, popis rijei ili stvari abecednim redom (na kraju knjige), popis, sadraj, pregled, upu- ta; matica roenih, vjenanih, umr- lih; glaz. jedan potpun niz orguljskih puhaljki za mijenjanje visine, tim- registar-papir 1220 regresirati bra i snage zvuka; na strojevima i napravama: regulator ili brojilo registar-papir vrsti papir velikog for- mata (za raunske knjige) registra (lat.) mn. v. regesta registracija (lat. registra lio) uvoenje u popis (u registar), registriranje; graansko vjenanje registrator (lat. registrator) slubenik koji sreuje i uvodi u registar spise koji dolaze i odlaze registratura (lal. regislratura) mjesto, kancelarija gdje se vodi registar; vje- tina rukovanja slubenim spisima registrirati (lat, registrare) uvesti u registar, upisivati u registar; vjenati graanskim brakom regius morbus (lat.) kraljevska bolest, utica reglaa (fr. rglage) dovoenje u pra- vilan poloaj i osposobljavanje za dje- lovanje (npr. motora); reglaa zra- koplova radnja kojom se krilima zra- koplova i repnim povrinama daje odreen nagibni kut rcglcman (fr. reglement) uredba, pra- vilnik o vrenju slube, odredba, pro- pis, poslovnik; egzercirni regleman voj. pravilnik o uvjebanju vojnika (o vojnoj obuci) reglementacija (fr. reglemenlation za- konsko ureivanje) socijalni pokret koji zahtijeva da se prostitucija pri- zna kao slobodna profesija, ali s tim da sc obavlja pod strogim nadzorom sanitetskih i dravnih vlasti; usp. ka- sarnacija reglementaristi (fr. rglementer za- konom odrediti) mn. pristae regle- mentacije; supr. abolicionisti regnikolaran (lat. regnum kraljevstvo, kraljevina; regnicola stanovnik kra- ljevine) kraljevinski, koji zastupa sta- novnike kraljevine regnum (lat.) kraljevstvo, kraljevina regnum animale (lat.) ivotinjske car- stvo Regnum Croatiac, Slavoniac ac Dal- matiae seu totius Croatiae it. Regnum Kroacije, Slavonije ak Dal- macije seu lotijus Kroacije (lat.) Kra- ljevstvo itave Hrvatske nekada- nji slubeni naslov Hrvatske regnum hominis (lat.) carstvo ovje- kovo, tj. na znanosti utemeljena ljud- ska vlast nad silama prirode (kraj- nji cilj znanosti koji su postavili filo- zofi Bacon i Hobbes) regnum minerale (lat.) carstvo ruda regnum vegetabile (lat.) hiljno carstvo rcgrcdijcncija (lat. rcgrcdientia) v. re- gres regredijent (lat, regrediens) u mjeni- nom pravu: zakoniti posjednik mje- nice koji trai naplatu te mjenice od potpisnika (regresata) regredijentni nasljednik prav. na- sljednik koji ima pravo nasljedstva u sluaju ako ono ne pripadne nekom drugom regres (lat. rogrossus) povratak, po- vlaenje. nazadovanje; trg. naplata, nadoknada tete, npr. od potpisnika na mjenici; log. vraanje od posljedice uzroku, od uvjetovanog uvjetu, od za- kljuka pretpostavkama na kojima je zakljuak utemeljen (ovakav nain miljenja naziva se regresivna ili analitika metoda) regresant (lal. regressus) v. regredijent regresat (lal. regressatus) u mjeninom pravu: potpisnik od kojega sc trai plaanje mjenice regresija (lat. regressio vraanje, od- stupanje) 1. geol. povlaenje mora od obale (supr. transgresija); 2. u psiho- analizi: vraanje ovjekovog spolnog nagona na ciljeve spolnog prohtjeva u ranom djetinjstvu; 3. ret. v. palilo- gija regresirati (lal. regredi vraati se, ii nazad) ii natrag, vraati se; povlaiti se, uzmicati; nadoknadili; regresirati regresivan 1221 Reichsbank se naplatiti se, nadoknaditi sehi poi- njenu tetu regresivan (lat. regressivus) nazadan, povratan, odstupni, koji djeluje po- vratno; supr. progresivan regresivna metoda log. v. pod regres regresni dunici drugi red mjeninih dunika koii su obvezni platiti mje- nini dug u sluaju da ga ne plati glavni mjenini dunik regresni nasljednik v. regredijentni nasljednik regrut (fr. recrue, tal. reduta) vojnik koji tek treba proi vojnu obuku, no- vak; pren. poetnik, novak regrutacija (fr. rccrutcr) v. regrutiranje regrutiranje (fr. recrutement) popunja- vanje kadra novim vojnicima, uzima- nje novaka u vojsku, novaenje regrutirati (fr. recruler, tal. reelutare) dopuniti (ili: popuniti) novom sna- gom, uzimati nove vojnike, vrbovati nove vojnike, novaiti; pren. vrbovati, pridobivati (nove pristae, nove la- nove i sL) regtaim (engl. ragtiine) amerika ples- na glazba nastala oko 1900., pretea deza regula (lat.) pravilo, propis, zakon; mje- rilo; red, poredak; pravilnost; naelo koje odreduje nain rada; med. = menstruacija regula falsi it. regula falzi (lat.) nain raunanja pri kojem se za traenu veliinu uzima bilo koja proizvoljna veliina da hi se kasnije, iz dobivenog pogrenog rezultata, izvela prava tra- ena veliina regula juri (lat. regula juri) pravno naelo, pravno pravilo regulacija (lat. regulatio) ureenje, ure- ivanje, upravljanje; v. reguliranje regularan (lat. regularis) pravilan, pro- pisan, redovit; uredan, ureen; regu- larna vojska redovita vojska, stajaa vojska regulari (lat. regulares) mn. u Kat. cr- kvi: svi duhovnici svjetovnog i redov- nikog reda koji su se zavjetovah da e se u ivotu pridravati odreenih vjerskih pravila; religiozi; supr. se- kulari regulativ (lat. regulativom) uredba, propis, pravilnik; poslovni red regulativa (lat. regulativa) v. regulativ regulativni Gat. regulativus) koji ure- uje, koji upravlja, koji slui kao naelo, kao osnova nekog rada regulator (lat. regulator) ureiva, usklaiva; naprava za odravanje jednolinog rada nekog mehanizma; vrsta tonog sata reguliranje (lat, regula) ureivanje, ureenje, dovoenje u red, u sklad sa zakonima, propisima, pravilima i dr.; reguliranje rijeka obuhvaa ukupne radove koji se obavljaju za poboljanje prirodnih okolnosti rijeka radi postizanja to iziednaenijeg otjecanja vode smanjenom koliinom visoke vode i poveanom koliinom niske vode; regulacija regulirati (lat. regulare) urediti, ure- ivati, dovesti u red; ozakoniti, do- vesti u sklad s propisima ili zako- nima; regulirati mjenicu u odree- nom roku odgovorili svojoj mjeni- noj obvezi, tj. poloiti odreenu ot- platu i interes na ostatak duga regurgitacija (lat. regurgitatio) med. vraanje mlijeka kod dojenadi; pod- rigivanje, strujanje unatrag rehabilitacija (lat. rehabilitatio) uspos- tavljanje, povrat izgubljenih prava; vraanje u prijanje stanje; vraanje dobrog glasa (asti) rehabilitirati (lat. rehabihtare) vraditi (ili: vratiti) izgubljena prava; vratiti u prijanje stanje; vratiti dobar glas, ast, ugled Reichsbank it. rajhsbank (njem.) nje- maka dravna (narodna) banka Reichstag 1222 reklamirati Rcichstag it. rajhstag(njom.) narodna skuptina u Njemakoj, njemaki parlament Reichswehr it. rajhsver (njem.) vojna sila njemake; drave (kopnena i po- morska). njemaka vojska reid (eng. raid) voj. upad, prepad, izne- nadan napad manjim konjikim ili motoriziranim jedinicama na neprija- telja; port, konjika utakmica na du- goj slazi da bi se pokazala ustraj- nost jahaa i konja reimprimatur (lat. reimprimatur) 'ne- ka sc ponovno tiska", doputenje za ponovno tiskanje, za pretiskivanje reinkarnacija (lat rcincarnatio) prema nauavanju o utjelovljenju dua: po- novno ulazak due u tijelo (utjelov- ljenje) nakon smrti tijela u kojem je dotle bila reintegracija (lat. re-, integratio) upot- punjavanje, dopuna; prav. vraanje oduzetih stvari, slube, prava i dr. reis (ar.) glavar, staijcina; zapovjednik trgovakog broda reis (pori.) mala novana jedinica u Portugalu i Brazilu reis-ul-ulema (ar.) titula vrhovnog po- glavara islamske vjerske zajednice rejdovak (e.) eki narodni ples u 2/4 i 3/4 taktu rcjckc.ija (lat. rejeetio) odbacivanje, odbijanje, neprimanje rejektorij (lat. rejcctorium) prav. od- bijanje priziva jedne parnine strane, presuda vieg suda kojom se odbija priziv rekadencija (lat recadentia) prav. vra- anje nekog prava onome koji ga je prije posjedovao rekamijera vrsta lealjke (na kakvoj slikari prikazuju francusku monden- ku Madame liecamicr; 17771849) rekantacija (lat. rccantare poricati, re- cantatio) prav. poricanje, opozivanje onoga io je netko prije govorio ili pisao; retraktacija rekapitulacija (lat. rccapitulatio) po- navljanje sadraja u kratkim crtama; nit. figura koja se sastoji u tome da se. u opirnom i iscrpnom dokazi- vanju, na kraju svakog dijela i cjeline govora svi razlozi ili glavne toke iz- laganja ukratko i saeto ponove; trg. saeto ponavljanje glavnih raunskih stavki rekapitulant (lat. recapitulans) onaj koji u glavnim crtama ponavlja sadr- aj ega, ponavlja rekapitulirati (lat. recapitulare) glavni sadraj ukratko ponoviti, saeto po- navljali, saeto izloiti; trg. raun, na kraju, ukratko ponovili rekcija (lat. regere upravljati, rectio) gram. u reenici: zavisnost jedne ri- jei od druge, npr.: Sjeati se rado svojih roditelja (dakle, glagol "sjeati se' f zahtijeva genitiv); usp. rogirati rekesn (lat. recessus vraanje, odmi- canje) oseka rckln (njem. Rocklein) kaputi, najee enski noni kaputi reklama (lat. reelamare glasno vikali, fr. reelame) preporuka, javno istica- nje, rijeju ili putem tiska (objava, oglasa) dobrih svojstava svoje robe i povoljnih cijena radi pridobivanja kupaca (muterija); trgovako hva- ljenje rcklnmacija (lat. reelamatio) zahtije- vanje, potraivanje; usmena ili pisa- na prijava da poiljka upuena na nau adresu nije dospijela; prav. zah- tjev za povrat ega; alba protiv odluke ili rjeenja suda ili vlasti reklamiranje (lat. reelamare) v. rekla- macija, reklama reklamirati (lat reelamare glasno vi- kati; glasno se ljutiti) javno hvaliti svoju robu, mamili (ili: dozivati) kup- ce isticanjem dobrih svojstava i povoljne cijene robe; traiti, zahtije- vati; potraivali; prigovarati, ulagati protest ili prigovor; podnijeli (ili: reklinacija 1223 rekonstrukcija podnositi) prijavu da poiljka upu- ena na nau adresu nije dospijela reklinacija (lat. reelinatio) naginjanje unazad, zavaljivanje; med. operacija one mrene pri emu se mrena po- tisne reklinirnti (lal. reelinare) nagnuti una- zad. prevrnuti, zavaliti: med. potis- nuti onu mrenu rekluzija (lat. reelusio) zatvor, zatoe- nje; povuenost, usamljenost; isklju- ivanje iz dosadanjeg mjesta bo- ravka rekognicija (Jat. recognilio) raspozna- vanje; prav. sudsko priznanje osobe, stvara ili spisa za ono za to se izdaje, priznanje identiteta (istovjetnosti); pregledavanje spisa radi ispitivanja i popravljanja rekognoscirati (lat. recognoscere) prav. ponovno saznati; priznati, po- tvrditi tonost i ispravnost ega na osnovi prethodnog pregleda i ispi- tivanja; voj. upoznati se putem izvi- anja s pravim stanjem ega, izvijes- titi se, ispitati, uhoditi, promotriti rckolekcija (lat.) pribranost; crkv. du- hovna vjeba rckolirati (ni. recolare, fr. recoler) 1. prav. svjedocima jo jednom proitati njihove iskaze; provjeriti, usporediti rckomandacija (fr. recommandation) preporuka; preporuka, preporuiva- nje (pisma, post. poiljke) rekomnndiran (fr. recommander) pre- poruen; rekomandira.no pismo pre- porueno pismo, pismo koje se uvodi u potansku knjigu i o kojem poi- ljatelj dobiva potvrdu rekomandirati (fr. recommander) pre- poruiti, preporuivati, davati na preporuku (pismo) rekombinacija (lat. recombinatio) ti/, ponovno stvaranje elektrinoneutral- nih molekula od iona rekompenza (lat. rocompensa) v. re- kompenzacija rekompenzacija (lat. reoompenatio) obeteenje, odteta, nadoknada te- te; osveta, kazna, milo za drago rekompenzirati (lat. recompcnsare) obetetiti; obeteivati, nadoknaditi tetu; nagraditi; osvetiti, kazniti, vra- titi milo za drago rckoncilijacija (lat. reconciliatio) po- novno sjedinjenje, izmirenje, pomi- renje; u Kat. crkvi: ponovno primanje grjenika u crkvenu zajednicu nakon odrane pokore posta; sveano posve- enje oskvrnute crkvene stvari rekoncilirati (lat. reconciliare) ponovno pridruiti, ponovno sjediniti, izmirili, pomiriti; u Kat. crkvi: ponovno pri- miti u crkvenu zajednicu; ponovo po- svetili crkvu rekonfrontacija (lat. rcconfrontatio) prav. ponovno suoenje, ponovno suo- avanje rekonfrontirati (lat. reconfrontare) prav. ponovno suoiti, ponovno suo- avati re konstitucija (lat. rcconstiiutio) po- novno uspostavljanje, ponovno ute- meljenje; prav. prijenos nekog pri- hoda, stupanje u prava nekoga dru- gog rekonstruirati (lat. reconstruere) po- novno izgraditi, iznova sazidati; iz pojedinih dijelova ili ostataka stvo- riti sebi sliku prvobitne cjeline, pa onda ponovno sastaviti tu cjelinu, obnoviti rekonstrukcija (lat. reconstructio) zi- danje iznova, ponovno uspostavlja- nje; ponovno podizanje i obnavljanje propalih starih umjetnikih spome- nika. o ijem se nekadanjem obliku i izgledu zakljuuje po naenim pla- novima, ostacima, pisanim predaja- ma i si; u paleobiologiji: pokuaj da se iz okamenjenih ostataka, osobito kostiju, ponovno sastavi lik neke izu- mrle ivotinje rekonvalescencija 1224 rekta-papiri rekonvalescencija (lat. reconvalesccn- tia) prizdravljavanje, prizdravljenje, oporavljanje od bolesti rekonvalescent (lat. reconvalescens) med. oporavljenik. prizdravljenik, onaj koji se oporavlja od bolesti, koji je na putu potpunog ozdravljenja rekonvencija (lat. reconventio) prav. tuba koju optueni podnosi protiv tuitelja istom sudu, protutuba rekonvencijska tuba v. rekonvencija rekonvenijent (lat. reconveniens) prav. podnositelj protulube rekonvenirati (lat. reconvenire) prav. podnijeti (ili: podnositi) protutubu rekonvent (lat. re-, conventus) prav. onaj protiv koga je podnesena protu- tuba rekonverzija (lat. re-converaio okreta- nje, vraanje prijanjem) rekonverzija industrije vraanje industrije, po zavretku rata. od vojne proizvodnje na mirnodopsku; pretvaranje ratne industrije u mirnodopsku rekopirati (fr. recopier) ponovno pre- pisati, ponovno prepisivati rekord (engl. record, fr. record, lat. re- cordum, recordari sjeati se) port, najvei pokazani uspjeh u nekoj portskoj grani koji je mjerodavna portska vlast priznala i slubeno po- tvrdila; najvee postignue, najvei uspjeh, romek-djelo rckordacija (lat recordatio) sjeanje rekorder (engl. record) onaj koji je po- stigao najvei uspjeh u nekoj port- skoj grani, onaj koji je postigao re- kord, prvak rekreacija (lat. recrcatio) okrjepljenje, osvjeavanje, osvjeenje; razonoda, razbibriga, zabava; ponovno stvara- nje rekreativan (lat. recreativus) koji opo- ravlja, osvjeavajui, koji osvjeava, okrjepljujui, koji slui za odmor, razonodan, zabavan rckredencija Gat. credere, rccredentia) prav. privremeno posjedovanje ili uivanje nekog spornog imanja rekredencijar (lat. recredenliarius) prav. osoba koja privremeno posje- duje ili uiva neko sporno imanje rekreditiv (lat. recredilivum) pisani od- govor koji poglavar jedne drave daje kod sebe akreditiranom predstav- niku druge drave, koji mu predaje opozivno pismo svoje vlade, s tim da ga ovaj preda poglavaru svoje drave rekreirati (lat. recreare) oiviti, oiv- ljavati, okrijepiti, okrjcpljivati. oso- koliti; razonoditi; ponovno stvoriti rekrement (lat recremcntum) izmet: neistoa; med. tekuina koja se od- vaja iz krvi rekriminacija (lat. recriminatio) pro- tutuba, odgovor na tubu tubom, uzajamno optuivanje; odgovor na grdnje grdnjama rekrudescencija (lat. rccrudescentia) ponovno otvaranje rane; med. pogor- anje bolesti u stanju prizdravlji- vanja rokrudescentan (lat. rocrudescens) med. koji se nalazi na putu pogora- nja reksis (gr. rexis) med. pucanje (ireva, vena i dr.) reksisti (lat. rex kralj) mn. pripadnici kvislinke organizacije u Belgiji za vrijeme Drugog svjetskog rata rekta-indosament (lat. recta, fr. indo- sament) trg. mjenica na kojoj indo- sanl. prilikom prijenosa mjenice, sta- vi napomenu "ne po naredbi" rekta-klauzula (lat. recta clausula) trg. oznaka na mjenici kojom izdavatelj mjenice naznauje da je takva mje- nica prenosiva samo u obliku i s dje- lovanjem obinog nasljedstva rekta-papiri (lat. recta) trgovaki pa- piri koji se izdaju na ime nekog vje- rovnika i koji se ne mogu prenositi ni na koga drugog rektalni 1225 rekvijem rektalni (lat. metalis) anat. koji pripada stranjem crijevu rektangularni (lat. rectangularis) ge- om. pravokutni rektascenzija Gat. rectus prav. ascen- sio penjanje, uzlaenje) astr. luk na nebeskom ekvatoru koji lei izmeu proljetne toke i deklinicijskog kru- ga jedne zvijezde raunajui od 0* do 360 f ' sa zapada na istok rektificirati (lat. rectificare) ispraviti, ispravljati, popraviti, popravljati, po- boljati, dotjerati; mat. odrediti du- inu krivulje; kem. destiliranu teku- inu ponovnim dostiliranjem jo vie proistiti i pojaati; rektifteirani pi- rit potpuno proieni pirit rektifikacija (lat. rectificatio) isprav- ljanje, popravljanje; mat. pretvaranje krivulje u pravac, odreivanje duine kri\-ulia; kem. potpuno proiavanje tekuina ponovnom destilacijom rektitis (lat. rectum stranje crijevo) med. upala stranjeg crijeva rektocela Gat. rectum mar, gr. kele kila, bruh) med. kila (ili: bruh) stra- njeg crijeva rektor (lat. rector) upravitelj, gospodar; kod Rimljana: LiLula namjesnika po- jedinih pokrajina koji su bili pod vlau prefekata ili egzarha; u cr- kvenom pravu: upravitelj konventa, sveenikog kolegija ili zaklade (u Katolikoj crkvi); upravitelj visoke kole, osobito sveuilita rektorat (lat. rectoratum) zvanje, dje- lokrug i ured rektora rektoskop (lat. rectum mar, gr. sko- peo promatram) med. zrcalo za is- pitivanje mara. stranjeg crijeva rektoskopija (lat. rectum mar, gr. skopeo promatram) med. pregled stranjeg crijeva pomou rektoskopa rektotomija (lat. rectum mar. gr. to- me rezanje) med. prorezivanje stra- njeg crijeva rektum Gat. rectum sc. intestinum) anat. mar. stranje crijevo, ravno crijevo rekuperacija Gat. recuperatio dobiva- nje natrag) teh. 1. iskoritavanje spo- rednih proizvoda proizvodnje, npr. iskoritavanje plinova koji se stva- raju pri koksiranju ugljena: 2. po- novno dobivanje tvari koje se troe pri raznim tehnolokim procesima rekuperator (lal. recuperare natrag uzeti) teh. ureaj za hvatanje koris- nih sastojaka koji se nalaze u otpa- cima proizvodnje radi njihovog po- novnog iskoritavanja; rekuperator topline ureaj kojim sc toplina to izlazi s ogijevnim plinovima ponovno iskoritava za grijanje zraka koii se troi na gorenje rekurent (lat rccurrons) onaj koji trai pomo; prav. onaj koji se slui re- kursom kao pravnim lijekom rekurirati (lat. recurrere; opet doi, vratiti se, vraati se (na stvar ih predmet); obratiti se kome, potraiti utoite; uloiti albu rekurs (lal. recursus) prav. alba vioj vlasti na odluku ih postupak nie vlasti, osobito u administrativnim pitanjima; takoer: regres, regredi- jencija rekusijn (lat. recutere odjekivati, recus- sio) odbijanje, odjekivanje; odskaka- nje, od skok rekuzacija (lat. recusatio) prav. odbija- nje, iskljuenje, izuzee (suca, svje- doka) rckuzirati (lat. recusare) prav. traiti izuzee suca, izuzeli suca; odbiti, ne primiti, odbaciti rekvijem (lat. requi.es mir, poinak) u Kat. crkvi: sveano poduje i glaz- heno djelo koje se na njemu izvodi (nazvan po poetnim rijeima moli- tve: Requiem aeternam dona eis, Do- mine ets. Pokoj vjeni daruj im, Gospodine! itd.) rekvinteron 1226 relativan rekvinteron (p. requinleron) sin kvin- terona i Europljanke, ili obratno rekvirent (lat. requirens) istraitelj; molitelj, traitelj rekvirirati (lat. recjuirerc) zahtijevati, potraivati; prav. neku drugu vlast moliti za pomo ili suradnju; zahti- jevati neto natrag, izlagati svoje pravo na neto; istraivati, ispitivati; voj. popisati (ili: popisivati, i..zeti, uzi- mati) na priznanicu za vojne ili dr- avne potrebe (hranu, stoku, prije- vozna sredstva i dr.) rekvizicija (lat. requisitio) zahtjev, mol- ba; prav. zahtjev koji jedna vlast upuuje drugoj radi pomoi i su- radnje u nekoj stvari; popisivanje ili uzimanje stvari za vojne ili dravne potrebe (osobito u vrijeme rata) koic se ne plaaju gotovim novcem, nego uzimaju na priznanicu; zabrana na neto, polaganje prava na to, npr. uzeti neto u rekviziciju staviti .na neto zabranu rekvizicijski sustav voenje rata na taj nain to se vojska uzdrava sred- stvima pokupljenim putem rekvizi- cije u samoj zemlji rekvizicionar (lat. re^uisitionarius) prav. onaj koji polae pravo na neto, koji stavlja zabranu rekvizit (lat. rcquisitum) potreba, pred- met koji je potreban da bi sc mogla izvesti kazalina predstava; v. rekviziti rekvizitar (lat. requisitum potreba) oso- ba koja dobavlja predmete potrebne pri izvoenju kazalinog djela rekviziti (lat. rcquisita> kaz. sve potrep- tine koje su, pored dekoracija i gar- derobe, potrebne da bi se moglo pri- kazati neko kazalino djelo; potrep- tine, potrebne stvari i orua; pren. potrebne osobine, potrebna svojstva rekvizitorij (lat. requisitorium) prav. v. rekvizitorijali rekvizitorij ali (lat. roquisitoriales sc. litterae) mn. prav. akt kojim jedna vlast trai neto od druge vlasti slu- benim putem relacija Gat. relatio) odnos, veza; po- slovna veza; izvjetaj, izvjetavanje, obavijest, pria; voj. pisani izvjetaj, npr. zapovjednika o ratnim operaci- jama svojih trupa; opis ratnog podvi- ga pri prijedlogu za odlikovanje; glaz. razmak, interval: fil. meusobni od- nos dviju ili vie stvari ili sadraja svijesti relacijski (lat. relatio odnos) odnosni relacionalizam (lat. relatio) fil. smjer koji u svemu i svuda obraa pozor- nost na odnose meu stvarima relaksacija (lat. rclaxatio) med. mlita- vosl (ivaca); prav. osloboenje, olak- anje, oprotenje, oprost, npr. kazne relaksancije (lat. relaxantia) mn. med. sredstva koja izazivaju slabljenje bola, olakanje, poputanje relansirati (fr. relancer) divlja koja je umakla pronai i ponovno krenuti; u kartanju: vratiti, vraati, ponuditi vi- e, davati vie relapsus (lat. relapsus) padanje nazad, ponovno okliznue; onaj koji ponovno pada u staru pogreku, posebice koji ponovno podlijee herezi relntn refero (lat. refero predajem, prenosim, priopavam, rolntum pri- openo) priam ono to sam ili kako sam uo, ne jamim za istinitost ono- ga to priam relativan Gat. relativus) odnosan, koji se odnosi na to ili prema emu. koji se tie ega, koji je u vezi s neim, koji vrijedi samo pod odredenim uvje- tima; relativna visina je, za razliku od apsolutne ih nadmorske visine, udaljenost od neke toke na povrini zamiljenoj paralelno s morskom po- vrinom, npr. visina hrijega od neke toke u njegovu podnoju do vrha; gram. relativna zamjenica odnosna relativitet 1227 religioso zamjenica; relativna ili odnosna re- enica reenica koja se odnosi na ne- ka rije glavne reenice, pa tumai subjekt, objekt, atribut i dr. glavne reenice, npr.: Neka doe onaj koji mi jc poruio; relativna vrijednost vrijednost koja ovisi o raznim okolno- stima te, prema tome, moe biti ve- oma razliita, razmjerna vrijednost; relativni pojmovi log. pojmovi koji nastaju tek iz usporedbe jednog pred- meta s nekim drugim; supr. apsolu- tan relativitet (lat. relativitas) odnosnost, uvjetovanost, razmjernost; teorija re- lativiteta fizikalna leoriia koju je ute- meljio Albcrt Kinstein (rod. 1879.) prema kojoj su prostorne i vremen- ske veliine samo relativne veliine, te se ne mogu ni odredi vati neovisno jedne o drugima; specijalna teorija relattvileta: svaki opi prirodni zakon koji vrijedi u odnosu prema koordi- natnom sustavu K mora takoer ne- promijenjeno vrijediti u odnosu pre- ma koordinatnom sustavu K koji se u odnosu prema K kree jednako (uniformno) translatorno; ova se te- orija temelji dalje na naelu da svjet- lost u vakuumu ima uvijek odreenu brzinu rasprostiranja; opa teorija re- lativiteta: fiziki zakoni neovisni su o stanju kretanja koordinatnog su- stava; istodobnost zbivanja u prirodi odrediva je jedino mjerenjem koje je povezano s gibanjem relativizam (lat. relativus) fil. smjer koji smatra daje svaka spoznaja sa- mo relativna, tj. uvjetovana i ovisna 0 odnosu u kojem se nalazi onaj koji spoznaje prema predmetu spoznaje, 1 o stajalitu koje on uzima s obzirom na svoju psihofiziku organizaciju; etiki relativizam shvaanje prema kojem su "dobro" i "zlo'* relativni relativno (lat. relative) pril. odnosno, razmjerno relaxatio arresti it. relaksacio aresti (lat.) prav. osloboenje (k1 zatvora relavatio jurnmenti it. relaksacio ju- ramenti (lat.) prav. osloboenje od izvrenja obeanja danog pod iznu- 'r denom prisegom relaxalio juri it. relaksacio juri (lat.) : prav. neprimjenjivanje zakona u slu- aju koji je iznimne prirode rclcgacija (lat, relcgatio) protjerivanje, progon (iz drave, grada); udaljenje, iskljuenje (sa sveuilita) relegirati (lat. relegare) udaljiti, is- kljuiti (sa sveuilita) reloj (fr. relais) nova. odmorena zapre- ga, smjena konja; postaja na kojoj eka odmorena zaprega radi smjene; naprava koja regulira prekide i iz- mjene u vodovima jake struje; tele- komunikacijski ureaj koji omogu- ava vez: na velike udaljenosti relejni konji odmorni konji; usp. relej rolevacija (lat. relevatio) prav. razrje- enje, osloboenje obveze; olakanje relcvaneija (lat. rel ovan ti a) vanost, znaajnost, osobito vanost pravnog sredstva, sudskog postupka i si.; supr. irelevancija relevantan Gat, relevans) znaajan, va- an, istaknut; bitan, jezgrovit; supr. irelevantan releve (fr. releve) trg. izvod iz nekog rauna; kub. prvo jelo nakon juhe relicitacija (lat. relicitatio) trg. ponov- : na draba, ponovna prodaja ili kup- nja putem javne drabe religija (lat. religio) nauavanje koje se tie najvieg bia (boanstva, Boga:; vjera: pren. svetinja, moralno naelo kojim je neki ovek duboko proet, savjest religiosnmente it. relidozamente (tal.) glaz. pobono, ozbiljno, sveano, do- stojanstveno religioso it, reliozo (tal.) glaz. v. reli- gi osa monte religiozan 1228 remi religiozan Gat, religiosus) koji je u vezi s? religijom, koji pripada religiji; pobo- an, bogu ugodan, bogobojazan, smje- ran; savjestan, duboko proet osje- ajem dunosti prema sebi i prema drugima religiozitet (lat. religiositas) v. reli- gioznost religioznost Gat. religiositas.) vjerova- nje u Boga, ljubav prema Bogu, to- vanje Boga, strah od Boga; ivljenje; u skladu s vjerskim propisima, pobo- nost relijanisti pristae nauavanja I. Rellv- ja i XVIII. st. u Engleskoj koji je nauavao da su aveti sakramenti sa- mo simboli relijanizam nauavanje I. Rellvja; v. relijanisti relikt Gat, relietus ostavljen) ostatak; biljna ili ivotinjska vrsta, ih kakva druga pojava koja u nekom podruju postoji kao ostatak jo iz doba kada su u njoj vladali drukiji ivotni uvjeti; relikt na jezera ostatak starih velikih jezera relikvija (lat. reliquiae) ono stoje ostalo od nekog sveca, svetinja; obina: re- likvije mn. u crkvenom jeziku: sve- take moi relikvijar (lat. reliquiarium) zbirka sve- tih moi; posuda ih kutija u kojoj se u crkvama uvaju svetake moi reling (germ.) pom. ograda oko gornje palube reliquiae reiiquiarum olim magni ct inclvti regni Croatiac it. relikvije relikvijarum olim magni et inkliti re- gni Kroacije (lat) ostaci ostataka ne- kada velike i slavne kraljevine! Hr- vatske (naziv za Hrvatsku u doba turskih ratova) relokacija (lat. relocatio) ponovno izda- vanje u zakup reljef (fr. relief. lal. relievo, lat. relevare podii, uzdii) umj. ispupen plasti- an lik izraen na ravnoj povrini (u drvetu, kamenu ili kovini), vrsta ki- parske umjetnosti kod koje likovi ne stoje slobodno u prostoru, nego su vezani za povrinu (usp. bareljef, ore- ljef); pren. isticanje, istaknutost, sjaj, znaaj, ugled, slava; nekoj stvari dati reljef ili prikazati u reljefu = prika- zati stvar tako da upada u oi, da bude u punoj svjetlosti, posebno na- glaena reljef-intarzija (fr. relief. tal. intarsia) umj. djelo u drvetu kod kojega se, za razliku od intarzije, raznobojni ko- madii drveta slau tako da ne pred- stavljaju ravnu povrinu, nego likovi ine blaga ispupenja reljefan (fr. relief) I. ispupen; 2. pren. istaknut, jasan, pregledan, razumljiv reljefne karte zcm. zemljovidi na kojima su slike predjela prikazane reljefno, na kojima su predjeli prika- zani onako kakvi su u prirodi, tj. sa svim visinama, nizinama itd.: ta- koer: zemljovidi koji pokazuju kar- tografski ili fotografski otisak nekog reljefa Kem aeu tetigisti it. rem aku tetigis- ti (lat.) Stvar si iglom dotakao, tj. pogodio si rembaznm (gr. rembasmos) lutanje; med. tumaranje nou (niktobatija) remedij (lat. remedium) sredstvo, lijek; prav. pravni lijek; u ekonomiji: zako- nom doputeno odstupanje od pro- pisane finoe i teine zlata ili srebra u kovanom novcu (tolerancija); re- medium juri (lat.) pravno sredstvo, pravni lijek re-medura (lat.) sudski lijek, otklanja- nje, spreavanje neke zloporabe, po- pravljanje, poboljanje remeta (gr. eremites) pustinjak remi (engl. remmy) 2. hazardna igra sa dva pila ili vie pilova karata remi (fr. remis) 1. u ahu i kartama: izraz koji oznaava da nitko nije do- remilitarizacija 1229 rendgenizirati bio, nerijeeno, neodlueno; nerijee- na igra remilitarizacija (lat re, fr. militarisa- tion) ponovno uvoenje vojnikog ureenja u nekom podruju koje je bilo demilitarizirano remington vrsta pisaeg stroja i voj. puke (naziv prema izumitelju, am. tvorniaru F. Rcmingtonu, lBlfi 1889) reminiscencija (lat. rcminisccntia) opominjanje, nejasno sjeanje, uspo- mena; mjesto u pjesmi ili kompozici- ji koje je sluajno, po sjeanju, uzeto od drugog autora remis (lat. remissus) odlaganje roka plaanja; popust u nekom plaanju, osobito od zakupnine; popust od ku- povne cijene, rabat remisija :lat remissio) vraanje; oprost (grijehova); prav. milost, pomilova- nje, oprost kazne; ukidanje, povla- enje (zabrane); med. prolazno slab- ljenje, poputanje bolesti, posebice groznice remisionar (fr. remissionnaire) prav. onaj koji je pomilovan, pomilovani remisivnn (lat. remissivus) koji op- rata. koji poputa, popustljiv remissio jnramenti (lat.) prav. razrje- enje prisegve remitendn (lat. remittere poslati na- trag) ono to treba vratiti, npr. vratiti neprodane knjige, novine i si. izda- vau remitent (lat. remittens) vlasnik mje- nice, osoba koja je, samim izdava- njem mjenice, ovlatena mjeninu svotu naplatiti u roku, a i prije roka svoja vjerovnika prava ustupiti dru- gom remitirati (lat. remittere) natrag po- slati, vratit; trg. dostaviti novac ili mjenicu; odobriti popust u nekom potraivanju remiza (fr. remise) odgaanje, odlaga- nje; oprost, popust; trg. = rimesa; spremite za vozila; lov. gutara u koju se sitna plemenita divlja skla- nja od neprijatelja ili od studeni; kaz. ponovno prikazivanje djela rcmocija (lat. remotio) udaljenje, otpu- tanje, smjenjivanje s poloaja remoliencije (lat. rcmollientia) mn. med. sredstva za umekavanje, sred- stva za ublaavanje remonetizirati (lat. re-, moneta novac) bank. novac povuen iz optjecaja po- novno pustiti u optjecaj; usp. mone- ti remonstranca, rcmonstracija (lat. re- monstrare) protupredstavka, prigo- vor, alba remontirati (fr. remonter) bot. nakon glavnog cvjetanja jo jodnom cvjetati, kasno cvjetati; voj. nabaviti nove konje, istroene konje nekog puka zamijeniti novim; teh. ponovno sklo- piti, ponovno sklapati, ponovno sa- staviti; ponovno opremiti, ponovno opskrbiti remorkaa (fr. remorquage) pom. vua, vuenje, tegljenje; usp. remorker remorker (fr. remorqueur) vuni brod, brod za vuu drugog; vuna kola remorkirati (fr. remorquer) vui lau (konopcima) remotio ab officio it remocio ah oficio (lat.) prav. udaljenje s dunosti remotis arbitris (lat.) prav. poto se uklone svjedoci, bez svjedoka, u etiri oka remotis partibus (lat remotis parti- bus) prav. poto se uklone stranke removirati (lat. re movere) ukloniti, udaljiti, smijeniti renalni Gat, rcn bubreg, renalis) anat. koji sc tie bubrega, bubreni renban (njem. rennen trati. Bahn pru- ga, staza) trkalite, trkaka staza rendgen (njem. ROntgen) med. v. rent- genski aparat rendgenizirati (njem. Rontgen) v. rent- genoskopirati rendgenografija 1230 rentirati se rendgenografija {njem. Rontgen, gr. grafia biljeenje, crtanje) v. radio- grafija rendgenogram (njem. Rontgen, gr. gramma crta) snimka koja se dobije rentgenskim aparatom rendgenologija (njem. Rontgen, gr. logia znanost o rendgenskim zraka- ma i njihovoj primjeni rendgenos kopija (njem. Rontgen, gr. skopeo promatram) gledanje (ili: pro- matranje) pomou rcntgcnskih zra- ka, odnosno renlgenskog aparati rendgenoskopirati (njem. Rontgen, gr. skopeo promatram) promatrati ili snimati rentgenskim aparatom rendgenoterapijn (njem. Rontgen, gr. therapeia lijeenje) med. v. pod radio- terapija rendgenske zrake fiz. nevidljive zrake koje nastaju pri udarcu vrlo brzih elektrona u povrinu nekog tijela; zovu sc jo i x-zrake; nazvane po izu- mitelju, njemakom fiziaru, W. C. Rontgen u (18451923; rendgenski aparat ureaj za dobivanje snimaka pomou rcntgenskih zraka; upotrebljava se osobito u medicini renegat (lat. renegatus) otpadnik od vjere, osobito: kranin koji je preao na islam; pren. otpadnik, odmetnik, izrod renegirati (lat. renegare) ponovno ni- jekati (ili: oporei, porei, poricati) renesansa (fr. renaissance) 1. obnova, preporod, procvat; 2. osobito: ponovno raanje, preporod klasine starine ili, tonije, slobodnog i stvaralakog ljud- skog duha u Europi od 14. do 16. St.; pokret se javio u Itahji (oko 1350. g.), odakle se nadmono rairio i za- gospodario duhovima cijelog Zapada odravi se do poetka XVI. st.; glav- na obiljeja ovoga doba su: odba- civanje autoriteta, obraanje stvar- nom ivotu i iskustvu, vjerovanje u vlastiti razum itd.; arhit graevinski stil ovoga razdoblja s elementima grko-rimske arhitekture reneta (fr. reinette) bot. kraljiina ja- buka reniforman (lat. ren gen. roni bubreg, rcniformis) bot. bubreast, u obliku bubrega (list) renij (lat. rhenium) kem. element, sjaj- na i vrlo tvrda kovina, znak Re; ot- kriven 1925. renome (fr. renomme) dobar glas. d<>- bro ime; slava, ugled, potivanje, glasovitost renomiran {fr. renomme) poznat, sla- van. ugledan, glasovit; rijedak; na zlu glasu; koji uiva dobar glas. dobro posjeen (za gostionice) renomirati (fr. renommer) slaviti, pro- slaviti renonsirnti (fr. renoncer) odrei se, od- ricati :se, odustati; u kartama: baciti drugu boju. ne odgovoriti kartom iste boje renovacija (lal. renovatio) obnova, ob- navljanje, popravljanje, mijenjanje nabolje renovaturn (lat.) prav. ponovan nacrt i opis imanja renovirati (lat, renovare) obnoviti, ob- navljati. popraviti, osvjeiti, pomla- diti; renovirati mjenicu staru mjenicu zamijeniti novom, tj. produivati je renta (fr. rente, tal. rendita. lal. renda) redovit prihod od zemljita, kapitala ih nekih prava, a da pritom niie po- trebna nikakva poduzetnika djelat- nost rentabilan (lat. renta bili s) koji donosi prihod, koji se isplauje, unosan rentabilnost (lat. rentabilitas) dono- enje prihoda, isplativost, unosnost rentijer (fr. renticr) onaj koji ivi od dohotka svog imanja ili kapitala, ui- vatelj rente rentirati se (fr. renter) isplatiti se. is- plaivati se, donositi prihod renumeracija 1231 repertoar renumeracija (lat. renumcratio) vra- anje novca, doplata, doplaivanje; ponovno izdavanje renuncijacija (lat. rcnuntiatio} objav- ljivanje; otkaz, otkazivanje; odrica- nje, odustajanje od ega rcnuntiatio litis it. renuncijacio litis (lat.) prav. ukidanje nekog pravnog spora renuntiatio suecessionis it. renun- cijacio sukcesionis (lat.) prav. odri- canje, otkazivanje nasljedstva Reo negante, actori iucumbuit pro- hatio it. reo negante aktori, inkum- buit probacio (lat.) Ako optuenik ni- jee, tuitelj mora donijeti dokaze rcoksidacija (lat. rcoxydaUo} kem. po- novna oksidacija, ponovno spajanje s kisikom reoksidirnti (lat. re-, gr. oxys otar, ljut) kem. ponovno spajati s kisikom reokupncija (lat. reoccupatio) ponovno zauzee, ponovno zauzimanje (zem- lje, podruja) reorganizacija (lat. reorganisatio) po- novno ureenje, preureenje, preu- reivanje, preustrojstvo, preustroja- va nje, npr. nekog posla, vojske itd. reorganizator (lat. reorgnnisator) pre- uslrojitelj. prcureiva reorganizirati (lat. reorganisare) iz- nova urediti, preurediti, preustrojiti, preustroja vati reoskop (gr. rheos tijek, teenje struja, skopeo gledam, promatram) fiz. po- kaziva struje, ureaj koji pokazuje prisutnost elektrine struje roostat (gr. rheos tijek, teenje, struja, od rheo toem, istemi postavim, sta- vim) fiz. otpornik, naprava kojom se otpori poznate veliine inogu po volji uvoditi u strujni krug ili iz njega is- kljuivati, a da se struja pritom ne prekida, bilo radi dobivanja eljene jakosti struje, bilo radi usporeivanja poznatih otpora s nepoznatim; ago- metar reparabilan (lat. reparabilis) poprav- ljiv. uspostavljiv; nadoknadiv reparacija (lat. reparatio) popravak, ponovno uspostavljanje, obnavljanje, obnova; nadoknada, plaanje tete; nadoknada tete uinjene ratom, rat- na odteta reparatura (lat. reparatura) popravak; naknada tete reparirati Gat. reparare) popraviti, po- pravljati; ponovno uspostaviti; nado- knaditi, platiti uinjenu tetu; repu- rirati se okrijepiti se, oporaviti se, ojaati reparticija (lat. repartitio) podjela, raz- dioba; razrez, razrezivanje repasaa (fr. repassage) ponovno pre- laenje. pregled i dotjerivanje; novih satova (u urarstvu) repasirati (fr. repasser) nov sat prije uporabe ih kupovine tono pregleda- ti i ispitati repatrijacija (lat. repatriatio) povratak u domovinu; ponovno primanje pri- janjeg podanika u podanitvo repatrirac (lat, repatriare) osoba koja se vraa u domovinu, povratnik repatrirati (lat repatriare) vratiti u do- movinu; ponovno primiti u domovinu reper (fr. reperc snalazite) u geodeziji: visinska toka, uoljiva taka reperkusija ( lat. rcpcrcussio) fiz. odba- civanje, odbijanje (zvuka, svjetlosnih zraka i dr.); mini. suzbijanje; glaz. ponavljanje istog tona; ponavljanje postavljene teme u svima glasovima fuge; pren. protudjciovanje, odjek reperkutirati (lat. repercutere) fiz. od- biti. odbijati, odudarati; protudje- lovati na neto, odjekivati repertoar (fr. repertoire) popis uloga koje je glumac ili pjeva prouio i koje moe izvoditi; popis djela koja se prikazuju u jednom kazalitu ili e se prikazivati u odreenom raz- doblju, raspored, plan prikazivanja ili predstavljanja; popis djela koji e repertorij 1232 reporter se prikazivati ili predstavljati u jed- nom. tjednu repertorij (lat. re per tori um) popis pri- lagoen za brzo snalaenje i obavje- tavanje (otuda esto naslov asopisa koji sadri preglede, kratke prikaze i priopenja o knjievnim i dr. djeli- ma); popis stvari, registar; ureena zbirka, zbornik repete (lat. repetere natrag traiti; po- noviti) ponovi! opet! jo!; repetatur lijenika naznaka na receptima sa znaenjem da se propisani lijek izda ponovno repetent Gal. repetens) uitelj koji po- navlja s uenicima na kolskom sa- tu obraeno gradivo, pouavatelj; uenik koji ponavlja razred; repeti- tor repotieija (lat. repetitio) ponavljanje, opetovanje; proba kazalinog djela repetirati Gat. repetere) ponoviti, po- navljati, opetovati; ponavljati razred repetirka (lat. repetere) puka u iji spremnik stane vie metaka, brzo- metka repetitio est mnter studiorum it. repeticio est mater studiorum (lat.) ponavljanje je majka uenja repetitor (lat. repetitor) v. repetent repetitorij (lat. repelilorium) poua- vanje; koje sc sastoji u saetom po- navljanju obraenog gradiva repetunde (lat. repetundae sc. res, pe- cuniae) mn. prav. stvari ili novac koji se mogu traiti natrag repignoracija (lat. repignoratio) prav. ponovno zalaganje, ponovno davanje u zalog replantacija (lat. replantatio) med. po- novno usaivanje, pe>ne>vno umetanje, npr. izvaenih zuba replatirati (fr. replaler) ponovno pre- mazati, pone>vo oblijepiti gipsom; pren. zamazati, zabauriti; popraviti, opravdati replecija (lat. repletio) punokrvnost; pretjerana debljina; prenatrpanost eluca; zatrudnjivanje (ene) repledirati (fr. replaider) prav. epe;t po- vesti spor, ponovno u sporu zastu- pati, ponovno braniti (pred sudom; replicato it. replikalo (tal.) glaz. po- novno, iznova replicirati (lat. replicare) prav. odgo- voriti. dati odgovor na govor suprot- ne strane; prolurijeiti replika (lat. replica) 1. glaz. ponavljanje jednog niza tonova, osobito u drugom glasu replika (lat. replica) 2. prav. odgovor na odgovor (ekscepciju), odgovor tui- telja na govor optuenog kojim je odgovorio na tubu; spis koji je od- gove>r na drugi nc;ki spis; suprotstav- ljanje; ponavljanje, oponaanje, ko- pija nekeg umjetnikog djela koju izrauje umjetnik koji je izradio i original; replikacija rcplikacijn (lat. replicatio) v. replika 2. rcplumbirati (lat. plumbum olovo) teh- nol. izdvojiti olovo od srebra, oistiti od olova reponibilan (lat. reponibilis) med. koji se moe vratili na svoje mjesto (i- aena kost, kilava utroba itd.) reponirati (lat. reponerc) poloiti, osta- viti, smjestiti u pohranu; med. kilavi dio tijela vratiti na svoje mjesto; na- mjestiti iaenu kost report (engl. report) izvjetaj, izvje- tavanje; trg. prijenos u trgovakim knjigama reportaa (fr. reportage) 1. izvjetava- nje, skupljanje i dostavljanje politi- kih i drugih novosti u dnevnim li- stovima; 2. knjievna vrsta koja neki dogaaj, temu i dr. prikazuje novi- narskim stilom i nainom, tj. lako i zanimljivo reporter (fr. rapporleur) izvjestitelj reportlrati 1233 repriza reportirati (lat. reporlare, fr. reporter) natrag odnijeti, vratiti; u novinar- stvu: vidjeti neto na licu mjesta i o vienom izvijestiti list, donijeti izvje- taj, prepriati dogaaj; trg. unijeti u knjigu, pisati na raun repozicija (lat. reposilio) med. ponovno namjetanje iaene ili slomljene kosti; vraanje kilavog dijela utrobe u trbunu upljinu repozitar (lat. repositarius) onaj koji sreuje i uva spise repozitorij (lat. repositorium) polica s pregradama za spise ili knjige; ormar za spise ili knjige repozitura (lat. reposilura) mjesto gdje stoji repozitorij; sreivanje spisa ili knjiga u repozitorij represalija (lat. repressalia) u meu- narodnom pravu: opravdano nano- enje neke nepravde od jedne drave drugoj kao osveta za nepravdu koju je ova prije toga nanijela onoj prvoj; osveta, vraanje uvrede uvredom, nepravde nepravdom i si. represija (lat. repressio) sprjeavanje, uguivanje, guenje, obuzdavanje, suzbijanje represivan (fr. reprcssif) koji sprjea- va, koji koi, koji obuzdava, koji suz- bija represivne mjere zakonske i druge mjere koje dravna vlast poduzima protiv osobe ili skupina osoba koje svojim djelovanjem, radom i tenja- ma ugroavaju sigurnost ili opsta- nak drave reprezentacija (lat. representalio) pred stavljanje, zastupanje, zamjenji- vanje; gospodski izgled, dostojan- stveno dranje, ponaanje koje odgo- vara poloaju koji netko ima; na- rodno predstavnitvo; port, najbolji predstavnici neke portske grane koji se natjeu kao cjelina te predstav- ljaju jednu dravu reprezentncijsko prnvo pravo zamje- njivanja; u nasljednom pravu: stu- panje u prava umrlog pretka reprezentand (lat. repraesenlandus) onaj koga treba predstavljati (zastu- pati) reprezentant (lat repraesentans) pred- stavnik. zastupnik, zamjenik (odsut- noga); osobito: predstavnik neke po- krajine, grada ili tijela u slalekoj skuptini, narodni zastupnik; port, glavni predstavnik jedne poriske grane u nekoj dravi (rep reze n ta - livac) reprezcntativac (lat. repraesentativus) port, najbolji predstavnik nekog porta u dravi, osobito: igra koji igra u dravnoj reprezentaciji reprezentativan (lat representativus) koji predstavlja, zamjenjuje, zastu- pa; koji slui za reprezentaciju reprezentativna monarhija ustavna monarhija reprezentativni sustav ustavni su- stav, tj. sustav po kojem je narodu dana mogunost da preko svojih iza- branih predstavnika (izaslanika) u narodnoj skuptini sudjeluje u uprav- ljanju dravom, osobito u donoenju zakona reprezentativni ustav v. reprezenta- tivni sustav reprezentirati (lat repraesentare predstavljati, predstaviti, izraziti) zastupati ili predstavljali nekoga od- sutnog; znaiti, oznaavati, pred- stavljali sobom (npr. gospodstvo, vlast, silu); dostojanstveno se drati, predstavljali dostojno svoj poloaj reprint (engl.) ponovno otisnuta stara, ve tiskana knjiga repriza (fr. reprisc) ponovno uzimanje, vraanje prije uzetog; ponavljanje, ponovno prikazivanje kazalinog dje- la, priredbe; prva predstava nakon premijere; glaz. ponavljanje glavnog dijela neke izvedbe; znak za ponav- reprobacija 1234 republika Ijanje; u cirkusu: stanka zbog izmo- renosti artista koju obino ispunja- vaju klaunovi svojim alama reprobacija (lat. reprobatio) teol. odba- civanje, prokletstvo, vjeno proklet- stvo; u koli: popravni ispit, popra- vak; prav. protudokaz reproduccnt (lat. reproducens) onaj koji ponovno proizvodi, koji ponovno stvara; prav. podnositelj protudoka- za reproducirati (lat. reproducere) ponov- no proizvesti, ponovno proizvoditi, ponovno stvarati, ponovno stvoriti; ponovno izvesti, ponovno izvoditi, po- novno prikazivati, ponovno prikazati; pretiskati; umnoiti, umnoavati; prav. navesti proturazloge, pro tud o- kaze, navesti svjedoke koji e doka- zati suprotno; psih. doivljeni sadraj ponovno oiviti u svijesti, ponovno usvijestiti; reproducirati, se ponovno se pokazati, ponovno se pojaviti, po- javljivati se ponovno; reproducirati reprodukcija (lat. roproduetio) u eko- nomiji: obnavljanje proizvodnje: moe biti: a) jednostavna reprodukcija ako se obnavlja proizvodnja u istom omjeru; b)proirena, reprodukcija ako je proizvodnja u sljedeem raz- doblju na vioj razini, vea po opsegu nego u prethodnom; karakteristina za kapitalizam, a jo u veoj mjeri za komunizam; c) smanjena repro- dukcija ako se obnavljanje pro- izvodnje vri u manjim razmjerima; obino posljedica elementarnih ne- pogoda. ratova, epidemija itd.; stvar izraena putem umnoavanja (za razliku od originala); psih. ponovno oivljavanje u svijesti prije doiv- ljenog sadraja; biol. popunjavanje ili nadoknada unitenih ili oteenih dijelova na ivotinjskim tijelima, npr. naknadno rastenjc repa kod gute- ra; popunjavanje ili nadoknada tvari izluenih iz organskih tijela reprodukcijska metoda nain (ih: po- stupak) pri umnoavanju (slika, knjiga itd.) reprodukcijska sposobnost biol. v. reproduktivnost reprodukcijski organi bot. spolni or- gani pomou kojih se rasplouju or- ganska bia (za razliku od nespolnili organa, pomou kojih se takoer vr- i rasploivanje, npr. truske) reproduktivan (lat. reproduetivus) koji ponovno proizvodi, koji ponovno stva ra; reproduktivne umjetnosti ili vje- tine one koje ponovno proizvode neto to ve postoji (gluma, pjevanje, glaz- ba) reproduktivnost (lat. reproduetivitas) mo ponovnog proizvoenja i uspo- stavljanja; biol. sposobnost nadokna- ivanja osakaenih ili potpuno uni- tenih dijelova tijela kod biljki i i- votinja, osobito kod crva i amfibija (vodozemaca) reproduktor (lat. re- ponovne], produ- cere proizvodili) naprava koja poja- ava i ponovno proizvodi govor ili glazbu primljenu radio prijamnikom ili prenesenu telefonskim putem; zvunik reprotestirati (lat. reprotestare) prav. odgovoriti na protest ili prigovor, od- biti prigovor i proglasiti ga neva- ljanim ih neopravdanim reprozelit (lat. re- opet, ponovno, gr. proseKtos) onaj koji se ponovno vra- tio prijanjoj vjeri ili zajednici reptil (lat. repere gmazili) zool. gmaz; pren. ulizica, plaenik reptilije (lat.. repere gmaziti, reptilia) zool. gmazovi, kraljenjaci koji diu pluima, kreu se nogama (koje su u nekih vrsta posve iezle, npr. kod zmija), razmnoavaju Se najee ja- jima: guteri, zmije, krokodili i kor- njae republika (lat. res publica drava, fr. republique) u antikom smislu: dr- republikanac 1235 resecirati ava, osobito drava s priznatim na- rodnim pravima; u novije doba: dr- avno ureenje u kojem dravna vlast pripada narodu ("narodni su- verenitet 7 '), bilo cijelom narodu (.de- mokratska republika), bilo najugled- nijem staleu, kao u antiko doba ((aristokratska republika)-, u "demo- kratskoj republici" vlast moe biti u rukama samog naroda (neposredna demokracija), ili u rukama od naroda izabranih predstavnika (;reprezenta- tivna demokracija) republikanac (fr. republicain) gra- anin republike; pristaa republi- kanskog oblika vladavine; lan stran- ke koja tei uvoenju republikanskog oblika drave; supr. monarhist republikauizam (fr. republique) pri- vrenost republikom obliku drav- nog ureenja republikanizirnti (fr. republicaniser) uiniti republikom, pretvoriti u re- publiku; zadojiti republikanskim du- hom, uiniti pristaom republike repudij (lat. repudium) v. repudijacija repudijacija (lat. repudiatio) odbijanje s preziranjem, odbacivanje; prav. raz- vod braka; izjava jedne od sjever- noamerikih saveznih drava da ne pristaje platiti u punom iznosu dr- avne dugove i interese na njih repudium nccessarium it, repudijum necesarijum (lat.) pravno utemeljen, opravdan razvod braka repudium voluntarium it. repudijum voluntarijum (lat.) svojevoljan razvod braka repulzija (lat ropulsio) odbijanje, odba- civanje, nepovoljan odgovor (na mol- bu) repulzivan (lat. repuslivus) koji odbija, odbojan; repulziona sila fiz. odbojna sila (supr. atraktivna sila privlana sila) repulzoran (lat. repulsorius) v. repul- zivan rcpunca (lat. re-, tal. punzone) peat koji se utiskuje na robu izraenu od plemenitih kovina (zlata, srebra, platine) kao znak da je istoa is- pravna repuncirati (lat. re-, tal. punzone) na predmete od plemenito kovine (zla- ta, srebra, platine...), kao potvrdu da su iste, udariti (utisnuti) osim obi- nog peata (punce), jo jedan (rc- puncu) repurgirati (lat. repurgare) med. po- novno oistiti, ponovno proistiti reputacija (lat.. repu tati o) ime, glas; osobito: dobar glas koji neki ovjek uiva, ugled res Gat) stvar, predmet; stanje, poloaj, odnos, okolnost; posao, poduzee; oe- vidnost, stvarnost, istina; imanje, do- bro, posjed; gradivo, grada, sadraj; pravna stvar; zajednica, drava res communis it. res komunis (lat.) opa stvar, ope dobro res controversa it res kontroverza (lat) sporna stvar res facti it. res fakti (lat.) istinsko sta- nje stvari, injenica res integra (lat) prav. stvar neokr- njena, stvar u cijelosti res judicata it res judikata (lat) prav. pravovaljana odluka, stvar o kojoj je donesena zakonska presuda res naturales (lat) mn. prirodne stvari res publica it. res publika (lat.) opa stvar, ope dobro; drava, zajednica; usp. republika rescindirati (lat. re-scindere) prav. ras- kinuti, proglasiti nevaljanim, poni- titi, npr. oporuku rcscisibilitet (lat. rescissibilitas) prav. ponitivost, mogunost ponitenja pravnog akta rescisija (lat. rescissio) prav. ponite- nje, ponitenje oporuke rcsecirati (lat. re-secare) med. izrezi- vati, vriti resekciju resekcija 1236 respectus parcntelae resekcija (lat. resectio) med. izrczi- vanjc, vaenje (npr. kostiju, zglobova, ivaca) rescrancijc (lat. reserantia) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za otvaranje reservatio honoris it. rezervacio ho- noris (lat.) prav. izuzimanjc asti, po kojem izreena kazna ne liava osu- enog asti i asnih prava reservatio mentalis it. rezervacio mentalis (lat.) preutna ograda, lu- kava, podmukla ograda, npr. pri po- laganju prisege kad netko, u mi- slima, svojim rijeima daje drukije znaenje i tumaenje nego to ga one samo po sebi imaju residencija (lat. residentia) kem. osta- tak, talog koji ostaje u posudi za de- stilaciju residuum Gat.) ostatak; kem. talog resignacija (lat. resignatio) prav. otva- ranje oporuke; odricanje, odustaja- nje, ustupljenje, ustup; ostavka na zvanje; takoer: = rezignacija resignirati (lat. resignare) odrei se, odustati od; ustupiti, ustupati, osta- viti zvanje, dati ostavku, zahvaliti se na poloaju; prav. otpeatiti, ras- pea ti ti, otvoriti, npr. oporuku; pren. = rezignirati resina (lat.) smola resinat (lat. resina smola, resinatum) kem. smolina sol resinejin (lat. resina smola) kem. smc>- lino ulje res unifikacija (lat. resinificatio) pre- tvaranje u smolu, usmoljavanjc resinirati (lat. resina smola, resinare) nasmoliti, mazati smolom, premazati smolom; komad smole pustiti u vino resinoznn (lat, resinosus) smolast; s molili Resistancc it rezistans (fr.) 1. skupina konzervativnih francuskih stranaka u 19. st.; 2. francuski pokret otpora u Drugom svjetskom ratu Resistcnza it, rezistenca (tal.) talijan- ski pokret otpora protiv njemake okupacije u Drugom svjetskom ratu resiver (engl. receiver) kem., fiz. v. re- cipijent: u tenisu: igra koji se brani (usp. server) reskontrirati (tal. reseontrare) trg. v. riskontrirati reskontro (tal. reseontro) trg. v. ris- kontro rcskripcijn (lat. rescriptio) zapovijed, naredba: trg. pisani nalog za podi- zanje ili isplatu novca reskript (lat rescriptum) pisani odgo- vor vladara ih nekog visokog tijela podreenim tijelima i ustanovama na pitanja, molbe i si.; u rimskom pravu: carska naredba resolucija (lat. resolutio) rastvaranje; poputanje, labavljenje, labavost, umrtvljenost; usp. rezolucija resolutio domini it, resolucio domini Gat.) prav. ukidanje, ponitenje pra- va vlasnitva resolutio nervorum it resolucio ner- vorum Gat.) med. uzetost ivaca resolutivan (lat. resolutivus) otapajui, koji otapa resolveneijc (lat. resolventia) mn. med. sredstva za razluivanje, za otapanje resor (fr. ressort) djelokrug, mjerodav- nost; podruje djelatnosti; resorni mi- nistar ministar kojem je povjereno neko ministarstvo (npr. prosvjeta, fi- nancije, vojska i dr.), za razliku od ministra bez portfelja resorbencije (lat. resorhentia) mn. med. sredstva, lijekovi koji ponovno upijaju resorbirati (lat. resorbere) ponovnu upiti, ponovno upijati, ponovno usi- sati, ponovno usisavati resorpcija (lat. resorptio) ponovno upi- janje. usisavanje, npr. neke tekuine u kredu ili u tijelo respectus parentelae it. respektus parentele (lat.) prav. zakonski odnos I reapekt 1237 restaurator prema brai i sestrama ili prema neposrednim roacima roditelja, po- tovanje roditelja respckt (lat. respcctus) obzir; poto- vanje, poslunost iz potovanja rcspektabilan (lat. respectabilis) koji zasluuje potovanje, dostojan po- tovanja, ugledan respektirati (lat. respectarc, fr. respec- ter) imati obzira, potovati, uvaa- vati; tedjeti, potedjeti: trg. primiti na sebe mjenicu i isplatiti respoktive (lat. respective) pril. s ob- zirom, odnosno, prema prilikama respektivni Gat. respoctivus) odnosni, dotini, uzajamni, obostrani respcktni dani trg. dani poeka, rok koji se odobrava kao poek za pla- anje mjenice nakon dana isteka ro- ka; diskrecijski dani respicijcnt (lat. respiciens) izvjestitelj, izvjeta; nadglednik respirabilan (lat. respirabilis) pogodan za disanje, mogu za disanje, za udi- sanje respirabilitct (lat. respirabilitas) mo- gunost disanja respiracijn (lat. respiratio} disanje, udi- sanje; oporavljanje, odmor; isparava- k * nje (vode) rcspiracijski aparat organi za disanje; sprava koja dovodi ist zrak u radio- nice s neistim zrakom; instrument za ispitivanje ivotinjskog disanja respiraeijski organi organi za disa- nje (plua, dunik, krge) respirator (lat. respirator) pomaga disanja; sprava za omoguivanje di- sanja; sprava koja se stavlja na usta i nos i koja sprjeava neposredno prodiranje suvie hladnog ili tetnog zraka u plua respirirati Gat. rcspirare) disati, udi- sati respiro (tal.) dah; trg. strpljenje, pro- duen rok, odlaganje plaanja rcspondencija (lat. respondentia) trg. osiguranje za zajam na robu koja sc izvozi morem respondent Gat, rcspondens) na sveu- ilitima: branitelj disertacije respondirati (lat. respondere) odgo- varati, odgovoriti, dati odgovor, da- vati odgovor; slagati se, podudarati se, biti nalik na; odgovarati (du- nosti); biti dorastao, moi se mjeriti s responzivan (lat. responsivus) koji daje odgovor, koji odgovara na to responzum (lat. responsum) pisani od- govor, miljenje o emu izloeno u pismu, svaki pisani odgovor neke ustanove, neke ustanove na pitanje privatnih osoba; responsum juri it. responzum juri (lat.) pravno mi- ljenje, npr. nekog pravnog tijela ili pravnog fakulteta o nekom zamre- nom i spornom pravnom pitanju rest (fr. reste, lat. restare ostati) osta- tak, ono to prcostaje; zaostatak du- ga, zaostali dug; mat. ostatak koji se odbije pri oduzimanju, razlika restnnt (lat. restans) onaj koji je u zaostatku, dunik; zaostali dug; za- ostalo potraivanje; preostala roba, neprodana roba restati (njem. rosten) priti na masti, na ulju, npr. meso, krumpir itd. restauracija (fr. restaurant) mjesto za okrjepljenje (gostionica, pivnica i si.) restauracija (lat. reslauratio) ponovno uspostavljanje, obnova; popravak, npr. umjetnikih djela, spomenika i si.; vraanje na prijestolje revolu- cijom ili uzurpacijom svrgnute dinas- tije, vraanje prevratom ukinutog oblika vladavine u nekoj zemlji; gos- tionica. restoran restaurancije Gat, restaurantia) mn. med. sredstva za okrjepljenje restaurator (r. restaurateur) obnav- lja, popravlja: onaj koji popravlja oteene umjetnike predmete restaurator 1238 retencija restaurator (lat.) umjetnik koji je strunjak za obnavljanje i poprav- ljanje oteenih starinskih grae- vina, kipova ili slika restaurirati (lat. restaurare) uspo- staviti, uspostavljati, ponovna podig- nuti: obnoviti, obnavljati, popraviti; osvjeiti, krijepiti, okrijepiti; vratiti na prijestolje, opet dovesti na vlast restela (tal.) leaj s prorijeenim das- kama (obino u zatvorima) restitucija (lat. restitutio) uspostavlja- nje, vraanje u prijanje stanje, ob- nova; nadoknada, popuna, vraanje restituirati Gat. restituere) uspostavi- ti, uspostavljati, vratiti u prijanje stanje; nadoknaditi, vratiti; popraviti restitutio in integrum it. restitucio in integrum (lat.) vraanje u prija- nje slanje (posjed i si.); med. potpuno ozdravljenje restitutio naturalium it. restitucio naturalijum Gat.) ozakonjenje izvan- brane djece restl (fr. reste, njem. Restlein ostatak) ostatak, osobito neke tkanine i si. resto (lat. restare ostati) ostatak u kar- tama, osobito u "ajneu": ostajanje na dobivenim kartama rcstrikc.ijn (lat. restrictio) smanjenje, ogranienje; log. ograniavanje pojma restriktivan (lat, restrictivus) koji ograniava, ograniavajui restringirati (lat. restrignere) smanjiti, ograniiti, ograniavati, suziti resumcija Gat. resumptio) v. rezime resumirati (lat. resumere) v. rezimirati resumtiv (lat. resumptivum) med. lijek za jaanje, okrepljujue sredstvo, sredstvo za okrjepljenje resumtivan (lat. resumptivus) med. koji jaa. koji slui za jaanje, okrjep- ljujui resupinacija (lat. resupinarc. resuupi- natio) bot. okrenutost cvjetne stapke nanie resurekcija (lat. resurrectio) ustajanje od mrtvih, uskrsnue; umj. slika koja prikazuje Kristovo uskrsnue resurs (fr. ressource) pomono sredstvo, izvor pomoi; izvor (privrede) iz ko- jega se dobavljaju sirovine; mjesto za razonodu; ue drutvo resuscitacija Gat. resuscitatio) ponovno pokretanje, obnavljanje (npr. spora) resuscitirati (lat. re-suscitare) opet probuditi, ponovno razbuktati; prav. obnoviti (parnicu, spor) re (njem. rbsch) hrskavo ispeen, dobro peen reedija (tur.-ar. reidije) kuh. vrsta slatkog jela rema (tur. reme) 1. ular. povodac; 2. vrsta mreastog veza remeta (tur.) predmet od koralja (naj- ee narukvica) reso (fr. rechaud) grijalica, naprava za kuhanje (na elektrinu struju ili plin) ret (njem. Arrest) zatvor rctnbl (fr. retable) okomiti dio kaloli- kog oltara s kipovima, slikama i si.; zaelje rtvenika retablirati (fr. retablir) ponovno ure- diti, vratiti u prijanje stanje, ob- noviti retake it. ritejk (engl.) u filmskom je- ziku: ponovno snimanje isloga kad- ra retardacija Gat. relardatio) otezanje, oklijevanje; usporavanje, usporenje, zaostajanje retardirati (lat. retardare) usporavati, usporiti, izostajali, zakanjavati, ii sporo (sat) retencija (lat. retentio) zadravanje, uskraivanje, odbijanje za sebe. npr. od neke svote; med. zadravanje, zaustavljanje, zastoj; psih. sposob- nost zadravanja doivljaja nakon prestanka njegovog vanjskog povo- da, tako da on, pri kasnijem slinom doivljaju, neprimjetno ponovno is- krsne u svijesti retencijsko pravo 1239 rctrakeija retencijsko pravo pravo zadravanja stvari do konano isplate duga rctentio alvi it. retcncio aivi (lat.) med. zadravanje u crijevima, zatvor retentio mensium it. retcncio men- zijum (lat.) med. izostanak mcn- struacije retentio placentae it. retencio pla- cente (lat.) med. zaostajanje poste- ljice nakon poroda retentio urinae it. retencio urine (lat.) med. zadravanje mokrae, nemo- krenje retenuto glaz. v. ritenuto reterirati (fr. retircr) v. retirirati reticcncija (lat. reticentia) preui- vanje. prelaenje utke preko ega; ret. prekid u tijeku reenice, apo- ziopeza retikul(um) (lat. reticulum) med. mre- nica retina (lat. rctina) anat. mrenica (oka), unutarnja ovojnica one jabuice retinirati (lat. retinere) zadrati, zadr- avati; zadrati za sebe, uskratiti; u- vati, sauvati u polirani; unajmiti, naruiti, npr. automobil i si.; reti- nimno ureenje voj. utvreno mjesto koje se nalazi samostalno u nekoj tvravi retinitis (lat. rctina) med. upala mre- nice (oka); usp. retina retinitis pigmentosa it. retinitis pig- mentoza (lat) med. nagomilavanje crne tvari u mrenici koje dovodi do sljepila retinitis septica it. retinitis septika (lat.) med. upala mrenice (oka) zbog trovanja krvi retinoid (gr. rhetine smola, eidos ob- lik) farm. lijek sa sloenom smolas- tom osnovom retinol (gr. rhetine smola, lat. ohrum ulje) farm. lijek s jednostavnom smo- lastom osnovom retipedi (lat. retipedes) mn. zool. ptice s mreastom koicom na nogama retiracija (lat retiratio) tisk. tiskanje druge strane arka retirirati (fr. rotirer) povui, povlaiti; povui se, povlaiti se, udaljiti se, ukloniti se, skloniti se. pobjei; po- vui se, povlaiti sc, smiriti se, povui se u miran ivot retor (gr. rhetor) govornik retoriki (gr. rhetorikos) govorniki; krasnorjciv retorika (gr. rhetorike) vjetina lije- pog govorenja i tehnika govornitva uope; dio stilistike koji se bavi ne- vezanim govorom u rijei i pismu retoriznm (gr. rhetor govornik) nain govornikog izraavanja i izlaganja; u prijezirnom smislu; prenemaganje u govoru, slatkoijeivost, razmetanje rijeima retorski (gr. rhetorikos) govorniki retorta (lat.) kem. metalna, porculan- ska ili staklena posuda sa svinutim grlom; slui pri destilaciji kao posu- da za zagrijavanje re torzija (lat. retorsio) odvraanje istim razlozima, uzvraanje nanesenih uvreda uvredama, vraanje istom mjerom, uporaba istih mjera prema kome retorzijske carine poveane uvozne carine kojima se optereuju strani proizvodi, kao sredstvo u borbi protiv inozemne carinske politike ili dru- gih trgovinsko-politikih mjera retorzijsko pravo pravo osvete (odgo- varanja istim mjerama); usp. re- torzija retraetatio juramenti it. retraktacio iuramenti (lat.) prav. pobijanje va- nosti prisege zato to je bila lana retrahent (lat, retrahens) posjednik preeg prava, osobito prava prekupa retrahirati (lat. retrahere) v. retrak- tirati retrakcija (lat. retractio) povlaenje, uvlaenje; med. grenje, stezanje, retrakt 1240 retur skupljanje ivaca; smeuravanjc oi- ljaka retrakt (lat. retractus) prav. stupanje u prava prc kupca; pro kup retraktacija (lat. retractatio) vraanje, opozivanje, povlaenje dane rijei rctrnktirati (lat. retractare) povui, opovrgnuti, opozvati danu rije; is- postaviti povratnu mjcnicu retraktno pravo (lat. jus retractus) pravo prc kupa retrasirati (fr. retracer) ponovno crtati, ponovno nacrtati; ponovno izloiti, ponovno prikazati retrata (tal. retralla) trg. v. ritrata rctribucija (lat. retributio) plaanje po zasluzi, naknada, nagrada retro- (lat.) pred metak u sloenicama sa znaenjem: natrag, nazad, opet. naprotiv; lit retro (lat.) kao na pred- njoj strani lista retroakcija (lat. retroactio) povratno djelovanje. povratna sila retroaktivan (lat, retroactivus) koji dje- luje unatrag; s povratnim djelova- njem, s povratnom silom; retroak- tivan zakon zakon koji ini kanji- vim, ili njemu podlonim, djelo iz- vreno prije svoga stupanja na snagu retroaktivnost (lat, retroactivitas) po- vratno djelovanje, povratna sila retro auri kularan (lat. retroauricu- laris) anat, koji se nalazi iza donjeg mekog kraja usne koljke retrohulharan (lat. retrobulbaris) anat. koji se nalazi u onoj upljini iza one jabuice retrodatirati (lat. retro-dare) na spis ili pismo staviti raniji datum, a ne onaj kada je pisano retrofaringealan (lat. retropharynge- alis) anat. koji sc nalazi iza drijela retrofleksija (lat. retroflezio) med. pre- savijenost maternice unazad retrognatijn (lat. retro nazad, unazad, gr. gnathos eljust) anat. prevelika zabaenost gornje eljusti retrogradacija (lat. retrogradatio) uz- mak, uzmicanje, kretanje unazad; voj. vraanje na nii in; astr. privid- no kretanje planeta unazad, tj. s istoka na zapad retrogradan (lat. retrogradus) koji ide; unazad, unazadan; nazadan, zaostao retrogradirati (lat. retrograd) ii una- zad, kretati sc kao rak, uzmicati; pren. nazadovati retrogradivan (lat. retrogradivus) v. retrogradan retrogrado (tal.) giaz. sve sporije i spo- rije retrnnazalan (lat. retronasalis) anat. koji se nalazi iza nosa, koji pripada dijelu drijela koji se nalazi iza nosa retroperitonealan (lat. retroperito- nealis) anat. koji se nalazi iza po- trbunice retrorsum versus it. retrorzum ver- zus (lat.) okrenut natrag retrospekcija (lat. retrospeclio) gle- danje unazad, osvrt, podsjeanje retrospektivan (lat. retrospeetivus) koji gleda unazad, koji se osvre, koji se podsjea, podsjetni retrosternalan (lat. retrosternalis) anat. koji se nalazi iza prsne kosti retrovakcinacija (lat. retrovaccinatio) med. ohnavljanje tvari za cijepljenje ponovnim cijepljenjem djece retroversio uteri it. retroverzio utori (lat.) med. okrenutost maternice retroverzija (lat. retroversio' okrenu- tost natrag, okrenutost retur (fr. retour) vraanje s puta, po- vratak; trg. roba vraena zbog neis- pravnosti; roba koja se vraa zbog toga to se ne moe prodati; roba koja se prima kao protuvrijednost za robu prodanu u inozemstvu; na pismima i dr. post. poiljkama: retur! = natrag, ne prima se!; retur pismo pismo koje se potom vraa poiljatelju; relur- raun povratni raun (u mjeninom pravu); retur karta povratna karta retu 1241 revelin retu (fr. rctouchc) preradba, poprav- ljanje, dotjerivanje; popravljanje slike tuem; popravljeno ili prera- eno mjesto na slici retuer (fr. retoucheur) preraiva, popravlja, osobito fotografija retuirati (fr. retoucher) preraditi, pre- raivati, dotjerati, dotjerivati, po- praviti (kemijskim i mehanikim me- todama i sredstvima); popraviti sli- ku, osvjeiti sliku: na fotografskim snimkama ih kopijama: svijetle toke ih druge nedostatke ponovno prema- zati tuem; glaz. ukrasiti kolora- t urama reuma (gr. rheo teem, rheuma) med. v. reumatizam reumartritis (gr. rheuma tok, teenje, struja, arthron zglob) med. reuma- lina upala zgloba reumatalgija (gr. rheuma tok. teenje, struja, algos bol) med. v. reumatizam reumatian (gr. rheo teem, rheuma tok, teenje, struja) koji boluje ili po- tjee od reumatizma reumatizam (gr. rheo teem, rheuma tok, teenje, struja) med. opi naziv za razne, nestalne i bolom praene bolesti miia, zglobova, ivaca, ila i krvnog tkiva kod kojih je zajedniko to to nastaju zbog hladnoe i vlage, i to sc hladnoom pogoravaju, a toplinom ublauju reumatopira (gr. rheuma tok, teenje, struja, pyr vatra) med. reumatina groznica reunija (lat. reunio) sjedinjenje, ujedi- njenje; pomirenje, izmirenje; drutvo, udruga; skup, zbor, sastanak; med. zatvaranje, zaraivanje, zalijeenje rane rcus (lat.) prav. optueni, optuenik Reuter it. rojter (engl.) engleska novin- ska agencija, utemeljena 1849. revakcinacija (lat. revaccinatio) med. ponovno cijepljenje protiv boginja revakcinirati (lat. revaccinare) med. ponovno cijepiti protiv boginja revaiidacija (lat. validus zdrav, krje- pak, snaan, revalidatio) prav. po- novno osnaenje, ponovno proglaa- vanje valjanim, npr. zakona revalidirati (lat. revalidare) prav. os- naiti, ponovno proglasiti valjanim revalirati (lat. revalere) trg. ponovno se oporaviti od nekog izdatka ili pla- anja za drugog, nadoknaditi svoju tetu, materijalno ozdraviti revalorizacija (lat. revalorisatio) vra- anje prijanje vrijednosti nekom novcu ili robi koja je bila pala revalvacija (lat. re-valvatio) bank. po- pravljanje vrijednosti neke vrste novca; supr. devalvacija revandikacija (fr. revandication) prav. v. revidikacija revan (fr. revanehe) uzvraanje, uz- vrat, vraanje (u dobrom ili loem smislu); vraanje milo za drago, osve- ta; uzdaije; u kartanju: druga igra na koju igra koji je izgubio poziva svog suigraa da bi nadoknadio pr- ijanji gubitak; port, druga utak- mica, na kojoj pobijeeni imaju pri- liku uzvratiti za poraz na prvoj: politika revanizma tenja neke dr- ave da novim ralom vrati podruje koje jc izgubila nakon poraza u pret- hodnom ratu revanirati (fr. revaneher) osvetiti; re- vanirat i se osvetili se, vratiti milo za drago, dobiti zadovoljtinu; uzvra- titi dar, oduiti se revejon (fr. reveillon) objed usred noi (nakon plesa ili zabave, uoi Boia i si.); kod slikara: jai potez kistom ime se nekim predmetima daje vie svjetlosti i izraenosti; ivlje obo- jeno, izrazitije mjesto na slici revelin (fr. ravelin) voj. vanjski dio utvrde u obliku polumjeseca revelin (tal. rivelino) utvrda u obliku polumjeseca rever 1242 revirman rever (fr. revers, Int. rcvcrsus vraen, okrenut) stranja strana, nalije, po- leina, strana kovanog novca na ko- joj je grb ili simbol s oznakom vrijed- nosti (supr. avcrs); suvratak na (di- jelu (rukavima i ovratniku); voj. stra- na bedema ili rova koja je zaklonje- na od neprijateljske vatre revcrans (fr. reverence) v. reverencija reverber (fr. rverbere) limeno zrcalo koje se stavlja iza plamena radi jaeg bacanja svjetlosti ili topline u nekom smjeru, odbija svjetlosti reverberacijn (lat. revcrbcratio) odbi- janje svjetlosti ili topline, odbljesak reverencija (lat. reverentia) potova- nje; dubok naklon, klanjanje reverend (lat. reverendus) preasni, veleasni (titula kat. i engl. svee- nika) reverenda (lat.) duga crna gornja ha- ljina (mantija) katolikih i evange- likih, sveenika; talar, sulana reverendissimus (lat.) visokopreasni, veleasni reverendus (lat.) potovani, asni, pre- asni (osobito kao titula katolikih sveenika) rcverentan (lat. reverens) pun poto- vanja, smjeran revers (lat. revertere okrenuli, vratiti, reversus) pisana potvrda prijama, priznanica na stvar uzetu na po- sudbu (npr. knjigu i dr.); nalije, dru- ga sirana novca; usp. rever reverzibilan (lat. reversibilis) povra- tan, koji se moe povratiti; koji se moe prevrtati, okretati (sukno); fiz. povratan (supr. ireverzibilan); budui da u prirodi ne postoji nijedno zbi- vanje (nijedan proces) koje nije po- vezano s trenjem ih provoenjem to- pline, onda su sva zbivanja u prirodi zapravo ireverzibilna, a reverzibilna zbivanja su samo idealan graniili sluaj; tijek svakog zbivanja u prirodi usmjeren je tako da se zbroj entropija svili tijela koja sudjeluju u zbivanju poveava; kod reverzibilnog zbivanja, graninog sluaja, ovaj zbroj ostaje nepromijenjen reverzibilitet (lat reversi bi I i tas) prav., fiz. povralnost (supr. ireverzibilnost, preverzibilitet) rever/ija (lat. reversio okretanje; vra- anje) prav. povrat ustupljenog do- bra gospodaru; ret ponavljanje rijei u obrnutom ili razliitom znaenju reverzijsko njihalo fiz. njihalo prila- goeno da se moe objesiti izmjeni- no i o svoju obinu toku vjean ja i 0 svoju toku oscilacije, a da se ne promijeni vrijeme oscilacija revident (lat revidens) prav. onaj koji sc slui pravnim sredsLvom revizije revidirati (lat. revidere) pregledati, izvriti pregled, ispitali revija (fr. revue, eng. revievv) 1. knjiev- no-umjelniki asopis s knjievnim, znanstvenim, kulturnim i politikim pregledom; 2. kazalino djelo sastav- ljeno od niza odvojenih scena, epi- zoda i toaka s aktualnim sadrajem, s glazbom i plesom (baletom): voj. smotra trupa; 4. prikazivanje najno- vije mode, modne revije rcvindicirati (lat. revindicare) polagati pravo na neto, zahtijevati povrat izgubljenog ih otetog vlasnitva revindikainja (lat. revindicatio) prav. zahtjev za povratom vlasnitva, tu- ba vlasnika-neposjednika protiv ne- vlasnika-posjedni ka revir (njem. Revier, lat. ripa obala, fr. riviere rijeka, rive obala) kraj, predio, podruje, okrug (npr. ugljeni revir predio hogat ugljenom) revirman (fr. revirement) pom. okre- tanje broda; trg. obraun izmeu vie dunika i vjerovnika putem prijenosa 1 obrauna; bank. uporaba vika u jednoj stavki prorauna na druge proraunom nepredviene ili neodo- brene izdatke rcviviscencija 1243 revotirati reviviseencija {lat. reviviscentia) zool. ponovno oivljenje, ponovno oivlja- vanje, npr. kolnjaka i dr. revizija Gal. revisio ponovno vienje, ponovno gledanje) pregled; prav. ob- nova spora (procesa); pregled i mije- njanje zakona, ugovora, ustavnih od- redaba i si; tisk. posij ed nj i pregled sloga prije ulaska u tiskarski stroj, posljednja korektura revizionist Gal. revisio ponovno gle- danje) pristaa izmjene ustava; pri- staa revizionizma u socija I demo- kratskom pokretu; pobornik mije- njanja odredaba Versajskog ugovora o miru (v. revizionizam 3.) revizionizam (lat. revisio ponovno gle- danje) 1. pokret za mijenjanje ustava: 2. smjer u socijaldemokratskom po- kretu koji bi htio dovesti u sklad _Ylarxovo nauavanje sa stvarnim pri- likama i potrebama povijesnog raz- voja; 3. zahtjev za promjenom od- redbe Versajskog ugovora o miru (u razdoblju izmeu Prvog i Drugog svjetskog rata) revizor (lat. revisor) ispitiva, pregle- davao; tisk. pregled a va revizije (po- sljednje korekture) rcvocirati (lat. revocare) pozvati nat- rag, opozvati; oporeci, oporicati po- vui. npr. danu rije revokacija (lal. revocatio) opozivanje, poricanje; oduzimanje poloaja ili slube; otkazivanje, otkaz revolt (fr. revolte) buna. pobuna, usta- nak; bunjenje, jaka ljutnja protiv koga ili ega revoltirati (fr. rvolter) buniti, pobu- niti, izazvati pobunu; uzbuniti, iza- zvati ljutnju; revoltirati se pobuniti se, buniti sc, ustati protiv koga ili ega, ljutiti se revolucija Gat. revolutio) 1. prevrat, preokret, naglo i nasilno mijenjanje postojeeg drutvenog poretka koje vre dotle priguivane klase, npr. buroaske ili graanske revolucije (1618 st.) dovele su do novog po- retka u drutvu (npr. Francuska re- volucija); 2. astr. gibanje ili optje- canje manjeg nebeskog tijela oko veeg. npr. Zemlje oko Sunca, op- tjecaj, optjecanje, vrijeme optjecanja; 3. potpuna izmjena ili preobrazba ega, npr. ivotinjskog organizma, Zemlji ne kore (zbog velikih poplava, potresa i si.); 4. okretanje revolucionar (fr. rvolutionnaire) pre- vratnik, sudionik u revoluciji, onaj ije je shvaanje da se napredak u drutvu zbiva putem revolucije revolucionaran (fr. rvolulionnaire) prevratniki, koji potjee iz revolu- cije, koji jc utemeljen na revoluciji Revolucionarni tribunal (fr. Tribunal revolutionnaire) izvanredni prijeki sud za vrijeme Francuske revolucije, utemeljen 10. oujka 1793. u Parizu radi suenja svim protivnicima revo- lucije; ukinut 23. svibnja I79. 5 ). revolucionirati (fr. rvolutionner) po- buniti, podignuti bunu, izazvati pre- vrat; uzbudili, uzrujati, uzrujavati; promijeniti iz temelja revolver (engl. to revolvo okretati, re- volver) kratko runo vatreno oruje (pitolj) s rotacijskim bubnjem koji slui kao spremnik i dobavlja stre- ljiva revolving-kredit (engl. revolve okre- tati, fr. credit dug) bank vrsta zajma koji traje odreeno vrijeme, ah se u tom roku stalno obnavlja oko prvo- tne visine ime korisnik zajma vrati u roku vjerovniku bilo ukupan iznos bilo samo jedan dio odobrenog zajma; najee se javlja u meunarodnom kreditnom prometu revotirati (lat, votum rezultat glaso- vanja) ponovno glasovati; promijeni- ti neku odluku ponovnim glasova- njem revulzija 1244 rezilijacija revulzija (lat. revulsio odvoenje) med. jako kretanje tjelesnih sokova; od vo- enje i rasporeivanje sokova po ti- jelu; lijeenje izazivanjem navale krvi daleko od bolesnog organa da bi se sprijeila navala krvi na bolesni or- gan (vri se putanjem krvi) reza (tur. reze) zasun, zatvara, kraun; zavornica, prijevornica; jeziac u bra- vi koji se pomie kljuem; arka na vratima i prozorima rezaija (tur. razaky) suho groe, gro- ice, cvebe, rozine rezalet (tur.) stid, sram, bruka, blama- a. skandal; srameljivost; ponienje rezeda (lat. Keseda lutea) bot. vrsta mi- risne biljke krasnice; katanac rezeda (lat. resedare ublaavati, reso da) bot. katanac, poznata biljka ugodna mirisa, podrijetlom iz Kgipta rezerva (fr. reserve) zadrano pravo, ograda; zaliha, priuva, ono stoje os- tavljeno ili to se uva za sluaj po- trebe; voj. vojnici koji su odsluili redoviti vojni rok i koji se pozivaju ponovno u vojsku samo u sluaju ra- ta; vojska koja nije u prvom borbe- nom redu, nego na raspolaganju vr- hovnom (strateka rezerva) ili nekom drugom zapovjedniku daje iskoristi tamo gdje se ukae potreba; dopun- ska vojska, dopuna; pren. suzdra- vanje, suzdrljivost, opreznost; s re- zervom s iznimkom, uz ogradu, osim; bez rezerve bez iznimke, bez ograde, bezuvjetno, potpuno rezervacija (lat. reservatio) zadrava- nje prava na to. npr. na prodanu stvar, dok ne bude potpuno isplae- na; cum raseroaiione it. kum rezer- vacione (lat.) s iznimkom, osim, uz ogradu rezervat (lat. reservatum ono to je za- drano) 1. prav. zadrano pravo, pra- vo po kojem uporaba neega pripada samo odreenim osobama; 2. spis povjerljive prirode rezerviran (lat. reservatus) zadran, ostavljen za kasnije; namijenjen za kasnije; koji se ne opredjeljuje ili ne izjanjava o emu otvoreno, suzdr- an, oprezan; drati se rezervirano drati se po strani, ne opredjeljivati se, ne izjanjavati se rezervirati (lat. reservare) zadrati, zadravati, imati u pripremi (za ubu- due); uvati, priuvati, sauvati, te- djeti; namijeniti to za kasniju upo- rabu rezervist (fr. rserviste) vojnik iz re- zerve, iz priuve, priuvnik rezervoar (fr. rservoir) spremnik, pri- uvite za vodu, petrolej. benzin; rib- njak rezidencija (lat. residentia) mjesto stalnog prebivanja, boravite, prebi- valite, stan; osobito: mjesto stalnog boravka poglavara zemlje, prijes- tolnica; dvor; mjesto stalnog prebi- vanja visokog crkvenog dostojan- stvenika, npr. patrijarha, episkopa, biskupa itd., kao i njegov dvor rezident (lat. residens) 1. opunomoeni izaslanik (nieg reda), otpravnik poslova; 2. graanin neke drave koji stalno ivi u nekoj drugoj dravi; 3. tajni voditelj pijunae u nekoj stra- noj dravi rezidirati (lat. residere) stanovati, bo- raviti, stalno prebivati rezignacija (lat. resignatio) utuenost. predanost volji Bojoj, pomirenje sa sudbinom, tj. s onim to je neizbje- no, pripravnost na sve rezigniran (lat. resignatus) utuen, predan sudbini, pomiren sa sudbi- nom, pripravan na sve rezil (tur.) posramljen, blamiran, obru- kan, osramoen, ponien; podao, prost; na zlu glasu, gnusan, beas- tan rezilijacija (lat. rosiliatio) prav. odusta- janje od ugovora, ponitenje (ili: ras- kidanje) ugovora rezilirati 124-5 reans rezilirati (fr. rsilier) prav. odustati od ega, raskinuti ugovor sudskim pu- tem rezilja (p. resilla) svilena mrea ili vrp- ca za kosu (enski ukras) rezime (fr. resume) saetak, saeto po- navljanje glavnog sadraja, kratak pregled, izvod; zavrna rije rezimirati (fr. resumer) saeti, saima- ti, ukratko ponoviti, saeto, ukratko izloiti, dati kratak i saet pregled neega prije opirno izloenoga rezistencija (lat, resistentia) otpor, otpornost, odupiranje, odolijevanje; obrana; protivljenje, suprotstavljanje; izdrljivost; pasivna rezistencija iz- vravanje rada tono po slovu pro- pisa, ali ne u duhu i cilju istih, tako da se time stvarno ometa i koi us- pjeh rada, namjerno ometanje i usporavanje rada rezistentan (lat. resistere) otporan, tvrd rezistirati (lat. resistere) protiviti se, opirati se, davati otpor; braniti se; izdravati, podnositi to, ustrajati, odolijevati rezolucija (lat. resolutio, fr. rsolution) pisani zakljuak, odluka, rjeenje (npr. na kraju neke skuptine) u kojem se iznosi raspoloenje i mi- ljenje sudionika i formuliraju zah- tjevi); odlunost, spremnost rezolutan (lat. resolutus) odluan, spre- man na djelo, odvaan, smion, sran; pribran, priseban rezolutnost (lat. resolutio) odlunost, spremnost, odvanost, smjelost, sra- nost, postojanost rezon (fr. raison, lat. ratio) um, razum; razlog, povod, pobuda, uzrok; pravo, pravda, pravednost (imati rezona = imati pravo, biti u pravu); trg. ime trgovakog poduzea, firma rezonancija (lat. rcsonantia) odjek, od- jekivanje; fiz. svojstvo odgovaranja na broj titraja u jedinici vremena u kojoj je neko tijelo sposobno i samo zatitrati, prenoenje titraja jednog zvunog izvora, kroz zrak ili neku drugu sredinu, na drugi zvuni izvor; ovo svojstvo sutitranja javlja se i kod elektrinih titraja; pren. odjek, suos- jeaj; rezonanca rezonantan (lat. resonans) koji odje- kuje, koji se ori, koji se razlijee; zvu- an, snaan (glas); fiz. koji odgovara svojim titrajima u jedinici vremena kada do njega dopre isti broj titraja u jedinici vremena rezonator (lat. resonator) fiz. sprava pomou koje se mogu uti gornji to- novi koji zvue istodobno s osnovnim tonom, suzvunik rezonirati (fr. raisonner) misliti, raz- miljati, umovati, promatrati, govo- riti, rasuivati i zakljuivati razum- no; promatrati i zakljuivati o emu na temelju razumom opravdanih raz- loga; prijezirno: mudrijaiti, protu- rjeiti, prigovarati, stavljati primjed- be. rezonirati (lat. resonare) odjekivali, orili se, razlijegati se; fiz. suzvuati; rezultanta (laat. resultare) fiz. sila koja nastaje zajednikim djelovanjem vi- e sila; usp. komponenta rezultat (lat. resultatus) rezultat, iznos, krajnje rjeenje neke raunske ope- racije; uspjeh, rezultat nekog rada, krajnji zakljuak do kojega se doe ispitivanjem rezultirati (lat. resultare) proizlaziti, proizii, doi (ili: dolaziti) kao poslje- dica ega reans (fr. rgence) namjesnitvo, re- gentslvo; osobito: doba namjesnitva Filipa Orleanskog u Francuskoj (17151723), poznato po svojoj raz- vratnosti. predstavlja prijelazno raz- doblje izmeu stila koji je vladao u doba Luja XIV. (baroka) i stila u doba Luja XV. (rokoko) reija 1246 rigidan reija (fr. regie) odgovorno i na pola- ganje rauna obvezna uprava koja upravlja dravnim privrednim podu- zeima (umska, duhanska itd. re- ija); troak, rashodi oko podizanja ega ili oko voenja nekog privrednog poduzea; u vlastitoj reiji raditi sam, raditi kao poduzetnik, tj. sam uprav- ljati radovima; kaz. upravljanje po- zornicom u umjetnikom smislu, oso- bito; umjetniko iznoenje na pozor- nicu nekog dramskog djela reim (fr. rgime, lat. regimen) uprav- ljanje, uprava; vlada, oblik vladavi- ne; nain vladanja i upravljanja dr- avom; ustrojstvo, ureenje; nain i- vota; med. higijenski nain prehra- ne, dijeta reimlija (fr. regime) slijepi pristaa jednog ohlika vladavine, vladin o- vjek reimski (fr. rgime) koji pripada re- imu, koji pristaje uz vladu, vladin, reimski list reiranje (fr. regir) v. reija reirati (fr. regir, lat. regere) vladati, upravljati, voditi; obavljati posao ka- zalinog reisera reiser (fr. regisseur) 1. raunski po- slovoa, raunovoa; 2. kaz. redatelj, umjetniki voditelj kazalinog ili filmskog izvoenja koji usklauje i organizira, umjetniki i tehniki, sav rad na pripremanju predstave; 3. osoba koja rukovodi pripremama i izvoenjem neke sveanosti Rgvcda (sanskr.) v. Rigveda Rh kem. kratica za rodij ri (jap.) mjera za duinu u Japanu: kop- nena = 3,927 km.; morska = 1,852 k m ribaso (tal. ribasso) trg. v. rabat ribiz (lat. ribes, ar. riba) bot. poznata biljna vrsti iz porodice Grosslari- aceae, obino s crvenim plodom u ob- liku grozdia ricercare it. rierkare (tal.) glaz. oso- bito vjeto izraena fuga ricinus (lat.) bot skoac, biljka iz porodica mljoika (osobito jc vana zato to se iz njezinog sjemena do- biva ukastozeleno ulje (ricinusovo ulje) koie se upotrebljava kao lijek protiv glista, zacpljcnosti itd.) ridikil (fr. ridiculc) mrea za kosu; enska torbica za pletivo rido (fr. rideau. ar. rudhat) zavjesa na krevetu i prozoru; zavjesa na pozor- nici; voj. niz blagih uzviica, valovita povrina, polje, mala uzvisina s koie se inoe bombardirati neko mjesto; zatitni bedem ridoto (tal. ridotto) izdvojeno, zasebno mjesto, skrovite; soba u kojoj koc- kaju maskirane osobe; glaz. ulomak iz nekog velikog djela za jedan in- strument ili manji broj instrume- nata; usp. reduta rif (ma.) stara mjera za duinu, = 0,777 m riff (engl.) glaz. nain glazbene pratnje puhakim instrumentima i udaralj- kama u dez-glazbi rifiormenti (tal.) mn. glaz. proizvoljni ukrasi (pri pjevanju ili sviranju) rifljaa (njem. Kiefe brazda, ljebi) drvena ih metalna naprava s ilije- bljenim limenim prednjim dijelom koja slui za trljanje rublja pri pra- nju rifondo (tal.) trg. protupokrie za vu- enu (trasiranu) mjenicu rifugium peccatorum il. rifugium pekatorum (lat) utoite grjenika (esto upotrebljavana fraza iz jedne katolike molitve, kao izraz za neko mjesto kamo se sklanjaju svi koji nig- dje drugdje ne mogu nai sklonita) rignndon (fr.) provansalski ivahni drutveni ples u 17. i 18. st. rigidan (lat. rigidus) krut; ukruen, ukoen; strog, neumoljiv rigl 1247 rimovati se rigl (njem. Riegel) zasun, jezine na bra- vi ili zasunu rigocefal (lat. rigare moiti, gr. kefale glava) med. sprava za rashlaivanie glave rigol (fr. rigole) kanali, mali jarak za utjecanje vode rigometar (gr. rhigos studen, metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje veoma niskih temperatura rigor (lat. rigor krutost; ukoenost) ukoenost od hladnoe, hladnoa; strogost, neumoljivost; ukoenost, i krutost rigorizam (lat. rigor krutost) pretjerana strogost, nepopustljivost u pitanjima morala i naelnosti; potpuna vjernost naelima, posebice moralnim rigoroz (lat. rigorosum sc. examen) na sveuilitu: strog dravni ispit, dok- torski ispit rigorozan (lat. rigorosus) strog, neu- moljiv, nepokolebljiv u naelima; to- an, nepobitan; neosporan rigoroznost (lat. rigor) strogost, neu- moljivost Rigsdag (dan.) danski parlament Itigveda (sanskr.) najstariji spomenik indijske knjievnosti, u 10 knjiga i sa 1028 pjesama (himni), veinom vjerskog sadraja; Rgveda rijas (gr. rheo teem, curim, rhyas) med. suzenje oiju rijaset (tur.) zgrada muslimanskog vjer- skog starjeinstva rijenist (fr. rien nita) v. nihilisl rijeri (fr. rire smijati se. rieurs) mn. u francuskom kazalitu: ljudi plaeni da se smiju alama rikambio (tal. ricamhio) trg. povratna mjenica, mjenica koja se vraa s pro- testom; relur-mjenica rikapitirati (tal. ricapitare uputiti, pre- dati. dostaviti) trg. uputiti nalog, po- ruiti; primiti na sebe, isplatiti, ot- kupiti mjenicu rikapito (tal. ricapito) trg. natpis, na- slov, adresa; primanje ili isplata mjenice; per ricapito it. per rikapito (tal.) putem isporuke ili dostave rikavio (tal. ricavio) trg. ist prihod od prodane robe riknoza (gr. rhiknos ukoen, rhiknosis) dobivanje bora, naboravanje, sme- uravanje, smeuranost rikolirati (lal. ricolare) iskopati odvod- ne kanale ili duboke brazde radi odvodnjavanja polja rikordanca (tal. ricordanza) glaz. sje- anje rikorzo (tal. ricorso) trg. v. rckurs, ri- kambio rikoe (fr. ricochct) odslcok, odskaki- vanje plosnatog kamena baenog povrinom vode, abica; voj. odskok zrna (ili projektila) od predmeta u koji je udarilo pod malim kutom; par ricochet it. par rikoe (fr.) posred- no, okolinim putem rikovero (tal. ricovero) ponovno dobi- vanje; trg. obeteenje, nadoknada tete = regres, rekurs rikn (jap., eng. ricksha) u Japanu, Kini i drugim zemljama Dalekog Istoka: ovjek koji prevozi putnike na lakoi dvokolici koju sam vue rilasciando it. rilaando (tal.) glaz. poputajtii u tempu, usporavajui rima (fr. rime, njem. Reim) poet. srok, podudaranje glasova na kraju sti- hova rima glottidis (lat.) anat. glasnica rima oris (lat.) anat. usni otvor rima palpebrarum (lat. rima palpe- brarum) anat. om. otvor rima pudendorum (lat. rima puden- doruin) anat. otvor, prorez stidnice rimesa (tal. rimessa) trg. tuzemna mje- nica, ona koja glasi na tuzemnu valutu i isplauje se na domaem tr- itu rimovati se (fr. rime) glasovno se po- dudarati (za stihove); usp. rima rimski brojevi 124 rinoplnstikn rimski brojevi starorimski brojani znakovi koji se jo i danas upo- trebljavaju (I = 1, V = 5, X = 10, L = 50, C = 100. D = 500, M = 1000 kombinacijom ovih znakova sastav- ljaju se svi ostali brojevi) rina (njem. Rinne) lijeb rrnalgija (gr. rhis gen. rhinos nos, al- gos bol) med. bol nosa, nosobolja rinanhena (gr. rhis gon. rhinos nos, anehono guenje) ined. suenost no- sa. stijenjenost nosa rinica (njem. Ring) naunica rinclflaj (njem. Rind govedo, Flcisch meso) govedina, govee meso rinelkoza (gr. rhis gen. rhinos nos, cl- kosis zagnojavanje) med. zagnoja- vanje nosnice, stvaranje ira u nos- nici rinenhit (gr. rhis gen. rhinos nos, cn- cheo ulijevam) med. brizgalica, tr- caljka za nos rinenhizija (gr. rhis gen. rhinos nos, cnheo ulijevam) med. ubrizgavanje lijeka u nos rinezmus (gr. rhis gen. rhinos nos) med. govorenje kroz nos, unjkanje, unjkavo si rinforz^indo it. rinforcando (tal.) glaz. pojaavajui, u jakom crescendu rinforzato it. rinforcato (tal.) glaz. v. rinforzando rinfranko (tal. rinfranco) trg. nado- knada trokova (ili: izdataka) rinfuza (tal. alla rinfusa na gomilu, poprijeko) trg. roba, utovar robe (u vagon, ladu, teglenicu) u rasutom stanju, bez vrea, sanduka i si., npr. ilo, ugljen itd. ring (engl. ring. njem. Ring) prsten, kalup, alka; port, borilite, etvo- rokutni prostor ograen konopcima, osobito za hrvake, boksake i dudo borbe ringlpil (njem. Ringclspicl) vrtuljak, okretaljka ringofen (njem. Ringofen) pe u obliku prstena, kruna pe u kojoj se peku cigla, vapno i cement rinhofori (gr. rhvnchos rilo, fero no- sim) mn. zool. ici, pipe (kukci iz porodice kornjaa) rinhos {gr. rhynchos) zool. njuka, sur- la, rilo rinitis (gr. rhis gen. rhinos nos) med. upala nosa, kihavica, hunjavica. pre- hlada rinkonada (p. rinconada) junoame- riko zlato u prahu rino- (gr. rhis, rhinos) predmetak u slo- enicama sa znaenjem: nos. nosni rinoblenoreja (gr. rhis gen. rhinos nos, blenna sluz, rheo teem, curim) med. slinavost nosa rinofima (gr. rhis, rhinos. tyma izras- lina) vorugavost nosa. kvrgavost nosa rinofonija (gr. rhis, rhinos, fone zvuk, glas) med. govorenje kroz nos, unj- kanje, unjkavost rinokarcLnom (gr. rhis gen. rhinos nos, karkinos rak) med. rak nosa rinolalija (gr. rhis. lalia brbljanje) med. v. rinofonija rinolit (gr. rhis, rhinos, lithos kamen) med. nosni kamiak rinologija (gr. rhis gen. rhinos nos, logia znanost) dio medicine koji se bavi bolestima i lijeenjem nosa rinometrija (gr. rhis, rhinos. metria mjerenje) med. mjerenje sposobnosti nosnica za proputanje zraka rinoplast (gr. rhis, rhinos, plasso uob- liavam, oblikujem) popravlja oblika nosa, strunjak u rinoplastici (plas- tina kirurgija) rinnplastika (gr. rhis, rhinos, plas- tikos uoblien, oblikovan, koji pri- pada uobliavanju) operativno po- pravljanje (ili: uljepavanje) oblika nosa unakaenog kakvom upalom ili vanjskim povredama rinoragija 1249 rispostirati rinoragija (gr. rhis gon. rhinos nos, rag- korijen od regnvmi slomim, pre- kinem) med. krvarenje iz nosa rinoreja (gr. rhis, gen. rhinos nos. rheo teem, curim) med. izluivanje teku- ine iz nosa, curenje vode iz nosa rinoskop (gr. rhis, rhinos, skopeo pro- matram) med. zrcalo za pregled nosa rinoskopija (gr. rhis, rhinos, skopeo promatram) med. pregled nosa po- mou rinoskopa rinostegnoza (gr. rhis, rhinos, stegnos zaepljen) med. zaepljenost nosa zbog velike koliine sline, polipa itd. rinotomija (gr. rhis, rhinos. tome reza- nje) med. operacija nosa riparograf (gr. rhvparos prljav, grafo crtam, slikani) mazalo, lo slikar; sli- kar koji slika prljave predmete riparografija (gr. rhvparos prljav, gra- ha) loe slikarstvo, loe slikanje, ma- zanje ripieno (tal. ripieno) 2. pril. glaz. svi. u punom zboru: riplciio-glas dopunju- jui glas, glas koji samo prati i po- jaava neki drugi glas; usp. solo-glas ripieno (tal.) 1. glaz. popunjavanje, do- punjavanje glasova ripijenist (tal. ripieno) glaz. dopunja- va, onaj koji ne pjeva ili ne svira solo, nego samo slui kao pojaanje solistu ripileri (engl. ripealer) mn. opozivai, otkazi vai; Irci (lanovi engleskog parlamenta) koji trae ukidanje jed- instva izmeu Engleske i Irske riposta (tal.) doskoica, brz i zgodan odgovor; u maevanju: brz protuudar maem ripostirati (tal. ripsota) na porugu ili uvredljivu alu brzo i zgodno odgo- voriti, doskoiti; u maevanju: odbiti udarac i odmah zadati protuudarac; parirati ripozo (tal. riposo) mir, tiina; slika mrtve prirode ripresa it. ripreza (tal.) glaz. ponav- ljanje glavnog stavka; poet. vrsta stance rips (engl. ribs, njem. Rips) pamuna ili svilena tkanina s ispupenim uz- dunim ili poprenim brazdama (za haljine i presvlaenje namjetaja) riptici (gr. rhvpto istim) mn. med. sredstva, lijekovi za ienje, npr. krvi riptian (gr. rhyptikos koji isti) med. koji isti; osobito: koji isti krv, koji sniava krvni tlak Rira bien qui rira lc demier it. rira hjen ki rira Vdernije (fr.) Najbolje se smije tko se posljednji smije risentito (tal. risentito) glaz. izraaj- no, ivo riskantnn (fr. risque) smion, opasan, povezan s mogunou neuspjeha, s izgledom i bez izgleda na uspjeh; ri- zian; v. rizik riskirati (fr. risquer) usuditi se, izloili se opasnosti, staviti na kocku, stav- ljati na kocku, raditi ili pokuati to na sreu riskontrirati (tal. riseontrare) trg. me- usobno se obraunati, izjednaiti stanje dugovanja i potraivanja riskontro (tal. riseontro) trg. meusob- no izjednaavanje, obraunavanje dugovanja i potraivanja risolutamente (tal.) glaz. odluno. snano, krepko risoluto (tal.) glaz. v. risolutamente risonante (tal.) glaz. zvuei, jeei risorgimento it, risordimento (tal.) razdoblje talijanske povijesti od 1S40. g. u kojem jc doao do punog izraaja pokret za zbacivanjem austrijske vla- sti, stvaranja ujedinjene i slobodne, tzv. "Nove Italije'' rispedirati (tal. ri-spedire) poslati da- lje, ekspedirati (robu) dalje ris posta (tal.) v. riposta rispostirati (tal. risposta) v. ripostirati ristorirati 1250 ritual ristorirati (tal. ristornare) trg. ponovno upisati u glavnu knjigu, otpisati i odobriti nekome neku svotu; usp. stornirati ristorno (tal.) trg. v. ritorno ristreto (tal. ristringere, ristretto) trg. kratak izvod, glavni sadraj rauna; najnia cijena neke robe Risu inepto res inoptior nulla est it. rizu inepto res inepcior nula est (lat.) Nema neumjcsnije stvari od ne- umjesna smijeha risus saronius it. rizus sardonijus (lat.) "sardonski smijeh", usiljen, go- rak i kiseo smijeh; t;ikoder: grevito razvlaenje miia lica (slino smi- jehu) koje navodno nastaje od neke otrovne biljke u Sardiniji (Sardonia herba) od ijeg se okusa usta razvla- e; pren. podrugljiv, pakostan smi- jeh risvegliato it. ris vel jato (tal.) glaz. budno, ivahno, veselo, sve ivahnije rielje (fr. richelieu) vrsta veza s izre- zima ritam (gr. rhvtmos) ravnomjerno, od- mjereno kretanje; glaz. i poet. pra- vilno. izmjenino dizanje (arza) i spu- tanje (teza) glasa, izmjenina upo- raba naglaenih i nenaglaerh (du- gih i kratkih) slogova u rijeima i reenicama pjesnikog stila ritardando (tal.) glaz. usporavajui, oteui, poputajui u brzini, sporije; ritardalo ritardato (tal. ritardalo) glaz. v. ritar- dando ritenuto (tal.) glaz. sa zadravanjem u taktu, usporavajui riter (njem. Ritter) vitez, plemi ritidoza (gr. rhytis gen. rhytidos bora, rhytidosis boranje) med. smeura- nost; nestajanje one jabuice zbog suenja oka ritmiki (gr. rhytmikos) koji se kree odmjereno, ravnomjerno, po taktu: ritmika jedinica poet. povezivanje dvaju naglaenih ili nenaglaenih (dugih i kratkih) slogova ih vie na- glaenih i nenaglaenih (dugih i kratkih) slogova u cjelinu; ritmiki period udruivanje cijelih "ritmikih redova", tj. stihova, u vee zvune cjeline (strofe); ritmiki red = stih; ritmika gimnastika gimnastika ko- joj je cilj dovesti u sldad kretanje i ritam, tj. uiniti pokrete lijepim i odmjerenim ritminost (gr. rhytmos) postojanje ritma; dranje ritma; skladnost, me- u dijelovima reenico ritmika (gr. rhvtmos) znanost o ritmu, osobito u govora i glazbi, tj. znanost o vremenskoj vrijednosti tonova (za razliku od metrike) ritmomahija (gr. rhytmos, mahe bor- ba) igra brojevima koja se izvodi kameniima na ahovskoj ploi ritmometar (gr. rhvtmos, metron mje- rilo, mjera) glaz. sprava za mjerenje takta ritmopeja (gr. rhytmos, poieo inim, pravim) glaz. znanost o ritmu u kom- poziciji ritomol (tal. ritornllo) glaz. vraanje, ponavljanje, svaki glazbeni slavak koji se ponavlja, refren; svako mjesto na kojem solo-glas zauti, a pojav- ljuje se samo zbor; poel. strofa, kitica od tri stiha od kojih se prvi i trei rimuju (potjee iz talijanskog narod- nog pjesnitva i predstavlja osnovni oblik terci ne) ritorno (tal. ritorno) vraanje, povratak; trg. otpisivanje i ponovno upisivanje jedne svote ih jedne stavke u glavnu knjigu ritrata (tal. ritratta) trg. povratna mje- nica; povlaenje vuene mjenice; re- trata ritual (lat. rituale) knjiga o vjerskim i crkvenim obiajima i obredima (a- genda); knjiga koja sadri propise 0 vrenju odreenih ceremonija; svi ritualan 1251 rizopodi obiaji i obredi koji su u vezi sa slo- bodnim zidarstvom ritualan (lat. ritualis} koji spada u vjersko-crkveno obiaje i obrede; obi- ajni. obredni; ritualno klanje, klanje ivotinja namijenjenih za prehranu po posebnim vjerskim propisima (npr. kod Zidova); ritualno ubojstvo ubojstvo iz vjersko-obrcdnih pobuda, pripisano, bez osnovo, idovima koji, toboe, upotrebljavaju kransku krv za kruh i vino za Pashu Rituale romanum (lat. Rituale Roma- num) knjiga koja sadri propise o vrenju vjerskih i crkvenih obreda u Rimokatolikoj crkvi, objavljena 1614. g.. vrijedi i danas ritualist (lat. ritualisla} poznavatelj ili polw)rnik vjersko-crkvenih obiaja i obreda ritualistika (lat, ritus) nauavanje o vr- enju vjersko-crkvenih obiaja i ob- reda ritualizam (lat. ritus) struja u Angli- kanskoj crkvi, osobito snana od 1830. g., tei zbliavanju s katolian- stvom; usp. prusijizam, traktarija- nizam ritus (lat.) vjerski obiaj, obred, vjerski propis; obiaj, nain, navika rival (lat. rivalis suparnik, fr. rival, onaj koji ima S nekim na njivi zajedniki rivus = potok, i zbog toga potoka sa susjedom dolazi u sukob); suparnik, protivnik; osobito: suparnik u ljubavi rivalitet (lat. rivalitas) v. rivalstvo riva 1 iz ir a ti (fr. rivaliser) natjecati sc u emu ili oko ega rivalstvo (lat. rivalitas) natjecanje; su- parnitvo. ljubomora riverso it. riverzo (tal.) glaz. obrnuto, natrake (tj. itati note i svirati ) rivescio it. riveo (Lal.) glaz. v. riverso rivijera (Lal. riviera) primorski kraj, primorje; osobito: primorski krajevi na Sredozemnom moru, odlini zbog tople klime i dobrog zraka rivolgimento it. rivoldimento (tal.) glaz. obrtanje glasova u udvostru- enom kontrapunktu rivoltato (tal.) glaz. obrnuto, obratno rizalit (tal. risalirc isticati se, risalto) arhit. istaknuti dio proelja (fasade) graevine koji se protee kroz sve katove rizanteje (gr. rhisa korijen, anthos cvi- jet) mn. bot. biljke koje cvjetaju iz korijena rizi-bizi (tal. risi-pisi) kuh. jelo od rize i graka rizian 'fr. risque) v. riskantan rizik (tal. risico, fr. risque) prvobitno: opasnost koja je prijetila brodovima od hridina i stijena (riseo); kasnije: opasnost, izlaganje opasnosti, smion podvig; posao ili ulog povezan s opas- nou a propadne; osiguranje; trg. osigurana roba, osiguran predmet rizling (njem. Riesling) vrsta vinove loze s bijelim, sitnim i veoma slatkim zrnima; bijelo vino od ovog groa, veoma ugodna mirisa i ukusa rizofag (gr. rhiso korijen, fagein de- rati, jesti) zool. korjenoder rizoidan (gr. rhisa korijen, eidos oblik) bot. korjenast. slian korijenu rizoidi (gr. rhisa korijen, eidos oblik) mn. geol. okamine u obliku korijena rizoliti (gr. rhisa korijen, lithos ka- men) mn. geol. okamenjeno korijenje drvea rizolog (gr. rhisa korijen, logos) po- znavatelj korijenja, skuplja korije- nja rizomn (gr. rhisoma korijenska masa) bot. podanak, podzemno stablo koje je slino korijenu rizopodi (gr. rhisa korijen, pus gen. podos noga) zool. praivotinje, je- nostanine ivotinje s proLoplazma- tinim izraslinama ("lanim noica- ma") koje st; stidno izvlae i uvlae u svrhu pokretanja riotom 1252 rojalistiki riotom (gr. rhisa korijen, tome reza- nje) prouavatelj korijenja: pozna- vatelj i skuplja ljekovitih biljaka rizotomija (gr. rhiso korijen, tome rezanje) razrezivanje i prouavanje korijenja; skupljanje ljekovitih bi- ljaka rioto (tal. risotto) jelo od rie i mesa ro umjetni jezik koji je oko 1906. stvorio Amerikanac E. Foster; odbacuje sve postojee rijei i korijene roaring forties it. roring fortiz (engl.) uzburkana podruja morske povrine izmeu 39. i 50. stupnja june zem- ljopisne irine roba (tal.) proizvod rada namijenjen za trite, tj. za drutvenu uporabu pu- tem razmjene; odjea, rublje Robin Hood it. Robin Hud (engl.) glavni junak velikog broja engleskih narodnih balada i veih pjesama iz XV. st.; odmetnik koji je sa svojom druinom pljakao bogatae, a siro- mahe pomagao i titio, te bio vjeran i odan svom kralju Robinson Crusoe it. Robinson Kruso (engl.) junak slavnog romana Dani- ela Defoa, objavljenog 1719. g., mla- di koji se nakon brodoloma spasio na nekom pustom otoku u Tihom oce- anu i, zahvaljujui svojoj domilja- tosti i mudrosti, odrao se tu dug niz (28) godina; pren. usamljenik robinzonade rnn. romani, osobito iz XVIII. st., pisani po uzoru na roman D. Defoa "Robinson Crusoe" roborancijc (lat. roborantia) mn. med. lijekovi za jaanje, lijek ili sredstvo za okijepljenje roborans (lat.) med. v. roborativ roborativ (lat. roborativum) med. lijek za jaanje, za okijepljenje robot (slav.) mehaniki ovjek, automat, po vanjskom izgledu slian ovjeku, oponaa tyjekove pokrete i moe zamijeniti ovjeka u obavljanju odre- enih mehanikih poslova rock and roll it. rok end roul (engl. "ljuljanje i valjanje, kotrljanje") glaz- ba i ples s dvotaktnom ritmikom frazom, nastao poetkom pedesetih godina 20. st. roco it. roko (tal.) glaz. tupo, muklo rodelejon (gr. rhodon rua. elaion ulje) ruino ulje rodij (lat. rhodium) kem. element, kao srebro bijela kovina, otkriven 1804. u platinskim rudaama, atomska teina 102,91, broj 45, znak Rh rodlanje (njem. Rodeln) sanjkanje rododendron (gr. rhodon rua, den- dron drvo) bot. porodica grmastih biljki s lijepim Ijevkastim cvjetovi- ma, mnoge vrste su zimzelene; go- tovo sve rastu po visokim planinama Europe, Azije i Sjeverne Amerike rodologija (gr. rhodon rua, logia) bot. opisivanje rua; znanost o ruama rodomel (gr. rhodon rua, lat, mel med) ruin med. ined od rua rodomont (tal. rodomonte) hvalisavac (izraz stvoren po Rodoinontu, hva- lisavcu i razmntljivcu u Ariostovom epu "Bijesni Orlando") rodomontada (fr. rodomontade, tal. rodomontata) razmetanje, hvalisanje rodosaharon (gr. rhodon rua, sak- ehar eer, sok koji curi iz koljenaca bambusove trske) ruin eer rodostagma (gr. rhodon rua, stagma kap, tekuina) rui na voda rogacija (lat. rogatio) molba ilogate (lat.) u kat. crkvenoj godini: na- ziv za petu nedjelju nakon Uskrsa rojal (fr. royal, lat. regalis) kraljevski; format papira srednje veliine rojalist (fr. royaliste) pristaa kraljev- stva, kraljevske vlasti, monarhijskog oblika vladavine; u Francuskoj: pri- staa Burbona (za razliku od bona- partista i republikanaca) rojalistiki (fr. royalistc) odan kralju ili kraljevstvu, kraljevski; supr. repu blikansV rojalizam 1253 romanca rojalizam (fr. royalisme) odanost i vjer- nost kralju i monarhiji; pripadnost monarhijskoj stranci rojta (mad. rojt) resa isprepletena met- alnim icama rok (ar., perz.) legendarna plia ogrom- ne snage i veliine u arapskim pri- ama. posebice u Tisuu i jednoj noi" rokada (perz. roh, fr. ros, rochade) u ahu: potez kod kojega kralj, ako nije u ahu i ako su polja izmeu njega i topa slobodna, a dotle se nije pomi- cao sa svog mjesta, mijenja svoje mjesto s jednim od topova i osigurava bokove na taj nain to se pomie za dva mjesta ustranu, a top zauzima mjesto do njega s druge strane roke ta (tal. rocchetta) stjenovita tvr- ava roketa (tal. rocchetto) kratka bijela ko- ulja katolikog biskupa s donjim dijelom u ipkama rokfor (fr. roquefort) vrsta odlinog fr. ovjeg ih kravljeg sira sa zelenim glji- vicama plijesni rokirati (fr. roa.uer) u ahu: izvriti ro- kadu; voj. pomaknuti, premjestiti, prebaciti trupe s jednog mjesta (ili: poloaja) na drugo; pren. pomicati ustranu rokoko (fr. roc, rococo) umj. stil u Fran- cuskoj koji se u doba namjesnitva Filipa Orleanskog i vlade l.uja XV. (u XVIII. st) razvio iz baroka; odli- kuje se bogatim i prenatrpanim ukrasima, osobito u graevinskim ukrasima, namjetaju i odjei rokost (njem. roh sirov, Kost hrana) nekuhana hrana (voe, orasi, lje- njaci itd.) rola (njem. Rolle) smotuljak, paket u obliku valjka; kotur, klupko rola (njem. Rolle) uloga u kazalinom djelu Roland (fr. Roland, tal. Orlando) pro- slavljeni junak pria iz "Karolinkog ciklusa" iji su viteki podvizi i borbe protiv Maura u panjolskoj, tema ve- likog broja narodnih i umjetnikih pria i pjesama u fr., p. i tal. knji- evnosti roler (njem. Roller) 1. kanarinac iz Ilar- za (goija u Njemakoj); 2. port, u nogometu: udarac lopte tako da se lopta kotrlja po zemlji; 3. takoer = trotinet roleta (njem. Rollette) prozorska za- vjesa koja se svija, smata rolfilm (njem. Rolllilm) fot. film namo- tan na kotur, predvien za vie sni- maka rolo (fr. rouleau zavijutak) drvena ili platnena zavjesa koja se pri dizanju savija u svitak; metalna (limena) za- vjesa na duanskim izlozima, vra- tima i dr. rolomobil (fr. rouleau valjak, lat. mo- bilis pokretan) v. trotinet roltul (njem. Rollstuhl) stolac na ko- taiima Romagna it. Romanja (tal.) pov. po- krajina u Italiji (gradovi: Ravenna, Rimini, Imola, Faenza, Forli, Cesena) roman (fr. roman, tal. romanzo, lat. romanicus rimski, u Rimu naprav- ljen.) prvobitno (u Francuskoj): izraz kojim su oznaavane epske pjesme napisane romanskim, tj. narodnim jezikom (lat. lingua romana), za raz- liku od svega drugog to je pisano latinskim jezikom; danas: opirna umjetnika pripovijetka koja obu- hvaa cjelinu odreene stvarnosti; pren. rijedak i zanimljiv doivljaj, osobito ljubavni (koji kao da je iz ne- kog romana) roman-cement prirodni cement (za razliku od umjetnog portland-ce- nienta) romanca (p., sfr. romans neto napi- sano na narodnom jeziku, ne na la- tinskom) u narodnom tonu spjevana romancero 1254 romboid epsko-lirska pjesma vedrog sadraja i sretnog zavretka romancero (p. romanccro) knjiga ro- manci, zbirka manjih epsko-lirskih, posobicc starih panjolskih romanci romanco (tal. romanzo = lingua roman- za) romanski jezik romaneskan (fr. romanesque) koji je kao u romanu, izmiljen, udnovat, pun dogadaja; pren. pretjeran, za- nesen romanist (lat. romanista) poznavatelj romanskih jezika i knjievnosti; zna- lac i pobornik rimskog prava; pri- staa rimokatolikog crkvenog nau- avanj a romanizam (lat. Roma Rim) riinstvo, rimski jezik, rimska kultura, rimski duh i sve to je s tim u vezi; u vezi s religijom, vjerom: papinstvo, tj. ri- mokatolika vjera, njezino naua- vanje i njezina naela romanizirati {fr. romaniser) poroma- niti, dati emu karakter kakav ta stvar ima kod romanskih naroda; privesti u krilo Kat. crkve, drati se Kat. crkve; dati oblik romana, priati u obliku romana, pretvoriti u roman, npr. ep ili dramu romanomanija (fr. roman, gr. mania pomama, strast) pretjerana strast, za itanjem romana romansa (fr. romance) poet, v. romanca romansijer (fr. romancier) pisac ro- mana, romanopisac romansirati (fr. romancer) pretvoriti u roman, obraditi u obliku romana; romansirana, biografija ivot nekog ovjeka napisan u obliku romana romanski (fr. roman) 1. v. romaneskan romanski (lat. romanus) 2. koji vodi podrijetlo od starorimskog ili latin- skog jezika; romanski jezici j ezici koji su u sred. vijeku nastali od latin- skog: francuski, talijanski, panjol- ski, portugalski i dr.; romanski stil stil u arhitekturi koji se razvio od X. do XV. st ( = bizantski stil) romanticizam (lat. romanticismus) v. romantika romantiar (fr. romantique.) pristaa {ili: sljedbenik) romantike u knjiev- nosti i umjetnosti romantika kola pjesnika kola u njem. knjievnosti XVIII. i XIX. st. iji su predstavnici pravi izvor poe- zije i umjetnosti gledah u kran- skom srednjem vijeku i narodnim motivima i umotvorinama romantiki (fr. romantique) napisan (ih: sastavljen) na jednom od roman- skih jezika; koji je u duhu i po ukusu kranskog srednjeg vijeka (supr. an- tiki, klasini, moderni); koji ima u sebi pomalo vitekog ih pjesnikog duha, pjesniki lijep, ivopisan, lju- bak i ugodan, s mriogo drai, kao iz- miljen romantika (fr. romantique) duhovni i umjetniki, osobito knjievni smjer koji se na Zapadu pojavio krajem XVIII. st., i poglavito radio u duhu, ukusu i po motivima kranskog srednjeg vijeka; supr. antika, klasi- ka romar (lat., tal. Roma Rim) hodoasnik (budui da se nekad ponajvie ho- doastilo u Rim) romb (gr. rhombos) geom. paralelo- gram s istim stranama sa dva otra i dva tupa kuta, kosi kvadrat romb-dodekaedar (gr. rhombos romb, dodeka dvanaest, edra osnova) min. kristalni oblik teseralnog sustava omeen s 12 podudarnih rombova; granatoedar rombian (gr. rhombos romb) rombni, oblika romba, koji ie kao romb romboedar (gr. rhombos, edra osnova) tijelo omeeno sa est rombova romboid (gr. rhomboeies u obliku romba, rhombos, eidos oblik) geom. paralelogram ije su samo suprotne romen 1255 rotacija strane jednako i suprotni kutovi jed- naki romen (fr. romain) 1. tisk. latinica u slogu antikva romen (fr. romaine) 2. rimska vaga, br- za vaga Romeo glavni junak poznate Shak(jspe- areove tragedije "Romeo i Julija", mladi koji je zbog svoje velike lju- bavi izgubio ivot: pren. strasno za- ljubljen mladi Romul (lat. Romulus) mit. brat Remov, osniva i prvi kralj grada Rima (753- 716). sin vestnlko Reje Silvije i boga Marsa romulidi (lat. romulidae) mn. potomci Romulovi, tj. Rimljani rondel (fr. rondcl) poet. pjesma od 14 stihova u tri strofe (4-4-6) u kojoj se prva dva stiha ponavljaju na kraju druge i tree strofe rondela (fr. la rondellc) okrugli cvijet- njak rondinetto (tal.) glaz. v. rondino rondino (tal.) glaz. mali rondo rondo (fr. rondeau) 1. mala pjesma, obino od 13 redaka, u dva dijela i s jednim refrenom koji se po odrode- nim zakonima ponavlja rondo (tal.) 2. glaz. djelo veselog i ve- drog karaktera, obino u dva dijela, u kojem se glavna tema vie puta ponavlja; takoer: zavrni stavak so- nate rondoletto (tal.) glaz. v. rondino ronhus (gr. rhonchos) med. hrkanje, krkljanie room sprav il. rum sprej (engl.) te- kuina u hermetiki zatvorenim po- sudama s prikladnim napravama za rasprivanje (slui za osvjeivanje zraka u zatvorenim prostorijama) ropalinn (gr. rhopalon buzdovan) u obliku buzdovana, koji se iri prema donjem dijelu; ropalini stihovi sti- hovi kod kojih svaka sljedea rije ima po jedan slog vie rora (njem. Rohr cijev) 1. tajni izlaz; 2. stranjica rosaceae it. rozacee (lat) mn. bot. rue rosata (tal.) soli ka; sitan dad roshar (njem. RoBliaar) struna, konj- ska dlaka od repa i grive, slui pre- kuhana za violinske strune, posebne tkanine i za punjenje jastuka itd. Rosinanta (fr. Rossinante) ime Don Ki- hotovog konja; otuda: kljuse. kljusi- na roskona (fr. rosconne) vrsta bijelog bre- tanjskog platna rosso antico it, roso antiko (tal.) an- tiki, crvenkasti mramor rost (njem.) reetka za propust pepela (u loitu pei ili tednjaka rostbif (eng. roastbcof) kuh. govedsko meso peeno na aru po engleskom nainu, tj. da ostane polukrvavo rostbratn (njem. Roslbraten) prolica od goveeg mesa rostfraj (njem. rostfrei) koji nije pod- loan hranju, koji ne hrria rostrai Gat. rastrum) glaz. v. rastral Ro hasana (hebr.) "poetak godine", blagdan Kove godine kod idova, 1. j 2. ti.rija (rujna), dan koji treba po- svetiti razmiljanju o Bogu i samo- promatranju Ro hodes (hebr.) "poetak mjeseca", prvi dan u mjesecu kod idova rota (lat. ruta, rus. rota, njem. Rotte) 2. voj. mali odred vojske, vod rota (lati, tal. rota kota) 1. najvii pa- pinski prizivni sud. vrhovni crkveni sud pod iju mjerodavnost spada ci- jeli katoliki svijet; ruota rotacija (lat. rotatio) okretanje, kre- tanje svih toaka nekog tijela oko jedne toke ili oko niza toaka, tj. oko okretne osovine, tako da svaka toka opisuje krunu putanju ija je ravnina okomita na okretnu os, npr. okretanje Zemlje oko svoje osi; u po- ljoprivredi: izmjenino zasijavanje rotacijska fotografija 1256 roznkavalir zemljita; takoer: skraen naziv za rotacijski stroj; usp. translacija rotacijska fotografija postupak pri kojem se strojnim putem s jednog negativa moe brzo napraviti veliki broj kopija; kilometarska fotografija rotacijski (lat. rotatio okretanje) okret- ni, koji nastaje okretanjem, koji se temelji na okretanju, koji je u vezi s okretanjem; rotacijska tijelo mat. ok- retno tijelo, tijelo koje nastaje okre- tanjem neke povrine rotacijski stroj tisk. vrsta tiskarskog stroja sastavljenog od vie tiskarskih agregata, slui za brzo tiskanje rotacizam (gr. ro slovo "ro", nae r) u povijesnoj gramatici: prelazak zvu- nog "s" u Y\ npr. u lat. flos, gen. fioris (cvijet); med. pogreka u izgo- varanju izazvana potekoom ili no- sposobnou izgovaranja nekih slo- va, osobito slova V rotang (p. rota, malaj. rotan) ind. ili tzv. panjolska trska (vrsta palme) rotar (eng. rotary) lan Rotary-kluba rotarstvo (engl. rotarv) pokret i osnov- na naela lanova Rotarv Cluba Rotarv Club it. Rotari-klab (eng. ro- tarv okretni, koji je u vezi s okreta- njem, club. Rotary Club) udruga os- novana najprije u Chicagu 1905. g., a zatim i po mnogim gradovima No- vog i Starog svijeta, kao udruga po- slovnih i profesionalnih ljudi u ne- kom gradu ih nekoj pokrajini radi pruanja uzajamne pomoi svojim lanovima rotirati (lat. rotare) okretati se (oko svoje osovine) rotlauf (njem. Rotlauf) med. crveni vje- tar, grozniava upala koe zbog za- raze uzrokovane bakterijama Strep- tococcus pyogcnes; erizipel rotule (lat. rotulae) mn. farm. lijek u kuglicama rotulirati (lat. rotulare) spise po redu obiljeiti, srediti i povezati rotulus testium (lat.) prav. sveanj s iskazima svjedoka rotunda (lat. rotunda) okrugla grae- vina s kupolom, osobito ljetnikovac rotvel (n. Rotwclsch) "nerazumljivi jezik prosjaka", jezik njem. atrova- ca rouge et noir it. ru e noar (fr.) "cr- veno i crno", fr. hazardna igra s 3 12 karata s crvenim i crnim poljima rovesciamento it. roveijamento (tal.) glaz. promjena glasova u kontra- punktu Royal Socicty it. Rojel sosajiti (engl.) naziv znanstvenih drutava (akade- mija) u Londonu, Edinburghu i Dub- linu roza (lat. rosa) crvena boja rue, rui- asta boja; sub rosa it. sub roza (lat.) "ispod rue", tj. u povjerenju rozalija (fr. rosalie) glaz. ponavljanje jednog mjesta partiture u viem ili dubljem tonu rozarij (lat. rossarium) ruinjak: bro- janica, krunica rozein (lat. rosa rua) vrsta crvene obo- jene tvari rozeola (lat, roseola) med. crvene ospice (kona bolest koja se pojavljuje za vrijeme tifusa, sifilisa i nakon uzi- manja odreenih lijekova) rozeta (fr. rosetle) ruica, ruiica, ukras u obhku rue; vrpca savijena u obliku rue; ukras u obliku rue koji se nosi u rupici od kaputa kao znak nekog odlija ili lanstva u ne- koj udruzi; gumb na depnom satu; dijamant bruen slino piramidi rozetirati (fr. rosette ruica) opiti zlat- nim ili srebrnim ruicama, ukra- avati ornamentima u obliku rue; izbrusiti dijamant tako da pokazuje samo rompske ili trokutne povrine rozine (njem. Rosinen) mn. suho gro- e, groice, cvebe roznkavalir (njem. Rosenkavalicr) "ka- valir s ruom" (lik iz istoimene ko- rozolna kiselina 1257 rutcren mine opere R. Straussa); pren ele- gantan i galantan mukarac rozolna kiselina (lat. roseus ruiaist, oleum ulje) lijepa crvena tekuina koja se pravi od katranskog ulja ili karbolne kiselino rozoljo (tal. rosolio, rosoglio) talijanski liker od ruinog lia, naraninih cvjetova i dr., nazvan po tome to se nekada slino pie pripremalo od li- a "suneve rose" (lat. ros solis), trave roda Drosera rozomak (polj. rosomak, mad. rozomak) zool. mnogoder (zvijer slina med- vjedu, ivi u sjev. Europi) Ru kem. kratica za rutenij rubalj (rus.) novana jedinica u Rusiji od 100 kopjejki; rublja rubaka (rus.) ruska studentska i rad- nika koulja rubato (tal.) glaz. oteto, otrgnuto, odu- zeto: tempo rubato (tal.) "ukradeni takt", osobit nain sviranja ili pjeva- nja pri kojem je glavnom glasu, s obzirom na takt, ostavljena potpuna sloboda rubefacijencije Gat. rubefacientia) mn. med. sredstva koja izazivaju crvenilo i vruinu rubefakcija (lat. rubefactio) min. pre- tvaranje crne, zelene i sive boje sti- jena u crvenu (pri raspadanju) rubiacceae it. rubijacee (lat.) mn. bot. broevi rubiij (lat, rubidium, lat. ruber crven) kem. element, slian kaliju, srebr- nasta sjaja, nazvan po dvjema crve- nim crtama koje pokazuje njegov spektar; atomska teina 85,44, red- ni broj 37, znak Rh rubifikaeija (lat. rubificatio) med. po- crvenjelost, pojava crvenila, izaziva- nje crvenila na koi rubijacin (lat. rubia bro) naranas- touta tvar koja se dobiva od broa; pur purin rubijacitin (lat. rubia) tablete kesle- njaste boje, lijek protiv impotencije, spolne nemoi Kubikon (lat. Rubico) ime nekadanje granine ijeice izmeu stare Italije i Galije; 49. g. pr. n. e. preao ju je Julije Cezar sa svojim legijama te je time zapoeo graanski rat; usp. alea iacta est rubin (tal. rubino, p. rubin, lat. rubens crven, crvenkast) min. proziran cr- veni dragi kamen, pored dijamanta najtvri rubinsko staklo staklo obojeno cr- venom ili utom bojom rubina po- mou zlata (zlatni rubin), bakra (ba- kreni rubin) ili srebra (srebrni ru- bin) rubricirati (lat. rubricare) opremiti (cr- venim) natpisom, stavili naslov cr- venim slovima; oznaiti naslov, na- pisati naslov; srediti po odjeljcima; odjeljke (ili: poglavlja) obiljeiti crta- ma rubrika Gat. ruber crven, rubrica crve- na zemlja) prvobitno: naslov zakona crveno pisan; natpis, naslov (knjige, poglavlja, spisa i dr.); oznaka, odje- ljak, crta kao znak novog odjeljka, pregrada; vrsta, struka; u Kat. crkvi: obredne upute za bogosluje, tiska- ne crvenim slovima u misnim knji- gama rubrikntor (lat. rubricator) u sred. vi- jeku: pisac crvenih naslova i crta u knjigama; osobito: slikar koji je iz- raivao velika poetna slova (inici- jale) u rukopisima i prvim tiskanim knjigama ruban (njem. rutschcn kliziti, Bahn staza) naprava za sputanje posje- enih stabala u gorskim umama; vlaka ruteren (njem. Rutsch odron zemlje, fr. teren) klizavo tlo koje se vrlo lako moe odroniti; nesigurna podloga ru derai ja 12.58 rundisa rudcracijn (lat. ruderatio) gradnja kal- drme ili poda od ljunka i silnog kamenja s cementom rudimentacija (lat. rudimentatio) za- krljalost, zaostalost u razvoju rudimentaran (lat. rudimentarius) poetni, osnovni; biol. nerazvijen, za- ostao u razvoju, zakrljao; rudimen- tarni organi mn. tijekom povijesnog razvoja zakrljali organi biljki i i- votinja koji su izgubili svoju funk- ciju rudimenti (lat. rudimentum prva na- stava. vjebaonica, prvi pokuaj, ru- dimenta} mn. osnove, poeci, prvi pokuaji, prvi pojmovi, osnovna zna- nja; zakrljali (ili: turi) ostaci nee- ga rudisti (lat. rudis) geol. koljke s de- belim ljuturama iz razdoblja krede rufijan (tal. ruffiano) svodnik; nitkov, hulja, pokvarenjak rufijanstvo (tal. ruffiano) podvoenje, pomaganje bluda iz koristoljublja ruina (lat.) propast, nesrea, gubitak; razvalina, ruevina, ostatak grae- vino koja se vremenom sama srui- la; pren. ovjek propala zdravlja, ruiniran (lat. ruina) sruen, razoren, uniten; upropaten, propao, oteen, pohaban; upropatena zdravlja ruinirati (fr. ruiner) sruti, razoriti, unititi, upropastili, upropativati (imovinu, odjeu, zdravlje, ugled itd.); pretvarati u ruevine ruksak (njem. Rucksack) planinarska i vojnika torba koja se nosi na leima, ranac, teleak ruktacija (lat. ructatio) med. v. ruktus ruktus (lat. ructus) med. podrigivanje rulnda (fr. roulade) glaz. trk, tehniki sloen pasa u solo-pjevanju, kolora- tura; kuh. svitak nadjevenog mesa ih kola rulati (engl. roll geganje, valjanje, kotrljanje) posrtati, ljuljali se u po- kretu; voziti zrakoplov po pisti rulet (fr. roulette) kota sree, kolo sre- e, hazardna igra ko.ia se izvodi ba- canjem kuglice na pokretnu okruglu plou koja je podijeljena na 37 polja rulman (fr. roulement) glaz. brzi triler na bubnjevima rum (eng. rum) vrsta alkoholnog pia, dobiva se vrenjem melase od sirovog eera (eerne trske), sadri 40 60% alkohola rumba (p.) poluritmiki salonski ples u 4/4 taktu, podrijetlom s Kube rumicin (lat rumcx) kem. ekstrakt iz korijena biljke Runiex patienlia, po svojstvima jednak rabarbari Kumina mit. stirorimska boica, za- titnica dojenadi ruminacija (lat. ruminatio) zool. prc- ivanje; pren. ponovno razmiljanje o emu ruminancije (lat. ruminantia) mn. zooL preivai ruminirati Gat. ruminare) zool. po dru- gi put uzimati hranu koja sc vraa iz eluca u usnu upljinu, preivati; pren. ponovo razmiljati, zrelo pro- misliti ruml (njem. Rumrnel) nered, zbrka, me- te, gungula, strka, vreva, tutnjava, urnebes, rusvaj Rumores fuge! (lat.) Kloni se metea! rumpirati Gat. rumpere) slomiti, raz- biti, raskinuti, razvaliti, rasjei; pro- valiti, prokriti (put); ma. izbiti pro- tivniku ma iz ruke rumuz (tur.) alegorian govor; rumuzat runda (fr. ronde) krug; put oko ega, kretanje u krugu: port, dio borbe ih utakmice izmeu dva odmora (npr. u boksu jedna runda traje 3 minute) runda (njem. Rundi;, fr. rondo) v. ronda rundela (njem. Rundell) v. rondela rundirati (njem. runden, rundieren) za- okruiti, zaobliti; brusiti drago ka- menje rundisa (njem. Rundissc) izbrueni rub briljanta koii se uokviruje rundlet 1259 rundlet it. rendlet (engl.) mjera za tekuinu u Engleskoj od 18 galona = 81,785 I rune (got. runa) mn. "tajne", pravocrtna slova kojima su se sluili stari ger- manski narodi dok nisu upoznali i primili latinicu; najstariji alfabet ru- na imao je 24 znaka runografija (got. runa, gr. grafia pi- sanje) runsko pismo, rune ruota (tal.) v. rota rupija (hindust. rupivah, sanskr. rupva) vrsta zlatnog i srebrnog novca u In- diji i Perziji ruptorij (lat. ruptorium) med. sredstvo koje najeda kou i Lime otvara ir ruptura Gat.) prekid, prijelom; proboj, probijanje: razbijanje, obijanje, pro- vala; prekid pregovora ili odnosa, raskid ugovora; med. pucanje ruralizam (lat. rus selo, ruralis seoski) osobitost sela. ureenje sela s obzi- rom na karakter, potrebe i nain i- vota njihovih stanovnika ruralni Gat. rus polje, selo, ruralis) polj- ski, seoski, seljaki ruristiki (lat. rus, ruris polje, selo) v. ruralni rusalke (slav.) mn. mit. umske i vo- dene vile kod starih Slavena rusificirati (fr. russificr) poruiti, na- praviti u ruskom duhu. napraviti Ru- sima rusifikacija (Rus, lat. -ficatio, facere initi, uiniti) pretvaranje neega stranog u rusko, pretvaranje u Ruse rusizam rije ili jezina osobina koja ukazuje na utjecaj ruskog jezika na hrvatski, npr. dozvola rusofll (Rus, gr. filos prijatelj, koji voli) prijatelj Rusije i Rusa rusofob (Rus, gr. fobos strah) onaj koji se boji Rusa. koji zazire od Rusa, neprijatelj Rusa rusomanija (Rus, gr. mania pomama, ludilo) pretjerana ljubav prema Ru- siji i svemu ruskom rustikn (lat. rustica) graevina od ka- menja oklesanog samo na sastavci- #ma rustikacija Gat, rusticatio) ivot na se- lu; poseljaivanje, poslajanje selja- _kom rustikale (lat. rusticale) seljatvo, se- oski ivot i prilike rustikalni (lat. rusticalis) poljski, se- oski, seljaki rusvaj (tur. rusvaj predmet poruge) velika guva, mete, kr i lom; divlja pijanka, orgija rupija (tur.) najistiji zlatan novac, du- kat ruta (fr. route, lat. rupla probijena sc. via staza, put) put, dio puta koji treba prijei, smjer putovanja Ruta (hebr.) pramajka kralja Davida, uzor dobre i estite ene ruta caesa it. ruti ceza (lat.) prav. pokretna imovina, pokretnine rutenij (lat ruthenium) kem. element, veoma teko taljiva kovina, atomska -.teina 101,7, redni broj 44, znak Ru rutina (fr, routine) vinost u radu, uvjebanost u nekoj vrsti poslovanja, spretnost, vie mehaniki nain ra- da. po iskustvu i navici, bez udub- ljivanja u samu stvar rutiner (fr. routinier) ovjek iskusan i uvjeban u nekom poslu na temelju dugog rada, praktiar; nestrunjak koji je nauio neki posao gledajui druge, a sam nema nikakvog dub- ljeg poznavanja stvari kojom sc bavi, npr. takav lijenik rutiniran (fr. routine) vian, uvjeban, spretan, iskusan u nekom poslu rutinirati se (fr. rouliner) stei (ili: stje- cati) okretnost i vinost u nekom po- slu ru (fr. rouge, lat. rubeus) crvenilo, ru- menilo za lice ih usne; rouge vegetal it. ru veetal (fr.) biljno crvenilo, portugalska minka rudija 1260 rz rudija (tur.) srednja kola, gimnazija ruirati (fr. rouge) rumeniti, mazati rumenilom, crvenilom (obraze, usne, nokte) rumarin (lat. ros marinus) bot. "mor- ska rosa", poznata biljka veoma ugodna mirisa iz porodica usnaa rz (tur. yrz} ast, potenje, estitost s S, s dvadeset i etvrto slovo hrvatske latinice S glaz. kratica za solo S ili s = oznaka za subjekt suda (u for- malnoj logici) S kem. kratica za sumpor S kratica za jug (engl. south, fr. sud, njem. Sud) S. L. kratica za sigilli loco sahnh (ar. sabaha) jutro, svitanje Sabaot (hebr. zebaoth) zvijee, nebes- ki svjetovi; u kranstvu upotreblja- va se u znaenju: "Bog nad vojska- ma sabat (hebr. abbat) subota, dan odmora kod idova i sabatarijaca sabatarijci (hebr. abbath) mn. kr. crkve i sljedbe koje, drei se strogo Svetog pisma, smatraju da treba svetkovati subotu (namjesto nedje- lje); saba titi sabatisti (hebr. abbat) mn. v. pod sa- batarijci Sabazije (gr. Sabazios) trako-frigijsko boanstvo koje su ljudi (posebice e- ne) orgijastiki slavili; kasnije: pri- djevak Dioniza Bakha sabejci (hebr. zaba) oboavatelji zvijez- da, osobito Sunca i Mjeseca; usp. sa- bejizam sabejizam (hebr. zaba) oboavanje zvi- jezda, osobito Sunca i Mjeseca, stara vjera Arapa, Egipana i dr. Sabinjani (lat. Sabini) staroitalsko ple- me, susjedi Latina; prema prii, Ro- mulovi podanici prilikom jedne sve- anosti oteh su Sabinjanke (sabin- ske ene i djevojke), i iz tako nastalih brakova proizilo je stanovnitvo Ri- ma sabir (p. saber znati) mjeavina arap- skog, francuskog, talijanskog i pa- njolskog jezika; slui kao pomoni jezik u mediteranskim lukama sablun (tal. sabbia pijesak) sitan pije- sak, prina sabo (fr. sabot) drvena cipela, klompe sabon (fr. sabon) tisk. vTsta velikih slo- va, od 68 tiskarskih toaka, za na- slove u novinama i knjigama sabotao (fr. sabotage pravljenje dr- venih cipela) 1. \Tsta trajka koja se sastoji u tome to radnici namjerno zabuavaju pri radu, ometaju rad oteivanjem alata, strojnih dijelova i si., da bi se poslodavci natjerali na prihvaanje njihovih zahtjeva; 2. po- tajna, maskirana protudjelatnost kojoj je cilj onemoguavanje, oslab- ljivanje ih produivanje ostvarenja neega (kao to obino rade domo- ljubi, za vrijeme rata, u okupiranim zemljama) saboter (fr. saboteur) radnik koji na- mjerno zabuava i ometa rad, onaj koji sabotira sabotirati (fr. saboter) namjerno zabu- avati i ometati rad, vriti sabotau sabura (lat. saburra pijesak, pijesak za optereenje broda) optereenje bro- da pijeskom, balast; med. crijevna neistoa saburalan (lat. saburralis) med. uzro- kovan neistoom sacelan 1262 saharifikacija sacelan (lat. sacellanus) v. kapelan sacelar (lat. saccllarius) uvar crkvenih dragocjenosti i crkvenog novca; oso- bito jedan od prvih Papinih slugu Saccr Mons (lat.) Sveto brdo. breuljak istono od Rima kamo su sc 494. pr. n. e. iselili plcbejci kako bi od pa- tricija iznudili svoja politika prava sacra con.su I ta it, sakra konzulta (lat.) najvii kazneni i kasacijski sud u Rimu za podanike Svete Stolice Sacra scriptura it. sakra skriptura (lat.) Sveto pismo (ili: crkveno pis- mo) sacro egoismo it. sakro egoizmo (tal.) "sveti egoizam", izreka talijanskog ministra Salandre (1914.) koja slui kao lozinka talijanskog imperija- lizma sacrum os it. sakrum os (lat.) anat. krina kost sariaka (tur. sadaka) milostinja, milo- dar; sadakaj-fitra milostinja udije- Ijena u posljednjih deset dana mje- seca ramazana sadc-kava (tur. sadekahve) nezaee- rena kava sadist (fr. sadiste) ovjek optereen sa- dizmom, surov pohotljivac; prid. sa- distiki sadizam (fr. sadisme) izopaena spol- na pohotljivost koja nalazi zadovo- ljenje u tjelesnom muenju osoba prema kojima se osjea pohota (na- ziv po fr. piscu bestidnih romana rnarkizu de Sadeu. 17401814. koga je N'apoleon 1., kao duevno boles- nog, zatvorio u bolnicu); usp. mazo- hizam saduceji (hebr. zaddukim) idovska vjerska sljedba iz II. st. pr. n. e. koja nije priznavala predaje i nije vjero- vala u anele i besmrtnost due, ne- go samo u Mojsijevc zakone, konzer- vativci i protivnici farizeja sadukejizam nauavanje sadukejaca safalada Gat. Zervclatvvursi) vrsta krat- kih i debelih kobasica od smjese svinjskog i goveeg mesa safe-room it. sef-ruin (engl.) odjel u banci u kojem su sefovi; v. sef saOjan (polj. safian, perz. sahhtijan) ve- getabilno stavljena fina crvena kozja i jarea koa, nazvana po marokan- skom gradu Safi; maroken safir (ar. safir, hebr. sappir) min. plavi korund (dragi kamen) saflor (fr. afran, lat. flos gen. floris cvijet) osueni cvjetni vjenii afra- nike; prena i obino s pijeskom po- mijeana kohaltova ruda od koje se dobiva smalta Saga (nord. Saga, njem. Sage) mit. sta- ronordijska boica pria i povijesti, ljubavnica Odi nova; otuda: saga, pri- a u prozi, gatka, bajka (posebna vr- sta islandske literature) sagalin praak za pranje i ienje mr- lja, nazvan po istonoaziiskom oto- ku Sahalinu gdje se proizvodi; saka- lin sagitalan (lat. sagittalis) u obliku stri- jele, strjelast, koji prolazi sredinom tijela saglnm (tur.) zdrav, u dobru stanju; vrst, pouzdan, ispravan sago (malaj. sagu) zrnasto krobno bra- no od hranjive sri sago-palme i drugih palmi sagoma (tal. sagoma, lat. sacoma) pro- tuuteg kod automatske vage; voj. promjer zrna, kalibar; arhit. promjer stupa sahalin v. sagalin Saharn (ar.) pustinja; ime ogromne, preko 340 milijuna hektara velike pjeane pustinje u sjev. Africi sahnrat (lat, saccharatum) kem. spoj sirovog eera s raznim bazama saharifikacija (lat. saccharificatio) pre- tvaranje u eer, pretvaranje kroba u eer; pripremanje eera; uee- ravanje saharLmetar 126(1 sakrarij saharimotar (gr. sakchar eer, mct- ria mjerilo, mjera) sprava za mje- renje koliine eera u otopini po- mou polarizacije svjetlosti saharimetrija (gr. sakchar eer, me- tria mjerenje) mjerenje koliine e- era pomou saharimelra saliarin (gr. sakchar eer, sok koji curi iz bambusove trske Bambuca arundinacea, lat. saccharum) kem. eerna tvar; takoer: slatka tvar, dobiva se iz toluola, 500 puta slada od eera, nije hranjiva, zbog ega se preporuuje eernim bolesnicima saharini (lat. saccharina) mn. farm. li- jekovi koji sadre eer saharometar (gr. sakchar, metron) sprava za odreivanje koliine eera u Otopini specifinom teinom saharometrija (gr. sakchar, metria) mjerenje saharometrom saharoza (gr. sakchar eer) obini e- er od trske ih eerne repe (usp. glukoza) saharum (gr. sakchar, sanskr. carha- ra) eer, eerna trska; saccharum laclis it. saharum laktis (lal.) mlijeni eer; saccharum Sat umi it. saharum Saturni (lat.) olovni e- er sahem poglavica sjevernoamerikih Indijanaca; skuptina starih indijan- skih ratnika sajfan (tur. sajvan) I. ator; 2. sunco- bran, kiobran sajga (turkm.) preiva iz roda antilopa, ivi ti Kazahstanu i u stepama oko Volge sajhcr (njem. Seiher) cjedilo, cjediljka saji (fr. saillie) arhit. izboina, istaknuti dio; pren. ispad, nagla ljutnja; duho- vita dosjetka sajla (njem. Seil) eljezno ue sakadn (fr. saccade) jah. jak trzaj konj- skom uzdom; pren. otar prijekor; glaz. jak potez gudalom kojim se od- svira vie nota sakadirati (fr. saccader) jah. trzati, ja- ko trznuti konjskom uzdom sakagija (tur. sakagi) vet. slinavka (ve- oma opasna zarazna bolest domaih ivotinja, prelazi i na ovjeka, za ko- jega je gotovo uvijek smrtonosna); usp. malein, maleinizacija sako (tal. sacco, lat. saccus) kratak muki kaput sakofori (gr. sakkos vrea, fero nosim) vreonosci. pokajnici koji nose haljine od vrea sakos (gr. sakkos vrea, haljina) gornja odjea pravoslavnih episkopa od sku- pocjene tkanine sakra (lal. sacra) mn. svete stvari, sve- tinje; crkveni predmeti; crkveni ob- redi sakrnlni (lat. sacralis) 1. koji se tie crkvenih obreda; 2. anat. koji se tie krine kosti kod ovjeka i ostalih kraljenjaka snkrament (lat. sacramentum) prvot- no: sredstvo kojim netko sebi ih dru- gom namee neku obvezu (kapara, kaucija, prisega i dr.); u kranskim Crkvama: otajstvo, sakrament, osobi- to priest sakramental (lal. sacramentali) prav. onaj koji pod prisegom dokazuje iju nevinost sakramentalije (lat. sacramentalia) mn. u Kat. crkvi: svi oni sveti ini (obredi, blagoslov) koji nisu sakra- menti; posveeni, blagoslovljeni pred- meti, npr. posveena, blagoslovljena voda, krunice, medaljice, sliice i dr. sakrameritalni (lat. sacramentalis) koji se tie otajstva, svet, svean sakrnmentari (lat. sacramen tari i; mn. reformisti koji ne priznaju stvarno postojanje Kristova tijela i krvi u pri- esti sakrarij (lat. sacrariuin) mjesto za u- vanje svetih stvari, svetite; kapela, hram; mjesto gdje se uvaju hostije sakrificij 1264 salcgurkn sakrificij (lat. sacrificium) rtva; u Ka- tolikoj crkvi: misa sakrificirati (lat sacrificare) rtvovati, prinijeli na rtvu, prinositi na rtvu; pron. posvetiti sakrileg (lat. sacrilegus) onaj koji ini svetogre, oskvrnitclj svetinje; bez- bonik. bogohulnik sakrilegij (lat. sacrilegium) svetogre; oskvrnue, povreda svetinje; bezbo- tvo, bogohulstvo sakrirati (lat. sacrare) posvetiti, zare- diti sakristan (lat. sacristanus) crkvenjak (kod katolika) sakristicij (lat. sacristitium) kod kat- olika: zabrana vrenja bogosluja (kao sveenika kazna) sakristija (lat. sacristia) u kat. cr- kvama: prostorija uz svetite u kojoj se sveenici oblae za bogosluje i u kojoj se uva sveeniko ruho i cr- kveno posude, crkvena riznica safcropolitika (lat. sacer svet, gr. po- litike) veza duhovnog i svjetovnog (kao u papinstvu) sakrosanktan (lat. sacrosanctus) pre- svet; nepovrediv saksifraga (lal. saxifraga sc. herba) bot, kamenika (biljka) saksifragan (lat. saxifragus) med. koji lomi, tj. koji otapa kamen saksija (tur. saksi) posuda za uzgajanje cvijea; tegla saksofon (gr. fone zvuk, glas) glaz. me- talan puhaki instrument s klari- netskim piskom i stoastom cijevi, razliite veliine (od soprana do kon- trabasa); nazvan po izumitelju Adol- fu Saxu (18141894) sal (lat,) kem. sol; sal amarum (lat) gorka sol; sal catharticum. it. sal kalartikum (lat.) gorka sol (za i- enje); sal culinam it. sal kulinare (lat) kuhinjska sol sala (njem. Saal) velika sveana dvora- na za prijame, plesove, koncerte i si. saladcros (p.) mn. klaonice u Brazilu, Urugvaju, Paragvaju i Argentini u kojima sc prireuje usoljeno meso za izvoz i usoljava koa; sirove koe koje odande dolaze salama (tal. salame) "slano meso", de- bela, tvrda suha kobasica (osobita mjeavina odabranog svinjskog i go- veeg mesa sa zainima, veoma ot- porna na kvarenje) salamander (gr. salamandra, lat. sa- lamandra, sanskr. salamandala) zool. dadevnjak (ivotinja o kojoj se nekada prialo da ivi u vatri); mit. vatreni duh salamina (fr. salamine) teka jedno- bojna fr. svilena tkanina s tokama u boji i sjajnom povrinom Salamun (hebr. Sch'lomdh) legendarni kralj Izraelaca, oko 970930 pr. n. c., sin kralja Davida i Batebe, po- znat po svojoj pravednosti i mudro- sti ("Premudri'*); pren. mudar vladar ili sudac, Salomon salamunski mudar poput kralja Sa- lamuna (Salomona); salamunski sud otrouman sud, slian onome kojim je Salamun presudio spor dviju majki oko djeteta salangana zool. istonoindijska lasta- vica, cijenjena zbog svojih gnijezda (tunkin) koja se jedu i smatraju po- slasticom (nazvana po otoku Salan- gu, zapadno od poluoloka Malake) salarij (lat. salarium) godinja plaa; plaa, zarada; nagrada sala (mad. szallas) poljsko imanje s potrebnim zgradama, stokom i spra- vama za racionalno obraivanje (u Slavoniji, Vojvodini i Maarskoj) salata (tal. salato, fr. salade, lat. sal sol) kuh. hladno jelo od raznih bilja- ka i dr., zainjeno octom, uljem i pa- prom salegurkn (njem. Salz, sol, Gurke kras- tavac) krastavac ukiseljen samo vo- dom i solju, tzv. slani krastavac - sales tanga 1265 salitra salctanga (njem. Salzstange) vrsta pe- civa: slani klipi, slanac saldirati (tal. saldare) trg. zakljuiti raune, usporediti, utvrditi razliku izmeu strane ulaza i strane izlaza, izmiriti ostatak duga, isplatiti dug saldo (tal.) trg. stanje nekog rauna; ostatak koji se po zakljuenom ra- unu jo treba platiti, razlika izme- u dugovanja i potraivanja u jed- nom raunu; takoer: zakljuak ra- una; moj raun je saldo moj raun je zakljuen, tj. izveden naisto; jo sam u saldu jo sam u zaostatku, jo dugujem; per saldo, pro saldo v. pod per i pro; saldo plaanje plaanje dunog ostatka radi potpunog pod- mirenja jednog rauna; kasa saldo stanje blagajne saldo-konto ( tal. saldo conto) trg. raun izjednaavanja; usp. saldo salep (tur. salob) u doba cvjetanja is- kopani, popareni pa osueni gomo- ljasti korijeni nekih orhideja koji sadre krob, sluz, eer i bjelane- vinu; mljeveni u prah i skuhani da- ju gusto i hranjivo pie, osobito omi- ljeno na Istoku sales deliquescentes it. sales deli- kvescentes (lat.) mn. kem. otopive soh sales fatiseentes (lat.) mn. kem. soh koje ishlapi ju ju ih se otapaju salicil (lat. salix gen. salicis vrba) kem. v. saligenin salicilizam (lat. salix gen. salicis vrba) med. trovanje salicilnom kiselinom salicilna kiselina kem. bijeli krista- lasti praak, u hladnoj vodi teko oto- piv, sprjeava vrenje i truljenje, uni- tava mikrobe (zbog ega se upotreb- ljava za konzerviranje ivenih na- mirnica, pia i dr.); upotrebljava se i u internoj medicini salicin (lat. salix gon. salicis vrba) in- diferentna gorka tvar koja sc dobiva u obliku bijelih kristala od kore i lia vrba (lat. salix) salicineae it. salicineje (lat.) mn. bot.. vrbe, vrste vrba salificirati (lat. salificare) kem. pretvo- riti u sol, pretvarati u sol salifikacija (lat. salificare) kem. stva- rati soli, pretvaranje u sol saligenin (lat. salix vrba, gr. gen- ko- rijen od gignomai postajem, nasta- jem) kem. alkohol koji odgovara salicilnoj kiselini (u koju se moe oksidacijom pretvoriti), nastaje hi- drolizom od salicina; salieil salijski zakon (lat. leges salicae) zbor- nik obiajnog prava njemakog ple- mena Sahjaca ili Salfranaka, pri- reen u V. st., najstariji zbornik nje- makih zakona; osobito je zanimljiv l. 62. toga zakona koji iskljuuje keri iz nasljea imanja i prijestolja; otuda: salijska dobra dobra koja pre- laze samo na muko potomstvo salina (lat.) rudnik soli, solana salinijski (lat salinus) solni, koji sadri sol, kao sol, koji se tie soli ili stva- ranja soli; salinijske vode mineralne vode koje sadre natrijev i magne- zije v sulfat salinitet (lat. sal sol) postotak soli to ga sadri neko tijelo, tekuina i dr., slanost salinograd (lat. salinogradus) areome- tar za odreivanje koliine soli u nekoj prirodnoj slanoj vodi salinometar Gat. sahnus slan, gr. me- tron mjera) v. salinograd salipirin (lat. salix vrba, gr. pyr vatra) farm. spoj antipirina sa salicilnom kiselinom; slui kao lijek protiv pre- hlade i gripe salitra (tal. salnitro) kem. spoj KNO,; upotrebljava se kao sredstvo za gno- jenje (ilska salitra); obina salitra upotrebljava se za konzerviranje me- sa, u medicini, kao oksidacijsko sred- stvo u pirotehnici i dr. sa] iva 1266 salubritet
saliva (lat.) pljuvaka, slina, bala salivacija (lal. salivntio) suvino izlui- vanje sline (pljuvake), baljenjc salivancije (lal. salivantia) mn. med. sredstva koja pomau izluivanje sli- ne (pljuvake) salivin (lat. saliva pljuvaka) kem. glav- ni sastojak sline (pljuvake) salmijak (lat. sal ammoniacum) kem. nmonijev klorid, otopina amonijaka; salmijaknv cvijel (lat. flores salis am- moniaci) salmijak proien sublimi- ranjem salmonele bakterije koje uzrokuju neke crijevne bolesti (naziv po amerikom biologu Salmonu); salmoneloze mn. crijevne zarazne bolesti iji su uz- ronici salmonele (npr. trbuni tifus, svinjska kuga) salmonide (lat.) zool. ribe visinskih vo- da. pastrve Saloma (hebr. Schalom) ki Herodija- dina, koja je za nagradu traila i do- bila od kralja Ileroda Anlipe glavu Ivana Krstitelja (Mr 6,21 i d.); drama Oscara Wildea, opera Richarda Stra- ussa salon (fr. salon, tal. salone) prvobilno: velika dvorana; sada: mala dvorana, elegantna soba za prijam (i u resto- ranima); dvorana sa slikama, dvo- rana u kojoj se prireuju izlobe, iz- loba slika i kiparskih radova; oso- bito: izloba djela ivih umjetnika koja se svake godine prireuje u Pa- rizu; pren. otmjeno drutvo, otmjen svijet; salonska dama otmjena gospo- da, elegantna dama; salonska kola eljeznika kola udobno namjetena kao drutvena soba saloon it. salun (engl.) gostionica, to- ionica, bar salpe (gr. salpe, lat. salpa) mn. zool. vrsta mekuaca, prozirne morske i- votinjice koje nou svijetle plavkas- tom svjetlou salpingemfraksa (gr. salpinx cijev, emfrasso zaepim) med. zaepljenost une cijevi salpingitis (gr. salpinx cijev) med. upala une cijevi (otosalpingitis); upala jajovoda ioosalpingitis) salpingofaringeus (gr. salpinx cijev. farynx drijelo) anat. trubno-drijel- ni mii salpingoskopija (gr. salpinx cijev, skopeo promatram, gledam) med. pregledavanje une cijevi posebnim, za to prilagoenim napravama salpingostafilinus (gr. salpinx cijev, stafvle oteena resica) anat. cijevno- resini mii snlpingostenohorija (gr. salpinx ci- jev, stenochoria uzak prostor) med. suenost une cijevi salpingotomija (gr. salpinx cijev, tome rezanje) med. rezanje jajovoda, va- enje jajovoda salpinks (gr. salpinx cijev) zool. vrsta morskih koljki; anat Eustahijeva truba, una cijev; jajovod salta (lat.) "skai"; igra slina ahu, sa dva igraa sa po 15 kamiaka podi- jeljenih u tri skupine (Sunce, Mjesec i zvijezde) na dasci na sto polja saltacijn (lat. saltatio) skakanje, ple- sanje s poskakivanjem; med. kucanje ila kucavica (arterija) saltarello (tal.) ivahan talijanski, po- sebice napuljski narodni ples u 3/8 ili 6/8 taktu; poskoica, rimski na- rodni ples u 6/8 taktu uz pratnju bubnja; glaz. brza tonska figura salto (tal. salto skok) port, slobodan skok s gimnastike sprave: naprijed, unatrag ili sa sirane; salio mortale (tal.) "smrtni skok", vratoloman skok pri kojem se skaka u zraku prevrne preko glave; pren. veoma hrabar i opasan pothvat salubritet (lat. salubritas) zdravost, stanje povoljno po zdravlje (npr. zra- ka), ljekovitost salus 1267 samsara salus (lat. salus gen. salutis) zdravlje; blagostanje, srea, uspjeh, spas; a- lim pubiica it. salus publika (lat.) ope dobro, dravno dobro; saus pu- biica suprema lex esto it. salus pu- blika supr cm a leks esLo (lat.) dobro drave mora biti najvii zakon salutirati (lat. salutare) pozdravljati, pozdraviti; osobito: pozdraviti po voj- niki salva (fr. salve) pucanj u znak radosti ili poasti, pozdravljanje topovskim pucanjem; takoer: istodobno pu- canje veeg ili manjeg broja puaka ili topova, plotunska paljba, plotun salva venia (lat.) s doputenjem, ako je slobodno rei salvarzan med. lijek protiv sifilisa i drugih zaraznih bolesti , izumio ga 1910. njem. prof. Paul Ehrlich i nje- gov asistent Japanac Hala; poznat i pod nazivom Ehrhch-Hata 606 Salvntion Army it. salvein armi (engl.) Vojska Spasa vojniki orga- niziran ogranak metodista koji se bavi socijalnom i karitativnom djelat- nou; osniva Englez William Booth, 1865. u Londonu Salvator (lat.) Spasitelj; vrsta poznatog bavarskog crnog piva salvaa (fr. salvage, lat. salvagium) pom. nagrada za spaavanje lae salve! (lat.) dobro doao! (pri doeku); zbogom! (pri odlasku) salvija (lat. salvia) bot. alfija, kadulja, pelin, ku (ljekovita biljka ije lie sadri odreeno eterino ulje, jednu gorku tvar. tanin i smolu) salvis ommissis Gat.) uz mogunost propusta salvo honore (lat.) ne nanosei tete asti, neka je doputeno rei salvus Gat.) neoteen, u dobrom stanju; o salvo (lat.) trg. neoteeno, dobro ouvano (na teretnim listovima); in salvo (lat.) u sigurnosti, na sigurnom mjestu, siguran salvus conductus it. salvus konduk- tus (lat.) sigurna pratnja, zatitna pratnja; takoer: zatitno, -sprovod- no pismo, isprava koja nekome osi- gurava siguran prolaz, npr. prego- varaima u ratu salze (tal. salse) mn. geol. blatni vul- kani, mah vulkani koji umjesto lave izbacuju blato i sumporni plin salzola (lat. salsola) bot. biljka od ijeg se pepela priprema soda Sam it. Sem (engl.) engleska kratica imena Samuel; Unc/e Sam it. Ankl Sem (engl.) "Ujak Sam", aljiv naziv za Sjevcrnoamerikance i njihove vlade (nastao od kratice USAM = United States of America) Samaritanci (hebr. sehomron) mn. pra- stanovnici Palestine; po dogaaju to ga je Isus ispriao u Evanelju po iAiki (10,23); u crkvenom jeziku Sa- maritanac znai: milosrdan ovjek samaritanski koji se tie Samari ta na- ca ih je u vezi s njima; pren. milosr- dan samaritanstvo samilost, milosre pre- ma onima koji su u nevolji sambenito (p.) uta koulja i kapa s crvenim Andrijinim (kosim) kriem i sa slikama ognja i vraga koju su nosili krivovjerci osueni panjol- skom inkvizicijom na lomau; morali su je nositi neko vrijeme i oni koji su se odrekli svojega krivovjerstva i bili puteni na slobodu sambukus (lat. sambucus) bot. bazga samet (njem. Sammet, tal. sciamito, gr. hexamitos) pli velur, kadifa, teka svilena tkanina s dlakavom i mekom povrinom; samt Samojedi (rus.) mn. nomadski narod, altajskog plemena, ivi na krajnjem sjeveru Rusije i Sibira; Neneci samsar (ar. cemcor) trgovaki posred- nik, senzal, meetar samsara (sanskrt.) u budistikoj filozo- fiji: vjeiti tijek svjetskog kretanja Samson 1268 sangvin ifikacij a Samson (hebr.) izraelski narodni junak jedan od tzv. "sudaca", zadavao veli- ko jade izraelskim neprijateljima Fi- listejcima dok im nije, lukavou svoje ljubavnice Dalile, koja mu je na spavanju odrezala kosu u kojoj je bila sva njegova snaga, pao u ruke, oslijepljen i zatoen samsov (tur. samsun) buldog (vrsta psa); pren. glupan, blesan Samnel (hebr.) jedan od velikih izra- elskih starozavjetnih proroka samum (ar.) vreli pustinjski vjetar, e- sto smrtonosan, u Arabiji, Siriji i In- diji samur (perz.-ar. semur) kuna; krzno od kune; samurovina samurovina (perz.-ar semur) v. samur san (tal., p. san) kratica od santo san-nijans (fr. sans-nuance) vrsta teke svilene tkanine sa zlatnim cvjeto- vima sanacija (lat, sanatio) v. saniranje sanatogen (lat. sanus zdrav, gr. gen- korijen od gignomai postajem, na- stajem. rodim se) med. "onaj koji ra- a zdravlje", poznati pripravak za jaai\je ivaca i snage uope, sadri 95% kazeina sanatorij (lat. sanatorium) ljeilite, bolnica na klimatski povoljnim mje- stima, osobito za lake i kronine bo- lesnike, tuberkulozne i si.; po veim gradovima: bolnica za lijeenje akut- nih bolesti, osobito kirurke prirode Sancho Panza it. Sano Pansa (p.) nespretni tilonoa Don Quijotea, olienje trijeznosti, praktinosti i snalaljivosti saneta simplicitas it. sankta simp- licitas (lat.) sveta naivnost, blaena ogranienost (bezazlenost, neprosvi- jenost, glupost) Sanctitas it. Sanktitas (lat.) Svetost, titula kat. biskupa, osobito pape sandale (gr. sandalon, lat. sandalium) mn. 1. jednostavne drvene cipele kod starih Grka (samo potplati) koje su vezivali za noge remenima; 2. danas: veoma lake muke i enske ljetne cipele s izbuenom gornjom koom; 3. kratke, zlatom i draguljima bogato izvezene i ukraene arape koje nosi visoko kat. sveenstvo u sveanim prilikama; 4. jednostavne, plitke ko- ne cipelo (potplati) na remene, kakve nose redovnici sandalovina (lat. santalum, ar. sandel) fino, mirisno drvo iz Indije i s juno- morskih otoka; upotrebljava se za izradbu rezbarenih predmeta sandarah (gr. sandarake, perz. san- darah) kem. blijedouta smola od sjevernoafrike smreke od koje se pravi lirnis, lakovi i dr.; branjava tvar koju pele skupljaju u sae sebi za hranu sandarak (gr. sandarake, perz. san- dar) min. crveni sumporov arsen, re- algar sandolina (perz. sandol) vrsta malih i lakih amaca za jednu ili dvije osobe sandak (tur.) prvobitno: zastava; pod- ruje koje su sultani davali na uprav- ljanje svojim vojvodama; uprava nad manjim podrujem sangvifikacya (lat. sanguificntio) zool. stvaranje krvi u ivotinjskim tijeli- ma sangvifikancije Gat. sanguificantia) mn. med. sredstva koja pomau stva- ranje krvi sangvinacija (lat. sanguinatio) med. krvarenje sangvinaran (lat. sanguinarius) krvo- edan, krvoloan, surov sangvinian (lat. sanguinicus) bogat krvlju, lako uzbudljiv, lako podloan dobrom i loem raspoloenju, plaho- vit, veoma ivahan (npr. tempera- ment); takoer: lakomislen, lakovje- ran, sanjarski sangvinifikacija Gat. sanguinificatio) zool. v. sangvifikacija sangvinik 1269 sanskrt sangvinik (lat. sanguinicus) ovjek bogat krvlju, tj. lako uzbudljiv, plah, ivahan ovjek, usijana glava sangvinokracija (lat. sanguis krv, gr. kratos jakost, snaga, vlada) vlada- vina krvi, krvava vlada, npr. u Fran- cuskoj za vrijeme Robespierrea sangvinolentan (lat. sanguinolentus) krvav, poprskan krvlju; boje krvi, obojen krvlju, pomijean s krvlju sangvinozan (lat. sanguinosus) koji ima puno krvi, punokrvan sanijes (lat. sanies) med. rijedak, krvav gnoj, sukrvica saniozan (lat. saniosus) sukrviav saniranje (lat. sanare lijeiti) izlijee- nje; popravljanje, poboljavanje, sreivanje, ozdravljavanje (stanja, prilika, privrede); sanacija sanirati (lat. sanare lijeiti) izlijeiti; popraviti, srediti (stanje, prilike) sanitacija (lat. sanitatio) v. saniranje sanitarni (lat. sanus zdrav, fr. sani- taire) koji se tie zdravlja, zdrav- stveni snnitet (lat. sanitas) zdravlje; ope sta- nje zdravlja, zdravstvenost; djelat- nost i ustanove za uvanje i po- boljanje zdravlja i njegu bolesnika koje ostvaruje drava; dravna vlast u iju mjerodavnost spadaju sve sanitetske ustanove; prid. sanitetski sankcija Gat. sanetio sveana naredba) 1. sveana potvrda nekog zakona, ugovora i si. koju vri via vlast ili dravni poglavar, davanje zakonske snage emu; 2. prav. kazna, prisilna mjera kao jamstvo za uvanje za- kona. potovanje ugovora i dr.; 3. ekonomske, financijske i vojne mjere koje se poduzimaju protiv drave koja ne potuje medunarodne ugo- vore sankcionirati (lat. sanetus svet. fr. sanctionncr) jedan zakon uiniti sve- tim i nepovredivim, potvrditi, odo- briti; neto utvrditi, uiniti zakonom; dati emu zakonsku snagu sankilot (fr. sansculotte) gola; u vri- jeme Francuske revolucije: onaj koji ne nosi kratke hlae (kakve su nosili plemii) nego duge (pantalons), pod- rugljiv naziv za proletere, dosljedne revolucionare; pren. domoljub, junak sankiloterija (fr. sansculotterie) v. san- kilotizam sankilotizam (fr. sansculottisme) go- ljatvo; zanos za slobodom, odanost naelima sankilota, neobuzdanost sankilotizirati (fr. sansculottiser) ra- diti na irenju sankilotizma sankja (sanskr. sankhja) sustav indij- ske predbudistike filozofije koja na- uava da sc ovaj svijet razvio iz pra- tvari, da postoji apsolutna i bitna razlika izmeu duha i tvari, i da u spoznaji le razlike lei sredstvo za spas iz sansare sankt (lat. sanetus, sanet) sveti; skr- aeno: S., Set., St., npr. Set., St. Paulus Sv. Pavao sanktifikacija (lat. sanetificatio) posve- enje, proglaenje svetim sanktuarij (lat. saneluarium) svetinja, najsvetije mjesto u hramu starih Zi- dova; unutranji kor u kat. crkvama; .prostor oko glavnog oltara; mjesto gdje se uvaju relikvije i svetinje; sveto, nepovredivo mjesto sans (fr. sans atout bez aduta) v. pre- ferans sans-genc it. san en (fr.) bez usteza- nja. bez ustruavanja, neusiljeno sansara (sanskr.) fil. kruni tijek ivo- ta u indijskoj filozofiji, ivot koji se ponovnim raanjem stalno obnavlja, sa svima svojim patnjama i neudo- voljenim eljama, i od kojega je u nirvani jedini spas; usp. sankja sanskrt (sanskr. samskrta) "savren, klasini jezik", jezik Hinda u Hindus- tanu kojim su napisana njihova kla- sina vjersko-filozofska i pjesnika Sansouci 1270 snprogen djela; kao narodni jezik izumro ve u VI. st. pr. n. e., ali znanstvenici u Indiji i danas njime govore i piu Sntisouci it, Sansusi (fr.) "bezbrinost", ime omiljenog dvorca njemakog cara Fridricha Velikog, kod Potsdama santa (tal., p.) prid. sveta; im. svetica; santa asa it. santa kaza {p.) "sveta kua", zgrada inkvizicije u Madridu santalin (lat. aantalum) obojena tvar koja se dobiva od crvene sandalovine santim {fr. centime) francuska i vicar- ski! novana jedinica = 1/100 franka santinela (fr. sentinelle) voj. straa; straar santo (tal., p.) prid. svet; im. svetac santonin (lat. santoninum) farm. gorak prah koji se dobiva od biljke Arthe- misia cinae, slui kao lijek protiv gli- sta santonizam (lat. santoninum) med. trovanje glistomorom; usp. santonin santorin vulkanska zemlja sa grkog otoka Santorin a, upotrebljava se za pravljenje vodene buke i cementa santra (tur. santyra) 1. sveanj prua; 2. karirano platno; 3. ograda, okvir; 4. vrsti ranja, rotilj, gradela; 5. drvena ograda oko bunara; 6. okolica santur (tur.) glaz. istonjako glazbalo slino cimbalu sanjinizam shvaanje da ovjek treba ivjeti u slobodnom uivanju u pod- mirivanju svojih prirodnih potreba i prohtjeva, osobito erotskih (slobodna ljubav i si.); predstavnik ovoga pri- lino izopaenog shvaanja je Sanjin. glavni junak istoimenog romana ruskog pisca M. P. Arcibaeva saorija (lat. saoria) farm. etiopska bilj- ka koja sadri bornu kiselinu, upo- trebljava se kao lijek protiv trakavice sapa (fr. sape, lat. sappa. tal. zappa) voj. zatien rov, podzemni hodnik koji vodi u tvravu saparina (p. zarzaparrilla) bot. v. sar- saparila Sapfa (gr. Sapfo) starogrka lirska pjesnikinja iz Mitilene na otoku Lez- bosu (oko 600. pr. n. e.); astr. astero- id otkriven 1864. snpfijski stih metr. stih nazvan po sta- rogrkoj pjesnikinji Sapli; sapfijska strofa strofa od tri sapfijska stiha i jednog adonijskog sapfiznm (gr. Sapfo) homoseksualnost medu enama, lezbijska ljubav (po gr. pjesnikinji Sapfi); tribadizam sapiens (lat. sapiens) mudar, pametan; sapienti sat! (lat.) mudrom dosta!, tj. pametnom ne treba mnogo (govoriti itd.) sapo (lat.) sapun; sapo amygdalinus it, sapo amigdalinus (lat.) baemov sa- pun; sapo medicinalis (lat. sapo me- dicina lis) ljekoviti sapun saponificirati (iat. saponiHcarc) kem. usapuniti, usapunjavali, pretvoriti u sapun, pretvarati u sapun saponifikacija (lat. saponificatio) prav- ljenje sapuna, vjetina pravljenja sa- puna; kem. usapunjavanje, usapunje- nje, pretvaranje u sapun saponin (lat. sapo) kem. sapunska tvar, u korijenju biljki sapunika i dr. sapremija (gr. sapros truo, haima krv) med. trovanje krvi zbog prodiranja u krv bakterija koje uzrokuju tru- ljenje saprinum (gr. sapros truo. lat. sa pri- mim) kem. truleni alkaloid, leni alkaloid saprofiti (gr. sapros truo, fvton biljka) med. trulene klice, biljni organizmi koji se nesposobni da asimiliraju ugljinu kiselinu i, prema tome, bez biljnog zelenila hrane mrtvim or- ganskim tvarima, poglavito bakteri- jama i gljivicama saprogen (gr. sapros truo, gen- korijen od gignesthai nastati, postati, rodili se) koji uzrokuje truljenje; koji je nastao truljenjem sapropira 1271 sarkitis sapropira (gr. sapros truo, pvr vatra, jaka groznica) med. trula groznici! saprostoma (gr. sapros smrdljiv, sto- ma usta) med. neugodan zadah iz usta sapun (gr. sapon) tvrdo sredstvo za uklanjanje neistoa (na bazi natri- jevih i kalijevih soli masnih kiseli- na) sara (mad. szar cijev) 1. gornji dio iz- me; 2. uplji valjak; 3. kutija, futro- la sarabanda (tal. sarabanda, p. zara- banda) umjeren i ozbiljan panjolski ples u 3/4 taktu, slian menuetu; takoer: koraanje konja po taktu Saraceni (lat.) istonjaei, orijentalci; pr- vobitno: ime kojim su u Europi na- zivali Arape, a zatim sve muslimane, Turke i sve nekranske narode pro- tiv kojih su vodeni kriarski ratovi; pren. grubi, surovi, ratniki narodi snraf (ar. saraf, sajraf) mijenja novca, trgovac novcem, vrijednosnicama i si. sarafan (rus., gr. sarapis bijela per- zijska odjea s grimiznim prugama) dugi kaput bez rukava ruskih se- ljanki araj (perz. seraj) v. seraj saraori (tur. salahhor) mn. stanovnici nekih sela u Turskoj koji su bili oslo- boeni od plaanja poreza i dr. daa, ali su, u naknadu za to, obavijali javne radove (odravali ceste i si.) sarapa (p.) areni al koji u Latinskoj Americi nose kao gornju haljinu, ali i kao ukras; serapa sarapus (gr. sarapus onaj koji je irokih stopala i vue ih pri hodu, sairo metem. pus stopalo) med. onaj koji ima ravna stopala sarasker (perz.) glavni zapovjednik vojske; danas: vojni ministar (u Tur- skoj ) sarazina (fr. sarrasine) voj. reetka za sputanje (na tvravama) sarcidij (gr. sanc meso lat. sarcidium) mesna bradavica sarcina (lat. sarcina sveanj) med. vrsta bakterija kod kojih se pojedine bak- terije (koki) dijele u tri smjera i tako oblikuju gomile sline unakrsno po- vezanim svenjevima robe; sarcina ventriculi it. sarcina ventrikuli Gat,) nagomilavanje ovih bakterija u e- lucu sarcitis (gr. sarx gen. sarkos meso) med. upala miia Sardanapal (gr. Sardanapalos) ime posljednjeg asirskog kralja (667626 pr. n. c.) kojega su Grci smatrali oli- enjem raskoi, rnekutva i slado- straa; otuda; pren. mckuac, po- hotljivac, sladostrasnik sarder (gr. sardion) min, sardski ka- men, kalcedon smee boje, nazvan po lidijskom gradu Sardu sardina (lat.., tal., p. sardina, fr. sardi- ne) zool. v. srdela sardonski smijeh (gr. Sa ro Sardi- nija) v. risus sardonius sargasum (lat. sargassum) bot. morska trava, vrsta smeih algi ije dijelove nose morske struje (u Atlanskom oceanu, Sredozemnom i Jadranskom moru) sari (sanskrt.) umjetniki izraen plat koji pokriva i glavu sariluk (tur. sary ut) utica (vrsta bo- lesti) sarin vrsta bojnog otrova koji djeluje na ivce sarkastian (gr. sarkazo grizom usne od ljutine, rugam se stisnutih usana) koji grize, koji ujeda, tj. zajedljiv, pa- kosno aljiv sarkazam (gr. sarkasmos) 1. "grizenje usana od ljutine", tj. zajedljiva, pa- kosna ala, zajedanje; 2. ret. vrsta krajnje zajedljive i pakosne ironije sarkitis (gr. sarx meso) med. v. sarci- tis sarko- 1272 satinirati sarko- (gr. sara gen. sarkos) predme- tak u sloenicama sa znaenjem: meso sarkocela (gr. sara gen. sarkos, kele bruh, kila) med. tvrda oteklina sje- menjaka (muda) tuberkulozne, kan- cerogene ili sifilitine prirode sarkoda (gr. sarkodes mesnat, poput mesa) zool. v. protoplazma sarkofag (gr. sarko-fagos koji jede meso, mesojed, mesoder) koji dere, koji jede meso; kod starih: mrtvaki sanduk od trojanskog vapnenca koji je imao svojstvo da brzo izjeda le; kasnije: mrtvaki sanduk od kamena, osobito od mramora, luksuzan kov- eg, grob u obliku kamenog kove- ga sarkofagi (gr. sarko-fagos koji jede meso, mesojed ) mn. med. sredstva za izjedanje, nagrizanje mesa sarkofija (gr. sara gen. sarkos, fyo na- stanem, postanem) med. mesnata izraslina, divlje meso sarkolema (gr. sara, lemma ono to je primljeno) zool. tkivni omota poje- dinih miinih vlakana sarkologija (gr. sara gen. sarkos meso, logia znanost) znanost o mesnatim dijelovima tijela, o miiima sarkom (gr. sarkoma mesnat? izras- lina mesa) med. mesnata i aslina, mesnik sarkomatoza (gr. sara, lat. sarcoma- tosa) med. sarkom koji se krvnim kanalima rairio po cijelom tijelu sarkomfalus (gr. sara, omfalos pupak) med. sarkom na pupku sarkoplazma (gr. sara, plasma tvore- vina) zool. protoplazma miinih sta- nica sarkostoza (gr. sara gen. sarkos, os- teon kost) med. otvrdnjavanje mesa sarkotici (gr. sarkotikos koji pomae rastenje mesa) mn. med. sredstva koja pomau stvaranje mesa sarkotian (gr. sarkotikos) med. koji pomae stvaranje mesa, koji uzro- kuje oblikovanje mesa sarkoza (gr. sarkosis stvaranje mesa) med. stvaranje mesa, oblikovanje mesa Sarmati (gr. Sarmatai, lat. Sarmatae) mn. nomadski slavenski narodi, sta- novnici podruja Sarmatije, u starom vijeku, koja se nalazila u sjeverois- tonoj Europi i susjednom dijelu Azi- je sarsaparila (p. zarzaparrilla) bot. v. sasasaparila sarsenet (engl.) laka, kao platno tkana, jednobojna pamuna tkanina; upo- trebljava se za podstavu i uvezivanje knjiga saruk (tur. (saryk) al omotan oko kape na glavi, nalik almi; turban, ahme- dija sasolin kem. prirodna borna kiselina satelit (lat. satelles gen. satellitis) 1. pratitelj, tjelesni straar, pomaga, ortak (u loem smislu); 2. astr. naziv za nebeska tijela koja krue oko pla- neta po istim zakonima kao ove oko Sunca, npr. Mjesec je satelit, prati- telj Zemlje; trabant; 3. pren. poslu- nik, npr. "satelitska drava" saten (fr. satin, tal. setino, lat. seta svi- la) vrsta svilene tkanine, atlas; at- lasu slina vunena tkanina sati (sanskr. sati) "dobra, prava ena"; u Indiji: ena koja nakon smrti mua dobrovoljno pristaje biti spaljena ili iva pokopana s njim; sam takav in naziva se satja satinada (fr. satin, satinade) lak polu- svileni atlas satinet (fr. satinette) polusvilena tka- nina sa prugama, poluatlas satinirati (fr. satiner) izraditi slino atlasu, dati emu sjaj atlasa; zlatan konac priiti na ispupen vez; latiti, sjajiti, posebice papir satir 1273 save our souls satir (gr. Satyros) 1. mit. pratitelj Bak- hov, umski bog s kozjim nogama, malim rogovima, konjskim ili kozjim repom i upavom kosom, simbol gruboosjetilne poluivotinjske ljud- ske prirode; 2. lan zbora u satirinoj drami kod starih Grka; 3. zool. = orangutan satira (lat. satira, satura; satur sit, za- sien) prvobitno: zdjela (lat. satura sc. lanx) napunjena svakojakim vo- em; kasnije: pjesma razliitog sadr- aja; danas: pjesma, pria i si. koja duhovito i na podrugljiv nain osu- uje i iba sve to ne valja u drutvu ili kod pojedinaca; podsmijeh, ru- ganje satiriar (lat. catiricus) pisac satira; duhovit podsmjehiva satirijaza (gr. Satyros) med. bolesna pojaanost spolnog nagona, spolna nezasitnost kod mukaraca; takoer: unakaenost lica gubom satirska igra (gr. Satyros) parodian epilog u starogrkoj tragediji u kojem su satiri tvorili zbor satisfakcija (lat. satisfactio) zadovo- ljenje, u sluaju uvrede asti, dosto- janstva i si., posebice putem dvobo- ja; isprika, opravdanje; nadoknada tete sati (njem. Sattel sedlo) dio odjee na ramenima satler (njem. Sattler) sedlar satrap (st.-perz. kshatrapavan zatitnik podruja, gr. satrapes) pokrajinski namjesnik u staroj Perziji; pren. ve- lik, ugledan, ohol i samovoljan vla- dar, despot satrapija (gr. satrapeia) 1. veliko pod- ruje na kakva je bila podijeljena sta- ra perzijska drava; 2. namjesnitvo (ili: upraviteljstvo) perzijske pokra- jine; 3. pren. zemlja ili podruje u kojem neki pojedinac samodraki vlada saturacija (lat. saturatio) kem. zasii- vanje, zasienje; zasienost; proi- avanje otopine eera; neutralizaci- ja saturancije (lat. saturantia) mn. med. sredstva za upijanje i odvodenje e- luane kiseline saturirati (lat. saturare) kem. zasititi, zasiivati, neutralizirati Saturn (lat. Saturnus) 1. mit. po staro- rimskoj legendi, najstariji kralj La- cija, zatim bog usjeva i zemljoradnje, kasnije smatran kao grki Kronos; 2. astr. nakon Jupitera najvei planet Sunevog sustava, u ravnini njegova polutnika (ekvatora) lebdi sustav od tri prstena koji se sastoje od velikog broja vrlo malih pratitelja (tijela koja optjeu oko Saturna); 3. kem. olovo saturnalije (lat. Saturnalia) mn. sed- modnevne sveanosti u ast Saturna kod Rimljana, slavljene poetkom prosinca, dani veselja, odmora, slo- bode i jednakosti, kao uspomena na zlatno doba Saturnove vladavine u Laciju saturnijski (lat. saaturnius) prastari, starodrevni; jednostavan, sretan; sa- turnijski stih starorimski stih (prije nego to su primili grku metriku) saturninski (lat. satuminus) kem. koji sadri olovo, olovni; usp. Saturn 3. saturnit (lat. Saturnus olovo, gr. na- stavak -ites) min. smea olovna ruda satumizam (lat. saturnismus) med. trovanje olovom, olovna bolest saum (ar.) muslimanski post sauroliti (gr. sauros guter, lithos ka- men) mn. geol. okamenjeni guteri savana (p.) velika travnata ravnica u Sjevernoj Americi i Africi, s raslinjem slinim stepskom save our souls it. sev aur solz (engl.) "spasite nae due", meunarodni radiotelegrafski doziv u pomo koji, kao kraticu SOS, alju zrakoplovi i savio 1274 scijenciologija oni koji se nalaze na moru u ivotnoj opasnosti savio (tal.) u nekadanjoj Veneciji: sa- vjetnik, vijenik, ministar savoir vivre it. savoar-vivr (fr.) "znati ivjeti", mudrost ivota, vjetina op- hoenja, fino ponaanje savoneta (fr. savonnette) okrugao sa- pun za brijanje; kutija za sapun; po- klopac preko stakla na depnim sato- vima savornja (tur. sabur, safra) pritega (ba- last) broda Sb kem. kratica za stubij Sc kem. kratica za silicij Scala it. Skala (tal. Teatro alla Scala) zgrada opere na Piazza della Scala u Milanu, jedno od najveih kazali- ta u Europi (3600 sjedala) scamnum Hippocratis it. skamnum Hipokratis Gat.) med. "Hipokratova klupa", sprava za namjetanje ia- enih udova Scapin it. Skapen (fr.) tip prepredenog sluge u francuskoj komediji Scaramouche it. Skaramu (fr. Sca- ramouche, tal. Scaramuccio) ime pod kojim je glasoviti tal. glumac-komiar Tiberio Fiorelli (16081694) dugo vremena nastupao u Francuskoj na istoj pozornici s Molireom; skara- mu tip razmetljivog kukavice, stal- na karakterna uloga na staroj tal. i fr. pozornici (u panjolskoj odjei i sav odjeven u crno) scelerat (lat. sceleratus) zloinac scelus (lat. scelus) zloin, prijestup scemando (tal. scemando, scemare) glaz. slabei, gubei se, iezavajui scena (gr. skene drvena skela, drvene skele, pozornica, lat. scaena) pozor- nica, kazalite; prizor, pojava (dio ina kazalinog djela); predstava, radnja, dogaaj; slika; mjesto na ko- jem se dogaa neka radnja; pren. ne- to to skree na sebe pozornost, pri- zor- svaa; prirediti scenu prirediti prizor svijetu (izazivanjem svae, ne- reda i dr.). scenarij (lat. scaenarium) knjiga scena, uputa o promjenama, pojavama i dr. u kazalinim djelima; tekst prema kojem se snima film; vrsta knjiev- nog djela pisanog tako da moe po- sluiti kao osnova za snimanje filma scenarist (gr. skene pozornica) osoba koja vodi nadzor nad pozornicom i rukovodi kretanjem glumaca na po- zornici te daje znakove za scenske efekte i dr. scenerija (lat. scaena) sve ono to treba biti na pozornici u nekom kazalinom djelu, osobito namjetaj; slika; pre- dio, okolica sceniti (gr. skene ator; boravljenje u atoru) mn. stanovnici atora scenograf (gr. skene pozornica, grafo crtam, slikam) instrument za lake perspektivno crtanje nekog predme- ta; sprava za snimanje panorama; kazalini slikar scenografija (gr. skene pozornica, gra- fia crtanje) slikanje kazalinog de- kora. kazalino slikarstvo; slikanje predmeta u daljini, perspektivno sli- karstvo scenski (lat. scaenicus) kazalini, koji se tie kazalita, koji pripada pozor- nici schiettamente it. skijatamente (tal.) glaz. v. schietto schietto it. skijeto (tal.) glaz. jedno- stavno, bez ukraavanja scibala (gr. skybalon izmet) mn. med. brabonjci (kod tvrde stolice) science fiction it. sajens-fikn (engl.) znanstveno fantastini roman ili film scifoid (gr. skyfos pehar, vr, eidos ob- lik) geol. okamina u obliku pehara scijenciologija (lat. scientia znanje, znanost, gr. logia nauavanje) fil. nauavanje o znanosti, tj. znanost o metodama, osnovama, pretpostavka- scijentizam 1275 seansa ma i ciljevima znanosti, teorija spoz- naje scijentizam (lat. scientia znanje, zna- nost) "kranska znanost", sljedba koja smatra da se bolesti mogu lije- iti vjerom u Sveto pismo i molitvom, jer jedini Bog je ono to je stvarno, a sve materijalno, dakle i bolesti, ne- stvarno je; zrnce istine i povoljnog djelovanja lei u sugestivnom utje- caju vjere i molitve Scila (gr. Skylla, lat. Scylla) visoka i opasna stijena u Sicilskom tjesnacu, kod Mesine, prema vrtlogu Haribdu; u grkoj mitologiji prikazivana kao ensko udovite koje prodire mor- nare koji tuda prolaze; nalaziti se izmeu Scile i Haribde biti u poloaju kad opasnost prijeti s dviju strana, i kad se izbjegne jedna doekuje druga, jo vea; pren. bliska opas- nost scilicet (lat. scire licet, scilicet) naime, to jest; skraeno: sc. = tj. scimpodij (lat. scimpodium, gr. skim- podion) med. stolac na sklapanje, poljski stolac scintigrafija (lat. scintilla iskra, grafo piem) med. prikaz pojedinih orga- na i patolokih pojava u njima na- kon ubrizgavanja radioaktivnih tva- ri (izotopa) u krv scintilacija (lat. scintillatio) titranje, blistanje, sijevanje, prtanje iskri; astr. treperenje zvijezda scioltezza it. olteca (tal.) glaz. okret- nost, sloboda; con scioltezza it. kon olteca (tal.) glaz. slobodno, okretno sciolto it. olto (tal.) glaz. okretno, slobodno u izvoenju Scire leges non hoc est verba earum tenere, sed vim ac potestatem it. scire leges non hok est verba earum tenere, sed vim ak potestatem (lat.) Poznavati zakone ne znai drati se njihovih rijei, nego smisla sciroftalmija (gr. skirroo otvrdnuo ir, ofthalmos oko) med. rak u oima sciroma (gr. skirros otvrdnue) med. raku slina oteklina sciroza (gr. skirros otvrdnue) med. stvaranje scirusa, otvrdnjavanje scirozan (gr. skirros otvrdnue, lat. scirrhosus) med. tvrdo oteen, s ote- klinom slinoj raku scirus (gr. skirros otvrdak) med. raku slina oteklina, tvrda oteklina lijez- de scisalije (lat. scissaliae, scindere cije- pati) mn. novanice koje izlaze iz kovnice s nekim nedostatkom scisija (lat. scissio) razdvajanje, odva- janje, rascjep scisura (lat. scissura) rascjep, pukotina; med. razderano mjesto, rasjeeno mjesto scititis (gr. skytos koa) med. upala koe scitogen (gr. skytos koa, gen- korijen od gignesthai nastati, postati) sred- stvo za tavljenje koe, tanin Scotland Yard it. Skotland jard (engl.) naziv zgrade u kojoj se nalazi sre- dinja uprava engleske policije u Londonu; pren. engleska politika i tajna policija scrap-book it. skrap-buk (engl.) knjiga u koju se lijepe isjeci iz novina ili slike sdegnoso it. zdenjozo (tal.) glaz. prkos- no, srdito, neraspoloeno; con sdeg- noso sdrucciolando it. zdruolando (tal.) glaz. klizei preko tipki se non e vero, e ben tronato (tal.) ako nije istinito, ipak je dobro izmi- ljeno seansa (fr. seance) sjedenje, zasjedanje; sjedenje kao model (pred slikarom, kiparom); osobito: spiritistiki sasta- nak na kojoj medij posreduje izme- u nazonih i duhova seboreja 1276 sef seboreja (lat. sebum loj, gr. rheo te- em, curim) med. perutanje koe s pretjeranim izluivanjem masti sec it. sek (fr.) fino pjenuavo vino s 1,2% eera secati (njem. setzen) igrati lutriju, kla- diti se na neto secco it. seko (tal. secco, fr. sec, lat. siccus) suh, osuen; slikati al secco (tal.) slikati na suhoj podlozi secer (njem. Setzer) tisk. slagar, slo- voslagar secesija (lat. secessio seoba) odvajanje, politiko odcjepljenje, otpadnitvo; u suvremenom slikarstvu: naziv za umjetniki smjer jedne skupine sli- kara koji su se potpuno odvojili od predstavnika starijeg smjera u shva- anju i tehnici secesionisti (lat. secessio) mn. 1. slik. pristae (ili: predstavnici) secesije; 2. pristae skupine (ideoloke, politike i si.) koji su se odvojili od neke vee cjeline secessio plebis (lat.) iseljenje naroda secirati (lat. secare) rezati, razrezati, parati, otvarati (le) sectio aurea, sectio divina it. sekcio aurea, sekcio divina (lat. sectio au- rea, sectio divina zlatni presjek, bo- anstveni presjek) geom. podjela duine u dva dijela, tako da se vei dio odnosi prema manjem kao itava duina prema veem dijelu sectio caesarea it. sekcio cezarea (lat.) med. carski rez (operativno otvaranje trbuha i maternice radi vaenja plo- da u sluaju velike suenosti zdje- linih kostiju); kajzernit seentist (tal. secentista) talijanski pjesnik XVII. st. (seenta) seentizam (tal. secentismo) stil tali- janskih knjievnika XVII. st., odli- kovao se pretrpanou i kitnjasto- u; konetizam seento (tal. secento) XVII. st. talijan- ske knjievnosti; usp. seentizam sedalna crkva (lat. sedes sjedite) stol- na (ili: saborna) crkva, katedrala sedancije (lat. sedantia od sedare umi- riti, stiati, uminuti) mn. med. lije- kovi za uminjenje (ili: utiavanje, umirenje) bolova sedativan (lat. sedativus ublaavajui, koji ublaava) ublaavajui, umi- rujui, koji ublaava bol; sedativna sol sol za ublaavanje bolova, borna kiselina sedativi (lat. sedativa) mn. med. v. sedancije sedec (lat. sedecimus esnaesti) oblik (ili: format) esnaestine (arka, knji- ge) sedef (ar.) v. perlmuter sedentaran (lat. sedentarius) stalan, stalno nastanjen; koji mnogo sjedi, naviknut na dugo sjedenje; seden- taran ivot. (lat. vita sedentaria) ivot koji se veinom provodi u sjedenju, sedes (lat.) sjedalo; stolac; stan, bo- ravite; med. stolica, ienje; per sedes (lat.) putem stolice, putem i- enja Sedes Apostol ica it. Sedes Apostoli ka (lat.) Apostolska Stolica (Sveta Sto- lica) sedilja (fr. cdille) pravopisni znak is- pod francuskog slova s (5), koji kazuje da se 9 ispred a, o, u ne ita kao k, nego kao "s" sediment (lat. sedimentum) talog (neke tekuine); tvar izdvojena iz vode; na- slaga, sloj sedimentacija (lat. sedimentatio) ta- loenje estica mehaniki smrvljenih tvari; nataloenost sedimentaran (lat. sedimentarius) taloni, koji je nastao taloenjem; sedimentarne planine geol. planine koje su nastale od naslaga iz vode sedimentozan (lat. sedimentosus) tal- oan, koji ostavlja talog sef (engl. safe) u bankama: od vatre i krade osigurani sandui (pregradak) sefardi 1277 sekretar to ga banke iznajmljuju privatnim osobama da u njemu uvaju drago- cjenosti, novac, vrijednosnice i si. sefardi (hebr. s'pharajd) mn. panjolci, osobito panjolski idovi, koji su se, nakon protjerivanja iz panjolske, raselili po Europi, najvie po balkan- skim zemljama (po imenu nekog ne- poznatog predjela u panjolskoj) Segesta (lat. seges usjev) mit. staro- rimska boica proljetnih usjeva Segestica it. Segestika (lat.) staro- rimski naziv za Sisak segidilja (p. seguidilla) vrsta panjol- ske pjesme u strofama od stihova sa po sedam i pet izmjeninih stihova, pjeva se uz ples u 3/4 taktu i uz prat- nju gitare ili kastanjeta segl (njem. Segel jedro) vrsta tkanine od koje se prave jedra, jedrenina segment (lat. segmentum od secare sjei) odsjeak; geom. odsjeak, dio (krune) povrine izmeu luka i nje- gove tetive; dio nekog luka odsjeen pravcem ili ravninom; zool. lanak, koluti; biol. stanica nastala segmen- tacijom segmentacija (lat. segmentatio) dije- ljenje ili cijepanje na odsjeke; biol. brazdanje, nastajanje stanica cije- panjem segno it. senjo (tal. segno, lat. signum) glaz. znak; fin al segno it. fin al senjo (tal.) do znaka segras (njem. See more, Gras trava) "morska trava" travnate biljke u morskoj vodi; haluge segregacija (lat. segregatio) odvajanje, izdvajanje iz neke cjeline; dioba zajednikog zemljita segregat (lat. segregatum) ono to je odvojeno, udaljeno, uklonjeno segregatorij (lat. segregatorium) kem. sprava za odvajanje raznih tekuina segregirati (lat. segregare) odvojiti od stada; odvojiti, odvajati, udaljiti, uk- loniti seizmian (gr. seismos potres) trusni, koji se tie potresa, potresni, koji po- tjee od potresa seizmograf (gr. seismos potres, grafo piem, biljeim) sprava koja auto- matski biljei potres seizmogram (gr. seismos potres, gra- mma slovo) geol. krivulja koju bilje- i siezmograf seizmologija (gr. seismos potres, logia znanost) znanost o potresima seizmometar (gr. seismos potres, me- tron mjerilo, mjera) v. seizmograf sejm (polj.) poljska narodna skuptina sejmen(in) (perz.) pisar; vojnik janji- arskog puka sekans (lat. secans) geom. goniomet- rijska funkcija: omjer izmeu hipo- tenuze i katete uz nju (skraeno: sec); reciprona vrijednost kosinusa sekanta (lat. secans) geom. linija koja sijee drugu liniju; sekanta kruga pravac koj sijee povrinu ili krivulju u dvjema tokama sekativ (tal. secco suv) v. sikativ sekcija (lat. sectio) 1. med. rezanje, otvaranje lea; 2. dio (knjige, zem- ljovida); 3. odjeljak, odsjek (neke vee ustanove); 4. dio puta ili pruge; voj. vod sekelji-gula (mad.) kuh. jelo od kisela kupusa i komadia svinjskog mesa seke (mad. sztikes) pogrdno: star o- vjek koji se udvara mladim djevoj- kama sekirati (tal. seccare suiti) dosaivati, srditi, ljutiti, gristi koga sekrecija (lat. secretio) fiziol. odvajanje, izluivanje tekuine iz tijela, npr. znoja; izluena tekuina sekret (lat. secretum) tajna; tajni peat (vladara); nunik, zahod sekretar (lat. secretarius) 1. pisar; taj- nik; onaj koji vodi zapisnik (sjednice, skuptine); 2. pisai stol; 3. zool. af- rika stepska ptica grabljivica, po- znata kao unitava zmija sekretarijat 1278 sekt sekretarijat (lat. secretariatum) in i sluba sekretara, tajnitvo; soba u kojoj radi tajnik, tajnikov ured sekretaa (fr. secretage) salitrena kise- lina u kojoj je otopljena iva, pomo- u koje klobuari (eirdije) izrau- ju od dlake pustinu (filc) sekretirati (lat. secretum) drati u taj- nosti, preuivati; drati pod bravom u pisaem stolu (sekretaru); izlu- ivati sekretist (lat. secretum) onaj koji je odvojen; u industrijskim poduzeima: radnik na tajnim poslovima, uvar industrijskih tajni seks (lat. sexus) v. seksus seks-bomba lijepa i privlana ena (obino filmska glumica ili mane- kenka) koja kod mukaraca pobuu- je erotske elje seksagezimalni (lat. sexagesimus) mat. ezdesetni; seksagezimalna po- djela podjela sata na minute i minute na sekunde, te podjela punog kuta na minute i minute na sekunde seksagon (lat. sex est, gr. gonia kut) v. heksagon seksangulum (lat. sex est, angulus kut) geom. esterokutnik seksepil (engl. sexappeal) neposredna privlana sila za osobe drugog spola, spolna (seksualna) privlanost seksi (engl. sexy spolno uzbuen) pri- djev kojim se oznauje seksualna za- vodljivost, npr. seksi-djevojka seksologija (lat. sexus spol, gr. logia znanost) znanost o seksualizmu seksta (lat. sextus esti, sexta sc. clas- sis) esti razred neke kole; glaz. e- sti ton ljestvice; u kartama: est ka- rata iste boje koje dou jedna za dru- gom sekstant (lat. sextans) astr. instrument sa dva ravna zrcala i durbinom, slui za mjerenje kutova do veliine goto- vo 2 puta po 60, udaljenosti zvijezda, dakle i zemljopisne irine i duine; geom. esti dio kruga, sektor od 60 stupnjeva (usp. kvadrant, oktant) sekstet (lat. sextetum, tal. sestetto) glazbeno djelo za 6 glasova sekstilijun (lat. sextus esti i nastavak po slinosti sa bilijun) broj koji se pie brojkom 1 i 36 nitica sekstola (lat. sextola) glaz. skupina od 6 tonova koji imaju vrijednost od 4 tona seksualan (lat. sexualis) 1. spolni, koji se odnosi ili koji je u vezi sa spolnim ivotom; 2. koji ima jake spolne proh- tjeve, osjetilan seksualist (lat. sexualis) pristaa Lin- neovog seksualnog sustava seksualitet (lat. sexualitas) v. seksu- alizam seksualizam (lat. sexualis) spolni ivot, spolnost; seksualitet seksualna biologija znanost o spolnom ivotu seksualna etika znanost koja se bavi pitanjima spolnog ivota s etikog (moralnog) stajalita seksualna higijena higijena spolnog ivota seksualna patologija znanost o boles- nim sklonostima spolnih osjeaja seksualna pedagogija odgojna naela i mjere to ih primjenjuju roditelji, kola i medicina da bi se mlade sa- uvala od opasnosti spolnog ivota, spolno prosvjeivanje mladei seksualna psihologija dio psihologije koji se bavi prouavanjem spolnog nagona seksualni nagon spolni nagon seksualni sistem bot. podjela biljaka prema njihovim spolnim dijelovima, Linneov sustav; takoer: svi muki ili enski spolni organi seksus (lat. sexus) spol, spolnost sekt (fr. sec, tal. secco suh) fino pa- njolsko i talijansko vino koje se dobi- va od suhog groa; opi naziv za fina bijela vina iz panjolske i s Ka- sekta 1279 sekvestar narskih otoka; danas se obino upo- trebljava kao naziv za ampanjac sekta (lat. secta od sequi slijediti, stva- rati naela kojih se netko dri; stran- ka, kola) vjerska sljedba ili manja udruga koja se odvojila od neke vee, vladajue vjere; hereza sekta (lat. secta) pristaa neke sljedbe (sekte); onaj koji je sklon odvajanju od skupine (npr. knjievne, politike itd.) kojoj pripada sektor (lat. sector isjeak) 1. geom. is- jeak, dio kruga izmeu luka i dva polupromjera povuena iz sredita do krajeva toga luka; 2. voj. dio borbene ili utvrene linije; 3. u privredi: pod- ruje proizvodnje gdje se proizvodi na nain svojstven tom podruju (dravni sektor, privatni sektor) sekularitet (lat. saeculum vijek) v. se- kularizam sekularizacija (lat. saecularisatio) po- svjetovljenje, pretvaranje neega cr- kvenog u svjetovno sekularizam (lat. saeculum vijek) svje- tovnost, svjetovno pravosue u Cr- kvi sekularizirati (lat. saecularisare) po- svjetoviti, uiniti svjetovnim, crkve- nu osobu ili crkvenu stvar uiniti svjetovnom sekularni (lat. saecularis) stoljetni, stogodinji; svjetovni, necrkveni; svjetski; sekularna proslava prosla- va stogodinjice sekulum (lat. saeculum) stoljee; vijek, dug niz godina; ljudski vijek, jedan narataj; u sred. vijeku: svijet, ze- maljski ivot sekunda (lat. secundus drugi, drugi po redu, secunda od lat. pars minuta secunda drugi umanjeni dio, pa je ostalo, radi kratkoe, samo secunda) ezdeseti dio stupnja ili vremenske minute (usp. minuta); ma. drugi na- in izvoenja udarca maem; glaz. drugi ton nakon osnovnog tona; se- kunda mjenica druga mjenica (v. tra- ta); sekunda vuna manje fina vuna, vuna druge klase; pro secundo it. pro sekundo (lat.) drugo sekundant (lat. secundans povoljan, koji pomae) pomonik, svjedok u dvoboju sekundar (lat. secundarius) 1. kod katolika: sveenik po rangu drugi na- kon opata; kod evangelika: drugi propovjednik, onaj koji dri pro- povijedi poslijepodne; 2. glaz. prati- telj, onaj koji u orkestru na istom instrumentu svira drugi glas sekundarni (lat. secundarius) koji za- uzima drugo mjesto u nekom redu, drugog reda, sporedan, usputan, po- moni, podreen, zavisan; sekun- darne pojave med. pojave u bolesti koje su nastale kao posljedica prvih (primarnih) pojava, pojave kasnije po nastanku; sekundarni lijenik po- moni lijenik (u bolnicama) sekundina (lat. secundina) med. po- steljica (opna u kojoj dijete lei za vrijeme trudnoe); secundina retenta it. sekundina retenta (lat.) zaostala posteljica sekundirati (lat. secundare) pomagati kome, potpomagati koga, ii na ru- ku kome, povlaivati kome; biti na- zoan kao svjedok (u dvoboju); glaz. svirati ili pjevati drugi glas, pratiti sekundni koji se tie sekunde, koji pripada sekundi, koji je u vezi sa se- kundom, koji traje sekundu; usp. se- kunda sekundogenitura (lat. secundogenitu- ra) prav. drugo roenje, prava drugog sina i njegovih nasljednika na na- sljedstvo; supr. primogenitura sekundus (lat. secundus) prid. drugi, drugi po redu, sljedei; prav. onaj koji nasljeduje ako prvi nasljednik (pri- mus) ne dobije nasljedstvo sekvestar (lat. sequestrum) prav. da- vanje na uvanje neke sporne stvari sekvester 1280 self-service po sudskom nalogu ili po sporazumu stranaka u ruke treem koji je treba uvati do konanog rjeenja spora; sudska pljenidba imovine; staviti pod sekvestar staviti pod zabranu; med. trula kost koja se jo dri u novo- stvorenoj kotanoj masi, odvojak sekvester (lat. sequester) v. sekves- trator sekvestracija (lat. sequestratio) prav. stavljanje pod zabranu spornog ima- nja (sekvestriranje); med. odvajanje trule kosti sekvestrator (lat. sequestrator) prav. dravom ili sudom odreeni upra- vitelj ili skrbnik imanja i stvari koje su u sporu o vlasnitvu; sekvester sekvestrirati (lat. sequestrare) prav. na imanje u sporu staviti (ili: stav- ljati) sudsku zabranu i dati ga ne- kome treem na upravljanje ili u- vanje sekvestrotomija (lat. sequestrum, gr. tome rezanje) med. vaenje rezanjem kosti koja je u truljenju selekcija (lat. seligere odabrati, oda- birati, selectio) odabiranje, izbor; se- lekcijska teorija prema Ch. Darvvinu, borbom za opstanak uzrokovano pri- rodno odabiranje i odranje pojedi- naca najsposobnijih za ivot, tj. onih koji se uvjetima ivota mogu ponaj- bolje prilagoditi (usp. darvinizam) selekcionizam v. selekcija selekta (lat. selecta sc. pars) 1. oda- brano, odabrani dio, izabrano, iza- brani dio; 2. (lat. selecta sc. classis) najbolji razred, razred odabranih uenika (u nekim kolama) selektiran (lat. seligere odabirati, fr. slectif) koji ima svojstvo odabiranja; sposoban da tono i isto prima emi- sije radio-postaja (za radio-ureaje) selektivnost (lat. selectivitas) odabir- nost, mo< (ili: sposobnost) odabira- nja; usp. selektivan selen (gr. Selene Mjesec) kem. element, metaloid, atomska teina 79,2, redni broj 34, znak Se, upotrebljava se u televiziji Selena (gr. Selene Mjesec) mit. boica Mjeseca kod starih Grka (usp. Luna i Dijana); med. selena bijela pjega na noktu selenati (lat. selenium) mn. kem. soli selenske kiseline selenij (lat. selenium) kem. v. selen selenijaza (gr. Selene) med. v. seleno- gamija selenogamija (gr. Selene Mjesec, ga- mia brak) brak s Mjesecom; med. mjesearstvo; somnambulizam selenograf (gr. Selene, grafo piem, opisujem) opisiva Mjeseca, proua- vatelj Mjeseca selenografija (gr. Selene, grafia) opi- sivanje Mjeseca, prouavanje povr- ine i drugih svojstava Mjeseca; gra- fiko prikazivanje Mjeseeve povr- ine selenolabij (lat. selenolabium) v. lu- narij selenolog (gr. Selene, logos) v. seleno- graf selenologija (gr. Selene, logia) v. sele- nografija selenostat (gr. Selene Mjesec, istemi postavim, namjestim) sprava za pro- matranje Mjeseca selenotopografija (gr. Selene Mjesec, topos mje; ,j, grafia opisivanje) opi- sivanje Mjeseevih mjesta self-feeder it. self-fidr (engl.) samopu- nja, sprava koja automatski dome- e ugljen pri loenju kotla, stroja i dr. self-help (engl.) samopomo, samoini- cijativa self-service it. selfservis (engl.) sa- moposluivanje, samoposluga (resto- ran ili trgovina u kojoj se kupci sami posluuju) selfaktor 1281 semiografija selfaktor (engl. self sam, actor radnik) automatski stroj za fino predenje (u proizvodnji pamuka) selfgovernment (engl.) samouprava selfi sistem (engl. selfish system) fil. "sebini sustav", shvaanje prema ko- jem se ljudska priroda uglavnom us- mjerava po nagonu samoodranja, a altruizam je samo profinjena sebi- nost koja je nastala putem uviav- nosti i navike; glavni predstavnici; T. Hobes, Helvtius i dr. selfmademan it. selfmejdmen (engl. self-made man) ovjek koji vlastitom snagom kri put kroz ivot, stvara karijeru, koji za sve to postie i to ima treba zahvaliti samo sebi selheraj (njem. selchen suiti u dimu) trgovina suhomesnatom robom; su- homesnata roba selvasi (p. selva uma) mn. zem. vla- ne tropske ume u Junoj Americi, u poduju rijeke Amazone semafor (gr. sema znak, fero, foreo nosim) nosa znakova, stup s na- pravom za davanje signala semaforski (gr. sema znak, fero, foreo nosim) koji daje znak u daljinu; koji se tie semafora ili mu pripada semantika (gr. semantikos koji ozna- ava, koji znai) v. semaziologija semazija (gr. semasia) davanje znaka, oznaavanje; med. nagovjetaj, pred- znak semaziologija (gr. semasia oznaa- vanje, logia) znanost o znaenju ri- jei; filozofija jezika (dio gramatike) Semel scriptum, decies lectum it. semel skriptum, decies lektum) Je- danput pisano, deset puta proita- no, tj. budi oprezan u pisanim dje- lima semen (lat. semen) sjeme; mn. semina semestar (lat. sex est, mensis mjesec, semestris) pola godine, polugodite, estomjeseje semi (lat. semi, gr. hemi) pola-, upo- la*, polu- (pojavljuje se samo kao predmetak u sloenicama) semibrevis (lat. semibrevis) glaz. polu- brevis, cijela nota semidijametar (lat. semi pola, polu, gr. diametros promjer) polupromjer kruga; radijus semifinale (lat. semi-, finale kraj) port, poluzavrnica pretposljednja borba (ili: utakmica), nakon koje dolazi zavrnica (finale) semifuza (lat. semifusa) glaz. 1/16 note semikolon (lat. semi, gr. kolon ud, dio) gram. toka i zarez (;); u grkom se upotrebljava kao znak pitanja (upit- nik) semiluksacija (lat. semiluxatio) med. poluiaenje, poluuganue semimetali (lat. semi-, gr. metallon) mn. polumetali, polukovine semiminima (lat. semiminima) glaz. etvrtina note semina (lat. semen gen. seminis sjeme, semina sjemenje) mn. v. semen seminacija (lat. seminatio) biol. irenje sjemena prirodnim putem, sijanje; oploivanje seminar (lat. semen gen. seminis sjeme, seminarium) rasadnik; pripravni za- vod ili pripremna kola (za bogoslove, uitelje), sjemenite; na sveuiliti- ma: zavod za struno usavravanje u znanosti (povijesni, filoloki i dr. seminar); seminarski rad probni pis- meni sastavak koji se ita i o kojem se kritiki raspravlja na seminaru seminarist (lat. seminarium) ak, pi- tomac, polaznik nekog seminara; sje- menitarac, bogoslov, student teo- logije semiografija (gr. semeion znak, grafia pisanje) pisanje znacima, brzo pisa- nje; glaz. znanost o glazbenim zna- cima, vjetina stavljanja tonova u no- te, pisanje nota semiotian 1282 senat semiotian (gr. semeiotikos koji po- kazuje, koji nagovjetava, pokazu- jui, nagovjetavajui) koji pokazu- je, koji slui kao znak (bolesti) semiotika (gr. semeiotike) opa teorija znakova (u lingvistici i logici); zna- nost koja se bavi svime ime ljudi komuniciraju (je z 'kom, pokretima, umjetnou, nainom odijevanja itd.) semioza (gr. semeiosis oznaavanje, zabiljeavanje) v. semioza semipermeabilan (lat. polu..., perme- abilis proputan) fiz. polupropustan (opna) semiplata (p.) "polusrebro"; metalna smjesa koja se sastoji od jednakih dijelova kositra i cinka semiplena probatio it. semiplena pro- bacio (lat.) prav. nepotpun dokaz, ne- dostatan dokaz semi (njem. samisch) 1. im. mau utavljena koa divokoze, jelena, sr- ne; 2. prid. svijetlosmed, blijedout semitestes (lat. semitestes) mn. prav. polusvjedoci, tj. sumnjivi, nepouzdani svjedoci Semiti mn. istonjaki narodi kavkaske rase koji potjeu od Sema, najstari- jeg od trojice Noinih sinova (Zidovi, Etiopljani, Arapi i dr.; u uem smislu samo idovi); semitski jezici jezici Semita: hebrejski, sirski, arapski i dr. semitist prouavatelj, znalac semitskih jezika semitizam idovstvo promatrano s et- nolokog stajalita semitologija znanost koja se bavi pro- uavanjem povijesti i kulture Semita, osobito semitskih jezika, semitska filologija semiton (lat. semitonium) glaz. poluton semitonije (lat. semitonia) glaz. mn. polutonovi semivokal (lat. semivocalis) gram. polu- samoglasnik, poluotvornik semlprezle (njem. Semmel emlja, isp. prezle) mrvice od isuenih i mlje- venih emlji semnologija (gr. semnos potovanja vrijedan, dostojan; astan, dostojan- stven, logia govor, govorenje) govo- renje ozbiljnim i sveanim tonom semons (fr. semonce) pom. opomena pucanjem iz topova s ratnih ili pat- rolnih brodova kojom se pozivaju tr- govaki brodovi da stanu kako bi bi- li pregledani semovencije (lat. se movere kretati se) mn. pokretne stvari, ija je pokret- ljivost posljedica sile koja je u njima kao ivim biima sempervivum (lat. sempervivum "uvi- jek ivo") bot. uvarkua sempiterna (lat. sempiterna vjena) veoma vrsta vunena tkanina; v. per- petuana sempiternel (lat. sempiternus vjean) vrsta grube keplovane tkanine semplice it. semplie (tal. semplice, lat. simplex jednostavan) glaz. jed- nostavno, bez ukrasa sempliisimo (tal. semplicissimo) glaz. sasvim jednostavno sempre (tal. sempre, lat. semper) glaz. uvijek, stalno, neprestano sempre pianissimo it. sempre pija- nisimo (tal.) glaz. neprekidno vrlo ti- ho, stalno vrlo tiho sempre piu mosso it. sempre pju mo- so (tal.) glaz. sve bre, sve bre i bre sen (jap.) japanska novana jedinica, = 1/100 jena sena (tal., p. sena, ar. sena) farm. sredstvo za ienje koje se dobiva od lia drveta Cassia senna (raste u Egiptu, Siriji i dr.), kasija senar (lat. senarius) metr. v. trimetar senat (lat. senex gen. senis starac, senatus) "vijee staraca"; zbor, vijee; kod starih Rimljana: dravno vijee; od sred. vijeka: opinsko vijee u velikim gradovima; na sveuilitima: senator 1283 sentina samoupravno tijelo; sudski kolegij; u novije doba: naziv gornjeg doma par- lamenta u mnogim dravama; zgra- da, dvorana u kojoj zasjedaju lano- vi senata senator (lat.) lan senata; vijenik, savjetnik senatus academicus it. senatus aka- demikus (lat.) akademski senat, vi- jee iji su lanovi redoviti sveuili- ni profesori senatus consultum it. senatus kon- zultum (lat.) odluka senata, zaklju- ak senata senatus populusque Romanus it. senatus populuskve romanus (lat.) senat i narod rimski sendvi (engl. sandwich) dvije krike kruha, namazane maslacem, izme- u kojih je umetnuta unka, salama, sir i dr. (naziv po grofu Johnu Sand- vvichu, 17181792); pren. ovjek koji ide ulicama nosei na prsima i le- ima velike reklamne plakate senega-korijen korijen biljke Polygala senega (lijek protiv ujeda zmije zve- arke); usp. poligala senegin kem. tvar koju sadri senega- korijen senf (njem. Senf, gr. sinapi) goruica; zain za jelo koji se pravi od mlje- venog sjemena goruice senilan (lat. senilis) staraki, oronuo; ishlapio senilitet (lat. senilitas) v. senilnost senilnost (lat. senilis) staraka slabost i nemo (duhovna i tjelesna), klonu- lost senior (lat. senex gen. senis starac, sen- ior) stariji (za razliku od juniora); stariji lan nekog portskog kluba; collegium seniorum it. kolegijum seniorum (lat.) vijee (ili: skuptina) starijih lanova seniorat (lat. senioratum) sluba i do- stojanstvo seniora; prav. pravo na nasljedstvo najstarijeg u obitelji (vr- sta majorata) senkfus (njem. senken spustiti, sniziti, Fuss noga) sputeno stopalo; platfus, blatfus senkrub (njem. Senkgrube) jama, rupa za zahodsku ili stajsku neistou; la- trina sensimonisti mn. pristae sen-simo- nizma; simonisti sensimonizam socijalistiki sustav koji je utemeljio grof Claude Henry de Saint-Simon (17601825) i njegovi uenici: dravom trebaju vladati pri- vrednici, a ne plemstvo i visoko inovnitvo; drutvo treba preus- trojiti u duhu naela prvih krana, na osnovi proizvoakih zadruga, ukidanja privatnog vlasnitva i pra- va nasljea proizvodnih sredstava u korist drave; simonizam sentencija (lat. sententia) miljenje, sud, odluka; izreka, mudra izreka, moralna misa; sudska odluka; smi- sao, znaenje, pojam sentenciozan (lat. sententiosus) pun izreka, bogat mislima, zbijen, jez- grovit, kao izreka, npr. nain pisanja, stil sentiment (tal. sentimento, lat. sentire osjetiti) osjeaj; uvstvo, osjetljivost; duevni pokret, afekt; sud, miljenje; con sentimento it. kon sentimento (tal.) glaz. s osjeajem, osjeajno sentimentalan (fr. sentimental) pod- oan osjeajima, osjetljiv, osjeajan, uvstven, pun osjeaja sentimentalitet (fr. sentimentalit) v. sentimentalnost sentimentalnost (fr. sentimental) po- jaana osjeajnost, pojaana osjet- ljivost, laka uzbudljivost osjeaja; u poeziji: prevladavanje subjektivnog nad objektivnim (supr. naivitet) sentina (lat.) pom. najnii dio broda u koji se skuplja voda i neistoa; pren. senza 1284 senjorita izmet, ljam, kaljua, rasadnik pr- ljavtine senza it. senca (tal. senza, lat. sine) bez; senza repetizione it. senca repe- ticione (tal.) glaz. bez ponavljanja; senza sardini it. senca sordini (tal.) glaz. bez sordine, prigunice; senza tempo it. senca tempo (tal.) glaz. bez odreenog tempa senzacija (lat. sensatio) psih. osjet, osjeaj, dojam koji se dobiva od ener- gije iz vanjskog svijeta (supr. reflek- sija); pren. uzbuenje, stvar ili poja- va koja uzrokuje uzbuenje, novost koja uzrokuje opu i veliku pozor- nost, zanimljiv dogadaj senzacionalan (lat. sensationalis) koji uzrokuje uzbuenje, uzbudljiv senzal (tal. sensale, lat. censualis pro- censki) burzovni, trgovaki posred- nik senzibilan (lat. sensibilis) opaljiv, pri- mjetan, zapaljiv; osjetljiv, sposoban za primanje dojmova, sposoban za osjete; osjetljiv, pun osjeaja, njean; supr. inteligibilan senzibilitet (lat. sensibilitas) osjetlji- vost, sposobnost opaanja osjetom; pojaana osjetljivost, osjeajnost, uv- stvenost, njenost osjeaja senzibilizatori (lat. sensibilisatores) mn. u fotografiji: obojene tvari koje se dodaju elatini bromnog srebra da bi se dobile ortokromatske ploe senzificirati (lat. sensificare) poosje- ajiti, poosjetiti, uiniti da se moe osjetiti ili osjetilima opaziti, predo- iti, uiniti neto da bude pristupa- no osjetilima senzitivan (lat. sensitivus) sposoban osjetiti, osjetljiv; koji se temelji na opaanju, osjetilnom opaaju (sen- zaciji) senzitivitet (lat. sensitivitas) osjetlji- vost, sposobnost osjeaja, senzibili- tet senzitometar (lat. sensitus, gr. metron mjera) sprava za mjerenje fotograf- skih emulzija senzoran (lat. sensorius) osjetni, osje- ajni, koji se tie sjedita osjeaja u mozgu; senzorni ivci osjeajni ivci, osjetni ivci, oni koji vanjskim po- draajem uzrokovani ivani pokret sprovode od jednog osj etilnog orga- na do ivanog centra, sredita senzorij (lat. sensorium) psih. dio mo- zga u kojem je sjedite osjetljivosti; sensorium commune it. senzorijum komune (lat.) ope sjedite osjeaja, dio mozga u kojem se susreu osje- aji senzualan (lat. sensualis) osjetilan, u- lan, puten, tjelesan; sklon tjelesnim uivanjima, razbludan senzualist (lat. sensualis) pristaa sen- zualizma (usp. empirizam, empirist); ovjek sklon osjetilnim uivanjima, razbludnik senzualizam (lat. sensualis osjetilni) fil. teorija koja cjelokupnu spoznaju svodi na osjetilne doivljaje, ali ipak ostavlja jednu neosjetilnu aktivnost: pozornost (Condillac); pren. sklonost osjetilnim uivanjima senzus (lat. sentire osjetiti, osjeati, sensus) osjeaj; smisao; sensus com- munis it. senzus komunis (lat.) zdrav razum; sensu bono it. senzu bono (lat.) u dobrom smislu; sensu malo it. senzu malo (lat.) u loem smislu; sensu proprio it. senzu pro- prio (lat.) u pravom smislu; sensu strictissimo it. sensu striktisimo (lat.) u najuem smislu senjer (fr. seigneur, lat. senior) gospo- din, gospodar; vlastelin senjor (port. senhor, p. senor, lat. seni- or) gospodin; gospodar, vlastelin senjora (port. senhora, p. senora) go- spoda; gospodarica, vlastelinka senjorita (p. senorita) mlada, otmjena djevojka, gospoica senjorito 1285 septenat seujorito (p. senorito) mlad, otmjen gospodin separacija (lat. separatio) odvajanje, razdvajanje, npr. zajednike imovi- ne;, rastava; neslaganje, podvojenost; separatio quoad thorum et mensam it. separacio kvoad torum et men- zam (lat.) rastava braka od stola i postelje; separatio quoad vinculum it. separacio kvoad vinkulum (lat.) potpuna rastava braka separat (lat. separatus) v. pod separa- tan separatan (lat. separatus) odvojen, od- jelit, razliit od drugih; separatan mir zaseban mir, mir koji sklopi jed- na drava bez sudjelovanja drava s kojima je dotle bila u savezu; sepa- ratan otisak zaseban otisak, npr. iz nekog asopisa (separat); uputiti ad separatum (lat. ad separatum) prav. uputiti neki predmet na poseban, odvojen postupak separatist (fr. separatiste) onaj koji tei za odvajanjem iz neke zajednice (po- litike, vjerske), pristaa odvajanja separativan (lat. separativus) odvaja- jui, koji odvaja, razdvajajui separatizam (fr. separatisme) sklonost odvajanju, tenja za odvajanjem, po- kret za odvajanjem iz neke zajedni- ce (dravne, vjerske i si.), otpadnitvo separator (lat. separare odvojiti) centri- fuga za pripremanje maslaca, za vaenje meda iz saa (vrcaljka) itd. separe (fr. separ) zasebna soba u go- stionicama i dr. (za ue drutvo, pris- ne sastanke i dr.) separirati (lat. separare) odvojiti, odva- jati, razdvajati, izdvojiti, razdvojiti; rastaviti, rastavljati, razvoditi sepedogeneza (gr. sepedon trule, genesis postanak) med. nastanak truljenja, truljenje sepedon (gr. sepedon trule) med. tru- le; zagnojena oteklina, ir sepedonian (gr. sepedonikos trule- ni) med. truleni sepija (gr. sepia) zool. sipa, morska i- votinja, najsavrenija iz reda me- kuaca, poznata osobito po crnoj te- kuini koju isputa pred neprija- teljma da bi zavarala trag; crnosme- da boja ove ivotinje; sepija crtei crtei raeni sepija-bojom seplasijar (lat. seplasiarius) prije: pu- tujui prodava lijekova; danas: tr- govac lijekovima naveliko (po Sep- lasiji, ulici u Kapui gdje su se proda- vali mirisi i razne masti) sepsa (gr. sepsis) med. trovanje orga- nizma zaraznim klicama, truljenje, truleno raspadanje septana (lat.) med. sedmodnevna groz- nica, groznica koja se vraa svakih 7 dana septangulum (lat. septangulum) geom. sedmerokut septem (lat) sedam septembar (lat. september) jesenji mje- sec, sedmi mjesec u najstarijem rim- skom kalendaru; danas: deveti mje- sec, rujan septembristi (lat. september) mn. pri- stae ustava iz 1820. u Portugalu (nazvani po svome pobjedonosnom ustanku od 9. rujna 1836.) septembrizade (fr. septembrisades) rujanski pokolji u Parizu 1792. septempunktata (lat. Coccinella sep- tempunctata) "sa sedam toaka"; zool. boja ovica, boji volak, buba mara septemvir (lat.) lan kolegija sedmori- ce (za obavljanje kakvog posla); oso- bito: lan suda od 7 sudaca septemvirat (lat. septemviratus) zvanje i sluba septemvira; "stol sedmorice" septenat (lat. septennatum) sedmogo- dinje trajanje, osobito: razdoblje sed- mogodinjeg mandata predsjednika Francuske Republike Septentrion 1286 serija Septentrion (lat. Septentrio) astr. na- ziv za sedam zvijezda na Sjevernom nebu koje tvore zvijea Velika (Ma- la) kola ili Veliki (Mali) medvjed; otuda: sjever, sjeverni vjetar septet (lat. septetum, tal. settetto) glaz. djelo za 7 glasova ili 7 instrumenata septici (gr. septikos koji uzrokuje truljenje) mn. med. sredstva za nag- rizanje, izjedanje septian (gr. septikos) truleni, za- gaen, zaraen, okuen; koji uzro- kuje truljenje, koji uzrokuje trova- nje septikemija (gr. septikos koji uzroku- je trule, haima krv) med. trovanje krvi septililjun (lat. septem sedam, i -illion po slinosti s millijun) broj koji se pie brojkom 1 i 42 nitice septima (lat.) glaz. sedmi ton ljestvice iji broj titraja u sekundi iznosi 15/ 8 broja titraja osnovnoga tona; akord septima etverozvuk koji se sastoji od osnovnog tona, terce, kvinte i sep- time septimola (lat. septem sedam, mollis oznaka za mol ljestvicu) glaz. figura od 7 nota koje se smatraju kao 4 note iste vrijednosti; septmola septina (lat. spetem sedam) poet. strofa od sedam stihova septohimija (gr. septos truleni, chy- mos tekuina, sok) med. truljenje so- kova, sklonost sokova truljenju septola (lat. septem sedam) glaz. v. septimola septon (gr. septein trunuti) kem. tru- lena tvar septopira (gr. septos truleni, pyr va- tra) med. groznica koja se javlja zbog trovanja Septuagesima it. Septuagezima (lat.) deveta nedjelja (otprilike 70 dana) prije Uskrsa; Sedamdesetnica Septuaginta (lat. septuaginta "sedam- deset") naziv za grki prijevod Sta- rog zavjeta koji su, prema prii, iz- radili 72 uena idova u Aleksandriji (200. pr. n. e.) po naredbi egipatskog kralja Ptolemeja Filadelfa; aleksan- drijski prijevod, aleksandrijska ver- zija septum (lat. saeptum ograda) med. op- nasta pregrada izmeu dviju tje- lesnih upljina, npr. u nosu ili izme- u polovica srca sepulkralan (lat. sepulcralis) grobni, nadgrobni, pogrebni; pren. mrtvaki seque it. segve (tal. segue, lat. sequi) glaz. slijedi sequitur it. sekvitur (lat.) slijedi, pro- izlazi serafim (hebr. saraph, kasnolatinski se- raphim) aneo svjetlosti sa est kri- la serafimski (hebr.) aneoski; nebeski, velianstven seraj (pers., fr. serail) palaa biveg tur- skog sultana; dvor istonjakog veli- kana i njegovih ena, u kojem je ha- rem samo jedan njegov dio; araj serapa (p.) v. sarapa Serapis egipatsko boanstvo podzem- nih du seraskerijat (perz.) ured seraskera serenada (fr. srnade) veernja ili no- na glazba, nona pjesma pod prozo- rom djevojke, podoknica; tendhen serenata (tal.) v. serenada serenissimus (.lat. serenus vedar, sere- nissimus presvijetli) kao vladarska titula: Presvijetli sereno (tal.) glaz. vedro, zadovoljno sericit (gr. serikos svilen) min. mek. mastan, bjeliast ili zelenkast min- eral svilenkasta sjaja sericitiranje (gr. serikos svilen) geol. stvaranje bijelog, mekog tinjca iz feldpata, posebice iz ortoklasa, naj- vie pod utjecajem orogenog tlaka, vie temperature i vode serija (lat. series) red, niz, skupina, la- nac; skupina, niz predmeta koji ima- serijski 1287 servijeta ju neka zajednika obiljeja i namje- nu, npr. serija slika iz Dubrovnika serijski (lat. series) koji je izraen u serijama; objavljen u serijama serimetar (gr. serikos svilen, metron mjera, mjerilo) svilomjer, instrument za ispitivanje jakosti i elastinosti svile serineta (fr. serinette) ptije orgulje, vergli za uenje ptica pjevanju serio (tal.) glaz. ozbiljno, sveano serioso it. seriozo (tal.) glaz. v. serio seriozan (lat. serius ozbiljan, fr. srie- ux) ozbiljan, svean, znaajan, vaan serkl (fr. sercle, lat. circulus) krug, pod- ruje, opseg; drutvo, skup, udruga, drutveni krug; prednji redovi par- keta u kazalitu; drati serkl na dvorskim sveanostima razgovarati s gostima sermo (lat.) govor sermo rusticus it. sermo rustikus (lat.) seljaki govor sermo pedestris pjeaki govor, tj. govor u prozi sermo plebeius it. sermo plebejus (lat.) obian, puki govor sermo urbanus (lat.) gradski govor sermo vulgaris prost, nekultiviran go- vor sermocinacija (lat. sermocinatio) raz- govor; retorika Egura kojom se ne- tko govorei uvodi na pozornicu sermologij (lat. sermologium) zbirka, zbornik propovijedi serodijagnostika (lat. serum, gr. dia- gnosis razlikovanje, raspoznavanje) med. ispitivanje i utvrivanje bole- sti pomou krvnog seruma serologija (lat. serum, gr. logia) med. znanost o krvnom serumu i njegovoj terapeutskoj uporabi seroterapija (lat. serum, gr. therape- ia lijeenje) med. lijeenje serumima serozan (lat. serosus) vodnjikav, su- krviast, slian sukrvici; koji sadri ili izluuje serum serpent (tal. serpentone) glaz. zmijasto, u obliku slova S savijen drveni pu- haki instrument za najdublji bas serpentarij (lat. serpentarium) zmiji- njak, kavez za zmije serpentin (lat. serpentinus zmijinji) min. smedezelen ili svijetlozelen, ve- oma rairen mineral; upotrebljava se za zidanje, a moe se i glaati (na- zvan po tome to je proet bijelim mineralnim icama vijugavim poput zmije) serpentina (lat. serpentina) vijugav put, vijugava staza, krivudava staza; papirnata zmija (za bacanje na zaba- vama i si.) serpentinski stihovi stihovi iji po- etak i kraj sadri iste rijei serpentist (tal. serpentone) glaz. onaj koji svira serpent serpiginozan (lat. serpiginosus) bot. koji vijuga po zemlji, krivudav, viju- gav; med. razjedljiv serpuliti (lat. serpula zmijica, gr. li- thos kamen) geol. okamenine iz po- rodice glista cjevaica serso (fr. cerceau obru) vrsta igre u kojoj se obrui tapiem bacaju uvis, a drugi ih igra doekuje na isto takav tapi sert (tur.) tvrd, vrst; otar, estok, ljut (npr. duhan); opor, hrapav, grub, su- rov; strog, nagao; nemiran, uzbur- kan (npr. more); sertli sertaun (port. sertao) udaljena, jo ne- kultivirana unutranjost Brazila serum (lat.) zool. tekuina koju izluu- je usirena krv, sukrvica; surutka; med. umjetnim putem umnoena lje- kovita tvar koju bolesno tijelo samo stvara borei se protiv zaraze (ta se tvar ubrizgava bolesniku kao lijek protiv difterije i dr. bolesti) server (engl.) u tenisu: igra koji poi- nje igru, napada servijeta (fr. serviette) salveta; kona torba (za spise i si.) servilan 1288 sezona servilan (lat. servilis, servus rob) rop- ski, pokoran; podao servilizam (lat. servilis ropski) v. ser- vilnost servilnost (lat. servilis ropski) slugan- stvo, puzavost, ropski duh, ropska pokornost bez dostojanstva servirati (lat. servire. fr. servir) sluiti; sluiti, posluiti (jelom, piem), iz- nijeti na stol, iznositi na stol; ruak je serviran ruak je na stolu; u te- nisu: poinjati igru, napadati servis (fr. service, lat. servitium) sluba, sluenje; podvorba; nagrada za po- sluivanje, napojnica (npr. kono- baru); stolni pribor, stolno posude (jednako po obliku i boji) servitut (lat. servitus) robovanje; slu- enje; potinjenost; prav. stvarno pravo na neije vlasnitvo; teret na jednom dijelu neijeg imanja ili na cijelom imanju (npr. sloboda prolaza kroz iju kuu, dvorite i si.) servus (lat.) rob, sluga; vrsta pozdrava servus servorum Dei (lat.) sluga slugu Bojih (tako pape nazivaju sebe u slubenim spisima) ser (fr. serge) trg. vrsta lake vunene, pamune ili svilene tkanine; slui po- glavito za izradbu podstave serant (fr. sergent) doasnik, nared- nik u francuskoj vojsci sesija (lat. sedere sjediti, sessio) sjed- nica; zasjedanje, skup sjednica; vri- jeme zasjedanja, razdoblje zasjeda- nja (npr. skuptine) sestercij (lat. sestertius) starorimski sitan novac sestet (tal. sestetto) v. sekstet sestina (tal.) poet. 1. kitica (strofa) od est stihova; 2. pjesma od est kitica (strofa) se (fr. seiche) stojni val, periodina pro- mjena razine vode u jezerima ili mo- rima, tj. na jednoj se obali jezera po- vrina vode uzdie, a na suprotnoj opada); tiga set (engl.) port, est dobivenih igara (gemova) u tenisu Set mit. staroegipatski bog oruja, ta- me i zla, Ozirisov ubojica seteentist (tal. settecento sedam sto- tina, settecentista) tal. knjievnik i umjetnik iz XVIII. st. seteento (tal. settecento sedam sto- tina) naziv za XVIII. st. u povijesti tal. knjievnosti i umjetnosti seter (engl. setter) pas ptiar duge dlake (engleski, irski seter i gordon-seter) setlement (engl. settlement) naselje, naseobina, kolonija; posjed (npr. bri- tanski posjedi na Malajskom polu- otoku); osobito: naseobina akademski obrazovanih ljudi u najsiromanijim radnikim dijelovima nekog vele- grada da bi se uspostavio dodir iz- meu viih i niih stalea u mate- rijalnom i moralnom pogledu setler (engl. settler) naseljenik, kolonist sevdah (tur. sevda seta, tuga) ljubav, ljubavna enja i strast sevdalinka (tur. sevda sjeta, tuga) lju- bavna pjesma puna enje i strasti sevicije (lat. saevus bijesan, okrutan, saevitiae) mn. prav. surovi postupci, zlostavljanja Sexagesima it. Seksagezima (lat.) osma nedjelja (otprilike 60 dana) prije Uskrsa; ezdesetnica sezam (gr. sesamon, lat. sesamum) bot. orijentalna zeljasta biljka iz porodi- ce Pedaliaceae (lat. Sesamum ori- entale) od ijeg se utog sjemena do- biva bistro i slatko ulje Sezame, otvori se! arapska arobna formula pomou koje se otvaraju vra- ta do tajnog blaga (iz prie "Alibaba i 40 hajduka" u "Tisuu i jednoj no- i") sezona (lat. saison, lat. satio sijanje, sjetva od serere sijati) godinje doba, doba najpogodnije za neku vrstu po- slova ili djelatnost (kupanja, etve, berbe, skijanja, kazalita, plesova, sezonski 1289 sferometar zabava i dr.); a la saison it. a la sezon (fr.) prema dobu godine, u pra- vo vrijeme; hors de saison it. or o'se- zon (fr.) u nezgodno vrijeme, u ne- vrijeme sezonski (fr. saisonnier) koji se tie go- dinjeg doba, koji odgovara odree- nom dobu godine, koji se javlja s godinjim doba; sezonska industrija, trgovina, roba i dr. ona koja se obav- lja, trai, samo u odreeno doba go- dine; sezonska karta mjesena, dvo- mjesena, stalna karta; sezonski ra- dovi radovi koji se mogu obavljati samo u odreeno doba godine sfacelozan (gr. sfakelos) med. boles- tan od vuca sfacelus (gr. sfakelos) med. vuac sfen (gr. sfen klin) min. naziv za tita- nit, zbog kristalizacije u obliku kli- na sfendona (gr. sfendone) praka; med. zavoj u obliku prake (za glavu) sfenoid (gr. sfen gen. sfenos klin, eidos oblik) min. hemiedarski oblik tetra- gonalnog i rompskog kristalnog su- stava sfenoidan (gr. sfen gen. sfenos klin, eidos oblik) klinast; os sphenoides it. os sfenoides (lat.) anat. klinasta kost sfera (gr. sfaira, lat. sphaera) kugla; osobito: nebeska kugla; krug, puta- nja; pren. krug djelovanja ili rada, djelokrug, domaaj, podruje; opseg; drutveni krug; armilarna sfera (lat. sphaera armillaris) astr. sprava za prikazivanje raznih putanja nebes- kih tijela; sfera utjecaja podruje ili dio podruja neke poluzavisne dra- ve koja se stvarno nalazi pod poli- tikim i ekonomskim utjecajem neke velike sile; vie sfere nadzemaljski svjetovi ili krajevi; glazba ili harmo- nija sfera nebeska glazba koja na- staje gibanjem nebeskih tijela u sve- miru (prema Platonu i pitagorejci- ma) sfericitet (lat. sphaericitas) kuglatost, svojstvo nekog tijela koje ima oblik kugle sferika (gr. sfaira kugla) v. sferologija sferni (gr. sfaira kugla) kuglast, ok- rugao kao kugla; kuglin, koji pripa- da kugli i povrini kugle; sferna zrcala opt. zrcala ija je povrina dio kugle, dakle, udubljena kad je ugla- ana unutranja povrina uplje ku- gle (konkavna), i ispupena kad je uglaana vanjska povrina kugle (konveksna) zrcala; sferna trigonome- trija trigonometrija koja se bavi rje- avanjem sfernih trokuta; sferni eks- ces viak zbroja kutova sfernog tro- kuta preko dva prava kuta; sferni poligon svaki viekutnik na povrini kugle koji je omeen lukom najveih krugova; sferni trokut trokut koji tvo- re tri sferne duine odreene kugli- ne povrine; sferni kut kut pod kojim se sijeku dvije glavne krunice povr- ine kugle sferoid (gr. sfaira kugla, eidos oblik) tijelo slino kugli (Zemlja je sferoid) sferoidalan (gr. sfaira kugla, eidos oblik) slian kugli, nalik na kuglu sferoidan (gr. sfaira kugla, eidos oblik) kuglast, slian kugli, kao kugla sferoidicitet (lat. gr. sfaira kugla, sphaeroidicitas) tenja za poprima- njem oblika kugle, npr. vode sferologija (gr. sfaira kugla, logia zna- nost) znanost o kugli, znanost o Zem- ljinom sferoidu sferoma (gr. sfaira kugla) zaobljeno, kuglasto tijelo sferomahija (gr. sfaira lopta, mache boj, borba) loptaka utakmica sferometar (gr. sfaira kugla, metron mjera, mjerilo) kuglomjer, sprava za odreivanje promjera neke kugle od ije je povrine dan samo mah dio; opt. sprava za odreivanje oblika sta- klenih lea i debljine tankih ploica sferometrija 1290 shema sferometrija (gr. sfaira kugla, metria mjerenje) mjerenje kugle sferosiderit (gr. sfaira kugla, sideros eljezo) min. siderit oblika kugle, bubrega sfigmian (gr. sfygmos bilo) koji se tie bila, pulsa sfigmodan (gr. sfygmos bilo, eidos ob- lik) slian bilu (pulsu) sfigmofon (gr. sfygmos bilo, foneo zvu- im) prekida struje spojen s galvan- skom baterijom i telefonom, stavlja se na arteriju i omoguuje da se ot- kucaji bila uju sfigmograf (gr. sfygmos bilo. grafo bi- ljeim) instrument za mjerenje bila (pulsa), za biljeenje krivulje bila (ili: pulsne krivulje) sfigmografija (gr. sfygmos bilo, grafia pisanje, opisivanje, biljeenje) vjeti- na uporabe sfigmografa; prouava- nje sfigmograma, opisivanje pulsa sfigmogram (gr. sfygmos bilo, gramma pisano, pismo) grafiki snimak otku- caja bila ili otkucaja sfigmografom sfigmologija (gr. sfygmos bilo, logia znanost) znanost o bilu (pulsu) sfigmomanometar (gr. sfygmos bilo, manos labav, metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje krvnog tlaka sfigmometar (gr. sfygmos bilo, metron mjera, mjerilo) v. sfigmoskop sfigmoskop (gr. sfygmos bilo, skopeo promatram) naprava za mjerenje, za ispitivanje bila (pulsa) sfigmoskopija (gr. sfygmos bilo, sko- peo promatram) ispitivanje, pregled bila (pulsa) Sfinga (gr. Sfinx gen. Sfingos) mit. fantastina figura s lavljim tijelom i ljudskom ili ovnujskom glavom, u starom Egiptu, kao simbol boga Sun- ca, esto je stajala pred hramovima i u blizini nadgrobnih spomenika (uva grobove); kod Grka: udovite (s lavljim tijelom, a djevojakom gla- vom i grudima) na jednoj stijeni kod Tebe; svakom je putniku postavljalo jednu zagonetku i razdiralo svakog tko je ne bi rijeio; kad je Edip uspio rijeiti zagonetku, Sfinga se strova- lila sa stijene; smatrali su je ponekad simbolom plodnosti zemlje, a pone- kad simbolom mudrosti i tajni u pri- rodi; pren. zagonetna osoba sfingodonti (gr. sfingo steem) mn. med. lijekovi i sredstva koja izazivaju jako stezanje sfinksis (gr. sfinxis) med. stezanje, za- tvaranje sfinkter (gr. sfinkter od sfingo steem) anat. mii steza, mii zatvara sforzando it. sforcando (tal.) glaz. po- jaano, jae, naglaeno sforzato it. sforcato (tal.) glaz. v. sfor- zando sfragid (gr. sfragis) peatna zemlja sfragida (gr. sfragis peat) kratka au- tobiografska biljeka antikih pjes- nika (u nekoliko zavrnih stihova ka- kve zbirke) sfragistika (gr. sfragis gen. sfragidos peat) pomona povijesna znanost: znanost o peatima, poznavanje pea- ta na poveljama, osobito starim; prid. sfragistiki sfumato (tal. sfumato) slik. nejasno, mutno (slikano); slikanje blagim sje- nama (npr. Leonardo da Vinci) Sh. kratica za iling shaza (gr. schasis) med. putanje krvi shazma (gr. schasma) med. zarezano mjesto na tijelu na kojem se puta krv shedijazma (gr. schediasma) kratak, na brzinu izraen sastav, nacrt, skica shema (gr. schema) dranje, ponaa- nje, oblik, forma; slika, uzor; nacrt, skica, uzorak i uputa za sreivanje, istraivanje i prikazivanje ega; os- novni nacrt, pregled; gram., poet. = figura shematian 1291 sibaritizam shematian (gr. schema oblik, nacrt) izraen u obliku nacrta, pregleda, u glavnim potezima shematizam (gr. schematismos dr- anje, ponaanje; vanjtina; oblik) oblik nacrta; formalizam, krut i jed- nolian poslovni (kancelarijski, ad- ministrativni) nain postupanja; slubeni kalendar s popisom svih dravnih vlasti i ustanova, slube- nika i si., npr. uiteljski, sveeniki shematizam; fil. postupak razuma s predodbama danim u opaaju iz ko- jih se sintezom na osnovi vremenske sheme i transcendentalne apercep- cije dolazi do spoznaje predmeta (pre- ma Kantu) shematizirati (gr. schematizo napra- viti nacrt, izraditi u obliku pregleda, nacrta, skicirati shematografija (gr. schema oblik, gra- fo crtam) crtanje likova ili slika shematopeja (gr. schema oblik, poieo inim, pravim) vjetina prikazivanja (ili: prikazivanje) neke radnje pokre- tima, tj. pantomimom shenobat (gr. schoinobates) plesa na konopcu shenobatika (gr. schoinos konopac, baino idem) vjetina plesanja na ko- nopcu shizofiti (gr. schizo razdvajam, fyton biljka) mn. bot. biljke (bakterije i ne- ke alge) koje se razmnoavaju is- kljuivo bespolnim putem, tj. dijelje- njem shizofrenija (gr. schizo razdvajam, schiza razdvajanje, fren gen. frenos dua) med. duevni poremeaj koji se sastoji u odreenom razdvajanju duhovne osobe, oituje se u nagloj promjeni miljenja, nedostatku jedin- stva htijenja, nadmonosti unutra- njeg ivota i u izbjegavanju vanjskog svijeta (osobito se javlja kod tzv. mla- denakog ludila; usp. demencija); i- zofrenija shizogen (gr. schizo razdvojim, gen- korijen od gignesthai nastati, postati) koji je nastao putem razdvajanja, od- vajanja shizogonija (gr. schiza razdvajanje, schizo razdvajam, gone raanje) biol. bespolno mnoenje neprestanim dije- ljenjem cjelokupnog organizma (kod sporozoa, bakterija i dr.) shizotrihija (gr. schizo razdvajam, thrix gen. trichos vlas, dlaka) med. razdvajanje kose pri vrhu sholija (gr. scholion tumaenje, obja- njenje) mn. sholije znanstvena izla- ganja, objanjenja; napomene kao ob- janjenja grkih i latinskih pisaca koje su pisali starogramatiari sholijast (gr. scholiastes tuma, ob- janjava) pisac sholija, tuma ne- kog starogrkog ili latinskog pisca sholiograf (gr. scholion tumaenje, ob- janjenje, grafo piem) v. sholijast Shylock it. ajlok (engl.) idov-zelena koji je u Shakespeareovoj drami "Mletaki trgovac" nemilosrdno zah- tijevao od svog dunika izvrenje ugovora; pren. nemilosrdan zelena Si quid movendum est, move it. si kvid movendum est, move (lat.) Ako to treba maknuti, makni (Hipokrat) si replica it. si replika (tal.) glaz. ponavlja se, treba ponoviti Si taxuisses, philosophus mansisses it. si takuises, filozofus, manzises (lat.) Da si utio, ostao bi filozof si vis amari, ama (lat.) eli li biti lju- bljen, ljubi! si vis pacem, para bellum (lat.) ako hoe mir, pripravljaj se na rat Sibarit (gr. Sybarites) stanovnik staro- grkog grada Sibarisa u donjoj Itali- ji, poznatog po svojoj razvratnosti; otuda: pren. razbludnik, razvratnik; mekuac; prid. sibaritski sibaritizam (gr. Sybaris) pouda, raz- vrat; mekutvo; usp. Sibarit siberit 1292 sideromantija siberit min. crveni turmalin iz Sibira siberjen (fr. siberienne) tkanina slina kalmuku (za zimske kapute) Sibila (gr. Sybylla, lat. Sibylla) ime ve- eg broja (oko 10) proroica u starom vijeku (kod Grka i Rimljana); pren. babetina, stara vjetica sibilacija (lat. sibilatio) med. umljenje u uima sibilant (lat. sibilare itati, sibilans) gram. piskavi suglasnik (c, s, z,) Sibilinske knjige zbirka proroanstva i sentencija na grkom jeziku sibilizam (lat. sibilare) med. v. sibila- cija Sibirea croatica it. sibirea kroatika (lat.) bot. "hrvatska sibireja", biljka iz porodice sibireja (pronaao je i opi- sao maarski botaniar Degen) sic it. sik (lat.) tako; sic! tako!, tako pie, od rijei do rijei (obino se stav- lja u prikazima i dr. kod izraza i mje- sta na koja se eli skrenuti pozor- nost) Sic eunt fata hominum it. sik eunt fata hominum (lat.) Tako idu ljudske sudbine sic satis it. sik satis (lat.) toliko je do- sta sicilijana poet. lirska strofa od osam stihova, podrijetlom s otoka Sicilije; sicilijanski pastirski ples; glaz. prat- nja za ovaj ples sicilijanska veer pobuna stanovnika Palerma koji su 30. oujka 1282. u trenutku zvonjave na veernjicu po- bili francusku posadu i time dali po- voda protjerivanju dinastije Anu- vinaca sa Sicilije sideracija (lat. sideratio) poloaj zvijez- da; med. potpuno izumiranje jednog dijela tijela; sunanica sideralan (lat. sideralis) zvjezdani, koji se tie zvijezda, koji pripada zvijez- dama, koji je pod utjecajem zvijez- da; sideralna svjetlost bijela svjetlost praskavog plina, upotrebljava se za projekcijske ureaje i reflektore sideriki (lat. sidereus zvjezdani, sidus gen. sideris zvijezda) v. sideralan; si- deriki dan vrijeme za koje zvijezda stajaica jedanput opie svoj krug oko polarne osi na nebeskom svodu ili vrijeme koje protekne izmeu dvi- ju uzastopnih gornjih ili donjih kul- minacija jedne stajaice; sideriki mjesec zvjezdani mjesec, vrijeme op- hoda Mjeseca oko Zemlje (27 dana, 7 sati, 43 minute, 11,8 sekundi.; usp. sinodiki mjesec); siderika godina zvjezdana godina, vrijeme ophoda Zemlje oko Sunca (365 dana, 6 sati, 9 minuta, 9 sekundi.; usp. tropska godina) siderit (gr. sideros eljezo) min. e- ljezni karbonat, eljezna ruda siderizam (gr. sideros eljezo) 2. to- bonji utjecaj kovina, vode i dr. na ovjeka; osobito: sposobnost ovjeka da osjeti gdje pod zemljom ima ko- vina i vode siderizam (lat. sidus gen. sideris zvi- jezda) 1. teorija o utjecaju zvijezda na ovjekov ivot i ovjekovo zdrav- lje; vjera u takav utjecaj siderograf (gr. sideros eljezo, elik, grafo piem, biljeim) elikorezac siderografija (gr. sideros eljezo, elik, grafia pisanje) vjetina urezivanja slika u eljezu ili eliku sideroksilon (gr. sideros eljezo, xylon drvo) eljezno drvo, tj. neto protu- rjeno, nemogue, neto to samo se- be iskljuuje, contradictio in adjecto siderolit (gr. sideros eljezo, lithos kamen) eljezni kamen, masa od koje se pravi posue slino fajansi, po- bronano ili pozlaeno, prevueno la- kom umjesto glazurom, caklinom sideromantija (gr. sideros eljezo, manteia proricanje, gatanje) gatanje u eljezo, vraanje iz iskri koje baca sideroskop 1293 sifiloida slamka dok izgara na usijanom e- ljezu sideroskop (gr. sideros eljezo, skopeo promatram, gledam) sprava za pro- nalaenje eljeznog truna koji pad- ne u oko (magnetna igla ije se po- micanje vidi pomou zrcala i ljestvi- ce; kad je pomicanje jae, onda je traeni predmet blie) siderostat (lat. sidus gen. sideris zvi- jezda, gr. istemi postavim, stavim) opt. heliostat s jednim vrstim i jed- nim pokretnim zrcalom siderotehnika (gr. sideros eljezo, technike) izraivanje eljeza, eljez- na industrija, metalurgija eljeza i njegovih slitina sideroza (gr. sideros eljezo) med. oe- ljezavanje plua, bolest koja se do- biva od udisanja eljezne praine (kod metalurkih radnika) siderurgija (gr. sideros, ergon) v. siderotehnika sidi (ar.) gospodin, gospodar (kao titula plemenskih poglavica, kneeva i dr.) siecle it. sjekl (fr. sicle, lat. saeculum) stoljee; fin de siecle it. fen d'sjekl (fr.) "kraj stoljea", izraz kojim se oz- naava boleivo raspoloenje europ- skog drutva potkraj 19. st. te odraz takvog rasploenja u knjievnosti i likovnoj umjetnosti siesta (p. sista, lat. sexta sc. hora esti sat) "esti sat dana", tj. podnevni od- mor, spavanje nakon ruka (za vrije- me najvee ege u panjolskoj i Ita- liji) sifilid (gr. sys svinja, syn, filos) med. mekani vor (osip) koji se, kod sifi- lisa, stvara na raznim organima, br- zo se rasprskava i zasuuje; sifilidi mn. venerine kone bolesti sifilidofobija (gr. sys svinja, fobos strah) med. v. sifilofobija sifilidoklinika (lat. syphilis, gr. kli- nikos bolestan, koji lei u postelji, lat. clinice lijenika znanost kraj bolesnike postelje) bolnica za lije- enje oboljelih od sifilisa sifilidolog (lat. syphilis, gr. logos) med. specijalist za lijeenje sifilisa sifilidologija (lat. syphilis, gr. logia) dio medicine koji prouava sifilis i pronalazi mjere za borbu protiv nje- ga sifilis (izraz nastao u sr. vijeku od gr. sys svinja i filos drag, mio); naziv se, izgleda, prvi put pojavio 1530. u latinskoj pjesmi Hijeronimusa Fra- castora pod naslovom "Syphilis", ali kao ve udomaen naziv, koji pjesnik izvodi iz imena svoga izmiljenog ju- naka, pastira Syphilusa; kako se bolest najprije pojavila u vojsci fran- cuskog kralja Karla VIII., nazvana je i francuskom boleu (morbus Gal- licus); med. lues, francuska bolest, kronina i veoma rairena zarazna spolna bolest, nastaje prenoenjem sifilitinog uzronika dodirom, obi- no putem spolnog openja ili putem nasljea (hereditarni ili kongenitalni sifilis); uvjet za prenoenje zaraze je povreda pokoice; uzronik bolesti je spiroheta (lat. spirochaeta pallida); primarni sifilis tvrdi ir na spolnim dijelovima, tvrdi ankir; sekundarni ili konstitucionalni sifilis oboljelost cjelokupnog tijela od ove bolesti, pra- ena oticanjem lijezda, konim bo- lestima i mnoenjem sluzi u grlu i ustima; tercijarni sifilis nastaje od sekundarnog i izraava se u boles- tima najrazliitijih organa (jetara, mozga, plua, kostiju, crijeva i dr.) sifilitici (lat. syphilitica) mn. med. li- jekovi protiv sifilisa sifilitian (lat. syphilis) obolio od sifi- lisa, koji se tie ili potjee od sifilisa, venerian sifilofobija (lat. syphilis, fobos strah) med. strah od spolnih bolesti sifiloida (lat. syphilis, gr. eidos oblik) kona bolest slina sifilisu sifilom 1294 signo sifilom (lat. syphilis) med. v. sifilid sifilomanija (lat. syphilis, gr. mania pomama, ludilo) med. vrsta hipohon- drije u kojoj se bolesnik bez razloga smatra spolno zaraenim sifon (gr. sifon cijev, lat. sipho) nate- gaa; boca za dranje i izlijevanje pjenuavih pia koja su pod tlakom; odvodna cijev za plinove i tekuine u obliku slova S sigilacija (lat. sigillatio) udaranje pe- ata, peaenje sigillum (lat.) peat; loco sigilli it. loko sigili (lat.) mjesto peata sigilografija (lat. sigillum peat, gr. grafia opisivanje) opisivarye peata sigla (lat. sigillum, siglum) znak za skraivanje pojedinih rijei i slogo- va, osobito u stenografiji sigma (gr. sigma) naziv za grko slovo "S" () sigmatizam (gr. sigma) izbacivanje glasa s iz zavrnih slogova is i us ispred suglasnika da bi se izbjegla poloajna duina (kod starijih rim- skih pjesnika); med. pogreno izgo- varanje glasa "s" sigmatski (gr. sigma) gram. koji se za- vrava slovom "s" (osnova rijei) sigmodan (gr. sigma, eidos oblik) koji je u obliku srpa ili polumjeseca; sig- moidan sigmoidan (gr. sigmoeides polumje- seast) v. sigmodan signal (lat. signum znak, signale) znak, poziv objavljen nekim instrumentom (trubom, rogom, zvonom, plamenom); voj. znak kojim se neto javlja (po- mou posebnih zastava, zrcala, rake- ta i dr.) signalirati (lat. signale) v. signalizirati signalist (lat. signale) davatelj znakova signalizirati (lat. signale) dati znak, davati znak (ili: znakove), objaviti znakom; signalizirati se istaknuti se, pokazati se; prid. signaliziran signatar (lat. signatarius) potpisnik; signatarne sile drave potpisnice ne- kog ugovora koje tim potpisivanjem jame za njegovo potivanje signatum (lat. signare udariti peat, zapeatiti, signatum) potpisano i op- remljeno peatom (na poveljama) signatura (lat.) znak koji obiljeava bit ega; potpis, potpisivanje javne is- prave, osobito skraenim potpisom; potpis umjetnika, posebice slikara, na svome djelu; tisk. stavljanje broja na prvu stranicu pri dnu svakog ar- ka, broj na prvoj stranici pri dnu sva- kog novog arka; u kartografiji: znak za obiljeavanje odredenih predmeta, prirode zemljita itd.; na receptima: uputa o nainu uporabe propisanog lijeka i ime onoga za koga je lijek; glaz. oznaavanje nota brojkama (osobito kod basa); takoer: pred- znak, klju; trg. stavljanje znaka, znak (na robi); teorija o signaturi te- orija Paracelzusovih sljedbenika pre- ma kojoj se djelovanje jednog pri- rodnog tijela na ljudski organizam moe prepoznati po njegovim vanj- skim svojstvima (obliku, boji i dr.), npr. divljeg maka na krv (na ovoj se teoriji temelji vjerovanje u mnoge na- rodne lijekove) signet (lat. signetum) osobni, privatni peat; prsten s urezanim grbom ili poetnim slovima imena koji slui umjesto peata; znak, oznaka (u knji- zi); osobito: vinjeta tiskara ili izda- vaa na naslovnoj stranici knjige signifikantan (lat. significans) oznaa- vajui, koji oznaava, naznauje; zna- tan, znaajan, karakteristian signifikativan (lat. significativus) v. signifikantan signirati (lat. signare) oznaiti, obilje- iti; potpisati, obiljeiti skraenim potpisom (parafom); posvjedoiti (pot- pisom, peatom); igosati, zapeatiti signo it. sinjo (tal.) glaz. v. segno signum 1295 Sikstinska kapela signum (lat.) znak, obiljeje, oznaka; stijeg, zastava; predznak; slika u pe- atu, peat sijagonagra (gr. siagon eljust, agra plijen) med. kostobolja eljusti sijaladenitis (gr. sialon pljuvaka, aden lijezda) med. upala pljuvanih lijezda, lijezda slinovnica sijalagogi (gr. sialon pljuvaka, ago dovodim, izazivam) mn. med. sred- stva koja izazivaju izluivanje plju- vake, sline sijalizam (gr. sialon pljuvaka) med. v. ptijalizam sijalofagija (gr. sialon pljuvaka, fa- gein jesti, derati) med. gutanje plju- vake, esto povezano s aerofagijom, ima najee za posljedicu razne e- luane bolesti sijalologija (gr. sialon pljuvaka, lo- gia znanost) med. grana medicine koja prouava pljuvaku i njezino iz- luivanje sijalonkus (gr. sialon pljuvaka, onkos masa) med. oteklina pljuvanih li- jezda, lijezda slinovnica sijaloreja (gr. sialon pljuvaka, rheo teem, curim) med. ptijalizam sijaloshezija (gr. sialon pljuvaka, schesis zadravanje) med. zadra- vanje pljuvake, zastoj izluivanja pljuvake, sline sijalosirinks (gr. sialon pljuvaka, syr- inx truba) med. pljuvana fistula sijalostenoza (gr. sialon pljuvaka, stegnosis suenje) med. suenost pljuvanog kanala sijalozemija (gr. sialon pljuvaka, ze- mia gubitak) med. gubitak (ili: pre- stanak) izluivanja pljuvake sijenit min. zrnasta gromadna stijena sastavljena od ortoklasa i augita (ili tinjca); naziv po egipatskom gradu Syeni sikancije (lat. siccantia) mn. med. sred- stva (ili: lijekovi) za zasuivanje sikativ (lat. siccativum) med. sredstvo za ubrzavanje suenja: od olovnog e- era, lanenog i terpentinskog ulja (kod uljenih boja i lakova) sikativan (lat. siccativus) koji sui, koji zasuuje, zasuujui sikeri (engl. seekers) mn. "oni koji tra- e", lanovi jedne prezbiterijanske sekte u XVTI. st. koja je smatrala da pravu vjeru tek treba traiti sikhazija (gr. sikchasia) med. gaenje, gnuanje, odvratnost sikofant (gr. sykofantes) u staroj Ate- ni: osoba koja je prokazivala vlasti- ma one koji su oteivali svete smo- kve i, suprotno zabrani, prodavali ili izvozili smokve iz Atene: pren. do- unik, prokaziva, pijun izdajnik, klevetnik, podlac, ucjenjiva sikofantija (gr. sykofantia) v. sikofan- tizam sikofantizam (gr. sykofantia) douSni- tvo, prokazivatvo, klevetnitvo, podlatvo, ucjenjivatvo sikom (gr. sykon zrela smokva; smo- kvasta bradavica) med. smokvasta bradavica; liajasta ogrubjelost onih vjeda, ija je unutarnja strana posuta grudicama slinim smokvinim zrn- cima sikomantija (gr. sykon smokva, man- teia gatanje, proricanje) gatanje, pr- oricanje iz smokvinog lia sikomora (gr. sykon) bot. divlja egi- patska smokva i njezin plod (od nje- zinog su drveta stari Egipani iz- raivali sarkofage) sikoza (gr. sykon zrela smokva; smo- kvasta bradavica) med. stvaranje smokvastih bradavica; bolest smok- vastih bradavica; smokvast made Sikstinska kapela papinska kapela u Vatikanu, izgraena 1473. u doba Siksta IV., s Michelangelovim freska- ma. radenim od 1508. do 1512.; ud- ruga glazbenika koja u toj kapeli iz- Sikstinska Madona 1296 siliskin vodi, za vrijeme velikih blagdana, vi- soku crkvenu glazbu Sikstinska Madona slik. glasovita Ra- faelova slika Bogorodice, nazvana po tome to je na njoj prikazan i sv. Siksto (II.) sikter (tur. siktirmek potjerati) odlazi! nestani! sikter-liava crna kava (dru- ga) koja se daje gostu kao znak da moe otii sil (engl. seal) krzno izraeno od koe morskog psa; silskin silabian (gr. syllabikos) slogovni, koji se sastoji od slogova; silabini stiho- vi poet. stihovi koji se mjere samo po broju slogova, a ne po duini i naglasku silaa (fr. sillage) 2. pom. brzina broda silaa (p. silo ambar) 1. konzervirana zelena stona hrana, iju fermenta- ciju uzrokuju posebne bakterije; pri- prema se od zelenih biljaka koje sa- dre dosta eera (zeleni kukuruz, repa, suncokretovo sjeme, sirak i dr.) silberfuks (njem. Silber srebro, Fuchs lisica) srebrna lisica, sjeverna lisica sa srebrnastim krznom Silen (gr. Seilenos, lat. Silenus) mit. odgajatelj i pratitelj Bakhov, prika- zivan s debelim trbuhom i elav, pijan i na magarcu; simbol pijanstva silencij (lat. silentium) tiina, utnja: kao zapovijed: mirno! tiho! silencijari (lat. silentiarii) mn. utljivci; vrsta viih slubenika na dvoru gr- kih careva, tajni savjetnici; katoliki redovnici koji su se zavjetovali da e vjeno utjeti, npr. trapisti Silent leges inter arma (lat.) U ratu ute zakoni sileps (gr. syllepsis) gram. obuhvaanje vie predmeta jednom rijeju; ste- zanje dvaju slogova u jedan; upora- ba jednog predikata za vie subje- kata, koji pripada samo jednom silfide mn. enski zrani duhovi, vile; pren. njene i ljupke ene silhueta, silueta (fr. silhouette) slika oblika, lica i dr. izraena sa strane po sjeni, profil (kao slika), slika izre- zana karama po rubovima iz crnog papira pa zalijepljena na bijeli, i ob- ratno (nazvana, zbog svoje jeftinoe, po tedljivom fr. ministru financija Silhouetteu, u XVIII. st.); pren. sje- na, prilika silicificirati (lat. silicium, facere) kem. pretvarati se u silicijsku kiselinu silicifikacija (lat. silicificatio.) kem. pre- tvaranje u silicijsku kiselinu silicij (lat. silex gen. silicis kremen, si- licium) kem. nakon kisika najrai- reniji element na Zemlji (25%), atom- ska teina 28,06, redni broj 14, znak Si; silicij-bronca bronca koja je, pri- mjesom silicija, dobila veu tvrdou (upotrebljava se za telefonske i tele- grafske ice) silicijati (lat. silicium) mn. kem. v. silikati silicirati (lat. silex) kem. v. silificirati silificirati (lat. silex kremen, facere ui- niti, nainiti) kem. v. silicificirati silikati (lat. silex gen. silicis kremen) kem. spojevi silicija s kisikom i ne- kim mineralima, soli raznih silicij- skih kiselina (pored kvarca, glavni sastojci Zemljine kore) silikael (lat. silex, gen. silicis kremen, fr. gel mraz, studen, led) upljikava bijela masa koja ima veliku sposob- nost adsorpcije (po sastavu kremenov dioksid); upotrebljava se u kemijskoj industriji za suenje i ienje plino- va, masti, naftnih proizvoda i si. silikoni (lat.) organski derivati silicija s vrlo razliitim svojstvima i pri- mjenom silirati (p. silo ambar) konzervirati zelene biljke koje sadre dosta eera radi spravljanja stone hrane; v. si- laa 1. siliskin (engl. sealskin) v. silskin silk-nankins 1297 simbol silk-nankins (engl. silk-nankeens) mn. polusvileni nanking sa arenim atla- sastim prugama silkin (engl. silk svila, silkeen) vrsta teke svilene manesterske tkanine Silly-simfonija (engl. silly luckast) na- ziv za niz crtanih filmova Walta Dis- neya u kojima se prikazuju nemo- gue i aljive dogodovtine silogistike figure log. oblici katego- rinih silogizama, u kojima su pre- mise kategorini sudovi, proizlaze iz poloaja srednjeg pojma (M) u ob- jema premisama silogistiki (gr. syllogistikos) koji ima oblik logiki pravilnog posrednog zakljuka, koji pripada silogizmu silogistika (gr. syllogismos posredni zakljuak) log. znanost o izvoenju silogizama silogizam (gr. syllogismos) log. po- sredni zakljuak, zakljuak iz dvaju sudova ili iz vie sudova, npr. "Ko- vine su elementi", "eljezo je kovi- na", zakljuak: "eljezo je element" silogizirati (gr. syllogizomai) zaklju- ivati posredno, praviti (ili: izvoditi) posredne zakljuke silograf (gr. sillos onaj koji podrugljivo prevre oima, grafo piem) pisac sa- tirinih pjesama (silosa) silometar (fr. sillage, gr. metron mje- rilo, mjera) pom. sprava za mjerenje brzine brodova silos (gr. sillos) 2. vrsta starogrih sa- tirinih pjesama u kojima su ismi- javane izreke glasovitih filozofa i sti- hovi velikih pjesnika primjenjivani, u podrugljivom smislu, na druge predmete silos (p. silo) 1. veliki, suvremeno ure- eno, od betona izraeno skladite za ito i hranu silskin (engl. sealskin) krzno izraeno od koe morskog psa ili morskog medvjeda; vrsta finog svilenog plia izraenog slino ovome krznu (kod nas uobiajeno: siliskin) silur geol. v. silurski period silurski period geol. slojevi u razvoju Zemljine kore koji su se oblikovali nakon kambrijskog, a prije devon- skog razdoblja (naziv po starom brit- skom plemenu Siluri koji su ivjeli u jugoistinom dijelu Walesa); silur Silvan (lat. Silvanus) mit. starolatin- ski bog ume, polja i stada Silvestrovo posljednja veer u godini, veer uoi Nove godine (naziv po papi Silvestru I. koji je umro posljednjeg dana 335. god.) silvin kem. kalijev klorid (naziv po ime- nu nizozemskog lijenika Franca Syl- viusa) s'il vous plait it. silvuple (fr.) "ako vam je po volji", tj. izvolite! sim- (gr. syn) predmetak u sloenica- ma sa znaenjem: v. sin- simahija (gr. symmachia) savez za napad i obranu simbionti (gr. syn s, bioo ivim) mn. biol. v. pod simbioza simbioza (gr. syn s, bios ivot, biosis ivot, nain ivota) biol. zajedniko ivljenje, korisna, tijesna i trajna za- jednica dvaju ili vie raznovrsnih or- ganizama (simbionata), ivotinje i i- votinje, ivotinje i biljke, biljke i bilj- ke simblefaron (gr. syn s, blefaron ona vjea) med. sraslost one vjede s onom jabuicom simblefaroza (gr. syn, blefaron ona vjeda) med. v. simblefaron simbol (gr. symbolon) znak po kojem se neto moe raspoznati, spoznati ili zakljuiti, oznaka, znak koji prika- zuje neto to se inae ne moe sli- kovito prikazati (apstraktno, nados- jetilno, duhovno, pojam, ideal); ugo- voreni znak, usmeni znak, lozinka, utjelovljenje, simbol vjere simbolian 1298 simfoniar simbolian (gr. symbolikos) slikovit, iskazan znacima, prikazan znacima, koji ima prijenosno znaenje; koji se tie simbolike; simbolina logika lo- gika koja tei logike operacije i od- nose pojmova i sudova izraziti kao matematike funkcije i jednadbe, dakle, stvoriti algebru logike (mate- matika logika); simboline knjige vjerske knjige koje sadre nauava- nja po kojima se jedna konfesija raz- likuje od drugih simbolik (gr. symbolikos) uitelj sim- bolike na visokim kolama; bezu- vjetni pristaa simbolinih knjiga, koji ih stavlja ispred i gotovo iznad Biblije simbolika (gr. symbolike) nauavanje ili znanost o izraavanju vjerskih predodbi slikovitim znacima; nau- avanje o simbolima, uzorima; ispi- tivanje i tumaenje simbola vjere kranske Crkve; znanost o simbo- linim knjigama neke konfesije (v. simbolian) simbolizacija (lat. symbolisatio) predo- avanje znacima (simbolima) simbolizam (gr. svmbolon) pjesniki i slikarski smjer koji tei slikovitim nainom izraavanja i zvunim rije- ima utjecati na stvaranje odree- nog raspoloenja i izraziti pomou simbola osjeaje i apstraktne poj- move; ujedinjenje, sudjelovanje, su- radnja vie njih s istom svrhom simbolizirati (lat. symbolisare) prika- zivati znacima, predoavati znacima; prikazivati (ili: govoriti) u prenese- nom znaenju; stajati u odreenoj ve- zi s im, slagati se, biti srodan s im simboloklastika (gr. symbolon, klao lomim, skrham, prelomim) unitava- nje simbola, borba protiv simbola simbololatrija (gr. symbolon, Iatreia oboavanje, potovanje) potovanje simbola; pretjerano potovanje sim- bolinih knjiga simbolologija (gr. symbolon, logia) te- orija o znacima, osobito o znacima bolesti simbolomahija (gr. symbolon, mache borba) borba protiv simbola; borba protiv simbolinih knjiga simelija (gr. syn s, melos, ud) med. v. simpodija simentalsko govedo plemenita pasmi- na goveda (nazvana po dolini rijeke Simme u vicarskoj) simering (njem.) vrsta brtvila simetrala (gr. syn s, metron mjera) geom. pravac koji dijeli duinu ili kut na dva potpuno jednaka dijela simetrian (gr. symmetros mjerljiv; razmjeran) ravnomjeran, skladan, suglasan u rasporedu dijelova (pred- met i njegov lik u ravnom zrcalu su simetrini); geom. simetrian je geo- metrijski lik prema pravcu ili ravni- ni kad okomice iz toaka lika na pra- vac ili ravninu, produene za svoju vlastitu duinu, daju opet toke lika (simetrine toke pravca) simetrija (gr. symmetria) ravnomjer- nost, skladnost, slaganje, ravnomje- ran odnost pojedinih dijelova neke cjeline, suprotna skladnost, suprot- no slaganje simfili (gr. syn, filos prijatelj) mn. biol. v. pod simfilija simfilija (gr. symfilia uzajamno prija- teljstvo) biol. sljubljenost, p r "itelj- stvo (mravi primaju i dre u . ^ojim mravinjacima neke kukce od kojih imaju koristi; njih i njihove liinke oni njeguju i hrane jer oni izluuju neke slatke sokove koji mravima go- de; ti kukci su tzv. gosti, prijatelji ili simfili mrava) simfiza (gr. symfysis) med. srastanje, sraslost kostiju simfoniar (gr. symfonia) sastavlja simfonija (Beethoven, Shubert, Schu- mann, Brahms, ajkovski i dr.); glaz- simfonija 1299 simpatian benik koji svira u simfonijskom or- kestru simfonija (gr. symfonia slaganje, su- glasnost) sklad; glaz. veliko glazbeno djelo za orkestar (obino ima 4 glav- na stavka) u kojem se pojedini in- strumenti pojavljuju samostalno, a ne kao pratnja simfonijski (gr. symfonos koji skladno zvui, skladan) koji pripada simfoni- ji, napravljen kao simfonija; simfo- nijska poema simfoniji slina kom- pozicija koja u slobodnoj formi obra- duje poznate pjesme ili pjesnike mo- tive (Liszt, Berlioz, Richard Strauss); simfonijski orkestar orkestar u kojem sudjeluju svirai puhakih (drveni i limeni), gudakih (sa icama) instru- menata i udaraljki (bubnjevi, ka- stanjete i dr.). simfonion (gr. symfonia) glaz. meha- niki instrument na kojem se, ume- tanjem okruglih ploa, moe svirati svako djelo; ariston, melifon, polifon, orfenion, herifon simforeza (gr. symforesis zbijanje) med. nagomilavanje, posebice krvi ili drugih sokova; kongestija similaran (lat. similis slian, fr. ar- gent srebro) novo srebro i druge sre- bru sline slitine, legure simile (lat. simile) prid. slino; im. sli- nost, slian primjer simili-dijamanti mn. lani dijamanti koji se izrauju od stakla s primje- som talija, tako da prelamaju svjet- lost gotovo kao pravi, samo su mnogo manje tvrdoe nego pravi dijamanti simili-gravura prenoenje fotografija na ploe radi umnoavanja similia similibus curantur it. simil- na similabus kurantur (lat.) slino se slinim lijei (naelo homeopatije) similor (lat. similis slian, fr. or zlato) lano, manhajmsko zlato, slitina od 4 dijela bakra i jednog dijela cinka simiografija (gr. semeion znak, grafia biljeenje) pisanje nota i melodija cr- ticama, lukovima i dr. znacima, tzv. trilama (upotrebljava se i danas u istonim Crkvama) simit (tur.) bijeli kruh simonija (lat. simonia) Simonov grijeh, kupovanje ili prodavanje svetih stva- ri, osobito crkvenih poloaja, djelo po kanonskom pravu strogo zabranjeno (naziv po kaldejskom arobnjaku Si- monu koji je, po legendi, htio kupiti od apostola tajnu stvaranja udesa; usp. u Novom zavjetu: Dj 8,18-21) simonist (lat. simoniacus) onaj koji daje ili dobiva svete stvari za novac; usp. simonija simonisti (St. Simon) mn. v. sen-si- monisti simonizam (St. Simon) v. sen-simo- nizam simp sintetika masa nepropusna za vodu i masnoe, slui za oblaganje podova, zidova i fasada simpatetian (gr. sympatheia suos- jeanje) koji jednako osjea; koji tajno djeluje, koji djeluje tajanstvenim sredstvima, aroban; simpatetino lijeenje lijeenje tobonjom tajan- stvenom silom i tijelima koja nisu lijekovi; simpatetino crnilo tajno cr- nilo koje se ne moe odmah vidjeti, nego tek nakon odredenih kemijskih postupaka (npr. utjecaja topline) simpatian (gr. sympathes) suosje- ajan, istih osjeaja, duhovno srodan; koji sudjeluje u boli ili osjeaju nekog dijela tijela; ugodan, drag, ljubazan; simpatine bolesti one koje nastaju kao posljedica drugih bolesti (za raz- liku od idiopatinih bolesti koje se pojavljuju samostalno); simpatini ivani sustav v. ganglijski sustav; simpatino bojenje zool. zatitno bo- jenje ivotinja, tj. bojenje koje izgleda kao okolina u kojoj ivotinje ive. simpatija 1300 simulacija tako da ih je teko primijetiti i pro- goniti (mimikrija) simpatija (gr. sympatheia) suosje- anje; prirodno slaganje u osjeajima, duhovna srodnost, potajna naklonost nekome; arobna, tajanstvena sila i tajanstveno djelovanje jednog tijela na drugo; veza pojedinih dijelova ti- jela; pren. naklonost, ljubav; predmet naklonosti, ljubavi (moja, tvoja sim- patija) simpatizer (gr. sympatheo suosjeam) onaj koji s nekim suosjea, koji ne- koga voli, koji je nekom naklonjen simpatizirati (gr. sympatheo suos- jeam, saaljevam) biti iste naravi, istih osjeaja s kim, suosjeati, sla- gati se, biti naklonjen, voljeti simpazma (gr. syn s, passo posipam) v. katapazma simpepsa (gr. sympepsis) med. pro- bavljanje, probava simpetalan (gr. syn, petalon list) bot. koji je srastao ih spojen s laticama simpetale (gr. syn, petalon list) mn. bot. biljke sa sraslim laticama; mo- nopetale simpijezometar (gr. sympiezo stis- kam, obuhvaam, metron mjera, mje- rilo) sprava za mjerenje tlaka zraka, vrsta barometra simplegmata (gr. symplegma splet) mn. kipovi hrvaa koji su se uhvatili u kotac; skupine sastavljene od vi- e kipova i reljefa, npr. Laokont, Nio- ba; spojene glave i slike poprsja na novcu simplex sigillum veri it. simpleks si- gilum veri (lat.) posl. jednostavnost je peat (znak) istine simplicije (lat. simplicia) mn. farm. jednostavni lijekovi simplicitet (lat. simplicitas) neukrae- nost; jednostavnost, prostodunost, bezazlenost, prirodnost; ogranie- nost, glupost simplificirati (lat. simplificare) pojed- nostaviti, uiniti razumljivim simplifikacija (lat. simplificatio) pojed- nostavnjenje simploka (gr. symploke) ispreplete- nost, splet, spletenost; ee ponav- ljanje rijei; poet. anafora udruena s epiforom, tj. ponavljanje na poe- tku i na kraju stiha simpodija (gr. syn s, pus gen. podos noga) med. sraslost nogu; nakaza sraslih nogu; simelija simpozij (gr. symposion gozba, lat. symposium) 1. sastanak ueg kruga strunjaka, najistaknutijih predstav- nika neke znanosti, na kojem se stro- go znanstveno raspravlja samo o jed- nom pitanju iz njihove struke simpozij (gr. symposion) 2. gozba, pijanka (kod starih Grka) simpsihija (gr. syn s, psyche dua) duevna sloga, jednodunost, suglas- nost simptom (gr. symptoma sluaj) znak, obiljeje; med. predznak, znak po ko- jem se poznaje neka bolest; pren. znak, nagovjetaj, pretea simptomatian (gr. symptomatikos sluajan) koji se pojavljuje kao znak ega, nagovjetavajui, koji nagovje- tava; med. koji se pojavljuje kao znak neke bolesti; simptomatino li- jeenje ono koje lijei samo simptome, a ne uzroke bolesti simptomatografija (gr. symptoma sluaj, grafia opis) med. opisivanje znakova (pojava) i sluajeva pojedi- nih bolesti simptomatologija (gr. symptoma slu- aj, logia znanost) med. znanost o znacima po kojima se poznaje posto- janje pojedinih bolesti simptoza (gr. symptosis) ruenje; med. naglo slabljenje, mravljenje, opada- nje simulacija (lat. simulatio) pretvaranje, zabuavanje; prav. prikazivanje ne- simulant 1301 sinapizam kog pravnog stanja drukije nego to je zapravo simulant (lat. simulans) prenemagalo, pretvorica, onaj koji se pravi (npr. da je bolestan), zabuant simulirati (lat. simulare) praviti se onim to nije, izdavati se za to, pred- stavljati se; oponaati koga; zabu- avati simultan (lat. simul istodobno, u isti mah) zajedniki; istovremeni, isto- dobni; simultana pozornica tip po- zornice na kojoj se, jedno pokraj dru- gog, mogu istodobno vidjeti mjesta na kojima se odigravaju svi dijelovi radnje; simultana promatranja astro- nomska i meteoroloka promatranja koja se vre istodobno na razliitim mjestima; simultana utakmica ili si- multanka ahovska igra u kojoj jedan dobar majstor igra istodobno protiv veeg broja (30 i vie) igraa (majstor ide od ploe do ploe i im kojoj pri- stupi, protivnik mora povui potez, na koji majstor obino odmah od- govori); simultana crkva crkva kojom se slue dvije vjere; simultana kola kola za uenike razliitih vjera simultaneum (lat. simultaneum) stvar kojom se istodobno slue dvije oso- be; zajedniko sluenje istom crkvom od strane dviju razliitih vjera simultanitet (lat. simultaneitas) isto- vremenost, istodobnost simultanizam (lat. simultaneus) umj. smjer (.jedna vrsta kubizma) kod ko- jega su. npr. na slici, ruke i noge umnoene ("make s osam nogu") da bi dale izraajnost pokretu, koji je ukoen na trenutano uhvaenoj sli- ci simultanka (lat. simultaneus isto- doban) v. pod simultan sin kratica za sinus sin al fine (tal.) glaz. do kraja, tj. treba ponoviti do kraja sin- (gr. syn) prijedlog koji se pojavljuje u mnogim sloenicama i znai: s, zajedno, skupa, istodobno i si.; = lat. cum, con sin-neurozis (gr. syn, neuron ila) zool. spojenost kostiju ilastom ko- om i vezom sinafija (gr. synafe veza, povezanost) fiz. v. kohezija sinagoga (gr. synago skupim, okupim, synagoge skup, skuptina) skupti- na vjernika, zborno mjesto; osobito: idovska kola, idovski hram sinaksa (gr. synaxis skupljanje, okup- ljanje; skup) skuptina, zbor, sasta- nak, osobito crkveni sinaktici (gr. synaktikos koji skuplja, stezajui) mn. med. sredstva za skup- ljanje, za stezanje sinaktian (gr. synaktikos koji skup- lja, stezajui) med. koji skuplja, koji stee sinalefa (gr. synaleifo) gram. spajanje, stapanje dvaju samoglasnika ili dvo- glasnika na kraju jedne i na poetku sljedee rijei; kraza sinandrija (gr. syn, aner gen. andros ovjek, mu) bot. straslost pranikih niti (filamenata) i pranica (antera) kod nekih biljaka sinanhe (gr. synanche) med. upala grkljana, upala krajnika sinanteran (gr. syn, anthos cvijet) bot. sraslih pranica sinantrop (lat. sinanthropus pekinen- sis kineski ovjek iz Pekinga) zool. ostaci ljudskih kostiju pronaeni u blizini Pekinga, isti kao kosti pite- kantropa sinapeleon (gr. sinapelaion) kem. go- ruiino ulje sinapis (lat. sinapis, gr. sinapy, sinapi) bot. goruica sinapizac^ja (lat. sinapisatio) med. pri- vijanje goruice na bolesno mjesto sinapizam (gr. sinapismos) med. oblog od goruice sinapizirati 1302 sine loco et anno sinapizirati (gr. sinapizo) oblagati go- ruicom, posipati goruicom sinarhija (gr. synarchia) zajedniko vladanje, suvlada sinartroza (gr. syn, arthron zglob) v. koartikulacija Since Cerere et Baccho friget Ve- nus it. since Cerere et Bakho friget Venus (lat) Bez Cerere i Bakha smr- zava se Venera, tj. bez kruha i vina nema ljubavi sincere et constanter it. sincere et konstanter (lat.) iskreno i postojano sinciput (lat. sinciput = semi caput pola glave) anat. gornji dio glave, tjeme sindeza (gr. syndesis) zool. veza, spoj sindezmitis (gr. syndesmos veza) med. upala zglobnih veza sindezmologija (gr. syndesmos veza, logia) anat. znanost o vezama (ili- astim tvorevinama koje dre dije- love kostura) sindezmoza (gr. syndesmos veza. spoj) anat. vrst spoj kostiju pomou zglob- nih veza sindicirati (gr.syndikeo branim na sudu) kupovati i prodavati na za- drunoj osnovi, preko profesionalnih udruga; davati pravne savjete (dru- tvu, poduzeu i dr.) sindijazmiki brak (gr. syn s, dia raz) brak mukarca s jednom enom (mo- nogamija), ali tako da povremene ne- vjere, pa ak i poligamija ostaju pra- vo mukarca sindik (gr. syndikos) pravni zastupnik, predstavnik, opunomoenik, pravni savjetnik (neke zajednice, ustanove, dravne ustanove, poduzea i si.); po- slovoa trgovake komore; opuno- moeni slubenik sindikalist (gr. syndikon) pristaa (ili: pobornik) sindikalizma sindikalizam (gr. syndikos) uprav- ljanje poslovima preko sindikata; oblik sindikalne organizacije, osobito radnika, kojoj je cilj prelazak pro- izvodnih sredstva u ruke proleta- rijata putem izravne akcije, te uki- danje kapitalistikog vlasnitva sindikat (gr.syndikos) sluba ili polo- aj sindika; udruga, savez na pro- fesionalnoj osnovi radnika jedne struke, slubenika, trgovaca, ban- kara (sindikat banaka), brodovlas- nika (brodarski sindikat i dr.), po- slovni, upravni odbor jedne profesi- je; radniki sindikati predstavnitva radnika kao cjeline (osobito u odnosu prema poslodavcima), profesionalne udruge radnika kojima je cilj ot- klanjanje konkurencije medu rad- nicima iste struke pri zakljuivanju ugovora o radu, a time i ublaavanje tekih ekonomsko-socijalnih poslje- dica koje moe za radnike imati ta- kva konkurencija sindikatni (lat. syndicatus) prav. sindi- katna tuba (lat. actio syndicatus in factum) tuba radi zatite od imo- vinske tete koju je tuitelj pretrpio zbog neispravnog obnaanja sudske vlasti; sindikatni zloin (lat. crimen syndicatus) sudaka pristranost sindon (gr. sindon) fina indijska tka- nina, indijsko platno, vrsta muslina sindrom (gr. syndrome) stjecaj; zaj- edniko djelovanje, sudjelovanje vie initelja; med. skup simptoma koji se istodobno pojavljuju u odredenom broju bolesti, skup znakova bolesti sindel (gr. syn s, lat. cella elija) "onaj koji je zajedno s kim u eliji", tajni savjetnik episkopa (vii monaki in kod pravoslavaca); usp. sincelus Sine furore magnus poeta non po- test (lat.) Ne moe (ovjek) biti velik pjesnik bez nadahnua sine ira et studio (lat.) bez mrnje i naklonosti, tj. nepristrano (pisati, go- voriti o komu ili emu) sine loco et anno it. sine loko et ano (lat.) u bibliografiji: bez oznake mje- Sinedrij 1303 singlosa sta i godine (gdje i kad je knjiga tis- kana) Sinedrij (gr. synedrion) zasjedanje, skuptina vijea; osobito: nekadanje idovsko Veliko vijee u Jeruzalemu, imalo je 72 lana, Sanhedrin sinegdoha (gr. synekdoche) "zajed- niko uzimanje"; ret. zamjenjivanje znaenja jedne rijei znaenjem dru- ge po opsegu i koliini, gdje se um- jesto cjeline uzima dio (par pro toto) ili cjelina umjesto dijela (totum pro parte), ili jednina umjesto mnoine i obratno, npr. glava umjesto ovjek, grlo umjesto govedo sinehija (gr. synecheia) veza, jedin- stvo; med. neprestano trajanje neke bolesti; bolesna sraslost arenice oka sinehiologija (gr. synecheia veza, logia) fil. teorija o vezi stvari, o po- stojanosti stvari u prostoru, ili o je- dinstvu tvari (Herbart, Fechner) sinehologija (gr. synecheia, logia) fil. v. sinehiologija sinekdroma (gr. synekdrome isti za- vretak, isti oblik) gram. zajednika osnova, korijen razliitih rijei sinekfoneza (gr. synekfonesis) gram. spajanje slogova, spojeno izgovaranje odvojeno napisanih samoglasnika ili slogova jedne rijei sinekija (gr. syn-oikia) zool. zajedni- ka kua, zajedniko stanovanje, po- java kad mravi grade svoja gnijezda na biljkama; usp. simbioza sinekura (lat. sine cura bez brige, engl. sinecure) sluba koja donosi dobar prihod, a u kojoj ne treba gotovo ni- ta raditi sinereza (gr. synairesis saimanje) gram. slijevanje dvaju samoglasnika ili dvaju slogova; supr. dijereza sinergetian (gr. synergos sudjelatan) koji zajedno djeluje, pomoni sinergija (gr. synergia) zajedniko dje- lovanje, suradnja, pomaganje; fiziol. udruivanje vie organa (miia) radi obavljanja nekog procesa ili nekog pokreta sinergist (gr. syn, ergon djelo) pristaa sinergizma; prid. sinergistiki sinergizam (gr. syn, ergon djelo) nau- avanje o sudjelovanju, nauavanje 0 slobodnom sudjelovanju ljudi u tenji za svojim popravljanjem i stje- canjem blaenstva sinestezija (gr. synaisthesis suoseaj) sposobnost jednog nenadraenog os- jetila da osjeti podraaj nekog dru- gog osjetila, npr. da se vidi boja kad se uju tonovi, tzv. "sluanje boja" (pri zvuku trube vidi se crvena boja itd.) sineza (gr. synesis) mo shvaanja, razboritost; gram. red rijei po smi- slu Sing-Sing poznata kaznionica u ame- rikoj dravi New York, dobro uvani 1 osigurani zatvor iz koga se ne moe pobjei sing. kratica za singular singenezija (lat. syngenesia) mn. bot. biljke ije su pranike niti srasle na anterama (XIX. klasa u Linnovom sustavu biljaka) singerica ivai stroj (nazvan po am. industrijalcu i utemeljitelju indus- trije ivaih strojeva I. M. Singeru, 18111873) singl (engl. single pojedinaan) port, igra samo jednog igraa, npr. u te- nisu, protiv samo jednog protivnika single-tax it. singl-taks (engl.) "jedini porez", shvaanje fiziokrata i prista- a agrarnog socijalizma, osobito H. Georga (18391897), prema kojem bi konfisciranje zemljine rente od strane drave uinilo suvinim sve ostale poreze singlosa (gr. syn, glossa jezik) ispi- tivanje veze izmeu pojmova i oblika ljudskog govora; prikazivanje srod- nosti razliitih jezika na temelju sli- singlton 1304 sinkopa nosti korijena koji slino glase i ima- ju isto znaenje singlton (engl. singleton) u vistu: boja u kojoj igra ima samo jednu kartu u ruci singrafa (gr. syn-, grafo piem) prav. pisanje isprave pred svjedocima, ko- ju sastavlja i pie trea osoba, a pot- pisuju izdavatelj i svjedoci singpil (njem. singen pjevati, Spiel igra) igrokaz praen pjevanjem i glazbom, veoma popularan u 18. st. singular (lat. singularis sc. numerus) gram. jednina; supr. plural singularan (lat. singularis) pojedina- an, poseban; osobit, izvanredan, od- lian, jedinstven; osebujan, svojstven; rijedak, neobian, udnovat; singu- laran sud log. pojedinani sud, sud iji se predikat pripisuje ili nijee sa- mo jednoj jedinici, npr: Derenin je hrvatski junak; singularan ovjek osobenjak; mat. koji ima svojstva u kojima ne sudjeluju druge stvari iste grupe, razreda singulare tantum (lat. singulare tan- tum) rije koja se upotrebljava samo u jednini, tj. imenica koja ima samo singular, npr. ovjek, Kupa, Medved- nica itd.; supr. plurale tantum singularij (lat. singularium) med. po- seban lijek, lijek koji ima osobito povoljno djelovanje protiv neke bo- lesti singularitas testium singularitas te- stijum (lat.) prav. pojedinanost svje- doka, kad za svaku injenicu koju treba dokazati postoji samo po jedan svjedok; testes singuli singularitet (lat. singularitas) pojedi- nanost, posebnost; osebujnost, na- stranost, udnovatost singularizam (lat. singularis pojedini) fiz. metafiziki smjer koji: 1. samo Boga priznaje kao uzrok svijeta; 2. smatra da postoji samo jedan svemir; 3. mnotvo raznovrsnog izvodi iz jed- nog naela; 4. smatra da postoji je- dinstvo ideala kojeg gleda u Bogu ili svemiru; 5. pretpostavlja samo kvan- titativno razliite elemente bia (ato- me); supr. pluralizam singultus (lat. singultus) med. jecanje; tucanje sinhiza (gr. synchysis slijevanje, uli- jevanje) razblaivanje, razvodnjava- nje, mijeanje sinhondroza (gr. syn, ehondros hrs- kavica) anat. vrsta spojenost zglo- bova hrskavicom siniceza (gr. synizesis saimanje) sta- panje u jedno; gram. izgovaranje dvaju samoglasnika u jednom slogu sinister (lat. sinister lijevi) naopak, nespretan; nepovoljan, zlokoban; od- vratan, lo; colla sinistra it. kola si- nistra (tal.) glaz. lijevom rukom sinkarpija (gr. syn, karpos plod) bot. sraslost plodova sinkatateza (gr. syn-katathesis) uspo- redba, usporeivanje miljenja jed- nog ovjeka s miljenjem nekog dru- gog da bi se miljenja uskladila; odo- bravanje, priznavanje tueg milje- nja sinkategorema (gr. syn, kategorema) ono to se u drutvu s drugim kae o kome ili emu; poet. umetnuta rije, npr. da bi se ispunio jedan stih sinklinala (gr. synklino naginjem se istodobno) geol. geoloka tvorevina kod koje se slojevi naginju prema osi nabora, ulegnuti dio nekog sloja; supr. antiklinala sinklonus (gr. syn, klonos gr) med. opi gr koji obuhvaa sve dijelove tijela sinkopa (gr. synkope) 1. gram. skrai- vanje rijei izbacivanjem iz sredine jednog sloga ili jednog samoglasnika izmeu dvaju suglasnika, npr. za nj'ga, stan'te; 2. med. iznenadna du- boka nesvjestica zbog zastoja kuca- nja srca; iznenadna smrt zbog odu- sinkopirati 1305 sinod zetosti srca; 3. glaz. spajanje u jedan ton druge polovice prvog dijela takta s prvom polovicom drugog, tj. nena- glaenog s naglaenim sinkopirati (gr. syn-kopto skratim) gram. skratiti rije izbacivanjem jed- noga sloga ili vie slova iz sredine; med. onesvijestiti se sinkoptian (gr. synkoptikos koji iza- ziva naglu malaksalost, koji pati od iznenadne malaksalosti) med. koji je u nesvjestici, malaksala srca sinkracija (gr. synkrateo zajedno dr- im, vladam) suvladavina, oblik dr- avne uprave u kojem narod, preko svojih izabranika, uzima odredeno sudjelovanje u vrhovnoj upravi sinkranian (gr. syn, kranion luba- nja) med. povezan (ili: spojen) s luba- njom sinkrazija (gr. synkrasis smjesa, syn, kerannymi mijeam) mijeanje, mje- avina, smjesa sinkretist (gr. synkretizo ujedinjujem dvije protivnike stranke protiv tre- eg neprijatelja) tvorac ujedinjenja protivnikh stranaka, ujedinitelj vjerskih stranaka; fil. lan skupine filozofa u XVI. st koji su htjeli spojiti Platonovo i Aristotelovo nauavanje; nekritian eklektiar; usp. sinkreti- zam sinkretistiki (gr. synkretizo) ujedi- njujui, mijeajui; eklektiki; v. sin- kretist sinkretizam (gr. synkretismos sjedi- njenje dviju protivnikih stranaka protiv treeg neprijatelja) nain rada slian radu antikih Kreana, koji su se, usprkos unutranjim svaama i podijeljenosti na razne politike stranke, ujedinili protiv vanjskih ne- prijatelja; ujedinjenje dviju protivni- kih stranaka protiv treeg, zajedni- kog neprijatelja; fil. nesustavno i ne- kritino spajanje dijelova razliitih filozofskih sustava bez otklanjanja njihovih proturjenosti (najnii stu- panj eklekticizma) sinkritici (gr. synkritikos koji sastav- lja, sastavljajui) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za spajanje sinkriza (gr. synkrisis sastavljanje, sjedinjenje; usporeenje) sastavlja- nje, mijeanje; usporeenje, uspo- redno prosuivanje sinkron (gr. synchronos) istovremen, istodoban; sinkrono snimanje u filmu istodobno snimanje (kad se ton sni- ma istodobno sa slikom) sinkronian (gr. synchronos istodo- ban) istodoban, istovremen; sinkro- nine tablice povijesne tablice u ko- jima su istodobni dogaaji pregled- no stavljeni jedni pokraj drugih; usp. sinkron sinkronija (gr. syn, chronos vrijeme) lingv. dananje, sadanje stanje je- zika; stanje u nekom jeziku u jednom odreenom razdoblju, npr. proua- vanje odnosa i svojstava samoglas- nika u naem dananjem knjievnom jeziku; supr. dijakronija sinkronizacija (gr. syn, chronos vri- jeme) istodobno obavljanje dviju rad- nji koje su u vezi; osobito: ozvua- vanje, ozvuenje filma, tj. snimanje i tona i slike u isto vrijeme; usp. post- sinkronizacija sinkronizam (gr. synchronismos) isto- vremenost, istodobnost sinkronizirati (gr. synchronos isto- doban) uiniti da dvije radnje ili vie radnji imaju isto trajanje, da poka- zuju isto vrijeme, da se pojavljuju istodobno (npr. slika i ton u tonskom filmu) sinod (gr. synodos sastanak, skup, skuptina) skuptina, sabor, osobito sveenika radi rjeavanja vjerskih ili crkvenih pitanja, crkveni sabor; cr- kvena upravna vlast, crkveno vijee sinoda] 1306 sintaksa sinodal (gr. synodos skup, skuptina) lan crkvenog vijea, lan crkvene skuptine, lan sinoda sinodalni (gr. synodos sastanak, skup, skuptina, lat. synodalis) koji se tie sinoda, koji potjee od sinoda; sino- dalni dekret odluka crkvene skup- tine ili sinoda; sinodalna pitanja pitanja koja spadaju u mjerodavnost crkvene skuptine; sinodalno i prez- biterijalno ustrojstvo ustrojstvo po kojem Protestantskom crkvom up- ravljaju sinodi i prezbiteriji sinodian (gr. synodikos koji se tie sastanka) zborni, skuptinski; sino- diki mjesec vrijeme od jednog mla- aka do drugog (29 dana, 12 sati, 44 minute, 2 sekunde); usp. sideriki mjesec sinoha (gr. synoche spoj, stjecaj) med. potajna groznica koja traje nekoliko dana, sa stalnom promjenom tem- perature sinolog (gr. Sinai Kinezi) prouavatelj (ili: poznavatelj) kineskog jezika, ki- neske povijesti, kulture, umjetnosti, knjievnosti sinologija (lat. Sinae, gr. Sinai Kinezi, kineski narod, logia znanost) prou- avanje kineskog jezika, kineske po- vijesti, kulture, knjievnosti, umjet- nosti sinonim (gr. synonymos istog imena, istog znaenja) lingv. istoznanica, rije razliitog glasovnog sastava, ali istog ili slinog znaenje, npr. pijetao kokot sinoniman (gr. syn, onyma ime) slian, srodan po znaenju, slinog znaenja (rije) sinonimija (gr. synonymia istoime- nost, istoznanost) lingv. slinost znaenja, srodnost znaenja; slino znaenje sinonimika (gr. synonymos istog ime- na, istog znaenja) lingv. dio lingvis- tike koji prouava rijei slinog zna- enja; zbirka i objanjenje rijei sli- nog znaenja sinopsis (gr. synopsis) pregled, nacrt, skica (npr. neke znanosti); uspored- ni pregled veeg broja slinih stvari; usporedba spisa koji govore o istoj temi; sinopsis Evanelja usporedba poglavlja iz Evanelja koja jednako ili slino govore o ivotu Isusa Krista, osobito iz Evanelja po Mateju, Mar- ku i Luki, a koja se, za razliku od Ivanovog, zovu sinoptika Evanelja sinoptici (gr. synopsis pregled) mn. prva tri evanelista (Matej, Marko i Luka), iji se opisi Kristovog ivota mogu srediti u preglednu cjelinu; usp. sinopsis sinoptiki (gr. synoptikos pregledan) koji se moe istodobno vidjeti, tj. pre- gledan, ukratko izloen, u obliku nacrta, skice; sinoptika Evanelja v. pod sinopsis; sinoptike karte vre- menske karte, na brzojavnim izvje- tajima meteorolokih postaja uteme- ljene i izraene karte koje, pomou posebnih znakova, istodobno prika- zuju vremenske prilike u raznim pre- djelima sinorganizam (gr. syn, organon orue) organsko bie koje je nastalo iz ivo- tinjskog tijela, npr. utrobna glista sintagma (gr. syntagma sastav; spis; propis) sastavljanje, sreivanje; zbor- nik, zbirka spisa, napomena itd.; gram. skupina rijei koje oblikuju je- dan pojam, npr.: dobar ovjek, zele- no drvo itd. sintagmatian (gr. syntagmatikos po- put ili na nain sintagme) skupljen, sastavljen sintagmatik (gr. syntagma sastav; spis) skuplja, sastavlja sintaksa (gr. syntaxis jezino toan reenini sklop) ureenje, ureivanje; gram. dio gramatike koji se bavi re- enicom i njezinim sastavnim dije- lovima sintaktiki 1307 sinzoian sintaktiki (gr. syntaxis) gram. koji se tie sintakse, koji je u vezi sa sin- taksom sintema (gr. synthema) ono to se te- melji na nekom dogovoru; ugovoreni znak, kratka i nejasna izreka koju treba rjeavati gotovo kao i kakvu zagonetku; ugovor, sporazum sintematian (gr. synthematikos u dogovorenim znacima, ugovorenim znacima) koji je utemeljen na ugo- voru, na sporazumu, na dogovoru sintematografija (gr. synthema ugo- voren znak, grafia pisanje) pisanje tajnim znacima; uputa o iskazivanju misli ugovorenim znacima jasno kao obinim govorom sintetian (gr. synthetikos) spojni, sjedinjavajui; sintetina metoda v. sinteza; sintetiki sud log. sud koji proiruje nau spoznaju, tj. iji pre- dikat izrie neto o subjektu to nije identino vezano sa subjektom, da- kle, sud ije se jedinstvo temelji na zamjeivanju, npr. Neka tijela su teka; sintetika reenica gram. re- enica iji predikat nije sadran ve u subjektu, nego je samo spojen s njim; kem. sintetiki proizvodi i- vene namirnice i dr. sirovine na- pravljene kemijskim putem sintetiar (gr. syhthesis) onaj koji se slui sintetikom metodom; supr. analitiar sintetizam (gr. syntithemi sastavljam, spajam) sintetiki sustav, sintetika teorija sintetizirati (gr. syntithemi sastav- ljam, slaem, spajam) sastavljati, spajati; log. postupati sintetiki, po sintetikoj metodi sinteza (gr. synthesis) sastavljanje, spoj, spajanje; log. spajanje vie dije- lova u cjelinu (npr. pojam je sinteza, tj. spoj vie raznih oznaka u cjelinu); sinteza ili sintetika metoda progre- sivna metoda, jedna od istraivakih ili heuristikih metoda; put ili pola- enje od jednostavnijega kao pozna- toga, istinitoga, k sloenijim istina- ma dovodenjem u vezu tih jedno- stavnijih istina (npr. Euklidova geo- metrija izgraena je sintetikom me- todom); put od dijelova k cjelini; po- stupak kojim se od suprotnih poj- mova (teze i antiteze) stvara vii po- jam u kojem su suprotnosti uklo- njene (dijalektika metoda); kem. postupak izgraivanja neke tvari spajanjem njezinih sastojaka (ele- menata); supr. analiza sinto (jap. sinto, shinto) v. into sintomija (gr. syntomia) kratkoa, sa- etost izraavanja; kratak, saet izraz sintonin (lat. syntoninum) kem. tvar miinih vlakana sinumbra-arulja (lat. sine umbra bez sjene) vrsta arulje koja ne baca sje- nu sinuozan (lat. sinuosus) s naborima, krivudav, vijugav, izvijugan, valovit sinuozitet (lat. sinuositas) naboranost, vijugavost, krivudavost, valovitost sinus (lat.) poluokrugla povrina; zaljev, zaton; nabor na odijelu; anat. uplji- na (kosti, mekog tkiva); geom. gonio- metrijska funkcija: odnos izmeu su- protne ka tete i hipotenuze (sin) sinusitis (lat. sinus eona upljina) med. upala eone upljine sinusna busola magnetna igla s po- kretnim vodiem struje (za mjerenje galvanske struje) sinusoida (lat. sinus, gr. eidos oblik) mat. krivulja u ravnini koja prika- zuje promjene sinusa kad se kut ili luk mijenja; anat. venska mrea u tkivima nekog organa sinuzijasti (gr. synusiastes) mn. kr- ani koji smatraju da su u Kristu obje prirode, boanska i ljudska sinzoian (gr. syn, zoikos ivotinjski) koji se obavlja suradnjom ivotinja: sinjor 1308 sirvant sinzoicna irenje plodova bot. irenje sjemena i plodova koje ine neke i- votinje, osobito glodavci (poglavito vjeverica i hrak) koji skupljaju sje- me i plodove kao zalihu hrane za zimu sinjor (tal. signore, lat. senior stariji} gospodin, gospodar sinjora (tal. signora) gospoa, gospo- darica sinjorija (tal. signoria) gospodstvo; plemstvo; kao titula: Visost, Svjet- lost sinjorina (tal. signorina) gospoica sinjorino (tal. signorino) mladi gospo- din sir it. ser (engl.) gospodin; izraz kojim se oslovljavaju vitezovi i koji se stav- lja ispred imena; izraz kojim se os- lovljava svaki oLmjen ovjek, samo bez spominjanja imena; izraz kojim se oslovljavaju kralj i prinevi siraa (ir. cirage, lat. cera vosak) maza- nje voskom, votenje; slika izraena nekom mutnom bojom slinoj vosku sirena (gr. Seiren) fiz. sprava za ispi- tivanje nastanka tonova i za mjere- nje njihove visine; cijev iz koje zgus- nuti zrak ili para isputa jake i duge tonove (objavljuje u tvornicama po- etak i prestanak rada, slui u po- morstvu kao signal u magli, daje znak za uzbunu zbog neprijateljskih zrakoplova itd.); znak za uzbunu; zool. morska krava; med. nakaza sraslih nogu; usp. sirene sirene (gr. Seiren, lat siren) mn. mit. morske nimfe s arobnim glasom koje su svojom zavodnikom pjesmom primamljivale pomorce pa ih onda ubijale; pren. zanosna pjevaica, lije- pa zavodnica, ena opasna za mu- karce zhog svoje ljepote; a iranska pje- sma arobna pjesma, zanosna pjesma sirigmofonija (gr. sj'rigma svirka, fo- ne glas, zvuk) med. piskavost glasa, piskav glas sirijaza (gr. seiriasis) med. sunanica, upala mozga i modane opne Sirijus (gr. Seirios, lat. Sirius) astr. najsjajnija zvijezda u zvijeu Veli- kog psa siringa (gr. syrinx) cijev, trska, svirala, pastirska frula; zool. organ za pjeva- nje (kod ptica); med. v. fistula siringa (lat. svringa) med. panjolska groznica siringomijelija (gr. syrinx cijev, mye- los sr, modina) med. bolest pogla- vito vratnog dijela hrptene modine, oituje se u postupnom i sve veem obamiranju i uzetosti miia ruke siringotom (gr. syrinx cijev, tome re- zanje) med. no za rezanje fistule sirmgotomija (gr. syrinx cijev, tome rezanje) med. rezanje fistule, razre- zivanje fistule sirmaizam (gr. svrmaia uljena rot- kvica za povraanje i ienje) med. uporaba kakvog jakog sredstva za ienje sirmeja (gr. syrmaia uljena rotkvica za povraanje i ienje) med. sred- stvo za povraanje i ienje, za sto- licu sirpriz (fr. surprise) iznenaenje, u- enje; zgranutost sirta (gr. syrtis) geol. prud od pominog pijeska; poglavito dva opasna pje- ana pruda (grebena) na obali sje- verne Afrike sirtu (fr. surtout) Ogrta; srebrna i por- culanska posuda (sa eerom, solju, paprom i dr.) nasred stola sirup (lat. syrupus, tal. siroppo) gust eerni sok; gusto ukuhan biljni ili voni sok; farm. gusto ukuhan lijek s 2/3 eera koji slui za poboljava- nje okusa toga lijeka sirvant (fr. sirvente) prigodna pjesma, vrsta lirske pjesme starih trubadu- ra (prvobitno u slubi svetaca i vla- dara), pohvalnog ili satirinog sadr- aja sistem 1309 sitomanij a sistem (gr. systema) ono to jc sastav- ljeno, sastav, sustav, cjelina; prema odreenom stajalitu ureena i od raznovrsnih stvari ili spoznaja sa- stavljena cjelina, skup ureenih di- jelova, npr. u matematici po logikim naelima ureena raznovrsnost ma- tematikih tvorevina poput jednad- bi, toaka, krivulja, povrina; oblik ureenja i upravljanja dravom; na- in rada, nain postupanja; plan, svr- hovito sastavljena cjelina (npr. su- stav svijeta, Sunev sustav, notni su- stav itd.); bez sistema bez veze, bez plana, neznanstveno sistematian (gr. systematikos) koji je u skladu s nekim utvrenim susta- vom, koji odgovara jednom utvre- nom sustavu sistematika (gr. systematikos u cjeli- nu spojen, u cjelinu sreen) 1. vje- tina planskog i znanstvenog izla- ganja, prikazivanja; plansko, znan- stveno prikazivanje; 2. razvrstavanje i grupiranje odreenih stvari i poja- va; 3. biol. grana biologije koja raz- vrstava i grupira organizme prema njihovoj slinosti ih razliitosti u: vrste, rodove, porodice, redove, klase i si. sistematizam (gr. systema sustav, cjclinski sastav, crjelinski sklop) sre- ivanje (ili: izgraivanje) po strogo znanstvenim metodama; naela po kojima se ovako radi; sklonost ovak- vom nainu rada sistematizirati (gr. svstema cjelinski sastav, cjelinski sklop) izvoditi (ili: izvesti) neto tako da ini skladnu cjelinu, srediti znanstveno, sreivati po loginom naelu, urediti u sustav sistematologija (gr. svstema, logia) znanost o svrhovitom i pravilnom sreivanju znanstvene grae sistematomanija (gr. systema, mania pomama, strast) pretjerivanje u te- nji da se sve dovodi i sreuje u znan- stvene sustave sistematski (gr. systcmatikos u qclinu spojen, u cjelinu sreen) ureen u obliku sustava, planski, metodian, ureen prema utvrenim stajaliti- ma (naelima), znanstveno obraen; dosljedan sistil (gr. syn, stylos, systylos sa stupo- vima s meusobnim razmakom od dva promjera) arhit. graevina, dvo- rana sa stupovima izmeu kojih raz- mak iznosi samo dvije debljine stu- pa, tj. sa stubovima naguslo sistilan (gr. systylos) arhit. s gustim stupovima sistilije (gr. systylos s gustim stupo- vima) mn. arhit. hodnici, dvorane sa stupovima nagu sto sistirati (lat. sistere) zadrati, zausta- viti, obustaviti, prekinuti, sprijeiti, ukinuti sistola (gr. systole) gram. skraivanje slogova, kratak izgovor dugog samo- glasnika; med. stezanje srca (supr. dijastola) sistrofa (gr. svstrofe) med. oteklina, ir sitakratija (gr. silos hrana, akratia ne- mogunost) med. nemogunost zadr- avanja hrane sitilistika (lat. stilus drak, pisaljka) 1. znanost o stilu, tj. dobrom i pravil- nom pisanju; prid. stilistiki sitiologija (gr. sition hrana, namirnice, logia znanost) znanost o hrani; v. si- tologija sitofag (gr. sitos ito, fagein jesti) zool. itojed sitofobija (gr. sitos hrana, folx)s strah) med. bolesna odvratnost, gadljivost prema jelu sitologija (gr. sitos penica, ito; hra- na, logia znanost) znanost o hrani sitomanija (gr. sitos hrana, mania po- mama, strast, ludilo) med. bolesna elja za jelom sitomctnr 1310 skala sitometar (gr. sitos penica, ito, me- tron mjerilo., mjera) sprava za mje- renje ita Sitting Buli (engl.) "Sjedei Hik" (indi- janski: Tatanka Yotanka), poglavica Sioux-Indijanaca (18341890); pobi- jedi amerikog generala Georgea Custera na rijeci Little Bighorn u junoj Monlani (1876.) situacija (Int. situs poloaj, situatio) stanje, poloaj (kuo, mjesta); dru- tveni poloaj, imovinsko stanje; ope stanje, prilike (vojske, drave i dr.); sadanje politiko stanje (u drava, Europi, svijetu); komedija situacija kazalino djelo u kojem se smijeh ne izaziva rijeima, nego samom rad- njom i temom djela; situacijski plan plan, npr. graevine, s obzirom na poloaj situirati (lat. situs poloaj, fr. situer) staviti, stavljati, postaviti, postav- ljati, poloiti, dati poloaj; bili dobro situiran biti u ekonomski povoljnom stanju, biti imuan situs (lat) poloaj; anat. prirodni poloaj nekog organa prema svojoj okolini; situs obliquu$ uten it. situs obtikvus uteri (lat.) kosi poloaj maternice sivrije (tur. sivri iljast) klijeti sa i- ljastim vrhom, tzv. "cvikcange" sispenec it. sikspens (engl.) engleski srebrni novac od 6 pensa, = 1/2 ilin- ga sizeren (fr. suzerain, lat. sursum, su- sum navie, gore) u feudalizmu: vla- stelin ih vladar koji je dao vazalu zemlju u feud, ili mu nametnuo svoju vlast sizerenitet (fr. suzerainete) vlast i do- stojanstvo sizerena Sizif (gr. Sisyfos) miL sin Ko lov, kralj Korinta, po prii otac Odisejev, po- znat kao prepreden i grabeljiv o- vjek; zato to je odavao tajne bogova, morao je za kaznu u podzemnom svi- jetu vjeno gurati golem kamen uz- brdo koji bi sc uvijek skoLrljao natrag kad bi ga dogurao do vrha; otuda: Sizifov posao uzaludan teak posao, besciljan posao koji umara sizigija (gr. syn s, zygon jaram) astr. konjunkcija i opozicija Sunca i Mje- seca (mlad i utap. Mjeseeve mije- ne); gram. v. konjugacija; takoer: izostavljanje srednjeg sloga; poet. v. diopoija sizmian (lat. sismicus) v. seizmian sizmograf (lat. sismicus. gr. grafo) v. seizmograf sizmometar (lat. sismicus, gr. metron) v. seizmometar sie (fr. sujet. lat. subjeetum) predmet, sadraj (nekog govora, spisa, umjet- nikog djela i dr.); glaz. glavni sta- vak, tema skabijes (lat. scabies) med. svrab (vrsta kone bolesti) skabin (lat. scabinus, tal. scabino) prav. porotnik skabinat (lat. scabinatus) prav. sluba porotnika, porotnitvo skabiozan (lat. scabiosus) med. svrab- ljiv skadenca (tal. scadenza) trg. rok, dan dospijea, dan plaanja mjcnice skadirati (tal. scadcrc) trg. dospjeti, istei (za rok plaanja mjenica) skafander (gr. skafe) pojas za plivanje; od pluta i dr.; plivako, ronilako odi- jelo skafoidan (gr. skafoeides kori ta St) u obliku amca, unast skala (lat scala) ljestve, stube; glaz. ljestvica, niz od est uzastopnih to- nova izmeu osnovnog tona i oktave, dakle, sedam stupnjeva izmeu ok- tave i osnovnog tona; fiz. na stup- njeve podijeljna ljestvica kod baro- metra i slinih instrumenata; podjela na stupnjeve, mjerilo, razmjer; u osi- guranju: promjenjiva vrijednost osi- gurane robe za vrijeme trajanja osi- guranja; otuda: skala osiguranja osi- skalar 1311 skas guranje robe s promjenjivom vrijed- nou skalar (lat scala ljestve, stube) fiz. sva- ka veliina koja je potpuno odree- na brojnom vrijednou; usp. vektor skal ama veliina (lat. scalaris Ijes- tvini) fiz. v. skalar (usp. vektorska veliina), ljestvina veliina skaldi (nord.) mn. islandski i norveki pjesnici-pjevai, od VIII. do XIII. st. skal enoedar (gr. skalenos raznostra- nian, nejednakih stranica, edra os- nova) min. kristalni oblik omeen s 8 ili 12 raznovrsnih trokuta sknlmn (gr. skalmos) vet. zarazna konjska bolest, javlja se u obliku upa- le dinih organa, praena slabom groznicom, bronhitisom, kaljem i ba ljenjem skalp (engl. sealp lubanja) zguljcna ko- a s glave pobijeenih neprijatelja, ratniki trofej sjevernoamcrikih Indijanaca i nekih drugih naroda skalpel (lat. scalpellum) med. manji ki- rurki no kod kojega je otrica ne- pomino usaena u drak skalpirati (lat. scalpere grepsti, rezati, engl. scalp lubanja) oderati kou s glave (po obiaju sjevernoamerikih Indijanaca i nekih drugih naroda koji su to inili pobijeenim neprijate- ljima u znak pobjede) skulptura (lat. scalptura) rezanje (ili: urezivanje) dubaem; osobito: vje- tina pravljenja malih reljefa u ka- menu i na peatima (razliito od skulpture) skaljola (Lal. scagliola) mjeavina od finog gipsa i tinjca u prahu sastav- ljena u smjesu pomou ljepila; upo- trebljava se za izradbu kamenih slika slinih mozaiku skandal (gr. skandalon) sablazan; bru- ka, sramota, sramotna stvar; vika. galama, nered; ljutnja, srdba skandal i ra ti (lat. scandalum) praviti (ili: izazvati, izazivati) skandal skandalizirati (lat. scandalisare) sa- blazniti, sablanjavati; izazivati ja- ku ljutnju, srditi, rasrditi; skandali- zirali se sablanjavati se, ljutiti se skandalozan (lat, fr. scandaleux) sa- blanjiv, sramotan, odvratin, ua- san skandij (lat. scandium) kem. element, atomska teina 45,10, redni broj 21, znak Sc, kovina skandi navi zam (lat. Scandinavia) 1. tenja da se skandinavske zemlje (Danska, vedska i Norveka) uje- dine ili barem sklope savez za napad i obranu; 2. knjievni smjer B. Bi0rn- sona i II. Ibsena skandirati (lat. scandere) metr. dijeliti stihove po stopama i itati ih po tak- tu (ritmu), bez obzira na znaenje skanzija (lat. scansio) metr. dijeljenje i itanje stihova po stopama; skandi- ranje skapulalgija (lat. scapula plea. gr. algos bol) med. bol u pleima skapul odi ni j a (lat. scapula plea, gr. algos bol) med. v. skapulalgija skarabej (lat. scarabaeus, gr. karabos) zool. kotrljan (kukac) skaredan (rus.) ruan, gadan, nakazan. neprilian; prljav, bezobrazan skarificirati (lat. scarificare) med. malo zarezati, boenuti lancetom, npr. des- ni, radi putanja malo krvi skariflkacija (lat. scarificatio) med. malo zarezivanje. ubod skarifikato- rom radi putanja malo krvi skarifikator (lat. scarificator) kirurki instrument za povrinsko zareziva- nje koe radi putanja malo krvi; poljoprivredna sprava koja okomito ree zemlju noevima (ekstirpator) skarlatinn (lat scarlatina) med. v. ar- lah skarlatlnozan (lat. scarlatinosus) ar- lahni, slian arlahu skas (tal. scossa) 1. udarac; 2. strmenit put skaska 1H12 skijagrafija skaska (rus.) pria, bajka skati ng- ri ng it. sketing-ring (engl.) port, betonska ili asfalt na staza za klizanje na cipelama s 34 kota- ia skatofagija (gr. skor gen. skatos izmet, fageo jedem) med. jedenje izmeta (duevna bolest) skatol (gr. skor gen. skatos izmet. lat. oleum ulje) kem. trula bjelanevi- nasta tvar u ljudskom izmetu koja uzrokuje njegov neugodan miris skaut (engl. scout) izvidnik, lan meu- narodnog omladinskog saveza izvid- nika (skautizma) skautizam (engl. seaut izvidnik) nain tjelesnog odgajanja mladei kojem je cilj da se gradska mlade dovede u vezu s prirodom i upozna s pojavama u prirodi putem izleta i logorovanja po umama, gdje se ui razvijanju samopomoi s lozinkom: "Budi spre- man"; ovaj pokret zahtijeva od svojih lanova trijeznost, osobito zabranjuje pie i puenje skavi d (engl. scavage) gradska cari- na, troarina (u Londonu) sknzon (gr. skazo hramljem) metr. v. holijamb ske (engl. sketch) nacrt, skica; kratak sastav; kaz. kratka dramska aljiva igra zasnovana na vanjskim scen- skim efektima; kratka glaz. izvedba skelalgija (gr. skelos bedro, algos bol) med. bol u bedrima skelet (gr. skeleton sc. soma) "isueno tijelo", Lj. kostur skel etografi j a (gr. skeleton kostur, grafia opis) opisivanje kostura skeleton (engl.) kostur, rebra (broda, kiobrana); port, niske sanjke na ko- jima voza lei potrbuke i pokree ih nogama skeletopeja (gr. skeleton kostur, poieo pravim, inim) vjetina pravljenja ko- stura skelonkus (gr. skelos bedro, onkos ma- sa) med. oteklina bedra skepsa (gr. skepsis promatranje, raz- miljanje) sumnja, sklonost sumnja- nju. osobito glede mogunosti spo- znavanja istine skeptar (lat. sceptrum, gr. skeptron) ezlo (kao znak vladalarske moi careva i kraljeva); pren. vlast skepticizam (gr. skepsis promatranje, miljenje) fil. shvaanje koje sumnja u mogunost spoznaje, a dolaenje do istina smatra iskljuenim i nemo- guim skeptiki (gr. skeptikos) sumnjivo skeptik (gr. skeptikos koji nita odre- deno ne tvrdi, ve samo izrie svoje miljenje uz. dvojbu) fil. onaj koji sumnja u mogunost spoznavanja is- tine, pristaa skepticizma; nepovjer- ljiv ovjek skercando (tal. seherzando) glaz. alji- vo, nestano, vragolasto; skereozo skerco (tal. seherzo, njem. Scherz) a- ljivo i nestano glazbeno djelo skereozo (tal. seherzoso) v. skercando skica (tal. schizzo) na brzinu izraen (neizveden potpuno) crte; nacrt, os- nova, glavni potezi neeg (npr. slike, kipa, graevine i si.); lit. crtica, pri- ica skicirati (tal. schizzare) izraditi (ili: iz- raivati) u glavnim potezima, na br- zu ruku nacrtati, naznaiti, napraviti nacrt ega skicist (tal. schizzare izraditi u glavnim potezima) slikar koji se zadovoljava izradbom karakteristinih dijelova na slici, a ne ulazi u briljivo izvoe- nje pojedinosti skif (ongl. skiff) port, dug i uzak trka- ki amac, vrsta skulera, u kojem vozi samo jedan vesla sa dva vesla skijagrafija (gr. skia sjena, grafia bi- ljeenje. crtanje) izraivanje fotograf- skih rentgenskih snimaka; vjetina odreivanja vremena prema sjeni, skijamahija 1313 skl erometar vjetina izraivanja sunanih sato- va; skio grafija ski j amahi j a (gr. skia sjena, mache borba) borba sa sjenom, borba sa zr- calima; port, borba sa zamiljenim protivnikom, npr. kod boksakog tr- eninga; skiomahija ski j askop (gr. skia sjena, skopeo pro- matram) ispitiva sjena sunani sat skij askopij a (gr. skia sjena, skopeo promatram) med. promatranje stva- ranja siena u oku; opt. = rentgeno- skopija skija (norv. ski) sport, skliza na ski- jama skijati (norv. ski) port, sklizati se na skijama skijatrofija (gr. skia sjena, trofeo hra- nim) odgajanje u sjeni, tj. u sobi, bez blagotvornog utjecaja vanjskog svi- jeta: takoer: sobna uenost, kabi- netska uenost, bez veze sa stvar- nou skijo (norv. ski) mn. port, drvene skli- zaljke 810 cm iroke, do 3 m duge i na vrhu zavrnute za 1315 cm skij e (norv. ski) mn. port. v. ski skij ering (norv. ski) port, skijanje po- mou konja ili motocikla koji skijae vuku o konopcu dugom desetak me- tara (u krajevima gdje nema dovolj- no prikladnih terena za taj port) ski j eropi j a (gr. skieros sjenovit, orao vidim) med. varka vida kod koje bo- lesnik sve predmete vidi zamraene skiografija (gr. skia sjena, grafia pi- sanje, biljeenje, crtanje) v. skijagra- frja skiomahija (gr. skia sjena, mache bor- ba) v. skijamahija skiomnntija (gr. skia siena, manteia proricanje, gatanje) proricanje iz sje- ne; takoer: = nekroinantija skioptikon (gr. skia sjena, optikon vid- ni, koji pripada vidu) opt. ureaj za prikazivanje poveanih shka u mra- ku (usavrena "arobna svjetiljka") pred velikim brojem gledatelja (npr. u koli) skiostat (gr. skia sjena, istemi posta- vim) sat za odreivanje sunanog vremena Skiti (gr. Skythai, lat. Scythae) mn. u starom vijeku: ime svih nomadskih naroda sjeverno od Crnog mora i Kaspijskog jezera do duboko u isto- nu Aziju skitovi (gr. skytos stavljena koa) mn. mali samostani u kojima su ivjeli redovnici pustinjaci (naziv po tome to su prvi takvi pustinjaci bili pravi beskunici, te se zadovoljavali koa- ma raznih ivotinja od kojih su sebi pravili atore) sklambe (tur.) pojas koji sc opasuje ko- nju oko prsa, konjski oprnjak sklera (gr. skieros tvrd) anat. bjeloo- nica (oka) skleradenitis (gr. skieros tvrd, aden lijezda) med. otvrdnue limfnih li- jezda zbog upale sklereide (gr. skieros tvrd) mn. bot. veoma tvrde i vrste stanice s odeb- ljalim opnama (membranama) koje biljku ine vrom sklerenhim (gr. skieros tvrd, enchvma uljev) bot. odcbljalo i otvrdnulo sta- nino tkivo koje biljci daje vrstou sklerija (gr. skieros tvrd) med. ulj skleritis (gr. skieros tvrd) med. upala bjeloonice sklerocij a (gr. skieros tvrd; suh) klup- ko gljivinih vlakana sklerodaktilija (gr. skieros tvrd, dak- tvlos prst) med. otvrdnjavanje prsti- ju sklerodermija (gr. skieros tvrd, erma koa) v. ski orem sklerom (gr. skleroma otvrdnjavanje. otvrdnue) med. v. sklerem sklerometar (gr. skieros tvrd, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje tvrdoe neke tvari sk I eroti ci 1314 skotizam sklerotici (gr. sklcros suh, lat-. sclero- tica) med. sredstva za zasuivanje sklerotian (gr. skleros) tvrd, otvrd- nut, zadebljan, ovapnjenjen .sklcrotika (gr. sideros tvrd) v. sklera skleroza (gr. skleros tvrd, suh) sue- nje, otvrdnjavanje, ovapnjenjc; med. bolesno otvrdnjavanje organa i tki- va; arterioskleroza skol ast i ci zam (gr. scholastike) fil. pogledi i naela skolastiara skolastiari (gr. schole kola. lat. scho- lastici) fd. kolski znanstvenici, kol- ski mudraci; srednjovjekovni kr- anski filozofi koji su pokuavali utvrditi znanstveno-filozofski sustav kranske Crkve (S. Eriugen, Rosce- lin, A. Canterburjjski, Ablard, To- ma Akvinski, D. Scotus i dr.); prije- zirno: naklapala ija je mudrost vise za kolu nego za ivot skol asti ki (gr. scholastikos dokon; kolski; ovjek kolske mudrosti) kolski; pren. domiljat, mudrijaki; skolastiko pitanje kolsko pitanje, mudrijako pitanje; skolastika filo- zofija v. skolastika skolastika (gr. scholastikos kolski; ovjek kolske mudrosti; prvo znae- nje: dokon, koji ima vremena uiti, scholastike) 1. fil. srednjovjekovna filozofija koja je nastojala dokazati da su vjerske istine istodobno i nune istine razuma; to je, zapravo, teolo- gija ili, kako su je nazvali, "slukinja teologije" skolastika Gat. scholastica. gr. schole kola) 2. kod katolika: asna sestra koja je i uiteljica skol eki j aza (gr. skolex glista) med. glisna bolest, bolest od glista skolekodian (gr. skolekodes crvast, skolex glista, crv, eidos oblik) kao crv, crvast skolekologija (gr. skolex glista, logia znanost) znanost o prstenastim glis- tama skoleks (gr. skolex. gen. skolekos crv, glista) prednji dio gliste skolij c (gr. skolios krivuljasl) staro- grke stolne pjesme (poamee) koje su sc, uz liru, pjevale kod gozbe skoLiom (gr. skolioma iskrivljenje) med. v. skolioza skol i oza (gr. skoliosis iskrivljenje) med. bono krivljenje hrptenjae, kralj enice skol opendra (gr. skolopendra) zool. sLriga. stonoga skontirati (tal. seontare) trg. v. diskon- tirati skonto (tal. seonto) trg. v. diskonto skontracija (tal. seontro) trg. obrauna- vanje meusobnih potraivanja i obveza na Laj nain to jedan plaa drugom samo razliku (skontro) skontrirati (tal. seontrare) trg. v. ris- kontrirati skontro (tal. seontro) trg. riskontro skor (engl. seore) port, broj bodova u igri, broj golova na utakmici skorbut (lat. seorbutus) med. zarazna bolest s poveanim gubljenjem snage i povrinskim krvarenjem, osobito u miiima lista i desnima; nastaje zhog nedostatka vitamina i jedno- line prehrane (pomanjkanja bjelan- evina i svjeog povra), gnjilac skorifikacija (lat. scorificatio) pretva- ranje u trosku (ljaku) skorija (gr. skoria) troska, drozga, ljaka skorzo (tal. seorso) trg. proli mjesec, = pasato; takoer: rok plaanja mje- nice skotazma (gr. skotasmos pomrina, tama) med. mrak pred oima, nes- vjestica koja sprjeava sposobnost gledanja, mrlje vidnog polja skotisti fil. pristae filozofije Dunsa Scotusa; v. skotizam 1. skotizam 1. fil. filozofija srednjovje- kovnog franjevca Dunsa Scotusa koji je smatrao volju osnovnom silom skotizam 1315 skrutinij due i nastojao odvojili filozofiju od teologije skotizam (lat. Scoti) 2. osobitost kot- skog jezika skotodinija (gr. skolia pomrina, mrak, odvne bolest) med. v. skotaz- ma skotof obi j a (gr. skotia mrak, fobos strah) med. strah od mraka skotograf (gr. skotia pomrina, mrak, grafo piem) sprava pomou koje se moe pisati u mraku skotoma (gr. skotoma mrak na oima zbog nesvjestice) med. v. skotazma skotomija (gr. skotizo pomraim) med. v. skotazma skrab (engl. scrub) biljna zajednica su- hih ikara niskih akacija u sjeve- roistonom dijelu Australije skrahirati (isp. krah) propasti, slomiti se, pasti pod steaj skram (engl. seramble) port, u ragbiju: otimanje oko lopte skrejper (engl. serape strugati, grep- sti. seraper struga, greba) teh. stroj za kopanje i prenoenje velikih ko- liina zemlje, upotrebljava se pri ve- likim zemljanim radovima (skrejper od 4,6 nv* moe za I sat iskopati 84 m~ zemlje i preniieti je na daljinu od 60 m) skribent (lat. scribens) pisar, prepiiva krinja (lat. scrinium) sanduk, drveni koveg, kutija; krinja kri p (engl. scrip) privremena prizna- nica koja se izdaje za jo u cijelosti neisplaene ili neizradene originalne dravne vrijednosnice (engleski bur- zovni izraz, kratica od inscription) skripta (lat. scriptum) pisano, napisa- no, pismeno; kolski sastav radi vje- hanja u prevoenju; pisano preda- vanje; pisana naredba skriptgerl(a) (engl. scriptgirl) zapisni- arka, enska osoba koja vodi sve pi- sane radnje pri snimanju filma skriptor (lat. scriptor) pisac; pomonik kustosa (u bibliotekama, knjini- cama) krip turist (lat. scripturista) proua- vatelj Svetog pisma: lan sljedbe "skripturusta" koji su bili pristae ponovnog krtenja i vjerovah samo u ono to pie u Svetom pismu skrofula (lat. scrofa krmaa, scrofula krmaica) med. tuberkulozna otekli- na lijezda, oteena i otvrdnula vrat- na lijezda skroful i zam (lat. scrofula krmaica) med. oteenost vratnih lijezda skrofulozan (lat. scrofulosus) med. s oteenim, tuberkulozno oholjehm li- jezdama skrotalnn (lat. scrotalis) anat. koji pri- pada monjama skrotiformao (lat. scrotiformis) monji- ast, u obliku monji, slian monja- ma skrotocela (lat. scrotum monje, gr. kele bruh, kila) med. bruh, kilavost (monji) skrotum (lat. scrotum) anat. monja (u kojoj se nalaze sjemenici) skrupula 1. (lat. serupulum) georri. de- seti dio jedne linije; ezdeseti dio stupnja (jedna minuta); 2. (lat. seru- pulus) uplaenost (ili zabrinutost) zbog dunosti, bojaljivost. pretje- rana tonost, savjesnost u poslu skrupul ozan (lat. serupulosus) pre- tjerano toan, krajnje oprezan i sa- vjestan skrupulozitet (lat. scrupulositas) pre- tjerana tonost, krajnja savjesnost akrutator (lat. serutator, tal. seruta- tore) istraiva, ispitiva; osobito: skuplja glasova, broja glasova; skrutalori (tal. serutatori) mn. tri skupljaa glasova pri izboru bisku- pa ih pape skrutinij (lat. scrutinium) ispitivanje, istraivanje; u crkvenom pravu: ispi- tivanje sposobnosti pristupnika prije skuleri 1316 slavomanija nego Sto e primiti neku crkvenu slubu ili poloaj (kod katolika); bi- ranje (ili: izbor) biskupa ili pape; bi- ranje putem glasovanja listiima ili kuglicama, tajno glasovanje; per $cru.tinium it. per skrutinijum (lat.) putem skupljanja glasova (osobito pri izboru pape) skuleri (engl. scull) mn. port, uski tr- kaki amci u kojima svaki vesla vozi sa po dva vesla, tj. sa po jednim u svakoj ruci. bez kormilara; skuleri su i amci kojima se slue za prevo- enje preko rijeka, posebice na Temzi skulpsit (lat. sculpere klesati, seulpsit) na bakrorezima, pokraj imena umjet- nika: isklesao (je) N. N. skul ptor (lat. sculptor) kipar skulptura (lat. sculptura) kiparska um- jetnost, kiparstvo; kiparsko djelo, kip, statua; kiparski ukras; bakrore- zaka umjetnost skunk (engl.) zool. ameriki tvor, smrd- Ijivac (ivotinja iz porodice kuna, Mephitis mephitis); 2. trg. crno krzno amerikog tvora skurilan (lat. scumlis) prostaki aljiv, lakrdijaki, sramotan skvadri st (tal. squadrista) faistiki dobrovoljac (u doba Mussolinijeve diktature); faist koji je priao pokre- tu u samom poetku i pomogao Mus- soliniju uvesti vlast skvamozan (lat. squamosus) s ljuska- ma, Ijuskav skver (engl. square, lat. exquadra) sku- pina ili blok kua u obliku etvoro- kutnilca; osobito: etvrtast ili okrugao manji park u gradovima; mjera za povrinu, = 55,3 m 2 ekvoter (eng. squatter) u Sjev. Americi: naseljenik koji se bespravno naseli na neobraenoj zemlji; u Australiji: onaj koji uzme u zakup panjake iz- van granica ve izmjerenog zemlji- ta i bavi se ovarstvom i stoarstvom skvou (engl. squaw) ena sjevernoame- rikog Indijanca sky-scraper it. skaj-skrejpr (engl.) ne- boder, vrsta veoma visokih kua u Americi (30 i vie katova) skyj acker it. skajdeker (engl) otmi- ar zrakoplova, zrani gusar Skylab it. Skajleb (engl.) kratica od sky laboratory nebeski laboratorij, amerika svemirska postaja za ispi- tivanje uvjeta ivota u dugotrajnom besteinskom stanju skylight it. skajlajt (engl.) prozor na tavanici (za svjetlost odozgo); oberliht slacks it. sleks (engl.) dugake, iroke enske hlae slajd (engl. slide) projekcija, dijapozitiv, snimka prikazana na ekranu slajding (engl. slidingseat) pokretno sje- dalo u portskom amcu slalom (norv.) port, teka skijaka dis- ciplina na kratkoj, ali strogo propi- sanoj i veoma krivudavoj stazi slang (engl.) posebni govor jednog sta- lea (portski, ribarski, studentski, vojniki, lovaki, glumaki itd.); vul- garne rijei i izrazi londonske ulice slargando (tal.) glaz. proirujui slavistika znanost koja prouava du- hovni ivot i kulturu slavenskih na- roda, osobito slavenske jezike i knji- evnosti, slavenska filologija slavi zam (fr. slavisme) slavenstvo sla\ T izirati (fr. slaviser) poslaveniti slavofil (fr. Slave Slaven, gr. filos pri- jatelj, koji voli) prijatelj Slavena, lju- bitelj Slavena slavofob (fr. Slave Slaven, gr. fobeo bojim se) onaj koji se boji Slavena, koji mrzi Slavene slavoman (fr. Slave Slaven, gr. mania pomama, ludilo, strast) ovjek koji se oduevljava slavenstvom slavomanija (fr. Slave Slaven, gr. ma- nia pomama, ludilo, strast) pretjera- na ljubav prema slavenstvu sle 1317 soci da sle (niz. Slee) sprava za izvlaenje bro- dova na suho, brodske saonice (u Nizozemskoj) sleeping-ear it. shping-kar (engL) kola za spavanje (u eljeznikom prome- tu) slentnndo (tal.) glaz. usporavajui slink (engl.) trg. krzna mladih janjaca iz Kine slip (engl.) engleska mjera za konac = 1800 jardi sliper (engl. slipper) papua; cipela od gume; grijalica za noge slogan (engl.) stari ritmiki ratni pokli kotskih gortaka: u SAD-u: lozin- ka, gfislo, krilatica (politika, kultur- na i dr.), npr. "Svakog tjedna kupi jednu knjigu" sloka (sanskr.) dvostih u epskim pjes- mama Hindusa, sastoji se od dva re- da sa po 16 slogova, od kojih svaki ima u sredini stanku (cezuru) slup (engl. sloop) mala, brza portska jedrilica s jednom katarkom; vrsta ratnih brodova u Engleskoj, Sjev. Americi i Rusiji smatta (tal. smalto) kem. plavo staklo koje se dobiva taljenjem prenih ko- haltovih ruda; izmrvljeno slui kao lijepa plava boja za bojenje porcu- lana, stakla i fajanse smani oso it. smaniozo (tal.) glaz. bi- jesno, zgranuto smaragd (gr. smaragdos, sanskr. ma- rakata) min. skupocjen dragulj, pro- ziran i kao trava zelen, vrsta berila smegma (gr. smegma mazanje, ma- siranje; mast) sapun; zool. koni loj koji izluuju lojne lijezde; med. si- rasti proizvod lojnih hjezda na gla- viu penisa smekti ci (gr. smeeho obriem, lat. smectdca) mn. farm. lijekovi za i- enje i ispiranje smekti an (gr. smeeho, obriem) koji isti, koji ispire smerdakovtina izvedcnica prema pre- zimenu merdakov (lik pokvarenja- ka u romanu Braa Karamazovi F. Dostojevskoga) smoki ng (engL) zapravo: kaput koji se nosi u sobi za puenje; kratak, du- boko izrezan crni kaput, opiven svi- lom, za sveane prilike smorendo (tal.) glaz. umirui smorzando it. smorcando (tal.) glaz. gasei se, sve slabije; smorzato smorzato it. smorcato (tal.) glaz. v. smorzando Sn kem. kratica za kositar (lat. stan um) snaj per (engl. sniper) voj.. port, odli- an strijelac, onaj koji dobro vlada vjetinom gaanja, prikrivanja i pro- matranja, otro strijelac; vrsta preciz- ne puke s dalekozorom snob (engl.) onaj koji slijepo slijedi modu i obiaje tzv. "vieg svijeta", onaj koji hoe izigravati gospodina, a nema za to ni smisla ili sredstava, umiljen ovjek (izraz je, vjerojatno, kratica od lat. izraza sine nobititate = bez plemstva, od napomene koju su u XVIII. st. stavljali, u skraenom obliku s. nob., u katalozima engles- kih sveuilita uz ime mladia gra- anskog podrijetla) snobizam (engl. snob) osobine kojima se odlikuju snobovi: pridavanje va- nosti sebi. izigravanje gospodina bez uvjeta za to, umiljenost soap it. soup (engl.) sapun soarej a (fr. soiree, lat. serus kasni) ve- er; veernje drutvo (ili: posijelo), veernja priredba soarija (fr. soierie) svilara; tvornica svi- le; svilena roba soave (tal. soave) glaz. blago, ljupko, umilno soavemente (tal.) glaz. v. soave socida (lat. socida) prav. vrsta ugovora o zakupu po kojem zakupnik prima inventar zakupljenog imanja, osobito Societas Jesu 1318 soci ol ogi j a stoku, po procjeni, dakle, /opravo ga kupuje Societas Jesu (lat.) Druba Isusova slubeni naziv isusovakog (jezuit- skog) reda. isusovci socij alan (lat. socialis) 1. drutveni, koji se tie drutva; socijalna demokraci- ja oblik vladavine koji se temelji na drutvenoj jednakosti i ravnoprav- nosti; socijaldemokrat pristaa soci- jalne demokracije; socijalna etika smjer u etici koji smatra predmetom etikog djelovanja ovjekov drutve- ni ivot; socijalna medicina grana medicine koja prouava zdravstveno slanje naroda i pronalazi puteve i naine da se ono popravi; socijalna politika na potrebama graanskog drutva znanstveno utemeljen drav- ni sustav koji tei za ostvarenjem naela socijalizma, dravna politika s "ciljem pomaganja" drutveno ugro- enih; socijalna reforma postupno mijenjanje drutvenih odnosa nabo- lje; socijalna higijena grana socijalne medicine koja prouava higijenske prilike u narodu i radi na njihovom poboljanju, bori sc protiv alkoholiz- ma, spolnih bolesti, tuberkuloze i os- talih zaraznih bolesti itd.; socijalni konirakt drutveni ugovor; socijalno pravo drutveno pravo; 2. drutven, drueljubiv, druevan socij alisti Gat. socialis drutveni) pri- stae naela socijalizma; takoer: engleska udruga za filantropizam i racionalizam socij alistiki (fr. sodalisme) koji pri- pada socijalizmu, koji se tie socija- lizma, koji oznaava socijalizam, ko- ji se temelji na socijalizmu socij alitet (lat. socialitas) druevnost, drutvenost-, drueljubivost, nagon za drutvenim ivotom, sklonost dru- tvenom ivotu socijalizacija (lat socialisatio) pretvara- nje osobnog vlasnitva u zajedniko socijalizam (lat. socialis drutveni od socius drug, fr. socialismc) filozofska, ekonomska ili politika teorija i po- kret kojemu je cilj postizanje dru- tvene jednakosti ljudi na osnovi za- jednice dobara, prije svega sredsta- va za proizvodnju, tj. zalae se za prevladavanje opeg interesa i do- bara nad privatnima; utopijski soci- jalizam opi naziv za socijalistike teorije koje se javljaju na prijelazu iz feudalizma u kapitalizam, tj. prije K. Marxa (predstavnici: C. H. de Saint-Simon, Ch. Fourier, R. Owen) socijalizirati (lat. socialisarc) podru- Lveniti, uiniti drutvenim, druev- nim, drueljubivim; podrutviti, po- drutvljavati, pretvarati (ili: pretvo- riti) osobno vlasnitvo u ope; urei- vati (ili: urediti) po naelima socija- lizma socij ativ (lat. socius drug) gram. in- strumental s prijedlogom s kojim se oznaava drutvo, npr. Doao sam s bratom socijetet (laL. societas) udruga, zajed- nica; trgovako drutvo; znanstveno drutvo socijus (lat. socius) drug, pratitelj; su- dionik, ortak; saveznik sociografija (lat. socius drug, gr. grafo piem) opisivanje ivotnih prilika i opeg stanja nekog naroda u jednom odreenom vremenskom razdoblju sociolog (lat. socius drug, gr. logos) znanstvenik koji se havi sociologijom sociologija (lat. socius drug, gr. logia znanost) znanost o osnovnim uvje- tima ljudskog drutva (izraz potjee od O. Comtea, osnivaa novije socio- logije); kao socijalna statika i mor- fologija, sociologija prouava oblike, ustrojstvo i razloge trajanja i vrstine odreenih stanja ljudske zajednice; kao socijalna dinamika, ona prou- ava uvjete i zakone razvoja ljudskog drutva sociologizam 1319 sofizam sociologizam (lat. socius drug, gr. lo- gia znanost) fil. shvaanje po kojem sve duhovne i kulturne injenice i pojave treba objanjavati iskljuivo drutve ni m stanjem soda (fr. soude, tal., port,, p. soda, lat. salsus) 1. kem. natrijev karbonat, ima veliku vrijednost u industriji sta- kla, sapuna, kao i za pranje, bijelje- nje i dr. (prije se dobivala iz pepela nekih morskih i primorskih biljaka, a sada gotovo iskljuivo od kuhinjske soli); 2. voda s otopljenom ugljinom kiselinom, C02 (u posebnim, vrstim staklenim hocama, tzv. sifonima) sodij (lat. sodi um) kem. v. natrij Sodoma (hebr.) legendarni grad u Pale- stini. na podruju sadanjeg Mrtvog mora, koji je s Gomorom zbog bez- bonosti i razvrata bio uniten va- trom; (Post 19): pren. grad grijeha i razvrata sodomija protuprirodno zadovoljavanje spolnog nagona izmeu ovjeka i i- votinje (po gradu v? od omi gdje su, prema predaji, bludniili na ovakav nain) sodomist onaj koji vri sodomiju sofa (ar. sofet, p., tal. sofa) iroka klu- pa du zida, u sobama, pokrivena tkaninama, na kojoj se sjedi i spava soferimi (hebr.) "knjievnici", skupljai, tumai i uitelji "zakona" kod ido- va nakon izgnanstva, uivah su vei ugled i od sveenika sofija (gr. sofi a) mudrost sofioni (tal. soffioni) mn. kem. pare (fu- marole) koje sadre bornu kiselinu i izbijaju iz pukotina zemlje (u Tos- cani), iznad kojih su bazeni s vodom u koju skupljaju bornu kiselinu sofist (gr. sofistes) onaj koji se namjer- no slui lanim zakljucima, pre- preden mudrija; fil. u V. st. pr. n. e.: ovjek od znanosti, mudrac, na- rodni uitelj i prosvjetitelj; kasnije, malo-pomalo, sofisti su se izvrgnuli u ljude koji su od svog znanja napra- vili unosan posao, sluei se iskriv- ljavanjem istine, zakona itd., kako je kad trebalo; najznaajniji i znan- stveno najsolidniji bio je Protagora sofisterija v. sofistikacija sofistiki (gr. sofistikos) namjerno krivotvoren i pogrean (sud, dokaz) sofjstika (gr. sofistes) filozofija prvih sofista, tj. uvjerenost u odnosnost (ili: relativnost) ljudske spoznaje u teorij- skom i praktinom pogledu; na- mjerno iskrivljavanje istine i prav- ljenje lanih zakljuaka pomou go- vornike vjetine sofistikacija (lat. sophisticatio) krivo- tvorenje, kvarenje; krivotvorevina; fil. sofistikacijama istog uma naziva Kant zakljuke istog uma koji ne sadre empirijske premise i pomou kojih na temelju neeg to znamo stvaramo zakljuke o neemu o emu nemamo ni pojma, a emu ipak pri- dajemo objektivnu realnost; to su so- fistike opsjene istog uma, npr. kada na temelju toga to postoji svijet, ili na temelju svrsi shodnostd organi- zama. ih na osnovu postojanja "mo- ralnog zakona u nama" zakljuujemo da postoji Hog sofita (tal. soffitta) arhit. izgled luka, arhitrava ili ukraenog stropa kad se gledaju odozdo; kaz. pokretna, vi- sea dekoracija na pozornici koja prikazuje nebo, oblake i dr. sofizam (ar.) 1. mistino nauavanje jedne vjerske sljedbe, osobito u Per- ziji i Indiji, po kojem je sve to u svijetu postoji identino, a ovjek emanacija boanstva koja tei po- novnom sjedinjenju s boanstvom sofizam (gr. sofisma lukavstvo, zava- ravanje} 2. neto mudro ili lukavo smiljeno; osobito: zakljuak na te- melju dvosmislenosti izraza za sred- nji pojam gdje se to ini radi obma- njivanja drugog (primjer: Epimenid, sofologija 1-320 sol ari zacija Kreanin, kae da svi Krcani lau; a Kpimenid je sam Kreanin. te, pre- ma tome. nije istina da Krcani la- u; dakle. Epimenid govori istinu: da- kle. svi Krcani lau sofologija (gr. sofos mudar, logos go- vor) podrugljiv (ironian) nain na koji neki pisac ili govornik, na osnovi premisa nekog prihvaenog miljenja (s kojim se on u dui ne slae), izvodi zakljuke formalno pravilne ali stvarno potpuno apsurdne, pa ih on- da, drei se strogo logine dosljed- nosti, s "uvjereiiou" brani i zastupa; to, zapravo, ini s namjerom kako bi uinio oiglednom svu glupost toga miljenja; sofologijom su se ljudi e- sto sluili da bi mogli, bez opasnosti po sebe, izrei neku misao koju su vladajue drutvene snage strogo za- branjivale sofra (tur.) stol sofronisterij (gr. sofronizo opametim, pouim, lat. sophronisterium) bol- nica, dom za umobolne sofrosine (gr. sofrosyne) razboritost, umjerenost, suzdrijivost, trijeznost (jedna od etiri kardinalne vrline u starogrkoj filozofiji) softa (tur.) student islamske teologije i prava, uenik medrese softbaU it. softbol 'engl. sofi mek, bali lopta) port, vrsta bejzbola, ali se igra mnogo veom i mekom loptom software it. softver (engl.) programi i naini uporabe elektronikog rau- nala soggetto it. sodcto (tal.) glaz. stavak ih tekst koji treba glazbeno obraditi soja (lat. soja hispida) bot. vrsta graha u Kini i Japanu ije se brano upo- trebljava za jela sokak (ar. zukak, tur. cokak) kratka i uska ulica sokl (fr. socle, njem. Sockel. lat. soccu- lus) podloga, podnoje, postolje, sto- pa Rokratika nain pouavanja grkog fi- lozofa Sokrata (470399. pr. n. e.) koji se sastoji u tome da se ideje ra- zviju iz duha samog uenika, time to ovaj, vjeto postavljenim pita- njima, malo-pomalo sam doe do poi- ma koji mu je uitelj htio objasnili; v. majeutika sokratovci fil. Sok ratovi prijatelji i ue- nici: Kscnofon, Eshin, Euklid, Fedon, Antisten, Aristip i dr. sokratovska ironija upoznavanje ne- ijih ideja i intelektualne vrijednosti na taj nain to se pred njim napra- vi kao da nita ne zna sokratovska metoda v. sokratika sokratovske kole fil. kole starog vi- jeka koje su proizile iz Sokratovog nauavanja sokslet ureaj za steriliziranje mlijeka (nazvan po izumitelju K. Soxhlety, 18481926) Sol (lat.) mit. rimski bog sunca; Sunce; kem. ime za zlato solak (tur.) 1. ljevoruk ovjek, ljevak; 2. nekada: pripadnik posebnog tur- skog gardijskog janjiarskog korpu- sa solanaceae it. solanacee (lat.) mn. bot. pomonice (mnoge sadre otrovne al- kaloide, a neke su jestive) solanin (lat. solanum) kem. otrovan al- kaloid u mnogim vrstama biljke so- lanum, npr. i u klicama starog krum- pira solanum (lat.) bot. pomonica, biljna porodica s oko 1200 vrsta solarij 1. (lat solum tlo, zemljite, so- larium) prav. porez na zemljite; 2. (lat. sol Sunce) sunani sat, suna- nik; sat uope; mjesto izloeno suncu, ravan krov (za sunanje), sunana kupka solarizacija (lat. solarisatio) sunanje, osunavanje; u fotografiji: pojava kad nastupa suprotno djelovanje svjet- losti ako se ploa veoma dugo osvjet- solarni 1321 solidnost ljava, npr. kod snimaka predjela: slika sunca je u negativu staklasto sjajna, a u pozitivu duboko crna solarni (lat. solaris sunani) koji se tie Sunca, Sunev, sunani; salama kon- stanta fiz. koliina topline koju svaki kvadratni centimetar crno Zemljine povrine primi zraenjem od Sunca u jednoj minuti pri okomitom ozra- enju na granici zranog oceana ili omotaa (= 1.93 gram-kalorije): so- larni stroj mehanika naprava koja toplinu sunanog zraenja koristi kao pogonsku snagu; solarna svjetlost sunana svjetlost; solarno ulje sun- ano ulje koje se dobiva od smeeg ugljena i ima veliku mo svijetJjenja soldat Ctiil. soldato, lat. soldatus) prvo- bitno: vojnik koji slui za plau, pla- enik; sada: vojnik soldateska (tal. soldatesca) razuzdana vojska, nedisciplinirana vojska solecizam (gr. soloikismos) jezina po- greka, osobito u pravilnom izgovo- ru i sintaksi; pren. pogreka protiv prirodnih zakona (naziv po cilicijskoj koloniji Soloi gr. Soloi iji su Stanovnici svoj atiki materinski je- zik pod stranim utjecajem sve vie kvarili) solenitet (lat. solennitas) sveanost, svetkovina: prav. zakonski oblik; so- lennitas testamenti (lat.) oblik koji. po zakonu, treba imati oporuka solenoid (gr. solen cijev, eidos oblik) fiz. cjevasta metalna zavojnica koja se pri voenju elektrine struje po- naa kao magnet solfatara (tal. solfo, lat. sulphur sum- por) geol. izvor vrele vodene pare sa sumporastom kiselinom i sumpo- rovim vodikom, pojava koja kod vul- kana znai prelazak iz rada u mi- rovanje solfeirati (tal. solfeggiare) glaz. pje- vati solfedo, vjebati se u pjevanju soimizacije solfeggio it. solfeo (tal.) glaz. melo- dijsko vjebanje u pjevanju bez rijei (teksta) solgabirov (mad.) kotarski naelnik solicitacija (lat. solicitatio) uznemira- vanje; moljenje s navaljivanjem; prav. voenje parnice solicitant (lat. sollicitans) prav. trai- telj. molitelj, podnositelj molbo solicitator (lat. sollicitator) prav. vodi- telj parnice solicitirnti (lat. sollicitare) pokrenuti, pokretati; draiti, razdraiti; uzne- miravati; prav. sudskim putem go- niti, traiti pravni lijek solidan (lat. solidus) vrst, gust, zbijen; trajan, izdrljiv, valjan; temeljan, po- stojan, pravi, istinit, estit; trijezan, umjeren; zdrav, jak (tijelom) solidaran (lat. solidaris) zajedniki, uzajamno odgovoran (po naelu: svi za jednog, a jedan za sve) solidarizam (lat, solidaris) sustav koji se, najprije u Francuskoj, samostalno razvio (pored individualizma i soci- jalizma) s idejom o potrebi odree- nog prirodnog solidariteta koji bi na- ao izraz u pravednom rjeenju pi- tanja podjele rada, nasljednosti do- h;ira i dr. solidarizirati (lat. solidaris) uiniti uzajamno obveznim i odgovornim; so- lidarizirali se suglasiti se, sloiti sc s kim, uzajamno se obvezati solidarna patologija med. teorija o bo- lesti koja smatra da su osnove bole- sti vrsti dijelovi tijela, osobito ivci; supr. humoralna patologija solidarnost Gat, solidaritas) zajednika obveza, uzajamna odgovornost, svi- jest o potrebi uzajamne odgovorno- sti solidnost Gat, soliditas) gustoa, tvr- doa, vrstoa; trajnost, izdrljivost, jakost, postojanost; valjanost; teme- ljitost, pouzdanost, ispravnost; umje- renost soiilokvij 1-322 somatoliza .soiilokvij (lat. soliloquium) razgovor sa samim sobom; monolog solingen (njem. Solingen) opi naziv za proizvoda elino i eljezne industrije u njem. gradu Solingenu (noevi, sablje, pribor za jelo i dr.) solipsist (lat. solus sam, bez drutva, ipse sam, osobno) fil. pristaa solip- sizma; sebinjak, egoist solipsizam (lat. solus sam, bez drutva, ipse sam, osobno) sebinost, egoizam; fil. shvaanje koje vjeruje samo u postojanje vlastitog ja i u njegove doivljaje, a sve drugo to je izvan njega smatra predodbama (posebni oblik subjektivnog idealizma) solist (tal. solo) pjeva koji pjeva sam, uz pratnju glasovira ili orkestra snlitar (lat. solitarius) 1. usamljenik, pustinjak, udak; 2. jedan briljant uglavljen u prstenu; 3. astr. zvijee na Junom nebu, izmeu "Djevice" i "Vage" solitaran (lat. solitarius) usamljen, povuen, nedrueljubiv sollcito it. soleito (tal. sollcito, lal. sollicitus) glaz. zabrinuto, tuno, nuj- no solmizacija (lat. solmisatio) glaz. izgo- vor samoglasnika, pravilno nagla- avanje i jasno izgovaranje rijei pjesme koja sc pjeva; svako vjebanje glasa uope soLmizirati (lat. solmisare) glaz. v. sol- fedirati solo (Lal. solo. lal. solus) sam, bez prat- nje, bez pomoi; glaz. pjevanje samo jednog glasa, izvoenje samo jednog insLrumenta; svako izvoenje u ko- jem sudjeluje samo jedna osoba; solo- parlija mjesto u kompoziciji koje iz- vodi samo jedan pjeva ili svira; $0- la-pjeva v. solist; solo scenu dram- ska ili komina scena koju izvodi samo jedan glumac solo-mjeniea (tal. solo) vlastita mjenica solokrat (lat. solus sam, bez drutva, gr. krateo vladam, gospodarim) sa- movladar; monokrat, monarh solsticij (lat. sol Sunce, sistere stati, zastati, solstiliuin) astr. suneostaj, vrijeme najduljih dana (dugodnevica, ljetni solsticij, lat. solstitium aesti- vum oko 21. lipnja) ili najkraih dana (kratkodnevica, zimski solsti- cij, lat. solstitium hibernum ili bru- male oko 21. prosinca) solsticijskc toke astr. v. solsticij solubilan (lat. solubilis) koji se moe rastopiti, otopiti, rastopiv, otopiv; rje- iv solucija (lat. solutio) kem. rastapanje; otopina; pren. rjeenje nekog pitanja; prav. plaanje, isplata (duga) solvabilan (fr. solvable) v. solventan solvatur (lat. solvere otopiti; platiti; sol- vatur) na receptima: neka sc otopi!; na nalozima za plaanje: neka se pla- ti!; usp. solve solve (lat. solvere otopiti; platiti, solve) na receptima: otopi! na nalozima za plaanje: plati! Solvejg(a) lik iz drame Peer Gynt norv. dramatiara H. Ibsena; tip vjerne i odane ene solvencija (lat. solventia) sposobnost plaanja, platenost solvens (lat. solvens) med. otapaj ue sredstvo, sredstvo, lijek za otapanje; mn. solvencije solventan (lat. solvens) koji moe pla- titi, platean; solvabilan somacija (fr. sommation, lat. summo- nere) prav. poziv pred sud; posljednja (pismena) opomena; takoer: ultima- tum soma tican (gr. soina tijelo) v. somatski somatist (gr. soma tijelo) v. materija- list somatoliza (gr. soma tijelo, lysis raz- rjeenje) prilagodavanje boje tijela ivotinja ivotnom okoliu radi za- tite od neprijatelja somatologija 1323 sondaa somatologija (gr. somn tijelo, logia znanost) znanost o ljudskom tijelu (dio antropologije) somatomika (gr. soma tijelo, mimikos prikazujui, koji prikazuje, oponaa- jui) prikazivanje duevnog stanja pokretima somatotomija (gr. soma tijelo, tome rezanje) v. anatomija somatski (gr. soma tijelo, somatikos tjelesni) koji se tie tijela, tjelesni sombrerit ivotinjske gnojivo, slino fosforilu, dohiva se S antilskog otoka Sombrero sombrero (p.) panjolski eir sa iro- kim obodom; nosi se u Junoj Ame- rici i Meksiku sombrero-fosfat v. sombrerit soraer-salama (njem. Sommer ljeto) vrsta ljetne salame (tee se kvari); somerica somist (tal. sommista) skuplja, kom- pilator teolokih djela; prepisivao, izraiva papinskih bula somnnmbul (lat. somnus san, ambu- lare etati, hodati) onaj koji seta spa- vajui, mjesear; onaj koji je postao vidovit pomou magnetiziranja; usp. somnambulizam somnambulirati (lat. somnus san, am- bulare hodati, etati) etati pri spa- vanju, mjeseari ti somnambulizam (lat. somnus san, am- bulare hodati, etati) spavanju slino stanje koje nastaje ili samo od sebe (prirodni somnambulizam, rojese- arstvo) ili hipnotikim utjecajem (umjetni somnambulizam. hipono- tizam u uem smislu); u popularnom smislu somnambulizam jc i vidovi- tost (budnost u spavanju), stanje u kojem odredene, za to podobne osobe (somnambuh) mogu predvidjeti do- gadaje, vidjeti predmete itd., bez obzira je li (nevidljivi) predmet blizu ili daleko i jesu li u pitanju dogadaji prostorno ili vremenski udaljeni somnifera (lat.) mn. med. uspavljujua sredstva, sredstva za uspavljivanje somnilok (lat, somnus san, loqui govo- riti) onaj koji govori u snu son et 1 u mi ere it. son e limjer (fr.) nona priredba na kojoj se zvunim i svjetlosnim efektima oivljuje neki kulturni ili povijesni spomenik sonant (lat. sonans) gram. glasnik, ar- tikuliran glas koji se nalazi izmeu samoglasnika (to su: j. 1. lj. m, n. nj. r, v) sonante (tal.) glaz. zvuei, zvuno sonar (lat. sonarc zvuati) 1. naprava za mjerenje dubine mora; 2. u ribo- lovu: naprava za otkrivanje ribljih jata u morskim dubinama (pomou odailjanja u dubinu osjetljivih ultra- zvunih valova) sonata (tal.) glaz. kompozicija samo za glasovir, ili uz pratnju malog broja instrumenata, sastoji se od dva do etiri, a najee od tri stavka: jednog allcgra, jednog andanta ili adagia i jednog prosta ih ronda sonata da camo.ra it. sonata da ka- mera (tal.) glaz. kamerna sonata, = suita sonatina (tal. sonatina) glaz. mala so- nata sonda (fr. sonde) 1. med. tanak srebrni pruti s gumbom na vrhu za ispi- tivanje rana, kanala i tjelesnih up- ljina; 2. tanka, uplja i elastina gu- mena cijev kojom se iz upljih tje- lesnih organa (eluca, bubrega i mo- kranih kanala) vade izluine radi ispitivanja; 3. pom. naprava za mje- renje morskih dubina; 4. svrdlo za buenje zemlje; -5. prut za ispitivanje kojim se slue carinici sondaa (fr. sondage) med. ispitivanje pomou sonde; pom. mjerenje dubi- ne; ispitivanje zemlje buenjem: pren. ispitivanje, probanje; sondira- nje sondirati 1324 sorti sondirati (fr. sonder) ispitivati (ili: mje- riti) dubinu vode viskom; med. is- pitivati ranu i dr. pomou sonde; pren. ispitivati, izviati; stvarati uvjete za neto, pripremati teren za to sonet (tal. sontto, fr. sonnet) poet. vr- sta pjesme, poglavito lirske, sastav- ljene od 14 jedanaesteraca sloenih u dva katrena i dvije tercine sonetist (tal. sonetto) pjesnik soneta sonitet (lat. sonus zvuk) lingv. zvu- nost, zvuni sadraj glasa sonometar (lat. sonus zvuk. gr. me- tron mjera, mjerilo) fiz. zvukomjer, sprava za odreivanje broja zvunih titraja; med. sprava za odreivanje stupnja gluhoe neke osobe sonoramente (tal.) glaz. v. sonoro sonoran (lat. sonorus) koji je ugodna i puna zvuka, zvuan, zvonak, jasan sonoro (tal.) glaz. zvuno, zvonko, jasno sopijeneije (lat. sopientia) mn. med. lijekovi za uspavljivanje, ublaava- nje, uminjavanje sopirati (lat. sopire) uspavati, uspav- ljivati, opijati, opiti, utiati, ublaiti, utaiti; asupirati sopor Gat. sopor vrst san. dubok san) spavanje, drijem; med. duboka pos- panost, elja za spavanjem soporativan (lat. aoporativus) koji us- pavljuje, uspavljujui; pren. dosadan soporifera (lat. soporo vrst san, dubok san, soporifera) mn. med. sredstva, lijekova za uspavljivanje sopra (tal. sopra, lat. supra nad, iznad, preko) trg. preko, vie od ; gore; v. supra sopran (tal. soprano) glaz. najvii en- ski ili djeji glas, diskant: pjeva ili pjevaica koja pjeva ovaj glas sopranist (taL soprano) glaz. pjeva koji pjeva sopran Sorbonna (fr.) prvobitno: kola za sve- enike na sveuilitu u Parizu i zgra- da u kojoj se nalazila (naziv po teo- logu Robertu de Sorbonu, 1201 1274. koji je osnovao taj zavod 1250.); kasnije, do 1972., naziv za teoloki fakultet u Parizu; sada: povijesno- filoloki i matematiko-prirodoslov- ni fakulteti sa sveuilinom bibliote- kom u Parizu sordamente (tal.) glaz. prigueno, pot- mulo sordina (tal. sordino) glaz. prigunica, glazbeni ealj, dempfer; r.on sordino it. kon sordino (tal.) prigueno, s pri- gunicom, npr. svirati sordo (tal. sordo, lat. surdus potmuo.) glaz. potmulo, prigueno, tiho soredija (gr. soreuo gomilati) bot. ras- plodna tjeleca kod liajeva, tj. or- gan razmnoavanja sorgo (tal. sorgo sijerak) veoma vana itarica koja raste u toplim azijskim i afrikim zemljama sorgu (tur.) perjanica sorit (gr. soroa gomila, hrpa, sorites) log. lanani zakljuak (npr. svi A su B, svi B su C, svi 0 su D, svi D su K; dakle svi A su E: lavovi spadaju u porodicu maaka; ivotinje iz poro- dice maaka su zvijeri: zvijeri su me- soderi; dakle: lavovi 3u mesoderi) sororalan (lat. soror sestra, fr. sororal sestrinski) koji se tie sestre; soro- rahii brak v. sororat sororat (lat. soror sestra) etn. prav. brak sa sestrom umrle ene, brak sa svastikom sororicida (lat. sororicida) sostroubo- jica sororijacija (lat. sororiatio.) med. razvi- janje enskih dojki sorta Gat. sors gen. sortis vrsta. tal. sorta, fr. sorte) vrsta (robe, novca); soj, kov (za ajvjeka, konja i si.) sorte (lat. sors gen. sortis drijeb, koc- ka, abl. sorte.) kockom, drijebanjem; per sortom sorti (fr. sortie, lat. sortiri izii) izlazak, izlaenje; isplovljavanje sorti legij 1325 spada sortilegij (lat. sors gen. sortis drijeb, kocka, sortilegium) proricanje iz koc- ke sortiment (tal. sorta vrsta, kov) zbirka (ili: zaliha) razliitih predmeta iste vrste, skladite robe sreeno po vr- stama; u knjiarstvu: zaliha tuih i stranih izdanja sortimentar (tal. sorta vrsta, kov) knji- ar koji na skladitu ima i prodaje tua izdanja sortirati (tal. aortire) razvrstati, razvrs- tavati, odabrati (ili: odabirati, odva- jati, odvojiti, srediti, sreivati) po vr- stama (ili: po veliini, po kakvoi); upotpuniti, opremiti (zbirku, knji- nicu) sos (fr. sauce, lat. salsa) kuh. umak od povra s raznim zainima; pren. kri- pac SOS kratica za save our souls (engl.) spasite nae due znak krajnje opasnosti brodova ili zrakoplova Sos i gen aleksandrijski astronom (1. st. pr. n. e.); reformirao kalendar (refor- mu je prihvatio Julije Cezar te se taj kalendar zove Julijanski kalen- dar) sospirando (tal.) glaz. uzdiui, tuei sospire (tal. sospiro) mn. glaz. maie stanke (pauze) u pjevanju koje su pjevau potrebne da udahne zrak sospirevole (tal.) v. sospiriindo sospiroso it. sospirozo (tal.) v. sospi- rando sostonuto (tal.) glaz. postojano, izdr- ljivo, stalno sotadian (lat. sotadicus) prljav, raz- vratan, bludan; soiadirru stihovi raz- vratni stihovi (nazvani po starogr- kom pjesniku Sotadesu) Soter (gr. Soter) Spasitelj; nadimak bogova (Zeus) i vladara; teol. Krist (kao Spasitelj, Otkupitelj ovjean- stva) soteriologija (gr. soter spasitelj, logia nauavanje) teol. v. soterologija soterologija (gr. soter spasitelj, logia nauavanje) teol. kransko naua- vanje o spasenju ljudi od grijeha, na- uavanje o Kristu kao Soteru, tj. Spa- sitelju i Otkupitelju ovjeanstva; sotirologija sotirologija (gr. soter, logia) teol. v. soterologija sotoar (fr. sautoir, lat. slatare) poloeni kri, kri sv. Andrije; mah enski ru- bac koja sc nosi o vratu a na prsima je unakri presavijen sotona (hebr. satan, gr. satanas pro- tivnik. vrag) protivnik, neprijatelj; u Starom zavjetu (knjiga o Jobu): an- eo nesree i kazne; aneo koji se odmetnuo od Boga, zao duh, vrag, avao; pren. zao i pokvaren ovjek sotonizam (hebr. satan) 1. religiozno tovanje, kult sotone: 2. strahopoto- vanje prema naelu zla u ivotu: a- volstvo sotto voe it. soto voe (tal.) glaz. "is- pod glasa", tj. tihim, priguenim gla- som souvereign it. soverin (engl.) engleski zlatan novac = 1 funta sterlinga sovhoz (rus.) skraen naziv za ope- dravno gospodarstvo u bivem SSSR-u spacij (lat. spatium pmstor; meupro- stor; rok) glaz. prostor izmeu dviju notnih crta; tisk. veoma tanke olovne ploice za ispunjavanje prostora iz- meu rijei spacionirati (lat. spatium prostor, me- uprostor) tisk. umetati (ili: umet- nuti) izmeu rijei tanke ploice, prorijediti slova u rijei, prorjeiva- ti slova u rijei, tiskati razmaknuto (s p a c i o n i r a n o); prid. spacio- niran spnek (slov.) izrod, nakaza; aljiv naziv za nekadanji model francuskog automobila marke citroen spaka (slov.) zbrka, smetnja spada (tal. spada sablja) v. spada pageti 1326 spazmatioan pageti (tal. spaghetti) mn. v. pageti spagirian (gr. spao izvuem, ageiro skupim) koji je dobiven izvlaenjem, koji oplemenjuje rude; spagirini li- jekovi lijekovi dobiveni kemijskim putem, koje je prvi pravio glasoviti srednjovjekovni lijenik, kemiar i teozof Theophrastus Paracelzus, 14931541 (za razliku od galenskih lijekova); spagirina vjetina (lat. ars spagirica) vjetina rastapanja i pro- iavanja ruda radi tobonjeg pre- tvaranja u plemenite kovine spahi (perz. sipah) mn. vojnici-konjanici iz uroenikih trupa u Aliru i Sene- galu koji su u francuskoj slubi, ma- meluci spnhija (perz. sipah) I. konjanik u ne- kadanjoj turskoj vojsci; 2. veliki posjednik zemlje, veleposjednik spahiluk (perz.-tur.) veliki posjed, spa- hijino imanje spalm (tal. spalmo) loj pomijean sa smolom za premazivanje lada spalmirati (tal. spalmare, fr. spalmer) premazivati ladu lojem pomijeanim sa smolom; usp. spalm spanemijn (gr.spanios rijedak, osku- dan, haima krv) med. bolesno stanje krvi sa smanjenjem krvnih zrnaca i vrstih sastojaka sparadrnp (lat. spnradrapa) med. fla- ster s obje strane namazan voskom ili melomskom masom sparagmodian (gr. sparagmodes koji kida. sparagmos kidanje; jak gr) med. sklon grevima; koji pati od gr- eva sparagmus (gr. sparagmos) med. jak gr sparaktican (gr. sparasso trgam, u- pam, sparaktes kida, rastrza) koji trga, koji upa (za greve) sparganoza (gr. sparganon pelena, po- voj) povijanje; zavijanje bolesnog uda spargoza (gr. spargosis bubrenje) med. bubrenje; nabubrele dojke, nabubre- lost ili oteenost dojki zbog navale mlijeka sparing (engl. spar vjebati se u bok- sakim pokretima bez protivnika) sparing-partner protivnik kod trenin- ga Spartak (lat. Spartacus) glasoviti rim- ski gladijator, podrijetlom Traanin, voa pobunjenih robova i gladijatora protiv Rimljana, pobijedio vie rim- skih vojski, poginuo 71. pr. n. e. (te- ma mnogih knjievnih i umjetnikih djela) spartakisti (lat. Spartacus) mn. lanovi skupine njemakih socijalista-lje- viara koja je, pod vodstvom K. Liob- knix:hta i R. Luxemburg, pokuala za vrijeme Prvog svjetskog rata (1918.) prov(;sti socijalistiku revo- luciju i zavesti diktaturu proleta- rijata u Njemakoj; nazvani po Spar- taku, voi pobunjenih robova i gladijatora; usp. Spartak Spartam et Martham (lat.) Spartu i Martu, tj. ti hoe i ovce i novce Spartanci (lat. Spartanus) mn. stanov- nici grada Sparte u staroj Grkoj, poznati po strogoi, otpornosti, vrli- ni i nainu odgajanja mladei spartito (tal.) glaz. = partitura; kod Talijana: glazbeno djelo, kompozicija uope spnstian (gr. spastikos trzav, koji vue) med. v. spazmodian spatula (gr. spathe lopatica, lat. soa- tula) iroka i plosnata drvena lopa- tica, npr. slikarska (za stavljanje i razmazivanje boja); med. metalna lo- patica za mazanje melemom spaza (gr. spao trzam. upnem) med. upanje, trganje spnzam (gr. spasma trzaj, gr) med. gr spnzmacij (gr. spasma gr,) med. mali gr, lak gr spazmatian (gr. spasmos trzaj, gr) med. koji pati od greva spnzmodian 1327 specijalizirati spazmodinn (gr. spasmodes) med. nalik na trzaj, poput trzaja, nalik na gr, poput gra, trzajast, grast, gr- evit; naklonjen grevima; koji smi- ruje greve, npr. lijek (bolje: anti- spazmodian) spazmofilija (gr. spasmos gr, filos prijatelj- naklonjen) med. velika sklo- nost grevima spnzmologija (gr. spasmos gr, logia znanost) med. znanost o grevima spccies (lat.) izgled, vanjtina; pojam, predodba: vrsta (nekog roda); doda- tak, sastojak (lijeka, jela i si.); med. mjeavina usitnjenih biljnih dijelo- va species facti it. speciies fakti (lat.) prav. izlaganje injenica, injenino stanje specificirati (lat. specificare) posebno oznaiti (ili: oznaavati), posebno na- voditi, posebno navesti, nabrojiti, po- imence ili tono odrediti, navesti (ih: navoditi) toku po toku, oznaiti sve pojedinano specificitet Gat. specificitas) specifina osobina, specifino svojstvo, specifi- an sastav, osobitost, svoistvenost, npr. neke bolesti specifian Gat. specificus) svojstven samo jednoj osobi ili stvari, koji njoj iskljuivo pripada, osobit, poseban, odreen, opredijeljen; specifina diferencija razlika koja tvori vrstu ih rod; specifina teina odnos iz- meu teine nekog tijela i teine is- tog volumena vode, teina kubinog centimetra neke tvari izmjerena gra- mima; specifina toplina koliina to- pline koju je potrebno dodati jedinici mase nekog tijela da bi se zagrijalo za 1 od 14,5 C do 15,5 C; speci- fino sredstvo lijek koji ima posebno djelovanje na neku bolest (npr. iva na sifilis, kinin na malariju itd.), ili koji posebno utjee na neki organ (npr. digitalis na srce) specifik (lat. specificum) posebno sred- stvo, osobit, siguran i svrsishodan lijek protiv neke bolesti specifikacijn (lat. specificatio) nabra- janje pojedinosti, podroban (detaljan) opis, popis svih pojedinanih pred- meta koji spadaju zajedno; posebna oznaka specija (lat. species vrsta) farm. smjesa od raznih sastojaka koja slui kao lijek specijal (lat. spccialis) dobar poznanik, povjerljiva osoba, prisni prijatelj; vrsta velikih vinskih aa: osobito dobro pie (vino, pivo) specijalan (lat. specialis) osobit, naro- it; odreen, toan, poblii; struan; supr. generalan specijalije Gat. specialia) mn. posebne okolnosti, blie okolnosti, pojedinosti, podrobnosti specijalist (lat. specialis poseban) strunjak, onaj koji sc posvetio is- kljuivo jednoj grani (umjetnosti, znanosti, zanata i si.); osobito: lije- nik koji sc posvetio jednoj grani me- dicine, npr. specijalist za tuberku- lozu, za unutranje bolesti itd. specijalitet (lat, specialitas) 1. osobi- tost, posebnost, svojstvo vrste, svoj- stvo rada; 2. struka, strunost; po- sebna grana neke umjetnosti kojoj se. netko (specijalist) iskljuivo po- sveuje; 3. posebni proizvod neke tvornice ija su vanjska i unutranja svojstva (sastav i oblik) uvijek ista; farm. lijek koji se prodaje gotov u svom originalnom pakiranju specijalizacija (lat. spccialisatio) po- sebno oznaavanje, pojedinano ozna- avanje, posebno navoenje; struno usavravanje, struno spremanje i izuavanje (neke znanstvene grane, zanata i dr.); specijaliziranje specijalizirati (lat. spccialis, fr. speci- aliser) posebno (ih: pojedinano) oz- naiti (ili: oznaavati, navoditi, na- Rpccilum 1328 spektroskop vesti); specijalizirati se usavravati sc (u grani neke znanosti, zanata i dr.), struno izuavati spccilum (lat. speciHum) med. v. sonda specimen (lat.) proba, probni rad, po- kus, pokuaj, dokaz spectabilis it. spektabilis Gat.) neka- danja titula sveuilinih dekana: uvaeni, ugledni, uzoriti spcdicija (tal. spedizione) trg. slanje, otpremanje, odailjanje robe; pedi- cija spedirati (tal. spedire, lat. expedire) trg. poslati, otpremati, otpremiti, odaslati (robu i si.) na iji raun pediter (tal. spedire) trg. poiljatelj, otpravljao, otpremitelj, odailja ro- be; carinski posrednik; pediter speed-gun it. spid-gan (engl.) port, elektronska naprava za daljinsko mjerenje brzine trkaa, skijaa i si., tzv. "brzinski pitolj", spektabilan (lat. speetabilis) vrijedan da se vidi, sjajan, ugledan, uvaen spektakl (lat. sp<;ctaculum, fr. speeta- clc) pogled, prizor; kazalite; gleda- lite; predstava, osobito: djelo u ko- jem ima mnogo raskoi, plesa i dru- gih lijepih prizora kako bi se privuk- lo to vie ljudi; pren. galama, prizor na javnom mjestu spektar (lat. speetrum) sablast, pri- vienje; fiz. raznobojna pruga svjetla koja nastaje pri prelamanju zraka bijelog svjetla kad ono prolazi kroz staklenu prizmu; sunani spektar spektar zraka koje dolaze od sunca, to su tzv. dugine boje crvena, na- ranasta, uta, zelena, sviietloplava, tamnoplava, ljubiasta spektator (lat. speetator) gledatelj, promatra spektatorij (lat. speetatorium) krug gledatelja, gledatelji, promatrai spektralna analiza fiz. ispitivanje ke- mijskog sastava nekog tijela proma- tranjem njegovog spektra (ako u jed- nom Lijelu ima vie elemenata, pa se ono unese u Bunsenov plamen da is- parava, u spektru e se vidjeti karak- teristine crte za svaki od tih eleme- nata, svaka na svom odreenom mje- stu) spektralne boje opt. boje spektra, du- gine boje; v. spektar spektralni apnrati fiz. sprave za pro- matranje i tonije ispitivanje spek- Lralnih pojava spektro-kolorimetar (lat. speetrum color, gr. metron) v. oftalmo-spck- troskop spektrograf (lat. speetrum, gr. grafo biljeim, crtam) kombinacija spek- tralnog aparata s fotografskom ka- merom, slui za fotografiranje spek- tra; na mjesto mrenice osjetljive na svjetlost, kao kod spektralnog apa- rata, dolazi fotografska ploa osjet- ljiva na svjetlost spektroheliograf (lat. speetrum, gr. helios Sunce, grafo biljeim) ureaj koji prima samo jednu jedinu vrstu svjetlosti (jedne valne duine), a za sve ostale je neosjetljiv; pomou nje- ga se fotografira Sunce u svjetlosti jedne odreene spektralne linije, ra- di ispitivanja podjele i gibanja para koje izazivaju tu liniju, na temelju usporeivanja mnogobrojnih uza- stopnih fot. snimaka (spcktroheli- ograma) spektroheliogram (lat. speetrum, gr. helios. gramma) v. pod spektroheli- ograf spektrokemijadat. Speetrum, gr. che- meia) ispitivanje, osobito kemijskih elemenata, pomou spektralne ana- lize spektrometar (lat. speetrum, gr. me- tron) fiz. sprava za odreivanje veli- ine skretanja obojenih zraka spek- tra spektroskop (lat. speetrum, gr. skopeo promatram) fiz. sprava pomou koje spe k trosko pija 1329 spermatian se dobiva jasna slika nekog svjetlos- nog izvora jer se kod spektra dobi- venog obinom prizmom boje meu- sobno mijeaju, dok se kod spektro- skopa, sastavljenog od vie lea i pri- zmi, boje jasno nalaze jedna pokraj druge i ne mijeaju se spektroskopija (lat. speetrum, gr. sko- peo promatram) kem. nain ispiti- vanja sastava kemijskih spojeva pro- uavanjem njihovih spektara; usp. spektralna analiza spektro telegrafija (lat. speetrum, gr. tele, grafia) optika telegrafija kod koje svjetlosne zrake prolaze kroz jednu izbuenu metalnu plou, koja odgovara Morseovoj abecedi, i kroz prizmu se raspadaju u pojedinane spektre; primatelj vijesti takoer promatra kroz prizmu spekulacija (lat speculatio; 1. fil. ispi- tivanje istim miljenjem, tenja za spoznajom putem istog miljenja uz suradnju intuicije i fantazije, tenja za spoznajom koja prelazi granice iskustva; 2. trgovaki! tenja za za- radom. predvianje vjerojatnog do- bitka ili gubitka u nekom trgova- kom poduzeu, osobito u burzovnom poslovanju; mudro zamiljen trgova- ki posao; pekulacija spekulant (lat. speculans) promatra, istraiva, teoretiar; mudrija; o- vjek poduzetan u trgovakim poslov- ima, onaj koji zarauje putem kup- nje i preprodaje, osobito na burzi (za ovo znaenje ee se upotrebljava oblik pekulant) spekulativan (lat. speculativus) 1. isto misleni, do kojega se dolazi putem istog miljenja, koji nastaje putem spekulacije, teorijski; spekulativna fi- lozofija filozofija Fichtea, Schellinga i Hegela, budui da su oni, neovisno o iskustvu, stvorili sustave kojima su htjeli ostvariti apsolutnu spoznaju stvarnosti; supr. empirijski; 2. koji je u vezi sa spekulacijom, koji ima karakter spekulacije (v. spekulacija 2. ) spekulirati (lat. speculari promatrati, izgledati gledati unaokolo) 1. udub- Ijivati se duhom u to, razmiljati, mudrovati; 2. praviti trgovake pla- nove, razmiljati o mogunosti zara- de putem kupnje i prodaje (robe, vri- jednosnica i dr.); pekulirati spekulum (lat. speculum zrcalo) kir in- strument pomou kojega se odree- ni dijelovi tijela dre otvoreni, pro- iruju ili pomou kojega se gleda u njih, npr. speculum am it. spekulum ani (lat.) marno zrcalo (za irenje i pregled stranjeg crijeva); speculum oculi it spekulum okuli (lat.) zrcalo za pregled oiju; speculum oris it. spekulum oris (lat.) zrcalo za pregled usta; speculum uteri it. spekulum Uteri (lat.) zrcalo za pregled mater- nice speleologija (gr. spelaion pilja, logia znanost) dio zemljopisa i geologije koji prouava pilje i druge srodne pojave u krnom zemljitu spelin svjetski jezik, sastavljen prema volapiku, samo jednostavniji spelter (engl.) trgovaki naziv za cink spelunka (lat. spolunca) pilja, razboj- niko gnijezdo; mraan i prljav stan, mrana i prljava gostionica; pelunka sperma (gr. sperma sjeme) 1. zool. i- votinjsko i ljudsko sjeme, gusta i bje- liasta sjemena tekuina spolno zre- lih mujaka koju pri odnoaju izba- cuje ud i koja sadri sperma to zoe, 2. bot. sjeme spermacet (gr. sperma sjeme, lat. ce- tus kit) zool. itka masna bjelkasti tvar u lubanji kitova; upotrebljava se u kozmetici spermatian (gr. spermatikos) sjeme- ni, koji sadri ili proizvodi sjeme. npr. takvo sredstvo spermatidn 1330 spinozizam spermntida (gr. sperma sjeme) zool. zrela spolna stanica iz koje nastaje sperma to zoon spermatin (gr. sperma sjeme) zool. sjemena tvar spermatisti (gr. sperma sjeme) mn. zool. zastupnici teorije o preformaciji budue generacije u mukim sjeme- nim stanicama; usp. anim alku listi; supr. ovulisti sperma ti tis (gr. sperma sjeme) med. upala sjemenih kanala spermatocidan (gr. sperma sjeme. lat. caedo ubijam, cecidi) med. koji uni- tava spermu spermatofiti (gr. sperma sjeme, fyton biljka) mn. bot. biljke sjemenjae; spermofiti spermatofore (gr. sperma sjeme, fero nosim ) mn. zool. sjemene grudice kod beskraljenjaka koje se, pri parenju (stapanju), prenose u ensko tijelo i tamo postupno vre oploivanje spermatogeneza (gr. sperma sjeme, genesis postanak, roenje) zool. po- stanak, oblikovanje sjemena ili sje- menih stanica; spermiogeneza spermatologija (gr. sperma sjeme, lo- gia znanost) zool. znanost o sjemenu spermatoreja (gr. sperma sjeme, rheo teem, curim) med. neprekidno cu- renje sjemena (kod nekih bolesti) spermatozoe (gr. sperma sjeme, zoon ivotinja) mn. zool. sjemeglavci, sje- mene stanice, diferencirane stanice u mukom sjemenu koje vre oplo- ivanje spermatozoidi (gr. sperma sjeme, zo- on ivotinja) mn. zool. v. spermato- zoc spermaturija (gr. sperma sjeme, uron mokraa) med. prisutnost sjemenih tjeleaca u mokrai spermiogeneza (gr. sperma sjeme, ge- nesis postanak) zool. v. spermato- geneza spermisti (gr. sperma sjeme) mn. zool. biolozi koji su smatrali spermatozo- id pravom klicom iz koje se razvija ivo bie, a jaje i embrionalnu mos- njicu samo pogodnom sredinom za razvoj muke klice; supr. o vis ti spermofiti (gr. sperma sjeme, fvton biljka) mn. bot. v. spermatofiti spermozoe (gr. sperma sjeme, zoon ivotinja) mn. v. spermatozoe spes (lat.) nada; in spe. (lat.) u nadi spianato (tal.) glaz. jednostavno, pri- rodno spicato it. spikato (tal.) glaz. jasno na- glaeno. razgovijetno (kod pjevanja) spiarija (tal. spezieria) ljekarna, dro- gerija spiker (engl. speaker) 1. govornik, pred- sjednik Donjeg doma u engleskom parlamentu (zato to on uzima rije u ime skuptine); 2. stalni govornik, objavljiva vijesti i dr. na mikrofonu u radio-postaji pilom (gr. spiloma mrlja) med. made spln (engl.) okretanje, vrtnja, rotacija spina Gat. spina trn, bodlja) anat spina dorsalis (lat.) hrbat, kraljenica, hrp- tenjaa spinalni (lat. spinalis) hrpteni, hrpte- njani; spinalna iritacija nadrae- nost hrptene modine; spinalna punkcija v. lumbalna punkcija; spi- nalni meningitis- upala koaste opne hrptene modine; spinalni sustav su- stav hrptene modine, hrptena mo- dina i njezini ivci spinel (fr. spinellc) min. ljuhiastocr- veni rubin spinet (tal. spinetto) glaz. instrument sa icama u obliku trapezoida, pre- tea glasovira spinozist Hl. pristaa spinozizma spinozizam filozofija Baruha Spinoze (16321677), osobito njegov pante- izam prema kojem su Bog i priroda isto, jedno (,deus sive. natura) spinteriskop 1331 spiritus spinteriskop (gr. spinther iskra, sku- pno gledam) ureaj za promatranje i ispitivanje alfa-zraka spinterizam (gr. spinther iskra) ba- canje iskri, frcanje iskri spinterometar (gr. spinther iski-a, me- tron mjera, mjerilo) sprava za mje- renje duine elektrinih iskri spirala (gr. speira vijuga, lat. spira) zavojnica; mat. krivulja s beskrajno mnogo zavojaka (postoji: Arhime- dova. hiperbolna, parabolna, logari- tamska itd. spirala); najobinija je valjana ili cilindarska spirala (za- vojnica) zvana jo i loza; teh. vitiasto zavijeno pero (opruga); lozasto zavi- jena ica; 3. zrak. akrobacija koja se sastoji u tome to se zrakoplov, pri sputanju, okree oko zamiljene; ver- tikalne osi spiralan (gr. speira vijuga, uvojak, zavojak, lat. spira) lozan, zavojit splrant (lat. spirans) gram. suglasnik koji se moe proizvoditi sve dok nam traje dah; to su: f, h, s, , z: , spirato (tal.) trg. u prolom mjesecu, u proloj godini spiriloze (lat. spirillum dem. od spira zavojnica} mn. med. bolesti koje uz- rokuje bakterija spirilus spirilus Gat, spira zavojnica, loznica. dem. spirillum) med. skupina bakte- rija u obliku zavojnice, uzronika raznih bolesti, osobito kolere spiritist (lat, spiriLista) onaj koji vjeruje u postojanje duhova i u mogunost openja s njima spiritizam Gat. spiritus duh) vjerova- nje u duhove, vjerovanje da postoji svijet duhova s kojima se moe, pod odredenim okolnostima (posredstvom stolia i posebnih posrednika me- dija). doi u dodir i opiti; spiritizam je polovicom XIX. st. doao iz Ame- rike u Europu; usp. okultizam spiritoso it. spiritozo (tal.) glaz. v. spi- rituoso spiritualan (fr. spiritucl) bogat duhom, duhovit, otrouman; duhovni, bestje- lesni, nadosjctilni; duhovniki, cr- kveni spiritualije (lat. spiritualia) mn. du- hovne stvari, vjerske stvari; duhovna prava koja su povezana s nekom crkvenom slubom (supr. tempo- ralije) spiritualisti Gat. spiritus) fil. pristae, predstavnici piritualizma spiritualitet (lat. spiritualitas) duhov- nost, duhovna priroda, duhovni i- vot apiritualizacija (lat, spiritualisatio) kem. pretvaranje u alkohol, izvla- enje alkohola; pren. oduhovljenje, pripisivanje duha, tumaenje u du- hovnom smislu spiritualizam Gat. spiritus duh) fil. metafiziko shvaanje po kojem je ono to postoji, u svojoj biti, duhovne prirode, duhovna supstanca sastav- ljena od duhovnih bia, a tijela su samo predodbe ili prividi pojave jedne isto duhovne stvarnosti; supr. materijalizam spiritualizirati (lat. spiritualisare) kem: pretvoriti (ih: pretvarati) u al- kohol, uiniti alkoholnim, izvui iz ega alkohol; pren. oduhoviti, oclu- hovljavati, dati emu duhovno obi- ljeje. tumaiti u duhovnom smislu spiritudso it. spirituozo (tal.) glaz. s duhom i arom, plameno, ivo; con s piri to spirituozan (lat. spiriluosus) koji ima u sebi alkohola, alkoholni (za pia) spirituoze (lat. spirituosa) mn. pia koja sadre alkohol, alkoholna pia spiritus (lat, spiritus dah; duh) disanje, dah; ivotni dah, ivot; duh, dua, jak i poduzetan duh; kem. alkohol, pirit, esta; spiritus agens (lat.) du- hovni (ili: glavni) pokreta, dua po- kreta; spiritus asper i spiritus lenis (lat.) u grkom jeziku: grubi dah, h- spirohete 1332 spondijak(us) glas i blagi dah na poetnom samo- glasniku; spiritus movens (lat.) v. spi- ritus agens; spiritus rector it. spi- ritus rektor (lat.) oivljavajui duh. duhovna ivotvorna sila. duh uprav- lja, duhovni pokreta; bot. mirisna tvar kod biljaka spirohete (lat. spirochaeta) mn. med. jednostanina iva bia iz skupine bakterija spirila, uzronici sifilisa (spirochaeta pallida) i dr. bolesti spirometar (lat. spirare disati, gr. me- tron mjera, mjerilo) sprava za mje- renje koliine udahnutog i izdah- nutog zraka spisitas (lat. spissitas) med. gustoa, zgusnutost tekuih tijela (zbog ega postaju manje tekua, npr. krv) spisitudo (lat. spissitudo) med. v. spi- sitas splanhnian (gr. splanehnon utroba, iznutrica, drob) utrobni, koji se tie utrobe, iznutrini, drobili splanhnografija (gr. splanehnon utro- ba, iznutrica, drob) opisivanje utro- be splanhnologija [gr. splanehnon utro- ba, logia znanost) znanost o utrobi, znanost o unutranjim organima splanhnopatija (gr. splanehnon utro- ba, pathos bolest) med. bolest utro- be spLanhnoptoza (gr. splanehnon utro- ba, ptosis pad) med. sputenost ut- robe splenalgija (gr. splen slezena, algos bol) med. bol slezene; prid. splenal- gian splendidau (lat. splendidus) raskoan, sjajan; pren. dareljiv, podaan; tisk. S velikim proredima (slog) splenektomija (gr. splen slezena, ek- tome izrezivanje) med. operativno odstranjivanje slezene splenij (gr. splenion zavoj, lat. sple- nium) med. oblog; zavoj, kompresa splenitis (gr. splen slezena) med. upala slezene splenografija (gr. splen slezena, grafia opisivanje) opis, opisivanje slezene splenologija (gr. splen slezena, logia znanost) znanost o slezeni (dio ana- tomije) splenomegalija (gr. splen slezena, me- gas velik, megale velika, mega ve- liko) med. poveanje slezene, osobito kod malarije splin (engl. spleen, lat. splen) med. mr- zovolja. vrsta hipohondrije koja esto donosi osjeaj zasienosti ivotom, a obino se javlja kao posljedica do- sade; zlovolja, neraspoloenje spodij (gr. spodion metalni pepeo) kem. kotani ugljen, ugljen koji se dobiva pougljivanjem kostiju; zbog velike upljikavosti upotrebljava se za ienje eernog soka; bijeli spo- dij kotani pepeo spodomant (gr. spodos pepeo, mantis pretkaziva, prorok) onaj koji prorie iz pepela spodomantija (gr. spodos pepeo, man- teia pretkazivanje, proricanje) prori- canje iz pepela spolij (lat. spolium) plijen, pljaka; oso- bito: zaplijenjeno oruje i dr. kao znak pobjede; prav. oduzimanje po- sjeda; actio spolii it. akcio spolii (lat.) prav. tuba kojom se zahtijeva trenutani povrat ih nadoknada uk- radene stvari spolije (lat. spolia) mn. u srednjem vi- jeku: znaci viteke asti (ma, tit. kaciga i dr.) koji su se nosili pri po- grebima i u drugim sveanim pri- likama spondej (gr. Spondeios, lat. spondeus) metr. stihovna stopa od dva duga sloga: spondijak(us) (lat. spondiacus) metr. heksametar ija je peta stopa spon- dej spondiiitis 1333 sporta, porta spondiiitis (gr. spondylos, sfondvlos kraljcak) med. tuberkulozna upala kraljeaka spondiloartrokacc (gr. spondylos kra- ljcak. arthron zglob, kakon zlo) med. zagnojavanje, truljenje kraljeaka spondilozoa (gr. spondvlos kraljeak, zoon ivotinja) mn. zool. v. vertebrata spondilus (gr. spondylos, sfondylos) anat. kraljcak spongija (gr. spongos) zool. spuva spongioliti (gr. spongos spuva, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni spu- vasti koralji spongiozan (gr. spongos spuva, lat. spongiosus) spuvast, upljikav spongozoe (gr. spongos spuva, zoon ivotinja) mn. zool. morske spuve spontan (lat. spontaneus) dobrovoljan, svojevoljan, iz vlastitih pobuda; sam sobom postao, samonikao; iznenadan; spontano iaenie med. iaenje zbog neke bolesti zgloba, bez vanj- skog utjecaja spontaneitet (lat. spontaneus) svoje- voljnost, dobrovoljnost, vlastita po- budenost, pobudenost samim sobom, dobrovoljno odluivanje; samodjelo- vanje, samoodredivanje; samoniklost; pojava bez vanjskih i vidljivih uzro- ka; fil. stvaranje (ili: oblikovanje) iz sebe (supr. receptivitet); sposobnost razuma da sam stvara pojmove (pre- ma Kantu) spora (gr. spora sjetva) bot. truska. klica sjemena, stanica koja vri raz- mnoavanje (kod biljki bescvjetnica) sporadi (gr. sporas gen. sporados ra- sut, ratrkan, speiro ijem) mn. ra- zasuti otoci i otoii sporadian (gr. sporadikos rasut, ra- trkan, pojedinaan; osamljen) raza- sut, raspren po raznim podrujima, pojedinaan, usamljen; sporadine bolesti bolesti koje napadaju samo pojedince (za razliku od epideminih, koje napadaju itave pokrajine i na- rode) sporadinost (gr. sporadikos rasut, ratrkan, pojedinaan; osamljen) po- jedinanost, osamljenost, pojedina- no pojavljivanje, povremeno pojav- ljivanje sporangidij (gr. spora sjetva, angos posuda) bot. sjemena posudica; plod- ni ovoj kod bescvjetnica; matica- stanica truska kod algi sporangij (gr. spora sjetva, angos posuda) bot. v. sporangidij sporko (tal. sporco, lat. spurcus) trg. = bruto sporofite (gr. spora sjetva, fyton bilj- ka) bot. biljke koje se razmnoavaju pomou truski (spora) sporogeneza (gr. spora sjetva, gene- sis postanak, raanje) biol. razmno- avanje putem truski (spora); spo- ragonija sporogon (gr. spora sjetva, gonos ro- enje, raanje) bot. kod mahovina: plod koji stvara truske (spore), a koji se razvija iz oploenog jajeta arhe- gonija, tj. enskih spolnih organa sporogonija (gr. spora sjetva, gonos raanje) biol. v. sporogeneza sporozoe (gr. spora sjetva, zoon ivo- tinja) mn. zool. jednostanine pra- ivotinje koje ive kao nametnici (pa- raziti) u drugim ivotinjama, a ra- zmnoavaju se pomou truski (spo- ra) koje imaiu ljusku sport, port (lat. disportare raznositi, disportus raznoenje, engl. sport) igra, ala, provod u prirodi; osobito: sve one tjelesne vjebe za koje je potrebna snaga, hrabrost, izdrlji- vost, okretnost i umijee (npr. jaha- nje, veslanje, klizanje, lov, tranje, loptanje, hrvanje, vjebanje na pos- ebnim spravama itd.) sporta, porta (engl. sport) ljubitelj sporta, porta sportsmen 1334 stabi lizani sportsmen (engl.) onaj koji se bavi (ili: oduevljava) sportom, portom sporulaoija (gr. spora sjetva, lat. spo- rulatio) biol. stvaranje truski (spo- ra), npr. kod bakterija sprej (engl. spray) tekuina razbijena u kapljice koja sprjeava truljenje i upotrebljava se pri operacijama; sprava za prskanje, prskalica sprint (engl. sprint) port, tranje na kratku stazu, natjecanje u brzini sprinter (engl. sprint) port, trka na kratkoj stazi; usp. sprint sprinterice (engl. sprint) mn. posebna obua s avlima na prednjem dijelu, da se trka ne bi klizao spru (engl. sprue) med. tropska bolest koja osobito napada Europljane, sa- stoji se u propadanju sluznice pro- bavnog kanala, u tekoi jedenja i govorenja te u upali crijeva spumozan (lat. spuma pjena, spumo- sus) pjenuav; pjenast spun (engl. spoon) 1. palica za golf; 2. zaljubljenik, udvara spuneriznm (engl. spoonerism) gram. zamjena glasova u dvjema uzastop- nim rijeima (npr. amen i kavao um- jesto kamen i avao) spurjnnin (tal. spurio) izvanbrano di- jete. kopile sputaeija (lat. sputatio) med. pljuvanje sputnjik- (rus. sputnik suputnik, pra- titelj) ruski naziv za umjetni satelit Sputnjik I. koji je krenuo na krue- nje oko Zemlje 4. listopada 1957. sputum (lat.) pljuvaka, ispljuvak square mile it. skver maji (engl.) kva- dratna milja squash it. skvo (engl.) port, vrsta igre slina tenisu Sr kratica za stroncij srdela (tal. sardella) zool. po otoku Sar- diniji nazvana vrsta malih sleeva u Sredozemnom i Jadranskom moru; sardina srdela konzervirana u ulju srklet (tur. svklct) kazna, patnia; prije- tnja kaznom: tegoba, potekoa, ne- volja, uzrujanost srma (tur. svrma) srebro; srebrni konac koji se upotrebljava za filigranske proizvode S romanom (lat. S romanum) med. "rimsko S", iskrivljenost debelog cri- jeva u obliku slova S, na mjestu gdje prelazi u zadnje crijevo srt (tur. syrt) ivotinjski hrbat; hrbat planine SS izgovor: cs-cs kratica za Schutz- staffel (njem. zatitni odred) oznaka za njemake oruane faistike for- macije koje su obavljale specijalne zadatke (npr, kaznene ekspedicije, uvanje zatoenika u logorima itd.) Stabat Mater (lat.) "Stala Majka (Isu- sova) pod raspelom", poetne rijei poznate kat. crkvene pjesme, napi- sane oko 1300., pjeva se na Veliku subotu; glazbeno esto obraivana (Palestrina, Pergolesi, Rossini, Hay- dn, Zajc i dr.) stabilan (lat. stahilis) postojan, stalan, trajan, nepromjenjiv, vrst; supr. labilan; usp. indiferentan stabilirati (lat. stabilire) v. stabilizirati stabilist (lat. stabilis) pristaa onoga to ve postoji, tj. postojeeg stanja stabilitet (lat. stabilitas) postojanost, vrstina, stalnost, ustaljenost; fiz. tenja za odravanjem postojeeg stanja, koja je tim vea to je vea teina i to je vei oslonac te to je teite dublje; u politici: tenja za odravanjem onoga to ve postoji (naslijeenog), politika ustaljenost. stajanje na sigurnim nogama (sta- bilizam), stabilizacija stabilizacija (lat.stabilisalio) ustaljo- nje, ustaljivanje, uvrenje, uvr- ivanje; stabilizacija valute bank. uvrivanje meunarodnog teaja novca neke drave stabiliznm (lat, stabilis) v. stabilitet stabilizirati 1335 stanca stabilizirati (lat. stabilis) ustaliti, us- toljivati, uvrstiti, utvrditi, uiniti postojanim, stalnim, trajnim stabilnost v. stabilitet staccato it. stakato (tal.) glaz. odsje- no, nevezano; usp. legato stacija (lat. stare, statio) stanica, po- staja; u kat, crkvenim ophodima: mjesto na kojem sudionici zastanu radi molitve stacionaran (lat. stacionarius) koji mi- ruje, stalan, nepokretan, postojan, koji ne mijenja mjesto, utvren u svom mjestu, poloaju i al.; stalan; stacionarno lijeenje lijeenje boles- nika u bolnici, u postelji (za razliku od ambulantnog); stacionarna struja stacionirati (fr. stationner) namjesti- ti, postaviti, npr. strau stadij (lat. stadioni trkalite, gr. sta- dion) v. stadion stadiometrija (gr. stadion odreen dio puta, metna mjerenje) grana geode- zije koja na terenu utvruje, pomou optiko-geodetskih instrumenata, udaljenost odreenog niza toaka od jedne osnovne toke stadion (gr. stadion) stara mjera za duinu od 125 koraka ili 600 grkih i 625 rimskih stopa, 40 stadija = 1 zem. milja; trkalite, mjesto na ko- jem su Grci odravali viteke igre; ureeno mjesto za vee portske utakmice; pren. odsjek vremena, raz- dohlje u neprestanom razvoju nekog dogaaja ili stanja, npr. neke bolesti (lat. staaiuni morbi); pitanja i si.: stanje stvari, poloaj stvari (kod nas: stadij) stafaa (fr. staffagc) u slikarstvu: oiv- ljavanje slike dodavanjem pojedinih likova ili itave skupine ljudi, ivoti- nja i dr.; sami ti dodaci; dodatak e- mu, neto uzgredno stafilngra (gr. stafvle grozd, agra pli- jen) med. maice za pridravanje resice (nepane) stafilion (gr. stafvle grozd) med. priti na ronici (oka) slian kotici groa stafilitis (gr. stafvle grozd; oteena resa) med. upala resice (nepane) stafilokoki (gr. stafyle grozd, kokkos kotica, zrnce) mn. med. loptaste, grozdaste bakterije, uzronici raznih vrsta gnojenja (bubuljica i ireva) stafiloplastika (gr. stafvle oteena resa, plasso uobliavam, oblikujem) med. umjetno pravljenje nepca po- mou sluznice usne upljine Stagiranin ponekad umjesto Aristotel (budui da je bio rodom iz Stagire) stagnacija (lat, stagnatio) stanje, za- stoj, npr. u industriji, trgovakim poslovima itd. stagnirati (lat. stagnare) stajati, ne otjecati (za vou); pren. biti u zastoju, ne napredovati, ne razvijati se (za poslove i dr.) stalagmit (gr. stalagma kap) min, siga koja nastaje na tlu pilje gdje voda koja se cijedi ostavlja talog, stoasta ledena svijea; supr. stalaktit stalaktit (gr. stalazo kapljem, stalak- tos kapljav, koji kaplje) min. siga (le- dena svijea) koja visi sa stropa ih sa strane pilje, a nastaje kapanjem vode; supr. stalagmit staltici (gr. staltikos koji skuplja, za- tee) mn. med. sredstva za zaustav- ljanje krvi Stambul tursko ime za Carigrad: za- pravo Istambul, od grkog eis ten po- lin = u grad stamen (lat.) bot. pranika nit. pra- nika posuda u cvijetu (usp. antera); pren. poetak stamionodij (lat. staminodium) bot. sporedna pranika posudica koja nema antere i koja je zbog toga ne- plodna tampa (tal.) v. tampa stanca (tal. stan za) mjesto prebivanja, soba, odaja; zidna slika kao sobni ukras (osobito znamenite Rafaelove stand-in 1336 stasim(un) zidne slike u Vatikanskoj palai); ki- tica, strofa, osobito talijanska strofa (ottava rima) koja se sastoji od osam petostopnih jampskih stihova; eli- ni udubljeni kalup za utiskivanje u lim; elini valjak za nizanje ili pre- anje metalnih predmeta stand-in it. stendin (engl.) zamjenik, dvojnik filmskog glumca u teim za- dacima standard (engl.) svaka zakonom utvr- ena mjera, normalna mjera, mjeri- lo; zakonska novana stopa i sL; ne- to to vrijedi kao uzorak, to jo pri- znato kao klasino; ivotni standard (engl. standard oflife) prosjena mje- ra zadovoljavanja pojedinih ekonom- skih potreba pojedinca, pojedinih drutvenih klasa (apstraktno na- roda); standardno zlato normalno, novano zlato, zlato od 22 karata; standardni uzorak trg. uzorak neke robe kojem mora odgovarati ispo- ruena roba standard of life it. standard of lajf (engl.) ivotni standard standard-book it. standard buk (engl.) standardna knjiga standard-work (engl.) standardno dje- lo standardizacija (engl. standardizalion) racionalizacija proizvodnje putem smanjivanja veeg broja oblika pro- izvodnje na manji broj tipinih uzo- raka (standarda) iste kakvoe, ob- lika, veliine, teine itd. standardni (engl. standard) koji se od- nosi na standard, koji odgovara stan- dardu; istog tipa, tipian standarta (engl. standard, p. estan- dartc) zastava, stijeg; konjika za- stava stanin (lat. stannum) kovina koja se sastoji od kositra, bakra, eljeza i cinka staniol (lat. stannum kositar, tal. stan- guolo) kositar razvuen u veoma tan- ke listie (upotrebljava se za uma- tanje okolade, aja, sapuna itd.) stante (tal.) trg. ovoga mjeseca, tekueg mjeseca stante pede (lat.) smjesta, odmah, iz ovih stopa stanum (lat. stannum) kem. kositar, sjajna bijela kovina, mekana i jako rastegljiva, atomska teina 118,70, redni broj 50, znak Sn stapel (niz.) 1. mjesto na brodogradi- litu s podijem nagnutim prema vo- di na kojem se sastavljaju dijelovi broda i s kojega se brod sputa u vodu: 2. podij na koji se izvlae hid- roplani iz vode; 3. pomona naprava na kojoj se sklapaju zrakoplovi star (engl.) 1. zvijezda; pren. kazalina veliina, portska veliina, filmska "zvijezda", virtuoz i si. star (njem. Star) 2. med. naziv veeg broja onih bolesti ija je posljedica djelomino ili potpuno sljepilo; ztleni star zelena mrena = glaukom; sivi star zamuenost i neprozirnost one lee, zbog ega svjetlosne zrake ne mogu doprijeti u unutranjost oka (lijei se operativnim odstranjiva- njem one lee); crni star neizljeivo sljepilo kao posljedica bolesne neos- jetljivosti mrenice ili onog ivca starbord (engl. starboard) pom. desna strana borda start (engl.) port, na trkakim natjeca- njima: polazite, crta s koje polaze natjecatelji (konji, biciklisti, pjeaci, amci i dr.); poetni trenutak utak- mice startati (engl. start) port, sudjelovati na natjecanju (kao trka, vesla, pli- va); krenuti s polazne trkake to- ke; zrak. poletjeti starter (engl.) port, na trkakim na- tjecanjima: onaj koji zastavicom i dr. daje natjecateljima znak za polazak stasim(on) (gr. stasimon melos) u starogrkoj drami: "stajaa pjesma". stataran 1337 statns tj. korska pjesma koju zbor u orkes- tri pjeva stojei na mjestu stataran (lat. statarius koji se zbiva u stajanju) koji sloji mimo. nepomian, trajan, koji polako napreduje; statar- rui lektira itanje sa zastajkivanji- ma radi objanjavanja State Departement it. stejtdipart- ment (engl.) Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Amerikih Dr- ava statiki (gr. statikos) koji se tie zna- nosti o ravnotei (statike) statika (gr. statike) fiz. dio mehanike koji prouava uvjete pod kojima neki mehaniki sustav ostaje u stanju mi- rovanja, znanost o ravnotei; supr. dinamika statist (lat. stare stajati) kaz. lik koji se pojavljuje na pozornici samo u spo- rednim, obino nijemim ulogama, osobito u prizorima kada nastupaju narod, vojnici i si. statistiar (lat. status stanje) onaj koji prikazuje stanje ega u brojevima, koji se bavi statistikom statistiki (lat. status stanje) koji pri- kazuje stanje ega u brojevima, broj- ani; statistiki biro dravna usta- nova koja ispituje prilike u dravi pomou podataka izraenih u bro- jevima; statistika zakonitost zako- nitost koja se temelji na vjerojatno- sti, za razliku od dinamike zako- nitosti, koja se temelji na nunosti, i ova je dvojakost izmeu statistike i dinamike zakonitosti u najprisni- joj vezi s dvojakou izmeu makro- kozmosa i mikrokozmosa statistika (lat. status stanje) prvotno: znanost o stanju u dravi izraenom u brojevima; dio sociologije kojem je zadatak, usporeujui u brojevima injenico koje sc javljaju u nekom podruju dravnog i drutvenog i- vota, izvoenje opih zakljuaka i utvrivanje uzroka i posljedica opa- anjem utvrenih injenica, te prou- avanje metoda sustavnog utvri- vanja, sreivanja i preglednog uspo- reivanja tih injenica (npr. u pod- uju kolstva, trgovine, poljoprivre- de, zdravstvenog stanja nekog kra- ja, drave, naroda itd.) stativ Gat. stativum) stalak, postolje, osobito za geodetske instrumente; stativa port, u nogometu: preka gola statmika (gr. stathmos uteg) pozna- vanje utega, znanost o utezima statmograf (gr. stathmos postaja, gra- fo biljeim, piem) naprava koja au- tomatski biljei vrijeme vonje i vri- jeme zadravanja vlaka na posta- jama stator (lat. stare stajati) tch. nepomini dio elektrinog generatora ili moto- ra; pokrivnica, ono u emu se okreu lopatice parne turbine statoreaktor (lat. status stanje, reage- re protudjelovati) zrak. zrakoplov a posebnom vrstom mlaznog pogona, male teine i veoma jednostavne kon- strukcije; razvija vrlo veliku brzinu statoskop Gat. status stanje, gr. sko- peo promatram) sprava koja biljei nagle promjene u tlaku zraka pri ne- pogodama; zrak. sprava koja biljei visinske razlike u metrima statua Gal. statua, statuere postaviti, staviti) umj. kip; pren. osoba hladna (kao kip) statuar (lat. statuarius) kipar statueta dal. statuetta) mah kip, kipi statuirati Gat. statuere) odrediti, odre- ivati, opredjeljivati, opredijeliti, utvrditi, utvrivati; osnovati; nare- diti, odluiti', rijeiti: dopustiti statura Gat. statura) stas, struk; rast, uzrast status Gat.) prav. stanje, pravni poloaj neke osobe, sastav, prilike, poloaj status eognationis 1338 steganografija status cognationis it. status kogna- cionis (lat.) prav. stanje srodstva, srodstvo status conjugalis it. status konjuga- lis (lat.) prav. brano stanje, brak status in statu (lat.) drava u dravi status insolventiae it. status insol- vencije (lat.) nesposobnost plaanja obveza status nasccndi (lat.) kem. trenutak postojanja, tj. ono veoma kratko vri- jeme kad sc atomi oslobaaju iz spojeva dok se jo nisu udruili u molekule status qvo it. status kvo (lat. status quo sc. ante) stanje koje je bilo prije, prvobitno stanje, dosadanje stanje statut (lat. s ta tu tu m) zakon, osnovni zakon; propis, odredba; osobito: pra- vila nekog drutva (statuti) statutaran (lat. statutum odredba) zakonski, koji je po pravilima, propi- san pravilima statuti (lat. statutum) mn. v. statut staurodulija (gr. stauros kri. duleia ropstvo) potovanje kria, oboava- nje kria staurofilaks (gr. stauros kri, fylax uvar) uvar kria, prijanja titula jeruzalemskog patrijarha kao uva- ra ostatka kria na kojem je Krist bio razapet stnurolater (gr. stauros kri. Iatreia oboavanje) oboavatelj kria stauroskop (gr. stauros kri, skopeo promatram) polarizacijski aparat za ispitivanje optikih svojstava kri- stalnih ploa stavrofor (gr. stauros kri, fero nosim) krionosac; kod pravoslavaca: sve- enik-protoprezhiter odlikovan pra- vom da nosi o vratu zlatan kri; stau- rufori mn. nosai krieva pri crkve- nim ophodima staza (gr. stasis) stajanje; stajalite, npr. filozofsko; med. zastoj sokova, osobito krvi (koji obino dovodi do zgruavanja) stazofobija (gr. stasis stajanje, fobos strah) psih. bolestan strah od nemo- gunosti uspravnog dranja sta (fr. stage) pripravna sluba, pri- pravnitvo, vrijeme koje netko nakon zavrenog kolovanja mora provesti u pripravnikoj slubi, osobito mlad pravnik, lijenik i dr. stairati (fr. stage) izdravati obvezno vrijeme pripravnike slubo, sluiti kao pripravnik staist (fr. stage) onaj koji izdrava sta, pripravnik stearin (gr. stear gen. steatos loj) kem. smjesa stearinske i palmitinske ki- seline (slui za pravljenje raznih svi- jea); stearinska kiselina glavni sa- stojak biljnih i ivotinjskih masti; steatin stearodermija (gr. stear loj, erma ko- a) mii. bolesna masnoa koe steatin (gr. stear gen. steatos loj, dem. steation) v. stearin steatinian (gr. stear gen. steatos loj) lojast, koji ima loja. lojni steatit (gr. stear. gen. steatos loj) min. slaninac, masnik, vrsta guste i mas- ne milovke steatitis (gr. stear gen. steatos loj) med. sklonost debljanju steatopigija (gr. stear gen. steatos loj, pyge stranjica) prekomjerno raz- vijena stranjica, zbog velikog nago- milavanja sala na trtinom dijelu ti- jela steatorejn (gr. stear gen. steatos loj, rheo teem, curim) med. izluivanje masti kroz izmet steatoza (gr. stear gen. steatos loj) med. stvaranje masti, debljanje steganografija (gr. steganos utljiv; pokriven^ grafia pisanje) vjetina taj- nog pisanja, tajno pismo; znanost o igranju aha stegnnopodi 1339 stenizirati steganopodi (gr. stcganos nepromo- iv, pokriven, pus gen. podos noga) mn. sisavci s plivaim koicama stegnotici (gr. Btegnos) mn. med. .sred- stva, Ijjekovi za stezanje, za skup- ljanje stegnotian (gr. stegnotikos koji za- epljuje) koji skuplja, koji zatvara, stee ili zaepljuje stegnoza (gr. stegnoo zaepljujem) med. stezanje, zatvorenost, zaeplje- nost, npr. znojnih rupica; usp. ste- noza stegopteri (gr. stcgos krov, pokrivalo, ptnron krilo) mn. zool. tvrdokrilci stehiogenijn (gr. stoicheion element, poelo, gen- korijen od gignesthai ro- diti sc, postati) stvaranje, nastaja- nje elemenata stehiogonija (gr. stoicheion element, poelo, gone raanje) v. stehiogenija stehiologija (gr. stoicheion element, poelo, logia znanost) znanost o pra- t vari ma ili elementima, = kemija stehiometrija (gr. stoicheion element, pratvar, metri a mjerenje) mjerenje elemenata, kemijsko mjerenje; kem. znanost o proporciji, znanost o vr- stim ili prostornim uvjetima pod ko- jima se raznorodne tvari kemijski spajaju u nova, istorodna tijela stehiometrijski (gr. stoicheion ele- ment. poelo, metria mjerenje) koji se tie kemijskog mjerenja ili teorije o proporciji; stehiometrijski broj = atomska teina ili kemijski ekviva- lent steiroza (gr. steirosis jalovost, neplod- nost) med. neplodnost stek (engl. take) 1. ulog pri igri, u ok- ladama, osobito na konjskim utr- kama stek (engl. steak) 2. kuh. komad mesa; biftek stelarni (lat. stella zvijezda, stcllaris zvjezdani) zvjezdani; stelarna astro- nomija dio astronomije koji prouava sastav svemira i bavi se mjerenjem zvjezdanih mjesta i gibanja zvijez- da, mjerenjem jakosti njihove sjaj- nosti i ispitivanjem njihovih spekta- ra stelaa (njem. stellcn postaviti, Stella- ge) polica, ormar u zidu ih uza zid bez vrata (u knjinicama, radionica- ma itd.) stele (gr. stele) uspravan stup; osobito: uspravna mramorna ploa, ukrae- na reljefima ili slikama, kao nad- grobni spomenik starih Grka stelionat Gat. stelhonatus) prijevara, prijevarna prodaja, lani bankrot (lat. stello = guter, kao simbol vara- lice zbog njegove hitrosti i vjetine da se izvue iz kripca) stelit Gat. stella zvijezda, gr. lithos kamen) 1. geol. okamenjena morska zvijezda; 2. tehnol. mjeavina nikla, kobalta i kroma (upotrebljava st; za medicinske instrumente) stelografija (gr. stele kameni stup. grafia opisivanje) izradba natpisa na stupovima; usp. stele stema (gr. stcmma vijenac) kod starih Rimljana: vijenac kojim su kitili sli- ke predaka; otuda: vijenac, niz pre- daka, rodoslov, rodoslovna tablica; mn. stemata. stematografija (gr. stcmma rodoslov, grafia pisanje) v. genealogua stendin v. stand-in stenian (gr. stlienos jakost, snaga) u punoj snazi, krjepak; stanina gro- znica v. stenopira; psih. stenian afekt duevni pokret koji pojaava i- votne funkcije organizma, npr. radost (supr. astenian) stenija (gr. sthenos jakost, snaga) pu- na snaga, jakost, krjepkost, poveana ivotna djelatnost tijela; 3upr. aste- nija stenizirati (gr. stheno) jaati, krijepi- ti, poveavati djelatnost ivotne sna- ge; supr. astenizirati steno- 1340 stenotoraks steno- (gr. stenos) predmetak u sloc- nicama sa znaenjem: tijesan, uzak stenodaktilograf (gr. stenos tijesan, uzak, daktylos prst) onaj koji je vi- an stenodaktilografiji stenodaktilogratija (gr. stenos tije- san, uzak. daktylos prst. grafia pi- sanje) kombiniranje stenografije i daktilografije: kad stenograf sam otkucava na pisaem stroju ono to je stenografirano stenodaktilografkinja (gr. stenos ti- jesan, uzak, daktvlos prst) ona koja je vina stenodaktilografiji stenofilan (gr. stenos tijesan, uzak, fvllon list ) koji ima gusto lie, gustog lia stenograf (gr. stenos tijesan, uzak, kratak, grafo piem) onaj koji pie stenografijom. brzopisac stenografija (gr. stenos tijesak, uzak. kratak, grafia pisanje) brzo pisanje pomou posebnih znakova, tako da se njim moe vjerno zabiljeiti i naj- bri govor, brzopis, kratkopis stenografirati (gr. stenos tijesan, uzak, kratak, grafo piem) brzo pisati sluei se stenografijom stenogram (gr. stenos tijesan, uzak, kratak, gramma slovo, pismo) ono to je napisano stenografski, rukopis na- pisan stenografijom stenohorija (gr. stenos tijesan, uzak, ehora prostor) med. suenost nekog prirodnog otvora, osobito enske us- inine stenokardija (gr. stenos tijesan, kar- dia srce) med. stezanje srca, jako ste- zanje u prsima praeno oteanim di- sanjem stenokromija (gr. stenos uzak, tijesan, chroma boja) postupak pri tiskanju u bojama, kod kojega se tjestasta obojena tijela sastavljaju stenopira (gr. sthenos jakost, mo, pyr vatra) med. groznica zbog upale; sta- nina groznica stenostomija (gr. stenos tijesan, uzak, stoma usta) med. grenje donje e- ljusti stenotahigrafija (gr. stenos tijesan, uzak. tachys brz, grafia pisanje) "us- ko i brzo pisanje", jedan od steno- grafskih sustava, objavljen 1875. stenotelegraf (gr. stenos tijesan, uzak, tele na daljinu, grafo piem) telegraf koji radi sustavom znakova stroja za stenografi ranje, u minuti moe po- slati do 400 rijei stenoterman (gr. stenos uzak, tijesan, thermos topao) biol. prilagoen odre- enoj temperaturi sredine u kojoj ivi, koji teko podnosi vee tempe- raturne promjene (za iva bia); supr. euriterman stenotici (gr. stenos uzak, tijesan, lat. stenotica) mn. sredstva i lijekovi za stezanje, za suavanje stenotian (gr. stenos tijesan, uzak) koji suava, suavajui; suen stenotip (gr. stenos uzak, tijesan, ty- pos otisak) stroj za stenografi ranje, koji pie slogove ili cijele rijei stenotipija (gr. stenos uzak, tijesan, tvpos otisak) stenograflranje, pisanje stenotipom stenotipirati (gr. stenos uzak. tijesan, tvpos otisak) pisati strojem stenoti- pom stenotipist (gr. stenos uzak, tijesan, tvpos otisak) onaj koji stenografira i stenografirano prepisuje obinim slovima na pisaem stroju, daktilo- graf koji zna stenografiju stenotopan (gr. stenos uzak, tijesan, top os mjesto) koji ima malu, slabu rairenost zbog toga to moe ivjeti i uspijevati samo pod strogo uvjeto- vanim i veoma ogranienim klimat- skim prilikama (osobito sc odnosi na biljke i ivotinje); supr. euritopan stenotoraks (gr. stenos tijesan, uzak, thorax prsni ko) med. ovjek uskih prsa stenoza 1341 stereotipirati stenoza (gr. stenosis suavanje, sue- nje) med. suenost krvnih ila i ka- nala; stegnoza stentando (tal.) glaz. oteui, razvlaei stentato (tal.) glaz. bolno, tonom koji izraava bol; slik. plaljivo, usiljeno, kruto, teko, glomazno Stentor (gr. Stentor) ime jednog Grka pod Trojom koji je mogao nadglasati 50 ljudi; otuda: ovjek jakog, grom- kog glasa; Stentorov glas neobino jak, gromak glas; prid. stentorski step (engl.J u plesu: korak stepn (rus.) velika, pusta i suha ravnica u Rusiji, s travama i biljkama koje mogu podnositi suu ster (fr. stere, gr. stereos krut, tvrd, vrst) fr. jedinica za mjerenje volu- mena suhih tijela, osobito drva, = 1 kubini metar stereo- (gr. stereos krut, tvrd, vrst) predmetak koji se javlja u sloeni- cama i znai: vrst, tvrd, jak, gust, tjelesni, prostorni stereoautograf (gr. stereos, autos sam, grafo piem) aparat za snima- nje terena stereogrnfija (gr. stereos, grafia cr- tanje) perspektivno crtanje vrstih tijela u ravnini (supr. ihnografija) stereografska projekcija crtanje zem- ljovida pri kojem se oko zamilja kao da se nalazi na jednoj toki povrine Zemljine kugle, pa kroz Zemlju obu- hvaa pogledom suprotnu polukuglu i ova kao da se ogleda u ravnini koja raspolavlja Zemlju; usp. projekcija stereokemija (gr. stereos. chemeia) znanost o prostornom rasporedu ato- ma u molekulama, ispituje izomeri- ju kod spojeva stereokromija (gr. stereos, chroma bo- ja) vrsta zidnog slikarstva kod koje- ga se na prepariranom suhom sloju buke izrauju slike obinim vode- nim bojama stereometar (gr. stereo3, metron mje- ra, mjerilo) sprava za mjerenje volu- mena mase sipkih i upljikavih tijela stereometrija (gr. stereos, metria mje- renje) mjerenje volumena tijela; ge- om. znanost o prostornim veliina- ma za ije je prikazivanje potrebno vie od jedne ravnine (supr. plani- metrija) stcrcoplazma (gr. stereos, plasma) fiziol. v. pod. idioplazma stereorama (gr. stereos, orama pogled, prizor) reljefna karta stereoskop (gr. stereos, skopeo pro- matram) opt. aparat pomou kojega se moe najjasnije prikazati prostor- nost likova: kutija s dvije pregrade, od kojih svaka ima kao okular po jednu posebnu leu, a na suprotnoj strani je zatvorena mutnim staklom stereostatika (gr. stereos, statike) fiz. znanost o ravnotei vrstih tijela stereotelemetar (gr. stereos, tele na daljinu, u daljini, metron mjera, mje- rilo) opt. sprava za mjerenje udalje- nosti neke toke od promatraa stereotian (gr. stereotikos koji ini vrstim, koji ovrava) med. suh, sa- suen, koji je nastao suenjem stereotip (gr. stereos, typos otisak) mn. tisk. ploe s nepokretnim slo- gom; kliej; stvari tiskane ovakvim ploama stereotipan (gr. stereos, typos otisak) tisk. tiskan ploama s nepokretnim slogom; pren. uvijek isti, otrcan, ne- promjenjiv, u istom obliku, ukalup- ljen, uobiajen stereotipija (gr. stereos, typos otisak) tiskanje ploama s nepokretnim slo- gom, kliejima, matricama stereotipika (gr. stereos, tvpos otisak) v. stereotipija stereotipirati (gr. stereos, tvpos oti- sak) izraivati ploe s nepokretnim slogom; tiskati takvim ploama stereotomija 1342 stigma stereotomija (gr. stereos, tem no sije- em, tome presjek) dio stereometrije koji se bavi presjecima povrina onih tijela koja prodiru jedna u druga dje- lomino ili potpuno (.kod klesarstva, strojeva i dr.) sterilan (lat. sterilis) jalov, neplodan, suh, mrav, oskudan, siromaan; uzaludan, heskorisan, nesposoban, neodriv; med. osloboen od zaraz- nih klica (zavojni materijal, kirurki instrumenti i si.) sterilizacija (lat. sterilisatio) jalovljc- nje, ujalovljavanje, pravljenje jalo- vim ili neplodnim; ujalovljenje. ujalovljenost; unitavanje klica i mikroba, npr. u mlijeku, na kirur- kim instrumentima, zavojima i dr.; unitenost klica, mikroba; usp. pas- terizacija sterilizirati (fr. steriliser) jaloviti, uja- loviti, uialovljavati, inili neplodnim; ubijati (ili: ubiti, unititi, unitava- ti) klice, mikrobe; takoer: dezinfi- cirati; usp. pasterizirati sterilnost (lat. sterilis) jalovost, neplod- nost, nerodnost; pren. mravost, si- romanost, oskudnost sterkoracija (lat. stercus izmet, sterco- ratio) stvaranje izmeta; gnojenje iz- metom sterling (engl.) ono to ima punu, pra- vu, utvrenu vrijednost; srednjovje- kovni engl. srebrni novac; funla ili Hura steriinga prije kovani novac, da- nas samo novana raunska jedinica = 20 engl. ilinga stemalan (gr. sternon prsa, lat, ster- nalis) anat. koji se tie prsne kosti, koji je u vezi s prsnom kosti stemalgija (gr. sternon prsa, algos bol) med. v. stenokardija sternodinija (gr. sternon prsa, od3'ne bol) med. v. stenokardija sternum (gr. sternon prsa, lat. ster- num) anat. prsna kost sternutament (lat. sternutamentum) med. sredstvo (ili: lijek) protiv pre- hlade stemutativan (lat. sternutativus) koji uzrokuje kihanje sternotatorij (lat. sternutatorium) sredstvo koje uzrokuje kihanje steroidi (gr.) mn. kem. hidromatski spojevi s vie prstena u molekuli, pri- sutni u svim ivim stanicima te ima- ju vanu fizioloku ulogu (kolesterol, crgostcrol, kortizon, una kiselina, spolni hormoni, srani glikozidi) stcroli mn. 1. v. steroidi; 2. alkoholi steroidne kiseline steso it. stezo (tal.) glaz. otegnuto; moio it. stezo moto (tal.) laganim kretanjem, polako, razvueno, oteg- nuto stetodezmis (gr. stethos prsa, desmos veza) med. zavoj za prsa stetograf (gr. stethos prsa, grafo pi- em, biljeim) naprava za grafiko prikazivanje kretanja disanja stetografija (gr. stethos prsa, grafia biljeenje) biljeenje kretanja disanja stetoskop (gr. stethos prsa, skopeo promatram) med. Ijevkasta slualica za ispitivanje plunih promjena (aus- kultaciju), umova srca itd. stetoskopija (gr. stethos prsa, skopeo promatram) med. ispitivanje plua sluanjem, auskultacijom stibij (lat. stibium) min. v. antimon stibilalije (lat. stibium antimon, stibi- alia) mn. med. lijekovi napravljeni od antimona ili s antimonom stigijski (gr. stygios) 1. koji pripada Stiksu i podzemnom svijetu uope; pren. uasan, grozan, straan, jeziv, paklen; 2. kem. koji najeda, izgriza, kao npr. duina kiselina (zbog vode rijeke Stiksa koja jc, po vjerovanju starih Grka, bila otrovna) stigma (gr. stigma) ubod, toka, mrlja; bot. dio cvijeta koji prima pelud; zool. vanjski otvor traheje (dunika) kod lankonoaca; oiljak, opekotina; ig. stigmatizacija 1343 stilist znak srama koje su stari Grci i Rim- ljani udarali zloincima i odbjeglim robovima; pren. sram, stid; mn. stig- mata stigmatizacija (bit. stigmatisatio) uda- ranje iga, igosanje; psih. obino bolom praena tobonja sposobnost uivljavanja u Kristove patnje na taj nain to se kod nekih osoba (stig- matiziranih) pojavljuju po tijelu Kri- stove rane (prema miljenju psiho- pataloga, ovo stanje jc slino sta- njima kod nekih hipnotiziranih i his- terini h osoba) stigmatizirati (gr. stigmatizo) obilje- iti igom, igosati; pren. oklevetati; stigmatizirane osobe psih. osobe na kojima se rane sline Kristovim po- kazuju bilo izvana, bilo da ih one osjeaju u sebi (prema miljenju psi- hopatologa, stanje slino stanju kod nekih sluajeva hipnotizma i histe- rije) stigmatograf 'gr. stigma bod, ubod, toka, ig, grafo piem) onaj koji radi stigmatografiju stigmatografija (gr. stigma bod, ubod, toka, ig, grafia pisanje, biljeenje) pravljenje malih ara, uzoraka u boji, npr. sitnih crvenih toaka na plavoj osnovi itd. stigmeologija (gr. stigme toka, pjega, logia) gram. v. akcentuacija stih (gr. stichos) poet. v. vers stihar (gr. stieharion, stoicharion) dio odjee pravoslavnog sveenika: du- gaka i iroka haljina, slina duga- koj koulji, od bijele i arene tkanine stihija (gr. stoichcion ono stoje osnov- no, element, pratvar) 1. neodoljiva sila prirode; bura, oluja, poplava, po- ar, nepogoda; 2. fil. osnovni element svijeta {prema starogrkim filozofi- ma bilo ih je 4; vatra, voda, zemlja i zrak; 8. kem. v. element; prid. stihij- ski stihomantija (gr. stichos red, vrsta, stih, manteia) proricanje iz stihova, sreaka ili ceduljica kod Rimljana: stihove iz Sibilinskih knjiga napisali bi na ceduljice, koje bi potom iz- mijeali. zatim ih izvlaili i itali iz njih budunost stihometrija (gr. stichos red. vrsta, stih, metri a mjerenje) mjerenje sti- hova, brojanje redaka (u rukopisima) stihomitija (gr. stichos rod, vrsta, stih, mythos govor, razgovor) poet. go- vorna figura, podvrsta antiteze; raz- vijeni stihovi (u dramama i dr.), koji su obino jedni drugima i odgovori stik (engl. stick) jahaki bi Stiks (gr. Styx) mit. rijeka ili izvor u podzemnom svijetu preko kojeg je Haron prevozio due umrlih i u iju su vodu bogovi pri si za li najsvetijom i najstranijom prisegom (po vjero- vanju starih Grka, koje se odralo do danas, ova voda je bila smrto- nosno otrovna) stil (gr. stvlos, lat. stilus drak, najed- nom kraju zailjeno eljezo kojim se paralo, tj. pisalo po votanim tabli- cama); 1. olovka starih Grka i Rim- ljana; 2. nain pisanja i izraavanja misli (prozni, pjesniki, govorniki, poslovni stil); 3. u likovnim umjetno- stima, arhitekturi, pokustvu itd.: umjetniki ukus, oblik prikazivanja, umjetniki smjer, nain davanja ob- lika; osobito: ist, plemenit i prirodan nain prikazivanja (za razliku od manira); 4. pren. obiaj, navika; 5. stari i novi stil v. julijanski i grego- rijanski kalendar stilet (tal. stilctto, fr. stilet) bode s obje strane otar i s kratkom otricom; tilet stilist (lat. stilus drak, pisaljka) pisac koji pie dobrim stilom, poznavatelj dobrog i pravilnog naina izraava- nja pismom stilistika 13*14 stipendija stilistika (lat. stilistica) mn. stvari koje su u vezi sa znanou o dobrom i pravilnom pisanju ili se odnose na znanost o dobrom i pravilnom pisa- nju stiliti (gr. stylos stup, stvlites) mn. kr. asketi u V. st. koji su, po uzoru na sirijskog redovnika Simeona, vei dio ivota provodili na platformi visokih stupova stilizacija (lat. stilisatio) davanje stila, tj. pravilnog i lijepog oblika nainu izricanja misli; umj. mijenjanje pri- rodnog oblika u duhu nekog umjet- nikog shvaanja (odbacivanjem sve- ga sporednog u predmetu prikazi- vanja itd.) stilizirati (lat. stilisare) napisati, sasta- viti, prikazati pravilnim i lijepim stilom; umj. mijenjati (ili: izmijeniti) prirodni oblik u duhu odreenog umjetnikog shvaanja (odbaciva- njem svega sporednog u predmetu prikazivanja itd.) stilizirati (lat. stilisare} napisati, sa- staviti, prikazati pravilnim i lijepim stilom; umj. mijenjati (ih: izmijeniti) prirodni oblik u duhu nekog um- jetnikog shvaanja (npr. odbaciva- njem svega sluajnog, sporednog itd.) stilklajd (njem. isp. stil, Kleid haljina) "stilizirana haljina", enska haljina napravljena prema motivima neke narodne nonje stilo (gr. stylos drak) drak s perom i tintom za pisanje, nalivpero stilobat (gr. stylobates stupno podno- je) arhit. zajedniko podnoje za vi- e stupova stilograf (gr. stylos drak, grafo piem) v. stilo stilografija (gr. stylos drak, grafia pi- sanje) urezivanje ih graviranje u ma- si koja nije vodi elektriciteta, radi izradbe bakrenih tiskarskih ploa galvanoplastinim putem stiloliti (gr. stvlos stup, lythos kamen) mn. geol. vapnenc tvorevine u obli- ku stupova stilometar (gr: stvlos stup, metron mjera, mjerilo) sprava za lake pro- nalaenje i odreivanje odnosa na stupovima, stupomjer stilometrija (gr. stvlos stup, metria mjerenje) vjetina mjerenja stupova stilopinakije (gr. stylopinakion, stvlos stup, pinax gen. pinakos slika) mn. um. reljefi na stupovima koji prika- zuju mitoloke i povijesne slike i mo- tive stilus (gr. stylos stup, lat. stilus) bot. stupi, dio cvjetnog tuka stimatoza (gr. styma ukruenost mu- kog uda) med. krvarenje iz mokra- ne cijevi praeno kruenjem mukog uda; uretroragija stimer (engl. steamer) parobrod stimpot (engl. steampot) med. parni lo- nac za udisanje tople pare stimulacija (lat. stimulatio) med. po- draivanje; poticanje stimulancije (lat. stimulantia) mn. med. podraavajua sredstva, sred- stva za podraavanje; v. stimulans stimulans (lat. stimulans) med. podra- avajue sredstvo, sredstvo za podra- avanje, za poticanje stimulantan (lat. stimulans) med. po- draavajui, koji podrauje; koji po- tie stimulirati (lat. stimulare) pobuditi, po- buivati, poticati; u ekonomici: poti- cati na veu proizvodnost ih inten- zivnost rada, npr. sustavom plaa i zarada stimulus (lat. stimulus) podraaj, na- gon, poticaj stipaa (fr. stypage) med. lokalna oba- mrlost ili utrnulost zbog hladnoe stipendija Gat. stipendium od stips gen. stipis novani prilog, pendere od- mjeriti) kod starih Rimljana: plaa, nagrada u novcu; porez, danak (tri- stipendist 1345 stomahale but); danas: novana pomo siro- manim uenicima i studentima za kolovanje stipendist (lat. stipendium) primatelj stipendije stipleis (engl. stecple-chase) prvotno: utrka preko polja kojoj je bio cilj neki toranj; danas: utrka s preponama stipler (engl. Steepler) konj treniran za utrke sa zaprekama stipsa (gr. styfo, stypsis skupljanje) 1. kem. kiseli kamen, alaun stipsa (gr. stypsis skupljanje, stezanje) 2. med. stezanje, skupljanje, zatva- ranje; zaustavljanje krvi; zatvor (sto- lice) Stiptici (gr. slyplikos trpak, styfo sku- pljam, kupim, steem, lat. styptica) mn. med. sredstva za stezanje, oso- bito za zaustavljanje krvi stipticin (gr. styfo skupljam, kupim, steem) farm. proizvod oskidacije narkotina, utiee na stezanje ila; pije se kao sredstvo protiv krvarenja stiptian (gr. styptikos trpak) med. koji stee, koji skuplja, koji zaus- tavlja krv stipulacija (lat. stipulatio) prav. uvjet, pogodba; pristanak, obeanje; ugovor; sveano priznanje ugovorene obveze stipulant (lat. atipulana) onaj koji skla- pa pogodbu, ugovara, ugovorna stra- na stipulirnti (Int. stipulari) ugovoriti, ugovarati, utvrditi; ugovoriti, sklopiti ugovor; obeati, obvezati sc stjuard (engl. stevvard) konobar (na bro- du i zrakoplovu) stjuardesa (engl. ste\vardess) konoba- rica (na brodu i zrakoplovu) stoa (gr. stoa) dvorana sa stupovima; osobito: arena dvorana sa stupo- vima (stoa poikile) u Ateni, u kojoj je nauavao Zenon iz Kitije i njegovi sljedbenici; stoika kola v. stoici stohastika (gr. stoehastike) vjetina pogaanja, vjetina pogaanja ono- ga to je tono; nauavanje o onome to je vjerojatno stoici (gr. Stoikoi. lat. Stoici) mn. fil. starogrki filozofi iz stoike kole, pristae stoicizma; pren. hladni, mir- ni, neuzbudljivi i nepokolebljivi ljudi koji sve nedae podnose mirno i spo- kojno stoicizam (lat. stoicismus) fil. naua- vanje Zenona. osnivaa stoike kole, i njegovih sljedbenika, koje zahtije- va ivot u strogoj vrlini, suzbijanje slabosti, preziranje bola i ravnodu- nost prema svakom bolu i ivotnim nedaama; pren. duevni mir, mir- noa, ravnodunost, neuzbudljivost, nepokolebljivost stoiki (gr. stoikoa) miran, ravnodu- an, neuzbud^jiv stoik v. stoici stok (engl. stock) lager, koliina robe na skladitu, koliina robe na tritu; glavnica, gotovina, oanovni kapital; osobito: dravna glavnica; udio, ulog; dravne obveznice koje su u optjeca- ju (u Engleskoj); dionica stok-broker (engl. stock-broker) po- srednik u trgovini dravnim papiri- ma stokfi (engl. stock-fish) zool. bakalar stokliolder (engl. atock-holder) vlasnik dravnih obveznica, dioniar stola (gr. stole, lat. stola) duga enska haljina starih Rimljanki; mod. iro- ka vrpca koju dame nose preko ha- ljine oko vrata: vrpca s kriiima kat. i anglik. sveenika koju nose preko odjee oko vrata stoma (gr. stoma) usta, ue; ustaca stomahalan (gr. stomachoa eludac, lat. stomachalis) koji se tie eluca, eluani; stomahalne kapljice kap- ljice za jaanje eluca stomahale (gr. stomachos eludac, lat. stomaehale) med. lijek za eludac, sredstvo za jaanje eluca stomahalgija 1346 stralo stomahalgija (gr. stomachos eludac. algos bol) med. eluana bol stomahici (gr. stomachikos eluani) mn. med. sredstva, lijekovi 2a e- ludac stomak (gr. stomachos) zool. eludac stomatitis (gr. sloma usta, lat. stoma- titis) med. upala usne upljine, upala desni stomatitis aftoza (gr. stoma usta. lat. stomatitis aphothosa) med. mjehu- ravost usta stomatografija (gr. stoma usta, graGa opis) opisivanje usta ili usne uplji- ne stomatologija (gr. stoma usta, logia znanost) znanost 0 bolestima usne upljine stomatoplastika (gr. stoma usta, plas- so uobliavam. oblikujem) med. um- jetno pravljenje usta stomatopodi (gr. stoma usta, pus gen. podos noga) mn. zool. vrsta rakova kojima dva para nogu (pored usta) slue za hvatanje plijena stomatoskop (gr. stoma usta. skopeo promatram) med. usno 2rcalo, zrcalo za osvjetljavanje i ispitivanje usne i oblinjih upljina stop! (engl. stop!) stoj, stani, prekini!; u brzojavima: toka stopina (tal. stoppino) voj. upalja, falili; v. tapin stoping (engl. stopping) sat za mjerenje veoma malih dijelova vremena; upo- trebljava se osobito u portu stopirati (engl. stop. fr. stopper) zaus- taviti, zaustavljati (brod, stroj); stati, zaustaviti se stor (engl. store) zaliha, priuva, rezer- va; skladite robe; u Sjev. Americi: prodavaonica u kojoj se prodaju sve ivene namirnice stora (fr. store) prozorska zavjesa; oso- bito: zavjesa ukraena bogatim moti- vima (za cijeli prozor) storija (tal. storia, engl. story) pripovi- jest, pria bajka, anegdota, opis, do- gaaj, izvjetaj i si. stornirati (tal. stornare suzbiti; skre- nuti) trg. dovesti u red; ispraviti po- greku u pisanju ili raunanju (ne precrtavanjem, nego otpisivanjem i prepisivanjem); ispraviti pogreku u knjienju suprotnom pozicijom (stav- kom); ponitili, ponitavati (narud- bu itd.) storao (tal.) trg. ispravljanje pogreno uknjiene stavke otpisivanjem i pri- pisivanjem, suprotna pozicija, stavka (u knjigovodstvu); usp. ritorno storting (norv. stor, thing) "velika na- rodna skuptina''; norveki parla- ment. sastoji sc od lagtinga (gornjeg doma) i odelstinga (donjeg doma) storv v. storija . stov (engl. stove) pe, visoka pe; su- nica (u tvornici eera) strabitian (gr. strabon) razrok strabizam (gr. strabismos razrok) med. razrokost strabo (gr. strabon, lat. strabo) med. razrok ovjek strabometar (gr. strabon razrok, me- 1 tron mjera, mjerilo) med. sprava za mjerenje stupnja razrokosti strabotomija (gr. strabos razrok, tem- no reem, tome rezanje) med. lije- enje razrokosti operacijom straca (tal. strazza) trg. v. traca strafotizam (tal. strafottersi ne mariti) nemaran odnos prema pojavama i zbivanjima stragoplan (lat. stratum sloj, fr. planer letjeti bez mahanja krilima) zrak. zrakoplov prilagoen za letenje u stratosferu strakcija (lat. extractio) tisk. izdizanje rijei ih redaka koji se trebaju tiska- ti u jednoj boji ili u vie boja stralo (tal. stralcio) trg. nagodba, spo- razum stramin 1347 strcptnzol stramin (lal. slramen stelja, slama, tal. strame) fina tkanina; takoer: gusta pamuna tkanina za papue i dr. strangulacija (lat. strangulatio) gue- nje, vjeanje, priguivanje, stiskanje; smrt vjeanjem strangurija (gr. stranguria) med. ote- ano mokrenje praeno bolovima stranj (Lal. stragno) podrum, pivnica, konoba strapac (tal. strapazzo) v. trapac strascicando it. straikando (tal.) glaz. v. strascinando strascinando it. strainando (tal.) glaz. povlaei, vukui; strascinando i'arco it. strainando l'arko (tal.) s pripijenim gudalom strateg (gr. strategos) poznavatelj vje- tine ratovanja, vojskovoa strategem (gr. strategema) ratno lu- kavstvo; pren. lukavstvo, majstorija strategija (gr. strategia) znanost o vo- enju rata, ratna vjetina; knjiga o ratnoj vjetini strategijski (gr. stratogikos koji se tie vojskovoe; sposoban voditi vojsku koii se tie voenja ratnih operacija, ratne vjetine strategika (gr. strategike) v. strategija strategist (gr. strategia) vjet vojsko- voa; pisac knjiga o vjetini ratova- nja stratificirati (lat. stratum sloj, facere nainiti) geol. uslojiti, uslojavati, sla- gati u slojeve, sloj na sloj stratifikacija (lat. stratificatio) geol. oblikovanje slojeva, slaganje u slo- jeve; naslaganost u slojeve, slojevi- tost stratigrafija (lat. stratum sloj, gr. grafia opis) znanost ili opisivanje od- nosnog (relativnog) poloaja slojeva stijena; povijesna geologija (po tome to su slojevi materijalni ostaci i predstavnici pojedinih faza Zcmljine povijesti) stra to grafija (gr. stratos vojska, grafia opis) opisivanje vojske, povijest rato- va uope stratokracija (gr. stratos vojska, kra- teo jak sam, vladam) vladavina voj- nika (ih: vojske) strato kn mulus (lat. stratoeumulus) meteor, sloj okruglastih ili valjas- tib oblaka, poredanih u skupine, ni- zove ili valovite oblike, obino sivih ili bjeliastih stratonaut (lat. statum sloj, gr. nautes brodar, mornar) zrak. pilot koji je strunjak za letenje u stratosferu stratopedija (gr. straLopedeia) voj. vjetina podizanja logora, dio vojne znanosti o biranju mjesta prikladnog za logorovanje trupa i o podizanju i ureenju logora stratosfera (lat. stratum sloj, gr. sfaira kugla) sloj zraka, debeo 1260 km, koji se nalazi iznad troposfere. s te- kim plinovima, gotovo stalnom tem- peraturom, bez vremenskih pojava itd. stratostat (lat. stratum sloj, gr. istemi postavim, stavim) zrani balon po- sebno napravljen za dizanje u stra- tosferu stratus (lat. stratus prostrt, razastrt od sternere prostirati) meteor, visoka magla, sloj niskih oblaka slian ma- gli, obino lokalni oblak koji se stva- ra od magle strebloza (gr. strebloo uganem) med. uganue, iaenje udova 5trema (gr. stremma) 1. med. uganue, iaenje nekog uda strema (gr. stremma) 2. mjera za po- vrinu u dananjoj Grkoj, = 1000 m 2 strepitoso it. strepitozo (tal.) glaz. sa umom, buno, viui; con strepito streptazol (gr. slreptos povij en) farm. veoma uspjean lijek protiv strep- tokoka i mnogih drugih mikroba; streptocid 1348 stroncij lijei anginu, gripu, upalu plua, sep- su i dr. streptocid (gr. streptos povijen, lat. caedo ubijam) farm. sredstvo za uni- tavanje streptokoka streptokoki (gr. streptos sukan, po- vijen; okretijiv, kokkos kotica, zrnce) mn. med. bakterije okruglasta obli- ka koje povezujui sc oblikuju lance, uzronici gnojenja streptomicin (gr. streptos povijen, my- kes gljivica) farm. veoma uspjean lijek (antibiotik) protiv tuberkuloze, tifusa, dizenterije i dr. stres (engl. stress napor; povienje tlaka od duevne uzbudenosti) iscrpljenost uzrokovana duevnim, ili tjelesnim preoptereenjem organizma stretta (tal.) glaz. v. pod stretto stretto (tal.) glaz. prid. kratko, brzo, zbijeno; im. ivahan pasa na zavr- etku (stretta) strictissimo sensu it. striktisimo sen- zu Gat.) u najstroem smislu (rijei) strignendo it. strinjendo (tal.) glaz. v. stringendo strihnin (gr. strvehnos) kem. veoma otrovan alkaloid koji se nalazi u sje- menu biljki strihnoza; i u veoma ma- loj koliini djeluje na ivani sustav i uzrokuje ukoenost miia i smrt strihnomanija (gr. strycnos velebilje, mania pomama, ludilo) med. ludilo izazvano uzimanjem velebilja (bela- done) striktan (lat. strictus) strog, odsjean, tono odreden, izrian; stricto jure it. strikto jure (lat.) po starom pravu, tono po zakonu; stricto sensu it. stritko senzu (lat.) u uem smislu, strogo uzevi striktura (lat. strictura) stezanje, su- avanje nekog prirodnog kanala, npr. crijevnog kanala, mokrane cijevi i dr. stringendo it. strinendo (tal.) glaz. zbijeno, urei se, sve bre strip (engl. strip, njem. Strcifen) pruga, vrpca (koe, papira, zemljita); ro- man u stripovima roman u slikama s posve malo slika, dakle, niz slika koji nalikuje dugakom remenu striptiz (engl. strip svlaiti, tease dra- iti) postupno svlaenje (ene ih mu- karca) praeno glazbom u nekom lo- kalu; pren. razgolienje, otkrivanje potpune istine o neemu strisciando it. striando (tal.) glaz. razviaei, pretapajui jedan ton u drugi strobiloidan (gr. strobilos zvrk, eidos oblik) zvrka st, slian zvrku, kao zvrk stroboskop (gr. strobos vrtlog, skopeo promatram) v. zootrop strofa (gr. strofe okretanje) 1. prvotno kod starih Grka: okretanje zbora dok je plesao i pjevao, te dio zborne pjes- me koji se pjevao za vrijeme toga okretanja; 2. poet. ritmiki period ko- ji se dobije povezivanjem dvaju ih vie ritmikih redova (stihova) u cje- linu koja se vie puta ponavlja, kiti- ca; 3. glaz. (ne)promijenjeno ponav- ljanje melodije strofika (gr. strofe okretanje) 1. poet. podjela stihova na strofe; dio poetike koji govori o pravljenju strofa: teol. odmjeravanje stavova u pjesnikim knjigama Starog zavjeta strofulus (gr. strofos) med. kona bo- lest kod male djece, javja se u obliku kvrica i mjehuria strofus (gr. strofos) med. zavijanje u trbuhu stroma (gr. slroma prostira, stron- nymi prostrem) fiziol. osnovna sup- stanca nekog tkiva, osobito vezivnog tkiva ljezdastih organa, pokriva stromatika (gr. stromata prostirai, tepisi) vjetina tkanja tepiha stroncij (lat strontium) kem. element, atomska teina 87,63, redni broj 38, znak Sr, bijel kao srebro; njegovi spo- stroncij ani t 1349 Suada jevi daju plamenu crvenu boju te se mnogo upotrebljava u pirotehnici stroncijanit (lat. strontium) kem. bez- bojan ili u obojen mineral, staklasta sjaja, karbonat stroncija; slui za stroncijske pripravke i u proizvodnji eera (nazvan po prvom nalazitu Strontian u kotskoj) strop (engl. strop remen) oma od ko- nopca za vuu ili dizanje; konopac ili metalno ue za vezivanje tereta za dizalicu, gondole za diriabl ili ae- rostat, padobrana za ovjeka struggle for life it. stragl fbr lajf (engl.) biol. borba za ivot, za opsta- nak (izraz koji Damin esto upo- trebljava izlaui svoju teoriju o pri- rodnom odabiru) struktura (lat. struetura) nain gra- enja, sastav, ustrojstvo; raspored; geol. nain kako su spojeni dijelovi stijena i planina; tvorevina, grae- vina; usp. konstrukcija struma (lat. struma oteklina lijezda) med. skiofulozna oteklina i zagno- jenjc limfnih lijezda, osobito na vratu, gua strumektomija (lat. struma, gr. ekto- me izrezivanje) med. odstranjenje gu- e operacijom strumitis (lat. struma oteklina lijez- da) med. upala gue strumozan :lat. strumosus) med. guav struprum (lat. stuprum) prav. oskvr- nue djevojake nevinosti, silovanje, blud studbook it. stadbuk (engl. stud stado, book knjiga) u racionalnom konjar- stvu: matina uzgojna knjiga s po- dacima (podrijetlo, teina, sposobnost ploenja i dr.) o konjima, rodoslov- nik konja student (lat. studens) redoviti sluatelj sveuilita ili neke visoke kole studija (lat. studium) tenja, nastojanje, raspoloenost za to; ispitivanje, is- traivanje, prouavanje; bavljenje ne- kom znanou ili umjetnou; ras- prava iz podruja znanosti i umjet- nosti; prethodan rad, nacrt nekog umjetnikog djela; pro studio et ta- bore Gat.) za pokazanu marljivost i rad studio (tal. studio) 1. soba za rad umjet- nika, osobito slikara, kipara, glumca itd.; kinematografska radionica, ate- lijer; 2. odjel u radio-postaji iz koje se daju emisije studirati (lat. sLudere) nastojati da se neka stvar ispita, pomno ispitivati ili razmiljati; osobito: baviti se zna- nou, posvetiti se znanosti, uiti, prouavati; biti sluatelj sveuilita, velike kole, visoke kole (radi pro- uavanja neke znanosti) stuff it. staf (engl.) opojna droga stukatura (tal. stucco) v. tukatura stupa (sanskrt.) vrsta sakralne budis- tike graevine koja se razvila iz grobnog hum ka stupcfncijencije (lat. stupcfacicntia) mn. med. sredstva za uspavljivanje, za umrtvljivanje stupidan (lat. stupidus) glup, tup, tu- poglav, blesav stupor (lat. stupor) med. ukoenost, utr- nulost, obamrlost, neosjetljivost; du- evna bolest u kojoj se volja gotovo nimalo ne izraava; pren. prenera- enost, zaprepatenost stuprator (lat.) prav. obeastitclj dje- vojake nevinosti su (fr. sou, lat. solidus) francuski ba- kreni novac od 5 santi ma sua sponte (lat.) v. pod sponte Suada (lat. suadere nagovarati. Suada) mit. boica nagovaranja kod Rim- ljana (grka Peilho); pren. rjeitost, umijee nagovaranja, vjetina izla- ganja lijepim prianjem; prijezirno: govorljivost, brbljavost Suadela 1350 subdominnnta Suadela (lat. Suadela) mit. v. Suada Suae qusque fortunae fabcr est it. Sue kviskve fortune faber est (lat.) Svatko je kova svoje sree suave (tal. suave) glaz. v. soave suaviter ac felicitcr it. suaviter ak feliciter (lat.) ugodno i sretno (osje- am se) sub (lat.) prijedlog, javlja se u mnogim sloenicama i znai: a) za prostor: pod, do, u; b) za vrijeme: oko, ba pred, odmah nakon; c) za stanje: pod; d) za prostor: pod, ispod; d) za vri- jeme: u tijeku, pri, oko, za vrijeme sub conditione it. sub kondicione (lat.) prav. pod uvjetom sub fide Dobili (lat.) na asnu (plemi- ku) rije sub hac voe it, sub hak voe (lat.) pod ovom rijeju (potrai) sub lege libertas (lat.) prav. sloboda u granicama zakona sub modo (lat. sub modo) prav. uz ob- vezu, pod uvjetom (tj. da se neto izvri pa da se odbije odreena ko- rist, npr. kad netko naslijedi imanje sub modo da ispuni kakav uvjet, u suprotnom gubi pravo na to imanje) sub pena (lat.) prav. pod prijetnjom kazne sub rosa it. sub roza (lat.) "pod ruom" (kao simbolom utljivosti), tj. U povjerenju, povjerljivo, tajno sub specie aeternitatis it. sub spo- cije eternitatis (lat.) u svjetlu vje- nosti, sa stajalita vjenosti i besko- nanosti sub spccic it. sub specije Gat.) u obliku sub una specie it. sub una specije (lat.) pod jednom prilikom, naime sa- mo kruhom (kako se katolici prie- uju) sub utraquc it. sub utrakve (lat. sub utraque sc. specie) pod obje prilike, naime kruhom i vinom (kako se pri- euju protestanti i pravoslavci); usp. utrakvisli sub utraque specie it. sub utrakve specije (lat.) v. sub utrakve sub voe (lat.) pod rijeju... (kod upu- ivanja na neki rjenik) subaciditet (lat. subaciditas) med. sla- ba, smanjena koliina kiseline subakcijn (lat. subactio) med. obrai- vanje. preraivanie, umekavanje subakutan (lat. subacutus) med. koji se ne razvija naglo, koji se javlja s umjerenom groznicom subalimentacija (lat. suh, alimentum hrana, subalimentatio) med. pot- hranjivanje, nedovoljna prehrana, nedovoljnost koliine hrane potreb- ne za povoljno stanje i razvoj orga- nizma subalteran (lat. subalternus) koji stoji pod nekim drugim, ovisi od komu, podreden, potinjcn, nii; log. poseb- no prema opem stoji u subalternom odnosu; neki stoji subaletorno pre- ma svima; suballerni slubenik poi- injeni, nii, mladi slubenik sobalternacija (lat. suhaltomatio) log. odnos podreenosti uih pojmova prema openitijim, posebnih sudova prema opim sobarenda (lat. suharrenda) podza- kupljivanje, podzakup, subarendacija Gat. subarrendatio) v. subarenda subarendator (lat. subarrendator) pod- zakupac subarktian (lat. sub, gr. arktos sje- ver) koji se nalazi ispod sjevernog pojasa, sjevernog pola, tj. u ledenom pojasu subdermalan (lat. sub, gr. erma ko- a) anat. potkoni, koji sc nalazi pod koom povrine tijela subdititius infans it. subditicijus in- fans (lat.) prav. podmetnuto dijete; kopile subdominanta (tal. sub-dominanto) glaz. donja dominanta, ton ispod do- subdukcija 1351 su bkontraran mina n te, etvrti ion u dijatonikoj ljestvici tonova subdukcija (lat. subductio) odvodenje, uklanjanje; med. odvodenje neisto- e u tijelu; cijeenje, filtriranje suberit (lat. subcr pluta.) tehnol. sin- tetiki, umjetni proizvod od izmrv- ljenog pluta i kakvog mineralnog ljepila, tvrdi od pluta suberizacija (lat. suber pluta, suberi- satio) bot. o pluta va nje suberozan (lat. suberosus) plutast subfebrilan Gat, subfebrilis) med. pod- groznini, kae sc za temperature koje su blizu temperaturama groz- nice, izmeu 38 3 C i 38,5 C subinvolucija (lat. sub, involutio povi- janje) med. nepravilno i nedovoljno smanjivanje i skupljanje maternice nakon poroda i pobaaja subito (lat. subito) iznenada, odjednom; glaz. brzo, urno suhjekcija (lat. subjeetio podmetanje) ret. pitanje koje govornik sam sebi postavlja, pa zatim sam na njega od- govara subjekt (lat. subjeetum ono to je pod- metnuto) podloga, temelj; gram. re- enini dio koji vri radnju ili o ko- jem se govori (supr. predikat); poje- dinac, osoba (za razliku od objekta ili stvari); pren. ovjek predodreen za neki posao (s obzirom na svoju sposobnost ili valjanost): fil. nositelj doivljaja, ono to ima opaajc, pre- dodbe, osjeaje i elje, tj. ja subjektivan (lat. subjeetivus) osobni, unutranji, koji se tie subjekta, koji potjee od subjekta (osobe), a ne od stvari; pren. koji polazi od sebe, jed- nostran, pristran, osoban; subjektiv- ni osjeaj psih. osjeaj koji je nastao unutranjim podraajem; supr. ob- jektivan; v. idealizam subjektivitet Gat, subjeetivitas) posto- janje i valjanost neega samo za duh koji spoznaje, osobno zamjeivanje i shvaanje; jednostranost, pristra- nost; supr. objektivitet. subjektivizam (lat. subjeetivismus) fil. 1. u teoriji spoznaje: shvaanje daje cjelokupna spoznaja subjektivna, i to: a) da svi iskazi ovise o subjektu koji ih daje, tako da jedan sud za nekoga moe vrijediti kao istinit, a za drugog kao laan, a objektivne istine su is- kljuene, ili da jedna vrsta subjeka- ta moe neto smatrati istinitim, a druga lanim, te prema tome apso- lutne istine nema; b) da svaka spo- znaja shvaa stvari onako kako se prikau subjektu koji ih spoznaje, a ne kakve su zapravo (glavni pred- stavnici su solisti, posebice Protago- ra sa svojom milju: "ovjek je mje- rilo svih stvari"); 2. u etici: shvaanje da je cilj moralnog djelovanja usp- ostavljenje subjektivnog stanja, bila to radost (hedonizam) ili blaenstvo (eudajmonizam); pren. pristranost; supr. objektivizam subjektivnost (lat. subjeetivitas) v. subjektivitet subjonctif it. sibonktiv (fr.) naziv za konjunktiv u francuskoj gramatici subjunktiv (lat. subjunctivus modus) gram. v. konjunktiv subkarbon Gat, sub, carbo ugljen) geol. donja formacija kamenog ugljena subkontraoktava (lat. sub. contra, octava) glaz. ljestvica C.H2, koja je za jednu oktavu ispod kontraok- tave (njezin najdublji ton sa 16, 17 titraja u sekundi je najdublji ton ci- jelog tonskog sustava) subkontraran (lat. subeontrarius) "podsuprotan"; log. naziv za suprot- nost izmeu djelomino potvrdnih i djelomino nijenih sudova od kojih jedan ne nijee isto to drugi po- tvruje. npr. "Neke ptice su selice'' i "Neke ptice nisu selice" (oba subkon- trarna suda mogu biti istinita) subkontrarnost 1352 subsekvens subkontrarnost (lat. subcontrarius) subkontrarna suprotnost; usp. kon- trarnost. kontradiktornost subkonzekvencija (lat. subconsequen- tia) log. zakljuak izveden iz za- kljuka subkntan (lat. sub, cutis koa, potkono tkivo) potkoni; subkutna injekcija med. ubrizgavanje ljekovitih tvari (morfij, kinin i dr.) ili hranjivih sa- stojaka u potkono tkivo sublicitacija (lat. sublicitatio) trg. us- tupanje najeftinijem ponuditclju subligacija (lat. subligatio) med. pod- vezivanje, potpasivanje subligakul (lat. subligaculum) pregaa; med. potpasa, uteg (kod kile) sublimacija (lat. sublimatio) kem. pre- laenje vrstog tijela u paru i ponov- no zgunjavanje te pare u vrst ob- lik subliman (lat. sublimis) uzvien; divan, velianstven sublimat (lat. sublimatum) kem. vrsto tijelo koje je zagrijavanjem pretvo- reno u paru pa vraeno u vrsto stanje; osobito: ivin klorid (HgCl2), najotrovniji ivin spoj (upotrebljava sc kao antiseptino sredstvo, za kon- zerviranje drveta, ivotinjskih i ana- tomskih pripravaka i dr.) sublimatorij (lat. sublimatorium) kem. mjesto gdje sc vri sublimacija; sred- stvo za sublimiranje sublimirati Gat. sublimare) kem. vrsto tijelo zagrijavanjem pretvoriti u pa- ru, pa hlaenjem pustiti da ponovno ovrsne; pren. uzvisiti, pretvoriti u neto vie. oplemeniti (npr. osjeti Inu poudu u potovanje itd.) sublokacija (lat. sublocatio) trg. pod- zakup subluksacija (lat. subluxatio) med. ne- potpuno iaenje sublunaran (lat. sub, lunaris Mjeseev) koji se nalazi pod Mjesecom, tj. ze- maljski, prolazan submisija (lat. submissio) 1. podinje- nje, pokoravanje, poniavanje; pokor- nost, ponienost, poslunost; 2. (fr. soumission; obavljanje nekog posla po utvrenoj ih po najnioj cijeni; po- nuda subnormala (lat. subnormalis) geom. projekcija okomice na x-os (iksnu os) suboksid (lat. sub, gr. oxys ljut, otar) kem. podoksid, stupanj oskidacije neke kovine koji sadri manje kisi- ka nego baza te kovine; usp. hiper- oksid subordinacija (lat. subordinatio) 1. po- dreenost, podlonost, zavisnost; po- slunost, osobito u vojsci; 2. log. od- nos nieg pojma prema viem; odnos vrste prema rodu subordinirnti (lat. subordinare) pod- rediti, podreivati, podvrgnuti, pod- loiti; subordiniran pojam log. po- jam iji se opseg nalazi pod opsegom nekoga vieg pojma subotnik it. subotnjik (rus.) u bivem Sovjetskom Savezu: dobrovoljni rad kakav se obavijao u subotu sredinom travnja u ast Lenjinova roendana subrepcija (lat. subreptio) prav. prije- vara izvrena prikrivanjem istine; subrcpcijska pogreka log. pogreka u miljenju i rasuivanju koja na- staje potkradanjem osjetilne varke (nedovoljnom pozornou, nepromi- ljenou i si.) subreta (fr. soubrette) sobarica; osobi- to: uloga nestane i duhovite soba- rice na pozornici; pjevaica veselih i smijenih uloga u opereti, najee sopran subrogacija Gat, subrogatio) prav. po- stavljanje na mjesto drugoga, stu- panje u ija prava subsekcija (lat. subsectio) pododjeljak, pododsjek; usp. sekcija subsekvens (lat. subsequor idem za kim ili za im, subsequens) sljedee, koje se odnosi na neto prethodno subsemifuza 1353 sufuzija subsemifuza (lat. subsemifusa) glaz. trideset drugi dio taktne note subsi- (lat.) v. pod supsi- subspecijes Gat, subspecies) podvrsta subsultus tcndinnm (lat. subsulLus tendinum) med. poigravanje ila; tr- zanje miia ruke u smrtnom gru subt- (lat. subt-) v. pod supt- subvencija (lat, subventio) pomo, pri- pomo; osobito: dravna pomo u nov- cu (npr. kazalitu, strunim kola- ma, strunoj ili humanitarnoj usta- novi itd.) subvencioniran (lat. subventio) po- mognut (novano) od drave subvencionirati (lat. subventio) v. sub- venirati snbvenirati (lat. subvenirc) pomagati, pomoi, pritei u pomo (novano) subverzija (lat. subversio) prevrat, ra- zorenje, ruenje; subuersio atomaefu it. subverzio stomahi (lat) med. izo- krenutost eluca, tj. jako povraanje subverzivan (lat. subversivus) razoran, ruilaki, prevratni, prevratniki subway it. subvej (engl.) podzemni hodnik; podzemna eljeznica, metro subzis- (lat. subsis-) v. pod supsis- suecessio ab intestato it. sukcesio ab intestato (lat.) prav. zakonsko ili pri- rodno nasljeivanje (bez oporuke) sudacija (lat. sudatio) med. znojenje, preznojavanje sudamina (lat. sudare znojiti se, suda- rnina) mn. med. znojni mjehurii, znojne ospice sudatorij (lat. sudatorium) dio kupa- onice za preznojavanje, znojilite sudra (sanskr.) etvrti, najnii stale stare Indije, koji ine obrtnici; udra suclto it svelto (tal.) glaz. slik. lako, neusiljeno, prirodno sufeti (hebr. sehofet, lat sufes, sufetis) mn. suci, dva najvia slubenika u staroj Kartagi suffrage universel it. sifra iniverzel (fr.) ope pravo glasa suficit (lat. sufficere biti dovoljan, do- stajati, sufficit) dovoljno je, dostie; im. pretek, vei iznos u raunu; svoti za koju su prihodi vei od izdataka; viak u kasi; supr. deficit sufiks (lat. sufflxum) gram. nastavak, dodatak (dio rijei izmeu korijena ili osnove i zavretka, npr. potpisi- vati, ru-i-ast, nos-iitd.); nastavak uope: supr. prefiks sufioni (tal. suffioni) mn. geol. vodena para i plinovi s bornom kiselinom, vodikom i movarnim plinom koji sukljaju iz zemlje kod Siene i dr. sufle (fr. souffle) kuh. nabujak, kola od jaja, brana i slatkog ili slanog dodatka, napravljen tako da bude vrlo mek sufler (fr. souffleur) kaz. apta; pren. dounik sufleza (fr. soulTleuse) stroj za puha- nje, puhalica suflirati (fr. souffler, lat. sufflare) kaz. aptati; pren. doaptavati kome to sufokacija Gat. suffocatio) guenje, za- guivanje, zaguljivost sufragan (lat. suffraganeus) svaki lan jednog kat. sveenikog kolegija koji ima pravo nazonosti i glasa; osobi- to: biskup koji je podreen nadbis- kupu, nadbiskupov zastupnik sufragij (lat. sufragium) glas, glaso- vanje; pravo glasa (kod Rimljana) sufraetkinje (fr. suffragette) poborni- ce enskog pokreta i enskog prava glasa, osobito u Engleskoj sufumigacija (lat. suffumigatio) med. v. apokapnizam sufuzija (lat. suffusio) med. podlijevanje krvi; suffunio corneae it. sufuzio kor- nee (lat.) pomraenost ronice; suffu- nio lentis cryslallinae it. sufuzio len- tis kristaline (lat.) pomraenost. kri- stalne lee, zelena mrena; suffusio nigra it. sufuzio nigra (lat.) crna sugerirati 1354 sulfiti mrena; suffusio sangumis it. sufu- zio sangvinis (lat.) podljev krvi sugerirati (lat. suggerere) "podmet- nuti", duhovno utjecati na neiju vo- lju, miljenje ili osjeaj, utjecati na koga da uini to; osobito: hipnoti- ziranom narediti neto to e ovaj morati izvriti za vrijeme svoga hip- notinog sna ili tek kad se probudi sugestija (lat. suggestio) utjecanjc na koga, nadahnue nekom milju; na- govor, nagovaranje, navoenje na to; osobito: utjecanje na onoga koji se nalazi u hipnotinom snu; usp. auto- sugestija sugestivan (lat. suggestivus) sposoban za vrenje sugestije, utjecajan; koji potie osjctilnost, privlaan; suges- tivna osoba osoba sposobna utjecati na druge; sugestivna terapija med. lijeenje sugestijom i hipnozom (dio psihoterapije) suggetto it. sueto (tal.) v. soggetto sugilacija (lat. sugillatio) med. podlijev krvi, modrica; pren. ruganje, gre- nje sui generis (lat.) "svoje vrste" kae se za osebujne i orginalne ljude ili za neto jedinstveno, osobito, ose- bujno suita (tr. suite, lat. sequi pratiti) prat- nja, praenje, osobito vojniko; po- sluga visokog gospodina; glaz. kom- pozicija od vie dijelova, obino ple- sova, koji su bez potrebne poveza- nosti (npr. kod simfonije ih sonate); a la suite it. a la svit (fr.) u pratnji, iz pratnje (za asnike koji nemaju svoga zapovjednitva, nego su u prat- nji vojskovoe ili vladara, da bi po potrebi mogao njima raspolagati) suk (ar.) duan, robna kua (obino ot- vorena i velika kako bi njome mogle prolaziti i ivotinje magarci nato- vareni robom) sukcesija (lat. successio) stupanje na ije mjesto; uzastopnost; prav. na- sljeivanje, red nasljedstva; nasljed- stvo, ostavtina sukcesivan (lat. successivus) uzasto- pan, koji dolazi uzastopce, koji dola- zi jedan za drugim, postupan sukcesor (lat. successor) prav. sljed- benik, nasljednik sukcinati (lat. succinatum, succinum jantar) mn. kem. soli jantarne kise- line sukuh (tal. succubo) prema srednjovje- kovnom vjerovanju: enski vampir; enski demon koji spolno opi s us- nulim mukarcima sukulencija (lat. succulentia) sonost, obilje soka; hranjivost sukulenta (lat. sucus sok, sr) bot. tus- tika, biljka sa sonim, mesnatim stabljikama i liem koje sadri vla- gu sukulentan (lat. succulentus) soan, pun soka; hranjiv, snaan, jedar sukumbencija (lat. succumbentia) pod- lijeganje; prav. gubljenje parnice (spora) sukus (lat. succus) sok sukusija Gat. succussio) potresanje; med. potresanje nekog bolesnika da bi se utvrdilo postojanje bolesti ili da bi mu se olakah bolovi; farm. mukanje sukusoran (lat. succussorius) potresan, koji potresa, npr. sukusorno kretanje potresa (za razliku od undulatornog) sul (tur. sul, sulh) nagodba, pomirba sule (njem. Sulze) v. ele sulfati (lat. sulfur sumpor) mn. kem. soli sumporne kiseline sulfatijazol (lat. sulfur sumpor) farm. lijek protiv zaraza uzrokovanih go- nokokama, stafilokokama, strepto- kokama i dr. sulfidi (lat. sulfur sumpor) mn. kem. spojevi elemenata, osobito kovina, sa sumporom sulfiti (lat. sulfur sumpor) mn. kem. soli sumporaste kiseline sulfoksizam 1-355 sunet sulfoksiznm (lat. sulfur sumpor, gr. oxys otar, ljut) med. trovanje sum- pornom kiselinom sulfonal (lat. sulfur sumpor) kem. spoj, nastaje oksidacijom iz merkaptola (koji se pravi od merkaptana i ace- tona), bezbojno je bezmirisno i bezu- kusno; slui kao sredstvo za spava- nje i anesteziju sulfonali2am (lat. sulfur) sumpor med. trovanje sulfonalom sulfozan (lat. sulfur sumpor) kem. sum- por natopljen sumporastom kiseli- nom, slui kao dezinfekcijsko sred- stvo sulfur (lat. sulfur, sulphur) kem. sum- por, jednostavno, nemetalno tijelo, ute boje, atomska teina 32,06, red- ni broj 16, znak S sulfuracija (lat sulfuratio) kem. sum- porenje; spoj sa sumporom sulfurator (lat. sulfur sumpor, sulfu- rator) sprava za posipanje biljki pra- hom sumpornog cvijeta sulfurid Gat. sulfur sumpor) kem. spoj sumpora, osobito sumporna kovina sulfurirati (lat sulfurare) sumporiti, nasumporiti, zasumporiti; kem. spo- jiti sa sumporom suLfurozan (lat. sulfurosus) sumporni, koji pripada sumporu; sumporast Sulioti mn. kransko pleme, mjeavi- na Ilira i Grka sultan (ar.) muslimanski vladar, samo- drac, car; prije: turski car suma (lat summa) zbroj, iznos, rezultat zbrajanja; svota (novca); pren. mno- tvo, mnoina; in summa (lat.) u sve- mu, u cjelini, uglavnom, ukratko; summa rum laude it. suma kum la- ude (lat.) s najveom pohvalom, s od- linim uspjehom (na kolskim diplomama); summa summarum (lat.) zbroj zbrojeva, svega skupa, ukupno sumacija (lat. summatio) mat. zbraja- nje; adicija sumandi (lat. summandus) mn. mat. pribrojnici, bn>jcvi ili veliine koje treba zbrojiti; adendi sumaran (lat summa) zbijen, saet, kratak; pregledno izveden, ukratko izveden, skraen; ukupan, dobiven zbrajanjem; sumaran proces prav. kratak sudski postupak, parnica kod koje se. radi ubrzanja, uzima u obzir samo stoje najglavnije u jednom po- stupku sumciju (lat. sumere) v. sumpcija sumirati (lat. summare) mat. zbrojiti, zbrajati sumitet (lat summitas) vrh, vrhunac; najistaknutija osoba; najvia vlast; farm. cvjetna krunica sumpcija (lat. sumptio) uzimanje; log. pretpostavka, premisa sumptuami zakoni (lat. leges sump- tuariae) zakoni protiv pretjerane ras- koi sumptum Gat. sumptum "uzeto") pri- jepis, kopija (za razliku od origina- la) surntibus petentis (lat.) na troak mo- litelja sumtibus publicis (lat.) na dravni tro- ak suna (ar. "obiaj, navika") predaja, obi- aj; kod muslimana: vjerska i prav- na Muhamedova shvaanja sunamitizam oivljavaj ue djelovanje to ga vri na stare ljude, po narod- nom vjerovanju, blizina mladih oso- ba, osobito mladih djevojaka (po pri- mjeru kralja Davida i lijepe djevojke Abiage unamke, koju su mu bili doveli da ga ostarjelog i onemoalog zagrije i okrijepi) sund (norv.) morski tjesnac, kanal sunet (ar.) pravilo, zakon, Prorokov pro- pis (obvezatan kao i Boja zapovi- jed); obred obrezivanja muke djece kod muslimana; sunel mn. djela i iz- reke Muhamedove sunetiti 1356 superinnkt sunetiti (ar. sunet) obrezati, obrezivati muku djecu (kod muslimana) suniti (ar.) mn. lanovi islamske sljedbe koji, osim Kurana, smatraju obve- znim samo predaje, sauvana djela i izreke Muhameda i etvorice prvih kalifa; usp. ijiti Sunt certi dcniquc fines it, sunt certi denikve fines (lat.) Svemu, napokon, postoje granice (Horacije) sunjatsenizam kineski narodnooslo- bodilaki pokret iji je voda bio ki- neski revolucionar-demokrat Sun- lat-Sen (18661925); Sun-Jat-Se- novo nauavanje sadri tri glavna naela: a) nacionalnu neovisnost (na- cionalizam); b) uvoenje demokrat- ske republike (demokracija); c) spro- voenje socijalnih reformi, koje olak- avaju ivot narodnih masa (narod- no blagostanje) suomijski jezik (fin. Suomi) knjievni jezik naroda koji pripadaju finsko- udskom jezinom stablu sup- (lat. sub) premetak u slocnica- ma sa znaenjem: v. sub- supedaneum (lat. sub pod, ispod, res gen. pedis noga. suppedaneum) med. kaast oblog oko nogu super (lat.) prijedlog, javlja se u mno- gim sloenijima i znai; nad, iznad, preko, vie, previe; osim superaciditet (lat. supcraciditas) med. neprirodna poveanost kiseline u e- luanom soku supcracija (lat, superatio) prednost, nadmonost, nadilaenje, prevlada- vanje; astr. razlika u brzini kretanja planeta superarbitrij (lat. superarbitrium) prav. odluka (ih: rjeenje) u vioj in- stanci, najvia odluka supercesija (lat. supercessio) prav. osloboenje, proglaenje nedunim supercilijaran (lat. supercillaris) anat. obrvni, vjem, koji pripada obrva- ma, vjedama superdividenda Gat. super-dividenda) dio dividende koji se, po pokriu svih ostalih rashoda, isplauje dionia- rima kao viak superdrednot (lat. super, engl. super- dreadnought) pom. vrsta najveeg bojnog bn>da, po veliini i naoruanju veeg od drednota (preko 40.000 to- na) superelekta (lat. superelecta najoda- branija) trg. vrsta najfinije vune supererogirati (lat. supererogare) ili supererogativno postupati plaati (ih: davati, initi) vie no to si duan superfekundacija (laL. superfoecunda- tio) v. supcrfctacija superfetacija (lat. superfoetatio) fiziol. tobonje ponovno oploivanje, za- trudnjenje ve trudne ene (stoje fi- zioloki nemogue); bot. bujnost ra- stenja, bujanje; pren. suvino ponav- ljanje superficies (lat.) povrina; vanjska strana; prav. sve to je na povrini nekog zemljita izgraeno ili zasa- eno superficijalan (lat. superficialis) koji se nalazi na povrini, povrinski; pren. plitak, povran superficijar Gat. superfiearius) prav. obradivalac tueg zemljita, ony koji moe, uz odreeno godinje plaanje, obraivati tude zemljite i sluiti sc zgradama podignutim na njemu superfosfat (lat. superphosphatum) kem. smjesa kalcijevog sulfata i mo- nokalcijevog fosfata, dobiva se utje- cajem sumporne kiseline na triknl- cijev fosfat, kemijsko gnojivo superimpregnacija (lat. superimprae- gnatio) fiziol. ist4dobno oploivanje vie jaja superindukt (lat. superinduetum) iz- vanredni porez, prirez koji se razre- zujc kad redovni porezi ne mogu pod- miriti dravne potrebe superior 1357 supinator superior Gat, su per us, superior) prid. vii, bolji, izvrsniji, nadmoniji; im. starjeina, upravitelj, nadstojnik (osobito u katolikim samostanima) superioran (lat. superus, superior) nadmoan, vii, preteniji, istaknu- tiji; supr. inferioran superioritet v. superiornost superiornost (lat. superioritas) nad- monost. prevaga, prednost; via vlast; starjeinstvo, nad stojnitvo; supr. inferiornost superlativ (lat. superlativus sc. gradus) gram. trei stupanj usporedbe pri- djeva (npr. superlativ od dobar je naj- bolji); usp. pozitiv, komparativ suporlntivan (lat. superlativus) koji je u superlativu; pren. krajnji, pretje- ran, izvanredan superman (engl.) nadovjek, ovjek izvanrednih sposobnosti supematancija (lat. supernatantia) med. prekomjernost sokova supernaturalist (lat. super, natura) fil. v. supranaturalist supernaturalizam (lat. super, natura priroda) fil. v. supranaturalizam superoksid (lat. super, gr. oxys otar, ljut) kem. stupanj oskidacijc neke kovine koji sadri vie kisika nego baza, a manje nego kiselina te kovi- ne; hiperoksid superoksigenian (lat. super. gr. oxys otar, ljut, genos roenje, raanje) kem. spoj s kisikom preko odree- nog stupnja superordinirati (lat. superordinare) staviti u vii red, pretpostaviti; su- perordiniran pojam log. pojam pod iim opsegom lee opsezi drugih poj- mova superponirati (lat. suprponere) staviti, stavljati, slagati nad (ili: iznad, pre- ko); fiz. superponirati se. slagati se jedno na drugo (kod valovM-'ff giba- nja); v. interferencija superporta (lat. super porta iznad vra- ta) arhit. ukras ili slika nad vratima superpozicija (lat. superposotio) stav- ljanje jednog preko drugoga; pro- duivanjc, npr. posta superprofit nadprofit supcrpurgacija (lat. superpurgatio) ined. prekomjerno ienje superpurgativan (lat. superpurgati- vus) med. koji uzrokuje prekomjer- no ienje superrevidirati (lat. super-revidere) ponovno pregledati superrevizija (lat. super-rcvisio) pono- van pregled, ponovno ispitivanje i provjeravanje, npr. rauna superrojal papir (lat. super, fr. roval) papir veoma velikog formata, izme- u rojal- i imperijal-papira supersaturacija (lat. supersaturatio) kem. prezasienost supersaturirati (lat. supersaturare) kem. prezasititi, prezasiivati supersenzibilan (lat supersensibilis) nadosjetilan supersesija (lat. supersessio) prav. obustava, odgaanje, odgoda supersticiozan (lat. superstitiosus) praznovjeran superstrukeija (lat. superstruetio) nadgradnja, vii sloj; gornji dio gra- evine supertunika (lat. supertunica) plat; osobito: zlatotkani plat engleskih kraljeva koji nose pri krunidbi supertvrdavn voj. vrsta divovskih zra- koplova bombardera supin (lat. supinum) gram, drugi in- finitivni oblik u latinskom jeziku, za- pravo glagolska imenica od koje se upotrebljavaju samo akuzativ i ab- lativ supinacija (lat. supinatio) leanje po- Icice; osobito: okretanje dlana na- gore (supr. pronacija) supina tor (lat.) anat. mii koji vri su- pinaciju supir 1358 supresivan supir (fr. soupir, lat. suspirium) uzdah, uzdisaj; glaz. etvrtina stanke suplantalna sredstva (lat. sub, planta taban) med. sredstva za lijeenje ta- bana suplement Gat. supplementum) dopu- na. dodatak (knjizi, novinama); do- punski svezak (knjizi, leksikonu); mat. kut koji dopunjava neki drugi kut do 180 suplementaran (lat, supplcmcntarius) dopunski, naknadni; suple mentor ni kutovi, suplementni kutovi geom. ku- tovi koji sc dopunjavaju do 180 suplencija (lat. supplcrc dopuniti; za- mijeniti) zamjenjivanje redovitog na- stavnika na satu predavanja suplent (lat. supplens koji dopunjava) pomoni nastavnik, nastavniki pri- pravnik (u srednjoj koli) suples (fr. soupless gipkost; savitljivost; pokornost) Sport, hrvaki zahvat, tzv. stranji pojas (protivnika zahvatimo straga i sasvim priljubimo k sebi ra- di spreavanja njegove obrane) supletivan (lat. supplcrc dodati, dopu- niti, popuniti) dopunski, dopunjujui, naknadni supletoran (lat. suppletorius) dopun- ski, dopunjujui, naknadan: supietor- na prisega prav. prisega koja se po- lae za drugu osobu, npr. prisega pot- injenog umjesto prisege starjeine; prisega koja se daje umjesto dokaza suplikant (lat. supphcans) podnositelj molbe, molitelj suplirati (lat. supplcrc, fr. suppleer) do- puniti, dopunjavati, popuniti, popu- njavati; zamijeniti, zamjenjivati, za- stupati; dopuniti (iju misao) supntopf (njem. Suppe juha. Topf lo- nac) zdjela za serviranje juhe, ju- nik suponirati (lat. supponere) podmetnu- ti, podmetati; pretpostaviti, pretpo- stavljati, uzeti kao da jest, zamisliti, zamiljati, misliti; prav. pripisati, pripisivati, podmetnuti (kome to) suport (fr. support) 1. podloga, nogari, slalak, oslonac, leite, leaj; 2. dio tokarskog stroja koji nosi alat supozicija Gat. suppositio) pretpostav- ljanje, zamiljanje, nagaanje, na- sluivanje; pretpostavljeni stav, pret- postavka (hipoteza); prav. podme- tanje supozita (lat. supposita) mn. prav. pod- metnute stvari supozitorij (lat. suppositorium) med. zailjen epi, sapuni koji se stavlja u mar (za poticanje stolice) supozitum (lat. suppostium) ono to sc pretpostavlja, to se zamilja supra (lat.) gore, iznad; na gornjoj po- vrini, na gornjem dijelu; ut supra (lat.) kao gore. kao prije (pri upui- vanju na mjesta u knjizi) supranaturalan (lat. supra. naturalis prirodan) natprirodan, nadosietilan supranaturalist (lat. supra iznad, na- tura priroda) fil. pristaa, sljedbenik supranaturalizma supranaturalizam (lat. supra, natura- lis prirodan) fil. vjerovanje u posto- janje nekih natprirodnih sila i u natprirodno i nadosjetilno boansko otkrivenje vjere; supr. naturalizam, racionalizam suprarenin (lat, supra iznad, nad, ren hubreg) v. adrenalin supremacija (lat. suprematum, fr. su- prematie) vrhovni nadzor, vrhovna vlast, osobito Pape nad biskupima i Crkvama; pren. nadmonost supremat (lat, suprematum) v. su- premacija supresija (lat. suppressio) med. sprje- avanje (ili: suzdravanje) tvari koje treba izbacivati; zatajivanje, preu- ivanje supresivan (lat. suppressivus) prigu- i vaki, zaustavljaki, obustavljaki suprimirati 1359 supstantivan suprimirati (lat. supprimere) prignje- ivati. uguivati, zaustavljati, zadr- avati: izostavljati, brisati; sakriti, preutjeti supsetizorij (lat. snspensorium) med. uteg u obliku vreice za pridravanje viseih dijelova tijela (grudi ili mo- nji); upotrebljava se i u portu supsidencija (lat. subsidentia) med. suenost, suavanje, osobito zjenice; taloenje, talog supsidij (lat. subsidium) priuva, po- zadina, rezerva; pomo, potpora, po- mono sredstvo; pomo u ratnom ma- terijalu, vojsci, novcu i dr. koju jedna drava daje drugoj; dravni prirez, narodna novana pomo, npr. za vo- enje rata supsidijaran Gat. subsidiarius) prav. pomoni, koji prua pomo; drugo- stupanjski, sporedan; supaidijarna obveza obveza koja stupa na snagu tek kad se netko drugi ne odazove svojoj; supsidijarni poziv poziv koji se moe dostaviti samo pomou ne- kog drugog suca ili suda; supsidi- jarno pravo pravo ije se odredbe po- inju primjenjivati tek kad se od- redbe drugog prava pokau kao ne- dovoljne supsignacija (lat. subsignatio) pot- pisivanje, potpis svoga imena supsistencija (lat. subsistentia) po- stojanje, trajanje, ivljenje; opstanak (ivota), izlaenje na kraj (glede potreba); ono to postoji samo po se- bi, to je supstancija (a ne akcidens) supskribent (lat. subscribens) pot- pisnik supskribirati (lat. subscriberc) potpi- sati, potpisivati, potpisivanjem svog imena obvezati se (kao supskribent) na sudjelovanje u nekom poduzet- nitvu supskripcija (lat. subscriptio) potpisi- vanje, potpis, primanje obveze na sudjelovanje u nekom poduzetnitvu davanjem svog potpisa: poziv na aup- skripciju poziv kojim drava ili ban- ka javno poziva graane na upisi- vanje zajma, dionica i si. supstanc(ij)a Gat. substantia) 1. ono to jc osnova ega, samostalan i tra- jan nositelj nesamostalnih i promje- njivih pojava, bit; fil. prema pinozi: ono ija bit (ili pojam) obuhvaa so- bom egzistenciju, postojanje, ili ono ija se bit ne moe zamisliti da po- stoji (ona ima dva atributa: miljenje i rasprostranjenost); 2. tvar, cjelina, materija nekog tijela ukoliko se pro- matra kao sastavljeno od neistovr- snih dijelova (vie kemijski, nego me- haniki); 3. bitnost, bit, najvaniji sadraj ega, jezgra, glavni sastojak, ono to je najbolje i najsnanije u nekoj stvari supstancijalan (lat. substantialis) bi- tan, glavni; samostalan; snaan, hra- njiv supstancijalitet (lat. substantiahtas) bitnost, bit, samostalnost; fil. teorija supstancijaliteta 1. u metafizici: teo- rija da sc stvarnost sastoji u miru- juem, trajnom, supstancijalnom. a ne u zbivanju (predstavnici: cicati, elejci); 2. u psihologiji: teorija da se duevna zbivanja temelje na odree- noj supstanciji, i da je dua stvarno, jedinstveno i samostalno bie (pred- stavnici: Demokrit, Descrates, Leib- niz, Berklcy, Herbart i dr.) supstancijaliziranje Gat. substantia bit) fil. opredmeenje; v. hipostaza supstanciozan (lat, substantiosus) v. supstancijalan supstantiv (lat. substantivum) gram. imenica; supstantivum verbale. (lat.) imenica napravljena od glagola, gla- golska imenica supstantivan (lat. substantivus) gram. imeniki; samostalan supstantivirati 1360 surgun supstantivirati (lat. substantivum imenica) gram. napraviti imenicom, poimeniiti supstitucija (lat. substitutio) zamje- njivanje, zastupanje; lingv. zamjena jednog glasa drugim; mat. zamje- njivanje, zamjena; prav. postavljanje drugotnog nasljednika za sluaj ako prvi nasljednik ne primi nasljedstvo; kem. zamjena atoma ili atomskih skupina drugim atomima ili atom- skim skupinama (supstituentima); pismena supstitucija punomo supstituent (lat. substituens) kem. v. pod supstitucija supstituirati (lat. substituere) "pod- metnuti"; postaviti (ili: postavljati, metnuti) na ije mjesto, zamijeniti, zamjenjivati; prav. oznaiti, imeno- vati nasljednikom supstitut (lat substitutus) zamjenik, zastupnik; prav. osoba koja naslje- duje u sluaju da prvi nasljednik ne moe primiti nasljedstvo, drugotni nasljednik supstrat (lat. substratum od suhster- nere podastrijeti) podloga, osnova, nositelj, supstancija sups tr a tos fer a Gat. sub, stratum sloj, gr. sfaira kugla) sloj zraka izmeu troposfere i stratosfere na visini od 9 do 13 km u kojem se javlja odre- deno povienje temperature supstrukcija (lat. sub- dolje, struere slagati, sklapati; zidati) podgradnja, temelj, osnova supsumcija (lat. subsumptio) log. pod- reivanje posebnog pod ope, pod- razumijevanje; zakljuivanje iz po- sebnoga o opem i obratno; pretpo- stavljanje supsumirati (lat. subsumere) podrei- vati emu to, podrazumijevati pod im; log. podvui (ili: podvlaiti) ui pojam pod iri supsumtivan (lat. subsumtivus) pod- reujui, koji podreuje, podrazumi- jeva, pretpostavlja suptangenta (lat. sub, tangens) mat. dio apsicsne linije omeen tangen- tom i ordinatom za jednu toku jedne krivulje suptilan (lat. subtilis) istanan, fin, pro- finjen, njean; toan, izotren (za osjetila); vjet, lukav, domiljat suptilnost (lat. subtilitas) osjeajnost, istananost; izotrenost (osjetila); otroumnost, domiljatost; lukavost prepredenost suptilnost (lat subtilitas) v. suptilitet suptrahent (lat subtrahendus) mat v. suptrahend suptrahirati (lat. subtrahere) inat. oduzeti, oduzimati (broj od broja) suptrakcija (lat subtractio) mat. odu- zimanje 'jedna od etiriju osnovnih raunskih operacija); usp. adicija, di- vizija, multiplikacija suptrnktivan (lat. subtractivus) koji se moe oduzeti; mat. oduzimljiv, iz- raz za veliine sa znakom suplrak- cije (), tj. negativne veliine; supr. aditivan suptraktor (lat. subtractor) mat. v. suptrahend suptropski Gat. sub, gr. tropos okret) zem. koji se nalazi ili pojavljuje iz- meu tropskog i umjerenog pojasa, koji je blizak tropima (obratnicaina), koji je neto hladniji nego arki po- jas, koji sc nalazi izmeu umjerenog i arkog pojasa; polutropski; sup- tropski pojas prijelazni pojas izmeu tropskog i umjerenog sura (ar. sure, suret) glava, poglavlje, odjeljak iz Kurana (kojih ima 115) surdina (fr. sourdine) glaz. v. sordina surditas nervosa it. surditas nervoza (lat.) med. gluhoa zbog bolesti ivaca surditas organica it. surditas orga- nika (lat.) med. gluhoa ztx)g bolesti slunih organa surdomutitet (lat. surdomutitaa) med. gluhonijemost surgun (perz.) prognanik, izgnanik surogat 1361 su\*ereni surogat (lat. surrogatum) zamjenik; zamjena, sredstvo zamjene; roba ko- ja zamjenjuje neku drugu robu, ali joj mje jednaka po vrijednosti i ka- kvoi, npr. margarin umjesto masla- ca; pren. krivotvorina, falsificirani proizvod sursum corda it. surzum korda (lat.) gore srca, uzdignite srca survivnl (engl. survive preivjeti, nad- ivjeti) kulturna batina, tj. ostatak iz prolosti koji je jo i danas vidljiv u narodnim obiajima i vjerovanima surzumverzija (lat. sursumversio) med. okretanje uvis (oiju); daleko- vidnost (staraka) Sus Minervam docet (lat.) Svinja ui Minervu, tj. boicu znanja (Ciceron) suscepcija (lat. susceptio) primanje sveenikog ina, zaredenje (kod ri- mokatolika) suseipirati (lat. suscipere) poduzeti, primiti sc ega; su.vi pere et fatiire (lat) primiti se ega i privesti kraju suscitacija (lat. suscitatio) buenje; pokretanje, raspirivanje, poticanje, izazivanje suspendirati (lat. suspendere) "obje- siti"; odloiti, odlagati, odgoditi, od- gaati; prekinuti, obustaviti, zadr- ati; ostaviti nerijeeno; razrijeiti koga dunosti za neko vrijeme, uda- ljiti s dunosti; trg. obustaviti pla- anje suspenzija (lat. suspensio) odgaanje, zadravanje, obustavljanje nekog izvrenja; privremeno uklanjanje, udaljavanje od dunosti; neizvjes- nost. nerjeivost, sumnja; ostaviti to in siuspenso it. in suspenzo (lat.) ostaviti nerijeeno, u sumnji; fiz. stanje u kojem djelii lebde ili vise u nekoj sredini, npr. praak razmuen u vodi suspenzionist (lat. suspensio) akrobat koji se vjea rukama ili nogama, oso- bito na trapezu suspenzivan (lat. suspensivus) odga- ajui, koji odgaa izvrenje neega, koji zadrava; suspenzivan pravni Lijek pravni lijek kojim sc zadrava izvrenje pravorijeka sussurando (tal.) glaz. sa uborom, u- borei su (fr. souche) trg. lijevi dio lista u ekovnoj knjizi, knjizi s priznani- cama, protokolu itd. koji radi kon- trole ostaje, dok se desni dio otkida sutnna (fr. soutane, lat. subtana) ha- ljina (mantija) katolikih sveenika; pren. sveeniki stale, sveenstvo sutanela (fr. soutanclle) kratka haljina (mantija) kat. sveenikih priprav- nika sutener (fr. souteneur) zatitnik pros- titutke koji ivi od njezine zarade; makro suteren (fr. soutcrrain, lat. subterra- neus podzemni) dio zgrade ispod pri- zemlja, podzemni kat, podzemlje; stan u tom dijelu zgrade ako nije u zemlji dublje od 1 m Sute staroegipatski bog rata suti (ind.) spaljivanje na lomai udovice zajedno s tijelom mua, prema shva- anju da je brak neraskidiv (stari obiaj u Indiji, koji se ponegdje odr- ao do danas, premda je zakonom zabranjen) sutra (sanskrt.) saeti aforizmi koji slue kako bi uenika podsjetili na neko filozofsko, vjersko ili knjievno pravilo sutura (lat.) anat bot. av; za ivanje suum cuique it. suum kuikve Gat.) svakom svoje, sv;ikome ono to mu pripada suveren (fr. souverain, lat superanus, super nad, iznad) neogranieni go- spodar, samodrac; vladar suvereni (fr. souverain) prid. najvei, najvii, nenadmaan; vrhovni, neo- granien; neprijeporan; suverena dr- ava slobodna i neovisna drava suverenitet 1362 i syntaxis ornata suverenitet (fr. souverainete) vrhovna vlast, neograniena vlast; potpuna dravna neovisnost; neprijepornost svastika (sanskr. swastica sretan) ku- kasti kri, prvotno: znak Sunca; u Hitlerovoj Njemakoj: simbol nacio- nalsocijalistikog pokreia Svebi (lat. Sucbi) mn. veliko germansko pleme na obalama Baltikog mora. odakle sc rairilo na zapad i jug (kas- nije je od ove rijei nastala rije va- bo, koja sc kod nas. u narodu, upo- trebljava za Nijemce openito) svedcnborgovci mn. pristae vedskog prirodnjaka, teozofa i navodnog vi- dovnjaka Kmanuela Svedenborga (16881772) svegliato it. sveljato (tal.) glaz. ivo, ivahno, krjepko sveng (engl. swing) port, u boksu: irok postrani udarac iz. vee udaljenosti sveting sistem (engl. sweating system) "sustav znojenja", vrsta radnog od- nosa (najma) u kojem sc izmeu po- duzetnika i radnika pojavljuje trea osoba (sweater) koja uzima od podu- zetnika posao po utvrenoj cijeni, a zatim nastoji da mu radnici obave taj posao to jeftinije, dakle, sustav iskoritavanja radnika svipsteks (engL swcepstakes) mn. vrsta klaenja na konjskim utrkama u En- gleskoj gdje vlasnici grla ulau od- reene svote koje sve dobiva vlasnik najboljeg grla; vrsta kockanja gdje jedan igra dobiva sve uloge sviter (engl. s\veater skuplja znoja) debela pletena vunena ili pamuna portska koulja (za zatitu od preko- mjernog znojenja) svomps (engl swamps) mn. movare u dolini rijeke Mississippi i na istoku SAD-a swing it. suing (engl.) 1. stilsko raz- doblje u dez-glazbi od 1930. do 1945. (osnovne karakteristike: isprcplita- nje crnake i europske glazbe, veliki sastavi uz istaknute pojedince slo- bodne u improviziranju); 2. drutve- ni ples crnakog podrijetla, popula- ran nakon Prvog svjetskog rata switch (engl.) skretnica, sklopka syntaxis ornata it. sintaksis ornati (lat.) kiena sintaksa, zbirka i prikaz odreenih osobitosti izraza ija upo- raba daje govoru nacionalnu boju s . dvadeset i peto slovo hrvatske la- tinice abaka (tal. sciabica) vrsta mree i bar- ke za ribolov aban (ar.) osmi mjesoc u musliman- skom kalendaru, izmeu 15. V. i 15. VI., ima 29 dana abes-goi (hebr. schabbes-goi) kranin koji subotom obavlja idovu poslove koji ovome nisu doputeni ablona (fr. echantillon, njem. Scha- blonc) 1. uzorak, model, kalup; 2. pren. otrcanost, banalnost, neorigi- nalnost (u izraavanju i ponaanju); usp. model ablonizam (njem. Schablonc) meha- niki rad prema gotovom uzorku (hez sudjelovanja duha) ablonizirati (njem. schablonieren) ra- diti po abloni, (mehaniki, bez duha) .afar (njem. Schaffner) upravitelj; eko- nom na imanju agren (fr. ehagrin) 1. fino Stavljena ko- zja koa (safijan) agren (fr. ehagrin) 2. tuga, jad, zlovo- lja, neraspoloenje ahit- (tur.) svjedok, oevidac ahter (hebr. schachat) v. ehter ajba (njem. Scheibe) prozorsko okno; nian, meta ajeta (tal. saetta) strijela, strjelica ajn (njem. Schein sjaj; priznanica) stari austrijski papirni novac akal (perz., sanskr. srigala) zool. grah- Ijiva, vuku slina ivotinja sive i zlatnoute dlake (u Aziji i Africi), agalj akona (tal. ciaccona) ples slian menu- etu, samo polaganiji (nekada je bio osobito omiljen u panjolskoj, Italiji i Francuskoj) aku (jap.) "stopa", jedinica za mjerenje duine u Japanu, = 0,304 m al (eng. shawl, perz. al) veliki vuneni ih svileni rubac ale (fr. ehalet) drvena kua, vicarska seljaka kua alica (njem. Schale) omanja limena ih porculanska posuda s drkom alin (tal. scialino) kratak al salina tal. scialino) velik al alom Alejhem (hebr. Schalom Alei- chem) mir s vama! (idovski pozdrav) alter (njem. Schalter) 1. fiz. prekida,' sprava za uspostavljanje i prekidanje elektrine struje; 2. kod automobila: prekida paljenja; 3. prozori kroz koji slubenik obavlja poslove s gra- anima (na eljeznikim postajama, u bankama, potama i dr.) alupa (fr. ehaloupe) 1. pom. veliki a- mac na brodovima: 2. mala obalna i ribarska jcdrilica s jednom katar- kom alvare (tatar, alavar) duge i vrlo iro- ke istonjake (enske) hlae amada (fr. ehamade, tal. ehiamata) bubnjarski i dr. znak kojim zaposjed- nuti grad javlja da je voljan prego- varati o predaji amani (sanskr. sehama) mn. najnii stale budistikih sveenika kod Ta- tara, Mongola i dr. koji su ujedno i lijenici, airobnjaci i prizivai duhova amot 1364 arlah amot (fr. chamotte) umjetno priprav- ljena masa od vatrostalne gline u ko- joj nema mnogo primjesa (vapna, e- ljeznog hidrata, alkalnih silikata i dr.); upotrebljava se za unutranje oblaganje pei s visokom tempera- turom, za talionike lonce itd. ampanjac (fr. champagne) fino pjenu- avo vino, dobiva sc kad se mladom vinu doda eera, pa se onda podvrg- ne naknadnom vrenju u vrstim, do- bro zatvorenim i ne posve napunje- nim bocama (naziv po francuskoj po- krajini Champagni) ampinjon (fr. champignon) bot. pitoma peurka, vrsta gljive ampion (fr. champion, lat. campio) port, prvak, pobjednik (u hrvanju, boksu, tranju, plivanju i dr.) ampionat (fr. championnat) port, na- tjecanje za prvo mjesto, prvenstvo anac (njem. Schanze) voj. poljsko utvr- enje, rov, opkop andela (fr. cbandelle svijea) port, u nogometu: let lopte gotovo okomito u visinu, tzv. "svijea"; zrak. gotovo okomit uzlet zrakoplova ank [njem. Schank) dio gostionice gdje se toi pie ankr (fr. chancre, lat. cancer) med. ra- ku slina venerina bolest, sifilitian ir ansa (fr. chance) srea, sretan sluaj, mogu povoljan sluaj, dobar izgled za uspjeh, vjerojatnost uspjeha: imati povoljne, nepovoljne anse, imati po- voljne, odnosno nepovoljne izglede za uspjeh ansona (fr. ehanson, lat. cantio) pjes- ma; popularna pjesma s lakom glaz- benom pratnjom ansonijerka (fr. chansonnette) pjeva- ica koja pjeva ansone. ant (engl. shunt) teh. sporedni priklju- ak, otpornik koji se ukljuuje u elek- trini krug u paralelnom spoju s ne- kim drugim elementom u kojem se zbog toga smanjuje jakost struje antan (fr. ehamant) mjesto, gostionica s pjevaicama antaa (fr. ehantage; prav. ucjena, ucjenjivanje, protupravno pribavlja- nje imovinske koristi sebi ili drugom pomou prijetnji antaist (fr. ehantage) onaj koji se slu- i antaom, ucjenjiva anterela (fr. chanterelle) glaz. najta- nja, najfinija ica (na violini itd.); kantina, kvinta anti (engl. chanty) koliba ih brvnara sjevernoamerikih gortaka antung (kin.) "japanska svila", slui za izradbu enskih ljetnjih haljina i kostima (naziv po istoimenoj kines- koj pokrajini i poluotoku) anan (fr. ehangeant) arena svilena tkanina koja se prelijeva ap (tur.) stipsa; vct. upala papaka (stona i svinjska zarazna bolest) apirograf (njem. Schapirograph) spra- va za umnoavanje rukopisa na kojoj se posebnim crnilom napisano pre- nosi na pripremljeni papir; otisci se dobivaju kao kod hektografa apirografirati (njem. schapirographi- eren) umnoiti, umnoavati rukom napisano na apirografu apka (rus., tur. abka) sveana as- nika kapa apo (fr. ehapeau) eir, klobuk; u plesu: gospodin (za razliku od dame) Sarada (fr. eharade) zagonetka u slogo- vima; pren. nejasnoa araf (njem. Schraube) vijak, zavrtanj araf (njem. Schraube) zavrtanj, vijak arage (njem. Schragcn) ko u kolima, stranji dio kola arf (njem. scharf) otar, jasan (izraz uobiajen za dobro vidljivu filmsku sliku) arivari (fr. eharivari, lat. eharivarium) maja glazba, dernjava; zbrka, urne- bes; u kartan ju: sve 4 dame u jedno j ruci arlah (perz., tal. scarlatto, fr. carlate, engl. scarlet, njem. Scharlach) 1. svi- jetlocrvena boja; tkanina u toj boji; arlatan 1365 eik-al-islam 2. med. djeja zarazna bolest praena groznicom kod koje je cijelo tijelo po- kriveno svijctlocrvenim tokicama arlatan {fr. charlatan) brbljavac; onaj koji bez poznavanja lijenitva na- stoji hvalisanjem stvoriti sebi ugled dobrog lijenika; otuda: varalica, op- sjenar, nazovi- (lijenik, znanstvenik, umjetnik i dr.). arlataniznm (fr. charlatanisme) raz- metljivost, nazoviznanje, nazovilije- nitvo i si. nrm (fr. cbarme, lat, charmcn) arolija, arobnjatvo; ar, ljupkost, umilja- tost armantan (fr. charmantan) divan, krasan, mio, ljubak, umiljat, dopad- ljiv armirati (fr. charmer) oarati, zadiviti, ushititi, ushiivati ara (fr. charge) 1. teret, breme; 2. pren. sluba, zvanje, poloaj, in; 3. voj. juri; znak za polazak na juri (trubom, bubnjem); 4. kaz. pretjeri- vanje u umjetnikom prikazivanju, karikiranje arer (fr. chargcur) voj. eljezni okvir s mecima koji se odjednom stavljaju u brzometnu puku arirati (fr. charger) 1. pretrpati, na- tovariti. opteretiti, npr. poslom; 2. narediti, staviti u dunost; 3. pretje- rivali u prikazivanju ega. karikira- ti; 4. voj. puniti (oruje); obasuti va- trom aav (tur.) luckast, budalast asijast (tur. ai) razrok, kiljav aka (rus.) erkeska sablja; sablja rus- ke konjice (nosi se o ramenu) saten (fr. ehatain smed, kestenjast) o- vjek tamne, zagasite puti atika (tal. sciatica) v. iijas ato (fr. ehaudeau) kuh. 1. pun s jaji- ma; 2. preljev za kolae od vina ili mlijeka, jaja i eera ebat(hebr. schebath) jedanaesti mjesec u idovskom kalendaru, = veljaa cd-dah (engl. ched jednokatna tvor- nika zgrada, njem. Dach krov) arhit pilast krov, krov koji se sastoji od niza paralelnih i nejednako kosih, zupcima pile slinih krovova s prozo- rima (radi to boljeg osvjetljavanja tvornikih prostorija) edrvan (perz.) vodoskok, osobito kod damija ef (fr. chef, lat. caput glava} starjeina, poglavar, pretpostavljeni, zapovjed- nik, principal; en chef it. an ef (fr.) kao stirjeina, u svojstvu starjeine efak (tur. afak) prelijevanje boja; sjaj uope, jutarnje ih veernje rumenilo na obzorju; efak sabaJi cik zore efija (ar.) prvi susjed do imanja efijsko pravo (ar. haki ufaa) prven- stveno pravo prvog susjeda na kup- nju susjednog imanja efiluk (ar.) v. efijsko pravo efla (njem. schopfcn crpsti, grabiti, Lo- ff'el lica) velika lica za grabljenje jela, zaimaa, kutlaa ch (perz.) kralj, vladar; u ahu: napad na "kraljicu"; usp. ah eher (perz. ehr, ehir) grad elierezada (perz.) lijepa pripovjeda- ica iz "Tisuu ijedne noi" koja svo- jim zanimljivim priama uspijeva odgoditi izvrenje smrtne kazne ehinah (perz.) kralj nad kraljevima ehiti (ar.) mn. lanovi islamske vjerske sekte koji priznaju samo Kur'an, a odbacuju nauavanje sunita; usp. su- niti ehter (hebr. schachat, njem. Schach- ter) mesar koji kolje stoku po idov- skom vjerskom obiaju eih (ar.) v. eik cih-ul-islam (ar.) vrhovni muflija, po- glavar uleme kod muslimana eik (ar.) starac; titula uvaenih osoba, opinskih ili plemenskih poglavara, samostanskih starjeina i uglednih propovjednika (na Istoku) eik-al-islam (ar.) v. eik-ul-islam e islam 1366 evrotirati eLslam (ar. eihh-ul-islam) musliman- ski vjerski poglavar ejh (ar. cjh starac, astan ovjek) ple- menski ili seoski staijeina; pogla- var muslimanske vjerske zajednice, sljedbo, kole; ejh-ul-islam vrhovni poglavar muslimanske vjerske zajed- nice u sultanskoj Turskoj, vrhovni muftija ekeri (engl. chakers) mn. "drhtavci", vjerska sekta u Engleskoj i Sjev. Americi, 1774. otcijepila se od kvc- kcra; propovijeda bezbranost i za- jednicu dobara ekret (lat. secretus tajni, skriven) za- hod, nunik ekspiroman oduevljeni potovatelj velikog engleskog dramatiara Willi- ama Shakcspearea (15641616) elak (engl. shel-lac) tvrda smola koja curi iz istonoindijskih smokava kad ih ubode insekt; slui za proizvodnju lakova (za poliranje namjetaja) i cr- venog peatnog voska elit min. ruda slina volframitu, esto proizvod njegovog kemijskog troe- nja (nazvana po kemiaru Scheeleu) delizirati (njem. Scheele, sheelisieren) glicerinom zasladi vati vino, pivo i ocat (naziv po njem. kemiaru Sche- eleu, 17421786) elong (polj. szelong) poljski iling emizet (fr. chemisctte) kouljica; or- mari za rublje enhajtsfeler (njem. Schdnheit ljepota, Fehler pogreka) "nedostatak u ljepo- ti". mana koja nije osobito teka, ali "teti ljepoti" enluk (tur. enlik) veselje, radost, svet- kovina, praznovanje. javno veselje eping-stroj (eng. shaping, gr. mecha- ne) stroj za ohraivanjo manjih metalnih predmeta er-koa (fr. ehair) strana koe koja je do mesa (osobito se upotrebljava za izradbu rukavica); zove se jo: dan- ska i vedska koa erardizirati pocinavati eljezo (npr. eljezni novac) u jakoj vatri (naziv po izumitelju Sherardu) eri (engl. cherry) vrsta jakog panjol- skog bijelog vina eri-brandi (engl. sherry-brandy) vino eri s rakijom prepeenicom ili ko- njakom, vrsta likera erif (ar. eri'f) 1. odlian, plemenit; ti- tula Muhamedovih potomaka, titula upravitelja Meke = emir erif (engl. sherifT) 2. u Engleskoj: naj- vii slubenik grofovije; u SAD-u: najvii sudski izvritelj u nekoj po- krajini; u kotskoj: najvii sudac gro- fovije erijat (ar.) uenje (ili: osnovni propisi) islamske vjere; pravi put, zakon Bo- ji. zakon utemeljen na Kur'anu (za razliku od adeta zasnovanog na obiajnom pravu); erijatsko pravo pravni sustav kojem je svrha, na os- novi vjerskih propisa, upravljanje od- nosima u islamskoj vjerskoj zajednici erkroperi (engl. sharecroppers) mn. siromani seljaci napoliari koji rade na amerikim veleposjedima erting (engl. shirting) vrsta pamuna tkanina; upotrebljava se za izradbu rublja e-be (tur.) "est-pet" igra kocka- ma, kockanje eula (tal. scssola) lopatica za izbaci- vanje vode iz amca, palj ev-val (ar.) deseti mjesec u musliman- skom kalendaru, poinje 7. srpnja i ima 29 dana eviot (fr.. engl. cheviot brdska ovca) janjea vuna; glatka tkanina od ove vune (za enske haljine) evro (fr. chvre koza) kozja koa; fina koa (kozja i telea), veoma elastina i mekana; slui za izradbu obue i fine konfekcijske robe evroten (fr. chvrotin) stavljena kozja koa evrotirati (fr. chevroter) 1. koziti se; 2. skakanjem tamo-amo pokazivati ibedah 1367 ir nestrpljenje; 3. u pjevanju: pjevati drhtavim glasom ibedah (njem. schieben micati, pre- nositi, Dach krov) pomini krov na automobilu ibetir (njom. sehibeten micati, preno- siti, Tur vrata) vrata "na pomak", pomina vrata ibolet (hebr. schibbolcth) znak raspo- znavanja, lozinka u Starom zavjetu (Suci 12.6) ifon (fr. chifTon "krpa") 1. vrsta meke vunene tkanine koja se ne guva; 2. vrsta finog i gusto tkanog platna, upotrebljava sc za izradbu donjeg rublja i posteljine ifra (fr. chiffrc brojka) 1. poetna slova imena i prezimena, monogram; 2. taj- no pismo, pismo tajnim znacima (oso- bito brojevima) umjesto slovima, po- sebice U obavjetajnoj slubi, diplo- maciji i vojsci ifrant (fr. chiffreur) onaj koji pie taj- nim pismom (iframa) ifrirati (fr. chiffrer) 1. pisati tajnim pismom; 2. trg. cijenu robe oznaiti tajnim znacima umjesto obinim bro- jevima koje svatko razumije ihta (njem. Schicht sloj) 1. smjena, rad- no vrijeme (kod radnika iji posao zahtijeva rad bez prekida); 2. smjena, skupina radnika koji rade istodobno iiti (ar.) mn. lanovi islamske vjersko- politike sekte (osobito rairene u Perziji) koji ne smatraju samo Muha- meda za proroka, nego i Aliju, Muha- medovog zeta, i imame koji potjeu iz njegove obitelji, u kojima takoer vide utjelovljenje boanstva; usp. su- niti ijun (tal. scione) vihor, jak vjetar; iju- nada vijavica od vjetra, morska pija- vica ik (fr. chic) prid. ukusan, lijep, pristao, dopadljiv, pomodan; im. lijep vanjski izgled (koji je u skladu s propisima mode), dobar nain ivoLa (koji odgo- vara drutvenim formama) ikana (fr. chicane) zloba, kinjenjc, zlo- namjerno stvaranje tekoa, neugod- nost stvorena kome iz pakosti iknnirati (fr. chicancr) kinjiti, stvarati kome tekoe iz pakosti, zlonamjer- no uz nemira vati iler (njem. Schiller, Schielcr) vrsta bli- jeocrvenog vina, ruica iling (engl. shilling. njem. Schilling) 1. engleska novana jedinica; = 12 pensa = 1/20 funte sterlinga; 2. da- nanja austrijska novana jedinica iljboiti (njem. Schildwache stehen) uvati strau, straariti iljbok (njem. Schildvvache) straa; straar imi (engl. shimmy) ameriki salonski okretni ples u 4/4 taktu, nastao iz fokstrota imija (tal. scimmia) majmun imlati (njem. Schimmel konj) bjeati; trati imir (tur. imir, imir) bot. zimze- leni ukrasni grm; zelenika ine (njem. Schienen) mn. eljeznike tranice ing (jap.) mjera za tekuine u Japanu, = 1,804 1 inirati (Cr. ehiner) niti u osnovi tkani- ne razno obojiti tako da sc dobiju are, utkivati are u tkanine inter (njem. Schinder) strvoder, ivo- der into (jap. sinto, shinto) slubena vjera u Japanu, mjeavina budizma i ka- mi kulata, tumai da su mikado i nje- govi preci koji su vladali Japanom neposredni potomci Stvoritelja svi- jeta ipolen (fr. ehipolin, tal. cipolhno) pre- mazi va nje stvari izraenih od drveta vodenom bojom i firnisom tako da dobiju izgled porculana ir (engl. shire) okrug, engleska grofo- vija ira 136 lauh ira (tur.) slatko vino. mot irfeh (tur., ar. arufa) galerija oko mi- nareta na moeji odakle mujezin po- ziva vjernike na molitvu irm (njem. Schirm) 1. kiobran, sun- cobran; 2. obod (na eiru); 3. eir (na svjetiljci), titnik iroko (tal. scirocco) veoma topao i suh jugoistoni vjetar na Jadranu irting (engl. shirting) fina pamuna tkanina za koulje iva (sanskr. Siwa) jedno od triju najvi- ih boanstava u Indiji, prvobitno bog vatre, stvoritelj i razaratt;Ij svi- jeta; usp. Brahma i Vinu izma (gr. sehisma procijep, pukotina, schizo cijepam, rascijepim) rascijep, raskol, odvajanje (osobito od Crkve ili vjere); pren. podvojenost, rascjep izo- (gr. schizo cijepam, rascijepim) v. pod shizo- jor (tal. signore) gospodin kaf (gr. skafe korito) drvena posuda za vodu, kabao kapular (lat. scapularium) dvije plat- nene svetake sliice spojene uzicom; na ramenima se skopavaju i vise preko plea i prsa; poboni katolici ih nose kao hamajliju; med. nara- menik karam (tal. scalmo) vilica na amcu o koju se privruje veslo karpa (tal. a scarpa koso) kosa pod- gradnja klizavog terena, zid koji sprjeava klizanje i 2aru.avanje ze- mlje na kosim terenima kart (tal. scarto) ono to jc oteeno, neupotrebljivo, za odbacivanje kartirati (tal. scartare) izdvojiti, odba- citi ono to je neprikladno, pokvare- no i neupotrebljivo (u nekoj robi i dr.); iskljuiti, ukloniti katula (lat. scatula, tal. scatola) kutija kola (lat. sehola) 1. opi naziv za pro- svjetne ustanove u kojima se su- stavno i organizirano stjee znanje; 2. pouka, iskustvo; 3. smjer u zna- nosti, filozofiji ili umjetnosti kombra (gr. skombros, lat. seomber) zool. skua (morska riba) kopci (rus.) mn. lanovi jedne niske vjerske sljedbe u XVIII. st. koji su sami sebe kopili da bi se onespo- sobili za razmnoavanje korpion (gr. skorpios, lat. seorpio) zool. raku slian lankonoac, srodan s paukom, njegov je otrovni ubod ve- oma Opasan kriban (tal. serivere pisati) pisar, i- novnik: piskaralo kver (engl. square) brodogradilite lafrok (njem. Schlafrock) muka i en- ska kuna haljina u obliku ogrtaa lag (njem. Schlaga udar, udarac) 1. med. kap, udar (srani udar, mo- dani udar); 2. podrijetlo, vrsta, soj, kov (npr. ovjek starog laga); 3. kuh. tueno vrhnje lager (njem. Schlager) 1. neto to pri- vlai, to izaziva posebno dopadanje, rijetka zanimljivost (npr. kazalino djelo, film, najjaa toka programa neke priredbe i si.); 2. ono to je ba sada u modi; 3. opeomiljena pjesma za ples lagfertig (njem. schlagfertig) koji je uvijek spreman nai prikladan odgo- vor. domiljat, snalaljiv lagvort (njem. Schlagvvort) 1. krilata rije, krilatica, izraz koji snano i u osebujnom obliku iskazuje neko odre- eno stajalite (za ili protiv) prema nekom ustrojstvu, radu. strujanju (u duhovnom, politikom, drutvenom, vjerskom ivotu), npr. emancipaciji ena, europskoj ravnotei, korupciji lajer (njem. Schleicr) veo, koprena lajm (njem. Schleim) med. sluz lampav (njem. schlampig) prid. neure- dan, nemaran lnnk (njem. sehlank) vitak, tanak lauh (njem. Schlauch) gumeno crijevo za zalijevanje vrbi, vaenje vina i 1369 ok legi dr.; port, unutarnji, gumeni dio (ko- taa, nogometno lopte i dr.) legi (njem. Schlegel) but lep(er) (njem. Schleppe) 1. mod. skut na enskim haljinama (koji se vue po podu); 2. teglenica, teretna lada bez vlastitog pogona koju vue re- morker; teki kamion lic (njem. Schlitz) prorez na odjei liuhe (njem. Schlittschuh) klizaljke lif (njem. sehliff) ugladenost, finoa u ponaanju; imati lifa biti uglaen lif at i (njem. schleifen. sehliff) 1. bru- siti, otriti; 2. glaati, izglaavati, dotjerivati glaanjem; 3. pren. uiti nekoga da postane uglaen los (njem. Schlofi) brava, zatvara: dvo- rac, zamak loser (njem. Schloaser) bravar luk (njem. Schluck) gutljaj lus (njem. SchluB) konac, kraj, zavr- etak ljahta (polj. szlachta) poljsko plemstvo ljahti (polj. szlachcic) lan poljskog plemstva, poljski plemi ljaka (njem. Schlacke) troska, otpaci pri taljenju ruda ljam (njem. Schlamm) blato, glib, kal; pren. olo ljupka (engl. sloop) ovei amac sa 6 do 8 vesala za prijevoz ljudi i robe majser (njem. schmeiflen hitnuti, Schemeifier) kratka brzometna pu- ka kojom je bila naoruana njema- ka vojska u Drugom svjetskom ratu marn (njem. Schmarren) kuh. mrvice, jelo od jaja, brana, mlijeka i eera; pren. bezvrijedna stvar smekati (njem. schmecken) slatko jesti, ii u tek; kuati (jelo); to mi ne meka to mi ne ide u tek minka (njem. Schminke) sredstvo za uljepavanje lica, bjelilo, rumenilo mir (njem. Schimere) mast, mazivo za strojeve, kolomaz mirgl (njem. S mir gle, tal. smeriglio) sitnozrni korund pomijean s kvar- com i obojen eljezom; upotrebljava se za ienje i glaanje kovina mirvurt (njem. Schmire, Wurst ko- basica) kobasica od mljevenih jetara; lebervurt ini zla (fr. chemisette) ena koja sc voli prenemagati. prencmagalica mucig (njem. schmutzig) prid. prljav. neist; pren. krt, sebian mugler (njem. Schmuggler) krijumar najder (njem. Sohncidnr) kroja nala (njem. Schnalle) kopa, spona naps (njem. Schnaps) rakija nicl (njem. Schnitzel) tanko odrezan i na masnoi pren komad mesa nit(a) (njem. Schnitt) 1. rez. zarez; 2. komad (torte, sladoleda, salame i dr.); 3. kroj (odjee); 4. pola ae piva njofati (njem. schnupffcln) njuiti, njukati; pren. uhoditi oc (njem. Schatz blago) dragi, ljubav- nik oder (njem. Schotter) kamen tucanik: ljunak odi (engl. choddy) vrsta umjetne vune od otpadaka vunenih tkanina; tkani- na od ove vune; pren. po vanjtini fin, ali nestalan ovjek, vjetrogonja; udi odizam (eng. choddy) vjetrogonstvo; usp. odi ofer (fr. chauiTeur) loa; danas: voza automobila ofirati (fr. chauffcr) voziti auto. uprav- ljati autom ofroa (fr. ehaud-froid) kuh. hladna pe- e nka s preljevom ogor (njem. Schwager) roak po eni, urjak, djever, svak ok (fr. choc, njem. Schock udar, napad) 1. med. poremeaj u radu (funkcio- niranju) nekog organa mehanikim ili psihikim utjecajem, npr. nesvjes- tica nakon zadobivene rane i opera- cije (traumatian ok): uzetost nakon sokantan 1370 perploa velikog straha i dr. duevnih potresa (psihiki ok): 2. voj. estok napad konjice na konjicu hladnim orujem sokantan (engl. chock) koji bode oi, koji izaziva ljutnju., ruan, odvratan, neugodan okeca (tal. scioocca) glupost, budala- tina okirati (fr. choquer) udariti, gurnuti; izazivati ljutnju, ne sviati se, ne do- padati sc, vrijeati, uvrijediti, sabla- njavati, zgranuti or (mad. sor) ulica, klanac orts (eng. shorts) mn. port, kratke portske dokoljenice; enska bluza s kratkim hlaicama (za plau) osoni (fr. chaussons) mn. lake plesne cipele od meke koe; maevalake ci- pele; cipele od pustine (filca) ot (ar.) naziv za slana jezera i movare u Aliru i Tunisu, nastaju u vrijeme kia u pustinjskim udubljenjima pre- vuenim solnom korom oti (njem. Schotisch) ivahan ples kotskog podrijetla, prije u 3/4, sada u 2/4 taktu; ekoseza ovinist (fr. ehauviniste) onaj koji je zadojen ovinizmom, propagator, pri- staa ovi nizina ovinizam (fr. ehauvinisme) politiki smjer u Francuskoj koji je pod svaku cijenu htio vratiti staru slavu fran- cuskog oruja; raspaljivanje nacio- nalne mrnje, propovijedanje nacio- nalne iskljuivosti pacirati (lat. spazieren) etati, hodati pada (tal. spada) kratak ma; vrsta bodea paga (gr. spaggos, Lal. pago) v. pa- gat pagat (gr. spaggos tal. spaghetto, niem. Spagat) uzica, tanak konop pageti (tal. spaghetti) dugi rezanci, makaroni koji nisu uplji pajscimer (njem. speisen jesti, Zim- mer soba) soba za blagovanje, blago- vaonica pajza (njem. Speisekammer) smonica, mjesto za ostavljanje jela pajzevagen (njem. Speise hrana, \Va- gen kola) kola za ruanje, vagon-re- storan palir (tal. spalliera, njem. Spalier) 1. voj. vojniki stroj u dva reda (jedan prema drugom okrenutih licem) sa slobodnim prostorom izmeu njih kojim prolazi neki uglednik kojem se time odaje poast; pravi se pri vojnim paradama i slubenim doecima panjolet(a) (tal. spagnoletta) 1. ciga- reta panjoletn (tal. spagnolata) 2. hvalisa- nje, nadmetanje rijeima parati (njem. sparen) uvati, tedjeti parkasa (njem. Sparkasse) tedionica; kutija u koju se radi tednje stavlja novac paroga (lat. Asparagus officinalis, njem. Spargel) bot. rod zeljastih bi- ljaka iz porodice ljiljana (dugovjena biljka, veoma cijenjena kao povre) peceraj (njem. Spezcrei, tal. spezieria, lat. species) ivene namirnice pekulacija (lat. speculatio) v. speku- lacija; nedoputena trgovina robom ili vrijednosnim papirima radi lake i brze zarade penadl (njem. Spendel, Stecknadel) pribadaa, zabadaa, ioda pencer (engl. spencer po lordu Spen- ceru) kratak seljaki vuneni kaput pendirati (njem. spendieren, tal. spen- dere) darovati, pokloniti, obdariti pendlati (njem. Spcnadel pribadaa) privrivati pribadaama pengler (njem. Spengler) limar perhole (njem. Sperrholz) perano dr- vo. tj. perploa perploa (njern. Sper-platte) zan. sli- jepljena ploa, upreka, ploa koja se dobiva, pod hidraulinim tlakom, isprepletenim lijepljenjem neparnog broja (najmanje triju) tankih daica debljine 820 mm pod kutom od 90 pertunde 1371 tafelaj stupnjeva; primjenjuje se u raznim obrtnikim granama budui da znat- no poveava jakost drveta i postie utedu u skupocjenom drvetu; usp. furnir pertunde (njem. sporren zatvoriti, Stunde sat) 1. sat zatvaranja lokala; 2. zabrana kretanja po ulicama na- kon odreenog vremena, policijski sat pic (njem. Spitz) vrh. iljak; stara rasa pasa male glave i iljastih uiju pica (njem. spitzc) vrh, iljak; ipka; bica na kotau piebart (njem. Spitzbart) iljasta bra- da pici (njem. Spitzel) tajni policajac; do- unik; pren. prepreden ovjek, pre- predenjak pigiajzen (njem. spiegeleisen) sirovo eljezo koje sadri ispod 20% man- gana piglmetal (njem. spicgelmetall) slitina (legura) bakra i kositra, esto s neto arsena ih nikla (za metalna zrcala) pijun (tal. spione) uhoda; dounik, pot- kaziva pijunaa (fr. espionnage) uhoenje; potkazivanje pijunirati (fr. espionner) uhoditi, po- tajno motriti (iji rad, kretanje ne- koga) pikati (njem. spicken) kuh. nabosti sla- ninom, nadjenuti slaninom, mjesti- mice ispuniti meso (telee, divlja i dr.) komadiima slanine da bi bilo sonije pil (njem. Spiel) igra; igrae karte pilernj (njem. Spielcrei) igraka, ala; silnica pilhonorar (njem. Spiel, lat. honora- rium) novana nagrada koju glumac ili pjeva, pored redovite plae, prima za prekoduno odigrane predstave pilman (njem. Spielmann) svira, glaz- benik; u srednjovjekovnoj Njemakoj; putujui pjesnik-pjeva (slino hrvat- skom narodnom guslam) spilul (njem. Spiel-schule) dicje ig- ralite pinat (lat. spinacium, tal. spinaca, njem. pinat) bot. lisnato povre iz porodice loboda; cijenjeno zbog vita- minske vrijednosti pital Gat. hospitalis, njem. Spital) za- starjeli izraz za bolnicu poret (njem. Sparherd) tednjak port (engl. sport, njem. Sport) v. sport prica (njem. Spritze) 1. mrk, trcalj- ka; 2. med. sprava za davanje injek- cija (valjkasta oblika, sa upljom ig- lom za ubrizgavanje tekuih lijeko- va ubodom u kou, miie, vene i dr.) pricer (njem. Spritzer) vino pomije- ano sa sodom i li mineralnom vodom pula (njem. Spule) cjevica na koju se namata konac, ica i si.; svitak, mo- sur, kalem rajbmaina (njem. sehreiben pisati, fr. maehine stroj) pisai stroj drajbti (njem. sehreiben pisati, Tisch stol) pisai stol rapnel(a) (engl. shrapnel) voj. topniko zrno ija je upljina ispunjena olov- nim ili eljeznim kuglicama: leti do odreene daljine, rasprskava se u zraku, a kuglice se razlijeu u obliku lijevka; kad se rasprsne, ima strano djelovanje (naziv po izumitelju, en- gleskom topnikom pukovniku Hen- rvju Shrapnel u, 17611842) rauba (njem. Sehraube vijak) port, u rukometu: iznenadni udarac na gol izveden iz zaokreta rot (njem. Schrot) sama; krupno mlje- ven kukuruz tab (njem. Stab) 1. voj. asnici dodije- ljeni kao pomonici, suradnici i sa- vjetnici zapovjednika (puka, brigade, divizije, armije); 2. glavni rukovode- i organ neega, vrhovno vodstvo tacija (lat. statio) v. stacija tafelaj (lat. StafTelei) slikarski stalak tafeta 1372 topati tafeta (tal. staiTctta, fr. estafette) gla- sonoa, glasnik; slafet.no tranje porl. natjecanje u tranju s vie su- dionika u kojoj svaki trka, kad pri- jee svoj dio puta, predaje sljedeem trkau zastavicu ili palicu, koji ini to isto tafirati (njem. staflicren) 1. opskrbiti potrebnim, opremiti (npr. sobu); 2. ukrasiti, nakititi (npr. odjeu); 3. slik. ukrasiti, oiviti sliku dodavanjem po- jedinih figura (usp. stafaa) tajer (njem. Steier) lagani tajerski ples u 3/4 taktu (vrsta valcera) tajgor (njem. Steiger penja) vatreni ljubavnik; strastveni, uporni udvara tajgerica (njem. Steige postaja, kolo- dvor) ulina djevojka tala (njem. Stali) staja za goveda i ko- nje tambilj (njem. Stempel) peat, ig tambiljati (njem. stempeln) udariti pe- at tampa (tal. tampa) tisak, otisak ne- kog novca; tiskane stvari i rad oko toga: dnevni listovi; novine uope tampati (tal. tampare) tiskati, otis- kivati, izdavati (knjige, novine itd.) tanga (njem. Stange) motka, poluga tapin (tal. stoppino) voj. upalja, fitilj (za paljenje bombi, mina i dr.) tatut [lat. statutum) v. statut tekdoza (njem. siecken utaknuti, gr. dosis davanje) utinica u zidu za pri- kljuivanje elektrinih ureaja na elektrinu mreu toker (njem. stecken utaknuti, lat. contactus dodir) teh. naprava za brzo spajanje vodia elektrine struje do- dirom, utika, utinica tolati (njem. stellen) postaviti, namje- stiti, dotjerati, dotjerivati telice (njein. Stelzen) take (hodulje), drvene noge pomou kojih se mogu praviti veliki koraci temajzl (njem. Stemmeisen) dlijeto, duba tender (njem. Stander) ono na emu to stoji, stup, stalak, pult tepati (njem. steppen) proivati tift (njem. der Stift) klinac; pisaljka; u telefoniji: utika, ep (slui za dava- nje telefonske veze govornicima pre- ko telefonske centrale) tigli (njem. stieglitz) zool. eljugar tih (njem. Stich) 1. bod, ubod, rez; 2. bod (u igri) tihati (njem. sticheln) kopati zemlju okomitim zabadanjem lopate tihvort (njem. Stichvvori) 1. kaz. po- sljednja rije u govoru glumca na- kon koje drugi glumac poinje govo- riti ili neto initi; 2. u rjenicama i si. djelima obino masnim slovima tiskana rije koja se objanjava, od- rednica; lagvort tikati (njem. sticken) vesti tikla (njem. Stiick komad, zakrpa. Fer- senstiick peta na arapi) potpetica tiklee (njem. Stiicklein komadi) ko- madi; pren. pikantan dogaaj, pu- stolovina stil (njem. Stiel) dralo, drak til-lcben (njem. Stilleben) slik. "miran ivot", slika stvari, "mrtva priroda"; nature morte tilet (tal. stilletto. njem. Stilett) v. sti- let timati (njem. stimmen) glaz. ugaati, usklaivati (glasovir i druge iane instrumente); pren. stvoriti, stvarati (povoljno ili nepovoljno) raspoloenje prema kome ili emu timung (njem. Stimmung) raspoloe- nje tof (njem. StofT) 1. tvar, glavni sasto- jak, materijal; 2. tkanina za odjeu: 3. predmet razgovora; 4. graa (za roman, sliku itd.) tok (engl. stock) 2. trg. v. stok tok (njem. Stock) 1. tap za pomaganje pri hodu; kat (kuni) topati (engl. stop zaustaviti) 2. na to- perici biljeiti (ili: zabiljeiti) tono trajanje neke radnje topati 1373 uber topati (njem. stopfen) 1. krpati, za- krpati (arape, rublje, odjeu i dr.) toperica (engl. stop-watch) kronoskop na zaustavljanje, sat za tono mjere- nje vremena (vrsta depnog ili ru- nog sata s velikom sekundnom ka- zaljkom koja skae i koja se pritis- kom na poseban gumb zaustavlja); upotrebljava se poglavito na utrka- ma i drugim natjecanjima koja se te- melje na utvrivanju brzine stopi (njem. Stoppel) ep tos (njem. StoB) 1. udar, udarac; 2. go- mila, hrpa, naslaga (npr. banknota, knjiga i dr.); pren. omiljena izreka, dosjetka tosati (njem. Stoss udarac) u prosta- kom jeziku: izraz za spolno openje tosdemfer (njem. Stoss udarac, dam- pfen priguivati) teh. priguiva, na- pras'a na vozilima za ublaavanje udarca traca (tal. strazza) trg. dnevnik, knjiga dnevnih primitaka i izdataka trajh-okrestar (njem. streichen, gr. orehestra) glaz. orkestar sastavljen samo od gudakih instrumenata, gu- daki orkestar trajk (engl. strike) "udar", jedna od pri- silnih mjera na tritu rada: organi- zirano naputanje posla da bi se time poslodavac primorao na prihvaanje radnikih zahtjeva (npr. poveanje plae ih smanjenje broja radnih sa- ti); usp. bojkot, lokaut trajka (engl. strike) sudionik u traj- ku, onaj koji trajka trajkati (engl. strike) biti u trajku, sudjelovati u trajku trajkbreher (njem. Strik-brccher) trajkolomac, radnik koji ne pristaje na trajk i dolazi na posao u podu- zee protiv kojega se trajka trajkbreker (engl. strike-breaker) v. trajkbreher trapac (tal. strapazzo, njem. Strapaze) zamoran rad, naprezanje, napor, trud trapacirati (tal. strapazzare) zamarati radom; smanjivati vrijednost neke stvari prekomjernom uporabom tras (fr. strass) bezbojna staklasta ma- sa od koje se najee prave imitacije dijamanta; umjetni dijamant, lani dragulj treber (njem. treber) ovjek koji mar- ljivim radom i dodvoravanjem eli postii unapreenje treka (njem. Strecke) udaljenost, put; eljeznika pruga triga (tal. striga) vjetica; arobnica trigun (tal. stregone) vjetac, arob- njak trih (njem. Strich) potez, crta, linija trik (njem. Strick) ue. konopac trikati (njem. stricken) plesti, npr. a- rape trikeraj (njem. Strickerei) pletivo truca (njem. Strutzen) kruh duguljas- tog oblika; usp. vekna trudl (njem. Strudel) kuh. savijaa, guvara, gibanica tuc (njem. Slutzcn) kratka puka tucati (njem. stutzcn) podrezati, skra- titi (brkove, bradu i dr.) tuka (njem. Sturzkampfllugzcug) zrak. mah brzi njemaki bombarder za obruavanje tukadent (tal. stuzzicadenti) akalica tukatura (taL stucco, njem. Stokkatur) 1. mjeavina gaena vapna, mljeve- nog mramora i sadre (slui za izrad- bu reljefnih ornamenata na zidovima i stropovima, za lijevanje kalupa, uzoraka i dr.; 2. ukras od takve mje- avine tuklati, -am njem. (stiickcln) dodavati (komad po komad), krpati tula (tal. stollo motka) taka, hodulja turm (njem. Sturm) bura, vihor; voj. juri uber (njem. Schub) otvor na guranje u obliku prozora (u gostionicama, bankama i dr.) ubler 1374 ubler (njem. Schublehre) sprava za tono mjerenje, osobito veoma malih duina ucbund (njem. Schutzbund obrambeni savez) borbena organizacija austrij- skih socijalista, osnovana po uzoru na vojne organizacije poetkom 1918. g. uft (njem. Schuft) podlac, nitkov uko (njem. Schutzkontakt); teh. vrsta zidnog utikaa kojemu je svrha omo- guivanje ukljuivanja elektrinih ureaja koji troe vee koliine elek- trine energije nego obini utikai; ukoteker; usp. teker ulkolega (njem. Schulc kola, lat. col- lega drug) kolski drug, suuenik und (njem. Schund) nikakva, loa roba, roba za bacanje, bofl; und-literatura knjige bez ikakve umjetnike vrijed- nosti, po sadraju obino krimina- listike, avanturistike, pornografske i nemoralne, knjievno smee unegla (njem. Schuh cipela, Nagel a- vao) avao za potkivanje cipela upa (njem. Schuppen) daara, staja (za kola, alat, drva i dr.) upirati (njem. Schub protjerivanje) policijski protjerati u mjesto zaviaj- ne pripadnosti us (njem. Schufl) 1. pucanj; 2. rana od puanog zrna; 3. pren. muica u gla- vi (npr. "doao mu us") uster (njem. Schuster, Schuh, lat. su- tor) obuar, postolar; pren. nesposo- ban 6>vjck ut (engl. shoot) pucanj, hitac, udarac; port, udar, npr. lopte nogom (u no- gometu) uta (njem. Schutt) ruevine, razvaline, smrvljeni crijep, cigla i buka od po- ruene kue; uope: otpaci, troska, zgura utirati (engl. shoot) port, pucati, uda- rati, udariti, npr. loptu (nogom ih glavom, u nogometu); usp. ut vabe (njem. Schwaben, lat. Sucbi) mn. v. Svebi vadron (njem. Schwadron, tal. squad- rone) voj. v. eskadron vajsbleter (njem. Schwei99 znoj, Blatt list) znojnica, impregnirano platno uiveno pod podstavu ispod pazuha kako znoj ne bi prodirao do tkanine svale (fr. shevalet) 1. drveni konj za muenje; 2. kobilica na gudakim in- strumentima; 3. slikarski stalak, ta- felaj valer (fr. chevalier) ljubavnik; enskar valerati se (fr. chevalier) odravati ljubavne odnose, ljubakati se valerka (fr. chevaliere) ljubavnica vnrgl (njem. Sch\vartenmagcn) svinj- ski eludac ispunjen komadiima mesa od svinjske glave, srca, koi- com, krvlju i zainima vasati (njem. schweifien) zan. zavariti, zavarivati (kovine) vejk dobroudni vojnik; smijean voj- nik uope (po imenu Jozefa vejka, glavnog junaka Haekova romana Dobri vojak vejk) veleri (njem. Schwelle prag) mn. pra- govi za koje su privrene eljez- nike tranice (ine) verc (njem. Schwrzung) krijumare- nje, "crna burza"; krijumarena roba vercati (njem. schvvarzen) krijumari ti vercer (njem. Schvvarzer) krijumar vermati njem. (schvvarmcn) sanjariti, eznuti, prieljkivati vicati se (njem. schvvitzcn) znojiti se vindlati (njem. sch\vindeln) varati vora (tal. suora) redovnica, opatica vorc (njem. schwarz) biti bez novca T T, t dvadeset i esto slovo hrvatske latinice t kratica za tonu t. kratica za tenor ili titulu t. p. kratica za titulo pleno t. t. kratica za titulo toto Ta kem. kratica za tantal tab it. teb (engl.) istaknuti dio kartice u kartoteci za oznaku opih podataka tab. kratica za tabula tabak (p. labaco, tal. tabacco, fr. tabac, njem. Tabak) biljka za puenje i umrkivanje, duhan (nazvana po po- krajini Tabaco u St. Domingu, gdje je 1496. najprije otkrivena; po ne- kima. rije tabako znai, u jeziku otoka Haiti, posudu iz koje su uro- enici puili) tabakera (fr. tabac duvan, tabatiere) kutija za duhan, cigarete ih burmut (kona, drvena ih metalna) tabakoza (lat. tabacosis) med. bolest radnika u tvornicama duhana koja nastaje od udisanja duhanske praine taban (tur. daban, taban) stopalo, donji dio noge tabardiljo (p. tabardillo) arlahna groznica u Junoj Americi tabela (lat. tabella) ploica, tablica, pre- gledna tablica, krialjka, pregledno sreen popis (grafiki ih u brojkama), npr. genealoke, povijesne, kronolo- ke tablice tabelaran (lat. tabcllarius) tabliast, u obliku tablice; prikazan na tablici ili pomou tablica; pregledan, prikazan ili sreen po rubrikama tabelirati (lat. tabella) farm. pomou eerne tvari izraditi u obliku ploica, npr. okoladu tabernakul (lat. tabernaculum) ator, kuica; sjenica sa zavjetnim kove- gom kod starih idova; kod katolika: svetohranite, ormari na oltaru u kojem se uva monstranca, sakra- ment s posveenom hostijom; zatiti krov za kipove, oltare, grobove i dr. tabes (lat. tabere sahnuti, raspadati se. tabes raspadanje) med. suenje tijela; tabes abdomiiialis (lat.) tuberkuloza trbuha; tabes dorsalis it. tabes dor- zalis (lat.) suenje hrptene modine praeno poremeajima ravnotee i si- gurnosti hoda, posljedica sifilisa; ta- bes pulmonalis (lat.) tuberkuloza plu- a tabescencija (lat, tabescentia) med. su- enje, mravljenje tabetiean Gat. tabes) med. bolestan od tabesa, tabesni, koji se tie tabesa tabian (lat. tabes) med. v. tabetian table dTiote it. tabl d'ot (fr.) gostio- niko jelo, ruak u gostionici s istim brojem i vrstama jela i s istom cije- nom za sve goste, za razliku od ruka a la carte it. a la kart (fr.) gdje gost bira i plaa jela po jelovniku tableta (fr. tablette) lijek u obliku plo- ice, pa stila tabletirati (fr. tablette ploa) farm. od ljekovite smjese praviti okrugle ili e- tvrtaste ploice (tablete, pastile) tablo (fr. tableau, lat. tabula) slika; po- pis, lista; u kazalinom djelu: dra- tablonet 1376 tahigeneza matska situacija; pren. veliko izne- naenje, zaprepatenje tablonet (fr. tableau) vrsta kartaka igre sa dva ili etiri igraa i 52 karte tabor (ma.) vojni logor, atorje; utvrda . za obranu tabori ti boraviti u taboru, logorovati; v. tabor tabu svetost i nedodirljivost stvari, mje- sta ili osoba posveenih bogovima, jer ako se dodirnu, oni, toboe, do- nose veliku nesreu, bolesti i smrt (u vjeri nekih primitivnih naroda), jedan od najniih kultova demona i prirodnih predmeta: pren. ono to je zabranjeno, nedodirljivo; tabuizam tabuizam v. tabu tabula (lat.) daska, ploa (posebice za pisanje); mn. spisi, povelje, doku- menti, rauni, raunske knjige tabula rasa it. tabula raza (lat. tabula rasa ploa iji je vosak poravnan, na kojoj, dakle, nita nije napisano, jer se prije pisalo stilom po takvim plo- icama) istrugana, glatko izbrisana, neispisana ploa; otuda: glatka, pra- zna bakrena ili kamena ploa, neis- pisan list; ovaj izraz najee se upo- trebljava da sc oznai kako ljudska dua nema nikakvih uroenih ideja, predodbi (podrijetlo mu je u jednom mjestu Aristotelova djela "O dui*, IH, 4); napraviti, fabulu rasu neto potpuno ukloniti, potpuno raistiti tabula votiva (lat.) spomen-ploa tabulat (lat. tabulalus popoen) opl<- eni strop tabui ator (lat.) na pisaem stroju: na- prava za pravljenje redaka i rubrika (za tabele) tabulatura (lat.) najtoniji red i pravil- nost; glaz. na nekim instrumentima: oznaavanje tonova slovima i broj- kama umjesto notama tabulet (lat. tabuleta) lak drveni san- duk s pregradama koji putujui tr- govci nose na leima tabun (tur. tabun, rus. tabu'n) velika stada konja u ruskim stepama taburet (fr. tabouret, p. ta bore te) sto- lac bez naslona; klupica za noge (pri sjedenju): floretna tkanina sa are- nim cvjetovima taca (tal. tazza) plitak tanjuri za alicu, plitica; posiuavnik tacet (lat.) glaz. on (ona, ono) uti tacite (lat.) pril. utke, preutno; kri- om, neopaeno tacitovski (lat. Tacitus) kratak, zbijen, saet, teak za razumijevanje (kao nain pisanja rimskog povjesniara Tacita, 55^117 n. e.) tacitus consensus it. tacitus konsen- zus (lat.) preutan pristanak tafefobija (gr. lafe pogreb, grob, foheo bojim sc) strah od groba, strah onoga koji se boji da ne bude iv pokopan tafelpic (njem. Tafelspitze) govee me- so s buta, u blizini repa tafija (p., fr. tafia) v. ratafija tafofilija (gr. tafos grob, fileo volim) ljubav prema groblju, bezrazlono po- sjeivanje groblja taft (njem. Taft, fr. taffetas, perz. taftah) laka i glatka svilena tkanina, slina platnu, izrauje se od kuhane svile; slui poglavito za izradbu podstava Tagalci mn. malajski narod na Filipi- nima koji govori tagalskim jezikom malajskog jezinog stabla, potomci malajskih doseljenika tagikomedija (gr. tragodia, komodia) polualosno i poluveselo kazalino djelo, drama u kojoj se tragina tema prikazuje ih zavrava komino tahiblastija (gr. tachys brz, blastano klijam, niem) bot. brzo klijanje, brzo razvijanje tahidrit (gr. tachys brz, hydor voda) kem. lako otopiv prirodni spoj klor- kalcija, klor-magnezija i vode tahigeneza (gr. tachys brz, genesis postanak) biol. ubrzan razvoj nekog organizma, ili sluaj ka neka faza ta hi graf 1377 taksi-gerl u razvoju izostane, te 50 razvoj zbog toga ubrza tahigrnf (gr. tachvs brz, grafo piem) znalac u brzom pisanju; stenograf tahigrafija (gr. tachys brz, grafo pi- em) vjetina brzog pisanja, brzopis, starogrka stenografija tahikardija (gr. tachys brz, kardia srce) med. ubrzano kucanje bila (pul- sa) do 200 i vie otkucaja u minuti, zbog naprezanja, tranja, psihikih uzbuenja, nervoze, trovanja nikoti- nom itd. tahimetar (gr. tachys brz, metron mje- ra, mjerilo) geod. sprava za brzo mje- renje udaljenosti, brzo snimanje zem- ljita tnhimetrija (gr. tachvs brz, metria mjerenje) brzo mjerenje; brzo prav- ljenje snimaka tahograf (gr. tachos brzina, grafo bilje- im) lahometar koji, pored mjerenja brzine okretanja, istodobno i biljei, tj. registrira tahometar (gr. tachos brzina, metron mjera) teh. mjera brzine, sprava na strojevima, motornim kolima i dr. ko- ja mjeri brzinu okretanja kotaa, osobito kod elektrodinamikih stro- jeva tnjfl (njem. Teufe!) vrag tajga (rus. taiga) golema sibirska pra- uma. 10002500 km iroka, nepro- hodna i bogata ivotinjama (lisicama, vukovima, smeim medvjedima, sa- murima, vidrama, sjevernim jeleni- ma i dr.) tajkun (engl.) gospodar, gospodin; bogat i moan poduzetnik s velikim utjeca- jem u drutvenom i politikom ivo- tu; novopeeni bogata, koji se obo- gatio naglo i uglavnom na raun osi- romaenih radnika i potroaa svo- jih proizvoda i usluga tajloriznm po amerikom inenjeru F. Tayloru (18561915) nazvan sustav znanstvene organizacije rada koji se sastoji u tome to se tonim apara- tima i metodama mjere pojedini po- kreti radnika pri radu pa se, izbjega- vajui premaranje i rasipanje snage, utvruje formula najsvrhovityeg vr- enja potrebnih radnih pokreta; ovom se metodom postie velika ute- da u vremenu i poveava proizvodnja tajmkiper (engl. timc-koeper) port, sat za tono mjerenje vremena takelaa (njem., niz. Takel) sve to slui kretanju lae pomou jedara i to dri katarke (jarboli, ueta, krievi i jedra na brodu) taksa (lat. taxare procijeniti, taxa, fr. taxe) slubeno propisana cijena (kru- ha. mesa, vonje autom itd.); vrsta posrednog tarifnog poreza: daa. pri- stojba, zakonom utvrena novana svota koju je potrebno poloiti u hi- ljezima ili novcu da bi sc neka stvar, npr. molba, mogla uzeti u postupak, ili da bi neto moglo stupiti na snagu (prijenosna taksa, nasljedna taksa itd.); taxa stolne it. taksa stole (lat.) utvrena nagrada kat. sveeniku za pojedine sveenike bogoslune inove taksacija (lat. taxatio) odreivanje vri- jednosti, utvrivanje cijene; procjenji- vanje, procjena; polaganje propisjinog biljega; stavljanje biljega 11a neku is- pravu itd. taksativan (lat. taxativus) koji se moe taksirati, koji se moe tono odrediti ili utvrditi; taksativno nabrajanje prav. poimenino nabrajanje, npr. u nekom zakonu, svih sluajeva na ko- je se odreena zakonska odredba mo- e primijeniti taksator (lat. taxator) procjenjiva, od- rediva cijene taksi (fr. taxi) putniki automobil s taksimetrom taksi-automobil v. taksi taksi-gerl (engl. taxi-girl) plaena ple- saica koja u lokalu plee sa svakim koji to zaeli taksidermn 1378 talasoterapija taksidermn (gr. taxis ureenje, erma koa) ispunjena ivotinja taksidermija (gr. taxis ureenje, er- ma koa) vjetina punjenja ivotinja; uputa o punjenju ivotinja i o njiho- vom odravanju taksidermist (gr. taxis ureenje, er- ma koa) ispunjava ivotinja taksija (gr. taxis red; ureenje) biol. v. trop i 7. a m taksijarh (gr. taxiarchos) vii asniki in u starogrkoj vojsci taksimetar (fr. taxi, gr. metron mjera, mjerilo) na automobilima: sprava ko- ja biljei prijeeni put u kilometri- ma (radi odreivanja cijene vonje) taksiologija (gr. taxis ureenje; red, poredak, logia znanost) znanost o re- du, rasporeivanju, o usustavljivanju taksionomija (gr. taxis ureenje; red, poredak, nomos zakon) v. taksiologija taksirati (lat. taxare) odrediti cijenu; utvrditi cijenu; procijeniti, procjenji- vati; poloiti (ili: platiti) propisani bi- ljeg, priljepiti biljeg (na molbu) taksit (tur.) obrok plaanja, rata taksofon (lat. taxa, gr. fone glas, zvuk) telefonski automat takt (lat. tangerc dodirnuti, dirati, tak- nuti, tactus) dodir, dodirivanje, pipa- nje, sposobnost dodirivanja, opip; pren. smisao za fino. finoa i sigur- nost ponaanja u ophoenju s drugi- ma, osjeaj za ono to prilii; glaz. skupina tonova dobivena ravnomjer- nom podjelom jednog niza tonova; ravnomjerna podjela vremena, rav- nomjerno kretanje, npr. u plesu taktian (gr. taktikos) koji se tie tak- tike, vjet u voenju trupa; umjean, koji radi po planu i smiljeno; obzi- ran, paljiv, fin u ophoenju taktiar (gr. taktikos strojni, vian po- strojavanju, vjet u rasporeivanju bojnog reda) voj. onaj koji vjeto pri- mjenjuje taktiku; umjean, paljiv ovjek (pri radu itd.) taktika (gr. taktike od tasso postavim, postrojim) voj. znanost o uporabi tru- pa prije, za vrijeme i nakon borbe, vjetina voenja trupa; grana ratne vjetine koja se bavi rjeavanjem taktikih zadataka na zemljovidima i terenu; pren. svrsishodno i odmjere- no postupanje pri radu ili ophoenju. umjenost taktilan (lat. tactilis) koji se tie osjetila dodira, opipljiv, dodirljiv taktirati (lat. tactus) biljeiti takt. oz- naavati takt; rukom odbrojavati trajanje nota; davati takt, udarati takt taktizirati (gr. taktike) raditi, postu- pati po taktici: postupati pri radu i ophoenju oprezno i smiljeno taktmeser (lat. tactus, njem. Messcr) v. metronom ili kronometar tal (njem. Teil) dio neke cjeline, udio (npr. u imanju, nasljedstvu i sL) talnmbas (perz-tur. tulumbaz) vrsta bubnja talamus (gr. thalamos) anat. dio veli- kog mozga u kojem se nalaze mnogi vani centri kretanja i osjeta; bot. sjemeno leite ploda talant (gr. talanton) v. talent 1. talar (lat, talaris) duga sveana haljina, kraljevski ogrta; duga gornja halji- na katolikih i evangelikih sveeni- ka; slubena odjea sudaca talas (gr. thalatta, thalassa) val talasarhija (gr. thalassa more, areho vladam) gospodarstvo na moru, po- morska nadmo talasografija (gr. thalassa more, gra- fia opisivanje) v. oceanografija talasokracija (gr. thalassokratia) v. talasarhija talasoterapija (gr. thalassa more. the- rapeia lijeenje) med. lijeenje mo- rem; znanost o ljekovitosti mora, zna- nost koja prouava utjecaj morske klime na ljudski organizam talbotipija 1379 talofiti talbotipija (gr. tvpos otisak) foto- grafija, nazvana po jednom od izu- mitelja, Englezu Foxu Talbotu; usp. kalotipija tale quale it. tale kvale (lat.) takvo kakvo jest (bez popravljanja) talcman (ved. tala, man) govornik u ime seljakog stalea u vedskom parlamentu talent (gr. talanton, lat. talentuin) 1. kod starih Grka i idova: odredena teina i odredena svota novca (ta- lant); u novoj Grkoj: uteg od 100 mina = 150 kg; 2. pren. prirodan dar, darovitost koja se vjebom moe razviti u sposobnost lakog, sigurnog i dobrog obavljanja poslova u nekom podruju, bez postojanja stvaralake snage genija; darovit, obdaren ovjek talentiran (lat. talentum) darovit, od prirode sposoban, obdaren za to talij (gr. thallos mladica, izdanak, lat. thallium) kem. osobita kovina, u spektru pokazuje sjajnu zelenu liniju, otuda joj i naziv; atomska teina 204,39, redni broj 81, znak TI; slui za izradbu optikih stakala koja ja- ko lome svjetlost Talija (gr. Tlialia, Thalcia) mit. 1. jed- na od triju gracija; 2. jedna od devet muza, muza zatitnica dramskog pje- snitva, osobito komedije; otuda: Ta- lijin hram = kazalite talijanizacija (fr. italianisation) pota- lijanjavanje, potalijanjenje, nasilno pretvaranje pripadnika drugih na- rodnosti u Talijane; upotrebljavanje u govoru talijanskih izraza talijanizirati (fr. itahaniser) potalija- niti, potalijanjivati; silom pretvarati u Talijane; sluiti se u govoru talijan- skim izrazima talik (ar.) vrsta poloenih perzijskih slo- va, koja su kasnije primili i Turci talio (lat. tali, talio) uzvraanje, osveta, uzvraanje istom mjerom;talionis (lat.) pravo osvete talir veoma est i star naziv novca u mnogim zemljama i u raznim obli- cima (taler, daler, daalder, dolar i dr.); naziv po Joachimstalu u dana- njoj ekoj, gdje je kovan jo u XVI. st. talisman (fr., p. talisman, ar. tilsaman, gr. t e l e s ma danak, porez, daa, od teleein platiti; izvriti, ispuniti, telos izvrenje, ispunjenje) arobno, ma- gijsko sredstvo koje, po veoma rai- renom narodnom praznovjerju, daje onome tko ga nosi arobnu mo, titi ga od zla i donosi mu sreu, hamajlija tnlit (hebr.) etvrtasta deka kojom i- dovi za vrijeme molitve u sinagogi pokrivaju glavu i vrat; takoer: mr- tvaka haljina, mrtvaka koulja talizijanizam (gr. thalvsia sc. iera r- tve prvih plodova) v. vegetarijanizain i talizije talizije (gr. thalvsia sc. iera rtve prvih plodova) mn. rtve u slavu boice De- inetre, sastojale su se od prvih ze- maljskih plodova talmi-zlato uta slitina bakra, sadri samo do zlata, kao ica ili hm upotrebljava se za izradbu ukrasa i nakita (naziv po fr. tvorniaru Tallo- isu) Talmud (hebr. Talmud. rab. thalmud "usmena pouka") zbirka idovskih predaja i zakona, prireena izmeu II. i VI. st. n. c., sadri cjelokupni idovski nauk, idovsko boansko i ljudsko pravo talmudisti (hebr. Talmud usmena po- uka) mn. idovi koji priznaju Tal- mud zovu se jo i rabiniti (za razliku od karaima, koji ne priznaju ni Tal- mud ni predaje) talofiti (gr. thallos mladica, izdanak, fyton biljka) mn. bot. biljke koje ne- maju ni jednog pravog biljnog orga- na, tj. ni korijena, ni stabla, ni listova (npr. alge, liaji, gljive itd.) talon 1380 tanatofobija talon (fr., p. talon, tal. tallone, iat. ta- lus peta, potpetica) 1. voj. ispupenje na vanjskom zidu tvrave; 2. u kar- tanju: karte (za kupovanje) koje pre- ostanu nakon podjele karata igra- ima; 3. arhit. ukras na donjem djelu izduben. a na gornjem ispupen; 4. glaz. donji dio gudala, bica; 5. kod dionica i vrijednosnih papira: arak s kuponima, od kojega se svake godine otkida po jedan kupon radi unova- vanja po utvrenoj cijeni talus (gr. thallos mladica, izdanak, fyton biljka) 1. bot. biljno tijelo na kojem se ne razlikuje ni korijen, ni stablo, ni list; usp. talofiti talus (lat. talus) 2. zool. skona kost; kocka (za igru); nagib zemljita, na- gnuto zemljite tamandu (braz. tamandua) zool. mravo- jcd, juznoameriki bezubi sisavac tamarind (tal., p. tamarindo, lat. Ta- marindus indica) bot. afrika i islo- noindijska kisela datulja od koje se pravi pekmez koji se upotrebljava kao blago sredstvo za ienje tamaris (lat. tamariscus) bot. azijsko, afriko i junoeuropsko zimzeleno dr- vo iji se solju bogati pepeo upotreb- ljava za tavljenje i bojenje; metlika tamaa (tal. Lambascia) ala. poruga; lakrdija, aljivina, komedija tamaar (tur. tamahkjar) pohlepnik tambur-maor (fr. tambour-major) starjeina bubnjara, tj. kapehiik voj- ne glazbe tamburelo (tal. tamburello) v. tambu- rin tamburin (tal. tamburino) mali bubanj u koji se udara dlanom i koji ima praporce u obruu, daire (upotreb- ljava se na Istoku i u panjolskoj); iv panjolski i junofrancuski ples, slian gavoti, u kojem plesa sam sebe prati lamburinom tamiz (fr. tamisc) uglaana vunena tka- nina tampon (fr.) ep; med. ep od vate, gaze i dr. koji se stavlja u prirodne ih boleu nastale otvore na tijelu da bi 5C zaustavilo krvarenje; tampon- uka drava mala drava koja se na- lazi, kao kakav ep, izmeu dviju ve- likih drava tamponacija v. tamponada tamponada (fr. tampon) med. zatvara- nje rane tamponom, stavljanje tam- pona tamponaa (fr. tampon) rud. 1. svi ra- dovi koji se izvode radi odvajanja slojeva vode od slojeva nafte i sprje- avanja ulaska vode u izbueno mje- sto; 2. kod probijanja rudnog okna: umjetno zaepljavanje praznina i pu- kotina cementom, glinom, bitume- nom itd. tamponirati (fr. tamponncr) zaepiti; med. staviti tampon, zaustaviti krv (vatom, gazom i si.) tamtam (kin.) gong, kineski ili indijski runi bub:inj od slitine bakra i bije- log lima. u obliku okrugle ploe, u koji se udara batiem; pren. sajam- ska galama, graja, buka tan (engl. thane) 2. visoka plemika ti- tula u kotskoj tan (kin.) 1. najvea kineska i japanska trg. mjera = 100 kina = 60,453 do 60.479 kg (cikul); japanska mjera za povrine = 9,917 a tanagra (gr. Tanagra) mali ivotinjski i ljudski kipovi napravljeni od pee- ne gline, odlikuju se gracioznou (naziv po beotskom gradu Tanagri. gdje su izraivane u IV. st. pr. n. e.) tanaimi (hebr.) mn. idovski tumai Moj- sijevih zakona od I. do HI. st. n. e. tanntizam (gr. thanatos smrt) naua- vanje i vjerovanje da je ljudska dua smrtna tanatofobija (gr. thanatos smrt, fobos strah) med. pretjeran (ili: bolesni) strah od smrti tanatoidc 1381 tant pis tanatoide (gr. thanatos smrt, eidos ob- lik; mn. med. bolesna stanja slina smrti, npr. obamrlost, bolest spa- vanja. nesvjestica, tetanus i dr. tanatologija (gr. thanatos smrt, logia znanost) znanost o prirodi i uzrocima smrti tanatometar (gr. thanatos smrt. me- tron mjera, mjerilo) sprava za utvr- ivanje smrti tanatoza (gr. thanatosis usmrenje) med. odumiranje jednog dijela tijela tane (njom. Tanz) ples tancati (njem. tanzen) plesati tanemajstor (njom. Tanzmeister) ui- telj plesa tandara (tur. tandvr) 1. penica, rotilj; 2. trgovina suhomesnatom robom; lundara-mandara zbrda-zdola, loe (uraeno) tandem (engl., fr. tandem) 1. lake otvo- rene dvokolicc sa dva konja koji su upregnuti jedan ispred drugog; 2. bi- cikl sa dva sjedala jedno iza drugog; 3. teh. sustav motora sa dva cilindra jedan iza drugog tang (ind.) 1. vrsta istonoindijskog muslina tang (jap.) 2. mjera za povrine u Ja- panu, u duzini od 20 i irini od 15 kenga = 9,917 a; lan tang. ili tg. kratica za tangens tanga (dan. tang, isl. thang) biljna vrsta iz porodice algi. bojadisarska maho- vina od koje se dobiva crvena boja fukus tangencijalni (lat. tangentialis) koji je u smjeru dodirnice, koji djeluje u smjeru dodirnice, koji se kree u smjeru tangente; tangencijalna sila komponenta sile u smjeru tangente (supr. normalna sila) tangens Gat, tangens dodiran, koji do- diruje) geom. goniometrijska funk- cija: omjer katetc koja je kutu nasu- prot i katete uz kut tangent (lat. tangore dodirivati, tan- gens) ekii, bati kod glazbenih in- strumenata sa icama i satova koji sviraju tangenta (lat, tangere dodirivati, tan- gens) geom. dodirnica, pravac koji spaja dvije uzastopne (konsekutivne) toke krivulje tangent ni (lat. tangere dodirivati) do- diran, koji dodiruje tangentometar (lat. tangere dodirivati, tangens, gr. metron mjera, mjerilo) tahimetar za mjerenje visina trigo- nometrijskim putem tangirati (lat. tangere) dirati, dodi- rivati, taknuti, taknuti se; graniiti; pogoditi, pogaati, praviti dojam; ti- cati se tango (p.) argentinski ples uz pratnju narodnih instrumenata, preraen u Parizu odakle se rairio po cijeloj Eu- ropi i postao jedan od najomiljenijih drutvenih plesova; melodija mu ima teke i melankoline ritmove s mno- go sinkopa tanimi (hebr.) mn. velike morske nema- ni, zmajevi, zmije, krokodili tanin (fr. tanin) kem. tvar koja se do- biva od eera i kore hrasta, jasena, breze, vrbe i dr.. bezbojan, bijeli ili ukast prah, gorka okusa, upotreb- ljava se u industrijske svrhe, pose- bice za tavljenje koa; scitogen tanizirati (fr. tanin, taniscr) dodavati vinu tanin tank (engl.) veliki spremnik za tekuine (vodu, ulje, benzin i dr.) tanker (engl. tank) brod za prijevoz nafte i dr. tekuina tanker (engl. tanker) brod-cisterna za prijevoz nafte tnnsa (tal. tanza. tansa) sudski trokovi, novana kazna tant mieux it. tan mje (fr.) utoliko bo- lje, to bolje tant pis it. tan pi (fr.) utoliko gore. to gore Tantal 1382 tapir Tantal (gr. Tantalos) mit. sin Zeusov, otac Pelopa i Niobe, kralj u Frigiji; zbog toga to jc odavao tajne bogova, s kojima je bio u prijateljstvu, i to je, da bi iskuao njihovo sveznala- tvo, iznio pred njih na stol roenog sina (Pelopa) kao jelo. baen je po kazni u donji svget u kojem je morao edan stajati u vodi do vrata (koja bi mu se ispred usta odmaknula im bi se pokuao napiti) i gladan glodati u divno voe iznad svoje glave (koje bi mu se odmah odinaknulo im bi posegnuo prema njemu); otuda: tr- pjeli Tantalove muke = uzaludno ez- nuti za neim to je ovjeku veoma blizu, ali to ipak ne moe ostvariti tantal (lat. tantalum) kem. element, kovina, atomska teina 181,4, redni broj 73, znak Ta; rastegljiv (dukti- lan), sjajno bije li, upotrebljava se za izradbu tanlal-arulja, opruga (pera) za satove, kirurkih instrumenata koji ne hrdaju itd. (nazvan po tome to se njegov oksid, tj. kiselina, ne otapa u kiselinama koje ga okruuju te se, dakle, ne moe zasititi; usp. Tantal); kolumbij tantal-arulja elektrina arulja ije su ice od tantala tantalit (lat. lantalum, gr. lithos ka- men) min. rijedak, kao eljezo crno- siv i veoma sjajan mineral; sadri (pored eljeza i mangana) tantal, ni- ohij i Litan tante grazie! it. tante gracije (tal.) velika hvala! tantijem(a) (fr. tantieme) odredcni udio u emu; dobitni dio koji pripada pred- sjednicima, lanovima upravnog i nadzornog odbora, slubenicima i su- radnicima u nekom dionikom dru- tvu, privrednom poduzeu (banci); osobito: postotni dio koji pripada dramskim piscima i kompozitorima od prihoda ostvarenih izvoenjem njihovih djela tantra (sanskrt.) vjersko nauavanje hinduizma (knjige i tekstovi) tantuz (p. tanto. mn. tantos) novac za obraunavanje, obino od lima, karto- na i si., osobito u kavanama, eton tao (kin.) kod kineskog filozofa Lao-Cea: apsolutno bie, nevidljivo, neujno, nedodirljivo, neodreeno, pa ipak sa- vreno; ono miruje, pa ipak je stalno u pokretu; samo sebe ne mijenja, a ipak jc uzrok svih mijenjanja; ono je vjeno jedno, svuda prisutno, vjeito; ono je korijen svega, majka svih stva- ri, u svemu je i sve je u njeinu; ono je podrijetlo i svrha spoznaje; to ono spozna, to je mudro, to jc "sveti o- vjek'' (rije tao sc prevodi sa: Bog, put, razum, rije, smisao) Tao-teh-king (kin.) "Knjiga o tao i teli", tj. o logosu i vrlini, osnovna knjiga taoizma i najznaajnije djelo kineske filozofije, pripisuje se Lao-Ceu taoizam (kin.) nauavanje Lao-Cea o tao; kasnije se izrodilo u zadrtu mis- tiku i obino praznovjerje; usp. tao taper (fr. tapeur) pijanist ih klavirist- koji za plau svira na veernjim ple- sovima tapeta (gr. tapes prostira, tepih, lat. tapetum) papir, tkanina ili plastika za obljepljivanje zidova ili pokustva; stolni prekriva: otuda: staviti rtu ta- petu uiniti to predmetom razgovo- ra; biti na tapeti biti na dnevnom redu, na rjeavanju tapetar (njem. Tapezierer) radnik koji presvlai pokustvo koom ili tka- ninom tapetirati (njem. tapezieren, fr. tapi- sser) sobne zidove obloiti tapetama tapioka (braz. tapioca) zrnate krobno brano koje se dobiva od gomolja biljke manihot (Manihot utilissima) tapir (braz. tary'ra) zool. ivotinja slina svinji, ivi oko rijeka i movara u praumama Ju. Amerike i Azije tapiserija 1383 Tarpejska stijena tapiserija (fr. tapisscrie) vuneno ili svi- leno figuralno Lkanje izraeno na tkalakom stanu; tkanina ili papir za oblaganje zidova; tapetarska trgo- vina tapsel grub istonoindijski katun s pru- gama. obino plave boje tapati (mad. taps pljesak) pljeskati tara (tal., p. tara, fr. tare, ar. tarah) trg. dara, odbitak teine omota od ukupne teine mjerene robe; teina sanduka, bave, vree i dr.; sopixi ta- ra (tal.) odbitak koji sc odobrava pre- ko uobiajene tare; tara-raun raun o odbitku tare taraba (tur. taraba, daraba) ograda od dasaka ili letava; plot tarabit (p. taravita) panjolski i juno- ameriki visei mostovi (na lancima ili elinim konopcima) tarai mn. nezdrave, vegetacijom i zvje- radi veoma bogate movarne ravni- ce na junom podnoju Himalaje taraksakum (gr. larasso uznemiru- jem, lat. I.eontodon taraxacum) bot. maslaak, veoma ljekovita biljka (na- zvana po tome to uzrokuje uznemi- renost u trbuhu i proljev ako se uzme u veoj koliini); usp. taraksis taraksis (gr. larax:s uznemirenje) med. uznemirenost u trbuhu, proljev; takoer: laka upala oiju tarantas (rus.) vrsta ruskih putnikih kola s platnenim natkrovljem tarantcla (tal. tarantella; ivahan na- rodni ples u 6/8 taktu i glazbena pratnja, osobito na Siciliji i u Kala- briji (nazvan po gradu Tarantu) tarantizam (tal. tarantola) med. iv- ana bolest koja se oituje u trzanju cijelog tijela, a iji je uzrok ugriz pa- uka tarantu I e, crne udovice (posto- jalo je narodno vjerovanje da se nje- gov ubod moe izlijeiti mahnitim plesanjem tarantele); manija plesa, epidemija plesa u srednjem vijeku (mnotvo ljudi plesalo bi do iznemo- glosti) tarantula (tal. tarantola) vrsta otrov- nog pauka u Italiji, osobito kod grada Ta ran ta, te u tropsko) Aziji i Americi, crna udovica tara tor (ar. terator) salata od zelenih krastavaca, enjaka, kiselog mlije- ka, ulja i soli tardando (tal.) glaz. oklijevajui, za- teui, usporavajui tardato (tal.) glaz. v. tardando tardo (tal.) glaz. lagano, sporo targum (aram.) prijevod starozavjetne Biblije na aramejski jezik tarifa (ar. ta'rif, fr. tariO utvrena ci- jena za obavljanje r;iznih poslova, npr. tarifa grafikih radnika, auto- mobilska, nosaka itd. tarifa; cjenik za prijevoz putnika i robe (eljezni- ka tarifa); popis s cijenama robe; utvrene stavke po kojima se napla- uje carina na razne uvozne i dr. proizvode tarifirati (fr. tarifer) odrediti (ili: odre- ivati, utvrivati, utvrditi) cijenu, carinsku stavku itd.; usp. tarifa tarirati (tal., p. tara) trg. odrediti istu teinu neke robe prije pakiranja i izraunati taru tarlntan (fr. tarlatane) fini i laki pa- muni muslin za enske haljine tamkapa (njem. Tarnkappc) mit. a- robni ogrta koji je onoga koji ga je nosio inio nevidljivim i davao mu neobinu snagu (kod starih (Jerina- na) taro (ind.) krobom bogat gomoljasti korijen jedne istonoind. biljke, slui za hranu tarok (tal. tarcco, njem. Tarock) kar- taka igra, podrijetlom iz Egipta, u kojoj sudjeluju tri igraa sa 78 ka- rata, od kojih su 22 taroka (aduti) Tarpejska stijena (lat. saxum Tarpe- ium) stijena u Rimu s koje su osue- nike na smrt bacali u Tiber (nazvana Tarsatica 1384 Tatari po Rimljanki Tarpeji koia je je izdala svoje sugraane u borbi sa Sabinja- nima, zbog ega su je sami Sabinjani ubili) Tarsatica antiki naziv za Trsat tartan (engl. tartan) kotska vunena ili svilena tkanina iarana kockama; kotski ogrta, = pled Tnrtar (gr. Tartaros) mit. dubok i mra- an ponor ispod podzemnog svijeta, sa eljeznim vratima i elinim pra- govima, u koji je Zeus bacio Ti tane kad su se protiv njega pobunili i gdje borave grjesnici i zloinci; pren. po- nor, pakao tartar (lat. tartarus) kem. vinski ka- men, srije tartarizacija (lat. tartarisatio) ienje vinskim kamenom; stvaranje vinskog kamena; usp. tartar tnrtarizirati (lat. tartarisare) istiti vinskim kamenom; stvarati vinski kamen (tartar) Tartinijev ton ak. v. kombinacijski ton (nazvan po tal. virtuozu na violini i glazbenom teoretiaru (i. Tartiniju, 16921770) tartrati (lat, tartarus vinski kamen) mn. kem. soli vinske kiseline tartuf (njein. Truffel, engl. truffle, fr. truiTe) vrsta malih i okruglih, veoma ukusnih gljiva koje rastu pod zem- ljom Tartuffc it. Tartif (fr.) ime glavnog ju- naka u istoimenoj Molireovoj kome- diji; pren. neiskren ovjek, licemjer, farizej tarzalgija (gr. tarsos stopalo, algos bol) med. bol stopala, stopalnog korijena Tarzan ovjek-majmun (odgojila ga je majmunica u praumi), veoma popu- laran lik mnogih romana (autor E. Hice Burroughs) i filmova tarzija (tal. tarsia) v. intarzija tarzitis (gr. tarsos rub vjee i trepa- vica) med. upala hrskavice onih vje- a tarzofima (gr. tarsos stopalo; rub vjee i trepavica, fyma izraslina) med. iz- raslina na stopalnom korijenu; izra- slina na hrskavici one vjede tarzus (gr. tarsos, lat. tarsus) anat. sto- palni korijen; hrskavica onih vjea taseta (fr. tassette) dio oklopa koji po- kriva donji dio bedra, nadbedrenica tasta (njem. Taste, tal. tato) glaz. tipka (na glasoviru, orguljama) tasta solo (tal.) glaz. udaranje jedno- stavnih bas-tonova, bez pratnje tastatura (tal.) sve gornje i donje tipke najednom instrumentu (npr. na gla- soviru, pisaem stroju itd.) taster (njem. Taster) tipka, tipkalo, sprava na kojoj se, pritiskivanjem i otputanjem posebnog dugmeta, ot- kucava brzojav tastijera (tal. tastira) glaz. v. klavi- jatura; sulla tastiera it. su I a tasti- jera (tal.) kod gudakih instrume- nata: napomena da treba prevlaiti gudalom po icama to dalje od ko- bilice tairati (njem. tasehieren) kipove od drveta i platna prevlaiti gipsom taka (njem. Tasche, tal. ta sca) torbica. osobito kona talili (hebr. schalach) idovski blagdan ienja, prvog dana Nove godine tanbiljar (njem. Tasche dep) bolestan nagon poigravanja spolnim udom (dr- ei ruke u depovima), depni biljar tat aham asim (sanskr. tat aham asim) fil. v. tat tvam asi tat tvam asi (sanskr, tat tvvam asi) "to si ti!", (at aham asmi 'to sam ja!", izraz u ind. filozofiji kojim se izra- ava identitet subjekta i objekta, iz- meu Ja i vanjskog svijeta; cjelokup- na prividna mnoina temelji se na jednom identinom biu, atmanu Tatari (perz.-tur.) mn. prvobitno: naziv jednog mongolskog plemena; kasnije, u sred. vijeku: opi naziv razliitih ratnikih plemena mongolskih, tun- Tatarin 1385 tavan guskih i turskih u srednjoj Aziji; da- nas: Turcima srodno pleme koje ivi u krajevima na sjevernom dijelu Cr- nog mora (Krim, Kavkaz, Ural i dr.); zbog svoje brzine i poznavanja mjesta bili su poznati, te su ih u Turskoj koristili kao glasnike; otuda: tatarin = glasnik, tekli Tatarin (perz.-lur.) v. Tatari tatarski (perz.-tur.) koji se tie Tatara, koji pripada Tatarima; tatarska vijest nepouzdana vijest, vijest kojoj se ne smije vjerovati (po tome to je jedan Tatarin, za vrijeme Krimskog rala 1854., donio netonu vijest o padu eva stopo I ja) tatersal (engl. tattersall) ustanova za uzgoj i prodaju konja trkaa, obra- unavanje oklada i sL, konjska burza; trkalite za konje sa sjeditima za gledatelje (naziv po R. Tattersallu, koji je 1777. osnovao prvu ovakvu ustanovu u Londonu; danas postoje i u drugim velikim gradovima) tntonirati (fr. tatonner) traiti pipa- njem; slik. raditi nesigurnom rukom, plaljivo; lutati u radu tatu (braz., pori. latu) zool. junoame- riki oklopnik; armadilj taumatologija (gr. thauma gen. thau- matos udo, logia znanost) znanost o udima taumatomah (gr. thauma gen. thau- matos udo, machcomai borim se) protivnik vjerovanja u uda taumatomahija (gr. thauma gen. tha- umatos udo, mache borba) borba protiv vjerovanja u mogunost uda taumatrop (gr. thauma udo, tropos okret) opt. v. zootrop taumaturg (gr. thaumaturgos udo- tvorac, opsjenar) udotvorac taumaturgija (gr. thauma udo, thau- maturgia opsjena rstvo) udotvorstvo; arolije Indijanaca taurat (hebr.) Stari zavjet (kod idova) taurofag (gr. tauros bik, fagein de- rati) onaj koji jede bikove, bikoder taurofon (gr. tiiuros bik, foneuo ubi- jam} onaj koji ubija bikove taurokola (gr. tauros bik, kolla ljepilo) ljepilo pripremljeno od bikove koe tauromahija (gr. tauros bik, mache borba) borba s bikovima tauirati (njem. lauschiercn) plemeniti kovinu, obino zlato, srebro ili plati- nu umetati radi ukrasa u kovnu pod- logu (od eljeza, bakra, bronce i dr..); tauirano srebro = tula-srebro tautacizam (gr. tauton, to auto isto) gram. nagomilavanje istih ili slinih glasova tautofonija (gr. tauton isto, fone zvuk) stalno ponavljanje istog zvuka, ne- prestano ponavljanje istog tona ta uto gram (gr. to auto, gram ma) poet. pjesma iji redovi poinju islim slo- vima tautokrona (gr. tauton isto, chronos vrijeme) geom. istovremenica, kri- vulja koju teka toka m opisuje u padu s poetnom brzinom nula iz po- etnoga poloaja A do krajnjeg polo- aja B pri emu vrijeme pada T os- taje isto, bez obzira gdje se uzme po- etni poloaj A na krivulji, cikloida; usp. izokrona tautokronian (gr. tauton, chronos) istodoban, istovremen; tautokronina krivulja geom. tautokrona tautologija (gr. tautologia ponavljanje reenoga) ponavljanje jedne misli istim ili razliitim rijeima, npr. Uz- mimo, na primjer, sljedei primjer tautomerija (gr. tauton isto, meros dio) kem. svojstvo nekih spojeva da reagiraju na osnovi dviju svojih izo- ra cm ih formula tautometrija (gr. tauton isto, metron mjera) razmjer, skladnost tava (tur.) tiganj, posuda za peenje tavan (tur.) potkrovlje, podstreje; strop; pod tavclirati 1386 tehniki tavelirati (fr. tavoler) slik. iarali pje- gama, poprskati tavoletn (tal. tavoletta) slik. daica na kojoj slikar, pri radu. dri boje; pa- leta tavoloca (tal. tavolozza) v. tavolota Taylorov sustav v. tajlorizam tazimetar (gr. tasis zatezanje, napon; irenje, metron mjerilo, mjera) spra- va za mjerenje irenja nekog tijela zbog djelovanja topline itd. Tb kem. kratica za terbij Te kein. kratica za telur te ago g (gr. theos bog, ago dovodim, pri- zivam} doziva, prizivao bogova (du- hova) teagogija (gr. theos bog, ago dovodim, prizivam) dozivanje (ih: prizivanje) bogova (duhova) teatar (gr. tlieatron) pozornica; kaza- lite (zgrada); mjesto, poprite neke radnje, nekog dogaaja; kazalina predstava teatika (gr. theaomai gledam; proma- tram) znanost o gledanju, znanost o vidu teatralan (lat. theatralis) kazalini; pren. slian onome kako se radi na pozornici, neprirodan, afektiran teatromanija (gr. theatron kazalite, mania pomama, strast, ludilo) strast za posjeivanjem kazalita Teha (gr. Thebai, lat. Thebae) 1. pra- stari beotijski grad koji je, prema legendi, izgradio Kadmo; 2. stari glavni grad gornjega Kgipta; 3. grad i pokrajina u Troadi, zaviaj Hekto- rove ene Andromahc tebain kem. otrovan alkaloid opijuma, bez boje i mirisa, otapa se u alkoholu i eteru: i u najmanjim koliinama izaziva greve (nazvan po starom egi- patskom gradu Tebi) tebaizam med. trovanje opijumom; usp. tebain tebeein med. tvorniko ime za pripra- vak koji se priprema od arsenifici- ranih kultura bacila tuberkuloze; slui kao lijek protiv tuberkuloze tebeir (tur.) kreda tebet (hebr. tebeth) etvrti mjesec gra- anske, a deseti crkvene godine kod idova, odgovara naem prosincu tebrik (tur.) estitka teeedon (gr. tekedon kopnjenje; suica) med. suica, tuberkuloza Teeum (lat. Te Deum laudamus Tebe Boga hvalimo) sluba Boja, sveana zahvalnica nakon ohreda (u Katoli- koj crkvi.) tediber (engl. teddv bear) 1. "medo" (djeja igraka); 2. vrsta tkanine na- lik na medvjee krzno tediboj (engl. Teddy, boy djeak) dan- guba, huligan, razbija, frajer tefilin (rab. thephilien) uski crni remen s kutijicom u kojoj sc nalaze izreke iz Biblije napisane na pergamentu (idovi ga pri molitvi obino stavlja- ju oko glave i ruke) tefromantija (gr. tefra pepeo, manteia proricanje) proricanje iz pepela, oso- bito iz pepela spaljenih rtava; spo- domantija tegument (lat. tegumentum) pokriva, zastor; zool. koa; bot. ljuskasli omo- ta pupoljia tehnicizam (gr. technike) vjetina po- stupanja i rada, strunost tehniar (gr. technikos) 1. poznavatelj pravila s obzirom na materijalni i mehaniki dio neke umjetnosti, vje- tine ili obrta; znalac u svom poslu, strunjak 2. strunjak u primjeni znanstvenih metoda na proizvodnju tehniki (gr. technikos) umjetniki, struni, koji se tie materijalne i me- hanike strane neke umjetnosti ih vjetine, koji jc; u vezi s materijalnom i mehanikom stranom neke umjet- nosti ili vjetine; koji sc tie tehnike, koji je u vezi s tehnikom, tj. podru- jem primijenjenih znanosti: mate- matike, fizike, kemije radi proizvod- tehnika 1387 tekst nje dobara; tehniko, komisija odbor Strunjaka; tehnika kemija dio ke- mije koji se bavi kemijsko-tehnikim procesima koji sc izvode u kemijskim tvornicama; tehniki izrazi Gat. ter- mini tcchnici) struni izrazi i nazivi iz nekog obrtnikog, umjetnikog ili znanstvenog podruja, termini tehnika (gr. techne vjetina, meha- nika spretnost; vinost, umjenost; zanat; znanost, umjetnost, technikos umjetniki; zanatski; vjet, vian, umjean) 1. umjetnika i zanatska djelatnost uope; 2. znanost o pravi- lima kojih se valja pridravati u radu neke umjetnosti, vjetine ili nekog zanata, osobito glede uporabe meha- nikih sredstava (npr. tehnika slika- nja, sviranja, plesanja, pisanja, pli- vanja, lijeenja, glumljenja, pame- nja itd.); 3. podruje primijenjenih znanosti: matematike, fizike, kemije radi proizvodnje dobara tehnikolor (gr. techne vjetina, lat. co- lor boja) film u bojama tehnikum (gr. lechnike, lat. techni- cum) via tehnika kola tehno- (gr. techne) predmelak u sloe- nicama sa znaenjem: vjetina, vi- nost, umjenost tehnoglif (gr. techne. glyfo dubem, re- em) umjetniki izrezan kamen tehnografija (gr. techne, grafo opisu- jem) opis vjetina ili zanata tehnokrncija (gr. techne, kratos ja- kost, snaga) 1. vladavina tehnike i tehniara; 2. socijalno-ekonomska teorija po kojoj bi U organizaciji pri- vrede i ureivanju svih drutvenih odnosa trebalo primijeniti "mjerilo energije", tj. punu primjenu utvre- nih i znanstveno moguih injenica u svima granama drutvenog ivota, ime bi blagostanje naroda bilo ude- seterostrueno tehnolit (gr. techne, lithos kamen) umjetni kamen, umjetna kamena masa tehnolog (gr. techne. logia znanost) struni poznavatelj vjetina i zanata tehnologija (gr. techne, logia znanost) znanost o vjetinama i zanatima; znanstveno prikazivanje ljudske dje- latnosti kojoj je svrha prerada pri- rodnih proizvoda (sirovina) za ljud- sku uporabu; mehanika tehnologija se bavi preradom sirovina kod koje se mijenja samo njihov oblik: ke- mijska tehnologija se bavi preradom sirovina kod koje sc mijenja njihov unutranji sastav tehnoloki koji sc tie tehnologije tehnomorf (gr. techne, morfe oblik) kamen s likom ili siikom teihoskopija (gr. teichoskopia gleda- nje s bedema gradskoga zida) "pro- matranje sa zida", sredstvo koje sc esto primjenjuje u dramskoj tehnici pri prikazivanju dogaaja, bitaka i si. koji bi se na pozornici veoma teko mogli izvesti ili se nikako ne bi mogli izvesti: na pozornici se nalazi bedem, kula, breuljak i si. gdje stoji pro- matra i prikazuje onima na pozor- nici dogaaj koji toboe promatra (npr. u Shakespeareovom "'-Juliju Ce- zaru", V, 3) tein kem. osebujna tvar koju sadri aj (Thea ehinesis) = kofein teist (gr. Theos Bog) onaj koji vjeruje u Boga: pristaa teizma teizam (gr. Theos Bog) vjera u Boga uope (za razliku od ateizma); vjera u postojanje jednog Boga (za razliku od panteizma) tek (tur., perz.) istom: jedva, teko tek-drvo v. tik-drvo teka (gr. theke priuva, sandui, kov- eg, od tithemi meem, lat. thcca.) kutija, sanduk, ormar; biljenica (a- ka) tekija (ar.-tur.) muslimanski (derviki) samostan u Turskoj; turska kapela tekst (lat. texerc tkati, plesli. textus tkanje, pletivo; prikazivanje, sadraj) tekstil 1388 telefij 1. rijei, sadraj nekog djela, napisa i si. (za razliku od slika, napomena i dr. u njemu): 2. odlomak, reenica iz Biblije (kao osnova propovijedi); 3. glaz. rijei pjesme, opere i dr. za razliku od glazbe (npr. tekst opere i dr.); 4. tisk. vrsta slova u veliini od 20 tipografskih toaka tekstil (lat. textile sc. opus tkanina, tkivo, sukno, platno; tkanina, tkivo, tkanje, sukno, platno tckstilac (lat. textile sc. opus tkanina, tkivo, sukno, platno) radnik u teks- tilnoj industriji, tkaninac tekstilije (lat. textilia sc. opera tkane stvari, tkanine) ran. opi naziv za sve predivne sirovine, polupreradevine i gotove proizvode, tekstilni materijal tekstilni (lat. textilis tkan, pleten, tka- ninski, tkivni, sukneni, platneni, ple- tivni) koji se tie tkanja, koji se moe tkati, tkalaki; tekstilna industrija opi naziv za razliite grane prede- nja, tkanja, pletenja, vezenja, bojenja itd. kojima jc svrha izradba tkanina za odijevanje; tekstilna kemija kemija vlaknastih tvari,' osobito bojarstva; tekstilne biljke biljke od kojih sc dobi- vaju predivna vlakna (konoplja, lan, pamuk itd.) tekstologija (lat. textus tkivo; sadraj, gr. logia znanost) grana filologije koja se bavi povijeu i kritikom tek- stova i njihovim znanstvenim objav- ljivanjem tekstualan (lat. textus, fr. textuel) koji se tono dri teksta, vjeran tekstu, dolovan, od rijei do rijei tekstura (lat. textura) tkanje, tkanina; sklop, sastav, spoj tektian (gr. tektikos) otapljajui, koji otapa toktologija (gr. tekton drvodjelja, te- sar, graditelj, radnik, izraiva, lo- gia) znanost o stvaranju ega, npr. jednog organizma tekton (gr. tekton) umjetni graevni materijal, slian betonu tektonika (gr. tektonikos drvodjeljski, tesarski. graditeljski, tektonike sc. techne vjetina obrade drveta) 1. vjetina crtanja i pravljenja alata, orua, posuda, pokustva itd. koja udruuje korisno i umjetniko; 2. vjetina spajanja, izvoenja i raspo- reivanja materijalnih i umjetnikih elemenata u umjetnikom djelu; 3. geol. dio gHilogijc koji prouava gra- u Zemljine kore i procese koji se u njoj zbivaju = geotektonika tektonski (gr. tektonikos graditeljski) koji je u vezi s gradom Zemljine kore; tektonski potres potres uzrokovan po- remeajima i pomicanjima Zemljine kore tektura (Int. tectura) zavoj; preljepnica, isti komadi papira koji sc lijepi pre- ko onoga dijela u rukopisu koji se eli ispraviti, drukije stilizirati i si. tela (lat.) tkanje, tkivo telamon (gr. telamon) koni remen za ma ili no; med. pojas za potpasi- vanje; telamom mn. arhit. stupovi u ljudskom obliku koji dre opivnicu (sims), atlanti telaza (gr. thelazo dojim; sisani) med. sisanje: dojenje tele- (gr. tele) predmetak u sloenica- ma sa znaenjem: daleko, u daljinu, na daljinu, u daljini telecitometar (gr. tele, metron mjera, mjerilo, lat. citus brz) voj. naprava za odreivanje smjera, brzine i visine leta zrakoplova telefaks (gr.) stroj za prijenos rukopisa i crtea na daljinu telefonskim pu- tem telefian (gr. Telefos) teko izljeiv, neizljeiv; usp. telefij telefij (gr. Telefos) med. vrsta opasnog, neizljeivog prita (po Tclcfu, Herku- lovom sinu, koji nije mogao izlijeiti ranu koju mu je zadao Ahil) telefon 1389 telelnlija telefon (gr. tele na daljinu, u daljini, daleko, fone zvuk) brzoglas, aparat za prenoenje izgovorenih rijei i dru- gih glasova na noku udaljenu posta- ju pomou elektrine -struje; radio je boini telefon gdje se zvui pronose elektromagnetnim valovima telefonija (gr. tele. fone zvuk) vjetina govorenja na daljinu; prenoenje to- nova pomou elektrine struje telefonika (gr. tele. fone) v. telefonija telefonirati (gr. tele, foneo zvuim, zo- vem) telefonom govoriti (ih: javiti, j a vi j ati, pri opi ti, pri opa vati), govo- riti, javljati preko telefona telefonist slubenik na telefonu koji daje veze telefonistica slubenica na telefonu koja daje veze telefonogram (gr. tele na daljinu, fone glas, zvuk, granitna slovo) vijest, pri- openje. tekst i dr. koji se dostavljaju putem telefona telefotograf (gr. tele na daljinu, fos gen. fotos svjetlost, grafo crtam, sli- kam) sprava kojom se, pomou elek- triciteta, prenose i dostavljaju slike, rukopisi, crtei i dr. na udaljena mje- sta telefotografija fotografija udaljenih predmeta poveana pomou posebnih objektiva (teleobjektiva) telefrazija (gr. tele. frasis govorenje) vjetina govorenja na daljinu telefunken (gr. tele, njem. Funke is- kra) mn. elektrine iskre koje sc upo- trebljavaju za beinu telegrafiju telegonija (gr. tele na daljinu, u da- ljini. gone raanje; potomak) utjecaj prve muke jedinke na sve kasnije roene jedinke (znanstveno nedoka- zan) telegraf (gr. tele na daljinu, u daljini, grafo piem, biljeim) 1. svaka optika, akustika ili elektromag- netna naprava za brzo dostavljanje vijesti na velike udaljenosti; 2. us- tanova koja alje i prima brzojave telegrafija (gr. tele na daljinu, u da- ljini, grafo piem, biljeim) brzo do- stavljanje vijesti na daljinu pomou telegrafskih ureaja, brzojavljanje telegrafika (gr. tele, grafo) v. tele- grafija telegrafirati (gr. tele na daljinu, u da- ljini, grafo piem) javljati telegrafom, javiti telegrafski, brzojavki, depe- i rati telegrafist (gr. tele, grafo) slubenik koji alje i prima brzojave telegrafon (gr. tele na daljinu; u da- ljini, grafo piem, biljeim, fone zvuk) spoj prijamnog ureaja s fonografom iji votani valjak automatski biljei govor tako da se moe ponoviti telegram (gr. tele na daljinu, u daljini, gram ma pisano, pismo) priopenje putem telegrafa, brzojav, depea tele ikonografija (gr. tele na daljinu, daleko, eikon slika, grafo piem, cr- tam, slikam) vjetina slikanja veo- ma udaljenih predmeta telekineza (gr. tele na daljinu, u dalji- ni, kinesis kretanje) sposobnost ne- kih medija koji mogu, prema tvrd- njama okultizma, neki udaljeni pred- met pokretati i ne dodirujui ga, sa- mom "snagom duha" telekomanda (gr. tele na daljinu, tal. comando) zrak. ureaj pomou koje- ga se sa zemlje upravlja zrakoplovom u letu posredstvom radiovalova telekomunikacija (gr. tele, lat. com- municatio priopavanje; openje) pre- noenje na daljinu vijesti, izvjetaja, slika itd. icom (putem elektriciteta) ili beino (putem radiovalova) tclelal (gr. tele na daljinu, daleko, laleo brbljam, govorim) sprava za doviki- vanjc na daljinu telelalija (gr. tele na daljinu, daleko, lalia govorenje, razgovor) govor na daljinu telelog 1390 teleskopiran telelog (gr. tele na daljinu, daleko, logos govor) voj. vrsta poljskog tele- grafa koji sc upotrebljava pri vje- bama u topnikom gaanju; izumljen 1877. Tclcmah (gr. Telcmachos) mit. sin Odisejev i Penelopin, nazvan ("koji se bori u daljini") po tome to se rodio kad mu je otac polazio u Trojanski rat telemark port, skijaki zahvat za pnn mjenu smjera ili za zaustavljanje telematizam (gr. thelema volja) fil. v. voluntarizam telematologija (gr. thelema volja, lo- gia znanost) znanost o volji (dio psi- hologije) tclcmchanika (gr. tele, mechanao pro- nalazim) upravljanje mehanizmima (ureajima, napravama) na daljinu; mjerenje na daljinu telemctnr (gr. tele na daljinu, u da- ljini, daleko, metron mjera, mjerilo) daliinomier, sprava za mjerenje uda- ljenosti neke toke od promatraa (osobito kod topnitva) telemetrija (gr. tele na daljinu, u da- ljini. metria mjerenje) vjetina upo- rabe telemetra, mjerenje udaljenosti izmeu promatraa i predmeta pro- matranja telemikroskop (gr. tele na daminu, u daljini, mikros mah, skopeo proma- tram) sprava za poveavanje slika udaljenih predmeta teleobjektiv (gr. tele. bit. objeetivum) opt. v. pod tclefotografija teleologija (gr. telos kraj, rezultat; svrha, cilj, logia nauavanje) fil. na- uavanje o svrhovitosti; nauavanje prema kojem se sve to se zbiva u svijetu, u prirodi, u ivotu ovjean- stva ravna nekom svrhom, nekim ci- ljem; promatranje stvari i pojava sa stajalita svrhovitosti teleoloki (gr. telos svrha, cilj, logia nauavanje) koji se tie nauavanja 0 svrhovitosti, koji se promatra sa stajalita svrhovitosti; usp. Leleolo- gija teleosaur (gr. leleos potpun, sauros guter) krokodilu slian pretpotopni gmaz iz donje jure. s dugom njukom 1 trbunim oklopom telooza (gr. teleo vodim k cilju) fil. usa- vravanje, razvijanje u smjeru sa- vrenijeg stanja, organsko usavra- vanje (Haeckel) tclepat (gr. tele na daljinu, u daljini, pathos osjeaj; zbivanje, dogaaj) o- vjek sposoban vidjeti i osjetiti uda- ljene stvari i dogaaje, vidovit ovjek, vidovnjak telepatija (gr. tele na daljinu, u daljini, pathos osjeaj; zbivanje, dogadaj) izvanosjetilno zamjeivanje i osjeaj na daljinu, vidovitost, sposobnost da se jako udaljene stvari i veoma uda- ljeni dogaaji koji sc zbivaju na tim udaljenim mjestima osjete i vide is- toga trenutka kad se odigravaju, ta- ko kao da sc nalaze i zbivaju u nepo- srednoj blizini (ova sposobnost nije opepriznata) teleprinter (gr. teles, engl. printer tiskar) "stroj koji tiska na daljinu"; pisai stroj koji prenosi tiskane tek- stove preko ica na velike udaljeno- sti (moe prenijeti 6575 rijei u mi- nuti) telesitometar (gr. tele na daljinu, u daljini, metron mjera, mjerilo, lat. citus brz) voj. v. tcloitometar teleskop (gr. tele na daljinu, u daljini, daleko, skopeo promatram) opt. ve- liki durbin (dalekozor) za promatra- nje svemirskih tijela teleskopija (gr. tele, skopeo proma- tram) dio optike koji se bavi durbi- nima, dalekozorima, njihovom gra- om i njihovom uporabom teleskopiran (gr. tele, skopeo proma- tram) uvlaljiv (jedan u drugi); iz- vlaljiv (jedan iz drugog) toleskopski 1391 temelj teleskopski (gr. tele, skopeo) koji se tio teleskopa; koji se moe vidjeti samo pomou teleskopa telestereoskop (gr. tele na daljinu, u daljini, daleko) opt. Helmholtzov ve- liki stereoskop za promatranje uda- ljenih predmeta, predjela i dr. telestih (gr. telos kraj, stichos rod, stih) rije ili izreka sastavljena od posljednjih slova stihova ili strofa neke pjesme (obino zajedno s akro- stihom u zagonetkama) teletajp (gr. tele, tvpos otisak, pismo, engl. teletype) aparat u obliku veli- kog pisaeg stroja koji otkucava slova i pomou kojega se moe tekst pre- nositi na daljinu, pri emu se pri- manje teksta vri mehaniki televizija (gr. tele na daljinu, lat. visio vienje, gledanje) "gledanje u dalji- nu"; fiz. prenoenje (transmisija) i do- stavljanje slika na daljinu pomou elektromagnetnih valova televizor (gr. tele, lat. visor promatra) fiz. dio televizijskog prijamnika koji proizvodi na filmskom platnu pre- danu sliku telin (nord. telyn) harfi slian instru- ment staronordijskih skalda telitis (gr. thele bradavica, dojka, sisa) med. upala prsnih bradavica, dojki tclizam (gr. thelo hou) fil. v. volun- tarizam telodinamidan (gr. tele na daljinu, da- leko, dynamis sila) koji djeluje na velike udaljenosti (kablovi, transmi- sijski ureaji itd.) telonisnim (gr. telos svretak) krajnja slova pieva imena umjesto punog potpisa tel onkus (gr. thele dojka, onkos masa) med. oteklina (ili: oticanje) dojki Telstar (gr. tele daleko, engl. star zvi- jezda) ime prvog javnog telekomu- nikacijskog satelita za prijenos ra- dio-signala i televizijskih emisija na udaljenost od vie tisua kilometara (lansiran 1962.) telur (lat, tellurium) kem. selenu slian, rijedak element, u prirodi se obino javlja sa zlatom, srebrom, olovom i bizmutom, atomska teina 127,5, redni broj 52, znak Te telureti (lat. tellurium) mn. kem. spo- jevi telura s clektropozitivnim kovi- nama teluridi (lat. tellurium) mn. kem. spo- jevi telura s elektronegativnim kovi- nama telurij (lat. tellurium) sprava za predo- avanje gibanja Mjeseca oko Zemlje (lunarij) i Zemlje s Mjesecom oko Sunca telurizam (lat. tellus gen. telluris Zem- lja, bil, graa Zemlje) prirodna snaga Zemlje, sustav ope grae Zemlje; takoer: zemaljski magnetizam telurski (lat. tellus) zemaljski, zemalj- skog podrijetla, koji pripada zemlji, koji je vezan za zemlju, kojem zemlja daje snagu ili djelatnost; telurska fizika v. geofizika Telus (lat. Tellus) Zemlja (nebesko ti- jelo); mit. rimska boica Zemlje i plodnosti (kod Grka: Gea) tema (gr. thema stavljeno, postavljeno, tithemi stavim, postavim) 1. pred- met, osnovna misao, glavna misao (govora, spisa itd.); 2. pismeni zada- tak, predmet koji treba pismeno ob- raditi; 3. glaz. osnovna misao (ih: glavna misao) glazbenog djela, motiv koji sluzi kao osnova za varijacije; 4. naziv za vojno-adminis trati vna pod- ruja na koje jc bilo podijeljeno Bi- zantsko CarsLvo od poetka VH. sL. tematika (gr. thema stavljeno, postav- ljeno) skup svih aktualnih problema nekog drutvenog, znanstvenog ili umjetnikog podruja; usp. proble- matika temelj (gr. themeilia) osnova, podloga; donji dio graevine temfati 1392 templari temfati [njem. Dampf para) pariti, tu- iti. pirjati, pei u pari. "dinstati" Temi da mit. starogrka boica pravo- sua, prikazivana sa zavezanim oi- ma i s vagom u jednoj i maem u drugoj ruci; pren. pravosue; astr. je- dan od devet Saturnovih satelita tempera (tal.) slik. 1. slikanje mineral- nim bojama, gdje se boje povezuju umancetom. smokvinim mlijekom, medom ili ljepilom; bilo u uporabi do otkria uljanih boja, osobito u srednjem vijeku; 2. slika napravljena ovakvim bojama tempera-slikc (tal. tempera) slike na- pravljene bojama pomijeanim s mli- jekom mladih smokava, umance- tom, ljepilom i dr.; prije otkria ulja- nih boja i slikanja uljanim bojama uobiajeni nain slikanja s mine- ralnim bojama na krednoj ih gipsanoj osnovi koje su poslije prevlaenc uljem; tempera al secco it. tempera al seko (tal.) slikanje na suhim zido- vima temperament (lat. temperamentum pravi odnos pomijeanih stvari, va- ljana mjeavina; prava mjera) psih. narav, ud, skup sklonosti nekog ovjeka, oblik stanja svijesti, osohito osjeaja, koji u nekom ovjeku pre- vladava; prema Lotzeu: "formalne i stupanjske razlike u uzbudljivosti prema vanjskim dojmovima, u veem i manjem opsegu s kojim izazvane predodbe izazivaju druge, u brzini kojom se predodbe mijenjaju, u ja- kosti kojom se za te predodbe veu osjeaji radosti ih tuge, napokon u lako. s kojom sc za ta unutranja stanja veu i vanjske radnje" (usp. kolerian, melanholian, sanginian, flegmatian); pren. bujnost, plahovi- tost, osjetilnost, strastvenost temperamentan (lat. temperamentum) prid. koji ima temperamenta; pren. bujan, plah, ulan, strastven tempernncija (lat. temperantia) suzdr- ljivosl, umjerenost temperans Gat, temperans ublaava- jui, koji ublaava) med. sredstvo za rashlaivanje, za ublaavanje temperatura (lat.) ublaavanje; fiz. stupanj zagrijanosti; stanje topline: srednja ili prosjena kinetika ener- gija ili iva sila svih molekula jednog tijela; glaz. izjednaenje intervala ljestvice (skale) medu sobom; v. temporirati 4. temperirnti (lat. temperare) 1. ublaiti, ublaavati; 2. u talioniarstvu: ui- niti kovine otpornijim, oduzeti im lomljivost, napraviti ih kovnim; 3. umjereno zagrijati; temperiran zrak umjereno zagrijan zrak; 4. glaz. iz- jednaiti intervale ljestvice tempesta (tal.) nevrijeme, bura, me- ava; slik. slika koja prikazuje nevri- jeme, buru, meavu i si. tempestoso it. tempestozo (tal.) glaz. neobuzdano, burno tempil (lat, templum hram) prvobitno: svaki posveen omeen prostor ih mjesto; zatim: zgrada, dom posveen nekom boanstvu, hram (npr. idov- ski) tempira (tal. tempo) voj. v. pod tem- pirati tempirati (Lal. tempo vrijeme) odrediti vrijeme; voj. pomou posebnog kljua (tem pira a) namjestiti upalja topov- skog zrna (rapnola, tempirane gra- nate, bombe) tako da u tono odre- enom trenutku izazove eksploziju zrna tempirnik (Lal. temo vrijeme) voj. sprava koja automatski regulira vi- sinu i daljinu toke rasprsnua to- povskog zrna (granate, rapnela) templari (lat. templum) mn. viteki red osnovan za vrijeme kriarskih ratova (1118.) radi zatito hodoasnika koji putuju u Palestinu, borbe protiv ne- templinsko ulje 1393 tene ta vjernika i uvanja Kristovog groba; red je ukinuo 1312. papa Klement V. templ i nsko ulje (lat. oleum templi- num) kem. eterino ulje od sjemena eera jelo; upotrebljava sc kao ter- pcntinsko ulje i u proizvodnji par- fema tempo (lal. tempo, lal. tempus vremc; pravo vrijeme! glaz. brzina kretanja tonova, stupanj brzine kojom se iz- vodi glazbeno djelo; u plesu: brzina kretanja; a tempo (tal.) na vrijeme; trg. za odreeno vrijeme; a lempo- udarac udarac izveden istodobno s protivnikovim udarcem (u maeva- nju); ni tempo ili al rigore di tempo (tal.) glaz. strogo po taktu; tempi pas- sati! (tal.) prola vremena, tj. prolo je! bilo pa prolo! tempora (lat. tempus vrijeme, tempora vremena) mn. v. tempus temporal an (lat. temporalis) 1. gram. vremenski, za vrijeme (pridjev, pri- log); zemaljski, svjetovni, prolazni; gram. temporalna ili vremenska re- enica zavisna reenica koja izrie vrijeme zbivanja radnje u glavnoj re- enici, npr. Javit u ti kad budem stigao temporalan (lat. temporalis) 2. anat. sljepooni, koji pripada sljepooni- cama temporalije (lat, temporalia) svjetovna prava i prihodi katolikih sveenika: supr. spiritualije temporalist (lat. temporalia) pristaa i pobornik papine svjetovne vlasti tem pore criminis it. lempore kri- minis (lat.) u doba zloina temporeran (lat. lemporarius) vremen- ski, privremen, prolazan, prilagoen prema vremenu i prilikama tempori parendum (est) (lat.) vreme- nu se valja pokoravati tempus clausum it. tempus klauzum (lat.) kod katolika: zatvoreno vrije- me, tj. vrijeme posLa (u koje se ne mogu obavljati svadbe, slavlja i si.) tempus feriatum it. tempus ferijatum (lat.) v. tempus clausum ten (fr. feint, lat. tingere bojiti, obojiti) boja; boja lica, boja i kakvoa koe tenacitet (lat. tenacitas) upornost, iz- drljivost; privrenost; jakost kovine tenakul (lat. tenaculum) 1. tisk. dra, naprava za pridravanje rukopisa (kod slagara); 2. med. kirurka spra- va, osobito za pridravanje otekline koju treba razrezati tenalja (fr. tenaillo, tal. tanaglia, lat. tenaculum klijeta) voj. klijeta, mali vanjski bedem koji slui za zatitu tvrave tenaljon (fr. tcnaillon) voj. bedem u ob- liku klijeta tenciona (tal. tenzone) pjesma u obliku dijaloga dvojice trubadura, obino ljubavnog ili aljivog sadraja tendencija (lat. tendentia) tenja (u odreenom smjeru, za nekim ciljem}; sklonost; smjer; stremljenje; namje- ra, cilj (npr. knjige); na burzi: sklo- nost cijena (skakanju ili padanju) tendenciozan (lat, tendentiosus) us- mjeren prema posebnom cilju, namje- ran, s (osobitom) tenjom, koji ima (skrivenu) tenju tender (engl. tender') 1. dio lokomotive u kojem su ugljen i voda; 2. manji brod kao pratnja velikog bojnog bro- da (za prenoenje zapovijedi i izvje- taja) tendirati (lat. tendcrc) razapeti, pru- ili, ispruiti; teili; ii za im, na- ginjati emu. nastojati tendo (lat.) anat. ila tendovaginitis (lat. tendo ila, vagina) med. upala ilnice teneramente (tal.) glaz. njeno, s nje- nou tenero (lal.) glaz. v. teneramente teneta (fr. tentte) med. klijetica za vaenje kamena iz mjehura tenezam 1394 tcnzor tenezam (gr. tenesmos) med. napinja- nje; veoma jak i muan gr u mii- ima steacima crijevnog kanala i mokranog mjehura koji oteava is- pranjavanjc izmeta i mokrae tenija (lat. taenia) vrpca, traka oko gla- ve; osobito: rtvena vrpca oko glave ili pojas: arhit. ukras u obliku ravne vrpce s geometrijskim ornamentima; zool. trakavica tenis (engl. tcnnis) port, vrsta igre re- ketom i loptama (podrijetlom iz En- gleske) tenisa (engl. tcnnis) port, igra tenisa tenk (engl. tank) voj. oklopljcno motor- no vozilo, naoruano mitraljezima i (malim) topovima, kree sc pomou tzv. "gusjenica" tenka (tal. tenca) linjak (vrsta ribe) tenkist (engl. tank) lan posade tenka teno (jap. lenno) gospodar neba (slu- bena titula japanskog cara) tenontagra (gr. tenon gen. tenontos ila, agra plijen) med. giht ila ih miia tenontograflja (gr. tenon gen. teno- ntos ila, grafia opis) anat. opis ila, opisivanje ila tenontologija (gr. tenon ila, logia) anat. znanost o ilama tenontomijn (gr. tenon ila, tome rezanje) med. prerez ile tenor (lat. tenere drati, tenor) 1. nepre- kidan tijek, neprekidno trajanje; uno tenore (lat.) neprestano, neprekidno; smisao, sadraj nekog zakona, pra- vorijeka, nareenja i si.; put i nain miljenja; glaz. glavna melodija u ne- kom vieglasnom glazbenom djelu tenor (tal. tenore); 2. glaz. najvii muki glas; lirski tenor njean i mek tenor (za pjevanje njenih i ljubavnih pje- sama); herojski tenor tenor za pjeva- nje junakih melodija; tenorski klju klju na etvrtoj crti crtovnog not- nog sustava, pokazuje da se nota koja je na toj crti zove c (cc) i da tako treba itati i ostale tenore (tal.) glaz. v. tenor 2.; tenore, primo (tal.) prvi, vii tenor; tenore secondo it. tenore sekondo (tal.) dru- gi, dublji tenor tenotom (gr. tenon ila, tome rezanje) med. no za vrenje tenontomije tenotomija (gr. tenon ila, tome reza- nje) med. v. tenontomija tentakule (lat. tentacula) mn. zool. ru- ice lovkaa, pipaljke tentamaresk (fr. tintamaresque) malo kazalite u kojem se pojavljuje samo lice glumca, a udovi su mu umjetno izraeni u veoma smanjenom obliku tentamen (lat.) predispit, meduispit; tentamen physicum it. t ent amen Uzikum (lat.) predispit iz prirodopisa, anatomije i fizike koji medicinari polau nakon druge godine, a kad ga poloe, postaju kandidati medici- ne i tek tada poinju dobivati pravu medicinsku naobrazbu tentati (lat. tentare kuati) nagovarati na neto loe, uznemirivati, navoditi na grijeh tenuitet (lat. tenuitas) tanahnost; mr- avost; njenost, suhonjavost; siro- matvo, malenkost tennta (tal. tenuta, tenere) 1. glaz. ton u kojem treba neko vrijeme izdrati; 2. poljsko imanje tenuto (tal.) glaz. izdravajui tenzija (lat. tenderc ispruiti, usmjeri- ti, tensio) napregnutost, napetost; usiljenost, neprirodnost; fiz. napon tenziometar (lat. tensio napetost, gr. metron mjera) zrak. vrsti dinamo- metra koji, u zrakoplovstvu, slui za mjerenje napetosti ica tenzor (lat. tensor) 1. anat. mii opru- a; 2. mat. uopen pojam vektora ili usmjerene veliine za iji je opis potrebno vie od tri komponente, ve- liina kojom se izraava odnos u ko- jem se duina vektora poveava teo- 1395 teozof teo- (gr. Theos) predmetak u sloeni- cama sa znaenjem: Bog, boanski, Boji teobn (tur. tovbe) prijekor; pokajanje, skruenost teodi cej a (gr. Theos Bog, dike oprav- danje) teol.-fil. "opravdanje Boga", nauavanje teologa i nekih filozofa (stoika i Lcibniza) koje usklauje zlo koje postoji u svijetu s Bojom pra- vednou t eodol i t (podrijetlo nepoznato) opt. sprava za mjerenje azimuta i visine nebeskih tijela; sprava za mjerenje kutova teofngija (gr. theos Bog, fagein jesti) vjersko nauavanje da sc Bog nalazi u odredenoj hrani i da osoba koja tu hranu jede, prima u sebe Boga teofanija (gr. theofaneia) javljanje Bo- ga ljudima (kod mnogoboaca i u Starom zavjetu); u kranstvu: Sv. tri kralja (kod katolika), Bogojav- ljenje (kod pravoslavaca) teofobija (gr. Theos Bog, fobos strah) strah od Boga teognmija (gr. theos bog, gamos svad- ba) svadba bogova; svadbena pjes- ma u slavu bogova teognozija (gr. Theos Bog, gnosis spo- znaja) spoznaja Boga teogonija (gr, theogonia) postanak (ili: stvaranje) bogova, povijest bogova; naslov jedne pjesme grkog pjesnika Hesioda; fil. ispitivanje o psiholo- kom podrijetlu ideje o Bogu teokracija (gr. theokratia) Boja vla- davina, oblik dravnog ureenja u kojem Bog vlada preko sveenstva ili nekog svjetovnog poglavara kao njegovog zastupnika, npr. kod starih Izraelaca, papinska drava Vatikan itd. teol og (gr. iheologos; poznavatelj na- U a van ja o Bogu; onaj koji ui o Bo- gu; bogoslov; student teologije; vjero- uitelj, sveenik teologija (gr. theologia) znanost ili, tonije, nauavanje o Bogu, o bogo- vima; bogoslovlje; takoer: sustav nauavanja kranske Crkve teomanija (gr. Theos Bog, mania po- mama ludilo, strast) pretjeran vjer- ski zanos, vjersko ludilo teomonizam (gr. Theos Bog, monos jedini) fil. monizam koji samo Bogu pripisuje postojanje, a sve ostalo smatra njegovim djelom (za razliku od Gziomonizma, koji smatra priro- du kao jedino to stvarno postoji) teoplegija (gr. Theos Bog, plege uda- rac) Boji udarac; med. kap koja od- mah uzrokuje smrt teopleksija (gr. Theos, plesso udarim) med. v. teoplegija teoporni j a (gr. Theos Bog, porneia preljub) sveeniki nemoral, popov- ski blud teorem (gr. theorema) pravilo, pouak, postavka koju treba dokazati, doka- ljiva istina teoretiar (gr. theoretikos) promatra, istraiva ptitem miljenja, poznava- telj neke znanosti koji se ne bavi njo- m i praktino; supr. praktiar teoretizirati (gr. theoria) praviti teo- rije, razmiljati o emu bez osvrta- nja na stvarnost teoretski (gr. theoretikos) osnovan na teoriji, misaoni, isto znanstveni; supr. praktian i empirian teorija (gr. theoria gledanje, proma- tranje) u irem smislu: uopeno is- kustvo, ista spoznaja (supr. praksa); u uem smislu: sustavno izlaganje neke znanosti, izvoenje jedne pojave iz zakona na kojem se ona temelji (supr. empirija); nauavanje stvoreno od zakona i pretpostavki; isto znan- stveno promatranje bez obzira na stvarnost; kolska mudrost teorijski (gr. theoria) prid. v. teoretski teozof (gr. Theos Bog, sofos mudar) pristaa teozofije teozofija 1396 terca * teozofija (gr. Theos Bog, sofia mud- rost) boanska mudrost, spoznaja Boga putem neposrednog duhovnog zamjoivanja i udubljivanja u sebe i u nadosjetilni svijet (sustav religi- ozne mistike, sastavljen od prastarih praznovjernih kransko-magijskih predodbi, vjeruje u seobu dua i re- inkarnaciju) tepidarij (lat. tepidus mlaan, blag u starorimskim kupalitima: prostori- ja za toplu kupelj tepih (lat. tapium, njem. Teppich) sag, ilim ter (njem. Teer) smola ter-pnpir (njem. Teerpapicr) tvrdi papir (karton) natopljen terom (katranom, smolom, paklinom) tera Gat, terra) zemlja teraco (tal. terrazzo) mletaka kamena masa za izradbu terasa i si. terakota (tal. terra eotta) kuhana, tj. peena zemlja; glinena roba (jo ne- prevuena glazurom) crvenkaste ili ukaste boje; od nje se prave kipovi, ukrasi na kuama, cijevi, ploe za podove i dr. teralit (lat. terra zemlja, gr. lithos ka- men) lonarska roba slina sideroli- Lu, samo polirana terapeut (gr. therapeutes) praktini lijenik, onaj koji obavlja lijeniku praksu terapeuti ka (gr. therapeutike) v. te- rapija terapija (gr. therapeia posluivanje, dvorenje, njega; lijeenje) znanost o lijeenju uope (opa terapija) ili sa- mo pojedinih bolesti (specijalna tera- pija): ona je ili kauzalna (s ciljem otklanjanja uzroka bolesti), ih sim- ptoma lina (s ciljem otklanjanja bo- lova, groznice i si.), i oekivana (eks- pektalivna) terarij (lat. terrarium) zagraen prostor ili staklena posuda napunjena zem- ljom i kamenjem u kojoj se dre i uzgajaju tropske biljke i kopnene i- votinje terasa (fr. terrassc) 1. uzvienje tla, zemljani nasip; 2. arhit. povien i ot- voren prostor na graevini ili uz nju; ravan krov terasirati (fr. terrasser) uzdizati, gra- diti u obliku terasa; pren. oboriti, poraziti teraster (lat. terra zemlja) vozilo koje se kree po vodi, dubokom blatu i normalnim putovima teratogenija (gr. teras gen. teratos udovite, nakaza, gen- korijen od gignomai postanem, nastanem, ra- am sc) raanje (ili: nastajanje) na- kaza teratologija (gr. teras gen. teratos znak, udo; nakaza, udovite, logia) znanost o udima, prianje uda (oso- bito biblijskih); med. znanost o na- kazama; znanost o nepravilnim tvo- revinama kod biljki i minerala tera tom (gr. teras gen. teratos nakaza.) med. uroena nakazna izraslina koja se sastoji od najrazliitijih tkiva teratoskopija (gr. teras gen. teratos udo, skopeo promatram) gledanje uda, vienje uda; tumaenje uda terbij (lat. torbium) kem. element, jed- na od rijetkih ruda, atomska teina 159,2, redni broj 65, znak Th terca (tal. terza, lat. tertius trei) 1. glaz. trei ton poevi od osnovnog tona (broj tiLraja u sekundi iznosi 5/ 4 broja titraja osnovnoga tona; v. to- nika); velika terca terca koja se sa- stoji od dvaju cijelih tonova; mala terca terca koja se sastoji od jednog cijelog tona i jednog polutona; uma- njena terca terca koja se sastoji od dvaju polutonova: prekomjerna terca terca koja se sastoji od jednog cijelog tona i jednog prekomjernog tonskog stupnja; 2. u biljaru: udaranje lopte treom loptom koja stoji izmeu igra- eve lopte i one koju eli pogoditi; 3. tercera 1397 terijer u kartama: tri karte u istoj hoji jedna za drugom; 4. u maevanju: trei na- in zadavanja udarca; 5. u katolikim samostanima: vrijeme molitve koje poinje od 9 sati ujutro Gat. tertia horarum canonicarum) tercera (p.) trea vrsta (vune) tercerol (tal. terzeruolo) depni pitolj - i t c r c c r on (p. terceron) dijete mulat- kinje i Europljanina tercet (tal. terzetto, lat. tertium tree) glaz. kompozicija za tri glasa; pren. drutvo od tri lana tercijn (lat. tertius trei) tisk. vrsta slova u veliini od 16 tipografskih toaka; tercija mjenica trea mjeni- ca, mjenica u tri primjerka (v. trala) tercijal (lat. terciale) treina godine tercijnnski (lat. tertianus koji pripada treem) tercijanska groznica Gat. feb- ris tertiana) groznica koja se vraa svakog treeg dana tercijar (lat. tertius trei.) geol. tree, novo doba u razvoju Zemlje, u kojem su kontinenti i mora poeli dobivati svoj dananji izgled i u kojem jc stvoren najvei dio smeog ugljena; slojevi od eocena do pliocena; terci- jarna formacija tercijarci (lat. terlius) mn. redovnici treeg reda, svjetovne osohe koje pri- stupaju nekom kat. redu, osobito kod franjevaca, samo iz pobonosti i radi askeze, a ne polau glavni zavjet, i ne naputaju svoi poziv u graanstvu i obiteljski ivot tercijarni (lat. tertius trei) koji je na treem mjestu, trei po redu; terci- jarna formacija geol. v. tercijar tercina (tal. terzina) poet. strofa od tri stiha u jampskom ritmu terciogcnitura (lat. tertiogenitura) dio imanja i prava koji pripada roenom treem po redu terduman (ar.-perz.) tuma; takoer: posrednik kod turskih vlasti terebra (lat. terebra) builica, osobito kao kirurki instrument; usp. trepan terebracija (lat. terebratio) buenje, npr. drveta radi dobivanja soka torela (lat. lerrella) magnet oblika ku- gle za predoivanje i prikazivanje Zemljinog magnetizma teren (fr. terrain) zemljite, tlo, zemlja; oblik zemljita, osobito glede njego- vog utjecaja na poloaj i kretanje trupa; pren. poloaj, okolnosti; pod- ruje gdje se djeluje, radi;gubiti teren gubiti uvjete uspjeha terestrian (lat. terrestris) zemaljski, zemni; Zemljin, koji potjee od Zem- lje, koji se tie Zemlje; takoer: kop- neni; terestrini taloi geol. kopneni taloi (za razliku od morskih); teres- trini durbin opt. zemaljski durbin, durbin kojim se vide uspravni pred- meti. a ne preokrenuti kao kod as- tronomskog durbina teretnim (gr. teretron) med. v. trepan terevenka (tur. tereffii skakanje, diza- nje) pijanka, orgija, buna zabava terezin vrsta asfalta od smole kamenog ugljena, sumpora i vapna tergum (lat.) lea, lena strana, pole- ina; in tergo (lat.) na leima, na po- leini mjenice terijaci (gr. theriakon) mn. oni koji jedu opijum (na Istoku) terijak (gr. theriakon sc. antidoton) po- znati protuotrov sastavljen od gotovo 70 razliitih sastojaka (meu njima je i meso zmija otrovnica) koji su sta- ri upotrebljavali kao lijek protiv uje- da otrovnih ivotinja, protuotrov terijakalnn (gr. theriakon) koji sadri terijak terijakologija (gr. theriakon. logia) znanost o ivotinjskim otrovima; zna- nost o pripremanju protuotrova terijer (engl. terrier, lat, terra zemlja. Terrarius canis) ptiaru bliska rasa pasa, srednje veliine, slui za lov na mieve i takore teriodan 139 termidor teri odan (gr. theriodcs) ivotinjski, zvjerski; med. ljut, estok, opasan teriodeksa (gr. therion zvijer, divlja ivotinja, dexis ujed) med. ugriz div- ljih i otrovnih ivotinja teriodonti (gr. therion zvijer, odus gen. odontos zub) mn. geol. okamin- ski (fosilni) golemi gmazovi izmeu trijasa i jure, po lubanji i zubima slini mesodernim sisavcima terioliti (gr. therion zvijer, divlja i- votinja, lithos kamen) mn. geol. oka- mine iz ivotinjskog svijeta teriom (gr. therioma) med. opasan raz- jedni ir, osobito na pluima teriotomija (gr. therion ivotinja, tome rezanje) v. zootomija terirati (lat. terrere plaiti, zaplaiti, zastraiti) kem. uzavrelu eernu masu naglim (Jolijevanjem hladne vo- de razbistriti terirati (njem. teeren) namazati teroin (smolom, katranom, paklinom), npr. drvo, konopac, krovni papir itd. teritorij (lat. terra zemlja, tcrritorium) zemljite, okrug, podruje; u SAD-u: podruje koje jo nema dovoljan broj stanovnika da bi moglo biti priznato za dravu te, prema tome, nema pra- vo glasa u saveznom Kongresu (engl. territory) teritorijalitet (fr. territorialite) drav- nopravno shvaanje prema kojem se suverenitet temelji na posjedovanju teritorija; pripadnost dravnom zem- ljitu teritorijalizam (Jat. territorium zem- ljite) u crkvenom pravu: shvaanje prema kojem jc Crkva, kao jedan dio drave, u svemu podlona vrhovnoj dravnoj vlasti, po naelu: cujus re- gio, ejus religio (ija je vlast, njegova je i vjera); voj. obrambeni sustav ije se ureenje u svemu temelji na po- djeli zemlje teritorijalna politika dravna politika kojoj je cilj poveavanje vlastitog zemljita, a sprjeavanje poveava- nja zemljita drugih drava teritorijalne vode dijelovi mora koji se smatraju dijelom neke drave ili su pod kontrolom te drave teritorijalni (lat. territorialis) koji pri- pada teritoriju, koji sc tie teritori- ja, podruni teritorijalni princip pravno naelo prema kojem su sve osobe koje se nalaze u jednoj dravi podlone vr- hovnoj vlasti i zakonima U; drave teritorijalni sistem v. teritorijalizam teritorijalnost (fr. territoriaht) v. teri- torijalitet torma (gr. therme toplina) topao izvor; v. termo termalan (lat. thermalis, gr. thermos topao, vru, vreo) koji se tie toplih izvora; termalna voda topla mineral- na voda termanterije (gr. thermantorios pri- kladan za zagrijavanje) mn. med. sredstva za zagrijavanje termantiei (gr. thermantikos prikla- dan za zagrijavanje) mn. med. v. termanterije termazma (gr. thermasma) med. topao oblog terme (gr. thermai topli izvori, mn. od therme toplina, lat. thermae)mn. to- pli izvori, tople kupelji termesteziometar (gr. therme top- lina, aisthesis osjeaj, osjet, meLron mjera, mjerilo) instrument za ispiti- vanje sposobnosti za osjeaj topline termiki (gr. thermos topao, therme toplina) toplinski termi dor (gr. thermos topao, fr. ther- midor) mjesec topline, XI. mjesec u fr. revolucionarnom kalendaru (od 19. ili 20. srpnja do 17. ih 18. kolo- voza): osobito je znaajan 9. termi- dor II. godine (27. VII. 1794.) kad je sruen Robespierre. iji su protivni- ci, zbog toga, nazvani termidoristi termidoristi 1399 termobarometar termidoristi (fr. thcrmidor) v. pod tcrmidor termika (gr. thcrrne toplina) znanost o toplini termin (lat. terminus mea, granina linija, granica: kraj) 1. granina to- ka u vremenu, odreeno vrijeme u kojem se neto treba dogoditi ili oba- viti, rok; 2. izraz koji tono oznaava neto iz podruja znanosti ili umjet- nosti, struan izraz (terminus tech- nicus); 3. log. glavni pojam u zak- ljuku; 4. mat. lan jednog algebar- skog izraza, proporcije itd. terminal (tal. terminale) 1. kolodvor, postaja; poetak i zavretak neke e- ljeznike, autobusne ili zrane tran- sportne linije; 2. poetno mjesto elek- tronske obrade podataka terminalan (fr. terminer ograniiti, zavravati) zavren, krajnji, konaan terminala (lat) mn. prav. svrene stva- ri, zavrene stvari terminator (lat. terminus meda, gra- nica) onaj koji omeuje, omeiva; ono to se omednjo terministi [lat. terminus) mn. teol., fil. pristae i pobornici terminizma termi ni zam (lat. terminus mea, gra- nina linija, granica, mea; kraj, svr- etak) 1. postavljanje cilja, znanost o odreivanju cilja; 2. teol. naua- vanje terminista koji su smatrali da je Bog svakom ovjeku ostavio od- reen rok (termin) radi poboljava- nja i nakon kojeg se ne treba nadati nikakvoj milosti; 3. fil. obnovljeni no- minalizam W. Occama (12701347) prema kojem opi pojmovi nisu slike stvari, nego samo njihovi prirodni znaci (rijei); pojam se odnosi prema predmetu kao znak (termin.) prema onome to oznaava, a ne kao shka prema svom originalu; ali pojam se moe u miljenju upotrijebiti kao znak za ono to oznaava terminologija (lat. terminus granica, mea, logos rije, govor) umjetni go- vor, skup umjetno stvorenih (stru- nih) izraza (termina) nekog znan- stvenog podruja terminski ( l at terminus) roni, vezan za rok, ogranien rokom; terminski posao trg. roni posao, posao robom koja se mora isporuiti u odriideno vrijeme koje jc utvreno pri zaklju- ivanju posla termintus (gr. tcrminthos vrsta ira) med. psee boginje, modrocrni krva- vi pritevi, posebice na bedrima terminus maior (lat. terminus maior vei lan) log. poiam koji je uvijek predikat zakljuka terminus medius (lat. terminus me- dius srednji lan) log. srednji pojam, zajedniki pojam premisa u za- kljuku terminus minor (lat terminus minor manji lan) log. pojam koji je uvijek u zakljuku subjekt, terminus technicus it. terminus teh- nikus (lat.) v. pod termin termiti (fr. termites, lat. termes gen. termitis potkornjak) mn. zool. razred kukaca, vrsta tropskih bijelih mra- va; ive u velikim zajednicama i gra- de gnijezda od gline i pijeska (u ob- liku valjka, 34 m visoka); strani neprijatelji uma budui da izjedaju drvo termo- (gr. therme, thermos) pred- metak u sloenicama sa znaenjem: toplina, toplinski, topao termo-stup (gr. thermos topao) fiz. spoj bizmutovih i antimonovih stu- pia radi proizvoenja termoelektri- citela termobarometar (gr. thermos topao, barys teak, metron mjera, mjerilo) fiz. termometar s ljestvicom (skalom) podijeljenom na veoma male dijelove stupnja, slui za odreivanje tlaka zraka i za mjerenje visina (temelji termodinamika 1400 tcrmoluminescencija se na ovisnosti toke vrenja vode o tlaku zraka); hipsotermometar termodinamika (gr. therme toplina, dynamis sila) fiz. znanost o odnosima tophne prema mehanikom radu, znanost koja se bari odnosom izmeu toplinske i mehanike energije termoclcktricitet (gr. thermos topao, elektron) elektricitet izazvan ili pro- izveden toplinom tcrmoelektrina baterija fiz. v. ter- mo-stup tcrmoelement (gr. thermos topao, lat. elementum) fiz. ureaj za proiz- voenje termoelektriciteta (za tona mjerenja temperature do lfiOO "O termofagija (gr. thermos topao, fageo jedem) jedenje toplih ili vrelih jela termofeugoskop (gr. thermos topao, feugo bjeim, skopeo promatram) med. sprava koja pokazuje gubitak topline koe termofobijn (gr. thermos topao, fobos strah) med. strah od pokrivanja pri spavanju i od odijevanja u toplu od- jeu, kao tobonjih uzroka nekih bo- lesti termofon (gr. thermos Lopao, fone zvuk) instrument na kojem se proiz- vode tonovi toplinskim zraenjem termofonija (gr. thermos topao, fone zvuk) v. radiofonija termofor (gr. thermos topao, fero no- sim, donosim.) sprava za zagrijava- nje nekog dijela tijela (obino gu- mena vreica koja se puni toplom vo- dom ili se kovina zagrijava elektri- nom strujom) termo gen (gr. therme toplina, korijen gen- u znaenju proizvesti, roditi) ti- jelo koje proizvodi toplinu termogeneza (gr. thermos, genesis nastajanje) proizvoenje, stvaranje topline u ivom organizmu termograf (gr. thermos topao, grafo biljeim) naprava, za automatsko bi- ljeenje temperature termografija (gr. thermos, grafo bi- ljeim) grafiko prikazivanje promje- na temperature, osobito temperatu- re krvi kod oboljelih od groznice termogrnm (gr. thermos topao, gram- ma crte) crte koji se dobije na ter- mografu termohigroskop (gr. thermos topao, hvgros vlaan, skopeo promatram) fiz. ureaj koji pokazuje apsolutnu koliinu vlage u zraku termohipsometar (gr. thermos topao, hypsos visina, metron mjera, mjerilo) fiz. v. termobarometar termokauter (gr. thermos topao, kau- ter izgara) med. upalj instrument napravljen od platine kojim se spa- ljuju oboljela mjesta na tijelu (npr. bradavice) i zaustavlja krv termokemija (gr. thermos topao, che- meia) znanost 0 odnosima izmeu tophne i kemijskih pojava, tj. o top- linskim pojavama koje nastaju pri kemijskim zbivanjima termokroienn (gr. thermos topao, chroia boja) koji propusta samo neke vrste toplinskih zraka, samo djelo- mino dijaterman termokroza (gr. thermos topao, chro- ma boja) fiz. svojstvo nekih boja da proputaju samo neke vrste toplin- skih zraka termolabilan (gr. therme toplina, lat. labilis nepostojan.) nepostojan na to- plini termolampa (gr. thermos topao, njem. Lampe.) pe koja istodobno zagrijava, osvjetljava i pokree strojeve termoliza (gr. thermos topao, Ivsis raz- gradivanje) kem. razgraivanje ke- mijskih spojeva putem zagrijavanja termologija (gr. thermos topao, logia znanost) znanost o toplim mineral- nim izvorima termoluminesceneija (gr. thermos to- pao, lat. luminescentia svijetljenje) svijetljenjo zagrijanih tijela termomagne ti zam 1401 temo termomagnetizam (gr. thermos to- pao. Magnes magnet) magnetizam uzrokovan zagrijavanjem termometar (gr. thermos topao, me- tron mjera, mjerilo) fiz. toplomjer, naprava za odreivanje ili mjerenje temperature; CeLzijusov ili centezi- malni termometar podijeljen je na 100 c ; maksimalni termometar slui za odreivanje najvie, a minimalni termometar za odreivanje najnie temperature; usp. kaloriinetar termometrijn (gr. thermos topao, me- tria mjerenje) 1. fiz. dio znanosti o toplini koji se bavi odreivanjem ili mjerenjem temperature; 2. med. upo- raba termometra za mjerenje tem- perature, osobito temperature tijela kod l>olesti termometrograf (gr. thermos topao, metron mjera, mjerilo, grafo biljeim) termometar za mjerenje najviih i najniih temperatura zraka; takoer: naprava koja na papirnatoj vrpci au- tomatski biljei sve promjene u tem- peraturi zraka (termograf) termomotor (gr. therme toplina, lat. motor pokreta) teh. stroj koji radi pomou topline termomultiplikator (gr. Lhermos to- pao. lat. multiplicator umnoitelj) fiz. v. termo-stup termonuklearan (gr. thermos topao, lat. nuclearis koji se lie jezgre, jez- greni) fiz. koji je u vezi s razvijanjem topline koja nastaje pri razbijanju atomske jezgre termopenetracija (gr. therme toplina, lal, penetratio prodiranje) med. me- toda lijeenja elektrinom strujom visoke frekvencije a niskog napona, npr. lijeenje krvnog tlaka, reuma- tizma i dr. termoplegija (gr. thermos topao, plege udarac) med. toplinski udar termopodi j (gr. thermos topao, pus gen. podos noga) sprava za parenje nogu termos-boca (gr. thermos, njem. Fla- sehe boca) v. termosica termosica (gr. thermos topao) posuda ili boca (De\varova boca) s dvostru- kim staklenim stijenkama u metal- nom ih konom oblogu, zbog dobre izolacije dugo uva sadraj od hla- enja ili zagrijavanja; termos-boca termosifon (gr. thermos topao, sifon cijev) naprava za zagrijavanje stakle- nika pomou cijevi u kojima tee to- pla voda termoskop (gr. thermos topao, skopeo promatram) fiz. instrument za poka- zivanje razlika u temperaturi tijela bez tonog mjerenja termostabilan (gr. thermos topao, lat. stabilis postojan) postojan na toplinu termostat (gr. thermos topao, istemi stavim, postavim) ureaj za automat- sko odravanje topline termostatika (gr. thermos topao, sta- tike) znanost o odravanju toplinske ravnotee termoterapija (gr. thermos topao, the- rapeia lijeenje) lijeenje toplinom (toplim kupkama, toplim zrakom i dr.) termotian (gr. thermotes toplina) koji je nastao zbog topline, koji je uzro- kovan toplinom termotika (gr. thermos.) znanost o to- plini termotropizam (gr. thermos topao, trope okretanje) biol. utjecaj topline na kretanje niih organizama; svoj- stvo protoplazme da reagira na top- linu terna (lat.) trojni prijedlog, tj. predlau se trojica ternaran (lat. ternarius.) od tri, trojni; trostruk; usp. binaran; ternami pe- riod geol. tree i najmlae doba u razvoju Zomljine kore t e mo (tal. erno, fr. teme) u tomboli: tri broja (numere) izvuena u istom redu, trei dobitak terno-vuna 1402 tertius terno-vuna (fr. ternaux) vrsta fino vune (naziv po imenu jednog francuskog uzgajivaa ovaca) teromorfan (gr. ther gen. theros ivo- tinja) 1. slian ivotinji, oblika ivo- tinje (teromorfni su. npr., bogovi sta- rih Egipana); 2. slian ivotinjskim tvorevinama i osobinama, npr. ilja- sto uho; usp. antropomorfan teromorfija (gr. tlier gen. theros ivo- tinja, morfe oblik) v. teriomorfija teropodi (gr. ther gen. theros divlja ivotinja, zvijer, pus gen. podos noga) mn. geol. okaminski (fosilni) veliki gmazovi iz skupine dinosaura, sliili guterima i klokanima teror (lat. terror) uas, strah, strah i trepet; vladavina zastraivanjem, strahovlada: politiko nasilje terorist (lat. terror uas, strah) pristaa vladavine zastraivanjem; pristaa onih koji misle da e individualnom akcijom, pojedinanom radnjom za- straivanja (ubojstvima i si. istak- nutih osoba suprotnog shvaanja i rad) doi do ostvarenja svojih poli- tiko-socijalnih ciljeva teroristiki (lat. terror uas, strah) koji zastrauje, zastraujui, nasilniki; teroristika akcija djelovanje onih ko- ji bi htjeli da zastraivanjem (pri- jetnjama, ubojstvima i si.) dodu do ostvarenja svojih politiko-socijalnih ciljeva terorizam (lat. terror uas, strah) vla- davina zastraivanjem, nain vlada- nja ulijevanjem straha i nasiljem; politika borba putem pojedinanog terora terorizirati (lat. terror uas, strah, fr. terroriscr) ispunjavati, strahom, za- davati strah i trepet, zastraivati; vladati pomou zastraivanja i na- silja; nasilno sprjeavati slobodu mi- ljenja terpc (niz.) mn. umjetni breuljci u niz. pokrajini Friziji koji slue stanov- nitvu kao utoite od poplava terpentin (gr. terehinthos) kem. te- kua smola ili smolasto ulje koje se prvobitno dobivalo od terpentinskog drveta na Cipru; dobiva sc i od dru- gih etinjaa, ali po vrijednosti zao- staje; destilacijom terpentina s vode- nim parama ili bez njih dobiva se terpentinsko ulje, a u retorti ostane smola kolofonij terpodion (gr. terpo veselim, ode pjes- ma) glaz. instrument koji proizvodi tonove frule, roga i fagota Terpsihora (gr. Terpsi-chora) ona koja voli plesati; mit. jedna od devet mu- za, muza plesa i zbornog pjevanja; astr. asteroid otkriven 1S64. terra di Siena it. tera di Sijena (tal.) sijenska zemlja, jedna vrsta smee- crvene akvarel boje terra ineognita it. tera inkognita (lat.) nepoznata zemlja; pren. to je za njego, terra ineognita ona nema ni pojma o tome terra rossa (lat.) geol. crvenica, neoto- pivi ostatak u obliku crvene gline koji ostaje pri otapanju vapnenca u kra- kim predjelima; skuplja se u dolina- ma i vrtaama i predstavlja gotovo jedino plodno zemljite u kru (kra- u) terre-a-terre it. tor-a-ter (fr.) jah. ga- lop u kratkim i veoma niskim sko- kovima kod kojega konj istodobno obje prednje noge die pa sputa tertib (tur.) 1. red, raspored; 2. tipo- grafski slog; 3. format knjige; 4. lije- niki recept tertio it. tercio (lat.) tree tertium non datur it. tercijum non datur (lat.) tree ne postoji, treega nema (sluaja, naina, izlaza) tertius (lat.) prid. trei (po redu); per tertium it. per tercijum (lat.) preko nekog treeg, npr. zavriti posao; ter- tius ga ude ns it. tercijus gaudens (lat) trei koji se veseli (kad sc dvo- jica svaaju); tertius interucniens it I Terzit 1403 testis tercijus intervenijens (lal.) trei koji posreduje, posrednik Terzit 'gr. Thersites) po dui i tijelu najruniji ovjek u grkoj vojsci pod Trojom (razrok., hrom i grbav), na zlu glasu po svom poganom jeziku, Odisej ga je tukao, a Ahil. zbog kle- vete, ubio; pren. klevetnik, ovjek drzak i pogana jezika tesarotipija nain upisivanja imena, slova i dr. na zemljovide i planove pomou kotaia s abecedom (naziv po izumitelju, Talijanu Angelu Tcs- saru) tesnurirati (gr. thesaurizo skupljam, nagomilavam) v. tesaurizirati tesaurizacija (lat. thesaurisatio) skup- ljanje novca, gomilanje novca tesaurizirati Gat. thesaurisare) skup- ljati novac, gomilati blago, novac tesaurus (gr. thesauros blago; riznica) blago, dragocjenosti; riznica; "rizni- ca znanja" (lat. thesaurus eruditi- onis) naslov velikih rjenika, jezi- nih zbornika i si. teselaran (lat. tissellarius kockin, koji pripada kocki, tessella kockica; mn- zaini kameni) kockast, u kocka- ma; iskockan teselirati (lat. tessella kockica) raditi u moz;iiku teseralni (gr. tcsseres etiri) koji ima oblik kocke, kockast tesmotet (gr. thesmotheles) zakono- davac tespijada (gr. Thespis) kazalini do- gadaj: pria ili pustolovina iz kaza- linog ivota, glumaki poslovi Tespis (gr. Thespis) Alenjanin, suvre- menik Solonov, izveo 534. pr. n. e. prvu tragediju, dodavi starim dio- nizijskim zborovima i jednog glumca koji je govorio sa zborom, zbog ega se smatra utemeljiteljem tragedije; svoja djela prikazivao je na jednim kolima; otuda: TvpLsova kola putu- jua pozornica test (engl. test, lat. testari svjedoiti, posvjedoiti) 1. pokus, proba test (lat. testum zemljana zdjela; peka) 2. kem. plitka i okrugla posuda od nezapaliive gline za vrenje pokusa Test. kratica za testament testa (lat. testa ljuska, ahura) bot. sje- mena ahura, sjemenica testament (lat. testamentum) 1. po- sljednja volja, oporuka; per lestamen tum (lat.) putem formalne oporuke; 2. zavjet, naziv za dva dijela Biblije: Stari i Novi zavjet testamentar (lat. testamcntnrius) prav. izvritelj posljednje volje, oporuke testamentarni (lat. testamentarius) oporuni, koji se tie oporuke testantibus actis it. testantibus aktis (lat.) prav. prema svjedoenju akata, kao to se vidi iz spisa testat (lat. testatum) svjedodba, po- tvrda, dokaz testato (lat. testato) prav. s ostavljenom oporukom (umrijeti) te st a tor ( l at) onaj koji ostavlja opo- ruku, oporuitelj testatoran (lat. testatoriua) koji se tie volje oporuitelj a, koji je prema volji oporuitelj a testera (tur.) pila testifikacija (lat. testificatio) svjedo- enje, posvjedoenje, dokazivanje svjedocima testikul (lat. testiculus) anat. sjemenik, jaje, mudo testimonij (lat. testimonium) svjedod- ba, potvrda testirati (lat. testari svjedoiti, posvje- doiti; oporuiti, napraviti oporuku) opor uiti, u pisanom obliku izraziti svoju posljednju volju, napisati opo- ruku; potvrditi uredno pohaanje sveuilinog predavanja (potpisom profesora u upisnici) testis (lat testis svjedok) svjedok; anat. sjemenik, jaje, mudo, muka spolna lijezda ("svjedokom" je nazvana zbog testis classicus 1404 tetraiema loga to se nekad pri svjedoenju, umjesto prisege, stavljala ruka na taj dio tijela, jer su oplodni organi sma- trani simbolom boanske moi); tts- tes singuli (lat.) prav. v. singularitas testium testis classicus it. testis klasikus (lat.) prav. vjerodostojan svjedok testitis (lat. testiculus mudo) med. upala sjemenika 'jaja, muda) testudo (lat. testudo kornjaa) med. kornjanik (izraslina na glavi i ko- ljenu}; vrsta zavoja koji se stavlja na povrijeeno koljeno tetanijn (lat. tetanus intermittcns) med. poglavito mladenaka bolest, ali se javlja i kod trudnica, dojilja, pi- janaca i dr.; sastoji se u bolesti ivaca u obliku tekih i dugotrajnih greva (tetanske kontrakcije miia) u si- metrinim dijelovima tijela, osobito gornjim ekstremitetima tetanski (gr. tetanos napet) ukoen, zgren tetanus (gr. tetanos napetost, od teino napnern) med. grevito stezanje, ko- enje miia, zli gr (veoma opasna zarazna bolest iji se uzronici nala- ze u stajskom gnju. zemlji, praini i dr.) tetartea (gr. tetartos etvrti) med. e- tverodnevna groznica tte-a-tto it. tet-a-tet (fr.) 1. tajni sa- stanak, razgovor nasamo, u etiri oka; 2. poivaljka sa dva sjedala; 3. pribor za aj za dvije osobe Tctida (gr. Thetis) mit. nimfa, ena Pelejeva. mati Ahilova, kojega je ui- nila neranjivim okupavi ga u Stik- su, osim u petu za koju ga je pri kupanju drala; astr. asteroid ot- kriven 1SF2. tetovirati (engl. tattoo, tahitski tatan) ukraavati kou urezivanjem (uba- danjem} ara i figura u boji tetra- (gr. tetra) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: etiri tetradaktilan (gr. tetra, daktjios prst) s etiri prsta, etveroprst tetradinamija (gr. tetra, dvnamis sila, snaga, mo) mn. bot. XV. klasa u Lin- neovom sustavu: biljke s hermafro- ditnim cvjetovima koji imaju est pranikih nila, od kojih su etiri due (monije) od ostalih dviju tetraedar (gr. tetraedron, tetra etiri, edra osnova) geom. tijelo omeeno s etiri sukladna istostranina troku- ta (jedno od pet pravilnih geomet- rijskih tijela: tetraedar, heksaedar, oktaedar, dodekaedar, ikosiedar) tetraetija (gr. tetraetia} razdoblje od etiri godine tetrafarmakon (gr. tetra, farmakon lijek) med. lijek napravljen od etiri tvari tctrafilan (gr. tetra, ^Vllon list) bot. koji ima etiri aina listia tetraginija (gr. tetra etiri, gyne ena) mn. bot. etvrti red u klasama I XIII Linneovog sustava: biljke iji cvjetovi imaju etiri stupia tetragon (gr. tetra, gonia kut) geom. etverokut tetragonalan (gr. tetra etiri, gonia kut) etverokutni; min. tclragonalni sustav sustav kristahziranja u kojem su tri osi pod pravim kutovima, od kojih su dvije bone osi jednake, a vertikalna (uspravna) je razliite du- ljine tetragonizam (gr. tetra, gonia kut) v. kvadratura tetragramaton (gr. tetra, gramma slovo) rije od etiri slova, osobito ime Boga, koje se u mnogim jezicima sastoji od 4 slova, npr.: gr. (Theos), lat. (Deus), fr. (Dieu), p. (Dios), njem. (Gott) i dr. tetrakord (gr. tetra, ehorde ica, stru- na) glaz. instrument s etiri ice; akord izveden na etiri ice tetraiema (gr. tetra, lemma postavka) log. hipotetian zakljuak koji se tetralogij a 1405 Teutonci sastoji od etiri suda ili etiri pre- mise tetralogija (gr. tetra, logos rije, govor; pria) etiri drame spojene u jednu cjelinu, tj. tri tragedije (trilogija) i jedna salirska igra (kod starih Grka) tetrametar (gr. tetra, metron mjera, mjerilo; metar) metr. stih od etiri me- tra (jednostavna ili dvostopna), odno- sno etiri stope, s cezurom u sredini tetrandrija (gr. tetra, aner, andros o- vjek, mu) mn. bot. IV. klasa u Lin- novom sustavu: cvjetovi s etiri jednako duge pranike niti tetrnpctalan (gr. tetra. petalon list) bot. koji ima etiri latice Tetrapla (gr. tctraplus etverostruk) etverostruka, tj. na etiri jezika pre- vedena Biblija, usporedno tiskanje etiriju razliitih grkih prijevoda Starog zavjeta tetrapodi (gr. tetra, pus gen. podos noga) mn. zool. etveronoci (opi na- ziv za kopnene kraljenjake koji imaju dva para nogu) tetrapodija (gr. tetra, pus gen. podos noga; stopa) metr. stih od etiri jed- nostavne stope tetrapodoliti (gr. tetra, pxis gen. podos noga, lithos kamen) mn. geol. oka- mine ctveronoaca tetraporiologija (gr. tetra, pus gen. podos noga. logia znanost) zool. zna- nost o etveronocima tetrapteri (gr. tetra, pteron krilo) mn. zool. etverokrilci, ivotinje sa po dva para krila tetrnrh (gr. tetrarehes) vladar koji vla- da etvrtinom neke zemlje, npr. Pale- stine (u starom vijeku) tetrarhat (gr. tetra, areho vladam) vla- davina i dostojanstvo tetrarha, dio zemlje kojim 011 upravlja tetrarhija (gr. tetrarehia) v. tetrarhat tetrasilabian (gr. tetra, syllabe slog) gram. koji ima etiri sloga, etve- rosloni tetraspermian (gr. tetra, sperma sje- me) zool. koji ima etiri sjemene sta- nice tetrastih (gr. tetra, stichos red; stih) pjesma od etiri stiha; strofa od eti- ri stiha tetrastilnn (gr. tetra, stylos stup) ar- hit. graevina s etiri stupa tetrastrofa (gr. tetra, strofe kitica) pjesma od etiri strofe, kitica tetratcizam (gr. tetra, theos bog) vje- rovanje da postoje etiri boga tetrern (gr. tetreres) starogrka laa 3 etiri reda veslakih klupa koje se nalaze jedne iznad drugih; koristila se za prijevoz vojnika ili kao ratna lada tetripon (gr. tethrippon) etveropreg. zaprega od etiri konja; kola sa za- pregom od etiri konia tetrivnn (perz. tahti revan "hodaiue prij estolje") nosi Ij k a teurg (gr. thcurgos) udotvorac, vidov- njak, priziva duhova teurgija (gr. theurgia ini, arolije) sposobnost stvaranja uda. vidovitost teutoman (lat. Teutones, Tcutoni ime jednog starog germanskog naroda. Nijemci, gr. mania pomama, strast, ludilo) oboavatelj svega to jc nje- mako teutoman (lat. Teutoni, gr. mania strast) oboavatelj svega to je ger- mansko (njemako) teutomanija (lat. Teutoni, gr. mania strast) oboavanje svega to je ger- mansko, tj. njemako (po Teutonima, germanskom plemenu na Baltikom moru, koje je 102. g. pr. n. e. s Cim- brima upalo u junu Francusku) teutomanija (lat. Teutoni, Teutones. gr. mania pomama, strast, ludilo) oboavanje svega to je njemako Teutonci (lat. Teutoni, Teutones) ger- mansko pleme na Baltikom moru, poznato po svojim borbama s Rim- ljanima, 103. g. pr. n. e., udruilo se teutonizam 1406 tifozan s Cimbrima, a 102. g. potpuno ih po- razio rimski vojskovoa Marije teutonizam (lat. Teutom, Teutones) ouevljenost svim io je njemako teutonski (lat. Tcutonicus germanski) koji se tie Teutonaca, staroniema- ki Teutonski red Njemaki viteki red; viteka organizacija nastala u oha kriarskih ratova u Izraelu, kasnije prenesena u Europu teza (gr. thesis stavljanje, postavljanje; postavka) postavka, tvrdnja, tvre- nje; fil. u dijalektici: prvi lan trijade (usp. antiteza, sinteza); postavka ko- ju treba dokazati; pismeni uradak kao uvjet za polaganje doktorskog ispita (doktorska disertacija); metr., glaz. sputanje glasa, nenaglaeni dio takta (supr. arza) Tezej (gr. Theseus) mit. jedan od naj- veih junaka starogrke mitlogije, sin Egejev, atenski kralj: poto je, uz Arijadninu pomo, ubio na Kreti Mi- notaura i pobjegao iz labirinta, vratio se u Atenu i ujedinio atike opine u jednu dravu s prijestolnicom Ate- nom; osim toga, Tezej je pobjednik nad amazonkama, sudionik u pohodu argonauta, u kalidonskom lovu, u borbi protiv kentaura i dr. tezga (tur. tezgah) trgovaka klupa; pult, "tand"; pren. sporedna zarada (osobito glumaka) tezmof ori j a (gr. thesmoforia) staro- grke sjetvene svetkovine u ast bo- ice De metre tezmotet (gr. thcsmos zakon, obiaj, thetos postavljen) zakonodavac Th kem. kratica za lorij theatrum anatomicum it. teatrum anatomikum (lat.) anatomska dvo- rana theatrum mundi it. teatrum mundi (lat.) kazalite svijeta, malo kazalite u kojem se prikazuju predjeli, gra- dovi i dr. s pokretnim slikama thirty it. terti (engl.) port, u tenisu: stanje kad igra postigne trideset bodova Ti kem. kratica za titan Tiamat mit. babilonsko-asirska boica; mrana pramajka, personifikacija praoceana, tame i kaosa Ti ber (lat. Tiberis) rijeka na kojoj lei grad Rim Tibet 1. najvei planinski kraj na svi- jetu, u junom dijelu sredinje Azije; 2. tibet trg. vrsla veoma finih gustih vunenih tkanina; janjea krzna s bi- jelim kovricama tibia (lat.) anat. goljenica, golijen tibibijalni (lat. tihialis) anat. goljenini tiflitis (gr. tyflos slijep) med. upala sli- jepog crijeva tiflologija (gr. tvflos slijep, logos rije, govor) znanost o sljepoi i slijepima tiflotipografija (gr. tyflos slijep, tvpos otisak, grafo piem, biljeim) ispup- eni. reljefni tisak za slijepe tifloza (gr. tyflosis osljepljenje, sljepi- lo) med. sljepilo tifoftalmija (gr. tyfos, oflhalmos oko) med. epidemina tifusna upala oiju,, ona kuga tifoid (gr. tyfos, eidos oblik) med. laki tifu.s tifoidan (gr. tyfos, eidos oblik) med. slian tifusu. sa znacima tifusa tifomanija (gr. tvfos, mania ludilo) med. ludilo praeno zagluhnuem tifon (gr. tyfon vihor, ar. Lufan, kin. taifung) vru i veoma opasan juni vjetar u kineskim vodama, osobito u velikom Indijskom moru i du june i istone kineske obale, pue od srp- nja do studenog; tajfun tifotoksin (gr. tyfos, toxon otrov) med. tifusni otrov tifoz (tal. tifoso) fanatian, zanesen portski navija tifozan (lat. tvphosus) med. tifusni, koji pripada tifusu; slian tifusu tifus 1407 timbrofil tifus (gr. tyfos para, dim; vrsti bolesti po Ilipokratu) med. crvena vruica, akutna zarazna bolest koju uzrokuju posebni bacili pravei u tankom cri- jevu irie (abdommalni ili trbuni tifus), poinje jakom glavoboljom, vi- sokom temperaturom, umorom, za- tvorom, zatim proljevom, i traje 4 6 tjedana; egzantematini tifus pje- gavi tifus (v. egzanieinatian); ly- phus, febris recurrens ili tifoidna groznica it. tifus, febris rekurens (lat.) povratni tifus. povratna groz- nica tigar (gr. tigris, lat, tigris) zool. velika zvijer iz porodice maaka tigmotropizam (gr. thiggano dotiem, dodirujem, tropos okret) biol. v. pod tropizam tihizam (gr. tyche sudbina, srea) fil. nauavanje o vladavini sluaja i sre- e u svijetu tyade (gr. thyades) mn. mit. v. menade tijara (gr. tiara) 1. raskona kapa sta- roperzijskih kraljeva, slina turba- nu; 2. trostruka papina kruna, kao simbol papine sveenike, pastirske i uiteljske vlasti tik (fr. tic) grizenje jasala (kod konja); grevito trzanje lica; grevit, nenor- malan pokret miia ili nekog or- gana; udna, smijena navika, ud- ljivost tik-drvo (engl. teack. dravid. theka, tek- ka) tamnosmede, teko, veoma tvrdo indijsko drvo od kojega se grade lade, tek-drvo tiker (engl. ticker) telegrafski ureaj, teleprinter tiket (engl. ticket) listi, cedulja, biraki listi; ulazna karta, ulaznica, eljez- nika karta, vozna karta i si. tiketiran (fr. tiquete) iaran pjegama, pjegav tiki (austral.) divovski drveni ili kameni kip nekog boga ili pretka u Oceaniji; usp. Kon-Tiki tikset (eng. thickset) trg. vrsta teke manesterske tkanine tikula (tal. ticola) cigla, opeka til (fr. tulle) laka, rijetka i prozirna tkanina od najfinijeg svilenog ili pa- munog konca (nazvana po fran- cuskom gradu Tulle, gdje su jc naj- prije poeli izraivati) tilberi (engl. tilbury) lake otvorene en- gleske dvokolice s jednim konjem i dva sjedala tilda (p. tilde crtica) 1. u gramatikoj terminologiji: valovita poloena crtica ( - ) na slovu n (n). to znai da ga treba itati kao nj (npr. u p. senor ita se senjor); 2. u rjenicima znak za ponavljanje rijei (npr. kod rijei izgubiti stavlja se -, umjesto da se rije ponovi, - glavu = izgubiti glavu) Tilerije (fr. Tuileries) nekadanji dvorac u Parizu, izgraen 1564. na mjestu gdje su dotle bile ciglane (tuileries), od Luja XVI. rezidencija francuskih kraljeva i careva; spaljena za vrije- me Parike komune (24. V. 1871.); tilerijski kabinet francuska vlada tilia (lat.) bot. lipa Tili Eulcnspicgel it. Til Ojlcnpigl (njem.) junak velikog broja starih njemakih narednih pria o raznim podvizima jednog lukavca, njemaki Petrica Kerempuh tiloma (gr. tyloma) med. ulj tilotian (gr. tvlotos) med. uljevit, nauljan tiloza (gr. tyloo dobivam uljeve) med. zadebljalost koo, uljevitost, nau- ljenost tim (engl. team) port, momad, skupina igraa koja nastupa kao cjelina, npr. "nogometni tim" timbar (fr. timbre) glaz. boja tona, gla- sa, zvuka timbrofil (fr. timbre marka, gr. filos prijatelj, ljubitelj) skuplja potan- skih maraka; filatelist timbromanijn 1408 tip timbromanija (fr. timbre timbre mar- ka, gr. mania pomama, strast, ludi- lo) strast za skupljanjem potanskih maraka timetian (gr. time vrijednost) fil. koji priznaje naim osjeajima neku pod- rcdcnu vrijednost kao osnovu naih voljnih odluka timitis (gr. thymos majina duica) med. upala prsne lijezde timokracija (gr. timokratia ustav ija je osnova ast Platon, ili imetak Aristotel) vladavina bogataa, ob- lik drave kojem .se politika pra- va daju i odmjeravaju prema visini imetka timologija (gr. time vrijednost, logia) fil. nauavanje o vrijednostima, teo- rija vrijednosti Timon (gr. Timon) ime jednog Atenja- nina, suvremenika Sokratovog i glav- nog junaka Shakespeareove drame ' Timon Atenjanin" koji je, razoarav- i se u prijatelje, postao ovjeko- mrzac; pren. ovjekomrzac, mizan- trop timonski (gr. Timon) zlovoljan, mizan- tropski timopatija (gr. thvmos dua, pathos patnja) duevna patnja, duevni po- remeaj timor osa mente it. timorozamente (tal.) glaz. v. timoroso ti moroso it. timorozo (tal.) glaz. pla- ljivo, tiho timpan (gr. tympanon bubanj) 1. arhit, koritasto udubljenie u zidu u kojem se nalazi kakav kip i si,; trokutan, reljefima ukraen prostor iznad pro- zora i vrata; 2. anat. bubanjska opna (u uhu) timpani (gr. tympanon runi bubanj, tal. timpani) glaz. v. pauke timpanitian (gr. tympanon runi bu- banj) med. bubnjast, napuhan, na- dut; koji potmulo iei, potmulog zvu- ka timpanitis (gr. tyrnpanon runi buba- nj) med. napuhanost trbuha zbog pli- nova timpanizam (gr. tvmpanon runi bu- banj) med. napuhanost trbiiha zbog plinova timus (gr. thymos majina duica) 2. anat. prsna lijezda (zbog slinosti S cvjetnim glavicama timijana, maji- ne duice) timus (gr. thymos) 1. srce, dua; strast, gnjev; med. suhi kaalj tinea (lat.) zool. moljac; med. krasta tinel (tal.) blagovaonica ting (kin.) vrtna kuica tingl-tangl (njem. Tingeltangel) zaba- vite najnie vrste, lo kabaret tingltangl (njem. Tingeltangel.) kavana s pjevaicama, kabaret najnie vrste tingul (tol. tingolo) paprika od peradi tinkal (malaj. tingkal) kem. naziv za boraks u sirovom stanju tinktura (lat. tingere bojiti, obojiti, tinc- tura bojenje, bojadisanje) tekua bo- ja; bojenje, bojadisanje; u heraldici: heraldine boje; farm. otopina neke tvari, ekstrakt iz biljnih ili ivotinj- skih tvari, obino pomijeana s al- koholom ili eterom tinta (tal.) tekua boja; tekuina u boji za pisanje, crnilo ti nti nabul a (lat. tinLinnabula) mn. zvonca 3 razliitim zvukom na koji- ma se, kod orgulja, izvodi zvonjenje tip (engl.) 2. mig, nagovjetaj, potajna obavijest o mogunosli uspjeha u emu (npr. na burzi) tip (gr. typos otisak; oblik; lik; uzor) 1. otisak, slika; uzor, uzorak, obrazac; pra&Wca koja sadri u sebi sve bitne oznake nekog broja ili niza slika; ka- rakterni, opi oblik, osoba konven- cionalnog karaktera, karakteristian primjerak nekog roda, neke vrste; pren. osobenjak; prepredeniak. po- kvarenjak; sumnjiv ovjek tip-top 1409 tiranizirati tip-top (engl.) neto najbolje, najotmje- nije, kruna ega tipfeler (njom. tippen dirnuti, kucnuti, tipkati, Fehler pogrjeka) pogrjeka u pisanju na pisaem stroju tipian [gr. typos) koji pripada jednom tipu, koji predstavlja neto ope i mnogima zajedniko, uzoran, bitan, znaajan, karakteristian; koji se u odredeno vrijeme vraa, periodian (za bolesti): tipian broj onaj koji se upotrebljava tipik (gr. tvpos nacrt) kod pravoslava- ca: 1. crkveni ustav, knjiga koja za Sva vremena odreduje kako treba vr- iti bogosluje preko godine i kada se to ita i pjeva na bogosluju; pravil- nik o ivotu monaha u samostanima tipika (gr. tvpos nacrt) v. tipologija tipizirati (gr. typos otisak; uzor. uzo- rak) srediti (ili: sreivati) po tipovi- ma, tj. po vrstama ili klasama, npr. izraenu robu tipkaica (gr. typos otisak) pisaiea na pisaem stroju tipograf (gr. typos otisak, grafo piem, biljeim, crtam, slikam) tiskar, slo- voslagar, slagar tipografija (gr. typos Otisak, grafo piem, biljeim, slikam) tiskarska vjetina, tiskarstvo; tiskara tipokonian (gr. typos otisak, konos stoac) u obliku stoca, stoast ti pokromi j n (gr. typos otisak, chroma boja) tiskanje u boji tipoliti (gr. typos otisak, lythos kamen) mn. kamenje na kojem se vide otisci drugih tijela tipolitogrnfija (gr. typos Otisak, lythos kamen, grafo piem, crtam) tiskanje na kamenu tipolog (gr. typos, logos) poznavatelj tipova, prouavatelj tipova tipologij a (gr. typos, logia) znanost o tipovima; teorija po kojoj su dogadaji u St. zavjetu sluili kao uzor onima to su sastavljali Novi zavjet tipometar (gr. tvpos otisak, lik, me- tron mjera, mjerilo) sprava za tono mjerenje obujma tiskarskih slova ti pometri j a (gr. tvpos, metria mje- renje) vjetina slaganja i tiskanja zemljovida kao to se slau i tiskaju knjige ti poskop (gr. tvpos otisak, lik. skopeo promatram) opt. kaleidoskop koji ne pokazuje samo zvjezdaste likove, ne- go njegovi likovi slue kao uzorci za crtanje uzoraka tipotelegraf (gr. typos otisak, tele na daljinu, u daljini, grafo piem, bi- ljeim) telegraf koji odmah pie rijei hrzojava tipotet (gr. typos otisak, tithomi me- em) slovoslagar tipski (gr. tvpos) v. tipian tipus (gr. typos) v. tip tir-fon (fr. tire-fond) kir. svrdlo za vr- enje trepanacije; drveni vijak za pri- vrivanje drvenih pragova tir-tet (fr. tire-teto) kir. klijeta za va- enje glave djeteta (kod poroaja) tirada (fr. tirade) ret. podue mjesto u nekom govoru koje se izgovori bez prekidanja, bujica rijei; govorancija, prazno govorenje; glaz. v. pasa tiraden (gr. thyreos tit, duguljast e- tvrtast tit) s mlijenim eerom osu- eni ekstrakt ovje titnjae; slui emu i tireoidin tiran (gr. tvrannos) v. tiranin tiranija (gr. tyrannis) vladavina i vlast tiranina; vlast do koje sc dolo neza- konitim i nasilnim putem; pren. su- rovost. ugnjetavanje, zlostavljanje tiranin (gr. tvrannos, lat. tyrannus) 1. prvobitno, u starom vijeku: vladar, kralj, svaki samovladar u dotle slo- bodnoj dravi koji je prevratom doao do vlasti: 2. danas: nasilnik, muite- lj, ovjek koji bezobzirno sprovodi svoju volju tiranizirati (gr. tvrannos, fr. tyran- niser) postupiti surovo, nasilniki, sa- tiranski 1410 Tirtcj movoljno, bezobzirno; zlostavljati, muiti tiranski (gr. tyrannikos) nasilniki, nasilan, surov, nemilosrdan, bezob- ziran, samovoljan, despotski tiranja (p. tirana) panjolska pjesmica od etiri stiha koja se pjeva uz ples; vrsta panjolskog narodnog plesa u 3/4 taktu tirasa (fr. tirasse) etvrtasta mrea za hvatanje jarebica, prepelica, eva i dr. plia tirata (tal.) v. tirada tiraa (fr. tirage) tisk. tiskanje; otisnuta stvar, broj primjeraka koji sc tiska- ju (lista, knjige), naklada tirbuon (fr. tire-bouchon) 1. vadiep; 2. kovrice, uvojci tir par les cheveux it. tiro par le ve (fr.) pritegnut za kosu, tj. nepri- rodan tireofima (gr. thyreos tit, fvma izras- lina) med. oteklina titnjae tireoidektomija (gr. thyreoeides ti- tast, thvreos tit, eidos oblik, ektome izrezivanjc) kir. odstranjivanje tit- njae tireoidin (gr. thyre<eides titast) farm. osuena ili u prah izmrvljena tvar telee ili kopeve tiroidne lijezde, titnjae; upotrebljava se u organo- terapiji protiv guavosti, debljine. Ba- zedovljeve bolesti i dr.; usp. tiraden tireoiditis (gr. Lh.vreos tit, eidos oblik) med. upala titnjae tireonkus (gr. Lhyreos tit, onnkos ma- sa) med. oteklina titnjae; gua tireotomija (gr. thvreos tit, tome re- zanje) med. rezanje (ili: razrezivanje) tiLasie hrskavice (Adamove jabu- ice); takoer: operativno odstranji- vanje gue tirer les marrons de feu it tiro le maron di fe (fr.) vadili kestenje iz vatre tireuza (gr. thyreusis sirenje, pravlje- nje sira) med. stvaranje sira, usi- ravanje mlijeka, posebice u elucu tirkiz (fr. turquoise, tal. turehese) min. dragulj lijepe modre boje i velike tvr- doe; najljepi dolaze iz sjev. Irana, v(x5inom okruglo, uglaani (naziv po tome to su prvi doneseni u Kuropu iz Turske) tiro (lat) poetnik u ratnoj vjetini, re- grut, novak, svaki mladi Rimljanin koji jc sa 17. g. bio proglaen sposob- nim za vojnika; pren. poetnik u po- slu, umjetnosti, znanosti tirocinij (lat. tirocinium) prvo vrijeme vojnike slube, prvi pohod u rat; go- dine uenja, godine egrtovanja; probni rad; udbenik za poetnike tirodan (gr. tyrodcs) sirast, usiren tiroidna lijezda (gr. thvreocides ti- tast, thyreos tit, eidos oblik, lat. glan- dula thyreoidea) anat, titnjaa (i- lama veoma bogat organ vrata, sadr- i jod koji izluuje neposredno u krv) tirojodin (gr. thyreos tit, lat. iodum jod) kem. spoj koji sadri jod i fosfor, ima ga u tiroidnoj lijezdi tiromant (gr. tyros sir, mantis pret- kaziva, gatalac) onaj koji gata u sir tiromantija (gr. tyros sir, manteia pretkazivanjc, gat inje) gatanje u sir, proricanje iz sira tironske note (lat. notae Tironianae) znaci za skraivanje rijei u steno- graf i starih Rimljana, prvi sustav stenografe (naziv po Marku Tuliju Tironu, rimskom znanstveniku i Ci- ceronovom ljubimcu, koji ih je izu- mio) tirotoksizam (gr. tvros sir, toxon ot- rov) med. trovanje sirom tiroza (gr. tyros sir) med. v. tireuza tirs (engl. tierce) engleska mjera za te- kuine. = 42 galona = 190,830 1 Tirtej (gr. Tyrtaios) grki elegijski pjesnik u VII. st. pr. n. e. koji je svo- jim ratnim pjesmama oduevljavao Spartance i pomogao im pobijediti Mesenjane; otuda, pren. tirtejski za- nosan, oduevljen, koji oduevljava ti-parherd 1411 titulus posessionis ti-parherd (njem. Tisch stol, Spar- herd tednjak; kuhinjski tednjak ija gornja metalna ploa nalikuje na stol tiler (njem. Tischler) stolar tileraj (njem. Tischlerei) stolarstvo, stolarski zanat; stolarska radionica tiri (hebr. tischri) prvi mjesec graan- ske. a sedmi crkvene godine kod i- dova; u tom je mjesecu pet velikih idovskih blagdana; odgovara naem rujnu i listopadu titnn (gr. Titan) 1. gorostas, div; 2. kem. element, atomska teina 47,90, redni broj 22, znak Ti, upotrebljava se u industriji elika, a njegovi spo- jevi za dobivanje utih porculanskih boja i zelenih boja za mazanje titannti (lat. titanium) kem. soli titan- ske kiseline; usp. titan 2. Titani (gr. Titan) mn. mit. prodolimp- ski rod bogova, estorica sinova Ura- na i Cleje, zbacili oca s prijestolja i zavladali Nebom, ali ih je brat Zeus, nakon ogorene borbe (titanomahije), svladao i bacio u Tartar, gdje ih u- vaju liekatonheiri, a njihovog vodu Atlasa osudio da na leima dri ne- beski svod titanit (gr. Titan. nastavak -ites) 1. min, veoma rairena ruda, ima je u eruptivnom kamenu i kristalastim krilievcima, silikat kalcija i titana: 2. vrsta jakog eksploziva titanomahija (gr. Titan, maehe borba) Zcusova borba s Titanima titi (fr.) aljiv naziv prijateljice parikih studenata, = grizeta titl one miti (njem. Titel ohne Mittel) "titula bez sredstava", podrugljiv na- ziv za neki visoki poloaj od kojeg nema nikakve dobiti titotelizam (engl. toetotal trozvenjaki, koji se sasvim suzdrava od alkohol- nih pia) naela i nain ivota trez- venjaka titr (fr. titre) titula; isprava; vrijednosni papir; finoa zlatnog ili srebrnog novca; stupanj finoe svile; kem. titr neke otopine teina tvari otopljene u odreenom obujmu otopljenog sred- stva titrirati (r. litrer) 1. sreivati, razvrs- tavati, sortirati; osobito: sortirati svilu po finoi, tj. s obzirom na teinu i duinu njezinih niti; 2. kem. odre- diti (ili: odreivati) teinu tvari otop- ljene u odreenom obujmu otapa- jueg sredstva titula (lat. titulus) 1. naslov, natpis (knjige, umjetnikog djela i dr.); 2. naziv, predikat, koji nekome pripada po njegovom staleu, poloaju ili zanimanju, poasno ime. npr. grof, barun, ekscelencija, gospodin, doktor itd.; 2. prav. pravni razlog, razlog po- stojanja nekog prava, uzrok, izgovor; quo titulo? it. kvo titulo? (lat.) s ka- kvim pravim razlogom?; titulo pleno ili toto (lat.) s punom ili potpunom titulom (na adresama); it. titulo pra- emisso titulo premiso (lat.) stavivi naprijed, tj. ispred imena, titulu titular (lat. titularius) onaj koji ima samo titulu, a ne i stvarni poloaj koji ona oznaava, Litulami titularni (lat. titularius) koji ima samo titulu, poasni, npr. titularni pred sjednik poasni predsjednik, tj. onaj koji ima samo taj naziv a ne obnaa dunost predsjednika; usp. titular titulatura (lat. titulatura) puni naslov; puni naziv, puna titula; oslovljava- nje slubenim ih poasnim imenom, tituliranje titulirati (lat. titulus natpis, naslov; po- asno ime, poasni naziv) dati titulu, nazvati slubenim ili poasnim ime- nom (pismeno ili usmeno) titulomanija (lat. titulus poasno ime, poasni naziv, gr. mania pomama, strast, ludilo) strast za titulama, po- mama za titulama titulus posessionis (lat.) prav. pravni temelj ili pravni poetak vlasnitva, tituskopf 1412 tokata pravni in kojim netko stupa, u prav- no vlasnitvo (npr. nekog imanja) tituskopf (njem. Titus Tit. Kopf glava) vrsta enske kratke frizure (prema jednoj bisti starorimskog cara Tita, 7981. n. e.) TI kem. kratica za talij tmetici (gr. tmelikos koji rastavlja, temno rastavljam) mn. med. lijekovi koji pomau rastapanje tmeza (gr. tmesis od temno rastavljam) gram. rastavljanje sloene rijei ume- tanjem druge rijei izmeu njezinih dijelova, npr.: "ako sam i bio", umje- sto "iako sam bio" tnetopsihiti (gr. thnetos smrtan, psy- che dua) mn. oni koji misle da je dua smrtna to (jap.) mjera za ito i tekuine u ja- panu = 18,039 1 To be or not to be it. tu bi or not tu bi (engl.) hiti ih ne biti (jedan od naj- poznatijih citata iz Shakespeareova Hamleta) toalet- {fr. toilctte, lat. tela tkivo, tka- nina; razboj) stol sa zrcalom i pri- borom za ureivanje pri oblaenju; ormari ili kutija s priborom za ure- ivanje; soba za oblaenje; soba za umivanje; nunik, zahod; en grande loilette it. an grand toalet (fr.) u sveanom odijelu; usp. toaleta toaleta (fr. toilette) odijelo, haljine; ob- laenje (s ureivanjem i eljanjem) toaline (fr. toilinet) vrsla fine vunene tkanine za prsluke t ob crnaka koulja, komad tkanine ko- ju crnci omataju oko tijela Tohi j a (hebr. Tobijjah) junak istoimene starozavjetne deuterokanonske knji- ge, svojevrsnog obiteljskog romana u kojem se velia stroga pobonost i ednost (ova je knjiga zanimljiva oso- bito po tome to je u njoj zastuplje- na ideja o potrebi suzdravanja od spolnog odnoaja u prvoj branoj no- i, zbog straha od zlih duhova koji- ma pripadaj primatr noctm it. jus prime noktis (lat.) pravo prve brane noi; ovakve Tobijine noi. obino jed- na do tri nakon svadbe, nalaze se u narodnom vjerovanju mnogih, pri- mitivnih i kulturnih naroda) tobogan (ind. toboggan) 1. niske sao- nice sjevernokanadskih i prerijskih Indijanaca: dvije usporedne daske privrene jedna za drugu reme- nima; 2. sprava za klizanje tod (engl.) u trgovini vunom: uteg od 28 engl. funti = 12,701 kg todi (engl. toddy) alkoholno pie od pal- minog soka; vrsta jakog groga, pun tofus (gr. tofos upljikav vapneni ka- men, lat. luphus) med. tvrda otek- lina, kotana kvrga toga (lat.) starorimska duga bijela gor- nja haljina od vune koju su nosili prebaenu preko lijevog ramena, ta- ko da je desno rame ostajalo slobod- no; noena je samo u vrijeme mira: pren. mir, vrijeme mira; loga prae- tcxla it. toga preteksta (lal.) gri- mizom obrubljena toga koju su nosi- li starorimski vii slubenici i djea- ci do 17 godine tohubohu (hebr.) v. tohuvahohu tohuvabohu (hebr. tohu wabohu) pu- sto i praznina; u Post 1,2: izraz ko- jim se oznaava slanje prije stvara- nja svijeta; otuda, pren. kaos, zbrka toka (tal. tocca) kapa pripijena uz gla- vu koja se moe nositi ispod eira; kapa (odvjetnika, sudaka, trkaka); vrsta malog enskog eira tokadila (p. Locadillo, tal. toccatille) tal. igra na ploi u kojoj sudjeluju dva igraa s kockama, triktrak tokajac (mad. Tokay) najbolje maar- sko vino iz grada Tokava tokata (tal. toccata) glaz. glasovirska ili orguljska kompozicija slobodne forme u kojoj se obje ruke esto smje- njuju pri izvoenju jedne notne fi- gure tokatina 1413 tolerancija tokatina (tal. toccatina) glaz. v. lokala tokirati (tal. toccare) slik. raditi u veli- kim i punim potezima, u obliku skica tokl (njom. Dockchen) pula s koncem tokmak (tur.) bat., mali buzdovan; zve- kir na vratima; uteg objeen o ue iza vrata tako da se sama zatvaraju; velika stupica, zamka (za hvatanje zvjeradi); pren. omalen i pleat o- vjek; mokljan, zadrt i glup ovjek tokodinamometar (gr. tokos poroaj, dvnamis sila, snaga, metron mjera, mjerilo) med. sprava za mjerenje na- pona rodilje (pri poroaju) tokogenija (gr. tokos raanje, po- raanje, poroaj, gonos roenje) biol. nastajanje, raanje putem sparivanja starijili organizama (za razliku od abiogeneze), tj. da se iv organizam moe roditi samo od ivog (omne vi- vum e vivo sve ivo od ivog) tokogonija (gr. tokos raanje, pora- anje, poroaj, gonos roenje) biol. v. tokogenija tokograf (gr. tokos raanje, grafo pi- em) med. instrument pomou koje- ga se moe tono odrediti kad e trudnica roditi tokologija (gr. tokos poroaj, logia znanost) znanost 0 poroajima toksalbumini (gr. loxikon otrov, lat. albumen bjelance) mn. med. otrovne bjelanevine (javljaju sc, kao proiz- vodi razmjene bakterijskih tvari, u zmijskom otrovu i u otrovnim bilj- kama) toksemija (gr. toxikon, haima) v. toksi- komija toksicitet (gr. toxikon) otrovnost- toksian (gr. toxikos) otrovan toksifobija (gr. toxikon otrov, fbbco bo- jim se) strah od otrovanja toksikacija (lat. toxicatio) trovanje; otrovanje toksikemija (gr. toxi kon otrov, haima krv.) med. vrsta trovanja krvi izazva- na toksinima toksikolog (gr. toxikon otrov, logos znanost) poznavatelj otrova, prou- avatelj otrova toksikologija (gr. toxikon sc. farma- kon otrov kojim su premazivane strijele, od toxikos koji pripada luku i strijeli, logia znanost) znanost o otrovima, njihovom djelovanju, razvi- janju i lijeenju toksikomanija (gr. toxikon otrov, ma- nia strast) strast za uivanjima koja sadre otrov, npr. alkohol, nikotin, opijum, kokain i dr. toksikonoze (gr. toxikon otrov, nosos l>olest) mn. med. v. toksonoze toksikum (gr. toxikon otrov, lat. toxi- cum) prvobitno: otrov u koji su se natapale strijele; danas: otrov toksini (gr. loxon luk za strijelu koja je premazana otrovom) mn. med. ot- rovni, po kemijskom svojstvu nepo- znati proizvodi razmjene tvari pato- genih bakterija, ivotinja (pela, zmi- ja i dr.) ili proiozoa. uzronici tekih bolesti toksodermi j e (gr. loxon luk za strijelu premazanu otrovom, erma koa) med. toksine, otrovne kone bolesti toksodonti (lat. toxodontia) geol. di- vovski sisavci ije su okamine prona- ene u oligocenu i plistocenu June Amerike toksonoze (gr. toxon luk za strijelu premazanu otrovom, nosos bolest) mn. med. bolesti zbog trovanja toledo (p.) enski runi rad na platnu, svili i dr.. kod kojega se izvlae ice i prave upljike s raznim arama (naziv po panjolskom gradu Toledu) tolerancij a (lat. tolerantia) 1. popust- ljivost, snoljivost (prema tuim shvaanjima, premda se ovjek s nji- ma ne slae, u vjerskim pitanjima i dr.); 2. bank, zakonom doputen viak ili manjak u teini zlatnog ili srebrnog novca tolerantan 1414 tonici tolerantan (lat. tolerans) koji podnosi, popustljiv, snoljiv (osobito u vjer- skom pogledu) tolerantnost (lat tolcrantia) v. toleran- cija tolerirati (lat. tolerare) podnositi, ima- ti obzira, trpjeti, doputati toluidin kem. anilinu veoma slina or- ganska baza. dobiva sc od toluola kan i anilin od benzola; kristalizira u bez- bojnim i sjajnim kristalnim listovi- ma i. zajedno s anilinom, predstavlja sirovinu od koje sc izrauju anilin- ske boje toluol kem. benzolu veoma srodna ug- Ijinovodina tvar smole kamenog ugljena: bezbojna i zapaljiva teku- ina; upotrebljava se za izradbu tolu- idina. umjetnog bademovog ulja i saharina tolus (gr. tholos, lat. tholus) arhit. ku- pola, graevina s kupolom tom (gr. tomos odsjek, odsjeen komad, temno sijeem) odsjek, dio; svezak (knjige), knjiga Toma (gr. Thomas) jedan od dvana- estorice apostola koji, po Novom za- vjetu, nije vjerovao da jc Krist, uskr- snuo sve dok ga osobno nije vidio i opipao mu rane; otuda: nevjerni To- ma ovjek koji teko vjeruje tomahavk (engl. tomahavvk) bojna sje- kira sjevernoamerikih Indijanaca tomasu japanska mjera za tekuine i ito = 18,039 1 tomat (fr., p.. port. tomale) bot. crveni patlidan tombak (malaj. tambaga, tal. tombacco) uti bakar, crveni mesing, slitina (le- gura) crvenkastoute boje od bakra s oko 20% cinka tombola (tal.) poznata vrsta lutrije, podrijetlom iz Italije tomisti mn. pristae najveeg skolas- tiara i teologa Tome Akvinskog (v. tomizam); usp. skotisti tomizam teol. nauavanje dominikanca Tome Akvinskog (12251274) koje je 1879. papa Leon XIII. proglasio slubenom filozofijom Rimokatolike crkve; v. tomisti tomomanija (gr. tome rezanje, tomos odsjek, mania pomama, strast) strast za rezanjem, pretjerana sklonost, ki- rurkim operacijama tomotozija (gr. tome rezanje, tik to rodim) med. vrenje poroaja pomo- u tzv. "carskog reza" ton (gr. teino zateem ice na liri, tonos ton, lat. tonus) 1. fiz., glaz. zvuk koji nastaje pravilnim titranjem elasti- nih tijela, titranje koje se prenosi obi- no zrakom kao elastinom sredinom valovima (u glazbi se upotrebljavaju tonovi izmeu 40 i 5000 titraja u se- kundi); 2. slik. mjeavina i slaganje boja: glavna, osnovna boja neke slike; jakost i sjaj boje: 3. pren. nain po- naanja i govora u ophoenju, npr. "u tome drutvu vlada ugodan ton" tonn (engl. ton) mjera za teinu = 1000 kg (u Francuskoj i Njemakoj); u En- gleskoj i SAD-u 1016,0475 kg; regi- starska tona mjera za zaprem inu i nosivost brodova = 100 kubinih sto- pa = 2,83 m 3 tonndilja (p. tonadilla) vesela narodna pjesma koja se obino pjeva izmeu inova nekog kazalinog djela (na panjolskoj pozornici) tonaa (fr. tonnage) teretna nosivost, zapremina broda (u tonama) tondin (tal. tondino) podmeta, podlo- ak za au ili tanjuri ton do (tal. tondo okrugao. obao) slike ili reljefi okruglog oblika u renesan- snoj umjetnosti tonfilm (gr. tonos ten, engl. film) film kod kojega su slike praene odgova- rajuom zvunom pratnjom (prirod- nom. govornom i glazbenom) tonici (gr. tonos tjelesna snaga, kijep- kost, lat. lonica) mn. med. farm. sredstva, lijekovi koji osvjeavaju i okrjepljuju; tonina sredstva tonian 1415 topika tonian (gr. tonikos naponski) okrjep- ljujui, koji okrjepljuje, osvjeavaju- i, koji osvjeava; tonina sredstva v. tonici; usp. klonian tonik (gr. tonos krjepkost, lat. tonicum) med. v. tonici tonika (tal. tonica) glaz. osnovni ton tonske ljestvice; slijed i nazivi poje- dinih tonova ljestvico jesu: tonika ili osnovni ton, sekunda, terca, kvarta, kvinta, ili dominanta, seksta, septi- ma, oktava tono (fr. tonncau bava) zrak. akroba- cija pri kojoj se zrakoplov, u vodo- ravnom letu. okrene oko svoje uz- dune osi tonofonitet (gr. tonos dizanje, fone glas) lingv. visina glasa tonograf (gr. tonos ton; napon, grafo biljeim, piem) 1. zrak. sprava koja automatski biljei tonove; 2. med. sprava za biljeenje kretanja krvnog tlaka tono gram (gr. tonos napon, gramma pisano, pismo) slika krvnog tlaka do- bivena na tonografu tonologijn (gr. tonos ton, logia) zna- nost o tonu tonometar (gr. tonos napon, metron mjera, mjerilo) med. ureaj za mje- renje krvnog tlaka; ureaj za mje- renje napetosti one jabuice tonometrija (gr. tonos ton; napon, me- tria mjerenje} glaz. mjerenje tonova; med. mjerenje krvnog tlaka; mjere- nje napetosti one jabuice; fiz. mje- renje napona pare kod otopina tonski (gr. tonikos) glaz. koji se tie tona, zvuni; tonska ljestvica ili skala slijed tonova poevi s osnovnim to- nom ili tonikom (v. tonika); tonski plan nizanje svih tonova koji dolaze jedan za drugim, poevi od najdub- ljega pa do najvieg tontina (tal.) drutvo za uzajamno na- sljeivanje kod kojega dioniari koji due ive nasljeuju interes (rentu) prije umrlih; takoer: hazardna kar- taka igra s vizitkartama (posjetni- cama), sudjeluje 1215 igraa tonus (gr. tonos napon, lat tonus) med. normalno stanje napetosti organa ljudskog tijela, osobito miia tonzile (lat. tonsillae) mn. anat. krajnici tonzilitis (lat. tonsillae krajnici) med. upala krajnika tonzilotomija (lat. tonsillae krajnici, gr. tome rezanje) med. operativno odstranjivanje krajnika tonzura (lat. tonsura strienje, stria) kod kat. sveenika: okruglo obrijano mjesto na tjemenu (kao simbol pre- danosti Bogu); pren. zareenje; ton- sura Pauli it. tonzura Pauli (lat.) obrijani prednji dio glave grko- katolikih (unijatskih) sveenika; tonsura Pe.tri it. tonzura Fetri (lat.) obrijano tjeme rimokatolikih svee- nika tonzurirati (lat. tonsura strienje, stri- a) obrijati tjeme (kod kat. sveenika) top (engl.) pom. vrh katarke, ko na katirci top-weight it. top-vet (engl.) port, najvei teret to ga u hendikepu nosi najvie optereeni konj topaz (gr. topazos, lat. topasius, san- skr. tapus) min. veoma cijenjen dra- gulj, najee ukaste hoje, ali moe biti i drukije obojen i potpuno pro- ziran topian (gr. topi kos) mjesni, poloajni, koji se tie mjesta ih poloaja; tapir. na sredstva med. lijekovi koji djeluju na odreeno mjesto, izvana ili iznu- tra (flaster itd.) topika (gr. topos mjesto, topikos mjes- ni, lat topica) 2. mn. spisi u kojima su skupljeni ih navedeni izvori za dokaze topika (gr. topos mjesto, topikos mjes- ni, topike) 1. ret. sustavno izlaganje odreenih opih pojmova i stavova koji, pri izradbi predavanja, slue topinambur 1416 torakotomija kao smjernica za pronalaenje svrsis- hodnih dokaza; gram. prouavanje reda rijei; teol. znanost o dokazima koji se nalaze u Svetom pismu topinambur (braz.) bot. morska repa, iok (sjevernoamerika biljka iji su gomolji dobra stona hrana) topless it. toplis (engl.) enski kupai kostim koji se sastoji samo od gaica (bez grudnjaka] topofobija (gr. topos mjesto, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od otvorenih, irokih prostora topognom (gr. topos mjesto, gnomon kazaljka) pokaziva, odrediva mjes- ta za brodove i dr. topograf (gr. topos mjesto, grafo cr- tam, biljeim) onaj koji predouje zemljite crtanjem topografija (gr. topos mjesto, grafo crtam, biljeim) grana geodezije koja se bavi predoivanjem dijelova Zem- lji ne povrine crtanjem; anatomska topografija (lat. topographia anato- mica) anatomsko opisivanje poloa- ja dijelova tijela topografirati (gr. topos mjesto, grafo crtam, biljeim) snimati neki predio, crtanjem prikazivati prirodu nekog predjela topografski koji se tie topografije; to- pografske karte, veliki zemljovidi na kojima je tono i do sitnica zabilje- ena i oznaena priroda samo jed- nog kraja ih predjela topolino (tal. lopolino "mii") vrsta malog talijanskog automobila topologija (gr. topos mjesto, logia zna- nost) znanst o mjestima, znanost o poznavanju mjesta toponimija (gr. topos mjesto, onyma ime) jezino i povijesno objanjenje podrijetla imena pojedinih mjesta toponomnstika (gr. topos mjesto, onoma ime) znanost o imenima mje- sta; znanost koja ispituje podrijetlo i znaenje imena pojedinih mjesta toponnmastikon (gr. topos mjesto, onoma ime) popis mjesta, rjenik mjcsbi topi iskop (gr. topos mjesto, skopeo pro- matram) v. topognoin Tor (nord. Thor) mit, bog groma u nor- dijskoj mitologiji, osobito tovan u Norvekoj; u edskoj mitologiji: sin Odina i Jerdc (Zemlje), naoruan e- kiem kojim oplouje zemlju, pobjed- nik u borbi s divovima itd. (kod sta- rih Nijemaca odgovara mu Donar) Tora (hebr. thorah) Mojsijev zakonik (Pentateuh) iz kojega kantor u sina- gogama subotom pjeva po jedan dio toracici (gr. thorax trup; prsni ko, lat. thoracici) mn. zool. ribe kod kojih sc trbune peraje nalaze ispod prs- nih peraja toraeik (gr. thorax trup; prsni ko, lat. thoracica) med. sredstvo, lijek za prsa torakodinamometar (gr. thorax gen. thorakos prsni ko, dynamis sila. snaga, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje snage, sposobnosti udi- sanja torakometrija (gr. thorax prsni ko, metria mjerenje) mjerenje prsa torakoplastika (gr. thorax prsni ko, plastike vjetina uobliavanja) prav- ljenje prsnog koa; med. jedan od na- ina lijeenja plunih bolesti, osobito tuberkuloze plua: operativno ukla- njanje niza rebara u jednoj polovici prsnog koa. ime se smanjuje nje- gov obujam, a time i bolesno pluno krilo obustavlja svoj rad torakoskop (gr. thorax prsni ko, sko- peo gledam) med. endoskop kojim se vri pregled prsnog koa torakoskopija (gr. thorax prsni ko, skopeo) med. pregled prsnog koa po- mou torakoskopa torakotomija (gr. thorax prsni ko: to- me rezanje) med. operativno otvara- nje prsnog koa toraks 1417 torta toraks (gr. thorax trup; prsni ko) ok- lop za prsa; anat. prsni ko toreador (p.) borac s bikovima koji se bori na konju torcfnkcija (lat. torrefactio) suenje, pr- enje torero (p.) borac s bikovima koji se bori pjeke toreumato grafija (gr. loreuma rezba- rija, grafia opis) opisivanje i pozna- vanje rezbarija toreut (gr. toreutes) rezbar, graver torcutika (gr. toreuma rezbarija, rez- barski rad, toreutike) vjetina izra- ivanja stvari od kovine ili bjelokosti (kipova, posuda, reljefa) otrim oru- em, rezbarstvo, rezbarska umjetnost tori (engl. tory) v. torijevac Toricellijeva cijev it. Toriolijcva ... fiz. = barometar, nazvan po izumi- telju, tiil. filozofu i matematiaru Evangelisti Torricelliju (16081647); ToriceUijeva praznina zrakoprazan prostor u gornjem dijelu barome- tar ske cijevi; Toricellijev teorem br- zina kojom istjee teka tekuina kroz otvor na posudi jednaka je onoj brzini koju bi ona dobila kad bi slo- l)odno pala za visinu jednaku uda- ljenosti otvora od slobodne povrine tekuine u posudi torij (lat. thorium) kem. radioaktivan element, atomska teina 232,12, red- ni broj 90, znak Th torijevac (engl. torv) lan aristokratske stranke u Engleskoj, pristaa starog dravnog i crkvenog ustrojstva, tzv. dvorske stranke (prvobitno: podrug- ljivo ime ir. tory = razbojnik koje su im dali protivnici, vigovci); u SDU-u: demokrat torizam (engl. tory) politiko-socijalna shvaanja i naela torijevaca tormento (tal.) strahovita vijavica u Alpama tormentum (tal. tormentum) sprava za muenje; muenje, muka termina (lat. torquere, tormina) med. zavijanje (u trbuhu), trbuhobolja tornado (p. tornado) veoma jak vihor na zapadnoj obali Afrike i u podruju rijeke Missisisppi (Sjeverna Ame- rika) toro (p. toro, lat. taurus bik) borba s bikovima (u panjolskoj) toros (gr. thoros animalno sjeme) hiol. spolno sjeme torpedika (lat. torpedo) voj. poznavanje torpeda, dio vojne znanosti koji se bavi torpedima torpedirati (lat. torpedo utrnulost, uko- enost) voj. napasti (ili: pogoditi, potopiti, razoriti) torpedom torpedujaa (lat. torpedo ukoenost) voj. v, torpiljer torpedo (lat. torpedo utrnulost. ukoe- nost) 1. voj. podvodna plovea mina vretenastog oblika, kree se pomou vlastitog mehanizma, pali se elek- tricitetom (eleklro-torpedo) ili dodi- rom sa stranim tijelima (kontaktni torpedo): slui za obranu (defenzivni torpeda) ili napad (ofenzivni torpedo) protiv neprijateljskih ploveih obje- kata, a izbacuje se s ratnih brodova (torpiljera, podmornica, krstarica, brzih borbenih amaca) i s obala po- mou posebnih (lansirnih) cijevi; 2. zool. drhtulja (riba) torpidan (lat. torpidus) obamro, utrnuo, ukoen, neosjetljiv torpiditet (lat. torpiditas) med. v. tor- por torpilj er (fr. torpilleur) voj. uzak i oni- zak ratni brod s oko 600 tona deplas- mana (istisnine), brzine preko 30 mi- lja na sat, s nekoliko lansirnih cijevi za izbacivanje torpeda torpor (lat.) med. utrnulost, ukoenost, obamrlost torta (tal., p. torta. lat. tortus uvijen; uvoj, vijuga) kuh. velik, obino okru- gao kola (s jajima, maslacem, oko- ladom, voem, raznim likerima i dr.) tortelini 1418 totem tortelini (tal. tortellini) mn. kuh. vrsta tjestenine (kolutii punjeni knsanim mesom) tortikolis (lat. tortu s uvijen, lat. collum vrat, torticollis) med. krivovratost tortuozan (lat. tortuosus) zavojit, kri- vudav, vijugav, iskrivudan; pren. podmukao, potajan, lukav; zamren, nerazumljiv tortura (lat.) muka, muenje; nain da se stvaranjem jakih tjelesnih lolova dobije sudsko priznanje; muenje pitanjima (na sasluanju); tortura oris (lat.) med. iskrivljenost usta, gr usta; tortura faeiei (lat.) iskrivljenost lica torus (lat.) jastuk, uzglavlje; arhit. ok- ruglo ispupenje na bazi jonskih stu- pova; bot. cvjetite; med. mesnati dio tijela, mii; tori conscer^sio it tori konscenzio (lat.) prav. lijeganje u branu postelju, tj. stupanje u brak torzijn (lat. torsio) 1. uvlaenje, uvija- nje. zaokretanje; 2. fiz. otpor to ga zaokrenuto tijelo daje vanjskoj sili; 3. med. zaokretanje kraja presjee- ne ile da bi se zaustavilo krvarenje torzijska vaga sprava pomou koje sc mjere male sile time to im se uvi- janjem posebne ice odrava ravno- tea torzo (tal. torso, gr. thvrsos, lat thy- rsus) gornji dio ljudskog tijela (ra- mena, prsni ko i bokovi); umj. ki- parsko ili slikarsko djelo koje pri- kazuje gornji dio ljudskog tijela, bez glave i ruku (npr. znameniti Iler- kulov torzo u Vatikanu) tost (engl. toast lat. tostus) 1. prena krika kruha, prenica (uz aj); 2. zdravica, nazdravljanje (po nekada- njem engleskom obiaju, da onaj tko nekome nazdravlja spusti u svoj vr komad prenog kruha, zatim puta vr da ide od jednog do drugog, pa kad opet doe do njega, on ispije ostatak, a kruh pojede) tosto (tal.) glaz. brzo total (lat. isp. totalan) u filmskom jezi- ku: slika u kojoj jc ovjek snimljen u visini itavog tijela totalan Gat. totalis) cio, cjelokupan, potpun, ukupan, sav; totalna reflek- sija opt, potpuno odbijanje svjetlosti, pojava koja nastupa kad zrak dolazi iz sredine koja jae prelama pa naie na sredinu koja slabije prelama, onda on ne prijee u ovu. ve se na raz- dvojnoj povrini, kad dostigne gra- nini kuL, odbije kao od zrcala; to- talna pomrina astr. potpuna pomr- ina, npr. Mjesec;!, Sunca; totalni rat rat u kojem cijeli narod svima .sred- stvima vojnim, ekonomskim i du- hovnim radi na unitavanju dru- gog naroda, odnosno stinovnika dr- ave s kojom je u ratu totalitaran Gat. totus cio. sav, potpun, fr. totalitiire) ukupan, cjelokupan, sav; totalitarna drava drava koja kontrolira cjelokupan ivot svojih po- danika: kapital i rad, proizvoaa i potroai!, trgovinu, industriju i os- tale profesije, zemljoradnju, vjeru, odgoj, umjetnost, knjievnost, zna- nost, medije, port, sve javne usta- nove. ak i obiteljski ivot; takve su drave bile, npr. Mussolinijeva Italija i Hi ti ero va Njemaka; totalitarni- ral v. pod totalan totalitet (lat. totus, fr. totalite) cjelo- kupnost, cjelina, ukupnost, svi totalizator (lat. lotalisator) stroj za skupljanje, skupljaica; vrsta kla- enja na konjskim trkama kod koje se ukupan iznos (totalna svot.a) okla- da izrauna i potom izvri podjela dobitaka; visina dobitaka moe sc utvrditi tek kada je pobjednik poznat totalni reflektometar opt. sprava po- mou koje se, mjerenjem graninog kuta, odreuje indeks prelamanja svjetlosti nekog tijela totem (indijan.) simbol imena, plemen- ski znak primitivnih naroda, vrsta totemizam 1419 tragant ivotinje ili biljke u kojoj Su potova- li svoje pretke i duhovne zatitnike svog plemena totemizam (indijan.) vjerovanje primi- tivnih naroda u zajedniko podrijetlo i mistini odnos izmeu plemena i neke vrste ivotinja, a ponekad i bi- ljaka; takvu ivotinju ili biljku (to- tem) su oboavah i smatrali osni- vaem svog plemena, pa se obino po njemu nazivalo i cijelo pleme totntanc (njem. Totentanz) mrtvaki ples (glazbena kompozicija i slikar- sko djelo) Totus mundus agit histrionem (lat.) itav svijet glumi (natpis na proe- lju kazalita u kojem jc djelovao Shakespeare) tour-rctour it. tur-retur (fr.) odlazak i povratak; karta tour-retour karta koja vrijedi za odlazak i povratak trabakul (tal. trahaceolo) obalna lada (s dvije katarke) na Jadranskom mo- ru trabant (e. drab pandur, tal., p. tra- bante vojnik tjelesne strae, tjelo- hranitelj) pren. priipetlja: astr. v. satelit trabeata (lat. trahea) lit. starorimska komedija s motivima iz visokog rim- skog drutva (nazvana po trabei, sve- anoj gornjoj haljini rimskih vitezo- va i a ugura) traber (njem. Traber) kasa (konj) trabuko (p. trabuco) kratka puka sa irokim grliem; vrsta cigara tra (njem. TraLsch) brbljanje, ogova- ranje, olajavanje, klevetanje trade-mark it. tred-mark (engl.) trg. zatitni ig, zatitna marka (tvorni- ce) trade-union it. tred-junjen (engl.) obrtnika, radnika sindikalna udru- ga u Engleskoj (za zatitu od nad- monosti kapitala) tradicija (lat. traditio) predaja, s ko- ljena na koljeno usmeno irenje (pri- a, pouka, vjerovanja, obiaja i si.); vijest; obiaj, navika; prav. predaja tradicionalan Gat. traditio predaja) ra- iren predajom; utemeljen na preda- ji; uobiajen; tradicionalna knjiev- nost narodna knjievnost tradicionalist (lat. traditio) pristaa predaje tradicionalizam (lat. traditio predaja) teol. nauavanje da je Rog otkrio pr- vim ljudima govor i prvu spoznaju, i da su oni to predajom sauvali za potomstvo; vjera u predaju tradirati (lat. trans, dare, tradere) pre- dati, predavati, izruiti, isporuiti, usmeno prenijeti (vijest, priu, pou- ku); pouavati traditivan (lat. traditivus) v. tradicio- nalan traditor (lat. traditor) 1. izdajnik, pro- kaziva; osobito: prokaziva svetih knjiga i stvari vlastima (u doba pro- gona krana pod Dioklecijanom); 2. voj. skriveni zaklon za oruje polo- ene putanje (mitraljez, poljski top i dr.) radi iznenadnog djelovanja traditor no orue voj. orue koje se nalazi u traditoru traduci j anci (lat. traducere) mn. fil. v. pod traducijanizam traducijanizam (lat. traducere) Hl. shvaanje da djetetova dua pri ro- enju izlazi iz oeve due ili sjemena, a da se ne stvara tek pri raanju tijela, kao to shvaa kreacija nizam; pristae ovoga shvaanja (tradicijan- ci) su stoici i epikurcjci, Tertulijan. Leibniz i dr. trafika (lat. traflicum, fr. trafic, tal. trffico) trgovina, trgovanje, osobito s izraenim proizvodima; prodaja, prodavaonica, osobito duhana trafikant (tal. trafikante) trgovac, pro- dava, osobito duhana tragala (p.) panjolska pjesma slobode tragant (gr. tragos jarac, anthos cvijet) bot. sluzava guma koja curi iz stab- traged 1420 traheoskopija ljike biljnih vrsta roda Astragalus, slui kao sredstvo za sljepljivanje pastila, pilula, emulzija i u slasti- arstvu traged (gr. tragodos) v. tragiar tragedija (gr. tragodia) poet. "jareva pjesma", vrsta drame u kojoj istak- nuti karakter (tragini junak), borei se za neku viu zamisao, dolazi u sukob s interesima i shvaanjima svoje okoline; tim svojim djelovanjem stvara sebi tzv. traginu krivnju, zato to dolazi u sukob s prilikama u kojima ivi. i u toj borbi (tragini konflikt) podlijee, ali zamisao za koju se borio njegovom smru ipak pobjeuje; pren. alostan, koban, ne- sretan dogadaj (naziv po pjesmi koju je zbor pjevao za vrijeme svetkovina u slavu boga Bakha, na kojima se prinosio na rtvu jarac te su se svi pjevai u zboru oblaili u jaree koe) tragedijant (gr. tragodia) nazovitra- giar, lo pisac ili glumac tragedija trageja (gr. tragein) slastice; orasi, ba- demi, kolai i dr. to se jede nakon ruka; med. grubo izmrvljen praak od zaina i eera (za jaanje eluca) tragema (gr. tragema slastica) v. tra- geja tragi- (gr. tragike) predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: tragedija, tra- gian tragian (gr. tragikos) koji pripada tragediji, koji ima oblik ili karakter tragedije; pren. koban, zlokoban, ne- sretan, alostan, dirljiv, sudbonosan, koj izaziva samilost tragiar (gr. tragikos) pisac tragedije; glumac koji glumi tragine uloge traginost (gr. tragike) kobnost, zlo- kobnost, zlosretnost; v. tragika tragika (gr. tragike) potresno zbivanje, kobno zbivanje, koban sukob, sudbo- nosan sukob: cjelokupno djelovanje traginih dogadaja i tragine umjet- nosti t*agizam (gr. tragike) v. tragika tragofonija (gr. tragos jarac, fone zvuk, glas) jarei, meketav glas. za- muckivanje u govoru tragomashnlijn (gr. tragos jarac, ma- schale pazuh) med. previnast smrarl pod pazuhom trngopodija (gr. tragos jarac, pus gen. podos noga) stvaranje nogu kao u jar- ca tragus (gr. tragos jarac) med. previna, smrad koji se stvara pod pazuhom; anat. izboina na prednjem rubu us- ne koljke trahealan (gr. trachcia) duini, koji se tie dunika traheitis (gr. tracheia dunik) med. upala dunika traheja (gr. arteria e tracheia dunik, trachys neravan, hrapav, tracheia neravna, hrapava) anat. dunik traheje (gr. tracheia) mn. zool. cijevi na koje diu lankonoci, stonoge i dr. trahelagra (gr. traehelos vrat, agTa plijen) med. kostobolja (giht) vrata; vrsta krivovratosti trahelizam (gr. traehelos vrat) med. koenje (ili: ukoenost, gr) u vratu trahclofima (gr. traehelos vrat, fyma izraslina) med. ir na vratu traheoblenoreja (gr. tracheia dunik, blenna sluz, rheo teem, curim) med. izluivanje sluzi iz dunika traheobronhitis (gr. tracheia dunik, bronehia dunice) med. upala dunika traheocela (gr. tracheia dunik, kele kila, bruh) med. kila (ili: bruh) du- nika traheopioza (gr. tracheia dunik, pyon gnoj) med. zagnojenost dunika, gno- jenje dunika traheoragija (gr. tracheia dunik, ko- rijen rag- od regnymi slomim, skr- ham) med. krvarenje dunika traheoskopija (gr. tracheia dunik, skopeo promatram) med. ispitivanje traheostenoza 1421 trampo! Ln (ili: pregled) dunika pomou poseb- nog zrcala traheostenoza (gr. tracheia dunik, slenosis suenje, suenost) med. su- enost (ih: suavanje) dunika traheotomija (gr. tracheia dunik, to- me rezanje) kir. rezanje, proreziva- nje, otvaranje dunika traheotomirati (gr. tracheia dunik, tome rezanje) kir. operirati, razre- zi vati dunik trahielkoza (gr. tracheia dunik, elkos gnojna rana) med. ir ili prit u du- niku trahifonijn (gr. trachvs hrapav, fone glas) med. grubost glasa, promuklost trahit (gr. trachys hrapav, neravan) min. grornadna stijena porfirne struk- ture, obino svijetle boje te hrapava trahom (gr. traehoma hrapavost) med. veoma teak oblik zarazne upale oiju, oituje se u stvaranju sivkas- tih zrnaca na spojnoj koici oka; mo- e dovesti i do sljepila trahtur (njem. Trichter) lijevak trajber (njem. Treiber) tjera, gonitelj: hajka trajekcija (lat. trajeetio prijevoz, pre- lazi; 1. gram. premjetanje jedne ri- jei iz glavne reenice u relativnu re- enicu (ret. figura); 2. kem. vrsta pro- cjeivanja trajekt (lal. trajeclus prijelaz; prelazak.) skela, prijevoz (preko vode), prijelaz; prelazak, prelaenje; trajektni. brod brod koji prevozi vlak preko rijeke ili jednog dijela mora, eljeznika skela trajektorija (lal. Irajectoria) geom. kri- vulja koja pod Stalnim kutom sijee lenvulje danog skupa trajel (engl. trial sasluanje; ispitivanje, proba) jah. probanie i ispitivanje ko- nja koji trebaju sudjelovati u utrci trak-sistem (engl. truck zamjena, raz- mjena) nain plaanja zarade rad- nicima u robi, a ne U gotovom novcu trakt (lat. tractus) vuenje, potez, pro- stiranje u duinu; predio, kraj; arhit. krilo graevine traktat (lat. tractatus) rasprava, spis, mala knjiga; mali spis ili letak vjer- skog sadraja koji u narod ire vjer- ske udruge radi podizanja vjere i mo- rala; prav. pogodba, ugovor na teme- lju kojega se sklapa meunarodni sporazum traktirati (lat. tractare) obraivati ne- to, raspravljati o emu; ponaati se, postupati s kim (usp. tretirati); as- titi, ugostiti traktor (lat. trahere vui. tractor) vozilo koje vue plugove i druge poljopriv- redne strojeve traktorija (lat. tractoria) mat. krivulja od ijih tangenti, raunajui od do- dirne toke, jedna dana krivulja ili pravac (direktriks) odsijeca uvijek jednake dijelove traktoriograf (lat. trahere vui, gr. grafo piem) sprava kojom se tono izraunava duina krivulja traktriks (lat. tractrix) mat. v. trakto- rija trama (lat. trama, fr. trame) potka kod tkanine; tram-svila svila s potkom koja se izrauje od svilenih ahura druge klase traminac (njem. Traminer) 1. vrsta veo- ma slatkog i ukusnog bijelog i crnog groa, podrijetlom iz Tramina (ju- ni Tirol); 2. vino visoke kakvoe koje se dobiva od toga groa; 3. vrsta jabuke tramontana (tal.) 1. sjeverni vjetar u Italiji; 2. sjeverna zvijezda, Sjever- njaa; izgu-bili iramontanu izgubiti smjer, zbuniti se, vie se ne umjeti snai (po govoru mornara kojima zvi- jezda Sjevernjaa slui za snalaenje) tramper (engl. tramp-steamer) teretni brod slobodne plovidbe trampolin (tal. trampolino) odskonica, skakaka daska, daska s koje se iz- tramvaj 1422 transferirati vode skokovi (gimnastiki, u vodu i si.); trambulin tramvaj (engl. tramway) ulina elek- trina eljeznica (u gradovima) tran (njem.) riblje ulje trankvilitet (lat. tranquillitas) mirno- a, spokojstvo tranquillamentc it. trankvilamente (tal.) glaz. mirno, tiho trans (engl. trancc, lat. transire prijei) 2. psih. stanje duboke hipnotike us- pavanosti spiritistikog medija; pren. zanos, ushienost, ekstaza trans (lat.) 1. prijedlog koji se javlja u mnogim sloenicama i znai: preko, s one strane, pre- trans-subjektivan (lat. trans-subjcc- tivus) Cl. koji je s one strane, tj. izvan subjektivnog, vlastitog Ja, objektivan trans-supstancijaeija (lat. trans-sub- stantiatio) preobraavanje jedne biti u drugu transakci j o (lat. transaclao) nagodba, sporazum; veliki trgovaki posao transaktor (lat. transaetor) posrednik, pregovara transalpski (lat. trans-alpinus) koji lei s one strane Alpa, prekoalpski transanimacija (lat. iraiisanimatio) se- ljenje dua, prelaenje dua transatlantski (lat. trans-atlantinus) koji lei s one strane Atlantskog oce- ana, prekooceanski transcendencija (lat. transscenaentia) fil. prekoraavanje granica iskustva, nespoznatljivost iskustvom, ono to je s one strane iskustva transcendentalan (lal. transscenden- lalis) fil. koji se, promatran logiki, nalazi priie svakog iskustva, koji ini moguom spoznaju iskustva; trans- cendentalnu logika (nasuprot opoj logici) bavi se oblicima miljenja u vezi sa spoznajom iskustva, pred- meta danoga u prostoru i vremenu; transcendentalna filozofija prema Kantu: sustav svih naela istoga uma, "sustav svih pojmova razuma i naela, ali samo ukoliko se tiu pred- meta koji su dani osjetilima i koji se mogu dokazivati iskustvom" (njezin posebni zadatak je analiza istog ra- zuma, a sadri "uvjete i prve ele- mente nae cjelokupne spoznaje a priori"'); transcendentalni idealizam Kantova teorija po kojoj se stvar po sebi ne moe spoznati, i koja smatra prostor i vrijeme oblicima osjetilnog zamjeaja a priori transcendcntalizam (lat. transscen- dere) fil. stajalite "transcendental- nog idealizma"; u Americi: vrsta ide- alistike metafizike transcendentan (lat. transscendens, transscendere prelaziti, nadilaziti) 1. mat. koji sc ne moe izraziti alge- barski; 2. fil. koji prelazi granice mo- gueg iskustva, koji prelazi granice prostom (vremenske stvarnosti, koji je izvan ih iznad mogunosti osje- tilnog zamjeivanja, nadosjetilan, natprirodan, hiperfiziki; supr. ima- nentan transelementacija (lat. trans-elemen- tatio) kem. pretvaranje elemenata, kemijsko pretvaranje jednog elemen- ta u drugi transcuntan (lat. transiens. transeu- ntis) fil. koji prelazi preko ega (npr. pojma, stvari), koji zalazi u drugo podruje transfer (lat. transferre prenositi) 1. prav. spis kojim se prenosi pravo vlasnitva neke rente, posjeda i si. na neku drugu osobu; 2. bank. pri- jenos odreene svote novca iz jedne zemlje u drugu, tj. iz jedne valute u drugu; il. prijenos nominalnih vri- jednosnica s jednog vlasnika na dru- gog transferirati (lat. trans-ferre) prenijeti, prenositi, premjestiti, premjetati; prevesti (na drugi jezik): trg. iznos mjenice otpisati s ijeg konta; trans- transfigurac ij a 1423 translator ferirati ad usum it. ... ad uzum (lat.) pustiti u optjecaj, u promet, transfiguracija (lat. transfiguratio.) preobraavanje, preobraenje transfigurator (fr. transfigurateur) fiz. preobraavate Ij preinaitelj oblika, = kaleidoskop transfigurirati (lat. trans-figurarc) preohraziti, preobraavati, preinai- ti. preinaavati transfiks (lat. trans-fixum) prav. nak- nadan dokument (koji se pergamen- tnom vrpcom spaja s glavnim doku- mentom) transformacija (lat. transformatio) 1. pretvaranje, preobraavanje, preina- avanje, preobliavanjo; preuobli- enje, preuoblienost; 2. fiz. pretva- ranje struje visokog napona u struju niskog napona, i obratno, pomou transformatora; teorijo, transforma- cije v. transformizam transformator (lat.) 1. fiz. sprava po- mou koje se struja visokog napona moe, bez znatne promjene ukupne elektrine energije, pretvoriti u stru- ju niskog napona, i obratno: 2. ma- ioniar, vjetak u tobonjem pre- tvaranju jednih predmeta u druge transformirati (lat. trans-formarc) pre- ohliiti, preoblikovati, preobraziti, pretvoriti, promijeniti, preinaiti; mat. preinaiti, preinaavati, jednom matematikom izrazu dati drugi ob- lik ne mijenjajui mu vrijednost transformizam (lat. trans, forma) biol. teorija o preobraavanju ivog svijeta tijekom povijesnog razvoja, = darvi- nizam transfundirati (lat trans-funderc) pre- lijevati tekuinu iz posude u posudu, preliti, prelijevati, pretoiti, preta- kaii; med. pretakati krv iz ila jedne osobe u ile druge transfuzija (lat. transfusio) prelijeva- nje, pretakanje; med. pretok krvi iz ila jedne osohe u ile druge (u slu- ajevima teih bolesti koje su u vezi S veim gubitkom krvi) transfuzor (lat. transfusor) med. spra- va za pretikanje krvi; usp. transfu- zija transgresija (lat. transgressio) prije- stup, prekoraenje (zakona, naredbe i dr.); geol. prodiranje mora u kopno i irenje na prostor kopna (supr. re- gresija) Transilvanija (lat. trans preko, silva uma) "zemlja s one strane ume", Krdelj transkontinentalan (lat. transeonti- nentalis) koji prelazi preko kopna, prekokopneni; koji spaja ili povezuje oceane transkribirati (lat. trans-scribere) 1. prepisati (iz jedne knjige u drugu, iz jednog oblika u drugi; drugom abe- cedom); 2. prav. prepisati na drugog, npr. neko potraivanje transkripcija Gat. trans-scriptio) 1. prav. prenoenje na drugo prepisi- vanjem; 2. prepisivanje, prenoenje nekog teksta na drugo pismo npr. s latinice na glagoljicu; 3. glaz. prila- goavanje jedne kompozicije za dru- gi glas ili drugi instrument transkutan (lat. trans- kroz. cutis koa) med. koji ide kroz kou translacija Gat. translatio) 1. prijenos, prenoenje, premjetanje; 2. prijevod, prevoenje (na drugi jezik); 3. prav. prenoenje, prijenos (nekog prava); 4. fiz. gibanje jednog tijela kod kojega sve njegove toke opisuju paralelne, podjednake, isiousmjerenc putove translatio juri i t translacio juri (lat.) prenoenje jednog prava na ne- koga drugog translatirati (lat. trans, latio) trg. pre- nositi, = transferirati translativ (lat translatum preneseno) u deklinaciji ugro-finskih jezika: pa- de mjesta translator (lat.) prevoditelj, tuma translatoran 1124 transporter translatoran (lat. transiatorius) pomi- an, pri kojem se svaka toka kree; v. translacija; usp. rotatoran translokacija (lat. translocalio) mije- njanje mjesta, premjetanje transmarinski (lat. transmarinus) koji je s one strane mora? prekomorski transmisija (lat. transmissio) pre- noenje, isporuivanje; fiz. prenoe- nje sile; u strojnoj tehnici: one na- prave (zupanici, kotai, vratila, re- meni i dr.) koje prenose pogonsku silu s motora na stroj radilicu transmitirati (lat. trans-mittere) pre- dati, isporuiti; fiz. prenijeti silu, pre- nosili silu (usp. transmisija) transmutacija (lat. transmutatio) pre- obraavanje, pretvaranje; preobrae- nost, prelvorenost; sposobnost pre- obraava nj a; teorija tra na mutacije biol. teorija o preobraavanju ili po- stanku, shvaanje koje su (jo prije Darvrina, usp. darvinizam) postavili Lamarc i drugi prirodnjaci, prema kojem su se sva organska bia razvila iz jednog praoblika ili nekoliko naj- jednostavnijih praoblika = descen- dentna teorija transnaturalan (lat. trans, naturalis prirodan) koji sc nalazi s one strane prirode, natprirodan transoceanski (lat. trans-oceanus) koji je s one strane mora, prekooceanski transparcncija (lat. transparentia) prozirnost transparent (lat. trans-parere) 1. papir s debelim crnim ili crvenim crtama koji sc pri pisanju podmee pod papir bez crta na kojem e se pisali; 2. pro- zirna slika (izraena na prozirnom papiru ih platnu natopljenom u ulju); 3. tanka gornja haljina ispod koje se vidi boja donje haljine transparentan (lat. trans-parere) pro- ziran; bistar, jasan; transparentu* fo- lije tanki, prozirni (tansparentni) li- stovi izraeni od umjetne plastine mase, po nainu izradbe slini umjet- noj svili: prodaju se pod nazivom celofan, neofan, tran?parin i dr. a slue za zatitu ivenih namirnica od zraka, vlage, za zatvaranje stak- lenki, boca itd. transparentnost (lat. transparentia) v. transparencija transpiracija (lat. trans-spiratio) ispa- ravanje, isparenje; znojenje, znoj transpiracijski (lat. transpiratio isparavanje) koje se tie transpiracije; transpiracijski koeficijent bot. koliina vode koju biljke, tijekom svog razvi- janja, ispare (transpiriraju) da bi stvo- rile jedinicu (jedan gram) suhe tvari transpirirati (lat. trans-spirare) ispa- riti, isparavati; znojiti se; pren. pro- uti se, izii na glas transplantacija (lal. transplantatio) presaivanje, premjetanje; med. bot. zamjenjivanje unitenog dijela bilj- nog ili ivotinjskog tijela drugim di- jelom uzetim s nekog drugog mjesta od istog ili drugog organizma (u plas- tinoj kirurgiji i vrtlarstvu) transplantat (lat. transplantare) med. bot. dio tkiva ili organ koji je presa- en putem transplantacije transpolaran (lat. trans- kroz) koji ide preko zemaljskih polova transponirnti (lat. transponere) pre- mjestiti, premjetati; mat. lanove jednadbe premjestili sjedne strane na drugu: glaz. prevesti na drugi (vii ih nii) glas transport (lat. transportus) 1. prijenos, prijevoz, prenoenje, prevoenjc (put- nika, robe i dr.); 2. roba koja se pre- vozi; 3. u knjigovodstvu: prijenos, prenoenje zbroja rauna sa zavr- etka jedne strane na poetak druge transportacija (lat. transportatio) pre- noenje, prevoenj e; prevoenj e osuenika u koloniju, deportacija transporter (fr. transporteur) 1. teh. ureaj za prenoenje materijala koji transportirati 1425 trapezoedar se; obraduje ili sastavnih dijelova nekog stroja od jednoga radnika do drugog; 2. veliki auto za prijevoz tru- pa i vojnog materijala; 3. osoba koja se bavi prevoenjem robe; 4. straar- vodi, pratitelj; 5. geom. instrument za prenoenje ili mjerenje kutova (.polukrug podijeljen na 180) transportirati Gat. transportere) pre- nijeti, prenositi, prevoziti, prevesti, npr. robu. trupe, osuenike u kolo- niju, deportirati transportni (Int. transportus.) prijeno- sni. prijevozni, koji se tie prijenosa ili prijevoza, koji pronosi ili prevozi; transportni strojevi teh. sprave koje, obino pokretane transmisijom, prenose materijal s jednog mjesta ra- da na drugo, a same ostaju na istom mjestu, npr. dizalice i dr. transpozicija Gat. trans poeitio) pre- mjetanje, premjetaj; mat. pre- bacivanje lanova jednadbe sjedne strane na drugu; glaz. prevoenje na drugi ton transtermija (lat. trans, gr. thermos topao, vru) med. v. termo penetracija transudacija (lat. trans-sudalio) med. izluivanje serozne tekuine (trans- udata) iz krvnih ila u okolno tkivo zbog poremeaja u cirkulaciji, po- veanog tlaka u ilama itd. transudat (lat. trans-sudatum) med. v. pod transudacija transudirati (lat. trans-sudare) med. izbijali, izlaziti kroz otvore, npr. znoj transumpt (lat. trans-sumptum) prav. ovjeren prijepis (kopija) transurani (lat. trans, gr. uranos ne- bo, lat. uranium) mn. kem. radioak- tivni elementi (neptunij i plutonij) koji dolaze iza urana, posljednjeg kem. elementa na Mendeljejevljevoj tablici; dobiveni su umjetnim putem, kao rezultati reakcija atomskih jez- gri transverzn (lat.) v. traverza transverzala (lat. trnnsversalis) geom. poprenica, crta ili povrina koja presijeca sustav crta ili povrina transverzalan (lat. transversalis) po- prean; fiz. transverzalno valovito gi- banje gibanje kod kojega djelii elas- tine sredine titraju okomito na smjer prostiranja poremeaja, tj. zra- ka (supr. longitudinalan) transvestija (lat. trans pre-, vestis od- ea) nagon za mijenjanjem odjee, obino erotske prirode transvestiti (lat. trans pre-, vestis od- jea) mn. osobe koje pri normalnom spolnom seksualnom osjeaju imaju nagon za oblaenjem odjee suprot- nog spola trana (fr. tranehe) 1. krika (kruha, mesa); 2. vijenac na kovanom novcu (s natpisom ili ukrasom); 3. dio zajma (kad se zajam ne emitira odmah itav nego u odreenim dijelovima) traneja (fr. tranehee rov, jarak, pro- kop) voj. dugaki rov koji titi od me- taka, krhotina granata i si., te slui i za dostavljanje obavijesti tranirati (fr. traneher) sjei, rasijecati (peenje) tranzit (tal. transito) trg. prijevoz robe ili dobara kroz jednu zemlju u drugu (bez carine ili po posebnoj carinskoj pristojbi) tranzitiv (lat. transitivum sc. verbum) gram. prijelazan glagol tranzitivan (lat. transitivus) prijelazan; tranzitivan glagol v. tranzitiv trap (njem. Trab) jah. kas, kasanje ' traper (engl. trapper) sjevernoameriki lovac na divlja skupocjenog krzna, osobito na dabrove i vidre trapez (gr. trapeza) geom. etverokut s dvjema paralelnim siranama; port, visee vratilo (gimnastika sprava) trapezoedar (gr. trapeza, edra osnova) tijelo koje ima 24 jednake, neisto- stranine etvorokutne povrine (kri- stal) trapezoid 1426 treba trapezoid (gr. trapeza, eidos oblik) geom. etverokut u kojem nijedna strana nije paralelna s drugom trapist (fr. trappiste) vrsta sira blagog okusa i mirisa (naziv po kat. redu trapista koji su ga prvi proizvodili) trapisti (fr. trappistes) kat. redovnici reda od Trappe, osnovanog 1122., re- formiranog u XVII. st., poznatog po strogosti svojih, propisa, osobito po obvezi stalne i potpune utnje (naz- vani po opatiji La Trappe u jednom pustom kraju Normandije) trasa (fr. trae trag, p. traza, Lil. trac- cia trag) nacrt, obiljeena, oznaena linija nekog puta, eljeznike pruge i si.; voj. crte, nacrt trasnnt (tal. trassarc) trg. izdavatelj mjenice, osoba iji je potpis bitan uv- jet za vrijednost trasirane mjenice trasat (tal. trassalo) trg. osoba na koju jc mjenica ispostavljena, osoba koja treba platiti mjenicom odreenu svo- tu novca trasirati (fr. tracer) 1. obiljeiti, obilje- avati, oznaiti, oznaavati, odrediti liniju puta ili eljeznike pruge; na- crtati. skicirati trasirati (tal. trassare, lat. trahere vui) 2. trg. izdati mjenicu (tratu) na neku drugu osobu trata (tal. tratta) trg. izdana mjenica, tj. mjenica koju smo potpisali i po kojoj dugujemo; supr. rime sa tratarcla (tal. trattarella) trg. mala mjenica, mjenica s malim iznosom traulizam (gr. traulismos tepanje, iz- govaranje glasa "r" iz grla (kao po- greka u izgovaranju) trauma (gr. trauma) rana, ozljeda, povreda (tjelesna ili duevna); psi- hika trauma veoma jak duevni po- tres kao posljedica nekog stranog i po ivot opasnog doivljaja traumatici (gr. trauma, traumatikos koji se tie rane, koji pripada rani, koji lijei ranu) mn. med. sredstva (ih: lijekovi) za rane traumaticin (gr. trauma rana) farm. otopina gutaperke u kloroformu traumatian (gr. traumatikos) koji se tie rana, koji je nastao zhog rana travada (port. travado) pom. neobuzdan i promjenjiv vjetar, praen sijeva- njem i grmljavinom travertln (tal. travertino, lat. lapis Ti- burtinus) min. prinac, tvrdi tuf koji je nastao od taloga iz vapnenakih toplih izvora; dobiva se kod Rima, i jo od starog doba slui kao odlian graevni materijal (od njega je sa- zidana Petrova crkva u Rimu) traverza (fr. traverse, lat. transversa) grad. poprenica, poprena greda; voj. poprean bedem (za zatitu od bone vatre i vatre s lea); poprena hrana, poprean prud (kod regulira- nja rijeke); pren. odvratan sluaj, od- vratnost traverzirati (fr. traverser) prijei pri- jeko, proi kroz; isprijeiti se kome; jah. skakati ukoso, popreke; u ma- evanju: napasti, napadati s boka; izbjei udarac travestija (tal. tra vesti re, lat. trans pre, vestire obui) preruavanjo, preobla- enje; poet. aljiva obrada ozbiljnog knjievnog djela; usp. parodija travestirati (tal. travestire) preruiti, preruavati, preobui; izokrenuti (na aljivo); ozbiljno knjievno djelo pre- raditi na smijean (komian) nain travi (engl. travvl) 1. mrea za lovljenje riba u morskim dubinama; 2. voj. sprava za lovljenje i unitavanje mor- skih mina travler (engl. trawler) 1. brod koji lovi ribu pomou travla; 2. voj. brod za lovljenje i unitavanje morskih mi- na; droter tre (tal. tre, lat. tres) tri; a tre itoi, a tre parti. it. a tre, a tre voi, a tre parti (tal.) glaz. za tri glasa, troglas- no treba (atr.) ena treber 1427 trepanacija trcbcr (njem. Treber) kom, trop trcbie (fr. trebuchet) osjetljiva vaga (za mjerenje zlata, srebra) treentisti. (tal. trecento) til. pjesnici i umjetnici XIV. st. (treenta) trecento (tal. trecento tri stotine) naziv za XIV. st. u tal. knjievnosti i umjet- nosti tred (engl. thread) 2. engleska mjera za konac razliite veliine, prema vr- sti konca tred (engl. trade) 1. zanat, trgovina, obrt, posao, promet tref (fr. trefle, njem. TrefO 2. jedna od boja u igraim kartama (ir) tref (njem. Tref!) 1. pogodak, zgoditak trefer (njem. Treffer) onaj koji dobro gada, dobar strijelac; zgoditak, dobi- tak trefina (gr. trvpanon) kir. kratki tre- pan koji se pokree jednom rukom trefiti (njem. treffen) zgoditi, pogoditi (npr. pukom); susresti, naii na; slu- ajno nai; trefiii se dogoditi se, desiti se treger (njem. Trager) nosa, hanialin; grad. nosa, greda (eljezna ili beton- ska) trek (engl. track) port, staza za bici- klistike utrke ili za natjecanje u tr- anju trema (gr. tremo drem) 2. drhtanje, grozniavo uzbuenje, strah (kandi- data pred ispit, glumca pred izlazak na pozornicu i si.) trema (gr. tremo) 1. gram. v. dijereza tremando (tal.) glaz. drui, podr- htavajui trematode (lat. trcmatoda) mn. zool. plosnate gliste tremolando (tal.) glaz. v. tremando tremolo (tal.) glaz. drhtanje, podrhta- vanje, titranje; brzo ponavljanje is- tog tona tremor (lat.) med. brzo kretanje, drh- tanje jedne skupine miia tremulant (lat. tremulans) glaz. drhtav zvuk ili glas: pjeva koji pjeva drh- tavim glasom; nain sviranja na or- guljama koji im daje drhtav, titraju- i ton tren (fr. train, lat. trahere vui) vlak, eljeznica; voj. komora, pratea vo- zila (topniki, municijski, pontonski, sanitetski tren) trenkot (engl. trench-coat) "kaput za rovove", vrsta mukog (i enskog) la- nenog ili vunenog gornjeg kaputa, praktinog kroja, tako da moe dobro posluiti i za loe vrijeme trener (engl. traincr) 1. port, uvjeba- vatelj, obuavatelj, onaj koji nekoga trenira trener (fr. traineur) 2. vojnik koji zaos- tane za vojskom, maroder trening (engl. training) port, vjeba, vjebanje, sustavno, povremeno pri- premanje tijela vjebanjem kako bi na utakmici moglo biti u najboljoj kondiciji i razviti punu vjetinu i sna- gu trenirati (engl. train, lat. trahere vui) vui za sobom, povlaiti, razvlaiti; port, obuavati, sustavnim vjeba- njem i svrhovitim nainom ivota (di- jetom) osposobiti tijelo za potpun ra- zvoj snage (boksai, hrvai, loptai, dokeji, veslai, plivai, trkai itd.), vriti stalan trening trenodija (gr. threnodia naricanje, na- ricaljka) pjesma tubalica trente et quarante it. trant-e-karant (fr.) "trideset i etrdeset", hazardna kartaka igra karata trente-ct-un it. trant-e-en (fr.) "tri- deset jedan", hazardna kartaka igra kod koje igrai nastoje u 3 karte imati 31 bod trepak (rus.) ruski narodni ples u 2/4 taktu trepan (gr. trypanon svrdlo, fr. trepan) kir. instrument za buenje lubanje (kojim se rukuje objema rukama) trepanacija (lat. Irepanatio) kir. otva- ranje lubanje (jedna od najstarijih trcpang 1428 tribn poznatih operacija, nekada vrena trepanom ili trefinom, danas pomo- u dlijeta, ekia ili elektrine bu- ilice) radi uklanjanja skupljene kr- vi ih gnoja, ircva, komadia kostiju ili drugih stranih tijela; takoer: sva- ka operacija pri kojoj se otvara neka tjelesna upljina buenjem ih izre- zi vanj em kosti itd. trepang (malaj.) v. holoturije trepidacija (lat. trepidatio) drhtanje, bojaljivo kretanje; prezanje, koleba- nje; trepidacija Zemljine osi, pored precesije, nulacije, jedno malo giba- nje tres faciunt collegium it. tres faci- junt kolegijom (lat.) trojica ine ko- legij, tj. trojica tvore tijelo sposobno za donoenje odluke ili presude (staro pravno naelo) tresalvo (p. tresfilvo) sin mestika i Indijanke tretirati (fr. traiter) 1. obraivati (neku temu), raspravljati (o emu); 2. po- naati se, postupati, ophoditi se s kim treuga Dei (lat.) Boji mir, vjerski za- kon u sred. vijeku koji je zabranji- vao nasilje ih neprijateljstvo od e- tvrtka, kasnije od srijede naveer, do ponedjeljka ujutro trezor (gr. thresauros blago, riznica, lat. thesaurus, fr. tresor) 1. hlagajna, riznica, kasa, sef; trezomi bonovi bank. blagajniki bonovi (vrsta pa- pirnog novca) trezorerija (fr. trsorerie) blagajna, dr- avne financije trh (ma. tereh, terhet) breme, teret; tegoba, tekoa, muka tri- (gr. treis, tria. tri-, lat. tres, tria) predmetak u sloenicama sa zna- enjem: tri, Iro- triandrija (gr. treis, tria tri, aner gen. andros ovjek, mu) bot. trea klasa u Linnovom sustavu biljaka: tro- muevne biljke iji hermafroditni cvjetovi imaju tri pranike niti triangl (lat. triangulus trokut) glaz. udaraljka, elini instrument za uda- ranje u obliku trokuta triangulacija Gat. triangu latio) geod. mjerenje zemljita pomou meu- sobno povezanih trokuta, sa strana- ma 3060 km, pri emu sc vrhovi (trigonometri) i strane odreuju i iz- raunavaju trigonometrijskim puteni (slui kao osnova za topografsko sni- manje zemljita; rad poinje s tono izmjerene baze ih osnovice) triangulamn (lat. triangularis) tro- kutni; trokutast; triangularni brojevi mat. najjednostavniji od tzv. figu- riranih brojeva, naime 1, 3, 6, 10, 15, 21, 28, 36, 45, 55, 68, 78 itd., koji se mogu izraziti tokama pod- jednako udaljenim jednih od drugih na povrini jednog istostraninog trokuta triangulntor (lat. triangulator) geod. osoba koja se bavi iskljuivo trian- gulacijoin (inenjer, tehniar i dr.) triangulirati (lat. triangulare) 1. mje- rili pomou sustava trokuta, mjeriti trigonometrijski; 2. cijepiti mladicu u irokutan procijep na stablu Trianon (fr.) dva dvorca za odmor u Versajskom parku: Veliki Trianon dvorac koji jc izgradio Luj XIV. (u njemu je, 4. VI. 1920. potpisan ugo- vor o miru izmeu Antante i Ugar- ske); Medi Trianon dvorac koji je iz- gradio Luj XV., omiljeno boravite Marije Antoanete); pren. paviljon ili zasebna zgrada u nekoin parku triarhija (gr. tria tri, areho vladam, triarchia) vladavina trojici;, trovlada, triumvirat trias (gr. trias trojstvo) glaz. trozvuk (u duru ili u molu) trias harmoniea it. trijas harmonika (lat.) glaz. harmoniki trozvuk triba Gat. tribus) u starom Kimu: dio. stale naroda u poli likom i admini- strativnom pogledu (prvobitno ih je bilo 3, na posljetku 35) t r i a 1429 t r i a trihnda (gr. tribas gen. tribados ena koja bludnii so sobom ili sa enama, tribo trljam) ena koja ima spolnu sklonost prema istom spolu, ena ho- moseksualac tribadiznm (gr. tribas) spolna sklonost ene prema istom spolu (v. tribada); usp. lezbijska ljubav (pod lezbijski) tribina [fr. tribune) uzvieno mjesto za govornika, govornica; uzvieno mje- sto za gledatelje, sluatelje itd.; tri- buna tribometar (gr. tribo trljam, metron mjera, mjerilo) fiz. sprava za odre- ivanje veliine otpora trenja, tj. su- initelja trenja, koeficijenta frikcije tribrah (gr. tribrachys od tri kratka sloga) metr. stihovna stopa od tri kratka sloga: U U U tribulkon (gr. tri-, elko vuom, fr. bou- le kugla) med. sprava za izvlaenje puanog zrna iz rana tribun (lat. tribunus) kod Rimljana: starjeina trihe (usp. tribunus); star- jeina tribunata u Francuskoj (od 1799.); pren. narodni voda, demagog tribunal (lat.) 1. prvobitno: uzvieno mjesto na rimskom Forumu na ko- jem je sjedio pretor i sudio; 2. suev stolac; sudski kolegij, sud, vii sud tribunat (lat. tribunatus) sluba i zva- nje tribuna, tribunstvo; u Francus- koj: ustanova koja jc rjeavala pri- jedloge zakona (od 17991807). tribus (lat.) dio gradskog teritorija u starom Kimu tribut (lat. tributum) porez, daa, da- nak koji plaa pobijeeni narod po- bjedniku ili vazalni vladar stvarnom vladaru, tj. gospodaru; pren. dug tributar (lat. tributarius) onaj koji pla- a danak; porezni obveznik tricenij (lat. tricennium) razdoblje od 30 godina, tridesetoljee tricikl (fr. trycicle) nekadanja fr. kola na tri kotaa; velosiped na tri kotaa; kolica na tri kotaa tricinij (lat. tricinium} glaz. troglasna kompozicija za pubake instrumen- te; troglasni stavak tridaktilan (gr. tri-, daktylos prst) tro- prst, sa tri prsta tridens (lal.) trozubac (Neplunov) trident (lat. tridens, tridentis) v. tridens tridi (fr. tridi) trei dan dekade (u ne- kadanjem francuskom republikan- skom kalendaru) triduum (lat. triduum) vrijeme, rok od tri dana; trodnevna molitva u Kat. crkvi triecija (gr. tri-, oikos kua.) bot. v. triekija triedrian (gr. tri-, edra osnova) sa tri povrine ili strane, trostranian triekija (gr. tri-, oikos kua) bot. tro- domnost, trostruko izdvajanje bilja- ka (koje imaju muke, enske i dvo- spolne cvjetove) trienij (lat. triennium) razdoblje od tri godine, trogodite trieteris (gr. trieteris) vrijeme od tri godine, trogodinjica; svetkovina ko- ja se slavi svake tree godine trifarmnkon (gr. tri-, farmakon lijek) lijek koji sadri tri sastojka trifilnn (gr. triivllos) bot. trolisni, koji ima tri aina listia trifolij (lat trifolium) bot. "trolist" = djetelina; pren. drutvo trojice, troji- ca, troje, trio trifonija (gr. tri-, fone zvuk, glas) glaz. troglasnost triforij (lat. triforium) arhit. hodnik na svodove s trostrukim otvorom triftong (gr. treis tri, fthongos glas, zvuk) troglas. slog od tri samoglas- nika triftong (gr. tri-, fthongos glas, zov, ton) gram. troglasnik, slog od tri sa- moglasnika trifurkacija (lat. trifurcatio) ravanje u tri grane, u tri kraka triga (lat. triga) zaprega od tri konja, trojka t r i a 1430 t r i a trigamija (gr. trigarrua trei brak, tre- a enidba, trea udaja) troenstvo, tromutvo, trostruki brak trigemin (lat. trigeminus trojni) bijeli praak. lijek protiv glavobolje i groz- nico, osobito protiv bolova to ih uzro- kuje tzv. 'trostruki ivac" trigeminus (lat. trigeminus sc. nervus) anat. trostruki ivac (lica i eljusti) triginija (gr. tri-, gyne ena) mn. bot. trei red u klasama IXIII Linneo- vog sustava biljaka: biljke iji cvje- tovi imaju po tri stupia triglif (gr. triglyfos) arhit. trorez, tri uspravna ureza na frizu dorskih stu- pova triglot (gr. tri-, glotta jezik) djelo na- pisano na tri jezika, osobito Biblija; ovjek koji zna i govori tri jezika trigon (gr. trigonon) trokut trigonometar (gr. trigonos trokutni, metron mjera, mjerilo) geod. toka na zemljitu iji su poloaj i visina, pri iriangulaciji, odreeni trigono- metrijskim putem; slui kao osnova za topografske radove (oznaen je vi- sokom drvenom piramidom i ispod nje etvrtastim, oko 1 m dugim, u zemlju usaenim kamenom koji oko 20 cm viri iz zemlje) trigonometrija (gr. trigonos trokutni. metria mjerenje) geom. dio geomet- rije koji se bavi rjeavanjem trokuta, tj. koji pomou dovoljnog broja da- nih elemenata jednog trokuta pro- nalazi, raunskim putem ili kon- strukcijom ravnih slika, njegove os- tale elemnte; sferna trigonometrija bavi se rjeavanjem sfernih trokuta trigonometrijski (gr. trigonos, met- ria) koji spada u znanost o trokutu; trigonometrijske funkcije, goniome- trijske funkcije odnosi strana u pra- vokutnim trokutu (v. sinus, kosinus, sekans, kosekans, tangens, kotan- gens) trihijaza (gr. trichiasis) med. nepra- vilan poloaj na rubu onih vjeda, prookrcnutost trepavica tako da na- drauju onu jabuicu i uzrokuju upalu trihina (gr. thrix dlaka, vlas, trichos dlani, vlasni, lat. Trichina spirali?) zool. vlasica, kao dlaka tanak, veoma mali nametnik (enka duga do 3, mujak 1,5 mm), ivi osobito u tako- rima, s njih prelazi na svinje i na ovjeka koji jede svinjsko meso za- raeno ovim nametnikom trihinijaza (lat. trichina) v. trihinoza trihinoskop (lat. trichina, gr. skopeo promatram) projekcijski aparat za promatranje trihina trihinoza (lat. trichina, gr. nosos bo- lest) med. teka, esto smrtonosna bolest onih koji jedu svinjsko meso zaraeno tribinama, zbog toga .to se one razmnoe u crijevima, probiju crijevnu sluznicu, dou u krv i odatle u miina vlakna trihinozan (lat. trichinosus) med. za- raen tribinom trihitis (gr. thrix gen. trichos dlaka, vlas) med. bolest, upala vlasita trihizam (gr. thrix. trichos vlas, dlaka) med. veoma fin, kao dlaka tanak rascjep kosti trihofitici (gr. thrix vlas, dlaka, fyo raam, stvaram, proizvodim) mn. sredstva koja pomau rastenje kose trihofitoza (gr. thrix, fyton biljka) med. gljivina kona bolest, najee na dijelovima tijela obraslim dlakom trihoftori (gr. thrix vlas, dlaka, fthora unitenje, razorenje) mn. sredstva za unitavanje dlaka trihologija (gr. thrix gen. trichos dla- ka, vlas, logia znanost) znanost o ko- si; takoer: = karfologija trihoma (gr. thrix geil. trichos dlaka, vlas, trichoma) obraslost dlakom ili kosom, kosmatost; dobivanje dlaka, dlakavljenje; med. poljska kika (bo- lest u podruju rijeke Visle, tj. u Polj- skoj, i u podunavskim zemljama: kor- t r i o a 1431 trik nina bolest kose, poglavito zbog ne- istoe) trihomikoza (gr. thrix gen. trichos dlaka, vlas, mykes gljivica) med. bo- lest kose uzrokovana gljivicama trihopteri (gr. thrix vlas. dlaka, pteron krilo) mn. zool. tulari, vodeni moljci (insekti srodni s leptirima) trihoreja (gr. ihrix vlas, dlaka, reo opadam) med. opadanje kose trihoshiza (gr. thrix, shisis cijepanje) med. cijepanje, "cvjetanje" kose trihotomian 1. (gr. thrix vlas, dlaka) cjepidlaki; 2. (gr. tricha na tri di- jela) podijeljen na tri dijela trihotomija (gr. thrix, tome cijepanje) 1. "cjepkanje dlaka", tj. cjepidlaenje trihotomija (gr. tricha na tri dijela, tome odvajanje, razdvajanje) 2. po- djela na tri (dijela); razvrstanje na tri skupine, vrste, kategorije; psih. dijeljenje ovjeka na tijelo, duu i duh (usp. dihotomija) trihoza (gr. thrix) 1. med. v. trihijaza trihoza (gr. trichosis) 2. dobivanje kose ili dlaka, dlakavljenje trihoze (gr. trichoo dlakav sam) mn. med. kone bolest koje nastaju zbog anomalija u stvaranju dlaka; dobi- vanje dlaka na neobinim mjestima trijada (gr. trias gen. triados) trojstvo (skupina triju osoba, stvari, rijei itd.; kem. trovalentan element ili radikal; mat. skupina triju toaka; neodreen proizvod triju vektora) trijakontaedar (gr. triakonla trideset, edra osnova) min. tijelo omeeno s 30 jednakih povrina koje imaju ob- lik romba (kristali) trijalizam (gr. trias gen. triados tri, trojina, trojka, trojstvo) 1. podjela na troje; 2. ravnopravna podjela vlasti izmeu triju drava u jednom savezu drava; 3. psih. v. trihotomija 2. trijas (gr. trias trojstvo) geol. doba prije jure, formacija u razvoju Zemljine ko- re u kojoj je gotovo sva ju. Europa bila pod morem, sa slojevima pogla- vito od pijeska, tinjevih kriljaca i dr.; trijaska formacija ih razdoblje trijaska formacija geol. v. trijas trijaa (fr. Lriage odabiranje, prebira- nje. prebiranje) trg. roba slabije ka- kvoe, ona stoje preostala nakon od- vajanja boljih komada ili zrna. npr. trijaa-kava i dr. trijer (fr. trieur) stroj za ienje ita od kukolja, grahoricc, pijeska i dr. trijern (gr. trieres) ratna laa starih Grka, sa svake strane sa po tri ves- lake klupe jedna nad drugom (rim. trirema) trijerarh (gr. trier-archos) zapovjednik ratne lae kod starih Grka; u Ateni: bogati graanin koji je morao opre- miti trijeru i sam njom zapovijedati trijumf (lat. triumphus, gr. thriambos) 1. prvobitno, kod starih Grka: svea- ni bakhovski pohod i sveana pjesma koja se pritom pjevala; 2. kod Rim- ljana: sveani ulazak u Rim vojvode (trijumfatora) nakon pobjede, prosla- va pobjede; otuda: sjajan uspjeh, pu- na pobjeda i radost zbog toga trijumfalan (lat. triumphalis) pobjed- niki, pobjedonosan, slavodobitan, sjajan trijumfator (lat. triumphator) pobjed- nik, onaj koji slavi pobjedu; v. trijumf trijumfirati (lat. triumphare) ui sve- ano u Rim nakon pobjede, drati tri- jumf; potpuno pobijediti, doivjeti potpun uspjeh; jako se radovati, kli- cati, likovati trijumvir (lat. tri um vir) u starom Ri- mu: lan trojice koji su upravljali dr- avom ih obavljali druge vane pos- love; mn. trijumviri trijumvirat (lat. triumviraius) sluba trijumvira; vladavina trojice, drutvo trojice trik (engl. trick, njem. Trick) opsjena, vjeto izvedena prijevara; lukavstvo, podvala, smicalica, doskoica, vje- tina, majstorija t r i n 1432 tri triklinij (lat. triclinium) starorimska blagovaonica koja se sastojala od tri poivaljke oko stola triklinski (gr. tri-, klino nagi njem, na- gibam) min. sa tri osi nagnute me- usobno pod kosim kutom (kristalni sustav) triko (fr. tricot) pletenjem izraene tka- nine; pleteno odijelo; pletena potko- ulja; tijesno pripijene pletene hlae (baletnih plesaa, akrobata, gimnas- tiara i dr.) trikolon (gr. tri-; kolon lan) stvar sas- tavljena od tri lana ili dijela; poet. pjesma sa tri vrste stihova trikolora (fr. tricolore) zastava od tri boje. trobojnica trikord (gr. trichordos Iroini, sa tri ice) glaz. mala lauta ih mandolina sa tri ice; takoer: niz od tri dija- tonika tona trikotaa (fr. tricotage) 1. roba od vune, pamuka i svile koja se izrauje stroj- nim pletenjem; 2. radionica u kojoj se izrauje ili prodavaonica u kojoj se prodaje pletena roba trikoteza (fr. tricoleuso) 1. pletilja; 2. stroj za pletenje: 3. soba u kojoj se plete trikroizam (gr. tri-, chros boja) tro- bojnost triktrak (fr. trietrac) v. tokadila trilemn (gr. tri-, lemma postavka) 1. log. posredni zakljuak stvoren na osnovi pretpostavki (hipoteza) s tro- lanim drugim stavom u prvoj, po- godbenoj premisi; 2. izbor izmeu tri- ju stvari ili triju naina za djelova- nje triler (njem. Triller, tal. trillo) glaz. titranje glasa ili zvuka zbog brzog ponavljanja jednog tona trileteralan Gat. trilateralis) trostran trilijarda (lat. trillio) tisuu trilijuna trilijun (lat. trillio, fr. trillion) milijun bilijuna: milijarda milijardi (pie se brojkom 1 s 18 nitica) triling (engl. trilling) jedno od trojen- adi, troje trilingvian (lat. tri-, lingua jezik) tro- jezini, na tri jezika; koji govori tri jezika tri lira ti (njem. trillern) potresati, titrati glasom ih zvukom triliteralan (lat. tri., littera slovo) koji se sastoji od tri slova, troslovan trilo (tal. trillo) glaz. v. triler trilobiti (gr. tri-, lobos mahuna, ljuska) mn. zool. okaminski (fosilni) lanko- noci iz reda ljuskavaca, s tijelom podijeljenim u tri renja trilogija (gr. trilogia tri tragedije s kojima su pisci tragiari nastupah u dramskim natjecanjima) 1. govor u tri dijela; 2. tri draine. spjeva, roma- na koji svaki za sebe ine cjelinu, a sva su tri zajedno takoer cjelina; 3. kod starih Grka: tri tragedije jednog pisca koje su zajedno inile cjelinu, ili su prikazivane jedna za drugom za vrijeme Dionizijevih svetkovina (uz ove se najee, kao etvrta, pri- kazivala jo i jedna satirska igra, i to se onda zvalo tetralogija) trilogizam (gr. tri-, logos pojam) fil. nain miljenja prema kojem se svaki predmet spoznaje svodi na tri pojma, a svijet shvaa i objanjava * ; trilo- gino", tj. troetapno. i "trilogistiki", tj. tropojamno trilogogrif (gr. tri-, logos rije, grifos zagonetka) zagonetka u tri rijei trilupa (gr. tri a, lat. tria, fr. loupc) opt. povealo sa tri lee trim (engl.) dobro tjelesno stanje, zdrav- lje, tjelesna sposobnost, kondicija trimestar (lat. trimestris) tromjeseje trimetar (gr. trimetros) metr. stih od tri stope ih diopdije; osobito: jampski trimetar ili senar. stih grkih tragi- ara (U I U I U I U I U I U ) trimo (fr. trumeau) dio zida izmeu dva prozora: zrcalo na zidu izmeu dva prozora ili iznad kamina trimorfan 1433 triplikacija trimorfan (gr. tri-morfos) trooblian, trolian, sa tri lika: trimorfne biljke bot. biljko kod kojih se cvjetovi jav- ljaju u tri oblika trimorfizam (gr. tri-morfos) Lroob- linost, Lrolinost trimurti (sanskr. tri, murti) u indijskoj religiji: Trojstvo, Trojica, Rrahma, Vinu i iva zamiljeni i prikazani kao jedna osoba trinaran 'lat. trini po tri) trostruk, sa- stavljen od tri elementa tringeld (njem. trinken piti. Geld no- vac) napojnica, nagrada trinitet (lat. trinitas) trojstvo trinokcij (lat. reinoxrium) razdoblje od tri noi, tronojc trinom (gr. tri-, lat. nomen ime, naziv) mat. algebarski izraz koii se sastoji od tri lana, npr. a + b + c, trolan izraz trio (tal.) glaz. djelo za tri glasa ili in- strumenta; druga polovica skladbe, srednji dio plesa; tercet trioda (gr. tri-, odos put) trg., fiz., teh. vakuumna cijev, elektronka sa tri elektrode triole (tal.) mn. glaz. tri note koje se izvode za isto vijome za koje bi se izvele dvije takve note triolet (fr. triolet) poet. pjesmica od osam stihova kod koje se nakon tre- eg stiha ponavlja prvi stih, a nakon estog oba prva stiha Trioni (lat. triones) mn. astr. zvijee Velikog i Malog medvjeda trip (tal. trippa, r. Iripe de vclours) polusamt, vuneni samt (od sirove svi- le ili vune na lanenoj ili kudjeljnoj osnovi) tripanoeidan (gr. trypanon, lat. cae- dere ubiti) koii ubija tripanosome tri panosomi (gr. trvpanon svrdlo, soma tijelo, lat. Trvpanosomae) mn. biol. praivoiinje iz reda biaa koje ive kao nametnici (paraziti) u krvi i tkivnom soku ivotinja, dva do tri puta vee od crvenih krvnih tjelaca, uzronici raznih bolesti, osobito bole- sti spavanja; usp. tripanoza tripanoza (gr. trvpanon svrdlo) med. bolest spavanja triparticija (lat. tripartitio) dijeljenje na tri dijela, dioba natroje tripartitan (lat. tripartitus) podijeljen natroje, na tri dijela, trostruk tripe (tal. trippa) mn. kuh. fileki triper (njem. triefen, trop fen kapati, Tripper) med. kapavac, upala mo- krane cijevi uzrokovana bakterijom gonokok, spolna bolest; gonoreja tripetalan (gr. tri-, petalon list) bot. trolisni, koji ima tri latice tripeza (gr. tripesis) med. buenje tripl (fr. triple) trostruk; u vistu: tro- struko dobivena igra (kad protivnici imaju samo dva tiha) tripl-takt (fr. triple, lat. tactus) glaz. trostruki takt, trojni takt triplan (gr. tri-, lat. planum ravan, vo- doravan) zrak. zrakoplov s tri reda krila triple-alliance it. tripl-alijans (fr.) trojni savez (savez izmeu triju sila) triple-entente it. tripl-antant (fr.) trojni sporazum, osobito sporazum izmeu Engleske, Francuske i Rusije (1904.), kao protutea tzv. "trojnom savezu" koji je postojao izmeu Nje- make, Austro-lJgarske i Italije triplet (lat. triplex trostruk) opt. 1. po- vealo sa tri lee; 2. spektralna linija koja se raspada u tri pojedinane linije" triplicirati (lat. triplicare) utrostruiti, utrostruavati; predati (sudu) Iripli- ku; odgovoriti na dupliku triplicitet (lat. triplicitas) trostrukost; trojstvo triplika (lat. lriplex, triplica) u raspravi odgovor, odgovor na dupliku triplikacija (lat. triplicatio) utrostru- avanje, utrostruenje t r i a 1434 triija triplikat (lat. triplicatum) izradba ne- kog predmeta ili dokumenta u tre- em primjerku; trei primjerak ega; usp. duplikat triplirati (fr. tripler} utrostruiti, utro- struavati tri pl nm (lal. triplum) neto trostruko; in tripl.o (lat.) u tri primjerka, u tri prijepisa tripodij (gr. tripodia) metr. stih od tri stope tripoli (fr. tripli, lat. terra tripolitana zemlja tripoliska) sivouLa ili crven- kasta zemljasta vrsta kamena, slui za glaanje kovina, kamenja i dr. (naziv po gradu Tripolisu, preko ko- jega je dolazio u trgovinu iz Sjev. Amerike) tripteran (gr. tripteros, tri-, pteron krilo) zool. trokrilan tripterigian (gr. tri-, pteryx gen. ptervgos peraja, peraje) zool. sa tri peraje triptian (gr. tribo trljam) uzrokovan trljanjem, masiranjem triptihon (gr. triptvchos troslojan, od tri sloja) trostruka slika, kod koje se dvije krilne slike mogu preklopiti na treu koja jc u sredini tripudij (lat. tripudium) 1. kod Rim- ljana: sveani ples salijskih sveeni- ka u tri koraka; 2. ples pod orujem ratnika divljih naroda pri polasku u boj tripus (gr. tri-pus) tronoac, osobito zlatni tronoac na kojem je sjedila i proricala delfijska Fitija trirema Gat, triremis) v. Lrijera trisekeija (lat. trisectio) mat. dijeljenje na tri jednaka dijela, osobito kuta trisilab (gr. tri-, syllabe slog) gram. troslona rije tri si l abi an (gr. tri-, syllabe slog) gram. od tri sloga, trosloan Trismegist (gr. trismegiatos) mit. "tri- put najvei", grki nadimak egipat- skog boga Hermesa ili Tota; tisk. trismegist vrsta velikih tiskarskih slova trispast (gr. tri-, spao vuem, pri- vueni) teh. trostruki kolotur trispermiean (gr. tri-, sperma sjeme) biol. trosjemen, sa tri sjemena tristih (gr. tri-, stichos red, stih) strofa od tri stiha tristijc (lat. tristia) mn. pjesme u ko- jima se opjevava tuga; osobito: elegi- je koje jc rimski pjesnik Ovidijo spje- vao u progonstvu tristimanija (lat. tristis alostan, tu- an, gr. mania ludilo) med. tuno, neveselo ludilo triteizam (gr. tri-, theos bog) vjera u tri boga, trobotvo tritemimeres (gr. tritos trei, emi po- la, meros dio) metr. u heksametru: stanlui (cezura) nakon tree polu- stope triteofija (gr. trilaiofyes pvretos vrsta groznice koja se javlja svakog treeg dana) v. triteus tritens (gr. tritaios sc. pvretos) med. groznica koja se javlja svakog treeg dana tritiein (lat. triticum penica) ljepljiva tvar koje ima u peninom branu Triton (gr. Triton) mit. sin Posejdona i Amfitrite, bog mora koji puhanjem u koljku die i stiava morske va- love, prikazivan s ljudskim likom i ribljim repom triton (lat. tritono) glaz. trozvuk, preko- mjerna kvarta koja se sastoji od tri cijela tona tritoni (gr. Triton) mn. 1. mit. vie ni- ih starogrkih morskih bogova koji su bili sluge Posejdonove; 2. zool. vo- denjaci trituracija (lat. trirurratio) mrvljenje, sitnjenje, npr. hrane zubima trivalentiin (lat. trivalens) kem. koji ima tri valencije, npr. zlato i dr. trivijalan (lat. trivialis opepristupa- an, opepoznat, obian, trivium ras- trivijalitet 1435 Troja krije od tri puta) koji se moe nai i na ulici, tj. obinn, prostaki, sva- kidanji, suvie poznat, otrcan trivijalitet v. trivijalnost trivijalnost (lat. trivialitas) svakida- njost, otrcanost, prostatvo (u pona- anju ili izraavanju); stvar otrcana i suvie poznata, prostaki izraz, svakidanja pojava trivijum (lat. trivium) raskrije od tri puta; u sred. vijeku: naziv za nii stupanj nastave (gramatiku, dijalek- tiku i retoriku); usp. kvadrivijum trizam (gr. trismos) med. kripanje zubima; grenje donje eljusti troakar (fr. trois-quarts "tri etvrtine" 1. med. cjevasto ilo u obliku luka i sa tri reza za putanje tekuine iz tjelesnih upljina onih koji boluju od vodene bolesti, ili za ispranjivanje zraka iz buraga preivaa; 2. kaput duine tri etvrt Trocadero it. Trokadero (p., fr. Tro- cadero) tvravica u panjolskoj koju su Francuzi zaposjeli 1823.; po toj tvrdavici nazvana uzviica u Parizu, na desnoj obali Seinc, s dvorcem za izlobe i muzejom: danas est naziv kabareta s plesnom dvoranom trockizam u bivem SSSR-u: politika struja oprena staljinizmu (prema vodi Lavu Trockom) trofej (gr. tropaion okretite, tropos okret) 1. u starom vijeku: znak po- bjede koji se sastojao od ratnog pli- jena (zastave, oruje, opreme) i koji je bio vjean o drvee i motke na mjestu gde je neprijatelj "okrenuo" bjeati; 2. arhit. ukras u obliku po- bjednikih znakova; 3. pren. pobje- da. pun uspjeh trofeneuroza (gr. trofe hrana, prehra- na, neuron ivac) med. poremeaj u prehranjivanju zbog bolesti ivaca koji reguliraju prehranu i razvijanje tkiva trofiki (gr. trofe hrana, prehrana) prehrambeni, koji se tie hranjenja ih prehrane trofologija (gr. trofe hrana, prehrana, logia znanost) znanost o prehrani trofoplazma (gr. trofe hrana, prehra- na, plasma tvorevina) fiziol. nositelj radnji, funkcija prehrane, sastavni dio stanice (za razliku od idioplazme, drugog sastavnog dijela, nositelja naslijea) troglodit (lat. troglodytes) zool. cari trogloditi (gr. troglodvtcs stanovnik pilje) mn. stanovnici pilja; u starom vijeku: ime jednog ctiopijskog ple- mena koje je stanovalo u piljama; kasnije: naziv za krivovjerne krane koji su se skupljah po piljama trohanter (gr. troehanter) trka; anat veliki i mali valjak na gornjem kraju bedrene kosti (kod ovjeka i sisavaca) trohej (gr. trochaios kolut, kotur, ko- ta) metr. stopa od jednog dugog i jednog kratkog sloga; U trohiske (gr. trochiakos kuglica, ko- tai) farm. v. pastile trohoida (gr. trochos krug, kolut, ko- ta, eidos oblik) v. cikloida trohometar (gr. trochos krug, kota, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje brzine brodova trohoskop (gr. trochos krug, kota, skopeo gledam) med. ureaj za pre- gled bolesnika rendgenskim zraka- ma u vodoravnom (leeem) poloaju trohotika (gr. trochos krug, kota) znanost o krunom kretanju, o kru- nom gibanju Troilo (gr. Troilos) mit najmlai sin kralja Prijama i Hekube. ubijen po Ahilovoj zapovijedi; njegovi ljubavni doivljaji s Kresidom bili su omiljen predmet obraivanja u srednjovje- kovnoj knjievnosti (Boccacio i dr.) trois-tour it. troa-tur (fr.) igra utroje Troja (gr. Troia) glavni grad drave Trojadc, na Hclcspontu, glasovita po trojanski konj 1436 trupizam Trojanskom ratu, (11931174 pr. n. n.) koji su protiv Troje i kralja Pri- jama poveli grki vladari Agamem- non, Menelaj, Diomed, Odisej, Ahil i dr. da bi se osvetili za otmicu lijepe Helene, koju je oteo Pari; tek nakon desetogodinje opsade Grci su uspjeli osvojiti i unititi Troju pomou go- lemog drvenog konja u kojem su bili skriveni najbolji grki junaci, a ko- jega su lukavstvom uvukli u grad trojanski konj pren. osoba koja se lu- kavou uvue u neku organizaciju, udrugu i si. da bi jc iznutra oslabila i time lake unitila; v. pod Troja trojka (rus.) ruska zaprega od tri konja, jedan pokraj drugog, od kojih sred- nji tri ispod velikog luka trokar (fr. trois-quarts) v. troakar trokarirati (fr. trois-quarts) med. bosti trokarom radi putanja tekuine ili zraka; usp. troakar 1 tro!a (engl. trollev) 1. motka s kotai- em na elektrinim kolima koja slui kao vodi struje; 2. tvornika i rudar- ska kolica koja se kreu po konopcu trolejbus (engl. trollev trola, motka., lat. omnibus svima) vozilo koje se kree po slobodnoj ccsti (a ne po tranica- ma) pomou elektrine energije koju dobiva iz ica kroz dvije trole kao vodia struje, omnibus s dvije trole tromba (tal. tromba, lat. turba) 2. me- teor. vodeni stup; vihor; tajfun tromba (tal.) 1. glaz. v. trompeta tromblon (fr. tromblon) voj. elina sprava u obliku cilindra, prilagoe- na za namjetanje na puanu cijev (za bacanje puanih bombi pomou puanog zrna) tromblonska bomba voj. puana bomba; usp. tromblon tromboflebitis (gr. thrombos gruda, grumen, kap, fleps, flebos ila) med. upala vena zbog kakve grudice usi- rene krvi ih komadia tkiva koje je zaepilo venu trombon (tal. trombone) glaz. velika truba, pozauna tromboza (gr. thrombosis zgruavanje) med. zgruavanje krvi u ivim krv- nim ilama i, kao posljedica toga. za- cpljenost krvnih ila tromi (njem. Trommel) bubanj troml-fajer (njem. Trominel-feuer) voj. brza paljba velikog broja topnikog oruja, uestala paljba, "bubnjarska" vatra trompeta (fr. trompette, tal. trompctta, p. trompeta) glaz. truba trompetina (tal. trompettina) glaz. ma- la truba s njenim tonom trompetist (fr. trompntisto) truba tron (gr. thronos) prijestolje, jedan od znakova vladarskog dostojanstva trop (gr. tropos okrenem, lat. tropus) okret; poet. okretanje, prenoenje ri- jei iz pravoga znaenja u prenese- no, oblik pjesnikih ukrasa koji mije- njaju i oblik i znaenje rijei, kod kojih se, dakle, rijei i reenice "pre- nose" i dobivaju drugi smisao te tako, umjesto obine i vie misaone pre- dodbe, dobivamo drugu, manje obi- nu, ivlju, oigledniju i ljepu (npr. 'klica" = poetak, itd.); u trope spa- daju: metafora (s alegorijom i per- sonifikacijom), metonimija (s eufe- mizmom i ironijom) i sinegdoha (s hiperbolom i litotom); 2. zem. v. tropi tropa (p., port.) karavana s mazgama u Latinskoj Americi tropar (gr. tropos okret; melodija) kod pravoslavaca: pjesma u slavu nekog sveca, himna svecu tropi (gr. trope okret) 1. obratnice: a) astr. svaki od dvaju zamiljenih kru- gova nebeske kugle, paralelna s ek- vatorom i udaljena od njega 23 23' ; Rakova obraimca sjeverni trop, Jar- eva obratnica juni trop; b) zem. podruja s tropskom klimom; 2. poet. v. trop tropi zam (gr. tropos okret) biol. svoj- stvo hiljaka i ivotinja da se okreu tropnhelm 1437 tuaa prema izvorima odreenih podraa- ja; te podraaje izazivaju tea (geo- tropizam), zrak (heliotropizam), top- lina (termntropizam), svjetlost (foto- tropizom), kemijske tvari (kernotro- pizam), voda (hidrotropizam), dodir (tigmotropizam), elektricitet (galva- notropizam) tropnhelm (njem. Hehn kaciga) trop- ska kaciga, tj. eir od pluta i platna U obliku kacige tropologija (gr. tropos okret, logia znanost) poet. ret. znanost o sliko- vitim izrazima, o rijeima koje imaju preneseno znaenje, o tropima tropon (gr. trefo hranim, trofe) hra- njivi pripravak koji se sastoji od raz- gradivih i lako probavljivih biljnih i ivotinjskih bjelanevina troposfera (gr. tropos okret, sfaira kugla) prvi zrani sloj koji omotava Zemlju, na polutniku (ekvatoru) vi- sok do 18 km, a na polovima do 8 km; poslije nje poinje stratosfera troppo (tal.) glaz. vrlo, mnogo, jako; non tropo (tal.) ne odvie, ne previe tropski (gr. tropikos okretni; prije- nosni, lat. tropicus) 1. ret. slikovit, iskazan u tropima, prenesen, figu- rativan; 2. astr. zem. obratniki, koji pripada obratnicama, koji se nalazi na obratnicama; tropska godirji vri- jeme koje protekne izmeu dvaju uzastopnih Sunevih prelazaka kroz proljetnu toku (365 dana, 5 sati, 48 min., 46 sok.; usp. sideriki); tropske biljke biljke koje sc nalaze u trop- skim zemljama ili izmeu obratnica; tj. u arkom pojasu (a kod nas mogu uspijevati samo u staklenicima); tropska vruina nesnosna vruina; tropske bolesti bolesti koje poglavito vladaju u arkom pojasu i koje su uvjetovane podnebljem tih zemalja; tropska zona, tropski pojas v. tropi tros (niz. tros. njem. Trosse) pom. brod- sko ue uope; elini konop trotnti (njem. trosten) tjeiti trot (engl.) port, kratak konjski kas trotl (njem. Trottcl) eprtlja, nespret- njakovi; blesan, glupan, budala trotoar (fr. troltoir) pjeaki plonik, ulina pjeaka staza trta (atr.) strah, strava trubadur (fr. troubadour, tal. trovatore) u sred. vijeku: provansalski pjesni k- pjeva; pren. ljubavni pjesnik, zaljub- ljeni pjesnik truc (lat. Trutz) prkos, inat trucijaian (engl. trucial) vezan primir- jem truizam (engl. truism) oigledna, ope- poznata istina (koju je suvino doka- zivati). banalnost truk (eng. truck) teretna kolica truk-sistem (engl. truck, gr. systema) sustav isplaivanja radnika koji se sastoji u tome to tvorniar radnike isplauje, umjesto gotovim novcem, proizvodima svoje tvornice, koje rad- nici ili uope ne troe ih ih ne mogu sve potroiti, nego ih sami moraju unoviti; ovaj sustav je za radnike vrlo nepovoljan i zakonom zabranjen trupa (njem. Truppe, fr. la troupe, lat. turba gomila, mnotvo, eta) 1. voj. dio, jedinica vojske; 2. drutvo putu- juih umjetnika, osobito glumaca; svi lanovi nekog kazalita ih cirkusa trust (engl.) udruga velikih proizvoaa neke robe radi monopoliziranja pro- daje i postizanja to bolje cijene; usp. kartel truveri (fr. trouvre) mn. sjevernofran- cuski pjesnici-pjevai u sred. vijeku koji su obraivali bajke, romane i dr. truzija (lat. trusio) trzanje; osobito: rad srca u trzajima tu quoque, Brutel it. tu kvokve, Kru- te! (lat.) i ti, Brute! (Cezarove rijei kad jc vidio medu svojim ubojicama i svoga miljenika Bruta) tuaa (fr. touage, engl. towage) pom. vuenje lae pomou konopca, osobi- to po kanalima i rijekama tuba 1438 tuba (lat. tuba) 1. dugaka ratna truba kod Rimljana; glaz. najdublja bas- pozauna tuba (lat. tubus, engl., fr. tube) 2. cijev, crijevo; osobito: limena cijev u koju se pakiraju kreme, vazelini, pasta za zube, lanolin i dr. s vijkom na uskom otvoru kroz koji se sadraj u potreb- noj koliini izvlai istiskivanjem tuba Eustachii it. tuba Eustahii (lat.) anat. una cijev, Eustahijeva cijev tuba stentorea (lat.) cijev za govor, za pojaavanje glasa; usp. Stentor tubafon (lat. tuba cijev, gr. foneo zvu- im) glaz. instrument sa dva reda kromatski usklaenih elinih cijevi uvrenih najednom postolju, koje, kad se udaraju batiima, daju zvuk slian zvonima tuber (lat.) gomolj; gljiva tartuf tuberkula (lat. tuber grba; izraslina, kvrga, dem. tuberculum kvrica) med. izraslina, kvrga na kosti; siva, kao zrno prosa velika kvrica u raz- nim organima ljudskog tijoia, osobi- to u pluima (lat. Lu'oercula pulmo- num) tuberkulin (lat. tuberculum) med. sred- stvo (ili: lijek) protiv tuberkuloze pri- premljeno od tuberkuloznih bacila (otkrie Roberta Koha) tuberkulizacija (lat. tuberculisatio) med. oblikovanje tuberkuloznih ba- cila u tijelu, zaraza tuberkulozom tubcrkulocidin (lat. tuberculum, cae- dere ubijati, ubiti) med. toksin pri- premljen od tuberkuloznih bacila, lijek protiv tuberkuloze tuberkuloza (lat. tuberculosa) med. su- ica (veoma rairena i opasna zaraz- na bolest koju uzrokuje tzv. tuber- kulozni bacil) tuberkulozan (lat tubcrculosus) kvr- gav; med. bolestan od tuberkuloze, suiav; tuberkulozna kavernu med. upljina u pluima koju je napravio tuberkulozni bacil; tuberkulozni bacil (lat. Bacillus tuberculosis) med. uz- ronik tuberkuloze kojeg je otkrio Ro- bert Koch 1832. tuberoza (lat. tuber vor) bot. nonica, biljka krasnica s vrlo mirisnim bije- lim cvjetovima iz porodice sunovrata tuberozan (lat. tuberosus) kvragav; bolestan od tuberkuloze; koji potjee od tuberkuloze tuberozitet (lat. tuberositas) kvrgavost; med. izraslina tubuliti (lat. tubus cijev, gr. lithos ka- men) mn. geol. cjevasta okamina jed- ne vrste biljki-ivotinja; kanomiti tubulozan (lat tubulosus) u obliku cije- vi, cjevast; tubulone lijezdu zool. cjevaste lijezde tubus dat.) ijcev; durbin; tubi capillares it. tubi kapilares (lat.) mn. kapilar- ne cijevi tucak (tur. tutsak) lutalica, skitnica tuce (njem. Dutzend) cjelina od dvana- est komada; tucet tuciorizam (lat. tutus siguran, tutior sigurniji) fil. etiko naelo "priline sigurnosti" po kojem se za dopusti- vost nekog djela trae razlozi koji ga opravdavaju ne s vie ili manje vje- rojatnosti. nego s dovoljnom sigur- nou Tudor it. Tjudor engl. vladarska obitelj (14851603); stil 'l^udora arhit. ki- en graevinski stil kasne gotike, vladao u Engleskoj do polovice 16. st tuf (njem. Tuff, lat tofus, tophus vul- kanski kamen) geol. kamen koji je nastao od masa razmrvljenog mate- rijala i pepela koje je vulkan izbacio i koje su samo vodom slabije ih jae slijepljene tug (tur.) konjski rep privezan na vrhu koplja, sa zlatnom jabukom na vrhu, nosio se kao zastava pred paama kad su putovah ili ili u boj (veziri su imali pravo na tri tuga. zato su sc zvali u tu-gli paa, paa od tri konjska repa) tugi 1439 tur tugi (engl. thougs) mn. tajna bratstva zlikovaca i ubojica u Indiji iji lano- va napadaju i dave putnike; tagi. fan- sigari tugizam (engl. thougs) zlikovake me- tode indijskih tuga; v. tugi tuizam (eng. tu, tuism) fiL v. altruizam tuja (lat. thuia) bot. drvo ivota, zim- zeleno mirisno drvo u sjev. Africi tukan (braz. tucano) zool. ptica s vrlo velikim kljunom, slina gavranu tul (fr. tulle) v. til tula radovi od srebra ukraeni umjet- nim malim arama, uzorcima koji sc izrauju u ruskom gradu Tuli; lula- srebro tula-metal masa od srebra, bijelog bakra, olova i sumpora koja se umee na fino gravirane srebrne kutije (tu- ladoze), elegantne noeve, lice i dr. i obrauje slino emajlu (naziv po ruskom gradu Tuli gdje je pronaen) tula-srebro v. tula tularemija (gr. haima krv) med. za- razna zeja bolest u Tularskom pod- ruju (Kalifornija), slina kugi; na ljude se prenosi kukcima tulbnn (perz.) v. turban tulbe (ar.) grobnica, kapela nad grobom (turskih careva i velikaa); turbe tulij (lat. tullium) kem. element iz sku- pine obojenih rijetkih zemalja, atom- ska teina 169,4, redni broj 69, znak Tu tulipan (lat. tulipa, tur.-perz. tulban) bot. cvijet iz porodice ljiljana (nazvan zbog slinosti s turbanom) tulipomanija Gat. tulipa, gr. mania pomama, strast) strasna ljubav pre- ma tulipanima tulus (lat. tulus, gr. tulos) v. kalus tumba (lat. tumba grobnica, grob) nad- grobni spomenik u obliku lijesa ili sarkofaga; odar tumefakcija (lat. tumefaetio') med. oti- canje; oteklina, ottienost, napuhnu- tost tumescencijn (lat. tumcscentia) med. v. tumefakcija tumescirati (lat. tumescere) med. oti- cati, prelaziti u oteklinu, u izraslinu tumidan (lal. lumidus) med. otekao, oteen, nateen, napuhan tumor (lat.) med. oteklina, novostvo- rena izraslina tkiva na ljudskom ili ivotinjskom organizmu; kenigni tu- mor dobroudni tumor, sastavljen od zrelih stanica koje nemaju veze s okolnim tkivom; maligni tumor zlo- udni tumor, sastavljen od nezrelih stanica koje prodiru u okolno tkivo tumult (lat. tumultus) mete, buka, gra- ja, guva, nemir, strka; uzbuna tun (engl. tun bava) najvea engl. mje- ra za tekuine = 252 galona = 11,450 hl tuna (gr. tunnos, lat. thynnus) zool. morska riba, cijenjena zbog ukusna mesa tundra (rus., fm. tuntur) velika, samo mahovinom i liajima obrasla mo- varna ravnica u sjevernoj Rusiji, Si- hiru i Sjevernoj Americi tunel (eng. tunnel) putili hodnik probi- jen kroz brdo ili ispod rijeke, pod- zemni put (osobito eljezniki), pod- zemni prolaz Tunguzija pokrajina u Sibiru; simbol daleke i nepoznate zemlje tuniccla (lat. tunicella) odjea kat. sve- enika koju nose preko albe tunika (lat. tunica) kod Rimljana: donje odijelo, donja haljina od bijele vune (koulja) preko koje su mukarci no- sili togu, a rimske gospoe palu; danas: vrsta enske kratke haljine tunikata Gat. tunicata) mn. zool. pla- tenjaci, vrsta mikroskopski sitnih, is- kljuivo morskih ivotinjica tunikin-gnijezria v. pod salangana tunkati (njem. tunken) umakati tupe (fr. toupet.) kovrast pramen kose iznad ela; smjelost, drskost tur (fr. le tour, ni. turnus) 1. okret; hod, etnja, putovanje, izlet: red u nekom tur 1440 turnir nizu; okret, osobito u plesu; pren. podvala, vjetina tur Gat. capra caucasica) 2. zool. kav- kaski jarac, veoma cijenjen zbog ukusnog mesa i odlinog krzna tura (fr. tour) odreen dio puta. mala etnja, izlet-, putovanje turacin Gat. turacus) crvena tvar ivo- tinjskog podrijetla, sadri bakar, do- biva se od pera tropskoafrike ptice turako (bananoder) turaa (fr. tour obrt) broj okretaja, npr. to ih uini jedan motor u odreenom vremenu turban (perz.) bijelo platno koje musli- mani omalaju oko fesa kao ukras turbijon (fr. tourbillon) raketa koja se die vertikalno i u kovitlac turbina (lat. turbo gen. turbinis vrtlog; vitlo, fr. turbine) energetski stroj koji iskoritavanjem snage strujanja te- kuine, pare ili plina pretvara kine- tiku energiju u mehaniki rad turbo- (lat. turbo vrtlog; vitlo) teh. pred- metak koji se stavlja ispred naziva strojeva koje pokree parna turbina turbulentan (lat. lurbulentus) nemi- ran, buran, uzburkan, buan, neo- buzdan turi j a (tur. turku) turska pjesma, po- pijevka turijat (tur. tiirkijat) 1. turski nain ivota; 2. turkologija, izuavanje tur- skog jezika, knjievnosti i kulture turela (fr. tourelle tornji) voj. .kruno postolje za oruje (mitraljeze, topove) pomou kojih se moe gaati na sve strane, osobito kod zrakoplova turgencija (lat. turgentia) v. turgor turgcsccneija (lat turgescentia) v. tur- gor turgor (lat. turgor nabreklost) bot. na- petost biljnog tkiva koja ne doputa nedrvenastim dijelovima biljke da uvenu turirati (tour okret) zagrijavati automo- bilski motor njegovim radom turist (fr. touriste) onaj koji putuje iz zadovoljstva turizam (fr. tour obilazak, putovanje, tourisme) putovanje radi zabave i za- dovoljstva turkofag (tal., p. Turco Turin, gr. fagein) onaj koji mrzi Turke turkofil (tal., p. Turco, gr. filos) pri- jatelj Turaka; koji voli sve to je tur- sko; tur kom a n turkofob (tal., p. Turco Turin, gr. fobos strah) onaj tko se boji Turaka; v. turkofag turkoman (tal., p. Turco Turin, gr. mania pomama, strast) v. turkofil turkopoli (novogr.) potomci, djeca Tu- raka i Grki nj a turli (tur. turiti) razliit, arolik, aren turmalin (tal. turmalino) 1. min. dra- gulj zelene, smee ruiaste ih crve- ne (rubelit) boje, a moe biti i bez- bojan; 2. fiz. jednoosni kristal koji slui za ispitivanje polarizirane svjet- losti; turrnaliri8ka klijeta klijeta u kojima sc svjetlost polarizira prolas- kom kroz plou turmalinskog kri- stala idui paralelno s osi. a druga se zraka upije turmino tisk. sedam srednjih pregra- daka u slagarskom sanduku (nazvani po tome to sadre slova ovim redom ) turn-out it. turn-aut (engl.) v. trajk turneja (fr. tournee) obilaenje, slu- beno putovanje nekog slubenika, tr- govca; putovanje od mjesta do mjesta nekog umjetnika ili portaa (ili: skupine umjetnika ih portaa) radi prireivanja predstava, utakmica ili gostovanja turner (njem. Turner) gimnastiar turniket (fr. tourniquet) 1. okretni kri, na ulazima i prolazima, koji doputa da se prolazi samo jedan po jedan; 2. kir. instrument za stezanje ila; slui za zaustavljanje krvi turnir (fr. tournoi, tal., p., port. torneo, njem. Turnier) 2. viteko natjecanje turnir 1441 tutti frutti u sred. vijeku s kopljem i titom, obino na konju; prireivali su ih na vladarskim dvorovima i u sveanim prilikama, a bila su strogo odreena propisima (pravo sudjelovanja imali su samo plemii); danas: natjecanje, utakmica turnir (fr. tournure) 1. okret; zgodan, spretan nain izraavanja; sigurno dranje, okretnost; jastui to ene podmeu straga pod gornji dio suk- nje turnirati (fr. toumer) 2. sudjelovati kao borac ili natjecatelj u turniru turnirati (lat. turnare, fr. tourner) 1. okrenuti, okretati; voj. obii neprija- telja. doi mu iza lea turnman (fr. tournement) jah. vjeto izvedeno okretanje konja turnus (gr. tornos drvodjelski alat za obiljeavanje kruga, lat. turnus) utvren slijed po kojem vie osoba jedna za drugom obavljaju neki po- sao. red; naizmjenino mijenjanje, naizmjeninost, smjenjivanje; per turnurn (lat.) po redu, redom turpija (tur. torpii) vrsta elinog orua raznog oblika za struganje eljeza i dr. kovina; rapa turpitudo (lat. turpis ruan, gadan, sramotan) smanjivanje ugleda poje- dinaca na osnovi javnog mnijenja graana; osramoenje. prijekor tursikulacija (lat. tussiculatio) med- suho kalj ucanje Tusculnnum it. Tuskulanum (lat) gla- sovita Ciceronova vila u blizini Rima, gdje je proveo svoje najsretnije dane; otuda pren. mirno seosko boravite nekog znanstvenika ih dravnika tussis (lat.) med. kaalj tu (fr. douche, lat. ducitare) kupanje polijevanjem, prskanjem; ispiranje; cijevi za otjecanje vode iz spremnika tu (fr. louche dodir, dodirivanje) 1. glaz. tipka (na glasoviru); 2. vrijeanje, uvreda: 3. slik. prenoenje boje kis- tom; posljednji potez kistom; nak- nadno stavljanje tamne boje na sliku; 4. vrsta fine kineske crne tinte koja se priprema od najfinije ai, dobi- vene izgaranjem kamfora; 5. svea- no pozdravljanje bubnjem i trubama, osobito nakon odrane zdravice tue (fr. toucher) 1. port, u hrvanju: trenutak kad hrva koji je na zemlji dodirne objema plekama zemlju, to znai da je pobijeen; 2. glaz. razli- ka u jaini udarca u tipke (kod glaso- vira) tuirati (fr. douchor) kupati polijeva- njem, prskanjem tuirnti (fr. toucher) dirnuti, dodirivati; pipati, ispitivati pipanjem (npr. enu jc li trudna); dirnuti, dirati, ganuti, tronuti; vrijeati, uvrijediti; crtati ih slikati tuem; vodene boje prenositi kistom Tutankhamon (Tut-anch-Amon) egi- patski kralj (oko 1350. pr. n. e.), ija je gotovo posve ouvana grobnica s njegovim kovegom i njegovom mu- mijom otkrivena 1922. u Dolini kra- ljeva kod Luxora, s bogatom i veoma dragocjenom arheolokom gradom tutelarni (lat. tutelaris) prav. skrbniki; pren. zatitniki tutenag slitina (legura) bakra, cinka i nikla, kinesko novo srebro tutor (lat. tutor) prav. skrbnik; tutor teatameniarius (lat.) skrbnik odreen oporukom; pren. zatitnik, oslonac tutorij (lat. tulorium) prav. sudsko ime- novanje skrbnika; tutorio nomine (lat.) skrbniki, putem skrbnitva tutorstvo (lat. tutor) prav. v. tutela tutta la forza it. tuta la forca (tal.) glaz. svom snagom tutti (tal.) glaz. svi glasovi zgodno, cijeli zbor, cijeli orkestar; tuUi-quanli it. tuti-kvanti (tal.) svi koliko god ih ima, svi odreda tutti frutti (tal.) a svi plodovi 1 ', vrsta tal. jela s mnogo plodova (povra ih voa); tvid 1442 twostep pren.. mjeavina, smjesa; trgovaki naziv mnotva prehrambenih pro- izvoda tvid (engl. tweed) mekana vunena ili poluvunena tkanina za izradbu odi- jela i ogrtaa tvigi (engl. Uvig grana, granica, iba; twiggy poput ibe) tip vitke i dugo- noge djevojke (prvotno: pridjevak jed- ne svojedobno vrlo popularne en- gleske manekenke) tvil (engl. twill) gusta i fino tkana pa- muna tkanina tvist (engl. twist) 1. engleski strojno iz- raen pamuni konac; 2. pie od ra- kije, piva i jaja; 3. port, udarac lop- te tako da se ona okree u letu: 4. vrsta brzog drutvenog plesa paro- va, nastao poetkom 1961. u New Yorku te se ubrzo rairio po cijelom svijetu twinset (engl. twin blizanac) pulover i kaputi u istoj boji te od iste tkani- ne t wost cp it. tustep (engl.) "u dva kora- ka", ples u 2/4 taktu U U, u dvadeset i sedmo slovo hrvatske latinice U kem. kratica za uran u. i. kratica za ut infra (lat.) kao dolje u. s. kratica za ut supra (lat.) kao gore iibcrspannt it. iberpant (njem.) prc- napet ubi (lat.) pril. gdje; ubi bene. ibi patria Gat.) gdje mu je dobro, tamo mu je domovina (iz Cicerona): ubi lex, ibi P'.kmz it. ubi leks, ibi pena (laL) gdje je zakon, tamo jc i kazna; ubi peri- culum, ibi lex it. ubi perikulum, ibi leks ( l at) gdje je opasnost, tamo je i zakon (koji e je sprijeiti ih otkloniti) ubikacija (lat. ubi gdje, tal. ubicazionc poloaj) 1. mjesnost, svojstvo neega da bude na stalnom mjestu; 2. na- stamba ubikvisti (lat. ubique svuda) mn. biol. opi naziv za tzv. kozmopolitske bilj- ke i ivotinje koje uspijevaju i ive svuda, bez obzira na klimatske i dru- ge uvjete ubikvitet (lal. ubiquitas) sveprisutnost javljanje, postojanje na svakom mje- stu Ubung macht den Meister it. ibung maht den majster (njem.) vjeba stvara majstora UEFA kratica za Union Europenne de footbal association (fr.) F.uropska no- gometna zajednica UFO kratica za unidentified flying oh- jects (engl.) neutvreni (neidentifici- rani) letei predmeti; NLO nepoznati letei objekt ufologija znanost o nepoznatim letje- licama ugor (lat. anguilL) zool. jegulja ugorak (gr. anguron) krastavac nj (ma.) nov, ec^bito u imenima mjesta ulak (tur.) tekli, glasnik-konjanik (koji je nekada, u Tursko; imao pravo svog umornog konja usput zamijeni- ti odmorenim konjem svakog konja- nika kojega sretne) ulalgija (gr. ulon desni, algos bol} med. hol u eljustima ulan (polj. ulan, hulan, tur. oghlan) kop- ljanik-konjanik, vrsta lake konjice ta- tarskog podrijetla, najprije uvedene u Poljskoj, naoruane pitoljima, sab- ljama i kopljima ulanka (polj. ulan) ulauski kaput ulceracija (lat. ulceratio) 1. med. zagno- javanje, izbijanje ira. stvaranje ira; ir; 2. pren. ogorenje, ogorenost ulcerirnti (lat. ulcerare) med. gnojiti, zagnojavati ulcerozan (lat. ulcerosus) gnojan, za- gnojen. pun ireva ulek (tur. olek) posuda za mjerenje ita ulema (ar.) mn. poznavatelji zakona, stale turskih pravnika koji se ujed- no smatraju i sveenicima i dobrim poznavateljima i tumaima Kurana, islamske predaje i njezinog znaaja ulema-medlis (ar.) skup, vijee ulema (upravni i nadzorni organ islamske vjerske zajednice) ulemoragija (gr. ulon desni, aima krv, rag- korijen od regnvmi slomim, Uliks 1444 ultraljubiaste zrake skrham, prekinem, raskinem) med. uloragija Uliks (lat. Ulixes) latinsko ime Odiseja. slavnog grkog junaka pori Trojom Uliks (lat.) Odisej ulitis (gr. ulon desni) 1. med. upala desni ulitis (gr. ule oiljak) 2. med. upala oiljka ulkus (lat. ulcua) med. ir. prit, rana; ulcus atnninim it. ulkus a toniku m Gat.) iva rana; ulcus duodeni it. ulkus duodeni (lat.) ir na dvanaes- niku; ulcua durum it. ulkus durum (lat.) tvrdi ir, tvrdi ankir; ulcus molle it. ulkus mole (lat.) meki ir, meki ankir; ulcus uentriculi rdun- du m it. ulkus ventrikuli rotundum (lat.) okrugli ir eluca ulna (lat.) anat) lakat, lakatni zglob ulnarni (laL. ulnaris) lakatni ulofilan (gr. ulos kovrav, fyllon list) s kovrastim listovima ulonkus (gr. ulon desni, onkos masa) 1. med. oteklina desni, izraslina na desnima ul onkus (gr. ule oiljak. onkos masa) 2. med. oteklina oiljka ul oragi j a (gr. ulon desni, rag- korijen od regnymi slomim, skrham, preki- nem. raskinem) med. krvarenje iz de- sni; ulemoragija ul oti ci (gr. ule zarasla rana, oiljak) mn. med. sredstva za zaraivanje rana ulster (engl.) dug i irok muki kaput bez podstave (najprije se nosio u ir- skoj pokrajini Ulsteru) ultima (lat.) gram. posljednji slog neke rijei ultima ratio it. ultima racio (lat.) po- sljednji razlog, posljednja odluka, posljednje, krajnje sredstvo ultimativan (lat. ultimativus) koji ima oblik ili prirodu ultimatuma ultimatum (lat.) posljednja izjava, po- sljednji prijedlog za zakljuenje ne- kog sporazuma; zavrna rije; pos- ljednja re, posljednji uvjet; u diplo- matskim odnosima: posljednji uvjeti s ogranienim rokom ije neprihvaa- nje znai prekid daljnjih razgovora, a esto i prisilne mjere ultimo (lat. ultimo) burz. posljednjeg, tj. dana u mjesecu; posljednji dan mjeseca; ultimo-mjenica mjenica iji je rok posljednjeg dana u mjesecu; ultimo-novac novac koji se posuuje do ultima, dakle, za mjesec dana; ul- timoreguliranje ili likvidacija regu- liranje krajem mjeseca, mjeseni ob- raun ultimogenitura (lat. ultimo, genitura) prav. kasnije roenje; pravo ullimo- gen.iture. pravo po kojem pri diobi na- sljedstva stariji dijeli, a mlai bira ultimum (lat.) posljednje, krajnje, kraj- nost, krajnji cilj ultimus (lat. ultimus) prid. najudalje- niji. krajnji, posljednji ultra (lat. ultra) 2. kao imenica: onaj koii u onome to hoe ne umije (vo- den strau ili predrasudama) biti umjeren, zbog ega obino ne postie ni ono to bi moda mogao postii, npr. ultrarevolucionar, ultrarojalist, ultramonarhist, ultraliberal, ultra- demokrat itd. ultra (lat.) 1. pri!, predmetak u sloe- nicama sa znaenjem: s one strane, preko (toga), dalje, vie, jo, iznad; preko mjere, pretjerano ultra posse nemo tenetur (obliga- tur) (lat.) nitko nije duan vie (dati) nego to moe ultracizam (lat, ultra) v. ultraizam ultracrvene zrake opt. nevidljive zra- ke Suneva spektra koje su manje lomljive od crvenih, a odlikuju se toplinskim djelovanjem ultraizam (lat. ultra) miljenje i naela onih koji vole pretjerivati; usp. ultra 2. ultraljubiaste zrake opt. nevidljive zrake na krajnjem ljubiastom dijelu ultramarin 1445 Undina Sunevog spektra koje djeluju kemij- ski (aktinske. zrake) i kod nekih sup- stanci izazivaju fluorescenciju; supr. infracrvene, ultracrvene zrake ultramarin (lat. ultra preko, marinus morski) "koji je s one strane mora" (zato sto se nekada dobivao iz preko- morskih zemalja, osobito iz Kine), ve- oma lijepa i kao nebo plava boja, ne- kada pripremana mljevenjem prirod- nog aurnog kamena, danas se izra- uje umjetno ultra mi kros k op (lat. ultra, gr. mikros malen, skopeo promatram) opt. mi- kroskop kod kojega su i najsitniji dje- lii gotovo okomito osvijetljeni na smjer gledanja, te li djelii, zbog ogi- ba (difrakcije) svjetlosti na njima, po- staju vidljivi ultramonarhisti Gat. ultra, gr. monos jedini, areho vladam) strasni privre- nici i potovatelji monarhijskog ob- lika vladavine ili neograniene vla- darske moi ultramontanac (lat. ultramontanus) pristaa neograniene crkvene (pa- pinske) vlasti, kurijalist ultramontaniznm (lat. ultra, mons bri- jeg, Alpe) shvaanje u Rimokatoli- koj crkvi po kojem je Rim, tj. papa, duhovno sredite kranske Crkve i svijeta uope ultramontanski (lat. ultramontanus) koji je s one strane planine (Alpa); otuda: koji je u duhu papinskog kato- lianstva ultravioletne zrake opt. v. ultraljubi- aste zrake umajija (perz. humajum) vrsta vrstog pamunog platna umbclla (lat.) bot. titac umbilikalni (lat. umbilicalis) anat. pupani, koji pripada pupku umbilikus (lat. umbillicus) anat. pu- pak; sredina ega; prav. srednji, e- tvrti dio Randekte (od XX. do XXVII. knjige) umbra (lat. umbra sjena) 1. astr. jezgra Suneve pjege; 2. kem. boja slina smeeutoin okeru od kojega se raz- likuje time to pri arenju pocrni; smei mineral koji se upotrebljava u slikanju Umbri (lat.) mn. prastari narod u Italiji kojeg su, oko 308. pr. n. e., pobijedili Rimljani umjak (eskim.) eskimska laa na vesla umlaut (njem.) gram. prijeglas, meta- fonija (npr. njem. u u) umalter (njem. Umschaller) prekida struje umtandskl aj d (njem. Umstand trud- noa, Kleid haljina) iroka trudnika haljina una corda it. una korda (tal.) glaz. sa- mo na jednoj ici (svirati); usp. korda unanimist lit. pristaa, sljedbenik una- nimizma unanimizam (lat. unanimus jednodu- an, sloan) lit. knjievni pokret u Francuskoj u XX. st. koji tei za uje- dinjenjem na temelju zajednice i jedinstva moralnih interesa unca (lal. uncia) "dvanaesti dio neke cjeline", stari uteg, jo je u uporabi u Engleskoj i Sjev. Americi, = 28,349(5 g uncijnlan (lat. uncia, uncialis) irine jednog palca = 2,5 cm; uncijalna sl- ova tisk. velika poetna slova Uncle Sam it. ankl Sem (engl.) aljiv naziv za Amerikance kao narod, nastao od kratice USAM = United States of America (Sjedinjene Ame- rike Drave) Uncle Sam it. ankl Sem (engl.) v. pod Sam unda (lat.) val undacija (lat. undatio) udaranje vala, gibanje vala; valoviti srani otkucaj Undina (lat. IJndina) l. mit. enski vodeni duh, vila brodarica (predmet brojnih pjesnikih i glazbenih djela); 2. astr. asteroid otkriven 1867. g. undulacija 1446 unikum undulacija (lat. undulatio) valovito gi- banje, lelujanje, njihanje; undulacij- ska teorija opt. teorija daj e svjetlost valovito gibanje u elastinoj sredini' supr. emisijska teorija, korpusku- larna teorija, emanacijska teorija undulatoran (lat. undulatorius vaio- vit, vijugav undulirati (lat. undularej lelujati, pra- viti valove undulisti Uat. undula) umj. slikari koji vole oblinu i mekou bez i* t.'livajija karaktera prikazivanog predmeta, a vijugavu liniju smatraju uzorom i simbolom ljepote UNESCO kratica za United Nalions Educational, Scientific and C u I tura I Organization (engl.) Organizacija Ujedinjenih naroda za odgoj, znanost i kulturu ung. kratica za unguentum (lat.) mast na lijenikim receptima unguibus et rostro it. ungvibus et rostro (lat.) pandama i kljunom ngula (lat.) zool. panda; kopito ungulati (lat.) mn. zool. ivotinje s pan- dama ih kopitima ungventum {lat. unguentum) masi po- mast; farm. lijek prireen s mau UNICEF kratica za Uniled Nations In- ternational Children's Emergency Fund (engl.) Meunarodni djeji fond Ujedinjenih naroda za hitne potrebe unicitct (lat. unicitns) jedinstvenost unificirati (lat. unificare) ujediniti, uje- dinjavati, sjediniti, sjedinjavati; ujed- naiti, ujednai vati unifikacija (lat. unilicatio.) ujedinja- vanje, ujedinjenje; sjedinjavanje, sje- dinjenje; ujedinjenje, ujedinjenost, sjedinjenje, sjedi njen ost; izjednaenje uniformn Gat.) jednaka odjea; stale- ka nonja, odora; slubeno odijelo, npr. vojniko, policijsko, eljezniar- sko i dr. uniforman (lat. uniformis) istolik, jed- nolik; jedinstven, novog oblika; fiz. uniformno gibanje jednako gibanje, gibanje ija se brzina ne mijenja; s^pr. multiforman uniformiranje t. uniforma) izjedna- ivanjc, davanje jednakog oblika; jedp:ki.- jdijf ati; prid. uniformiran uniformirnti {lat. unifnrmare) izjedna- iti, dati jednak oblik; jednako odi- jevati; pr. uniformiran uniformisti (lat. uniforma) pristae (ili: sljedbenici) uniformi zma uniformitet (lat. uniforinitaa) istoli- kost, jednolikost; suglasnost, slaga- nje; jednakost uniformizam (lat. uniforma) tenja da sve drave ih Crkve budu jednako ureene unija (lat. unio. fr. union) savez, sjedi- njenje; sporazum; udruenje, udruga; sjedinjenje, spajanje, spoienost ' cr- kava); trajno spajanje vie drava u jednu v5u (federativnu) dravu, npr. SAD; Latinska unija ugovor (sklop- ljen 1865., obnovljen 1885.) izmeu Francuske. Italije, Belgije i vicar- ske o istovrsnom kovanju zlatnog i srebrnog novca sa stalnim odnosom vrijednosti zlata i srebra od 1:15 1/ 2 (od ostalih drava Uniji je 1867. pristupila Grka, a po istom sustavu kovale su svoj novac, ne pristupajui Uniji formalno, panjolska, Rumunj- ska, Bugarska i junoamerike re- publike) unijati (lat. unire ujediniti, sjediniti, uniare, uniati) mn. pravoslavci koji su se ponovno sjedinili s Rimokat. crkvom time to su priznali neke nje- zine dogme i papinsku vlast, a za- drali svoje obrede i crkveno ustroj- stvo, grkokatolici unikat (lat. unicatum) prvi ili jedini iz- raeni primjerak ega; original unikum (lat. unicus jedini) neto to je jedno u svojoj vrsti, to se samo jed- nom nalazi; samo jo jedan otisak neke rijetke knjige; novac od kojega unilateralan 1447 univerzalizam postoji samo jo jedan primjerak; ne- to jo nevieno, jedinstven sluaj, udo unilateralan (lat. unilateralis, latus gen. lateris strana) jednostran; unila- teralni kantrakl jednostrani ugovor, ugovor po kojem uglavnom samo jed- na strana prima na sebe obvezu; usp. bilateralni kon trakt unilobian (lat!' unus jedan, gr. lobos ljuska, mahunaj zool. s jednim plu- nim ronjom unilokularan (lat. unilocularis, unus jedan, loculus kovci s pregra- dama) zool. jednopregradni unilokulozan (lat. uniloculosus) v. uni- lokularan unio prolium (lat.) prav. podjednako pravo djece dovedene u novi brak (pastoraka) s djecom roenom prije sklapanja toga braka unionist (lat. unio sjedinjenje) pristaa jedinstva, pobornik ujedinjenja unionizam (lat. unio sjedinjenje) tenja za jedinstvom, za ujedinjenjem unipetalan (lat. unus, gr. petalon list) bot. koji ima samo jednu laticu unipolaran (lat. unipolaris) jednosto- erni, koji ima samo jedan pol ili jed- nu vrstu polarnosti; koji se tie samo jednog pola, koji se proizvodi samo jednim polom, koji djeluje samo jed- nim polom uniseks (lat. unus jedan, sexus spol) odjea jednaka za ene i mukarce unisono (tal.) glaz. jednozvuno. u je- dan glas; jednoglasno, slono unitamento (tal.) glaz. suglasno, sklad- no unitaran (lat. unitarius) koji tei za je- dinstvom ili ujedinjenjem unitarijanac (lat. unitas jedinstvo.) kr- anin koji ne priznaje misterij Troj- stva (Otac, Sin, Duh Sveti), tj. vje- ruje u jedinstvo boanske osobe unitarist (lat. unitarius) onaj koji tei za jedinstvom, pristaa jedinstva; 2. onaj koji vjeruje u jednu boansku osobu unitarizam (lat. unitarismus) tenja za jedinstvom, za ujedinjenjem; tenja da u jednoj saveznoj dravi vodstvo pripadne najjaoj dravi, ili da se sa- vezna drava pretvori u jedinstve- nu; supr. federalizam United Press it. Junajtcd pres (engl.) "Ujedinjeni tisak", najvea novinska" agencija u Sjevernoj Americi unitet (lat. unus, unitas) jedinica; jedin- stvo; jedinstvenost; jednakost; slaga- nje, suglasnost; zajednica, bratstvo univalve (lat. unus jedan, valva ljuska) mn. zool. ivotinje s jednom ljuskom, puevi univalvian (lat. unus jedan, valva lju- ska) 1. bot. s jednom mahunom: 2. zool. s jednom ljuskom univaskularan (lat. unus jedan, vascu- lum posudica) 1. zool. s jednom posu- dicom; s jednim lijevkom; 2. bot. s jednom aicom, jednoaini univerzalan (lat. universalis) opi; sve- obuhvatni, koji je svemu (svima) za- jedniki, bez iznimke; univerzalan sud log. sud iji se predikat odnosi na cijeli opseg subjektnog pojma (npr.: i: Sva tijela su rasprostranjena", "Nijedan sisavac nema lcrga"); uni- verzalni nasljednik prav. glavni na- sljednik univerzale (lat. universale) v, manifest univerzalije (lat. universalia) ope stvari, opi predmeti i dr; fil. opi pojmovi, radni pojmovi; usp. nomina- lizam, realizam, konceptualizam, no- minalisti uni verzali st (Int. universalis) pristaa univerzalizma uni verzal i tet (lat. universalitas) ope- nitost, ukupnost univerzalizam (lat. universalis opi) 1. tenja za obuhvaanjem svega; 2. u. etici: shvaanje do predmet otikffg ' djelovanja nije u pojedincu, nego u ; univerzalna matematika 1148 Uranija nekoj cjelini ili zajednici {obitelji, dr- avi): 3. teol. nauavanje da sc milost Boja rasprostire na cijeli ljudski rod univerzalna matematika fil. kod Des- cartesa: znanost iji je zadatak pro- nalaenje jedne ope metode (univer- zalne metode) pravilne spoznaje (na- zvana po tome to je Descartes njezin uzor gledao u pouzdanosti matema- tike) univerzalna povijest opa, svjetska povijest, povijest koja obuhvaa sve univerzalni (lal. universalis) opi univerzitet (lat. universitas) velika kola, sveuilite univerzum (lat. universum) svemir, svijet univokan (lat. univocus) koji ima jedno znaenje, jedan smisao: koji jednako glasi, istoglasan unka (tur. onka) jabuka na sedlu, ob- luk, obluje unkcija (lat. unetio mazanje) posvei- vanje; kofirmacija UNRRA (engl. UNRRA = United nati- ons relief and rehabililalion admin- istration it. Junajted ncins rilif end rihcbilitein edminislrein) Uprava Ujedinjenih naroda za pomo i obno- vu, osnovana 1943. unarf (njem. unscharf) prid. u film- skom jeziku: neotar, mutan unter-oficir (njem. Untcr-offizier) do- asnik unus (lat.) jedan Upaniadi (sanskr.) ime mnogobrojnih indijskih rasprava filozofskog i ritu- alnog Sadraja, dio Voda koji nastoji njihov sadraj filozofski obrazloiti; najstariji potjeu iz predbudistikog, a mladi (sektaki) iz kranskog doba upas (malaj.) otrov u koji stanovnici Ind. arhipelaga zamau strijele, pra- vi se od soka dvaju drveta: Antiaris toxicaria, koji sadri otrov upas an- tiar, i Strvchnos Tieute, koji sadri strihnin ura (njem. IJhr, lat. hora) sat urngan (fr. ouragan) v. orkan uragogi (gr. uron mokraa, ago t jeram, gonim) mn. med. sredstva koja potiu mokrenje urahus (gr. urachos mokrana cijev u pupku) anat. cijev koja kod ljudskog embrija poinje na gornjem kraju mjehura i. prolazei kroz trbunu u- pljinu, zavrava u pupanoj vrpci uraka {porlug. uraca) vino od istono- indijske palme urakratija {gr. uron mokraa, a-kratia nesuzdrljivost slabost) med. nemo- gunost zadravanja mokrae urakrazija (gr. uron mokraa, akrasia loa mjeavina) med. loa mjeavina (sastav) mokrae uralit 1. min. crnozeieni, kao svila sjajni amfibol s Urala; 2. kamena masa od azbesti, krede, stipse i silikata, moe se rezati u ploe i zabijati avlima; budui da je nezapaljiva i lo vodi topline, slui kao graevni materijal (za pokrivanje krovova, oblaganje zidova i dr.) i za posude Uran (gr. Uranos Nebo) 1. mit. bog neba kod Grka, mu Geje, oti c Ki- klopa i Tirana; astr. sedmi planet, otkriven 1781. g., prema udaljenosti od Sunca'dolazi iza Saturna, 63 puta vei od Zemlje uran, uranij (lat. uranium) kem. ele- ment najvee atomske teine 238.14, redni broj 92, znak IJ, radioaktivna kovina po izgledu slina eljezu, ah znatno tea od njega: njegovim zra- enjem napravljene su obje atomske bombe baene 1945. na japanske gra- dove Iliroimu i Nagasaki; uranski smolinac v. uranit uranati (lat. uranium) kem, soli uran- ske kiseline Uranija (gr. Urania) mit. Nebeska, ime jedne od 9 muza, muza zatitnica as- tronomije (v. pod muza), prikazivana s globusom u ruci; nadimak boice uranikon 1449 uremija Afrodite (Venere); astr. asteroid ot- kriven 1854. g. uranikon (gr. uranos) glaz. instru- ment, kombinacija dviju harfi, zvuk se proizvodi tipkama uranioni (gr. Uraniones) mn. stanov- nici neba, nebeski, vinji (nadimak starogrkih bogova kod Homera) uraniscitis (gr. uraniskos nepce) med. upala nepca uraniskus (gr. uraniskos) med. nepce uranist (gr. Uranos) med. v. urning uranit (lat. urani um, gr. nastavak -i- tes) min. jedna od najvanijih uran- skih ruda, veoma vana u znanosti i tehnici (u njoj je naen radioaktivni element, pa i danas slui za dobiva- nje radioaktivnih tvari) urnnizam (gr. Uranos) med. homosek- sualizam medu mukarcima uranografija (gr. uranos nebo. grafia opis) opis neba, opisivanje neba uranolatrija (gr. uranos nebo. Iatreia oboavanje) oboavanje neba i zvi- jezda uranoliti (gr. uranos nebo, lithos ka- men) mn. meteorsko kamenje uranologija (gr. uranos nebo, logia znanost) znanost o nebu i nebeskim tijelima uranometrija (gr. uranos nebo, metria mjerenje) premjeravanje neba uranoplnstika (gr. uranos nepce, plas- tike uobhavanje) med. pravljenje umjetnog nepca uranorafija (gr. uranos nepce, rafe av) med. nepani av uranorama (gr. uranos nebo, orama pogled, prizor) slika zvjezdanog neba uranosliiza (gr. uranos nepce, sehisis cijepanje) med. potpuni rascjep nepca uranoskop (gr. uranos nebo, skopeo promatram) promatra neba; dale- kozor za promatranje neba uranoskopijn (gr. uranos nebo, skopeo promatram) gledanje (ili: promatra- nje, prouavanje) neba urari otrov pripremljen od biljnih so- kova u koji brazilski Indijanci nama- u svoje strijele i oruje urat (gr. uron mokraa) kem. sol mo- krane kiseline; umjetno gnojivo od urina i gipsa uravnilovka (rus.) ravnoinjerana ras- poredba ostvarenog dohotka bez ob- zira na koliinu ulaganja u proizvod- ni proces; izravnanje, poravnanje urbanist (lat. urhs grad, urbanus grad- ski) inenjer-arhitekl koji se bavi ur- banizmom i urbanistikom urbanistika (lat. urbs grad, urbanus gradski) znanost o ureenju gradova s obizirom na estetske, higijenske i praktine potrebe stanovnika urhanitet (lat. urbanitas) pristojnost, ljubaznost, ugladenost urbanizacijn (lat. urbs grad. urbanus gradski) soc. izgraivanje i urei- vanje gradova, pojava u vezi s kon- centracijom industrije po gradovima urbanizam (lat. urbanus gradski) ure- enje gradova s obzirom na estetske, higijenske i praktine potrebe sta- novnika urbanizirati (lat. urbs gen. urbis grad, urbanus) uiniti neto gradskim urbanski (lat. urbanus) gradski; nao- braen, uglaen, pristojan urbari j (lat. Urbarium) zemljina knji- ga, katastarska knjiga; mn. urbarije urbi et orbi (lat.) 1. gradu (tj. Rimu) i svijetu (osobito kao formula papin- skog blagoslova); 2. pren. razglasiti neto cijelom svijetu, svima i sva- kome urdu hindi-jezik kojim se slue sjever- noindijski musl i mani , pie se arapskim pismom urea (gr. uron) med. mokrana tvar, mokraovina (C0NH4) uredo (lat. uredo svrab koji pee; snijet) 1. med. osip koji pee; 2. bot. snijel uremija (gr. uron mokraa, haima krv) med. trovanje organizma ostacima urcncije 1450 urinat tvari koje su se zadrale u krvi, a nisu bile izbaene putem bubrega; ti ostaci skupljaju se u mokrai (u slu- ajevima tekih bubrenih bolesti) urencijc (lat. urere ginjeti, urentia) mn. med. sredstva za izjedanje ureter (gr. ureter) zool. mokraovod ureteralgija (gr. ureter, algos bol) med. bol u mokraovodu ureteritis (gr. ureter) med. upala mo- kraovoda ureterolit (gr. uretr, lithos kamen) med. kamiak u mokraovodu ureterotomijn (gr. ureter, tome reza- nje) kir. razrezivanje mokraovoda radi vaenja kamiaka uretici (gr. urelikos koji potie na mo- krenje) mn. med. sredstva koja poti- u na mokrenje uretian (gr. uretikos) mokrani; koji potie na mokrenje uretikalan (gr. uron, lat. ureticalis) v. uretian uretra (gr. urethra) zool. mokrana ci- jev urctrnlgija (gr. urethra, algos bol) med. bol u mokranoj cijevi urctralni (gr. urethra, lat. urethralis) koji pripada mokranoj cijevi; ure- tralna slriktura suenje (ili: sue- no st) mokrane cijevi uretritis (gr. urethra) med. upala mo- krane cijevi uretrizam (gr. urethra) med. gr mo- krane cijevi uretroragija (gr. urethra mokrana cijev, rag- korijen od regnymi slo- mim, skrham, prekinem) med. v. sti- matoza uretroskop (gr. urethra. skopeo pro- matram) med. v. endoskop uretroskopija (gr. urethra, skopeo promatram) med. pregled mokrane cijevi pomou endoskopa uretrotom (gr. urethra mokrana ci- jev. tome rezanje) kir. no za otvara- nje mokrane cijevi uretrotomij a (gr. urethra, tome reza- nje) kir. otvaranje mokrane cijevi radi proirivanja i uklanjanja stra- nih Lijela urf (ar.) na tradiciji utemeljene odred- be, obiajno pravo muslimanskih na- roda; okrugao turban kobasiasta ob- lika urgencija (lat. urgentia) hitnost, ur- nost, neodgodivost, pourivanje urgentan (lat. urgens) hitan, uran, ne- odgodiv urgirati (lat. urgerc) navaljivati, gurati, pourivati, pospjeivati, uporno na- stojati da se to izvri urhi droza (gr. uron mokraa, hidros znoj) med. pojaano izluivanje mo- krae znojem (kod uremije); uridroza urian (gr. uron mokraa) kem. koji sadri mokranu kiselinu uridroza (gr. uron mokraa, hidros znoj) v. urhidroza Uriel (hebr. Uriel) "Boja svjetlost"'; mit. ime jednoga od etvorice arkanela s lijeve strane Hoiog prijestolja Urija (hebr. Urijjh) mu Batebin. voj- skovoa kralja Davida koji ga je, sa- mo da bi se domogao njegove ene, poslao svom glavnom vojskovoi Joa- bu s pismom u kojem mu je naredio da postava Uriju na takvo mjesto u borbi gdje e sigurno poginuti (2 Sam 11,14-17); otuda: Urijino pismo pis- mo koje donosi propast ili smrt- do- nositelju urijas (gr. uron mokraa) mokrana fistula urijaza (gr. ureo mokrim, uron mok- raa) med. mokrenje urikum (gr. uron mokraa) v. urea urin (lat. urina) med. mokraa urinalan (lat. urinalis) mokrani urinar (lat. urinale) naprava u koju ne- pokretni bolesnici obavljaju nudu leei u krevetu, tzv. guska urinat (lat urina mokraa) gnoj od iz- meta i mokrae urinirati 1451 USA urinirati Gat. urina) med. mokrili urinometar (lat. urina mokraa, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje koliine mokrae urinozan (lat. urinosus) mokraevit, ko- ji sadri mokrane tvari; mokraast, koji smrdi na mokrau urlauh (njem.) dopust, odmor urna Gat. urna) krag za vodu; posuda u kojoj se uva pepeo spaljenog mr- tvaca; posuda za izvlaenje sreaka urning (gr. Uranos) homoseksualac (Uranija je pridjevak Afrodite, boice nel>eske, iste ljubavi zato to ho- moseksualci kod starih Grka nisu spolno opih s prostitutkama i zbog toga ostavljali dojam istih ljudi uro- (gr. uron) predmelak u sloeni- cama sa znaenjem: mokrani urobilin Gat. urobilinum) kem. crveno- smeda tvar u mokrai, poglavito kod oboljelih od groznice i utice urobilinurija (lat. urobilinum, gr. ureo mokrim) med. poveano izlui- anje urohilina mokraom uroboros (gr. ura rep. boros prodrljiv) "dera repa", poznata grka mito- loka figura koja prikazuje zmiju to sama sebi jede rep i tako se vrli kao kolut: simlx>l vjenosti urocola (gr. uron, kele bruh, kila) med. mokrana kila. napuhnutost monje zbog izljeva mokrae u nju urocista (gr. uron, kystis mjehur) zool. mokrani mjehur urocistitis (gr. uron, kystis mjehur) med. upala mokranog mjehura urogenitalan (gr. uron mokraa, lat. genitalis koji rada, oplouje, oplodan, od genere ili gignere roditi, raati, Stvoriti, oploditi) zool. koji slui izlu- ivanju mokrae i razmnoavanju; urogenitalni sustav mokranospolni sustav (mokrani i spolni organi) urokri teri j (gr. uron, kriterion znak za usmjeravanje, mjerilo) med. znak, simptom ega u mokrai urokritika (gr. uron, kriti kos odluu- jui) med. pregled (ih: ispitivanje) mokrae; urokritini znaci znaci koji su se pokazali u mokrai urokrom (gr. uron, chroma boja) kem. obojena mokrana tvar urolit (gr. uron, lithos kamen) med. mokrani kamen urolitijaza (gr. uron, lithiasis kamen u mokranom mjehuru) med. bolest uzrokovana mokranim kamenom urologija (gr. uron, logia znanost) med. grana medicine koja ispituje i prouava bolesti mokranih organa i bavi se njihovim lijeenjem, znanost 0 mokrai uromant (gr. uron, mantis prorok) onaj koji prorie po mokrai uromantija (gr. uron, manteia gata- nje, proricanje) vraanje (ih: gatanje, proricanje) po mokrai uropoetian (gr. uron, poieo pravim, stvaram) zool. koji se tie stvaranja mokrae; protoetini sustav dio uro- genitalnog sustava koji slui izlui- vanju mokrae uroskopija (gr. uron, skopeo gledam, promatram) med. pregled, ispitivanje mokrae urotropin (gr. uron, tropos okret) farm. lijek od formaldehida i amoni- jaka, utjee na otapanje mokrane kiseline i potie na mokrenje; upo- trebljava se kod gihta i prehlade mo- kranog mjehura uroza (gr. uron) med. mokrana bolest Ursa Maior (lat.) astr. Veliki Medvjed Ursa >Iinor (lat.) astr. Mali Medvjed urtikacija (lat. urtica kopriva, urlica- tio) med. ibanje koprivom (kao sred- stvo za razdraivanjc kod uzetosti i neosjetljivosti) urtikarija (lat. urticaria, urtica ko- priva) med. koprivnjaa (vrsta kone bolesti) USA United States of America (engl.) Sjedinjene Amerike Drave ustabaa 1452 utilitarizam ustabaa (tur.) starjeina, predsjednik ceha ustija {lat. uslio) med. gorenje, arenje, peenje, paljenje; takoer: = kaute- rizacija ustilaginizam {lat. ustilago snijet) med. trovanje truskama kukuruzne sni- jeti; deja bolest koja nastaje kad djeca jedu kruh i palentu od kuku- ruznog brana koje sadri truske na- metnike gljivice Ustilago maidis ustulaeija (lat. ustilatio) med. nago- rijevanje, paljenje ualtnti (njem. einschalten) ukopati, ukljuiti, spojiti {npr. elektrinu stru- ju, telefon) uniran {njem.) utegnut, stegnut tet- nikom (nekadanji asniki obiaj) uur (ar.) ujam, dio brana koji se os- tavlja mlinaru kao plaa za mljevenje ut infra (lat.) "kao dolje'', tj. kao na sljedeoj strani ut retro (lat.) kao na prednjoj strani ut supra (lat.) kao gore ut, re, mi, fa, sol. la, si glaz. naziv tonova dijatonike ljestvice, uobia- jen u Italiji i Francuskoj; ti se slo- govi, kojima je posljednji (si) tek kas- nije dodan, zovu aretimtki ili gvi- donski slogova, prema tal. redovni- ku-benediktincu Guidu Aretinusu (9951052) koji ih je uzeo iz stare kat. crkvene pjesme u kojoj se svetog Ivana, kao zatitnika pjevaa, moli da sauva i spasi od promuklosti: Ut queant laxis Re-sonare fibris Mi-ra gestorum Fa-muli tuorum Sol-ve pol- luti La-bii reatum Sancte Joannes! (Da bi tvoje sluge mogle rairenim grudima pjevati o tvojim udesnim djelima, o izbrii krivnju obcae- ne usne, sveti Ivane!) utenzilije (lat. utensilia) mn. stvari za uporabu, pomona sredstva; poljo- privredne, kuhinjske, kune stvari; orue, pribor (za pisanje, za slikanje i dr.); lijeniki instrumenti i sprave uteri inflatio it. uteri intlacio (lat.) med. nadimanje maternice, oticanje maternice uterina (lat uterina) mn. med. sredstva protiv bolesti maternice uterinalan (lat. uterinalis) anat. mater- nini, koji pripada maternici uterini (lat.) mn. prav. djeca iste majke, a razliitih oeva, polubraa, poluses- tre uterinski (lat uterinus) maternini, ko- ji pripada maternici; usp. uterus uteroskopija (lat. uterus materinca, gr. skopeo promatram) med. pregled maternice uterus (lat. uterus) zool. maternica Utgard mit. stirogermanski nepoznat kraj u kojem ive demoni i nemani util (lat. utilis koristan) opi naziv za sve stvari i predmete koji su postali neprikladni za daljnju uporabu, ali prikladni kao sirovina za preradu u industriji, npr. razni otpaci, krpe. ko- sti, staklo, prazne konzerve, stara obua, papir i dr. utile cum dulci it. utile kum dulci Gat.) korisno sa slatkim (ugodnim) utilitaran (lat. utilis koristan, fr. uti- litaire) praktino koristan, pogodan, prikladan, uporabljiv utilitaristi Gat. utilis) fil. pristae uti- litarizma (J. Bentham, J. S. Mili i dr.); pren. ljudi koji se u radu dre poglavito naela koristi i uspjeha, osobito materijalnog utilitarizam Gat. utilis koristan) 1. fil. stajalite korisnosti, etiki smier koji smatra da je svrha ljudskog djelo- vanja korist i blagostanje, bilo po- jedinca (individualni utilitarizam), bilo cjeline (socijalni utilitarizam); utemeljitelj utilitarizma kao etikog sustava je J. Bentham (17481832) prema kojem cilj treba biti "to vea srea za to vei broj", a radei na opem dobru, radimo i na vlastitom; 2. prav. shvaanje po kojem je cilj utllitet 1453 uati prava zatita samo nekih interesa, a ne ostvarivanje neke vie pravde; glavni predstavnik je R. Jhcring (18181892); 3. tenja da se u sve- mu trai samo osobna korist utilitet (lat. u tili ta 3) korisnost, probi- tanost, uporabljivost, svrsishodnost, korist, dobit; princip uiiliteta naelo korisnosti utilizacija (lat. utilisatio) koritenje, is- koritavanje, uporaba; injenje ne- ega uporabljivim Utopija (gr. u ne, topos mjesto) "zemlja koja ne postoji", izraz kojim engl. dr- avnik i humanist Th. More (1478 1535) naziva neki zamiljeni otok na kojem postoji njegovo zamiljeno us- trojstvo drave; naziv za svaku dra- vu s idealnim ureenjem; takoer: neostvariva zamisao, sanjarija utopist (gr. u ne, topos mjesto, kraj) sanjar, zanesenjak; politiar koji se zanosi neostvarivim planovima utopistiki (gr. u ne, topos mjesto, kraj ) s ureenjem kakvo je u zemlji Utopiji; zamiljen, sanjalaki stvo- ren. neizvediv, neostvariv, nemogu; v. Utopija utrakvisti umjereni husiti koji su zah- tijevali da se i laici prieuju "pod obje prilike" (lat. sub utraque spe- cie), tj. pod prilikama i kruha i vina; kalikstinei utrikul (lat. utriculus) bol. mjei, mali mijeh (biljnog soka) utriusque jurs doctor it. utrijuskvc juri doktor (lat.) doktor obaju prava, tj. kanonskog i rimskog utvajd (njem. IIutweide) opinski pa- njak uvertira (fr. ouverture otvor; otvaranje; poinjanje, poetak) glaz. orkestar- ski uvod u vee glazbeno djelo, oso- bito u operu, oratorij i dr. uvula (lat. uvula grozdi) anat. resica uvulitis (lat. uvula) med. upala resice (uvule) uvulotomija (lat. uvula resica, gr. to- me rezanje) med. rezanje resice (livu- lo) uzanca (tal. usanza) trg. trgovinski obi- aj, obiaj koji je u trgovini usvojen kao zakon uzengija (tur. uzengi, tizengi) jahaki stremen (petlja u koju jaha utie nogu) uziologija (gr. usia bie, hit, logia na- uavanje) fil. nauavanje o biu, o biti uzufruktuar (lat. usufructuarius; prav. v. uzusfruktuar uzufruktuirati (lat. usus uporaba, koritenje, iskoritavanje, fructus plod) prav. koristiti se tuim, uivati tue dobro (bez prava vlasnitva) uzukapija (lat. usucapio) prav. stjeca- nje prava na neku stvar dugim po- sjedovanjem, dobivanje neke stvari zastarijevanjem neijeg prava na nju uzukapirati (lat usu-capere) prav. pri- svojiti neku stvar dugom, neprekid- nom uporabom ili posjedovanjem, proglasiti je svojim vlasnitvom, koristiti sc pravom zastarjelosti uzura (lat. usura) uporaba, uivanje; kamate ili interes na kapital: med. troenje, nestajanje, nagrizanje (tki- va, kostiju) uzurpacija Gat. usurpatio) protupravno i samovoljno prisvajanje (npr. vlasti) uzurpnncija (lat. usurpantia) obiaj, navika, tradicija uzurpator (lat. usurpator) nasilni i bes- pravni prisvaja, otmiar (osobito vlasti, prijestolja); prid. uzurpatorski uzurpirati (lat. usurpare) prigrabiti, oteti; bespravno i nasilno prisvojiti neko pravo, vlast i si. uzus (lat. usus) uporaba; obiaj, navika uzusfruktuar (lat. ususfructuarius) prav. uivatclj tueg vlasnilva uzusf ruktus (lat. usu fructus) prav. uporaba, uivanje tueg vlasnitva uati (tal. usare) obiavati, imati obiaj V V, v dvadeset i sedmo slovo hrvatske latinice V kem. kratica za vanadij v. kratica za vide (lat.) vidi, verte (lat.) okreni v. v. kratica za vice versa (lat.) obratno va bank [fr. va banque) "vrijedi za cijeli bank", tj. kad se igra u cijelu svotu koja lei u banku (pri kartanju); pren. igrali ua bank staviti sve na kocku, tj. ili ostati ili propasti va tu (fr. va tout) igram u sve, tj. u sav novac (pri kartanju); pren. stavljam sve na kocku, sve riskiram va! (fr.) vrijedi, moe; u igrama na sreu: izraz koji sc upotrebljava kad se stavlja novac na neku kartu vacillantc it. vaeto (tal.) glaz. tit- rajui. kolebljivo, ljuljajui se Vncuna, Vakuna staroitalska boica poljana i seoske dokolice vaelati (tal. vacillare) buncati u vruici vari (ar.) jaz, suho rijeno korito rijeke varicmekum (lat. vade mesum) "hajde sa mnom", obino naslov knjiga koje slue kao pomone knjige, tumai, upute, vodii ili savjetnici raznih struka i ciljeva u ivotu; zbirka pria (ili: anegdota); podsjetnik vadimonij Gat. vadimonium) prav. jam- enje, jamstvo (osobito da e netko odreenog dana doi na sud); dolazak na sud: rok dolaska na sud; vadimo- nii deaerlio it. vadimonii desercio (lat.) proputanje dolaska na sud vadium it. vadijum (lat. vas, vadi ja- mac) prav. novac koji sc polae na ime jamstva, jamevina vadi ja (lat. vadium jamstvo) oklada vadozna voda (lat. vadosus plitak) voda koja sudjeluje u krunom toku vode na povrini Zemlje (oborine, izvori, izvori, tekue i stajae vode, isparavanje) vadrnc (mad. vad Racz divlji Srbin) ma. pogrdni izraz za Srbina vadibi (ar.) mn. stroge vjerske du- nosti muslimana, ali manje obvezne nego farzovi vae mihil it. ve mihi Gat.) jao meni! vae victis! it. vc viktis (lat.) jao, teko pobijeenima! (rijei galskog vojvode Brena) vae victis! it. ve viktis (lat.) jao pobije- enim;!, teko pobijeenima! vae! it. ve (lat.) jao! vafd (ar. wafd poslanstvo) nekad utje- cajni egipatski nacionalistiki po- kret vafla (njem. WafTel) peeno tanko, slat- ko i sipko tijesto, oblata vafnrok (njem. VVafFenrock) kratak as- niki kaput do bedara (u njemakoj i austrijskoj vojsci) vaga (njem. Wage) sprava za usporei- vanje nepoznatih masa s poznatim (utezima), tj. za odreivanje teine tijela, tezulja, kantar vagabilan (fr. valabe, lat. valere vrije- diti) valjan, vrijedan, koji vrijedi; prav. pravno valjan, u propisnom ob- liku, punovrijedan vagabund (lat. vagabundua) skitnica, probisvijet, lutalica, beskunik, tu- maralo. protuha; bitanga vagani 1455 vajterdinender vagant (lat. vagari skitati se, lutati) srednjovjekovni putujui svirai, la- krdijai, sludenti-klerici lutalice i si. vngati (njem. wagen) odredivati teinu tijela na vagi, mjeriti na vagu vaginn [lat. vagina = anat. kanal izme- u grlia maternice i vanjskog otvo- ra enskog spolnog organa (slui za oploivanje i za izlazak ploda pri po- roaju). rodnica, stidnica vaginalni (lat. vaginalis) koji se tie vagine, stidnini vaginitis (lat. vagina) med. upala va- gine vnginizam ;lat. vagina) med. grevito stezanje miia vaginalnog ulaza i dna zdjelice, neuroLska pojava do ko- je dolazi, osobito kod mladih ena, zbog preosjetljivosti vaginalnog ulaza vaginoskopija (lat. vagina, gr. skopeo gledam) med. pregled vagine pomou posebnog zrcala (spekuluma) vagnerijanac operni pjeva koji je spo- soban pjevati velike i zahtjevne uloge u djelima Richarda Wagnera; pozna- vatelj Wagncrove glazbe; sljedbenik Wagnerova naina komponiranja vagon (engl. vvaggon) eljeznika ili tramvajska kola vagon-restoran (fr. vvagon-restaurant) (eljeznika) kola za ru&injc vagon-salon (fr. wagon-salon) salonski vagon, salonska eljeznika kola vagonas radnik koji tovari i istovara robu u vagone; rudniki radnik koji gura vagone; ovjek koji stanuje u vagonu vagonet (engl. vvaggon, fr. wagonnet) mala teretna kola koja se kreu po tranicama (inama), mali vagon vahabiti (ar.) mn. pristae religioznog pokreta u Arabiji koji su, pod vod- stvom Muhameda Ibn Ahdclvvah- haba, polovicom XVIII. st. teih pr- votnoj istoi i jednostavnosti isla- ma; vehabiti vaisja (ind. Vaisya) trea indijska kasta u koju spadaju trgovci, zemljoradnici i obrtnici vniesika (sanskrt.) jedan od est sko- lastikih sustava indijske ortodoksne filozofije vainave (ind.) mn. oboavatelji i to- vatelji boga Vinua; vinuiti vaiz (tur.) propovjednik, savjetnik vajandotka (engl. Wvandotte) vrsta ko- koi, podrijetlom iz Amerike, zbog svojih odlinih osobina rairena po cijeloj Kuropi; bijela, srednje veliine, noge ute, krijesta ruiasta, teka do 3 kg, nosi 140160 jaja godinje vaiang indonezijsko kazalite sjena Vajnbergova reakcija med. serumska reakcija koja slui za utvrivanje po- stojanja lianke pasje trakavice (ehi- nokokusa) vajndling (njem. Weidling) velika po- suda, zdjela; vajndla, vandla vajngula (njcm.-ma.) gula zainjen vinom vajnkener (njem. Wein vino, kennen poznavati) strunjak za vino, pozna- vatelj vina, enolog vajnkrampf (njem. vveinen plakati, Krampf gr) gr uzrokovan plaem vajnrot (njem. Wein vino. rot crven) bo- ja crvenog vina, tamnocrven vajntajn (njem. Wcin vino, Stein ka- men) srije, birsa, vinski kamen vajsbratn (njem. vveiss bijel, Braten peenica) svinjsko meso uzdu kra- ljenice vajsmanizam biol. nauavanje pozna- tog njemakog biologa A. Weismanna (18341914) ija se teorija naslije- a zasniva na njegovoj tzv. teoriji kli- cine plazme vajterdinender (njem. vvciter dalje, dienen sluiti) u nekadanjoj austrij- skoj vojsci: vojnik koji je nakon za- vrene obvezne slube ostao i dalje u vojsci da bi postigao oasniki in i tako dobio stalnu vojnu slubu vakacije 1456 valabi vakaci j e (lat. vacatio) kolski praznici; slobodno vrijeme vakancija (lat. vacantia) upranjenost. nepopunjenost, prazno mjesto (u us- tanovi, u koli) vakantan (lat. vaare biti prazan., va- cans) prazan, upranjen, nezaprem- Ijen, nezauzet, nepopunjen, vakant.no imanje prav. imanje bez zakonitog gospodara, nasljednika vakat (lat. vacal, vacare) pr azno je, slo- bodno j c, nezauzeto je: nedostaje, nema; kao im. kod knjiga: ista, ne- tiskana stranica (iza naslovne.) vakatura (lat. vacatura) upranjavanje, upranjenje, upranjenost (npr. ne- kog mjesta) vakcina (lat. vacca krava, vaccina sc. variola kravlja boginja) med. cjepivo protiv velikih boginja; serum za cijepljenje protiv zaraznih bolesti vakcinacija (lat. vaccinatio) med. za- titno cijepljenje vakcinama, ubriz- gavanje seruma kao zatite protiv raznih bolesti, unoenje u organizam antigena koji ga potiu na stvaranje zatitnih tijela; animalna vakcinacija cijepljenje ivotinjskom limfom vakcinioda (lat. vaccina, gr. eidis ob- lik) med. lane, neprave kravlje bo- ginje, vodene boginje vakcinirati (lat. vaccina) med. cijepiti, ubrizgavati u organizam vakcinu sa svrhom aktivnog imuniziranja od za- raznih bolesti vakc i not er api j a (lat. vaccina, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje vakcinama, cijepljenje da bi se orga- nizam potaknuo na to vee stva- ranje tijela koja e ga zatititi od uzronika bolesti vakeri (p. vaqueros.) mn. pastiri, uvari stoke u panjolskoj pokrajini Ovie- do, potomci rimskih robova, po ne- kima .VIaura, i kao takvi prezreni vakti sahat (tur.) smrtni as, agonija vakuf lar. vakuf) kod muslimana: za- klada za ope religiozne i humane svrhe, s ciljem gradnje i odravanja damija, kola, javnih biblioteka, bol- nici, sirotita, vodovoda i dr. vakuf (tur. vakvf) zaklada za materi- jalno podupiranje muslimana i pro- micanje islama vakufnama (tur. name pismo, knjiga) popis odredbi o upravi i uporabi ne- kog vakufa vakuirati (lat. vacuare) isprazniti, is- pranjavati; evakuirati vakuist (lat, vacuare) onaj koji vjeruje u postojanje praznog prostora u pri- rodi; promatra vakuuma kod stro- jeva i dr. vakuitet (lat. vacuitas) praznoa. praz- nina; upranjenost; nitavnost; ta- tina vakuolc (lat. vacuolae) mn. hot. mjehu- raste upljine u protoplazmi biljnih stanica, ispunjene vodniikastom te- kuinom, iz kojih se sLvaraju nove stanice; zool. mjehurii u hladeti- nastoj masi nekih mikroskopski sit- nih morskih ivotinjica vakuum Gat, vacuum) prazni prostor; praznina, zrakoprazan prostor; va- kuum-auarat sprava za destiliranje osjetljivih tekuina pod snienom temperaturom, npr. pri uklanjanju vode iz mlijeka radi dobivanja "mli- jeka u prahu" vakuum-metar (lat. vacuum prazan prostor, gr. metron) sprava za mje- renje razrijeenosti zraka (kod vaku- um-aparata); v. vakuum vakuumpumpa (lat.-njem.) crpka za isisavanje zraka i stvaranje podtla- ka u nekom zatvorenom prostoru val. bank. kratica za valutu vala (staronord. vala) vidovita ena, ga- talica, arobnica valnbi (engl. wallaby) vrsta smedeg klokana iz Australije ih Kove Gvi- neje; krzno od tog klokana valacija 1457 valkire valacija (lat. vallatio) voj. podizanje be- dema, utvrivanje u polju; podizanje nasipa. ' valahi bilabi tnlahi tri muslimanske najsvetije formule za prisegu valansjcn (fr. valoncicnncs) mn. valan- ske ipke razliitih vrsta, osobito uske (nazvane po istoimenom fran- cuskom gradu u Flandriji) vala (ma. vallas) isprava kojom se doputa naseljivanjc na nekom vlas- telinskom imanju valatati (tur. fal gatanje) proricati, vra- ati, gatali valcer (njem. Waizer) popularni okretni ples u 3/4 taktu; glazbeno djelo za ovaj ples; vals valdenzi mn. reformatorska sljedba koju je osnovao 1176. u Lvonu Petrus Valdus, kao udruga za propovijeda- nje evanelja i reformi Kat. crkve vraanjem apostolskom siromatvu i jednostavnosti; leonisli, sabata ti vale! (lat. vale, valere, biti zdrav, biti jak) zdrav bio. ivio! valedikcij a (lat. vale-dictio) pozdrav na rastanku, oprotajni govor valekularan (lat. vallecula udublienje, jamica) koji se odnosi na udubljenjc valencija (lat. valentia) vrijednost, va- ljanost; kem. sposobnost atoma ne- kog elementa da se vee s jednim atomom, sa dva atoma do sedam ato- ma jednovalentnog elementa valensija (p. valencia) vrsta panjol- skih veoma vrstih zimskih tkanina, nazvanih po p. gradu Valenciji valentinit prirodni anlimonov trioksid, "antimonski cvijet" (mineral) valer (fr. valeur, lat. valor, tal. valore) vrijednost, cijena; vrijednosni papir; glaz. trajanje note; hrabrost, juna- tvo; valeuren attente it. valer an atant (fr.) trg. vrijednost koja se oe- kuje, eventualna budua vrijednost; v. en recouvrement val eri j ana (lat. valeriana officinalis) bot odoljen (ljekovita biljka) valete! (lat.) budite zdravo, ostijte zdra- vo! benevalete! (lat.) ostajte u dobrom zdravlju! (pozdrav kojim se zavr- avaju pisma i koji pape, u obliku monograma, stavljaju ispod svojih bula) valetudinarij (lat. valetudinarium) bol- nica, bolesnika soba Valhala (staronord. Valholl, njem. Wal- halla) u nord. mitologiji: raj u koji dolaze Odinovi ratnici poginuli u bici, sjedite bogova i junaka; usp. valkire valida (ar. validet) roditeljica, mati; ma- ti biveg turskog sultana validacija (lat. validatio) potvrda, po- tvrivanje; ovjera, ovjeravanje, pri- znanje pravne vrijednosti nekog ak- ta validan (lat. validus, valere) jak, kije- pak, snaan, zdrav: prav. pravno vri- jedan, pravovrijedan. pravovaljan validirati (lat. validare) ovjeriti, potvr- dili, izvriti pravnu formu ovjera- vanja; biti pravno valjan, biti puno- vrijedan validitet (lat. validitas) prav. pravna vrijednost, pravna valjanost, valja- nost neke stvari ili nekog postupka valija (perz. vali} guverner, carev na- mjesnik, turski vojno-administrativni starjeina nekog podruja valiza (fr. valise) putna runa kona torba valia (tal. valigia) koveg, putna torba valkire (staronord. val kurja, njem. Walkuren) mn. u nordijskoj mito- logiji i pjesnitvu; boanske djevice, vile. boice bitaka i drubenice bo- raca, odluuju koji e junaci u borbi poginuti; one su, kao vjesnice, u slu- bi boga Odina i po n jegovoj zapovijedi donose pobjedu, dovode mu one koji hrabro poginu i, u Valhali, dvore i posluuju piem bogova one koji budu u nju primljeni; usp. Valhala valkovcr 1458 Vandali valkovcr (engl. to vvalk over the course) na utrkama; laka pobjeda, zbog toga to je protivnik postao nesposoban valor (lat. valor) vrijednost, cijena; vri- jednosni papir; ad valorcm. (lat.) prema vrijednosti; valor intrinsecua it. valor intrinsekus (lat.) unutarnja vrijednost nekog novca; valor exlrin- sekus it. valor ckstrinsekus (lat.) vanjska vrijednost nekog novca valorizacija (lat. valor vrijednost) trg. odrcdivanje vrijednosti, procjena, takoer praksa dranja ili podizanja relativne vrijednosti (revalorizacija) valov (mad. valu) korito za napajanje stoke Valpurga (njem. VValpurga) svetica Kal. crkve iji se spomen proslavlja 1. svibnja, zatitnica od arolija i vjetica; dola sa svojom braom iz Engleske u Njemaku gdje jc, kao opatica u samostanu, umrla oko 780.; Valpurgina no prva svibanjska no (v. Goethe, "Faust") vals (fr. valse) v. valcer valuirati (fr. valuer) v. val vira ti valung (njem. VV'allung) 1. vrenje, stru- janje; 2. iznenadan osjeaj vruice bez vanjskih podraaja (est kod ena u klimakteriju) valuta (tal. valuta) "vrijednost"; bank. zakonom utvreni novani sustav ne- ke drave, tj. novac koji je, u svom sastavu i obliku, priznat kao zako- nito sredstvo plaanja; s druge stra- ne, valuta je odnos izmeu nomi- nalne vrijednosti novanica i uope vrijednosnih papira neke drave i njihovog teaja u inozemstvu; vrsta novca, novac valuta per dato (tal.) trg. vrijednost ili obraunavanje kamata od danas, vrijednost od danas valutirati (tal. valutare) v. valvirati valutni papiri bank. vrijednosni papiri koji glase na inozemnu monetu, zbog ega im je teaj nestalan valva (lat.) krilo vrata; bot. ljuska, ko- uljica, mahuna: zool. ljuska (kod koljke) valvacija (lat. valvatio) bank. odrei- vanje vrijednosti ili cijene neemu, osobito slubeno utvrivanje vrijed- nosti odreenih vrsta novca prema dravnoj novanoj stopi valvacijska tablica bank. popis razli- itih vrsta novca s naznaenjem nji- hove vrijednosti valvirati (lat. valvere) ocijeniti, odrediti vrijednost, utvrditi cijenu neemu; valuirati, valutirati valvula (lat. valvula) anat. poklopac, zatvara, zalistak (na srcu, venama, crijevima); valvule intestinales (lat.) mn. crijevni zalisci vamp (engl.) zavodnica, lijepa ena ko- ja iskoritava mukarce vampir (slav., tal. vampiro, fr. vampire) prema narodnom vjerovanju Junih Slavena, Grka i Rumunja: mrtvac ko- ji nou ustaje iz groba i sie ljudima krv; po tome zool. Gat. vampyrus speetrum) veliki junoameriki i- mi koji u nedostatku hrane napada sisavce, ptice, pa i ljude pri spavanju, i sie im krv vampirizam med. prekomjerno puta- nje krvi; usp. vampir van sastavni dio niz. prezimena, ozna- uje mjesto roenja vana (njem. VVanne od lat. vanus pra- zan, upalj) kada za kupanje vanadij (lat. vanadium) kem. element (nazvan po imenu skandinavske bo- ice ljubavi i mladosti Vanadis), ko- vina pronaena 1830. u rudama e- ljeza i olova, atomske teine 50,95, redni broj 23, znak V Vandali (lat.) mn. gormanskogolsku pleme koje je od III. st. n. e. ratovalo s Rimljanima na Rajni, kasnije se nastanilo u Panoniji (Ugarskoj), u V. st. pustoilo Galiju, panjolsku i Italiju, a 455. pljakalo Rim etrna- vandalizam 1459 varek ost dana unitavajui sva umjetnika djela i spomenike; otuda pren. divlji i surovi barbari, skloni unitavanju svega lijepog i dobrog vandalizam (lat. Vandali, tal. vanda- lismo) vandalska ud, tj. divljatvo, divljaka strast za ruenjem i unita- vanjem umjetnikih predmeta i dr.; usp. Vandali vandemijer (fr. vendemiaire, bit. vin- demia) "mjesec berbe", prvi nyesec ne- kadanjeg francuskog revolucionar- nog kalendara, od 22. IX. do 21. X. vanderek {njem. wandern putovati) pehar iz kojega se pije naizmjenice vandroka (njem. wandern putovati) nekada: mladi kalfa na vandrovci; kasnije: skitnica uope vandrovka (njem. wandern putovati) nekada: putovanje mladoga kalfe po svijetu od majstora do majstora radi stjecanja radnog iskustva; kasnije: skitnja uope Vani mn. mit. germanski bogovi plod- nosti, zemlje i obilja vanilija (fr. vanille, p. vainilla) bot. vrsta tropske biljke iji se mirisni plodovi upotrebljavaju kao zain vanilin (fr. vanille) kem. aromatina tvar vanilijinog ploda koja sc iskris- talizira na povrini kad plod due stoji; dobiva se i umjetnim putem, kao zamjena prirodne vanilije vanilizam (fr. vanille) med. trovanje va- nilijom, osobito u jelu, s pojavom pro- ljeva, greva, povraanja i si. vanilokvencija v. vanilokventnost vanilokventnost (lat. vaniloquentia) hvalisanje, razmelljivost, prazan go- vor, brbljanje; vanilokvencija vanitas vanitatum (lal.) tatina nad tatinama, tj. sve jc tato, nitavno, prazno, prividno vanitet (lat. vanitas) tatina, nitav- nost, prividnost, praznina, prolaz- nost; hvalisavost, uobraenost, napu- hanost. slavoljubivost vantoz (fr. ventose) "mjesec vjetra", e- sti mjesec francuskog republikanskog kalendara, od 19. II. do 20. 111. vantuza (fr. ventouse) med. kupica, mala aa od delelog stakla koja se stavlja na bolesno mjesto da bi se. razijeivanjem zraka u njoj, krv pri- vukla u potkono tkivo i time unu- tarnji organi oslobodili navale krvi (ventuza); rupica na eiru za obnav- ljanje zraka vanjku (mad. vankos, njem. Wangen- kissen) jastuk vapit (indijan) kanadski jelen s velikim rogovljem vapor (lat. vapor, lal. vapore para) pa- robrod, parna lada vaporacija {lat. vaporisateur) sprava za izbacivanje tekuine (mirisa, sred- stava za proiavanje zraka) u ob- liku tekue praine, prskalica, tr- caljka, raspriva vaporimetar (lat. vapor, gr. metron) instrument za odredivanje volumena ili tlaka pare vaporirati (lat. vaporare) isparavati, pretvarati se u paru; isparavati, pre- tvarati u paru vaporizacija (lat. vaporisatio) ispara- * vanje, pretvaranje u paru vaporizirati (fr. vaporiser) i?pariti. pre- tvoriti u paru; pretvoriti u kapljice, poprskati rasprivaem vaporozan (lat. vaporosus) pun pare, parni; maglovil, nejasan, mutan varak (ar. varakat) list, listi; pismo, pisamce varan (ar.) veliki pustinjski guter, do- bar penja i pliva varant (eng. \varrant) trg. priznanica, posebna potvrda o primitku robe na skladite kojom vlasnik deponirane robe zalae tu robu i na taj nain dolazi do potrebnog kredita; puno- mo; naredba, nalog za hapenje varek (fr. varec) morska trava, haluga v a m 1460 variolozan varia (lat. varia. varius razliit) mn. po- mijeano stvari, raznolikosti, svako- vrsnosti, svatice variatio delcctat it. varijacio delektat (lat) posl. promjena veseli, promjena je ugodna varinto it. varijato (tal.) glaz. promi- jenjeno. preinaeno vari cel e (lat varicellae) mn. med. male boginje, vodene kozice varices (lat varix, varices) mn. med. proirenje vena, proirene vene; fle- bektazija varijabilan (bit. variabilis) promjenjiv; sklon mijenjanju, nestalan, neposto- jan varijahilitet (lat. variabilitas) promje- njivost; pasivna sposobnost organi- zama da se mijenjaju pod utjecajem prilika i sredine u kojoj ive 'Jedna od osnovnih i opih osobina ivih bi- a); varijabilnost varijabilnost v. varijabilitel vnrijabla (fr. variable) promjenjiva vrijednost, promjenjiva koliina; po- djeljak koji pokazuje promjenjivo vrijeme varijacija (lat. variatio) promjena, mijenjanje; astr. odstupanje ili pro- mjena u glavnom kretanju ih putanji nekog nebeskog tijela; glaz. djelo- mino odstupanje od neke teme; ar- hit. djelomino odstupanje od nekog plana ili nacrti; biol. odvajanje neke biljne ili ivotinjske individue od vrste kojoj pripada s jednom osobi- nom ili s vie osobina, koje su kod odvojene individue drukije razvijene nego kod ostalih individua iste vrste; fiz. kolebanje, nejednakost, npr. u stanju barometra, magnetne igle i dr. varijacijski kompas fiz. v. deklinatorij varijanta (lat. varius) 1. lit. razliit tekst (v. varijante); 2. neto to ima razliit oblik od neega, a to ima s tim isto podrijetlo ili stoji u bliskoj vezi varij ante (lat. variae lectiones, varian- tes) mn. l i t mjesta u rukopisima ne- kog djela koja nisu jednaka, koja se razlikuju jedna od drugih varijete (fr. variete) kazalite koje nje- guje laku glazbu, pjesmu, ples, gim- nastike produkcije, onglerske vje- tine i si. vnrijetet (lat. varietas) razlinost, raz- nolikost raznovrsnost; bot. zool. pod- vrsta, odlika varijeteti (lat varietates) mn. razlii- tosti, raznovrsnosti, razne stvari; svatarije, svaticc varikocela (lat. varix, gr. kele) med. pucanje (ili: kila) vena u miiima varikomfalus (lat, varix proirenje ve- na, gr. omfalos pupak) med. prosi- renost pupanih vena varikozan (lat. varicosus) med. proi- renih vena, oteenih vena; kvrgav varikozitet (lat. varicositas) med. bo- lesno oticanje vena, proirenosl vena vnriks (lat. varix) med. proirenje vena, oticanje vena varinas (p.) najfiniji ameriki duhan, nazvan po gradu Vari na su (Venezu- ela) variola (lat. variolis) med. velike bogi- nje variolacija (lat. variolatio) med. cijep- ljenje sadrajem pravih boginja kao zatita od boginja (nain lijeenja boginja prije uvoenja cijepljenja kravljim boginjama); variolizacija variolac vaccinae it. variole vakcinc (lat.) mn. med. kravlje boginje variole (lat. variolac, p. viruela) mn. med. prave boginje, velike boginje variolizacija (lat. variolisatio) med. v. variolacija varioloidc (lat. variola, gr. eidos oblik) mn. med. blai oblik velikih boginja, s manjom groznicom (osobito kod ve cijepljenih osoba) variolozan Gat. variolosus) med. bogi- njav, bolestan od boginja variometar 1461 vaterpolo variometar (lat. varius razliit, gr. metron) fiz. svaka sprava pomou ko- je sc mogu mjeriti kolebanja jedne fizike veliine, osobito sprava za mje- renje geomagnetnih varijacija; zrak. ureaj za mjerenje brzine uzdizanja ili sputanja (zrakoplova ili balona) u vertikalnom [uspravnom) smjeru varirati (lat. variare) biti razliit, razli- kovati se; hiti razliitog ili drugog miljenja, ne slagati se, razilaziti sc u miljenju; imati promjenjiv uspjeh; djelomino odstupati od ega; unositi izmjene u to; mijenjati se, promi- jeniti se; glaz. razvijati napjev ne mi- jenjajui osnovni motiv vari (tur.) nasljednik varka (mad. fark rep) 1. repni dio tijela kod riba i kitova; 2. trtica kod peradi; 3. pom. krma. stranji dio lae vartcimcr (njem. warten ekati. Zim- mer soba) ekaonica varvarin (gr. barbar os) v. barbarin varvarizam (gr. harbaros) v. barba- rizam vasa sacra it. vaza sakra (lat.) mn. svete posude, sveto posude vaserdiht (njem. vvasserdicht) prid. ne- promoiv, gust vaserlajtung (njem. Wasser voda, lei- ten voditi) vodovod vaservaga (njem. VVasenvage) obrt. v. libela 1 (ravnjaa) Vasilike (gr. Basilikos) veliki bizant- ski zakonik u 60 knjiga iz IX. st., najopsenija i najvanija prerada Ju- stinijanovog prava na grkom jeziku vasilisn (gr. basilissa) bizantska carica vaskul(um) (lat. vusculum) anat. mala ila, ilica vaskularan Gat. vas posuda, vascula- ris) anat. koji se tie krvnih ila, pun krvnih ila; bot. sastavljen od ila ili kanala vaskularizaeija (lat. vas posuda, vas- cularisatio) biol. stvaranje krvnih ila; protkanost krvnim ilama vaskulitis (lat. vasculum mala posuda, posudica) med. upala krvnih ila vaskulozan (lat. vasculosus) zool. bot. ile, bogat ilama, ilni vastacija (lat. vastatio) pustoenje, ha- ranje vastitet (lat. vastitas) praznina, pusto; prostranost, neizmjernost vncetl (njem. vvaschen prati, Zcttel cedulja) u knjiarstvu: reklama na ovitku neke knjige ili u prospektima vat (engl. watt) fiz. jedinica za mjerenje uinka, dzul za sekundu, tj. 107 ap- solutnih jedinica rada za sekundu, ili jakost struje od jednog ampera koja tee pod naponom od jednoga volta, to je priblino 1/746 jedne konjske snage; nazvana po inenjeru i konstruktoru prvog parnog stroja J. Wattu (17361819); val-sat rad jednog vata u jednom satu vat-metar (engl. watt, gr. metron) fiz. sprava za mjerenje uinka elektri- ne struje vata (njem. Watte) higijenski pamuk, proeljana i oiena vlakna finog pamuka, sloena kao listovi vatak (tal. vataco) vrsta nieg slube- nika vatelin (ar. vata oieni izbijeljen pa- muk) pamune ih vunene tkanine kojima se podstavljaju zimski kapuli vater-balast (engl. vvater-ballast) dio lae, osobito podmornice, u kojem se nalazi voda za odravanje ravnotee lae vater-tvist (engl. water-twist) konac izraen na vater-stroju vaterman (engl. vvaterman) prekomor- ski trgovac djevojkama, bijelim rob- ljem vatermaina (engl. vvater, gr. mecha- ne) stroj za predenje koji pokree vo- da vaterpol o (engl. vvater-polo) port, ru- komet u vodi sa sedam igraa u sva- koj momadi vaterpruf 1462 vedanta vaterpruf (engl. vvaterproof) nepromo- iv, vodonepropustan vates (lat.) pjesnik boanskog nadah- nua, pjesnik-prorok Vatikan (tal. Vaticano) papina palaa u Rimu na Vatikanskom brijegu, zapoeta u Vi. st. i stalno proiriva- na, tako da sada ima 11000 soba; pren. papinska vlada, papinska poli- tika; vrhovna uprava Rimokatolike crkve vatikanska dogma dogma Katolike crkvo o papinoj nepogrjeivosti Vntikanski koncil najmlai eku- menski sabor Kat. crkve (od 8. XII. 1869. do 18. VII. 1670.). odran u Vatikanu; na tom je saboru progla- ena dogma o papinoj nepogrjeivo- sti vatirati (njem. wattieren) podmetnuti vatu. podstaviti vatom; prid. vatiran vatirati (njem. wattieren. Watte) pod- staviti vatom; pren. dobro se opskr- biti im, npr. potrebnim novcem i si. vatmen (engl. vvattman) voza lokomo- tive ili tramvaja vatoni (njem. VVattc) mn. jastuii, umeci od vate za popunjavanje obli- ka tijela vauer (engl. voucher) svjedok, jamac: vrsta eka kojim sc plaaju neke ugostiteljske i prometne usluge vaza (lat. vas posuda, fr. vase) uska posuda za cvijee, za ukras, osobito antiki umjetniki izraene posude od ilovae vazal (lat. vasalius, fr., engl. vassal) podanik, knez (vladar ) koji je bio pod- reen nekom drugom knezu (vlada- ru) ili ovisan o nekom drugom knezu (vladaru); podanik vazalagij (laL vasallagium) vazalska dunost i obveza, podanika prisega; novac koji je vazal duan plaati vla- daru kome je podreen vazektomijn (lat, vas posuda, gr. ckto- me izrezivanje) med. prerezivanje i podvezivanje sjemenih kanala kod mukaraca radi sterilizacije, tj. kako bi se sprijeila oplodnja vazclin (fr. vaseline) kem. mineralna mast bez mirisa i boje ih ukasta smjesa poluvrstih ugljikovodika si- rovog petroleja (nafte); upotrebljava se u farmaciji, tehnici itd. vazodilatacija [lat. vasodilatatio) med. irenje krvnih ila (s opadanjem krv- nog tlaka, pojaanim krvotokom, povienom temperaturom) vazodilatatori (lat. vasodilatalores) mn. anat. ivci koji proiruju krvne ile vazokonstrikcija (lat. vasoconstrictio) med. stezanje krvnih ila (s povea- njem krvnog tlaka, usporenjem krvo- toka, opadanjem temperature) vazokonstriktori (lat. vasoconstric- tores) mn. anat. ivci koji suavaju krvne ile vazomotori (lat. vasomotores) mn. anat. ivci koji izazivaju proiriva- nje i suavanje krvnih ila vazomotorna neuroza med. bolest ivaca koja je nastala kao posljedica poremeaja u ivcima koji izazivaju proirivanje i suavanje krvnih ila, npr. Hazedovljeva bolest i dr. vazoneuroza (lat, vas posuda, gr. neu- ron ivac) med. bolest ivaca krvnih ila ve (engl. wey, \veight) stara engl. mjera za vunu, u uporabi i danas = 82,054 kg vebefeler (njem. wcbcn tkati, Fehler pogreka) pogreka u tkivu (npr. dru- ga nijansa boje) veber jedinica za mjerenje magnetskog toka, oznaka Wh (naziv po njem. fi- ziaru Wilhelmu Weberu) veccliio conto it. vekio konto (tal.) trg. stari raun vedanta (sanskr.) "kraj Veda'*, jedan od est sustava indijske filozofije, naj- Vede 1463 vehtmajstor popularniji u Indiji; propovijeda pot- puno jedinstvo svih bia Vode (sanskr. Vcdn spoznaja) "znanje", najstariji spomenici sanskrtske knji- evnosti, svete knjige brahmana u Indiji; imaju etiri dijela: Rig-vedu, Hama-vedu, Yajur-vedu i Atharva- vedu; u uem smislu pod Vedama se esto mi sl i samo na Rig-vedu vedetn (fr. vedette, tal. vedtta, lat. videre vidjeti) voj. konjanik, straar, konjika izvidnica; hrod-izvidnik (rat- ni brodi), mala torpednjaa za stra- u oko luke; straamica na bedemu tvrave; kaz. glasovit, slavan glumac ili glumica, kazalina "zvijezda" Vedi Napoli e poi muori (tal.) Vidjeti Napulj pa umrijeti (talijanska uzre- ica kojom se izraava divljenje pre- ma Napulju) vedska religija najslarija faza indij- skih religija, osobito ona koja je iz- loena U Rig-vedi i u kojoj su bogovi podijeljeni na etiri klase veduta (tal.) izgled; slika grada ili krajolika kojoj je svrha to vjerniji prikaz; prospekt vedvud (engl. wedgwood) vrsta engles- kog poluporculana, nazvana po izu- mitelju ,1. Wedg\voodu (17301795) Vega 1. najsjajnija zvijezda u zvijeu Lire; 2. odlikovanje vedskog drutva za antropologiju (dodjeljuje se oso- bama koje se osobito istaknu u zem- ljopisnim istraivanjima) vegeta (lat. vegeius zdrav) tvorniko ime za dodatak jelima koji se sastoji od razliitih mirodija i soli vegelabilan (lat. vegetabilis) biljni, koji pripada hiljnom carstvu; napravljen od bilja; sposoban za rast; vegetabil- ni ivot ivot biljaka; vegetabilnu, zemlja zemlja na koioj uspijevaju bilj- ke. tj. zemlja vrtova i njiva; vege- ta bihi a hrana biljna hrana, povre vegetabilije (lat. vegetabilia) mn. ras- linje. bilje; biljna hrana vegetabilitet (lat. vegetabilitas) biljna priroda, osobitost biljaka, sposobnost rasta vegetnbilni pergament v. pergament- papir vegetacija (lat. vegetatio) bot. ivot i rastenje biljaka, ivotna snaga bilja- ka; biljni svijet, bilje, raslinje; pren. bujanje, hujnost; med. izrasline na tijelu biljaka i ivotinja; vegetacijska toka najjae rastenje na vrhu nekog organa vegetalan (lat.vcgctalis) biljni, koji raste, koji je sposoban rasti vegetarijanac (lat. vegetarianarius) ovjek koji jede samo biljnu hranu, a obino i no pije i ne pui; strogi vegetarijanac hrani se iskljuivo bi- ljem vegetativno rasploivanje bot. ne- spolno rasploivanje biljaka (pomou cijepa) vegetirati (lat. vegetare oivjeti) ivjeti, rasti kao biljka; ivjeti o biljnoj hra- ni; pren. ivotariti, ivjeti toliko da se ivi; ivjeti ivotom biljke, tj. pu- stiti korijen u nekom mjestu i tu ostati ne radei nita Vcgium (lat.) antiko ime za Karlobag vehabiti (ar. Vahabi) mn. vahabiti vehemeneija (lat. vehementia) vatre- nost, ustrina, plahovitost, silovitost, neobuzdanost; vehementnost vehementan (lat. vehemens) estok, plah, vatren, strastan, neobuzdan, ustar vehementnost v. vehemeneija vchikl (lat. vehiculum) kola, prijevozno ih prijenosno sredstvo; pren. sredstvo za prenoenje, prenositelj; vodi; farm. dodatak tekuim lijekovima koji im treba dati masu. oblik i dr., obino destilirana voda vehter (njem. Wachter) uvar, straar vehtmajstor (njem. VVachtmeister) voj. starjeina strae, zapovjednik, na- rednik veker 1461 velur veker (njem. wecken buditi) budilica (vrsta sata); vekerica veker( i ca) (njem. Weckcr) budilica vekna (njem. Wecke) kruh duguljasta oblika, trua veksacija (lat. vexatio) zlostavljanje, muenje; uzncmiravanje, dosaiva- nje, zadirkivanje, peckanje veksir (lat. vcxare muiti) ono to slui za veksiranje, muitelj, osobito na- prava za osiguranje na bravama, ta- ko da se brava ne moe otvoriti ni pravim kljuem ako se ne umije ru- kovati tom napravom; tako postoji i veksir-doza, vcksir-kocka, veksir- zrcalo, veksir-pehar i dr. veksirati (lat. vexarc) zlostavljati, mu- iti; uzncmiravati, dosadivati veksl (njem. \Vcchsel) mjenica vektor (lat. veetor) mat. veliina koja iina svoju brojem odredenu vrijed- nost i smjer, usmjerena veliina, npr. brzina, ubrzanje, sila, elektrina struja itd: supr. skalar vela (tal. vclico) pom. dodatno jedro za vrijeme slabog vjetra velament (lat. velamentum) pokrivalo, veo; izgovor, izmiljeni razlog; ho- norar koji prima umjetnik za svoje djelo velanda (taL velata frak) kratak kaput, sako velar (fr. velaire) gram. zadnjonepani glas (k, g. h) velaran (fr. velaire) gram. zadnjonep- ani; usp. velar velarij Gat. velarium) veliko platno u slarorimskom amfiteatru, razastrto radi zatite od sunca; prostira kao ukras nad altanima i na fasadama u sveanim prilikama; vela rije mn. zastavice na konopcima razapetim izmeu katarki velbot (engl.) dugaka brza laica veleitet (laL. vellcitas. fr. vellit) psih. uzbuenje vol je koje jo nije prelo u akciju, rudimentarno htijenje, elja na ijem se ostvarenju ne radi, slaha i nejasna tenja, prohtjev velen (fr. velin, lat. vitulus) pergament od telee koe; fini i glatki, perga- mentu slian papir; fina alansonska ipka veleta (tal. veletta) 1. veo. koprena; 2. pom. malo trokutno jedro pri vrhu jarbola velizam (lat. velum jedro) jedriliarski port velo (fr. velot) koa i pergament od mr- tvo oteljenog teleta ih janjeta veloce i t veloe (taL) glaz. brzo, hitro velociped (lat. vclox brz, pes, pedis noga) v. velosiped veloeissimo it. veloisimo (tal.) glaz. vrlo brzo velocitet (lat. velocitas) brzina, hitrina velodrom (lat. velox brz, gr. romos trkalite) trkalite za bicikliste, sta- za za biciklistike utrke velosimetar (fr. veloce- brz. gr. metron) sprava za mjerenje brzine, brzino- mjer velosiped (fr. velocipede) bicikl; v. velo- ciped velosipedist (fr. velocipediste) onaj koji se vozi na biciklu, biciklist velter (engl. \velter velika teina) port, veller-kategorija polusrednja teina boksaa (od 62 do 67 kg) veltman (njem. Welt svijet, Mann 6>- vjek) uglaen ovjek, "svjetski" o- vjek veltmerc (njem. Welt svijet, Schmerz bol) "svjetska bol", pesimistiki do- ivljaj svijeta (karakteristika roman- tizma) velum (lat.) dio stranjeg nepca u us- tima velur (fr. velours) samt, kadifa; vrsta sukna s dugom dlakom; velours de coton it velur de kolon (fr.) pamuni samt; veloum satine it. velur satine (fr.) atlasni samt velutina 1465 vcnerologija velutina (fr. veloutinc) kozm. minka od bizmuta i rizinog brana velutirati (fr. velouter) praviti (ili: na- praviti, tkati) u obliku samta, dati tkanini izgled samta velutoar (fr. veloutoire) slik. samtasta etkica za dobivanje glatkih Umova na slikama u uljenim bojama vclveret (engl.) trg. v. velvetin velvet (engl. velvet, lat. vclluetum) trg. samt. kadifa, barun velvetin (engl. velvett;en) trg. teka, samtasta pamuna tkanina, vrsta nekeplovanog manestera; vclveret vena (lat.) anat. krvna ila kojom se u srce vraa krv koja jc kruila po raznim organima i koja je dio svojih hranjivih tvari i kisika predala tki- vima, dovodnica; supr. arterija vena nrteriosa it. vena arterioza (lat.) anat. pluna vena, ona koja dovodi arterijsku (oksidiranu) krv iz plua u lijevu sranu pretklijelku vena cava it. vena kava (lat.) anat. uplja vena, ona koja dovodi nepro- ienu krv iz donjeg dijela tijela u desnu sranu pretkhjetku vena poetica it. vena poetika (lat.) pjesnika ica, pjesniki dar, pjesni- ka snaga vena porta (lat.) anat. vena koja donosi krv iz probavnih organa u jetru venalitet (lat. venahtas) potkupljivost, podmitljivost; kupljivost, prodajnost venatoran (lat. venatorius) lovni, koji se tie lova ili lovca, lovaki vendeta (tal. vendetta, lat. vindicta osveta) krvna osveta (na Korzici) vendicija (lat. venditio) prodaja, proda- vanje, otuenje putem prodaje vendita (tal. vendere prodavati, vendita prodaja) mjesto gdje se trguje, trg, sajmite; zborno mjesto, loa; alta vendita (tal.) visoka loa karbonara venedjena (fr. vcnedienne) trg. fina vrsta tkanine grodetur venefik (lat. venenum facere priprav- ljati otrov, veneficus) onaj koji pri- pravlja otrove, pripravlja otrova venenozan (lat. venenum otvor, vene- nosus) otrovan, koji truje venenum (lat.) otrov Venera (lat. Venus, gen. Veneris) mit boica ljupkosti i ljubavi kod starih Rimljana (kod Grka Afrodita), ena Vulkanova, mati Kupidonova; pren. spolna ljubav, obljuba, parenje; pou- da, pohotljivost, neednost; ljubav- nica; ljepotica; astr. drugi po redu planet u Sunevom sustavu, vidi se i po danu, zvijezda Danica, Zornica (Fosforus), Veernjica (Hesperus); Medicijeva Venera najljepi prikaz boice Venere, jedno od najveih ki- parskih djela Starog vijeka, nalazilo se u umjetnikoj zbirci fiorentinske obitelji Medici; Milaska Venera veli- anstveni mramorni kip Venere, ra- en u II. st. pr. n. e., pronaen 1820. na otoku Milou, sada u parikom Louvreu venerabilan (lat. venerabilis) veoma potovan, astan, dostojan potova- nja, asni; preasni, vcledostojni venerabile (lat.) ono to je dostojno vi- sokog potovanja, asno; posveena hostija u Kat crkvi koja se pokazuje vjernicima da bi joj odali potovanje veneracija (lat. veneratio) duboko po- tovanje, strahopotovanje, oboava- nje venerinn (lat. venereus) med. spolno bolestan, spolno zaraen; koji nastaje kao posljedica neke spolne bolesti venerija (fr. venerie, lat. venari loviti) 2. lov, lovljenje, hajka; lovaka kua venerija (lat. Venus Venera, boica lju- bavi.) 1. med. naziv za spolne bolesti, tj. one koje sc najee prenose odno- ajem, osobito sifilis, triper i meki ir venerologija (lat. Venus Venera, boica ljubavi, gr. logia) dio medicine koji se bavi venerinim bolestima venesekci j a 1466 vcntri kulografij a vcncsekci j a Gat. vena, sectio rezanje) med. putanje krvi iz vene venetromboza (lat. vena, gr. en- u, thrombos) med. ugruavanje krva u venama veni et sume! (lat.) dodi i uzmi! veni, vidi, vici Gat.) "dooh, vidjeh, po- bije dihP, rijei kojima jc Cezar javio u Rim svoju pobjedu u Pontijskom ratu; pren. kad se hoe kazati kako jc neto brzo zavreno venia netatis it. venija etatis (lat.) prav. proglaenje punoljetnosti prije vremena utvrenog zakonom venia it. venija (lat.) odobrenje, dopu- tenje, dozvola: cumvenia it. kum ve- nija (lat.) s doputenjem; cum venia ili cum bona venia it. bona venija, kum bona venija (lat.) s ljubaznim doputenjem, odobrenjem; sti ventu verbo it. sit venija verbo (lat.) neka bude rijei dano doputenje, tj. neka je doputeno rei venia doeendi it. venija docendi (lat.) dozvola za dranje predavanja (na sveuilitima); venia legendi venia legendi it. venija legendi (lat.) v. venia docendi venijat (lat. venire doi. veniat neka dode) prav. naredba, poziv pred sud veni sankte (lat.) nekada: prva kolska misa u novoj kolskoj godini (prema rijeima crkvene pjesme "Veni San- cte Spiritus" "Doi, Sveti Due'') venozan (lat. venosus) anat. venski, koji pripada venama, koji se lie vena; bogat venama; venozna krv neoksidirana krv tamnocrvene boje; venski venski (lat. vena) anat. v. venozan vent-en (fr. vingt un) "dvadeset jedan", poznata igra na sreu s francuskim kartama, ajne venta (p. venta, lat. vendere prodavati) usamljena krma uz cestu, gostionica ventarol a (tal. ventarola, lat. ventus vjetar) sprava koja pokazuje smjer puhanja vjetra, vjetrokaz; mjesto gdje se ostavljaju jela i pia radi hladnoe, ledenica venter (lat.) anat. trbuh ventil (lat. ventus vjetar, ventile) odu- ak, mehanika naprava, obino od kovine, pomou koje se vri otvaranje i zatvaranje otvora za zrak, tekuine, plinove, pare i dr. ventilacija (lat. ventilatio) obnavljanje zraka u zatvorenim prostorijama, zraenje, prozraivanjc; pren. pret- hodno pretresanje, temeljito razma- tranje nekog pitanja (prije donoenja konane odluke), procjenjivanje imanja koje treba dijeliti, ventiliranje ventilator (lat.) vjetrilo, sprava za ob- navljanje, tj. za isisavanje i usisa- vanje zraka, sprava za pokretanje zraka i drugih plinova ventiliranje v. ventilacija ventilirati (lat. vcntilarc) obnavljali zrak, zraiti, prozraivali; gra. ops- krbiti ventilom, nainiti oduak na emu; pren. neko pitanje pretresati, svestrano razmatrati, objanjavati u potankosti ventilogij (lat. ventus vjetar, gr. lo- gion) sprava koja pokazuje smjer puhanja vjetra, vjetrokaz ventozan (lat. ventosus) vjetrovit, pun vjetra; med. koji nadima, koji izaziva vjetrove u elucu (za vrijeme jela) ventozitet (lat. ventosilas) med. nadi- manje. nagomilanost vjetrova u e- lucu, vjotrovitost; pren. vjetropirstvo ventralan (lat. ventralis) anat. trbuni, koji se tie trbuha, koji pripada trbu- hu; koji se nalazi na trbunoj strani ventrikul (lat. ventriculus) anat. elu- dac; uope svaka upljina na tijelu; ventriculi cordis it. ventrikuli kordis (lat.) mn. srane pretkliietke (desna i lijeva) ventrikulografija Gat. venter trbuh, grafo piem) medicinsko ispitivanje trbune upljine ventrilokvencija 1467 verbozan ventriloicvcncijn (lat. venter trbuh, lo- qui govoriti) vjetina tobonjeg go- vorenja iz trhuha; trbuhozborstvo, ventrilokvij ventrilokvU v. vetrilokvencija ventrilokvi.st (lat. venter, loqui) onaj kuji umije govoriti iz trbuha venturiiii (tal. venturiero pustolov, lo- vac na sreu) mn. nekada: pljakai koji su dolazili s mletakog podruja u hrvatske krajeve traei plijen i pustolovine ventuza (fr. ventousc) med. v. vantuza venula 'lat.) anat. mala krvna ila, ma- la vena, venica Venus pandemos Gat. Venus, gr. pan- demos) v. Venus vulgivaga Venus uranija (lat. Venus, gr. uranios nebeski) visoka. uzviena Venera, tj. ista, uzviena, nepoholna ljubav Venus vulgivaga (lat.) obina pohota, ulina ljubav, svaija ena, razvrat- nica: Venus pandemos venusto (tal.) glaz. ugodno, umiljato, ljupko veraei tet (lat. verax koji istinu govori, veracilas) istinitost, istinoljubivost, ispravnost, vjerodostojnost, ljubav prema istini vcrnmente (tal.) zaista, doista veranda (engl. veranda, p. baranda, sanskr. varanda) poluotvorena ili ostakljena prigradnja uz kuu veras (lat versus) poet. v. vers veratrin (lat. veratrum) kem. mjeavi- na razliitih veoma otrovnih alkaio- ida koji se nalaze u soku nekih bi- ljaka iz porodice emerika; slui, u obliku masti, kao lijek protiv iva- nih bolesti i reumatizma verba (lat.) mn. gram. v. verb(um) verba non sunt verbera (l at) rijei (jo uvijek) nisu udarci verbal an (lat. verbalis) koji se tie rijei; doslovan, od rijei do rijei; gram. glagolski verbalist (lat. verbum) prialo, nakla- palo, onaj koji vie dri do rijei nego do njihovog sadraja verbaliter Gat.) pril. od rijei do rijei. doslovno; usmeno verbalitet (lat. verbalitas) doslovnosl; rjeii t, blagoglsoljivost verbah ^acija (lat. verbum rije, verba- lisatio) prav. sastavljanje protokola, pismeno sasluanje; pren. isprazna rjeitost troenje rijei uludo, nakla- panje verbalizam (lat. verbum rije) prazno razmetanje rijeima i reenicama sa svrhom da se tko pred sluateljima pokae uen i pametan verbalizirati (lat. verbum, verbalisare) prav. sastavljati protokol, pismeno sasluavati: usmeno raspravljati; pren. isprazno priati, govoriti u vje- tar, naklapati verbalna definicija objanjenje rijei, odredba rijei verbalna egzegeza objanjenje rijei, tumaenje rijei verbalna i nj uri j a prav. uvreda nane- sena rijeima; supr. realna injurija verbalna nota pol. usmena nota jedne vlade drugoj, ima karakter povjerlji- vog priopenja verbntim (lat.) pril. od rijei do rijei, doslovno verberaci j a (lat. verberatio) batinanje, ibanje, pljuskanje; pren. potres zra- ka zbog kojeg nastaje zvuk verberirati (lat. verbera re) ibati, ba- tinati, tui; potresati verbi eausa it. verbi kauza (lat.) na primjer, primjerice, radi primjera; verbi gralia verbi grati a it. verbi gracija (lat.) v. verbi causa verbigeracij a Gat. verbigeratio) med. besmisleno ponavljanje rijei verbozan (lat. verbosus) rjeit, pun rij- ei, opiran (u prianju ili izlaganju) verbozitet 1468 verktat verbozi tet (lat. verbosilas) prekomjer- na rjeitost, bujica rijeci, opirnost- u izlaganju, razvuenost (stila) verbum (lat.) rije; gram. glagol verbum activum it. verbum akti vuni Gat.) gram. radni glagol verbum anomal um (lat.) gram. ne- pravilni glagol verbum auxiliare il. verbum auksi- lijare Gat.) gram. pomoni glagol ver bum depouens (lat.) u grkoj i latinskoj gramatici: glagol koji ima pasivne oblike, a aklivno znaenje, odloni glagol verbum devecti vum it. verbum de- fetivum (lat.) gram. nepotpun glagol, tj. onaj koji nema sve oblike verbum i mpersonal e (lat.) gram. bez- lian glagol verbum inehoativum it. verbum in- hoativum (lat.) gram. glagol kojim se izrie poetak neke radnje verbum i ntransi ti vum it. verbum intranzitivum (lat.) gram. neprije- lazni glagol verbum passivum (lat.) gram. trpni glagol verbum primitivum (lat.) gram. v. pri- mi ti vum verbum transitivum it. verbum tran- zitivum (lat.) gram. prijelazni glagol Verci ngetori ks galski vojskovoa u 1. st-. pr. n. e.; pobijedio ga Cezar 46. pr. n. e. kod Alesije verdi ki t (lat. veredictum, engl. verdict) prav. presuda, odluka, porotnika od- luka verenda (lat.) mn. zool. spolni organi veresi j a (tur. veresi) kredit, davanje robe "na vjeru", posudba, pozajmlji- vanje veretizan (ar. vehrem, gr. flhisis) onaj koii izgleda kao da ima tuberkulozu verevi j a (tur. verevi) lanani vez verfen geol. poetak trijasa Vergilije starorimski pjesnik (1. st. pr. n. e.); autor junakog epa Eneida vergl (tal. vergula) glaz. mehaniki in- strument s jednom ili dvije melodije na kojem se svira okretanjem ruke verificirati (lat. verificare) provjeriti, provjeravati, ovjeriti, utvrditi istini- tost ega i zatim je potvrditi; pre- gledati (raune, dokumente, puno- moi i dr.), pa onda potvrditi isprav- nost verifikacija (lat. vorificatio) provjera- vanje, ovjeravanje, utvrivanje pra- vog stanja, istine; pren. utvrivanje tonosti neke pretpostavke, liipote- zc, putem iskustva verifikator (lat. vcrificator) utvrdiva istine, ovjerilelj; sprava za ispitiva- nje jaine kovine veriforman (lat. vermiformis) u obliku crva, crvasl, crvolik verijon (fr. vermillon) jako crvena sli- karska boja (cinober); rumenilo (za usne, obraze) verikl (fr. vericle, lat. vitrieulum, vit- rum staklo) laan dragulj verilitet (lat. vornilitas) ropsko pona- anje, podilaenje; prostota, neotc- sanost; pravljenje glupih ala verinacija (lat. verminatio) med. glisna bolest, bolest od glista veritas (lat.) istina; u.sp. veritet veritas j uri di ca it. veritas juridika (lat.) prav. pravna istina veritet Gat, veritas, fr. vrit) istina, istinitost, stvarnost, npr. veritet ne- kog potraivanja verizam (lat. vorus istinit, tal. vero. ve- rismo) krajnje naturalistiki smjer koji je od poetka sedamdesetih godina XIX. st. poeo uzimati maha u kiparstvu, slikarstvu, knjievnosti i glazbi suvremene Italije; svrha mu je prikazivanje ivota onakvim kakav je, sa svim njegovim runim i lijepim stranama; osniva i voda mu je ro- man si jer G. Vcrga verktat (n. Werkstalt) radionica vcrlibrist 1469 versio in utilitatcm verl i bri st (fr. vers-libriste) pobornik slobodnih stihova; pjesnik koji pie slobodnim stihovima verlibrizam (fr. vers-librisme) uporaba slobodnih stihova; knjievna kola koja zagovara uporabu slobodnih sti- hova vermej (fr. vermeil, tal. vermiglio) ru- mena (ili: crvena) boia; u vatri po- zlaeno srehro; pozlaen bakar; va- trenocrven dragulj vermer (njem. warm topao) grija. naprava za grijanje vermes (lat. vermis, vermes) mn. zool. gliste vermicelli it. vermieli (tal.) mn. cr- vii; vrsta finih talijanskih rezanaca vermifuga (lat. vermifuga, sc. remedia) mn. med. lijekovi za istjerivanje gli- sta vermi kul aran (lat. vermicularis) cr- vast. crvohk verminozan (lat. verminosus)med. pun glista; koji boluje od glista vermut (njem. VVermut pelin) vrsta gorko-slatkog alkoholnog pie od vina ih rakije s dodatkom ekstrakta od pelina vernaci j a (lat. vernatio) pomlaivanje., obnavljanje, izbijanje mladica u pro- ljee; presvlaenje nekih ivotinja, skidanje svlaka, npr. zmija vernakularan (lat. vemaculus domai) uroeniki, domorodaki veraal an (lat. vernalis, ver) pr. proljet- ni vernij e (fr. vernier) geom. vrsta noniju- sa, nazvana po svom pronalazau, matematiaru Vemieru (15801637) vcmi rati (fr. vemir) lakirati, premazati Urni som, glazirati; pren. dati (ili: da- vati) sjajan izgled vernisn (fr. vernissage) sveano otva- ranje umjetnike (slikarske ili ki- parske) izlobe . . verofon (fr. verre staklo, gr. fone glas) glazbeni instrument koji se sastoji od dva reda vinskih aa razliitih veliina koje se, ulijevanjem voe u njih,, kromatski usklauju, a tonovi se proizvode udaranjem ovlaenim prstima po njima verol (fr. verole, lat. variola) med. sifilis; uga, svrab voronal farm. tvorniko ime za sinte- tiku dietil-barbiturnu kiselinu; slu- i kao sredstvo za uspavljivanje veroneka zemlja "zelena zemlja", zelenosivi mineralni pigment koji se dobiva mljevenjm nekih prirodnih fe- romagnezijskih silikata verotipija (fr. verre staklo, gr tvpos oblik, lik) prenoenje fotografija na staklo vers (lat. vertere, versus) poet. stih, re- dak u pjesmi ti. metrika i ritmika jedinica; veras, verz vers blancs it. ver blan (fr.) mn. poet. stihovi bez rime (sroka); vers-libre Versnillcs i t Versaj (fr.) velianstveni dvorac s parkom koji je sagradio Luj XIV.; 16721789 prijestolnica fran- cuskih kraljeva; 18711879 sjedite republikanske vlade; u Versaillcsu je potpisan mir izmeu Njemake i saveznika 28. VI. 1919.(Vcrsajski mir) verset (fr.) manji zaseban stavak u ve- em tekstu verseto (lal. versetlo. fr. verset) kitica, strofa versi liberi (lat.) mn. slobodni stihovi, tj. stihovi bez sroka (rime) versio in rem it. verzio in rem ( l at) prav. uporaba stvari u tuu korist bez punomoi vlasnika upotrijeblje- ne stvari, ili kad netko upotrijebi u tuu korist vlastitu stvar ne znajui da je njegova (u oba sluaja vlasnik ima pravo zahtijevati stvar natrag ili, ako stvar nije mogue izdvojiti bez povnjde njezine biti, zahtijevati naknadu vrijednosti) versi o in utilitatem it. verzio in uti- litatcm (lat.) prav. v. versio in rem verso folio 1470 verzura verso folio it. verzo folio (lat.) na dru- goj strani, na obratnoj strani (lista) verso sciolto it. verz olto (tal.) v. vers-libre versta (rus.) ruska milja, vrsta, neto vea od 1 km (1066,78 m) vcrsus eancrinus it. versus kankri- nus (lat.) poet. raji stih = palindro- m(os) versus memoriales it. vcrsus memo- rija les (lat.) mn. stihovi pomou kojih se lake pamte odredena gramati- ka pravila (npr. prijedlozi koji se sla- u s nekim padeom sloeni u sti- hove) vertatur (lat.) neka se okrene (list) verte (lat.) okreni (list) vertebralan (lat. vertebralis) zool. koji se odnosi na kraljenicu, kimeni, hrptenjani; vertcbralni sustav dio ivanog sustava koji polazi iz lene modine vertebrati (lat.) mn. zool kraljcnjaci verteks (lat. vertex) vrtlog, vir; tjeme, glava; stoer na nebu; vrh, vis, brijeg verterizam pretjerana sentimental- nost (pojam prema Goetheovu roma- nu Patnje mladoga VVerthera) verticitet (lat. verticitas, fr. verticit) Hz. mo opredjeljivanja, usmjerava- nja (npr. magnetne igle) vertiginozan (lat. vertiginosus) 1. ko- vitlav; vrtoglav, koji izaziva vrtogla- vicu; 2. koga jc uhvatila vrtoglavica, koji pati od vrtoglavice vertigo (lat.) med. vrtoglavica, nesvje- tica vertikala (lat. verticalis) mat. okomica, okomit pravac, vertikalan poloaj vertikalan (lat. verticalis) uspravan, u smjeru djelovanja Zemljine tee, okomit; perpendikularan vertiko (njem.) vrsta malog ormara Vertumno mit. starorimski bog pro- mjena godinjih doba te zatitnik tr- govine i prometa veruka (lat. verruca) med. bradavica, osobito na oku verukozan (lat. verrucosus) med. bra- daviav, pun bradavica verukozitet (lat. verrucositas) med. bradaviavost verz (lat. vcrsus) poet. v. vers verzacija (lat. versatio) okretanje; mije- njanje, promjena verzal (lat. versus) tisk. veliko poetno slovo verzali (lat. versus) mn. tisk. v. versali verzatilan (lat. versatilis, versare okre- tati) prevrtljiv, promjenjiv; okretan, vjet verzatilitet (lat. versatilitas) prevrtlji- vost, kolebljivost, promjenjivost; okrctljivost, dovitljivost verzifeks (lat. versifex) nazovipjcsr.ik, stihoklepac verzificirati (lat. versificare) staviti u stihove, praviti (ili: pisati) stihove verzifikacija (lat. versificator) stiho- tvorstvo, stavljanje u stihove, prav- ljenje stihova; znanost o stihovima verzifikator (lat. versificator) stiho- tvorac, pjesnik, pisac stihova verzija (lat. versio, verterc okrenuti) inaica jedne pripovijetke, oblik (ih: nain) prianja o nekom dogaaju; prijevod na materinski jezik, prije- vod; o lome ima mnogo verzija o tome se razliito pria; med. Gat. versio uteri) okretanje djeteta u maternici, okrenutost maternice verzikoloran (lat. versicolor) raznobo- jan, aren verzikul (lat. vcrsiculus) mali stih, iz- reka iz Biblije verziran (lat versatus) upuen u neto, vian emu, iskusan, obavijeten, iz- vjeban, vjet verzirati (lat. versari) dolaziti u dodir, druiti se; baviti se, zanimati se im, raditi na emu verzura (lat. versura) trg. mijenjanje povjeritelja, pravljenje zajma da bi verzurirati 1471 veto se njime pokrio neki drugi dug, pla- anje duga zajmom; promet, prodaja, proda robe verzrurirati (lat. versura) vriti promet robe, prodavati robu; pokriti (ili: po- krivali) dug zajmom vesnjanka (rus. vesna proljee) proljet- ni ukrajinski ples vespa (lat. vespa osa) motocikl s dva malena kotaa (oblikom podsjea na OSU) vesper (lat. vesper veer) u Kat. crkvi: veernja sluba Roja, pretposljednji kanonski sat; uina: astr. zvijezda Veernji ca Vesta Gat.) mit. rimska boica ognjita, domae sloge, ednosti, blagoslova i sigurnosti u gradovima i dravama; astr. planetoid otkriven 1807. g. vestalinke (lat. vestales) mn. djevice koje su morale 30 godina sluiti u hramu boice Veste i stalno odravati svetu vatru; za to vrijeme morale su ivjeti najednijim ivotom, a kasnije su mogle istupiti iz slube i udati se: ako se koja ogrijeila o nevinost, bila je iva zakopana; veslalke vestalke Gat, vestales) mn. vestalinke vestern (engl. vveslern zapadni) film koji prikazuje ivot na tzv. "Divljem zapadu", tj. ivot prvih doseljenika u zapadna podruja Sjeverne Ame- rike vestibil (fr. vestibulo) v. vestibul vestibul (lat. vestibulum, fr. vestibule) trijem, predvorje, ulaz u kuu; pred- soblje; vestobil vestigije (lat. vestigium, vestigia) mn. stope, tragovi nogu, tragovi vestijar (lat. vestiarius. vestis odjea) trgovac haljinama, haljinar; kod ka- tolika: nadzornik sveenike odjee i crkvenih stvari vestijarij (lat. vestiarium) soba gdje stoje haljjine, haljinarnick; oblaioni- ca i sCiakmica, garderoba vestitura (lat. vestitura) oblaenje, odi- jevanje; sveano oblaenje samostan- skog iskuenika u redovniku odje- u (kod katolika) vesvesa (tur. vesvese) 1. 3umnja, sum- njiavost; stre p nj a, nespokojstvo, strah: 2. melankolija ; 3. umiljenost, tlapnja; 4. nesvjestica ves (njem. VVasche) rublje, rubenina; obino pren. iznositi prljavo rublje veteran Gat. veteranus. vetus star) sta- ri vojnik, islueni vojnik, osobito onaj koji je sudjelovao u ratu, stari ratnik; pren. ovjek ostario u slubi, ovjek koji je stekao iskustvo u nekom poslu veterancija (lat. vetcrantia) odmor na- kon odsluenog punog roka slube, status jednog veterana; veteranstvo veteranstvo v. veterancija veterhanzl (njem. VVettor vrijeme, Hahn pijetao) vjetrokaz, tj. vrlo po- kretljiv limeni pijetao koji sc stavlja na krovove kako bi svojim kretanjem pokazivao smjer vjetra; pren. vjetro- gonja, nemiran ovjek veterina (lat.) znanost o ivotinjskim bolestima i lijeenju ivotinja; kola za veterinare, veterinarski fakultet veterinar (lat. veterinarius) lijenik i- votinja, onaj koji je zavrio veteri- narski fakultet ili ravnopravnu viso- ku kolu i dobio diplomu lijenika ivotinja vet emus (lat. veternus pospanost) med. bolesna elja za spavanjem, pospa- nost, mrtvilo, mlitavost, letargija veto (lat.) zabranjujem, ne primam, od- bacujem; u starom Rimu: formula kojom su narodni tribuni oglaavali odluke senata nevrijednim; u ustav- nim dravama vladari imaju, u od- nosu prema narodnom predstavni- tvu, pravo na neogranieni (apso- lutni) ili samo na ogranieni (sus- penzivni) veto; liberum. veto (lat.) pra- vo slobodnog odricanja ili odbijanja Vetus testamentom 1472 vibrator Vetus testamentum (lat. Vetus Testa- mentom} Stari zavjet, spisi Starog zavjeta vezi ka (lat. vesica) anat. mjehur, oso- bito mokrani mjehur (lat. vesica uri- naria) vezikalne arterije arterije mo- kranog mjehura vezikancije (lat. vesicantia) mn. med. sredstva za izazivanje plikova na ko- i radi uklanjanja upale u unutar- njem dijelu tijela npr. goruia i si. vezikntor (lat. vesicatorium) farm. vrsta melema, neugodna mirisa i crnkast, sastoji se od praha izmrv- ljenih panjolskih buba, terpentina. utog voska, smole, mastiksa; na zdravoj koi bezbolno izvlai mje- hure, a u narodu se upotrebljava kao lijek protiv upale plune maramice, reumatizma i dr. vezikulnran (lat. vcsicularis) mjehu- rast, u obliku mjehura vezir (ar.) na Istoku: titula visokog dr- avnog inovnika; u bivem Turskom Carstvu: titula ministra-predsjed- nika (veliki vezir} vezirat (ar.) zvanje i vlast vezira vezma (tur. vezne spremnica) 1. ne- kada: mala roana tikvica za dranje pusanog praha; 2. vrsta hamajlije (mala trokutasta srebrna kutija u kojoj se drzi zapis); 3. mala i osjet- ljiva vaga Vezuv aktivni vulkan kod Napulja (1223 m) vezuvijan vrsta dragulja, zeleni ih sme- i kamen (naziv prema Vezuvu) vezzosamente it. vecozamente (tal.) glaz. v. vezzoso vezzoso it. vecozo (tal.) glaz. njeno, blago, meko; vezzosamente vea (e. ve) kuni ulaz, "haustor" vi cessionis Gat.) prav. silom, tj. putem prenoenja ili us Lupanja vi mandati (lat.) prav. po zapovijedi, na osnovi naredbe vi praesidii it. vi presidii (lat.) na os- novi predsjednikog prava, na osnovi prava koje daje predsjedniki polo- aj vi rescripti it. vi reskripti (lat.) prav. na osnovi naredbe, po zapovijedi vi testamenti (lat.) prav. silom opo- ruke, na osnovi posljednje volje, tes- tamenta vin (lat. via put) sredstvo, nain; na adresama: preko, npr. via Zagreb preko Zagreba; in via juri (lat.) pu- tem prava, pravnim, zakonskim sredstvima via crucis it. via krucis Gat.) krim put; u kat. crkvi: vrsta pobonosti pri kojoj vjernici sa sveenikom idu od slike do slike (od postaje do po- staje) koje prikazuju Kristovo mu- enitvo i tamo mole odreene mo- litve; pren. teka muka, velike patnje via facti it. vija fakti (lat.) prav. na- silno, silom, samovoljno via gratiae it. vija gracije (lat.) prav. putem milosti, putem pomilovanja vibracija (lat. vi bratio) fiz. treperenje, titraj, treptaj; klaenje, njihanje (se- ta lice); drhtanje, podrhtavanje; osci- lacija vibrafon (lat. vibrare treperiti, gr. fone glas) glaz. dez-instrument sastav- ljen od metalnih ploa nanizanih na pokretnom stalku; udaranjem bati- a o ploice proizvodi se karakteris- tian titrav zvuk vibralitet (lat. vibralitas) fiz. svojstvo (ili: sposobnost) tijela da trepere, ti- traju, da se njiu, Lreperavost, titra- vost, njihavost; fiziol. naizmjenina napetost i labavost dijelova tijela vibrato (tal.) glaz. drui, titrajui vibrator (lat. vibrare vitlati, njihati; titrati, njihati se) 1. med. kirurki instrument koji se upotrebljava kod bolesti enskih spolnih organa; 2. teh. pneumatini stroj za nabijanje zemljita, buenje betona i dr. vibratoran 1473 videaat consules ne, vibratoran Ilat. vibrare. vibratorius} ti- trav, drhtav, koji se sastoji u titranju, drhtanju, njihanju, titrajni vibrioni (lat. vibrare treperiti, vibri- ones) mn. kratke, zavojite bakterije, npr. uzronici kolere vihrirati Gat. vibrare] drhtati, treperiti, titrati, klatili se, njihati se; vitlati, mahali vibrogrnf (lat. vibrare, gr. grafo) fiz. sprava koja automatski biljei titra- je zvunih tijela posredovanjem slo- bodnog zraka; fonautograf vibrografija (lat. vibrare, gr. grafia) fiz. dio fizike koji prouava titranje zvunih tijela vibrogram (lat. vibrare, gr. gramma crta) fiz. zvuna krivulja koja se dobi- je pomou vibrografa; fonautogram vibroskop (lat. vibrare, gr. skopeo gle- dam) fiz. sprava za promatranje ti- tranja vi c (njem. Witz) dosjetka, dosjetljivost, otrouinnost; duhovita ala vi cari us npostol i cus it. vikarijum a po s tolik us (lat.) "apostolski namjes- nik'', visoki sveenik u Rimokatoli- koj crkvi vi ce Gat.) u sloenim rijeima znai: pod-, zamjenjivanje, zastupanje ne- koga , npr .vice-admiral ,oice-direktor, vice-konzul = pod-admiral. pod-di- rektor, potkonzul vi ce vers a it. vice verza (lat.) obratno, obrnuto, u suprotnom sluaju vice ban (lat. vice umjesto, kao) u staroj Hrvatskoj: podban, zamjenik bana vi cedom (lat. vicedominus) namjesnik, zamjenik vladara; upravitelj crkve- nih dobara vicenalan (lat. vicies dvadeset puta. an- nalis godinji! dvadesetogodinji, koji se vri ili dogada svakih dvadeset godina vicenij (lat. viccnnium) razdoblje od dvadeset godina vicezimacija (lat. vicesimatio) dvade- setkovanje, izdvajanje svakog dva- desetog lana kakve velike ete pobu- njenika radi pogubljenja (kod Rim- ljana) vicezimirati (lat. vicesimare) dvadeset- kovati, svakoga dvadesetoga po redu iskljuiti, izdvojiti, osuditi, kazniti smru (u pobunama i si.) vicig (njem. Witz ala) dosjetljiv, sklon ali, aljiv, duhovit otrouman vicij (lat. vitium > mana. nedostatak: po- greka, promaaj; zabluda, grijeh, krivnja, porok vicinalan (lat. vicinalis susjedski) op- inski. seoski; vicinalna eljeznica e- ljeznica, obino uskog kolosijeka, koja povezuje samo oblinja mjesta, spo- redna eljeznica; vicinalni put opin- ski, seoski put, onaj koji povezuje sa- mo susjedna sela viciozan Gat, vitiosus) pogrean, pokva- ren; poroan, nevaljao; med. koji ima manu, koii je s nedostatkom; viciozan posjed prav. posjed koji nije hez za- mjerke, bez mane viciozitct (lat. vitiositas) pokvarenost, poronost; vicioznost vicioznost Gat. vitiositas) v. viciozitet vicmahcr (njem. Witz ala, inachen i- niti) aljivac, duhovit ovjek victima it. viklima (lat.) krvna rtva, ivotinja odredena za rtvovanje Vidalova reakcija med. krvna rekacija za utvrivanje postojanja crvenog ti- fus;!, paratifusa, grie, kolere, slinav- ke i dr. vide (lat vide, vidcro) vidi, pogledaj, usporedi vide infra Gat.) vidi dolje, vidi nie, vidi kasnije (u knjigama) vide supra (lat.) vidi gore, vidi napri- jed, vidi prije (u knjigama) videant consules ne quid res pu- blica detrimenti capiat it. vide- ant konzules ne kvid res publika de- trimenti kapijat (lat.) neka konzuli vi dcat ur 1474 vi gorosamente obrate pozornost Ha drava ne pre- trpi kakvu tetu (formula kojom jc rimski senat, u opasnim vremenima, donosio odluku da sc konzulima dade vea vlast); danas: izraz kojim se vladi preporuuje opreznost videa tur (lat.) neka se vidi, treba vi- djeti, tj. mjesto navedeno iz neke knjige i si. videlicet (lat. videlicet = videre licet) pril. kao to se lako moe vidjeti, oe- vidno, jasno, razumljivo, naravno video (lat. videre vidjeti) ureaji i po- stupci elektronikog snimanja i re- produciranja pokretnih slika i pra- tee glazbe videofon (lat.- gr.) kombinacija tele- fona i televizijskog ekrana na kojem sc vidi osoba s kojom razgovaramo videografija Gat.-gr.) scenografija koja oblikuje ambijent za filmska sni- manja videosignal (lat.) skup impulsa koji stvaraju sliku u televizoru vi detur (lat.) izgleda, ini sc; kao im. miljenje, nalaenje, shvaanje, npr. dati svoj videtur dati svoje miljenje o neemu vi dhi j adar (sanskrt.) mit. naziv za in- dijsko vilenjako bie, veoma spret- no i sklono ljudima vidi Gat. vidi) vidio sam; vidjeh vi di kon vrsta cijevi za televizijsko sni- manje vi di maci j a (lat. vidimatio) slubeno us- klaivanje i potvrda, ovjeravanje, ovjera nekog akta, osobito potvrda da je prijepis vjeran svom originalu; copia vidimata it. kopija vidimala (lat.) ovjeren prijepis; pro vidimati- one it. pro viimacione (lat.) pri- stojba za pregled, za ovjeru vidimirati (lat. vidim u S, fr. vidimer) staviti na neto ovjeru, slubeno po- tvrditi da je prijepis akta ili doku- menta vjeran originalu; prid. vidi- miran vidimus (lat.) vidjeli smo, usporedili smo; kao im. uvjerenje o usporedbi s originalom; ovjeren prijepis vidirati (lat. videre vidjeti) ovjeriti, pot- pisati vidit (lat.) vidio je, usporedio je vidualicij (lat. vidua udovici, lat. vidu- alitium) prav. udoviki dio koji, po zakonu, pripada eni nakon muev- Ijcvc smrti viduitet (lat. viduitas) udovanje, udo- vitvo, udoviko stanje, obudovjelost; pren. osamljenost, moralna bijeda vigantol med. sredstvo protiv rahitisa (naziv prema p. gradu Vigo) vigczimalnn (lat. viginti dvadeset) koji je u vezi s brojem 20 vi gi l anci j a (lat. vigilantia) budnost, paljivost, opreznost, briljivost vigilant (lat. vigilans) straar, uvar, nadstojnik, nadzornik vigilantan (lat. vigilans) budan, oprc- zan, paljiv, smotren, obazriv, briljiv vigilantibus leges sunt scriptac it. vigilantibus leges sunt skripte (lat.) pravniko naelo: zakoni su pisani za oprezne, tj. zakone treba pozna- vati da sc ne bi o njih ogrijeilo, ili: da bi ovjek mogao tititi svoje pravo, treba ga budno uvati vigilija (lat. vigilia) bdijenje, nono straarenie; kod Rimljana: vojnika nona straa koja je straarila od zalaska do izlaska sunca; kod kato- lika: sluba Boja uoi nekog velikog blagdana, dan uoi blagdana, pred- veerje blagdana; nona molitva prije pogreba za duu umrlog vigizam (engl. vvhiggism) naela i pro- gram vigovaca vi gonja (fr. vigogne) peruanska ovca, lama; fina, svilasta vuna ove ovce vi gor (lat. vigerc, vigor) ivotna snaga, ivahnost, krjepkost; pren. silna, ja- ina vigorosamente it. vigorozamente (tal.) glaz. v. vigoroso vlgoroso 1475 viktualijanci vigoroso it. vigorozo (tal.) glaz. snano, krjepko ivahno, silno; vigorosamen- tc, con vi gore vigorozan (lat. vigorosus) snaan., jak, .silan, krjepak, pun ivotne snage, svje vi govci (engl. whigs) mn. slobodnjaci, prijatelji slobode, lanovi engleske lil>eralne stranke, protivnici torijova- ca; u SAD-u: pristae amerike neo- visnosti za vrijeme revolucionarnih ratova u XVIII. st. vi gvam koliba ili ator sjevernoame- rikih Indijanaca, obino od bivolskih koa vihtig (njem. wichtig) vaan, znaajan; praviti se vihtig praviti se vaan vihuhalj (rus. vyhuhol f ) zool. vrsta rov- ke, mous, dezman, ondatra vijadukt (lat. viae-ductus) most iznad doline, puta, movarnog mjesta i si. vijad (tal. viaggio) put, putovanje vijatik (lat. viaticum) putni troak, popudbina; kod starih Rimljana: no- vac koji sc stavljao mrtvacu u usta da plati Haronu prijevoz preko rijeke Stiks; kod katolika: bolesniko poma- zanje koje se daje umiruem; po- sljednja pomast vijatorij (lat. viatorium) putomjer; ho- dometar vi kar Gat. vicarius) zastupnik, zam- jenik, namjesnik (papin, patrijarhov) u jednoj pokrajini, biskupiji, dijecezi itd.; u Engleskoj: nii sveenik, ka- pelan viknrijn(t) (lat. vicaria) zvanje i vlast vikara, namjesnitvo, namjesnikov djelokrug; kapelanstvo vikarni Gat. vicarius) namjesniki, za- stupniki; vikarna krvarenja med. krvarenja na nos umjesto menstru- acije vi kend (engl. week-end) tjedni odmor (poinje subotom popodne i traje do ponedjeljka ujutro, a obino se pro- vodi izvan mjesta stanovanja) viking (staronord. vikingr) borac, rat- nik, junak, osobito junak na moru, gusar; ime germanskih stanovnika Skandinavije koji su od VIII. do IX. st. bili na zlu glasu kao gusari vikler (njem. vvickeln omatati, savijati) nekada: veo, koprena; danas: na- prava (smotak) za pravljenje kovrica u kosi viklifiti mn. pristae engleskog teologa J. VVicliffa, prethodnika rcformacije u XTV. st, istaknuo se u borbi protiv zloporaba u Katolikoj crkvi i zahti- jevao istou kranskog nauavanja vikont (lat. vicccomes, fr. vicomte, eng. viscount) francuska plemika titula izmeu grofa i baruna; podgrof, titula grofovog sina koju nosi za oeva i- vota; posjednik vlastelinstva u Fran- cuskoj vikontesa (fr. vicomtcsse) vikontova e- na ih kerka viks (njem. Wichse) mast za obuu, la- slilo, imalin viksati (njem. wichsen) istiti obuu mau za ienje (viksom) viktimologija (lat. victima rtva) rtvo- slovlje, znanost koja prouava rtve i naine nasilja i stradanja viktorija (lat. victoria) ljetna otvorena kola s jednim ili dva konja i sa 3 4 sjedala Viktorija (lat. Victoria) mit, boica po- bjede kod starih Rimljana (kod Grka: Nika) koju su prikazivali s krilima i lovorovim vijencem ili palminom granicom u ruci; astr. asteroid otkri- ven 1850. viktorija-oran kem. zlatnouta boja izraena od kreozota i sahtrene kise- line, za bojenje vune i svile viktoriozna (lat. victoriosus, fr. viclo- ricux) pobjedonosan, pobjedniki viktualijanci Gat. victualia) mn. opasni morski razbojnici u XIV. i XV. st. na Istonom i Sjevernom moru, prvo- bitno graani iz Rostocka i Wismara viktualije 1476 vindjaka koji su, po naredbi svog vojvode (her- cuga), doekivali brodove i oduzimali im viktualije koje su kasnije nosili opsjednutim Stockholmljanima; vita- lijanci viktualije (lat. victualia, vivere ivjeti) mn. ivotne namirnice, hrana viktus (lat. victus, vivere ivjeti) nain ivota; sredstvo za ivot, uzdrava- nje; victus ct arriiclus iL. viktus et amiktus (lat.) hrana i odjea vi kunj a (p. vicuna) v. vigonja vila (lat. vi 11a, fr. ville) ljetnikovac, kua izgraena u obliku ljetnikovca vilajet (ar. vilajet) mjesto roenja, za- viaj; pokrajina, provincija, podruje kojim upravlja valija (u Turskoj) vilajetlija (ar.-tur. vilajetli) zemljak vi lan (tal. velame) veo, koprena; plahta vilan (tal. villano) prostak, divljak vilanela (fr. villanelle, tal. villanella) pastirska pjesma sastavljena od ne- parnog broja terceta i zavrena kat- renom: pjesma uz koju se plee, seo- ski ples vileatura (tal. villeggiatura) Ijetnje vrijeme koje se, radi razonode i od- mora, provodi na selu, ivot na selu radi razonode; Ijetnja svjeina vilifikacija (lat. vilificatio) sniavanje (ili: snienje) cijena, smanjivanje vrijednosti; poniavanje, vrijeanje vilis (lat. vilis jeftin) prost, male vrijed- nosti, bez vrijednosti, neznatan, lo; viliorii> condilionts it. vilioris kondi- cionis (lat.) slabijeg sastava, neznat- ne vrijednosti; corpus vile it. korpus vile (lat.) pokusni objekt bez vrijed- nosti vilstek (engl. vealsteak) pren ili peen komad teleeg mesa, engleski telei odrezak Vi mi nal Gat. Viminalis collis) jedan od sedam breuljaka antikog Rima vin bral e it. ven brile (fr.) kuhano vino, mjeavina od crnog ili crvenog vina, eera, kore mukatnjaka, ci- meta i korijandra, nad kojom se za- pali lica ruma vina (ind.) glaz. najstariji indijski glaz- beni instrument od bambusove trske, s 4 ice, slian mandolini vina medicata it. vina medikata (lat.) mn. farm. medicinska (ili: ljekovita, biljna) vina vinalije (lat. vinalia) mn. svetkovine vi- na koje su u starom Rimu slavljene dva puta godinje: 19. IX. u ast Ve- nere i 22. IV. u ast Jupitera vinculum conjugalc it. vinkulum konjugale (lat.) brana veza, brak vinculum matrimonii il. vinkulum matrimonii (lat.) v. vinculum conju- gale vindborer (njem. Gewindebohrer) vrsta svrdla (za pravljenje nareza) vindicirati (lat. vindicare) osvetili, ka- njavati; tititi, hraniti; prav. polagati na neto pravo kao na vlasnitvo, sudskim putem potraivati svoje na- trag; dosuditi, sudski doznaiti vindikacija (lat. vindicatio) osveta; uzi- manje u zatitu, zatiavanje; prav. zahtjev za povrat stvari vlasniku vindikacijska tuba prav. luba za zatitu vlasnitva; takoer: vindikta vindikacijsko pravo prav. pravo zahti- jevanja da se isporuena roba vrati vlasniku ako je kupac, prije no io je isplatio, postao insolvcntan vindikativan (lat. vindicativus) osveto- ljubiv, osvetljiv, eljan osvete, kazne- ni, osvetniki vindikta (lat. vindicta) osveta; kanja- vanje; prav. tuba zbog nanesene te- te; zakonsko kanjavanje prijestup- nika; kod starih Rimljana: tap slo- bode kojim je pretor dodirivao roba i tako ga oslobaao vindjaka (njem. Wind vjetar, Jackc kaput, haljetak) vjetrovka, kaput od lakog, ali za vjetar nepropusnog ma- terijala Vindobona 1477 violata Vindobona (lat.) starorimsko ime za Be vinersnicl (njem. Wien Be, Schnitzel odrezak) beki odrezak Vineta staroslavenski grad na Baltiku, simbol bogatstva; prema legendi po- tonuo u more vinifikacija (lat. vinificatio) proizvo- enje (ili: proizvodnja) vina, vjetina pripremanja vina vinifikator (lat. vinificalor) proizvoa vina; naprava pomou koje vino moe provrijeti i kad je zatvoreno vinil kem. spoj u obliku plina koji ima sposobnost polimerizacije (pod utje- cajem katalizatora) tj. da se pojedine njegove molekule meusobno veu u duge ravne lance s velikom moleku- larnom teinom vinker (njem. winken namigivati) t.eh. svjetlosni pokaziva smjera na vozi- lima, "migavac" vinkl (njem. Winkel kut) ime veeg bro- ja instrumenata za mjerenje, osobito zanatskih vi nkl advokat (njem. \Vinkel kut) "za- kutni odvjetnik* 1 , nazoviadvokat, neo- vlateni pravni posrednik i si. vinklag (njem. Winkolhaken) tisk. vr- sia, slagaljka (mala metalna pre- grada, u irini tiskanog retka, koju runi slagar dri u lijevoj ruci i u nju, desnom rukom, slae slova), sla- gaica vi nkot (tal. vino cotto kuhano vino) mot, ira vinktura (lat. vinetura, vincire) vrpca, veza. spona; spajanje, zdruivanje vinkul (lat. vinculum) konopac, ue, veza, petlja, vrpca vinkulirati (lat. vincire, vinculare) spo- jiti, svezati, zdruiti; obvezati se. pri- miti obveze; bank. vrijednosne papire iskljuiti iz teaja vino secco i t vino seko (tal.) talijan- sko vino od suhog groa vino tinto (p., tal. vino tinto) v. tinto vinofobija (lal. vinum, gr. fobeo bojim se) strah od vina, mrnja prema vi- nu, gaenje od vina vinoleneija (lat. vinolentia) pijanstvo, pijanost; sklonost piu, opijanje vinolentan (lat. vinolenlus) pijan od vina; sklon piu, koji se opija; po- mijean s vinom vinometar (lat, vinum vino, gr. me- tron) sprava za mjerenje jaine vi- na, vinomjer vinum missale (lat.) priesno vino (u Kat. crkvi) vinja (fr. vigno, tal. vigna) vinova loza, vinograd; poljska kua, ljetnikovac vinjeta (fr. vignette) ara koja slui kao ukras (u knjigama, na pismima, rupiima); mali bakrorez ili drvo- rez kao ukras na koricama, na po- etku ili na kraju knjige; monopol- ski zavoj s peatom (na duhanu, pa- piru, igicama); etiketa viola (lat.) 1. hot. ljubiica, Ijuhica i dru- go cvijee s mirisom slinim mirisu ljubiice viola (tal., p. viola, fr. viole. lat. vitula) 2. glaz. opi naziv za vei broj glaz- benih gudakih instrumenata viola alta (tal.) glaz. v. viola di brao viola d'amore (tal.) glaz. ljubavna vi- olina, brau slian glazbeni instru- ment veoma ljupkih tonova, prije s 1214 ica, od kojih su neke bile metalne, kasnije samo sa sedam cr- venih ica viola di braccio it. viola di brao (lal.) glaz. alt-violina, bra-violina; viola alta viola di gamba (tal.) glaz. violonelo violacija (lal. violatio) prav. povreda prava, prijestup zakona; oskvrnue, osramoenje: obeaenje violare jus territoriale it. violare jus teritorijale (lat.) prav. povrijedili vlasniko ili zemljino pravo violata (lat.) obeaena, silovana dje- vojka violencija 1478 virginitet. violencija (lat. violentia) silina, us- trina, estina, naprasitost, plahovi- tost, neobuzdanost, pretjeranost: sila. nasilje, prisiljavanje violentan (lat. violentus) silan, estok, naprasit, plahovit, goropadan, pre- tjeran, prekomjeran; nasilan violentnost (lat. violentia) v. violencija violet (tal. violetto, fr. violet) ljubiast: mjeavina plave i crvene boje; u vid- ljivom spektru: t>oje Sunevih zraka koje se najjae lome violeta (tal. violetta) glaz. violica, mala violina; bot, ljubiica violin (lat. violinum) kem. tvar koju sadre mnoge vrste ljubiica i koja izaziva povraanje violina (tal. violino) glaz. najvaniji or- kestralni instrument s eLiri ice (g, d, a. e>, u dananjem obliku izraen u Italiji u XVII. st. violinist (tal. vioiinista) glaz. svira na violini violino piccolo it, violino pikolo (tal.) glaz. najmanja violina, etvrtina vio- line violino primo (tal.) glaz. prva violina violino secodno it. violino sekondo (tal.) glaz. druga violina vi o lira ti (lat. violare) povrijediti, prije- stupiti zakon; naruiti, pogaziti ugo- vor, obvezu; silovati, obeastiti; os- kvrnuti vi ol on (fr. violon) glaz. v. violina; po tal. violone: bas-violina; u XVII. i XVIII. st. najdublji gudaki instru- ment u basu, dananji kontrabas vi ol on d' Ingres (fr.) violina Ingrova (prema legendi ovjek koji se vie ponosio svojim loim sviranjem na violini, nego slikarstvom kojim se proslavio vi ol onel i st (tal. violoncollo) glaz. svi- ra na violonelu vi ol onel o (tal. violoncollo) glaz. mali violinski bas koji se za vrijeme svira- nja dri izmeu koljena; viola di gamba, elo violonist (tal. violone) glaz. svira na violoni vi p (eng. vvhip) toplo pie od bijelog vina, jaja, limunova soka, eera i zaina viper-in (engl. whipper-in) nadzornik i goni lovakih pasa: pol. istaknuti lan stranke koji druge lanove stranke okuplja za glasovanje u en- gleskom Donjem domu vipera (lat.) otrovnica, otrovna zmija viraginitet (lat. viraginitas) fiziol. po- remeaj spolnom razvoju kod ena, sastoji se ne samo u nepotpunom raz- vitku unutarnjih spolnih organa, sa slabom ih potpuno izostalom men- struacijom. nego i u tome to takva ena i u razvitku sekundarnih spol- nih obiljeja nalikuje mukarcu: ma- le grudi, hradatost, dubok glas, pri- injene u karakteru; ginandrija, viri- lizam virago (lat,) mukobanja, mukaraca, ena koja izgleda i ponaa se kao mukarac vira (fr. virage okret, okretanje) zrak. let po krivulji; jak zaokret nekog br- zog vozila (automobila, zrakoplova) virbl (njem. \Yirbel) glaz. vrtlog, bujica skladnih tonova izvedenih najednom virdinija vrste cigara koje sc izrauju u Italiji i Austriji od duhana iz sje- vernomaerike drave Virginije i koje se pue na slamku virgaz (ma. virgacs) iba, prut: gran- ica, mladica virginal (lat. virga granica) glaz. in- strument slian glasoviru; spiket virginalan (lat. virginalis) djevojaki, djevianski: pren. ist, edan virgineus morbus (lat.) med. djevo- jaka bolest, malokrvnost, bljedilo virginitct (lat. virginitas) med. netak- nulost enskog djevinjaka (himena). viribus unitis 1479 virulentan djevi anstvo, djevojatvo, spolna ne- vinost; pren. ednost, istoa viribus unitis Gat.) zajednikim sna- gama. cjelokupnom snagom viridarij (lat. viridarium) vrt za ui- vanje u zabavi viridin (lat. viridis zelen) bot. zelena tvar u biljaka; klorofil virilan (lat. virilis, vir mu) muki, mu- evan; odvaan; viri Ini glas v. votum virile virilescencija (lat. virilescentia) zool. pojavljivanje mukih osobina kod enskih ivotinja u starosti, osobito kod ptica virilitet Gat. virilitas) mukost, muev- nost; zrelost, zrelo doba: pren. od- vanost virilizam (lat. vir mu. virilis) v. vira- ginitet virilna porei j a (lat. virilis portio) prav. dio nasljedstva koji pripada poje- dincu viripotencija (lat. viri potentia) muka snaga, sposobnost, mukost; enska sposobnost za stupanje u brak vi rman (fr. virement) bank. isplata koja se vri bez gotovine, jednostavnim knjienjem; prenoenje novca sjedne proraunske stavke na drugu; trg. uzajamno obraunavanje; pom. okre- tanje broda virmanirati (fr. virement) bank. preba- civati (ili: prebaciti, prenijeti, preno- siti) s jedne proraunske stavke na drugu; trg. vriti obraun; pom. okre- tati brod virola (fr. virole) spiralni svitak u satu; elini kalup za kovanje novca virologija znanost o virusima virle (njem. Wiirstel) malene kohasice od teletine, hrenovke virtualan (fr. virtuel, lat. virtus sposob- nost, valjanost, snaga) snaan; mo- gu; sposoban za djelovanje, koji je sposoban za rad, ali se tom sposob- nou ne koristi, s prikrivenom sna- gom; fiz. koji se dobiva presjekom produenja stvarnih zraka na suprot- nu stranu, prividan, umiljen; prin- cip virtualnih pomicanja naelo mo- guih pomicanja; supr. realan virtualan lik opi. lik nekog predmeta dobiven odbijanjem svjetlosti o zrca- lo ili prelamanjem kroz leu. nastaje produenjem na drugu stranu stvar- nih odbijenih ih prelomljenih zraka; lik predmeta u ravnom zrcalu je vir- tualan virtualitet (lat. virtualitas) sposobnost za rad, mo djelovanja, mogua ili potencijalna snaga virtualna brzina tiz. princip ili naelo virtualnih brzina ili virtualnih pomi- canja vi rtual no arite opt. kod konkavne lee: ona toka iz koje izgleda da do- laze zrake koje naputaju leu po prelamanju padajui na nju para- lelno vi rtuoski nj a (tal. virtuosa) majstorica u svojoj vjetini, velika umjetnica vi rtuoz (lat. virtuosus, tal. virtuoso) o- vjek koji je u nekoj vjetini ili um- jetnosti, osobito u glazbi, dostigao sa- vrenstvo. poglavito u tehnikom pogledu virtuozan (lat. virtuosus) valjan, odli- an, savren virtuozitet (lal. virtuositas) savrena vjetina, osobito u glazbi virtuoznost v. virtuozitet virtus (lat. vir, virtus) muka snaga, mukost, snaga koja djeluje, valja- nost, hrabrost; vrlina, krjepost viruleneija (lat. virulentia) med. gno- jenje rane. otrovnost, sposobnost pa- togenih bakterija da prodru u stra- ni, ivi organizam, da izluuju otrov- ne produkt; i da, na taj nain, iza- zivaju bolesti; pren. jetkost, zagri- ljivost. virulentan (lat, virus otrov, virulentus otrovan) med. pun ljutih i tetnih virus 14S0 Viva-karman sokova, otrovan, kodljiv; pren. jc- dak, zagriljiv, pun estine vi rus (lat. virus otrov) med. izaziva bo- lesti, zarazna klica, osobito otrov to ga izluuju mrtve ili ivo bakterije vis (lat,) sila, snaga, mo. vlast vis absol uta (lat.) prav. apsolutna sila (kad je netko prisiljen neto uiniti ili ne uinili zbog apsolutne sile, od koje se nije mogao obraniti niti je odbiti) vis armata (lat.) oruana sila, vojska vis attractiva it. vis atraktiva (lat.) fiz. privlana sila Vis consilii expers mole ruit sna it. vis konziliji ekspres mole ruit sua) Snaga bez razuma rui sc sama od sebe (Horacije) vis inertiae it. vis inercije (lat,) fiz. sila tromosti, sila negibljivosti vis legis (lat.)prav. zakonska sila, sila zakona vis major ( lat.) via sila, ona sila protiv koje se ovjek ne moe borili niti je otkloniti; fors maher vis probandi (lat.) dokazna snaga, snaga dokaza vis viva (lat.) fiz. iva sila, kinetika energija viscera (lat.) mn. med. unutarnji orga- ni ivotinjskog tijela: utroba, iznu- trica, drob, osobito srce, plua, crije- va, jetra itd. viseeralan (lal. visceralis) utrobni, drobni, koji se tie unutarnjih orga- na ivotinjskog tijela viscidan (lat. viscidus) idak, gust, ljepljiv; pren. otporan, tvrdoglav vi si s aetis it. vizis aktis (lat.) prav. pregledani akti viskaen (p. viscacha) zool. zecu shna junoamerika ivotinja, ukusna me- sa i veoma cijenjenog krzna koje predstavka vanu trg. robu viski (engl. vvhisky) alkoholno pio od itarica; visoke otvorene dvokolice s jednim konjem viskoza (lat. viseum iijepak) kem. celu- lozna masa (za izradbu umjetne svi- le i filmova) viskozan Gat, viseosus, viseum Iijepak) prionliiv, ljepljiv (za tijelo koje pod djelovanjem pritiska na njegovu po- vrinu stalno mijenja svoj oblik kae se da je viskozno) viskozimetar (lat. viseum, gr. metron) sprava za mjerenje viskoznosti neke tekuine, osobito lakova, ulja i dr. viskozitet (lat. viseosilas) fiz. ljeplji- vost, prionljivost, svojstvo viskoznog tijela; viskoznost viskoznost fiz. v. viskoziLet vist (engl. whist) engleska kartaka igra s etiri igraa i 52 karte; pie od aja, eera, limuna i crnog vina vista (tal.) trg. vienje, uvid, pokaziva- nje mjenice; a u ista (tal.) odmah po vienju, tj. mjenice viizam u Francuskoj za vrijeme Dru- gog svjetskog rata: pohtika prista- janja uz Nijemce koju je provodila vlada marala Ptaina kojoj je bilo sjedite u gradiu Vichyju Vi nu (ind.) jedno od triju glavnih bo- anstava u brahmanizmu, prvobitno bog Sunca; najpopularniji bog u brahmanizmu, sa sve veim brojem tovatelja (vainava); da bi oslobodio bogove ih ljude od zla, 011 je uzimao na sebe razliite oblike (devet) i po- javljivao se u njima na Zemlji, a nje- govu desetu inkarnaciju (kalki) oe- kuju tek u budunosti i tada e uni- titi sve svoje neprijatelje i oslobodi- ti svoj narod od tuinske vlasti vinuiti (ind.) mn. oboavatelji i tova- telji boga Vinua vinuizam (ind.) vjera i nauavanje vinujita Viva-karman (ind.) Tvorac svemira; ind. fil. olienje stvaralake sile u prirodi, veliki arhitekt indijskog pan- teona (odgovara grkom Vulkanu) vita 1-481 vitrioleseirati vita Gat. vita ivot) ivotopis, tijek i- vota, curriculum vitae vita brevis, ars longa (lat.) ivot je kratak, umjetnost je duga (latinski prijevod poetka Hipokratovih "Afo- rizam a") vitalan (lat. vitalis) ivotni, koji se tie ivota; ivahan, sposoban za ivot, sa ivotnom snagom: oivljavajui, koji pomae ivot: pren. veoma va- an, bitan, neophodan vitalijanci Gat. vita) v. viktualijanci vitalist fil. pristaa vitalizma vitalitet (lal. vitalitas) ivotna snaga, ivotnost, sposobnost za ivot; pro- sjeno trajanje ivota (npr. kod nekog naroda), vjerojatnost ivljenja vitalizam (lat. vitalis ivotni) 1. biol. teorija po kojoj se ivot ne moe ob- jasnili samo kemiisko-fizikim pro- cesima u njemu, nego treba uzeli pri- tom u obzir i odreena nematerijal- na naela; 2. nauavanje o postojanju ivota u prividno neivim tijelima zbog djelovanja duhova koji su u nji- ma; vjerovanje da se duhovi jav- ljaju u drvenim stoliima vitalni osjeaj psih. opi osjeaj ivota, tj. onaj u kojem se ogleda, u naoi svijesti, ope stanje naeg organiz- ma, cjelokupno zdravstveno slanje vitamini (lat. vita ivot) mn. biol. razne hranjive tvari koje su potrebne za prehranu organizma; nalaze se u ve- ini namirnica, osobito u zelenim dijelovima biljaka, svjeim plodovima i sjemenju, u svjeem mesu, utani- ku, mlijeku i dr: prehrana u kojoj nema vitamina izaziva razliite bo- lesti (skorbut, rahitis, beriberi, po- la rgu itd.) vitelus (lat. vitelius, vitulus) umance vi ti a aetatis it. vicia etatis (lat.) mn. mane, grijesi mladenakog doba, grijesi mladosti vitiligo (lat. vitiligo liaj) med. nesta- janje pigmenata u koi tako da se na Lim mjestima pojavljuju bijele dla- ice vitium canonicum it. vicijum kano- nikum (lat.) tjelesna mana zbog koje je netko nesposoban za sveenika vitium cordis il. vicijum kordis Gat.) med. srana mana vitium naturae it. vicijum nature (lat.) med. prirodni (ili: uroeni) ne- dostatak vi ti ej iz nm sustav radnikih zajednica koji je nastao u Engleskoj nakon Pr- vog svjetskog rata sa svrhom da u industrijskim poduzeima sudjeluju, pored poslodavaca, i radnici u raz- mjernom dijelu dobiti; naziv po pr- vom predsjedniku odbora koji se bavio ovim pitanjem, J. H. VVhitlevu vitraa (fr. vitrage) staklena vrata; staklena pregrada, prozorske zavje- se; prozori; u primijenjenoj umjet- nosti: razliilim bojama izraena de- korativna slika u staklu, kao ukras u arhitektonskom interijeru vitrescibilan (lat. vi trosci bi li s) koji se moe pretvorili u staklo, pretvorljiv u staklo vitrezan Gal. vitreus staklen, fr. vitre- ux) staklast, kristalast; proziran, sja- jan vitrificirati (lat. vitrificare) postakliti, pretvorili (ili: pretvarati) u staklo vitrifikacija (lat. vitrificatio) postaklji- vanje, pretvaranje u staklo, postak- I je nje vitrina (fr. vitrine) staklen ormar za smjetaj sitnijih umjetnikih pred- meta: duanski izlog; prozor vitriol (lat. vitreolus dein. od vitreus staklen, fr. vitriol. p. vitriolo) kem. sulfat (tj. sol sumporne kiseline) od razliitih kovina, bakra (zvani plavi vitriol, modra galica), eljeza (zvani zeleni vitriol, zelena galica), cinka itd. vitriolescirati (lat. vilriolescere) kem. pretvarali se u vitriol vitriolizacija 1482 vizija vitriolizacija (lal. viLrolisatio) kem. pretvaranje u vitriol vitrometnr (lat. vitrum staklo, gr. me- tron) opt. sprava za mjerenje jaine lomljenja zraka vitrotipija (lat. vitrum staklo, gr. ty- pos) vjetina izradbe fotografskih slika na staklu vitrum (lat.) staklo; kristal viv (fr. vif, vive) ivahan viva (tal.) ivio! viva voe (lat.) ivim glasom, ivom ri- jeju, tj. usmeno viva vox it. viva voks (lat.) ivi glas. iva rije, usmeno pouavanje viva vox docet it. riva voks docet (lat.) ivi glas pouava, tj. iva rije ima pounu snagu vivaec it. vivae (tal.) glaz. ivahno, vatreno, sa arom; vivo, con vi vea vivacissimo it. vivaisimo (tal.) glaz. vrlo ivo. io ivlje, veoma brzo vi vaci tet (lat. vivacitas) ivotna snaga; ivahnost, ivost, estina, ar vivandje (fr. vivandinr) trgovac koji prati vojsku i prodaje joj jelo i pie, pukovski krmar; marketender vivandjerka (fr. vivandire) vojnika, pukovska krmarica; marketenderka vivanl! (lat.) ivjeh! vivarij (lat. vivarium) mjesto gdje se dre i uzgajaju ivotinje (suhozemne i vodene), zvjerinjak, zooloki vrt vi vat! (lat.) ivio! vivat, crescat, floreat it. vivat, kre- skat, floreat (lat.) neka iri, raste i cvjeta! (uzvik pri zdravicama i si.) viver (fr. viveur) onaj koji voli dobro ivjeti i provoditi se; bonvivan vivifikncija (lat. vivificatio) oivlja- vanje, oivljenje vivijanit modra ih bijela eljezna ruda koja sc upotrebljava za dobivanje modre boje viviparija Gat. vivus iv, parere raati) zool. raanje ivih mladunaca (za razliku od ivotinja koje se legu iz jaja; viviparizam viviparizam zool. v. viviparija vivisecirati Gat. vivus iv, secare re- zati) otvarati ive ivotinje radi fizi- olokih pokusa vivisekeija (lat. vivus iv, sectio reza- nje) otvaranje tijela ivih ivotinja radi znanstvenog prouaivanja, oso- bito medicinskog ispitivanja vivisektor (lat. vivus iv, sector koji ree) znanstvenik koji ree ive ivo- tinje radi prouavanja vivo (tal.) glaz. v. vivace vivos voko, mortuos plango. fulgura frango (lat.) "ive dozivam, mrtve oplakujem, munje lomim", uobiajeni natpis na zvonima; moto poznate Schilllerove pjesme "Das Lied von der Glocke" ("Pjesma o zvonu") viza Gat. visum vieno, pregledano, fr. visa) ovjeravanje potpisom i peatom da je neto vieno i pregledano (osobito za putne isprave, putovnice), slubena ovjera; u kartanju: osnovni ulog (kod farbla) vi za vi (fr. vis-a-vis) licem u lice, prema emu, spram ega, naspram; preko puta; osoba koja se nalazi nasuprot drugoj osobi, preko puta drugoj osobi; uska koija sa dva sjedala, preko puta jedno drugom; mah divan gdje dvije osobe sjede gledajui se licem u lice vizibilan (lat. visibilis, videre, vidjeti) vidljiv, oevidan, oigledan, primje- tan vizibilitet (lat. visibilitas) vidljivost, oitost, oiglednost, primjetnost Vizigoti (njem. Westogoten, iskrivljeno od gotskog vvise valjan, hrabar) Za- padni Goti; usp. Ostrogoti vizija (lat. visio, videre) vienje, gleda- nje; psih. halucinacija osjetila vida, predodba koju bolesnik smatra, zbog bolesne razdraljivosti sredi- njeg organa (u polusnu ili u hipno- vizionar 1463 vodvilj tinoni stanju), zn stvaran opaaj; prikaza, pri in, privienje, opsjena, utvara; umiljaj, sanjarija H vizionar (lat. visionarius, fr. visionaire) vidovnjak, vidovit ovjek, onaj koji moe vidjeti duhom; pren. zanese- njak, sanjar, pjesnik vizionoskop Gat. visio gledanje, gr. skopeo gledam) specijalna konstruk- cija kinematografa vizir (tal. visiera, fr. visiere) 1. dio ka- cige; reetka koja pokriva lice, a ne smeta gledanju i koja se moe, pre- ma potrebi, dii i spustiti: 2. naprava na vatrenom oruju pomou koje se niani, nian; 3. na instrumentima za mjerenje kutova: stranji diopter vi i ra ti (lat. visere gledati, zagledati, fr. viser) 1. nianiti. gaati, uzeli na nian; 2. imati na umu to, smjerati neto, teiti za neim; 3. odrediti vo- lumen posude; 4. ovjeriti putne is- prave, slaviti vizu na putovnicu i dr.; 5. dijelove i figure nekog grba opisali i oznaili prema pravilima heraldi- ke umjetnosti vizita (fr. visite) posjet, pohod; lijeniki posjet; pregled, pregledavanje (lije- niko, carinsko); kratak enski ogr- ta za posjete vizitaeija (lat, visitatio) posjeivanje, pohaanje, posjet; pregled, pregleda- vanje, smotra; osobito: pregled sta- nja u kojem se nalazi neka ustanova ili ured; voj. mali odred vojnika koji je pod nadzorom jednog doasnika vizitator (lat. visitator) posjetitelj, po- hoilelj, polaznik; nadzornik imanja; redovnik koji obilazi samostane svog reda ili svojega podruja vizitirati (lat. visi tare, fr. visiter) pre- gledati, izvriti pregled; pretresati, izvriti pretres; posjetiti, posjeivati, pohoditi, pohaati vizitkarta (njem. Visit-karte) posjet- nica, prijavnica, kartoni s imenom, prezimenom, zanimanjem i mjestom stanovanja vizorij (lal. visorium) tisk. sprava koja dri rukopis s kojega slagar slae, pridrava listova; tenakl vizualan (lat. visualis) opt. vidni, koji se lie vida; vizualno pamenje ono koje sc poglavito oslanja na predod- be dobivene osjetilom vida vizualizirati (lat. visus vid) initi vid- ljivim; ostvariti vizualno, tj. slikom na televizijskom ekranu vizum Gat. visum) ono to je vieno, pojava, prizor, slika; predodba, ta- koer: = viza vizura (lat. videre vidjeti, visum) opt. zamiljena crta koja polazi iz proma- traeva oka i ide kroz durbin ravno do predmeta promatranja vile (mad. vizsla) mlado i obijesno te- ne; pren. obijestan, vrckav, ivahan, slobodnog ponaanja, hitar viljast (mad. vizsla) obijestan, vrckav, ivahan, slobodnog ponaanja, hitar Vlah (kclt. Volci) kod razliitih naroda naziv za razliite tue na rod (i (npr. Germani su imenom Walhos zvali Kelte i Romane, Turci Vlasima zovu sve krane, a Hrvati tim imenom najprije zovu Talijane, a kasnije Sr- be; stanovnici primorskih krajeva naziv Vlaj koriste za seljake svog kontinentalnog zalea) voal (fr. voile) prevez, veo, koprena, za- stor; vrsta tanke tkanine za enske haljine, osobito za veo vocale it. vokale (lal.) giaz. pjevajui voe it. voe (tal.) glaz. pjevaki glas; a voe sala. it. a voe sola (tal.) samo za jedan glas voe di pelto it. voe di peto ( lal.) glaz. pun glas, glas iz prsiju voe di testa it. voe di testa (tal.) glaz. glas iz grla vodvi l j (fr. vaudeville) prvobitno: fran- cuska narodna pjesma satirikog sa- draja; danas: veselo, malo kaz. djelo vodviljist 1454 vole(j) s kupletima; kazalite u kojem se prikazuju ovakva djela vodvi l j i st (fr. vaudevilliste) pisac vod- vilja vogubilan (lat. volubilis, volvere okre- tati) gibak, vitak, savitljiv, okretan; nepostojan, nestalan, promjenjiv; slatkorjeiv, govorljiv vohajnit (njem. Wochein) min. sinonim za mineral laiksit, nazvan po mjestu Bohinj (njom. Wochein) u Sloveniji gdje postoje leita boksita vojto (ma.) vrsta stare kartake igre vokabular (lat. vocabularium) ljenik, biljenica u koju se piu rijei nekog tueg jezika i njihova znaenja radi lakeg uenja napamet vokabulist (lat. vocabulum rije) pisac rjenika vokacijn (lat. vocatio) poziv, pozivanje na neki poloaj; dar, sklonost (ne- kom zanimanju, zanatu, struci.) vokal (lat. vocalis, vox glas) gram. sa- moglasnik ili otvornik (kod nas gla- sovi: a, e, i, o, u); suprotno: konso- nant vokalan (lat. vocalis) gram. samo- glasniki; glasovni, koji sc tie glasa: izgovaran, usmeni (dokaz); vokalna glazba pjevanje; vokalni koncert koncert u kojem su samo pjevake toke vokalizacija Gat, voealisatio = gram. pretvaranje suglasnika u samoglas- nike; glaz. izgovaranje samoglasni- ka pri pjevanju; vokaliziranje vokalizam (fr. vocalisme) gram. teorija samoglasnika; samoglasnici nekog jezika ili neke rijei 5 obzirom na njihove meusobne odnose vokalize (tal. vocalizze) glaz. vjebe u pjevanju sa slogovima do, re. mi, fa itd. (solmizacija) vokalna harmonija (lat. vocalis, gr. harmonia sklad) skladnost dvaju ih vie slogova koji dolaze jedan za drugim, s obzirom na boju zvuka, osobito kad vokal jednog sloga ovisi u ovom pogledu o vokalu prethodnog sloga (osobito u uralsko-altajskim je- zicima) vokalski (lat. vocalis) gram. samoglas- niki vokativ (lat. vocativus) gram. peti pa- de, dozivni pade; pren. objeenjak, spadalo, nestako, onaj kojega se mo- ra esto prijekorno dozivati vol-au-vent it. vol-o-van (fr.) kuh. lis- nato tijesto punjeno ribom, mesom, gljivama i dr., lisnata pateta volabilitet (lat. volabilitas) povrnost, nestalnost volan (fr. volant) pernata lopta i igra tom loptom; krilo vjetrenjae; fiz. ko- ta zamanjak; kota za upravljanje automobilom; dio lista koji se istrg- ne (u priznanikoj knjizi); nabor na enskoj haljini volantan Gat. volans, fr. volant) koji leti, letei, koji je u letu, leprav volapiik it. volapik (engl. vvorld svijet, speak govoriti) meunarodni, svjet- ski jezik, prethodnik esperanta, stvo- rio ga njemaki sveenik J. M. Schle- yer (16311912) volastonit vrsta rude (ime po engl. ke- miaru Wollastonu) volutilan (lat. volatilis) kem. koji se moe pretvoriti u plin ili u paru, is- parljiv volatilitet (lat. volatilitas) isparljivost; nestalnost, promjenjivost- volntilizacija (lat. volatilisatio) kem. isparavanje, pretvaranje u paru volatilizirati (lat. volatihsare) kem. ispariti, isparavati, pretvoriti (ili: pretvarati) u paru ili plin vole(j) (fr. vol e) let, letenje (ptica); pren. poloaj, rang; pucati iz voleja (u nogometu): udariti loptu u letu; haute volee it. ot vole (fr.) ljudi na visokom poloaju, odlinici, najug- ledniji ljudi nekog mjesta volens-nolens 1485 voltiirati volens-nolcns (lat.) "htio-nehtio", tj. kad se neto u svakom sluaju mora uiniti, hcz obzira na osobno raspo- loenje volcnti non fit iniuria it. volenti non Ut injurija (lat.) onome tko pristaje ne ini sc nepravda, tko hoe da mu tako bude, tomu je pravo volfram (lat. vvolframium) kem. veoma tvrda i otporana kovina, atomska te- ina 1S4, redni broj 74, znak W, topi se na 3400; upotrebljava se za dobi- vanje volfram-elika i za niti elektr. arulja volicija (lat. volitio) psih. htijenje, volja, pojedinani akt volje, izraz volje volijera (fr. voliere) ptiarnik, dio zo- olokog vrta u kojem su smjetene ptice volo (lat. volo hou) sic volo, sic jubeo il, sik volo, sik jubeo (lat; tako hou, tako zapovijedam, tj. umjesto svih razloga neka vrijedi moja volja (po jednom stihu iz Juvcnalovih satira) volonter (fr. volontaire, lat. volunta- rius) onaj koji slui dragovoljno i besplatno; dragovoljac (vojnik) volseban (rus. volebnyj) aroban, ta- janstven volt fiz. praktina jedinica za mjerenje potencijala i potencijalnih razlika: 1 volt = 1/300 elektrostatike jedinice potencijala; jedinica za mjerenje elek- tromotorne sile: elektromotorna sila koja u vodiu s otporom jednog oma proizvede struju od jednog ampera: naziv u ast tal. fiziaru Alessandru Volti (17841827) volt-elektrometar (A. Volta, gr. elek- tron, metron) fiz v. voltmetar volt-indukcija (A. Volta, lat. induetio) fiz. pojava izazivanja (induciranja) elektrine struje u zatvorenom vodi- u pomou kretanja drugog vodia u njegovoj blizini kroz koji prolazi stru- ja, ih pomou spajanja i prekidanja struje u bliskom vodiu, ili pomou pojaavanja ih slabljenja struje u tom vodiu volta (fr. volte, tal. volta. lat. volutus valjan, kotrljan) u koli jahanja: ja- hanje u malom krugu, tjeranje konja u krug; u kartama: vjetina u mije- anju karata koja se sastoji u lome da odredena karti dode tono na e- ljeno mjesto voltaizam (A. Volta, fr. voltaisme) fiz. galvanski elektricitet, galvanizam voltamper (A. Volta. A. M. Ampere) fiz. proizvod jednog volta i jednog ampera: 1 voltamper = 1 vat volter (fr, voltniro) veliki naslonja s niskim sjedalom, a visokim naslonom za glavu, nazvan po fr. pjesniku i filozofu Voltaireu volterijanizam (fr. voltairianisme) fil. v. volterizam volterizam filozofija i nain miljenja fr. filozofa Voltairca (16941778); frivolan, epikureiski nain miljenja, kao kod Voltairca; volterijanizam voltfas (fr. volte-face, lat. volvere okre- tati, facier lice) voj. poluokret; nagla promjena miljenja; napraviti voltfas iznenada se okrenuti i isprsiti pred neprijatelja koji te progoni; pren. naglo promijeniti miljenje volti subito (tal.) glaz. brzo okreni (na notama) Voltin element fiz. galvanski element sastavljen od cinka, bakra i sum- porne kiseline Voltin stup fiz. Stup sastavljen od mno- go elemenata naslaganih jedan pre- ko drugog sljedeim redoslijedom: ba- kar tekuina (razrijeena H2 S04 ) cink voltier (fr. voltigeur) ovjek vjet u skakanju; plesa na konopcu; vrlo vjet konjanik, jaha vjet u skaka- nju na konja; laki pjeak, strijelac (u fr. vojsci) voltiirati (fr. voltiger, tal. voltegiare) vjeto se bacati na konja ili s konja; voltmetar 1486 voncimer izvoditi vjete skokove; plesati na ko- nopcu; pren. brzo prelaziti s teme na temu voltmetar (A. Volta. gr. metron) fiz. instrument za mjerenje potencijalno razlike, naponske razlike volubilitet (lat. volubilitas) gipkost, po- kretljivost, savitljivosl, okretnost; spretnost u govoru, slatkorjeivost: nestalnost, promjenjivost volum-teorija (lat volumen obujam, gr. theoria) kem. teorija po kojoj se koliine tijela spojenih u kemijske spojeve ne zamiljaju prema njiho- voj teini, nego prema obujmu volumen (lat volumen, volvere) ruko- pis, spis obavijen oko tapia, svitak: knjiga, svezak; fiz. prostor to ga za- uzima neko tijelo, obujam: glaz. obu- jam, opseg, jaina, punoa (glasa, zvuka) volnmenometar (lat volumen, gr. me- tron) sprava za mjerenje obujma vrstih i tekuih tijela volumetar (lat. volumen, gr. metron) fizioloka sprava za mjerenje pro- mjena u obujmu pojedinih dijelova ivog ljudskog ih ivotinjskog tijela volumetrija (lat. volumen, gr. metria) vjetina mjerenja obujma; fiziol. mje- renje promjena u obujmu pojedinih dijelova ljudskog ili ivotinjskog ti- jela; kem. odreivanje koliine otop: ljene tvari voluminozan (lat. voluminosus) koji se sastoji od vie dijelova, koji je sastav- ljen od vise svezaka; u mnogo knjiga; velik, opsean, glomazan, debeo voluminozitet (lat. voluminositas) op- senost, glomaznost voluminoznost v. voluminozitet volunlaristi (lal. volimtar volja) fil. pri- stae voluntarizma voluntaristika psihologija smjer empirijske psihologije koji naglaava bitni znaaj procesa volje i osjeaja; suprotno: intelektualistika psiholo- gija voluntarizam (lat. voluntas volja) fil. filozofski smjer (psiholoki i meta- fiziki) koji bitnim svojstvom due smatra volju, a ne razum, koji, dakle, objanjava bitnost ivota pomou vo- lje kao osnovne funkcije duhovnog ivota (Schopenhauer, Wundt) voluntas (lat voluntas, volo hou) volja; stat pro ratione voluntas it slat pro racione voluntas ( l at) umjesto raz- loga vrijedi volja voluntas ultima (lat.) prav. posljednja volja, oporuka, testament voluptuozan [lat. volupluosus, volup- tas pohota) sladostrastan, strastan, pohotliiv; zabavan, ugodan, pun ve- selja voluta (lat.) arhit ukras na slupovima u obliku zavoja, spirale, ara u obliku pua, zavijutak; zool. vrsta tropskog pua volutacija (lat. volutatio) valjanje; pren. nepostojanost, nestalnost volva (lat.) bot opna na mladim glji- vama vombat (austraL) indonezijski tobolar velik poput jazavca V omi ka (lat vomica) med. ir, prit; osobito: ir u pluima vomikozan (lat. vomicosus) med. pun ireva, gnojan vomirnti (lat vomerc) med. v. vomi- lirali vomitirati (lat. vomitare) med. povra- ati, bljuvati; vomirati vomitiv (lat. vomitivum) med. sredstvo koje izaziva povraanje vomitorij a (lat vomitoria) prilaz sjeda- lima u antikim amfiteatrima vomi tus (lat.) med. povraanje, blju- vanje vonci mer (njem. wohnon, stanovati, Zimmer soba) soba za dnevni bora- vak, "dnevna soba" voracitet 1-487 vrbait voracitet (lat. voracilas, vorax prodr- ljiv) prodrljivost; pren. gramzivost, nezasitnost Voshod it. Vashod (rus.) "Istok" (ime sovjetskim svemirskim brodovima) vostro conto it. vostro konto (tal.) trg. na va raun votacija (lat. voLatio) glasovanje, izgla- savanje. skupljanje glasova; votira- nje votant (lat. votans, vovere) glasa votiranje (lat. volatio) v. votacija votirati (lat. votum, tal. volare, fr. vo- ter) dali svoj glas za neto, glasovati za, izglasati, glasovanjem odobriti voti v (lat. vovere zavjetovati, votivum) ctn. zavjetna rtva ili dar boanstvi- ma, svecima, crkvama i dr.; prinosi se u poljoprivrednim proizvodima ili u predmetima od eljeza, zlata, sreb- ra ili voska votivan (lat. votivus) zavjetovan, za- vjetni votka (rus. vodka) popularno rusko e- stoko pie votum (lat. votum, vovere) zavjet, obe- anje; glas koji se daje za neto, pro- tiv neega; glasovanje, izglasavanje; mn. vota; cum i.uto it. kum voto (lal.) s pravom glasa; cum voto illi- mitato it. kum voto ilimilato (lat.) s neogranienim pravom glasa; meo voto (lat.) po mojoj elji, po mom nahoenju, to se mene tie; $u.b i>olo remissionis (lat.) sa eljom za povra- tak votum consultativum it. votum kon- zullativum (lat.) prav. savjetodavni glas votum curiatum it. votum kurijatum (lat.) ukupan, zajedniki glas; kurij- ski glas votum decisivum it. votum decizivum (lat.) prav. odluujui glas votum virile (lat. votum virile virilni glas) kneevski pojedinani glas, za razliku od kurijalnog glasa prelati, grofova u starom njemakom parla- mentu vovulus (lat.) med. zavezanost (ili: za- pletenost) crijeva, zavrtanje dijelova tankog ili debelog crijeva oko po- trbunice vox acuta it. voks akuta (lat.) glaz. visok (ih: otar) glas vox elamantis in deserto it. voks klamantis in dezerto (lat.) glas vapi- jueg u pustinji, tj. Ivana Krstitelja; pren. glas istine koji nema djelo- vanja, uzaludno opominjanje vox it. voks (lat) glas, zvuk, ton; rije, izraz; ad voem (lat.) uz rije, pri toj rijei (padne mi na pamet...); assa voe (lat.) samim glasom, tj. bez pratnje nekog instrumenta; sub }iac voe it. sub hak voe (lat.) pod ovom rijei (pri upuivanju na rjenik) vox humana it. voks humana (lat.) glaz. ljudski glas (na orguljama) vox hybrida it. voks hibrida (lat.) rije sastavljena od rijei dvaju ih vie jezika, npr. za-interesirati vox populi, vox dei it. voks popuLi., voks dei (lat.) posl. glas narodni je glas Boji, tj. to narod hoe, to je svetinja vox virginea it. voks virginea (lat.) glaz. djevojaki glas (za jednu oktavu vii i umilniji orguljski registar no to je vox humana} vrak (njem. Wrack) oteena lada koja se vie ne moe popraviti; pren. olu- pina, ruevina, neupotrebljiva stvar vrada (crkv.-slav.) 1. zavada, osobito izmeu dviju obitelji ili dvaju ple- mena zbog ubojstva; 2. krvnina, ot- kupnina (umjesto krvne osvete); 3. sud dobrih ljudi (tzv. krvno kolo) koji se sastajao kako bi izmirio dvije krvno zavaene strane vrbait mineral naen modu arsenskim rudaama u Makedoniji, nazvan po ekom mineralogu Vrbi vulfcnit 1488 vulnerabilan vulfenit vrsta rude, uti mineral od ko- jega se dobiva molibden (ime po aus- trijskom minerologu VVulfenu) vulgaran (lat. vulgaris opi. svakida- nji) nizak, prostaki vulgaritet (engl. vulgaritas) obinost, proslalvo, prostota, niskost; prosta- ki nain izraavanja; vulgarnost vulgarizacija (lat. vulgarisatio) pretje- rano pojednostavnjenjenje; injenje Opim, zajednikim, injenje da bu- de svima razumljivo vulgarizirati (lal. vulgare uiniti op- im, opepoznatim, vulgarisare) po- jednostaviti neto; uiniti neto op- im, zajednikim, objasniti, uiniti da neto bude svima razumljiva; vul- girali vulgarnost v. vulgaritet Vulgata Gat.) latinski prijevod Sv. pi- sma koji jc Katolika crkva priznala kao autentian na Tridentskom cr- kvenom saboru 1546. vul go (lal. vulgo) pril. kod naroda, u narodu; uope, obino, u obinom i- votu, narodski, jezikom obinog svi- jeta, jednostavno reeno vulgo quaesitus it. vulgo kvezitus (lat.) prav. bludniino dijete vul gus (lat.) narod, puk, svjetina, go- mila Vulgus vult decipi, ergo decipiatur (lat.) Svjetina eli bili prevarena, neka dakle i bude prevarena vulkan (lat. vulcanus) geol. mjesto na Zemlji gdje je ona toliko duboko otvo- rena da iz njezine vrele unutranjo- sti mogu izbijati na povrinu tople pare i plinovi, vru pepeo, usijano kamenje i otopljene slijene; vatreni brijeg (naziv po bogu Vulkanu) Vulkan (lat. Vulcanus) mit. staroitalski bog vatre (osobito njezine razorne snage) i metalskih radnika ili kovaa, s radionicom u vulkanu Iitni; sin Jupitera i Junone, Venerin mu (od- govara grkom Hefestu) vulkanisti (lat. vulcanus) mn. geol. prislae teorije da je Zemlja svoj dananji oblik dobila djelovanjem vatre (suprotno: neptunisti); prid. vulkanistiki vulkanitet Gat. vulcanitas) geol. po- stanak (ili: podrijetlo) vulkana; svoj- stvo nekog tijela dobiveno djelo- vanjem vatre vulkaniti (lat. vulcanus) geol. vulkan- ske stijene (koje su postale erupci- jom vulkana) vulkanizacija (lat. vulcanus, vulcani- salio) postupak pri zagrijavanju gu- me, kauuka i gutaperke, pomije- anih sa sumporom, na temperaturi od 130140 C C; na taj nain ove tva- ri, koje su inae na 0 tvrde kao drvo, a na vioj temperaturi omekaju, postaju zbog visoke temperature elastine i ne otapaju se, kao obinu, u eteru, benzolu, terpentinu i dr. vulknnizam (lat. vulcanus) geol. sve vulkanske pojave i djelovanja te nji- hove posljedice koje su u tijesnoj vezi s poremeajima u Zemljinoj kori; shvaa nje da je Zemlja dobila svoj dananji oblik djelovanjem vatre (su- protno: neptunizam) vulkanizer onaj koji vulkanizira vulkanizirati (lat, vulcanus, vulcani- sare) kauuku i gutaperki dodavati (ili: dodati) sumpor, pa ih onda na visokoj temperaturi uiniti da po- stanu elastini i neotopivi vulkanologija (lat. vulcanus, gr. logia) geol. znanost koja prouava sve vul- kanske pojave vulkanski (lat vulcanius) koji se tie boga Vulkana; koji bljuje vatru, koji potjee od vulkana; koji je postao ili je preoblikovan djelovanjem vatre vulkord (engl. woolcord) vrsta vrste vunene tkanine, posebno za hlae vulnerabilan (lat vulnerabihs) ranjiv, obranjiv, koji se moe raniti, povre- div, ozljediv; pren. slab, neotporan vulnerabilitet 1489 vundertim vulnerabilitet (lat. vulnerabilitas) ra- r\jivost, povredi vost, ozljedivost; neot- pornost. sklonost bolestima Vulnerant nmnes, ultima necat (lat.) Ranjava svaka, no ubija posljednja (napis na brojanicima srednjovje- kovnih toranjskih satova) vulneruria (lat.) mn. med. sredstva za lijeenje rana vulnus (lal.) rana; vulnus letale. (lat.) smrtonosna rana vultispeks (lat. vultispex, vultus izraz lica. lice, specere gledati) strunjak u odrcdivanju karaktera ljudi po cr- tama lica; fiziognom vulva (lat.) anat. vanjski dijelovi en- skog spolnog organa, slidnica vulvitis (lat. vulva) med. upala vanj- skog dijela enskog spolnog organa vulvo-uterinski (lat. vulvus. uterus) anat, stidnino-maternini, koji pri- pada stidnici i maternici ili se tie slidnice i maternice vulvula (lat.) zool. maternica kod ivo- tinja vunderkind (njem. Wunder udo, Kind dijete) izvanredno nadareno dijete; "udo od djeteta" vundertim (njem. Wunder udo. leam momad) udesna momad w W, w slovo koje je dospjelo u hrvatski jezik i abecedu iz stranih abeceda (njem., engl.) wagon-lits itvagon-li (fr.) (eljeznika) kola za spavanje vvarranted (engl.) oznaka na engleskim proizvodima = garantirano Wassermannova reakcija med. reak- cija krvnog seruma kojom se moe utvrditi oboljelosl od sifilisa water-closet it. voter-klozet (engl.) suvremeni higijenski zahod, s porcu- lanskom koljkom i vodom za ispi- ranje neistoe, engleski zahod White Star Line it. Vajt star lajn (engl.) "Linija bijela zvijezda", preko- oceanska parobrodska linija izmeu Liverpoola i New Yorka whitcbait it. vajthot (engl.) mlada ha- ringa iz Temze, smatra se posebnom poslasticom whiteboys it. vajtbojs (engl.) mn. bijeli momci, od 1760. tajna udruga siro- manih katolika u Irskoj, kanjava- la je pretjerano stroge posjednike, inovnike i dr. (nazvana po tome to joj je simbol bila bijela boja) Whitcchapel it. Vajtcpel (engL) najsi- romanija i najzapuLenija etvrt u istonom dijelu Londona "VVhitehall it. Vajthol (engl.) nekada: kraljevska palaa na Temzi u Lon- donu; sada: iroka ulica u zap. dijelu Londona u kojoj su zgrade ministar- stava Wilhelm Teli (njem.) legendarni junak vicarske slobode u XIV. st. koji je, prema predaji, ubio austrijskog na- mjesnika Gesslera i time zapoeo os- lobodilaku borhu; poznat i po tome to je pogodio jabuku na glavi svog sina; tema vie umjetnikih, knjiev- nih (F. Schiller) i glazbenih djela (Rossini) Wodan (njem. Wodan) mit. vrhovni bog svih germanskih naroda (skandinav- ski Odin), bog vjetra, mrtvih, pobje- de, dobre etve i lijenitva X X. x slovo grkog (ksi) i latinskog (iks) alfabeta; slui kao simbol: a) nepoznate veliine u matematici; b) neodreeno velike koliine; c) nepo- znate osobe ili osobe koju ne elimo imenovati; d) uope neeg nepozna- tog X rimska brojka 10 XX rimska brojka 20; isp. npr. XX Centurv (engl. twientieth it. tven- tith seneri) dvadeseto stoljee; XX-miglia (tal. it. Ventimilja) granino mjesto Italije prema Francuskoj Xe (xenon) znak za kemijski element ksenon Xerox v. Kseroks. Xmas (engl. Christmas), Boi x-noge noge u obliku slova x, krive, iskrivljene noge. iks noge xy (it. iks-ipsilon) nepoznata osoba x-zrake zastario naziv za rendgen- ske zrake Y Y, y slovo grkog alfabeta (y psilon "golo i H ); u mnogim dananjim abecedama oznauje glas j ili u (u irilici se ita kao u); u algebri oznaka za drugu nepoznanicu, obino u vezi sa x Y znak za kemijski element itrij (yt- trium). yaeht v. jahta Yngi-antena antena za kratke valove, za ultrakratkc valove i za televizijski prijam (izumitelj -Japanac Yugi), pre- udeena antena koja ima dipol, re- flektor i vie direktora Tajurveda (sanskr.) trea od vedskih knjiga, sadri propise rtvenih ob- reda yamato e smjer u japanskom slikar- stvu (12.14. st). motivi iz dvorskog i vitekog ivota te legendi Yankee-Doodle (engl. it. Jenkidudul) amerika puka pjesma iz 18. st.; neslubena himna SAD yard v. jard. Yb znak za iterbij (yttcrbium) yd skra. za vard Yedo historijsko ime za Tokio yeoman (engl. it. joumen) nekad: slo- bodnjak, slobodan seljak; danas: za- kupnik, maloposjednik yes engl. (it. jes) da, jest, tako je. ycti divovsko ovjekoliko bie koje po vjerovanju okolnog stanovnitva ivi iznad snjene granice na Himalaji ye-ye (it. je-je) poseban stil pop-glaz- be, osobito popularan u Francuskoj oko I9fi2. god.; troetvrtinska mjera, vrlo brz tempo, jedna od varijanti rocka; 2. ples na istoimenu glazbu s improvizacijama, u paru ili skupno; 3. sinonim za neto suvremeno, po najnovijoj modi ygdrasil mit. igdrasil. jasen koji odr- ava svijet, prema vjerovanjima Skandinavaca ylang-vlnng ulje orhideje mirisom slino zumbulu, s otoka Manilc yoga joga, indijska tehnika mediLacije yogi jogi, osoba koja se bavi jogom Z, z dvadeset i deveto slovo hrvatske latinice znabiti se (prema tur. abajlamak) zabo- raviti se u zanosu zabadava (tur. bad vjetar, hava zrak) besplatno, bez naplate; uzalud, bes- korisno zabremzati (njem. Bremse konica) za- koiti; zaustaviti, sprijeiti kretanje zabulati (lat. bulla peat od voska) sta- viti bulu, tj. zapeatiti; staviti u omotnicu zabuliti (tur. bula ena muslimanka) uiniti bulom. tj. poturiti enu; omo- tati glavu rupcem ili alom (na nain bula) zadik (hebr. zadik "pravedni") uitelj u hasidizmu (v.), tovan poput sveca zadolmiti (tur. dolmak puniti, ispuniti) zagatiti; ograditi nasipom, zadumljen {rus. duma misao) zami- ljen, zabrinut zagoloiti (tal. goloso prodrljiv) pola- komiti se zahmet (tur.) teak rad, trud, muka, napor; potekoa, nevolja zaj ik lakotnik, sredozemna biljka le- pirnjaa ibastih grana i velikih u- tih cvjetova zakopan L gl. prid. trpni glagola za- kopati; 2. pren. suzdran, utljiv, za- tvoren u sebe zakum {tur. zakkum) v. oleandar zamak (e. zemak, rus. zamok) utvr- en srednjovjekovni dvorac; kula, grad, burg znmbak (tur.) 1. ljiljan, krin; 2. peru- nika zambo mjeanac izmeu crnca i Indi- janke ili Indijanca i crnkinje zambra (p.) ivahni maurski ples; no- na zabava s plesom zami ndar bivi indijski sustav vlas- nitva nad zemljom: Englezi su ze- mlju darovali poreznicima koji su im svake godine plaali odreene svote, a zemljite su davali u zakup selja- cima od kojih su utjerivah svoju dobit zana (rum. zina) vila zanana (perz. zenaneh) odio za ene u kui obinih Perzijanaca zanat (tur. san'at) obrt; sposobnost, maj- storija; zanimanje, struka, profesija zanella (tal.) pamuni i pol u vuneni ma- terijal za podstave zanni (tal.) lik lakrdijaa iz talijanske puke komedije zantedeskija bot. vrsta biljke kozlaca (naziv po tal. fiziaru Fr. Zantedes- ehiju) zapatak (tal.) zasun (poluga za zatvara- nje vrata) zapateado (p.) ples u 3/4 taktu, s uda- ranjem peta (vrsta flamenca) zapon-lak vrsta zatitnog laka za ko- vine zapt (tur. zapt, zabvt) strogost, disci- plina: poredak zar (perz.) tanak pokriva, tanka koica, veo. tanka ljuska Zaratustra (staroperz. Zarathustra) uitelj mudrosti kod starih Perzija- nac a i osniva jedne dualistike reli- gije, roen oko 900. pr. n. e.; postoje dva naela, dva duha: dobri duh (Or- zara 1494 zelot muzd) i zli duh (Ahriman); Ormuzdu pomae est dohrih duhova: Istina, Dobrota, Mudrost, Vlast, Zdravlje i Dugovjenost, a Arimanu dva: La i Bijes; njegovo se nauavanje odralo do danas kod Farsa u Perziji i Indiji; Zoroaster ' * zara (tur. zerde) ria ih ostupana pe- nica kuhana u razvodnjenom eeru zarf (ar.) duh, vjetina, otroumnost; elegancija; korice, zamotak; metalni tanjur na kojem, u Turskoj, pri poslu- ivanju kave stoji alica zaruret (tur.) 1. im. m^a, nevolja; 2. prid. prijeko potreban, neophodan zarzuela (p.) glazl>en(scensko djelo u kojoj se izmjenjuju gfuma, pjevanje i ples; opereta zasada (e.) naelo, temeljno stajali- te, polazite, ustaljeno miljenje zat (tur.) osoba zaval (tur. zcval) krivnja; odgovornost zbaljo (tal. sbaglio) trg. previd, pogre- ka; pogreka u raunanju; ispravak pogTeke davanjem odtete zbitenj (rus. zbilen) rusko narodno pie od vode. meda i klinia, pije se kao aj zbitije (crkv.-slav.) ono to se zbilo, tj. dogadaj zborzirati (tal. sborsare) trg. isplatiti, poloiti novac, akontirati zborzo (tal. sborso) trg. izdatak, ispla- ta, uzimanje unaprijed, akonto zbrojovka (c. zbroj oruje) pukomi- traljez ekog podrijetla zdenjoz (tal. sdegnoso) prid. naprasit, nagao zdur (lat exitor onaj koji izlazi) 1. glas- nik, najavljiva (u Dubrovakoj Re- publici); 2. zool. vrsta morske ribe zebra (p., port, zebra, tal. zebro) zool. ivotinja iz roda konja, s lijepim prugama po tijelu, ivi u ju. i sred. Africi, afriki magarac; zebra-drvo palmino drvo sa sarama zebu istonoindijska i afrika vrsti do- maeg bivola; Hindusi ga tuju kao svetu ivotinju zecer (njem. sitzen sjediti) "sjedilac", tj. slagar koji radi sjedei za strojem linotipom, monotipom zeir (tur. zikir uspomena; znak) zlatan prsten peatnjak zefir (gr. zefyros) zapadni vjetar, blag i prohladan vjetri, povjetarac (vjes- nik proljea); mit. bog vjetra kod sta- rih Grka; trg. fina muselinska tka- nina, osobito za koulje; voj. v. zefiri zefiri (fr. zephvrs) mn. vrsta lako naoru- ane francuske vojske u Aliru zehcener (njem, sechzehn esnaest) port, u nogometu: esnacsterac, tzv. kazneni prostor zehciger (njem. sechzig ezdeset) oz- desetogodinjak zeilitoid (gr. zea ito, lithos kamen, eidos oblik) itan kamen, tvrda tvar koja se priprema od iti i od koje se, otapanjem i prekuhavanjem. dobiva pivo zekat (ar. zaka) v. zekijat zekijat (ar. zaka) etrdeseti dio prihoda u novcu i svaki etrdeseti komad sitne stoke koji, po propisima Kur'a- na, treba davati za pomaganje siro- tinje, vrsta muslimanskog vjerskog poreza; zekat zelenkada (tur. zerrin kadeh) bot. su- novrat, narcis zelo it. zjelo (rus.) vrlo, veoma; izvan- redno zeloso it. celozo (tal.) glaz. estoko, ar- ko zeloso it. zelozo (tal. zeloso, gr. zolos) glaz. usrdno, sa arom, vatreno zelut (gr. zelotes nasljedovatelj, opona- atelj) lan ekstremne idovske na- rodne stranke koja se, izmeu 6fi 70 g. n. c., pobunila protiv Rimljana; pren. onaj koji s nesnoljivusu pri- ma suprotno miljenje, osobito u reli- gijskim i drugim pitanjima zelotican 1495 zibaldone zelotican (gr. zelotos) protjeran u vjer- skim pitanjima, pretjerano revnosan u vrenju vjerskih obreda i Uh zelotipija (gr. zelotypia) ljubomora, za- vist; strasna revnost, pretjerana rev- nost, nesnoljivost zelotizam (gr. zelotes) pretjerana rev- nost, nesnoljivost (osobito u vjer- skim i crkvenim pitanjima); usp. ze- lot zcloza (gr. zelos, zelosis) revnost, usr- dnost, marljivost, ar zelzela (tur. zelzele) potres zeman (ar., perz.) vrijeme; stoljee; smrt., umiranje zemi (gr. zca ito) kem. osebujan biljni sastojak, dobiva se od sjemena zca mays (kukuruza) zen-budi zam (sanskrt.) sustav budhis- tike meditacije (osobito u Japanu): meditiranjcm sc nastoji postii djelo- tvornu ivotnu snagu i najvee samo- svladavanje koje dovodi do sjedinje- nja s Budhom zenana (perz. zenaneh) v. zanana zend (staroperz. zend) stari perzijski je- zik, onaj kojim je napisana Zend-a- vesta, najstariji iranski jezik (spada u skupinu arijskih jezika) Zend-avesta (staroperz. zend, vasta) "iva rije", sveta knjiga zendskog naroda, tj. starih Perzijanaca i njiho- vih potomaka Farsa, u njoj je izlo- en religijsko-filozofski Zaratustrin nauk zenit (ar. semt) najvia toka na nebu, ona koja stoji vertikalno nad proma- traevim tjemenom; pren. najvia toka, vrhunac ega; supr. nadir Zenobija kraljica palmirske drave ('266272.); svoju je vlast proirila na Siriju, Egipat i dio Male Azije, ali je na kraju poraena od Rimljana Zenon grki filozof (350264 pr. n. e.), utemeljitelj filozofije stoicizma zenzo (tal.) imenjak; prijatelj zeoliti (gr. zeo vrijeme, lithos kamen) mn. mit. skupina veinom bijelih, sjajnih i lisnatih minerala, uglavnom silikati s vodom, natrijem i kalijem; zeolitneploe grad. nezapaljive ploe za pokrivanje graevina zerdast (perz. zerd) ut. plave kost;, bli- jed. afranaste boje zerdav (tur. zerdava, zerdeva, perz. zerd) zool. samur, ivotinja iz poro- dica kuna zerdenlija (tur. zerdeli) vrsta sitne i slatke marelice s gorkom jezgrom zerger (tur.) zlatar zero (fr.) nula, nitica zert (tur. sert ut, blijed) 1. prid. napra- sit, ljut; 2. pril. muno, neugodno zetetian (gr. zetetikos) koji trai, koji pita, ispitivaki, istraivaki zetetika (gr. zeteo traim, istraujem; pitam) vjetina da se pomou vjetog postavljanja pitanja doe do istine (Sokratova metoda) zeugma (gr. zeugma most; jaram) ret. figura pri kojoj se jedan predikat (glagol), koji zapravo pripada samo jednom subjektu, odnosi na vie sub- jekata, ih kad se subjekt koji pripada samo jednom predikatu odnosi na dva ih vie predikata, npr: "Moje oi gledaju na pravednike, a ui na nji- hove vapaje." Zeus (gr. Zeus.- mit, najstariji i najto- vaniji bog kod starih Grka, otac bogo- va i ljudi, bog neba, nebeske vatre (munje)i svjetlosti, ozbiljni, svemoni i sveznajui gospodar svijeta, praiz- vor pravde i poretka, zatitnik doma, grada i gostoprimstva, spasilac i oslo- boditelj od zla (Rim.: Jupiter) zevak (tur.) dokolica, odmor, uivanje zeval (tur.) 1. kraj, propast; opasnost; 2. najvia toka sunca (u podne) zgrafito (tal. sgraffito) crtanje grebe- njem po vapnu ih gipsu zibaldone it. dzibaldone (tal.) velika biljenica zibner 1196 zinafuk zibner (njem. sieben sedam) sedmica u kartama; pik-zibner pikova sedmica {najslabija karta); pren. beznaajan ovjek zibriti (tal. sibilare) (Ijukati, puhati; zepsti, izazivati zebnju zieer (njem. Sitzer) situacija iz koje se sigurno moe postii pogodak (npr. u koarci) zi er (tur. zikir) zazivanje Bojeg ime- na; ziir zi goma (gr. zygosis) anat. jabuna, ja- godina kost; anat. jagodini. koji pripada jabunoj ili jagodinoj kosti zi gomorfan (gr. zygos jaram, morfe oblik) anat. ovako se naziva grada nekog organizma kad se moe samo jednim pravcem podijeliti na sime- trine polovine, npr. kod zmije, lista ljubiice i dr.; zigomorfan cvijet bot, simetrian cvijet zigostat (gr. zvgostateo vagom mjerim, vaem) onaj koji mjeri, koji ispituje teinu metalnog novca zi gostati nn (gr. zygostateo vaem) iz vagan, odmjeren, ispitan mjere- njem. odreden zi got (gr. zygon spoj, veza) fiziol. oplo- eno ja je koje nastaje spajanjem jaj- ne slanice i spermija, odnosno spa- janjem muke i enske gamete zi goza (gr. zvgosis) zool. sljubljivanje zigrau (njem. Sicg pobjeda, Rausch za- nos) opijenost pobjedom, pobjedniki zanos zi her (njem. sicher) siguran, pouzdan zi hera (njem. sicher siguran) naziv za ovjeka koji nee riskirati, tj. eka "svoj trenutak" zi heri ca (njem. sicher siguran) v. ziher- nal zi hemadl (njem. Sichcrhcitsnadel) sa- pinjaa, skopanica, igla za zapinja- nje. zaponka zi herung (njem. sicher siguran) teh. osigura kojim se prekida prejaka struja zima (gr. zvme) kvasac, kiselo tijesto zimian (gT. zymoo mijeam s kvasc- em. zyme kvasac) koji ie nastao zbog previranja, Iciseo zimogen (gr. zyme kvasac, -genes gig- nesthai roditi sc, nastati) koji stvara i izaziva vrenje, koji proizvodi vrenje ili encime zi mol ogi j a (gr. zyme kvasac, logia) kem. znanost o vrenju, tj. o otapanju organskih supstancija u jednostav- nije spojeve pod utjecajem fermenata (mikroskopski sitnih gljivica koje svojim razvijanjem uzrokuju vrenje) zi moma (gr. zymoma) mn. kem. sred- stva za izazivanje vrenja; ferinenti, enzimi zi moskop (gr. zvme kvasac, skopeo gledam) ureaj za ispitivanje kvasca zi motehni ar (gr. zyme, technikos) poznavatelj vrenja, onaj koji se bavi privrednim iskoritavanjem vrenja zimotehnika (gr. zvme kvasac, tech- nikc) vjetina izazivanja i iskorita- vanja vrenja, znanost o privrednom iskoritavanju vrenja ili fermenta- cije, npr. u proizvodnji piva, este, octa i dr. zimolian (gr. zymotikos) koji izaziva vrenje; zimotine bolesti nekadanji est naziv za infekcijske bolesti zi moti kum (gr. zvme kvasac) kem. sredstvo za izazivanje vrenja, fer- ment, enzim zimoza 'gr. zyme kvasac) kem. mije- njanje organskih tijela pod utjecajem fermenata, vrenje; fermentacija zi moze (gr. zvmosis vrenje) mn. kem. v. enzimi zimozimetar (gr. zyme kvasac, me- tron) instrument za mjerenje razli- itih stupnjeva vrenja (fermentacije) zimurgija (gr. zvme kvasac, zymurgia) kemija vrenja, znanost o vrenju zinaluk (tur. zina preljub, blud) moral- na razuzdanost, preljub; prostitucija zin.jan.trop 1497 zoofag zinjantrop lubanja ovjekolikog bia veoma slina lubanji australopite- kusa (naziv prcima Zinj ime kraja gdje je pronaena i gr. anthropos ovjek) zipeiger (njem. siebzig sedamdeset) se- damdesetogodinjak, ovjek od se- damdeset godina zitogala (gr. zythos jemeno pivo, gala mlijeko) kem. pivska i octena sirutka zitopeja (gr. zythos, poiein praviti) pri- premanje piva, kuhanje piva zitos (gr. zvthos jemeno pivo) pie pripremljeno pulem vrenja., pivo; ocat zitotehnika (gr. zythos jemeno pivo, technike vjetina) vjetina kuhanja piva, kuhanje piva Zn kem. kratica za cink zoagrija (gr. zoon ivo bie. agrco i- voga uhvatiti) spasenje neijeg ivota i nagrada za to zoantropija (gr. zoon ivotinja, an- thropos ovjek) med. vrsta ludila u kojem ovjek umilja da se pretvorio u neku ivotinju zodijaki v. Zodijak Zodijak (gr. zodion ivotinjica: slika, lik) astr. "ivotinjski krug"; ovo je naziv, jo od najstarijih vremena, za zvijezde koje sc; nalaze na ekliptici i koje su podijeljen.je na dvanaest jata zato to su pojedina zvjezdana jala u tom krugu nazvana veinom ivo- tir\jskim imenima (Ovan, Bik. Blizan- ci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, korpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak, Ribe) zoetrop (gr. zoe ivot, trope) opt. v. zootrop zofor (gr.) arhit. reljefima ukraen friz na starogrkim graevinama zograf (gr. zografos) v. zoograf zografija (gr. zografia) v. zoografija zoian (gr. zoikos ivotinjski) ivotinj- ski, koji potjee od ivotinja; ivotni, koji odrava ivot, koji hrani znidiofilija (gr. zoidion ivotinjica, fileo volim) bot prenoenje peluda pomou ivotinja (kukaca); zoidio- filne biljke one iji pelud prenose i- votinje, osobito kukci zoijatar (gr. zoon ivotinja, iatros li- jenik) lijenik ivotinja, veterinar zoijatrija (gr. zoon ivotinja, iatreia lijeenje) ivotinjsku lijenitvo, lije- enje ivotinja, veterinarstvo zoijatrika (gr. zoon ivotinja, iatreia lijeenje) v. zoijatrija Zoilos (gr. Zoilos) grki govornik iz Amfipola u Trakiji. ivio u III. st. pr. n. e., poznat kao pakostan kritiar Homerovih pjesama, zbog ega se i danas njegovim imenom obiljeava pakostan kritiar i kuditelj zoi zam (gr. zoe ivot) ivot ivotinja, ivotni proces kod ivotinja zomos (gr.) juha; zomos melus "crna juha", jelo starih Sparlanaca zona (gr. zone) ^pojas". svaki dio pov- rine zemaljske kugle koji jc zatvoren izmeu usporednica (arka, umjere- na, hladna, suptropska zona); krug, podruje; drutvena klasa; med. po- javljivanje sitnih mjehuria samo na jednoj polovici tijela ili uzdu pojedi- nih ivaca, praeno svrbeom i neu- ralginim bolom zonian (gr. zone pojas} pojasni, koii sc tie Zemljina pojasa, koji jc u vezi sa Zemljinim pojasom; v. zona zoo (gr. zoon ivotinja) 2. skraeni na- ziv za zooloki vrt zoo- (gr. zoon ivotinja) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: ivoti- nja. ivotinjski zoodinamika (gr. zoon, dvnamis sila, snaga, mo) ivotna sposobnost i mo organizma zooemija (gr. zoon, haima krv) epi- demija kod ivotinja; usp. endemija zooerastija (gr. zoon ivotinja, erao udim) v. sodomija zoofag (gr. zoon, fagein jesti) onaj koji se hrani mesom, mesojed, mesoder zoofagian 1498 zoolatrija zoofagian (gr. zoon, fagein jesti, de- rati) koji jede meso. koji se hrani me- som zoofagija (gr. zoon, fagein jesti, dera- ti) hranjenje mesom, mesoderstvo zoofarma uzgajalite divljih krznaa, npr. srebrnih lisica zoofarmakologija (gr. zoon, farmakon lijek, logia) znanost o sredstvima za lijeenje; ivotinjskih bolesti zoofenomenologijn (gr. zoon, faino- menon pojava, logia znanost, naua- vanje) znanost o ivotnim pojavama kod zdravih i bolesnih ivotinja zoofilija (gr. zoon, fileo volim) spolna naklonost prema ivotinjama; poja- va da milovanje ivotinja izaziva spolni nagon zoofit (gr. zoon, fyton biljka) ivotinja s tijelom slinim biljci, polip zoofitoliti (gr. zoon. fvton, biljka, li- thos kamen) mn. geol. okamenjeni polipi zoofitologij a (gr. zoon, fvton biljka, logia) znanost o ivotinjama slinim biljkama, znanost o polipima zoofizika (gr. zoon, fysis priroda) zna- nost o kemijskim svojstvima u i- votinja zoofiziologija (gr. zoon, fysis priroda, logia) znanost o ivotnim pojavama u ivotinjskom i ljudskom tijelu zoofobija (gr. zoon ivotinja, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od i- votinja zoofor (gr. zoon, fbros, fero nosim) ar- hit. stup ili svod s likom ivotinje zoogeja (gr. zoon, ge zemlja) ivotinj- ska zemlja, kao konaan proizvod (produkt) raspadanja i truljenja ivo- tinjskih tijela zoogen (gr. zoon, genes, gignesthai ro- diti se, nastati) hladetinasta masa (elatina) koja se dobiva iz kostiju kemijskim putem zoogenij (gr. zoon, genos) v. zoogen zoogenija (gr. zoon, genos, gignesthai roditi se, nastati, postajati) znanost 0 postanku ivih bia; filogenija zoogeografija (gr. zoon, geografia) grana zemljopisa ili zoologije koja prouava i opisuje rasprostranjenost ivotinja na Zemlji zooglifit (gr. zoon, glyfo dubem, izdu- bem, ureem) geol. kamen u obliku ivotinje, ivotinjski otisak u kame- nu; zoomorfit zoogonija (gr. zoon, gignomai raam se) raanje ivih mladunaca zoograf (gr. zoon, grafo opisujem) opi- siva ivotinja; slikar ivotinja, ivo- pisae; zograf zoografija (gr. zoon, grafo) opisivanje ivotinja, prouavanje ivotinja; sli- kanje ivotinja; prid. zoografski zoohlorela (gr. zoon, chloros svijetlo- zelen, zelenout) biol. jednostanina alga koja ivi u simbiozi sa ivoti- njama; zooksantela zoohorija (gr. zoon ivotinja, hora pro- stor, zemlja) irenje biljnih sjemenki 1 plodova pomou ivotinja zoohrezija (gr. zoon, chresis uporaba) znanost o stoarstvu, stoarstvo zooid (gr. zoon, cios oblik) individua u ivotinjskim kolonijama zoojatrika (gr. zoon, iatreia) v. zoja- trija zoojazis (gr. zoon, iasis lijeenje) v. zojatrija zookemija (gr. zoon, ehomeia) znanost o kemijskim tvarima u ivotinjskom tijelu, tj. znanost koja ispituje kemij- ske procese u ivom organizmu zonkirurgija (gr. zoon, cheirurgia) vje- tina lijeenja ivotinjskih rana zooksantela (gr. zoon, xanthos ut) zool. v. zoohlorela zoolater (gr. zoon, latreo oboavam, potujem) oboavatelj ivotinja, po- tovatelj ivotinja zoolatrija (gr. zoon, Iatreia oboava- nje;) religiozni) potovanje odreenih t zoolit 1499 zooti politi ivotinja (kod veine mnogoboakih naroda), zasnovano na vjerovanju da se u njima kriju duhovi predaka zoolit (gr. zoon, lithos kamen) geol. okamenjena ivotinja, ostatak fosil- nih ivotinja zoolog (gr. zoon, logos) poznavatelj i uitelj znanosti o ivotu i prirodi i- votinja zoologija (gr. zoon, logia) znanost (dio biologije) koja prouava ivotinje s obzirom na njihov vanjski i unutarnji sastav, na njihove meusobne odnose i odnose prema ostalom svijetu; zoo- zofija zooloki (gr. zoon, logos) zoologijski, koji se odnosi na znanost o ivoti- njama; zooloka stanica zavod za is- pitivanje i prouavanje ivotinjskog svijeta, osobito morskih ivotinja; zooloki vrt vrt u kojem se dre do- mae i, osobito, strane ivotinje, radi promatranja i prouavanja zoomagnetizam (gr. zoon, magnes magnet) ivotni magnetizam, tobo- nji utjecaj ivanog (nervnog) ivota jednog ovjeka na ivani (nervni) i- vol nekog drugog ovjeka sa svrhom lijeenja; zove se i biomagnetizam i magnetoterapija zoomorfi (gr. zoon, morfe oblik) mn. tvorevine (ih: stvari) izraene u ob- liku ivotinja zoomorfit (gr. zoon, morfe) v. zoolifit zoomorfizam (gr. zoon, morfe oblik) zamiljanje i prikazivanje bogova u obliku ivotinja zoomorfoze (gr. zoon, morfe oblik) mn. geol. okamenjene ivotinje iz prija- njih geolokih razdoblja zoon (gr. zoon) ivotinja zoonim (gr. zoon ivotinja, onoma ime) gram. ime ivotinje zoonomi j a (gr. zoon ivotinja nomos zakon) znanost koja prouava ivo- tinjski ivot zoonomija (gr. zoon, nomos zakon) znanost o ivotu, o zakonima i na- elima kojih se Lreba pridravati da bi sc ouvala ivotna sposobnost zoonosologija (gr. zoon, nosos bolest, logia znanost) znanost o ivotinjskim bolestima zoonoze (gr. zoon, nosos bolest) mn. med. zarazne bolesti domaih ivoti- nja koje mogu prijei i na ljude koji dolaze u dodir s njima ili s njihovim izmetinama (bedrenica, bjesnilo, sli- navka i dr.) zoopaleontologija (gr. zoon, palaios star, drevni, ontos bie, logia) v. poleo- zoologija zooparaziti (gr. zoon, parasitos na- metnik) mn. ivotinjski nametnici (paraziti) zoopatologija (gr. zoon, pathos bol, lo- gia) v. zoonosologija zooplast (gr. zoon, plasso uohliavam, izraujem) onaj koji umije izraivati ivotinjske oblike zooplastian (gr. zoon, plasso) koji se tie radova zoo plasta, koji sadri ra- dove zooplasta, npr. zooplastini ka- binet ili muzej zbirka ispunjenih i- votinja zoopsihologija (gr. zoon, psvehe dua, logia) znanost o duevnim pojavama kod ivotinja zoosperma (gr. zoon, sperma sjeme) fizol. ivotinjsko sjeme, sjemena sta- nica zoospora (gr. zoon, sporos sjeme, plod, usjev) tiziol. bespolne stanice koje vre umnoavanje zooteizam (gr. zoon, theos bog) v. zoo- 1 atrij a zooterapija (gr. zoon, thcrapeia lijee- nje) znanost o hjeenju ivotinja zootipoliti (gr. zoon, tvpos otisak, li- thos kamen) mn. kamenje sa ivo7 linjskim otiscima zootokija 1500 zumcr zootoki j a (gr. zoon, tikto raam, tokos raanje) raanje ivih, mladunaca, npr. kod sisavaca itd. zo ot ok sin (gr. zoon, toxon strijela, otrov) otrov koji izluuju ivotinje (zmije, pele, muhe, korpioni i dr.) zoot omi j a (gr. zoon, tome rezanje} ivotinjska anatomija, anatomija i- votinja zootrop (gr. zoon, trope okret, povrat) opt. ivi kota, ureaj zasnovan na naelu zakanjavanja svjetlosnih doj- mova: na unutranjoj povrini bub- nja nalazi se niz slika koje prikazu- ju razliite uzasttpne poloaje nekog tijela koje se kree (npr. konja u tr- ku) pa kad sc bubanj brzo okree, izgleda kao da se to tijelo zaista kre- e; stroboskop zootropej on (gr. zoon, trefo hranim) mjesto gdje sc uzgajaju ivotinje zoozn (gr. zoosis) oivljavanje: spa- avanje ih odravanje ivota zoozof i j a (gr. zoon, sofia znanje) v. zoologija zopi l ot zool. ameriki jastreb, veoma prodrljiv zor (tur.) mo, jakost, snaga, silovitost, estina; nevolja, opasnost zorba (tur.) nasilje, teror Zoroaster (gr. Zoroasteres) grko ime za Zaratustru zort (tur.) strah i trepet, strah od koga, zebnja; nevolja, tekoa, prijeka po- treba zoti an (gr. zolikos ivotvoran; iv; ivotinjski) koji ivi, koji unapreuje ivot, koji se tie ivota zoti ka (gr. zotike, dvnamis) ivotna snaga ivotinja Zr kem. kratica za cirkonij Zrinski Chutes il, ... ats (engl.) Sla- povi Zrinskoga, ime vodopada na ri- jeci Kuilu (u porjeju Konga) koje je otkrio Hrvat Poeanin Dragutin Lchrman (15. veljae 1893.) Zuavi (ar. ziaf, fr. Zouave) mn. stanov- nici okruga Zuaviie u pokrajini Kon- stantini, za novac rado postaju voj- nici u slubi Alira, Tunisa i Tri- polija; po njima je nazvano francusko pjeatvo u Aliru koje se sastoji od tih uroenika i Francuza te nosi ori- jentalnu odoru Zucker kommt zuletzt it. cuker koml culect (njem.) eer dolazi na kraju (esto se upotrebljava u ironinom znaenju) zuher (njem. suchen traiti, Sucher) 1. astr. s velikim durbinom (dalekozo- rom) za promatranje spojen i s njim paralelan mali durbin (dalekozor) s velikim vidnim poljem (slui za tra- enje, npr. jedne zvijezde koja se. kad je ovaj mali durbin (dalekozor) pro- nae, pojavi u velikom): 2. na foto- grafskim aparatima: zrcalu slina naprava koja predmet snimanja jako umanjuje i pomae da aparat pri sni- manju bude u pravilnom poloaju zuhur (tur.) pojava, dogadaj zulkade (tur. zilkade) jedanaesti mjesec muslimanske Mjeseeve godine Zulukafar pripadnik plemena Zulu (u naoj starijoj zemljopisnoj knjiev- nosti: pren. divljak, ljudoder zulum (tur.) nasilje, nepravda, teror zum (engl. zoom) 1. zujanje, umljenje; 2. strm uzlet zrakoplova zumba (tur.) sprava za buenje rupa u papiru zumbul (tur. sumbul) bot. cvijet iz po- rodice ljiljana; hijacint, carevi zumer (njem. summen zujati) teh. elek- trino zvono koje ne zvoni nego sa- mo zuji , trideseto slovo hrvatske latinice -*adub (fr. j'adoube) izraz koji se, po ahovskim pravilima, upotrebljava kad igra samo dodirne, ali ne po- krene figuru abo (fr. jabot. lat. gibba) ukrasni na- bori od muslina ili ipke na prsima enskih bluza i haljina te mukih koulja ad (fr. jade) groholua, bubreinac (vr- sta minerala od kojeg sc izrauju ukrasni predmeti); v. nefrit aga (njem. Sage) pila ajfa (njem. Seife) sapun akar (fr. jacquard) platnena tkanina izraena na Jacquardovom stroju ake (fr. jacquet) v. akonet akerija (fr. jacquerie) seljaka buna u sjevernoj Francuskoj 13f>8. kojoj je bio cilj unitavanje plemstva (nazva- no po 1 acque.su Uonhommeu, tj. bu- daletini Jacquesu, kako su plemii podrugljivo nazivali seljake); otuda: seljaka buna, pobuna siromanih stalea protiv bogatih aket (fr. jaque, jaquctte) dugaak mu- ki crni kaput (za sveanije prilike); kratak enski gornji kaput; djeji ka- puti akonet (fr. jaconat) vrsta istonoindij- skog, veinom glatkog muslina; ake alfija (lat. salvia) bot. kadulja, slavulja (ljekovita mediteranska biljka) alon (fr. jalon, galon, gaulon) voj. kolac za mjerenje udaljenosti, toka smje- ra; koli za mjerenje, mjerniki koli s barjaiem al oner (fr. jalonneur) voj. onaj koji mjernikim koliima obiljeava kril- ne toke kuda pjeatvo treba mar- irati alonirati (fr. jalonner) obiljeiti (ili: obiljeavati) mjernikim koliima; zabadati mjernike kolie aluzan (fr. jaloux, lat zelosus, gr. ze- los) ljubomoran, zavidan, koji gleda poprijeko, neraspoloen, sumnjiav aluzije (fr. jalousie) ljultomora, sumnji- avost, zavidnost; reetke na prozoru (koje su se stavljale zbog ljubomore da bi sprijeile radoznale poglede), vitak prozorski kapak, zavjesa od tankih daica: aluzine aluzine (fr. jalousie) v. aluzije anbaa (fr. jambe, jambage) grad. te- meljni zid. zid temeljac; dobitak andar (fr. gens d armes, gendarm) pr- votno, u Francuskoj; konjanik u te- kom oklopu; kasnije: naziv za poje- dine konjike pukove; uvar javnog poretka i sigurnosti, policajac, redar, orunik andarmerija (fr. gendarmerie) vojni- ki organizirane trupe za odravanje javnog poretka i sigurnosti u dravi, policija anila (fr. chenillc) tkanina s gustim, kratkim i uspravnim dlaicama, a sa stranje strane glatka (samt, barun, pli) anr (fr. genre) rod, vrsta; nain pisa- nja, stil; dernier genre it. dernije anr (fr.) posljednja moda; anr-slika slika koja prikazuje prizor ih doga- aponerija 1502 eton daj iz svagdanjeg ivota (za razliku od slike ija je Lema neki povijesni dogaaj); anr-umjetnost umjetnost koja prikazuje pojedinca kao pred- stavnika svoje vrste u krugu djelo- vanja koje karakterizira tu vrstu (bi- la je u modi u XIX. st. u svim europ- skim zemljama) aponerija (fr. japonerie) japanska stvar, japanski proizvod ar-ptica ptica iz ruskih narodnih baj- ki; rajska ptica ardinijera (fr. jardiniere) stalak, stol- i za cvijee; posuda za cvijee; ukrasna zdjelica za slatkie argon (fr. jargon, tal. gergone) 1. po- kvaren govor; osobit govor, poseban govor nekog drutvenog stalea; ose- bujnost nekog govora: 2. sitno, kao pribadaina glava, zumbulu slino kamenje ute i ljubiaste boje (upo- trebljava se za ukras} bandan (tal. banda strana, bok) prid. nagnut bara (tal. svarra) prepona, prepreka barada (tal. sparare pucati, opaljiva- ti) jedna serija paljenja mina bir (tal. sbirro, p. esbirro) nekada u Italiji, osobito u crkvenoj (papinskoj) dravi: vojniki organizirani straari i policajci; kod nas se upotrebljava u znaenju: uhoda, pijun danovizam pogled na umjetniku i uope intelektualnu djelatnost u du- hu krutih komunistikih naela (na- ziv prema prezimenu sovjetskog po- litiara Andreja Aleksandrovia da- nova, 18961948) elatina (fr. gelatine, lat. gelare slediti; slediti se) isto ljepilo, bez boje i oku- sa, dobiva se kuhanjem kostiju, koe, krvnih ila i hrskavice; hladetina elatinizirati (fr. gelatine, geler) pre- tvarati se u hladetinastu masu, ste- zati se zbog hlaenja, smrznuti se elatinozan (fr. gelatineux) hladeti- nast, koji je kao hladetina ele {fr. gclce, tal. gelata) voni sok uku- han sa eerom koji sc, zato to sa- dri pektinske supstance, pri hlae- nju stee, sule; vrsta vonog slatki- a, hladetina eljar {njem. Soller, Solner) pov. relativ- no slobodan kmet koji je posjedovao kuicu i neto okunice; slobodnjak, nadniar enantan (fr. genanl) dosadan, tegoban, muan, neprilian, nezgodan; koji se ustruava, stidljiv, neodluan eneral (fr. general) voj. v. general\gen- etv.l en cke.f it. eneral an ef (fr.) vrhovni zapovjednik, glavnozapovi- jedajui eneral an (fr. general) v. generalan; en general it. an eneral (fr.) uope enevska konvencija meunarodni ugovor, sklopljen 22. VIII. 1864. u enevi, sa svrhom poboljanja sud- bine ranjenih i bolesnih na bojnom polju; ovaj ugovor, obnovljen i dopu- njen 6. IV. 1906., protee se na njegu i zatitu bolesnih zarobljenika, a potpisalo ga je mnogo drava enirati (fr. gener) stjenjavati, muiti; dosadivati, smetati, ograniavati; e- nirati sc ustezati se, ustruavati sc eran (fr. gerant) trg. poslovoa, pred- stavnik trgovake tvrtke; odgovorni urednik ili predstavnik urednitva (redakcije) nekog lista erminal (fr. germinal. lat. germi nare klijati) mjesec klijanja, sedmi ili prvi proljetni mesec u francuskom repu- blikanskom kalendaru, od 21. (22.) oujka do 18. (19.) travnja ersej (fr. jersey) vrsta pletenog svile- nog materijala za haljine erve (fr. gervais) vrsta masnog fran- cuskog sira. nazvanog po prvom pro- izvoau Gervaisu eton (fr. jelon) metalna ih plastina ploica koja kod igara na sreu za- mjenjuje novac; tisk. tiskarsko mje- rilo za mjerenje teksta ein 1503 irondisti ein (lat. jejunium) post pred velike blagdane ig (fr. gigue, lal. giga) ivahan francu- ski ples u 8/8 taktu i glazbeni] djelo kao pratnja za taj ples; gig igolo (fr. gigolo) mlad ovjek koji ug- lavnom ivi od ljubavnih veza sa sta- rijim. imunijim enama; profesio- nalni plesa koji daje satove plesa po kuama ile (fr. gilel) prsluk; vrsta kartake igre ilet noi za brijanje (nazvan po imenu izumitelja Gillette) iljer (ma. zseller) stanar u tuoj kui ing (tal. zinco) cink ip (fr. jupe, lat. juppa, tal. giubba) kra- tak, osobito enski, dio odijela, prs- lui, steznik: donja suknja ip-kilot (fr. jupe-culotte) dimijasta suknja, dimije ipon (fr. jupon) donja suknja irafa (fr. girafe, ar. zarafa, eg. sor-a- phe) zool. poznata dugovrata afrika ivotinja; glaz. vrsta glasovira, tzv. glasovir-harfa; pren. motka, visoka i suha ena, visok i suh mukarac iranda (fr. girande, lat. gyrus) vodo- skok s mnogo cijevi iz kojih vodeni mlazovi skau uvis i, zbog zraka za- tvorenog u cijevima, prave velik um; veliki vatreni kota koji baca iskre iz raketa; vatromet kod kojega u isti mah poleti mnogo raketa irandol (fr. girandole, tal. girandola) uspravan svijenjak s vie krakova: vatreni kota, vatreno sunce (u vatro- metima); osobito: glasoviti vatromet koji sc prireuje za velike praznike u Rimu (odjednom bude ispaljeno i po tisuu raketa); vrsta naunice od dragulja, dijamanta irant (tal. giranto) trg. potpisnik mje- nice koji vraa dug ako ga dunik nije podmirio, jamac; indosant irardi-eir plosnati tvrdi slamnati e- ir (naziv prema bekom glumcu Aleksandru Girardiju) irasol (fr. girasol) 1. opal (vrsta dragu- lja); 2. suncokret irat (tal. giratario) trg. osoba na koju sc mjenica prenosi; iratar, indosa- tar: supr. irant iratar (tal. giratario) trg. v. irat ire (fr. jure, lat. jurare prisegnuti) onaj koji je zaprisegnut; prav. lan porot- nog suda, porotni sudac, porotnik irela (fr. girelle) zool. arena morska ribe koja ivi u toplim morima iri (fr., engl. jury, lat. jurare priseg- nuti) porotni sud, porota; ocjenjiva- ki sud ili odbor za dodjeljivanje na- grada na umjetnikim, knjievnim, znanstvenim i si. natjeajima irirati (tal. girare) trg. mjenicu ih neko potraivanje na nekog drugog preno- siti ili prenijeti, prepisati, doznaiti (takva mjenica zove se irirana m.) iro (lal. giro, lat. gyrus, gr. gyros krug) trg. optjecaj novca: pismeni pri- jenos mjenice ili bankovnog potrai- vanja s jednog vlasnika na drugog; mjesto gdje se trgovci sastaju radi zakljuivanja poslova, burza; iro ob- veza obveza iranta da e platiti iz- nos mjenice na kojoj je njegovo ime iro-banka (tal. giro, fr. banque) trg. hanka u kojoj se novac prenosi s jed- noga na drugog jednostavnim dopi- sivanjem i otpisivanjem iroklinomctar (gr. gvros krug, klino nagibam, metron mjera) zrak. sprava koja automatski pokazuje svaku promjenu nagiba, odnosno tenju za naginjanjem tijekom leta i rokompas precizni iroskop, vrsta brodskog kompasa ironda (fr. gironde) umjerena republi- kanska stranka u doba Francuske revolucije (17911793), iji su voe bih iz deparlmana Gironde irondisti (fr, gironins) mn. pristae ironde (oni su takoer glasovah za smrt kralja Luj a XVI., ah su ga na- stojali, apelom na narod, spasiti) iroplan 15 iroplan (fr. gyroplane) zrak. motorni zrakoplov kod kojega se. osim elise na prednjoj strani, postavlja elisa i iznad krila sa svrhom da, okreui se oko uspravnih osovina, omogui strmije uzlijetanje i slijetanje iropter (gr. gyros krug. pteron krilo) zrak. zrakoplov tei od zraka, s kri- lima iznad trupa koja se okreu oko vertikalnog, uspravnog slupa iroskop (gr. gyros kriv, izboen, za- obljen, skopeo gledam) v. giroskop iskobutist (fr. jusvu'aubout) pristaa politike iskobutizma iskobutizam (fr. jusyu'au bout do kra- ja) politika koja svoje ciljeve provodi do krajnjih granica, politika revan- izma, osvete i nepomirljivosti itelj (rus.) stanovnik iole (tal. zizzola sitnica) mn. vrsta sit- noga graha iula (lat. Zizyphus jujuba) bot. ii- mak (biljka iz porodice krkavina) laht(n)ina (slov.) vrsta loze i vina ("plemenka") lajf (njem. Schlcife petlja, oma) ko- nica, zavor na (seljakim) kolima lundra njem. (Schrunde ispucana ko- a) ila, tetiva u miiu; smeurano i nevrijedno meso uope lundrav (njem. Schrunde ispucana ko- a) ilav, tvrd, nejestiv mulj (lat. modiolus) aa nirati (njem. sehnuren) vezati, stezati (uzicom, vrpcom) ob (engl. job) u boksu: kratak udarac iz velike blizine ongl er (fr. jongleur, lat. joculator alji- vac) u sred. vijeku: glazbenik ili svi- ra koji jc pratio trubadura; kasnije: 04 uu komedija, lakrdija; opsjenar, cir- kuski artist (loptama, noevima, bak- ljama i dr.); varalica nnglcrija (fr. jonglerie) komedijatvo, opsjenarstvo; prijevara, varanje onglirati (fr. jongler) pokazivati vje- tine; bacati istodobno uvis vie stvari pa ih doekivati u ruke; pren. snala- ziti se u svakoj situaciji oret (fr. georget) tanka svilena tkani- na zrnaste povrine (za fine enske haljine); takoer: krp.p-oret ovijalan (fr. jovial. tal. giovale, lat. Jo- vialis) roen pod Jupiterom (sretnim planetom); vedar, radostan, veseo ubr (polj.) europski bizon ubrovvka it. ubruvka (polj.) poljska rakija zainjena travom ubrovkom koja raste tamo gdje pasu ubri uisans (fr. jouir. jouissance) uivanje; prav. uivanje, uporaba ur (fr. jour, tal. giorno, lat. jornus) dan; poslijepodnevni domjenak i zabava ur-fiks (fr. jour fixe) u otmjenim ku- ama: utvreni dan primanja u tjed- nu, dan kad se moe doi u posjet i bez poziva, dan primanja urnal (fr. journal, tal. giomale, lat. jor- nale) dnevnik, dnevni list, asopis, novine; modni list; trg. knjigovod- stveni dnevnik urnali st (fr. journaliste) novinar, onaj koji se bavi novinarstvom urnalistikn (fr. journal) novinarstvo urnalizam (fr. journalisme) novinar- stvo; novinarski stale umalizirati (fr. journaliser) pisati po novinama, baviti se novinarstvom; trg. unositi u poslovne knjige, knjiiti uu (fr. joujou, jouer) vrsta igrake