Univerzitet u Bihau

Pedagoki fakultet
Odsjek: Bosanski jezik i knjievnost
Predmet: Savremena svjetska knjievnost







ESEJ
Tema: Gavran (Edgar Alan Po)











Profesor: Dr. sc. Zilhad Kljuanin Studentica: Fata Melki
Biha, decembar 2013.
2

1. Uvod

Modernizam, koji kao umjetnika epoha egzistira skoro cijelo dvadeseto stoljee, i javio
se s tenjom ka razbijanju vanjskih konvencija knjievnog izraza i nastojanjem da se djelo
podredi iskljuivo unutarnjoj logici knjievnog oblikovanja. Poezija nije nikada mogla
slijediti naela oponaanja zbilje, pa je u doba romana naprosto morala traiti neki svoj novi,
vlastiti poloaj, vanost i znaenje u sistemu knjievnih vrsta.
Modernu knjievnost karakterie pluralizam literarnih tehnika i stilskih orijentacija, pri
emu se ipak prepoznaju odreene razvojne faze.
U ovome radu pokuat emo analizirati modernistiko djelo Gavran Edgara Alana
Poa, jedno od predstavnikih djela epohe modernizma. Ovo emo djelo pokuati analizirati u
to boljem obliku, tako da bi bilo to vie razumljivo i da bismo ga to bolje pribliili i
obinom itaocu kojemu bi se ova pjesma na prvi pogled uinila komplikovanom,
nerazumljivom i tekom za shvatiti. "Gavran" je najpoznatiji pjesma Edgara Allana Poea,
glavni lik u amerikoj knjievnosti. Pjesma ima tajanstvenu pticu koja govori, ali jednom
rijeju, prijetei ton, na alost pogoenog mladia u alosti jer je njegova ljubav
umrla. "Gavran" je osvojio meunarodnu pozornost za Poea nakon objavljivanja u The Raven
i Ostalo Pjesme (1845) i postao jedan od najpoznatijih amerikih pjesnika.












3

GAVRAN

1.

Jednom jedne strane noi, ja zamiljah u samoi,
itah crne, prane knjige, koje staro znanje skrie;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tie -
"To je putnik" ja promrmljah, "koji bjei ispred kie" ,
Samo to i nita vie.

2.

Ah, da, jo se sjeam jasno, u decembru bee kasno
Svaki ugarak, to trne, duhove po podu rie.
eljno ekam ja svanue, uzalud iz knjiga vuem
Spas od boli to me mue, jer me od Nje rastavie.
Od djevojke aneoske, od Lenore rastavie,
Ah, nje sada nema vie.

3.

Od svilenog, tunog uma iz zastora od baruna
Nikad prije osjeani uasi me zahvatie;
Dok mi srce snano bije, ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije od te noi, bure, kie.
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kie.
Samo to je, nita vie."
4


4.

Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah vie tada:
"Gospodine il gospoo, izvinjenje moje stie!
Mene teki snovi prate, a vi njeno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vai prsti vrata bie,
Da sam sanjiv jedva uo" - Tu se vrata otvorie -
Mrak je tamo, nita vie.

5.

Pogled mrak je prodrijet htio, udno zastraen sam bio,
Sumnjajui, sanjajui, sni mi paklenski se snie;
Nedirnuta bje tiina, znaka nije dala tmina,
Reena je re jedina, apnuta od zvuka kie:
"Lenora" ja apnuh tiho, jeka mi je vrati tie,
Samo to i nita vie.

6.

Kad u sobu ja se vratih, cijelom duom tad zaplamtih:
Neto jai nego prije udarci se ponovie.
"Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Pogledat u trenom to je, kakve se tu tajne skrie.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skrie -
Vjetar to je, nita vie.
5


7.

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj ue gordi Gavran, svetih dana to ve bie,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu die
I na kip Palade sleti, to se iznad vrata die,
Sleti, sjede, nita vie.

8.

Ovaj stvor u crnom platu, nasmija mi tunu matu
Tekim, mrkim dostojanstvom, kojim itav lik mu die.
"Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
Strani, mrani Gavran ti si, to sa ala Noi stie,
Kako te na alu zovu hadske noi otkud stie?"
Ree Gavran: "Nikad vie".

9.

Zaudih se tome mnogo, to je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu rijei malo tog mi razjasnie.
Ali priznat mora svako, ne dogaa da se lako,
Da iv ovjek gleda tako, pticu to se nad njim njie,
ivotinju ili pticu, to nad vratima se njie
S tim imenom "Nikad vie".
6


10.

Ali Gavran sjede tamo, govori rije jednu samo,
Ko da dua mu i srce u tu jednu rije se slie.
To je sve to on mi ree - dalje krila ne pokree,
Dok moj apat mir presijee: "Svi me druzi ostavie,
Otii e i on kao nade to me ostavie".
Tad e Gavran "Nikad vie".

11.

Dok ja stajah jo zateen - odgovor bje spremno reen.
"Nema sumnje," rekoh, "ta je rije tek trica, nita vie
Od nesretnog gazde uta, kojega je sudba kruta,
Pratila du njegova puta, dok mu sve se pjesme slie
U tualjke puste nade, koje teret u se zbie,
Od "nikada-nikad vie".

12.

Al taj stvor u crnom platu, jo mi u smijeh goni matu,
Ja naslonja tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njie
Na barun mi glava klone, a ja mislim misli one,
Stapam mate tune, bolne; kakvu meni sudbu pie
Ova strana kobna ptica, kakvu meni sudba pie
Graku stalno: "Nikad vie".
7


13.

Sjedih trae smiso toga, ne govore niti sloga
Ptici, ije arke oi moju duu rasplamtie;
Tako misle misli bone, pustih glavu da mi klone
I u barun da mi tone, kojim svijetlo sjene rie,
Naslonit se na taj barun, kojim svijetlo sjene rie
Ona nee nikad vie.

14.

Zrak tad ko da guim stade, na me neki miris pade
Ko da anel lakih nogu kadionik udni njie.
"Ludo", viknuh, "to su glasi, bog e posla da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, to te tako izmuie.
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbrie."
Rae Gavran: "Nikad vie".

15.

"Zli proroe, ne znam pravo, da l si ptica ili avo,
Da li te je Satan poslo, il te bure izbacie
Sama, al nezastraena, u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne uti
Reci, reci ima' l melem jada, to me izmuie?"
Ree Gavran: "Nikad vie".
8


16.

"Zli proroe, ne znam pravo, da l si ptica ili avo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam die,
Smiri duu rastuenu, reci da l u u Edenu
Zagrliti svoju enu, od koje me rastavie, Aneosku tu
Lenoru, od koje me rastavie?"
Ree Gavran: "Nikad vie".

17.

"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bjei, to se kroz no raskrilie!
Ne ostavi niti traga svojih lai kraj mog praga,
Meni je samoa draga - usne same dovrie -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbrie!"
Ree Gavran: "Nikad vie".

18.

I taj Gavran, ute samo, jo je tamo, jo je tamo,
Na Palade kip je sjeo, to se iznad vrata die,
Oi su mu slika prava zloduha to sniva, spava,
Svijetlost, to ga obasjava, na dnu njegovu sjenu rie,
Moja dua iz tih sjena, to mi cijelu sobu skrie
Ustat ne e - nikad vie!
9

2. Poovo razmiljanje o nastanku pjesme
Gavran je najpoznatija poema Edgara Allana Poea. Tamna poema koja govori o
izgubljenoj ljubavi. Prvi put je izdana 29. januara 1845., a po izdanju donijela mu je svjetsku
slavu.
Edgar Alan Po poznavao je duu itaoca. Poznavao je razliite metode kojima je
proizvodio odjek u dui. Oivio je ponavljanje rijei, predvidio tegobu sumornog refrena s
estim aliteracijama ( u engl. originalu). On odbacuje usvojeno iskustvo, ne prihvata da
obnovi ita drugo osim improvizacije novim tehnikama. Pjesnik pred sobom nema skupinu
sredstava koje moe koristiti za svoju umjetnost. Za upotrebu ljepote on mora posuditi jezik,
tradicionalne i iracionalne izraze i pravila. Rije je trenutno jedinstvo zvuka i smisla, reenica
stalno mijenja svoju svrhu i smisao. Pjesnik mora voditi rauna o zvuku i smislu, zadovoljiti
harmoniju, ritam, estetiku te oekivanja italaca i kritike.
Svaki pisac eli da mislimo kako njegove pjesme nastaju u nekoj vrsti plemenitoga ludila,
zanosa, a da ne moemo ni zamisliti sve strahove i nesigurnosti do kojih je dolazilo u toku
ovog procesa. Pjesnik svaku svoju rije paljivo bira, pie pa brie, odbacuje nepotrebno.
Nita nije nastalo iz iskustva, doivljaja i dogaaja, nego iz utisaka stvorenih u mislima
pjesnika. Nijedno djelo nije nastalo podsvjesno niti sluajno nego iz namjere da se napie
pjesma koja bi odgovarala itaocu i kritici istovremeno.
1
Ja radije poinjem razmiljanjem o utisku () Poto sam izbrao, prvo, neki nov, i, drugo,
neki snaan utisak, poinjem da razmiljam da li e on biti najbolje proizveden dogaajem ili
izrazom da li obinim dogaajima ili naroitim izrazom, ili obrnuto, ili istovremeno i
naroitim dogaajem i naroitim izrazom posle ega traim oko sebe ( ili, bolje, u sebi )
takva povezivanja dogaaja, ili izraza, koja e mi biti od najvee pomoi pri proizvoenju
utiska.







1
Edgar Alan Po, Ogledi: Filozofija kompozicije, Beograd, 1964.
10

3. Forma pjesme
Pjesma Gavran ima osamnaest strofa i sto osam stihova. Kada to ujemo pomislimo kako
je pjesma duga, ali kasnije emo shvatiti da ona ima duinu tano odreenu po matematikom
odnosu duine i vrijednosti pjesme, ta duina je srazmjerna sa stepenom utiska koji pjesma
ostavlja pa emo je zbog toga proitati u jednom dahu jer neemo htjeti prekinuti kontinuum i
jedinstvo utiska. Ima pogodnu duinu koja proizvodi uzbuenje, nije ispod ukusa kritiara, a
ni iznad ukusa italaca. Ritam u pjesmi je trohejski, stih je potpuni esnaesterac ( u engl.
verziji-originalnoj je osmerac, a posljednji stih je sedmerac ), a refren zavrava osmercem.
Refren se ponavlja u svakoj strofi i tako ini pjesmu onu epizeuksu koja nam prija dok itamo
pjesmu i donosi nam osjeaj onoga
2
nikad vie, nema vie, nee vie Takoer, u pjesmi
imamo i jo neka ponavljanja koja nam donose jo jaa osjeanja
3
Zli proroe, ne znam pravo
da l' si ptica ili avo i dr.

















2
Edgar Alan Po, Pjesme: Gavran, Beograd, 1964.
3
Isto
11

4. Analiza pjesme
Glavni adut pjesme je ljepota. Ljepotu mnogi pogreno tumae ljepota je onaj utisak u
srcu i dui koji prija. Sve je u pjesmi obavijeno velom ljepote i istina i strast, ona je izraz koji
se pokazuje i kroz tugu i kroz sjetu. U ovoj pjesmi nai emo jo jedan njen jako bitan adut.
To je refren sa svojim zvukom i milju te prijatnou zvanom ponavljanje. Sam refren je
kratak jer je njegova primjena promjenjiva (nee vie, nema vie, nikad vie), ali njime
zavrava svaka strofa. Taj refren je lahko pamtljiv i lahko se urezuje u pamenje. Jo je
zanimljivije zato to tu reenicu izgovara ptica ljudskim glasom gavran, zloslutna ptica sa
zloslutnim crnim platom. Sama njena pojava podsjea nas na neto najstranije i najtunije,
na smrt koja povezuje sve ve pomenute elemente - ljepotu, tugu i sjetu koju izaziva. est
motiv u mnogim pjesmama provlai se i u ovoj pjesmi, smrt voljene osobe i osobu koja ju jo
uvijek voli i oplakuje. Pjesma zapoinje prisjeanjem pjesnika na jednu davnu, sjetnu
decembarsku no, kada je sjedivi za stolom, polu-pospan prouavao stare, neobine spise u
nadi da e tako iz svog srca odagnati tugu za neprealjenim gubitkom ljubavi svog ivota:
djevojkom besprijekorne ljepote, kojoj aneli nadjenue ime Lenora. Upravo ovo nastojanje
pripovjedaa da zaboravi svoju preminulu ljubavnicu i njegova nemogunost, tanije njegova
sklonost samoranjavanju, predstavlja samu sr i dinamiku cijele poeme.
Jednom jedne strane noi, ja zamiljah u samoi,
itah crne, prane knjige, koje staro znanje skrie;()
() eljno ekam ja svanue, uzalud iz knjiga vuem
Spas od boli to me mue, jer od nje me rastavie. ()
4

uje kucanje i kada ode do vrata tamo ne vidi nita, pomisli kako mu duh voljene
kuca. Kada otvori prozor uleti gavran kroz lepet i buku, i slijee na Paladin kip. Da nije rije o
obinoj ptici, jasno nam govori veoma zgodan, ali posve sluajan, iako neobian gavranov
odgovor na glasno izreene pjesnikove misli:
"Svi me druzi ostavie,
Otii e i on kao nade to me ostavie.
Tad e Gavran "Nikad vie".
5


4
Edgar Alan Po, Pjesme: Gavran, Beograd, 1964.
5
Isto
12

Tada nam se javlja novo, promijenjeno stanje i dolazi do novih dogaaja koji
prekidaju lika u razmiljanju i dovode ga u situaciju da pone da razmilja, ne o neemu
drugome, ve o onome o emu je ve razmiljao, ali u jo jaem intenzitetu. Ipak, on je
iznenaen novim dogaajem i eli shvatiti ta se to zbiva.
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj ue gordi Gavran, svetih dana to ve bie,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu die
I na kip Palade sleti, to se iznad vrata die,
Sleti, sjede, nita vie.
6

Dok lik tek onako pokuava da razgovara s gavranom, gavran mu odgovara Nikad
vie. Tada dolazi do prevrata radnje i ulazimo u novi tok.
Tu dolazi i do otkria identiteta lika tuni ljubavnik. Ljubavnik se susree sa pticom
koja na sva njegova pitanja odgovara rijeima Nikad vie. Ove rijei se sada ponavljaju u
svakoj strofi. Ljubavnik se udi, ali nastavlja obini razgovor sa pticom, a ptica i dalje
odgovara isto. Tada, obuzet zloslutnim glasom i rijeima ptice, on poinje da postavlja sve
manje obina pitanja i govori ptici sve ono to ga titi.
Kako te na alu zovu hadske noi otkud stie?(...)
"Svi me druzi ostavie,
Otii e i on kao nade to me ostavie (...)
kakvu meni sudbu pie
Ova strana kobna ptica, kakvu meni sudba pie (...)
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbrie. (...)
Reci, reci ima' l melem jada, to me izmuie?(...)
Smiri duu rastuenu, reci da l u u Edenu
Zagrliti svoju enu, od koje me rastavie, Aneosku tu
Lenoru, od koje me rastavie?(...)

6
Edgar Alan Po, Pjesme: Gavran, Beograd, 1964.
13

Ree Gavran: Nikad vie
7

On oajava nad tim oekivanim odgovorom, ali i dalje postavlja pitanja koja mu
zadaju sve veu i jau bol, jer bol je sve slai to je vei. A ljubavnik u stvari shvata da ptica i
ne umije nita drugo da kae, da ona njega uope ne razumije i govori potpuno mehaniki.

Dok ja stajah jo zateen - odgovor bje spremno reen.
"Nema sumnje," rekoh, "ta je rije tek trica, nita vie
Od nesretnog gazde uta, kojega je sudba kruta,
Pratila du njegova puta, dok mu sve se pjesme slie
U tualjke puste nade, koje teret u se zbie,
Od "nikada-nikad vie".
8


Tada se pitanja nastavljaju po znaaju i polahko nas vode do vrhunca, opi utisak se
pribliava vrhunskom koji zavrava posljednjim pitanjem:
"Zli proroe, ne znam pravo, da l si ptica ili avo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam die,
Smiri duu rastuenu, reci da l' u u Edenu
Zagrliti svoju enu, od koje me rastavie,
Aneosku tu Lenoru, od koje me rastavie?"
Ree Gavran: "Nikad vie".
9

Ta mistinost svoj vrhunac doivljava u zadnje dvije strofe pjesme, gdje se gavran
usporeuje sa zloduhom, to sniva, spava i istovremeno se razotkriva dotad skrivena, ali
dijelom nasluivana, alegorinost pjesme u stihovima:
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbrie!"
Ree Gavran: "Nikad vie".
10


7
Edgar Alan Po, Pjesme: Gavran, Beograd, 1964.
8
Isto
9
Isto
10
Isto
14

Za primijetiti je, da rijei iz mog srca kljun svoj vadi predstavljaju prvu metaforu u
cijeloj pjesmi i zajedno sa odgovorom Nikad vie potiu itatelja da preispita svoje
dosadanje poimanje pjesme i potrai dublji moralni sadraj. Tek se u zadnjoj strofi naznauje
da je gavran zapravo simbol tugujueg i nesvrujueg prisjeanja, kako svojim vlastitim
rijeima tumai Poe.
Iz posljednje dvije strofe saznajemo da Gavran nije nikakva zloslutna ptica niti zna ta
se zbiva niti ta e se zbiti. On je samo prividno znamenje u dui ljubavnikovoj koji se na
kraju odaje sam.
I taj Gavran, ute' samo, jo je tamo, jo je tamo,
Na Palade kip je sjeo, to se iznad vrata die,
Oi su mu slika prava zloduha to sniva, spava,
Svijetlost, to ga obasjava, na dnu njegovu sjenu rie,
Moja dua iz tih sjena, to mi cijelu sobu skrie
Ustat nee - nikad vie!
11


Po vlastitim rijeima Edgara Poea, pjesma je napisana od kraja prema poetku,
potpuno programatski, a ipak vrhunskim umjetnikim majstorstvom. Krenuvi od duine
pjesme, teme, zatima motiva, odredio je refren kao glavnu stilsku figuru i odluio se za
"Nevermore" = "Nikad vie".










11
Edgar Alan Po, Pjesme: Gavran, Beograd, 1964.
15

5. Zakljuak
Poezija i umjetnost imaju osjeajnost kao poetak i kraj, a izmeu njih je intelekt i
sredstva misli, a ak i one najapstraktnije mogu i moraju biti uptrijebljene kao tehnika
sredstva. Kao i svaki drugi umjetnik i pjesnik se mora pripremiti, biti vjet i voditi rauna o
svome djelu. Mora svoje djelo gledati dotjerivati i prikazati pravo lice svoje pjesme. Nisu
ene jedine koje shvataju da ljepota zahtjeva marljiv rad, pomagala, panju i duga
promatranja u ogledalu.
Nadahnue pripada itaocu i njemu je namijenjeno, a pjesnik e sve uiniti da ga
navede na pomisao da je njegovo djelo boanski savreno i uzbudljivo. itav posao
umjetnosti je prijenos podataka ovjeku da je sposoban bez napora i slabosti ostvariti
velianstven izraz svoje prirode.

















16

6. Literatura

1. Po, Edgar Alan, Odabrana dela, Beograd 1964.
2. Po, Edgar Alan, Ogledi, Beograd 1964.
3. Valeri, Pol, Pesniko iskustvo, Beograd 1980.
4. http://likovna-kultura.ufzg.unizg.hr/Gavran.htm





















17

Sadraj
1. Uvod ................................................................................................................................................ 2
2. Poovo razmiljanje o nastanku pjesme ........................................................................................... 9
3. Forma pjesme ................................................................................................................................ 10
4. Analiza pjesme ............................................................................................................................... 11
5. Zakljuak ........................................................................................................................................ 15
6. Literatura ....................................................................................................................................... 16