UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

SARAJEVO

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA :

METODOLOGIJA ISTRAŽIVAČKOG RADA

TEMA : ZNAČAJ METODOLOGIJE I ZNANSTVENIH METODA U

IZRADI NAUČNOG DJELA

Mentor :

Prof. Dr. Šefkija Čekić

Asis. Amel Kosovac

Sarajevo, februar 2009.

Sadržaj :

1. Uvod..................................................................................................................3

2. Logika ...............................................................................................................4

3. Metoda..............................................................................................................5

4. Metodologija .....................................................................................................9

5. Metodika..........................................................................................................13

6. Zaključak.........................................................................................................14

7. Literatura.........................................................................................................15

2
1. Uvod

Kako bih mogla dati odgovor na pitanje koji je značaj metodologije i znanstvenih
metoda u izradi naučnog djela moram objasniti pojmove kao što su metodologija,
znanstveno djelo, znanstvena metoda, kao i pojam metode uopće.

Pored ovih pojmova u ovom seminarskom radu navedeni su postupci kojima se

dolazi do znanja, zatim su navedene neznanstvene metode koje pojedini naučnici
smatraju dobrim načinom dolaska do čvrstih uvjerenja.

Također ću navesti razlike između dvije vrste metodologije : opće, i metodologije

posebnih znanstvenih područja, odnosno znanstvenih disciplina.

Metodologija znanstvenoistraživačkog rada se može posmatrati sa tri stajališta, njena

osnovna načela su svrstana u tri skupine, ona ima tri značajke, nekoliko predmeta i
zadataka, a sve to ću detaljnije obraditi na sljedećim stranicama.

3
2. Logika

Logika1 ( grč. „logos“ – razum, mišljenje, prosuđivanje, odnosno znanost o načelima

mišljenja, razumnost, pravilnost i unutrašnja zakonomjernost ) je znanost o pravilnom
mišljenju što vodi istini ( tzv. formalna logika ), ili znanost o istinitom mišljenju ( tzv.
sadržajna logika, spoznajna teorija ). Formalna logika kao „elementarna“ bavi se
pojmovima ( njihovim opsegom i sadržajem ), sudovima, izvodima i zaključcima, a
kao znanost o metodi bavi se putevima i uvjetima znanstvenog spoznavanja. Za
razliku od formalne logike formalistička logika je metafizička znanost koja razmatra
vanjske oblike mišljenja nezavisno od njihova sadržaja i izvan razvoja.
Materijalističku dijalektiku sa stajališta dijalektičkog materijalizma čine: logika ( kao
znanost o misli ), dijalektika ( kao znanost o općim zakonitostima kretanja svega
postojećeg ) i gnoseologija ( kao znanost o spoznavanju ). Prema materijalističkom
shvatanju dijalektička logika je znanost o sveopćim zakonima razvoja prirode,
ljudskog društva i mišljenja, isto što materijalistička dijalektika, odnosno dijalektičko
mišljenje održava se u spoznaji dijalektičkih zakona kretanja i razvitka samih stvari.

Logika kao znanost o pravilnom mišljenju izučava uvjete istinitog mišljenja, odnosno
uvjete pravilne upotrebe logičkih oblika. U logici se prema tome može praviti razlika
između:

1. Učenja o elementima, tj. analiziranja samih logičkih oblika koji se

upotrebljavaju u mišljenju, kako u znanstvenom, tako i u običnom,
svakodnevnom, i

2. Metodologije, tj. onog dijela logike koji se odnosi na ispitivanja mogućnosti i

pravila upotrebe takvih logičkih oblika u mišljenju i posebno u znanstvenom
istraživanju.

Može se reći da se logika bavi pitanjem adekvatnosti ili dokaznom vrijednošću

različitih vrsta svjedočanstava. Ipak tradicionalno, ona se posvetila uglavnom
proučavanju onoga što čini dokaz, tj. potpunom ili konačnom svjedočanstvu.

3. Metoda

1
Čekić, Š. : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela

4
Metoda 2(grč. „methodos“-put, način istraživanja) općenito znači planski postupak
ispitivanja i istraživanja neke pojave, odnosno način rada za ostvarivanje nekog cilja
na filozofskom, znanstvenom, političkom ili praktičnom području. Termin „metoda“
uglavnom se primjenjuje u dva značenja, koja se djelimično ukrštaju, i to :

1. Metoda znači gotov model, proceduru, redoslijed (shemu) po kojoj se odvija

neka praktična djelatnost kao što su npr.: proizvodne metode u
industriji,agrotehnici, graditeljstvu, metode igre, nastave, umjetničkog
stvaralaštva, političkih aktivnosti...

2. Metoda znači misaoni postupak primijenjen sa svrhom da se lakše i što tačnije

otkriju i sistematski obrade znanstvene činjenice, podaci i informacije
(znanstvena metoda).

Metoda u znanosti znači način istraživanja i izlaganja predmeta ( stvari ili pojave )
kojeg znanost istražuje. Znanstvena metoda je skup različitih postupaka kojima se
znanost koristi u znanstvenoistraživačkom radu da bi istražila i izložila rezultate
znanstvenog istraživanja u određenoj znanstvenoj oblasti, znanstvenom području ili
znanstvenoj disciplini. Istovremeno znanstvena metoda je i put istraživanja kojim se
oblikuje i izgrađuje znanost. Znanstvenom metodom naziva se i svaki način
znanstvenog istraživanja koje osigurava sigurno, sređeno, sistematično i tačno
znanje.

Prema Borojeviću znanstvenim djelom3 smatramo djelo koje je nastalo kao rezultat
znanstvenog istraživanja primjenom znanstvenih metoda, a koje otkriva dotad
nepoznate činjenice i odnose i objašnjava zakonitosti među pojavama. Prema Žuveli
znanstveni rad je djelo koje je usmjereno na ispitivanja veza i odnosa među
predmetima i pojavama u objektivoj stvarnosti, a utvrđuje pravilnosti i zakonitosti u
prirodi i društvu, i primjenjuje znanstvene metode u istraživanju i otkriva dotad
nepoznate činjenice i teorije i pridonosi povećanju znanstvenih spoznaja.

Stvaralačka aktivnost čiji je rezultat znanstveno djelo mora se temeljiti na

znanstvenom istraživanju, a to praktično znači na rezultatima fundamentalnih i
primijenjenih istraživanja te drugih primjerenih znanstvenih metoda. Svako
znanstveno djelo mora pridonositi ukupnom znanju, što znači da mora biti originalno.
Originalnost je bit i svrha znanstvenog istraživanja i znanstvenog djela. Originalno
podrazumijeva novo, do tada univerzalno nepoznato znanje. Primarno znanstveno
djelo mora biti prvi prikaz rezultata istraživanja što sadrži dostatne obavijesti da bi
drugi znanstvenici mogli: procijeniti rezultate, ponoviti eksperimente i procijeniti logiku
mišljenja. Takav prikaz mora biti neprekidno zamjetljiv osjetilima, bez ograničenja
dostupan znanstvenoj javnosti te primarnim i sekundarnim servisima.

U znanstvena djela mogu se ubrojiti i: monografije, doktorska disertacija, magistarski

znanstveni rad, znanstveni članci, znanstvene studije i patenti.

2
Čekić, Š. : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela

3
Belak, S. : Uvod u znanost , Visoka škola za turistički menadžment u Šibeniku, Šibenik, 2005
5
Razvojem se znanost razgranala na mnoga područja istraživanja. Pri sticanju znanja
znanost se služila postupcima koji su zajednički svim znanstvenim oblastima, a to je
zapravo znanstvena metoda u širem logičkom smislu, ali se ona služila i posebnim,
specifičnim postupcima koji su svojstveni, manje ili više, samo određenim
znanstvenim oblastima ( područjima ), a to je ustvari znanstvena metoda u užem
tehničkom smislu.

Postupci kojima se dolazi do znanja, a koji predstavljaju najšire osnove znanstvene

metode jesu :

1. Opažanja

Pod opažanjem podrazumijevamo svaku informaciju koju možemo dobiti izravno

s pomoću osjetila ili neizravno zaključivanjem.

2. Eksperiment

Eksperiment ( pokus ) je organizirani skup postupaka (procedura), koji se odnosi

na prethodno definirane uvjete, kojim se utvrđuje ispravnost prognoze, definirane
hipotezom, ostvarenjem prognozirane uzročno – posljedične veze.

3. Zaključivanje

Zaključivanje4 je zadnja faza znanstveno-istraživačkog rada. Ono može započeti

samo ako je hipoteza potvrđena analizom. Nije li to slučaj morat će se čitav tijek
istraživanja ponoviti. Ako je analizom hipoteza potvrđena, ide se na zadnji dio
istraživačkog rada tj. na zaključivanje, koje započinje sintezom. To je misaono
sastavljanje jednostavnih tvorevina u složene, tj. povezivanje analizom dobivenih
dijelova u novu cjelinu. Sinteza metoda proučavanja predmeta je u njegovoj
cjelini, u jedinstvu i uzajamnoj svezi njegovih dijelova.

Ukrajinski akademik A.N. Ščerban navodi sedam faza5 i to:

1. Globalno upoznavanje s problemom i njegovo postavljanje

2. Prikupljanje znanstvene materije o predmetu koji se proučava

3. Koordinacija i interpretacija znanstvenih podataka

4
Belak, S. : Uvod u znanost , Visoka škola za turistički menadžment u Šibeniku, Šibenik, 2005

5
Taboršak, D. : Metodologija izrade znanstveno-istraživačkog rada, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb
6
4. Postavljanje hipoteze i izbor radnih hipoteza

5. Dokazivanje radnih hipoteza

6. Donošenje zaključaka i preporuka

7. Opis rezultata istraživanja.

Razumljivo je da se od tih sedam faza prva može ubrojiti u pripremanje, druga do

peta u istraživanje, a šesta i sedma faza u zaključivanje.

Za metodu se može reći da nije ništa drugo nego primjena teorije, jer se zapravo
svaka teorija može određenim postupkom pretvoriti u metodu, odnosno svaka teorija
se može izraziti u obliku načela i normativa koji onda određuju način njihove
upotrebe.

Neki znanstvenici smatraju da se do čvrstih uvjerenja može doći i neznanstvenim

metodama6. U tom smislu Koen, M. i Nejgel, F. navode tri metode, i to :

1. Metoda ustrajnosti

Navika ili inercija podržava stav, vjerovanje u neku tvrdnju. Ako neko stalno vjeruje u
neku tvrdnju, on će u nju vjerovati bez obzira koliko mu drugi osporavali to njegovo
vjerovanje. Onaj koji u nešto čvrsto vjeruje, spreman je onog drugog koji drugačije
misli o istim stvarima ili pojavama proglasiti neznalicom. Ovakva metoda ustrajnosti
ne može uvijek osigurati stabilnost nečijeg vjerovanja. Svi ljudi ne vjeruju na isti
način. Ovakva metoda je vrlo kruta, i onaj koji u nešto vjeruje nije spreman da to
vjerovanje promjeni. To u svakom slučaju nije metoda ustrajnosti, već određena
znanstvena metoda.

2. Metoda autoriteta

Često se istraživači, bez obzira na vlastito mišljenje ili rezultat znanstvenog

istraživanja, pozivaju na autoritet neke osobe i na taj način žele uvjeriti čitaoca
( javnost ) da je nešto tačno, da je tačno ono što neko vjeruje.Znanost ne bi trebala
da vjeruje autoritetima, osim ako su autoriteti svjetski eksperti i ako su oni jedinstveni
u odnosu na određenu tvrdnju. Ovu metodu treba zamijeniti odgovarajućom
znanstvenom metodom i na taj način eliminirati vjerovanje autoritetima, odstraniti
sumnje i neizvjesnosti.

3. Metoda intuicije

6
Čekić, Š. : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela
7
Metodom intuicije često se pokušava jamčiti za neko vjerovanje koje se temelji na
„samoočevidnim“ stavovima, odnosno stavovima koji su tako „očigledno istiniti“, da
će razumjevanje njihovog značenja nesumnjivo posvjedočiti njihovu istinu.
Savremena znanost ne koristi i ne priznaje ovu metodu, jer su rezultati ove metode
(„samoočevidnost“) često funkcija svakidašnjih navika i ranog obrazovanja i odgoja,
pa bi intuicije trebalo znanstveno provjeriti.

Sve ove tri navedene metode nisu znanstvene metode, jer one ne otkrivaju i ne
provjeravaju svoje rezultate. Znanstvenim metodama kontinuirano se otkrivaju nove
spoznaje ili se provjeravaju dotadašnja znanja , ili se, pak, nove spoznaje integriraju
s već poznatim znanstvenim činjenicama. Na taj se način osigurava kontinuirana
ažurnost i multipliciranje znanstvenih spoznaja, koje se mogu provjeravati i dokazivati
znanstvenim, a ne neznanstvenim metodama.

4. Metodologija
Najjednostavnija je definicija „metodologije“ ( grč. „methodos + logos“ = riječ, govor,
nauka o metodama znanstvenog istraživanja ) da je to znanost o metodama
znanstvenog istraživanja. U širem smislu metodologija je znanost o cjelokupnosti
svih oblika i načina istraživanja s pomoću kojih se dolazi do sistematskog i
objektivnog znanstvenog znanja, ili znanstvena disciplina u kojoj se kritički i
eksplicitno izlažu različite opće i posebne znanstvene metode, naziva se
metodologija.

8
Metodologija7 je rezultat pozitivnog odgovora na pitanje o tome da li je uopće moguće
saznati svijet i da li postoji naučno saznanje, nakon čega je logično i opravdano
postaviti i pitanje o tome kojim putem se može ostvariti naučno saznanje.

Metodologija je prethodno utvrđeni put, redoslijed i način istraživanja, koji nas sa

maksimalnom sigurnošću vodi ka saznanju istine o nečemu što istražujemo.
Metodologija je, na jednoj strani, opis konkretnih metoda istraživanja, koje želimo
primjeniti u istraživanju nekog određenog predmeta. S druge strane, to je
istraživanje, utvrđivanje i opis upotrebe svih metoda i postupaka, koje je moguće
primjeniti na istraživanje nekog određenog predmeta, neke prirodne, društvene ili
pojave vezane za čovjeka i njegovo mišljenje, dakle, to je onda dio logike kojeg
nazivamo metodologija i ona je dio svake nauke i nauke kao takve. Iz ovog izlazi da
postoje tri aspekta ili tri nivoa metodoloških istraživanja.

Prvi aspekt istraživanja općih metoda kojima se mišljenje služi u istraživanju bilo koje
vrste istine onog o čemu misli, ako se ta istina postiže mišljenjem. To je opća ili
logička metodologija, a ona nam odgovara na pitanje koje su to metode mišljenja,
koje nam garantiraju saznanje bilo kojeg predmeta ili objekta istraživanja čiju istinu
istražujemo putem našeg mišljenja.

Drugi nivo je metodologija neke određene nauke, koja je vezana za definiciju

predmeta te nauke i mora da sadrži dokaze da je taj predmet moguće istražiti upravo
određenim metodama ili primjenom određenih postupaka istraživanja, koji su
specifični upravo za tu nauku i njen predmet.

Treći aspakt, ili nivo, je utvrđivanje određene metode, ili skupa međusobno
povezanih metoda i postupaka, kojima je moguće jedan konkretan predmet ili
problem neke određene nauke, istažiti i doći do novih spoznaja o njemu.

Sistem metoda, koje primjenjujemo u saznavanju neke određene predmetnosti,

konstituira svaku nauku, određuje njen karakter i doseg njenih istraživanja, a svaka
nauka stiče identitet upravo kroz metode koje primjenjuje. Stoga se kaže da je nauka
predmet plus metoda koja omogućuje konstituciju saznanja o tom predmetu. Metoda
je stoga bitna za nauku i predstavlja njenu srž.

U znanosti se razlikuje opća metodologija od metodologija posebnih znanstvenih

područja, odnosno znanstvenih disciplina.

Opća metodologija je dio logike8 koja proučava probleme znanstvenog saznanja, a

usko je povezana sa gnoselogijom9, odnosno epistemologijom.

7
Filipović, M. : Metodologija znanosti i znanstvenog rada, Sarajevo, 2004

8
Logika - je nauka o oblicima valjane (pravilan, ispravan, tačan) misli i metodama saznanja. Logika sa
metodologijom je jedna od osnovnih filozofskih disciplina.

9
Gnoseologija – spoznajna teorija
9
Opća metodologija10 je onaj dio logike koji za svoj predmet ima izučavanje općih
puteva, zakonitosti i problema ljudske spoznaje. Za razliku od nje posebne
metodologije u središtu svog interesa imaju izučavanje i normiranje puteva i načina
dolaženja do znanstvene spoznaje unutar pojedinih znanosti.

Osnovna metodološka načela logičke metodologije 11 mogla bi se svrstati u tri skupine

:

1. Načelo nužnosti i mogućnosti dijalektičke obrade problema gnoseološke

metodologije, tj. dublje, konkretnije i svestranije obrade svih metodoloških
problema, počev od pitanja opće metodologije do pitanja posebnih i
specijalnih metoda saznanja.

2. Načelo zakonitosti dijalektičke metodologije saznanja, i to : opći dijalektički

zakoni i dijalektička načela saznanja, kakva su načela konkretnosti
saznanja, načelo preferiranja prakse nad teorijom, zakon dijalektičkog
identiteta i jedinstva raznovrsnih, suprotnih i – u fazi promjene i razvoja –
protivrječnih faktora svih pojava, itd.

3. Načelo da se primjenom spomenutih općih – dijalektičkih načela i zakona i

analizom savremenog znanstvenog saznanja, kako savremene logike tako
i savremenih prirodnih znanosti, posebno savremene relativističke i
kvantne fizike, a i društveno – humanističkih znanosti, mogu zasnovati ili
dalje razvijati dublja i tačnija istraživanja o svim pitanjima opće
metodologije saznanja i o pojedinim općim i posebnim metodama
znanstvenih spoznaja.

Prema tome, metodologija je znanost o logičkim oblicima procesa saznavanja i o

njihovoj primjeni u znanosti, u znanstvenom istraživanju, znanost o metodama koje
se primjenjuju u znanstvenom istraživanju i u prezentiranju rezultata znanstvenog
istraživanja. Značajna su dva procesa : u jednom se procesu otkrivaju znanstvene
spoznaje, pa je to zapravo proces znanstvenog istraživanja ( tj. znanstvena otkrića ).

Metodologija znanstvenoistraživačkog rada može se posmatrati sa tri stajališta, i to :

1. Teorijskog stajališta

Osnovni je zadatak metodologije, kao teorije znanstvenoistraživačkog rada, da

provodi logičkoepistemološku kritiku znanstvenog djela u svim teorijskim i tehničkim
elementima. To zapravo znači ispitivanje logičke strukture zakona, hipoteza, teorija,
znanstvenih činjenica, spoznaja, otkrića, izuma, sila, jezika, terminologije...

2. Tehničkog stajališta

Metodologija s tehničkog stajališta obuhvata postupke prikupljanja, posmatranja,

sređivanja, eksperimentiranja i tačnog mjerenja podataka, a koji osiguravaju

10
Kukić, S., Demirović, M. : Metodologija znanstveno – istraživačkog rada društvenih znanosti

11
Čekić, Š., : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela
10
optimalne uvjete pod kojima se može doći do upotrebljivih znanstvenih podataka,
informacija, spoznaja...

3. Organizacijskog stajališta

Metodologija s organizacijskog stajališta ima izuzetno značajan zadatak, a to je da

osigura racionalnu tehnologiju znanstvenoistraživačkog rada u svim njegovim bitnim
elementima.

Znanstvena metodologija ima tri osnovne značajke 12, i to :

1 Tvrdnje treba iznositi jasno, precizno, jezično, stilski i terminološki

ispravno.

2 Znanstvene spoznaje u jednom području moraju biti obrazložene i

povezane s drugim spoznajama ; jedni se stavovi izvode iz drugih u
skladu s logičkim pravilima koja imaju objektivni društveni karakter.

3 Sve bi rezultate znanstvenog istraživanja trebalo provjeriti u praksi.

Neke aktivnosti i oblici spoznaja, kao npr. : definicija, klasifikacija, analiza, sinteza,
hipoteza, dokaz, indukcija, dedukcija...zajedničke su svim znanstvenim oblastima,
područjima ( i disciplinama ) - oni predstavljaju predmet izučavanja opće
metodologije znanstvenog istraživanja. Međutim, gotovo svaka znanstvena oblast, a
to naručito važi za specijalna znanstvena područja ( i znanstvene discipline ), ima
posebnu metodologiju koja uključuje u sebi i specifične tehničke, logičke i druge
operacije koje su primjenljive samo u određenoj oblasti, odnosno području ili
disciplini. Tako, npr. ,postoji metodologija pedagogije, sociologije, medicine,
brodogradnje... Ali, više znanstvenih područja ili znanstvenih disciplina unutar jedne
znanstvene oblasti ( npr. društveno – humanističkih znanosti ) mogu imati zajednička
opća načela znanstvenog stvaralaštva i znanstvene metode, a također, i iste ili vrlo
slične tehnike, metode, instrumentarije. Tako se na primjer, u gotovo svim
znanstvenim područjima ( i disciplinama ) društveno – humanističkih znanosti mogu
podjednako koristiti metoda analize i sinteze, induktivna i deduktivna metoda, metoda
generalizacije i specijalizacije, ili instrument kao anketni upitnik.

Ilustracije radi navodi se nekoliko predmeta i zadataka 13 metodologije društveno –

humanističkih znanosti, i to :

1 Pitanje logičke osnove savremenih socioloških teorija posebno

pitanje elementarne i dijalektičke14 logičke osnove tih teorija,
temeljni je polazni problem metodologije društveno – humanističkih

12
Kukić, S., Demirović, M. : Metodologija znanstvenoistraživačkog rada

13
Čekić, Š. : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela

14
Dijalektika kao nauka o općim zakonima kretanja vanjskog svijeta i ljudskog mišljenja upućuje da se spoznaja
mora temeljiti na životnoj praksi kao materijalnoj činjenici. Prema dijalektici taj materijalni svijet, a onda i svijest
o njemu, nalaze se u stalnom kretanju.
11
 znanosti. U ovu skupinu pitanja spadaju pitanja logičke sintakse i
semantike znanstvenog jezika socioloških teorija.

2 Drugu skupinu pitanja čini problematika općih metoda društveno –

humanističkih znanstvenih saznanja, kao što su, npr. : metoda
modeliranja, statistička metoda, pozitivizam, metoda
razumijevanja, metodološki strukturalizam i funkcionizam. U ovu
skupinu spadaju suprotnosti metodološkog pozitivizma i
mentalizma, individualizma i holizma itd.

3 Jedan od važnijih problema savremene metodologije uopće, a

posebno društveno – humanističkih znanosti, predstavlja razrada
teorijskih modela i načela marksističke, konkretne dijalektičke
metodologije, odnosno razrada uopće i posebnih konkretno –
dijalektičkih metoda, kao što su dijalektička analiza i sinteza,
dijalektička klasifikacija, dijalektička definicija itd.

4 Metodologija društveno – humanističkih znanosti neminovno mora

tretirati : teoriju znanstvenih činjenica, teoriju hipoteze, teorije
znanstvenih teorija i znanstvenih zakona, njihovih interakcijskih
veza i uloge u znanstvenom istraživanju, kao i u provjeravanju i
predviđanju znanstvenih spoznaja, odnosno društvenih pojava.

5 Naročito aktuelan i metodološki aktuelan predmet metodologije

društveno – humanističkih znanstvenih spoznaja mora biti
posvećen teoriji tehnike, odnosno prakse društveno – znanstvenih
istraživanja. Značenje razmatranja ove problematike je u tome što
primjena raznih tehnika istraživanja u rješavanju socioloških
pitanja, igra izuzetno važnu ulogu znanstvenog eksperimenta ili
bar zamjene znanstvenog eksperimenta u sociološkim
istraživanjima.

5.Metodika
U literaturi o metodama, metodologiji i tehnologiji izrade znanstvenog i stručnog
djelaneki autori upotrebljavaju termin „metodika“ 15 kao sinonim termina „metodologija“
što nije tačno. Naime, metodika je posebna znanstvena disciplina u znanstvenom
području pedagogije, koja proučava zadatak, sadržaj, oblike i metode u nastavi
( nastavne metode ) pojedinih predmeta. Svaki nastavni predmet ima posebnu
metodiku, te se govori o metodici materinskog jezika, metodici povijesti, metodici
matematike, metodici statistike itd. Analogno značenju termina „metodika“, metodičar
je stručnjak u metodici, odnosno odgojno – obrazovni radnik ( nastavnik ) koji ima
dobar način postupanja sa materijom što je predaje.

15
Čekić, Š. : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela

12
6. Zaključak

Najjednostavnija definicija metodologije jeste da je to znanost o metodama

znanstvenog istraživanja. Znanstvena metoda je skup različitih postupaka kojima se
znanost koristi u znanstvenoistraživačkom radu da bi istražila i izložila rezultate
znanstvenog istraživanja u određenoj znanstvenoj oblasti, znanstvenom području ili
znanstvenoj disciplini. Uzevši u obzir da znanstveno djelo nastaje kao rezultat
znanstvenog istraživanja primjenom znanstvenih metoda, izvodim zaključak da je
metodologija neophodna za izradu znanstvenog djela, tj neophodno je poznavati
metode odnosno postupke kojima se dolazi do određenih saznanja. Pisanje naučnih
djela je jedna posebna vrsta rada, koja ima svoje zahtjeve, principe, procedure i
tehnike. Te zahtjeve, principe, metode i tehnike valja dobro upoznati, prije nego se
odlučimo da pišemo neko naučno djelo bilo koje vrste.

13
7. Literatura

1. Šefkija Čekić : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i

stručnog djela

2. Dragutin Taboršak : Metodologija izrade znanstveno - istraživačkog rada,

Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb

3. Stipe Belak : Uvod u znanost, , Visoka škola za turistički menadžment u

Šibeniku, Šibenik, 2005

4. Slavo Kukić i Mujo Demirović : Metodologija naučnoistraživačkog rada

društvenih znanosti, Bihać

14
5. Muhamed Filipović : Metodologija znanosti i znanstvenog rada, Sarajevo
2004

6. Internet : Wikipedia

15