You are on page 1of 64

1 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992.

e-novine

Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992.

Kakav apsurd. Prije dva mjeseca snimam u Dubrovniku kratki dokumentarac o razaranju grada,
Oslobaanje avola, i jedan ovjek mi kae da nije potrebno njih da snimam jer u uskoro na
svojoj koi, u Bosni i Sarajevu, doivjeti strahote kroz koje oni sada prolaze. Nisam vjerovao,
nisam htio da vjerujem...

Nisam nacionalni nego profesionalni novinar

Reenicu iz naslova izgovorio je novinar sarajevske Televizije Mladen Vuksanovi, autor knjige
Pale 5. 4. - 15. 7. 1992. dragocenog svedoanstva o prvim ratnim mesecima u Bosni i
Hercegovini. Ova memoarska knjiga objavljena je u gotovo itavoj Evropi, naalost ne i u
Srbiji. U Nemakoj je Vuksanoviev ratni dnevnik koji je objavila izdavaka kua Folio dobio
izvanredne kritike, a predgovor je napisao tadanji nemaki ministar spoljnih poslova Joka
Fier. Mladen Vuksanovi je roen na Palama, a umro je 1999. u 57. godini, kao izbeglica, na
Cresu, gde je radio kao noni uvar. Bio je reditelj i scenarista vie zapaenih dokumentarnih
filmova. Majka mu je bila katolkinja, a otac pravoslavac. Odbio je da radi na televiziji
Radovana Karadia. Do odlaska iz BiH bio je ikaniran, a za ljude koji su preuzeli televiziju u
kojoj je radio rekao je To su profesionalne ubice! Te lai i perverzije novinara nemaju dna!
Knjiga koju objavljujemo kao feljton prvi put je objavljena 1996. u Zagrebu (izdava Durieux).
Isti izdava objavio je Vuksanovevu knjigu Taksi za Jahorinu.

Na Palama, mom rodnom mjestu, u kome sam stalno ivio od 1984. godine, proveo sam 110
(sto deset) dana u svojevrsnoj izolaciji, jer sam kao urednik i autor TV Sarajevo odbio da radim
za Srpsku televiziju na Palama. Oteavajua okolnost bilo je i hrvatsko-katoliko porijeklo moje
pokojne majke (sahranjene na katolikom groblju, a ne pored oca na pravoslavnom), kao i to to
su mi kerka i sin roeni u Rijeci, gdje ivi porodica moje supruge.
Dnevnik je pisan u stalnom gru i strahu da ga ne pronau prilikom pretresa kue i, sakriven u
prtljagu dok sam na putu od Pala do maarske granice proao osam kontrola, prenesen do
Rijeke.
U njemu sam opisao samo ono to sam vidio, uo i osjetio na svojoj koi. Zbog nemogunosti
slobodnog kretanja, mnogi dogaaji na Palama ostali su van moga domaaja i opaanja. O
tome e, vjerujem, svjedoiti jednog dana drugi ljudi koji su preivjeli torturu na slobodnoj
teritoriji Srpske republike BiH.
Original dnevnika proirio sam naknadno samo onim reenicama koje itaocu olakavaju
razumijevanje mojih zabiljeki.
Znam da objavljivanje ovog dnevnika meni donosi smrtnu presudu od njih, ali znam da ne
objaviti ga zbog toga znai umrijeti od stida zbog utnje.
Pri pisanju ovog dnevnika nesebinu pomo pruila mi je supruga Jadranka, koja me i u najteim
trenucima hrabrila da izdrim do kraja.


2 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine


Pale, nedjelja, 5.4.1992.

Ponovo barikade u Sarajevu! Blokiran na Palama kao ptica u kavezu, sjeam se jedne strane
Kafkine reenice: Kavez je poao da trai pticu.
ok je straan. Na glavnoj ulici nema nikoga, pusta je. Supruga u znak protesta i solidarnosti sa
Sarajlijama, kao Don Kihot, vee na uzicu naeg psa uu i ide sa kominicom Minom u etnju,
da pokae kako je slobodan ovjek. Ljudi su se povukli u kue i gledaju Otvoreni program TV i
sluaju Radio-Sarajevo koji prenose sve to se dogaa u gradu.
Kerka, koja je juer otila na neki rock-koncert u gradu, javlja se telefonom od prijateljice i kae
da e se vratiti kui im sklone barikade. Izlazim na ulicu i u daljini vidim naoruane ljude kako
se motaju u blizini policijske stanice. Tjeim se da e sjutranje jutro donijeti mir, da je sve samo
ruan, straan san. S tom nadom lijeem u krevet.

Pale, ponedjeljak, 6.4.1992.

Dan kada je prije 47 godina Sarajevo osloboeno od faizma. Danas je to grad koji se ponovo
eli osloboditi. Tamo su mi kerka i sin. Sina sam jo ranije, prije mjesec dana poslao u Sarajevo
da bi izbjegao mobilizaciju na Palama,
Supruga zove policiju i pita kako e sutra na posao, u grad. Deurni joj kratko odgovara:
Nikako, tunel na Lapinici je miniran. Pitam se da li je to mogue i ta to znai? Kako mogu da
nas tek tako odsijeku od grada? U glavi osjeam pravi komar od hiljadu pitanja na koje
nemam racionalan odgovor. Gaenje i samo gaenje osjeam prema ovom narodu.
Na TVS gledam kako na barikadi kod mosta Vrbanja gine jedna mlada Dubrovanka, koja je
dola na studij u Sarajevo. Boe, zar je ovo mogue?
Navee, Pale izgledaju kao grobnica u koju jo nisu poloili mrtvaca. U Sarajevu, umjesto da
slave dan kada je dola sloboda, broje mrtve i ranjene. Supruga ostaje cijelu no pred TV
ekranom.

Pale, utorak, 7.4.1992.

Pored kreveta, na stoliu imam dvije knjige: Kafka, pro et contra Guntera Andersa, u
briljantnom prijevodu Ivana Fohta, koji mi je na fakultetu predavao Estetiku, i Isus Krist I. Dio
od Rudolfa Wienera, izdanje iz 1932. godine. Ne mogu da vjerujem da je Isus rekao Tko nije sa
mnom, protiv mene je. Nije mi poznata ideologija koja ovo naelo nije utkala u svoj program
akcije. Vjerujem jednoj Kafkinoj reenici koja otprilike glasi: Sjedio sam u gostionici, kad
banue dvojica uniformisanih ljudi i rekoe mi da poem sa njima. Ali ja sam civil i slobodan
sam, odgovorih. Ba zato rekoe i povedoe me.
Javljam se uivo u program Radio-Sarajeva i kaem da sa Pala (udaljenih od Sarajeva 16 km)
nitko ne moe izai, da vojnici JNA i srpski teritorijalci kontroliu sve glavne i sporedne puteve
prema gradu.
Sino sam bio sa suprugom kod starih prijatelja i kumova. Njihov sin, ljekar, koji radi u Sarajevu,
u nedjelju je jedva uspio proi barikade, jedva su ga pustili kui, na Pale. No drugo je jutro vojno
3 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

vozilo dolo po njega, sada mora da radi u novoformiranoj vojnoj bolnici. Ne moemo da
vjerujemo: hotel na Koranu pretvoren u potpuno opremljenu vojnu bolnicu.
Kako sam ja naivan i slijep. Zaokupljen svojim poslom i pisanjem prie Taksi za Jahorinu, na
osnovu koje moram do 1.5.92. predati filmskoj kui Forum scenario za igrani film, ne vidim
nita oko sebe; vidim, ali tako malo i tako nebitno.
Gledam na TV razbijene i opljakane sarajevske prodavnice. Na Palama nisu razbijene, ali su
potpuno prazne. Sjeam se vremena nakon rata (1950), kada je u jedinoj prodavnici na Palama
bilo samo cikorije (surogat kafe), pa smo tako zvali i prodavaa, koji bi nas onda ganjao sa
tapom. Jo prole godine u ovo vrijeme sam slobodno hodao nou po umi oko Pala,
razmiljajui o Taksisti. Prije mjesec dana sam prestao da hodam umom, ak i po danu, jer je
postalo suvie opasno. Prije etiri dana hodao sam uvee cestom pored groblja, kada je iz mraka
banuo neki naoruani tip. Nije mogao da shvati da netko sada nou hoda tek tako. Pitao me za
prezime i, kada sam mu rekao, savjetovao me da se uvam, jer njih (Muslimana) ima u umi.

Pale, srijeda, 8.4.1992.

Paljani bombarduju Sarajevo, Stari grad i moje prijatelje koji tamo ive!
Zvuk telefona u praznoj kui (djeca su u Sarajevu, prijatelji ne mogu doi zbog barikada i
pucnjave, a poznanici sa Pala prikovani uz TV gledaju to se deava dole). Zove me V. prijatelj i
saradnik sa TVS i pita me: Kako mogu sa Trebevia i Lapinice tako neselektivno da ispaljuju
granate? Ne mogu da razumijem njegovo pitanje. Treba li moda prvo da dou u grad i obiljee
pojedine kue, porodice, pojedince? Ali, zato uope bombarduju grad? ta hoe time postii?
Pa to je suludo, govorim sam sebi.
Zove me kolegica sa RTV, Vojna Travanj, za koju nisam ni sanjao da je napustila grad i staru
majku i smjestila se u hotel Bistrica na Jahorini. Njen najnoviji prijatelj, ljekar i politiar, nekad
je bio vatreni komunista, pa reformista, sada je vatreni Srbin. Kolegica me pita kada u poeti
raditi za njihov Srpski informativno -televizijski centar. Zbunjen sam i pomalo uplaen. Ne pita
hou li ve kad u, kao da se to podrazumijeva. Navodi mi imena naih kolega koji su preli
na Pale i poinju da rade. Prvo vrdam da ja nisam nikada bio politiki novinar, da sada imam
jedan angaman s Visokim komesarijatom za izbjeglice pri UN, i konano, kada sam malo doao
k sebi, prevaljujem preko usta reenicu koju sam i ranije mnogo puta izgovarao da ja nisam
nacionalni, ve profesionalni novinar. S druge strane linije duga tiina, a onda glas, do
maloprije njean i umilan, postaje piskutav dok kae da dobro razmislim ta radim.
Znam ta to znai i zato me strah. Telefon ponovo zvoni i ujem glas bliskog bia iz daljine, pun
straha i zebnje za nas. Moda smo ipak trebali svi otii prije ovog balkanskog pira.
Najlake je otii, ali kako ostaviti kuu koju sam svojim rukama gradio i batu oko nje
obraivao? Danas malo kopam i sadim sadnice ribizle. Nadam se da u probati njihov plod.
Teror televizije, straha i pucnjave. No je i kia pada. Sve je u mraku, pravi kadar iz prie
Taksista. Moram nastaviti da ga piem, ali kako kad sa strepnjom oslukujem hou li uti
odsjene korake ljudi koji dolaze da me odvedu.
Mislim stalno na sina i kerku koji su odsjeeni u Sarajevu. Granicu to su prije nekoliko dana
postavili na Lapinici vie ni ja ni oni ne moemo prei. Kao da nas je neka mona, nemilosrdna
ruka presjekla na pola s nadom, ili bez nje, da emo se opet spojiti. Boe, zar je to mogue?
4 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

22.00: Sada mi supruga, koja gleda TV, kae da pregovaraju predstavnici SAO Romanije i
Jaredol-Hrea, i odluuju o tome da li e otvoriti granicu. Zar oni uope znaju da
pregovaraju?Zamiljam neandertalce kako konstruiu kompjutore.
Kakva e biti ova no? Znam samo da e svanuti jutro. Prijatelj iz Sarajeva, V., kae mi na telefon
kako je meni lake u ovoj mojoj grobnici nego njemu u gradu dok slua eksplozije granata. Vara
se.
Idem da spavam i sanjam Istru kao ostvareni san.
Nisam znao da je ovdje mrak tako mraan.
Poinjem znam neopravdano da mrzim samu rije nacija. Nije kriva nacija to ispod svojih
skuta hrani i odgaja monstrume. Jo prije tri godine, na Krku, jedna bliska osoba stalno insistira
da kaem ta sam, koje nacije. Gleda me s nevjericom kad kaem da sam samo ljudsko bie i
nita vie. Za nju ljudsko bie bez nacionalnog identiteta ne postoji.
Na prozorima okolnih kua navuene su zavjese.
Kakav apsurd. Prije dva mjeseca snimam u Dubrovniku kratki dokumentarac o razaranju grada,
Oslobaanje avola, i jedan ovjek mi kae da nije potrebno njih da snimam jer u uskoro na
svojoj koi, u Bosni i Sarajevu, doivjeti strahote kroz koje oni sada prolaze. Nisam vjerovao,
nisam htio da vjerujem.

Pale, etvrtak, 9.4.1992.

No bez sna. Pokuavam iz Znakova pored puta deifrirati buduu putanju naeg ludila. Osjeam
kako se poput metastaza iri oko mene, buja i raste poput tijesta za kruh to ga svako jutro
mijesim svojim rukama. Gledam suprugu kako, sva srena, u bati vadi radi, i mislim na onog
tipa politiara iz Srbije, koji nam je prole godine zaprijetio da emo jesti korijenje.
Telefonom svakodnevno odravam vezu sa snimateljem A.V. i A.S. i dajem im uputstva kako e
snimati sarajevsku verziju Oslobaanja avola.
Dolazi mi sav uplaen susjed Meho i kae da se po Palama pria kako e noas poklati sve
Muslimane. Ubjeujem ga da je to nemogue. Neka sa enom noas spava kod nas. Gledam
kako mu ruke podrhtavaju od straha. Razumijem taj strah, jer ga i ja osjeam u svojim kostima,
strah da idue svitanje zore neu ugledati.
Razmiljam o svom poznaniku s Televizije, reiseru Miodragu Tarani, koji sada na Palama osniva
Srpski informativni TV centar pod imenom: Mora se konano uti i naa istina! Radi li to iz
ubjeenja, fanatizma ili zbog novca? Dok je bio na TVS, radio je to je htio, nitko mu nikada
nita nije zabranio, a sada se busa u prsa kako je bio ugroen i onemoguen. Jo tada sam mu
govorio da su samo glupi i lijeni ugroeni, ali to nije dopiralo do njegovog mozga.
Nova srpska vlast ih plaa kao najskuplje droce. Odbio sam da kao najugledniji dokumentarista
TVS radim za njih, i sada ekam presudu. Pitam se mogu li oni uope razumjeti moje rijei da
nisam nacionalni ve profesionalni novinar, a to je dvoje nespojivo.
Iz sjeanja mi dopire Kafkina reenica iz Zamka: Gospodine K., vi niste iz Zamka, vi niste iz sela,
vi, dakle, niste nita.
Gledam ovjeka u praznoj paljanskoj samoposluzi. Uzme konzervu i stavi je u koaru, vrati je
ponovo na policu, pa je opet stavi u koaru i opet vrati. Na kraju zgrabi neke stare kekse. Pogled
mu unezvjereno luta po praznim policama.
5 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Gledam navee beogradski TV Dnevnik i ponovo se uvjeravam kako su neki novinari ubice i ratni
zloinci, ak gori od onih to sa okolnih brda razaraju Sarajevo i ubijaju civile. Pomraenom i
zaslijepljenom mozgu njihove rijei su jedini putokaz.
Gledam na TVS kako jedan lider (Karadi) odbija svaku mogunost da se ljudi njegovog
naroda-nacije mogu zvati graanima, drugi lider (Izetbegovi) tvrdi da su svi ljudi njegovog
naroda graani, a trei (Kljui) to sa strane posmatra i superiorno izjavljuje kako je njegov
narod iznad svega i prvenstveno europski narod.
Pitam se: tko sam onda ja?
Rano jutro. Sa TV Sarajevo me zove prijatelj M.J. i kae da cijelu no gruva nad gradom. Ne
mogu da vjerujem, neu da vjerujem da se repriza Dubrovnika moe desiti u Sarajevu. Dva
grada bliska po ljudima i prepoznatljiva u svijetu. Supruga snimatelja T.V. kroz pla kae da je
pogrijeila to sa djecom nije pobjegla prije ovog uasa.
Na dananji dan 1945. godine proradilo Radio-Sarajevo. Slavei ga proteklih godina dijelili smo
priznanja za rad, ili u kafane i ljubili se. Sretni dani, hoe li se ikada vie vratiti?
(...)
U prodavnici mi kau da vie ne primaju ekove PBS (Privredna Banka Sarajevo). ta sad to
znai? Znat u uskoro, ali e biti kasno da bilo ta uradim s tim bezvrijednim papirima. ta za
mene i moje blinje znai osvajanje Pala. ta znai podjela BiH na privatne feude pojedinih
manijaka? Djeca u jednoj, a supruga i ja u drugoj dravi, bez mogunosti da preemo tu granicu,
liniju smrti, na Berlinski zid.
11.00: Poinje da pada gusti snijeg. Hoe li ohladiti usijane glave, kako je govorila moja
majka?
Jedan od likova iz Taksiste zove se itavo, jer ga je majka kad je bio djeak uvijek pitala hoe li
da mu ispri pola ili itavo jaje. Htio sam maloprije, za ruak, ispriti dva jajeta, ali sam se u
posljednji as predomislio i isprio jedno. Smijem se. Kako se daleka prolost zaas vrati kao
sadanjost, neumitna i strana.
Milujem psa uu i pitam se ime u je hraniti? Starim hljebom pomijeanim s malo masti,
kaem sebi i nadam se da uu nije skotna. Supruga je proetala Palama. Vratila se okirana
brojem automobila bez registarskih tablica. To su oni bezoniji, bez stida voze pokradene
automobile, kombije, kamione. U svemu tome malo humora: jedan auto nema tablice, umjesto
njih samo pie ACO - latinicom!
Takoer neobino mnogo kamiona natovarenih drvetom. Srpske registracije. Odlaze sa Pala,
sigurno u pravcu otadbine. Uas. Neki ovjek (Murat abanovi) hoe da minira hidrocentralu u
Viegradu. To bi bila totalna kataklizma.

Pale 11.4.1992.

Koji je danas dan? Sedam dana je prolo kao tren, runi, strani tren. Kako se vrijeme zgunjava,
dani se pretvaraju u sate, sati u minute, a minute u sekunde. Izolirani i potpuno odsjeeni od
Sarajeva, kao ribe plutamo po povrini zagaene vode oekujui skori kraj.
No bez imalo sna. Do moje kue vodi ljunkovita staza. Svaki korak po njoj odzvanja poput
ekia sudije u sudnici. Zariva mi se u mozak i izaziva malu nelagodnost. Jesu li to koraci
egzekutora koji dolaze po nas? Strah se uvukao u ljude i grize ih kao rak. Osjeam kako smrt
die svuda oko mene.
6 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Juer je supruga doivjela malu krizu zbog toga to smo potpuno blokirani na Palama, bez nade
da vidimo djecu i prijatelje u gradu. Poela je da pie pismo predsjedniku paljanske opine, R.
Stareviu, mladiu koji je prije tri godine pomagao svom ocu pri stavljanju keramikih ploica u
naem kupatilu. Dok sva u gru pie, kaem joj: Ako ga poalje, gotovi smo, doi e i ubit e
nas. Ako si na to spremna, onda ga poalji.
Supruga se smiruje, ostavlja se pisanja, a ja pismo spremam u nau tajnu arhivu. Prepisujem ga:
Drue Stareviu! Sluala sam Vas nedavno, kada ste se telefonom javili u veernji Dnevnik TV
Sarajevo kako biste demantovali objavljenu vijest da graani Sarajeva doivljavaju neprijatnosti
ako idu na Jahorinu. Na kraju ste rekli da su Pale oduvijek bile turistiko i gostoljubivo mjesto, pa
ste ak pozvali Sarajlije da dou i uvjere se u to. Ne znam da li me se sjeate. Moj suprug i ja
smo vlasnici one kue na Palama pri ijoj su izgradnji Vae ruke dale svoj doprinos. Vaeg oca
naroito. Vaeg oca, koji je znao tako zanimljivo priati o ivotu u vedskoj. O njihovim velikim
prozorima i prostranim kupatilima. Da li se sada prisjeate nas i naeg kupatila?
U to doba sam svojim gradskim prijateljima, na pitanje zato ba na Palama gradimo kuu,
odgovarala da elimo ivjeti evropski: raditi u gradu, a ostatak dana provesti u prirodi, u miru
nekadanjeg vazdunog ljeilita.
Danas je ne znam koji dan kako nemam mira, kako ne mogu u grad na posao, kako ne mogu
nikamo. Danas je ve ne znam koji dan kako sa Lapinice ispaljuju granate na Sarajevo. ujem
da to rade Paljani, a i Jahorina je puna neke vojske. Danas je ve ne znam koji dan kako gledam
TV Dnevnik prepun uasa, a Vas jo nisam ula da to demantujete. Pa zar je mogue da ne znate
da Paljani rue grad u kome ste i Vi studirali! Zar je mogue da Vas, ininjera graevine, ba
nimalo ne stegne oko srca kad vidite prizore onih ruenja! Zar je mogue da sve to znate, a da
ste se tako jeftino prodali, I sebe i svoje rodno mjesto? Je li mogue da u Sarajevu nemate ba ni
jednog prijatelja da se za njega zabrinete?
Navee dolazi poznanik, reiser Miodrag Tarana sa srpske RTV koja treba da proradi na Palama.
Dugi razgovor s njim rui i ono malo nade u spokoj. Ne pijem nita, on pije konjak. Sa svakom
aicom u njemu raste gnjev protiv mene i Turaka koje treba istrijebiti. Vadi pitolj iz opasaa i
prijeti mi to neu da radim za njih. Kaem mu da imam pedeset godina, da sam dosta proivio,
dosta se opijao s prijateljima, dosta ljubio lijepe ene i da sada moe, ako hoe, da puca. ao mi
je samo to nisam zavrio roman-scenario Taksi za Jahorinu. Suprugu hvata strah od njegovog
izgleda, rijei, pitolja, pa odlazi u svoju sobu na spratu.
Tarana mi sve agresivnije prigovara da nisam pravi pripadnik njihovog naroda, da ne inim
nita za njega, da sam izdajica. Objanjavam mu da sam ist i mirne savjesti. (Moe li ovjek
danas uope biti mirne savjesti? Zar nismo svi pomalo sloili kockice mozaika ovog mraka to
nas prodire?) Miodrag Tarana ponavlja da je pravi etnik, da na Jahorini na hiljade srpskih
gardista, ali i arkanovaca, samo ekaju znak na koji e da se srue na Sarajevo. I da je pred
samoposlugom ugledao svoj automobil koji mu je u Sarajevu nestao prije mjesec dana, a da se
nije usudio da ga uzme, jer zna da se na Palama okupio raznorazni ljam, koji ne preza ni od
ega. Cijelo vrijeme mi sadistiki objanjava kako ubiti ovjeka predstavlja seksualno uzbuenje.
Mnogo iz naeg razgovora nije za pisanje, jer danas rijei ubijaju bre od metka. Ako mi nau
ovaj dnevnik, nee me ubiti ve vrtjeti na ranju.
Oko pola noi reiser odlazi u neprozirni, ljepljivi paljanski mrak. U petparakom romanu, koji u
WC-u slui umjesto toalet-papira, igrom sluaja, upravo pronalazim pasus koji potpuno istim
rijeima opisuje seksualno uzbuenje jednog od likova, nekog kriminalca, ubojice.
7 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

...Sem toga, ubijanje je za Vorena Felkera oduvijek imalo neponovljivu dra. Krv na sopstvenim
rukama raala je kod njega uzbuenje kakvo drugi ljudi oseaju prilikom intenzivnog
orgazma...
A na drugoj strani otrgnutog pasusa tek sada vidim i ovaj tekst:
... On misli da je jo uvek diktator u nekoj bednoj dravi i da ja treba da stojim mirno i drhtim
pred njim! ekaj samo da uje nau cenu... odmah e promeniti pesmu...
Jutros u mesnici pronalazim posljednju kost za supu. Treba i pse nahraniti.
Snimatelju V. kaem da snimi gladne, a on odgovara: Pa ja sam gladan!
Jedna stara Muslimanka me sree na ulici, zagrli i kroz suze kae: Bog je uzeo sebi sve to
vrijedi.
Oko podne u telefonskoj slualici panini glas nae bliske prijateljice B.O. iz Sarajeva i pitanje
kako da se izvue iz grada koji sve vie poprima izgled ruevine po kojoj haraju pacovi.
Zabrinuti smo i provjeravamo kod zajednikih prijatelja o emu se radi. Smiruju nas, kau da je
O. suvie subjektivna.
Mislim na Istru i Italiju kao na jo nerealiziran san. Hoemo li preivjeti ovaj uas i ostvariti san.
Bez bola i sjete u napustiti sve ovo: i novu kuu i batu i knjige koje smo godinama skupljali.
Znam zbog ega. Imam dovoljno energije, iako mi je pedeset godina, da ponem ni iz ega.
Mogu mi oduzeti kuu, spaliti je, razruiti, ali ne mogu unititi u meni sjeanje na dane kad sam
je gradio.

Pale, 12.4.1992.

Beki doruak - krika kruha namazana mau!
Kako je tuna nedjelja osvanula. Snijeg po propupalim granama ribizle u bati. Prva no bez
povremenog buenja iz sna. Kada je premoren, ovjeku postaje svejedno to e se desiti.
Da li je ovo vrh brijega smrti i sada poinje smirivanje i silazak ili ima jo penjanja?
Vie nemamo dovoljno svijea za groblje, pa u jednu prepoloviti. Na majinom grobu ispod
prologodinje trave nezadrivo se probijaju zelene vlati. Stojim i kaem u sebi: Boe, hvala ti
to mi je majka umrla prije tri godine, ne doekavi ovaj uas. Jedva je preivjela dva svjetska
rata, nikad se ne oslobodivi straha da se to opet nee ponoviti. Umrla je mirna i sretna, bez
bola i dugotrajne patnje. Posljednja elja joj je bila da je sahranimo ovdje na katolikom groblju,
pored njenih predaka. Otac je sahranjen na pravoslavnom. Bili su kao jedno bie, sretan spoj
dviju vjera, dviju nacija, uzajamnog potovanja i ljubavi na ijoj vatri sam se grijao.
Sestra me panino zove iz Titograda da vojnim avionom evakuiem djecu iz Sarajeva, jer e ONI
sigurno grad sravniti sa zemljom. Gubim ivce i urlam: neka razrue sve, pobiju sve, ako su
takvi monstrumi. Televizija pokazuje apokaliptine scene s aerodroma, gdje gomile ena, djece,
mukaraca juria na avione. Francis Ford Coppola je ove scene ve snimio u Apokalipsi sada.
Europejac Cutillero s lokalnim liderima podijelio TV na nacionalne kanale. U krajnjem sluaju,
moda je to i dobro. Kada se nacionalno isprazne, moda e novinari poeti raditi profesionalno.
U prodavnicama nema hrane, ali ima u izobilju skupog toaletnog papira. Supruga se zavlai u
svoju radnu sobu i na tkalakom stanu neto tka.
U polumraku sluam CD, Mozartovu 35. simfoniju u D duru. Kako na Palama zvui Mozart?
Mozart je Boje dijete.

8 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Pale, ponedjeljak, 13.4.1992.

Krasno proljetno jutro s mrazom to je prekrio batu. S krajnjim naporom radim jutarnju
gimnastiku. Je li to zbog godina ili malih koliina hrane?
Strahovita eksplozija prolama se nad Palama. Saznajem da je neka vojnika junaina u Migu
probila zvuni zid nad Palama i Sarajevom. Zamiljam njega u skafanderu i majku u nekom
sobiku kako upravo doji bebu. Na cesti ispred kue prilaze mi razni ljudi i odmah ponu s
izlaganjem svoje apsolutno tane istine o onome to se dogaa oko nas. Kao vodenice
neprestano priaju, skrivajui svoj strah. Kao idiot ih sasluam klimajui glavom i bjeim u svoju
batu. S prozora svoje kue vidim kako svaki as proe po neki moj poznanik u uniformi, s
kalanjikovom o ramenu. Ranije, kao civili, bezbojni i beznaajni, sada uzdignute glave ure da
se jave na poloaj. Kao da su cijeli ivot samo ekali ovaj as. Jedan od njih me ve pitao da li
sam se ukljuio. Primjeujem da je pekara preko puta, vlasnitvo nekih Albanaca, zatvorena
prvi put nakon petnaest godina.

Pale, utorak, 14.4.1992.

TV dnevnik postaje najgledaniji horor-film. To jeste njegova mo i magija. Sve zlo proteklog
dana na cijelom prostoru Republike koncentrie se i zgunjava u 60 minuta i pola kvadratnog
metra ekrana. To kod ljudi izaziva efekat eksplozije u zatvorenom prostoru. Mislim da e mnogo
vie, pogotovo starih ljudi, umrijeti od televizije nego to e ih poginuti od metaka.
ujemo se s djecom telefonom. Imaju sve manje hrane, sve tee izlaze van kua.
Glad tek dolazi. A na Pale dolazi sve vie helikoptera iz pravca Srbije i Crne Gore. ta li prevoze,
pitam se, a susjed kae vojsku i oruje. Pale sve vie poprimaju izgled vojne baze u kojoj civili
nemaju ta da trae.
Sino na TV sluam naeg uvenog reisera Emira Kusturicu kako iz Pariza daje svoju dijagnozu
bolesti i recepte za lijek. Ve ga je i obina raja prokuila, a do juer je bio njihov idol. Kako
groteskno zvue njegove rijei. Kao da je pao s Marsa.
Na Srpskom radiju sluam svoje dojueranje kolege kako pozivaju svoj narod na konani
obraun s islamskim fundamentalizmom. Prole godine pozivali su svoje komuniste na
konani obraun sa svim nacionalistima. Sada rade za drugog gazdu, koji bi, da je imalo
pametan, znao da je posijao sjeme svoje budue propasti. Isus je zaista uzalud razapet na kriu.
Danas u 14 h u hotelu Srbija na Ilidi pregovori kolegija TV Sarajevo i SDS o podjeli TV kanala.
Samo da ljudi prestanu ginuti, pa neka podijele i Mjesec i Sunce i zrak, ptice, ribe i sve to je
nedjeljivo.
Supruga razgovara telefonom s naim najboljim prijateljem u Sarajevu, J.O., koji joj kae da bi
golim rukama zadavio drugog naeg prijatelja, pjesnika Ivana Kordia. Ne svia mu se njegov
komentar u TV Dnevniku. Prije samo tri mjeseca su kod nas sjedili, pili i ugodno razgovarali.
22.30
Posljednje svjetlo na susjednim kuama se ugasilo.

Pale, srijeda, 15.4.1992.

Proljee, pravo proljee stiglo je na Pale.
9 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Divan dan. teta to je posljednji - rijei mog prijatelja M.J. Poinjem da kopam zemlju i sadim
mrkvu u bati. Oduvijek sam najvie volio ove dane kada se sve budi, kada se ja budim i kaem
sebi: Boe, hvala ti to sam jo uvijek iv!
Jedna susjeda, Muslimanka (prije na to nisam uope obraao panju), kae mi da zbog
situacije ne moe nita da radi, ali kad vidi mene, odmah joj je lake. Oko moje kue preteno
ive Muslimani, oduvijek smo se pomagali i potovali. Sada vidim, prosto osjeam, kako ih je
strah pred onim to dolazi. Sve manje odlaze u Donju ariju, gdje je sjedite policije, vojske,
televizije. Okupljeni na oblinjem mostu, sa strahom gledaju prolazak duge kolone vojnih
kamiona ispod ijih cerada vire uniformisani ljudi. Njihove dojueranje komije hodaju s
mainkama, ne pozdravljaju ih i ponaaju se kao via ljudska rasa.
Shvaam da sam bio slijep.
Sve hotele na Jahorini i Palama nova srpska vlast je preuzela u svoje ruke, za svoje potrebe. Vile
i komfornije vikendice, preteno u vlasnitvu sarajevskih Muslimana, zauzeli su i uselili se u njih
nii i vii funkcioneri nove vlasti; hotel na Koranu pretvoren je u vojnu bolnicu u kojoj ve
ordiniraju ljekari Srbi, koji su jo ranije napustili Sarajevo i preli na Pale; nogometno igralite
pretvoreno je u strogo uvani teren za slijetanje vojnih helikoptera; biva stara kino-dvorana u
kojoj sam gledao prve filmove, postala je zatvor za Muslimane i neposlune Srbe. Dom kulture
(Dom rtava rata!) preureen je za potrebe novog srpskog TV i informativnog centra; na zgradi
milicije vijori se zastava Srpske demokratske stranke, a kompletna civilna vlast u opini stavljena
je u funkciju nove vlasti. Svuda po Palama i okolnim brdima postavljene su strae koje
kontroliu kretanje civila; hotel Panorama, vlasnitvo Hidrogradnje iz Sarajeva, postao je
glavno sjedite nove srpske vlasti. Benzinska pumpa INA jo ranije je oduzeta od vlasnika.
No je, pun mjesec i uznemirenost u meni zbog dolazee kie i novih, nepoznatih ljudi koji
osvajaju Pale.
Pale, etvrtak, 16.4.1992.
Ponovo tuno, kino proljetno jutro, kao da je jesen. Kako se ovjek brzo privikava na sve.
Abnormalno prihvata kao normalno, nemogui ivot prihvata kao jedino mogui. Goli opstanak
dobiva svoje puno znaenje.
U bati poinje da nie kopriva. Pored radia, nova radost za moju suprugu. I nova hrana.
Bogatiji Muslimani mijenjaju kue za Sarajevo (Stari grad), a Srbi iz Starog grada mijenjaju kue
za Pale. U opini se potpie jedan bezvrijedni ugovor, u auto se spakuju najnunije i najvrednije
stvari, odgovarajuim osobama se isplati nekoliko stotina maraka za bezbjedan prolazak
zaobilaznim putevima prema Sarajevu, i sve je gotovo u roku od jednog dana. uo sam i
komentare obinih Muslimana, koji kau da bjee samo oni koji su se za vrijeme komunista
brzo i lako obogatili, pa se boje osvete prevarenih klijenata. Ali se kod njih strah jo vie
pojaao, jer ako ovi ugledni i bogati bjee, sigurno znaju bolje od nas, obinog svijeta, ta se
dalje sprema.
Tako se topi pet stotina godina zajednikog ivota, a grade nova nacionalna geta.
Govorim si stalno: to dalje otii od svega ovoga. Osjeam gaenje prema ljudima koji se
ponaaju kao pacovi na brodu koji tone.
Telefon mi je propjevao. Razgovaram s prijateljem V.J. iz Sarajeva i on mi kae da stiam
muziku u kui i kako mogu da je uope putam dok u Sarajevu ginu ljudi.
Objanjavam mu da su mi na linije prikljuili program Srpskog radija sa Pala i sada po cio dan,
kad god dignem slualicu, ujem vijesti ili njihovu muziku. To poinje da me izluuje sve vie.
10 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Mislim na Orwella i njegovu 84. i tek sada, kad na svojoj koi to iskuavam, shvaam to je
pisac htio da kae.
Podignem slualicu i ujem stih pjesme
Ja dugove svoje plaam, moram da ih vraam.
Olakanje kad se na telefon jave naa djeca ili ovi divni ljudi, kod kojih se nalaze. Tada znamo da
je u Sarajevu mirno, da su u stanu. A kad telefon samo zvoni, a niko se ne javlja, preplavljuje
uas.
Pale, 17.4.1992.
Danas je Veliki petak (katoliki), dan kada se u naoj kui nikada nije jelo meso, samo riba. Na
sreu, imamo jednu sauvanu konzervu sardina. Na benzinsku pumpu stiglo gorivo. Ogroman
red siromanih i ugroenih ljudi eka da napuni rezervoare. Svi govore da nemaju to jesti, a
sada za gorivo plaaju astronomske cijene. Ova zemlja, ovaj narod, sazdan je od prevare, jeftine
i providne lai. Njegov jezik u biti je laan. Doe mi da urlam od bijesa to sam ovdje roen i to
ovdje ivim.
Iz telefonske slualice u 11.00 sluam vijesti, kako je nakon eksperimentalnog rada na Palama
Srpska radio-stanica poela da emituje cjelodnevni program. Toliko buke oko jedne, u sutini,
beznaajne stvari. Srbi su fiziki osvojili ovaj prostor i logino je da e sada krenuti na osvajanje
duha i mozga svoga naroda. To su i komunisti prvo uradili. Filovati ljude samo svojim istinama,
od njih napraviti robote koji vole ono to moraju da vole. Boe, ima li nade da e faizam
ikada nestati s ovih prostora?
Na srpskom radiju vesela, optimistika i pobjednika muzika, koja narodu treba vie od hrane.
Radio-Sarajevo emituje tihu, sentimentalnu muziku. Sve to na udaljenosti od petnaest
kilometara.
Armija i Srbi su prvo vodili rat u Sloveniji (snimao dokumentarni film o tome), zatim su preli u
Hrvatsku (snimao dokumentarni film o tome), a sada su doli u Bosnu i Hercegovinu.
Prognoziram da nakon toga neminovno slijedi Sandak i Kosovo. To se zove balkanska varijanta
osvajanja prostora i stvaranja nacionalne drave. Svi osvajaju prostor, a nitko duh.
Ovaj telefon dovest e me do ludila. Derem se u slualicu kao divljak i po ko zna koji put
objanjavam da to nije muzika u mojoj kui.
Pale, subota, 18.4.1992.
Jutro nije kino, jesenje, ve snjeno, zimsko. Deset centimetara snijega kao da nagovjetava
dugu i hladnu zimu. Kao da je sutra Boi, a ne Uskrs.
U mozak mi dolaze slike iz djetinjstva, kada sam za Uskrs ili Vaskrs bio okupan i lijepo i isto
obuen. Djetinjstvo bijae san, kae negdje slikar Paul Klee.
Oajan, tuan dan u meni i oko mene. Ponovo bombardovano Sarajevo GRAS, Djeja
ambasada, UNIS, eljeznika ambulanta, okolina Televizije itd.
Kada sam hodao po razruenom Dubrovniku, stalno sam se pitao zato su to uradili, ta su time
htjeli pokazati ili dokazati, nije li njihovo bie sazdano samo od ruilakog nagona? Boe,
oprosti im jer ne znaju to ine! Isus. Ja ne mogu shvatiti te njegove rijei.

Pale, nedjelja, 19.4.1992.

11 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Uskrs-meni nekako najdrai dan u godini. Zbog proljea to buja u meni i oko mene. Nova
energija, snaga i volja to e rasti u meni kao da nagovjetava ivot, koji e jo dugo trajati. Ili je
to samo varka.
Odlazak na majin grob, gdje palim pola svijee. Nakon toga odlazim na oev grob (na drugoj
strani Pala) i palim drugu polovinu. Mislim kakve su oni uase proli za vrijeme prolog rata. Oni
su bili sinteza dviju vjera i dviju nacija, i taj spoj nosim u sebi kao neto nerazorivo. Bili su tihi i
neprimjetni vjernici, kake Bog najvie voli, i tu ljubav su prenijeli na mene. Kada se otac 1962.
godine ubio zbog nacionalizirane zemlje, majka nije poela da mrzi komuniste, ve je stalno
govorila da Bog vidi sve i kanjava sve.
Danas je ljudima vjera i nacija samo upotrebna vrijednost koju e poput lotos-maramice baciti
kad im ne bude vie trebala. U ime svojih interesa razaraju ono to je neunitivo.
Dok se vraam s groblja, gledam na kontrolnom punktu, kako su sada nikli posvuda po Palama,
uniformisanog mladia, kako je prislonio cijev kalanjikova uz lice i lagano je miluje rukom.
Podsjea me to na isto seksualno samozadovoljenje.
U dvoritu jedne kue pored ceste, drugi mladi (ijeg oca poznajem kao potena ovjeka),
elektrinom brusilicom pokuava s ukradenog minibusa skinuti velike oznake GRAS-a (Gradski
saobraaj). Poteni oevi i kriminalni sinovi. Ili se sve stopilo u jedno beznadeno propadanje
svih ljudskih vrijednosti.
Ve uobiajeni zagluujui zvuk vojnog helikoptera iznad kue kae mi jasno gdje sam i ta sam.
Snijeg se topi u bati. Hoe li se i ovo ludilo ovako brzo istopiti? Hoe, mora, ali ne brzo. Moda
za pet godina. Liban je trajao vie od 15 godina, a ovo je gore od Libana.
Kerka uzdie kad joj kaemo da smo ostavili obojena jaja za nju i sina. Ima li na Palama mlijeka,
pita. Samo mlijeka i jaja, odgovaramo. Koprive i radia. Ona kae da se to prvo rasproda na
pijaci u Sarajevu, a da su samoposluge skoro prazne.
Pale, ponedjeljak, 20.4.1992.
Poinje odbrojavanje treeg tjedna u izolaciji. udno, kako ovjek pristaje na ovo stanje, uti,
psuje ili beskonano pria. Supruga mi kae kako je u banci, u guvi pred alterom, vidjela ljude
u civilnim odijelima, kojima samo izraz lica i vojnike cipele na nogama, prljave od ilovae,
govore da su stigli sa brda.
Cipele im se ne da presvlaiti, komentira. I kae kako na pitanje nekog starca kada e dobiti
penziju, ef paljanske filijale PBS odgovara:
im se konstituiemo kao prava banka.
A kada e to biti? pita starac.
Za par dana, kad sredimo Sarajevo, odgovara ef s pobjednikim osmjehom na licu.
Iznad nae kue helikopterski saobraaj postaje sve gui. to to znai? Lete tako nisko da mi se
ini kako ih rukom mogu dohvatiti. Na Palama postoji vie mjesta na koja slijeu: na nogometno
igralite u blizini radio-stanice i agencije SRNA, a tu su i hoteli Panorma i Turist, gdje su
smjeteni slubenici nove vlasti, plato ispred hotela Koran, koji je sada preureen u bolnicu,
te vojna baza na Koranu, koju je odmah nakon 1945. tu sagradila biva JNA.
Stalno se naivno i glupo pitam odakle im novac za tolike letove? Susjed mi pria da je juer na
nogometno igralite sletio plavi helikopter MUP-a BiH, ukraden naravno, i da ga zamalo nisu
sami Srbi sruili.
Gledam na TV otvaranje svjetske izlobe u Sevilli i sjeam se mog prologodinjeg obeanja
familiji da emo je sigurno posjetiti. Izloba traje godinu dana. Ima li nade da je ipak vidimo?
12 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Navee, na TV, mega'koncert u ast umrle rock-zvijezde Freddie Mercuryja i protiv AIDS-a. Bar
nekoliko sati zaboravio mrak koji me okruuje.
Pale, utorak, 21.4.1992.
Tamo gdje smo mi na vlasti, vlada mir, a gdje su Muslimani, tamo je rat, izjavljuje danas
Radovan Karadi, lider bosanskih Srba
Na Palama se i djeca igraju mainkama opljakanim na Faletiima, vlasnitvom sarajevske
Teritorijalne obrane. Jo malo a e se s njima i raati, u stavu spremnom za pucanje. U
Sarajevu ljudima dijele oruje za odbranu grada.
Na Palama se srpski rezervisti opijaju opljakanim viskijem. Nou pucaju na muslimanske kue.
Luaki ples barbara na ovim prostorima. Totalno Oslobaanje avola.
22.00
To je to. Opipljivi uas. Do mene dopire grmljavina topova. Na Radio-Sarajevu sluam da
granate zasipaju Stari grad, gdje mi ivi sin. (Ne javlja se na telefon, sigurno je u podrumu).
Ratni zloini nikad ne zastarijevaju, govorim glasno u praznoj kui. Kad doe dan suenja, bit
u svjedok.
Ako preivim, s Pala u definitivno otii, da se vie nikada ne vratim u rodno mjesto koje sam
toliko volio. Ne zbog straha da e me ubiti, ve zbog najdubljeg stida to ivim okruen ubicama
i pljakaima. Od pominjanja imena Pale Sarajlijama se ledi krv u venama, a meni se povraa.
Pale, 22.4.1992.
Dan poeo u 1.30 prestankom bombardiranja Sarajeva. Nastavilo se u 5.30. Sin me zove u 13.30
da mi kae kako neu prepoznati Baariju kada je budem vidio. Proveo je no u podrumu,
brojei mine. Do 22.00 oko njihovog sklonita palo ih je osamdeset.
U mojoj bati ptica pjeva, ulica je pusta, jedino psi lutalice tre uokolo.
Svaka eksplozija granate to pada na grad i razara ga boli me kao da mi raznosi mozak.
14.00
Vie se ne uje tutnjava s brda koja dijele Pale od Sarajeva. Da li se to ubice odmaraju, ruaju ili
se opijaju za ponovno nono orgijanje?
19.30
Ponovno poinje da die ono udovite s Lapinice (top velikog kalibra). Pokuavam zamisliti lica
ljudi koji ga pune smrtonosnom hranom i ispaljuju put Sarajeva, u kojem su zavrili neku kolu,
ili prvi put poljubili neku djevojku. Ili su to moda ljudi, koji se kao talog, mulj valjaju ovim
prostorom, prekrivajui ga i zatrpavajui sve ono to vrijedi, to je stotinama godina stvarano?
Je li ovo definitivno pobjeda barbarstva, onog monstruoznog u ljudskom biu to donosi samo
smrt, nad humanizmom? Do prije par dana Palama je iao automobil s jakim zvunicima,
putajui srpske narodne pjesme, posebno one uz pratnju gusala. Taj isti auto sada prolazi
ulicama i poziva Paljane da daju krv za ranjene heroje s Trebevia. Ima li i krv nacionalnost?
Helikopteri danas slijeu samo na plato ispred bolnice, koju vidim s terase svoje kue. Nou,
kada cijele Pale nemaju struje, jedino hotel-bolnica svijetli.
Na svaku vijest da ima puno ranjenih i mrtvih srpskih boraca, Muslimani umiru od straha da ih
tu no ne pokolju iz osvete. Saznajem da tee ranjenike helikopterima odvlae u Beograd.
Bata sadimo: enjak, luk, mrkvu.
Kuma M. nam donosi mlijeko i sir, raspitujui se diskretno imamo li hrane. Njenog sina, ljekara,
prisilno mobilisanog prvog ratnog dana, svaki dan odvoze vojnim dipom u bolnicu, na rad.
Briljantan mladi, specijalista interne medicine, sada je oajan. Razmilja o bijegu. Saznajemo da
13 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

je uspostavljena redovna autobusna linija za Beograd. Dva autobusa ujutro, prepuna ljudi koji
preko Pala bjee u Srbiju, Crnu Goru ili dalje. Vojska kontrolie putnike, da ne bi neki vojnik
obveznik zbrisao
J.V., naa prijateljica, naziva iz Sarajeva i kae:
Tata, pa reci im da zapucaju!
Dobro je. Mirno je. Smijemo se.
Pale, etvrtak, 23.4.1992.
Jutros u 5.30 leim u krevetu budan i napregnuto oslukujem da li e sa zorom poeti grmljavina
topova, ruenje grada i ubijanje civila u njemu.
Danas u Sarajevo stie lord Carrington. Boe, ta li on trai po brdovitom Balkanu, gdje mora
poginuti, biti ubijena, odreena kvota ljudi da bi se strasti stiale. Kako on iz svog svijeta
zamilja ovaj svijet, zar misli da mu moe pomoi, da e ga ovdje uope razumjeti? Davljenik se
hvata i za slamku to plovi vodom, pa i ja za ovog lorda.
24.00
Danas u podne potpisali sporazum o prekidu vatre, a veeras kao divlja horda bombarduju i
unitavaju Sarajevo. Na desetine mrtvih. Sigurno je samo jedno ovdje dugo, dugo nema kraja
zloinu. Jedan glas u meni stalno govori: Idi, idi na bilo joji nain, ta eka, a drugi ponavlja
Selimovievu misao: Dok god ima i jedan razlog da ne ide, nemoj ii!
3.00
Sutra, ne, ve danas je est godina od ernobilja, osam hiljada umrlih i tko zna koliko trajno
bolesnih. ernobilj ili Bosna, u emu je razlika?
Prijatelj sa Pala, koji je esto navraao k meni, danas obuen u vojnu uniformu, uri ulicom.
Vidim, naao je sebe, a mene zauvijek izgubio.
Prijatelj sa TV Sarajevo (vana linost Nenad Peji) zove me telefonom i kae da hoe da ga
ubiju. Pita me ta da radi. Nude mu vani stan i posao.
... Bila je no i kia je padala,
nije bila no i nije kia padala...
Samuel Beckett, Moloa
Pale, petak, 24.4.1992.
Veliki pravoslavni petak, dan bez rada na zemlji, dva dana uoi vaskrsnua Hristovog. Normalni,
obini, radni ljudi to znaju odlino, a velikosrbima Srpski radio na Palama objanjava ta je to.
Tako su isto nekada i veliki komunisti objanjavali svom narodu da nema Boga. Na Palama su to
jedni te isti ljudi. Odbacili su staru vlast i prigrlili novu, da bi od nje izvukli neku korist.
Prolazi jedan vei podobro ohrnan auto, krcat bradatih i prljavih spodoba, s dubrovakim
tablicama. Gledam i kako se u ukradenom BMW-u vozi uveni sportista K., sada jo uveniji
snajperista iz Holiday Inna. Za ove ljude on je junak, za one u gradu ubica. Ovaj rat je raj za
pljakae i patoloke ubice.
Muslimani izgubljeno tumaraju po svojoj ariji, ili po svojim dvoritima pognute glave gledaju
u zemlju. Jo se nadaju da e sve ovo stati, da gore ne moe biti.
Morbidno, muno vee.
Na vrata mi je banuo dr F. (doktorirao na nevjerojatno stupidnoj temi, kao uostalom i veina
ostalih doktora nauka. To ne bi prolo ni kao maturski rad). Sve to je prije pisao bila je ista
apologija komunizma, uostalom, od komunista je zauzvrat dobio sve. Sada pie u odbranu
14 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

islama. Drugi kraj batine koja sada udara ljude po glavi. Ekstremista s druge strane. Nos brie
rukom, tare o rukav.
Trai od mene da se izjasnim. to je najgore, popuio nam je sve cigarete, ispio posljednju kap
pia, koje mi razvlaimo danima. Njegov ideolog, lini prijatelj, veliki marksista, poznati
intelektualac, ljubimac politiara komunista dok su bili na vlasti, jo ranije promijenio koulju i
preao u ekstremnu desniarsku stranku; umro prezren od starih poslodavaca, slavljen od
novih.
to se onda pitati zato je komunizam propao?
Ve pri piu, dr F. poinje da manipulie imenom naeg sina i porijeklom moje supruge. Ona
gubi ivce i neuvijeno mu kae to misli. F. zbunjeno uti, jer to nije oekivao. Odlazi, a u nama
ostaje munina to takvi ljudi uope postoje. Kad bi se taj doepao vlasti, bio bi neumoljivi
egzekutor u ime svog naroda.
Pale, subota, 25.4.1992.
Kakav li e ovaj dan biti? Osvanulo je sunano.
Konano taka razgranienja. uveni prof. Dr Koljevi pozvao srpske kadrove na TV Sarajevo,
da se prijave i ponu raditi za dobrobit svog naroda. Jadni Doktor, sigurno nije uo da postoji i
profesionalno novinarstvo. Preko ekrana moli svoje legionare da zbog sutranjeg praznika budu
mirni, da ne pucaju, ubijaju. Kae kako svijetu treba pokazati nae potovanje spram
pradjedovskih tradicija.
Tu je jo jedan razlog. Prekosutra, u ponedjeljak, u Beogradu se proglaava Trea Jugoslavija.
Srbija i Crna Gora kao dva oka u glavi. Imaju li te oi imalo mozga u glavi?
Pale, nedjelja, 26.4.1992.
Vaskrs. Nekada normalan, tih, intiman, porodini praznik pravoslavaca koji vjeruju u Hristosa
(Isusa). Danas ga slave ljudi koji s Isusom imaju zajednikog koliko su imali i farizeji (za one koji
ne znaju: ljudi koji su biblijsku poruku o ljubavi prema blinjem tumaili kao mrnju prema
strancima, tuinima).
Dok stojim nad oevim grobom i palim svijeu, prilazi mi prijatelj iz djetinjstva (sada je
uniformisan) i napada me zbog filma o razaranju Dubrovnika. Kae mi:
Nasjeo si ustakoj lai.
Njegova ena kae: Samo im zamjeram (Paljanima) to su bombardovali Sarajevo, a da nisu
sve Srbe izvukli van!
Cijelo jutro Palama se prolama rafalna i pojedinana pucnjava u ast Vaskrsa. Ipak ni blizu kao
zimus, za Boi. Moda tede municiju.
Kerkina soba na spratu slui nou supruzi kao osmatranica. Moda strepi od nepozvanih
nonih gostiju.
Automobil sa jakim zvunicima prolazi Palama i poziva ljude da prestanu pucati. Uskoro mi
postaje jasno zato: pored groblja, iz pravca Jahorine, prolazi duga kolona automobila s
oznakama stranih TV kompanija. Ispred i na kraju kolone vojni i policijski automobili kao
obezbeenje. Strani novinari na Palama moraju zatei pravu idilu, sreu i mir. Mora se pokazati
kako nova srpska vlast besprijekorno funkcionie. Novinari su zaista najvee budale. Sigurno e
im namjestiti nekog Muslimana koji e rei da ga nitko ne maltretira ili ugroava. Dok je Staljin
u Moskvi ubijao na hiljade ljudi, gradom su kruili zatvoreni kamioni sa slikama hljeba i njegovim
nazivom na raznim svjetskim jezicima. Novinari su izvjetavali o izvanrednoj snabdjevenosti
15 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Moskve hranom. U kamionima su bili robijai, koji su dovoeni u Lubjanku. Slike starih
gospodara nikad ne blijede. Preobueni komunisti sada pleu uz nacionalnu muziku.
Poslijepodne se na Pale, na centar nogometnog igralita, spustio vojni helikopter sa uvenim
generalom i jo uvenijim crnogorskim politiarem, da otponu pregovore o statusu JNA i BiH.
Nedaleko od stadiona, na obinoj livadi, djeca igraju nogomet.
Ispred pravoslavne crkve okupljaju se Srbi u sveanim odijelima, koji su, sluei vjerno
komunizmu, bjeali od crkve kao od kuge.
Tko ono ree: Sve tee, sve se mijenja?
Razgovaram telefonom s prijateljem sa RTVS i dajem mu pet dana boravka na Palama za pet
minuta mog boravka u kafani Sarajevo s rajom. Smije se i kae:
Hvala lijepa, ali ne!
Saznajem da mi je prijatelj sa Pala Z.B. (Hrvat) totalno pretuen kada se pokuao nekim
sporednim putem probiti iz Sarajeva na Pale gdje mu je familija.
Nitko ne pita zato. Nitko ne odgovara zato. Jednostavno, ovjek je gotovo na smrt prebijen i tu
nema ta da se pita.
Danas Sarajevom ide kolona kamiona i kupi mrtve. Gdje e s njima kada su mrtvanice prepune,
a do groblja je nemogue doi. Sahranjuju ih po parkovima. Koji dan je preko radija ljekar davao
uputstva o sahrani? 2 m duina, 1 m irina, 2 m dubina, 50 m odmaknuti od zidova, od
vodovodnih i kanalizacionih ahtova. Uz le zakopati i sve podatke koji se znaju. Ako nema
drvenog sanduka, koristiti makar plastinu foliju.
Pale, ponedjeljak, 27.4. 1992.
Dan sveanog proglaenja nove Savezne Republike Jugoslavije.
ujem od poznanika iz opine da postoje spiskovi za likvidaciju neasnih Srba. Boe, kako to
gordo, staljinistiki zvui. Tko sastavlja te spiskove, koji se kriteriji primenjuju za odabir ljudi
predvienih za odstrel? Gdje je taj sud to izrie presudu, gdje su advokati, a gdje porota?
Nevjerojatno. Shvaam da sve totalitarne stranke ili vlade imaju u svom nazivu rije
demokratska, svuda oko sebe vidim demokratiju kako eta u vojnikim izmama sa mainkama
preko ramena. Vidim je na nebu kako leti i zagluujuom bukom elisa plai sirote, male hrke na
zemlji, ujem kako do mene dolazi kroz zemljinu koru kao jeka topova. Hou li uspjeti preivjeti
ovoliku koliinu demokratije oko sebe?
Vidim kako Meho pravi drvene kapke za prozore na kui. Naivno misli da e ga zatititi kad ONI
zakucaju na njegova vrata.
Saznao sam i jednu nevjerojatnu stvar: Srbi koji su s Muslimanima zamijenili kue, daju
artiljercima sa Trebevia tone koordinate i poloaje svojih nekadanjih kua u gradu, da ih prve
srue. Sumnjamo da nas prislukuju. Nije nam jasna muzika u telefonu.
Supruga batu sveano proglaava Nezavisnom istarskom pokrajinom. Sjedi u bati i prouava
prospekte iz San Marina.
Pale, utorak, 28.4.1992.
Teka odluka da sin mora to prije napustiti Sarajevo i poi prema zapadu, daleko od ovog
zvjerinjaka, i tamo moda zauvijek ostati. Ne znam hoe li uspjeti proi vrata pakla. Iskljuivo ga
definie ime Hrvoje, mjesto roenja Rijeka, mjesto stanovanja Pale, prezime Vuksanovi, visok i
snaan, dakle poeljan ratnik za bilo koju vojsku, neznani junak to je dao ivot za slobodu svog
naroda.
16 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Uzdam se u prijatelje iz Sarajeva koji se brinu o njemu, i Boga, koji e ga zatititi od kontrola i
straa raznorodnih vojnih formacija. Svakoj od njih neke njegove karakteristike odgovaraju, a
neke ga vode u smrt. Uznemiren sam i samo o tome mislim.
Stalno mi se po glavi motaju prizori Istre, kao mogueg komadia zemljine kore gdje bismo se,
ako preivimo, mogli svi okupiti i poeti neto iznova. Sanjam je kao mjesto gdje nema noi
dugih noeva, gdje ljudi nagnuti nad crvenom zemljom sade i skupljaju njene plodove, gdje
sama rije politika ne postoji, ili postoji, ali je prognana u posljednje kutove mozga.

Ovdje u svom rodnom mjestu nemam apsolutno nita vie da traim. Bie mi teko ostaviti
samo grobove roditelja, umovite padine Jahorine i Romanije po kojima sam trao i skijao. Sada
tim umama hodaju ubice to pucaju na sve to se kree, a nije njihove gore list. Znam, osjeam
to, da jednog dana, kada im svi listovi otpadnu, ostae sami i goli da pred Bogom i ljudima
polau svoje krvave raune.
Ovdje se ne stvaraju samo nacionalna geta, ve mnogo gore od toga: geta kriminalaca, ratnih
zloinaca i profitera.
Malo me okirala vijest, glas iz Sarajeva, da ako sam jo uvijek na Palama, onda sigurno radim
za njih. Da li je ijednoj strani vie uope mogue objasniti da ni za koga ne radim, da samo
pokuavam da se spasim od kandi njihovog ludila? Ipak, shvaam. Stanovati i ivjeti u
predgrau Auschwitza okruen egzekutorima a ne biti s njima zaista je skoro nemogue. No,
ipak je mogue, samo je pitanje do kada.

Pale, srijeda, 29.4.1992.

Jutros, u ranu zoru, supruga je ula u vojni kamion na Palama da se prebaci u Sarajevo i odnese
sinu dokumenta, i obie kerku. Jedino ene na taj nain mogu doi na Vraca i onda se spustiti
pjeke u grad, i to samo onda kad nastupi malo zatije u borbama. Za ovu mogunost odlaska u
grad saznali smo od S.R., koja je tako otila majci na sahranu u Vojkovie. Srpska vojska je
probila umski put preko padina Jahorine, iza Trebevia, da putnici ne bi vidjeli poloaje sa
kojih se granatira Sarajevo. Magistralnim putem preko Lapinice do Sarajeva se stizalo za
petnaest minuta, ovim obilaznim treba etiri do pet sati. Pun sam strepnje za njen ivot. Vadi
je moje prezime, a ukopava mjesto roenja.
Kada sam prije deset godina poeo graditi ovu kuu na Palama, elio sam da bude to vea, da
ima to vie soba za prijatelje iz cijele zemlje i Sarajeva, da mogu doi k nama na oporavak i
druenje. Sada prvi put osjeam tajanstvenu jezu koja me proima dok se kreem potpuno
praznom kuom. Toliko ima velikih prozora da se osjeam potpuno izloen pogledu stranaca
oko mene.
Susjedi Meho i ulzida pitaju me gdje mi je supruga i, kad im kaem, uplaeno me pitaju da
moda neu i ja otii. Nekako su sigurniji kad sam ja tu. Pitam se kakvu im ja to sigurnost mogu
pruiti, kad sam potpuno nemoan. Kuma M. donosi mi pitu sirnicu i pita treba li mi jo to. Sa
strahom mi pria kako je tavan njihove kue pun tehnikih ureaja, tepiha i drugih vrijednih
stvari to su im donijele komije Muslimani da im ne opljakaju srpski vojnici. Kae mi da se stidi
to je Srpkinja. Divno ljudsko stvorenje koje sve vidi i sve razumije. Kae mi, ako me strah
samog, da preem k njima, ali isti as se ispravlja i kae da, ako ostavim kuu praznu, provalie
u nju. ao mi je. Jedan sin je u posljednji as pobjegao u Ameriku, drugi to isto namjerava. Ali
17 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

drugi ima dvogodinjeg sina i jednomjesenu djevojicu. A ona, za koga da radi i emu da se
nada? pita me.

Pale, etvrtak, 30.4.1992.

Kakav ok. Potresa me iz temelja. Jutros, kada je sin trebalo da krene autobusom prema zapadu,
dignuta u zrak oba mosta kod Brkog. Put na zapad vie ne postoji. Poludio bih, urlao kao pas
to ga ranije nisam otpremio. Zar nije sve govorilo da svaki as moe puknuti i posljednja
pupana vrpca koja mu donosi spas? Okrivljujem sebe da sam glup i slijep, ali sada je kasno.
Ostaje mu samo to da se i dan i no skriva u podrumu zgrade u Starom gradu, nadajui se da ga
granata nee raznijeti. Supruga mi telefonom kae da je sin sino pitao moe li kima da
cvokoe od straha, to je on osjetio prije par dana, kada je granata eksplodirala u njihovom
dvoritu, u trenutku kada su slijetali u sklonite, a prozorsko staklo padalo oko njega.
Suze mi idu na oi, ali ne mogu sada nita uraditi. Ponovo sebe propitujem da li sam pogrijeio
to ga nisam dovukao na Pale, kako je predlagao moj ogor, ali ne, i sto puta ne na Pale. Da je
doao ovamo, odmah bi ga pokupili, obukli mu uniformu i odveli ga na Trebevi da puca po
svojim drugovima. To bi bio i njegov i moj kraj. Ovako jo ima nade.
Urlam na telefon i objanjavam ogoru u Titogradu da je bolje da mi sin pogine u Sarajevu od
granate ratnih zloinaca nego da postane ubica sa Trebevia. ogor to ne moe shvatiti i sputa
mi slualicu. Sestra samo plae. Kakav uas. Kakvo cijepanje ljudi na Ove i One, bliski prijatelji i
srodnici postaju neprijatelji. Nou hodam praznom kuom i ponovo se preispitujem, i stalno
govorim glasno: Ne i nikada, ne.
Ispuio sam posljednju cigaretu i osjeam kako me hvata panika ovisnika o nikotinu. Kao tijesto
gusta, tamna, kia paljanska no, u kojoj svijetli samo jo jedan mali, udaljeni prozor. Lii mi na
nadu koja jo tinja. Kao pas sam se skupio u kutu pored kamina i sluam Bachove fuge. Kao pas
' ree K., i inilo mi se da je u njemu stid jai od smrti. (Franz Kafka, Proces)

Pale, petak 1.5.1992.

Prvomajsko jutro! Od onog dana kada je nakon 1945. godine ovaj dan postao institucija koja se,
po nareenju komunista, mora slaviti postao je najtuniji dan u godini. Bivi komunisti u novoj
Saveznoj Republici Jugoslaviji, koji su sada postali socijalisti, dekretom nareuju da se opet
mora slaviti. Na Palama du glavne ceste, na zgradi SRNE, opine, policije, bolnice, vijore se
srpske zastave sa etiri irilina slova S.
Muslimani, koji iz svoga geta vie ne izlaze, gledaju u te zastave i jo se nadaju da je to samo
folkloristika koja e proi. Zato, s kojim pravom da jednom susjedu Miralemu razbijem iluzije i
poveam strah? Moda je on u pravu, a ne ja. Ionako tuan dan na Palama jo je tuniji jer nita
ne radi, osim vercera i vojne mainerije. Utjehu donosi cvrkut ptica u bati.
Jutros pitam komiju koji je dan? U getu, izolaciji, ovjek gubi osjeaj za vrijeme, dane, sate.
Budunost kao da vie ne postoji, sve je samo ivotarenje izmeu jutra i veeri. Tamna no slui
samo za trening ula, koja su sada izotrena kao u psa, registruju svaki udni um u kui i oko
nje.
Predsjednici vlade i stranaka vercuju tankere nafte i tone oruja, na emu zarauju milione
njemakih maraka. Lokalni bosovi to rade na lokalnom podruju i zarauju na stotine hiljada, a
18 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

sitni verceri u svom mjestu, prodajui hranu i cigarete, zarauju na desetine hiljada maraka.
ujem da je jutros na paljanskoj pijaci dolo do obrauna pitoljima izmeu sitnih vercera oko
kamiona punih cigareta namijenjenih vojnicima na frontu. Sitnog i krupnog vercera titi
paljanska vlast, jer je u funkciji bolje snabdjevenosti trita na slobodnoj srpskoj teritoriji.
verceri ponosno voze Palama skupe automobile bez registarskih tablica. Oni su pravi izdanci
nove klase ljudi koje poraa nova demokratska vlast.
Tijelo ide zemlji, a dua Bogu, kae Isus svojim uenicima.
15.00
Uasno bombardovanje Sarajeva, svih dijelova, posebno Centra. Prije sat vremena radio
emitovao vijest iz Lisabona da se prekidaju pregovori zaraenih strana dok se ne obustave
neprijateljstva. Gvozdena logika rata vue neumitno konce daljeg, jo bestijalnijeg unitavanja
svega to je ovjek stvarao stotinama godina. U panici se pitam ta se deava s mojom familijom
i prijateljima u gradu. Stalno sam se pitao tko su ti ljudi to bombarduju Dubrovnik? Je li
Sarajevu namijenjena jo gora sudbina? Sudbina Bejruta ili Vukovara?
Tko su ti ljudi to ubijaju civile u gradu? Jesu li to uope ljudi ili su monstrumi to uivaju u
ispaljivanju granata na ene, djecu, starce? Boe, zar je to uope mogue? Ovdje je sve mogue,
doaptava mi glas tihog oaja u meni.
Pokuavam uzalud dobiti familiju u Sarajevu. Nesnosna muzika u telefonskim linijama dovodi
me do ludila. Dva svijeta (nekad jedan), na udaljenosti od samo 15 km; jedan gine, pati, plae,
drugi puca, svira i pjeva. Srpski radio upravo objavljuje vijest da ni jedna granata nije ispaljena
sa Lapinice (Pale) na Sarajevo. Dok to sluam, ujem potmulu grmljavinu topova iz pravca
Lapinice. Ovaj narod je sukus lai, njegova sutina je la.
Najstraniji dan, vee i no u Sarajevu. Boe, je li ovo vrh Golgote, moe li ovaj uas jo rasti, ii
dalje, ta je to dalje, kako izgleda?
22.00
Hodam po mranoj kui kao ivotinja u kavezu, dok prozori lagano podrhtavaju od topova sa
Trebevia i Lapinice. Ako ovdje podrhtavaju, kakav li je pakao u Sarajevu?

Pale, nedjelja, 3.5.1992.

Prekinute sve telefonske veze sa Sarajevom i svijetom. Da li mi je iva porodica, prijatelji, svi
estiti ljudi? Dok ga ne zaboli, ovjek ne osjea ruku ili nogu, tako je i s telefonom. Sada kad ne
radi, kao da sam totalno odsjeen od spoljnjeg svijeta. Postoji samo ovaj geto u kojem ivim, i
oaj koji zbog toga osjeam. Prije sam bar uo bliske glasove, sluao njihove strepnje i nade,
upijao ih u sebe i nosio kao neto najdragocjenije. Bio sam dio njih. Sada sam potpuno sam.
Saznajem da je nova vlast odluila da smijeni briljantnog direktora hotela na Jahorini, jer je
djelimino ustaa. Naime, majka njegove supruge je negdje iz Hrvatske.
Moj nedeljni odlazak na majin grob odjednom postaje udan, nenormalan. Gledaju me
sumnjiavo i podozrivo. Majstor to je prole godine izvodio zavrne radove na grobnici pita me
zato na nadgrobnom spomeniku pie obitelj, a ne porodica, zato je majka tu sahranjena, a
ne pored oca na pravoslavnom groblju, zato idem svake nedjelje na groblje, kad to nitko ne
radi. Pita me kao da, zato to je istokrvni Srbin, ima pravo sve da pita. On se sada tako
postavlja prema meni, dok je prije par godina samo utio, radio i naplatio svoju nadnicu.
19 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Saznajem od prijatelja iz djetinjstva, koji je ostao isti, bez obzira na novu vlast, da je stara kino-
dvorana pretvorena u zatvor. Kae mi: Tvrdoglave Srbe, koji ne ele na Trebevi, veu za
radijatore i tuku, dok sami ne ponu moliti da idu na Trebevi. Saznajem da drugi moj prijatelj,
skijaki entuzijasta, hoe da se odrekne sina, koji stalno ponavlja: Od Sarajeva treba napraviti
krompirue!
Na Palama se uglednim Srbima iz vlasti donose na noge telei butovi s ispisanim imenom
primaoca na mesu. Sjeam se rijei mojih roditelja, kako se, nakon osloboenja, uglednim
komunistima donosilo iste takve butove, ali upakovane u kartonske kutije. Paljani su loi aci
starih gospodara. Na TV prijenos zatoenitva Alije Izetbegovia u vojnoj kasarni kod
Aerodroma. Otkrivam zapanjujuu nesposobnost njega i njegovih saradnika da konano shvate
ta se ustvari dogaa. Na Palama je sve manje osvijetljenih prozora, a sve vie mraka. Moda je
ovaj mrak naa trajna sudbina.

Pale, ponedjeljak, 4.5.1992.

Sluam rane jutarnje vijesti. Granate padaju na juni dio Sarajeva. Nove borbe u Doboju,
Brkom. Sada postaje sasvim jasno da se ide na vojno rjeenje i zauzimanje BiH prostora
orujem, bez obzira na broj mrtvih. Kasnije slijede pregovori s UN.
Kobna greka to sina nisam ranije poslao van. Sada s majkom i sestrom ui u podrumu kod
Principova mosta i broji granate. Boe, jesu li ivi i imaju li ta jesti? Kako da savladam tihi oaj
koji me razara i postaje sve buniji? Na Palama se sprovodi totalna mobilizacija svih Srba od 16
do 60 godina. Krijem svoj dnevnik u upljinu iza kamina. Sam in pismene, verbalne osude
njihovog zloina dovoljan je da egzekutori dou po mene.
Slika sa Pala: Poten Srbin, drug iz djetinjstva, svratio u moje dvorite i kae: - Nije dobro to
bombarduju Sarajevo, ali od njih (Muslimana) se vie nije moglo ivjeti. Drugi poteni Srbin,
pravnik, kae mi: - Kad sam bio mali, pitao sam oca zato su nas Turci pet stotina godina tlaili, a
on mi je odgovorio zato to im nismo dobro vratili. Sada emo im sve to vratiti kae
pravnik, i ode biciklom niz cestu.
Helikopterski saobraaj je postao tako gust i redovan, da ve po njima znam koliko je sati. Vie
ne mogu da gledam program TV Sarajevo. Relej na Humu je bombardovan. Ova razorna, teka,
potmula pucnjava sa Lapinice i Trebevia, to ne prestaje ni za trenutak, unitit e me do kraja
ivota. Mogu shvatiti da na obje strane ima istih kriminalaca, ubica, patolokih tipova ednih
krvi, ali ne mogu apsolutno nikako shvatiti da ljudi sa okolnih brda hladno ispaljuju smrtonosne
granate na obine, jadne civile.
Komija Meho mi danas kae: - Nema vie ivota ovdje. Odgovaram mu da ima, ali za ubice i
ratne zloince.

Pale, utorak, 5.5.1992.

Boe, zar je mogue da rat traje ve mjesec dana? To nije mogue. Jutro bez struje i telefona.
Nemam najvaniju stvar u ovakvim prilikama: obian mali tranzistor. Dolazi struja i saznajem da
su Srbi oslobodili jedan dio Dobrinje, kako javlja SRNA. Da bi ovjek to shvatio, mora stvarno
biti totalno lud.
20 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Sa Sarajevom sada postoji telefonska veza samo s brojevima koji poinju sa 5 i 6. Velelepna
pota na Obali, u kojoj sam se osjeao kao civilizirano bie, ponosan to takva zgrada postoji u
Sarajevu, sada je unitena granatama. Dva je svjetska rata preivjela, a sada su je barbari za
mjesec dana spalili. Sve veze sa Starim Gradom i Centrom su unitene. Novinar M.J. sa Televizije
mi javlja da ima na stotine mrtvih. Jedna ena lei mrtva ispod slomljenih grana. Ve satima
nitko ne smije da je makne, radi snajperista.
S olakanjem saznajem da mi je porodica iva.
Pada jo jedna no nad Palama. Iz oblinje ume uje se jaka pucnjava. Na ovoj slobodnoj
teritoriji netko se ipak bori za slobodu. U mislima pratim let ispaljene granate i vidim svog
prijatelja slikara kako, uuren u nekom kutku, iekuje da padne na njega.
Mina svakodnevno navraa da pita za moju suprugu (kae da joj je lake kad je ona ovdje) i da
telefonira sestri na Alipaino polje. Ima petnaestogodinju kerku i dva sina. Ne zna se za koga
se vie brine. Vidim joj strah u oima.

Pale, srijeda, 6.5.1992.

Jo jedno jutro svie. Leim u krevetu i gledam kroz veliki prozor kako se mrak prosvjetljava i
prva suneva zraka obasjava Pale. Kako se nita nije promijenilo hiljade godina, a kako se opet
za ovaj mjesec dana sve promijenilo. Jo jedno potpisano primirje i prekid vatre, i jo jedno
gadno bombardovanje Sarajeva. Poinjem naglas da priam s psima i sam sa sobom. Nekad mi
je smetala galama supruge i djece, a sada eznem za tim.
uveni ljekar i politiar iz Sarajeva koji je meu prvima preao na Pale i sjeo u ministarsku
fotelju nove srpske vlasti, dolazi mi u dvorite sa svojom novom drubenicom, novinarkom sa
Radio-Sarajeva, i raspituje se o mojoj kui. Izgledam oajno zbog gladi i nespavanja. Kaem im
da ne mogu useliti k meni. Njihov uniformisani pratilac i ofer paljivo me odmjerava. Nikako
ne mogu da shvatim njegovu drubenicu, koja je u gradu ostavila svoju staru majku i prijatelje,
po kojima sada ovi ljudi s kojima ivi ispaljuju granate. Ljudsko bie je nemogue bie.
Strah me zbog ove posjete. Lako je na filmu biti hrabar. Kao plima, u mene se uvukla munina,
tuga i beznae. Pas mi se stalno mota oko nogu i umiljava se, kao da i njemu nedostaje drutvo.

Pale, etvrtak, 7.5.1992.

Pa nije mogue da je ve etvrtak. Vrijedi li ga uope zabiljeiti i preivjeti?
Danas Sarajevom ide kolona kamiona i kupi mrtve. Gdje e s njima kada su mrtvanice prepune,
a do groblja je nemogue doi. Sahranjuju ih po parkovima. Koji dan je preko radija ljekar davao
uputstva o sahrani? 2 m duina, 1 m irina, 2 m dubina, 50 m odmaknuti od zidova, od
vodovodnih i kanalizacionih ahtova. Uz le zakopati i sve podatke koji se znaju. Ako nema
drvenog sanduka, koristiti makar plastinu foliju.
Proljetni, sunan, topao, oajan dan, kao smrt to pohodi Sarajevo. Ne mogu da mislim kad
ujem da je snajperist ubio trogodinju djevojicu. U ovoj tami, jedan daleki, bliski glas probija
se do mene nekim udom i donosi nadu i sreu.
Kod reisera Miodraga Tarane u sarajevskom stanu pronaen cijeli arsenal oruja, on se sa Pala
javlja u Dnevnik TV Sarajevo i kae da nije terorista, ve da je samo bio ugroen. Kakva la. Niko
21 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

ga nije ugroavao dok je po televiziji radio ta je htio. Sa zebnjom oekujem njegovu slijedeu
posjetu.
Na velikom zidnom satu, koji vie ne radi, poklopio sam kazaljke, da imam osjeaj da neko
stalno misli na mene.
Ovo je rat ljivovice - ree jedan evropski diplomata, ispijajui Martel. Cio dan samo
grozniavo mislim kako da sina i kerku prebacim preko granice. Analiziram hiljadu
kombinacija i svaka se rui kao kula od karata. Sada je za sve kasno. Zato sam bio toliko glup i
toliko ekao?

Pale, subota, 9.5.1992.

Kakav apsurd: s komijom Mehom, majstorom, postavljam kure po prozorima kue. Nisam ih
pet godina postavio, a sada to radim, kao da e me to spasiti od spoljnjeg svijeta. On je
sretan, jer je nauio da stalno neto radi. Vidim kako u njemu strah raste iz dana u dan. On je sa
enom na Palama, a kerka sa djecom ivi u Sarajevu. Kada sedam dana nije bilo struje, bacio je
ogromnu koliinu hrane iz zamrzivaa, to je uvao za kerku. Penziju ne prima. Kae da u banci
isplauju novac samo srpskim izbjeglicama iz grada, a njemu kau da novac jo nije stigao. Sin
mu je prije nekoliko godina otiao u Ameriku, ali mu sada ne moe poslati novac. Cijeli Mehin
ivot uloen u kuu i batu sada se rui.
Danas je Dan pobjede nad faizmom. U Evropi i svijetu, ali ne i ovdje. Ovdje se on ponovo raa i
uzima svoj danak u krvi. Balkan mi lii na prokleti komadi zemljine kore gdje ponekad zasja
dan, pa se opet spusti no.
Prijatelj i urednik TV Sarajevo Nenad Peji pobjegao jutros vojnim avionom za Beograd, a zatim
za Englesku. U Sarajevu ga proglaavaju izdajnikom. Ne znam, nemam pravih informacija ta se
s njim zaista deavalo da bih mogao biti sudija.
No je. Sjedim pred kuom i gledam neosvijetljene zgrade u kojima ljudi ive ili umiru. Izgledaju
kao nadgrobni spomenici jednog vremena, jednog stranog vremena. No je ovdje na Palama
najtea, kao da se sav dnevni uas same u nju, da ovjeku svom estinom stave do znanja da
nije nita, moda samo neka utvara u mraku to sa zebnjom eka svitanje.

Pale, nedjelja, 10.5.1992.

Kao gladan pas to eka da mu netko baci oglodanu kost, ekam vijesti na radiju, da ujem jesu
li se sporazumjeli oni koji se uope ne mogu sporazumjeti.
Vijesti poinju sa Zloinako razaranje BiH i Sarajeva se nastavlja. Ovo to se deava oko nas
gore je od najcrnjeg faizma!
U batu mi dolazi dobar prijatelj iz djetinjstva. Dado, profesor matematike u osmogodinjoj
koli. estit ovjek, koji ni mrava ne bi zgazio. Ispija na duak ponueni konjak. Znam da mu nije
lako, mnogo tee nego meni. Pria mi kako mu uenik umjesto rijeenog zadatka u svesku samo
napie velikim slovima SDS. On mu upisuje prolaznu ocjenu, jer sve ostalo ravno je
samoubojstvu. Jo se nada da e sve ovo proi, da nee izgubiti posao, da nee morati ii sa
Pala. Ima dva mala sina, koji se bezbrino igraju u vrtu. Mislim na svoje djetinjstvo, kada sam se
i ja bezbrino igrao, a rat je 1944. bjesnio oko mene.
22 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Iznad naih glava nisko, uz zagluujuu buku, lete helikopteri i sputaju se na nogometno
igralite. Dado odlazi i ja ostajem sam. Mislim na sina, kerku i suprugu u Sarajevu. Mogu
poginuti od granate, a ja neu znati, mene mogu ubiti ovdje, a oni nee znati. Kako to podnijeti?
Ako se ostvari ona crna prognoza o suludoj ideji Srba da kod kasarne Maral Tito presijeku
Sarajevo na dva dijela, onda e biti na hiljade mrtvih. U kasarni su vojnici sa familijama, ekaju
rasplet dogovora. Postali su taoci jedne monstruozne ideje o etniki istim prostorima. Od
kasarne pa prema Baariji, po zamisli SDS-a, treba da bude turski (muslimanski) dio grada, a
juno, do Ilide, srpski. U odnosu na ovo, Bejrut je djeja igra.
Ulicom prolazi prijatelj iz djetinjstva, pravnik D., u uniformi. Zastaje, prilazi mi i ali se kako mu
nisu dali odgovarajuu uniformu, ve obinu, kao to nose noni uvari. Dobio je mainku koju
ponosno nosi preko ramena, ali ne i opasa, da moe da stavi i revolver. Bio je dijete
komunizma, sada je dijete najcrnjeg nacionalizma. Ovo vrijeme potpuno otkriva ljude, sa njih je
spala sva minka, i lai pokazuju svoje pravo lice. A to lice me plai. Boe, kako dani
nevjerojatno brzo prolaze. Svi su isti, samo je oaj razliit.
Lideri Srba predlau da se Sarajevo 24 sata proglasi otvorenim gradom, da ljudi s najnunijim
stvarima pobjegnu iz njega. To i jeste njihov cilj: isprazniti grad, razoriti ga do temelja,
nemilosrdno pobiti sve branioce, i onda te ruevine naseliti svojim ljudima, dati im zadatak da
ga u narednih dvadeset godina obnove. Sve to onda slaviti kao veliku nacionalnu pobjedu.

Pale, ponedjeljak, 11.5.1992.

No uasa. S glavom na jastuku, iz pravca Trebevia i Lapinice ujem potmulu tutnjavu haubica,
koje ravnaju Sarajevo. Noas mi telefoniraju prijatelji, novinari iz Sarajeva, P.K. i M.J., i kau da
samo preko njih mrtvih umski zloinci mogu osvojiti grad. Meu tim zloincima ima i naih
prijatelja sa Televizije, iz kafane. Nekad smo se druili, a sada ubijaju svoje prijatelje. Kako je to
mogue? ta se to desilo u nama i oko nas? Ako je istina, a svaka ispaljena granata nosi poruku
da je to strana, neumitna istina, onda je cijeli na ivot s njima bio varka. Tjedan koji poinje bit
e najtei za ljude u gradu. Kako da pomognem familiji i prijateljima?
Dan kao najruniji san, komar pitanja bez odgovora. Analizirati hiljadu mogunosti spasa znai
da e se desiti ona hiljadu i prva, koja vodi u propast. Glad i bolest poinju da haraju Sarajevom.
Meho i Miralem kopaju i sade povre u bati, u nadi da e ga najesen brati. Mina stalno pita
kada e se moja supruga vratiti iz Sarajeva, da ima s kim razgovarati. Oni znaju mnogo vie od
mene to se deava na Palama i okolnim selima. Misle da ja opet znam mnogo vie o
dogaajima u gradu i svijetu.

Pale, utorak, 12.5.1992.

Gotovo cijelu no presjedio pored kreveta. Ne mogu da stavim glavu na jastuk, jer je zemljina
kora izvanredan provodnik zvuka tutnjave topova. Kako ovjek moe uope da spava ako uje
ispaljivanje granata, prati u mislima njihov let do neke kue u Sarajevu i vidi je kako se rui, a
ispod ruevina ostaju leevi? Boe, moe li ljudsko bie uope shvatiti tuu bol i smrt?
Danas je pravoslavni svetac Vasilije Ostroki, dan kada je moja majka, iako katolkinja, uvijek
slala novac Pod Ostrog (Crna Gora), za na spas i spas svih estitih ljudi. Sada sasvim shvaam
kako su moji roditelji, raznih vjera, bili samo iskra to svijetli u ovom balkanskom mraku.
23 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Telefonom mi se javljaju prijatelji da su kerka i supruga jue krenule iz Starog grada prema
Ilidi, da bi zaobilaznim putevima dole na Pale. Sin na Pale nikako ne smije doi, jer bi ga
odmah mobilisali i poslali na Trebevi. Sada bukvalno umirem od straha, mislei na njihov put.
Hou li vidjeti sina prije nego to poe u svijet? Ako ikad poe. Supruge i kerke nema ni
poslijepodne, a ni navee. ta im se desilo? U gradu je malo zatije. Nadam se da su ive.

Pale, srijeda, 13.5.1992.

Malo odahnuo na vijest da su Srbi odluili da pet dana prekinu vatru. Sretni trenutak je ipak
zakucao na moja vrata. Djevojka T.S., koja je ranije radila na SA-3, gdje sam jedno vrijeme bio
urednik, dola je k meni sa svojom sestrom D. Nedavno su stigle iz Sarajeva k roditeljima koji
ive na Vujoj Luci. S. me gleda pravo u oi i pita:
- Znam da si odbio da radi za SRNU. Mene su danas sreli na ulici i upitali kada u poeti da
radim za njih. ta mi savjetuje?
Iz njenog siunog tijela izbija nevjerojatna energija. Kamera ju je htjela, pa je u studiju
dominirala pojavom i elokvencijom. Mnogo sam je cijenio. utio sam.
- Znam ta misli. Izvini to sam te to pitala; ve sam ih odbila odgovara brzo.
Ali to nije bio jedini razlog njihove posjete, ve i telefon u mojoj kui, taj spasonosni ureaj, koji
tek u ratnim vremenima dobiva punu vrijednost. Dodue, na Palama iz nje se sve uje, a
njihovi mladii su Muslimani.
Do prije nekoliko mjeseci to je bila normalna stvar. Sada je smrtni grijeh. Nacionalno odreenje
postaje sudbonosno za mnoge ljubavi, brakove, prijateljstva. Sada je sve puklo. Vidim i osjeam
koliko ove dvije djevojke pate. Kao leptirice poletjele su na telefon. Nije im smetala ni nesnosna,
buna muzika iz slualice, koju emituje Radio srpske republike BiH.
Izlazim u vrt da im ne smetam. Kada se vratim, izgledaju kao pokisle ptice. Dotukla ih je
spoznaja da tih petnaestak kilometara to ih dijeli od njihovih mladia izgleda kao petnaest
svjetlosnih godina. Odbacile su kategorino sve racionalne razloge da ostanu bezbjedno s
roditeljima na Vujoj Luci i po svaku cijenu hoe da se vrate u grad. Sada sa mladiima
razrauju situaciju ulaska u Sarajevo. Kako su mi draga ova dva mlada ljudska bia. Donose sa
sobom nadu da jo nije sve potonulo u beznadnu no. Dajem im knjigu Czeslava Milosza
Zarobljeni um i jo neku laku literaturu.
itajte, samo itajte kaem im tako se najbolje pobjeuje ludilo.
Koliko sam srean. uo se preko telefona s familijom. ivi su i trae put, put izlaska iz
sarajevskog pakla.
Srpska vlast na Palama vri popis kua i stanova. Prvo muslimanskih i hrvatskih. Useljavaju
izbjeglice to u talasima dolaze na Pale. Oekujem da dou k meni.
Nakon dugo vremena uo se telefonom s dobrim prijateljem i kolegom s posla. Rekao mu da
poalje k meni svoju bolesnu majku. Divna, tanjuna i suptilna ena, za koju uope ne znam
kako podnosi sav taj uas. Ne znam koga bih vie alio: novoroene bebe, majke, djecu, mladie
i djevojke ili starce. Svima je jedna mona, nemilosrdna sila razorila svu zbilju i sve snove.
Djevojke su otile, opet sam potpuno sam u kui koja me podsjea na mrtvaki koveg.

Pale, etvrtak, 14.5.1992.

24 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Uas! Do sada najtee bombardovanje grada i najkrvavije borbe na padinskim dijelovima. S
pukom u ruci ili bez nje, mladii juriaju na Mojmilo, Vraca, Jevrejsko groblje. Ledi mi se krv u
venama od slika koje vidim na TV ekranu. SRNA daje svoju verziju borbi: To je dihad! Sve to
nije srpsko, za njih je dihad.
Zovem TV Sarajevo i kolega K.B. mi kae da su Sarajlije krenule na sve ili nita. Osvojili su ve
neka neprijateljska uporita. Na tamnom, zamrznutom nebu sija pun mjesec. Nije li sve ovo
njegovo prokletstvo? No vampira to bebama sisaju krv? Kao utvara hodam kuom i molim
Boga za djecu i suprugu. Strah me totalno paralisao.
Za sutra najava avionskog bombardovanja Sarajeva. Je li to mogue? Ako je ovaj rat, ovaj napad
na Sarajevo bio mogu, onda je i to mogue. Osvijetljene mjeseinom, Pale izgledaju sablasno.
Po cesti hodaju do zuba naoruani ljudi i uvaju mir svojih podanika. Mislim da sanjam.

Pale, petak, 15.5.1992.

Je li mogue da je svanuo petak?
12.00
Vijesti: BiH odolijeva zvjerskim napadima agresora. Sarajevo je razruen grad.... Od
Muslimana se, u interesu njihove sigurnosti, trai da predaju oruje. Palama hodaju po trojica
inovnika u pratnji naoruanog vojnika i popisuju ljude, imovinu, stoku. Majka mi je priala da
su to isto radili odmah nakon osloboenja 1945. S Televizije me zove usplahiren glas prijatelja
M.J. i moli da nekako saznam ta se desilo sa naim kolegom N.K. koga su zarobili Srbi. Brine
se za njega, da ga ne ubiju, jer je poten ovjek. Kakav ok. Gledam ga na Srpskoj televiziji kako
ljubazno i zadovoljno aska s urednikom IIlijom Guzinom, nekadanjom komunistikom
perjanicom, to je u ime komunista sa TV ekrana presuivao prije suda ljudima svoje nacije.
Sada vedri i oblai na SRNI. Naem kolegi N.K., za koga smo se svi brinuli, ne fali ni dlaka s glave.
Kae kako je dobrovoljno preao na srpsku stranu i da e raditi za njih. Vojnim helikopterom
odlazi u Srbiju da obie familiju i da se nakon toga aktivno ukljui u njihov rad. Boe, kako je
ovjek lano bie. Za njega bi svi stavili ruku u vatru, a on se tako jeftino prodao. M.J., koji se
toliko brinuo za njega, sada urla u slualicu da e ga vlastitim rukama kad-tad ubiti. Osjeamo se
strano prevareni i stid nas je.

Pale, subota, 16.5.1992.

Subotnje jutro kao i svako drugo. Vie uope nije bitno koji je dan, datum, sat. Sve se pretvorilo
u jedno do kosti golo trajanje, bez poetka i kraja. Kolegica iz redakcije TV Sarajevo plae i vriti
na telefon, jer nam je uvaeni kolega, dobitnik mnogih nagrada za ekoloke emisije, N.A., u
zatvoru na Ilidi. Kae mi da zovem SRNU, Televiziju i ostale na Palama i objasnim im da Srbi
nemaju pravo da hapse nae kolege samo zato to su Muslimani i to stanuju na Ilidi. U kakvoj
je zabludi. ta misli, tko sam ja, koliko moan da ovo objasnim ljudima, kojima se ne moe
apsolutno nita objasniti.
Kolegica M.J. nastavlja da psuje i plae, pozivajui jedan narod da bude astan, a nije ni
svjesna da su te rijei potpuno izbrisane s ovih prostora gdje ja ivim. Smirujem je i tjeim da u
uiniti sve to mogu. Biti na Palama, makar i u izolaciji u kakvoj sam ja, za neke ljude u
25 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Sarajevu znai da si ipak njihov i da za njih radi. Razumijem ih i ne osuujem. Jednog dana,
ako preivim, pogledat emo se u oi.
Saznajem da je danas u gradu malo mirnije i da e mi stii supruga sa kerkom. Vidim njihov
put kroz razrueni grad, prelazak preko mosta kod hotela Bristol, mosta gdje su pokretna
meta za nekog manijaka ubicu, legitimisanje, provjeru na Grbavici, koju dre Srbi, ulazak u
kamion, makadamski put preko Kasindola i sjevernih obronaka Jahorine, dolazak na Pale.
Vidim taj put i vidim etnike sa kokardama, kako ih putaju ili zadravaju. apem: Samo
da prou, a nakon toga neka idu sa Pala, to prije. ene jo mogu otii.
12.00
Totalni rat u Sarajevu. Puca se na sve zgrade, na civile, iz svih vojnih kasarni. Svaka nada za mir
ustvari je jedna velika varka. Svaka izjava o primirju velika la.
15.30
Supruga i kerka konano stigle na Pale. Kakva srea. Pale im djeluju nestvarno tue, strano,
mirno. Kerka je skoro mjesec dana provela u Dobrinji i Starom gradu, a supruga pola mjeseca.
A otila je samo na dva dana. Pune su utisaka, pa molim da mi ih pribiljee.
Ovo su sjeanja moje supruge:

Sarajevo, srijeda, 29.4.1992.

U kamion su se usput ukrcavale neke ene i mukarci, iz njihovog razgovora saznajem da esto
idu do Sarajeva, tj. do Vraca, odakle ih je srpska vojska evakuirala; sada ive u tuim
vikendicama po umi, njihove kue na Vracama su pretvorene u topovska gnijezda. U Sarajevo
odlaze da pokupe to vie svojih stvari. Usput nekoliko vojnih kontrola; lina karta sa Pala i
prezime omoguavaju prolazak. Putnici primjeuju da je put sve bolji i bolji, prije mjesec dana
putovalo se dvanaest sati, sada stiemo na Vraca u 11 ujutro. okirana sam koliinom oruja,
vojske i izgledom nekada pitomih Vraca. Ulijeem kod prijateljice M.J. na Grbavici. Kod nje
prozori zamraeni dekama. Smije se to skaem na svaki pucanj oko kue. Ona se ve navikla,
kae: - arapii vjebaju, ulete u transporter i opale luaku vonju po Grbavici, pucajui po
okolnim prozorima.
Praeni pucnjavom, pretravamo most kod Prirodnomatematskog fakulteta, vozimo se
tramvajem do centra grada. Gledam spaljenu zgradu Unioninvesta. Ona ide na posao, ja
produavam do Principova mosta.
Grlim djecu. Dobro izgledaju. Odlazim popodne po novac kod .D., sa njom dogovaram da njena
svekrva sa unuicom i moj sin zajedno krenu za Brko. Kod Katedrale prisustvujem iznenadnoj
pucnjavi, svi gosti to sjede po okolnim kafiima munjevito skau u zaklone. Veina vadi pitolje,
ene viu ubij ga, ubij. Iz jednog haustora izvode mladia u trenerci, prolaznici ga udaraju, svi
govore da je to snajperista koji je pucao. Meni ostaje muan dojam da se radilo o nekom
lokalnom obraunu to zakljuujem po komentarima prisutnih. Telefonski dogovori oko
sutranjeg sinovog odlaska; spakovani ekamo zoru. No ispresijecana rafalima i udaljenim
granatama.

Sarajevo, etvrtak, 30.4.1992.

26 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Prve jutarnje vijesti i paraliza: most u Brkom miniran. ta sada? Dok neto ne smislimo, idemo
u kupovinu i u Visoki komesarijat za izbjeglice, po papir koji mom suprugu treba omoguiti
prolaz u Sarajevo. Kupujemo kafu i hranu. Trnica je bijedno prazna. Ljudi etaju, puni nekog
ponosa. Susreemo poznanike, sa svakim se grlim, osjea se neko novo drugarstvo. Odlazim u
ipad, okirana sam izgledom demolirane kancelarije. Rupa u zidu i radijatoru velika kao
lubenica. Popodne, oko 16 h, vraam se iz kafane u kojoj sam susrela mnoge zajednike
prijatelje, sprema se kia, a na ulici vie nema ive due. Ljudi su ve na bezbjednim mjestima.
Haustori se zakljuavaju, stalna kontrola ulazaka i izlazaka. S. i J.M., stanuju tano preko puta
Vojne komande, veoma nezgodno mjesto, otvoren prostor Miljacka, Park cara Duana.
Spavam istrzano.

Sarajevo, petak, 1.5.1992.

Sa J.V., odlazim na trnicu pored Zetre tu ima samo tjestenine, sjemenskog luka, cigareta,
deterdenata. Smijemo se tome kako je J.M. juer mislio od obine grmljavine da su granate, a
zapravo juer uope nije gruvalo. Bar ne u naem dijelu grada. Predlaem joj da posadi luk, udi
se da se to moe u saksiji. Ja stalno paniarim oko hrane. Pred njenom kuom vidim rascvjetali
maslaak, objanjavam joj da je to ustvari taj radi koji se za skupe novce prodavao na trnici,
pokazujem joj ta je kopriva, ta se sve moe jesti. Sad joj je ao, jer su sanjali svjee bilje, a bilo
joj je pod prozorom.
Uvee, iznenada, poinju pljuskati u blizini. Sad i meni nije prijatno ostati u stanu. Silazim prvi
put u podrum. Velik, austrougarski. Samo jedna improvizovana klupa pored uglja. Malo stanara,
dvoje male, tihe djece, njihova majka i otac koji uva pukom haustor, tri stare gospoe, mu
jedne od njih, S., ja, moja djeca. Hladno je, svi su u zimskoj garderobi. Granate padaju tako blizu
da debeli, kameni zidovi podrhtavaju. Kasno u no ulijee Vjeko, sin penzionera koji ive u
potkrovlju. Preskakivao je preko njemu poznatih dvorita, javlja da Baarija gori, na Skenderiji
borbe prsa u prsa. H. se trese od straha. B. plae, kasnije kae da je plakala zbog Baarije. Kad
se granatiranje smanjilo, skupljamo hrabrost, vraamo se u stan i obueni pokuavamo
odspavati.

Sarajevo, subota, 2.5.1992.

ok kada sam skupila hrabrost da iziem van. Baarija demolirana, spaljene radnje, staklo,
staklo, staklo, rupe po kuama, u zraku lebdi praina od maltera, izlozi polomljeni ili s rupama
od gelera, samoposluge ve opuhane. Kupujemo eer, i dalje susreem poznanike, koji se
raspituju za Mladena. Zbog iznenadnog granatiranja, bjeimo kui.
Poslijepodne, u 16 h, kriomice posmatram najavljeno iseljavanje vojske iz Vojne komande. Park
je ve ozelenio, pa se ne vidi dobro, a i upozoravaju me da se sklonim sa prozora, jer snajperi
vide infracrvene zrake. Odjednom primjeujem u koritu Miljacke, ispod mosta, dvadesetak
mladia, aroliko odjevenih, naoruanih. Svaki as, kad priem prozoru i provirim oprezno, oni
se sve vie pribliavaju Komandi. Slutim gadno zlo, jer je traeno da iseljavanje bude potpuno
bezbjedno. Mladii se, kao u partizanskim filmovima, kriju iza stabala, ali su sve blie Komandi.
Kolona maslinastih kamiona, a vide se i bijela vozila UN, polako kree. Ubrzo se uje pucnjava.
ta se dogaa? Kasnije, na TV sluamo Kukanjca i Kljuia, kako se prepiru, da li se pucalo ili nije.
27 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Tano je da nije bilo uniformisanih teritorijalaca, ali je tano i da se pucalo. Uvee poinje bal
vampira, taman kada smo mislili da e biti mir. M.J. se nije vratio kui pa se S. strano brine.
Vani je ludnica, ja mislim da se vode uline borbe i da ispaljuju rafale u samom haustoru. Puim
prve cigarete nakon februara. U uglu podruma spremne pivske boce sa Molotovljevim
koktelima. Vjeko i njegov otac ulijeu u podrum i kau da gori zgrada Statistike, dijeli nas
zajedniko dvorite. Panika raste, jer kuda ako se poar rairi? Zovemo vatrogasce, podrum
postaje sve topliji. Kratkim crijevom mukarci polivaju krov male garae u dvoritu. Sa stepenita
se moe vidjeti da je plamen uasan. Sreom, vjetar ne pue u naem pravcu. uju se vatrogasni
mrkovi, ali ujemo da gori i Pota, i tko zna ta sve ne.

Sarajevo, nedjelja, 3.5.1992.

Nema kruha. Peemo ga od posljednjeg kilograma brana. Jedemo kruh i mast.

Sarajevo, ponedjeljak, 4.5.1992.

Od prijateljice .D. posuujemo malo brana, ona mi daje i eer i tjesteninu. M.V. se nudi da
kupi neto hrane na TV. Iz ljudi zrai neka elja za pomaganjem, jednostavno, ne osjeam se
naputeno.

Sarajevo, srijeda, 6.5.1992.

Granatiranje oigledno smilja netko tko eli psihiki unititi ljude. Kad se nada da je sve
konano mirno, pljusne neka granata u samoj blizini, a taman kad se pripremi na vampiranje,
onda par sati oslukuje tiinu. Mislim da sam toga dana pretrala Principov most i konano
kupila kruh. Shvaam kako je strah od gladi jai od straha od metka. Kakva srea imati kruh i za
sutra.

Sarajevo, petak, 8.5.1992.

Sina stavili na spisak pri Jevrejskoj optini. Nova nada za njegov odlazak. Mora biti stalno
spreman, jer e biti obavijeten pola sata prije polaska. Avionski let bit e besplatan, to mi bar
malo olakava brige. Planiram povratak na Pale, nazivam M.J. na Grbavici, drugom dijelu grada,
provjeravam situaciju, ali sve se mijenja iz asa u as. Kad je ovdje mirno, tada na Grbavici
bjesni. I obrnuto. Opet nema kruha.

Sarajevo, nedjelja, 10.5.1992.

Spavamo obueni, stalno spremni za podrum. Dan poinjem sluanjem radija, kako bih znala
moe li se izii iz kue, u potragu za hranom. Savladavam strah od otvorenog prostora; sada ve
znam: metak koji se uje sigurno me nije pogodio. Onaj koji pogaa neu stii da ujem. Danas
od M.V. dobivam neto brana, graha i jo neke hrane. Raspoloenje se odmah popravlja. Djeci
stalno brojim zalogaje, ini mi se da su stalno gladna. Dnevno imamo samo jedan obrok, ali zato
pijemo aj bez eera i jedemo kruh i mast. Moda sutra uspijem otii na Grbavicu.
28 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine


Sarajevo, srijeda, 13.5.1992.

Shvaam da ne mogu obii ni prijatelje koji su udaljeni dvije (bive) tramvajske stanice. Vrlo je
opasno za hodanje, nikada se ne zna gdje e i kada roknuti. Svi koriste ovaj izraz. Bila kod B.R.,
molim je da sin pree k njima, da bude blie Jevrejskoj optini kada doe trenutak evakuacije.
Sin nakon dugog vremena jede preno jaje. Divni ljudi, utrpavaju mi tablu slanine, nisu tako
nespremni za glad kao S. i J.M. Susret s kolegama mog supruga, divan dan pred kafanom San,
puni su optimizma, duhovitosti, zaboravljam da je pakao oko nas. Telefoniramo kui. Tranje
preko Principova mosta po kruh, izmeu dva napada onih psihopata s brda. Spakovane smo,
ekamo da bude miran dan, da krenemo. Ne mogu vie objanjavati kerki da troimo
dragocjenu hranu naih prijatelja.

Sarajevo, petak, 15.5.1992.

Konano krenule. Oko podne nas TV kombi luakom brzinom vozi pustom ulicom; ispred
kasarne Maral Tito svi lijeu na pod. Ovdje se masovno gine od snajpera. Iskaemo iz kombija
kod Bristola, prolazimo kontrole teritorijalaca, pa zatim prelazimo mali, drveni most. ovjek se
toliko privikne na pucanje, rafale, grmljavinu oruja da o tome skoro i ne razmilja. Osjeam
stranu promjenu na Grbavici, koja je sada mrtvaki pusta, iako na SRNI govore o normalnom
ivotu na slobodnoj teritoriji. Samo poneko lice proviruje iz haustora.
Noimo kod M.J., jer smo zakasnili na posljednji autobus za Pale, kako nam kau u srpskom
kriznom tabu. Iznenaena sam, prolo je tek desetak dana, a umjesto vojnih kamiona, ve se
i autobusi koriste. Lj. J. pozelenio od straha jer su ga u Kriznom tabu htjeli zadrati da ga
mobiliu. Tek kada saznaju da nije Srbin, putaju ga.
M.J. pria o uasu koji je preivjela prije dva dana kada su dvojica pijanih vojnika banula u njihov
stan, prijetei da e je zaklati ako nau Gospinu sliku. Dok je, paralisana, sjedila, oni su na
brzinu ispreturali stan, pa, i dalje prijetei, otili njihovim susjedima, po istom poslu. U svim
stanarima raste strah od razularene vojske koja ih okruuje i ve se useljava u naputene
stanove. M. i Lj. misle da uskoro moraju prei iz ovog dijela grada u dio koji dre BH -
teritorijalci. Zamijenit e stan s naim zajednikim prijateljima.

Sarajevo, subota, 16.5.1992.

Stari i bolesni brani par, ona u spavaici, tri mlade djevojke, ispraaju ih uplakane majke,
ekamo kombi do Tilave. Na Tilavi tri sata ekamo da proe konvoj kamiona koji dolaze u
Sarajevo. Neki su krcati vreama brana. Iz kamiona treti gromoglasna narodna muzika. Tu je i
neto kao bolnica, helikopteri slijeu i odlijeu, ostaju prazna, krvava nosila. Konano se
ukrcavamo u vojni transporter pun srpskih, jako mladih vojnika. I to sada kad je Karadi davao
izjave da ni jedan srpski vojnik nije ostao u Bosni. Sve su to vrnjaci mojeg sina. Jednog
vojnika, kome je muka od truckanja, zovu Bosanac. Konano stiemo na Pale.

Pale, nedjelja, 17.5.1992.

29 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Nestvarno lijepo nedjeljno jutro. Leim u krevetu i smiljam sve mogue i nemogue naine
kako da sutra ili prekosutra odem u Sarajevo i pokuam sina prebaciti preko Ilide u pravcu
Splita. Zove me prijatelj sa TV (rasvjetljiva) M. i plae. Poginuli mu prijatelji-vrnjaci na pragu
kue, kod Hadia. Pita me ta da radi, kamo da ide, kome da se prikloni? On ne eli, nee nikog
da ubija. Njegovo selo je srpsko, ali on nikada nije gledao tko je tko, a sada mora da puca na
svoje prijatelje Muslimane. Nee da puca, hoe samo da se spasi od ovog ludila. Razumijem ga,
ali moja utjeha da ovo mora proi malo mu pomae. Kao i meni.
Kasni, noni telefonski poziv reisera Miodraga Tarane koji je sada na Palama i svim srcem i
duom radi za SRNU. Osjeam zebnju oko srca da ne kae samo kratko: Doi u sada k tebi.
On zna, i ja znam, da moe doi kad god eli, da mu ne mogu apsolutno nita, da je dovoljna
jedna njegova rije i da me vie nema. Sreom, ne najavljuje dolazak, ve samo trijumfalno kae
da je jo jedan, ovaj put veliki ef sa Sarajevske televizije, M.K., pobjegao iz grada na Pale i
pridruio im se. Kasnije zovem TV Sarajevo i kaem im to. Oni su okirani i ne vjeruju.
Pitam reisera Taranu mogu li s papirima Visokog komesarijata za izbjeglice da sam njihov
saradnik otii u Sarajevo i izvui na Pale bolesnu tetku? I njemu i svima ve sam vie puta
rekao da mi je sin jo prije rata otiao u Englesku. Da znaju da je jo u gradu, to bi bio moj kraj (a
moda i njegov).
Kae mi: - Ti papiri UN za vojsku koja je preuzela kompletnu vlast na Palama ne znae nita.
Mogu te na putu ubiti ili obui u uniformu i poslati na front.
ta sada uraditi? Sluam kako lider Srba, Karadi, izjavljuje na Sokocu kako oni znaju ta hoe,
to je srpska drava BiH i to e ostvariti svim sredstvima. Po njemu, Hrvati i Srbi su ve podijelili
teritoriju, Muslimanima su ostavili oko 18 odsto. Stari, iskusni ljudi kau: Ovdje ovjek nikada
ne zna u kojoj e vjeri i dravi umrijeti.

Pale, ponedjeljak, 18.5.1992.

Ovo piem u utorak, rano ujutro. Dola ena s djetetom, sa Vuje Luke, kod nas da telefonira u
Sarajevo i sazna ta joj je s mnogobrojnom rodbinom. ive u svim dijelovima grada, oenjeni su i
udati za pripadnike raznih nacionalnosti. Sada je sve to razbijeno u paramparad. Kako da se
snae i svima pomogne kad su ih sada podijelili na nae i njihove, a do juer su ivjeli svi
skupa, kao slona porodica. etrdeset i sedam godina smo se mijeali iz ljubavi, a sada nas dijele
iz mrnje. Kako ljudi na to pristaju? Dolaze i dvije djevojke, sestre sa Vuje Luke, da telefoniraju.
Upoznaju suprugu i kerku i dugo priaju. Lake mi je nekako, jer vie nisam potpuno sam.
Telefoniraju svojim mladiima, guguu, i dogovaraju se ta da urade, kako da ih ova nacistika
ruka sasvim ne razdvoji. Miluju nae pse i priaju o svom Oskaru, koji je potomak naeg starijeg
psa, Dae.
Na ekranu Sarajevske televizije gledam kilometarsku kolonu autobusa Djeje ambasade i
privatnih automobila, to odvoze hiljade oajnika iz grada koji gori i krvari. To je put gdje su
druge stanice beznaa - Kafka. Kroz stakla se vide uplakana lica majki i djece. U gradu ostaju
oevi i braa, da se bore ili da uvaju stanove. Kakvo je to apokaliptino cijepanje familija. Svima
je zajedniko malo nade i puno beznaa. Moda je i moj sin meu njima. Nita ne znam o
njemu. Rat ga je ulovio u najopasnijoj godini, osamnaestoj. Uzdam se u njegovu snagu i razum,
da e u nekom drugom svijetu, gdje se ljudi ne cijene po oruju, nai sebe.
30 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Iz Sarajeva Vojniko polje, zove novinar M.A., koji u stanu krije dva odrasla mladia (svog i
bratovog sina). ali se, iako znam kako mu je, da momci puno jedu. Ide na Televiziju i iz
restorana im donosi malo hrane. Ve je pet dana bez struje i vode. Da je sam, naao bi put
izbavljenja, ovako ih uva od lovaca na mlado meso. Danas ili sutra moe se ostvariti ona
stravina prognoza o avionskom bombardovanju grada. Ne mogu da vjerujem u to. Boe, ta
donosi dananji dan?
Zove me S.T., poznanik sa RTS, i moli da pomognem njegovom sinu ljekaru, koji je u bijelom
mantilu pobjegao iz Koevske bolnice na Pale. Mladi dolazi k nama, supruga mu daje neto
garderobe da se presvue. Dok s apetitom jede, pria da u gradu vie nije mogao podnijeti
sumnjiave poglede pacijenata kada mu proitaju ime na mantilu i kako ga na Palama, kad god
kae Musliman ili Hrvat, ispravljaju i govore da mora rei ustaa. Moja profesija, kae, koja
ne zna za naciju kada je u pitanju bolesnik, totalno je srozana. Stid ga je i to ne krije. Odlazi u
srpsku bolnicu na Palama, da vidi ta e raditi. Krajnje sam oprezan prema njemu, jer ne znam
ta mu smijem rei.
Saznajem da mi se sin juer nije ukljuio u konvoj, koji je od strane vojnika SDS zaustavljen na
Ilidi i sada putnici slue kao taoci. Smjestili su ih u veliku sportsku halu i poinju pregovori o
uslovima da ih se pusti. Takve sam ucjene gledao samo na filmu. Televizija snima te pregovore
i pokazuje svu sumanutost i prljavtinu ovog rata.
Mladi ljekar dolazi samo da nam da lijek potreban ulzidi. Kako ga je uspio dobiti? pitam. -
Ovdje je neviena ludnica. Ne zna se tko pije, tko plaa gorko se smije i odlazi. Naoruana
dvojica idu po muslimanskim kuama i vre pretres, u potrazi za orujem. Supruga se baca na
generalno ienje kue. Kakav je smisao rada u besmislu rata?

Pale, utorak, 19.5.1992.

Dobrinja, Nedarii, Vojniko Polje u agoniji gladi i oaja. Potpuno blokirani, bez hrane, vode,
struje. Na Palama ima svega onoga, ali su Muslimani na smrt preplaeni jer, umjesto da se stia,
rat se razbuktava. Samo hrabri se usuuju iz Gornje arije prei u Donju, gdje se nalaze sve
vanije institucije srpske vlasti. Mislim na Dobrinju, Nedarie i shvaam da je to smrt Novog
Grada i ljudskih snova da je ivot u Novom Gradu najlagodniji.
Lideri Srba predlau da se Sarajevo 24 sata proglasi otvorenim gradom, da ljudi s najnunijim
stvarima pobjegnu iz njega. To i jeste njihov cilj: isprazniti grad, razoriti ga do temelja,
nemilosrdno pobiti sve branioce, i onda te ruevine naseliti svojim ljudima, dati im zadatak da
ga u narednih dvadeset godina obnove. Sve to onda slaviti kao veliku nacionalnu pobjedu.
Govorim si da je ovo moda velika pobjeda srpske vojske nad nedunim civilima, ali straan
poraz srpskog naroda. Pet hiljada djece i roditelja i dalje je zatoeno na Ilidi, dok vojska i
politiari pregovaraju. Gledam ta izmuena lica i stidim se to sam ljudsko bie. Muslimani iz
Sarajeva bjee u Hrvatsku, Srbi na Pale i u Srbiju. Tko e naseliti ovaj grad ako ostane potpuno
pust? Na Pale stie B.R., prijateljica kod koje se sada u Sarajevu nalazi moj sin. Njen mu je
ostao u gradu, nee da napusti stan ni Sarajevo. Sva je van sebe i samo pria o uasima ivota u
Sarajevu. U njenim rijeima osjeam prijekor to sina nisam doveo na Pale, bez obzira to bi ga
mobilizirali. Ona bi da mu sauva ivot, a ja i ivot i obraz. Da li je to mogue?

Pale, srijeda, 20.5.1992.
31 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine


Buenje u 4.00. Svie zora. Gledam u batu gdje raste luk, perun, krompir, celer, ribizle i mislim
kako da ga bar malo poaljem naim prijateljima u gradu. Nisam vie siguran da u krompir na
jesen vaditi iz zemlje. Nisam vie ni u ta siguran. Gledam neke stare novine (na Pale uope ne
stie tampa) i neku staru fotografiju Hitlera u njima. Gleda me kao da je ustao iz groba i eta
oko mene. Ne mora on da ustane, njegovi nasljednici su ve oko mene.
U prodavnici blizu nae kue stigla roba iz meunarodne pomoi. Tu besplatnu pomo nova
vlast sada prodaje gladnom narodu. Kupio sam tri pakovanja holandskog margarina, kome je
ve istekao rok upotrebe. Vie nemam ni dinara. Uzdam se u kominicu Enisu koja ima malu
prodavnicu u blizini i koja mi daje hranu na veresiju. Na Palama proglaena vojna uprava, tj.
suspendovana kompletna civilna vlast. Korak po korak tonemo u mrak faizma. Najavljuju
prinudno iseljavanje svih ljudi koji ne potpiu izjavu o lojalnosti srpskoj vlasti. Po cijenu da
izgubim i kuu i batu, pa i ivot, neu to potpisati.
Nita, apsolutno nita me ne moe prisiliti da obuem uniformu i uzmem oruje u ruke. Kad
ovjek postane svjestan svog poloaja, donese konanu odluku, onda postaje potpuno miran.
Vijest o pregovorima na Ilidi. Ako vojsci u kasarnama date hranu, onda emo pustiti djecu da
napuste grad. Svijet postepeno otkriva ud Balkana. Pregovori uspjeno zavreni; izmuena
djeca i majke idu u koloni prema Splitu. Stari majin prijatelj N.K. mi gleda u kafu i kae da e
sve biti u redu, da nita ne brinem. Znam da me tjei, ali i to je puno.
Supruga je na prozore prema cesti postavila zavjese, iako ih nikada nije voljela. Ne znamo da li
da se smijemo susjedi, koja kae:E, kada vi stavljate zavjese, onda mora da e biti rata!
Prije dva dana, kroz prozor gledam kako na oblinjem muslimanskom groblju sahranjuju naeg
komiju Hrva. Bio je lovac i drvodjelac. Kada je poao u Podvitez (selo nadomak Pala, odakle je
bio rodom), nali su mu u autu lovake puke. Odveden je u zatvor i premlaen na smrt.
Slubeni ljekar je konstatovao samoubistvo vjeanjem. Kada su ga, po islamskom obiaju,
sahranjivali golog, prekrivenog bijelim platnom, vidjeli su da je sav modar od udaraca.

Pale, petak, 22.5.1992.

Pregovori u Lisabonu, zatije u Sarajevu, vojna uprava na Palama. Jo uvijek sam pod snanim
utiskom TV emisije o faizmu. Gyorgy Konrad kae: aa je razbijena, ali se iz nje jo moe piti.
Kerka poinje da ludi na Palama. Ovdje vie ne moe da izdri. Hoe da se vrati u Sarajevo,
meu ljude, svoje prijatelje. Uas od ljudi koji je ne Palama okruuju mnogo je vei od uasa
granata koje padaju po gradu. Pita me zato u srpsku vojsku mobiliu sve, kad ve imaju i
previe vojnika. Kaem joj da vojska hoe da ima vlast nad svim biima. Oni koji nisu pod
njezinom kontrolom su slobodni ljudi, a vojska ne podnosi niiju slobodu. Takvi su opasni.
Moj kolega iz redakcije, ugledni novinar N.A, nakon devet dana boravka u zatvoru na Ilidi, koju
dri SDS, puten na slobodu i za SRNU izjavljuje kako je sa njim korektno postupano.
Nevjerojatno. Dati ovu izjavu nakon devet dana zatvora, bez naloga za hapenje, bez suenja i
prava na odbranu je zapanjujue. Jo su mu rekli da sa familijom napusti stan i pree u
muslimanski dio grada. Znam kako je slabog zdravlja, ovo e ga ubiti.
Koji je danas dan? Svi kau da je petak, a ja ga vodim kao etvrtak. Kako sam se zabunio?
No je. Dvije snane eksplozije potresaju Pale. Meho mi kae da se noas neto sprema. U
Renovici (kod Pala) ubijena dva srpska vojnika. Sprema se odmazda. Sav se trese od straha.
32 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Smirujem ga i kaem mu da sa enom spava noas kod nas. Dolazi i Mina s kerkom i sinovima i
kae kako su svi Muslimani uplaeni da ih noas ne pobiju. Pria neprekidno da bi prikrila strah,
to me pomalo nervira, ali potpuno razumijem taj strah. Njena kerka je mirna i kae:
Bezrazlona panika. Boe, kako je vani mrana no. Kao da je sve umrlo, samo jo smrt ivi.

Pale, subota, 23.5.1992.

Roendan naeg sina. Slavi ga, sakriven u nekom podrumu, da ga granate ne ubiju. Sino na TV
Sarajevo Gyorgy Konrad prisjea se pitanja Gyorgyu Lukacsu u Budimpeti: Kako ste napisali
tolike knjige?. Hausarest, Hausarest! (Kuni pritvor) .
Noas ujem lomljavu stakla u blizini kue. Ujutro otkrivam da je demolirana pekara koju su
drali Albanci. Po ariji apuu da su to noas uradila dvojica Srba mjetana. Totalni faizam sve
se vie pribliava.
Uspjeli smo nabaviti lijekove za prijatelja novinara P.K. u Sarajevu, kojem je prije nekoliko
godina izvrena transplantacija bubrega. Bez tih lijekova je osuen na polagano umiranje.
Kerka se sprema da busom ode na Grbavicu, onda pored hotela Bristol da pree u grad pod
kontrolom sarajevskih teritorijalaca. Nosi lijekove i paket hrane - desetak jaja, kutiju margarina i
malo povra iz nae bate. Boli me dua, jer u gradu imamo toliko prijatelja kojima treba
pomo, a mi imamo tako malo hrane, osim zelene salate i luka iz bate. Supruga mata da im
poalje to vie, ali kerka ne moe toliko ponijeti. Jutros je sa strahom ispraamo do kunih
vrata.
Gledam reportau na TV Beograd o tome kako Dubrovnik uope nije razoren. Samo srpske
zgrade. Jedino la obituje, postoji na ovim prostorima. Mlijeko je crno, a ugalj je bijel. Kakvo
licemjerje. Dolazi mi Meho i kae da mu vie ne radi telefon. Supruga provjerava. Ne radi ni
Minin. Zaas saznajemo da su svim Muslimanima iskljuili telefone. Korak po korak prema
primijenjenom faizmu. Muslimani su opasni, mogu u Sarajevo javljati povjerljive informacije,
dogovarati se i ugroziti vlast na slobodnoj teritoriji Srpske republike BiH.
Saznajem da se mladi ljekar, sin naih kumova sa Pala, javio telefonom iz Amerike, u koju je
nakon silnih peripetija ipak stigao, i da je rekao: Nigdje nekadanje Jugoslavije. Ovdje su
razbili kristalnu kuglu i sada imamo samo krhotine.

Pale, nedjelja, 24.5.1992.

Svie zora. ujem cvrkut ptica. Leim u krevetu i gledam u zatvorene prozorske kapke. ujem
kako se vani budi ivot, ali ga ne vidim, to me podsjea na ovo skoro dvomjeseno zatoenitvo
na Palama.
Sino, kroz razgovor s bliskim susjedom, otkrivam kako ja, u stvari, nemam pojma ta se oko
mene zaista dogaa. Masa sitnih detalja otkriva mi kako se ovdje, s jaanjem represije, raa
bunt i pokret otpora, kako se ljudi sasvim otkrivaju. Dolazi mladi ljekar sin kolege iz Sarajeva
da se oprosti. Kae mi: Shvatio sam sve. Idem sa Pala u Beograd, naao sam neke potvrde, a
onda dalje u svijet. to dalje od svega ovoga. Drago mi je da se bar netko spasi.
U batu mi dolazi seljak R.J. i kroz suze mi govori kako ga je stid to srpske izbjeglice provaljuju u
vikendice u blizini njegove kue. Neki se useljavaju, drugi samo pljakaju. Odnose hranu,
namjetaj, posteljinu, garderobu. Sva oajna, isto nam pria i B.R., u ijem je sarajevskom stanu,
33 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

s njenim suprugom, i na sin. Neki su zauzeli po dvije vikendice, kae, iz nekih koje su
provaljene, odneseno je sve, na podu su samo ostaci brana, eera, soli. Odnesoe sve, kae
kroz pla. Ila je u Krizni tab opine, ali su joj rekli da oni to ne mogu sprijeiti. Prvo su na redu
bile muslimanske vikendice, a sada sve koje nisu naseljene.
Mislim kako su ljudi prokleta bia i da e ih to prokletstvo pratiti do smrti. Kada se vraam sa
groblja, u kui zatiem supruga moje redakcijske kolegice M.J. (koja je prije desetak dana
plakala na telefon da pomognem nekako naem uhapenom kolegi s Ilide). On je profesor na
fakultetu. Ostavio je suprugu na Grbavici (nije htjela da ide), i autom pobjegao na Pale.
Rezigniran je. Trai dva litra benzina da bi otiao do vikendice. Idem po Gornjoj ariji i traim
benzin. Dobijem ga od mladia koga uope ne poznajem. Kae mi: Dajem ti zbog onog filma o
Dubrovniku.
Otkrivam da su na Palama u gvozdenoj sprezi prolost i sadanjost; sve se pamti, sve se zna, kao
da nas je netko svukao do gole koe i takve pustio da se kreemo po ovom getu. Gledam na TV
ekranu kako selektor YU fudbalske reprezentacije, crvenih oiju, podnosi ostavku, jer ne moe
da podnese ruenje njegovog rodnog mjesta i ubijanje nedunih civila. Vijesti: Visoki
komesarijat za izbjeglice UN odluio da povue svoje ljude iz Sarajeva, zbog sigurnosti.
Saznajem da je moj kolega sa Ilide N.A. ustvari razmijenjen za C., jednog kolegu iz Politike,
koji je bio u sarajevskom zatvoru. Ljude razmjenjuju kao robu, samo s nacionalnim etiketama. -
Zamiljam te kao krme u Teheranu - kae mi danas kolega sa Televizije, S.K., koji je bio
uhapen na Dobrinji od strane etnika, proveo u paljanskom zatvoru 19 dana i nedavno
razmijenjen. Zatvor, konclogor, je na petsto metara od moje kue.
Na Palama uveden policijski sat. Akustika groba dok ne svane jutro; onda se bar uju ptice.
Ovdje je pogana (prljava) rije slaa od baklave, a rije ubojitija od metka, pie jedan bosanski
knjievnik prije smrti.
Supruga gleda na ekranu Srpske televizije novog komandanta, kojeg su postavili umjesto
generala Kukanjca, generala Mladia. U Hrvatskoj su ga zvali krvnik iz Knina. Stoji na brdu vie
Sarajeva, zadrigao od dobre hrane, i kae: Mogu ga sravniti sa zemljom. Supruga, uasnuta,
kae da je Kukanjac u odnosu na njega malo dijete.
U Sarajevu nedostaje drva za mrtvake sanduke. Ljude sahranjuju u zajednike grobnice na
slobodnim povrinama i po parkovima. Sve drvo sa Pala, iz pilane, velikim kamionima se
svakodnevno odvozi za Srbiju, u zamjenu za hranu. Ako ovako nastave, uskoro e oko Pala biti
samo golet. No je, kroz prozor kue gledam kako cestom lagano hodaju naoruani ljudi. Mislim
da je sve ovo ipak samo ruan i straan san.

Pale, ponedjeljak, 25.5.1992.

Nekad, davno, skoro da se i jedva sjeam proslava Dana mladosti i Titovog roendana. Mislim o
tome kakvu je on ansu propustio da ovo poludivlje drutvo lagano prevede u demokratsko, a
sebe rastereti prevelike vlasti i moi. Ne moe mu se ipak osporiti da smo za vrijeme njegove
vladavine bili bar malo dio Evrope, a sada smo evropska klanica. Njegova slika sve do nedavno
visila je pored kandila u stanu starog prijatelja moje majke. Morao ju je skinuti, jer ga je strah od
sunarodnika Srba, koji mrze sve to je hrvatsko.
34 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Naa ua okotila je jutros tri teneta: dva mujaka i jednu enku. Supruga ih zove Titovi
pioniri. Sreni smo jer se na ovom svijetu mrnje i smrti ipak neto plemenito raa. Kako emo
ih hraniti?
Sarajevo i dalje bombardiraju. Holiday, eljeznika stanica, UNIS... Ljudi sa brda mora da su
Neronovi direktni potomci.
14.30
Udar groma to razara mozak i zastaje u srcu: stie mi kerka iz Sarajeva, sva uplakana i
okirana, s velikom masnicom na oku.
Pria kako je predala lijekove bolesnom kolegi, hranu prijateljima i ponijela hiljadu njemakih
maraka koje joj je dao moj poznanik, novinar sa radija, da ih prebaci na Pale, a mi kasnije do
Beograda, njegovom sinu ljekaru. Sretno je prola grad, most na Miljacki koja dijeli zaraene
strane, kontrolu u Kriznom tabu na srpskoj Grbavici, a onda, negdje na putu prema
Palama, u jahorinskoj umi, trojica bradatih mladia s kokardama zaustavljaju minibus.
Legitimiu putnike i izbacuju napolje dvoje starijih ljudi i nau kerku. Njoj u linoj karti pie da
je roena u Rijeci. Pretresaju putnike, i kod kerke pronalaze i uzimaju marke. Ona im kae da
je, dakle, istina da etnici pljakaju ljude, nato je jedan od njih udara akom u oko. Pita je da li
je ona kerka novinara s Televizije. Na njen potvrdan odgovor, on kae: Onog ustae!
S plijenom odlaze u umu, ostavljajui ih same na putu, jer je bus ve otiao. Pokupio ih je neki
vojni kamion i dovezao do Pala.
Kerka mi na papiru crta lice razbojnika. Moda jednog dana saznam tko je taj ovjek. Kako se
onda obuzdati i ne postati kao on?
Supruga i ja je tjeimo da je moglo biti mnogo, mnogo gore, i donosimo odluku da sutra ide za
Beograd, pa preko Maarske i Slovenije do Rijeke. U oima joj vidim strah i suze za nas to
ostajemo na Palama. Boji se da me ne ubiju. Zna ta znae rijei onaj ustaa. Nagovaram
suprugu da i ona poe, ali to odbija.
Ja u poi kad zavrim svoje tkanje, ali se ona. Besana no. Mislim na kerku. Devetnaest joj
je godina, tek je u Sarajevu upisala arhitekturu, a sada mora da bjei iz mjesta u kojem je
odrasla. Kako e se snai na tom neizvjesnom putu?
U zoru, s dvije torbe najnunije garderobe i velikom modricom na licu, odlazi na autobus. Miluje
nae pse, ljubi nas, krijui suze. Kaem joj: Ovo je tvoj, a ne njihov svijet. Samo bez patetike,
odgovara, i moli da to prije odemo sa Pala. Ja kaem da neu da bjeim sa nae zemlje, iz nae
kue. U Sarajevu ljudi uvaju svoje zgrade, ja ovdje uvam svoj dom. Da sam pobjegao sa Pala
prvih dana rata, bilo bi me stid do smrti. Supruga mi kasnije kae: Ona je otila iz Bosne s onim
istim koferom sa kojim sam ja prije skoro trideset godina dola u Bosnu.
No bez struje na Palama potpuno pokazuje koliko je ovdje mraan mrak. U jedno sam siguran:
agresori i ubice iz ovog rata su nasljednici onih koji su poraeni u prolom. Mislio sam da je
njihov duh zauvijek pokopan, a on je sada iziao iz groba da ponovo sije smrt oko sebe.
Prije dva dana, kroz prozor gledam kako na oblinjem muslimanskom groblju sahranjuju naeg
komiju Hrva. Bio je lovac i drvodjelac. Kada je poao u Podvitez (selo nadomak Pala, odakle je
bio rodom), nali su mu u autu lovake puke. Odveden je u zatvor i premlaen na smrt.
Slubeni ljekar je konstatovao samoubistvo vjeanjem. Kada su ga, po islamskom obiaju,
sahranjivali golog, prekrivenog bijelim platnom, vidjeli su da je sav modar od udaraca.
35 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Na sahrani je malo ljudi. Mnogi se nisu usudili doi, jer za novu vlast to je izraavanje
solidarnosti sa krvnikom. Uas oivien paljanskom noi.U glavi mi odzvanja reenica Gyorgya
Konrada: aa je razbijena i iz nje se vie ne moe piti.

Pale, srijeda, 27.5.1992.

Jutro poinje vijeu da je u Sarajevu bombardovano porodilite. To je novo porodilite,
izgraeno novcem graana (samodoprinosom). Ima li za stvorenja sa brda ijedno sveto
mjesto u Sarajevu? Jo jedan ok za Muslimane na Palama. Svi su dobili otkaz u drutvenim i
privrednim djelatnostima. Jo jedan korak prema istom, primijenjenom faizmu. Jo ranije sam
primjetio kako je iz samoposluge nestao poslovoa Ragib, poten i estit ovjek, i sve poslove
preuzeo njegov kolega S., ali nisam na to obraao panju. Mislio sam da je Ragib bolestan. Ve u
prvim danima rata, svi Muslimani su izbaeni iz policije i organa uprave. Sve se radilo tiho, bez
buke. Ljudi koji su to na svojoj koi osjetili, nisu puno priali, bojei se neeg jo goreg.
Korak po korak, nova vlast na Palama sprovodi u ivot onu Hitlerovu ideju o supremaciji jedne
nacije nad drugom, a arijevcima i idovima. Samo to je Hitleru za to trebalo par godina, a
ovima par mjeseci.
Rijei su slabane da ovo objasne, ostaje samo utnja i patnja. Ne znam da li mi je kerka uspjela
da pobjegne iz ovog geta. Dug je put preko Romanije, Vlasenice, Zvornika i Srbije do maarske
granice.
11.00
Uas i uas.
U centru grada, u ulici Vase Miskina kod Trnice, pale granate na ljude koji ekaju kruh.
Desetine mrtvih i na stotine ranjenih. Zloin od koga mozak staje. Tko su ljudi to sa brda
granatiraju? Znaju li koga ubijaju, u ime kojih ciljeva ubijaju. To nisu ljudi, to su monstrumi. Ne
mogu da gledam na ekranu komade krvavog ljudskog mesa i urlike bola. Ne mogu da diem,
hodam, mislim, ne mogu da podnesem sebe kao dio ljudskog roda. Je li ovo vrh uasa, vrh
Golgote? Ako ima jo dalje, onda je bolje da vie ne postojim. Ostaje mi samo nijema utnja.
Na Srpskoj televiziji sa Pala, nekadanja moja kolegica Rada oki kae da su to namjerno uradili
sami Muslimani, zelene beretke, da bi okirali svijet. Poinjem iz dna due da mrzim svoju
profesiju. To nisu novinari, to su profesionalne ubice.
Malo odahnuo kad mi se kerka javila iz Zagreba. Sjenka masakra prekrila je sreu zbog njezinog
spasa. No je. Ako se san spustio na moj mozak, bit u bar malo spaen. Jedan daleki, mali
prozor svijetli na Palama.
Umalo da zaboravim. Jo jedan argument Rade oki da je sve bilo smiljeno: kako to da se
ekipa TV Sarajevo nala brzo na mjestu masakra? A zna, vrlo dobro, da je nedavno jedan punkt
TV Sarajevo formiran u bivoj radio-stanici, stotinjak metara daleko, i da su mobilne ekipe
stalno obilazile grad.

Pale, etvrtak, 28.5.1992.

Jo pod utiskom masakra u ulici Vase Miskina. Jedva piem. Svim Muslimanima iskljueni
telefoni, zabranjuje im se okupljanje na javnim mjestima, ak i na mostu blizu moje kue, na
kojem sam proveo srene dane djetinjstva.
36 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Muslimanima se (za sada) savjetuje da se u interesu njihove bezbjednosti isele sa Pala. Nitko ih
ne tjera, ali... Gdje je sada uveni doktor Koljevi, koji ih je jo prije samo mjesec i po dana
ubjeivao da im nitko ne smije nita, da je njegova vlast demokratska, to titi prava svih
graana? Gdje je sada mladi, nadobudni predsjednik opine R. Starevi, koji je odrastao na
Palama, u drutvu Muslimana, gdje je sada duhovni voa Srba Dobrica osi, koautor
Memoranduma, koji je govorio o stvaranju Velike Srbije, ali bez represije i krvi?
To je poetak stvaranja iste, nacionalne teritorije sa neogranienom vlau nacionalnih voa.
Osjeam kako se oko mene stee obru. Supruga me upozorava da sa svog stola maknem
katoliki molitvenik to mi je ostao od pokojne majke i knjigu koju upravo itam, Isus Krist od
Rudolfa Wienera.
Juer uhapen najblii komija F., danas drugi, H. Ne slijedite me, i ja sam izgubljen - pisalo je
na zadnjem staklu nekog automobila to je kruio razruenim Bejrutom. Noas ne svijetli ni onaj
mali prozor. Opet ujem onu potmulu jeku ispaljenih granata sa Trebevia. Kako da stavim glavu
na jastuk?
Svijet okiran zloinom u Sarajevu.

Pale, petak, 29.5.1992.

Valpurgijska no u Sarajevu. Naredba generala Mladia je glasila: Spriti Sarajevo!. Grad gori,
mrtvi se vie ne broje. Odsjaj vatre u Sarajevu visoko na nebu. Neron naeg vremena mora
odgovarati za zloine protiv ovjeanstva. Jo nije vrh Golgote. Na ovom putu ima jo sve gorih
stanica uasa.

Pale, subota, 30.5.1992.

Na granici sam totalnog oaja zbog ovog potmulog, isprekidanog zvuka to dolazi sa Trebevia.
Preko zelene ograde, Meho mi drhtavim glasom kae: Sravnit e Sarajevo sa zemljom. Bjeim
od mrnje, ali sa svakom ispaljenom granatom, ona se sve vie uvlai u mene. Od sada pa do
smrti, tim ubicama se mora suditi. Sa CD-a putam glasno, da priguim sve ostale zvukove,
Johanna Sebastiana Bacha. Gledam kako golubovi jedu mrvice kruha na terasi i ujem daleki
glas: Mi smo kao golubovi.

Pale, nedjelja, 31.5.1992.

Sankcije UN protiv Srbije i Crne Gore.
Tuna, oajna nedjelja.
Neka mrtvi pokopaju mrtve - Andre Gide.

Pale, ponedjeljak, 1.6.1992.

Ne mogu da mislim, ne mogu da piem, ne mogu da ivim.

Pale, utorak, 2.6.1992.
37 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Kosim naraslu travu i djetelinu oko kue i na kolicima je vuem preko ceste do naih starih
prijatelja koji imaju dvije krave. Za uzvrat nam donose mlijeko i sir. Stari prijatelj kome dovlaim
travu kae da mu se stomak prevrnuo kad ih je vidio.
Na ulici nema nikoga. Muslimani se ne usuuju izai iz svojih kua. Kriom, kad nikog nema,
dolaze nam da sa naeg telefona nazovu svoje blinje u Sarajevu, epu, Zenici. Dali su im na
broj, tako da supruga i ja esto trimo do njihovih kua, da ih zovemo na neiji telefonski poziv.
Izlazim u vrt da im ne smetam, ali uvijek ujem istu priu: Svi smo dobro i zdravo, ne brinite
nita, nitko nas jo ne maltretira, bit e bolje. Kad zavre razgovor, beskrajno dugo se
zahvaljuju. ovjek tek u patnji postaje kao mrav. Mina dolazi s kerkom i malim sinom, da s
nama pria. Malo me nervira jer neprekidno govori. Kad ode, stidim se, jer znam da to iz nje
govori samo strah, goli strah za ivote svoje djece. Ima jo malo hrane u zalihama. Sve e
pretrpjeti: i glad i strah, samo da joj djeca ostanu iva.
Srpski voa Karadi preko SRNE poziva svoje generale da obustave artiljerijsku paljbu po
gradovima. Kakav cinizam. Saznajem da mi je bivi prijatelj sa Pala unaprijeen u komandira
ete to sa Trebevia granatira ljude nae prijatelje u Sarajevu s kojima je prije dvije godine
u mojoj kui slavio Novu godinu. ekam da mu jednom pogledam u oi. Razmiljam kada e doi
da me hapsi.
Siuna djevojka sa SA-3 (Trei kanal TV Sarajevo) juer dola i nakon telefonskog razgovora sa
svojim mladiem kae da mora otii u grad, biti s njim i raditi za TV Sarajevo. Mislim koliko u
tom malom, njenom tijelu ima potenja i hrabrosti, a koliko smea i mraka u tim velikim
ljudima to su svoje naoruano stado izveli na Trebevi.
Psi svaki as laju, jer sve vie nepoznatih ljudi, uglavnom ena, mladih i starijih, prolazi cestom,
u potrazi za kuama za zamjenu. U sestrin stan uselila se ena, izbjeglica iz Vogoe. Ionako
smo oekivali da se neko useli. Bolje ena s djecom nego naoruani i pijani oslobodioci.

Pale, srijeda, 3.6.1992.

Jo jedan ok. Kolega i dobar prijatelj K.J., sada jedan od glavnih urednika, javlja mi telefonom
da e S.T., novinarka sa SA-3, ako doe u Sarajevo, biti uhapena. Kae mi da je to zbog roditelja
koji su na Vujoj Luci, a u ijem je sarajevskom stanu pronaeno neto kompromitujue. Ne
mogu da vjerujem. ta je skrivila ova djevojka, ne mogu nju odbaciti i osuditi zbog roditelja; ta,
odbila je da radi za SRNU; ta bi jo trebala uraditi da bi bila ista? Zato je pobjegla iz grada?
kae odsjeno urednik.
Jo jedan ok. Pored nae kue, u drutvu naoruanog vojnika, prolazi jedan poznanik sa
Televizije, M.J., koji me stalno osuivao i prijetio to sam jo prije est ili sedam godina na
Kosovu snimio dokumentarnu emisiju o izoliranju Albanaca. Nikada mi to nije zaboravio. Sada je
doao na Pale. ta e uraditi? Sada moe sve. Kada me uhvati oaj, nastavljam da pravim visoku
drvenu ogradu svoje kue. Vie nije samo estetika u pitanju.

Pale, etvrtak, 4.6.1992.

Leim u sobi i oslukujem kako monstrum rata die oko mene.

Pale, petak, 5.6.1992.
38 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine


No bez sna. Oko pola noi poinje rafalna pucnjava na kue Muslimana. Sve su to nae komije
i prijatelji. U ivotu mnogo tota nismo imali, ali smo prijatelja uvijek imali puno. Kerka mi je
priala da pucnjava u Sarajevu ne izaziva veliki strah, jer znaju da su oni gore, na brdima. Ovdje,
na Palama, ona se uvlai u kosti, prodire u mozak, tako je blizu da se rukom moe dohvatiti.
Nitko ne zna ta se deava u mraku, nitko ne smije izai na ulicu, svi smo satjerani u nae
mrane sobe, u kojima odbrojavamo asove do svitanja zore. No je ovdje kao grotlo ponovo
probuenog vulkana. ovjek je potpuno sam, preputen na milost i nemilost barbarima. Ujutro
gledam uplaena i izgubljena lica komija Muslimana, koji tumaraju po batama oko kua, ne
usuujui se izai na ulicu. Za ovdanje vlasti, Pale su slobodna teritorija, na kojoj vladaju
demokracija, sloboda i blagostanje.
Na televiziji gledam snimke jednog od odluujuih dana u Sarajevu iseljenje velike kasarne
Maral Tito. Davno, kada je graena, bila je na periferiji Sarajeva, sada je u njegovom samom
centru. Dijeli stari od novog dijela grada. Ako je Srbi osvoje, onda cijepaju grad na dva dijela i
sigurno zauzimaju novi dio sve do Ilide. Saznajem da su noas Srbi mjetani izreetali kuu
Beke, mukog frizera iz Gornje arije. Taj mladi ovjek, moj prijatelj, nikada nikome nije nita
uradio. Iseljenje kasarne ide po planu. Vojska je teka srca naputa. Gledam kominu scenu na
TV ekranu, kada sarajevski teritorijalci guraju automobil jednog oficira JA muziara. Sada je
na redu deratizacija Trebevia, kae u kameru jedan raspoloeni teritorijalac.
Poslije podne prekinute sve telefonske veze s Hrvatskom i Slovenijom. Borim se protiv panike i
oaja, jer mi je to jedini izlaz u svijet. TV slika je jako loa otkada je bombardovan Hum. Ali
zato moemo birati izmeu tri srpska programa, koji savrenu sliku zahvaljuju otetim relejima.
Dolazi nam u posjetu supruga M.R., koji sada sa Trebevia puca na Sarajevo. U crnini je. Umrla
joj je majka u Vojkoviima, kod Ilide. Provela je vei dio ivota u Sarajevu, tamo do rata radila, i
ni jednog asa, ni jednom rijeju, ne iskazuje alost za tim gradom i ljudima u njemu. Kae: Sve
je to kriv sistem, sve je reirano u Vatikanu, ljudi nisu krivi. Supruga se suzdrava i samo kae:
Nema tog sistema koji bi me natjerao da bilo koga ubijem. Umrijet u, a neu shvatiti svu ovu
mrnju. Pita nas za djecu, mi po obiaju laemo da su u Engleskoj. Pametno, vrlo pametno,
ponavlja ona. Pitam se da li bi joj bilo imalo ao kad bi znala da su bili, i da je sin jo u gradu.
Zaboravite Sarajevo. To je mrtav grad. On vie ne postoji. Tamo nema vie ivota, po tko zna
koji put ponavlja, i pita moju suprugu je li istina da u gradu umiru od gladi. Ona ne moe da
odoli i odgovara da se osvjedoila da su Sarajlije zapravo samo na velikoj makrobiotikoj dijeti i
proiavanju organizma kurom gladovanja, to ih je samo ojaalo; da iz ljudi izbija jedan
nevjerojatni optimizam. Pria kako joj je suprug rekao: Samo da ruke ne okrvavim! Kao da
ispaljivanje granata na Sarajevo ne znai imati krvave ruke. Kako ljudi bjee od istine.
Kako smo nekada bili bliski i kako smo sada daleki. Povraa mi se na dane provedene s njim. Sve
je bila prevara i la. ta bi na sve rekao na zajedniki prijatelj Eef (Kea), koji je srean, jer je
jo u januaru otiao na rad u Libiju? Na Pale se sputa no. ena biveg prijatelja odlazi u svoj
svijet, mi ostajemo sami i sa strepnjom ekamo none rafale.

Pale, subota, 6.6.1992.

No, 2.00.
39 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Kako spustiti glavu na jastuk kad kroz njega ujem ta se dogaa u Sarajevu? Nemam cigareta ni
alkohola, da se bar malo smirim. Imam samo ovaj zvuk to prodire u mene. Kad svane zora,
saznajem od komija da su juer u epi, kod Rogatice, srpski vojnici, uglavnom mjetani Pala,
upali u zasjedu beretki. Na desetine mrtvih i jo vie ranjenih. Meu njima je i sin moje
nekadanje uiteljice, kojeg su prisilno mobilizirali. Mladi je volio muziku, a mrzio vojsku. Dao
je ivot za veliku otadbinsku stvar. Boe, kakav uas.
Pale su oblijepljene smrtovnicama na kojima pie poginuo od dumanske muslimanske ruke.
Mladi to je poginuo na epi imao je na Palama toliko prijatelja Muslimana. Sada ih je zahvatila
panika i strah, pa neki Muslimani zaobilaznim putevima bjee rodbini u Podvitez selo pored
Pala.
Noas se sprema odmazda, osveta prema Muslimanima. Pustit e naoruane etnike, kao pse s
lanca, da pobiju uplaene ljude. Strah se moe prosto rukom opipati i svim ulima osjetiti. Mina
dolazi sva usplahirena i pita moe li s djecom noas spavati kod nas. To isto pita i Meho. Vrata
nae kue za njih su uvijek otvorena, ali pitam se kako ih ja mogu zatititi? Mina mi navee,
kada je dola s kerkom i sinom, govori: Tko nije sa njima, protiv njih je, pa mi ni vi niste neka
sigurnost, ali ipak je bolje s vama, nego sami, u naoj kui. Nadaju se da im se stariji sin uspio
preko nekih livada probiti do Podviteza; suprug e spavati kod nekog prijatelja, Srbina. Ako
smo razdvojeni, moda e netko i da preivi, kae. Doveli su i malog psa, ljubimca njihove
kerke.
Kako e biti duga i strana ova no? Vjerujem, nadam se i kao utopljenik hvatam za slamku, da
nee biti nita, ali ljudi u kostima osjeaju da moe biti SVE. Kroz prozor gledam naoruane
vojnike, kako po dvojica hodaju Gornjom arijom da bi zatitili Muslimane od srpskih vojnika
koji su van kontrole. Odlazim do majine kue i pored kipa Majke Boje stavljam novac za spas
svih nas. Potpuno sam svjestan da smo, ako pone pokolj, i mi gotovi.
Besana no. Oslukivanje svih zvukova, ula napeta do bola. Mina s dvoje djece spava. Spava li?
itavo vee je samo priala, da razbije strah, ali strah je kao voda, prodire u sve upljine i osvaja
nove prostore.

Pale, nedjelja, 7.6.1992.

Jutro doekujem budan, s uasnim bolom u glavi i oima. Teturam po kui, srean to psi nisu
zalajali na neije korake po ljunkovitom prilazu kui. Nita nije bilo, sve je dobro, govorim sam
sebi dok virim kroz zavjese na prozorima. Supruga je oduvijek mrzila zavjese, i tek ih je prije
petnaestak dana postavila. Ujutro nam je neobino dok ne otvorimo kure. I supruga i ja volimo
puno svjetla u kui i to manje mraka. Sarajevo sve vie lii na Vukovar, kae novinar u
vijestima u 6.00. Mina i njezina djeca odlaze iz kue pojedinano, da ne bude sumnjivo. Doi e i
noas.
Odlazim na majin grob svjestan da to postaje opasno po ivot. Na cesti pored groblja zastanu
naoruana dvojica i dugo me posmatraju. ta se mota po njihovim glavama? Mogu da me
pozovu i kau poi s nama.
Kakav se ciklus zloina na ovom prokletom komadu zemljine kore stalno ponavlja? Iz prolosti
ljudi nisu izvukli nikakve pouke.
Ne ubij, makar bio ubijen, glasi jedna poruka iz Talmuda, a Romel, petnaest minuta prije no
to e popiti cijankalij, kae sinu: Nemoj nikada biti vojnik.
40 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Sunano nedjeljno podne. Supruga mi na sto u bati donosi mladune psa to je tek progledalo i
kae: Da te malo oraspoloim.. Topovi iz pravca Sarajeva i dalje se uju. Helikopteri
neprekidno lete nad Palama. Kada e nestati goriva, pa da ta monstruozna ratna mainerija
stane i postane otpad starog eljeza? Kada?
Meho hoda batom, potpuno izgubljen. Napravio je neke drvene kapke za prozore u prizemlju,
stalno zakljuava vrata, dolazi mi u batu i dugo pria sa mnom, traei odgovor na sudbonosno
pitanje ta e biti s njima. Naoruani vojnici su mu ve dolazili u kuu i raspitivali se za sina, koji
je jo prije par godina otiao u Ameriku na rad.

Pale, ponedjeljak, 8.6.1992.

Noas uo jaku detonaciju u blizini Pala. Drugaija je od prethodnih. Zatresla su se stakla i
zidovi. Saznajem da su noas pale prve granate u Derventu kod Pala. Ljudi sada samo o tome
priaju, apuu. Hoe li sada Pale osjetiti sudbinu Sarajeva? Volio bih to, da ljudi bar malo osjete
uas koji ve mjesecima trese Sarajevo, pa makar prva granata pala na moju kuu.
Iz svoje bate gledam preko Miljacke u veliku Imetovu kuu, u koju je nedavno uselio dr uur,
ljekar iz bolnice na Koranu. Ne znajui za to, dvojica drugih srpskih rezervista jutros su provalili u
nju, i sada se, s mainkama u rukama, prepiru ija je! Jutros mi i komija Fadil, koji je prije
nekoliko mjeseci sagradio i otvorio kafanu-restoran Stari most, kae da su svi Muslimani na
Palama i okolnim selima dobili nareenje da se isele. Ne mogu da to vjerujem. Govorim mu da
su to samo glasine. Oi su mu crvene od nespavanja. Kafana mu je ve dugo zatvorena. Donosi
mi bocu konjaka i kae: Bolje popijte vi nego oni.
Supruga prebire po porodinim fotografijama i bira one koje e ponijeti. Instinktivno osjeamo
da se as odlaska pribliava. Danas je sahrana poginulih mladia sa Pala. Kako se blii 15.00, as
sahrane, meu Muslimanima raste panika. Jedan me pita: ta je ovo, hoemo li svi biti
pobijeni?! Kaem mu da to nije istina, da paljanski Muslimani nemaju veze s politikom, ali
njemu iz oiju viri strah od bliske smrti ili progona. ta ako se to ipak desi? Mozak mi vie ne
slui niemu, samo me zavarava. Sada su vani samo animalni instinkti.
Podne je, nema struje. Javljaju mi s Televizije da su sarajevski teritorijalci krenuli na sve ili
nita. Osvojili su Mojmilo, Dobrinja gori, pribliavaju se Vracama, Jevrejskom groblju. Ima na
stotine mrtvih. ta mi je sa sinom? Samo da sauva ivot i zdrav razum. Moda je ovo
kulminacija svega, moda, ali sumnjam, moda je ovo tek poetak pravog rata.
Nakon prvih granata to su pale na Pale, ljudi obilaze betonske podrume kua i misle kako e se
zatititi. Kad sam prije nekoliko godina gradio kuu s mnogo prozora i staklenih vrata, majstor
Marko mi je rekao da se vidi da ja nisam dobro iskusio pravi rat. Njegova kua lii na betonsku
utvrdu. Izaem na cestu, a naoruani tip drekne: Stani, doi vamo. Pitam: Jel ja? Jedan
naoruani balavac me prepoznaje i kae mu: Ma, ne on. Jo malo pa e nam trebati
propusnica za dvorite i ulicu. Susjed Miralem me kroz suze pita ta da radi, jer im je reeno da
se moraju iseliti, poto im vie ne mogu garantovati ivot.
Sahrana srpskih vojnika, koju emituje Televizija sa Pala, pretvara se u svojevrsni politiki miting.
U prisustvu svih lidera, njihova mladost i smrt se iskoritava u svrhu ostvarivanja istorijskih
ciljeva srpskog naroda. Siguran sam da to apsolutno nisu predstavnici srpskog naroda; moda
jednog ekstremnog, militantnog dijela, ali ta to vrijedi kada su im i drugi, normalni Srbi utke
prili. To su Staljinove i Hitlerove kreature i psihopate.
41 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Nakon sahrane, sjeli su u helikopter i odvezli se u Beograd, kae mi jedan poznanik. Hoe li
ovaj narod ikada progledati i shvatiti da ih kao ovce vode u propast?
Navee, pojedinano, na spavanje dolazi Mina s djecom. Donose neto kafe i hrane.
Petnaestogodinja kerka i dalje tvrdi da je to bezrazlona panika. I naa kuma M. kae da joj
je puna kua gostiju.
23.00
Prestala grmljavina topova iz pravca Sarajeva ta to znai?
Jo jedna no bez struje. Leim u krevetu i mislim na dane provedene u Sarajevu, prijatelje i
ljubavi, jednu daleku umu i livadu, gdje sam leao na travi. Nekako osjeam da moj ivot nije
postao samo prolost, da postoji i budunost. Ovi vampiri nemaju ni jedno ni drugo. Zato
razaraju i ubijaju. Nee dugo. Kazna se mora platiti.

Pale, utorak, 9.6.1992.

1.00, 2.00, 3.00, 4.00, 5.00. Zora svie. Tiina. Najavljuje li mir ili jo vei uas. Kroz
poluotvorene kure gledam vojnike kako hodaju cestom. Kasnije saznajem da su rasporeeni po
okolnim livadama i umama. Blokirali su svaki izlaz iz ovog dijela Pala u kome ive Muslimani,
poneki Srbin i nas dvoje, koji nismo nita, obina ljudska bia, kojima je nacija najsporednija
stvar na svijetu.
Istina je, strana istina od koje zastaje dah. Prave se spiskovi Muslimana koji moraju napustiti
domove, imanja, stono blago i u konvoju otii put Sarajeva, Olova, Kladnja. Sam Lucifer ne bi
smislio teu kaznu za ove ljude. Oaj, jad i bijeda. Nova vlast pokazuje svoje pravo lice, sasvim i
bez uvijanja.
Saznajem da je amerika esta flota stavljena u stanje pripravnosti. Ljudi govore da su i Pale na
spisku moguih ciljeva. Talijanski novinari, koji su mi nosili novac da imam od ega ivjeti na
Palama, zaustavljeni su u Zvorniku od strane etnika, koji su im zaprijetili da e im staviti bombu
u auto ako pou dalje. Imali su uredne potvrde od filijale SDS u Beogradu.
Nema struje i peem hljeb u starom majinom poretu. Uvijek mi je govorila da ga ne bacim, jer
mi moe ustrebati. Zahvaljujem Bogu to nakon dva preivjela rata nije doekala i ovaj, trei,
gori i prljaviji od svih ranijih. Nauio sam kako se pravi hljeb kad nema kvasca.
Nebo se razvedrilo, gromovi su prestali, ali sada opet ujem topove. Poslije podne dolazi S.T.,
novinarka SA-3, i prenosim joj poruku s Televizije. Mirno je prima i kae da joj je vano da njezin
mladi u Sarajevu zna da nije istina ono to se pria za njene roditelje. Mora to raistiti i sprati
ljagu sa sebe.
Mehina ena ulzida vie ne smije izii iz kue. Ona je hrabra ena, ali kae mojoj supruzi: Ne
da mi Meho, otkada sam mu kazala da su mi vojnici prijetili iz auta, pokazujui na moje dimije. A
njih, da Vam pravo kaem, nosim iz praznovjerja, jo davno sam sanjala san u kojem mi je
reeno da e se zlo desiti mome sinu ako ih skinem.

Pale, srijeda, 10.6.1992.

Leim u bati, na drvenoj klupi, dok na mene pada kia. Sjeam se pjesme Kine kapi padaju na
moje elo. Ne mogu da se pomaknem. Osjeam kako kuga pustoi ovu jadnu zemlju, po kojoj
padaju granate i kine kapi. Donose smrt i ivot. Na Palama sve vie ena u crnini i smrtovnica
42 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

na elektrinim stubovima. Sve telefonske veze sa Sarajevom u prekidu. Ne znam ta mi je sa
sinom i prijateljima.
im se spusti vee na Palama, osim vojske i pravih Srba nitko vie ne smije izai na ulicu. Kao
krtica u svojoj rupi, pokuavam deifrirati intenzitet kuge oko mene.
U Sarajevo stigla prethodnica UNPROFOR za deblokadu aerodroma. Napadnuti u Lukavici i
jedan oficir je ranjen. Je li to poetak spasa za Sarajlije? Mina sa djecom vie ne spava kod nas.
Kae da se malo smirila.

Pale, etvrtak, 11.6.1992.

Dabogda vam na grobu igrali - kae u svom komentaru novinar M.P., koji je prvo bio totalno
srpski nastrojen, a onda se, ne znam kako, od njih odvojio i od prvih dana rata pridruio naim
ljudima sa TV Sarajevo. ta li se to u njemu dogaalo, pa je promijenio stranu? Jutros je na kapiji
paljanske pilane osvanuo natpis: Zabranjen ulaz svim NESRBIMA. Jo jedan korak prema
istom faizmu.
Podne. Ispred kue se zaustavlja kombi i iz njega izlazi osam do zuba naoruanih vojnika. Bio
sam u dvoritu i cijepao drva. Grubo, zapovjedniki, trae da im otvorim vrata majine kue, da
izvre pretres. Bez naloga, bez obrazloenja. Prste dre na okidaima mainki. Na drugom spratu
ivi Milanka sa dvoje djece, izbjeglica iz Vogoe. Penjem se uskim, betonskim stubitem. Oni se
rasporeuju ispred kue, u prizemlju i na stubitu. Molim ih da ne preplae ovu enu i malu
djecu. Njihov voa me na ulaznim vratima odgurnu i upade u stan. ena se trese od straha,
djevojica plae. Pitaju je tko je, ta je. Pregledavaju sobe, prevru po namjetaju, madracima,
pei, dimnjaku, posvuda. Ponaaju se kao gospodari neba i zemlje, ivota i smrti.
Sada donji stan! rekao je zapovjednik. Dolje nema nikoga, to je stan moje pokojne majke,
govorim, silazei niz stubite. - Na sreu, majka mi nije iva - ponovo mislim, gledajui kako
svojim prljavim rukama prevru po njenim stvarima. Ne bi ovo preivjela. Uli su u sobu, gde u
okviru od rezbarenog drveta stoji kip Majke Boje, to ga je moja majka jo 1935. godine
donijela iz Lourdesa.
Ispituju me o nacionalnosti i vjeri mojih roditelja. Odgovaram. ta ti je radio otac? Do 1940.
godine drao je hotel na Jahorini, a onda se 1963. godine objesio, kada su mu konfiskovali
zemlju na Palama. Gledao me kao ugavog psa, a onda poeo da prebira po novanicama to
su stajale uz kip (poklon za crkvu). Prepoznao sam najmlaeg meu njima. Nije imao ni
dvadeset godina i sjeam se da me prije uvijek ljubazno pozdravljao. Sada je utke gledao u pod,
s automatom sputenim niz nogu. Pretresli su jo prizemlje i garau. Izali smo u dvorite. Vidio
sam kako se zavjese na oblinjim prozorima pomjeraju.
Molim vas, o emu se radi? upitao sam. Dobili smo dojavu da se u ovoj kui kriju Muslimani s
orujem, rekao je zapovjednik. Oni ovdje dolaze, ali na kafu. S krvnicima se ne pije kafa,
viknu jedan od njih. Otili su.
Kuma M. je donijela mlijeko i rekla da se umalo nije sruila u nesvijest kada je vidjela naoruane
ljude oko nae kue. ok jo uvijek traje. Od njega se teko oporavljam. Je li ovaj pretres
uvertira u neto gore? Moram upozoriti Minu da se uva.
Danas je Kurban bajram. Sarajevo se i dalje bombarduje. Minina kerka dolazi i plae jer moraju
poi u Sarajevo. Ponavlja: Kao idovi! Jesam li ja kriva to sam Muslimanka? Plae i to mora
ostaviti svog psa ljubimca. S njom plae i moja supruga. Odlazim u sobu da to ne gledam.
43 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Srbija poinje da se trese. Dnevnik TV Beograd neodoljivo podsjea na rumunjske dnevnike uoi
pada Ceausescua. Stie na hiljade telegrama podrke balkanskom krvniku, kako je Miloevia
nazvao jedan ameriki list.
Srbi nisu zasluili da ih jedan bankar i jedan psihijatar vode putem zloina i propasti.
Kakva e biti ova no? Kia pada. Ni jedan prozor na okolnim kuama ne svijetli. Zbog sulude
ideje o etniki istim teritorijama, sutra jedan broj Muslimana mora napustiti Pale.

Pale, petak, 12.6.1992.

Jutro kada mi je prije tri godine umrla majka. Po njenoj elji, sahranio sam je na katolikom
groblju, u njihovu porodinu grobnicu. Otac je sahranjen na pravoslavnom. Tada sam u sebi
govorio: Ovdje, pored nje, neka sahrane i mene. Zahvaljujem Bogu to nije doekala ovaj
uasni dan, kada njene komije Muslimani, s kojima je cio ivot dijelila dobro i zlo, plau kao
mala djeca to moraju napustiti svoje domove, zemlju, krave i ovce i sa zaveljajem u ruci poi u
izbjegliki pakao. Stoje na ulici, blizu nae kue, i poput posjeenog drvea ekaju da ih
autobusima pokupe za transport. Faizam ima najstraniju osobinu da ljude upa iz korijena i
pretvara ih u brojke, koje ne znae nita.
Minina kerka, sa psom u naruju, na brzinu dolazi da kratko kae kako oni ipak ostaju ovdje.
Oi joj blistaju od sree. Stari Meho me zagrlio i kroz pla kae: Neka me zakolju, ali ja nikamo
ne idem. Jedno sam siguran: zlo koje nova srpska vlast na Palama ini ovim ljudima vratit e im
se kad-tad.
Vrnjak i prijatelj mog sina, S. (18 godina), na Trebeviu izgubio nogu, za drugu se ljekari bore da
je spasu. Uas. Supruga cio dan plae. Da li generali srpske vojske znaju, da li im je uope vano
to jedan prisilno mobilisani mladi na Trebeviu, ispaljujui granate na svog druga u gradu,
postaje bogalj? Kakvu kaznu smisliti za te monstrume? Apsolutno im se mora suditi za ratne
zloine prema svom i drugim narodima. Kolona autobusa s Muslimanima vratila se na Pale. Nisu
mogli proi do Sarajeva, jer jedan etnik, koji se sa svojom vojskom odmetnuo od legalne
vlasti, prijeti da e ih, gore u brdima, sve pobiti. Na autobusnoj stanici gomila ena i djece s
torbama i zaveljajima bjei u Srbiju. Gornjom arijom tumaraju srpske izbjeglice, raspitujui se
koje su kue muslimanske. Neki od njih izgledaju zaista tragino, ali je nemalo onih kojima
lopovluk doslovce viri iz oiju.

Pale, subota, 13.6.1992.

Palim svijeu na majinu grobu. U dvoritu oblinje kue, ene u crnini postavljaju stolove. Tu
ivi na poznanik R.J., majstor koji je radio grobnicu. Prije sedam dana izgubio je sina jedinca na
epi. Neki ljudi kau da je to Boja kazna za oca koji je uvao oblinje vikendice da u njih ne
provale Srbi izbjeglice, a i sam je iz njih kriom iznosio hranu i stvari. Izgledao je kao poten
ovjek, i moda ova pria nije istinita. Istina je samo da vie nema sina.
uveni lider i psihijatar dri konferenciju za tampu u Beogradu, i najavljuje prekid vatre na grad
od ponedeljka. On nije obini laov, on je ontoloki laov, od lai je sazdano njegovo bie. Na
radiju sluam vijest da Sarajevo zaudara na paljevinu i fekalije. Prijeti masovna zaraza.
Malo mi je lake. Javljaju mi da su mi vidjeli sina. utljiv je kao i ti, ali dobro izgleda. Uzdam se
u obeanje B.K. iz Jevrejske optine da e ga u prvoj grupi avionom izvui iz grada. Danas je
44 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

praznik u kui. Nakon dva mjeseca konano sam okusio komadi peenog mesa. Juer mi je
prijatelj sa Pala, koji se nije izmijenio, posudio 100 njemakih maraka. Moemo ivjeti jo
mjesec dana.
Vee se sputa na Pale. Sa Trebevia dopire tutnjava topova i viecijevnih bacaa. Pun crven
mjesec die se na horizontu. Psihijatar i njegovi vampiri nastavljaju i vode kolo smrti. Pripada im
ast da su u historiji ovjeanstva stvorili najvei konclogor - Sarajevo. Uvjeren sam da e ljudi
Sarajeva izdrati sve njihove pokuse. Ako ikada doe do suenja ovim ratnim zloincima, bit u
svjedok sa Pala, ovog srca tame.
Jo jedna no bez struje. Leim u krevetu i mislim na dane provedene u Sarajevu, prijatelje i
ljubavi, jednu daleku umu i livadu, gdje sam leao na travi. Nekako osjeam da moj ivot nije
postao samo prolost, da postoji i budunost. Ovi vampiri nemaju ni jedno ni drugo. Zato
razaraju i ubijaju. Nee dugo. Kazna se mora platiti.

Pale, nedjelja, 14.6.1992.

Prola su dva sata nakon ponoi. Kia pada. Ona je spas za Sarajevo: da oisti kanalizaciju, da
spere prljavtinu i krv sa ulica. Sa lica i ruku ubica s Trebevia nikad je nee moi sprati. Telefoni
ponovo rade. Poznanica sa Televizije mi kae da od ponedeljka poinje deblokada aerodroma.
Je li to poetak spasa ili jo jedna prevara? Da li je ontoloki laov odluio da prevari i samog
sebe i ispuni uslove dogovora?
Hladno je. Upalio sam vatru u kaminu i mislim na one nesretnike iz grada to loe parket da bi
se ugrijali ili skuhali jelo. Za nepuna dva mjeseca rata vraeni su stotine godina unazad, u
vrijeme peinskih ljudi.
Treu no nema struje. Vani se uje samo lave naputenih pasa, koji sada lutaju, uzaludno
traei svoje gazde, i poneki pucanj ili rafal. Da li se to divlje strasti ubica stiavaju ili je to zatije
pred provalu jo eih? Juer mi pria S. kako je gledala utovarivanje ljudi, zarobljenika, u
kamione ispred centralnog zatvora na Palama. Jedna ena, do tada mirna domaica, urla:
Zakoljite tu gamad, zato ih tedite!. Moda su ene gore od mukaraca.
Jutros me zove kolegica iz redakcije, M.J., ranije veliki trezvenjak i moralni istunac, i kae mi da
je kod komije nala est boca lozovae, pa da svaki dan, dok ami u drutvu bolesne majke u
svom stanu na Grbavici, ispija po jednu. estitam joj da je napokon postala pravo ljudsko bie sa
svim manama i vrlinama. Ne mogu da sluam vijesti na TV i radiju, pa ne znam ta se deava u
svijetu, da li je odluio da nas spasi ili ravnoduno prepusti smrti u ovom zatvoru. Muslimani su
izgubili svaku nadu za ostanak na Palama; sada samo spaavaju ivu glavu.

Pale, ponedjeljak, 15.6.1992.

U Beogradu poeo generalni trajk studenata koji trae smjenu Slobodana Miloevia. U
Sarajevu francuski strunjaci pregledavaju pistu aerodroma. Javljaju mi da su sarajevske
Veernje novine danas pod naslovom Granate padaju na Pale objavile i vijest o tome kako
me zbog odbijanja da radim za naci-faistiku televiziju Srpske republike BiH ovdje maltretiraju
i proganjaju. Sada oekujem da dou po mene i na silu me izvedu pred ekran da demantujem
te lai. Nizato na svijetu ne idem na njihovu televiziju. Prvi dan potpisanog primirja u Sarajevu
45 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

se uglavnom potuje, iako ima jo snajperista i granata. Glumac i poznanik Nermin Tuli
ispred kafane Sirano od eksplozije granate izgubio obje noge. ivot van opasnosti.
Postoji nada da bi prvi avion za evakuaciju djece iz Sarajeva mogao poletjeti za pet-est dana.
Supruga dijeli salatu, koju je cijelo vrijeme uzgajala za prijatelje u gradu, prijateljima na Palama.
Bata nam nikad nije bila ljepa i rodnija. ta donosi ova no? Lanu nadu ili istinsku propast?

Pale, utorak, 16.6.1992.

Kakvo olakanje i srea. Nakon dugo vremena uo se sa sinom. im proradi aerodrom, ide
daleko od ove klanice, hiljadu milja od ovog mraka. Kerka u Rijeci eka dokumenta za put u
Englesku. Kako nas je ovaj rat razbio u djelie koji e se teko opet skupiti u cjelinu. Gledam
kako ispred velike Imetove kue stoji cisterna i iz njegovih rezervoara punih nafte, koju je jo
ranije kupio za svoje potrebe, radnici Komunalnog preduzea pretau i pljakaju gorivo. Juer su
provalili u oblinju radionicu - servis za popravak motornih pila, vlasnitvo Nezira, taksiste iz
Sarajeva, i odnijeli sve veoma skupe maine. Otimanje automobila od Muslimana postao je
nacionalni sport meu naoruanim Srbima. Ljudi to gledaju kao neto sasvim normalno, u
stvari, znaju ta je to, ali nitko ne smije da kae. Rei, vlasniku malog duana, u kojem je
prodavao cigarete i voe, nareeno je da ga zatvori. Pored njega je srpski duan, koji i dalje
normalno radi. Samo to je izbor robe bijedan. Reo se ve sprema da ostavi sve i krene u
konvoju put Sarajeve.

Pale, srijeda, 17.6.1992.

Dan kao san. S pola kilograma mljevenog mesa, japraka (divlje loze) iz nae bate, goveom
kosti, malo sira, domaeg hljeba i puno salate, napravili smo ruak za osam starih prijatelja.
Dole su i dvije sestre sa Vuje Luke. Gledam nas za stolom i vidim sve same gubitnike, razorene
ljude bez svojih najbliih. I pored minimalne hrane, nitko nije ostao gladan, bili smo sreni to se
ponovo osjeamo kao ljudska stvorenja u svijetu koji priznaje postojanje samo nacionalnih bia.
Dugo ne mogu da zaspim od sree i neke nove nade to se uselila u nau kuu.

Pale, etvrtak, 18.6.1992.

Srea nas i dalje prati. Ostao sam bez daha kada mi je danas poslije podne na vrata zakucao
poznanik iz Kopra, .M., s nekim talijanskim novinarom. Probili su se do Pala preko Zvornika i
donijeli mi od prijatelja iz Slovenije 500 njemakih maraka. Pravo bogatstvo za nae prilike.
Nudim im da spavaju kod nas, a oni kau da su ih ve smjestili u jedan pansion na Palama.
Zahvaljujem Bugu i prijateljima iz Kopra na parama i malo se sada plaim ovih ljudi, jer ako ih
direktor Srpske televizije na Palama srdano prima, onda ne znam ta da o njima mislim. Boe,
ta se ovo juer i danas dogaa? Nakon est dana mraka dola je i struja, svjetlo, lu. Kakva
srea.

Pale, petak, 19.6.1992.

46 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Ovdje je budale najlake prepoznati po tome to vjeruju u jo jedno potpisano primirje. Noas,
danas, traje bespotedno bombardovanje Sarajeva. U gradu uline borbe. Kod Higijenskog
zavoda (blizu stana gdje je sada moj sin), dvije osobe poginule od granate. Danas je potpisan
ugovor o kontroli tekog naoruanja oko aerodroma i poetak operacije njegovog deblokiranja.
Jo jedna prevara ili ipak traak nade za izgladnjele ljude? Na Palama kamionima odvoze robu
opljakanu iz prodavnica koje su drali Muslimani. Dumanima treba sve uzeti. Vjesti: U
Dobrinji i Nedariima, gdje smo nekada i mi ivjeli, etnici poklali petnaestak ljudi. Ne mogu da
vjerujem u to, ali sada je sve mogue. Zloin je postao naa svakodnevica.

Pale, subota, 20.6.1992.

Noas opet ne spavam. Topovi ne prestaju da bljuju smrtonosni tovar na grad. Kao da ele prije
stupanja na snagu dananjeg primirja u 11.00 da unite i pobiju to vie. Leim u bati i gledam
zelene jagode kako dobivaju crvenkastu boju i sa suzama u oima sjeam se jedne livade, na
kojoj sam ih prole godine jeo. Hou li ikada vie ii tamo? Uskoro u imati pedeset godina. Kau
da je to za mukarca najkritiniji period. Osjeam da sve ovo to smo godinama stvarali mogu
da napustim i ponem iz poetka. Moram!
16.00
Vijesti. ok: Sve aktivnosti oko deblokade aerodroma se prekidaju 48 sati dok ne prestanu ratni
sukobi. Saznajem da se vri naturalna zamjena zarobljenika: jedna ena vrijedi 40 metaka, a
mukarac mainku ili mitraljez. Vijest da se bombarduje Trebinje. Kada sam u januaru 1992. bio
u poruenom Dubrovniku, rekli su mi: Trebinje e platiti, od sada pa do vjenosti!. Sada Srbi
pozivaju svijet da osudi ovo bezumno ubijanje civila. Predsjednitvo BiH proglasilo opu
mobilizaciju i uvoenje radne obaveze za sve. ta to znai za mog sina, koji je upravo napunio
18 godina? U vrijeme izbora, kada su svi ovi politiari doli na vlast, nije ni imao glasako pravo.
Noas Mozart mora da bude glasniji od poznatih brdskih zvukova.

Pale, nedjelja, 21.6.1992.

Sunana, topla, rascvjetala, prokleta, tuna nedjelja na Palama. Zvone zvona pravoslavne crkve.
Jo jedan mladi ivot je prestao da postoji. Lideri trebaju to vie mladog, snanog mesa da bi
ostvarili svoje patoloke ciljeve. Jedna ena, majka blizanaca koji su istog dana poginuli na epi,
uzela je dva pitolja i pola da trai Karadia, da ga ubije. No, doktora dobro uvaju.
Prodavaica iz oblinjeg marketa, najblii rod poginulih blizanaca, u crnini sjedi za pultom i samo
uti. U tu su prodavnicu nekad najee dolazili Muslimani, kupovali i priali sitne arijske
zgode. Sada ih vie nema. Sa spakovanim torbama ekaju na poziv za konvoj. Potpuno se
izgubio trag jednom od naih najboljih prijatelja, J.O., koji se u Hrasnom (dre ga sarajevski
teritorijalci) kao Srbin osjeao ugroen, pa je pobjegao u naputeni stan prijatelja na Grbavici,
koju dre Srbi. Po jednoj verziji, odveden je na prisilni rad u Lukavicu, po drugoj, Srbi su mu dali
oruje i gurnuli ga u prve redove, a po treoj, ve je mrtav. Supruga mu je ve u Beogradu i
strah me da joj bilo to javim. Nai zajedniki prijatelji koji su se uselili u njegov stan u Hrasnom,
kau nam da mu, dok je tamo bio, niko nita nije uradio. udno. Zato se osjeao ugroen, zato
je preao na Grbavicu koju dre ljudi njegove nacije? Moda je tu i odgovor na sva pitanja.

47 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Pale, ponedjeljak, 22.6.1992.

Uas. Ne mogu da mislim od bola. U Titovoj ulici, kod Narodne banke, pala granata i ubila
devetoro ljudi, a ezdeset ranila. Tumaram kao slijepac po kui i vrtu, dok mi mozgom kolaju
slike krvavih tjelesa. Dolazi komija Meho i, krijui se da ga niko ne vidi, telefonira kerki u
Sarajevo. Sve je dobro, nita ne brini. Gledam ga i vidim potpuno drugog ovjeka. Sada je to
starac kome glas i ruke drhte, ije su oi izgubile sjaj, a rijei nepovezano teku iz njega.
Pono. Vjesti. Nije devet ve 19 mrtvih, nije 60, ve 100 ranjenih. Danas je najdui dan u godini i
najkraa no.
etiri stotine srpskih porodica po nareenju njihovih voa napustilo je Zenicu i dolo na Pale:
isto toliko muslimanskih porodica mora jo danas, sutra napustiti sve to su godinama stjecali.
Kao da su ljudi saksije za cvijee. ak i kad cvijee premjetamo s jednog na drugi kraj prostorije,
pazimo da ne uvene, da ima dovoljno svjetla za ivot. Koji monstruozni mozak sve ovo smilja i
sprovodi u djelo? Znam. Mozak ratnih zloinaca, kojima se mora suditi, kad-tad.

Pale, utorak, 23.6.1992.

Ne mogu da zaspem od slika uasa iz Titove ulice i izvjetaja novinarke Rade oki, bive
kolegice sa Televizije. Sada za TV Beograd kae kako su Zelene beretke namjerno postavile
nagaznu minu da ljudi stradaju i izazovu reakciju svjetske javnosti. Uope vie ne znam gdje je
dno novinarske lai i perverzije! Mislim da su neki, skoro svi, novinari najgori ljudski soj, isplivao
na povrinu ovog zloinakog rata. Nae bive naselje Nedarii, u kojem smo proveli osam
godina, osvojeno i razoreno od strane etnika. Stotinjak ena i djece, u dugoj koloni, prelo
most na Miljacki i sada spava u salama Skuptine BiH. Klatim se izmeu oaja s desne i oaja s
lijeve strane. Dre me pod ruku i ne isputaju ni na trenutak. Supruga zove mnogobrojne
prijatelje u Sarajevu. Sve je vie telefona na kojima se nitko ne javlja.

Pale, srijeda, 24. 6.1992.

Danas mi je pedeseti roendan. Prole su kao djetinjstvo, kao san. Nekad sam razmiljao, bio
blizu samoubistva zbog metafizikog besmisla svega, pa i mog opstojanja. Sada mislim kako da
preivim ovaj smisao.
Sino kasno lave pasa u kui najavljuje nezvane goste. To je reiser Srpske televizije, Miodrag
Tarana koji zna da nemamo kud, da moe doi u svako doba dana i noi kao u svoju kuu, jer
ovo je sada i njihova teritorija i njihova vlast. Pijan je. S njim je i montaer G., za koga tek sada
otkrivam da je napustio svoje kolege na TV Sarajevo i preao na Pale. Naoruani su pitoljima i
bombama. Na stolu se igraju njima. Reiser se udi kako me ve nisu odveli. Osuuje me
ponovo, i ne moe da shvati moje razloge zato neu da radim za SRNU. Istovremeno iz njega
provaljuje bijes na neke srpske novinare to su ostali u Sarajevu. Jednim metkom u ih ubiti,
govori mi. Kaem mu da su mnoge njegove kolege to su dole na Pale to uradile iz isto
koristoljubivih razloga. Da se na brzinu obogate i domognu vlasti. Pali se na ove rijei i s
gaenjem govori o srpskim vojnicima koji na Trgu Pere Kosoria ginu samo zato to su im ruke
pune opljakane robe. S omalovaavanjem govori o svojim kolegama na Palama, koji su se
ranije ulagivali komunistikim voama, a sada srpskim. Bio je talentiran reiser na TV Sarajevu,
48 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

a sada je srcem i duom priao obnovi srpskog carstva. udna kombinacija zanesenjaka i
opasnog, mranog tipa, koji e lako ubiti ovjeka. Potujem ustae jer su profesionalniji od
etnika, koji nisu ni sjenka nekadanjih, pravih etnika.
Sledile su me njihove rijei da je na Grbavici ubijen poznati TV autor i producent S.S., kod kojeg
se odnedavno skrivao na prijatelj iz Hrasnog, J.O. Miodrag Tarana govori nevjerojatnu stvar da
je sada ak i njemu ao Turaka, toliko su ih Srbi pobili i protjerali. Pri prvom susretu s njim
osjeao sam mali strah, jer mi moe uraditi ta hoe. Sada je taj strah nestao, istopio se nakon
dvomjesene izolacije na Palama. Njegov kolega djejeg lica nagovara ga da pou, jer je kasno.
ak se i on boji Paljana. Nije znao da su tako zajebani. Reiser u braku nije imao djece, a ni
brak mu nije bio srean, i u tim asovima kao da iz njega probija neka elja da ivi poput nas. Ne
znam, moda se varam, ali je jedva, iza ponoi, otiao. Odahnem duboko. Kao da sam cijelu no
iao preko tanke ice razapete nad provalijom. Rei mu sve to mislim ravno je samoubistvu: ne
rei mu nita, ravno je najgorem kukaviluku. Na filmskom platnu to izgleda mnogo
jednostavnije. Supruga mi kae da je lake u Sarajevu izdrala skoro mjesec dana granatiranja
nego ovu njegovu posjetu i razgovor. Tamo si sa svojim ljudima koji te griju ljubavlju i panjom,
a ovdje smo potpuno sami, okrueni ovim ljudima, iz ijih oiju gleda smrt. Sluam na radiju
izjavu jednog od srpskih lidera: Ko je danas anacionalan, sam je sebi osudio.

Pale, etvrtak, 25.6.1992.

Telefonski razgovor s prijateljem u Sarajevu, koji kae da vojna intervencija slijedi narednih
dana. U Sarajevu se sve vie uzdaju u nju, a ja sam potpuno skeptian. Nitko se nee htjeti
uvaliti u balkanski kotao, u to sam siguran. Preko poznanice u Beogradu raspitujemo se kako se
moe iz Srbije prei u Maarsku. Supruga svakodnevno prebire po stvarima i garderobi, pravi
red po ormarima, i razmilja ta e najnunije ponijeti. Kada je kerka odlazila, molila nas je da
odmah i mi krenemo. Supruga je, kao u ali, kazala: Mi emo im zavrim svoje tkanje. Sada
sjedi u radnoj sobi i tka. U batu sve rjee izlazi.
U jednoj obrazovnoj emisiji Srpskog radija kau da su Srbi hristoliki. Sve ima granicu, ali
glupost ne. Milujem psa i kaem: Jednom emo se opet vidjeti. Gledam kako komija Fadil,
ugostitelj, u kolicima prekrivenim ceradom, iz zatvorene kafane prevlai pakete pia u malu
upu do nae kue. On se jo nada da nee morati ii. Oni Muslimani koji su tu nadu izgubili
imaju spakovane torbe i zaveljaje.
Pale, petak, 26.6.1992.
Tihi oaj me sve vie obuzima. Sino opet nona posjeta. To je na nekadanji prijatelj sa Pala
M.R. sa svojom suprugom i naim zajednikim poznanikom M.J., koji je prije nekoliko dana
napustio Sarajevo. Njegova supruga ostala je u Sarajevu, i dalje radi na Televiziji. Prije sam
mislio ta u rei svom nekadanjem prijatelju M.R. kad ga vidim, a sada kad je tu, za stolom, u
uniformi, utim. Pria kako su na Trebeviu kao snoplje kosili mitraljezima pripadnike dihada.
Neki su ili goloruki i doepali bi se oruja tek kada bi neki njihov ovjek poginuo.
Kae da ga je iz Sarajeva nazvao roeni brat, alei se da su mu srpski vojnici opljakali stan. Da
znam koordinate, svojim rukama bih mu granatirao taj stan. Zar ne zna da je rat? esti se M.R.
Nevjerojatno. Najbolji drugovi na Palama bili su mu Muslimani, u Sarajevu se kolovao i
49 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

zaposlio, a sada iz njega izbija samo mrnja prema tim ljudima i gradu ak i prema bratu, koji u
Sarajevu uva stan. Kae mi: Htjeli su ti pretresti kuu i odvesti te, ali sam te ja spasio.
Odgovaram da su, prije nekoliko dana, osmorica vojnika ve izvrila pretres, i da ne znam kako
me to spasio. To je sada potpuno novi, drugi ovjek, iako sam posljednju godinu dana vidio kako
prosto tone u iskljuivo srpsku, nacionalnu mitologiju. On je zahvalna tema za jednu posebnu
analizu, kako se ovjek, pojedinac, koji je nekada bar malo mislio svojom glavom, tako brzo
utopio, prilagodio novom talasu faistike svijesti. Ako to ve nije uradio Danilo Ki u asu
anatomije. Upravo je ta knjiga na stolu, ali pored nje je i knjiga Branislava epanovia, koju
M.R. smatra krunskim dokazom da itamo srpske pisce. utim i ne govorim da je knjiga tu radi
Gulaa gospodina Golue. Mozak mi staje i svako pisanje i opisivanje ljudske bijede postaje
suvino.
Svaka moja racionalna reenica, izgovorena s krajnjim oprezom, o njega se odbija kao o
neprobojne kamene gromade. On sad arko eli ono to svi Srbi moraju da ele: unititi Turke
i dihad, a Srbiji povratiti nekadanji sjaj i mo. ta bi rekao da zna da mi je sin u Sarajevu i da
njegove granate sa Trebevia padaju i po njemu? (Svima kaemo da su djeca u Engleskoj). U
sebi govorim: Budi pametan, mora preivjeti i jednog dana ovom ovjeku za stolom rei
istinu. Da li to iz mene govori kukaviluk ili razum? Ako mu sada kaem sve, vie me nema.
Njegova supruga S. je zauujue brzo prela put od prologodinjeg gaenja prema
primitivcima sa Pala do totalnog utapanja i prihvatanja njihovog svijeta i njihovog naina
miljenja. Postala je vea Paljanka od samih Paljana. Na zajedniki poznanik M.J., humorista na
Radio-Sarajevu, ostaje mi zagonetka. S njima je doao, ali i ono malo to je rekao, ne uklapa se u
njihov okvir. Kae da mu je na Osmicama do temelja izgorjela kua s par hiljada knjiga. Nema
kome da se ali, jer su je zapalili moji Srbi, zabunili se, kau. ao mi ga je, on je u sutini dobar
ovjek, mnogo bolji od ovo dvoje to veeras sjede za naim stolom. Na odlasku M.R. mi silom
utrpava teku cigareta, kao da me za nju mogu kupiti ili iskupiti ve okrvavljene ruke.
Ostajem sam sa suprugom i ona stalno govori: Zato im ovo, zato ono nisam rekla, zato?
Ako je grijeh biti razuman i sauvati ivot, onda smo veliki grenici. Mogu nam suditi i jedni i
drugi i trei. Mi nismo nita.
Sluam ponone Vijesti. Kao da se javljaju prve zrake nade: pod pritiskom svijeta, Srbi se moraju
povui s aerodroma i prestati bombardovati Sarajevo. Razmiljam kako da se, im sin ode iz
Sarajeva, oslobodim smrtonosnog zagrljaja ove paljanske slobode. Jedan sat poslije ponoi.
Miran sam i pun nade ekam sutranji dan.
Pale, subota, 27.6.1992.
Odlazim u malu prodavnicu blizu moje kue, vlasnitvo Enise Muse, gdje sam na pozajmicu
uzimao hranu, s tim da joj platim kad budem imao novca. Police su potpuno prazne. Kae mi da
robu vie nigdje ne moe nabaviti; jednostavno, Muslimanima je ne daju. Prije nekoliko dana u
radnju joj je upao pijani srpski rezervista, etnik, i prislonio joj pitolj na prsa, prijetei da e je
ubiti. Pita kome da ide, kome da se ali. Strah je za supruga i djecu. Na Palama je ope bezvlae
i teror. Jo ne misli na odlazak, ali...
Svakodnevno dolaze izbjeglice koje se raspituju za muslimanske kue i za Muslimane koji bi se
mijenjali za jo bolju kuu u gradu. Na televiziji, s krajnjim naporom mozga i volje, sluam
lidera Karadia kako Amerika i Evropa ne mogu da shvate nae razloge bombardovanja
50 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Sarajeva i zauzimanja aerodroma. Kakav ovjek! Ni grama aljenja i stida za ono to je, za ovo
kratko vrijeme koliko je na vlasti, uinio u Bosni.
Voditelj srpskog Dnevnika, Risto ogo, nekadanji moj kolega sa Treeg kanala TV Sarajevo,
oboavalac komunista i Ante Markovia, sada, po zavretku emisije, kae: Ovo je bio drugi
dnevnik, istovremeno diui tri prsta u vis. Moda u ovakvim poltronima lei klica budue
propasti nove vlasti. Oni uvijek, kao psi, njue i trae nove gospodare koji e im bacati nove
kosti za glodanje. Ne vrijeati moje ivotinje.
Danas posudio jednoj oajnoj penzionerki 100 njemakih maraka da moe unuke i djecu poslati
u Beograd, a kasnije dalje u svijet. Kroz suze se zahvaljuje, a onda supruga shvaa da je to, u
stvari, njena davnanja profesorica francuskog jezika. Kako je svijet mali, kae i ponovo se
zahvaljuje.
Pale, nedjelja, 28.6.1992.
Sauvati prvo ist obraz, pa onda glavu, kaem sebi. Pokuavam iz Beograda i Titograda dobiti
lijek za teko bolesnog sina naeg komije Miralema. Siroti ovjek. U kui mu je nervno oboljeli
sin, a kad izae napolje, vidi nervno oboljele i izludjele komije. Telefonira iz nae kue i onda se
beskrajno dugo zahvaljuje na toj usluzi. Drugi, mlai, zdravi sin, dobio je otkaz na poslu, on vie
ne prima penziju, ne znam od ega uope ive.
Danas ponovo bombardovanje cijelog grada. Kao da prije povlaenja s aerodroma ele pokazati
svoju mo. Supruga mi sa suzama u oima kae da je dolazila ulzida i molila da joj od jednih
dimija skroji suknju!
Pono. Vijesti. Mitterrand i Bernard Koushner dolaze u Sarajevo. Koushnera sam u januaru '92.
upoznao u Dubrovniku, kad ga je spasio od daljnjeg unitavanja. Hoe li spasiti Sarajevo? Ovom
ovjeku bih dao Nobelovu nagradu za mir. Na stolu, u Mitterrandovu ast, do sada najvei
cvjetni aranman.
Danas oko deset sati, ponovo na groblju osjeam pogled dvojice bradonja s mainkama. Mogu
me samo ukinuti kao ljudsko bie i nita vie. Ne ii na groblje iz straha za goli ivot znai totalno
kapitulirati. Isto bih postupio i na oevom grobu da je ovdje druga ekstremna nacionalna vlast.
Poslije podne dugo na telefon razgovaram sa sinom u Sarajevu. Ponosan je na mene i ja na
njega. Nema problema s novcem. Moji prijatelji se brinu za njega. Kae mi da je u srpskom
Dnevniku vidio svog profesora Radoja kako sa Trebevia granatira grad. Profesor koji ubija ake.
Sve vrijednosti su sruene.
Miterrand i Koushner prolaze sarajevskim ulicama i u ulici Vase Miskina polau cvijee na
mjestu pogibije nedunih civila. No. Euforija u Sarajevu. Aerodrom deblokiran i otvoren za
humanitarnu pomo. Za Sarajevo moda put u spas, ali za Bosnu on je uasno daleko. Vrijeme
batrganja izmeu ivota i smrti se nastavlja. Kako da izvuem sina iz Sarajeva i nas sa Pala? ta
da radim?
Pale, ponedjeljak, 29.6.1992.
Osjeam led u sebi. Tek sada potpuno shvaam one oajnike to su gubili ivot pri prelasku
Berlinskog zida. Ima li svrhe sada suditi Honeckeru, kada su njegove rtve ve zaboravljene? Ili
51 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

nisu zaboravljene i suenja mora biti? Ovdje nisam ograen betonskim zidom, ve zidom
mranih naoruanih ljudi koji pucaju na sva ljudska bia koja nisu kao oni.
Konano se danas zastava UN zavijorila na sarajevskom aerodromu.
Zavrio sam drvenu ogradu. U vrtu supruga zalijeva cvijee - ute ljiljane. Sreom pa se papci,
kako ih zove moja kerka, ne razumiju u cvijee.

Pale, utorak, 30.6.1992.

4.30: Zora tek to nije svanula. Srean sam to ne ujem onaj poznati zvuk iz pravca grada i
miran jer je sino sletio prvi avion s opremom za snage UN.Nema struje, nema telefona, ali
vidim i ujem u sebi ljude koje volim.
U bati se uje cvrkut ptica. Otrov mrnje smanjio se u meni. elim samo da pomognem ovim
nesrenim ljudima oko sebe. Ve u osam sati na mostu blizu moje kue skuplja se grupa
graana Muslimana i ponovo eka na transport za Sarajevo. Razgovaram s njima. Objanjavaju
mi da su sve izgubili, da im je ostao jo samo goli ivot i da je bolje da odu u Sarajevo nego da
ekaju na Palama dolazak krvnika na vrata. A i kad ne bi morali ii, od ega e ivjeti, kad su svi
izgubili posao. Dok oni stoje na mostu, u kui pokojne majke useljava jedna porodica srpskih
izbjeglica sa Vraca kod Sarajeva. Kakav apsurd i besmisao jedne politike to siluje ivot i njegov
prirodni tok.
Uope ne znam ta se deava u Sarajevu. Ako ostanem iv, prvo u kupiti obini, mali tranzistor.
Kako se blii podne, oaj u meni nezadrivo raste. etiri stotine srpskih porodica po nareenju
njihovih voa napustilo je Zenicu i dolo na Pale: isto toliko muslimanskih porodica mora jo
danas, sutra napustiti sve to su godinama stjecali. Kao da su ljudi saksije za cvijee. ak i kad
cvijee premjetamo s jednog na drugi kraj prostorije, pazimo da ne uvene, da ima dovoljno
svjetla za ivot. Koji monstruozni mozak sve ovo smilja i sprovodi u djelo? Znam. Mozak ratnih
zloinaca, kojima se mora suditi, kad-tad.
Povie mosta ve je formirana kolona autobusa. Prema njoj tre mukarci i ene, nosei
zaveljaje i vukui uplakanu djecu. ujem naricanje i kuknjavu. Odlazi i Mina sa svojom
familijom. Njena kerka plaui moli moju suprugu da pazi na njenog psa Arija. Vie ne govori o
bezrazlonoj panici. Donose nam dva litra ulja i bocu pia, iako smo jo ranije rekli da nita ne
donose. Supruga se rasplakala, moli ih da ne idu. Ako vi odete, znam da moramo ii i mi,
govori.
Kao da sanjam najstraniji san. Vidim to sve svojim oima, ali ne mogu da vjerujem da je to
istina. Ne mogu da gledam ovaj uas. Zadravam suze u oima. Komija Meho jo nije otiao.
Dolazi mi pod jabuku, i uti. Nije otiao ni moj dobri prijatelj iz djetinjstva, profesor matematike,
Dado Musa, koji dolazi predvee i kae mi da nee ii sve dok mu ne stave no pod grlo.
Potomak je jedne od najuglednijih i najstarijih paljanskih familija, estit ovjek, koji nikome nita
nije skrivio. Kaem mu da ne ide. Brine samo o dvoje male djece. to se njima moe desiti?
Saznajem za jeziv dogaaj: Izo, brico iz arije, odveden je u zatvor. Drugi dan su javili porodici
da je izvrio samoubistvo vjeanjem. Kada su ga pripremali za sahranu, na tijelu su mu otkrili
vie tekih povreda. Bio je na smrt pretuen. Na sahrani, iz straha, skoro nitko nije bio. Koliko je
ljudi tako nastradalo u paljanskom zatvoru, nitko ne zna. Za mnoge je ulazak u njegove
prostorije znaio samo smrt.

52 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Pale, srijeda, 1.7.1992.

Egzodus Muslimana sa Pala se nastavlja. Kao snjena grudva to se kotrlja niz padinu i postaje
sve vea, tako i Muslimani koji bjee sa Pala postaju sve brojniji. Neto se desilo, puklo, sruilo u
njihovim glavama, spoznaja da je definitivno doao kraj svakoj nadi u opstanak na rodnoj grudi
ovladala je njima. Naoruani i nenaoruani Srbi obilaze njihove kue poput leinara, rezerviu ih
za sebe, sigurni da ovi moraju ii.
Dolazi nam u batu jedna premorena ena, Srpkinja, i plae. Kae da se sa sinom smjestila u
nekoj maloj kuici pod Romanijom. Krije sina da ga ne mobiliu, a za ostali dio familije trai neki
smjetaj na Palama. Ne moe, stid ju je, da provaljuje u tue. Molila je neke Srbe da je prime u
ve zamijenjene velike kue gdje ima dovoljno prostora, ali nitko nee ni da je pogleda,
pomogne. Gleda u nau veliku kuu i ja joj kaem da je ve rezervirana. ena stalno plae i
proklinje ivot, sudbinu, politiku.
Po okolnim brdima prema Romaniji, Muslimani naputaju ogromna imanja, kue, krave, ovce,
sve, i sa zaveljajem u ruci pjeke idu na Pale, gdje ih ekaju ve puni autobusi. Vojnici im ruju
po stvarima, da neki vredniji predmet ne bi odnijeli sa sobom. Susjedi mi priaju da na one kue
iz kojih se jo nisu iselili nou stalno pucaju. Milom ili silom njihova je poruka. Poteni Srbi
se zgraaju nad tim, ali samo to i nita vie. Rrazmiljam o sebi i svom zgraanju, ali kako se
suprotstaviti ovom talasu koji nosi sve pred sobom? Znam da e me do kraja ivota proganjati
ove slike i pitanje: Zar nisam mogao vie uraditi?
Ugostitelj Fadil, oiju crvenih od nespavanja, dolazi u dvorite i donosi bocu konjaka. Sjeda za
sto, neprekidno pui. Kae da je sve uloio u gostionicu Stari most i sada sve gubi. Sklopio je
neki ugovor s trojicom Srba mjetana, koji e je preuzeti i raditi u njoj dok se on ne vrati.
Gorko se smijei, ispijajui na duak aicu pia, i kae da e se jednog dana ipak vratiti.
On odlazi, a stiu djevojke sa Vuje Luke. Telefon je upravo proradio, ali bezuspjeno
pokuavaju dobiti svoje mladie u Sarajevu. Kao da su svi brojevi izmijenjeni. Djevojke me mole
da, ako naem neki put izlaska za nas, naem i za njih. Stalno govore da e poludjeti. Cestom i
dalje tre ljudi s djecom u pravcu parkiranih autobusa.
Miralemov sin u kolicima vozi dvije vree brana da ih vrati u oblinju prodavnicu i uzme bar
malo novca za ivot u Sarajevu. Dolazi nam u kuu S.M., poznanik sa Ilide, doktor nauka i
profesor na fakultetu, koji je preao na Pale u sestrinu vikendicu, i ali se da ga u FAMOS na
Koranu (remont motora), ne primaju na posao jer im ne treba. Njima treba poneki radnik i
puno ratnika. On vidi samo svoju muku, a slijep je za ovaj uas oko njega.
Dolazi kuma M. i donosi mlijeko. Plae i govori kako joj sve drage, bliske komije naputaju
kue. Kako e sada ivjeti, s kim se druiti? Jedan sin, ljekar, prije dva mjeseca pobjegao u
Ameriku, drugi, pravnik, sa enom i djecom, prije deset dana otiao u Srbiju i Crnu Goru, ostavio
posao u opini, ne eli da se vrati. Ne moe da shvati ta se to oko nje deava. Gleda nas irom
otvorenih oiju, dok joj alica sa ajem podrhtava u rukama i kae: Neete valjda i vi otii? Pa vi
ne morate ii!
Potpuno neoekivano u kuu nam stie jedan od naih najboljih prijatelja iz Sarajeva, J.O.
Proveo je na Grbavici vie od mjesec dana, skrivajui se da ga ne mobiliu. Poto je cijenjeni
strunjak za elektroenergetski sistem u BiH, od srpske vlade smijetene u hotelu Bistrica na
Jahorini dobio je potvrdu da im je potreban, to mu je omoguilo da napusti Grbavicu i doepa
se Pala i nae kue. Na Jahorinu ne misli ii, jer mu je u sarajevskoj opini Centar ostala majka,
53 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

pa se boji da joj to ne urade kad bi se saznalo da je preao na srpsku stranu. eli da eskivira
obje strane i pobjegne u Beograd, kod supruge. Sada e se kriti kod nas, dok ne dobije potvrdu
za put u Beograd. Radujemo se to nam kae da je i S.S. iv. Pretuen, maltretiran, ali ipak
puten kui i iv.
Na Pale se spustila no. Neobino mi je gledati mnotvo osvijetljenih prozora. Grupa ljudi
cestom goni veliko stado ovaca i desetak krava s teladi. uje se mukanje i lave pasa. To je
opljakano stono blago Muslimana, koje e zavriti ili u klanici ili u neijoj staji. Moj komija i
prijatelj iz djetinjstva I., (zaboravio prezime) s mainkom o ramenu hoda gore-dolje Gornjom
arijom i pazi da se Muslimanima ta ne desi. Mislim kako je Bog, stvarajui ljudsko bie,
iskalio sav svoj bijes. Dodao je iz samilosti poneku iskru topline, ljubavi, sree, ali te su iskre na
Palama ve odavno ugaene. Svako nosi svoj kri, ree Isus prije nego to ga razapee na
Golgoti. Svako od nas e jednog dana morati polagati raune pred samim sobom, a neki pred
sudom za ratne zloine.
U kui vie nismo sami. Na prijatelj kao manijak slua sve TV i radio-stanice da bi bio to bolje
informisan, to je od presudne vanosti za njegove dalje poteze. Kae mi da se situacija razvija u
moju korist, jer su Srbi i Hrvati postigli sporazum o podjeli vlasti i teritorije. Gledam ga blijedo i
ne shvaam ta hoe da kae. On je isti racio i kalkulacija, a takvi obino preive. Ima ak i
tranzistor.
Zar je mogue da je ve nastupio mjesec juli? A mislio sam da e sve stati jo u maju. Hvata me
panika. Sin jo nije faksom iz Rijeke dobio neophodi dokument koji mu u jevrejskom konvoju
otvara put iz Sarajeva. Ni sanjao nisam da e mu od mjesta roenja zavisiti ivot. Mislim na
dragog pjesnika i njegove stihove: ... Tiina e stii kad sve ovo svene i mene i mene...
Do kasno u no J. nam pria o stranom teroru srpskih vojnika na Grbavici. Ljudi bi dali sve,
samo da mogu iz tog geta prei u sarajevski geto. Biljeim kako je poginuo omiljeni, hrabri,
itd. komandant Z. iju je sahranu prenosila SRNA, govorei da je poginuo hrabro i nesebino
se borei za uzviene srpske ciljeve, koji je dan ranije izjavio u kameru da su oping osvojili
jednostavno proetavi tamo. Nije obratio panju na naredbu da srpski ratnici stave gas-
maske kako bi se razlikovali od istih uniformi svojih protivnika, pa su ga upucali njegovi vlastiti
drugovi.

Pale, etvrtak, 2.7.1992.

Jutro. Ispred Mehine kue stoje neki mukarci u uniformama, ene i djeca. Neto se s njim
objanjavaju. Meho dolazi k meni u kuu, i rukama koje se tresu stavlja na stol papir - ugovor o
privremenom ustupanju kue, bate i stolarskog alata jednoj srpskoj familiji. Moli me da to
potpiem kao svjedok. Znam da taj papir i moj potpis na njemu apsolutno nita ne vrijede. Stid
me da mu pogledam u oi. To je definitivni odlazak komije i prijatelja, koji je cijeli ivot utkao u
gradnju svoje kue i pomaganje djece.
Drugi komija, R. Memija, plae i moli me da u moju upu za drva stavi zamrziva, pe, alatke za
batu. Uzaludno mu objanjavam da uskoro odlazimo i mi. On me ne slua, samo plae i donosi
mojoj supruzi neke deke i knjige na uvanje. Pred vratima njegovog skromnog stana ve eka
srpska porodica. Oajan sam, poludjet u gledajui ove prizore. Dolazi mi Dado i pita moe li
noas s porodicom doi kod nas da prespava. Boji se da ih ne pobiju. Nije htio ii, ali su mu
54 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

maloas dvojica naoruanih Srba (jedan je bio njegov uenik) stavili mainku pod grlo i dali rok
do sutra da napusti kuu.
Odlazim u kotlovnicu iz koje se ne vidi nita. ujem ipak glasove ljudi, dozivanje djece i zvuk
kolone autobusa to naputa Pale. Dolazi kuma M. i sva potresena pria o onome ta se deava
oko njezine kue. U slobodne sobe i na tavan smijestila je hrpe tehnike robe i alata to su joj
komije Muslimani ostavili na uvanje dok se ne vrate.
Kae mi: Je li da e se oni vratiti?
Vie ne znam nita. Samo znam da ni u snu nisam pomiljao da e se ovo desiti na Palama. To je
zloin, straan zloin prema ovim jednim ljudima. Vie se uope ne brinem za sebe. Koliina
tueg, ali bliskog bola potpuno me ispunjava i prijeti da me razori. Supruga gleda u bocu pia
to je donio Meho prije odlaska i poinje da plae. Kae: Sada smo mi na redu. Znam.
U glavi mi zvoni samo jedna misao - ovo nije mogue. Izlazim u batu i legnem na klupu pod
jabukom. Iz oblinjih kua ulaze i izlaze nepoznati ljudi. Hodaju uokolo i razgledaju plijen. U
Mehinoj i Miralemovoj bati buja povre, drva su uredno izrezana i sloena za zimu. Gdje e je
sada provesti? Oni ovo nee preivjeti, govorim sebi.

Upamti: 2. juli 1992. godine.

Iz njihovih kua sada do mene dopire zvuk usisivaa za prainu. Iznose posteljinu na
provjetravanje, stare stvari stavljaju na jednu gomilu. Te stare stvari dojueranjim stanarima
bile su drage uspomene na roditelje, djetinjstvo. Sada Pale lie na grobnicu u koju su poloeni
novi mrtvaci. Okreem broj Televizije i pitam je li to TV Sarajevo, a grubi muki glas kae: Kakvo
Sarajevo, ovee, ovo je Beograd!. Shvaamo da smo direktno prikopani na beogradsku
telefonsku centralu. Kako sada dobiti Sarajevo? Ima li neki pozivni broj, jer beogradske brojeve
dobivamo bez pozivnog 011? Shvaam i da ovjek u ratu totalno ovisi o volji nekog manijaka ili
poslunog izvrioca nareenja odozgo.
Dolazi i M.J, humorista, tragina figura ovog rata. Kae da pokuava kod Srba na Palama
oformiti jedan mirotvorni pokret. To je kao da u sibirskom ledu sadi rue. Pria kako pokuava iz
zatvora u Lukavici i Kuli izvui neke zatvorenike. Ostavio je suprugu u Sarajevu, doao na Pale i
tako definitivno preao liniju razgranienja. Povratka dolje nema, a ovdje izgleda kao Don
Quijote. Jo mu preostaje samo san da u Sloveniji, gdje ima mnogo prijatelja, zida kamene
podzide.
Vee je. Dado sa enom i dva mala sinia doao da prespava. Donio je i bocu viskija. Kae da ju
je uvao za posebne prilike. Dok sjedimo za stolom, djeje oi se ne skidaju sa mene. Shvaaju
li oni ta se deava? Dado i njegova supruga se usiljeno smiju i kau da im je najvanije sauvati
djeje ivote. Lupanje na vratima. Visoki uniformisani mladi i jedan mjetanin, Musliman sa
Pala, koji je saraivao sa srpskom vlau, pitaju je li tu Dado. Osjeam kako mi se ledeni strah
uvlai u kosti. Znamo da je tu. Samo je k tebi mogao doi, govore i ulaze u veliku prostoriju.
Rekao sam ti da ti neu nita ako sutra ode. Mogao si spavati i u svojoj kui, ja bih te uvao,
visoki specijalac govori Dadi.
Dok sam iv neu zaboraviti djeiji pogled prikovan za mene. Sve su shvatili. Poslije oeve i
majine smrti, ovo mi je najtei dan u ivotu. Strana kazna i poast sruila se na sve nas.
Nezvani gosti odlaze, Dado sa enom i djecom ide u sobu na spratu da spava, mi u nae sobe.
55 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Znam da ni oka nee sklopiti, kao ni ja. J. sa slualicama na uima slua vijesti sa tranzistora. Ja
ekam da svane.

Pale, petak, 3.7.1992.

U zoru Dado s familijom odlazi. Ne znam hou li ga ikada vie vidjeti. Proveli smo skupa cijelo
djetinjstvo, mladost i zrelo doba. Sada nas jedna mrana, zloinaka ruka to ne zna za milost
cijepa kao drva za loenje vatre. Saznajem da je srpska vlast donijela odluku da svi Muslimani sa
Pala i okolnih sela do 5.7. moraju otii. Kolona autobusa satima stoji na glavnoj cesti. Isti prizori
kao i juer. Jo dolaze oni to pitaju: Ima li ovdje muslimanskih kua? Supruga povienim
glasom odgovara jednom tipu: Nema! Ni muslimanskih ni hrvatskih! Ovo su bile samo ljudske
kue.
Nemam snage da odem i jo jednom se oprostim od Dade i ostalih poznanika. Nemam snage
nizata, osim za oaj. Zloin poinje duhovnim samosakaenjem, pie Franz Kafka. Koliko
istine u ovim rijeima. Prije ovog zloina, Srbi su se duhovno osakatili. Skrivam dnevnik ak i od
naeg prijatelja gosta J.O.

Pale, subota 4.7.1992.

Sve je isto. Kue, bate, ceste, sokaci, ptice, cvijee, samo su ljudi skroz drugaiji. Sva bliska lica,
koja sam godinama ujutro sretao, viao i pozdravljao, sada su nestala. Umjesto njih, gledaju me
neka strana, mrana, nepoznata lica. Kao da je neka ogromna metla jednostavno poistila
starosjedioce i nanijela na ovaj prostor neke nove ljude. Jedan naoruani, uniformisani ovjek
bez oka dolazi u nae dvorite i pita me hou li mijenjati kuu za Pofalie (Sarajevo). U nekim
normalnim vremenima to bi moda bilo i normalno pitanje, ali u ovim, to je jasan znak da smo
na spisku onih koji moraju ii. Kasno navee zvoni telefon. Supruga se javlja i uje pitanje: Jo
ste tu?
Ponovo nona posjeta reisera sa Srpske televizije, koji je ovaj put trijezan. Ubjeuje da je od
ekstremnog postao umjereni Srbin. Kae mi da moja potvrda od Visokog komesarijata za
izbjeglice vojnim vlastima ne znai ba nita. Samo ako na osnovu nje dobijem potvrdu od
drutva Dobrotvor, mogu napustiti Pale u pravcu Beograda. U pravcu Sarajeva mogu, ali u
mrtvakom sanduku. Kae da e on razgovarati s Dobrotvorom u vezi s potvrdom. Zahvalan
sam mu. Prijatelj J.O. skriva se u svojoj sobi.

Pale, nedjelja, 5.7.1992.

Rani jutarnji odlazak na majin i oev grob. Da su ivi, kako bi preivjeli ovaj sadanji uas na
Palama? Mom ocu, kada su ga 1944. godine odveli iz kue, ivot je spasio jedan Musliman.
Nikada mu to nismo zaboravili. Na dananji dan prije tri mjeseca poeo je rat. Traak nade za
sina da bi uskoro mogao izai iz Sarajeva. Supruga gleda vrt i kae: Nikad nam nije bio ljepi.
Saznajem da je formirana hrvatska Herceg-Bosna. Srbi likuju i izjavljuju kako e se s Hrvatima
lako dogovoriti. Muslimanima e ostaviti krpice. Sarajevske brojeve dobijemo kada okrenemo
071. Oni nas ne mogu nazvati. Prijatelj sa TV Sarajevo mi javlja da sutra prestaje raditi, jer ne
moe da podnese neke stvari koje se tamo dogaaju. Koje stvari? ta se deava na Televiziji?
56 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Posljednji konvoj odvozi preostale Muslimane sa Pala u pravcu grada. Meu njima je i ugostitelj
Fadil, koji je nakupovo punu torbu kobasica i drugih mesnih preraevina. Strah ga je gledati u
Sarajevu. Neki ljudi u uniformama iznose njegove stvari iz stana i tovare u kamion. Cijelu no
nisam spavao. Pio sam Dadin viski i u nekom somnambulnom stanju razmiljao o tome da danas
sa suprugom sjednem u autobus to Muslimane odvozi u Sarajevo. Samo razmiljao, ali ne i
uradio, jer to bi bilo isto samoubistvo. Sada imamo samo pia u izobilju. Lagano se opijamo i
ekamo. ta??

Pale, ponedjeljak, 6.7.1992.

Svaki korak koji napravim, rije koju izgovorim na telefon, razgovor s nekim, moe biti
sudbonosan za na ivot. Dobra vijest mi ulije nadu da emo i sin i mi ostati ivi, a onda me
lavina loih dotue. Palama i mojom batom iri se teki zadah dima od spaljenih muslimanskih
stvari. Leim u sobi i kroz zatvorene kure ujem glasove iz Mehine kue: Hajdemo u vikendicu,
da pijemo kafu. Ma pada kia, ostanimo kod kue.
Koliko li ima Srba koji su, osim kue, osvojili i vikendicu? Ili vie kua? Nekome je rat zaista
brat. Sjeam se rijei starih ljudi da gladne oi nikada ne moe nahraniti. Ako ovi ljudi misle da
e u tuim kuama nai sreu i mir, onda se strano varaju. Siguran sam da e jednog dana
srpski narod doivjeti strane trenutke. Ovoliko ubijenih i protjeranih Muslimana nikada se ne
moe zaboraviti. U Gornjoj ariji od Muslimana ostala je samo Munira, iji je suprug bio Srbin
(dva sina su joj u Beogradu), i jedna starica koja hoe da umre na Palama. Kao kuga, govorim
sam sa sobom.
U nau kuu e useliti jedan majstor-elektriar, .K., s porodicom, koji je ranije radio u Valteru
Periu, pa i sada radi taj posao. Izgleda mi estit ovjek. Pokazuje mi da u svom telefonskom
imeniku ima vie upisanih brojeva Muslimana nego Srba. Sve je dovedeno do krajnjeg apsurda.
Supruzi je drago to imaju dva sina koji vole ivotinje pa e, kad mi odemo, ako odemo, a
moramo otii, paziti naa dva mala psa i naeg maka. Nemoj da plae, kaem joj, bit e sve
dobro, ali i meni se plae.
Na prijatelj neumorno slua vijesti i preko nekih svojih veza pokuava dobiti dozvolu vojnih
vlasti za odlazak u Beograd.

Pale, utorak, 7.7.1992.

Opet se cijelu no uje rokanje topova iz pravca Trebevia. ovjek se navikne na sve, ogugla,
pa mu je neobino kad je mirno. Ni struje nema ve tko zna koji dan. Hvata me totalna apatija i
beznae. Svejedno mi je hou li se iv izvui sa Pala ili ne. Ovdje ivot ne vrijedi nita.
Vijest dana na srpskom programu: dr Kecmanovi, lan predsjednitva BiH kao predstavnik
Srba, iz Sarajeva pobjegao na Pale, a onda vojnim helikopterom odletio za Beograd. To se moglo
i oekivati od ovog politiara ofarbanog svim bojama. Srbi likuju.
Helikopteri jo uvijek imaju goriva. Bata se zakorovljuje. Ako uskoro ne odemo sa Pala, bit
emo ili mrtvi ili ivi alkoholiari. Svakodnevno se lagano opijamo piem, koje smo dobili od
bivih komija. Dim od spaljenih muslimanskih stvari uvlai se u kuu i osjeam se kao u
Auschwitzu. Preko Londona, Rima, Kopra, Trsta pokuavamo srediti stvari oko sinovljevog
57 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

dokumenta, koji nikako ne stie faksom iz Rijeke u Jevrejsku optinu. Oaj nadjaava samo elja
da se spasimo ovog pakla.

Pale, srijeda, 8.7.1992.

Nae tri velike putne torbe ve su izvaene iz ormara. Jo su prazne. ekam potvrdu od
Dobrotvora. Izaem u vrt i osjeam poglede naih novih komija, koji me udno zagledaju,
kao da se pitaju ta jo traimo ovdje. To su pogledi novih gospodara ovih prostora, ljudi koji su
uselili u tue kue kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. ujem da su se neki ve potukli
oko granica imanja koja su osvojili, oko krava i automobila.
Vijest dana: Izetbegovi putuje u Helsinki, gdje e ga primiti Bush. Je li to korak prema miru ili
skok u jo dublju provaliju? Navee, sa suprugom, prelazim cestu i idem u posjetu naim starim
kumovima. Imaju dvije krave i to ih spaava. Sve njihove komije Muslimani su otili. Priaju
nam uase koje su oni vidjeli. Tu je i gospoa Munira, koja kod njih ve noima spava. Oajna
ena, koja ne zna ta da radi, kamo da ide. Na svijet je totalno razoren i sada smo stranci u
ovom novom, koji se upravo stvara. Ne bih u njemu elio ni ivjeti ni umrijeti.

Pale, etvrtak, 9.7.1992.

Na trenutke zasja sunce, pa se opet spusti no, pie Samuel Beckett u romanu Moloa. Ovdje,
na Palama, sunce vie ne zasja ni za trenutak. Konano dobio dozvolu od Dobrotvora. Osim
dvije grobnice, oeve i majine, na Palama mi vie nita nije bitno, ni kua ni bata, apsolutno
nita. Ah, da. Ova dva psa. ta e biti s njima? Kaem da emo krenuti u utorak, a znam da ve
danas moe biti kasno.
Sin nae kume M., koji je pobjegao u Crnu Goru, vratio se i uope ne moe da se snae. Dobio je
otkaz na radnom mjestu. Ako hoe da ga ponovo prime na rad, mora se kao dobrovoljac javiti
na Trebevi. Mora dokazati da je patriota, a ne izdajnik svoga naroda. Kae da e prije umrijeti
nego to uraditi. Ali od ega e ivjeti? Donio mi paketi hrane od sestre iz Titograda. Kae da
ona bez prestanka plae. Naem sinu jo nisu stigli dokumenti. Hvata me panika!

Pale, petak, 10.7.1992.

Juer me posjetio prijatelj sa Pala i sasvim mirno kae da e mi nabaviti potvrdu vojnih vlasti da
na prijatelj J.O. zajedno s nama u utorak krene za Beograd. Poten i estit ovjek kojem mogu
vjerovati. Ipak ga gledamo zabezeknuto. Danas moram lino otii u Dobrotvor, kae mi jedan
glas preko telefona. Ali kako? Moram proi glavnom ulicom, kroz cijelo mjesto, pored policije,
zatvora, SRNE i Srpske televizije. Drim u rukama papir Visokog komesarijata za izbjeglice, kao
neku zatitu. Dok se na biciklu vozim cestom, osjeam poglede i osjeam kako mi noge
podrhtavaju. Dovoljno je da netko od njih kae: Ti, doi vamo, i sve je moda svreno.
Ponavljam u sebi majine rijei da Bog uva one koji u njega vjeruju. Prima me neki civilizirani
tip i kratko kae da oni podravaju sve humanitarne akcije UN. Kad se vraam, ivci su mi napeti
do pucanja.
Odlazim na oblinju livadu da pomognem kumovima skupiti sjeno. Prolazim pored Dadine kue i
vidim kako su namjetaj, tepisi, ponjave izneseni van i peru se gumenim crijevom. Iz garae su
58 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

izvukli njegov auto i razgledaju ga. Kada se pored nje nakon dva sata vraam, stanari sjede pod
Dadinom ljivom i piju rakiju. Suze mi same idu na oi. Ovuda vie nikada neu proi, govorim
sam sebi.
Sino na TV gledam kako Vojislav eelj (zvan vojvoda - govorim sam sebi) izlazi iz Skuptine i
mlatara pitoljem, psujui majku studentima koji skandiraju: Ubico, ubico, pederu, pederu!
U utorak bi trebali krenuti sa Pala. Do utorka mogu sto puta biti mrtav. U batu ne mogu izai
zbog Auschwitza. Saznajem kako je jedan Musliman prije odlaska dao kravu svom komiji
Srbinu, mjetaninu. Srbin koji je uselio u njegovu kuu dolazi s pitoljem i odvodi kravu, jer i
ona pripada kui koju je dobio. Na lokalnom srpskom radiju supruga daje oglas da poklanja
kuie terijerskog porijekla. Ubrzo zove neki grubi muki glas i pita kakve to kue poklanjamo!
Djeca novih stanovnika Pala odnose psie. Kakva li sudbina eka tu djecu i te pse?
Kroz prozor gledam u zelenu batu i polako se opratam od nje. Kopali su je i ureivali roditelji
moje majke, ona je cijeli ivot kopala i sadila povre, mi smo je desetak godina ureivali i sada je
kraj. Moda je nikada vie neu vidjeti. ao mi je samo to plodove iz nje ne mogu poslati
prijateljima u Sarajevo.

Pale, subota, 11.7.1992.

Masovna smrt se kao vihor sruuje na Gorade. Sto hiljada ljudi zatvoreno je u kavezu. umska
stvorenja ih sistematski unitavaju. Ponovo posjeta pijanog reisera, koji se igra pitoljem. Gleda
me mutnim oima i kae: Ti se nee vratiti! Ti ipak bjei sa Pala. Ponovo mu objanjavam da
ne bjeim, da sam do smrti zamrzio novinarstvo, da me sada interesuje samo humanitarna
pomo nesretnim ljudima svih nacija, boja, rasa. Prijatelj J.O. koji se stalno skrivao pred bilo
kojim naim posjetiocem, iznenada, sa slualicama na uima i tranzistorom u rukama, ulazi u
prostoriju i vidim kako mu lice poprima boju krea. Kakva neopreznost. Zbog slualica nije uo
nae glasove. Nemam kud. Objanjavam reiseru da je to ovjek koji je danas stigao sa Grbavice,
da radi za vladu Srpske republike BiH. Miodrag Tarana ga poinje provocirati da nije pravi Srbin
ako tek sada dolazi na Pale, da mu prezime moe biti i ustako, da...
Sreom, ovo krajnje opasno ispitivanje prekida dolazak familije koja danas useljava u nau kuu.
Reiser odlazi i ponovo kae: Ti ipak odlazi za posve! Izdajnicima sleduje samo metak u glavu.
Supruga ponavlja da emo krenuti tek kad zavri svoje tkanje. Poinjemo razmiljati koje emo
stvari ponijeti sa sobom. Kao da idemo na neki slubeni put. Gledam kuu vrt, majinu kuu i
niega mi nije ao. ivot je ovdje gori od smrti.
Upoznajemo se s novim stanarima nae kue. Pokazujemo im sobe, govorimo gdje je ta, ja im
dajem uputstva za koritenje centralnog grijanja, supruga za kuhinjske aparate i strojeve u
njenoj radnoj sobi, kako se brinuti o ivotinjama. Ruamo zajedno. Oni su izgubili stan u
Sarajevu, a mi sada gubimo ovu kuu na Palama. Nita strano u odnosu na hiljade mrtvih ljudi
oko nas. To je samo trenutni trijumf monstruozne politike etniki istih prostora. Zamiljam, ne
zamiljam ve vidim, Pale kao srpski geto i kaem: Dabogda se u tom getu podavili i grizli kao
gladni pacovi!

Pale, nedjelja, 12.7.1992.

59 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Posljednji odlazak na oev i majin grob prije odlaska iz ovog srca tame. Opratam se od njih.
Osjeam da me vide i razumiju. Sve je saeto u jednu misao, elju - hoe li se sin idueg tjedna
iupati iz Sarajeva, a mi sa Pala. Uzdamo se u Boga. Ni jedan racionalni zakon ovdje vie ne
vrijedi nita. Ljudsko bie je poput slamke koju nosi olujni vjetar.
Supruga polako pakuje najneophodnije stvari. to ponijeti? Toliko potrebnih i suvinih stvari
sakupljeno je za ovih dvadeset godina zajednikog ivota. Ubjeujem je da sada, ako se ivi
izvuemo odavde, zapoinjemo novi ciklus ivota. Ponovo poeti ni od ega i stii do neega.
Nekada me uasavala Kafkina reenica Na drugim putevima, druge su stanice beznaa.
Nekada dovoljan razlog za samoubistvo, sada dovoljan razlog za ivot.
Pale za mene sada postoje samo kao sjeanje na divne ljude s kojima sam proveo djetinjstvo i
mladost, na livade i ume, na snijeg i skijanje, na opijanje i ljubljenje. Ove dananje Pale za
mene su pokopane u grobnicu i vie ne postoje. Ako me u utorak ne puste da odem odavde,
neu oajavati, to e biti samo ivot u grobnici, s nadom da u jednom ipak izai iz nje. Supruga
pokazuje novim stanarima ta gdje raste u bati. Zatim odlazi da tka. Psi lee pored mojih nogu i
kao da osjeaju skori rastanak. Ta divna stvorenja koja ne znaju ta je zlo, mrnja, smrt.
Obradovale su nas djevojke sa Vuje Luke, koje su dole da telefoniraju. Toliko smo se zbliili da
smo ih usvojili kao nau djecu. Sada se i od njih rastajemo. Kaem im da znam, osjeam, da
emo se jednom opet sastati. Odlazim da se oprostim i od N.K., starog prijatelja mojih roditelja.
Kae mi: Ako ti ode, tko e me sahraniti?

Pale, ponedjeljak, 13.7.1992.

Boe, kakvo olakanje i kakva srea. Preko Trsta uspostavljam telefonsku vezu s prijateljem u
Kopru, A.D., koji mi kae da je dokument za mog sina faksom otiao u Sarajevo i da je primljen.
Ogromni kamen pada mi sa srca. Kupujem autobusne karte za nas i za J.O. Veeras treba dobiti
potvrdu od mog prijatelja sa Pala. Ne moemo vjerovati da je sve to mogue. U prvi sumrak
supruga izlazi iz radne sobe i kae: Sada moemo krenuti, ja sam zavrila tkanje.
Spustio se mrak, a prijatelja s potvrdom jo nema. Oko deset uvee, dok ja tumaram po kui kao
u bunilu, dolazi prijatelj, donosei potvrdu, na koju je, kae, zaboravio kada je otiao s drutvom
u kafanu. Smijemo se gorko. Zaboraviti na papir koji ivot znai. Jo jedan kamen pada sa srca.
Sujevjeran sam. Baksuzni datum 13. moda je najsretniji dan u mom ivotu. Samo jo da sin
krene. Kako prespavati ovu no kada ne znam ta nas na putu eka. Oajna, duga no. Nastavit
u pisanje kad stignem u Rijeku.
Ako stignem.

Rijeka, 15.7.1992.

Boe, koliko sam ti zahvalan. Napokon sam tu, u Rijeci! U mislima se vraam na jutro 14.7., kada
smo krenuli sa Pala. Kuma M. je dola da nas isprati. Oi su joj crvene od plaa, mravo tijelo jo
mravije. Ulazim u garau i pored kipa Majke Boje stavljam novac i molim je da nam pomogne
na putu. Klju garae dajem kumi, ubjeujui je da ne idemo zauvijek, da emo se za mjesec-dva
vratiti. Vidim da mi ne vjeruje. Prva vojna kontrola na samoj autobusnoj stanici. Ne izvode nas iz
autobusa. Moemo ii dalje.
60 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

Vozimo se kroz Pale. Samo da izaemo. Druga kontrola na Romaniji, Sokolac, trea kod Han
Pijeska, etvrta na ulasku u Vlasenicu... deveta na Drini, kod Zvornika, nekada granici Srbije i
Bosne i Hercegovine. Kontrolu vre razni uniformisani ljudi, s bradama i bez njih, kokardama i
nekim drugim oznakama na kapama. S uvaavanjem gledaju moju linu kartu u kojoj pie da
sam roen na Palama i da na njima ivim. Za njih je to najbolja preporuka, jer biti sa Pala znai
biti prvoborac za slobodnu Srpsku republiku. Gledam iz autobusa razruene i spaljene kue, kao
da putujem podzemnim svijetom Danteova pakla.
U Zvorniku sreemo dugu kolonu bijelih kamiona UNPROFOR-a. Gledam mladalaka i bezbrina
lica vozaa i pratnje i mislim da li e takva biti u povratku? Poli su kao na piknik, da okuse malo
uzbuenja u Bosni i zarade novac, a vratit e se s neizbrisivim oiljcima na licu i mozgu. Neki e
umrijeti u bosanskom paklu. Oko 14 sati stiemo u Beograd. Doekuje nas B.O., grli i ljubi, a kad
na kraju vidi da iz autobusa izlazi i njen suprug, vrisne od sree i iznenaenja. Svi smo beskrajno
sreni, oni to su zajedno i u svom rodnom mjestu, a mi to smo tako blizu maarske granice. U
21.00 polazimo autobusom za Maarsku. Jo jedan kamen pada sa srca kada preemo
maarsku granicu. Htio bih da siem i kao u srceparajuim scenama da poljubim zemlju. Dugo
putovanje kroz no i nepoznatu zemlju, a u zoru se zaustavljamo pred granicom Slovenije. Iz
jednog autobusa izlaze Romi i ulaze u na, a mi prelazimo u njihov. Teak zadah otpadaka od
hrane, neopranih tijela i duvna.

Srijeda, 7.00, slovenska granica Murska Sobota - Dolga Vas

Ve dva sata ekamo u autobusu da nas puste preko granice. Pored nas se zaustavljaju stoni
kamioni koji voze telad. Gledamo se i ne znam u emu je razlika. Jo jedna kontrola i konano
smo u Sloveniji. Veliki pano na kojem pie: ista deela. Ljudi od svega prave biznis. Novac je
sloboda, govorila mi je davno jedna bliska osoba. Nekom privatnom prevozniku plaamo
devizama kartu do Ljubljane, kamo stiemo oko podne.
Ne mogu tako naglo da se priviknem na novi pejsa. Nema sruenih i spaljenih kua, nema
naoruanih ljudi koji vas ispituju. Ljudi mirno i spokojno rade oko svojih kua. Tako su prije
samo tri mjeseca izgledali Sarajevo i Bosna. Sjeanje na Pale polako tone u mrak. Jo jedna
kontrola. apjane - granica Slovenije i Hrvatske, malo due ispitivanje s obzirom na moje rodno
mjesto. Policajac se smijei i udara ig u paso. Na staninoj zgradi vijori ahovnica. Ponovo,
poput blijeska munje, sjeanje na Pale i naeg nekadanjeg prijatelja koji je sinu zabranio da igra
ah jer podsjea na ahovnicu.
U 16.30 stiemo u Rijeku. Tu smo, i ta sad? Izgubili smo posao, kuu i zemlju na Palama,
prijatelje Muslimane koji se sada u Sarajevu skrivaju od granata i ekaju na komadi kruha i
prijatelje Srbe sa Pala koji imaju dovoljno kruha, ali ga jedu krvavim rukama, no nismo izgubili
obraz i iskustvo jednog stravinog rata i elju da na crvenoj istarskoj zemlji zasadimo struk
peruna ili sadnicu ribizle.
aa je razbijena, ali iz nje se jo moe piti.





61 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine







Da se ne zaboravi:
Kako je ubijano Sarajevo
RASCVETANI AUSCHWITZ

Pre sedam i po godina (nedeljnik Reporter, 31.01. 2001), u svojoj kolumni Off line, Petar
Lukovi pisao je o traginoj sudbini Mladena Vuksanovia, autora dnevnika sa Pala u
najstranijem periodu 1992. godine. Napokon, posle toliko vremena, na naem e-portalu
moete itati Vuksanovieve beleke, kao jo jedan dokaz za optube protiv Radovana
Karadia. Ovaj tekst samo je mali uvod u jednu od najstranijih pria o srpskom faizmu.

Pisao: Petar Lukovi

Kakve veze imaju batovanstvo i ratni zloini? Ne znam, moda mi se uinilo da nekakva tajna
veza ipak postoji kad sam u Glasu, ovih dana, proitao izjavu dr Borisava Jovia, nekadanjeg
predsednika (poluzaklanog) Predsednitva rahmetli SFRJ; odgovarajui na nadahnuto
novinarsko pitanje (kako provodite penzionerske dane), na nekadanji predsednik objasnio je
da se u svom rodnom selu (Niki se zove, blizu Kragujevca) bavi batovanstvom, voarstvom i
vinogradarstvom. Dodao je jo: da se rekreira i da eta u prirodi. Zbog ega me je ta idilina
slika (Borisav eta umadijom; srpska zemlja i srpsko nebo ispod i iznad njega) podsetila na
traginu sudbinu oveka koji se zvao Mladen Vuksanovi - mentalna je zagonetka u ijim su
smrtonosnim nitima, imam udan feeling, Borisav i Mladen, ne poznajui jedan drugog, delili
zajedniki prostor i vreme, Borisav - kao patriota i Mladen kao izdajnik.
Da utvrdimo injenice: Mladen Vuksanovi, nekadanji novinar Televizije Sarajevo, po ocu Srbin,
po majci Hrvat, roen na Palama gde je jo sedamdesetih godina sagradio kuu (etniki:
ognjite), morao je da napusti Pale 15. jula 1992, nekoliko meseci nakon poetka rata u Bosni.
Kao izbeglica, noni uvar, umro je u Istri pre nekoliko godina. Od petog aprila do ve
pomenutog petnaestog jula 1992. Vuksanovi je - boravei u faistikom okruenju
nacionalistike srpske falange - vodio svoj dnevnik (knjiga Pale objavljena je 1996. u Zagrebu;
izdava Duriex); autor objanjava: Dnevnik je pisan u stalnom gru i strahu da ga ne pronau
prilikom pretresa kue i, sakriven u prtljagu dok sam na putu od Pala do maarske granice
proao osam kontrola, prenesen do Rijeke.
11. april: Navee dolazi poznanik, reiser Miodrag Tarana, sa srpske RTV koja treba da proradi
na Palama. Dugi razgovor s njim rui i ono malo nade u spokoj. Ne pijem nita, on pije konjak. Sa
svakom aicom u ruci u njemu raste gnjev protiv mene i Turaka koje treba istrijebiti. Vadi
pitolj iz opasaa i prijeti mi to neu da radim za njih (...) Miodrag mi sve agresivnije prigovara
da nisam pravi pripadnik njihovog naroda, da ne inim nita za njega, da sam izdajica (...)
Miodrag ponavlja da je pravi etnik, da na Jahorini na hiljade srpskih gardista ali i arkanovaca,
62 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

samo ekaju znak na koji e da se srue na Sarajevo. Cijelo vrijeme mi sadistiki objanjava kako
ubiti ovjeka predstavlja seksualno uzbuenje.
15. april: TV Dnevnik postaje najgledaniji horor-film. To jeste njegova mo i magija. Sve zlo
proteklog dana na cijelom prostoru Republike koncentrie se i zgunjava u 60 minuta i pola
kvadratnog metra ekrana. To kod ljudi izaziva efekt eksplozije u zatvorenom prostoru. Mislim da
e mnogo vie, pogotovo starih ljudi, umrijeti od televizije nego to e ih poginuti od metka...
20. april: Do prije par dana Palama je iao automobil s jakim zvunicima, putajui srpske
narodne pjesme, posebno one uz pratnju gusala. Taj isti auto sada prolazi ulicama i poziva
Paljane da daju krv za ranjene heroje s Trebevia. Ima li i krv nacionalnost?
19. maj: Lideri Srba predlau da se Sarajevo 24 sata proglasi otvorenim gradom, da ljudi s
najnunijim stvarima pobjegnu iz njega. To i jeste njihov cilj: isprazniti grad, razoriti ga do
temelja, nemilosrdno pobiti sve branioce, i onda te ruevine naseliti svojim ljudima, dati im u
zadatak da ga u narednih 20 godina obnove. Sve to onda slaviti kao veliku nacionalnu pobedu.
24. maj: Supruga gleda na ekranu Srpske televizije novog komandanta, generala Mladia, kojeg
su postavili umesto generala Kukanjca. U Hrvatskoj su ga zvali krvnik iz Knina. Stoji na brdu vie
Sarajeva, zadrigao od dobre hrane i kae: Mogu ga sravniti sa zemljom. Supruga, uasnuta,
kae da je Kukanjac u odnosu na njega malo dijete.
11. jun: Jutros je na kapiji paljanske pilane osvanuo natpis: Zabranjen ulaz svim NESRBIMA.
Jo jedan korak prema istom faizmu...
13. jun: Psihijatar (Karadi) i njegovi vampiri nastavljaju i vode kolo smrti. Pripada im ast da
su u historiji oveanstva stvorili najvei konclogor - Sarajevo. Uvjeren sam da e ljudi Sarajeva
izdrati sve njihove pokuse. Ako ikada doe do suenja ovim ratnim zloincima, bit u svjedok
sa Pala, ovog srca tame...
(...)
Knjiga Pale, razume se, nije objavljena u Srbiji; nema nade da e uskoro biti objavljena, jer u
zemlji u kojoj je njen novi predsednik (Voja/Sloba) lini prijatelj Psihijatra S Pala - ratni zloini se
ne priznaju. Ostaju batovansko-novinarski zapisi o Borisavu Joviu koji je - gle! - ba te 1992.
bio u punoj politikoj formi i, sasvim svejedno je li Borisav na tajnoj listi Hakog tribunala ili nije,
verovatno da nije, kako moe Batovan da bude Zloinac, ali sudbina i rei Mladena
Vuksanovia pratie ga negde u buduim, kosmikim ivotima, znam, sigurno.
aci u naim kolama nee kao obaveznu lektiru itati Vuksanovievu knjigu; niko se jo nije
setio da na srpski prevede knjigu Peter Maassa Ljubi blinjeg svog, najstranije svedoanstvo o
ratovima u kojima Srbija - pogodili ste - nije uestvovala. Moda e aci - ko zna - itati Jovieve
umadijske memoare; moda e i Voja/Sloba napisati svoje DSS-uspomene s erotskom
konotacijom; sigurno emo forever itati Dobricu The Fathera osia i njegove nepismene
reenice; kandiduje se i Antonije Isakovi, svi su u igri, ba kao pre devet godina kad su
izjavljivali (svi zajedno i svi pojedinano) da je Pale - centar Planete i sutina srpskog Bia.
Danas, kad Hag kuca na naa vrata - batovanstvo izgleda kao sigurna, promuurna profesija.
Pitajte dr Jovia. On nije zloinac.
(31. januar 2001)


63 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine




O dnevniku Pale
Mladena Vuksanovia
LOGOR MAHNITOSTI

Kada je, nedavno, u Crnoj Gori ovjek ubio drugog ovjeka samo zato to je ovaj smatrao da
Karadi zasluuje da bude uhapen, jo jednom se potvrdilo ono to smo od poetka znali:
svaki ovjek koji podrava Karadia ima potencijal da ubije. I ne samo to: on je ve ubio. Uinio
je to simboliki, to je manje bitno, ali i praktino, a to e ipak biti bitno: bez demokratske
podrke miliona takvih ubica, Karadi nikada ne bi uspio poiniti svoje zloine. On je delegiran,
naoruan, instruiran i poslat u zloin.

Pie: Andrej Nikolaidis

Zato Dnevnik sa Pala Mladena Vuksanovia, koji objavljuju e-novine, a koji sam nekim udom
uspio propustiti onda, u izvornom, Durieuxovom izdanju, itam kao vlastiti dnevnik? Zato
mislim da ga kao zbirku vlastitih zapisa o najgoroj od svih prolosti doivljavaju itaoci e-novina?
Na Palama, u Beogradu ili u Podgorici, ljudi koji su se gadili rata u Bosni, protivili se tom ratu, u
gluve ui puka izvikivali istinu o tom ratu bili su, u biti, na istome. U tuoj zemlji, duboko u
neprijateljskoj teritoriji, u logoru faizma i mahnitosti, u prostoru svojih koji su nam najednom
postali beskrajno daleki i tui. Sa Pala su ispaljivani projektili, tamonja ispostava jedinstvene
zloinake organizacije bila je zaduena za izvoenje radova. Ali je sav posao ugovaranja,
planiranja i snabdijevanja bio voen iz Srbije i Crne Gore. Znam, znam... nisu znali. Svi smo uli
tu odbranu. Poenta je u tome da su itavo vrijeme sve znali. Nikada se to nije jasnije pokazalo
nego nakon hapenja Radovana Karadia. Kada su njegove pristalice napokon priznale: oni
svoga Radovana vole ne zato to misle da on to nije uradio, nego ba zato to on to jeste uradio.
Kada je, nedavno, u Crnoj Gori ovjek ubio drugog ovjeka samo zato to je ovaj smatrao da
Karadi zasluuje da bude uhapen, jo jednom se potvrdilo ono to smo od poetka znali:
svaki ovjek koji podrava Karadia ima potencijal da ubije. I ne samo to: on je ve ubio. Uinio
je to simboliki, to je manje bitno, ali i praktino, a to e ipak biti bitno: bez demokratske
podrke miliona takvih ubica, Karadi nikada ne bi uspio poiniti svoje zloine. On je delegiran,
naoruan, instruiran i poslat u zloin. Etniko ienje, sadistiko iivljavanje nad Sarajevom i
konano, genocid, nisu greka majstora koji se zanio u poslu: spisak zlodjela sa njegove hake
optunice bio je sam njegov posao.
Kada Mladen Vuksanovi opisuje kako je bilo ivjeti na Palama okruen ubicama i njihovim
jatacima, ja to znam. Jer sam u Crnoj Gori ivio okruen ljudima koji su ne samo podravali,
nego i naoruavali i hranili ubice sa Pala. Tako je ivio, recimo, i Petar Lukovi u Beogradu. Prije
nego je etniki oiena, ta jedinstvena teritorija Srbije, Crne Gore i Republike Srpske temeljno
je oiena od istine, estitosti i zdravoga razuma. Broj glasova koji su se izdvajali iz patriotskog
64 | Mladen Vuksanovi, Dnevnik s Pala 1992. e-novine

hora bio je tako mali a ti otpadniki, izdajniki tonovi tako tihi i slabani (u Crnoj Gori, kroz LSCG
i SDP ipak neto glasniji)... Ti ljudi koji su rekli NE svome narodu, dravi i njihovom zloinakom
projektu, ti graani Novog Sada, Nia, Cetinja, bili su Sarajlije duboko u pozadini neprijateljskih
linija. Da su sve te ljude sabrali na jedno mjesto, bio bi to konc-logor. E, taj logor u kojem bi bili
zatoeni svi domai izdajnici bilo bi to pravo Srpsko Sarajevo. Ako sam neto nauio u
posljednjih dvadeset godina, to je da su na Balkanu normalni i pristojni ljudi samo oni koje
njihovi narodi izluuju, oni koji svoje narode pljuju, oni koji svoje narode ne mogu podnijeti.
Svega nekoliko stvari sjeam se iz prvih dana bosanskog rata, iz vremena prije nego su roditelji
mene i brata izveli iz opkoljenog Sarajeva. Pamtim pucnje kod skladita graevinskog materijala,
nedaleko od mjesta na kojem smo se, ekipa iz kvarta, okupljala da igra koarku. Pamtim
pozorinu predstavu koju nikada nismo odigrali u Prvoj gimnaziji, jer su no pred premijeru
barikade presjekle grad. Pamtim djeaka iz sela nedaleko od posljednjih zgrada na Dobrinji,
uvijek odrpanog i utljivog djeteta koje je obino stajalo sa strane za naih partija basketa. Bili
smo gomila djeurlije, a djeurlija, kao to znamo, znaju biti surova, naroito kada napokon
nae rtvu. Tada se sadistike seanse nastavljaju tokom itavog djetinjstva. Dijete koje jednom
bude odabrano za rtvu, rtva e ostati sve dok ne odraste, ili ne preseli negdje gdje ga niko ne
poznaje. Taj djeak sa sela bio je naa rtva. Kada je rat poeo, kao i svakoga dana pregazio je
livadu koja je njegovo selo odvajala od naeg grada, i dok smo na 20:20 zavravali napeti basket,
priao nam sa pukom u ruci i rekao: sad u vam jebat majku. Stajao je tamo, sa dvocijevkom u
ruci, i mirno govorio. Sve emo vas otjerati, rekao je. Tebe emo, Zlatko, zaklati. I tebe, Andrej.
Tebe emo, Sirko, pustiti da pobjegne... Tako je poelo njegovo i okonalo vrijeme za koje sam,
u gluposti kakvu nam samo mladost moe podariti, vjerovao da je moje.
Pamtim jo kako kroz prozora svoje sobe posmatram topovske salve koje iz kasarne Lukavica
ispaljuju po gradu. Na radiju, razgovaraju Alija Izetbegovi i general Kukanjac, koji odgovorno
tvrdi da iz Lukavice niko ne puca. Vuksanoviev se tekst, hou rei, odmotava predamnom kao
sjeanje. Kao tue sjeanje koje, nekako, doivljavam kao vlastito.
Kada Vuksanovi opisuje kako mediji sa Pala ispaljuju plotune lai a te lai bile su ubojitije od
Mladievih granata mi, koji smo bili prisiljeni da gledamo/sluamo/itamo beogradske i
podgorike medije, tano znamo o emu pria. Kada opisuje svoje susjede koji skidaju maske
ispod kojih se, nakon decenija skrivanja, ukazuju njihova lica, krvava i izvitoperena od mrnje,
on opisuje mog susjeda, kojem sam u maju 1992, kreui u etnju rivom poelio dobro jutro. To
on opisuje vaeg susjeda, kojega ste upitali za zdravlje kada ste ga onoga jutra sreli u prodavnici
gdje ste kupovali kafu i mlijeko. Dobro jutro, rekao mi je, dobro jutro, rekao vam je, tako
svakodnevno, tako utivo.