Ivan Goran Kovai

Disambig.svg Ovo je glavno znaenje pojma Ivan Goran Kovai. Za druga znaenja, pogleda
jte Ivan Goran Kovai (razdvojba).
Ivan Goran Kovai
Ivan Goran Kovai.gif
Ivan Goran Kovai
Puno ime Ivan Goran Kovai
Roenje 21. oujka 1913., Lukovdol, Hrvatska
Smrt 12. srpnja 1943., okolica Foe, BiH
Zanimanje knjievnik
Nacionalnost Hrvat[1]
Period pisanja 1929. - 1943.
Ivan Goran Kovai (Lukovdol, Gorski Kotar, 21. oujka 1913. - okolica Foe, 12. srpnja
1943.),[2] hrvatski pjesnik, pripovjeda, esejist, prevoditelj i kritik.
Sadraj [sakrij]
1 ivotopis
2 Knjievno stvaralatvo
3 Djela
4 Goranovo proljee
5 Izvori
6 Poveznice
6.1 Povezani projekti
6.2 Vanjske poveznice
ivotopis[uredi VE | uredi]
Ivan Goran Kovai roen je od oca Ivana (Hrvat) i majke Rue (idovka; ro. Klein).[3][4] O
snovnu kolu pohaao je u rodnome mjestu, prve tri godine realne gimnazije zavrio je
u Karlovcu, odakle je preao u Zagreb. Po zavrenoj maturi upisao je slavistiku na z
agrebakom Filozofskom fakultetu, ali vrlo brzo je prekinuo studij intenzivnije se
posveujui knjievnom i novinarskom radu. Prvo novinsko namjetenje dobiva 1936. godin
e i otada se uzdravao bavei se novinarskim poslovima; ureivao je kulturne rubrike,
najprije u Hrvatskom dnevniku, potom u Novostima. Kao simpatizer HSS-a i Radieve poli
tike koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom prikljuuje se partizanima.[5] Sudj
elovao je u napornim marevima po Bosni, ali intenzivno je pisao; koncem lipnja i
poetkom srpnja 1943. nalazio se u istonobosanskom selu Vrbici skrivajui se od etnika
, koji su ga i ubili 12. srpnja u blizini Foe. Njegov grob ostao je nepoznat, ba o
nako kako je bio poelio (pjesma-epitaf Moj grob).
Knjievno stvaralatvo[uredi VE | uredi]
Potanska marka izdana 1993. u ast Ivana Gorana Kovaia
Ako je pjesnikov zemni trag ostao zameten, izgubljen u legendi, njegov umjetniki
trag i te kako je prepoznatljiv u hrvatskoj literaturi. Prve knjievne radove poeo
je objavljivati kao gimnazijalac u raznim listovima za mlade, da bi ve 1931. - na
pravivi izbor iz dotad objavljenih pjesama - zajedno s jo dvojicom mladih pjesnika
objavio prvu zbirku: Lirika 1932. Sljedeih nekoliko godina intenzivno radi na zb
irci novela koje e 1936. objaviti pod naslovom Dani gnjeva. U njima u ideolokom sm
islu slijedi radievsku politiku okrenutosti selu i seljaku; on je, kako je sam ka
zivao Antunu Barcu, preko Radieva seljakog pokreta otkrio hrvatstvo, a pobunu malenih
te ljubav prema slabima, nepravedno progonjenima i iskontavanima, postavlja kao c
ilj i smisao vlastitoga socijalnog angamana. Tom zbirkom od sedam novela postigao
je pun uspjeh i u potpunosti se uklopio u tijekove suvremene socijalne literatu
re. Piui o rodnom Lukovdolu i njegovim malim ljudima, Kovai je s mnogo ljubavi za se
ljaka i s jasno izraenim osjeajem za socijalnu pravdu - sluei se tehnikom lirskog re
alizma - uspio iskazati idilian sklad izmeu seljaka i prirode, ali i sve ono to nar
uava taj sklad (nepravda, politike i gospodarske manipulacije). Lirska komponenta
gotovo arkadijskog doivljavanja goranskoga kraja jo e vie doi do izraaja u njegovim di
jalektalnim, kajkavskim (preciznije: kekavskim) pjesmama Ognji i roe, 1945. Rijet
ki su pjesnici koji, kao Goran u ovoj posmrtno objavljenoj zbirci, s toliko goto
vo djeje razdraganosti i neposrednosti uspijevaju uroniti u ljepote prirode i pre
ko naizgled jednostavnih kompozicija svoje lirske doivljaje prenijeti i na itatelj
a (npr. pjesma Beli most. Vedrinu i sklad postie sretno odabranim poetskim slikam
a te izvanrednom ritamskom organizacijom pjesme.
Poetni stihovi Jame u mapi iz 1944., ilustracija Zlatka Price.[6]
No, Goran je pjesnik i polja svijetlih i polja tamnih. Polja tamna naziru se u njego
vu stvaralatvu ve od prvoga objavljenog rada (Sevina tualjka, 1929.), a tamni motiv
i smrti, krvi i jeze javljat e se gotovo konstantno i u njegovoj poeziji i u njeg
ovoj prozi (primjerice u novelama Smrt u izmama,Sedam zvonara Majke Marije, ili u
pjesmama Moj grob, Oi Stjepana Radia,Leevi putuju), da bi kulminirali u njegovu na
jzrelijemu knjievnom ostvarenju - u antiratnoj poemi Jama, 1944., nastaloj po dol
asku u partizane gdje e, zajedno s Vladimirom Nazorom, 1943. napisati i zbirku Hr
vatske pjesme partizanke. Duboka etinost te osjeaj moralne i intelektualne odgovor
nosti prema hrvatskom narodu tjerala ga je da progovori o zloinima koji su dolazi
li iz redova njegova vlastitoga naroda, pa je svoj prosvjed protiv faistikih zlodj
ela izrazio u obliku umjetniki izvanredno disciplinirano oblikovane poeme od dese
t simetrino rasporeenih pjevanja nejednake duine koji ine skladnu poetsku cjelinu. J
ama je spjevana u jampskim jedanaestercima i njezina formalna dotjeranost i ljep
ota pjesnikog izriaja stoje u kontrapunktu sa stravinim motivom o kojem naturalistik
i precizno i s puno dramatike pria lirski subjekt, rtva koja je preivjela zloin. Mot
iv krvi u toj se poemi doista u punini ostvaruje kao svjetlo /sklad ljepota umjet
nost i tama/zloin. U Kovaievu knjievnom opusu znaajno mjesto zauzimaju i prijevodi te
ljtoni, eseji i kritike u kojima se iskazuje kao vrlo lucidan ocjenjiva; umio je
zapaziti bitne znaajke pojedinih autora, pa neke njegove ocjene (npr. o Kalebu, M
arinkoviu, Krlei, A. B. imiu) svojom iscrpnou i ozbiljnou analitikog pristupa ni dana
gube na vrijednosti.