You are on page 1of 736

GLAGOLJICA I HRVATSKI GLAGOLIZAM

2004.
00 Prvi arak.p65 04. 10. 04, 21:54 1
Nakladnici
Staroslavenski institut, Zagreb
Krcka Biskupija, Krk
Za nakladnike
Anica Nazor
Valter Zupan
Recenzenti
Stjepan Damjanovic (Zagreb)
Marcello Garzaniti (Firenze)
Georg Holzer (Wien)
Johannes Reinhart (Wien)
Korektor
Sandra Sudec
Oblikovanje naslovnice
Frane Paro
Priprema za tisak
Nikica Viskovic
Tisak
Objavljivanje Zbornika pomoglo je
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske
CIP - Nacionalna i sveucilisna knjiznica Zagreb
...
00 Prvi arak.p65 04. 10. 04, 21:54 2
STAROSLAVENSKI INSTITUT
KRCKA BISKUPI1A
ZAGREB - KRK
2004.
GLAGOL1ICA I HRVATSKI
GLAGOLIZAM
ZBORNIK RADOVA S MEDUNARODNOGA ZNANSTVENOG
SKUPA POVODOM 100. OBLJETNICE STAROSLAVENSKE AKADEMIJE
I 50. OBLJETNICE STAROSLAVENSKOG INSTITUTA
(ZAGREB-KRK 2.-6. LISTOPADA 2002.)
UREDILI
Marija-Ana Drrigl, Milan Mihaljevic, Franjo Velcic
00 Prvi arak.p65 04. 10. 04, 21:54 3
POKROVITELJ ZNANSTVENOG SKUPA
Hrvatski sabor
ORGANIZATORI ZNANSTVENOG SKUPA
Staroslavenski institut, Zagreb
Krcka biskupija, Krk
i
Katolicki bogoslovni Iakultet Sveucilista u Zagrebu
ORGANIZACIJSKI ODBOR
Predsjednici: akademik Anica NAZOR, ravnatelj Staroslavenskog instituta
mons. Valter ZUPAN, biskup krcki
proI. dr. sc. Josip BALOBAN, dekan Katolickoga bogoslovnog Iakulteta
Clanovi: dr. sc. Petar BASIC
dr. sc. Anton BOZANIC
dr. sc. Marija-Ana DRRIGL
dr. sc. Milan MIHALJEVIC
dr. sc. Johannes REINHART
dr. sc. Franjo VELCIC
Marina SANTIC, dipl. oecc., administrativni tajnik
SPONZORI ZNANSTVENOG SKUPA
Skolska knjiga, Zagreb
Grad Krk
Turisticka zajednica grada Krka
Hoteli Krk, Drustvo za turizam i poslovne usluge, d.o.o., Krk
Vinarija Katunar, Vrbnik
Hrvatski institut za povijest, Zagreb
Matica hrvatska, Zagreb
TOZ Penkala - Tvornica olovaka Zagreb
Institut za etnologiju i Iolkloristiku, Zagreb
Drzavni arhiv u Pazinu
Cvjecarnica, vl. Vlatka Ciglenjak, Vrapcanska 165 Zagreb
CE-MA-PROM, Zagreb
00 Prvi arak.p65 04. 10. 04, 21:54 4
Sadrzaj
Predgovor .............................................................................................................. 9
Iaaoslav Katicic
Proucavanje hrvatskoga glagolizma u okviru cjelovite kroatistike....................... 11
Anton Bo:anic
Staroslavenska akademija na Krku u programima biskupa Antuna Mahnica .... 17
Anica Na:or
Izdavacka djelatnost Staroslavenskoga instituta ................................................. 25
Franfo Jelcic
Rukopisna ostavstina 'Staroslavenske akademije koja se cuva u Krku .......... 37
Josip Bratulic
Nikola Zic ............................................................................................................ 53
orana Ioliner
Prilog Josipa Vajsa hrvatskoj glazbenoj historiograIiji ......................................... 57
Johannes Ieinhart
Biserka Grabar kao istrazivac staroslavenske bastine kod Hrvata ................... 67
Jiaa Lucic
Doprinos Josipa Leonarda Tandarica istrazivanju glagoljastva .......................... 81
Slavko Kovacic
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema
glagoljanju i glagoljasima ..................................................................................... 89
Sergio Bona::a
Ivan Feretic und der Glagolita Clozianus ........................................................... 113
Zoe Hauptova
JoseI Dobrovsk a hlaholice .............................................................................. 123
Ceen:aua O. B:oea
uPAHLO PAHKH H POCCH................................................................. 131
Ivan Bakma:
Biblijska citanja u hrvatskoglagoljskim brevijarima ............................................ 139
Jaclav ermak
Historick prehled zkoumani starozakonnich perikop
charvatskohlaholskch breviaru ......................................................................... 149
Jesna Baaurina-Stipcevic
Hrvatskoglagoljska Knjiga o Esteri .................................................................... 157
00 Prvi arak.p65 04. 10. 04, 21:54 5
Henro Henroe, Mapeapen u+unpoea
Henionn o+ Knnia+a na nooi annnn n xrna+cia+a inaionnnecia
innnnna .................................................................................................. 167
Jagoaa Juric-Kappel
Hrvatskoglagoljske apokalipse ........................................................................... 183
hristian Hannick
Die patristischen Texte im glagolitischen Breviar von Novi .............................. 191
Ivanka Ietrovic
Djela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
1. Pseudo-prohorova djela Ivanova
2. Pasije apostola ivana .................................................................................. 199
Ietra Stankovska
Technika charvatskohlaholskho prekladu homilii ............................................. 229
Ietar Basic
Franjevacki sveci XIII.-XV. stoljeca u hrvatskoglagoljskim kalendarima ......... 237
Mile Bogovic
Okolnosti pojave i razvoja glagoljice na hrvatskom podrucju
do 1248. godine................................................................................................... 247
iorgio Ziffer
La tradizione glagolitica croata del Vangelo di Nicodemo................................. 261
Milan Iaun, Mateo Zagar
Slavonski glagoljski natpisi .................................................................................. 271
Auano:u Typu:oe
Ho6nexi n necnei+nni o+o(ec+nnennx xona+cinx inaionnnecinx
innnix noneion .................................................................................... 285
Francis J. Thomson
The InIluence oI the Slavo-latin (Glagolitic) Rite on the Decision
oI the Council oI Trent About the Use oI the Vernacular in the Liturgy .......... 295
Les:ek Mos:vnski
Proba nowego spojrzenia na duchowe dziedzictwo krakowskiego
glagolityzmu w sredniowiecznej Polsce ............................................................. 309
Ivan Kosic
Glagoljicni rukopisi u nacionalnoj i sveucilisnoj knjiznici .................................... 319
Anica Jlasic-Anic
Glagoljica u knjiznicama kapucinskih samostana ............................................... 341
Margaret Iimitrova, Aaelina Angusheva
Protective powers: Texts and Saints .................................................................. 355
00 Prvi arak.p65 04. 10. 04, 21:54 6
Marifa-Ana Irrigl
Odjeci samostanske medicine u hrvatskoglagoljskim rukopisima...................... 367
William I. Jeaer
The glagolitic alphabet as a text ......................................................................... 375
Hein: Miklas
Zur Relevanz des neuen sinaitischen Materials Ir
die Entwicklungsgeschichte der Glagolica ......................................................... 389
Iolana Marti
Die bezeichnung der Konsonanten in der Glagolica .......................................... 401
Nikolaos Trunte
Zu ReIormen in der glagolitischen SchriIt ......................................................... 419
hristoph Koch
Das Bamberger glagolitische Alphabet Zur Entstehungsgeschichte
der ZeichenIolgen der kroatischen glagolitischen Alphabete ............................ 435
Barbara Lomagistro
PaleograIska pitanja periodizacije i klasiIikacije glagoljice ................................ 453
Marica uncic
Pravilna visina slova Kijevskih listica ................................................................. 485
Cepee Kpteeu: Te+:uu
Hncni cnnancion ncan+in no (annix o]oia]nn:
Hanncanne 6yini on (oxein) ................................................................. 499
Slavomir Sambunfak
Heksagramska aureola, bozja imena i glagoljska slova ..................................... 515
E:ucaeena Mycaroea
Knnncin rionncn c inaionnnecin nnncnannx ......................................... 523
Iragica Malic
Skrivene veze hrvatske srednjovjekovne glagoljicke, cirilicke i latinicke graIije...... 549
Stfepan Iamfanovic
Napomene uz proucavanje hrvatskostaroslavenskoga jezika ............................ 561
Helena Bauerova
Ke klasiIikaci lexika charvatskohlaholskch textu ............................................ 567
Marinka Simic
Moravizmi u hrvatskoglagoljskim tekstovima .................................................... 577
Helena Karlikova
Die Spuren des EinIlusses des Kirchenslavischen kroatischer Redaktion
im Alttschechischen ........................................................................................... 587
00 Prvi arak.p65 04. 10. 04, 21:54 7
Jasna Jince
Brojevi 1, 2, 11 i 12 u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku............................. 595
Ivan Jurcevic
Aktivni particip prezenta u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku .................... 607
Tanfa Kustovic
Prilozi u Istarskom razvodu ................................................................................ 617
Milan Mihalfevic
Deklinacija imenica u najstarijim hrvatskoglagoljskim Iragmentima ................. 625
Ivana Mulc
O puckim blagdanskim imenima u hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama ...... 637
Boris Ku:mic
Sintakticka obiljezja senjskog korizmenjaka ....................................................... 647
Janaa Babic
Tri plasti morIoloskih vplivov v levakovicevem brevirju in karamanovih
izdajah misala in brevirja .................................................................................... 657
Iorothea Knig
Tko starim putem hodi, ne zahodi. ..................................................................... 667
Frane Iaro
Ars impressoria scientia subtilissima u hrvatskoglagoljskom
prvotisku - misalu iz 1483. .................................................................................. 677
Antonifa Zaraaifa Kis
Martinsko nasljede na otoku Krku ..................................................................... 695
Jerko Be:ic
Zivi hrvatski jezik u glagoljaskom pjevanju zadarske nadbiskupije .................... 717
I:ak Spralfa
FHEIJKF - Pristup ........................................................................................... 727
00 Prvi arak.p65 04. 10. 04, 21:54 8
PREDGOVOR
Dana 18. studenoga 2002. navrsilo se 100 godina od osnutka Staroslavenske akademije
u Krku, znanstvenoga drustva koje je osnovano na inicijativu i potporu krckoga biskupa
dr. Antuna Mahnica. Cilj joj je bio njegovanje glagoljske liturgije, proucavanje starih
glagoljskih tekstova i izdavanje glagoljskih liturgijskih knjiga. Akademijin se rad sastojao
u nastojanju da se pravilno rijese pitanja slavenske liturgije kod Hrvata u skladu s teznjama
za njezino prosirenje na sve hrvatske krajeve i u skladu s katolickim nacelima, u njegovanju
glagoljaskoga pjevanja, sabiranju i opisivanju glagoljskih spomenika i osobito u izdavanju
liturgijskih i znanstvenih izdanja. Akademija je u biskupskoj tiskari (Kurykta), koja je
imala i glagoljska slova, tiskala svoja izdanja medu kojima sredisnje mjesto ima niz Analecta
Sacrae Scripturae ex antiquirilus caicilus glagliticis od 8 svezaka ciji je cilj bila
rekonstrukcija hrvatskocrkvenoslavenskoga teksta Biblije na osnovi najstarijih
hrvatskoglagoljskih rukopisa. Osim te serije, Akademija je izdala jos 15 knjiga razlicitog
Iormata. Borba za ocuvanje staroslavenskoga bogosluzja bila je u vrijeme osnutka
Staroslavenske akademije ujedno i borba za hrvatstvo kvarnerskoga podrucja. Stoga je
Staroslavenska akademija imala znacajnu ulogu i u cuvanju hrvatskoga nacionalnog
identiteta na tom podrucju.
Aktivnost Staroslavenske akademije smanjena je za vrijeme I. svjetskog rata, a zamrla je
1920. godine poslije smrti njezina utemeljitelja i pokrovitelja biskupa Antuna Mahnica.
Godine 1928. pripojena je Hrvatskoj bogoslovskoj akademiji u Zagrebu (danas Katolicki
bogoslovni Iakultet) kao njezin Staroslavenski odio, a za procelnika odjela izabran je msgr.
Svetozar Ritig. Akademija se stvarno vratila u zivot istom poslije II. svjetskog rata (1948.
godine) kada je dr. Ritig oko nje okupio poznate hrvatske jezikoslovce Josipa Hamma,
Petra Skoka i Vjekoslava SteIanica. Iz prakticnih razloga Akademija je 1952. (odlukom
vlade Narodne Republike Hrvatske) konstituirana kao Staroslavenski institut koji je svojim
istrazivackim radom na hrvatskoglagoljskim spomenicima i svojim izdanjima stekao svjetski
ugled i postao sredisnja institucija za istrazivanje hrvatskoga glagolizma i
starocrkvenoslavenskog jezika. Tako je stota obljetnica utemeljenja Staroslavenske
akademije ujedno i pedeseta obljetnica postojanja Staroslavenskog instituta.
Iz navedenoga se jasno pokazuje od kakvoga je nacionalnog znacenja osnivanje i
djelovanje Staroslavenske akademije u Krku i Staroslavenskog instituta u Zagrebu. Stoga
su Krcka biskupija kao utemeljitelj Staroslavenske akademije, Katolicki bogoslovni Iakultet
u cijem je sklopu djelovala od 1928. do 1939. godine i Staroslavenski institut kao Iormalni
i stvarni sljednik Akademije odlucili obiljeziti tu obljetnicu medunarodnim znanstvenim
skupom laglfica i hrvatski glagli:am koji je odrzan od 2. - 6. listopada 2002. godine u
Zagrebu i na otoku Krku. Zeljeli smo tom prigodom okupiti vodece strucnjake s toga
podrucja koji bi iznijeli najnovije spoznaje o postanku i razvoju glagoljskoga pisma i o
staroslavenskom jeziku i bogosluzju u hrvatskom narodu. Na skupu su sudjelovala 63
reIerenta iz 15 drzava.
Proslava je odrzana pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog sabora koji je bio
pokrovitelj i proslave devedesete obljetnice Staroslavenske akademije. Visoko
pokroviteljstvo uvelike je pridonijelo znacenju i odjeku u javnosti te vazne kulturne
obljetnice. Stoga jos jednom najsrdacnije zahvaljujemo predsjednistvu Hrvatskog sabora,
00 Prvi arak.p65 04. 10. 04, 21:54 9
a osobito tadasnjem potpredsjedniku, akademiku Vlatku Pavleticu koji je u ime Hrvatskog
sabora prisustvovao svecanom otvorenju proslave i uputio sudionicima nadahnute rijeci
pozdrava. Odrzavanje znanstvenog skupa Iinancijskom su potporom omogucili Ministarstvo
znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i
Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kojima takoder najsrdacnije zahvaljujemo.
Zahvaljujemo i Hrvatskoj posti i njezinu Povjerenstvu za izbor motiva, likovnih i graIickih
rjesenja postanskih maraka i vrijednosnica sto su prihvatili nas prijedlog i uvelicali proslavu
izdavanjem prigodne postanske marke. Zahvaljujemo i svim sponzorima koji su pomogli u
pripremi i odrzavanju skupa i popratnih programa za sudionike.
Pred citateljem je zbornik radova u kojemu se objavljuju opsirnije verzije gotovo svih
izlaganja sa simpozija u kojima je glagolizam osvijetljen s razlicitih zrenika. Sadrzajne
skupine obuhvacaju djelatnost Staroslavenske akademije i Staroslavenskog instituta,
paleograIiju, tekstologiju, knjizevnu povijest, jezicne teme, glagoljasko pjevanje te
medukulturne doticaje i prozimanja. Izdavanje zbornika Iinancijski su poduprli Ministarstvo
znanosti, prosvjete i sporta i Krcka biskupija, na cemu im srdacno zahvaljujemo.
Zagreb, u proljece 2004.
00 Prvi arak.p65 04. 10. 04, 21:54 10
Radoslav Katicic
(Zagreb - Bec)
PROUCAVAN1E HRVATSKOGA GLAGOLIZMA
U OKVIRU C1ELOVITE KROATISTIKE
Hrvatski glagolizam tradicionalno je polje rada nase Iilologije. Kako god je ono jos i sada, poslije
vec nekih stotinu i pedesetak godina ozbiljnoga rada na njem, jos daleko od toga da bude obradeno
onako kako bi valjalo, opet su prinosi sto su skupljeni s njega razmjerno bogati. Znamo o njem vec
mnogo, iako jos uvijek ne dosta.
Slika se ipak bitno mijenja kada se ono sto se o tome zna stavi u okvir cjelovite hrvatske jezicne,
knjizevne i kulturne povijesti. Tek onda se pokazuje pravi smisao glagoljaskih studija. Oni se ticu
ne samo poznavanja crkvenoslavenskoga jezika i svih grana cirilometodske knjizevne predaje i
njezine kulture, nego mozda jos i vise hrvatske knjizevnojezicne i kulturnopovijesne okomice,
relevantni su za svu knjizevnost na hrvatskom jeziku, a nadopunjuju se i sa studijem latinske
knjizevnosti i knjizevne kulture na hrvatskom prostoru.
Skupili smo se ovdje, u ovoj Zlatnoj dvorani, i razmatramo pitanja citave jedne Iiloloske
discipline, dopunjajuci poznavanje i produbljujuci razumijevanje njezina predmeta, hrvatskoga
glagolizma promatranoga do u tancine i stavljenoga u najsire obzorje - skupili smo se tu i
raspravljamo, a nastavit cemo raspravljati u Krku i na Krku, pa i na rubovima samih zasjedanja
nasega skupa, za vecernjih sijela, na izletima po otoku, obiljezujuci time dvije velike obljetnice,
sjecajuci se tako osnivanja dviju znanstvenih ustanova, od svih najvaznijih za proucavanje
Iilologije hrvatskoga glagoljastva. To su Staroslavenska akademija u Krku i Staroslavenski
institut u Zagrebu. Obiljezujuci obljetnice i sjecajuci se osnutaka valja spomenuti osnivace,
one koji su stvorili pretpostavke djelovanju tih ustanova, nasli strucnjake kojima se mogao
povjeriti taj rad i omogucili da se on pocne plodno odvijati. To su Antun Mahnic (1859.-1920.),
krcki biskup, i monsinjor Svetozar Ritig (1873.-1961.), dugogodisnji zupnik Sv. Marka u Zagrebu.
Obojica pobuduju pozornost osobitim okolnostima pod kojima su osnovali te znanstvene
ustanove za sustavno proucavanje hrvatskoga glagolizma.
Mahnic (izvorno Mahnic) bio je rodom Slovenac s Krasa i nije imao blize veze s Krkom
i glagoljastvom. Svojim djelovanjem u slovenskoj kulturnoj javnosti istaknuo se kao
pobornik konzervativnoga katolicizma i stroge crkvene discipline, te su mladi knjizevnici
pogotovu ako su pripadali svecenickom stalezu, zbog slobodoumnih nazora dolazili u sukobe
s njim, primali od njega i udarce. U njihovim je krugovima ostavio neugodnu uspomenu i
povijest slovenske knjizevnosti, kakva je danas, ne pamti ga po dobru.
01.p65 04. 10. 04, 15:43 11
Radoslav Katicic
12
Pred sam kraj 19. stoljeca austrijska je politika, potaknuta iracionalno pretjeranim strahom
od slavenstva i nesposobna da razabere svoje prave interese, krenula da zatre glagoljicu i
glagoljanje videci u tome trajan izvor panslavisticke subverzije. Dvor je uredio da se Mahnic
1897. imenuje biskupom u Krku, ocekujuci da ce taj disciplinirani svecenik, koji se nije
klonio sukoba kad mu je to nalagalo uvjerenje, odlucno i nepopustljivo pristupiti borbi
protiv glagoljanja i pokrenuti razvoj u kojem ce na Krku, u najjacoj tvrdavi slavenskoga
bogosluzja medu rimokatolicima i izvorne tradicije glagoljaske pismenosti, glagoljanje biti
potiskivano sve dok ne bude zatrto i svagdje zamijenjeno latinskim liturgijskim jezikom.
No kada je Mahnic dosao u svoju biskupiju i uvjerio se kako je glagoljastvo u njoj s
gledista crkvenih kriterija besprijekorno, kako je cvrsto utemeljeno u crkvenom pravu, a
prisno priraslo srcu njegova hrvatskoga puka, cvrsto ugradeno u njegov vjerski zivot, on je
sasvim neocekivano od Savla postao Pavao. Upravo zato sto je bio discipliniran i
konzervativan, a cvrsta duha i nije se uklanjao sukobima kad se uvjerio da zastupa ono sto
je pravo, on je stao u obranu glagoljanja, podupirao u svem glagoljase u svojoj biskupiji, i
onda, upravo prije sto godina, osnovao u Krku Staroslavensku akademiju i postavio u njoj
ceskog slavista Josipa Vajsa da povede sustavno istrazivanje glagoljaske knjizevne bastine.
Time je pocelo novo razdoblje u povijesti Iilologije hrvatskoga glagolizma, Mahnic je pak u
hrvatskoj kulturnoj povijesti ostavio svjetlu uspomenu.
A Svetozar Ritig, Hrvat rodom iz Slavonije, jos se na bogoslovnom studiju u Dakovu, u
Strossmayerovu ozracju, duboko zainteresirao za staroslavensko bogosluzje i hrvatski
glagolizam i cijelog se zivota bavio time. Od rana je vec bio aktivan u hrvatskoj politici, a
drugi svjetski rat zgrabio ga je u svoj vrtlog. Na njegovu kraju bio je medu rijetkim katolickim
svecenicima koji su se nasli na partizanskoj strani. Kako se duboki ideoloski sukob izmedu
crkve i poslijeratne vlasti sve vise zaostravao, Ritig se nasao u neobicnu polozaju, sve vise
potisnut na marginu, a ipak priznat kao zasluzan. On je pak svoj vrlo ograniceni utjecaj
iskoristio tako da je, daleko od svake politike ili eksplicitne ideologije, prije pedeset godina
obnovio Staroslavensku akademiju, ali sada u Zagrebu. Od nje je onda postao Staroslavenski
institut, jedan od organizatora ovoga naseg skupa - i to ne bas na posljednjem mjestu. A
znanstveni rad u Ritigovoj ustanovi poveli su slavisti Vjekoslav SteIanic i Josip Hamm s
vise vrijednih suradnika.
Obojica, Mahnic i Ritig, zavrijedila su trajan spomen. Osnivanjem tih ustanova nisu
zaduzili samo kulturu nasega hrvatskog naroda, nego i slavisticku znanost u svijetu. O
tome najbolje svjedoci krug sudionika koji se danas ovdje okupio. Stoga upravo na takvu
medunarodnome skupu, treba iz puna glasa, tako da se ne moze precuti, reci: Njima obojici,
neprolazno zasluznima, neka je hvala i slava!
* * *
Hrvatski glagolizam tradicionalno je polje nase Iilologije. Kako god je ono jos i sada,
poslije vec nekih stotinu i pedesetak godina ozbiljnoga rada na njem, jos daleko od toga da
bude obradeno onako kako bi valjalo, opet su prinosi sto su skupljeni s njega razmjerno
bogati. Znamo o njem vec mnogo, iako jos uvijek ne dosta. Ostalo je jos mnogo sto tek treba
saznati.
Slika se ipak bitno mijenja kada se ono sto se zna o hrvatskome glagolizmu stavi u okvir
cjelovite hrvatske jezicne, knjizevne i kulturne povijesti. Tek onda se pokazuje pravi smisao
glagoljaskih studija u hrvatskoj Iilologiji. Oni se ticu ne samo 'paleoslovenistike, kako je
govorio Miklosic, dakle poznavanja crkvenoslavenskoga jezika, pocevsi s onim najstarijim,
01.p65 04. 10. 04, 15:43 12
Proucavanje hrvatskoga glagolizma u okviru cjelovite kroatistike
13
te svih grana cirilometodske knjizevne predaje i njezine kulture, nego mozda jos i vise
hrvatske knjizevnojezicne i kulturnopovijesne okomice. Ti su studiji relevantni za svu
knjizevnost na hrvatskom jeziku, a nadopunjuju se i sa studijem latinske knjizevnosti i
knjizevne kulture na hrvatskom prostoru. Ne ulaze dakle samo u okvir paleoslavistike, kako
bismo mi rekli, nego su i jedan od nosivih stupova cjelokupne kroatistike. Bez glagoljaskih
studija kroatistika ostaje bitno krnja.
Dojam da je glagolizam nesto izdvojeno, da se moze, pa i mora promatrati izvan sklopa
latinicke, pa i cirilicke knjizevnosti na narodnom hrvatskom jeziku, stvorio se stoga sto je
glagoljica kao pismo u Hrvata doista prezitak, sto ostaje izvan velikih cjelina latinicke i
cirilicke pismenosti u Europi i sto je bila vezana za bogosluzje kojega su liturgicki tekstovi
nepokolebivom vjernosti cuvali i predavali crkvenoslavenski jezik i tekstovnu predaju
cirilometodskih bogosluzbenih knjiga od narastaja narastaju. Istina, vec je davno uoceno
da je izvan strogo propisanih liturgijskih tekstova hrvatska redakcija, cuvajuci neke bitne
znacajke stare slavenske crkvene knjizevnosti, pocela vec rano naprosto razjedati stroge
crkvenoslavenske okvire (J. Voncina), te se redakcija, koja je u starocrkvenoslavenski jezik
prvotnih izvornika unosila neke elemente narodnoga hrvatskog jezika, izvan propisanih
liturgijskih knjiga stala prometati u knjizevni jezik na osnovici narodnoga, najvise narjecno
cakavskoga, ali uz to i stokavskoga i kajkavskoga, - u knjizevni jezik s vise ili manje
crkvenoslavenskih elemenata. Samo na pocetku toga razvoja bila je glagoljica glavno ili cak
iskljucivo pismo te knjizevnojezicne predaje. Vec vrlo rano pridruzila joj se cirilica, a onda
sve vise i latinica, ali se niti njezinom uporabom nisu brisali tragovi cirilometodskih pocetaka
u jeziku i knjizevnoj stilizaciji niti su se gubila sva obiljezja prvotne knjizevne kulture.
Posebno tu treba istaknuti tekstovnu predaju hrvatskoga lekcionara, od Bernardina
Splicanina, preko Bandulavica do Kasica, koja je zasnovana na redigiranju glagoljaskih
svetopisamskih prijevoda narodnim jezikom, a liturgijskim citanjima pred crkvenim pukom
utjecala je na njegovu jezicnu i stilisticku izrazajnu osjetljivost. Poznati su i utjecaji glagoljaske
vjerske knjizevnosti, tekstova crkvenih pjesama, te crkvene drame, mirakula i prikazanja, na
renesansnu i baroknu knjizevnost (petrarkisti, Vetranovic, hvarski krug oko Hektorovica,
barokna knjizevnost vjerske pouke).
No premda se to vec davno zna, nisu se odatle izvlacili zakljucci koji se tu namecu. I dalje
se glagoljastvo gledalo kao nesto izdvojeno i neuklopljeno u svoj kulturni okolis, nesto sto
samo strsi i prkosi. To je otezavalo da se shvati cjelovitost hrvatskoga knjizevnog i svega
kulturnoga razvoja, pa je znameniti talijanski slavist Arturo Cronia - kojemu i nije bilo bas
stalo do toga da hrvatski jezicni, knjizevni i sav kulturni razvoj na prostoru izmedu Drave,
Dunava i Jadrana bude razumljiv i da se gleda kao suvisla cjelina - svojim mastovitim
izrazom l enigma ael glagolismo mogao staviti tocku na i. Glagolizam je po tome zagonetka,
rogobatna, neskladna i nerazumljiva i kao takav diskvaliIiciran za razumijevanje duhovnoga
bica istocne jadranske obale. Mnogo je istrazivackoga napora i zauzetoga promisljanja bilo
potrebno da se prevlada to bezizlazje, da se shvati suvislost povijesnoga razvoja koliko
god bio razdrt suprotnostima, pa i sukobima. A upravo to je smisao znanstvenoga istrazivanja
na podrucju kulturne povijesti u svoj njezinoj sirini. Danas ipak vise ne gledamo hrvatsku
srednjovjekovnu knjizevnost iskljucivo kao sukob glagoljasa i latinasa, kako su nas u skoli
jos ucili.
Sama pak Iilologija hrvatskoga glagolizma od svojih je pocetaka bila najvise usmjerena
na to da u hrvatskoj glagoljaskoj knjizevnosti utvrdi tragove autenticne cirilometodske
tekstovne predaje, da se ona ucini prepoznatljivom kao punovrijedna grana te tradicije
01.p65 04. 10. 04, 15:43 13
Radoslav Katicic
14
medu drugim slavenskima. To nije islo sasvim lako jer je trazilo velike istrazivacke napore, a
medu slavistima je bilo dosta takvih koji nisu bili skloni tako vidjeti Hrvate. Treba se samo
prisjetiti kako se proveo Vatroslav Jagic medu ruskim slavistima koji nisu mogli razumjeti
zasto se on toliko bavi 'nevaznom glagoljicom kad mu bogata cirilicka pismenost otvara
siroko polje rada. Tumacili su to dojmovima iz djetinjstva koji su mu se pri bogosluzju u
zavicajnim crkvama utisnuli u dusu. Zar to u nekom glagoljaskom Varazdinu?! Danas je ipak
nesporno da se prvobitni crkvenoslavenski liturgijski prijevodni tekstovi ne mogu valjano
rekonstruirati i proucavati ako se pri tome ne uzima u obzir i svjedocanstvo hrvatskog
glagolizma.
1
No jednostrana usredotocenost na taj njegov vid, koliko god temeljan i vazan bio,
dovela je do toga da se tek razmjerno nedavno stala uocavati veza glagolizma s drugim
dijelovima starije hrvatske knjizevnosti, sve do renesansne i barokne. Doista se tek sasvim
nedavno pocelo jasno razabirati da je i hrvatska glagoljaska knjizevnost prolazila sve stilske
Iormacije bitne za tijek kulturne povijesti u latinskoj Europi, od predromanike preko romanike,
gotike, humanizma, renesanse sve do baroka, i da u tome postoji dalekosezan paralelizam s
povijesnim razvojem knjizevnosti na latinskom jeziku, kakva je zivjela na hrvatskom tlu.
2
Tom se spoznajom, kraj sve svijesti o rubnom znacenju hrvatskoga kulturnog prostora u
okvirima kojima pripada, obogacuje i slika europske kulturne povijesti.
Studij nasega glagolizma, kako se pokazuje, treba tek staviti u pravi okvir. Treba mu
otvoriti obzorja koja su se do sada pri radu na tom polju jedva i naslucivala. Kada pak na
ovom skupu budemo obracali pozornost na perspektive prema kojima ce se zacrtavati
smjerovi daljnjega rada na Iilologiji hrvatskoga glagolizma, treba to imati na umu. Istrazivanje
hrvatskoga glagolizma zamasniji je pothvat nego se to na prvi pogled cini. A ono ne dobiva
odatle samo na znatnosti, nego mu se tu postavljaju i novi zadatci, odreduju istrazivacka
usmjerenja i perspektive, postavljaju mu se pitanja na koja valja traziti odgovore. Kad se to
jednom dobro shvati i potpuno usvijesti, nastat ce u glagoljaskim studijima nova zivost.
Jasno ce se pokazati da to nije samo vrlo ekskluzivna kabinetska ucenost. Njezina sira
kulturnopovijesna relevancija, a i bitna nacionalna vaznost, vec odavna nacelno priznata,
postat ce jos ocitijom.
1 To mi je u razgovoru vrlo naglaseno rekao i pokojni N. I. Tolstoj, koji se neko vrijeme ozbiljno bavio
mislju da se potpuno posveti takvoj sustavnoj rekonstrukciji. Odustao je od toga, kako mi je tom
prilikom takoder rekao, uz ostalo i zato jer u Rusiji nije imao dosta lak pristup hrvatskim glagoljaskim
liturgijskim tekstovima. Umjesto toga okrenuo se onda terenskom etnolingvistickom istrazivanju u
Poljesju i na tom podrucju dao velik i nezaobilazan prinos.
2 Vjerojatno ce tko i zastati zbunjen tim nabrajanjem. I predromanika, i romanika, i gotika vezu se kao
stilske epohe s likovnim umjetnostima, a ne s knjizevnosti. Ali danas vise nikoga ne smeta ako se i
knjizevnost veze sa stilskom epohom baroka, premda je taj naziv prvotno uveden kao oznaka nekih
stilistickih osobina u likovnoj umjetnosti, pa nema razloga odbijati takav prijenos te periodizacije iz
povijesti umjetnosti u povijest knjizevnosti, posto se ne tako davno pokazalo (N. Kolumbic) da i u
glagoljaskoj knjizevnosti, kao i u latinskoj, neka prepoznatljiva obiljezja pripadaju tim epohama.
01.p65 04. 10. 04, 15:43 14
Proucavanje hrvatskoga glagolizma u okviru cjelovite kroatistike
15
ZUSAMMENFASSUNG
DIE ERFORSCHUNG DES KROATISCHEN GLAGOLISMUS IM RAHMEN DER
GESAMTEN KROATISTIK
Der kroatische Glagolismus ist hierzulande traditionelles Gebiet philologischer Forschung. Obwohl
man auch jetzt noch - nach etwa hundertInIzig Jahren ernsthaIter Arbeit - weit davon entIernt ist, es
so bearbeitet zu haben, wie es htte sein sollen, sind die bisherigen Ertrge verhltnismig reichhaltig.
Man wei schon viel, obwohl noch nicht alles, was ntig wre, um sich in allem wirklich Klarheit zu
verschaIIen.
Das Bild ndert sich aber betrchtlich, wenn das, was man darber wei, in den Rahmen der gesamten
kroatischen Literatur- und Kulturgeschichte gestellt wurd. Erst dann wird bewusst, was die glagolitischen
Studien in Wirklichkeit bedeuten. Sie betreIIen nicht nur unsere Kenntnisse der kirchenslawischen
Sprache und berlieIerungsgeschichte des kyrillo-methodianischen SchriIttums mit seiner Kultur,
sondern vielleicht noch mehr die kroatische schriItsprachliche und kulturgeschichtliche Vertikale. Sie
sind Ir das gesamte SchriIttum in kroatischer Sprache relevant und ergnzen sich mit dem Studium der
lateinischen SchriItlichkeit im kroatischen Kulturraum. Sie stehen daher nicht nur im Rahmen der
Paloslawistik, sondern sind auch einer der tragenden PIeiler der gesamten Kroatistik. Ohne sie bleibt
diese wesentlich unvollstndig.
Das Studium des kroatischen Glagolismus gewinnt dadurch nicht nur an Bedeutung, sondern es stellen
sich ihm auch neue AuIgaben. Es bestimmt neue Ausrichtungen und Perspektiven der Forschung, stellt
ihr neue Fragen, auI die auch Antworten gesucht werden mssen. Einmal richtig begriIIen und deutlich
bewusst gemacht, wird das neues Leben in die Glagolismus-Forschung bringen. Es wird sich deutlich
zeigen, dass diese nicht nur exklusive Stubengelehrsamkeit ist. Ihre Relevanz Ir das Kulturleben wird
wirklich einsichtig werden.
Kljucne rijeci: crkvenoslavenski, glagolizam, hrvatski, knjizevnojezicna okomica, knjizevnopovijesna
okomica
Schlsselwrter: Kirchenslawisch, Glagolismus, Kroatisch, schriItsprachliche Vertikale,
literaturgeschichtliche Vertikale
01.p65 04. 10. 04, 15:43 15
01.p65 04. 10. 04, 15:43 16
Anton Bozanic
(Mali Losinj)
STAROSLAVENSKA AKADEMI1A NA KRKU
U PROGRAMIMA BISKUPA ANTUNA MAHNICA
Dana 18. studenog 2002. navrsava se tocno sto godina da je, nakon otpjevane svecane staroslavenske
mise u crkvi trecoredaca, krcki biskup blage uspomene dr. Antun Mahnic u biskupskom domu u
Krku sazvao osnivacku skupstinu Staroslavenske akademije, ustanove cije djelo danas nastavlja
Staroslavenski institut u Zagrebu. Zaista hvalevrijedan, smion i znakovit pothvat krckog biskupa
na pragu dvadesetog stoljeca i to upravo u vrijeme kad je postojala ozbiljna opasnost da se
staroslavenski jezik u bogosluzju dokine, a glagoljskoj bastini polako izgubi svaki trag. Cinu utemeljenja
Staroslavenske akademije prethodila je visegodisnja intenzivna i ciljana priprema, oko koje se
svojski zalozio Mahnic i to gotovo od samog zakoracenja na krcko tlo.
1. Uvod
Nakon premjestaja biskupa Andrije Sterka iz Krka u Trst, car Franjo Josip imenovao je
dana 22. studenog 1896. proIesora u gorickoj bogosloviji dr. Antuna Mahnica krckim
biskupom. Papa Lav XIII. potvrdio je imenovanje 3. prosinca. U slovenskoj javnosti Mahnic
nije bio toliko uocljiv kao proIesor Novoga zavjeta, vec kao javni radnik, pisac brojnih
teoloskih i literarnih rasprava, nerijetko polemicar u tonu, pokretac, pisac i vlasnik revije
Rimski katolik, inicijator slovenskoga katolickog skupa u Ljubljani godine 1892., od kada se
moze reci da u Sloveniji datira jedno novo katolicko gibanje, utemeljitelj izdavacke kuce
Leonova druzba, covjek jasnih ideja i izrazito rimske orijentacije. Njegov prelazak iz Gorice
u Krk djelovao je zbunjujuce, neocekivano i znakovito. Buduci da se na krcko-istarskom
kraju u to doba rasplamsala zustra borba oko ocuvanja glagoljice, a kapitularni vikar u Krku
dr. Franjo Volaric najvise spominjan kao 'episcopabilis ispunjavao je novinske stupce -
ponajvise u Nasoj slogi - s argumentima obrane postojecega staroslavenskog bogosluzja
naspram mons. G. Pesantea iz Poreca i drugih,
1
javnost zainteresirana za glagoljsku bastinu
s pravom je bila uznemirena o stavu sto ce ga novi biskup zauzeti prema jos nepoznatom
'bogosluznom privilegiju. Izrazita rimska orijentacija bivsega gorickog proIesora, a sada
imenovanoga krckog biskupa, mnogima je ulijevala nadu da ce energicni Mahnic bez vecih
1
Listovi u kojima se vodila polemika obrane i negiranje staroslavenskog bogosluzja bili su: u Trstu Nasa
sloga, u Gorici L` eko del Litorale, u Porecu L` Istria.
02.p65 04. 10. 04, 15:47 17
Anton Bozanic
18
problema dokrajciti staroslavensko bogosluzje. Ubrzo se proculo kako je Mahnic, pisuci o
slovenskim zbivanjima, u slucaju 'Ricmanje
2
zauzeo sasvim negativan stav. Ocitu bojazan
na odnos novog biskupa prema glagoljici nije skrivao ni narodni zastupnik dr. Dinko Vitezic,
3
a i mnogi listovi i novine u osvrtima na Mahnicevo imenovanje.
4
Prigodom biskupskog redenja u Gorici dana 7. veljace 1897. delegacija krckog klera
donijela je na poklon svom novom pastiru lijepo uvezani, prije nepune cetiri godine izdani
Parcicev glagoljski misal. Gesta nije predstavljala improvizaciju, vec osmisljenu znakovitost.
Mahnic ju je - kako daljnji slijed dogadaja pokazuje - vrlo dobro shvatio.
Dana 25. ozujka 1897. dosao je novozaredeni biskup u mjesto svoga rezidiranja. Na obali
ispred same biskupijske palace docekali su ga krcki vjernici. Talijanska manjina dosla je s
glazbom. Kler je predvodio vec spomenuti mons. F. Volaric, Mahnicev poznanik s Beckog
sveucilista. Uz dobrodoslicu, cuo je novi biskup iz usta kapitularnog vikara i ovo upozorenje:
'Znamo za upute koje imate glede glagoljice, ali se ti planovi mogu ostvariti samo preko
nasih tjelesa.
5
Kako vidimo, rijeci su bile jasne i jetke i ni malo sladunjave.
Sve je davalo naslucivati kako ce prva briga novom pastiru - ukoliko se zelio suzivjeti s
biskupijom u koju je dosao - biti uzimanje u pretres pitanja postojecega staroslavenskog
liturgijskog jezika.
2. Status crkvenoslavenskog bogosluzja na prijelomu 19. i 20. stoljeca
Koncem 19. stoljeca Katolicka je Crkva stajala sluzbeno na nacelima bule Benedikta XIV.
Ex pastorali munere iz godine 1754.
6
po kojoj se ondje gdje je bio obicaj (ubi viget) dopustala
upotreba staroslavenskog jezika i glagoljskog pisma, a ne narodni jezik s latinskim pismom.
7
Podrucje na kojem bi ta povlastica vrijedila medu Hrvatima ili drugim katolickim Slavenima
nije bilo odredeno. Medutim, zbog nestasica glagoljskih liturgijskih knjiga - mozemo se
podsjetiti da je zadnji glagoljski misal bio tiskan godine 1741., brevijar 1791., a obrednik
1740. - pritiska pojedinih biskupa ili protivnika narodne stvari, ili pak nedovoljnog poznavanja
staroslavenskog jezika
8
, glagoljanje se ponegdje u istarskim krajevima napustalo, a drugdje
se uveo protupravno u liturgiju narodni jezik ili scavet.
9
Razumije se da je upotreba scaveta
2
Kad su vjernici manjeg sela u okolici Trsta htjeli bez posebnog opravdanja uvesti staroslavenski jezik u
liturgiju.
3
U pismu bozicnoj cestitki dakovackom biskupu Strossmayeru napisao je sljedece: 'Od njegove, tj.
Mahniceve proslosti ne mozemo se nadati nikakvom probitku za narodnu stvar, navlastito u pogledu
njegovih nazora o glagoljici. Vidi: P. Strcic, Dopisivanje D. Jite:ic J. J. Strssmaver, Rijeka 1969.
Posebni otisak iz Jfesnika histrifskg arhiva u Fifeci i Ia:inu, Sv. XIV, 231.
4
Vidi. A. Bozanic, Iiskup Mahnic, pastir i favni afelatnik u Hrvata, Zagreb 1991, 36.
5
Ove rijeci navodi A. Toljanic najvjerojatnije na temelju prepricavanja od starijih. A. Toljanic, Antun
Mahnic krcki liskup peaesetf gaisnfici smrti, Rijeka 1970, 7.
6
Tekst bule nalazi se u: L. Jelic, Fntes liturgiae glaglit-rmanae, Veglae 1906.
7
Vrlo lijep i opsezan clanak o stanju staroslavenskog bogosluzja i okolnostima u kojima se Mahnic odlucio
na ozakonjenje zatecenoga liturgijskog jezika u svojoj biskupiji i osnivanje Staroslavenske akademije
napisao je Vjekoslav SteIanic, 'Starslavenska akaaemifa u Krku 1902-1927` u. ratia sacra 22/23,
Zagreb 1944, 2-56. Ovdje slijedimo dokumente o upotrebi staroslavenskog jezika kako ih navodi SteIanic.
8
Od tridesetih godina 19. st. svecenici sire istarske pokrajine skolovali su se uglavnom u Gorici, a neki
u Zadru, gdje se staroslavenski jezik nije ucio.
9
Rijec 'scavet dolazi od talijanske rijeci 'schiavetto izvedene iz schiavo sa znacenjem slavenski.
Takvim narodnim jezikom zapadnog narjecja bila su tiskana misna citanja tzv. 'Pistule i Evandelja.
Istrazivanja pokazuju da su se njime sluzili ne samo vjernici, vec i svecenici. Vidi. V. SteIanic, 'Glaglfica
u Fifeci` u: Fifeka (Zlrnik), Rijeka 1953, 414.
02.p65 04. 10. 04, 15:47 18
Staroslavenska akademija na Krku u programima biskupa Antuna Mahnica
19
u liturgiji bila s crkvenoliturgijskog i pravnog gledista neosnovana i neopravdana. Stvarao
se nered koji je uhodanoj staroslavenskoj liturgiji cinio losu uslugu.
S druge strane, za staroslavensko bogosluzje zainteresirala se slavisticka znanost,
posebno od polovice proslog stoljeca, u isto doba u koje se pocelo sve vise zanemarivati
glagoljanje po mnogim zupama. Privilegirani jezik u liturgiji vrednovao se u ocima
inteligencije s nacionalnog gledista. Ponekad cak, izvan crkvenog konteksta, kao simbol
borbe za nacionalna prava.
10
Pojedinci iz katolickih krugova nastojali su objediniti u glagoljskom bogosluzju crkveni
i narodni elemenat. Medu njima biskup Strossmayer za prvoga svog boravka u Rimu godine
1859. predao je Sv. Stolici Memorandum o staroslavenskom bogosluzju. Cinilo se da ce apel
dakovackog biskupa ostati bez pozitivnog eIekta, ali jos za vrijeme istog pape pocelo se
razmisljati o tiskanju novoga glagoljskog misala. Rimska kongregacija povjerila je g. 1878.
krckim svecenicima I. Crncicu i D. Parcicu zadatak oko priprave. Te iste godine zasjeo je na
papinsku stolicu Lav XIII., koji je pokazao izrazit osjecaj za slavensko pitanje. Godine 1880.
izdao je encikliku Granae munus, kojom je sv. bracu Cirila i Metoda proglasio svecima cijele
Katolicke Crkve, a ujedno se vrlo pohvalno izrazio o glagoljskom bogosluzju. Medu Hrvatima
je zavladalo veliko odusevljenje. Prijasnji plan o izdavanju glagoljskog misala konacno se
ostvario. Misal je dotiskan u Rimu g. 1893. u redakciji D. Parcica, koji je napustio
ruskoslavensku redakciju Levakoviceva misala iz g. 1631. i povratio starohrvatsku Iormu
crkvenoslavenskog jezika.
U kontekstu zbivanja oko glagoljice moramo uociti i politicki elemenat. Berlinskim mirom
pojacao se utjecaj i ugled Rusije i slavenstva u Europi. Politika trojnog saveza Austrije,
Njemacke i Italije uperena je bila protiv Rusije i Francuske. Austrijska diplomacija pribojavala
se utjecaja Rusije medu Slavenima na Balkanu. Zato je i u staroslavenskom liturgijskom
jeziku gledala opasnost veceg zblizavanja Slavena unutar Monarhije s Rusijom.
Pomak ucinjem enciklikom Granae munus bio je konkordat sklopljen godine 1886. s Crnom
Gorom, po kojemu se za relativno mali broj vjernika Barske nadbiskupije uvelo glagoljsko
bogosluzje. Slovenci i Cesi tada su poceli isticati svoje pravo na glagoljanje. Budenje
cirilometodske ideje kao vizije za ostvarenje jedinstva Istocne i Zapadne Crkve sve je vise
Iavoriziralo glagoljsku bastinu. Medutim, istodobno je jacala reakcija politickog protivnika
glagoljice.
Nakon sto je naklada prvog izdanja Parciceva misala bila brzo raspacana, doslo je do
onemogucavanja drugog izdanja. Kongregaciju za obrede salijetali su tuzbama i prosvjedima
s vise strana. Da stvori red u liturgijskim pitanjima, vise je puta izdavala rjesenja kojima je
nastojala protumaciti pitanja i sumnje sto su stizali s terena napetosti i borbe.
U prvom dekretu datiranom 13. veljace 1892. Kongregacija je samo ponovila postavke
prethodne enciklike Ex pastorali munere, precizirajuci time kako je rijec o staroslavenskom, a
ne sadasnjem zivom jeziku, nadalje kako se pravo glagoljanja veze uz crkvu a ne uz osobu.
11
Protivnici glagoljice vidjeli su u dobivenom tekstu dosta nejasnoca, pa su trazili bolja tumacenja.
Uslijedio je drugi dekret iz g. 1898. u kojem se izmedu ostalog pojasnjuje kako pravo na
glagoljanje mogu imati one crkve u kojima se koristilo slavensko bogosluzje barem posljednjih
trideset godina (triginta abhinc annis).
10
Vec revolucionarne g. 1848. na velikoj narodnoj skupstini u Zagrebu iznesen je zahtjev da se uvede
staroslavenski jezik u liturgiju kod svih Hrvata. Vidi. J. Horvat, Lfuaevit Gaf, Zagreb 1948, 254-255.
11
Puni tekst se nalazi u: L. Jelic, Fntes... 106.
02.p65 04. 10. 04, 15:47 19
Anton Bozanic
20
Objasnjenje je ohrabrilo pojedine protivnike glagoljice. I biskupi su razlicito shvacali
postavku dekreta. Jedni dosta sirokogrudno, a drugi sasvim skrupulozno. Zadarski biskup
Rajcevic odmah je zauzeo stajaliste da u njegovoj nadbiskupiji nijedna zupa nema pravo
glagoljati jer ili je dosta dugo ukinuto, ili je narodni jezik. Slicno je reagirao i porecko-pulski
biskup Flapp. Kongregacija je naime na temelju njihovih izvjestaja odredila postupke. Medu
svecenicima, a i mnogim laicima, nastala je opca zbunjenost. Nicale su polemike i neslaganja,
narocito glede tumacenja izraza triginta abhinc annis. Prijatelji glagoljice bojali su se da ce
lose tumacenje rimskih dekreta uciniti kraj dugovjekoj povlastici. S raznih strana pokrenute
su akcije i pisane predstavke o glagoljici u Rim. Zato je iz Rima g. 1900. pristiglo novo
tumacenje postavke triginta abhinc annis po kome nije utrnulo pravo glagoljanja za
posljednjih trideset godina ako je u nekoj crkvi uslijed nestasice glagoljskih knjiga ili
nepoznavanja jezika prestalo staroslavensko bogosluzje. Kako primjecujemo, razvlacenja i
pausalnog prilaza tim problemima bilo je napretek. U Trscansko-koparskoj biskupiji biskup
nije htio uznemirivati narod i svecenstvo dekretima o staroslavenskom jeziku, ali je njegov
nasljednik biskup Nagl g. 1903. proglasio da se u njegovoj biskupiji nigdje ne moze obnoviti
glagoljica, jer je ukinuta prije vise od trideset godina. Memorandumi brojnih svecenika i
narodnih zastupnika na podrucju Istre da se pitanje glagoljice ponovno uzme u pretres
ostali su bez uspjeha.
3. Liturgijski jezik na Prvoj krckoj sinodi
Vec smo prije spomenuli kako je biskup Mahnic, dobivsi znakovit poklon staroslavenski
misal na svom redenju u Gorici, obecao delegaciji krckih svecenika da ce pitanje glagoljice
marljivo prouciti. Kad je koncem g. 1898. trscanski namjesnik T. Rinaldini po nalogu vlade
dosao na Krk i postavio pitanje biskupu o stavu prema glagoljici, Mahnic mu je odgovorio:
'Jos nisam dospio, ekscelencijo, da pitanje glagoljice proucim. Ali vam vec sada otvoreno
kazem da pitanje glagoljice temeljito proucavam, te ako pronadem da ono zakonito postoji,
ne samo da je necu ukinuti, nego cu je svom dusom braniti.
12
U Krckoj biskupiji postojala su vec odredena nastojanja da se glagoljska liturgija uskladi
s postojecim crkvenim odredbama. Biskup Feretic je g. 1880. pozvao svecenstvo da se kod
staroslavenske sluzbe Bozje drzi uputa iz bule Ex pastorali munere. Odmah po izlasku dekreta
Kongregacije za obrede g. 1892. kapitularni vikar F. Volaric 30. rujna 1893. odredio je da se s
nastupom iduce godine treba sluziti novoizislim Parcicevim misalom i zabranio uporabu scaveta.
Za generalnog vikara Mahnic je uzeo sebi upravo Volarica, dobrog poznavatelja glagoljske
bastine, koji mu je bez sumnje mnogo pomogao u razumijevanju prilicno zamrsene problematike.
Kao i mnoge stvari, Mahnic je pitanje glagoljice uzeo vrlo ozbiljno. Sam je istrazivao
povijesne izvore i crkvene dokumente. Zupniku Bercetu, kod koga je svake godine provodio
praznike, priznao je jednom zgodom 'Jako sam mnogo morao studirati. Nijedan ispit nije za
mene bio tako tezak kao ovo; sve sam morao sam traziti, sve dokumente sam naci i prouciti.
13
Marljivim i upornim proucavanjem biskupu je za kratko vrijeme postalo jasno da se u
pogledu glagoljice radi o legalnoj povlastici i da staroslavenska liturgija nema nikakav
buntovni karakter u krilu Katolicke Crkve, kako se sa strane protivnika znalo isticati.
Ujedno je postajao svjestan onoga sto su i drugi zapazali: da glagoljsko bogosluzje
propada zbog nedovoljnog poznavanja jezika i nedostatnih uvjeta i pomagala za ovladavanje
12
M. Matulic-A. Juretic, 'Jeliki svecenik naraa svga` u: as XIJ, Ljubljana 1921, 252.
13
J. Srebrnic, pcitnicah pri :upniku I. Irencetu` u: as XJ, Ljubljana 1921, 250.
02.p65 04. 10. 04, 15:47 20
Staroslavenska akademija na Krku u programima biskupa Antuna Mahnica
21
tim jezikom. Kao covjek akcije poceo je razmisljati kako da glagoljskom bogosluzju dade
solidniju osnovu, stvori preduvjete, namakne sredstva i pronade ljude za taj posao.
U krckom sveceniku kanoniku Dragutinu Parcicu gledao je prvog suradnika, ali ga je
nazalost smrt naglo pokosila.
Ljeti g. 1898. susreo se Mahnic u Krku s mladim ceskim svecenikom i slavistom Josipom
Vajsom u kojem je intuitivno prepoznao buduceg suradnika. Zapocelo je njihovo dopisivanje
i medusobno uvazavanje na polju glagoljice. U biskupu je sazrijevala misao kako treba
nesto pokrenuti, tj. konkretno poduzeti. Svoje je misli pismeno priopcavao Vajsu. 'Uvjeren
sam - pise u jednom pismu - 'da ako zelimo sacuvati staroslavensku povlasticu u liturgiji,
moramo biti budni i raditi, jer ce, u kratko vrijeme nestati glagoljice zauvijek.
14
Malo zatim upoznao je Vajsa s daljnjim korakom: 'Ovih cu dana dostaviti vladi pravila o
Staroslavenskoj akademiji, koja se ima osnovati u nasem gradu.
Na jesen g. 1901. Mahnic je brizljivo pripremao prvu biskupijsku sinodu. Na njoj je
trebalo, izmedu ostalog, razmotriti i rijesiti pitanje staroslavenske liturgije u biskupiji u
skladu s novim dekretima Kongregacije za obrede. Buduci da se za taj biskupijski skup
biskup s klerom temeljito pripravljao na brojnim sastancima, trodnevna sinoda predlozene
prijedloge je Iormalno prihvatila. Da bi se uklonila svaka sumnja, sastavljen je popis svih
zupa koje imaju pravo na glagoljsko bogosluzje. Odredeno je nadalje da svi biskupijski
svecenici moraju poznavati kako latinski, tako i staroslavenski jezik. U dodatku 'Apendix
govori se o planiranoj staroslavenskoj akademiji.
Buduci da se, kako je prije receno, oko staroslavenskog bogosluzja u to doba vodila
zestoka borba, ni odredbe Prve krcke sinode nisu bile postedene ostrih prigovora protivnika
glagoljice posebno s istarskog podrucja. Moze se govoriti cak o kampanji protiv krckog
biskupa.
15
Trebalo je cekati vise od godinu dana da Kongregacija za obrede odobri zakljucke
Prve krcke sinode, kako bi se moglo prici osnivanju ustanove za promicanje staroslavenske
kulture.
4. Staroslavenska akademija
O Staroslavenskoj akademiji (dalje: SA) tekst Prve krcke sinode kaze: 'Razmotrivsi
temeljito stvari i posavjetovavsi se s vjestim i razboritim muzevima namislili smo ovdje u
nasem gradu osnovati Staroslavensku akademiju.
16
U meduvremenu sastavljena su pravila i dostavljena mjerodavnoj vlasti na odobrenje.
Otpisom Namjesnistva u Trstu
17
pravila su prihvacena, a Akademiji ce se priznati postojanje
kad se upise barem 15 clanova. U kratko vrijeme upisalo ih se cak 60.
Osnivacka skupstina odrzana je u Krku 18. studenog 1902. U uvodnom i ujedno
programatskom govoru biskup Mahnic osobito je istaknuo: '...kako je staroslavenski jezik
tisucljetnom porabom u crkvi posvecen, da je most koji ima spojiti Istok sa Zapadom, pa je
i zelja svetog oca Lava XIII. da se taj jezik u liturgijskoj porabi ne samo odrzi, nego i
prosiri...
18
Zatim je skupstina raspravljala i bolje precizirala neke od predlozenih paragraIa.
14
Iz pisma Vajsu od 19. 9. 1900. pohranjenog u Staroslavenskom institutu u Zagrebu. Pismo je pisano talijanski.
15
Vidi. A. Bozanic, Iiskup Mahnic..., 52.
16
Acta et aecreta Synodi Jeglensis I, Veglae 1911, 72. Odsjecak nosi naslov: Appendix De Academia
paleoslavica.
17
Br. 1280 od 13. VI. 1902.
18
Iz Zapisnika potpisanog od dr. BoneIacica, pohranjenog zajedno s ostalim spisima.
02.p65 04. 10. 04, 15:47 21
Anton Bozanic
22
U njima stoji da je SA-i svrha: 'Njegovati staroslavenski liturgicni jezik, te promicati njegovo
ucenje, gajiti glagoljsko crkveno pjevanje, dotjerav ga, da bude odgovaralo crkvenim
propisima.
19
Za predsjednika je izabran kanonik Franjo Volaric. Na biskupovo trazenje svecenik slavist
Josip Vajs je dobio dozvolu od svog ordinarija da se kroz cetiri godine nastani na Krku i radi
kao strucnjak za SA. Na raspolaganju SA bila je biskupijska tiskara Kurykta koju je biskup
prethodno opskrbio glagoljskim i cirilskim slovima. Pribavivsi osnovna sredstva od clanova
i dobrotvora SA je zapocela izdavacki rad pod koji je podmetnuo leda uglavnom proI. Vajs.
Medu izdanja SA u Krku pripadaju pojedine biblijske knjige, sto ih je prema kodeksima
priredio Vajs (ukupno osam), Vesperal rimsko-slovinski, Jeliceve 'Fontes historici liturgiae
glagolito-romanae, vise puta priredeni prirucnici za ucenje staroslavenskog jezika, zatim
Vjesnik. Vrijedna je bila i inicijativa o skupljanju glagoljskih ulomaka.
Kako je nastavljen rad SA, cut cemo na drugim mjestima.
Gledajuci neposrednu ulogu biskupa Mahnica u djelovanju SA-e jasno prepoznajemo
kako je on ne samo njezin osnivac i onaj koji je stvorio osnovne pretpostavke za njezino
djelovanje dajuci joj prostorije i tiskaru u biskupskom domu i zauzetoga znanstvenog djelatnika
Josipa Vajsa, vec je on ostao i njezin stalni podupiratelj, sponzor i pokrovitelj, pa je i njegovom
smrcu g. 1920. ona Iakticki na Krku prestala aktivno postojati.
Zakljucak
Kroz 23 godine upravljanja Krckom biskupijom (1897.-1920.) biskup Antun Mahnic
ostavio je duboke tragove, kako na podrucju vlastite biskupije, tako i na sirem hrvatskom
planu i razvio vrlo raznoliku djelatnost. I u tom sirokom dijapazonu aktivnosti, biskupovu
radu na aIirmaciji crkvenoslavenskog bogosluzja, odnosno glagoljice, pripada povlasteno
mjesto. Ustvari, nezanemarivi izazov u liturgiji vec u samom trenutku preuzimanja kormila
nad krckom dijecezom Mahnic je vrlo dobro razumio, te se angazirano, trijezno, mudro i
znalacki suocio s gorucim problemom. Zauzimanje adekvatnog stava prema staroslavenskom
bogosluzju bio je u onom trenutku veoma osjetljiv i delikatan zahvat, to vise ako uzmemo u
obzir negativan stav prema istom pitanju u drugim dvjema biskupijama, tj. u Porecko-pulskoj
i Trscansko-koparskoj, a i u juznoj Zadarskoj nadbiskupiji. Znalacki i odvazni potez krckog
biskupa ukljucuje nesto vizionarskog. Iz spoznaje da crkvenoslavenski jezik posjeduje
legalitet, glagoljsko bogosluzje njegovano i zateceno na podrucju biskupije odjednom je
dobilo novu vrijednost. Cjelokupna glagoljska kultura utemeljena je na tisucljetnoj liturgijskoj
uporabi staroslavenskog jezika. Osnivanjem Staroslavenske akademije uspostavljen je jedan
novi vid dijaloga izmedu Crkve i kulture.
Povoljno rijesivsi pitanje liturgijskog jezika, krcki biskup Mahnic potvrdio je sebe kao
pastoralnog djelatnika u ocima javnosti i stekao odredeno povjerenje i naklonost onih
kojima je do tada bio zagonetan, mozda cak i nepozeljan. A gledajuci strogo teoloski, nije
nevazno da je biskup Antun Mahnic pronasao u svojoj biskupiji prve poticaje pastoralnog
djelovanja upravo na podrucju liturgijskog zivota povjerenih mu vjernika.
19
Pravila SA, 5.
02.p65 04. 10. 04, 15:47 22
Staroslavenska akademija na Krku u programima biskupa Antuna Mahnica
23
SUMMARY
THE OLD CHURCH SLAVONIC ACADEMY IN KRK IN THE PROGRAMMES
OF BISHOP ANTUN MAHNIC
During 23 years oI administration oI the Krk Diocese bishop Mahnic leIt deep traces in his own
diocese as well as in the wider Croatian region. In his diIIerent activities the privileged place belongs to
the aIIirmation oI the Old Church Slavonic liturgy. When he had learned that the Old Church Slavonic
language is in concord with the Church decrees the Glagolitic liturgy got in the bishop`s eyes a new
value. Mahnic decided to preserve the Glagolitic script, to regulate it by statutes and improve it by
Iounding oI the Krk Academy. He deIined the purpose oI the newly Iounded institution: to cultivate
the Old Church Slavonic language, to promote its learning, to Ioster the Old Church Slavonic chanting.
That purpose was to be realised by printing books, publishing sources, and educating young priests.
Taking position toward the Old Church Slavonic liturgy was a delicate venture in that time especially
because oI the negative attitude towards that question in the Diocese oI Porec-Pula, Diocese oI Trieste-
Kopar and in the Archdiocese oI Zadar. By the Iounding oI the Krk Academy a new aspect oI dialogue
started between the Church and culture. By the Iavourable solution oI the question oI the liturgical
language bishop Mahnic established himselI as a pastoral worker in the eyes oI the public and won
Iavour oI those to whom he was unIavourable until then. By solving the problem oI the Glagolitic
script in the Iirst years oI his ministry Mahnic Iound an open door Ior his activities in the wider
Croatian public.
Translatea bv Marica uncic
Kljucne rijeci: biskup Antun Mahnic, Staroslavenska akademija, Krk
Key words: bishop Antun Mahnic, Old Church Slavonic Academy, Krk
02.p65 04. 10. 04, 15:47 23
02.p65 04. 10. 04, 15:47 24
Anica Nazor
(Zagreb)
IZDAVACKA D1ELATNOST
STAROSLAVENSKOGA INSTITUTA
Nastavljajuci i prosirujuci tradiciju izdavacke djelatnosti Staroslavenske akademije, Staroslavenski
je institut nakon utemeljenja 1952. pokrenuo casopis Slovo i periodicnu publikaciju Raaovi
Staroslavenskog instituta. Od 1991. godine poceo je izdavati Rfecnik crkvenoslavenskoga fe:ika
hrvatske reaakcife. U pedeset godina izaslo je pedeset brojeva casopisa Slovo, devet knjiga
Raaova i prvi svezak Rfecnika. U suradnji s drugim izdavacima Staroslavenski je institut objavio
dvije osnovne glagoljske liturgijske knjige misal i brevijar, zbirku glagoljskih Iragmenata Ivana
Bercica u Ruskoj nacionalnoj biblioteci. U Staroslavenskom je institutu priredena hrestomatija
hrvatske srednjovjekovne knjizevnosti. Autorica pokazuje osnovni sadrzaj institutskih izdanja i
njihovo znacenje u proucavanju hrvatskoga glagolizma kao i pojedinih pitanja cirilometodske
znanosti.
Krcka Staroslavenska akademija postavila je sebi glavni zadatak: upotpuniti Berciceve
Ulomke Svetoga Pisma (Prag, 1864.-1871.) i poceti s izdavanjem biblijskih perikopa iz najstarijih
rukopisa, kako bi se 'postavio cvrsti i trajni temelj za izdavanje novoga brevira, koji bi se imao
izdati nakon misala sto ga je priredio Dragutin Antun Parcic u izvornom hrvatskom
crkvenoslavenskom jeziku nakon dvoipostoljetne uporabe istocnoslaveniziranih hrvatskih
glagoljskih liturgijskih knjiga. Zato je Akademija u okviru publikacije Glagolitica pokrenula
seriju studija Analecta Sacrae Scripturae ex antiquioribus coaicibus glagoliticis, u kojoj je
JoseI Vajs priredio starozavjetne biblijske knjige: Joba, Rutu, Ekleziasta i sedam od dvanaest
malih proroka: Joela, Hoseu, Habakuka, SeIaniju, Hagaja, Zahariju i Malahiju. Danas se zna da
je Vajs pripremao za objavljivanje ostalih pet malih proroka iz glagoljskih liturgijskih knjiga
(Ribarova 1996: 27-34). Mali proroci (Prophetae minores) ocijenjeni su kao najvaznije izdanje,
koje je Staroslavenska akademija u Krku dala slavenskoj Iilologiji. Vajs je priredio tekst
glagoljskoga psaltira: Psalterivm palaeoslovenicvm croatico-glagoliticvm. Textvm
glagoliticvm e coaicibvs pragensi et parisiensi litteris cvrillicis exscriptvm annotationibvs
variis lectionibvs reliqvorum coaicvm glossario instrvxit Dr. Jos. Jafs, in C.R. vniversitate
Boh. pragensi aocens. Tomvs I.. Textvs, Annotationes, Tabvlae. Pragae MCMXJI.
I to je sve sto je od hrvatskih glagoljskih biblijskih tekstova uspjela objaviti Staroslavenska
akademija, a bilo je zamisljeno da bi se za nekoliko godina 'imalo podpuni prievod Sv. Pisma
03.p65 04. 10. 04, 15:50 25
Anica Nazor
26
na staroslav. liturgijskom jeziku (SteIanic 1944: 36). Stoga se u Staroslavenskom institutu
nastavilo s istrazivanjem i objavljivanjem hrvatskih glagoljskih biblijskih tekstova iz liturgijskih
knjiga. Objavljene su: Pfesma naa pfesmama (Hamm: 1957), Juaita (Hamm: 1958), Knfiga
Muarosti (Milicic: 1999), drugo izdanje Proroka Jone (Ribarova: 1987), zatim rekonstrukcija
Apokalipse bosanskih krstjana (Hamm: 1960). U Staroslavenskom je institutu priredeno
drugo izdanje Knfige o Jobu koje je objavilo Hrvatsko Iilolosko drustvo (A. Zaradija Kis,
Znanstvena biblioteka Hrvatskog Iiloloskog drustva, knj. 28, Zagreb 1997). Obranjena je
doktorska disertacija o Knfigama Makabefskim (V. Badurina-Stipcevic, FilozoIski Iakultet
u Zagrebu, 1999. god.), a za izdanje se prireduje tekst Knfige o Esteri.
Na biblijske tekstove nadovezuju se apokriIni tekstovi. Pojedini glagoljski apokriIi priredeni
su i objavljeni u institutskim izdanjima, ponajvise u Raaovima Staroslavenskog instituta.
Djela apostolska: 1. Andrije i Mateja u gradu ljudozdera u hrvatskoj knjizevnosti predstavljena
su u dva glagoljska zbornika: Bercicevu br. 5 iz 15. st. (RNB, Berc 5) i Tkonskom iz 16.st.
(Arhiv HAZU, sign. IV a 120); 2. Petra i Andrije, identiIicirana istom 1967. godine u
Zgombicevu zborniku iz 16. st. (Arhiv HAZU, sign. VII 30) (Grabar 1967); 3. Pavla i Tekle iz
13. st. (Arhiv HAZU, sign. Fragm. glag. 4) (B. Grabar: 1972), popularni apokriI o Josipu
prekrasnom ili pravednom koji se cjelovit nalazi u glagoljskom OxIordskom zborniku Can.
Lit. 414 iz 15. st. (Bratulic: 1972), Pseudo-Tomino evandelje o Isusovu djetinjstvu i djecastvu,
o kojima kanonska evandelja sute, identiIicirano je 1969. godine u glagoljskom Iragmentu iz
15. stoljeca (Arhiv HAZU, Fragm. glag. 99). (Grabar: 1969), i dr. Objavljen je jedini danas
poznati tekst pune redakcije Pavlove Apokalipse iz OxIordskoga zbornika Can Lit. 414
(Hercigonja: 1967).
HagiograIski tekstovi nasli su se na stranicama izdanja Staroslavenskoga instituta.
Spominjemo kriticko izdanje staroslavenskih zivotopisa svetih Cirila i Metoda (s uvodom o
staroslavenskim, grckim i latinskim izvorima, kojima je dodan tekst latinskih izvora i s latinskim
prijevodom ZK i ZM uz znanstveni komentar, v. Constantinus et Methodius: 1960). Zatim:
glagoljski odlomak Zitja Simeona Stilita u Buaimpestanskim ostriscima 11.-12. st., koji je
najstariji tekst toga zitja u slavenskoj rukopisnoj tradiciji (ReinhartTurilov: 1990); legenda
o sv. Aleksiju, 'bozjem covjeku (Grabar: 1977; 1983); legenda o sv. Vidu, patronu praske
stolne crkve (Mares: 1973, Matjka: 1973); mucenje sv. Jakova Perzijanca (Grabar: 1973);
amulet tipa Sisin i Mihael s legendom (Pantelic: 1973); najstarija hrvatska zbirka Marijinih
cudesa u glagoljskom Ivancicevu zborniku (14.-15.st.), zbirka u Petrisovu zborniku iz 1468.
godine, izbor od desetak cudesa iz najopseznije i najpoznatije zbirke Marijinih cudesa u
hrvatskoj knjizevnosti tiskane glagoljicom u Senju 1508. godine, i mala, sadrzajno raznolika
zbirka u glagoljskim Disipulima iz 16. st. (prijevodi latinskih propovijedi J. Herolta) (Petrovic:
1972). Glagoljskim Marijinim mirakulima posvecena je jedna (8) knjiga Radova
Staroslavenskog instituta (Petrovic: 1977). Objavljeni su hrvatski prijevodi tekstova ceskoga
reIormatora Jana Husa: dio Husova komentara Deset bo:fih :apovifeai, koji je na ceskom
nastao 1412. godine, a zasvjedocen je u glagoljskom Iragmentu iz XV. st. (Zagreb, Arhiv
HAZU, Fragm. glag. 108) (Reinhart: 1999) i Homilifa na 13. neafelfu po Duhovima. Potpuni
se tekst sacuvao u glagoljskom Zrcalu zakna Luke (1445) iz Vrbnika (BAV, Borg. illirico 9, I.
86r 91r). Hrvatski je tekst Homilife stariji od danas poznatoga ceskoga originala, kojemu se
najstarija potvrda nalazi u Husovoj Postili tiskanoj 1563. god. u Nrnbergu (Reinhart: 2000:
189). Husovi tekstovi u hrvatskom prijevodu i na glagoljskom pismu primjer su hrvatsko-
ceskih knjizevnih veza i dokaz da su hrvatski glagoljasi, pozvani u Prag polovicom 14.
stoljeca, u Ceskoj boravili sve do drugoga desetljeca 15. stoljeca (Reinhart: 1999: 251).
03.p65 04. 10. 04, 15:50 26
Izdavacka djelatnost Staroslavenskoga instituta
27
Uz kriticko izdanje zivotopisa Svete brace (Raaovi, knj. 4), u institutskim izdanjima - Slovu i
Raaovima Staroslavenskog instituta - objavljeni su radovi koji obraduju cirilometodsku
problematiku. Na primjer: o Konstantinu i Metodu, njihovoj skoli, Metodovu nomokanonu
(Grivec: 1957, 1960, 1962), o nekim mjestima u zivotopisima Svete brace (Kiraly: 1976, Schtz:
1976), o sluzbama Cirila i Metoda (Tkadlcik: 1977), o pojedinostima vezanima uz Svetu bracu
(Koneski: 1976), uz ohridsku knjizevnu skolu (Koneski: 1957), uz staroslavenske spomenike:
Kijevske listice (Koschmieder: 1955, Pantelic: 1985), Klocev glagoljas (SteIanic: 1955), Assemanov
evandelistar (Grivec: 1953, 1955, Kurz: 1970), Marijinsko evandelje (Nemirovskij: 1999), Suprasaljski
zbornik (EpiIanijeva homilija o Kristovu pogrebu, Vaillant: 1958), uz postanak, evoluciju teksta i
leksicke varijante staroslavenskih duljih evandelistara (Vrana: 1985, 1993), uz pojedine
staroslavenske jezicne, napose sintakticke i leksicke zanimljivosti (Grivec: 1952, Katicic: 1957,
Keipert: 1972, Kurzova-Ribarova: 1972, Mircev: 1976, Minceva: 1978, Moszynski: 1978, Vecerka:
1985, Skupskij: 1993), uz umjetnicko oblikovanje najstarijih slavenskih rukopisa (Hynio: 1987.),
uz staroslavenske legende o Naumu (Hauptova: 1986), uz jezicne karakteristike glosa u bosanskom
Sreckovicevu evandelju (Kuna: 1976), uz prve susrete Hrvata s cirilometodskim djelom (Petrovic:
1988). Staroslavenskoj patristici - zapravo starim slavenskim patericima, i o tome sto su bile
Metodijeve otctskvf knigv - posvecena su dva broja Slova. 24(1974) i 28(1978). U Slovu su
komemorirane 1100. godisnjice: dolaska Solunske brace Konstantina Cirila i Metoda u Moravsku,
to jest 1100. godisnjica slavenske pismenosti i knjizevnosti (Slovo 13), smrti Konstantina Cirila
(Slovo 21) i smrti Metoda (Slovo 36 i 37) (v. magistralni clanak Vjekoslava SteIanica o
determinantama hrvatskoga glagolizma, SteIanic: 1971). Izasao je kriticki osvrt na odjek 1100.
obljetnice slavenske pismenosti i knjizevnosti (1963) i ocjena rezultata obilja literature koja je tim
povodom nastala (Petrovic: 1967, 1969).
O glagoljici i cirilici raspravlja se u institutskim izdanjima: o kronoloskom primatu glagoljice
(Nedeljkovic: 1965), o Hrabru, o slavenskim azbukama, o azbucnim molitvama i graIemskim
sustavima u ranom razdoblju slavenske pismenosti (Mosin: 1973, Matjka: 1971), o nekim
inovacijama u Ionoloskom sustavu prvobitne glagoljice (Nedeljkovic: 1971), o graIickoj
strukturi glagoljice i teorijama o podrijetlu glagoljice (Eckhardt: 1955, 1963), o potrebi novoga
kompendija glagoljice (Horalek: 1971), o nazivima glagoljskoga pisma (SteIanic: 1976), o
glagoljici u Moravskoj i Ceskoj (Mares: 1971), o ceskoj varijanti hrvatske uglate glagoljice
(Pacnerova: 1996), o uvjetima zivota glagoljice (Skok: 1953), o uzmaku glagoljice u krckoj
biskupiji (Polonijo: 1955), o glagoljici kao ortograIskom uzorku u hrvatskoj knjizevnosti
(Mogus: 1984), o historijskoj podlozi hrvatskoga glagoljastva u 10. i 11. stoljecu (Klaic:
1965), o hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti kao kulturnom posredniku izmedu europskoga
zapada i istocnih Slavena (Graciotti: 1971), o hrvatskoj srednjovjekovnoj poeziji i drami u
svjetlu hrvatske znanosti o knjizevnosti (Kolumbic: 1969), o iluminaciji knjiga u Hrvatskoj u
15. i 16. stoljecu, ponajprije glagoljskih (Pantelic: 1970; Badurina: 1984).
U Slovu su objavljeni opisi i tekstovi novopronadenih, otprije nepoznatih Iragmenata
glagoljskih misala i brevijara, kao i tekstovi svih Iragmenata brevijara iz 13. stoljeca: Splitski
fragment misala poc. 13. st. (SteIanic: 1957); 'Missale Iestivum 13.-14. st. (Pantelic: 1972);
Moskovski fragment misala 15. st. (Nazor: 1970), Pulski oalomak misala, 15. st. (Cuncic:
1999), Samoborski fragment brevifara, konac 14. st. ili poc. 15. st. (Simic: 1996); Pasmanski
oalomci brevifara, 15. st. (Mihaljevic: 1996); Drivenicki oalomak brevifara (Pantelic: 1996),
svi glagoljski Iragmenti brevijara starije redakcije iz 13. stoljeca (Pantelic: 1993).
Opisani su novootkriveni glagoljski brevijari i misali: Vatikanski iz 1465. godine, BAV, Vat.
Slav. 19 (Japundzic: 1955), Brevifar popa Mavra iz 1460. god., Zagreb, NSK, R 7822 (Pantelic:
03.p65 04. 10. 04, 15:50 27
Anica Nazor
28
1965), Padovanski brevijar, Padova, Biblioteca Universitaria, Ms 2282 (Tandaric: 1977),
Kopenhagenski misal, Kopenhagen, Kongelige Bibliotek, Ny kongelig Samling 41 b. 2
0
(Svane: 1965). Opisani su rukopisi Bartola Krbavca, darovita krasnopisca i minijatora, gotovo
nepoznata do istrazivanja Marije Pantelic, koji je u prva dva desetljeca 15. stoljeca napisao
tri lijepa i bogato ukrasena glagoljska plenarna misala (Berlinski, Rocki i Lfublfanski ili
Beramski) i jedan brevijar (tzv. Bakarski, napisan za crkvu Sv. Andrije u Bakru, danas
zagubljen) (Pantelic: 1957; 1964).
Pojedine zbirke glagoljskih i cirilskih rukopisa opisane su u Raaovima i Slovu: Berciceva
zbirka rukopisa (i tiskanih knjiga) i zbirka bosanskih rukopisa u RNB u Petrogradu (Milcetic:
1955, Sidak: 1967), zbirka glagoljskih rukopisa u Hrvatskom drzavnom arhivu u Zagrebu
(Kolanovic: 1983), u Bodleiani u OxIordu (Du Feu: 1971) i cirilska zbirka u Nacionalnoj i
sveucilisnoj knjiznici u Zagrebu (Mosin: 1964). Objavljena je bibliograIija tekstova
glagoljskoga rituala (Tandaric: 1980).
O glagoljskim natpisima objavljeno je vise radova u Slovu (Fucic: 1957, 1962, 1971, 1976,
1988
1
, 1988
2
, SteIanic: 1969) i nekoliko o pravnim dokumentima (Hercigonja: 1990; Katicic:
1990; Voncina: 1955; Vrana: 1955).
Jedan broj (34) Slova posvecen je problematici najstarijih hrvatskih tiskanih knjiga,
ponajprije glagoljskih. U njemu su objavljeni rezultati istrazivanja povijesnih, drustvenih i
kulturnoambijentalnih uvjeta nastanka i razvoja hrvatskoga glagoljaskog tiska (Hercigonja:
1984), pa rezultati prvih istrazivanja tehnologije tiska, 'tipograIska analiza Misala iz 1483.
godine (Paro: 1984), pa tekstoloskih, liturgijskih i jezicnih istrazivanja prvotiska Brevifara iz
1491. godine (Tandaric: 1984), istrazivanja svetackoga sastava Baromiceva Brevifara iz
1493. godine (Grabar: 1984), zatim jezicne koncepcije izdavaca glagoljskih knjiga u Rijeci
Simuna Kozicica Benje (Benvin: 1984). Analizirana je tehnika slaganja ligatura, koja je u
najstarijem razdoblju glagoljskoga tiskarstva uvedena, a sastoji se od kombinacije punih
slova i pridodanih prepolovljenih slova, zapravo graIickih znakova koji tek u kombinaciji s
punim slovima dolaze u Iunkciju i tvore brojne dvoclane, troclane pa cak i cetveroclane
ligature. Ta je tehnika 'originalan izum tehnicke naravi, kojem u povijesti tiskarstva, a
narocito u povijesti inkunabula nema paralele. (Paro: 1983: 21, Bakmaz: 1984: 112).
Evidentirani su primjerci najstarijih tiskanih glagoljskih knjiga u knjiznicama SSSR-a (Kruming:
1984). Poseban se osvrt odnosi na ostalu tiskanu produkciju Hrvata u 15. stoljecu - na
stotinu i pedeset tiskanih knjiga kojima su tvorci bili Hrvati - pretezno na latinskom i potom
na talijanskom jeziku (Juric: 1984). Problematika hrvatske glagoljske tiskane knjige obradivana
je i u prethodnim brojevima Slova. Ponajvise se tice prvotiska glagoljskoga Misala iz 1483.
godine i na rano razdoblje glagoljskoga tiskarstva (Bosnjak: 1957, Tandaric: 1964, 1976,
1983
2
, Nazor: 1964, 1971, Ekl: 1971, Bakmaz: 1981).
O rimskom razdoblju glagoljskoga tiskarstva u Slovu je izaslo nekoliko radova (Sgambati
1983, Tandaric: 1983
3
, Mrkonjic 1988, Soldo 1990). Otkriveni su neki arhivski podaci o
izdavacu i nakladnicima glagoljskoga Misala Pavla Modrusanina iz 1528. godine (Runje
1993).
Institutska su izdanja otvorena jezicnoj problematici. U Slovu su objavljeni clanci o
redakcijama staroslavenskoga jezika kao literarnom jeziku Srba i Hrvata (Kuna: 1965),
starobugarskom (staroslavenskom) A NE NL (Mircev: 1976), o hrvatskom tipu
crkvenoslavenskoga jezika (Hamm: 1963), o jezicnim kriterijima pri odredivanju donje granice
crkvenoslavenskoga jezika u hrvatskoglagoljskim tekstovima (Nazor: 1963), o
crkvenoslavenskoj jezicnoj normi u hrvatskoglagoljskom ritualu (Tandaric: 1983
1
), o ruskoj
03.p65 04. 10. 04, 15:50 28
Izdavacka djelatnost Staroslavenskoga instituta
29
redakciji u glagoljskim spomenicima (Hamm: 1971), o jezicnoj istocnoslavenizaciji
Levakovicevih glagoljskih liturgijskih knjiga tiskanih u Rimu u 17. stoljecu (Babic: 1999), o
poluglasu, glasu f i nacinima njegova biljezenja u tekstovima crkvenoslavenskog jezika hrvatske
redakcije (Mihaljevic: 1981, 1986), o nekim pitanjima iz morIologije crkvenoslavenskoga jezika
hrvatske redakcije (Vince-Marinac: 1987), o jeziku Muke po Mateju u hrvatskoglagoljskim
misalima (Simic: 2000), o znacenju rijeci psaltir 'bukvar (Putanec: 1979).
Posljednja do sada objavljena (9) knjiga Raaova posvecena je glagoljskim protokolima
losinjskih notara Mikule Krstinica i Ivana Bozicevica, jedinim glagoljskim notarskim
protokolima koji su se sacuvali s otoka Losinja. Sadrze: oporuke, darovnice, kupoprodajne
ugovore, inventare i druge razlicite sudske spise. U Raaovima su objavljeni u cijelosti,
kronoloskim redom u latinickoj transliteraciji. Oni su vrijedni izvori za proucavanje glagoljaske
proslosti otoka Losinja, njegova govora i drustvenih prilika. I jos vise - glagoljski losinjski
protokoli sto su ih od 1564. do 1636. godine upisivali notari glagoljasi Mikula Krstinic i Ivan
Bozicevic dokumenti su za hrvatsku proslost toga mletackoga posjeda na Kvarneru (Kosuta:
1988). U Slovu su komemorirani mnogi paleoslavisti, prijatelji glagoljice, suradnici institutskih
izdanja i Staroslavenskoga instituta (rubrika: In memoriam). Recenzirana su i prikazana
paleoslavisticka izdanja: knjige, monograIije i studije (rubrika: Ocfene i prika:i). Casopis se
osvrce na paleoslavisticku problematiku u slavistickim i drugim casopisima (rubrika Osvrti).
*
Staroslavenski je institut u suradnji s drugim izdavacima izdao dvije temeljne glagoljske
liturgijske knjige: misal i brevijar. Za izdanje misalskoga teksta uzet je Misal Hrvofa Jukcica
Hrvatinica iz poc. 15. stoljeca, jedan od najraskosnije iluminiranih glagoljskih rukopisa
(Istanbul, Sultanahmet 'Topkapi sarayi mzesi klphamesi). Objavljen je Iaksimil u
posebnoj knjizi i vjerna je kopija originala u cjelini i u pojedinostima: u velicini, boji, marginama.
Samo 'sjajna boja zlata odaje da je Iaksimil kopija, a ne original rukopisa. Kriticko izdanje
teksta priredeno je u zasebnoj knjizi u latinickoj transliteraciji, 'stupac na stupac, pokracene
su rijeci razrijesene, tekst je usporeden s jos tri hrvatskoglagoljska misala; najstarijim
Vatikanskim Borg. illir. 4 iz poc. 14. st., Novakovim iz 1368. i Rockim (oko 1420. godine). Sve
su razlike zabiljezene u kritickom aparatu. Rukopis je opisan, identiIicirani su biblijski tekstovi,
obradene su jezicne karakteristike, provedena je kulturnopovijesna analiza iluminacije
rukopisa (94 minijature, 4 ilustrirana inicijala i vise od 380 raskosnih i mnogo manjih inicijala,
v. Pantelic 1970: 44). Izdanje Misala Hrvofa Jukcica Hrvatinica u znanstvenoj i strucnoj
javnosti dobilo je najbolje ocjene (napisane su mnoge pozitivne recenzije). Josip Tandaric,
teolog i slavist, jedan od najboljih poznavalaca hrvatskih glagoljskih liturgijskih knjiga
ocijenio je da kriticko izdanje Hrvofeva misala, koje sadrzava potpuni misalski tekst s
'varijantama jos triju misala, pruza reprezentativnu gradu za proucavanje tekstova
hrvatskoglagoljskih misala 14. i 15. stoljeca (Tandaric 1981: 25).
Izdanje je bilo nadahnuce hrvatskom slikaru Josipu Botteriju Diniju (rod. 1943.g.) da naslika
ciklus slika posvecen Misalu Hrvofa Jukcica Hrvatinica. Nakon izdanja potpunoga teksta
glagoljskoga misala pokazala se potreba slicnoga izdanja glagoljskoga brevijara. Zato je
Staroslavenski institut, zajedno s jos dva izdavaca, objavio Iototipsko izdanje II. novlfanskoga
brevifara. II. novlfanski brevifar. Hrvatskoglagolfski rukopis i: 1495. Zupni arhiv Novi
Jinoaolski. Fototipsko i:aanfe. Uvoa. Bibliografifa. Marifa Pantelic. Anica Na:or.
Staroslavenski institut 'Svetozar Ritig Turistkomerc Zagreb 1977. Faksimil je u crno-bijeloj
tehnici, smanjena Iormata. Uz Iaksimil izdanje sadrzi paleograIski opis, opis sadrzaja i jezika,
*
Potpuna bibliograIija dosadasnjih pedeset brojeva Slova objavljena je u Slovu br. 51.
03.p65 04. 10. 04, 15:50 29
Anica Nazor
30
povijesnu strukturu brevijara, istaknuti su zanimljivi tekstovi, napose u sanktoralu. Dodana je
iscrpna bibliograIija sadrzaja s popisima biblijskih citanja, homilija i sermona. Taj je brevijar
izabran za izdanje, jer ima potpun sadrzaj (sve dijelove: Proprium de tempore, Kalendarium,
Psalterium, OIIicium deIunctorum, Commune sanctorum, OIIicium 'de Beata, Proprium
sanctorum). Odlikuje se duljim lekcijama, iscrpnom deskripcijom slavljenja oIicija, rubrikama i
dobrom jezicnom tradicijom. Iako kriticko izdanje teksta II. novlfanskoga brevifara jos ceka
na realizaciju, objavljivanje dviju temeljnih glagoljskih liturgijskih knjiga misala i brevijara
najznacajniji je dogadaj u liturgijskom dijelu hrvatskoga glagolizma u posljednjih pedeset
godina.
Izrada rjecnika hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika bila je prva briga obnovljene
Staroslavenske akademije. Njezin obnovitelj msgr. Svetozar Ritig napisao je 1950. godine:
'.pod vodstvom proI. Hamma izraduju (suradnici, op. A.N.) Staroslavenski rjecnik hrvatske
redakcije, kako je u 13. i 14. stoljecu vladao u nasim bogosluznim knjigama i glagoljskim
zakonicima i poveljama onog vremena. Taj rjecnik bio bi najpotrebniji prirucnik od desetak
tisuca rijeci staroslavenskoga jezika, koji nam je svima tako nuzan za citanje nasih drevnih
spomenika. Prije deset godina, kad je obiljezena 90. obljetnica Staroslavenske akademije, bio
je objavljen 1. svescic Rfecnika s tekstovima uvoda, oblikovanja i sadrzaja rjecnickoga clanka,
s popisom izvora, azbucnom tabelom glagoljice i tabelom glagoljskih ligatura. Danas - kad se
slavi 100. obljetnica Staroslavenske akademije - pred nama je 10. svescic Rfecnika, kojim je
zaokruzen prvi svezak od rijeci A do VRDL. Rfecnik je izraden na korpusu od sezdesetak
izvora, sastavljenih tako da u potpunosti u cjelini i u pojedinostima odrazava hrvatski
crkvenoslavenski jezik, ponajprije njegovo leksicko blago. U nj su usli svi Iragmenti do kraja
XIII. stoljeca (apostola, misala, brevijara, homilija, apokriIa i legenda), najpotpuniji (i najstariji)
rukopisi misala, brevijara, rituala, psaltira i pojedini dijelovi zbornika (napisani
crkvenoslavenskim jezikom). Crkvenoslavenska natuknica prevedena je na hrvatski knjizevni
i engleski jezik, doneseni su paralelno grcki i latinski oblici, stvarna i prenesena znacenja,
znacenjske nijanse s obilnim citatima iz izvora. Prvi svezak Rfecnika jedan je od najljepsih
darova hrvatskoj Iilologiji i ne samo Iilologiji u povodu 100. obljetnice Staroslavenske akademije
i 50. obljetnice Staroslavenskoga instituta.
Zajedno s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti u Zagrebu i Ruskom nacionalnom
bibliotekom u Petrogradu Staroslavenski je institut izdao glagoljske Iragmente u zbirci Ivana
Bercica: Glagolfski fragmenti Ivana Bercica u Ruskof nacionalnof biblioteci. Faksimili.
Priredila Svetlana O. Vialova. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Ruska nacionalna
biblioteka - Staroslavenski institut. Zagreb 2000. Glagoliceskie fragmentv Ivana Bercica v
Rossifskof nacionalnof biblioteke. Opisanie fragmentov. Svetlana O. Vjalova. Horvatskaja
akademija nauk i iskusstv Rossijskaja nacional`naja biblioteka Staroslavjanskij institut.
Zagreb 2000. Berciceva zbirka glagoljskih spomenika: rukopisa, rukopisnih Iragmenata, isprava
i primjeraka tiskanih glagoljskih knjiga najbogatija je zbirka glagoljskih spomenika izvan
Hrvatske, koja je prodajom 1874. godine dospjela u tadasnju Carsku Javnu biblioteku u
Petrogradu. U izdanju su objavljeni svi Bercicevi glagoljski Iragmenti. Faksimili su izasli u crno-
bijeloj tehnici i u originalnoj velicini (osim nekoliko Iragmenata koji su ponesto smanjeni,
onoliko koliko velicinom premasuju Iormat knjige). Svako je smanjenje izrazeno u postotcima
(i oznaceno na dnu smanjenih stranica). Opis Iragmenata je potpun i temeljit, sastavljen na
nacelima moderne kodikologije.
U Staroslavenskom institutu priredena je hrestomatija hrvatskih knjizevnih srednjo-
vjekovnih tekstova, objavljena 1969. godine u ediciji Pet stolfeca hrvatske knfi:evnosti.
03.p65 04. 10. 04, 15:50 30
Izdavacka djelatnost Staroslavenskoga instituta
31
Hrvatska knfi:evnost sreanfega vifeka. Priredio Vjekoslav SteIanic i suradnici: Biserka
Grabar, Anica Nazor, Marija Pantelic. (Pet stoljeca hrvatske knjizevnosti, Knjiga 1, Zora-
Matica hrvatska Zagreb, 1969). Pojava te knjige najveci je dogadaj u objavljivanju hrvatskih
glagoljskih knjizevnih tekstova. Hrestomatija je sastavljena pretezno od glagoljskih tekstova
(cirilski i stari latinicki tekstovi znatno su manje zastupljeni, od ukupno 89 jedinica 70 je
glagoljskih); jer glagoljski tekstovi doista cine temelj hrvatske srednjovjekovne knjizevnosti.
Unatoc zadanom, ogranicenom opsegu knjige, hrestomatija je obilno potkrijepila tvrdnju
Stjepana Ivsica iz 1930. godine: da je hrvatska srednjovjekovna knjizevnost puna djela sto ih
obraduju i ostale srednjovjekovne knjizevnosti. Hrestomatija je imala pozitivne odjeke u
knjizevnoj medievistici. Ocijenjena je kao 'najcjelovitija i najbogatija zbirka hrvatskih
srednjovjekovnih tekstova (Kolumbic: 1994: 340).
Izdavackom djelatnoscu i istrazivanjima tijekom pedeset godina svojega postojanja
Staroslavenski je institut uvelike pridonio boljem poznavanju hrvatskoga glagolizma, napose
hrvatske srednjovjekovne knjizevnosti i crkvenoslavenskoga jezika.
Kratice:
BAV - Biblioteca Apostolica Vaticana
NSK - Nacionalna i sveucilisna knjiznica
RNB - Rossijskaja nacional`naja biblioteka
ZK - Zitje Konstantina Cirila
ZM - Zitje Metodija
Literatura:
Babic, V. 1999. Vzhodnoslovanizacija hrvaskih glagolskih liturgicnih tekstov v 17. in 18. stoletju in
oblikovanje znacilnih graIicnih sistemov Levakovicevih izdaj misala in brevijara. Slovo 47-
49, 255-284.
Badurina, A. 1984. Iluminacija knjiga u Hrvatskoj u 15. i 16. stoljecu. Slovo 34, 219-223.
Bakmaz, I. 1981. Prvo razdoblje hrvatskoglagoljskog tiskarstva. Slovo 31, 103-132.
Bakmaz, I. 1984. GraIija najstarijih hrvatskoglagoljskih tiskanih knjiga. Slovo 34, 111-123.
Benvin, A. 1984. Zamisao liturgijskog jezika u Simuna Kozicica. Slovo 34, 203-218.
Bosnjak, M. 1957. Sacuvani primjerci prve hrvatske tiskane knjige. Slovo 6-8, 297-310.
Bratulic, J. 1972. ApokriI o prekrasnom Josipu u hrvatskoj knjizevnosti. Raaovi Staroslavenskog
instituta 7, 31-122.
Constantinus et Methodius Thessalonicenses. Fontes. Recensuerunt et illustraverunt Franciscus
Grivec. (Pars I, II et IV) et Franciscus Tomsic (Pars III). Raaovi Staroslavenskog instituta 4,
(1960).
Cuncic, M. 1999. Pulski odlomak glagoljskoga misala iz 15. stoljeca. Slovo 47-49, 177-207.
Du Feu, V. M. 1971. The Glagolitic Mss in the Bodley Library. Slovo 21, 301-303.
Eckhardt, T. 1955. Napomene o graIickoj strukturi glagoljice. Raaovi Staroslavenskog instituta 2, 59-91.
Eckhardt, T. 1963. Theorien ber den Ursprung der Glagolica. Slovo 13, 87-118.
Ekl, V. 1971. Kozicic: Odi biti redovnickoga knizice. Slovo 21, 223-226.
Fucic, B. 1957. Bascanska ploca kao arheoloski predmet. Slovo 6-8, 247-262.
Fucic, B. 1962. Glagoljski natpis iz Sterne (1541). Slovo 11-12, 167-180.
Fucic, B. 1971. Najstariji hrvatski glagoljski natpisi. Slovo 21, 227-254.
Fucic, B. 1976. Rocki glagoljski abecedarij. Slovo 25-26, 193-201.
Fucic, B. 1988
1
. Supetarski ulomak. Slovo 38, 55-62.
Fucic, B. 1988
2
. Glagoljski natpisi. Dopune 1, 2, 3, 4, 5, 6. Slovo 38, 63-73.
03.p65 04. 10. 04, 15:50 31
Anica Nazor
32
Grabar, B, 1967. ApokriIna Djela apostolska u hrvatskoglagoljskoj literaturi. Raaovi Staroslavenskog
instituta 6, 109-208.
Grabar, B. 1969. Glagoljski odlomak Pseudo-Tomina evandelja. Slovo 18-19, 213-232.
Grabar, B. 1972. ApokriIna djela apostolska u hrvatskoglagoljskoj literaturi. 3. Djela Pavla i Tekle.
Raaovi Staroslavenskog instituta 7, 5-30.
Grabar, B. 1973. Mucenje sv. Jakova Perzijanca u hrvatskoglagoljskim odlomcima XIV. st. Slovo 23,
141-160.
Grabar, B. 1977. Legenda o sv. Aleksiju u hrvatskoj srednjovjekovnoj knjizevnosti. Slovo 27, 61-84.
Grabar, B. 1983. Jos jedna glagoljska verzija legende o sv. Aleksiju. Slovo 32-33, 85-102.
Grabar, B. 1984. Tiskani glagoljski Baromicev brevijar. Slovo 34, 159-180.
Graciotti, S. 1971. Hrvatska glagoljska knjizevnost kao kulturni posrednik izmedu evropskog Zapada
i istocnih Slavena. Slovo 21, 306-323.
Grivec, F. 1952. Srprstolini-synthronos. Slovo 1, 6-18.
Grivec, F. 1953. Dikcija Assemanijevega glagolskega evangelistarja. Slovo 3, 5-34.
Grivec, F. 1955. Na semr Petr. Slovo 4-5, 24-46.
Grivec, F. 1957. Cyrillo-Methodiana (1. Drvo prahnno - jagoda izgnila. -2. O Metodovem
nomokanonu. -3. Praski rokopis Italske legende.). Slovo 6-8, 24-53.
Grivec, F. 1960. Iz Cirilove knizevne sole. Slovo 9-10, 5-13.
Grivec, F. 1962. Vprasanja o Konstantinu in Metodu. Slovo 11-12, 131-147.
Hamm, J. 1957. Starohrvatski prijevod 'Pjesme nad pjesmama. Slovo 6-8, 195-230.
Hamm, J. 1958. Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima. Raaovi Staroslavenskog instituta 3,
105-201.
Hamm, J. 1960. Apokalipsa bosanskih krstjana. Slovo 9-10, 43-104.
Hamm, J. 1963. Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika. Slovo 13, 43-67.
Hamm, J. 1971. Ruska redakcija u glagoljskim spomenicima. Slovo 21, 213-222.
Hauptova, Z. 1986. Staroslovnsk legendy o Naumovi. Slovo 36, 77-86.
Hercigonja, E. 1967. Glagoljska verzija pune redakcije Pavlove apokalipse iz OxIordskog kodeksa
Ms. Can. lit. 414. Raaovi Staroslavenskog instituta 6, 209-255.
Hercigonja, E. 1984. Povijesni, drustveni i kulturnoambijentalni uvjeti nastanka i razvoja hrvatskoga
glagoljaskog tiska. Slovo 34, 17-61.
Hercigonja, E. 1990. Neke jezicno-stilske znacajke Vinodolskoga zakona (1288) i Krckoga (Vrbanskoga)
statuta (1388). Slovo 39-40, 87-125.
Horalek, K. 1971. Potreba novho kompendia hlaholice. Slovo 21, 359-363.
Ivsic, S. 1930. Sredovjecna hrvatska glagoljska knjizevnost. Sveslavenski :bornik 132-142 1 prilog
(Iaksimil hrv. glag. pisma bana Nikole Zrinjskoga).
Japundzic, M. 1955. Glagoljski brevijar iz g. 1465. Raaovi Staroslavenskog instituta 2, 155-191.
Juric, S. 1984. Hrvatske inkunabule. Slovo 34, 81-90.
Katicic, R. 1957. l_qutu Iop,iciu u jednoj slaioslavensloj isovjednoj molilvi. Slovo 6-8,
236-246.
Katicic, R. 1990. Praslavenski pravni termini i Iormule u Vinodolskom zakonu. Slovo 39-40, 73-85.
Keipert, H. 1972. Ksl. upH1nH und Verwardtes. Slovo 22, 85-92.
Kirly, P. 1976. ZK VIII. 23: n+u
,
(K+H +|. Slovo 25-26, 121-126.
Klaic, N. 1965. Historijska podloga hrvatskoga glagoljastva u X i XI stoljecu. Slovo 15-16, 225-281.
Kolanovic, J. 1983. Glagoljski rukopisi i isprave u Arhivu Hrvatske. Slovo 32-33, 131-187.
Kolumbic, N. 1969. Hrvatska srednjovjekovna poezija i drama u svjetlu nase nauke o knjizevnosti.
Slovo 18-19, 189-212.
Kolumbic, N. 1994. Po obicafu :acinfavac. rasprave o hrvatskof sreanfovfekovnof knfi:evnosti.
Split: Knjizevni krug.
Koneski, B. 1957. Ohridska knjizevna skola. Slovo 6-8, 177-194.
Koneski, B. 1976. Sedmocislenici. Slovo 25-26, 185-191.
Koschmieder, E. 1955. Die Vermeintlichen akzentzeichen der Kiever Bltter. Slovo 4-5, 5-23.
03.p65 04. 10. 04, 15:50 32
Izdavacka djelatnost Staroslavenskoga instituta
33
Kosuta, L. 1988. Glagoljski losinjski protokoli notara Mikule Krstinica i Ivana Bozicevica (1564-
1636). Raaovi Staroslavenskog :avoaa 9.
Kruming, A. 1984. Rannie glagoliceskie izdanija v bibliotekah SSSR. Slovo 34, 225-255.
Kuna, H. 1965. Redakcije staroslavenskog kao literarni jezik Srba i Hrvata. Slovo 15-16, 183-199.
Kuna, H. 1976. Jezicke karakteristike glosa u bosanskom jevandelju iz Sreckoviceve zaostavstine.
Slovo 25-26, 213-230.
Kurz, J. 1970. Nazalni vokali u Asemanovu kodeksu. Slovo 20, 5-28.
Kurzova-Ribarova, Z. 1972. Iz proucavanja imperativa u staroslavenskom jeziku. Slovo 22, 52-84.
Mares, F. V. 1971. Hlaholice na Morav9 a v Cechach. Slovo 21, 133-199.
Mares, F. V. 1973. Prolozni legenda o svatem Vitu. Slovo 23, 97-113.
Mat9jka, L. 1971. GraIemski sustavi u ranoj slavenskoj pismenosti. Slovo 21, 71-78.
Mat9jka, L. 1973. Dvije crkvenoslavenske legende o svetom Vidu. Slovo 23, 73-96.
Mihaljevic, M. 1981. Problemi u vezi s poluglasom. (Rad na Rjecniku opceslavenskog knjizevnog
jezika hrvatske redakcije). Slovo 31, 67-79.
Mihaljevic, M. 1986. O glasu j i nacinima njegova biljezenja u tekstovima hrvatske redakcije
crkvenoslavenskog jezika. Slovo 36, 123-139.
Mihaljevic, M. 1996. Novootkriveni Pasmanski Iragmenti brevijara. Slovo 44-46, 99-170.
Milcetic, I. 1955. Berciceva zbirka glagoljskih rukopisa i stampanih knjiga u Lenjingradu. Raaovi
Staroslavenskog instituta 2, 93-128 sl.10.
Milicic, I. 1999. Starozavjetna Knjiga Mudrosti u hrvatskoglagoljskim brevijarima. Slovo 47-49, 57-112.
Minceva, A. 1978. Za sintaksisa na Sinajskija paterik. Slovo 28, 89-104.
Mircev, K. 1976. SlaioLrlg. a
.
H Hr. Slovo 25-26, 147-150.
Mogus, M. 1984. Glagoljica kao ortograIski uzorak u hrvatskoj knjizevnosti. Slovo 34, 263-268.
Mosin, V. 1964. Cirilski rukopisi i pisma Nacionalne i sveucilisne biblioteke u Zagrebu. Raaovi
Staroslavenskog instituta 5, 163-333.
Mosin, V. 1973. Jos o Hrabru, slavenskim azbukama i azbucnim molitvama. Slovo 23, 5-71.
Moszynski, L. 1978. Grecyzmy w Pateryku synajskim. Slovo 28, 67-76.
Mrkonjic, T. 1988. Glagoljska kanonska tablica iz 1637. Prilog bibliograIiji Levakovicevih djela.
Slovo 38, 93-100.
Nazor, A. 1963. Jezicni kriteriji pri odredivanju donje granice crkvenoslavenskog jezika u
hrvatskoglagoljskim tekstovima. Slovo 13, 68-86.
Nazor, A. 1964. Kozicicev bukvar, Slovo 14, 121-128.
Nazor, A. 1970. Moskovski odlomak glagoljskog misala XV. st. Slovo 20, 103-109.
Nazor, A. 1971. Kulturnopovijesno znacenje izdanja glagoljske tiskare u Senju g. 1494-1508. Slovo
21, 415-442.
Nedeljkovic, O. 1965. Jos jednom o hronoloskom primatu glagoljice. Slovo 15-16, 19-58.
Nedeljkovic, O. 1971. Neke inovacije u Ionoloskom sistemu prvobitne glagoljice. Slovo 21, 79-93.
Nemirovskij, E. 1999. K istorii otkrytija i pervicnogo izucenija glagoliceskogo Mariinskogo
cetveroevangelija. Slovo 47-49, 33-56.
Pacnerova, L. 1996. Ceska varianta charvatsk hranat hlaholice. Slovo 44-46, 45-62.
Pantelic, M. 1957. Hrvatskoglagoljski misal iz godine 1402. Slovo 6-8 (Jafsov :bornik), 380-383.
Pantelic, M. 1964. Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca. Raaovi Staroslavenskog instituta 5, 5-98.
Pantelic, M. 1965. Glagoljski brevijar popa Mavra iz godine 1460. Slovo 15-16, 94-149.
Pantelic, M. 1970. Povijesna podloga iluminacije Hrvojeva misala. Slovo 20, 39-96.
Pantelic, M. 1972. Hrvatskoglagoljski odlomak 'Missale Iestivum. Slovo 22, 5-25.
Pantelic, M. 1973. Hrvatskoglagoljski amulet tipa Sisin i Mihael. Slovo 23, 161-203.
Pantelic, M. 1985. O Kijevskim i Sinajskim listicima. Slovo 35, 5-56.
Pantelic, M. 1993. Fragmenti hrvatskoglagoljskoga brevijara starije redakcije iz 13. stoljeca. Slovo
41-43, 61-146.
Pantelic, M. 1996. Drivenicki odlomak glagoljskoga brevijara iz 15. stoljeca. Slovo 44-46, 85-96.
Paro, F. 1983. O ligaturama u hrvatskoglagoljskim inkunabulama. '15 aana`. umfetnost - kultura -
animacifa u kulturi 8.
03.p65 04. 10. 04, 15:50 33
Anica Nazor
34
Paro, F. 1984. TipograIska analiza hrvatskoglagoljskog prvotiska Misala po zakonu rimskoga dvora
iz 1483. godine. Slovo 34, 91-110.
Petrovic, I. 1967, 1969. Literatura o Cirilu i Metodiju prilikom 1100. jubileja slavenske pismenosti.
Slovo 17, 136-188; Slovo 18-19, 233-382.
Petrovic, I. 1972. Bogorodicina cudesa u Ivancicevu zborniku, hrvatskoglagoljskom spomeniku 14/
15. st. Raaovi Staroslavenskog instituta 7, 123-210.
Petrovic, I. 1977. Marijini mirakuli u hrvatskim glagoljskim zbirkama i njihovi europski izvori.
Raaovi Staroslavenskog instituta 8.
Petrovic, I. 1988. Prvi susreti Hrvata s cirilometodskim izvoristem svoje srednjovjekovne kulture.
Slovo 38, 5-54.
Polonijo, M. 1955. Prvi uzmak glagoljice u Krckoj biskupiji. Raaovi Staroslavenskog instituta 2,
193-211.
Hynio, B. 1987. Xy(oec+nennoe oqoxnenne (ennenmnx cnanxncinx yionncen. Slovo 37, 55-9O.
Putanec, V. 1979. Znacenje rijeci psaltir 'bukvar. Prilog za stariju nastavnu terminologiju u Hrvata.
Slovo 29, 93-96.
Reinhart, J. 1999. Husov 'Vyklad desatera bozieho prikazanie u hrvatskoglagoljskom
(starohrvatskom) prijevodu. Slovo 47-49, 221-254.
Reinhart, J. 2000. Husova Homilija na 13. nedjelju po Duhovima u hrvatskoglagoljskom prijevodu.
Slovo 50, 119-190.
Reinhart, J. - Turilov, A. A. 1990. Budapestskij glagoliceskij otryvok: drevnejsij slavjanskij spisok
zitija Simeona Stolpnika. Slovo 39-40, 37-44.
Ribarova, Z. 1987. Knjiga proroka Jone. Slovo 37, 123-159.
Ribarova, Z. 1996. Vajsova proucavanja prijevoda Malih proroka. Slovo 44-46, 27-46.
Runje, P. 1993. Izdavac i nakladnici glagoljskog misala Pavla Modrusanina iz godine 1528. Slovo 41-
43, 227-240.
Schtz, J. 1976. Anmerkungen zur Vita Methodii. Slovo 25-26, 127-137.
Sgambati, E. 1983. Udio Rusina u izdavanju hrvatskih glagoljskih knjiga u XVII stoljecu. Slovo 32-33,
103-122.
Skok, P. 1953. Uslovi zivota glagoljice. Slovo 3, 50-63.
Ciyncinn, L. H. 1993. Honcxo(enne (a+eninoio caxoc+ox+eninoio n nenonananinox
cnanxnciox neeno(e enaniennx. Slovo 41-43, 49-59.
Soldo, A. J. 1990. Antun Dragutin Parcic i njegov glagoljski misal. Slovo 39-40, 167-186.
Svane, G. O. 1965. Kopenhagenski glagoljski misal. Slovo 15-16, 59-93.
Sidak, J. 1955. Kopitarovo bosansko evandelje u sklopu pitanja 'Crkve bosanske. Slovo 4-5, 47-63.
Sidak, J. 1967. Bosanski rukopisi u Gosudarstvennoj publicnoj biblioteci u Lenjingradu. Slovo 17,
113-124
Simic, M. 1996. Samoborski Iragment glagoljskoga brevijara. Slovo 44-46, 63-83.
Simic, M. 2000. Jezik Muke po Mateju u hrvatskoglagoljskim misalima. Slovo 50, 5-117.
SteIanic, Vj. 1944. Staroslavenska akademija u Krku (1902-1927). Poseban otisak iz revije 'Croatia
Sacra` 22, god. XIII-XIV.
SteIanic, Vj. 1955. Klocev glagoljas i Luka Rinaldis. Raaovi Staroslavenskog instituta 2, 129-153.
SteIanic, Vj. 1957. Splitski odlomak glagoljskog misala starije redakcije. Slovo 6-8, 54-133.
SteIanic, Vj. 1964. Glagoljski Transit svetoga Jeronima u starijem prijevodu. Raaovi Staroslavenskoga
instituta 5, 99-161.
SteIanic, Vj. 1969. Prvobitno slavensko pismo i najstarija glagoljska epigraIika, Slovo 18-19, 7-40.
SteIanic, Vj. 1971. Determinante hrvatskoga glagolizma. Slovo 21, 12-30.
SteIanic, Vj. 1976. Nazivi glagoljskog pisma. Slovo 25-26, 17-76.
Tandaric, J. 1964. GraIicki znaci prve hrvatske tiskane knjige. Slovo 14, 110-120.
Tandaric, J. 1976. Jos jedan odlomak prvotiska Misala iz 1483. Slovo 25-26, 389-391.
Tandaric, J. 1977. Hrvatskoglagoljski Padovanski brevijar. Slovo 27, 129-147.
Tandaric, J. 1980. Hrvatskoglagoljski ritual. Slovo 30, 17-87.
03.p65 04. 10. 04, 15:50 34
Izdavacka djelatnost Staroslavenskoga instituta
35
Tandaric, J. 1981. Tekstoloska istrazivanja hrvatskoglagoljskih liturgijskih spomenika. Tekstologifa
sreanfovekovnih fu:noslovenskih knfi:evnosti. Zbornik raaova sa Meaunaroanog naucnog
skupa. SANU. Naucni skupovi 10. Oaelenfe fe:ika i knfi:evnosti 2, 129-135.
Tandaric, J. 1983
1
. Crkvenoslavenska jezicna norma u hrvatskoglagoljskom ritualu. Slovo 32-33, 53-83.
Tandaric, J. 1983
2
. Hrvatskoglagoljska pocetnica iz 1527. Slovo 32-33, 255-261.
Tandaric, J. 1983
3
. Dodaci Karamanovu Misalu. Slovo 32-33, 179-185.
Tandaric, J. 1984. Hrvatskoglagoljski tiskani brevijar iz 1491. Slovo 34, 125-157.
Tkadlcik, V. 1977. K datovani hlaholskch sluzeb o sv. Cyrilu a Metodji. Slovo 27, 85-128.
Vaillant, A. 1958. L`homlie d`Epiphane sur l`ensevelissement du Christ. Raaovi Staroslavenskog
instituta 3, 5-101.
Vecerka, R. 1985. Rytmick Iaktor v linearni organizaci staroslovnsk vty. Slovo 35, 77-114.
Vince-Marinac, J. 1987. Iz morIologije crkvenoslavenskog jezika hrvatske redakcije. Slovo 37, 117-122.
Voncina, J. 1955. Cetiri glagoljske listine iz Like. Raaovi Staroslavenskog instituta 2, 213-230.
Vrana, J. 1955. Da li je sacuvan original isprave Kulina bana. PaleograIijsko-jezicna studija o primjercima
isprave iz g. 1189. Raaovi Staroslavenskog instituta 2, 5-57.
Vrana, J. 1985. Postanak i evolucija teksta staroslavenskih duljih evandelistara. Slovo 35, 57-76.
Vrana, J. 1993. Evolucija leksickih varijanata u staroslavenskom prijevodu evandelja od kraja 10.
stoljeca do pocetka 14. stoljeca. Slovo 41-43, 5-48.
SUMMARY
PUBLICATIONS OF THE OLD CHURCH SLAVONIC INSTITUTE
In the publications oI the Institute - in the Iirst place in Slovo and Raaovi Staroslavenskog instituta,
many articles and studies about palaeoslavic topics were published on Cyrillo-Methodian problems,
Glagolitic and Cyrillic script, historical background and determinants oI the Croatian Glagolitism,
Croatian Glagolitic literature as a mediator between Western European and Eastern Slavonic people,
Croatian Church Slavonic language. Description and texts oI the newly discovered whole Missals and
Breviaries as well as Glagolitic Iragments and inscriptions were published. Particular miscellanies oI
the Glagolitic and Cyrillic manuscripts were described.
Critical editions were: Old Slavonic biographies of the Holy Brothers, some Croatian Glagolitic
biblical, apocryphal and hagiographic texts, bibliography of the Croatian Glagolitic ritual texts.
Special attention was paid to the printed Glagolitic books. Since 1991, the Institute has been publishing
Dictionary of the Croatian Redaction of the Church Slavonic (the first volume has been published
with the entries A - VRDL). In co-operation with other publishing houses the Institute has published
elementary liturgical books - a missal and a breviary, as well as the Glagolitic fragments of the Ivan
Bercic`s Collection in the Russian National Library (facsimiles and descriptions). The Anthology of
the Croatian Mediaeval Literature was also prepared in the Institute. (published in 1969).
The Old Church Slavonic Institute contributed great deal in better understanding oI the Croatian
Glagolitism, especially oI the Croatian mediaeval literature and oI the Church Slavonic language.
Translatea bv Marica Cuncic
Kljucne rijeci: Staroslavenski institut, izdavacka djelatnost, Slovo, Raaovi Staroslavenskog instituta
Key words: Old Church Slavonic Institute, publications, Slovo, Raaovi Staroslavenskog instituta
03.p65 04. 10. 04, 15:50 35
03.p65 04. 10. 04, 15:50 36
Franjo Veli
(Omialj)
RUKOPISNA OSTAVTINA STAROSLAVENSKE
AKADEMIJE KOJA SE UVA U KRKU
Na osnovi prouavanja izvornog gradiva iz biskupijskog arhiva u Krku (Biskupijski Arhiv Krk = BAK)
ukazuje se na brojne radove i dokumentarnu grau koja je, nakon prestanka rada Staroslavenske aka-
demije, ostala u Krku. Glavninu ini rukopisna ostavtina Dragutina Karla Paria, ponajvie njegove
jezine i druge zabiljeke o vatikanskim, Propagandinim i drugim staroslavenskim misalima i brevijarima.
Meu ostavtinom Akademije uva se i prijevod Biblije na staroslavenskom jeziku, ekog sveenika
Josefa Menzela. Posebnost ostavtine ini i Pariev pokuaj pisanja Rjenika hrvatskog jezika.
Prestankom rada Staroslavenske akademije u Krku cjelokupna tadanja njezina
rukopisna ostavtina bila je 1929. godine predana Hrvatskoj bogoslovskoj akademiji u
Zagrebu koja je djelovala u sastavu Katolikog bogoslovnog fakulteta, s ciljem da ta
crkvena visokokolska ustanova nastavi radom tamo gdje je Akademija stala u Krku.
1

Tada su predani svi dostupni materijali i arhivalije koji se danas uvaju u Staroslavenskom
institutu u Zagrebu koji je Akademijin sljednik. Neto je grae meutim ostalo na Krku,
kod pojedinaca i ustanova koje su bile najue povezane sa Staroslavenskom akademijom,
a to je naknadno, najee posthumno, predano i pohranjeno u Biskupijskom arhivu u
Krku. Danas se ta graa uva u Biskupijskom arhivu u Krku u jednom ormaru s oznakom
Miscellanea. Ormar sadri est polica od kojih su prve dvije naslovljene: Ostavtina
Dragutina (Karla) Paria i Ostavtina Staroslavenske akademije. Tijekom vremena
graa je na ovim dvjema policama uvelike izmijeana pa je teko znati to je pripadalo
kojem naslovniku. Smatramo, uostalom, da to i nije nuno razdvajati jer je poznato da su
rad, uloga i svekoliki doprinos Dragutina Antuna Paria u stvaranju i radu Staroslavenske
akademije bili od velike vanosti.
2
Danas smijemo rei da je glavnina grae Dragutina
Paria (umro u Rimu o Boiu 1902.) pripadala i Staroslavenskoj akademiji i obrnuto.
Tijekom vremena neto je oito prenijeto na drugo mjesto. Tako se npr. tri glagoljska
fragmenta Pasionala koji sadre: 1. Muenje 40 muenika sebastenskih, 2. Muenje sv.
Jurja, 3. Periodi sv. Ivana apostola i 4. Odlomak neke homilije ili govora, o kojima pie
Vjekoslav tefani u svojoj knjizi, ne nalaze u ormaru Miscellanea.
3
1
O Staroslavenskoj akademiji u Krku vidi zbornik Staroslavenska ... te Bozani i Stri 2002.
2
O zaslugama Dragutina Paria za Staroslavensku akademiju vidi Daroslav 1903., Antun ... 1993. i agar 1996.
3
tefani 1960: 193-196.
04 Velcic.indd 37 4.10.2004, 17:47:28
Franjo Veli
38
Budui da se Dragutin Pari itavog ivota, uz brojne druge aktivnosti, bavio i
staroslavenskim jezikom i glagoljicom, u njegovoj rukopisnoj ostavtini, koju naalost
moemo smatrati ostacima ostataka, nalazimo u jednom konatom fasciklu sa zlatno
otisnutim grbom nekog nadbiskupa ili kardinala sljedeu vrijednu rukopisnu grau.
Fascikl I.
1. Rukopis naslovljen Dioecesis Veglensis. To je Pariev Misal za svetaka slavlja
u Krkoj biskupiji. Taj Sanktoral sadri 64 svetaka slavlja od sijenja do prosinca,
ukljuuje u potpunosti ordinarij mise s ulaznom pjesmom (pristupom), zbornom molitvom,
itanjima poslanice i evanelja, posvetnom molitvom i popriesnom. Svi su tekstovi pisani
latininim pismom na staroslavenskom jeziku. Prema rukopisu pisanom ljubiastom tintom
zakljuujemo da je to rad Dragutina Paria. To potvruje i Pariev potpis s glagoljskim
inicijalima. Rukopis sadri 22 neuvezana arka formata A8. Spis je datiran 16. kolovoza
1883. godine.
2. Boravak i rad u Rimu omoguio je Pariu usporedbu starih rukopisnih glagoljskih misala
s latinskim tiskanim misalima-inkunabulama. Tako npr. uz gore spomenuti tekst nalazimo
zabiljeku o dva pregledana latinska misala-inkunabule iz god. 1477. i 1493. (dakle iz iste
godine kao i na Senjski misal) sa signaturama iz bogate rimske knjinice Casanatense.
4
3. Raznolikost zanimanja Dragutina Paria za jezina pitanja vidljiva je i u njegovu
zapaanju o jezinim specinostima otoka Krka. On je godine 1870. u Poljicama na Krku
zapisao Oe na i Zdravomariju na vlakom jeziku. Te je molitve Pari uo od tada ve
starog Mata Bajia, nadimkom Gapovia. Smatramo da je zanimljivo objaviti taj zapis jer
dosadanja zapaanja i zapisi o toj jezinoj pojavi na Krku potjeu iz kasnijeg vremena.
5
4. Pokuaj usporeivanja jezinih razlika u tekstovima misala iz 1371. s prvotiskom
misala iz 1483. godine. To je samo poetak Muke (Muenie, iz 1371. godine) Isusove
po Ivanu. Predloak teksta je iz Misala iz 14. st., a samo je malim slovima povrh teksta
dodavao jezine razlike iz 1483. godine.
6
5. Mala biljenica - uvezana kao knjiica, formata 13 x 18 cm, ispisana krasopisnom
uglatom glagoljicom i naslovljena: Bukvar ili psaltir. Rukotvoren za nauk male dice,
naega naroda slovinskoga. - Budui makanca od tampe istih Kniga u ovih daravah od
Dalmacie. Izvajen, i prinesjen iz drugih kniga, i ponapravlen. - Po meni o. f. Ludoviku
4
Bibliotena signatura: Bibl. Casant. G. IV. 13. Incipit Ordo Missalis secundu(m) consuetudinem Curiae Romanae
(...) Neapoli opus hoc sacrum impressum est (...) an. 1477. I druga: Bibl. Casant. H. II. 68. Missale secu(ndum)
consuetudinem sanctae Eccl(es)iae Romanae (...) sumptibus et jussu famosissimi Nicolai de Franchfordia:
arte itemq(uae) et industria probatitissimi (sic!) viri Johannis Herczog de Landvia, Impressum Venetiis (...)
1493. In 8.o.
5
BAK, Miscellanea, Fasc. I.: Pariev zapis:
Ote na.
ae nostru, kar le ti en er, neka se spun volja a te, kum en er, a i pre pemint. Pera nostre saka zi de
nam astez. Odprost nam duan, ka ti noi odprostim a lu nostri duni. Neka nu na tu vezi en naprostovanje,
neka na zbavet de zvaka slab. Amen.
Zdravo Marijo.
Jo pozdravlesk tire, Maria, kare ti pljire de milost. Domnu u tire, tu ti srine entru muier, ti tu ti blagoslovite
i plod dila te utrobe, Isus. Posvetite Maria, maja lu Isukerst, rog za noi grini akmo i kend aiste ure vruro
mori. Amen.
6
Usp. BAK, Miscellanea, Fasc. I. Na gornjem je desnom rubu objanjenje: Suprascriptae sunt variantes ex
Miss. 1483.
04 Velcic.indd 38 4.10.2004, 17:47:29
Rukopisna ostavtina Staroslavenske akademije koja se uva u Krku
39
Bausu od Zlosel: tretoga Reda S. Oca Franika Pro(vi)ncie Dalmacie - Kniice druge.
- U Perviu lita 1823. Rukopis ima 21 numeriranu stranicu. Zbog zanimljivih molitvenih
tekstova donosimo njezin sadraj. Ve na prvoj stranici, pod naslovom Psaltir, donosi
staroslavensku azbuku i slovoklopnik, tj. pregledno uz suglasnike stavlja samoglasnike i
poluglasove. Na stranici 2. Molitva Gospodnja - Ote na, Pozdravlenije Angelsko - Raduj
se obradovanaja Marie i Blagos(l)ov terpezi, Blagoslov veere. Na stranici 3. donosi Simvol
Apotolski razdijeljen, prema tradiciji, imenima dvanaestorice apostola. Na stranici 4.
slijedi: Zdravo Kralice te Stavni nauk duhovni koji obiluje mudrim asketskim izrekama za
korektno vladanje. Nakon dunosti prema Bogu, na drugo mjesto stavlja dunosti prema
sebi i tek na tree mjesto dunosti prema drugome, to je oita iznimka. Na stranicama
8. - 10. slijede psalmi, i to: Ps 109, 110, 111, 112 i 116. Na 10. stranici donosi Pjesan B.
Marie Djevi i Ps 113. Na stranici 11. Pjesan Simjonija i Ps 90. Slijede psalmi 129. i 50.
Na stranici 14. slijedi Deseto slovie, tj. Deset Bojih zapovijedi izreenih u pjesmi da se
lake pamte.
7
Na sredini stranice nacrtana ruka s ispruenim prstom ukazuje na: Pristup
k Missi. Na 17. stranici slijedi: Molitve za rei pervo, i poslie nauka. Pervo skule, Poslie
skule. Na stranici 18. slijede skraenice za 70 staroslavenskih rijei. Na 19. stranici na prvoj
je polovici stranice glagoljska azbuka s izgovorom, sve glagoljicom, a na drugoj polovici
zapoinju Ljetanie B. M. Devi, a na posljednjoj, 21. stranici donosi brojevne vrijednosti
glagoljskih slova. Taj mali rukopis moe nam biti izvrstan pokazatelj razvoja crkvenih i
pukih molitava jednoga kraja i franjevake zajednice u njemu.
6. Premda je svima poznato posljednje izdanje Misala na staroslavenskom jeziku
glagoljskim slovima koje su u izdanju kongregacije De propaganda de u Rimu za tisak
1893. godine priredila dva Kranina, dr. Ivan rni i dr. Dragutin Pari, ipak je manje
poznato da je svega desetak godina kasnije Staroslavenska akademija u Krku pokrenula projekt
novoga staroslavenskog misala latinskim slovima. Taj je projekt Staroslavenske akademije
podupirao Biskupski ordinarijat u Krku koji je u studenome 1905. godine uputio slubeni
dopis biskupskim ordinarijatima po Dalmaciji sa zamolbom da narue nove misale.
8
Prvi
se meu dalmatinskim biskupima oitovao ibenski biskup dr. Vinko Pulii (1903.-1910.)
koji pored ostalog javlja da se u ibenskoj biskupiji glagolja samo u upi Prvi - Luka koju
vode franjevci treoreci glagoljai.
9
I dok je biskup ibenski bio spreman otkupiti pet novih
7
Donosimo cjelovit tekst sa stranice 14.: Deseto slovie
Edina Boga poitai.
Ni ego vsue pominai.
Prazdnik prazdnui, i ne delaj.
asti tvoe roditele.
Uboica ne bud ud zlivi.
Bludnik. Lupe. Svidok krivi.
Virenice ne poudi. Tuie stvari ne poeli.
Svemoguii Bog to veli.
8
U Urudbenom zapisniku Biskupskog ordinarijata u Krku za 1905. godinu pod brojem 2165 od 13. studenoga
itamo: Pozivlju se Ordinarijati u Dalmaciji i onaj u Senju, da izvole javiti, koliko bi primjeraka staroslav.
Misala s latinskim slovima nabavili za svoje biskupije. Krk, BAK, Urudbeni zapisnik 1905. br. 2165.
9
BAK, Miscellanea. Nenumerirani spis. Broj 20/bisk. Biskup Pulii 20. studenoga 1905. javlja u Krk: Premda u
ovoj biskupiji dosele ne obstoji nego samo jedna upa koja se slui glagolicom kod sv. Mise, a to je upa Prvi
Luke pripadajua onom treoredskom samostanu, ipak podpisani eli nabaviti za se 5 iztisaka staroslovenskog
Misala, to, po dozvoli Sv. Stolice a na predlog presv. Sarajevskog Nadbiskupa, namjerava tiskati latinskim
slovima ta ugledna staroslovenska Akademija, kako to javlja Taj presvietli i prepotovani Ordinarijat cienj.
Dopisom od 15. tek. br. 2165. U nastavku dopisa Pulii predlae: Ovom prilikom podpisanik uitvo zanima
Taj prepotovani biskupski Ordinarijat da s dozvolom sv. Stolice dade takodjer tiskati latinskim slovima i Canon
04 Velcic.indd 39 4.10.2004, 17:47:29
Franjo Veli
40
Misala, senjski biskup Antun Maurovi (1895.-1908.) pie iz Senja 21. studenoga 1905.
biskupu Mahniu da je iz Rima dobio 130 glagoljskih misala, a do tada raspaao samo 70,
te ne eli naruiti nove Misale dok ima veliku zalihu neprodanih Parievih misala. tovie,
on nudi Mahniu, ako mu zatrebaju, svoje misale.
10
Iz Biskupskog ordinarijata u Dubrovniku
stigao je neodreen odgovor koji ipak dokazuje da su gotovo svi sveenici spremni sluiti
se takvim misalom barem za privatnu porabu.
11
Iz Kotora prepozit Bernicevich javlja da
sveenstvo ove biskupije eli nabaviti 6 primjeraka novog staroslovenskog Misala latinskim
slovima.
12
Glavni nositelj toga izdavakog projekta u Staroslavenskoj akademiji u Krku bio
je zasigurno dr. Josip Vajs koji je kontaktirao ponajprije s prakom tiskarom esk grack
akciov spolenost Unie, spojen zvody tiskask a vydavatelsk v Praze. Tiskara je ve
11. listopada 1905. napravila predraun.
13
Nakon toga kontaktirao je i s tiskarom Katolika
tiskarna u Ljubljani koja je 1. studenoga, odnosno 24. studenoga, iste godine dala svoju
ponudu.
14
Istovremeno s Misalom Staroslavenska akademija pripremala je izdavanje Diurnala,
tj. dijelove brevijara koji se mole danju, a nazivaju se horae diurnae (dnevni asovi).
15
Fascikl II.
Drugi crveni kartonski fascikl zapravo je kartonski omot neko uvezanog godita jednoga
Bolonjskog lista jer na konatom hrptu, uz zlatnu otisnutu crkvenu ornamentiku, stoji zlatnim
slovima utisnuto: Ephemer. bonon. pro anno 1857. Unutar njega nalazimo takoer jedan
kartonski omot s naljepnicom na kojoj krasopisom pie: Rimski Obrednik (Ritual), a na desnom
donjem kutu Parievi inicijali glagoljskim slovima DP.
1. U prvoj zabiljeci nalazimo kratki staroslavenski tekst iz Evanelja po Luki Ne bojte
se, malo stado... preuzet iz Misala imuna Koiia Benje koji je tiskan u Rijeci 1531.
godine, a Pari ga je konzultirao, kako uoavamo pri vrhu stranice, u knjinici rimskoga
dominikanskog sveuilita Angelicuma.
16
Missae in usum episcoporum; a shodno bi bilo da istomu budu pridodane, ili barem u posebnoj knjizi tiskane,
latinskim slovima glagoljake formule Benedictionis ponticalis, Benedictionis Apostolicae cum indulgentia
plenaria, Absolutionis et Benedictionis pont. post homiliam infra Missam i Forma conrmationis i Ordo ad
visitandas parochias, jer je sve ovo potrebito biskupima pri pastirskom pohodu glagoljakih upa.
10
BAK, Isto: Biskup Maurovi biskupu Mahniu: Presvijetli gospodine! Na vrlo cijenjen dopis Presvijetlosti Vae
slobodan sam za sada privatnim pismom odgovoriti. Nemogu ve sada pozvati svoje sveenstvo, da se prijavi,
tko eli glagoljski misal latinskim pismenima tampan, dok ne razpaam sve misale tampane glagoljskim
pismenima, koje sam proli mjesec dobio iz Rima i odmah morao platiti. Da sada javim, da e se moi dobiti
(r-v) misal glagoljski tampan latinicom, nebi niko hotio uzeti onaj tampan glagoljskim pismenima. Kad
ove raspaam odmah u pozvati kler, da se prijave, tko eli misal glagoljski tampan i latinicom, te Vaoj
Presvijetlosti to priopiti.
Dobio sam iz Rima 130 misala, a raspaao do sada samo kakovih 70. Mnogi koji su se prije javili za misale,
sada ute. Ako bi Presvijetlost Vaa mogla trebati jo koji misal, pripravan sam potrebiti broj odstupiti. Tako
(r-v) bi ih i prije raspaao. U biskupije gdje nije dozvoljena glagoljica ne mogu i nesmijem ih iljati.
Molio bi Presvijetlost Vau, da mi izvoli javiti, bili trebali jo koj misal.
11
BAK, Urudbeni zapisnik 1905., br: 2306.: Iz Biskupskog ordinarijata u Dubrovniku javljaju 1. prosinca 1905:
Biskupski Ordinarijat odgovara, da ne moe stalno rei, koliko e istisaka glag. misala s latinskim slovima
uzeti njegovo sveenstvo no cijeni da e skoro svi, bilo i za privatnu porabu.
12
BAK, Miscellanea, Fasc. I. Nenumerirani spis. Protokoliran u Krku, 18. XII. 1905., pod br. 2397.
13
Isto.
14
Isto.
15
Usp. Isto.
16
BAK. Miscellanea, Fasc. II. Nenumerirani spis. Pari je pri vrhu stranice pribiljeio: In Bibl. Angelica H.
04 Velcic.indd 40 4.10.2004, 17:47:30
Rukopisna ostavtina Staroslavenske akademije koja se uva u Krku
41
2. Na jednom listu sa znakovitim vodenim igom na kojemu pie: Alessandro Innamorati
Bartocci nalazimo prepisano, staroslavenskim jezikom ali latinicom, prigodno predslovlje
prefacij na dan svetog Jeronima i to iz Koiieva Misala iz 1531. godine, stranica 99. Pri
dnu stranice unutar zagrada napominje da ima takoer predslovlje za sv. Franju, sv. Augustina
i sv. Roka.
17
Na drugom je listu papira isto predslovlje na latinskom jeziku. To je, naime,
njegov pokuaj traenja latinskog predloka za staroslavensko izdanje. Stoga primjeuje: Sve
prefacije su cum notis muricis, ter je tu i sv. Franu prefacija, i sv. Roku, i sv. Trojici, pak po
tom moemo odsuditi kada je taj Misal napisan.
18
3. Pari je, nadalje, detaljno prouio glagoljski asoslov iz 1379. godine koji se uva
u Arhivu Propagande.
19
Brevijar zapoima rijeima: V ime b(o)ie am(e)n. Poetk ina
Brvijala po z(a)k(o)nu rimskom b(la)(e)n(a)go P(e)tra i P(a)vla crkve rimskoga dvora.
U prvu sobotu od priastva.
Prouio ga je i jezino izvlaei iz njega karakteristine rijei i pridodajui svakoj
staroslavenskoj rijei njezino latinsko znaenje. U drugom pristupu istom brevijaru ponajprije
je prouio i kratko naznaio sve inicijale, njihove dimenzije i karakteristike. Zatim donosi
tablicu s glagoljskim slovima za koju je napisao biljeku: na 240*: Prie jedna poduga tablica
ka skrialjka sa glagoljskimi crljenimi i crnimi pismeni kojoj neznam porabu: kako sliedi:
podvuena su crljena pismena. Slijedi godinja tabela s naznakom dana Vazma.
Nakon toga donosi i brojne zabiljeke koje su naknadno zapisane na rubovima stranica.
Iz tih zabiljeki moe se odrediti provenijencija brevijara i njegov itinerar tijekom vremena iz
kojeg je oito da je u 16. stoljeu taj kodeks bio u Vrbniku na otoku Krku.
20
Donosi takoer vie
povijesnih zabiljeki o nedaama s Turcima koji su tada provaljivali u hrvatske krajeve.
21
Na istraitelj bio je na tragu i glagoljskog misala iz 1371. godine, ali meu njegovom
pisanom ostavtinom ne nalazimo analizu toga pergamenskog kodeksa, ve samo u
produetku zadnje nenumerirane stranice o zabiljekama iz brevijara, itamo: Missale
1371 (In Museo de Propaganda) Poetie misala po zakon rimskago dvora.
Tijekom istraivanja imao je u rukama i Narunik plebanuev iz 1507. godine, tiskan u
Senju po nalogu Silvestra Bedriia, arhiakona i vikara senjskoga. Navodi samo njegove
dimenzije, nain paginacije i neto o kazalu na kraju knjige.
22
U nastavku je istoga lista
zabiljeka o Korizmenjaku fratra Ruberta.
23
4. Zacijelo je Parievo djelo i dodatak prilog staroslavenskog Misala prireenog
za redovnike treorece glagoljae. Naime, sauvan je rukopis prve i zadnje stranice tog
misala koji je bio predan na odobrenje rimskoj kongregaciji za obrede. Naslovnica nosi
dvojezini naslov:
17
Isto. (I za sv. Franiska, i za sv. Avgustina, i za svetoga Roka ima prefaciju)
18
Isto. Druga nenumerirana stranica.
19
BAK, Miscellanea, Fasc. II. Nenumerirani listovi: Opis Brvijala (asoslova) od god. 1379 u Propagandinu
Muzeju L. VII. 5.
20
Pri dnu 87. lista, biljei Pari da je dosta loom glagoljicom napisano: 1595 kada pe (sic) pop Mikula Klari
mladu mau Varbnici u svetoga Ivana a ja pop Frako mu otpivah.
21
Pari biljei da je na originalnom listu 185. na vrhu lista zapisano: To pisa akan Petar sluga boe (...) V
ime boie amen let g(ospo)dnih 1474 to pisa pop Mati kada bie prial s prik gore v tribihovie i bihu Turci
vse opustili. A na zadnjoj strani asoslova ita se: Let 1487 teae kada te knige otkupismo ot popa Luke z
Omija ke bihu Turci vzeli a bice zgubil pop Rado i otkupie e dobri mui okrugljane i tribihoviane za
uinie pomo ki im more za te knige i ja pop Benko Pali... bih va to vrime pribanu.
22
BAK, Miscellanea, Fasc. II. Nenumerirani list.
23
Isto. Donosi prijepis kolofona i neto o njegovim dimenzijama i paginaciji.
04 Velcic.indd 41 4.10.2004, 17:47:30
Franjo Veli
42
Addenda
ad Missale Romanum
Vetero-Slovenico Idiomate,
omnium quae ad hanc usque diem
a S. Sede
pro Tertio Ordine S. P. Francisci Reg. Obs.
concessa fuere.
Prilog
k Misalu Rimskomu
Staro-slovjanskim jezikom,
tah jae do sego dne Svetoju Stoliceju
podana bie
Tretijemu inu Sv. O. Franiska
Red. Obsl.
Taj je tekst bio pregledan i ovjerovljen od Biskupskog ordinarijata u Krku peatom i
osobnim potpisom krkog biskupa Ivana Josipa Vitezia (1854.-1877.) 9. studenoga 1875.
godine i od transkoga biskupa Jurja Dobrile (1875.-1882.) 4. veljae 1876. godine. Na
zadnjoj stranici tog rukopisa nadodan je i latinski tekst i posvjedoenje kanonika Dragutina
Paria na latinskom jeziku kao i tekst odobrenja Kongregacije za obrede.
24
Slijedi zatim
rukopis toga Priloga u 30 numeriranih listova.
25
Postoje jo dva rukopisa ovog misala s
neznatnim promjenama. U drugom predloku koji nosi dvojezini naslov: Prilog Rimsko-
slovjanskomu Misalu (ljeta 1741) v neme Misi vseobee Crkve za nekae mjesta, i v Tretiem
ine Sv. Franiska sluime sdreti se, i latinski naslov: Appendix ad Missale Romano-
Slavonicum (anni MDCCXLI) complectans Missas pro universali Ecclesia, pro aliquibus
locis, nec non(sic) pro Tertio Ordine S. Francisci vie puta susreemo crvenom olovkom,
na talijanskom jeziku napisanu opasku si ometta neka se ispusti. Oito je taj primjerak
ispisa misala bio predan kao predloak Vatikanskoj tiskari.
Trei pak rukopisni primjerak nosi naslov: Mise Svetih vseobee Crkve, i inie v nekih
mjestah izvoleniem Apostolskim sluimie. (Prilog Rimskomu Misalu. l. MDCCXLI). U tom
prijepisu, kao i u prvomu prijepisu na 14. listu, koji je Dragutin Pari osobno potpisao u
Rimu 9. veljae 1881. pridodan je i blagdan sv. irila i Metoda koji se slavi 5. srpnja.
26
I taj
primjerak nosi peat i ovjerovljen je od Kongregacije za svete obrede.
24
BAK, Miscellanea, Fasc. II. Pariev tekst donosimo u cijelosti: Missae in hoc Libello contenutae deliter in
Slavicum idioma translatae sunt ex Appendice latina Missarum pro tribus Ordinibus S. P. Francisci a S. Rit.
congregatione approbata.
Romae die 2 Augusti 1879
Carolus A. Pari, Canonicus
25
U usporedbi sa suvremenim Franjevakim misalom (vidi: Franjevaki misal, dodatak Rimskom misalu,
Zagreb 1980.) koji je nastao nakon liturgijske reforme II. vatikanskog sabora, ovaj stariji je mnogo opirniji
raznim blagdanima i spomenom brojnih svetaca i blaenika franjevakog reda, a mnogima koji su ostali u
suvremenom misalu promijenjen je datum tovanja. K tomu, imao je i neke blagdane ope Crkve, kao npr.
Blagdan presv. Srca Isusova, ili svece iz opeg kalendara, poput: sv. Bonifacija, sv. Alojzija Gonzagu, Kamila
de Lelis, Jeronima Emiliani i dr.
26
BAK, Miscellanea, Fasc. II. Na 14. listu na stranoj, etvrtoj stranici, itamo: (...) nec non Missa novissime
consessa de Ss. Cyrillo et Methodio deliter in Slavicum idioma translata. Naime, te je godine u Rimu sveano
proslavljena 1000. obljetnica smrti sv. Metoda, kojim povodom je organizirano veliko hodoae u Rim koje
je predvodio akovako-srijemski biskup J.J. Strossmayer.
04 Velcic.indd 42 4.10.2004, 17:47:30
Rukopisna ostavtina Staroslavenske akademije koja se uva u Krku
43
5. Poznato je takoer da je Dragutin Pari u Rimu priredio i izdao i Obrednik odnosno
Ritual za potrebe naega sveenstva. U krkoj ostavtini Staroslavenske akademije nalazi se
rukopis: Rimski Obrednik (Ritual) izdan po zapoviedi Sv. Otca Pape Pavla V, a pomnoen
i poispravljen - Beneditom XIV. estite uspomene. Ovaj tekst je temeljito korigiran i
nadopunjavan. To je prvi dio Obrednika koji na 112 viekratno numeriranih stranica, uz
apostolsku poslanicu pape Benedikta XIV., sadri ove naslove: Sakramenat krenja, krenje
djece i krenje odraslih, O Svetotajstvu Pokore, Presveti Sakramenat Euharistie ili Tiela
Gospodnjega, Svetotajstvo enidbe, Svetotajstvo posljednjeg mazanja ili Sveto Ulje, Kako
pohadjati nemonike i brinuti se za njih, O Sprovodu. Drugi dio Obrednika napisan je olovkom
na omotnicama onodobnih rimskih novina,
27
a sadri uz opa pravila o blagoslovima razne
blagoslove, poput: Blagoslov sviee, blagoslov Kua, blagoslov brane odaje, blagoslov
hodoasnih putujuih u sveta miesta, blagoslov jestvina osobito na Uskrs, blagoslov novoga
kria itd.
Na kraju fascikla nalazi se rukopis Parieve hrvatsko-talijanske gramatike. Zapoinje od
Abecedara i izgovaranja slova do porabe spolnika, odnosno lana. Napisana je na 33 stranice
formata A4. Zanimljivost, uz ostalo, ine i hrvatski nazivi za padee.
28
Fascikl III.
1. Pari, ili netko drugi, u Vatikanskoj knjinici prouavao je vatikanski kodeks
staroslavenskog Psaltira iz XIV.-XV. stoljea. Na listu papira formata A4, na gornjem desnom
uglu, napisano je: Codex Vatic. Slavic. VIII., a pod time u zagradama rimski pet, to daje
naslutiti da je rije o petom listu analize tog kodeksa. Prouavatelju je to bio udan alfabet
te je na poetku transliterirao psalam 99 /prema dananjem brojenju Ps 100 (99)/, tj. psalam:
Klii Bogu, zemljo sva! Ponajprije je prepisao tekst iz kodeksa, a nad njim je transliterirao
tekst latininim pismom. Da bi sebi olakao posao, ispisao je na istoj stranici azbukvar s
odgovarajuim slovima. Naime, u tom kodeksu ima tekstova pisanih irilinim poluuncijalnim
pismom.
29
Na drugoj strani lista transliteriran je staroslavenski tekst psalma 129 /danas: 130
(129)/ Iz glubin i psalam 50 /danas 51 (50)/ Pomiluj me Boe.
2. Kratka zabiljeka s dimenzijama o malenoj knjiici Spovidi opene, inkunabule koju je
tiskao Vrbnianin Bla Baromov.
30
3. Omotnica biljenice naslovljena Caratteri Glagolitici na kojoj je krasopisom nacrtano
17 inicijala, a unutra, naalost, samo jedan list s 8 viebojnih inicijala.
4. Na preklopljenom papiru formata A4 nalazimo tuem ispisana ukrasna glagoljska slova
i unutra na paus papiru ukrasna slova i natpis Rimski misal, zacijelo onaj koji se nalazi na
tiskanom glagoljskom Misalu iz 1893. godine.
27
Isto. Na etiketi itamo: R. Ufcio centrale di meteorologia e di geodinamica, Roma Al Giornale Il Popolo
Romano, Roma.
28
Isto. Pari u zagradi navodi hrvatska imena za padee: Nominativ (Imeniteljni), Genitiv (Roditeljni), Dativ
(Dateljni), Akuzativ (Viniteljni), Vokativ (Zvateljni), Ablativ (Tvoriteljni).
29
Taj se kodeks danas vodi pod signaturom: BAV Cod. Vaticano Slavo 8. Vidi: Tre alfabeti per gli Slavi, Biblioteca
Apostolica Vaticana 1985, str. 132. Opisan je kao: scritt. alterna una cirilliana semionciale di alcuni titoli,
numeri e tabelle nali con un sistema tachigraco particolare, membranaceo; ff. II + 130; mm 105 x 77.
30
Pari je samo zabiljeio poetak knjiice: Poine spovid opena a est nain ki ima drati (...) na ispitanje
konencije kad se oe ispoviditi. Sloena po astnom gospodinu fra Mihovili teologu z Milana reda svetoga
Franiska.... i na zadnjoj strani dio kolofona: Ja pop Bla Baromov sin z Vrbnika tampah ovu spovid a stumai
s knigi latinskih potovani gospodin (J)akov Blaiolovi.....
04 Velcic.indd 43 4.10.2004, 17:47:31
Franjo Veli
44
5. Izvorite podataka o starim glagoljskim kodeksima nisu bile samo knjinice u Rimu
i Vatikanu ve i nama blia kulturna sredita kao to je Ljubljana. Naime, i Knjinica
ljubljanskog liceja uvala je takve kodekse. Na poleini lista zelenkaste boje stoji zabiljeka,
omeena crtom: K. K. Lyceal Bibliothek zu Leibach, tj. Carska Kraljevska licejska biblioteka
u Ljubljani. Zabiljeke na tri lista pisane su olovkom te je stoga oteano itanje. Istraiva,
najvjerojatnije na Pari, svoje je biljeke pisao talijanskim jezikom, osim citata preuzetih
iz samog kodeksa.
a) Misal zapoinje invokacijom: Vime B(o)(ij)e i d(e)vi M(a)rie Mat(e)re (j)ego.
Am(e)n. Poetie in Mis(a)la po zak(o)nu rimskago dvora...
31
Ovaj misal ukraen je slikama,
minijaturama. Zabiljeka potanko opisuje ulazak Noe okruenog ivotinjama u korablju i
navodi da je kalendar na kraju misala ukraen posebnom slikom za svaki mjesec.
32
b) Drugi rukopis sadrava slubu svetih, tj. Ofcium Sanctorum, a zapoinje sa: Poetie
Slubi ot s(ve)tci povse ljeto.
33
Ofcium sadri i dorature.
34
Meu svece uvrteni su i Sveti
iril i Metod
35
sa est itanja iz njihova ivota. Najstarija je biljeka u kodeksu iz 1444. godine
na 180. listu.
36
c) Trei je rukopis obiljeen kao Breviarium I. (doratum).
37
asoslov zapoinje: Vime...
Poetie Brvela po z(a)konu rimskago dvora..., i sadrava Proprium de tempore. Pisalo ga je
vie ruku, a na rubovima ima raznih biljeaka.
38
d) etvrti je rukopis obiljeen kao Breviarium II. (doratum).
39
asoslov zapoinje rijeima:
Poetie sluab ot s(ve)tac po vse leto po zakon rimski..., i sadrava: Proprium Sanctorum.
Premda je nepotpun, vrlo je slian prethodnom asoslovu.
40
e) Peti konzultirani rukopis
41
zapoinje odlomkom iz Pavlove poslanice Korinanima (2
Kor 12, 7). Na kraju se nalazi kalendar po mjesecima.
42
31
Usp. BAK, Miscellanea, Fasc. III. Ovaj se misal uva pod signaturom: II. C. 162 a/2
32
Branko Fui je npr. potanko islikao minijature iz kalendara glagoljskog misala (1425.) pisca Bartola iz
Krbave.
33
BAK, Miscellanea, Fasc. III. Sanctoral se uva pod signaturom: II. C. 161 a/2
34
Neki su inicijali ostali bijeli, te istraiva napominje: Le iniziali di certe feste maggiori sono lasciate in bianco
poi fatto pi tardi col solo inchiostro.
35
Isto. Pervara 14. S(ve)tih Kurila i Metudie (Ofc. proprium) Imna. Preslavni oe uitelju na Kurile, m(o)li
za nas ed tvoih....
36
Isto. U pohranjenom arhivskom listu itamo: Ci sono varie annotazioncelle allo (sic) M.S. e con caratteri
quadrati; la pi vecchia dell 1444 al fol. 180 con caratteri quadri. (...)Posudie gospe munige s(ve)te Katarine
vPule 4 zlate na te knige g(ospodi)nu Domenigu pridjevkom andrdel(i?) z biljuna ako bi se nemu prigodala
smrt prije nere bi e rjeil etc.
37
Isto. asoslov I. uva se pod signaturom II. C. 163 a/2.
38
Isto. Na drugom nenumeriranom listu, strana 3. nalazi se ova zabiljeka: Ci sono varie annotazioni ma posteriori
di caratteri corsivi. La pi antica del 1504.
39
Isto. asoslov II. uva se pod signaturom istom kao i asoslov I. tj. II. C. 163 a/2.
40
Isto. U zabiljeci pisanom olovkom, itamo: Molto simile al precedente, incomplesso scrittura poco accurata,
mista, lingua che fa il volgare. Contiene il Proprium Sanctorum. Fra varie annotazioncelle c una del 1498 a
pag (fol.) 172 (non 78 comscritto al di sopra): 1498 kada ja po Grgur iz Sen(j)a pridivkom Krali privezah
sie knigi...
41
Isto. Spis nema naslova, ve samo signaturu: II. C. 164 a/2.
42
Isto. Dopo di tutto vengono le tabelle di mesi a fol. 193. e cos nisce. La lingua mista con vocali volgari.
Nessuna annotazione neppure posteriore di anno o (...) simile.
04 Velcic.indd 44 4.10.2004, 17:47:31
Rukopisna ostavtina Staroslavenske akademije koja se uva u Krku
45
Fascikl IV.
1) Na omotnici olovkom, jedva itljivo, pie: Kalendarium, Mis. 1371 ili 1379, In Prop.
Pojanjenje ove nejasnoe nalazimo na drugoj stranici (1v) pri vrhu lijevo. U zagradama
itamo: Brev. in Prop. ex An. 1379, Kalendar. Prepisiva je potanko na svakoj stranici ispisao
po jedan mjesec sa svim opaskama koje su naene po strani. Na drugom listu (2r) donosi
trajni kalendar za odreivanje blagdana Uskrsa iz jednoga latinskog Misala iz 1332. godine
koji se uva u Biblioteci Propagande te konstatira da je ta latinska tabela jednostavnija.
43
Na
stranici 3r nalazimo gornju opasku Miss. in 4o- Incaep. (sic) an. 1435. (Loco tertiae col. est
numeratio Romana).
44
To je takoer glagoljski misal pohranjen u Propagandi.
Na temelju zabiljeke napisane na dnu zadnje stranice zakljuujemo da je u prvoj polovici
XV. stoljea ovaj kodeks bio u Dobrinju, na otoku Krku.
45
2. U istoj prvoj biljenici, u nastavku je iscrpni izvadak svih zabiljeki koje se nalaze u
Propagandinu Misalu koji se uva pod signaturom: Miss. IV Prop. L. VII 4.
46
Na listovima
159-161. napisan je kalendar, a na 162. listu napisane su miene vazmene ili tako zv. Terminus
Paschalis.
Vrlo vanu indikaciju, premda ne spada na liturgiju, nalazimo na listu 227v u dva stupca.
Na dnu nalazimo zabiljeku o darovnici kneza Ivana Frankopana omialjskoj crkvi i kaptolu iz
godine 1470.
47
Iz tog i slijedeeg navoda vidljivo je da je taj Misal pripadao crkvi u Omilju.
Naime, tu su zabiljeeni i zakljuci za klerike omialjske crkve nakon biskupske vizitacije u
toj upi 1457. godine.
48
3. Opis sljedeeg misala, neko u Propagandinoj knjinici, s konatim omotom, uveden
je pod signaturom: L VII 8. Tu signaturu pojanjuje zamjedba na strani 19r. gdje itamo:
Pariev opis gl. misala prije u Propagandi iz g. 1435. sada u Vatikanskoj knjinici. L VII
8. I taj Misal, prema zabiljekama, nastao je negdje u Lici, gdje je napisan 1435. godine, a
ve 1495. ima zabiljeku koju uini akon iz Dobrinja na Krku.
49
Pola stoljea kasnije, takoer
u Dobrinju, zapisat e o stranoj studeni koja je unitila i korijenje stabala.
50
4. U 34 rukom ivane biljenice, odnosno kvaderne s 12 priivenih listova, izvana olovkom
rimskim brojevima numeriranih od I do XXXIV, nalazimo prijepis teksta Misala iz godine
1371 koji se tada uvao u Propagandi, a drugom tintom uz Misal je pridodana brojka rimski
IV i upitnik uz 1371. godinu. Vanost je tog prijepisa u tome to je napisan samo na polovici
stranice, a na drugoj su polovici paralelne zabiljeke, pisane od druge ruke, o jezinim
43
BAK, Miscellanea, Fasc. IV. 2r. pie: NB. In un Messale Latino del 1332 (MS in Prop.) La tabella pasquale
perpetua pi sempice.
44
Isto. str. 3r.
45
Isto. str. 15r. Na dnu zadnje strane latinskim pismom je napisano: 1525 die prima Julii t.p.d. Natalis ep(iscop)us
Veglen(sis) t(em)p(o)re visitationis... Rije je najvjerojatnije o zabiljeci koja je uinjena za vrijeme biskupske
vizitacije u Dobrinju.
46
Isto. str. 16r i dalje.
47
Isto. str. 16r.
48
Isto, str. 17r i v. V ime Is(u)h(rsto)vo Amen. Let g(ospo)dn 1457 m(ise)ca avgusta (...) v kateli Omili
budui prial na viitani crkv i kapitula katela vie reenoga gospodin biskup Mikula krki hotijui ordinati
crekvi i redovnike i naiprvo zapoveda i hoe da bude stanovito da vsi redovnici mali i veli drani budite priti
v crekv na ocii vski nedjelni d(a)n na vsa vrimena.
49
Usp. Isto. str. 18r.
50
Isto. str. 24v. (U Misalu na listu 207.): V ime H(rsto)vo. am(e)n. Let od porojena Hrstova 1549 zgodi se tu
zimu a ni bilo pokli bi roen sin Boji da vse masline, po fsih otocih i po fsej domacii (sic) do Levanta i fse
smokve usahnue iskorenom. a to se zgodi vse za nae grihe Hvala budi Bogu vsemoguemu.
04 Velcic.indd 45 4.10.2004, 17:47:32
Franjo Veli
46
razlikama s Misalom iz 1435.-49. godine i s prvotiskom Misala iz 1483. godine. Ovaj se
rukopis najvjerojatnije nalazio kod popa Vinka Premude, jer u treoj biljenici nalazimo
dopisnicu naslovljenu na njegovo ime.
51
Fascikl V.
1. U pravoj maloj seriji od 11 biljenica, neporedanih unutar fascikla, s vanjskom naznakom
Appendix (ad Ulomci) nalazimo prijepise biblijskih tekstova iz starih staroslavenskih kodeksa
pisanih na polovici stranice, a na drugoj polovici stranice naznaene su jezine inaice iz drugih
slinih kodeksa. Na dvije biljenice naznaena je i provenijencija staroslavenskog teksta.
52
2. Izvan serije su etiri lista sa zabiljekama: Ex Brev. Brozi, a donose Te Deum na
staroslavenskom, tj. Pjesan blaenih uiteli Ambrozija i Avgustina koja se nalazi na strani
62. Ti konzultirani Brozievi brevijari iz 1561. godine pohranjeni su u knjinici Barberini i
Angelicumu.
53
Usporeujui ta dva brevijara, donosi razlike meu njima, odnosno ono to u
pojedinom nedostaje. Jedan od ta dva brevijara pripadao je 1626. godine bakarskom upniku
Mateju Romaniu.
54
Trei vrijedan zapis, na treem listu, su zabiljeke o Kalendaru Ope
Crkve i Kalendarima Crkve meu Slavenima(!) poznatog kardinala i znanstvenika Josipa
imuna Assemanija.
55
3. Slijedi 14 biljenica veliine 21x29 cm razliitog broja stranica, a sadre prijevod
Svetoga Pisma nepoznata autora v naem dialekti, odnosno na hrvatskom jeziku, zapoet
u studenome 1829., a dovren 1834. godine. Naime, u nepotpunom prijevodu (biljenice su
moda drugamo, nemarom, odloene) nemamo nigdje ime autora, ve samo mjesto gdje je
boravio i prevaao, a to su Novalja (odnosno Nevalja, kako ju pisac zove) i Rab. Rije je
najvjerojatnije o sveeniku rodom iz Novalje na otoku Pagu sa slubom kanonika rapskoga
stolnog kaptola.
56
Prevoditelj je svjestan vanosti posla koji radi i zato pomno biljei dan
zapoinjanja svake biblijske knjige i dan i sat svretka pisanja.
57
Rukopis je zasigurno vrijedan
samostalan prijevod na hrvatski jezik, pisan ortograjom s poetka 19. stoljea.
51
Usp. Isto. III biljenica.
52
BAK, Miscellanea, Fasc. V. U naslovnici dviju biljenica itamo: Variantes ex Brev V. cum Ulomci comparatae,
odnosno collatae.
53
Isto. Evo njihovih signatura: Bibliotheca Barberini C. I. 34; Bibliotheca Angelica G. 8. 21.
54
Isto. Na stranjim koricama pie: Ovo je Barvijal Mateja Romania dostojnoga plovana bakarskoga.
55
Isto. Konzultirano u: Bibl. Angelica I, 13, 64. Na str. 422. Assemanijeva djela itamo: At vero Romae in
Bibliotheca Collegii Urbani de Propaganda Fide extant Mss. duo Breviaria, et tria Missalia.
I. Breviarium, ante ann. 1387 (revera 1379)...; II. Breviarium post an. 1389 conscriptum...; I. Missale videtur ante
annum 1387 (revera an. 1371) exaratum...; II. Missale /L VII 8/...; III Missale scriptum fuit anno 1402...
56
Isto. U knjizi naslovljenoj: Giudigi (sic) e Ruth 14, na kraju biljenice, pod nadnevkom 11. lipnja 1830.
prevoditelj je napisao sljedeu opasku: Najveche xe muke mi pride, i malone me obore, od razorenja nae
bidne Stolne Crkve Rabske, koju nakon osminadeset vikov ili stoljetij nje zasnovanja, na Car ustovljenjem
prvoga dne preedega aprila, koje pozneh ovdi v dan esti tekuchega miseca, odvrg dva pomolenja naega
Vikaria Kapitulskoga, prevrati, i pogrebe. Stoga svim Kanonikom joe ivym (pet nas joe jest na sviti,
od dvanadeset), otimlje Guvernij Zadarsky njih drobne prebende, i Stol Kapitulsky kojega bjehu pricastnici
i Mansionarii i Diakoni i Akoluthi, svakyh po est na slubi te bidne razsypane Crkve. Klir ivuii ima imiti
svoju hranu, da cesa bude i vrimenom od ljudij onoga i radi inih vin razorena grada, koji oddavna obyknue
cestomu prijatju svetyh Tajn, kada ne budu imili nego dva ili tri popy? (...) Strahovity meh koji se isprazdni
na alostan Rab!
57
Isto. Na kraju Jouine knjige, 21. oujka 1832. stavio je zabiljeku: Podili mi blagodat, Gospodi Boe, da i
dovedem na konac sve ovo trudno dilo, i da to do koristi duhovne bude kojojkod dui kristjanskoj, koje jest
jedino namjerenje mojega poslovanja. (M. op.: slovo pie sa x, naime pie bez naih dijakritikih znakova
i s akcenturom).
04 Velcic.indd 46 4.10.2004, 17:47:32
Rukopisna ostavtina Staroslavenske akademije koja se uva u Krku
47
4. Koliko su bila minuciozna zalaganja istraivaa, svjedoi nam i spis, tj. prijepis Izaije
proroka na staroslavenskom jeziku koji je preuzet iz rukopisnog brevijara iz 1379. godine koji
se nalazio u Propagandi, a na drugoj polovici stranice popisane su razlike jezine inaice iz
etiri razliita rimska kodeksa.
58
5. Posljednji je u ovom fasciklu Psalterium napisan u 19 biljenica quatterna, formata
A4. Sadrava cjeloviti Psalterij na staroslavenskom jeziku (nedostaje samo 9. biljenica).
Takoer na prvoj polovici stranice ispisani su psalmi iz brevijara iz 1379. godine.
59
Ostali
prostor stranice i bona stranica, tj. dvije treine prostora, predvien je za do sada najopirniju
usporedbu razliitih staroslavenskih tekstova, ak iz devet izvora.
60
Fascikl VI.
U 14 biljenica quatterna, veliine 20 x 27 cm, ispisan je, naalost nepotpun, lekcionar
asoslova, tzv. Lectiae divinae. Izvana na prvoj biljenici olovkom je napisano: Lectionarium,
(Collatum cum latine pro Lexicon). U sljedeim tekstovima navodi se samo latinski naziv
Lectionarium i progresivni rimski broj. Naslovi svake nedjelje i dana izraeni su na latinskom
jeziku, dok je sav ostali tekst itanja crkvenih otaca ispisan s kraticama na staroslavenskom
jeziku. Tako npr. lekcionar zapoinje s Dominica I. Adv(enti), a zavrava s Dom(inica) IV.
p(ost) Pentec(ostem).
61
Fascikl VII.
1. U etiri biljenice quatterne, formata 20 x 27 cm, ispisan je na prvoj polovici stranice
Proprium Sanctorum. Naime, na prvoj biljenici jedva prepoznatljivo pie: Proprium SS. I.
Unutar prve stranice nalazimo objanjenje na staroslavenskom jeziku s abrevijaturama: Poetie
navlanih mis s(ve)tih ot misala po zakon rimski. Tekst zapoinje naveerjem (vigilijom)
sv. Andrije apostola i sv. Saturninom muenikom. Nije naznaeno iz kojega je glagoljskog
misala preuzet tekst, ali smijemo pretpostaviti da je iz misala iz 1371. godine, jer se na drugoj
polovici stranice nalaze opaske koje se odnose na misale iz 1435. i 1483 godine.
62
2. U pet biljenica istih dimenzija kao i gore spomenuti Proprium Santorum imamo prepisan
i Communio Sanctorum, numeriran izvana arapskim brojevima od 1 do 5. Na svakom
sveiu olovkom je napisano: Comm. SS. Na stranici 1v. itamo: Poetie mis opih. I taj je
58
Isto. Pri vrhu stranice desno itamo: Signa conventionalia pro Codicibus designandis: I Miss 1371; II Miss.
1483; Miss. 1435; Brev. in Arch. S. Petri.
59
Isto. Pri vrhu stranice lijevo zabiljeeno je: Ex Brev. an. 1379. in Propag.
60
Isto. Konzultira sljedee kodekse:
Brev. an. 1485 in Prop(aganda) desideratur Ps. I-VI, et CIX-CXII, 4.
Br. Pasmanense, saec. XIV.
V Cod. in Vatic. Slavic. VIII litteris semicyrilicis, saec. XVI? in 16.
P Brev. init. saec. XV. in Archivis Basil. Sc. Petri.
Brev. an. 1470 Iz Bibl. Acad. Zagrabiae
() 32 Brev. saec. XV. In bibl. Acad. Zagrabiae
A Brev. saec. XV. (1464?) In Ecc. Capit. Novi I.
B Brev. an. 1493. In Eccl. Capit. Novi II. desideratur Psalmi CXVIII (...) et CXIX, CXX.
S Psalterium Sinaiticum edit. Geitler desideratur a Ps. CXXXVII vr. 9 usque ad n. et quaedam alia
versicula.
61
BAK, Miscellanea, Fasc. VI.
62
BAK, Miscellanea, Fasc. VI. Proprium Sanctorum u 4 biljenice.
04 Velcic.indd 47 4.10.2004, 17:47:32
Franjo Veli
48
tekst pisan na prvoj polovici stranice, a druga slui za usporednu analizu rijei s naznakom
koja upuuje na odreeni misal. Na sveiu broj 4 nalazimo unutra Dopisnicu Hrvatske strae
za dugovanja za 1915. godinu, a naslovljena je: Vl. g. Premuda pop Vice, Vrh, p. Krk, Istra.
Oito je da je taj svezak doao u arhiv Biskupskog ordinarijata poslije smrti drugoga istaknutog
glagoljaa i djelatnika Staroslavenske akademije, Baanina popa Vinka Premude.
63
3. Mala studija dr. Josipa Vajsa: O transkripciji (naih) glagolskih tekstova. Ta mala studija
ima 11 listova ispisanih samo na recto stranici. Napisana je u Pragu 25. studenoga 1914. Uz
nju je priloeno i pismo Vatroslava Jagia napisano u Beu 20. sijenja 1906. To je naime
njegov odziv, recenzija rukopisa i komentar o latinskoj transkripciji rimskoga asoslova u
starom crkvenoslavenskom prijevodu.
64
U istom sveiu nalazi se jo jedno Vajsovo pismo
upueno 3. prosinca 1914. popu Matu Poloniju u Krk.
4. Biljenica od 12 listova i olovkom napisano: Ritualia I. Unutra je na pola stranice napisan
staroslavenskim jezikom, latinicom, rimski Obrednik. Baptisma. Viaticum. Extrema unctio.
Commendatio animae. Premda su naslovi ispisani na latinskom jeziku, sav preostali tekst je
na staroslavenskom jeziku. Ritualia II. je samo nastavak prethodnog i sadrava Preporuenije,
Exequiae, Matrimonium. Tekst je pisan na pola stranice, staroslavenskim jezikom, latinicom,
a mjestimino ima inaice iz starijih predloaka.
5. Parieva je zasluga i trud djelo: Rimski Ritual (Obrednik) izdan po zapoviedi sv. Otca
Pape Pavla V a pomnoen i poizpravljen Benediktom XIV estite uspomene. Olovkom je pri
dnu lista napisano: U Rimu Tisak sv. Zbora De Propaganda Fide 1893. Nepotpun smotak
sadri i imprimatur zadarskog nadbiskupa od 22. travnja 1893.
65
Na kraju nalazimo i jednu
Parievu zabiljeku o tijeku pripreme novog Obrednika.
66
6. Nepotpun prijevod Psalama na hrvatskom govornom jeziku.
7. Dvije biljenice (20 x 27 cm) naslovljene: S. Franiska tenije I i II. To je prepisano
iz glagoljskog brevijara iz godine 1485., a usporeen je s glagoljskim brevijarom iz godine
1442. Opaske o tome pribiljeene su na drugoj polovici stranice.
8. Kratki opis asoslova koji istraitelj locira, sada u crkvi novljanskoj iz god. 1492.
67

Osim pojedinosti iz sadraja asoslova, njegovih posebnosti i inicijala, donosi takoer zapis
popa Martinca iz 1493. godine.
9. Pariev pokuaj stvaranja kalendara s poetnim naznakama mjesta gdje se slavi pojedini
svetac ili blagdan. Sauvane su samo etiri biljenice kvaderne, tj. od mjeseca svibnja do
63
Pregled ivota i rada Vinka Premude prikazao je: Fui 1996.: 384-393.
64
BAK, Miscellanea, Fasc. VII. O tzv. Vajsovu Vesperalu koji je izdala Staroslavenska akademija, a tiskan je u
Pragu, Jagi pie: Taj rukopis, dostavljen mi je preko pre. g. J. Vajsa, ja sam u svim njegovim dijelovima
pregledao te mogu po savjesti rei, da mi se ini, da u sadanjem svom obliku potpunoma odgovara namjenjenoj
svrsi. Jezik mu je pravilan crkveno slavenski, kakav se nalazi ve u najstarijim hrvatskim tekstovima crkvene
sloventine, oslobodjen od onih neprirodnih rusizama, koje su po neznanju stvari neko uvukli u nae glagolske
knjige Levakovi i Karaman. Transkripcija je latinska provedena lako razborito, da se ne dira u bitnost
crkvenog jezika niti u oblicima niti u glasovima, a opet je pravopis udeen tako, da e svatko moi pravilno
tekst itati prema zakonima stare slovenske fonetike i morfologije.
65
BAK, Miscellanea, Fasc. VII. Nadbiskup zadarski ovako apostrora Dragutina Paria: Correctionem porro
typographicam R(everendissi)mo Carlo Pari, istius ad S. Hieronymi Illyricorum de Urbe Collegiatae
Canonico, qui huic operi perciendo solerter adlaboravit, demandandam censemus.
66
Isto. Na nenumeriranom listu papira Pari je zabiljeio: to sam ja mislio poizpravljaju Obrednik. Kad mi je
taj nalog dao Sv. Skup za Obrede odma sam poeo mozgati kako, ta da se tu zapome, jeli ba treba Prevod
na novo, jeli samo poizpravak. Ta mislim imamo to ja znam Prevod Kaiev, pak onda god. 1827 pretiskan
Ritual Mioiev.
67
Isto. Nenumerirani spis.
04 Velcic.indd 48 4.10.2004, 17:47:33
Rukopisna ostavtina Staroslavenske akademije koja se uva u Krku
49
kolovoza. Na kraju druge biljenice nalazi se Pariev potpis napisan glagoljskim inicijalima
s naznakom godine 1868.
10. Posebna, numerirana biljenica s plavom omotnicom u kojoj je na poetku Proprium
Missarum de Tempore. Vanost je tog minucioznog rada u tome to pod prvom rubrikom
donosi stranicu gdje se taj latinski tekst nalazi preveden na staroslavenski jezik u glagoljskom
misalu, prvotisku iz 1483. godine.
68
Na kraju ove biljenice, kao dodatak, prikljuen je popis
biblijskih perikopa koje se nalaze u glagoljskim asoslovima.
69
Fascikl VIII.
Na njemu pie: Pari, Hrv. Rjenik (Rukopis) i crvenom olovkom napisan broj 34. Naime,
poznato je da je Dragutin Pari tijekom svojega plodnog lolokog rada izdao vie rjenika i
gramatika. Bili su to najee hrvatsko (slovinsko) talijanski i talijansko hrvatski rjenici.
No, jezikoslovcima je gotovo nepoznato da je Pari radio i na zasebnom hrvatskom rjeniku.
Naalost, u njegovoj ostavtini nije sauvan cijeli rjenik, ve samo prva polovina rada, od
slova A do slova K. Sveukupno je to 145 presavijenih i numeriranih listova koji tvore etiri
stranice teksta (stranica 20,5 x 27 cm) i jo 12 nenumeriranih listova koje obrauju rijei koje
zapoinju slovom K, tj. sauvano je sveukupno 628 stranica teksta. Bio je to zacijelo smjeli
Pariev pokuaj izrade Rjenika hrvatskog jezika u vrijeme kad su Ivan Broz i Franjo Ivekovi
ureivali Rjenik hrvatskoga jezika
70
i objelodanili ga 1901. godine te time zacrtali vukovski
smjer u hrvatskom jezikoslovlju. Taj Pariev tekst s brojnim ispravcima i krianjima govori
nam da je to bio njegov radni materijal. Pariev jezikoslovni rad, temeljei se na pet stoljea
dugoj i bogatoj hrvatskoj leksikografskoj tradiciji koja je oita i iz ovih arhivskih materijala
Staroslavenske akademije koji se uvaju u Krku, zacijelo moe biti neiscrpno vrelo starijega
hrvatskog leksikog fonda.
71
Fascikl IX.
Ovaj fascikl nastao je zapravo sreivanjem arhivske grae i ovom analizom jer je njegov
sadraj bio pomijean s gore spomenutim Rjenikom hrvatskog jezika. Ova impozantna graa
68
Isto. Zbog vie naslova donosimo ih pojedinano s naznakom stranica:
Proprium Missarum de Tempore, str. 1.-19.
Ordo Missae, str. 20.
Proprium Missarum de Sanctis, str. 20.-26.
In Missali Glagol. an. 1483. Commune Sanctorum, (na staroslavenskom jeziku) str.27.-29.
Ex Breviario. Psalterium, str. 37.-43.
Proprium de tempore, str. 43.-103.
Proprium Sanctorum, str. 103.-118.
Commune Sanctorum, str. 118.-124.
69
Isto. Pericope della Sacra Bibbia che si ritrovano neBreviarii Glagolici. (Romae 1791.) Pretpostavljam da
bi to mogao biti rad posljednjega rapskog biskupa Petra Galzigne koji je u Rimu tiskao posljednji glagoljski
brevijar.
70
Usp. Gostl 1998.: 135.
71
BAK, Miscellanea, Fasc. VIII. Primjera radi, evo kako Pari objanjava neke rijei:
str.69. Glagolati, ljem, bolje Glagoljati: govoriti Misu slavenski (po rimskom obredu); njegdje se uje (od
starih ljudi) kao Govorkati, Pogovarati.
Glaglja, glagolja, m. katoliki pop, koji govori Misu slavenski; i pisac koji se bavi glagoljskom
knjievnou.
str. 98. Holja f. sveenika nadramenica, tola.
str. 132. zreka, f. misao to se kae riemi, ili same riei kojima se kae misao.
04 Velcic.indd 49 4.10.2004, 17:47:33
Franjo Veli
50
od 610 preklopljenih listova zapravo je Hrvatsko-talijanski rjenik koji je Pari tiskao u
Zadru 1901. godine.
72
Nedostaje prvi list i nekoliko listova na kraju jer je posljednja rije na
610. listu zagaivati. Budui da su svi listovi preklopljeni (veliina 20,5 x 26 cm), tvore
impozantan broj od 2444 stranice. Bilo je to naime tree, doraeno i proireno izdanje toga
rjenika. Premda to nemamo nigdje zabiljeeno unutar grae, zakljuujemo to na temelju
jedne male, dragocjene cedulje na kojoj je Pari biljeio svoje kontakte s tiskarom.
73
K tomu
je olovkom u tekstu oznaavao vrijeme kada je koji dio slao u tiskaru.
Staroslavenski prijevod Svetoga Pisma ekog sveenika Jozefa Menzela
Posebnost ostavtine Staroslavenske akademije u Krku ini 18 tvrdo ukorienih
biljenica knjiga, razliita formata (od 200 do 300 i vie stranica!), sve ispisane rukom,
a sadre cjelokupnu Bibliju (Novi i Stari zavjet). Nedostaju samo Evanelja po Luki i Ivanu,
tj. jedna biljenica koja je vjerojatno postojala, ali sada se vie ne nalazi u tom ormaru. To
je zapravo dvojezini tekst Biblije, napisan na 6.478 nenumeriranih stranica. Na lijevoj
strani svake biljenice prepisan je latinski tekst Vulgatae latininim slovima, a paralelno,
na desnoj strani, staroslavenski je tekst irilinim pismom. Ustrajni prepisiva i prevoditelj
bio je svjestan da njegov mukotrpni rad mora biti obiljeen i poznat buduem korisniku tih
biljenica. Stoga je biljeio datume na kraju i na poetku pojedinih biblijskih knjiga. To
nam kazuje da je pisanje zapoelo u listopadu 1881., a zavreno u rujnu 1895. godine. To
je dakle rad neutrudive marljivosti i upornosti koji je trajao gotovo punih 14 godina.
Iz zabiljeke na kraju prve biljenice doznajemo da je to rad ekog sveenika Josipa
Menzela, upnika u Bognicama u prakoj nadbiskupiji, koji je umro u Pragu 10. studenoga
1903. godine.
74
Te su knjige-biljenice jamano bile u posjedu Josipa Vajsa,
75
prvog ovjeka i
najuglednijeg znanstvenika Staroslavenske akademije u Krku, koji ih je 1905. godine poklonio
Staroslavenskoj akademiji.
76
72
O tom treem Parievu izdanju vidi u Gostl 1998.: 153. Sjajno tree izdanje Rjenika hrvatsko-talijanskoga
neumorna sakupljaa rijei Dragutina Antuna Paria odraz je stanja hrvatskoga leksikog korpusa prije
prevlasti vukovske struje u hrvatskome jezikoslovlju ivo o tome svjedoi i citirana rjenika graa te tako
ostaje posljednjim svjedoanstvom jedne formalno poraene loloke kole, no unato tome ive i plodotvorne,
posebice u podruju leksika, upravo zahvaljujui Parievu leksikografskome trudu.
73
BAK, Miscellanea, Fasc. IX. Izmeu lista 282. i 283. Pari pie 10. lipnja 1898. Petru Biankiniju: Ve mjesec
i po dana, od kad sam Vam dostavio 3 i 4 tabak, neimam glasa. Jeli zapelo? Oekujem, ako ete i malom
Dopisnicom da mi javite to je u stvari. Jo u ostati ovdje do kraj mjeseca, pak najdalje do tad, ako ta bude
moete mi odposlati, a po tom javit u Vam kamo se budem preselio.
I jo jedan Pariev dopis: Dvie sam Vam Dopisnice poslao, ele dobiti ako je izaao zadnji novi svei
Akadem. Rjenika; nu na nijednu neimamo odgovora. Molim, ako i u kratko, javite mi najdalje do kraj tek.
mjeseca; jer potom u se drugamo preseliti. Sa tovanjem. Rim, 10. lipnja 1898.
Rjenik se tiskao u Zadru. Pari pie Redakciji Narodnog Lista: Od dana 13. ovoga mjeseca pak do 28. istoga
ako mi ta budete imali poslati onda upravite ovako: N.N. Anticoli di Campagna, Stazione Frosinone.
A od 28 unapried (dok se opet javim) kao i dosada u Rim. Nisam dobio na istu arak Br. 26. Neka paze dobro
na moje popravke, npr. Navoran, mal colto, a ja se liepo sjeam da sam popravio mal cotto. Rim, 11.
srpnja 1899.
74
Na kraju I. knjige prepisiva je napisao: Ja pisah svojom rukom Menzel, V Bognicah, blizu Praha eskih 16.
1. 1882.
75
O Josipu Vajsu i njegovu radu vidi Slovo 6-8.
76
Na naslovnici IV. knjige, koja je zapravo prva u nizu jer zapoinje Knjiga postanka, darovatelj rukopisa
Staroslavenskoj akademiji Josip Vajs nalijepio je sliku prepisivaa i vlasnika i napisao: Josip Menzel, upnik u
Bognicama, bisk. Prake, auktor ovog prijevoda sv. Pisma na staroslavenski jezik. + u Zl. Prahu 10. studenoga
1903. Staroslavenskoj Akademiji darovao J. Vajs 1905.
04 Velcic.indd 50 4.10.2004, 17:47:34
Rukopisna ostavtina Staroslavenske akademije koja se uva u Krku
51
U vie biljenica nalazimo komentare crkvenih otaca na pojedine knjige Starog i Novog
zavjeta, ponajvie sv. Jeronima,
77
kao i glagoljske kodekse koje je pri tom radu konzultirao.
Koristi se i tiskanim izdanjima poznatih slavista, od Berievih glagoljakih izdanja,
Dobrovskoga i njegovih nasljednika Celakovskoga, afaika i Hanke. Nije mu nepoznat
ni Geitler, zagrebaki sveuilini profesor koji je pisao o Sinajskom psaltiru i o poecima
glagoljskog i irilikog alfabeta.
Menzelov prijevod Biblije na staroslavenski jezik moe stoga jezikoslovcima biti viestruko
zanimljiv jer je napravljen iz vie razliitih izvora. K tomu, ponegdje daje i svoje komentare
i vrijednosne prosudbe o tim prijevodima.
Zakljuak
U dijelom fragmentarnoj rukopisnoj ostavtini Staroslavenske akademije u Krku
moemo upoznati bogat djelokrug rada i interesa djelatnika te Mahnieve znanstvene
ustanove. Osim liturgijskih staroslavenskih crkvenih rukopisa, susreemo se s brojnim
podacima koji osvjetljavaju i vrijeme nastanka i uloeni trud vie osoba: Dragutina
Antuna Paria, Josipa Vajsa, Jozefa Menzela i drugih. Pariev komparativni loloki
rad na ponovnom vraanju stare hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika pokazuje,
na temelju sauvane arhivske grae u Biskupijskom arhivu u Krku, upornost koja granii
s herojstvom i budi divljenje svakog istraivaa te rukopisne ostavtine.
Literatura
Antun ... 1993. Antun Dragutin Pari hrvatski jezikoslovac i glagolja. Novaja i vethaja, knj. 4.
Zagreb: Provincijalat franjevaca treoredaca.
Bozani, A. i P. Stri. 2002. Mahni i njegova Staroslavenska akademija. Krk: Mala knjinica
Krkog zbornika.
Daroslav (= Bonefai, K. K.) 1903. Dragutin A. Pari. Krk: Kurykta.
Fui, B. 1996. Pop Vinko Premuda. Staroslavenska ...: 384-393.
Gostl, I. 1998. Dragutin Antun Pari. Zagreb: Matica hrvatska.
Staroslavenska ... 1996. Staroslavenska akademija i njezino znaenje: Prilozi sa znanstvenoga skupa
odranoga u povodu devedesete obljetnice osnutka Staroslavenske akademije, Zagreb-Krk,
18.-21. studenoga 1992. Slovo 44-46 (Prilozi): 281-436.
tefani, Vj. 1960. Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb: JAZU.
Vajsov ... 1957. Vajsov zbornik. Slovo 6-8.
agar, M. 1996. Djelovanje Dragutina Antuna Paria na Krku. Staroslavenska ...: 406-412.
77
Svi su komentari na latinskom jeziku. U X. knjizi npr. nalazimo: S. Hieronymi in Tobiam praefatio, S. Hieronymi
in Librum Esther praefatio, S. Hieronymi in Danielem praefatio itd.
04 Velcic.indd 51 4.10.2004, 17:47:34
Franjo Veli
52
SUMMARY
THE MANUSCRIPT HERITAGE OF THE OLD CHURCH SLAVONIC
ACADEMY KEPT IN KRK
A part of the manuscript heritage of the Old Church Slavonic Academy founded in Krk in 1902, has
been kept in the Diocesan Archive in Krk until today. For the most part it has been unknown up to
now because it was not classied. Therefore the author of this article has made a sort of inventory of
the existing material and is presenting a detailed content of the written heritage. Among numerous
fragmentary data that deserve attention are the numerous writings of Dragutin Pari, a linguist and
the editor of liturgical books. Attention-attracting is also the Bible translation into the Old Church
Slavonic, the result of the persistent work of the Czech priest Josip Menzel, the pastor in Bognice
in the Archdiocese of Prague. These notebooks were in the possession of Josef Vajs who gave them
to the Old Church Slavonic Academy in 1905. Other manuscripts in great measure throw light on
the production and publishing of the Glagolitic liturgical books, like missals and rituals, which were
published at the end of the XIX and the beginning of the XX century.
Translated by Marica uni
Kljune rijei: Dragutin Karlo Pari, Dioecesis Veglensis Directorium, fra Ludovik Baus, Bukvar
ili psaltir, dr. Josip Vajs, Josip Menzel, Pariev Rjenik hrvatskog jezika
Key words: Dragutin Karlo Pari, Dioecesis Veglensis Directorium (Directorate of the Krk Diocese),
brother Ludovik Baus, Bukvar ili psaltir (Primer or Psalter), Dr. Josip Vajs, Josip Menzel, Paris
Rjenik hrvatskog jezika (Dictionary of the Croatian Language)
04 Velcic.indd 52 4.10.2004, 17:47:34
1osip Bratulic
(Zagreb)
NIKOLA ZIC
Nikola Zic bio je potpredsjednik Ravnateljstva Staroslavenske akademije u Krku, a pomagao je
i u ozivljavanju Staroslavenske akademije u Zagrebu, koja je 1952. postala Staroslavenskim
institutom. Napisao je brojne rasprave iz hrvatske kulturne povijesti. Upozorio je na brojne
knjizevnopovijesne probleme koje su drugi kasnije obradili. Posebice su vazni njegovi prilozi o
Nikoli Modruskom.
Nikola Zic, srednjoskolski proIesor zemljopisa i povijesti, izabran je 1912. za
potpredsjednika Ravnateljstva Staroslavenske akademije u Krku. On je sudjelovao na
ozivljavanju rada Staroslavenske akademije u Zagrebu, koja je kasnije promijenila ime te
postala Staroslavenskim institutom. Rad u Staroslavenskoj akademiji u Krku odredio je
buduce njegovo zanimanje za kulturoloske probleme vise nego za drugi njegov strucni
izbor, geograIiju. Rodio se u Puntu, na otoku Krku 10. 7. 1882. Kad je zavrsio osnovnu skolu
u rodnom mjestu, kao bistroga i darovitoga djecaka upisali su ga u Hrvatsku Veliku gimnaziju
u Rijeci (Susaku), gdje je zavrsio klasicni smjer te znamenite i zasluzne gimnazije. Studirao je
povijest i zemljopis na Beckom sveucilistu, ali je slusao i proIesore koji su predavali hrvatski
jezik i slavistiku. U Becu se druzio sa studentima iz svih nasih krajeva.
Nakon zavrsetka studija poslan je u hrvatsku gimnaziju u Pazin gdje je od 1906. do 1911.
predavao povijest i zemljopis, a kasnije i hrvatski i Iakultativno stenograIiju. Putovao je Istrom
kao geograI i povjesnicar, ali i kao prosvjetni djelatnik koji zeli upoznati kraj u kojem djeluje, da
moze bolje upotrijebiti svoje znanje i da bude sto korisniji dacima koje poducava i ljudima s
kojima zivi. O tim ranim godinama svoga zivota pisao je u Ireagovoru svoje knjige Istra
(izdanje HRID - Hrvati izvan domovine, 1936.): 'Kada sam god. 1906. dosao u Pazin kao
proIesor zemljopisa i povijesti na hrvatsku gimnaziju, postavio sam sebi zadacu da upoznam i
proucim Istru, njezinu mrtvu prirodu i sav zivot, proslost i sadasnjost zemlje i naroda, u krupnim
slikama cjeline i u detaljnim potezima pojedinosti. S pomocu svakovrsnih pomagala i cjelokupne
literature, a narocito putujuci cesto po Istri uzduz i poprijeko postigao sam nekoliko uspjeha i
objavio nekoliko radova, od kojih su dva tiskana u uciteljskom mjesecniku 'Narodna prosvjeta
(1909. Iriroani opis Istre, a 1910. i 1911. Antropogeografifa Istre). I dva u izvjestajima pazinske
gimnazije (1911. Iroslost Ia:inskog Iotoka i 1912. Moscenicki statut).
U Ireagovoru knjige Istra prisjeca se da je za Parisku mirovnu konIerenciju 1919., kad se
krojila sudbina Istre, takoder pisao o Istri u knjizici koju je uredio Vladimir Nazor i koja je bila
prevedena i na Irancuski jezik. Zic je u toj knjizici (Spomenica istarskih Jugoslavena :a
05.p65 04. 10. 04, 15:52 53
Josip Bratulic
54
Mirovni kongres u Iari:u) napisao tri kraca teksta: jedan o geologiji i geograIiji, drugi o
istarskoj povijesti, treci o narodnosnoj statistici iz 1910. Spomenica je sastavljena na pobudu
Povjerenstva za Istru u Zagrebu. Ostali autori u Spomenici: Mate Tentor i Vjekoslav Spincic.
Kad je krajem 1911. Nikola Zic postavljen kotarskim skolskim nadzornikom za hrvatske
skole za otoke Krk i Losinj, on se iz Pazina preselio na rodni otok Krk, ali je i dalje ostao vezan
za Istru i svojim radom i zanimanjem za istarsku problematiku, geograIsku i povijesnu. U Krku
je bio izabran za potpredsjednika u Ravnateljstvu Staroslavenske akademije te je uredio za tu
ustanovu dvije knjige 'Vjesnika Staroslavenske akademije, to jest za godinu 1912. i 1913.
Zbog rata, jer su i urednik i tipograIski radnici pozvani na Iront, a i zbog opcih prilika, daljnji
svesci nisu izasli, a djelatnost se Akademije polako gasila. Nakon sto su Talijani okupirali Krk,
otjerali su s otoka sve videnije Hrvate, pa tako i Nikolu Zica, a krckoga biskupa Antuna
Mahnica odveli su u konIinaciju, odakle se nasmrt bolestan vratio u Hrvatsku ali je ubrzo
nakon toga umro u Zagrebu, 1920. Nikola Zic je kao srednjoskolski proIesor poslan u Pozegu,
a kasnije u Daruvar. Pred kraj svoje proIesorske karijere postao je proIesorom Uciteljske skole
u Zagrebu. I nakon sto je umirovljen 1942., nastavio je raditi u 'Hrvatskoj enciklopediji u
kojoj je bio clan sredisnjeg urednistva. Kad je 1943. Iasisticka Italija kapitulirala, u casopisu
'Alma Mater Croatica napisao je sazet prikaz svojih promisljanja o zemljopisnom polozaju
Istre, o Istranima i teskoj povijesti koja je upravo zavrsena, i posebice o Istri pod Iasistickom
Italijom. Ovako o Iasizmu pise: 'Fasizam nije dopustao nikakvog razgovora o manjinama na
svom tlu. Za njega nema u Italiji narodnih manjina. To slijedi iz njegove drzavne misli, koja
pozna totalnu drzavu i iskljucivost vlastite nacije. Po njoj vrijedi svuda samo rijec Talijana-
Iasista, a Italija kao velika sila ne ce da znade za zastitu manjina, jer Iasizam zastupa misao da
svaki stanovnik u granicama Italije mora biti Talijan ili milom ili silom. Kako je Italija toboze
cista narodna drzava, u njoj zive samo Talijani, a ljudi drugih jezika (allogloti) i naroda (allogeni)
u drzavi ne smiju ni misliti na priznanje vlastitih prava.
S ovoga gledista dogadaju se u Istri takve nepravde, kojima nema ravnih u drugim
drzavama. (.) Skolska djeca ne smiju hrvatski govoriti ili pjevati ni u svojoj rodenoj kuci, a
odnaroduju se uspjesno i sitna djeca u predskolskoj dobi, jer ih sile ici u zabaviste, u kojemu
se govori iskljucivo samo talijanski. (.) U talijanskoj skoli prevodi se hrvatskom djetetu
narodno prezime, a i odrasli ga moraju promijeniti posve ili djelomicno, da zvuci talijanski.
Na kraju clanka zacrtana je granica izmedu Hrvata i Slovenaca u Istri, a opisana je ovako:
'Kad se povuce granica od rta Savudrije na krajnjem sjeverozapadu dolinom Dragonje i
preko Cicarije na Snijeznik, odijeljena je sjeverna Istra, naseljena Slovencima i okrenuta
prema Trstu, od ostale Istre, koja je pretezno hrvatska. To je ujedno jezicna granica koja je,
nazalost, na stetu Hrvata mijenjana u Jugoslaviji nakon 1945. Kad se granica 50-tih godina
izmedu Hrvatske i Slovenije, potiho, mimo javnosti, mijenjala, istarski su svecenici u svojoj
promemoriji Hrvatskom saboru, u spomenici za to napisanoj, tocno odredili granice izmedu
Slovenaca i Hrvata, na temelju jezicnih odlika i povijesnih podataka, ali ta spomenica nikad
nije uzeta u razmatranje u Saboru. Nikola Zic je tu granicu, prema karti Petra Kozlera iz 1853.
opisao vrlo jasno i pouzdano, uostalom kao sto je to i na samoj tiskanoj karti oznaceno.
1
Spomenica je adresirana na Vladu Republike Hrvatske, odnosno Hrvatski Sabor. Spomenicu
su poslali u Beograd, a jedan primjerak predali su mons. Svetozaru Ritigu, ministru bez
1
Kao ucenik Klasicne gimnazije u Pazinu, koju je vodio mons. Bozo Milanovic, ucenik Nikole Zica,
nosio sam 1955. potajno tu spomenicu u Kringu i Buzet na potpis tamosnjim zupnicima. Zupnik u
Kringi bio je Slovenac, Josip Vidau. Naravno da je i on tu spomenicu potpisao. O narodnosnim
prilikama u sjevernoj Istri za tu spomenicu podatke je napisao Nikola Zic.
05.p65 04. 10. 04, 15:52 54
Nikola Zic
55
portIelja, vjerojatno i zato da ga upozore na 'nedopusteno politicko djelovanje istarskoga
svecenstva, kao opomenu mons. Ritigu koji se uvijek zalagao za istarsko svecenstvo.
Nikola Zic, dok je boravio u Pozegi, i posebice kad se nastanio u Zagrebu, pisao je znanstvene
i strucne priloge u onovremenim casopisima i povremenim edicijama. Za spomenicu o stogodisnjici
Pozeske kolegije (1835.-1935.) napisao je opsezan zivotopis zagrebackoga biskupa Aleksandra
Alagovica, osnivaca pozeskoga orIanotroIija koji je prerastao u Kolegiju. Pisao je i o prezimenima
Pozezana prema jednom popisu iz 1771. i o naseljima i stanovnicima na posjedima isusovaca u
Pozeskoj dolini 1773. te o imanju Kutjevo. Napisao je nekrolog zasluznom Pozezaninu Juliju
KempIu. Za kalendar Hrvatskoga kulturnog drustva Napredak iz Sarajeva napisao je nekoliko
vaznih raspravica i clanaka: o Nikoli Modruskome i propasti Bosne, o Vitezovicevim vijestima o
Bosni, o Martinu Nedicu i drugo. Za casopis istoga drustva napisao je opseznije rasprave o
Divkovicevim knjigama, o inkunabulama Jurja Dragisica, Koriolana Cipika i Simuna Hvaranina.
Dao je prve sustavnije vijesti o Krsti Pejkicu i Ira Mateju Bosnjaku. Pisao je o Pazaninu, pjesniku
Ivanu Mrsicu, a krace clanke o njemu objavio je zatim i u 'Obzoru i u 'Jadranskom dnevniku.
U casopisu 'Vrela i prinosi koji je uredivao Miroslav Vanino, a izlazio je u Sarajevu, pisao je o
Nikoli Hermonu i njegovu molitveniku Brasno auhovno, o Aleksandru Komulovicu i Nikoli
Lovrencicu. O isusovackim piscima napisao je niz raspravica i u 'Obzoru 1934. Posebice su
vazne njegove rasprave u 'Nastavnom vjesniku u kojem je objavio nekoliko priloga o Nikoli
Modruskom, zatim o Andriji Dudicu i Matesi Kuhacevicu, objavivsi i nekoliko do tada nepoznatih
tekstova toga tragicnog pjesnika nasega prosvjetiteljstva. Pisao je o zagrebackom skolovanju
Josipa Voltica. U 'Hrvatskoj prosvjeti pisao je o seobama Hrvata u juznu Istru. U istom je
casopisu napisao i nekoliko vaznih biograIsko-bibliograIskih priloga o hrvatskim knjizevnicima
i knjigama iz Istre (Nikola Persic, Josip Voltic, Nikola Belinic, Petar Stankovic). Za 'Jadranski
kalendar napisao je nekoliko vaznih clanaka, poimence Hrvatska toponomastika u Istri te
Glagolfski :apisi u Lovranu. U 'Krckom kalendaru raspravlja nekoliko vaznih pitanja: Stanfe
otoka Krka 1527. i Stara nasa pravaa.
Nikola Zic suradivao je i u dnevnom tisku svojim kracim prilozima u kojima je upozoravao
na vazna pitanja iz hrvatske knjizevnosti i kulture. Posebice treba istaknuti njegovu suradnju
u 'Obzoru u kojem je pisao o prvoj rijeckoj tiskari, o Simunu Kozicicu Benji, o glagoljici u
Trstu, o Jakovu Mikalji i drugo. Njegovi prilozi o razvodu na Ucki 1531. prva su obavijest o jos
jednom vaznom razvodu u Istri. U istom je dnevniku objavio sazetke govora Krste Bernardina
Frankopana za obranu Hrvatske od Turaka, govor Bernarda Zane na Lateranskom koncilu,
zatim o letku o Krbavskoj bitci. Jednako je tako vazna i njegova suradnja u 'Hrvatskoj strazi,
u kojoj je pisao o biskupu Dobrili u Istarskom saboru (izaslo i posebno, 1936.), o Marulicevoj
poslanici papi Hadrijanu VI. Prvi je pisao i o naseljavanju hrvatskog stanovnistva u Rovinjsko
Selo i u Novu Vas Porecku. Vazni su njegovi prilozi u tjedniku 'Istra, posebice njegov prilog
I: graae :a :lornik o Istri (1937.) u kojem pise o zborniku koji je Matica hrvatska zeljela
objaviti pocetkom 20. stoljeca, a urednikom je trebao biti Ivan Milcetic. U sedam nastavaka
opisao je gradu i priloge za taj vazan zbornik koji su se sacuvali kod njegova prijatelja iz
Pazinske gimnazije, Sase Santela. Zbornik nije objavljen, a da je izasao iz tiska u pravo vrijeme,
mozda bi i sudbina Istre bila drugacija. Nikola Zic suradivao je svojim prilozima i u drugim
casopisima i strucnim i znanstvenim prilozima. Posebice je vazan njegov prilog u 'Mjesecniku
Pravnickog drustva u kome je pisao o Volcicevu prijepisu Moscenickoga statuta, kojemu je
on jedan tekst objavio 1912. Objavio je i prve vijesti o labinskom statutu iz godine 1341.
Kad je Hrvatska postala Banovinom, on je za srednje skole sastavio Zemlfopis Hrvatske,
kojim su se sluzili daci za vrijeme Nezavisne Drzave Hrvatske, a koji je dozivio nekoliko
izdanja sve do 1944. Kad je pokrenuta Hrvatska enciklopedija, Nikola Zic je postao clanom
05.p65 04. 10. 04, 15:52 55
Josip Bratulic
56
sredisnjega urednistva. Za HIBZ (Hrvatski bibliograIski zavod) priredio je i dvije knjige o
hrvatskim zupanijama: Zagorfe i Moarus. Bile su priredene jos knjige za zupanije Bribir -
Sidraga, Sava - Luka, Sarajevo, Zagreb. Drugi svjetski rat omeo je njihovo objavljivanje.
Neposredno nakon rata, 1945. Nikola Zic nije imao gdje objavljivati, ali kad ga je 1948.
monsinjor Svetozar Ritig pozvao u Staroslavensku akademiju (isto tako kao i monsinjora Bozu
Milanovica), Nikola Zic je poceo ponovno objavljivati svoje strucne i znanstvene radove. U
'Slovu, casopisu Staroslavenskog instituta (I, 1952.) napisao je raspravicu o glagoljskom
pismu (polemici) Nikole Modruskoga, ali sam tekst nije tamo objavljen. Mnogo je plodnija
njegova suradnja u 'Historijskom zborniku u kome su izasle njegove rasprave o podrijetlu
stanovnistva u Izoli, o kultu boga Peruna u Istri, o ostavstini istarskoga polihistora Petra
Simunovica, a posebne je vaznosti njegov prilog o vremenu naseljavanja Hrvata u Istri. Slicnu
je suradnju uspostavio i s 'Rijeckom revijom, gdje je pisao o etnickom sastavu grada Labina
nekad i danas, o Strossmayeru i Istri, o istoimenim naseljima u Istri, o Istri pod bizantskom
upravom. Kad je pokrenuta 'Pomorska enciklopedija (1954.) Nikola Zic je postao njezinim
suradnikom. Obradio je nekoliko natuknica: o Krku i o krckim naseljima (Baska, Glavotok,
Omisalj, Punat). U 'Istarskoj Danici, 1952., prvi je upozorio na glagoljski zapis zakna Jurja iz
Roca: Vita, vita. Stampa nasa gori gre! Pisao je i o novigradskom biskupu Ivanu Dominiku
Stratiku. U 'Istarskoj Danici, 1953., vjerojatno je njegov clanak o glagoljskim misalima iz
Roca i Nugle. U toj je, naime, 'Danici mnogo priloga potpisano samo s par slova (inicijalima)
ili siglama, jer je pritisak na nju bio vec tada veoma jak, a za sljedecu godinu 'Danica nije ni
izasla. Manjim raspravicama i prilozima javljao se i u 'Glasu Istre. Svi su ti prilozi sirili zanimanje
za brojna kulturoloska pitanja koja su bila do tada zatvorena u uskom krugu strucnjaka, a
Nikola Zic im je svojim pisanjem dao onu vaznost koju zasluzuju. Mnogim je raspravama
Nikola Zic upozorio na vazne arhivske izvore, npr. o glagoljasima u Kopru, na knjige ili rukopise
koji su do tada bili nepoznati te je na taj nacin potaknuo potanja i sira istrazivanja i obradbu.
Nakon Kukuljevica i Breyera on je prvi napisao vise prikaza nasih inkunabula i starih tiskopisa.
Nikola Zic umro je u Zagrebu 14. lipnja 1960. O njemu su pisali: Ivan Ivancic (nekrolog,
'Rijecka revija, 1960.), Mirjana Strcic (Irilog proucavanfu :ivota i afela prof. Nikole Zica,
Hrvatska gimnazija u Pazinu, 1899-1990) i Josip Bratulic (U spomen Nikoli Zicu, 'Istarska Danica,
2003.). Njegova bibliograIija nije sredena, a samo je jedan dio regristriran u BibliograIijama
rasprava i clanaka Jugoslavenskog leksikograIskog zavoda (historija, knjizevnost).
SUMMARY
NIKOLA ZIC
Nikola Zic (1882-1960), a high school teacher, a geographer and historian, was the Iirst vice-president
on the Board oI directors oI the Old Church Slavonic Academy in Krk; he edited Ior the Academy two
volumes oI its 'Vjesnik. When monsignor Ritig was reviving the work oI the Old Church Slavonic
Academy in Zagreb - today the Old Church Slavonic Institute - Nikola Zic helped him ardently in that
endeavour. He wrote numerous essays and short studies about persons and various questions Irom the
Croatian cultural history.
Translatea bv Marica uncic
Kljucne rijeci: Nikola Zic, Staroslavenska akademija, glagoljica, inkunabule
Key words: Nikola Zic, Old Church Slavonic Academy, Glagolitic script, incunabula
05.p65 04. 10. 04, 15:52 56
Gorana Doliner
(Zagreb)
PRILOG 1OSIPA VA1SA HRVATSKO1 GLAZBENO1
HISTORIOGRAFI1I
U clanku se razmatraju radovi ceskog slavista Josipa Vajsa (1865.-1959.) u kojima je izravno dao
prilog hrvatskoj glazbenoj historigraIiji. O tome svjedoce radovi 'Etwas ber den liturgischen
Gesang der Glagoliten ... i 'ber den liturgischen Gesang der Glagoliten.. Takoder, istaknutije
mjesto zauzimaju clanci u glazbenom casopisu Sveta Cecilifa bilo da Vajs pise o pojedinostima
kojima se osvjetljava uloga glazbe (izravno spominjanje nacina pjevanja u obredu i glazbena
suradnja pri adaptaciji koralnih melodija staroslavenskome jeziku) ili vazna liturgijska pitanja
poput kanona staroslavenskog misala. GlazbenohistoriograIske ocjene Vajsa popunjavaju sliku,
kako o njegovu prinosu tako i o temama koje obraduje.
Ugledni ceski slavist Josip Vajs (1865.-1959.) ocijenjen je po svojem osnovnom prinosu
hrvatskoj slavistickoj znanosti izuzetnim superlativima. Godine 1957. izradena bibliograIija
dijeli njegove radove u tri skupine. Pokazuje bogatstvo i vrijednost njegova priloga
slavistickoj znanosti.
1
Najprije je dolazio na otok Krk od 1897., a zatim je boravio u Krku od
1902. do 1906. Muzikologija moze biti zahvalna da je izradio nekoliko studija, kojima je
pomogao razumijevanju nekih glazbenih pitanja sadrzanih u problematici liturgijskog pjevanja.
Radovi Josipa Vajsa u kojima se na razlicite nacine uocava prinos glazbenoj znanosti,
njihova recepcija i neposredni ili posredni utjecaji na istrazivanje hrvatskoga glagoljaskog
pjevanja, oni glazbenohistoriograIske vrste kao i radovi glazbenih historiograIa, tema su
ovoga izlaganja. Tako se Vajs, za kojega je poznato da je ukljucio notnu gradu kao dio svoga
znanstvenoga i strucnog interesa, pridruzio onim, ne tako rijetkim, slavistima i knjizevnim
povjesnicarima, koji su svojim radom dali prilog hrvatskoj glazbenoj historiograIiji. Posebna
liturgijska izdanja (medu njima glazbena, u cijelosti ili u prilogu notna izdanja,Toni Missae,
'Dijelovi pjevane mise, zatim 'Tri mise glagolske prema tradicijonalnom koralu, 'Pnije
rimskago misala i dr.) i prilozi u znanstvenim clancima kao i vazni radovi koji sadrze glazbenu
problematiku kao sto su 'Etwas ber den liturgischen Gesang der Glagoliten ... (Vajs 1909)
i 'ber den liturgischen Gesang der Glagoliten. (Vajs 1910), svjedoce o tome pored cijeloga
niza drugih znacajnih priloga u okviru kojih je problematiku ili doticao ili nuzno spomenuo
1
Usp. Pantelic 1957: 10-20; 20-22.
06.p65 04. 10. 04, 15:53 57
Gorana Doliner
58
pri rjesavanju srodnih slavistickih pitanja. Samo u glazbenom casopisu Sveta Cecilifa
objavio je dostatan broj clanaka.
2
Svi ti oblici razlicitih historiograIskih tekstova samoga Vajsa, pisaca koji su ga ocjenjivali
ili su se oslanjali na njegov rad, na razlicite nacine popunjavaju sliku kako o njegovu
prinosu tako i o samoj, uvijek izazovnoj temi o mjestu glazbe u liturgijskim obredima.Takoder,
drugi su, pisuci o radu Josipa Vajsa, ujedno ukazali na pojedine probleme koji su se izravno
odnosili na Vajsove priloge ove vrste te su ih na taj nacin, reklo bi se, dopunili, ili su ih
ocijenili,
3
ili su ih, jednostavno, samo naveli.
4
Za ovaj je prilog od najvece koristi muzikoloski
rad Jerka Bezica i oni njegovi dijelovi koji sadrze glazbenohistoriograIske ocjene Vajsovih
tekstova.
5
Receno je vec, posebno se isticu radovi Josipa Vajsa, neki od njih, objavljeni u glazbenom
casopisu Sveta Cecilifa, kao sto su 'Novo izdanje staroslavenskog misala, 'Kanon
hrvatsko-glagoljskog vatikanskog misala XIV. vijeka i 'Misni red (Ordo missae) najstarijeg
glagoljskog misala (Vatikanskog kodeksa sign. Illirico 4. XIV. stoljeca) iz god. 1927., odnosno
1939. U prvome od njih Vajs izravno pise o 'glazbenome suradniku, u drugome razmatra
kijevske listice, a u trecemu izravno i prirodno uzima u razmatranje pjevanje. Dok prvi rad
donosi pozitivisticki podatak o cinjenici 'da ima glede koralnih melodija glavnu zaslugu P.
Anselmo Sedlacek, benediktinac u Emausu, drugi, samim time sto uzima u razmatranje
kijevske listice, istina kao komparativni izvor za temu kanona staroslavenskog misala, sadrzi
prilog o vaznom i jos uvijek izazovnom pitanju o glazbenom sloju hrvatskog glagoljastva, a
treci izravno spominje pjevanje odredenih oblika u odredenom povijesnom kontekstu.
Vajs je umro 1959., casopis Slovo je navedenu bibliograIiju objavio 1957., honorirajuci
sjecanje na 60 godina od Vajsova dolaska u Hrvatsku (od 1897. kada je kao student dolazio
na Krk).
6
Recepcija Vajsova djela u hrvatskoj glazbenoj historiograIiji ipak je ostala
zanemariva. Na prvom mjestu valja vidjeti temeljne tadasnje povijesti glazbe, kako starije
7
,
tako novije
8
. Ponavljam vrijednost vec istaknutih specijalistickih studija Jerka Bezica.
9
Jedan od posljednjih odjeka recepcije Vajsova djela jest jedinica u bibliograIiji Izaka Spralje.
10
Glazbeni casopis Sveta Cecilifa pokrece rasprave o glazbi, jeziku i pismu liturgijskih
knjiga, sada u 'novoj drzavi. RudolI Strohal prvi se javlja nakon uvodnicarskog teksta
urednika o, izmedu ostaloga, potrebi prosirenja prava uporabe staroslavenskog jezika na
2
Usp. Vajs 1919; 1920a; 1920b; 1920c; 1921; 1922; 1924; 1927; 1939a; 1939b.
3
Usp. Binicki 1919: 73-75. Na ovaj se rad osvrce, ne spominjuci Vajsa, RudolI Strohal (1919: 95-96).
Janko Barl prikazao je Vajsa: 'Misi slavnije, o bl. Marii Dv i za umrsje obtnije slovnskim jezikom;
usp. Barl 1919b: 114-116 (na str. 116. je 'misni Iormular blagdana sv. Cirila i Metoda).
4
Sto se glazbenoga casopisa Sveta Cecilifa tice, seriju napisa u kojima se raspravljaju pitanja 'O jeziku
i pismu u crkvenim knjigama za slavensko bogosluzje u rimo-katolickoj Crkvi, sto je naslov inicijalnoga
teksta RudolIa Strohala (usp. 1919a: 11-12), zapocinje navedeni tekst ne navodeci Vajsa, no s obzirom
na dalji razvoj i brojne napise kroz godista 1919. 1924., a zatim i 1927. i 1939. u kojima glavnu ulogu
igraju upravo Vajsovi tekstovi, navodim ga ovdje kao tekst prirodno povezan uz osnovnu tematiku.
5
Usp. Bezic 1973; Bezic 1996.
6
Na Krk je poceo dolaziti 1897., na Krku se 1898. upoznao s biskupom Mahnicem, a od 1902. do 1906.
na Krku stalno boravi.
7
Usp. Sirola 1922: 25.
8
Usp. Andreis 1974: 10, samo u biljesci br. 5 koja prati kratki ulomak o glagoljaskom pjevanju prema,
pretezno, knjizi J. Bezica, Ra:vof glagolfaskog pfevanfa na :aaarskom poarucfu (Bezic 1973); isto u
Andreis 1982.
9
Usp. Bezic 1973: 14. i dalje; Bezic 1996.
10
Usp. Spralja 1999.
06.p65 04. 10. 04, 15:53 58
Prilog Josipa Vajsa hrvatskoj glazbenoj historiograIiji
59
cijelo podrucje 'nase drzave kao i o transkripciji glagoljice u latinicu (Barl 1919a: 2). Ne
spominje Vajsa, ali inicira cijeli niz tekstova kojima ce se, u sljedecim brojevima glazbenog
casopisa Sveta Cecilifa i Vajs pridruziti.U clanku pod naslovom 'O jeziku i pismu u crkvenim
knjigama za slavensko bogosluzje u rimo-katolickoj Crkvi pise o upotrebi pisma i zalaze se
za latinicu (Strohal 1919a: 11-12).
'Radilo se i na popravku jezika u tim knjigama, kao RaIael Levakovic (1648.), Josip
Pastric (1706.), Matej Karaman (1741.), Matej Sovic (1791.), Ira A. Juranic (1767.). Nu svi su
ti popravci slabo uspjeli, jer se nijesu primakli originalnomu jeziku, vec se od njega udaljili,
unoseci u crkvene knjige hrv. naroda mnoge rusizme.
11
Fran Binicki pise protiv glagoljice (grcko pismo!) i protiv cirilice (grcko pismo!) a zalaze
se za latinicu kod priprema novog misala. 'Malo je teze pitanje jezicno. Znano nam je svima,
da jezik nasega misala nije stari onaj jezik, kojim su pisala sv. braca Ciril i Metod, vec da je to
vise starohrvatski ili crkvenohrvatski jezik s nekim ostacima staroga slavenskog jezika. Pokojni
je kanonik Parcic htio, da taj jezik bude sto blize izvornome jeziku sv. brace, a to danas
moramo zaliti. Mozda bi bolje bilo, da je ispravio misal Simuna Kozicica, biskupa Modruskoga,
od 1531. Kad vec ne mozemo uspostaviti izvornoga teksta sv. brace, bolje bi bilo preudesiti
neke oblike prema duhu hrvatskoga jezika. Nije to bas moja misao. Sam mi je strucnjak dr.
Vajs pred nekih desetak godina pripovijedao na Krku, da i ucenjak proIesor V. Jagic
preporucuje, neka se izgovor prilagodi sto vise danasnjemu hrvatskom jeziku. Dr. je Vajs u
glagolskom 'Vesperalu i prepisivao psalme, stenja i molitve prema izgovoru nasih otocana.
Steta sto nije posao jos korak dalje.
12
Binicki rabi primjere iz Kurelca, Levakovica,
Kukuljeviceva misala, Kozicica, praskih odlomaka, Vajsova Jesperala i daje dosta pojedinacnih
primjera.
Strohal se nadovezuje na Binickog premda ne spominje Vajsa (Strohal 1919b: 95-96).
Daje komentar protiv prijedloga Griveca da bi crkvene knjige bile na cirilici te ponavlja
svoje stavove iz prethodnog clanka (Strohal 1919a). 'Sto g. Binicki misli da bi pojedini stari
glasovi smetali u pjevanju, primjecujem, da, kada bi to zaista bila istina, mogao bi onaj, komu
smetaju takovi glasovi, promijeniti u pjesmi takove glasove, koji mu ne smetaju, a tekst bi za
to mogao ipak ostati nepromijenjen. Na koncu primjecujem, da su se braca Slovenci upoznali
sa slavenskom liturgijom vec pocetkom 16. vijeka, kada su provale turske u Hrvatsku postojale
sve cesce i kada je mnogo hrvatskoga naroda prebjeglo preko Kupe u Kranjsku, narocito iz
danasnjih kotara delnickoga, vrbovskoga, karlovackoga i jaskanskoga, a s njime je prebjeglo
i mnogo nasih popova glagolasa. Najvise se je takovih seoba hrv. naroda dogodilo iza
Muhacke bitke (1526.) osobito izmedu godina 1530.-1540., t. j. istodobno, kada su se dogodile
i seobe hrv. naroda u jugo-zapadnu Ugarsku i doljnju Austriju. Dakako da je slavenske
liturgije u Kranjskoj brzo i nestalo, jedno jer je bio pritisak latinskih poglavara na nize
svecenstvo vrlo jak, a drugo jer se nije u Kranjskoj mogao radi nepovoljnih prilika uzgojiti
podmladak popova glagolasa.
13
Vajs u clanku 'Kako cemo prepisivati glagolske tekstove za liturgicku porabu ne govori
posebno o glazbi. Problem reducira na cetiri glavne tocke: staroslavenske znakove za
poluglase, jat, staroslavensku jotaciju i glagoljsko ( ). 'Sve drugo su malenkosti, koje
ne ce zadavati poteskoca (Vajs 1919: 113).
11
Usp. Strohal 1919a: 11.
12
Usp. Binicki 1919: 74,75.
13
Usp. Strohal 1919b: 96.
06.p65 04. 10. 04, 15:53 59
Gorana Doliner
60
'U knjigama za puk moglo bi se dopustiti, da se pise za staroslavensko st c i za :a a (ili
dijalekticko j), kako sam to ucinio u izdanju Vesperal Rimsko-slovnski` za puk, ali se ne bih
usudio uvesti tu novotariju u misal, jer bih se bojao, da ce me pravom psovati jos dok budem
u grobu, kako je i SaIarik prozvao Karamana mala ava rei glagoliticae`. |...| No kad bi u
misalu, koji nosi ime: Missale paleoslovenicum` tiskali mjesto staroslovenskoga st i :a hrvatski
c i a, onda bi mogli i Slovenci zahtijevati, da se za nje tiska misal sa c f, |...| Zato je najbolje,
da ostane i nadalje i u transkripciji latinicom st :a.
14
Janko Barl recenzira Vajsa
15
, odnosno njegovo djelo 'Misi slavnije, o bl. Marii Dv i za
umrseje obtnije slovnskim jezikom objavljeno u Svetof Cecilifi pruzajuci nam pravu
glazbenohistoriograIsku ocjenu (takoder, spominje u biljeskama neka Vajsova glazbena izdanja
poput 'Toni Missae, 'Dijelovi pjevane mise, 'Tri mise glagolske prema tradicijonalnom
koralu, 'Pnije rimskago misala). 'Na znanje i vjestinu dr. Vajsa mozemo se osloniti . |...|
Sav taj njegov rad nam jamci, da se je i posla oko transkripcije staroslavenskih bogosluznih
knjiga prihvatio covjek, koji je zvan za to. Njegovo najnovije djelo nam pokazuje, kako bi se
morao taj posao obaviti, prem mislim, da bi se prije nego ce se sav misal transkribirati, morali
sastati strucnjaci, da jos jedamput glede toga izmijene svoje nazore. Za glazbenika bilo bi
potrebno, da se sto prije odredi naglasak barem za nepromjenljive dijelove mise, jer prije se
ne moze pomisljati, da se ti dijelovi dobro uglazbe.
16
Vjerojatno je suradnja, odnosno korespondencija oko navedenih pitanja bila vrlo ziva.
Vidljivo je to po atmosIeri u Vajsovu clanku 'Akcenat u staroslavenskim liturgickim
tekstovima. 'Po zelji g. urednika |Janko Barl| iznosim ovdje one nepromjenljive dijelove iz
mise u staroslavenskom jeziku, koji se pjevaju. Da doskocim davnoj potrebi gg. muzicara,
oznacio sam te dijelove akcentima. Nije to stvar laka, jer niti sami akcentolozi nisu glede
toga u svemu na cistu, pa si ni ja ne uobrazujem, da je ovo, kako cu tu iznesti, jedino pravo.
Priopcujem ipak, jer zelim, da se bas u tako vaznom pitanju pocne jedamput raspravljati.
Neka se cuju razna mnijenja, da se akcenat u tim tekstovima stalno odredi |slijede tekstovi
s akcentima ...| Crtama (, `, ) oznacih naglasak nasih tekstova prema cirilskim liturgickim
tekstovima. Ako i nije ta oznaka izvedena apsolutnom savrsenoscu te ima ovdje ondje
nekih nedosljednosti, ipak nam su i ti znakovi dragocjeni. Kako cirilski spomenici biljeze
naglasak vec od druge polovice XIV. stoljeca, to je njihova tradicija vrlo stara, a po tom i
dosta vjerojatna, ako i nije omnibus numerus absoluta.
Moram ovdje istaknuti, da gore napomenute crtice oznacuju vise sedem accentus nego
li qualitatem. Drzim, da je glazbeniku dovoljno, da znade, gdje imade akcenat svoje mjesto.
U ostalom jugoslavenski ce muzicari vrst akcenta lako pogoditi. Ovo sam primjetio, da, ako
tko vidi akut, ili gravis, ili , ne misli, da ovi znakovi odgovaraju znakovima akcenta u
hrvatskom ili srpskom jeziku. Drago ce mi biti, ako koji od nasih akcentologa predlozi sto
boljega, prem mnogo ne ocekujem. Ja sam se s ovim pitanjem bavio na pocetku svojih
Iiloloskih studija, proucivsi Brandta, Nemanica, Leskina, Resetara i druge. Od tog je vremena
proslo vec preko dvadeset godina, pa se slabo nadam, da cu imati prigode, da se jos na tu
stvar povratim. Moj je eto predlog, da se posluzim starom cirilskom tradicijom, a drugi neka
o tome reknu svoje (Vajs 1920a: 27, 28).
14
Usp. Vajs 1919: 114.
15
Usp. Barl 1919: 114-115. na str.116. misni Iormular.
16
Usp. Barl 1919: 115. U biljesci Barl nabraja neka notna izdanja.
06.p65 04. 10. 04, 15:53 60
Prilog Josipa Vajsa hrvatskoj glazbenoj historiograIiji
61
Resetar odgovara tekstom 'K pitanju o izgovaranju pjesama u slavenskoj sluzbi bozjoj,
no ne slaze se s Vajsom (Resetar1920: 28-29) i stavovima iznesenim u njegovu radu ('Akcenat
.) koji je objavljen u istom broju casopisa pa je primjereno pratiti Iinese u pristupima.
Vajs tekstom 'Jos o akcentu u staroslavenskim liturgickim tekstovima odgovara
Resetaru (Vajs 1920c: 83-84). U osvrtu na svoj raniji clanak (Vajs 1920a: 27-28) istice da
brani 'staroslavenski tip` nasih glagoljskih knjiga protiv onih, koji bi rada dopustili u
transkripciji veci upliv zivog narodnog jezika. |.| Gospodin Resetar svakako nije mogao
znati sve peripetije tog clanka, jer onda sigurno ne bi o meni napisao, da nukam glagoljase,
neka bi ostavili svoj cakavski i praslavenski akcenat, te prihvatili ruski naglasak. |.| No i
g. Resetaru je izbjeglo, da svojim biljeskama ne silim glagoljase, da naglasuju oce, zen, jer
ima tu posve bistro zabiljezeno oce vsemogi` (u Slava va visnih) |itd. ...| (Vajs 1920c: 83-
84).
17
'Sam g. proI. Resetar priznaje, da se je tradicija glede naglaska mnogo bolje sacuvala
u cirilskim knjigama, nego li kod glagoljasa na jugu gdje je poremecena u novije vrijeme ne
samo s toga, sto se je primala ruska tradicija (Levakovic, osobito Karaman), vec i s toga,
sto su cakavci saobracanjem s ostalim narodom, osobito pak skolom, zaboravljali ili barem
kvarili svoj stari naglasak. To me je ponukalo, da sam se obazirao na cirilske akcentualne
biljeske, za kojima se ipak nijesam slijepo povadjao, vec sam ih sravnjivao i s domacim
naglaskom (cakavskim). Pri ruci mi je sv. Pismo jednog otocanina-cakavca (Rabljanina ?) iz
zavrsetka XVIII. ili pocetka XIX. stoljeca s akcentualnim biljeskama (Vajs 1920c: 84).
Baveci se navedenom problematikom, oslanjao se na Sedlacka i Nemanica, na Daniciceve
akcentoloske studije (za pomoc kod odredivanja akcenata, dakle i glazbenu pomoc).
18
Posebno najavljuje studiju o Rabljaninu najavljujuci usporedbe cakavskoga domaceg
akcenta s cirilskim kojega je inace rabio s obzirom na ocuvanost starine. Dakako da je i
sljedeci tekst u kronoloskom nizu izuzetno koristan. 'Nesto o nomenklaturi u glagolskim
liturgickim knjigama (Vajs 1920b: 69-70) donosi dosta primjera iz starijih i novijih liturgijskih
knjiga i valjalo bi njegovu gradu temeljito usporedivati s nazivljem u znamenitom
SteIanicevu clanku, a jos vise s nazivljem koje je ocuvano u terenskom radu kod snimanja
glagoljaskog pjevanja.
19
U clanku 'Jos o transkripciji glagolskih liturgickih tekstova
komentira ranije priloge do u g. 1919. (Vajs 1921: 86-87).
20
Spominje, kao potvrdu
razmisljanjima o potrebama izdavanja glagoljskih liturgickih prirucnika i pitanjima njihove
transkripcije, svoja notna izdanja iz 1919. Vajsova su notna izdanja zapravo prakticni uvid
i dopuna sagledavanju historiograIskih priloga. To su razmisljanja koja je moguce sagledati
i najvise im se pribliziti uvidom u clanke objavljivane u Svetoj Ceciliji. Tako Vajs istice
Grivecov prilog u Katolickom listu iz 1919. koji je 'posve dobro predlozio, neka bi se novi
misal tiskao cirilskim slovima. Tko poznaje povijest staroslovjenstine, priznat ce, da je taj
predlog s historijskog i graIickog stajalista posve opravdan (Vajs 1921: 86)
21
. Isto tako je
suzdrzan s obzirom na poteskoce prihvacanja, npr. u Primorju ili u Rimu pa predlaze ogledni
pokusaj za pomoc svecenstvu koje ima poteskoca s glagoljicom i jer: 'Bila bi velika stvar,
17
Vajs jos objasnjava kako je njegov prilog 'kao neki pokusaj za prvu potrebu i izazvan vrucim molbama
g. urednika |.| a stilizacija clanka je urednikova |.|; Vajs 1920c: 83.
18
Usp. i Vajs 1920a: 27.
19
Fonoteka Staroslavenskog instituta u Zagrebu.
20
Ovdje rezimira niz clanaka objavljivanih u casopisu Sveta Cecilifa od 1919. nadalje; Strohal 1919a;
Binicki 1919; Strohal 1919b; Vajs 1919.
21
Mislim ipak da Grivec cirilicu ne povezuje samo s povijesnim razlozima kao Vajs u ovome clanku objasnjavajuci
diskusiju, vec sa sirenjem na organizacije katolicke sluzbe do koje dolazi s novom drzavom, Jugoslavijom.
06.p65 04. 10. 04, 15:53 61
Gorana Doliner
62
kad bi sve Slavenstvo bilo sjedinjeno u vjeri i u pismu, barem u liturgickim knjigama!
(Vajs 1921: 87). Vajsu se pak sva ta diskusija o transkripciji 'ne svidja.
22
Nakon svega,
redakcija casopisa staje na stranu latinice, premda vrlo oprezno i pazljivo spram Vajsa,
dapace, dajuci za primjer njegovo izdanje 'Misi slavnije (u biljesci).
Vaznost sljedecega teksta 'O glagolici i glagolskim liturgickim knjigama jest u isticanju
vrijednosti jezika, staroslavenskog jezika i njegova poznavanja (Vajs 1922: 99-100). Bez uvida
u takav pristup mnoge polemike o pismu postaju neprimjerene. 'Treba nam skole, obuke i
naobrazbe u staroslavenskom jeziku, ne bude li toga, propast ce staroslavensko bogosluzje.
Upravo zato su pape i dalmatinski biskupi, Zmajevic, Kacic |Kadcic| i drugi utemeljili seminaria
illyrica`. Potrebno je zato da se podignu barem u sjemenistima stolice za staroslavenski jezik.
Ako ne budemo bolje poznavali jezik, njegovu gramatiku, sintaksu i rjecnik, biti ce u tom
pitanju vazda razloznih mnijenja i cudnovatih predloga. |.| Najposlije jezik je glavna stvar, a
pismo je samo odijelo (Vajs 1922: 99, 100). U ovome clanku ne spominje glazbu, ali navodi i
usporeduje liturgijske knjige koje sadrze notne zapise (Levakovic, Parcic i dr.) i, sto je vrlo
vazno upravo za tradiciju pjevanja i recitativnoga silabickog obrednog pjevanja, zestoko brani
posvecenost rada sv. Brace, 'pistule, jevangjelja i psaltira |.| koji se u nasim glagolskim
spomenicima sacuvao mnogo tacnije nego li u cirilskim tekstovima (Vajs 1922: 100).
'Nekoliko biljezaka o izdanju glagolskoga misala latinicom
23
ne donosi podatke o
glazbi (Vajs 1924: 173-176). Ipak je cijeli sadrzaj okolisno povezan i s glazbenim pitanjima i
jedan je od najopseznijih u ovoj seriji te sadrzi i tri Jagiceva pisma. Za glazbenu znanost su
podaci o tri (uvjetno) izdanja Parcica prava rijetkost.
U tekstu 'Novo izdanje staroslavenskog misala (Vajs 1927: 241-244) Vajs izravno pise
o glazbenome suradniku. 'Posto necu da se kitim tudjim perjem, moram napomenuti, da ima
glede koralnih melodija glavnu zaslugu P. Anselmo Sedlacek, benediktinac u Emausu; dok
mi je kod korektura zdusno pomagao dr. JoseI Vasica, proIesor staroslavenskog jezika u
Olomoucu. Zakljucujuci ovaj rad, zeli misalu sretno 'drugo ili jos vise izdanja, neka ni jedna
smjela ruka ne kusa, da mijenja sto na stetu starog jezika, pod izlikom, da se jezik priblizi vise
zivom jeziku i da bude puku razumljiviji. Time se ne bi nikako posluzilo ideji, Cirilo-metodijskoj,
vec bi se samo ostetila i pokvarila ona dragocjena literarna bastina, sto su je nam ostavili
sveti nasi apostoli, braca Ciril i Metodije.
24
Dok 'Kanon hrvatsko-glagoljskog vatikanskog misala XIV. vijeka iz god. 1939. (Vajs
1939a: 1-3), samim time sto uzima u razmatranje kijevske listice, istina kao komparativni izvor za
temu kanona staroslavenskog misala, sadrzi prilog vaznom i jos uvijek izazovnom pitanju o
glazbenom sloju hrvatskog glagoljastva, 'Misni red (Ordo missae) najstarijeg glagoljskog
misala (Vatikanskog kodeksa sign. Illirico 4. XIV. stoljeca) (Vajs 1939b: 81-83) izravno spominje
pjevanje. Gdje se pjeva (povijesno, izvorno, tko, sto i kada pjeva); spominje panonizme i na
kraju daje 'izvorni, 'stari starinski tekst najzanimljivijih preIacija, opce i vazmene (Vajs
1939b: 83).
Zakljucuje: 'Zanimljivo je i to, da onaj, koji je prevadao mlade tekstove misnog reda, koji
su dosli u misal tekom XI., XII. i XIII. stoljeca, prevadao je prilicno dobro u duhu starinskog
jezika bilo u rijecima, bilo u oblicima, kojih nije bilo vise ono doba u zivom narodnom jeziku.
22
Usp. Vajs 1921: 86; usp. i Vajs 1927: 241.
23
Ponovno Vajs u biljesci donosi pregled ranijih objavljenih jedinica.
24
Ponovljeno je Vajsovo misljenje o starom jeziku u liturgiji, takoder istaknuto u Jagicevu zborniku 1908.
g. (Usp. Vajs 1908).
06.p65 04. 10. 04, 15:53 62
Prilog Josipa Vajsa hrvatskoj glazbenoj historiograIiji
63
I ovi tekstovi su za nas poucni, ipak od vece vaznosti su oni dijelovi, koji se oslanjaju na
izvorni prijevod sakramentara IX. vijeka (Vajs 1939b: 83).
Najvazniji prilozi ipak su ranije spomenuti 'Etwas ber den liturgischen Gesang der
Glagoliten ... (Vajs 1909) i 'ber den liturgischen Gesang der Glagoliten. ... (Vajs 1910). To
su ujedno, kako je to pred trideset i vise godina utvrdio Jerko Bezic, a novija
glazbenohistoriograIska istrazivanja nisu izmijenila, prvi 'objavljeni radovi posveceni izricito
glagoljaskom pjevanju (Bezic 1973: 14). Premda se Vajs u svojim notnim izdanjima drzao
osnove gregorijanskoga pjevanja, u ovim studijama udubljuje se u najvitalnija pitanja o
glagoljaskom pjevanju u proslosti. 'J. Vajs usporeduje latinske tekstove metricki Iiksiranih
himni s prijevodima tih tekstova u glagoljskim spomenicima iz XIII. i XIV. stoljeca. Pokazuje
kako broj slogova u himnama na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije ne odgovara
broju slogova u latinskim tekstovima a kamoli da se slazu i u odgovarajucim duzinama i
akcentima. Stoga zakljucuje da se uz tolike i znatne promjene u pjevanju svoga teksta
glagoljasi nisu mogli sluziti melodijom iz gregorijanskog korala za odgovarajuci latinski
tekst. U takvim su se slucajevima, smatra autor, glagoljasi zadovoljavali samo recitiranjem
teksta.
25
Nakon Tridentinskog koncila dolazi do tiskanih izdanja s notiranim napjevima po
uzoru na liturgijske knjige s latinskim jezikom. I Vajs i Bezic dokazuju povezanost te
nepovezanost, odnosno uskladenost/neuskladenost gregorijanskog i glagoljaskog pjevanja
na primjeru prilagodenoga teksta notama u brevijaru RaIaela Levakovica (Rim 1648).
26
Bezic vrlo cijeni Vajsovo misljenje kako su tradicionalni zivi oblici glagoljaskog pjevanja
znacajan indikator tog pjevanja u proslosti (Bezic 1973: 15). Smatra kako su stariji tekstovi
zastitili i starije napjeve od razlicitih promjena uzrokovanih mogucim nanovo uvedenim
crkvenoslavenskim tekstom sto je na teritoriju zadarske nadbiskupije i uspjelo (za razliku od
senjske i krcke biskupije; Bezic 1973: 9 i dalje).
27
Uz tekst 'ber den liturgischen Gesang der Glagoliten. (Vajs 1910) u kojem su znacajni
notni primjeri, vezu se jos neka mjesta u Vajsovim radovima, primjerice: 'Potpune knige
misala pocinu se u XIV vijeku. Medu nabrojenim Iragmentima mlade epohe ipak moram da
istaknem bar jedan, koji se nasao u Pragu, u samostanskoj kniznici na Strahovu. Dva
pergamen. lista, 38x21,5 cm, odlomak misala ili misalnih tekstova: Vruju`, Svet`,
Blagoslovljen` i Agance bozi` sa koralnim notama! (spac. J.V.) Ovaj je Iragment unicum u
svoj glagolskoj literaturi te ga zbog toga ovdje spominjem (Usp. Vajs 1948: 32-34; vise o
tome vidjeti u Bezic 1973).
28
Zakljucno sam predstavila najznacajnije Vajsove glazbenohistoriograIske tekstove i
najznacajniju recepciju. U Vajsovo vrijeme djeluje i Ivan Milcetic (1853-1921), takoder autor
mnogih priloga glazbenoj historiograIiji od kojih su neki nedavno 'otkriveni. Rezimirajmo:
Josip Vajs je izdavao notnu gradu, tiskao prirucna izdanja i objavio studije glazbeno-
historiograIske vrste. 'Etwas ber den liturgischen Gesang der Glagoliten ..., 'ber den
25
Usp. Bezic 1973: 14.
26
Gledati usporedne analize, osobito 'nove odnose izmedu latinskih i crkvenoslavenskih tekstova nakon
Tridentskog koncila; Bezic 1973: 14-15; 159.
27
Spomenut cu samo da je Ignacije Radic kriticki gledao na Vajsov rad, a srodnih kritika ima i u komentarima
svecenika zabiljezenima na magnetoIonskim snimcima; usp. Radic 1914; Radic 1915; Fonoteka Staro-
slavenskog instituta u Zagrebu.
28
Vajs tada nije znao za doista vrijedan hrvatski izvor koji se cuva u Arhivu HAZU (IVa 47) kao ni za
notirani izvor u Ljubljani (NUK, bez signature) koji je najblizi primjeru iz Praga; Vajs upucuje na svoj rad
iz g.1910. (Vajs 1948).
06.p65 04. 10. 04, 15:53 63
Gorana Doliner
64
liturgischen Gesang der Glagoliten. i clanci u Svetof Cecilifi: 'Novo izdanje staroslavenskog
misala, 'Kanon hrvatsko-glagoljskog vatikanskog misala XIV. vijeka i 'Misni red (Ordo
missae) najstarijeg glagoljskog misala i drugi znacajna su potvrda njegove aktivnosti. Njegov
rad s 'glazbenim suradnikom, P. Anselmom Sedlackom upucuje na oprez, skromnost i
odgovornost. Mnogo je pridonio izucavanjima glazbenog sloja hrvatskog glagoljastva.
GlazbenohistoriograIske ocjene Vajsa ili pisaca koji su ga ocjenjivali popunjavaju sliku, kako o
njegovu prinosu tako i o samoj, uvijek izazovnoj temi o mjestu glazbe u liturgijskim pitanjima.
Radovi ove vrste Josipa Vajsa pokazali su proIilirani prinos znanstvenika koji se
istrazivanome zadatku posvecuje izravno, najcesce prakticno i jednostavno. Njihova recepcija
medutim i utjecaji na stanje istrazivanja hrvatskoga glagoljaskog pjevanja - razlicitih su ucinaka,
kao, uostalom i radovi glazbenih historiograIa. Osim vec vise puta spominjanih specijalistickih
studija Jerka Bezica, recepcija Vajsova djela u hrvatskoj glazbenoj historiograIiji ipak je ostala
zanemariva. Starije i novije temeljne povijesti glazbe najcesce ga samo spominju.
Literatura:
*** 1915. Razne vijesti. Iz sjednica Staroslavenske akademije u Krku. Sv. Cecilifa 9, 43.
*** 1917. Iz Cecilijinog drustva`. Nasi svecenici na crkveno-glazbenoj akademiji u Becu-Klosterneuburgu.
Sveta Cecilifa 11, 145.
*** 1917. Razne vijesti. Hrvatska. Sveta Cecilifa 11, 215.
Andreis, J. 1974. Povifest gla:be. Povifest hrvatske gla:be, knj. 4. Zagreb: Liber - Mladost.
Andreis, J. 1982. Music in Croatia
2
. Zagreb: Institute oI Musicology - Academy oI Music.
Barl, J. 1919a. Na pragu novog doba. Sveta Cecilifa 13, 1-2.
Barl, J. 1919b. Dr. JoseI Vajs: Misi slavnije, o bl. Marii Dv i za umrseje obtnije slovnskim
jezikom. Sveta Cecilifa 13, 114-15. 116.
Bezic, J. 1973. Ra:vof glagolfaskog pfevanfa na :aaarskom poarucfu. Zagreb: Institut JAZU u
Zadru.
Bezic, J. 1996. Rezultati istrazivanja glagoljaskoga pjevanja na otoku Krku u vrijeme djelovanja
Staroslavenske akademije (1902.-1927.). Slovo 44-46, 338-346.
Binicki, F. 1919. Novi glagolski misal. Sveta Cecilifa 13, 73-75.
Doliner, G. 1984. Rukopisna zbirka crkvenih napjeva Franje Kuhaca. J. Bezic. Zbornik raaova sa
:nanstvenog skupa oar:anog u povoau 150. oblfetnice roaenfa Franfe Ks. Kuhaca (1834-
1911). Zagreb: JAZU, 233-263.
Jelic, L. 1906. Fontes historici Liturgiae Glagolito-Romanae a XII aa XIX saeculum. Krk: Kyrikta
Veglensis, E. Vitaliani Jadrensis et OIIicina Typographica Catholica Labacensis.
Novak, Vj. 1900. ca. Povifest gla:be (rkp.; tiskano 1994. u Croatica 40-41; priredila S. Majer-
Bobetko)
Pantelic, M. 1957. BibliograIija izvornih radova J. Vajsa s podrucja hrvatske glagoljske knjizevnosti.
Slovo 6-8, 10-20; Iz nase bibliograIije o zivotu i radu proI. Vajsa, 20-22.
Pavlinski :bornik 1644. 1991. I, Faksimilni pretisak; II, Transkripcija i komentari. Pripremili za tisak
i popratne studije napisali, Kos K., Sojat A., Zagorac V.; urednici, M. Mogus, L. Zupanovic.
Zagreb: HAZU, Globus - Nakladni zavod.
Radic, I. 1914. Staroslavensko crkveno pjevanje u biskupiji krckoj. Sveta Cecilifa 8, 35-36.
Radic, I. 1915. Crkveno pjevanje u zupama sa staroslavenskim liturgickim jezikom. Sv. Cecilifa 9, 58-59.
Resetar, M. 1920. K pitanju o izgovaranju pjesama u slavenskoj sluzbi bozjoj. Sveta Cecilifa 14, 28-29.
Sokol, B. 1917. Pucko crkveno pjevanje na otoku Krku. Sveta Cecilifa 11, 1-5, 37-40, 77-82, 116-119.
Stipcevic, E. 1992. Hrvatska gla:bena kultura 17. stolfeca. Split: Knjizevni krug.
Strohal, R. 1919a. O jeziku i pismu u crkvenim knjigama za slavensko bogosluzje u rimo-katolickoj
Crkvi. Sveta Cecilifa 13, 11-12.
06.p65 04. 10. 04, 15:53 64
Prilog Josipa Vajsa hrvatskoj glazbenoj historiograIiji
65
Strohal, R. 1919b. Novi slavenski misal u rimo-katolickoj Crkvi. Sveta Cecilifa 13, 95-96.
Saban, L. 1980. Izvjestaj o dvogodisnjem sredivanju triju glazbenih zbirki u Osijeku i o pregledu
glazbenih rukopisa i knjiga u Iranjevackim samostanima u Slavoniji i Srijemu, Arti Musices,
11, 1, 47-101.
Sirola, S. 1922. Preglea povifesti hrvatske mu:ike. Zagreb: Edition Rirop.
Spralja, I. 1999. Glagoljaska psalmodija. N. Ceribasic, G. Marosevic. Gla:ba, folklor i kultura /
Music, Folklore, ana Culture. Zagreb: Institut za etnologiju i Iolkloristiku - Hrvatsko
muzikolosko drustvo, 177-189.
Vajs, J. 1907. Dopis. Otok Krk. Sv. Cecilifa 1, 30-31.
Vajs, J. 1908. Co znaci slova 'po zakonu rimskogo dvora v nadpisech chlaholsk breviaru chrvatskch.
Jagic-Festschrift. Zbornik u slavu Jatroslava Jagica. Berlin:Weidmannsche Buchhandlung,
230-234.
Vajs, J. 1909. Etwas ber den liturgischen Gesang der Glagoliten der vor- und nachtridentinischen
Epoche. Archiv fr slavische Philologie 30, 227-233.
Vajs, J. 1910. ber den liturgischen Gesang der Glagoliten. Archiv fr slavische Philologie 31, 430-442.
Vajs, J. 1914. Pnife rimskago misala po i:aanfu vatikanskomu. Rim: Publicationes Academiae
Paleoslavonicae Veglensis.
Vajs, J. 1919. Kako cemo prepisivati glagolske tekstove za liturgicku porabu. Sveta Cecilifa 13,113-114.
Vajs, J. 1920a. Akcenat u staroslavenskim liturgickim tekstovima. Sveta Cecilifa 14, 27-28.
Vajs, J. 1920b. Nesto o nomenklaturi u glagolskim liturgickim knjigama. Sveta Cecilifa 14, 69-70.
Vajs, J. 1920c. Jos o akcentu u staroslavenskim liturgickim tekstovima. Sveta Cecilifa 14, 83-84.
Vajs, J. 1921. Jos o transkripciji glagolskih liturgickih tekstova. Sveta Cecilifa 15, 86-87.
Vajs, J. 1922. O glagolici i glagolskim liturgickim knjigama. Sveta Cecilifa 16, 99-100.
Vajs, J. 1924. Nekoliko biljezaka o izdanju glagolskoga misala latinicom. Sveta Cecilifa 18, 173-176.
Vajs, J. 1927. Novo izdanje staroslavenskog misala. Sveta Cecilifa 21, 241-244.
Vajs, J. 1939a. Kanon hrvatsko-glagoljskog vatikanskog misala XIV. vijeka. Sveta Cecilifa 33, 1-3.
Vajs, J. 1939b. Misni red (Ordo missae) najstarijeg glagoljskog misala (Vatikanskog kodeksa sign.
Illirico 4. XIV. stoljeca). Sveta Cecilifa 33, 81-83.
Vajs, J. 1948. Najstariji hrvatskoglagoski misal. Dfela JAZU 38, IX 173.
SUMMARY
THE CONTRIBUTION OF 1OSIP VA1S TO THE CROATIAN MUSICAL
HISTORIOGRAPHY
The article deals with the works of Josip Vajs (1865-1959), the Czech Slavist, in which he directly
contributed to the Croatian musical historiography. These are Etwas ber den liturgischen Gesang
der Glagoliten ..., ber den liturgischen Gesang der Glagoliten. as well as publications of chanting.
More prominent are his articles in the musical journal Sveta Cecilija where Vajs writes about particulars
that shed light on the role of the music (there he mentions the chanting in a rite as well as the way of
chanting; musical cooperation in the adaptation of the chorale to the Old Church Slavonic language)
or the important liturgical questions like the Canon of the Old Church Slavonic Missal: Novo izdanje
staroslavenskog misala (The New Edition of the Old Church Slavonic Missal), Kanon hrvatsko-
glagoljskog vatikanskog misala XIV. vijeka (The Canon of the Vatican Croatian Glagolitic Missal of
the 14th Century) and Misni red (Ordo missae) najstarijeg misala (The Order of Mass of the Oldest
Missal) and others. In the first one of these three articles Vajs writes about the musical contributors,
in the second he studies the Kiev Missal. While the first article brings a positivistic piece of information
about the fact that the main merit for chorale melodies goes to Fr. Anselmo Sedlcek, a Benedictine
monk in Emaus, the second article, by taking into consideration the Kiev Missal, although only as
06.p65 04. 10. 04, 15:53 65
Gorana Doliner
66
a comparative source for the topic of canon of the Old Church Slavonic missal, contains a contribution
to the still important question of the musical layer of Croatian Glagolitism, and the third article
mentions the defined singing forms in a defined historical context. The musical historiography
evaluations of Vajs and of the writers that evaluated him, give more complete picture of his contribution
as well as of the place of music in the liturgical questions.
Translatea bv Marica Cuncic
Kljucne rijeci: Hrvatska, J. Vajs, glazbena historiograIija
Key words: Croatia, J. Vajs, musical historiography
06.p65 04. 10. 04, 15:53 66
1ohannes Reinhart
(Bec)
BISERKA GRABAR KAO ISTRAZIVAC
STAROSLAVENSKE BASTINE KOD HRVATA
1
U prilogu se vrednuje znanstveni rad dr. Biserke Grabar (2. lipnja 1932. 29. kolovoza 1986.)
koja se ponajvise bavila najstarijim slojem hrvatskih srednjovjekovnih tekstova sa staroslavenskom
maticom. Autor se usredotocuje na apokriIne, hagiograIske i homileticke tekstove. Na kraju se
prikazuje razvoj tekstoloskih istrazivanja na tom podrucju poslije smrti Biserke Grabar i jos se
jednom istice vaznost i vrijednost njezina doprinosa i za danasnje vrijeme.
Kada je Biserka Grabar umrla 29. kolovoza 1986., imala je tocno 54 godine (2. 6. 1932.
29. 8. 1986.). Raspolazemo nekrologom njezine institutske kolegice dr. Ivanke Petrovic koji je
pisan ne samo osobno, vec sadrzi i velik broj zanimljivih biografskih i znanstvenih podataka
2
.
Valja posebno istaknuti i nekrologu pridodanu bibliograIiju radova Biserke Grabar. U
bibliograIiji nalazimo ukljucivsi osvrte, prikaze i recenzije 46 jedinica
3
. S iznimkom nekoliko
manjih radova, cijeli je znanstveni opus Biserke Grabar posvecen hrvatskoglagoljskoj
knjizevnosti. Izbor teme ovog clanka objasnjava se velikim znacenjem rada Biserke Grabar
na tom podrucju. Nastojat cu ukratko prikazati njezina istrazivanja i njihovo znacenje za
razvoj i unapredenje poznavanja povijesti najstarijeg razdoblja hrvatske knjizevnosti pisane
glagoljskim pismom. Na kraju cu u grubim crtama prikazati zadatke koji danas stoje pred
nama na podrucju na kojem je Biserka Grabar tako uspjesno djelovala.
U hrestomatiji Vjekoslava SteIanica Hrvatska knfi:evnst sreanfega vifeka. a XII. a
XJI. stlfeca koja je izila 1969. godine kao prvi svezak serije Iet stlfeca hrvatske
knfi:evnsti i na kojoj je, osim Anice Nazor i Marije Pantelic, suradivala i Biserka Grabar
(SteIanic 1969.a) razlikuje se deset zanrova: 1. Historijski i pravni spisi; 2. Biblijski i liturgijski
tekstovi; 3. ApokriIi; 4. Vizije; 5. Cudesa Marijina; 6. Svetacke legende; 7. Price i romani; 8.
1
Zahvaljujem dr. Milanu Mihaljevicu za lektoriranje hrvatskog teksta predavanja.
2
Petrovic 1986:240-254. Najnoviji zivotopis Biserke Grabar nalazi se u Petrovic 2002.
3
U jednom detalju valja bibliograIiju dopuniti. Pretposljednja jedinica (Petrovic 1986:254, br. 45),
naime clanak ,Une compilation des homlies d`Eusbe d`Alexandrie et d`Epiphane sur la Descente
aux enfers en slavon croate u zborniku `Avtupov, Hommage Maurits Geerard pour clbrer
l`achvement de la Clavis Patrum Graecorum, za koji se navodi da je u tisku nije nikada izisao jer u
prvom svesku te knjige clanka nema, a drugog sveska nije bilo.
07.p65 04. 10. 04, 15:54 67
Johannes Reinhart
68
Poucna proza; 9. Pjesme; 10. Dramsko pjesnistvo. Kada usporedimo starost tih zanrova,
primijetit cemo da su kod zanrova 1. (Historijski i pravni spisi), 5. (Cudesa Marijina) i 10.
(Dramsko pjesnistvo) zastupljeni samo tekstovi iz kasnijeg doba (kasniji rani srednji vijek i
razvijeni srednji vijek), a to znaci da cemo tu uzalud traziti tekstove sa staroslavenskom
maticom
4
. Isto vrijedi i za pjesme gdje se s iznimkom jedne himne s bizantskom maticom
nju je istrazila Marija Pantelic
5
susrece ponajprije mlade blago koje je djelomicno domaceg
podrijetla, djelomicno su posrijedi pjesme s talijanskim
6
i latinskim predloscima. Upravo su
ti mladi tekstovi i zanrovi, kako bismo ih mogli nazvati, vrlo vazni za posebnost hrvatske
srednjovjekovne knjizevnosti jer njih najcesce nema u drugim slavenskim srednjovjekovnim
knjizevnostima
7
.
Kada promotrimo bibliograIiju Biserke Grabar, postaje jasno da je u njoj mali broj radova
koji se ne bave hrvatskoglagoljskom knjizevnoscu. Ako ne uzmemo u obzir rane recenzije
preglednog tipa (napr. casopisa Orientalia Christiana Periodica, Slavia, Byzantinoslavica),
valja ovdje spomenuti dvije recenzije van Wijkovo izdanje Skitskog paterika
8
i Birkfellnerov
opis slavenskih rukopisa u Austriji
9
(obje u Slovu 27) i njezinu suradnju na izdanju
cirilickog Hvalova zbornika bosanskog podrijetla. Medu tekstovima koje je obradila razmjerno
su rijetki biblijski i liturgijski rukopisi. Posebno cemo tu istaknuti njezinu suradnju na
monumentalnom izdanju Hrvojeva misala
10
, samostalne studije o Baromicevu brevijaru
11
i
o jedinom hrvatskom komentiranom psaltiru, Frascicevu psaltiru iz Istre
12
koji se nalazi u
Becu i koji je izdao proIesor Hamm. Ali i kod zanrova koje je najcesce obradivala, kod
apokriInih, hagiograIskih i homiletickih spisa, usredotocila se na tekstove koji su prevedeni
s grckog jezika i koji zbog toga gotovo sigurno imaju staroslavenske matice. Valja svakako
podsjetiti na poznatu iznimku: Nikodemovo evandelje koje je prevedeno vec u staroslavensko
doba s latinskoga. Taj je tekst u hrvatskoj tradiciji poznat iz dvaju ulomaka: Iragmenta
HAZU iz 15. stoljeca prema kojem je izdan u spomenutoj SteIanicevoj hrestomatiji i Pazinskih
Iragmenata iz 14. stoljeca. Postoje u znanosti dvije hipoteze o podrijetlu tog prijevoda:
prema jednoj, danas ona nema puno pristalica, bio je preveden u Ceskoj, a prema drugoj,
danas najrasprostranjenijoj, preveden je na sjeverozapadnom podrucju juznoslavenskih
jezika. Tu hipotezu zastupaju Andr Vaillant
13
, Rudolf Aitzetmller
14
, Biserka Grabar
15
i
Angelina Minceva
16
. Ako je tocna, posrijedi je rana paralela Romana o Troji koji je takoder
bio preveden u Hrvatskoj, a zatim posuden u knjizevnosti drugih juznoslavenskih naroda,
4
Moguca su iznimka tu pravni tekstovi u Petrisovu zborniku koji nazalost jos uvijek nisu izdani, a medu
kojima bi se eventualno sudeci po arhaicnom jeziku mogao skrivati pokoji stariji, mozda
staroslavenski tekst (usp. SteIanic 1969.a.:20).
5
Pantelic 1967.
6
Usp. Perillo 1989.
7
S druge strane se ne moze previdjeti cinjenica, da u starohrvatskoj knjizevnosti nije poznat cijeli niz
tekstova i zanrova koji su tipicni za druge knjizevnosti: paterici, prolog (sinaksar s kratkim Zitijima),
mineji itd.
8
Grabar 1977.c.
9
Grabar 1977.d.
10
SteIanic 1973.
11
Grabar 1984.
12
Grabar 1985.
13
Vaillant 1968.
14
Aitzetmller 1979.
15
Grabar 1979, Grabar 1986.a.:145.
16
Mnnnena 1985.
07.p65 04. 10. 04, 15:54 68
Biserka Grabar kao istrazivac staroslavenske bastine kod Hrvata
69
sve do istocnoslavenskih knjizevnosti. Kasniji prijevodi s latinskog jezika nisu suvise
privlacili paznju Biserke Grabar. Ona ih je spomenula samo u svojim preglednim clancima,
npr. Vita Adae et Evae
17
ili Epistula de die dominica
18
.
Danas mozemo ocijeniti napredak koji je postignut u radovima Biserke Grabar tek tada
kada se podsjetimo kojim je izvorima raspolagala znanost do njezina vremena na podrucju
apokriIa, hagiograIije i homiletike. Na pocetku svojih istrazivanja dobro je shvatila vaznost
toga da se ucini pristupacnim bogato rukopisno blago hrvatskoglagoljskog nasljeda
hrvatskoj znanstvenoj javnosti, ali jos vise stranim slavistima koji se nisu uvijek dovoljno
obazirali na taj ogranak opceslavenske knjizevne tradicije. Tako je programatski godine
1967. napisala u recenziji spanjolske knjige Aurelija de Santos Otera o apokriIima u Slovu br.
17: ,Upada u oci da u toj obilnoj bibliograIiji ne nalazimo nista o hrvatskoglagoljskim
apokriIima. No tome je najmanje kriv de Santos, nego nasa slavisticka nauka koja je o toj
temi tako malo pisala, da nije dala potpun popis apokriIne grade u nasoj knjizevnosti, a
kamoli kompletno izdanje nasih apokriInih evandelja.
19
. Poslije Jagica i Strohala,
20
a prije
Biserke Grabar, apokriIima se bavio ponajvise Stjepan Ivsic, ali su mnoga njegova istrazivanja
na tom podrucju ostala neobjavljena. Vazan je korak naprijed napravio Vjekoslav SteIanic u
svojim poznatim i odlicnim katalozima hrvatskoglagoljskih rukopisa otoka Krka
21
i Arhiva
Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije u Zagrebu
22
gdje je uspio identiIicirati cijeli niz
tekstova. Njega bismo mogli nazvati prethodnikom Biserke Grabar u proucavanju doticnih
zanrova.
Glavna je njezina zasluga bez sumnje u tome da je identiIicirala i izdala niz spomenika.
Nekoliko tekstova koje je izdala nisu prije bili uopce izdani. To su Djela Petra i Andrije iz
Zgombiceva zbornika, jedan Iragmentarni list Pseudo-Tomina evandelja, Zitije Jakova
Perzijanca i dva prijepisa Legende o sv. Aleksiju. Dva od tih tekstova mogla je i identiIicirati.
Osim toga identiIicirala je jos tri teksta, ali ih nazalost nije uspjela objaviti i obraditi (to su iduci
tekstovi: 1. Inventio crucis |Grabar 1977.b.:102-103|; 2. Nikola |Grabar 1977.b.:102|; 3. Blagovijest
Ps.-Grgura Novocezarejskoga |Grabar 1986.b.:90|). Njezina je identiIikacija Slova na Blagovijest
Ps.-Grgura Novocezarejskoga (u Akademijinu Iragmentu br. 16) nazalost bila zaboravljena. Na
pocetku devedesetih godina zanimao sam se za taj Iragment, te sam ne znajuci nista o
njezinu otkricu dosao ponovno do istog zakljucka kao i ona. Zato se u rjecniku
staroslavenskog jezika hrvatske redakcije u popisu izvora navodi pisac ovih redaka,
23
a ne
Biserka Grabar koja je prva to odredila.
24
Evo jos nekoliko njezinih tekstoloskih i lingvistickih
zapazanja o drugim tekstovima: o Legendi Pavla Tebanskoga
25
, koju je kasnije istrazila Vesna
17
Grabar 1986.a.:143.
18
Grabar 1986.a.:149.
19
Grabar 1967.b.:200.
20
Strohalovi su radovi cesto kritizirani zbog neznanstvenosti, ali ipak su cesto nezaobilazni zbog nedostatka
drugih.
21
SteIanic 1960.
22
SteIanic 1969.b & 1970.
23
Grabar, Hauptov, Mare 2000:XXXII (br. 21. FgHom).
24
Usp. Grabar 1986.b:90: ,S kraja XIII st. potjece jos i jedan dvolist Iragmenta (Fragm. glag. 16) koji Vj.
SteIanic navodi kao Apokrifno slovo o Blagovjetenju i dovodi ga u vezu s nekim slicnim istocnim
slavenskim tekstovima. U stvari ovdje se radi o dvjema razlicitim homilijama na Blagovjest od kojih
je prva vrlo rijetka u cirilickoj literaturi (Iragmentarno dolazi u Mihanovicevu homilijaru iz XIII st., ali
cini se u drugome prijevodu), a pripisuje se Grguru Cudotvorcu, dok se druga pripisuje Ivanu
Zlatoustomu.
25
Grabar 1986.a.:142.
07.p65 04. 10. 04, 15:54 69
Johannes Reinhart
70
Badurina-Stipcevic u monograIiji o toj Legendi
26
, o Nikodemovu evandelju
27
i o Frascicevu
psaltiru
28
u kojem je Biserka Grabar pronala nekoliko tragova srednjobugarske matice.
Uz tekstove koje je izdala Biserka Grabar uvijek nalazimo obimnu analizu jezika, tekstolosko
usporedivanje s grckim predloskom i s drugim glagoljskim i cirilickim rukopisima koji djelomicno
jos nisu izdani, kao i na razlicitim cinjenicama dobro utemeljene hipoteze o vremenu i mjestu
slavenskog prijevoda. Razmjerno se malo Biserka Grabar bavila starozavjetnim apokriIima.
Ivanka Petrovic nas u njezinu nekrologu ipak izvjescuje
29
da ju je i ta vrsta apokriIa veoma
zanimala. O njima vjerojatno nije stigla napisati posebnu studiju zbog prerane smrti. Mozemo
naslucivati da bi ona zasigurno napisala cjelovitu knjigu o svim hrvatskim srednjovjekovnim
apokriIima, ali njezin je zivot, nazalost, bio za taj zadatak prekratak.
Tekstovi koje je Biserka Grabar obradivala dosta cesto sadrze vazne tekstoloske
pojedinosti za rekonstrukciju prvobitnog oblika prijevoda. Osim toga, pruzaju ponekad
bitne podatke o vremenu i mjestu prijevoda. Valja nacelno pretpostaviti da tekst koji je bio
preveden s grckoga i ciji se prijepisi nalaze u dvije ili vise slavenskih knjizevnosti potjece iz
Bugarske ili Makedonije. Kod nekoliko hrvatskih prijepisa rijec je o najstarijem mozda bas
Iragmentarno ocuvanom slavenskom rukopisu. Takav je slucaj s Legendom o Marijinoj
smrti (Obdormitio Deiparae), Zitijem Simuna Stupnika i Zitijem sv. Marine (jos neizdano).
Barem su iste starosti kao i paralelni cirilicki rukopisi glagoljski rukopisi Zitija Evstatija i
Teopiste (u Pazinskim Iragmentima) i Zitija Jakova Perzijanca. Nisu najstariji rukopisi, iako
potjecu iz 13. stoljeca, Iragment Djela Pavla i Tekle (najstariji je ruskocsl. Iragment iz 11.
stoljeca) i ,Periodi Ivana Apostola (u krckom Iragmentu br. 30) (najstariji je slavenski
prijepis srpski Iragment iz 12. stoljeca iz Petrograda). Biserka Grabar nije se ogranicila na
opcenite zakljucke o bugarskom podrijetlu pojedinih tekstova, vec je tragala za konkretnim
podatcima takvog podrijetla u jeziku ili u tekstologiji. Tako je utvrdila
30
da u hrvatskim
Djelima Andrije i Mateja postoji nekoliko srednjobugarskih jezicnih crta i da ona moraju biti
napisana na bugarskom u sirem smislu rijeci podrucju ,prije XII stoljeca
31
. Do slicnih
je zakljucaka dosla i o Djelima Pavla i Tekle i Djelima Petra i Andrije, samo sto je posljednje
djelo nastalo kasnije nego Djela Andrije i Mateja i ,istocnije od hrvatskog cakavskog
podrucja, vjerojatno u jednom od juznoslavenskih prevodilackih centara
32
. Zanimljivo je
da je za Legendu sv. Nikole u OxIordskom zborniku koja je promijenjena i skracena verzija
grckoga Zitija Nikole Sinajskog
33
utvrdila da ima cirilicku maticu jer se u glagoljskom tekstu
rabi slovo ,M koje u glagoljici ima vrijednost 60 za prvobitnu brojnu vrijednost 40 koju ima
cirilica. Prema njezinu je misljenju ta matica mogla nastati u Duklji jer za grcki toponim
(u Lgilu) ima Ikla (= Doclea, Duklja
34
), a Bari u juznoj Italiji postaje Bar u
Duklji (danas Crna Gora). Valja naglasiti da treba izdati hrvatskoglagoljski tekst i usporediti
ga s drugim cirilickim rukopisima (cini se da nema veze s tekstom u Beckom srpskom
prosinackom citacem mineju
35
).
26
Badurina-Stipcevic 1992.
27
Grabar 1979, 1981.
28
Grabar 1985.
29
Petrovic 1986:240.
30
Grabar 1967.a.:139.
31
Grabar 1967.a.:140.
32
Grabar 1967.a.:167.
33
Grabar 1978:243.
34
Usp. SteIanic 1969.a.:265, bilj. 15.
35
Birkfellner 1975:241, II/87 (cod. Vindob. slav. 33, f. 4v-31v).
07.p65 04. 10. 04, 15:54 70
Biserka Grabar kao istrazivac staroslavenske bastine kod Hrvata
71
Nakon pregleda radova Biserke Grabar o hrvatskoglagoljskoj knjizevnosti, prijedimo sada
na razvoj istrazivanja na podrucju staroslavenske bastine kod Hrvata poslije njezine smrti, tj.
tijekom posljednjih 15 godina. Za to jedno i pol desetljece stasala je u Staroslavenskom institutu
tu se i dalje koncentriraju tekstoloska proucavanja hrvatskoglagoljske knjizevnosti nova
generacija znanstvenika. Dio njih posvecuje se detaljnoj jezikoslovnoj analizi starohrvatskog
jezika u glagoljskom pismu. Drugi su se istrazivaci bavili u tradiciji Josipa Tandarica i Marije
Pantelic takozvanim liturgijskim rukopisima misala i brevijara. Napredovao je vrlo uspjesan rad
na tekstovima koji su bili prevedeni s latinskoga (spomenut cu ovdje imena Vesne Badurine-
Stipcevic i Antonije Zaradije Kis
36
). Priblizimo li se zanrovima kojima se bavila Biserka Grabar,
valja ponajprije spomenuti hagiograIske studije Ivanke Petrovic
37
, vec spomenutu monograIiju
Vesne Badurine-Stipcevic o Zitiju Pavla Tebanskoga
38
, identifikaciju Anatolija Turilova Zitija
imuna Stupnika u Budimpetanskim ulomcima iz 11.-12. stolj.
39
kao i izdanje novog prijepisa
Zitija sv. Jurja u rukopisu iz Nacionalne i sveucilisne knjiznice u Zagrebu
40
. Na podrucju apokriIa
u hrvatskoj znanosti nije se, koliko je meni poznato, pojavilo nista. Opcenito velik napredak
znace dvije knjige de Santosa Otera
41
koje treba rabiti uz dodatke i ispravke Francisa Thomsona
42
.
Izdanje Biserke Grabar bilo je iskoristeno u novoj knjizi Svedanina Rosna o Pseudo-Tominu
evandelju
43
. Iziao je jo Clavis apocryphorum Veteris Testamenti
44
, u kojem nazalost nema
nekoliko bitnih podataka iz hrvatskoglagoljske knjizevnosti (napr. manjkaju hrvatski tekstovi
Zitija Adama i Eve i Akira Premudroga).
Na podrucju hrvatske srednjovjekovne homiletike (na starohrvatskom jeziku) nema tijekom
posljednjih godina studija koje se bave propovijedima prevedenim s grckoga.
45
Opseg
propovijedi koje su bile prevedene s grckoga nije velik.
46
Radi se o cetiri sigurna teksta, i dva
teksta (Iragment homilije iz krckog Iragmenta br. 30 iz 13. stolj. i Iragment teksta homilije?
Pazinskih Iragmenata |HAZU Iragm. glag. 90i; 14. stolj.|) kod kojih mozemo pretpostaviti grcki
izvornik na temelju starosti prijepisa i jezicnih osobina teksta, predlosci ipak jos nisu pronadeni.
Hrvatskoglagoljska literatura koja je crpla iz latinskih kao i iz grckih izvora (talijanske i ceske
izvore mozemo ovdje zanemariti) stavlja istrazivace pred znatno slozenije probleme jer moramo
tragati za predloscima i u latinskoj i u grckoj knjizevnosti.
47
36
Usp. npr. Badurina-Stipcevic 1994, 2001, Zaradija Kis 1997.
37
Npr. Petrovic 1990, 1996, 2000.
38
Badurina-Stipcevic 1992.
39
Pannxa+, Tynnon 199O.
40
Nazor 1989.
41
Santos Otero 1978 & 1981.
42
Thomson 1980, 1985.
43
Rosn 1997.
44
Haelewyck 1998.
45
Zato imamo niz radova i izdanja propovijedi koje su bile prevedene s latinskoga. Valja ovdje barem
spomenuti radove ceske slavistice Petre Fetkove-Stankovske (npr. Stankovska 2001) o homilijama u
okviru hrvatskoglagoljskog brevijara i izdanje homilije na Veliki Petak iz Greblova Korizmenjaka koju je
nedavno izdala Antonija Zaradija Kis (Zaradija Kis 2001; autor je pocetka izvornika talijanski dominikanac
Antonio Azaro iz Parme, usp. moju recenziju u Wiener slavistisches Jahrbuch 48, 2002:299-303).
46
Navest cu sve poznate mi tekstove u prilogu.
47
Nakon zagrebacko-krckog sastanka povodom 100 godina Staroslavenske Akademije i 50 godina Staro-
slavenskog instituta saznao sam jos za dva teksta koji su bili prevedeni s grckoga: 1. komentar proroka Hosee
u brevijaru Vida Omisljanina (466ra5-468rb29: ,Konaci Osie ioiola; lomenlai od 1.1-7.16a), loji se
smalia iijevodom lomenlara Teodorita Kirskoga; 2. Pitanja i odgovori o evandeoskim stihovima u Tkonskom
zborniku (43v9-46r19; Sambunjak 2001:91-94) cija je prva trecina prijevod Pseudo-Zlatoustove homilije In
parabolam secundum Lucam quae sic habet: Homo quidam descendebat, et incidit in latrones (PG 61.755-
58; usp. Thomson 1985:92; o cirilskim tekstovima te homilije usp. Miltenova 2001).
07.p65 04. 10. 04, 15:54 71
Johannes Reinhart
72
Pogledajmo i djelo koje je u hrvatskoglagoljskoj knjizevnosti zastupljeno malim brojem
tekstova i o kojem se vrlo malo zna, Fiziolog. Najstarija, takozvana aleksandrijska verzija
poznata je samo u nekoliko istocnoslavenskih rukopisa prema kojima ju je izdao Karneev.
48
SteIanic je u svojoj hrestomatiji izdao dva zapravo tri mala teksta iz Petrisova zbornika
(price o zvizdarki, o pelikanu i orlu; treci tekst o slavicu ne pripada Fiziologu)
49
.
Usporedujuci te tekstove i tekstove iz jednoga drugog Zagrebackog zbornika (HAZU IV a
48)
50
s Karneevljevim izdanjem i s grckim originalom, navest cu ovdje samo jedan primjer
(pricu o pupavcu). Vidljivo je da je posrijedi isti tekst:
Pupavac
K(a)p(i)t(uli) b ( 2) Pismo rece ki zlo ctet` oca ili mater` semr`tiju da umret / est ptica
epopsa egda sastaret` se ceda istrzajut` pere roditelju svoemu i budeta gola i polozet` iju v
gnzdo kako mladju i rekut ima kako vi trudista se krmec i nas tako i mi da stvorimo vama /
Protivu semu da to po imonii (?) nerazumni c(lov)ci zovet i ne hote roditel svoih liiti / /
G tn:n1 n+u1. nuut+k. uat a:ta:ru+k

w(+k)a uau m(a)+tk tm(t)+ku :mt++ +u
+ar: (*+ar:) t:+k u1uu w(+k)tta:rttuuu. tt+k n+ua uauatmau tn:t+. vaa tu+ aqt
rua+k :u+taa tr:u t+t+a1rua ta ut+tau+k ntkt uma u maatua t+r:a+k u
tr:+k tr:um+ :u+tatm+. ur: u rm +qut+t ta r:maqt uat(+) +ar: u mm rama
t+r:u:m+ n:+ur: +:m: (vl.: +:m:). ur: :n: uta:muuu va(:)r1u ut auna+k :u+tak
tr:u (+) a :n1 traa utu:a:r+ w tn:n1.
51
1. (aleksandrijska) redakcija
48
Kaneen 1890.
49
SteIanic 1969.a.:343-344. Slavuj dolazi dosta rijetko u srednjovjekovnim pricama o zivotinjama
(usp. Lenona 2OO1, Berlioz & Polo de Beaulieu 1999). Predlozak price o slavuju u Vinodolskom
zborniku treba tek pronaci.
50
U Akademijinu zborniku HAZU IV a 48 nalaze se sljedeci tekstovi iz Fiziologa: 1. Feniks |7.| ( I. 89v);
2. Pupavac |8.| ( I. 89v); 3. Divlji magarac |9.] ( f. 89v-90r); 4. Bjelouka [10.] (f. 90r).
51
Kaneen 189O:21O-211
52
Sbordone 1936:28-30.
53
C+oniona 1994:43. Valja iimijelili da nili Slojlova nili diugi auloii loji su isali o slavenslom
iijevodu !iziologa ne znaju nita o njegovoj hrvatskoglagoljskoj tradiciji.
Kao to se vidi iz ovog primjera, u hrvatskim izvadcima izvreni su znatni redakcijski
zahvati koje tek treba sustavno prouciti. Ali vec je danas jasno da je u hrvatskoj
srednjovjekovnoj knjizevnosti postojala prva aleksandrijska redakcija Fiziologa, a to
potvrduje hipotezu o starobugarskom podrijetlu prijevoda.
53
07.p65 04. 10. 04, 15:54 72
Biserka Grabar kao istrazivac staroslavenske bastine kod Hrvata
73
Do kada su starobugarska djela mogla dospijevati u hrvatskoglagoljsku knjizevnost?
Tu raspolazemo samo lingvistickim argumentima. U nizu hrvatskih tekstova pronadeni su
tragovi srednjobugarskih jezicnih osobina (zamjena nosnih samoglasnika i promjena
straznjeg jera u o): u brevijaru
54
, u psaltiru
55
, u Frascicevu psaltiru
56
, u Djelima Andrije i
Mateja
57
i u misalu
58
. Ti tragovi namecu zakljucak da su do kraja 11. ili do pocetka 12.
stoljeca mogle postojati veze izmedu hrvatskoglagoljske knjizevnosti i njezinih juznih
susjeda, u svakom slucaju nakon shizme godine 1054.
Jesu li grcki tekstovi mogli biti prevedeni u Hrvatskoj, bez posredovanja druge slavenske
knjizevnosti? Na prvi se pogled cini da se u Hrvatskoj u to vrijeme nije znao grcki jezik. U
prilog tome govore koncilski akti 8. stoljeca o kojima je pisao Radoslav Katicic
59
i nedostatak
grckih natpisa na podrucju ,hrvatske Dalmacije i kopnene Hrvatske
60
. Nasuprot tomu,
utjecaj bizantske arhitekture, pojedinacne povijesne vijesti (npr. isprava pape Inocenta III.
iz godine 1198. upucena zadarskom kaptolu
61
) ili tovanje svetoga Platona u Zadru
62
, to
se katkad navodi u vezi s tim, mogu se protumaciti drugacije i ne mogu dokazati poznavanje
grckog jezika na podrucju Hrvatske u doba razvijenoga srednjeg vijeka. Vrlo su vazna za
knjizevnost dva djela hrvatskoglagoljske knjizevnosti prevedena s grckoga koja su poznata
samo u toj i ni u jednoj drugoj slavenskoj knjizevnosti. Rijec je o hrvatskoglagoljskoj
Legendi o Pavlu pustinjaku (Tebanskom) poznati istocnoslavenski tekst prijevod je druge
grcke verzije
63
i odlomku zasad neizdane homilije na Blagovijest Ps.-Grgura Neocezarejskog
(25.III.; BHG 1092w/CPG 1776; HAZU Iragm. glag. 16 iz 13. stolj.; verzija Mihanoviceva
homilijara |8va5-9va30| ocigledno predstavlja drugi prijevod
64
).
Prije nego pronademo odgovarajuce paralelne tekstove iz drugih slavenskih knjizevnosti,
ne mozemo iskljuciti mogucnost da su ta dva teksta bila ipak prevedena u Hrvatskoj.
Biserka je Grabar podigla istrazivanja apokriIne, hagiograIske i homileticke knjizevnosti
Hrvata u najstarije doba na vrlo visoku razinu. Bilo bi joj sigurno drago ako bi slavisticka
znanost u domovini, ali i izvan domovine, nastavila njezina istrazivanja staroslavenskog
naslijeda kod Hrvata.
54
Vaillant 1950:249.
55
Valjavac 1889:8.
56
Grabar 1985:78 i dalje.
57
Grabar 1967.a.
58
SteIanic 1969.b.:71, Reinhart 1990:198-200.
59
Katicic 1982-1983.
60
Mihaljcic, SteindorII 1982, Hercigonja 1994:26. Usp. takoder Katicic 1999:163, bilj. 84.
61
Usp. Strgacic 1954:184, bilj. 129 ('Cum igitur ecclesia vestra, que sub obedientia sedis apostolice
perseverans Grecorum hactenus et ritum servavit et linguam).
62
Bianchi 1877 :131.
63
Usp. Badurina-Stipcevic 1992:22, Lynannn 1995, Reinlail 1995/96:217.
64
Usp. sljedece primjere: 1ra5 obecani 8va10-11 wnqvtu1u rvqotrurvqv; 1rb9 vzglasi 8vb34
k:ynu Avquvqor; 1va10 raba 9rb8 w+:ra rot; 1vb1 paki dv(u) snabd me 9rb33-34 naru
(1)r(u)tu tauu ritv roprvov truiorv; 1vb2-3 vshi iodi na svcenie vshoditi islineni(e)
9iL35-9va1 rt1mk ::m wt(rt)qtuuu trkuaa+k tt r:uk roo v yrvr v rt oytoov ovoxroiototot
t riqpuo; 1vL13-15 (vii)lu oLlali n(e)L(e)slili. Polozju stoli svoi i Lu(d)u odoLni vinumu
9va16-19 rk:y wnaark u(t)n(t)tt n:a:au n1t+:ak tr:u u n:y:y +kr`mk rkiuutm:y `Ervu t v vrri v
to oupovo qou tv pvov ou, xo iooot ooto t Yot. (Is 14.14).
07.p65 04. 10. 04, 15:54 73
Johannes Reinhart
74
Literatura
Aitzetmller, R. 1979. Zur Frage einer kirchenslavischen Literatur im slovenisch-kroatischen Raum.
Stuaia Slvenica Mnacensia in hnrem Antnii Slanfak Septuagenarii. Mnchen: TroIenik
(Geschichte, Kultur und Geisteswelt der Slowenen V), 1-5.
Badurina-Stipcevic, V. 1992. Hrvatskoglagoljska legenda o svetom Pavlu Pustinjaku. Zagreb:
Znanstvena biblioteka Hrvatskog filolokog drutva; 22.
Badurina-Stipcevic, V. 1994. Tobija, Judita i Estera u hrvatskoglagoljskim brevijarima. Knji:evna
smotra XXVI, br. 92-94 (Knjizevnost i Biblija), 209-212.
Badurina-Stipcevic, V. 2001. Jezicne i stilske osobine hrvatskoglagoljskih tekstova knjiga o
Makabejcima. D. Sesar. Irugi hrvatski slavisticki kngres. Zbornik radova I. Zagreb:
Hrvatsko filoloko drutvo, Filozofski fakultet, 179-185.
Lenona, O. B. 2OO1. C:aeucruu oecnuapuu. Cnonai na:nannn n cnxnonnin. Mocina: Hn(ni.
Berlioz, J., M. A. Polo de Beaulieu. 1999. Lanimal exemplaire au Moyen ge (V
e
-XV
e
sicles).
Rennes : Presses Universitaires de Rennes.
Bianchi, C. F. 1877. Zara christiana. Vol. I. Zara : Woditzka.
Birkfellner, G. 1975. Glagolitische und kyrillische Handschriften in sterreich. Wien: sterreichische
Akademie der Wissenschaften (Schriften der Balkankommission, Linguistische Abteilung
XXIII).
Bratulic, J. 1972. Apokrif o prekrasnom Josipu u hrvatskoj knjizevnosti. Radovi Staroslavenskog
instituta 7, 31-122.
Byannn, . M. 1995. Xn+ne Hana nneckoro Borapckn nepeno X neka. Kupu:o-
Menoueecru cnyuu 10, 5-21.
Gaylord, H. 1987. Redactional Elements Behind the Petrisov Zbornik of III Baruch. Slovo 37, 91-115.
Grabar, B. 1965. Apokrifi u hrvatskoglagoljskoj literaturi do 16. st. s osobitim obzirom na apokrifna
djela apostolska, Zagreb (disertacija; non vidi).
Grabar, B. 1967.a. Apokrifna djela apostolska u hrvatskoglagoljskoj literaturi (1. Djela Andrije i
Mateja u gradu ljudozdera; 2. Djela apostola Petra i Andrije). Radovi Staroslavenskog instituta
6, 109-208 (+ 4 slike).
Grabar, B. 1967.b. Aurelio de Santos Otero, Los evangelios apcrifos. Madrid 1963
2
. Slovo 17, 200-202.
Grabar, B. 1969. Glagoljski odlomak Pseudo-Tomina evandelja. Slovo 18-19, 213-232.
Grabar, B. 1972. Apokrifna djela apostolska u hrvatskoglagoljskoj literaturi (3. Djela Pavla i Tekle).
Radovi Staroslavenskog instituta 7, 5-30.
Grabar, B. 1973. Mucenje sv. Jakova Perzijanca u hrvatskoglagoljskim odlomcima XIV st. Slovo 23,
141-160 (+ 4 slike).
Grabar, B. 1977.a. Legenda o sv. Aleksiju u hrvatskoj srednjovjekovnoj knjizevnosti. Slv 27, 61-84.
Grabar, B. 1977.b. Izvori nekih hrvatskoglagoljskih legenda. Zlrnik :a slavistiku (Novi Sad) 13, 95-104.
Grabar, B. 1977.c. The Old Church Slavonic Translation of the `Avp v oyuv io in the
edition of Nikolaas van Wijk, edited by Daniel Armstrong, Richard Pope and C. H. van
Schooneveld, The Hague Paris 1975. Slovo 27, 195-198.
Grabar, B. 1977.d. Gerhard Birkfellner, Glagolitische und kyrillische Handschriften in sterreich,
Wien 1975. Slovo 27, 208-211.
Grabar, B. 1978. Les sources de certaines lgendes hagiographiques croato-glagolitiques. C:aeucrue
ry:tnypo u Ea:rauo Les cultures slaves et les Balkans 1 (IX
e
XVII
e
s.). Sofia: H:(a+enc+no
na Lrniacia+a aia(exnx na nayin+e, 239-243.
Grabar, B. 1979. ber das Problem der lngeren Fassung des Nikodemusevangeliums in der lteren
slavischen Literatur. S. Dufrenne. Byzance et les Slaves, tudes de civilisation. Mlanges Ivan
Dujcev, Paris: Association des amis des tudes archologiques des mondes byzantino-slaves
et du christianisme oriental, 201-206.
Grabar, B. 1981. Les fragments glagolitiques de Pazin. Cyrillomethodianum V, 130-134.
Grabar, B. 1983. Jo jedna glagoljska verzija legende o sv. Aleksiju. Slovo 32-33 (1982-1983), 85-102.
07.p65 04. 10. 04, 15:54 74
Biserka Grabar kao istrazivac staroslavenske bastine kod Hrvata
75
Grabar, B. 1984. Tiskani glagoljski Baromicev brevijar. Slovo 34, 159-180.
Grabar, B. 1985. Osobitosti graIije i jezika Frasciceva psaltira. J. Reinhart. Litterae slavicae medii
aevi. Francisco Venceslao Mare Sexagenario Oblatae. Mnchen: Verlag Otto Sagner, 75-96.
Grabar, B. 1986.a. La prosa medievale croata con speciale riferimento agli apocrifi. Annali della
Facolt di Lettere e Filosofia dellUniversit degli Studi di Milano, Volume XXXIX, fascicolo
II Maggio-Agosto, 139-149.
Grabar, B. 1986.b. Cirilometodski i staroslavenski prijevodi u hrvatskoglagoljskim prijepisima. Slovo
36, 87-94.
Grabar, B., Z. Hauptova, f F. V. Mares (glavni urednici). 2000. Rjecnik crkvenoslavenskoga jezika
hrvatske redakcije Lexicon linguae slavonicae redactionis croaticae. I. svezak (a
1
vrdi).
ZagieL: Slaioslavensli inslilul.
Haelewyck, J.-C. 1998. Clavis apocryphorum Veteris Testamenti. Turnhout: Brepols.
Hercigonja, E. 1967. Glagoljska verzija pune redakcije Pavlove apokalipse iz Oxfordskog kodeksa
Ms. Canon. lit. 414. Radovi Staroslavenskog instituta 6, 209-255.
Hercigonja, E. 1994. Trpismena i trfe:icna kultura hrvatskoga srednjovjekovlja. Zagreb: Matica
hrvatska.
Ivsic, S. 1925. Ostaci staroslovenskih prijevoda u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti. Hrvatski glagolski
Iragmenat ,Mucenja 40 mucenika iz 13. vijeka. Zbornik kralja Tomislava (u spomen
tisucugodinjice hrvatskoga kraljevstva). Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti (Posebna djela, knj. XXVIIII), 451-508.
Jagic, V. 1868. Prilozi k historiji knjizevnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Arkiv :a pvfestnicu
fugslavensku 9, 65-151.
Kaneen, A. 189O. Manepua:o u saenru no :unepanypuou ucnopuu 4usuo:oea. Cani+-
He+e6yi: Hxnea+ocioe o6mec+no nm6n+enen (ennen nncixennoc+n (XC!!).
Katicic, R. 1982-1983. Imena dalmatinskih biskupija i njihovih biskupa u aktima ekumenskog koncila
u Nikeji godine 787. Filologija 11, 75-92.
Katicic, R. 1999. Literatur- und Geistesgeschichte des kroatischen Frhmittelalters. Wien:
sterreichische Akademie der Wissenschaften (Schriften der Balkan-Kommission,
Philologische Abteilung 40).
Kienzle, B. M., ur. 2000. The Sermon. Turnhout : Brepols (Typologie des sources du moyen ge
occidental, Fasc. 81 83).
Kirly, P. 1955. Das Budapester glagolitische Fragment. Studia slavica I/4, 327-328.
Mihaljcic, R., L. SteindorII. 1982. Namentragende Steininschriften in Jugoslawien vom Ende des 7.
bis zur Mitte des 13. Jahrhunderts. Wiesbaden: Franz Steiner Verlag.
Mnn+enona, A. 2001. Ja e(nn o+ nan-c+an+e cnanxncin neno(n na xonamecia+a eo+anoin+nnna
nn+ea+ya. Kupu:o-Menoueecru cnyuu 14 (C6onni n nec+ na Lia+enna
oiaxa(nena), 165-181.
Mnnnena, A. 1985. Hnio(nxono enanienne. Palaeobulgarica/Cnapoo:eapucnura 9/4, 30-44.
Nazor, A. 1989. Jo jedan glagoljski fragment legende o mucenju sv. Georgija. M. Ma+encin. K:ueun
Oxpucru u y:oeana ua Oxpucrana ruuweeua uro:a eo paseunoron ua c:oeeucrana
npoceena (Ma+enjann o( naynen co6n o(an no Oxn( o( 25 (o 27 cen+exnn
1986 io(nna.) Cionje: Maie(oncia aia(exnja na nayin+e n yxe+noc+n+e, 119-122.
Pantelic, M. 1967. Elementi bizantske himnologije u hrvatskoglagoljskoj himni H(rist)i v(i)skr(i)se
iz mrtvihi. Slovo 17, 37-59.
Perillo, F. S. 1989. Ai primordi della lauda croata: la Pisan svetogo Jurja. Ricerche slavistiche 36, 37-58.
Petrovic, I. 1986. In memoriam: Biserka Grabar (1932 1986). Slovo 36, 239-254.
Petrovic, I. 1990. Hrvatski srednjovjekovni legendariji. G. Holzer. Croatica Slavica Indoeuropaea
(Wiener slavistisches Jahrbuch, Ergnzungsband 8, 1990 [= FS R. Katicic]). Wien:
sterreichische Akademie der Wissenschaften, 181-192.
Petrovic, I. 1996. Sv. Mavro Porecki u latinskoj i hrvatskoglagoljskoj hagiografskoj tradiciji. Croatica
42/43/44 (= Hercigonjin zbornik), 347-374.
07.p65 04. 10. 04, 15:54 75
Johannes Reinhart
76
Petrovic, I. 2000. Hrvatska i europska hagiograIija. E. Hercigonja. Hrvatska i Europa. Kultura,
znanost i umjetnost. Svezak II. Srednji vijek i renesansa (XIII XVI. stoljece). Zagreb:
Skolska knjiga, 321-347.
Petrovic, I. 2002. GRABAR, Biserka. Hrvatski ligrafski leksikn 5 (Gn H). Zagreb: LeksikograIski
zavod Miroslav Krleza, 96-97.
Reinhart, J. 1990. Eine Redaktion des kirchenslavischen Bibeltextes im Kroatien des 12. Jahrhunderts.
Wiener slavistisches Jahrbuch 36, 193-241.
Pannxa+, H., A. A. Tynnon, 1990. Ly(anem+cinn inaionnnecinn o+inoi: (ennenmnn
cnanxncinn cnncoi Xn+nx Cnxeona C+onnnnia. Slovo 39/40 [1989/1990], 37-44.
Reinhart, J. 1995/96. Badurina-Stipcevic, Vesna: Hrvatskoglagoljska legenda o svetom Pavlu Pustinjaku.
Zagreb 1992. Zeitschrift fr Slavische Philologie LV, 213-218.
Rosn, T. 1997. The Slavonic Translation of the Apocryphical Infancy Gospel of Thomas. Uppsala:
Almqvist & Wiksell (Acta Universitatis Upsaliensis, Studia Slavica Upsaliensia, 39).
Sambunjak, S. 2000. Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja. Split: Knjizevni krug (Biblioteka
znanstvenih djela, 107).
Sambunjak, S. 2001. Tkonski zbornik: hrvatskoglagoljski tekstovi iz 16. stoljeca. Tkon: Opcina
Tkon.
de Santos Otero, A. 1978 & 1981. Die handschriftliche berlieferung der altslavischen Apokryphen,
I II. Berlin New York: de Gruyter.
Sbordone, F. 1936. Physiologus. Mediolani Genuae Romae Neapoli: Dante Alighieri-Albrighi,
Segati et C.
Stankovska, P. 2001. Homilie v propriu de tempore charvatskohlaholskch breviaru. D. Sesar. Irugi
hrvatski slavisticki kngres. Zbornik radova I. Zagreb: Hrvatsko Iilolosko drutvo, Filozofski
fakultet, 269-274.
C+oniona, A. 1994. 4usuo:oen e mwuoc:aeucrune :unepanypu. Coqnx: H:(a+enc+no na
Lrniacia+a aia(exnx na nayin+e.
Strgacic, A. 1954. Papa Aleksandar III. u Zadru. Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti u Zadru 1, 153-187.
Strohal, R. 1917. Stare hrvatske apkrifne price i legenae (Sabrao iz starih hrv. glagolskih rukopisa od
14. 18. vijeka). U Bjelovaru: Lav. Weiss.
Strohal, R. 1921. itanka i: knfi:evnih afela starih lugarskih, hrvatskih, srpskih i slvenackih u I.
periau. Zagreb: Kralj. zemaljska tiskara.
SteIanic, V. 1960. Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti (Djela, knj. 51).
SteIanic, V. 1969.a. Hrvatska knfi:evnst sreanfega vifeka. Zagreb (Pet stoljeca hrvatske knjizev-
nosti, Knj. 1): Zora Matica hrvatska.
SteIanic, V. 1969.b. & 1970. Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, I II. Zagreb: Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti.
SteIanic, V. 1973. Missale Hervoiae ducis Spalatensis croatico-glagoliticum, editionem curaverunt B.
Grabar, A. Nazor, M. Pantelic, sub redactione V. SteIanic, Graz: Akademische Druck- und
Verlagsanstalt (Codices selecti vol. 34*).
Thomson, F. J. 1980. Apocrypha Slavica: de Santos Otero, Aurelio, Die handschriftliche berlieferung
der altslavischen Apokryphen I, Berlin New York, 1978. The Slavonic and East European
Review 58/2 [April], 256-268.
Thomson, F. J. 1985. Apocrypha Slavica II: de Santos Otero, Aurelio, Die handschriftliche
berlieferung der altslavischen Apokryphen II, Berlin New York, 1981. The Slavonic and
East European Review 63/1, 73-98.
Vaillant, A. 1950. La flexion verbale dans la glagolite croate. Slavisticna revifa 3, 248-255.
Vaillant, A. 1968. Lvangile de Nicodme. Texte slave et texte latin, Genve-Paris: Librairie Droz.
Vajs, J. 1907. Martyrii s. Georgii et Periodorum s. Ioannis Apostoli et Evangelistae fragmenta glagolitica.
Slavorum litterae theologicae (Conspectus periodicus [Pragae Bohemorum]) III/2, 123-143.
07.p65 04. 10. 04, 15:54 76
Biserka Grabar kao istrazivac staroslavenske bastine kod Hrvata
77
Vajs, J. 1911. Zivot sv. Klimanta pape u IV. vrbnickom misalu [sic]. Starine 33, 565-571.
Valjavac, M. 1889 & 1890. O prijevodu psalama u nekijem rukopisima hrvatsko-srpsko- i bugarsko-
slovenskijem. Rad JAZU 98, 1-84 & 99, 1-72 & 100, 1-64.
VMC 1899: Be:urue Muueu entu coopauuoe ecepoccuucru unpono:uno Marapue.
Hox6i, nn 13-15 (ninyci nocixon). Cani+ne+e6yi: Cnno(aninax Tnnoiaqnx
(H:(anne Axeoiaqnnecion ioxxnccnn).
Zaradija Ki, A. 1997. Knjiga o Jobu u hrvatskoglagoljskoj knji:evnosti. Zagreb: Znanstvena biblioteka
Hrvatskog filolokog drutva; 28.
Zaradija Ki, A. 2001. imun Greblo i njegovo Tumacenje muke Kristove (1493.). Pazin: Josip Turcinovic
Katedra Cakavskog sabora Institut za etnologiju i folkloristiku Pazinski kolegij.
Zor, J. 1997. Trije glagolski fragmenti iz zapuscine barona Zige Zoisa. Ljubljana: Drzavna zalozba
Slovenije.
Prilog: hrvatskoglagoljski apokrifni, hagiografski i homileticki tekstovi, prevedeni s
grckog jezika.
Apokrifi
I. Starozavjetni apokrifi:
I.1. Testamentum Abrahae: a. Oxfordski zbornik (Bodleian library, Canon. lit. 414; 15. stolj.; b.
Petrisov zbornik (NSB [Zagreb], R 4001; 1468; c. Tkonski zbornik (HAZU IV a 120; 1. cetv.
16. stolj.); Izd.: SteIanic 1969.a.:168-173 (a.); Jagic 1868:89-91 (b.); Strohal 1917:57-60,
Sambunjak 2001:98-102 (c.) (a.: duga verzija; b.-c.: kratka verzija).
I.2. Baruh: Petrisov zbornik (NSB [Zagreb], R 4001; 1468); Izd.: Hercigonja 1964; Gaylord 1987:99-112.
I.3. Apokrif o prekrasnom Josipu (= Ioseph patriarcha filius Iacob, Laudatio a. Ephraem [BHG
2200]): Oxfordski zbornik (Bodleian library, Canon. lit. 414; 15. stolj.); Izd.: SteIanic
1969.a.:174-179; Bratulic 1972.
II. Novozavjetni apokriIi:
II.1. Acta Pauli et Theclae (24.IX.; BHG 1710): HAZU fragm. glag. 4, 13. stolj.; Izd.: Grabar
1972:24-29.
II.2. Acta Petri [Actus Petri cum Simone] (Santos Otero 1978:52-59; BHL 6656): Zagreb/ HAZU IV
a 96 (1638); Izd.: Strohal 1917:30-32.
II.3. Acta Petri et Andreae (Santos Otero 1978:67-68; BHG 1489): Zgombicev zbornik (HAZU VII
30; 16. stolj.); Izd.: Grabar 1967.a:200-206; SteIanic 1969.a.:138-141.
II.4. Acta Andreae et Matthiae apud anthropophagos (Santos Otero 1978:69-83; BHG 109[-110]):
a. Tkonski zbornik (HAZU IV a 120; 1. cetv. 16. stolj.); b. Zbornik iz Berciceve zbirke br. 5
(15. stolj.); Izd.: Grabar 1967.a:186-200; Strohal 1917:43-47 (a.); Sambunjak 2001:151-157
(a.); SteIanic 1969.a.:133-137 (b.).
II.5. Acta Ioannis/Obhozdenie Ioannovo (= Acta sive Peregrinationes Ioannis theologi) (26.IX.;
Santos Otero 1978:97-123; BHG 916-917c): Fragment iz Krka (Krk br. 30; 13. stolj.); Izd.:
Vajs 1907:132-138; Ilustracija: .
II.6. Pseudo-Clementina/Zitije i muka sv. Klimenta Rimskog |?| (Santos Otero 1978:140-146): Vrbnicki
brevijar (14. stolj.) i nekoliko drugih brevijarija; Izd.: Vajs 1911:567-570.
II.7. ? Epistula Abgari
65
(Santos Otero 1978:149-157; BHG 1704): a. Tkonski zbornik (HAZU IV
a 120; ; 1. cetv. 16. stolj.); b. Molitvenik Gaspara Vnucica (Vrbnik br. 59; 1568); Izd.: Strohal
1921:143-144 (a.); Sambunjak 2001:71-72 (a.); SteIanic 1960:428 (b.).
65
Zbog kratkoce glagoljskih tekstova i zbog nedostatnog istrazivanja slavenske tradicije Abgara ne mogu
odrediti je li hrvatski tekst preveden s latinskog ili grckog predloska.
07.p65 04. 10. 04, 15:54 77
Johannes Reinhart
78
II.8. Apocalypsis Pauli (Santos Otero 1978:170-187): a. Oxfordski zbornik (Bodleian library, Canon.
lit. 414; 15. stolj.); Izd.: Hercigonja 1967:222-242.
II.9. Hodanje Bogorodice po mukama/Transitus BMV Apocalypsis Deiparae (15.VIII.; Santos
Otero 1978:188-195; BHG 1050): a. Petrisov zbornik (NSB |Zagreb|, R 4001; 1468; b.
Grskovicev zbornik (HAZU VII 32; 16. stolj.); c. Zagreb, HAZU IV a 67 (18. stolj.); Izd.:
Jagic 1868:110-118 (a.), Strohal 1917:47-54 (c.).
II. 10. Apocalypsis Ioannis/Slovo Ivana Bogoslova o dolasku Gospodnjem (Santos Otero 1978:197-
209; BHG 922d): a. Grskovicev zbornik (HAZU VII 32; 16. stolj.).
II. 11. Protoevangelium Jacobi (Santos Otero 1981:1-32; BHG 1046): a. Ulomci teksta u nekoliko
brevijara (MR 161 |1442|, Baromicev brevijar; Ljubljanski brevijar, Brevijar Britanskog
muzeja); b. OxIordski zbornik (Bodleian library, Canon. lit. 414; 15. stolj.); Izd.: SteIanic
1969.a.:142-145 (a.).
II. 12. Evangelium Thomae Infantiae (Santos Otero 1981:49-54; BHG 779n-p
b
): a. Zagreb, HAZU
fragm. glag. 99 (15. stolj.); Izd.: Grabar 1969:226-231.
II. 13. Descensus Ioannis Baptistae ad InIeros/Silazak Ivana Krstitelja u pakao (Santos Otero 1981:99-
118; BHG 635r): a. Petrinicev zbornik (NB, br. 78; 1503); b. Grkoviev zbornik (HAZU
VII 32; 16. stolj.); Izd.: .
II. 14. Diaboli cum Jesu contentio/Prenje davla s Kristom (Santos Otero 1981:156-160; BHG 812I-
g): a. Ulomci (HAZU Iragm. glag. 80, 14. stolj.); b. Zbornik iz Berciceve zbirke (br. 5; 15.
stolj.); c. Zbornik duhovnog tiva (HAZU IV a 48; 15. stolj.); d. Oxfordski zbornik (Bodleian
library, Canon. lit. 414; 15. stolj.); e. Zgombicev zbornik (HAZU VII 30; 16. stolj.); Izd.:
Sambunjak 2000:227 (a.); Sambunjak 2000:228-29 (b.); Strohal 1917:54-56, Sambunjak
2000:232-33 (c.); Sambunjak 2000:230-31 (d.); Sambunjak 2000:234-37 (e.).
II. 15. Obdormitio Deiparae/Legenda o Marijinoj smrti (Santos Otero 1981:161-195; BHG 1055): a.
Pazinski fragmenti (HAZU, fragm. glag. 90d-e-f; 14. stolj.); b. Vinodolski zbornik (HAZU
IIIa15; poc. 15. stolj.); c. Grskovicev zbornik (HAZU VII 32; 16. stolj.); Izd.: Strohal
1917:36-39 (b.); SteIanic 1969.a.:149-153 (b.).
II. 16. Conversatio trium Hierarcharum/Razgovor triju svetaca (Santos Otero 1981:196-222; Thomson
1985:92: < Iohannes Chrys., In parabolam sec. Lucam [PG 61:755sq. Inc.: `Ovtz koto
tv 0sov 6rotoov/CPG4655 & Apocalypsis tertia Johannis | BHG 922k|): a. Ivancicev
zbornik (Samostan Iranjevaca trecoredaca |Zagreb|; 14./15. stolj.); b. Petrisov zbornik (NSB
|Zagreb|, R 4001; 1468); c. Zgombicev zbornik (HAZU VII 30; 16. stolj.); d. Fatevicev
zbornik (HAZU IV a 124; 1617); Izd.: Jagic 1868:40-44 (b.); Milcetic 1890:46-48 (a.);
SteIanic 1969.a.:337-341 (c.).
Hagiografija
1. Fragment Zitija imuna Stupnika (1. IX.; BHG 1682): Budimpetanski ulomak, 1 komad pergamenta,
12. stolj.; Izd.: Kirly 1955, 327-328, Pannxa+, Tynnon 1990:41-42; Ilustracija: Kirly
1955:328.
2. Inventio crucis (Visio Constantini)/Ctenie svete Eleni kako e(sti) liiz nala (14.IX.; BHG 396;
Inc.: -v itrt r tq ootiro Kuvotovtvou to ryiou ootiru qv
tovouopou ouvqqoov riqo oppuv): Oxfordski zbornik (Bodleian library,
Canon. lit. 414; 15. stolj.; Inc.: V leto .7. c(a)rstvujucu Konstantinu velikomu c(a)ru studenoga
miseca sabra se mnozastvo stran`nie voiski ratnie na rku ka govorit` se Dunai); Izd.: (usp.
Grabar 1977b:102-3).
3. Eustathius et Theopista (20.IX.; BHG 641): a. Pazinski fragmenti (HAZU fragm. glag. 90a; 14.
stolj.); b. Fragment iz kaptolskog arhiva u Novom Mestu |Slovenija| (14. stolj.); Izd.: SteIanic
1969.a.:252-254.
4. Jacobus intercisus (Persa)/Jakov Perzijanac (27.XI.; BHG 772): Pazinski fragmenti (HAZU fragm.
glag. 90j, 14. stolj.) & fragmenti (HAZU fragm. glag. 89, 14. stolj.); Izd.: Grabar 1973:155-159.
07.p65 04. 10. 04, 15:54 78
Biserka Grabar kao istrazivac staroslavenske bastine kod Hrvata
79
5. Paulus eremita in Aegypti Thebaide (15. I.; BHG 1466): a. HAZU Iragm. glag. 32b (15. stolj.);
b. Zgombicev zbornik (HAZU VII 30; 16. stolj.); Izd.: Badurina-Stipcevic 1992:90-92 (a.);
93-99 (b.).
6. Martyres XL Sebasteni/40 sebastenskih mucenika (9. III.; BHG 1201): Krk br. 30 (13. stolj.); Izd.:
Ivsic 1925:498-499; Ilustracije: Ivsic 1925, tabl. XXXIII XXXIV.
7. Alexius/Aleksij (17. III.; BHG 51): a. HAZU fragm. glag. 32b (15. stolj.); b. Zbornik iz Berciceve
zbirke br. 5 (15. stolj.); c. Sienski zbornik F.V.6 (1617); Izd.: Grabar 1977a:76-83 (b.),
Grabar 1983:94-101 (c.).
8. Georgius (23.IV.; BHG 670 |?|): a. Krk br. 30 (13. stolj.); b. Zagreb NSB/R 6635 (15. stolj.); Izd.: Vajs
1907:130-132 (a.); Nazor 1989:121-122 (b.); Ilustracije: Nazor 1989 (izmedu str. 120 i 121).
9. Marina (17.VII.; BHG 1168): Eragment iz kaptolskog arhiva Novog Mesta |Slovenija| (14. stolj.);
Izd.: ; Ilustracija: Petrovic 2000:337.
10. Decollatio Ioannis Baptistae/Glavosjek Ivana Krstitelja (29. VIII.; BHG 867): Ljubljana br. 146
(8) (14. stolj.); Izd.: Zor 1997:12-15; Ilustracija: Zor 1997.
11. Agapius Syrus mon. (BHG 2017; Inc.: Ayrto o rotqp q v rx rotrv qv oourvo
tv Orv): a. Tkonski zbornik (HAZU IV a 120; 1. cetv. 16. stolj.); b. Ljubljana 3/368 (15.
stolj.); Izd.: Strohal 1917:11-18 (a.); Sambunjak 2001:143-151 (a.) [usp. Usp. zb. 287g-292g].
12. ? Nicolaus/Nikola (BHG 1347?; 6. XII.): Oxfordski zbornik (Bodleian library, Canon. lit. 414; 15.
stolj.); Izd.: SteIanic 1969.a.:262-265 (djelomicno; usp. Grabar 1977b:102).
Homiletika
1. Annuntiatio BMV/Blagovijest (25.III.; BHG 1092w/CPG 1776; autor: Ps.-Grgur Novocezarejski
|Cudotvorac|; Inc.: Eopt rv oroo xo vo rov q uouv xqv
rpoorprtv): HAZU Iragm. glag. 16 (13. stolj.); Izd.: . (usp. Mihanovicev Homilijar
8va5-9va30).
2. Homilije Ivana Zlatousta
2.a. Annuntiatio BMV/Blagovijest (25.III.; BHG 1085c): HAZU fragm. glag. 16 (13. stolj.); Izd.: ;
Ilustracije: SteIanic 1970, tabl. 7; Pisana rijec u Hrvatskoj, Zagreb 1985:223.
2. b. De salute animae (BHG 2103n/CPG 4622 = CPG 4031 [Ephraem Graecus]; PG 60.735-38
[Spuria]; Inc.: Ayorqto, ooot t to to toto xo oroiiurvo rpyoto
xotrirrtr ( VMC, 1514-1520; Inc.: Br:nm6nenin, oc+annime cye+nax (ena n
noii6ammax n+ix ceio): a. Vinodolski zbornik (HAZU IIIa15, 46b-47d; poc. 15. stolj.); b.
Petrisov zbornik (NSB |Zagreb|, R 4001, 63r11-64r; 1468); c. Grskovicev zbornik (HAZU
VII 32, 189r9-192v; 16. stolj.); d. Zbornik iz Berciceve zbirke br. 5 (15. stolj.); e. Sienski
zbornik; Izd.: .
2. c. Cnono o ciooxnnynmex n+nn cex n o io(eex cy(e ( VMC, 1489-1496; Inc.: y:n n
6a+ia, ne xome+i nr nac+no Loie nnn+n, +o (a ne nenenn+i cen n:nn :eno): a.
Petrisov zbornik (NSB [Zagreb], R 4001, 336v20-339r21; 1468); b. Grskovicev zbornik
(HAZU VII 32, 29v9-34r25; 16. stolj.); Izd.: .
3. ? Krk 30 (13. stolj.): Iragment homilije s mogucim grckim predloskom koji dosad nije pronaden
66
;
Izd.: Vajs 1907:139-141 ((I) ruci tlo svoe. da ti se prosvtit` d(u)sa. blagovrstviem ze se
ukrasr odvigni na molLu si(idi)ce si li L(og)u. i da iidel` li m(i)l(o)slina ko istocnikr.
LialoljuLiju loda slezavi odvigni se l ci(i)lv na pni d(u)h(o)vna. ace ze hocesi pamet`
stvoriti mr`tvimi lo ciki ukrasi m(i)l(o)stineju przde i svcami. i psn|imi] d(u)l(o)vn[imi]
66
Vajs je utvrdio da ona pripada Klimentu Ohridskom, ali njegovi su argumenti ocigledno nedovoljni. On
(Vajs 1907:128) upozorava na sljedeca podudaranja s Klimentovim djelima: aa ti se prsvtit a(u)sa,
llagvrstviem :e se ukras, podvigni na nolbu sr,tdt)ce si, ali usp. napr. takoder RNB/F.p.I.46,
143vb22-24: +u n:rur1m+ t ua m:aknq u aarauua ooiurv toi ruoi toi vqotrot,
RNB/F.p.I.46, 145vb30-31: u+ra +ar:at ut ua m:aknq ruauqt).
07.p65 04. 10. 04, 15:54 79
Johannes Reinhart
80
.... c.... (II) juci se ne primet`. na vse sravnajuci priemleti. Tmze ace bihomi
mi oslali sid. a ne takozde umirali. to pravdoju. lpo bi ni plakati se umrivihi .. neze
po tomu .. i iti ima.. e ... (III) grobi ze imi liami Ludul` Vznse bo imen|a| svo
prd z(e)ml(i)nimi .. c(lov)ki Lo v c|isli] [si]lvoieni L(o)g(o)mr. ne [iazum| ni
iilozi se skothi nesmisl`[nili] i uodoLi se [imi] v .... el .... vl ....
(!V) . ne juze li ocr`n. ki . zajucei. ne juze . ko voda izliste se i |c|rv|omi] Lisle v
sndr. lide ze est eziki oni sloii na ollevelanie. e [i]ze li pr|zde| |u|mlice. i grobu
prdani Lisl`. nr oLace ne do groba ticiju .. a postavimi ni ali oludu ieidul. na
vslisenie. ko pogrbaemi . paki vstaneti. i ez[ili] .... ali .... v ....
s ...); !luslracija: SteIanic 1960, tabl. II.
4. ? Pazinski Iragmenti (HAZU Iragm. glag. 90i; 14. stolj.): Iragment teksta (homilije?) s mogucim
grckim predloskom koji jos nije pronaden; Izd.: SteIanic 1969.b.:49 (gore tm` ko ti ne videt`
lica b(o)zi. gore necistivim. kto sut` necistivi delajuce v s(ve)tie d(i)ni. ne ctuce o(ti)ca ni
maleie. ni luolaii. ni Liala slaiisago. gore tmi ko ti ne videt` sl(a)vi b(o)zie. Gore
tatem`. gore tm` ize o druz zili sveli lvoieli ko . kon`ca mu/ (b) v s(ve)tuju nedlju.
koze bo uklanaete se o
t
L(og)a. lalo L(og)i vasi. Blaz tm` ize c(i)luli s(ve)lie d(i)ni.
Blaz tmi ize se posteti. ko ti vi vki nasitet se. b(la)z(e)ni ize dajuti uLogim` icu i
odnie ko ti od|ju|t` se odezdeju nedln`noju. Eze bo sid dasi to teb H(risl)i dasli v`
c(sa)rstv nebescem` blaz neobidlivim` blaz . / (c) (d) i skira i ti (?) crivi usuite. a ize
est sadi nelodini ozoiii li ego vi vinogiad ne poski tozde i b(og)i ne izvolil` li ni v`
siln ni v bogat ni v` svobodin ace bo telom` iaLi a dueju svobodi. L(og)i vla.el`
d(u)seju ego a z(e)mlni g(ospo)d(i)n` telom` a dusi nictoze ne uspeti. Goie l/).
ZUSAMMENFASSUNG
BISERKA GRABAR ALS ERFORSCHERIN DES ALTKIRCHENSLAVISCHEN ERBES
BEI DEN KROATEN
Im AuIsatz wird das wissenschaItliche Oeuvre der kroatischen Medivistin Biserka Grabar (2. Juni
1932 29. August 1986) behandelt. Sie hat sich vor allem auI dem Gebiet der ltesten Texte der
mittelalterlichen kroatischen Literatur in glagolitischer SchriIt verdient gemacht. Im Mittelpunkt ihrer
Arbeiten standen die apokryphen, hagiographischen und homiletischen Texte. Besondere Bedeutung
haben darunter die aus dem Griechischen bersetzten Texte. Nach einer Wrdigung der Arbeiten der
WissenschaItlerin schliet der Artikel mit einem Ausblick auI die Ergebnisse der Forschung in den
letzten Jahren und auI die AuIgaben der ZukunIt. Im Anhang Iindet sich eine bersicht der kroatisch-
glagolitischen apokryphen, hagiographischen und homiletischen Texte, die aus dem Griechischen
bersetzt wurden. Der Forschungsberblick belegt die herausragende Stellung von Biserka Grabar in
der kroatistischen und paloslovenistischen Medivistik der letzten Jahrzehnte.
Kljucne rijeci: Biserka Grabar, hrvatskoglagoljski prijevodi s grckoga, staroslavenska bastina kod
Hrvata, apokriIi, hagiograIija, homiletika, hrvatska medievistika
Schlsselwrter: Biserka Grabar, kroatisch-glagolitische bersetzungen aus dem Griechischen,
altkirchenslavisches Erbe bei den Kroaten, Apokryphen, Hagiographie, Homiletik, kroatische
Medivistik
07.p65 04. 10. 04, 15:54 80
Vida Lucic
(Zagreb)
DOPRINOS 1OSIPA LEONARDA TANDARICA
ISTRAZIVAN1U GLAGOL1ASTVA
Tekstoloska i jezikoslovna istrazivanja J. L. Tandarica znatno su pridonijela razumijevanju opce
slike hrvatskoga glagoljastva. Autorica istice njegov prilog otkrivanju naravi norme hrvatskoga
crkvenoslavenskog jezika utemeljen na sistematskom proucavanju liturgijskih hrvatskoglagoljskih
tekstova.
Rad Josipa Leonarda Tandarica
1
od izuzetnog je znacenja za paleoslavistiku, napose
hrvatsku. Predmet je njegova zanimanja hrvatsko glagoljastvo u cjelini, ali se ipak u prvom
redu posvetio medusobno prozetim podrucjima liturgijske tekstologije i hrvatskoga
crkvenoslavenskog jezika.
Govorimo li o prinosu opcoj slici glagoljastva, treba se u prvom redu osvrnuti na to da
je svojim radnjama znacajno pridonio tomu da se o glagoljastvu ne govori vise kao o
nekom buntovnom pokretu koji se pred zapadnom kulturom zatvara u svoj nekultivirani,
barbarski, hrvatski jezik, ne bi li tako ocuvao svoju samobitnost, vec kao o vrlo otvorenom
kulturnom pokretu koji je spreman primati kulturne vrednote i dalje ih prenositi
2
no i da
je glagoljastvo bilo kao liturgijska (kulturnopovijesna) pojava premalo organizirano, bez
sire i cvrsce osnovice, znacajan kulturni cimbenik, ali nedovoljno potpomognut da bi sam
za sebe mogao postojati kao nesto u sebi jedinstveno
3
.
Tandaric je svojim jednostavnim jezikom govorio o viseslojnom prepletanju istocne i
zapadne tradicije u okviru hrvatskoga glagoljastva, posebno vidljivom u tzv. juznim
kodeksima i o glagoljasevu stalnom posuvremenjivanju teksta koje se nikako ne provodi
stihijski vec budno uzimajuci u obzir stanje naslijedenoga teksta.
4
To izvrsno ilustrira radnjom
o misnom redu u Pariskom zborniku
5
koji je nastao prije liturgijske reIorme, a bitno se
1
Djela su mu objavljena u jednosvescanom reprint izdanju Hrvatskoglagolfska liturgifska knfi:evnost,
Krscanska sadasnjost i Provincijalat Iranjevaca trecoredaca, Zagreb, 1993. u kojem se nalaze i njegov
zivotopis i potpuna bibliograIija.
2
Tandaric 1993:309.
3
Tandaric 1993:37.
4
Hercigonja 1983:46.
5
Tandaric 1993:110-131.
08.p65 04. 10. 04, 16:05 81
Vida Lucic
82
razlikuje od svih ostalih u hrvatskoglagoljskim kodeksima. S obzirom na narav misnoga reda
malo je vjerojatno da se radi o jedinstvenom prijevodu ucinjenom ciljano za taj kodeks, a i
pouzdano se moze reci da se pripravi teksta posvetila velika pozornost. Trazeci razloge
osobitosti toga misnog reda Tandaric je u njemu nasao isprepletene utjecaje razlicitih
talijanskih misala, galikanskih i njemackih, pa i Irancuskoga
6
. To je vrijedan pokazatelj stanja
tadasnje latinske liturgije kod nas i uopce kulturnopovijesnog obzorja hrvatskoga glagoljastva.
Uredenost misnog reda svjedoci da je glagoljas imao jasan stav u liturgijskim pitanjima i
aktivan odnos prema jeziku kojim se sluzi: on cijeni naslijedeno, ali isto tako uvazava okolnosti
svoga vremena i tekst uskladuje s potrebama toga vremena.
Tekstoloski zanimljivu situaciju koja govori o slojevitosti liturgijskih tekstova pronasao
je u proprium ae tempore krckih brevijara. U starijim kodeksima uocio je da je podloga grcki
tekst na temelju kojega je nastao staroslavenski predlozak iz kojeg su prepisivana
starozavjetna citanja i poslanice. Medutim, u kodeksima mladeg postanja nalaze se izravni
prijevodi latinskih tekstova. U izdvojenim recenicama tih mladih kodeksa, a one su osobito
dokazno sredstvo, otkrio je galikansku podlogu
7
, a u citanjima iz Jeremije za Veliki utorak u
Omisaljskom i Rockom misalu primijetio je da se dodaju isti retci (Jr 15.15-18 te 9.1, 18-19)
kao u Iranackim misalima sto najvjerojatnije predstavlja ostatak liturgijskog supstrata na
koji je nadosla glagoljska liturgija
8
.
O pitanju organiziranosti glagoljaske djelatnosti, govorio je na vise mjesta, tako npr. u
radnji o liturgijskim sekvencijama
9
. U kodeksu Paaovanskoga brevifara prebrojio je pet
razlicitih pisarskih ruku
10
, no taj 'mehanicki dokaz ne bi sm bio dostatan za dokazivanje da
je kodeks nastao u pisarnici. Ipak, rasclamba jezika kodeksa otkrila je ocito sustavno njegovani
prepisivacki i prevoditeljski rad kakav se moze zamisliti samo u okviru jedne pisarnice.
A na kakve ga je zakljucke navelo proucavanje glagoljaskih prijevoda, u prvom redu
Evandelja?
Za razliku od sekvencija i rituala, novozavjetnim je tekstovima izvornik u staroslavenskoj
matici prevedenoj s grckoga, kako u Evandeljima tako i u Apostolu. Vremenom su se svi oni
pomladivali i pohrvacivali istovremeno se uskladujuci s Vulgatinim tekstom. U tom se procesu
u hrvatskim crkvenoslavenskim spisima primjenjivao prepisivacki postupak koji ga odjeljuje
od korpusa svih drugih redakcija. Zbog sme sinopticke naravi teksta, nalazimo ga cesce u
Evandeljima, a rjede u Apostolu. Radi se o slobodno prevedenim mjestima. Priredivac
teksta skupinu rijeci koja izvorno pripada jednom mjestu u evandeoskom tekstu dodaje
nekom drugom, srodnom kontekstu. Posljedica je da takvim mjestima paralelu ne nalazimo
niti u grckom ili latinskom izvorniku, a niti u staroslavenskom prijevodu Evandelj. S obzirom
da ga nalazimo primijenjena na istim biblijskim mjestima, a razasuta, ako ne u svim, onda
barem u vecini spomenika, Tandaric pretpostavlja da su slobodno prevedena mjesta
svojstvena vec izvornoj redakciji hrvatskoglagoljskoga teksta Evandelja. Nakon dokaza
vezana uz citanja Evandelja u ritualnim tekstovima, ovo je drugi koji koristi u obranu teze da
sva evandeoska citanja u liturgijskim hrvatskoglagoljskim knjigama potjecu iz jednoga
jedinstvenog hrvatskoglagoljskog prijevodnog teksta cetveroevandelja i Apostola.
6
Tandaric 1993:118/119.
7
Tandaric 1993:34.
8
Tandaric 1993:33.
9
Tandaric 1993:66.
10
Tandaric 1993:31.
08.p65 04. 10. 04, 16:05 82
Doprinos Josipa Leonarda Tandarica istrazivanju glagoljastva
83
Tekstovi glagoljaskog Apostola cuvaju duboke veze s istocnom tradicijom. U njemu je
vidljivo da je predlozak prijevoda bio na grckom. Osim toga u nasim se kodeksima cuvaju
odlomci koji su na Istoku cesti (npr. Otkrivenje), a izvan hrvatskoga prostora ih na Zapadu
ne nalazimo u liturgijskoj uporabi.
Nadalje, Tandaric je uocio da se tekstovi Apostola razlikuju u misalu i brevijaru s obzirom
na to kako se postupno pomladuju i pohrvacuju. Misalska se citanja s Vulgatom uskladuju
prvo u pocetnom i zavrsnom dijelu, a vremenom se uskladuje i ostali tekst. Medu brevijarima
se razlikuju oni koji su postanjem vezani uz otok Krk i koji se gotovo uopce ne uskladuju s
latinskim tekstom, od ostalih kodeks koji mogu sadrzavati jednu poslanicu u starom
prijevodu koji podrijetlo vuce, preko staroslavenske matice iz grckoga teksta, a drugu
poslanicu posve uskladenu s Vulgatinim tekstom.
Jezik glagoljaskih tekstova je Tandaricev glavni oslonac u dokazivanju da je
neutemeljeno glagoljase drzati jezikoslovno i jezicno neukima, a njihovu djelatnost posve
neorganiziranom. Sredisnje jezikoslovno pitanje koje si je postavio bilo je: postoji li uopce
norma hrvatskoga tipa crkvenoslavenskoga jezika i ako postoji kakva je. Uz to je vezano
i pitanje koliko je hrvatski glagoljas poznavao staroslavensku normu odnosno latinski jezik
sto nam otkrivaju postupci koje prepisivaci i prevoditelji rabe u svome radu. Odgovori do
kojih je dosao nuzno su pretpostavljali visu razinu ucenosti od one koja im se do tada
priznavala i postojanje unutarnjeg ustrojstva glagoljaske pismenosti.
Pitanje norme hrvatskoga crkvenoslavenskoga bilo je posebno zanimljivo zbog toga
sto se ona nije nazirala onako kako se ocekivala: u obliku leksickih, gramatickih i pravopisnih
propisa za pravilno sluzenje jezikom. Naime, takvo je odredenje norme svojstveno gotovo
citavom modernom jezikoslovlju, ukljucujuci ono gradeno na Tandaricu suvremenim
strukturalistickim zasadama. U sredistu zanimanja tog jezikoslovlja su zivi pucki jezik i
standardni jezik
11
, kojima je osnovna Iunkcija optimalno sporazumijevanje u politickoj
zajednici ljudi i kojima je autoritet ista ta zajednica. Uz to, od kada postoje standardni jezici,
na normiranje i normu se gleda kao na sastavni dio procesa standardizacije kojem je konacni
ishod standardni jezik.
Stoga ne cudi da se metodoloski aparat modernog jezikoslovlja pokazao nespremnim
apsorbirati i deIinirati uredenje (normu) jednog strogo knjiskog jezika tako usko odredene
Iunkcionalnosti. Ono izmice pojmovima kojima se sluzi takvo jezikoslovlje vec time sto taj
jezik nikada nije bio govoren, sto se ostvaruje samo u pisanom tekstu koji je nositelj u vise
vidova izuzetno samosvojnog odvjetka kulture jednog naroda (ovdje hrvatskoga).
12
Usporedimo dvije naizgled vrlo slicne recenice koje govore o nestabilnosti norme
hrvatskoga crkvenoslavenskoga po kriterijima jezikoslovlja sredine XX. stoljeca. Vjekoslav
SteIanic kaze: 'Istina je da ta norma nije cvrsta, tj. pojedina jezicna svojstva variraju ovisno o
kraju i o stepenu svijesti da treba ili ne treba cuvati tradirani jezik.
13
, a Tandaric: 'Buduci da
11
Bitno je za deIiniciju standardnog jezika da je on autonoman vid jezika, uvijek normiran i Iunkcionalno
polivalentan, koji nastaje posto se jedna etnicka ili nacionalna Iormacija, ukljucivsi se u internacionalnu
civilizaciju, pocne u njoj sluziti svojim idiomom, koji je dotad Iunkcionirao samo za potrebe etnicke
civilizacije. Ta deIinicija ne obuhvaca doduse svu stvarnost standardnog jezika, izvanredno je vazan
npr. odnos prema supstancijalnoj i strukturnoj osnovici jezicnog standarda s dijalektoloskoga i historijsko-
komparatistickog stanovista. Brozovic, 1970:127-128.
Upravo je ovaj posljednji odnos osobito zanimljiv u opisu hrvatskoga crkvenoslavenskoga.
12
Tandaric 1993:107.
13
SteIanic 1969:12.
08.p65 04. 10. 04, 16:05 83
Vida Lucic
84
se crkvenoslavenska norma nije ustalila ., takvom je treba i uzeti.
14
Posljednji dio Tandariceve
recenice pokazuje bitnu promjenu stajalista s kojega se norma hrvatskoga crkvenoslavenskoga
promatra. Ne trazi se vise da ona odgovara aparatu za opisivanje koji jezikoslovlje trenutno
prihvaca ili, drugim rijecima, norma je postojeca i legitimna iako nije onakva kakvom bismo je
zeljeli vidjeti. To je stajaliste cvrsto odredeno Tandaricevim stavom o glagoljastvu kao o
vrijednoj kulturnof pojavi o cemu je bilo rijeci na pocetku ovoga teksta.
Evo kako Tandaric razgranicuje mjesto suvremenog jezikoslovca od glagoljaseva mjesta
u odnosu na normu: '. ne mozemo mi danas odredivati crkvenoslavensku normu hrvatske
redakcije. Na nama je tek da je pronalazimo . moramo dopustiti prevodiocima i prepisivacima
tih starih tekstova da neke osobine smatraju bitnima, a druge nebitnima za svoj jezik.
15
Glagoljasi, oni koji su njegovali kulturu u cijem su srcu glagoljica i hrvatski crkvenoslavenski,
vraceni su time na mjesto koje im pripada: oni su normirali, a nase je da otkrivamo njihovu
normizaciju. Ton kojim Tandaric ovo pise, govori da je to 'dopustenje koje suvremeni
jezikoslovac daje glagoljasu uistinu bilo novina.
16
A kako je glagoljas normirao, po kojem je kriteriju odredivao koje ce jezicno sredstvo
optimalno ispuniti svrhu za koju je uporabljeno? Nedostatak jezicnih prirucnika, ako ih je
uopce i bilo, upucuje da se glagoljas mogao ugledati samo na postojece poznate mu tekstove.
Nisu svi stariji tekstovi glagoljasu bili jednakovrijedni uzori, on se 'oslanjao na poznate mu
biblijske i uopce liturgijske tekstove
17
. Iz ovakve je Iormulacije vidljivo kako je biblijskom
tekstu ipak dano prvenstvo.
18
Stavivsi osobu glagoljasa u prvi plan (implicitno drzeci da je razdioba na prevoditelje i
prepisivace drugotna), nestalo je opravdanja da se norma trazi ili u prepisivackom (cemu je
prvenstvo bio dao J. Vajs) ili u prevoditeljskom radu (cemu se posvetio J. Hamm).
19
No, to ne
znaci da su svi tekstovi jednako podatni za taj pothvat. Tandaric je drzao da je u novom
prijevodu s latinskoga najvidljivije sto je glagoljas drzao normom, odnosno 'koliko je
prevodilac usvojio crkvenoslavensku normu, ili pak koliko je ona nadilazila njegove mogucnosti
i popustala neposrednom osjecaju govornog jezika.
20
Zato je za svrhu tog istrazivanja odabrao
dva korpusa takvih novoprevedenih tekstova: sekvencije
21
i rituale
22
. Usporedujuci dijelove
14
Tandaric 1993:90.
15
Tandaric 1993:90.
16
SteIanic je vec bio napisao da su '. neki pisari cuvali tradiciju, a drugi unosili zivi narodni jezik zbog
cega '. ne postoje dva posve jednaka rukopisna pa ni stampana misala i brevijara (SteIanic 1969:18),
no ne razgranicuje jasno ulogu glagoljasa od uloge suvremena jezikoslovca, a osobito ne na onaj nacin
na koji je to ucinio Tandaric.
17
Tandaric 1993:76.
18
Taj trag slijedi i Corin kada poblize odreduje glagoljasev 'primjerni zanr ('exemplary genre) i
pretpostavlja da su to upravo misalska biblijska citanja. (Corin 1993:186)
19
'Cjelokupnu hrvatskoglagoljsku liturgijsku gradu mozemo podijeliti u dvije skupine tekstova: jedno su
tekstovi naslijedeni iz ranijih razdoblja i kasnije samo prepisivani, a u prepisivanju unesene su i
hrvatskocakavske osobine u njihov jezik; drugo su tekstovi koji su kod nas prevodeni s latinskog na
crkvenoslavenski jezik hrvatske redakcije. . I u jednoj i u drugoj skupini tekstova imamo pravo traziti
normu. (Tandaric 1993:89)
20
Tandaric 1993:89.
21
Obradio ih je u svojoj magistarskoj radnji Je:ik sekvencifa u hrvatskoglagolfskim misalima. Zakljucci
te radnje ukomponirani su u tekst Staroslavenski fe:ik hrvatskih glagolfasa (Tandaric 1993:71-77)
22
Doktorska disertacija Glagolfaski ritual, s neznatnim je izmjenama objavljena u dva dijela s naslovima:
Crkvenoslavenska fe:icna norma u hrvatskoglagolfskom ritualu (Tandaric 1993:85-107) i
Hrvatskoglagolfski ritual (Tandaric 1993:219-273)
08.p65 04. 10. 04, 16:05 84
Doprinos Josipa Leonarda Tandarica istrazivanju glagoljastva
85
ovih korpusa s ostalim tekstovima kodeksa u kojem se nalaze pronasao je i da su oni jezicno
medusobno spregnuti, sto znaci da jezik kodeksa u cjelini ovisi o stavu glagoljasa.
23
Osim sto se glagoljas ugleda u starije tekstove, on unosi i elemente govornoga
cakavskoga. Kako odreduje hoce li odabrati jedan od vec potvrdenih oblika ili neki jos
nepotvrden (pa tako i njega mozda uvesti u primjerne oblike!)? Odreknemo li se jezikoslovne
deIinicije norme i prihvatimo li IilozoIijsku
24
, mozemo reci da glagoljas odreduje sto (koji
jezicni oblik) u kojem tekstualnom i izvantekstualnom okruzenju u odredenom vremenu i
prostoru treba s obzirom na svrhu kojoj ce tekst sluziti. Pri tom on uzima u obzir 'narucitelja
odnosno korisnika glagoljaske knjige, a to je selo i pretezno seosko svecenstvo
25
.
Ako je smisao svakog teksta
26
ukupnost svih njegovih vrijednosti i svrhe, mozemo
zakljuciti da ce kriterij za odabir nekog jezicnog sredstva u nekom kontekstu biti: koji od njih
optimalno pridonosi smislu konkretnog teksta. Stanj hrvatskoga crkvenoslavenskoga u
kodeksima kroz vrijeme i prostor mozda se najbolje opisuju tockom presjeka dviju silnica koje
djeluju suprotno, a svedive su na isto - razumljivost!
27
S jedne strane stvarna razumljivost
teksta uzrokuje uvodenje elemenata govornoga jezika, a s druge strane prisutnost elemenata
staroslavenskoga cuva vezu s cirilometodskom tradicijom koja podrzava taj postupak. Kada
bi glagoljas dopustio da tekst koji stvara bude a priori nerazumljiv pku, istom bi se izvlastio
iz cirilometodskog svjetonazora. Ovdje se ne radi o sukobljenim vec komplementarnim
tendencijama sto vidimo i u cinjenici da je glagoljasko okruzje jos u XVI. stoljecu
crkvenoslavenski i hrvatski drzalo dijelovima istog dijasistema.
28
Opravdanost prianjanja uz nacelo razumljivosti jezika liturgije treba dokazati pred
autoritetima Rimokatolicke crkve kojoj je prioritet uspostavljanje jednoobrazne liturgije za
citavu crkvu pod rimskim krovom. Vec postojeca odobrena tradicija vrsenja obreda na
slavenskom jeziku u okrilju Crkve po sebi je dokaz valjanosti par excellence.
29
Glagoljaseva
23
Tandaric 1993:76 '. zapazamo da je jezik u sekvencijama onoliko kroatiziran koliko se to opcenito
moze reci o kodeksu kojemu odredena sekvencija pripada. i Tandaric 1993:106 '. pomladenost ovisi
o kodeksu u kojem su odredeni ritualni tekstovi sadrzani i o stavu njihova prepisivaca.
24
Hrvatski enciklopeaifski rfecnik, natuknica norma.
25
Tandaric 1993:71.
26
Hrvatski enciklopeaifski rfecnik tekst deIinira ovako: 'organizacijska jedinica rijeci povezana ukupnim
smislom, dakle ukupnosti svih vrijednosti i svrhe teksta.
27
Sigurnost nasih glagoljasa u vrijednost razumljivosti, te cirilometodske tekovine, svjedoci da je i
njihova misao u stvarnoj neprekinutoj vezi s Konstantinovim pogledom na jezik utemeljenim na
Pavlovim poslanicama, teologijom Pseudo-Dionizija i neoplatonistickom IilozoIijom. (O
Konstantinovu videnju jezika usp. Surkova 1998:980-982) Ono sto su Sveta braca i njihovi ucenici
pronijeli slavenskim svijetom nije ugaslo medu hrvatskim glagoljasima.
28
I Tandaric ilustrira cinjenicu da su hrvatski glagoljasi razumijevali svojima i pismo i jezik i kulturu koju
njeguju jos od cirilometodskoga razdoblja (Tandaric 1993:76). Tomu Katicic posvecuje cijeli clanak
(Katicic 1992, a na str. 315.: 'Kako se naziv slovnski, koji se prvotno odnosio na knjizevni i crkveni
jezik, protegao bez ograde i na narodni jezik u knjigama, bilo je prirodno, kad se na podrucju osobito
vaznom za razvoj glagoljastva sve vise utvrdivao i ucvrscivao za narodni jezik naziv hrvatski, da se taj
pocne prenositi i na knjizevni i crkveni jezik, i to u svem njegovu zemljopisnom i povijesnom opsegu,
a ne samo za one predjele i za ona vremena u kojima je slavenski puk tako nazivao svoj jezik.)
O tomu kao o diglosiji, v. Corin 1993:161-162.
29
Jezik kojim se vrsi obred biva posvecen istim tim obredom kojem sluzi: '. the translation (Svetoga
Pisma, op.a.) is blessed by its use in the Church service. (Alekseyev 1998:1397). Tako je slavenski
jezik na koji su Konstantin, Metodije i njihovi ucenici preveli biblijske i liturgijske tekstove vec bio
posvecen. O istome Tandaric pise: 'Svijest hrvatskih glagoljasa da se njihov jezik zbog svoje uloge
smije ravnopravno postaviti uz latinski . ta je svijest bila sigurno jak poticaj da se taj jezik uporno i
dostojanstveno cuva i brizljivo se izgraduje. (Tandaric 1993:76-77)
08.p65 04. 10. 04, 16:05 85
Vida Lucic
86
samouvjerenost u obrani svoga prava mogla je imati cvrstu podlogu u cinjenici da je u
pocetku glagoljastva osoba onakva znacaja i sveta zivota kakav je bio Konstantin (usprkos
kontroverzama koje su pratile njega i Metodija, kao i njihove ucenike). Tradicija i svetost
osobe utemeljitelja mocna su sredstva dokazivanja ispravnosti i valjanosti u crkvenom
okruzenju i pitanje je kakva bi sudbina hrvatskoga glagoljastva bila da nije bilo snazne svijesti
o opravdanosti i valjanosti liturgije na slavenskom jeziku mjerene upravo mjerilima Crkve.
Hocemo li sazeti bt novine Tandariceva pristupa normi hrvatskoga crkvenoslavenskoga
jezika, mozemo to uciniti ovako: on je to goruce jezikoslovno pitanje rijesio tako sto se
odmaknuo od suvremene jezikoslovne deIinicije norme, a priblizio se IilozoIijskoj koja je po
svojoj naravi bliza srednjovjekovnom poimanju jezika. Osim toga, u prvi je plan postavio
dvije zapravo Iiloloske relevancije kojih se suvremeno (i ne samo suvremeno) jezikoslovlje
inace rado odricalo osobu glagoljasa-stvaratelja i tekst kao primarnu jedinicu istrazivanja.
Na vaznost obiju ovih cinjenica vec se upozoravalo, ali prije im nije pridavan onaj znacaj koji
mu je dao Tandaric i koji se pokazao kao kljuc rjesenja pitanja norme.
Moglo bi se reci da je u pitanju naravi norme Tandaric bio Iilolog medu lingvistima jer je
nije vidio niti kao popis preskriptivnih uzusa niti kao opis jezicnoga stanja svojstvenog
jednom vremenu ili jednom podrucju. U pitanju vrijednosnoga suda pojedinacnih elemenata
normizacije, on je lingvist medu Iilolozima: u slobodi se odmice od zamke u koju bi Iilolog
mogao upasti da normu vidi samo u onim jezicnim sredstvima koja ga vezu sa
staroslavenskim jezikom starih matica.
Norma kako je shvaca Tandaric u svom Iiloloskom vidu potpuno obuhvaca raznovrsnost
oblika, priznaje skalu na kojoj su jedna obiljezja postavljena na vise mjesto od drugih.
30
Glagoljas ce ocekivano pazljivo postupati s onim obiljezjima koja je procijenio vaznima i tu
ce se prepoznati veca jedinstvenost oblika. Kod drugih se, pak, jezicnih sredstava koje
prepisivac ili prevoditelj ne drzi presudnima, dopusta sloboda izbora koja ne narusava
normu u cjelini. Ne samo da glagoljas bira medu vec zapisanim jezicnim oblicima vec on
svojom voljom (ne svojevoljno!) dotjeruje, posuvremenjuje normu uvodeci pomladene ili
pohrvacene oblike. Zato obiljezja koja se nadu u nekom kodeksu mogu svjedociti o tomu da
kodeks potjece iz odredenog vremena ili da je nastao na nekom prostoru ili da je tekst pisala
ruka koja je pisala i neki drugi tekst s kojim se u tom obiljezju slaze, ali je iskljuceno pitanje
povinuje li se jezik teksta normi.
Tandaricevu pogledu na normu pridajem sredisnje mjesto u prikazu njegova doprinosa
istrazivanju hrvatskoga glagoljastva ne samo zbog stvarne neprijeporne vrijednosti tog
dijela njegova rada vec i stoga sto su ovdje spregnuta tri kardinalna vida njegove osobe:
Iilologa po obrazovanju, svecenika-glagoljasa po zvanju i jezikoslovca
31
po zanimanju.
Tandaric se na osobit nacin bio usmjerio rekonstruiranju glagoljaskoga rituala i homilijara.
Dopunio je popis poznatih ritualnih tekstova i sastavio njihovu potpunu bibliograIiju. Za
vecinu je ritualnih tekstova pronasao da su prevedeni s latinskoga i do nas dosli iz Francuske
i Bavarske izmedu XII. i XV. st. Na osnovi toga sto u drugim dijelovima misala nema onih
citanja iz Evandelja koja se nalaze u ritualnim tekstovima istih tih misala, zakljucio je da su
citanja iz rituala trag jedinstvenoga hrvatskoglagoljskog cetveroevandelja. Na primjer, u
tekstu obreda 'blagoslova prstenova kako ga donosi ritual, uz odlomke Pavlovih poslanica,
30
I u tomu je Tandaricev stav srodan vec spomenutoj teoriji primjernog zanra. V. Corin 1993:184-186 i
bilj. 47.
31
Njegovi se kolege rado spominju kako bi volio reci da su mu gramatike zanimljivije stivo od beletristike.
08.p65 04. 10. 04, 16:05 86
Doprinos Josipa Leonarda Tandarica istrazivanju glagoljastva
87
nalazimo i nekoliko odlomaka Evandelja u starijem stanju od misalskoga. Posebnost tih
tekstova u ritualu u odnosu na iste u misalima, naglasena je i povezivanjem sinoptickih
mjesta po citavom ritualu. Utvrdio je da je Senjski ritual iz 1507. jedan od prvih tiskanih
rituala na Zapadu i da nije prijevod latinskoga prirucnika vec zbir tradicionalnih ritualnih
glagoljaskih tekstova.
Fragment Ljubljanskoga homilijara i druge homilije razasute po kodeksima, prvenstveno
brevijarskim, upucuju na postojanje integralnoga hrvatskoglagoljskog homilijara.
32
Tandaric
je uspio identiIicirati homilije iz Prvoga vrbnickog, Novljanskog, Padovanskog brevijara
kao i brevijara Vida Omisljanina.
Kao istrazivac mrtvog jezika imao je rijetku priliku da stvori novi tekst koji bi po obiljezjima
i naravi bio zivi dio stare tradicije. Naime, kada je trebalo misal kako ga je odredio Drugi
vatikanski sabor prevesti na hrvatski crkvenoslavenski, tesko se mogla zamisliti pogodnija
osoba za taj posao od njega. Preveo je misni red, euharistijske molitve i nekoliko misnih
obrazaca
33
na jezik koji je dosljedan hrvatskoj tradiciji (odrice se rusizama) i u kojem
uvrijezenost oblika uvelike utjece na to hoce li biti upotrijebljen.
Tandaric je, kao i prije njega Parcic, u izboru jezicnih sredstava glagoljaski osvijesten,
samostalan ali ne i samovoljan u uvazavaju ili zanemarivanju oblika koji se nalaze u postojecim
kodeksima. Obojica se odmicu od tradicije u tomu sto su od svojih prethodnika skloniji
ujednacenoj uporabi jezicnih oblika.
Tandaric je obradio i nekoliko pitanja glagoljskih prvotisaka. Mozda je tu najznacajnije
podrijetlo prvotiska brevijara iz 1491. godine
34
. Proucivsi temporal, pokazao je da se on do
korizme slaze s najstarijom glagoljskom tradicijom, a do kraja liturgijske godine otkriva
mladu redakciju, ali ne kakvu nalazimo u juznim brevijarima. Usporedujuci sanktoral s drugim
glagoljskim brevijarima, utvrdio je da odgovara istarskim brevijarima bez narocito istaknutih
Iranjevackih osobina i kulta Cirila i Metoda. Sve to, zajedno s cescom pojavom zamjenice ce
od cto govori u prilog tomu da su ga, kao i osam godina ranije prvotisak misala, sastavili
glagoljasi iz Istre. Usput, primjecuje i da je tehnicka oprema prvotiska misala izvrsnija od
opreme prvotiska brevijara. Ovdje cemo dodati da je Tandaric zapoceo temeljitu rasclambu
graIije glagoljskoga prvotiska misala iz 1483. koju nazalost nije uspio dovrsiti
35
.
Nacin Tandariceva rada sazeto je prikazao Stjepan Damjanovic u In memoriam: Odrediti
precizno cilj svojega istrazivanja, u predradnjama uciniti sve da rezultat bude valjan, a onda
taj rezultat oblikovati jednostavno, sazeto, jasno i precizno
36
.
Ravnotezu Josipa Leonarda Tandarica redovnika-svecenika i znanstvenika lijepo ocrtava
nacin na koji rado, ali odmjereno govori o utjecaju svoje subrace glagoljasa Iranjevaca
trecega reda koji su se odlucno nadvili nad drugim domacim cimbenicima koji nose citavu
glagoljasku tradiciju
37
.
32
Nazor 1986:230.
33
Cin misi s i:branimi misami 1980.
34
Tandaric 1993:186-210.
35
Tandaric 1993:132-140.
36
Damjanovic 1985:198.
37
Tandaric 1993: 61-64.
08.p65 04. 10. 04, 16:05 87
Vida Lucic
88
Literatura:
Alekseyev, A.A. 1998. Holy Scripture and Its Translation, Interpretation of the Bible, Ljubljana:
Slovenska akademija znanosti in umetnosti; SheIIield Academic Press. 1387-1398
Brozovic, D. 1970. Stanaarani fe:ik. Zagreb: Matica hrvatska
Corin, A.R. 1993. Variation and Norm in Croatian Church Slavonic, Slovo 41-43 (1991-1993), 155-196.
Cin misi s i:branimi misami, 1980. Zagreb: Krscanska sadasnjost
Damjanovic, S. 1985. In memoriam Josipu Tandaricu, Croatica XJI., 198-200.
Enciklopeaifski rfecnik hrvatskoga fe:ika, 2002. Zagreb: Novi liber
Hercigonja, E. 1983. Naa iskonom hrvatske knfige. Zagreb: Sveucilisna naklada Liber
Katicic, R.1992. Slovnski i hrvatski kao zamjenjivi nazivi jezika hrvatske knjizevnosti, Novi
fe:ikoslovni ogleai. Zagreb: Skolska knjiga, 312-328
Nazor, A. 1986. In memoriam: Josip Tandaric, Slovo 36 (1986.), 228-238.
Surkova, E. 1998. The Theological, Philosophical and Linguistic Background oI Constantine the
Philosopher`s Concept oI Translation, Interpretation of the Bible, Ljubljana: Slovenska akademija
znanosti in umetnosti; SheIIield Academic Press. 975-984
SteIanic, V. 1969. Hrvatska knfi:evnost sreanfega vifeka. Zagreb: Matica hrvatska
Tandaric, J. L. 1993. Hrvatskoglagolfska liturgifska knfi:evnost, Zagreb: Krscanska sadasnjost i
Provincijalat Iranjevaca trecoredaca
Tandaric, J. L. 1973. Je:ik sekvencifa u hrvatskoglagolfskim misalima, magistarska radnja u strojopisu,
Zagreb
SUMMARY
THE CONTRIBUTION OF 1. L. TANDARIC TO THE STUDY OF GLAGOLITISM
J. L. Tandaric contributed signiIicantly to the recognition oI the remarkable level oI organization as well
as the cultural and language consciousness in the overall cultural and publishing activities oI the
Croatian Glagolitic monks. The linguistic evidence which Tandaric laid out show that a Glagolitic monk
at least was acquainted with Old Church Slavonic and Latin and occasionally might even had command
oI those languages.
Concerning the norm oI Croatian Church Slavonic, Tandaric`s analysis oI the language oI sequences
and rituals have proved that the norm existed but not as one would expect it. There are three keys to
understanding Tandaric`s deIinition oI the nature oI the norm. The Iirst one is his drawing away Irom
the contemporary linguistic deIinition oI the norm. The other two reIer to the central importance oI the
two originally philological relevancies: text and person-creator oI the text. ThereIore, the author recognizes
two aspects oI the norm deIined by Tandaric: linguistic in a restricted sense and philological.
The most signiIicant Tandaric`s contributions to the textology are: his analysis oI ritual, his laying the
Ioundations oI the research oI homiliaries and his research oI Biblical pericopes in the liturgical texts.
Kljucne rijeci: J. L. Tandaric, hrvatsko glagoljastvo, liturgijska tekstologija, jezik hrvatskoglagoljskih
spomenika, norma hrvatskoga crkvenoslavenskoga
Key words: J. L. Tandaric, Croatian Glagolitism, liturgical textology, language oI the Croatian Glagolitic
sources, Croatian Church Slavonic norm
08.p65 04. 10. 04, 16:05 88
Slavko Kovacic
(Split)
SPLITSKO-MAKARSKI BISKUP
FILIP FRAN1O NAKIC (1889.-1910.)
PREMA GLAGOL1AN1U I GLAGOL1ASIMA
Biskup F. F. Nakic (1889.-1910.) dosao je na celo Biskupije splitsko-makarske u doba kad je u
njoj borba za glagoljicu razmahala. Njegov prethodnik M. Kalogjera (1866.-1888.) osamdesetih
je godina podupirao pokret za ozivljavanje i sirenje glagoljskog bogosluzja, pa i nakon sto su
poceli pritisci iz Beca, kojima se to htjelo zaustaviti. Nakic, u dusi narodnjak, a u isto vrijeme vrlo
savjestan postovatelj crkvenih i drzavnih zakona, brzo se nasao u vrlo delikatnom polozaju.
Primjenjujuci nove odredbe Svete Stolice o porabi staroslavenskog jezika u bogosluzju sadrzane u
dekretima iz godina 1892. i 1898., izdanim pod pritiskom becke diplomacije, koje su je svodile
na povlasticu pojedinih crkava stecenu neprekinutom uporabom od najmanje posljednjih 30
godina, izazvao je protiv sebe vatrene branitelje glagoljice iz sirokog kruga hrvatskih politicara
u Dalmaciji i ujedno vecinu svoga svecenstva. Od mnogih napadan kao navodni protivnik te
liturgijske povlastice, on se ustvari zauzimao za njezino ocuvanje, o cemu se dopisivao s krckim
biskupom Mahnicem i sa zagrebackim nadbiskupom Posilovicem. Sve je poduzeo sto se u skladu
s liturgijskim zakonodavstvom Katolicke crkve moglo poduzeti da u Biskupiji splitsko-makarskoj
sto vecem broju zupa i crkava bude priznato pravo na porabu staroslavenskoga jezika u misnom
obredu i hrvatskoga u podjeljivanju sakramenata i blagoslovima te da se odgodi provedba
postrozenih propisa donesenih odlukom iz g. 1906.
Uvodne napomene
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic roden je u Silbi 3. listopada 1837. Gimnaziju
i bogoslovni studij zavrsio je u Zadru. Za svecenika je zareden 20. rujna 1862. Od crkvenih
sluzbi koje je vrsio u Zadru treba svakako navesti kancelarsku u Nadbiskupskomu ordinarijatu
i vjerouciteljsku u Muskoj uciteljskoj skoli u Arbanasima. Biskupski je red primio u zadarskoj
katedrali 3. veljace 1890., a upravu je Biskupije splitske i makarske preuzeo 16. ozujka 1890.
Preminuo je iznenada 19. prosinca 1910. Tijelo mu je sahranjeno u rodnoj Silbi.
1
Sve je svoje sluzbe vrsio vrlo savjesno. Kao splitski biskup uz vrsenje redovitih poslova
upravne i pastoralne naravi istakao se osnivanjem crkvene tiskare (Leonova tiskara) i
1
Usp. Status. 1910.: 26; An. 1911.a: 1-6 (osmrtnica, govor na sprovodu, opis sprovoda i ukopa); An.
1911.b: 8; Soldo 1978.: 31.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 89
Slavko Kovacic
90
knjizare (Sfemenisna knfi:ara, poslije Hrvatska knfi:ara), pokretanjem novine Ian,
moralnom i materijalnom potporom karitativnim i odgojnim ustanovama u Splitu, posebno
domovima za nezbrinutu djecu (zavod Martinis-Marchi) i starije osobe, uspjesnim
promicanjem katolickoga dackog pokreta, osnivanjem drustva za gradnju nove katedrale i
napokon podizanjem nove zgrade za potrebe biskupijskih upravnih i drugih sluzbi i za
biskupski stan s prostranom kapelom, dvoranom za primanja, prostorijama za Biskupski
arhiv i za sastanke raznih katolickih udruga.
2
Spomenimo jos i to da je u vrijeme njegova
imenovanja za biskupa bio smatran istaknutim Hrvatom.
3
Do kraja se zivota osjecao Hrvatom
i tako ponasao, ali to njegovo opredjeljenje nije bilo izrazavano na bucan nacin, pogotovo
ne u smislu pripadnosti odredenoj politickoj struji ili stranci. Takvo politicko svrstavanje u
tadasnjim prilikama ostrih stranackih suprotstavljanja, pa i unutar istih stranaka medu
razlicitim strujama, nije odgovaralo njegovu shvacanju biskupove pastoralne odgovornosti
u sluzbi svim vjernicima bez razlike.
Ako se biskup Nakic nije htio baviti politikom, nije mogao izbjeci da se ona bavi njim
te da njega kao osobu i sve njegovo djelovanje promatra kroz prizmu svojih stranackih
shvacanja i ciljeva. Za zivota i poslije smrti bili su mu tako od nekih podmetani toboznji
protunarodni osjecaji i namjere, a osobito je zestoko bio napadan kao navodni protivnik
glagoljanja, pa cak i progonitelj glagoljasa. Upravo ga je takvim prikazao Viktor Novak u
novinskom clanku objavljenom u splitskomu Narodnom listu g. 1941.,
4
dakle cijela tri
desetljeca poslije njegove smrti. S druge strane oni koji su toga biskupa poblize poznavali
postivali su ga kao izrazito cestita covjeka, pravedna, pobozna i poduzetna crkvenog poglavara,
te su bili uvjereni da je on i s obzirom na pitanje odnosa prema glagoljici i glagoljasima, i inace,
bio izlozen strastvenim i posve krivim prosudbama i nezasluzenim osudama kao malo koji
ondasnji biskup.
5
Sada, vise od devedeset godina poslije Nakiceve smrti i postupnog stisavanja tzv.
2
Zbog toga sto je stara biskupska palaca u vrijeme Irancuske vladavine dozivjela potpunu degradaciju,
biskupijske su upravne sluzbe tijekom gotovo cijelog stoljeca bile smjestene u neprikladnim prostorijama
po privatnim kucama unajmljenim za to i za biskupov stan.
3
Talijanaski je list Il Ialmata g. 1888. izrazio zadovoljstvo sto kotorskim biskupom nije imenovan on
nego Tripo Radonicic, jer su Nakica smatrali odvec istaknutim pristasom hrvatske politicke opcije u
Dalmaciji (Saurer /1968/: 112 bilj. 45).
4
Novak 1941: 3. U tekstu Strossmayerova pisma koji tu zauzima svega 30 redaka uskoga novinskog
stupca, Strossmayer potice Nakica da ne premjesta iz Splita don Franu Ivanisevica, urednika Puckoga
lista, te da uzme 'pod osobitu zastitu svoju staroslavenstinu u svetoj sluzbi nasoj, jer da je to 'jedini
prakticni nacin put sterati onomu svetomu jedinstvu, koje je toliko Isusu Kristu ka srcu lezalo i za koje
se tako mudro i gorljivo sadasnji Sveti Otac zauzima. Zavrsio je rijecima 'Ne dopustite, ne dajte, da se
od Vasih odluka i naredaba pozivaju svecenici Vasi na Rim u tom obziru. Vi ste kano spljetski biskup prvi
Rim. Novak je tomu kratkomu tekstu dodao svoj komentar dug gotovo puna tri stupca preko cijele
novinske stranice pisan najgrubljim pamIletistickim nacinom. Spomenimo usput da je Frane Ivanisevic
djelovao najprije u Splitu kao sjemenisni odgojitelj (1887.-1891.) pa nastavnik suplent na Realnoj
gimnaziji (1891.-1894.), a potom u splitskoj okolici kao upravitelj zupe Vranjic-Solin (1895.-1897.) i
zupnik u rodnomu mjestu Jesenice (1897.-1912.). Umirovljen je 1912., a umro u Jesenicama 1947.
(usp. tablicu sluzbi umrlih svecenika u Nadbiskupskoj kancelariji u Splitu: Ivanisevic don Frane).
5
Usp. I. 1941.: nepag. 1-3. Pod inicijalom I. vjerojatno se krije potpis ondasnjega generalnog vikara
Biskupije splitsko-makarske don Vicka Fulgosija (1884.-1955.), koji je postao svecenikom u Nakicevo
doba (1906.), pa je o borbi za glagoljicu stosta doznao neposredno i poslije preko nekadasnjega
Mahniceva tajnika Kvirina Klementa BoneIacica, poslije splitskoga biskupa, kojemu je Fulgosi bio
generalnim vikarom (o Fulgosiju v. Ostojic 1977.: 114-116). Stovise, dobiva se dojam da je mozda
glavni autor toga clanka bio upravo biskup BoneIacic.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 90
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema glagoljanju i glagoljasima
91
borbe za glagoljicu, moguce je o raznim zbivanjima i osobama povezanim s tim po sebi cisto
crkvenim pitanjem, ali nekoc i vrucim politickim, trijezno i objektivno suditi. S druge strane
utvrdivanje pojedinih cinjenica olaksava to sto je istrazivacima odnedavna postala
dostupnom dokumentacija o pitanju glagoljskoga bogosluzja i glagoljasa u Biskupiji splitskoj
i makarskoj sacuvana u Nakicevu prezidijalnom arhivu,
6
a isto tako obilno arhivsko gradivo
sacuvano u papinskim arhivima u Rimu
7
i u Drzavnomu arhivu u Becu (P. A. 259, 260, 261 i
262.). U ovom se pokusaju krace sinteze uglavnom oslanjamo na spomenutu dokumentaciju
Nadbiskupskoga arhiva u Splitu, koja omogucuje prilicnu potpunost u utvrdivanju osnovnih
cinjenica i u prikazu Nakiceva odnosa prema glagoljskomu bogosluzju i njegovih stajalista
u sporovima koji su se oko toga vodili.
8
Prva suocavanja s izazovnim pitanjem stvarnoga stanja i prava glagoljskoga
bogosluzja
Nakic se morao suociti s pitanjem glagoljskog bogosluzja u Biskupiji splitskoj i makarskoj
vec prije nego je preuzeo njezinu upravu, stovise i prije nego je papa Leon XIII. sa svoje
strane potvrdio njegovo imenovanje za tu najvisu crkvenu sluzbu i odgovornost u najvecoj
i svojim geograIskim polozajem sredisnjoj dalmatinskoj biskupiji. Pozvan od papinskoga
nuncija u Bec upravo zbog spomenute skore papine potvrde njegova imenovanja, dobio je
od njega nalog neka od kaptolskoga vikara Ante Vuskovica kao privremenog upravitelja te
biskupije zatrazi prijepis njegova izvjesca 'o glagoljici poslanog dalmatinskomu
Namjesnistvu u Zadar.
9
Glagoljanje je, kao sto je poznato, postalo vrucim pitanjem becke diplomacije i predmetom
pritisaka na Svetu Stolicu brzo poslije objavljivanja enciklike pape Leona XIII. Granae
munus (1880.), a pogotovo poslije potpisivanja konkordata izmedu Svete Stolice i Knezevine
Crne Gore (1886.) i odobrenja da u neke zupe tamosnje barske nadbiskupije bude uvedeno
glagoljsko bogosluzje (1887.).
10
Buduci splitsko-makarski biskup, boraveci koncem godine
1889. u Becu, razgovarao je, dakle, o tomu s nuncijem, a zacijelo jos vise s najodgovornijim
osobama na carskomu dvoru i u vladi, pred kojima je bez ustrucavanja izrazio svoje misljenje
da je 'u interesu Crkve i drzave ne ometati narod u mirnomu posjedu glagoljske mise
(Saurer /1968./: 113.). Da se ni poslije tih razgovora nije pretvorio u nekakvoga slijepog
izvrsitelja zelja vrhovnih drzavnih vlasti, kako tvrdi Novak, dokazao je brzo poslije preuzimanja
6
Prezid. Nakic, svezanj 12 i 12a. To je arhivsko gradivo donedavno bilo u istom stanju u kakvom se
zateklo u trenutku biskupove smrti. Potpisani ga je sredio razvrstavajuci spise po medusobnoj srodnosti.
Oni koji se odnose na rjesavanje pitanja glagoljskog bogosluzja stavljeni su u sveznje br. 12 i 12a. (u 12a.
tiskom objavljene rasprave, knjige i novinski clanci o glagoljici). Ostali spisi o pitanju glagoljanja,
glagoljasa, izdanja glagoljskog misala i slicno iz godina 1841.-1949. su u: Poz. 102.
7
O dokumentaciji u Arhivu Zbora za bogostovlje vidi: Peloza 1973., 161-166.
8
MonograIska obrada gornjega pitanja zahtijevala bi, dakako, duze istrazivanje u spomenutim stranim
arhivima i jos nekim domacima. Nama je na raspolaganju dio gradiva o glagoljskom bogosluzju u Arch.
Nunz. Vienna, 636 i P. A. XI. 259, 260 (spisi dviju kutija P. A. ne obuhvacaju, nazalost, cijelo razdoblje
Nakiceva djelovanja).
9
Usp. Nakicevo pismo datirano u Becu 15. XI. 1889. u Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1889/90. Vuskovic je
upravljao biskupijom od konca g. 1888. do sredine ozujka 1890., tj. od smrti biskupa Marka Kalogjere do
ustolicenja biskupa Nakica. Isticao se vatrenim hrvatstvom i narodnjackim politickim opredjeljenjem
(usp. Ostojic 1977.: 105-107). Koncept spomenutoga njegova izvjesca Namjesnistvu v. u Poz. 102.b/3.
10
Reljanovic 2001.: 364-366. Vidi jos: Ivanisevic 1995., 423-445; MalIer 1996., 165-193.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 91
Slavko Kovacic
92
sluzbe u Splitu dopustajuci da se 26. kolovoza 1890. u makarskoj konkatedralnoj crkvi Sv.
Marka prigodom otkrivanja spomenika Ira Andriji Kacicu Miosicu sluzi svecana misa na
staroslavenskom jeziku.
11
Medutim, upravo je spomenuta svecanost otkrivanja Kaciceva spomenika bila povod
ostrim prigovorima Dalmatinskoga namjesnistva biskupu Nakicu, ne toliko zbog pjevanja
staroslavenske mise, koliko zbog govora sto ga je tom prigodom odrzao svecenik don Virgil
Peric, zastupnik u Dalmatinskomu saboru i u Carevinskom vijecu. Biskupa je zacijelo mnogo
vise zabrinulo, pa i u savjesti uznemirilo, tada primljeno pismo don Mate Pavlovica, kanonika
sustolnoga kaptola u Makarskoj, u kojemu je odlucno ustao protiv toga sto se u novije
vrijeme uvodi staroslavenski jezik u bogosluzje makarske konkatedrale, gdje je uvijek bila
latinska liturgija.
12
Ta je Pavloviceva tvrdnja s obzirom na razdoblje prije g. 1880. bila tocna,
barem sto se tice sluzenja svecanih i javnih crkvenih obreda, a biskupu je bila dobro poznata
izricita zabrana Svete Stolice izrazena g. 1887. preko nuncija Galimbertija uvodenja bilo
kakvih promjena u porabi bogosluznoga jezika u pojedinim crkvama (Jelic 1906.: saec. XIX,
nr. 100. 86-87.). Pokusavajuci umiriti svoju osjetljivu savjest zatrazio je o tomu razjasnjenje
od nuncija Galimbertija. Taj mu je pismom od 6. veljace 1891. odgovorio da zasada, dok Sv.
Stolica priprema o tome posebnu odluku, nista ne mijenja, a da na mjesnoga biskupa spada
samo prosuditi 'je li poraba slavenskoga jezika u bogosluzju u pojedinim slucajevima u
zakonitom posjedu, zbog cega je treba postivati, ili je treba iskljuciti. Dodao je i svoje
misljenje da bi se, u ocekivanju vrhovne odluke Svete Stolice, ipak i dalje smjelo trpjeti
cinjenicno stanje u osobitom slucaju, kad nije moguce donijeti siguran sud o cinjenicnoj
zakonitosti, a zabrana bi izazvala ozbiljne neprilike (Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1891.).
Navedeno nuncijevo misljenje nije moglo sasvim umiriti Nakicevu savjest, osobito
osjetljivu u pitanjima povezanim s liturgijom, pa je neke svoje dvojbe i pitanja iznio u pismu
poslanu kardinalu drzavnomu tajniku izravno preko 'jednoga svoga svecenika koji studira
u Rimu. Kardinal je, videci da se radi 'o vaznom i delikatnom pitanju, savjetovao neka
biskup zatrazi odgovor od Zbora za obrede, na sto je on sastavio opsirnu spomenicu u kojoj
je nastojao 'objektivno izloziti stanje pitanja u svojoj biskupiji pa je poslao nunciju u Bec,
da je on dostavi u Rim. To Nakic kaze u pismu nunciju od 11. sijecnja 1892. kojim je popratio
tu spomenicu, pa dodaje da se 'agitacija nastavlja i da je u posljednje vrijeme pojacana.
Svecenstvo njegove biskupije uglavnom je, naglasava on, uvjereno, da 'ne pustiti na volju
svakom sveceniku da u bogosluzju rabi jedan od liturgijskih jezika, glagoljski ili latinski,
prema vlastitom nahodenju, kako je to bilo sve do smrti moga prethodnika, znaci
ogranicavanje povlastice, i to ogranicavanje opasno za njezino ocuvanje. Stoga odredbe
koje je on izdao u skladu s usmenim odobrenjem Svetoga Oca smatra ogranicavanjem
povlastice, koje bi, prema njima, dovelo do njezina dokidanja. Na papine se rijeci, dodaje,
nije pozivao, jer nisu bile javno izrecene, a 'novine nastavljaju prikazivati njegovo drzanje
u tom pitanju u najgorem svjetlu (sotto laspetto pi odioso). Svecenici mu salju peticije
11
Nacelnik Seveljevic u svojoj molbi od 19. VIII. 1890. tvrdi: '. u ovoj sustolnoj crkvi starinski je obicaj
sluzbe Bozje u staroslavenskom jeziku, jer tako sluzili stari biskupi ove dioceze, pa tako sluzio pontiIikalnu
misu danasnji pomocni biskup, visekrat, a zadnjom dne 5. srpnja 1881. Zatim je naveo cinjenicu da su
u toj crkvi pjevali svoje mlade mise svecenici Lovrincevic, Pekic i Zanchi, a 'i dandanas pjevaju
glagoljsku misu vikari koralni (Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1889/90). Biskup je odluku o tomu prepustio
makarskomu sustolnom kaptolu, koji se je na sjednici odrzanoj 24. VIII. 1890. vecinom glasova (pet
za prema jednom protiv) izjasnio u prilog odobrenju (Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1889/90. br. pr. 46).
12
Pavlovicevo pismo od 17. IX. 1890. u Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1889/90.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 92
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema glagoljanju i glagoljasima
93
neka ostavi sve onako kako je bilo za njegova prethodnika. Sto zurniji odgovor na postavljena
pitanja, rijesio bi pitanje odnosa dvaju liturgijskih jezika u njegovoj biskupiji barem
privremeno. Njega prikazuju 'nacelnim protivnikom povlastice, jer da se zeli svidjeti vladi,
koja se, lose obavijestena o pravom stanju stvari u Dalmaciji, dosada iz politickih razloga
borila protiv nje pa tim izazvala politicku reakciju u tom pitanju. Javnosti mora biti s najvisega
mjesta potvrdeno da ce povlastica biti sacuvana, kao sto je s druge strane neophodno
urediti odnose izmedu dvaju liturgijskih jezika.
13
Ta Nakiceva spomenica poslana 11. sijecnja 1892. iz Splita preko becke nuncijature u
Rim zacijelo nije mogla utjecati na tumacenje rimskoga Zbora za obrede izdano vec sljedecega
13. veljace 1892. do kada tim zaobilaznim putem vjerojatno nije ni stigla na odrediste.
Prema tomu sluzbenom tumacenju slavenski bogosluzni jezik, gdje je u zakonitoj porabi,
mora biti staroslavenski, a ne pucki; ne dopusta se mijesanje jezika latinskoga i slavenskoga;
svecenici koji imaju pravo porabe staroslavenskoga jezika, ako budu zaduzeni za crkvu u
kojoj je latinski u bogosluzju, moraju pjevati svecane mise i dijelove casoslova latinskim
jezikom, sto vrijedi i za svecenike latinskog jezika, koji sluze u crkvama u koje je zakonito
uveden slavenski jezik (Jelic 1906.: saec. XIX, nr. 106. 89-90).
Biskupa ce Nakica savjesna i stroga primjena tih jasnih nacela, sasvim sukladnih slovu i
duhu tadasnjih liturgijskih zakona Katolicke crkve, uvesti u jos vece neprilike. Povod za to
pruzila je zelja triju novih svecenika Biskupije splitsko-makarske don Vicka Benevolija, don Jerka
Franceschija i don Ante Dragosevica, da svoje mlade mise u rodnim zupama pjevaju na
staroslavenskom jeziku, prvi u mjesecu travnju 1891. u konkatedralnoj i zupnoj crkvi u Makarskoj,
a ostala dvojica njegovih mladih kolega u ranu jesen 1893. u nadzupnoj crkvi Sv. Mihovila u
Omisu. Buduci da se radilo o crkvama u kojima je u redovitoj porabi bio latinski bogosluzni jezik,
a ne staroslavenski, Nakic im je, drzeci se spomenutoga sluzbenog tumacenja nadleznoga rimskog
Zbora obreda to zabranio,
14
na sto su odmah zaredali ostri prigovori i pismeni protesti sa strane
najprije pojedinih svecenika, vatrenih pobornika glagoljskog bogosluzja, a potom i sire javnosti.
15
Ti su se prigovori u vec tada ispolitiziranom ozracju borbe za i protiv 'glagoljice brzo pretvorili
u sve zesce osobne napadaje na njega po novinama, a tu i tamo i s propovjedaonica u crkvama.
16
Uznemirenost je duhova povecala istraga o navodnomu nestanku iz Biskupske kancelarije
spisa o glagoljici iz vremena Nakiceva prethodnika biskupa Kalogjere, za sto su bili osumnjiceni
bivsi Kalogjerini suradnici, a morala je biti provedena po nalogu drzavnih vlasti (Prezid. Nakic
12/2). Od tada je svaka biskupova odluka, ako se makar neizravno i na koji god nacin mogla
protumaciti kao izraz toboznjega neprijateljskog osjecaja prema glagoljici i svecenicima koji su
slovili kao njezini vatreni pobornici, posluzila kao novi povod za nastavak te kampanje. Pri tom
se uopce nije uzimalo u obzir cinjenice koje su takve negativne sudove dovodile u pitanje, pa i
13
Arch. Nunz. 636, I. 171r-172v. Dokumentacija o spomenutim peticijama u Poz. 102/4.
14
Poz. 102.b/6. 1893.-1894.; Ivanisevic 1929.: 32. Benevoli je zareden za svecenika 30. III. 1891. (Lib.
ordin. I. 90r), Franceschi 23. IX. 1893., Dragosevic 8. X. 1893. (ondje, I. 95rv). Njihovi kolege, koji su
slavili mlade mise u tradicionalno glagoljaskim zupama (npr. don Stipe Tomasovic u zupi Kucice) ucinili su
to bez ikakva Nakiceva prigovora.
15
Dokumentacija o tomu u Poz. 102.b/6.
16
Sacuvani su koncepti raznih Nakicevih pisama u svezi sa slucajem dvojice omiskih mladomisnika,
ukora onim svecenicima koji su u gore spomenutim reakcijama tijekom g. 1893. i 1894. otisli predaleko,
trazenja novih razjasnjenja od Zbora obreda (Prezid. Nakic 12/1). Njihov sadrzaj u ovomu kratkom
clanku nije, dakako, moguce izlagati. Nije to ni neophodno, jer ce sva njegova stajalista o glagoljanju
i glagoljasima biti moguce jasno razabrati iz druge jos vaznije dokumentacije.
17
O tomu je sacuvan poseban svezanj spisa iz godina 1894.-1896. (Prezid. Nakic 12/3).
09.p65 04. 10. 04, 16:05 93
Slavko Kovacic
94
opovrgavale. Njega se osobito bolno dojmilo pisanje novina Katolicka Dalmacija, koje je uredivao
vatreni pobornik glagoljice don Ivo Prodan.
17
Upravo se u to ozracje uklapa vec spomenuto pismo biskupa Strossmayera, koje ce
poslije objaviti i na svoj nacin komentirati Viktor Novak.
18
Poslije dekreta rimskoga Zbora za obrede o glagoljskom bogosluzju iz g. 1898.
Nakic je svoj odnos prema pravnomu i stvarnomu stanju glagoljskoga bogosluzja u
Biskupiji splitskoj i makarskoj, a i opcenito u hrvatskim krajevima, posve jasno izrazio nakon
sto je svim nadbiskupima, biskupima i ordinarijima crkvenih pokrajina goricke, zadarske i
zagrebacke stiglo dekretalno pismo rimskoga Zbora obreda o uporabi slavenskoga jezika u
bogosluzju izdano u Rimu 5. kolovoza 1898. (v. u: Jelic 1906.: saec. XIX, nr. 109. 91-94), o
kojemu se u nas toliko pisalo, raspravljalo i sporilo. On ga je, razumije se, u cijelosti objavio u
biskupijskomu sluzbenom glasilu (Litterae de usu linguae Slavicae 1898.: 70-72), a svoje,
recimo to odmah, pozitivno raspolozenje prema nasoj staroj jezicnoj povlastici u bogosluzju
rimskoga obreda izrazio je u posebnoj Okruznici poslanoj zupnicima 19. rujna 1898. Pozivajuci
ih tim pismom da svaki za svoju zupu dokaze 'sa izpravama i svjedocanstvima da li je povlastica
uporabljenja staroslavenskoga jezika kao liturgicnog bila uvedena barem od natrag trideset
godina dodao je sljedecu recenicu: 'Svakako pak imadu se smatrati da pravilno sada uzivaju
povlasticu sve one zupe u kojima se je sluzila od davnine sv. misa u staroslavenskom jeziku,
iako je poraba ovog jezika bila za koje vrieme prekinuta poslie ustanovljenja Sredisnjega
bogoslovnoga sjemenista u Zadru dolazkom na zupu svecenika koji je rabio latinski jezik kao
liturgicni, docim je puk sliedio pjevati staroslavenski (iako je glagolicu zamijenio sa hrvatskim
jezikom).
19
Takvo siroko tumacenje omogucivalo je priznanje zakonitosti glagoljskoga
bogosluzja u velikoj vecini zupa biskupije kojoj je on bio na celu.
Medu dokumentima od osobite vaznosti za rasvjetljavanje Nakicevih osnovnih stajalista
prema glagoljanju svakako je koncept njegova pisma upucena krckomu biskupu Antonu
Mahnicu 8. sijecnja 1899. (Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1899.). To je pismo, dakle, sastavio samo
nekoliko mjeseci poslije objavljivanja spomenute odluke Zbora obreda. Razlog svoga
obracanja Mahnicu jasno izrazava u uvodnom odlomku, koji pocinje recenicom: 'Da se
slozno postupa u svim biskupijama navlastito Dalmacije i Primorja, na koje se odnasa
poslanica 5. kolovoza prosle godine Svete kongregacije obreda o porabi staroslavenskoga
liturgickog jezika, shodno veoma bi bilo, da se biskupi sastanu i sporazume glede uporavljenja
i izvedenja osobito njekih clanaka iste, pa odmah dodaje da ce 'sasvim tesko biti okupiti
biskupe, jer 'inicijativu bi, kaze, 'imao uzeti dalmatinski metropolita, koji ne ce toga uciniti
i sbog Iizicnog svoga stanja. Iz same stilizacije zavrsnih rijeci toga navoda jasno je da
oboljeli nadbiskup i metropolit Rajcevic to ionako nije bio spreman uciniti, jer njegova je
protivnost glagoljanju bila otvorena i opcenito poznata. Mahnic se upravo bio vratio iz
Rima, pa je Nakic ovim pismenim obracanjem htio od njega doznati, je li mozda tom prigodom
dobio neka sluzbena 'razjasnjenja te ga zamoliti da mu priopci 'svoje nazore i svoje
18
Novak je zacijelo imao u rukama neki prijepis toga pisma. Originala u Nadbiskupskom arhivu u Splitu
nema. Eventualni Nakicev odgovor na to pismo nije pronaden u Strossmayerovoj korespondenciji
sacuvanoj u Biskupskomu arhivu u Dakovu (zahvaljujem arhivistu dr. Andriji Suljaku sto se trudio, ne bi
li ga pronasao).
19
Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1898. Zavrsne rijeci u zagradama naknadno dodao vlastitom rukom.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 94
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema glagoljanju i glagoljasima
95
odredbe, barem glede onih konkretnih slucajeva u pitanju, koji su zajednicki u nasim
biskupijama, a svoje ugledno mnijenje glede ostalih.
Da Nakic nije bio protivnik ni glagoljanja, ni svecenika glagoljasa jasno je iz njegove
izjave kojom pocinje onaj dio vec citiranog pisma u kojemu prikazuje 'stvarno stanje pitanja
u svojoj biskupiji, a ta je izjava sazeta u rijecima: 'Od davnine u Splitsko-makarskoj biskupiji
u zakonitoj porabi su toli latinski, koli staroslavenski liturgicki jezik. Latinski, kaze on, u
stolnoj i zupnim crkvama u Splitu, u sustolnoj crkvi u Makarskoj, zbornoj u Trogiru, u nekim
kastelanskim, u nekoliko zupa koje su u proslosti na poseban nacin bile povezane sa stolnom
i u onima koje su pridruzene Iranjevackim samostanima, a 'staroslavenski u svim drugim
zupama, sto je ustvari znacilo u velikoj vecini (od tadasnjih ukupno 137 zupa i samostalnih
kapelanija glagoljaskih bi, prema toj izjavi, bilo oko 100).
20
U tomu svom oduljem osvrtu tocno je uocio glavni uzrok napustanja staroslavenskoga
jezika i uvodenja latinskoga u bogosluzje nemalog broja tradicionalno glagoljaskih zupa
njegove biskupije. On ga prije svega vidi u zatvaranju glagoljaskoga sjemenista u Priku kod
Omisa i nedovoljnom poznavanju staroslavenskoga jezika onih svecenika koji su od trecega
desetljeca 19. stoljeca skolovani u novomu bogoslovnom sjemenistu u Zadru, gdje su,
doduse, staroslavenski ucili, ali naglasava on 'iz pocetka pod slabim proIesorim, pa su
poslije i u glagoljaskim zupama 'volili misiti, jer im to bijase lasnje, latinski, dok je ipak 'puk
nastavljao pjevati staroslavenski, a kasnje puckim jezikom. Taj 'nered, kaze dalje, 'poceo
se je djelomice ispravljati, kad je okolo sezdesete godine za njeko vrieme opet bilo otvoreno
sjemeniste u Priku (.) i kad neki, ne svi, svecenici koji su izasli iz ovoga zavoda, gdje su se
ucili prikraceni nauci, volili su rabiti staroslavenski misal.
U daljnjemu tekstu ovako prikazuje razvoj dogadaja tijekom posljednjih dvaju desetljeca
19. stoljeca:
'Meduto razvio se narodni pokret i ovi pobudio zanos i zanimanje za glagolicu, a u
ovomu zanosu, kad je izasla enciklika Granae munus mnogi svecenici, koji su izucili nauke
u Sredisnjemu sjemenistu, poceli rabiti staroslavenski misal dozvolom moga blagopokojnoga
predsasnika, ma u kojoj se zupi nasli; i od te dobe mal da ne svi novoredeni svecenici htjeli
su svakako rabiti staroslavenski misal. U toj probudi za glagolicu nije bila namjera samo
povratiti ju u zupe, od kojih je bila iztisnuta lienoscu i nemarom samih svecenika nego se je
drzalo da na temelju enciklike Granae munus glagoljica se je mogla uvesti u svecane sluzbe
i u onim zupama gdje se je od pamtivieka rabio latinski jezik, te, u njekim prigodam, i u samoj
stolnoj crkvi, navlastito svecanostim hrvatskih druztava narodnoga znacaja koji put bi se
sluzila misa, ali nikad konventualna, u staroslavenskomu jeziku, a to, jer doticnici nijesu bili
viesti citanju misala, iz komada lista na kojemu latinskim slovim bi se napisala misa.
'Razvila se zestoka borba nastavlja Nakic 'koja zaliboze bila je iz jedne i iz druge
strane vodena stranackom strascu te je pitanje bilo preneseno na politicko polje, a u borbi
trpio najvise ugled vlasti crkovne, disiplina svecenstva i sama religioznost pucanstva.
U sljedecem odlomku Nakic naglasava da se 'narocito u ovom vieku poraba
staroslavenskoga jezika i u zupama gdje se vazda rabila, ogranicila 'na samu misu, docim za
sve druge sluzbe uveo se je pucki jezik u cemu je, dodaje, krcka biskupija bila sretnija
utoliko sto se 'u cieloj sluzbi sacuvala glagolica te je i samomu puku dobro poznata.
Tumacenju prodora puckoga jezika u liturgijske obrede posvecena su cak cetiri sljedeca
odlomka biskupova pisma, gdje on, medu ostalim, kaze: Od nazad dvadeset godina bez
20
Procjena prema podacima o zupama u Status. 1899, 140-141.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 95
Slavko Kovacic
96
svakoga obzira svuda se uvadao pucki jezik u strogo liturgicku sluzbu i u svetu misu, samo u
onomu sto cita ili pjeva svecenik u mnogim zupam ostalo je latinski ili staroslavenski. To je
uslijedilo nakon tiskanja onih dijelova ordinarija i proprija mise koje pjeva puk u hrvatskom
prijevodu Mihovila Pavlinovica i potom Bogoslu:nika u kojem su na hrvatski prevedene
razne jutarnje i vecernje, obredi koji se vrse na neke dane u Svetom tjednu i neke druge
obredne molitve. Navedeno mijesanje jednoga od dvaju jezika koji su prema crkvenima
zakonima bili liturgijski i puckoga jezika, odnosno uporaba cisto puckoga, u spomenutim
obredima i sluzbama u crkvi, bilo je zaista u ostroj suprotnosti sa spomenutim zakonima, na
sto Nakic opaza: A naravno u ovomu metezu mnogi svecenici vise su slusali Pavlinovica,
Bijankinija i ostale, i vise se vladali po novinama nego po crkvenim propisim. Za razliku od
navedenoga novijeg razvoja stvari, on s obzirom na pjevanje odlomaka iz poslanica i evandelja
naglasava da se to vazda pjevalo iz Scaveta i u svim glagoljackim i latinskim crkvama, osim
sto pri konventualnim misama, a pjeva se i danas. Dodaje da je njegov prethodnik biskup
Kalogjera svakom sveceniku koji je zelio glagoljati, to dopustao ne samo privatno, da li i
svecano, ma gdje bio odredjen te da su se svi klerici bogoslovi u zanosu za glagolicu
obvezivali medusobno zavjetom da ne ce sluziti inacije misu nego u staroslavenskom jeziku.
21
Nakic je kao covjek tankocutne savjesti odmah poceo zahtijevati od svecenika da postupaju
u skladu s liturgijskim propisima. On Mahnicu u svezi s tim pise: Kad sam dosao na upravu
ove biskupije, videci svu ovu pometnju, a priznajuci da su oba jezika liturgicna u pravnoj
porabi u Splitskoj biskupiji, smatrao sam se duznim da na temelju liturgicnih nacela uredim
odnosaje izmedu ovih jezika. Premda sam tu zakonitost obaju
22
jezika svecanom sluzbenom
izjavom priznao i predpostavio kao temelj svakoj posebnoj odredbi, premda sam ocitovao
moju namjeru da se povrati glagolica u sve zupe u kojima je obstojala kad se je otvorilo
zadarsko sjemeniste, ipak se je podigla proti mojim odredbam velika oluja, kako da namjeravam,
ako ne ukinuti, suziti povlasticu, a pitanje je dobro doslo strastvenim strancarim da si lahko
zavadajuc i klevetajuc dobiju popularnost. On je, kaze, o tomu izvijestio Kongregaciju
opsirnim memorandumom na sto je ona priznala njegovo korektno postupanje te izdala
poznate resolucije mjeseca Iebruara 1892, koje su postale obcenite.
To sluzbeno tumacenje iz g. 1892. bilo je uznemirilo Nakica utoliko sto se je njime
zabranjivalo i pjevanje evandelja na hrvatskom jeziku iz scaveta, pa je, kaze, najprije
pismenim podneskom, a potom, nalazeci se u Rimu, i u usmenom razgovoru s papom i s
preIektom spomenute Kongregacije nastojao postici da se ne ukine ovi obicaj koji obstoji
od toliko vjekova. Napokon je spomenuti preIekt, kaze, priznao da taj obicaj treba tolerirati
(kaa se inacife ne mo:e, treba snositi). Na Nakicevu veliku zalost ista je zabrana ponovljena
i u dekretu iz g. 1898. uz razne druge ogranicavajuce odredbe, kojih nije bilo u dokumentu iz
g. 1892.
Probleme koje je prema Nakicu nametnuo taj novi dekret, iznio je on Mahnicu u deset
tocaka. U prvoj je izrazio svoje misljenje da bi se i poslije toga dekreta ipak moglo smatrati,
da je staroslavenski jezik u zakonitoj uporabi u svim zupama u kojima je bio do ustanovljenja
21
Usput spominjemo da je to svojevrsno 'zavjetovanje postalo tradicijom i ostalo sve do sloma Austro-
Ugarske Monarhije. Jedan od takvih 'zakletih glagoljasa bio je npr. don Duje Nazor (1895.-1967.),
koji je za svecenika zareden g. 1918., a nikad i nigdje u zivotu nije misio latinski. Kad se oko g. 1956.
kao vec stari svecenik nalazio na izletu s bogoslovima u Dakovu molio je u katedralnoj sakristiji da mu
nadu staroslavenski misal. Nisu nasli Vajsov transkribirani iz g. 1927. nego Parcicev tiskan glagoljicom.
Medutim, on kao dobar znalac glagoljice bez poteskoce se njim posluzio.
22
Slucajnom pogreskom napisano obifu.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 96
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema glagoljanju i glagoljasima
97
sredisnjega sjemenista, iako su kasnje zupnici sluzili u latinskom, docim je narod sliedio
pjevati staroslavenskim, a pak hrvatskim jezikom, a ono ogranicenje reapse triginta saltem
abhinc annis da bi vrijedilo samo za one zupe u kojima prije glagolica nije obstojala, a od
trideset godina bila je uvedena budi i per abusum. S obzirom na sluzbe iz brevijara drzi da
bi trebalo nastojati da sto prije bude tiskan staroslavenski Brevijarij, a za puk jutarnja i
ostale sluzbe latinskim slovima. Mahnic ce, kao sto znamo, poslije izdati te sluzbe za puk
na staroslavenskomu latinicom, sto medutim u Dalmaciji ne ce uci u upotrebu nego ce se i
dalje pjevati na puckom, u nekim zupama bez prekidanja sve do sada. Nakic u citiranom
pismu ne zaboravlja upitati Mahnica: Glede clanka X., koga su mnenja u Rimu, jesu li
raspolozeni i dalje trpjeti da se pistule, vandelja i muka pjevaju iz scaveta?
Krcki je biskup na ono sto smo kao vaznije gore naveli i sve ostalo odgovorio vlastorucnim
pismom, kratko, na manje od dvije stranice.
23
Zbog vaznosti sadrzaja navodimo taj odgovor
u cijelosti:
'Presvietli i precasni gospodine biskupe,
Pitanje o glagolici povlje poznate upute Sv. Stolice u toliko se je samo maknulo, da
se dan na dan ocekuje jos nekoja razjasnjenja od Sv. Sbora za obrede na bas temeljne
upite, pak drzim, da je za onda najpametnije pocekati i ne prenagliti se u tako skakljivom
pitanju, kad uz svu osobnu naklonost Sv. Otca svjetovne vlasti i poznati neprijatelji
Slavena nastoje svakim mogucim nacinom stegnuti sto se vise moze ovakovu zavidljivu
povlasticu nasih krajeva.
Ja sam nastojao prije svega, da se priredi za svecenstvo jedan tumac iste upute, o
kojem se je sam proIesor Nilles
24
pohvalno izrazio i sledec takodjer njegov mig sam ga
predao Sv. Otcu, raznim stozernikom te osoblju Sv. Sbora za obrede, da o njemu svoju
izreknu prije nego li ga razpacam medju svecenstvo biskupije. Nu Sv. Sbor nece da u stvari
obcenito izrece svoj sud, vec sam morao postaviti posebna pitanja. Ovih dana sam opet
potaknuo pitanje izjavom, da s raznih okolnosti, ako mi ne stigne koja zabrana, sam usilovan
sto prije objelodaniti taj tumac svecenstvu, da zna pri cemu je i da moze jednolicno postupati
u slucajih, koji bi mogli svakim danom nastati. U privitku cast mi je Vasoj Presvietlosti
pokloniti u tajnosti jedan iztisak toga tumaca, da medju tim uzmogne prosuditi moje mnjenje
o stvari, a kad mi stigne odgovor od Sv. Stolice, cu iste odluke i tumac objelodaniti
svecenstvu; i onda bi posve dobro i razlozito bilo po namisli Vase Presvietlosti, da biskupi
ovih pokrajina, sporazumno z biskupom senjskim, nastoje cim skorije podati puku u ruke
potriebite knjige u smislu clanka 4. upute, da se casoslov pretiska i da se jednolicnost
ocuva u izvedenju clanka 13. i 14. iste upute.
Za bit ocit moram izjaviti, da se bojim jeda li ce u tom sudjelovati biskup porecki, koji je
svojom odlukom izjavio, da staroslavenskom jeziku neima mjesta u crkvah njegove
biskupije, a da biskup trscanski pri neprilikah koje ima u biskupiji je jako obziran i bojazljiv.
Uostalom prilozeni tumac najbolje ce riesiti pitanja na mene upravljena velecjenjenim
spisom 8. prosloga jenara, te uz izraz dubokoga pocitanja i stovanja biljezim se Vase
Presvietlosti u Isukrstu odani dr. Anton Mahnic, biskup. Krk 4. II. 99.'
Spomenuti Mahnicev 'tumac, sastavljen na latinskomu jeziku pod naslovom
Explanationes ac observationes quaedam in instructionem S. R. Congregationis V. Augusti
23
Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1899. Pismo u prezidijalnom protokolu oznaceno br. 4. stiglo 9. II. 1899.
24
Isusovac Nikolaus Nilles (1828.-1907.) sveucilisni proIesor u Innsbrucku, tada svjetski poznati crkveni
pravnik i liturgicar (Enciclopeaia cattolica, 8, stupac 1881).
09.p65 04. 10. 04, 16:05 97
Slavko Kovacic
98
1898. de usu linguae paleoslavicae in S. Liturgia, vrlo je opsiran, zauzima punih dvadeset
stranica. Autor je u tiskani tekst na vise mjesta unio krace ispravke i dopune (Prezid. Nakic
12/1 pod g. 1899., uklopljeno u spis s br. prot. 4.). Odmah iza te tiskanice u arhivskom je
sveznju Nakiceva prezidijalnoga arhiva prijepis dvaju pojedinacnih pitanja koja je Mahnic
osobno predao spomenutom Zboru 7. prosinca 1898. i odgovora sto ih je na njih primio
sredinom proljeca 1899. (datiran u Rimu 24. travnja 1899.). Mahnic je prepisujuci to za slanje
u Split dodao napomenu da njegova pitanja u tim odgovorima nisu vjerno navedena (Prezid.
Nakic 12/1 pod g. 1899., uklopljeno u spis s br. prot. 4.).
Biskup Nakic se poslije toga pismom i stanovitom dokumentacijom obratio i zagrebackom
nadbiskupu Jurju Posilovicu,
25
koji mu je odgovorio vlastorucnim pismom 26. listopada
1899. zahvaljujuci mu sto ga je 'o stvari glagolice u Dalmaciji podpuno i dobro obaviestio.
Potom izjavljuje: 'Gdje mi se god dadne prilika tu stvar zagovarati, moci cu sada sa sigurnoscu
ciniti. Osvrcuci se zatim na I. tocku rimskoga dekreta iz g. 1898. kaze: 'Kad bi se glede svih
crkava ona samo regula upravljala litteraliter, doista, pravo velite, da bi glagolici u Dalmaciji
odzvonilo. Zato se ona regula ima samo dopustiti u slucaju da je u nekoj crkvi od pamtivieka
liturgija sigurno bila latinska, pa se u novije ili najnovije vrieme pocelo u njoj glagolati. Ako
je ovo do g. 1898. potrajalo neprekidno kroz 30 godina, ima se crkva proglasiti glagolskom.
Al bojim se, da ce ovakovih slucaja na korist glagoljici malo biti. Niposto se pako ne smije
ona regula uporavljati na crkve, koje su od pamtivieka bile glagoljske, pa se u novije ili
najnovije vrieme pocela uvlaciti latinica. Tu je treba dokazati da je od 1898. natrag kroz 30
godina neprekidno trajalo latinsko pjevanje (.). Posilovic u daljnjem tekstu pokusava to
svoje tumacenje in Iavorem glagoljanja potanje pravno obrazloziti, pa potom izrazava svoje
uvjerenje da ce i Nakic na tomu kaze on 'tvrdo stajati i po tom odluciti. Ipak dodaje: 'ja
bih svjetovao da sam ne odlucite nego Sv. Stolici predlozite s molbom da dopusti proglasiti
jih glagoljskimi. Svoje misljenje da ce ta molba u Rimu proci potkrijepio je primjerom, kako
je to bilo rijeseno u senjskoj biskupiji, dok je on tamo bio biskupom. Kaze: 'U senjskoj
diecezi od pamtivieka nije bilo glagoljice nego se u javnu pjevanu sluzbu uvukao pucki jezik
vrlo slican staroslavenskomu. Ja sam staroslavenski uzpostavio i Sv. Stolici prijavio, i nije
bilo nikakva prigovora. Sv. Stolica imala je razloga privilegij dan glagoljskoj sluzbi izreci
utrnulim, ali toga nije ucinila, jer iza glagoljice nije dosao u porabu latinski jezik nego
slavenski, vrlo slican glagoljskomu. Puk bi se bio bez dvojbe jako bunio i protivio, da se je
htjelo uvesti latinsko pjevanje. Zavrsavajuci pismo Posilovic kaze: 'Vasa se Presvietlost
krepko bori sveudilj za glagoljicu: Dao Bog pobjedu! Ako bi brzo umro Rajcevic, ja se
nadam da bi stvar krenula na bolje . (Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1899.).
U sve ostrijoj borbi oko glagoljice
Tako je Posilovic bodrio svoga kolegu biskupa u Splitu, ali dekretom se iz g. 1898., a u
ozracju novih diplomatskih i inih pritisaka sa strane neprijatelja glagoljice, kako onih koji su
polazili s pozicija tadasnje austrougarske unutarnje i vanjske politike, tako i jos vise onih
25
Toga Nakiceva pisma nema u Posilovicevu prezidijalnom arhivu Nadbiskupskoga arhiva u Zagrebu,
gdje mu je nastojao uci u trag arhivist A. Lukinovic, na cemu mu ovdje zahvaljujem. Ono je vjerojatno
nestalo skupa s Posilovicevom privatnom korespondencijom. Nije mu sacuvan ni koncept u Splitu.
Sadrzajem se zacijelo nije u bitnomu razlikovalo od gore opsirno prikazanoga sto ga je Nakic u isto
vrijeme pisao Mahnicu.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 98
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema glagoljanju i glagoljasima
99
koji su bili zadojeni talijanskim aspiracijama na istocnoj obali Jadrana, situacija za povoljno
rjesenje pitanja glagoljskoga bogosluzja na hrvatskom jugu toliko pogorsala, da se vise
molbama i zalbama gotovo nista nije dalo postici. Nista se bitna u tom pogledu na opcoj
razini nije promijenilo ni poslije smrti zadarskoga nadbiskupa Rajcevica unatoc toga sto
njegov nasljednik na stolici zadarskih nadbiskupa Splicanin Mate Dvornik nije skrivao
svoju naklonost glagoljanju.
26
Rimski Zbor za obrede uporno je trazio strogu provedbu
donesenih odluka, a mijesanje sve zesce nacionalne i politicke borbe s tim crkvenim i
bogosluznim pitanjem u Dalmaciji poprimalo je nevjerojatne razmjere, vrlo pogubne za crkveni
zivot i djelovanje, cak prijetece za samo crkveno jedinstvo.
U redovima branitelja glagoljice iz svecenickih i stranacko-politickih krugova krenulo
se u sastavljanje i potpisivanje raznih spomenica, uglavnom zestoko intoniranih, slanih
Svetoj Stolici. Doslo je i do demonstrativnih protesta koji nisu bili usmjereni samo prema
Becu i njegovoj protuslavenskoj politici ocitovanoj i u pitanju odnosa prema glagoljskom
bogosluzju. Sve cesci su bili i prilicno grubi napadi nekih liberalnih politicara i novinara na
Svetu Stolicu, papu i domace biskupe. U tom je ozracju u Splitu bilo pokrenuto potpisivanje
zahtjeva za prijelaz na bizantski obred u okviru grko-katolicke Krizevacke biskupije.
27
Sto
vise, moglo se nerijetko cuti i procitati manje ili vise otvorene pozive upucene katolickim
vjernicima da prekinu veze sa svojim biskupima i s Rimom.
Biskup Nakic, izlozen i osobno sve ostrijim napadima zakletih boraca za glagoljicu,
stvarnih i laznih, bio je prisiljen braniti se od kleveta kojima su se neki na nj nabacivali, a jos
je vise bio izazvan na obranu katolicke crkvenosti. Najvise ga je boljelo to sto su se i neki,
kako se on izrazavao, dobri svecenici dali uvuci u borbu vodenu od onih kojima je uzavrelo
pitanje obrane glagoljice bila samo zgodna prilika za uspjesnu promidzbu protiv katolicke
vjere i Crkve.
Na postivanje crkvenosti i ocuvanje jedinstva s biskupom i s papom osobito je pozivao
svoje svecenstvo. Posebnom okruznicom obratio se 'postovanom svecenstvu zdruzenih
biskupija, tj. Biskupije splitske i makarske, 20. rujna 1900. u povodu tvrdnji prosirenih u
javnosti 'da su razlozi navedeni u zajednickoj spomenici dalmatinskoga svecenstva
upravljenoj Svetoj Stolici potakli istu na povoljno tumacenje I. tocke odluke Zbora obreda
od 5. kolovoza 1898. koje je doneseno g. 1900., inace potpuno sukladno tumacenju koje je
i sam biskup sa svoje strane dao u svojoj vec citiranoj okruznici od 19. rujna g. 1898. Na te
tvrdnje, kojima se ustvari poticalo na sastavljanje i slanje novih slicnih spomenica on,
'uoblascen sa nadleznoga mjesta, u spomenutoj okruznici izjavljuje da je ta spomenica
bila a limine odbivena, jere u Iormi veoma vredjajuca vrhovne crkvene vlasti i samu osobu
svetoga Otca pape. Izrazio je uz to svoje duboko zaljenje 'da spomenica u tako uvredljivoj
Iormi nosi podpise i svecenika ove biskupije te im je preporucio za unaprijed 'vecu
opreznost.
28
Povodi za uzbunu i za nove napadaje redali su se tih godina jedan za drugim. Jedan od
26
Dvornikovim dolaskom doslo je do obrata u pozitivnomu smjeru u konkretnoj prosudbi koje su zupe
zadarske nadbiskupije sacuvale pravo na glagoljsko bogosluzje, ali ne i do bitne promjene nacelnih
crkvenopravnih stajalista izrazenih u spomenutom dokumentu Svete Stolice iz g. 1898., sto nije,
dakako, ovisilo o nadbiskupu.
27
U Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1902. v. dopis splitskoga zupnika Jerka Jelica od 25. I. 1902., koncept
Nakiceva pisma nunciju od 26. I. 1902. i pismo nuncija E. Talianija od 29. I. i od 17. IV. 1902.
28
Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1900. O toj spomenici usp. Ivanisevic 1929.: 36; Bulic 1952.: 42-44;
Reljanovic 2001.: 369-370.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 99
Slavko Kovacic
100
tih bio je i proslava cetiristote godisnjice Maruliceve Juaite. Splitski nacelnik Vicko Milic
zamolio je 6. listopada 1901. biskupa Nakica u ime odbora za tu proslavu da, 'ako je potrebno,
brzojavnim putem isposluje 'od Rima dozvolu za svecanu glagolsku misu, koja bi se imala
pjevati dne 27. ovoga mjeseca u crkvi Iranjevaca na obali, gdje ce se drzati crkovna
komemoracija za pokoj duse poboznoga, cudorednoga, splitskoga velikana pjesnika .
Nakic je znao da se u novim okolnostima takvo dopustenje brzojavnom molbom ne ce
postici, jer se u crkvi Sv. Frane na obali, u kojoj se trebala obaviti ta komemoracija, bogosluzje
oduvijek obavljalo na latinskom jeziku. Stoga je poslao obrazlozenu molbu rimskom Zboru
za izvanredne crkvene poslove nadajuci se od njega dobiti brzi odgovor. Dobio ga je,
doduse, ali u njemu je bila samo obavijest da je molba proslijedena Zboru obreda, koji da,
zbog toga sto tih dana ne radi, ne moze donijeti odluku prije 27. listopada, kad se ta
komemoracija trebala odrzati.
29
Jos vecu je uzbunu u splitskoj i opcenito dalmatinskoj javnosti
izazivala svakogodisnja proslava blagdana sv. brace Cirila i Metoda. Od objavljivanja enciklike
Granae munus do ukljucivo g. 1898. uobicajilo se slaviti na taj blagdan svecanu misu na
staroslavenskom jeziku u Iranjevackoj crkvi na Dobromu, u kojoj je bogosluzje inace oduvijek
bilo latinsko. Buduci da se to svecano glagoljanje u crkvi latinskoga obrednog jezika protivilo
nacelima izrazenim u vec citiranom dekretu iz g. 1898., Iranjevci to od sljedece godine 1899.
nisu smjeli omoguciti bez izricitoga dopustenja Svete Stolice, a kako je Rim od tada strogo
trazio primjenu spomenutoga dekreta, takvo dopustenje nije stizalo.
Liberalni politicari i novinari, pa i dobar dio svecenstva, ne vodeci uopce racuna o
novim odlukama zakonodavnih tijela Katolicke crkve i s tim u vezi o crkvenomu pravnomu
i liturgijskomu shvacanju polozaja liturgijskih jezika u zapadnomu obredu, ustrajavali su na
stajalistu da je glagoljsko bogosluzje pravo cijeloga naroda, a ne samo nekih crkava, te stoga
tvrdili da bi to biskup, i ne obaziruci se na rimske odluke, trebao dopustati. Eto razloga za
nove uzbune i sve zesce napadaje na biskupa i na Rim koji su tijekom 1902. poprimili osobitu
ostrinu. Nakic je ponovno i ponovno upozoravao svecenstvo, i u osobnim razgovorima i
preko dekana, na posljedice agitacije sto se 'pojavila pod izlikom glagolice, ali koja nije
drugo nego ociti i opci napadaj liberalisma na Sv. Oca Papu, na Crkvu i na vjeru, ma koliko
se on licemjerno pokrivao pod drugim namjeram. Isticao je svoje uvjerenje da je tadasnji
liberalizam 'najveci dusmanin vjere, crkve i Boga ., a koliko je taj kuzni duh okuzio hrvatski
narod, vidi se sada, kada se je svo njegovo novinstvo bez ikakva ustuka uzdiglo proti Sv.
Stolici, proti onom velikom papi, koga su dosle u zvjezde kovali, a to sve poslie onih njegovih
ocinskih izjava i vanrednih dokaza ljubavi prema nasem narodu.
30
Zbog sve vecega zamaha te, kako ju je Nakic obicavao nazivati, 'agitacije dao je u
cetvrtomu broju biskupijskoga sluzbenog glasila godine 1901. objaviti nenaslovljeni i
nepotpisani osvrt na pisanje nekih listova koji se 'strastvenim nacinom bave pitanjem skroz
crkovne nadleznosti, a koji 'hoce naumice i ocevidno zlocestom namjerom, da ne znadu,
sto se je ucinilo u ovoj Biskupiji, u proslom desetoljecu, navlastito u duznom suglasju sa
stovanom odlukom 13. veljace 1892. pohvaljene Kongregacije, da se uzdrzi i uzpostavi, gdje
je prije bio u pravnoj porabi staroslovenski liturgicni jezik, da se onemoguci pometnja, koja
je bila nastala prvom polovicom prosloga vijeka na stetu povlastice istoga jezika; hoce da
29
Prezid. Nakic, svezanj 12/1 pod g. 1901., gdje su u citirani odgovor uklopljena Miliceva molba i
koncept Nakiceva pisma u Rim.
30
Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1902. pismo dekanima pod nadnevkom 14. VI. 1901.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 100
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema glagoljanju i glagoljasima
101
naumice ignoriraju posebne korake ucinjene kod Svete Stolice e da crkve Biskupije budu
obskrbljene novim izdanjem staroslovenskoga Misala i nastojanje, e da ne samo svecenik
pjeva, vec i da narod odpjeva sv. misu u staroslovenskom jeziku, kako je svuda bilo po
glagoljackim zupam do nazad pedeset godina. Nastavljajuci dalje posebno je naveo 'tu
utjehu da se slaze sa autenticnim razjasnjenjem prjepornoga za neko vrieme tumacenja prve
tacke iste odluke izdanim po naredbi Sv. oca Pape dopisom Svete kongregacije dana 14.
kolovoza 1900., tumacenje sto ga je diocezanska vlast dala pomenutoj tacki vec svojom
okruznicom 19. rujna 1898. br. 2890. Naglasio je i svoje uvjerenje da nema razloga za bojazan
'da ce se uzkratiti, ma s koje strane, ili ograniciti povlastica porabe staroslovenskoga litugickog
jezika u smislu odredaba odluke 5. kolovoza 1898., gdje se po prvoj tacki ove odluke,
razjasnjenoj kako je gori naznaceno, ima pravo na istu. Dodao je tomu recenicu: '. veoma
zalimo i sudujemo strastveni i razdrazljivi nacin, a osobito naumice iskrivljena navodenja
kojim nekoji najskoli listovi izvrcu ovo tako vazno, a istodobno tesko pitanje, da zavedu i
obsjene obcinstvo za svoje neplemenite svrhe; jer dok s jedne strane izticu, da oni toboze
brane i stite religiozne povlastice naroda, ne zgrazaju se s druge podkopavati u njemu
vjersko uvjerenje i odvracati ga od vrsenja svojih vjerskih duznosti . Zavrsavajuci upozorio
je napose svecenstvo 'na ovo strastveno i pogibeljno drzanje i postupanje listova, na ovu
neumjestnu, a u sredstvima sablaznjivu agitaciju, te stetnu de Iacto i samoj stvari (Urednistvo
1901.: 25-26).
Agitacija na koju se Nakic osvrnuo u tomu osvrtu jos vise se zaostrila tijekom sljedecih
mjeseci te, moze se slobodno reci, dosegla vrhunac u clanku 'Glagolica u Crkvi objavljenom
g. 1902. u 37. broju splitskoga lista Jeainstvo.
31
On je taj clanak smatrao s jedne strane
toliko neutemeljenim, a s druge opasnim za pravu religioznost katolickih vjernika, da se u
petomu broju biskupijskoga sluzbenog glasila na nj osvrnuo novim proglasom 'P. n.
dusobriznicima i svecenstvu sdruzenih biskupija (Nakic F. F. 1902.: 33-35), kojemu je dodao
pretisak vec citiranog osvrta iz g. 1901., toga puta naslovljen,
32
i otvoreno pismo splitskoga
Kaptola splitskomu nacelniku Vicku Milicu, autoru spomenutoga clanka (Kaptol stolne
crkve 1902.: 36-37).
U spomenutomu proglasu kaze da je Milicev clanak 'natrpan mnogim heretickim i
skizmaticnim bludnjam, te predrasudam i klevetnim osvadam kojemu je glavna svrha 'poticati
narod na pobunu i odmetnistvo proti crkvenoj vlasti, cime spisatelj dolazi do takova
protuslovja, da hoce da narod uziva katolicku crkovnu povlasticu, a da ne slusa vlasti
Katolicke crkve. Tomu dodaje recenicu: 'Bi li ikada i izdaleka pomislili sveti apostoli Ciril i
Metod, da ce na takav nacin bit zlorabljena ona spasonosna sredstva, koja su po Bozjem
nadahnucu oni upotrebljavali za obracanje slavenskih naroda! Zavrsava to pozivom
upucenim svecenicima da prema mjesnim okolnostima vjernicima priopce 'ovaj izljev
rastuzenoga ocinskog srca i duzne brige za njihove duse te nadom da ce autor, koji je
uvijek pokazivao iskrenu religioznost, sada 'kad promotri sadrzaj svoga clanka pri svjetlu
vjere, osudit ga i popravit sablazan, koju je prouzrokovao. U spomenutomu otvorenom
pismu splitskoga kaptola nacelniku Milicu datiranom 14. svibnja 1902. osuduje se sadrzaj
njegova clanka i prosvjeduje protiv najave 'meetinga koji bi, naglasava se tu, 'nenadlezno
i nezakonito imao biti sazvan odmah poslije duhovskih blagdana.
31
To godiste Jeainstva nema, nazalost, Sveucilisna biblioteka u Splitu, a sudeci prema internetskim
inIormacijama o bibliotecnim Iondovima nemaju ga ni Nacionalna i sveucilisna u Zagrebu, ni Znanstvena
biblioteka u Zadru.
32
Bisk. ordin. Split 1902.: 35-36. Datacija je 'Velike sedmice 1901.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 101
Slavko Kovacic
102
Spomenuti je protestni skup u Splitu zaista odrzan 6. srpnja 1902. (usp. Reljanovic 2001.:
370), a ostra suprotstavljanja po novinama nastavljena su u proljece sljedece godine 1903.,
kad je Jeainstvo u svomu 39. broju pod naslovom Evo aoka:a
33
objavilo svojevrsni odgovor
na navedeni Nakicev proglas, iako ne spominje kao povod to nego neimenovani dopis
objavljen u Katolickomu listu.
34
Urednistvo je sluzbenoga biskupijskog glasila na to
odgovorilo objavljivanjem vrlo opsirne izjave (Izjava 1903.: 41-44), u kojoj se napose
opovrgava Milicevu tvrdnju da biskup Nakic nacelno nijece pravo obracati se molbom na
Svetu Stolicu u prilog glagoljanju. Navelo mu je odlomak iz prehodne I:fave koji glasi: 'Zelji
da se ova za nas doista dicna i castna povlastica (glagolice) razsiri kod hrvatskoga naroda,
dakako da se ne moze prigovoriti; ona je imala najzakonitiji i najdostojanstveniji izraz u
poniznoj molbi, sto ju je prvi hrvatski kongres upravio odanim pouzdanjem vrhovnoj vlasti
nase svete Katolicke crkve (Izjava 1903.: 41 prvi stupac). S obzirom na tekst I:fave dodalo
je i to, da je biskup u njemu 'osudio bludnje i sablazni Miliceva clanka, ali je postupao
ocinskim obzirom prema njegovoj osobi (Izjava 1903.: 41, drugi stupac). Milicu je tu upuceno
pitanje: Na temelju cesa pak smio je tako ruzno pred obcinstvom osvaditi svoga biskupa?
Tomu je pitanju dodan ostro sroceni prigovor: 'Ako je imao pri ruci, ili vidio, ili citao
Biskupovo Izvjesce, savjest, postenje i duzan obzir prama obcinstvu, komu govori ili za
koga pise, morale su ga potaknuti, da autenticnim navodim dokaze istinitost svoje tvrdnje,
a posto toga nije ucinio, niti je mogao uciniti, ona tvrdnja ostaje grozna potvora, kako je
crna potvora sve ono sto je veckrat u njegovim pismim preuzetno uztvrdio o Biskupu, a
osobito da se je on protivio povoljnom mnenju presvijetlih biskupa u pitanju glagolice na
odnosnim konIerencijam. Neka samo znade, a to smo doznali od stalna izvora, da kad su
imali pokrajinski biskupi u sastanku godine 1896. izvjestiti Svetu Stolicu o stanju i razvitku
pitanja porabe staroslovenskog jezika do god. 1892., u sjednici 16. listopada bilo im je
procitano izvjesce koje je u drugoj prigodi bilo sastavljeno od splitskoga biskupa Nakica,
te, posto su svi sakuplfeni biskupi nasli da je ovo izvjesce sasvim temelfito, i:crplfivo te da
poapuno oagovara stvarnomu stanfu, bez i nafmanfe preinake bi oa svih odobreno,
prepisato i poslano u Rim. U sastanku pak god. 1899. sakupljeni biskupi su priznali da
tumacenje prvoga clanka odluke 5. augusta 1898., sto ga je splitski biskup dao u svojoj
okruznici 19. septembra 1898. br. 2890. upravljenoj svecenstvu biskupije, najbolje odgovara
stvarnomu stanju i namjeram Svete Stolice, koja ga je sama svojom odlukom 20. augusta
1900. autenticno razjasnila u tom smislu (Izjava 1903.: 43).
Razni su listovi, pa i splitsko Jeainstvo, i dalje nastavili agitaciju. U vise su navrata
odrzavani prosvjedni skupovi u obranu glagoljskoga bogosluzja u Splitu i raznim drugim
mjestima. Svecenik iz Makarske i ugledni zastupnik u pokrajinskom saboru don Niko Ribicic
pisao je 4. veljace 1905. biskupu Nakicu o svojim pokusajima da utjece na urednistvo
spomenutoga splitskoga lista, 'organa Hrvatske narodne stranke, kako bi krenulo 'drugim
pravcem u pogledu crkvenoga auktoriteta i kako je on prigovorio nacelniku Milicu, kojemu
je 'jednom prigodom izkazao sve ovo, sto je biskup splitski uradio i napisao upogled glagolice
na kompetentno mjesto onako, kako mu je sam Nakic 'jednoc na setnji put Solina priopcio.
Ribicic je znakove smirivanja napetosti vidio i u cinjenici, sto pokrajinski sabor nije prihvatio
Milicev prijedlog o glagoljici nego jednoglasno Prodanov da se 'preko Zemaljskog odbora
33
M(ilic) 1903.: 1. Tomu je kratkom tekstu (jedan novinski stupac) pridodana Spomenica :a glagolficu
bivsega splitskog nacelnika Gaje Bulata datirana 'Na Sviecnicu 1892. (ondje 4 stupca na str. 1-2).
34
Nedvojbeno misli na nepotpisani clanak: An. 1903.: 49-50.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 102
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema glagoljanju i glagoljasima
103
zamoli Sv. Stolica, da bi narodu povlasticu prosirila preko granica odredenih odlukom Sv.
Kongregacije od g. 1898. i ostavila porabu hrvatskog obrednika. Dodao je i to da, 'kad su lani
ucestali prosvjedi glede glagolskih pjevanih misa na blagdan Sv. Cirila i Metoda, u Makarskoj
takvog prosvjeda nije bilo zahvaljujuci njegovu posredovanju.
35
Ostra se borba perom za glagoljicu i protiv nje nije ogranicila na novine. Vodila se i
objavljivanjem raznih brosura i knjiga pisanih, doduse, s manje zestine u izrazima, jer se ta
izdanja javnosti htjelo predstaviti kao djela pisana trijeznim i objektivnim stilom. U nekima
od njih primijenjen je, barem Iormalno, i znanstveni nacin pisanja.
36
Gledista slicna
Nakicevima zastupaju dvije popularno pisane anonimne brosure Glagolfica i hrvatska
stampa pocetkom g. 1907. (An. 1907.a) i Zivila glagolfica (An. 1907.b).
Biskupsko vijecanje u Rimu g. 1905. i odluka o porabi jezika u bogosluzju
iz g. 1906.
O svim spomenutim agitacijama koje su uzbudivale crkvenu i politicku javnost u Splitu
i u mnogim mjestima duz hrvatskoga dijela jadranske obale biskupi su, kako im je bila i
duznost, redovito izvjestavali Sv. Stolicu. Neki su se od njih zacijelo nadali, da bi vijesti o
sve opasnijim razmjerima te borbe za i protiv glagoljskoga bogosluzja mogle pridonijeti, ako
ne opozivu, a ono barem nesto blazem tumacenju odredbi iz g. 1898.
Novi papa Pijo X., izabran 4. kolovoza 1903., bio je za svoje prethodne desetogodisnje
sluzbe mletackoga patrijarha o mnogocemu sto se odnosi na pitanje bogosluznoga jezika u
hrvatskim priobalnim biskupijama posve jednostrano i krivo obavjestavan od protivnika
slavenskog bogosluzja iz talijanskih krugova, te stoga od prve nesklon glagoljanju.
Razgovarajuci u raznim prigodama s nasim biskupima o tomu pitanju uspio se s vremenom
osloboditi nekih svojih predrasuda.
On je, zeleci sto prije deIinitivno rijesiti sporni odnos dvaju bogosluznih jezika u hrvatskim
krajevima, odmah poslije preuzimanja papinske sluzbe uputio preko procelnika Zbora obreda
poziv biskupima crkvenih pokrajina zagrebacke, zadarske i goricke da na zajednickom
vijecanju utvrde svoje usuglaseno misljenje o tomu pa ga njemu prenesu. Radilo se prije
svega o stvaranju preduvjeta da se napokon sastave popisi crkava kojima je sluzbeno
potvrdena povlastica glagoljskoga bogosluzja, cime bi provedba odluke iz g. 1898. napokon
barem teoretski bila zakljucena.
Biskup je Nakic taj poziv primio 27. rujna 1903.
37
U jednomu odlomku toga sluzbenog
spisa tvrdilo se da nijedna ili gotovo nijedna crkva Biskupije splitske, 'kako kazu (uti fertur),
ne bi bila obuhvacena povlasticom glagoljskoga bogosluzja. Premda je ta tvrdnja donekle
ublazena navedenim dodatkom 'kako kazu, njega je toliko neugodno iznenadila, da je istoga
dana odgovorio tajniku spomenutoga rimskog Zbora obreda Paniciju naglasavajuci da u toj
35
Prezid. Nakic 6/d. pod g. 1905. Ribicic je roden u Makarskoj g. 1861., za svecenika zareden 1884. Tada
je vrsio sluzbu vjeroucitelja i zupnoga pomocnika u Makarskoj. Umro je 1941. (usp. tablicu sluzbi
umrlih svecenika u Nadbiskupskoj kancelariji u Splitu pod Ribicic don Nikola).
36
Od onih koje polaze s hrvatskih gledista navedimo: Prodan 1900., Prodan 1904., a s gledista dalmatinskih
Talijana protivnika glagoljskog bogosluzja: Pesante 1893. i Salata 1897., kojima treba pribrojiti i
anonimno djelo _uestione liturgica 1900.
37
Usp. broj 36. protokola njegova prezidijalnog arhiva pod nadnevkom 27. IX. 1903. Tu je naznaceno
da je u Rimu datiran 19. IX. Taj dopis nije, nazalost, sacuvan.
38
Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1903. Navedeno prema hrvatskoj verziji toga odlomka, kako ga je Nakic
uvrstio u pismo poslano istoga dana zagrebackomu nadbiskupu Posilovicu.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 103
Slavko Kovacic
104
biskupiji 'ima vec 60 zupa kojim je de iure i de Iacto priznato pravo na porabu glagolice, a glede
mnogih zupa visi pitanje, jer je rjesenje za te ostale zatrazio 14. ozujka 1902.
38
Kad se biskupi spomenutih triju crkvenih pokrajina, koje su pripadale dvjema polovinama
Austro-Ugarske Monarhije, tada upravno strogo odijeljenim, nisu ni tijekom vise od godine
dana uspjeli okupiti na zajednicko vijecanje u nekomu mjestu unutar drzave, odluceno je da
se to vijecanje odrzi u Rimu. Nakica je o toj novosti sluzbeno obavijestio dalmatinski
metropolit i zadarski nadbiskup Mate Dvornik u drugoj polovici travnja 1905. pozivajuci ga
da svakako nastoji doci u Rim, najkasnije za 21. svibnja 1905.
39
Cim se vijest o tomu buducem skupu prosirila u javnosti, nadbiskupima i biskupima
'crkovnih pokrajina Zagreba, Gorice, Zadra, Sarajeva
40
upucena je u ime hrvatskoga
svecenstva odulja spomenica tiskana u 'Katolickoj hrvatskoj tiskari u Zadru. Zacijelo ju je
sastavio te dao tiskati don Ivo Prodan. Pocinje rijecima: 'Pred nasim ocima zbiva se znameniti
dogadaj . Za prvi put od kad povijest spominje hrvatskog naroda sastaju se, na poziv sv.
Otca, u vjecnome gradu Vase preuzvisenosti i presvjetlosti kao crkveni predstavnici svih
hrvatskih zemalja. U daljnjemu tekstu svecenici najprije naglaseno isticu svoju odanost i
vjernost Petrovoj stolici, papi i svojim biskupima, a potom sazeto, ali ipak prilicno iscrpno
prikazuju povijest glagoljskoga bogosluzja u Hrvata, i napokon, na samom kraju, sazimlju
svoja stajalista u tri sljedece tocke: '1) Da je staroslavenska liturgija pravo citavog hrvatskog
naroda; 2) Da se nas narod moze s njome sluziti bez ikakva ogranicenja; 3) Da Ritual i
Epistular hrvatskog jezika ostane i unapred u porabi (Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1905.).
Nije poznat tijek samoga rimskog vijecanja, a jos manje tko je sto tu zastupao. U
dosadasnjoj historiograIiji obicno se naglasavalo da su okupljeni biskupi u raspravi o
pitanju prava glagoljskog bogosluzja zastupali razlicita, pa i suprotna misljenja (Usp.
Ivanisevic 1929.: 43). Da je ipak velika vecina sudionika u bitnomu bila suglasna, dokazuje
sadrzaj spomenice sto su je 31. svibnja 1905. u Rimu sastavili na latinskom jeziku, potpisali
i potom predali papi Piju X.
41
Ta je spomenica sva prozeta izrazima nedvojbeno iskrene vjernosti i odanosti papi, ali i
jasnim i odrjesitim stajalistima u prilog glagoljskomu bogosluzju izrazenim u pet tocaka. U
prvoj od tih tocaka isticu, ponavljajuci ustvari ceterum censeo svih domacih branitelja
prava glagoljskog bogosluzja, da bi subjekt te povlastice imao biti 'ilirski narod (natio
illvrica), a ne pojedine crkve. U drugoj su predlozili da rok za procjenu zakonitosti upotrebe
staroslavenskog jezika u pojedinim crkvama bude pomaknut s trideset godina prije odluke,
kako je stajalo u odluci iz g. 1898., znatno dublje u proslost, sve do g. 1798., dakako, s tim da
se u smislu tumacenja iz g. 1900. ne gubi pravo zbog prekida glagoljanja krivnjom pojedinih
svecenika, koji su u njima sluzili, a nisu znali ili nisu htjeli glagoljati. U trecoj su tocci zamolili
da biskupima bude dana ovlast dopustati u izvanrednim prigodama, npr. na blagdan Sv.
Cirila i Metoda, pjevati svecanu glagoljsku misu i u crkvama latinskoga obrednog jezika. U
tockama cetvrtoj i petoj zalozili su se za ocuvanje povlastice upotrebe obrednika na hrvatskom
jeziku i pjevanja odlomaka iz hrvatskoga lekcionara u svim crkvama bez razlike. Medu
imenima desetorice nadbiskupa i biskupa koji su bez ikakva ogradivanja potpisali tu
spomenicu nalazi se i Nakicevo (na trecemu mjestu). Od biskupa u cijim je biskupijama bilo
hrvatskih zupa, medu njima barem nekoc i glagoljaskih, nema tu imena porecko-pulskoga
39
Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1905. Poziv datiran u Zadru 20. IV. 1905. Nakic je primio 23. IV.
40
Biskupi Vrhbosanske crkvene pokrajine nisu bili pozvani na taj sastanak.
41
Tiskani primjerak te spomenice vidi u: Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1905.
42
Ondje. Imena potpisnika su na str. 4.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 104
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema glagoljanju i glagoljasima
105
biskupa Ivana Kr. Flappa, dok je trscansko-koparski biskup dr. Franz Xaver Nagl, kasniji
becki nadbiskup i kardinal, dokument potpisao, iako s nekom ogradom (cum clausula).
42
Potpisnici te spomenice zacijelo su se nadali da ce uslijediti, ako ne bas usvajanje prijedloga
izrazena u njezinoj prvoj tocci o glagoljanju kao povlastici 'ilirskoga naroda,
43
a ono barem
kolikogod povoljnije tumacenje prethodnih odluka Kongregacije za obrede u smislu ostalih
biskupskih prijedloga. Medutim, odgovor sadrzan u novom dokumentu spomenutoga Zbora
datiran u Rimu 18. prosinca 1906., koji su biskupi primili pocetkom g. 1907., bio je razocaravajuci.
44
Dubrovacki Biskup Josip Marcelic izrazio je svoje neraspolozenje u pismu koje je odmah 3.
sijecnja 1907. uputio upravo biskupu Nakicu, a koje glasi: 'Jucer sam primio dekret iz Rima
glede uporabe glagolice i evandelistara. Stvari su ozbiljne i treba se dogovoriti, da ne bude
pometnje: jedan simo, drugi tamo, kako se je vec dogadalo. Nadbiskup je bolestan, i na nj malo
mozemo racunati. Vi ste sad senior
45
te biste mogli pisati Vikaru Kerpeticu,
46
pak da se
skupimo, najbolje u Zadru, i o stvari razumijemo. Vec za pok. Rajcevica smo o stvari vijecali.
Nigda vise potreba sto sad da se razumijemo. Ako Vam se cini, Vi biste mogli dvije rijeci pisati
i nadbiskupu. Kako mi dr. Cuka pise pamet mu je bistra. Meni se cini da valja sto uciniti i uzet
neki polozaj. Uprav za Ieste da budemo slicniji Jezusu. Sto je nase trpljenje prema njegovu
. (Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1907.).
Nakic je zaista o tomu odmah pisao Kerpeticu, koji mu je 16. sijecnja 1907. odgovorio, da
nije nadbiskupu poslao 'odluku o glagolici, posto su mu liecnici strogo zabranili da se bavi
uredovnim poslovima', a da on u njegovoj odsutnosti ne moze 'raspolagati ni dvoranom
palace, niti u tako vaznom poslu, koji se tice osobito ove nadbiskupije, odredivati ista, niti
preuzeti ikakav korak, a jos manje taj, da se sakupe ovdje precasni biskupi za viecanje.
Zavrsio je prijedlogom da se poceka dok se nadbiskup, 'ako Bog da do mjesec dana vrati
(Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1907.). Marcelic je potom Nakicu prenio obavijest koja mu je stigla
iz Beca, da ce nadbiskup Dvornik mozda stici do 15. veljace, ali 'mucno da se sasma
oporavi, pa bi Nakic, po njegovu misljenju, mogao izvanredno odluciti o konIerenciji
pokrajinskih biskupa.
47
Tako je i bilo. KonIerencija je odrzana u Zadru svrsetkom mjeseca veljace pod Nakicevim
predsjedanjem. Rasprava o pravnom polozaju glagoljskog bogosluzja poslije spomenute
nove odluke Zbora obreda bila je predmet druge sjednice toga biskupskog skupa, koja je
odrzana 23. veljace 1907. Nakic to kaze u svomu dugom dopisu (u konceptu preko deset
stranica) upucenom 16. kolovoza 1907. kardinalu Mery del Valu, drzavnom tajniku pape Pija
X. preko kojega je pokusao postici da Sveta Stolica dadne koliko toliko povoljnije tumacenje
barem clanaka VIII. i XI., kojima je pravo na glagoljanje i na upotrebu hrvatskoga obrednika,
s obzirom na sadrzaj istih clanaka u odluci od 5. kolovoza 1898., znatno suzeno (Prezid.
Nakic 12/1 pod g. 1907.).
Dalmatinske je biskupe, kao i sve prijatelje glagoljskog bogosluzja, najvise pogodilo to
43
Tim 'ilirskim imenom vjerojatno se htjelo ukljuciti u povlasticu i Slovence, a svakako otupiti ostricu
protuhrvatske kampanje zbog koje je nekoliko godina prije toga Leon XIII. bio prisiljen vratiti izraz
'Illyricorum u naziv Hrvatskoga zavoda Sv. Jeronima u Rimu.
44
Decretum de usu linguae Slavonicae 1907.: 17-19. Nakic je taj dokument dao objaviti, ali ipak sa
stanovitim kasnjenjem, tj. tek u trecem broju biskupijskoga sluzbenog glasila u g. 1907.
45
Hoce reci da je po sluzbi i casti prvi medu dalmatinskim biskupima poslije metropolite koji u skladu s
bulom Locum beati Ietri iz g. 1828. preuzima celnu ulogu u slucajevima kad nema metropolita ili je za
duze vremena sprijecen.
46
Don Nikola Kerpetic, generalni vikar zadarskoga nadbiskupa Dvornika.
47
Marcelicevo pismo od 29. I. 1907. u Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1907.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 105
Slavko Kovacic
106
sto je u toj novoj odluci ispusten onaj dio XI. clanka odluke iz g. 1898. koji pocinje rijecju
'Vicissim, a u kojemu se priznavalo pravo pojedinim vjernicima hrvatske narodnosti da i u
crkvama latinskoga obrednog jezika ishode podjeljivanje nekih sakramenata prema hrvatskom
obredniku. Biskupi nisu mogli sutke prijeci ni preko izmijenjenog sadrzaja VIII. clanka, jer su
njime sveceniku latinskoga obrednog jezika na sluzbi u glagoljaskoj crkvi priznata veca
prava na porabu latinskoga u obredima koji se obavljaju bez svecanosti (privatim) nego
sveceniku staroslavenskoga obrednog jezika koji je na sluzbi u 'latinskoj crkvi na porabu
staroslavenskoga i hrvatskoga.
Nakic je dobro uocio da je pozadina tih neugodnih izmjena jace naglasavanje polozaja
latinskoga jezika kao sluzbenog jezika rimskoga obreda, a staroslavenskoga samo kao iznimne
povlastice nekih crkava. Pokusao je ipak, nastupajuci poslije odrzane konIerencije u ime
dalmatinskih biskupa i svoje vlastito, uvjeriti spomenutoga papina drzavnoga tajnika, a
preko njega i papu, da bi Sveta Stolica trebala naknadno dodati tumacenje spomenutih
clanaka, koje bi vratilo na snagu povoljnije odredbe iz g. 1898. Pri tom se pozivao prije svega
na cinjenicu da sve jaca agitacija u politickoj javnosti i poticanje na otpor primjeni rimskih
odluka opasno prijeti slabljenjem vjere i privrzenosti papinstvu u hrvatskom narodu.
Spomenuo je uzbunu podignutu u pokrajinskom saboru te posebno istakao cinjenicu da
sve opcine u pokrajini obasiplju biskupe spomenicama i protestima trazeci da glagoljanje u
misi i hrvatski obrednik u ostalim obredima budu priznati pravom svega naroda bez ikakvih
ogranicenja. Nije propustio spomenuti ni slucaj istarskoga sela Ricmanj, gdje su katolici
uslijed napetosti prouzrocenih borbom oko liturgijskog jezika prihvatili poticaje sa strane za
prijelaz na pravoslavlje, sto bi, naglasava on, lako moglo postati opcom pojavom (Prezid.
Nakic 12/1 pod g. 1907., 8-10).
Na spomenutoj je biskupskoj konIerenciji posvecena duzna pozornost i sadrzaju IV.
clanka odluke Zbora za obrede iz g. 1906. kojim se dopusta da liturgijski tekst na
staroslavenskom jeziku bude iznimno tiskan u latinickoj transkripciji za upotrebu vjernika,
pa je Nakic 'po nalogu dalmatinskih biskupa vec 27. ozujka 1907. poslao zamolbu
Biskupskom ordinarijatu u Krku, da se 'izvoli zauzeti za tiskanje latinskim slovima prirucnika
za pjevanje sa strane puka glagoljskih misa.
48
Da tijekom te godine 1907. iz Rima nisu stizale samo neugodne odluke, barem s obzirom
na glagoljanje u Biskupiji splitsko-makarskoj, dokazuje rjesenje Zbora obreda u prilog
priznanja prava 'glagoljskoga bogosluzja uglednim kastelanskim zupama Kambelovac i
Gomilica (rjesenje od 26. VI. 1907. u Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1907.), iako one u starini nisu
bile glagoljaske, a i tijekom posljednjih 30 godina bilo je prekida u glagoljanju. To je biskupu
Nakicu bila slaba utjeha, jer odgovori na gore izlozena pitanja opce naravi o pravu jezika
staroslavenskoga i hrvatskoga u bogosluzju nisu iz Rima stizali, a uzbuna podignuta u
javnosti bivala je sve jacom. Trpio je zbog toga, ali ostao jednako nepokolebljiv u uvjerenju
da odanost papi i postivanje njegovih odluka ni u kojem slucaju ne smiju doci u pitanje.
Tako je na molbu splitskoga Opcinskog upraviteljstva da tiskanu spomenicu u obranu
glagoljice datiranu 19. veljace 1907. proslijedi u Rim, odgovorio da zali sto to ne moze
uciniti, 'jer bi se time biskup tesko ogresio u duznomu postovanju prema Isukrstovu
namjesniku svetomu Otcu papi i tesko sablaznio svoje vjernike i svakoga pravoga katolika.
49
Rim je sa svoje strane ostao nepopustljiv. Crkveni povjesnicari smatraju da je upravo
48
Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1907. koncept br. 38a. pod nadnevkom 27. III. 1907.
49
Prezid. Nakic 12/1 pod g. 1907. nedatirani vlastorucni koncept odgovora uklopljen u spomenutu molbu.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 106
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema glagoljanju i glagoljasima
107
kardinal Mery del Val, kojemu se Nakic bio molbom obratio, u znatnoj mjeri utjecao na papu
Pija X., da opcenito u raznim delikatnim pitanjima crkvene discipline i novih teoloskih
strujanja ustrajava na odvec nepopustljivim stajalistima. Zacijelo je tako bilo i u slucaju
navedene molbe dalmatinskih biskupa, unatoc stvarne opasnosti da to urodi najtezim
posljedicama, na sto su Nakic i ostali nasi biskupi u vise navrata u pismima i u osobnim
razgovorima upozoravali kardinale i papu.
Tako su prosle tri godine, a da na spomenuto Nakicevo pismo poslano u ime dalmatinskih
biskupa iz Rima nije stiglo ni ocekivano povoljnije tumacenje, ni bilo kakav drugi odgovor.
Biskup Nakic se svejedno nadao mogucemu ublazenju. Pomislio je da je mozda nesto o tomu
doznao krcki biskup Mahnic, pa ga je u proljece g. 1910., neposredno prije novoga skupa
dalmatinskih biskupa, zamolio da mu, ako ima kakvih vijesti, sto prije javi.
Mahnic mu u pismu datiranom u Krku 28. travnja 1910. u svezi s tim pise: 'Vasa me
Presvjetlost pita, jesam li od Sv. Stolice dobio koje ublazenje dekreta od 18. 12. 1906. Moram
na zalost odgovoriti, da o kakvom ublazenju nema ni govora; dapace sudeci po rijecima, sto
ih cuh od sv. Oca g. 1907. nema ni nade da bi se moglo dobiti takvo ublazenje, osim ako
nijesu zadnji dogadaji Sv. Stolicu uvjerili, da je moralno nemoguce u svim tockama provesti
dekret. Ako je istina sto sam s jedne strane cuo, sv. Otac je stvar predao da prouci Sv.
Kongregacija te ce prema njezinom savjetu udesiti svoj nadaljnji postupak (Prezid. Nakic
12/1 pod g. 1910.).
Taj Mahnicev odgovor Nakic nije mogao dobiti prije svrsetka spomenute biskupske
konIerencije, koja je odrzavana pod njegovim predsjedanjem u biskupskoj palaci u Sibeniku
od 26. travnja do 1. svibnja 1910., a na kojoj su okupljeni biskupi osobitu pozornost posvetili
pitanju liturgijskog jezika. On u opsirnom izvjescu o raspravama i zakljuccima svih osam
sjednica toga vaznog skupa datiranom 26. svibnja 1910., sto ga je poslao u Rim
Konzistorijalnomu zboru, nadleznom za odnose s biskupima, kaze da im je taj Zbor u pismu
poslanu iz Rima 4. travnja 1910. prenio papinu zelju, 'neka zajednickim dokumentom zatraze
zurnu provedbu odluke Zbora obreda od 19. prosinca 1906. o porabi staroslavenskoga
jezika u bogosluzju (che i vescovi con atto comune urgessero lesecu:ione ael aecreto 19
aicembre 1906 aella ongrega:ione aei Fiti sulluso aella lingua veteroslovenica nella
liturgia). Biskupi su uza sve to, nastavlja Nakic, 'smatrali da moraju odgoditi objavljivanje
takvoga zajednickog dokumenta, jer ne mogu u pojedinim konkretnim slucajevima zahtijevati
zurnu provedbu te odluke prije nego budu odobreni popisi povlastenih crkava. 'Buduci da
jos nije predstavljen (presentato) takav popis crkava zadarske nadbiskupije, trebat ce
pocekati, dok ga nadbiskup ne predstavi, pa ce onda svi biti odobreni. Kad tako budu
odobreni, biskupi ce izvrsiti volju i zelju Svetoga Oca. Osim toga dodaje Nakic 'da bi
oni mogli ispravno rjesavati konkretne slucajeve, zeljeli bi znati, jesu li ili nisu razmotrene
zelje izrazene na pokrajinskoj konIerenciji u veljaci g. 1907. te predlozene Svetoj Stolici da o
njima donese odluku. Napokon se naglasava da ce takva odgoda dobro doci i zbog agitacije
koja je zahvatila cijelu pokrajinu, a poticu je oni koji nastoje oslabiti privrzenost Svetoj
Stolici uzimljuci za izliku rjesenje Svete Stolice o upravi Zadarske nadbiskupije.
50
50
Prezid. Nakic 2. (Biskupi) pod g. 1910. Zacijelo se misli na uzbunu koju je izazvala vijest o prihvacanju
odreknuca oboljeloga nadbiskupa Dvornika, koje je u hrvatskoj politickoj javnosti smatrano iznudenim
sa strane carskoga dvora upravo zbog Dvornikova drzanja u pitanju glagoljice i odbijanja da preda na
odobrenje popis glagoljaskih crkava. Novi nadbiskup Vinko Pulisic, imenovan od cara 20. V. 1910. i
potvrden od pape 16. VI. 1910. preuzet ce sluzbu 30. listopada 1910. (Status 1912.: 22).
09.p65 04. 10. 04, 16:05 107
Slavko Kovacic
108
Navedeno je izvjesce zacijelo u Rimu primljeno s neugodnim iznenadenjem, jer na toj su
konIerenciji dalmatinski biskupi, ne odbijajuci duzno postovanje i poslusnost prema papi i
Svetoj Stolici, ipak prilicno otvoreno izrazili svoje nezadovoljstvo tadasnjim krutim stavovima
papinskoga dvora u tako delikatnom i zamrsenom pitanju oznacavanom izrazom 'glagoljica
te uz donekle elegantno obrazlozenje odgodili provedbu odluke iz g. 1906., koja ce u novim
prilikama, koje oni, naravno, tada nisu mogli predvidjeti, postati sasvim bespredmetnom. To
je nezadovoljstvo moglo biti to vece, sto je izvjesce potpisao Nakic, poznat kao jedan od
najsavjesnijih i Rimu iskreno najodanijih biskupa, kojemu je papa Pijo X. upravo zbog toga
7. kolovoza 1909. dao pocasni naslov 'solio pontiIicio assistens (Urednistvo 1909.: 81).
Od sastavljanja spomenutoga izvjesca i slanja u Rim proslo je jedva nesto vise od sest
mjeseci do Nakiceve iznenadne smrti, koju su zacijelo znatno pozurile sve vece brige i
tjeskobe u nastojanjima da s jedne strane nicim ne dovede u pitanje svoju iskrenu odanost
Crkvi i odlucnost u savjesnom izvrsavanju njezinih zakona, pogotovo liturgijskih, isto tako
odanost, postovanje i poslusnost papi i Svetoj Stolici, a s druge strane da u suglasju s
ostalim biskupima poduzme sve sto se zakonitim sredstvima moze poduzeti za ocuvanje i
unapredenje dragocjene liturgijske povlastice u onim hrvatskim biskupijama u kojima se
tijekom tolikih stoljeca odrzala.
Zakljucak
Razlog dubokoga nesporazuma izmedu biskupa Nakica i raznih politicara, pa i dobrog
dijela njegova svecenstva, u pitanju nacina ocuvanja glagoljskog bogosluzja u Biskupiji
splitsko-makarskoj i opcenito u Hrvata bio je u razlicitom pristupu. Za nj je to prije svega
bilo crkveno pitanje, koje se nije moglo ni smjelo rjesavati mimo ni protiv crkvenopravnih
shvacanja i zakona. Za njegove protivnike to je bilo prije svega za neke cak iskljucivo
nacionalno i politicko pitanje, pa u svojoj nacionalnoj i politickoj borbi nisu osjecali potrebu
obazirati se na liturgijske zakone i na odluke najvisih crkvenih vlasti. Pri tomu nisu vodili
racuna, niti su ga htjeli voditi, ni o mogucnostima da se u konkretnoj stvarnosti postigne od
njih uporno zahtjevano odobrenje neogranicene uporabe staroslavenskoga i narodnoga
jezika u bogosluzju rimskoga obreda kao prava cijeloga hrvatskoga naroda, pa cak i svih
slavenskih naroda u cijim je biskupijama bogosluzje obavljano po rimskomu obredu.
Nakic je svim silama nastojao sa svoje strane pridonijeti ocuvanju i unapredenju
glagoljskoga bogosluzja u sto vecem broju zupa i crkava svoje biskupije i opcenito u
pokrajini, ali u skladu s liturgijskim nacelima i zakonima, bez suprotstavljanja odlukama
zakonitih crkvenih vlasti i napokon vodeci racuna o stvarnim prilikama u drzavi i pokrajini.
Postigao je da sve zupe njegove biskupije, pa i one u kojima se misilo latinski, dobiju novo
izdanje glagoljskoga misala, a s vremenom i to da se staroslavenski jezik vrati u cijeli misni
obred svih njezinih glagoljaskih crkava.
U tim je svojim nastojanjima trazio savjete uglednih prijatelja glagoljice, osobito
dubrovackoga biskupa Josipa Marcelica i krckoga Antona Mahnica, koji su se, kao i on,
isticali iskrenom odanoscu Papi i Svetoj Stolici, a mudro i odlucno radili u prilog glagoljskog
bogosluzja. Sto se tice nade u bolje razumijevanju toga problema u Rimu i mozebitnomu
ublazenju pojedinih odredbi sadrzanih u dekretu iz g. 1898., a jos vise onih iz g. 1906., na
kraju se prilicno razocarao. Njemu je 'problem glagoljice, zaostren preko svake mjere zbog
tadasnjih politickih sukoba i dugotrajne nacionalne borbe, zadavao, cini se, vise briga i
tjeskoba nego bilo koji drugi, osobito nakon sto je u zboru dalmatinskih biskupa, zbog
09.p65 04. 10. 04, 16:05 108
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema glagoljanju i glagoljasima
109
oboljenja nadbiskupa i dalmatinskoga metropolita Dvornika, morao tijekom vise godina
nositi glavnu odgovornost.
VRELA:
1. Arhivska vrela:
Arch. Nunz.: Vatikanski arhiv, Archivio della Nunziatura di Vienna, vol. 636.
Lib. ordin.: Nadbiskupski arhiv u Splitu, S-M, Liber ordinationum 1837-1900.
P. A. XI.: Haus-, HoI- und Staatsarchiv Wien, Politische Abteilung XI, Kart. 259, 260,
Poz. 102.b i c: Nadbiskupski arhiv u Splitu, S-M, Poz. 102.b/3, b/4, b/6, 102.c.
Prezid. Nakic: Nadbiskupski arhiv u Splitu, Prezidijalni spisi biskupa Nakica, sveznji 2., 6/d., 12. i 12a.
OB1AVL1ENA VRELA:
Bisk. ordin. Split 1902.: Biskupski ordinarijat u Splitu. Pravno stanje glagolice u sdruzenim biskupijam.
List Biskupife splitske i makarske 24, 5, 35-36.
Decretum de usu linguae Slavonicae 1907.: Decretum de usu linguae Slavonicae in sacra Liturgia. List
Biskupife splitske i makarske 30, 3, 17-19.
Izjava 1903. Izjava. List Biskupife splitske i makarske 26, 6, 41-44.
Jelic, L. 1906. Fontes historici liturgiae Glagolito-Fomanae a saeculo XIII aa XIX saeculum. Veglae.
Kaptol stolne crkve. 1902. Presvijetlomu gospodinu gosp. Vicku Milicu, nacelniku, Split. List Biskupife
splitske i makarske 24, 5, 36-37.
Litterae de usu linguae Slavicae 1898.: S. R. Congregationis ad archiep. ep. et ord. provinciarum
Goritien. Jadren. et Zagrabien. litterae de usu linguae slavicae in s. liturgia, List biskupife
splitske i makarske 21, 9, 70-72.
Nakic F. F. 1902. Dusobriznicima i svecenstvu sdruzenih biskupija. List Biskupife splitske i makarske
24, 5, 33-35.
Status. 1899.: Status personalis et localis aioecesis Spalatensis et Makarskensis pro anno Iomini
MDCCCXCIX, Spalati 1899.
Status. 1910.: Status personalis et localis aioecesis Spalatensis et Makarskensis pro anno Iomini
MCMX, Spalati 1910.
Status. 1912.: Status personalis et localis aioecesis Spalatensis et Macarensis pro anno Iomini
MCMXII, Spalati 1912.
Urednistvo. 1901. List Biskupife splitske i makarske 23, 4 /bez naslova/, 25-26.
Urednistvo. 1909. Prepostovanim kaptolima, M. M. P. P. mirskom i redovnickom kleru, vjernicima
zdruzenih biskupija. List Biskupife splitske i makarske 32, 12, 81.
LITERATURA:
An. 1903. Spljetsko 'Jedinstvo i njegovo rodoljublje. Katolicki list 54 br. 5 oa 29. I., 49-50.
An. 1907.a. Glagoljica i hrvatska stampa pocetkom g. 1907., prestampano iz 'Vrhbosne, Sarajevo:
Nakladom kaptola vrhbosanskoga.
An. 1907.b. Zivila glagoljica'. Zagreb: Tisak i naklada Antuna Scholza.
An. 1911.a. List Biskupife splitske i makarske 34, 1/bez naslova/, 1-6
Urednistvo Vrhbosne. 1911. Biskup Filip Fr. Nakic. Jrhbosna 25, 1, 8-9.
Bulic, F. 1952. Iz Zapamcenja. Slovo 1, 35-45.
I., 1941. Glagoljica u svijetlu istine. Glagoljica Strosmajer don Frane Ivanisevic. Irilog Lista
biskupife- splitsko-makarske 63, br. 1-3. nepaginirana 2 lista uklopljena u sredinu toga broja.
Ivanisevic, A. 1995. Die Bemhungen Josip Juraj Strossmayers um die slawische Liturgie aus der
Sicht der sterreich-ungarischen Zentralbehrden und des Vatikans. Budak N. i dr. Kroatien.
Lanaeskunae Geschichte Kultur Iolitik Wirtschaft - Fecht. Wien: sterreichisches
Ost- und Sdosteuropa Institut, 423-445.
Ivanisevic, F. 1929. Iobfeaa glagolice kro: tisuclfetnu borbu. Split.
M/ilic/ V. 1903. Evo dokaza. Jeainstvo 10, br. 39, 1.
09.p65 04. 10. 04, 16:05 109
Slavko Kovacic
110
MalIer, S. 1996. Der KampI um die slawische Liturgie in der sterreichisch-ungarischen Monarchie
Ein nationales oder ein religises Anliegen?. Mitteilungen aes sterreichischen Staatsarchiv
44. Bana, Wien, 165-193.
Novak, V. 1941. Jedno dosad neobjavljeno pismo vladike Strosmajera splitskom biskupu Filipu
Nakicu. Naroani list 3 br. 1, 3.
Ostojic I. 1977. Splitski kaptol u Splitsko-makarskoj biskupiji. Split: Metropolitanski kaptol, Split.
Peloza, M. 1973. Slavenska liturgija u hrvatskim zemljama od 1881. do 1914. godine. Njezini
medunarodni i nacionalni aspekti na temelju Ionda 'Lingua slava u Arhivu Kongregacije za
bogostovlje u Rimu. Crkva u svifetu 8 br. 2, 161-166.
Pesante, G. 1893. La liturgia slava con particolare riIlesso all`Istria. Parenzo.
Prodan, I. 1900. Uspomene X. Borba za glagolicu I. dio Poviest glagolice i nje izvori, s posebno
paginiranim dodatkom Prilozi, Zadar.
Prodan, I. 1904. Je li glagolica pravo svih Hrvata?, Zadar.
Questione liturgica. 1900. p. o. iz Fivista aalmatica vol. II fasc. J. Zara.
Reljanovic, M. 2001. Enciklika 'Grande munus i pitanje obnove glagoljastva u Dalmaciji. Faaovi
Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zaaru 43, 355-374.
Salata, F. 1897. Lantica diocesi ai Ossero e la liturgia slava. Pola: TipograIia editrice C. Martinolich.
Saurer, E. /1968/ Die politischen Aspekte aer sterreichischen Bischofsernennungen 1867-1903. /
Wien/: Verlag Herold Wien-Mnchen.
Soldo, J. A. 1978. Nakic Filip Franjo. sterreichisches biographisches Lexikon 1815-1950, sv. 7.
Wien: Verlag der sterreichischen Akademie der WissenschaIten, 31.
RIASSUNTO
IL VESCOVO DI SPLIT E MAKARSKA, FILIPPO FRANCESCO NAKIC (1889-1910),
DI FRONTE AL PROBLEMA DELL`USO DELLE LINGUE PALEOSLAVA E CROATA
NELLA LITURGIA DEL RITO ROMANO
L`uso della lingua paleoslava, in parte anche croata, nella liturgia del rito romano era gi una tradizione
millenaria in moltissime chiese delle diocesi sparse lungo la costa adriatica orientale, quando negli anni
ottanta dell`Ottocento divenne oggetto di un`aspra lotta diplomatica e politico-nazionale. Nel contesto
di grande entusiasmo causato dalla pubblicazione dell`enciclica Granae munus di Leone XIII (1880),
in cui veniva esaltato il ruolo dei santi Cirillo e Metodio, apostoli degli Slavi, nacque tra i sacerdoti e la
popolazione croata in genere un Iorte movimento tendente non solo al ristabilmento di questa liturgia
'glagolitica nelle parrocchie in cui era stata trascurata durante alcuni decenni precedenti, ma anche alla
sua diIIusione in altre chiese non escludendo quelle delle diocesi in cui tradizionalmente veniva usato
soltanto il latino.
Non desta meraviglia che questo Ienomeno desse Iastidio e non poca preoccupazione ai dirigenti
supremi della politica dell`Impero Austro-Ungarico, impauriti d`altronde dal malcontento crescente
delle nazioni slave ingiustamente trattate nel quadro dello stato bipartito e quindi spinte verso il
panslavismo e le tendenze Iilorusse. In questo contesto il permesso della Santa Sede di introdurre il
glagolitico nelle parrocchie cattoliche del Montenegro, in relazione al concordato stipulato nel 1887 con
il sovrano, e la decisione di pubblicare una nuova edizione del messale glagolitico a cura della
Congregazione de Propaganda Iide vennero ritenuti a Vienna un vero segnale d`allarme. La conseguenza
Iu una Iortissima pressione diplomatica nei conIronti del papa aIIinch, mediante gli organi della Santa
Sede, impedisse qualsiasi diIIusione del paleoslavo nella liturgia di rito romano, richiesta che nella
concreta situazione politica internazionale non poteva essere ignorata. Alle pressioni del governo nello
stesso senso erano esposti anche i singoli vescovi delle rispettive diocesi costiere. Questa lotta politica
09.p65 04. 10. 04, 16:05 110
Splitsko-makarski biskup Filip Franjo Nakic (1889.-1910.) prema glagoljanju i glagoljasima
111
contro il glagolitico incitH a sua volta tutte le Iorze dei partiti politici croati alla diIesa esasperata del
glagolitico ritenuto un privilegio nazionale accordato dai papi Adriano II e Giovanni VIII non solo ad
alcune parrocchie e chiese, ma a tutte le popolazioni slave.
Mons. Nakic assunse il governo delle diocesi unite di Split (Spalato) e Makarska (Macarsca) proprio
nel momento in cui le contrapposizioni sulla questione glagolita arrivavano quasi al loro culmine. Egli,
nominato a questa alta carica dall`imperatore, incontrH a Vienna i massimi esponenti del governo e
parlandosi della questione della lingua liturgica ebbe il coraggio di maniIestare la propria convinzione
che 'non impedire al popolo Iedele la paciIica celebrazione della messa glagolitica sarebbe nell`interesse
sia della Chiesa che dello stato. Nonostante il Iatto che anche da vescovo non mutH mai questo suo
atteggiamento, n in teoria, n in prassi, egli dall`opinione pubblica era creduto un nemico del glagolitico.
La ragione proIonda del malinteso Ira il vescovo e la maggioranza dei diIensori della liturgia slava,
inclusa una parte cospicua del suo clero, stava nella presa di posizioni del tutto diverse. Egli cercava di
salvare e possibilmente promuovere la liturgia glagolitica, ma partendo dalle decisioni prese nel Irattempo
dalla Congregazione dei Riti e contenute speciIicamente nei decreti del 1898 e 1906, che la dichiaravano
un privilegio locale, cio delle singole chiese, basato sul principio del possesso legittimo, diritto da
provare in ogni singolo caso con i documenti e le testimonianze e, una volta compilati gli elenchi di tali
chiese privilegiate nelle rispettive diocesi, da sottoporre all`approvazione della Santa Sede. Questo suo
atteggiamento maniIestatosi in diverse occasioni e le sue azione concrete in Iavore del glagolitico
vengono abbondantemente documentate in questo articolo grazie soprattutto al ricco materiale conservato
nel suo archivio presidiale. Il maggior signiIicato in questo senso ebbero le premure con cui si prodigH
aIIinch tutte le chiese nella sua diocesi ottenessero almeno un esemplare delle nuove edizioni del
messale glagolitico (1893 e 1895), aIIinch nelle chiese delle parrochie riconosciute glagolitiche (nella
sua diocesi pi di sessanta) il paleoslavo tornasse in uso in tutto il rito della messa, anche in quella
cantata (prima la parte destinata al coro nel maggior numero dei casi veniva eseguita in croato), aIIinch
alcuni punti delle decisioni romane, troppo restrittivi riguardo all`uso della lingua croata nelle letture e
nel conIerimento dei sacramenti, essendo stato anche questo un diritto consuetudinario da molti secoli,
Iossero possibilmente revocati o almeno mitigati.
Kljucne rijeci: glagoljica, glagoljasi, borba za glagoljicu, staroslavenski jezik u bogosluzju, hrvatski
jezik u bogosluzju, biskup F. F. Nakic, biskup J. J. Strossmayer, biskup A. Mahnic, biskup J.
Mercelic, don Ivo Prodan, austrougarska vlada protiv glagoljskog bogosluzja, Sveta Stolica i slavensko
bogosluzje u rimskom obredu, papa Leon XIII., papa Pijo X
Parole chiave: la glagoliza, il glagolita, la lotta per la glagoliza, la lingua paleoslava nella liturgia, la
lingua croata nella liturgia, il vescovo F. F. Nakic, il vescovo J. J. Strossmayer, il vescovo A. Mahnic,
il vescovo J. Mercelic, don Ivo Prodan, il governo austro-ungarico contro la liturgia glagolitica, la Santa
Sede e la liturgia slava del rito romano, il papa Leone XIII, il papa Pio X
09.p65 04. 10. 04, 16:05 111
09.p65 04. 10. 04, 16:05 112
Sergio Bonazza
(Verona)
IVAN FERETIC UND DER CLACOLI1A CLOZIAAUS
In der Entstehungsgeschichte des 'Glagolita Clozianus nimmt auch der von der Insel Krk
stammende Glagolite Ivan Feretic eine gewisse Rolle ein. Als GraI Cloz den berhmten Codex
entdeckte, erIuhr er aus einer Eintragung im Codex, dass es sich um einen eigenhndig verIaten
Text des hl. Hieronymus handeln soll. Um Genaueres ber seinen Fund zu erIahren, wandte sich
Cloz mit einem BrieI vom 3. Januar 1829 an den BischoI von Krk, Ivan Sintic. Der BischoI leitete
den BrieI von Cloz an den genannten Feretic weiter, der auI der Insel den RuI eines Gelehrten
genoss, mit der Bitte, die entsprechende Antwort zu besorgen, was in der Entstehungsgeschichte
des 'Clozianus bereits bekannt ist. Darber berichtete Ivan Milcetic 1914 im AIslPh und
verIIentlichte den erwhnten BrieI von Cloz an den BischoI Sintic.
Nicht bekannt ist dagegen das Antwortschreiben des Feretic (12 Seiten). In dem hier verIIentlichen
Antwortschreiben besttigte Feretic die Echtheit des Inhaltes der Eintragung im Clozschen Fund
und betrachtete diesen ausschlielich in Funktion der Auseinandersetzung mit den Gegnern der
Hieronymuslegende. Letztere hatte nicht nur lokalpatriotische Konnotate (war der Geburtsort
des Heiligen in Dalmatien oder in Istrien?), sondern auch ethnisch-nationale (war seine
Muttersprache Slavisch oder Latein?). Feretic ging davon aus, dass die VerIIentlichung des
Clozschen Codex dazu beitragen wrde, alle jene Gegner der slavischen Sprache endgltig zu
entkrIten, die dem hl. Hieronymus seine slavische Heimat absprachen und ihm seine Kenntnis
der slavischen Sprache sowie seine bersetzung der Heiligen SchriIt ins Slavische aberkannten.
Der entschlossenste Gegner der Hieronymuslegende wre, laut Feretic, Pietro Stancovich aus
Istrien, Autor des Buches Della patria ai San Girolamo, Dottore ai Santa Chiesa, e aella lingua
slava relativa allo stesso (Venezia 1824) gewesen.
In der Entdeckungsgeschichte des Glagolita Clo:ianus nimmt auch der von der Insel
Krk stammende Glagolite Ivan Feretic eine gewisse Rolle ein. Als GraI Paris Cloz aus Trient
den berhmten Codex entdeckte, erIuhr er durch ZuIall aus einer Eintragung im Codex, dass
es sich um einen eigenhndig verIaten Text des hl. Hieronymus in kroatischer Sprache
handeln soll, der in der Vergangenheit Eigentum des GraIen Ivan Frankopan, des Herrschers
der Insel Krk war, und von diesem wie eine Reliquie angesehen wurde. Um Genaueres ber
seinen Fund zu erIahren, wandte sich Cloz mit einem BrieI vom 3. Januar 1829 in italienischer
Sprache an den BischoI von Krk, Ivan Sintic. Cloz legte dem BrieI ein kleines
Durchschlagpapier bei, auI dem er die ersten acht Zeilen der letzten Seite des 9. Blattes aus
dem Codex nachzeichnete, als Sprachmuster, um zu erIahren, ob diese auI dem
Durchschlagpapier abgeschriebene slavische Sprache in der Zeit des hl. Hieronymus
berhaupt existiert hatte. Sein Hauptanliegen war es nmlich, Beweise zur Authentizitt der
10.p65 04. 10. 04, 16:06 113
Sergio Bonazza
114
AutorschaIt des Textes zu erhalten. Denn wenn es sich herausstellen sollte, dass es sich
tatschlich um einen eigenhndig verIassten Text des hl. Hieronymus handelte, wrde er
den entdeckten Text verIIentlichen, damit die Geschichte und die Heilige Kirche den
grtmglichen Nutzen davon haben knnten (Milcetic 1914: 605).
Der BischoI leitete den BrieI von Cloz an den genannten Feretic weiter, der auI der Insel
Krk den RuI eines Gelehrten genoss
1
, mit der Bitte, die entsprechende Antwort zu besorgen,
was in der Entdeckungsgeschichte des ,Clozianus' bereits bekannt ist. Darber berichtete
Ivan Milcetic (1914: 603-606) und verIIentlichte den erwhnten BrieI von Cloz an den
BischoI Sintic.
Nicht bekannt ist dagegen das Antwortschreiben des Feretic. Dieser beIindet sich im
Cloz-Nachlass, der in der Stadtbibliothek von Trient auIbewahrt ist.
2
Feretic schickte seine
Antwort nicht direkt an Cloz, wie Milcetic (1914: 605-606) meint, sondern an seinen BischoI,
der ihn dann seinerseits an Cloz weiterleitete.
In seinem 12 Seiten langen Antwortschreiben besttigte Feretic die Echtheit des Inhaltes
der Eintragung im Codex: Der hl. Hieronymus sei nicht nur der VerIasser des Textes gewesen,
sondern auch der ErIinder der glagolitischen SchriIt und bersetzer der Heiligen SchriIt ins
Slavische. Als Beweis daIr nannte Feretic die Iortdauernde Tradition innerhalb der
katholischen Kirche und beim Heiligen Stuhl, die glagolitische SchriIt als ,Buchstaben des
hl. Hieronymus' anzusehen und ihn selbst als bersetzer der Heiligen SchriIt ins Slavische.
Dies gehe aus einigen ppstlichen Bullen hervor. Feretic zitierte aus Zeitmangel nur eine,
aus dem Jahre 1648 von Papst Innozenz X. stammende.
Ein weiterer mglicher Beweis Ir die Authentizitt der AutorschaIt des Heiligen wre
Ir Feretic das Pergament als solches, auI welchem der entdeckte glagolitische Text
geschrieben wurde. Denn das Pergament als Schreibmaterial wurde schon lange vor der Zeit
des hl. Hieronymus verwendet. Es war GraI Cloz selber, der in seinem oben erwhnten BrieI
an den BischoI Sintic diesen hypothetischen Beweisgrund heranzog, nachdem er sich im
Universallexikon AuskunIt ber das Alter des Pergaments verschaIIt hatte. Feretic Igte
hinzu, dass man InIormationen ber das Alter des Pergaments nicht in einem Lexikon zu
suchen brauche, da der hl. Hieronymus dies selber in seinen SchriIten erwhne.
Die auI dem Durchschlagpapier nachgezeichneten acht Zeilen aus dem Codex, die Cloz
dem BrieI an den BischoI Sintic beigeIgt hatte, bereiteten dem erIahrenen Glagoliten
Feretic betrchtliche Schwierigkeiten. Er, der in seiner Geburtsstadt Vrbnik die glagolitische
Schule besucht hatte und diese Schule spter selber leitete, wute diesbezglich nichts
anderes zu sagen, als dass es sich um slavische Worte und um die glagolitische SchriIt
handelte. Diese SchriIt unterscheide sich jedoch erheblich von der sonst bekannten
glagolitischen SchriIt. Die Abweichung von der gewhnlichen glagolitischen SchriIt wre
laut Feretic einerseits auI das hohe Alter des Clozianischen Codex zurckzuIhren,
andererseits aber auch auI die mangelnde ErIahrung mit dieser SchriIt vonseiten des
Abschreibers. Um ein endgltiges Urteil abzugeben, mte er allerdings den ganzen Codex
zur Einsichtnahme erhalten.
1
Vgl. das Stichwort ,FERETIC, Ivan' im Hrvatski biografski leksikon 4, Zagreb 1998, LeksikograIski
zavod ,Miroslav Krleza', 167-168.
2 Die Entdeckung des Cloz-Nachlasses ermglichte mir Iolgende VerIIentlichungen: Bonazza 1973-
1974: 205-255; Aus der Korrespondenz Andreas Di Pauli (Beitrag zur Clozianus-Forschung). Wiener
Slavistisches Jahrbuch 19 (1973) 7-13; Carlo Ottavio Castiglioni und der ,Glagolita Clozianus'.
Bereiche aer Slavistik. FestschriIt zu Ehren von Josip Hamm. Wien 1975, Verlag der sterreichischen
Akademie der WissenschaIten, 17-23.
10.p65 04. 10. 04, 16:06 114
Ivan Feretic und der Glagolita Clo:ianus
115
Die von Cloz in seinem BrieI ausdrcklich gestellte Frage, ob zu Lebzeiten des hl.
Hieronymus die slavische Sprache bereits existiert habe, blieb allerdings ohne Antwort.
Da sich Cloz in seinem BrieI an den BischoI Sintic auch ber die geschichtlichen Ereignisse
erkundigte, die im Zusammenhang mit dem GraIen Ivan Frankopan standen (Milcetic 1914:
605), widmete Feretic in seinem Antwortschreiben der Geschichte der Insel Krk viel
AuImerksamkeit. Das drIte ihm nicht schwer geIallen sein, da er ein Lokalhistoriker war; in
seinem literarischen Nachlass beIindet sich unter anderem auch eine Geschichte der Insel
und der Stadt Krk.
3
Bei den in seinem Antwortschreiben vermittelten historischen Ereignissen
ber die Insel Krk, kommen jedoch auch Ungenauigkeiten vor (SteIanic 1955: 132).
Was die VerIIentlichung des Codex betraI, war Feretic der Meinung, dass man ihn
vorher geschichtlich ,schtzen' msste (,proteggere', ,diIendere'). Er selber habe daIr
eine Apologie verIasst, die man zusammen mit dem Codex verIIentlichen knnte. Das
wre schon deshalb notwendig, weil die slavische Sprache viele Feinde htte. Der gte
von ihnen wre der Kanonikus Pietro Stancovich aus Barbana in Istrien. Dieser hatte ein
Bchlein herausgegeben, in dem er behauptete, dass der hl. Hieronymus nicht aus Dalmatien
stamme, sondern in Istrien geboren sei und Istrien wre nicht eine illyrische Provinz, sondern
eine italienische. Stancovich wrde, laut Feretic, den Heiligen der slavisch-illyrischen Nation
ab- und der italienischen zusprechen. Der Kanonikus leugnete in seinem Buch auch, dass
der hl. Hieronymus die slavische Sprache beherrscht und die Heilige SchriIt ins Slavische
bersetzt htte. Auerdem behauptete er, dass die Muttersprache des Heiligen Latein
gewesen wre.
Feretic war der Meinung, die VerIIentlichung des Clozschen Codex wrde dazu
beitragen, das genaue Gegenteil dessen zu beweisen, was Stancovich behauptete und
somit alle jene Gegner der slavischen Sprache endgltig zu entkrIten, die dem hl. Hieronymus
seine slavische Heimat absprachen und ihm seine Kenntnis der slavischen Sprache sowie
seine bersetzung der Heiligen SchriIt ins Slavische aberkannten.
Das besagte Bchlein von Stancovich trgt den Titel Della patria ai San Girolamo,
aottore aella Santa Chiesa, e aella lingua slava relativa allo stesso, und erschien 1824 in
Venedig. Der Autor war mit den historischen Quellen zu diesem Fragenkomplex gut vertraut,
beherrschte die glagolitische SchriIt und hatte genaue Kenntnisse der
kyrillomethodianischen Problematik. Seine Argumente gegen die Hieronymuslegende waren
durchaus schlagkrItig. AuI Grund einer gezielten Analyse der historischen Quellen aus
der Zeit des hl. Hieronymus konnte Stancovich (1824: 73) Ieststellen, dass weder der hl.
Hieronymus selbst, noch irgendwelche andere Quelle besagte, dass der Heilige die
glagolitische SchriIt erIunden, bzw. die Heilige SchriIt ins Slavische bersetzt htte. Ebenso
bedeutsam war Stancovichs Bemerkung zu den BrieIen des Papstes Hadrian II. an die
slavischen Frsten aus dem Jahre 868 und des Papstes Johannes VIII. an Sventopulk aus
dem Jahre 880, womit der Heilige Stuhl die Erlaubnis erteilte bzw. besttigte, den Gottesdienst
in slavischer Sprache abzuhalten. Die Iehlende Erwhnung des hl. Hieronymus bei solchen
Anlssen, ganz besonderes im BrieI des Papstes Johannes VIII., wo unter anderem gesagt
wurde, dass Kyrill der ErIinder der slavischen SchriIt ist, waren Ir Stancovich (1824: 78)
klare Beweise daIr, dass der hl. Hieronymus nicht der ErIinder der glagolitischen SchriIt
sein konnte.
3
Vgl. Anm. 1.
10.p65 04. 10. 04, 16:06 115
Sergio Bonazza
116
Stancovich hielt auch die in der Hieronymuslegende angeIhrte bersetzung des Alten
Testaments ins Slavische durch den hl. Hieronymus Ir nicht existent, weil es diese nirgends
gab. Die Dalmatiner, Ihre er Iort (1824: 75), besen lediglich ein Messbuch und ein in
slavischer Sprache und mit glagolitischen Buchstaben gedrucktes Breviar, das sie Ir jene
Bcher und jene Heilige SchriIt hielten, die der hl. Hieronymus bersetzt htte. Aber die
beiden liturgischen Werke entsprchen in allem dem zeitgenssischen rmischen Ritus,
whrend zur Zeit des hl. Hieronymus der Ritus ganz und gar verschieden gewesen sei
(Stancovich 1824: 76).
Wie man sieht, betrachtete Feretic die Entdeckung des Clozschen Codex ausschlielich
in Zusammenhang mit der Auseinandersetzung um die Hieronymuslegende. Bei letzterer
ging es nicht mehr nur darum, ob der hl. Hieronymus in Dalmatien oder in Istrien geboren
wurde, sondern vor allem um seine ethnische Zugehrigkeit, wobei der ethnische
Antagonismus, der sich in der Zeit der Romantik entIaltet hatte, eine groe Rolle spielte.
4
Bartholomus Kopitar, der Feretics BrieI an den BischoI Sintic gelesen hatte, beurteilte
die emotionale ,Auseinandersetzung' zwischen Feretic und dem Kanonikus Stancovich
Iolgendermaen: ,Der gute Abate Ferretti
5
steht in jeder Hinsicht hinter dem GraIen
Castiglione; selbst wenn er mehr, als das recht brave Iacsimile vom Codex gesehen htte.
Verwechselt er doch den Erzherzog Sigismund mit dem bhmischen Knig u. Kaiser Sigmund,
wie jene Dame auI dem Balle in Innsbruck. Canonico Stankovich hat wenigstens so weit
Recht, dass St. Hieronymus Sohn eines rmischen Colonisten in Dalmatien a. 350 so wenig
slawisch verstand als gothisch' (Bonazza 1973-1974: 211).
Die VerIIentlichung des Clozschen Codex brachte nicht die von Feretic prophezeite
Wirkung, im Gegenteil: Sie setzte der Hieronymuslegende ein endgltiges Ende. Wie auch
immer, Ivan Feretic ist als der allerletzte VerIechter der sogenannten Hieronymuslegende zu
betrachten.
Hier Feretics BrieI an den BischoI Sintic (undatiert) im Wortlaut:
Illustrissimo e R(everen)dissimo Monsignore P(adro)ne Col(en)dissimo
In questi giorni ebbi una grazia singolare dadocchiare la sua pregiatissima in unione
dun altra non men pregiata, del Illustrissimo e Rispettabilissimo Sig(no)r Conte Cloz, con
cui dallIllustrissima e R(everen)dissima sua, premurosamente ricerca certe cose, a lui di
somma curiosit, premura, ed importanza inservienti. Io tutto il tenore di quella lettera pi
volte lessi, e rilessi, e ne restai molto contento per sentire una novit tanto rara, e gradita, di
cui io mai ne meno me ne insognava. Io pure in riflesso della sua gi provetta et incomodata
da molti continui affari, nonch impedita dalla rigidit de tempi inclementi presentemente
militanti, mi persuasi solo di possibilmente allegerirla; e di dare un mio riscontro, ed
informazione, abbench debbole molto a tutto quello, che in essa quel magnifico, e
riguardevolissimo Personaggio, ansiosamente ricerca, per sempre senza fare torto od
ingiuria a veruno, che volesse prendersi un simile impegno.
4
Vgl. diesbezglich Stancovichs (1824: 98) Meinung: ,In questo secolo stesso gli Slavi Iermarono loro
sede per anco nell`Istria, invadendo i luoghi terrestri e le campagne, restando circoscritti dentro le citt
e castelli i Romani ossia Latini. La necessit indusse col tempo relazioni Ira questi due popoli, ma
oggigiorno Ira gl`Italiani successori de` Romani conIinati ai luoghi murati, e gli Slavi possessori delle
ville vi un`opposizione vigente di carattere, di costumi, di lingua, di vestito; ed un`avversione, che porta
ancora la marca del primitivo mal sentimento da undeci secoli non ancor cancellato.'
5
Ivan Feretic unterzeichnete den genannten BrieI mit ,Don Gioanni Ferretti'.
10.p65 04. 10. 04, 16:06 116
Ivan Feretic und der Glagolita Clo:ianus
117
Dico dunque, che il Viglietto in quella occluso non contiene altro, senonch le parole
Slavoniche, ed i carateri ossia lettere slavoniche, dette comunemente lettere Glagolitiche,
ed adesso e sempre per addietro, denominate lettere e carratteri Gieronimiani, perch inventati
non dai Santi Cirillo e Metodio fratelli apostoli della nazione Slava, ne meno da San
Costantino filosofo loro genitore; perch i loro caratteri non sono Glagolitici; ma veramente
Cirilliani, in illirico da tutti chiamati Chiurilicza: e questi del Biglietto sono veri Glagolitici
detti in nostra lingua Glagoglicza, linventore e lauttore, de quali non era un Eretico,
come prittende il R(everen)dissimo Sig(no)r Stancovich; ma San Girolamo Massimo Dottore
della S(ant)a Chiesa cosi sempre la comun opinione e la pi probabile ragione. Cos la mai
interrotta tradizione. Cos ab imemorabili il Salterio Slavonico intitolato in Slavo: Bukvar
slavenscoy Pismeni veliajssago uiteglia B. Jerolima Stridonskago napeatan Latine
azbuki vidorium, seu Alfabettum Slavonicum carateribus Maximi Doctoris B. Hieronymi
Stridonensis descriptum. Di simil opinione stata sempre la S(ant)a Sede Romana, come
apparisce da molte Bolle Ponteficie prefisse alcune ai Libri Sacri slavonici delle quali per
brevit di tempo ne cito qui solamente una di Innocenzo decimo che incomincia, e parla
cos:
Innocentius Papa X aa perpetuam rei memoriam Romanum Pontificem ecc. ceteris
omissis. Libros sacros fam inae a Divi Hieronvmi temporibus ut pervetusta aa nos aetulit
traaitio vel certe a Pontificatu fel. rec. Joannis Papae JIII Praeaecessoris nostri est ex
efusaem aata super ea re Epistola constet ritu quiaem Romano sea iaiomatae Slavonico,
et caractere S. Hieronvmi vulgo nuncupato conscriptos opportuna recognitione inaigere
compertum sit ecc.
Datum Romae aa S. Mariam mavorem sub ann. piscatoris aie 22 Februarii 1648. Eccone
in breve si non un dogma di Iede ma almeno un barlume di quel sentimento ed opinione che
teneva e tiene, la Sede Romana di S. Girolamo, de` suoi caratteri, e della versione, da lui Iatta dei
Libri Sacri. Fatto questo quasi disgressivo discorso intraprendiamone di nuovo il nostro
argomento.
Le lettere dunque contenute nel prefato Biglietto diferiscono in qualche inversione, od
asta delle lettere Gieronimiane presenti, perch quelle pi oscure, e queste pi lucide, e questo
deriva della grande antichit, e modulit, che allora si usava cos delinear le pi tosto alla
gottica come suole dirsi; ed anche dal copista il quale dopo che fece nel copiarle quanto mai
poteva, non era pratico per bene tirarle, e delinearle in tutte le loro particelle. Ma questo poco
importa allidentit dei caratteri: Limporta bens, che sia molto dificile cos stanti leggerli, e
dovutamente o compiutamente, rilevarli. Quello che si potuto con non piciol stento, sin ad
ora rilevare, si contiene disteso nellaltro locluso Viglietto. Per voler quindi intendere e rilevare
tutto il tenore linterno di quellautografo, vi vorebbe infalibilmente, che vi fosse qui lo stesso
Manoscritto; perch cos in breve cedola, e con caratteri cos ingombranti ed oscuri non si
pu rilevare il puro e vero senso. Si dice, che quelli quinterni possano esser una parte della
Bibbia, questi dunque, posto che ci sia vero, confrontati, ed incontrati con la Vulgata si
leggeranno mediante quella, riveleranno, e porranno in chiaro, si gli caratteri, come anche il
senso, e questo non con grande fatica, perch la Vulgata ci dar un sincero sussidio, per poter
arrivar a tutto. Vi vuole dunque per conseguire tutto il desiderabile, che venga in qua
lautografo; il quale per esser un tomo pi prezioso, che loro stesso, ver quindi
indubitatamente con indicibile diligenza custodito. E per esser poi di carta peccora ossia
pergamena, non sar molto alle vicende soggetto. Che linvenzione di questa carta peccora
fosse anteriore al et del S. Dottore, non occorono per comprovarlo gli Dizionarij, mentre lo
10.p65 04. 10. 04, 16:06 117
Sergio Bonazza
118
prova S. Paolo nella II
da
al capitol 4 ad Timotheum; e nostro Santo Dottore nella sua ad
Chromatium, et Eusebium cos dicendo: Chartam deffuisse non puto Aegipto ministrante
comercio. Etsi alicui Ptholemeus Maria tenuisset, tamen rex Attalus membranos a Pergamo
miserat, ut penuria chartae pellibus pessaretur. Unde et Pergamenorum nomen ad hunc
usque diem tradente sibi invicem posteritate servatum est.
Riguardo poi allautentica ivi in lettera distesa Ella pi che veritiera. Li Frangepani
furono Conti, e Dominatori di questIsola, ma quello che ivi si dice che il Conte Gioanni
morisce a Venezia, che li beni suoi fossero predati non deve questo intendersi ne riferirsi al
Conte Gioanni Frangipane ultimo possessore dellIsola, il di cui dominio perdette egli
onninnamente del 1480 e come vuole il Segretario del Doge Signor Antonio Vinciguerra del
1482. Ottanta due anni doppoch quel donno del Autografo Geronimiano era fatto allOratore
Signor Marquardo il quale lo ricevette in donno del 1400 tempo in cui il su rifferito Conte
Gioanni ne meno era vivo ma deve riferirsi piutosto al Conte Gioanni fratello di Conte
Steffano, i quali due fratelli vivevano avanti, ma per vicino allepoca di 144 dach uno e
laltro del 1377 nel d primo di Aprile, nel 29 anno del regno di Lodovico r dUngaria,
personalmente si portarono a Buda, per ottenervi come anche ottenero la conferma
privilegiale del loro comitato di Veglia dal prefato Lodovico tutto questo risulta ancor oggi
da un diploma regio, conservato tuttora per perenizarne la memoria dun tale fatto. Li beni
del primo Conte Gioanni furono non solamente depredati, ma eziandio tutti confiscati per
conto della Republica Veneta, e di questo secondo furono forse solamente governati, e
derubati dopo la morte sua, come di quello che affatto in quelle chritiche circostanze di
detta Repub(bli)ca ora aderiva alla Corona dUngheria, e cosi chiamato, spontaneamente
andato a Venezia ivi vi mor, ed a Veglia vi segu spoglio e derubamento della sua mobiglia,
tra la quale vi rest avilupato anche lAutografo di cui si parla. Tutto il tempo che i Signori
Veneziani avevano strepitosissime guerre, e con Lodovico e con Sigismondo, li Conti
Frangipani Signori di Veglia stavano uniti ed attacati sempre alla Corona dUngeria quindi
poteva con facilit accadere, che dopo che fu conchiusa la pace avessero pagato alla
Repub(bli)ca il fio della loro malvagit.
Questo Marquardo poteva esser benissimo anche Oratore, e pacificatore intermedio tra
larciduca Sigismondo, e tra il Doge Veneto. Da che la Rep(ubbli)ca Veneta, come gi si
disse prima con Lodovico e poi con il Sigismondo, vi ebbe grandissime contenzioni, discordie,
e guerre, sanguinosissime, di maniera che per parte in calma non solamente vi voleva un
Marquardo ma listesso Sommo Pontefice doveva fraporsi con tal riuscita, che solamente
aveva con tutte le sue persuasioni ottenuta finalmente una tregua di soli cinque anni, i quali
spirati, si accesse nuovamente il fuoco tra le due potenze belligeranti, ma sempre con la
peggio per il Sigismondo, il quale alla fine dopo una strepitosa lotta perde tutta la Dalmazia,
occupandola tutta la Rep(ubbli)ca Veneta. Si veda il Bedecovich de solo natali S. Hieronymi
part: I C. XLIII. Nr. 10 e Hreglianovich, Memorie per la Storia della Dalmazia Epoca Di:
va
Cap. V. VI. VII. et IX.
Rest Sigismondo libero R dUngeria del 1386. Mor del 1438. Ebbe guerra, e discordie,
con li Veneziani, e come Arciduca, e come R, ed Imperatore assieme. Esamina li cap(itoli)
accenati di sopra.
La famiglia poi dei Renaldi, L:
ne
de Rainaldis, in questa Cit di Veglia vi esisteva. Dessa era
una famiglia quanto Antica, anche altretanto cospicua tra le famiglie della nostra Cit. Ci si
prova con molti scriti antichi, e per tale io la posi nel catalogo dei nobili, e patricj di Veglia
inserto entro lIstoria da me composta attorno le antiquit dellistessa Cit ed Isola di Veglia.
10.p65 04. 10. 04, 16:06 118
Ivan Feretic und der Glagolita Clo:ianus
119
Che li Frangepani poi potessero avere nelle loro mani un si rico tesoro, ella era una cosa
molto possibile anziche facilissima. Essi erano originati dallantichissima Famiglia Anicia
Romana: erano essi quindi conti di gran nomina, e pi volte Bani ossia Vicer, della Dalmazia,
e della Croazia. Il loro stema ossia arma, ella era la prima dopo quella dellUngarica Corona.
Erano impalmati ossia cepulati in Matrimonio con le figlie dellAugustissima casa dAustria,
con quelle della casa corvina dUngaria. Con la famosis(si)ma famiglia di Georgio Castriota.
Con la Villacerse dalla quale vi germogli Lorenzo Bano di Slavonia, e Nicol R dUngaria.
Con quella degli Conti di Gara, che erano una volta Bani Srinski, e Paladini dUngheria
istessamente con antichissima famiglia Subich, dalla quale provene Mladritto Bano della
Dalmazia e Re della Bosnia. Item con il sangue Komnerse, dal quale provennero i prencipi di
monte Mileto. Item con quelli di Lazo, i quali erano provenienti dal sangue die R di Servia.
Item con la casa Ursina, e de Michele Justiniani, e Morosini di Venezia. Finalmente con li
Conti Carrara di Scuola di Crussich, e con quelli di Petovio e di Cilla tutte famiglie nobilissime,
ed antichissime. Onde era loro facile da simili paesi e da simili personaggi, e specialmente da
quelli di Cilla la quale secondo che difende il M. R. P. Giuseppe Bedecovich non era troppo
distante, ma anzi vicinissimo alla Patria di San Girolamo fare daquisto duna tanto rara e
preziosa materia, quale prima stanziava nella nostra Veglia, ed ora per questa culla in quella
rispettabilissima Contea.
Per questo si pot indagare e rilevare, avendo io scritto, e spedito anche il Viglietto per
li Castelli, mai vi era possibile di trovare in questIsola il restante squarcio, mancante per
reintegrare la troncata e difettata opera manoscritta. La ragione si che essendo ella tanto
preciosa, e tanto degna, non vi starebbe certamente ne dalle ragnatelle coperta ne dalla
culla della polvere, ed oblivione tanto sepolta.
Vi era una volta nel Convento di San Francesco a Veglia un libretto manoscritto, e vero
Autografo di San Giuseppe di Copertino ma stava egli riposto, e chiuso in una cassetta
apposita e custodita con una grande diligenza. Certo che se fosse sullIsola anche questa,
di cui qui si tratta, opera geronimiana, non avrebbe essa minore onore; ma sempre piu
grande preggio, e stima di quello; e cos non sarebbe occultato; ma piutosto pubblicata
venerata, ed in qualche raro reliquiario detenuta, e conservata. Da che chiaramente rissulta,
che ella non vi sia; ma che piutosto ella fosse passata in mano di qualch ignorantaccio, il
quale non ne cognosceva il prezzo, e cos malamente lavesse perduta.
Col pubblicare quella parte, che si trova a Mariestein, se altra ancora vi esiste, si eccitar,
e provocar; chi in mani la tiene, di darla impreteribilmente alla luce; perch senza altro la
avr per ambizione di manifestarla.
Ecco le Illustrissimo, e Rev(eren)dissimo Monsignore quel tanto che fin ora si abbia
potuto avrire, cogliere, ed in risposta dare ai riveritissimi quesiti del Riguardevolissimo e
Rispettabilissimo Sig(no)r Conte Cloz; e sempre che ci non vada male; ma che tutto passi
a dovere. Perch poi sin ad ora si abbia dilazionato, dessa non f causa, nella trascuraggine
ne la pigrizia; ma piutosto altri due motivi; il primo de quali , che la rigidit del tempo unita
pi volte al mio incomodo rovinatore, non mi permetteva dadoprare la dovuta penna. Il
secondo poi, vi era che io pensava questa risposta ed informazione, mandare non solamente
estesa, ma anche possibilmente diffesa. Cosa giova pubblicare lAutografo inerme e desolato,
se prima non ver diffeso, e protetto? Vi stanno tante penne puntate e rivolte, contro di
quello che non gli permetteranno una sol ora vivere quieto al mondo.
Il Rev(eren)dissimo Sig(no)r Canonico Stancovich da Barbana in Istria esecrando
bestemiatore, e profanatore della nostra nazione, della nostra lingua delli nostri libri sacri, e
10.p65 04. 10. 04, 16:06 119
Sergio Bonazza
120
finalmente perfino dei tre Apostoli Illiricani S. Cirilo e Metodio, e del loro genitore S.
Costantino Filosofo diede alla luce un Opuscolo mediante al quale impugna tutti li Scrittori
a noi anteriori e perfino il Breviario Romano, e nega ostinatamente che S.Girolamo sia nato
in Illirio ossia in Dalmazia; ma piutosto ed incontrastabilmente in Istria, provincia al suo
intender non Illirica ma affatto italica. Egli quindi lo prende alla nazione Slavo-Illirica, lo
trasferisce, e lo dona a quella dellItalia. Nega pure che il Santo Dottore avesse saputo la
lingua Illirico-Slava, e cos per la lingua materna gli assegna la lingua latina. Impugna
agramente, e nega affatto che il Santo abbia fatta versione alcuna dei libri sacri in lingua
slava. Non basta ci, ci provoca di pi orgogliosamente, col dire afferatur Codex, e che in
allora creder alle nostre pretese. Questo vicino, se la cosa vada cos come il Sig(no)r
Conte la dimostra. Stando dunque le cose cos, non giova pubblicare lAutografo, se prima
non venga diffeso, e ben munito. Lo stesso ver abbastanza ornato e diffeso, quando
saranno debbelate, espugnate, e trucidate tutte le raggioni opposte. Quello che calava e
dimostrava a S. Pietro quel gran San Zuolo, pieno dei quadrupedi, dei volatili, e dei rettili, gli
disse: Surge Petre, occide, et manduca. Prima dunque deve uccidersi e poi mangiarsi.
Prima devonsi uccidere le raggioni al Autografo contrarie, e poi esporlo al chiaro. Il ch se
non si far, egli ver rigorosamente castigato, e severamente impugnato dai nemici della
nostra lingua, e della nostra nazione, tra i quali il principal logo tien il R(everen)dissimo
Stankovich il quale almeno per non perder il merito, ed il concetto della sua opinione, e del
suo operato, sempre finch sara in vita, far come suole dirsi vivo fuoco, e fiamma. Io per
tale ogetto ho eserato, ed empito un qualch Quinterno, e volevo unirlo subito alla presente
risposta; ma fui come disfaso da altri; cos anche consigliato e persuaso da me stesso, di
tratenerlo per ora; finch non si far una pi luminosa ricognizione dellAutografo, e del
suo contenuto. Che in allora si potrebbe benissimo unire lapologia allAutografo, e cos
difeso esporlo al pubblico. E cos trovandosi esser egli vero Autografo del S(an)to Dottore,
come io lo credo, cessarano in allora tutte le questioni, e qualunque disputa, che sempre si
ha per le mani dai Pannoni e dai Dalmati, e finalmente dai Istrioti da sei secoli in qu. Chi pu
tutto questo finire, chi pacificare, ed a tutti la bocca chiudere nessuno certamente, se non
lIllustrissimo e Rispettabilissimo Sig(no)r Conte Cloz, il quale pubblicando con le regole
dovute, lAutografo gi detto, terminerano le dispute tanto altercanti si ver in cognizione
che il Santo Dottore era nato in una Provincia Ilirico-Slava, abbia saputo la lingua Illirico-
Slava, ed abbia fatta la versione Biblico-Slava dai aversarj con tanta contumacia affatto
denegata.
Lo dico io, e lo credo io come lo dir anche, e lo creder tutto il mondo, che il Sig(no)r
Conte non potr mai aquistarsi maggior merito appresso Dio, promeritarsi pi amplo onore
al Santo, guadagnarsi la gloria presso il mondo a se stesso, e lasciare una pi imarcessibile
memoria alla sua posterit, quanto mandando alla luce previa sempre una debita ricognizione
e ferma diffesa, quellopera manoscritta, che da tutti li buoni ver cordialmente amplessata
e con grande esuberanza applaudita. Per ora non mi resta altro che augurarle in unione al
Sig(no)r Conte, felici e liete le prossime solenit pasqualicie; ed in offerta del mio debol
ossequio, passare al divoto baccio del sacrato anello.
Di S. S. Illustrissima e R(everen)dissima
Umilissimo, Divotissimo ed Ossequiatissimo
Servitore Don Gioanni Ferretti
10.p65 04. 10. 04, 16:06 120
Ivan Feretic und der Glagolita Clo:ianus
121
Literatur
Bonazza, S. 1973-1974. Una corrispondenza inedita di B. Kopitar con il conte P. Cloz. Ricerche
Slavistiche 20-21, 205-225.
Milcetic, I. 1914. Zur Entdeckung des ,Glagolita Clozianus'. Archiv fr slavische Philologie 35,
603-606.
Stancovich, P. 1824. Della patria ai San Girolamo aottore ai Santa Chiesa, e aella lingua slava
relativa allo stesso. Venezia: Giuseppe Piccotti Stamp. Edit.
SteIanic, V. 1955. Klocev glagoljas i Luka Rinaldis. Raaovi Staroslavenskog instituta 2, 129-152.
SAZETAK
IVAN FERETIC I KLOCEV GLAGOL1AS
U povijesti Kloceva glagoljasa odredenu ulogu ima i glagoljas Ivan Feretic, podrijetlom s otoka Krka.
Kada je groI Cloz otkrio znameniti kodeks, nasao je u njemu jednu biljesku po kojoj bi to bio
vlastorucno sastavljen tekst sv. Jeronima. U namjeri da se tocnije obavijesti o svom nalazu, Cloz se 3.
sijecnja 1829. godine pismom obratio krckome biskupu Ivanu Sinticu. Biskup je Clozovo pismo
proslijedio Fereticu koji je na otoku uzivao glas ucenjaka, s molbom da mu napise sto je o povijesti
Kloceva glagoljasa vec poznato. O tome je izvijestio Ivan Milcetic godine 1914. u AvSlPh i objavio
Clozovo pismo biskupu Sinticu.
Nasuprot tome, Fereticev odgovor na 12 stranica nije poznat. U ovdje objavljenom pismenom odgovoru,
Feretic je potvrdio izvornost sadrzaja biljeske u Clozovu nalazu i promatrao ju je iskljucivo u Iunkciji
prijepora s protivnicima 'jeronimovske legende. Ova potonja imala je ne samo lokalno-patriotske
konotacije (je li mjesto rodenja toga sveca bilo u Dalmaciji ili Istri?), nego i etnicko-nacionalne (je li
njegov materinski jezik bio slavenski ili latinski?). Feretic je polazio sa stajalista da bi objavljivanje
Kloceva glagoljasa pridonijelo tome da se konacno utisaju protivnici slavenskoga jezika, koji su sv.
Jeronimu odricali njegovu slavensku domovinu i nisu priznavali njegovo poznavanje slavenskoga
jezika, kao ni njegov prijevod Sv. pisma na slavenski. Prema Fereticu, najodlucniji protivnik
'jeronimovske legende bio bi Pietro Stancovich iz Istre, autor knjige 'Della patria di San Girolamo,
Dottore di Santa Chiesa, e della lingua slava relativa allo stesso (Venecija 1824).
Schlsselwrter: Glagolita Clozianus; Cloz; Feretic; hl. Hieronymus; Glagolica
Kljucne rijeci: Klocev glagoljas, Cloz, Feretic, sv. Jeronim, glagoljica
10.p65 04. 10. 04, 16:06 121
10.p65 04. 10. 04, 16:06 122
Zoe Hauptov
(Praha)
1OSEF DOBROVSK A HLAHOLICE
Dobrovskho nazor o priorit cyrilskho pisma byl dan tim, ze znal pouze charvatskohlaholsk
rukopisy a tisky, starou (okrouhlou) hlaholici neznal vubec. Proto hranatou chorvatskou hlaholici
pravem povazoval za pismo pozdjsi, vznikl ve 13. stoleti, pozdji uvazoval o jejim vzniku v
11. stol. Odmitl rozhodn Jeronmovo autorstvi jak pisma, tak prekladu. Dalmatinci podle nho
vytvorili slovanskou liturgii ve 13. stol., ale preklad vsech biblickch knih nelze prokazat.
Presto vsak byl ve sv dob nejlepsim znalcem charvatskohlaholskch rukopisu, hlavn vsak
tisku.
Zajem o slavistiku vyvolali a podporovali v18. stoleti predevsim uceni biblist, kteri se
zajimali tz o slovanska ruznocteni textu Starho i Novho Zakona. Pri t prilezitosti neunikla
pozornosti existence dvou slovanskch abeced, pokusy o vdeck reseni tto otazky vsak
spadaji az na konec 18. stol.
Dobrovsk stejn jako rada jeho soucasniku rovnz vysel ze soudob osvicensk
biblick kritiky, ktera douIala, ze star slovansk preklady biblickch textu mohou prinst
dulezit poznatky pro restituci textu, zejmna Novho Zakona.
1
V prubhu dalsiho vvoje
badani nad biblickmi texty se tato nadje ukazala jako licha, ale to jest kriticka biblistika
v18. stol. netusila. Pri shromazdovani slovanskch variant se musel Dobrovsk seznamit
sradou mu tehdy dostupnch rukopisu a tisku. Prvni popisy rukopisu, z nichz ruznocteni
cerpal, byly uverejnny vGriesbachov vydani reckho Novho Zakona.
2
Dobrovskho
zajem o slovansk biblick preklad probudil jeho ucitel a pritel Vaclav Fortunat Durych
(1735-1802), snimz se Dobrovsk seznamil jiz r. 1773 a u nhoz studoval orientalistiku pri
svch bohosloveckch studiich v Praze (1774-6). Oba ucenci si pak dopisovali az tmr do
konce Durychova zivota
3
, jejich pratelstvi neohrozily ani nkter rozdiln nazory.
4
V otazce
1
Spoluprace Dobrovskho sbiblisty J. D. Michaelisem a J. J. Griesbachem si vsimali jiz zejmna J. Vajs
(1929) a B. Ryba (1953).
2
Catalogus codicum Slavonicorum in: J.J.Griesbach, Novum Testamentum graece I., Halae Saxonum et
Londini I., 1796, CXXIX.
3
Srov. Patera 1895.
4
Dobrovsk zejmna nesdilel Durychovo minni o tom, ze starocesk biblick preklad vzesel zprekladu
staroslovnskho. Tto otazce vnoval Durych svuj spis De Slavo-Bohemica sacri coaicis versione
aissertatio, Praha 1777.
11.p65 04. 10. 04, 16:06 123
Zoe Hauptova
124
puvodu a stari hlaholice se vsak oba zpocatku shodovali, pokladajice hlaholici za mladsi
pismo, kter vzniklo vChorvatsku priblizn ve 13. stol. Domnl autorstvi Jeronmovo
odmitali jakozto zboznou mnisskou legendu. Dobrovsk se tak zminoval o sv castecn
znalosti chorvatskho jazyka, jiz ziskal od svho otcima, kter byl chorvatskho puvodu
5
,
a tato znalost mu byla uzitecna pri cteni chorvatskch hlaholskch textu. Proto tak vzdy
presn oddloval chorvatsk jazyk od srbskho (,illyrskho'). Lze se tz domnivat, ze se
schorvatskou hlaholici seznamil pod vlivem Durychovm, cetl ji i psal zcela bezchybn.
Zajem o abecedy byl dan i tim, ze pri svch hebraistickch studiich vnoval pozornost
zvlast pismu.
6
Dobrovsk vsak, zejmna zpocatku, vubec neznal oblou hlaholici nejstarsich
pamatek. Znich byl vjeho dob znam jen Assemanuv evangeliar, ulozen ve Vatikansk
knihovn, a tzv. Abecedarium bulgaricum, zaznamenan vlatinskm rukopise Parizsk
Narodni knihovny.
7
Z tchto dvou pamatek vidl Dobrovsk pouze reprodukci Abecedaria,
proto mu Kopitar vytkal, mj. ve svm spise Hesvchii glossographi aiscipulus zr. 1839,
tedy deset let po smrti Dobrovskho, ze ac toto Abecedarium mu bylo znamo, presto trval
na mladsim puvodu hlaholskho pisma. O Abecedarium se opiral historik Gelasius Dobner
(1719-1790), jehoz si Dobrovsk prilis nevazil a snimz vedl velmi ostr polemiky, zejmna co
se tka slovansk bohosluzby vCechach, ale tak votazce puvodu a stari slovanskch
pisem.
Jeronmovo domnl autorstvi hlaholice jiz od poloviny 18. stol. vaznjsi ucenci vesms
popirali: sem patri nalezce Assemanova evangeliare J.S. Assemani, dale A. Banduri, J.P.
Kohl, K. Grubisic (kter vsak vedle Jeronmova autorstvi popiral i autorstvi Cyrilovo),
8
stejn jako G. Dobner. Ten ale veden prav objevem Abecedaria bulgarica, kter uverejnili
Irancouzsti benediktini kongregace sv. Maura ve spise o diplomatice (v. zde pozn. 7)
vyslovil nazor, ze toto pismo je starsi nez cyrilice, a ze predstavuje starobylou podobu
pozdjsi hlaholice chorvatsk.
9
Benediktini tento zapis kladli do 8.-9. stol. a Dobner se zcela
spolehl na vrohodnost jejich datace. Jako dukaz vtsiho stari tohoto pisma uvadi, ze nejde
o pismo reck, nbrz o neuhledn pismo nov vynalezen. Nemohlo se nazvat cyrilici,
protoze Konstantin se jest vt dob nemohl jmenovat Cyril. Splitska synoda prohlasila
Slovany za Goty a ariany a jejich pismo za gotsk, nemohla to tedy bt abeceda recka. Jak
je zrejm, Dobnerovy dukazy nebyly ani paleograIick, ani jazykov, pouze historick.
Dobrovsk, kter si otazku stari obou abeced polozil jiz drive,
10
byl az do konce svho
zivota rozhodnm zastancem priority cyrilice. K otazce Abecedaria se vratil jest
5
O tom psal Dobrovsk nkolika pratelum, zvl. J.Ribayovi, Zlobickmu a Bandtkemu. Srov. Jakubec 1911:
161.
6
Jeho spis De antiquis Hebraeorum charakteribus aissertatio, in qua speciatim Origenis Hieronvmique
fiaes testimonio Jos. Flavii aefenaitur, Praha 1783 mu ml zajistit proIesuru hebraistiky a biblistiky.
Nabidnutou katedru ve Lvov vsak Dobrovsk odmitl. Prace obsahuje rozbor hebrejskho a samaritskho
pisma, zabva se i otazkou, jakm pismem byl psan Mojzisuv zakon. Viz Jakubec 1911: 165.
7
Tento kodex je nyni ztracen; abecedarium publikovali R. Tassin Ch. Toustain vNouveau traite ae
aiplomatique vParizi 1750 a I. Adelung vNeues Lehrgebuae aer Diplomatik 1759. Srov. Vajs 1932:
134. Naposledy bylo uverejnno asi B. Kopitarem vjeho Glagolitu Clo:ov (1836), odtud je pretiskl
J. Vajs a vsichni dalsi badatel.
8
Srov. Vajs 1932: 23.
9
Jeho prednaska vysla pod nazvem Aufwerfung einer historisch-kritischen Frage. Ob aas heut :u Tage
sogenannte cvrillische Alphabet fr eine wahre Erfinaung aes heiligen slavischen Apostels Cvrills :u
halten sei? vAbhandlungen der Bhmischen GesellschaIt der WissenschaIten 1785, II. Abt., 101-139.
10
Stalo se tak vr. 1782, kdy uverejnil svou stat ber aas Alter aer Bhmischen Bibelberset:ung
vAbhandlungen einer PrivatgesellschaIt in Bhmen 1782, sv. V.
11.p65 04. 10. 04, 16:06 124
JoseI Dobrovsk a hlaholice
125
vGlagolitikach, kter pripojil kSlavinu r. 1807. Predevsim nevril dataci benediktinu do 8.-
9. stol. Je-li tato abeceda vubec ,bulharska', pak podle soudu Dobrovskho by ji bylo treba
spojit sbulharskm katolickm vikariatem, zalozenm ve 14. stol.
11
Durychovy nazory na
tuto otazku se ruzn mnily: ve svch dopisech Dobrovskmu na jedn stran priznaval, ze
neexistuje hlaholsk rukopis pred 13. stoletim (27. 2. 1786), hlaholsk litery odvozoval tu
zlatinky (5. 12. 1789, napr. takto vyklada litery P a D), tu zcyrilice (15. 11. 1794). Dobrovsk
vdopise z10. 8. 1794 opt shledaval, ze nkter ,genialn vytvoren' jsou podobn runam.
Jiz vr. 1786 zadal Durycha, kter vtto dob dlel ve Vidni, aby zjistil, co si J. L. Frisch
12
myslel o puvodu a stari hlaholice a hlavn jak znal rukopisy. Durych obsirn odpovdl:
podle Frische hlaholice vznikla zcyrilice v 9. stol. Konstantin zacal psat slovansk jazyk
reckmi pismeny, a to uncialnimi (majores), protoze minuskulni (minores) tehdy jest nebyla.
Pro speciIicky slovansk hlasky vytvoril Konstantin nov znaky. Dodava vsak, ze Frisch
zadn rukopisy neznal. Dobrovsk zadal prostrednictvim Durychovm, aby M. Simek a V.
Zlobick
13
patrali ve vidensk Dvorni knihovn po hlaholskch rukopisech (o cyrilskch
rukopisech Dobrovsk vdl). Durych uvadl, ze tito pratel tam zadan rukopisy zatim
nenasli. Dobrovsk se tehdy zabval ceskou hlaholskou bibli. Puvodn se domnival, ze
hlaholice slouzila Slovanum zapadniho ritu, cyrilice Slovanum ritu vchodniho. Durych ho
vsak 14. 9. 1792 upozornil na Assemanuv evangeliar, kter jiz sam Assemani datoval do 11.
stol., vnmz ale cteni a kalendar jsou podle vchodniho obradu, to by tedy znamenalo, ze
hlaholice slouzila i Slovanum reckho ritu a Durych pojal podezreni, ze hlaholice je patrn
pismo starsi. To ale Dobrovskho nepresvdcilo uporn trval na tom, ze tomu tak neni, a
ze Assemanuv evangeliar je opsan zcyrilice. Vtto souvislosti se zminoval o pisari Nikolovi
(Nicolaus scriptor), jehoz udajn rukopis ml bt opsan zcyrilice.
14
Tento nazor vyslovil
vsoukromm dopise Durychovi 27. 2. 1786, znovu o tomto rukopise obsirn reIeruje
vGlagolitikach r. 1807.
15
InIormace o nm ma ze spisu M. Karamana,
16
kter se tkal polemiky
o stari slovansk bohosluzby a pisma, jehoz autorstvi bylo pripisovano sv. Jeronmovi, a
kter je vrukopisu ulozen ve Vatikan. Dobrovsk ovsem toto Karamanovo dilo nevidl
voriginale, nbrz pouze votisku Alterov.
17
Ac vmnohm sKaramanem nesouhlasil,
zejmna co se tka spojeni hlaholice a slovansk liturgie se sv. Jeronmem, za jehoz preklad
byl tento zaltar psan hlaholici povazovan, presto nepochyboval o jeho existenci a pravosti.
11
Srov. Bechynova 1963: 31.
12
Minn berlinsk ucenec (puvodn prirodovdec) J. L. Frisch (f 1743), kter ve spise Orao characteris
vulgo aicti glagolitici pluribus sigillatim aescriptus tanquam eximia historicae linguae Slavonicae
pars (1727) zabval cyrilici, hlaholici i ruskou grazdankou. Srov. Jagic 1910: 69.
13
J.V. Zlobick (1741-1810) vt dob byl proIesorem ceskho jazyka na vidensk univerzit. Predtim
vyucoval cestinu na vojensk akademii ve Videnskm Novm mst, kde ho nahradil Maxmilian Simek
(1748-1798), puvodem Slovinec ze Strska.
14
Je tim minn zahadn tzv. Zaltar Nikoly Rabljanina, datovan do r. 1222, kter V. Jagic (1912: 111-
134) odhalil jako Ialzum. P. J. SaIarik (1853: VI) uvadi, ze o tomto zaltari se nic nevi. Srov. o tom tz
Vanda Babic (2000: 39).
15
V. Hanka, Dobrovskvs Glagolitica, Praha 1832, 14-18.
16
Cel dlouh titul rukopisu zni: Iaentit aella lingua litterale slava e necessit ai conservarla n libri
sacri. Consiaera:ioni che si umiliano alla Santit ai N.S. Paare Beneaetto XIJ aa Mateo Caraman,
arcivescovo ai Zara sopra lAnnota:ione ael Saceraote Stefano Rosa.
17
F.K. Alter, Beitrag :ur praktischen Diplomatik fr Slaven. Wien 1801, VI XXIV. Odtud Karamanuv
spisek znali vsichni ostatni badatel. Srov. V. Jagic (1910: 40). Jagic se pozdji stimto rukopisem
seznamil prostrednictvim E. Schmurla, srov. Jagic (1912) a na zaklad neuplnch sedmi zalmu zudajnho
rabskho zaltare odhalil, ze jde o mystiIikaci.
11.p65 04. 10. 04, 16:06 125
Zoe Hauptova
126
R. Levakovic pr ho dostal od bosenskho biskupa Tomko Marnavice tri roky po vydani
misalu 1631, rukopis ml bt napsan na pergamenu r. 1222. Uvril tomu i Assemani ve IV.
svazku svch Kalendarii. Dobrovsk se snazil podeprit hodnovrnost tchto udaju tim, ze
slovanska liturgie se davno slouzila jest pred tim, nez byla r. 1248 Inocencem IV. povolena.
I kdyz vpredmluv se udajn tvrdi, ze zaltar byl opsan ze starsiho slovanskho zaltare na
prani Theodora, posledniho arcibiskupa vSalon, Dobrovsk nevyslovil zadn podezreni,
ze by slo o Ialzum. Karaman naopak povazoval za jist, ze je to dukaz Jeronmova autorstvi
slovanskho prekladu a pisma, a jestlize Salona byla znicena r. 640, tedy 200 let pred Cyrilem
a 220 let po smrti Jeronmov, musel bt Jeronm autorem prekladu a pisma. Dobrovsk,
opiraje se o pochyby, jez vyslovil Assemani, ze totiz salonsk arcibiskup Theodor mohl bt
ve skutecnosti pozdjsim arcibiskupem splitskm (do Splitu bylo preneseno salonsk
arcibiskupstvi r. 650 a nadale si podrzelo puvodni nazev), usoudil, ze vtakovm pripad
mohl bt zaltar puvodn napsan cyrilici a teprve pozdji prepsan do hlaholice.
18
Pro Dobrovskho znalost chorvatskho hlaholskho pisemnictvi byla dulezita malokdy
zminovana cesta do Benatek, ,prasidla jihoslovanskho knihtiskarstvi,' kterou podnikl
spolu shrabtem Bedrichem Nosticem r. 1794. Pri tto prilezitosti se zastavil i vBologni, kde
ml moznost si prohldnout dva cyrilsk rukopisy, a to srbsk evangelium na papire a
pergamenov rukopis evangelii a apokalypsy, dnes znam jako rukopis Hvaluv, kter spravn
datoval do 15. stol. Velk dojem vsak na nho ucinila ,typographia graeco-illyrica'
vBenatkach, kde od majitele Dimitrije Theodosijeva (pr puvodem Reka) koupil njak
hlaholsk knihy, dalsi bylo mozno ziskat prostrednictvim jeho dvou dcer, sidlicich ve Vidni.
Dobrovsk velmi obdivoval ,typos glagoliticos elegantes'.
19
Nelze se divit, ze po predchozi
cest do Svdska a Ruska, konan r. 1792
20
, pri niz prohldl celou radu cyrilskch rukopisu,
shledal cyrilsk pismo starsim nez hlaholici, sniz se seznamil jen vjeji nejmladsi podob.
Neni bez zajimavosti sledovat problematiku hlaholice, jiz Dobrovsk povazoval pouze
za dalmatskou zalezitost, jak ji podaval ve trech verzich svch Dfin ceske reci a literaturv.
21
Vprvnim zpracovani zr. 1791, vdob, kdy jest byl presvdcen o starosrbskm puvodu
staroslovnstiny, pise, ze Cyrilem a Metodjem byli krestansky vyucovani pouze Jizni
Slovan vPanonii, Dalmacii a Srbsku. Pri tto prilezitosti Konstantin zkonstruoval cyrilici a
vytvoril nova pismena podle reckho vzoru. Vznik hlaholice uz zde (zejmna pod vlivem
Durychovm) posunul zpt do 11. stol. Protoze tehdy byl vDalmacii Metodj povazovan
za kacire (Gota a ariana), bylo star pismo cyrilice prepracovano na hlaholici a ta pripsana
sv. Jeronmovi. Stat se to mlo vletech 1060 1224, tehdy vznikl onen Rabsk zaltar.
Vdruhm zpracovani zr. 1792 Dobrovsk svuj puvodni nazor nemni, pouze rozsiruje
18
Srov. Glagolitica, o.c. 15-20. Dobrovsk tu mj. vyslovil politovani nad tim, ze pri uvahach o tomto
zaltari Dobner ovlivnil svho radovho bratra, piaristu M. Simka, takze tento se ve svm oznameni
zamslenho dila o slovanskm jazykozpytu vyslovil pro vtsi stari hlaholice. Simkova kniha vsak
nikdy nevysla.
19
O tom strucn psal Durychovi 9. 5. 1794.
20
O tto cest inIormoval Dobrovsk ve spisku Literarische Nachrichten von einer. Reise nach Schweaen
una Russlana. Praha 1796.
21
Prvni verze tohoto dila vysla pod nazvem Geschichte aer bhmischen Sprache r. 1791 vNeuere
Abhandlungen der K. Bhmischen GesellschaIt der WissenschaIten voddile Zur Diplomatik,
Altertumskunde und Geschichte II, 311 364; druha knizn r. 1792 pod titulem Geschichte aer
Bhmischen Sprache una Literatur; treti zpracovani Geschichte aer bhmischen Sprache una ltern
Literatur bylo minno jako prvni dil zpracovavajici latku do r. 1536, pot ml nasledovat dalsi dil,
kter Dobrovsk jiz nenapsal. Vsechny verze souhrnn vydal B. Jedlicka (1936).
11.p65 04. 10. 04, 16:06 126
JoseI Dobrovsk a hlaholice
127
argumenty. Prvenstvi cyrilice je vseobecn uznavano, pouze Dobner razi zcela novu hypotzu
o tom, ze toto vpodstat reck pismo je pozdjsi. Podle Dobrovskho je vsak
nepravdpodobn, ze puvodni pismo by bylo nov konstruovano: logictjsi je, ze puvodni
pismo bylo prevzat. Nov dodava podrobnosti o Rabskm zaltari, prevzat od Karamana
prostrednictvim Alterovm. Dobner tuto domnlou pamatku povazoval za hlaholskou, ale
Dobrovsk mini, ze byla opsana zcyrilskho originalu. Co se tka slovansk bohosluzby
vCechach, soudi Dobrovsk, ze sv. Prokop r. 1030 privedl zChorvatska nebo zDalmacie
nkolik mnichu, nejspise uprchliku, kteri naucili cesk reholniky slovanskmu pismu, tj.
cyrilici. Slovanskou bohosluzbu omezuje Dobrovsk pouze na Sazavsk klaster. Ve vydani
zr. 1818 potvrzuje a dale upravuje sv puvodni vklady: o hlaholsk abeced tvrdi, ze byla
jiz od pocatku konstruovana podle dalmatskho nareci. Cyrilice pouzivali od r. 860 Bulhari
a Srbov, od Vladimirova krtu Rusov a jini Slovan, kteri slouzili liturgii podle reckho
obradu. Teprve po 350 letech njak Dalmatinec prisel na myslenku vytvorit slovansk
misal latinskho obradu a zcyrilskch liter vytvoril novou abecedu. Knmu se pripojili
dalsi vlastenecti knzi, proto vytvoril jest breviar, kam zaradil zaltar podle jiz existujiciho
,cyrilskho' prekladu, ale upravenho podle Vulgaty. Tehdy byla vytvorena Ialesna povst
o Jeronmov autorstvi.
Ve Slovance zr. 1814 si Dobrovsk navic klade otazku, zda Dalmatinci mli prelozenu
celou bibli. Jeho odpovd je zaporna Cyril prelozil jen zaltar, evangelia a snad i apostol,
ale Dalmatinci vytvorili vlastni liturgii uz ve 13. stol. Preklad vsech biblickch knih nebo
jejich vtsiny nelze prokazat.
22
Pri tto prilezitosti se Dobrovsk zminuje i o rusiIikaci
chorvatskch hlaholskch misalu a breviaru, zavedenou R. Levakovicem a M. Karamanem
v18. stol. na natlak kongregace De propaganda Iide. Tehdy se rozhodlo, ze tistn liturgick
knihy, at cyrilsk nebo hlaholsk, kter mly slouzit jak rutenskm, tj. ukrajinskm, mnichum,
tak chorvatskm hlaholasum, maji bt jazykov jednotn.
23
To Dobrovsk povazoval
pochopiteln za nespravn, protoze liturgick jazyk vchodnich Slovanu neztotoznoval
sjazykem chorvatskch hlaholasu.
Vklady o hlaholici, jak je podava ve Slovance, jsou vpodstat strucnjsim vtahem
zminnho jiz spisku Glagolitica zr. 1807. Pri rozsahlch polemikach o puvodu stari hlaholice,
pocinaje Assemanim az po Dobrovskho slouzil jako argument onen Nikoluv Rabsk zaltar,
kter vlastn nikdo nikdy nevidl.
24
Zbva strucn se zminit o tom, kter hlaholsk pamatky Dobrovsk znal. Cel zivot se
po nich sice piln pidil, ale tch, kter mohl vidt na vlastni oci a srovnat je spamatkami
cyrilskmi, popripad sreckmi a latinskmi originaly, az tak mnoho nebylo. Nejlpe znal
chorvatsk hlaholsk tisky, celkem dobre prvotisky od pocatku az do reIormace, vInstitucich
nemluvi vubec jiz o tiscich ze 17. stol., zvlast Levakovicovch, kter znal jiz davno.
25
VGlagolitikach podava seznam ,nkolika', tj. 12 hlaholskch tisku, hlavn misalu a breviaru,
navic i proslul Karamanovo A:bukiviaarium, vydan vletech 1629 a 30, druh vyd. 1753.
Lze rici, ze znal hlaholsk tisky lpe nez rukopisy. O rukopisech ziskal lepsi prehled na
22
Slovanka I, 1814, 57 - 58
23
Tto problematice se podrobn vnuje prace V. Babic (2000). Srov. M. Japundzic (1995: 180-182).
Hlavnim dozorem vydavani vsech slovanskch liturgickch knih, tedy i hlaholskch, byl povren
ukrajinsk biskup Metodije Terlecki. Proto tak byl Karaman poslan r. 1732 do Moskvy, kde pobyl 5 let.
24
B. Kopitar ve svm spise Glagolita Clo:ianus. Vindobonae 1836 uvadi, ze je politovanihodn, ze tento
kodex, kter je tak presn datovan, upln zmizel.
25
Mezi prvnimi byl zvl. Casoslov rimski (Rim 1648), kter byl rusiIikovan.
11.p65 04. 10. 04, 16:06 127
Zoe Hauptova
128
svch cestach do Vidn, kde prostudoval zejmna Misal Novakuv, zr. 1368, Breviar Vita
zOmislje (1396, vInstitucich uvadi bez data), nedatovan misal (tj. Misal Rocsk)
26
, zaltar
skantiky 1463 (tj. Frascicuv), ,liber Kvadrige dictus tractans de Iidei articulis' 1493 a
,Expositio evangeliorum' 1503.
27
Zprazsk Nosticovy knihovny znal tzv. Lobkovick zaltar.
Neznam korespondent, patrn Christian Siebenkees, knihovnik a proIesor literatury (1753
1841) mu poslal r. 1812 k posouzeni 2 listy Iragmentu misalu, kter Dobrovsk spravn urcil
a precetl a tak zaradil mezi ukazky hlaholskch rukopisu.
28
Vtchto ukazkach uverejnil
tak vnatky vcyrilskm prepise zLobkovickho zaltare, Misalu Novakova, Breviare Vita
zOmislje a Rocskho misalu a Otcenas ztistnho misalu 1483. Vsechny tyto ukazky jsou
prepsany do cyrilice (Dobrovsk byl vlastn prapuvodcem prepisu hlaholskch pamatek
do cyrilice), opatreny kritickm aparatem, jedna-li se o biblicka mista, jsou srovnavany i
srukopisy cyrilskmi. Dobrovsk znovu zduraznuje, ze puvodni ,cyrilsk' preklad byl
porizen ze Septuaginty, hlaholsk texty pak maji pozdji vnesen opravy podle Vulgaty.
ZAssemanova evangeliare prinasi pouze tri evangelni verse (J 1,13), kter uvedl Karaman
ve svm polemickm rukopise. Dobrovsk houzevnat trva na tom, ze Assemanova datace
do 11. stoleti je mylna a klade pamatku nadale do 13. stol. Cyrilsk pripisek na Iol. 46 c/d,
jehoz spravn znni je o uaua(1 HaHH KpaoHo(H uH(a aH(L)InH (H
29
je
dukazem, ze kodex byl puvodn psan cyrilici.
Vklad o staroslovnskm jazyce je vInstitucich zalozen na pamatkach cyrilskch
prevazn rusk provenience. Ty Dobrovsk vubec povazoval za puvodnjsi a tak je mnohem
lpe znal. Hlaholsk pamatky mu byly dalsi Iazi, zcyrilsk odvozenou. Jeho nazor na radu
let ovlivnil slavistiku, i kdyz nkteri jiz mli oduvodnn pochyby (Dobner, Durych, Kopitar,
na konci svho zivota i SaIarik). Pricinou toho bylo, ze prukopnicka slavistika byla zalozena
predevsim na historick argumentaci. Konkrtni jazykov rozbor nejstarsich pamatek, kter
zakladatel casto na vlastni oci ani nevidli (predevsim se to tka Assemanova evangeliare),
nebyl jest vypracovan. Dobrovsk jej sice programov vyzadoval, kdyz vInstitucich
napsal ,sine auctoritate codicum nihil statuisse', ale to do znacn miry bylo pro tehdejsi
slavisty zboznm pranim. Konec koncu i sammu SaIarikovi se vytkalo, ze jeho dukazy o
vtsim stari hlaholice jsou spise historick nez paleograIick a jazykov. Nelze se tedy divit,
ze se po radu desetileti argumentovalo rukopisem, kter vlastn ani realn neexistoval.
Bylo vsak treba jest nkolika desetileti ktomu, aby se vvoj badani o staroslovnstin
dostal na cestu, kterou Dobrovsk sice vidl pred sebou, ale ve sv dob nemohl svou
predstavu naplnit.
26
Srov. Institutiones linguae slavicae aialecti veteris. Vindobonae 1822, XXX; Viz BirkIellner (1975:
27). Oba rukopisy uvadi i V.F. Durych, Bibliotheca slavica I, Wien 1795.
27
Tj. Quaariga Spirituale Mikulase zOsima, srov. BirkIellner (1975: 70-71) a vklad na evangelia,
tamtz 7172.
28
Srov. Institutiones 702; Viz tz B. Ryba 1928.
29
Viz Kurz 1955: 92; Dobrovskho citat ztreti ruky je prepsan do latinky.
11.p65 04. 10. 04, 16:06 128
JoseI Dobrovsk a hlaholice
129
Literatura:
Babic, V. 2000. Jpliv v:hoane cerkevne slovanscine na hrvaske glagolske tekstove v 17. in 18.
stoletfu. Ljubljana: Znanstveni institut FilozoIske Iakultete.
Bechynova, V. 1963. Josef Dobrovskv a ceska bulharistika. Pocatkv po:navani Bulharska a
bulharskeho fa:vka u nas. Rozpravy Ceskoslovensk akademie vd. Sesit 11. rocnik 73.
Praha: Nakladatelstvi CSAV.
BirkIellner, J. 1975. Glagolitische una kvrillische Hanaschriften in Osterreich. Wien: Verlag der
sterreichischen Akademie der WissenschaIten.
Jagic, V. 1910. Hcnopu c:aeucrou qu:o:oeuu. Cani+ne+e6yi: Tnnoia]nx
nxnea+ocion Aia(exnn nayi.
Jagic, V. 1912. Tomko Marnavic als Flscher des angeblich im J. 1222 geschriebenen glagolitischen
Psalters. Archiv fr slavische Philologie 33, 111-134.
Jakubec, J. 1911. Dobrovsk. J. Hanus, J. Jakubec, J. Otahal, J. Vlcek. Literatura ceska aevatenacteho
stoleti. Dil prvni. Oa Dobrovskeho kJungmannov skole basnicke. Druh vydani, opraven
a doplnn. Praha. Jan Laichter.
Japundzic, M. 1995. Tragom hrvatskoga glagoli:ma. Zagreb: Krscanska sadasnjost.
Jedlicka, B. 1936. Josef Dobrovskv. Dfinv ceske reci a literaturv vreaakcich :roku 1791, 1792 a
1818. Praha: Komise pro vydavani spisu JoseIa Dobrovskho pri Kralovsk cesk spolecnosti
nauk.
Kurz, J. 1955. Evangeliar Assemanuv. Koaex Jatikanskv 3. slovanskv. Dil II. Uvoa, text vprepise
cvrilskem, po:namkv textove, se:nam cteni. Praha: Nakladatelstvi Ceskoslovensk akademie
vd.
Patera, A. 1895. J:afemne aopisv Josefa Dobrovskeho a Fortunata Duricha :let 1778-1800. Praha:
Ceska akademie cisare Frantiska JoseIa pro vdy, slovesnost a umni.
SaIarik, P. J. 1853. Pamatkv hlaholskeho pisemnictvi. Praha: Tiskem cis. krl. dvorsk knihtiskrny
synuv Bohumila Haase.
Ryba, B. 1928. Mnichovsk glagoliticum svkladem a dopisem J. Dobrovskho. Listv filologicke 55,
255-257.
Ryba, B. 1953. JoseI Dobrovsk jako textov kritik. B. Havranek, J. Dolansk. Sbornik stuaii
kavoustemu vvroci naro:eni. Praha: Ceskoslovenska akademie vd, 197-226.
Vajs, J. 1929. Dobrovsk a biblicka kritika. J. Horak, M. Murko, M. Weingart. Josef Dobrovskv
1753-1829. Sbornik stati kstemu vvroci smrti Josefa Dobrovskeho. Praha: Slovansk seminar
University Karlovy, 135 sq.
Vajs, J. 1932. Rukovt hlaholske paleografie. Uveaeni ao kni:niho pisma hlaholskeho. Praha: Slovansk
ustav.
ZUSAMMENFASSUNG
1OSEF DOBROVSK UND DIE KROATISCHE GLAGOLIZA
Die Tatsache, da JoseI Dobrovsk (1753-1829) bis zu sein Lebensende die Prioritt der Glagoliza
ablehnte, verdunkelt seine Bedeutung Ir das Studium der kroatisch-glagolitischen Denkmler. Die
alte (runde) Glagoliza war zu jener Zeit nur von zwei Denkmlern bekannt, vom Abecedarium
bulgaricum und vom Codex Assemanianus, dessen HandschriIt Dobrovsk niemals sah, er kannte nur
die Kopitar`schen Auszge, von denen meinte er, das Evangelium sei von der kyrillischen Vorlage
11.p65 04. 10. 04, 16:06 129
Zoe Hauptova
130
abgeschrieben. Gleichzeitig durchlas und durchIorschte er die ganze Reihe von kroatischen
Manuskripten darunter Brevier des Vitus aus Omisalj, Mebuch des Frsten Novak, Psalterium
Vindobonense, Psalterium Lobkoviczianum und eine Menge von Inkunabeln. Es ist kein Wunder, da
er die glagolitische SchriIt Ir Produkt des hohen Mittelalters hielt und seinen Ursprung in die Jahre
um 1252 stellte. Er wute die kritische Ttigkeit Levakovics richtig zu schtzen und seine
Revisionsversuche lehnte er ab. Er sah, da der glagolitische Psalter mit dem kyrillischen Texte im
Wesentlichen bereinstimmte.
Klcov slova: hlaholice, charvatskohlaholsk pamatky, vztah cyrilice a hlaholice, JoseI Dobrovsk
Schlsselwrter: Glagoliza, kroatisch-glagolitische Denkmler, Beziehung zwischen Kyrilliza und
Glagoliza, JoseI Dobrovsk
11.p65 04. 10. 04, 16:06 130
Cne1uaua O. Bauona
(Cani+He+e6yi)
mPAHLO PAHKH H POCCHR
C+a+ix nocnxmena ion+ai+ax nenoio ne:n(en+a Kiocnanxncion Aia(exnn nayi n
nciycc+n c occnncion Aia(exnen nayi n yccinxn ynenixn. An+o o+xenae+, n+o
uanio Panin noni:onancx n Poccnn mnoion n:nec+noc+im, a eio +y(i nonynnnn
:acnyennoe nn:nanne, o nex cnn(e+enic+nye+ eio n:6anne none+nix nnenox
He+e6yicioio, Mocioncioio, Knencioio n O(eccioio ynnnecn+e+on, none+nix
nnenox Cani+-He+e6yicioio cnanxncioio 6naio+non+eninoio o6mec+na,
Mocioncioio axeonoinnecioio o6mec+na n Knencioio nc+onnecioio o6mec+na
Hec+oa ne+onncna, a n 1865 i. nnenoxioecnon(en+ox Poccnncion Aia(exnn nayi
no o+(enennm yccioio x:iia n cnonecnoc+n. Ho nninamennm yccinx ynenix n
1884 i. Panin no6in xecxn n Poccnn. On nnnxn ynac+ne n a6o+e 6-io
Axeonoinnecioio cre:(a n O(ecce, no6inan n Knene, Mocine n He+e6yie n nnmen
i y6e(ennm, n+o Poccnm c+on+ nocxo+e+i! <.> nce, n+o nn(en cax, naxnoio
nen:omno xon ne(c+annennx. nn, none(ennie n Poccnn, on o+nec i o(nnx n:
caxix cnac+nnnix n eio n:nn.
Me(y Poccnncion n Xona+cion Aia(exnxxn nayi cymec+nym+ (annne +ecnie
naynnie n iyni+ynie ion+ai+i. Hccne(yx cnx:n i+nx (nyx Aia(exnn, naynnie
cnx:n occnncinx n xona+cinx ynenix n X!X neie, neo6xo(nxo o6o:nann+ n nx
yc+anonnennn n yiennennn oni nenoio n 6eccxennoio ne:n(en+a
Kiocnanxncion (nine Xona+cion) Aia(exnn nayi uanio Panin (1818-1894).
Pyccinn cnannc+ T..unonncinn ne(cia:an, n+o nxx i+o oc+ane+cx nancei(a
o(nnx n: caxix (ooinx ne:a6nennix nxen n nonenmen nc+onn xona+cioio
nao(a; no exy nnna(nen+ none+nax n:nec+noc+i n no ncex cnanxnciox xne, (a
n (aneio :a ne(enaxn i+oio xna; n nicmen c+enenn cnxna+nnna nnnnoc+i Paniaio,
necixa :axena+enina eio +y(onax n:ni, nocnxmennax nceneno 6naiy o(noio
nao(a, nennin eio :acnyin n o6nac+n cnanxncion nayin n n (ene a:nn+nx xe(y-
cnanxncioio nn+ea+ynoio o6mennx.
1
Hon+n 14O ne+ +oxy na:a( n Poccnn nnnnxann n nec+nonann (oi+oa 6oiocnonnx
uanio Panin n:nec+noio xona+cioio ynenoio n o6mec+nennoio (ex+enx, o(noio n:
yne(n+enen Kiocnanxncion Aia(exnn nayi n nciycc+n, inany iynnenmeio
n:(a+enic+na Malica HivalsLa, ocnona+enx nenoio nn+ea+ynoio ynana na
1
unonncinn 1895: 103.
12.p65 04. 10. 04, 22:02 131
Cne+nana O. Bxnona
132
xona+ciox x:iie Knjizevnik (Casopis za jezik i povijest hrvatsku i srpsku i prirodne
znanosti. T.I-III. Zagreb, 1864-1866).
Mnoioiannax (ex+eninoc+i ynenoio namna cnoe o+aenne n eio, nocnxmennix
nonocax nc+onn cnanxn, cnanxncion ]nnonoinn n nn+ea+yi, nc+onn neinn,
a +aie n eio ny6nnnnc+nnecinx n 6noia]nnecinx oneiax. Mnoinx eio o6mnnix
+y(ax 6inn nenniox o+(ani c+annni aia(exnnecinx n:(annn (Rad, Ijelois n (.).
Heo6xo(nxo oco6o yia:a+i na +o, n+o ce(n xnoinx naynnix nn+eecon u.Panin 6ino
n nccne(onanne inaionnnecion nncixennoc+n.
B 1855 i., oionnnn nicmym (yxonnym cexnnanm cn. Aniyc+nna n Bene n nonynnn
c+eneni (oi+oa 6oiocnonnx, u.Panin no:na+nncx n Ceni. J(eci on :anxn ia]e(y
neionnon nc+onn n ianonnnecioio nana n (yxonnon cexnnann n o(nonexenno
no(onan nana+ie eme n Bene :anx+nx (ennen nc+onen cnanxn n cnanxncion
nncixennoc+im. Bcioe u.Panin nanan co6na+i n n:yna+i inaionnnecine naxx+nnin
cenicion enaxnn n coce(nnx c nen +en+onn. On :annxancx nx nonciaxn ne +oniio
cax, no n o6amancx i xec+nix cnxmennocnyn+enxx c noci6on a:icinna+i
inaionnnecine yionncn, iaxo+i n na(nncn. B cee(nne X!!! neia nana Hnnoien+nn !V
no:nonnn yno+e6nx+i inaionnny n neionnocnanxncinn x:ii n 6oiocnyennn n cenicion
enaxnn n na o. Ki. B XV n XV! neiax nan6onimee nncno nnxo(on n xaxon c
yno+e6nennex neionnocnanxncioio x:iia n 6oiocnyennn 6ino n +ex enaxnxx:
nxenno n cenicion, a +aie xo(ymcion n nnncion, +.e. n Hc+nn, n Xona+ciox
Hnxoin, n anxannn n na 6nn:neamnx oc+onax. J+nx xono o6rxcnn+i
:nann+eninoe ionnnec+no coxannnmnxcx +ax inaionnnecinx yionncnix naxx+nnion,
ce(n io+oix n nocnac+nnnnnoci u.Panin c(ena+i cnon naxo(in.
Ja (na io(a (n 1857 io(y on ye:ae+ n Pnx n ianec+ne ianonnia nn xona+ciox
iann+yne cn. Heonnxa, i(e no6in +n io(a) u.Panin a:ician n nocnan (nx ny6nniannn
Hnany Kyiynennny-Cainnncioxy, iai e(ai+oy ynana AiLiv za ovieslnicu
jugoslavensLu, 6onee c+a inaionnnecinx iaxo+.
2
On c(enan cnncoi c inaionnnecion
na(nncn na naxx+nnie cn. mnnn n Lamie na o. Ki, cne(ennx o io+oon noxec+nn n
nena+n +oniio nee: xnoio ne+.
3
B 1856 io(y u.Panin ony6nnionan o6:o inaionnnecion
nn+yinnecion nn+ea+yi PregIed gIagoIjske crkvene knjizevnosti s osobitim obzirom
na svjeto pismo i Iiturgicke knjige.
4
Lonimoe naynnoe :nanenne nxee+ 2-x +oxnax a6o+a
u.Panin o cnanxncion inaionnnecion +a(nnnn n (ex+eninoc+n cnanxncinx
nenoynn+enen Knnnna n Me]o(nx, (oc+annnmax exy ca:y mnoiym n:nec+noc+i.
5
Hamna eio o+inni n a6o+a Mninomnna o Knononix inaionnnecinx o+iniax.
6
u.Panin
nncan n o6 Accexannenox enaniennn, +eic+ io+ooio cnncan no nexx cnoeio
ne6inannx n Pnxe eme (o n:(annx i+oio naxx+nnia.
7
B 1861 i. nimno eio nccne(onanne
SlovjensLo ismo
8
, n io+oox on +aie accy(ae+ o noncxo(ennn inaionnnecioio
nncixa n nnxo(n+ i :ainmnennm, n+o inaionnna c+ame innnnnni n co:(a+enex ee
na:inae+ Knnnna. B m6nnennox c6onnie Tisucnica, nime(mex i 1OOO-ne+nm c
2
Cx.: SmicikIas 1895a: 157-219.
3
Racki 1875a.
4
Racki 1856.
5
Racki 1857-1859.
6
Racki 1860.
7
Racki 1865.
8
Racki 1861.
12.p65 04. 10. 04, 22:02 132
uanio Panin n Poccnx
133
nanana (ex+eninoc+n Knnnna n Me]o(nx, u.Panin noxec+nn nocnxmennin nx onei,
n io+oox accxa+nnae+ nonoc o +ox, iaine nxenno innin onn neenenn na
cnanxncinn x:ii.
9
!naionnna n inaionnnecine naxx+nnin n nnocne(c+nnn oc+anannci n
none eio :ennx.
1O
u.Panin nnnnxan n ynac+ne n no(io+onie i nena+n n n:(annn
inaionnnecioio xnccana (nx ia+onnion Henoionn.
11
Koi(a n 1881 i. nana en X!!!
a:emnn conemn+i n Jaie6e e(nnc+nennym nn+yinm na cnanxnciox x:iie, ee
coneman u.Panin, 6y(ynn ianonniox :aie6cioio axnenncioncioio iann+yna.
12
Ce(n xonoia]nn u.Panin neo6xo(nxo yia:a+i na eio nenocxo(nin +y( no
nc+onn 6oioxnnic+na, na( io+oix on a6o+an 15 ne+. Lio nccne(onanne i+on +exi
+aie, iai n co6annin i nen xa+enan, xnnxe+cx ne:ninanno nanix. o u.Panin
i+a +exa 6ina nai+nnecin ne n:ynena. Knaccnnecinn +y( u.Panin nenoe ee naynnoe
nccne(onanne.
13
On coc+annxe+ nenym inoxy n n:ynennn o(noio n: :axena+eninenmnx
xnnennn ce(neneionon nc+onn Knoio cnanxnc+na.
14
Pa6o+i u.Panin noni:onannci mnoion n:nec+noc+im n nonynnnn nn:nanne no
ncex cnanxnciox xne, n +ox nncne n n Poccnn. On 6in n:6an none+nix nnenox
He+e6yicioio, Mocioncioio, Knencioio n O(eccioio ynnnecn+e+on, xnnxncx
none+nix nnenox Cani+-He+e6yicioio cnanxncioio 6naio+non+eninoio o6mec+na,
Mocioncioio axeonoinnecioio o6mec+na n Knencioio nc+onnecioio o6mec+na
Hec+oa ne+onncna. C 5 (eia6x 1865 i. u.Panin nnen-ioecnon(en+ Poccnncion
Aia(exnn nayi no o+(enennm yccioio x:iia n cnonecnoc+n.
15
B cnom onee(i, no eioxen(annn u.Panin Jaie6ciax Aia(exnx nayi nononnnnaci
yccinxn nnenaxn, +ainxn iai H.H.Ce:nencinn n nenin e io( ee ocnonannx (1867
i.), :a+ex M.H.Hoio(nn n A.A.Kynni (187O i.), .K.!o+ (1879 i.), .H.Men(eneen (1882 i.),
nnenaxn-ioecnon(en+axn - iai H.A.anoncinn (187O i.), C.M.Cononien. Aia(exni
T.Cxnnninac nncan, n+o n: cenenix cnanxn 6onime ncex namen Aia(exnen n ee oc+ox
nn+eeconannci yccine. He noxo(nno nn o(noio io(a, n+o6i i nax ne nne:an i+o-
nn6y(i n: nnx. Ka(oio Panin nnnnxan y ce6x (oxa iai enannoio ioc+x. Mnoine
yccine noxoiann nax cnonxn +y(axn. Bce onn n+nnn n nnne Panin nennioio nenoneia
n c noxnanon o+:inannci o namen Aia(exnn.
16
B cnoen enn na o+ii+nn Kiocnanxncion (Jaie6cion) Aia(exnn nayi u.Panin
o+xe+nn, n+o on 6y(e+ cne(n+i :a neycnenannex nonnx cnanxncinx nn+ea+y, n +ox
nncne n yccion.
17
Hxenno o+cy+c+nne yccion nn+ea+yi n Xona+nn 6ino o(non
n: no6nex, io+oon on iacancx n cnonx nncixax i yccinx ionneiax.
Co xnoinxn yccinxn cnannc+axn u.Panin nen noc+oxnnym neennciy.
Koecnon(ennnx i+a nana (nx nc+onn cnanxnone(ennx +oio neno(a, (nx xaai+enc+nin
naynnoio co+y(nnnec+na Jaie6cion n Poccnncion Aia(exnn. Heenncia nenaci na
ycciox x:iie, io+oin u.Panin ceie:no n:ynan. Ce(n eio ioecnon(en+on 6inn
K..!o+, B.B.Kananoncinn, H.H.Kon(aion, A.A.Kony6nncinn, H.A.Kynaioncinn,
9
Racki 1863.
10
Racki 1890a. Racki 1891a n (.
11
Kynaioncinn 1894b: 92.
12
Tax e.
13
Racki 1869. Cx. +aie: Racki 1931.
14
unonncinn 1895: 106.
15
Cx.: Aia(exnx nayi 1974: 373.
16
SmicikIas 1895b: 88.
17
Racki 1867: 49.
12.p65 04. 10. 04, 22:02 133
Cne+nana O. Bxnona
134
B.H.axancinn, B.B.Maiymen, .u.Han+eneen, H.A.Honon, M.u.Paencinn, B.C.Cononien,
M.H.Cneancinn, H.H.Ce:nencinn, B.B.C+acon, A.C.Vnaon, T..unonncinn, nnca+eni
.u.Han+eneen, A.C.Cynonn, M.B.Connoiy6, A.A.Kneen. Heenncinancx u.Panin n c
naynnixn n 6naio+non+eninixn o6mec+naxn Poccnn.
18
Hey u.Panin nnna(nea+ xnoine c+a+in o Poccnn. On an+o oneion o n:nn n
(ex+eninoc+n ncex yccinx nnenon Jaie6cion Aia(exnn nayi. C+a+in eio 6inn
nocnxmeni yccion nayie, (oc+onnxena+eninoc+xx ioo(on n xy:een, Poccnn,
ne6inannm yccinx ynenix n Xona+nn
19
, co6i+nxx iyni+ynon n:nn Poccnn
2O
. B
a:noe nexx u.Panin nanena+an c+a+in o x(e yccinx ynenix n nnca+enen:
C.M.Cononiene
21
, A.u.Hncexciox
22
, u.M.oc+oenciox
23
, H.B.!oione
24
,
A.A.Ko+nxenciox
25
, A.C.Aicaione
26
, H.A.anonciox
27
, !.H.annnenciox
28
,
H.H.Henoni]e
29
n xy(onnie B.Beemainne
3O
. Lio onein o M.H.Hoio(nne n
H.H.Koc+oxaone ne(c+annxm+ caxoc+ox+eninie nccne(onannx.
31
B e:yni+a+e +aion
6nn:oc+n u.Panin i n:nn Poccnn exy yccinx nann+enic+nox n nanane
nocixn(ecx+ix io(on <.> 6ina ne(noena ia]e(a ia+onnnecion xn+ononnn n
Poccnn, +ai na:inaexax Moinnenciax axnenncionnx, c ne6inannex n
He+e6yie.
32
O(naio u.Panin o+ia:ancx o+ i+oio ne(noennx, +ai iai ne xo+en
noin(a+i Xona+nm.
B 1884 i. ncnonnnnoci enanne u.Panin ynn(e+i Poccnm. B aniyc+e i+oio io(a
on n axeonoi C.m6nn nonynnnn nninamenne nnnx+i ynac+ne n a6o+e V!
Axeonoinnecioio cre:(a n O(ecce, i(e onn nonenn (ne ne(enn. O cnoex ne6inannn
n O(ecce u.Panin nncan ennciony H+ocxaney
33
n nncixe o+ 12 cen+x6x: Ha
ia(ox maiy xenx nc+enam+ caxix nm6e:nix o6a:ox, n ne +oniio ynenie, no n
ne(c+ann+enn a(xnnnc+annn n (noxnc+na. B O(ecce, ca:y e no nne:(e, xenx
noce+nnn ia(onananinni n iy6encinn ne(no(n+eni (noxnc+na <...>. Ha cre:(e
xne nnmnoci ne(ce(a+enic+nona+i na o(nox ny6nnnnox :ace(annn, n ioi(a x
non:nec nnne+c+nne co6annm na ycciox x:iie, yionneciannxx ne 6ino ionna.
18
Bceio n ]on(e u.Panin n Axnne Kiocnanxncion Aia(exnn nayi nixnneno 13O nncex i
nexy yccinx ynenix, a n axnnoxannnnmax ennnia(a, Mocini n Knena nixnneno 45
nncex Panin i eio yccinx ioecnon(en+ax. Cx.: Ponnxiona 1978: 172 173.
19
B Jaie6 n X!X n. nne:ann H.H.Ce:nencinn, O.M.Lo(xncinn, H.H.Henc, H.H.Ha(e(nn,
B.H.!nioonnn, B.H.axancinn, H.A.anoncinn, B.B.Maiymen, H.A.Honon, T..unonncinn,
A.A.Kony6nncinn, u.u.Jnieni, A.C.Vnaon, B.B.Kananoncinn, H.C.Hanixon, A.H.Cxnnon,
B..Cnaconnn, H.H.Co:ononnn, J.A.Boni+e, H.A.anon, B.C.Cononien, H.H.Henoni],
B.L.An+ononnn n B.A.uannen.
20
Racki 1855. Racki 1875b: 190 - 191. Racki 1876: N 18, 298 - 300; N 19, 314 - 318. Racki
1881a: 621. Racki 1881b: 676.
21
Racki 1880: 160 - 177.
22
Racki 1881c: 176.
23
Racki 1881d: 176.
24
Racki 1881e: 676.
25
Racki 1882a: 208 - 225.
26
Racki 1882b: 362 - 365.
27
Racki 1890b: 114 - 124.
28
Racki 1891b: 12 - 14.
29
Racki 1892: 72 - 73.
30
Racki 1881I: 756.
31
Racki 1877: 200 - 227. Racki 1888: 12 - 153.
32
Kynaioncinn 1894b: 92.
33
Hocnn K.H+ocxane (1815 19O5) enncion, (oi+o ]nnoco]nn n 6oiocnonnx.
12.p65 04. 10. 04, 22:02 134
uanio Panin n Poccnx
135
Pyccine oneni nnne+nnni ...
34
Ha cre:(e u.Panin nc+e+nnn (enc+nn+enino oneni +enno
n (yecin: Bcexn 6ino o6ameno nnnxanne na +o, n+o ce(n axeonoion naxo(x+cx n
nnoc+anni xona+i m6nn n Panin. Koi(a nx nxena 6inn na:nani no]eccoox
Kon(aionix
35
, :ana oinacnnaci (ynixn yionneciannxxn.
36
Bo:na+nnmnci n Jaie6,
u.Panin ony6nnionan noc+annoe onncanne i+oio O(eccioio axeonoinnecioio cre:(a.
37
B O(ecce n :a+ex n noe:(ie n He+e6yi, nee: io+oin u.Panin no:namancx (oxon,
eio conono(an B.inn. Ho (ooie onn na (na (nx oc+anannnnannci n Knene n ioo(
nx noia:inan T..unonncinn. B Mociny u.Panin n B.inn nn6inn 1 cen+x6x. O6
i+ox na cne(ymmnn e (eni 6ino coo6meno n ia:e+e Conexennie n:nec+nx. B
Mocine onn no6inn (o 12 cen+x6x n u.Panin ycnen nonn(a+icx c H.A.Hononix,
cre:(n+i n Tonne-Ceinenym any n no6ina+i n Kexne: +oniio n+o nenyncx n:
Kexnx, io+oin nnmi nacioo ocxo+en. O++y(a ny(nin nn( na ioo(, io+oin
:annxae+ 6onimee noc+anc+no, nex Han. Kynona :a iynonaxn, ionoioninx :a
ionoioninxxn no(nnxam+cx na( iimaxn (oxon. C+on+ nocxo+e+i Poccnm. nncan
on H+ocxaney n +ox e nncixe.
38
Ca:y e no nne:(e n He+e6yi u.Panin 6in na nnexe y xnnnc+a nao(noio
nocnemennx H..enxnona. Ja+ex ne6onimnx iyiox (y:en n nonn+a+enen u.Panin
n eio nec+i 6in (an o6e(, o io+oox coo6mana ia:e+a Honoe nexx : Ha (nxx n
ec+oane Loenx coc+oxnoci nec+nonanne n:nec+noio ynenoio uannncia Panin,
ne:n(en+a Xona+cion Aia(exnn n Jaie6e. !. Panin naxo(nncx necioniio (nen n
He+e6yie na o6a+nox ny+n n: O(ecci. Ha o6e(e n nec+i cnanxncioio ioc+x
nncy+c+nonann inannix o6a:ox ne(c+ann+enn nonicioio nn+ea+ynoio iyia <...>,
a +aie neio+oie yccine ynenie, iai-+o Kanennn, C+acmnennn, Mo(onnen, V+nn n
(.
39
Ce(n (yinx na o6e(e nncy+c+nonann eme A.H.Hinnn, B.B.C+acon n B.inn.
J+o+ o6e( (an nono( noxnnennm n xona+cion nena+n accy(ennxx o noni:e
yccioio x:iia. !a:e+a Pozoi nncana: Honxin, ioxe o(noio x:iia, yna+cx no-
yccin, n i+o cnyn+ nx +oniio na noni:y. Xona+cine (e+n cioee niyna+cx no-yccin,
nex no-xa(ixcin. nx i+oio ne nyno ne(nonaia+i nniainx nonn+nnecinx xo+nnon,
(oc+a+onno o(nnx ne(aioinnecinx: yccinn x:ii co(nn namexy. H (anee :nanne
yccioio x:iia o+ioe+ xona+ax o6mnnoe none yccion nn+ea+yi, io+oax (o cnx
no xano nax (oc+ynna n xi ne (oia(inaexcx, iai ona 6oia+a. <...> Pycciym nn+ea+yy
nocnannn ne o(nn Tyienen, o io+oox y nac +enei :nae+ ia(in, no n c+oio naynnie
connnennx Men(eneena, Henanicioio, Ma+enca, Cononiena, Becenoncioio n (yinx,
io+oie +enei nnnxa+enino n:ynam+cx no ncen o6a:onannon Lnone.
4O
B Poccnn u.Panin no6in non+n xecxn. B nncixe H+ocxaney on nanncan:
nnexan n Poccnm xoomo nn+ea+yno no(io+onnennix; no (onen nn:na+icx, n+o
nce, n+o nn(en cax, naxnoio nen:omno xon ne(c+annennx. Xo+x 6i o+nocn+enino
neo6inanno oioxnix noc+oon. Kai :exnx noc+ona, +ai - no yccion nocnonnne - n
34
Korespondencja 1930: 141 - 142.
35
Hnio(nx Hannonnn Kon(aion (1844 1925), nc+oni nn:an+nncioio n (enneyccioio nciycc+na, n
1877 1888 ii. no]ecco Honooccnncioio ynnnecn+e+a n O(ecce, c 1898 i. aia(exni.
36
Conexennie n:nec+nx (ia:e+a) 1884.
37
Racki 1885: 122 - 191.
38
Korespondencja 1930: 142.
39
Honoe nexx (ia:e+a) 1884.
40
Pozor (ia:e+a), nn+. no: axancinn 1884: 9.
12.p65 04. 10. 04, 22:02 135
Cne+nana O. Bxnona
136
"ycciax na+ya mnoia".
41
Benynmnci n: Poccnn, on ioxe +oio, accia:inan: B
He+e6yie n Mocine <.> x cniman nynmee, 6onee nennnec+nennoe n n:xmnoe nenne n
neinn, nex n Ba+niane, n Ceic+nncion ianenne.
42
B necioniinx noxeax ynana Vienac u.Panin ncioe ony6nnionan cnon
Hy+enie nocnoxnnannx o noe:(ie no Poccnn,
43
o+necx i+n (nn i o(nnx n: caxix
cnac+nnnix n eio n:nn.
44
Ho+ox on coo6mnn Ban+a:ay Loinmnny,
45
io+ooxy
oneni nonannnnci i+n onein n io+oin eioxen(onan n:(a+i nx o+(eninon innion:
Pa(, n+o Bax nanx+cx xon nocnoxnnannx. nncan nx (nx nameio o6mec+na, i(e
+ai xano :nam+ o Poccnn. Ty+ nx nn+am+ c nn+eecox. iacamci n nnx +oniio
nonon+eninix c+oon. <...> Bem n nennioe 6y(ymee Poccnn.
46
K coanennm,
nocnoxnnannx Panin na yccinn x:ii ne neeno(nnnci n n Poccnn oc+annci
nen:nec+nixn, a n Xona+nn ne nimnn o+(eninix n:(annex.
Koi(a u.Panin cionnancx, n Jaie6e naxo(nncx yccinn nc+oni-cnannc+,
nccne(ona+eni xona+cion nn+ea+yi no]ecco Bamancioio Vnnnecn+e+a
H.A.Kynaioncinn. On nncy+c+nonan na noxoonax n non:nec eni nee( io6ox
u.Panin. B nncixe B.H.axancioxy o+ 5 (17) ]enanx 1894 i. H.A.Kynaioncinn
accia:an: Hoxooni 6inn ncenao(nixn. B +onne nnaiann, nnaiann ncienne.
Lcnn 6i x ne nn(en cax, ne nonenn 6i n +aiym nonynxnoc+i ynenoio, non+n ne
nixo(nnmeio n nocne(nee nexx n: cnoeio ia6nne+a. V xenx na (yme nexoomo.
nnnii nm6n+i n ynaa+i Panin. :nan eio 17 ne+.
47
H.A.Kynaioncinn nanncan n
neionoi, io+oin 6in noxemen n Mocioncinx ne(oxoc+xx n n Xynane
xnnnc+ec+na nao(noio nocnemennx.
48
Pyccine n:(annx co(ea+ nenin x( c+a+en o uanio Panin. Han6onee iynnie
n: nnx exy nocnx+nnn T..unonncinn: Xn:ni n +y(i (oi+oa u. Panin, nenoio
ne(ce(a+enx Kiocnanxncion aia(exnn
49
n K..!o+: ne no+en cnanxncion
nayin. uann Paninn n Mnxann !onni
5O
, a +aie :acnynnae+ nnnxannx c+a+ix
B.H.axancioio.
51
K 16O-ne+nm co (nx o(ennx uanio Panin o nex 6ina
ony6nnionana 6onimax c+a+ix ne+e6yicioio cnannc+a .H.Ponnxionon.
52
Texa uanio Panin n Poccnx (oc+onna cnoeio no:o(ennx. Hac+ana
neo6xo(nxoc+i nixnn+i ncm ioecnon(ennnm u.Panin n ynenix Poccnn, iai n
xona+cinx, +ai n n occnncinx axnnax, n ony6nniona+i ee.
53
H:(a+i eio Hy+enie
nocnoxnnannx na ycciox x:iie n o+(eninix n:(annex na xona+ciox.
41
Korespondencja 1930: 142.
42
Kynaioncinn 1894b: 93.
43
Racki 1886.
44
Racki. 1886: N 52.
45
Ban+a:a (Bacnniennn) Loinmnn (1834 19O8), xona+cinn ynenin, nccne(ona+eni o6innoio
nana mnix cnanxn, i+noia] n o6mec+nennin (ex+eni. 1869 187O no]ecco O(eccioio
(Honooccnncioio) ynnnecn+e+a, 1893 1899 xnnnc+ mc+nnnn Henoionn.
46
Honai 196O: 313.
47
Kynaioncinn 1948: 166 - 167.
48
Kynaioncinn 1894a n Kynaioncinn 1894L: 86 - 98.
49
unonncinn 1895: 1O3 - 15O.
5O
!o+ 1894: 325 - 334.
51
axancinn 1876: 392 - 394.
52
Ponnxiona 1978: 156 - 199.
53
Lonimax nac+i ioecnon(ennnn nixnnena .H.Ponnxionon, a o6:o neenncin u.Panin c
H.H.Ce:nencinx, H.A.Hononix, B.H.axancinx, H.H.Maiymenix, H.A.Kynaioncinx,
A.A.Kony6nncinx, B.B.Kananoncinx, T..unonncinx n K..!o+ox noxemen n ee a6o+e:
Ponnxiona .H. 1978: 174 - 198.
12.p65 04. 10. 04, 22:02 136
uanio Panin n Poccnx
137
u1epa1ypa
Aia(exnx nayi 1974. Panin uanio (Racki Franjo). Araoe+u uayr CCCF. Hepcoua:tuo cocnae
1. Mocina, 373.
!o+, K.. 1894. ne no+en cnanxncion nayin. uann Paninn n Mnxann !onni. Fyccru
qu:o:oeu:ecru eecnuur XXXI, 325 - 334.
Kynaioncinn, H.A. 1948. Hncixo B.H.axancioxy o+ 5 (17) ]enanx 1897. ory+euno r ucnopuu
c:aeuoeeoeuu e Foccuu. ennnia(, 166 - 167.
Kynaioncinn, H.A. 1894a. - Panin (neionoi). Mocroecrue eeoo+ocnu 50, 19 2O ]en.
Kynaioncinn, H.A. 1894L. - Panin (neionoi). ypua: +uuucnepcnea uapoouoeo npoceeeuu
aneni, 86 - 98.
axancinn, B.H. 1876. Paninn (uann RacLi). uur:oneou:ecru c:oeapt 51. Lporeays u qpou.
Cani+-He+e6yi, 392 - 394.
axancinn, B.H. 1884. Heio nax oco6enno ena+i n n+o nax nyno (ena+i n :ana(nocnanxncinx
:exnxx. Hseecnu C.-Henepoypecroeo c:aeucroeo o:aeoneopune:tuoeo ooecnea 12
pasoe: II, 9.
Honai, B. 196O. Ba:nasap Loeuuuh u 4pauto Fa:ru. Hepenucra. Leoia(, 313.
Hoeoe epe+ (!a:e+a) 1884, N 3074 o+ 18 (3O) cen+.
Racki, F. 1855. Prvi doIazak Rusa u Carigrad. Neven 8 - 10.
Racki, F. 1856. PregIed gIagoIjske crkvene knjizevnosti s osobitim obzirom na svjeto pismo i Iiturgicke
knjige. Katolicki list 34 - 35.
Racki, F. 1857-1859. Jifek i afelovanie sv. irila i Methoaa, slovfenskih apostolov. Sv. I - II. U
Zagrebu.
Racki, F. 1860. MikIosiceva radnja o GIagoIita CIozianus. Naroane Novine 199.
Racki, F. 1861. Slovfensko pismo. U Zagrebu.
Racki, F. 1863. Knjizevni rad sv. CiriIa i Methoda. Tisucnica slovfenskih apostola sv. irila i Methoaa.
Zagreb.
Racki, F. 1865. Assemanov ili vatikanski evangielistar. U Zagrebu.
Racki, F. 1867. Iaa JAZU I, 49.
Racki, F. 1869. BogomiIi i Patareni. Iaa JII, JIII, X.
Racki, F. 1875a. Starohrvatski gIagoIski nadpis u crkvi sv. Lucije kod Baske na Krku. Starine JII.
Racki, F. 1875b. Sastanak starinara u Kijevu. Jienac 12, 190 - 191.
Racki, F. 1876. O izucavanji ruskih narodnih pjesama i njihovih izdanijah. Jienac 18, 298 - 300;
Jienac 19, 314 - 318.
Racki, F. 1877. MihajIo Petrovic Pogodin. NekroIog. Iaa JAZU XXXJIII, 200 - 227.
Racki, F. 1880. Ruski historik Sergij MihajIovic SoIovjev. NekroIog. Iaa JAZU LIJ, 160 - 177.
Racki, F. 1881a. Citanje u Petrogradu o dubrovackom pjesniku A. GIedjevicu. Jienac 39, 621.
Racki, F. 1881b. Peti arkeoIogijski kongres ruski. Jienac 42, 676.
Racki, F. 1881c. AIeksij Pisemskij. Jienac 11, 176.
Racki, F. 1881d. Todor Dostojevskij. Jienac 11, 176.
Racki, F. 1881e. Spomenik NikoIi GogoIu. Jienac 42, 676.
Racki, F. 1881I. Vaso Verescagin. Jienac 47, 756.
Racki, F. 1882a. AIeksandar AIeksandrovic KotIjarevskij. NekroIog. Iaa JAZU LX, 208 - 225.
Racki, F. 1882b. I.S.Aksakov i M.N.Katkov. Sa sIikama. Jienac 23, 362 - 365.
Racki, F. 1885. Sesti arkeoIoski sastanak u Odesi. Iaa JAZU. LXXJI, 122 - 191.
Racki, F. 1886. Putne uspomene o Rusiji. Pise Franjo Racki Jienac 3 - 52.
Racki. F. 1888. NikoIaj Ivanovic Kostomarov. Lfetopis Jugoslavenske akaaemife 3, 12 - 153.
Racki, F. 1890a. GIagoIitica. Jienac 30.
Racki. F. 1890b. Petar AIeksejevic Lavrovskij. Lfetopis 5, 114 - 124.
Racki, F. 1891a. GIagoIski spomenik vojvode Hervoja. Jienac 29.
Racki, F. 1891b. Grigorij Petrovic DaniIevskij. Jienac I, 12 - 14.
12.p65 04. 10. 04, 22:02 137
Cne+nana O. Bxnona
138
Racki, F. 1892. Josip Josipovic PervoII. Jienac 5, 72 - 73.
Korespondencja 1930. Koresponaencfa Iacki Strossmaver 3. Zagreb, 141 - 142.
Racki, F. 1931. Borba juznih sIovena za drzavnu neodvistnost. BogomiIi i Patareni. Hoceouo usoaute
Cpncre rpa:teecre araoe+uje ru. 87. Leoia(.
Ponnxiona, .H. 1978. uanio Panin n Poccnx. H: nc+onn xona+cio-yccinx iyni+ynix
o+nomennn nocne(nen +e+n X!X neia. Japyoewuoe c:aeue u pyccra ry:tnypa.
ennnia(.
SmicikIas, T. 1895a. Pisma Franje Rackoga pisana Ivanu KukuIjevicu iz Senja i Rima od g. 1856
1860. Zivot i afela a-ra Franfe Iackoga. Napisao Taae Smiciklas, pravi clan Jugoslavenske
Akaaemife. U Zagrebu, 157 - 219.
SmicikIas, T. 1895b. Zivot i afela a-ra Franfe Iackoga. Napisao Taae Smiciklas, pravi clan
Jugoslavenske Akaaemife. U Zagrebu. 88.
Coepe+euuoe useecnu (ia:e+a). 1884, N 246 o+ 8 cen+x6x.
unonncinn, T.. 1895. Xn:ni n +y(i u. Paniaio, nenoio ne(ce(a+enx Kiocnanxncion
Aia(exnn. 'uueepcunencrue useecnu 12. Knen, 1O3 15O.
Cnncoi +y(on (non+n nonnin) u. Panin cx.: unonncinn, T.. 1895. Xononoinnecinn cnncoi
+y(on (. u. Paniaio. Xn:ni n +y(i u. Paniaio, nenoio ne(ce(a+enx Kiocnanxncion
Aia(exnn. 'uueepcunencrue useecnu 12. Knen, 141 - 15O.
SAZETAK
FRAN1O RACKI I RUSI1A
Doktor Franjo Racki prvi predsjednik JugosIavenske akademije znanosti i umjetnosti, u Rusiji je bio
nadaIeko poznat, a njegovi su radovi dobiIi zasIuzeno priznanje. Znanstvenik je bio izabran za pocasnoga
cIana petrogradskoga, moskovskoga, kijevskoga i odeskoga sveuciIista, a bio je i pocasni cIan Petrogradskoga
slavenskoga dobrotvornog drutva (Sankt-Ieterburgskoe slavfanskoe blagotvoritelnoe obscestvo),
Moskovskoga arheoloskog arustva (Moskovskoe arheologiceskoe obscestvo) i Kijevskoga povifesnog
arustva Nestora lfetopisca (Kievskoe istoriceskoe obscestvo Nestora letopisca). Za dopisnoga cIana
Ruske akademije nauka, OdjeIa ruskoga jezika i jezikosIovIja, Racki je bio izabran 1867. g. Iz pera Franje
Rackoga potekIo je niz cIanaka o Rusiji i ruskim znanstvenicima, od kojih se s mnogima dopisivao. Ta je
korespondencija znacajna kako za povijest sIavistike, tako i za karakterizaciju znanstvene suradnje
petrogradske Akademije nauka i zagrebacke Akademije znanosti i umjetnosti. Od ruskih znanstvenih
djeIatnika, cIanovi zagrebacke Akademije znanosti i umjetnosti biIi su: I. I. Sreznevskij, P. Pogodin, A. A.
Kunik, K. Ja. Grot, D. I. MendeIeev; a dopisni cIanovi P. A. Lavrovskij i S. M. SoIov`ev.
Racki je 1884. g. primio poziv za sudjeIovanje u radu VI. ArheoIoskoga kongresa u Odesi, na kojemu
je bio predsjedavajuci jednoga od zasjedanja. Na povratku Racki se zaustavIjao u Kijevu, Moskvi i
Petrogradu. U Petrogradu su prijateIji i stovateIji Rackoga u njegovu cast prirediIi rucak povodom
kojega se u hrvatskome tisku pojaviIa izjava da ce 'znanje ruskoga jezika otkriti Hrvatima siroko poIje
ruske knjizevnosti koja nam je do danas sIabo dostupna, a mi i ne sIutimo kako je bogata.
U Rusiji je Racki proveo mjesec dana. U pismu Strossmayeru izvijestio je: 'Rusiju treba vidjeti! (.)
Doputovao sam u Rusiju knjizevno dobro pripremIjen; no moram priznati, da sve, sto sam sam vidio,
daIeko nadmasuje moje predodzbe. Sjecanja na putovanje u Rusiju Racki je objavio u casopisu
'Vijenac, obiljezivi dane provedene tamo jednima od najsretnijih u njegovu zivotu.
Prevela Anica Jlasic-Anic
Kmnenme cona: 4. Paukn, xopna1cko-poccnnckne o1nonennn, koppecnonennnn, nc1opnn
cnannc1nkn
Kljucne rijeci: F. Racki, hrvatsko-ruski odnosi, korespondencija, povijest sIavistike
12.p65 04. 10. 04, 22:02 138
Ivan Bakmaz
(Zagreb)
BIBLI1SKA CITAN1A U HRVATSKOGLAGOL1SKIM
BREVI1ARIMA
Na temelju bibliograIske obrade korpusa od dvadesetitri hrvatskoglagoljska brevijara prikazuje se
u kojem su opsegu u pojedinim brevijarima prisutni biblijski tekstovi iz Knjige Postanka, Knjige
Izlaska, Prve knjige o Samuelu, Druge knjige o Samuelu, Prve knjige o kraljevima, Druge knjige
o kraljevima, Propovjednika, Knjige mudrosti, Knjige Sirahove, Joba, Tobije, Judite, Estere,
Prve knjige o Makabejcima, Druge knjige o Makabejcima i novozavjetne Apokalipse.
Medunarodna biblijska komisija pokrenula je proucavanje staroslavenske Biblije u nadi
da ce prikupljena saznanja omoguciti rekonstrukciju Staroslavenske Biblije. ProI. Hamm ce
s pravom isticati da 'hrvatski glagoljski brevijari imaju osobito znacenje za nasu kulturnu
proslost i za slavensku Iilologiju po tome, sto su se u njima sacuvali i dragocjeni prijevodi
starozavjetnih knjiga, Apokalipse, razlicitih homilija i drugih lekcija, koji su ili potpuniji, ili
su sacuvali vecu starinu od slicnih lekcija u cirilskim kodeksima.
1
Zato je posve razumljivo
da se u Staroslavenskom institutu sustavno radi na bibliograIskoj obradi hrvatskoglagoljskih
misala i brevijara, kako bi se utvrdio maksimalni opseg prisutnih biblijskih tekstova. Potrebno
je napomenuti da bibliograIska obrada ne obuhvaca samo biblijska citanja. Vec je Tandaric
postavio kriterij da se u opisu liturgijskih kodeksa ' ne smije pruziti manje obavijesti negoli
ih daju Vajsovi ili SteIanicevi opisi glagoljskih rukopisa.
2
Tako bibliograIska obrada mora
obuhvatiti sve znacajnije tekstove. Uz biblijske perikope navode se sermoni i homilije s
incipitima, takoder i himni.
Biblijska citanja u misalima i brevijarima variraju po opsegu biblijskog teksta. Misalska
citanja uglavnom u standardnom opsegu prenose tekstove iz Evandelja, dok su razlike
nesto izrazenije u citanjima iz poslanica i Djela apostolskih. U brevijarima su posve reducirana
citanja iz Evandelja, samo nas perikope uvode u teme homilija. Medutim, u brevijarima
uocavamo neocekivano velike varijacije u opsegu starozavjetnih tekstova. Zato smo odlucili
da na korpusu od dvadesetitri brevijara utvrdimo u kojem su opsegu u pojedinim brevijarima
prisutni tekstovi iz Knjige Postanka, Knjige Izlaska, Prve knjige o Samuelu, Druge knjige o
1
Hamm J. 1958. Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima, Raaovi Staroslavenskog instituta 3 . 136
2
Tandaric J. 1977. Hrvatskoglagoljski Padovanski brevijar, Slovo 27 . 130
13.p65 04. 10. 04, 16:09 139
Ivan Bakmaz
140
Samuelu, Prve knjige o kraljevima, Druge knjige o kraljevima, Propovjednika, Knjige mudrosti,
Knjige Sirahove, Joba, Tobije, Judite, Estere, Prve knjige o Makabejcima i Druge knjige o
Makabejcima. U taj niz starozavjetnih tekstova uvrstili smo i novozavjetnu Apokalipsu,
buduci da se i kod Apokalipse mogu uociti velike razlike u opsegu prisutnoga biblijskog
teksta. U dodatku donosimo tabelarni prikaz u kojem razvrstavamo brevijare po duljini
prisutnih biblijskih tekstova.
U raspravi 'Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima' Hamm se takoder susreo s
cinjenicom da se tekst Judite ne nalazi u identicnom obimu u svakom od sesnaest kodeksa
koje je uzeo u razmatranje. Evo Hammova objasnjenja: 'Ove ovako velike razlike u opsegu
uvjetovane su bilo tipom brevijara, bilo individualnom obojenoscu, koja je glagoljskim
brevijarima, kao i crkvenim knjigama uopce, bila svojstvena prije reIorama, koje je proveo
crkveni sabor u Tridentu. Lekcije su u jednima bile krace, u drugima dulje i samo u nekima
potpune...
3
Tako ce Hamm korpus od sesnaest brevijara razvrstati u tri tipa. Kracem tipu
pripadali bi sljedeci brevijari: SP (Rom), Vat
19
, Vat
10
, Metr, Pm, a od tiskanih brevijara Baromic
i Brozic. Duljem tipu pripadaju Ljublj. 163 a/2, Vb
2
, Dragucki, Vinodolski, a u treci tip s
najduljim ili potpunim citanjima ulaze sljedeci brevijari: Vb
1
, Vat
5
, VO, Mos, N
1
, N
2
. Hamm
odmah upozorava : Krivo bi bilo misliti, da je za podjelu i za duljinu bio mjerodavan samo
tip, kojemu je neki brevijar pripadao, jer bi tada isto mjerilo moralo vrijediti i za druge
tekstove u istom rukopisu... Jedni bi rukopisi redovno (u Temporalu) morali imati samo
kraca, drugi dulja, a treci puna ili priblizno puna citanja.
4
Medutim, zapaza Hamm, kod
Knjige o Jobu spomenuti poredak je vec drukciji a 'kod Knjiga Makabejskih raspored ce
opet biti drugi. Odmah mozemo reci da je nasa analiza korpusa od dvadesetitri brevijara,
iako obuhvaca mnogo siri izbor biblijskih tekstova, potvrdila Hammovu podjelu na tri tipa
brevijara.
Knjiga Postanka prisutna je u vecini brevijara s minimalnim opsegom teksta. Lekcije
obuhvacaju izvjestaj o stvaranju (glava 1 i 2), o pokvarenosti svijeta i Noinu pripremanju
arke (glava 6), Abrahamovu pozivu i seobi u Egipat (glava 12), epizoda kako Jakov prijevarom
dobiva ocev blagoslov (glava 12) i kako braca prodaju Josipa (glava 37).
Medutim, u nekim brevijarima uocavamo nastojanje da se donese sadrzaj cjelokupne
Knjige Postanka, dakako, s mnogim kracenjima i paraIrazama. Tako Vrbnicki
3
brevijar s
mjestimicnim kracenjima kontinuirano prati tekst sve do 32, 11 kada se zbog lakune tekst
prekida da bi se nastavio s 50, 1. Ali, ono sto nedostaje Vrbnickom
3
gotovo u cijelosti
nadopunjuje VO (37, 1 33, 39, 1 50, 2). Tako kombinirajuci sacuvane dijelove teksta iz dva
brevijara dobivamo gotovo cjelokupnu Knjigu Postanka. Nedostaju samo glave 33 36 i 38,
dakle, epizoda o susretu Jakova i Ezava, o osramocenoj Dini, osveti Simuna i Levija, o
Jakovu u Betelu (glava 35), o Judi i Tamari (glava 38) i rodoslovlje Edomaca (glava 36).
U brevijaru VO nalazimo i najvise teksta iz Knjige Izlaska. Dok je u vecini brevijara
prisutan samo izvjestaj kako Bog poziva Mojsija da izvede izraelski narod iz egipatskog
suzanjstva i Mojsijeva poslanja (glava 3,1 4, 11) VO donosi i izvjestaj o Mojsijevu povratku
u Egipat i pojedine epizode s Iaraonom, kao i zahvalu za izbavljenje.
Maksimalni opseg teksta koji se uzima iz Prve knjige o Samuelu i Druge knjige o Samuelu
je 1,1 3, 21 i nalazimo ga u sljedecoj skupini brevijara : Mos, Drag, N
2
, VO, Vat
5
,

Vb
1
, Vb
2
, Vb
3
,
Dabarski i Padovanski. U vecini ostalih nalazimo samo izmedu desetak i dvadesetak redaka.
3
Hamm J. Ibid. :106
4
Hamm J. Ibid. :106
13.p65 04. 10. 04, 16:09 140
Biblijska citanja u hrvatskoglagoljskim brevijarima
141
Navedena skupina brevijara sadrzi i maksimalni opseg teksta iz Prve knjige o kraljevima,
ali je on veoma skroman (1, 1 47). Ali nas zato Vb
2
iznenaduje mnogo duzim lekcijama iz
Druge knjige o kraljevima, biblijski se tekst prati sve do osamnaeste glave, s napomenom da
samo prve glave imaju cjelovit tekst, a ostale dobrano kracene s paraIraziranjem sadrzaja.
Propovjednik je sa svega desetak redaka simbolicno prisutan u Rimskom, Pasmanskom
i Prvotisku brevijara, ali zato potpun tekst ili gotovo potpun nalazimo u cak sedam brevijara
(Dab, N
2
, Mos, Vat
5
, opseg 1, 1 12, 14, a Vb
2
, Vb
3
, VO opseg 1, 1 11, 5).
U istoj skupini brevijara, ukljucujuci i Padovanski, nalazimo i maksimalni opseg teksta iz
Knjige Mudrosti (1, 1 6, 25) i Knjige Sirahove (1, 1 6, 17).
Zanimljivo je da u hrvatskoglagoljskim brevijarima imamo cjelovitu Knjigu o Jobu, Tobiju
i Juditu i to u istoj skupini brevijara (N
2
, Mos, Vat
5
) cjelovitu Juditu ima i VO, a vjerojatno je
imao i Dabarski brevijar, buduci da mu zbog lakune nedostaje prvih pet glava, a na lakunu
nailazimo i izmedu 9, 16 12, 4.
U navedenim brevijarima nalazimo i maksimalni opseg Estere (1, 1 7, 10), kao i Prve
knjige o Makabejcima (1, 1 5, 68) i Druge knjige o Makabejcima (1, 1 5, 27).
Cjelovitu Apokalipsu nalazimo u sljedecim brevijarima: Vat
5
, VO, N
1
, N
2
, Lab
2
, Dab.
Vjerojatno su i Dragucki i Moskovski imali cjelovitu Apokalipsu, ali buduci da su sacuvani
nepotpuni primjerci, nedostaju pojedini dijelovi teksta. (u Mosk. je lakuna izmedu 2, 8 6,
12, a u Drag. izmedu 1, 14 3, 9)
Kod Vb
1
i Vb
2
nakon prvih pet glava slijedi lakuna sve do posljednjih glava (19, 11 22,
21), a kod Vb
3
nakon lakune nalazimo posljednje dvije glave (21, 5 22, 20) sto takoder
upucuje na mogucnost da su sadrzavali cjelovitu Apokalipsu.
Pogledom na tabelarni prikaz uocavamo da se izdvaja skupina brevijara koji pojedine
biblijske tekstove donose u cijelosti ili gotovo u cijelosti. U tu skupinu mozemo ubrojiti
sljedece brevijare: VO, Drag, Mos, Vat
5
, N
2
, Dab. U tu bismo skupinu vjerojatno mogli
ubrojiti i Vb
3
da se je sacuvao koji potpuniji primjerak. U veoma ostecenom primjerku nalazimo
samo nekoliko pocetnih redaka iz Joba i zavrsne glave Apokalipse (21, 5 22, 20), a zbog
lakune nedostaje Judita, Tobija i Estera.
Zatim se izdvaja skupina brevijara s osrednjim opsegom biblijskog citanja (Vb
1
, Vb
2
, Pad,
Mavr, Brib, Lab
2
, N
1
).
U trecu skupinu mozemo izdvojiti brevijare s veoma kratkim biblijskim citanjima (Vat
10
,
Kos ,Vat
19
,OxI , Pm , Rom, Metr, Prvotisak brevijara , Brozic i Baromic). Zanimljivo je da se
u toj skupini nalaze i tri tiskana brevijara.
Pogled na tabelarni prikaz takoder otkriva da se neki brevijari podudaraju po opsegu
biblijskog teksta , a to moze pomoci u rasvjetljavanju Iilijacijskih odnosa.
'Tu se, kao sto se vidi ukrstavaju dva principa, jedan, Iormalna duljina teksta, i drugi
njegova relativna starina. Kod prvoga polazna je tocka, da se dulji tekst ne moze izvoditi iz
kracega, kod drugoga da stariji tekst ne moze nastati iz mladega. Ali Hamm s pravom
upozorava da ...i taj naoko jednostavni oblik, kojemu je samo do opsega i do vremena,
predstavlja u biti vrlo slozen kompleks, koji pretpostavlja unutrasnje ispitivanje sadrzaja...
To je ispitivanje kod tekstova kao sto su nasi, glavni nosilac Iilijacije.
5
Koliko je utvrdivanje
Iilijacijskih odnosa medu kodeksima kompleksan i zahtjevan proces govori i Hammova
sugestija: 'Napokon, vrijedno bi bilo utvrditi i to, jesu li ti predlosci, iz kojih se prepisivalo,
bili brevijari, ili su to bili dijelovi one (Brckner bi rekao misteriozne) glagoljaske Biblije, o
5
Hamm J. Ibid. :108
13.p65 04. 10. 04, 16:09 141
Ivan Bakmaz
142
kojoj se sve odredenije naslucuje, da je postojala, i o kojoj se u posljednje vrijeme opet
pocelo pisati.
6
Jedno je sigurno, kod rekonstrukcije staroslavenske Biblije ne moze se zaobici korpus
hrvatskoglagoljskih brevijara, upravo zbog obilja biblijskih tekstova, koje u njima nalazimo.
ZUSAMMENFASSUNG
BIBLISCHE LESUNGEN IN KROATISCHGLAGOLITISCHEN BREVIEREN
Die internationale biblische Kommission regte die ErIorschung der altslawischen Bibel an, so beschItigt
man sich auch im Altslawischen Institut kontinuierlich mit der bibliographischen Bearbeitung der
kroatischglagolitischen Missalen und Brevieren, um den maximalen UmIang der bersetzten biblischen
Texte Iestzustellen. Die biblischen Lesungen in den Missalen und Brevieren variieren gem dem
UmIang der biblischen Texte. Die Lesungen der Missale, hauptschlich im StandardumIang, bertragen
Texte aus den Evangelien, wobei die Unterschiede etwas deutlicher in den Lesungen aus den Episteln
und ApostelschriIten sind. In den Brevieren sind die Lesungen aus den Evangelien vollkommen
reduziert, nur die Perikopen Ihren uns in Themen der Homilien ein. Indessen, in den Brevieren
bemerkt man unerwartet groe Variationen im UmIang der alttestamentlichen Texten. So Iindet man in
Brevier aus Pasman zehn Zeilen aus Job, aus Tobias und Judit nur einige einIhrende Kapitel.
Dagegen, in Brevieren aus Moskau und Vatikan
5
sind Job, Tobias und Judit vollstndig. hnliche
Situation ist auch bei der neutestamentlichen Apokalypse.
Mit dem ReIerat versucht man auI Grund der bibliographischen Bearbeitung, den maximalen UmIang
biblischer Texte in den kroatischglagolitischen Brevieren Iestzustellen.
Kljucne rijeci: hrvatskoglagoljski brevijari, biblijska citanja, Stari zavjet, Apokalipsa, bibliograIija
Schlsselwrter: kroatischglagolitische Brevieren, biblische Lesungen, das Alte Testament,
Apokalypse, Bibliographie
6
Hamm J. Ibid.: 116
13.p65 04. 10. 04, 16:09 142
Biblijska citanja u hrvatskoglagoljskim brevijarima
143
BREVI1ARI KRATICE
Baromicev brevijar iz 1493. godine Bar
Bribirski brevijar iz 1470 . godine Brib
Brozicev brevijar iz 1561. godine Bro
Dabarski brevijar iz 1486. godine Dab
Dragucki brevijar iz 1407. godine Drag
Ljubljanski brevijar 163 a/2, 15. stoljece Lab
2
Mavrov brevijar iz 1460. godine Mavr
Metropolitanski brevijar MR 161, 15. stoljece Metr
Moskovski brevijar, oko 1442. godine Mos
Novljanski prvi brevijar, 15. stoljece N
1
Novljanski drugi brevijar iz 1495. godine N
2
OxIordski brevijar, 15 . stoljece OxI
Padovanski brevijar, 14. 15. stoljece Pad
Pasmanski brevijar, 14. 15. stoljece Pm
Prvotisak brevijara iz 1491. godine Pr Br
Rimski brevijar D 215, 15. stoljece Rom
Vatikanski
5
brevijar, 14. stoljece Vat
5
Vatikanski
10
brevijar iz 1485. godine Vat
10
Vatikanski
19
brevijar iz 1465. godine Vat
19
Vida Omisljanina brevijar, 14. stoljece VO
Vrbnicki
1
brevijar, 13. 14. stoljece Vb
1
Vrbnicki
2
brevijar, 14. stoljece Vb
2
Vrbnicki
3
brevijar, 15. stoljece Vb
3
KN1IGA POSTANKA
Uobicajeni opseg teksta u vecini brevijara priblizno kao u Padovanskom brevijaru : 1, l 26;
5, 32 6, 22; 7, 1 6; 12, 1 20; 27, 1 19; 37, 2 11
OxI 1, 1 16; 5, 32 6, 15; 12, 1 12
Vat
19
1, 1 21; 5,1 6, 18; 12, 1 17; 17, 1 10; 37, 2 8
Rom 1, 1 12 ; 5, 32 ; 6, 1 13; 12, 1 13; 27, 1 6 ; 37, 2 4 paraIraza
Metr 1, 1 23 ; 5, 32 6, 22 ; 12, 1 9 paraIraza ; 27, 1 13 ; 37, 2 11 ;
Lab
2
1, 1 31 ; 2, 1 25 ; 3, 1 24 ; 4, 1 26 ; 5, 1 32 ; 6, 1 22 ; 7, 1 24 ; 8, 1 9 ;
12, 1 20 ; 13, 1 18 ; 14, 1 24 paraIraza ; 15, 1 19 paraIraza ; 16, 1 15 ; 17,
1 27 ; 27, 1 29 ; 37, 2 22 ;
N
1
1, 1 31 ; 2, 1 25 ; 3, 1 24 ; 4, 1 26 ; 5, 1 32 ; 6, 1 22 ; 7, 1 24 ; 8, 1 22;
9, 1 29 ; 10, 1 11,31 paraIraza ; 12, 1 20 ; 13, 1 18 ; 14, 1 24 ; 15, 1 19 ;
paraIraza; 16, 1 15 ; 17 , 1 27 ; 18 , 1 33 ; 19, 1 38; 20, 1 18 paraIraza ; 21,
1 34 ; 22, 1 24 ; 27, 1 46 ; 28, 1 22 ; 29, 1 27; 37, 2 33 ; glava 38, 39, 40,
41, 42 paraIraza
Vb
3
1, 1 31; 2, 1 25; 3, 1 24; 4, 1 26; 5, 1 29 ; lakuna 6, 14 22; 7, 1 24;
8, 1 22; 9, 1 29; 10, 1...paraIraza ; 11, 1...paraIraza; 12, 1 20; 13, 1 18; 14,
1 21; 15, 1 16; 16, 1...paraIraza; 17, 1 27; 18, 1 30; 19, 1 36; 20,
1...paraIraza; 21, 1 20; 22, 1 19; 23, 1 ...paraIraza; 24, 1...paraIraza; 25, 19
13.p65 04. 10. 04, 16:09 143
Ivan Bakmaz
144
34; 26, 7 22; 27, 1 27 lakuna 28, 15 22; 29, 1 35; 30, 1...paraIraza; 31,
1...paraIraza; 32, 1 11 lakuna 50,1
VO 37, 2 33; 39, 1 20; 40,1...paraIraza; 41,1...paraIraza; 42,1...paraIraza; 43,1 31;
45, 1...paraIraza; 46,1 7 lakuna 26 31; 48,1 4; 49, 1 12; 50, 1 25.
KN1IGA IZLASKA
Rom 3, 1 5
Pm 3,1 6
Vat
10
, Vat
19
, OxI 3, 1 8
Bar, Bro 3, 1 15
Vb
3
1, 1 22 lakuna
Lab
2
3, 1 15 ; 4, 1 8
N
2
, Drag, Vb
1
, Mos, Vat
5
3, 1 4,13
N
1
3, 1 22 ; 4 ,1 31 ; 5, 1 23 paraIraza; glava 6 13 paraIraza
14, 1 31
VO 1, 1 5,21 ; 6, 1...paraIraza; 7, 7 12 paraIraza; 11, 3 7; 12,
46 47; 13, 17 22...paraIraza; 14, 1 31 ; 15, 1 21; 23,
20 25.
PRVA KN1IGA O SAMUELU
Rom 1, 1 5
OxI 1, 1 17
Mavr 1, 1 19
Pt Br 1, 1 20
Bar, Bro 1, 1 23
Vat
19
, Metr 1, 1 28
Vat
10
1, 1 14; 2, 11 15
Pad 2, 11 3, 11
Pm 1, 1 2, 1
Brib 1, 1 24 ; 2, 11 21
N
2
, Drag, Vb
3
, Dab, N
1
1, 1 2, 1 ; 2, 11 3, 21
Lab
2
1, 1 28 ; 2, 1 36 ; 3 , 1 18
Mos, N
1
, VO, Vat
5
, Vb
1
, Vb
2
1, 1 3, 21
DRUGA KN1IGA O SAMUELU
Rom 1, 1 5
Pt Br 1, 1 10
Vat
19
1, 1 12
Vat
10
1, 1 15
OxI 1, 1 16
Bar, Bro 1, 1 20
Mavr 1, 1 22
Pm 1, 1 2,1
Brib 1, 1 24 ; 2, 11 21
Metr 1, 1 27 ; 2 , 1 4
Pad 1, 1 2, 23
Vb
3
1, 1 2, 26 lakuna 3, 14 21
13.p65 04. 10. 04, 16:09 144
Biblijska citanja u hrvatskoglagoljskim brevijarima
145
Drag, N
2
, Mos, VO, Vat
5
,
Vb
1
, Vb
2
, Dab, N
1
,

Lab
2
1, 1 3, 21
PRVA KN1IGA O KRAL1EVIMA
Rom 1, 1 5
Pt Br 1, 1 10
Vat
10
, Vat
19
1, 1 14
OxI 1, 1 17
Bar, Bro 1, 1 18
Mavr 1, 1 20
Brib 1, 1 35
Metr 1, 1 39
Pad 1, 1 41
Dab, Drag, Vb
1
, Vb
2
, Vb
3
, Pm,
N
1
, N
2
, Mos, VO, Vat
5
,

Lab
2
1, 1 47
DRUGA KN1IGA O KRAL1EVIMA
Rom 1, 1 6
Pt Br, Vat
10
1, 1 10
Vat
19
1, 1 12
OxI 1, 1 13
Bar, Bro, Mavr 1, 1 17
Mos, Vb
1
1, 1 25
Pm 1, 1 2, 2
Pad, Brib 1, 1 2, 9
Metr 1, 1 18 ; 2, 1 23
Dab, Drag, Vat
5
, N
1
, N
2
, Lab
2
l, 1 2, 25
Vb
3
1, 1 2, 4 lakuna 2, 23 15, 1 par.
VO 1, 1 14, 25 paraIraza
Vb
2
1, 1 18, 1 paraIraza
PROPOV1EDNIK
Rom 1, 1 8
Pt Br 1, 1 11
Pm 1, 1 13
Bro, Bar, Mavr, Vat
10
, Vat
19
, OxI 1, 1 2, 3
Lab
2
1, 1 2 , 15
Metr 1, 1 2, 19
Brib 1, 1 18 ; 2, 1 26 ; 3, 1 11
Pad 1, 1 7, 24
Vb
1
1, 1 8, 17
N
1
1, 1 10, 20
Vb
2
, Vb
3
, VO 1, 1 11, 5
Dab, Mos, N
2
, Vat
5
1, 1 12 , 14
KN1IGA MUDROSTI
Rom 1, 1 8
Pt Br 1, 1 14
13.p65 04. 10. 04, 16:09 145
Ivan Bakmaz
146
Pm 1, 1 16
Bar, Bro, Vat
19
1, 1 2, 2
Mavr, Vat
10
, OxI 1, 1 2, 3
Metr 1, 1 18 ; 2, 1 19
Brib 1, 1 16 ; 2, 1 24
Lab
2
1, 1 16 ;2, 1 7 ; 3, 1 16
Dab, Pad, Mos, VO, Vb
1
,
Vb
2
, Vb
3
, N
2
, Vat
5
1, 1 6, 25
KN1IGA SIRAHOVA
Rom 1, 1 10
Pm 1,1 13
Pt Br 1, 1 15
Bar, Bro 1, 1 22
Vat
19
1, 1 23
Mavr, OxI 1, 1 24
Vat
10
1, 1 26
Brib 1, 1 30
Metr 1, 1 30 ; 2, 1 17
Dab, N
1
1, 1 3, 12
N
2
, Mos, Vat
5
1, 1 3, 14
Lab
2
1, 1 16 ; 2, 1 7 ; 3, 1 16
Pad, Vb
1
, VO, Vb
2
, Vb
3
1, 1 6, 17
1OB
Rom 1, 1 5
Vb
3
1, 1 6
Vat
10
, Pm 1, 1 12
Vat
19
1, 1 15
OxI 1, 1 19
Bar, Bro, Mavr 1, 1 22
Pt Br 1,1 2, 2
Metr 1, 1 2, 6
Pad 1, 1 3, 12
Vb
1
1, 1 3, 15
Vb
2
, VO 1, 1 4, 9
Lab
2
1, 1 5, 9
Brib 1, 1 9, 1
N
1
1 , 1 13, 14
Dab 1, 1 38, 13 lakuna
N
2
, Mos, Vat
5
1, 1 42, 16
TOBI1A
Rom 1, 1 6
Pad 1, 1 6
Vat
10
1, 1 14
Bar, Bro, Mavr, Vat
19
1, 1 16
13.p65 04. 10. 04, 16:09 146
Biblijska citanja u hrvatskoglagoljskim brevijarima
147
OxI 1, 1 18
Pt Br 1, 1 23
Pm, Metr 1, 1 2, 8
Lab
2
1, 1 3, 10
Drag, Vb
2
1,1 4, 19
VO, Vb
1
1, 1 4, 20
Brib 1 , 1 5, 16
Mos, N
2
, Vat
5
, N
1
1, 1 14, 14
Dabarski nema Tobiju zbog lakune
1UDITA
Rom 1, 1 5
Pt Br 1, 1 16
Vat
10
, Vat
19
1, 1 2,4
OxI 1, 1 2, 17
Bar, Bro, Mavr 1, 1 2, 20
Metr 1, 1 2, 28
Pm 1, 1 3, 4
Drag 1, 1 5, 1
Lab
2
1, 1 5, 4
Brib 1, 1 5, 17
Vb
2
1, 1 5, 19
Pad 1, 1 8, 34 ; 9, 16
Vb
1
1, 1 15, 15
Dab 6, 1 9, 16 lakuna 12, 4 16, 25
N
2
, Mos, VO, Vat
5
, N
1
1, 1 16, 25
ESTERA
Rom 1, 1 5
Dab, Vat
10
, Vb
1
1, 1 10
Metr 1, 7 11
Bar, Bro, Mavr, Pad, Drag, Pm 1, 1 11
Vat
19
1, 1 12
OxI 1, 1 14
Pt Br 1, 1 18
Brib 1, 1 2, 4
N
1
1, 1 22 ; 2, 1 18;
Lab
2
, Vb
2
1, 1 3, 6
N
2
, Mos, VO, Vat
5
1, 1 7, 10
PRVA KN1IGA O MAKABE1CIMA
Rom 1, 1 6
Vat
10
1, 1 27
Pm 1, 1 30
Vat
19
1, 1 35
OxI 1, 1 43
Bar, Bro, Drag 1, 1 45
13.p65 04. 10. 04, 16:09 147
Ivan Bakmaz
148
Pt Br 1, 1 2,10
Mavr 1, 1 19; 7, 1 7
Metr 1, 1 17 ; 7, 1 17
Pad 1, 1 20 ; 7, 1 17
Brib 1, 1 30 ; 3, 1 31
Lab
2
,

N
1
1, 1 64 ; 2, 1 17; 3, 1 38
Dab 1, 1 31 ; 2, 31 44 ; 3, 1 60 ; 5, 1 16
N
2
1, 1 5, 8
Vb
2
1, 1 5, 51
Mos, VO, Vat
5
1, 1 5, 68
DRUGA KN1IGA O MAKABE1CIMA
Rom 1, 1 7 ; 20 25
Mavr 1, 1 13
Pt Br 1, 1 15
Metr, Pad, Vb
1
1, 1 16
Vat
10
1, 1 25
Dab 1, 1 27 lakuna
Pm 1, 1 29
OxI 1, 1 30
Vat
19
1, 1 34
Bar, Bro 1, 1 2, 3
Drag 1, 1 2, 14
Brib, Lab
2
, N
1
1, 1 36 ; 2, 1 22
N
2
, Mos, VO, Vat
5
1, 1 5, 27
APOKALIPSA
Rom 20, 1 15 ; 21 , 1
Vat
19
1, 1 2, 9
Vat
10
1, 1 2, 13
Vb
3
lakuna 21, 5 22, 20
Mavr 1, 1 20 ; 2, 1 4 ; 19, 11 21 ; 20, 4 8 ; 21, 1
Pt Br 1, 1 2, 2 ; 3, 1 20
Pad 1, 1 3, 2 ; 19, 11 22
Pm 1, 1 7, 4
Bar, Bro 1, 1 3, 8 ; 18, 1 20, 5
Vb
1
, Vb
2
1, 1 5, 10 ; 19, 11 22, 21
Mos 1, 1 2, 8 ; 6, 12 22, 21
Drag 1, 1 14 lakuna 3, 9 22, 21
Brib 1, 1 9 , 9 ; l8, 1...lakuna ; 19, 12 21, 20, 11 15 ; 21, 1...paraIraza
Metr 1, 9 20 ; 2, 1 11 ; 19, 11 21 ; 20, 1 15
N
1
, N
2
, Vat
5
, VO, Dab, Lab
2
1, 1 22, 21
13.p65 04. 10. 04, 16:09 148
Vclav Cermk
(Praha)
HISTORICK PREHLED ZKOUMNI
STAROZKONNICH PERIKOP
CHARVTSKOHLAHOLSKCH BREVIRU
Ve stati autor shrnuje vsledky predchozich zkoumani starozakonnich textu zcharvatskohlaholskch
pamatek a doplnuje je o nov poznatky, ziskan textologickm rozborem knihy Prislovi.
Jiz pred 25. lety se pokusil J. L. Tandaric v prispvku Tekstoloska istra:ivanfa
hrvatskoglagolfskih liturgifskih spomenika (1993) poukazat na hlavni problmy, jez
textologick studium charvatskohlaholskch liturgickch textu prinasi, a podat prehledn
vvoj tto discipliny. Ve svm prispvku bych chtl navazat na zminn Tandaricuv clanek
nkolika doplnky kstavajicimu vkladu a pripomenout vsledky novjsiho badani predevsim
voblasti starozakonnich textu. Pri tto prilezitosti bych si tak dovolil upozornit na nkter
opomijen poznatky starsich vzkumu, kter vsak mohou mit vnkterch pripadech pri studiu
starozakonnich lekci zcharvatskohlaholskch breviaru sirsi vznam. M poznamky se budou
opirat o textologickou analzu knihy Prislovi (Proverbia). Na tuto skutecnost upozornuji
zamrn, nebot je vice nez zrejm, ze studium kazd starozakonni knihy muze mit sva speciIika,
jez vyplvaji ztextu samotnho, zpouzit neslovansk predlohy nebo zliturgickch potreb.
Tandaric vjiz vzpomenut studii rozdlil vice nez stolet obdobi textologickho vzkumu
charv.-hlah. pamatek do tchto ctyr obdobi: 1. cinnost I. Bercice a V. Jagice; 2. Iungovani
Staroslovnsk akademie na Krku; 3. obdobi mezi svtovmi valkami; 4. vzkum po druh
svtov valce. Pro nejstarsi Iazi, oznacovanou jako obdobi Bercicovo a Jagicovo, jsou
charakteristick snahy shromazdovat a vydavat jednotliv hlaholsk texty chorvatsk
redakce. Vtto souvislosti bych rad upozornil jest na jednoho vznamnho badatele,
kter Bercicovu cinnost predjima, totiz na P. J. SaIarika, autora dila Iamatkv hlaholskeho
pisemnictvi (1853), vnmz prinesl vedle ucelenho a prehlednho vkladu o vvoji
hlaholismu starsiho i charvatskho obdobi tak radu ruznorodch textovch ukazek, znichz
dv tretiny zaujimaji uryvky z charv.-hlah. liturgickch textu.
1
1
Vtto souvislosti neni nahodna ani skutecnost, ze Bercic sv prace tiskl vPraze a ne vChorvatsku,
nebot pri sazb byly uzivany litery, kter dal vytvorit sam SaIarik.
14.p65 04. 10. 04, 16:09 149
Vaclav Cermak
150
Vlastni studium starozakonnich textu se zacina rozvijet az na pocatku 20. stoleti zejmna
diky edicni cinnosti J. Vajse
2
a vjeho, Nahtigalovch (1902) a Michajlovovch (1904)
pracich, zamrench na studium neslovanskch predloh charv.-hlah. pamatek. Prace slavistu
tto generace, kniz je mozn jest zaradit F. Pechusku (1935), vychazela predevsim ze zajmu
o studium cirkevnslovanskch pamatek, u nichz se predpoklada prima souvislost
smisionarskou cinnosti Cyrila a Metodje. Vtomto pripad slo predevsim o zjistni rozsahu
cyrilometodjskho prekladu Starho zakona. Predevsim ztchto duvodu byly studovany
hlavn takov texty, vnichz se objevovaly pozustatky reck predlohy. Snahou bylo tak
zjistit rozsah starozakonnich cteni vcharv.-hlah. misalech a breviarich a zhodnotit jejich
vztah kpredpokladanmu cyrilometodjskmu prekladu Starho zakona.
3
Vdalsim obdobi
se starozakonnimi texty charv.-hlah. pamatek zabval zejmna J. Hamm. Jeho zajem se vsak
presouva ke zkoumani csl. textu domaciho puvodu, tj. ktakovm, kter vznikly na
chorvatskm uzemi jako preklady zlatinsk predlohy. Pro Hamma nebylo dulezit zkoumat
puvod textu, ale vzajemn vztahy hlaholskch rukopisu a jejich literarni Iunkce vchorvatskm
pisemnictvi vubec (Tandaric 1993: 25). Zdalsi generace slavistu je treba pripomenout alespon
B. Grabarovou a jiz zminnho J. Tandarice. Grabarova, ktera se zabvala zvlast apokryIni
tvorbou dochovanou vcharv.-hlah. rukopisech a vztahem tchto pamatek krukopisum
vchodnim a k reckm predloham, vnovala specialni prispvek vyuziti cyrilometodjskch
prekladu bible vcharv.-hlah. pisemnictvi (Grabar 1986). Souhrnnou studii zamrenou
navzkum starozakonnich textu vcharv.-hlah. pamatkach shodnocenim literatury, sodkazy
na novjsi prace a na edice textu zpracovala A. Nazorova (1986). Soustavn se vnoval
vvoji biblickch textu a liturgickch prirucek J. Tandaric. Cilem studia tchto tri badatelu
bylo predevsim zasadit liturgick texty charv.-hlah. pamatek do sirsiho kontextu a ozrejmit
vztahy mezi csl. rukopisy chorvatsk redakce a pamatkami ostatnich redakci. Domnivam se,
ze na dalsi vvoj textologickho zkoumani charv.-hlah. pamatek mla blahodarn vliv edicni
cinnost v 70. letech, zejm. Staroslovnskho institutu. Mam zde na mysli predevsim edici
Hrvofova misalu a Novlfanskeho 2. breviare.
4
Od druh poloviny 80. let 20. stoleti se
objevuji opt prispvky, vychazejici ze studia materialu starozakonnich lekci charv.-hlah.
rukopisu. Jmenujme napr. prace J. Reinharta (1986), Z.Ribarov (1987; 1997; 2001), H.
Bauerov (1989; 1991; 1993; 1996; 2000), V.Baduriny-Stipcevicov (1994; 1997; 1998; 1999,
2001), A. Zaradije-Kisov (1997.a; 1997.b), L. Tasevy (1997) a I. Milicicov (1999). Vtto
souvislosti je treba tak pripomenout studie, vnovan reIormam charv.-hlah. rukopisu. Za
vsechny bych pripomenul alespon prace J. Reinharta (1990) a A. Corina (1997). Vsoucasn
dob probiha tz pokus o zhodnoceni ziskanch poznatku a jejich nasledn vyuziti pro
vzkum staroslovnskch starozakonnich pamatek obecn. Tomuto tmatu se vnuje
predevsim F. Thomson (1998) a A. Aleksejev (1999).
Studiem charvatskohlaholskch starozakonnich perikop, kter vychazeji zreck
predlohy, se zacal zabvat ve vztahu ke znni slovanskch parimejniku predevsim R.
Nahtigal, jenz jako prvni upozornil na radu zajimavch skutecnosti. Srovnavaje texty
2
Podrobn soupis pamatek vydanch Vajsem viz napr. ve studii Anici Nazor (1986). Vajsovou editorskou
cinnosti se zabvala podrobn H. Bauerova (1986).
3
Zajem o tyto texty nebyl nahodil, ale korespondoval spodobnmi vzkumy voblasti cyrilskch
pamatek, kter podnikali rusti slavist, zejm. pri petrohradsk Duchovni akademii. Tyto snahy pak
vyvrcholily zalozenim Komise pro vdeck vydani slovansk bible vr. 1915 ziniciativy I. Je. Jevsejeva
(Thomson 1998: 619-631; Aleksejev 1999: 11).
4
Prehled vsech novjsich vydani charv.-hlah. pamatek prinasi clanek A. Nazor (1998).
14.p65 04. 10. 04, 16:09 150
Historick prehled zkoumani starozakonnich perikop charvatskohlaholskch breviaru
151
charvatskohlaholskch breviaru a misalu sGrigorovicovvm parimefnikem a sprihldnutim
kreck a latinsk verzi, dospl ke zjistni, ze preklad starsi vrstvy hlaholskch pamatek je
shodn se znnim parimejnim. Na zaklad toho vyvodil, ze predlohou nkterch hlaholskch
starozakonnich textu byl prav parimejnik, jehoz znni bylo hlaholity podle potreby
upravovano podle latinskch originalu. Sva tvrzeni o tom, ze jako zaklad hlaholskch rukopisu
byl pouzit parimejnik, doklada vedle textovch shod tak existenci Iormulek, uvozujicich
vtsinu parimejnich lekci. Tyto Iormulky zustaly zachovany zcasti i vhlaholskch pamatkach,
kde vsak jiz svou Iunkci casto neplni. Pro texty prorock je to slovni spojeni BH r o-+z r r
za reck 6ac /c,c: x.::o (Nahtigal1902: 185). I sapiencialni cteni jsou vparimejnicich
uvozovana podobnm zpusobem. VProverbiich se pouziva uvodni Iormulka cziu- za reck
.c, ktera neni dolozena vbiblickm textu ani vlatinskm breviari. Vojedinlch pripadech
je pak substantivum cziu- nahrazovano tvarem ukazovaciho zajmena +tuz- (Aleksejev
1999: 25). Tento stav je castecn zachovan i v charv.-hlah. textech, napr.: Pr 6,25 .c c u-
(parimefnikv) sine (Novlfanskv 2. brev.) sine moi (brev. Jita : Omislfe) omiserunt
(brev. Illvrico 5, Moskevskv, Iabarskv, Novlfanskv 1.); Pr 8,1 .c c u- (parimefnikv) sinu
(Moskevskv brev.) ceao moe vostatnich breviarich.
5
Oba uveden doklady by mohly
vedle zavislosti breviarnich cteni na parimejnim zaroven dokladat i tvrzeni vysloven poprv
Jevsejevem (1905: 26), ze jako zaklad komentovanch prekladu byla na vchod pouzita
tak cteni parimejni. Struktura cyrilskho parimejniku se vsak zcasti promita do struktury
breviare zvlast vzavrecnch lekcich Proverbii. Vbor cteni breviaru totiz do jist miry
kopiruje vbor parimejni. Napr. biblick cteni Pr 17,25-18,4 nebo Pr 19,16-25 vbreviarich
Illvrico 5, Moskevskv, Iabarskv, Novlfanskv 1. a 2. odpovida vicemn parimejnim lekcim
Pr 17,17-18,5 a Pr 19,16-25. Dalsi podobn shody paralelnich lekci vykazuje breviar Jita :
Omislfe, jehoz clenni na lekce Pr 10,1-11,11 a Pr 11,19-12,6 odpovida parimejni strukture
lekci Pr 10,1-22; 10,32-11,12 a 11,19-12,6.
6
Napadn jsou tak shody ve strukture breviaru a
parimejniku, projevujici se spolecnm vynechavanim versu nebo celch useku textu, napr.
Pr 8,33; Pr 11,13-18; Pr 12,7; Pr 13,6 nebo Pr 13,10-10. Vsechny zde zminovan shody vsak
mohou bt vykladany i tak, ze jde o jevy, kter byly obsazeny vpuvodnim, nedochovanm
archetypu, znhoz vychazeji jak parimejni, tak i breviarni znni.
Zajimav je jist i Nahtigalovo (1902: 206-7) zjistni dolozen materialem zknih
Kralovskch, ze charv.-hlah. kodexy obsahuji i textov uryvky neparimejni, jez se shoduji
skomentovanmi texty cyrilskmi. Pro nkter knihy Malch proroku (zejm. Joela) prinesl
podobn doklady Vajs (1908: 44) a potvrdila je Bauerova (1993: 130). Proti Nahtigalovu
tvrzeni se vsak postavil tvrd A.V.Michajlov (1904: 133), kter srovnanim podobnch
uryvku zknihy Genesis zjistil, ze breviare obsahuji preklad zlatinsk predlohy. Tuto myslenku
vsak uz pred nim vyslovil pro nkter biblick knihy sam Nahtigal (1902: 217-218). Vjin
souvislosti vsak na vztah nkterch hlaholskch pamatek skomentovanmi texty upozornila
pri analze textu proroka Jonase Z. Ribarova (1987: 126) zjistnim, ze tmr na vsech mistech,
kde se vsechny sledovan hlaholsk texty spolecn odlisuji od znni parimejniho, je patrna
jejich shoda sprekladem komentovanm. Nahtigaluv nazor o shodach charv.-hlah. textu
sneparimejnim potvrzuje i znni sedm kapitoly Proverbii, jimz jsem se nedavno zabval
(Cermak2001).
5
Zamna slov cziuz +e za reck .o se projevuje castecn jiz vmaterialu klasick staroslovnstiny
(SJS IV, 914). Vchorvatskm prostredi dochazi knahrad +e za cziuz pomrn casto.
6
Tzv. Jihslvanska lille (rukopis sign. F. I. 461) ma u Proverbii toto clenni: 10,1-22; 10,23-30;
10,31-11,12; 11,13-18; 11,19-12,6.
14.p65 04. 10. 04, 16:09 151
Vaclav Cermak
152
KNahtigalovm objevum bezesporu patri tak nalez dokladu, vnichz je hlaholska verze
blizsi reckmu originalu nez text parimejni (1902: 178). Toto zjistni bylo potvrzeno po
Nahtigalov praci jest nkolikrat (Ribarova1987: 126; Vajs 1910: 60; Tandaric 1993: 17;
Bauerova 1993: 137). Naopak osamocena zustava Nahtigalova domnnka (1902: 220), ze
hlaholit mohli mit kdispozici texty prelozen zrectiny vnkolika exemplarich, kter mohly
navic pochazet zruznch teritorii. Tvrzeni o vtsim poctu slovanskch predloh, znichz
hlaholit texty opisovali, se ukazalo aktualni pri srovnani znni Proverbii z charv.-hlah.
breviaru stexty parimejnimi. Tto problematice bych chtl vnovat zvlastni prispvek, a
proto ji nebudu vice rozvadt. Za zminku ale stoji tak Vajsuv, neopravnn opomenut
objev, spocivajici v identiIikaci paraIrazovanch uryvku Genese prelozench zreck
predlohy, jez nejsou soucasti cteni parimejnich (Vajs1914).
Vztah charv.-hlah. rukopisu klatinsk predloze nebyl do nedavn doby pro texty
starozakonni soustavn zkouman, coz bylo dano zamrenim badatelu na texty prelozen
zrectiny, kter poskytovaly zajimav doklady ke komparaci spamatkami jinch
cirkevnslovanskch redakci. Na nkter drobn shody se znnim starsiho latinskho
biblickho prekladu Jetus latina upozornil pri analze knihy Job F.Pechuska (1935: 46-47).
Studiem latinskch predloh vevangelnich textech charv.-hlah. misalu se zabval predevsim
M. Japundzic. Shromazdil radu dokladu, znichz je patrn, ze nktera cteni evangelnich
perikop mohou mit oporu ve znni Jetus latinv (Japundzic1995: 141). Japundzic vsak tyto
doklady vyklada velmi neobratn, nebot na jejich zaklad usuzuje, ze charv.-hlah. evangeliar
byl prelozen na chorvatskm uzemi jest pred prekladem cyrilometodjskm (Japundzic1995:
74). Vnedavn dob se zacala zabvat studiem latinskch predloh starozakonnich knih
charv.-hlah. breviaru V. Badurina-Stipcevic (1998: 127). Sledovanim zakladnich typu
latinskch biblickch textu zjistila, ze pramenem pro preklad knih Makabejskch byly
rukopisn predlohy prvnich tisku latinsk Vulgaty, jez vychazely ztzv. ,parizsk' bible,
vznikl ve 13. stoleti. Pro dalsi zkoumani tto otazky by bylo jist prinosn obratit pozornost
ke studiu textovch variant vrukopisech latinskch breviaru, kter poslouzily jako vzor
breviari charvatskohlaholskmu. Navic zdjin latinskho breviare je zrejm, ze nebyl zavisl
jen na znni Vulgaty, ale obsahoval radu starsich prvku. V prubhu jeho vvoje dochazelo
kpostupnmu, ale ne uplnmu vymycovani cteni, ktera neodpovidala znni Vulgaty.
Pozustatky po tchto ,nevulgatnich', starobylejsich ctenich lze vomezen mire nalzt
vlatinskm breviari jest dnes. Tandaric (1993: 34) vtto souvislosti vyslovil domnnku, ze
predlohou nkterch charv.-hlah. rukopisu byl zrejm vChorvatsku uzivan latinsk kodex
sIranskm (galikanskm) substratem. Tandaric (1993: 39) zaroven upozornil tak na dulezitost
a vznam studia latinskch liturgickch knih, kter byly vuzivani na chorvatskm uzemi, a
opravnn pripomina, ze teprve po dukladnm prozkoumani latinskch a charv.-hlah. kodexu
bude mozn ziskat zretelnjsi doklady o jejich vzajemnm vztahu.
Srovnanim paralelniho znni biblickho textu zjistil Vajs (1910: CV) vnkterch
zkoumanch starozakonnich knihach charv.-hlah. breviare existenci dvou textovch skupin.
Do cela jedn postavil breviare Jrbnickv 1. a Jita : Omislfe, do cela druh skupiny breviar
Illvrico 5, Novlfanskv 1. a Novlfanskv 2. Vajs pri analze Proverbii zrukopisu Jrbnickeho
1. toto zjistni jest blize speciIikoval tvrzenim, ze vramci dvou skupin prekladu obsahuje
jedna skupina ,starsi a lepsi preklad zpuvodniho prekladu staroslovnskho', kter vznikl
zpredlohy reck, a druha ma preklad zpredlohy latinsk, jenz vznikl pozdji na uzemi
chorvatskm (Vajs1910: 39). Doklady existence dvou textovch tradic byly potvrzeny i pro
starozakonni texty, jez jsou vcharv.-hlah. breviarich dolozeny jen vprekladech zlatiny.
14.p65 04. 10. 04, 16:09 152
Historick prehled zkoumani starozakonnich perikop charvatskohlaholskch breviaru
153
Ktmto zavrum dospl zejmna J. Hamm (1958: 119-127) analzou knihy Judit a potvrdila
je pro knihy Makabejsk tak V. Badurina-Stipcevic (1998: 65-66). Studiem spolecnch rysu
jednotlivch charv.-hlah. liturgickch knih, pri nmz byl bran zretel castecn i na textologick
hledisko, se podarilo rozclenit tyto pamatky do dvou skupin. Pro severni skupinu krcsko-
istrijskou je charakteristick zejm. zachovavani archaictjsi podoby jazyka a pritomnost
textu prelozench ze Septuagintv. Do tto skupiny jsou razeny breviare: Jrbnickv 1.-3.,
Iaaovskv, Jita : Omislfe, MF 161 a Mavruv. Mladsi typ predstavuje skupina jizni, zadarsko-
krbavska, kde jsou biblick texty prelozeny zlatinv, nebo latinsk verzi prizpusobeny. Pro
tuto skupinu je navic typick vrazn omlazovani jazyka scastjsim pronikanim jazyka
narodniho, a cetnjsi promny vlexiku. Do jizni skupiny patri predevsim breviare: Illvrico
5, Moskevskv, Novfanskv 1.-2., Lublanskv a Iabarskv (Tandaric1993: 33; Badurina-
Stipcevic 1998: 74). Prestoze oba Novljansk breviare jsou obvykle zarazovany do skupiny
zadarsko-krbavsk, ztextologickho hlediska tvori vlastn typ smisen, kde vramci jednoho
textu muze dochazet ke kontaminacim prekladu zlatinsk predlohy sprekladem zrectiny.
Na zaklad textologickho zkoumani starozakonnich biblickch textu charv.-hlah. breviaru
bylo zjistno, ze existuji tz takov rukopisy, vnichz dochazi ke kontaminaci znni podle
ruznch predloh. Muze jit o drobn a obcasn shody, kter se projevuji i tak, ze text prelozen
zjedn predlohy muze mit drobn intervence predlohy druh. Badatel, studujici predevsim
starsi texty prelozen zpredlohy reck, upozornili zejmna na nkter latinsk vlivy vtextech
sreckou predlohou. Ty je pak mozno chapat jako dusledek revizi puvodnich prekladu
zrectiny podle latinskho znni. Je vsak treba upozornit na skutecnost, ze dochazi i
kopacnm pripadum, kdy se vprekladu zlatiny objevuji intervence podle reck predlohy.
Tuto skutecnost teoreticky pripoustl pro starozakonni texty jiz Vajs (1910: 39) a potvrdili ji
Tandaric (1993: 73) a Ribarova (1987: 131). Kpodobnm zavrum dospla textech nkterch
legend tak V. Badurina-Stipcevic (1992). Badatel J. Hamm (1958: 122), H. Bauerova (1991:
21) a V. Badurina-Stipcevic (1998: 66) tak upozornili, ze vnkolika biblickch knihach casti
charv.-hlah. rukopisu (nejcastji oba Novljansk breviare) dochazi ke kontaminaci delsich
textovch useku.
Drivjsi studium breviarnich starozakonnich textu doslo pri zkoumani vztahu
kneslovanskm predloham knasledujicim zavrum. Vcharvatskohlaholskch breviarich
existuji preklady lekci Starho zakona zrectiny a zlatiny. Paralelni biblicka cteni nkterch
starozakonnich knih se mohou vyskytovat vtchto rukopisech ve dvou textovch verzich.
Biblicka cteni nemusi vramci nkter ze sledovanch pamatek vychazet pouze zjedn
predlohy, tj. bud jen zlatiny, nebo jen zrectiny, ale muze dochazet i kprechodu od jedn
predlohy ke druh.
Literatura
Aneiceen, A. A. 1999. Tercno:oeu c:aeucrou Euo:uu. C.-He+e6yi: H:(a+enic+no xn+nn
Lynannn.
Badurina-Stipcevic, V. 1992. Hrvatskoglagolfska legenaa o svetom Iavlu Iustinfaku. Zagreb: Hrvatsko
Iilolosko drustvo.
Badurina-Stipcevic, V. 1994. Tobija, Judita i Estera u hrvatskoglagoljskim brevijarima. Knfi:evna
smotra 24, 209-212.
Badurina-Stipcevic, V. 1997. Mladi hrvatskoglagoljski biblijski prijevodi. Irvi hrvatski slavisticki
kongres. Zbornik raaova. I. Zagreb: Hrvatsko Iilolosko drustvo, 521-526.
14.p65 04. 10. 04, 16:09 153
Vaclav Cermak
154
Badurina-Stipcevic, V. 1998. Knfige o Makabefcima u hrvatskoglagolfskof knfi:evnosti. (Ioktorska
aisertacifa). (Strojopis doktorsk prace), Zagreb.
Badurina-Stipcevic, V. 1999. Najstariji tekst hrvatskoglagoljskih Makabejskih knjiga. Slavia 68, 259-265.
Badurina-Stipcevic, V. 2001. Jezicne i stilske osobine hrvatskoglagoljskih tekstova knjige o
Makabejcima. Irugi hrvatski slavisticki kongres. Zbornik raaova I., Zagreb: Hrvatsko
Iilolosko drustvo, 179-185.
Bauerova, H. 1986. Prophetae minores vcharvatskohlaholskch breviarich a ve Vajsov edici
Glagolitica. Slovo 36, 217-226.
Bauerova, H. 1989. Kproblematice predloh textu proroka Jonase vcharvatskohlaholskch breviarich.
Slavia 58, 353-364.
Bauerova, H. 1991. Neslovansk predlohy charvatskohlaholskch breviarnich textu (Prophetae
minores). Listv filologicke 114, 13-24.
Bauerova, H. |1993|. Slovanske preklaav profetickvch textu vcirkevn-slovanskvch parimefnicich a
charvatskohlaholskvch breviarich. (Strojopis habilitacni prace), Olomouc, s. d.
Bauerova, H. 1996. Errata vcharvatskohlaholskch breviarich a jejich vznam pro studium
starozakonnich textu. Slavia 65, 295-304.
Bauerova, H. 2000. Kparimejnim a mimoparimejnim charvatskohlaholskm breviarnim textum
prorockch knih. P. Ambros, H. Bauerova, M. Pojsl. vrillomethoaiana. Sbornik kuctni
pamatkv Mons. prof. ThIr. Joftcha Tkaalcika. Olomouc-Praha: Euroslavica, 69-80.
Corin, A. R. 1997. O reIormama hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga u 13. stoljecu. Irvi hrvatski
slavisticki kongres. Zbornik raaova. I. Zagreb: Hrvatsko Iilolosko drustvo, 527-538.
Cermak, V. 2001. K otazce predlohy starozakonnich textu vcharvatskohlaholskch breviarich. Irugi
hrvatski slavisticki kongres. Zbornik raaova I., Zagreb: Hrvatsko Iilolosko drustvo, 193-198.
Lnceen, H. L. 19O5. Kuuea npopora auuu:a e peeue-c:aeucro nepeeoe. Mocina: Tnnoia]nx
!. nccnea n . Co6io.
Grabar, B. 1986. Cirilometodski i staroslavenski prijevodi u hrvatskoglagoljskim prijepisima. Slovo
36, 87-93.
Hamm, J. 1958. Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima. Faaovi Staroslavenskog instituta 3, 103-201.
Japundzic, M. 1995. Tragom hrvatskoga glagoli:ma. Zagreb: Krscanska sadasnjost.
Mnxannon, A. B. 19O4. K eonpocy o :unepanypuo uac:euu cee. Kupu::a u Meqou e
e:aeo:u:ecrux xopeancrux ucca:ax u opeeuapux. Bamana.
Milicic, I. 1999. Starozavjetna Knjiga Mudrosti u hrvatskoglagoljskim brevijarima. Slovo 47-49, 57-112.
Hax+nian, P. 19O2. Hecioniio :axe+oi o cne(ax (enne-cnanxncioio nanxennnia n xona+cio-
inaionnnecion nn+ea+ye. peeuocnu. Tpyo C:aeucrou roucuu Mocroecroeo
apxeo:oeu:ecroeo ooecnea, To 3. Mocina, 175-213.
Nazor, A. 1986. The Old Testament in Croato-glagolitic Manuscript Translation. Irocceaings of the
Ninth Worla ongress oa Jewish Stuaies. Iivision I, Jol. 1. Jerusalem, 69-75.
Nazor A. (1995): Proucavanje hrvatskoglagoljskih rukopisa u poslijeratnom razdoblju. Hpoy:aeane
cpenoeeroeuux jywuoc:oeeucrux pyronuca. Leoia(: CAHV, 331-344.
Nazor, A. 1998. The Bible in Croato-Glagolitic Liturgical Books. Interpretation of the Bible Interpretacifa
svetega Iisma. Ljubljana-SheIIield: SAZU-SheIIield Academic Press, 1031-1037.
Pechuska, F. 1935. Staroslovanskv preklaa knihv Job. Praha: Knihovnicka CKD.
Reinhart, J. M. 1986. The Sapiential Collection in the Croatian Glagolitic Missal. Irocceaings of the
Ninth Worla ongress oa Jewish Stuaies. Iivision I, Jol. 1. Jerusalem, 77-84.
Reinhart, J. 1990. Najstarije svjedocanstvo za utjecaj Vulgate na hrvatskoglagoljsku Bibliju. Slovo 39-
40, 45-52.
Ribarova, Z. 1987. Knjiga proroka Jone. Slovo 37, 123-157.
Pn6aona, J. 1997. 1a:nnnn+e cnoenn no !nioonnnenno+ nanxejnni. Hpu:osu. Oe:euue sa
:uueeucnura u :unepanypua uayra 22, 133-142.
Ribarova, Z. 2001. Uz pitanje odnosa parimejnoga i brevijarnoga teksta. Irugi hrvatski slavisticki
kongres. Zbornik raaova I., Zagreb: Hrvatsko Iilolosko drustvo, 263-268.
14.p65 04. 10. 04, 16:09 154
Historick prehled zkoumani starozakonnich perikop charvatskohlaholskch breviaru
155
SaIarik, P. J. 1853. Iamatkv hlaholskeho pisemnictvi. Praha.
Tandaric, J. L. 1993. Hrvatskoglagolfska liturgifska knfi:evnost. Fasprave i prinosi. Zagreb: Krscanska
sadasnjost.
Tacena, . 1997. Knnia+a na nooi He:einnn n ce(noneionna+a 6rniacia n xrna+cia
innnnna. Ialaeobulgarica 21/3, 12-30.
Thomson, F. J. 1998. The Slavonic Translation oI the Old Testament. Interpretation of the Bible
Interpretacifa svetega Iisma. Ljubljana-SheIIield: SAZU-SheIIield Academic Press, 605-920.
Vajs, J. 1908. Iropheta Joel. Veglae: Sumptibus Palaeoslav. academiae Veglensis.
Vajs, J. 1910. Nefstarsi breviar chrvatsko-hlaholskv. (Irvv breviar Jrbnickv). Praha: KCSN.
Vajs, J. 1914. Bis zu welchem Mae besttigen die kroatisch-glagolitischen Breviere die Annahme
einer vollstndigen bersetzung der hl. SchriIt durch den hl. Methodius. Archiv fr slavische
Ihilologie 35, 12-44.
Vajs, J. 1926. Kniha Fut vpreklaa staroslovanskem. Praha.
Zaradija-Kis, A. 1997.a. Knfiga o Jobu u hrvatskoglagolfskof knfi:evnosti. Zagreb: Hratsko Iilolosko
drustvo.
Zaradija-Kis, A. 1997.b. Mudrosne knjige hrvatskoga srednjovjekovlja. Irvi hrvatski slavisticki
kongres. Zbornik raaova. I. Zagreb: Hrvatsko Iilolosko drustvo, 629-635.
SAZETAK
POVI1ESNI PREGLED ISTRAZIVAN1A STAROZAV1ETNIH PERIKOPA
HRVATSKOGLAGOL1SKIH BREVI1ARA
Pocetci istrazivanja starozavjetnih tekstova iz hrvatskoglagoljskih spomenika vezani su uz djelatnost
P. J. SaIarika i I. Bercica koji su se usredotocili poglavito na izdavanje tekstova. Utemeljiteljem
proucavanja starozavjetnih knjiga hrvatskoglagoljskih spomenika treba smatrati ponajprije J. Vajsa.
Od ostalih istrazivaca toga razdoblja valja takoder spomenuti R. Nahtigala i A. V. Mihajlova. Njihova
su istrazivanja bila usmjerena na otkrivanje i proucavanje hrvatskoglagoljskih tekstova prevedenih s
grckoga predloska. Na temelju njih nastojali su utocniti podatke o staroslavenskom prijevodu Starog
zavjeta koji se pripisivao Metodu. Josip Hamm se u istrazivanju okrenuo ponajprije proucavanju
tekstova koji su nastali na hrvatskom podrucju s latinskih predlozaka. Nadovezujuci se na Hammova
istrazivanja, J. Tandaric je upozorio na vaznost proucavanja latinskih liturgijskih knjiga koje su se
rabile u Hrvatskoj. Od osamdesetih godina 20. st. ponovno se budi zanimanje za proucavanje
starozavjetnih knjiga iz hrvatskoglagoljskih brevijara. U tom je razdoblju najveci naglasak stavljen na
tekstolosku rasclambu tekstova i na proucavanje leksickoga plana.
Klcov slova: Star zakon, cirkevnslovansk jazyk, Kniha Prislovi, charvatskohlaholsk biblick
knihy
Kljucne rijeci: Stari zavjet, crkvenoslavenski jezik, Knjiga Mudrih izreka, hrvatskoglagoljske biblijske
knjige
14.p65 04. 10. 04, 16:09 155
14.p65 04. 10. 04, 16:09 156
Vesna Badurina-Stipcevic
(Zagreb)
HRVATSKOGLAGOL1SKA KN1IGA O ESTERI
U paleoslavistici je u posljednje vrijeme osobito intenzivirano tekstolosko istrazivanje
staroslavenskoga prijevoda Knfige o Esteri. Bogatoj istocnoslavenskoj tradiciji Esterinih tekstova
koji prate ranu izgubljenu grcku verziju ili, prema drugim istrazivacima, hebrejski izvornik,
svakako treba pridodati i hrvatskoglagoljske obrade ove biblijske teme. Hrvatskoglagoljski Esterini
tekstovi nalaze se u mnogim brevijarima, misalima i zbornicima od konca 13. do polovice 16.
stoljeca.
Dok su u hrvatskim samostanskim knjiznicama i zupnim arhivima sacuvane mnoge
srednjovjekovne latinske Biblije, hrvatskoglagoljska Biblija kao cjeloviti kodeks nije potvrdena.
1
Ipak, na njezino postojanje upucuju neki, vec poznati arhivski podaci.
2
U najstarijem
hrvatskoglagoljskom misalu, Jatikanskom 4, glagoljicke biljeske iz 1475. i 1480. godine,
spominju da se u Omislju na Krku cuvala kao dragocjenost jedna glagoljicom pisana Biblifa
na pergameni. Ista se Biblija spominje i kao dio inventara omisaljske zupne crkve u izvjestaju
biskupske vizitacije iz 1590. godine (Bibbia in carattere schiavo in carta bergamena in
foglio). Biblija se spominje 1480. godine i u Belom na Cresu, a zabiljezena je i u kasnijim
vizitacijama, iz 1579. i 1609. To je vjerojatno ista knjiga koju su nasi reIormatori pri pokusaju
prevodenja cjelovitoga Svetoga pisma trazili, a mozda i nasli na Kvarnerskim otocima 1562.-
63. godine.
3
Iako hrvatska srednjovjekovna knjizevnost ne posjeduje hrvatskoglagoljsku Bibliju,
posjeduje hrvatskoglagoljski biblijski prijevod. On je zasvjedocen u drugim izvorima, u
hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama, brevijarima i misalima. Na pitanje je li
hrvatskoglagoljska Biblija ostala nesacuvana upravo stoga sto su mnogi biblijski spisi u znatnome
opsegu cinili sastav reIormiranih hrvatskoglagoljskih misala i brevijara
4
i jesu li biblijski prijevodi
u tim liturgijskim knjigama bili istovjetnih ili slicnih predlozaka kao ta glagoljska Biblija, tesko je
odgovoriti. Ali tridesetak hrvatskoglagoljskih brevijara i preko dvadeset misala, kao i veci broj
1
O latinskim Biblijama usp. Hercigonja 1994: 40, 165-166. Treba istaknuti i da cjelovita staroslavenska
Biblija, tzv. Genaaifeva potjece tek iz 1499. godine.
2
Usp. Hercigonja 1975: 84; Nazor 1997: 17-18.
3
Usp. Hercigonja 1975: 84.
4
Usp. Hercigonja 1975: 83-84.
15.p65 04. 10. 04, 16:10 157
Vesna Badurina-Stipcevic
158
Iragmenata, sadrze oko polovicu originalnoga biblijskoga teksta, kako je jos pocetkom prosloga
stoljeca istrazio J. Vajs.
5
Tako se tekstovni korpus prikladan za istrazivanje sastoji od 600
biblijskih glava, od kojih se preko polovica, 380 glava oslanja na Septuagintin prijevod, dok
ostala citanja prate Vulgatin tekst. Tekstoloska obrada perikopa starozavjetnih knjiga u
brevijarima, a evandeoskih perikopa u misalima, usporedba s grckim i latinskim izvornicima, te
izrada kritickih izdanja moze pridonijeti rekonstrukciji prvobitnoga hrvatskoglagoljskoga
biblijskoga prijevoda, odnosno hrvatskocrkvenoslavenske Biblije. Mnoge su hrvatskoglagoljske
biblijske knjige vec proucene i kriticki izdane. I. Bercic je polovicom 19. stoljeca objavio pet
knjiga hrvatskoglagoljskih biblijskih odlomaka
6
, a sustavno i temeljito izdavanje biblijskih
tekstova koncipirao je J. Vajs pocetkom 20. stoljeca. U ediciji Staroslavenske akademije u Krku
Analecta Sacrae Scripturae ex antiquioribus coaicibus glagoliticis Vajs je izdao devet
starozavjetnih knjiga: Joba, Rutu, Propovfeanika, tzv. manje proroke i potpuni tekst psaltira.
7
Kasnije je J. Hamm u Staroslavenskom institutu u Zagrebu ponovno potaknuo izdavanje
biblijskih citanja i kriticki je objavio Pfesmu naa pfesmama
8
i Knfigu o Juaiti.
9
U novije
vrijeme obradeno je i objavljeno vise biblijskih spisa: Knfiga o Joni,
10
Knfiga o Jobu,
11
Knfiga Muarosti,
12
Prva i Druga Knfiga o Makabefcima,
13
te Muare i:reke.
14
Biblijski
tekstovi misala kriticki su izdani u izdanju Hrvofeva misala,
15
ali su dostupni za istrazivanje i
u pretisku prvotiska Misala iz 1483. godine.
16
Cjeloviti pak tekst hrvatskoglagoljskoga
evandelistara priredio je J. Vrana.
17
Biblijski brevijarski tekstovi pristupacni su i u Iototipskom
izdanju II. Novlfanskoga brevifara.
18
Iako ce se tek nakon obrade citavoga korpusa dobiti cjelovita slika o hrvatskoglagoljskoj
Bibliji, vec se sada iz obavljenih istrazivanja moze zakljuciti da hrvatskoglagoljski biblijski
prijevod nije jedinstven, da potjece iz razlicitih vremenskih razdoblja i razlicitih tekstovnih
izvora.
19
Neke biblijske knjige, npr. Psaltir, Evanaelfa, Apostol tekstoloski potjecu jos iz
cirilometodskoga razdoblja i u osnovi im je grcki predlozak,
20
neke knjige, kao npr. Knfige o
Makabefcima, Estera, Tobifa, Juaita, Knfiga Muarosti
21
prevedene su s latinskih
5
Vajs 1910a: CVII-CVIII.
6
Bercic 1846-1871.
7
Vajs 1903; Vajs 1905a; Vajs 1905b; Vajs 1908; Vajs 1910b; Vajs 1912; Vajs 1913; Vajs 1915, Vajs 1916.
8
Hamm 1957.
9
Hamm 1958.
10
Ribarova 1987.
11
Zaradija-Kis 1997.
12
Milicic 1995.
13
Badurina-Stipcevic 1999.
14
Cermak 2001.
15
Grabar-Nazor-Pantelic 1973.
16
Misal po :akonu rimskoga avora 1971.
17
Vrana 1975.
18
Pantelic-Nazor 1977.
19
Tandaric 1993: 319-326. J. L. Tandaric je u mnogim radovima obradivao hrvatskoglagoljsku biblijsku
problematiku i svi su objavljeni u zborniku pod naslovom Hrvatskoglagolfska liturgifska knfi:evnost. O
hrvatskoglagoljskom biblijskom prijevodu usp.: 'Sveto Pismo u hrvatskoglagoljskim liturgijskim
kodeksima, 'Vranino izdanje najstarijega hrvatskoglagoljskoga evandelistara, 'Neke osobitosti
hrvatskoglagoljskog prijevoda Evandelja, 'Hrvatskoglagoljski Apostol izmedu Istoka i Zapada i dr.
20
Grabar 1987: 88-89.
21
Badurina-Stipcevic 1997: 521-526.
22
Ribarova 1996: 29.
23
Ribarova 1987: 123-158.
15.p65 04. 10. 04, 16:10 158
Hrvatskoglagoljska Knjiga o Esteri
159
predlozaka na hrvatskoglagoljskome tlu, a kod nekih biblijskih spisa, Malih proroka,
22
Knfige o Joni,
23
Knfige o Jobu,
24
Muarih i:reka
25
supostoje starija verzija bliska parimejnim
tekstovima i mlada prevedena s latinskoga ili prijevodnim preinakama prilagodena latinskome
predlosku. Tako je hrvatskoglagoljska biblijska grada vrlo zanimljiva za istrazivanje
kontinuiteta parimejne tradicije, kao i za pracenje njezina razvoja na hrvatskoglagoljskome
tlu. Osim toga, posebno su knjizevno i jezicno zanimljivi glagoljski biblijski tekstovi iznova
prevedeni s latinskoga jezika.
U brevijarima su osim tekstova Josue, Suaaca, Lfetopisa, E:rine i Nehemifine knfige
potvrdene sve druge starozavjetne povijesne knjige. Neke su od njih, kao Knfiga o Ruti,
zatim Tobifa i Juaita sacuvane u cijelosti, neke kao Estera, Prva i Druga Knfiga o
Makabefcima u znatnome opsegu, dok su najmanje zastupljeni tekstovi cetiriju Knfiga o
Kralfevima.
26
Mnoge su ove knjige vec proucene i objavljene.
U vise razlicitih hrvatskoglagoljskih izvora, tj. u brevijarima, misalima i zbornicima,
potvrdeni su tekstovi iz Knfige o Esteri. Pripovijetka o Esteri, poput Juditine, pripovijeda o
oslobodenju naroda posredovanjem jedne zene.
27
Naime, Zidovima koji su zivjeli u Perziji za
vrijeme kralja Ahasvera (Kserksa) prijetio je pokolj zbog mrznje vezira Hamana, a mlada
Zidovka Estera koju je odgajao stric Mordokaj postaje kraljica i oslobada svoje sunarodnjake.
Time se okolnosti potpuno mijenjaju, jer vezir biva objesen, Mordokaj dolazi na njegovo
mjesto, a Zidovi ubijaju svoje neprijatelje. U spomen ove pobjede ustanovljen je blagdan
Purim, koji Zidovi od tada slave svake godine. Ovu je povijesnu knjigu napisao nepoznati
autor na hebrejskom jeziku vjerojatno u drugoj cetvrtini 2. stoljeca prije Krista. Najvjerojatnije
je napisana da bi opravdala slavljenje blagdana Purim, koji nije bio ni izraelskoga niti
religioznoga podrijetla, vec ima neke podudarnosti s perzijskim blagdanom Nove godine.
Babilonski utjecaj vidljiv je i u imenima, jer Mordokaj i Ester podsjecaju na babilonske
bogove Marduka i Istar, a Haman i Vasti na bogove Elamaca Humana i Vasti. Mnoge su
pojedinosti u knjizi nepodudarne s povijesnim okolnostima, iako se pisac trudi oko
autenticnosti i dobro prikazuje polozaj Zidova u Perzijskome carstvu, Ahasverov karakter,
pa cak i topograIiju Suze i kraljevske palace. No, npr. naredba o istrebljenju Zidova nikako se
ne slaze s perzijskom politikom, a nije moguce ni da bi Ahasver dopustio da 75 000 njegovih
podanika bude smaknuto ili da se Perzijanci tome ne bi suprotstavili.
Za tekstualnu predaju Knfige o Esteri vazna su tri teksta: kraci hebrejski masoretski
tekst, duzi Septuagintin prijevod i kraci grcki tekst Lukijanove recenzije. Grcki prijevod u
Septuaginti dodaje hebrejskome tekstu vise odlomaka koji su imali deuterokanonski znacaj
(to su odlomci koji sadrze Mordokajev san, dva Ahasverova ukaza, molitve Mordokaja i
Estere, drugo kazivanje o dolasku Estere pred Ahasvera i dodatak koji tumaci postanak
grckog prijevoda). Vulgatin se tekst sastoji od Jeronimova prijevoda hebrejskoga originala
(ex hebraica veritate), kojemu su dodani i Septuagintini prosirci (gl. 10, 4-16, 24). Estera je
relativno kasno usla u kanon hebrejske Biblije i jos je u 1. stoljecu poslije Krista bilo sumnji
u njezin kanonicitet. Kasnije je pak bila vrlo cijenjena i Esterine su se lekcije citale na Purim.
Ova biblijska knjiga nije citirana u kanonskim popisima ranih crkvenih otaca, vec ju u
24
Zaradija-Kis 1997.
25
Cermak 2001.
26
Vajs 1910a: CVII; Nazor 1998: 1034.
27
O sadrzaju, autoru, vremenu nastanka, tekstualnoj predaji usp. Wright 1975-1976, Hayden 1975-1976,
Harrington 1993: 428-432, te osobito Fox 2001.
15.p65 04. 10. 04, 16:10 159
Vesna Badurina-Stipcevic
160
kanonskim listama nalazimo tek od 9. stoljeca nadalje. Kraljica Estera slavljena je kao svetica
u istocnoj i zapadnoj Crkvi.
28
Stari latinski martirologiji caste njezin blagdan 1. srpnja kao
festum Hester reginae. U koptskom kalendaru Estera se 20. prosinca slavi kao 'kraljica
Perzijanaca, a u grckima se spominje zajedno s drugim svecima Staroga zavjeta. Esterin lik
lijepe biblijske heroine bio je inspiracijom mnogih umjetnickih obrada.
29
Esterin slavenski prijevod je 'one oI the most problematic and controversial texts in the
Slavonic corpus oI translation.
30
Prijevod koji je u opsegu od 163 retka ili 10 glava (1, 1-10,
3) potvrden u trideset i jednom istocnoslavenskom rukopisu do 1600. godine ima posebnu
vrijednost za Esterinu tekstolosku tradiciju. Nakon sto je A. Vostokov 1842. godine kratko
zabiljezio na jednom Esterinu rukopisu da je preveden s hebrejskoga u Rusiji, mnogi su se
istrazivaci bavili pitanjima predloska, mjestom i vremenom nastanka slavenskoga arhetipa.
31
U posljednje vrijeme objavljene su cak dvije monograIije o slavenskome prijevodu Estere.
Americki znanstvenik H. G. Lunt i izraelski M. Taube svoja su dugogodisnja zajednicka
istrazivanja izdali u tekstolosko-kritickom izdanju 'The Slavonic Book oI Esther.
32
Na
temelju, u prvom redu brojnih helenizama i transkripcije osobnih imena, zakljucili su da
slavenski arhetip prati izgubljenu grcku verziju masoretskoga Esterina teksta i pretpostavili
da je nastao na Balkanu, odakle je tijekom 14. stoljeca dospio u Rusiju. Americko izdanje
slavenske Estere potaknulo je bugarske znanstvenike B. Velcevu i K. Kostova na daljnja
istrazivanja prema kojima bi slavenski arhetip mogao nastati sredinom 14. stoljeca u
sjeveroistocnoj Bugarskoj, mozda u Trnovu.
33
Svedska znanstvenica I. Lysn takoder je
objavila opseznu tekstolosko-lingvisticku studiju o slavenskoj Esteri.
34
Pokusala je
rekonstruirati stemma coaicum Esterinih rukopisa, datirala je prijevod izmedu 1380. i 1390.
godine, a kao moguce mjesto nastanka odredila je podrucje izmedu Poljske i Litve. Ali, u
pitanju predloska razilazi se s Lunt-Taubeovim rezultatima i zakljucuje da je slavenski arhetip
preveden ne bas vjesto, ali direktno s hebrejskoga predloska.
Osim ove istocnoslavenske tradicije Estere postoje i hrvatskoglagoljski Esterini tekstovi.
Oni su po opsegu najvise sacuvani u brevijarima i pripadaju drugoj tekstualnoj tradiciji
nego istocnoslavenski, oni prate latinsku, Vulgatinu Esterinu predaju. Spominje ih F.
Thomson u opseznome prikazu slavenskoga prijevoda Staroga zavjeta.
35
U citiranim
monograIijama o slavenskoj Esteri hrvatskoglagoljski tekstovi nazalost nisu niti spomenuti.
U dvadeset i dva rukopisna i tiskana glagoljska brevijara iz razdoblja od 13. do 16.
stoljeca postoje lekcije iz Knfige o Esteri. Citale su se posljednju nedjelju rujna, iza Juaitinih
citanja, a prije Prve knfige Makabefske. Perikope su razlicita opsega, ovisno o tipu brevijara,
a najduze lekcije, punih sedam glava, od ukupno sesnaest latinskoga predloska, sadrze
Brevifar Jiaa Omislfanina iz 1396. g., Jatikanski 5 iz 14. stoljeca, Moskovski iz 1442.-43. g.
i II. Novlfanski brevifar iz 1495. g. Sadrzajno to znaci da hrvatskoglagoljski prijevod sadrzi:
opis Ahasverove gozbe na koju je kraljica Vasti odbila doci, njezino svrgnuce i izbor Estere
za novu kraljicu, zavjeru kraljeva vezira Hamana koju je otkrio Esterin stric Mordokaj, pokusaj
28
Usp. SpadaIora 1964.
29
Usp. Cannata 1964.
30
Lysn 2001: 379.
31
Usp. Thomson 1998: 780-792.
32
Lunt-Taube 1998.
33
Velceva-Kostov 2002.
34
Lysn 2001.
35
Thomson 1998: 780.
15.p65 04. 10. 04, 16:10 160
Hrvatskoglagoljska Knjiga o Esteri
161
istrebljenja Zidova, Esterinu molitvu kralju da postedi njezin narod, vjesanje Hamana i
stavljanje Mordokaja na njegovo mjesto. Dijelovi knjige koji se ne podudaraju s krscanskim
vrednotama su izostavljeni, kao npr. opis krvave zidovske osvete i opis blagdana Purim.
Drugi brevijari kao npr. II. vrbnicki s pocetka 14. stoljeca i II. lfublfanski C163a/2 iz 15.
st. sadrze prve tri Esterine glave. Brevijar I. novlfanski iz 1459. g. i Bribirski iz 1470. g. imaju
prve dvije glave, dok svi ostali sadrze svega desetak redaka prve glave: to su najstariji
brevijari, I. vrbnicki, Oxforaski i Paaovanski, Pasmanski iz druge polovice 14. st., te brevijari
15. stoljeca, Dragucki, Brevifar Metropolitane 161 iz 1442. g., Mavrov iz 1460. g., Dabarski
iz 1486. g., Brevifar Arhiva Sv. Petra u Rimu D215, Jatikanski 19 iz 1465. g. i Jatikanski 10
iz 1485. g. Isti opseg biblijskoga teksta imaju i tiskani brevijari, Prvotisak iz 1491. g.,
Baromicev iz 1493. g. i Bro:icev brevifar iz 1561. g. Tekstoloski se sva ova citanja svrstavaju
u dvije skupine, sjevernu, krcko-istarsku brevijarsku skupinu i juznu, zadarsko-krbavsku, s
eventualnim postojanjem neke meduskupine. Slicna tekstoloska situacija potvrdena je i u
Iilijacijskim odnosima drugih brevijarskih starozavjetnih knjiga, kao npr. Juaite, Joba, Knfige
o Joni, Makabefskih knfiga, Muarih i:reka. Ovom prigodom objavljujem Esterino citanje
iz jednoga od najstarijih hrvatskoglagoljskih brevijara, Oxforaskoga brevifara iz 1310.
godine, I. 178c-179c, gl. 1, 1-14:
36
Pocnutt kn,i)gi Estori:
1
Va dni Asuera c(sa)ra ize c(sa)rstvova ot Indie do Etiopie nad . . i .. i .z

. (=187)
provncii.
2
Egda sede na prstol c(sa)rstvi svoego Suza gr(a)di izsnov(a)nie
c(sa)rstvi ego bilo e(sti).
3
V tret(o)e ubo lto c(sa)rstvi svoego stv(o)ri veli
br(a)ki v`simi v`ladilami i oliolomi s`voimi ikrpcem Persidovi i Midevi
s`l(o)vucimi i naied`Lenilomi
37
vladani prd s(o)boju.
4
da pokaz(a)l bi
bog(a)tstvi sl(a)v c(sa)rstvi svoego i v(e)licislvie i onos`lvie
38
krposti svoee
mnogim vrim(e)nemi .. (= 1OO) iel`e i .. (= 80 ) dnmi. ||
5
Egda ze isplnili se
b()e dni br(a)ka. zva vs(a)ki plki ize obr()teni Lis(li) v` Suzili ol naivekago
daze k naimanemu i .z

. (=7 ) dni pov(e)li brak prigotoviti v oponici vrta i dubrave


ze c(sa)rstvenim caceniem` i r(u)koju s`tav`lena b()e.
6
I viahu iza vs(a)ke strane
atori aerskago lica i karpasina i cinktina poddrzani konopi bisinnimi i purpirnimi.
Ize s`lonov`nimi obruc`ci v`sazdeni b()hu i stlpi mramornimi opravlahu se. ||
Postelice t(a)koe zl(a)te i srebrne na tlhi z`maiagdan`nili i anoslialovi
lam(e)nemi iaz`iezdeni b()hu. ze divnimi iazlicstviemi is`mo ul`iaevae.
7
Ph<u> ze ize zvani bihu zl(a)timi pitvlci.
39
i inimi lie inimi sisudi stvine vnoahu
se vino t(a)koe eze v(e)licastviemi c(sa)rskimi dosloino L()e obilujuce i
36
Oxforaski brevifar sadrzi 410 Iolija Iormata 15x10,2 cm pisanih u dva stupca po 28 redaka uglatom
glagoljicom. Kodeks sadrzi brevijar, dijelove misala i rituala. Danas se cuva u Bodlejanskoj biblioteci u
OxIordu pod sign. MS Canon. lit. 172, kamo je dospio 1817. godine otkupom rukopisne kolekcije
opata Canonicija iz Venecije. Usp. Tadin 1953. U latinickoj transliteraciji ovoga i slijedecih glagoljskih
tekstova slovo preneseno je kao , kao , G kao c, stapic kao i i apostroI kao`. Interpunkcijski
znakovi i velika slova slijede glagoljski original, a dodatno su i vlastita imena napisana velikim slovom.
Podjela na glave brevijarskoga i misalskoga teksta napravljena je prema izdanju Libri Hester i Iob.
Biblia sacra iuxta latinam vulgatam versionem. Romae MDCCCLI.
37
U tekstu pogresno nareabenikovt.
38
U tekstu pogresno ponovsteie.
39
U tekstu pogresno pistvelci.
15.p65 04. 10. 04, 16:10 161
Vesna Badurina-Stipcevic
162
nagl(a)vnoe kladie se.
8
Ne b()e ize ne hoteci||hi nudil` Li l` iliju na silo c(sa)ii
osl(a)vil` L()e nadlozivi lizom koezdo ot vladik svoihi da iil bi edini
lazdo eze hotil bi.
9
Vasti c(sa)r(i)ca takoe stv(o)ri br(a)ki zeni v` olali. id()ze
c(sa)ri Asueii ibiv(a)ti obikali Lie.
10
Takozde d(i)ni .z

. (=7)mi egda c(sa)ri


veselii Lil` Li o velici il`i v`sleleni vinomi ov(e)l Nauamu i Bazatu i Arbonau.
I Bagatau i Karatu i Karkasu .z

. (=7) mimi s`lo`cemi jj ize v zrac ego sluzahu.


11
da
vaveli bi c(sa)r(i)cu Vasti prd c(sa)remi olozenoju na gl(a)v ee krunoju i
pokazal bi vs()m plkomi i vladilami ee lpotu. Be bo lipa velmi.
12
ze otvrze se
ot c(sa)r(e)vi zap(o)v()di juze po emnusihi ov(e)lili L()e priti ne pom(e)ni.
Otnudze razgnva se c(sa)ri i veliemi g`nvomi odniceni.
13
uprosi mudrie ize iz
obica c(sa)rskoga emu vazda blizi L()hu. i inihi cinase vsa svtomi viducili
zal(o)n i pr(a)vde vekihi.
14
Bhu ze prvi i naiblizni Karsena i Admata i Taisisi i
Maiesi i Maisana i Manula .z

. (=7) kn(e)zi Persovi i Medovi ize vizdahu lice


c(sa)rovo. i prvi za nimi sdili navad`ni Lilu.
U hrvatskoglagoljskim misalima, u kojima su starozavjetna citanja razmjerno kraca i
rjede zastupljena nego u brevijarima, postoji Esterino citanje samo iz 13. glave, reci 8-11 i 15-
17. Sadrzi dio molitve u kojoj se Estera prije odlaska kralju i trazenja da postedi Zidove moli
i utjece Bogu. Ovaj tekst originalno ne postoji u hebrejskom izvorniku, vec je dio grckih
prosiraka te se u Septuaginti nalazi u 4. glavi, a u Vulgati u dodatku, tek u 13. glavi. Lekciju
koja se cita u srijedu 3. korizmene nedjelje sadrzi devetnaest rukopisnih i tiskanih
hrvatskoglagoljskih misala iz razdoblja od pocetka 14. stoljeca do 1531. godine: Misal
vatikanski 4, Novakov, Kopenhagenski, Berlinski, Hrvofev, I. i II. lfublfanski, Rocki,
Jatikanski 8, Newvorski, I. i II. oxforaski misal, Novlfanski misal, I. i II. vrbnicki, Prvotisak
misala, Senfski misal, Misal Pavla Moarusanina i Ko:icicev misal. Zbog kratkoce Esterina
teksta tesko je utvrditi Iilijacijske odnose i pripadnost kojoj od dvije misalske redakcije,
konzervativnijoj, krcko-istarskoj ili mladoj, zadarsko-krbavskoj. Brevijarski i misalski tekstovi
ne mogu se usporedivati, jer ne sadrze isti dio teksta. Objavljujem tekst iz Misala Jatikanskog
4, I. 39b/c:
40
Ct(eni)e knigt Estori.
8
V (o)ni d(i)ni (o)m(o)li se Lsloii g(lago)ljuci:
9
G(ospod)i c(sa)ru b(oz)e
vs(e)m(o)gi. v tvoei voli vsa sut postavlena i nst ize mogl bi protivu stati tvoei
voli. Ace hocei sp(a)sti ni vskor izb(a)vim se.
10
Ti bo stvori n(e)bo i z(e)mlju i vsa
ze n(e)b(e)sa okrst odrzet
11
G(osod)i vsh ti esi i nst ize mozet protiviti se
velicstviju tvoemu.
15
I n(i)ne g(ospod)i c(sa)ru c(sa)remi L(oz)e Avramov
p(o)m(i)lui ljudi tvoe. ko hotet ni vrazi nai pogubiti. i dostonie || tvoe razoriti.
16
Ne
otrini cesti tvoee. juze izbavil` esi seb.
17
Na uslii m(o)lenie nae i m(i)l(o)stiv budi
zrbu. i uzu dostoni tvoego. I obrati g(ospod)i plac` nas` v radost` da zivuce
40
Misal vatikanski 4 s pocetka 14. stoljeca pergamenski je kodeks od 278 listova dimenzija 31,2x24cm. Tekst
je pisan uglatom glagoljicom u dva stupca, po 31 redak u svakome. Kodeks je u literaturi poznat kao nastariji
hrvatskoglagoljski misal. Prema biljeskama bio je u upotrebi u zupnoj crkvi u Omislju na Krku, vjerojatno od
1387. do 1627. godine, kada je poslan u Rim za potrebe Kongregacije za promicanje vjere. Od 1902. g.
pohranjen je u Vatikanskoj biblioteci u Iondu Borgiani Illirici (sign. Borg. illir. 4). Usp. Vajs 1948.
15.p65 04. 10. 04, 16:10 162
Hrvatskoglagoljska Knjiga o Esteri
163
hvalim` ime tvoe s(ve)toe. i ne pogubi ust` hvalecih te g(ospod)i b(oz)e na.
Osim u liturgijskim knjigama prica o Esteri cita se i u zbornicima. ApokriIna prica
naslovljena O kralfu Asueru i kralfici Jasti ili O kralfu Sureu i Estori paraIraza je biblijske
Iabule i nalazi se u propovijedima na dan Uznesenja Marijina u vise glagoljskih zbornika:
Jinoaolskom s pocetka 15. stoljeca,
41
Petrisovu iz 1468. godine, Grskovicevu iz 16.
stoljeca,
42
u dvjema zbirkama propovijedi iz 17. stoljeca, koje su pohranjene u Arhivu
HAZU.
43
Starija neposlusna kraljica koju kralj Asuer otjera predstavlja u ovom apokriIu
zidovsku vjeru, a Estera, lijepa, mlada i dobra predstavlja krscansku vjeru.
44
U propovijedima
se sva Esterina simbolika odnosi na djevicu Mariju. Krscanski komentatori su Esteru zbog
njezina zalaganja interpretirali kao preIiguraciju Bogorodice, posrednicu milosti.
45
ApokriI
iz Petrisova :bornika (I. 79r-80r) objavljujem u latinici:
46
Mi nahamo pisano v biblii v starom pism od edne kralice ki be ime Estori. Di
ismo Le edan kral komu ime be Asurus ki obladae pocansi ot` Indie dari
do Etiopie tre ime pod sobu .i. (=20) tre .z. (=7) vladani. Provncii stolno mesto
nega be v ednom gradu komu ime be Sus. Ta c(sa)ri slvoii iiiavili edan`
iii za .i. (=1OO) li .o. (=8O) dni, li ii` ucini poli svoga dvora v` ednom` vr`ti i v
trav`nici tre zva na t` piri vsil` svoil` iincip` i knezi. Na konac` .z. (7) dni zva vas
plki ol giada li vsi idilu i `hu zlatimi sasudi. I buduci vzveselil se kral ot pit
hotci se pohvaliti velicastvom bogatastva svoga i lepotu zeni go||spoe svoe tre
posla po gospoju svoju da prid ukraena kako e podobno kralici na t piri. Tie
goso cinase svoi piri v olacah` s gospomi. Da kada posla po nju gospo ne raci
priti. Posla drugoc` i ne raci priti. Krala b sram tre se veliju razgneva na nju tre pita
vecnikov svoih ca mu e trb v tom uciniti. R(e)ce edan`: Gospodine to e pogibl
vsega tvoga <v>ladan. Kada tvo gospo nece teb sliati ca ote nam n(a)se
uciniti. Vazmi krunu kralici Vlasti tre ju pudi van iz svoga dvora. A seb naidi
gospoju ka bude tb posluati. Tako i b stvoreno. Po tom toga hot kral imeti
zenu kralicu tre nardi i zapoveda po vsem svoem gospodstvi da vse lipe i plemenit
device pelaju se v nega dvor da kral izbr meju vsemi ka mu bud draga i ugodna
tre pripravi vsem ot vsakoga kolura svit i biser i krune da vsaka se v svit napravi
i oblce kako hoce. Meju kimi pripelana b edna iz Babilonie prelipa ka ne ime oca
ni matr razv ednoga strica komu ime be Mardocei. Koi dvici ime be Estor a
plemenem bie zidovka tre ei r(e)ce stric`: Ako t budu pitali koga plemene si ne
pravi se. Bi pripelana pred krala v svoih svitah. Ne raci se v druge svit obleci. Kral
41
Objavio Strohal 1917: 40-41.
42
Usp. SteIanic 1970: 50.
43
Usp. SteIanic 1969: 242 i 245.
44
Usp. Strohal 1917: 41.
45
Trouslard 2000: 498.
46
Petrisov :bornik je jedan od najopseznijih glagoljskih zbornika. Pisan je lijepom minuskulom na papiru
i sadrzi 350 stranica Iormata 20x13,5cm. Sadrzi 162 clanka raznovrsnoga duhovnoga sadrzaja pisanih
cakavsko-ekavskim dijalektom s jakim utjecajem crkvenoslavenskoga. U nekim dijelovima zbornika
primjetan je i kajkavski dijalekt, a u nekima i prevladava. Zbornik je pohranjen u Nacionalnoj i
sveucilisnoj biblioteci. BibliograIski ga je opisao SteIanic 1960: 355-397.
15.p65 04. 10. 04, 16:10 163
Vesna Badurina-Stipcevic
164
e pita: Zac se nisi uresila i oblekla ,, v svit n(a)e. A ona odgovori: G(ospo)d(i)ne
zlato i biser i svit ne mogu me bolu uciniti ner m e b(og)i ucinil`. Da to ca vi
zapovdat gotova esam uciniti gospodine. Ot kih` bsedah nee i nee umileni
nasladi se c(sa)ru tre mu b vele draga tre r(e)ce svoim` principom` i knezem`.
Raduit se i vselit se da kralicu smo nali. Vazmit ju i vzdvignit ju i postavit ju
na prstol kralicini. Postavit krunu na glavu nee i tako bi stvorno. Po tom toga bi
obvaen stric nee tre ime umrti pisa kralici tre ei r(e)ce. Gospoe kako koli visoko
vznesena esi i velika si tako li ot nasega plemene si. Vspomeni se od nas` i moli da ne
umrmo.
Iz navedenoga je razvidno da je biblijska tema o Zidovki Esteri u razlicitim obradama bila
vrlo dobro poznata hrvatskoglagoljskoj literaturi. Od njih je svakako najopseznija i za
istrazivanje najzanimljivija ona u brevijarima koja cini dio hrvatskoglagoljskoga biblijskoga
prijevoda.
LITERATURA:
Badurina-Stipcevic, V. 1994. Tobija, Judita i Estera u hrvatskoglagoljskim brevijarima. Knfi:evna
smotra XXJI, 92-92, 209-212.
Badurina-Stipcevic, V. 1997. Mladi hrvatskoglagoljski biblijski prijevodi. Stj. Damjanovic. Prvi hrvatski
slavisticki kongres. Zbornik raaova 1. Zagreb: Hrvatsko Iilolosko drustvo, 521-526.
Badurina-Stipcevic, V. 1999. Knfige o Makabefcima u hrvatskoglagolfskof knfi:evnosti. Doktorska
disertacija. FilozoIski Iakultet Sveucilista u Zagrebu.
Bercic, I. 1846-1871. Ulomci svetoga Pisma obofega uvfeta staroslavenskim fe:ikom, I-V, Prag.
Cannata, P. 1964. Ester. IconograIia. Bibliotheca Sanctorum J. Roma: Istituto Giovanni XXIII dela
PontiIicia Universit Lateranense, 105-111.
Cermak, V. 2001. Staro:akonn muaroslovne knihv v charvatskohlaholskvch breviarich. (Textologicka
analv:a Proverbii). Univerzita Karlova v Praze. FilozoIicka Iakulta. Ustav slavistickch a
vchodoevropskch studii.
Fox, M. V. 2001. Character ana Iaeologv in the Book of Esther. Grand Rapids, Michigan, Cambridge,
U. K.: Wm. B. Eerdmans Publishing Co.
Grabar, B., A. Nazor, M. Pantelic. 1973. Hrvatskoglagolfski misal Hrvofa Jukcica Hrvatinica.
Transkripcifa i komentar. Zagreb, Ljubljana, Graz: Staroslavenski institut 'Svetozar Ritig,
Mladinska knjiga i Akademische Druck- und Verlagsanstalt.
Grabar, B. 1987. Cirilometodski i staroslavenski prijevodi u hrvatskoglagoljskim prijepisima. Slovo
36, 87-94.
Hamm, J. 1957. Starohrvatski prijevod Pjesme nad pjesmama, Slovo 6-8, 195-235.
Hamm, J. 1958. Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima, Raaovi Staroslavenskog instituta 3, 103-201.
Harrington, W. 1993. Uvoa u Stari Zavfet. Zagreb: Krscanska sadasnjost.
Hayden, R. E. 1975-1976. Esther, Additions to, The Zonaervan Pictorial Encvclopeaia of the Bible II,
Grand Rapids: Zondervan Publishing House, 375-376.
Hercigonja, E. 1975. Sreanfovfekovna knfi:evnost, Povijest hrvatske knjizevnosti, knj. 2. Zagreb:
Liber-Mladost.
Hercigonja, E. 1994. Tropismena i trofe:icna kultura hrvatskoga sreanfovfekovlfa. Zagreb: Matica
hrvatska.
Lunt, H. G., M. Taube. 1998. The Slavonic Book of Esther. Cambridge, Massachusetts: Harvard
University Press.
Lysn, I. 2001. Kniga EsIir. K istorii pervogo slavjanskogo perevoda. Acta Universitatis Upsaliensis.
15.p65 04. 10. 04, 16:10 164
Hrvatskoglagoljska Knjiga o Esteri
165
Stuaia Slavica Upsaliensia 41. Uppsala.
Milicic, I. 1995. Knfiga Muarosti u hrvatskoglagolfskim brevifarima. Magistarska radnja. FilozoIski
Iakultet Sveucilista u Zagrebu.
Misal po :akonu rimskoga avora. Prvotisak. goaine 1483. Pretisak. Zagreb 1971: Liber-Mladost.
Nazor, A. 1997. Uz obiljezavanje 600. obljetnice Brevijara Vida Omisljanina. Nova Istra 2, 16-21.
Nazor, A. 1998. The Bible in Croato-Glagolitic Liturgical Books. J. Krasovec. Interpretation of the
Bible. Interpretacifa Svetega Pisma. Ljubljana, SheIIield: Slovenska akademija znanosti in
umetnosti, SheIIield Academic Press, 1031-1037.
Pantelic, M., A. Nazor. 1977. II. novlfanski brevifar. Hrvatskoglagolfski rukopis i: 1495. Fototipsko
i:aanfe. Uvoa. Bibliografifa. Zagreb: Staroslavenski institut 'Svetozar Ritig, Turistkomerc.
Ribarova, Z. 1987. Knjiga proroka Jone, Slovo 37, 123-158.
Ribarova, Z. 1996. Vajsova proucavanja prijevoda Malih proroka iz Brevijara Vida Omisljanina.
Slovo 44-46, 27-43.
SpadaIora, F. 1964. Ester. Bibliotheca Sanctorum J. Roma: Istituto Giovanni XXIII della PontiIicia
Universit Lateranense, 105.
Strohal, R. 1917. Stare hrvatske apokrifne price i legenae. Bjelovar.
SteIanic, Vj. 1960. Glagoljski rukopisi otoka Krka. Dfela JAZU 51. Zagreb.
SteIanic, Vj. 1969. Glagolfski rukopisi Jugoslavenske akaaemife I, Zagreb: Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti.
SteIanic, Vj. 1970. Glagolfski rukopisi Jugoslavenske akaaemife II, Zagreb: Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti.
Tadin, M. 1953. Glagolitic Manuscripts in the Bodleian Library, Oxfora Slavonic Papers IJ, 152-156.
Tandaric, J. L. 1993. Hrvatskoglagolfska liturgifska knfi:evnost. Rasprave i prinosi. Zagreb: Krscanska
sadasnjost, Provincijalat Iranjevaca trecoredaca.
Thomson, F. J. 1998. The Slavonic Translation oI the Old Testament. J. Krasovec. Interpretation of
the Bible. Interpretacifa Svetega Pisma. Ljubljana, SheIIield: Slovenska akademija znanosti in
umetnosti, SheIIield Academic Press, 605-920.
Trouslard, F. 2000. Esther. Encvclopeaia of the Miaale Ages. Paris, Cambridge, Rome: Editions du
CerI, James Clarke, Citt Nuova, 498.
Vajs, J. 1903. Liber Iob. Veglae.
Vajs, J. 1905a. Liber Ruth. Veglae.
Vajs, J. 1905b. Liber Ecclesiastes. Veglae.
Vajs, J. 1908. Propheta Ioel. Veglae.
Vajs, J. 1910a. Nefstarsi breviar chrvatsko-hlaholskv (Prvv breviar Jrbnickv). Prag.
Vajs, J. 1910b. Propheta Oseas. Veglae.
Vajs, J. 1912. Propheta Habacuc. Veglae.
Vajs, J. 1913. Sophonias-Haggaeus. Veglae.
Vajs, J. 1915. Zacharias-Malachias. Veglae.
Vajs, J. 1916. Psalterium palaeoslovenicum croatico-glagoliticum. Krk-Prag.
Vajs, J. 1948. Najstariji hrvatskoglagoljski misal. Dfela JAZU 38. Zagreb.
Velceva, B. - Kostov, K. 2002. Kniga Estir i nejint slavnski prevod, Palaeobulgarica XXJI, 1, 73-92.
Vrana, J. 1975. Najstariji hrvatski glagoljski evandelistar. Posebna i:aanfa CDLXXXIJ. Beograd:
Srpska akademija nauka i umetnosti.
Wright J. S. 1975-1976. Esther; Esther, Book oI, The Zonaervan Pictorial Encvclopeaia of the Bible
II. Grand Rapids: Zondervan Publishing House, 374-375, 376-380.
Zaradija-Kis, A. 1997. Knfiga o Jobu u hrvatskoglagolfskof knfi:evnosti. Zagreb: Matica hrvatska-
15.p65 04. 10. 04, 16:10 165
Vesna Badurina-Stipcevic
166
Hrvatsko Iilolosko drustvo.
SUMMARY
THE CROATIAN GLAGOLITIC BOOK OF ESTHER
The Croatian Glagolitic Bible has not been preserved, but archive data testiIy to its existence. The text
research and the possible reconstruction oI the Croatian Glagolitic Bible is based on the biblical
readings in the Croatian Glagolitic missals and breviaries. There are many studies and critical editions
oI the Bible books but we will have the complete picture oI the Croatian Glagolitic Bible translation
only aIter the study oI all the texts. One oI those not yet studied is the Book of Esther. This story
about a Jewess who by her courage saved her people threatened by the Persian dominion, was
written in the 2nd century B. C. Later two Greek versions developed as well as Jerome`s translation
in Latin. The Old Church Slavonic translation preserved in the East Slavonic manuscripts is also very
important Ior the Esther text tradition. According to some scholars it Iollows the lost Greek version.
The Croatian Glagolitic texts oI Esther, Iound in numerous breviaries and missals, belong to the other
tradition as they Iollow the Latin sources. The apocrypha in which Esther is a symbol oI the Mother
oI God, has been preserved not only in the Croatian Glagolitic liturgical books but also in some
Croatian Glagolitic miscellanies. This article renders the Latin transliteration oI the Esther texts Irom
the Oxfora Breviarv (1310),Jatican Missal 4 (the beginning oI the 14th century) and the Petris
Miscellanv (1468).
Translatea bv Marica Cuncic
Kljucne rijeci: Knjiga o Esteri, hrvatskoglagoljska Biblija, hrvatskoglagoljski brevijari,
hrvatskoglagoljski misali, hrvatskoglagoljski zbornici
Key words: The Book oI Esther, Croatian Glagolitic Bible, Croatian Glagolitic breviaries, Croatian
Glagolitic missals, Croatian Glagolitic miscellanies
15.p65 04. 10. 04, 16:10 166
He1ko He1kon, Maprape1 unu1pona
(Co]nx)
HEPHKOHH OT KHHIATA HA HPOPOK AHHH B
X1PBATCKATA IAIOHHECKA KHHHHHA
oina(r+ ne(c+anx e:yn+a+n+e o+ crnoc+ania+a na nrnn+e (ne inann n nac+nnno na +e+a+a
o+ Knnia+a na nooi annnn n xrna+cia+a inaionnnecia innnnna n n axannnn innncin
rionncn (no n:(anne+o na H. Lnceen 1905). B axannnn+e 6ennan n xncann ce na:x+ non+n
6e: noxenn nac+n o+ annnx nanxeen neno( n o+ neno(a, nananen n n:+onno6rniacin
cinn+onyx n enoxa+a na Ha Cnxeon. B axannnn+e 6ennan nxa n ne xanio c+nxone,
nene(enn o+ na+nncin, nananenn o+ xrna+cin+e inaionxmn. Te:n neno(n cnn(e+enc+na+, ne
xrna+cin+e innonnnnn (o6e nna(ex+ noxn+e na innonnnx e:ni n e:nia na oninnana,
na+nncin, iai+o n ne (o6e no:nana+ Bn6nnx+a.
1.1. Hoynnane+o na ce(noneionnn+e neno(n na c+ao:ane+nn+e innin e nce ome
ce( nnon+e+nn+e :a(ann na naneocnannc+nia+a. Cannxnane+o na 6n6nencin
+eic+one, :ana:enn n innncin rionncn n n xrna+cin inaionnnecin xncann n
6ennan, xnrnx cne+nnna nrxy cr(6a+a na annn+e neno(n, nrxy nniynannx+a
na +eic+one n nr:xonn+e nr:in xe(y innonnn nen+one ce( mnn+e cnanxnn,
nrxy xaai+ea na noxenn+e, nnacxnn o+ xrna+cin+e inaionxmn, o+a:xnamn
+xxna+a o6a:onanoc+ n innonnn ne(nonn+annx. Hn e(no +aiona n:cne(nane na
Knnia+a na nooi annnn, ynecnenne e nannnne+o na nxnoc+no+o noynnane o+ Hnan
Lnceen (1905) na +eic+onoinnnn+e nanan+n n innncin+e rionncn, nannnne+o na (ne
in+nnnn n:(annx na !nioonnnennx nanxennni c a:none+ennx (Ban(+ 1894-1901,
Pn6aona n Xayn+ona 1998) n na n:cne(nannx nrxy (yin 6n6nencin innin n
xrna+cia+a inaionnnecia innnnna.
1
B iann+annnx :a naneocnannc+nia+a +y(
ycinx+ 6n6nenc+ yc+anonxna +n annn (o+ nocne(na+a ne+nr+ na IX n nrna+a ne+nr+
na Xn.) neno(a na Knnia+a na nooi annnn:
1) (+yi Hap.) Han-anen, nanxeen neno(, :ana:en n nanxennnnn o+ XII-XVIn.,
naenen o+ Lnceen Kupu:oe npeeo. Cnoe( neio n nrnonanannnx nanxennni ca
nne:nn c+nxone 2:31-36, 2:44-45; 3:1-51.
2
To:n neno( e :aneinan n (na+a annn nrnnn
1
He e nr:xono +yi (a 6r(a+ n:6oenn ncnnin +ainna noynnannx; n. o6o6manamn+e c+y(nn na
Tlomson 1998 n na Aneiceen 1999, iai+o n no-nonn+e a6o+n na Zaradija-Kis 1997, Jna+anona
1998, azoi 1998, RiLaiova 2001, Badurina-Stipcevic 2001, Cermak 2001. Ja cranenne ne nn e
(oc+rnna c+a+nx+a na Vajs 1915 nrxy Knnia+a na nooi annnn.
16.p65 04. 10. 04, 16:10 167
He+io He+ion, Maiae+ nxn+ona
168
neno(a (Lnceen 1905:X-XV).
2) (+yi H1) Hrnonananen nrnen neno(, n:nec+en o+ (na ycin xonoia]a o+
XV n XVIn. cro+ne+no. Ho neno(anecin+e c+a+einn n +exnnin e 6nn:ri (o Hap.
Lnceen io nnnnca na Me+o(nn n neionn+e cno(nnnnnn n io nanna Menouee
npeeo. (Lnceen 1905:XV-XXXII). yin ynenn xncnx+, ne nrnen neno( na
noonecin+e innin n Hac+na e nananen n iax na IX- nanano+o na Xn. n
+oianamnn+e mio:ana(nn 6rniacin ianma.
3
3) (+yi H2) B+on nrnen neno(, nannan n +rnionen, n:nec+en o+
n:+onnocnanxncin rionncn o+ XV-XVIn. Caxn+e +rniynannx ne ca :ana:enn, no no
+nn neno( n no e:ni e 6nn:ri (o +rnionnn+e neno(n na c+ao:ane+nn+e innin,
ocrmec+nenn n Hecnan n Cnxeonona Brnianx. Lnceen io nanna Hap-Cueouoe
npeeo. Cnoe( neio nanxennn+e nac+n ca n:e+n o+ Hap. c e(ai+nane, a
neno(anr+ e no:nanan n (yinx nrnen neno( (Lnceen 1905:XXXII-XXXVIII).
4
Crmec+nyna n ne+nr+n anen neno( na Knnia+a na nooi annnn c
Hnonn+onn+e +rniynannx.
5
To:n neno( nxxa o+aenne n xrna+cin+e naxe+nnnn
n ne e o6ei+ na name+o nnnxanne.
1.2. Lnceen (1905:XV-XXXII, LXXIV-XC) yc+anonxna, ne Hap n H1 ca nananenn
no yinxnona+a e(ainnx na irninx neno( na Teo(o+non, (oia+o H2 cne(na
Hcnxnena+a e(ainnx. Banan+n+e no yinanona+a e(ainnx n Ha-Cnxeononnx
neno( ce o6xcnxna+ c nnnxnne+o na Hap n H1 nrxy neio (Thomson 1998: 857). B
+a:n c+a+nx n:non:naxe n:(anne+o na irnin+e +eic+one o+ Lnceen (1905).
1.3. He: 1902i. Panio Hax+nian (1902:215-216) oc+anx ia+ia 6eneia, ne n
nenanxennn+e nac+n na Knnia+a na nooi annnn nrn B+on nr6nnnin 6enna
(+yi VL2) nxa cne(n o+ +rnionnnx neno( n nn+na an 1:4 n an 2:30. Tn io(nnn no-
ircno Lnceen (1905: XLIII) nnme: H+ennx e an. 1:4-21, 2:31-36, 44-45 no II ne6nnnioxy
6ennanm XV n. n 9:15-19, 13:1-9, 15-17 n (anee 14:28-42 no xncany 1483i., coc+ox+
nac+nm n: o+inion cnxeononciaio neeno(a, nac+im n:nanneni no nynia+e, necxo+x
na +o, n+o n nanxnnnon 2-n inane (c+. 31-36, 45-46), ec+ec+neno, on(ancx 6i neeno(
Hanxnnnnia, 6e: (a (ana ionie+nn nnxen.
6
Hon+n 100 io(nnn Thomson (1998:848-
849) no+nr(ana, ne a comparison of the Croat text with the earliest comlele lianslalion
and lle callena veision ieveals llal il is Lased on lle lallei n (ana nnxe o+ an 1:4 no
Vb2.
7
Aneiceen (1999:142) crmo nnexa, ne crmec+nyna+ 6einn, no na(enn
2
3: 26-56 n 3:57-88 ca cro+ne+no ce(xa n ocxa necen irx Hcan+na.
3
B. Hax+nian 1902: 207, 220-221. Cne(n o+ +o:n neno( na Hac+na n Manin+e noonn +on
o+inna n xrna+cin+e rionncn, ny6nniynann o+ Bennn 1864-1871. Ja (nciycnx+a nrxy +o:n
neno( na noonecin+e innin, n. Thomson 1998:855, :a xanin+e noonn Jna+anona 1998:26-
40, :a Hac+na Cnanona 2002:109-112 n nn+nana+a +ax nn+ea+ya.
4
Thomson (1998:857, 6en. 1207) nnexa xnenne+o na Lnceen (c nnxe 3:25-51), no n o+6enx:na, ne
na xec+a a:nnin+e xe(y Hap n H2 ca +nr(e ionexn (nan. 2:44-45), +aia ne any resemblances are
probably due to the translators vague recollection of the liturgical pericope; +on nnexa, ne neno(anr+
na H2 e no:nanan H1 (nan. 11:15), no nann yionoia+a, ne the claim that the entire catena version
is simply a revision of the earliest complete translation remains to be substantiated.
5
Han-ano e :acnn(e+enc+nan n rionnc o+ XIIn. Cnoe( Lnceen (1905: XXXVIII-XL) +o:n neno( e
nananen n Ha-Cnxeonona+a enoxa+a; +on io ny6nniyna ia+o a:none+ennx irx Cnxeononnx
neno(; :a +o:n +eic+ ia+o o+(enen anen neno(, n. Aneiceen 1999:160.
6
Ocnen Hax+nian, +on nn+na Mnxannon 1904:1-105. Bcrmnoc+ +o:n an+o naxna xanio o6mn
ne+n xe(y nenanxennn+e nac+n na Bn+ne nrn Br6nnninx 6enna n c+ao6rniacinx nrnen
neno( o+ Xn. Ton ne(nonaia nnnxnne na +o:n neno( nrxy no-ircnn+e e(ai+on inaionxmn, a
ne nrxy neno(ana (Mnxannon 1904:134-139).
16.p65 04. 10. 04, 16:10 168
Henionn o+ Knnia+a na nooi annnn n xrna+cia+a inaionnnecia innnnna
169
na6nm(ennx, ne n xrna+cia+a inaionnnecia innnnna nncrc+na +. na. Ha-Cnxeonon
neno(.
8
2. B nac+oxmnx (oina( a:ine(axe no-(e+annno (oc+rnnn+e nn nenionn o+
xrna+cin inaionnnecin 6ennan n xncann n cannenne c n:nec+nn+e (o (nec na nayia+a
+n annn neno(a na Knnia+a na nooi annnn no n:(anne+o na Lnceen (1905)
Hasnanne na pxonnca Knnroxpannnnme Cxpa
menne
arnponxa Crnxone Hncrone
*Fpennap na Bn
Omnmnxnnn
Hannonanna
nnnorexa na
Ancrpnx, Bnena,
Cod.slav.3
VO 1396 1-5:4 436b-445a
*Bropn Bpnnuxn
pennap
Hpxonen apxnn nn
Bpnnx
Vb2 XIVn. 1:4-2:49
nnnca n
nauanoro
287a-290c
*paryuxn pennap

3arpe,
XA3V III.b. 25
Drg XVn. (1407) 1:1-2:49 167c-169b
*Hmnxncxn pennap
(nropn)
Hmnxna C 163 a/2 Lb2 XVn. (oxono
1490)
1:1-2:49 254c-256a
*Honnxncxn pennap
II
Hpxonen apxnn n
Honn
N2 1495 1:1-2:49 252a-253d
*Borgiano Illirico 5 Barnxancxa
nnnorexa
Vat5 nropa non. XIVn.
(1379)
1:1-2:12 232d-233b
*Borgiano Illirico 10 Barnxancxa
nnnorexa
Vat10 1485 1:1-12 165d-166b
* San Pietro D 215 Apxnn na San Pietro,
Barnxana
SPD215 XVn. 1:1-5 216r/v
*Hammancxn pennap 3arpe,
XA3V IIIb10
Pm nropa non. XIVn.
(oxono 1360)
1:1-14 177d-178b
Bnnooncxn
(Fpnnpcxn) pennap
3arpe,
XA3V IIIb6
nropa non. XVn.
(1470)
1:1-2:8 87d-88c
Honnxncxn pennap 1 Hpxonen apxnn n
Honn
XVn. (1459) 1:1-2:49 227a-229a

*Editio 1491
(Kocnncxn)
neuaren
Bibl. Marciana, Brev.
Glagol. INC 1235
d91 1491 1:1-21 180a-180d
Fapomnuen pennap neuaren 1493 1:1-17 278b-279c
Fposnuen pennap neuaren 1561 1:1-17 278d-279b
7
Ocnen Hax+nian n Lnceen, +on nn+na Mnxannon 1912:CCCV!! (:a Bn+ne), RiLaiova 1987:123-
159 (:a Knnia+a na nooi Hona) n (. An+oia+a o+6enx:na, ne 6ox+ na crnna(ennx+a na
6ennan+e c +rnionnnx neno( n cro+ne+no na o+inonennx o+ nanxennnx ne ca +oniona
xanio, ne (a 6r(a+ cxx+ann :a cnynannn; cne(ona+enno cnoe( nex +o:n nrnoc n:ncina no-
(e+annno noynnane; cn. n no-ircna+a n a6o+a Pn6aona 2001:265-266; :a nr+nma+a, no
ion+o n(na+ inaionnnecin innin n xrna+cin+e ianma o+ cene n o+ mion:+oi, n. BiinLaum
1996:69-79 n nn+nann+e +ax xnennx.
8
Ton ce no:onana na Hax+nian 1902:215-216, Oblak 1891:303 (:a Anoiannncnca) n Ribarova 1987:123-159.
16.p65 04. 10. 04, 16:10 169
He+io He+ion, Maiae+ nxn+ona
170
(nnnxanne+o nn e crce(o+oneno nrxy nrnn+e +n inann, 6e: (a ce cnnaxe no(o6no
na necnn+e irx Hcan+na). Hrnn+e inann o+ +a:n innia ce ne+a+ ne: noexnn. B (onna+a
+a6nnna ca ninmnenn c+nxone+e n 6ennan+e, :a ion+o nxaxe (annn.
9
Kai+o e yc+anoneno no o+nomenne na e(nna (yin 6n6nencin +eic+one, n no
o+nomenne na Knnia+a na nooi annnn, 6ennan+e ce (enx+ na (ne iynn: axannna
(A) c ne(c+ann+enn +yi VO, Vb2, Drg
10
n nnonannonna (B) c ne(c+ann+enn Vat5, Vat10,
SPD 215, Lb2, Pm, N2, Ed91. Tona (enenne ne ce o+nacx (o ncnnin c+nxone. Bennan+e ne
noia:na+ :nannxn +eic+onoinnnn a:nnin noxe(y cn (n axin+e na iyna+a, n cnynan+e,
ioia+o nxa a:iannnenne xe(y (ne+e iynn, nnn ia+o nxno).
2.1. C1uxone 1:1-4 ca nenanxennn. VO n Drg (o+ iyna A) cr(ra+ +.na. o+ Lnceen
Ha-Cnxeonon neno( (H2). Hnonannonnn+e 6ennan nxa+ non neno(, nananen
cnoe( na+nncin oninnan. Hnxen:
1:3 i ttrtv o ic:ttu Acivt( :; _:tuvou_; iu:ou
H1 (M) tvt k ataau: aut1tru:: tr:tm:
H2 (C) u tvt k ataut:ru t+a1uuuu1 raatuur+ tr:
VO (Drg): i rece c()s(a)r| Aspanehovi starin (stariini) kazenik| ego
6en. B iyna i rece c()s(a)r| (g| Vat10) Aspanat|
11
prepozitu skoplenih svoih
Vulgata: et ait rex Asphenez praeposito eunuchorum
1:3 ticiitiv ro :ev uiev :J ii_itec:i (:ev uiev) Jcit
H1 (M): r+rtt+u tur+ na1uuki tur+ uuar+
H2 (C): r+rtt+u :++ tu:r+ na1uuvk, tu:r+ uuatr+
VO, Drg: vavesti (v|vesti) ot s(i)nov| ego plnnic, s(i)nov| iz(rai)lv| (iz(rai)levih|)
6ennan B iyna da vvedet
12
ot sinov iz(rai)l(e)vih|
Vulgata: ut introduceret de filiis Israel
1:3 i ro :ou crti:o :J ic:tt:i i ro :ev o0o:v
H1 (M) u t1mtut ktrar: u :+:muuk
H2 (C) u :++ natmtut ktra. u :++ r1nrkiu+
9
Crc :ne:(nnia ca o+6enx:ann one:n rionncn, ion+o no:nanaxe de visu nnn no n:(annx, :a
oc+anann+e nn]oxannx+a e n:e+a o+ Vajs 1910. H:ia:naxe nciena+a cn 6naio(anoc+ na
C+aocnanencin nnc+n+y+ (Jaie6) n no-cnennanno na neionnx (nei+o Annna Ha:o n na
cr+y(nnnn+e xy Manx-Ana mnin n Annna Bnamnn-Annn :a ne(oc+anenn+e nn ionnx na
VO, IL2, 2 (o+ ]o+o+nnno+o xy n:(anne Pantelic, azoi 1977); de visu cxe a6o+nnn c Dig n
Pm, no n:(annx c VL2 (Bercic 1865, +. 3: 61-76) n Ld91 (azoi 1991); no xnio]nnxn n
Hao(na 6n6nno+eia Cn.cn. Knnn n Me+o(nn n Co]nx c Val5, Val10, SPD215.
10
VO ome o+ n:(annx+a na Vajs e nn:na+ :a na:em axannnn nnac+one (n. c+a+nn+e n BVO 1997 n
nn+nana+a +ax nn+ea+ya). Ho o+nomenne na e:nia cn, oco6eno no o+nomenne na nncane+o na a
na xxc+o+o na :ana:en e, nac++a n iax na rionnca, n iox+o e Knnia+a na nooi annnn, noia:na
nonene nnonannn n cannenne c Vb2 (:a (ne+e rne, n. Birkfellner 1975:57). Drg nxa axannna
+eic+onoinx, no na nanonncno-]one+nnno annnme nxa ne+n, n(emn o+ iononxnx e:ni; n.
SteIanic 1969:117-120. Hac++a, n iox+o e neniona+a o+ annnn, e nncana o+ nan-ircna ria.
11
He: yno+e6a+a na necinonxexa+a ]oxa Aspanat| e nxn+nan na+nncinx+ oninnan, no :a
cnanxncinx nn+a+en/cnyma+en e nexcno ion ce nanna +aia nax+ nnn axnennyxr+. Ho-nnnnn
nonn+e neno(n na inaionxmn+e o+ na+nncin ne o6nna+ necinonxexn+e ]oxn; cinonoc+ (a in
yno+e6xna nxa ne(nxno Knx:-Honaionnx+ xncan.
12
vavedet| SPD215, vvedut Pm, vavedut Ed91.
16.p65 04. 10. 04, 16:10 170
Henionn o+ Knnia+a na nooi annnn n xrna+cia+a inaionnnecia innnnna
171
VO, Drg i ot plemene c(sa)r(|)ska i ot| krpkih|
6en. B iyna i ot smene c(sa)r(|)skago i silnih (silnah| Pm)
13
Vulgata: et de semine regio et tyrannorum
2.2. C1uxone1e o1 1:5 o 2:19 ca crmo nenanxennn. Ja a:nnia o+ ne(nmnn+e,
nanannn+e c+nxone, +yi ncnnin n:cne(nann 6ennan cr(ra+ non neno( n
cro+ne+c+nne c na+nncinx +eic+.
14
Pa:nnin+e xe(y rionncn+e ca inanno na nanonncno-
]one+nnno annnme o+ +nna s|n| ~ san, pie ~ pe; naredi ~ n|redi; prd| ~ pred|; lta ~ leta;
nnn no o+nomenne na na+nnn:nane+o na nanonnca na :aexin+e, nan.: vavilon|skie Vb2,
VO, vvilonskie Drg cemy babilonskie Vat5, Lb2 (2:12); hal|di Vb2, VO, Drg cemy kaldei Lb2
(2:3), navhodonosor| ~ nabukodonosor|. Ho-x(io nxa a:nnin na iaxa+nnno annnme
(nan. eze VO, Vb2, Lb2, Vat10, ze Drg, ihze Pm, ot nihze Vat5, SPD215, Ed91; rece k` nim, Vb2,
Lb2 (2:3) ~ rece im, VO) n na neicnianno (nan. n 1:5 hraniti (VO, Vb2) ~ krmiti (Drg, Pm, Vat5,
Vat10, SPD215, Ed91) :a ut enutriti [nu+1+u H1, rkmu++ H2 :a i (t)0ti:], n 1:15 pitajut se
VO ~ kr|mlahu se Vb2, Drg, Pm, Vat5, Lb2, Ed91 (uqquk H1, H2); n 2:2 vvedut se Vb2, privedut
se VO, prizovut se Drg, Lb2 [nu+ra+u H1 n H2]; n 2:3 ne vd Drg, vdi Vb2, VO ~ ne znam|
Lb2; n 2:7 axan:xr+ vloiiceju VO, VL2, Dig cemy diugj Val5, diugocj IL2).
Br:xono e na xec+a nn nene(ane+o o+ na+nncin inaionxmn+e (a ca nxann
ne(nn( Ha-Cnxeononnx neno(, no xnoio neicniannn crnna(ennx xoe n (a ca
cnynannn. Honene+o o+ a:nnin+e xe(y annn+e neno(n o+ irnin n neno(a na
inaionxmn+e o+ na+nncin ca onainann +e ce (rna+ na cnn+ai+nnnn+e a:nnin xe(y
oninnann+e. Hnxen:
a) nn]nnn+nn n irnin no(nnneno n:enenne n na+nncin
1:8 :ou (e ou Hcnx. e(.) t:c0Jvi: (t:c0 Hcnx. e(.) tv :
:irt( :ou |uoiite i tv :; oiv; :ou ro:ou iu:ou
H1 (M) ut trrtuu+u ta +antki a uu ruua nura tr:
H2 (C) ur:at ut :trrkuu+u ta :++ +antki a u :++ ruua nu+ua tr:
6ennan+e: da ne oskvrnit se ot tr|pezi (pice VO) c(?sa)r(e)vi ni ot piti
15
ego
Vulgata: ne pollueretur de mensa regis neque de vino potus eius
6) nnnac+ne n irnin no(nnneno one(enn+enno n:enenne nrn Bynia+a+a
1:10 :ov ic:tti :ov t:iiv:i :v ec:v uev i :v roc:v uev ..
H1 (M) ... a q`truar: nauu: raut u` nur: raut ..
H2 (C) ... a an:r1ar+uaar:. ak
16
rauq u nu+ut raut ..
13
B +o:n c+nx e nannne nanane+o t1ma natma, no+nnonoc+anxmo axannnn+e (Knnno-
Me+o(nenn+e) neno(n na necnancin+e; :a enaniencinx +eic+, n. Cnanona 1989:108. Mnxannon
(1904:89, 90) nnne(a (yxa+a t1ma n Bn+ne 13:15, 16, 15:5, 13 n (. ia+o xaai+ena :a
nanxennnnn+e n xrna+cin+e inaionnnecin rionncn, (oia+o natma +on o+inna n rionncn+e
c nrnnnx (ne+n) +eic+. B an 1:3 xrna+cinx+ neno(an ne(nonn+a sme ne no( nnnxnne na
H1, a ia+o onainano cro+ne+c+nne na na+nncio+o semen.
14
Ja nncrc+nne+o na neno(n n o+ irnin, n o+ na+nncin n e(nn n crm rionnc n e(na n crma
6n6nencia neniona, n. nanocne(ri Bauerov 1991 n Cermak 2001.
15
Pm: vina piti ego; Vat10: vin| piti ego.
16
Ho+nnonoc+anxne+o na nauu: n ak e n:nec+no n o+ Bn+ne; cn. Mnxannon 1904:91 nrna+a
neicexa ce yno+e6xna n nanxennnnn+e n n xrna+cin+e rionncn, a n+oa+a n nrnnnx neno(. B
anoc+onn+e Xnc+ona (2002:486) o+inna nauu: n axannnnx neno( n uk n A+oncia+a e(ainnx
(n Hocnanne irx enen+e).
16.p65 04. 10. 04, 16:10 171
He+io He+ion, Maiae+ nxn+ona
172
6en. c(?)s(a)ra ize zapovd vam| picu
17
i pitie (+svoe Vat10) ...
Vulgata: regem qui constituit vobis cibum et potum
n) v. linilum n irnin gerundium n na+nncin:
1:12 i co:eciv ]iv ro :ev crti:ev, i iot0i i uce r:ot0i
H1 (M) ... u aa+k uam+ t1mtu+ u a u`m+ u r:q nu`tm+ ..
H2 (C) ... u a uki atu :++ t1mtu+ tmakukiu+. a am+ u a nutm+ r:q ..
6ennan+e: i dai nam| sociva
18
v picu i vodu v pitie (socivo Vat10)
Vulgata: et dentur nobis legumina ad vescendum,
19
et aqua ad bibendum
He ncnnin a:nnin xe(y Ha-Cnxeononnx n xrna+cinx neno( ce (rna+ na
a:nnnnx n oninnann+e. Hannxe n 1:8 xrna+cinx+ neno(an n:6xina ianinane+o n
n:6na non inaion: i t0t:o Aiv:t tr :v ic:iv iu:ou / H1 = H2 u n:a:au auuua+
ua tu tr:tm+ / 6ennan+e: i zaveca se Daniel| v sr(d|)ci svoem| / Vulgata: Proposuit
autem Daniel in corde suo.
L+o ome nxionio neicniannn a:nnin xe(y nonnx neno( o+ na+nncin n (na+a
c+an neno(a o+ irnin: malelicus mucitel, (6ennan+e) cemy r:tuua (H1),
va:1ua (H2) iio 2:2; iaemia mjzda (6ennan+e) cemy auuut (H1), n:auuut
(H2) coi 2:6; hariolus kobnik| cemy :naruur+ (H1), naauu (H2) trio:co 2:2; dic
r|ci cemy t+raau (H1), n:r1ak (H2) tirov (Imperat.) 2:4; indico (indicaveritis) reci
(recete) cemy n:r11+u (n:r1t+t) (H1), t+r11+u (t+r1t+u+t) (H2) ve:(e
(ve:c:t) 2:5; narro (narraveritis) v|zvstiti (v|zvstite) cemy n:r11+u (n:r1t+t)
(H1), t+r1t+u+u (t+r1t+u+t) (H2) ve:(e (ve:c:t) 2:6; indicabimus recemo
cemy n:r1mki (H1), t+r1t+um+ (H2) vittoutv 2:7; exceptis diis, quorum non est
cum hominibus conversatio iz|n|me
20
bogov| ihze nst| prbivanie (Vb2, prebivanie n
oc+anann+e) s, cl(ov)ki cemy u: n:u u+at u1t+k auauqt t+ rtar:u na:+uu (H1), u+
++vuu nu uat u1t+k au+ut t+ r+ttu na++uu (H2) tt 0to:, ev ou tc::v
i:o::i t:i ric cio 2:11; ab Arioch, principe militiae Regis ot Bariota kneza
voinstvi c(sa)r(e)va cemy auw`:ru aumaruq rq (H1), auwq aumartq u
(H2) :; :e_ _:it:; :ou ic:tte 2:14; causa (ob causam) prirok| (prirokom|)
21
cemy r:au (H1), aqm+ (H2) ve 2:15. nnn, ne inaionxmn+e no:nana+ (o6e
iai+o 6n6nencinx +eic+, +aia n neicnia+a n cnn+aicnca na Bynia+a n na innonnnx e:ni,
na ion+o nene(a+. Te yno+e6xna+ axannnn innonnn ]oxn ia+o knigi, blagodt|,
socivo, m,zda, csar|stvo, nebes|sk|, milost|, krpost|, velii, re VO, Vb2, Drg/ rie Lb2
(cnixa+nnen aonc+ 3 n. xn.n.), no crmo n cnenn]nnnn :a xrna+cia+a innnnna (yxn
(prirok|, uprositi, nauk| (scientia), stvar|, tlesnit| (:a corpulentior). Ja6enx:na ce
nocne(ona+ennoc+ nn neno(a na e(nn n crmn na+nncin (yxn c e(no n crmo
:nanenne; nan. n 1:10 n 1:13 inaionxmn+e yno+e6xna+ lica :a vultus, (oia+o n H1
n H2 aua nene(a :i roceri 1:10, au (H1)/ :kvu (H2) icti: 1:13. B c+nxone
17
Cn. yno+e6a+a na pica n xrna+cia+a +a(nnnx n Bn+ne 1:29, 30 cemy uk n innncin+e
rionncn (Mnxannon 1904:100).
18
Cnonynnnn e n:6or+ na socivo :a legumen `mymynionn(en nno(; iax, ]acyn`.
19
Cn. v stvinu :a ad vescendum n Bn+ne 1:30 (Mnxannon 1904:103); :a neno( nri na ieyn(nn c
nn]nnn+nn, n. Badurina-Stipcevic 2001:182,183.
20
iz|n|me Vb2, izname Drg, VO, iznami Lb2, iznae Vat5.
21
yxa+a nu:r+ e :acnn(e+enc+nana nan-ano n Cynacrncinx c6onni 272,6, no crc :nanenne
`no:nnme`, +onno cro+ne+c+nne na tr:tc: n cnonoo6a:yna+enen nnan, n cnynax nene(a
naenne+o tr:tv; CC (1994:510)
16.p65 04. 10. 04, 16:10 172
Henionn o+ Knnia+a na nooi annnn n xrna+cia+a inaionnnecia innnnna
173
1:3, 7, 8, 9, 10, 11, 18 irninx+ +eic+ n:non:na _:tuvou_o, nene(eno crc :aexia+a
autruq+ n H1, a n H2 crc c+ao6rniacio+o crne+anne t+a1uuuua raatuur+
1:3 (t+a1uuuua raatuuvk n oc+anann+e c+nxone).
22
Ha-Cnxeononnx+ nanan+ e
:ana:en n axannnn+e 6ennan, (oia+o nnonannonnn+e nrne(a+ na+nncia+a
:aexia ieozilj slolenilj (c +nnnnno+o :a +e:n ianma n+annancio (nenennancio)
non:nomenne) :a iaeosilus eunucloium n 1:3; n 1:7 nonene+o 6ennan n:nycia+
:aexia+a, +x nncrc+na n VL2. Bcnnin 6ennan nxa+ ieozit| ot skoplenih| (skuplenih|
Vat10) n 1:8. B 1:18 e no-a:nnnno: VO ima stariina kazenik| stroenim|; stariina
stroenimj e n VL2 n Ld91, slaiiina stroeniem| Drg, Vat5, stariina stroenih| Lb2. B
c+nxone 1:9, 10, 11 Bynia+a nxa iinces eunucloium, ioe+o ce nene(a
nocne(ona+enno n 6ennan+e c lnezj slioenilj (slioenimj VL2 n 1:11).
Hocne(ona+ennoc+ nnnn n n yno+e6a+a na sllmacenie, otrenie, s`lazanie. B c+.
2:4, 5, 6 (Lis), 16, 24, 26, 30, 36 irninx+ neno( n:non:na cu:c:, na ioe+o n
innncin+e rionncn cro+ne+c+na t+raauut. Brn Bynia+a o6ane ce yno+e6xna+
a:nnnnn (yxn: n 2:4 inleiielalio, n 2:5 coniecluia, n 2:6 inleiielalio n coniecluia,
n 2:16, 2:24 solulio, n 2:26, 30, 36 inleiielalio. Kai+o n :ana:ennx c+a neno( n 2:4,
+aia n n nonnx n 2:5, ce :ana:na slazanie n 6ennan+e, a n 2:6 ce yno+e6xna+ nene
slazanie n slljmacenie, (oia+o n 2:16 solulio ce nene(a c olienie (absolutio ce
nene(a crmo c +a:n (yxa n xrna+cia+a innnnna). C+nxone 2:24, 26, 30, 36 ca
n Ha-Cnxeononnx neno( n axannnn+e 6ennan, (oia+o nnonannonnn+e nxa+
non neno( n +xx n 2:24 solulio e nene(eno c olienie, (oia+o axannnn+e na:x+
s`lazanie :a cu:c:. B 2:26, 30, 36 axannnn+e 6ennan yno+e6xna+ s`lazanie,
a IL2 ne(nonn+a slljmacenie.
2.3. C1uxone 2:20-30 ca crmo nenanxennn. Axannnn+e 6ennan (VO, Drg, Vb2)
na:x+ Ha-Cnxeononnx neno( (H2), (oia+o Lb2 n N2 nxa+ non neno( o+ na+nncin.
Hnxen:
2:23 ... i :o oii :ou ic:tte tve:ci o:. ...
H1 (M) ur: ru1uut r: traa mu1 ...
H2 (C) ... ur: t+u+ k t+r1t+uak mu ttu ...
Vb2 (VO, Drg) ko s|n| (san|) c()s(a)rev| v|zvstil| (vzvstil) mi esi
Vulgata: quia sermonem regis aperuisti nobis
Lb2, N2 ko s|n| c()s(a)rev vil| esi nam|
23
2:24 i tu0te (nnncna n Hcnx.e(.) ]t0t Aiv:t ro :e_, ov
i:tc:ctv o ic:ttu rottci: :ou coou iutevo, i tirtv
iu:;. :ou coou iutevo rottc ...
H1 u a nut u t auuua+ r+ a uw` q` :. u at n1 n:t+arua+ k n:rqnu+u mqta
arua:utrkia. u tvt t`mq: mqtk rarua:utrki+ ut n:rqnu ...
H2 u nut auuua+ r+ auwa. uat n1 nut+arua+ k n:ranu+u maki`a
rarya:uktrki. u tvt tmq: mqkiuk rarya:uktr+ ut n:ranaau ..
22
Tyi nnnn xaai+eno+o :a Hecnancia+a miona ne(nonn+anne irx c+ao6rniacin (yxn
:a cnenn]nnnn eannn; n. o6en 1978, 1979, Cnanona 1989, Xnc+ona 2002.
23
To:n nnxe noia:na, ne H2 no-cnonynnnno o+ H1 nene(a oii crc t+u+, nonee no-(o6e
o+a:xna :nanenne+o `nn(enne na crn`. Ta:n (yxa nncrc+na ne caxo n axannnn+e 6ennan, no n
n nnonannonnn+e, cr(ramn non neno( o+ na+nncin.
16.p65 04. 10. 04, 16:10 173
He+io He+ion, Maiae+ nxn+ona
174
Vb2 (VO, Drg) I pride Daniel| kAhioru (Ariohu) ize b pristavil| c()s(a)r| pogubiti mudrie
vavilonskie (v|vilonskie) i rece emu mudrih| vavilon|skih| (v|vilonskih|)
ne pogublai
Vulgata: post haec Daniel ingressus ad Arioch, quem constituerat rex ut perderet
sapientes Babylonis, sic ei locutus est: Sapientes Babylonis ne perdas
Lb2 i po sem| Daniel| vad| k| arioku egoze postavi c()s(a)r| da pogubit| mudrie
babilonskie i t(a)ko ispoved emu mudrih| babilonskih| ne pogubiti
2:24 ticiit ct t tver:ov :ou ic:tte, i :v cu:c:v :ou
oii:o :; ic:tti ritt; (yinan.)/ i :v cu:c:v :;
ic:tti ritt; (Hcnx. e(.)
H 1 r+rtu at ma n1 k, u traauut tua tr: n:r1m+ ru,
H 2 u+ urtu ma n1 a u t+raauut t+ua tr: t+r1qq u
24
Vb2 (VO, Drg) n| (na) izvedi me prd (pred) c()s(a)ra i skazanie sna s|na (sna) v|zv? ccu
c()s(a)ru
Vulgata: introduc me in conspectus regis, et solutionem regi narrabo
Lb2 n| vavedi me k c()s(a)ru i otreenie vzve ccu
2.4. C1uxone 2:31-36 nncrc+na+ n nanxennnia. Hap. e :aneinan n n H1, n n H2. Ha-
Cnxeononnx+ neno( (on e :ana:nn nrne(ama+a ]a:a ne( nanxnx+a, a cne( nxe+o
na nax e nn6annn n +n+na+a q. To:n neno( :ae(no c nrne(ama+a ]a:a n (o6aneno+o
q nncrc+na n axannnn+e 6ennan: VO, Drg, Vb2; a nxenno:
Ho]n+onoinn: Etrtv Aiv:t :; Niou_ocovoco:
Hanxennnnn: tvt auuak r+ uar+::u:t:q
H 1 nnncna
H 2 tvt auuua+ r+ uar+::u:t:q u
Vb2 (VO, Drg) rece Daniel, k Navhodonosoru c()s(a)ru
Lb2, N2 n Vulgata: nnncna
Ocnen +ona n c+nx 2:33 e nonycna+a e(na ]a:a o+ irnia+a ocnona n Ha-
Cnxeononnx neno( +a:n nnnca e einc+nana o+ H. Lnceen n +n innncin rionnca.
Crma+a ]a:a nnncna n n axannnn+e 6ennan. Cne(ona+enno +o:n nnxe noia:na,
ne n nanxennnx+ +eic+ n(e n +e:n 6ennan o+ oninnan (no+oia]), xoe 6n
(e]ei+en, ion+o c+on n ocnona+a n na +n+e rionnca, na:emn Ha-Cnxeononnx
neno(. Ja +ona Lnceen cxx+a, ne n 2:31-36 +eic+r+ nrn Vb2 e n:e+ ne o+ nanxennnx
neno(, a o+ Ha-Cnxeononnx.
25
2:33 i ii vJi: c:cii, oi roct [iu:J nnncna n Hcnx.e(.] to
tv :: c:cou, to ct :: oc:iou.
Ha. r:a1uu ata1u1 u:1 vat++ tuua ata1ua, vat++ tuua ruua1ua
(trq1akua o6ion nanx.)
H1 (M) r:a1uu ata1uu u:rki vat+k ata1ua tuua, a vat+k trqtaua tuua
H2 (C) r:a1uu ata1u1 u <................................> vat++ t+ta kaua (ruua1ua)
Vb2,VO, Drg: golni (goln) zelzni (zelezn) <> i cest, etera skudl|na
24
To:n nnxe noia:na, ne H2 ne nnnain nrnn no Hcnxnena+a e(ainnx, a ocnen +ona ce o+nnnana
o+ H1.
25
Hncrc+nne na nanan+n o+ Ha-Cnxeononnx neno( n nanxennn nenionn n 6ennan+e :a6enx:na
n Knnia+a na nooi Hona Ribarova 1987:126-129.
16.p65 04. 10. 04, 16:10 174
Henionn o+ Knnia+a na nooi annnn n xrna+cia+a inaionnnecia innnnna
175
Vulgata: pedum quaedam pars erat ferrea, quaedam autem fictilis
Lb2 nogu nika cest, bise zelezna druga skudelna
N2 nogu nka cest, gvozdena b()e a nka skudlna
2.5. C1uxone 2:37-40 ca nenanxennn n ncnnin n:cne(nann 6ennan cr(ra+
neno( o+ na+nncin.
2.6. C1uxone 2:41-43 n 46-49 ca nenanxennn n n axannnn+e 6ennan ca n Ha-
Cnxeononnx neno(. Moe 6n nxenno :a+ona n (na+a nanxennn c+nxa 2:44-45 ca
ne n nanxennnx, a n Ha-Cnxeononnx neno( n axannnn+e 6ennan. Lb2 n N2
nxa+ non neno( o+ na+nncin n c+. 2:41-49.
2:43 i o:: ttct :ov c:cov vit:tvov :; oc:i; :; rt:v;,
cu:ti tcov:i: tv crti:: v0erev ...
H1 (M) u` u` r: ru1 ata1: tmtutu: t+ trq1a:m+ n+ukim+ tm1utuu nq q+k
t+ t1mtutm+ vavttrkim+ ...
H2 (C) u u` r: ru1 ata1: t+m1utu: r+ rauu1. t+m1utu: nat+k r+ natmtut+
vta:r1vu+ ...
Vb2 (VO, Drg) i ko vid zelzo primeno k| skudlu smeno budet v plemenih|
(plemeneh|) c(lovc|)skih|
Vulgata: Quod autem vidisti ferrum mistum testae ex luto, commiscebuntur quidem
humano semine
Lb2, N2 ctoze vidl| esi gvozdeno miano (mano) skudelom (skudlom|), eze
c(lovc,)skoe sme
2:44 i tv :ii ti: :ev ic:ttev tt:vev o 0to :ou ouivou
ic:tt:iv, :: ti :ou iievi ou c:i0ict:i:
Ha. r+ rurut+k nr+ utntu:t +t+rut uat r+ rurki ut ut+aut++
H1 u r+ uu k +1 r+ rurut+k n r+ utnttrki` u +r: t` at r+ r1rki ut u t+a1t+k
H2 u r+ kuu k +1+ r+t+aru+k n+ untkukiu +r: tat r+ r1rki ut
atkinat+k ta
Vb2 (VO, Drg) i v dni c()s(a)r| th|. vstavit| b(og)| n(e)b(e)ski (n(e)b(e)sko) c()s(a)rstvo,
eze v| (va) vki ne razpet se
Lb2, N2 i v dni ze c(sa)revi inih| vzdvignet| b(og)| n(e)b(e)ski c(sa)rstvo eze v
v()ki ne razpet se
Vulgata: in diebus autem regnorum illorum, suscitabit Deus caeli regnum quod in
aeternum non dissipatur
Bennan+e o6ane ne(nonn+a+ sludl(-|n), iai+o e n H1 ne( rauua (-ku+) n H2.
Hxa n (yin a:nnin xe(y nanan+a n axannnn+e 6ennan n H1, nan. +e
yno+e6xna+ o6nnannnx :a +xx ne]nic vjz- nrn vjzvsti 2:45 cemy t+r1t+u n H2, n
nrn v|zmoze 2:47 ~ um:at, a crmo cn. n sliui 2:45 ~ :+kukvu, v istinu 2:47 ~ n: ut+uu1.
Tax, ir(e+o a:nnin+e xe(y Cnxeononnx neno( n na+nncinx +eic+ ca no-ionexn,
inaionxmn+e ca e(ai+nann c+anx neno( n +e:n naxecn ca nannne nrn ncnnin
n:cne(nann axannnn 6ennan, a +aia crmo ca nne+n n n nnonannonnn+e rionncn,
nan. 2:46: i ivvi i tuec:i ttrt crtici: iu:; /H1 a mauua u r:uu nar:q` auua. t
n:at +u t mq/ H2 u tvt. ranki nkutuuvkuki u naar:r:uruua n: a: au+u t mq/ VO, Vb2, Drg
i zr|tvi i tamn| (tm|n, Vb2) prit| da s(ve)tit| emu (ego Vb2)/ N2 i zrtvi i tamn| prit| da
s(ve)tit| emu/ Vulgata: .. et hostias et incensum praecepit ut sacrificarent ei.
16.p65 04. 10. 04, 16:10 175
He+io He+ion, Maiae+ nxn+ona
176
2.7. C1uxone 3:1-51 nncrc+na+ n nanxennnia. na+a nrnnn neno(a ce ocnonana+
na nanxennnx, c nxion a:none+ennx. Te:n c+nxone ce cr(ra+ n VO. Tn nenionn
nncrc+na+ n xncann+e: 3:1-24, 34-45, 49-51. O+ axannna+a A iyna cxe n:non:nann
Borg. Illir. 4 (Vat4), XIVn. n Poninx xncan (Ro), XVn., a o+ nnonannonna+a B iyna
Xrnoennx xncan (Hrv), 1404, Honaionnx (Nov), 1368; Hmnoicinx (NYM), nrna+a
ne+nr+ na XVn.
26
B ne+nno+o 3:1-24 nan-6nn:in (o +eic+a n innncin+e rionncn ca
VO n Vat4. Ro, xaia n (oc+a axannen, nxa n no-nonn a:none+ennx. Hnonannonna+a
iyna xncann nxa neno(, cro6a:en c na+nncinx oninnan.
Ja cnynan, n ion+o Vat4 n VO nxa+ a:none+ene, o6mo c H1 n/nnn H2, no
a:nnnanamo ce o+ Hap., xoe (a ce (onycne, ne iai+o n 6rniacin+e :exn n iax na
!Xn., +aia n ce( inaionxmn+e e nona(nan axannen +eic+, a:nnnanam ce na xec+a
o+ !nioonnnennx nanxennni (X!!n.), nan.:
3:19 tiuct:t :v i:vov tr:irtic:e / ut succenderetur fornax septuplum
aat1+t ntq+ : ttmuqu Ha./ ttmtutu H1 (M) /ttmutu H2 (C)/
(razdezte pec|) sedmericeju Vat4, VO/ n (on n nnonannonna+a iyna (razzeci)
sedmericeju Ro, Nov, NYM, Hrv (cn. no-ioe vtoriceju n 6ennan+e)
27
3:22 i :ou vci tt:vou :ou tvc:iittov:i ...
Ha. u maaa +kia tat uat:vuua/ uat:vuruaa H1 (M), H2 (C)/ nasocivsee Vat4, VO (ize
v`vr`gu Nov, Ro, NYM (ki Hrv) :a viros illos qui miserant).
B nxionio c+nxa VO, Vat4 n Ro yno+e6xna+ Avdenagos| no o-cinonenne :a
necinonxexo+o Actvie/ Abdenago. Ta:n ]oxa nnnnna na irnin+e crmec+nn+ennn
nxena o+ x.. no o-cinonenne. Tx e(na nn 6n xoina (a (on(e o+ na+nncin. Hn +ona,
+x ce o+inna n rionncn, na:emn H2 (3:13, 19, 20, 22 artuaar:ta P=B.n.) B oc+anann+e
innncin n inaionnnecin rionncn nxe+o :anrmna na o n e necinonxexo.
Vc+anoneno+o n nn n:cne(nane na (yin +eic+one, ne Vat4 cr(ra e(nn
nonanxn cnxxo Bynia+a+a +eic+, ne:anncnxo o+ axannnnx cn xaai+e ia+o
nxno, ce no+nr(ana n nn noynnane na Knnia+a na nooi annnn. VO cr(ra
n nonene+o cnynan no-axannnn ne+ennx, o+ionio+o Vat4. Hnxen: a) 3:22 izliha n
innncin+e rionncn n n VO :a t rt:ccou cemy zlo nrn ncnnin xncann,
ninmnn+enno Vat4, :a nimis n na+nncin; 6) 3:1 na poli deiramsc VO (no-axannna
]oxa (on o+ +a:n n innncin+e rionncn ua n:au tuam+t+1, i. tv rtc:; ctt:;)
cemy na poli duramsc nrn ncnnin xncann (in campo Dura); n) 3:15 v t| god| VO (+aia
e n n nanxennnnn+e, ninmnn+enno r+ +:u r:+ !nioonnnen nanxennni, n n
rionncn+e c Ha-Cnxeononnx neno( (no tuk n o6ionnx nanxennni), a n H1 e
vat+; onenn(no +yi VO na:n nan-axannnnx nanan+ :a iu: : e;), (oia+o Vat4 n
Ro nxa+ t|gda, v tae/taze cas` n nnonannonnn+e xncann (n na+nncin eadem hora); i)
3:21 tosteganvami (sic!) VO (:t+tru+ramu Tn.n. xn.n. n nanxennnnn+e n H1,
uat+tru+ramu H2 :a i. rt:vic:) cemy nn(nnn(yannnx nanan+ bicvami Vat4
nn obuveniem| n oc+anann+e xncann (na+. calceamentis).
28
26
H:non:nann cxe in+nnecio+o n:(anne na NYM (Schmidt-Deeg 1994) n na Hrv (Grabar et al.
1973) c a:none+ennx o+ Vat4, Ro, Nov.
27
Ja axannnoc++a na nac+ania+a utu (n cnennanno ttmtutu, ttmutu) cemy necnancin+e
nanan+n na uqu, -u++ (n cnennanno ttmuqu) n enanienne+o, n. Cnanona (1989:42, 75, 96-
97); :a anoc+ona n. Xnc+ona 2002:598.
28
B 6rniacia+a +a(nnnx crmo nxa onn+n (a ce :axenx+ annn+e ianin :t+tru+i, uat+tru+i. B
+o:n c+nx Ainonnx+ +no( o+ XIIIn. :acnn(e+enc+na raaamu nao(na oxancia :aexia,
xoe 6n ne: irnin; a n (yi rionnc o+ XIVn. c+on n+vm:r+; n. Pycei 2002:59.
16.p65 04. 10. 04, 16:10 176
Henionn o+ Knnia+a na nooi annnn n xrna+cia+a inaionnnecia innnnna
177
Bce nai n VO nxa nn(nnn(yannn a:none+ennx, ion+o ne crnna(a+ c innncin+e
rionncn ((oia+o Vat4 n Ro na:x+ nanan+n+e na axannna+a innncia +a(nnnx),
nan.: 3:22 izdeze Vat4, Ro, iai+o e n innncin+e rionncn (:a rt:t:vtv), (oia+o n
VO e pozze (cemy ubi n nnonannonna+a iyna xncann :a interfecit); 3:1 visota ego bie
... Vat4 (6e:ionynno n innncin+e rionncn r+t:+a tr: ..., iai+o e n irnin uo
iu:J r_tev tov:i), (oia+o n VO n nnonannonnn+e xncann nxa+ v visotu ,
neox+no :a na+nncinx Abl. Sg. altitudine cubitorum sexaginta.
Kai+o nene nonnna o+ nxion o+ nnne(enn+e nnxen, nnonannonna+a iyna xncann
cr(ra non neno( o+ na+nncin na neniona+a 3:1-24. Cne(nn+e (na nnxea noia:na+
a:nnin+e xe(y axannnn+e xncann, ion+o :ae(no c VO na:x+ c+anx nanxeen neno(,
n nnonannonna+a iyna xncann. Te:n nnxen ca cnn(e+enc+no n :a annn+e noxenn,
ion+o nnna+ n axannnn+e xncann.
3:2 [i rtc:t:tt viou_ocovoco o ic:ttu cuviitiv riv:i]
:ou uri:ou i c:i:ou i :ou :ori_i, outvou i :uivvou i
:ou tr touc:ev i riv:i :ou _ov:i :ev _eev
innncin rionncn. ... t+na+u r+ta yna++ (c a:nnnnn nanan+n), u r:tr:k: u m1t+uk:a
ruaa u rar+: u mqvu+taa taqaa ua+ raat++mu (raat+uu H1)/ mavu+taa u taquu+
ua+ raat+kumu H2/ u r+ta ruaa t+auuk:a (t+au+ H1/ t+auktr+a H2)
VO, Vat4, Ro i posla navhodonosor| c(sa)r| supati (nnncna n xncann+e) sabrati
vse s|trapi (satrapi) voevod| (i voevodi) i mstnie knezi i mucitele i sucee nad` vlastmi i vse
knezi strannie (stran`nie).
Vulgata: (Itaque nabuchodonosor rex misit ad congregandos) satrapas, magistratus, et
iudeces, duces, et tyrannos, et praefectos omnesque principes regionum
nnonannonnn xncann: ... vse strapi i nauciteli (+ i sudie ov, YM) i voevodi i sil`nili
i iolelle (ifekti Nov) i vse knezi stran
3:18 i tiv , vec:ov tc:e
Ha. n H2 aqt au (uu), r1t+: a +u tt++ = VO ( r1t+k +:n1 nqu H1), no
i a c ce li ne hocei, vsto da ti est Vat4, vsto ti budi (Ro), a
a c ce i (ako Hrv) ne god ti est, vi teb (tebi Hrv) budi Hrv, Nov, NYM
Vulgata: quod si noluerit, notum sit tibi.
Hxa e(nna (yin a:nnin xe(y axannnn+e rionncn n nnonannonnn+e xncann,
nan. neicniannn a:nnin: a) 3:19 trtc0 / repletus est - ispl|ni se (VO, Vat4, Ro n innncin+e
rionncn) cemy napl|ni se Hrv, Nov, NYM; 6) zrak| lica ( o: :ou rocerou) ~ obraz ego
(na+. aspectus faciei illius); n) 3:16 ne trbuem| mi (ou _t:iv t_otv) ~ ne podobaet| nam (na+.
non oportet nos respondere); neicniannn n iaxa+nnnn a:nnin: 3:16 ize v|zmet vi
(VO, Vat4, Ro n innncin+e rionncn) :a o tttti:i: u cemy ize vshitit| vas| :a qui
eripiet vos; iaxa+nnnn a:nnin 3:18 tc:ci/ erexisti postavi cemy postavil| esi; ou
rocuvoutv/ non adoramus ne poklanem se cemy ne poklonim se; cnn+ai+nnnn
a:nnin: 3:13 tv 0u; i o/ in furore et in ira rostiju i gnvom| cemy v rosti i
gnv.
Hn+eec ne(c+annxna+ cnynan+e na crnna(enne xe(y nnonannonnn+e xncann n
H1 n/nnn H2, nan.: tt0tiv ti ti:v:i :J tiovo/ ut convenirent ad dedicationem statuae/
Hap.=Vat4, Ro nu+u ua tr qtuut +1aq/ H1 :t qtuut +1aa (H2 ua n:u:ratuut rqmua); Nov,
NYM, Hrv: da pridut na svecenie tla. Beox+no n cr:(a+enx+ na H1, n inaionxmn+e,
ne:anncnxo e(nn o+ (yi, no-a:nnnno nexe, ca nrnenn Gen. obiecti nxec+o c+anx
16.p65 04. 10. 04, 16:10 177
He+io He+ion, Maiae+ nxn+ona
178
a(noxnnanen a+nn,
29
ia+o no +o:n nannn ca nanannnn neno(a no-6nn:ri (o ny(n+e
oninnann irnin nnn na+nncin.
2.8. C1uxone 3:25-33
30
n VO crna(a+ c +eic+a n innncin+e rionncn, e(nairn n
:a nanxennnnn+e n :a (na+a nrnnn neno(a. C1uxone 3:34-45 n xncann+e n VO ca n
axannnnx neno(, :ana:en n innncin+e rionncn (Ha.=H1, H2) c nxion
a:none+ennx. B +a:n nac+ Ha. n H2 ca no-6nn:in n cannenne c H1. Cro+ne+no VO
crnna(a c nrnn+e (na. Han-ionexn o+nnin o+ +o:n neno( xncann+e noia:na+ n
nanano+o na neniona+a (3:34), iai+o ce onaina.
31
Texnnx+ neno( o6ane ne e
+onno cro+ne+c+nne na na+nncinx +eic+, c ion+o a:nonaiaxe.
3:34 ct riic; ti :tto c:i :o ovoi cou, i c:ictcic :v c:i0v
cou VO ne prdazd| nas| do konca imene tvoego radi i ne razdrui zavta tvoego Ha., H1, H2
ut n1aa+ (uuat nta` uat H1) uat+ : r:u+a umtut +r:tr: au. u ut a+quu ar1+a
+r:tr:
xncann+e: ne pogubi ljudi tvoih| imene tvoego radi i ne razori zavta tvoego
Vulgata: Ne, quaesumus trada nos in perpetuum propter nomen tuum, et ne dissipes testamentum
tuum
Hxa n (yin noxenn n xncann+e (no-x(io n VO) n cannenne c annnx neno(,
nannxe: a) 3:36 ko psk ize est vskrain (Vat4; vkrain Ro, vskrai Nov, vskraini Hiv)
moia :a na+. el sicul aienam quae esl in lilloie maiis VO ko psak v krain mora VO,
no(o6no na innncin+e rionncn 1r: n1t+r+ r+trau m:1 (c nanonncno-]one+nnnn
a:nnin) :a e ov :v rii :o _tito :J 0iticc; 6) 3:42 ne oslidi nas` n
xncann+e 6e: ov cemy ne osiami nas` VO, ni ov, iai+o e n innncin+e rionncn
(i. i:i:c_uv / na+. nec conlundas nos); n) 3:40 lalo Ludi n xncann+e
lalo da Ludel` VO (= Ha. n H2) (i. ou:e tvtc0e/ na+. sic lial). B nxionio cnynax
n VO nxa nanan+a na xncann+e, a:nnnanam ce o+ n:6oa na innncin+e rionncn;
nannxe, a) n 3:39 :mk tm1tu:m+ n innncin+e rionncn :a irnin P. n. rvtui::
:irt:vecte, (oia+o crne+anne+o c P.n. d(u)lom` smreni e ne(none+eno n
xrna+cin+e inaionnnecin rionncn neox+no ia+o no-+onno cro+ne+c+nne na
spiritu humilitatis; 6) n 3:40 ncnnin n:cne(nann xrna+cin inaionnnecin rionncn
nxa+ ko v tisucah| agn,c, tucnih, :a in millibus agnoium cemy 1r: r+ ++ma+ arukk
+avku+ n innncin+e rionncn (c nanonncno-]one+nnnn a:nnin) :a i. i tv
u:ic:v vev r:ovev.
2.9. Teic+r+ na VO n c1uxone 3:46-48 crnna(a c +eic+a n innncin+e rionncn,
onenn(no +ona e axannen neno(, :ana:en n a:nnnnn +a(nnnn. To:n +eic+ ne nncrc+na
n xncann+e. Cne(namn+e c+nxone 3:49-51 nncrc+na+ n n VO, n n xncann+e. VO na:n nan-
axannnnx +eic+; nan. 3:50 i ou_ i:o iu:ev :o i0otou :o ru - i ne prikosnu se
ih| otnud| ogn| VO, ion+o crnna(a c innncin+e rionncn cemy th| ze trih| otnud| prikosnu
se ogn| Vat4, Ro; onih| trih| otnud| prikosnu se ogn| Nov; onih| trih ne dotaknu se ogn| Hrv.
Banan+n+e e(na nn ce (rna+ na nnnxnne na na+nncinx neno( et non tetigit eos
omnino ignis. Bce nai n +e:n c+nxone (on VO :acnn(e+enc+na o+nnin o+ innncin+e
rionncn; nan. 3:50 e rvtui cocou c:icu:(ov - 1r: q+ aatu+ uqmaqk -
29
Ja Dal. ossessivus, n. Mnnnena 1964.
30
Tona e +eic+, ion+o nnn:a n ce(xa necen cne( ncanxn+e.
31
Ja noxxna+a na nanannn+e n:enennx na enaniencin+e n anoc+oncin+e ne+nna cnoe( na+nncinx
+eic+, n. Tandaric 1993:311.
16.p65 04. 10. 04, 16:10 178
Henionn o+ Knnia+a na nooi annnn n xrna+cia+a inaionnnecia innnnna
179
quasi ventum roris flantem ko vtr| rosi dihajuc|; neox+no noxxna+a e nananena no(
nnnxnne na na+nncinx neno(; nnn 3:49 s azarieju i s druzinoju (n na+. cum Azaria et sociis
eius) :a a:nnia o+ innncin+e rionncn, ion+o nxa+ t+ aauu:u vauu (i :oi
rt :ov A(i:iv). uoxyna+a s druzinoju e o6nina+o cro+ne+c+nne n xrna+cin+e
inaionnnecin naxe+nnnn :a (cum) sociis eius +x e(onno ce yno+e6xna n ianen(an+e
(n. n 2:17 druzinoju svoeju nrn ncnnin 6ennan :a sociis suis cemy qr:m+ tr:um+
n innncin+e rionncn, i. :oi :to: iu:ou).
2.10. Henionn+e o+ ru. 13 u 14 n xncann+e o+crc+na+ n nanxennnia n n
xonoia]n+e c nrnnnx neno(. Heno(r+ n xncann+e e nananen o+ na+nncin n ce
o+nnnana o+ Ha-Cnxeononnx neno(. Pa:nnin+e xe(y (na+a neno(a ne ce (rna+
caxo na a:nnin+e n oninnann+e, o+ ion+o ce nene(a, no n na a:nnnnn
neno(anecin ne(nonn+annx, nan.: ra+ (riict:co) vr|t (pomarium); r:+
(oto) - dom| (domus); n:aqut (tcov ti) - pladne (meridies); nu-:u+u (roc-
ioi:) - s|hoditi (con-fluo); n+t+t r+ :+1uit t a (i ttvov:o tv tr:0u:; iu:J)
vzgorsta se v pohot| ee (exarserunt in concupiscentiam eius); kuk n: r: tku+ (ti tu0t:o)
- d|n| prikladn (dies aptus); :+:r:rua (oic:ov) - dvica (puella); u:u (iui) -
lto (aestas). Heno(r+ o+ na+nncin n:non:na iai+o axannna innnonna neicnia,
+aia n nxion nnonannn.
3. H:noenn+e na6nm(ennx nanaia+ cne(nn+e :ainmnennx. O+ircn+e o+ Knnia+a na
nooi annnn n xrna+cin+e 6ennan n xncann ne(c+anx+ +n neno(a:
a) nan-anen nanxeen (naenen o+ Lnceen Knnnon) na:n ce n axannna+a iyna
xrna+cin rionncn. na+a no-ircnn nrnnn neno(a n:non:na+ +o:n neno( :a
xec+a+a, n ion+o +on e nannnen, noa(n neiona+a nec+nnoc+, e:niono crnrmenc+no
n 6oiocnoncia +onnoc+;
6) Ha-Cnxeonon nnn n:+onno6rniacin nrnen neno( na:n ce n axannnn+e 6ennan n
nenanxennn+e nac+n; n nxion cnynan na a:nnin xe(y nanxennnx n Ha-Cnxeononnx
neno(, nanxennn+e c+nxone n axannnn+e 6ennan ca n Ha-Cnxeononnx neno(.
To:n neno( ne ne(naia e:nionn n n nac+noc+ neicniannn oco6enoc+n, ion+o (a nnn:a+
n xio no+nnoenne c e:nionn+e nai+nin na xrna+cin+e innonnnnn n :a+ona o+(ennn
nac+n ia+o 2:20-35 nnn 2:41-49 oc+ana+ non+n nenoxenenn.
Jana:enn+e nanxennn n Ha-Cnxeononn neno(n o6ane na xec+a, oco6eno n
xncann+e, noia:na+ annn nonanin, nananenn n xrna+cia ce(a. Cne(ona+enno,
+rn ia+o o+ e(na c+ana +e:n rionncn na:x+ xnoio axannnn enexen+n, no o+ (yia
n n axannnn+e nx nac+n nxa nonanin cnxxo Bynia+a+a, +e +x6na (a ce n:non:na+
ia+o cnn(e+enn na nan-anna+a cnanxncia 6n6nencia +a(nnnx nn crnoc+ania c
axannnn (no crmo nonanxnn) innncin rionncn.
n) co6c+neno xrna+cin neno(, ion+o nncrc+na nocne(ona+enno n nnonannonnn+e
6ennan n xncann, a crmo n one(ennn c+nxone n n axannnn+e rionncn. To:n neno(
cne(na oco6enoc+n+e na na+nncinx cnn+aicnc, 6e: (a n:na(a n 6yinann:rx n
nea:6naexoc+. H:non:nann ca e(nna +nnnnnn :a xrna+cia+a inaionnnecia innnnna
neicexn, na+nnn:xn, xrna+cin nao(nn (yxn, a crmo n axannnn Knnno-Me+o(nenn
neicniannn e(nnnnn. !naionxmin+e neno(n noia:na+ (o6o nna(eene na na+nncin n na
noxn+e na co6c+nennx innonen e:ni, iai+o n (o6o no:nanane na Bn6nnx+a.
B xrna+cia+a innnnna ne e naxenn a:noc+anenne nrnnnx+ neno( na
Knnia+a na nooi annnn, nannan o+ Lnceen Me+o(nen, a o+ (yin
16.p65 04. 10. 04, 16:10 179
He+io He+ion, Maiae+ nxn+ona
180
:ana(no6rniacin. To:n n:no( nn+o no+nr(ana, nn+o o+xnrnx +e:a+a na P. Hax+nian,
ne noonecin+e innin nonnina+ n xrna+cin+e xncann n 6ennan nxenno n +o:n
neno(.
HHTHPAHA HTLPATVPA:
Aneiceen, A. 1999. Tercno:oeu c:aeucrou ouo:uu. Cani+-He+e6yi: H:(a+enc+no xn+nn
Bynannn, Kln: Bhlau Verlag GmbH&Cie.
Ban(+, P. 1894-1901. Ipueopoeu:ee napueuuur e c:u:euuu c pyeuu napueuuurau. T. 1-3.
Mocina.
o6en, H. 1978. !rnin+e (yxn n Cynacrncinx c6onni n n+oa+a e(ainnx na
c+ao6rniacin+e 6oiocnye6nn innin. E:eapcru esur 28/2, 89-98.
o6en, H. 1979. Teic+r+ na o6oxnono+o enanienne n n+oa+a e(ainnx na
c+ao6rniacin+e 6oiocnye6nn innin. E:eapcru esur 29/1, 9-21.
Lnceen, H. 1905. Kuuea npopora auuu:a e peeue-c:aeucro nepeeoe. Mocina.
Jna+anona, P. 1998. Cnapoo:eapcrun npeeo ua eauaecenne npopou c n:ryeauu.
C+ao6rniacinx+ neno( na C+anx :ane+ (no( o6ma+a e(ainnx c nrne(enne na
C. Hnionona). T. 1. Co]nx: BAH.
Mnnnena, A. 1964. Pa:non na (a+ennnx nn+ea+enen n 6rniacinx e:ni. Co]nx.
Mnxannon, A. 1904. K nonocy o nn+ea+ynox nacne(nn Cnn. Knnnna n Me+o(nx n
inaionnnecinx xona+cinx xnccanax n 6ennanxx. Fyccruu qu:o:oeu:ecruu eecnuur
51, 1-104.
Mnxannon, A. 1912. Onon usy:euu nercna ruueu Eonu npopora Mouce e peeuec:aeucro
nepeeoe. T.1. Bamana.
Hax+nian, P. 1902. Hecioniio :axe+oi o cne(ax (ennecnanxncioio nanxennnia n
xona+cio-inaionnnecion nn+ea+ye. peeuocnu. Tpyo C:aeucrou roucuu
Hnepanopcroeo Mocroecroeo apxeo:oeu:ecroeo ooecnea 3, 175-221.
Pn6aona, J., J. Xayn+ona 1998. Ipueopoeu:ee napuejuur. Tercn co rpunu:ru anapan.
Cionje: MAHV.
Pycei, H. 2002. H:+oi n :ana( n neicnia+a na 6rniacinx e:ni ne: Ce(noneionne+o. B.
!m:enen, A. Mnn+enona. Cpeuoeeroeua xpucnuucra Eepona. Hsnor u Jana. Co]nx:
!y+en6ei, 54-63.
Cnanona, T. 1989. Hecnancia+a e(ainnx na Knnno-Me+o(nennx c+ao6rniacin
enaniencin neno(. Kupu:o-Menoueecru cnyuu 6, 15-129.
Cnanona, T. 2002. Trnionna+a Hanex n ion+eic+a na c+ao6rniacia+a innnnna. Co]nx:
Vnnnecn+e+cio n:(a+enc+no Cn. Knnxen+ Oxn(cin.
CC 1994. Hen+nnn, P.M., P. Beneia, J. Bnaiona. C+aocnanxncinn cnonai (no yionncxx
X-XI neion). Mocina: Pyccinn x:ii.
Xnc+ona, H. 2002. Cnye6nnx+ anoc+on n cnanxncia+a rionncna +a(nnnx ((nce+annx
:a nncr(ane na naynna+a c+enen (oi+o na ]nnonoinnecin+e nayin). Co]nx, Co]nncin
ynnnecn+e+ Cn. Knnxen+ Oxn(cin (xamnnonnc).
Badurina-Stipcevic, V. 2001. Jezicne i stilske osobine hrvatskoglagoljskih tekstova Knjiga o
Makabejcima. D. Sesar. Irugi hrvatski slavisticki kongres. Zbornik radova. T. 1. Zagreb:
Hrvatsko filoloko drutvo, 179-185.
Bauerov, H. 1991. Neslovansk predlohy charvatskohlaholskch breviarnich textu (Prophetae
minores). Listy filologick 114, 13-23.
BVO 1997. Brevijar Vida Omiljanina (1396-1996). Radovi sa znanstvenog skupa u Omislju i Rocu.
Nova Istra II/V/2, 9-58.
Bercic, I. 1864-1871. Ulomci Svetoga Pisma obojega uvjeta staroslovenskim jezikom. T. 1-5; T. 3
(1865). Prag.
16.p65 04. 10. 04, 16:10 180
Henionn o+ Knnia+a na nooi annnn n xrna+cia+a inaionnnecia innnnna
181
Birkfellner, G. 1975. Glagolitische und kyrillische Handschriften in sterreich. sterreichische
Akademie der Wissenschaften. Philosophisch-historische Klasse. Schriften der
Balkankommission. Linguistische Abteilung 23. Wien: Verlag der sterreichischen Akademie
der Wissenschaften.
Birnbaum, H. 1996. How Did Glagolitic Writing Reach the Coastal Regions of Northwestern Croatia?
Croatica 42/43/44 (Hercigonjin zbornik), 69-79.
Cermak, V. 2001. K otazce predlohy starozakonnich textu v charvatskohlaholskch breviarich. D.
Sesar. Irugi hrvatski slavisticki kngres. Zbornik radova. T. 1. Zagreb: Hrvatsko filoloko
drutvo, 193-198.
Grabar, B., A. Nazor, M. Pantelic. 1973. Missale Hervoiae ducis Spalatensis Croatico-glagoliticum.
Ljubljana: Mladinska knjiga, Zagreb: Staroslavenski institut, Graz: Akademische Druck u.
Verlagsanstalt.
Nazor, A. 1991. Brevijar po zakonu rimskoga dvora, 1491. Faksimil. Zagreb: HAZU, Graz:
Akademische Druck u. Verlagsanstalt.
Nazor, A. 1998. The Bible in Croato-Glagolitic Liturgical Books. Interpretation of the Bible. Ljubljana:
Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Sheffield Academic Press, 1031-1037.
Oblak, V. 1891. Die kirchenslavische bersetzung der Apocalypse. Archiv fr slavische Philologie
13, 321-361
Pantelic, M., A. Nazor. 1977. II novljanski brevijar. Hrvatskoglagoljski rukopis iz 1495. Fototipsko
izdanje. Zagreb: Staroslavenski institut, Turistkomerc.
Ribarova, Z. 1987. Knjiga proroka Jone. Slovo 37, 123-159.
Ribarova, Z. 2001. Uz pitanje odnosa parimejnoga i brevijarskoga teksta. D. Sesar. Irugi hrvatski
slavisticki kongres. Zbornik radova. T. 1. Zagreb: Hrvatsko filoloko drutvo, 263-268.
Schmidt-Deeg, E.-M. 1994. Das New Yorker Missale. Kritische Edition. Mnchen:Verlag Otto
Sagner.
SteIanic, V. 1969. Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije. Dio I. Zagreb: JAZU.
Tandaric, J. 1993. Hrvatskoglagoljski apostol izmedu istoka i zapada. J. Tandaric. Hrvatskglaglfska
liturgifska knfi:evnst. Zagreb: Krscanska sadasnjost, Provincijalat Iranjevaca trecoredaca,
310-318.
Thomson, F. 1998. The Slavonic Translation of the Old Testament. Interpretation of the Bible.
Ljubljana: Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Sheffield Academic Press, 605-920
Vajs, J. 1910. Nejstar breviar charvtsko-hlaholsk (Prv breviar Vrbnick). Prag.
Vajs, J. 1915. Staroslovensk preklad knihy proroka Daniele a jeho vznam v dejinach slovanskho
prekladu bible. aspis katlickeh auchvenstva 56, LXXXI, 113-122.
Zaradija-Ki, A. 1997. Knjiga o Jobu u hrvatskoglagoljskoj knji:evnosti. Zagreb: Matica hrvatska.
SUMMARY
PERICOPES FROM THE BIBLICAL BOOK OF DANIEL IN
CROATO-GLAGOLITIC MANUSCRIPTS
The paper reveals the results oI the juxtaposition oI readings Irom the Book oI Daniel (predominantly
chapters 1-3:51) in Croato-Glagolitic manuscripts, both archaic and innovative, and in archaic Cyrillic
ones (on the basis oI Ivan Evseev`s edition oI the three versions oI this book). The archaic Croato-
Glagolitic breviaries and missals preserve the earliest ninth-century translation oI the parimefnik and
the Symeonic translation oI the Iull text oI Daniel Irom the beginning oI the tenth century. In most cases
these early translations remained unaltered by the Glagolitic bookmen and thereIore Croato-Glagolitic
16.p65 04. 10. 04, 16:10 181
He+io He+ion, Maiae+ nxn+ona
182
manuscripts should be regarded as reliable sources Ior the early history oI the Slavonic Bible. Still,
there are a Iew cases in which innovations have been attested in the archaic Croato-Glagolitic manuscripts
innovations that witness a relatively early revision oI the early translations Irom Greek pursued in
Croato-Glagolitic milieu. Further, the innovative Croato-Glagolitic missals and breviaries contain a
later translation made Irom Latin. This translation shows that the glaglfasi mastered the norms oI the
literary language they used and that they had a good command oI Latin.
Kumuonu ynu: ce(noneionnn 6n6nencin neno(n n cnanxncia ce(a, innncin n
inaionnnecin rionncn c 6n6nencin +eic+one, +eic+onoinx
Key words: medieval biblical translations in Slavonic milieus, Glagolitic and Cyrillic manuscripts with
biblical texts, textual criticism
16.p65 04. 10. 04, 16:10 182
1agoda 1uric-Kappel
(Bec)
HRVATSKOGLAGOL1SKE APOKALIPSE
Tekstovne razlike izmedu hrvatskoglagoljskih prepisa Apokalipse cine se vecim od ocekivanih
varijantnih odstupanja u drugim liturgijskim knjigama. Pored uobicajene podjele na stariju, krcko-
istarsku, i mladu, zadarsko-krbavsku skupinu, moguce je, prema zastupljenosti latinske i grcke
matice, izdvojiti i podskupine. Nekoliki konkretni primjeri pokazuju kakvi su bili odnosi medu
najznacajnijim prepisima. I tekst Apokalipse potvrduje veze Brevijara Vida Omisljanina s bosanskim
kodeksima.
Poredenje prepisa teksta Apokalipse, koji je Iragmentarno ili u cjelini sacuvan u
hrvatskoglagoljskim brevijarima, jos jednom potvrduje iz istrazivanja drugih
hrvatskoglagoljskih, ne samo brevijarskih, knjiga vec poznatu cinjenicu da ne postoje medu
njima dva sasvim ista, identicna prepisa te time nudi veliko bogatstvo usporednoga materijala
za izucavanje na svim razinama Iilolosko-lingvistickoga pristupa. Vec se Jagic (1905:453)
pozalio na teskocu Iilijacije tekstova iz hrvatskoglagoljskih brevijara, koje on inace smatra
sadrzajno zanimljivijim od misala (Jagic 1913:29).
Najstariji odlomci glagoljskih brevijara nastali su na hrvatskome terenu, ali se ne mogu
datirati prije 13. st. Sacuvano je vise od trideset kodeksa iz 14. i 15. st. koji sadrze dijelove
brevijara (Pantelic 1982:420-423). Hercigonja (1975:90-91) smatra ove knjige jedinstvenim
antologijama srednjovjekovnoga duhovnog stiva i istice njihovu ulogu u razvijanju opce
knjizevne i jezicne kulture sredina u kojima glagoljasi djeluju.
Cjelovit tekst Apokalipse nalazi se u prvome dijelu dvosvescanoga vatikanskog brevijara
Illirico 5/6 (1379. g.) I5; u Brevijaru Vida Omisljanina (1396. g.) VO; u I. novljanskom
(1459. g.) N1; u Dabarskome (1486. g.) Da; u II. novljanskom (1495. g.) N2 i u II.
ljubljanskom (15. st.) L2; a Iragmenti su potvrdeni u dvadesetak drugih brevijara.
1
Jedna vrsta teksta/zanr, u ovome slucaju Apokalipsa, izdvojen(a) iz kompleksnoga zbornika
kao sto je brevijar, moze a ne mora biti kljucnim za citav kodeks. Upravo je tekst Apokalipse,
za razliku od strogo liturgijskih knjiga poput Psaltira ili Evandelja, dopustao hrvatskome
1
Izvori iz kojih se u ovom clanku citira: I5, VO, N2 imaju cjelovit tekst Apokalipse. Fragmenti
Apokalipse nalaze se u: V1, V2, Pd, Ps, ,K', Ba, Bz, Ma, Mo. Tandaric (1993:310) naglasava da i mladi
brevijari imaju potpun tekst Apokalipse sto ukazuje na popularnost ove knjige medu glagoljasima.
17.p65 04. 10. 04, 16:11 183
Jagoda Juric-Kappel
184
prepisivacu ,piscu', kakvim se oni sami smatraju i kako se nazivaju, puno vise slobode, tako
da su se na njemu, izgleda, glagoljasi usudivali iskusavati svoja preradivacka i prevodilacka
umijeca u vecem obimu i intezitetu nego sto je obicno za kakav drugi liturgijski tekst.
Apokalipsa je kao jedna od najcitanijih knjiga u srednjem vijeku na Zapadu bila i omiljenom
lektirom glagoljasa (Tandaric 1993:310). Njen Iantasticni sadrzaj s beskrajnim mogucnostima
tumacenja bio je izuzetno privlacan za heretike. Ona dugo nije pripadala liturgijskome kodeksu
istocne crkve (Onasch 1981:32) pa su malobrojni njeni srpski, makedonski i bugarski prepisi.
Tri prepisa teksta Apokalipse, sacuvana u tri bosanska cirilicna zbornika: Hvalovu (1404) -
Hv, Mletackome (pocetak 15. st.) - Ml i, kao glavni sadrzaj, u Radosavljevu (polovica 15. st.)
- R, predstavljaju zbog toga posebnost u citavoj crkvenoslavenskoj tekstovnoj tradiciji ove
novozavjetne knjige. Sve su tri bosanske apokalipse nekomentirane, kao jos neki cirilicni i
svi hrvatskoglagoljski prepisi. Bosanske su apokalipse podijeljene na 72 glave s
odgovarajucim naslovima koji potjecu iz Komentara Andrije Cesarijskoga, kakve imaju
inace samo komentirani tekstovi (Jagic 1903:21). Slicno su organizirani neki prepisi istocne
provenijencije, dok su hrvatskoglagoljske apokalipse prilagodene obrednim potrebama
katolicke crkve te su drugacije strukturirane s uobicajenom podjelom na 22 glave (Dragojlovic
1981:605). S jugoistocnoga prostora slavenskoga Balkana poznat je prepis srpske,
hilandarske, takoder nekomentirane, Apokalipse iz posljednje cetvrtine 14. st. - Hil 474
(Loi(anonnh 1978:181; !ionnh-Mejno 2000:311-320), kao i jedini makedonski rukopis iz
Krusedolske zbirke (Loi(anonnh 1982:32) koji jos nije proucavan. Postoje brojni ruski,
vecinom mladi, prepisi ovoga teksta, koji su rezultat kasnijega, sekundarnog prevoda s
grckoga (Aneiceen - nxanena 1978, 1987; Honon 1995; Grnberg 1996, 1999). Znacajno
mjesto u istrazivanju ima ruski prepis (14. st.) iz Rumjancevljeve zbirke Ru, za kojega se
dugo smatralo da cuva najstariji slavenski prevod Apokalipse s grckoga (Amphilochius/
Axqnnoxnn 1886, Grnberg 1996:124-126).
Svaki od mnogih prepisivaca/preradivaca glagoljaa imao je pred sobom nekoliko izvornika:
odgovarajuci latinski kodeks (ili vie njih) i starije (hrvatsko)glagoljske a, vjerovatno, i kakve
druge, bit ce veoma stare, matice s ostalih podrucja starocrkvenoslavenske pismenosti.
2
Tandaric (1993:72-73) je ukazao na speciIican prevodilacki postupak hrvatskih glagoljasa
pri adaptaciji biblijskih tekstova prema zahtjevima crkvenih reIormi, sto se moze pratiti vec
od 13. st., po kojemu su starim prijevodima s grckoga cesto samo dodavani pocetak i kraj
prilagodeni latinskoj matici. Ovakav preradivacko-prevodilacki manir ne moze se sasvim
jasno razaznati, ili ne u svakom prepisu, i na korpusu Apokalipse. Izgleda da varijantna
raznolikost u njima prevazilazi do sada utvrdenu prosjecnu ,devijantnost' drugih istrazenih
korpusa, pa ovdje veliki broj ,nepredvidenih slaganja' (Tandaric 1993:106) otezava sasvim
preciznu Iilijaciju pojedinih prepisa, zapravo, svakog pojedinog odlomka, jer su i oni rezultati
slozenoga prevodilacko-kompilatorskog rada.
3
2
Krk je npr. u 7./8. st. bio dio bizantske teme Dalmacije. Do pocetka 12. st. ispreplice se vlast Venecije s
jedne strane s bizantskim suverenitetom, a s druge s vlascu hrvatskih narodnih vladara. Prema SteIanicu
(1960:8) je ,grad Krk kao sjediste biskupije prije doseljenja Slavena gotovo neprekidno pod rimskom
jurisdikcijom, ali je bizantski suverenitet do 12. st. pridonio do neke mjere bizantskoj crkvenoj organizaciji,
sto se moglo odraziti i na liturgiju'. SteIanic (1960:8) smatra da se ne moze utvrditi da li se slavensko
bogosluzje ucvrstilo na otoku Krku pod bizantskim okriljem ili kasnije u ovisnosti od Rima.
Broj glagoljasa na Krku bio se zbog povijesnih zbivanja i nepogoda, npr. bjezanje pred Osmanlijama,
tokom 15. i 16. st. silno povecao, nesrazmjerno potrebama sredine u kojoj su se nasli i za koju djeluju
(SteIanic 1960:21).
3
Usp. Cermak 2001:193-198.
17.p65 04. 10. 04, 16:11 184
Hrvatskoglagoljske apokalipse
185
Prema kriteriju inojezicnih matica, latinskih i/ili grckih, moguce je svrstati i prepise teksta
Apokalipse prema vec poznatoj podjeli hrvatskoglagoljskih spomenika na stariju, sjevernu,
krcku/kvarnersko-istarsku (ruralnu?) grupu (tip A), u kojoj se cuva cirilometodska bastina:
V1, V2 i VO, i zadarsko-krbavsku grupu (tip B), u kojoj se prevodi s latinskoga: I5, Ba, Bz
(Vajs 1910:39, Tandaric 1993:34, Mihaljevic 1997:122). Bauerova (1991:21) je ispravno izdvojila
i treci tip (B-A) u kojem se prelazi s latinskoga na grcki predlozak. Prema tekstu Apokalipse
ovamo bi pripadali N2, Mo i Ma. Hrvatskoglagoljski prepisi Apokalipse dopustaju i izdvajanje
jos jednoga tipa, A-B, koji se ravna naizmjenicno prema glavnim dvama ali slijedeci cesce
tip A. Tu bi se dali svrstati Ps, Pd i ,K'. Rezultati istrazivanja na korpusu Apokalipse slicni
su onima do kojih je dosla Bauerova (1991) na temelju poredenja hrvatskoglagoljskih prepisa
Malih proroka.
4
Izgleda da je za konacno oblikovanje brevijara bila bitnija teritorijalna od kronoloske
pripadnosti. Tako su prepisi krcko-istarske grupe bez obzira na vrijeme nastanka tekstovno
medusobno slicniji nego sto su pojedini od njih u odnosu na istovremene sa zadarsko-
krbavskoga terena. Brevijar Illirico 5 (I5) iz 1379. god., prepisivan u Tribihovicima u Krbavi
(Hercigonja 1994:8; Japundzic 1995:96-103), stariji je od brevijara VO (sto ga je 1396. god.
pisao Vid iz Omislja za kaptolsku crkvu u istarskome Rocu), ali se nacelno pribraja tipu B u
kojem se znatno cesce prevodi i preraduje prema latinskome. Pisci II. novljanskoga brevijara
(N2) iz 1495. god., koji je mladi za citavo stoljece od I5 i VO, kombiniraju prevodeci sa
latinskoga i zagledajuci u neki stariji hrvatskoglagoljski predlozak.
U detektivskom poslu utvrdivanja matica i ustanovljivanja veza medu spomenicima
osobito pomazu krupnije greske u pojedinim prepisima koje onda preuzimaju i neki drugi,
cime odaju sto im je bilo konkretnim predloskom u odredenom odlomku ili ih korigiraju
ostavljajuci tragove dragocjene za Iilijaciju. U II,2 stoji npr. ,obrte el`maze' prema lat. ,et
invenisti eos mendaces' u V1, V2, VO i Pd, dok je u I5 i ,K' ,mendaces' ispravno prevedeno
sa ,l`ze'. U N2 se ispravlja, krizajuci ,el-', u ,laze', cime je pruzen neposredan dokaz da se
u njemu zagledalo i u prepise krcke grupe, ali da se konacna korekcija vrsi prema latinskome.
Takvih primjera ima u N2 dovoljno. Tamo je npr. kontaminirano u I,4 ,bl(a)g(o)dti', prema
VO, i ,m(i)l(o)sti', prema I5, u ,blagodeti i m(i)l(o)sti' za lat. gratia, gr. _i:. Iako je u N2
,vsemogi' najcesci prevod za lat. omnipotens, omakne se i u njemu ponekad ,vsedrziteli'
(npr. u I,8), sto je prema gr. o riv:oi:e, kako stoji obicno u prepisima krcke grupe (V1,
V2, VO), ali i u Ps, sto opet potvrduje da se u N2 sluzilo nekim od njih. Na mnogim mjestima
prepisivaci-prevodioci N2, vjerovatno sam pop Martinac, pokazuju sjajno vladanje latinskim
jezikom, cime se jos jednom opovrgava ranije rasireno misljenje o neukosti popova glagoljasa.
Prepis Apokalipse iz Brevijara Illirico 5 (I5) cini se najoriginalnijim i najsamostalnijim od
hrvatskoglagoljskih. Iako je za jedno citavo stoljece stariji od N2 i gotovo dva desetljeca od
VO, cesto se biljeze u njemu mladi jezicni oblici nego sto su u N2, a pogotovo u VO. Tako
stoji u njemu: ja vs. azi (XVII,7), zato vs. sego radi (XII,11), ki vs. ize (I,3; I,4; XI,16 i dalje). U
XIX,11 izdvaja se I5 prijevodom za lat. ,et vidi caelum apertum': ,i vidhi n(e)bo otvoreno'
4
Bauerova (1991:21) je prema kriteriju inojezicnih predlozaka svrstala hrvatskoglagoljske prepise Malih
proroka u sljedece tipove: tip A - prema grckome predlosku: VO, V2, D, N1; tip B prema latinskome
predlosku: L, I5, Br, Ps, O, I10, K, Ba, Bz i tip B-A brevijari koji osim latinskoga idu i prema grckome
predlosku: Pd, Ma, N2, V.
Razrjesenje kratica naziva brevijara koje je navela Bauerova a koji se u mome clanku dalje ne spominju:
D Dragucki (1407. g.); O OksIordski (kraj 14. st.); V Vaticano Slavo 19 (1465. g.); Br Bribirski
(1470. g.); I10 Illyrico 10 (1485. g.). L je L2 Ljubljanski.
17.p65 04. 10. 04, 16:11 185
Jagoda Juric-Kappel
186
vs. ,i vidh` n(e)bo otvr`sto', kako citamo u svim ostalim prepisima bez obzira na vrijeme i
podrucje nastanka. Ovom recenicom pocinje dio teksta Apokalipse koji imaju gotovo svi
hrvatskoglagoljski brevijari. U istrazivanju je isticano (Tandaric 1993:76) dodatno, hrvatsko,
tumacenje imena ,apokalipticnoga andela Apol(l)yona', hebr. Abaddona (sto u hebrejskom
znaci ,propast', a na grckome asocira na poganskoga boga Apola) u IX,11 koje ima samo
I5: ,a hrvat`ski Zatirae'. Tekst koji prethodi ovom: ,a latin`ski Ispru aei' za lat. et latine habet
nomen Exterminans, potvrden je i u VO, kao dodatak na lijevoj margini, sto pokazuje da se u
VO naknadno ispravljalo i prema I5. Isto mjesto glasi u N2 i Mo: 'a latins`ki ime imati
Izvrgei'.
IX,11
I imjucei c(sa)ra nad soboju an (e)la bezdnnago.
I ime emu evriski Lavadoni a gr`cki Apolioni
a latinski Ispru aei a hrvatski Zatirae. I5
Imuce nadi soboju c(sa)ra. an (e)la bezd(i)ni.
A ime emu zidovski Avvadoni. Gr(i)ciki ze ime imat Gube.
ad marginem: a latinski Ispru aei. VO
U gotovo svakome od prepisa naide se, pored dragocjenih svjedocenja o ondasnjim
zbivanjima od lokalnoga ali i sireg znacaja, kao i okolnostima glagoljaskoga zivota, na
poneki zanimljiv jezicni podatak koji odaje prepisivacevo porijeklo, govor rodnoga kraja ili
oblasti za koju djeluje. Tako iznenada ,provali' iz Mavrova brevijara (1460. g.), sto ga je
zakan Blaz pisao za popa Mavra iz Vrbnika (Pantelic 1965:94-149), skroz ,na narodnu': koga
nigdore moret vid(it)i vs. niktoze ne vst` V1 VO I5 vs. eze niktoze znaeti N2 za lat. quod
nemo novit nisi ipse. Ovdje je pisac Blaz zamijenio ,vdti' (lat. scire), sto mozda ne razumije,
sa ,vidti' (lat. videre).
Nacelno se postavlja pitanje zbog cega i cemu na relativno malome prostoru na kojem
se duze intenzivno ,glagoljalo' (Istra, Kvarner, Lika, Krbava, Dalmacija) nastaju tako
brojni i tako raznovrsni prepisi i prerade teksta Apokalipse, bez obzira na popularnost
ove knjige opcenito na Zapadu, kamo kulturoloski pripadaju i ovi krajevi? Da bi se toj
sarolikosti stalo na kraj, a kako bi svaki svecenik glagoljas dobio u ruke ovu potrebnu
knjigu (Tandaric 1993:190), dolazi do stampanja brevijara: 1491. ,Kosinjskoga', 1493.
Baromiceva i 1561. Broziceva, koji je u vecem dijelu pretisak prethodnoga. Stampanje
hrvatskoglagoljskih knjiga jeste vrhunac ali i pocetak kraja ,zlatnoga doba' glagoljanja i
glagoljastva u ovim predjelima.
5
Kako bi se ilustriralo veliko leksicko blago koje nude hrvatskoglagoljski prepisi
Apokalipse, citirat cu nekoliko sinonima, ,tripleta', dubleta ima, naravno, jos vise, prema
predstavnicima triju tipova ovoga teksta: VO (tip A), I5 (tip B), N2 (tip B-A).
5
Tandaric (1993:190) smatra da pitanje mjesta nastanka prvotiska glagoljskoga brevijara ostaje otvorenim.
On nijece njegovo licko porijeklo (Kosinj) i drzi da se prvotisak/,K' ,u prvom dijelu temporala (...)
slaze s najstarijom glagoljskom tradicijom' (Tandaric 1993:186-210). Baromicev (i Brozicev) brevijar
je u odnosu na prvotisak kao i na rukopisne kodekse vise kroatiziran, a inojezicno je blizi latinskoj
matici. Grabar (1984:178) upozorava da Brozicev brevijar ,nije puka kopija' Baromiceva, jer je Brozic
,proveo i jezicnu redakciju teksta' odstupajuci od crkvenoslavenske norme sto je najociglednije u
izrazito ponarodnjenom leksiku.
17.p65 04. 10. 04, 16:11 186
Hrvatskoglagoljske apokalipse
187
VO I5 N2
VI,5 pridi izide gredi
VIII,10 svca plami glavna
VIII,13 zivti (zivucim`) sdeti (sdecimi) oLilavali (oLilajucimi)
IX,4 na liciju razv krom tilmo
IX,20 kapisce (kapiscem`) kumiri (lumiiomi) odoLie (odoLiemi)
IX,21 loieni (ot koreni) travlenie dotvori
XII,4 hobot ocasi lvosli
XII,12 sego radi zato togo radi
XIII,6 hram krovi selo
XIV,19 tocilo tiski rovi
Nesumnjivo da komplicirani administrativnopoliticki i jurisdikcioni polozaj, rascjepkanost
maloga prostora kakav je bio hrvatskoglagoljski, bez autoritativnoga crkvenog centra u
neposrednoj blizini, pospjesuje ovakvo stanje: veliki broj i raznolikost prepisa (Pantelic
1971). Izgleda da najstariji, cirilometodski, prijevodi stizu na ovaj teren i cuvaju se na njemu
zahvaljujuci upravo ovakvim okolnostima. Radi li se tu o maticama koje dolaze direktno s
panonskomoravskoga podrucja, sto je za neke tekstove vrlo vjerovatno, ili je staza bila
zaobilazna, zasada se ne moze ni u slucaju Apokalipse potpuno jasno utvrditi.
Sasvim posebno mjesto u hrvatskoglagoljskoj tradiciji predstavlja (krcki) Brevijar Vida
Omisljanina iz 1396. god. (Mihaljevic 1997:119-138). Prema nizu osobina ovaj kodeks se
smatra najmanje tipicnim hrvatskoglagoljskim brevijarom, sto se ogleda npr. u neuobicajenoj
duljini biblijskih citanja. U VO se jasno razaznaju dvije inojezicne matice: pretezna grcka
prevodi su s grckoga cesci nego u drugim hrvatskoglagoljskim brevijarima a u jeziku su
prisutni grecizmi (npr. vitacizam); i latinska prilagodavanje Vulgati, iako u znatno manjoj
mjeri nego kod ostalih srodnih tekstova hrvatskoglagoljske provenijencije. Osim toga on
pokazuje niz individualnih crta ispoljenih npr. u velikome broju starih i rijetkih rijeci nepoznatih
u srodnim prepisima. Tako se u tekstu Apokalipse nalazi: kapisce VO vs. n(oni Hv Ml R
IX,20; vlasenina VO vs. vrtice I5 N2 Hv Ml R XI, 3; macici VO vs. medvdi I5 N2 Hv Ml
R XIII,2; hram VO vs. cinnn Hv Ml R XIII,6; kolesnica VO vs. e(oni Hv Ml R XVIII,13.
Pojedine (stare) rijeci dijeli VO s ruskim prepisom Ru, a za srpski Hil 474 ga veze tzv.
,preslavski' leksicki sloj, nepoznat bosanskima (Grnberg 1996:92, 94; Juric-Kappel 2002).
Izuzetno su zanimljive i znacajne veze ovoga brevijara s bosanskim kodeksima sto se
ogleda kako u iluminaciji (Fucic 1996:9-10) tako i u jeziku i tekstu (Mihaljevic 1997:129-130).
Mihaljevic (1997:136) istice ulogu Brevijara Vida Omisljanina pri razrjesavanju pitanja o
,tzv. fu:nom putu dolaska staroslavenskoga bogosluzja i jezika u hrvatske krajeve', u cemu bi
bila presudna upravo njegova veza s Bosnom (Hercigonja 1975:16; Kuna 1977:154-156). Na
mjestima gdje se VO i njegova krcka grupa podudaraju tekstovno s bosanskim prepisima
ispravno je pretpostaviti zajednicku pramaticu u kojoj je sacuvan najstariji, ili njemu veoma
blizak, prijevod Apokalipse s grckoga (Hamm 1960:72-104; Grnberg 1996:52-65; 1999:X-XIII).
6
Dok medusobna poredenja hrvatskoglagoljskih spomenika daju rezultate relevantne za
povijest hrvatskoga jezika, kako pisanoga/knjizevnoga tako i za dijalektologiju, usporedba
s korpusima drugih provenijencija, posebno na leksickoj i tekstovnoj razini, jeste od
6
Usp. Juric-Kappel 2002: 83-87.
17.p65 04. 10. 04, 16:11 187
Jagoda Juric-Kappel
188
prvorazrednoga znacaja i za pocetke slavenske pismenosti sto se moze pratiti i na primjeru
Apokalipse. Sve ovo jos jednom potvrduje da je cirilometodska bastina nesumnjivo
ugradena i u temelje hrvatskoglagoljske pismenosti koja je time neodvojiva sastavnica
slavenske kulture.
Popis citiranih izvora:
Hrvatskoglagoljski rukopisni brevijari s cjelovitim tekstom Apokalipse (I,1-XXII,21):
I5 - Illirico 5, 6 (1379. g.), I. 123d-135d;
VO - Brevijar Vida Omisljanina (temporal) (1396. g.), I. 265a-282a;
N2 - II. novljanski (1495. g.), I.131b-143b; izd. Pantelic-Nazor 1977.
Dijelove Apokalipse imaju:
a. rukopisni hrvatskoglagoljski brevijari:
V1 - I. vrbnicki (matutinal) (kraj 13./poc. 14.st.) Ap. I,1-V,10; XIX,11-XXII,21; I. 173a-179d;
V2 - II. vrbnicki (temporal) (14. st.) Ap. I,1-V, 10; XIX,11-XXII,21; I. 136a-148d;
Pd - Padovanski brevijar (sredina 14. st.) Ap. I,1-III,2; XIX,11-XXII,21; I. 194b-203b;
Ps - Pasmanski brevijar (14./15. st) Ap. I,1-I,13; I.122d-123c;
Mo - Moskovski brevijar (1442. ili 1443. g.) Ap. I,1-II,8; VI,12-XXII,21; I. 126d-135a;
Ma - Brevijar popa Mavra (1460. 1471. g.) Ap. I,1-20; II,1-4; XIX,11-21; XX,4-8; XXI,1; I.
118a-121b;
b. stampani hrvatskoglagoljski brevijari:
,K' - ,Kosinjski' brevijar, prvotisak (1491. g.) Ap. I,1-II,2, I. 126d-127d; III,1-20; I. 128d-
129c; izd. Bakmaz-Nazor-Tandaric 1991;
Ba - Baromicev brevijar (1493. g.) Ap. I,1-III,8; XVIII,1-XX,5; I. 213-217;
Bz - Brozicev brevijar (1561. g.) Ap. I,1-III,8; XVIII,1-XX,5; I. 213a-217.
Tri bosanska cirilicna kodeksa, kao i ruski Ru (nekoliko lakuna) i srpski Hil 474, sadrze cjelovit
tekst Apokalipse:
Hv - Hvalov zbornik (1404. g.), I. 133-151; izd. Kuna 1986;
Ml - Mletacki zbornik/Novum Testamentum Bosniacum Marcianum (pocetak 15. st.). U Ml tekst
Apokalipse pocinje sa I,5; I. 128-143; izd. Pelusi 1991;
R - Radosavljev zbornik (sredina 15. st.), 60 listova;
Ru - Apokalipsa iz Rumjancevljeve zbirke (14. st.), izd. Axqnnoxnn 1886;
Hil 474 - Apokalipsa Jovana Bogoslova iz srpskoslovenskoga rukopisnog zbornika isihastickih i
antilatinskih tekstova manastira Hilandara (posljednja cetvrtina 14. st.), I. 365a-379b.
Literatura:
Aneiceen, A. A. nxanena, O. H. 1978. Cynacnicinn c6onni 15O7 i. Manepua:o u coooeuu
no qoua one:a pyronucuou u perou ruueu EAH. ennnia(, 54-88.
Aneiceen, A. A. nxanena, O. H. 1987. K +eic+onoinnecion nc+onn (ennecnanxncioio
anoiannncnca. Manepua:o u coooeuu no qoua one:a pyronucuou u perou ruueu
1985. EAH. ennnia(, 8-22.
Axnxan(n+ Axqnnoxnn. 1886. Anora:uncuc XIV era Fyueecraeo yse. Toxr III.
Hac+i I. Mocina.
Bakmaz, I - Nazor, A. Tandaric, I. 1991. Brevijar po zakonu rimskoga dvora (1491). Faksimil i
prilozi. Zagreb: HAZU. GraIicki zavod Hrvatske.
Bauerova, H. 1991. Neslovansk predlohy charvatskohlaholskch breviarnich textu (Prophetae
minores). Listy filologick 114/1, 13-24.
Loi(anonnh, . 1978. Kana:oe hupu:crux pyronuca auacnupa Xu:auapa. Leoia(: CAHV.
Hao(na 6n6nno+eia C6nje.
17.p65 04. 10. 04, 16:11 188
Hrvatskoglagoljske apokalipse
189
Loi(anonnh, . 1982. Hueeunap hupu:crux pyronuca y Jyeoc:aeuju ,XI-XVII eera). Leoia(:
CAHV.
Cermk, V. 2001. K otzce predlohy starozkonnch textu v charvtskohlaholskch breviarich. D.
Sesar. Drugi hrvatski slavisticki kongres. Zbornik radova I. Zagreb: Hrvatsko filoloko
drutvo: Filozofski fakultet.
Dragojlovic, D. 1981. Apokalipse bosanskih krstjana i staroslovensko knjizevno naslede. Knuweeua
ucnopuja XIII/52, 603-610.
Fucic, B. 1996. Vid Omiljanin. Omialj-Roc: Opcina Omialj i Katedra Cakavskog sabora Roc.
Grabar, B. 1984. Tiskani Baromicev brevijar. Slovo 34, 159-180.
!ionnh-Mejno, 1. 2OOO. Xnnan(acia anoiannnca 1onana Loiocnona (Xnn 474). Jywuoc:oeeucru
qu:o:oe LVI/1-2, 311-320.
Grnberg, K. 1996. Die kirchenslavische berlieferung der Johannes-Apokalypse. Heidelberger
Publikationen zur Slavistik, Linguistische Reihe, Band 9, Frankfurt am Main/Berlin/Bern/
New York/Paris/Wien: Peter Lang GmbH. Europischer Verlag der Wissenschaften.
Grnberg, K. 1999. Die Apokalypse. Edition zweier Hyparchetypi. B. Panzer. Die slawischen Sprachen,
Band 59. Kritische Ausgaben altbulgarischer Texte 11. Salzburg: Gelehrte Gesellschaft
Weliko Tarnowo/Krakau/Sankt-Petersburg.
Hamm, J. 1960. Apokalipsa bosanskih krstjana. Slovo 9-10, 43-104.
Hercigonja, E. 1975. Srednjovjekovna knfi:evnost. Povijest hrvatske knfi:evnosti. Knj. 2. Zagreb:
Sveucilisna naklada Liber.
Hercigonja, E. 1994. Tropismena i trofe:icna kultura hrvatskoga sreanfovfekovlfa. Zagreb: Matica
hrvatska.
Jagic, V. 1903. Analecta romana. Archiv fr slavische Philologie XXV, 20-36.
Jagic, V. 1905. Recenzija: Hnan Lnceen. Knnia nooia annnna n (ennecnanxnciox neeno(e.
Bne(enne n +eic+. Mocina. Archiv fr slavische Philologie XXVII, 447-454.
Jagic, V. 1913. Hrvatska glagolska knjizevnost. Uvod u knjigu B. Vodnika Povijest hrvatske knfi:evnosti.
Knj.1. Zagreb: Matica hrvatska, 9-64.
Japundzic, M. 1995. Hrvatski glagoljski i latinicki rukopisi u Vatikanskoj biblioteci. Basic, P./Damjanovic,
S. (prir.). Tragom hrvatskoga glagolizma. Zagreb: Krscanska sadasnjost, 85-118.
Juric-Kappel, J. 2002. Bosanske apokalipse u svome (juzno)slavenskom kontekstu. Wiener
Slavistisches Jahrbuch Bd. 48, 75-94.
Kuna, H. 1977. Neke grafijske osobine bosanskih srednjovjekovnih kodeksa u odnosu prema
staroslavenskoj glagoljskoj grafijskoj tradiciji. Nahtigalov zbornik, 153-166.
Kuna, H. et al. 1986. Zbornik Hvala krstjanina (Codex Christiani nomine Hval), tom I: faksimil, tom
II: transkripcija i komentar. Sarajevo: Svjetlost. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Mihaljevic, M. 1997. Jezicna slojevitost Brevijara Vida Omisljanina iz 1396. godine. Filologija 29, 119-138.
Onasch, K. 1981. Kunst und Liturgie der Ostkirche in Stichworten (Apokalypse). Wien/Kln/Graz:
Verlag Hermann Bhlaus Nachvol.
Pantelic, M. 1965. Glagoljski brevijar popa Mavra iz godine 1460. Slovo 15-16, 94-149.
Pantelic, M. 1971. Odraz sredine u hrvatskoglagoljskim liturgijskim kodeksima 14. i 15. st. Slovo 21,
324-332.
Pantelic, M. - Nazor, A. 1977. II. novljanski brevijar. Hrvatskoglagoljski rukopis iz 1495. Fototipsko
izdanje (s uvodom i bibliografijom). (Breviarium Novi II. Vollstndige verkleinerte Faksimile-
Ausgabe der kroatisch-glagolitischen HandschriIt aus dem Besitz des Archivs der PIarre
Novi Vinodol. Kommentar: Marija Pantelic und Anica Nazor.) Graz: Akademische Druck-
und Verlagsanstalt.
Pantelic, M. 1982. Hrvatskoglagoljski brevijari. Enciklopedija Jugoslavije, 2. Zagreb: Jugoslavenski
leksikografski zavod, 420-423.
Pelusi, S. 1991. Novum Testamentum Bosniacum Marcianum, Cod. Or. 227 (=168), fototipsko
izdanje. Padova: Centro Veneto Studi e Ricerche sulle Civilt Classiche e Orientali Giunta
Regionale del Veneto.
17.p65 04. 10. 04, 16:11 189
Jagoda Juric-Kappel
190
Honon, !. B. 1995. Pyionncn (enneyccine n c+aoo6x(necion +a(nnnn. A. A. Tynnon.
Onrpoeeuue ce. Hoauua Eoeoc:oea e upoeou ruuwuou npauuu. Kana:oe eocnaeru.
Mocina: Hoconic+no !ennn n Mocine. Poccnnciax !ocy(ac+nennax 6n6nno+eia.
H:(a+enic+no Hn(ni, 28-37.
tefanic, Vj. 1960. Glagoljski rukopisi otoka Krka. Djela JAZU 51. Zagreb.
Tandaric, J. 1993. Osobine krckih glagoljskih liturgijskih kodeksa. Hrvatskoglagoljska liturgijska
knfi:evnost. Zagreb: Krscanska sadanjost, 31-35.
Tandaric, J. 1993. Staroslavenski jezik hrvatskih glagoljaa. Hrvatskoglagoljska liturgijska knfi:evnost.
Zagreb: Krscanska sadanjost, 71-77.
Tandaric, J. 1993. Crkvenoslavenska jezicna norma u hrvatskoglagoljskom ritualu, Hrvatskoglagoljska
liturgijska knfi:evnost. Zagreb: Krscanska sadanjost, 85-107.
Tandaric, J. 1993. Hrvatskoglagoljski padovanski brevijar. Hrvatskoglagoljska liturgijska knfi:evnost.
Zagreb: Krscanska sadanjost, 170-185.
Tandaric, J. 1993. Hrvatskoglagoljski tiskani brevijar iz 1491. Hrvatskoglagoljska liturgijska
knfi:evnost. Zagreb: Krscanska sadanjost, 186-210.
Tandaric, J. 1993. Hrvatskoglagoljski apostol izmedu Istoka i Zapada. Hrvatskoglagoljska liturgijska
knfi:evnost. Zagreb: Krscanska sadanjost, 310-318.
Vajs, J. 1910. Nejstar breviar chrvatsko-hlaholsk (Prv breviar vrbnick). V Praze/Prag: Nkladem
krl. ceske spolecnosti nuk.
SUMMARY
THE CROATIAN GLAGOLITIC APOCALYPSES
The Croatian Glagolitic copies oI the text oI Apocalypse can be classiIied according to other languages
into Iour types: type A - those Irom the Greek source (V1, V2, VO); type B - those Irom the Latin
source (I5, Ba, Bz); type A-B with a combined source in which Greek is predominant (Pd, Ps, 'K)
and type B-A in which Latin is predominant (N2, Mo, Ma). The dividing lines between these types
are not Iirmly established.
The copies oI Apocalypse Irom the Vid oI Omisalj Breviary (VO), Irom the Vatican Breviary Illirico
5, and Irom the Novi Breviary II, stand out as special and individualised.
The group oI copies Irom Krk and Istria, in the Iirst place VO, are important Ior Iiliation with three
Bosnian ones. They are supposed to have the common subarchetype, close to the Iirst Slavonic
translation oI Apocalypse Irom Greek.
Translatea bv Marica uncic
Kljucne rijeci: hrvatskoglagoljske apokalipse, krcko-istarska grupa kodeksa, cirilometodsko nasljede
Key words: Croatian Glagolitic apocalypses, group oI codices Irom Krk and Istria, Cyrillo-Methodian
heritage
17.p65 04. 10. 04, 16:11 190
ChristianHannick
(Wrzburg)
DIEPATRISTISCHENTEXTEIMGLAGOLITISCHEN
BREVIARVONNOVI
DieglagolitischenHandschriftenundFrhdruckedes14.-15.Jh.wurdenschonmehrfachGegenstand
textologischer Forschungen. Vor allem die darin erhaltenen biblischen Lesungen wurden gesammelt
undausgewertet,angefangenmitdenverdienstvollenUlomciSvetogaPismavonI.Beri(Prag1864-
71).AberauchdiehymnischenTeile(Gloriainexcelsis,Antiphonen)lenktendieAufmerksamkeitder
Forschungaufsich.WenigerbekanntbliebenbisjetztdiezahlreichenpatristischenAuszgeinglagoli-
tischenBreviarien,vondenenJ.Vajsbereits1910TextprobeninkyrillischerTranskriptiongelieferthatte.
AngesichtsdesneuerdingsdeutlichfeststellbarenZuwachsesanInteressefrdiekyrillischeTradition
derHomiletik,dievorwiegendaufgriechischeOriginalezurckgeht,erweistessichalsnotwendig,die
glagolitischeTraditionderchristlichenPredigtliteratureinerumfassendenUntersuchungzuunterziehen,
zumaldieseglagolitischeTradition,nebendemberwiegendenlateinischenStrang,auchElementeaus
dergriechischenberlieferungaufweist.SofindensichimgedrucktenBreviarvon1491imTemporale
undimSanctoralerundfnfzigHomilienvondengroenlateinischenKanzelrednernwieLeomagnus,
Gregoriusmagnus,Ambrosius,Augustinus,Hieronymus,Bedavenerabilis,PetrusChrysologus,aberauch
wennauchseltenerHomiliendesOrigenes,desJohannesChrysostomossoweieineswenigfabaren
Ivanbiskupbzw.Ivanprezviter.BeziehungenzurkyrillischenTraditionderaltslavischenHomiletikso-
weieineAnalysederbersetzungsmethodenwerdenhiergeboten,vorallemaufgrundderinFaksimile
verfgbarenTexte,desgedrucktenBreviarsvon1491unddes2.BreviarsvonNovi(1495).
DankdemZagreberStaroslavenskiinstitutundseinenMitarbeiternverfgenwirber
zwei ausgezeichnete Faksimile-Editionen von altkroatischen glagolitischen Breviarien
ausdem letzten Dezennium des 15.Jh., die die Forschung diesesberausreichhaltigen
liturgischenBuchesdeslateinischenRituswesentlichfrdernunderleichtern.Zunchst
erschieninluxuriserAusstattungvor25JahrendasBreviarvonNovi,einePrachthand-
schriftausdemJahre1495
1
,dannvorzehnJahreneinFaksimiledererstenDruckausgabe
desBreviars,die1491wahrscheinlichinKosinjverlegtwurde.
2
BeideNachdruckewerden
1
II.novljanskibrevijar.Hrvatskoglagoljskirukopisiz1495.upniarhivNoviVinodolski,hrsg.MarijaPanteli
AnicaNazor.Zagreb1977.
2
Brevijarpozakonurimskogadvora[1491].PhototypischeAusgabeu.PrilozimitBeitrgenvonIvanBakmaz
AnicaNazorJosipTandari.Zagreb1991.Darin(S.25-70)WiederabdruckdesBeitragsvonJ.Tandari,
Hrvatskoglagoljskitiskanibrevijariz1491.Slovo34(1984)125-157miteinerausfhrlichenAnalysedesInhalts
dieses Breviars. Dieser Aufsatz aus Slovo 34 ist auch aufgenommen in Josip Leonard Tandari, Hrvatsk-
oglagoljskaliturgijskaknjievnost.Zagreb1993,186-210.
ChristianHannick
192
DiepatristischenTexteimglagolitischenBreviarvonNovi
193
durcheineumfangreicheAbhandlungvonAnicaNazorinZusammenarbeitmitanderen
ausgewiesenenKennerndesglagolitischenSchrifttumseingeleitet.AufdieGeschichtedieser
TextdenkmlerundihreBedeutungbrauchthiernichteingegangenzuwerden.
Im Breviar sind ad matutinas sowohl im Proprium de tempore als auch im Sancto-
raleHomilienenthalten,dieimVergleichzudenbiblischenLesungenunddensonstigen
Hymnenbisherweniguntersuchtwurden.AufderGrundlagederglagolitischenBreviarien
hattederzufrhverstorbeneKennerdesGlagolismus,JosipTandari(1935-1986),den
Versuchunternommen,dasglagolitischeHomiliarzurekonstruieren.DurchseinenTod
imJahre1986erfuhrenseineinvielenHinsichtenbahnbrechendenForschungeneinjhes
Ende.
3
DabeisttzesichTandariauffrdasKroatisch-glagolitischeliturgischeSchrifttum
wichtigelateinischeAusgabendesBreviarium:BreviariumdeCamerasecundummoremS.
RomanaeEcclesiae(Venedig1521)sowieEditionennachdertridentinischenRedaktion.
WiesehrdietridentinischeReformdieAuswahlderHomilienimBreviariumbetraf,lsst
sichausdemBeitragvonTandarizumglagolitischenBreviarvonPaduaausderMitte
des14.Jh.ermessen;indieserAbhandlungvergleichtTandaribeiallenHomiliendieEnt-
sprechungeninderVenedigersowieindenspteren,dertridentinischenReformfolgenden
Ausgaben. Die Venediger Ausgabe (BRV) steht oft allein als lateinischer Zeuge fr die
glagolitischeTradition.InseinersptererschienenenAnalysedesInhaltsdesgedruckten
glagolitischenBreviarsvon1491verweistTandarileidernichtmehraufdiesezweiStrnge
derlateinischenberlieferung.
MageblicheStudienzumhomiletischenBestandderglagolitischenBreviarienlieferten
auchM.PanteliundB.Grabar(1932-1986)
4
.HierseiaufdieAbhandlungenvonPanteli
zudemsichimPrivatbesitzinRombefindlichenBreviardesPopMavarausdemJahr1460
5

sowievonGrabarzuglagolitischenHomiliengriechischerHerkunft
6
verwiesen.
DemreichhaltigenhomiletischenErbeindenglagolitischenBreviarienwurdebisher
vielwenigerAufmerksamkeitgewidmetalsdenbiblischenPerikopen.Inseinerklassischen
MonographiezumerstenBreviarvonVrbnikausderWendedes13.zum14.Jh.analysierte
JosefVajs1910denbiblischenInhaltdervonihmzumVergleichherangezogenenglagoli-
tischenCodicesundgablediglichzweiAuszgeausdemBereichderHomiletikheraus,
ausPredigtendesGregordesGroenunddesBedaVenerabilis.
7
DievonVajsedierten
Homilienfrden1.SonntagderFastenzeitresp.den3.SonntagderFastenzeitmitBeigabe
derlateinischenVorlageentsprechenim2.BreviarvonNovif.75a-dresp.87a-88a.Hier
seiaberaufeineSchwierigkeitbeiderBearbeitungdeshomiletischenGutesindenglagoli-
tischenBreviarienhingewiesen.DerersteText,denVajsediert,entsprichtderHomilia16
inevangeliadesGregordesGroen(Dubitariaquibusdamsolet),deranderetrgtim1.
3
Vgl.JosipTandari,HrvatskoglagoljskiPadovanskibrevijar.Slovo27(1977)129-147;WiederabdruckinJosip
LeonardTandari,Hrvatskoglagoljskaliturgijskaknjievnost.Zagreb1993,170-185.SieheauchAnicaNazor,In
memoriamJosipTandari.Slovo36(1986)228-238,bes.203mitHinweisaufdievierwichtigenglagolitischen
homiletischenQuellen:BreviarIVrbnik,Omialj,IINovi,Padua.
4
Vgl.denbibliographischenAbrissvonIvankaPetroviinSlovo36(1986)240-254sowiedenBeitragvonJo-
hannesReinhart,BiserkaGrabarkaoistraivastaroslavenskebatinekodHrvataimvorliegendenBand.
5
MarijaPanteli,GlagoljskibrevijarPopaMavraizgodine1460.Slovo15-16(1965)94-149.
6
BiserkaGrabar,irilometodskiistaroslavenskiprijevodiuhrvatskoglagoljskimprijepisima.Slovo36(1986)
87-94,bes.90.SieheauchdievorkurzemerschieneneUntersuchungvonMaricauni,Odlomakglagoljskog
brevijaraizBanja.RadoviZavodazapovijesneznanostiHAZUuZadru44(2002)47-98mitEditionderParal-
leltexteaufLateinz.T.ausvortridentinischenBreviarien.
7
JosefVajs,Nejstarbrevichrvatsko-hlaholsk(PrvbreviVrbnick).Prag1910,88-93.
ChristianHannick
192
DiepatristischenTexteimglagolitischenBreviarvonNovi
193
BreviarvonVrbnik,im2.BreviarvonNovi,imgedrucktenBreviarvon1491f.90c,imBreviar
vonPadua
8
alsAutorzuweisungHieronymuspresbyter.BereitsVajs(S.92)unterstrich
diesenNamenalsfalschundverwiesaufBedaVenerabilisLib.4cap.48inLuc.cap.11.
DerBeginnderHomilieinderglagolitischenVersionweichtjedochvomlateinischenText
deutlichab
9
:Tgdapriveden(v.l.prikazanBrN
1
f.87a;Br1491)bistI(su)subcsnion
(BrN
1
;om.BrVb
1
)i(BrN
1
;om.BrVb
1
;bcsnionom.Br1491)slcpiincmiiisccliego,tako
cko(BrN1;ckoeBrVb1)prog(lago)laiprozrc.Triznamenicvkupvednom(edinom
Br1491)(lovc)ccstvori(BrN
1
;SvrenasutBrVb
1
;stvorenasutBr1491)Daemoniacus
isteapudMathaeumnonsolummutus,sedetcaecusfuissenarratur:curatusquedicitur
a Domino, ita ut loqueretur et videret. Tria ergo signa simul in uno homine perpetrata
sunt.
10
DieserFalleinerpreudepigraphischenZuweisungindenglagolitischenBreviarien
verdientumsomehrAufmerksamkeit,alsbishereinVerzeichnisderlateinischenQuellen
deshomiletischenBestandsinglagolitischenBreviariennichtvorliegt,auchnichtinder
neuestenPublikationaufdiesemGebiet,imKatalogderFragmentensammlungvonIvan
BeriinSt.Petersburg
11
.
Im vorliegenden Fall der Homilie Daemoniacus iste zum 3. Fastensonntag auf die
PerikopeLc11,14-28wirftdasglagolitischeBreviarfragmentvonLjubljanaausdem13.
Jh.LichtaufdieTextberlieferung.Dort(f.2d)stehtals berschrift Om(i)li stnago
Bdi pr(o)zv(i)t(e)ra und der Anfang des slavischen Texts stimmt mit der weiteren Vorlage
berein: Bsni e sa vev(an)eli b(la)(e)n(a)go Mat ev(a)n(e)lista.netkmo nm na
i slp bivpravitse.
12
DadurchgewinntdashomiletischeVerzeichnisvonAnicaNazor
zum2.BreviarvonNovianBedeutung,inwelchemfolgendeNameninderReihenfolge
der zahlenmigen Vertretung aufgefhrt werden: Augustinus, Gregorius Magnus, Leo
Magnus, Hieronymus, Ambrosius, Origenes, Johannes Chrysostomus, Beda Venerabilis,
PetrusChrysologus,MaximusEpiscopus,ThomasvonAquininsgesamtrund210Homilien
verschiedenerLnge(S.XXIII-XXV).
BisherwurdennurdieHomiliendesGregordesGroeninnerhalbdesglagolitischen
Breviars untersucht. Unter Heranziehung der Arbeiten von Johannes Reinhart stellte
PetraFetkovaufderGrundlagedes2.BreviarsvonNovifest,dassdiedortvertretene
bersetzungderHomiliendesGregordesGroenaufdas12.-13.Jh.zurckgehendrfte,
und verglich diese bersetzung mit der Redaktion der Besdy des Gregor des Groen,
dievermutlichauftschechischemBodenamAnfangdes11.Jh.entstandenseinsoll.
13
Es
handelt sich nach Fetkov um zwei selbstndige bersetzungen des Corpus der vierzig
Homilien des rmischen Papstes (590-604), wobei im glagolitischen Breviar der Text
der vierzig Homilien entsprechend dem Lesesystem gelegentlich Verkrzungen erfuhr.
8
Tandari,HrvatskoglagoljskiPadovanskibrevijar137.
9
DieherausgegebenenBreviar-Handschriftenwerden,soweitmglich,nachdemAbkrzungssystemdesRjenik
crkvenoslavenskogajezikahrvatskeredakcije1.Zagreb1991,XXXIII-XXXIV(Popisizvora)zitiert.
10
DieseHomiliemitdemselbenIncipitbietetauchdasBreviariummonasticumOSB.Parsverna.Mechelen1933,
306.
11
Svetlana O. Vjalova, Glagolieskie fragmenty Ivana Beria v Rossijskoj Nacionalnoj biblioteke. Opisanie
fragmentov.Zagreb2000.
12
MarijaPanteli,Fragmentihrvatskoglagoljskogabrevijarastarijeredakcijeiz13.stoljea.Slovo41-43(1991-
1993),114.
13
PetraFetkov,40homiliinaEvangeliaehoeVelikhovhrvtskmcrkevnslovanskmpekladuvsrovnn
speklademeskocrkevnslovanskm.Slovo47-49(1997-1999)133-168;JohannesM.Reinhart,Methodisches
zudenlexikalischenBohemismenimTschechisch-KirchenslavischenamBeispielderHomilienGregorsdes
Groen.WienerslavistischesJahrbuch26(1980)46-95.
ChristianHannick
194
DiepatristischenTexteimglagolitischenBreviarvonNovi
195
FetkovanalysiertevorwiegenddieSyntaxderglagolitischenVersion,whrendReinhart
methodologischeberlegungenzurLexikderkirchenslavisch-tschechischenFassungder
Besdy anstellte. Dabei darf nicht bersehen werden, dass innerhalb der glagolitischen
Tradition des Breviars der Homilientext nderungen erfuhr, deren Ausma berhaupt
noch nicht erkannt wurde. Nach dem bereits oben angefhrten Befund zum Incipit der
Homilieam3.FastensonntagsollteeinweiteresBeispieldiesverdeutlichen.
InderHomiliedesGregordesGroenfrden1.FastensonntagDubitariaquibusdam
soletlesenwirim2.Breviar von Novi f. 75a: Na rsn i bez vsakogo prerikani obrtaet
se sed vere et absque ulla quaestione convenienter accipitur. An dieser Stelle bietet das
glagolitische Breviar-Fragment von Ljubljana aus dem 13. Jh. sowie das 1. Breviar von
Vrbnik aus dem 13.-14. Jh.: Na rsn i bezvsakogoporokapriemletse.
14
Gem dem
Prager Altslavischen Lexikon begegnet der Ausdruck rsn nicht in der kirchenslavisch-
tschechischen Version der Besdy,sondernnurinderVitadeshl.Vclavalsvarialectio
zuv rsnotu
15
mandenkehierauchan den angeblichen Moravismus rsnota.
16
Porok
bzw. prrikanije / prrkanije kommen auch in dieser Version nicht vor.
17
Im weiteren
VerlaufderHomiliedesGregordesGroenfrden1.SonntagderFastenzeitbegegnet
eineweitere,schwererklrbareLesartim 2. Breviar von Novi f. 75b im Gegensatz zu den
Breviarien von Vrbnik und Ljubljana: Trimi v istinu dlam i kusami (!) iskusi g(ospod)a
BrN
2
Trimivistinuiskusamig(ospod)an(a)(e)godvl iskua BrVb
1
Trimivistinu
iskusamig(ospod)an(a)(e)godvliskusiBrLjubljana.
18
Leiderfehlthierderlateinische
Text in den Breviarausgaben. Dieser Satz knpft an eine Stelle an, die Fetkov in ihrer
syntaktischen Studie bespricht und die ebenfalls substantielle Varianten innerhalb der
glagolitischenberlieferungdesBreviariumaufweist:Naobak vsakomu vritelno biti
znamenati se moet.aevsem druga smotreni mislimBrN
2
N obak vsakomu
vritelno biti znamenati moem ae v sem i druga stvoreni (-na BrLjubljana) mislim
(mislmi BrLjubljana) BrVb
1
qui tamen non esse incredibilia ista cognoscimus, si in
illoetaliafactapensamus.
19
Esdarfauchnichtbersehenwerden,dassderhomiletischeBestandderglagolitischen
Breviarien nicht gnzlich einheitlich ist. Dabei sei in Erinnerung gerufen, dass die
lateinischenVorlagenausderEpochevordemTridentinischenKonzilstammen.
20
Vjalova
hebtdiesesMerkmalderglagolitischenberlieferunginderEinleitungzurBeschreibung
derPetersburgerFragmentevonBerihervor
21
.DieseSammlungenthltu.a.einenin
derglagolitischenTraditionuerstseltenenundmerkwrdigenTextunterdemDienstag
vor Palmsonntag in einen Breviarfragment aus dem 14. Jh. (I45). Dort wird mit dem
Incipit K(rst) G(ospod) n(a) ie vsa sp(a)sitelno stroit eine Homilie eines Amon
14
Panteli,Fragmenti111;Vajs,Nejstarbrevi89.
15
SlovnkjazykastaroslovnskhoIII.Prag1982,662.
16
Cf.HenrikBirnbaumJosSchaeken,DasaltkirchenslavischeWort.BildungBedeutungHer-
leitung.AltkirchenslavischeStudienI(SlavistischeBeitrge348).Mnchen1997,120,145.
17
Slovnk jazyka staroslovnskho III. Prag 1982, 177, 477 (an beiden Stellen mit dem Vermerk
exh.).
18
Panteli,Fragmenti111;Vajs,Nejstarbrevi89.
19
Fetkov,40homilii142.
20
Vgl.allg.A.G.Martimort,Leslecturesliturgiquesetleurslivres(TypologiedessourcesduMoyen-
geoccidental64).Turnhout1992,80sq.
21
Vjalova,GlagolieskiefragmentyXVI-XVII.
ChristianHannick
194
DiepatristischenTexteimglagolitischenBreviarvonNovi
195
prozviter geboten
22
, die ansonsten bisher nirgendwo belegt ist. Der merkwrdige Name
AmonistansonstenimBreviarVat.slav.19ausdemJahr1465bezeugt
23
,undzwarim
Zusammenhang mit einer kurzen Homilie zu Mt 10,37 zum Fest der hl. Cyrillus und
Methodiusam14.Februar.DortwirdauchAmonprozviteralsAutorgenannt.
24
Inseiner
umfangreichen Beschreibung der vatikanischen Handschrift Slav. 19 geht Japundi
auf den homiletischen Bestand nicht ein.
25
Im selben Offizium auf die hl. Cyrillus und
MethodiusimglagolitischenBreviarvonLjubljanaNUKMs161ausdemEndedes14.
Jh.stehtanderbetreffendenStellealsAutorderkurzenHomilieEronimprezviter.
26
Die
TraditioneinesNamensineinerForm,dieunseremAmonnahewar,lebtenochineinem
verlorenenBreviarausSali,inderErzdizeseZadar,ausdem14.Jh.;dortstandHomilia
Agemonispresbyteri.
27
Wer sich unter dem Namen Amon als Homiletiker versteckt, lsst sich angesichts
der drftigen berlieferung kaum klren. Die Verfasser des Lexicon linguae slavonicae
redactioniscroaticae(2,S.31)identifizierenAmonausdemCod.Vat.slav.19mitdem
hl. Bischof Haimo von Halberstadt, dessen im benediktinischen Martyrologium unter
dem 27. Mrz gedacht wird. Haimo von Halberstadt, ein Benediktiner und Mitschler
vonHrabanusMaurusinFulda,wurde840BischofvonHalberstadtundstarb853.Sein
exegetischesWerkbleibtnochumstritten.
28
Nochunklarerbleibt,wiedieserName,falls
damitHaimovonHalberstadtgemeintist,inglagolitischeBreviarienEingangfand.
Bereits Sreznevskij hatte vor ber 120 Jahren darauf hingewiesen, dass es textliche
bereinstimmungen zwischen der glagolitisch-kroatischen Tradition und der russisch-
kyrillischen im Bereich der patristischen Texte gibt
29
, und nannte einen konkreten Fall,
eine Homilie auf Johannes den Tufer, die in einem glagolitischen Breviarfragment
berliefert ist, wobei diese glagolitische Fassung textlich mit derjenigen der spteren
russischenTorestvennikiidentischist.DieseHomiliedesPseudo-JohannesChrysostomos
in saltationem Herodiadis Oorsp tr ovqp |rspqoz Jakoe nkyi mu
ljubopustynn bzw. Jako se mu nkoi ljube pustynju (BHG 867; CPG 4578)
30
, ein
Werk des Anatolios, Bischof von Thessalonike aus dem 10. Jh., wurde sehr frh ins
Slavischebersetzt,istbereitsimZlatoustvonJagi(St-PeterburgRNBQ..I56)aus
dem3.Vierteldes13.Jh.,imMihanovi-HomiliarausdemEndedes13.Jh.
31
sowiein
22
Vjalova,Glagolieskiefragmenty31.
23
Rjenikcrkvenoslavenskogajezikahrvatskeredakcije2.Zagreb1992,31.
24
MarkoJapundi,Glagoljskibrevijarizg.1465(Vaticano-Slavo19).RadoviStaroslavenskoginstituta2(1955)185.
25
Cf.auchAksinijaDurovaKrasimirStanevMarkoJapundi,OpisnaslavjanskiterkopisivvVatikanskata
biblioteca.Sofija198589-91(auchohneErwhnungdeshomiletischenBestandes).PeterSchreiner,Einneuer
KatalogslavischerHandschriften.DieWeltderSlaven33(1986)63-68erwhntdiedreizehnliturgischenBcher
nachdemrmisch-katholischesGottesdienst(S.65),gehtauchaufdenhomiletischenBestandnichtein.
26
A.Teodorov-Balan,KiriliMetodiII.Sofija1934,88;P.A.Lavrov,Materialypoistoriivozniknovenijadrevnejej
slavjanskojpismennosti.Leningrad1930(NachdruckTheHague1966),135.ZudiesemOffiziumvgl.auch
MagnaeMoraviaefonteshistoriciII.Brno1967,332-334sowieSimeonNankov,Crkovo-bogosluebnaproslava
nasvetitebratjaKiriliMetodij.Sofija1962,105-113.
27
Teodorov-Balan,KiriliMetodi92;Lavrov,Materialy135.
28
B.Gansweidt,in:LexikondesMittelalters4.MnchenZrich1989,1864.
29
I.I.Sreznevskij, SlovoIoannaZlatoustaizGlagolieskogosbornika.SbornikOtdelenijaRusskogojazykai
slovesnosti15(1876)440-446.
30
ChristianHannick,MaximosHolobolosinderkirchenslavischenhomiletischenLiteratur(Wienerbyzantinistiche
Studien14),Wien1981,250-252.
31
Cf.HelgaHahn,FnfPredigtenbyzantinischerKirchenvterausdemzweitenTeildesslavischenMihanovi-
Homiliars.Diss.Tbingen1969,13f.
ChristianHannick
196
DiepatristischenTexteimglagolitischenBreviarvonNovi
197
zahlreichensdslavischenundrussischenHandschriftenundindenGroenLese-Menen
des Makarij erhalten. Die glagolitische Fassung aus dem 13. Jh. stimmt mit der ersten
kyrillischenVersionberein.UnterEvtimijvonTrnovowurdedieseHomilieberarbeitet.
Dies wirft die Frage auf, in wieweit neben diesem klaren und bekannten Beispiel
homiletischeTexteausdemGriechischeninbeidenStrngenderslavischenberlieferung,
der glagolitischen und der kyrillischen, vertreten sind und wie dann eventuelle textliche
Abhngigkeitsverhltnisse zu klren sind. Ich betone das Wort eventuell, weil zunchst
davon auszugehen ist, dass Texte griechischer Herkunft in glagolitische Breviarien ber
eine lateinische bersetzung Eingang gefunden haben. Auch in diesem, wahrscheinlich
hufigerem Fall, drfte eine philologische Untersuchung ber die bersetzungsmethode
aufschlussreichsein.
Im2.BreviarvonNovibegegnenHomiliengriechischerHerkunftunterdenNamen
des Origenes und des Johannes Chrysostomos. Von den neun Homilien des Origenes
sindsiebenausdemKommentarzuMatthusundzweiausdemKommentarzuLukas
entnommen.DieVerteilungsiehtwiefolgtaus:
BrN
2
20a:InvigiliaNativitatisdomini(Comm.inMt1,18);cf.Padua17b(Tandari
173)undBr149122c;nurimBreviariumvonVenedig1521berliefert;spterdurcheine
HomiliedesHieronymusersetzt(H333).
32
BrN
2
36c: Dominica infra octavam Nativitatis (Comm. in Lc 2,33); cf. Padua 40c
(Tandari175)sowieBr149135d;nurimBreviariumvonVenedig1521berliefert;spter
durcheineHomiliedesAmbrosiusersetzt(H401).
BrN
2
47d: Dominica infra octavam Epiphaniae (Comm. in Lc 2,42): Otroe Is(us)
raste; cf. Padua 60c (Tandari175)sowieBr149149a;nurimBreviariumvonVenedig
1521berliefert;spterdurcheineHomiliedesAmbrosiusersetzt(H481).
BrN
2
57d:DominicaIIIpostEpiphaniam(Comm.inMt8,1);cf.Padua82a(Tandari
176)sowieBr149165c;nurimBreviariumvonVenedig1521berliefert;spterdurcheine
HomiliedesHieronymusersetzt(H514).
BrN
2
59a: Dominica IV post Epiphaniam (Comm. in Mt 8,23-24); cf. Padua 85a
(Tandari176)sowieBr149166c;nurimBreviariumvonVenedig1521berliefert;spter
durcheineHomiliedesHieronymusersetzt(H527).
BrN
2
72c:FeriaVIpostcineres(Comm.inMt5,43);cf.Padua102a(Tandari176)
sowieBr149177d;cf.auchBeri,FragmentI43(Vjalova29f.);nurimBreviariumvon
Venedig1521berliefert;spterdurcheineHomiliedesHieronymusersetzt(H614).
BrN
2
78c:FeriaVpostDominicamIquadragesimae(Comm.inMt15,21);cf.Padua
111b(Tandari177)sowieBr149183c;nurimBreviariumvonVenedig1521berliefert;
spterdurcheineHomiliedesHieronymusersetzt(V273).
BrN
2
180b: Dominica VII post Pentecosten (Comm. in Mt 7,15); cf. Padua 252c
(Tandari180)sowieBr1491156d;nurimBreviariumvonVenedig1521berliefert.
BrN
2
378b:InvigiliamTransfigurationisDomini(Comm.inMt17,1).
VomgriechischenTextdesKommentarsdesOrigenesinMatthumsindnurdielibri
X bis XVII im Originaltext erhalten, die sich auf die Kapitel 13 bis 22 des Matthus-
32
H=Breviariummonasticum...proomnibuscongregationibusconfoederatissubregulass.patrisnostriBenedicti
militantibus.Parshiemalis.Mechliniae1926.-V=Breviariummonasticum...proomnibuscongregationibus
confoederatissubregulass.patrisnostriBenedictimilitantibus.Parsverna.Mechliniae1933.-Ae=Breviarium
monasticum...proomnibuscongregationibusconfoederatissubregulass.patrisnostriBenedictimilitantibus.
Parsaestivalis.Mechliniae1926.
ChristianHannick
196
DiepatristischenTexteimglagolitischenBreviarvonNovi
197
Evangeliums beziehen. Die im glagolitischen Breviar berlieferten Matthus-Homilien
desOrigenesbetreffendieKapitel1,5,7,8sowie15und17undsinddahergrtenteils
nurmitderlateinischenbersetzungvergleichbar.DerLukas-KommentardesOrigenes,
welchem zwei Homilien im glagolitischen Breviar entstammen, ist bis auf geringe
FragmentenurinderlateinischenbersetzungdesHieronymusbekannt.
33
Imslavisch-
kyrillischen Schrifttum ist das exegetische Werk des Origenes meines Wissens nicht
vertreten, so dass ein Vergleich zwischen beiden Strngen entfllt. Es fllt auf, dass in
allenFllendieOrigenes-HomilienimspterenBreviariumromanumbzw.indemnach
ihmgegliedertenBreviariummonasticumOSB,dashierbenutztwurde,durchHomilien
anderer,lateinischerVterersetztwurden.EinetextkritischeUntersuchungderOrigenes-
TexteimaltkroatischenBreviariumstehtnochaus.
Der zweite griechische Autor, der im glagolitischen Breviar vertreten ist, ist Johannes
Chrysostomos mit insgesamt sieben Homilien, von denen zwei fr unsere Thematik
interessant sind. Es ist zunchst die Homilie in decollationem Ioannis Baptistae, danas
namIvanovasilaiIrudova ljutost egda povdaet se, die auch im gedruckten Breviar 1491
vorkommt.
34
DieserelativlangeLesungfrden29.August,immerhinvierKolumnenim
2. Breviar von Novi, steht thematisch der bekannten Homilie des Chrysostomos: Horv
Hporoz ovstor(BHG859;CPG4570)nahe,istjedochmitdiesernichtidentisch.Die
lateinischeVersion,inwelcherderAnfang,dasExordium,ausgelassenwurde,stammtvon
PaulusDiaconus.
35
ManerkenntbeidemzitiertenIncipitdendeutlichenAnklanganden
chrysostomischen Text: 1qv sv `lovvoo roppqoov, tqv os Hpooo koootqto
- Ioannis constantiam, vel Herodis nequitiam. Aus dieser Homilie wurde derjenige Teil,
in dem die schlechten Frauen angeprangert werden, im altrussischen Izbornik von 1073
bernommen.
36
UnserglagolitischerTextstellt,soweitichsehe,eineselbstndigeFassung
dar,diemitderkyrillischenVersion(ZlatoustvonJagi.Mihanovi-Homiliar)undsomitmit
dem griechischen Text nur thematisch verwandt ist. Eine lexikalische Untersuchung steht
nochausundwrdevielleichtLichtaufdieEntstehungdesglagolitischenTexteswerfen.
DieandereunshierinteressierendeHomiliedesChrysostomosbeziehtsichaufdasFest
derVerklrungChristiam6.August.
37
SiestammtausdemMatthus-Kommentar, wo sie als
Homilie 57 gezhlt wird. Das Incipit lautet: Jako mnoga ot pagubi mnoga ot semrti i ot muki
svoe mnoga ot ubieniuenikivil est is(u)h(rst)-`Ersroqoproorspikrvoovv
orss0qkoi0ovotookoitooro0ooztoosootookoitqvtvo0qtvo|ojz
Leider erweist es sich als unmglich, diese noch unedierte Homilie in der kyrillischen
Tradition mit unserem glagolitischen Text zu vergleichen
38
, da dem eigentlichen, soeben
zitiertenIncipitindenwenigenkyrillischenTextzeugenimmerderAnfangderPerikopeaus
33
Cf.Geerard,ClavispatrumgraecorumI:Patresantenicaeni(=CPG).Turnhout1983,Nr.1450,1452.
34
BrN
2
477a;Br1491314c.
35
Cf. Mauritius Geerard, Clavis patrum graecorum II: Ab Athanasio ad Chrysostomum (= CPG). Turnhout
1974,562(Nr.4570).
36
Simeonovsbornik(poSvetoslavovijaprepisot1073g.),I.Izsledvanijaitekst,hg.P.Dinekov.Sofia1991,f.171
b;cf.Ch.Hannick,MaximosHolobolosinderkirchenslavischenhomiletischenLiteratur(WienerByzantinis-
tischeStudien14).Wien1981,252-254;M.GeerardJ.Noret,Clavispatrumgraecorum.Supplementum.
Turnhout1998,300(Nr.4570).
37
BrN
2
379b.
38
Cf. E. .Granstrem O.V.TvorogovA.Valeviius,Johannes Chrysostomosimaltrussischenund sd-
slavischenSchrifttumdes11.16.Jahrhunderts.KatalogderHomilien(Patristicaslavica4).Opladen1998,
14(Nr.2:auchnurmitdemIncipitausMt16,28).
ChristianHannick
198
demMatthus-Evangeliumvorangeht:Aminglagoljuvam,sut ncii ot zde stojaichie
nevkusjatsmerti...VondiesemTextsindmirviersdslavischeHandschriftendes15.-16.
Jh.bekannt,darunterderPanegirikdesVladislavGramatikvon1479ausderBibliothekdes
Rila-Klosters.
39
DieseHomiliewirdnochimBreviariumromanumbzw.monasticumOSB
(Ae608)andiesemFestim3.Nocturnusgelesen:Quoniammultadepericulis,multade
passionesua,multademorteetdecaedediscipulorumlocutusestdominus.
Wieeingangserwhnt,bleibtdaspatristisch-homiletischeCorpusindenglagolitischen
Breviarien bisher wenig erforscht, obwohl hier ein reiches Material, selbstverstndlich
vorwiegend aus lateinischen Kirchenvtern, erhalten ist. Die glagolitische Tradition
sollte in den patristischen Studien auf jeden Fall wahrgenommen werden.
40
In der Clavis
patrum graecorum, die mit einem sechsten Addenda-Band von 1998 abgeschlossen ist,
fehlt jeglicher Hinweis auf die glagolitische Tradition, whrend das altslavisch-kyrillische
Schrifttum nach Mglichkeit, vor allem im Addenda-Band, bercksichtigt wurde. Auf
lexikalischeEigentmlichkeitenwurdeindiesenkurzenAusfhrungenhingewiesen.Dank
denvorzglichen,vomStaroslavenskiinstitutinZagrebbesorgtenFaksimile-Ausgabenvon
zweiBreviarienausdemEndedes15.Jh.lsstsichdaspatristischeErbeinderglagolitischen
TraditioninseinemUmfangundinseinerBedeutungerschlieenundeinschtzen.
39
Hannick,MaximosHolobolos240.
40
BahnbrechendbleibtindieserHinsichtdieStudievonSt.Ivi,Ostacistaroslovenskihprijevoda
uhrvatskojglagolskojknjievnosti.HrvatskiglagolskifragmenatMuenja40muenikaiz13.
vijeka,in:ZbornikkraljaTomislava(PosebnadjelaJugosl.Akad.17).Zagreb1925,451-508,in
BezugaufBHG1201;cf.Hannick,MaximosHolobolos194ff.
SAETAK
PATRISTIKITEKSTOVIUGLAGOLJSKOMNOVLJANSKOMBREVIJARU
Glagoljskirukopisiiinkunabuleiz14.i15.stoljeaviesuputabilipredmetomtekstolokihistraivanja.
Ponajprijesusakupljanaiizuavanaunjimasauvanabiblijskaitanja,poeviodvrijednogadjela
UlomciSvetogaPismaI.Beria(Prag1867.-71.).Ihimanskidijelovi(Gloriainexcelsis,antifone)
privuklisupanjuizuavatelja.Brojnipakdijelovipatristikihtekstovaizglagoljskihbrevijaraostali
sumanjepoznati.Nekejeodnjihkaoprimjereobjaviove1910.J.Vajsuirilinojtranskripciji.
Sobziromnaunovijevrijemeprimjetanporastzanimanjazairilskutradicijuhomiletikekojase
uglavnomtemeljinagrkimizvornicima,nameesenunostdetaljnogizuavanjaglagoljsketradicije
kranskepropovjedneknjievnosti,timvietotaglagoljskatradicija,uzpreteitilatinskidio,sadrii
elementegrkognaslijea.Takoseutemporaluisanktoralutiskanogabrevijaraiz1491.g.moenai
pedesetakhomilijavelikihlatinskihpropovjednikakaoLeonaVelikog,GrguraVelikog,Ambrozija,
Augustina,Jeronima,BedePreasnog,PetraKrizologa,aliipremdarjeehomilijeOrigena,Ivana
Zlatoustog,tenekogaIvanabiskupaodnosnoIvanaprezvitera.Upriloguseprikazujeodnosprema
irilskoj tradiciji staroslavenske homiletike i analiziraju prevodilake metode, na temelju tekstova
dostupnihufaksimilutiskanogabrevijaraiz1491.g.iDrugoganovljanskogbrevijara(1495.).
Schlsselwrter:patristischeTexte,Homilien,kroatischglagolitischeBreviarien,2.BreviarvonNovi,
ErstdruckdesglagolitischenBreviarsausdemJahre1491
Kljunerijei:patristikitekstovi,homilije,hrvatskoglagoljskibrevijari,2.novljanskibrevijar,prvo-
tisakglagoljskogbrevijaraiz1491.godine
Ivanka Petrovic
(Zagreb)
D1ELA APOS1OLA IJAAA AC1A IOHAAAIS
U HRVATSKO1 GLAGOL1SKO1 KN1IZEVNOSTI
SREDN1EGA VI1EKA
1. PSEUDO-PROHOROJA D1ELA IJAAOJA
2. PASI1E APOS1OLA IJAAA

Dfela apostola Ivana potvrdena su u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti od 13. do u 16. st. Prema
istocnim, grcko-slavenskim izvorima nastala su, sacuvana u Iragmentu rukopisa iz 13. st.,
hrvatskoglagoljska Pseuao-Prohorova Dfela Ivanova nakon izvornih Dfela Ivanovih iz 2. st.
najznacajniji tekst druge generacije grcke apokriIne literature o apostolu Ivanu, napisan u 5.
st. Hrvatske brevijarske Pasife apostola Ivana kompilirale su i prevele cjelokupno sadrzajno i
tekstovno naslijede apokriIne i hagiograIske knjizevnosti o apostolu Ivanu latinske Europe,
poniklo na rimskim i galskim tekstovima djel Passio Iohannis i Jirtutes Iohannis, nastalih na
prijelomu krscanske antike i srednjega vijeka (5./6. st.).
Sveto pismo ne govori mnogo o zivotu i djelima Isusovih apostola. U biblijskim spisima
- u Evandeljima, u Dfelima apostolskim, u Poslanicama apostol, u Apokalipsi - , na
nekoliko mjesta, nabrajaju se imena Dvanaestorice (ne uvijek u istom obliku: u prvobitnom
se sastavu, dakako, ne nalazi sv. Pavao, kao ni neka druga imena), ali pripovijeda se o zivotu
i misioniranju samo nekih apostola. Osim o sv. Pavlu, najvecem misionaru Kristove vjere,
*
Kada sam zapocela s istrazivanjima za ovu studiju, zeljela sam istraziti i obraditi samo Apostolske
pasife u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti (kao sto se vidi u mojem sazetku u Programu medunarodnoga
znanstvenog skupa Glagolfica i hrvatski glagoli:am, Zagreb - Krk 2.-6. listopada 2002., str. 40), to, do
sada, u kritickoj literaturi, jos netaknuto poglavlje hrvatske srednjovjekovne knjizevnosti. U isto sam
vrijeme drzala da su apokriIna Dfela apostolska, osim Dfela Ivanovih, manje-vise vec dostatno obradena.
Medutim, kako je rad na vrlo zanimljivoj, ali i osobito kompleksnoj i zahtjevnoj tematici i problematici
apostolskih pasija napredovao, otkrivala sam sve vise i vise novih tekstova, pasij u glagoljskim brevijarima,
pa i neke zbornicke tekstove: nasla sam i identiIicirala ne desetine, nego stotinu i vise tekstova, pa bi cak
i pocetna obrada tih tekstova, tocnije, samo njihovo identiIiciranje, nabrajanje, sistematiziranje i
opisivanje s najznacajnijim naznakama o pojedinim pasijama, postala preopsirna za okvire ove radnje,
vezane uz jedan simpozij. Istodobno, moje paralelno, produbljenije knjizevnopovijesno, pa i tekstolosko,
istrazivanje cijele hrvatske apokriIne i hagiograIske apostolske literature, govorilo mi je da nije posve
19.p65 04. 10. 04, 16:12 199
Ivanka Petrovic
200
govori se jos o sv. Petru, o apostolu Ivanu i dvojici Jakova, o Barnabi, pratiocu sv. Pavla,
dok je vecina apostola ostala samo u zajednickom spomenu svojih imena. Nakon Isusovih
rijeci kako ce apostoli o njemu svjedociti u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do
kraja zemlje (Dfela ap. I, 8), te poslije Kristova uzasasca i silaska Duha Svetoga nad
apostole, nakon cega svaki od njih zapoce govoriti nekim tudim jezikom (Dfela ap. II, 1-13),
kamo su posli apostoli? Jesu li, i kada napustili Jeruzalem i Palestinu, te posli putovima
svijeta? U kojim su zemljama boravili i kako su propovijedali Radosnu vijest? Kada su i
kakvom smrcu umrli? Tekstovi koji ce postati kanonske knjige samo djelomice odgovaraju
na ova pitanja.
Apokrifna Djela apostolska i glavni aspekti njihova proucavanja
Sutnju ili Iragmentarnost dogadanja u kanonskoj literaturi, pocevsi od 2. stoljeca, svojim
ce djelima nadoknadivati neki drugi autori. Njihova mastovita djela o apostolima nisu usla u
kanon, ali ce kao tzv. apokriIni, te hagiograIski tekstovi kolati krscanskom antikom, a potom
1
BibliograIija, kriticka literatura o apokriInim Dfelima apostolskim, o cijeloj apokriInoj i hagiograIskoj
apostolskoj knjizevnosti, toliko je opsezna da u granicama nase studije mozemo dati samo glavne
naznake iz povijesti njihova istrazivanja i izdavanja tekstova. Prva etapa te povijesti, koja, na europskom
Zapadu, obuhvaca razdoblje od poc. 16. do u 18. stoljece, ili, preciznije, od LeIvrea do Fabriciusa,
obiljezena je prije svega izdanjima tekstova i teoloskim raspravama o apokriInoj literaturi (u
protestantskom svijetu, primjerice, Flacije Ilirik; u katolickom svijetu kardinal Baronius), a tek prema
kraju toga razdoblja zapocinju i prva ozbiljnija istrazivanja. Na samom pocetku 16. stoljeca neke
apokriIne tekstove objavljuje Irancuski teolog, humanist, Jacques LeIvre d`Etaples, a u desetljecima
koja slijede pojavljuju se i prva izdanja Pseudo-Abdijine apostolske zbirke Jirtutes apostolorum (izd. F.
Nausea, Kln 1531., W. Lazius, Basel 1552.). Izdanja koja je priredio LeIvre, kao i Laziusovo izdanje
zbirke Jirtutes apostolorum ponavljat ce se tijekom 16. i 17. stoljeca. S pocetkom u 15. stoljecu, dakle,
vec u inkunabulama, kroz isto razdoblje trijumIalno prolazi Legenaa aurea, pronoseci kroz stotine
izdanja i svoju apostolsku literaturu. Medu znacajnijim imenima izdavaca ili prvih proucavatelja tu su jos
Andr Rivet, Gerhard Johannes Vossius, William Cave, Thomas Ittig, a, uz izdanja tekstova (Acta
Sanctorum), javljaju se i prve bollandisticke kriticke studije o hagiograIskim i apokriInim djelima, koje
zapocinje preteca bollandist Hribert Rosweyde, a na celu im stoje utemeljitelji bollandizma Jean
Bolland i GodeIroid Henskens. Pri kraju toga razdoblja jos samo jedno ime: Le Nain de Tillemont i
njegovo djelo Memoires pour servir lhistoire ecclesiastique aes six premiers sicles u 15 knjiga (Paris
1693.-1712.), te djelo Coaex apocrvphus Novi Testamenti (izlazi u nekoliko svezaka i izdanja u
Hamburgu, pocevsi od 1703.) J. A. Fabriciusa, u kojemu je autor skupio sve do tada objavljene tekstove
novozavjetnih apokriIa. S njima zavrsava prvo i zapocinje drugo razdoblje izdavanja i proucavanja
apostolskih tekstova. U 19. su stoljecu vrlo znacajni izdavaci i autori J. C. Thilo (1823.-1847.), C.
TischendorI (1851.), Th. Zahn (1880.) i M. R. James (1897.). Ipak, prvo mjesto u modernoj kritickoj
ispravno, premda je moguce, apostolske pasije odvajati od tekstova koje nazivamo apokriIna Dfela
apostolska, a nije ni posve ispravno jedne nazivati samo apokriInim, a druge hagiograIskim tekstovima
(pitanje literarnog zanra, ili literarnih zanrova, u ovom je slucaju osobito osjetljivo). Proucavajuci,
dakle, i jedne i druge tekstove, drzim da je dosadasnje istrazivanje tzv. apokriInih Dfela apostolskih, osim
izdanj i vrlo dobrih tekstoloskih obrada pojedinih tekstova, jos uvijek nepotpuno. Prije svega, nedovoljno
je prouceno mjesto ovih djela u povijesnom razvoju njihove tekstovne i literarne tradicije, kroz stoljeca
anticke i srednjovjekovne apokriIne i hagiograIske knjizevnosti, nedostatno, pogotovo, s obzirom na
dostignutu razinu knjizevnopovijesnih proucavanja zapadnoeuropske znanosti. To se gotovo u potpunosti
moze reci za Dfela apostola Ivana, dok se Pasifama apostola Ivana jos nitko uopce i nije bavio. Ovo
je, dakle, knjizevnopovijesna studija, ali, dijelom, i tekstoloska studija o jednim i drugim tekstovima, o
knjizevnim djelima koje je hrvatsko srednjovjekovlje sacuvalo o apostolu i evandelistu Ivanu. Studija,
istodobno, sadrzi zajednicke dijelove i uvodne smjernice za produbljenije proucavanje i svih ostalih
hrvatskih apokriInih Dfela apostolskih, kao i pasij svih apostola. Obradi cjelokupnoga literarnog
korpusa hrvatskoglagoljskih apostolskih pasija posvetit cu novu studiju.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 200
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
201
dugo i srednjim vijekom
1
.
Kada govorimo o ovoj ranoj krscanskoj literaturi, nakon svega sto danas znamo o
prvobitnom krscanstvu i tekstovima prvih stoljeca krscanske povijesti, drzimo da bi trebalo
ponovo, pomnije razmotriti jedno dugo uvrijezeno misljenje, koje se u kritickoj literaturi
gotovo redovito prenosi iz rada u rad. Drzimo, naime, da nije posve ispravno i nadalje
smatrati kako su prvi biblijski apokriIi, naglasavamo prvi biblijski apokriIi, pa tako i
prvobitni apokriIi o apostolima, nastali samo zato da bi ispunili praznine u kanonskim
knjigama, te da su dogadaji u tim tekstovima bili manje-vise samo plod maste svojih autora.
Naime, trebali bismo se zapitati zar nisu tekstovi koji ce postati kanonski spisi i neki tekstovi
o istim biblijskim osobama, koje ce kasnija oIicijelna Crkva nazvati apokriInima, pripadali,
zapravo, istom razdoblju krscanske i knjizevne povijesti, tj. zar nisu prvi apokriIni tekstovi
po svom postanju bili suvremeni, ili gotovo suvremeni, tekstovima koji ce kasnije biti priznati
kao kanonski spisi. Uostalom, pojedine analize nekih aspekata jednih i drugih spisa ne
pokazuju, zacudo, da su autori prvobitnih apokriInih spisa dobro poznavali kanonske
tekstove, na koje bi se potom, govoreci o istim osobama, mogli pozivati ili ih nadopunjavati
2
.
Dakako, kao sto kanonska Evandelja nisu mogla zadovoljiti znatizeljne vjernike skrtim
podacima i dogadajima iz djetinjstva Isusova i zivota Marijina, pa je, najvjerojatnije, zbog
toga nastala tako bogata apokriIna evandeoska literatura, tako su prvi krscani i prve
Crkve zeljeli sto vise znati i o apostolatu Kristovih ucenika. A u prvim stoljecima krscanstva
crkvena je predaja, svakako, cuvala sjecanja na zivote apostol, na putove i mjesta njihova
misioniranja, na hod Rijeci Bozje od Jeruzalema do kraja svijeta, od Jeruzalema do
Rima, Novoga Jeruzalema. Postojali su jos ocevici dogadaj, ili ucenici Kristovih ucenika;
znalo se da su sv. Petar i sv. Pavao umrli u Rimu, da je apostol Ivan Kristovu vjeru sirio u
Maloj Aziji; bili su, svakako, poznati i po neki podaci o drugim apostolima. Oko vjerodostojnih,
povijesnih jezgri o zivotu i djelima apostol u predaji su se tijekom vremena satkale legende
s manje ili vise pouzdanim, ali i posve izmisljenim dogadajima. Tim su slijedom u 2. i 3.
stoljecu nastajala prva, izvorna apokriIna Dfela apostolska, tekstovi o najvecim Isusovim
apostolima, da bi, konacno, u ranomu srednjem vijeku, svaki apostol posjedovao apokriInu
ili hagiograIsku pricu o svom misioniranju u nekom dijelu Azije ili Europe na podrucju
Rimskoga imperija. Ipak, dok su neka apokriIna evandelja djetinjstva obiljem podataka
literaturi o Dfelima apostolskim pripada dvojici autora - R. A. Lipsiusu i M. Bonnetu - koji daju cvrste
temelje i posve novi zamah daljnjem proucavanju apostolske literature. Lipsius je u svom monumentalnom
djelu Die apokrvphen Apostelgeschichten una Apostellegenaen (Braunschweig 1883.-1890.) popisao
sve tada poznate grcke, orijentalne i latinske izvore, predstavio njihove sadrzaje i odnose i kriticki ih
obradio. Drugo, zajednicko djelo Lipsiusa i Bonneta Acta apostolorum apocrvpha (Leipzig 1891.-
1903.) oznacilo je jos jedan veliki korak naprijed, osobito za kriticka izdanja Dfela apostolskih.
Istrazivanja, ponikla na djelima velikoga njemackog i Irancuskog znanstvenika, nastavili su, kroz 20.
stoljece, mnogi, ponajprije Irancuski i njemacki, ali i drugi znacajni europski autori, koji su, dakako,
znatno mijenjali spoznaje i rezultate svojih prethodnika i uzora. Tako su doveli kriticka istrazivanja
cijele apokriIne, pa i apostolske literature, do posljednjih desetljeca 20. stoljeca, kada se, na poticaj i
suradnjom Iranko-svicarskih znanstvenika, ali i drugih istrazivaca, 1983. god. zapocelo i do danas - u
Series Apocrvphorum Brepolsove kolekcije Corpus Christianorum - objavilo niz kritickih izdanja
tekstova apokriIne, dakako i apostolske literature, s popratnim studijama i komentarima, a taj se
projekt i dalje nastavlja. Pojedina djela, znacajna za temu koju obradujemo, navodit cemo tijekom nasih
istrazivanja.
2
Primjerice, J.-M. Prieur, proucavatelj i izdavac Dfela apostola Anarife, drzi kako dodiri izmedu Svetoga
pisma i Dfela Anarifinih nisu bili znatni. Zajednicka ili slicna mjesta ponekad su maglovita i nejasna,
tako da se cak ne moze pretpostaviti kako je autor ovoga apokriIa poznavao kanonske tekstove,
1989: I, 404-405. Vidi takoder Prieur 1995: 51-54.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 201
Ivanka Petrovic
202
gotovo zeljela zamijeniti kanonska Evandelja, cini se, da apokriIna Dfela apostolska nisu
pokusavala zauzeti mjesto kanonskih tekstova. Ne usavsi u kanon, ona su se tijekom vremena,
cuvajuci, donekle, jos samo temeljne povijesne podatke, kitila sve cudesnijim dogadajima i
posve romanesknim avanturama svojih junaka. Na kraju su, ugadajuci poboznosti i duhovnosti
svojih citatelja, oblikovali jednu posve idealiziranu viziju zivota i smrti svakoga Kristova
sljedbenika. U kasnijim stoljecima, osudivani, zabranjivani i spaljivani, okrivljeni zbog svih
mogucih heretickih ucenja kroz koja je prolazilo prvobitno krscanstvo, ti su se apokriIi
ponovo mijenjali, postajuci sve pravovjerniji, da bi, konacno, neki od njih, ili njihovi
dijelovi usli i u liturgiju.
Usprkos spomenutim, opseznim europskim istrazivanjima apokriIne i hagiograIske
apostolske knjizevnosti, jos uvijek nije dovoljno istrazeno pravo znacenje te literature za
povijest krscanske vjere i Crkve. Tim je zanimljivije misljenje talijanskog istrazivaca apokriInih
Dfela apostolskih L. Moraldija koji smatra da su apokriIni apostolski tekstovi znacajni, cak
najznacajniji svjedoci vjere velikoga dijela prvobitnog krscanstva, vjere osobito zanimljive i
zbog toga sto ona nije uvijek bila u granicama koje ce joj kasnije postaviti oIicijelno crkveno
pravovjerje. Stovise, misli Moraldi, za upoznavanje krscanske misli i zivota 2. i 3. stoljeca
znacenje tih djela ne moze se nicim zamijeniti
3
. U tom smislu, apokriIna apostolska literatura
ima veliko znacenje i za razumijevanje Novoga zavjeta, ali, zasigurno, i za povijest cijele
prvobitne krscanske literature.
Kako povijest do danas skupljenih i istrazenih tekstova pokazuje, prvobitna, izvorna
apokriIna Dfela apostolska bila su posvecena najvecim apostolima: Petru, Pavlu i Ivanu, te
apostolima Andriji i Tomi. Napisana su na grckom jeziku, osim Dfela apostola Tome, nastalih
na sirskom jeziku, u vremenu izmedu sredine 2. i sredine 3. stoljeca. Nakon ovoga prvog
tekstovnog korpusa, u kasnijim stoljecima krscanske antike, ili tocnije, kroz cijelu patristicku
epohu, i usprkos burnom protivljenju teolog i biskup sluzbene Crkve apokriInoj literaturi,
nastat ce jos niz prerada starijih djela, ili sekundarnih tekstova o apostolima, te ce u ranomu
srednjem vijeku svaki od Dvanaestorice imati svoju apostolsku hagiograIsku pricu.
Dfela Ivanova, Dfela Pavlova, Dfela Petrova, Dfela Anarifina i Dfela Tomina, tekstovi
o prvim herojima krscanstva, o junacima prve imitatio Christi, nosili su nekoliko grckih
naslova, od kojih su najcesci bili tuci i tcIoooi. To ih je vec individualiziralo kao
posebne literarne tekstove u starokrscanskoj knjizevnosti, ali i kao posebnu skupinu tekstova
medu apokriIima. Prvi naziv, zajednicki s kanonskom literaturom, govorio je da se u njima
opisuju afela (acta, gesta) iznimnih licnosti, povijesnih ili mitskih, kojima je inace obilovala
grcka knjizevna antika. Naslov perioaoi jos je ispravnije obiljezavao ova literarna djela,
obiljezavao ih kao mastovite price o putovanjima apostol. Svaki tekst zapocinjao je, nakon
rastanka s Kristom, odlaskom apostola u neku misiju izvan njegove domovine, u daleke
krajeve, medu razlicite narode. U novim je krajevima apostol, vodeci stalne rasprave i cineci
cudesa medu lokalnim stanovnicima, pridobijao pristase i obracao vjernike, najcesce zene,
ali i stjecao muske protivnike. Zbog toga je svaki ovaj Kristov sljedbenik, ciji su putovi i
djela, u moru romanesknih literarnih motiva, prije svega obiljezeni snaznim asketizmom, na
3
Moraldi 1971: II, 942: Questi atti apocrifi, infatti, rappresentano le pi importanti testimonianze sulla
religione di una grande parte del primitivo popolo cristiano, religiosit tanto pi interessante in
quanto non sempre contenuta nei limiti di quella che divenne, pi tardi, lufficiale ortodossia ecclesiastica.
Non v dubbio che per la conoscenza del pensiero e della vita del II e III secolo del cristianesimo sono
opere di una importanza insostituibile.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 202
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
203
kraju, osim apostola Ivana, umro mucenickom smrcu.
Po mnogim osobinama apokriIna Dfela apostolska u okvirima cijele krscanske
knjizevnosti patristickoga razdoblja, ali i unutar same apokriIne i hagiograIske knjizevnosti,
cine jedno osobito, samostalno poglavlje. Istodobno, i unutar toga poglavlja, svako pojedino
djelo, uz neke zajednicke osobine i moguce dodire s drugim djelima, ima tijekom stoljeca svoj
samostalni zivot i vlastitu sudbinu u povijesnom razvoju apostolske literature. Uz ostale
teskoce u istrazivanju ove literature i ta je dvojnost dopustala razlicite pristupe pojedinim
djelima i tom cijelom apokriInom poglavlju, pa proucavanje apokriInih Dfela apostolskih,
nerijetko, nudi dosta razlicite, cak kontradiktorne rezultate.
U proucavanju apokriInih Dfela apostolskih dominantnu ulogu imaju teme i problemi
koje je moguce grupirati u nekoliko velikih skupina i podskupina. Od samih pocetaka prva
preokupacija istrazivac bila je, dakako, skupljanje i istrazivanje izvor (grckih; orijentalnih:
sirskih, koptskih, armenskih, arapskih, etiopskih, gruzijskih; slavenskih; latinskih,
zapadnoeuropskih vernakularnih tekstova), te rekonstrukcija prvobitnih sadrzaja djel, koja,
najcesce, nisu sacuvana u cjelini. Taj, uglavnom tekstoloski dio cijele problematike svladavao
se vrlo polako i postupno, i neki su njegovi segmenti, zahvaljujuci osobito istrazivanjima u
posljednjim desetljecima 20. stoljeca, prouceni i sistematizirani, i tekstovi su izdani. Druga
preokupacija istrazivac, koja ovim tekstovima trazi mjesto u povijesti staroga krscanstva i
pokusava odrediti duhovnu sredinu u kojoj su nastali, dala je dosta oprecne rezultate.
Prilicno razlicita misljenja dalo je i proucavanje apokriInih Dfela apostolskih kao literarnih
djela, kao literarnog zanra, i trazenje njihova odnosa prema drugim djelima i zanrovima
anticke literature, tako da nam se cini kako je to problematika koja se tek otvara pred ocima
danasnjih istrazivac
4
.
Istrazivaci su oduvijek mnogo raspravljali o autorstvu, mjestu postanka, datiranju i
kronologiji izvornih apokriInih Dfela apostolskih, posvecenih petorici apostola, kao i o
heretickim doktrinama koje je u njima ostavilo rano krscanstvo. Ostavljajuci po strani ovo
posljednje, vrlo je vazno upitati se je li svaki od pet spisa napisan samostalno, jesu li neki
nastali u skupinama, ili su tekstovi nastali kao dio cjelovitoga tekstovnog i literarnog korpusa.
Legendarna tradicija, neki patristicki pisci i njihove, najcesce, negativne reakcije na apokriInu
literaturu, te tijekom stoljec mnoge osude i zabrane apokriInih spisa, autorstvo tekstova o
petorici apostola, ili pojedinih medu njima, pripisuju nekom Leuciusu. Tzv. Gela:ifev aekret,
koji je, proglasujuci ponovo kanon Svetih Knjiga, uz ostalu apokriInu literaturu, osudio i
apostolske tekstove, naziva tog Leuciusa davlovim ucenikom (Libri omnes quos fecit
Leucius aiscipulus aiaboli)
5
, a patrijarh Focije (dr. pol. 9. st.) prvi ovomu autoru apokriInih
Dfela apostolskih dodaje jos jedno ime, te ga naziva Leucius Charinus. Danas se napusta
misljenje o jedinstvenom autoru svih prvobitnih Dfela apostolskih, bilo da je rijec o Leuciju
Karinu, ili o nekom drugom autoru. Isto se tako drzi da su pojedini tekstovi nastali u razlicitim
zemljama, u blisko, ali ne u isto vrijeme. Ipak, zbog znatne, stvarne srodnosti medu Dfelima
apostolskim, slicnosti koja se ne moze vezati samo uz opca mjesta, nuzno se namece
4
CI. takoder Kaestli 1981: 49-67.
5
Glasoviti Decretum Gelasianum ae libris recipienais et non recipienais, koji se nekada pripisivao papi
Gelaziju I. (492.-496.), kompleksan je i zagonetan dokument, cije se podrijetlo i vrijeme postanka jos
uvijek istrazuju. Sastoji se od pet dijelova, od kojih drugi dio donosi popis kanonskih spisa, a peti dio
popis apokriInih tekstova koji se moraju odbaciti. Sto se tice toga petog dijela Dekreta, koji nas najvise
zanima, istrazivaci se, uglavnom, slazu da je on, kao i cetvrti dio djela, sastavljen najvjerojatnije u juznoj
Galiji oko 500. god. CI. Junod - Kaestli 1982: 102-103.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 203
Ivanka Petrovic
204
pitanje medusobnih odnosa ovih tekstova, njihove medusobne ovisnosti ili neovisnosti.
Jesu li autori djel, slicnih po sadrzaju, po doktrini, po literarnim osobinama, posudivali
jedni od drugih, ugledali se jedni na druge, sto bi potom govorilo i o kronologiji njihovih
tekstova, ili slicnost medu tim djelima samo upucuje na cinjenicu da su sva ona nastala u
istoj povijesnoj i vjerskoj sredini. Ova teska pitanja jos uvijek nemaju pouzdane odgovore
6
.
Medu sadrzajima pojedinih Dfela apostolskih svakako postoji znatna slicnost (apostolske
rasprave, molitve, cudesa, preobracenja); ona je vidljiva u opcoj kompoziciji tekstova i u
narativnoj strukturi legendi, u ponavljanju istih literarnih motiva; vidljiva je u teologiji
tekstova, u kristologiji, u odnosu pojedinih djela prema Svetom pismu. Iznimnu slicnost
nalazimo u svim zavrsnim pricama o martiriju pojedinih apostola. Osobita duhovna i literarna
srodnost povezuje Dfela Ivanova i Dfela Anarifina, tako da je ocigledno kako ta dva teksta
potjecu iz vrlo bliskih sredina, a buduci da su Dfela Ivanova najstariji apokriIni apostolski
tekst, vrlo je vjerojatno da se autor Dfela Anarifinih nadahnuo tekstom o apostolu Ivanu.
Sve to govori da je pisac ovoga ili onoga djela poznavao druga djela, te da tekstovi vjerojatno
nisu nicali posve spontano i neovisno. Vjerojatno je i da su se tekstovi cuvali, citali i
prenosili zajedno, ziveci kao neka vrsta krscanskoga romana, obiljezena istim literarnim
procdom, dakle, kao jedan literarni zanr, pocevsi od 2. stoljeca kroz cijelo patristicko
doba. Kao literarna djela, prvobitni tekstovi nisu nastali posve ni izvan utjecaja drugih
zanrova anticke knjizevne kulture. Prije svega, tu se moze govoriti o grckom romanu 1. i 2.
stoljeca prije i poslije Krista, osobito o utjecaju helenistickoga ljubavnog romana
7
. Pitanje
literarnog zanra apokriInih i hagiograIskih apostolskih tekstova takoder je dosta zaokupljalo
istrazivace, osobito njemacke autore, ali su provedene analize, nerijetko, davale razlicite
rezultate. I u novije vrijeme, dok J.-M. Prieur govori o istinskom literarnom :anru (Cest un
veritable genre litteraire.), autori E. Junod i J.-D. Kaestli, govoreci na vise mjesta o
literarnosti i knjizevnim uzorima ovih djela, ostaju prilicno neodlucni i nedoreceni.
Produbljenija proucavanja apokriInih Dfela apostolskih kao literarnih djela, ali i mnogi
segmenti drugih pitanja u njihovu proucavanju jos su okrenuti buducnosti.
D1ELA IJAAOJA (AC1A IOHAAAIS)
Najmladi apostol, onaj kojega je Isus osobito ljubio, koji se, na nagovor Petra, usudio,
naslonivsi glavu na Kristova prsa, upitati: Gospodine, tko je onaj koji te ima izdati?; jedini
apostol koji je pratio Ucitelja do Golgote i sa zenama prihvatio njegov posljednji uzdah,
nakon sto ga je Isus svojoj majci dao za sina, a svoju majku njemu za majku apostol i
evandelist Ivan imao je osobitu tekstovnu i literarnu tradiciju apokriInih i hagiograIskih
tekstova. Posebna bliskost i njeznost koju su Isus i Marija osjecali prema Ivanu (majka
Ivanova bila je vjerojatno bliska rodakinja Marijina) i Ivanova dugovjecnost (Ivan jedini od
Dvanaestorice nije umro mucenickom smrcu) dopustili su mu da - prema predaji - svojim
apostolatom i svojim biblijskim spisima gotovo citavo jedno stoljece svjedoci o svom Ucitelju.
Vrhunski teolog (Grci su ga zvali Ivanom Teologom), povjesnicar, osoba iznimne duhovnosti
6
O ovoj se problematici, dakako, dosta raspravljalo, ali nakon R. A. Lipsiusa i njegova velikoga
znanstvenog djela, vecina se istrazivaca posvecivala proucavanju pojedinih tekstova i tema, dok su
izostale vece sinteze tekstoloskih i knjizevnopovijesnih istrazivanja cjelokupnoga apostolskog literarnog
korpusa. Ipak, u novije vrijeme, znacajne korake prema takvim sintezama cine radovi znanstvenika
okupljenih oko Brepolsove Series Apocrvphorum.
7
CI. Prieur 1989: 385-406 i passim; Prieur 1995: 11-13.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 204
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
205
i kontemplativnosti, kojima su prozeti njegovo Evanaelfe, Apokalipsa, poslanice, autor
spoznaj Bog je svjetlost, Bog je ljubav, apostol Ivan nasao je osobito mjesto i u
nekanonskoj knjizevnosti prvih krscanskih stoljeca i cijeloga patristickog razdoblja.
Prema najstarijoj predaji, Ivan je dobio apostolat u Maloj Aziji. Apokalipsa, koju je Ivan
pisao oko 96. god. na otoku Patmosu, govori o sedmorim Crkvama u Maloj Aziji, u gradovima
EIezu, Smirni, Pergamu, Tijatiri, Sardu, FiladelIiji i Laodiceji (Apoc. I-III). U gradove Male
Azije (spominju se jos mnogi gradovi) apostola Ivana salje i apokriIna i hagiograIska literatura.
Ivan najduze zivi u EIezu, glavnom gradu prokonzularne Azije, te na otoku Patmosu. Na
otok Patmos apostol je bio protjeran za vrijeme cara Domicijana (81.-96.) i tu je, u progonstvu,
ne samo prema Svetom pismu, nego i prema vecini apokriInih tekstova, napisao svoju
Apokalipsu. Uz grad EIez vezu se najvazniji dogadaji iz njegova zivota i misioniranja nakon
odlaska iz Jeruzalema. Prema predaji, apostol Ivan upravljao je, dakle, Crkvom u EIezu i u
okolnim krscanskim zajednicama, a o tome svjedoce i crkveni oci, medu njima Irenej, Klement
Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski, kao sto to potvrduju i moderni arheoloski nalazi. U EIezu
je Ivan proveo i svoju starost; u EIezu je, kako se misli, i umro za vrijeme vladavine cara
Trajana (98.-117.) oko 104. godine.
Izvorna Dfela Ivanova (AI), pretpostavljaju Junod i Kaestli, najstariji su tekst izmedu pet
prvobitnih apokriInih Dfela apostolskih, posvecenih Ivanu, Andriji, Pavlu, Petru i Tomi. Za
dataciju AI autori terminus a quo stavljaju oko 150. god., a terminus aa quem najkasnije u
200. god., s time da se cini kako je djelo nastalo blize sredini nego koncu 2. stoljeca
8
. Teze je
od datiranja odrediti mjesto postanka AI. Stvoreno je i jednoglasno prihvaceno misljenje,
bez osobitih argumenata, osim sto je u sacuvanim tekstovima apostol Ivan misionirao na tom
podrucju, da je izvorni grcki tekst napisan u Maloj Aziji. Toj se tradiciji ne priklanjaju Junod
i Kaestli, nego azijskoj hipotezi suprotstavljaju egipatsku i sirsku hipotezu, tj. s dosta
vjerojatnosti pretpostavljaju kako je najveci dio izvornoga teksta AI napisan u Egiptu (u
Aleksandriji?). Naime, duhovna klima i neki teoloski aspekti toga djela podsjecaju na
Aleksandrijce, pogotovo na osobine tekstova Klementa Aleksandrijskog i Origena. Stovise,
postoje znatne analogije izmedu apokriIa o apostolu Ivanu i spis koje je istom apostolu
posvetio Klement Aleksandrijski, tako da nije tesko povjerovati kako su autor ili autori AI i
Klement Aleksandrijski temeljili svoje tekstove na istoj tradiciji o apostolu Ivanu
9
. Nasi
istrazivaci iz cjeline apokriInog teksta o Ivanu izdvajaju poglavlja 94-102 i 109, otkrivajuci u
njima neke literarne osobine i teoloske aspekte po kojima se razlikuju od cjeline djela, te
njihov postanak stavljaju u Siriju (Antiohija?). Ta su poglavlja, drze autori, gotovo suvremena
ostalom tekstu, a svi su dijelovi AI vec u najstarijem razdoblju integrirani u cjelovito djelo
10
.
Prvobitna Dfela Ivanova tekstovna nam predaja nije sacuvala u izvornom integralnom
obliku. Ne posjedujemo danas nijedan rukopis koji bi do nas prenio cijeli sadrzaj prvobitnoga
djela. Cjelovit izvorni tekst moguce je samo rekonstruirati na temelju triju skupina spisa.
To su: 1. tekstovi, izvorni ili sekundarni, koji sadrze manje ili vece Iragmente djela, 2. tekstovi
koji su se tijekom stoljec integrirali u neki drugi tekst o apostolu Ivanu (u tzv. sekundarna
djela o apostolu) i 3. tekstovi koji cuvaju neku tradiciju o apostolu Ivanu premda nisu njemu
posveceni.
Dakako, uz kondamnaciju cijele apokriIne literature, pa i tekstova o apostolu Ivanu,
oIicijelna je Crkva tijekom stoljec, na Zapadu i na Istoku, zabranjivala prepisivanje i sirenje
8
Junod - Kaestli 1983: 694-700.
9
Junod - Kaestli 1983: 689-694; 487-490. CI. takoder Junod - Kaestli 1982: 4; 13-16.
10
Junod - Kaestli 1983: 700-702; 691-692; 631. CI. takoder Junod - Kaestli 1982: 4.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 205
Ivanka Petrovic
206
apokriInih tekstova, pa cak trazila i njihovo spaljivanje. Ali i bez obzira na sve to, Dfela
Ivanova, kao i druga Dfela apostolska, bila su prevelik tekst za cesto prepisivanje. Djelo,
napisano po ukusu i za potrebe prvih krscanskih zajednica, u kasnijim je razdobljima, cini se,
bilo manje zanimljivo citateljima, a postalo je osobito preopsirno kada je pocelo ulaziti u
liturgiju, u menologije i u brevijarske lekcije. Svi navedeni uzroci i cinitelji imali su za posljedicu
komadanje, izrezivanje, skracivanje i prilagodavanje (ponekad, medutim, i prosirivanje nekih
poglavlja) djela, dakle, znatne izmjene i prerade svih mogucih vrsta prvobitnoga teksta o
apostolu Ivanu, djela nezasticenog bilo kojim kanonskim autoritetom.
Rekonstrukcija izvornih AI oduvijek je bila glavni i najtezi zadatak proucavatelj i izdavac
toga djela. Tijekom 19. i 20. stoljeca te su pothvate potpomogla i neka otkrica novih rukopisa
s dotada nepoznatim dijelovima AI, rukopis grckih ili tekstova na orijentalnim jezicima,
potom latinskih, pa cak i zapadnoeuropskih vernakularnih tekstova (kao sto su tekstovi u
irskom rukopisu Liber Flavus Fergusiorum iz 15. stoljeca). Otkrica novih rukopisa, osobito
tekstova s kraja djela, tj. price o smrti apostola Ivana koja je kolala i kao samostalni tekst
(Metastasis, AI 106-115), i nadalje su moguca
11
.
Vec su rani proucavatelji apokriIne knjizevnosti ulagali iznimne napore u tezak posao
rekonstrukcije i izdavanja tekstova o apostolu Ivanu, istrazivaci kao J. C. Thilo (1847.), C.
TischendorI (1851.), te osobito Th. Zahn (1880.) i M. R. James (1897.), koji su postupno
skupljali danasnji veliki dossier tekstovne tradicije o apostolu Ivanu, i to ne samo tekstove
grcke rukopisne bastine. Oni su izdali pojedine dijelove Dfela Ivanovih, a Th. Zahn je
objavio i Pseuao-Prohorova Dfela Ivanova.
Ipak, svako se novo istrazivanje, prije svega, mora zaustaviti i temeljiti na istrazivanjima,
rekonstrukcijama i izdanjima koje su Dfelima Ivanovim posvetili M. Bonnet
12
, te u posljednjim
desetljecima 20. stoljeca E. Junod i J.-D. Kaestli. Nakon niza radova koje su samostalno ili
zajedno napisali o apokriInim Dfelima apostolskim, najcesce se zaustavljajuci na Dfelima
Ivanovim
13
, autori Junod i Kaestli priredili su u jos jednoj seriji kolekcije Corpus
Christianorum (Series Apocrvphorum, 1-2) novo izdanje prvobitnih grckih Dfela Ivanovih.
Slijedeci put koji je trasirao M. Bonnet (autori sami svoje izdanje nazivaju samo revizijom
i prosirenjem djela velikoga Irancuskog ucenjaka), za svoju su se rekonstrukciju sluzili znatno
vecim brojem grckih rukopisa svih Iilijacija i oblika, te sirskim, koptskim, armenskim i gruzijskim
tekstovima, potom latinskim Jirtutes Iohannis i nekim drugim spisima o apostolu Ivanu.
11
Na zalost, zbog jezicnih barijera, zapadni istrazivaci u rekonstrukciji i izdavanju svojih tekstova nikada
ne traze pomoc u slavenskim apokriInim tekstovima, pa tako ni u iznimno popularnim i brojnim
slavenskim djelima o apostolu Ivanu, od kojih su neki prevedeni vrlo rano, i to izravno s najstarijih grckih
izvora. Ako zanemarimo teze pristupacne slavenske inventare i opise rukopisa s apokriInim tekstovima,
poticaj i pomoc zapadnoeuropskim proucavateljima apokriIne literature trebalo je i trebalo bi biti
opsirno djelo, zapravo repertorij slavenskih apokriInih tekstova A. de Santosa Otera, objavljeno, u dvije
knjige, na njemackom jeziku 1978. i 1981. god. U tom znacajnom djelu spanjolskoga znanstvenika
naveden je i jedan hrvatskoglagoljski tekst o apostolu Ivanu, sto se, donedavno, rijetko dogadalo i u
slavenskoj kritickoj literaturi okrenutoj uglavnom cirilicnim tekstovima, a autor citira i radove B.
Grabar o hrvatskoglagoljskim apokriInim tekstovima, te opise glagoljskih rukopisa Vj. SteIanica.
12
M. Bonnet je u svom magistralnom izdanju, koje je dio zajednickog djela objavljenog s jos jednim
velikim proucavateljem apokriIne apostolske literature, s R. A. Lipsiusom, prvi izdao - kao cjelinu - tada
poznate dijelove prvobitnih Dfela Ivanovih. Tekst je rekonstruirao iz devet grckih rukopisa, a za
rekonstrukciju teksta Metastasis sluzio se i sirskom, armenskom, koptskom i etiopskom verzijom
price. Koristio se i latinskim djelom Jirtutes Iohannis (za rekonstrukciju AI 62-86), te s jos nekim
dokumentima (Lipsius - Bonnet 1898: II, 1, 151-216 i XXVI-XXXIII).
13
E. Junod i J.-D. Kaestli, vidi LITERATURA.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 206
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
207
Rekonstruirano su djelo rasporedili po poglavljima, od 18-115. Predvidjevsi cak i duzinu
lakun prema razlicitim rukopisima, te prema sadrzaju drugih tekstova o apostolu Ivanu
(lakun, osim na pocetku, ima i unutar teksta), izdavaci ocjenjuju da su rekonstruirali dvije
trecine izvornih Dfela Ivanovih
14
.
Dok su se na Zapadu, u sjeni neprestanih zabrana i kondamnacija zbog hereze, apokriIna
Dfela apostolska, barem u njihovu prvobitnom obliku, brze gasila, otprilike od kr. 4. do kr. 6.
stoljeca, dakle, pri kraju antike i na pragu srednjega vijeka, u krscanskim zajednicama grckoga
Istoka zivot im je bio znatno produzen. Sve osude do II. Nicejskog koncila 787. god. ostale
su uglavnom na lokalnim razinama i nisu znatnije zaustavile bogat zivot apokriI, medu njima
ni apokriInih i hagiograIskih tekstova o apostolu Ivanu. Premda su izravna svjedocanstva o
zivotu, citanju i sirenju izvornih AI, nakon 3. stoljeca, malobrojna, ona su se u grckom i
bizantskom krscanstvu, nedvojbeno, prepisivala, prenosila, literarno preradivala, te
zamjenjivala novim tekstovima sve do 9./10. stoljeca
15
. Tijekom tolikih stoljeca njihov se
prvobitni integralni oblik gubio, ali su se kao samostalni tekstovi oblikovali pojedini dijelovi
izvornoga teksta, ili su se pojedine epizode uklapale u posve nova, sekundarna djela o
apostolu Ivanu. Iz AI (pogl. 106-115) rano je izdvojena prica o smrti apostolovoj (Metastasis),
koja je potom nastavila samostalno zivjeti, prolazeci kroz brojne literarne prerade i bogatu
rukopisnu tradiciju sve do 10. stoljeca. To je tekst koji je usao u liturgiju na blagdan sv. Ivana
apostola, a neposredno ili posredno taj se tekst ugradivao i u temelje mnogih sekundarnih
tekstova o apostolu
16
. Autori izmijenjenih, preradenih, novih tekstova o zivotu i smrti apostola
Ivana sebe su lazno nazivali ucenicima i pratiocima Ivanovim, ili su si pridavali dostojanstvo
nekog biskupa, kako bi zastitili svoje djelo, te mu dali potrebnu povijesnu vjerodostojnost.
Posve je sigurno, medutim, da novi biograIi apostola Ivana, mijenjajuci tijekom stoljec
izvorni tekst, nisu samo zeljeli izbjeci osude koje su dobivali njihovi prethodnici i uzori, nego
su, takoder, nastojali postupno prilagodavati svoja djela povijesnom razvoju hagiograIske
knjizevnosti i evoluciji literarnog zanra.
U nizu zivotopis apostola Ivana, manje-vise ovisnih, ili neovisnih o izvornom tekstu,
istrazivaci su tijekom otkrivanja i proucavanja rukopisa, nakon prvobitnih Dfela Ivanovih, utvrdili
pet glavnih djela. To su Sirska povifest apostola Ivana (kr. 4. st. ili nesto ranije), Pseuao-
Prohorova Dfela Ivanova, Passio Iohannis, Jirtutes Iohannis i Dfela Ivanova u Rimu. U nasoj
cemo studiji opsirnije govoriti o djelima koja su usla i u hrvatsku glagoljsku knjizevnost.
HRVATSKOGLAGOL1SKA D1ELA IJAAOJA
Hrvatska apokrifna Djela apostolska
ApokriIna Dfela apostolska dobro su zastupljena knjizevna vrsta u hrvatskoj apokriInoj
i hagiograIskoj knjizevnosti. Gledano izmedu tekstova poteklih s grckoga Istoka i tekstova
prevedenih ili rodenih na latinskom Zapadu, po tim je djelima, ali i po cijeloj svojoj apokriInoj
literaturi, hrvatska knjizevnost, s izuzetkom apostolskih pasija, bila siromasnija od slavenskih
cirilicnih knjizevnosti, ali je bila bogatija od nekih drugih zapadnoeuropskih vernakularnih
14
Junod - Kaestli 1983: I, 159-315. Grcki tekst AI popracen je Irancuskim prijevodom, a cijelo izdanje
opsirnim uvodima i komentarima.
15
Koliko nam je poznato, konstantinopolski patrijarh Focije (dr. pol. 9. st.) posljednji je, na grckom
Istoku, citao Dfela apostolska petorice apostola u njihovu izvornom obliku (Biblioteka |Mvriobiblon|,
coaex 114).
19.p65 04. 10. 04, 16:12 207
Ivanka Petrovic
208
knjizevnosti.
Hrvatska je knjizevnost sacuvala Iragmente Dfela Ivanovih i Dfela Pavlovih (ili Dfela
Pavla i Tekle), potom Dfela Anarifina, tocnije Dfela apostola Anarife i Matefa i Dfela
apostola Petra i Anarife, i Dfela Tomina, te brojne pasije apostol u glagoljskim brevijarima
i nekoliko pasija u glagoljskim zbornicima. Fragmenti tekstova Dfela Ivanovih i Dfela Pavlovih
iz 13. stoljeca najstariji su hrvatski apokriIni tekstovi uopce, i jedni od najstarijih predstavnika
hrvatske proze ranoga srednjovjekovlja. Biserka Grabar, vrstan i najzasluzniji istrazivac
hrvatskoglagoljske apokriIne knjizevnosti (prije autorice pojedine su tekstove identiIicirali i
opisali, objavili ili proucavali Jagic, Bercic, SaIarik, Sreznjevski, Vajs, Resetar, Strohal, Ivsic,
Milcetic, SteIanic) proucila je i objavila hrvatskoglagoljska Dfela Pavlova i tekstove o
apostolu Andriji
17
.
Dfela Pavlova ili Dfela Pavla i Tekle hrvatskoglagoljska je knjizevnost sacuvala u
Iragmentu od samo dva pergamentna Iolija iz 13. stoljeca, koji, medutim, sadrzavaju najljepsu
epizodu toga djela, pricu o ikonijskoj djevici-mucenici Tekli, poklonici apostola Pavla. B.
Grabar je objavila tekst Iragmenta i popratila ga tekstoloskom studijom, u kojoj je utvrdila da
je hrvatski tekst, kao i cirilicni tekstovi ruske i srpske redakcije, potekao iz slavenske matice
prevedene s grckoga izvora, i vjerojatno pisane glagoljicom, tijekom 10. stoljeca u Bugarskoj
ili Makedoniji, u doba punog procvata staroslavenske knjizevnosti. Danas najstariji slavenski
tekst djela ruski je Iragment iz 11. stoljeca, a njega slijedi nas glagoljski tekst iz 13. stoljeca, pa
je tako hrvatski tekst i najstariji sacuvani juznoslavenski tekst ovoga djela
18
.
Dfela Anarifina nalaze se u hrvatskoglagoljskoj knjizevnosti u Dfelima apostola Anarife
i Matefa i u Dfelima apostola Petra i Anarife. Dfela apostola Anarife i Matefa nepotpuno
su sacuvana u Tkonskom :borniku iz 16. stoljeca, dok se cjelovit tekst nalazi u Bercicevof
:birci br. 5 iz 15. stoljeca. Analizom odnos hrvatskoglagoljskih i cirilicnih tekstova, te
njihova grckog izvora, B. Grabar je zakljucila da je slavenski arhetip apokriIa preveden s
grckoga predloska na bugarsko-makedonskom podrucju najkasnije do 12. stoljeca, te da
hrvatskoglagoljski i bugarski tekstovi pripadaju jednoj, a ruski i srpski tekstovi drugoj
crkvenoslavenskoj matici. Hrvatskoglagoljski apokriI Dfela apostola Petra i Anarife, sacuvan
samo u jednom tekstu, u Zgombicevu :borniku iz 16. stoljeca, po istrazivanjima B. Grabar, u
slavenskim je knjizevnostima jedini Iabulom potpuni tekst toga apokriIa, poznat jos u cirilicnim
tekstovima ruske redakcije. Hrvatski je tekst potekao iz crkvenoslavenske cirilicne matice,
prevedene s grckoga izvora izmedu 12. i 14. stoljeca
19
.
Osim glagoljskih tekstova apokriInih Dfela apostolskih, hrvatska knjizevnost posjeduje
cirilicna Dfela apostola Tome u dubrovackom zborniku Libro oa mno:ifeh ra:loga iz 1520.
god., koja su ponikla iz crkvenoslavenske tradicije, a, prema M. Resetaru, prepisana su s
glagoljske matice. Ovo, do sada, neistrazeno djelo, dva puta je objavljeno
20
.
Od sacuvanih (i proucenih) hrvatskih apokriInih Dfela apostolskih samo za Iragment
teksta o apostolu Pavlu i Tekli iz 13. stoljeca, dakle, o Pasifi sv. Tekle, prvomucenice i
mitske svetice vrlo prosirena kulta i ogromne hagiograIske literature, mozemo reci da,
mozda, pripada prvobitnim Dfelima apostolskim, nastalima izmedu sred. 2. i sred. 3. stoljeca
16
Junod - Kaestli 1982: 109-110; Junod - Kaestli 1983: passim.
17
O proucavanju hrvatskoglagoljske apokriIne knjizevnosti B. Grabar, vidi Petrovic 1986: 239-254.
18
Grabar 1972: 5-30.
19
Grabar 1967: 109-208.
20
Jagic 1873: 95-108 (hrvatski tekst paralelno objavljen s crkvenoslavenskim tekstom Dfela Tominih
srpske redakcije iz dr. pol. 14. st.); Resetar 1926: 43-47.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 208
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
209
o petorici Isusovih apostola. Naime, u novije se vrijeme ponovo postavljaju pitanja o
genezi i sastavu izvornih Dfela Pavlovih, nastalih u Maloj Aziji u 2. stoljecu, postavljaju se
zapravo pitanja o odnosima, o ovisnosti ili neovisnosti, Dfela apostola Pavla i Dfela Pavla
i Tekle, kao i nekih drugih tekstova o apostolu Pavlu, s obzirom na njihov postanak i kasniju
(samostalnu?) tekstovnu i literarnu tradiciju. Sto se tice hrvatskih Dfela apostola Anarife i
Matefa i Dfela apostola Petra i Anarife, moramo reci da ti tekstovi niposto ne pripadaju
izvornim Dfelima Anarifinim, nastalim u 2. stoljecu, nego pripadaju drugoj generaciji
apokriInih Dfela apostolskih, dosta brojnim spisima, koji su, medu ostalim, neke apostole
slagali u parove, opisujuci njihove zivote i djelovanje. U tim je tekstovima apostol Andrija
gotovo uvijek bio jedan od dvojice apostola.
1. Pseudo-Prohorova Djela Ivanova
Grcki Istok
Nakon izvornih Dfela Ivanovih, Pseuao-Prohorova Dfela Ivanova (AIPr) najznacajnije
je djelo o apostolu Ivanu poniklo u istocnoj literarnoj tradiciji. Napisao ga je u 5. stoljecu, na
grckom jeziku, neki Prohor koji sebe predstavlja ucenikom i pratiocem apostola Ivana. Glavni
proucavatelji ovoga djela Th. Zahn
21
i R. A. Lipsius
22
domovinu djela vide negdje u Siriji ili
Palestini, sto E. Junod i J.-D. Kaestli smatraju vrlo vjerojatnim, te sugeriraju antiohijsko
podrijetlo teksta
23
. Sto se tice odnosa AIPr prema AI, kao najvjerojatnijem izvoru, pred
proucavateljima je jos jedno tesko pitanje. Naime, dok su stariji istrazivaci, tijekom jednoga
stoljeca, drzali kako je taj izvor za Prohorovo djelo neupitan, u novije se vrijeme javilo i
drugacije misljenje. Zahn i Lipsius, premda s razlicitim pogledom na preuzimanje pojedinih
dijelova iz AI, smatrali su da je Prohor svakako poznavao izvorno apokriIno djelo o apostolu
Ivanu, iz kojega je posudivao, te preradivao pojedine epizode, osobito pricu o smrti Ivanovoj
(Metastasis). Tako stvoreno misljenje kasniji su autori odreda ponavljali
24
.
Medutim, Junod i Kaestli ponovo su se zapitali je li Prohor uopce poznavao izvorna
Dfela Ivanova, te, ako ih je poznavao, koliko se koristio njima, a koliko drugim izvorima o
apostolu Ivanu. U novoj analizi na znatno vecem broju rukopisa, autori su utvrdili u
odnosu na izvorni tekst ogranicenost sadrzaja AIPr, a vidjeli su i znatne razlike u paralelnim
sadrzajima dvaju tekstova. Nakon dosta opsirnoga uvodnog dijela, u kojemu pripovijeda o
dolasku apostola Ivana u Malu Aziju, te o boravku u EIezu, Prohor je dvije trecine cijeloga
djela posvetio apostolovu zivotu i djelovanju u egzilu na otoku Patmosu. Nakon Patmosa,
vrlo kratko govori o Ivanovu povratku u EIez, tj. o njegovu drugom boravku u EIezu, prije
smrti, premda je to najduze i najvaznije razdoblje (trajalo je dvadeset i sest godina) apostolova
zivota u svim tekstovima o Ivanu. Prema Prohoru, apostol je cak i svoje Evanaelfe napisao
na otoku Patmosu, a ne u EIezu, premda i Sveto pismo (Apoc. I, 9-11) i grcka Crkva prvih
stoljeca, kao i dio apokriIne literature, kazu da je na Patmosu napisana Apokalipsa. Time se
autor ovoga djela znatno udaljio od cijele literarne tradicije o apostolu Ivanu. Uistinu, samo
21
Th. Zahn je priredio kriticko izdanje grckoga teksta Pseuao-Prohorovih Dfela Ivanovih i popratio ga
studijom, 1880: tekst, 1-165; studija, I-CLXXII.
22
Lipsius 1883: I, 355-408.
23
Junod - Kaestli 1983: 745.
24
I u novije vrijeme neki istrazivaci drze da je Prohor, sastavljajuci svoje djelo, imao pred ocima izvorna AI.
Medu njima su talijanski autori M. Erbetta 1966: II, 69 i L. Moraldi 1971: II, 1139, ali i de Santos
Otero 1978: I, 98.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 209
Ivanka Petrovic
210
se dva odlomka izvornoga djela prica o rusenju Artemidina hrama (AI 38-47) i prica o
Ivanovoj smrti (Metastasis, AI 106-115) nalaze i u AIPr, i samo se u tim dijelovima moze
govoriti o mogucoj ovisnosti kasnijega djela o izvornome. Medutim, drze Junod i Kaestli, ni
ovi zajednicki dijelovi ne govore nam da su se AIPr neposredno ugledala na AI. Tekst koji je
napisao toboznji Ivanov ucenik Prohor zapravo je autonomna redakcija pisca koji nije imao
pred ocima AI, ali je dobro poznavao svekoliko usmeno i literarno naslijede o apostolu
Ivanu. Dakako, ta je tradicija imala u korijenima izvorna Dfela Ivanova iz 2. stoljeca, ali se
poslije toga slobodno i neovisno razvijala, i tako je, mijenjajuci se, dopirala do novih stoljeca
i njihovih stvaralaca. Takvu je predaju, vec znatno udaljenu od svoga izvora, Prohor, pisac
bujne imaginacije, u 5. stoljecu vrlo slobodno obradio i oblikovao u novo literarno djelo o
apostolu i evandelistu Ivanu
25
.
Hrvatska Pseudo-Prohorova Djela Ivanova
U grckom i bizantskom svijetu popularnost i rasirenost AIPr bila je golema. Autori Junod
i Kaestli poznaju oko 150 grckih rukopisa toga djela. Iz bizantske se literature njegova
popularnost prelila u slavenski svijet, osvojivsi slavensku cirilicnu knjizevnost o apostolu
Ivanu. O tome govore inventari bibliotek i opisi pojedinih rukopisa ili skupina rukopisa,
osobito inventari i opisi ruskih tekstova ruskih autora. Ovdje cemo spomenuti bibliograIiju
crkvenoslavenskih apokriIa D. Bonwetscha, u kojoj je taj istrazivac iz 19. stoljeca nabrojio 32
slavenska teksta AIPr
26
, dok je A. de Santos Otero nanizao 158 slavenskih apokriInih
tekstova samo o apostolu Ivanu, nastalih u rasponu od 12. do 19. stoljeca, od kojih, ipak,
vecina pripada 16. i 17. stoljecu. De Santos Otero je za 115 rukopisa znao uputiti na BHG, ili
izdanje M. Bonneta, a medu njima je cak 73 rukopisa identiIicirao kao AIPr (BHG 916). Pod
br. 10 naveden je i hrvatskoglagoljski tekst AIPr iz 13. stoljeca
27
.
Drzi se da su grcka Pseuao-Prohorova Dfela Ivanova usla u slavensku knjizevnost u 11.
stoljecu, a najstariji je sacuvani tekst cirilicni Iragment srpske redakcije iz 12. stoljeca
28
. I u
grckom i u slavenskom svijetu tekst je bio namijenjen minejskom citanju na 26. rujna, na
blagdan sv. Ivana apostola u istocnoj tradiciji.
Hrvatskoglagoljski Iragment Pseuao-Prohorovih Dfela Ivanovih pripada 13. stoljecu.
Maleni hrvatski ostatak opsirnoga grckog djela o apostolu Ivanu identiIiciran je na jednom od
triju ostecenih pergamentnih Iolija koji su bili zalijepljeni na koricama IJ. vrbnickog brevifara
29
.
25
Junod - Kaestli 1983: I, 3-8; II, 718-749 i passim. CI. takoder Junod - Kaestli 1982: 111 i passim.
26
Bonwetschov pregled slavenskih apokriInih tekstova uvrsten je u izdanja opsirnoga djela o povijesti
starokrscanske literature A. Harnacka 1958
2
: I/2, 902-917 (AIPr, 903).
27
De Santos Otero 1978: I, 97-123; 1981: II, 244-246.
Ovo golemo slavensko tekstovno blago trazi produbljeno proucavanje slavenske apokriIne literarne
tradicije o apostolu Ivanu, koja se, kako se cini, bez prekida, napajala na samom izvoristu istocne
literature patristickoga razdoblja. Stoga bi slavenska literatura o apostolu Ivanu mozda mogla pruziti
svojim istrazivacima i ugodna otkrica i iznenadenja. Nije, naime, nemoguce da se medu slavenskim
sacuvanim tekstovima kriju, mozda, i neki danas izgubljeni dijelovi izvornih Dfela Ivanovih, kao sto se
i u cijeloj slavenskoj apokriInoj knjizevnosti jos mogu naci neki tekstovi prevedeni s danas nepoznatih,
izgubljenih grckih izvora. U svakom slucaju, koliko se moze zamijetiti, pa i slijedeci repertorij de
Santosa Otera, medu slavenskim se djelima nalaze neki vrlo stari tekstovi o apostolu Ivanu, tekstovi
rijetko potvrdeni i na grckom jeziku.
28
Sreznjevski 1876: II, 393-397 (No LXVI), tekst: 394-396. Vidi takoder de Santos Otero 1978: I, 101
(No 11).
29
Fragment rukopisa od 3 Iolija (A, B, C) iz 13. stoljeca, koji sadrzi ostatke cetiriju raznih tekstova (AIPr
nalaze se na Iragmentu Ba-a), cuva se u Arhivu bivse Staroslavenske akademije u Krku. Rukopis su opisali
J. Vajs (1907) i S. Ivsic (1925), te konacno Vj. SteIanic 1960: 193-196.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 210
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
211
Prvi izdavaci hrvatskoglagoljskoga Prohorova djela I. Bercic i V. Jagic malo su znali reci
o tom tekstu. Bercic je drzao da je tekst ulomak casoslova sa zivotopisom nekih mucenika,
dok je Jagic odlomak nazvao Legenaom o Ivanu i Prohoru. Tekst su objavili glagoljicom i
datirali ga u 12. stoljece
30
. Treci izdavac I. Sreznjevski uspio je identiIicirati hrvatskoglagoljski
tekst kao Iragment AIPr, a pokusao je takoder smjestiti hrvatski tekst u neki odnos prema
slavenskim cirilicnim prijepisima djela, zakljucivsi kako i glagoljski tekst predstavlja samo
prijepis, a ne maticu staroslavenskoga prijevoda. U izdanje glagoljskoga teksta umetnuo je
dopune i varijante iz ruskih cirilicnih rukopisa AIPr
31
. J. Vajs je 1907. god., ne znajuci, kako
se cini, za izdanja svojih prethodnika, ponovo objavio hrvatskoglagoljski Iragment. Tekst je
popratio cirilicnim i grckim tekstom prema izdanju arhimandrita AmIilohija (Moskva 1878.),
te tekstom iz Makarijevih mineja. U popratnoj studiji, pisanoj na latinskom jeziku, autor je
dao prvi pravi doprinos proucavanju hrvatskih AIPr, ali i prvi poticaj proucavanju ostalih
Iragmenata rukopisa. Na temelju kratke paleograIske i jezicne analize datirao je
hrvatskoglagoljski rukopis u 13. stoljece; vidio je jezicne crte koje upucuju na staroslavensku
maticu prijevoda makedonsko-bugarskog podrijetla, te je uputio na srodnost tekstova s
tekstovima Suprasalfskog :bornika iz 11. stoljeca. Sve u svemu, Vajs je dosao do zakljucka
da hrvatskoglagoljska Pseuao-Prohorova Dfela Ivanova pripadaju istom staroslavenskom
prijevodu s grckoga vrela, kao i cirilicni slavenski tekstovi, odnosno prijepisi toga djela
32
.
Da bismo utvrdili sto nam je iz opsirnoga izvornog teksta AIPr sacuvao hrvatskoglagoljski
Iragment, slijedimo grcki tekst djela
33
. Hrvatski tekst sadrzi ostatak uvodnoga dijela Prohorova
teksta, odnosno dijela koji opisuje prvi boravak apostola Ivana u EIezu, prije njegova progona
i boravka na otoku Patmosu, sto je sredisnji sadrzaj djela. Ukratko, nakon uzasasca Kristova,
okupljene apostole u Getsemanskom vrtu Petar upucuje na apostolske misije. Osim Jakova,
brata Gospodinova, kojemu je Isus namijenio sam grad Jeruzalem, svaki apostol napusta
Judeju i polazi, propovijedajuci evandelje, prema svojoj sudbini. Svakoga prati neki od
sedamdesetorice ucenika. Apostola Ivana zapada zemlja Azija i ucenik Prohor koji pise ovo
djelo. Odlazak iz Jeruzalema bolno rastuzuje Ivana, zbog straha od putovanja morem (ili,
vjerojatnije, kako kaze Coa. Jat. 654 [455], zbog toga sto mora napustiti Mariju koju mu je
raspeti Krist dao za majku), pa Ivan moli Pavla da umjesto njega pode u Aziju i zapocne misiju
u EIezu do smrti Marijine i njegova dolaska. Na putu do EIeza Ivan i Prohor dozivljavaju
brodolom, a potom u EIezu daljnje nevolje. EIezani su, dakako, idolopoklonici, koji njeguju
Artemidin kult, pa je Prohorova prica o Dioskuru i Romani, u cijim se termama zaposljavaju
Ivan i Prohor, prica o nepovjerenju prema krscanskim dosljacima, prica o njihovu ponizavanju
i zatvaranju, o optuzbama za magiju, i konacno prica o njihovu kamenovanju na blagdan
Artemidin. Ni jedan kamen ne pogada apostola Ivana, nego oni lome kip poganske bozice.
Apostol se obraca molitvama za pomoc Gospodinu i svima se predstavlja kao Kristov ucenik;
slijede mnoga cudesa, potres, 800 mrtvih, ali, potom, uskrsnuca, konacno obracenje i
30
Bercic 1864: 36-38; Jagic 1866: II, 77-81.
31
Sreznjevski 1876: II, 494-498 (No LXXIV/I.), tekst: 495-498.
32
Vajs 1907: 123-143, tekst: 132-138. Vajs je, osim Prohorova djela, u hrvatskoglagoljskom rukopisu
identiIicirao i objavio odlomak Pasife sv. Jurfa, te ostatak jedne homilije. Ivsic (1925: 451-508), koji
je u rukopisu jos identiIicirao, te objavio Iragment Pasife cetraeset sebastenskih mucenika (Vajs je samo
naslutio da je rijec o toj pasiji), takoder je utvrdio srodnost sa Suprasalfskim :bornikom, tj. zakljucio je
da Pasifa sebastenskih mucenika pripada najstarijoj staroslavenskoj matici prijevoda s grckog vrela,
matici kojoj je pripadala i Pasifa u Suprasalfskom :borniku.
33
Kriticko izdanje grckoga teksta priredio je Th. Zahn 1880: 1-165 (popratna studija, I-CLXXII).
19.p65 04. 10. 04, 16:12 211
Ivanka Petrovic
212
pokrstavanje EIezana. Ali, jos nema mira u EIezu. Prohor, naime, nastavlja s novom pricom o
jednom demonu koji je 249 godina zivio kraj Artemidina oltara i sada se za sve ove dogadaje
zeli osvetiti apostolu. Uzima lik vojnika koji, navodno, dolazi iz palestinske Cezareje s novim
optuzbama i laznim papirima protiv putnik iz Jeruzalema. Pomocnicima u optuzbama i progonu
nudi zlato, a u neprijateljstvu protiv apostola i Prohora pridruzuje mu se svjetina, prije svih
Zidovi, medu njima neki Mareon. Dioskur pokusava, ali ne moze im vise pomoci; apostol se
obraca ponovo Kristu, rusi se Artemidin hram, demon-vojnik istjeran je iz EIeza. Ipak, Ivana i
Prohora zatvaraju, potom ih otpustaju i istjeruju iz EIeza sa zabranom da ikada vise slijede i
naucavaju svoju krscansku doktrinu
34
. Ova neobicna epizoda u Prohorovu djelu o demonu iz
Artemidina hrama i njegovu neprijateljstvu i intrigama prema apostolu Ivanu i Prohoru, epizoda
prilicno neuvjerljiva nakon price o obracenju i pokrstenju EIezana, sadrzaj je hrvatskoga
Iragmenta Pseuao-Prohorovih Dfela Ivanovih. Hrvatski tekst je ostatak sredisnjega dijela
price, od mjesta kada se demon predstavlja kao vojnik iz palestinske Cezareje, koji je u EIez
dosao potraziti dvojicu odbjeglih optuzenika, Ivana i Prohora, pa do mjesta kada se demonu-
tuzitelju prikljucuje bijesna svjetina koja trazi kaznu za apostola i Prohora
35
.
Tesko je reci je li sacuvani hrvatski rukopis izvorno sadrzavao cijela, opsirna Pseuao-
Prohorova Dfela Ivanova. Ipak, dosta je vjerojatno da je hrvatski pisac preuzeo citav grcko-
slavenski tekst, ili barem njegov veliki dio, jer da se odlucio za odabir, zasigurno ne bi
odabrao sacuvanu epizodu, nego bi prepisivao mnogo znacajnije dijelove Prohorova djela,
kao sto su, primjerice, apostolov boravak na otoku Patmosu i pisanje Ivanova Evanaelfa, ili
pak zavrsni dijelovi teksta i apostolova smrt.
Prema opisima i inventarima bogate slavenske apokriIne literature, koji su nam dostupni i
koje mozemo slijediti, hrvatskoglagoljski tekst Pseuao-Prohorovih Dfela Ivanovih bio bi, po
starini, drugi slavenski sacuvani tekst, i to ne samo medu tekstovima Prohorova djela, nego i
medu svim slavenskim apokriInim tekstovima o apostolu Ivanu. Od hrvatskoglagoljskoga
teksta stariji je samo jedan mali cirilicni Iragment srpske redakcije AIPr iz 12. stoljeca
36
. Hrvatski
tekst mozemo identiIicirati kao BHG 916.
Fragmenti ovoga iznimno vaznog hrvatskoglagoljskog rukopisa iz 13. stoljeca, s ostacima
tako znacajnih, ranih hrvatskih apokriInih i hagiograIskih tekstova, upravo zbog svoje
Iragmentarnosti, ne mogu nam gotovo nista reci o kakvom je zapravo rukopisu bila rijec. Mozda
je to bio citaci minej, sastavljen prema istocnoj tradiciji, o cemu, mozda, govore upravo opsirna
Pseuao-Prohorova Dfela Ivanova koja je sadrzavao, ali nije manje vjerojatno da pred ocima
imamo ostatke jednoga hrvatskog pasionala ili legendarija-homilijara, oblikovanog, bez obzira na
izvore tekstova, vec u 13. stoljecu po uzoru na zapadnoeuropsku literarnu tradiciju.
2. Pasije apostola Ivana
Latinski Zapad
Leucijeva Dfela apostolska, pa i Dfela Ivanova, dosla su u latinsku Europu, u Crkve
Zapada, svakako do 4. stoljeca. Citanju i sirenju apokriIne literature u krscanskim zajednicama
34
Vidi Zahn 1880: str. 36, redak 9 - str. 44, redak 10.
35
Vidi Zahn 1880: str. 37, redak 12 - str. 40, redak 17.
36
Vidi naprijed bilj. 28. Cirilicni Iragment ima, kao i glagoljski Iragment, samo jedan Iolij. Sadrzajno ga,
medutim, vidimo na kraju Prohorova djela, tj. tekst govori o posljednjim apostolovim danima na
otoku Patmosu, prije povratka u EIez, pa, dakle, pripada, posve drugom dijelu AIPr (prema razdiobama
latinskoga prijevoda: cap. 44).
19.p65 04. 10. 04, 16:12 212
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
213
Zapada bio je osobito sklon crkveni pisac Priscilijan i njegovi sljedbenici. Visoko naobrazeni
Priscilijan, avilski biskup, nadaren govornik i covjek sveta zivota, koji je drzao da uceni ljudi
mogu i u apokriInim tekstovima, oljustivsi prvobitni, pravovjerni tekst od heretickih interpolacija,
naci nadahnuce svojoj vjeri, na koncu je, nakon nekoliko osuda zbog svoga cjelokupnog ucenja
(Zaragoza, 380.g.; Bordeaux, 384.g.), pogubljen u Trieru 385. god. Odnos prema Priscilijanu i
njegovo pogubljenje osudili su sv. Martin iz Toursa i sv. Ambrozije Milanski. Priscilijanovo
ucenje, njegovu doktrinu, nasljedovali su mnogi ucenici, tako da je pokret priscilijanstva, nakon
Uciteljeva pogubljenja, zivio jos otprilike dva stoljeca. Priscilijan i njegovi sljedbenici znatno su
pridonijeli sirenju apokriIne literature u zemljama u kojima su zivjeli i djelovali, dakle, u Spanjolskoj
i juznoj Galiji, gdje je, najvjerojatnije, i posijano prvo sjeme latinske apokriIne knjizevnosti. Kako
govore neki podaci i pokazatelji, te latinska Pseuao-Titova poslanica (Epistula Titi aiscipuli
Pauli), znacajan dokument za povijest apokriInih tekstova u zapadnom svijetu, nastao u pr. pol.
5. stoljeca u Spanjolskoj ili Galiji, latinska apokriIna Dfela apostolska, a medu njima i danas
nepoznati, izgubljeni prijevod grckih Dfela Ivanovih iz 2. stoljeca, dakle, integralni latinski tekst
Dfela Ivanovih, osvojio je zapadne Crkve u 4. i u pr. pol. 5. stoljeca svakako u Spanjolskoj i
Galiji
37
. Upozorenja citateljima i njegovateljima apokriIne literature, prije svega priscilijancima, te
najostrije Iormalne osude sve do naloga o njezinu spaljivanju (koncil u Toledu 400. god.; popis
kanonskih spisa koji, na molbu tuluskog biskupa Exuperiusa, daje papa Inocent I. 405. god.,
osudujuci pritom Leucijeve tekstove, poimence i tekstove o apostolu Ivanu; najostrija osuda
apokriInih tekstova pape Leona Velikoga 447. god., u kojoj se posebice spominju apostolski
tekstovi; I. i II. koncil u Bragi, 561. i 572. g.)
38
nisu, ipak, kroz dosta dugo razdoblje, osim, mozda,
u Rimu, znatnije zaustavili prepisivanje i sirenje apokriInih tekstova. Sv. Augustin, primjerice, u
brojnim svojim osvrtima i aluzijama na apokriIne spise, premda upucuje na oprez pri njihovu
citanju, daleko je od njihove opce osude, dok Filastrio, crkveni pisac iz 4. stoljeca, biskup u Bresci,
takoder ne proskribira u cijelosti citanje apokriI u Crkvi, ali savjetuje da to cine pametni ljudi koji
znaju dobro zrno razlikovati od kukolja.
Tako su, dakle, izvorni apokriIni apostolski tekstovi, u suton krscanske antike i u zoru
srednjega vijeka, zivjeli u Galiji i Spanjolskoj, u latinskoj AIrici i u sjevernoj Italiji. Istodobno,
to je bilo i vrijeme njihova postupnog gasenja. Neki pokazatelji, kao i nacin na koji se biskup
Grgur iz Toursa u 6. stoljecu (f594.) odnosio prema apokriInoj apostolskoj literaturi u svom
velikom knjizevnom djelu govore nam da je taj pisac posljednji imao pred ocima latinska
apokriIna Dfela apostolska petorice apostola, dakle, da su se prvobitna apokriIna Dfela
apostolska na latinskom Zapadu ugasila barem dva stoljeca ranije nego na grckom Istoku,
gdje posljednji o njima govori patrijarh Focije u 9. stoljecu.
Passio Iohannis i Jirtutes Iohannis
Iz korijen osudenih i ugasenih prvobitnih Dfela Ivanovih niknut ce na tlu latinske
Europe novi tekstovi o apostolu Ivanu. Te nove latinske legendarne biograIije apostola
Ivana, kao i zivotopisi drugih apostola, bit ce ocisceni, umiveni oblici starih tekstova,
prilagodeni, osim toga, i zakonima i zanrovima hagiograIske knjizevnosti svoga vremena.
Ipak, da bi priskrbili vjerodostojnost svojim djelima, novi, jos uvijek anonimni autori pozvat
ce se na svoje anticko podrijetlo, odnosno atribuirat ce svoje tekstove biskupima i crkvenim
autoritetima prvih krscanskih generacija.
37
CI. Junod - Kaestli 1982: 100-101; Junod - Kaestli 1983: 136-138.
38
Vidi Junod - Kaestli 1982: 94-99.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 213
Ivanka Petrovic
214
Iz stare tekstovne i literarne tradicije izvornih grckih i latinskih Dfela Ivanovih, ali i iz
cijeloga knjizevnog naslijeda grcko-orijentalnih i latinskih tekstova apostolske literature,
rodila su se, na prijelomu antike i srednjega vijeka, dva velika knjizevna djela Passio
Iohannis i Jirtutes Iohannis dva temeljna latinska djela, koja ce do kraja srednjega vijeka
obiljezavati cjelokupnu apokriInu i hagiograIsku knjizevnost o apostolu Ivanu Zapadne
Europe. Svi kasniji latinski ili vernakularni tekstovi, potekli iz latinskih izvora, neposredne su
ili posredne kompilacije ili izdanci tih dvaju iznimno znacajnih tekstova, kao, primjerice, tekst
Izidora Seviljskog (oko 560.-636.)
39
, ili zivotopis apostola Ivana u Legenai aurei (cap. 9),
koji ce, dakako, kao i cijelo Voraginino djelo, znatno utjecati na kasnije hagiograIe, ili pak
drama Resuscitatio Drusianae et Calimachi (BHL 4325), prica o Kalimaku i Druzijani (AI
62-86), koju je prema djelu Jirtutes Iohannis (cap. 4), napisala velika njemacka pjesnikinja
Roswitha (Hroswitha) iz Gandersheima u 10. stoljecu. Istom literarnom naslijedu pripadaju i
drugi zapadnoeuropski latinski i vernakularni tekstovi, koji se nalaze u pasionalima i
legendarijima, ali i samostalne legende, kao neki Irancuski poetski tekstovi. Izdanci djel
Passio Iohannis i Jirtutes Iohannis su i hrvatske Pasife apostola Ivana u glagoljskim
brevijarima.
Glavni predstavnici latinske, zapadnoeuropske literarne tradicije tekstova o zivotu i smrti
apostola Ivana Passio Iohannis i Jirtutes Iohannis postavili su pred istrazivace i izdavace
apostolske literature siroku i vrlo kompleksnu problematiku, sto je rezultiralo sporim koracima
u njihovu proucavanju, te, nerijetko, hipotetickim rjesenjima. Ipak, proucavatelji su pokusali
raslojiti slozenost ovih dvaju djela u odnosu na prvobitna Dfela Ivanova, ili u odnosima
prema kasnijim apokriInim i hagiograIskim tekstovima, a nastojali su utvrditi i moguce
medusobne dodire ili prozimanja dvaju latinskih djela. Dakako, i nadalje se neki zakljucci i
rezultati temelje samo na pretpostavkama.
Koje je od dvaju glavnih latinskih djela o zivotu i smrti apostola Ivana prvo napisano?
Lipsius i niz starijih istrazivaca drzali su da je znatno opsirnije djelo Jirtutes Iohannis starije,
te da je prema njemu nastala Passio Iohannis. Pisac Pasife, drze ovi autori, slijedio je starije
djelo, ali ga je znatno sazimao, a neke je epizode i posve izbacio. Novi istrazivaci Dfela
Ivanovih Junod i Kaestli, nakon opsirne rasprave o mjestu dvaju tekstova u apokriInoj
literaturi o apostolu Ivanu, donijeli su drugacije zakljucke. Ukratko, Passio Iohannis i Jirtutes
Iohannis dva su medusobno neovisna teksta, nastali, doduse, prema istom predlosku, sto ih
u nekim dijelovima cini slicnima, ali napisani s posve razlicitim odnosom prema bastinjenim
tekstovima i apokriInoj predaji o apostolu Ivanu. Njihov je zajednicki izvor jedan latinski
tekst, nastao, mozda, pretpostavljaju autori, prema jednoj grckoj kompilaciji nekoliko tekstova
o apostolu Ivanu, koja je napisana najranije u 4. stoljecu. Dijelove iz izvornih Dfela Ivanovih,
koji se nalaze u oba latinska djela (AI 62-86 i 106-115), Passio Iohannis i Jirtutes Iohannis
nisu upoznali neposredno iz integralne latinske verzije AI, nego posredno preko svojih
predlozaka. Passio Iohannis starija je od djela Jirtutes Iohannis
40
.
39
De ortu et obitu Patrum, cap. 72 (PL, 83, 151-152). Vidi Lipsius 1883: I, 431-433.
40
Junod i Kaestli (1983: II, 750-795 i passim) proveli su dobru, premda nedovoljno konzistentnu analizu
ove problematike, rezultate koje nije uvijek lako slijediti. Usp. takoder Junod - Kaestli 1982: 104-107.
Velika je zasluga dvojice autora i kriticko izdanje djela Jirtutes Iohannis, koje su, dijelom, popratili i
varijantama iz Passio Iohannis u zajednickim poglavljima dvaju tekstova (tekst: 1983: II, 798 |795|-
834). Autori navode da su u priredivanju svoga izdanja nasli pomoc i u pripremljenom, ali neobjavljenom
izdanju dvaju tekstova, koje je, prema manjem broju rukopisa, priredio M. Bonnet. Neobjavljeni rukopis
M. Bonneta, koji je svojedobno konzultirao i Lipsius, danas cuvaju bollandisti u Bruxellesu.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 214
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
215
Autor Passio Iohannis u poslanici-prologu svoga djela predstavlja se kao Meliton,
biskup u Laodiceji: Mellitus (Miletus), servus Christi Jesu, episcopus Laoaiciae, universiis
episcopis et Ecclesiis catholicorum in Domino aeternam salutem (Meliton je, zapravo, bio
sardski biskup; grad Sard takoder u Maloj Aziji). Rijec je, medutim, najvjerojatnije o Rimljaninu,
koji je svoje djelo, drze Junod i Kaestli, napisao izmedu 450. god. i kr. 6. stoljeca. Pseudo-
Meliton je strog, zgrcen pisac, rigidni teolog, koji se odmah u prologu djela ograduje od
bezboznih i bogohulnih spisa izvjesnog Leuciusa, i potom iz svoga teksta cisti sve sto smatra
moralno neprihvatljivim i teoloski sumnjivim. Dakako, to se prije svega odnosi na sablaznjivu
i mucnu pricu o Kalimaku i Druzijani (AI 62-86), koju autor Pasife gotovo posve izostavlja,
spominjuci samo Druzijanino uskrsnuce, te na zavrsnu epizodu koja sadrzi posljednju homiliju,
molitvu, oprastanje s bracom i pukom i smrt apostola Ivana, iz koje je Ps.-Meliton takoder
izbacio nepocudne dijelove
41
.
Kako pokazuju najstariji sacuvani rukopisi, koji sezu do 9. stoljeca, djelo Jirtutes Iohannis
integrirano je kao tekst o apostolu Ivanu u zbirku zivotopis i pasij dvanaest apostola
nazvanu Jirtutes apostolorum. Zbirka se pripisivala babilonskom biskupu Abdiji (zbirka Ps-
Abaias), ali tu je laznu atribuciju anonimnom djelu dao drugi izdavac zbirke u 16. stoljecu
(Basel 1552.) W. Lazius (prvi je djelo objavio F. Nausea, Kln 1531.). Lazius je, naime, svom
izdanju dao naslov: Abaiae Babvloniae Episcopi, et Apostolorum aiscipuli, ae Historia
Certaminis Apostolici., a njegov su tekst potom preuzimali drugi izdavaci u dr. pol. 16.
stoljeca. Kompilator-autor ove zbirke, drze autori Junod i Kaestli, bio je suvremenik Grgura
iz Toursa, jer osobine djela govore, bez obzira na domovinu i genezu skupljenih i preradenih
tekstova, da je zbirka Jirtutes apostolorum nastala u Iranackom crkvenom i literarnom
svijetu s kraja 6. stoljeca. Autor djela Jirtutes Iohannis (u najstarijim rukopisima pod
naslovom: De virtutibus sancti [beati] Iohannis [apostoli et evangelistae]) bolji je pisac
i manje strog teolog od autora Passio Iohannis, pa se i posve drugacije ponasa prema
zajednickom predlosku, osobito u dijelovima koji su potjecali iz izvornih Dfela Ivanovih.
Ovaj pisac nerado izbacuje dijelove teksta, nego, ako to smatra potrebnim, radije ispravlja,
preraduje, zamjenjuje. I ne samo to; on svoje djelo i obogacuje dogadajima i pricama o
apostolu Ivanu koje je nasao u tekstovima drugih autora. Drugim rijecima, opisujuci velika
djela svoga apostola-heroja, on se posve posvecuje svom zanatu hagiograIa.
Latinski tekstovi Passio Iohannis i Jirtutes Iohannis na taj nacin predstavljaju dva
razlicita djela i dva razlicita odnosa prema naslijedenim tekstovima, prema apokriInoj, istocnoj
i zapadnoj, literarnoj tradiciji o apostolu Ivanu, sto je vjerojatno i rezultat razlicite vjerske i
knjizevne sredine u kojoj su nastali.
Djelo Passio Iohannis sirilo se Zapadnom Europom mnogo znatnije od djela Jirtutes
Iohannis. Prepisivanje (i preradivanje) teksta Jirtutes Iohannis bilo je ograniceno na
Francusku i juznu Njemacku, i nije se prosirilo u Italiju. Passio Iohannis, medutim, osim
Italije, osvojila je cijeli latinski svijet, nadahnuvsi ne samo hagiograIe nego i druga literarna
i umjetnicka djela. Usla je, dakako, u brojne Apostolske pasionale (Passiones apostolorum,
41
Pseudo-Melitonova Passio Iohannis (BHL 4320) ima dva (ne kriticka) izdanja. Prvo je donio F. M.
Florentinius (Jetustius occiaentalis ecclesiae martvrologium, Lucca 1668, 130-137), a drugo G. Heine
(Bibliotheca anecaotorum, t. I, Leipzig 1848, 109-117). Florentinijevo izdanje iz 17. stoljeca ponovo
je objavio J. A. Fabricius u svom opseznom djelu s nizom izdanja novozavjetnih apokriIa, koje je
zapocelo izlaziti u Hamburgu 1703. god. (Coaex apocrvphus Novi Testamenti .); Passio Iohannis, t.
III, Hamburg 1743: 604-623. Heineovo izdanje ponovljeno je u PG, 5, 1239-1250.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 215
Ivanka Petrovic
216
Passionarium apostolorum), zasvjedocene od 8. stoljeca
42
, te u druge, opce pasionale i
legendarije; u zrelom srednjem vijeku, sto je bilo presudno za njezin kasniji zivot, usla je u
Legenau aureu. Tako se dogodilo da je slabiji literarni tekst, djelo koje je skrto i oprezno
prenijelo tekstovno i knjizevno naslijede o apostolu Ivanu, zaceto u 2. stoljecu, djelo Passio
Iohannis, a ne Jirtutes Iohannis, zajedno sa svim svojim kasnijim preradama i kompilacijama,
snaznije i duze svjedocilo o tom literarnom naslijedu, sve do kraja srednjega vijeka.
Hrvatske Pasije apostola Ivana
Hrvatske Pasife apostola Ivana nalaze se u glagoljskim brevijarima od 14. (13.) do 16.
stoljeca. Citaju se u temporalu na blagdan sv. Ivana, apostola i evandelista, 27. prosinca.
Pasife su, s obzirom da je rijec o brevijarskim tekstovima, vrlo opsirne.
Tekstoloskom i sadrzajnom analizom i usporedbom s latinskim izvorima svih glagoljskih
brevijarskih legendi, utvrdili smo da su i hrvatski, kao i drugi zapadnoeuropski tekstovi,
ponikli na latinskom tekstovnom i literarnom naslijedu o apostolu Ivanu. Kako bismo mogli
pokazati kako su hrvatski pisci-kompilatori prihvacali i u svojim djelima sadrzajno i literarno
oblikovali to zapadnoeuropsko naslijede, donosimo najprije sazet sadrzaj djel Jirtutes
Iohannis (JI) i Passio Iohannis (PI)
43
:
JI, cap. 1. Kristovi apostoli i ucenici podose siriti Rijec Bozju po cijelom svijetu. Dok su
apostoli Jakov i brat mu Ivan propovijedali u Judeji, Jakov je uhicen i smaknut od
Heroda. Apostol Ivan napusta Palestinu i odlazi misionirati u Aziju, u EIez. U EIezu ga,
za vrijeme vladavine cara Domicijana, daje uhititi eIeski prokonzul. Kako se nije htio
odreci Krista i propovijedanja svoje vjere, Ivan je osuden da bude uronjen u bacvu s
kipucim uljem. Iz kipucega ulja apostol izlazi neozlijeden.
JI 2. Prokonzul salje apostola Ivana u egzil na otok Patmos. Na Patmosu apostol pise svoju
Apokalipsu. Car Domicijan umire i Ivan se vraca u grad EIez, u kojemu je voljen, u kojemu
ce provesti zivot, propovijedajuci Kristovu vjeru, cineci cudesa i druga dobra djela.
PI se na pocetku i u prvom dijelu teksta znatno razlikuje od JI. Spominje se, doduse,
Ivanov egzil na otoku Patmosu i njegov povratak u EIez, ali tekstovi nisu paralelni.
Najznacajnije: PI nema epizodu o mucenju apostola Ivana u kipucem ulju.
JI 3. Epizoda o mladicu, vodi razbojnika u planinama jednoga grada blizu EIeza. Apostol
zamoli Krista za oprost njegovoj dusi i mladic, pokajavsi se, postaje krscanin.
PI ne sadrzi ovu pricu.
JI 4. Opsirna prica o Kalimaku i Druzijani (Drusiana). Apostol Ivan zbog propovijedanja
Kristove vjere vrlo je stovan u eIeskom puku. U EIezu zivi i plemenita, lijepa krscanka
Druzijana. Zavidni neprijatelj (Sotona) potakne mladica Kalimaka na ljubav prema
42
G. Philippart je u svom izvanrednom djelu o latinskoj hagiograIskoj knjizevnosti nabrojio stotinjak
Apostolskih pasionala, od 8. do 15. stoljeca, uz napomenu, dakako, da njegov popis nije konacan
(1977: 16-18). Vrlo slozen odnos, kako nam se cini, izmedu ovih brojnih zbirki Passiones apostolorum
i mnogo manje rasirene zbirke tekstova o djelima i pasijama apostol Jirtutes apostolorum, ovdje ne
mozemo razmatrati. Rekli bismo samo da se autor zbirke Jirtutes apostolorum sigurno koristio
samostalnim tekstovima o pojedinim apostolima koji su kolali latinskom knjizevnoscu, a mozda je vec
imao u rukama i neke skupine, pa cak i zbirke apostolskih pasija, dakle, latinske zbirke Passiones
apostolorum, koje su, prema misljenju G. Philipparta, mogle postojati vec oko 600. god. (1994: 621).
43
Za djelo Jirtutes Iohannis slijedimo kriticko izdanje koje su priredili Junod - Kaestli 1983: II, 798-834.
O izdanjima Pseudo-Melitonove Passio Iohannis, v. bilj. 41. Mi slijedimo tekst u izdanjima Fabriciusa
(t. III, 1743: 604-623) i Heinea (PG, 5, 1239-1250).
19.p65 04. 10. 04, 16:12 216
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
217
poboznoj i cudorednoj Druzijani. Druzijana, koja zbog svoje vjere i s muzem Andronikom
zivi kao sestra |cest motiv u apostolskoj i cijeloj hagiograIskoj knjizevnosti|, uporno
opsjedana od zaljubljena mladica, duboko ozaloscena, izabire radije smrt. Kalimak ni
tada ne odustaje, i sprema se na sramotan cin nad mrtvom zenom, u cemu ga sprecava
smrt. Nad grobom se, uz neutjesnog Andronika, pojavljuje apostol. Slijede duge rasprave,
pouke, molitve, te pojava samoga Krista nad mrtvima. Uskrsnuce Kalimaka i Druzijane.
Preobracenje Kalimaka. |CI. AI 62-86|
PI Prica o Kalimaku i Druzijani svela se u ovom izvoru samo na spomen o mrtvoj zeni i
njezinu uskrsnucu. Kada se apostol Ivan vratio u EIez, iznesose pred njega mrtvu
Druzijanu, poboznu zenu koja je uvijek slijedila Kristovo i Ivanovo ucenje, ali je umrla ne
docekavsi apostolov dolazak koji je zeljno cekala. Rodaci i siromasni eIeski puk mole
apostola za njezin zivot. Ivan joj zapovijeda da ustane i pode u svoj dom.
JI 5. FilozoI Kraton, zeleci u javnosti pokazati svoj prezir prema bogatstvu, nagovori dvojicu
brace, najbogatijih ljudi u gradu, da pred pukom satru svoje drago kamenje. Apostol
Ivan, koji je onuda prolazio, rece IilozoIu da, prema Kristovu ucenju, savrsenstvo i
istinska sloboda od posjedovanja ne pripadaju onima koji satiru svoje bogatstvo, nego
onima koji ga dijele siromasnima. Kraton ne vjeruje; apostol se pomoli Kristu i ponovo
sastavlja razbijeno drago kamenje. FilozoI Kraton, njegovi ucenici i dvojica brace, koji su
sve svoje razdali siromasnima, spaseni su i pokrsteni.
JI 6. Nakon ovoga dogadaja, apostola zapoce slijediti jos vece mnostvo vjernika, a dvojica
uglednih EIezana, Atticus i Eugenije, prema Kristovu i apostolovu nauku, prodadose
sva svoja dobra i novac razdijelise potrebitima. Slijedeci apostola u njegovu
propovijedanju, dva EIezana stigose u grad Pergam, gdje, sada osiromaseni, ugledase
svoje nekadasnje sluge u svili i bljestavilu i u svakoj slavi ovoga svijeta, pa zazalise sto su
se odrekli svoga bogatstva. Apostol im vraca staro bogatstvo, pretvorivsi siblje i kamenje,
koje je zatrazio da mu donesu, u zlato i bisere. Slijede vrlo lijepi dijelovi teksta, u kojima,
u slikama i metaIorama, apostol poucava o ovozemaljskom i nebeskom zivotu, prica o
bogatasu i siromasnom Lazaru, o tome kako je Stvoritelj svijeta toplinu sunca, svjetlost
mjeseca i zvijezda, kapi kise, hranu tijelu i sve ostalo namijenio svakomu, jednako i
bogatomu i siromasnomu, te kako su Atticus i Eugenije, zbog ljepote trenutka na ovoj
zemlji, izgubili vjecnost neba.
JI 7. Epizoda se nastavlja na prijasnju. Apostolu donose mrtvoga mladica Stacteusa. Ucviljena
majka i puk mole Ivana da u ime Kristovo ozivi mladica, kao i Druzijanu. Uskrsli Stacteus
prica o strahotama pakla koje je vidio dok je bio mrtav i koje cekaju i dvojicu lakomih
EIezana, jer su izgubili kraljevstvo nebesko. Uplaseni Atticus i Eugenije, u placu i kajanju,
bacaju se na koljena pred apostolom, preklinjuci ga da im izmoli oprost u Krista. Apostol ih
spasava; zlato se ponovo pretvara u siblje u sumi, biserje u kamencice na morskoj obali.
JI 8. Dok se ovo dogadalo u EIezu, i glas o apostolu Ivanu sirio se Azijom, preostali pogani,
vjernici bozice Dijane |grcka bozica Artemida ispravno je u latinskom tekstu zamijenjena
rimskom Dijanom|, odlucili su prisiliti apostola da bozici prinese zrtvu. Ali, Dijanin hram
se rusi; dvadeset tisuca ljudi, ne racunajuci zene i djecu, pokrsteno je. Ipak, poganski
veliki svecenik Aristodem trazi od apostola nove dokaze o moci njegova Boga: nudi mu
da pije iz otrovane case, nakon sto su iz nje pila dvojica osudenika na smrt i odmah
preminula. Apostol, nakon molitve Kristu, ispija otrov i ostaje ziv, te, prebacivsi svoju
tuniku preko dvojice mrtvih, ozivljava ih. Aristodem, prokonzul i svi ostali pokrstavaju
se. Grade baziliku u cast apostolu Ivanu, u kojoj ce biti pokopan.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 217
Ivanka Petrovic
218
PI ima paralelan, premda ne posve doslovan, sadrzaj teksta JI 5-8.
JI 9. Metastasis. Kada je apostol Ivan dosao u dob od 97 godina, prikazao mu se Isus Krist,
nagovijestivsi mu kako je doslo vrijeme da ga uzme k sebi na nebo. U nedjelju, na dan
Isusova uskrsnuca, pred skupljenim vjernicima u eIeskoj bazilici, izgradenoj u cast
apostolu, Ivan izgovara svoju posljednju homiliju, te preporuca Bogu svoju Crkvu i svoj
krscanski puk. Moli ucenike da mu iskopaju grobnu jamu kraj oltara, spusta se u nju i
dirljivom molitvom jos jednom zahvaljuje za cijeli svoj zivot i djelo kojima je Krist upravljao
svojom ljubavlju. Iznenada obasjan velikom svjetloscu, apostol zapovijeda da se grob
nad njim zatvori. Plac puka; iz groba odmah potece nebeska mana. Na grobu blazenoga
apostola Ivana, kojega je Isus osobito ljubio, svaki ce nemocnik biti cudom izlijecen i
svatko ce naci svoju utjehu. |CI. AI 106-115|
PI pripovijeda kracu legendu o smrti apostola Ivana, koja se, medutim, u pojedinim dijelovima
doslovce slaze s JI 9.
JI 10. Tekst De exitu Heroais, koji nema neposredne veze s apostolom Ivanom, posjeduju
samo neki rukopisi JI.
Hrvatski prevoditelji-kompilatori, gledano na cjelinu ove brevijarske literature o apostolu
Ivanu, imali su pred ocima i Ps.-Melitonovu Passio Iohannis i tekst Jirtutes Iohannis, dakle,
oba temeljna knjizevna djela o apostolu Ivanu latinske Europe. Kompilirajuci ta dva djela,
poznavajuci cak i verzije pojedinih tekstova, hrvatski su pisci oblikovali barem tri tekstovne,
odnosno sadrzajne redakcije glagoljske Pasife sv. Ivana. Unutar tih redakcija, pojedini su pisari
manje ili vise vjerno prepisivali i prenosili ranije prevedene i kompilirane tekstove u svoje
brevijare. Okosnica svih hrvatskih tekstova bila je Ps.-Melitonova Passio Iohannis. Usporedili
smo hrvatske tekstove s ovim djelom u Fabricijevu i Heineovu izdanju, ali i s jednom rukopisnom
Pasifom, koju smo nasli u poznatom Pasionalu Metropolitanske knjiznice u Zagrebu. Taj
veliki, iluminirani kodeks, latinski Pasional talijanskog podrijetla, napisan karolinom na
pergameni u 10./11. stoljecu, sacuvao je cjelovitu Ps.-Melitonovu Passio Iohannis
44
. Hrvatske
se legende, velikim dijelom, vrlo dobro slazu sa svim navedenim tekstovima, ali, ipak, ta prvobitna
Passio Iohannis (BHL 4320) nije mogla biti izvor nasim tekstovima. Utvrdili smo, naime, da
uzor i neposredni predlozak glagoljskim tekstovima nije bio Ps.-Melitonov izvorni tekst, nego
jedna od verzija kasnije, interpolirane Passio Iohannis (Recensio interpolata, BHL 4321).
Ta interpolirana Pasifa, koliko mozemo zakljuciti, nastala je dosta rano, zapravo nedugo
nakon izvorne Ps.-Melitonove Pasife, a tijekom vremena nastale su i njezine verzije. Potvrde
interpolirane Pasife nasli smo u latinskim tekstovima talijanskog podrijetla. Interpolirane,
kontaminirane tekstove, ali na drugoj razini, rano je posjedovala i Irancuska latinska knjizevnost,
a potom, vec u 13. stoljecu, i Irancuska vernakularna knjizevnost. Ali, dok su se na talijanskom
podrucju u izvornu Ps.-Melitonovu Pasifu, u prvom dijelu legende, interpolirali odlomci teksta
iz djela Jirtutes Iohannis, dotle se u Irancuskoj zemlji, ocito pod utjecajem iznimno popularne
zbirke Passiones apostolorum, izvorni tekst Jirtutes Iohannis kombinirao i kontaminirao s
Ps.-Melitonovom Passio Iohannis (tekstovi zbirki Passiones apostolorum isto su tako, dakako,
tijekom vremena utjecali i na Irancuske tekstove o drugim apostolima iz Pseudo-Abdijine
zbirke Jirtutes apostolorum). I pisac irskoga teksta o apostolu Ivanu, koji smo naprijed spomenuli
(Liber Flavus Fergusiorum iz 15. st.), uzeo je za glavni izvor Ps.-Melitonovu Passio Iohannis,
ali je uz nju kompilirao i druge latinske tekstove.
44
Passionale MR 164, Iol. 39-43v. O ovom iznimno znacajnom djelu, jednom od najstarijih kodeksa
zagrebacke stolne crkve, vidi Petrovic 2000: 330-331.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 218
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
219
Glavna znacajka interpolirane Passio Iohannis (BHL 4321) je znatno izmijenjen izvorni
Ps.-Melitonov tekst u prvom dijelu legende. U izvornoj Passio Iohannis, nakon autorove
uvodne poslanice-prologa, prica se kako je, poslije Neronove persekucije, nastavljena druga,
Domicijanova persekucija krscan. Tako je apostol Ivan uhicen u EIezu i izgnan na otok
Patmos; poslije smrti careve, vratio se u EIez. Sastavljac-kompilator interpoliranog teksta,
izmedu Ivanova uhicenja i izgona na Patmos, umetnuo je legendu o mucenju apostola Ivana
u bacvi s kipucim uljem, koju je preuzeo iz prvoga poglavlja Jirtutes Iohannis. Taj se dogadaj
u najstarijim tekstovima interpolirane Pasife, kao i u Jirtutes Iohannis, najvjerojatnije
zbio u EIezu, ali su, kako cemo vidjeti, kasnije nastale i nove verzije teksta s drugim mjestom
dogadaja. Interpoliranu Passio Iohannis nasla sam u nekim latinskim brevijarima, ali
svakako joj je najsiru popularnost donijela Legenaa aurea. Jos jedan vrlo lijep, cjelovit tekst
interpolirane Pasife nasla sam u velikom hagiograIskom djelu Sanctuarium talijanskog
pisca Bonina Mombricija iz 15. stoljeca. B. Mombricije, od svih, nama poznatih, tekstova ima
najopsirniji i najpotpuniji tekst interpolirane Passio Iohannis. Talijanski je pisac, doduse,
izostavio Ps.-Melitonov prolog, ali je nakon zavrsetka opsirne Pasife dodao odlomak,
vjerojatno vlastiti tekst, jedan svojevrsni sazetak zivota i djelovanja apostola Ivana, navodeci
podatke prema biblijskim knjigama, prema sv. Jeronimu i drugim izvorima iz patristicke
(apokriIne i hagiograIske) literature. Osobito je opsiran dio teksta koji njegovu Pasifu i cini
interpoliranom, tekst o mucenistvu apostola Ivana, zapravo Mombricijeva legenda u
legendi, koja samo svoj pocetak nalazi u djelu Jirtutes Iohannis, a potom opsirno sjedinjuje
kasnije verzije hagiograIske legende BHL 4321
45
.
Hrvatske Pasife apostola Ivana takoder imaju epizodu o mucenistvu apostola Ivana i
slazu se s interpoliranim tekstovima, osim u najznacajnijoj pojedinosti. Naime, svi spomenuti
talijanski latinski tekstovi interpolirane Passio Iohannis, ocito pod utjecajem kasnije
literarne tradicije, prebacili su legendu o Ivanovu mucenistvu iz EIeza u Rim, i apostolov
martirij smjestili ante Portam Latinam (Crkva Sv. Ivana u Rimu ante Portam Latinam |avanti
Porta Latina|), zeleci, dakako, da najveci apostol, nakon apostol Petra i Pavla, svoju muku
takoder podnese u Rimu. Dogadaj iz EIeza u Rim, zacudo, nisu prebacili i hrvatski kompilatori,
nego su apostolov martirij ostavili u EIezu. Iz toga bismo mogli zakljuciti da su hrvatski pisci
ili prevodili direktno s teksta Jirtutes Iohannis, ili su, mozda, imali pred sobom stariju verziju
interpolirane Passio Iohannis, u kojoj Ivanovo mucenistvo jos nije bilo locirano u Rim, ili
su, ipak, poznavali legendu o apostolovu mucenistvu ante Portam Latinam, ali nisu, kao
talijanski pisci, podlegli iskusenju da mucenistvo apostola Ivana prenesu iz EIeza u Rim
46
.
Nakon interpolacije legende o martiriju apostola Ivana, hrvatski tekstovi do kraja slijede sve
dogadaje o zivotu, misioniranju i smrti apostola Ivana u EIezu, onako kako su ispricani u
45
Talijanski humanist, Milanez Boninus Mombritius (Bonino Mombrizio, 1424.-1500.), revan skupljac,
izdavac i prevoditelj hagiograIske literature, osobito tekstova patristickoga razdoblja, prije svega je
zaduzio knjizevnu povijest svojim velikim latinskim djelom Sanctuarium seu Jitae Sanctorum, u kojemu
je izabrao i skupio veliko mnostvo hagiograIskih tekstova i, s ozbiljnim Iiloloskim kriterijem, objavio ih
u dvije knjige u Milanu prije 1480. god. Mombricijevo djelo ponovo je objavljeno u Parizu 1910. god.
(ponovljeno parisko izdanje: Hildesheim New-York 1978.). Tekst Jita et actvs beati Iohannis apostoli et
evangelistae u Mombricijevu izdanju nalazi se u drugoj knjizi, na Iol. 29-32; izd. 1910: II, 55-61.
46
Potrebno je, medutim, reci da i hrvatskoglagoljski brevijari, poput latinskih brevijara, na dan 6. svibnja
imaju poseban blagdan posvecen mucenistvu apostola Ivana (In sancti Iohannis ante Portam Latinam).
U kratkom tekstu koji prati taj blagdan spominje se kako je apostol mucen u kipucem ulju u Rimu ante
Portam Latinam (npr., II. novlfanski brevifar: Nt s(veta)go Iv(a)na e(van)(e)l(i)sta prea Jlaska
vr(a)ta, Iol. 418), a nabrajaju se i glavni dogadaji iz zivota apostola i evandelista Ivana.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 219
Ivanka Petrovic
220
Ps.-Melitonovoj izvornoj ili interpoliranoj Passio Iohannis: tu je susret apostola s mrtvom
Druzijanom i njezino uskrsnuce; price o IilozoIu Kratonu, o Atticusu i Eugeniju, o Stacteusu;
prica o rusenju Dijanina hrama; rasprava s poganskim svecenikom Aristodemom i pice u
otrovanoj casi. Kolikogod je to dopustao njihov brevijarski tekst (nase legende, dakako,
ispustaju Ps.-Melitonov prolog), hrvatski pisci-kompilatori vjerno slijede cijelu misiju apostola
Ivana: njegovo propovijedanje Kristova ucenja, rasprave s protivnicima i pridobivanje
vjernika, njegove molitve, cudesa i dobra djela, sve dok za krscansku vjeru ne osvoji
maloazijsku zemlju koja mu je bila povjerena, te dok puk u njegovu cast ne sagradi krscansku
baziliku u kojoj ce apostol Ivan, nakon teska zivota, naci svoj spokoj. Tekstovi su dobro
prevedeni; u pojedinim dijelovima, osobito u molitvama Kristu ili u apostolovu obracanju
puku, lijepo su literarno oblikovani. Na nekim mjestima primjetne su znatnije razlike u odnosu
na latinske tekstove, s kojima usporedujemo nase pasije, pa pretpostavljamo da su hrvatski
prevoditelji imali pred sobom vise verzija latinske Passio Iohannis. To se osobito vidi u
zavrsnom dijelu Pasife, u legendi o smrti apostola Ivana (Metastasis), tekstu koji se, zarana,
izdvojio iz izvornih grckih Dfela apostola Ivana (AI 106-115), da bi, osim u integralnim
tekstovima, zivio i svoju vlastitu, samostalnu literarnu sudbinu, kako u grckoj istocnoj, tako
i u zapadnoj, latinskoj tekstovnoj tradiciji (npr., Transitus S. Iohannis, BHL 4322). U hrvatskoj
Metastasis vidljivi su tragovi vise verzija latinske Legenae o smrti apostola Ivana, kao i
tragovi djela Jirtutes Iohannis. A na kraju glagoljskih tekstova kao dan smrti apostola Ivana
stoji 26. rujna. Posred obilja latinskih izvora prema kojima je sastavljao svoj tekst, taj je
datum, ocito, prema grckoj, istocnoj tradiciji, mozda prema nekom starom minejskom tekstu
o apostolu Ivanu, iskrsnuo u svijesti, iz sjecanja hrvatskoga glagoljasa.
U svim hrvatskoglagoljskim brevijarskim tekstovima mogu se naci manje ili vece natruhe
teksta Jirtutes Iohannis, ali su se tom, drugom najznacajnijem latinskom djelu o apostolu
Ivanu najznatnije priblizila tri brevijara. Pisci I. vrbnickog brevifara, I. novlfanskog brevifara
i Prvotiska brevifara iz 1491. god. u svojim legendama nisu zeljeli izostaviti nista iz latinskoga
tekstovnog i literarnog naslijeda o apostolu Ivanu. Zbog toga su iz djela Jirtutes Iohannis
preuzeli i posljednji dio teksta koji nije imala ni izvorna, ni interpolirana Ps.-Melitonova
Passio Iohannis: preveli su legendu o posrnulom mladicu, vodi razbojnika u maloazijskim
planinama, kojega ce apostol, svojom ljubavlju, vratiti na pravi put (JI 3), i tekst su umetnuli
u prvi dio svojih Pasifa. Franacki autor djela Jirtutes Iohannis, inteligentan, raskosan pisac,
ne samo da nije, za razliku od Ps.-Melitona, nista izbacivao iz svojih starih izvora, nego je u
svoje djelo nastojao uvrstiti svaki dogadaj, svaku legendu, svaki tekst o apostolu Ivanu,
koje bi pronalazio citajuci patristicke pisce. Tako je, najvjerojatnije, u njegov tekst usla
legenda o Ivanovu martiriju u kipucem ulju, koju je, cini se, prvi napisao Tertulijan (oko 150./
170. - oko 230.), a potom su tekst latinskoga aIrickog pisca ponovili sv. Jeronim, sv. Beda i dr.
I legenda o apostolu Ivanu i mladom razbojniku imala je duboku povijest. Tu je izvorno
grcku legendu apostolskoj literaturi ostavio u 2./3. stoljecu uceni Klement Aleksandrijski
(BHG 918p)
47
. U svoju Crkvenu povifest pricu je prenio Euzebije Cezarejski (oko 260.-
339.)
48
, a tekst je do latinskog Zapada dosao u prijevodu Euzebijeve Crkvene povifesti
RuIina Akvilejskog (oko 345.-410.; Narratio ae iuvene aa paenitentiam aaaucto, BHL
4324). Osim Crkvene povifesti, autor djela Jirtutes Iohannis poznavao je ocito i Euzebijevu
Kroniku, koju je na Zapadu na latinski preveo, nastavio i doradio sv. Jeronim. Hrvatski je
47
Quis aives salvetur, PG, 9, XLII, (647) 648-652.
48
PG, 20, lib. III, cap. 23, (255) 256-264.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 220
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
221
pisac lijepo, i ne doslovce preveo latinski tekst. Kljucno mjesto ove legende je scena
susreta apostola Ivana s mladim razbojnikom. Apostol Ivan, vec umoran starac, polazi za
mladicem u planinu gdje prebivaju razbojnici. Trazi njihova vodu, ali mladic, postiden, bjezi
i skriva se pred apostolom. Ivan ga placuci doziva, naziva ga svojim sinom, koji, pod
oruzjem, bjezi od golorukog oca sijede kose. Ne boj se, govori mu apostol, ima jos nade za
zivot; ja cu izmoliti oprost tvojoj dusi, a spreman sam i umrijeti za tebe, svoj cu zivot dati za
tvoj; zaustavi se i vjeruj mi, jer Krist je onaj koji me salje k tebi. Mladic odbacuje oruzje i u
suzama pada na koljena pred starcem apostolom, skrivajuci svoju okrvavljenu desnicu s
kojom je cinio zlodjela. Ivan ljubi mladicevu ruku i moli Krista za njegov spas. Tekst neodoljivo
podsjeca na tekstove Marijinih mirakula u kojima Majka Bozja spasava gresne i izgubljene.
Ljepoti ove legende, koja je od Klementa Aleksandrijskoga prosla dugim literarnim stoljecima,
svoje osjecaje i literarni dar poklonio je i hrvatski glagoljas. Pisci I. vrbnickog brevifara i
Prvotiska brevifara zapoceli su svoje tekstove, za razliku od drugih brevijara, s uvodnim
dijelom izvorne, a ne interpolirane Ps.-Melitonove Pasife, a nakon Ivanova povratka s
otoka Patmosa u EIez umetnuli su legendu o mladom razbojniku iz djela Jirtutes Iohannis.
Tekst ponovo nastavljaju s izvornom Pasifom, tako da medu svim tekstovima samo ova dva
brevijara nemaju legendu o martiriju apostola Ivana. Obje su Pasife nedovrsene, zapravo
prekinute: pisac I. vrbnickog brevifara prekida Pasifu u uvodnom dijelu price o IilozoIu
Kratonu, a Prvotisak brevifara vec prije epizode o krscanki Druzijani. Pisac u I. novlfanskom
brevifaru zapoceo je svoj tekst takoder s izvornom Ps.-Melitonovom Pasifom, umetnuo je
legendu o mladicu-razbojniku iz djela Jirtutes Iohannis, ali je potom prenio cijelu
interpoliranu Passio Iohannis, s legendom o Ivanovu martiriju, kao i drugi glagoljski
brevijari. Tako je, poput svoga galskog uzora u latinskoj knjizevnosti, ispisao najpotpuniju
Pasifu apostola Ivana u hrvatskoj knjizevnosti.
Hrvatski pisci brevijarskih Pasifa apostola Ivana u svojim su djelima obuhvatili, dakle,
sadrzajno, ali i tekstovno, cjelokupnu zapadnu, latinsku tradiciju apokriIne i hagiograIske
knjizevnosti o zivotu, djelima i smrti apostola i evandelista Ivana. Prevodeci, kompilirajuci i
prepisujuci svoje legende, imali su pred ocima tekstove i verzije dvaju glavnih latinskih djela
zapadne knjizevnosti, djel Passio Iohannis i Jirtutes Iohannis. A ta su djela, u srcu svojih
tekstova, cuvala anticko knjizevno naslijede o apostolu Ivanu, od prvobitnih grckih Dfela
Ivanovih iz 2. stoljeca i latinskih Dfela Ivanovih iz 4. stoljeca, da bi potom, tu apokriInu i
hagiograIsku knjizevnost o apostolu Ivanu, upotpunjenu novim tekstovima i preradama,
pronijela kroz duga srednjovjekovna stoljeca latinske Europe.
Pasifu apostola Ivana imaju ovi hrvatskoglagoljski rukopisni i tiskani brevijari:
I. vrbnicki brevifar, 13.-14. st. (Vrbnik, Zupni ured), Iol. 36v-38: izvorna Ps.- Melitonova
Passio Iohannis (BHL 4320) i Jirtutes Iohannis, cap. 3. Tekst je prekinut u uvodnom
dijelu price o IilozoIu Kratonu.
Paaovanski brevifar, sred. 14. st. (Padova, Biblioteca Universitaria, sign. MS 2282), Iol.
30-32: interpolirana Ps.-Melitonova Passio Iohannis (Recensio interpolata, BHL
4321). Tekst je prekinut u prici o Atticusu i Eugeniju.
Jatikanski brevifar 5, sred. 14. st. (Rim, Bibl. Apostolica Vaticana, sign. Borg. illir. 5),
Iol. 27-30: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Potpuni tekst.
Pasmanski brevifar, dr. pol. 14. st., prije 1389. g. (Zagreb, Arhiv HAZU, sign. III b 10),
Iol. 30v-31v: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Tekst je prekinut u epizodi
o Druzijani.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 221
Ivanka Petrovic
222
Brevifar Jiaa Omislfanina, 1396. g. (Bec, sterreichische Nationalbibliothek, sign. Coa.
slav. 3), Iol. 48-53v: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Potpuni tekst.
Oxforaski brevifar-misal, 14. st. (OxIord, Bodleian Library, sign. MS. Canon. lit. 172),
Iol. 27v-28v: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Tekst prekinut prije
pocetka epizode o Druzijani.
Dragucki brevifar, 1407. g. (Zagreb, Arhiv HAZU, sign. III b 25), Iol. 21v-24v: interpol.
Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Potpuni tekst.
Moskovski brevifar, prije g. 1442.-1443. (Moskva, Gosudarstvena biblioteka, ranije
Rumjancovljev muzej), Iol. 26v-30: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321).
Potpuni tekst.
Metropolitanski brevifar, 1442. g. (Zagreb, Metropolitanska knjiznica, sign. MR 161),
Iol. 42v-43v: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Tekst prekinut u prici o
IilozoIu Kratonu.
I. novlfanski brevifar, 1459. g. (Novi Vinodolski, Zupni ured), Iol. 25-28v: izvorna Ps.-
Mel. Passio Iohannis (BHL 4320); Jirtutes Iohannis, cap. 3; interpol. Ps.-Mel. Passio
Iohannis (BHL 4321). Najpotpuniji hrvatski tekst Pasife apostola Ivana, koji je obuhvatio
(i sazeo) latinsko tekstovno i sadrzajno naslijede apokriIne i hagiograIske knjizevnosti o
apostolu Ivanu.
Mavrov brevifar, 1460. g. (Zagreb, Nacionalna i sveucilisna knjiznica, sign. R 7822), Iol.
29-30: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Tekst zavrsava s epizodom o
Druzijani.
Jatikanski brevifar 19, 1465. g. (Rim, Bibl. Apostolica Vaticana, sign. Jat. Slav. 19), Iol.
26v-27v: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Tekst prekinut na pocetku
price o IilozoIu Kratonu.
Jinoaolski (Kukulfevicev) brevifar, 1485. g. (Zagreb, Arhiv HAZU, sign. I a 34), Iol. 28-
32: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Potpuni tekst.
Jatikanski brevifar 10, 1485. g. (Rim, Bibl. Apostolica Vaticana, sign. Borg. illir. 10),
Iol. 25-26: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Tekst prekinut na pocetku
price o IilozoIu Kratonu.
II. novlfanski brevifar, 1495.g. (Novi Vinodolski, Zupni ured), Iol. 27v-31: interpol.
Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Potpuni tekst.
Brevifar Arhiva S. Petra u Rimu, 15. st. (Rim, Arch. Cap. S. Pietro, sign. D 215), Iol. 72-79 v:
interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Tekst prekinut, a da nije zavrsena
prica o apostolu Ivanu i poganskom sveceniku Aristodemu.
Brevifar Britanskog mu:efa, 15. st. (London, British Museum, sign. ADD 31951), Iol.
31v-35: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Potpuni tekst.
II. lfublfanski brevifar, 15. st. (Ljubljana, Narodna in Univerzitetna studijska biblioteka, sign.
C 163a/2), Iol. 35-39: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis (BHL 4321). Potpuni tekst.
Prvotisak brevifara, Venezia? 1491. g., Iol. 29-30: izvorna Ps.-Mel. Passio Iohannis
(BHL 4320) i Jirtutes Iohannis, cap. 3. Tekst prekinut prije pocetka epizode o Druzijani.
Baromicev brevifar, Venezia 1493. g., Iol. 98-99v: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis
(BHL 4321). Tekst zavrsava s pricom o IilozoIu Kratonu.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 222
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
223
Bro:icev brevifar, Venezia 1561. g., Iol. 98-99 v: interpol. Ps.-Mel. Passio Iohannis
(BHL 4321). Tekst zavrsava s pricom o IilozoIu Kratonu.
I da zakljucimo. Istrazujuci hrvatskoglagoljske tekstove o apostolu Ivanu, upravo smo
jos jednom potvrdili kako je, zahvaljujuci tim i takvim djelima, skupinama tekstova ili knjizevnim
vrstama, hrvatska glagoljska knjizevnost, osobito u ranomu srednjem vijeku, bila dionik
kako istocne, grcko-bizantsko-slavenske, tako, istodobno, i zapadne, latinske (i vernakularne)
tekstovne i knjizevne tradicije. Iz tih dvaju knjizevnih naslijeda hrvatska je knjizevnost
preuzela, prevela i kompilirala nakon prvobitnih Dfela Ivanovih iz 2. stoljeca najznacajnije
i najrasirenije tekstove anticke i srednjovjekovne knjizevnosti o apostolu Ivanu. Prema
istocnim izvorima ispisala je, sacuvana u Iragmentu iz 13. stoljeca, svoja Pseuao-Prohorova
Dfela Ivanova, najznacajniji tekst druge generacije grcke apokriIne knjizevnosti o apostolu
Ivanu, nastao u 5. stoljecu, a u svojim Pasifama apostola Ivana sazela je cjelokupno zapadno,
latinsko knjizevno naslijede ove apostolske literature, sa svim sadrzajima i verzijama rimskih
i galskih apokriInih i hagiograIskih tekstova, od 5./6. stoljeca duboko u srednji vijek. Takvo
mjesto hrvatske glagoljske knjizevnosti, izmedu grcko-slavenskih i latinskih tekstova, bilo je
plodonosno u mnogim njezinim djelima, skupinama tekstova i knjizevnim vrstama, a osobite
je plodove donijelo upravo hrvatskoj apokriInoj knjizevnosti. Zelimo, naime, istaknuti nesto
sto dosadasnji proucavatelji hrvatskoglagoljske apokriIne knjizevnosti, uronjeni u svoje
znacajne tekstoloske analize pojedinih tekstova, ali ne i u povijesni razvoj apokriIne
knjizevnosti grckoga Istoka i latinskoga Zapada, nisu primjecivali. Dijeleci svoju knjizevnu
sudbinu izmedu dvaju knjizevnih svjetova, Hrvati su ostvarili dva bogatstva apokriIne
knjizevnosti. U cjelini gledano, hrvatskoglagoljska je apokriIna knjizevnost, doduse, nesto
siromasnija od slavenskih cirilicnih knjizevnosti, ali je znatno bogatija od vecine drugih
zapadnoeuropskih vernakularnih knjizevnosti, jer hrvatska knjizevnost posjeduje,
zahvaljujuci grckim izvorima, i neka djela, prije svega starozavjetne apokriIne tekstove, koja
nikada nisu ni doprla do europskog Zapada. Istodobno, hrvatska je knjizevnost, kao dio
literarne civilizacije Slaviae romanae (latinske Slavife, ili :apaane Slavife) i kao integralni
dio zapadnoeuropske knjizevnosti, u svoja njedra obilno prihvatila latinsko blago ove
apokriIne (i hagiograIske) knjizevnosti, tekstove koji su rijetko dopirali do slavenskih cirilicnih
knjizevnosti. O tome najbolje svjedoce upravo hrvatske Pasife apostola Ivana.
Literatura
Bercic, I. 1864. Citanka staroslovenskoga fe:ika. Prag.
Bonwetsch, D. 1958
2
, in Harnack, A. Geschichte aer altchristlichen Literatur bis Eusebius, I, 2, 903
(902-917). Leipzig: J. C. Hinrichs Verlag.
Bovon, F. et alii. 1981. Les Actes apocryphes des aptres. Christianisme et monde paen ( Publications
de la Facult de Thologie de lUniversit de Genve, 4). Genve: ditions Labor et Fides.
Bovon, F. 1981. La vie des aptres: traditions bibliques et narrations apocryphes, in Bovon, F. et alii,
141-158.
Bozoky, E. 1984. Les apocryphes bibliques. Sous la direction de Pierre Rich - Guy Lobrichon. Le
Moven ge et la Bible. Paris: Editions Beauchesne, 429-448.
Erbetta, M. 1966, 1969, 1975. Gli Apocrifi ael Nuovo Testamento. Vol. I-III. Torino: Marietti Editori.
Fabricius, J. A. 1743. Coaex apocrvphus Novi Testamenti. Hamburg.
Grabar, B. 1967. ApokriIna Djela apostolska u hrvatskoglagoljskoj literaturi. 1. Djela Andrije i Mateja u
gradu ljudozdera, 2. Djela apostola Petra i Andrije. Raaovi Staroslavenskog instituta 6, 109-208.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 223
Ivanka Petrovic
224
Grabar, B. 1972. ApokriIna Djela apostolska u hrvatskoglagoljskoj literaturi. 3. Djela Pavla i Tekle.
Raaovi Staroslavenskog instituta 7, 5-30.
Harnack, A. 1958
2
. Geschichte aer altchristlichen Literatur bis Eusebius. I/1-2, II/1-2. Leipzig: J. C.
Hinrichs Verlag.
Heine, G. 1848. Bibliotheca anecaotorum. Leipzig.
Hennecke, E. - Schneemelcher, W. 1959-1964. Neutestamentliche Apokrvphen. T. I-II. Tbingen.
Hercigonja, E. 1975. Sreanfovfekovna knfi:evnost. Povifest hrvatske knfi:evnosti, 2. Zagreb: Liber -
Mladost.
Iacopo da Varazze, Legenaa aurea. Edizione critica a cura di Giovanni Paolo Maggioni. Firenze:
SISMEL - Edizioni del Galluzzo, 1998, vol. I-II.
Ivsic, S. 1925. Ostaci staroslovenskih prijevoda u hrvatskoj glagolskoj knjizevnosti. Hrvatski glagolski Iragmenat
Mucenja 40 mucenika iz 13. vijeka. Zbornik kralfa Tomislava. Zagreb: JAZU, 451-508.
Jagic, V. 1866. Primri starohrvatskoga fe:ika i: glagolskih i cirilskih knfi:evnih starinah. Dio
arugi. Uvoa i primri starohrvatski. Zagreb.
Jagic, V. 1873. Novi prilozi za literaturu biblijskih apokriIa. Starine JAZU 5, 69-108.
James, M. R. 1897. Apocrvpha Anecaota, II. (Texts and Studies V, 1). Cambridge.
Junod, . 1981. Actes apocryphes et hrsie: le jugement de Photius, in Bovon, F. et alii, 11-24.
Junod, . 1981.a. Les Vies de philosophes et les Actes apocryphes des aptres poursuivent-ils un
dessein similaire?, in Bovon, F. et alii, 209-219.
Junod, . 1981.b. Origne, Eusbe et la tradition sur la rpartition des champs de mission des aptres
(Eusbe, Histoire ecclsiastique, III, 1, 1-3), in Bovon, F. et alii, 233-248.
Junod, E. - Kaestli, J.-D. 1982. Lhistoire aes Actes apocrvphes aes aptres au IIIe au IXe sicle. le
cas aes Actes ae Jean (Cahiers ae la Revue ae Theologie et ae Philosophie, 7). Lausanne.
Junod, E. - Kaestli, J.-D. 1983. Acta Iohannis. Vol. 1-2. ( Corpus Christianorum, Series
Apocrvphorum, 1-2). Turnhout: Brepols.
Kaestli, J.-D. 1981. Les principales orientations de la recherche sur les Actes apocryphes des
aptres, in Bovon, F. et alii, 49-67.
Kaestli, J.-D. 1981.a. Les scnes dattribution des champs de mission et de dpart de laptre dans
les Actes apocryphes, in Bovon, F. et alii, 249-264.
Kaestli, J.-D. 1983. Le rle des textes bibliques dans la gense et le dveloppement des lgendes
apocryphes. Le cas du sort final de laptre Jean. Augustinianum 23, 319-336.
Lazius, W. 1552. Abdiae Babyloniae Episcopi, et Apostolorum discipuli, de Historia Certaminis
Apostolici Basel.
Lipsius, R.A. 1883-1890. Die apokryphen Apostelgeschichten und Apostellegenden. I, II/1-2 +
Ergnzungsheft. Braunschweig. (Amsterdam 1976).
Lipsius, R.A. - Bonnet, M. 1891-1903. Acta apostolorum apocrypha. I, II/1-2. Leipzig. (Darmstadt
1959).
Mombritius, B. [ante 1480]. Sanctuarium seu Vitae Sanctorum. Vol. I-II. Mediolani. (Paris 1910;
Hildesheim - New York 1978).
Moraldi, L. 1971. Apocrifi del Nuovo Testamento.Vol. I-II. Torino: Unione Tipografico - Editrice Torinese.
Nausea, F. 1531. Anonvmi Philalethi Eusebiani in vitas, miracula passionesque Apostolorum
Rhapsoaiae. Kln.
Petrovic, I. 1986. Biserka Grabar (1932-1986). In memoriam. BibliograIija znanstvenih i strucnih
radova Biserke Grabar. Slovo 36, 239-254.
Petrovic, I. 2000. Hrvatska i europska hagiograIija. Ured. E. Hercigonja. Hrvatska i Europa. Kultura,
:nanost i umfetnost, II. Sreanfi vifek i renesansa (XIII.-XJI. stolfece). Zagreb: HAZU, 321-347.
Philippart, G. 1977. Les legenaiers latins et autres manuscrits hagiographiques ( Tvpologie aes
sources au Moven ge occiaental, 24-25. Directeur: L. Genicot). Turnhout: Brepols.
Philippart, G. 1994. Martirologi e Leggendari. Direttori: G. Cavallo, C. Leonardi, E. Menest. Lo
Spa:io letterario ael Meaioevo. 1. Il Meaioevo latino. Roma: Salerno Editrice, 605-648.
Poupon, G. 1981. Les Actes apocryphes des aptres de Lefvre Fabricius, in Bovon, F. et alii, 25-47.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 224
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
225
Prieur, J.-M. 1989. Acta Anareae. Vol. 1-2. ( Corpus Christianorum, Series Apocrvphorum, 5-6).
Turnhout: Brepols.
Prieur, J.-M. 1995. Actes ae laptre Anare. (Apocrvphes. Collection ae poche ae lAELAC, 7).
Turnhout: Brepols.
Resetar, M. 1926. Libro oa mno:ifeh ra:loga. Dubrovacki cirilski :bornik oa g. 1520. (Zbornik za
istoriju, jezik i knjizevnost srpskog naroda, 15). Sr. Karlovci: Srpska kraljevska akademija.
Santos Otero, A. de 1978-1981. Die hanaschriftliche berlieferung aer altslavischen Apokrvphen.
Vol. I-II. Berlin - New York: W. De Gruyter.
Sieznjevsli, !. 1867, 1876. SvCdCnija i :anCtki o naloi:vCstnyh i nei:vCstnyh panjatnikah.
SanlleleiLuig.
SteIanic, V. 1960. Glagolfski rukopisi otoka Krka. (Djela JAZU 51). Zagreb: JAZU.
SteIanic, V. 1969-1970. Glagolfski rukopisi Jugoslavenske akaaemife. Vol. I-II. Zagreb: JAZU.
Thilo, J. C. 1847. Colliguntur et commentariis illustrantur fragmenta actuum S. Ioannis a Leucio
Charino conscriptorum, particula I (Universitatis Literariae Fridericianae Halis consociatae
programma paschale). Halle.
TischendorI, C. 1851. Acta apostolorum apocrvpha. Leipzig.
Vajs, J. 1907. Martyrii s. Georgii et Periodorum s. Ioannis Apostoli et Evangelistae Iragmenta glagolitica.
Slavorum litterae theologicae, III. Prag.
Zahn, Th. 1880. Acta Joannis. Erlangen. (Hildesheim 1975).
RSUM
LES AC1ES DE 1EAA (AC1A IOHAAAIS)
DANS LA LITTRATURE CROATE GLAGOLITIQUE DU MOYEN GE
1. LES AC1ES DE 1EAA PAR PS-PROCHORE
2. LES PASSIOAS DE L'AP1RE 1EAA
Les Actes des aptres sont un genre littraire bien reprsent dans la littrature croate glagolitique
apocryphe et hagiographique du Moyen ge. Cette littrature a conserv des fragments des Actes de
Jean, des Actes de Paul (ou des Actes de Paul et Thcle), puis les Actes dAndr, ou plus exactement
les Actes dAndr et Matthias et les Actes de Pierre et Andr, et les Actes de Thomas, crits en
cyrillique, ainsi que de nombreuses Passions des aptres contenues dans les brviaires glagolitiques
et quelques passions dans les codices miscellanei.
Les Actes de Jean et les Actes de Paul (la Passion de Ste Thcle) sont les textes apocryphes les plus
anciens de toute la littrature croate et restent parmi les plus anciens tmoins de la prose croate du
haut Moyen ge. Il sagit du texte grec secondaire des Actes de Jean (le texte grec primitif des Actes
de Jean a vu le jour au IIe s.), des Actes de Jean par Ps-Prochore (BHG 916) datant du Ve s. qui est
conserv dans le fragment dun manuscrit glagolitique du XIIIe s. en juger par les fragments
conservs, ce manuscrit est vraisemblablement tout ce qui reste dun grand Passionnaire ou lgendier-
homliaire. Ce fragment croate fait partie de lintroduction loeuvre de Prochore dans laquelle est
dcrit le premier sjour de laptre Jean phse, avant son bannissement et sa captivit sur lle de
Patmos (d. Zahn 1880: p. 37, 12 - p. 40, 17). Les Actes de Jean par Prochore qui sont, aprs les
Actes de Jean primitifs, loeuvre la plus importante crite sur laptre Jean dans la tradition littraire
orientale, ces Actes furent trs populaires dans le monde slave et conqurirent la littrature slave
cyrillique portant sur laptre Jean. Le texte croate est n dune source grco-slave. Larchtype de la
traduction en vieux-slave, apparu sur le territoire macdonien-bulgare, remonte au XIe s. Parmi les
textes connus aujourdhui, le texte croate est par son anciennet le second aprs le fragment cyrillique
de rdaction serbe des Actes de Prochore du XIIe s.
19.p65 04. 10. 04, 16:12 225
Ivanka Petrovic
226
Du fait de la barrire linguistique, les chercheurs et diteurs occidentaux, ne font malheureusement
jamais appel aux textes slaves lors de la reconstruction et de ldition des textes apocryphes primitifs
et autres, bien que certains textes slaves aient t traduits trs tt, le plus souvent doriginaux grecs
trs anciens dont certains sont aujourdhui perdus.
Les Passions de laptre Jean croates se trouvent dans les brviaires glagolitiques du XIVe (XIIIe) au
XVIe ss., dans le temporal de la fte de S. Jean, aptre et vangliste, qui a lieu le 27 dcembre. Les
Passions sont trs exhaustives tant donn quil est question de textes de brviaire. Lanalyse du texte
et du contenu ainsi que la comparaison avec les sources latines montre que les textes croates, ainsi que
les autres textes dEurope occidentale, sont ns de la tradition textuelle et littraire latine qui est
reprsente par deux oeuvres fondamentales de lEurope latine portant sur laptre Jean: la Passio
Iohannis du Ps-Mliton, oeuvre dun auteur romain (apparue entre 450 et la fin du VIe s.) et les
Virtutes Iohannis, oeuvre ayant vu le jour dans la sphre franque ecclsiastique et littraire la fin du
VIe s. Les traducteurs-compilateurs croates avaient leur disposition, pour ce qui est de lensemble
de la littrature de brviaire concernant laptre Jean, ces deux oeuvres latines et connaissaient mme
plusieurs versions des textes. En compilant la Passio Iohannis et les Virtutes Iohannis, ils ont cr au
moins trois rdactions du texte et du contenu des Passions de S. Jean. lintrieur de ces rdactions,
certains copistes ont recopi plus ou moins fidlement, dans leurs brviaires, des textes dj traduits
et compils. La base des textes croates tait la Passio Iohannis du Ps-Mliton. La comparaison avec
la forme primitive de la Passion du Ps-Mliton (BHL 4320: les textes dits par J. A. Fabricius, 1743:
III, 604-623 et G. Heine, PG, 5, 1239-1250; la Passion de S. Jean dans le Passionnaire manuscrit des
X-XIe ss. qui se trouve dans la Bibliothque Mtropolitaine de Zagreb, sign. MR 164) dmontre que
les textes croates ne suivent pas le texte primitif mais plutt la Passio Iohannis interpole (Recensio
interpolata, BHL 4321: les textes des brviaires latins; dans la Legenda aurea; dans le Sanctuarium
de B. Mombritius), qui a pris dans les Virtutes Iohannis la lgende du martyre de laptre Jean qui fut
jet dans une cuve dhuile bouillante (VI 1). Mais alors que les autres textes latins transposaient le
martyre de Jean dphse Rome et le situaient ante Portam Latinam, les auteurs croates eux ne
succombaient pas cette tentation et laissaient phse le martyre de Jean comme loeuvre Virtutes
Iohannis. Tous les textes croates possdent des lments du texte des Virtutes Iohannis, mais les plus
proches en sont les brviaires manuscrit, le I. vrbnicki brevijar (XIIIe-XIVe ss.), le I. novljanski
brevijar (1459) et le Brviaire imprim de 1491. Leurs auteurs nont pas voulu, dans leurs lgendes,
enlever quoi que ce soit la tradition latine textuelle et littraire de laptre Jean. Pour cette raison ils
ont pris dans les Virtutes Iohannis une autre partie du texte qui ne se trouvait pas dans la Passio
Iohannis du Ps-Mliton: il sagit de la lgende dun jeune homme, chef dune bande de malfaiteurs
oprant dans les montagnes de lAsie Mineure que laptre Jean avait, par son amour, remis sur le
droit chemin (VI 3). Cette lgende fut laisse la littrature apostolique par Clment dAlexandrie aux
IIe-IIIe ss. (BHG 918p); cette histoire fut ensuite intgre par Eusbe de Csare (vers 260-339) son
Histoire ecclsiastique. Lauteur des Virtutes Iohannis qui seffora dintroduire dans son oeuvre tous
les vnements de la vie et de la mission de laptre Jean quil avait pu trouver dans la littrature
patristique, avait dcouvert cette lgende dans lHistoire ecclsiastique dEusbe de Csare qui avait
t traduite en latin par Rufin dAquile (vers 345-410; BHL 4324).
Les recherches concernant les textes croates glagolitiques relatifs laptre Jean ont, une fois de plus,
confirm que le destin de la littrature croate fut, travers de telles oeuvres, de tels groupes de textes
ou de genres littraires, partag entre lOrient grec et lOccident latin; entre les traditions littraires
grco-slave et latine. Dans les textes relatifs laptre Jean, la littrature croate a accueilli les oeuvres
les plus populaires de la littrature antique et mdivale relative cet aptre: cest partir des sources
orientales et daprs le texte le plus important de la seconde gnration de la littrature grecque
apocryphe concernant laptre Jean, datant du Ve s., que la littrature croate a cr ses Actes de Jean
par Prochore; dans le mme temps, elle a rsum dans ses Passions de laptre Jean tout lhritage
littraire latin occidental de cette littrature apostolique avec toutes les versions et tous les contenus
des textes romains et gaulois apocryphes et hagiographiques depuis les Ve-VIe ss. Ainsi, vivant entre
deux mondes littraires, les Croates ont doublement enrichi la littrature apocryphe croate. Grce aux
19.p65 04. 10. 04, 16:12 226
Dfela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj knjizevnosti srednjega vijeka
227
sources grecques, certains textes, surtout les apocryphes de lAncien Testament, qui ntaient jamais
parvenus jusqu lEurope occidentale et ses littratures vernaculaires, ces textes sont entr dans la
littrature croate. Dans le mme temps, la littrature croate, en tant que partie intgrante de la
civilisation littraire de la Slavia romana et de la littrature europenne occidentale, a intgr et
rpandu les trsors latins de cette littrature apocryphe (et hagiographique) ce que dmontrent
explicitement les Passions de laptre Jean.
Kljucne rijeci: apokriIna Dfela apostolska, grcka izvorna Dfela Ivanova (2. st.); Dfela Ivanova i
hrvatskoglagoljska knjizevnost, grcka Pseuao-Prohorova Dfela Ivanova (5. st.), grcko-slavenski
izvori, hrvatska Pseuao-Prohorova Dfela Ivanova (13. st.); hrvatskoglagoljski brevijari (13.-16.st.),
Pasife apostola Ivana, latinski izvori, Ps.-Melitonova Passio Iohannis (450. g. - kr. 6. st., BHL 4320),
interpolirana Ps.-Melitonova Passio Iohannis (BHL 4321), Jirtutes Iohannis (kr. 6. st.), Klement
Aleksandrijski, Euzebije Cezarejski, RuIin Akvilejski
Mots-cl: les Actes apocryphes des aptres, le texte grec primitif des Actes de Jean (IIe s.); les Actes
de Jean et la littrature croate glagolitique, les Actes grecs de Jean par Ps-Prochore (Ve s.), les sources
grco-slaves, les Actes croates de Jean par Ps-Prochore (XIIIe s.); les brviaires croates glagolitiques
(XIIIe - XVIe ss.), les Passions de laptre Jean, les sources latines, la Passio Iohannis du Ps-
Mliton (apparue entre 450 et la fin du VIe s., BHL 4320), la Passio Iohannis du Ps-Mliton
interpole (Recensio interpolata, BHL 4321), les Virtutes Iohannis (la fin du VIe s.), Clment
dAlexandrie, Eusbe de Csare, Rufin dAquile
19.p65 04. 10. 04, 16:12 227
19.p65 04. 10. 04, 16:12 228
Petra Stankovska
(Ljubljana)
TECHNIKA CHARVTSKOHLAHOLSKHO
PREKLADU HOMILII
V clanku je analyzovan material z vice nez sta souvislch homiletickch textu, kter byly
prelozeny z latiny. Nejstarsi dochovan text tchto prekladu je povazovan za jeho puvodni
podobu. Hodnocena je uroven znalosti latinsk slovni zasoby i duvody, proc se v prekladu
vyskytuje mnoho voln, nepresn a misty chybn prelozench vrazu. Velmi zhruba je tz
hodnocen vskyt nkterch synonym a pravidla jejich distribuce. Dalsim stzejnim bodem studie
je sledovani prekladu latinskch syntaktickch vazeb akuzativu (resp. nominativu) s inIinitivem
a ablativu absolutniho s cilem posoudit, do jak miry a z jakch duvodu se odklani zpusob jejich
tlumoceni od staroslovnskho uzu.
,Jise oa feanoga stolfeca, u: male ra:like u formulacifi, pofmu glagolfasa reaovito se
priaafu atributi. neuki, siromasni, :aostali, a aa se bar nesto ubla:i los aofam, nekako
kao opravaanfe aoaafe se. ali uporni, tvraoglavi, borbeni ita. I sigurno ce fos aosta
vremena proci aa se uklone, nafprife i: :nanstvene literature, pa onaa i: svake
publicisticke afelatnosti, takvi atributi.'
TmitoslovyuvedlJ.L.Tandaric(1976)svujclanek,v nmzanalyzujejazykstredovkch
chorvatskchliturgickchknih.Namaterialunkolikachorvatskohlaholskch(dalechhlah.)
liturgickchpamatekukazal,zezaklademjazykovnormyjezdespisovnastaroslovnstina.
Nejdevsakostaroslovnstinujedinhoobdobi(napr.onormu,kterabybylastanovenana
zakladcyrilometodjskhojazyka)aaniozivliturgickjazyk(tzn.staroslovnskci
cirkevnslovanskjazykpouzivanvevchodoslovanskoblasti),kterbybylzachycen
v dan pamatce v jednom stadiu svho prirozenho vvoje.
1
Naspisovnjazykchhlah.
pamatekjetotiztrebapohlizetjakonajazykdovelkmiryvytvorennazakladruznch
staroslovnskch a vchodocirkevnslovanskch textu, resp. opisu z ruznch obdobi,
kter prirozen zachycuji i ruzna stadia jazyka, a ta se nutn lisi i mnozstvim vskytu
relativnmladsichcirelativnstarsichgramatickchalexikalnichprostredku.Chorvatsti
hlaholit se totiz slovanskmu liturgickmu jazyku (staroslovnstin, resp. cirkevni
slovanstin) ucili studiem starsich slovanskch prekladu zrejm biblickch textu, kter
1
Tandaric (1976, 1978, 1983).
20.p65 04. 10. 04, 16:12 229
Petra Stankovska
230
proniklynauzemiChorvatska.Nevimevsakpresn,ojakknihysloakdyseasidochhlah.
oblasti dostaly. U jazykovch prostredku, kter ve vchodni slovansk oblasti
s kontinualnim uzivanim staroslovnstiny coby liturgickho jazyka muzeme urcit jako
chronologickymladsicistarsi,senachorvatskmuzemicastotentorozdilstiraaprekladatel
jepouzivaljakorovnocenn(citmrrovnocenn),nebotnemlcitproto,ktervrazje
v ramci ,vchodoslovansk normy' staroslovnstiny (nebo spise cirkevni slovanstiny)
mladsi a kter je starsi. Tento ,nedostatek citu' se samozrejm netka prvku domaciho
dialektu,kterpozdjizacalyprirozenpronikatdospisovnhojazyka.
Taktojetrebanormujazykachhlah.liturgickchpamatekchapatapracovats niipri
hodnoceniurovnprekladuz cizichjazykuporizenchchorvatskmihlaholity.
Stejnjakojemoznstanovitzakladniprvkyjazykovnormychhlah.pamatek,jemozn
vytcitinkterapravidlauzivanahlaholitypriprekladuz latinydoslovanskhojazyka.Jde
predevsimohodnocenizpusobuprekladunkterchsyntaktickchkonstrukci(inIinitivni
vazby,absolutniparticipialnivazby,aleiuzivaniklasickchstaroslovnskchparticipialnich
vazeb,dativuadnominalnihoaj.).
Do jist miry opacnm pripadem je hodnoceni lexikalnich prostredku pouzitch pri
prekladucijehopozdjsichrevizich.Pouzitslovanskvrazytotiz,jakspravnukazal
Tandaric(1976),nelzev zadnmpripadpovazovatzajedinecnchronologickukazatele
pro posuzovani stari prekladu: ,Kaa fe rifec o leksiku hrvatskoglagolfskih liturgifskih
tekstova, cesto se i:avafafu panoni:mi ili bugari:mi kao o:nake starine pofeainoga teksta.
Jec aosaaasnfi raa na graai ekscerpiranof :a staroslavenski rifecnik hrvatske reaakcife
poka:ufe aa se takvi suaovi nece moci oar:ati, bar ne kao neprifeporni. Jer, ti su se
,panoni:mi' i ,bugari:mi' stopili sostalom graaom u feainstven leksik, kofi se feanako
upotreblfava u starim naslifeaenim prifepisima kao i u mlaaim prifevoaima slatinskoga.'
cidokonceproodhalovanipredlohyk prekladu:
, Za feaan aio tekstova nife moguce oareaiti vrifeme nastanka, aok se :a neke tekstove
lako mogu naci i avife varifante. Granicu pak i:meau pofeainih skupina tekstova nife
moguce povuci isklfucivo na temelfu fe:icnih poaataka, fer fe:icne inovacife srecemo
feanako u tekstovima preveaenima slatinskoga kao i u onima preveaenima sgrckoga
mnogo ranife, no ako mlaae poarifetlo aoka:ufemo po latini:mima, to fe onaa tek
sekunaarni poka:atelf, a nikako primarni.'
Materil
Materialemprostudiumprekladatelsktechnikychorvatskchhlaholitujevicenezsto
souvislchhomiletickchtextuz temporaluchhlah.breviaruz 13.-15.stol.,k nimzjsem
zpracovalaruznoctenize17pamatek.
2
Zkoumanhomiliejsouv danchbreviarichv jedinm
prekladu.Tentoprekladvsakbylv prubhutextovtradiceupravovan,aprotoprihldneme
2
Rukopisy:Vrbnickprvni(daleVB1)ze13.stol.,Vatikansk5ciIllirico5(VAT)zr.1379,VitazOmislje
(VO) z r. 1396, Pasmansk (PM) ze 14. stol., Vrbnick2 (VB2) ze 14. stol., Vrbnick3 (VB3) z 15. stol.,
Dragucsk (DR) z r. 1407, Moskevsk (MO) z r. 1442, Lublansk (LJ) z 15. stol., Novljansk1 (N1) z r.
1459, Mavruv (MA) z r. 1460, Illirico10 (ILL) z r. 1485, sign. D215 z knihovny s. Pietro v Rim (D2)
z15.stol.,Dabarsk(DAB)zr.1486,Novljansk2(N2)zr.1495advatistnbreviare,Kosinsk(KOS)
z r. 1491 a Baromicuv (BAR) z r. 1493. Zpracovavany jsou pouze homilie z casti breviare - temporalu.
Krom textu z vydanho Novljanskho druhho a Kosinskho breviare jsem ruznocteni z ostatnich
breviaru zpracovala na zaklad Iotokopii chovanch ve Staroslovnskm institutu v Zahrebu. Uprimn
dkuji vedeni Institutu za to, ze mi umoznilo praci s Iototkou.
20.p65 04. 10. 04, 16:12 230
Technikacharvatskohlaholskhoprekladuhomilii
231
k zavrumtextologickhozkoumani,kteroznacujihomiliez Vrbnickhoprvnihobreviarea
z breviare Vita z Omislje za nejstarsi a nejspravnjsi dolozen text prekladu. Do tto
textologickskupinypatrijestVrbnickdruhatretibreviar,MavruvaKosinskbreviar
as jistmomezenimiLublansk.Ostatnizkoumanbreviarejsouzrejmjazykovrevidovan
vyskytujesev nichmnohokoruptelvesrovnanisedvmanejstarsimibreviari.Novljansk
breviarepaksmsujiobtradice.
3
Nezpracovavamevangelniincipity,kteruvadjikazdouhomilii,nebotjejichtextologie
jespeciIickaabylarozebranav samostatnmclanku.
4
Slovn zsoba
V homiletickchtextechjemnohocistlexikalnichvariant,z nichzvtsinajsoukoruptely
vzniklpriopisovanitextu,kterprohodnoceniprekladatelsktechnikynejsoupodstatn.
Jin varianty jsou projevem silnho vlivu mistniho dialektu na text a nachazime je
predevsimv breviariMavrovaIllirico10.Majicharakterpravidelnzamnyklasickho
spisovnholexmudomacimslovem.V Mavrovbreviaritakcteme,govoriti'namist
,glagolati',cizajmeno,ki'misto,ize',,ako'misto,ace'aj.Velmisilnseprosazujinkter
hlaskoslovnzmny,napr.rotacismusveslovech,mozet'ci,juze',takzesepravideln
objevujipodoby,moret'a,jure'.Podobnasituacejev breviariIllirico10,kdevsaknejsou
zamnyprovedenyzcelapravidelnnavsechmistechamnohdyjsousynonymapouzivana
prostylistickzpestrenitextu.Tytovariantyvypovidajiozmnachjazykovnormy,ale
nemajivlivnahodnoceniprvotnihoprekladu.
Nktervrazyjsouprelozenyevidentnspatnmekvivalentemnkdyz neznalosti(v
hom. sv. Rehore je slovo ,arbusta'kere prelozeno jako ,gadi') ci z nepozornosti
kombinovans nepochopenimvtnclenskchvztahuv latinskvt(vhom.svAugustina
je ,novit Ecclesia' prelozeno slovy ,nova crkvena') , jindy v dusledku chybnho cteni
predlohy(vhom.sv.Jeronmajsouslova,pleriquehomines'prelozena:,krasni ').Tyto
chybyjsoutmrvzdyspolecnvsembreviarumapouzevjimecnnachazimejejichopravu
v nkterz pamatek.Pomrnmalodokladuochybnmtlumocenivznamuslov(tj.chyb
z neznalosti)svdciorelativndobrznalostilatinskslovnizasobyzestranyprekladatele.
Mnohochyb,ktervzniklyz nepozornostiav breviarichzustaly,ukazujenaneduslednost
prirevizilexikonuv chhlah.breviarichv pozdjsidob.
Chronologickyrelativn,starsi'a,mladsi'synonymasevyskytujijednakvedlesebe
v textu vtsinou vsech breviaru bez dalsich lexikalnich variant, jednak jako ruznocteni
jednoho mista v textu. Pokud se vyskytuji vedle sebe bez variant v jinch breviarich,
dokladajispravnostTandaricovazavruostaroslovnsk,resp.cirkevnslovanskslovni
zasob,prejathlaholityz knihbezcituproarchaicnostcinaopakneutralnostnkterch
vrazu. V hom. sv. Augustina I.
5
jeslovo,hostis'prelozenoslovem ,vrag' ve vsech
rkpech,pouzeVOLJMAmapreklad,nepritel'aPMN1madokoncenajednomz mist
,dmun'(slovosevyskytuje2xzasebou)civ hom.sv.AugustinaXV.je2xseopakujici
latinsk,inimicus'prelozenodvmaekvivalenty:nepritelbuduvragomtvoim',pouze
rukopisyVB1VOPMVB2VB3LJMAmaji,vragbuduvragomtvoim'.Podobnje
3
P. Stankovska (2002).
4
P. Stankovska (2001).
5
Rimska cislice za jmnem autora homilie oznacuje poradi homilie tohoto autora v chhlah. temporalu.
20.p65 04. 10. 04, 16:12 231
Petra Stankovska
232
v hom.sv.RehoreX.zminno,brasno(misli)'bisvevsechzkoumanchbreviarichve
smyslu,pokrm'aotriradkydalejizvsechnybreviaremajitext,ktobopicenamozet...'.
Distribucetchtovrazuvsaknenizcelabezpriznakova.Podleprvnichsrovnanijdev pripad
slov,vrag, brasno'ci,jezik'vedle,narod'mnohdyovskytbudprimonabiblickch
mistech,anebov paraIrazichbiblickchcitatu.Tosevsaktkapouzenkolikavrazu,a
protobudetrebapresnzjistit,kteraslovajsoupriznakovauzivanimv biblickchcitatech
akterchsynonymsetentozpusobdistribucenaopaknetka.
V textologickystarsichrukopisech(VB1VOVB2VB3MAKOS)semnohdyvyskytuji
lexikalni varianty, kter je zrejm treba spojovat s jakousi ,prvotni' slovni zasobou
hlaholskchprekladatelu.Nkterjejilexikalniprvkyjsouzrejmzachovanyveslovnizasob
textologickynejstarsichbreviaru.Takovmislovyjsounazakladstudiahomiletickch
textunapr.,kotoryi'namisto,kyi',,obrazovatel'misto,sazdatel',,tezanie'misto
,dlanie'amnohajina.
O jistm citu pro archaicnost nkterch vrazu svdci nahrazovani starsich vrazu
v mladsichbreviarichekvivalenty,jakonapr.slovo,zlo'bvav ILLKOSaBARnahrazeno
vrazem,velmi'aj.Objevujisealeiopacnsnahy,kdyjdezrejmopokusvdomarchaizace
jakov pripadNovljanskhoprvnihobreviare,kterv hom.PetraChrysologaslovo,vice'
nahrazujestaroslovnskmvrazem,svt'.
Syntax
Podobn jako u slovni zasoby je i v pripad syntaktickch vazeb zakladem normy
v chhlah. liturgickch textech staroslovnstina. Klasicka staroslovnstina zna nkolik
ustalench zpusobu prekladu inIinitivnich vazeb (akuzativu s inIinitivem, nominativu
s inIinitivem) a polovtnch participialnich konstrukci (ablativu absolutniho v latin a
genitivu absolutniho v rectin) z klasickch jazyku. Jazyk chhlah. liturgickch pamatek
zachovava tyto zpusoby prekladu, avsak mni se cetnost jejich zastoupeni. V pripad
absolutnich participialnich konstrukci se setkavame s latinizujici vazbou instrumentalu
absolutniho,kterajetypickaproprekladyz latinyporizennaslovanskmZapad.
6
Preklad infinitivnch vazeb
Obvyklm staroslovnskm prekladem latinsk vazby akuzativu s inIinitivem je
v kanonickchpamatkachvazbaakuzativus participiemv akuzativu,pricemzcasparticipia
odrazicasinIinitivuv latinskmoriginale.Dalsimimoznmiprekladyttovazbyjsouakuzativ
ci dativ s inIinitivem, kter se vsak vyskytuji ridceji a pouze u sloves, ktera se poji
s predmtemv akuzativu,resp.v dativu.
Rozbor homilii Rehore Velikho v Novljanskm druhm breviari ukazal,
7
ze se
v NovljanskmbreviarisilnprosazujeprekladpomocinapodobyinIinitivnikonstrukce
originalu,tedypomociakuzativus inIinitivem,atoiposlovesech,ponichzsetatovazba
v kanonickchstaroslovnskchpamatkachnevyskytuje,akteraaninevyzadujipredmt
v akuzativu.Tentozpusobprekladujevsakvtsinouvsledkemnepochopeniskutecnho
vznamu textu (tj. jde o nepochopeni syntaktick stavby vty) a snahou o doslovn
6
E. Blahova (1993).
7
P. Fetkova (1999)
20.p65 04. 10. 04, 16:12 232
Technikacharvatskohlaholskhoprekladuhomilii
233
tlumoceni textu predlohy vcetn zachovani gramatickch tvaru slov. V pripadech
prelozenchvazbouakuzativus participiempakchorvatskprekladzachazicastovelmi
volns casemparticipia,ktermnohdyneodpovidacasuinIinitivuv originalu.V ostatnich
pripadechbvajiinIinitivnivazbyprelozenyvtsinouvedlejsivtou.
Studie rozsahlejsiho homiletickho materialu vcetn ruznocteni z vtsiho mnozstvi
pamatekpotvrdilavsledkyzkoumaniRehorovchhomilii.Takzevtsinounachazimeve
vsechpamatkachtentzzpusobprekladu.
akuzativ(nominativ)s participiem:
Napr.v homiliisv.AugustinaXX.zalatinsk,nonarbitremurDominumIesumChristum
hunc esse solem' je ve vsech pamatkach dolozen preklad pomoci vazby akuzativu
s participiem,nemnimo sieslncesuca',kdeicasparticipiaodpovidatvaru
latinskhoinIinitivu.
Ackoliv se vtsinou vyskytuje jedin zpusob prekladu vazby ve vsech zkoumanch
pamatkach,jemoznvysledovattendencitextologickystarsichbreviaru(tzn.VB1VOVB2
VB3MAKOS)k presnjsimuvyjadrovanicasuinIinitivuv latinskpredlozeodpovidajicimi
tvaryparticipiav chhlah.verzi.Lzepredpokladat,zevariantadolozenav tchtotextologicky
starsichbreviarichjepuvodni,atudizjevariantas pouzitimjinhocasuparticipiavsledkem
pozdjsihozasahudotextu,kdybylsnadjincasparticipianezpritomn(vevtsinpripadu)
povazovanzalehcezastaral,cozmuzebtdusledekzjednodusovanisystmuparticipialnich
tvaru,kterjecharakteristickprovvojvsechslovanskchjazyku.Typickmpriklademje
v Origenovhom.prekladvazbynom.s inIinitivem,rudusconburividebatur'v N2VAT
DRMON1,kupinaprzdegorucividsese',zatimcoveVB1VOLJctemetext,kupina
przdegorimavidsese',kdeparticipiumprz.pas.(gorima)presnnapodobujepasivni
latinskinIinitiv.
akuzativ(nominativ)s inIinitivem:
Podobnjakov pripadprekladupomociakuzativus participiemsevtsinoutatovazba
vyskytujevevsechzkoumanchpamatkachnastejnchmistechv textuamnohdypusobi
veslovanskmtextuneorganicky.Napr.v hom.sv.AmbrozeIV.zalatinsk,DomumIsrael
essememoravit'majivsechnybreviarekonstrukci,domizdrailevbitivspominaet'.
VelmizridkaseobjevujivariantyprekladuinIinitivnichkonstrukcijakov OrigenovV.
hom.,kdeVB1VOVB3LJN1MAtlumocilatinsk,Dominumseessecunctisostenderet'
pomocivazbyakuz.s inIinitivem:, sebitiskazalbi',zatimcoVATPMDRBARmajina
tomtzmistvazbuakuzativus participiem, sesucukazalbi'.Novljanskdruhbreviar
pakobvariantyprekladuspojujeavznikatakpodivnakombinaceobouvazeb, sesuc
bitiskazalbi'.
Nepomrncastjinezs variantamiusamotnchvazebsesetkavames variantamive
vyjadrenisloves,kterariditytokonstrukce.VeskupinbreviaruVB1VOVB2VB3MAKOS
pravideln odpovida tvar ridiciho slovesa inIinitivni vazby tvaru slovesa v latinskm
originale, u ostatnich breviaru tomu tak neni vzdy. Vtsinou jde o tvary imperIekta
v breviarichskupinyVB1,zatimcoskupinabreviarublizkchVATmivabudaoristnebo
dokoncel-ovperIektum.MnohdyvsakVB1tlumocipresnnapr.przentnitvar(hom.Sv.
Rehore VII.), zatimco skupina breviaru VAT zcela voln uziva imperIekta, kter vsak
vznamovzapadadovty,ijudiska suca nepoznase'zalatinsktext,Judaeorum
cordaDeumesseminimecognoscunt'.
20.p65 04. 10. 04, 16:12 233
Petra Stankovska
234
Ani v pripad dalsich zpusobu prekladu inIinitivnich vazeb se nevyskytuji dulezita
ruznocteni.InIinitivnichvazeb,onichzmuzemeprohlasit,zejsouv jednotlivchpamatkach
tlumocenyruznmizpusobyjev celmmaterialuzanedbatelnmnozstvi,aprotonelzehovorit
ojakkolivraznzmnprekladatelsktechnikybhemtextovtradicechhlah.homiletickch
textu. Pokud se varianty vyskytuji, jde o zamnu vazby inIinitivu s akuzativem vazbou
akuzativus participiemas vtsicimensipresnostiseruzniuzitimzminnchvazebskupiny
breviaruVB1VOVB2VB3MAKOSaVATPMMODRILLBAR.Pritomexistujivarianty,
kdysev textologickystarsiskupinobjevujeakuz.s participiemav textologickymladsi
skupinjeakuzativs inIinitivem,alepribliznstejncastjeiopacnpomrvskytutchto
vazeb. Jedinou vraznjsi tendenci je presnjsi tlumoceni urcitch slovesnch tvaru
v textologickystarsiskupinbreviaru,atopredevsimuslovesridicichinIinitivnivazby.
Preklad absolutn participiln konstrukce
Absolutniparticipialnivazbajepolovtnakonstrukcetvorenajmnemv neprimmpad
as nimkongruentnimparticipiem,kterabylaobvyklavestarchindoevropskchjazycich
ajejimzekvivalentemvestaroslovnstinjedativabsolutni.Tatovazbavsaknikdynebyla
jedinm zpusobem prekladu reckho genitivu absolutniho a vedle ni se vyskytovaly
preklady pomoci vedlejsi vty ci participia kongruentniho s podmtem hlavni vty.
V cirkevnslovanskchpamatkachprelozenchz latinyjevelmicastvskytinstrumentalu
absolutniho,ktervzniklnapodoboulatinskhoablativuabsolutniho.
V materialu je klasicka staroslovnska vazba dativu absolutniho zastoupena zhruba
stejn casto jako vazba instrumentalu absolutniho, coz ukazuje na siln vliv latiny na
preklad.
V pripadabsolutnichparticipialnichvazebsestejnjakouinIinitivnichvazebvyskytuje
velmi malo prekladovch variant. O nco castjsi nez u inIinitivnich vazeb je varianta
s instrumentalemabsolutnimv jednskupinrukopisujakonapr.v hom.sv.RehoreI.,kdeje
latinsktext,etquibusdaminterpositis,hocquodmodoaudistisadjunxit'prelozenovevsech
breviarichinstrumentalemabsolutnim,eterimizemejupolozenimisiezenineslisasteprirece'
apouzeVB1MAmajivariantus dativemabsolutnim,etrimzemezdjupolozenim...'.
Stejncastjeiopacnpomrvariantjakov hom.sv.RehoreVI.latinsktext,quod
nascituroDominomundusdescribitur'jeinstrumentalemabsolutnimprelozenveVB1VO
LJ ILL MA KOS ,cto est roditi se hotecim gospodem vsa vselena napisaet se' a
v ostatnichbreviarichjenatomtzdativabsolutni,ctoestroditisehotecu vsavselena
napisaetse'.
Zvlastnipozornostjetrebavnovatmistum,kdejeabsolutniparticipialnivazbyuzito
v chcsl.textunamist,naktermjipredlohanema.Takovamistajsouvelmicennapro
hodnoceniprekladatelskchprostredkupouzivanchhlaholity,nebotuzitivazbynamist,
kdev originaluneni,znamena,zetatovazbabylaprekladatelemsamostatnpouzivanaa
nebyla pouhou napodobou predlohy.
V hom.OrigenaIII.(nelzevsakzcelavyloucithypotetickvlivpredlohyreck-proti
tomuvsaksvdcinkolikmistv tzelekci,kteradokladajiprekladz latiny.Nenivsakmozn
vyloucitvlivjinpredlohy).Text,ibantitaqueparenteseius'jevevsechbreviarichprelozen
instrumentalemabsolutnim,iducimazeroditelemaego'.Analogickmistosenachazio
nkolikradkunizeoptvevsechbreviarich,vracajucimaseroditelemaego'sepreklada
latinsktext,reventerenturparentescuminIantuloIesu'.
20.p65 04. 10. 04, 16:12 234
Technikacharvatskohlaholskhoprekladuhomilii
235
Podobn jako u inIinitivnich vazeb je i v pripad absolutnich participialnich vazeb
nejcastjsivariantou,kterouselisiodsebeskupinatextologickystarsichbreviaruaskupina
kolemVatikanskhopatho,tvarslovesapresnnapodobujicilatinskslovesohlavnivty.
TakzezalatinskperI.pass.,turbatusest'maVB1VOVB3LJMAtvartaktvarperI.pass.
,smucenbist',zatimcov ostatnichbreviarichctemeaorist,smutise'.
Zvr
Textologicky nejstarsi dochovana podoba prekladu homiletickch textu v chhlah.
breviarichsvdciopomrnsolidnichznalostechlatinyiklasickstaroslovnstiny.Dobra
bylaznalostlexikonuavtsinavznamovchybnchekvivalentusedoprekladudostala
z nepozornosti ci v dusledku nepochopeni syntaktickch vztahu v latinsk vt. Preklad
sevsakneobeselanibeznkolikazjevnchchyb,kterjemoznoobjasnitpouzeneznalosti
vznamudanholatinskhovrazu.Mnohemcastjsichazavaznjsichchybsedopoustli
prekladatel na urovni syntaktick. Patrna je nedostatecna zbhlost v rozpoznavani
speciIickchsyntaktickchkonstrukci,cozvedlopriprekladulatinskchinIinitivnichvazeb
k otrockmutlumocenipomocistejnchgramatickchtvaru.Z tohotoduvodutzprevlada
jiz v nejstarsi dolozen podob prekladu vskyt latinizujici konstrukce akuzativu
(nominativu) s inIinitivem, a to mnohdy i tam, kde uziti tto vazby nedovoluje rekce
prislusnho slovanskho slovesa. Podobna situace zrejm nastala i u prekladu vazby
ablativuabsolutniho,kdesevelmivraznprosazujelatinizujicikonstrukceinstrumentalu
absolutniho napodobujici ablativ absolutni. Hlaholit vsak povdomost o vznamu
zminnch syntaktickch vazeb museli mit, o cemz svdci velmi zdarile a se zrejmm
porozumnimprelozenpasaze.Silnvlivlatinynaprekladjepatrnzejmnanaurovni
syntaktick,zatimcov lexikonuamorIologiiseprojevujispisevlivydomacihojazyka,kde
sejizv nejstarsidolozenverziprekladumnohdysetkavamejakseslovnizasobouklasick
staroslovnstiny,takis vrazndomacimi(chorvatskmi)vrazy.
PrescetnvhradynovodobhoIilologak presnostiaspravnostiprekladuporizench
hlaholityjetrebactitjejichznalostklasickstaroslovnstinyischopnostvytvoritaudrzovat
normuslovanskhospisovnhojazykaazvyklostipriprekladudonj.
Literatura
Blahova,E.1993.KeklasiIikaciceskocirkevnslovanskchpamatek.Slavia 62.427-442.
Fetkova,P.1999.40homiliinaevangeliaRehoreVelikhov charvatskmcirkevnslovanskmprekladu
vesrovnanis preklademceskocirkevnslovanskm.Slovo 47-49.133-167.
Stankovska,P.2001.Evangelniversepredhomiliemiv temporalucharvatskohlaholskchbreviaru
13.-15.stoleti,Slavia 70. 485-494.
Stankovska, P. 2002. Fekonstrukce charvatskohlaholskeho homiliare. Praha, Univerzita Karlova
v Praze.Disertacniprace.
Tandaric,J.L.1976.Hrvatskiglagoljasiistaroslavenskijezik.Istra 14.14-18.
Tandaric, J.L. 1978. Staroslavenski jezik hrvatskih glagoljasa. Irilo:i Zbornik raaova JIII.
meaunaroanog slavistickog kongresa, oar:anog u Zagrebu i Lfublfani 3.-9.IX 1978. Zagreb:
ZnanstvenabibliotekaHrv.Iiloloskogdrustva,5,115-124.
Tandaric,J.L.1983.Crkvenoslavenskajezicnanormauhrvatskoglagoljskomritualu.Slovo 32-33.
53-83.
20.p65 04. 10. 04, 16:12 235
Petra Stankovska
236
SAZETAK
TEHNIKA HRVATSKOGLAGOL1SKOGA PRI1EVODA HOMILI1A
Homilijesuu17hrvatskoglagoljskihbrevijara13.-15.st.posvjedoceneujedinstvenomprijevodus
latinskoga na hrvatski crkvenoslavenski. U tekstovima je vidljivo i nekoliko revizija, a ne samo
ocekivanepromjenekojenastajuuprocesuprepisivanja.Kasnijepreradbeprijevoda,kojesuutvrdene
novom usporedbom s latinskim predloskom, pokazuju koja su se prevoditeljska sredstva rabila
kasnijeilinadrugomdijeluhrvatskogapodrucja.Otkriveniprimjeriutjecajalokalnogjezikanatekst
paksvjedoceojacemprodorumjesnogagovorauknjizevni,crkvenoslavenskijezik.Prijevodsintaktickih
sveza(konstrukcija)svjedociojakomlatinskomutjecajunajezikhrvatskoglag.liturgijskihspomenika,
doksenaleksickojrazinitekstintenzivnokroatizira.Prepisivanjemtekstovatijekomvremenamijenjao
seponajprijenjihovleksickisastav,dokjesintaksaostalanajvecimdijelomnepromijenjena.
Klcov slova:Homilie,inIinitivnivazby,ablativabsolutni,instrumentalabsolutni,dativabsolutni
Kljucne rijeci: homilije, inIinitivne konstrukcije, ablativ apsolutni, instrumental apsolutni, dativ
apsolutni
20.p65 04. 10. 04, 16:12 236
Petar Basic
(Zagreb)
FRAN1EVACKI SVECI XIII.-XV. STOL1ECA
U HRVATSKOGLAGOL1SKIM KALENDARIMA
Kalendar spada medu veoma speciIicne dijelove misala i brevijara. Franjevci su, prihvativsi
liturgiju rimskoga dvora, mnogo pridonijeli sirenju te liturgije i knjiga u kojima je ona sadrzana.
U ovom se radu, nakon nekih napomena o stovanju svetaca u kasnome srednjem vijeku, prati
prisutnost Iranjevackih svetaca XIII.-XV. st. u hrvatskoglagoljskim kalendarima.
Pocetno sam se bio odlucio za temu 'Kalendar u najstarijim hrvatskoglagoljskim
misalima, no brzo sam uvidio da su potrebne razlicite predradnje da bi se ta tema obradila
kako treba.
1
Stoga sam opseg teme suzio i uzeo naslov 'Franjevacki sveci XIII.-XV. stoljeca
u hrvatskoglagoljskim kalendarima.
I. Iz povijesti stovanja svetaca u kasnome srednjem vijeku
Premda je kalendar veoma karakteristican dio odredene liturgijske knjige, u zakljucivanju
treba biti oprezan jer nam danas nije lako imati tocnu predodzbu kako su se utjecaji sirili iz
jednih krajeva na druge. U svakom slucaju, sa stovanjem svetaca bilo je znatno drukcije
nego danas. Zato je korisno podsjetiti na najznacajnije cinjenice koje su prethodile stvaranju
danasnjega svetackog kalendara Crkve rimskoga obreda.
U 13. stoljecu u samom su Rimu u isto vrijeme postojala barem 3 razlicita kalendara: 1. u
Lateranskoj bazilici, 2. u bazilici sv. Petra i 3. u papinskoj kuriji. Zaslugom Iranjevaca koji za
svoj red prihvacaju knjige papinske kurije, pa tako i kalendar, te se knjige postupno sire po
cijeloj Crkvi rimskoga obreda. One, a s njima i kalendar, ne stizu medutim u sve krajeve u isto
vrijeme, a jos je vjerojatnije da ni kasnije promjene ne ulaze svugdje istodobno. To mozemo
rasvijetliti s nekoliko podataka iz povijesti stovanja svetaca.
2
Crkvena je hijerahija uvijek bdjela nad stovanjem svetaca - da ono bude u skladu s
autenticnom krscanskom vjerom. U prvom tisucljecu to su cinili mjesni biskupi, a ponekad
1
Jednu od takvih predradnji obavio je djelatnik Staroslavenskog instituta u Zagrebu Ivan Bakmaz, koji je
popisao po datumima sanktoreme hrvatskoglagoljskih kalendara do kraja XV. stoljeca. Sa zahvalnoscu
spominjem da sam tu gradu dobio na raspolaganje za ovaj rad i tako mi je u mnogome posao bio olaksan.
Ta se grada priprema za objavljivanje, a u planu je i cjelovita obrada hrvatskoglagoljskoga kalendara.
2
Vise o tome moze se naci u clanku Basic 1999.
21.p65 04. 10. 04, 16:13 237
Petar Basic
238
su intervenirale i pokrajinske sinode donoseci upute ili odredbe ili pak odobravajuci nova
stovanja. Prvi znakovi postupka papinske kanonizacije javljaju se tek krajem 10. st.
Pri kraju 11. st. u odredenim crkvenim krugovima nastaje misljenje da nitko ne moze biti
kanoniziran bez papine vlasti, a i sami ce pape od Aleksandra III. sve vise biti toga uvjerenja.
Kanonizacija pridrzana papi postat ce zakonom tek 1234., kada u dekretale Grgura IX. ulazi
izjava Aleksandra III. 'Sine papae licentia non licet aliquem venerari pro sancto, i to je za
opcu Crkvu prva odredba koja kanonizaciju pridrzava papi. Taj je zakon imao dokinuti praksu
biskupske kanonizacije, no to se nije postiglo odjedanput. Tek ce Urban VIII. (1623.-1644.)
nizom pravnih mjera provesti u praksu to da ne bude novih stovanja bez dopustenja Rima.
U meduvremenu se s jedne strane usavrsava postupak kanonizacije, a s druge siri
praksa dopustenja ogranicenog stovanja prije nego se zavrsi kanonizacija ili cak i prije nego
se ona Iormalno zapocne. To ce dopustenje ogranicenog stovanja u jednom casu biti
nazvano beatiIikacijom.
Temelje shvacanju kanonizacije postavio je u 13. st. Inocent IV. (1243.-1254.). On polazi
od pretpostavke da svi kanonizirani sveci moraju biti stovani te precizira sto je kanonizacija,
koji su joj ucinci, tko ima vlast kanonizacije i koji su za nju uvjeti. Kanonizacija je za njega
iskljucivo papino pravo jer samo on ima jurisdikciju nad cijelom Crkvom i moze naloziti svim
vjernicima da stuju nekog slugu Bozjega kao sveca. Privatno se mogu upucivati molitve i
onima koji nisu kanonizirani, ali se ne moze slaviti blagdan s obrascem za misu i casoslov jos
nekanoniziranoga sluge Bozjega.
Dekretali Grgura IX. iz 1234. zabranjuju bilo kakvo javno stovanje sluge Bozjega 'pro
sancto bez odobrenja Svete stolice, no kako jos nije bilo razlikovanja izmedu 'blazen i
'svet, naglasak je zabrane stavljan na 'javno; stovati nekoga slugu Bozjega i zazivati ga
kao zagovornika moglo se privatno.
Tijekom 14. st. pocinju se razlikovati atributi 'sveti i 'blazeni (do tada se govorilo i
jedno i drugo za sluge Bozje bez razlike). Atribut 'sveti pocinje se pridrzavati za kanonizirane
svece, a 'blazeni ostaje za one za koje nije provedena papinska kanonizacija, a iskazuje im
se posebno stovanje. U praksi je to trebalo znaciti da su se samo sveti smjeli sluzbeno
stovati i imati vlastito liturgijsko slavlje. Mjesne Crkve i redovnicke obitelji to su do 16. st.
razlicito tumacile. Premda su zakon i njegovo tumacenje od strane kanonista jasno zabranjivali
svako novo stovanje koje nije dopustila Sveta stolica, nova ce se stovanja i dalje pojavljivati
u cijeloj katolickoj Europi. Redovnici su cesto tumacili da ne potpadaju pod zabranu ako
sluge Bozje iz svoje ustanove stuju kao blazene premda su tada jos uvijek atributi 'sveti i
'blazeni upotrebljavani istoznacno. U drugoj polovici 14. st. naglasak se zabrane pomice
prema 'pro sancto: izbjegavajuci naslov 'sanctus za one koji nisu kanonizirani od strane
Svete stolice i nazivajuci ih blazenima, pocinje se tumaciti da se ne krsi zakon ako im se
iskazuje javno stovanje, slicno kanoniziranima. Tako se doslo do toga da su nastale razlicite
sluzbe i za blazene.
Takvo tumacenje medutim izricito osporava Urban V. (1368.). On kori redovnike sto krse
zakon time sto javno proglasuju blazenima pokojnike i pridaju im stovanje koje je pridrzano
kanoniziranim svecima.
Kako god bilo, tu je pocetak razlikovanja izmedu 'svetih i 'blazenih, a taj ce se proces
nastaviti u sljedecim stoljecima. S vremenom blazenom se pocinje nazivati osoba koja je
umrla na glasu svetosti i predmet je samo privatnog stovanja.
Tek Siksto IV. (1471.-1484.) pojam 'bla:eni` povezuje s javnim crkvenim stovanjem i
tako mu daje pravno znacenje. To je prvo sluzbeno povezivanje atributa 'blazeni s javnim
21.p65 04. 10. 04, 16:13 238
Franjevacki sveci XIII.-XV. stoljeca u hrvatskoglagoljskim kalendarima
239
crkvenim stovanjem, a taj ce se izraz ubuduce upotrebljavati u papinskim odobrenjima
ogranicenog stovanja (beatiIikacija).
Da je uz proucavanje kalendara potrebno prouciti i crkvene prilike, pokazat ce i ovaj
primjer. Hrvatski Iranjevci trecoredci glagoljasi postoje u Hrvatskoj barem od 1235., ali kao
redovnicka zajednica djeluju tek u 14. i na pocetku 15. stoljeca (imaju pokrajinskog poglavara),
a god. 1473., udruzivanjem razlicitih pokrajina, postaju provincija. Jos medutim nisu bili
povezani s clanovima buducega trecega samostanskog reda u drugim krajevima, npr. u
Italiji. Sve to treba imati na umu pri pokusajima da se prepoznaju utjecaji jednih krajeva ili
redovnickih zajednica na druge.
I jos nesto: sve rukopisne liturgijske knjige koje su nam danas poznate unikati su, nije
poznato vise istih prijepisa. Tako je u susjednim crkvama u istom gradu istodobno mogla
biti razlicita liturgijska praksa.
II. Franjevacki sveci XIII.-XV. stoljeca u hrvatskoglagoljskim kalendarima
Pri odredivanju provenijencije hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga redovito se vazno
mjesto pridaje prisutnosti ili neprisutnosti pojedinoga sveca u njima. Za ovu zgodu donijet
cemo sve Iranjevacke svece XIII.-XV. st. koji dolaze u hrvatskoglagoljskim kalendarima, s
osnovnim podacima o svakome, a u dodatku i one koji ne dolaze u hrvatskoglagoljskim
kalendarima toga doba, ali mogu posluziti za daljnje proucavanje Iranjevackog elementa.
3
To je korisno stoga sto se pocetak liturgijskog stovanja ne mora uvijek poklapati sa
sluzbenom kanonizacijom.
Kratice
BS Bibliotheca Sanctorum
MF Martyrologium Franciscanum, 2. izd.
4
Glagoljski izvori (kronoloskim redom): 01MVat
4
4. vatikanski misal, 14. st.; 02BrPm Pasmanski
brevijar, 14. st.; 03MOxf 349 OxIordski misal 349, 14. st.; 04BrVat
5
Vatikanski brevijar (I. dio),
sredina 14. st.; 05PsPar Pariski kodeks (zbornik), 14. st.; 06MOxf 373 OxIordski misal MS 373,
14. st.; 07MKop Kopenhagenski misal, kraj 14. st.; 08BrLab Ljubljanski brevijar, kraj 14. st. (Ms
161); 09BrAc Dio brevijara (HAZU III c 12), 1384. (?);10CPar Pariski zbornik, 1375. (Slave
73); 11MBerl Berlinski misal, 1402.; 12MHrv Hrvojev misal, 1404.; 13BrDrag Dragucki
brevijar, 1407.; 14MRoc Rocki misal, 1420.; 15MLab 162 Ljubljanski (Beramski) misal 162, 15.
st.; 16MVat
8
8. vatikanski misal, 1435.; 17BrMos Moskovski brevijar, oko 1442.-43.; 18BrD
215 Rimski brevijar D 215, 15. st.; 19MLab 164 Ljubljanski misal 164, 15. st.; 20BrLab
2

Ljubljanski brevijar 163a/2, 15. st.; 21BrMav Brevijar popa Mavra, 1460.; 22BrVat
19
19. vatikanski
brevijar, 1465.; 23BrBrib Bribirski brevijar, 1470.; 23aMR1474 Missalis Fomani eaitio princeps
(1474), 24MPt Misal prvotisak, 1483.; 25BrVinod Vinodolski brevijar, 1485.; 26BrKos
Kosinjski brevijar, 1491.; 27BrBar Baromicev brevijar, 1493.; 28MSenj Senjski misal, 1494.;
29BrN
2
Novljanski drugi brevijar, 1495.; 30MModr Misal Pavla Modrusanina, 1528.; 31MKoz
Misal Hruacki, 1531.
3
U svojoj glasovitoj studiji 'The Origins oI the Modern Roman Liturgy (London 1960) J. Van Dijk
objavio je cijeli Iranjevacki kalendar iz 1255. (130 imena svetaca). Ta mi studija nije dostupna pa
podatke navodim prema: M. Righetti, Manuale di storia liturgica, II,
3
1969, 413, bilj. 2. Taj bi kalendar
zacijelo mogao posluziti kao polaziste za proucavanje ove teme.
4
Podatke o toj knjizi navodim prema: Calendarium commune trium Iamiliarum Iranciscalium iuxta
celebrationum gradum dispositum, u: Acta Ordinis Iratrum minorum (Rim) 90/1971, 6, 333-341.
21.p65 04. 10. 04, 16:13 239
Petar Basic
240
S. Dominicus, presbyter, Ordinis Praedicatorum Fundator. Umro 6. kolovoza 1221.,
kanoniziran 1234. i u rimski kalendar upisan najprije na 5. 8., a od 1558. na 4. 8. Zbog
osobitoga prijateljstva izmedu Franje i Dominika, Dominika posebno stuju i Iranjevci. (Usp.
BS IV, 692-734.): - 5.8. Dominika is: 01MVat
4
, 04BrVat
5
, 05PsPar, 08BrLab, 10CPar, 12MHrv;
13BrDrag, 14MRoc, 15MLab 162, 16MVat
8
, 17BrMos, 20BrLab
2
, 21BrMav, 22BrVat
19
,
23aMR1474, 24MPt, 25BrVinod, 29BrN
2
, 31MKoz;
Duminika: 02BrPm, 26BrKos, 28MSenj, 30MModr;
Domenika: 19MLab 164;
4.7.(!) Dominika: 08BrLab, 13BrDrag, 29BrN
2
5
.
S. Franciscus Assisiensis, diaconus, trium Ordinum inclytus Fundator. Umro uvecer 3. 10.
1226. Kanoniziran 1228. i odmah upisan u rimski kalendar. - 4.10. Iranciska: 01MVat
4
, 02BrPm,
03MOxf 349, 04BrVat
5
, 05PsPar, 06MOxf 373, 07MKop, 08BrLab, 10CPar, 11MBerl, 12MHrv,
13BrDrag, 14MRoc, 15MLab 162, 16MVat
8
, 17BrMos, 18BrD 215, 19MLab 164, 20BrLab
2
,
21BrMav, 22BrVat
19
, 23BrBrib, 23aMR1474, 24MPt, 25BrVinod, 26BrKos, 27BrBar, 28MSenj,
29BrN
2
, 30MModr, 31MKoz.
11.10. Oktava s(ve)t(a)go Franciska: 10CPar, 12MHrv, 17BrMos, 24MPt, 27BrBar, 31MKoz.
Dedicatio Patriarchalis Basilicae S. Francisci, Assisii. U baziliku preneseno tijelo sv. Franje
25. 5. 1230. Usp. MF 193-194; BS V, 1096 ss. - 24.5.: Prnesenie sgo Franciska: 03MOxf 349,
05PsPar, 07MKop, 08BrLab, 13BrDrag, 18BrD 215, 22BrVat
19
, 25BrVinod, 26BrKos, 29BrN
2
;
Franciska: 23BrBrib;
Franciska: 24MPt;
25.5. Prnesenie Franciska: 04BrVat
5
, 06MOxf 373, 10CPar, 12MHrv, 14MRoc, 15MLab 162,
16MVat
8
, 17BrMos, 20BrLab
2
, 27BrBar, 28MSenj, 30MModr, 31MKoz;
Prenesenie sv. Dominika (!): 17BrMos.
Impressio Stigmatum S. Francisci. Cudo (1224.) sluzbeno potvrdeno i odobren liturgijski spomen
1304., 1585., 1615. G. 1585. spomen se upisuje u rimski kalendar, 1602. ukida, a 1615. ponovno
uvodi. Usp. BS V, 1059. - 17.9. Pritie ran6 svetago Iranciska: 27BrBar, 28MSenj, 29BrN
2
, 30MModr;
Prazdnik6 ran6 Franciska: 31MKoz.
S. Antonius de Padua (Patavinus), presbyter et Ecclesiae doctor, I Ordinis. Umro 13. 6. 1231.
u Padovi, kanoniziran vec sljedece, 1232. g. Stovanje se brzo sirilo, usporedo s liturgijskim
uredenjem 'secundum consuetudinem Curiae Romanae sto su ga promicali Iranjevci. Usp.
BS II, 156-188. - 13.6. Antoni is. reda male bratie: 01MVat
4
, 02BrPm, 04BrVat
5
, 05PsPar,
06MOxf 373, 07MKop, 08BrLab, 10CPar, 11MBerl, 12MHrv, 14MRoc, 15MLab 162, 16MVat
8
,
18BrD 215, 20BrLab
2
, 21BrMav, 22BrVat
19
, 24MPt, 25BrVinod, 26BrKos, 27BrBar, 29BrN
2
,
30MModr;
Antona: 03MOxf 349, 17BrMos, 19MLab 164, 23BrBrib, 28MSenj, 31MKoz;
Antonie: 13BrDrag.
20.6. Okt(a)va s(veta)go Antona: 27BrBar, 30MModr, 31MKoz.
15.2. Prenesenie Antona is reda m(a)l(i) du(pl6): 25 BrVinod, 27BrBar, 30MModr.
S. Elisabeth de Hungaria, regina, III Ordinis (?). Umrla 17.11. 1231., kanonizirana 1235., u
rimski kalendar upisana 1670. na 19. 11. (dan pokopa). Zastitnica Trecega reda. - 19.11.
Elisaveti: 01MVat
4
, 23BrBrib, 25BrVinod, 26BrKos, 28MSenj;
5
Dominik ovdje dolazi zabunom umjesto Domicija (usp. Pantelic 1979, str. 45). Tako bi moralo biti i za
druga dva brevijara.
21.p65 04. 10. 04, 16:13 240
Franjevacki sveci XIII.-XV. stoljeca u hrvatskoglagoljskim kalendarima
241
Elizabti kcere krala ugrskogo: 02BrPm, 05PsPar, 08BrLab, 11MBerl, 17BrMos;
Elizabeti: 03MOxf 349, 10CPar, 07MKop, 09BrAc, 12MHrv, 13BrDrag, 14MRoc, 15MLab 162,
16MVat
8
, 18BrD 215, 20BrLab
2
, 22BrVat
19
, 23aMR1474, 27BrBar, 29BrN
2
;
Elisabeti: 04BrVat
5
;
Elezabti: 19MLab 164, 24MPt;
Elizabete: 30MModr;
Elisavete: 31MKoz.
S. Clara Assisiensis, virgo, omnium Clarissarum mater. Umrla 11. 8. 1253., kanonizirana
1255. i spomen odmah stavljen u rimski kalendar na 12. 8.; danas spomen 11. 8. Usp. BS III,
1201-17. - 12.8.: Klari dvi: 01MVat
4
, 02BrPm, 03MOxf 349, 04BrVat
5
, 05PsPar, 06MOxf 373,
07MKop, 08BrLab, 11MBerl, 12MHrv, 13BrDrag, 14MRoc, 15MLab 162, 16MVat
8
, 18BrD 215,
19MLab 164, 20BrLab
2
, 21BrMav, 22BrVat
19
, 23BrBrib, 23aMR1474, 25BrVinod, 26BrKos,
27BrBar, 28MSenj, 29BrN
2
, 30MModr;
Klare: 10CPar, 17BrMos, 24MPt, 31MKoz.
Translatio S. Clarae (1260.). - 2.10.: Prenesenie sv. Klari dv.: 18BrD 215, 25BrVinod, 27BrBar,
28MSenj, 29BrN
2
;
Prensenie: 30MModr, 31MKoz.
Ss. Berardus, presbyter, et quatuor socii, martyres, I Ordinis. G. 1219. poslani kao misionari u
Maroko i tamo pogubljeni 1220. (prvomucenici Reda). Kanonizacija trazena vec 1331., a kanonizirani
1481. prosirenjem stovanja. Usp. MF 20; BS II, 1271-72. - 16. 1. Berarda i druzini ego: 31MKoz.
B. Aegidius Assisiensis (de Assisio), religiosus, I Ordinis. Umro 23. 4. 1262. Stovanje
potvrdeno 1777. Usp. MF 152; BS IV, 960. Iz roda sv. Franje, stovanje u Redu veoma
rasireno. - 23. 4. Edi a 30MModr
6
.
S. Ludovicus IX, rex, III Ordinis. Umro 25. 8. 1270., kanoniziran 1297. i odmah upisan u rimski
kalendar. - 27.8.: Lodovika krala Iranackoga is: 01MVat
4
, 02BrPm, 06MOxf 373, 07MKop,
14MRoc, 15MLab 162, 18BrD 215, 20BrLab
2
, 21BrMav, 22BrVat
19
, 25BrVinod, 29BrN
2
;
Ludovika: 19MLab 164.
26.8.: Lodovika is krala Francie: 03MOxf 349, 08BrLab, 10CPar, 12MHrv, 13BrDrag, 23BrBrib,
24MPt, 27BrBar, 28MSenj, 30MModr;
25.8.: Lodovika krala Iranackoga: 04BrVat
5
, 16MVat
8
, 26BrKos, 31MKoz.
Ludovika: 11MBerl.
Ludovicus Tolosanus. Umro 19. 8. 1297., kanoniziran 1317. Usp. BS VIII, 300-307. - 19.8.:
Lodovika bs is: 01MVat
4
, 02BrPm, 03MOxf 349, 04BrVat
5
, 06MOxf 373, 07MKop, 08BrLab
161, 10CPar, 11MBerl, 12MHrv, 13BrDrag, 14MRoc, 15MLab 162, 18BrD 215, 20BrLab
2
,
22BrVat
19
, 23BrBrib, 23aMR1474, 24MPt, 25BrVinod, 26BrKos, 27BrBar, 28MSenj, 29BrN
2
,
30MModr, 31MKoz;
Ludovika: 19MLab 164, 21BrMav.
26. 8. I okt(a)va Lodovika bs is: 27BrBar...
7
S. Bonaventura, episcopus et Ecclesiae doctor, I Ordinis. Umro 15. 7. 1274. Stovanje se
pocelo siriti odmah nakon smrti, a Iranjevci ga smatrali 'blazenim. Kanoniziran 1482. i
6
Taj svetac dolazi samo ovdje. U istom misalu dolazi slicno ime na 11. 1.: , a u 09BrAc istoga dana
susrecemo e ida.
7
Oktavu sv. Ljudevita biskupa zapazio sam samo u Baromicevu brevijaru, i to nakon sto sam dovrsio prikupljanje
grade te mi nije bilo moguce iznova pregledati sve izvore. Vjerojatno se ta oktava pojavljuje jos negdje.
21.p65 04. 10. 04, 16:13 241
Petar Basic
242
odmah upisan u rimski kalendar na 2. nedjelju u srpnju, a 1568. na 14. 7. Usp. BS III, 239-283.
- 3.7.: Vidimo b(u)di da se cini oIicii s(ve)t(a)go Bonaventure bs. is reda male br(a)t`e vazda
n(e)dlju 2. ijul. du(pl6) veli. i da mu se cini oktava: 27BrBar;
Bonavintura bs is 2. n(e)dlju ijul : 29BrN
2
;
14.7.: Bonavintur bs is. mlh brt. redu: 30MModr.
S. Ivo de Britania. Umro 19. 5. 1303., progl. svetim 19. 5. 1347. Usp. BS VII, 997-1002.
8
- 27.10.
Ivana is: 04BrVat
5
;
Vonisa: 25BrVinod;
Vonisa is: 27BrBar, 30MModr;
Vinisa: 28MSenj;
Ivonisa: 29BrN
2
,
9
31MKoz.
S. Elzearius (Eleazarius, Elizarius, Alziarius) de Sabran, dux, III Ordinis. Umro 27. 9. o. 1323.,
kanoniziran 1371. Usp. MF 378; BS IV, 1155-1157. - 27.9. Eliazara: 04BrVat
5
;
Elzeari is: 27BrBar, 29BrN
2
,
10
31MKoz;
Eleazara: 23aMR1474, 28MSenj.
S. Bernardinus Senensis, presbyter, I Ordinis. Umro 20. 5. 1444., kanoniziran 1450., upisan
u rimski kalendar 1657. Usp. BS II, 1294-1321. - 20.5. Brnardina is. reda male brat`e: 02BrPm,
11
03MOxf 349, 13BrDrag, 15MLab 162, 20BrLab
2
, 22BrVat
19
, 25BrVinod, 26BrKos, 27BrBar,
28MSenj, 29BrN
2
, 30MModr;
Brnarda: 21BrMav;
Bernardina: 31MKoz.
17.5. Prenesenie s(ve)t(a)go Brnardina is: 27BrBar, 29BrN
2
, 30MModr.
27.5. Okt(a)va s(veta)go Brnardina: 27BrBar, 30MModr.
Dedicatio Patriarchalis Basilicae S. Mariae Angelorum, Assisii. Spomen 2. 8. Usp. MF 290-291;
BS V, 1052 ss. - 2.8.: Krcenie crkve ste marie v asizi: 27BrBar, 30MModr.
III. Zakljucne napomene
U uvodnom je dijelu spomenuta vaznost kalendara za proucavanje pojedine liturgijske
knjige, ali je upozoreno i na potrebni oprez. Ovdje treba jos istaknuti neka ogranicenja
vezana za ovaj rad. Zbog opseznosti teme nije bilo moguce obaviti sve kako bi inace
trebalo. Za popis svetaca u pojedinom kalendaru oslonio sam se u dobroj mjeri na rad
Ivana Bakmaza (v. bilj. 1), a sm sam kontrolirao u originalima koji su mi bili dostupni. Zbog
8
Latinsko ime preuzeto iz Calendarium commune (v. bilj. 4). Tu se navodi da je pripadnik Trecega
Iranjevackog reda te da je kanoniziran 1347. (str. 342). BS donosi vise svetaca pod istim ili slicnim
imenom, no ni za jednoga ne navodi da je Iranjevac. Nije jasno zasto je u glagoljskim kalendarima
spomen 27. 10.
9
Naknadno dodano.
10
Naknadno dodano u kalendar. Napominjem da sam popis svetaca preuzeo iz rada Ivana Bakmaza (v.
bilj. 1) i samo sam djelomice i sm kontrolirao prema originalu. Zapravo bi sve trebalo kontrolirati
prema originalu jer na Iotokopiji se slabije raspoznaju naknadni dodaci.
11
Znamo li da je Bernardin umro 1444., moramo zakljuciti da je u svim kalendarima koji su stariji od te
godine kalendar naknadno dodan. To nisam mogao provjeriti u originalima.
21.p65 04. 10. 04, 16:13 242
Franjevacki sveci XIII.-XV. stoljeca u hrvatskoglagoljskim kalendarima
243
21.p65 04. 10. 04, 16:13 243
Petar Basic
244
speciIicnosti ove grade zavrsno bi citanje u cijelosti moralo biti iz originala jer su posebice
u kalendaru cesta naknadna dodavanja, a to je na kopiji teze raspoznati. Isto tako, u
kalendaru se cesto liturgijska posebnost oznacuje crvenom bojom, a to na kopiji najcesce
nije prepoznatljivo.
Da bi slika Iranjevackog elementa bila potpuna, trebalo bi ukljuciti sve podatke koji su za
ovu temu zanimljivi: uz oktave i prijenose, i sve naznake o stupnju svecanosti, a to bi
prakticki znacilo pregledati sve kalendare u cijelosti. Kad bi mi to u ovom casu bilo i moguce,
mislim da rezultat ne bi bio razmjeran ulozenom trudu. Energija bi se mnogo bolje iskoristila
u cjelovitoj obradi kalendara.
Sljedece je ogranicenje sto usporedo s kalendarom nije pracen i sanktoral, ali to bi jos
vise nadilazilo okvire ovog rada. Da sada ovaj rad iznova pocinjem, ponesto bih drukcije
birao varijante koje treba registrirati. Uza sve to, mislim da se ovaj rad pokazao opravdanim
i da, uz skromni vlastiti doprinos, moze potaknuti zanimanje za ovu temu i barem malo
dodatno potaknuti cjelovitu obradu hrvatskoglagoljskog kalendara.
Umjesto daljnjeg komentara onoga sto proizlazi iz prikupljene grade, donosim tablicu
Iranjevackih sanktorema prema pojedinim izvorima. Mislim da to vec samo od sebe govori
mnogo. Izvore sam poredao kronoloski prema zasad opcenito prihvacenom misljenju, i prema
tome su oznaceni brojevima od 1 do 31. Nadam se da ce i ovaj rad unijeti nesto novoga svjetla
i u tom pogledu: ili dosadasnje znanje dodatno potvrditi ili postaviti nova pitanja.
Medu izvore poredane kronoloskim redom stavio sam, pod br. 23a, Missalis Romani
editio princeps 1474. To moze pomoci boljem razlikovanju 'rimskoga od speciIicno
Iranjevackoga.
Dodatak: Franjevacki sveci XIII.-XV. stoljeca kojih nema u glagoljskim kalendarima
S. Rosa de Viterbo, virgo, III Ordinis. Umrla 6.3.1251. Kanonizirana 1610. prosirenjem stovanja.
Spomen na 4. 9. (dan prijenosa tijela). Usp. MF 85; BS XI, 413-425.
S. Agnes Assisiensis, virgo, II Ordinis. Sestra sv. Klare. Umrla 16. 11. 1253. Stovanje dosta
rasireno vec na kraju 13. st., a sluzbeno odobreno tek 1752. na 16. 11., prosirenjem stovanja. Usp. MF
442; BS I, 369-374. Danas u rimskom kalendaru 19. 11.
B. Lucensis seu Luchesius, III Ordinis. Prvi Iranjevac trecoredac, umro 28. 4. 1260. Stovanje
potvrdeno 1697. Usp. MF 157; BS VIII, 230-234. Spomen 28. 4.
Bb. Salomea et Cunegundis, virgines, II Ordinis: B. Salomea umrla 17. 11. 1268. Stovanje potvrdeno
1672. (usp. MF 443; BS XI, 589-590); B. Cunegundis, kraljica Poljske, umrla 25. 7. 1292. Stovanje
potvrdeno 1690. God. 1715. proglasena zastitnicom Poljske i Litve (usp. MF 273; BS IV, 400-401).
Spomen obiju 24. 7.
B. Agnes de Praga, virgo, II Ordinis. Umrla oko 6. 3. 1280./83., stovanje potvrdeno 1874. Usp.
MF 80; BS I, 374-375. Spomen 18. 1.
Cunegundis (1292.), v. Salomea (1268.)
S. Margarita de Cortona, poenitens, III Ordinis. Umrla 22. 2. 1297. Stovanje zapocelo ubrzo
nakon smrti, a 1515. dopusteno liturgijsko slavlje u gradu Cortoni i u biskupiji, a 1623. odobrenje
prosireno na Iranjevacki red. Uvrstena u martirologij 1715., a kanonizirana 1728. Spomen 22. 2. Usp.
MF 69; BS VIII, 768. Danas spomen 16. 5.
Bb. Iolenta (Helena, Iolanda, Jolenta) de Polonia et Ludovica de Sabaudia, ducissae, religiosae, II
Ordinis. B. Jolenta, vojvotkinja Poljske, umrla 11. 6. 1298. Stovanje pocelo odmah nakon smrti,
potvrdeno 1827. (usp. MF 217; BS VII, 858); B. Ludovica, vojvotkinja savojska, umrla 24. 7. 1503.;
stovanje potvrdeno 1839. (usp. MF 273; BS VIII, 297). Spomen se slavio na razlicite datume - u
Iranjevackom redu 1. 10.
21.p65 04. 10. 04, 16:13 244
Franjevacki sveci XIII.-XV. stoljeca u hrvatskoglagoljskim kalendarima
245
B. Angela de Fulgineo, religiosa, III Ordinis. Umrla 4. 1. 1309., stovanje u Bologni i u Iranjevackom
redu sluzbeno odobreno 1701. Usp. MF 6; BS I, 1185-1190.
B. Raymundus Lullo, martyr, III Ordinis. Umro 29. 6. 1316., stovanje potvrdeno 1763. Usp. MF
240; BS VIII, 372-375. Spomen 30. 6.
S. Conradus de Placentia, eremita, III Ordinis. Umro 19. 2. 1351., stovanje potvrdeno 1515. za
biskupiju Sirakuzu, 1544. prosireno na Siciliju, a 1625. na cijeli Iranjevacki red (usp. MF 65; BS IV,
212-216).
S. Nicolaus Tavelic, presbyter, et socii, martyres Palaestinenses. Nikola Tavelic i tri njegova druga
podnijeli su mucenistvo u Jeruzalemu 14. 11. 1391. Stovanje potvrdeno od 15. st. G. 1889. potvrdeno
stovanje za Nikolu, a 1966. i za tri njegova druga. 1967. blagdan prosiren za cijeli Iranjevacki red (na
17. 11.). Kanonizirani 1970. (usp. AAS 62/1970, 488; MF 439; BS XII, 148-151).
B. Angelina de Marsciano, religiosa, III Ordinis. Umrla 14. 7. 1435. G. 1492. prijenos tijela, a
stovanje potvrdeno 1825. Usp. MF 261; BS I, 1231-1232.
S. Coleta de Corbeia, virgo, II Ordinis. Umrla 6. 3. 1447. Stovanje potvrdeno 1740., kanonizirana
1807. (od tada spomen 7. 2., do tada bio 6. 3.).
S. Catharina de Bononia, virgo, II Ordinis. Umrla 9. 3. 1463. Stovanje se sirilo odmah nakon smrti,
a sluzbeno ga odobrio, nakon visestrukih zahtjeva, Klement VIII, tek 1712. medu svece je uvrstava
Klement XI. stavljajuci spomen na 9. 3. (usp. MF 89; BS III, 980-982). Danas spomen 9. 5.
Omnes Sancti Seraphici Ordinis. 29. 11., na dan potvrdenja Pravila (1223.). Usp. MF 458.
Literatura
Basic, P. 1999. Stovanje blazenih danas. Problemi i perspektive. Bogoslovska smotra 69/1: 57-71.
Grabar, B. 1984. Tiskani glagoljski Baromicev brevijar. Slovo 34: 159-180.
Gregov, Lj. 1952. Kalendar prvog tiskanog glagoljskog misala. Izvadak iz doktorske disertacije Irvi
tiskani glagolfski misal. Zagreb.
Hrboka, R. 1953-56. Il Calendario del Codice Vaticano Illir. 5, 6. Analecta Tertii Orainis Fegularis
Sancti Francisci 24, vol. 6: 889-924. 1122-38.
Kukalj, D. 1936. Glagoljski misal Tome arhidakona senjskoga. roatia Sacra 6: 112-173.
Pantelic, M. 1957. Kronoloski elementi u Rockom misalu. Slovo 6-8: 263-277.
Pantelic, M. 1976. Pashalne tabele i datiranje glagoljskih kodeksa. Slovo 25-26: 273-293.
Pantelic, M. 1979. Kalendar II. novljanskog brevijara iz 1495. god. Slovo 29: 31-82.
Pantelic, M. 1998. Kulturnopovijesni sastav glagoljskih sanktorala i kalendara od 13. do 15. stoljeca.
Senfski glagolfaski krug 1248.-1508. Zbornik..., Zagreb, 139-153.
SteIanic, Vj. 1951. Jedna hrvatskoglagoljska inkunabula iz godine 1491. Prilog izucavanju glagoljaskog
kalendara. Faa JAZU 285: 53-93 12 slika.
Tandaric, J. 1977. Franjevacki element u hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama. Hrvatskoglagolfska
liturgifska knfi:evnost, Zagreb, 36-40.
RIASSUNTO
I SANTI FRANCESCANI DEI SECOLI XIII-XV NEI CALENDARI
CROATO-GLAGOLITICI
In questo lavoro l`A., dopo alcune osservazioni preliminari sul culto dei santi nel tardo medioevo,
riporta tutti i santi Irancescani dei secoli XIII-XV con dati elementari su ognuno, sopratutto riguardanti
il loro culto.
Segue poi la presenza dei singoli santi nelle Ionti, elencandole sempre in ordine cronologico (14
messali e 17 breviari). InIine tutto il materiale viene presentato su una tabella per vedere meglio il
21.p65 04. 10. 04, 16:13 245
Petar Basic
246
risultato ottenuto. Presenza o non presenza dei singoli santi e altre varianti oIIrono elementi per
studiare interdipendenze tra le singole Ionti.
E` un modesto contributo a una migliore conoscenza dei libri croato-glagolitici. Ma vuole anche, e
sopratutto, stimolare ulteriori indagini, auspicando possibilmente un completo studio del calendario
croato-glagolitico.
Kljucne rijeci: Iranjevacki sveci, 13.-15. st., hrvatskoglagoljski kalendari
Parole chiave: i santi Irancescani, i secoli XIII-XV, i calendari croato-glagolitici
21.p65 04. 10. 04, 16:13 246
Mile Bogovic
(Gospic)
OKOLNOSTI PO1AVE I RAZVO1A GLAGOL1ICE NA
HRVATSKOM PODRUC1U DO 1248. GODINE
Autor najprije iznosi neke slabe tocke cirilometodske teorije o nastanku glagoljice. Sto se tice
pojave i sirenja glagoljice i staroslavenskog bogosluzja u Hrvatskoj, njegova je temeljna teza da
jedno i drugo ima bizantske korijene, ali je stjecajem povijesnih okolnosti dolazilo pod zapadni
crkveni i drzavni utjecaj, sto je bilo presudno za njihov razvoj. U tom rastu, nakon kriza u vrijeme
Splitskih sabora 925./28. i crkvenog raskola sredinom 11. stoljeca, sredinom 13. stoljeca nastaje
vrijeme uzleta kada papinstvo prepoznaje u jednome i drugome pogodno sredstvo za uniju
pravoslavnih Slavena s katolickom Crkvom.
Najrasirenije je misljenje da je hrvatski glagolizam grana opceslavenskog glagolizma, tj.
da on pripada opceslavenskoj glagoljskoj bastini iz koje i on vuce korijene, premda je svima
jasno da u odnosu na jacinu i tezinu te hrvatske grane, kao i na njezine plodove, da ona
toliko nadilazi sve druge grane da se to slavensko stablo moze jako tesko drzati uspravnim
ako ga ne podbocimo izvanrednim konstrukcijama. Ovdje cu pokusati potraziti razloge za
jednu drugu tezu, tj. da slavenski glagolizam ima svoje korijene u hrvatskom glagolizmu,
odnosno da njegove grane imaju svoje korijene u hrvatskom deblu. U manjoj mjeri se to
moze reci za staroslavensko bogosluzje jer ono nije vezano samo na glagoljicu nego pa
cak i u vecoj mjeri i na cirilicu. Ne mogu reci da za postavljenu tezu vec sada postoje
dovoljno jaka obrazlozenja, ali sam uvjeren da bi daljnja proucavanja na toj crti uvelike
obogatila i prosirila nase poznavanje hrvatskog glagolizma kao i glagolizma opcenito.
1. Moze li slabo slavensko glagoljsko deblo drzati bremenitu granu hrvatskog
glagolizma?
Svima je jasno da je glavnina glagoljskih spomenika svojim nastankom vezana uz hrvatsko
tlo i to ponajvise na hrvatski sjeverozapad.
1
Ti neprenosivi spomenici najsigurnija su
potvrda gdje je glagoljica bila u uporabi.
2
Neki su u novije vrijeme pocetke glagoljskog
1
Fucic, B., 1982., 2.
2
Bogovic, M., 2002., 29-30.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 247
Mile Bogovic
248
bogosluzja u Dalmaciji vidjeli u stonskoj, dubrovackoj i kotorskoj biskupiji, oslanjajuci se na
zakljucke drugog crkvenoga sabora u Splitu (927./28.) gdje se medu ostalim upozorava
biskupe recenih biskupija da trebaju u svemu slijediti nauk katolicke Crkve (in omnibus
catholice Iidei dogma adsequantur). Previse je iz toga zakljucivati da je u tom tekstu rijec o
sljedbenicima Metodova nauka (Methodii doctrinae), a jos je veca natega kada se ondje
vidi svecenika i dakona koje je sv. Metod ostavio u Carigradu, kako na istom mjestu sugerira
Katicic.
3
S obzirom na kolicinu glagoljskih spomenika svake vrste svi ce znalci priznati da se s
hrvatskim nacionalnim prostorom ne moze ni izbliza usporedivati nijedan drugi narod ni
njegov nacionalni ili drzavni prostor. Uglavnom se svi slazu da je nakon 12. stoljeca glagoljica
mogla negdje zivjeti samo ako je bila povezana s hrvatskim glagoljskim prostorom. Nijedan
slavenski narod ne moze sa sigurnoscu tvrditi da ima svoje glagoljsko desetljece, a hrvatski
narod moze lako dokazati da ima svoje glagoljsko tisucljece.
4
Ostaje ipak cinjenica da cemo tragove glagoljice naci i u nekim drugim narodima i drzavama.
Negdje mozemo uociti povezanost tih tragova s hrvatskim glagolizmom, kao npr. Sazava i
Emaus u Ceskoj, ali nemamo jasne tragove takve povezanosti s najstarijim glagoljskim
graIitima izvan hrvatskog prostora i s najstarijim glagoljskim kodeksima pronadenim takoder
izvan tog prostora.
Sto se tice onih glagoljskih natpisa izvan hrvatskog prostora koji se obicno datiraju kao
stariji od prvih nasih kamenih spomenika, mozemo reci da medu njima nema takvih natpisa
u kojima su slova uklesana u tvrdu materiju, nego se radi o graIitima (ugrebotinama)
5
, sto
moze biti prije djelo nekog prolaznika nego izraz trajne lokalne prakse, za kakvu praksu jasno
svjedoce nasi najstariji glagoljski natpisi. No ipak je cinjenica da oni postoje. Treba znati da
su u vrijeme nastanka tih graIita pismeni bili samo svecenici. Buduci da su ta podrucja bila
tada misionarska, tj. kamo su dolazili misionari da kristijaniziraju slavenski svijet u Bugarskoj
i okolnim zemljama, zacijelo su onamo najlaksi pristup imali vec kristijanizirani Slaveni.
Hrvati su u vrijeme kristijaniziranja tih Slavena bili vec odavno pokrsteni, pa su u duhu
onoga vremena bili duzni slati svoje misionare medu nekrstene susjede koji su mogli razumjeti
njihov govor. Spomenuti graIiti lako mogu biti djelo tih misionara. Osim toga mi imamo
dokaza da se glagoljica kod nas upotrebljavala i prije pojave spomenutih graIita (925.) i da
su prije tih graIita bile intenzivne veze hrvatskog i bugarskog prostora, iako nam se izricito
spominju samo ratnicki kontakti.
6
Tu se moze nazrijeti i veza najstarijih glagoljskih kodeksa s hrvatskim prostorom. Treba
ipak voditi racuna o onome sto je vec gore receno, tj. da je za postojanje glagoljice na nekom
podrucju najjasniji dokaz ako su glagoljska slova ondje uklesana u tvrdu podlogu (kamen
i sl.). To sto se negdje nalazi knjiga ili koji list glagoljice, to nije neki jaci dokaz da je na tom
prostoru bila glagoljica u uporabi. Knjiga i list su prenosivi. Pace, oni se teze sacuvaju gdje
su u uporabi, nego ondje gdje nisu, gdje se ne trose. Osim sto je knjiga prenosiva, ona se
najvise trosi gdje se najvise koristi. Kada bi u Bugarskoj u 10. i 11. stoljecu bila onako
bogata glagoljska knjizevnost kakvu pretpostavlja cirilometodska teorija o postanku
glagoljice, trebali bi je paralelno pratiti i brojni glagoljski natpisi, sto se ne dogada.
3
Usp. Katicic, R., 1998., 400; CD I, 37.
4
Bogovic, M., 1998.a., 45-140.
5
Fucic, B., 1997., 263; Bogovic, M., 2002., 27-33.
6
CD I, 37.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 248
Okolnosti pojave i razvoja glagoljice na hrvatskom podrucju do 1248. godine
249
Cinjenica je da je najvise glagoljskih kodeksa nadeno u pravoslavnim manastirima (Sv.
Katarina na Sinaju i Atos u Grckoj, Jeruzalem). To da su se sacuvali znaci da ondje nisu bili
u duljoj uporabi. No kako su onamo dospjeli? I tu, dakako, nemamo dokaza nego mozemo
iznijeti neke mogucnosti. Kao najvjerojatnije cini mi se da su ih onamo u manastire donijeli
monasi iz Dalmacije u vrijeme Gregorijanske reIorme, kada je na tim prostorima istocnjacko
monastvo trebalo ustupiti mjesto zapadnom monastvu ili benediktincima. Znamo, naime, da
se u to vrijeme pokazala potreba prevodenja Regule sv. Benedikta na jezik i pismo tih
monaha bizantskog duhovnog usmjerenja
7
, jer je bilo monaha koji su bili voljni ostati
unutar katolicke Crkve, tzv. benediktinci glagoljasi, a bilo je i takvih koji su se opredijelili za
pravoslavlje i slijedom toga morali otici na pravoslavno podrucje. Dakako da su sa sobom
ponijeli svoje (glagoljske) knjige. Bilo je to u vrijeme hrvatskih kraljeva Petra Kresimira IV. i
Dmitra Zvonimira, papinskih saveznika. O kakvim se prilikama radilo, bit ce nize jos rijeci.
Filolozi u najstarijim glagoljskim kodeksima nalaze dosta bugarizama, a tekstovi su pisani
oblom glagoljicom, sto ih upucuje na zakljucak da su s jedne strane najstariji, a s druge - i po
jezicnim osobinama i po zaobljenosti slova da su vezani uz bugarsko tlo. Koliko je to
utemeljeno na dobrom poznavanju bugarskog jezika i lokalne paleograIije, a koliko na temelju
nedokazanih pretpostavki, ne mogu prosuditi. Svakako nase poznavanje slavenskih jezika
iz 10. stoljeca jako je siromasno. Nadamo se da ce razvoj lingvistike tu unijeti nova svijetla.
Nema sumnje da bi i paleograIija mogla dosta toga razjasniti. Tu treba dodati da bi se i na
osnovi liturgijskih posebnosti u tim tekstovima i na stilu ilustracija (iluminacija) moglo
razaznati porijeklo tih kodeksa. Mnogo ce pomoci analiza pergamena i tinte kojom su one
ispisivane ali, po rijecima Kronsteinera, takva analiza jos nije provedena ni na jednom
glagoljskom uzorku.
8
No i u slucaju da je rijec o stvarnim bugarizmima u tim kodeksima i da
je obla glagoljica vlastitost bugarskog perioda njezina zivota, to ne iskljucuje mogucnost
da je ona tamo stigla po hrvatskim misionarima. U vrijeme naglog uspona bugarske drzave
i jezicna kultura dosegla je takvu razinu da je mogla utjecati i na susjedne slavenske zemlje,
pa i Hrvatsku. Dobro je ovdje napomenuti da se u novije vrijeme u najstarijim rukopisima
otkrivaju i brojni kroatizmi
9
i da neke paleograIske analize najstarije glagoljsko pismo sve
vise povezuju s hrvatskim prostorom.
10
Na to bi mogli upucivati i latinski predlosci nekih
najstarijih glagoljskih liturgijskih kodeksa
11
, jer je i u vrijeme bizantske dominacije u Dalmaciji
i dalje u gradovima bila dominantna latinska kultura. Dakako da teskoce ovakvom razmisljanju
predstavlja i cirilski zapis Upira Lihog iz 1047. gdje stoji da je tekst prepisan iz cirilovice
12
,
iako bi cirilovica ovdje mogla znaciti naziv knjige a ne pisma, kao sto imamo kod Dukljanina
naziv za knjigu Metodios (u Crncicevu izdanju, str. 20).
2. Muke po dvostrukom slavenskom pismu
Poznata su slavenska pisma: glagoljica i cirilica, a cirilometodski izvori govore samo o
jednom. Najvazniji od tih izvora su Zitfa Konstantina Cirila i Metoda te spis O pismenima
Crnorisca Hrabra.
7
Usp. Hercigonja, E. 1997., 385-386.
8
Kronsteiner, O. 1987., 257, biljeska 7.
9
Marti, R. W. Veder, W., 2000., 231
10
Cuncic, M. 2000., 257-269.
11
Tarnanidis, J., 1987., 13, 17; usp. Bogovic, M., 1998. a., 49.
12
Katicic, R., 1999., 63.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 249
Mile Bogovic
250
Konstantin (Ciril) i Metod, prema Zitfima, putuju 863. kao misionari medu Slavene. Prije
nego su krenuli, nakon molitve, Bog je Konstantinu objavio novo pismo i on poce pisati
evandeoske rijeci: 'Iskoni b slovo, i Slovo b u Boga i Bog b Slovo
13
itd.
Tu se ne kaze kojim je to pismom FilozoI poceo pisati: glagoljicom ili cirilicom. Logicno
bi bilo da je pismo Cirilovo dobilo ime cirilica. Sto kaze Hrabar?
Odgovor na pitanje na koje je pismo mislio Crnorizac Hrabar isti je kao i odgovor na
pitanje kojim pismom je on napisao svoju apologiju. Crnorizac Hrabar izricito kaze da su
slavenska slova nastala po uzoru na grcka, sto je ocito za cirilicu, niposto za glagoljicu.
Samo za one glasove (Ioneme) koji nemaju u grckom pismu odgovarajuci znak (graIem),
stvoreni su novi znakovi.
14
Ne izgleda uvjerljivo misljenje da je Kuljbakin tu pretpostavku
minucioznom analizom otklonio, kako kaze Damjanovic
15
, premda mnogi nasi i strani slavisti
zastupaju tezu da je rijec o glagoljici, odnosno da je ona starija od cirilice, ali ne od misije
Svete Brace.
16
U pozadini njihova zakljucivanja nije jasnoca da je glagoljica djelo Svete
Brace, nego teskoca kako inace rijesiti pitanje njezina nastanka i za svoje misljenje u prilog
teoriji da je Hrabar mislio na glagoljicu donijeti uvjerljive dokaze. Podaci koji upucuju na
glagoljski praoriginal u nekim od brojnih (cirilickih!) prijepisa Hrabrove apologije (ni za
jedan nemamo dokaza da je stariji od 14. stoljeca), mogu biti prije rezultat kasnijega
medusobnog prozimanja cirilske i glagoljske pismenosti, o cemu ne treba sumnjati, nego li
izrazi glagoljskog praoriginala. Ni Kuljbakinov zakljucak da broj od 38 slova, o kojima
govori Hrabar, vise odgovara glagoljskoj nego cirilskoj azbuci, takoder ne dokazuje mnogo.
17
Njegovi dokazi mogli bi posluziti kao sekundarni kad bismo imali one primarne. Jace su
dokazne moci Hrabrove rijeci da je Konstantin sastavio 38 pismena, jedne po cinu grckoga
pisma, druga pak po slavenskoj rijeci
18
, sto jasno upucuje na cirilicu. Izdvojeno misljenje
u novije vrijeme zastupa H. G. Lunt koji misli da je Ciril stvorio cirilicu kao pokusno pismo
(ad experimentum), a onda je u Moravskoj, zbog veza koje su uspostavljene sa Zapadom,
stvorio novo i savrsenije pismo glagoljicu.
19
Zacudo i oni autori koji u nabrajanju cirilskih
slova izvedenih iz grckog pisma navode upravo ona za koja Hrabar kaze da su stvorena
prema grckom alIabetu, na drugim mjestima zastupaju misljenje da je Hrabar govorio o
stvaranju glagoljice.
20
Ona bi po tim autorima najprije zazivjela u Moravskoj, a otuda preko
Bugarske i jos nekim drugim, jos manje jasnim putovima, dosla u Hrvatsku.
21
U Moravskoj,
naime, nemamo nijednog slova upisana u cvrstu materiju. Vjerovanje da je izvor svemu
tome negdje u legendarnoj zemlji za koju se jos u znanosti raspravlja je li uopce postojala, i
ako je postojala gdje je bila
22
, vise je nego problematicno. Za bugarsku pak znamo da je
ondje 893. na drzavno-crkvenom saboru uvedena cirilica.
23
Tesko je, dakle, shvatiti da su
nakon toga upravo na tom prostoru nastali najstariji sacuvani glagoljski kodeksi. To je jos
13
Bratulic, J., 1985., 70-71.
14
Bratulic, J., 1985., 161-l62.
15
Damjanovic, S., 2002., 148.
16
Tkadlcik, V. 2000., 9, 29; Marti, R. W. Veder, W., 2000., 227-243; Katicic, R., 1993., 190; Katicic,
R., 1996., 190; Bratulic, J., 1985., 162 bilj. 7.
17
Kuljbakin, St. M., 1935., 42-77.
18
Damjanovic, S., 2002., 144.
19
Marti, R. W. Veder, W., 2000., 229.
20
Damjanovic, S., 2002., 50-52; usp. Bogovic, M., 1998.a., 49.
21
Usp. Katicic, R., 1998., 417-418.
22
Boba, I., 1986. Odgovorio mu je Martin Eggers, 1995.
23
Usp. Kuljbakin, St. M., 1935.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 250
Okolnosti pojave i razvoja glagoljice na hrvatskom podrucju do 1248. godine
251
manje vjerojatno ako se iza imena zagonetnog Crnorisca Hrabra krije sam bugarski car Simeon,
stvarni autor uvodenja cirilice na spomenutom saboru. Kada je spomenute godine cirilica
nametnuta kao sluzbeno pismo, jasno je da je ona u to vrijeme vec rasireno i poznato pismo,
za sto je trebalo proci tridesetak godina, sto nas povezuje s pocetkom Slavenske misije Cirila
i Metoda.
Trebamo vidjeti koji se argumenti navode za cirilometodski izvor glagoljice. Radoslav
Katicic, nesumnjivi znanstveni autoritet ne samo na ovom podrucju, kaze da je Konstantin
IilozoI u naglom nadahnucu iznasao slavensko pismo. On bi ga dakle bio stvorio. Nema
izravnoga svjedocanstva da je to bila glagoljica. Sto se pak obicno uzima da se tu radi upravo
o njoj zasniva se na tome sto se s dobrim razlogom moze smatrati da je ona starija od cirilice i
sto pokazuje neke osobine koje ju mnogo vise nego cirilicu pokazuju kao proizvod izravnog
izuma.
24
To znaci da ni Katicic ne vidi nikakva izravnog dokaza da glagoljica ima svoje
pocetke u djelovanju Cirila i Metoda. Ni drugi ne navode takav dokaz. Glagoljica se u raznim
teoretiziranjima cesto tretira kao neko lijepo i darovito nahoce kojemu se ne zna ni otac ni
majka. Da bi se zastitilo od optuzbe da je nezakonito rodeno, potrebno ga je bilo povezati s
jakim zastitnikom. Jednom je to bio sv. Jeronim, drugi put je to Ciril sa svojim bratom Metodom
(u vrijeme kad su oni bili autoriteti).
25
Inace je poznato da je u srednjem vijeku neko novo
ostvarenje moglo prezivjeti i biti prihvaceno ako je bilo vezano uz neki autoritet. Taj prikljucak
nije nikada u svemu logican pa tako mnogi podaci koji su nam sacuvani o misiji Cirila i Metoda
imaju u sebi dosta nelogicnosti.
26
Sredinom 16. stoljeca Matija Vlacic je zabiljezio misljenje
nekog Aventina o Metodu Iliriku kojega u nekim mjestima Ilirije slave kao sveca, ali ni
Aventin da nije siguran je li taj Metoda istovjetan s moravskim biskupom.
27
3. Sudbina glagoljice i staroslavenskog bogosluzja ovisna o odnosima Rima
i Bizanta
Glagoljica je mogla nastati i razviti se na podrucju koje je bilo pod jakim drzavnim i
crkvenim utjecajem Bizanta. Tu treba voditi racuna o tome da je rijec o dvjema razlicitim
stvarima: o jeziku i pismu. Jezik je imao svoju povijest i veoma je vjerojatno da je u vrijeme
Svete Brace dozivio svoju standardizaciju. No, nema razloga sumnjati da su se bizantski
misionari suocili s problemom liturgijskog jezika i prije Cirila i Metoda.
28
Nije njihov nacin
misionarenja u negrckim sredinama neka novost u bizantskoj praksi. Znajuci duh onoga
vremena, zapravo bi bilo neshvatljivo da su se u Bizantu tim pitanjem poceli baviti tek u
sedmom desetljecu 9. stoljeca, a vec od pocetka 7. stoljeca Bizant ima stalne kontakte sa
Slavenima na jadranskoj obali i otocima, tj. na seoskim podrucjima gdje je zivjelo hrvatsko
pucanstvo izvan hrvatske knezevine, koja je sve od pocetka 9. stoljeca dugo bila u sklopu
Iranackog carstva, sto znaci i zapadnoga crkvenog utjecaja. U drzavnopravnom smislu
granica izmedu Iranackog i bizantskog vrhovnistva bila je jasno povucena na miru u Aachenu
812. godine, a na crkvenopravnom podrucju jos vise je utvrdena granica raskolom izmedu
istocne i zapadne Crkve u vrijeme tzv. Focijeve shizme (863.). Svakako treba voditi racuna da
se nelatinski jezik u liturgiji i nelatinicko pismo moglo razvijati i sacuvati samo u ozracju
24
Katicic, R., 1999., 62.
25
Runje, P. 1998., 101-123..
26
Usp. Kronsteiner, O., 1987., 255-272.
27
Matija Vlacic, 1960., 42-43.
28
Bogovic, M., 2002., 30-31.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 251
Mile Bogovic
252
bizantskog mentaliteta, kojemu nije bilo teskoca prihvatiti negrcki jezik i pismo jer je takvih
slucajeva vec bilo na podrucju Istocnog carstva.
29
Zapad je poznavao samo jedan razvijeni jezik, latinski, i samo jedno pismo latinicu. I on
je tu praksu kodiIicirao kao od Boga danu, dakle kao nepromjenljivu. Zato mu je ovdje, kada
je ovo podrucje doslo pod okrilje Zapada i njegove (katolicke) Crkve, smetala praksa
nelatinskog jezika i nelatinickog pisma.
Pitamo se koji je razlog naveo (nepoznatog) tvorca glagoljske azbuke da ne uzme latinska
slova za liturgijske tekstove u bizantskoj Dalmaciji. On je stvarao slova za Slavene u jednom
romanskom (latinskom) ozracju prema kojem je bio dosta nesklon. S druge strane nije mu
bio cilj siriti grcku kulturu nego evangelizirati, zato nije svoju okolinu htio izazivati grckim
slovima. Uzeo je nesto novo sto ce krscane cuvati da se ne utope u latinskoj sredini, tj. da
ostanu cvrsce povezani s Bizantom i njegovim tipom krscanstva.
Daljnji razlog stvaranja novog pisma lezi u tome sto su se misionari trsili da i slovni
znakovi budu krscanski. Osnovni, naime, zadatak misionara nije bio opismenjivanje nego
evangeliziranje. Znali su oni da su i latinska i grcka kultura u svojim korijenima poganske, a
prema tome su poganska i latinska i grcka slova. Vec u samom slovu treba se nalaziti
evandeoska poruka. Do sada je nekoliko strucnjaka zastupalo tezu da je prvo glagoljsko
slovo ustvari kriz () koji je poslije na krajevima poprecne crte dobio najprije kratke a poslije
i dulje povlake prema dolje da se u liturgijskim tekstovima razlikuje od znaka kriza. U novije
vrijeme Marica Cuncic dosta je uvjerljivo pokazala da je glagoljska azbuka stvorena od tzv.
Kola u kojem je sazeta cijela krscanska simbolika. Nije tek slucajno da se to Kolo nalazi pred
crkvom najglagoljaskijeg grada Vrbnika.
30
Sambunjak je takoder osjetio to simbolicko
izvoriste glagoljice, ali na sasvim drugi nacin.
31
4. Prvo veliko iskusenje
Glagoljica i staroslavensko bogosluzje bit ce cesto na iskusenjima sve do 1248. godine.
32
Prvo veliko iskusenje za glagoljicu i staroslavensko bogosluzje u Hrvata zapocinje Splitskim
saborom 925. godine. Tada je vec u nekim dalmatinskim biskupijama prosirena bizantska
praksa narodnog jezika u liturgiji jer je podrucje vec dugo vremena pod bizantskom vlascu
te vjerskim i kulturnim utjecajem. Unutar pojma Dalmacije tada se nalazi i kvarnersko otocje.
Prije toga dogodilo se da je to podrucje doslo pod vlast hrvatskog kralja, a to znaci i pod jaki
utjecaj papinskog Rima, jer je pod utjecajem Iranacke vlasti i Iranackih misionara hrvatska
knezevina prihvatila cvrstu zapadnu i papinsku orijentaciju. Na podrucju hrvatske knezevine
bila je, dakle, ista liturgijska praksa kao i u ostalim podrucjima pod jurisdikcijom rimskog
patrijarha (pape). Pape i hrvatski knezovi odnosno kraljevi bili su prirodni saveznici u
pitanju pripadnosti Dalmacije. Sto je ona cvrsce vezana uz papu, takoder je cvrsce vezana
i uz hrvatsku drzavu. Kada je Dalmacija dosla pod papinsku jurisdikciju, dosla je ona takoder
u drzavnopravnom smislu pod vlast hrvatskoga kralja.
Neki autori izrazavaju sumnju u vlast kralja Tomislava u Dalmaciji u vrijeme Splitskih
sabora 925./28.
33
Mislim da imamo dovoljno dokaza da je ta vlast bila stvarna. Naime, u
29
Bogovic, M. 1998.a, 50.
30
Cuncic, M. 2000., 257-269.
31
Sambunjak, S., 1998.
32
Usp. Bogovic, M., 1998.b., 55-71; Bogovic, M., 1999., 72-84.
33
Usp. Goldstein, I., 1995., 276-278.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 252
Okolnosti pojave i razvoja glagoljice na hrvatskom podrucju do 1248. godine
253
protivnom Sabori bi bili odrzani u inozemstvu, Tomislav bi bio na tudem podrucju za
vrijeme sabora. Kada se sagleda problem crkvene reorganizacije, tj. da se u crkvenopravnom
smislu Dalmacija i kraljevina Hrvatska na saboru tretiraju kao jedinstveno podrucje na
kojemu treba biti jedinstvena crkvena organizacija, to se ne moze tumaciti drukcije za ono
vrijeme, a dobrim dijelom to vrijedi i danas, nego kao posljedica drzavnopravne povezanosti
jednoga i drugoga podrucja.
Razumljivo je da ce papi smetati sve ono sto od bizantske prakse ne postoji u obicajima
zapadne Crkve. Papa to nabraja u svom pismu. Medu ostalim tu je Methodii doctrina i
slavensko bogosluzje u dalmatinskim biskupijama.
34
Buduci da je Metod bio poznat ne samo na Istoku nego i na Zapadu, jer su se i pape
njime koristile u vrijeme borbe za jurisdikciju u Bugarskoj, u katolickoj literaturi stvorena je
vec tada sintagma Methodii doctrina za ono ucenje koje dopusta da se u liturgiji
upotrebljava neki drugi jezik osim tzv. svetih jezika (grckoga, latinskoga i hebrejskoga).
Tako je bilo i ovdje, jer papa spominje uporabu slavenskog jezika. Tekst sam ne kaze koje je
tu pismo, ali iz svega onoga sto ce nam reci naknadni izvori ne bi trebalo biti sumnje da je u
uporabi glagoljica.
Splitski sabor morao je pod pritiskom papinskih delegata donijeti veoma ostru odluku
protiv uporabe slavenskog jezika:
Neka se nijedan biskup nase pokrajine ne usudi promaknuti na bilo koji stupanj ikoga
koji upotrebljava slavenski jezik; on ipak moze sluziti Bogu kao klerik ili kao reaovnik
(tantum in clericatu et monachatu Deo deservire). Nadalje, neka mu ne dopusti da sluzi misu u
njegovoj biskupiji, osim ako bi bila oskudica svecenika; samo po odobrenju rimskog biskupa
moze mu se dopustiti da vrsi svecenicku sluzbu.
35
Ostavljena je, dakle, mogucnost uporabe
slavenskog bogosluzja i glagoljice (!) samo onima koji nisu imali izravni utjecaj na narod:
nizem kleru i redovnicima. Time je uporaba staroslavenskog bogosluzja (i glagoljice) krajnje
ogranicena, ali nije dokinuta. Tako ce ona uspjeti prezivjeti cekajuci bolje prilike. One su se
pokazale kad je nakon Tomislava doslo ponovno do jacanja bizantskog utjecaja na
dalmatinskom priobalju i otocima, tako da je ta bizantska praksa u nizem kleru i monaskim
zajednicama ponovno dobivala potporu drustvenih i crkvenih struktura.
Razumljivo je da ce s porastom zapadnoga politickog i crkvenog utjecaja na tim prostorima
takve monaske zajednice postupno prihvacati obnoviteljske smjernice zapadnog
redovnistva. Taj proces bit ce tim brzi sto je vise slabila politicka, kulturna i duhovna veza
izmedu Istoka i Zapada. Ipak nesto sto je stvoreno i ocuvalo se u prijasnjim uvjetima -
glagoljsko pismo i liturgija na staroslavenskom (starohrvatskom) jeziku - cuvat ce se i dalje,
najprije uz presutnu, a u 13. stoljecu i uz izricitu dozvolu sluzbene crkvene vlasti.
5. Drugo veliko iskusenje
Drugi udarac praksi uporabe staroslavenskog bogosluzja i glagoljice dosao je ponovno
u vrijeme kada je, u 11. stoljecu, oslabio bizantski i ojacao zapadni utjecaj u Dalmaciji.
Poznato je da 1054. dolazi do raskola izmedu istocne i zapadne Crkve. Uz veliku papinsku
pomoc, hrvatski su kraljevi uspjeli svoju vlast protegnuti i na Dalmaciju. To znaci da ce i
zapadna Crkva na celu s papom uspostaviti ondje svoju jurisdikciju. Opet dolaze na udar
34
Usp. Katicic, R., 1993., 67-98.
35
CD I, 1967., 32.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 253
Mile Bogovic
254
bizantski obicaji, o cemu nam jasno govore razni koncili koji se odrzavaju od 1050. pa dalje.
Pod obrednim vidom uspjet ce se uvesti rimska liturgija i disciplina, ali je izgleda obicaj
slavenskog jezika bio tako ukorijenjen da ga se nije moglo ukloniti bez opasnosti za shizmu.
O tome nam govori prica Tome Arhidakona o Vuku i Zdedi.
36
Doslo je do kompromisa na
saboru u Splitu 1060. godine. O sadrzaju tog sabora doznajemo samo iz pisma pape
Aleksandra II. 1061. kojim on potvrduje zakljucke spomenutog sabora. Tu se kaze:
'Na svaki nacin zabranjujemo pod prijetnjom izopcenja da se Slaveni promicu na svete
redove ako nisu naucili latinski (Sclavos, nisi Latinas litteras didicerint, ad sacros ordines
promoveri.... prohibemus).
37
To je doista korisna i mudra odredba, i za glagoljase i za pravovjernost. Tako se u jednoj
Iormulaciji, koja zeli ograniciti uporabu staroslavenskog bogosluzja, nalazilo i njegovo
ozakonjenje. Da bi se na nekoj hrvatskoj zupi moglo sluziti bogosluzje na staroslavenskom,
ubuduce ne treba traziti posebno papinsko dopustenje, kako je to receno u vrijeme splitskih
sabora 925./28. Svaki svecenik dobiva s redenjem to dopustenje ako je naucio latinski jezik.
Plodovi tog ozakonjenja vec su vidljivi koncem stoljeca: sacuvani su nam glagoljski natpisi.
Buduci da su se mnozili slucajevi redovnika koji ulaze u pastvu
38
i neredovnickog klera
koji je ostajao glagoljaski, dogodilo se da su sve seoske crkve u nekim krajevima postale
glagoljaske. Toma Arhidakon kaze da su sve slavenske (hrvatske) crkve bile zatvorene kad
je (oko 1060.) zabranjena staroslavenska liturgija.
39
To zapravo znaci da je u nekim krajevima
vec u ono vrijeme seosko svecenstvo bilo uglavnom glagoljasko. Te ce crkve poslije opet
biti otvarane za svecenike glagoljase koji pokazu neku volju da zele uciti i sluzbeni crkveni
jezik. Ali gradovi sa svojim kaptolima i biskupom ostajali su i dalje latinasi.
Toma Arhidakon izrugao je pokusaj glagoljasa u 11. stoljecu (Zdede-Cedede) da zauzme
biskupsku stolicu u Krku. Vjerojatno se htio narugati svom suvremeniku senjskom biskupu
Filipu koji je od pape zatrazio da se u liturgiji izjednaci sa svojim glagoljaskim svecenstvom.
Pretenzije te glagoljaske crkvene zajednice da ima svoga biskupa bile su izvor sablazni za
reIormirani latinski kler i redovnike.
40
Ipak izvor te 'sablazni nije presusio. Jasan su dokaz
i najstariji glagoljski natpisi.
Bizantsko redovnistvo nije se vise moglo odrzati. U sve redovnicke zajednice uvodena
je benediktinska reIorma. ReIorma je isla s kopna prema obali i otocima, a imala je snaznu
potporu hrvatskog kralja, koji je u vrijeme Zvonimirovo bio i papinski vazal. Nastanak
samostana Sv. Lucije u Jurandvoru moze nam takoder reci nesto o tome.
41
Pojavu najstarijih
nasih glagoljskih natpisa u kamenu mozemo takoder vezati uz to podizanje glagoljske kulture
na visu razinu. Neki su samostani prihvatili tu reIormu i sacuvali slavensku liturgiju i
glagoljsko pismo. Mnogi redovnici tada otidose na istok, milom ili silom, a sa sobom
dakako ponijese svoje glagoljske knjige. No one na Istoku nisu mogle biti dugo koristene
pa su nam se sacuvale u manastirima (Atos, Sv. Katarina na Sinaju, Jeruzalem). Papa Grgur
VII. ne dopusta 1080. ceskom knezu Vratislavu bogosluzje na slavenskom jeziku koje su
donijeli neki redovnici (quod quidam religiosi viri, hoc quod simpliciter populus querit,
36
Racki, F., 1894., 49-53.
37
CD I, 1967., 96.
38
Bogovic, M., 1994., 10-12; Bogovic, M., 2000., 234-237.
39
Usp. Racki, F., 1894., 49-50.
40
Racki, F., 1894., 49-53. Usp. takoder Klaic, N., 1986., 36-37.
41
Bogovic, M., 2000., 227-244.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 254
Okolnosti pojave i razvoja glagoljice na hrvatskom podrucju do 1248. godine
255
patienter tulerunt).
42
Buduci da je knez tada trazio dopustenje, znaci da ondje nije prije
postojala takva praksa. Nije li i njezina pojava povezana s dogadanjima u vrijeme
gregorijanske obnove u Hrvatskoj i Dalmaciji?
6. Nagli uspon glagoljice i staroslavenskog bogosluzja
U 13. stoljecu osvanuli su za glagoljicu i staroslavensko bogosluzje jos bolji dani. Opet
je presudan bio odnos izmedu Istoka i Zapada. Prilike su se promijenile vec pocetkom
stoljeca u korist Zapada pa postojeci prozori prema Istoku postadose za Zapad korisni. U
Carigradu su krizari uspostavili Latinsko Carstvo (1204. - 1261.), a papinstvo je osjetilo da
se politickim jedinstvom Zapada i Bizanta otvaraju sanse i vjerskom. Tada se zapadna Crkva
ujedno suocava s jednom bogatom crkvenom predajom, koju se nije smjelo jednostavno
negirati. Unutar tih predaja svakako treba istaknuti drukciji obred i drukciji jezik u liturgiji. Ti
naglo otvoreni horizonti jasno su pokazali slabost zapadnjackog uvjerenja da je za jedinstvo
Crkve prijeko potrebno imati u liturgiji samo jedan obred (rimski) i jedan jezik (latinski). Taj
novi duh osjeca se vec na IV. lateranskom saboru godine 1215. koji odredbom br. 9 dopusta
da se u jednom gradu bogostovlje vrsi u razlicitim obredima i jezicima, ako je posrijedi
pomijesanost raznih naroda i jezika. Dozvola vrijedi, dakako, samo ako su svi oni iste
vjere.
43
Iako se u prvom redu tu mislilo na grcki jezik, ipak su time otvorena vrata i za druge,
kad se to pokaze korisno i potrebno.
Tu svijest nosi u sebi misionar Ivan Karpin (Carpino), koji krece u Mongoliju 16. travnja
1245. i vraca se u studenom 1247. Na putu u Mongoliju Karpin se navratio u Rusiju, gdje su
knezovi Vasilik i Danijel izrazili spremnost za crkveno ujedinjenje s Rimom.
44
Jedan od rezultata
tih pregovora bilo je pismo Inocenta IV. 1246. knezu Danijelu u kojem se potvrduje
staroslavenski jezik u istocnom obredu.
45
Mozemo s pravom pretpostaviti da je senjski biskup Filip bio upoznat s ondasnjim
nastojanjima pape i njegovih poslanika oko trazenja nacina da razni obredi i liturgijski jezici
nadu svoje zakonito mjesto u okviru Katolicke crkve. RaIo Ferri izricito kaze da je Karpin
nagovarao papu da prema Slavenima vodi prijateljsku politiku, a 'kao prvi preduvjet za
takvu politiku isticao slobodu i ravnopravnost staroslavenske liturgije, o cemu je sigurno
razgovarao i s predstavnicima pravoslavne crkve u Rusiji. Ferri drzi da je Karpin 'bio u vezi
sa senjskim biskupom Filipom te da 'predstavlja vaznu licnost i za nasu kulturnu historiju
jer je godine 1247. pomagao da dode do rehabilitacije glagoljice. S tim Ferrijevim misljenjem
slaze se i Marin Oreb.
46
U tim je okolnostima postojanje staroslavenskog bogosluzja unutar zapadnog krscanstva
prihvaceno kao bogomdano, jer zorno pokazuje mogucnost pravovjerne koegzistencije
istocne i zapadne prakse u jednoj Crkvi i otvara put sjedinjenja pravoslavnih Slavena s
katolickom Crkvom.
Iako su na hrvatskom podrucju glagoljski spomenici u drugoj polovini 12. i u prvoj
polovini 13. stoljeca prilicno rijetki, ipak se praksa glagoljanja i dalje sirila. Najvece otkrice
42
Vat. Lat. 6420 I, 63.
43
Decreta 1962, 215; usp. Jelic, L., 1906., 5.
44
Oreb, M., 1975., 92.
45
Ritig, S., 1910., 224.
46
Ferri, R., 1966., 547-548.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 255
Mile Bogovic
256
prosirenosti glagoljice jest pismo pape Inocenta IV. od 29. ozujka 1248. Tu doznajemo, ne
samo da pismo nije nestalo, nego da je ono prosireno po senjskoj biskupiji i po drugim
podrucjima gdje su zivjeli Hrvati. Kroz vrata koja su odskrinuta za glagoljaske svecenike
koji nauce latinski prosao je gotovo sav pastoralni kler seoskih zupa na hrvatskom
sjeverozapadu.
Evo sto papa pise senjskom biskupu:
'Ireaana nam tvofa molba saar:avala fe aa u Slavonifi postofi posebno pismo kofim
se kler te :emlfe, tvraeci aa ga ima oa Sv. Jeronima, slu:i u slavlfenfu bogoslu:fa. Zbog
toga aa bi se s nfime suoblicio i prilagoaio se obicafu :emlfe u kofof si biskup, poni:no
si oa nas :atra:io aopustenfe aa mo:es bogoslu:fe slaviti prema recenom pismu. Mi,
aakle, imafuci na umu aa fe govor poalo:an stvari, a ne stvar govoru, poafelfufemo ti
ovim pismom :atra:eno aopustenfe i to u onim krafevima gafe vec postofi spomenuti
obicaf, s time aa se ra:licitoscu pisma ne povrifeai smisao. Nikome aakle, ita. Nasega
aopustenfa, ita. Iano u Lvonu 29. o:ufka 1248. pete goaine (naseg pontifikata).`
47
Ulazak biskupa u glagoljaski krug trebalo je opravdati nekim crkvenim ocem, pa se navodi
Sv. Jeronim kao zacetnik tog obicaja. No jos jaci naglasak stavljen je na nacelo da je govor
podlozan stvari, a ne stvar govoru ('quod sermo rei, et non res est sermoni subiecta). To
znaci da je vazno upoznati istinu (res) kakva ona jest, a nije toliko vazno hocemo li to izreci
ovim ili onim rijecima (sermo). Treba se jedino cuvati da zbog nejasnoce rijeci i istina ostane
zamagljena. Na prvi pogled izgleda da je dopusteno samo pismo (littera, slovo), ali buduci da
se poslije za pismo (slovo) upotrebljava sinonim govor (sermo), jasno je da nije rijec samo o
tome da biskup smije upotrebljavati glagoljicu (pismo) nego i staroslavenski jezik.
Pravnu stranu tog otpisa (reskripta) analizirao je Ritig.
48
Pismo je vec dugo poznato, iako
se jos uvijek znade cuti da je tim pismom papa odobrio uporabu glagoljice u senjskoj biskupiji.
Papi je, medutim, postojanje glagoljice poznato. On ne izrice svoj sud postoji li ona zakonito
ili ne. Polazi od pretpostavke da se glagoljica upotrebljava. Dakako da je vec time, sto papa
konstatira tu cinjenicu i ne protivi joj se, glagoljica implicite (ukljucno) odobrena, odnosno
odobren je postojeci obicaj. Ali teziste je otpisa u tome sto je od tada dopusteno i biskupu, a
ne samo seoskom kleru - kako je bilo do tada - da se njome sluzi u bogosluzju, i to svuda gdje
god postoji taj obicaj. Dakako, da je time i vec postojeci obicaj ozakonjen.
'Slavonija je ovdje siri pojam za krajeve gdje se govori slavenski. U ondasnjim spisima
cesto je time obuhvacena Hrvatska, Dalmacija i Bosna.
49
U Bosni je u to vrijeme postavljanje
biskupa latinasa na mjesto dotadanjeg 'glagoljasa
50
imalo lose posljedice za katolicanstvo.
Nema sumnje da je taj kraj u duhovnom pogledu bio tijesno vezan uz podrucja gdje je
glagoljica bila ne samo liturgijsko nego i narodno pismo.
51
Ako cemo vjerovati Juniju
Restiju, u Bosni se tada slavenska liturgija opravdavala povlasticom koju je papa Ivan VIII.
dao 880. godine moravskom knezu Svatopluku
52
, sto bi islo u prilog misljenju da Moravska
nije bila daleko od tih krajeva. Filip je, dakle, dobio tu povlasticu ne samo za svoju biskupiju
nego i za svoju misiju. On je u biti papinski poslanik i misionar.
47
Reg. Vat. n. 21, I. 522rv, noviji prijepis u br. 7157, p. 184; usp. Theiner, A., 1863., 78.
48
Ritig, S., 1910., 215-224.
49
Usp. CD III, 415, 416, 4l9. Vidi i: Sanjek, F., I988., 211-212, zatim Sidak, J., 1975., 190, bilj. 57.
50
Sanjek, F., 1975., 74.
51
Draganovic, K., 1942., 698-70.
52
Cronica ragusina, 1893. 63.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 256
Okolnosti pojave i razvoja glagoljice na hrvatskom podrucju do 1248. godine
257
Cinjenica da po biskupu Filipu glagoljica 1248., uz papinski blagoslov, prelazi prag
katedrale i da se staroslavenski jezik cuje u biskupskim svecanim misama, tako se povoljno
odrazila na daljnji razvoj dogadaja te s pravom mozemo reci da je papinsko pismo senjskom
biskupu Filipu od 29. ozujka 1248. magna charta uzlaznog perioda hrvatske glagoljske
kulture 14. i 15. stoljeca. U Filipu se glagoljastvo, prosireno po cijeloj 'Slavoniji, ali na rubu
zakonitosti i potiskivano od sluzbenoga latinskog jezika, povezuje u jednu na planu opce
Crkve zakonitu zajednicu; cijeli glagoljaski korpus sada je povezan papinskim autoritetom.
Staroslavensko bogosluzje nije vise samo partikularno pitanje seoskih zajednica u nekim
hrvatskim krajevima, nego pitanje od vaznosti za opcu Crkvu. Bilo je potrebno sve dignuti
na jednu vecu razinu, sto iziskuje kvalitetnije tekstove i temeljitije poucavanje u jeziku i
pismu, odnosno osnivanje svojevrsnih skola i pisarnica. Tek tada je Katolicka crkva prihvatila
staroslavensko bogosluzje kao nesto pozitivno i konstruktivno, sto ne samo da se tolerira
nego i potice. Nesto slicno se zbilo prije toga samo u vrijeme Svete Brace, a poslije u 17.
stoljecu kada je Propaganda u Rimu preuzela brigu za tiskanje knjiga potrebnih hrvatskim
glagoljasima.
Na kraju mozemo spomenuti da je papa Inocent IV. cetiri godine poslije dopustenja biskupu
Filipu, tj. 26. sijecnja 1252., ovlastio krckog biskupa da moze dopustiti uporabu staroslavenske
sluzbe Bozje benediktinskom samostanu Sv. Nikole u Omislju. Papa spominje da su i prije krcki
biskupi obicavali omisaljskim redovnicima davati takvo dopustenje.
53
Iako je i taj dokument
znacajan za povijest glagoljice, on samo potvrduje povoljno stajaliste na papinskom dvoru u
odnosu na uporabu glagoljice. Dopustenje ce u ovom slucaju izdati biskup i to samo za jedan
samostan. Kod Filipa je rijec o dopustenju za jednu cijelu misiju medu Slavenima.
Pismo pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu izrazava jedan novi stav papinstva
prema glagoljasima i staroslavenskom bogosluzju. Prvi put papa na staroslavensko bogosluzje
ne gleda kao na nesto sto moze ugroziti pravovjerje, nego na novu snagu kojom se pravovjerje
moze uspjesno braniti i siriti. Tim papinskim otpisom nakon boravka u osamljenim redovnickim
bogomoljama i seoskim crkvicama prvi put prelazi prag jedne katedrale.
54
Zakljucak
Cirilometodska teorija o nastanku glagoljice toliko je prosirena da je i brojni priznati
strucnjaci bespogovorno prihvacaju, racunajuci s njome kao dokazanom. Bolje bi bilo kada
bi ona dozivjela temeljitije promisljanje. Najstariji glagoljski spomenici u kamenu nalaze se
na hrvatskom sjeverozapadu, tj. u kvarnerskom bazenu i oko njega, a poglavito u Istri. Za
vrijeme poslije 12. stoljeca tesko cemo naci znanstvenika koji ne bi pojavu glagoljice u
nekom kraju izvan Hrvatske vezao uz hrvatske glagoljase. Nijedan narod se ne moze pohvaliti
desetljecem glagoljske kulture. Hrvatski narod moze se pohvaliti svojim glagoljskim
tisucljecem.
Sto se tice autorstva Svete Brace, ni tu nemamo nikakvih sigurnih dokaza. Znamo da se
jedno pismo zove cirilica, i mnogo je lakse povjerovati da je to ono pismo koje je stvorio sv.
Ciril.
Glagoljica i staroslavensko bogosluzje mogli su se razvijati samo u bizantskom ozracju.
Buduci da su se na nasem glagoljaskom podrucju izmjenjivale vlasti i jurisdikcije Istoka
53
CD, III 1905., 479.
54
Bogovic, M., 1998.b., 55-71.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 257
Mile Bogovic
258
(Bizanta) i Zapada (Rima), sudbina glagoljice i staroslavenskog bogosluzja kod Hrvata
tijesno je vezana uz kvalitetu odnosa izmedu tih dviju strana. Povoljne prilike su bile u
vrijeme bizantske dominacije u Dalmaciji, a nepovoljnije u vrijeme zapadnog utjecaja na tom
prostoru. Prva velika kriza nastaje u vrijeme kralja Tomislava koji je dobio na upravu podrucje
Bizantske Dalmacije. Time je ujedno to podrucje u crkvenopravnom smislu doslo pod izravnu
papinsku jurisdikciju. To je imalo za posljedicu da je na Splitskim saborima 925./28. pravo
uporabe staroslavenskog bogosluzja ograniceno na nizi kler i redovnike, a svecenicima
samo u krajnjoj potrebi, a i tada je potrebna posebna papinska dozvola.
Nakon tih vremena jacao je u Dalmaciji bizantski utjecaj, pa su se prilike za staroslavensko
bogosluzje popravile.
Sredinom 11. stoljeca nastupa nova velika kriza jer se Bizant povlaci a zamjenjuje ga vlast
hrvatskih kraljeva koji su cvrsto povezani s papama. Praksa staroslavenskog bogosluzja i
glagoljice vec se tako ukorijenila da je nije bilo moguce zabraniti bez vece stete za Crkvu. Godine
1061. dana je nacelna dozvola uporabe glagoljice i staroslavenskog bogosluzja i svecenicima u
pastoralu, uz uvjet da nauce latinski. Sada se ne propisuje uvjet da se za pojedine slucajeve
obraca papi. Time je ucinjen drugi korak: postoje glagoljasi koji znadu latinski.
U 13. stoljecu ucinjen je i treci korak. Rimska Crkva prepoznaje u praksi hrvatskih
glagoljasa pogodno sredstvo za sjedinjenje pravoslavnih Slavena s katolickom Crkvom.
Stoga je odlucila tu praksu podici na visu razinu, a kao presudni korak u tom nastojanju
mozemo smatrati ukljucivanje (senjskog) biskupa u glagoljaski krug. Tako je glagoljica
krenuvsi od osamljenih redovnickih bogomolja i seoskih crkvica sredinom 13. stoljeca
prekoracila prag jedne katedrale. Taj potez najvisega crkvenog autoriteta omogucio je da se
stvore uvjeti za zlatni vijek hrvatske glagoljske kulture.
Literatura
Boba, I., 1986. Novi poglea na povifest Moravie preispitivanfe povifesnih i:vora o Moravskof,
Fastislavu, Svetoplku i Sv. Braci irilu i Metoau, Split: Crkva u svijetu.
Bogovic, M., 1994. Glagolfica u Senfu - povoaom 500. oblfetnice senfskog glagolfskog misala i
glagolfske tiskare u Senfu, Senj: Jadranska tiskara.
Bogovic, M., 1998.a. Hrvatsko glagoljsko tisucljece. Senfski :bornik 25, Senj: Senjsko muzejsko
drustvo Gradski muzej Senj, 1-140.
Bogovic, M., 1998.b. Glagoljica na putu od redovnika do katedrale. roatica christiana perioaica
41., 55-71.
Bogovic, M., 1999. Postanak i razvoj glagoljice na hrvatskom prostoru. Hrvatski iselfenicki :bornik
1999., Zagreb: Matica iseljenika, 72-84.
Bogovic, M., 2000. Otocac Bascanske ploce. Zbornik '900 goaina Bascanske ploce, Baska: Krcki
zbornik 42, Posebna izdanja 36, 227-244.
Bogovic, M., 2002. Pitanje autorstva i kolijevke glagoljice. Licka revifa 2, Gospic, 27-33.
Bratulic, J., 1985. Zitfa Konstantina irila i Metoaifa i aruga vrela. - Preveo i

protumacio Josip
Bratulic, Zagreb: Krscanska sadasnjost.
CD I 1967. Codex diplomaticus Regni Croatiae et Slavoniae, vol. I, uredio M. Kostrencic, sakupili i
obradili J. Stipisic i M. Samsalovic, Zagreb: JAZU.
CD III 1905. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. III, sabrao i uredio T.
Smiciklas, Zagreb: JAZU.
CD IV 1906. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. IV, sabrao i uredio T.
Smiciklas, Zagreb: JAZU.
ronica ragusina, 1893. ronica ragusina Junii Festii, Zagreb: MSHSM XXV.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 258
Okolnosti pojave i razvoja glagoljice na hrvatskom podrucju do 1248. godine
259
Cuncic, M., 2000. Sto je opat Drziha naucio od opata Maja?, 900 goaina Bascanske ploce (1100-
2000), Krcki zbornik 42, Posebno izdanje 36, Baska, 257-269.
Damjanovic, S., 2002. Slovo iskona, Zagreb: Matica hrvatska.
Iecreta, 1962. Conciliorum oecumenicorum decreta, Herderr, Basileae, Barcelonae, Friburgi, Romae,
Vindobonae: Herder.
Draganovic, K., 1942. Katolicka Crkva u sredovjecnoj Bosni, u: Iovifest hrvatskih :emalfa Bosne i
Hercegovine u sreanfem vifeku, I, Sarajevo: HKD Napredak, 685-766.
Eggers, M., 1995. Ias 'Grossmrische Feich` Fealitt oaer Fiktion? (Monographien zur Geschichte
des Mittelalters), Bd 40, Stuttgart, 1995.
Ferri, R., 1966. O Ivanu Karpinu i njegovu putopisu iz 13. stoljeca, Fifecka revifa, XV (1966.) 6-7,
str. 547-548)
Fucic, B., 1982. Glagolfski natpisi, Zagreb: Djela JAZU 57.
Fucic, B., 1997. Hrvatski glagoljski i cirilski natpisi. Hrvatska i Europa: rano doba hrvatske kulture,
I, Zagreb: HAZU, 259-282.
Goldstein, I., 1995. Hrvatski rani sreanfi vifek, Zagreb.
Hercigonja, E., 1997. Glagoljastvo i glagolizam. Hrvatska i Europa. rano aoba hrvatske kulture, I,
Zagreb: HAZU, 369-398.
Jelic, L. 1906. Fontes Historici Liturgiae Glagolito - Romanae a XIII aa XIX saeculum. Krk: Kurykta.
Katicic, R., 1993. U: pocetke hrvatskih pocetaka, Split, Split: Knjizevni krug. To je pretisak clanka
objavljenog u 'Slovu 36 (Zagreb, 1986.), str. 11-44.
Katicic, R., 1996. Uz pitanje o postanku i starosti glagoljice. Croatica 42, 43, 44, Zagreb, 1995/96.,
185-199. Autor je 1999. clanak poslije objavio u svojoj knjizi: Na kroatistickim raskri:fima,
Zagreb: Sveuciliste u Zagrebu, Hrvatski studiji, 59-74.
Katicic, R., 1998. Litterarum studia knjizevnost i naobrazba ranog hrvatskog srednjovjekovlja,
Zagreb: Matica hrvatska.
Klaic, N., 1986. Kako i kada postaje 'Metodova doktrina kulturno dobro Hrvata, Croatica Christiana
Ierioaica 17, 17-39.
Kronsteiner, O., 1987. Method und die alten slavischen Kirchensprachen. Ier Heilige Methoa,
Sal:burg una aie Slavenmission, Innsbruck-Wien: Pro oriente, 255-272.
Kuljbakin, St. M., 1935. Beleske o Hrabrovof apologifi, Beograd: Glas Srpske kraljevske akademije
168, 42-77.
Marti, R. W. Veder, W., 2000. Die Freiburger Diskussionsrunde zur Enstehung der Glagolica, H.
Miklas, Glagolitica :um Ursprung aer slavischen Schriftkultur, Wien: Osterreichische
Akademie der WissenschaIt, 227-243.
Matija Vlacic, 1960. Matifa Jlacic Ilirik. Katalog svfeaoka istine, priredio Veljko Gortan, Zagreb:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Oreb, M., 1975. Ivan Karpin: 'Povijest Mongola koje nazivamo Tatarima, Zagreb: Starine JAZU
56, 37-107.
Peri, R., 1966. O Ivanu Karpinu i njegovu putopisu iz 13. stoljeca, Fifecka revifa 15, 6-7, 543-552.
Racki, F., 1894. Thomas Archiaiaconus, Historia Salonitana, MSHSM vol. 26, Zagreb: JAZU.
Reg. Vat. Archivio Segreto Vaticano, Registri vaticani.
Ritig, S., 1910. Povijest i pravo slovenstine, Zagreb.
Runje, P., 1998. O knjigama hrvatskih glagoljasa, Zagreb: Institut za ekumensku teologiju i dijalog
Katolickog bogoslovnog Iakulteta u Zagrebu.
Sambunjak, S., 1998. Gramato:ofifa Konstantina Filo:ofa Solunskog, Zagreb: Demetra.
Sanjek, F., 1975. Bosansko-humski krstfani i katarsko-aualisticki pokret u sreanfem vifeku, Zagreb.
Sanjek, F., 1988. rkva i krscanstvo u Hrvata I, Zagreb: Krscanska sadasnjost.
Sidak, J. 1975. Studije o Crkvi bosanskoj` i bogumilstvu, Zagreb.
Tarnanidis, J., 1987. AuI Sinai entdeckte Quellen als Ausgangspunkt Ir ein neues Verstndnis der
cyrilomethodischen Mission: Ier Heilige Method, Sal:burg una aie Slavenmission, Innsbruck-
Wien: Pro oriente, 11-21.
Theiner, A., 1863. Vetera monumenta Slavorum meridionalium, I, Romae.
22.p65 04. 10. 04, 16:13 259
Mile Bogovic
260
Tkadlcik, V., 2000. ber den Ursprung der Glagolica, Glagolitica :um Ursprung aer slavischen
Schriftkultur, Wien: Osterreichische Akademie der WissenschaIt, SchriIten der Balkan-
Kommission, 9-32.
Vat. Lat. Biblioteca Apostolica Vaticana, Codices vaticani latini
SUMMARY
CIRCUMSTANCES OF THE EMERGENCE AND THE DEVELOPMENT OF THE
GLAGOLITIC SCRIPT IN THE CROATIAN REGION UNTIL THE YEAR 1248
The Cyrillo-Methodian theory oI the origin oI the Glagolitic script is widely spread so much that
numerous recognised scholars accept it unreservedly, counting on it as iI it were proven. They ought
to do more Iundamental research. As Iar as the authorship oI the Holy Brothers go there are no sure
evidence oI it. We know that the name oI one script is Cyrillic, and it is much easier to start believing
that it was this script that St. Cyril has created. The oldest stone inscriptions are in the Croatian
Northwest, i. e. in the Kvarner Basin and around it, and mainly in Istria. It is hard to Iind a scholar who
would not connect the Glagolitic script in any region outside Croatia aIter the 12th century with the
Croatian Glagolitic priests. There is not a nation that can be proud oI a decade oI the Glagolitic culture.
The Croatian people can be proud oI a Glagolitic millennium.
The Glagolitic script and the Old Church Slavonic liturgy could develop only in the Byzantine
atmosphere. Since the authorities and jurisdictions oI the East (Byzantium) and the West (Rome) took
turns in our Glagolitic region, the Iate oI the Glagolitic script and the Old Church Slavonic liturgy was
conditioned by the quality oI the relationship oI the two sides. Byzantine domination over Dalmatia
brought more Iavourable circumstances while the western inIluence brought less Iavourable
circumstances. The Iirst great crisis started when king Tomislav got the administration oI the Byzantine
Dalmatia. By this act that region came under the direct Papal jurisdiction in the ecclesiastical judicial
sense. The consequence was the restriction oI the use oI the Glagolitic script and the Old Church
Slavonic liturgy at the 925/928 Split Council. It was limited to the lower clergy, and to priests only in
an extreme necessity and in that case a special Papal approval was necessary.
AIter that time the Byzantine inIluence became stronger so that the conditions Ior the Old Church
Slavonic liturgy became more Iavourable.
In the middle oI the 11th century a new great crisis started as Byzantium withdrew and the Croatian
kings Iirmly connected with Popes came into power. The practice oI the Old Church Slavonic liturgy
and the Glagolitic script was by then so Iirmly rooted that it was impossible to Iorbid it without any
greater loss Ior the Church. In 1061 the Church in principle gave permission Ior the use oI the
Glagolitic script and the Old Church Slavonic liturgy to the priests in the pastoral work, under one
condition: to learn Latin. At that time it was not prescribed to ask permission Irom Pope Ior individual
cases. Thus the second step was made: there were Glagolitic priests who knew Latin.
In the 13th century the third step was made. The practice oI the Croatian Glagolitic priests was
recognised by the Roman Church as a suitable instrument oI the unity oI the Orthodox Slavs with the
Catholic Church. ThereIore it was decided to promote this practice to a higher level. When a bishop (oI
Senj) became part oI the Glagolitic circle a crucial step in that direction was made. Starting Irom the
sporadic monastic places oI worship and small village churches the Glagolitic script crossed the
threshold oI a cathedral in the middle oI the 13th century. That gesture oI the highest Church authority
enabled the creation oI the conditions Ior the golden period oI the Croatian Glagolitic culture.
Translatea bv Marica uncic
Kljucne rijeci: glagoljica, cirilica, Hrvatska, Bugarska, Ciril i Metod, Crnorizac Hrabar
Key words: Glagolitic script, Cyrillic script, Croatia, Bulgaria, Cyril and Methodius, Crnorizac Hrabar
22.p65 04. 10. 04, 16:13 260
Giorgio Ziffer
(Udine)
LA TRADIZIONE GLAGOLITICA CROATA DEL
JAACELo DI AICODEMO
Lautore studia il significato critico-testuale dei due frammenti glagolitici croati del Vangelo di
Nicodemo, analizzandone i rapporti con la tradizione cirillica.
Uno fra gli apocrifi cristiani pi fortunati della civilt letteraria slava ecclesiastica, cos
come del resto di tutte le letterature medievali sia orientali che occidentali, stato senza
dubbio il Vangelo di Nicodemo, nel quale si narrano le vicende del processo e della
crocifissione di Ges, seguite da quelle dellimprigionamento e della miracolosa liberazione
di Giuseppe di Arimatea, nonch in alcune versioni dal racconto della discesa di Cristo
negli inferi.
1
Lo stanno inequivocabilmente a dimostrare i 184 testimoni, non tutti per la
verit riferibili alla tradizione slava ecclesiastica, che Santos Otero (1981: 61-98) ha elencato
nel suo repertorio, e che F. J. Thomson (1985: 79-83) ha successivamente suddiviso in ben
ventotto diverse costellazioni testuali. Non la pi diffusa di queste, ma certo la pi interessante
la cosiddetta versione slava ecclesiastica lunga, comprendente anche il menzionato
Descensus. Gi i due studiosi che per primi se ne occuparono alla fine dellOttocento, Ji
Polvka e Michail N. Speranskij, avevano stabilito, luno indipendentemente dallaltro, che
la traduzione era stata eseguita in epoca assai antica su un modello latino (Polvka 1891:
440; Speranskij 1895: 62). Bench nellarco di tempo intercorso questa traduzione sia stata
oggetto di vari studi che hanno contribuito a illuminarne diversi aspetti, le molte ed essenziali
questioni filologiche tuttora sul tappeto dalla definizione del numero esatto dei testimoni
superstiti, di cui in ogni caso ancora oggi conosciamo direttamente solo una parte piuttosto
esigua, alla compiuta ricostruzione della storia della tradizione, dalla necessit di un testo
critico che vada oltre la pur meritoria edizione di Vaillant fino allindividuazione del luogo
dove venne effettuata la traduzione inducono il sospetto che questopera non abbia fino
ad oggi suscitato tutto linteresse che avrebbe meritato.
Fra i nodi ancora da sciogliere figura anche lesatta definizione del ruolo e del significato
della tradizione croata.
2
Oltre a un certo numero di copie cirilliche provenienti dalle terre
1
Per unampia bibliografia generale sullapocrifo, v. Gounelle, Izydorczyk 1997 e 2000.
2
Sulla sua importanza in unottica storico-letteraria, v. Hercigonja 1975: 49 e 112.
23.p65 04. 10. 04, 16:14 261
Giorgio ZiIIer
262
slave orientali e dalla Serbia,
3
la tradizione manoscritta del Vangelo di Nicodemo conta
infatti anche due frammenti glagolitici croati: i quali sidentificano con uno dei ben noti
frammenti di Pazin, il ms. Zagabria, HAZU, fragm. glag. 90 g-h (= P), che conserva
parzialmente il primo, il secondo e il terzo capitolo dellapocrifo e che, risalendo allinizio del
XIV sec., costituisce fra laltro la testimonianza in assoluto pi antica del nostro testo
(SteIanic 1969: 48-49); e col ms. Zagabria, HAZU, fragm. glag. 32 c (= C), del XV sec., che
abbraccia parte del XXI e del XXII capitolo (SteIanic i suradnici 1969: 146-148; SteIanic
1970: 13-14). Su questi preziosissimi testimoni aveva indugiato la massima specialista degli
apocrifi cristiani nella tradizione glagolitica croata, Biserka Grabar, cui solo la prematura
scomparsa ha impedito di svolgere fino in fondo il filo di un discorso critico che noi ora non
possia