DOŠEL BUM V BISTRICU

IX. recital "Josip Ozimec"

1
Nakladnik:
Radio Marija Bistrica

Odabrao i vrednovao Stručni sud Recitala:

mr. sci. Denis Peričić, predsjednik
prof. Vlasta Horvatić-Gmaz
prof. Marija Lamot
dr. sci. Ivo Kalinski

Uredila:
prof. Ivančica Tomorad

Likovno opremio:
Zvonko Pižir

Grafička priprema:
Slovo, Zagreb

Tisak i uvez:
PLAVA RIJEKA, Zagreb

Naklada: 500 primjeraka

Marija Bistrica, listopad 2007.

2
DOŠEL BUM V BISTRICU

IX. recital "Josip Ozimec"

zbornik

Marija Bistrica, 2007.

3
 ISBN 978-953-99327-8-5

4
 Ganuće i zanos pjesničke riječi

U životu svakodnevno se događaju stvari obične i

neobične, all i te neobične ponavljanjem postaju izlizane,
nerijetko banalne. Neki će, pak, tobože “mudri” ljudi,
neobičnosti zvati suplementom, dodatkom običnosti, i
nerijetko poradi bogtepitaj koje i kakve dramatičnosti i -
perpetuum mobile. No, istini za volju, treba reći da se
barem trunak toga perpetuum mobile ogleda, ako igdje,
a ono u pjesništvu, prem oni nisu mislili na to. Običnom
čovjeku, naime, pjesnikovanje oli pjesničko “umovanje” u
razmišljanju o svakodnevnim brigama, zasigurno nije ni
nakraj pameti.
Kao nerijetko koja čovjekova djelatnost, istinsko
pjesništvo je, dakako u rijetkih, fikcionalna djelatnost,
onkraj svakodnevnih gacanja po blatu življenja. Pjesnič-
ka riječ, njezina “tvrdokornost i tvrdoglavost”, njezina
persistencija, prema svemu ružnom izvan svojega svijeta
jest stalno razorna, a razorna je zato što se nikakvim
opačinama ne može obesmrtiti. I tu je, u tom perpetuira-
nju sebe same, naime svoje poetike, onaj prije spomenu-
ti dijelak onoga što bismo mogli nazvati perpetuum
mobile.
Premda je na natječaj za 9. recital “Josip Ozi-
mec” pristiglo manje pjesničkih radova nego prijašnjih
godina, opća je ocjena ocjenjivačkoga stručnog suda da
su oni u književnoestetskom pogledu - kad je riječ o pje-
sništvu na standardu i oba supstandardna idioma: kaj-
kavskom i čakavskom - dosad jedni od najboljih.
Dakako, potrebno je, i red je, istaknuti osobite individual-
nosti. Tu prije svega mislim na cijeli set kajkavskih pje-
sama (Med lilijah, Žoltar gacovum listju, Tvega joka noč,
Ar zebrali sme brieg) pristiglih na natječaj pod šifrom
5
Boži volek (što je jedan od naziva za kukčića crvene ili
žute boje s crnim pjegama, poznatog i pod drugim ime-
nima: bubamara, božja ovčica, itd., Coccinela septem-
punctata). Jezično izgrađena u duhu kajkavskoga
književnoga jezika, formalno dotjerana ili u sonetnoj ili
slobodnoj formi, s izrazitim osjećajem za ritam - čas us-
poren, čas vratolomno ubrzan, s osjećajem punim emo-
tivna naboja, obično depresivnoga, u interpolacijskim oli
inverznim stihovnim sklopovima u kojima se glože bivša
erotizirana žudnja i spoznajno naknadna, bezgranično
tragična osama poslije svega (Hudo me vgrizla tvega
joka noč,/glibina čkomenja kak voda zdena), izbrušene
stilizacije s funkcionalnim “upadima” iz dragog jezičnog
sustava (postela biela, čitaba dijačka "suicid mors").
Autoričin Boži volek frrr s vapajima (istaknutima itali-
kom!) (Piknja, piknjica,/vuz veter il vetra spram,/ Boži
volek frrr.../ Povej mi, kaj v žitku tem/ baš vse je bilo
zgub. /.../ Povej, al je bilo moči kak/ terh z tveh pleči pre-
klasti nam?) - tek jedna je od njezinih transformacija
osjećaja tragična ganuća, kojih je i inače njezina poezija
prepuna. U svakom slučaju, u književnoestetskom pog-
ledu kajkavska poezija Zdenke Maltar pravo je otkriće.
U drugom primjeru, pjesnikinja će iz cjelokupne
biosfere izreducirati svoj pjesnički izričaj na samo jedan
stožerni podatak (Mudno cajt prehaja/ Pod drevom pets-
toletnim), gradeći oko njega opulenciju (izobilje) koja se
u završnoj ekstazi erotizira i erotiziranjem skončava.
Ekstaza kao vrhunac zanosa i u zanosnu vrhuncu meta-
forička naznaka klice buduće izgubljenosti: Kipec vu
zeleno beloj klajdi,/ Napirlitana mladenka,/ Gizdava de-
vojka./Se zdopali./ Drevo začarobiralo./ Drevo zelo/ I
dušu i telo. (Željka Skledar, Lipanjska lepa lipa).
U nekih autora, pak, nastupa aluzivna zagonet-
nost. Koja, naslovom, pogotovo tekstom, namah raskoli
se, aluzivno bude upućena barem na dvoje. Od toga
dvojega iznjedruju se misli koje bi, recepcijski mislim, da
zaustave dah, toliko su naime prožete_onom vrstom
običaja i egzistencijalne žestine da čitatelju uvjetuju po-
6
ložaj iz kojeg je teško izaći. Jer ta autoričina riječ, uma-
njenica i umiljenica škrinjica (koja je u naš kajkavski doš-
la iz kasnolatinskoga) s jedne je strane u običnom
leksiku značenjski: sanduk, obično ukrašen, i za pohranu
raznih stvari, a s druge je strane: sanduk za umrle, što je
onda mrtvačka škrinja. U autoričinoj pjesmi, koja zapravo
iz ovodobnosti/sadašnjosti izvidnički razmatra ne ono što
bi se moglo zgoditi, nego prije svega ono što se je već
dogodilo, iz te škrinjice izbija, prije svega, egzistencijalni
strah odrastanja (stra me gda se bou jempout otprla
prazna škrinja/ i s puojnjavou pokrita), misaono-
refleksivni prepletaj genealoškoga (dedek) kristološkoga
(Pomoć je naša u imenu Gospodnjem) i osobne stvarne i
simbolične izgubljenosti (zgubili sme muoj zeleni svitrek/
nazaj iskat ga išli i našli ga) (Branka Jagić, Škrinjica).
Kao i obično, onih tamnih sjenki sveopće Ijudske
bešćutnosti i osjećaja prolaznosti/praznine (Na suncu
žamor prolaznika. Prolaznost u/ tračnicama tramvaja.
Prazni pogledi zabijeni/ u zemlju koje nema. Marame,
šeširi, betonska/ pokrivala./ Imitacije drveća, neba, obla-
ka) - ni ovaj put ne nedostaje. Ne nedostaje ni, situacijski
nametnuta, spoznaja gubitka materinskog jezika koji se
kao spoznajni teret ipak skrušeno nosi u sebi (Ne, neću
pisati jezikom svojih predaka/ jer tada je sjenka preteška/
za zemlju kojom koračam bosonoga). Naime, pjesnikinja
je već u uvodnom dijelu svoje pjesme na standardu una-
prijed pripremila gnijezdo za vlastitu žestinu; njezin moto
glasi: Betežni oblaki kilaviju se po nebu/ se je prevzela
senca (Biserka Marečić, Otisak u zraku).
Još je možda izrazitiji osjećaj neumoljive prolaz-
nosti u pjesnika na čakavskom izričaju. U njega će se, u
njegovoj poeziji, alegorijski i s protegnućem metafora na
cijelu pjesmu taj osjećaj neumoljive prolaznosti planetar-
no filtrirati između pretpakla (Limb) i boga podzemlja
(Pluton): Ležimo tako u komoru mrtvi/ Jo i biša/ Iz zida i
dasok./ Preci kargoju didinu/ Ovih don oni iz Limba i
Plutona/ Žale mi se da hi ukinuše/ A jo, preci iz Limba i
raja/ Gnjile daske, pisme i sumpreši/ Somo smo stvori u
7
komori. (Ivo Jelinčić, Komora i jo). U istog je pjesnika sa
sličnom motivacijom i temom, tek s ponešto izreducirana
na dva lika (Ona i On) riječ o pjesmi Burjet na brudet.
Motivi i teme ovom zgodom izdvojenih pjesnika
sudionika, dakako i onih drugih, uzborničenih, svih triju
književnih izričaja, raznolikošću se protežu od zanosa
marijabistričkim vjerskim obilježjima do široko iznijansi-
rane depresivne egzistencijalne palete, što je i za ovo-
godišnji, 9. recital “Josip Ozimec” dobra podloga za
prepoznavanje istinskih pjesničkih vrijednosti.

dr.sci. Ivo Kalinski

8
Nikola Maričić, Mala Subotica

DRAGA SJEĆANJA DALEKA

Naviru draga sjećanja daleka

Na dane davne, davna vremena,
Prebiruć' brojna znana imena,
u parku, na klupi, dok nekoga čeka.

Imena znana: Marija, Vera, Melita,

Ana, Daša, Željko, Boris, Toni,
Marijan, Drago, JOSIP – u sjećanju zvoni.
Josip! Joža? – samoga sebe kao da pita.

Je li to onaj tihi dječak plavi,

Pjesme što pisaše skrivajući,
I, vječno zanesen, snivajući:
Ljepotu riječi – riječju da slavi?

Joža Ozimec – majstor rodne riječi

Iz bistričkog zavičajnog kraja
Javi mu se toga toplog maja
U sjećanju, tu na klupi, dokle umor liječi.

U parku na klupi, dok nekoga čeka

Da bi skupa pošli na svečanost važnu,
On radost u sebi tad doživi snažnu,
Prebirući draga sjećanja daleka.

9
10
Stjepan Kralj, Soblinec

BOŽJI SEJN

Sejnal sem Te, Majčice Božja,

nad Tuobu lepe plave nebe
sončeve zrake vu oči ti tokle
anđeli sveti tancali krej Tebe.

Videl sem Te blistavu i lepu

kak rožicu sred vrteka mega,
rokice Tvuoje privinuti me štele,
kušlec bi dala, dala bi sega.

Sejnal sem Tvuoju svetu blizinu

nigdar nebi štel utiti
osetil Tvuoju blagu toplinu
- da mi se bar ni zbuditi.

11
Marija Znika, Zagreb

MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ

Slavimo Te, pjevamo Ti, molimo se Tebi,

Kraljice nebeska,
Ti, Djevo Prečista,
Ti, Djevo Bezgrešna!
Udijeli vjernom puku svome
milost
da s ljubavlju i bez mržnje
podnosi zlobu, siromaštvo i jad.

Tebi se puk Tvoj utječe s prošnjama

jer Ti ga snažiti možeš,
Djevice moguća,
jer Ti ga snažiti hoćeš
i nekoć i sad.

Vladarice preponizna!
Žezlom ljubavi ožezi srca naša
da ljubav nam ispuni dušu,
poniznost da s lica nam sja!

Kraljice, a bez vojske!

Ta sila Ti i ne treba
jer andeli Tebi dvore.
Pokaži puku svom hrvatskom
pravi put u rajske dvore!

Nek kao nekoć, tako i sad, i u vijeke

umjesto bubnjeva ratnih,
umjesto kletve i psovke,
molitva odjekne zemljom Hrvatskom,
molitva vjernog puka Tvog,
bisera u Tvojoj kruni zvjezdanoj!
Majčice naša, Kraljice naša,
Kraljice Hrvata!
12
Biserka Težački-Kekić, Turčin

ZAŠTITNICA PROMRZLIH ZVIJEZDA

1.

Pocrnjeli izmet iz svijesti mi se u predziđe pakla

trusi. Pritom povraćam žuč; živo mi vapno stopala
ždere. Sjekira iz bistra neba glavu da mi raskoli; ruku
da mi odsiječe i sablazan jastuka razdere, zaslužila
bih. Nedostojna sam prst umočiti u vjedro pa da mi
čelo tiha noć osvježi, mahovina ili snježna pahuljica.
Jer blato sam; voljela bih da me nagaziš pa da štrcnem
i Tvojih se skuta dotaknem.

2.

Umjesto kose, Gospine su im krunice ponad čela

spletene. Ptice im iz grla pjevaju. Smijeh je mijeh
u njihovim grudima - proljeće su. Ne sustižem ih,
ja, ljubiteljica zimske bjeline i hijeroglifa. Ne tražiš
od mene da s misli skinem debelu odjeću, da budem
vjesnica cvjetnoga gnijezda. Zaštitnica sam, kažeš,
promrzlih zvijezda.

3.

Žbuka s plafona zjenice mi zasipa. Svijećnjak se

zabada u tjeme. Kreveti su mutne mlake - za leglima
pastrva jastuci žude. Izdaleka nailazi mudrac; miris
smirne pribranost kvari. Pjevati Tebi! Pjesma postaje
plamen, u pesnici stisnut.

4.

(Anđeli divljaju na tučonosnim oblacima, mliječni

je put posut blatnom slamom.) Ne mogu se uspraviti:
grom podmuklo reži u kukovima. Kada bi milost
13
postala šakom, mogla bih se predati pomirbenom
vjetru. Noć je krvavo sječivo; iščupala bih joj srž da
nije čudovište, okot sakatog svemira i nadasve opaka.

5.

Pšenica, makovi, maćuhice i svojta priprostih

patuljaka - sve to bijaše sabijeno u prstenu
kojim si me u doba slabosti pridobio za hod po
gredi što iz gorućeg obzora strši. Potom bi me
dahom cijelio u igri krvavih lakata kojoj patuljci
kumovahu, gospodaru zelenih packi, prozirna
prstena i ružičasta polja, postojani Zaručniče.

14
Branka Jagić, Velika Gorica

ŠKRINJICA

na raskrižjou škrinjicu spazim

moja je prepoznam jou

zagledel se vujnjou mesec

i z svetlem svojijem otprl jou
a vujnje dedove pripovesti i istine
kat sme i išli z Bistrice
zgubili sme muoj zeleni svitrek
nazaj iskat ga išli i našli ga
i luči stesane za šporat potkuriti
i najnji moje prve črknje i broji i slove
i moužika dedova
če sem se plakala
zaigral je v gousli i rezsmejal me
če zaspati nijesem štela vuspal me
se z moužiku svojou

i ve me deda vuspal
a prebudile me sounce kak lampuš dnijevni
i vidim se dnijevni pra i pepel
kak ga veter restepel
a zake je na pluot devene strašile
el same vrane ot čučekof tira
rojši ne gledim strašila
gledela boum vu travu prejk plota
al ona od kotačof blatneji povojžena
sirota kak da ima po pleči spisane disnice življej-
nja
i ve kak da z blatne kalne vode glavu zdigava
kak da i ona Bogu bi se pomolila
al cmoljavi dan baš niš i ne pita i ne čuje

15
ne ne ne nečou više misliti o semou tomou ve ovde
meknouti se dek koraki mi nijesou veznouli vutem mordi-
ščou

rojši boum gledela tam nazaj nazaj vu škrinjicu

al ve to po souncou f čist drugem svetlu škrinjica mi se

otprla
ja to stojim pret šumu
štera nije ni Striborova ni srebrena
ta šuma ve je zelene rouke življejnja sproužila prama
mene
male me stra da me ne pot svoje zela
od mala bojim se šume

vu strau zasvieti mi misel i zgovorim jou

pomoć je naša u imenu Gospodnjem
reširim oči i kouražne stroge gledim šumu
pomislim el me se dobre čule kaj sem zgovorila

16
Dragutin Kontak, Zagreb

PRED RESPELOM

Pred respelom
ljudi stojiju,
klečiju,
roke skup držiju,
moliju ili mučiju.

Kaj misliju?

Je li iskrene moliju
ili same statieraju?
Za griehe se kajeju
ili za javnost pozieraju?
Radi reda su tu
ili stvarne veruju?
Dušu širom opiraju
ili se za Jezušom skrivaju?

Jezuš pak same muči,

nikakef znak ne daje.

Gda prejdeju
ostane sam i misli:
Nič se nije premenile
od vremena gda su mene sodili.
Pilati i Kaife
i denes pravdu deliju,
gaziju bokčiju,
pred menu mučiju,
kak farizeji se ponašaju.
Križ su drugem na pleča hitili,
sebe zlatem nakinđali.

17
Gda boju razmeli, slepci,
da je zlatni križ najtežeši,
da pod njem nemreš
niti na Golgotu zijti.

18
19
Darko Raškaj Jalšovec, Lobor

ON IMA VERU

Same Isusek
na križanju
na križu
još veru h Ijude ima
i vremena čuva
kak ona stara
tak ova nuova
za Ijude
šteri su prešli
šteri buju došli
k Njemu
predi ilji kesneje
z svečicu vužgatu
od krštenja
do smirenja

20
Stjepan Kovačec-Štef, Zagreb

NE MOŽE TOLIKO UZETI

Poruke koje nadahnjuju

a toliko su jednostavne
da se naš um jednostavno zbuni
ali srce osjeća tu njihovu snagu
i ako se otvori ostaje neizbrisivi trag.

Ako ima dovoljno onih koji vjeruju

kojima je stalo do ljubavi
onih koji nisu zaspali u svome tijelu
bit će povratka i dizanja iz ruševina
ne može svakodnevni život toliko uzeti
koliko Bog može dati.

21
Stanko Majdak, Zlatar

BIJAH IZGUBLJEN

Da nisam izgubljen bio

Kako bi me Ti našao?

22
Sunčica Orešić, Kalinovac

ZADRŽI TAJ SJAJ

Visoko na nebu
ti si skromna zvijezda,
tek izašla plaho
iz zemljina gnijezda.

I penješ se, penješ,

koliko se može,
i svaki dan moliš
pomozi mi, Bože!

Visoko na nebu
vesela si nota,
zato uvijek želiš
pjesmu od života.

Kad ti suze teku

nije sreći kraj,
zadrži taj osmijeh
i zadrži sjaj.

23
Janko Crljenica, Marčana

MOTI

Plamik srca ča mi dušu grije,

vajka kad san s vami tote,
besidon van ne moren reči,
van ću špjegati, sve na mote.

Kuntento s vami kušeljan,

aš ode, nidan niš ne skuša,
kad znan da me svi kapite,
zadršću mi i srce i duša.

I kad mi tuga dušu para,

a srce tuče sve na skose,
svoju bol van ja povidan,
na mote, svima ča ste tote.

Velika Ti fala, dragi Bože,

ča si mi svu forcu da u ruke,
da s pretelji moren čakulati,
na mote z gušton i bez muke.

24
Željka Skledar, Zaprešić

LIPAJNSKA LEPA LIPA

Mudno cajt prehaja

Pod drevom petstoletnim.
Boži znamenek.

Zmirom i znovič.
Vživam žitek,
Dišečine opulenciju.

Ni tega viharja,
Ni te germlavine,
To drevo ne vehne.

Kipec vu zeleno beloj klajdi,

Napirlitana mladenka,
Gizdava devojka.

Se zdopali.
Drevo začarobiralo.
Drevo zelo
I dušu i telo.

................................................................
mudno – sporo; cajt - vrijeme; prehajat – prolaziti;
zmirom – neprestano; znovič – ponovno; vživat – uživati;
žitek – život;
dišečina – miris; opulencija - bogatstvo, izobilje; viharje –
vjetrometina;
vehnut – venuti; klajda – haljina; napirlitana - ukrašena,
nakićena;
začarobirano - začarano

25
26
Đurđa Lovrenčić, Sveti Križ Začretje

MOGLA Bl BITI

Dieži šumeči napajaju vert.

Prazna sam kak prazen človek more biti

Gljiboke h svoje biti.

Mnogi su sega siti.

Ja još pljijem rože,

Tuj-tam me teri ftič zbuni,
Štercne sunce na obloku
Gda rosnati angeli z pesmu ranje dozivljeju.

Tak si ja te zamišljam...

Oni pak letiju van mislji moje

Okrunjeni rožnatu dišobu verta.

Otreseju rosu za sobu

Črez kristalne suze zemlje.

Prazna sam kak prazen človek more biti

Gljiboke h svoje biti.

Miris rože, pesma angele, potoki suzi

Moglji bi se hume zljiti.

Mogla bi pak ciela biti.

Tak si ja te zamišljam...

27
Zdenka Maltar, Novi Marof

TVEGA JOKA NOČ

(Jenoga rožnjaka)

Hudo me vgrizla tvega joka noč,

glibina čkomenja kak voda zdena,
gda pod jobloki je veter ves vroč,
cujngal bielo cvetje, svrž jasmena.

Vse dišobe, milovice, fletno smo potepli,

živec se kamen strieščil v prah,
v pipanju luči senje smo restepli,
tief je rožnjak mel tak grki žmah.

I na naši hiži dodrlo se vse,

nekši su hlapi z gajnka strli glaži,
furt cvili tve vižlje, kak gda nešči mre,
a ja, zmikani sem plot na mertvi straži.

Povedam, zavlekle se tvega joka noči,

med droptine postele črvive, ledvenica ledvena,
od gda tebe nie, sam veter pohalosni koči,
kusma bieli cviet jasmena.

28
Sunčica Orešić, Kalinovac

LJUBAV SE JE

Seje, seje,
greje, greje,
a vu srcu
tuga neje.

Tek mi suza
obraz rosi,
k polnočki smo
išli bosi.

Seje, seje,
se je belo,
a ništ v peći
ne zgorelo.

Prkača je
puna zdela,
kaj su deca
slasno jela!

Seje, seje,
greje, greje,
a v životu
Ijubav se je!

29
Nadica Čižmek, Zagreb

POZABLJENA

Moja je Ijubav zlatna riba spod debeloga leda,

rožin pup necveteni, kesno pred zimu rojeni,
i suncen fkanjena cvetuča jabuka u veljači,
bez ploda z jeseni.

Moja je Ijubav najlepši šlingani ručnik

v glibokom vrmaru pozableni
v terega nigdar nišče lice ni roke
obrisal nebu...

30
Zdenka Maltar, Novi Marof

AR ZEBRALI SME BRIEG

(Melankolija I)

Zebrali sme brieg, pot črez trave v lazi,

I kaču crnu hudinu, kmicu kaj črez nas stiha plazi.
Zebrali sme kreluti ftičje, kavrane i ščuke, hukanje,
I tenji tihoču, jelvi v jobloki,
Zebrali sme močanje.

Prtili sme z sobom joblake, kervava, zahodna sonca

I mrv jogjna v čalarnu noč,
Betege vračili z žotim cvetjem, gamilice čajum,
čepeli v koprivju,
hrdali štučke.
I plava neba orali.

O, kak sme same znali

drobna slova čtati,
z debeli knig luč cecati.

Spešali sme vrieli,

a versi su naši miesili blato,
črez kostanjovo listje vu visini
kipuče rasipavalo se kufrasto zlato.
V jutra zadušeni, gda sme pozaspali,
mesto popluni pokrivala nas zorje,
razvliečena preja zdena,
tuo vekivečno morje same sme
dihali,
dihali,
dihali...

31
32
Ana Čajko-Šešerko, Pitomača

KAJ DEŽĐ MORE

Dežđ je opral breg i jarek.

Opal je na rože, travu,
Vumil moje roke, noge,
Opral je i moju glavu.

Dežđ opere vse okolo,

Pere noge, glave, riti...
Ali nemre nigdar oprat
Kaj se more vu nam skriti.

Ne opere hude reči

Niti jala iz srčeka,
Ne opere kaj se svade
I Zagorec i Zagorka.

Dežđ bu opral breg i jarek,

Na ledini i rojžice,
Ali ne bu opral mene
Niti tebe, me srčece.

33
Anica Kovaček, Ludbreg

BIELA NEDELA

Rescvetena, dišeča, vesela!

Sveta! Bogom dana, biela,
Došla Vuzmena nedela.
Sončana, bleščeča, baš kakvu sem želela!

Denes se Mali Vuzem slavi!

Uskrsnuli se drugi put med učenikem pojavi.
Kaj bo ga videl Toma neverni,
V svete rane prsta del i postal verni.
Uskrsnuli Krist Tominu želju ispunjava
I sem koji ga ne vidiju, a veruju, blaženstvo obečava.

I jo, Tvoj stvor, mali, smjerni,

Maker Te ne vidi, sikak Ti je vjerni!
Majčinsku glavu na Tvoj blagoslov sklanjam.
Sebe i svoju obitelj na dar Ti poklanjam.
Srečen Ti Vuzem, Uskrsli Kriste, čestitamo mi
I darujemo srce kaj gori od Svete ljubavi!

Liepo mi je s Tebom domaj, još lepše pre meši.

Jer smrt si pobjedi, moje griehe i okove rezrieši.
Moje doge si zbrisal...
Kervlju svojom Ti si me spral...
Tvoje Reči osluškujem...
Nejveč na svetu Tebi se radujem!
Ostani z nami jer dien je na izmaku.
S Tobom je liepo. Ti svietliš i v mraku.

Ostani, Isusek! Nek je dien pre kraju...

S Tobom, Uskrsnuli, kak da smo v raju!
O, dej da Te si spoznaju, da ne lutaju!
Ostani, Isusek. Dok z nami si Ti
Srečni i merni smo si.

34
Tvoja jasna i iskrena govori nam rieč...
I kaj nam za sreču treba več?!
Ostani z nami, Ti, blago koje se nemre kupiti
Nit more svoj vječni sjaj zgubiti.
Ostani, Ti, koj nas ne prestaješ ljubiti.
Isusek, ostani, s Tobom očemo k cilju iti...

Druga Vuzmena, Biela nedela!

Rescvetena, srečna, Sveta, vesela!
Bogom dana! Baš kakvu sem želela!

35
Vinko Hasnek, Belovar

BUDNICA

Stare steze i stari domači poti

vu nami
vu glave otprti
žižek svetlečeg vidikovca.

Poslušame kaj donašaju nove vesti

šibje po nami šviga

senje trosiju
rasteple semenje.

Iz dena vu den popevle se kriva popefka.

Tam prek reke i nasipa

prevlačime čez zaraščenu puščagu

veter zrakem frlojba
zdeni ledeni led
pocukava v kmicu

vu te plohe
obetame si
doga leta doga stoletja
senjarime i prtime
z vuglenjem žarečem posipani pot.

Budni sme
od početka do kraja
z nami vu nami

AVE MARIJA GRACIJA

Nesme sami

36
Ana Krnjus, Pazin

JUTRO NA RIJAVCU

Složno se budiju tići

i bizero oštre kantine.
Svaki svoj kanat kanta
ma svi skupa
slažu lipe bukete
kako operete.
I peteh zakukuriče
brek zalaje
javi se i mačak Dindi.
A kat je jutrinja zazvonila
dobro san znala
da valjalo se ustat
ma san raje
kukavicu poslušala
z rakamanin lancunon
po glavi se pokrila
i produžila spat
kako da je još noć.
Tr je nedija
a hmaši se more
i uvečer poć.

..............................................................
tići – ptice; bizero – bistro, brzo; kantin – žica glazbala;
kanta – pjesma; peteh – pijetao; brek – pas; vajalo –
treba;
raje – rađe; rakaman – izvezen; lancun – plahta; tr – pa;
hmaši – na misu

37
Vladimir Miholek, Đurđevac

LAMPAŠ V OBLOKU

Kmica.
Peč šepče.
Diši betlem.
Vreč sem na tragu tvem.
I nikam nem.

Najempot.
Počujem zvonca.
V obloku lampaš
Pun sonca.
Odgrabim svetla malo
Kuliko je f šako stalo.
Razlejem po iže
Odnesem f štalo.
Zateknem na mandalo.

Se se rasveti.
Blaženi mir.
Čkomina.
Se je belo.
Sneg prjanče.
Po tragu rastepena slama.
V dalšine pikna svetla
Zažarjena
I sama.

38
Ivica Jembrih, Čakovec

ČEZ VSA MOJA SELA

Kukulji, Jugi, Sveci,

Šanteki, Štefuljaki,
Kresunji, Tuški, Zepci,
Vugreki, Habuljini, Ivičaki!

Gradječaki, Culjaki, Oršoljiči,

Draganiči, Grozdeki, Toki,
Sinkoviči, Škudari, Vdoviči,
Kutrnjaki, Gredlji, Voki!

Bureki, Ljubeki, Trstenjaki,

Jogci, Bobki, Lukači,
Picaki, Habulini, Novaki,
Mendeki, Kužjeri, Tokači!

Pljukavci, Brozdi, Veseljaki,

Klariči, Hudiči, Bartoljiči,
Šaški, Hajduki, Vinculjaki,
Latini, Kerleži, Megljiči!

Vučkoviči, Mihalčeviči, Grzelji,

Kovači, Cicnjaki, Petričiči,
Verbeki, Posavci, Kuzuri, Hrdelji,
Mežnari, Riseki, Ljubeki, Bojsiči...

Čez vsa ta moja sela,

kam križanje pelja od raspela,
naj moja popievka obiđe
kak okoli cvietja čela.
Naj dragi domači ljudeki znaju:
Tiele mi je zemlja

vu rojenem kraju!
39
Ljiljana Lukačević, Ivanec

U SJENI KAPELE

Teški zastor kiše

spustio se ko olovni uteg na kapelu,
pritisnuo nesmiljeno oluk na zvoniku.
Na kamenu izlizanom, kao sjena sjene,
klečim nijemo zagledana u oltarsku sliku.

U tjeskobi smrtnoj
tražim oslonac životu izvan ljudske nade,
izvan svakog domašaja slomljenoga duha.
Nevidljivom prozračnošću dotiče me milost
i hrani mi srce snagom nebeskoga kruha.

Posustao pljusak.
Na kamenu lokva suza pokrivena tamom,
više nego svjedočanstvo istočene boli.
Pred oltarom svih uznika ogrezlih u patnji,
samo ruke spašenika koji nijemo moli.

40
Marko Gregur, Koprivnica

***

S modrog neba silazi božanska pjesma zvijezda.

Spušta se na nas milostivo.
Svi će ljudi braća biti,
pjevaju glasno sjajnožute repatice Mamonove,
ispod kojih veselo poskakuju
crni gejziri zvjezdanog ulja.
Pogonsko gorivo ideala jednog novog bratstva.
Bratstva Velikog brata, s korbačem u ruci.

Svi će ljudi braća biti,

pjevaju zborno Mamonove repatice
dok na plećima čovječanstva kraljevi hrle
pokloniti se bogu,
noseći na poklon ratove.

Svi će ljudi braća biti,

odzvanja krčmama civilizacije.
Mi dižemo ruke k zvijezdama
i plješćemo Velikomu bratu,
dirigentu orkestralno-astralnom.

Vrte li se zvijezde na susjednom nebu

ili se to meni vrti gledajući ih,
sa staroga mosta, u Mariboru?

41
42
Biserka Marečić, Kašina

ŽEJA

Pehnul je f osijne gniezde. Gduo mu

je kriv kaj ni imel rukavice.

A vane, negde tam vane zdihavale su

ocvele sejne. Jež je plazil priek ceste.
I se je bile kak i naviek. Kak i naviek.

Ali, gduo mu je i gda obielil dušu

kak krampier. Gduo i gda. I zakaj ni
čul niš ot sega. Trda lupina.

A znutra, znutra.

Z predrtuoga lavuora polefko je kapala

kap po kap voda živlejna.

Vane se spravlala grmeča deždžina.

Osijnak f nemu je spuonuorel.

A on je same stal, odrvenel. Zalut je

prižgal svieču na Kameniti vrati.

Zemla je spuocala.
Sposušene zutra cuokale se na galga.

Kap se zibala na horizontu beskraja.

A on je žejen do bunila.

43
Nadica Čižmek, Zagreb

BEJŽIM

Bejžim, bejžim z doma,

od sebe bejžim, da dojdem k sebe.

Ostavljam posel,
computer
račune
ususavač
čarubne krpe
super markete
stisku
aute
črlene
žute
zelene svetle
hudi zrak i
bejžim
bejžžiimm
bejžžžiiimmm.

Hočem vujti tu gde cajti kaplju

i se je zabadav,
gde veter lasem neda mira.
V trnac, pod rušku, v koprive,
na mefku travu,
tiča, čelu i grlicu čujti,
dihat zrak koji pluča otpira.
Kleknem pred stari oltar
i čakam dušu da mi ovo,
sfundano i grešno tielo vluvi.

Nemaju toga Dior ni Richi.

Gda najdem se doma, na
rođenoj grudi, pri staroj hiži,
znutrina od sreče kriči,
44
ovde se dan po kucajnju srca mieri,
a življenje na ljubavni parfem diši.

45
Biserka Marečić, Kašina

OTISAK U ZRAKU

Betežni oblaki kilaviju se po nebu

se je prevzela senca.

Ne, neću pisati jezikom svojih predaka

jer tada je sjenka preteška
za zemlju kojom koračam bosonoga.

Paris Hilton još uvijek je glavna vijest

na naslovnicama. Sirota mala bogatašica.

Sjenka je duboka. U dubokoj sjeni, na uglu

ulice, na uglu života, ispružena ruka prosjaka.
Zadrhtala je ptica srca u grudima,
zatalasalo se paperje sumraka. Kulise iluzija.

Na suncu žamor prolaznika. Prolaznost u

tračnicama tramvaja. Prazni pogledi zabijeni
u zemlju koje i nema. Marame, šeširi, betonska
pokrivala. Imitacije drveća, neba, oblaka.

Plavi vilin konjic lebdi na žutom lokvanju.

Ova je zemlja ranjiva. Skriva se od naših
praznih pogleda, betonskih platoa i ograda
u dubokim sjenkama stadiona i nebodera.

S prosjakove ruke zalepršala je ptica

i stopila se s prazninom beskraja tamo negdje
gdje se spaja nebo i zemlja s pokrovom
svemira.

Ne, danas ne mogu pisati jezikom

svojih predaka jer pretežak je otisak prazne
prosjakove ruke u zraku za zemlju
kojom koračam bosonoga.
46
Ja i prosjakova bestjelesna sjenka.
Sjenka pripada vječnosti.

Tijelo pripada grobarima.

47
Biserka Marečić, Kašina

RAPSODIJA TRAJANJA

Kad utihnu vjetrovi... kad utihnu oluje

u krvotoku vremena...
možda ću namotati svoje vlastito
klupko tišine...
i otvoriti se u kamenu...
otvoriti pjesmu u kamenu kao vibraciju
vječnosti, kao odraz međuzvjezdanog
beskraja...
___________

paperje Feniksa - sve je to paperje Feniksa.

Krhki, meki noćni leptiri u raljama dana...
Novi CD - stara stvar. Uvijek iznova.

Uvijek iznova na užurbanoj straži, sneni, pregaženi,

poraženi... iz pepela se dižemo tek
neznatno nagoreni. Nezamjetno cvate mala preslica
u sjeni. Svi smo bezimeni.

Sakriveni. Vjetar lista lišće, vjetar prekopava

lišće u potrazi za čim za nečim za svačim.
Svaki dan se dižem, odlazim na posao, svaki dan
se svlačim i oblačim, vezana likom
užetom, štrikom u nevidljivim linijama
međusobnih veza i vezica bivanja.

Depresivno odumire dan u jutarnjoj kavi

sa pticama nebeskim nad glavama.
Kaskade tame i svjetlosti. Raspršene nesuvisle
kapi razlomljene o kamen življenja.

Grlice skrivaju glavu pod krilo. Rapsodija trajanja.

___________

48
Ako uronim... ako uronim duboko
u klupko svoje tišine...
možda mogu čuti kako pucaju elektroni
u subatomskoj jezgri stvarnosti...
mozda mogu čuti... kako drhturi srce
grlice... kako se sjemene trave
na nepokošenoj livadi htijenja...
sasvim zemaljski... sasvim nebeski...
___________

Ali Bože... Bože, nije li možda to previše tražiti

od nekoga tako zemaljski zemaljskoga...
na vagi svemira... na vagi svemira, onako nebeski,
duša čovjeka je tek zrnce od 21 grama
beskraja…

49
Branka Jagić, Velika Gorica

NEKOME NIKOME POSLIJE RATATATA

nekome je dobro
i ne može razumjeti
onoga tko je sporo i presporo ploveći
i kao stranac nejasna govora a u kući svojoj
u nesreći svojoj ubio se

a taj je ostavio pečat sebe živog sjećanjima

otišao je s molbom na usnama u rijeku u maglu u dim
taj je otišao u sebe
sa svojim smijehom zagrčenim
svojim prkosom inatom
gnjevom zadojenim
usponima padovima i potonućima
sretnim i razrušenim krovovima sna
ridajući u svojoj boli
otišao je i sa svojim kletvama i molitvama
sa svojim mirisima i krvlju svojom
svojim ledom probudit će pitanje nesreću
svojim ognjem i požarima svojim zapalit će mir na
odru
potresima svojim probuditi mirne dubine sna
sa svim grobovima u srcu i nevin u pamćenju
spreman za sve samo ne ispovijed ptičurinama
a one nadlijeću

pred životom rukama na predaju uzdignutim

beznadnošću svojom
taj je bio taj ostavljen samom sebi
kao na tanjuru skupljen po svijetu milodar
on bez sebe
i izgubljen
a u potrazi svojoj našao se kao samotna zvijer

taj je bio taj koji je na koncu i sebe ostavio

50
ispustio se izvan kontrole
kao vjetrom raznesen prah
i predao se svjetlu i tami bez riječi
i odletio daljini i visini u susret
i kao anđeo i kao ukletnik
ispustio se iz sebe kao usput dim iz cigarete
kao posljednja mogućnost objave
i odahnuo bez mogućnosti ponavljanja

po svom izboru kao pretvorena ljubav u smrt

zauvijek
ali ni u svom snu zaspao
tek
kad otputovao je u nebo

51
Branka Jagić, Velika Gorica

PROLAZE PROLAZNOSTI

prolazim ulicama
u rukama uzdignutu iznad glave držim Bibliju
nosim je kao svjetlo kao sigurnost
podižem je
nevidljivi je dlanovi otvaraju
lepršaju žućkasti listovi
kao da se sami čitaju
kao da listaju vrijeme

uz mene ljudi prolaze

u svojoj prolaznosti milosrđa
kao izabrani
od pupoljka do ocvalosti
smiju se svađaju i plaču ljušteći svoje crne bisere
onda gledaju
u izlogu jednog lokala TV program
kao zajedničko jelo

ja s Biblijom u ruci i nisam gladna

all imam pitanja
i sebe pitam zašto odgovor tražim na ulici
na njoj se čuje i lažne komplimente
ili psovke i histeričnost
kao neprolazni detalj i ukras prolaznosti
i ne lupajte mi o moju glavu
još čvršće držim Bibliju
stigla sam na trg i na tržnicu
tu ljudi prodaju maslinove grančice
danas ljudi i sve i svašta prodaju i kupuju
neki i druge i sebe
a možda se nešto i ne može kupiti
treba povjerovati

u susret prilazi mi čovjek

52
hoda ruku raširenih
kao na nevidljivi križ da je razapet
prilazi hrpi maslinova granja
šireći ruke kao krila održava ravnotežu
u lijevoj mu ruci boca do pola ispijena
u desnoj drži otpijenu čašu vina
uneravnotežen je svejedno

ugledavši mi u ruci Bibliju zagledao se u me

prekrižio se i s čašom vina
potom na jedno je koljeno pokleknuo
podigao si čašu iznad glave
nešto mi nerazgovjetno zapjevao
nastavio svoje mrmorenje u čašu

ja nesposobna gledam samo

i razumijem tek njegovo
zašto zašto zašto
u različitim tonalitetima
vrti glavom i prevrće očima
onda s naporom tiješti riječi
zašto/ iskreni/ i dobri/ ne prolaze/ ne prolaze
cvili mu glas
ne prolaze/ kao oni/ manje/ manje/ manje iskreni/
prašta li/ Bog/
naklonio se i nastavio
prašta li/ tako lako
i ja se/ kajem/ kajem se
oborio je glavu na prsa na nekoliko trenutaka
onda ustao i istegnuta vrata gledao u nebo
kao da oslobođen svega želi naprijed dalje

zašto kao da nekako u njega sumnjam

i gledam ga kao u slanu bjelinu stupova

53
Božena Grđan, Konjščina

SPIM

Dojde mi negda tak

i same čkomim...
Slomi me negda jad
i onda same spim...
Oči su moje žmefke,
nikak da se zbudim...
i senjam douge... douge...
Čujem da me zoveš
i se koj mi veliš
al pomoči si nemrem
same senjam, same spim...
Bože, zake me puščaš na miru?
Zake i ti čkomiš?
Zake ne hitiš kantu vode name?
Zake me ne zbudiš?.

54
Vinko Hasnek, Belovar

BELI CANJEK VIŠE ŠPITALA

Zapičili dogi drog više špitala

na njem beli canjek poprhaval

čakame čakame čakame

zaiskanje zaštitu
od fundanja vu črnjavka
senjajme o dične potu
gnete nas kmica

konzerve v glave
nit vrat nit oblokov nit brave
zalegnjeni vu špitalske postele
zamotani vu flake
držali prazne tetrapake

odpeljani
i
pospravleni mej pozlačene korice

beli canjek više špitala

pošpricala nas tinta

55
Zdenka Maltar, Novi Marof

MED LILIJAH
(iliti Boži volek frrrr.........)

V škure kmice tihoči,

med lilijah gluhoči,
postela biela, čitaba dijačka,
"suicid, mors".
Piknja, piknjica,
med rožah čvapa vosk.

Dnevi zatajenja vrijeni v glub,

v jederek jočni, zdejnava zdena.
Povej mi, kaj v žitku tern
baš vse je bilo zgub.

"Sveta Marijo Majko Božja "

Tva mater, zajokani vodorisi tmice,
ničem spodobna, dremliva se luč
z tveh vusen v magnutje vužgala.

V škure kmice tihoči,

med lilijah gluhoči,
čvapa vosk.
Piknja, piknjica,
vuz veter il vetra spram,
Boži volek frrrr.........
Povej, al je bilo moči kak
terh z tveh pleči preklasti nam?

56
57
Ivo Jelinčić Mučito, Postira

KOMORA I JO

Ležimo tako u komori mrtvi

Jo i biša
Iz zida i dasôk
Preci kargoju didinu

Ovih don oni iz Limba i Plutona

Žale mi se da hi ukinuše

A jo, preci iz Limba i raja

Gnjile daske, pisme i sumpreši

Somo smo stvori u komori

58
Ivo Jelinčić Mučito, Postira

BURJET NA BRUDET

Sedidu tako za stolon

Od ugora burjet
Ona i On

Ćapali se alota
Stavili teću na srid stola
A u to ujde pošćer

On teću pokri
Da pošćer po običaju ne bi sê

Drogi moji zbori pošćer

Ni sin, ni barba iz Jamerike ni ćer
Evo, brat van je umra!

Mučidu On i Ona
Muk za stolon
A On će Njoj

Ženo, izijmo burjet

Po ćemo posli plakot

59
Biserka Marečić, Kašina

ZAPIS MALUOGA ČLOVEKA

F prastari svitki
leži muodruost svemira.

A ja imam same potkurtani dan

f ražnierani tenisicami
f kruogu z teruoga ni mogel prejti nikam...

Zapisane je
da bi živlejne imele biti nebeska harija
ot svetla i nebeskieh harfi z Črnuoga muorja.

A ja imam same striebiti

kukol z žitka, pruose z pepela.

Harija sega postuoječega i nepostuoječega...

Ščera su spravili pot kuostajne Ivaca.

Avijuon se zdigel gore... f zrak,

on je ostal dole... na zemle...
Prahu prah. Zemla - zrak.
Kmica pak.
Nebeska harija.
Natrunjeni z terinjem sega i sačesa.

... i ne fpelaj nas f napast, več zbavi nas ot zla...

Pišem svuoj zapis

zapis maluoga pogrešivuoga človeka.

Jezuš bu me zbavil ot zla

all gduo bu zbavil mene
...ot mene samuoga.

60
Vladimir Korotaj, Varaždin

BELI 0BLAK II.

Memu omilenomu pesniku D.Cesariću

Tam vu višinjavi plavoga neba

jeden beli oblaček resi vedrinu.
Moja je duša vuznesena do jenga,
a srce, nat proplamsajom dneva, vpija modrinu.

Kak snek on je tampon zmed mraka i sna,

rožičasti ljudi krečeju se vu krug večiti,
dok so mirne popevke zvađene duši ze dna,
dok leščeju se oblutci kameni i vali rečni...

I živlenje teče, teče kak leščeči slap

koji večito curi, skliže se, mrmra i romori,
i kojuga navek pomaga moja mala kap
kakti pahulica snežnu postelu vu gori.

Na nebu se plavem sam jeden oblaček beli

kak beli janjček sredi stada mirnoga.
Pastir nežno oproštajne blagoslove deli,
jengve so reči mirne, tihe - ot Boga.

61
62
Marko Gregur, Koprivnica

***

Sveti Marko moli za nas!

Poluglasne molitve u travanjsko jutro
obavijene mirisom Ijiljana.
Sunce se kroz vitraje provlači.
Plamičci svijeća nestrpljivo iščekuju patera.
Atmosfera Tadijine pjesme.

Žito u mojoj ruci neku je baku vratilo u djetinjstvo:

"Ako bi mi mogli dati jedno žito... Znate, moj je tata..."
Pomolimo se.
Milost Tvoju molimo Te Gospodine ulij u duše naše.
Lijepa sveta atmosfera Tadijine pjesme.

Gospođa u šarenom rupcu

kleči pred oltarom sv. Tereze.
Možda malo teatralno.
Pomislio bi na epilepsiju
da nije Tadijine pjesme.

"Grob je sv. Marka u Veneciji,

a na njemu svinjetina."
Smije se razdragano sunce,
poigrava šarenilo vitraja.
Sv. Marko moli za nas.

63
Darko Ciglenečki, Gornja Stubica

***

Pamtit će nas?
ne budite u zabludi
pa pokažite mi gdje je pokopan
vaš pradjed!
kako se zvala vaša prabaka?
hoće li i vaš grob održavati
i plaćati nadležnima praunuci
ili će ga prekopati
i iznad vas pokopati
nekog neznanog
ili čak potomka
koji je u jednom trenu
prestao donositi cvijeće
i svijeće
na svoj budući grob

(Raymondu Carveru, 1.11.2006.)

64
Misao na vječnost

Na deveti po redu Recital duhovne lirike “Josip

Ozimec” odazvalo se četrdeset i tri autora s 180 pjesa-
ma. Najviše, 89 pjesama, napisano je materinjim kaj-
kavskim narječjem, 76 ih je pisano književnim standar-
dom, a 15 ih je čakavskih.
Nit duhovnosti koja ih sve povezuje ona je koja
nam obilježava svakodnevne živote mišlju na vječno,
bez obzira je li ona sadržana u ljubavi prema bližnjemu,
divljenju prema prirodi ili strahopoštovanju pred Veličan-
stvom Božjim. Od sna u kojem nam se javlja kipec Maj-
čice Božje, tradicionalna draga sveta sličica djetinjstva,
pa sve do sumnjičavosti retoričkog pitanja zadnje pjesme
u zborniku (Pamtit će nas?) prati nas nemir zaodjenut u
raznoliko ruho riječi. Već samo naše “dihanje” ima okus
misli na vječnost, stalna je “žeja” za čarolijom života, u
svim našim bjegovima i sjećanjima. I tražimo i teško na-
lazimo, kao izgubljeni sin, i osjećamo se izgubljenima, na
svim jezicima, u svim vremenima. (“Pred smrću ja se
skrih (koliko mogoh)/u stihove”, kaže Pjesnik.)
Nastojimo zadržati u našem društvu misao na pri-
jatelja pjesnika; na Josipa Ozimca, Dragutina Tadijano-
vića i Dobrišu Cesarića pitajući se jesu li uspjeli svojim
stihovima pobijediti svoju ljudsku ograničenost u vreme-
nu i je li zabluda pomisao iz Pjesme mrtvog pjesnika.
Pokušajte! Otvorite za ove stihove svoje srce i dopustite
da oni krenu “ko bujna rijeka u korito novo”.

Ivančica Tomorad

65
66
Sadržaj:

GANUĆE I ZANOS PJESNIČKE RIJEČI, dr.sci. Ivo Kalinski ........................... 5

Nikola Maričić, DRAGA SJEĆANJA DALEKA.................................................. 9

Stjepan Kralj, BOŽJI SEJN.............................................................................. 11
Marija Znika, MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ .................................................. 12
Biserka Težački-Kekić, ZAŠTITNICA PROMRZLIH ZVIJEZDA...................... 13
Branka Jagić, ŠKRINJICA ............................................................................... 15
Dragutin Kontak, PRED RESPELOM .............................................................. 17
Darko Raškaj Jalšovec, ON IMA VERU........................................................... 20
Stjepan Kovačec-Štef, NE MOŽE TOLIKO UZETI .......................................... 21
Stanko Majdak, BIJAH IZGUBLJEN ............................................................... 22
Sunčica Orešić, ZADRŽI TAJ SJAJ ................................................................ 23
Janko Crljenica, MOTI...................................................................................... 24
Željka Skledar, LIPAJNSKA LEPA LIPA ........................................................ 25
Đurđa Lovrenčić, MOGLA Bl BITI ................................................................... 27
Zdenka Maltar, TVEGA JOKA NOČ................................................................ 28
Sunčica Orešić, LJUBAV SE JE...................................................................... 29
Nadica Čižmek, POZABLJENA....................................................................... 30
Zdenka Maltar, AR ZEBRALI SME BRIEG .................................................... 31
Ana Čajko-Šešerko, KAJ DEŽĐ MORE........................................................... 33
Anica Kovaček, BIELA NEDELA..................................................................... 34
Vinko Hasnek, BUDNICA................................................................................. 36
Ana Krnjus, JUTRO NA RIJAVCU................................................................... 37
Vladimir Miholek, LAMPAŠ V OBLOKU.......................................................... 38
Ivica Jembrih, ČEZ VSA MOJA SELA............................................................ 39
Ljiljana Lukačević, U SJENI KAPELE.............................................................. 40
Marko Gregur, *** ............................................................................................. 41
Biserka Marečić, ŽEJA..................................................................................... 43
Nadica Čižmek, BEJŽIM.................................................................................. 44
Biserka Marečić, OTISAK U ZRAKU ............................................................... 46
Biserka Marečić, RAPSODIJA TRAJANJA..................................................... 48

67
Branka Jagić, NEKOME NIKOME POSLIJE RATATATA............................... 50
Branka Jagić, PROLAZE PROLAZNOSTI....................................................... 52
Božena Grđan, SPIM ....................................................................................... 54
Vinko Hasnek, BELI CANJEK VIŠE ŠPITALA................................................ 55
Zdenka Maltar, MED LILIJAH.......................................................................... 56
Ivo Jelinčić Mučito, KOMORA I JO .................................................................. 58
Ivo Jelinčić Mučito, BURJET NA BRUDET...................................................... 59
Biserka Marečić, ZAPIS MALUOGA ČLOVEKA ............................................. 60
Vladimir Korotaj, BELI 0BLAK II.................................................................... 61
Marko Gregur, *** ............................................................................................. 63
Darko Ciglenečki, *** ........................................................................................ 64

MISAO NA VJEČNOST, Ivančica Tomorad .................................................... 65

Sadržaj: ............................................................................................................ 67

68
Pokrovitelji:
Nacionalno Svetište MBB-e
Krapinsko-zagorska županija
Općina Marija Bistrica

Medijski pokrovitelji:
Glas Koncila, Radio Marija, Radio Vrbovec, Radio Kri-
ževci, Radio Stubica, Radio Zlatar, Radio Zelina, Radio
Varaždin, Zagorski list, Časopis Kaj

Suorganizatori:
Općinska knjižnica i čitaonica Marija Bistrica
Osnovna škola Marija Bistrica
Turistička zajednica Općine Marija Bistrica

Organizator:
Radio Marija Bistrica

69