Marko Vesovic - Interpretacija pjesme Zapis o zemlji, Mak Dizdar

U Dizdarevoj pesmi pjesniki govor je nabujao i prelio se preko rubova folklornog oblika, ili bi
bolje bilo rei da ga je vi!estruko nadrastao, ali ga nije sasvim zaboravio, jer treba dodati da je,
u pitalicama, odgovor esto brz, takorei munjevit - "dim u dim", kako bi rekli u #rnoj $ori -
potvr%uje govornikovu dosjetljivost, punu doraslost &ivotu, sposobnost da munjevito reaguje
na izazove svijeta, na !ta nas podsjea i Dizdareva sintagma "odgovor 'itan"
Prestao sam pisati eseje o poeziji, jer vie nemam vremena. Mislim, nemam
vremena da ga gubim na taj nain. Mnogo je ljepe gubiti vrijeme piui pjesme koje
ama ba nikog ne zanimaju. Ivan Slaming kae: ! da me bar nitko ne ita "
slobodnije bi# piso. $emeljito sam se koristio ovom paradoksalnom slobodom za
kojom je veliki #rvatski %a moda vie moj no #rvatski& pjesnik eznuo, stoga danas
imam u kompjuteru est neobjavljeni# knjiga pjesama,i svaka ima po stotinu strana.
'li sam pomislio da bi moda bila teta, u dane kad se bar jedan dio (osne probudio,
ne zapisati ono to sam, na asovima, studentima govorio o )izdarevoj pjesmi
pjesmi *apis o zemlji.
Pitao jednom tako jednoga vrli pita+ neki:
' tko je ta ta je ta da prosti
,dje li je ta
!dakle je
-uda je
$a
(osna
.ekti.

' zapitani odgovor njemu #itan tad dade:
(osna da prosti jedna zemlja imade
I posna
I bosa da prosti
I #ladna i gladna
I k tomu jo
)a prosti
Prkosna
!d
Sna.
Pjesma ima krajnje jednostavan sklop: sastoji se od jednog pitanja i jednog
odgovora, to puti, naravno, ka narodnim pitali+ama: u knjizi -ameni spava )izdar
se koristio razliitim obli+ima /olklora, u razliite svr#e, a ovdje pitali+a je temelj na
kojem se pjesniki zida.
)odajmo i da je peti sti# u drugoj stro/i: I #ladna i gladna, zapravo narodna
poslovi+a: Planina je i #ladna i gladna, a ova sinegdo#a je pun pogodak: (osna je
de/inisana jednom od svoji# brojni# planina, izjednaena je sa jednim svojim dijelom.
Svaka njena planina ogledalo je +jeline.
Pitali+a je, prema Reniku knjievnih termina, saeta anegdotina narodna pria sa
poentom, bez opisa situa+ije ili radnje, svedena na kratko pitanje i odgovor. 0akon
stereotipnog poetka sa glagolom pitati u per/ektu i obino u treem li+u mnoine i sa
imenom pitanog, do1e u direktnom govoru pitanje i odgovor, to jest poenta esto sa
blagim prelivom #umora ili gorinom snane ironije.
2 )izdarevoj pesmi pjesniki govor je nabujao i prelio se preko rubova /olklornog
oblika, ili bi bolje bilo rei da ga je viestruko nadrastao, ali ga nije sasvim zaboravio,
jer treba dodati da je, u pitali+ama, odgovor esto brz, takorei munjevit 3 dim u dim,
kako bi rekli u 4rnoj ,ori 3 potvr1uje govornikovu dosjetljivost, punu doraslost ivotu,
sposobnost da munjevito reaguje na izazove svijeta, na ta nas podsjea i )izdareva
sintagma odgovor #itan.
2 *apisu o zemlji pitanje i odgovor su razra1eni u zasebnim stro/ama, ime pitanog
je izostavljeno, to jest zamijenjeno rijeju jednog u znaenju neki koji, skupa sa
vremenskom oznakom jednom u znaenju nekad priziva jezik bajki: bio jednom
jedan, ime je pitali+a smjetena u bezvremlje, ili u svevremlje, to doprinosi da se
otkine do prizemnog ivota, za koji su pitali+e vrlo esto pretvrdo vezane, i da saopti
primisli i slutnje vieg reda.
)izdarev pita+ je i vrli, a tim pridjevom je /iksirano jedno od uporita na kojim se
dri struktura pjesme: postavljau pitanja priznaje se moralni autoritet, mada se ne
smije preuti ni prizvuk ironije na njegov raun.
)izdarevo pitanje, smislom bogato, sloeno, ak zamreno, daleko je od krajnje
jednostavni# pitanja koja sadre pitali+e, jer se zapravo sastoji od baterije pitanja
koja je, u prvoj verziji pjesme, poinjala sa kto, a do+nije je pjesnik napisao tko,
izmjena koja mi se ne ini nasrenijom, jer kto je bio moda najrjeitiji ar#aizam u
knjizi -ameni spava: drevni oblik upitne zamjeni+e nije bio samo jeziki zain ve
je nagovjetavao proboj svijesti u vrijeme prije nego su postojali i tko i ko i kazivao
je tota o (osni kao zemlji koja je starija od svi# svoji# naroda, kako bi kazao
'bdula# Sidran.
2z to, poetak ovog lan+a pitanje je negramatian, jer ne moete pitati ko je ta
(osna, time krite jednu zabranu na kombinovanje, to rekli jezikoslov+i, poto se u
naem jeziku tko upotrebljava za li+e, a ova greka u kora+ima sugerie, pored
ostalog, da pita+ ne raspolae nikakvim znanjem o zemlji za koju se raspituje: ne
zna ak ni je li to bie ili stvar, zato i kae: ko je ta, ta je ta (osna5 ' sintagma vrli
pita+, kad je gledamo u sklopu pjesme kao veoma vrste +jeline, sugerie da je rije
o nadmenom neznanju.
2z to, dodata je i potapali+a da prosti, to jeste i nije ar#aizam: jeste, jer
knjieveni oblik tog glagola je da oprosti, ali i nije, jer je krai oblik ovoga glagola
jo iv u narodnom govoru, i ovom modalnom naznakom /iksirana je druga uporina
taka pjesnike strukture, mada nije lako rei ta znai: neemo mnogo pogrijeiti
ako kaemo da se pita+ izvinjava za svoje neznanje, ali ne moemo u njoj ne uti
znaenje kakvo ova rije ima u narodnom govoru: zvui kao ogra1ivanje, kao
izvinjenje to si prisiljen da se raspituje za neto %moda& nepristojno.
2 nastavku tog lan+a pitanja ,dje li je ta " !dakle je " -uda je $a " (osna " .ekti,
prvo od nji# je normalno, da tako kaemo, sreemo ga u prirodnom govoru, u ivom
jeziku, ali drugo ponovo zaglavljuje u agramatinosti, jer ne moete pitati odakle je ta
(osna, tako se raspitujemo za li+e ili bie, stoga ove rijei doivljavamo kao naviranje
novog talasa potpunog neznanja. 0i posljednje pitanje: kuda je ta (osna, nije sasvim
gramatino, ali je oito da se ne odnosi na li+e, na bie, i da znai otprilike: po kojem
prostoru5
!va tri pitanja nisu nimalo sluajno jeziki pomjerena, jer prizivaju u nau svijet neto
mnogo vie: $-! smo, !)'-67 dolazimo i -2)' idemo. 2 pitanje, koje u narodnim
pitali+ama uvijek ima prizemljeno znaenje, upisane su tri temeljne egzisten+ijalne
kategorije, stoga je i ar#aizam rekti vaan, jer, kad ga prevedemo na savremeni
jezik, dobijemo takorei, ili da tako kaem, opet potapali+a, opet modalna
naznaka koja sugerie prozrenje vrlog pit+a da se nije tano izrazio, da govori
otprilike, da su njegove rijei pribline. ,lagol rekti moe se itati i kao signal da je
pjesnik svjestan pomjerenosti svog jezika i da nam na nju skree panju, kao na
neto veoma vano.
!nda do1e odgovor. .azlika izme1u prve i druge stro/e odma# pada u oi: druga je
maksimalno ozvuena, ak i zapitani3#itan doivljavamo kao krnju %unutranju&
rimu, dok u prvoj postoji jedino asonan+a, neki3rekti koja se lako, i bez velike tete
po znaenje pjesme, moe i preuti, a ukoliko je itala+ registruje, naslutie da je
njom diskretno naznaen ovlaan krug u koji se jezik prve stro/e zatvara: kraj
drugoga i posljednjega sti#a u njoj dozivaju se da nagovijeste moguu +jelinu u koju
se ulivaju svi iskazi.
2 drugoj stro/i do1e krajnje raspjevani odgovor u kojem je upitani, zapravo pjesnik,
izvukao maksimum smisla iz potapali+e da prosti koja je, zapravo, pretvorena u
re/ren.
2 prvom sti#u: (osna da prosti jedna zemlja imade, podvueno je, ili bi bolje bilo
rei pjesniki je realizirano ono znaenje koje je nejasno lebdjelo nad pitanjem
stran+a u prvoj stro/i. ,ovornik se izvinjava to pria o zemlji od koje se mora ograditi
jednim da prosti kao od neeg to u uljudnom razgovoru ne bi trebalo pominjati8
Ironino je pri#vatio taku gledita vrlog pit+a, valjda i zato to je vrli.
2 treem i etvrtom sti#u: I posna " I bosa da prosti govornik se stran+u izvinjava
zbog nematine i siromatine i babove r1ave batine, da se posluim sti#ovima iz
usmene pjesme, onako kao to se selja+i, ne samo u (osni, izvinjavaju zbog sirotinje
kad im gospodin bane u kuu.
2 posljednji# pet sti#ova: I k tomu jo " )a prosti " Prkosna " !d "Sna potapali+a
da prosti iz temelja mijenja znaenje: govornik skida masku, uspravlja se i kazuje
neto to podsjea na rijei -oievoga )avida upuene okupatoru: -urva je (osna,
mjere joj nema.
!va poenta je nezaboravna iz vie razloga. Ponajprije, njom se kazuje istorijska
istina: (osna jeste spavala due od svi# jugoslovenski# republika, da se izrazim
predratnim jezikom. 2z to (osna lii na na ovjeka koji, kad ga probudi iz sna, nije
ba najljubazniji. I, najzad, (osna je prkosna i od onoga to je usnila i to zapravo na
javi ne prestaje da sanja. -ao da se govornik izvinjava i zato to je (osna predugo
spavala, i zato to je iza sna mrzovoljna, i zato to budna ne prestaje sanjati ono to
je ini prkosnom .
-ad proitamo drugu stro/u pjesme, naknadno uoavamo da je pjesnik, u prvoj stro/i,
imeni+u (osna osamio:
$a
(osna
.ekti 3
stoga /unk+ionie i kao rije, kao sti# i kao srok, jer se rimuje sa posna, bosa,
prkosna, od sna 3 uspostavljena je jaka zvuna i smisaona veza izme1u prve i
druge stro/e, to je potez majstora: ak ako je i ne uoite, ta veza ne moe da ne
djeluje na nau podsvijest, na na doivljaj pjesme kao vrste +jeline.
Potedjeu vas, razumije se, potanje analize rima u drugoj stro/i, mada rime u njoj
nisu samo pitanje pjesnike te#nike, ali samo u uioni+i takve analize imaju smisla.
.ima se zasniva, kae 9urij 6otman, na zvunoj slinosti i znaenjskoj razli+i me1u rijeima, ali manje
ili vee podudaranje nji#ovog zvuka ne moe da ne djeluje i na zbliavanje nji#ovog smisla, i u tom
zbliavanju, toj me1usobnoj razmjeni, stvara se dodatno, novo znaenje koje ne postoji u jednoj od
rimovani# rijei. )odajmo i da se radi o jednoj rimi, to jest da se, s jedne strane, sve rijei rimuju sa
(osna, a sa druge, da se sve rijei rimuju izme1u sebe, to jest svaka sa svakom, to veoma
uslonjava smisao koji nagovjetavaju.
:ta kazuje ovo rimovanje5 0a ovo pitanje svaki e itala+, razumije se, odgovoriti u
skladu sa svojim iskustvom, pameu, znanjem o poeziji, ukusom, ili emo+ionalnim
odnosom prema (osni, ali ne treba zaboraviti da postoje zakonitosti pjesnikog
oblikovanja koje usmeravaju italaki doivljaj, i umanjuju broj mogui# odgovora, a
iskljuuju manje ili vie proizvoljne.
0ema sumnje u jedno: u svim tim rimama odjekuje imeni+a (osna, ne samo njen
zvuk nego i njen smisao, to jest (!S0' S7 .IM297 S' S'M!M S!(!M, a ova
injeni+a se, dakako, moe razliito tumaiti.
9ednome to moe da govori o zatvorenosti (osne u sebe, ak o njenoj autistinosti.
)rugom to moe da govori o njenoj zagonetnosti, neu#vatljivosti njene tajne koja se
daje samo onima unutar rimama naznaenoga arobnog kruga. $reem, da (osna
nije uporediva ni sa im izvan sebe, i da je moe de/inisati jedino njom samom.
;etvrtom, da je pjesnik rimama sugerisao kakvo emotivno bogatstvo sadri
tautoloka de/ini+ija, vrlo esta u govoru (osana+a: (osna je (osna. Petom, da
pitanje izvanj+a, izazvalo neku vrstu odbrambenog odgovora, jer jedna rima %(osna
3posna3 bosa3 prkosna3 od sna& lii i na basmanje, na rijei za rastjerivanje
uroka. :estom, da je ovo pravi bosanski odgovor, jer se u (osni vrlo esto govori ne
samo da bi se neto kazalo ve i da bi se, moda mnogo vie, preutalo, da bi se
skrilo koliko i otkrilo, bosanski odgovor u kojem muzika rijei nagovjetava mnogo, ali
ne kazuje nita odre1eno.
Moete sami dopuniti ovaj niz svojim vlastitim tumaenjima, ali nedvojbeno je da su,
u *apisu o zemlji, rime najvanija knjievna injeni+a i od naina kako e se va
italaki doivljaj odrediti prema njima zavisi i vae iitavanje krajnjeg smisaonog
dobaaja pjesme.
'ko je istina da danas, u njenim pobunjenim iteljima, gori (osna, posna i bosa i
prkosna od sna, pis+u ovi# redova ini se najvanijom injeni+a da u neljudskim, ak
ivinskim uslovima ivota nisi sasvim izgubili sposobnost da sanjaju, to je, po meni,
naljudskije od svi# obiljeja ovjeijeg roda. )ok god umije da sanja, nije sve
izgubljeno.