Sie sind auf Seite 1von 44

ivo vrelo

liturgijskopastoralni list
Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

god. XXIV.

cijena: 13 kn
UDK 282
ISSN 1331-2170
666666666
2007
o
d



1
7
.

l
i
p
n
j
a


d
o


1
4
.


s
r
p
n
j
a



2
0
0
7
.
Naa tema:
Liturgija i slika
ivo vrelo
u ovom broju:
l

urednikova rije
Ikonika dimenzija liturgije
naa tema: Euharistija Sakrament ljubavi
Slike i liturgijska vidljivost Nevidljivoga,
A. Crnevi
Slika izriaj vjere i tovanja Boga,
S. Bonjak
Ikona Presvetoga Trojstva A. Rubljova,
A. Crnevi
Liturgija i slika izriaj ikoninosti
i ikonizacije prostorne cjelovitosti,
I. ako
otajstvo i zbilja
Biblijska razmiljanja: A. Vukovi , I. ako,
. Tanji, I. Ragu, S. Slikovi
Jedanaesta nedjelja kroz godinu
Roenje svetoga Ivana Krstitelja
Sveti Petar i Pavao, apostoli
Trinaesta nedjelja kroz godinu
etrnaesta nedjelja kroz godinu
u duhu i istini
Glazbeni prilog
trenutak
Nedjelja, prvi dan ne samo u tjednu
2
18
1
40
38
Prema nauku Crkve, svete slike su:
ikonografski prijepis evaneoske poruke u ko-
joj se lik i objavljena rije uzajamno tumae: na-
ime, crkvena predaja zahtjeva da se lik uskladi
sa slovom evaneoske poruke;
sveti znakovi koji, kao i svi liturgijski znakovi,
imaju Krista kao konano uporite; slike sve-
taca znae Krista koji je u njima (svecima) pro-
slavljen;
spomen svete brae i sestara koji nastavljaju
sudjelovati u spaavanju svijeta; njima smo po-
sebno u slavlju sakramenata i mi pridrueni;
pomo u molitvi: razmatranje svetih slika olak-
ava molitvu i pobuuje davanje slave Bogu
zbog milosnih udesa ostvarenih u njegovim
svetima;
poticaj na nasljedovanje, jer to ee budu
sveti likovi promatrani kroz slikovni prikaz, to
ee e i oni koji o njima budu razmatrali biti
potaknuti na spomen i enju za onima koji su
na njima prikazani; vjernik tei utisnuti u srce
ono o emu razmatra oima: istinsku sliku
novoga ovjeka, preoblikovana u Kristu dje-
lovanjem Duha Svetoga i vjernou vlastitome
pozivu.
Direktorij o pukoj pobonosti i liturgiji, 241.
Slika, u dijelogu s liturgijom, omoguuje
gledanje onkraj vidljivoga. (Irma Bianchi)
1
U
R
E
D
N
I
K
O
V
A
r
i
j
e

r
i
j
e

U
R
E
D
N
I
K
O
V
A
U
R
E
D
N
I
K
O
V
A
UREDNIKOVA
rije
ivo vrelo 2007
666
Ikonika dimenzija liturgije
sjeaj za istinito i za dobro u dananje je vrijeme sve vie potisnut iz
sustava ivotnih vrednota. Na cijeni je ponajprije ono to je korisno,
ono to brzo donosi vidljivi i iskoristivi uinak. Naelo korisnosti pri-
mjenjuje se na sva podruja ivota, pa se takvo vrjednovanje zamjeu-
je i na podruju vjere i duhovnosti. Za vjerom se nerijetko traga samo
zbog njezine korisnosti za ivot, a ne radi novoga ivota u vjeri.
Potre bno je smoi snage govoriti o beskorisnosti vjere da bi se uoilo njezinu vri-
jednost. Njezina vrijednost nije u koristi, nego u njezinoj istinitosti i njezinu dobru
u sebi. U vremenu koje gaji netrpeljivost prema istini i dobru, put ljepote postaje
sve snanijim svjedoanstvom istinske vjere. Vjera treba umjetnost i umjetnost tre-
ba vjeru, ustvrdio je kard. Paul Poupard. Ono to je u sebi lijepo, izdignuto je iznad
korisnoga. Lijepo je vrijedno jer nadvisuje svako vrjednovanje i procjenjivanje. Sto-
ga, gajenjem osjeaja za lijepo, iznova se u ovjeku rasvjetljuje zasjenjeni put istine i
otkriva zapretani put dobrote.
Te su misli bile polazite i usmjerenje razmiljanjima, sabranima u ovome
broju ivoga vrela, o mjestu i ulozi slike u kranskoj liturgiji i liturgijskome pro-
storu. Govor slike ucjepljuje se u otajstveni govor liturgije. Slika, ostajui vrsto na
tragu ljepote, uvodi u zbiljnost otajstva. Sliku u liturgijski prostor stavljamo zbog
Ljepote koju otkriva, a ne zbog njezine vrijednosti. Ta Ljepota nije uvijek vidljiva
na samoj slici. Ljepota koju slika otkriva zamjeuje se motrenjem koje izranja iz li-
turgijske zagledanosti u otajstvenu zbiljnost. Slika potie na motrenje koje ide da-
lje od vidljivoga. Tako slika postaje liturgijskim simbolom u kojem vrjednujemo
vidljivo u mjeri u kojoj nam otkriva nevidljivo.
Slika, kao i drugi izriaji koji su plod umjetnikoga stvaranja, sve se ee
pa i u liturgjskome prostoru mjere spomenutim naelom korisnosti. Govori se
o umjetnikom ureavanju liturgijskoga prostora, o oslikavanju crkve, o izradi vi-
traja no, bez dovoljnoga nastojanja da sve te rijei umjetnosti budu utkane u
govor liturgije. Umjetniko se djelo ponajprije smjeta u liturgiju, a tek potom u
prostor u kojem se liturgija slavi. To je jedini ispravan put dolaska umjetnikoga
djela u liturgijski prostor.
U naim razmiljanjima odabrali smo sliku kao paradigmu umjetnikih djela
koja udomljuje kranska liturgija. Duhovnost ikone, njegovana na kranskome
Istoku, moe biti bogato nadahnue za nae razumijevanje umjetnosti u liturgiji,
ali i za prijeko potrebno otkrivanje ikonike dimenzije liturgije: ljepota liturgijske
obrednosti otkriva se u nevidljivosti otajstva u koje nas obred uvodi svojim jezi-
kom simbola. Liturgija je, dakle, dinamika slika dogaanja Kristova djela spase-
nja. U taj dinamizam smjetamo i govor slike koja pomae uspostaviti most izme-
u liturgijske vidljivosti i otajstvenosti.
Urednik
2
NAA
tema
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
U
sporedno itanje opomene svetoga Augu-
stina (430.), koji meu sljedbenike pra-
znovjerja ubraja sepulcrum et picturam
adoratores (tovatelje grobova i slika), i rije pape
Benedikta XVI., koji u predstavljanju Kompendija
Katekizma Katolike Crkve istie da slikama pripa-
da asno mjesto u kranskoj tradiciji, otkriva nam
razvojni put na kojem je Crkva, udomljujui slike u
svoj liturgijski i navjestiteljski govor, razumijevala
govor slike. Iako je slika shvaena kao slikarsko
predstavljanje Krista, blaene Djevice Marije i sve-
taca bila predmetom sporenja u Crkvi, osobito s
obzirom na aenje slika, valja nam zamijetiti da
Crkva nikada nije mogla zanijekati ovjekovu po-
trebu za slikovnim simbolikim komuniciranjem
s Otajstvom koje slavi. Prvotni kranski ideal ko-
ji je teio za istinskim ivljenjem po modelu ob-
novljene i ive slike Bo je u svijetu, nije mogao
potisnuti i skriti potrebu krana za (s)likovnim
izraavanjem koje je ostavilo trag na stijenama ka-
takombi i na mjestima nedjeljnih kranskih zbo-
rovanja. U kran skoj je tradiciji taj trag bio uvijek
prepoznavan kao trag vjere, kao zapisano svjedo-
anstvo (grafit) vjere u Kristovu ivu prisutnost.
Zanimljivo je istaknuti da je papa Benedikt,
predstavljajui Kompendij Katekizma Katolike
Crkve (28. lipnja 2005.), smatrao potrebnim na-
glasiti da reprodukcije slika koje se nalaze u Kom-
pendiju (ukupno etrnaest) nisu knjiki ures nego
sastavni dio toga djela, dio njegova sadraja. Go-
vor slike ucijepljen je u govor rijei. Rije i slika,
istie Papa, uzajamno se rasvjetljuju, uspostavlja-
jui sklad izmeu dobroga i lijepoga, izmeu via
veritatis i via pulchritudinis. Tako ljepota za ko-
jom tei umjetnost krije u sebi tenju za dobrom,
za istinom koja je objavljena u Kristu, Slici Boga
nevidljivoga (Kol 1,15).
Ako se slici (odnosno njezinoj reprodukciji) u
drutvu s na papir otisnutom rijeju priznaje ta-
kva snaga, neosporno je da je govor slike osobito
iv i uinkovit kad je pridruen govoru ive Rijei
u kontekstu kranske liturgije.
Od slike do Lika
U umjetnikom oblikovanju liturgijske slike, u
njezinome smjetanju u liturgijski prostor i u okvir
liturgijskoga slavlja te u njezinu vjernikom inter-
pretiranju, ne bi se smjelo izgubiti iz vida osnov-
nu znaenjsku dimenziju s-like. Slika nije lik, ona
samo omoguuje odnos s likom koji predstavlja.
Slike i liturgijska vidljivost Nevidljivoga
Liturgijska teologija u interpretiranju slika
Ante Crnevi
To se znaenje moe iitati iz grkoga filozofsko-
ga pojma eikon, koji je, osobito u istonoj tradiciji,
dao jasno znaenje liturgijskim ikonama, ali se kr-
ansko itanje slika moe otkriti i u latinskome
pojmu imago (slika, engl. image).
Ve su stari tumai tu latinsku rije (imago) ra-
zumijevali u znaenju pojma imitago, prilika, upri-
lienje, oponaanje: Imago dicitur quasi imitago
(Porfirije, Ad Hor. Carm., I.12.4). Na tome tragu
i kranski autori posvjeuju da biti Boja slika
(imago Dei) znai biti uprilienje Boga (imitago
Dei) u svijetu, (Sv. Bonaventura, De semptem do-
nis Spiritus Sancti, III,11).
Slika je zrcaljenje lika. Slika u zrcalu nije lik, ne-
go svjetlosni odraz lika. Ne razlikujui sliku od li-
ka, religije su znale upasti u zamku klanjanja sli-
ci izjednaavajui je sa samim likom-boanstvom.
Dajui slici (eikon) znaenje idola (eidolon) religi je
su ostajale liene prave spoznaje i pravoga klanja-
nja boanstvu, to se moe interpretira ti i mitom
o Narcisu. Narcis, zaljubljen u odraz svoga lika na
povrini vode, umire u zabludi ljubavi prema sebi.
On je, kako primjeuje Jeremy Holmes, cijeloga i-
vota zaljubljen u sebe, ali zapravo nikada ne otkri-
va sebe, ostaje u zabludi slike. ivi oaran svojom
slikom te umire nikad ne spoznavi sebe. Posebni
oblik Narcisove zablude susree se u religijskim za-
Slika nije lik, ona samo omoguuje odnos s likom
koji predstavlja. Plod vjernikoga gledanja slike
(ikone) jest slik, zdruenost s Likom, poniranje u
slinost s njim. Sva je liturgijska obrednost ikoni-
ka jer nas uvodi u istinsko zajednitvo s Bogom.
3
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
666
ivo vrelo 2007
stranjenjima koja, gledajui sliku, ne vide lik. Este-
tiki narcizam, zaljubljen u sliku, stoji kao trajna
opasnost svakom slikovnom predstavljanju Boga.
Kranska istina o ovjeku stvorenu na sliku
Boju i poziv na ivot u vjernoj slinosti Bogu, ne-
sumnjivo je, nisu proglaavanje ovjeka Bogom.
ovjek ostaje u ogranienosti stvorenja, u stalnoj
enji ne za slikom, nego za Pralikom. Takva pa-
radigma odnos vlada i u ikonografskom predstav-
ljanju Boga i otajstava spasenja. No, pola zite sva-
koga slikovnog predstavljanja Boga u kranstvu
jest istina o Bogu nevidljivome. Nevi dljivost Boga
ostaje, stoga, klju itanja kranskih ikona. Slika
uvodi u zajednitvo s Nevidljivim.
Krist je slika Boga nevidljivoga. Stoga ikona
Krista nije portretiranje njegova lica, nego ikono-
grafski govor o Kristu koji je objavitelj Boga. Iko-
nograf nije tek umjetnik. On je svjedok gledanja u
vjeri. Ikonograf prua ikonografsko svjedoanstvo,
kao to navjestitelj i propovjednik svoje gledanje
posvjedouju svojom rijeju. On u ikoni bojom za-
pisuje (ikonografija) svoje iskustvo vjere. Ikona se
ne razumijeva gledanjem, nego itanjem Rijei ko-
ja je zapisana bojom. Pred gledanjem Boga sve vi-
eno ostaje nebitnim, nevrijednim. Kao to evan-
elja ne biljee pojedinosti uskrsnua nego samo
susrete s Uskrslim, na slian nain i ikonograf bi-
ljei samo bitnost svoga susreta u vjeri. Ikona je u
istonoj tradiciji liena svega nebitnog, svega nara-
tivnog, usredotouje se na istinu susreta s Bogom.
Stvaranje ikone stoga, kako izrie Leonid Uspenski,
pretpostavlja post oiju. Ikona ne zadovoljava zna-
tieljnost oiju, nego hrani elju nutarnjega gleda-
nja. Post se ovdje, kako upozorava Tom pidlk,
ima shvatiti u znaenju koje su promicali crkveni
oci: kao ivotno naelo dostatnosti (sv. Bazilije).
Post je prava mjera u svemu, ivot s onim to je za
ivot dostatno. Post uspostavlja sklad izmeu ono-
ga to je nedovoljno i onoga to je suvino za istin-
ski ivot. I nedovoljnost i suvinost jednako ubijaju
ivot. Post je snaga istinskoga ivljenja.
Ikona, nastala u postu oiju, stoga ne otkriva
izvanjskost Krista, Bogorodice ili svetaca, ne gubi
se u naraciji njihova ivota. Ona otkriva njihov nu-
tarnji ivot, bt njihova postojanja. Ikona vodi k nu-
tarnjoj spoznaji, lienoj svega nebitnog, usputnog.
Iz tog se razloga ikona ne odlikuje uvijek izvanjskom
ljepotom. Njezinu ljepotu spoznaje samo onaj tko
gleda oima vjere.
Ikoniki govor drevne kranske tradicije, za-
jednike Istoku i Zapadu sve do 13. stoljea, ima
svoju vlastitu gramatiku i sintaksu. Izdvojimo tek
nekoliko elemenata. Crvenom se bojom izrie bo-
ansko, a plavom ljudsko. Stoga e Krist biti odje-
ven u crvenu haljinu preko koje e biti prebaen
plat plave boje: ikona tako govori o Kristu koji se
u svome boanstvu zaodjenuo naim ovjetvom.
Razumljivo je da e ikoniki prikazi Bogorodice
imati drugaiju posloenost boja: Marija je odje-
vena u plavu haljinu i zaogrnuta u crveni plat bo-
anske milosti. No to nije jedini kanon boja u izradi
ikona. On ponegdje moe biti i suprotan, ali je i kao
takav konstantan. Ikone, nadalje, prema drevnim
pravilima, nemaju pozadinsku perspektivu likova;
perspektiva ne ide dublje od oslikane ploe. Mo-
litelj je pred ikonom pozvan prijei iza, preko vid-
ljivosti boja. Prava je zbilja iza ikone, u nebesi ma.
Liturgijska ikona kazuje da je zbilja iza ikonostasa,
u svetitu crkve, u zbilji svetih otajstava. Duhov-
nost Istoka stoga zazire od skulptorskoga prika-
zivanja: kip je mogue promatrati sa svih strana
(trodimenzionalno) te on kao takav ne omoguuje
gledanje onkraj vidljivoga, s druge strane; ne uvodi
molitelja u gledanje prijeko. Ogranienost ikone
uvodi u novu dimenziju gledanja, u bezgrani nost
Ikona ne 'pokazuje' lik nego omoguuje susret s Likom.
(Ruska ikona Krista Svevladara, 16. st.)
4
NAA
tema
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
motrenja boanskog. Ikona je slikana u tehnici
tempere, na drvenoj ploi, redovito bez okvira. Ni
taj posljednji podatak nije nevaan: ikona ne ome-
uje i ne uokviruje nae gledanje, ne zadrava ne-
go proputa i u istini filtrira na pogled vjere. Za-
daa joj je uvesti nas u novo gledanje, u gledanje
onoga to nadilazi vidljivi ikoniki prikaz.
Primjeri ikonografijskih kanona (pravila) po-
kazuju kako je ikona na kranskome istoku ima-
la zadau uvati istou vjere, no ne u svrhu apolo-
gije vjerskih istina, nego u svrhu istinske spoznaje
Boga i molitvenog klanjanja pred njim. Liena gle-
danja u vjeri i poniranja u molitvi, ikona gubi svo-
ju vrijednost. Svaki drugaiji odnos prema ikoni za
istonjake je profanacija ikone, pa se tako i samo
izlaganje ikone u muzeju dri ravnim njezinoj de-
sakralizaciji. Ako ikona nije predmet aenja, tj.
ako nije mjesto molitve i gledanja Boga, ona pre-
staje biti ikonom (T. pidlk). To je slikovito izra-
zio P. Florenski: kao to prozor bez dodira svjetla
gubi svoju funkcionalnost te umire i prestaje biti
prozorom, tako i ikona liena gledanja u vjeri pre-
staje biti ikonom. Zadaa je s-like uvesti molitelja
u zajednitvo s Likom. Plod vjernikoga gledanja
slike jest slik, zdruenost s Likom, poniranje u sli-
nost s njim.
Liturgija i ikonika duhovnost
Prethodno iznesene misli oslonjene su na ikoni ku
duhovnost kranskoga Istoka. Usporedba ikona s
umjetnikim djelima koje je vjera krana na Za-
padu smjestila u liturgijski prostor ne bi bila ispra-
van put govora o zadai slike u zapadnoj tradiciji.
Slika je u zapadnoj ikonografiji, osobito kroz po-
sljednja stoljea, u velikoj mjeri izgubila svoju iko-
niku dimenziju.
Govor o ikonologiji i ikonografiji istonih kr-
a na ne pretpostavlja nuno suprotstavljanje umje -
tnosti krana na Zapadu, nego istie potre bu
otkrivanja zaboravljene i zapretane ikonike du-
hovnosti u zapadnoj tradiciji. Pod pojmom iko-
nike duhovnosti ne mislimo samo na molitvu ko-
ja se nadahnjuje pred ikonom, nego i na sla vljenje
liturgijskih ina kao istinskih ikon koje uvode
u zbiljnost otajstva, u boansko gledanje. Sva je
kranska liturgija u svojoj biti ikonika: ona nas
kroz vidljivost uvodi u otajstvenost. Istonjaci se
stoga ne boje govoriti o sakramentalnosti ikona.
Kao to ikonografijski kanoni uvaju istine vje-
re u govoru boja, tako i liturgijski kanoni (nor me)
imaju zadau uvati bitnost otajstva, njegu jui po-
trebni sklad izmeu rije i in. Post oiju, koji je
nezaobilazan u stvaranju i u vjerni kome gledanju
kroz ikone, nadahnjuje nas na post obreda ko-
ji e, na tragu patristikoga po imanja posta, teiti
za uspostavom sklada izmeu rijei i ina u litur-
gijskim slavljima: rijei i ini bit e usklaivani po
naelu dostatnosti. Obredu su potrebni i in i ri-
je, ali suvinost in i rije oslabljuju govor obre-
da. Ikonika duhovnost, koja uvodi u gledanje zbi-
lje koja stoji onkraj vidlji voga, liturgiju poima kao
djelo koja nas uvodi u zbiljnost Otajstva.
Govoriti o liturgijskoj umjetnosti Zapada, sto-
ga, ne znai ukazivati na povijesno odvajanje za-
padne umjetnosti od drevne tradicije Istoka, nego
o udaljavanju umjetnosti od njezine temeljne iko-
nike zadae. Ikonika zadaa liturgijske umjetno-
sti ne pretpostavlja nuno uvanje umjetnikoga
stila kakav je izrastao na kranskome Istoku jer
je i u stilovima koje je stvorila zapadna kultura mo-
4
Molitva vjere pred ikonom preobraava i bistri na pogled vjere.
(Preobraenje, oko 1403., Galerija Tretjakov, Moskva)
5
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
666
ivo vrelo 2007
gue uvati ikoniku dimenziju umjetnosti. Umjet-
niko djelo, stavljeno u liturgijski kontekst, u susret
sa zbiljom onkraj vidljivoga i onkraj oku lijepo-
ga, nadilazi granice umjetnikoga stila ili pravca
te, u sluiteljskoj zadai, podlijee liturgijskoj zbilji
o kojoj govori i u koju uvodi.
Kritika koja se obara na liturgijsku umjetnost
Zapada, s prigovorom da je izgubila mo dijalogizi-
ranja s liturgijskim otajstvom, u velikoj je mjeri kri-
vo usmjerena. Djela velikih umjetnikih stilova Za-
pada, smjetena u liturgijski kontekst, izrasla su iz
istog misaonog i kulturalnog kruga u kojemu se ra-
zvijala i sama liturgija Zapadne Crkve. Stoga prvi
prigovor koji bi se trebao uti trebao bi biti upuen
samoj liturgiji koja je u pojedinim razdobljima na
Zapadu uvelike izgubila svoju ikoniku dimenzi-
ju, postavi poglavito obrednim i kultnim djelom
Crk ve. Liturgija je poesto shvaana jednostrano,
kao sveenikovo vrenje svetih ina. Takvome kul-
tnom inu lako je bilo pridruiti sliku koja je umjet-
nikov in (djelo). Nemogunost vjernikoga djelat-
nog sudjelovanja u liturgijskome obredu otvorila je
vrata slikama koje nisu bile stvarane za udionitvo
u otajstvu koje prikazuju, nego za njihovo gledanje.
Kao to je sveenik obredno pokazivao otajstva vje-
re, umjetnik je to isto pokazivao umijeem kista.
Obrat koji se u liturgijsko-teolokoj misli do-
godio s liturgijskom obnovom poslije Drugoga va-
tikanskog sabora, a koja liturgiju poima kao Bo je
djelo spasenja u Crkvi, nije jo uvijek praen i obra-
tom u liturgijskoj praksi. U tome rasko raku i tra-
ganju (s)nalazi se i umjetnost. Suvreme na ikono-
grafija nerijetko slijedi staru obre dnu pa radigmu
te samo oslikava prostor ili pak, ne poznavajui
novu paradigmu, lako upada u istu apstrakciju
koja liturgiji ne uspijeva pruiti dimen ziju zbiljno-
sti. ista apstrakcija, koja bi se oi tovala kao ne-
mo umjetnikova izricanja Neiz recivoga, preslika-
va zapravo apofatiku ili negativnu teologiju koja
nijee Boju simboliku djelotvornost i prisutnost
u liturgiji Crkve.
Liturgija ne suprotstavlja apstrakciju i figura-
tivnost u umjetnosti. I danas potrebni post oi-
ju u liturgijskoj umjetnosti izgrauje pravu mjeru
figurativnosti i skrivenosti. Budui da liturgija na
otajstven nain zdruuje zemaljsko i nebesko, vid-
ljivo i nevidljivo, sama umjetnost, eli li biti dijelom
sakramentalnoga govora liturgije, mora ostati na
tragu te sakramentalnosti koja je daleko iznad ne-
utjelovljene i dehumanizirajue apstrakcije (Dire-
ktorij o pukoj pobonosti i liturgiji, 243).
Liturgijsko gledanje i preobrazba pogleda
Molitva pred ikonom i motrenje nevidljivoga kroz
vidljivo (ikoniko) vode k preobrazbi moliteljeva
lica kako bi sam postao to jasnijom ikonom Kri-
sta u svijetu. Umijee ikonografa ne mjeri se njego-
vom umjetnikom vjetinom nego duhovnom spo-
sobnou njegova poniranja u Krista. Ako ni tko
ne moe rei Isus je Gospodin, osim u Duhu Sve-
tome, onda zacijelo, nitko ne moe ni izraditi sliku
Gospodinovu, osim u Duhu Svetome. On je boan-
ski Ikonograf. (P. Florenski)
Na tom se tragu u ikonografikoj koli na br-
du Atosu bio ustalio obiaj da polaznik na kra-
ju izobrazbe za zavrni ispit izradi ikonu Isusova
preobraenja. Ikonograf je imao zadau pokazati
sposobnost kontempliranja nebeske zbilje oima
apostola, tj. pokazati sposobnost gledanja preo-
braenog Kristova lica i umijee slikovnog zapisa
toga gledanja.
Liturgijska slika ipak nije samo zapis umjet-
nikova gledanja. Ona treba omoguiti uvijek novo
gledanje, vlastito svakom molitelju. Na znameni-
toj ikoni preobraenja iz Novogoroda, apostoli Ja-
kov i Ivan pred sjajnim Isusovim licem padaju na
zemlju, a Petar ustaje i prima zrake svjetlosti. On
gleda iz vjere jer je prije uzlaska na goru pred Ui-
teljem ispovjedio vjeru: Ti si Krist, sin Boga i-
voga! (Mt 16,16). Takvo ikoniko gledanje in je
vjere, dolazi iz vjere. Zato, kako zamjeuje kard.
Tom pidlk, gledanje Kristova preobraenja
preobraava nae gledanje. Na spomenutoj ikoni
brdo je minijaturno, slui samo kao podnoje no-
gama nebeskih bia, stabla su poput trave. ak je i
sunce zasjenjeno jer je nemono pred svjetlom to
ga daruje Krist. Ljudski su likovi, naprotiv, neraz-
mjerno veliki jer su upravo takvi u Bojim oima
naspram svih drugih stvorenja.
Liturgija upotpunjena, a ne samo ureena go-
vorom slike posreduje preobrazbu gledanja. Iko-
na i liturgija imaju zadau osvijetliti na pogled vje-
re i nae vienje svijeta, staviti nas u novi odnos
s Kristom i sa svijetom. Potrebno je, stoga, ne za-
boraviti da liturgijska umjetnost nastaje iz novoga
gledanja, preobraena taborskim svjetlom.
6
NAA
tema
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
K
ranska ispovijest vjere u Boga kojega
ni tko nikada ne vidje i kojega je Krist
obznanio (Iv 1,18) svoj put kroz svijet do-
ivljava kao put do konane i potpune spoznaje
Bojega lica. U hodu izmeu sadanjega gleda-
nja Boga u zrcalu i konanoga gledanja licem
u lice kranstvo prihvaa obredni i simboliki
govor, pa tako i govor slike.
Stvorenost na sliku Boju
Jedna od okosnica kranske vjere jest istina da
je ovjek stvoren na sliku Boju (Post 1,27). Ide-
ja stvaranja ovjeka na sliku nekog boanstva ni-
je izvorno svetopisamska, susreemo je i u nekim
staroistonjakim mitovima. No, biblijsko proto-
loko poimanje uvelike se razlikuje od drugih sta-
roistonjakih promiljanja o stvaranju. Primjeri-
ce, babilonska mitologija zastupa ideju stvaranja
ovjeka na temelju tjelesne povezanosti boan-
stva i ovjeka ukljuujui spolnost, raanje i tjele-
snu slinost. Sveto pismo nastanak ovjeka naziva
stvaranjem, a raanje je pojam pridran za sinov-
stvo koje pripada samo drugoj osobi Presvetoga
Trojstva, Sinu. Govorei o odnosu Boga i ovjeka
misli se prvotno na njihovo duhovno srodstvo i
analoku slinost. Prava slinost i sinovstvo posto-
je samo izmeu Oca i Sina (usp. Kol 1,15).
Stvorenost na sliku Boju izvor je ovjekova
dostojanstva koje ga postavlja visoko iznad svih
drugih bia. ovjekovo dostojanstvo Bog potvr-
uje uinivi ga krunom stvorenja i pozvavi ga
na sudionitvo u neprekinutom procesu stvaranja
koji e zavriti tek novim, konanim stvaranjem
na kraju vremena.
Bog je neogranieno, samostojno, savreno
bie koje posljednji razlog postojanja ima samo u
sebi, a ovjek je nenuno bie darovane opstojno-
sti. Unato tomu, Bog ovjeka izabire kao poseban
objekt svoje ljubavi i daje mu ono to mu nedosta-
je kako bi ga pribliio sebi. Zbog razlike u naravi
izmeu Boga i ovjeka rije je o nepotpunoj, di-
namikoj slinosti koja je dana u klici i sta vljena
u proces trajnog pribliavanja svome Prauzoru.
Istonim grijehom, posezanjem za autonomijom
i autokracijom koja mu ne pripada, ovjek se uda-
ljio od Boga, ranjena je njegova slinost s Bogom.
Ipak, odraz Bojeg lica u ovjeku nije nepovratno
izgubljen, samo je zastrt koprenom grijeha. Utje-
lovljenjem samog Boga u tijelo smrtnog ovjeka,
ovjeku je dana prilika za konano izmirenje, za
povratak prvotne slinosti s Bogom. Svome lju-
bimcu, ovjeku, Bog prilagoava prvotni naum
stvaranja kako bi razliku izmeu sebe i njega ui-
nio premostivom. Utjelovljenjem Bog otpoinje
novo djelo spasenja stvarajui novog, nebeskog
ovjeka na sliku Isusa Krista. Isus je jedina slika
u kojoj se Otac potpuno objavljuje. On sam to
objavljuje i jami rijeima: Tko je vidio mene vi-
dio je i Oca. (Iv 14,9). Krist u sebi daje dodirljivu
sliku po kojoj i u kojoj se ovjek ima obnoviti.
Stvoritelj, odijevajui svoju savrenost u ruho
nesavrene puti, potvruje vrijednost svoga stvo-
renja. inom utjelovljenja Bog najprije sebe po-
sliuje ovjeku da bi mu olakao ostvarenje pozi-
va radi kojega je stvoren: postati slian Stvoritelju,
ostvariti Boje sinovstvo po njegovom Sinu! Sam
Krist poziva na obnovu slike Boje u ovjeku go-
vorei: Budite savreni kao to je savren Otac
va nebeski (Mt 5,48). Postati sin u Sinu znai
posve mu nalikovati, postati vjeran odraz njego-
va lika. To znai slijediti njegov nain ostvarivanja
boanskog sinovstva, preuzeti njegov nain ivlje-
nja i djelovanja, preslikavati njegove odnose s
Ocem i ljudima.
Slijedom misli o ovjekovoj stvorenosti na Bo-
ju slinost i obnovljenosti u istoj slici, kran sko
se ivljenje smjeta u okvir te darovane slinosti.
Traei uvijek sve veu slinost sa Stvori teljem,
ijem se licu posliuju, krani su u oitovanju i
slavljenju vjere prihvatili govor slike. Slike koja e
ih podsjeati na istinitost, koja nije u slici nego u
Stvoritelju.
Slika izriaj vjere i tovanja Boga
Teoloka polazita i povijesna razilaenja
Sani Bonjak
7
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
666
ivo vrelo 2007
Slika u povijesti kranske misli
Nema podataka koji bi pokazali da su u Crkvi do
drugoga stoljea postojale slike kojima je iskazi-
vano aenje. Jedan od imbenika koji tumae
takvo stanje u prvoj Crkvi jest snaan utjecaj ju-
deokranske zajednice koja se i nakon prihvaa-
nja Radosne vijesti nastavila ravnati prema svo-
jim zakonima i obiajima koji su iskljuivali
tovanje slikovnih i figurativnih prikaza boan-
skog. Pri tom se pozivaju na zabranu druge zapo-
vijedi Dekaloga koja glasi: Ne pravi sebi lika ni
oblija bilo ega to je gore na nebu ili dolje na ze-
mlji, ili u vodama pod zemljom. (Izl 20,4). Strogi
idovski monoteizam niknuo je i rastao u okruju
politeizma u kojemu je tovanje rukotvorenih li-
kova boanstava bilo dio svakodnevice. Ta su bo-
anstva za idove bila lana, bez ikakve moi,
pa su shvaali da njihovo tovanje odvraa ovje-
ka od poklonstva pravomu Bogu. Zabrana ae-
nja slika i kipova ima za cilj zatititi narod od otu-
enja od jedinoga vjerodostojnog Boga.
Od doba kad se Crkva iri i izvan judejskoga
kulturalnog kruga, poimanje slike idejno se mije-
nja. Prodirui u novi kulturalni krug, kranstvo
asimilira kulturalne kodove, pa i govor slike svoj-
stven grkoj bogotovnoj tradiciji.
inom utjelovljenja, Bog odabire novi nain
objave i otvara novi put spasenja. U tom se svjetlu
nastoji na nov nain tumaiti starozavjetne zabra-
ne o aenju slika i kipova. Da tovanje Boga kroz
slike nije idolatrija i da se ne protivi zabranama
Dekaloga, na jasan nain razlae sveti Ivan Da-
maanski (749): U staro doba Bog koji ne po-
sjeduje tijelo niti oblik, nije se prikazivao slikama i
kipovima. Sada, meutim, kada je Bog postao vid-
ljiv u tijelu i druio se s ljudima, ono to je od nje-
ga postalo vidljivim mogu prikazati slikom. Ja se
ne klanjam materiji, klanjam se tvorcu te materije
koji je meni za volju sm postao materijom, pre-
uzeo na sebe ivot u materiji, te je kroz materiju
izveo djelo mojega spasenja. I neu prestati asti-
ti materiju, kroz koju je izvedeno moje spasenje.
Meutim, ja je ne tujem kao Boga: Nipoto!
Potpuna integracija aenja slika u kran-
stvu pokazala se tekim i burnim procesom. Pita-
nje teoloke opravdanosti i ispravnosti aenja
slikovnih prikaza unutar kranskog kulta posta-
lo je razlogom dugih i uljivih borbi koje pozna-
jemo pod kao ikonoklastiki spor. Sukobi iz-
meu ikonoklasta (protivnika aenja slika) i
iko nofila (pobornika aenja slika) trajali su od
726. do 843. god. Ikonoklasti su se estoko pro-
tivili aenju slika i kipova jer su vjerovali da se
slikanje lika Isusa Krista i svetaca protivi drugoj
Bojoj zapovijedi (Izl 20,4). Ikonofili su, nadah-
njujui se na Iv 1,18, dokazivali da se aenjem
slika ne eli dovesti u pitanje Boja nedohvatlji-
vost, neshvatljivost i neopisivost jer se na slikama
ne pokuava prikazati njegovo boanstvo.
Prvo razdoblje premoi ikonoklasta poinje
730. god. pod vladavinom cara Leona III., a pri-
vremeno se okonava odlukama Drugoga nicej-
skoga sabora (787.), koji je istaknuo da se aenje
slika ne protivi kranskoj vjeri. Drugo razdoblje
prevlasti ikonoklasta zapoinje sinodom u Cari-
gradu 815. god., a zavrava se god. 843. sabo-
rom u Carigradu koji ustanovljuje dan spomena
na pobjedu istine o valjanosti aenja svetih sli-
ka te prvu korizmenu nedjelja proglaava Nedje-
ljom pravoslavlja.
Budui da se teologija slike bitno oslanja na te-
ologiju utjelovljenja, nesumnjiv utjecaj na razvoj
D
o
m
i
t
i
l
l
i
n
e

k
a
t
a
k
o
m
b
e
,

R
i
m
,

s
r
e
d
i
n
a

I
V
.

s
t
.
8
NAA
tema
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
aenja slika imala su teoloka gibanja u razumi-
jevanju Kristova boanstva, osobito krivovjerja.
Gnostiki nauk temelji se na dualizmu koji
prenaglaava oprenost materije i duha, na utrb
materije. Gnostici Krista vide kao PraovjekaOt-
kupitelja koji je doao s neba i uzeo prividno tije-
lo. ovjek je sam svoj otkupitelj, a cilj otkuplje-
nja jest osloboenje od zloga materijalnog svijeta.
Pod utjecajem gnostike filozofije nastaje krivi
nauk koji poznajemo kao doketizam. Kranima
iz helenizma bilo je teko prihvatiti ideju da bi
Bog, koji je isti duh, na sebe preuzeo ljudsku
pt podlonu zakonu smrtnosti. Opomene protiv
gnostiko-doketskih impostacija susreemo ve u
Ivanovim i Pavlovim spisima. Naglaavajui kon-
kretnost utjelovljenja i tjelesnost spasenja, Ivan i
Pavao se bore za ouvanje istine o Kristovu utje-
lovljenju i uskrsnuu (1Iv 1,1; 4,2; 5,5; 2Iv; 2Kor
1013; 1Kor 810;). Protiv istih zabluda nastupa
i Ignacije Antiohijski tumaei da se nijekanjem
istine Kristove inkarnacije nijee istina otkuplje-
nja: ako je Krist imao prividno tijelo, prividno je
trpio, a mi smo samo prividno otkupljeni. Gno-
stiko nijekanje vanosti materije i doketistiki
nauk o prividnosti Isusovog tijela ne ostavljaju
prostora za teoloko vrjednovanje slike kojemu je
podloga teologija utjelovljenja.
Suprotstavljajui se nestorijanskome krivo-
vjerju, prema kojemu u Kristu suive dvije potpu-
ne, razliite osobe, monofiziti ele istaknuti jedin-
stvo u Kristu, te nauavaju da u njemu postoji
sa mo jedna narav, ona boanska. Prema njima u
Kri stu postoji i naznaka ljudske naravi, ali je toli-
ko podloena boanskoj da se u njoj posve gubi.
Boanska je narav, kau, potpuno duhovna i uto-
liko slikovno neprikaziva. Stoga u kranstvu ne
bi bilo mjesta aenju slika.
Da bi se zaustavilo bujanje kristolokih krivo-
vjerja, koja su u IV. i V. st. prijetila jedinstvu Cr-
kve, sazvan je sabor u Kalcedonu (451.), koji do-
nosi dogmu o savrenom boanstvu i ovjetvu
Isusa Krista. Taj je saborski nauk dao kristoloki
temelj aenju slika. No, osjetila se potreba za su-
stavnom sintezom ispravnoga nauka o aenju
slika koji bi imao dogmatsku snagu i vrijedio za
cijelu Crkvu, a to je donio Drugi nicejski sabor
787. godine. Oslanjajui se na predaju Crkve, sa-
bor doputa likovno prikazivanje Krista, Bogoro-
dice, svetaca i anela te aenje slika koje ih
predstavljaju. Sabor ui da uprizorivanje Isusa
Krista pomou slika omoguuje ogranienost Kri-
stova ovjetva. Slika ima ulogu podsjeati ovje-
ka na njegov pramodel, budei u ovjeku istinsku
pobonost i dublju enju za Tvorcem svega. Sa-
bor razlikuje aenje slike i klanjanje Bogu: Sli-
ci se ne iskazuje klanjanje, jer je ono pridrano is-
kljuivo Bogu, nego aenje poput onog koje se
iskazuje liku kria, Evaneljima, te drugim sve-
tim i blagoslovljenim predmetima. aenje slika
moe se usporediti s verbalnim ispovijedanjem
vjere, ali ukljuuje vie od izreenog pristajanja
uz istine koje nam je Crkva predala. Prikazati Isu-
sovo ljudsko lice, a potom ga u aenju proma-
trati, znai duboko, egzistencijalno prianjanje uz
istine vjere.
Nauk o aenju svetih slika je i nakon Drugog
nicejskog sabora vie puta kritiziran i osporavan,
te ponovo potvrivan na razliitim saborima. e-
tvrti carigradski sabor (869-870.) ukazuje na usku
povezanost rijei i slike koja u svojoj komplemen-
tarnosti pogoduje duhovnom i spoznajnom rastu
krana. Slika dopire ondje gdje bi rijei ostala za-
tvorena vrata. Rije se obraa ovjekovom intele-
ktu i utjee na razumsku percepciju poruke koja
Slika-ikona oitovanje vjere i pobonosti.
(Bogorodica, nepoznati autor sa Sicilije)
9
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
666
ivo vrelo 2007
mu je upuena, a slika vie utjee na ovjekovu
afektivnost koja je vana za cjelovito prihvaanje
Radosne vijesti.
Tridentski sabor (1545-1563.) nauk i praksu
aenja slika brani u pred prigovorima i radikal-
nim zahtjevima reformatora. Zbog nekih iskriv-
ljenih oblika puke pobonosti, koja su nosila trag
praznovjerja i magije, aenje se slika nalo na
udaru estokog protivljenja i progona. Slike i ki-
povi ponovo su nasilno izbacivani iz crkava te bi-
li simbolino unitavani. Tridentski sabor, ukazu-
jui na kriva usmjerenja u poimanju slika, nastoji
aenje slika vratiti u pravi okvir vjere. Sabor se
protivi devijacijama katolika jednako kao i agre-
sivnom puritanizmu reformatora. Budui da se
ikonoklastike tendencije kroz povijest pojavljuju
najee kao reakcija na iskrivljene oblike ae-
nja slika, moemo ih shvatiti kao upozorenje da
taj izraz kranskoga kulta valja uvijek budno u-
vati od krivih oitovanja vjere i kulta.
Umjetnost mjesto i oblik kulta
Kranstvo, izriui vjeru u objavljenoga Boga i
svjedoei ovjekovu novost, koja je dar Kristo-
va utjelovljenja, u umjetnosti je pronalo razu-
mljiv jezik kojim oituje svoju vjeru i kult. Umjet-
nost je, jo i prije prihvaanja slika, shvaenih u
uemu smislu rijei, nalazila svoje mjesto u navi-
jetanju i u liturgiji Crkve. Umjetnost i Zapadna
Crkva doivljavaju najveu isprepletenost u raz-
doblju od osmoga do esnaestoga stoljea. U ka-
snijem razdoblju ta zdruenost nije zanijekana,
ali je novi paralelni razvoj umjetnosti na svjetov-
nom podruju donio nove smjerove i vrijednosti
koji, nesumnjivo, ostavljaju trag i na djelima ko-
ja se smjetaju u okvire liturgije. To se moe re-
i za razliite vidove umjetnosti: slikarstvo, glaz-
bu, arhitekturu
Premda se teologija aenja slika punim za-
mahom razvija na kranskom Istoku, Zapad je
prepoznaje kao ispravnu i integrira je u svoju tra-
diciju. Ipak, nije nedostajalo nesporazuma u ra-
zumijevanju aenja slika meu dvjema sestrin-
skim Crkvama.
Istoni teolozi zamjeraju zapadnima povrno
i krivo usmjereno shvaanje teolokoga i bogo-
tovnog znaenja svetih slika. Leonid Uspenski,
suvremeni pravoslavni teolog, predbacuje zapad-
noj tradiciji da se nakon okonanja ikonoklasti-
kih sporova udaljila od izvorne kranske tradici-
je u aenju slika te na tom polju dola na sam
rub krivovjerja. Meu razlozima takvoga iskriv-
ljenja izvornog nauka Uspenski izdvaja nepre-
cizan latinski prijevod izjave Drugoga nicejskog
sabora o aenju slika. Kljunu grku rije pro-
skynesis (aenje) latinski jezik prevodi pojmom
adoratio koji znai klanjanje, oblik aenja pri-
dran Bogu. Ta je pogrjeka postala kamen spo-
ticanja i unutar same Zapadne Crkve, a jo vie
u njezinu odnosu prema Crkvi Istoka. Franaki
su se teolozi, zavedeni prijevodom, pobunili pro-
tiv izjave Sedmoga ekumenskog sabora, shvativ-
i kako ta izjava svetu sliku stavlja na istu razinu s
Kristovom euharistijskom prisutnou u prilika-
ma kruha i vina.
Ipak, pravi razlog razilaenja Uspenski pripi-
suje razliitom pristupu grkih i franakih teolo ga
svetim slikama. Franci dre da Grci, astei ikone,
zanemaruju aenje relikvija, svetaca ili knjiga
Svetog pisma. Grka misao pak predbacuje Zapa-
du neosjetljivost za teologiju koja izvire iz ae-
nja svetih slika, upozoravajui da je na Zapadu
slika svedena na ukrasnu, estetsku i didaktinu
za dau u ivotu vjere te da se oblikovanje slika, li-
eno teolokoga promiljanja, preputa proizvolj-
nosti mate i nadahnua umjetnika. Takvo gle-
danje Uspenski potkrepljuje navodima sabor u
Frankfurtu (794.) i Parizu (825.) koji opravdava-
ju aenje svetih slika, ali im ne daju vrsto do-
gmatsko utemeljenje i vlastito mjesto u liturgi-
ji Crkve.
No, koliko god ta kritika imala utemeljenja,
ona ne moe biti jednoznano prihvaena. Zapa-
dna je Crkva oduvijek razlikovala tovanje koje se
iz potovanja iskazuje svecima, kao Bojim sluga-
ma i posrednicima njegove milosti (cultus duliae),
od tovanja koji pripada iskljuivo Bogu (cultus
latriae). U tovanju svetaca Crkva slavi i navijeta
pobjedonosnu Kristovu snagu, oitovanu u ivotu
ljudi. Na slian nain i u aenju slika Crkva ispo-
vijeda milosno Boje djelovanje. aenje slika i
slavlje svetakih blagdana imaju isti cilj: usmjera-
vati i voditi ivot krana prema to tjenjem prija-
njanju uz osobu i misterij Isusa Krista.
10
NAA
tema
L
I
T
U
R
G
I
J
A
R
azmiljanje o duhovnosti kranskoga Isto-
ka, neodvojivoj od nadahnua koje vjernik
nalazi u ikonama, ne moe mimoii susret
s ikonom Presvetoga Trojstva koju je oko god. 1411.
napisao Andrej Rubljov za carska vrata ikonosta-
sa crkve Presvetoga Trojstva samostana Radone u
okolici Moskve. Od god. 1929. ikona je trajno izloe-
na u moskovskoj galeriji Tretjakov.
U vrijeme Andreja Rubljova Presveto Trojstvo
ikonografski se prikazivalo prema tipologiji staro-
zavjetnoga teksta o trojici mladia koji su se ukazali
Abrahamu i Sari objavivi im da e dobiti potomstvo
(Post 18,1-15). Crkveni su oci u tome prizoru prepo-
znali objavu trojstvenoga Boga, pa je i kranska
iko nografija rado odabirala taj motiv. Duhovnost
pra voslavlja asti ikonu A. Rubljova kao ikonu nad
ikonama, a crkveni sabor u Moskvi, tzv. Stoglavi
sobor (god. 1551.), donio je odredbu da se spome-
nuta ikona ubudue ima uzimati kao prototip sva-
koga ikonografskog prikazivanja Presvetoga Troj-
stva. Za polazite naemu motrenju odabrali smo,
zbog jasnije itljivosti likova, jednu od mnogobroj-
nih suvremenih reprodukcija te tipske ikone.
Starozavjetni prizor pohoda trojice mladia Ru-
bljov oslobaa od svega suvinog, ak i od likova
Abrahama i Sare, te vjerniko gledanje usredotou-
je na trojicu mladia-anela koji se ukazuju. Trojica
nebeskih hodoasnika prikazana su kao Consilium
aeternum. Starozavjetni je dogaaj u ikonikome
gle danju predstavljen kao predznak i najavak nove
spasenjske povijesti: Abrahamov ator ikonograf
pre tvara u novi hram, Crkvu; hrast koji je bio mje-
sto Abrahamova susreta postaje drvom ivota; pri-
pravljeno i ponueno jelo na stolu-rtveniku zau-
zima mjesto euharistijskoga kalea. Abrahamova
po sluna vjera, u kojoj bijae spreman rtvovati i
vlastitoga sina, za Rubljova je pralik Kristova poslu-
ha do smrti na kriu.
Tri anela, licem u potpunosti identina, a u
me usobnom odnosu ipak razliita, predstavljaju
jednoga Boga u trima boanskim osobama: u Ocu,
Sinu i Svetome Duhu. Premo zlatne boje, koja stoji
kao podloga, govori o punini boanske slave u kojoj
Trojica prebivaju. Sva trojica u rukama dre ezla,
u potpunosti jednaka. U njihovoj je ruci nepodije-
ljena kraljevska mo; oni su jedne bti, savreno
jedno (Iv 7,22-23). Njihova jednost u boanstvu
izraena je i bojom koja se ponavlja na sva tri lika:
plava boja, kod Rubljova nosiva znaenjem boan-
stva, vlastita je svima. Razliitost boanskih osoba
ispripovijedana je pak drugim bojama, na nain da
je svakomu od Trojice pridodana i druga boja.
Bog Otac. Aneo u lijevome dijelu ikone pred-
stavlja Oca. Ogrnut je crveno-zlatnim platem. Boja
plata kao da blijedi i prelazi u prozirnost, ime je
izraena Oeva transcendentalnost, nedostupnost.
Njegovo je boanstvo odvijeka skriveno: plava (bo-
anska) tunika jedva da je zamjetljiva ispod plata
koji ju skriva. Otac prebiva u nedostupnu svjetlu;
njega nitko nikada ne vidje.
Otac je, za razliku od Sina i Duha, ogrnut pla-
tem preko obaju ramena: On naime nije po-
slan nego poiljatelj. On je zaetak poslanja Sina i
Duha. Izvornost poslanja u Ocu pokazana je i deta-
ljem njegova lijevoga stopala: kao da zapoinje prvi
korak plesa. U njemu je ishodite svakoga spasenj-
skoga gibanja. Sve iz njega ishodi; on je Poelo sve-
mu. Stoga sjedi na prijestolju; samo je on na ikoni
prikazan uspravan jer ima izvor u samome sebi, dok
su i Sin i Duh okrenuti prema njemu.
Poloaj ruke i pogled kao da povjeravaju posla-
nje. Ruke mu ne dodiruju stol (oblikovan kao rtve-
nik, tj. oltar) nego ga blagoslivlju. On nije u svijetu.
On je u potpunosti onkraj svijeta, onkraj vidljivo-
Ikona Presvetoga Trojstva
Andreja Rubljova
Primjer ikonikoga ispovijedanja vjere
Ante Crnevi
Presveto Trojstvo (Preslika ikone A. Rubljova iz god. 1411.)
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
11
L
I
T
U
R
G
I
J
A
666
ivo vrelo 2007
ga i materijalnoga. Sin i Duh su poslani, objavitelji
Oca i izvritelji njegove volje.
Bog Sin. Aneo u sredini predstavlja drugu bo-
ansku osobu, Sina. On je smjeten u sredite ikone
jer je objavitelj Boga, otkrivatelj Oeva lica. Sva naa
spoznaja Boga dolazi po njemu. Odjeven je u tuniku
crvene boje: bit njegova poslanja oitovana je u po-
slunoj ljubavi prema Ocu, posvjedoenoj prolive-
nom krvlju. Tunika krije i boju zemlje (oker-crvena)
pokazujui tako ljudsku narav koju je Boji Sin odje-
nuo u otajstvu utjelovljenja. Plava boja plata koji
mu stoji preko ramena oslikava ovjeanstvu objav-
ljenoga Oca. Plava je boja na liku Oca skrivena, u
Sina je u potpunosti otkrivena, podarena u bogato
nabranome platu. Otac je odjeven u boanstvo (tu-
nika); Sin je ogrnut boanstvom (plat), spreman
objaviti ga i darovati ljudima. Plat na ramenu Si-
na govori o njegovu gibanju, poslanju, dolasku. Iko-
nograf tako bojom ispisuje rijei evanelja: Boga
nitko nikada ne vidje. Jedinoroenac, Bog, koji je u
krilu Oevu, on nam ga obznani. (Iv 1,18).
tola zlatne boje (na desnome ramenu) progo-
vara o njegovoj zadai sveenika i prinositelja rtve
kojom e otkupiti svijet. Desna mu je ruka poloe-
na na oltar i najblia je kaleu koji simbolizira rtvu
jer on sam jest prinositelj i prinos otkupiteljske r-
tve. Sin je u stavu potpune poslunosti, prignut pred
Oevim licem. Pokazuje se potpuno spremnim pri-
hvatiti Oevu volju. Desnica mu vjerno slijedi blago-
slovnu gestu Oeve desnice otkrivajui tako potpuni
posluh Ocu i vjernu objavu Oca ljudima.
Pogledi se Oca i Sina susreu jer jedino je Sin vi-
dio Oca. Mi smo ga pak spoznali po Sinu. Susret nji-
hovih pogleda otkriva dijalog poslanja i povjerava-
nja: Sin prima rije poslanja. U pogledu Sina kao
da itamo rijei Evo me, mene poalji! (Iz 6,8).
Ikonograf eli pokazati vjerodostojnost rijei koje je
Krist zborio: Ja nisam zborio sam od sebe, nego
onaj koji me posla Otac on mi dade zapovijed
to da zborim. (Iv 12,49).
Iza Sina je smjeten hrast, mjesto susreta
Abrahama i nebeskih pohoditelja. Naslikan je kao
ozelenjelo drvo ivota, kao stablo s kojeg e ovjek
ubrati novi plod spasenja. Drvo je nagnuto prema
Sinu. Sin e ga primiti na svoja ramena i konano
se uspeti na njega. Rjeit je dakle govor o kriu
kao novome stablu ivota. Krist, novi Adam,
donositelj je ivota i predvoditelj ovjekova povra-
tka Ocu.
Prema Sinu je usmjerena i kua koja stoji u po-
zadini. ator Ahrahamova sastanka postao je vrst
i postojan dom. Smjeten je iza Oevih lea pred-
stavljajui tako Oev dom u koji nas Krist uvodi po-
sluhom Oevoj volji. Sin je temeljni kamen novoga
Bojeg hrama. On je kamen to ga ljudi odbacie,
ali je u oima Bojim izabran (1Pt 2,4) da bude te-
meljac novoga Bojeg doma u koji su pozvani svi
ljudi Sin je otvorio vrata vjenoga raja i ondje
nam pripravio mjesto (usp. Iv 14,2): vrata i pro-
zori novoga Doma otvoreni su, pripravni prihvatiti
sve koji su spremni kao ivo kamenje ugraivati se
u duhovni Dom (1Pt 2,5).
I brdo je iz pozadine nagnuto prema Sinu, spre-
mno biti mjestom njegova otkupiteljskoga uspinja-
nja. Ondje, na Kalvariji, Sin e dati svoj ivot za po-
vjereno stado. Otac motri brdo Kalvariju, gdje e
primiti rtvu Sina, kao to i Abraham gledae brdo
Moriju gdje je bio pozvan rtvovati vlastitoga jedin-
ca. Sin ne upire pogled u brdo, okrenut mu je lei-
ma jer kalvarijski naum spasenja otkriva u Oevoj
volji koju ita u njegovu pogledu.
Bog Duh Sveti. Aneo s desne strane slika je
Duha Svetoga. Prikazan u dubokome naklonu pred
Ocem i Sinom, u posluhu Onima od kojih izlazi. Ne
govori. Njegova je zadaa svjedoiti ono to je inio
Sin. Odjeven je u tuniku plave boje, koja posvjedo-
uje njegovo boanstvo, te ogrnut platem prozirno-
zelene boje ivota. Boja plata naznauje njegovo
poslanje: svemu dati ivot. On je Duh ivotvorni.
Njegov pogled nije usmjeren ni prema Ocu ni
prema Sinu, nego prema onomu tko motri ikonu.
Zapravo je pogled usmjeren prema praznini u sre-
dini ikone, prema praznom mjestu za stolom. Sva-
tko je, naime, pozvan pristupiti stolu zajednitva s
trojstvenim Bogom. Duh je trajno naklonjeno Oe-
vo lice zemlji, pogled koji neprekidno susree ovje-
kov pogled. Pogled usmjeren na motritelja kazuje
da je Boja ljubav razlivena u srcima naim po Du-
hu Svetom koji nam je dan (Rim 5,5). Noga tree
boanske osobe slijedi gestu Oeve noge; prima i iz-
vruje Oevo djelo spasenja svijeta. On uprisutnjuje
Boje djelo spasenja u svijetu.
Prazno mjesto za stolom poziva vjernika na goz-
bu vjene ljubavi. Ondje, u vjenosti, vjernik e do-
ivjeti puninu spasenja: bit e dionik boanske slave
i ljubavi u kojoj su Otac, Sin i Duh nerazdvojno jed-
no. Vjerniko motrenje ikone uvodi nas u to zajed-
nitvo. Ikona je sakrament zajednitva s Bogom.
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
12
NAA
tema
L
I
T
U
R
G
I
J
A
12
U
promatranju oima onoga to svakoga dana vidimo pred
sobom ne postoji razlika izmeu onoga to je dohvatljivo
osjetilom vida, vidnoga (slijepac ne dohvaa tu razinu,
on ne vidi, nego dodiruje, doivljava taj segment svijeta) i svije-
ta vidljivoga, a to je skupina kodova (govor) koje moemo upo-
rabiti. Na taj su nain znakovi i simboli svijet vidljivoga. Taj svi-
jet nastaje onda kada se ono to je dohvatljivo vidom preoblikuje
tumaenjem, doivljavanjem, kako bi se ulo u meuodnos (oso-
bito s ljudima). I liturgija moe biti prepuna dohvatljivoga osjeti-
lima, a da ne postane svijetom vidljivoga, jer ljudi nisu sposobni
dosegnuti dublje znaenje. Zato je bitno vidljivo samo srcem;
a to to se vidi srcem jest svijet vidljivoga.
ivimo u civilizaciji koja povlateno mjesto da je slici, ali zbog
novih sredstava komuniciranja koja sliku koriste do krajnjih gra-
nica, ivimo stanovito zagaivanje slike. Lako se prihvaa poka-
zana slika kao istina, a gotovo se uvijek sumnja u izreenu istinu.
No, ta injenica ne moe dokinuti potrebu da rije (kao logos) tu-
mai sliku i daje smisao slici. Slika na svoj nain dolazi nakon ri-
jei. U otajstvu utjelovljenja Boji je Sin postao vidljivim, postao
je Bog s nama i pouio nas kako prodirati u svijet vidljivoga: gle-
dati poljske ljiljane (usp. Lk 12,27); biti pozoran na to da se u nje-
mu vidi Otac (usp. Iv 14,9); vidjeti tue potrebe (Mt 25,35) koje
se mogu saeti u Isusovu rije: Tko napoji jednoga od ovih naj-
manjih samo aom hladne vode zato to je moj uenik, zaista,
kaem vam, nee mu propasti plaa. (Mt 10,42) Tu se spaja ne-
to to je vidljivo svima (potreba drugoga ovjeka) i ono to je
vidljivo vjernicima (da se ta aa daje zapravo Isusu).
Kranska estetika u ravnotei napetosti
Liturgija je oduvijek upuena na svijet slike, a cijeli se liturgijski
govor uklapa u liturgijski prostor koji je prvi element vizualno-
ga liturgijskoga govora. Uvjeti za liturgijsku uporabu toga govora
su sljedei: a) Poznavanje i potovanje naravi liturgije u litur-
giji se ne radi o predoavanju izloga trgovine niti o izlobenome
prostoru, nego o uporabi vizualnoga govora radi slavljenja Kri-
stova vazmenog otajstva. To je razlog zbog kojega oltar ne smije
biti pretrpan cvijeem, svijenjacima, stalcima, papirima i dru-
gim predmetima, a zbog toga niti liturgijski prostor ne smije biti
shvaen kao prostor za izlobu neijih autorskih djela ili postera,
obavijesti i sl.; b) Pozornost prema uvjetima koje trai vizualni
Liturgija i slika izraaj ikoninosti
i ikonizacija prostorne cjelovitosti
Ivan ako
12
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
13
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
666
ivo vrelo 2007
govor, mislei poglavito na prirodnost materija-
la, na prikladnost boja, na to se rije tko pazi (ako
se trai zelena, crvena, bijela, tada je potrebno
odraziti vjerodostojnost tih boja); c) Uravnotee-
nost i ukus u uporabi toga govora u odnosu pre-
ma kontekstu liturgijskoga slavlja. Liturgija, kao
i kranstvo, jest umjetnost ravnovjesja, a to zna-
i i kreativnih napetosti koje ju omoguuju. Ta je
uravnoteenost samo odraz teoloke istine o bo-
ansko-ljudskome, to je temeljna napetost i rav-
notea!
Susretite prisutnosti
Sve to je u liturgiji na prvome se mjestu ne odno-
si na proizvodnu korisnost, nego na lijepo i daro-
vano, prema vlastitoj naravi liturgijskoga slavlja.
Da bi se razumjela vrijednost koju boja, oblik i sli-
ka imaju unutar liturgijskoga prostora, nuno je
krenuti od Crkve-zajednice. Bog je prvi napravio
svetite i darovao svoga Duha umjetnicima, kako
bi izgradili boravite Gospodnje. Knjiga Izlaska
(31,1-11) govori da je Bog po imenu pozvao Besa-
lela i ispunio ga duhom Bojim, koji mu je dao
umjenost, razumijevanje i sposobnost za svako-
vrsne poslove. Njegovo ime doslovno znai u
Bojoj sjeni, pod Bojim okriljem, odnosno
ono to je trebao izgraditi ator sastanka, sveti-
te i mjesto na kojemu se mogu susresti Bog i o-
vjek, stvarajui vidljivim Savez. Na taj je nain a-
tor sastanka postao simbolom, zbiljskim znakom
Boje prisutnosti. U Novome zavjetu vidimo da je
Krist novi i konani hram i boravite Boga meu
ljudima. On sa svojom zajednicom tvori jedno ti-
jelo-hram Duha.
Iz tih je injenica jasno da graenje i ureiva-
nje liturgijskoga prostora imaju izrazito mistago-
ku ulogu, tj. uvoenje u otajstvo zajednitva s
Bo gom. Sve, dakle, to ima estetski aspekt neza o-
bilazno je usmjereno na pospjeivanje susreta iz-
meu Boga i njegova naroda. Taj prostor je trajno
sakramentalan; o njemu na stanovit nain ovi-
si duhovnost, izgraenost zajednice i njezina cr-
kvenost. On nije indiferentan prostor i ne treba
nas uditi da u runome, kranski neukusnome
liturgijskom prostoru nema molitve (gubi se i po-
treba za njom), nema duhovske Crkve i zauzetosti
za ljepotu ovjeka i svijeta. Moda zanemarujemo
istinu da liturgijski prostor uvelike odreuje pa-
storal i da se ne-kakvoa prostora u njemu odra-
ava.
Vie gotovo da nije primjenjiva reenica ko-
ju je Claudel napisao jednomu zdvojnom prija-
telju: Liturgija i slavlja nauit e te vie od knji-
ga. Uroni u tu beskrajnu kupelj slave, sigurnosti,
poezije. U trenutku kada zahtjev za ljepotom,
bez kriterija istinitosti, prevlada, odnosno kada
je na prvome mjestu forma, a ne sadraj, otva-
ra se prostor za esteticizam koji liturgiji nije pri-
hvatljiv. Umjetnost za liturgiju nuno se kree u
okvirima znaka-navjetaja koji ne treba dodat-
nih dubokih tumaenja. Nuna je neposrednost
koja nije banalna. Takva estetska kakvoa litur-
gijsko slavljenje usmjerava prema znakovitosti.
Snaga umjetnosti lei u tome to umjetnost upi-
re prstom u rane sadanjice, izazovno otkrivajui
pitanja i enje. Crkva je mjesto na kojemu bolna
pitanja moraju biti postavljena, te umjetnost po-
staje obzorjem vraanja na smisao unutar nunih
napetosti kranskoga bogosluja. Tako su slike u
liturgiji izraaj proslave i zahvale za stvaranje i ot-
kupljenje; one su i izraaj tuge, dvojba te tako po-
staju pozivom na obraenje. Naalost, danas tu
snagu gotovo da snanije osjeamo u galerijama i
muzejima nego u molitvama i obredima.
Slika trajno svratite Duha
Bogotovlje u bilo kojemu religijskom obliku po-
glavito ima ulogu nevidljivo koje se slavi uiniti
vidljivim. Meu mnotvom znakova i simbola ko-
ji nas uvode u otajstvo po liturgijskome slavlju sli-
ka ima odliku trajanja, dok geste, zvukovi, dodir
trenutka, rijei nestaju. Slika je trajni predmet
Liturgijski prostor susretanja Boga i njegova naroda
trajno je sakramentalan. O njemu na stanovit nain
ovisi duhovnost, izgraenost zajednice i njezina
crkvenost. U neukusnome prostoru nema istinske
molitve i zauzetosti za ljepotu ovjeka i svijeta.
Moda zanemarujemo istinu da liturgijski prostor
uvelike odreuje pastoral i da se ne-kakvoa
prostora u njemu odraava.
14
NAA
tema
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
razmatranja. U liturgijskome slavlju slika ima ba-
rem etiri funkcije: uzvienost i ljepotu kojom o-
vjek eli Bogu dati najbolje, ali ujedno ita njego-
vu uzvienu prisutnost po ljepoti; pouavanje
snagom simbolikoga pripovijedanja; mistagogi-
ju odnosno sakramentalnost po vjeri u uskrsnulo-
ga Krista koji osjetilnim elementima uprisutnjuje
otajstvo; pobonost koju slika podupire i oivlju-
je, jer ima sposobnost urezivanja svoga traga u
duu vjernika.
Od starine su slike, osobito u liturgijskim knji-
gama, pokazivane vjernicima kako bi se polu ilo
iznenaenje ljepotom. No, i danas vidimo snagu
ikone, osobito u interkonfesionalnome dijalogu.
Dojmljivo je vidjeti mnotvo mladih koji u mo-
litvenim skupinama pred ikonama, osobito pred
ikonom Presveto Trojstvo (Rubljov), klee, za-
jedno ute, iznose molitve, razmjenjuju poglede,
a opet pogleda uprta u Trojicu neizrecivoga. Oni-
ma koji prigovaraju da u tim iskustvima sugestija
igra vanu ulogu valja odgovoriti da postoje u na-
emu iskustvu povlatena mjesta Boje prisutno-
sti. Ikona je mjesto na kojemu se stvara posebna
vrsta praznine za in vjere. Pred Temeljem svega
rijei zaute, da bi se otvorio prostor Rijei. To ni-
je sugestija koja bi bila razorna.
Uporaba slika u liturgiji ima barem dva bitna
razloga: utjelovljenje i eshatoloku nadu. Liturgi-
ja je klanjanje Rijei koja je postala tijelom i znak
Kraljevstva koje ima doi i kada emo Boga gleda-
ti licem u lice. Drugi Kristov dolazak vidimo gle-
danjem utjelovljenoga Boga. U euharistijskome
slavlju, po slici, Kristovo tijelo postaje vidljivim;
ta je slika poziv na traenje Prisutnosti u meu-
prostoru slike i onkraj slike.
Potom, od samog poetka, usporedno s na-
racijom, kranska umjetnost proizvela je slike i
kipove sa simbolikim i ikonikim funkcijama.
Ovdje koristim termin ikona za oznaku vrste sli-
ka koje prvotno nisu usmjerene na naraciju, ne-
go osobito na one koje posreduju prisutnost vla-
stitoga subjekta. To je u skladu s opim teolokim
razumijevanjem svrhe ikona u bizantskoj tradici-
ji, od kojega prije svega potjee zapadna uporaba
toga pojma kao razliitoga od openitijeg pojma
slika (image).
14
S
L
I
K
A
u

l
i
t
u
r
g
i
j
i
i

s
l
i
k
a
i

s
l
i
k
a
u

l
i
t
u
r
g
i
j
i
i

s
l
i
k
a
i

s
l
i
k
a
u

l
i
t
u
r
g
i
j
i
S
L
I
K
A
Prema suvremenomu jeziku ikoninosti
Ve u samim narativnim slikama postoji simbo-
lika i alegorija. Tako je na freskama u rimskim ka-
takombama esto prisutna pripovijest o Joni, sa
simbolikom smrti i uskrsnua (nekarakteristina
i nenapisana nagost Jonina tijela u zadnjoj slici
prie ima smisla samo ako shvatimo da je Jona
leao u hladu to predstavlja uskrsli duh u raju);
Noin izlazak iz arke podsjea na krtenje, puto-
vanje kroz vode smrti u novi ivot; u pripovijesti
o Danielu u lavljoj jami ili o trojici mladia pre-
ivjelih u uarenoj pei mlada Crkva vidjela je
ohrabrujuu sliku za samu sebe kao one koja po-
bjeuje usred progonstava od strane zemaljskih
silnika.
Osim toga, u katakombama su slike koje ne
mogu biti protumaene kao slikovni prijevod po-
jedine pisane pripovijesti. One su poglavito za-
miljeni simboliki prikazi sadraja kranske
vjere, duhovnoga svijeta ili pak sadanjega svije-
ta u procesu preobrazbe (npr. esto susretanje s
prikazom molitelja predstavlja istodobno i Cr-
kvu i pobonu duu). Nalaze se i poetci onoga
to bismo mogli nazvati teolokim ili duhovnim
portre tima, osobito u prikazima Krista u slavi, e-
sto okruenoga apostolima. Ti prikazi ponekad su
izriito povezani s vizijama okrunjenoga Jaganj-
ca u Otkrivenju (kao na poznatoj fresci u Petro-
vim i Marcelinovim katakombama gdje je lik Kri-
sta kao kralja udvo struen s Jaganjcem koji stoji
iznad rajskih rijeka). Ali na drugim prikazima je
odmah jasno da nema konkretne vizualne aluzije
na pisane scene (povijesne ili proroke), osim po-
zivanja na teoloku ideju Krista kao kralja.
Tijekom vremena, takva vrsta dogmatskih
prikaza osoba radije nego dogaaja postao je gla-
vni i nezavisni rod kranske umjetnosti. Nagla-
sak kod takvih slika nije na naraciji povijesti spa-
senja (iako je to preduvjet kao osnova kranskog
nauka), nego na dvije komplementarne funkcije
Danas ne treba nipoto teiti da se u liturgiju
zapadnoga obreda uvedu ikone na istoni nain.
To bi bilo nazadovanje i za jednu i za drugu tradiciju.
15
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
666
ivo vrelo 2007
religioznih prikaza: s jedne strane prikazivanje
teolokih ideja koje identificiraju subjekt i njego-
vu ili njezinu vanost gledateljima (Krist kao Spa-
sitelj ili Sudac); a s druge strane izazov oso bne
prisutnosti subjekta gledatelju. Moe se kazati da
slika postaje podsjetnikom spasiteljske moi Kri-
sta ili svetaca i pomagalo pri tovanju na nain
da daje molitelju konkretnu sliku onoga komu je
uputio molitvu.
Crispino Valenziano, ponavljajui nauk crkve-
nih otaca, kae da se sva izraajnost ikona nalazi
u injenici da one same u sebi sadre hipostaze
transcedentalnih kategorija slave i svjetlosti. Sto-
ga ikone predstavljaju svete osobe u njihovoj slavi
i u ozraju svjetla. Suprotno zapadnjakoj tradici-
ji, u kojoj slika predstavlja razliku i distancu izme-
u materije i duha, u istonom pravoslavlju narav
ikona usklauje ta dva elementa, duh i materiju,
u saznanju koje predstavlja dijalektiku dimenzi-
ju nae duhovnosti.
Danas ne treba nipoto teiti prema tomu da
se u liturgiju zapadnoga obreda uvedu ikone na
istoni nain. To bi bilo nazadovanje i za jednu i
za drugu tradiciju. Uinkovita obnova nuno mo-
ra pronai svoj suvremeni jezik utjelovljenja kako
bi ostala vjerodostojnom kranskom umjetno-
u. U liturgijskome kontekstu nae kulture valja
nauiti darovanost umjetnosti: ne umjetnost radi
umjetnosti, ali jednako tako ne niti umjetnost ra-
di evangelizacije. Najprije treba traiti liturgijsku
umjetnost, slavlje u sebi samome, a sve ostalo e
biti nadodano. To je pitanje pastoralne teologije
koja ukljuuje liturgijsku teologiju.
Funkcija slike
Bez tenje za iscrpnou, treba imenovati razlii-
te funkcije slike, pri emu se one jedva pojavlju-
ju nepatvorene i jednostrane. tovie, pojavljuju
se zajedno u razliitome meuodnosu: 1) katehet-
ska funkcija didaktika i kateheza slike povea-
no dobivaju na znaenju upravo u visokorazvije-
nim civilizacijama; 2) reprezentativna funkcija
postoji kod slika vladara poput Pantokratora te
kod prikazivanja za legitimaciju Crkve u njezinu
ustrojstvu; 3) anamnetika funkcija u uskome
je odnosu s liturgijskim dogaajem; posadanjuje
sveukupnost povijesti spasenja (otajstva); 4) dok-
soloka funkcija liturgijska je umjetnost po svo-
joj naravi takva da se odnosi na beskrajnu Boju
ljepotu, koja treba nekako doi do i zraaja u ljud-
skim djelima, a ona su to vie posveena Bogu,
njegovoj hvali i slavi, kad im nije posta vljen nika-
kav drugi cilj, nego da se svojim djelima ljudska
srca pobono obraaju Bogu (SC 122); 5) kriti-
ka funkcija slika posjeduje proroko-kritiku
razornost; esto neshvaena funkcija umjetnosti
nije (i ne bijae) harmonizacija koja smiruje, nego
pokret koji uznemiruje.
Postoji i iskrivljena uporaba slike kao zamje-
ne za liturgiju tamo gdje liturgija izgubi svoj ka-
rakter slike, raste potreba za surogatima i besmi-
slenim obogaivanjima mnotvom slika. Tamo
gdje liturgija ne govori sama iz sebe, biva medijal-
no superponirana.
Osvrt na jedan dokument
Crkveni dokument Njemake biskupske konfe-
rencije iz 1996. Liturgija i slika (Liturgie und
Bild) kao hvalevrijedno pomagalo za razmilja-
nje i pastoralnu primjenu nabraja razliita mje-
sta i dijelove prostora te njihov odnos prema sli-
Slike svetaca i blaene Djevice Marije
znae Krista koji je u njima proslavljen.
16
NAA
tema
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
ci, gdje je razvidno da odreene slike trebaju biti
usklaene sa slikovnou prostora unutar liturgij-
ske funkcionalnosti odreenih mjesta. Problem u
ophoenju sa slikama postoji esto u tome to se
promatra samo njihova povrina, a zanemaruje
viedimenzionalnost imanentna svakomu poje-
dinom umjetnikom djelu.
U odnosu slike i liturgije vano je uvidjeti da je
cijeli liturgijski prostor slika. U njemu ive polja
napetosti koja nastaju na taj nain da pojedini ele-
menti (liturgijska mjesta, predmeti) i pojedine di-
menzije (svjetlo, obojenost, usmjerenost i podje-
ljenost prostora, proporcije) ulaze u meuodnos.
Dakle, cijeli je prostor slikovan. Potekoa nae-
ga pastorala, ureenja tih slikovnih zbiljno sti i od-
nosa lei u tome da se rijetko uvaava cjelovitost,
a hipertrofira pojedinanost kao to su: prozori,
zidovi, sitne ikonografske sastavnice koje se pre-
uveliavaju. Sve se to dogaa zbog toga to se ne
potuje narav i svrha tih sastavnica. Prozori ima-
ju svoju funkciju; pojedine plohe su ikonografski
itljive, ako im se doputa govoriti njima svojstve-
nim jezikom. Nije udno to se, na primjer, u pre-
daji prikazivanje Otkrivenja vezalo uz apsidu. Ii
prema takvim smislenostima znai po-sliiti (iko-
nizirati, itaj: kranski preobraavati) prostor.
Semantiku sredinjost oltara i njegova pro-
stora treba urediti s posebnom pozornou, to
ne znai materijalno obogaivanje, nego umjetni-
ko preoblikovanje, iako za pojedine elemente
postoje naznaeni povlateni materijali. Iako se u
starini (od baroka nadalje) oltar de facto pretvo-
rio u postolje za oltarnu sliku i kipove(!), on ima
eminentnu vrijednost ikoninosti. On je povezni-
ca ne samo euharistijskih slavlja, nego svih litur-
gijskih slavlja. U oltarnome prostoru slikovno
ima osobitu vrijednost kri, odnosno raspelo koje
je trajno prisutno ili kao sastavni dio ikonografi-
je apside ili trijumfalnoga luka ili u povezanosti s
oltarnim kriem.
U prvome tisuljeu oltar i slika u pravilu su
bili odvojeni, a u visokome srednjem vijeku ta sli-
ka prerasta u sliku povezanu s oltarom, to je po-
vezano s postavljanjem oltara u apsidu, tako da je
bio naslonjen na zid. Kasnije je ta slika bila shva-
ana u kontekstu katehetsko-narativnoga pro-
grama pomiui samorazumljivu poveznicu s ol-
tarom u cikluse kristolokoga, marijanskoga i
svetakoga tipa, da bi se zavrilo u gotovo isklju-
ivom prikazivanju svetaca (to je ponovno ra-
zumljivo iz perspektive aenja relikvija). Da-
nas se ponovno eli vratiti kristoloka sredinjost.
Umjesto oltarne slike, danas valja govoriti o sli-
ci u oltarnome prostoru. Ona je mistagoke, a ne
katehetske naravi, jer ulazi u dijalog s liturgijom
i lako moe imati i kritiku funkciju glede litur-
gijskih slavlja. O emu je rije dovoljno je vidljivo
u naim crkvama u kojima se ne vidi kristoloka
usmjerenost, nego prevladava ili katehetska ili
to je jo upitnije devocionalistika, bez poseb-
ne povezanosti s liturgijom. Mistagogija je ote-
ana u onim crkvama u kojima su sauvani tzv.
pokrajni oltari. Oni danas ne mogu biti shvae-
ni kao oltari te ih uvajui umjetnine treba
shvatiti kao dio ikonografskoga programa koji vo-
di prema jedincatome oltaru.
Ikonizacija prostora ukljuuje promiljenost
pri smjetaju i umjetnikome definiranju ambo-
na, s mistagokim zahtjevom mjesta Boje rijei
i spomenika Uskrsnua. Mjesto predsjedatelja
je ikoniko mjesto slubenika koji vodi, ali je uje-
dno i dio zajednice u kojoj ive i druge liturgijske
slube, te e stoga i smjetaj ovisiti o liturgijsko-
me kontekstu, a ne isticati posebnost predvodite-
lja na apsolutan nain.
etnja od elementa do elementa otkriva ispra-
vno shvaanje i znaenje kao podlogu za ikono-
Umjetnost ocrtava trag vjere i klanjanja. (Crkva Isusova pre-
obraenja, Cluj, Rumunjska. Mozaik: Centro Aletti, 2006.)
17
L
I
T
U
R
G
I
J
A
i

s
l
i
k
a
i

s
l
i
k
a
L
I
T
U
R
G
I
J
A
L
I
T
U
R
G
I
J
A
666
ivo vrelo 2007
LITURGIJSKI
kalendar
LIPANJ
17 N JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
18 P Svagdan; 2Kor 6,1-10; Ps 98; Mt 5,38-42
19 U Svagdan; ili: Sv. Romuald, opat
2Kor 8,1-9; Ps 146; Mt 5,43-48
20 S Svagdan: 2Kor 9,6-11; Ps 112; Mt 6,1-6.16-18
21 Sv. Alojzije Gonzaga, redovnik, spomendan
2Kor 11,1-11; Ps 111; Mt 6,7-15
22 P Svagdan; ili: Sv. Paulin; Sv. Ivan Fisher i Toma More
2Kor 11,18.21b-30; Ps 34; Mt 6,19-23
23 S Svagdan: 2Kor 12,1-10; Ps 34; Mt 6,24-34
24 N ROENJE SV. IVANA KRSTITELJA, svetkovina
25 P Svagdan: Post 12,1-9; Ps 33; Mt 7,1-5
26 U Svagdan: Post 13,2.5-18; Ps 15; Mt 7,6.12-14
27 S Svagdan; ili: Sv. iril Aleksandrijski, biskup i crkveni nauitelj
Post 15,1-12.17-18; Ps 105; Mt 7,15-20
28 Sv. Irenej, biskup i muenik, spomendan
Post 16,1-12.15-16; Ps 106; Mt 7,21-29
29 P SV. PETAR I PAVAO, apostoli, svetkovina
30 S Svagdan; ili: Prvomuenici Svete Rimske Crkve
Post 18,1-15; Pripj. ps.: Lk 1,46-50.53-55; Mt 8,5-17
SRPANJ
1 N TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
2 P Svagdan: Post 18,16-33; Ps 103; Mt 8,18-22
3 U SV. TOMA APOSTOL, blagdan
Ef 2,19-22; Ps 117; Iv 20,24-29
4 S Svagdan: ili: Sv. Elizabeta Portugalska
Iv 21,5.8-21; Ps 34; Mt 8,28-34
5 SV. IRIL I METOD, zatitnici Europe, blagdan
Dj 13,46-49; Ps 117,1-2; Lk 10,1-9
6 P Svagdan: ili: Sv. Marija Goretti
Iv 23,1-4.19;24,1-8.62-67; Ps 106; Mt 9,9-13
7 S Svagdan: Iv 27,1-5.15-29; Ps 135; Mt 9,14-17
8 N ETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
9 P Bl. Marija od propetog Isusa Petkovi, spomendan
Post 28,10-22a; Ps 91; Mt 9,18-26
10 U Svagdan: Post 32,23-32; Ps 17; Mt 9,32-38
11 S SV. BENEDIKT, zatitnik Europe, blagdan
Izr 2,1-9; Ps 34; Mt 19,27-29
12 Svagdan
Post 44,18-21.23b-29; 45,1-5; Ps 105; Mt 10,7-15
13 P BLAENA DJEVICA MARIJA BISTRIKA, blagdan
Sir 24,1-4.8-12.17-22; Ps 113; Iv 2,1-11
14 S Svagdan; ili: Sv. Kamilo de Lellis
Post 49,29-33; 50,15-24; Ps 105; Mt 10,24-33
grafski program koji se u naim prilikama gotovo
nikad ne promilja. Pokazatelj te nedomiljenosti
jest krini put kao program (pobonosti) unutar
programa (liturgije). On se kao suavanje vaz-
menoga otajstva nametnuo u svim liturgijskim
prostorima kao nuan (a to nije!), pa ak i tamo
gdje za njega ne postoji temeljni preduvjet pro-
cesionalnost.
Cjelovito i otvoreno umjetniko djelo
Liturgijsko slavlje je po sebi Gesamtkunstwerk
cjelovito umjetniko djelo, a to moe biti zbog nu-
tarnjega hermeneutikoga kljua koji je e minentno
teoloki. U trenutku kada se iz gu bi ili namje r no
previdi teoloko-liturgijska cje lovitost, odnosno
kada se stvori jaz izmeu teoloke i umje tnike
hermeneutike, a teoloka krea tiv nost nestane u
stagnaciji ili nezaivljenosti ekle ziolo koga mo-
dela, gubi se potreba za takvim umjetni kim dje-
lom. Krene li se putem subjektivizacije umjetni-
koga prostora, imat emo moda vrijedna djela
u prostoru namijenjenom liturgiji, ali ne i liturgij-
ski prostor.
Religijska estetika, svojstvena svakom vreme-
nu, nalazi svoju toku konvergencije u liturgi ji u
kojoj je ve preduhitrujemo nadolazee dovre nje.
Ono dodue dobiva u slici razliit izraaj. Simbo-
liko-objektivni jezik ikone ili apstraktno, odno-
sno naturalistiko-objektivni jezik zapadnja ke
slike u kontekstu liturgijskoga slavlja u konanici,
na razliite naine, slue istomu cilju. Oni upuu-
ju na mesijansko oekivanje nadolazeeg ispu-
njenja, koje se ne moe izvesti, ali koje se u umjet-
nosti moe naslutiti. Preduvjet za t akvo upu ujue
obiljeje je dijalogalnost u smislu otvo renoga
umjetnikog djela (U. Eco). Analo gija lei u sta-
nju nedovrenoga.
Usprkos svome zahtjevu da bude liturgija is-
punjenoga obeanja, liturgija Crkve ostaje kona-
no otvorena (kao predokus), ona nosi znak pri-
vremenosti na sebi. Novi, ne od ljudske ruke
na pravljeni hram je tu, ali je istodobno jo u gra-
d nji. (J. Ratzinger) U dinamici privremenoga,
koja moe posijati nadu, lei velika prilika za su-
sret umjetnosti i Crkve u kontekstu liturgije. Sli-
ka je povlateno mjesto toga susretanja.
18
OTAJSTVO
i zbilja
Prvo itanje
2Sam 12,7-10.13
itanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: Natan ree Davidu:
Ovo govori Gospodin, Bog Izraelov: Ja sam
te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te
izbavio iz aulove ruke. Predao sam ti kuu
tvoga gospodara i tebi u krilo ene tvoga go-
spodara, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin;
i je li to premalo, jo u ti dodati. Zato si pre-
zreo Gospodina i uinio to je zlo u njegovim
oima? Ubio si maem Uriju Hetita, a njegovu
si enu uzeo sebi za enu. I ubio si ga maem
Amonaca. Zato se nee nikada vie okrenuti
ma od tvoga doma; ta prezreo si me i uzeo
enu Urije Hetita da ti bude ena. Tada David
ree Natanu: Sagrijeio sam protiv Gospodi-
na! A Natan odvrati Davidu: Gospodin ti
oprata tvoj grijeh: nee umrijeti.
Rije Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 31,1-2.5.7.11
Otpjev: Oprosti mi, Gospodine,
krivnju grijeha moga.
Blaen onaj kome je grijeh otputen,
kome je zloin pokriven!
Blago ovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju
i u ijem duhu nema prijevare!
Grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju vie ne skrivah.
Rekoh: Priznat u Gospodinu prijestup svoj,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
Drugo itanje
Gal 2,16.19-21
itanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Galaanima
Brao: Znamo: ovjek se ne opravdava po
djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista.
Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu
ivim. S Kristom sam razapet. ivim, ali ne
vie ja, nego ivi u meni Krist. A to sada
ivim u tijelu, u vjeri ivim u Sina Bojega
koji me ljubio i predao samoga sebe za
Ulazna pjesma
Ps 27,7.9
Sluaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, uslii me!
Ne skrivaj lica svoga od mene,
ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Zborna molitva
Boe, jakosti onih to se u te ufaju,
snago slabih i smrtnih, koji su bez tebe
nemoni: pomozi nam svojom milou
da vrimo tvoje zapovijedi i voljom ti
i djelom omilimo. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Boe, ovim darovima
ti ovjeku krijepi zemaljski i duhovni ivot
Molimo te da nas uvijek prati
njihova pomo za tijelo i duu,
po Kristu, Gospodinu naem.
Priesna pjesma
Ps 27,4
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja traim:
da ivim u Domu Gospodnjem
u sve dane ivota svoga.
Popriesna molitva
Gospodine, sveta priest to je primamo
oznauje zajednitvo svih vjernika s tobom.
Daj da urodi jedinstvom u tvojoj Crkvi,
po Kristu, Gospodinu naemu.
Prijedlozi za pjevanje
Ulazna: 224 Oe na dobri (1. i 2. kitica)
Otpj. ps.: 98 Prosti, Gospode
Prinosna: 224 Oe na dobri (3 kitica)
Priesna: 154 ea dua moja
Zavretak: 756 U slavu svetog Srca
Jedanaesta nedjelja kroz godinu 17. lipnja 2007.
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
n
e
d
j
e
l
j
a
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
19
66
ivo vrelo 2007
Molitva vjernika
Brao i sestre, iskrenom se molitvom utecimo
Bogu, izvoru milosra i vrelu istinske ljubavi:
1. Za tvoju Crkvu: da u svijetu nastavlja vriti
Kristovo djelo milosra i ljubavi
koja spaava svijet, molimo te.
2. Za sveenike, sluitelje sakramenta
pomirenja: obdari ih snagom Kristove
ljubavi prema grjenicima da umiju
svakome ovjeku pokazati tvoju blagost
i ljubav, molimo te.
3. Za sve one koji se nalaze na putu grijeha:
probudi u njima plamen ljubavi koja e ih
privesti tvome spasenju, molimo te.
4. Za nas ovdje sabrane: daj nam spoznati
da grijeh ranjava ljubav i da ljubav oprata
svaki grijeh, molimo te.
5. Za pokojnu nau brai i sestre:
po svojoj ljubavi oprosti im svaki grijeh
i obdari ih vjenim ivotom, molimo te.
Boe, Oe milosra i izvore svakoga
oprotenja, molimo te, podigni nas iz grijeha i
ojai nam vjeru kako bismo mogli neprestano
kroiti putem darovanog spasenja. Po Kristu.
mene. Ne dokidam milosti Boje!
Doista, ako je opravdanje po Zakonu,
onda je Krist uzalud umro.
Rije Gospodnja.
Pjesma prije evanelje
1Iv 4,10b
Bog nas je ljubio i poslao Sina svoga
kao pomirnicu za grijehe nae.
Evanelje kraa verzija
Lk 7,36-50
itanje svetog Evanelja po Luki
U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi
bla govao s njime. On ue u kuu farizejevu
i prie stolu. Kad eto neke ene koja bijae
grenica u gradu. Dozna da je Isus za stolom
u farizejevoj kui pa ponese alabastrenu po-
sudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih
nogu. Sva zaplakana poe mu suzama kvasiti
noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i
mazala pomau.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli:
Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva
je to ena koja ga se dotie: da je grenica.
A Isus, da mu odgovori, ree: imune, imam
ti neto rei. A on e: Uitelju, reci! A on:
Neki vjerovnik imao dva dunika. Jedan mu
dugovae pet stotina denara, drugi pedeset.
Budui da nisu imali odakle vratiti, otpusti
obojici. Koji e ga dakle od njih vie ljubiti?
imun odgovori: Predmnijevam, onaj ko-
jemu je vie otpustio. Ree mu Isus: Pravo si
prosudio. I okrenut eni ree imunu: Vidi li
ovu enu? Uoh ti u kuu, nisi mi vodom noge
polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih
svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otka-
ko ue, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi
glave nisi pomazao, a ona mi pomau noge
pomaza. Stoga, kaem ti, oproteni su joj grije-
si mnogi jer ljubljae mnogo. Komu se malo
oprata, malo ljubi. A eni ree: Oproteni su
ti grijesi. Sustolnici poeli nato meu sobom
govoriti: Tko je ovaj da i grijehe oprata? A
on ree eni: Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!
Rije Gospodnja.
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
n
e
d
j
e
l
j
a
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
Oproteni su joj grijesi mnogi jer ljubljae mnogo.
(s. Zdravka Mili, Split 2007.)
20
OTAJSTVO
i zbilja
Samospoznaja i grjenica
E
vanelist Luka, prije opisa susreta Isusa i
grje nice u kui farizeja imuna, stavlja re-
enicu u kojoj otkrivamo kako Isus zna da
ga okolina smatra izjelicom i vinopijom, prijate-
ljem carinika i grje nika. Pa ipak, usprkos tim po-
runim nazivima koji su dolazili iz krugova fari-
zeja, Isus prihvaa poziv na objed u kuu jednoga
od njih, poziv farizeja imuna.
Dolazak grjenice i njezino ponaanje moralo
je promatraima izgledati krajnje neprihvatlji-
vim. Dola je nepozvana i nenajavljeno, ula u
muko drutvo i stala Isusu do nogu. Pa ipak, i-
munu nije skandalozno ponaanje grjenice. Nje-
ga je sablanjavao Isusov stav. Grjenica, upravo
kad je svima jasno da je grjenica i kad njezino
ponaanje oito pokazuje ono to ona jest, moe
biti dobrodola. Prua dobru prigodu onima ko-
ji sebe smatraju pravednima da na njezinoj grje-
nosti pokau svoju pravednost. Kriva pobonost
ima potrebu blizine grjenika kako bi se na sceni
tuih grijeha mogla prikazati kao pobonost. Za-
to su joj dobro doli grjenici.
Luka nam daje uvid u imunovu dilemu. Ona
se ne tie grjenice, nego Isusa i to konkretno pi-
tanja je li on prorok ili nije. Gledajui Isusovo po-
naanje prema grjenici, imun dvoji da bi Isus
mogao biti prorok. Prorok bi, naime, trebao zna-
ti tko je i kakva je ena koja ga se dotie. Ako Isus
ne vidi kako dodirom grjenice na njega prelazi
njezina neistoa, ne moe biti prorok. Kroz ono
to vidi imun pokuava doprijeti do onoga to ne
vidi, do Isusove nutrine. Prorok bi trebao biti u
stanju vidjeti ljudsko srce, nadasve srce grjenika,
misli imun. To bi trebao kako bi se mogao zati-
titi od neistoe. Trebao bi znati razliku u odnosu
na grjenike kako bi se mogao odvojiti od njih.
Budui da Isusovo ponaanje ne pokazuje da
je svjestan razlike i da je uva, on ne moe biti
prorok. Prevelika blizina s grjenicom ini ga u
imunovim oima nevjerodostojnim prorokom.
Isus se i imun, meutim, slau u tome da prorok
vidi ljudsko srce bolje i jasnije od drugih. No, ono
to imun ne vidi, a Isus vidi, jest da je u pitanju
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
n
e
d
j
e
l
j
a
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
najprije njegovo vlastito srce, a ne tue. Kada bi
mu Isus to izravno rekao, imun bi ga zasigurno
odbio. tovie, razjario bi se. Isus bi izazvao su-
kob i time jo snanije potvrdio imunovo uvjere-
nje da nije prorok.
Isus prorok
Isus, meutim, postupa drukije. Prorok nije ne-
tko tko se naziva tim imenom nego netko tko se
ponaa kao prorok. Isus imunu pria priu. I po-
ziva ga u nju. Daje mu prigodu da sudi likove u pri-
i. ini ono to su inili proroci. Kao prorok Na-
tan Davidu nakon grijeha s Bat ebom. Umijee
proroka je da iz ovjeka izvue istiniti sud. Prorok
ovjeku prua prigodu da sudi o nekom drugom.
O nekom u prii. Lake je suditi likove iz prie i,
naravno, lake je suditi drugoga. No, mogue je
sud donesen o drugome primijeniti i na samoga
sebe. Isus, da bi imuna doveo do njega samoga,
ne ide preacem, nego duim putem. Kad imun
ispravno prosudi likove iz prie, bit e moda mo-
gue da kroz priu vidi samoga sebe. Vano je u
ovom trokutu odnosa uoiti meusobno zrcalje-
nje odnosa Isusa, imuna i grjenice.
to vidi imun? imun vidi Isusa i grjenicu.
Isusa osuuje zbog njegova navodnoga neznanja
tko ga dodiruje, a grjenicu osuuje jednostavno
zato to je grjenica. No, imun ne vidi sebe.
to vidi grjenica? Grjenica vidi Isusa. Samo
njega. Ne vidi imuna i ne vidi prisutne na obje-
du. Poznata sljepoa obraenika. Ne vidi vie svi-
jet, nego samo Isusa. Niti sebe ne vidi jasno. Sve
to vidi kod sebe spada u grijeh, a time i u pro li
ivot. Suze, zanos i miomirisi padaju poput vela
preko svijeta i vlastite prolosti. Svijet kao da ne-
staje. Grijesi se gube u oprostu. Ostaje samo Isus i
ono to on ini. Zaborav na sebe i svijet te uronje-
nost u suze, Isusovu blizinu, njenost i miomirise.
Preputenost milosti. To je vrlo precizan opis sta-
nja obraenice.
to Isus vidi? On vidi sve. imuna i njegovo
srce. Grjenicu i njezino srce. imunovo sljepilo
i sljepilo grjenice. Ne osuuje, meutim, nikoga.
Ni grjenicu ni imuna. U tom je slinost obra-
enih grjenika s Isusom. Ne osuuju druge. Isus
ih ne osuuje, jer je on sm bez grijeha, a obrae-
Oprotenje grijeha nije samo 'otputanje u miru'.
Oprotenje uspostavlja novi vez ljubavi.
21
66
ivo vrelo 2007
nica ne osuuje druge, jer zna kako je sama grje-
na. Tko osuuje nije ni bez grijeha kao Isus, ni
obraen kao ova grjenica. Isus grjenicu puta da
gestama izrekne sebe i svoju zahvalnost. Ne dije-
li joj lekcije. Otputa joj grijehe. Vidi sve to ini.
Sa imunom ulazi u razgovor. Otvara mu oi. Ne
pravda grjenicu i njezin postupak niti opravda-
va sebe pred imunovim sumnjama. Otvara mu
oi za ono to on ne vidi. Za njega samoga. Ka-
ko to ini?
Teak put samospoznaje
Isus imuna ne usporeuje sa sobom. To bi bi-
lo neizdrivo. Stajati pred njim koji je bez grijeha
i vidjeti samoga sebe i svoju grjenost neizdrivo
je bez milosti. To je bilo Petrovo iskustvo u prvom
susretu s Isusom. To je iskustvo i ove grjenice.
Jedva izdriva blizina Svetoga. Da nije Isusove
milosti njezina bi je gesta pred imunom i sustol-
nicima dovela do oaja i prijezira. Isus usporeu-
je imunovo ponaanje s njezinim. To ne ini naj-
prije izravno, nego preko prie, preko imunova
suda o likovima u pri-
i. Tek ih na kon-
cu usporeuje
vrlo izravno.
Isus se tako
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
n
e
d
j
e
l
j
a
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
J
E
D
A
N
A
E
S
T
A
pokazuje kao prorok. Zna to je u imunovu srcu i
zna da se on ne vidi. imun je mislio kako Isus ne
moe biti prorok jer ne prepoznaje grjenicu, a na
koncu se pokazuje da je Isus prorok zato jer po-
znaje i grjenicu i imunovo srce.
U ovom trokutu otkrivamo i razliite teine.
Isusu nije teko opratati. Opratanje toliko pri-
pada njegovoj naravi da su ga i neprijatelji zvali
prijateljem grjenika. imunu je bilo teko iskaza-
ti gostoljubivost. Zato, iskazujui je, pokazuje svo-
ja proturjeja. Pozvao je Isusa na objed, ali mu ni-
je dao prvo mjesto. Pozvao ga je, jer ga smatraju
prorokom, ali on sm sumnja u to. Pozvao ga je
kao svoga gosta, ali se sustezao od gesti gostolju-
bivosti. Na imunu opaamo kako je teko vidje-
ti samoga sebe. Na grjenici, pak, opaamo kako
onom tko iskusi milost oprotenja nije vie teko
iskazati ljubav.
Budui da je najtee od svega vidjeti samo-
ga sebe, imun se nalazi u najteoj situaciji. Isusu
se, dodue, rugaju i imun sumnja da bi on mo-
gao biti prorok, ali on vidi ljudska srca. Poruge i
sumnje je daleko lake nositi kad znamo s ime
se bori onaj tko ih izrie i nosi. ena je, dodue,
javna grjenica, ali njoj su grijesi oproteni i njoj
Isus doputa da mu javno iskae ljubav i zahval-
nost. Najtee je imunu. On tek treba doi do se-
be. Ne znamo kako je Isus doao do srca grjeni-
ce. Znamo da se ono promijenilo. Znamo i to je
sve uinio da doe do imunova srca. Prihvatio je
njegov poziv na objed, doao u njegovu kuu, ni-
je reagirao na znakove negostoljubivosti, pustio je
grjenici da mu javno pomae noge i brie ih su-
zama ne bi li imun na njoj vidio to znai pro-
mijenjeno srce. Uao je u razgovor s njim, uka-
zao mu izravno na ono to ini i ono to je trebao
uiniti a nije. Na koncu, ne znamo je li uspio. Gr-
jenicu je doveo do obraenja. Sa imunom je is-
hod nepoznat.
Spoznati sebe jedan je od najteih ivotnih za-
dataka. Uvijek je bolan, teak i muan. Nije do-
voljno biti u Isusovoj blizini. Nekad je vano po-
zorno pratiti to on ini nekom drugom. Grjenici,
primjerice. I, gledajui, ne suditi! I prepoznati sa-
moga sebe u njoj!
Ante Vukovi
22
OTAJSTVO
i zbilja
Prijedlozi za pjevanje
Ulazna: 664 Preblaen svee
Otpj. ps.: 358 Blizu je Gospod na
Prinosna: 233 Punina kad doe vremena
Priesna: 188 Na Isusov se spomen
Zavretak: 663 Zarana on je
Prvo itanje
Iz 49,1-6
itanje Knjige proroka Izaije
ujte me, otoci, sluajte pomno, narodi daleki!
Gospodin me pozvao od krila materina, od
utrobe majke moje on me imenovao. Od usta
mojih britak ma je nainio, sakrio me u sjeni
ruke svoje, od mene je otru nainio strijelu,
sakrio me u svome tobolcu. Rekao mi: Ti si
Sluga moj, Izraele, u kom u se proslaviti!
A ja rekoh: Zaludu sam se trudio, nizato na-
prezao snagu. Ipak, kod Gospodina je moje
pravo, kod mog Boga nagrada je moja.
A sad govori Gospodin, koji me od utrobe
Slugom svojim naini, da mu vratim natrag
Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u
oima Gospodnjim, Bog moj bijae mi snaga.
I ree mi: Premalo je da mi bude Sluga, da
podigne plemena Jakovljeva i vrati Ostatak
Izraelov, nego u te postaviti za svjetlost naro-
dima, da spas moj bude do nakraj zemlje.
Rije Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 139,1-3.13-15
Otpjev: Hvala ti to sam stvoren tako udesno!
Gospodine, pronie me svega i poznaje,
ti zna kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti ve misli moje poznaje.
Hodam li ili leim, sve ti vidi,
znani su ti svi moji putovi.
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majinu.
Hvala ti to sam stvoren tako udesno,
to su djela tvoja predivna.
Drugo itanje
Dj 13,22-26
itanje Djela apostolskih
U one dane: Progovori Pavao: Bog podie
ocima Davida za kralja. Za nj i posvjedoi:
Naoh Davida, sina Jiajeva, ovjeka po
svom srcu, koji e ispuniti sve moje elje.
Iz njegova potomstva izvede Bog po svom
Roenje svetoga Ivana Krstitelja 24. lipnja 2007.
Ulazna pjesma
Iv 1,6-7; Lk 1,17
Poslan je ovjek od Boga, ime mu je Ivan.
On doe kao svjedok, da posvjedoi za Svjetlo,
te spremi Gospodinu narod pripravan
Zborna molitva
Boe, ti si pozvao svetog Ivana Krstitelja
da narod pripravi nadolazak Krista
Gospodina. Obdari svoj narod milou
Duha Svetoga i upravi putem spasenja i mira.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, polaemo darove na tvoj oltar,
astei roendan svetog Ivana, koji je
Spasitelja navijestio i po dolasku pokazao.
Daj da i mi s vjerom poemo u susret Kristu.
Koji ivi.
Priesna pjesma
Lk 1, 78
Darom premilosrdnog srca Boga naega
pohodilo nas je Mlado Sunce s visine.
Popriesna molitva
Gospodine, o roendanu svetog Ivana
Krstitelja veselo smo blagovali
od gozbe nebeskog Jaganjca.
Daj da u Kristu, koga je on navijestio,
prepoznamo zaetnika svog krtenja. Koji ivi.
R
O
\
E
N
J
E
s
v
.

I
v
a
n
a

K
r
s
t
i
t
e
l
j
a
s
v
.

I
v
a
n
a

K
r
s
t
i
t
e
l
j
a
R
O
\
E
N
J
E
R
O
\
E
N
J
E
23
66
ivo vrelo 2007
23
Molitva vjernika
Slavei svetkovinu roenja svetoga Ivana Krstite-
lja, koji je svome narodu oitovao Boje milosre,
obratimo se Kristu Gospodinu pouzdanom
i je dnodunom molitvom:
Upravi nas, Gospodine, putem spasenja.
1. Ti si, Gospodine, odabrao svetoga Ivana
da bude glasnik spasenja tvome narodu:
daj da Crkva vjerno prihvati tvoju rije
i ivi kao novi narod spaenika, molimo te.
2. Ti, Gospodine, i danas odabire navjestitelje
tvoje rijei: daj svim pastirima i uiteljima
Crk ve snagu Ivanove poniznosti kojom e
svjedoiti tvoj novi dolazak u slavi, molimo te.
3. Tvoj pretea Ivan u pustinji se pripravljao
za djelo propovijedanja: daj svima nama sna-
gu odlaska u samou molitve kako bismo te
mogli prepoznati meu ljudima, molimo te.
4. Tvoj je pretea Ivan krvlju posvjedoio
vjernost tvojoj rijei: ohrabri i ojai i nas
u svim iskuenjima vjere, molimo te.
5. Brau nau i sestre koji prijeoe prag
zemaljskoga hoda obasjaj svjetlom
vjenoga ivota, molimo te.
Kriste Spasitelju, tebi su znani svi nai putovi. Izlije-
i nas od straha pred budunou i obdari nas sna-
gom za rast u onom to smo ti obeali. Koji ivi.
obeanju Izraelu Spasitelja, Isusa. Pred
njegovim je dolaskom Ivan propovijedao
krtenje obraenja svemu narodu izrael-
skomu. A kad je Ivan dovravao svoju trku,
govorio je: Nisam onaj za koga me vi drite.
Nego za mnom evo dolazi Onaj komu ja ni-
sam dostojan odrijeiti obue na nogama.
Brao, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji
se meu vama Boga boje, nama je upravlje-
na ova Rije spasenja.
Rije Gospodnja.
Pjesma prije evanelje
Lk 1, 76
Ti, dijete, prorok e se Svevinjega zvati:
jer e ii pred Gospodinom
da mu pripravi putove.
Evanelje
Lk 1,57-66.80
itanje svetog Evanelja po Luki
Elizabeti se navrilo vrijeme da rodi.
I porodi sina. Kad su njezini susjedi i roaci
uli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu,
radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obreu djeaka.
Htjedoe ga prozvati imenom njegova
oca - Zaharija, no mati se njegova usprotivi:
Nipoto, nego zvat e se Ivan! Rekoe joj
na to: Ta nikoga nema od tvoje rodbine
koji bi se tako zvao. Tada znakovima upi-
taju oca kojim ga imenom eli prozvati. On
zaiska ploicu i napisa Ivan mu je ime! Svi
se zaude, a njemu se umah otvorie usta
i jezik te progovori blagoslivljajui Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem
su se Gorju judejskom razglaavali svi ti do-
gaaji. I koji su god uli, razmiljahu o tome
pitajui se: to li e biti od ovoga djeteta?
Uistinu, ruka Gospodnja bijae s njime.
Djeak je meutim rastao i duhom jaao.
Boravio je u pustinji sve do dana svoga
javnog nastupa pred Izraelom.
Rije Gospodnja.
R
O
\
E
N
J
E
s
v
.

I
v
a
n
a

K
r
s
t
i
t
e
l
j
a
R
O
\
E
N
J
E
R
O
\
E
N
J
E
Zaharija zaiska ploicu i napisa Ivan mu je ime,
jer Bog je milosrdan. (Fra Angelico, 1434-35.,
Museo di San Marco, Firenze)
24
OTAJSTVO
i zbilja
R
O
\
E
N
J
E
s
v
.

I
v
a
n
a

K
r
s
t
i
t
e
l
j
a
R
O
\
E
N
J
E
R
O
\
E
N
J
E
U
sluaju Ivana Krstitelja, na kojemu je od
roenja bila ruka Gospodnja, roditelji se
povlae u stranu, prestaju vaiti odredni-
ce tradicije, a to e dijete biti spona prema novoj
povijesti. Ono nee slijediti oevu sveeniku ka-
rijeru u idovskome hramu i nikada ga nee vi-
djeti u tome hramskom okruenju. Zbog svega to-
ga teko je govoriti o njegovoj budunosti, a ljudi
se moraju zadovoljiti pitanjem: to li e biti od
ovoga djeteta? No, pitanje se gasi u onome istom
trenutku kada je postavljeno.
Onda kada Bog ovjeka zove imenom, nitko
se ne treba uputati u opasnost davanja jasnih
uloga tomu ovjeku, uokvirujui ga u kategorije
prolosti, uiti ga rijei i obiaje koje ve svi po-
znaju, obuavati ga za ponavljanje uhodanoga,
osposobljavati ga za obvezatnost predvidive slu-
be. U prorokome pozivu, a kranski je poziv ba
to, Bog iznenauje novim imenom imenom mi-
losra koje se toliko puta oituje u neredovitosti.
Uistinu, Ivan, to znai Bog je milosrdan, netko
je neredovit, neuobiajen u svakome smislu. I
ba u tome neredovitom najavljuje prisutnost i
identitet Krista Spasitelja.
to se nas tie, nije teko vidjeti da smo u svo-
me kranstvu premalo neuobiajeni; kao da svi
znaju to imamo rei i to nam je initi; u drutvu
gubimo ulogu, jer ak i kada se svim silama tru-
dimo pokazati zauzetost postajemo dio predvi-
enoga i nevjerodostojnoga ivljenja kranske
posebnosti. Ivanov poziv i njegov put, iako u mno-
goemu neponovljiv, izaziva nas da budemo ljudi
iznenaenja za svijet, pa ak i za najblie
Samoa zajednitva
Ivanova se priprava odvija u onome prostoru ko-
ji nije ni po emu osobito lagan i privlaan, a sva-
kome je dostupan u prostoru pustinje. Ivan se
trebao udaljiti, bila mu je nuna samoa ba zato
da ne bi izostao na odluujuem sastanku prepo-
znavanja Gospodina u naoj sredini, meu ljudi-
ma. Trebao se priviknuti na utnju i tiinu, kako
Ivan prorok praga
i prorok ispunjenja
bi otkrio bitnu rije. Trebao je ivjeti i iskusiti div-
ljinu kako bi humanizirao, oovjeio svijet. Traio
je skrivenost, udaljenost od ljudi, kako bi susreo
ljude i kako bi ih istinski zavolio. Ivanova samo-
a je samoa zajednitva s ljudima iz koje proizla-
zi njegov glas koji je uznemiravao, glas koji je bu-
dio savjesti i koji se nije povijao pred monicima
ovoga svijeta.
Ivan nas ui da prije negoli se suoimo s tr-
gom, s javnim ivotom, sa svime to ini ivot za-
jednice i u tome zajednitvu odgovornost sluba,
treba zai u pustinju, povui se na mjesto na koje-
mu smo potaknuti govoriti s Bogom, staviti sebe
pred sebe i dosegnuti one suptilne titraje u ovje-
ku koji progovaraju autentinim, iskrenim i poni-
znim stavom pred ovjekom i ivotom.
Proroka spasonosna razoaranost
Ne znam je li Ivan, u trenutcima sumnje doao do
reenice koju namee liturgijsko slavlje po rijei-
ma Izaije proroka: Zaludu sam se trudio, niza-
to naprezao snagu, ali bio bih posljednji koji bi
se sablaznio da je tako, jer i Ivanov ivot pozna-
je trenutke nejasnoe. Od jasnoga ukazivanja, od
prepoznavanja Boga, Mesije u reenici Evo Ja-
ganjca Bojega prilino je kratak put do njegova
pitanja: Jesi li ti onaj koji ima doi? Dva pita-
Ivanovo je poslanje pripraviti put Jaganjcu. (Ikona, 17. st.)
25
66
ivo vrelo 2007
ZR
nje nje nje nje
Rije ivi u utnji
Pred tvojim je dolaskom, Gospodine,
pretea Ivan od radosti zaigrao
u utrobi majke.
Unaprijed se radovao tvome dolasku,
pripravljao ti put svojom prorokom rijeju
i svjedoanstvom ivota.
A kad je nastupio dan tvoga Dolaska,
on ustupa mjesto tebi
i utnjom svjedoi
da je dovreno vrijeme prorotva.
Pred tobom smo danas, Gospodine,
prepuni rijei i pitanja
kao da smo jo uvijek
u vremenu prorotva,
a ne u vremenu ispunjenja.
Ti nas ispuni svojom rijeju;
nek tvoja rije nadomjesti nau rije,
a naa utnja nek posvjedoi
da primili smo rije
i da ona nala je ivot u srcima naim. Amen.
MOLITI
s Crkvom s Crkvom s Crkvom
MOLITI
R
O
\
E
N
J
E
s
v
.

I
v
a
n
a

K
r
s
t
i
t
e
l
j
a
s
v
.

I
v
a
n
a

K
r
s
t
i
t
e
l
j
a
R
O
\
E
N
J
E
R
O
\
E
N
J
E
nja koja reu u ivot ljudskoga postojanja. S jedne
strane sigurnost koja nosi ovjeka i odmah nakon
toga udarci sumnje koji dovode do pitanja o naj-
bitnijemu. Onaj otar Ivanov govor i njegova oe-
kivanja naila su na Isusovu blagost govora, pu-
noga milosra, razumijevanja i prihvaanja. Znao
je da ga Mesija nadilazi, moda ne shvaajui do
kraja da pripravlja put onomu koji trai ljudsko
prihvaanje i oduevljenost. Ipak, u zatvorskoj
stisci, pred silnicima koji ga ne sluaju, ini se da
Ivan ostaje praznih ruku, s osjeajem gorine da
je pogrijeio u mnogoemu, ako ne u svemu. Za-
ludu sam se trudio. Tune li rijei proroka koje
odjekuju u krutosti ljudskoga srca.
Niste li te rijei u svome ivotu i vi izgovara-
li? Niste li ponekad stajali na rubu smisla onoga
to inite, ivite i vjerujete; nisu li vas drugi ljudi,
ponaanja odgovornih doveli do upitnika koji ni-
ste uspjeli izravnati u usklinik? Nije li vas mo-
da i Crkva, mi sveenici, gorljivi propovjednici od
kojih na kraju preesto ostaju tek puke rijei, a ta-
ko malo vjerodostojnosti, udaljila od one Ivanove
odlunosti pustinjskoga upoznavanja i prepozna-
vanja Boga? Niste li i vi razoarali svoje upnike
tako da u molitvama ponavljaju pitanje: emu
sve to? Izrecite danas te svoje sumnje Bogu. On
nam doputa da ih izreemo i ne boli ga rije uza-
lud; ne uznemiruje ga onaj nizato. Neemo biti
mjereni po uzaludnosti, ve po ljubavi koju smo
utroili, darovali; po prepoznavanju Boga u ovje-
ku i po svjedoanstvu te prepoznatosti.
Nestrpljiv u neumornoj strpljivosti
Ivan je bio snaan na rijei i dojmljiv u svojim
nastupima. U njegovu je navjetaju sve bilo go-
vorljivo. Propovijedao je s one strane Jordana,
na istonoj obali nasuprot Jerihonu; na onome
mjestu gdje je Izrael uao u zemlju obeanja na-
kon egipatskoga suanjstva. Ivan kao da ponovno
izvodi izabrani narod na granicu izmeu divljine,
prijetnje, izmeu podruja smrti, Bojega suda i
obeanoga dara. Prorok uvijek ivi na pragu s po-
gledom u ispunjenje. On je ovjek nestrpljivosti,
jer posjeduje rije koja provire i u zgodnome i u
nezgodnome trenutku, ali i ovjek neumorne str-
pljivosti, jer zna da rije mora prohodati u mraku,
nerazumijevanju i trpljenju. I kada se ini da su
rijei baene u vjetar, vjetar ih ipak nosi daleko;
kada se ini da se nita ne mijenja, rijei zapoi-
nju svoj prodor u dubinu. Odrei se Oca nebesko-
ga pred ljudima toliko puta znai zautjeti kao kr-
anin, ne uiniti nita kao kranin, bojati se da
ne budemo ismijani kao krani. A imamo to rei
i initi ba ono to svakoga dana ujemo da nam
valja initi njemu na spomen.
Ivan ako
Onaj koji ivi u pustinji i posveuje se samovanju oslo bo-
dio se trojice neprijatelja: sluanja, govore nja i gledanja.
Ostao je samo jedan, a to su misli i boj srca. govorio je sv.
Antun pustinjak. Krstitelj se za djelo navijetanja pripravlja
se u pustinji, daleko od ljudi da bi rije koju e zboriti nala
mjesto najprije u njegovu srcu. Rije mora najprije pobije-
diti vlastito srce. Samo tako moe biti uvjerljiva. A. C.
26
OTAJSTVO
i zbilja
Prvo itanje
Dj 12,1-11
itanje Djela apostolskih
U one dane: Uze Herod zlostavljati neke od
Crkve. Maem pogubi Jakova, brata Ivanova.
Kad vidje da je to drago idovima, uhvati i Petra
(bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti
ga, baci u tamnicu i dade da ga uvaju etiri
vojnike etverostrae, nakan izvesti ga nakon
Pashe pred narod. Petra su dakle uvali u tam-
nici, a Crkva se svesrdno moljae Bogu za njega.
One noi kad ga je Herod kanio privesti, spavao
je Petar izmeu dva vojnika, okovan dvojim
verigama, a straari pred vratima uvahu strau.
Kad eto: pojavi se aneo Gospodnji te svjetlost
obasja eliju. Aneo udari Petra u rebra, pro-
budi ga i ree: Ustaj brzo! I spadoe mu ve-
rige s ruku. Aneo mu ree: Opai se i privei
obuu! On uini tako. Onda e mu aneo: Za-
ogrni se i hajde za mnom! Petar izae, poe za
njim, a nije znao da je zbilja to se dogaa po
anelu: inilo mu se da gleda vienje. Proavi
prvu strau, i drugu, dooe do eljeznih vrata
koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni
izau, prou jednu ulicu, a onda aneo odjed-
nom odstupi od njega. Petar pak, doavi k
sebi, ree: Sad uistinu znam da je Gospodin
poslao anela svoga i izbavio me iz Herodove
ruke i od svega to je oekivao idovski narod.
Rije Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 34,2-9
Otpjev: Aneo Gospodnji izbavlja tovatelje Boje!
Blagoslivljat u Gospodina u svako doba,
njegova e mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom dua moja hvali:
nek uju ponizni i nek se raduju!
Veliajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Traio sam Gospodina, i on me uslia,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaa.
Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga uje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Sveti Petar i Pavao, apostoli 29. lipnja 2007.
Ulazna pjesma
Ova su dvojica krvlju svojom zasadila Crkvu:
ispili su au gospodnju
i postadoe prijatelji Boji.
Zborna molitva
Boe, ti si nas danas obradovao
asnom svetkovinom svetih apostola
Petra i Pavla. Od njih je Crkva primila
poetke vjere i bogosluja. Daj da u svemu
slijedi i njihov nauk. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti ove darove
da ih posveti. Daj da ih prati
molitva svetih apostola
da ti u ovoj rtvi odano sluimo. Po Kristu.
Priesna pjesma
Mt 16,16.18
Ree Petar Isusu: Ti si Krist-Pomazanik, Sin
Boga ivoga! Odgovori mu Isus: Ti si Petar,
Stijena, i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju.
Popriesna molitva
Gospodine, okrijepio si nas svetim otajstvom.
Daj svojoj Crkvi da bude postojana
u lomljenju kruha i nauci apostola
te tvojom ljubavlju postanemo
jedno srce i jedna dua.
Po Kristu.
S
V
E
T
I
P
e
t
a
r

i

P
a
v
a
o
P
e
t
a
r

i

P
a
v
a
o
Prijedlozi za pjevanje
Ulazna: 622 Ova su dvojica
ili: 634 O blaen dane
Otpj. ps.: 129 Blagoslivljat u Gospoda
Prinosna: 231 Jedan kruh
Priesna: 186 Sva ljubavi mi, Isuse
Zavretak: 635 Poglavara vrhovnoga
27
66
ivo vrelo 2007
Molitva vjernika
Bogu Ocu, koji nas je u svome Sinu pozvao
da budemo graditelji jedne svete, katolike
i apostolske Crkve, uputimo svoje pronje
molei za snagu zajednitva:
1. Za tvoju Crkvu, sazidanu na vjeri apostola:
osnai je u vjernosti evanelju i pomozijoj
graditi novo zajednitvo meu ljudima,
molimo te.
2. Za papu Benedikta i sve pastire Crkve: obdari
ih snagom i mudrou Duha da tvoju Crkvu
vode putem evaneoske pravednosti i mira,
molimo te.
3. Za sve kojima si povjerio apostolsku slubu
navijetanja tvoje rijei: usadi im u srce duh
evanelja da rije koju navijetaju
vjerno svjedoe svojim ivotom, molimo te.
4. Za nas ovdje sabrane:
povrati nam odue vlje nje za put vjere
na koji si nas pozvao i udijeli nam ustrajnost
na tom putu, molimo te.
5. Za nau pokojnu brau i sestre:
oprosti im grijehe i po vjeri Crkve
obdari ih vjenim spasenjem, molimo te.
Boe, u svetim apostolima dao si nam primjer
vjere i svjedoanskoga ivota. Uslii nam
molitve i daj da budemo vjerni nasljedovatelji
apostolskog propovijedanja Crkve. Po Kristu.
Aneo Gospodnji tabor podie
oko njegovih tovalaca da ih spasi.
Kuajte i vidite kako je dobar Gospodin:
blago ovjeku koji se njemu utjee!
Drugo itanje
2Tim 4,6-8.17-18
itanje Druge poslanice
svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi! Ja se ve prinosim za rtvu ljevanicu,
prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam
boj bio, trku zavrio, vjeru sauvao. Stoga,
pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim e
mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedni su-
dac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju
ekaju njegov pojavak.
Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da
se po meni potpuno razglasi Poruka te je uju
svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit
e me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za
svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke
vjekova! Amen!
Rije Gospodnja.
Pjesma prije evanelja
Ti si Petar-Stijena, i na toj Stijeni sagradit u
Crkvu svoju, i vrata paklena nee je nadvladati.
Evanelje
Mt 16,13-19
itanje svetog Evanelja po Mateju
U ono vrijeme: Doe Isus u krajeve Cezareje
Filipove i upita uenike: to govore ljudi,
tko je Sin ovjeji? Oni rekoe: Jedni da je
Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; trei opet da je
Jeremija ili koji od proroka. Kae im: A vi, to
vi kaete, tko sam ja? imun Petar prihvati
i ree: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga ivoga.
Nato Isus ree njemu: Blago tebi, imune,
sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego
Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kaem:
Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit u
Crkvu svoju i vrata paklena nee je nadvladati.
Tebi u dati kljueve kraljevstva nebeskoga,
pa to god svee na zemlji, bit e svezano
na nebesima; a to god odrijei na zemlji,
bit e odrijeeno na nebesima.
Rije Gospodnja.
S
V
E
T
I
P
e
t
a
r

i

P
a
v
a
o
Apostoli Petar i Pavao uitelji ljubavi
koja ujedinjuje razliitosti.
28
OTAJSTVO
i zbilja
V
oeni svetkovinom koja ujedinjuje
dvojicu apostolskih prvaka, Petra i
Pavla promatramo kao brau, u naj-
manju ruku kao dobre prijatelje. U naim
crkvama slike i kipovi prikazuju ovu dvoji-
cu apostola veinom zajedno. Slika jednoga s
maem, a drugoga s kljuem u ruci urezala se
u nae pamenje. Kao da ih ne moemo misli-
ti i vidjeti odvojene. Na poznatom su reljefu
koji se uva u Akvileji prikazani zagrljeni.
Razliitosti koje se ne suprotstavljaju
Na prvi pogled onaj tko poznaje Sveto pismo
ne moe se nadiviti osebujnosti kojom je Crk-
va slavljenje ove dvojice apostola spojila u je-
dan slavljeniki dan. Sveto pismo nam, nai-
me, barem na prvi pogled, o njima daje sasvim
razliita svjedoanstva. ivot ih je dijelio i po-
nekad suprotstavljao jednoga drugome.
Petar je bio pozvan meu prvima. Ribar
koji nije imao nikakvu posebnu izobrazbu i
koji je svoju vjeru oblikovao ponajprije su-
botnjom molitvom u sinagogi. Nakon susre-
ta s Isusom iz Nazareta pio je vodu s izvora
Uiteljevih rijei i njegove blizine. Dareljiv,
energian, svim je srcem krenuo za Gospodi-
nom. Istovremeno nestalan, straljiv, do gra-
nice kukaviluka koji ga je doveo do zataji-
vanja Onoga koga je nasljedovao. Njega je
Uitelj postavio posred apostola glasnogo-
vornikom. Potaknut njegovim upitom i Oe-
vom milou prvi ispovijeda vjeru da je Isus
Mesija, Krist. Stoga je nazvan Stijenom na
kojoj Krist gradi svoju Crkvu. Nazvan od Kri-
sta blaenim, nazvan je i sotonom. Pun je po-
grjeaka, padova i trenutaka nevjere. Ali Krist
obeava da e moliti za njega kako njegova
vjera ne bi zatajila. Poziva ga da pase njegovo
stado. I da navijeta njegovu Rije sve do Ri-
ma, do sredita carstva.
Pavao je drugaiji. Stavljen je pored Petra
kao njegova drugaijost. Kao da je Gospodin
elio od samih poetaka potvrditi kako je
Svetkovina razliitosti poslanja
Crkva od poetka svez jedinstva u razliitosti
i kako se tom razliitou hrani. Pavao, idov
iz dijaspore, porijeklom iz Tarza, doao je u
Jeruzalem kako bi postao pismoznanac. Fa-
rizej, strunjak i vjerni obdravatelj Mojsije-
vog zakona. Nije poznavao Isusa niti njego-
ve uenike. Zapravo, proganjao je krane,
sljedbenike Puta, i smatrao ih otpadnicima
i nevjernicima. Na putu za Damask doivio je
susret s Uskrslim, obraenje i objavu. Doga-
aj obraenja pripisuje Bojoj milosti: Ali
kad se Onomu koji me odvoji ve od maji-
ne utrobe i pozva milou svojom svidjelo ot-
kriti mi Sina svoga... (Gal 1,15-16). Naziva se
nedonoetom (1Kor 15,8) jer nije isti kao
drugi apostoli, ali se svom snagom bori kako
bi ga prihvatili kao onoga koji je poslan navi-
jetati Radosnu vijest, kako bi ga priznali apo-
stolom. Voen ljubavlju za Krista neumorno
je obilazio Rimsko carstvo i poganima navi-
jetao Rije spasenja. Krista je nasljedovao i
u patnji i u oskudici i u radosti i u blagosta-
nju. Njegova predanost, njegova vjera, njego-
va naitanost, njegova dubina progovaraju iz
S
V
E
T
I
P
e
t
a
r

i

P
a
v
a
o
P
e
t
a
r

i

P
a
v
a
o
Petar i Pavao, apostolski
temelj Kristove Crkve.
(Papinski peat iz XIV. st.)
29
66
ivo vrelo 2007
ZR
nje nje nje nje
Razliitost darova jedne vjere
Danas te Gospodine slavimo
u primjeru ivota dvojice apostola.
Njihovi se ivotni putovi sukobljuju,
njihove se naravi suprotstavljaju,
ali ih vjera zdruuje i ujedinjuje
da budu primjer zajednitva
i znak Crkvi na putu evanelja.
I nas, Gospodine, okuplja u Crkvu,
zajednicu vjernika,
uvajui nae razliitosti i darove.
eli da rije evanelja
obuzme svakoga od nas
i da svatko od nas
bude novi dar tvojoj Crkvi,
jer Crkva je mjesto darivanja u ljubavi.
Ne dopusti, Uitelju,
da odbijemo dar drugih
u kojima nam otkriva
nove putove tvoje rijei.
Daj da u nama raste radost uenitva,
da budemo uenici uenika tvojih
i da na ivot, molimo te,
bude trag tvoga svjetla
onima to putuju uz nas. Amen.
MOLITI
s Crkvom s Crkvom
MOLITI
svih njegovih poslanica koje plijene snanom
predanou za Krista i njegovo djelo. I dok je
Petar apostol obrezanih, tj. idova, Pavao je
apostol narod, donositelj Radosne vijesti
neidovima.
Crkva mjesto razliitosti
Petar i Pavao, obojica Kristovi uenici i apo-
stoli, a tako razliiti: jedan siromani ribar,
drugi strogi intelektualac, jedan idov iz ma-
lenog galilejskog mjesta, drugi idov iz dija-
spore i rimski graanin, jedan polagan u ra-
zumijevanju onoga to mu je dano, drugi sav
obuhvaen eshatolokim arom. Kako istie
jedno staro predslovlje: Petar je zanijekao
da bi bolje vjerovao, Pavao je bio oslijepljen
da bi bolje vidio jedan otvara, drugi omogu-
uje ulazak, obojica primaju vjeno Kraljev-
stvo.
Petar i Pavao bili su apostoli s potpuno ra-
zliitim stilovima i nainima ivota i razmi-
ljanja. Sluili su Gospodinu na razliite nai-
ne, ponekad tako suprotstavljene da se ini da
nemaju nita zajednikoga. Ali obojica su za-
pravo nasljedovali Gospodina, bili su izabra-
ni, pozvani i poslani. To ih je izabranje, poziv
i poslanje povezivalo u sluenju Kristu. Upra-
vo na temelju toga zajednikog poziva i posla-
nja mogli su na razliite naine dati pravo lice
kranskom poslanju. Mogli su postati teme-
ljem Crkve u Rimu koja u ljubavi predsjeda
svim Crkvama. I zato su braa i prijatelji, i za-
to ih treba slaviti zajedno jer svjedoe o za-
jednitvu u razliitosti, o zajednitvu uteme-
ljenom na Kristovoj ljubavi za Crkvu i svijet.
I prikazani su zagrljeni ili kako zajedno dre
Crkvu koju su utemeljili jer ih povezuje Krist
koji nas sve u naoj razliitosti okuplja u svo-
ju Crkvu. Stoga je i dananje slavlje svetko-
vina bogate razliitosti poslanja Crkve, po-
slanja u koje svatko ugrauje sebe sa svojim
vlastitostima, sa svojim pozivom i poslanjem,
sa svojim darovima.
eljko Tanji
S
V
E
T
I
P
e
t
a
r

i

P
a
v
a
o
P
e
t
a
r

i

P
a
v
a
o
A to vi kaete tko sam ja?, pitanje je koje Krist
upuuje apostolima. Petar na Isusovo pitanje ne
odgovara u ime svih. On odgovara sm, svojom
vjerom. Evanelist nije zabiljeio odgovore drugih
apostola. Zacijelo je bilo i onih iji se odgovor uga-
sio u utnji. Petrov odgovor Ti si Krist, Pomazanik,
Sin Boga ivoga preispituje nae odgovore i nau
utnju. Moda nas na odgovor ostavlja na razini
spoznaje evaneoske mudrosti ivota ili na razini
kranskih humanista koji se trude mijenjati svijet,
ali nas taj odgovor ne dovodi u susret sa ivim Bo-
gom. Petar svjedoi o tome susretu. Krist za njega
nije samo novi ovjek. On je Bog meu ljudima.
Stoga i ivot vjere nije samo novi odnos s ljudima
nego novi odnos s Bogom meu ljudima. A. C.
30
OTAJSTVO
i zbilja
Prvo itanje
1Kr 19,16b.19-21
itanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Ree Gospodin Iliji:
Pomai Elizeja, sina afatova, iz Abel Mehole,
za proroka namjesto sebe. Ilija ode odanle i
nae Elizeja, sina afatova, gdje ore: pred njim
dvanaest jarmova, sm bijae kod dvanaesto-
ga. Ilija prie k njemu i baci na nj svoj plat.
On ostavi volove, potra za Ilijom i ree: Do-
pusti mi da zagrlim svoga oca i majku pa u
poi za tobom. Ilija mu odgovori: Idi, vrati se;
ja sam svoje uinio. On ode, uze jaram volova
i rtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso
i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade
i poe za Ilijom da ga posluuje.
Rije Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 16,1-2a.5.7-11
Otpjev: Ti si, Gospodine, batina moja!
uvaj me, Boe, jer se tebi utjeem.
Gospodinu rekoh: Ti si moj gospodar!
Gospodin mi je batina i aa:
ti u ruci dri moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i nou srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred oima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i klie dua,
pa i tijelo mi spokojno poiva.
Jer mi nee ostavit duu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj trulei ugleda.
Pokazat e mi stazu ivota,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaenstvo vjeno.
Drugo itanje
Gal 5,1.13-18
itanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Galaanima
Brao: Za slobodu nas Krist oslobodi! Drite se
dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!
Doista vi ste, brao, na slobodu pozvani! Samo
neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego
Ulazna pjesma
Ps 47,2
Narodi svi, pljeite rukama,
kliite Bogu glasom radosnim.
Zborna molitva
Boe, po krtenju smo postali sinovi svjetla.
Molimo te da nas nikad ne obavije tama
zablude ve da uvijek svijetlimo istinom.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Boe, ti daje uinak svojim otajstvima.
Molimo te da nae sluenje bude sveto
kao i tvoji darovi,
po Kristu, Gospodinu naemu.
Priesna pjesma
Ps 103,1
Blagoslivljaj, duo moja, Gospodina,
i sve to je u meni, sveto ime njegovo!
Popriesna molitva
Gospodine, rtva koju smo prinijeli i primili
nek nas ojai da uvijek ostanemo u tvojoj
ljubavi i donosimo plod u postojanosti,
po Kristu, Gospodinu naemu.
Trinaesta nedjelja kroz godinu 1. srpnja 2007.
Prijedlozi za pjevanje
Ulazna: 238 Dan Gospodnji
Otpj. ps.: 89 Ti si, Gospodine
Prinosna: XIV Evo nas, Oe
Priesna: 244 Odzivam se, Isuse
Zavretak: 259 Krist nas je sobom hranio
T
R
I
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
n
e
d
j
e
l
j
a
31
ivo vrelo 2007
Molitva vjernika
Brao i sestre, pouzdanom se molitvom utecimo
nebeskome Ocu, koji nas je u Kristu pozvao na
put vjere i spasenja.
1. Tvoja Crkva, Gospodine, novi je narod hodo-
asnika prema vjenoj domovini: budi joj svje-
tlo na putu kroz svijet da posvuda ostavlja sna-
gu tvoje rijei i trag tvoje ljubavi, molimo te.
2. Ti i danas poziva ljude da krenu putem spa-
senja: daj svima pozvanima svjetlo vjere
i snagu vjernosti, molimo te.
3. Tvoj je Sin, Gospodine, na zemlji bio bez kue
i doma: budi dareljiv prema svima
koji u oskudici osjeaju nesigurnost
i strah pred budu nou, molimo te.
4. Po rijei evanelja ti nas i danas poziva da
krenemo putem spasenja: obdari nas evane-
oskom mudrou da vjernost tebi stavimo na
poetak svega to u ivotu inimo, molimo te.
5. Za nae pokojne: njihovo hodoae ovom
zemljom ovjenaj zajednitvom s tobom
u kraljevstvu nebeskom, molimo te.
Svemogui Boe, uslii nam smjerne molitve;
ne dopusti da nas na putu spasenja zaslijepi
i zaustavi ono to je prolazno nego daj da vjerno
hodimo prema onom to je vjeno. Po Kristu.
ljubavlju sluite jedni drugima. Ta sav je
Zakon ispunjen u jednoj jedinoj rijei, u ovoj:
Ljubi blinjega svoga kao sebe samoga!
Ako li pak jedni druge grizete i gloete,
pazite da jedni druge ne prodrete.
Hou rei: po Duhu ivite pa neete ugaati
poudi tijela! Jer tijelo udi protiv Duha,
a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugo-
mu protivi da ne inite to hoete.
Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.
Rije Gospodnja.
Pjesma prije evanelje
1Sam 3.9; Iv 6,68
Govori, Gospodine, sluga tvoj slua;
ti ima rijei ivota vjenoga.
Evanelje
Lk 9,51-62
itanje svetog Evanelja po Luki
Kad su se navrili dani da bude uznesen,
krenu Isus sa svom odlunou prema Je-
ruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni
odoe i uoe u neko samarijansko selo da
mu priprave mjesto. No ondje ga ne primie
jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vi-
dje e uenici Jakov i Ivan, rekoe: Gospo-
dine, hoe li da kaemo neka oganj sie
s neba i uniti ih? No on se okrenu i prekori
ih. I odoe u drugo selo. Dok su ili putom,
ree mu netko: Za tobom u kamo god ti
poao. Ree mu Isus: Lisice imaju jazbine,
ptice nebeske gnijezda, a Sin ovjeji
nema gdje bi glavu naslonio.
Drugomu nekom ree: Poi za mnom!
A on e mu: Dopusti mi da prije odem
i pokopam oca. Ree mu: Pusti neka mrtvi
pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navjeuj
kraljevstvo Boje.
I neki drugi ree: Za tobom u, Gospodine,
ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim
ukuanima. Ree mu Isus: Nitko tko stavi
ruku na plug pa se obazire natrag nije
prikladan za kraljevstvo Boje.
Rije Gospodnja.
T
R
I
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
n
e
d
j
e
l
j
a
Za tobom u, Gospodine, kamo god ti poao.
(Vitraj iz katedrale u Bourgosu, detalj.)
32
OTAJSTVO
i zbilja
D
ananje evanelje zapoinje reenicom
koja u cijelosti odreuje cjelokupni tekst:
Krenu Isus sa svom odlunou prema
Jeruzalemu. Glagol kretati ima ovdje odluuju-
u ulogu. Njime se opisuje bit Isusova ivota. Nje-
gov je ivot trajno kretanje, uvijek na putu, napu-
tanje sebe, uzlaenje. To kretanje nije besciljno
kretanje, ve je ono usmjereno prema Jeruzale-
mu. Lukino evanelje predstavlja cjelokupno Isu-
sovo djelovanje kao ono koje je usmjereno prema
Jeruzalemu. Jeruzalem je mjesto konane Kri-
stove objave mesijanstva, njegove muke, smrti i
uskrsnua-uzaaa (kad su se navrili dani da
bude uznesen). U Jeruzalemu se Isus Krist pot-
puno predaje Oevoj volji te tako objavljuje svo-
je boansko zajednitvo sa svojim Ocem. U tome
smislu cijeli je Kristov ivot jedno veliko kretanje
i to odluno (s odlunou; r.51.) kretanje pre-
ma Jeruzalemu, prema vrenju Oeve volje.
Kristov ivotni prostor, prostor u kojemu se
kree, ozraje u kojemu ivi, jest zajednitvo s
Ocem. Tako se Isus ne kree poput nas prema
Ocu, nego on ve jest u Ocu, on se kree prema
Ocu jer se oduvijek kree u Ocu. U irem smislu
moemo slobodno rei da nam Luka ovdje opi-
suje Krista kao liturga, njegov ivot kao liturgij-
sko dogaanje: to je u Duhu Svetomu proeta
kretnja prema Ocu da se bude u njemu. Tako bi
na kranski ivot trebao biti jedna velika kret-
nja prema Jeruzalemu, kristolika, Duhom Svetim
proeta kretnja prema vrenju Oeve volje. Para-
frazirajui velikoga talijanskog liturgiara Cipria-
na Vagagginija, moemo rei da se bit kranske
duhovnosti sastoji u liturgijskim prijedlozima:
a-per-in-ad od-po-u-prema. Od Oca po Sinu
u Duhu Svetomu prema Ocu. Stoga nas dana-
nje evanelje ui da svoj ivot stavimo u Kristovu
kretnju, u kretnju boanske liturgije, naputajui
svoje egoizme i kretnje-vrtnje oko vlastite osi.
ivjeti parokijalno
U tom duhu treba tumaiti tri temeljna zahtjeva
kranskoga poziva koje nam Luka donosi nepo-
sredno nakon izvjea o Kristovu putu u Jeruza-
lem. Ostavit emo sada po strani zgodu o samari-
janskoj negostoljubivosti prema Kristu i njegovim
uenicima te odmah prijei na tumaenje tih triju
zahtjeva kranskoga poziva. Kao to smo ve re-
kli, sva tri zahtjeva pretpostavljaju prethodnu te-
ologiju Kristove kretnje prema Jeruzalemu. Luka
nas izvjeuje da Krist govori o uvjetima njegova
nasljedovanja opet u hodu, u kretanju, dok su i-
li putem. No, ovdje se prvotno ne bi trebalo go-
voriti samo o zahtjevima, uvjetima. U sreditu
nisu toliko zahtjevi-uvjeti, koliko zapravo konkre-
tan opis samoga ivota Isusa Krista. O zahtjevi-
ma i uvjetima moe se govoriti samo zato jer Isus
Krist jest ostvarenje tih zahtjeva.
Prvi zahtjev kranske vjere odnosi se na ono
to bismo mogli nazvati parokijalnim duhom kr-
anskoga ivota. Isus Krist nema gdje bi glavu
naslonio. Krist time opisuje injenicu neprihva-
enosti njegove osobe i poruke te stoga vjernici,
njegovi uenici, takoer moraju raunati s mr-
njom svijeta. Ali, poruka ovih rijei jo je dublja.
Krist nema gdje glavu nasloniti u svijetu, jer je
S Kristom na putu u Jeruzalem
T
R
I
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
n
e
d
j
e
l
j
a
M
a
c
h
a

C
h
m
a
k
o
f
f
33
66
ivo vrelo 2007
ZR
nje nje nje nje
Usmjeri nam pogled, Gospodine
Za tobom u, Gospodine,
ali dopusti mi da najprije
Takva je, Gospodine, rije naega odaziva.
Voljom bismo htjeli ii za tobom,
ali uvijek postoji neki drugi najprije.
I tako nae Za tobom u
ostaje samo obeanje
koje eka odluni poetak.
Okrijepi nam duh, boanski Uitelju,
da smognemo snage otpoeti rije obeanja
i krenuti putem tvoga spasenja.
Odvrati nam pogled
od onoga to je za nama,
od naih uspjeha i neuspjeha,
i upravi nam gld prema onom to je gore,
gdje si ti punina svemu i preobrazba svega.
Nek rijei tvoga Apostola
budu molitva moga ivota:
to je za mnom, zaboravljam,
za onim to je preda mnom, preem,
k cilju hitim, k nagradi
vinjeg poziva Bojeg u Kristu Isusu. Amen.
MOLITI
s Crkvom s Crkvom
MOLITI
ona temeljno naslonjena na Oca, on je uvren u
Ocu. Stoga je Isus Krist stranac, biblijski pridoli-
ca (gr. paroikos) te tako i krani trebaju biti pri-
dolice, paroci (usp. 1Pt 2, 11; Dj 7,6; Heb 11,13).
Njihova je domovina na nebesima, glava im je na-
slonjena na Oevim grudima, uvreni su u Ocu.
Kao pridolice na zemlji, krani mogu slobodno
hoditi ovom zemljom i ljubiti ovu zemlju. U tom
se smislu kransku duhovnost moe nazvati pa-
rokijalnom duhovnou, a sveenik-upnik (pa-
rok, paroikos) trebao bi svojom slubom i svojim
ivotom svjedoiti tu parokijalnu duhovnost.
Sve zapoinjati prvo s Isusom Kristom
Drugi i trei zahtjev zapravo su identini. Pose-
bno je vaan ovaj drugi zahtjev: Pusti neka mrt vi
pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navjeuj kraljev-
stvo Boje. Dananji egzegeti slau se da se ova-
kva reenica ne moe nai nigdje u Staromu za-
vjetu, niti u idovskoj tradiciji. Time se potvruje
da ju je Isus takvu doslovno i izrekao (ipsis sima
verba). U njoj se izrie radikalna novost osobe
Isusa Krista: sada se pojavljuje jedna osoba Isus
Krist koja poziva drugoga da poe za njim, koji
se postavlja iznad svega zemaljskoga, onoga naj-
svetijeg na zemlji obitelji.
Novost Kristova zahtjeva dolazi posebno do
izraaja ako se dananje evanelje usporedi s pr-
vim itanjem iz Prve knjige o kraljevima. Ono
nam pripovijeda o Elizejevu pozivu. Ilija poziva
Elizeja, ali ga ne poziva da slijedi njega. Stoga mu
doputa da se vrati svojim roditeljima. Isus sa-
da trai radikalno nadilaenje svega zemaljskog:
Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire na-
trag, nije prikladan za kraljevstvo Boje. Isus ti-
me ne eli podcijeniti i omalovaiti zemaljsko,
ljubav prema obitelji. U tekstu se dvaput spomi-
nje rije prije (gr. prton): Dopusti mi da pri-
je odem da se prije oprostim. Iz toga slijedi da
Isus svojim odgovorom eli samo ukazati na ono
to mora biti prvo, na ono to se treba prije i-
niti: krenuti Kristovim putem prema Jeruzale-
mu, prema nebeskom Ocu. Isus Krist za krane
je prton, prvenstvo svemu, protologija. S njim
prvo trebaju zapoinjati sve: i ljubav prema eni,
i prema muu, i prema djeci i rodbini, prijatelj-
stvo i ljubav prema domovini, posao i politiku, i
ustajanje i lijeganje, i svakodnevicu i slavlje, i i-
vot i smrt
Ivica Ragu
T
R
I
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
n
e
d
j
e
l
j
a
One koje poziva na put evanelja, Isus zove da
ostave sve i da se ne okreu za onim to ostavljaju.
Potreban je odluan stav prema svijetu koji os-
tavljamo, premda i dalje ostajemo ivjeti u njemu.
Ostaviti sve znai gledati novim oima na svijet
koji ostavljamo. Kao to nevjernik oima svijeta
ne moe spoznati budui svijet, tako i vjernik, koji
je samo putnik i pridolica na ovome svijetu, ne
moe ovaj svijet na istinski nain spoznati ako ga
ne gleda oima neba.
A. C.
34
OTAJSTVO
i zbilja
Ulazna pjesma
Ps 48,10-11
Spominjemo se, Boe, tvoje dobrote
usred hrama tvojega.
Kao ime tvoje, Boe, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje dosee.
Zborna molitva
Boe, ti si ponienjem svoga Sina podigao
pali svijet. Udijeli svome narodu svetu radost.
Oslobodio si ga ropstva grijeha: privedi ga
uivanju vjenog veselja. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, ovaj prinos tvome imenu
nek nas oisti i iz dana u dan potie
na izgradnju novoga svijeta,
po Kristu, Gospodinu naemu.
Priesna pjesma
Mt 11,28
Doite k meni svi, izmoreni i optereeni
i ja u vas odmoriti, govori Gospodin!
Popriesna molitva
Gospodine, nahranio si nas boanskim
darovima. Molimo te, obdari nas spasenjem
i ne daj da te ikad prestanemo hvaliti,
po Kristu, Gospodinu naemu.
Prvo itanje
Iz 66,10-14c
itanje Knjige proroka Izaije
Veselite se s Jeruzalemom,
kliite zbog njega svi koji ga ljubite!
Radujte se, radujte s njime,
svi koji ste nad njim tugovali,
da se nadojite i nasitite
na dojkama utjehe njegove,
da se nasiete i nasladite
na grudima krepine njegove.
Jer ovo govori Gospodin:
Evo, mir u na njih kao rijeku svratiti
i kao potok nabujali bogatstvo naroda.
Dojenad u njegovu na rukama nositi
i milovati na koljenima.
Kao to mati tjei sina,
tako u i ja vas utjeiti
utjeit ete se u Jeruzalemu.
Kad to vidite, srce e vam se radovati
i procvast e vam kosti ko mlada trava.
Oitovat e se ruka Gospodnja
na njegovim slugama.
Rije Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 66,1-3a.4-7a.16.20
Otpjev: Klii Bogu, sva zemljo!
Klii Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu:
Kako su potresna djela tvoja!
Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!
Doite i gledajte djela Boja:
uda uini meu sinovima ljudskim.
On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregazie.
Stoga se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakou svojom!
Doite, poujte, svi koji se Boga bojite,
pripovjedit u to uini dui mojoj!
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!
etrnaesta nedjelja kroz godinu 8. srpnja 2007.
Prijedlozi za pjevanje
Ulazna: 217 Boe, tvoj smo sveti narod
(ili gl. prilog V 7/2006.)
Otpj. ps.: 108 Klii Bogu (ili 131)
Prinosna: 237 Mir svoj, o Boe
Priesna: 199 O Krue ivi, milosni
Zavretak: 175 O Srce, Sina Bojega

E
T
R
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
n
e
d
j
e
l
j
a
35
66
ivo vrelo 2007
Molitva vjernika
Brao i sestre, pridrueni mnotvu Kristovih
uenika poslanih u svijet, molitvom se utecimo
nebeskomu Ocu, prosei snagu vjernosti.
1. Svojoj Crkvi, Gospodine, povjerio si rije
evanelja: daj da njezino lice u svijetu blista
svjetlom evanelja i duhom ljubavi
prema svakom ovjeku, molimo te.
2. Za sveto djelo navijetanja evanelja
odabrao si apostole i uenike: daj da se
svi koje danas zove na put sveenitva
spremno i radosno odazovu tvome pozivu,
molimo te.
3. Molimo te za sve ljude do kojih je doprla
tvoja rije spasenja: nek ona postane
put njihova ivota, molimo te.
4. Za nas koji danas zajedno sluamo tvoju
rije: okrijepi nas svojim Duhom da ovo
zajednitvo sluanja uzraste u zajednitvo
svjedoenja tvoje rijei, molimo te.
5. Preminulu nau brau i sestre primi u za-
jednitvo svoje nebeske slave, molimo te.
Svemogui Boe, u rijei svoga Sina rekao si
nam da je etva velika, a radnika malo. Ui
nas dostojnim i vrijednim radnicima na njivi
Gospodnjoj. Po Kristu Gospodinu naemu.
Drugo itanje
Gal 6,14-18
Ja na svom tijelu biljege Isusove nosim.
itanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Galaanima
Brao: Boe sauvaj da bih se iim ponosio
osim kriem Gospodina naega Isusa Krista
po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.
Uistinu, niti je to obrezanje niti neobrezanje,
nego novo stvorenje. A na sve koji se
ovoga pravila budu drali, i na sveg Izraela
Bojega mir i milosre! Ubudue neka mi
nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim
biljege Isusove!
Milost Gospodina naega Isusa Krista
s duhom vaim, brao! Amen.
Rije Gospodnja.
Pjesma prije evanelja
Kol 3,15a.16a
Mir Kristov neka upravlja srcima vaim.
Rije Kristova neka u svem bogatstvu
prebiva u vama!
Evanelje kraa verzija
Lk 10,1-9
Poinut e na njemu mir va.
itanje svetog Evanelja po Luki
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih
sedamdeset dvojicu uenika i posla ih po
dva pred sobom u svaki grad i u svako
mjesto kamo je kanio doi. Govorio im je:
etva je velika, ali radnika malo. Molite
dakle gospodara etve da radnike poalje u
etvu svoju. Idite! Evo, aljem vas kao janjce
meu vukove. Ne nosite sa sobom ni kese,
ni torbe, ni obue. I nikoga putem ne poz-
dravljajte. U koju god kuu uete, najprije
recite: 'Mir kui ovoj! Bude li tko ondje prij-
atelj mira, poinut e na njemu mir va.
Ako li ne, vratit e se na vas. U toj kui osta-
nite, jedite i pijte to se kod njih nae.
Ta vrijedan je radnik plae svoje.
Ne prelazite iz kue u kuu.
Rije Gospodnja.
35

E
T
R
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
Evo, aljem vas kao janjce meu vukove. I u koju
god kuu uete recite 'Mir kui ovoj!'
(Eugenio Dragutescu, 1959.)
36
OTAJSTVO
i zbilja

E
T
R
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
L
ijepa rije utjeha je tunima, potpora ra-
zoaranima, uveava radost u trenutcima
sree i ohrabruje ostati na pravome putu.
Svjestan je toga prorok Jeremija dok tjei svoj na-
rod. Mali broj povratnika doao je iz ropstva u ra-
zoreni grad i ne nalazi ono emu se nadao. Prorok,
kao rijei ohrabrenja, najavljuje da e Jeruzalem
biti obnovljen pa e u njemu cvjetati ivot. Grad je
oznaka itavog naroda, a prorotvom o njegovoj
srei ui ga da ne ostane zarobljenik prolosti, ni
ropstva kao ni nekadanje slave, nego da se okre-
ne budunosti. Ona pripada Bogu koji uvijek na
nov nain pokazuje svoju ljubav. Ne treba oeki-
vati ponavljanje djela prolosti, nego iz njih uiti
da Bog djeluje u svakom vremenu na njemu razu-
mljiv nain. Ostvarena prorotva jamstvo su da e
se ostvariti i sadanja. Proroka poruka nade ima
svoj jedini, ali dostatni argument u rijei Gospod-
njoj. Ostvarit e se jer je Gospodin sam obeao.
Rije Gospodnja je uzrok radosti i razlog nade.
Od nade do mira
Isti uzrok radosti nalazimo i u dananjem evan-
elju. Rije tijelom postala uzrok je radosti koja
je uveana jer je nada zamijenjena mirom. Na-
da u sebi nosi stanovitu strepnju, nemir i nesi-
gurnost, dok s Isusom ona vie nije budunost,
nego sadanjost. Zato mogu propovijedati mir.
To poslanje Isus im daje u trenutku hoda prema
Jeruzalemu gdje e poraziti smrt koja je uzrok
svakog nemira. Ne trebaju se optereivati su-
vinim sredstvima, niti imaju vremena gubiti
se u nepotrebnim formalnostima koje su esto
dio puta. Poruka mira i radosti ne trpi ekanje,
a ak ni odbijanje ne sprjeava njezin dolazak.
Stoga se govori o etvi koja je u Svetom Pismu
esta oznaka kraja vremena i posljednjeg suda.
Ona vrijedi za one koji primaju poruku, za one
koji je odbijaju, ali i za one koji nisu za nju u-
li. Zato su nuni radnici koji e ii bez iega i ti-
me svjedoiti pouzdanje u Boga, radnici koji e
ii prema svijetu kao to Isus ide prema Jeruza-
lemu da bi mu donio spasenje.
Rijei radosti i mira
Isus alje sedamdeset i dvojicu uenika. Nji-
hov broj podsjea na broj poganskih naroda proi-
steklih od Noinih sinova, prema Knjizi postanka,
pa, prema tome, oznaava cijeli svijet. U Svetom
je pismu na vie mjesta kombinacija broja sedam
oznaka mnotva. Isus se oituje poganima umna-
ajui kruh od kojega ostaje sedam koarica, dok
sedam akona predsjeda posluivanju stolova
Helenistima u Djelima apostolskim. Time se po-
ruuje da je svijet prostor na kojemu treba djelo-
vati. Nema kraja svijeta ni podruja ivota koje je
strano Kristovim uenicima. Nema mjesta koje je
nedostojno Krista. Svugdje treba donijeti poruku
mira i radosti.
Mir i radost stalne su teme Lukina evanelja.
Te dvije oznake spajaju nebo i zemlju, poevi od
Isusova roenja, preko izgubljene ovce i obraena
grenika do susreta Uskrsloga s uenicima. Isus
uenicima govori da su im imena zapisana na ne-
bu jer propovijedaju mir i radost. Pri tome im
se nita ne moe dogoditi, ne mogu im nakodi-
ti zmije i tipavci simboli smrti, upravo zato to
on ide u Jeruzalem nadvladati smrt. Plod Isusova
Posla ih dvojicu po dvojicu. Navjetaj Radosne vijesti
neodvojiv je od svjedoenja u zajednici.
37
66
ivo vrelo 2007
ZR
nje nje nje nje
Usmjeri nam pogled, Gospodine
Broj tvoj uenika koje alje,
njih sedamdeset i dvojica,
govori nam o mnotvu, o poslanju svih
do kojih je doprla tvoja rije.
Svi koje si pozvao
poslani su biti svjedoci evanelja.
alje nas k drugima,
k svima koji su potrebni tvoje rijei.
A drugi su tu, pored nas, potrebni su rijei
koja nee biti izgovorena usnama,
nego ivotom.
Radije bismo katkad krenuli
k onima koji su daleko
i zborili im mudrost evanelja.
A ti nam kazuje da i ljudi uz nas
mogu biti daleki,
jer gladni su naega svjedoanstva.
Zato nas alje dvojicu po dvojicu
da jedni drugima budemo
iva rije spasenja.
Otvori nam, Uitelju, oi vjere
da u blinjima svojim
prepoznamo uenike tvoje. Amen.

E
T
R
N
A
E
S
T
A
n
e
d
j
e
l
j
a
n
e
d
j
e
l
j
a
uenja osobito je vidljiv kod svetoga Pavla. Iako
bi se mogao hvaliti podrijetlom, uenjem, bilje-
zima Isusovim i udesima koja je inio u Isusovo
ime, poput one sedamdeset i dvojice, on se ponosi
samo kriem Gospodina naega Isusa Krista. Po
kriu je ostvareno sve to je Bog obeavao. Kri je
potvrda rijei i znak njezine vjerodostojnosti. Po-
treba potvrivanja rijei ivotom vidi se i u Isu-
sovoj odluci da ih alje po dvojicu. Nije dovoljno
samo govoriti. To moe i jedan, pojedinac. Poje-
dinano bi uenici stigli u vie mjesta. Kad ih alje
po dvojicu, Isus naglaava da istinitost rijei tre-
baju pokazivati ivotom, a zato su potrebna naj-
manje dvojica. Navjetaj radosne vijesti nedjeljiv
je od svjedoenja zajednice.
Snaga rijei
Rije je mona. Evanelje kae da je jaa od zlodu-
ha i snanija od smrti. Potvruje to i naa svakod-
nevica, obiljeena napretkom komunikacija, gdje
rije jo jednom pokazuje svoju snagu. Njezinu
mo koristimo da bismo postigli dobro. Svjedoci
smo brojnih i uspjenih humanitarnih pothvata.
Meutim, vidimo da je rije jednako mona i kad
nekoga treba osuditi, optuiti i unititi mu ivot.
Moe biti izvor i blagoslova i prokletstva. Kristo-
vi uenici trebali bi nositi rije blagoslova. No, na
je najvei problem to imamo ispravno uenje, ali
ne i njegovo prakticiranje. Ispravni smo u navi-
jetanju, krivi u ivljenju. Vanije nam je to se
kae, nego to se ini. Sami tako ivimo pa onda
lake i radije prihvaamo i nagraujemo one ko-
ji puno obeavaju, makar nita od toga ne ostvari-
li, nego one koji ine spremni evaneoski kazati:
Uinili smo to smo trebali!
Crkva ima lijepe dokumente i smjernice o
raznim stvarnostima, ali uvijek nedostaje njiho-
ve realizacije. Kao da je prekinut savez izmeu ri-
jei i djel. O svemu smo spremni govoriti. eli-
mo da na govor drugima bude putokaz, dok ns
na nita ne obvezuje. Lake prihvaamo devijan-
tno ponaanje, nego drukije miljenje. Bez puno
problema emo kazati: ivi kako eli, to nije moj
problem, ali ne trai do mene da to javno prihva-
tim. Praksa je sve udaljenija od ideala, a Sveto pi-
smo uvijek nudi opravdanje da je duh snaan, ali
tijelo slabo.
Dananja nas itanja upozoravaju na potrebu
usklaenosti rijei i dijela, ivota i njegove zami-
sli. Ma kako bili lijepi ideali, bez realizacije ostaju
samo mrtva slova. O nama ovisi hoe li Crkva bi-
ti drutvo mrtvih pjesnika ili e rijeima radosti i
mira spajati zemlju s nebom.
Slavko Slikovi
MOLITI
s Crkvom s Crkvom s Crkvom
MOLITI
etva je velika, a radnika malo. Pred tom Isusovom
rijeju mnogi pomiljaju na mnotva do kojih evan-
elje jo nije doprlo. No, za Isusa je svaki ovjek veli-
ka etva. Duhovni oci kranskoga Istoka naznauju
da bi Krist bio siao na zemlju i umro sve da je na ze-
mlji bio i samo jedan ovjek potreban spasenja. Mo-
da je za nas velika etva samo jedan ovjek koji je
potreban naega svjedoanstva vjere! A. C.
38
U DUHU
i istini
G
L
A
Z
B
E
N
I
p
r
i
l
o
g
G
L
A
Z
B
E
N
I
G
L
A
Z
B
E
N
I
Nebeski hvalospjev
Hvalospjev za Veernju u asoslovu (Otk 11,17b-18; 12,10b-12a)
S. Topi

A
Pripjev
,
le
,
- lu - ja,
,
,
,
- a le
,
,
,
- lu - ja,
,
,
,
- a
,

le
,

- lu - ja,
,
,
,
- a
,

le
,

- lu
,

- ja,
,

- a

le
,

- -
_

,,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,

,
,

,
,

,
,


.
,
,

,
,
,
,

,
,
, ,
,
,
,, , ,
,
,
,
,
,
,
,
,
,

lu
,

ja,
,
-

a
,

le - lu
,

- ja!
,
-

- 1. Zahvaljujemo ti,
_
_
Go
,

spo
,
,
,
,
da
,

,
- ru,
,
,
,
,
- Bo
,

,
,
e
,

,
,
- Sve
,

vla
,

,
,
da
,
,
,
- ru.
,
,
,
,
-
_

,
,
,
,
,

,
,
,

,
,
,

,
,

_
_
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
_

,
,
,
,
,
, ,
,
,
,
,,
,
, ,
,
,

,
,
_

_
_
,
,
,
,
,
,,
,
,
,
,
,

Koji jesi i
_
_
ko ji
,

,
,
,
,
- bi
,

ja
,
,
- e.
,

,
,
,
,
- Zato to si uzeo u ruke
_
_
mo
,
-
,
svo
,
,
ju
,

,
,
- ve li
,

,
,
- ku
,
,
,
,
,
,
- i
,

,
,
za
,

,
,
kra - lji
,

,
,
- o
,

,
-
,
,
- se.
,
-
,
,
,
_

_
_
,
,
,
,
,
,
,
,
,
_
_ ,
,
-
,
,
,
,
,
,
,
,
,
, ,
,
,

,
-
,
, ,
-
,
,
,
_

_
_ ,
,
,
,
,
,
__
,
,
_
,, ,
,
,
, ,
,
,
, ,
,
_
,
,
,
_

2. Gnje
,

,
,
vi
,

,
,
- e
,

,
,
- se
,

,
,
na
,

,
,
ro - di,
,

,
,
,
,
-

a
,

,
,
li
,

,
,
- do
,

,
,
e
,

,
,
- srd
,

,
,
ba - tvo
,

,
,
,
ja
,
,
,
,
- i
,

,
,
as
,

,
,
da
,

,
,
se
,

,
,
su
,

,
,
di
,

,
,
- mr
,

,
,
tvi
,

- ma
,
,
,
,
-
_

,
,
,
,
,
,
, , ,
,
,
,

,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
, ,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
_

,
,
,
,
,
,
,
,
,, ,
,
,
,
,
, ,
,
,
,
,
, ,
,
,
,
,
,

i naplata dade slugama


_
_
,
,
-

tvojim prorocima i
_
_
sve
,
-

,
,
ti
,
-

,
,
- ma
,
-
,
- i svima koji se boje
_
_
i
,

,
,
me
,

,
,
- na
,

,
,
- tvo
,
ga,
,
,
,
,
-
_

_
_
,
,

_
_ ,
,
,
,
-
,
_
_
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
_

__ ,, __
,
,
,
,
_
_ ,
,
,
,
,
,
P
r
i
p
j
e
v
39
66
ivo vrelo 2007
G
L
A
Z
B
E
N
I
p
r
i
l
o
g
p
r
i
l
o
g
G
L
A
Z
B
E
N
I
G
L
A
Z
B
E
N
I

ma
,

,
,
li
,

,
,
- ma
,

,
,
- i
,
,
ve
,

,
,
li
,

- ki
,
-
,
,
- ma.
,
-
,
,
,
-
3. Sada nasta spase
_
_
nje - i
,

,
,
,
,
sna
,
ga
,
,
,
,
-

i
,

,
,
Kra
,

,
,
ljev
,

,
,
- stvo
,

,
,
- Bo
,

,
,
ga
,

,
,
- na
,

,
,
e - ga
,

,
,
,
,
-
_

,
,
,
,
,
,
,
-
,
, ,
-
,
,
,
_
_
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
_

,
,
,,
,
, ,
,
_
,
,
,
_
_
_
,
,
,
,
,
,
,, ,,
,
,
,
, ,
,

i vlast
,

,
,
,
,
po
,

,
,
ma
,
,
- za
,

,
,
- ni
,

,
,
- ka
,

,
,
- nje
,

,
,
go - va!
,

,
,
,
,
-

Jer, zbaen je tuitelj brae


_
_
na
,
-
,
e
,
-
,
-
_

_
_
,
,
,
,
,
,
,
,
,
_
_ ,
,
-
,
,
-
,
_

,
_
_ ,
,
,
,
,
,
__
,
,
_
,
,
_

koji ih dan i
_
_
no
,

,
,
op
,

,
,
tu
,

,
,
- i
,

,
,
- va - e
,

,
,
,
,
-

pred
,

,
,
Bo
,
,
gom
,

,
,
- na
,

,
-
im.
,
-
,
,
,
-
4. A
,

,
,
li
,

,
,
- o
,

,
,
ni
,

- ga
,

,
,
,
,
po
,

,
,
bije
,

,
,
- di - e
,

,
,
,
,
-

_
_
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,

,
,
,
,
,
-
,
, ,
-
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
_

__ ,
,
,
,
,
, ,
,
, ,
,
_
,
,
,
_
,
,
,
,
,
,
,
,

Krv
,

,
,
lju
,

,
,
- Ja
,

ganj
,
,
- e
,

,
,
,
- vom
,
,
,
,
- i rijeju svoga
_
_
svje
,

,
,
do
,
,
- an
,

,
- stva:
,
,
,
,
-

,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
, _
_
,
,
,
,
,
,
,
,
,
_

,,
,
,
,
,
,
_
_ ,
,
,
,
,
,

nisu ljubili ivota svoga


_
_
sve do
,

,
,
,
,
smr
,
-
,
ti.
,
-
,
- Zato, veseli
_
_
te
,

,
,
- se,
,
,
ne
,

,
,
be
,

,
- sa
,
,
,
,
- i
,

,
,
svi
,

,
,
ne
,

,
,
be
,

- sni
,
-
,
,
- ci!
,
-
,
,
,
-
_

_
_
,
, ,
,
-
,
-
,
,
_
_
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
-
,
, ,
-
,
,
,
_

__ ,,
,
,
_
,
,
_
__ ,
,
,
,
,
,
,
,
,
, ,
,
_
,
,
,
_
P
r
i
p
j
e
v
P
r
i
p
j
e
v
P
r
i
p
j
e
v
40
TREN
utak
P
I
S
M
A

i
t
a
t
e
l
j
a

i
t
a
t
e
l
j
a
P
I
S
M
A
P
I
S
M
A
Cijenjeno Urednitvo, elio bih u ivome vre-
lu proitati struno miljenje o premjetanju
slavljenja svetkovine zatitnika upe na naj-
bliu nedjelju. Takva se praksa ove godine
uvodi u naoj upi. Molim va komentar i raz-
janjenje.
J. K., lan upnog past. vijea
S
vaki govor o liturgiji nedjelje, kao i o dosto-
janstvu nedjelje u sveukupnome ivotu Cr-
kve, trebao bi zapoeti posvjeenjem da je
nedjelja za krane prvi dan ne samu u tjed-
nu. Liturgija Crkve u tjednome ritmu nedjelji da-
je prvenstvo. Liturgijski tjedan zapoinje, naime,
nedjeljom, a zavrava subotom. Graanski kalen-
dar na poetak tjedna stavlja ponedjeljak, a ne-
djelju na kraj. U tim dvama pristupima nije rije
sa mo o razliitome kalendarskom rasporedu, ne-
go o bitno razliitom vrjednovanju vremena i i-
vota: kranski kalendar na poetak svega stavlja
iskustvo Boga (oitovanog u liturgiji Crkve), a gra-
anski kalendar na poetak svega stavlja ovjeka
i njegov rad. Posljedice su graanskoga pristupa
dalekosene i, oito je, ne razrjeuju se graenjem
weekend kulture. Moda je dovoljno naznaiti tek
jednu od temeljnih razlika: kranska nedjelja u
sredite stavlja okupljanje zajednice; weekend-
-kultura na prvo mjesto stavlja razilaenje, izra-
eno u obliku izleta, putovanja, odvajanja vreme-
na za sebe
No, itateljevo nas pitanje vraa na razmilja-
nje o prvenstvu i dostojanstvu nedjelje unutar kr -
anske zajednice. ini se da i krani sve ee
bi vaju zarobljeni bezduhom graanskoga ka-
lendara, pa se kransko slavljenje nedjelje za-
mjenjuje kranskim obiljeavanjem weekend-a.
Temeljno obiljeje nedjelje jest kristoloko,
kristovsko: kranska zajednica tim danom (a ne
samo izdvojenim trenutkom iz toga dana) pro-
slavlja Kristovo vazmeno otajstvo. Sveti Augustin
nedjelju naziva sakramentom Vazma. Nedjelja
Nedjelja, prvi dan ne samo u tjednu
je sakrament pred svim drugim danima u tjednu.
Premjetanjem svetakih slavlja iz dan u tjednu
na nedjelju, zapravo se nijee vrijednosna uzvi-
enost nedjelje, te se nedjelja olako proglaava
slo bodnim danom, u emu je oevidan utjecaj
weekend-kulture.
Nesumnjivo je da slobodni dan moe prui-
ti sve preduvjete za razliite oblike i naine slav-
ljenja. No, nedjelja nipoto nije slobodan dan.
Za liturgiju su slobodni dani zapravo dani u
tjednu (feriae) ukoliko su slobodni od slavlja.
Nedjelja nikada nije feria, tj. liturgijski slobodan
dan. Ako je nekome slavljenju potrebno ustupiti
nedjelju da bi se ono odralo, onda je zacijelo upi-
tan kranski smisao takvoga slavlja. Pastoralni
razlozi, kojima se pokuava opravdati prenoe-
nje svetakih slavlja na nedjelju, najee su sa-
mo pokrie za neuspjeh pastorala koji ne uspijeva
svecu-zatitniku upe ili mjesta osigurati dosto-
jan dan unutar tjedna. Ako se smatra nunim
slavlje sveca zatitnika prenijeti na nedjelju da bi
se to slavlje moglo odrati, onda je upravo to naj-
bolji pokazatelj da taj svetac nije ni prepoznat ni
slavljen kao zatitnik. U tom bi sluaju pastoral-
nu brigu za slavljenjem trebalo drugaije usmjeri-
ti. Ostaje naime temeljno pitanje: to zapravo e-
limo slaviti? I posljedino pitanje: to ostaje od
kranske nedjelje, koja je kao Dan Gospodnji,
ustupljena drugim sadrajima.
Na nedjelje kroz godinu mogu se slaviti sa-
mo one svetake svetkovine koje na nedjeljni dan
padnu po svome datumskome slijedu. Nedjelje u
doau, u korizmi i vazmenome vremenu ne tr-
pe niti takav oblik ustupanja mjesta svetakim
slavljima, pa se svetkovine koje datumski padnu
na neku od tih nedjelja, prenose na prvi slobodni
dan u tjednu.
Kranska osjetljivost za dostojanstvo nedjelje
ne oituje se samo u ustajanju proti rada nedje-
ljom. Ta bi briga trebala biti zadaom nekih dru-
gih drutvenih skupina, a kranima je vlastiti-
je nastojati oko kristolokoga identiteta Dana
Gospo dnjega.
ivo vrelo
god. XXIV. (2007.) br. 6
Liturgijsko-pastoralni list
za promicanje liturgijske obnove
Glavni i odgovorni urednik:
Ante Crnevi
Uredniko vijee:
Petar Bai, Ante Crnevi, Ivan uri,
Ivan ako, msgr. Antun kvorevi, Ivica ii
Predsjednik urednikog vijea:
msgr. Antun kvorevi
Urednitvo:
Ante Crnevi, Ivan Andri, Sani Bonjak
Graka priprema:
Tomislav Koak
Izdava i nakladnik:
Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji
Kaptol 26
10000 ZAGREB
Telefon: 01 3097 117
Faks: 01 3097 118
e-mail: hilp@zg.t-com.hr
Tisak:
Oset Markulin, Lukavec
ivo vrelo
List izlazi 13 puta godinje.
Cijena pojedinog primjerka: 13,00 Kn
inozemstvo: 3,00 EUR; 4,60 CHF; 4,80 USD;
5,70 CAD; 7,00 AUD
Godinja pretplata: 169,00 Kn
inozemstvo: 39 EUR; 60 CHF; 62 USD;
74 CAD; 91 AUD
BiH, SCiG : 30 EUR
Za pretplatnike s deset i vie primjeraka
odobravamo popust od 10%.
Uplate za Hrvatsku:
iro-raun: Privredna banka Zagreb, d.d.
2340009-1110174994
model plaanja: 02
poziv na broj: upisati vlastiti pretplatniki broj
Uplate za inozemstvo:
devizni raun: Privredna banka Zagreb, d.d.:
703000-012769
SWIFT: PBZGHR2X
Meunarodni broj bankovnog rauna - IBAN:
HR88 2340 0091 1101 7499 4
iz naih izdanja:
Naa izdanja potraite:
Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Kaptol 26, 10000 Zagreb
tel.: 01 309 7117
faks: 01 309 7118
e-mail: hilp@zg.t-com.hr
I. Dugandi,
U radosti navijetene Rijei.
Homiletska razmiljanja
uz itanja godine C.
228 str.
65 kn
I. Dugandi,
Oslukujui Rije.
Homiletska razmiljanja
uz itanja godine B.
252 str.
65 kn
Naa tema:
Liturgija i slika
Pred toplinom istoga Sunca
cvijet nie, raste i ugiba.
U tebi se, Gospodine, raamo,
u tebi ivimo i umiremo,
u tebi jesmo
i nakon to umremo