Sie sind auf Seite 1von 24

LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.

doc. dr. sc. Anamarija Kurili




Nastavni materijali za predmet

Antika povijest hrvatskog prostora


Granica izmeu prapovijesti i povijesti vrlo je fluidna, pa nije mogue prstom uprijeti u jedan
trenutak u prolosti i rei: "Evo, tada je zapoelo antiko razdoblje, a prestalo prapovijesno." ak
i prema uobiajenoj definiciji da pojava pisma oznaava i poetak povijesnoga doba, teko je nai
onaj trenutak koji bi se mogao odrediti kao prvi dokaz pismenosti na hrvatskim prostorima.
Najranije vijesti antikih pisaca koje spominju podruje suvremene Republike Hrvatske odnose
se na razdoblje 8. stoljea prije Kr., no, sami autori potjeu iz puno kasnijeg doba.
Antiko, a time i povijesno razdoblje u pravom smislu, zapoelo je na hrvatskom prostoru
tek tada kada su se na njemu pojavili i znatniji kontingenti doseljenog stanovnitva s podruja
pismenih antikih civilizacija Sredozemlja (npr. osnutkom prvih grkih kolonija), odnosno, kada
taj prostor postane poprite drugih dogaaja - npr. ratnih sukoba, koje opisuju antiki pisci, a iji
su sudionici uz domorodako stanovnitvo i sami Grci i Rimljani (ili eventualno neki drugi
narodi antikog svijeta, kao npr. Makedonci, Kartaani, Kelti...).
Prema tomu, moemo rei da je antiko (povijesno) doba na hrvatskom prostoru zapoelo
ve od 6. st. kada je osnovana najstarija grka kolonija na ovim prostorima, iako je, zbog njene
kratkovjenosti, punom snagom nastupilo tek od poetka 4. st. pr. Krista, osnivanjem drugih
dviju grkih kolonija koje su ostavile trajnijeg traga u povijesti naih prostora.
Cilj ovog predmeta upoznavanje je studenata s antikom prolou zemalja u kojima se
odvijala hrvatska povijest (od Drave do Jadrana i od Alpa do Dunava, Drine i Drima). Osobiti
naglasak pridaje se odnosu i proimanju autohtonih i vanjskih kulturnih tvorbi, te vanosti
antike kulturne batine za nastanak hrvatskog etnosa.
Sadraj ovih nastavnih materijala najveim je dijelom napravljen prema Power Point
prezentacijama nastavnih jedinica odranih tijekom ljetnih semestara ak. godina 2006./2007. i
2007./2008., ali bez pripadajueg slikovnog materijala, zbog tehnikih ogranienja pri
postavljanju na mrene stranice.

Izvori
Upoznavanju antike povijesti pristupa se prouavanjem razliitih vrsti izvora, a ne samo
knjievnih, kako je to bilo u maniri starijih historiografskih kola. Valja prouavati sve dostupne
izvore kako bi se to bolje saznalo to se i kako se neto doista bilo dogaalo.
Za upoznati antiku povijest na hrvtaskom prostoru, sluit emo se pisanim i materijalnim
izvorima. Pisane izvore ine oni knjievni (tj. djela antikih pisaca), ali i materijalni (tj. natpisi na
raznim antikim predmetima, poput npr. epigrafskih i numizmatikih spomenika). Ostale
materijalne izvore ine razni spomenici (graevine, grobovi, ceste i ulice, ....), artefakti (predmeti
izraeni od keramike, stakla, metala, i dr.) i drugi ostaci ljudske djelatnosti (npr. parcelacija
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
zemljita, umjetnost, urbane i seoske strukture, granice, ....). Materijalni izvori, ne samo zbog
toga to su mnogobrojniji od knjievnih izvora i to njihov broj iz dana u dan postaje sve vei,
nego i zbog sve boljih mogunosti njihove strune i povijesne interpretacije, pruaju mnotvo
dragocjenih podataka o antikoj povijesti. Osobito su vrijedni oni podaci koje antiki pisci nikad
ne navode (osobito glede dogaaja i stanovnitva koji nisu pripadali "velikoj" dogaajnoj
povijesti i vladajuim elitama), kao to su npr. naselja, spomenici u njima, oblici kua i njihovo
ureenje, poloaj nekropola, naini ukapanja pokojnika, ceste i plovni putovi, luke i
brodogradilita, trgovaka sredita i pravci trgovanja, granice (pokrajina, gradova, itd.),
proizvodna sredita, teritoriji domorodakih zajednica, domorodaki kultovi, domorodaka imena
osoba, i tako dalje. Naravno, materijalni izvori povremeno pruaju podatke vane i za "glavnu"
dogaajnu povijest, prije svega zahvaljujui epigrafskim spomenicima (natpisi koji donose
senatske odluke, druge pravne akte, tzv. "vojnike diplome", itd.).
Knjievni izvori vani za antiku povijest hrvatskog prostora prilino su brojni, a pruaju
podatke korisne za geografiju, etnografiju i dogaajnu povijest. Ovdje su nabrojani tek neki od
njih (v. Dodatak 1: Izvori). Naalost, ti podaci su ponekad do nas stigli u iskvarenom obliku
(zbog pogreaka u prepisivanju rukopisa), ili su jako oteeni, pa je njihov sadraj teko
pouzdano interpretirati, a dio vrijednih podataka je tijekom vremena posve izgubljen (kao to su
npr. pojedine knjige u djelu Ab Urbe condita, ali i gotovo cjeloviti spjevovi rimskih pjesnika koji
su obraivali histarske ratove, itd.).
Ponajvie djela antikih pisaca donose podatke vane za dogaajnu povijest. Tako ve
Herodot spominje da su Fokejci prvi od Helena koji su doli na Jadran (to bi bilo ve tijekom
7. i/ili kasnog 6. st. pr. Kr.);
Diodor Sikulski opisuje osnivanje grkih kolonija Ise i Farosa i sukob Farana s
domorodcima;
Polibije, grki pisac rimskoga doba, opisuje rimsko-ilirsko ratovanje, a vaan je i za ranu
povijest Delmata;
Tit Livije je sigurno u svom kapitalnom djelu "Od osnutka Grada" (Ab Urbe condita) opisao
puno vie od onoga to je sauvano (a to je vrlo detaljan opis posljednjeg rimsko-histarskog rata
i pad Nezakcija, a ima i sauvanih podataka za rimsko-ilirske ratove);
Velej Paterkul opisuje dio ratnih epizoda tzv. Panonsko-delmatskog ustanka u kojemu je i
sam sudjelovao;
G. Suetonije Trankvil u svojim "ivotima dvanaest careva", osim rodoslovlja careva i
povijesti njihovih obitelji te "sonih" detalja iz njihova ivota, daje i vane podatke za ratne
operacije u kojima su sudjelovali (npr. Tiberijevo ratovanje u Panoniji prije tzv. Panonsko-
delmatskog ustanka) ;
Apijan, u svojoj "Ilirikoj povijesti" opisuje sam prostor Ilirika i njegove narode (ukljuujui
i njihove mitoloke poetke), rimsko-ilirske ratove, rimska osvajanja ilirikog prostora tijekom
2. i 1. st. pr. Kr. (ponajvie rimsko ratovanje proitiv Delmata), ratna zbivanja Cezarova doba u
Iliriku te Oktavijanovo ratovanje u Iliriku;
Kasije Dion, koji djeluje na prijelazu 2. na 3. st. i koji je bio pokrajinski namjesnik u ovim
krajevima (pa je imao prilike i osobno se upoznati s prostorom i ljudima), u svojoj "Rimskoj
povijesti" opisuje rimsko ratovanje na hrvatskom prostoru od Prvog rimsko-ilirskog rata na
dalje;
Sv. Jerolim - u njegovoj korespondenciji su, izmeu ostaloga, sauvani i potresni opisi
stradavanja kontinentalnog dijela Hrvatske u vrijeme velike seobe naroda;
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Amijan Marcelin, tj. njegove Res gestae, vrlo su vaan izvor za dogaajnu povijest druge
polovice 4. st. po Kr. (sauvano je samo 18 knjiga koje obuhvaaju razdoblje od 353./4. do 378.
kad je u bitci kod Hadrijanopola, protiv Gota, poginuo i sam car Valens);
Kasiodor, Prokopije i Jordanes, su uz Amijana Marcelina, autori koji opisuju rimsko
ratovanje protiv Gota.
Za geografiju i etnografiju hrvatskog prostora vani su Hekatej iz Mileta, Herodot, Pseudo-
Skilaks, Pseudo-Skimno, Nikola iz Damaska, Strabon, Apijan i dr. koji navode narode koji su
ivjeli na naim prostorima, a ujedno daju i neke zanimljivosti o njima (kao npr. Ps.-Skilaks koji
kae da su Liburnima vladale ene, ili Apijan koji kae da Panoni ive u selima povezanima
krvnim srodstvom).
O cestovnim pravcima i plovnim putovima vrijedne podatke daju Pseudo-Skilaks i Pseudo-
Skimno (iji opis istone obale Jadrana prikazuje plovni put uz nju), razni itinereri koji navode
putne postaje na glavnim cestovnim pravcima i udaljenosti meu njima (Antoninov itinerer,
Itinirerer iz Bordeauxa [= Itinerarium Burdigalense], Guidov itinerer - koji su samo tekstualni, te
slikovna karta zvana Tabula Peutingeriana), slino kao i "Kozmografija" anonimnog pisac iz
Ravene, te kartografsko djelo Klaudija Ptolomeja (koje daje geografske koordinate naselja).
Djelo "Prirodopis" (Naturalis historia) Plinija Starijeg zna se opisivati kao enciklopedija
sveukupnog znanja onoga doba, i to ne zbog svoje strukture (koja nije nimalo slina suvremenim
enciklopedijama), ve zbog toga to je ono zbirka raznovrsnih podataka o zemljopisu, prirodnim i
gospodarskim prepoznatljivostima nekog kraja (npr. da je Trogir poznat po mramoru, a Istra po
ulju), ali i o upravnom ureenju nekoga kraja (popis gradova, njihovo municipalno ureenje i/ili
pravni poloaj), pa ak i poneke skromne crtice vezane uz dogaajnu povijest (npr. da je Tuditan
pokorio Histre). Stjepan Bizantinac iz Justinijanova doba sastavio je djelo Ethnika, svojevrsni
geografski leksikon, koje je svojom strukturom slinije modernim enciklopedijskim djelima nego
ono Plinijevo. U njemu nalazimo raznovrsne podatke u vidu natuknica o pojedinim pojmovima
(kao npr. za otok Faros, i dr.).

Domorodaki narodi
U osvit antikoga doba, istonu obalu Jadrana i njeno zalee nastavali su etniki i jezino
raznorodni narodi. I Grci i Rimljani najprije su se upoznali s narodima uz more i u njegovom
bliem zaleu, a zatim su se postupno upoznavali i s onima naseljenima dublje u unutranjosti.
Etnika slika nije bila ni jedinstvena ni nepromjenjiva: neki su se narodi selili i pomicali
(svojevoljno ili prisilno), neki su uniteni prirodnim katastrofama ili zbog ratnih poraza, i slino.
Vrlo dobar primjer prua doseljavanje keltskih naroda u kontinentalnom dijelu Hrvatske u prvoj
polovici 3. st. pr. Kr. (po njihovu povratku s neuspjenih pljakakih pohoda u Grkoj), to je
prouzroilo velike promjene u etnikoj slici.
S izuzetkom keltskih naroda, ostali su proces etnogeneze dovrili najkasnije do sredine 8. st.
pr. Kr. (iako se kod nekih, kao kod Histra, Liburna, i nekih drugih, to dogodilo ve na prijelazu 2.
na 1. tisuljee pr. Kr.), i njihov je samostalni razvoj manje-vie nesmetano tekao sve do
uspostave rimske vlasti.
Dodatak 2: Narodi prikazuje priblian raspored domorodakih naroda na tlu Hrvatske u
vrijeme uspostave rimske vlasti (otprilike poetkom 1. st. po Kristu) i njihovu etniku i/ili jezinu
pripadnost.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Na jugoistonom kraju Jadrana i njegova zalea ivjeli su narodi koje jedine moemo
nazivati Ilirima. Od onih ilirskih naroda koji su ivjeli na prostorima dananje Hrvatske i u
njenom najbliem susjedstvu, to su Ardijej(c)i i Plerej(c)i, a moda jo i Autarijati, Daorsi i
Narensiji.
Na kontinentalnom dijelu Hrvatske, koji je upravo i dobio ime po njima, ivjeli su Panoni.
Njima pripadaju Breuci, Mezeji, Dezitijati, i vjerojatno snano keltizirani Kolapijani, Iasi,
And(r)izeti i Segestani.
Ilirima i Panonima su srodni srednjedalmatinski narodi Delmate i Ditioni.
Na kontinentalnom dijelu Hrvatske ivjeli su i keltski narodi: Latobici, Taurisci i Skordisci.
Na sjeveozapadu Jadrana ivjeli su narodi Histra i Liburna, srodni Venetima (s kojima tvore
sjevernojadransko imensko podruje), a koji se posve razliiti od Ilira. Za razliku od Ilira, Veneta
ili Kelta, ovim trima narodima ne znamo skupno ime njihove ire etnike skupine.
Narod Japoda jo nije mogue preciznije odrediti: moda bi ga se moglo svrstati meu
Panone, ili meu narode srednjedalmatinske skupine, ili ak meu narode sjevernojadranske
imenske skupine.

Grci na hrvatskom dijelu Jadrana
Strabo, Geogr., 6, 2, 4:
Liburni su ispoetka zauzeli vei dio Jadrana dok ih nisu s Krfa u 8. stoljeu (735. godine)
istjerali korintski kolonisti pod vodstvom tiranina Hersikrata.
Ap., Ill., 2, 3, 9:
Prije 627. g. starosjedioci Dirahija (Dyrrhachium) uz pomo korintskih kolonista s Krfa
(Korkyra) istjeruju Liburne iz svog grada, preimenovavi ga u Epidamno.
Prema Herodotu:
Fokejci istrauju po Jadranu i prvi su od Helena doli do Jadrana (smatra se da se to njihovo
istraivanje odvija tijekom 7. i/ili kasnog 6. st. pr. Kr.)
Korkyra Melaina (6. ili 5. st. pr. Kr.)
Korkyra he Melaina je najstarija grka kolonija na hrvatskom dijelu Jadrana i nalazila se je
najvjerojatnije na otoku Koruli. Prema Pseudo-Skimnu, koloniju su osnovali Kniani, a i
Strabon spominje knidski polis na ovom otoku. Otok Korkira Melaina spominju Ps. Skilakov
Periplus (sred. 4. st. pr. Kr.) i Plinije
Osnutak kolonije Issa (Vis na o. Visu; izmeu 397. i 390. g. pr. Kr.)
- Pseudo-Skimno (Periegeza) kae da na Isi postoji sirakuka kolonija.
- Pseudo-Skilaks (Periplus) daje najvredniji podatak o njenom postojanju u 4. st. pr. Kr.
- Diodor Sikulski najvjerojatnije govori o njoj, a ne o Ljeu u Albaniji
Osnutak kolonije Pharos (Stari Grad na o. Hvaru; 385./384. g. pr. Kr.)
- Najstariji izvor: Pseudo-Skilak
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Glavni izvor: Diodor Sikulski (1. st. pr. Kr.), pie:
za g. 385./4. pr. Kr.
"Dok se to dogaalo, Parani su prema nekome proroanstvu odaslali naseljenike u Jadran i
napuili su na njemu otok imenom Far, a zajedno je s njima to izvrio tiranin Dionizije. On,
naime, bijae u Jadranu uputio naseljenike tek malo godina ranije i osnovao je ondje grad
imenom Isu (Lsson)."
za g. 385./4. pr. Kr.
"Krajem godine u Ateni je arhontom postao Diotref, u Rimu su konzulima postavljeni Lucije
Valerije i Aulo Manlije, a kod Elejaca je odrana 99. olimpijada u kojoj je na stadionu pobijedio
Sirakuanin Dikon. Za to su vrijeme Parani koji su napuili Far sami utemeljili i bedemima
opasali grad uz obalu, a barbare to su ondje prije obitavali pustili su netaknute stanovati u nekoj
utvrdi koja je bila silno nepristupana."
za g 384./3. pr. Kr. (sadrajno, neposredni nastavak teksta iz XV, 14, 1):
"Poslije toga barbari to su prije stanovali na otoku bili su gnjevni na helensku nazonost i
poslali su po Ilire to stanuju preko puta, te su mnotvom malih brodova poli na Far - a bilo ih je
preko deset tisua - i navaljujui na Helene mnogo su ih pobili. Zapovjednik pak to ga je
Dionizije postavio na Isi (Lissi) isplovio je s vie troveslarki na ilirske brodie, dio ih je potopio
a dio zarobio, te je pobio vie od pet tisua barbara a oko dvije tisue zarobio je ive."
Isejske naseobine
- Prema Polibiju, Isejci su opetovano (u prvoj polovici 2. st. pr. Kr.) molili Rimljane za
pomo, jer su Delmati napadali gradove Epetion i Tragurion koje su oni osnovali
(najvjerojatnije tijekom 3. st. pr. Kr.).
- Strabon: Trogir je isejska naseobina (ktisma)
- Smatra se da je isejska naseobina i ona u mjestu Lumbarda na Koruli.
- U Saloni je u Cezarovo doba postojala grka zajednica, koju neki takoer smatraju
isejskom naseobinom.
Ostale grke kolonije i/ili naseobine
- Trgovite na rijeci Neretvi (Ps. Skilaks)
- HERAKLEIA je poznata samo kod Ps. Skilaksa i preko novaca
- Anchiale(?) je moda isto to i Dimale
- Dimale spominje Stjepan Bizantinac i poznati su brojni njeni novci (s legendom DI ili
DIM), no, to je grka kolonija u Albaniji, a ne na Hvaru ili drugdje na hrvatskom dijelu Jadrana


Vaniji spomenici
- Pharos - chora (parcelacija Starogradskog polja)
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Lumbardska psefizma
- Pharos farska psefizma, farski tropej, mea ...
- Issa - nadgrobni spomenici, bronana glava Afrodite (Artemide?), itd.
Diomed na Jadranu
- Diomed je junak tebanskog kruga pria iz trojanskog rata (pod zidinama Troje ranio Aresa i
Afroditu koji su pomagali Trojance). Vrativi se kui, morao je bjeati pred nevjernom enom.
Nakon potucanja Sredozemljem, utemeljio je prema lokalnim legendama vie gradova u
junoj Italiji.
- Diomedova svetita: Palagrua, Rt Ploa (Promonturium Diomedis)
Svetite posveeno nepoznatom boanstvu
- Spila kod Nakovane na Peljecu (svetite, 4. st. - sred. 1. st. pr. Kr.)
Literatura
P. Lisiar, Crna Korkira i kolonije antikih Grka na Jadranu, Skopje, 1951.
Pharos antiki Stari Grad, Zagreb, 1996. katalog izlobe.
J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.
J. J. Wilkes, Iliri, Split, 2001.
Stao Forenbaher - Timothy Kaiser, Spila Nakovana : ilirsko svetite na Peljecu, Zagreb,
2003.
2001 arheoloko nalazite na srednjodalmatinskim otocima: to s njima?, ur. B. Kirigin,
Split/Hvar, 1998.


Zbivanja 4. i 3. st. pr. Kr.
Kraj 4. st. pr. Krista
poetak 4. st. pr. Kr. s kraljem Bardilejem I. Ilirsko kraljevstvo izrasta u monu dravu u
regiji
kraj 4. st. pr. Kr. - Histri, zajedno s Ilirima i Liburnima, gospodare Jadranskim morem (T.
Livije za 302. g. pr. Kr.)
Prije Prvog rimsko-ilirskog rata
kralj Agron ima najmoniju vojsku od svih ilirskih kraljeva do tada
231. g. pr. Kr. uspjena opsada Mediona
230. g. pr. Kr.:
- osvojen grad Phoenice
- osvojen i Krf, u kojem Teuta ostavlja vojnu posadu na elu s Demetrijem Faraninom
231 ili 230. g. umire kralj Agron, i nasljeuje ga Teuta
Prvi rimsko-ilirski rat (229. g. pr. Kr.)
229. g.: 1. rimsko-ilirski rat
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- konzuli Cn. Fulvius Centumalus /s 200 brodova/ i L. Postumius Albinus /s 20.000 pjeaka i
200 konjanika/
- Demetrije se vrlo brzo stavio na stranu Rimljana
- Rimljani pobjeuju na svim frontovima; Teuta bjei u Risan
228. g. sklopljen mirovni ugovor vrlo nepovoljan za Ilire
Kraj 3. st. pr. Kr. i Drugi rimsko-ilirski rat
222. ili 221. g. pr. Kr. gusarenje Histra ometa opskrbu Rima itom (zbog ega izbija
221. pr. Kr. (Prvi) histarsko-rimski rat
mogue je da su Histri tada djelovali u savezu s Demetrijem Farskim
220. pr. Kr. izbija Drugi rimsko-ilirski rat
219. Demetrije Farski bjei u Makedoniju na dvor svog saveznika Filipa
219. g. pr. Kr. Histri se spominju meu izazivaima rimskog oruja (zajedno sa Sardima,
Korzianima i Ilirima)
Literatura
P. Cabannes, Iliri od Bardileja do Gencija, Zagreb, 2002.
M. ael Kos, Appian and Illyricum, Ljubljana, 2005.


Zbivanja tijekom 2. st. pr. Krista
Kraj Ilirskog kraljevstva i propast histarske samostalnosti
S Sr re ed dn nj ji i i i j ju u n ni i J Ja ad dr ra an n H Hi is st tr ri ia a P Pa an no on ns sk ki i p pr ro os st to or r
1 17 77 7. . p pr r. . K Kr r. .
o os sv vo oj je en n N Ne ez za ak kc ci ij j

1 16 68 8. . p pr r. . K Kr r. . p po ok ko or re en no o I Il li ir rs sk ko o k kr ra al lj je ev vs st tv vo o
Prvi rimsko-delmatski rat (156.-155. pr. Kr.)
Srednji i juni Jadran Panonski prostor
158. pr. Kr.
Delmati ugroavaju isejske naseobine na kopnu;
Rim alje povjerenstvo (G. Fanije)

156. g. pr. Kr.
Prvi delmatski rat:
Delmati ugroavaju Daorse
(neuspjela) opsada
Segestike
(Delmati su vj. u savezu sa
Skordiscima)
Figul kree protiv Delmata iz Narone
155. pr. Kr.
P. Kornelije Scipion Nazika spalio Delminij
dobio triumph de Dalmateis i odveo u ropstvo vei broj Delmata

Druga polovica 2. st. pr. kr.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Srednji i juni Jadran Panonski prostor
136. g. pr. Kr.
Ardijejci i Plerejci napadaju rimski dominij
135. g. pr. Kr.
Pokorio ih je konzul Fulvije Flak


Tuditanov pohod 129. g. pr. Kr.
Srednji i juni Jadran
129. pr. Kr.
G. Sempronije Tuditan i Tiberije Panduza uspjeno ratovali protiv
Japoda;
Tuditan je moda tada i pokorio Histre

Drugi rimsko-delmatski rat (119.-117. pr. Kr.)
Srednji i juni Jadran Panonski prostor
119.-117. pr. Kr. ustanak Delmata i Skordiska
(moda opet opsjedana
Segestika)
konzuli: L. Aurelije Kota i L. Cecilije Metel
(117. pr. Kr. Metel dobio trijumf de Dalmateis; prethodno je bio
prezimio u Saloni)


Literatura:
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u rimsko doba, Sarajevo, 1988.
M. Kriman, Antika svjedoanstva o Istri, Pula - Rijeka, 1979.
M. ael Kos, Appian and Illyricum, Ljubljana, 2005.
J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.
J. J. Wilkes, Iliri, Split, 2001.





Zbivanja tijekom 1. st. pr. Krista
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Poetak 1. st. pr. Kr.
Jadran Panonski prostor
izmeu 88. i 81. pr. Kr (konano) svladani
Skordisci
(vj.) 78.-76. pr. Kr.
prokonzul G. Koskonije svladao veinu Delmata; na kraju osvojio
Salonu

G. Julije Cezar i Ilirik
59.-51. (58.-50.) pr. Kr. (prvi sigurno poznati) prokonzul (= namjesnik) ILIRIKA
51. ili najvj. ipak 50. g. pr. Kr.:
Delmati i drugi moniji Iliri (Apijan) oduzeli Promonu od Liburna, koji trae pomo od
Cezara; Delmati po svoj prilici snano porazili rimsko-liburnsku koaliciju
Zbivanja u Iliriku tijekom graanskog rata Cezara protiv Pompeja (49.-47. g. pr. Kr.)
Cezarovi vojskovoe: G. Antonije, Q. Kornificije, A. Gabinije, P. Vatinije
Pompejevi vojskovoe: L. Skribonije Libon, M. Oktavije
Delmati i Issa na strani Pompeja, a na strani Cezara Salona te najvj. Histri i Liburni
49. pr. Kr.:
- bitka kod Krka veliki poraz Cezarovih snaga;
- opsada Salone poraz delmatsko-isejsko-pompejevske koalicije
48. pr. Kr. Cezar odnosi pobjedu na Pompejem kod Farsale; Pompej bjei i nastoji
regrupirati snage: u Jadran se vraa Pompejevac M. Oktavije
48. pr. Kr. (nakon Farsale): Cezarovac Kvint Kornificije poslan u Ilirik vj. sa zadaom
stabilizacije stanja, ali ini se da nije osobito uspjean protiv Oktavija, pa mu u pomo Cezar
alje Aula Gabinija. S Gabinijem stiu i novi vojnici (svjee unovaeni), i to, 3.000 konjanika i
15 kohorti (oko 7.500 pjeaka).
48./47. pr. Kr.: Gabinijev poraz kod Sinodija
- na putu prema Saloni, Gabinije doivljava teak poraz kod Sinodija (Balina glavica):
poginulo je oko 2.000 vojnika, 38 centuriona, i 4 tribuna, a Delmate su otele i bojne znakove.
- ostatak vojske se povukao u Salonu, gdje je ubrzo umro i Gabinije.
47. pr. Kr.: pred bitku kod Tauride:
- Na istonom Jadranu, situacija nije bila povoljna za Cezarovu stranu. Pompejevac M.
Oktavije i dalje je u savezu s Delmatima i ratuje po zaleu i uz obalu. Cezarovac Kvint
Kornificije trai pomo. U pomo mu stie Publije Vatinije s iskusnom flotom.
47. pr. Kr.: bitka kod Tauride.
- P. Vatinije, nakon poetnih uspjeha nad Pompejevim snagama, zadaje im teak udarac
pobjedom nad flotom M. Oktavija kod otoka Tauride (Tauris = Pakleni otoci? ili moda ipak
edro? - oboje kod Hvara)
47. pr. Kr.: nakon bitke kod Tauride.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Poraeni M. Oktavije povlai se u Isu. Ondje uskoro stie Vatinije; Isa mu se predala.
Budui da je tijekom graanskog rata bila na strani Pompeja, sada je izgubila svoju samostalnost,
a time i status rimskog saveznika koji je dugo uivala.
- Ilirikom upravlja Q. Kornificije.
Sredina 1. st. pr. Kr.
Jadran
45.-44. pr. Kr.
- Vatinije ratuje u Iliriku protiv Delmata (3 legije i mnogo
konjanika); ipak, nakon Cezarove smrti, pet rimskih kohorti skupa s
njihovim zapovjednikom, senatorom Bebijem, stradale su u jednom
sukobu s Delmatima
42. pr. Kr. Vatinijev trijumf nad Delmatima (tj. de Illurico)
Pri podjeli drave tijekom Drugog trijumvirata, 40. g. pr. Kr.,
Oktavijan na upravu dobija i Ilirik.
U Ilirik alje G. Asinija Poliona, gdje on i ratuje protiv Partina i
Delmata (vj. 40.-39. g. pr. Kr.); ini se da je ponovno bio zauzeo
Salonu; opustoio je zemlju Delmata, a od ratnog plijena sagradio je
prvu javnu knjinicu u Rimu.

36. pr. Kr. Oktavijan skrio mo Sex. Pompeja
Oktavijanovo ratovanje u Iliriku
Jadran Panonski prostor
35. pr. Kr.
Oktavijan suzbija gusarstvo na Jadranu (App., Ill., 16, 47)
- ratujui protiv naroda koji su se pobunili protiv Rima, sasvim je
istrijebio stanovnike otoka Melite (Mljet) i Korkire (Krf), jer su
"prakticirali gusarstvo"; tonije, dao je pobiti sve njihove mlade ljude, a
ostale je dao prodati u roblje
- zaplijenio je brodove Liburna, jer su i se i oni bavili gusarstvom

35. pr. Kr.
Oktavijan ratuje protiv Japoda
- Oktavijan ranjen u desnu nogu i obje ruke prilikom opsade Metuluma
(moda Velika i Mala Viniica kod Ogulina)


i, nakon toga,
protiv Panona:
- 30 dana opsjeda
Segestiku; ostavio 25
kohortiSiscia
34.-33. g. pr. Kr. ratuje protiv Delmata
34. g. pr. Kr.
- Oktavijan osvaja Promonu, koju su Delmate ponovno oteli Liburnima,
a koju sada brani 12.000 Delmata pod vodstvom Verzona (i Testima)
spalio Sinodij (Balina Glavica), kod kojega je Gabinije bio teko
poraeni izgubio bojne znakove
- opsjedao Setoviju (mogue ualj kod Sinja), koju su pokuale

LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
obraniti udruene delmatske snage, ali ih je Oktavijan presreo; u toj je
bitci ranjen u koljeno i lijeio se nekoliko dana
33. g. pr. Kr.
- Delmate, koji su bili udaljeni od vanjskih trita i iscrpljeni zbog
gladi, poli su ususret Cezaru {=Oktavijanu} kad je on doao, predali
mu se i molili za milost. Predali su 700 djece kao taoce, kako je Cezar
bio zatraio, i takoer vojne znakove koje su bili oduzeli Gabiniju.
Morali su pristati na plaanje tributa, koji su dugovali jo od vremena
Gaja Cezara; od tog trena na dalje bili su posluni. (Apijan 38, 81)

Pred kraj 1. st. pr. Kr.
Panonski prostor
16. ili 15. pr. Kr. Tiberije ratuje protiv Skordiska
Panonski rat:
- 14. (ili 13., ili 12.) pr. Kr.: prokonzul Ilirika M. Vinicije: poetak Panonskog rata
- traje do (vj.) 8. pr. Kr. (rimski vojskovoe su Agripa i Tiberije)

Tzv. Panonsko-delmatski ustanak (6.-9. g. po Kr.)
Poznat jo i kao Batonski ustanak, zbog dvojice Batona (jedan iz naroda Desitijata, a drugi
Breuka)
- Posljednje poznato ratovanje Rimljana protiv domorodaca u Iliriku
- Izvori ga spominju kao najstraniji rat nakon punskih ratova
- Nakon njegova slamanja, moe se smatrati da je zapoela era potpune romanizacije ovih -
prostora.
6. g. po Kr.
- Namjesnik Ilirika, Valerije Mesalin, provodi novaenje, za pomo Tiberijevim trupama u
Germaniji;
- Mesalinovo ponaanje je izazvalo pobunu najprije meu Desitijatima a ubrzo zatim i
meu Breucima, te ostalim narodima.
- Velej Paterkul procjenjuje da je u ustanku sudjelovalo oko 800.000 ljudi, od kojih oko
200.000 pjeaka i 9.000 konjanika.
- Breuci su napali Sirmij, gdje ih je potukao A. Cecina Sever (namjesnik Mezije).
- Desitijati su prodrli do Salone, i pustoili su Jadranom sve do Apolonije, pa su ponovno
krenuli put sjevera, prema Italiji.
- Na tom ih je putu presreo Mesalin i zaustavio njihov daljnji napredak, iako ga je Baton ak
u jednom trenu uspio i poraziti.
- U meuvremenu, Tiberije je bio prisiljen sklopiti mir u Germaniji. Doao je s deset legija i
utaborio se u Sisciji. Primjenjivao je taktiku ekanja, uz povremene manje okraje i pustoenje
pokrajine. Time je porazio Batona desitijatskog, koji se pridruio Breucima.
7. g. po Kr.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Budui da se Augustu nije sviala Tiberijeva taktika otezanja (iako je donosila uspjeha!),
poslao je u Ilirik Germanika (Tiberijeva neaka).
- Velika pobjeda rimskih snaga nad vojskom obaju Batona dogodila se u Volcejskim
movarama (najvj. u barama Vuke). Nakon toga je popustio ustanak u panonskim krajevima.

8. g. po Kr.
- Teka zima i glad loe su utjecale na moral panonskih ustanika. Breuki Baton je izdao
svog sunarodnjaka i su-vou Pinesa, i predao ga je Rimljanima na rijeci Bathinus (najvj. Bosna).
Time je zavrio ustanak u panonskom prostoru.
- Kad je desitijatski Baton saznao za izdaju breukog Batona, zarobio ga je i kaznio smru,
nakon ega se vratio u dalmatinski prostor, usput pustoei i ostavljajui ponegdje vojne posade.
9. g. po Kr.
- Rimskom vojskom sad upravlja M. Emilije Lepid (Tiberije se krajem 8. vratio u Italiju), no
ratnim operacijama na dalmatinskom prostoru rukovodi Germanik. Rimljani imaju vojnog
uspjeha, ali uz dosta napora: osvojeni su Splonum i neka druga mjesta. Lepid je bio ranjen i
potuen kod Retinija. Nakon toga je osvojio Seretij.
- Kraj ratu se nije vidio, pa se Tiberije vraa. Uspio je (nakon dosta jurnjave kroz umovita
podruja Pirusta i Desitijata) stjerati desitijatskog Batona u Andetrij (Mu kod Sinja). Baton,
uvidjevi da nema izlaza, predao se Tiberiju i zatraio milost za svoje ljude. Tiberije ga je
potedio, te je Baton umro u Ravenni (u Italiji) 12. g. po Kr.
- Zadnji otpor pruili su Desitijati u utvrdu Ardubi, gdje ih je porazio Germanik. Ondje su se
bili skupili svi oni koji su bili protiv predaje, zajedno sa svojim enama. Prema rijeima Kasija
Diona, ene su se same bacale u plamen i u rijeku, samo da ne bi pale ive u ruke neprijatelja.
Literatura
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u rimsko doba, Sarajevo, 1988.
M. Hoti, Sisak u antikim izvorima, Opuscula archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 133-163 (=
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=572).
M. Kriman, Antika svjedoanstva o Istri, Pula - Rijeka, 1979.
M. ael Kos, Appian and Illyricum, Ljubljana, 2005.
M. Zaninovi, Ilirsko pleme Delmati, ibenik, 2007., 15-26.
J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.
J. J. Wilkes, Iliri, Split, 2001.






Romanizacija
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Vojska i njena uloga u romanizaciji

Illyricum: rimska vojska tijekom Panonsko-delmatskog ustanka
6. g. po Kr. 7. g. po Kr. 8. g. po Kr. 9. g. po Kr.
Leg. IX. Hispana Leg. IX. Hispana
Leg. XIII Gemina Leg. XIII Gemina Leg. XIII Gemina(?) Leg. XIII Gemina(?), vj. odlazi
u Germaniju
Leg. XIV Gemina Leg. XIV Gemina Leg. XIV Gemina(?) Leg. XIV Gemina(?), vj. odlazi
u Germaniju
Leg. XV Apollinaris Leg. XV Apollinaris
Leg. XX Leg. XX Leg. XXI, vj. odlazi u
Germaniju
Leg. IV Scythica (brzo
odlazi u Meziju)

Leg. V Macedonica (brzo
odlazi u Meziju)

Leg. VII (zimuje u
Sirmiju)
Leg. VII Leg. VII
Leg. VIII Augusta
(zimuje u Sirmiju)
Leg. VIII Augusta Leg. VIII Augusta
Leg. XI (zimuje u
Sirmiju)
Leg. XI Leg. XI
Jo 5 legija (te godine u
Sisciji ukupno boravi
deset legija! Vell. Pat.
II, 113, 1)



Rimska vojska u Dalmaciji (legijski logori) - do o. 45. g. po Kr.
Logor do 9. po Kr. 9.-42. 42.-o.45.
Burnum Leg. XX (glavna
baza u Akvileji?)
Leg. XI Leg. XI C. p. f.
Tilurium Leg. IX Hispana(?) Leg. VII Leg. VII C. p. f. (zatim odlazi u Meziju)

Rimska vojska u Dalmaciji (legijski logori) - od 45. do o. 86. g. po Kr.

LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Logor 45.-68./69. o. 70.-o. 86. 69. ili nakon 86.
Burnum Leg. XI C. p. f. (pa
odlazi prema Italiji)
Leg. IIII Flavia felix (pa odlazi
u Meziju)
Leg. VIII Augusta
Tilurium Coh. VIII vol. c. R.

Rimska vojska u Dalmaciji (auxilia)
- U Dalmaciji najdue boravi Coh. VIII vol. c. R. koja ima svoj detaman i u Saloni
- Logor Bigeste (Humac kod Ljubukog)
ondje borave razna auxilia (1.-3. st.)
14.-15. g. po Kr. dana zemlja za naseljavanje legijskih veterana (Pagus Scunasticus)
tijekom 2. st. due je stacionirana coh. I. Belgarum
- Auxilia su stacionirana i u drugim augzilijarnim logorima (npr. Andetrium, Mun. Magnum,
okolica Knina
Rimska vojska u Dalmaciji (nakon 1. st.)
- Nakon 1. st. u Dalmaciji borave povremeni detamani legija stacioniranih u drugim
provincijama; npr.:
leg. I. Adiutrix i leg. II. Adiutrix (vj. povremeno u 2. i 3. st.)
leg. VIII. Augusta (?)
veksilacije legija II. Italica (Pia) i III. Italica (Concordia) (stacionirane su u Saloni
tijekom markomanskih ratova)
detaman legije I. Italica (Salona, 3. st.)
Rimska vojska u Panoniji
- Do 9. g. po Kr. stacinirane 3 legije:
leg. VIII. Augusta (s logorom u Petoviju [Poetovio]), leg. IX. Hispana (s logorom u
Sisciji) i leg. XV. Apollinaris (s logorom u Emoni)
- Od 9. do 14. stacionirane su iste tri legije, ali nije sigurno u kojim logorima.
- Tijekom ostatka 1. st.stacionirane su 4 legije:
leg. X Gemina (s logorom u u Vinodoboni), leg. I. Adiutrix (s logorom u Brigeciju
[Brigetio]), leg. XIV. Gemina (Domicijanovo doba, kasnije s logorom u Carnuntumu),
leg. XXV. Rapax (Domicijanovo doba, unitena je, i mijenja ju ) leg. II. Adiutrix (s
logorom u Akvinkumu [Aquincum]).
Rimska vojska u Panonijama (2.-3. st.)
- Tijekom 2. st. na prostoru Gornje Panonije su stacionirane 3 legije, meu kojima se
izmjenjuju:
leg. XV. Apollinaris, leg. X. Gemina i leg. XIV. Gemina, leg. IX. Claudia, leg. I.
Adiutrix i leg. XXX. Ulpia
- Tijekom 2. st. na prostoru Donje Panonije je u osnovi stacionirana 1 legija:
poetkom stoljea leg. X. Gemina, a kasnije leg. II. Adiutrix
- Tijekom 3. st. i u Gornjoj i u Donjoj Panoniji stacionirane su po 2 legije.
Rimski vojni logori u panonskom dijelu Hrvatske
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Siscia (legijski logor)
- ini se da je od Domicijana leg. utvrda bila u Petrijevcima (Mursella)
- augzilijarni logori:
Cornacum (Sotin kod Vukovara),
Cuccium (Ilok)
Teutoburgium (Dalj)
Novaenje domorodakog stanovnitva
- sigurno ve od prije Panonsko-delmatskog rata
- domorodako stanovnitvo se novai u auxilia i ratnu mornaricu:
coh. I Liburnorum (mogue je da je sudjelovala u guenju Panonsko-delmatskog rata)
ala I Pannoniorum (novaena ve od julijevsko-klaudijevskog doba): u njoj su Breuci,
Kolapijani, Kornakati, Siscijani, Varcijani, Jasi i Latobici
postoji i vie drugih kohorti i ala: Breucorum, Latobicorum, Varcianorum, Pannoniorum
vrlo su brojne kohorte milliariae Delmatarum
iz vrlo kasnoga je doba poznata i Leg. I Illyricorum
Romanizacijsko djelovanje vojske
- fizika prisutnost stranih vojnika, njihove pratnje, robe i drugih proizvoda
- irenje latinskog jezika i kulture
- unovaeni domorodci svladavaju latinski jezik i osnove latinske civilizacije
- po otputanju iz vojske, domorodci stjeu rimsko graansko pravo za sebe, enu i djecu
- mirnodopska djelatnost rimske vojske
graevinarska (ceste, vodovodi, bedemi, ...),
upravna (provode u djelo odluke o razgranienju domorodakih zajednica, pomau u
uredu provincijskog namjesnika, ...),
provode red i mir,
raznose potu i na druge naine brinu o protoku informacija,
proizvodna (proizvodnja opeka npr. na lokalitetu Smrdelji kod Burnuma),
i tako dalje, i tomu slino.
Literatura
L. Barkczi, History of Pannonia, The Archaeology of Roman Pannonia, A. Lengyel -
G.T.B. Radan (ur.), Lexington - Budapest, 1980, 85-124.
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u rimsko doba, Sarajevo, 1988.
M. Hoti, Sisak u antikim izvorima, Opuscula archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 133-163 (=
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=572).
D. Pinterovi, Mursa i njeno podruje u antiko doba, Osijek, 1978.
J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.







Romanizacija: rimska uprava
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Provincije, granice, upravitelji i gradovi
Prvi namjesnici
- G. Julije Cezar vj. prvi sigurno potvreni namjesnik Ilirika (o. 59.-51. g. pr. Kr.)
- Gn. Bebije Tamfil Vala vlada negdje u razdoblju izmeu 27. i 11. pr. Kr. (Ilirik je tada
senatska provincija, a nakon toga postaje carska)
- republikanski namjesnici i namjesnici senatskog Ilirika su pripadnici senatorskog stalea s
titulom PROCONSUL
Veliki Ilirik
- Nakon Oktavijanovih pohoda u Iliriku 35.-33. g. pr. Kr., a najkasnije tijekom Panonskog
rata (o. 12.-8. g. pr. Kr.), granice Ilirika se pomiu do Dunava.
- Taj veliki Ilirik se o. 10. g. po Kr. dijeli u dvije pokrajine: Illyricum Superior (Dalmatia) i
Illyricum Inferior (Pannonia)
Trajanova podjela (po. 2. st.)
- Panonija se dijeli u dvije pokrajine vj. nakon Trajanovih dakih ratova (107. g.), iako neki
misle da ju je bio podijelio i koju godinu ranije (moda izmeu 2. i 3. dakog rata)
- sad postoje dvije Panonije: Pannonia Superior (Gornja Panonija = ona zapadna) i Pannonia
Inferior (Donja Panonija = ona istonija) (usp. Dodatak 3: Naselja)
Uprava carskim provincijama Dalmacijom i Panonijom
- njima sada upravljaju namjesnici s titulom LEGATUS AUGUSTI PRO PRAETORE koji
su iz senatorskog stalea;
- od Galijenova doba (253.-268.) zamjenjuju ih pripadnici vitekog stalea s titulom
PRAESES
Poznatiji namjesnici u Dalmaciji
P. Cornelius Dolabella (14.-20. po Kr.)
L. Volusius Saturninus (prije 29.?-o.40.)
L. Arruntius Scribonianus (o. 40.-42.)
L. Salvius Otho (42.-43.)
(novi: Cn. Paedius Cascus Vespazijanovo doba)
M. Didius Iulianus (176.-177.)
Cassius Dio Cocceianus (o. 224.-226.)
Poznatiji namjesnici u Panoniji
P. Aelius Hadrianus (107.-109.) - kasnije car Hadrijan
L. Ceionius Commodus (136./137) - kasnije znan kao Aelius Caesar
L. Septimius Severus (189.-193.) - kasnije car Septimije Sever
Cassius Dio Cocceianus (o. 224.-226.)
P. Caius Regalianus (260.) - kasnije uzurpator u Gornjoj Panoniji
L. Domitius Aurelianus (268.-270., Donja Panonija) - kasnije car Aurelijan
Provincia Liburnia(?) (kraj 2. st. po Kr.)
Dioklecijanova podjela
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
297. Dioklecijan proveo reformu provincija: povezao vei broj
provincija u velike upravne cjeline - DIJECEZE

DIJECEZA ILIRIK:
obuhvaa CIJELU PANONIJU
koja je sada podijeljena:
i DIO DALMACIJE
koja je sad podijeljena na:
Gornja Panonija na: Donja Panonija na:
Pannonia
Prima -
sredite u
Savariji (dan.
Szombately)
Pannonia
Savia -
sredite u
Sisciji
Pannonia
Valeria -
sredite u
Sopianae (dan.
Peuh)
Pannonia
Secunda -
sredite u
Sirmiju
Dalmatia -
sredite u
Saloni
Praevalis -
sredite u
Skodri

Konstantinova podjela
po.
4. st.
Konstantin Veliki
(312.-337.) podijelio
Carstvo u 3 velike
PREFEKTURE:
Galska (=
zapadna)
Italska (= sredinja) kojom
vlada prafectus Illyrici
Italiae et Africae)
Istona
cijela
DIJECEZA
ILIRIK i
Dacija i
Makedonija

Kasno 4. st.
kasno
4. st.
nova prefektura - PREFEKTURA ZA ILIRIK (= Ilirika
prefektura) u kojoj su Dacija i Makedonija, ali ne i
dijeceza Ilirik!

Istonogotska uprava
- Osim Italije, u sastavu Istonogotskog kraljevstva su i Pannonia Savia te Dalmacija.
Bizantska uprava

Uprava gradovima (= municipalna uprava)
- Gradovi su samupravne gradske opine ukljuene u sastav rimske drave. Svi su imali akt o
osnutku (lex coloniae ili lex municipii), koji je funkcionirao kao njihov gradski statut.
- Mogu imati status (usp. Dodatak 3: Naselja):
KOLONIJE
MUNICIPIJA (s latinskim ili rimskim statusom)
PEREGRINSKE DOMORODAKE ZAJEDNICE

Uprava gradovima
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Gradovi imaju svoj teritorij (ager); kod kolonija on je obino centuriran (= tzv. centurijacija
agera)
- Na teritoriju gradova postoje i sela, trgovita, zaseoci, cestovne postaje i t. d., ali i vrlo
brojne VILLAE RUSTICAE (gospodarsko-ladanjska imanja)
Uprava kolonijama i municipijima
- Najviu izvrnu vlast imaju DUOVIRI IURE DICUNDO (II VIRI I.D.)
- Visoke gradske funkcije obnaaju i AEDILES
- Svaki grad ima svoje gradsko vijee (ORDO DECURIONUM) i, naravno, gradske
vijenike (DECURIONES)
- Visoke poloaje zauzimaju i sveenici
- Najvii ugled meu municipalnim dunosnicima imaju DUOVIRI QUINQUENNALES (II
VIRI Q.Q.) ija je zadaa napraviti popis graana svake pete godine. Oni se biraju izmeu
najasnijih bivih duovira.
Literatura
I. Fadi, Ime prokonzula Cn. Tamphila Vle na zdencu foruma Jadera, Arheoloki vestnik,
37, Ljubljana, 1986., 409-433.
M. Hoti, Sisak u antikim izvorima, Opuscula archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 133-163 (=
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=572).
A. Jagenteufel, Die Statthalter der rmischen Provinz Dalmatia von Augustus bis Diokletian,
Wien, 1958.
J. Medini, Provincia Liburnia, Diadora, 9, Zadar 1980, 363-435.
D. Pinterovi, Mursa i njeno podruje u antiko doba, Osijek, 1978.
J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.
http://www.geocities.com/alexprobus/GovChron.htm#Glory

Romanizacija: Vjera i obiaji
Rimski kultovi
Kapitolinska trijada: Jupiter (optimus maximus), Junona i Minerva /zajedno ili
samostalno/
tovanje carskog kulta
Liber i Libera /zajedno ili samostalno/
Mars
Herkul
Neptun
Venera
Merkur
Jan, itd.
Domorodaki kultovi (v. Dodatak 4: Domorodacka bozanstva)
o Histri:
(H)eia, Ica, Iria, Seixomnia Leucitica
Melosocus, Silvanus(??)
o Liburni:
Heia, Ica, Iria, Aitica, Iutossica, Anzotica, Latra, Sentona
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Iicus, Taranucus, Silvanus(??)
o Delmate:
Dijana, Silvane, Nimfe
Silvan (Silvester, Messor, Domesticus)
o Japodi:
Bind
o Pannoni:
Vidasus (= Silvanus?) i Thana (= Dijana?) s natpisa u Topuskom (uz sjeverne rubove
japodskog teritorija)
Orijentalni kultovi
Mithras
Magna Mater Deorum (= Kibela)
egipatski bogovi Izida i Serapis /zajedno ili samostalno/

Starinski obiaji
- neke vrste nadgrobnih spomenika odraavaju stare umjetnike/zanatske tradicije, npr.
monumentalne nagrobne stele kod Liburna ili kamene urne kod Japoda
- reljefi na nadgrobni spomenicima (npr. na japodskim urnama ili na stelama iz Rudue u
Sinju) uvaju i stare simbole
- reljefi na spomenicima prikazuju dijelove domae nonje (npr. obuu poput opanaka,
kratko potpasane tunike, rubac, hlae kod mukaraca), frizure (npr. pletenice)
- na latinskim natpisima sauvana su domorodaka imena i imenski obrasci (v. Dodatak 5:
Domorodacka imena)

Preitci domorodakog drutvenog ureenja
- ustanova prvaka domorodakih zajednica:
princeps civitatis Doclatium
princeps castelli Salthua
princeps municipi Riditarum (jedan istovremeno obnaa magistraturu IIvira q.q., a drugi
dekuriona)
- ustanova prvaka domorodakih naroda:
princeps Delmatarum
princeps Desitiatium
princeps Iapodum
Literatura
D. Rendi-Mioevi, Iliri i antiki svijet, Split, 1989 (razni lanci).
Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, ur. A. Durman, Zagreb, 2006., s.v. Topusko, str.
270-271.
M. Sui, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981.
J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.
J. J. Wilkes, Iliri, Split, 2001.

Zbivanja 3.-7. stoljea
Uvod: zbivanja 2. stoljea
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Trajan i Hadrijan su zasluni za konanu organizaciju i utvrivanje panonskog dunavskog
limesa, kao obrambenog lanca utvrda i promatranica sa stalnim vojnim posadama
- Sarmati i drugi narodi ve ugroavaju granice uz donji dok Dunava
- Rat protiv velikog konglomerata naroda predvoenih Kvadima i Markomanima
(Markomanski rat, o. 167.-180 g.) je ozbiljna najava onoga to e slijediti u narednim stoljeima
Zbivanja 3. stoljea
- Panonski prostor doivljava neku vrstu procvata u vrijeme Sever (193.-235. g.)
- tijekom 2. polovice 3. st. prilino nemirno vrijeme u Panoniji zbog novih snanijih provala
barbara preko Dunava
- tijekom perioda opeg oporavka Carstva za Dioklecijana i Konstantina, oporavlja se i
panonski prostor
- Dalmacija je uglavnom netaknuta ovim zbivanjima
- o. 297. Dioklecijan ustanovio dijecezu Ilirik

Zbivanja 4. stoljea
- Konstantin Veliki poetkom 4. st. uspostavio Italsku prefekturu (u kojoj je i cijela Dijeceza
Ilirik)
- Oko sredine 4. st. Gote (donji tok Dunava) poeo je pod pokroviteljstvom Carstva
pokrtavati arijanski sveenik i zatim gotski biskup Vulfila.
- u zadnjoj etvrtini 4. st. zapoinje prodor barbarskih naroda preko Dunava Velika
seoba naroda
- o. 370. (375.) Huni provalili u Europu
- 374. Kvadi zamalo osvojili Sirmij
- 376. g. Zapadni Goti (Vizigoti) preli Dunav i naselili se u Donjoj Meziji kao foederati na
poziv cara Valensa
- Zapadni Goti porazili i ubili u bitci kod Hadrijanopola cara Valensa

Zbivanja 4. stoljea
(379.- 568. traje tzv. germansko doba panonske povijesti)
379. godine:
- car Gracijan (car zap. dijela Carstva) prisiljen je u Panoniji (juno od Save i u Sirmijskoj
Panoniji) naseliti nove federate (Istoni Goti, Alani, Huni)
- u Sirmiju za cara isklican Teodozije I. On je orujem uz puno muke obuzdao ove nove
federate, ali su pri tome teko stradali MURSA i Stridon i neki drugi veliki panonski gradovi.
- istodobno se pokrtavaju ovi novi federati u Panoniji

380. godine:
- Gracijan i Teodozije se sastaju u Sirmiju radi podjele vlasti


Zbivanja 4. stoljea: vanije bitke za prevlast
- 314. g. - Bitka kod Cibala: august Konstantin (Veliki) porazio je Licinija u njihovoj borbi
za prevlast u Carstvu (konano ga je svladao tek 324.)
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- 351. g. - Bitka kod Murse: august Konstancije II. nanio je odluan poraz Magnenciju
- 387. ili 388. g. Bitka kod Siska: car Teodozije svladao uzurpatora Maksima skupivi
saveznike Hune, Gote i Alane (tad ve u sastavu rimske vojske)
Zbivanja 5. stoljea
- poetkom 5. st. Zap. Goti iz Panonije idu prema Italiji (pod vodstvom Alarika)
- 410. g. Zap. Goti osvojili i opljakali RIM, pa otili za Hispaniju
- 420. g. umro Sv. Jeronim
- 433. g. "divlji" Huni djelomice preli u Panoniju i vj. 433. postali slubeni gospodarom
panonskih provincija
- 441. g. Huni osvojili srijemsku Panoniju (= Pannonia Secunda)
- 453. umro Atila. Nakon toga je srijemska Panonija potpala pod Istono rimsko carstvo
Zbivanja 5. stoljea: dalmatinski vladari
- Dalmacija je jo uvijek relativno mirna i sigurna (utoite za brojne izbjeglice)
- sredinom 5. st. u Saloni monom mornaricom prilino neovisno vlada Marcelin
- 467. ubijen Marcelin, a Dalmacijom vlada njegov neak Julije Nepot
- 472. Julije Nepot ulazi u Italiju i proglaen je Augustom (uz suglasnost cara Leona I.)
- 475. ga je svrgao Orest i prognao u Dalmaciju, a na prijestolje postavio svog sina Romula
(Augustula), no novi car Istonog rimskog carstva, Zenon, i dalje Nepota smatra legitimnim
vladarem
- 480. ubijen Julije Nepot, posljednji legitimni car Zapadnog rimskog carstva.
Zbivanja 5./6. stoljea: Ostrogoti
- naseljeni u Panoniji kao federati ve od 379.
- 489. Ostrogoti predvoeni Teodorikom, a na poticaj cara Zenona, kreu u Italiju svladati
Odoakra.
- 535.-555. gotsko-bizantski rat.
- o. 552. Ostrogoti izgubili Histriju, i ona prelazi pod vlast Bizanta, te je zajedno s Venetijom
potpala pod Ravenatski egzarhat.
Zbivanja 6. stoljea
Slaveni i Avari
- o. 547. Slaveni (koji su stvorili jaku dravu - Sklavinija - u Vlakoj) nastoje prijei Dunav i
naseliti se na Balkanu
- 558. Avari sklopili savez s Justinijanom; na sjevernom crnomorskom prostoru pokoravaju
mnoga hunska i antsko-slavenska plemena
- 567. Avari se naseljavaju u dananjem Banatu i Bakoj, pokorivi ondje nastanjene
germanske Gepide. Zauzimaju cijelu Panoniju osim srijemske (Sekunde), koja je i dalje pod
vlasti Bizanta. Podunavlje je postao sredite avarske drave (kaganata)

568.-582.
- Teke borbe izmeu Bizanta i Avara za srijemsku Panoniju.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- U meuvremenu Slaveni se naseljavaju uz Savu, Dravu, Blatno jezero i prodiru duboko u
alpska podruja (Norik)
578.-594.
- Od 578. Slaveni iz Sklavinije prelazei Dunav neprestano ugroavaju Bizantsko carstvo.
Ne mogu ih svladati ni Avari (koji su tada u savezu s Bizantom), nego su ih samo prisili na
plaanje danka
- 584. Slaveni prodrli do Soluna (Thessalonike)
- 592. car Mauricije je protjerao Avare s desne obale donjeg Dunava i Trakije, i oistio
Balkan od Slavena.
- 593. bizantski strateg Prisko imao je djelominog vojnog uspjeha u Sklaviniji (potukao dva
kneza, ali se morao vratiti)
- 594. slinog je "uspjeha" i Priskov "nasljednik" Petar, brat cara Mauricija: potukao je
jednog kneza, ali su Slaveni potukli njega. Petar se sljedee godine morao povui na desnu obalu
Dunava.
597. g.
- Prisko je ponovo preao Dunav.
- Avarski kagan Bajan je iskoristio tu Priskovu zauzetost drugim poslom i poao na rimsku
Dalmaciju, ali su ga bizantske snage potukle negdje na prostoru dananje Bosne i prisilile ga na
uzmak
599. g. avarsko-slavenske ete provaljuju preko Dalmacije i Istre sve do Italije
Zbivanja 7. stoljea
- 600. g. papa Grgur I. javlja solinskom biskupu Maksimu o slavenskom prodiranju kroz
istarski prolaz
- 601. nove vijesti o takvim provalama u Istri. Bizantske snage na Tisi zarobili 8.000 Avara i
Slavena
- 611. nove vijesti o takvim provalama
- 610.-641. u vrijeme cara Heraklija, Slaveni - avarski podanici i oni iz Sklavinije - poplavili
Balkan i naselili Dalmaciju, Meziju, "Ilirik", Trakiju i Grku sve do Peloponeza. Stradali mnogi
gradovi, npr. Singidnunum, Skardona, Delminij, Narona, Epidaurum i Salona.
- o. 614. tradicionalna godina pada Salone i propasti rimske Dalmacije, no do toga je dolo
koje desetljee kasnije (o. 624.? 634? ili sl.)
- 626. nakon slavensko-avarskog poraza ispod zidina Carigrada, oslabila je avarska drava.
To su iskoristili Hrvati, pobjednici nad Avarima, da se uvrste uz istonu jadransku obalu i na
kopnu sve do Drave
- 630-ih: prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvati su 30-ih godina 7. st. doli na poziv cara
Heraklija, a pod vodstvom 5 brae (Kluk, Lovel, Kosenc, Muhlo, Hrvat) i 2 sestara (Vuga i Tuga)
u rimsku Dalmaciju, gdje su pobijedili Avare, oslobodili tamonje podjarmljene Slavene i
zavladali tom zemljom
- 640./641./642. papa Ivan IV. alje opata Martina u Istru i Dalmaciju otkupljivati crkvene
svetinje i romanske zarobljenike od pogana (misli se na Slavene). Zacijelo tada poinje postupno
pokrtavanje Hrvata.
Literatura
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
S. Andri, Juna Panonija u doba velike seobe naroda, Scrinia Slavonica, 2, 2002., 117-167
(= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14661).
M. Hoti, Sisak u antikim izvorima, Opuscula archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 133-163 (=
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=572).
D. Pinterovi, Mursa i njeno podruje u antiko doba, Osijek, 1978.
M. Sui, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981.
J. J. WIlkes, Dalmatia, London, 1969.


Kranstvo i kasnoantika batina
Rana crkvena organizacija
- Tijekom 3. st. sigurno postoje kranske zajednice u Sisciji i Sirmiju, Cibalama, i dr. (o
emu svjedoe progoni u doba Decija i Valerijana)
- Biskupska sredita:
Panonija: Siscija, Mursa i Jovija,
Dalmacija: Salona, Jader, ...
Histrija: Parentium, Pola
Dalmatinski muenici
- biskup Venancije (oko 3. st.? pripisuje mu se ureenje prvog oratorija i organizacija
crkve u Saloni, kao i daljnje irenje kranstva); muen je vj. oko 257.-259.
- biskup Domnio (vj. krajem 3. st.) muen 10. travnja 304.
- istovremeno kad i Sv. Domnio mueno je jo 40-ak drugih krana
- izmeu 11. i 18. travnja 304. mueni su i salonitanski muenici:
sveenik Asterije,
akon Septimije,
etiri laika: Antiohan, Gajan, Telije i Paulinijan, koji su zajedno s Asterijem pokopani
nedaleko mjesta njihova muenitva ( = amfiteatra) i gdje e kasnije nastati
cemeterijalni kompleks KAPLJU
- 26. kolovoza 304. muen je i boja tkanina (tzv. tangar) Anastazije; pokopan u obiteljski
mauzolej, oko kojega e nastati cemeterijalni kompleks MARUSINAC.
Salona
- jedno od najvanijih kranskih sredita na istonoj obali Jadrana (ako ne i najvanije)
- u njoj su sauvani brojni spomenici ranog kranstva od kojih valja istaknuti:
basilica urbana (gradska bazilika)
cemeterijalne bazilike na Kapljuu, Manastirinama i Marusincu

Panonski muenici
- sisaki biskup Kvirin - muen i ubijen 8. lipnja (izmeu 303. i 309. g.) u Savariji (zato to
je ona bila nadreena Sisciji)
- u vrijeme Dioklecijanovih progona stradali i drugi panonski muenici (npr. Irenej iz Sirmija,
Viktorin iz Petovija, i dr.)
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- U Cibalama su vjerojatno 304. mueni zbog kranstva i potom tovani kao sveci prvak
ita Polion i biskup Euzebije, za kojeg nije sigurno da je cibalski.
- Iz Murse nema zasvjedoenih predaja o muenicima
Histarski muenici i svjedoci vjere
Poreki biskup Mauro (kraj 3. st.) pogubljen skupa sa svim svojim klerom (Eleuterije,
Projekt, Akolita, ...) i nekim laicima u doba Dioklecijanovih progona
Tada su mueni i poreki vjernici Dimitrije i Julijan
Biskupija u Puli postoji najkasnije od kraja 5. st., i nema sigurnih dokaza o progonima u
ranijem dobu ali predaja pripisuje oko 290. g. muenitvo sv. Germanu
Eufrazijeva bazilika u Poreu
- sagradio ju u 6. st. po Kr. poreki biskup Eufrazije, i jedan je od najbolje ouvanih,
najpoznatnijih i najsjajnijih ostataka ranokranskog crkvenog graditeljstva u Hrvatskoj.
Crkveni sabori u Saloni 530. i 533. g.
- Na oba se sabora nalaze dalmatinski biskupi javljaju i biskupi Siscije
- Akti tih sinoda sauvali su se jedino u mnogo kasnijoj preradi (ili predloku?) Kronike
splitskog arhiakona Tome, tzv. Veoj salonitanskoj povijesti (Historia Salonitana maior), ali
inae nema stvarnih razloga za sumnju u njihovu autentinost.
Znatniji kompleksi javne i javno-vjerske arhitekture:
- Dioklecijanova palaa
- Mogorjelo
- Eufrazijeva bazilika i episkopalni kompleks u Poreu,
- .....
Literatura
S. Andri, Juna Panonija u doba velike seobe naroda, Scrinia Slavonica, 2, 2002., 117-167
(= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14661).
. Basler, Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972.
Dioklecijanova palaa: katalog izlobe, ur. T. Marasovi - N. Cambi, Split, 1994.
E. Marin, Starokranska Salona, Zagreb, 1988.
Od nepobjedivog sunca do sunca pravde, ur. . Demo, Zagreb, 1994., katalog izlobe.