1

2


Impresum:


OSNOVE EKONOMIJE 1
Nastavni materijal za 1. godinu studija
2013. godina


Autor i urednik:
Dr. sc. Amina Ahec onje


Recenzenti:
Dr. sc. Nikola Bokan
Dr. sc. Ante igman


Naziv i sjedite nakladnika:
Zagrebaka kola ekonomije i managementa
Jordanovac 110, 10000 Zagreb


Drugo dopunjeno izdanje (mimeo)
2013. godina
BlackBoard Learn














3




Dr. sc. Amina Ahec onje








OSNOVE EKONOMIJE 1

Nastavni materijal za 1. godinu studija
(mimeo)













Zagrebaka kola ekonomije i managementa

Zagreb, prosinac 2013.






4



1. UVOD U OSNOVE EKONOMIJE


Zakonitosti koje vladaju ekonomskim ivotom svake zemlje, te stalni razvoj
metoda ekonomske analize i prognoze, ine ekonomiju znanstvenom
disciplinom.

Predmeti prouavanja ekonomije se jo uvijek nadograuju kako bi se to vie
pribliila egzaktnoj znanosti. Ekonomska znanost poinje ozbiljno s radovima
poznatog filozofa Adama Smitha jo u 18. stoljeu, te Johna Stuarta Milla i
Alfreda Marshalla u 19. stoljeu (Ekelund i Herbert, 1998). Takoer treba
napomenuti da:
a) ekonomija moe biti vrlo zanimljiva jer proima ivote svih ljudi i
drutvenih skupina;
b) povezana je sa drugim znanstvenim disciplinama interdisciplinarnost
(sociologija, psihologija, matematika...);
c) ekonomija i ekonomska znanost nisu isto to i ekonomska politika.


1.1. Zato se ekonomija prouava?

Ljudi ele spoznati i razumjeti svoje uloge u kojima se pojavljuju tijekom svog
ivota kao potroai, proizvoai, nositelji ekonomske politike, zaposlenici,
poslodavci.. Te su uloge dio ekonomskog ivota, pa tako i predmet prouavanja
ekonomije kao znanstvene discipline.


1.2. to je ekonomija?

Ekonomija je znanstvena disciplina koja prouava kako drutva (nacionalne
ekonomije) upotrebljavaju svoje resurse da bi proizvela korisna dobra i
usluge, te kako se ta dobra i usluge raspodjeljuju na pojedince ili grupe
pojedinaca. Osim toga, ekonomija istrauje:
a) kako se odreuju cijene resursa (faktora proizvodnje) poput rada, kapitala
i zemlje i kako se odreuju cijene finalnih dobara i usluga,
b) ponaanje financijskih trita i kako se raspodjeljuje kapital,
c) posljedice dravne regulacije na efikasnost trita,
d) raspodjelu dohodaka i problem nejednakosti i siromatva,
e) utjecaj dravne potronje, poreza i proraunskih deficita na ekonomski
rast,
5

f) poslovne cikluse (pad i rast proizvodnje i nezaposlenosti), te razvija
ekonomske politike za unaprjeenje ekonomskog rasta,
g) modele razmjene meu nacionalnim ekonomijama (ekonomika
meunarodne razmjene),
h) determinante ekonomskog rasta, itd.

Iz same definicije proizlaze dvije injenice specifine za ekonomiju:
a) resursi i dobra kojima raspolaemo su oskudni (ponuda je ograniena) i,
b) pojedinci i drutvo moraju efikasno upotrebljavati resurse u proizvodnji
dobara.

Pojasnimo ove dvije injenice. OSKUDNOST je karakteristika ekonomskog
dobra, koja ne znai da je dobro rijetkost, ve da nije besplatno. Da bi pojedinac
doao do nekog dobra mora ga ili proizvesti ili u zamjenu ponuditi druga
ekonomska dobra.

Budui da elje pojedinaca mogu biti neograniene, vano je ponaati se efikasno,
odnosno, vano je da drutvo na efikasan nain upotrebljava ograniene resurse i
dobra. Stoga se EFIKASNOST moe definirati kao upotreba ekonomskih resursa
na nain da se maksimizira zadovoljstvo pojedinaca i drutva uz zadane trokove
i tehnologiju. Ekonomija proizvodi efikasno kad ne moe proizvesti vie
jednog dobra bez da smanji proizvodnju nekog drugog dobra, jer je potrebno
realocirati ili preusmjeriti ve iskoritene resurse u neku drugu proizvodnju.


1.3. Ekonomija kao znanstvena disciplina

Ekonomija je znanstvena disciplina jer ekonomisti polaze od znanstvene
objektivnosti u svojim istraivanjima, kao i fiziari, povjesniari ili biolozi. U
ekonomskom istraivanju postoje tri kljune faze:
a) postavljanje ekonomske teorije uz pretpostavku o povezanosti meu
pojavama (npr. kako kretanje cijene dobra utjee na potranju za dobrom),
b) prikupljanje podataka o promatranim ekonomskim pojavama, i
c) analiza podataka, iji rezultat potkrepljuje ili opovrgava postavke
ekonomske teorije.

U sri je znanosti primjena znanstvene metode, te razvoj i testiranje teorija o tome
kako svijet funkcionira, to je jednostavnije za znanosti poput fizike, biologije,
kemije, astronomije,<

No, kako je to mogue u ekonomiji i je li mogue eksperimentirati u ekonomiji?
Na primjer, opi zakon gravitacije Isaac Newton dokazuje jednostavnim
6

primjerom pada jabuke sa stabla na zemlju, a astronomi potvruju privlanost
nebeskih tijela putanjom planeta oko Sunca, postojanom putanjom Mjeseca oko
Zemlje, itd. To je primjer jednostavnog znanstvenog testiranja. U ekonomiji je
vrlo teko, a esto i opasno eksperimentirati. Da bi se utvrdili svi uzroci koji
izazivaju inflaciju, monetarna vlast ne smije izazvati inflaciju i ugroziti time
financijsku stabilnost zemlje, stoga je u ekonomiji gotovo nemogue
eksperimentirati. Ekonomisti umjesto vlastitih eksperimenata i testiranja svu
panju moraju posvetiti prirodnim eksperimentima koje nudi povijest, iskustvo i
prijanji dogaaji u ekonomiji.

Ti dogaaji omoguuju ekonomistima poopavanje i donoenje teorijskih
zakljuaka i ekonomskih zakonitosti. U ekonomiji kao znanosti polazi se od
pretpostavki, a esto se dogaaji ili pojave poopavaju. Primjerice,
pretpostavljamo postojanje trita sa samo dva dobara ili dvije zemlje koje
meusobno trguju, no zakljuke primjenjujemo (poopavamo) na trite sa vie
dobara ili vie zemalja ukljuenih u razmjenu.

Ekonomisti u svom istraivanju koriste modele koji mogu biti jednostavni poput
dijagrama ili grafikih prikaza, pa sve do sloenijih matematikih modela
(sustava jednadbi, modela optimizacije...) gdje su potrebna znanja iz
matematike i statistike. EKONOMSKI MODELI su pojednostavljeni prikazi
ekonomske stvarnosti (Babi, 2007). Njih emo najee koristiti u naim
analizama ekonomske stvarnosti.


1.4. Podjela ekonomije

Ekonomija se dijeli na dvije kljune grane:
a) MIKROEKONOMIJA je grana ekonomije koja prouava ponaanje
pojedinanih ekonomskih subjekata (potroaa i proizvoaa), te
funkcioniranje trinih struktura koje ti subjekti tvore;
b) MAKROEKONOMIJA je grana ekonomije koja prouava kretanje
ekonomskih agregata, primjerice, kretanje ukupne razine proizvodnje u
jednoj zemlji (izraenu bruto domaim proizvodom BDP), kretanje
dohotka stanovnitva, kretanje inflacije, izvoza i uvoza roba i usluga,
problem nezaposlenosti, te druge agregatne ekonomske varijable.

Meutim postoji jo jedna podjela ekonomije. Ekonomija se bavi pozitivnim i
normativnim pitanjima.
POZITIVNA EKONOMIJA objanjava stvarne ekonomske pojave, utvruje i
analizira ekonomsku pojavu onakvom kakva ona zaista jest, bez vrijednosnih
sudova.
7


NORMATIVNA EKONOMIJA ukljuuje vrijednosni sud i govori kakve bi veze
meu ekonomskim pojavama trebale biti, ukljuujui pitanja pravednosti i
morala.

Kada drava uvede carinu na uvoz nekih prehrambenih proizvoda, to e se
dogoditi sa cijenom tih proizvoda na domaem tritu i sa domaom
proizvodnjom? Kakav je utjecaj te mjere na hrvatske potroae, na prehrambenu
industriju? Ovim pitanjima bavi se pozitivna analiza, koja opisuje stvarne veze
izmeu uzroka i posljedice, i ona je kljuna u (mikro)ekonomiji.

Meutim, ponekad nas zanima to je najbolje, ili to bi trebalo biti? To pitanje
ukljuuje normativnu analizu, koja je vana i za menadere i za ekonomsku
politiku. Normativna analiza vodi rauna o etikim i moralnim pitanjima i esto
u sebi ukljuuje vrijednosni sud, s time da bi trebala voditi rauna i o
injenicama. Stoga e se pozitivna ekonomija kod uvoenja carina na uvoz
prehrambenih proizvoda baviti prouavanjem posljedica te mjere na domae
proizvoae i potroae, a normativna e govoriti o tome je li ta mjera dobra ili
loa, pravedna ili nepravedna, odmjeravajui tko tom mjerom dobiva, a tko gubi.
Stoga je pozitivna ekonomija kljuna za ekonomsku analizu i istraivanja, a
normativna je kljuna za ekonomsku politiku. Ova podjela jedan je od razloga
zato se ekonomisti esto razilaze u razmiljanjima kada savjetuju politiare ili
iznose svoje stavove u javnosti.


1.5. Ekonomski (gospodarski) sustav

Ekonomski ili gospodarski sustav jest drutveno ureenje kojim se reguliraju
ekonomski odnosi u drutvu. Ovisno o vrsti gospodarskog sustava u drutvu se
organizira nain proizvodnje, potronje i raspodjele proizvedenih dobara.
Objasnimo ukratko neke naine organizacije ekonomskog ivota ili vrste
ekonomskih sustava.

OBIAJNI / TRADICIJSKI SUSTAV
Obiajni ili tradicijski gospodarski sustav bio je osnova gospodarskog ureenja u
prolosti, te se zadrao i do danas u nekim nerazvijenim podrujima svijeta. U
obiajnom sustavu proizvodnja dobara (roba i usluga) obavlja se na staromodne
naine, gdje se metode rada i proizvodnje prenose generacijama, sa starijih
lanova zajednice na mlae. Utjecaji industrijske revolucije, globalizacije,
tehnologije i inovacija su zanemarivi. Primjeri obiajnih gospodarstava mogu se
nai u plemenskim zajednicama, primjerice u Africi, Srednjoj i Junoj Americi i u
Australiji, te dijelovima Azije.
8


CENTRALNO-PLANSKI GOSPODARSKI SUSTAV
Ovaj sustav zove se jo komandno gospodarstvo, gdje sve znaajne ekonomske
odluke donosi drava (vlada). Drava posjeduje veinu resursa za proizvodnju
dobara, te je u isto vrijeme i poslodavac, koji odluuje to e se i na koji nain e
se proizvoditi. Takoer, drava ima kljunu ulogu u odluivanju kako e se
proizvedena dobra preraspodijeliti meu graanima. Saeto, drava donosi
veinu odluka o proizvodnji i o potronji u drutvu, kao i o preraspodjeli
proizvedenih dobara (primjeri: bivi Sovjetski Savez, veina istonoeuropskih
zemalja: ehoslovaka, Rumunjska..; no tijekom 90-tih godina 20. stoljea ove
drave naputaju centralno-plansko ureenje i okreu se razvoju temelja trine
ekonomije). Iako u veini drutava danas djeluje trini gospodarski sustav, u
nekim zemljama, poput Sjeverne Koreje i Kube, drutvo i dalje poiva na
centralno-planskoj ekonomiji. No, Kina, koja je uz Kubu dugi niz godina
njegovala plansku ekonomiju, u posljednje se vrijeme sve vie otvara izazovima
trinog naina gospodarenja i usvaja trino poslovanje.

TRINI GOSPODARSKI SUSTAV
Trini gospodarski sustav ili trina ekonomija temelji se na privatnom
vlasnitvu i privatnom poduzetnitvu. U trinoj ekonomiji veinu resursa
posjeduju pojedinci ili poduzea koji imaju slobodu u donoenju odluka o
proizvodnji i potronji. Poduzea odluuju, na temelju vlastitih procjena, to ele
proizvoditi i nuditi na tritu (ako poduzee ostvari viak novca od dobre zarade
u proloj godini, samo odluuje eli li novac reinvestirati ili uloiti u proirenje
proizvodnje, i ako da, samo odluuje u koju aktivnost e uloiti). U trinim
ekonomijama kupci i proizvoai susreu se na tritu. Samim pojmom trita i
njegovim djelovanjem bavit emo se u jednom od iduih poglavlja. U stvarnosti
ne postoji isti trini sustav ili tzv. laissez-faire
1
ekonomija Veina
suvremenih drava su mjeovita trina gospodarstva, koja se temelje na
privatnom vlasnitvu, odluke o potronji i proizvodnji se donose na tritu, a
drava intervenira kao regulator ekonomskih procesa, te se ukljuuje u
proizvodnju, potronju i raspodjelu strateki znaajnih dobara i usluga. Uloga je
drave da putem ubiranja poreza prikuplja novana sredstva i osigura dobra
vana za drutvo i podizanje kvalitete ivota svojih graana. Drava tim novcem
financira primjerice vojsku i policiju, kolski sustav, mirovinski i zdravstveni
sustav<


1
Laissez-faire franc. naziv za slobodno, samo-regulirajue trite
9


1.6. Tehnoloke mogunosti drutva i granica proizvodnih
mogunosti

Budui da su resursi i proizvedena dobra oskudni u usporedbi sa eljama
pojedinaca, i da se eli efikasno proizvoditi, svaka ekonomija treba voditi rauna
o utrocima i proizvodima. Utroci su robe ili usluge koje se upotrebljavaju u
proizvodnim procesima. Njih jo zovemo faktorima proizvodnje ili inputima a
to su: rad, kapital, zemlja i prirodni izvori. Proizvodi su razliita korisna dobra,
odnosno robe i usluge koja proizlaze iz proizvodnog procesa i koja se ili troe u
konanoj potronji ili koriste u daljnjoj proizvodnji.

Da bismo pokazali kako se analiziraju tehnoloke ili proizvodne mogunosti
drutva, koristimo jednostavni ekonomski model. Pretpostavka je modela da
neko drutvo proizvodi i troi samo dva dobra, odjeu i hranu. Na sljedeoj slici
prikazana je granica proizvodnih mogunosti neke zemlje. To je krivulja koja
prikazuje maksimalnu koliinu proizvodnje dobara koju ekonomija moe
proizvesti uz danu tehnologiju i dane utroke (faktore proizvodnje ili inpute).

Slika 1.1. Granica proizvodnih mogunosti

Ekonomska efikasnost
Sve toke na samoj granici (B, C i D) predstavljaju ekonomski efikasne
kombinacije proizvodnje hrane i odjee. U tim tokama ekonomija posluje
efikasno to znai da ne moe poveati proizvodnju jednog dobra, a da
istovremeno ne smanji proizvodnju drugog dobra (Pareto - efikasnost). Ako se
eli poveati proizvodnja hrane, potrebno je rtvovati dio resursa i tehnologije iz
sektora odjee i prebaciti ih u sektor proizvodnje hrane. Poveanje proizvodnje
jednog dobra znai rtvovanje proizvodnje nekog drugog dobra, ukoliko se
drutvo nalazi na granici proizvodnih mogunosti.
hrana
o
d
j
e

a
B
C
D
L
A
10


Ekonomska neefikasnost
Toke unutar granice proizvodnih mogunosti, kao to je npr. toka A,
predstavljaju toke ekonomske neefikasnosti. To znai da ekonomija nije
upotrijebila svoje resurse i tehnologiju efikasno, na najbolji mogui nain, te nije
ostvarila proizvodnju koja maksimizira zadovoljstvo pojedinaca te ekonomije.
Razlozi zbog kojih se ekonomija moe nalaziti unutar granice proizvodnih
mogunosti su npr. ekonomska recesija, politike promjene, ratovi,....

Nedostina razina proizvodnje
Toka L na Slici 1.1. nalazi se izvan granice proizvodnih mogunosti i predstavlja
nedostinu toku proizvodnje, to znai da drutvo ne posjeduje resurse i
tehnologiju da proizvede upravo tu kombinaciju dobara (hrane i odjee). Samo e
ekonomski rast, uz rast utroaka i uz napredniju tehnologiju, pomaknuti granicu
proizvodnih mogunosti dalje od ishodita (Slika 1.2.)

Slika 1.2. Pomak granice proizvodnih mogunosti zbog tehnolokog napretka

Ekonomski rast zbog poveanja utroaka i unapreenja tehnologije doveo je do
pomicanja granice proizvodnih mogunosti udesno (dalje od ishodita). Time
drutvo proizvodi vie hrane i odjee. Toka L, koja je prije bila nedostina, sada
predstavlja efikasnu i maksimalnu koliinu proizvodnje hrane i odjee uz dane
utroke i tehnologiju. U toj toki drutvo posluje efikasno.

Priprema predavanja prema:
Babi, Mate. 2007. Makroekonomija. 15. izdanje. Zagreb: Mate.
Ekelund, Robert B. i Robert F. Herbert. 1998. Povijest ekonomske teorije i metode.
Zagreb: Mate.
Mankiw, Gregory N. 2006. Osnove ekonomije. 3. izdanje. Zagreb: Mate.
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.

hrana
o
d
j
e

a
B
C
D
L
A
11



2. TRITE I DRAVA U MODERNOJ
EKONOMIJI


2.1. to je trite?

Trite i sustav trinih cijena nevidljivo usklauju djelovanje proizvoaa i
potroaa. Osim izuzetaka, poput vojske, policije, kolstva, zdravstva, najvei dio
ekonomskog ivota odvija se na tritu bez vee intervencije drave. Na tritu se
razmjenjuju razne robe i usluge. To je mjesto na kojem se susreu prodavai i
kupci kako bi odredili cijenu i koliinu roba ili usluge koja se razmjenjuje.
Kupci odreuju potranju za robom, a prodavai odreuju ponudu robe na
tritu.

Trite je mjesto susreta ponude i potranje za robama i uslugama. Trgovati se
moe svime to ovjek proizvede, stoga postoje razna trita. Na primjer, domaa
farmaceutska kompanija prodaje svoje proizvode na domaem tritu, ali i irom
svijeta. No i sama kompanija moe biti predmetom kupnje i prodaje. Kupovina i
prodaja dionica, odnosno vlasnikih prava na kompaniju odvija se na
financijskim tritima, primjerice na zagrebakoj i londonskoj burzi.


2.2. Ustroj trita

U trinoj ekonomiji ni jedan pojedinac ili pojedina organizacija nisu odgovorni
za proizvodnju, potronju, raspodjelu i odreivanje cijena. Kako onda trite
odreuje cijene i koliine proizvodnje?

Na tritu kupci i prodavai razmjenjuju razna dobra i svatko od njih izlazi na
trite pod odreenim uvjetima. Kupac eli kupiti robu po kvaliteti i cijeni koja
mu odgovara. Prodava eli zaraditi, a to znai da eli postii to veu cijenu za
svoj proizvod. Pojednostavljeno, cijena i koliina dobra predmet su pregovora
izmeu kupaca i prodavaa. Cijena robe pokazuje koliko roba vrijedi. Cijena je
vrijednost robe koja se razmjenjuje izraena u novanim jedinicama.

Ilustracija djelovanja trita
Kupac dolazi na sajam kupiti rabljeni automobil, i to ne bilo kakav. On eli kupiti
automobil odreene marke, starosti, boje i spreman je za njega platiti oko
40.000,00 kn. Kupac time izraava svoje uvjete kupovine. Pretpostavimo da se na
12

sajmu automobili traene marke, starosti i kvalitete prodaju po neto vioj cijeni,
oko 48.000,00 kn. Prodavai time izraavaju svoje uvjete prodaje. Kupac moe
pristati na tu viu cijenu jer smatra da e za taj iznos dobiti veu vrijednost (dobar
automobil). Ili pak moe s prodavaima pokuati pregovarati o sniavanju cijene.
Do razmjene e doi kada kupac i prodava postignu dogovor oko cijene
(vrijednosti razmjene) automobila. Kaemo da je na tritu dolo do prilagodbe
uvjeta kupnje i prodaje. Drugim rijeima, trite je uravnoteilo elje kupca i
prodavaa. Trite je na kraju odredilo cijenu automobila. Tu cijenu zovemo
ravnotenom, ona je uravnoteila ponudu i potranju za rabljenim automobilom.
Vie cijene obeshrabrit e kupce i smanjiti kupovinu, ali e potaknuti
proizvodnju jer je uz vie cijene vea i zarada. Nie cijene ohrabruju kupovinu,
a destimuliraju proizvodnju. Zato kaemo da su cijene signali proizvoaima i
potroaima.


2.3. to je trina ravnotea?

Trite ima sposobnost pronai ravnotenu cijenu robe pri kojoj e se
izjednaiti ponuda i potranja za tom robom. Takvu situaciju zovemo trinom
ravnoteom, a cijenu pri kojoj se ponuda i potranja izjednaavaju zovemo
ravnotenom cijenom. Dakle, trite pronalazi ravnotenu cijenu koja
istovremeno zadovoljava elje kupaca i prodavaa. Uz previsoke cijene gomilale
bi se neprodane zalihe robe. Uz preniske cijene imali bi navalu potroaa i
nestaice roba.


2.4. Tko vlada tritem?

Potroai sa svojim ukusima, potrebama i dohotkom odreuju potranju za
robama i uslugama. Njihova potranja mora se poklopiti sa ponudom
proizvoaa, a ponuda ovisi o raspoloivim sredstvima i tehnologiji. Treba imati
na umu i da proizvoai imaju svoj cilj - ostvariti profite, pa e profiti (kao
nagrada) ili gubici (kao kazna) usmjeravati poduzea u odreena podruja
proizvodnje. Trita su posrednici koji usklauju ukuse i elje potroaa sa
sposobnostima i ciljevima proizvoaa (mora doi do podudarnosti elja
potroaa i sposobnosti i elje proizvoaa da proizvede odreeno dobro).

2.5. Kruni tok ekonomskog ivota

Jednostavnim modelom prikazat emo ulogu trita u krunom toku
ekonomskog ivota. Model prikazuje uzajamno djelovanje dvaju trita: trita
13

proizvoda i trita faktora proizvodnje (inputa) i dva ekonomska subjekta:
stanovnitvo (kuanstva) i poduzea.

Slika 2.1. Kruni tok ekonomskog ivota












Kuanstva kupuju dobra na tritu dobara (stvaraju potranju), a prodaju faktore
proizvodnje koje imaju u svom vlasnitvu (rad, zemlju i kapital) na tritu
faktora (inputa). Poduzea prodaju dobra na tritu dobara, a kupuju od
kuanstava rad, zemlju i kapital na tritu faktora proizvodnje. Kuanstva
kupuju dobra svojim dohocima koje su zaradili na tritu faktora proizvodnje
(plae, dividende, rente, kamate). Poduzea novac zarauju na tritu dobara
prodajom tih dobara i kupuju faktore proizvodnje od kuanstava na tritu
faktora. Cijene dobara utvruju se na tritu dobara tako da se potranja
kuanstava uravnotei sa ponudom poduzea; cijene faktora proizvodnje
utvruju se na tritu faktora tako da se uravnotei ponuda kuanstava sa
potranjom poduzea za faktorima proizvodnje.


2.6. Konkurentna trita i naelo nevidljive ruke Adama Smitha

Adam Smith otkrio je vano svojstvo trine ekonomije na kojoj vlada
konkurencija, a to je ..sebino nastojanje pojedinca da ostvari dobro za sebe, kao
nekom nevidljivom rukom navodi da ostvari najbolje dobro za sve.. (Ekelund i
Herbert, 1998).

to je konkurentno trite? Konkurentno trite je trite na kojem se susree
mnotvo kupaca i prodavaa, stoga nitko od njih pojedinano ne moe utjecati na
trinu cijenu. Trite savrene konkurencije je gotovo idealan tip trita. To je
trite na kojem se trguje jednakim, homogenim proizvodom i na kojem nastupa
ogroman broj kupaca i prodavaa koji pojedinano ne mogu utjecati na visinu
trine cijene. Kupci i prodavai prisiljeni su prihvatiti cijenu koje je odredilo
Trite dobara
(cijena dobara)
Trite faktora
(nadnice, rente, kamata)

Kuanstva
Poduzea
Potranja za dobrima Ponuda dobara
ponuda
rada,
kapitala,
zemlje
Potranja za
radom, kapitalom,
zemljom
14

trite djelovanjem odnosa snaga ponude i potranje. Nema mnogo takvih trita
u stvarnosti. Najblii primjeri takvih trita su trita poljoprivrednih proizvoda,
primjerice kukuruza i penice.

Trite savrene konkurencije tip je trita o kojem govori Adam Smith u svojem
kapitalnom djelu iz 1776. godine An Inquiry into the Natures and Causes of the
Wealth of Nations (Ekelund i Herbert, 1998). U svom djelu Smith govori o
naelu djelovanja nevidljive ruke trita, prema kojem e trita, iz
raspoloivih sredstava, istisnuti najvie mogue korisnih roba i usluga.

Navedimo primjer konkurentnog trita. Moe li pekar u jednom gradu slobodno
odreivati i kontrolirati cijenu peciva? Ne moe, jer postoji jaka konkurencija i
veliki broj pekara koji nude iste ili sline proizvode. Ako podigne znaajno cijenu
svom pecivu, njegovi e kupci poeti kupovati kod jeftinijeg pekara odmah iza
ugla. Meutim, ne isplati mu se niti znaajno sputati cijenu peciva ispod cijene
po kojoj prodaje veina pekara. Zato bi to uinio i smanjio vlastitu zaradu? S
druge strane, mnogo je kupaca peciva, ali oni pojedinano kupuju vrlo male
koliine, zbog ega takoer nisu dovoljno snani da utjeu na trinu cijenu.


2.7. Nedostaci trita zato trita ne uspijevaju ostvariti
efikasnost?

U stvarnom ivotu, preduvjeti za konkurentno ponaanje esto ne vrijede i trita
ne uspijevaju ostvariti efikasnu alokaciju resursa i dobara. Kaemo da dolazi do
trinog neuspjeha, jer cijene ne uspijevaju pruiti prave signale potroaima i
proizvoaima, pa konkurentno trite postaje ekonomski neefikasno.
Konkurentna trita ne uspijevaju u ostvarenju efikasnosti zbog sljedeih razloga:
a) trine moi (zbog monopola i monopolske moi),
b) nepotpunih (asimetrinih) informacija,
c) eksternalija i
d) javnih dobara.

Trita ne uspijevaju ostvariti ekonomsku efikasnost kada sudionici na tritima
imaju znaajnu trinu mo, mo utjecaja na cijenu vlastitog proizvoda. To je sluaj
djelovanja monopola i ostalih oblika nesavrene konkurencije kao to su
oligopoli, karteli, te monopolistika konkurencija. Nadalje, ako kupci nemaju
tone informacije o cijenama ili kvaliteti proizvoda, trite takoer nee
funkcionirati efikasno. Nepotpune ili asimetrine informacije mogu
potaknuti proizvoae da proizvedu previe jednog proizvoda a premalo
drugog, a kupce navesti na krive odluke o kupovinama.

15

Ponekad postupci potroaa ili proizvoaa stvaraju trokove ili koristi za druge
pojedince. Takoer postoje dobra koja nisu utriva, odnosno koja nisu
predmetom razmjene na tritu (javna dobra). Trokove ili koristi koje proizlaze
iz neije ekonomske aktivnosti, prelijevaju se na druge sudionike a nisu
uraunate u cijenu nazivamo eksternalijama, jer su one eksterne, izvan trita
i trinog mehanizma. Koristi koje nisu utrive zovemo pozitivnim
eksternalijama (npr. izumi i tehnoloka otkria), a trokove zovemo negativnim
eksternalijama (zagaivanje okolia koje npr. ini proizvoa industrijskih
kemikalija).

Zadnji izvor neuspjeha trita jest kada ono ne nudi neka dobra koja su vrijedna
mnogim potroaima. To je primjer tzv. javnih dobara. Javno dobro se moe
jeftino uiniti dostupnim mnogim potroaima ali jednom kada ga neki potroai
ponu koristiti teko je sprijeiti druge da ga ne konzumiraju. Trita ne stvaraju
dovoljnu koliinu javnih dobara ili ih uope ne stvaraju, jer ta dobra nisu
utriva pa nema niti motiva zarade, stoga tu ulogu mora preuzeti drava i
osigurati drutvu javna dobra (npr. izgradnja svjetionika, javna rasvjeta,....).


2.8. Obiljeja modernih trinih ekonomija

2.8.1. Razmjena i specijalizacija

Suvremena drutva karakterizira specijalizacija i podjela rada. To je ralanjivanje
proizvodnje na mnogobrojne male specijalizirane zadatke to omoguuje da se
najbolje iskoriste prednosti specifinih znanja i sredstava. Specijalizacija i podjela
rada poveavaju produktivnost u proizvodnji (koliinu proizvodnje po jedinici
utroka rada i kapitala) i omoguuju razmjenu dobara. Pojedinci i zemlje
razmjenjuju dobra za koja su se specijalizirali i proizveli vie od svojih potreba,
za dobra koja su proizveli i za koja su se specijalizirali drugi pojedinci i zemlje, te
na taj nain svi poveavaju ukupnu koliinu potronje i svoj ivotni standard.
Podjela rada i specijalizacija poveava produktivnost i potie na razmjenu
meu drutvima to moe poveati blagostanje drutva i ivotni standard.

2.8.2. Novac

Razmjena dobara danas se odvija posredstvom novca. Novac je sredstvo plaanja
koje olakava razmjenu dobara (papirni novac, bankovni novac). Novac moe
izgubiti svoju vrijednost u razdoblju visoke inflacije. U tom sluaju ljudi gube
povjerenje u vrijednost novca i ele ga to prije potroiti prije nego to izgubi
svoju vrijednost, a to destimulira tednju, ljudi tada vie troe i pretvaraju svoj
novac u robe, nekretnine,...

16

2.8.3. Kapital

Kapital je faktor proizvodnje bez kojeg se ne bi mogle proizvesti robe ili usluge,
te razlikujemo financijski i fiziki kapital. Fiziki kapital je proizvedeni faktor
proizvodnje (zgrade, ceste, postrojenja, strojevi, raunala...) kojeg koristimo u
proizvodnji dobara za potronju. Za razliku od kapitala, rad i zemlja su primarni
faktori proizvodnje jer njihovu ponudu odreuju uglavnom neekonomski faktori
(stopa rasta stanovnitva, geografija, klimatski uvjeti...). Kapital se, za razliku od
rada i zemlje, mora proizvesti. Vei fond kapitala moe potaknuti ekonomski
rast, pomiui granicu proizvodnih mogunosti udesno. Kako poveati fond
kapitala za bri ekonomski rast? Poveanjem investicija, odnosno, odustajanjem
od sadanje potronje (da bi se poveala tednja) i ulaganje u investicije radi
poveanja budue proizvodnje i budue potronje. U trinoj ekonomiji kapital je
preteno u privatnom vlasnitvu i dohodak (zarade) od kapitala dobivaju
vlasnici kapitala. Vlasniko pravo daje vlasnicima kapitala pravnu mogunost
koritenja i razmjene kapitalnog dobra. Kapitalna dobra takoer mogu biti
predmetom kupnje i prodaje, te se cijena kapitalnih dobara odreuje djelovanjem
ponude i potranje na tritu kapitalnih dobara. No vlasnika prava ipak nisu
neograniena. Vlasnika su prava regulirana zakonima i zakonskim okvirima koji
odreuju skup pravila kako se kapital moe razmjenjivati i upotrebljavati.


2. 9. Uloga drave u modernoj trinoj ekonomiji

U stvarnosti, svaka trina ekonomija ima nedostatke i nesavrenosti koje mogu
dovesti do zagaivanja okolia, rasta nezaposlenosti ili osiromaivanja. Takve
probleme ne mogu rjeavati pojedinci i pojedinana poduzea. Tu nastupa
drava koja moe ublaiti nedostatke trita i sprijeiti irenje negativnih
posljedica djelovanja trita. U trinim ekonomijama drave imaju tri osnovna
zadatka:
a) poveanje efikasnosti,
b) promicanje pravednosti,
c) poticanje makroekonomske stabilnosti i ekonomskog rasta.

Kad je ekonomija udaljena od granice proizvodnih mogunosti, trita ne
uspijevaju osigurati alokacijsku efikasnost. Ve smo naveli da su mogui razlozi
zato trite ne postie efikasnost prije svega trina mo pojedinih poduzea,
asimetrine informacije, eksternalije i javna dobra. Drava pokuava umanjiti
navedene nedostatke trita na sljedee naine:
a) donoenjem antimonopolskih zakona koji zabranjuju fiksiranje cijena ili
sklapanje ugovora za podjelu trita; katkad reguliraju cijene i profite
monopola (komunalne usluge);
17

b) nadziranjem negativnih eksternalija i donoenjem zakona (zakon protiv
oneienja, osnivanje posebnih agencija koje se bave zatitom okolia...);
c) poticanjem djelatnosti od kojih koristi ima drutvo u cjelini i osiguranje
javnih dobara; drava prikuplja poreze od stanovnitva da bi osigurala
javna dobra.

ak i kada trini sustav funkcionira efikasno, trina ekonomija moe dovesti
do nejednakosti u raspodjeli dohotka i potronje. Razlog je tome to na nae
zarade (dohotke) utjee mnogo razliitih faktora npr. nai radni napori, stupanj
obrazovanja, zanimanje, nasljee, cijene faktora proizvodnje (rad, kapital,
zemlja)< Ekonomske nejednakosti u drutvu mogu biti politiki ili etiki
neprihvatljive. Suvremene drave upotrebljavaju oporezivanje kako bi osigurale
sredstva za transfere ili programe pomoi stanovnitvu. Transferi su novane
isplate dijelu stanovnitva. Drava moe i subvencionirati potronju ugroenog
dijela stanovnitva (bonovi za hranu, sufinanciranje zdravstvene zatite).

Poslovni ciklus tipino je obiljeje trine ekonomije i predstavlja slijed
uzastopnog, naizmjeninog pojavljivanja razdoblja ekspanzije ili rasta i razdoblja
kontrakcije ili smanjivanja ekonomske aktivnosti. Danas poslovni ciklusi obino
traju 4 do 5 godina, ponekad ak i krae. U prolosti su faze kontrakcije (recesije)
bile vrlo otre, uz visoku inflaciju i visoku nezaposlenost (Velika depresija 1929-
1933.g. u SAD-u). Na temelju takvog gorkog iskustva trinih ekonomija
istraivai su tragali za rjeenjima kako bi se ublaili poslovni ciklusi. Otrina
poslovnih ciklusa moe se stabilizirati pomou makroekonomskih politika za
stabilizaciju, a te politike ukljuuju fiskalnu politiku (oporezivanje i dravnu
potronju) i monetarnu politiku (promjene ponude novca i kamatnjaka, uvjeta
kreditiranja). Ekonomski rast drava moe poticati mjerama usmjerenim na
poveanje ulaganja u obrazovanje, smanjivanjem deficita prorauna i poticanjem
tednje i investiranja.

Priprema predavanja prema:
Ekelund, Robert B. i Robert F. Herbert. 1998. Povijest ekonomske teorije i metode.
Zagreb: Mate.
Mankiw, Gregory N. 2006. Osnove ekonomije. 3. izdanje. Zagreb: Mate.
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.

18




3. OSNOVNI ELEMENTI PONUDE I POTRANJE

U ovom se poglavlju analizira kako potranja i ponuda odreuju cijenu i koliinu
prodane robe na konkurentskom tritu. U analizi koja slijedi polazimo od
pretpostavke da su trita savreno konkurentna. Trite savrene konkurencije
je gotovo idealan tip trita, a zbog njegove jednostavnosti lako ga je analizirati.
Osim toga, upoznajui karakteristike i zakone savreno konkurentnog trita
lake emo shvatiti kako funkcioniraju i sva ostala, mnogo sloenija trita.


3.1. Analiza potranje

3.1.1. Faktori koji utjeu na pojedinanu potranju

Osim elje da kupnjom nekog proizvoda zadovolji svoju potrebu, kupac mora i
rtvovati dio svojih prihoda za taj proizvod. Stoga je potranja za dobrom
koliina koju potroai ele i mogu kupiti. Faktori koji utjeu na pojedinanu
potranju (d - eng. demand) su sljedei:

Cijena proizvoda
Koliina robe koju ljudi kupuju ovisi o njezinoj cijeni. Ako cijena raste, sve e
manje kupaca htjeti kupiti taj proizvod. Dio kupaca odluit e se za kupnju nekog
slinog i jeftinijeg proizvoda. U sluaju pada cijene, vie e ljudi htjeti kupovati
taj proizvod. Uoavamo kako veza izmeu koliine robe koja se trai i njezine
cijene nije istosmjerna ni pozitivna. S padom cijena raste koliina traene robe,
dok sa porastom cijena pada koliina potranje za tom robom. Ovu negativnu
vezu izmeu potranje za robom i cijene robe zovemo i zakonom potranje.
Zakon potranje djeluje kod veine roba i usluga u ekonomiji i glasi: to je vea
cijena robe, manja je koliina potranje za tom robom, uz nepromijenjene
ostale uvjete (zanemaruju se svi ostali mogui utjecaji na potranju).

Dohodak potroaa
Odluka o kupnji ne ovisi samo o cijeni ve i o visini naih prosjenih primanja ili
dohodaka. to su dohoci vii, pojedinci e kupovati vie dobara i rast e potranja
za tim dobrima. to su dohoci nii, kupovat e se manje raznih dobara i
smanjivat e se potranja. Dobra za kojima se smanjuje potranja kada dohoci
padaju, a poveava kada dohoci rastu, zovu se NORMALNA DOBRA. No
postoji i grupa dobara ija se potronja ne poveava s porastom dohotka
potroaa. Takva dobra zovu se INFERIORNA DOBRA. Kada dohoci rastu,
19

potroai e prestati kupovati neka za njih inferiorna dobra, i poeti kupovati
dobra koja si prije nisu mogli priutiti.

Cijene povezanih dobara
Na potranju za nekim dobrom mogu utjecati i cijene drugih proizvoda koji su
povezani s promatranim dobrom. Primjerice, porast cijene maslaca moe dovesti
do poveane potranje za margarinom. Zato? Zato to su maslac i margarin
SUPSTITUTI, odnosno, maslac je mogue zamijeniti, nadomjestiti margarinom.
Dobra su supstituti ako porast cijene jednog dobra dovede do poveane potranje
za drugim dobrom, jer su ta dobra lako zamjenjiva. Supstituti su integralno
pecivo i obino pecivo ili ulje i mast. Ako zbog rasta cijene jednog proizvoda
doe do pada potranje za drugim proizvodom, ti su proizvodi
KOMPLEMENTI. Komplementi su dobra ija je upotreba (potronja) povezana.
Primjeri komplementarnih proizvoda ija je upotreba povezana su benzin i
automobil, televizor i antena, osobno raunalo i programski paketi.

Ukusi potroaa
Ukusi potroaa formiraju se pod utjecajem raznih faktora: psiholokih,
drutvenih, povijesnih, kulturnih. Tradicija i religija mogu znaajno utjecati na
ukus potroaa. Tako islamski narodi ne konzumiraju svinjsko meso, a u Indiji je
zabranjeno jesti govedinu. Budui da se o ukusima ne raspravlja ekonomisti
pokuavaju objasniti to se u ekonomiji dogaa kada se ukusi potroaa osjetno
promijene.

Posebni utjecaji
Klima i vremenske prilike znaajno mogu utjecati na potranju. Moemo li
zamisliti poveanu potranju za skijama u Tunisu? Ili za klima ureajima u
Norvekoj? Postoji i sezonska potranja za proizvodima koji su sezonskog
karaktera. Potronja sladoleda raste u toplijim mjesecima, potranja za zimskim
jaknama raste ujesen. Na kraju, ako potroai oekuju da e doi do poskupljenja
odreenih proizvoda, poveat e kupovinu tog proizvoda sada. Zato su
oekivanja o buduim promjenama cijena takoer znaajan faktor koji moe
utjecati na promjenu potranje.


3.1.2. Krivulja pojedinane (d) i ukupne trine potranje (D)

U analizi potranje zanemarit emo sve navedene utjecaje osim cijene proizvoda.
Ispitat emo kakav je odnos izmeu cijene i koliine potranje za nekim dobrom,
uz uvjet da se ostali spomenuti utjecaji ne mijenjaju.

Odnos cijene i koliine potranje za nekim dobrom najjednostavnije prikazujemo
tablicom koja se zove krialjka potranje. Ona prikazuje kako se mijenja koliina
20

potranje kada se mijenja cijena, uz ostale uvjete nepromijenjene. Na temelju te
krialjke mogue je nacrtati krivulju potranje koja prikazuje vezu izmeu cijene
i kupljene koliine, kad se druge stvari ne mijenjaju.

Tablica 3.1. Krialjka potranje kupca A












Grafiki prikaz odnosa cijene i koliine potranje za proizvodom, uz sve ostale
nepromijenjene uvjete, naziva se krivulja potranje. Na vodoravnoj osi X (apscisi)
prikazujemo traene koliine, dok se na okomitoj osi Y (ordinati) prikazuju
cijene.

Slika 3.1. Krivulja potranje kupca A


Jednostavnim zbrojem svih pojedinanih potranji (d) za nekim proizvodom (u
naem primjeru pecivom) dobit emo trinu potranju (D). Pogledajmo sljedeu
tablicu:

Cijena
(u
kunama)
Koliina
potranje
(komada)
0
1
2
3
4
5
6
5
4
3
2
1
Tablica predstavlja zamiljenu krialjku potranje nekog kupca
za nekim proizvodom (primjer peciva). Pomou krialjke
analiziramo njegovo ponaanje pri kupovini tog proizvoda. Uz
pretpostavku da je pecivo besplatno kupac bi iz trgovine izaao
sa onoliko peciva koliko mu je potrebno da zadovolji glad.
Kako cijena raste, kupac je spreman kupiti sve manju i manju
koliinu. Kada cijena peciva dostigne 5 kuna, kupac e htjeti
kupiti najvie 1 komad, jer smatra da je trgovac pretjerao s
podizanjem cijene.
0
1
2
3
4
5
6
0 1 2 3 4 5 6 7
koliina peciva (Q)
c
i
j
e
n
a

p
e
c
i
v
a

(
P
)
Grafikim prikazom krialjke dobili smo
opadajuu krivulju potranje koja prikazuje
odnos izmeu cijene i koliine potranje. Ta
krivulja opisuje kako se mijenja koliina
potranje za robom kada se mijenja cijena robe.
Negativan nagib te krivulje slikovito odraava
zakon opadajue potranje.

21

Tablica 3.2. Krialjka trine potranje

Cijena
peciva
kupac
A
kupac
B
trina
potranja
(A+B)
0
1
2
3
4
5
6
5
4
3
2
1
10
8
6
4
2
0
16
13
10
7
4
1


Slika 3.2. Krivulja trine potranje


Krivulja trine potranje D pokazuje nam kako se mijenja ukupna koliina
potranje za nekom robom kada se mijenja cijena te robe, uz ostale
nepromijenjene uvjete.


3.1.3. O emu ovisi trina potranja?

Budui da trinu potranju izvodimo na temelju pojedinanih potranji, namee
se jednostavan zakljuak. Ukupna koliina potranje za nekom robom na tritu
ovisi o svim ve spomenutim faktorima koji utjeu na pojedinanu potranju kao
to su cijena dobra, dohodak, cijene povezanih dobara, ukusi potroaa,
oekivanja, klima.... Osim o tim faktorima trina potranja ovisi i o broju kupaca
koji nastupaju na tritu. Kaemo da trina potranja ovisi i o veliini trita
koju moemo mjeriti brojem potroaa (primjerice, brojem stanovnika neke
zemlje). Vei broj stanovnika stvara veu potranju za proizvodima i uslugama.

0
1
2
3
4
5
6
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18
kupac A kupac B trina potranja
Za razliku od kupca A, kupac B e na
promjenu cijene peciva reagirati neto
drugaije (zbog raznih razloga: ukus,
dohodak...). Tablica 3.2. analizira
pojedinano ponaanje kupca A i kupca B,
koji u zbroju ine trinu potranju za
promatranim proizvodom.
Krivulja potranje kupca B ima neto drugaiji
nagib od krivulje potranje kupca A. Razlog
mogu biti razlike u ukusima, u visini
dohodaka ili zbog bilo kojeg drugog faktora
koji utjee na pojedinanu potranju.
Primjerice uz cijenu 3 kn, kupac A bit e
spreman kupiti 3 komada dok e uz tu istu
cijenu kupac B kupiti 4 komada peciva. Uz
pretpostavku da su to jedini kupci na tritu,
uz cijenu od 3 kn prodat e se ukupno 7
komada peciva, to predstavlja trinu
potranju za pecivom.
D
22


3.1.4. Pomaci (promjene) trine krivulje potranje D

to se dogaa sa trinom potranjom D kada doe do promjene faktora koji na
nju utjeu? Kad se mijenja cijena robe tada se mijenja koliina potranje, ali uzdu
iste krivulje potranje, uz nepromijenjene ostale uvjete. Polazei od primjera
peciva, pretpostavimo da potroai s vremenom mijenjaju navike i poinju
kupovati integralno umjesto bijelog peciva. U tom sluaju i uz nepromijenjenu
cijenu dolazi do poveane potranje za integralnim pecivom. To znai da se uz
cijenu od 3 kn sada prodaje vie od 7 komada peciva to krivulju potranje
pomie udesno. Promjene ostalih determinanti potranje (dohodak, ukusi, cijene
povezanih dobara,...) dovode do pomaka krivulje potranje lijevo ili desno.

Slika 3.3. Promjena koliine potranje Slika 3.4. Pomak krivulje potranje D
zbog promjene cijene

Slika 3.3. pokazuje da u sluaju samo promjene cijene dolazi do promjene
koliine potranje, uzdu same krivulje. Pad cijene dovodi do poveanja koliine
potranje. Slika 3.4. pokazuje da je zbog promjene nekog od ostalih faktora
potranje dolo do pomaka krivulje D udesno.

Ako su npr. poveani dohoci potroaa, uz iste cijene oni mogu kupiti vie roba,
pa se krivulja D pomie udesno. Smanjenje dohodaka dovelo bi do pomaka
krivulje D ulijevo, jer se sa smanjenim dohotkom moe kupiti manje dobara uz
iste cijene. Prema tome, poveanje potranje uslijed promjene ostalih faktora
oituje se pomakom krivulje udesno, a smanjenje potranje pomakom krivulje
ulijevo. Ako se ukusi potroaa promijene na nain da oni vie ne ele kupovati
integralno pecivo, krivulja potranje D e se pomaknuti ulijevo, blie ishoditu.

Nacrtajte sami taj sluaj. Za vjebu crtajte pomake krivulje potranje uslijed
raznih pretpostavki: a) porast/smanjenje dohotka, b) porast/smanjenje cijene
supstituta, c) porast/smanjenje cijene komplementa, d) poveanja/smanjenja
veliine trita.
0
1
2
3
4
5
6
0 1 2 3 4 5 6 7
koliina peciva (Q)
c
i
j
e
n
a

p
e
c
i
v
a

(
P
)
D
0
1
2
3
4
5
6
0 2 4 6 8 10
koliina (q)
c
i
j
e
n
a

(
p
)
D D'

23


Tablica 3.3. Saetak utjecaja raznih faktora na potranju

Determinante potranje Utjecaj promjene na krivulju potranje
cijena robe
dohodak
cijene drugih dobara
ukusi potroaa
veliina trita
ostalo(klima, oekivanja)
promjena koliine du krivulje potranje
pomak krivulje potranje
pomak krivulje potranje
pomak krivulje potranje
pomak krivulje potranje
pomak krivulje potranje


3.2. Analiza ponude

3.2.1. Faktori koji utjeu na pojedinanu ponudu

Koliina ponude (s eng. supply) nekog dobra je koliina koju prodavai ele i
mogu ponuditi na tritu. to odreuje koliinu ponude integralnog peciva
pekara iz naeg primjera? Hoe li on proizvoditi i prodavati peciva pod svaku
cijenu ili i on, kao i kupac, izlazi na trite pod odreenim uvjetima? Faktori
utjecaja na ponudu su sljedei.

Cijena dobra
Kljuna determinanta koliine ponude dobra je cijena. Na konkurentnim
tritima gdje nastupa veliki broj proizvoaa i kupaca, nitko nije dovoljno
snaan da utjee na visinu cijene. Kako pekari ine prilino jako konkurentno
trite, svaki od njih morat e prihvatiti trinu cijenu peciva kao zadanu. Ako je
ta cijena visoka, znai da se prodajom peciva moe dobro zaraditi, to potie
proizvodnju i ponudu peciva. Da bi poveao proizvodnju, proizvoa treba
dodatne resurse. Ako je cijena niska, proizvoa ima manju zaradu i time manji
motiv za proizvodnju, stoga smanjuje ponudu. Moe se dogoditi da proizvoa
procijeni da je trina cijena dobra kojeg nudi toliko niska da se ne isplati dalje
proizvoditi. Prema tome, veza izmeu koliine ponude dobra i cijene dobra je
istosmjerna, odnosno pozitivna. Taj pozitivan odnos izmeu cijene i koliine
ponude zovemo zakon ponude, a on glasi: koliina ponude raste kada raste
cijena dobra, uz ostale nepromijenjene uvjete. Vrijedi i obrat, ako cijena dobra
pada, smanjit e se koliina ponude na tritu.

Cijena utroaka (inputa)
Na koliinu ponude dobra utjeu i cijene svih inputa koji se koriste u proizvodnji.
Kada poskupi input (rad, struja, sirovine), poveava se troak proizvodnje, te uz
zadanu trinu cijenu proizvoa zarauje manje. Kako na konkurentnom tritu
ne moe utjecati na cijene, a da bi ostvario istu zaradu, proizvoa jedino moe
24

smanjiti upotrebu inputa, ime zapravo smanjuje proizvodnju i ponudu. Prema
tome, porast trokova zbog rasta cijena utroaka uzrokuje smanjenje ponude
dobra na tritu. Vrijedi i obrat. Pojeftinjenje inputa moe poveati proizvodnju i
ponudu.

Tehnologija proizvodnje
Na koliinu ponude utjee i tehnologija kojom se inputi pretvaraju u gotove
proizvode. Inovacije i suvremena tehnoloka rjeenja u proizvodnji mogu bitno
smanjiti troak proizvodnje, to dovodi do poveanja koliine proizvodnje i
ponude uz iste cijene.

Cijene povezanih proizvoda
Na promjenu koliine ponude nekog dobra mogu utjecati i cijene drugih dobara,
naroito supstituta. Ako se povea cijena supstituta, primjerice cijena peciva od
bijelog brana, to moe poveati ponudu tog proizvoda, te smanjiti ponudu
integralnog peciva (ponovno motiv zarada).

Posebni utjecaji
Promjene oekivanja na tritu utjeu i na ponaanje proizvoaa. Ako
proizvoa oekuje porast cijena dobra u budunosti, on e sada smanjiti
proizvodnju kako bi osigurao zalihe za proizvodnju u budunosti. Stoga
oekivanja o porastu cijena djeluju na smanjenje ponude, dok oekivanja o padu
cijena utjeu na poveanje ponude. Isto tako vremenske prilike i njihova
promjena mogu znatno utjecati na ponudu, primjerice, poljoprivrednih
proizvoda. I na kraju, to je na tritu vea konkurencija i manja mogunost
utjecaja na cijene, proizvoai e se prilagoavati trinim uvjetima preko svojih
trokova proizvodnje i promjenama koliine ponude.

Ekonomska politika
Donoenjem primjerice zakona o okoliu, poreznih zakona i odreivanjem
minimalnih nadnica drava moe utjecati na cijene utroaka, te na taj nain
stimulirati, odnosno, destimulirati proizvodnju i ponudu dobara.

3.2.2. Krivulja pojedinane ponude (s) i ukupne trine ponude (S)

Odnos cijene i koliine ponude takoer analiziramo pomou krialjke ponude. To
je tablica koja prikazuje kako se mijenja koliina ponude kada se mijenja cijena
dobra, uz nepromijenjene ostale utjecaje. Tablica 3.4. prikazuje krialjku ponude
proizvoaa A. Ona prikazuje razliite koliine ponude primjerice, integralnog
peciva pri razliitim razinama cijena. Uz cijenu manju od 2 kn, pekar nee
proizvoditi jer procjenjuje da mu je uz tu cijenu zarada preniska. Kako raste
cijena peciva iznad 2 kn, pekar e proizvoditi i nuditi sve vie peciva.
25

Tablica 3.4. Pojedinana krialjka ponude Slika 3.5. Pojedinana krivulja
ponude

Cijena
(u kunama)
Koliina ponude
(komada)
0
1
2
3
4
5
0
0
2
4
6
8

Ucrtavanjem toaka koje prikazuju odnos koliine ponude uz odreenu cijenu i
povezivanjem tih toaka dobit emo krivulju pojedinane ponude. Krivulja
ponude prikazuje kako se mijenja koliina ponude dobra kada se mijenja cijena
dobra, uz nepromijenjene ostale uvjete. Njezin pozitivan, rastui nagib odraava
djelovanje zakona ponude: porastom cijene dobra raste i koliina ponude tog
dobra, uz nepromijenjene ostale uvjete.

Trina ponuda S (eng. supply) dobije se jednostavnim zbrojem koliina ponude
svih pojedinanih proizvoaa na tritu.

Tablica 3.5. Krialjka trine ponude Slika 3.6. Trina krivulja ponude S

Cijena
peciva
pekar
A
pekar
B
trina
ponuda
(A+B)
0
1
2
3
4
5
0
0
2
4
6
8
0
1
2
3
4
5
0
1
4
7
10
13

Krivulje pojedinanih ponuda imaju pozitivan, ali razliit nagib, zbog razlika u
ponaanju i prilagodbi trinim uvjetima poslovanja. Krivulja ukupne trine
ponude S prikazuje kako se mijenja koliina ukupne ponude dobra kada se
mijenja cijena dobra, uz nepromijenjene ostale uvjete.

O emu ovisi trina ponuda nekog dobra? Uz iste faktore o kojima ovisi
pojedinana ponuda, trina ponuda jo ovisi i o veliini trita, odnosno broju
ponuaa na tritu. Ukoliko vei broj proizvoaa zbog bilo kojeg razloga
zatvori svoje pogone, smanjit e se ukupna trina ponuda tih proizvoda na
tritu.

0
1
2
3
4
5
6
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
koliina ponude (q)
c
i
j
e
n
a

(
p
)S

0
1
2
3
4
5
6
0 2 4 6 8 10 12 14
koliina ponude (q)
c
i
j
e
n
a

p
r
o
i
z
v
o
d
a

(
p
)
firma A firma B trina ponuda
S

26

3.2.3. Pomaci krivulje ponude

Kako i zato dolazi do pomaka krivulje trine ponude? Ako se ne mijenja
tehnologija, cijene inputa ili oekivanja, promjenom cijene proizvoda mijenja se
koliina ponude uzdu same krivulje ponude (Slika 3.7.).

Kada raste cijena inputa (elektrine energije, plae, sirovine) rastu trokovi, to uz
dane trine cijene dovodi do pada zarade. Tada e proizvoai kojima rastu
cijene inputa smanjivati ponudu, to smanjuje ukupnu trinu ponudu i dovodi
do pomicanja krivulje ponude ulijevo. Vrijedi i obrat. Kada padnu cijene inputa,
padaju trokovi proizvodnje, rastu zarade i proizvoai poveavaju ponudu, to
pomie krivulju ponude udesno (Slika 3.8.).

Slika 3.7. Promjena koliine ponude Slika 3.8. Pomak krivulje ponude S
zbog promjene cijene


Promjena bilo kojeg faktora ponude (osim cijene dobra) dovodi do pomicanja
krivulje ponude lijevo ili desno. Kao i kod analize potranje, ove emo zakljuke
pojednostaviti sljedeom tablicom.

Tablica 3.6. Saetak utjecaja raznih faktora na ponudu










Determinante ponude Utjecaj promjene na krivulju
ponude
cijena dobra
cijene inputa
tehnologija
cijene povezanih dobara
veliina trita
ostalo (oekivanja, klima....)
promjena du krivulje
pomak krivulje
pomak krivulje
pomak krivulje
pomak krivulje
pomak krivulje
0
1
2
3
4
5
6
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
koliina ponude (q)
c
i
j
e
n
a

(
p
)
S
0
1
2
3
4
5
6
0 2 4 6 8 10 12
c
i
j
e
n
a
koliina ponude
S'
S

27

3.3. Trina ravnotea (S = D)

Trite ima sposobnost pronai ravnotenu cijenu p* pri kojoj e se izjednaiti
trina ponuda S i potranja D. Gornja analiza trine ponude i trine potranje
omoguuje nam da to pojasnimo.

3.3.1. Trite u ravnotei

Kako djeluju snage ponude i potranje najbolje emo pokazati ako na istoj slici
suoimo krivulje trine potranje D i trine ponude S iz naih prethodnih
primjera.

Slika 3.9. Trina ravnotea

Na Slici 3.9. vidimo da se krivulje ponude i potranje sijeku u jednoj toki koju
zovemo trina ravnotea. Trina je ravnotea situacija u kojoj se
izjednaavaju ponuda i potranja. Cijena pri kojoj dolazi do izjednaavanja
trine ponude i potranje zove se ravnotena cijena p*, dok se koliina
ostvarena uravnoteenjem ponude i potranje pri toj ravnotenoj cijeni naziva
ravnotena koliina q*. U naem primjeru ravnotea se ostvarila uz ravnotenu
cijenu od 3 kn i uz ravnotenu koliinu od 7 komada peciva. Stoga je pri
ravnotenoj cijeni koliina koju kupci ele i mogu kupiti upravo jednaka koliini
robe koju proizvoai mogu i ele prodati. U ravnotenoj situaciji nema vikova
i manjkova dobara.

Sljedea slika pokazuje kako ponaanje kupaca i prodavaa uravnoteuje trite.
Pretpostavit emo da je trina cijena peciva vea od ravnotene 3 kn. Kao to
pokazuje Slika 3.10., uz novu trinu cijenu od 4 kn, ponuda iznosi 10 komada,
dok je potranja za pecivom 4 komada. Ovu razliku, viak koliine koja se nudi
nad koliinom koju kupci ele kupiti, zovemo viak ponude. Kako e takva
situacija utjecati na ponaanje proizvoaa? Uz cijenu od 4 kn pekari ne mogu
prodati svu koliinu koju su namijenili tritu. Kako se rijeiti vika proizvoda?
Prodavai e pokuati privui kupce snienjem cijene. Cijena e postepeno padati
trina
ponuda
trina
potranja
Cijena
0 16 0
1 13 1
4 10 2
7 7 3
10 4 4
13 1 5

0
1
2
3
4
5
6
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17
koliina
c
i
j
e
n
a
potranja ponuda
S
D
28

zbog ega e se viak ponude smanjivati, sve dok trite ponovno ne doe u
ravnoteu.

Slika 3.10. Neravnotea na tritu

Zakljuak koji se namee je sljedei: kad je trite u neravnotei (viak ponude ili
viak potranje) postoje cjenovni pritisci koji postepeno guraju trite prema
ravnotenoj situaciji. Brzina kojom se trite iz neravnotee dovodi u ravnoteu
ovisi o brzini prilagodbe trinih cijena. Prema tome, cijena dobra svojom
prilagodbom dovodi ponudu i potranju u ravnoteu. Ovu tvrdnju zovemo
zakonom ponude i potranje.

3.3.2. Promjene trine ravnotee

Do promjene trine ravnotee dolazi uslijed pomicanja krivulje potranje,
krivulje ponude ili ako doe do pomaka jedne i druge krivulje. Pokazali smo
kako promjene raznih determinanti ponude i potranje utjeu na pomake tih
krivulja. Analiza kojom se usporeuje prvobitna ravnotea i nova ravnotea
uspostavljena nakon pomicanja jedne ili obiju krivulja, zove se komparativna
statika. Pomou komparativne statike pokazat emo kako pojedini dogaaji
utjeu na trite i trinu ravnoteu.

Vratimo se primjeru ravnotene situacije na tritu peciva, u kojoj se pri
ravnotenoj cijeni od 3 kn uspostavila ravnotea izmeu ponude i potranje.
Sada emo pomou komparativne statike pokazati to se dogaa kada trinu
ravnoteu poremeti neki dogaaj. Pretpostavimo da je vei broj kupaca
promijenio svoje navike i umjesto bijelog peciva poinju kupovati integralno,
poveavajui potranju za integralnim pecivom. To znai da e se uz cijenu od 3
kn sada moi prodati vie od 7 komada peciva. Uz istu cijenu poveanje koliine
potranje dovodi do paralelnog pomaka krivulje potranje udesno. Tu situaciju
vidimo na sljedeoj slici.

0
1
2
3
4
5
6
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17
koliina
c
i
j
e
n
a
potranja ponuda
viak
manjak
S
D
Slika 3.10. prikazuje jo jednu neravnotenu
situaciju. Uz cijenu 2 kn, koliina potranje
premauje trinu ponudu. Situacija u kojoj
trina potranja premauje trinu ponudu zove
se viak potranje. Kupci su oito voljni kupiti
vie peciva (10 komada) nego to su ih
proizvoai voljni proizvesti (4 komada). U tim
uvjetima prodavai mogu podii cijenu peciva
bez straha da e izgubiti kupce. Postepenim
podizanjem cijene smanjuje se viak potranje,
sve dok se ne uspostavi ravnotea.
29

Slika 3.11. Promjena ravnotee uslijed pomaka potranje

U suprotnom sluaju, kada zbog nekog razloga pada trina potranja, tada se
krivulja trine potranje pomie ulijevo. Taj pomak dovodi do nove ravnotee,
uz pad ravnotene cijene i smanjenje ravnotene koliine. Sami nacrtajte taj
sluaj. Na gornjoj slici vidimo i da je pomicanjem krivulje potranje udesno dolo
do promjene koliine ponude peciva uzdu iste krivulje ponude. Ekonomskim
rjenikom reeno: dolo je do promjene koliine ponude, a ne do promjene
ponude. Kada se kae promjena ponude tada se misli na pomak krivulje
ponude lijevo ili desno. Kada ekonomisti govore o promjeni koliine ponude
tada misle na kretanje uzdu iste krivulje ponude. Isto vrijedi i za potranju.

Na sljedeoj slici pokazat emo to se dogaa sa trinom ravnoteom kada
promjena neke od determinanti ponude (osim cijene) pomakne krivulju ponude
S. Pretpostavimo da proizvoaima peciva poskupi elektrina energija ili bilo koji
input. To dovodi do porasta trokova proizvodnje to uz danu trinu cijenu
peciva dovodi do smanjenja zarade pekara. Moda e neki i odustati od
proizvodnje zbog poveanih trokova. Zbog toga pekari pojedinano smanjuju
ponudu, to smanjuje i ukupnu trinu ponudu, pa e uz trinu cijenu peciva od
3 kn, pekari sada proizvoditi manje od (ravnotenih) 7 komada peciva.

Slika 3.12. Promjena ravnotee uslijed pomaka ponude

Pretpostavimo sada da istovremeno dolazi do promjene ukusa potroaa, zbog
ega se poveala kupovina integralnog peciva i do poskupljenja nekih inputa u
0
1
2
3
4
5
6
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19
koliina
c
i
j
e
n
a
S
D
D'
porast koliine
0
1
2
3
4
5
6
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17
koliina
c
i
j
e
n
a
S
D S'
pad koliine
Poveanje potranje za integralnim
pecivom zbog promjene ukusa potroaa
doveo je do pomaka krivulje potranje sa
D u D', uz istu krivulju ponude S. To je
rezultiralo porastom ravnotene cijene, te
poveanjem ravnotene koliine.
Uspostavljena je nova ravnotea na tritu
pri vioj ravnotenoj cijeni i uz veu
ravnotenu koliinu.

Smanjenje ukupne trine ponude zbog rasta
trokova proizvodnje dovodi do paralelnog
pomaka krivulje ponude S lijevo gore na S', uz
istu krivulju potranje D. To rezultira
uspostavljanjem nove ravnotee na tritu pri
vioj ravnotenoj cijeni i uz manju ravnotenu
koliinu. Uz novu ravnoteu na tritu dolo je i
do promjene koliine potranje zbog poskupljenja
cijene peciva, to se oituje promjenom uzdu iste
krivulje potranje.

30

proizvodnji, to je smanjilo zarade pekara i njihovu ponudu na tritu. U prvom
sluaju to dovodi do pomicanja krivulje potranje udesno gore, u drugom sluaju
dolazi do pomaka krivulje ponude ulijevo gore. Na sljedeoj slici prikazujemo
uspostavljanje nove trine ravnotee.

Slika 3.13. Pomak S i D i nova ravnotea (sluaj 1)

Moemo pretpostaviti da su navedene promjene faktora ponude i potranje
djelovale i drugaije. Primjerice, ponuda je mogla jae reagirati na poskupljenje
inputa, nego to je potranja reagirala na promjenu ukusa potroaa. U tom bi
sluaju pomak krivulje ponude bio izraeniji i vei od pomaka krivulje potranje.
I u tom bi sluaju porasla trina cijena peciva, ali bi nova ravnotena koliina
bila drugaija. Pogledajmo tu situaciju na sljedeoj slici.

Slika 3.14. Pomak S i D i nova ravnotea (sluaj 2)

3.3.3. Trite, cijene, alokacija resursa

Na ovim jednostavnim primjerima pokuali smo objasniti kako djeluje trite, a
opisani zakoni i mehanizam djelovanja ponude i potranje vrijede za veinu
trita. Svatko od nas svakodnevno sudjeluje na raznim tritima, kad uemo u
trgovinu ili kad traimo zaposlenje nakon zavrenog kolovanja. Ekonomiju
zapravo ine i oblikuju ljudi koji stvaraju, proizvode i troe svoj zaraeni novac.
Bez tih isprepletenih ljudskih aktivnosti stvaranja i konzumiranja nemogue je
zamisliti gospodarski ivot. A taj se gospodarski ivot odvija na tritima. Trite
0
1
2
3
4
5
6
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19
koliina
c
i
j
e
n
a
S
D S'
koliina ista, cijena via
D' Promjena ukusa potroaa dovela je do
pomicanja krivulje trine potranje sa D
na D', a porast cijena inputa pomaklo je
krivulju ponudu sa S na S'. Slika
pokazuje da je nova ravnotea na tritu
uspostavljena uz viu cijenu, ali uz istu
ravnotenu koliinu kao prije pomaka
krivulja.

0
1
2
3
4
5
6
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19
k oliina
c
i
j
e
n
a
S
D
D'
pad koli ine, c ijena v i a
S'
Da je dolo do jaeg pomaka potranje u
odnosu na ponudu, odnosno veeg
pomaka krivulje potranje udesno, a
manjeg pomaka krivulje ponude ulijevo,
takoer bi porasla trina cijena peciva,
uz ravnotenu koliinu koju odreuje
novo sjecite tih dviju krivulja.

31

se moe shvatiti i kao nain organiziranja ekonomskog ivota nekog drutva,
zemlje ili regije.

Izjednaavanjem ponude i potranje u trinim se ekonomijama rjeava vaan
ekonomski problem: to, kako, koliko i za koga proizvoditi. Vidjeli smo da
ponuda i potranja u svom meudjelovanju odreuju cijene dobara. Zauzvrat,
cijene su signali koji utjeu na poslovne odluke svih onih koji na tritu
nastupaju. Tako se npr. potroai svakodnevno nalaze u prilici da biraju razliita
dobra, otkrivajui svoj ukus, svoje potrebe, ali vodei rauna o cijeni dobara.
Dobar i kvalitetan proizvod kupci e nagraditi kupnjom tog proizvoda. To
poveava potronju i potranju za tim proizvodom, to moe dovesti do porasta
njegove cijene. S druge strane, porast cijene poveava i prihode proizvoaa tog
proizvoda. Via cijena i vee zarade privui e ostale poduzetnike u tu aktivnost.
U trinim su ekonomijama poduzetnici izuzetno osjetljivi na zaradu (profit) od
uloenog kapitala, stoga oni sa ugroenim profitima sele svoj kapital i
tehnologiju u one proizvodnje gdje se ostvaruje vei profit. S njihovim dolaskom
pojaava se konkurencija i jaa borba za naklonost potroaa. U takvim uvjetima
cijene dobara padaju. Kako ne bi dolo do pada profita uslijed pada cijena,
proizvoai su prisiljeni smanjiti trokove proizvodnje. To ih prisiljava na
modernizaciju i uvoenje efikasnijih metoda proizvodnje.

U trinim ekonomijama upravo su cijene signali i potroaima i
proizvoaima, signali za donoenje poslovnih odluka i (re)alokaciju resursa.
Odreujui ravnotene cijene i koliine, u meudjelovanju ponude i potranje,
trite preusmjerava (realocira) oskudne resurse drutva.








Priprema predavanja prema:
Mankiw, Gregory N. 2006. Osnove ekonomije. 3. izdanje. Zagreb: Mate.

32



4. POJAM ELASTINOSTI POTRANJE I
PONUDE I NJEZINA PRIMJENA

Da bismo zapoeli mikroekonomsku analizu i prouili djelovanje trita u ekonomiji (trita
proizvoda i trita faktora proizvodnje) potrebno je znati kako ponuda i potranja na tim tritima
reagiraju na promjene cijena dobara kojima se na tim tritima trguje. Drugim rijeima, upoznat
emo naine mjerenja osjetljivosti ponude i potranje na promjene cijena.

4.1. Elastinost potranje

4.1.1. Pojam elastinosti

Kada cijena nekom dobru raste, znamo da e se smanjiti koliina potranje za tim
dobrom. No pitanje je za koliko e se smanjiti. Mjera elastinosti omoguuje nam
da to izraunamo. Elastinost je openito osjetljivost jedne pojave na promjenu
neke druge pojave.

U ekonomiji elastinost mjerimo pomou postotnih promjena ekonomskih
pojava iz dva razloga: 1) postotne promjene ne ovise o mjernim jedinicama
(kune, kilogrami, itd.) i 2) postotna promjena, za razliku od apsolutne promjene,
ukazuje na znaaj tih promjena (promjene pojava ili varijabli oznaavamo
simbolom ). Openito moemo izraziti mjeru elastinosti kao:

Elastinost =
pojave povezane
pojave jedne

%
%


Zato koristimo postotne promjene u izraunu elastinosti? Ako je poetna cijena
dobra bila 4 kune, te cijena poraste za jednu kunu na 5 kuna, ta je promjena
znaajna. Ako je poetna cijena bila 100 kuna, te cijena poraste za jednu kunu,
smatrate li da je to poveanje znaajno?

4.1.2. Determinante cjenovne elastinosti potranje

Elastinost potranje s obzirom na cijenu (cjenovna elastinost potranje) Ed,p,
mjeri za koliko e se promijeniti koliina potranje kad se promjeni cijena za
1%. Potranja za nekim dobrom je elastina ako znaajno reagira na promjenu
cijene. Nasuprot tome, potranja je neelastina ako neznatno reagira na promjenu
cijene.

33

Budui da potranja za dobrima ovisi o potroaevim preferencijama
(sklonostima), cjenovna elastinost potranje ovisi o mnogim ekonomskim,
sociolokim i psiholokim faktorima koji pokreu individualne elje. Iskustvo
nam ipak moe pomoi da utvrdimo neka openita pravila o cjenovnoj
elastinosti potranje, koja je pod utjecajem sljedeih determinanti:

1) PRIRODA DOBARA (nuna vs. luksuzna dobra)
Kada poraste cijena kruha, mlijeka i ostalih dobara koja se smatraju dobrima
nunim za ivot pojedinca, potranja za tim dobrima nee se bitno smanjiti, to
znai da je potranja za nunim dobrima neelastina (manje osjetljiva) s obzirom
na cijenu. No, ako znaajnije poraste cijena dobrima koja nisu nuna za ivot,
naroito ako se radi o luksuznim dobrima, moe se oekivati i znaajnije
smanjenje kupovina takvih proizvoda. Potranja za luksuznim dobrima
elastinija je s obzirom na cijenu.

2) DOSTUPNOST IZRAVNIH SUPSTITUTA
Potranja za proizvodima koji se mogu lako supstituirati (zamijeniti) nekim
drugim proizvodom (supstitutom) cjenovno je elastinija, jer je potroaima
jednostavno prijei na upotrebu drugog, zamjenskog dobra. Kod dobara koji
nemaju supstitute i nije ih jednostavno zamijeniti nekim drugim proizvodom
potranja je neelastina, odnosno, manje osjetljiva na promjenu cijene.

3) OPSEG ILI VELIINA TRITA
Elastinost potranje ovisi o tome koliko je iroko definirano trite. Usko
definirano trite u pravilu ima elastiniju potranju nego ire definirano
trite, budui da je lake nai zamjenu za jedan proizvod nego za grupu
proizvoda. Primjerice, trite hrane ima neelastinu potranju jer je gotovo
nemogue nai supstitut za hranu. No gledajui pojedinano, trita pojedinih
prehrambenih proizvoda su elastinija nego iroko definirano trite hrane,
budui da se pojedini prehrambeni proizvodi (maslac) mogu jednostavnije
nadomjestiti drugim prehrambenim proizvodima (margarin).

4) VREMENSKO RAZDOBLJE PRILAGODBE
U duem vremenskom razdoblju potranja postaje elastinija, te jae reagira na
promjenu cijene nego u kraem razdoblju. S protekom vremena potroai e se
lake prilagoditi promjenama cijena. Ako sada znatno poskupi benzin, trenutno
e se neznatno smanjiti kupovine benzina. Ali, u dugom roku ljudi se mogu
prilagoditi, promijeniti svoje navike, to moe znaajnije smanjiti kupovine
benzina. Oni mogu kupiti automobil koji troi manje benzina, kupiti automobil
na plin, preseliti se blie radnom mjestu,<
34


4.1.3. Mjerenje cjenovne elastinosti potranje

Kako mjerimo osjetljivost koliine potranje u odnosu na promjenu cijene?
Ekonomisti izraunavaju tzv. koeficijent cjenovne elastinosti potranje Ed,p kao
omjer postotne promjene koliine potranje i postotne promjene cijene:

Ed,p = =
P
Q

%
%
=
100 *
1
1 2
100 *
1
1 2
P
P P
Q
Q Q

=
1
1 2
1
1 2
P
P P
Q
Q Q

gdje je E oznaka elastinosti, d potranja, p cijena (p1 poetna cijena, p2
cijena nakon promjene) i q koliina potranje (q1 poetna koliina, q2
koliina nakon promjene).

Cjenovna elastinost potranje je postotna promjena traene koliine
podijeljena sa postotnom promjenom cijene.

Ako elimo izraunati elastinost potranje izmeu dvije toke na istoj krivulji
potranje (dakle izmeu (p1,q1) i (p2,q2)), ova gornja formula krije jedan
nedostatak kojeg u ozbiljnim analizama treba izbjei. Da bi izbjegli taj nedostatak
formulu dodatno modificiramo. Naime, baza u izraunu postotne promjene
cijene i koliine u gornjoj formuli je poetna cijena i koliina p1 i q1, prije
promjene. Umjesto te baze, potrebno je uvrstiti prosjenu cijenu i koliinu,
aritmetiku sredinu izmeu poetne i nove razine cijene i koliine, dakle
(p1+p2)/2 i (q1+q2)/2:

Ed,p =
) 1 2 ( * ) 2 1 (
) 2 1 ( * ) 1 2 (
2 1
1 2
2 1
1 2
2
) 2 1 (
1 2
2
) 2 1 (
1 2
p p q q
p p q q
p p
p p
q q
q q
p p
p p
q q
q q

ili Ed,p =
1 2
2 1
*
2 1
1 2
P P
P P
Q Q
Q Q

Koeficijent elastinosti potranje treba znati pravilno interpretirati, a budui da u
izraunu koristimo postotne promjene nije bitno u kojim se jedincima mjere
cijene (kune, lipe..) i koliine (komadi, tone...). Dobiven koeficijent cjenovne
elastinosti potranje Ed,p uvijek je negativan zbog zakona opadajue
potranje. No, zbog jednostavnosti ga pretvaramo u pozitivnu vrijednost
pomou apsolutnih zagrada i tada interpretiramo:
a) Ako je |Ed,p| > 1, potranja je elastinija na promjenu cijene, znai da
rast (pad) cijene od 1% dovodi do pada (rasta) koliine potranje za vie
od 1%, kao npr. za luksuzna dobra
35

b) Ako je |Ed,p|=1 , govorimo o jedininoj elastinosti potranje, znai da
rast cijene od 1% dovodi do pada traene koliine za 1%,
c) Ako je |Ed,p| < 1, potranja je neelastinija na promjenu cijene, rast cijene
od 1% dovodi do pada traene koliine za manje od 1%, kao npr. za nuna
dobra.

S obzirom na cjenovnu elastinost potranje, dobra dijelimo na nuna i
luksuzna:
a) nuna dobra cjenovna elastinost potranje je izmeu 1 i 0 (npr. Ed,p = -
0,2; Ed,p = -0,8), to piemo |Ed,p| < 1. Kada poraste cijena nunog dobra za
1% potranja za tim dobrom smanjit e se za manje od 1%.
b) luksuzna dobra cjenovna elastinost potranje je vea od 1 (npr. 2, -
3,..) to piemo |Ed,p| > 1. Kod luksuznih dobara potranja jae reagira na
promjenu cijena. Kada poraste cijena luksuznog dobra za 1%, potranja za tim
dobrom smanjit e se za vie od 1%. Vrijedi i obrat, ako se smanji cijena tog
dobra za 1%, potranja e se poveati za vie od 1%.

4.1.4. Razlike u cjenovnoj elastinosti potranje

Na sljedeim primjerima uoite razlike u cjenovnoj elastinosti potranje.

Slika 4.1. Elastina krivulja potranje








Slika 4.2. Neelastina krivulja potranje











0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200 220
p
q
D
P1
P2
q1 q2
A
B

Ova slika prikazuje relativno elastinu krivulju
potranju (|Ed,p|>1) s obzirom na cijenu, to znai da
e pad cijene od 1% dovesti do rasta potranje za vie
od 1%. Primijetite na grafu da je koliina potranje jae
reagirala na promjenu cijene.

Primjer na slici lijevo pokazuje relativno
neelastinu potranju (|Ed,p|<1), to znai da e
zbog pada cijene za 1% traena koliina porasti
za manje od 1%. Primijetite na slici da je koliina
potranje manje reagirala na promjenu cijene.


0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
p
q
D

36

Slika 4.3. Savreno elastina i savreno neelastina krivulja potranje








Moemo zakljuiti da to je krivulja poloenija (blagog negativnog nagiba) to
je ona elastinija, to je krivulja okomitija, to je vie neelastinija.

Sljedei primjer pokazuje linearnu funkciju potranje i na prvi pogled rekli bismo
da ta krivulja ima jedininu elastinost, odnosno da promjena cijene dovodi do
jednake promjene koliine potranje. No je li zaista tako? Cjenovna elastinost
du linearne (pravocrtne) potranje nije konstantna i varira od nule do
beskonano. Iz donje slike mogu se izraunati cjenovne elastinosti u nekoliko
toaka na krivulji.

Primjerice, cjenovna elastinost u toki A iznosi:
Ed,p (A) = (2-1)/(2+1) * ((10+9)/(9-10) =
= 1/3 * 19/-1 = -19/3 = - 6,33
U toki B elastinost iznosi:
Ed,p(B) = (6-5)/(6+5) * (6+5)/ (5-6) =
= 1/11 *11/-1=-11/11 = - 1
U toki C elastinost iznosi:
Ed,p(C) = (10-9)/(10+9) * (1+2)/(1-2) =
= 1/19 * 3/-1= -3/19 = - 0,16

Vidimo da linearna krivulja potranje im razliitu elastinost u pojedinim
tokama krivulje. U dijelu gdje je cijena visoka i koliina mala, elastinost je vea.
I obrnuto, uz niske cijene i visoke koliine elastinost je manja. Na samoj
polovini krivulje potranje (u toki B) elastinost je jedinina. U svim tokama
iznad polovine krivulja potranje je elastinija, a u svim tokama ispod
polovine krivulja potranje je neelastinija.

To nam govori da nagib krivulje nije isto to i elastinost krivulje. Dok je nagib
linearne potranje konstantan i ne mijenja se, gornji primjer pokazuje da se
elastinost mijenja du krivulje i ovisi o postotnim promjenama cijene i
koliine. Jedini izuzetak od tog pravila su krajnji sluajevi savreno elastine i
savreno neelastine potranje. Jedino se kod tih primjera o njihovoj elastinosti
moe zakljuiti iskljuivo na temelju njihovog nagiba.

0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
p
q
A
B
C

0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200 220
p
q
D
D'

Kod savreno elastine potranje (Ed,p= ) i sasvim
neznatna promjena cijene dovesti e do beskonano
velike promjene traene koliine (sluaj vodoravne
krivulje potranje). Kod savreno neelastine
potranje (okomite krivulje potranje) traena
koliina uope ne reagira na promjene cijena
(Ed,p=0).

37

4.1.5. Unakrsna cjenovna elastinost potranje

Znamo da postoje povezana dobra, neka dobra imaju supstitute, a neka su dobra
povezana u potronji na nain da je mogua jedino njihova zajednika potronja,
a tada govorimo o komplementima. Unakrsna cjenovna elastinost potranje
upravo mjeri osjetljivost promjene potranje za jednim dobrom kada se
mijenja cijena nekog drugog, povezanog dobra, supstituta ili komplementa i
oznaavamo je sa Edx,py (x i y su povezana dobra). Uzmemo li primjer piletine i
puretine, koji su supstituti u potronji, oznaimo potranju za piletinom sa dx, a
cijenu puretine sa py, tada je unakrsna cjenovna elastinost potranje za
piletinom kada se mijena cijena puretine:

Edx,py=
py
Qx

%
%
i kod supstituta je uvijek Edx,py > 0
Ako poraste cijena puretine, ljudi e poeti kupovati vie piletine, te raste
potranja za piletinom, zato je Edx,py pozitivna.

U sluaju komplemenata (raunala i programski paketi), unakrsna cjenovna
elastinost potranje za raunalima (dx), kada se mijenja cijena programskih
paketa (py) je:

Edx,py=
py
Qx

%
%
i kod komplemenata je Edx,py < 0
Ako poraste cijena programskih paketa py pada potranja za njima, ali e se
smanjiti i potranja za raunalima, jer su ta dva dobra povezana u potronji, zato
je Edx,py kod komplemenata negativna.

4.1.6. Veza izmeu elastinosti potranje i ukupnog prihoda poduzea

Jedno od kljunih pitanja za poduzea je kako e se promjena cijene njihovog
dobra odraziti na ukupne prihode od prodaje tog dobra. To e svakako ovisiti o
cjenovnoj elastinosti potranje. Stoga analiziramo vezu izmeu elastinosti i
ukupnog prihoda.

Ukupni prihod proizvoaa je jednostavan umnoak cijene P i koliine dobra Q
koja se proda na tritu (za potroaa je to iznos koji plaa za kupnju dobra). Na
Slici 4.5. vidimo da se uz cijenu 9 prodaje 40 komada, stoga je ukupni prihod UP=
p*Q= 9*40 = 360. Kada znamo cjenovnu elastinost potranje tada je jednostavno
izraunati kako e reagirati ukupni prihod kada se mijenja cijena proizvoda:
a) kada je potranja neelastina na cijenu |Ed,p|<1, smanjenje cijene smanjuje
ukupni prihod, poveanje cijene poveava ukupni prihod,
b) kada je potranja elastina na cijenu, |Ed,p|>1, smanjenje cijene poveava
ukupni prihod, a poveanje cijene smanjuje ukupni prihod,
38

c) kada je potranja jedinino elastina |Ed,p|=1, smanjenje i poveanje
cijene ne dovode do promjene ukupnog prihoda.

To emo jasnije vidjeti na donjim slikama. Budui da je UKUPNI PRIHOD
umnoak cijene i koliine (P*Q), na slikama vidimo da mnoenjem cijene i
koliine zapravo izraunavamo povrinu pravokutnika ije su duljine stranica P i
Q. Ta povrina predstavlja ukupni prihod i mijenja se u svakoj pojedinoj toki na
krivulji potranje.

Slika 4.5. Ukupni prihod (elastina D) Slika 4.6. Ukupni prihod (neelastina D)









Krivulja potranje na Slici 4.5. je poloenija, elastinija. Tvrtka prvo zaraunava
cijenu 10 i uz nju prodaje 100 komada. Ukupni prihod UP=p*Q= 10*100=1000.
Ako spusti cijenu na 9, novi ukupni prihod bit e UP = p*Q= 9*120= 1080.
Snienjem cijene, tvrtka je poveala ukupni prihod zato to se suoava sa
elastinom krivuljom potranje. Slika 4.6. prikazuje neelastinu krivulju
potranje. Vidimo da se padom cijene sa 4 na 2 smanjila povrina pravokutnika
ispod krivulje potranje, to znai da je s padom cijene smanjen ukupni prihod.
Tvrtkama koje se suoavaju sa neelastinom krivuljom potranje, isplati se
poveavati, a ne sniavati cijene.

4.1.7. Dohodovna elastinost potranje

Osim cjenovne i unakrsne cjenovne elastinosti potranje, ekonomisti esto
analiziraju utjecaje ostalih varijabli na potranju, kao npr. dohodak. Koeficijent
dohodovne elastinosti potranje Ed,I mjeri kako se mijenja koliina potranje
kada se mijenja potroaev dohodak. Ovdje se takoer mjeri osjetljivost
potroaa, ali sada promatramo kako potroa reagira na promjene dohotka.
Koeficijent dohodovne elastinosti potranje Ed,I stoga jednostavno
izraunavamo kao omjer postotne promjene koliine potranje i postotne
promjene dohotka (I - engl. income):
Ed,I =
I
Q

%
%


0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200 220
p
q
D
A
B

0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
p
q
D

39

U jednom od prethodnih poglavlja ve smo spominjali kategorije normalnih i
inferiornih dobara. Koeficijent dohodovne elastinosti nam pomae da
izvrimo podjelu dobara na inferiorna i normalna. Naime, ako porast
dohodaka dovodi do porasta traenih koliina, takva dobra nazivamo
normalna dobra. Budui da se u ovom sluaju koliina potranje i dohodak kreu
u istom smjeru, koeficijent dohodovne elastinosti za normalna dobra je
pozitivan ili Ed,I > 0.

Kod inferiornih dobara koeficijent dohodovne elastinosti je negativan ili Ed,I
< 0, to znai da e porast dohotka dovesti do smanjenja kupovina inferiornih
dobara. To je jedna rjea kategorija dobara koju su potroai gotovo primorani
kupovati pri niskim razinama dohotka. Ako dohodak raste, ljudi smanjuju
kupovine tih dobara i zamjenjuju ih drugim, poeljnijim dobrima. Jedan
jednostavan primjer inferiornog dobra je vonja autobusom. Ljudi s vrlo niskim
primanjima primorani su koristiti usluge javnog prijevoza budui da im je
automobil luksuz. im dohodak dovoljno naraste da su u mogunosti kupiti
automobil, potroai smanjuju koritenje usluga javnog prijevoza.

Meu normalnim dobrima takoer postoje razlike u dohodovnoj elastinosti.
Nuna dobra (hrana) slabije reagiraju na promjenu dohotka (kupovine se
poveavaju ali u manjem opsegu), dok kod luksuznih dobara kupovine
znaajnije rastu u sluaju porasta dohotka.


4.2. Elastinost ponude (pojam i determinante)

Kao i potroai, i proizvoai su razliito osjetljivi na promjene cijena dobara koje
proizvode. Iz zakona ponude znamo da e porast cijene dovesti do poveanja
proizvodnje i ponude. Pitanje je samo koliko e reagirati ponuda na promjenu
cijene?

Elastinost ponude na cijenu mjeri promjenu koliine ponude dobra uslijed
promjene cijene tog dobra. Koeficijent cjenovne elastinosti ponude Es,p
izraunava se na isti nain kao i kod potranje, jedina je razlika to se izraunava
na temelju krivulje ponude. Dakle,
Es,p =
p
Qs

%
%
=
1 2
2 1
*
2 1
1 2
P P
P P
Q Q
Q Q

Elastinost ponude mjeri za koliko e se % promijeniti koliina ponude ako se
cijena promijeni za 1%. Koeficijent cjenovne elastinosti ponude je pozitivan.
Ponuda je elastina na promjenu cijene ako ponuena koliina znaajno reagira
na promjenu cijene i tada je Es,p > 1. Ponuda je neelastina na promjenu cijene
40

ako ponuena koliina neznatno reagira na promjenu cijene i tada je 0 < Es,p < 1,
dok kod jedinine elastinosti ponuena koliina reagira u istom obujmu kao i
cijena, te je Es,p=1.

Cjenovna elastinost ponude ovisi o sljedeim determinantama:

1) PRILAGODLJIVOST PROIZVOAA
Kad se promijeni cijena, neki proizvoai nee se moi odmah prilagoditi i
poveati svoju proizvodnju, jer e imati potekoa pri nabavi potrebnih resursa
koji im trebaju za poveanu proizvodnju. U tom sluaju njihova je ponuda
neelastina. Proizvoai koji su se u stanju brzo prilagoditi porastu cijena, mogu
vrlo brzo odgovoriti poveanjem proizvodnje i nabaviti potrebne resurse ili
inpute. U tom sluaju ponuda je elastinija na promjenu cijene.

2) VREMENSKI HORIZONT
U duem vremenskom roku proizvoaima je lake prilagoditi svoje kapacitete
proizvodnje, poveati broj radnika i nabaviti dodatne strojeve, stoga je u duem
vremenskom roku ponuda elastinija na promjenu cijene. U kratkom roku
ponekad je gotovo nemogue prilagoditi svoje resurse na nain da se povea
proizvodnja. Mogue je poveati broj radnika, ali ne i kapitalna dobra. Stoga je u
kratkom roku ponuda obino neelastinija na promjenu cijene.

4.2.1. Razlike u cjenovnoj elastinosti ponude

Kao i kod potranje, postoje krajnji sluajevi elastinosti krivulje ponude. To su
savreno elastina ponuda (vodoravna S') sa Es,p = i savreno neelastina
ponuda (okomita S) sa Es,p=0. U prvom sluaju neznatna promjena cijene dovodi
do beskonano velike promjene ponude, a u drugom promjena cijene uope ne
utjee na promjenu ponuene koliine. Izmeu ta dva krajnja sluaja postoje
elastinije i manje elastine krivulje ponude ovisno o tome u kojem postotku
reagira ponuena koliina na postotnu promjenu cijene. to je krivulja ponude
poloenija, blaeg pozitivnog nagiba to je ona elastinija, to je ona strmija, to
je neelastinija. Nacrtajte sami ta dva sluaja.

Slika 4.7. Savreno elastina i savreno neelastina ponuda




0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
0 20 40 60 80 100 120 140 160 180
p
q
S
S'

Sve to je reeno kod analize elastinosti
potranje vrijedi i kod ponude, jedino to
treba imati na umu da je predznak
koeficijenta elastinosti ponude uvijek
pozitivan zbog zakona ponude.

41


4.3. Primjena modela ponude i potranje

Upoznavanje sa elastinostima ponude i potranje omoguuje nam analizu
posljedica intervencija drave na tritima. Moderne ekonomije su mjeovite
ekonomije, koje tritima preputaju odluke o proizvodnji i potronji i alokaciji
resursa, a drava se ukljuuje kako bi poveala efikasnost, promicala pravednost
i osiguravala makroekonomsku stabilnost i rast. to se dogaa u sluajevima kad
se drava umijea na trite?

4.3.1. Utjecaj porezne politike na ponudu i potranju

Znamo da uvoenje poreza, poveanje poreznih stopa ima odreeni uinak na
potronju i na proizvodnju. Postavlja se pitanje kakav je konaan ekonomski
uinak uvoenja poreza, tko zaista plaa porez, odnosno tko snosi teret poreza.
Da li su to potroai, ili proizvoai, ili jedni i drugi? U toj analizi mogu nam
pomoi ponuda i potranja i njihove elastinosti na promjenu cijena. One nam
slue kako bismo istraili rasprostiranje uinaka porezne politike, bilo da se radi
uvoenju poreza, poveanju porezne stope ili pak ukidanju nekih poreza.

U sluaju direktnih ili izravnih poreza kao to je porez na dohodak, jasno je da
teret poreza u cijelosti pada na poreznog obveznika. Meutim, kod indirektnih
poreza (PDV, troarine,<) to rasprostiranje tereta poreza je manje transparentno
i oigledno.

Porez na potronju dobara ili usluga poveava cijenu tih dobara i usluga. Ali
proizvoau taj porast cijene ne ide u zaradu i nije mu motiv da povea
proizvodnju. To znai da uvoenje poreza na potronju (npr. poreza na dodanu
vrijednost PDV) smanjuje ukupnu trinu ponudu, odnosno, dovodi do
pomaka krivulje ponude lijevo gore za iznos poreza, kao to je prikazano na
sljedeoj slici.
Slika 4.8. Ravnomjerna raspodjela poreznog tereta
Uvoenje poreza na potronju t,
poveava cijenu proizvoda na p+t, no to
poveanje cijene ne daje motiv
proizvoau da povea svoju
proizvodnju. Uz novu viu cijenu,
koliina ponude ostaje na istoj razini
(Q=8), zbog ega dolazi do pomaka
krivulje trine ponude S paralelno
ulijevo na S+ t. Zbog pomaka krivulje
ponude ulijevo uspostavlja se nova
ravnotena cijena i koliina.
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
S
S+t
t
kupci
tvrtke
nova ravnotea
42

Tko plaa teret tog poreza? Mnogi bi rekli da teret u cijelosti prelazi na kupce
proizvoda. Meutim, slika jasno predoava kako se porez rasprostire. Teret koji
pada na kupce je razlika izmeu nove i stare ravnotene trine cijene, dok
ostatak poreznog tereta snose tvrtke odnosno proizvoai.

O emu ovisi tko e i koliko e podnijeti poreznog tereta? To ovisi o
elastinostima krivulja trine ponude i potranje, odnosno o osjetljivosti ponude
i potranje s obzirom na promjenu cijene. Na Slici 4.8. jasno se vidi da su krivulje
ponude i potranje u ravnotenim tokama jednako elastine, odnosno da su
kupci i tvrtke jednako osjetljivi na promjenu cijene. Zbog te injenice porezni se
teret ravnomjerno rasporeuje na kupce i proizvoae.

Slika 4.9. Neravnomjerna raspodjela poreznog tereta

Na Slici 4.9. jasno vidimo kako se rasprostire porezni teret. Kupci snose znatno
manji teret poreza nego proizvoai (gornji pravokutnik). Teret za kupce je
razlika izmeu nove (Pb) i stare ravnotene trine cijene. Ostatak poreznog
tereta snose tvrtke (donji pravokutnik). Vidimo da u sluaju kada je ponuda
relativno neelastinija od potranje, vei dio poreznog tereta snose tvrtke
odnosno proizvoai. U suprotnom sluaju, kada je potranja relativno
neelastinija u odnosu na ponudu (potranja strmija, a ponuda poloenija)
porezni bi se teret u veem obujmu prevalio na kupce. !!!!!! Zadatak za vjebu:
nacrtajte sami takav sluaj polazei od gornjeg primjera.

Priprema predavanja prema:
Mankiw, Gregory N. 2006. Osnove ekonomije. 3. izdanje. Zagreb: Mate.
McConnell, Campbell R. and Stanley L. Brue. 2001. Economics. 15th edition.
McGraw-Hill College.
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.
Slavin, Stephen L. 2008. Microeconomics. 9th edition. McGraw-Hill/Irwin.


0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
S
S+t
t
kupci
tvrtke
Ps
Pb
Slika lijevo prikazuje sluaj kada je krivulja
ponude relativno neelastinija (okomitija) od
krivulje potranje. Uvoenje poreza na
potronju pomaklo je krivulju ponude S na S+t,
a okomita razlika izmeu tih dviju krivulja
predstavlja iznos uvedenog poreza t. Pomak
krivulje ponude ulijevo doveo je do nove
ravnotee na tritu, nove i vie ravnotene
cijene i do nove i nie ravnotene koliine.
43



5. POTRANJA I PONAANJE POTROAA

U ovom poglavlju proirujemo znanje o potranji koju smo obradili u prethodnim poglavljima,
istraujui ponaanje potroaa i naela potroaeva izbora. Ljudi kupuju razna dobra (robe i
usluge) jer ele zadovoljiti svoje potrebe. Drugim rijeima, elimo ostvariti zadovoljstvo
upotrebom poeljnih dobara koje stjeemo kupovinom. Korisnost ili zadovoljstvo steeno
potronjom dobara mjerimo tako da utvrdimo koliko smo spremni za njih platiti.


5.1. Ukupna i granina korisnost, zakon opadajue granine
korisnosti

Pojam korisnosti uveden je u ekonomsku literaturu kako bi opisao zato
potroai kupuju razne robe i usluge. Potroai kupuju dobra zbog korisnosti
koju im ona pruaju. Dobra koja im pruaju veu korisnost potroai su spremni
platiti vie. Definicija korisnosti pomae nam u izvoenju krivulje potranje i u
analizi njezinih svojstava. Korisnost (engl. utility) odraava koliko smo spremni
dati novaca za neko dobro kako bi zadovoljili svoje potrebe. Teorija potranje
polazi od pretpostavke da potroai maksimiziraju svoju korisnost (zadovoljstvo)
birajui koaricu dobara koja im prua najveu korisnost.

Pojmove ukupne i granine korisnosti objasnit emo jednostavnim primjerom.
Pretpostavimo da ste jako gladni i urite u prvi najblii Fast food u potrazi za
sendviem. Tamo je ostao samo jedan sendvi po 25 kn, a sljedea je trgovina
predaleko. Ako ste u tom trenutku pomislili da je preskup, ali bi ipak dali toliki
iznos jer ste gladni, tada za vas u tom trenutku sendvi zaista toliko i vrijedi.
Niste jo utaili glad, te u sljedeoj trgovini, u kojoj sendvi kota 18 kn,
odluujete se za kupovinu. Ne biste vie bili spremni dati 25 kn, ali 18 kn biste
dali. Zato ne vie 25? Jer vie niste gladni kao maloprije, pa vam je korisnost od
dodatnog sendvia sada manja. Pretpostavimo da ste kupili i drugi sendvi, a za
trei bi dali 12 kn. Oito je korisnost od konzumiranja treeg sendvia znatno
nia od zadovoljstva koje vam je pruilo konzumiranje prvog i drugog sendvia.
Od etvrtog bi vam moda ve pozlilo, ali samo zbog primjera pretpostavimo da
bi bili spremni kupiti i etvrtog, no samo za 8 kn. to pokazuje ovaj primjer?

Dobra (robe i usluge) kupujemo zbog korisnosti ili zadovoljstva koje nam prua
njihova potronja. Ukupna korisnost je ukupno zadovoljstvo od potronje
ukupne koliine nekog dobra. Ukupna korisnost se poveava kada kupujemo
dodatne jedinice nekog dobra, ali se sa svakom dodatnom jedinicom ukupna
korisnost poveava sve manje.
44

Granina korisnost je dodatna korisnost koju imamo od potronje dodatne
jedinice nekog dobra. Vidjeli smo da je granina korisnost svakog dodatnog
sendvia sve manja. Prvi sendvi donosi najveu korisnost jer smo tada bili
najvie gladni, a vrijednost svakog sljedeeg je sve manja i manja, tj. dodatna
korisnost se smanjuje. Zbog sve manje dodatne korisnosti, svaki sljedei sendvi
spremni smo platiti po nioj cijeni od prethodnog.

Kretanje dodatne ili granine korisnosti potroaa daje nam odgovor na pitanje
zato je krivulja potranje opadajua krivulja. Kad neko dobro kupujemo u
veim koliinama, korisnost od svake dodatne jedinice je sve manja. Taj princip
nazivamo zakonom opadajue granine korisnosti koji glasi: sa svakom
dodatnom jedinicom potronje nekog dobra granina se korisnost od potronje
tog dobra smanjuje. Upravo zbog tog zakona krivulja potranje ima negativan
nagib. U Tablici 5.1. prikazujemo podatke iz spomenutog primjera:

Tablica 5.1. Granina i ukupna korisnost tablini prikaz

Koliina
Q

Cijena P Granina
korisnost MU
Ukupna korisnost TU
1 25 25 25 (TU1 = MU1 = 25)
2 18 18 43 (TU2 = MU1 + MU2 = 25 + 18 = 43 )
3 12 12 55 (TU3 = MU1 + MU2 + MU3 = 25 + 18 + 12 = 55)
4 8 8 63 <<<

Stupac 2 i 3 jednaki su jer cijena P je cijena koju su potroai spremni platiti, a ona
odraava graninu korisnost od prvog do etvrtog komada sendvia. Graninu
korisnost oznaavamo sa MU (engl. marginal utility). Ukupnu korisnost TU
(engl. total utility) dobijemo zbrajanjem graninih korisnosti svih prethodnih
jedinica potronje i prikazana je u 4. stupcu tablice.

Slika 5.1. Granina i ukupna korisnost grafiki prikaz

Granina i ukupna korisnost
0
10
20
30
40
50
60
70
0 1 2 3 4 5
koliina Q
P
,

M
U
,

T
U
MU TU

45

Na Slici 5.1. promotrite kretanje granine korisnosti. Izgleda identino kao to bi
izgledala krivulja potranje da smo crtali parove toaka cijena P i koliina Q iz
gornje tablice. Stoga i granina korisnost ima negativan nagib. Na slici vidimo da
ukupna korisnost raste s potronjom dodatne jedinice, ali sve sporije, odnosno
raste po opadajuoj stopi. Ona stoga nije rastui pravac, ve ima zakrivljenost
koja odraava sve manji prirast korisnosti kako raste potronja dobra. Stoga obje
krivulje na slici odraavaju djelovanje zakona opadajue granine korisnosti
potroaa.

5.2. Trina koarica dobara

Potroai svakodnevno donose odluke o tome koja dobra e kupiti. Odluke
donose na temelju ukusa ili sklonosti ili preferencija. Ono to kupujemo svaki
tjedan definirano je naim potrebama, eljama i ivotnim navikama. Svaki dan
pojede pecivo ili sendvi za uinu, plaa koritenje mobitela i interneta, a
povremeno voli otii u kino ili na koncert. Ova dobra predstavljaju tvoju
mjesenu trinu koaricu.

Trina koarica je skup svih dobara koje potroa kupuje radi zadovoljenja
svojih potreba. Da bismo pojednostavili analizu, pretpostavit emo da potroa
bira samo izmeu dva dobra. Takve trine koarice moemo prikazati u prvom
kvadrantu koordinatnog sustava, gdje na osi x prikazujemo koliinu jednog
dobra, a na osi y koliinu drugog dobra iz koarice.

Pretpostavimo da koarica sadri jedan proizvod i jednu uslugu: pizzu i odlazak
na koncert. Na Slici 5.2. prikazane su neke od moguih godinjih trinih
koarica. Koarica se prikazuje kao toka (na osi x je koliina pizze, na osi y je
broj odlazaka na koncert). Koja ti se trina koara najvie svia, odnosno koja bi
ti donijela najvee zadovoljstvo?

Slika 5.2. Trine koarice (pizza i koncert)

Razne koare (pizza, koncert)
25; 30
10; 50
40; 20
30; 40
15; 25
5; 40
0
10
20
30
40
50
60
0 10 20 30 40 50
pizza
k
o
n
c
e
r
t

46


5.3. Krivulja indiferencije i mapa krivulja indiferencije

Pretpostavimo da koarica A sadri 10 komada pizze i 14 odlazaka na koncert,
to oznaavamo sa A (10, 14), a koara B sadri 20 komada pizze i 20 odlazaka na
koncert, dakle B (20, 20). Koja koara je bolja? Ona u kojoj ima svega vie, stoga
e vee zadovoljstvo u potronji pruiti koarica B. Kaemo da je koara B bolja
od koare A. Pogledajmo drugi primjer. Koarica A ostaje ista, A (10, 14). Koara
B sada sadri 15 komada pizze i 10 odlazaka na koncert, B (15, 10). U koarici B je
vie pizze, ali manje odlazaka na koncert, u odnosu na koaricu A. Kako sada
odluiti? Sada je vjerojatno tee donijeti odluku koju koaru izabrati. To ovisi o
tome uiva li potroa vie u pizzi ili u odlascima na koncert. Openito, to ovisi o
sklonostima ili preferencijama potroaa.

Pretpostavimo da je svejedno hoe li potroa odabrati koaru A ili B. to se tie
ukupnog zadovoljstva, i koara A (10, 14) i koara B (15,10) pruaju isto zadovoljstvo.
tovie, pretpostavimo da je potroa ravnoduan prema sljedeim koarama, od
kojih sve pruaju istu razinu korisnosti: A (10, 14); B (15, 10); C (25, 6); D (35, 4);
E (50, 3).

Po kretanju koliina pizze u navedenim koarama, moe se zakljuiti jedino da
potroa vie voli jesti pizzu nego odlaziti na koncerte. No, ovaj primjer otkriva
nam jo neto. Nacrtajmo trine koarice A do E i poveimo te toke glatkom
linijom.

Slika 5.3. Krivulja indiferencije krivulja jednake korisnosti

Krivulja indiferencije
10; 14
15; 10
25; 6
35; 4
50; 3
0
2
4
6
8
10
12
14
16
0 10 20 30 40 50 60
pizza
k
o
n
c
e
r
t


Koarice koje pruaju jednaku korisnost, a sadre meusobno razliite
kombinacije roba i usluge, ine nas ravnodunima kad odluujemo koju od njih
odabrati. Budui da nam je korisnost od potronje tih koarica jednaka, kaemo
47

da smo prema njima indiferentni, tj. svaka kombinacija dobara u pojedinoj
koarici ini nas jednako zadovoljnima.
Grafiki takve koarice povezujemo krivuljom koja se zove krivulja indiferencije
(Slika 5.3.). Krivulja indiferencije je krivulja koja povezuje sve trine koarice
koje potroau pruaju jednaku razinu korisnosti.

Na gornjoj slici vidimo da, kako idemo niz krivulju indiferencije iz koarice A u
B, pa u C, sve do E, tako se odriemo odreene koliine jednog dobra kako bismo
dobili vee koliine drugog dobra. Potroa se odrie odlazaka na koncerte da bi
vie uivao u pizzi. Meutim, ono to je kljuno, sve trine koarice koje su
povezane istom krivuljom indiferencije pruaju istu razinu korisnosti. Graf koji
prikazuje vie krivulja indiferencije koje nam donose razliite razine korisnosti
nazivamo mapom krivulja indiferencije. Svaki potroa ima mapu krivulja
indiferencije (Slika 5.4.)

Slika 5.4. Mapa krivulja indiferencije

Mapa krivulja indiferencije
0
2
4
6
8
10
12
14
16
0 5 10 15 20
pizza
k
o
n
c
e
r
t
korisnost 2
korisnost 1
korisnost 3


Krivulja indiferencije koja je udaljenija od ishodita prua potroau veu razinu
korisnosti, jer na njoj lee koare koje sadre vee koliine svih dobara u odnosu na
donje krivulje. Krivulja indiferencije koja je najblia ishoditu povezuje koare
koje potroau donose najniu razinu zadovoljstva, jer u svakoj koari ima manje
svih dobara. Cilj je potroaa ostvariti to veu korisnost i nai se na to
udaljenijoj krivulji indiferencije, no to ga u tome sprjeava?

5.4. Budetsko ogranienje i budetski pravac

Potroai uvijek ele vie svih dobara, jer je za svakog racionalnog potroaa
bolje imati svega vie nego manje. Meutim, unato eljama i sklonostima,
mogunost kupovine je ograniena. ime? Novcem kojim raspolaemo, naim
ukupnim dohocima. S jedne strane, potroa ima elje, s druge strane, ostvarenje
tih elja je ogranieno budetom kojim raspolae.

48

Budetsko ogranienje je maksimalna koliina novca kojom potroa raspolae
i rasporeuje na kupovinu odreenih trinih koarica. Grafiki prikaz
budetskog ogranienja zove se budetski pravac ili budetska linija pravac
koji prikazuje sve mogue kombinacije dobara na koje je potroa utroio sav
svoj dohodak.

Prikaimo to jednostavnim primjerom. Ako raspolae sa 84 kune (to je tvoje
budetsko ogranienje), taj iznos rasporeuje na kupnju pizze i ulaznica za
koncert. Ako je cijena komada pizze 2 kune, a ulaznica za koncert kota 6 kuna, ti
moe svoj deparac rasporediti na sljedei nain: kupi 42 komada pizze i ne
ide na koncert (deparac 84 podijeli sa cijenom pizze 2 kune, dobije se toka
(42,0) na Slici 5.5.), ili ne kupuje pizzu i ide samo na koncerte (84 podijeli sa 6
kuna, dobije se toka (0,14)). Ucrtamo koordinate ovih dviju toaka i spojimo ih,
te dobijemo prikaz budetskog pravca.

Slika 5.5. Budetski pravac potroaa

Budetski pravac
0
2
4
6
8
10
12
14
16
0 10 20 30 40 50
pizza
k
o
n
c
e
r
t


Na budetskom pravcu lei itav niz moguih koara, kombinacija pizze i
odlazaka na koncert, koje su ti dostupne deparcem. Samo one koarice koje se
nalaze na budetskoj crti ili ispod nje dostupne su ti i moe ih kupiti. One
koarice koje se nalaze iznad pravca nisu ti dostupne, jer kotaju vie nego to si
moe priutiti.

Ako doe do promjene dohotka, budetski pravac se pomie paralelno ulijevo
ili udesno, to je prikazano na Slici 5.6. Smanjenje dohotka znai da svega
moemo manje kupiti, stoga se pravac pomie paralelno prema ishoditu. Budui
da sada kupujemo svega manje, pada i nae ukupno zadovoljstvo, stoga
dolazimo na krivulju indeferencije blie ishoditu (krivulja korisnosti 1 na Slici
5.4.). U suprotnom sluaju, ako nam se povea dohodak, pravac se udaljava i
pomie paralelno desno gore. Taj novi, vei dohodak omoguuje ti da kupi vie i
pizze i karata za koncert i povea svoje zadovoljstvo, to ti omoguuje da
49

skoi na udaljeniju krivulju indiferencije, prikazanu krivuljom korisnosti 3 na
Slici 5.4.

Slika 5.7. prikazuje poskupljenje pizze sa 2 na 4 kune. Uz deparac od 84 kune
sada moe kupiti 21 pizzu (84 : 4 = 21) ako ne ide na koncert, ili 14 ulaznica ako
ne kupuje pizzu. Budui da je pizza dvostruko poskupila, moe kupiti dva
puta manje pizze nego prije poskupljenja. Dolazi do rotacije budetskog pravca
prema unutra kao na Slici 5.7..

Slika 5.6. Pomaci zbog promjene dohotka Slika 5.7. Pomaci zbog promjene cijena
Pomaci budetskog pravca zbog
promjene dohotka
0
5
10
15
20
25
0 10 20 30 40 50 60 70
pizza
k
o
n
c
e
r
t



5.5. Potroaeva ravnotea, grafiki i analitiki

Potroa ostvaruje maksimalnu korisnost kada bira koaru koja se nalazi na
najudaljenijoj krivulji indiferencije, a koja ujedno dodiruje njegov budetski
pravac (tangenta je na budetski pravac). To je toka maksimalne korisnosti
potroaa i tada je potroa ostvario ravnoteu. Tu situaciju zovemo potroaeva
ravnotea jer je potroa, novcem koji mu je na raspolaganju, dobio najveu
korisnost u obliku najpoeljnije dostupne koarice dobara. Ovu situaciju
prikazujemo na Slici 5.8.

Slika 5.8. Potroaeva ravnotea max korisnost uz dano budetsko ogranienje

Ravnotea potroaa
0
2
4
6
8
10
12
14
16
0 10 20 30 40 50 60
pizza
k
o
n
c
e
r
t
A

Rotacija budetskog pravca zbog
poskupljenja pizze
0
2
4
6
8
10
12
14
16
0 10 20 30 40 50
pizza
k
o
n
c
e
r
t

50


Potroa je ostvario najveu korisnost uz zadani budet i zadane cijene odabirom
koare A, u kojoj se nalazi 25 komada pizze i 6 odlazaka na koncert. To je toka u
kojoj se dodiruju budetski pravac i najudaljenija krivulja indiferencije koju
potroa svojim budetom moe dostii. Kad bi potroa odabrao koaru na
krivulji indiferencije ispod budetskog pravca, znai da nije potroio sav novac
kojim raspolae. S druge strane, koare na krivulji indiferencije koja lei iznad
njegovog budetskog pravca potroau nisu dostupne.

5.5.1. Maksimiziranje korisnosti - analitiki

Koliko emo ega kupiti ovisi o naem dohotku i o cijenama dobara i o naoj
krialjci granine korisnosti. U Tablici 5.1. vidjeli smo koliko sendvia kupac
kupuje pri svakoj od cijena. To je samo primjer, jer u stvarnom ivotu naii emo
najee samo na jednu cijenu na tritu. Imajmo na umu da to vie istog dobra
koristimo (unutar koarice dobara), to nam svaka dodatna jedinica tog dobra
donosi sve manju graninu korist.

Koliko emo onda jedinica nekog dobra kupiti? Kupovat emo neko dobro sve
dok se granina korisnost ne spusti na razinu cijene tog dobra. Dok god je
granina korisnost od potronje nekog dobra via od njegove cijene
nastavljamo kupovati to dobro, sve dok granina korisnost posljednje
kupljene jedinice ne padne na razinu cijene. Ili, pomou jednostavnog
matematikog izraza (MUgranina korisnost, Pcijena):
MUx > Px nastavljamo kupovati
MUx = Px prestajemo kupovati
MUx = Px moemo zapisati i kao
Px
MUx
= 1 (za dobro X)
Pretpostavimo da je stvarna trina cijena sendvia 8 kuna. Znamo iz prijanje
tablice da nam prvi sendvi prua korisnost 25, dakle nama vrijedi vie nego to
stvarno kota, pa je za prvi komad naa granina korisnost od potronje vea od
cijene, MU > p. Zato nastavljamo kupovati dok se ne izjednai granina korisnost
sa cijenom, a to se dogaa s kupovinom etvrtog sendvia.

Isto pravilo vrijedi ako uz dobro x (sendvi), kupujemo i druga razna dobra
(dobro y, dobro z,...dobro n). U naim analizama pretpostavljamo da potroai
svoj dohodak troe na koaru dobara, a to je itav niz dobara za zadovoljenje
potreba. Stoga e potroa ostvariti maksimalnu korisnost od potronje dobara x,
y, z,...n, ako vrijedi jednakost:

Pn
MUn
Pz
MUz
Py
MUy
Px
MUx
...
51


Gornji matematiki izraz predstavlja uvjet potroaeve ravnotee koji glasi:
potroa e uz zadani dohodak i dane trine cijene ostvariti maksimalnu
korisnost kada je granina korisnost po jedinici novanog izdatka (MU/p) za
sva dobra jednaka. U toki A na Slici 5.8. ostvarena je potroaeva ravnotea
potroa je odabrao onu kombinaciju pizze i odlazaka na koncert koja mu
maksimizira korisnost uz dani budet i dane cijene te je u toj toki postignuto


Pkoncert
MUkoncert
Ppizza
MUpizza
.

5.5.2. Zato krivulje potranje opadaju?

Polazei od gornjeg uvjeta potroaeve ravnotee, jasna je veza izmeu granine
korisnosti i cijene. S porastom cijene dobra, smanjuje se naa spremnost da
kupimo to dobro. Kupujemo dodatne jedinice dobara sve dok se ne izjednai
cijena tog dobra sa graninom korisnosti posljednje jedinice (uz cijenu 8kn
potroa kupuje 4 sendvia, etvrti donosi MU=p). S poveanjem cijene sa 8 na 12
kn, smanjuje se odnos MU/p (8/12kn<1) odnosno MU/p 1. Kaemo da je dolo
do potroaeve neravnotee. Vea cijena smanjuje eljenu potronju i kupovinu
tog dobra (smanjujemo potronju sa 4 na 3 komada), dok se ponovno ne izjednai
cijena i granina korisnost od potronje zadnje jedinice dobra, MU=p. Naime,
smanjenjem potronje nekog dobra granina korisnost raste, stoga do ravnotee
ponovno dolazi kada smanjimo kupovinu sendvia sa 4 na 3 komada, jer se u
tom sluaju ponovno postie MU/p =1 (12/12kn=1).

5.5.3. Primjena pravila maksimiziranja korisnosti

Pravilo maksimiziranja korisnosti moe se upotrijebiti i kod brojnih drugih
aktivnosti i djelatnosti. Dan se sastoji od 24 sata, unutar kojih svatko od nas
obavlja razliite aktivnosti (spavanje, posao, uenje, odlazak u kino, vonja
biciklom....). Dan emo efikasno provesti i ostvariti maksimalnu korisnost kad
granina korisnost po jedinici utroenog vremena za sve aktivnosti bude jednaka.

Vrijeme koje je potrebno za uenje raznih predmeta (matematika, engleski,
osnove ekonomije) sigurno nije jednako, a vrijeme od 3 sata podijelili ste jednako
za uenje ta tri predmeta. To znai da niste efikasni jer za svaki od predmeta
odvajate po jedan sat za uenje. Ako u zadnjoj minuti uenja savladate vie
gradiva iz engleskog nego iz matematike, tada ste mogli poveati ukupno znanje
samo da ste prebacili dodatne minute uenja sa engleskog na matematiku, sve
dok zadnja minuta ne bi dala jednako dodatno znanje za sva tri predmeta.


52

5.6. Alternativni pristup analizi potranje efekt supstitucije i
efekt dohotka

Zakon opadajue potranje moe se analizirati na drugaiji nain, bez teorije
korisnosti. Vilfredo Pareto, poznati ekonomist 19. stoljea sve vane elemente
teorije potranje analizira alternativnim pristupom, koritenjem tzv. krivulja
indiferencije, alat koji emo detaljnije upoznati na 2. godini u okviru kolegija
Mikroekonomija. Zato potranja za nekim dobrom pada kad raste njegova
cijena? Paretova analiza preko krivulja indiferencije daje jasan odgovor: zbog
efekta supstitucije i efekta dohotka.

Ako cijena jednom dobru iz koare dobara poraste, dok se cijene drugih dobara
ne mijenjaju, to dobro za potroaa postaje relativno skuplje. Efekt supstitucije
kae da e, u sluaju kada cijena jednom dobru poraste, potroa nastojati
zamijeniti ili supstituirati to skuplje dobro nekim drugim, jeftinijim,
zamjenskim dobrom, kako bi jeftinije zadovoljio svoje potrebe. Odnosno,
potroai supstituiraju skuplja dobra jeftinijima i na taj nain pokuavaju zadrati
razinu svog zadovoljstva uz manji troak.

Nadalje, potroai su u kupovinama ogranieni iznosom svojih dohodaka. Stoga,
kada doe do porasta cijene nekog dobra iz potroaeve poeljne koare, realni
dohodak potroaa se smanjuje, odnosno smanjuje se kupovna mo tog dohotka.
Poskupljenjem dobara smanjuje se koliina dobara koje potroa svojim
dohotkom moe kupiti. Efekt dohotka kae da e poveanje cijene nekog dobra
smanjiti realni dohodak (kupovnu mo) i na taj nain smanjuje eljenu
potronju dobara. Pad cijene nekog dobra poveava realni dohodak i kupovnu
mo, te poveava eljenu potronju dobara.

Dakle, zato je krivulja potranje opadajua? Zbog djelovanja efekta supstitucije
jer e potroa dobro kojem poraste cijena supstituirati jeftinijim dobrom, pa
potranja za skupljim dobrom pada, te zbog djelovanja efekta dohotka, jer porast
cijene smanjuje realni dohodak, a smanjenje realnog dohotka smanjuje potranju.

5.7. Paradoks vrijednosti (water-diamond paradox)

Takozvani paradoks vrijednosti otkrio je Adam Smith kada je pokuavao
objasniti zato voda, kao neizmjerno dragocjeno dobro, ima izuzetno nisku
vrijednost u odnosu na dijamant, koji nije nuno dobro a postie izuzetno visoku
cijenu. Danas, kad ve znamo mnogo o teoriji korisnosti paradoks vrijednosti
ima svoje razumno objanjenje. Grijeimo ako promatramo ukupnu korisnost
koju daje voda ili dijamant u odreivanju njihove cijene. Treba promatrati
graninu korisnost zadnje potroene jedinice.
53


to vie troimo nekog dobra, granina je korisnost svake dodatne jedinice
potronje sve manja. Potroai kupuju dobra sve dok granina korisnost
posljednje potroene jedinice tog dobra ne padne na razinu trine cijene. Dakle,

Pdijamant
MUdijamant
Pvoda
MUvoda


Cijena vode za potroaa odreena je graninom korisnosti, korisnosti koju mu
daje posljednja aa vode. Budui da u odnosu na dijamante vode ipak ima
mnogo vie, granina korisnost posljednje ae vode je vrlo niska, pa je niska i
njezina cijena. Dijamant je izuzetno rijetko dobro, pa je granina korisnost
posljednjeg kupljenog karata dijamanta vrlo visoka, pa je visoka i njegova cijena.
Stoga, paradoks vrijednosti tumaimo na sljedei nain: to je vie nekog dobra,
manja je granina korisnost (relativna poeljnost) njezine posljednje jedinice
(i manja cijena); to je dobro rjee, granina je korisnost njezine posljednje
jedinice vea (i cijena vea).


5.8. Potroaev viak ili probitak

Potroaev viak ili probitak je razlika izmeu cijene koju je potroa spreman
platiti za neko dobro i stvarne cijene tog dobra. Sjetimo se primjera sa
sendviima. Cijena na tritu je 8 kn, pri kojoj je kupac spreman kupiti etiri
komada. Budui da je kupac spreman platiti 25 kn za prvi sendvi, viak
korisnosti kod kupovine prvog komada jednak je 25 8 = 17. Kupac je spreman
platiti 18 kn za drugi komad, pa je probitak od drugog sendvia jednak 18 8 =
10. Za trei je spreman dati 12 kn, pa je probitak od treeg 12 8 = 4. Za etvrtog
je spreman dati upravo onoliko kolika je trina cijena sendvia, stoga nema
probitka. Ukupni potroaev viak ili probitak u ovom primjeru iznosi: 17 + 10 +
4 = 31, to smo dobili zbrojem vika korisnosti iznad trine cijene za sve
prethodne jedinice potronje.

Probitak potroaa se jo jednostavno moe izraunati tako da se od ukupne
korisnosti od potronje svih jedinica dobara oduzme stvarni troak potroaa.
Ako je kupac kupio 4 komada sendvia po trinoj cijeni 8 kn, njegov troak je
P*Q = 8*4 = 32. U tablici vidimo da je ukupna korisnost TU od kupnje svih 4
komada sendvia 63, stoga je viak potroaa jednak razlici izmeu ukupne
korisnosti i ukupnog troka potroaa za te etiri jedinice ili:
Viak potroaa = TU (P*Q) = 63 32 = 31

Grafiki je probitak potroaa odreen povrinom pravokutnog trokuta kojeg
zatvaraju krivulja potranje i cjenovna crta, kao na donjoj slici.
54


Slika 5.9. Probitak potroaa










Zadatak za ponavljanje:
U donjoj tablici izraunajte graninu i ukupnu korisnost od potronje
dobra X. Odredite koliki je viak potroa ostvario ako je kupio 4 jedinice dobra
X. Koliki je viak potroaa ako je kupio svih 7 jedinica dobra?

Tablica. Izraun granine i ukupne korisnosti i probitka potroaa
P (cijena) Q (koliina) MU (granina
korisnost)
TU (ukupna
korisnost)
100
85
70
60
40
25
10
1
2
3
4
5
6
7
100
85
70
60
40
25
10
100
185
255
315
355
380
390

Ukupna korisnost od potronje 4 jedince dobra je 315, a 4 komada ukupno
kotaju 4*60 = 240. Stoga je viak potroaa pri kupnji 4 jedinice dobra X jednak
TU4 (p*Q)4 = 315-240 = 75. Sami izraunajte probitak ako je potroa kupio svih
7 jedinica X-a.

Priprema predavanja prema:
Ahec onje, A. et all. 2012. Osnove ekonomije 2. Udbenik za 2. razred ekonomske
kole. Zagreb: Mate.
Ekelund, Robert B. i Robert F. Herbert. 1998. Povijest ekonomske teorije i metode.
Zagreb: Mate.
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.
Slavin, Stephen L. 2008. Microeconomics. 9th edition. McGraw-Hill/Irwin.


P
D

b probitak
2
*b a

P* a cjenovna crta

Q

55



6. TEORIJA PROIZVODNJE

Nakon detaljne analize potranje, nastavljamo sa analizom ponude na tritu.
Analiza ponude poduzea sastoji se od analize proizvodnje i analize trokova
koja nastaju uslijed proizvodnog procesa. Da bismo razumjeli zakon ponude, te
to je zapravo krivulja ponude, moramo detaljnije analizirati kako se kreu
trokovi poduzea koji ovise o samom proizvodnom procesu. Stoga emo prvo
upoznati osnove teorije proizvodnje.

6.1. Funkcija proizvodnje

Proizvodnja je kljuna ekonomska aktivnost koja stvara gotove proizvode i
usluge, osigurava radna mjesta, a ulagai i vlasnici poduzea nastoje od
proizvodne aktivnosti ostvariti zaradu ili profit. Proizvodnja se moe odvijati u
velikim tvornicama s tisuama zaposlenih ili pak u malim obrtnikim radnjama.
Rezultat proizvodnje nije samo roba, to moe biti usluga, ideja, pa ak i
informacija.

Proizvodnja je djelatnost poljoprivrednika koji u proizvodnju ulau zemlju,
sjeme, alate i strojeve, te ulau svoj rad. Proizvodnja je djelatnost konzultantske
firme, koja pribavlja uredski materijal, kompjutore, strune knjige i asopise, te
nudi konzultantske usluge klijentima. Bez obzira o kakvoj je vrsti proizvodnje
rije, zajedniki je cilj proizvoaa to efikasnije proizvoditi, odnosno
proizvesti odreenu razinu proizvodnje uz najnie utroke. Jednako tako, cilj
proizvoaa je maksimizirati profit (profit = prihodi rashodi).

Proizvodni proces jednostavno prikazujemo matematikom funkcijom. U
proizvodnom procesu koriste se proizvodni resursi ili faktori proizvodnje ili
inputi. To su rad, kapital, zemlja, pogoni, zgrade, alati, sirovine, tehnologija,
znanja, te ostali utroci poput struje, plina, vode,< Proizvodni proces
funkcionalno se zapisuje:

Q = A * f (L, K, N,...)

gdje je: Q koliina proizvodnje (Q engl. quantity), A tehnologija proizvodnje
(metoda kombiniranja inputa), L koliina rada (engl. labor), K koliina fizikog
kapitala, N koliina prirodnih resursa, f( ) funkcija koja prikazuje kako se inputi
kombiniraju u proizvodnom procesu. Funkcija proizvodnje Q pokazuje
maksimalnu koliinu proizvoda koju je mogue ostvariti uz raspoloive
resurse (inpute) i zadanu razinu tehnologije.
56

6.2. Resursi (inputi)

Resursi ili faktori proizvodnje ili inputi sredstva su koja se koriste u proizvodnji
roba i usluga. Resursi se dijele u tri glavne kategorije: zemlja, rad i kapital.
Zemlja i rad nazivaju se primarnim ili izvornim resursima, dok je kapital
proizvedeni resurs.

Zemlja je input koji podrazumijeva sve prirodne resurse koji se nalaze na planeti
Zemlji koje oznaavamo oznakom N (engl. natural resources); poput vode, mora,
zraka, ruda, zemnog plina, nafte, zemlje za obradu, itd.

Rad je input koji predstavlja ljudsku aktivnost, ija je svrha proizvodnja
odreene usluge ili proizvoda. Rad (kojeg oznaavamo sa L) iznimno je znaajan
resurs jer obuhvaa vjetine, sposobnosti i znanja potrebna za nesmetano
odvijanje proizvodnje.

Kapital je input koji se koristi za dobivanje novih proizvoda i usluga, te se sastoji
od fizikog kapitala (to su trajna proizvedena dobra: strojevi, infrastruktura,
alati, zalihe proizvoda) i financijskog kapitala. U analizama emo ga oznaavati
sa K, te za sada zanemarujemo financijski kapital. Uz vei tehnoloki napredak,
kapitalna e dobra biti modernija, a to e omoguiti stvaranje boljih, efikasnijih i
vrednijih proizvoda.

Resursi koji se koriste u proizvodnom procesu su oskudni. Zato je vano imati
tehnologiju koja e omoguiti efikasnu kombinaciju resursa u proizvodnom
procesu kako bi se proizvela odreena koliina proizvoda.

6.3. Rezultati proizvodnje

Rezultat proizvodnje zovemo output ili proizvod. To moe biti roba (laptop,
olovka, boca vode) ili pak usluga (spa masaa, posjet frizeru, prodaja tramvajskih
karata), koji predstavljaju krajnje rezultate procesa proizvodnje. Rezultati
proizvodnje usko su povezani s resursima koje koristimo u proizvodnom
procesu. Kvaliteta outputa ovisi o kvaliteti i vrsti inputa koritenih u
proizvodnji. Napomenimo da treba dobro paziti u razlikovanju inputa (resursa) i
outputa (rezultata proizvodnje). Evo primjera.

Kada tvornica suhomesnatih proizvoda proizvede unku koju putem trgovina
prodaje krajnjim potroaima, unka je rezultat proizvodnje (output). No, ako
istu unku kupuje vlasnik pizzerije, pa je unka sastojak za pripremu pizze,
unka je tada input (resurs) u proizvodnom procesu i koristi se za dobivanje
krajnjeg proizvoda tj. pizze. Odluka o tome je li neki proizvod input ili output
57

ovisi o tome ide li proizvod u konanu potronju ili ulazi u sljedei proizvodni
proces.

6.4. Proizvodnja u kratkom roku

U analizi proizvodnje vano je razlikovati KRATKI I DUGI ROK
PROIZVODNJE, zbog uinaka koje vrijeme ima na ukupnu proizvodnju i
trokove. Naime, u kratkom roku poduzea mogu prilagoavati i mijenjati samo
varijabilne faktore (rad, sirovine), dok se u dugom roku mogu prilagoavati svi
faktori proizvodnje (ukljuujui i kapital, opremu, pogone, infrastrukturu).

Faktore koji nisu promjenjivi u kratkom roku zovemo fiksnim faktorima
(kapital), a promjenjive u kratkom roku zovemo varijabilnim faktorima (rad,
prirodni resursi). U kratkom roku poduzee moe poveavati proizvodnju
poveanjem upotrebe varijabilnog faktora (L - rad), dok je fiksni (K - kapital)
nepromjenjiv. U dugom roku poduzee moe poveavati proizvodnju
poveanjem upotrebe svih faktora proizvodnje.

6.4.1. Ukupni, prosjeni i granini proizvod varijabilnog faktora

Krenimo od funkcije proizvodnje oblika Q = f (L, K), gdje smo zanemarili
tehnologiju i prirodne resurse. Pomou ove funkcije analiziramo vane pojmove
proizvodnje poput ukupnog, prosjenog i graninog proizvoda varijabilnog
faktora. Analiziramo proizvodnju u kratkom roku, kada poveanje proizvodnje
ovisi samo o promjeni varijabilnog faktora rad, dok je kapital fiksni,
nepromjenjivi faktor. To znai da e se u kratkom roku koliina proizvodnje
poveavati samo poveanjem rada, zapoljavanjem dodatnih radnika, koji rade sa
istom koliinom opreme i strojeva.

Ukupni proizvod rada TPL (engl. total product of labour) je maksimalna koliina
proizvodnje koja se moe proizvesti uz varijabilan faktor rad, te uz zadanu
koliinu kapitala i zadanu tehnologiju.

Tablica 6.1. Ukupni, prosjeni i granini proizvod rada (kratki rok proizvodnje)








rad (L) Q ili TPL MPL = TPL = TPLn-TPL(n-1) APL=TPL/L
0
1
2
3
4
5
0
200
300
350
380
390

200 (TP1-TP0=200-0)
100 (TP2-TP1=300-200)
50 (TP3-TP2=350-300)
30
10

200
150
116.7
95
78

58

Prva dva stupca tablice prikazuju kako se poveava ukupna proizvodnja Q ili
ukupni proizvod rada TPL (TPL je sinonim za Q u kratkom roku), kada se mijenja
varijabilni faktor rad L. Kada je L= 0, tada je i Q (TPL) = 0. Primijetite kako se u
tablici sa svakim dodatnim radnikom L = 1 ( oznaava promjenu) poveava
ukupni proizvod rada TPL. Kada grafiki prikaemo vezu izmeu poveanja rada
L i ukupne proizvodnje TPL, moemo uoiti to se zbiva u proizvodnom procesu,
te kakav je porast proizvodnje.

Slika 6.1. Kretanje ukupnog proizvoda rada zbog rasta varijabilnog faktora rad

Na gornjoj slici istaknuti pravokutnici predstavljaju granini proizvod rada MPL
(engl. marginal product of labour).

Granini proizvod rada MPL dodatni je proizvod TPL kojeg donosi dodatna
jedinica rada L, dok su drugi faktori fiksni. Do graninog proizvoda rada
dolazimo jednostavno tako da od ukupnog proizvoda TPL oduzmemo prethodnu
vrijednost TPL, kao to prikazuje trei stupac Tablice 6.1, a grafiki se prikazuje
kao na Slici 6.2.

Slika 6.2. Kretanje graninog proizvoda rada MPL

Uz ukupni i granini proizvod rada, moemo izraunati jo jednu znaajnu
veliinu (vidjeti zadnji stupac Tablice 6.1.).
Na Slici 6.2. izdvojeni su pravokutnici sa
slike 6.1 i povezivanjem njihovih vrhova
dobili smo liniju koja prikazuje kako se
mijenja granini proizvod rada MPL sa
zapoljavanjem dodatnog radnika. Vidimo
da sa svakom dodatnom jedinicom rada L,
uz fiksni kapital, granini ili dodatni
proizvod rada opada.
0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6
MPL
L
Kada je broj radnika L= 0, ukupni proizvod rada
TPL= 0. Sa svakim dodatnim radnikom, uz fiksni
kapital, raste ukupni proizvod rada TPL ili Q, ali
po opadajuoj stopi, odnosno, raste sve sporije i
sporije. Znai da sa zapoljavanjem dodatnog
radnika L, dodatni (granini ili marginalni)
proizvod rada sve je manji i manji. Granini
proizvod rada MPL na slici je prikazan
pravokutnicima, a on je sve manji i manji kako
zapoljavamo dodatne radnike.
0
50
100
150
200
250
300
350
400
450
0 1 2 3 4 5 6
Q
L
59


Prosjeni proizvod rada APL (engl. average product of labour) omjer je ukupnog
proizvoda rada (proizvodnje Q) i broja zaposlenih L, dakle APL =
L
TP
L
ili
L
Q
.
Omjer koliine proizvodnje i broja radnika je zapravo PRODUKTIVNOST
RADA (TPL/L=Q/L) koja nam govori kako se mijenja koliina proizvodnje po
radniku, odnosno kolika je prosjena koliina proizvodnje po jednom radniku.
Prosjeni proizvod rada APL izraunali smo u zadnjem stupcu tablice i pridruili
krivulji graninog proizvoda rada na Slici 6.3.

Slika 6.3. Prosjeni i granini proizvod rada

6.4.2. Zakon opadajuih graninih prinosa varijabilnog faktora

Gornje slike ukazuju na jedan od znaajnih zakona u ekonomiji zakon
opadajuih graninih prinosa varijabilnog faktora.

Zakon opadajuih graninih prinosa varijabilnog faktora glasi: sa svakim
dodatnim poveanjem varijabilnog faktora rad uz fiksni kapital, dodatna
koliina proizvodnje je sve manja i manja. Drugim rijeima, granini proizvod
varijabilnog faktora smanjuje se sa dodatnim zapoljavanjem tog faktora, dok su
drugi faktori fiksni. Na to vas asociraju iz prijanjih lekcija gornje slike i zakon
opadajuih graninih prinosa? (Sjetite se granine korisnosti i zakona opadajue
granine korisnosti).

Imajmo na umu da je zakon opadajuih graninih prinosa empirijska injenica do
koje se dolo opaanjem i istraivanjem velikog broja proizvodnih procesa.
Meutim, opadajui granini prinosi ne moraju vrijediti za sve razine
proizvodnje. esto u ranoj fazi proizvodnje, s prvim utrocima rada, ukupni
proizvod rada TPL prvo raste po rastuoj stopi, stoga raste i granini proizvod
MPL i prosjeni APL. Tek u kasnijoj fazi proizvodnje sa dodavanjem dodanih
jedinica rada, granini i prosjeni proizvod rada poinju se smanjivati.
Pogledajmo to na sljedeim slikama.
0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6
MPL
APL
MPL,APL
L
Krivulja prosjenog proizvoda rada APL
takoer je opadajua krivulja (kako L
raste prosjeni proizvod pada) ali je
blaeg negativnog nagiba od krivulje
graninog proizvoda MPL.
60


Slika 6.4. Ukupni proizvod rada Slika 6.5. Prosjeni i granini proizvod rada

VANO! Gornje dvije slike prikazuju tipino kretanje ukupnog, prosjenog i
graninog proizvoda rada. U ranoj fazi proizvodnje, s prvim utrocima rada
djeluju rastui granini prinosi faktora rad, to znai da se ukupni proizvod
rada poveava po rastuoj stopi, stoga prosjeni i granini proizvod rada rastu.
U kasnijoj fazi proizvodnje, sa daljnjim zapoljavanjem rada poinje djelovati
zakon opadajuih graninih prinosa rada, kada ukupni proizvod rada nastavlja
rasti ali po opadajuoj stopi, stoga opadaju prosjeni i granini proizvod rada.
Na Slici 6.4. vidimo infleksiju u kretanju ukupnog proizvoda rada; sa prva dva
radnika ukupni proizvod raste sve bre, nakon treeg radnika ukupni proizvod
raste sve sporije. Na Slici 6.5. granini proizvod poinje opadati prije prosjenog
proizvoda, te MPL sijee krivulju APL u njenom maksimumu, nakon ega
granini MPL pada bre u odnosu na APL. Gledajui Sliku 6.5. to moemo
zakljuiti? Poduzee ostvaruje maksimalnu produktivnost rada APL kada se
granini proizvod rada izjednaava sa prosjenim proizvodom rada ili MPL =
APL max (u naem sluaju to je izmeu dva i tri radnika).


6.5. Proizvodnja u dugom roku i supstitucija inputa

U dugom roku proizvodnje svi su faktori proizvodnje varijabilni. Funkciju
proizvodnje i dalje oznaavamo Q = f (L, K), a uz rad, sada je i kapital varijabilni,
promjenjivi faktor proizvodnje.

U proizvodnji se koriste razliite metode proizvodnje - metode kombiniranja
inputa rad i kapital da bi se proizvela odreena razina proizvodnje Q*. Budui
da takvih metoda moe biti vie, ekonomiste zanimaju samo tehniki efikasne
metode proizvodnje. Na Slici 6.6. prikazujemo sve tehniki efikasne metode
proizvodnje (kombinacije faktora rad i kapital) za proizvodnju zadane koliine
npr. Q = 40. Te su kombinacije inputa povezane krivuljom koju zovemo
IZOKVANTA. Izokvanta je krivulja koja povezuje sve tehniki efikasne
0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6
L
TP
0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6
MP,AP
L

max produktivnost rada
61

metode proizvodnje ili kombinacije faktora rada L i kapitala K za proizvodnju
zadane koliine proizvodnje Q.

Zakrivljenost izokvante govori o lakoi supstitucije ili zamjene inputa rada
kapitalom. Poduzee moe proizvesti 40 proizvoda (Slika 6.6.) uz razliite
kombinacije faktora rad i kapital. O lakoi zamjene faktora ovisi oblik izokvante.
to je zakrivljenost manja to je lakoa supstitucije faktora vea. Postoji nekoliko
vrsta izokvanti ovisno o lakoi supstitucije jednog faktora drugim.

Slika 6.6. Izokvanta Tablica 6.2. Funkcija proizvodnje

Slika 6.6. prikazuje glatku ili konveksnu izokvantu, nacrtanu prema podacima iz
Tablice 6.2. Svaka toka na izokvanti prikazuje tehniki efikasnu kombinaciju L i
K za proizvodnju Q = 40. Ako poduzee eli poveati upotrebu rada L za jednu
jedinicu sa L = 3 na L = 4, mora se odrei ili smanjiti upotrebu kapitala sa K = 7 na
K = 5, dakle za dvije jedinice. Daljnje poveanje rada sa L = 4 na L = 5, dovest e
do smanjenja utroka kapitala sa K = 5, na K = 4, dakle za jednu jedinicu. Kako
poduzee dodatno poveava faktor rad, sve je tee supstituirati kapital radom.
Poduzee se ne moe odrei kapitala u cijelosti, ako dodatno poveava rad, jer
mu kapital treba da bi proizveo odreenu razinu proizvodnje. Stoga, kako se
kreemo slijeva nadesno (poveavamo utroak rada) nagib izokvante postaje sve
blai i sve manje negativan.

Zamjenjivost rada i kapitala u ovom je sluaju kontinuirana. Meutim, s
poveanjem upotrebe rada, poduzee je spremno sve manje rtvovati i
smanjivati upotrebu kapitala. Zato je ova izokvanta konveksnog oblika, a
njezin je nagib sve manje negativan. Promjenu utroka kapitala zbog dodatnog
utroka rada oznaavamo sa
L
K

, to je oznaka za nagib izokvante. Kako je

izokvanta konveksna, nagib
L
K

postaje sve manje negativan slijeva nadesno.

Dakle, u proizvodnom procesu mogua je supstitucija faktora proizvodnje, te da
bi se poveala upotreba rada L, mora se smanjiti upotreba kapitala K da bi ostali
na istoj razini proizvodnje Q.
0
2
4
6
8
10
12
14
16
0 5 10
L
K
Q=40
Q L K
40 1 15
40 2 10
40 3 7
40 4 5
40 5 4
40 6 3,4
40 7 3,1
40 8 2,8
40 10 2,4

62


Slika 6.7. prikazuje linearnu, pravocrtnu izokvantu kod koje takoer postoji
mnogo efikasnih kombinacija utroaka, ali uz savrenu zamjenjivost faktora. To
znai da je jednostavno zamijeniti rad i kapital odnosno oni su uvijek zamjenjivi
u jednakom omjeru, to je u stvarnosti zapravo vrlo rijedak sluaj.

Slika 6.7. Linearna izokvanta Slika 6.8. Input-output (Leontievljeva)








Slika 6.9. Izlomljena izokvanta









Vratimo se na funkciju proizvodnje Q = f (L, K) koja prikazuje funkcionalnu vezu
faktora L i K i razliitih razina proizvodnje Q, koje mogu biti manje ili vee
ovisno o tehnologiji i upravljakom znanju. Takva funkcija opisuje veliki broj
izokvanti (mapa izokvanti), a svaka je izokvanta vertikalna projekcija
horizontalnog presjeka proizvodne povrine koju zatvara funkcija proizvodnje
Q = f (L, K). Da bismo shvatili kako ova funkcija izgleda, nacrtajmo
trodimenzionalnu sliku proizvodne funkcije, budui da kombinacijom rada L i
kapitala K nastaje trea varijabla, koliina proizvodnje, te proizvodna funkcija u
3-D formira tzv. proizvodni plat (rad je na osi x, kapital na osi y i koliine
proizvodnje na osi z).
0
5
10
15
20
0 5 10
K
Q=f(L,K)
L


0
5
10
15
20
0 5 10
K
Q=f(L,K)
P1
L


0
5
10
15
20
0 5 10
K
Q=f(L,K)
P1
P2
L


Na Slici 6.8. izokvanta je pravokutnog oblika
(input-output ili Leontievljeva) to znai da je
mogua samo jedna tehniki efikasna metoda
proizvodnje (u toki P1) zadane koliine Q. Slika
6.9. prikazuje izlomljenu izokvantu koja je
najblia stvarnosti. Ona ima tek nekoliko tehniki
efikasnih kombinacija utroaka rada i kapitala u
proizvodnji dane razine proizvodnje (P1 i P2).
63


Slika 6.10. Funkcija proizvodnje Q = f (L, K), 3-D prikaz












ZADATAK: Nacrtajte mapu izokvanti za razine proizvodnje Q=20, Q=40, Q=60

6.5.1. Prinosi na opseg i proizvodnost

U kratkom roku poveanje samo varijabilnog faktora rad, uz ostale faktore fiksne,
dovodi do opadajuih graninih prinosa varijabilnog faktora. U dugom roku nas
zanima kako na proizvodnju utjee poveanje svih faktora. Kretanje razine
proizvodnje u dugom roku, kada se jednakomjerno ili u istoj proporciji
mijenjanju i rad i kapital, mjerimo tzv. prinosima na opseg. Prinos na opseg u
dugom roku proizvodnje je promjena ukupne razine proizvodnje uslijed
jednakomjernog ili jednako proporcionalnog poveanja svih inputa: rada i
kapitala. Prinosi na opseg mogu biti:

a) konstantni kada zbog jednake promjena rada i kapitala dolazi do
proporcionalno jednake promjene proizvodnje (npr. udvostruenje svih
faktora dovodi do udvostruenja proizvodnje) primjer obrtnike
djelatnosti;
b) opadajui kada zbog promjene rada i kapitala proizvodnja raste manje
nego proporcionalno (npr. poveanje rada i kapitala za 10%, poveava
proizvodnju za 5%) primjer poljoprivredne djelatnosti;
c) rastui kada zbog jednake promjene rada i kapitala proizvodnja raste
vie nego proporcionalno (npr. poveanje rada i kapitala za 10% poveava
proizvodnju za 15%) primjer nekih preraivakih industrija.

Kako se jo moe mjeriti uspjenost poslovnih rezultata proizvoaa? Jedna od
vanih mjera je proizvodnost inputa. Proizvodnost inputa (rad, kapital,
sirovine, energija) je odnos koliine proizvodnje i koliine inputa koritenog u
Q
K
L
Q

Ova funkcija proizvodnje prikazuje proizvodnu
povrinu ili proizvodni plat. Ako na bilo kojoj
razini plata, presijeemo horizontalno taj plat i
taj presjek projiciramo u dvodimenzionalni
prostor dobit emo veliki broj izokvanti, kao to
smo dobili na slici jednu izokvantu Q'. to je
izokvanta dalje od ishodita, to je razina
proizvodnje via, to je projekcija presjeka
blie ishoditu to je razina proizvodnje nia. izokvanta
64

proizvodnji. Ako mjerimo samo odnos izmeu koliine proizvodnje i broja
radnika, ta se mjera zove produktivnost rada.
Kada bi u proizvodnji prevladavali rastui prinosi na opseg, tada bi proizvodnost
(i produktivnost rada) u vremenu rasla. Ostvarenje rastuih prinosa na opseg i
rasta produktivnosti mogue je uz:
a) ulaganja u moderniju tehnologiju tehnoloki napredak;
b) porast kvalitete ljudskog kapitala, obrazovanje menadera i dodatno
usavravanje radnika
c) utede na utrocima.


6.6. Tehnoloka promjena

Tehnoloka promjena jest poboljanje procesa proizvodnje, promjena i
poboljanje starih proizvoda i uvoenje novih proizvoda. Razvoj tehnologije i
tehnoloke promjene znaajno su utjecale na snano poveanje proizvodnosti,
produktivnosti i standarda ljudi u zadnjih stotinjak godina. Razlikujemo
tehnoloke inovacije procesa i tehnoloke inovacije proizvoda. Kod inovacije
procesa nova znanja unapreuju tehnike proizvodnje za postojee proizvode,
dok kod inovacije proizvoda dolazi do uvoenja novog poboljanog proizvoda.
Tehnoloke inovacije procesa koje unapreuju tehnike proizvodnje postojeih
proizvoda omoguuju poveanje koliine proizvodnje uz iste ili manje trokove.
To rezultira pomicanjem krivulje ukupnog proizvoda TP kako je prikazano na
donjoj slici.

Slika 6.11. Utjecaj tehnoloke inovacije na ukupni proizvod


Tehnoloki napredak jedan je od kljunih obiljeja trine ekonomije. Zbog ciljeva
poput efikasnije proizvodnje, poveanja zarada i profita, u trinim se
ekonomijama inferiorne, zastarjele tehnologije odbacuju, a uvode superiornije
tehnologije koje omoguuju viu proizvodnost, produktivnost i vee zarade.
0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6
L
TP
TP1
TP2
Tehnoloka inovacija procesa proizvodnje,
pronalazak efikasnije metode proizvodnje,
omoguuje da se uz isti utroak rada L
proizvede vea koliina proizvoda. Za
razliku od ovog sluaja uinke inovacija
proizvoda tee je izmjeriti premda je moda
taj oblik inovacija imao znaajniji uinak na
rast ivotnog standarda u posljednjih
pedeset godina.
65






Ponovimo: Komentirajte to prikazuju gornje dvije slike!


Priprema predavanja prema:
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.
Slavin, Stephen L. 2008. Microeconomics. 9th edition. McGraw-Hill/Irwin.



K
L
66



7. ANALIZA TROKOVA PROIZVODNJE

7.1. Analiza trokova poduzea dio analize ponude

Analiza proizvodnje i analiza trokova dio su analize ponude ili moderne
teorije poduzea. Teorija poduzea daje odgovor na pitanje kako poduzea
donose odluke o minimalnim trokovima, te kako ti trokovi ovise o razini
proizvodnje. Ciljevi su poduzea u trinim ekonomijama efikasna
proizvodnja i maksimizacija profita. Stoga ona moraju voditi rauna o
trokovima poslovanja, kada donose poslovne odluke. Sjetimo se to smo
istaknuli o proizvodnji, a to nam je kljuno za razumijevanje kretanja trokova:

a) kratki rok proizvodnje Q = f (L, K), rad L je varijabilan faktor, kapital K je
fiksan faktor koji se ne moe mijenjati u kratkom roku;
b) koliina proizvodnje Q ili TPL, ili ukupni proizvod rada u kratkom roku raste
samo zbog dodatnog zapoljavanja rada, kapital je fiksan
c) rani stadij proizvodnje prvi utroci rada, TPL raste ubrzano, granini
proizvod rada MPL raste, te govorimo o rastuim graninim prinosima
varijabilnog faktora rad
d) kasniji stadij proizvodnje sve veim ulaganjem rada, nakon neke toke
poinje djelovati zakon opadajuih graninih prinosa varijabilnog faktora; TPL i
dalje raste, ali sve sporije, a granini proizvod rada MPL se smanjuje, i to bre od
prosjenog proizvoda rada APL.




7.2. Vrste trokova u kratkom roku

Proizvoai imaju pri svakoj razini proizvodnje Q odreeni troak. Trokovi su
novani izdaci za nabavku inputa koje proizvoa koristi u proizvodnji: plae
67

radnika, trokovi kapitala (opreme, pogona), trokovi sirovina i materijala. Svi se
inputi nabavljaju na tritima inputa ili faktora proizvodnje (tritu rada,
kapitala,...).

Ukupni troak TC (engl. total costs) razine proizvodnje Q ukupni je novani
izdatak poduzea za ostvarenje te razine proizvodnje. Dobije se jednostavno tako
da se cijena rada pomnoi sa brojem radnika, cijena kapitala sa koliinom
kapitala, cijene sirovina sa koliinom sirovina i to se zbroji za odreenu razinu
proizvodnje. Poduzee se imati nie trokove za manje razine proizvodnje,
odnosno vee za vie razine proizvodnje. Prema tome, ukupni trokovi TC rastu
s porastom razine proizvodnje (TC kad Q).

Ukupni troak, u kratkom roku, dijeli se na fiksne i varijabilne trokove. Bez
obzira da li poduzee posluje ili ne, ono e uvijek imati odreene trokove koje
mora podmiriti i koji se ne poveavaju s poveanjem razine proizvodnje. To su
primjerice plae reijskog osoblja, najamnina za poslovne prostore, otplate
kredita itd. To su tzv. fiksni ili opi ili reijski trokovi.

Fiksni troak FC (engl. fixed costs) ukupni je novani izdatak kojeg poduzee
plaa bez obzira posluje li ili ne, te koji se ne mijenja promjenom proizvodnje u
kratkom roku.

Varijabilni troak VC (engl. variable costs) novani je izdatak koji se mijenja s
razinom proizvodnje, odnosno rastu s porastom razine proizvodnje (VC kad
Q). Varijabilni trokovi ukljuuju sirovine, materijal, plae radnika (ukljuujui
povremena zaposlenja poput sezonskih radnika), energiju (gorivo), itd.

Ukupni trokovi poduzea jednaki su zbroju fiksnih i varijabilnih trokova:

TC = FC + VC

Tablica 7.1. Trokovi TC, FC i VC Slika 7.1. Kretanje trokova poduzea

Q FC VC TC=FC+VC
0 55 0 55
1 55 30 85
2 55 55 110
3 55 75 130
4 55 105 160
5 55 155 210
6 55 225 280



0
50
100
150
200
250
300
0 1 2 3 4 5 6
TC
VC
FC
TC,VC,FC
q

68

Gornji primjer prikazuje kretanje spomenutih trokova. Kada nema proizvodnje,
poduzee ima samo fiksne trokove FC, koji su jednaki ukupnom troku TC. Ako
je Q=0, FC = TC, jer je VC=0. Varijabilni trokovi poinju rasti tek kada
proizvodnja raste, a budui da su fiksni trokovi uvijek na istoj razini, skok
ukupnih trokova jednak je skoku varijabilnih trokova. To vidimo na Slici 7.1.
Na osi x prikazujemo razinu proizvodnje Q, a na osi y sve trokove, FC, VC i TC.

7.2.1. Pojam graninog troka

Pojam graninog troka jedan je od kljunih pojmova ekonomike. Najbolje
poslovne odluke poduzea donose promatranjem kretanja graninog troka.
Njime se poduzee rukovodi i prilikom donoenja odluke uz koju razinu
proizvodnje je profit maksimalan.

Granini ili marginalni troak MC (engl. marginal costs) dodatni je troak
proizvodnje (TC) dodatne jedinice proizvoda Q ili MC=TC/Q. Na temelju
gornjeg primjera granini se troak moe izraunati ili iz ukupnog troka TC ili iz
varijabilnih trokova VC, jer varijabilni trokovi rastu jednako kao ukupni troak.

Tablica 7.2. Izraun graninog troka









Na donjim slikama nacrtane su krivulje ukupnog troka TC i graninog troka
MC. Da bi bolje vidjeli kako se kree krivulja graninog troka MC, na odvojenoj
slici desno prikazujemo samo granini troak.
Q VC TC MC (TCq-TCq-1)
0
1
2
3
4
5
6
0
30
55
75
105
155
225
55
85
110
130
160
210
280
-
30
25
20
30
50
70
Prvi komad proizvoda firmu kota ukupno 85,
dva komada kotaju 110, to znai da samo
drugi dodatni komad firmu kota 25 (110-85).
Isti rezultat dobijemo kada od varijabilnih
trokova VC pri bilo kojoj razini Q oduzmemo
VC prethodne razine proizvodnje. Iz tablice
vidimo da granini troak MC prvo opada, a
zatim nakon neke razine proizvodnje Q
poinje rasti!!!
69

Slika 7.2. Ukupni i granini troak Slika 7.3. Granini troak MC

Slika 7.2. prikazuje da proizvoai imaju krivulju graninih trokova u obliku
slova U. U kratkom roku, granini troak MC pri niim razinama proizvodnje
prvo pada zbog rastuih graninih prinosa rada (granini proizvod rada MPL
raste), zatim dostie svoj minimum i nakon toga poinje rasti zbog opadajuih
graninih prinosa rada (granini proizvod rada MPL pada).

7.2.2. Vrste prosjenih trokova u kratkom roku

Iz ukupnih, fiksnih i varijabilnih trokova moemo izraunati prosjene trokove
ili trokove po jedinici proizvoda. Poduzea trebaju svoje odluke donositi
promatranjem kretanja prosjenih trokova i graninog troka, a ne ukupnih
trokova.

Prosjeni ukupni troak ATC (engl. average total costs) ukupni je troak podijeljen
ukupnom koliinom proizvodnje Q:
ATC =
Q
TC


Prosjeni ukupni troak ATC (ili jednostavnije AC) znaajna je mjera za
poduzee, jer na temelju usporedbe prosjenog troka sa trinom cijenom
poduzee moe utvrditi ostvaruje li profit ili gubitak. Prosjeni troak u ranom
stadiju proizvodnje prvo opada, dostie svoj minimum i u kasnijem stadiju raste.
Zato? Zbog toga to u prvom stadiju proizvodnje nazivnik u izrazu ATC, a to je
koliina proizvodnje, raste bre od brojnika ili ukupnih trokova TC zbog
rastuih graninih prinosa faktora rad. U kasnijem stadiju proizvodnje prosjeni
troak ATC raste, jer brojnik (trokovi) raste bre od nazivnika (razine
proizvodnje) zbog opadajuih graninih prinosa faktora rad.

Kao to se ukupni troak ralanjuje na fiksne i varijabilne, tako se prosjeni
ukupni troak ATC ralanjuje na prosjene fiksne i prosjene varijabilne
trokove.
0
50
100
150
200
250
300
0 1 2 3 4 5 6
TC
MC
TC,MC
q
0
10
20
30
40
50
60
70
80
0 1 2 3 4 5 6
MC
q

70


Prosjeni fiksni troak AFC (engl. average fixed costs) fiksni je troak FC podijeljen
s koliinom proizvodnje Q:
AFC =
Q
FC

Budui je fiksni troak u kratkom roku nepromjenjiv, njegovo dijeljenje sa
rastuom koliinom proizvodnje rezultira kontinuirano opadajuom krivuljom
prosjenog fiksnog troka. Primjerice, poduzee koje ima 10-tak stalno zaposlenih
radnika, ije plae predstavljaju fiksni troak, moe oekivati pad prosjenog
fiksnog troka ako uspjeno posluje i ako poveava proizvodnju uz isti broj
zaposlenih.

Prosjeni varijabilni troak AVC (engl. average variable costs) varijabilni je troak
VC podijeljen ukupnom proizvodnjom Q:
AVC =
Q
VC


Prosjeni varijabilni troak u poetku proizvodnje pada, dostie svoj minimum i
potom raste. Zbog istih razloga kao i prosjeni ukupni troak.

U donjoj tablici smo iz ukupnih, fiksnih i varijabilnih trokova izraunali
prosjene trokove ATC, AVC i AFC i granini troak MC. Zatim emo na slici
prikazati njihovo kretanje ovisno o promjeni razine proizvodnje.

Tablica 7.3. Izraun prosjenih trokova i graninog troka

Q FC VC TC AFC=FC/Q AVC=VC/Q AC=TC/Q MC=TCq-TCq-1
0 55 0 55 beskonano beskonano beskonano -
1 55 30 85 55.0 30.0 85.0 30
2 55 55 110 27.5 27.5 55.0 25
3 55 75 130 18.3 25.0 (min) 43.3 20
4 55 105 160 13.8 26.3 40.0 (min) 30
5 55 155 210 11.0 31.0 42.0 50
6 55 225 280 9.2 37.5 46.7 70

71

Slika 7.4. Kretanje prosjenih trokova

Krivulja prosjenog ukupnog troka AC pri niim razinama proizvodnje prvo
pada, zatim dostie svoj minimum (u ovom sluaju pri Q=4), i zatim raste.
Krivulja prosjenog varijabilnog troka AVC takoer pada pri niim razinama
proizvodnje, ali dostie svoj minimum prije prosjenog ukupnog troka AC (pri
Q=3). Krivulja prosjenih fiksnih trokova AFC opada kontinuirano s porastom
razine proizvodnje Q.

7.2.3. Odnos prosjenih i graninog troka kratki i dugi rok

U prethodnoj tablici u zadnjem stupcu izraunali smo granini troak. Dobili smo
etiri kljune trokovne krivulje poduzea na temelju kojih poduzee donosi
poslovne odluke. Na Slici 7.5. prikazujemo vezu izmeu kratkoronih trokova:
prosjenog ukupnog, prosjenog varijabilnog, prosjenog fiksnog i graninog
troka.

Slika 7.5. Kljuni trokovi poduzea u kratkom roku

Na slici uoite zakonitosti odnosa prosjenih trokova i graninog troka kratkog
roka:
5.0
15.0
25.0
35.0
45.0
55.0
65.0
75.0
85.0
0 1 2 3 4 5 6
AC, AVC, AFC
q
AC
AVC
AFC
min AC
5,0
15,0
25,0
35,0
45,0
55,0
65,0
75,0
85,0
0 1 2 3 4 5 6
AC, AVC, AFC, MC
q
AC
AVC
AFC
MC
min AVC
min AC
MC = AC min optimalna ili
efikasna razina proizvodnje
(primjer Q*= 4 komada)

MC = AVC min
AC = AVC + AFC
72

a) kada je granini troak MC ispod prosjenog troka AC, prosjeni troak
AC pada,
b) kada je granini troak MC vei od (iznad) prosjenog troka AC, prosjeni
troak AC raste,
c) kada je granini troak MC jednak prosjenom troku AC, prosjeni troak
dostie svoj minimum optimalna ili efikasna razina proizvodnje (u
naem primjeru uz Q=4). MC= min AC,
d) granini troak MC sjee i krivulju prosjenog varijabilnog troka AVC u
minimumu ili MC = min AVC.

To su kljuni odnosi koji proizlaze iz teorije proizvodnje i trokova. Optimalna
ili efikasna razina proizvodnje Q je ona uz koju poduzee ima najnie
prosjene ukupne trokove, uz koju je granini troak MC jednak prosjenom
ukupnom troku AC. Na slici vidimo granini troak sijee i krivulju prosjenog
varijabilnog troka AVC u minimumu koji se ostvaruje prije minimuma
prosjenog troka AC.

Na Slici 7.6. prikazujemo trokove poduzea u dugom roku. U dugom roku
proizvodnje svi su inputi varijabilni, stoga je dugoroni ukupni troak
proizvodnje LTC (engl. long term total costs) jednak dugoronom varijabilnom
troku LVC, odnosno LTC = LVC. Slijedom toga, dugoroni prosjeni ukupni
troak LAC (engl. longterm average costs) jednak je dugoronom prosjenom
varijabilnom troku LAVC. No, poduzee i dalje ima dugoroni granini troak
LMC koji se dobije iz dugoronog ukupnog troka LTC.

Odnos izmeu dugoronog graninog troka LMC i dugoronog prosjenog
ukupnog troka LAC isti je kao i u kratkom roku, LMC sijee LAC u njegovom
minimumu, LMC je ispod LAC, kada LAC pada, LMC je iznad LAC kad LAC
raste.

Slika 7.6. Odnos graninog i prosjenog troka dugi rok

0,5 1,5 2,5 3,5 4,5 5,5
LMC,LA C
q
L A C
LMC
Ekonomija obujma ili
rastui prinosi na opseg
Disekonomija
obujma ili
opadajui prinosi
na opseg
U dugom roku svi su inputi
varijabilni, a njihov doprinos
proizvodnji mjerimo
prinosima na opseg ili
ekonomijama i
disekonomijama obujma. to
znae ti pojmovi?


73

Prinosi na opseg mjere kako se mijenja proizvodnja kada se inputi ili resursi
jednakomjerno poveavaju (znamo da mogu biti konstantni, rastui ili
opadajui).

Ekonomija obujma znai da proizvodnja raste bre od trokova, a inputi se
neravnomjerno poveavaju (ako rad poraste 5%, kapital 10%, a proizvodnja
raste 15% - proizvodnja raste bre od ukupnog troka, pa troak po jedinici
proizvoda LAC pada, lijevo od min LAC).

Disekonomija obujma znai da proizvodnja raste sporije od trokova, uz
neravnomjerno poveanje inputa (rad raste 5%, kapital 10%, a proizvodnja
poraste 4% - proizvodnja raste sporije od trokova pa troak po jedinici
proizvoda LAC raste, desno od min LAC).

7.2.4. Oblik trokovnih krivulja

Zato krivulje trokova koje smo do sada analizirali imaju oblik slova U?
Pogledajmo sljedeu sliku i prisjetimo se to se dogaa u proizvodnom procesu u
kratkom roku kada je rad varijabilan, a kapital fiksan faktor.

Slika 7.7. Veza proizvodnje i trokova u kratkom roku



Slika 7.7. jasno prikazuje da je krivulja graninog proizvoda rada MPL u uskoj
vezi sa krivuljom graninog troka MC. Isto tako krivulja prosjenog troka AC u
Granini proizvod rada MPL i prosjeni
proizvod rada APL rastu dok djeluju rastui
granini prinosi rada. MPL sijee APL u
njegovom maksimumu. U kasnijoj fazi
proizvodnje MPL i APL padaju zbog djelovanja
zakona opadajuih graninih prinosa rada.

Granini troak MC i prosjeni troak AC su
ZRCALNA PROJEKCIJA KRIVULJA MPL i
APL iz proizvodnje (donja slika).
Granini troak MC pada bre i ispod je AC
dok AC pada (u prvoj fazi proizvodnje kada
MPL raste).
Granini troak MC raste bre i iznad je AC
kada AC raste (u kasnijoj fazi proizvodnje
kada MPL pada).
MC sijee AC u minimumu, isto kao to MPL
sijee APL u maksimumu.

0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6
MP,AP
L

0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6
MC, AC
L
74

uskoj je vezi sa krivuljom prosjenog proizvoda rada APL. U poetnom stadiju
proizvodnje kada su granini prinosi rada rastui (MPL), granini troak MC
pada. U kasnijem stadiju proizvodnje kada poinje djelovati zakon opadajuih
prinosa rada granini troak MC raste.

Stoga trokovi AC, AVC i MC imaju oblik slova U zbog toga to se u prvom
stadiju proizvodnje ostvaruju rastui granini prinosi, a u kasnijem stadiju
proizvodnje opadajui granini prinosi varijabilnog faktora rad. Zato su krivulje
MC i AC zrcalne projekcije krivulja iz proizvodnje, MPL i APL, odnosno
suprotnog su kretanja pri razliitim razinama proizvodnje (to se vidi iz gornje
dvije slike).

VANO! (kratki rok, kapital fiksan)

rani stadij proizvodnje - rastui prinosi (MPL raste) - MC pada
kasniji stadij - opadajui prinosi (MPL pada) - MC raste


7.3. Ravnotea proizvoaa grafiki i analitiki

Poduzea kupuju inpute ili faktore proizvodnje na tritima faktora (tritu rada,
kapitala, zemlje) po odreenim cijenama. Taj izdatak je troak kojeg poduzee
procjenjuje i odluuje o najjeftinijoj kombinaciji inputa uz zadane trine cijene
inputa. Naime, pretpostavka je da e proizvoai proizvesti odreenu razinu
proizvodnje uz najmanji mogui troak kako bi ostvarili maksimalni iznos
prihoda koji ostaje za profite ili ostale ciljeve.

Kombinacija inputa koja najmanje kota je najjeftinija kombinacija utroka
rada, kapitala, prirodnih resursa i ostalih utroaka. Ako zanemarimo sve
utroke osim rada L i kapitala K, a cijenu rada oznaimo sa w (engl. wages), te
cijenu kapitala sa r (engl. rental rate) tada je ukupni izdatak poduzea za
kupovinu rada i kapitala:

TC = w * L + r * K

Ovaj izraz zove se jo i IZOTROKOVNA CRTA prikazuje sve mogue
kombinacije kupovina inputa rada i kapitala koje firmu jednako kotaju.
Nacrtajmo jednu takvu izotrokovnu crtu.
75

Slika 7.8. Izotrokovna crta

Budetski pravac
0
2
4
6
8
10
12
14
16
0 10 20 30 40 50
pizza
k
o
n
c
e
r
t






Dodajmo na gornji graf jednu izokvantu proizvoaa. Pretpostavimo da
proizvoa eli proizvesti tono odreenu razinu proizvodnje Q*=100 komada
proizvoda. Proizvoaa zanima minimalni troak kupovine rada i kapitala kako
bi proizveo zadanu razinu proizvodnje. Pretpostavimo da on raspolae sa
novanim iznosima i veim od 84000 kn, no treba li potroiti vie od tog iznosa
da bi proizveo 100 komada proizvoda? Ne.

U toki A, gdje se dotiu izotrokovna crta (TC = 84000) i izokvanta (Q = 100),
proizvoa je ostvario minimalni troak kupnjom rada i kapitala da bi proizveo
100 komada proizvoda. Koliko je rada, a koliko kapitala kupio uz ukupni
novani izdatak TC = 84 000, i uz dane cijene?

Slika 7.9. Ravnotea proizvoaa

Budetski pravac
0
2
4
6
8
10
12
14
16
0 10 20 30 40 50
pizza
k
o
n
c
e
r
t



Izotrokovna crta
L
K

Izotrokovna crta
L
K
Na osi X prikazujemo koliinu rada, na osi
Y koliinu kapitala. Poduzee eli potroiti
na inpute 84000 kn. Uz cijenu rada w = 2000,
cijenu kapitala r = 6000, izotrokovna crta
glasi:
84000 = 2000 * L + 6000 * K
Ako ne kupuje rad, firma e uposliti 14
jedinica kapitala (odsjeak na osi Y), ako ne
kupuje kapital, firma moe uposliti 42
radnika (odsjeak na osi X). Spojimo te
odsjeke i dobili smo izotrokovnu crtu.
Firma moe zadanim iznosom troka
kupiti bilo koju kombinaciju L i K na
izotrokovnoj crti i ispod nje. One iznad te
crte nisu joj dostupne uz zadani iznos
troka.
Ravnotea proizvoaa
A
Q*=100
Toka A prikazuje sljedeu
kombinaciju inputa: poduzee je
uposlilo 21 radnika i 7 strojeva.
Provjera:
TC= w*L + r*K = 2000*21 + 6000*7 =
= 42000 + 42000 = 84000.

76

Proizvoa je minimizirao troak uz dane cijene inputa da bi proizveo zadanu
razinu proizvodnje, odabirom kombinacije inputa u toki A (21, 7). To je toka u
kojoj se dodiruju izotrokovna crta i izokvanta koja predstavlja razinu
proizvodnje koju poduzee eli proizvesti. Ta se toka zove RAVNOTEA
PROIZVOAA.

7.3.1. Ravnotea proizvoaa analitiki

Koliko e onda jedinica nekog inputa proizvoa kupiti da bi bio efikasan u
proizvodnji i minimizirao troak zadane razine proizvodnje? Logika odabira je
ista kao i kod potroaa koji pokuava maksimizirati korisnost. Proizvoa
upoljava inpute sve dok dodatni input doprinosi proizvodnji vie nego to taj
input kota, odnosno, sve dok se granini proizvod inputa ne spusti na razinu
cijene inputa.

Drugim rijeima, proizvoa upoljava radnike sve dok granini proizvod rada
MPL ne padne na razinu plae w ili cijene rada, upoljava kapital sve dok
granini proizvod kapitala MPK ne padne na razinu cijene kapitala r, upoljava
prirodne resurse sve dok granini proizvod prirodnih resursa MPN ne padne na
razinu cijene resursa PN. Ili, pomou jednostavnog matematikog izraza za
primjerice rad:
MPL > w nastavlja upoljavati radnike
MPL = w prestaje upoljavati
MPL = w moemo zapisati i kao
w
MP
L
= 1
Isto pravilo primjenjuje kod kupovine ostalih faktora: kapitala i prirodnih
resursa. Proizvoa je u ravnotei kada je ostvario tzv. pravilo najmanjeg troka
koje glasi: proizvoa je minimizirao troak proizvodnje odreene razine
proizvodnje kada je granini proizvod po jedinici novanog izdatka za sve
inpute jednak ili:


N
N K L
p
MP
r
MP
w
MP




7.3.2. Pravilo supstitucije faktora

Ako se cijena jednog inputa povea dok se cijene ostalih inputa ne mijenjaju,
poduzee e zadrati efikasnost ako supstituira (zamijeni) skuplji input
relativno jeftinijim inputom (ija se cijena nije mijenjala). Ako poskupi rad i
poraste plaa radnika w, smanjuje se omjer MPL/w i naruava se pravilo
najmanjeg troka, MPL/w<MPK/r. Da bi nastavilo poslovati efikasno, poduzee e
supstituirati skuplji input jeftinijim, tj. smanjiti rad i uposliti dodatno kapitala.
77

Dodatno koritenje kapitala dovodi do pada graninog proizvoda kapitala MPK
zbog zakona opadajuih prinosa. Padom MPK dolazi do pada omjera MPK/r sve
dok se ponovno ne uspostavi ravnotea - pravilo najmanjeg troka
MPL/w=MPK/r. Zbog supstitucije skupljeg inputa jeftinijim i zbog zakona
opadajuih prinosa dolazi ponovno do uspostave pravila najmanjeg troka.

7.4. Oportunitetni troak

Za ekonomiste je definicija trokova ira od definicije trokova raunovoa.
Ekonomisti o trokovima razmiljaju na sljedei nain. Svaka kupovina dobra ili
inputa jedan je konkretan izbor kojeg ini potroa ili proizvoa. Jedan izbor
smanjuje mogunost ili u potpunosti onemoguuje neki drugi izbor u svijetu
oskudnosti to zovemo trade off.

To rtvovanje drugih izbora (alternativa) zovemo oportunitetni troak.
Oportunitetni troak je troak proputene prilike ili vrijednost rtvovanog
dobra ili usluge ili odluke. Sve nae odluke tijekom ivota stvaraju
oportunitetne trokove, jer izbor jedne odluke u svijetu oskudnosti znai
rtvovanje neke druge odluke.

Stoga se u bilancama poduzea ne vide izgubljeni profiti, koje poduzea nisu
ostvarila jer su donijela jednu, a ne neku drugu odluku koja nosi vei profit.
Zato ekonomisti uzimaju u obzir i trokove proputenih prilika, neovisno
odraavaju li oni stvarne novane transakcije ili ne. Ekonomisti, za razliku od
raunovoa, promatraju ekonomske trokove.

Ekonomski trokovi ukljuuju stvarne novane izdatke i one oportunitetne
trokove koji se javljaju jer se resursi mogu upotrijebiti na razliite naine.
Oportunitetni troak mjeri ono to je rtvovano kad je ve donesena neka
poslovna odluka.

Ekonomski trokovi = stvarni (raunovodstveni) troak + oportunitetni troak

Primjeri:
1) Tvrtka posjeduje svoju poslovnu zgradu pa ne mora plaati najamninu.
Znai li to da troak poslovnog prostora ne postoji? Raunovoa bi biljeio samo
amortizaciju zgrade u poslovnim knjigama, ali menader bi trebao razmiljati je
li tvrtka mogla zaraditi iznajmljivanjem dijela poslovnog prostora. Ova
proputena najamnina jest oportunitetni troak, i ona s ukljuuje u ekonomske
trokove.
2) Pretpostavimo da vlasnik firme, koji istovremeno upravlja svojom firmom,
ne isplauje samom sebi plau za taj posao, ili isplauje minimalnu plau. U
78

prvom sluaju, iako nije dolo ni do kakve transakcije, postoji oportunitetni
troak jer je vlasnik mogao zaraditi plau radei negdje drugdje.
Raunovodstveni je troak tog poduzetnika manji od ekonomskog troka, jer u
ekonomski troak ulazi proputena zarada koju je vlasnik mogao zaraditi negdje
drugdje.
3) Ako vrijeme promatramo kao troak onda je jasno zato studenti pred ispite
manje izlaze i zabavljaju se. Naime, zabava prije ispita ima visoki oportunitetni
troak, jer alternativna upotreba tog vremena kao to je UENJE vrijedi vie,
budui da omoguava bolji uspjeh na ispitu.




Priprema predavanja prema:
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.
Slavin, Stephen L. 2008. Microeconomics. 9th edition. McGraw-Hill/Irwin.




79



8. TRITE SAVRENE KONKURENCIJE
(potranja poduzea savrene konkurencije i
maksimizacija profita)

U 8. i 9. poglavlju upoznat emo karakteristike trita savrene konkurencije i analizirati
poslovanje poduzea na tom tipu trita. Istrait emo kako konkurentno poduzee
donosi odluku koliko e proizvoda ponuditi, o emu ovisi odluka hoe li privremeno
prestati proizvoditi ili izai sa trita. Upoznali smo zakone kretanja proizvodnje i
trokova, to e pomoi u analizi trita savrene konkurencije, te kasnije i ostalih
trinih oblika ili struktura.

8.1. Uvod u trine strukture

Koliko e dobara proizvoai ponuditi kupcima i po kojim cijenama ovisit e o
karakteristikama trita na kojem posluju. Je li proizvoa jedini ponua nekog
dobra na tritu ili mu konkurira vei broj proizvoaa slinih dobara? U kojoj se
mjeri postojei proizvodi na tritu meusobno razlikuju? U kojoj mjeri svaki
proizvoa moe utjecati na cijenu svog dobra? To e ovisiti o karakteristikama
trita na kojima se ta poduzea pojavljuju.

Prema broju konkurenata (poduzea) na tritu razlikujemo konkurentna i
nekonkurentna trita. Konkurentna trita su ona na kojima postoji i natjee se
vie proizvoaa. Na nekonkurentnom tritu samo je jedan proizvoa nekog
proizvoda ili usluge, koji opskrbljuje cijelo trite i nema konkurencije. Takav
proizvoa zove se monopol. U konkurentna trita ubrajaju se trite
savrene konkurencije i dva oblika nesavrene konkurencije: trite
monopolistike konkurencije i trite oligopola.

Za sve navedene trine strukture mogue je izraunati koliku trinu mo ima
pojedino poduzee. Trina mo poduzea je mo utjecaja na visinu cijene svog
proizvoda. O mjerama koje se koriste za izraun stupnja trine moi poduzea
detaljnije emo govoriti kada upoznamo sve trine strukture.

8.2. Karakteristike trita savrene konkurencije

Specijalan sluaj konkurentnog trita koje rijetko nalazimo u praksi jest trite
savrene ili potpune konkurencije. Zato ga onda prouavamo ako su takva
trita rijetka? Zato to je analiza takvih trita dobra polazna toka za
prouavanje ostalih oblika trita s kojima se susreemo u praksi.
80


8.2.1. Trite homogenih proizvoda i prihvatitelja cijena

Savrena konkurencija je oblik trita na kojem postoji veliki broj kupaca i
proizvoaa homogenog ili identinog proizvoda, tako da niti jedan od njih nije
dovoljno snaan da bi utjecao na ravnotenu cijenu na tritu. Proizvodnja
pojedinog proizvoaa u odnosu na ukupnu ponudu svih proizvoaa je gotovo
nezamjetljiva, kao i potranja svakog kupca u odnosu na ukupnu potranju. To je
trite na kojem pojedinani prodavai i kupci nemaju nikakvog utjecaja na
ravnotenu cijenu koju je odredilo trite.

Objasnimo savrenu konkurenciju na jednostavnom primjeru. Ima li jedan od
nekoliko tisua proizvoaa penice na hrvatskom tritu ikakvog utjecaja na
formiranje njezine cijene? Moe li on svojom odlukom o prodaji manje ili vee
koliine svoje penice utjecati na trinu cijenu? Odgovor je ne. Svakom
proizvoau na tritu savrene konkurencije cijena je zadana. Kaemo da je
proizvoa na tritu savrene konkurencije prihvatitelj trine cijene (engl.
price taker). To je ona ravnotena cijena koju je odredilo trite,
meudjelovanjem svih proizvoaa koji ine trinu ponudu, i svih kupaca
koji ine trinu potranju.

Neka je ravnotena trina cijena penice 3 kn/kg, tada niti jedan zemljoradnik
pojedinano nema mo utjecaja na njezinu promjenu. Ako bi pojedini
zemljoradnik povisio cijenu iznad trine, ostao bi bez kupaca i zarade. Zato?
Zato jer se kilogram njegove penice ni po emu ne razlikuje od penice ostalih
proizvoaa koji prodaju po 3 kune. Imajte na umu da se na tritu penice
prodaje na tisue tona tog potpuno identinog proizvoda. Zemljoradnik nema
motiva niti sputati cijenu ispod 3 kune, jer bi na taj nain samo smanjio svoju
zaradu. Svojom proizvodnjom on ne moe niti priblino zadovoljiti potranju
cjelokupnog trita, budui da su njegovi proizvodni resursi izuzetno mali u
usporedbi s koliinom trine potranje.

Na tritu savrene konkurencije poduzea prodaju identian ili homogeni
proizvod (svaki kilogram penice unutar odreene kategorije kupcu je potpuno
identian). U takvim uvjetima kupac ne vidi razliku meu ponuaima i nema
razloga preferirati pojedina poduzea u odnosu na druge.

8.2.2. Savrena informiranost i mobilnost

Obiljeje trita savrene konkurencije je lakoa ulaska na trite i izlaska s
njega. To znai da se radi o poslovanjima koja se mogu brzo pokrenuti i zatvoriti.
Nema zakonskih ogranienja da se pone proizvodnja i postoji potpuna
mobilnost ili pokretljivost faktora proizvodnje. Inputi se jednostavno i lako
81

premjetaju s jednog trita na drugo. Svatko koga to zanima moe se vrlo brzo i
lako poeti baviti uzgojem penice. Uz poljoprivredno zemljite, potrebno je imati
neto znanja o ratarstvu, te relativno ogranienu koliinu alata i sirovina.

Pretpostavka trita savrene konkurencije je i potpuna ili savrena
informiranost sudionika na tritu. To znai da su svi proizvoai i potroai u
potpunosti informirani o stanju na tritu i mogunostima ulaganja, a to
omoguuje brze reakcije i brzo donoenje poslovnih odluka.

No, zadnja dva obiljeja vie su dio idealne slike nego stvarnog ivota, stoga
prava trita savrene konkurencije rijetko nalazimo u praksi. Trita kod kojih
vrijede prve dvije navedene karakteristike su trita poljoprivrednih proizvoda,
sirovina te financijska trita. Ova trina struktura zbog svojih karakteristika
odgovara potrebama potroaa. Naime, koliine koje se proizvode vrlo su velike,
a zbog visoke konkurencije cijene su niske, to pogoduje potroaima. No, zato su
profiti poduzea znatno manji nego na ostalim tritima. U praksi ipak ee
susreemo trine oblike s manjom konkurencijom, na kojima poduzea imaju
trinu mo mo utjecaja na cijenu svog proizvoda.

8.3. Krivulja potranje savreno konkurentnog poduzea

to znamo o ravnotenoj trinoj cijeni nekog dobra? Trina se cijena p*
odreuje meudjelovanjem trine ponude S i trine potranje D (Slika 8.1.).

Slika 8.1. Trite savrene konkurencije

0
2
4
6
8
10
12
14
0 40 80 120 160
koliina Q (u milijunima komada)
c
i
j
e
n
a

p
trina S
trina D


Slika 8.1. prikazuje to se zbiva na tritu savrene konkurencije. Mnotvo
kupaca, predoenih krivuljom trine potranje D suoava se sa mnotvom
proizvoaa identinog proizvoda, koji su predoeni krivuljom trine ponude S.
Njihovom interakcijom, formirala se ravnotena trina cijena p* = 6. Tu cijenu
kao zadanu prihvaaju svi sudionici na tritu, stoga i svako malo pojedinano
poduzee (savreni konkurent), te ne mogu na nju utjecati. Budui da je
Obiljeja trita savrene
konkurencije:
ogroman broj kupaca i prodavaa
identini proizvodi
velika mobilnost resursa, lakoa
ulaska na trite i izlaska s njega
potpuna informiranost sudionika
velike koliine proizvodnje, i nie
cijene, nie zarade poduzea u
odnosu na ostale trine strukture
82

poduzee prihvatitelj cijene i bez trine moi, njegova pojedinana krivulja
potranje d je vodoravna, savreno elastina krivulja potranje (Ed,p = - ) na
razini trine cijene p* (Slika 8.2).

Slika 8.2. Pojedinana krivulja potranje savrenog konkurenta

0
2
4
6
8
10
12
14
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
koliina Q (u komadima)
c
i
j
e
n
a

p
d = p
uz p = 7, nestaje potranja


Trite je formiralo ravnotenu cijenu p = 6. Pojedini proizvoa mora prihvatiti
tu cijenu kao zadanu, te na nju nema utjecaja, stoga je krivulja potranje za
njegovim proizvodom na razini te cijene (Slika 8.2). Kad bi ovo ili neko drugo
poduzee povisilo cijenu na 7 i vie, izgubilo bi sve svoje kupce i zaradu, nestalo
bi potranje za njegovim proizvodom, jer kupci mogu kod bilo kojeg drugog
poduzea kupiti proizvod po p = 6. Zato konkurentsko poduzee nikad nee
podii cijenu. Zato bi poduzee sniavalo cijenu? Ako snizi cijenu na p = 5,
smanjit e si ukupni prihod, a nema trinu mo da preotme sve ili dio kupaca
sniavanjem cijene.

Na ukupnom tritu (Slika 8.1.) trguje se ogromnim koliinama proizvoda. Na osi
X na toj slici koliine ponude i potranje Q izraene su u milijunima komada
nekog dobra. Pojedinano poduzee (Slika 8.2) proizvodi tek neznatni dio toga,
njegove koliine na osi X predoene su u stotinama komada. Kada bi trina
cijena pala sa 6 na 4, gledajui du krivulje trine potranje na Slici 8.1, kupci bi
poveali potranju za proizvodom sa 4 milijuna na 4,5 milijuna, dakle za pola
milijuna komada vie!!!! A pojedino poduzee na Slici 8.2. u stanju je proizvesti i
ponuditi tritu nekoliko stotina komada. Moe li zbog pada trine cijene
pojedino konkurentsko poduzee odgovoriti poveanjem vlastite proizvodnje u
iznosu od pola milijuna komada? Ne moe. Savreni konkurent proizvodi
neznatni, nezamjetljivi dio ukupne trine ponude, stoga i mali pomak trine
cijene nadolje suoava to poduzee sa ogromnim poveanjem potranje (u
milijunima) koju on nije u stanju zadovoljiti.




83



8.4. Maksimizacija profita poduzea

to je cilj svakog proizvoaa, bez obzira susree li se on sa mnotvom
konkurenata ili uope nema konkurenciju? Cilj je maksimizacija profita. Profit ili
dobit omoguuje poduzeu da isplauje dividende vlasnicima, financira
investicije i daljnji razvoj poduzea. Zato je ostvarenje maksimalnog profita
primarni cilj poduzea.

Profit je razlika izmeu ukupnih prihoda i ukupnih trokova ili = TR - TC,
gdje je oznaka za profit, TR za ukupni prihod (engl. total revenue), i TC je
ukupni troak (engl. total costs).

U prijanjem poglavlju vidjeli smo kako poduzee efikasno proizvodi birajui
optimalnu razinu proizvodnje uz najnie trokove i uz najjeftiniju kombinaciju
inputa. Proizvoa je trokovno efikasan izborom one razine proizvodnje uz koju
prosjeni trokovi AC minimalni i jednaki graninom troku, MC = AC min.
Meutim, profit ne ovisi samo o visini trokova ve i o visini ostvarenog prihoda,
stoga emo u nastavku analizirati prihode savrenog konkurenta.

8.4.1. Prihodi savrenog konkurenta

Ukupni prihod TR poduzea je prihod od prodaje proizvedene koliine
proizvoda po trinoj cijeni:

Ukupni prihod (TR) = p * Q

Savreni konkurent je prihvatitelj trine cijene p*, koja se odreuje
meudjelovanjem ukupne trine ponude i trine potranje, te je za njega ta
cijena konstantna ili nepromjenjiva.

Prosjeni prihod AR (engl. average revenue) je prihod po jedinici proizvoda, a
dobijemo ga dijeljenjem ukupnog prihoda i koliine Q:

Prosjeni prihod AR =
Q
Q p
Q
TR *
= p (prosjeni prihod jednak je cijeni)

Granini prihod MR (engl. marginal revenue) dodatni je prihod od prodaje
dodatne jedinice proizvoda i govori za koliko e se poveati ukupni prihod
prodajom dodatne jedinice proizvoda:
84

Granini prihod MR =
Q
TR

U sljedeoj tablici raunamo ukupni, prosjeni i granini prihod poduzea, uz
pretpostavku da je trina cijena p*=6.

Tablica 8.1. Izraun prihoda poduzea












Na sljedeoj slici prikazat emo podatke iz gornje tablice, kako biste uoili
kretanje ukupnog, prosjenog i graninog prihoda iz naeg primjera. Na osi X je
koliina prodanih proizvoda Q, a na osi Y su prihodi iz tablice.

Slika 8.3. Prihodi poduzea savrene konkurencije

6
12
18
24
30
36
42
48
0
5
10
15
20
25
30
35
40
45
50
55
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
koliina Q
T
R
,

A
R
,

M
RTR
AR = MR
Q=1
TR=6


Ukupni prihod TR poduzea savrene konkurencije je rastui pravac. Zato?
Zato jer se svaka dodatna jedinica proizvoda prodaje po istoj cijeni p = 6. Kako
raste koliina prodaje ukupni prihod jednakomjerno raste, uvijek za 6 jedinica,
koliko iznosi cijena. Stoga je nagib pravca ukupnog prihoda konstantan.

Q P TR= P*Q AR= TR/Q
MR = TR/Q
ili TRq-TRq-1
1 6 6 6 6
2 6 12 6 6
3 6 18 6 6
4 6 24 6 6
5 6 30 6 6
6 6 36 6 6
7 6 42 6 6
8 6 48 6 6
OBJANJENJE: U 3. stupcu vidimo
kretanje ukupnog prihoda koji se
dobije umnokom cijene p* = 6 i
prodane koliine koja raste od Q=1
do Q=8. Prosjeni prihod je prihod
po jedinici proizvoda TR/Q (4.
stupac), a granini je prihod dodatni
prihod od prodaje svake dodatne
jedinice proizvoda, kao razlika
ukupnog prihoda svake prodane
koliine i ukupnog prihoda od
prethodne prodane koliine TRq-
TRq-1 (5. stupac tablice).
POJAM GRANINOG PRIHODA!
Granini prihod MR je dodatni prihod TR
od prodaje dodatne jedinice proizvoda Q
ili MR=TR/Q. To je ujedno i nagib
pravca ukupnog prihoda. Budui da je
nagib pravca konstantan, granini je prihod
od prodaje svake dodane jedinice
proizvoda uvijek isti. Primijetite na slici da
kad poduzee proda peti komad, dodatni je
prihod MR =TR/Q= 6/1 = 6. Kada proda
esti komad, MR = 6, itd.
85

Nagib ukupnog prihoda je granini prihod poduzea MR. Ako je nagib
ukupnog prihoda konstantan, i granini je prihod konstantan. Koliko poduzee
dodatno zaradi prodajom jedne jedinice proizvoda? U naem primjeru MR =
TR/Q = 6 za svaku dodatnu jedinicu prodaje, upravo onoliko koliko iznosi
trina cijena p*. Stoga je MR konstantan i prikazuje se kao vodoravni pravac.
Moemo zapisati da je MR = p* za savreno konkurentno poduzee.

Prosjeni prihod AR je prihod po jedinici proizvoda i dobije se dijeljenjem
ukupnog prihoda sa koliinom prodanih jedinica AR=TR/Q. Primijetite u tablici
8.1. da je prosjeni prihod AR jednak cijeni za bilo koju koliinu koja se proda.
Moemo zapisati da je AR = p.

Za svako poduzee, pa tako i za savreno konkurentno poduzee vrijedi da je
prosjeni prihod AR uvijek jednak cijeni odnosno AR = p, to proizlazi iz
jednostavnog rauna:
TR = p * Q / dijeljenjem lijeve i desne strane sa Q
TR/Q = p / budui da je TR/Q= AR, slijedi:

AR = p (uvjet koji vrijedi ZA BILO KOJE PODUZEE)

Granini prihod MR je dodatni prihod od prodaje dodatne jedinice proizvoda to
zapisujemo MR =TR/Q. Zapamtite da je samo kod savrenog konkurenta
granini prihod MR konstantan i jednak trinoj cijeni, MR = p
2
, dakle jednak
cijeni. Znai, takav sluaj vrijedi SAMO za savreno konkurentno poduzee, dok
pravilo da je AR = p vrijedi i za bilo koje drugo poduzee.

MR = p (uvjet koji vrijedi samo ZA TRITE SAVRENE
KONKURENCIJE)

Slijedi da za savreno konkurentno poduzee vrijedi da je njegova pojedinana
krivulja potranje d na razini trine cijene p*, te jednaka prosjenom AR i
graninom prihodu MR.

2
Matematiki dokaz: TR = p * Q, kako je cijena na savreno konkurentnom tritu zadana, p moemo
smatrati konstantnom. Sjetimo se da je derivacija y po x, uz konstantu a ili y = a*x jednaka dy/dx = a.
Deriviranjem TR=p*Q po Q uz cijenu kao konstantu, dobijemo MR = dTR/dQ = p odnosno MR = p.
86


Slika 8.4. Potranja, ukupni, prosjeni i granini prihod savrenog konkurenta

0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
koliina Q
p
,

A
R
,

M
R
d = p = AR = MR
TR=3*6=18


Zbog gore navedenog, poduzee savrene konkurencije, koje ne moe utjecati
na cijenu, svoj ukupni prihod moe poveati SAMO POVEANJEM
PROIZVODNJE i prodajom veih koliina proizvoda na tritu. No, poveanje
proizvodnje iziskuje i poveanje trokova. To e svakako utjecati na njegov profit.

Rezimirajmo: za bilo koje poduzee uvijek vrijedi da je d = p = AR, a samo za
savrenog konkurenta vrijedi sljedei uvjet (jer je za njega cijena konstantna,
zadana):

d = p = AR = MR (samo za savreno konkurentno poduzee)


8.4.2. Maksimizacija profita savrenog konkurenta

Vratimo se na primarni cilj poduzea maksimizacija profita. Kako poduzee uz
dane trokove, zadanu potranju i vlastitu elju da maksimizira profit, odluuje
koliko e proizvoda ponuditi na tritu? To ovisi o trokovima proizvodnje.

Slijedi primjer u kojem emo vidjeti kako poduzee donosi tu odluku. Na Slici
8.5. nacrtanoj prema podacima iz Tablice 8.2. vidimo kretanje krivulje profita
poduzea, koja ima oblik kupole (4. stupac tablice). Profit prvo raste poveanjem
prodaje, potom dostie svoj maksimum i zatim se smanjuje s daljnjim
poveanjem prodaje. Pri jo viim razinama proizvodnje (Q > 8) profit e nestati,
poduzee e ostvariti gubitak.
Ako poduzee proda 3 komada,
ukupni prihod je TR = 18 (plavi
pravokutnik). Ako proda 4
komada, TR = 6 * 4 = 24. Poveanje
ukupnog prihoda zbog prodaje
dodatne jedinice proizvoda ili MR
jednako je 6, a to je upravo jednako
cijeni.

87

Tablica 8.2. Izraun profita poduzea (uz trinu cijenu p* = 6)

Q TR TC profit MR (p) MC AC
p*Q uz FC=3 TR-TC TR/Q TC/Q TC/Q
0 0 3 -3
6 2
1 6 5 1 5
6 3
2 12 8 4 4
6 4
3 18 12 6 4
6 5
4 24 17 7 4.25
6 6
5 30 23 7 4.6
6 7
6 36 30 6 5
6 8
7 42 38 4 5.4
6 9
8 48 47 1 5.875

Ukupni prihod u drugom stupcu raste s poveanjem prodaje jednakomjerno
(rastui pravac). Ukupni trokovi TC ukljuuju fiksne trokove (FC=3) i rastu
zbog rasta varijabilnih trokova (sve bre zbog opadaujih graninih prinosa
rada). Profit (etvrti stupac) jednak je razlici prihoda i trokova (=TR - TC). Ako
poduzee ne proizvodi (Q=0) poduzee ima = - 3, jer i kad ne proizvodi i ne
zarauje ima fiksne trokove. Pri Q=1, ostvaruje profit = 1, pri Q = 4 i Q = 5,
ostvaruje najvei profit = 7. To su razine proizvodnje kod kojih je razlika
izmeu prihoda TR i troka TC najvea. Poveanjem proizvodnje iznad 5
komada, profit se smanjuje.

Slika 8.5. Kretanje profita poduzea savrene konkurencije

-10
0
10
20
30
40
50
60
0 2 4 6 8 10
koliina Q
T
R
,

T
C
,

p
r
o
f
i
t
TR
TC
profit max


88

Do istog zakljuka dolazimo usporedbom graninog prihoda MR (ili cijene p) i
graninog troka MC u tablici (peti i esti stupac tablice). Kad je granini prihod
vei od graninog troka MR(p) > MC, profit raste. Kada je MR(p) = MC, profit
je maksimalan, a kada je granini prihod manji od graninog troka, MR(p) <
MC, profit opada. to moemo zakljuiti?

UVJET MAKSIMIZACIJE PROFITA SAVRENOG KONKURENTA:
Profit je maksimalan kad je granini prihod jednak graninom troku MR = MC.
To je uvjet maksimizacije profita bilo kojeg poduzea. Budui da je samo na
tritu savrene konkurencije granini prihod jednak cijeni p = MR, na tritu
savrene konkurencije uvjet maksimizacije profita glasi
p = MR = MC ili jednostavno p = MC

Ako je cijena p vea od graninog troka MC, poduzeu se isplati nastaviti
proizvoditi jer e poveati profit. Ako je cijena manja od graninog troka,
poduzee dodatnom proizvodnjom samo poveava trokove a profit pada,
stoga bi trebalo smanjiti proizvodnju kako bi dolo do razine proizvodnje pri
kojoj je p (MR) = MC.

Primijetite da poduzeu nije svejedno koliko e proizvoda nuditi na tritu.
Moe pogrijeiti ako nudi premalo, a moe pogrijeiti i ako ponudi previe (u
dijelu u kojem profit pada).

To moemo uoiti na sljedeoj slici. Na istoj slici nacrtali smo savreno elastinu
krivulju potranje poduzea, koja je takva jer je poduzee price-taker i vrijedi d
= p = AR = MR. Na istoj slici ucrtamo krivulju graninog troka MC, te prosjeni
ukupni AC i prosjeni varijabilni troak AVC. Paljivo proitajte analizu
desno od slike.

Slika 8.6. Maksimizacija profita savreni konkurent

p, AC, MC, MR,AVC
q
AC
MC
q2 q1 q*
AVC
d = p = AR = MR
A
B
C
D


Ako firma odlui proizvoditi q2, tada je MC
vei od MR (cijene p). Iz tablice vidimo da je
to u rasponu kada profit pada, stoga
poduzee treba smanjiti proizvodnju.
Ako firma odlui proizvesti q1, to je u
rasponu proizvodnje gdje je MR i p vee od
MC, stoga se firmi isplati poveati
proizvodnju.
Poduzee se pokuava prilagoditi sve dok
ne doe do one razine proizvodnje (q*) u
kojoj se ostvaruje maksimalni profit, pri
kojoj je p(MR) = MC, a to je sjecite krivulje
graninog troka MC i savreno elastine
krivulje potranje poduzea. Toka A je
toka maksimizacije profita.
89



Ponovimo: pravilo maksimizacije profita za bilo koje poduzee je MR = MC ili
jednakost graninog prihoda i graninog troka. Samo kod savrenog konkurenta
vrijedi da je granini prihod jednak cijeni koju je odredilo trite ili MR = p. Stoga,
za bilo koju zadanu trinu cijenu p, koliina proizvodnje savrenog
konkurenta koja maksimizira njegov profit dobiva se iz presjeka njegove
krivulje graninog troka MC i trine cijene, dakle P = MC. To je u naem
primjeru toka A, i razina proizvodnje q*.



Priprema predavanja prema:
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.
Slavin, Stephen L. 2008. Microeconomics. 9th edition. McGraw-Hill/Irwin.

90



9. POJEDINANA I TRINA PONUDA NA
TRITU SAVRENE KONKURENCIJE
(efikasnost konkurentnih trita)

Ponovimo glavne zakljuke iz prethodnog poglavlja o ponaanju poduzea savrene
konkurencije:
a) Trite savrene konkurencije sastoji se od ogromnog broja malih poduzea koji
prodaju identian ili homogen proizvod i svako poduzee ima toliko malu
ponudu da ne moe utjecati na trinu cijenu. Ta su poduzea price-takers i
prihvaaju cijenu koju je odredilo trite.
b) Budui da poduzee preuzima cijenu koju je odredilo trite, pojedinana
krivulja potranje savrenog konkurenta je vodoravna, savreno elastina
potranja (Ed,p= - ) na razini ravnotene trine cijene p.
c) Pojedinana krivulja potranje savrenog konkurenta je tzv. krivulja cijene,
prosjenog i graninog prihoda d = p = AR = MR.
d) Savreni konkurent maksimizira profit kad je granini prihod jednak graninom
troku MR = MC, a budui da za njega vrijedi da je granini prihod uvijek jednak
cijeni MR= P, uvjet maksimizacije profita savrenog konkurenta je P = MC.


9.1. Izraunavanje profita poduzea

Kako grafiki i analitiki utvrujemo profit savrenog konkurenta? Krenimo od
slike 8.6. iz prethodnog poglavlja i za sada zanemarimo krivulju AVC.

Slika 9.1. Izraun profita Slika 9.2. Primjer poslovanja s gubitkom
p, AC, MC, MR,AVC
q
AC
MC
q*
d = p = AR =MR
A
AC
p*
B
p-AC



Profit poduzea je razlika izmeu prihoda i trokova, = TR TC iz ega slijedi:
= TR - TC / : Q
/Q = TR/Q TC/Q
0,5 1,5 2,5 3,5 4,5 5,5
cijene
q
AC
MC
p
Q*
d = p = AR=MR
AC
A
p - AC gubitak

91

/Q = AR AC (znamo da je AR = p)
/Q = p AC / *Q, slijedi:

= (p - AC) * q (PROFIT PODUZEA)

Ovo je jednostavna jednadba za izraun profita BILO KOJEG PODUZEA.
Promotrite Sliku 9.1. te primijetite da se dobivenom formulom izraunava
povrina pravokutnika na slici ABACp*. Povrina tog pravokutnika je profit
poduzea, gdje je jedna stranica pravokutnika (p-AC), a druga stranica je koliina
proizvodnje Q.

VANO! Kako grafiki naemo profit poduzea? Savreno konkurentno
poduzee maksimizira profit kada je P = MC, stoga NA SVAKU CIJENU P
REAGIRA KOLIINOM Q UZ KOJU JE GRANINI TROAK JEDNAK
CIJENI. Dakle, prvo na slici traimo TOKU MAKSIMIZACIJE PROFITA; to je
toka A u kojoj se sijeku P i MC (sjecite krivulje potranje savrenog
konkurenta i njegovog graninog troka). To sjecite otkriva razinu proizvodnje
Q uz koju poduzee maksimizira profit (to oitavate na osi x). Od toke A
okomito se sputamo do krivulje AC, te se od te toke iscrta pravac do ordinate,
gdje oitate razinu prosjenog troka AC za razinu proizvodnje Q koja
maksizimizira profit. Dobiveni pravokutnik predstavlja profit poduzea.

Slika 9.2. prikazuje sluaj kada poduzee ostvaruje gubitak. Zato? Koristimo istu
formulu za izraun profita = (p - AC)*q. Poduzee uvijek na cijenu P reagira
koliinom Q uz koju je P=MC (uvjet maksimizacije profita). Naite sjecite P i MC
i oitajte na osi x razinu proizvodnje uz koju je P=MC. Potom se od toke A treba
vratiti do krivulje prosjenog troka AC. Meutim, uoite da je u ovom sluaju
prosjeni troak vii od cijene, AC > p. Razlika (p AC) je negativna, stoga
poduzee nema profit nego ostvaruje gubitak. Pitanje je samo hoe li poduzee
uz taj gubitak nastaviti proizvoditi ili e prestati poslovati? Iza odgovora na
ovo pitanje krije se KRIVULJA PONUDE savrenog konkurenta.


9.2. Krivulja ponude savrenog konkurenta (kratki rok)

Ponovimo, savreni konkurent na svaku zadanu cijenu P* reagira
proizvodnjom one koliine proizvodnje Q uz koju je granini troak jednak
cijeni ili P = MC. Krivulja graninog troka MC odreuje koliko e poduzee
biti spremno ponuditi proizvoda uz bilo koju razinu trine cijene P*. Zato je
granini troak MC krivulja ponude savrenog konkurenta, a pitanje je samo
od kuda ta krivulja ponude poinje, je li to cijela krivulja graninog troka ili
samo jedan njezin dio.
92


Postoje dvije kljune toke na krivulji graninog troka MC u kratkom roku,
koje su vane za donoenje poslovnih odluka o tome hoe li i koliko e firma
proizvoditi: toka pokria i toka zatvaranja (privremenog prestanka rada u
kratkom roku).

TOKA POKRIA je situacija u kojoj su ukupni prohodi jednaki ukupnim
trokovima, stoga je profit poduzea nula, = TR TC = 0, ili TR = TC:
TR = TC /: Q
TR/Q =TC/Q, slijedi
AR = AC, budui da je AR = p, slijedi p = AC
Provjera: = (p AC) *Q, ako je p = AC, profit je nula.

Kada trina cijena zbog pritisaka konkurencije padne na razinu minimuma AC
nekog poduzea, to poduzee zarauje upravo onoliko prihoda da moe pokriti
svoje ukupne trokove i ostvaruje nulti profit. Stoga je jednadba za izraun
toke pokria:
P = AC min = MC toka pokria ( = 0)

Moemo dalje zakljuiti da svaka cijena iznad AC min poduzeu donosi profit:
P > AC min profit > 0

to se dogaa ako cijena padne ispod AC min? Pogledajte donju sliku.

Slika 9.3. Toka pokria i toka zatvaranja kratki rok

0 1 2 3 4 5 6
AC, AVC, AFC, MC
q
AC
AVC
MC
toka pokria
p = Acmin = MC
prestanak rada
p = AVCmin = MC
p=AC
p=AVC


Ako je cijena p iznad AC min, poduzee ostvaruje profit. Meutim, zbog
pritisaka konkurencije trina cijena moe pasti. Ako cijena padne na razinu AC
min (gdje je MC = ACmin), poduzee ima nulti profit i to se zove toka pokria.
Ako cijena nastavi padati ispod AC min, a vea je od AVC min, poduzee e
prihodom pokriti sve svoje varijabilne trokove i samo dio fiksnih trokova
93

(jer je AFC okomita razlika izmeu AC i AVC). Poduzee ostvaruje gubitak koji
je jednak samo jednom dijelu fiksnih trokova. No, ako poduzee odlui
prestati proizvoditi, onda je gubitak jednak cijelom iznosu fiksnih trokova. to
je kratkorona odluka poduzea u tom sluaju? Poduzeu se isplati nastaviti
proizvoditi, jer e prihodom uspjeti pokriti sve varijabilne i dio fiksnih
trokova, a ako prestane proizvoditi imat e gubitak u iznosu cijelih fiksnih
trokova. Dakle, u kratkom roku, poduzee nastavlja proizvoditi ako se trina
cijena spusti izmeu njegovog prosjenog ukupnog AC i prosjenog varijabilnog
troka AVC:

AVCmin p ACmin poduzee nastavlja raditi u kratkom roku

TOKA ZATVARANJA (prestanka rada) je situacija kada poduzee pokriva
samo varijabilne trokove, no nije u stanju pokriti sve fiksne trokove. To je
situacija u kojoj je njegov prihod TR jednak varijabilnim trokovima VC:
TR = VC / :Q
TR/Q = VC/Q
AR = AVC, budui da je AR = p, slijedi p = AVC

To je kritina toka u poslovanju poduzea u kratkom roku, jer ako trina
cijena padne ispod te toke, ispod AVC min, poduzee prestaje proizvoditi, jer
vie prihodom ne moe pokriti niti varijabilne trokove. Stoga je jednadba za
izraun toke zatvaranja poduzea:
P = AVC min = MC toka zatvaranja ( < 0)

Na slici je toka zatvaranja predstavljena sjecitem cijene i AVC min. Dakle, kada
trina cijena nastavi padati ispod min AVC, niti jedna firma u takvoj situaciji
nee proizvoditi i nuditi svoje proizvode na tritu. to je onda krivulja ponude
savrenog konkurenta? Kako ona izgleda?

Slika 9.4. Kratkorona krivulja ponude savrenog konkurenta

5
15
25
35
45
55
65
75
85
0 1 2 3 4 5 6
AC, AVC, MC
q
AC
AVC
s = MC


Kratkorona krivulja ponude
savrenog konkurenta (s)
jednaka je odsjeku krivulje
MC iznad minimuma AVC.
Krivulja ponude poduzea
kree od uvjeta p AVC min.

94

9.3. Krivulja ponude savrenog konkurenta (dugi rok)

U dugom roku svi su trokovi varijabilni i jednaki dugoronom ukupnom troku
LTC (engl. long-term total costs). Poduzee u dugom roku donosi odluku hoe li
poslovati ili e trajno otii sa trita. Odluka ovisi o tome moe li poduzee
svojim prihodima LTR (engl. long-term total revenue) pokriti dugorone trokove
LTC. Ako poduzee u dugom roku ostvaruje pozitivan ili nulti ekonomski profit,
ono nastavlja poslovati. Ekonomski profit je razlika izmeu raunovodstvenog
profita i oportunitetnog troka (to je prinos ili kamata koju je poduzee moglo
zaraditi da je svoj novac uloilo u neki drugi projekt). Ako je ekonomski profit
pozitivan, poduzee nastavlja poslovati. Ako je ekonomski profit nula, i dalje
nastavlja poslovati. Nulti ekonomski profit nije razlog za odlazak sa trita jer
znamo da su poduzetnici u trokove ubrojili ne samo stvarne, raunovodstvene
trokove, ve i trokove proputenih prilika ili oportunitetne trokove, tako da je
njihov stvarni profit pozitivan kada je ekonomski profit nula.

Dakle, poduzee u dugom roku proizvodi ako je ekonomski profit pozitivan ili
jednak nuli, ekonomski = LTR LTC 0:
LTR LTC /:Q
LTR/Q LTC/Q
LAR LAC , LAR je dugoroni prosjeni prihod jednak cijeni p, slijedi
P LAC poduzee posluje u dugom roku ( 0)

Poduzee izlazi sa trita (engl. exit from the market) ako je ekonomski profit
negativan ili = LTR LTC < 0:
LTR < LTC / : Q
LTR/Q < LTC/Q
LAR < LAC, kako je LAR = p
p < LAC min odlazak poduzea sa trita (dugi rok)

Slika 9.5. Dugorona krivulja ponude savrenog konkurenta

0,5 1,5 2,5 3,5 4,5 5,5
LMC, LAC
q
LAC
s = LMC
p = min LAC

Krivulja ponude savrenog
konkurenta u dugom roku
je odsjeak krivulje
dugoronog LMC iznad
minimuma LAC. Krivulja
ponude kree od uvjeta p
LAC min.

95


9.4. Kratkorona ravnotea na tritu savrene konkurencije

Krivulju trine ponude (S) nekog proizvoda dobijemo zbrajanjem pojedinanih
krivulja ponude (s) svih proizvoaa tog proizvoda za svaku razinu cijene.
Znamo da je ponuda pojedinog konkurenta u kratkom roku jednaka krivulji MC
iznad AVC min.

Slika 9.6. Ponuda poduzea (s=MC) Slika 9.7. Trina ponuda S

Ponuda trita S dobije se vodoravnim zbrojem velikog broja pojedinanih
krivulja ponude (za svaku razinu cijena zbrajaju se koliine ponude svih
konkurenata na tritu).

Slika 9.8. Kratkorona ravnotea na tritu savrene konkurencije


9.5. Dugorona ravnotea na tritu savrene konkurencije

Vidjeli smo da poduzee, koje u dugom roku uz zadanu trinu cijenu ne moe
pokriti svoje ukupne trokove (p < LAC min), odluuje otii sa trita.

Pogledajmo detaljnije to se zbiva u dugom roku na tritu savrene
konkurencije (Slika 9.9.). Kada ravnotena trina cijena u nekoj industriji
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
koliina Q u kom
c
i
j
e
n
a

p
s (MC)
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
koliina Q u mil. kom
c
i
j
e
n
a

p
S

0
1
2
3
4
5
6
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 1011121314151617
koliina
c
i
j
e
n
a
S D
D'
porast Q
KRATKORONA RAVNOTEA!
U kratkom roku poduzea se tee prilagoavaju
promjenama uvjeta na tritu zbog fiksnih trokova.
Pretpostavimo da je dolo do pomaka krivulje
potranje udesno na D'. Nova ravnotea donosi viu
ravnotenu cijenu. Uz viu trinu cijenu
proizvoai e htjeti ponuditi vie proizvoda, ali
samo prilagodbom varijabilnih trokova (sirovine,
rad), uz iste fiksne trokove, stoga dolazi do
poveanja koliine proizvodnje i ponude uzdu
ISTE krivulje ponude.
96

poraste zbog rasta trine potranje D i njenog pomaka udesno na D', rastu
profiti postojeim poduzeima u toj industriji (pomak iz ravnotee A u ravnoteu
B). Via trina cijena privlai nova poduzea da uu na trite, samo ako je
cijena vea od njihovog prosjenog troka ili p>ACmin.

Dolaskom novih poduzea na trite poveava se broj ponuaa identinog
proizvoda, to pomie trinu ponudu S udesno i dovodi do pada trine cijene,
a nova se ravnotea uspostavlja u toki C. Padom cijene padaju ekonomski profiti
poduzea u toj industriji. Nastavak objanjenja je u boxu desno od Slike 9.9.

Slika 9.9. Dugorona ravnotea na tritu savrene konkurencije

Trina ravnotea
0
200
400
600
800
1000
1200
1400
1600
0 2500 5000 7500 10000 12500 15000
Q
P
D
S
D'
S'
A
B
C




Rezultat prikazanog procesa stalnog ulaska na trite i izlaska sa trita u dugom
roku su nulti ekonomski profiti za poduzea koja ostaju na tritu. Kaemo da
na tritu savrene konkurencije u dugom roku postoji tendencija pada
ekonomskih profita na nulu zbog pritiska procesa ulaska i izlaska firmi na
trinu cijenu.

Nulti ekonomski profit nije razlog za zabrinutost jer znamo da su
poduzetnici u trokove ubrojili ne samo stvarne ili raunovodstvene trokove,
ve i oportunitetne trokove (trokove proputenih zarada), tako da je njihov
stvarni profit pozitivan kada je ekonomski profit nula. Nulti ekonomski profit u
dugom roku u nekoj industriji tek je znak da je ta industrija visoko konkurentna.

Kada e ulazak i izlazak firmi sa trita teoretski prestati? Kada trina cijena
padne na razinu minimalnih dugoronih prosjenih trokova postojeih
poduzea ili p=LACmin. Tada vie nema motiva za ulazak na ili izlazak sa
trita, a trite je ostvarilo dugoronu ravnoteu. Kada je p = LAC min dolazi i
DUGORONA RAVNOTEA !
Zbog pada cijene (B u C) dio poduzea
industrije ostvaruje gubitke, ako cijena
padne ispod njihovog dugoronog AC min.
Ta poduzea odlaze sa trita, smanjuje se
broj ponuaa, pa se krivulja S' pomie
paralelno lijevo gore, to uz nepromijenjenu
potranju dovodi do rasta trine cijene
(ravnotea B). Zbog rasta trine cijene
ponovno rastu profiti u industriji. Rast
profita postojeih poduzea privui e nove
firme na trite, a njihovim dolaskom opet
raste ponuda (pomak S udesno). Zbog
poveane ponude ponovno pada trina
cijena, padaju profiti, a poduzea koja
ostvaruju gubitke odlaze sa trita<. Kako
ova pria zavrava?
97

do izjednaavanja sa dugoronim graninim trokom LMC (LMC sijee LAC u
minimumu). Stoga je u dugom roku ekonomski profit jednak nula.

Ekonomski = LTR - LTC = 0
kada je LTR = LTC, te uz jedininu promjenu Q (Q)

LTR/Q = LTC/Q
LMR = LMC (dugoroni granini prihod LMR jednak je cijeni P), te slijedi:

p = LMC = LAC min ekonomski profit jednak nuli (dugi rok)

Gornji zapis je uvjet dugorone ravnotee na tritu savrene konkurencije.


Slika 9.10. Savreni konkurent u dugom roku




9.6. Efikasnost trita savrene konkurencije

Ekonomija je efikasna ako svojim potroaima osigurava najpoeljniji skup
dobara uz oskudna sredstva i zadanu tehnologiju. To jo zovemo alokacijska ili
Pareto efikasnost - stanje u kojem nikakva reorganizacija poslovanja niti
razmjena ne bi mogle poveati korisnost jednog pojedinca bez smanjivanja
korisnosti drugog pojedinca. Vidjet emo da uz odreene pretpostavke savrena
konkurencija dovodi do alokacijske efikasnosti.

0,5 1,5 2,5 3,5 4,5 5,5
cijene
q
LAC
LMC
p = min LAC
Pojedinano poduzee na tritu
savrene konkurencije dugog roka
ostaje na tritu ako je trina cijena
P = LAC min tog poduzea. Ako
cijena padne ispod LAC min,
poduzee odlazi sa trita.
98

Slika 9.11. Efikasnost trita savrene konkurencije

P
MU
MC S = MC
A
P*
D = MU
Q* Q
CS
PS


Sjecite trine ponude S (MC) i trine potranje D (MU) jest ravnotea na
tritu savrene konkurencije. U toki ravnotee A nudi se tono onolika koliina
proizvodnje koju pojedinci ele kupiti po ravnotenoj trinoj cijeni. Stoga e
poduzea proizvoditi i nuditi proizvode do toke sjecita D i S, dok e potroai
kupovati proizvode do toke sjecita S i D. U toki ravnotee A, cijena P*
izjednaava ponudu S (MC) i potranju D (MU), to zapisujemo:

P* = D (MU) = S (MC)
Ralanimo ovaj izraz:

a) P* = MU, potroai kupuju neko dobro dok granina korisnost od
posljednje kupljene jedinice ne padne na razinu cijene dobra; u toki A taj
je uvjet zadovoljen ili MU/P*=1,
b) P* = MC, poduzee na zadanu cijenu P* reagira proizvodnjom one razine
proizvodnje uz koju je cijena jednaka graninom troku, da bi
maksimiziralo profit,
c) Iz gornjeg slijedi da je u toki ravnotee MU = MC, granina korisnost od
potronje posljednje jedinice proizvoda potroaa jednaka je graninom
troku posljednje proizvedene jedinice proizvoda proizvoaa.

Odnosno, trite savrene konkurencije je efikasno kada je granino
zadovoljstvo drutva od zadnje potroene jedinice (MU) jednako graninom
troku drutva za zadnju proizvedenu jedinicu (MC).


9.6.1. Ukupni probitci drutva u konkurentnoj ravnotei

Slika 9.11. prikazuje ukupni probitak ili korist koju ostvaruju i potroai i
proizvoai u konkurentnoj ravnotei. Ukupni probitak od razmjene na tritu
savrene konkurencije jednak je zbroju probitka potroaa CS (engl. consumers
Trina ponuda S je zbroj
pojedinanih ponuda proizvoaa,
odnosno pojedinanih graninih
trokova MC proizvoaa. Trina
potranja D je zbroj pojedinanih
potranji potroaa, odnosno
pojedinanih graninih korisnosti
MU potroaa.
99

surplus) i probitka proizvoaa PS (engl. producers surplus), koji su na slici 9.11.
prikazani pravokutnim trokutima CS i PS. Ukupni potroaev probitak je viak
korisnosti povrh trine cijene P*, dok je probitak proizvoaa viak
proizvoaevih prihoda (cijene) povrh (graninih) trokova.

Ukupni su probitci drutva (zbroj CS i PS) maksimalni u konkurentnoj ravnotei
kada vrijedi p = MU = MC. U ovome sluaju promatramo samo trite jednog
dobra X pa moemo zapisati Px = MUx = MCx.

Ako drutvo proizvodi dva dobra X i Y, tada su i na tritu Y probitci
maksimalni i ostvarena je efikasnost konkurentne ravnotee ako je Py = MUy =
MCy. Nastavak analize daje odgovor na pitanje uz koje su uvjete konkurentna
trita efikasna.

RAVNOTEA PROIZVOAA i EFIKASNA PROIZVODNJA: Poduzea koja
maksimiziraju profit prilagoavaju proizvodnju kako bi cijena bila jednaka
graninom troku. U ekonomiji koja proizvodi samo dobra X i Y, proizvoaeva
efikasnost ostvaruje se kad je:
Px = MCx (konkurentna ravnotea na tritu dobra X)
Py = MCy (konkurentna ravnotea na tritu dobra Y)
Px/MCx = 1 i Py/MCy = 1 slijedi
MCy
Py
MCx
Px
, sredimo:


MCy
MCx
Py
Px

- ravnotea proizvoaa na konkurentnom tritu

Uz ovaj uvjet ekonomija se nalazi na granici proizvodnih mogunosti (sjetite se
prvog predavanja iz OE1).

RAVNOTEA POTROAA: Potroai maksimiziraju zadovoljstvo od
potronje dobara X i Y na konkurentnom tritu kad je:
Px = MUx
Py = MUy
Px/MUx = 1 i Py /MUy = 1, slijedi
MUy
Py
MUx
Px
, sredimo:


MUy
MUx
Py
Px

- ravnotea potroaa na konkurentnom tritu

Ako su lijeve strane gornja dva uokvirena uvjeta jednake, onda su i desne strane
jednake:

100


MUy
MUx
MCy
MCx
Py
Px



to predstavlja uvjet ope ravnotee i ekonomske efikasnosti konkurentnog
trita.

Ravnotea na konkurentnom tritu dvaju dobara ostvaruje se uz kombinaciju
dobara X i Y za koje je omjer graninih trokova jednak omjeru graninih
korisnosti i jednak omjeru cijena tih dobara. Efikasnost zahtijeva da proizvodi
budu proizvedeni u koliinama, kombinacijama i cijenama koje su kupci
spremni kupiti.






Priprema predavanja prema:
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.
Slavin, Stephen L. 2008. Microeconomics. 9th edition. McGraw-Hill/Irwin.




101



10. MONOPOL NEKONKURENTNO TRITE


10.1. Oblici trita nesavrene konkurencije

Ako poduzee ima mo utjecaja na cijenu svog proizvoda (engl. price-maker) on
ima trinu mo, a trite na kojem djeluje takvo poduzee moe biti dvojako:
nekonkurentno, to je sluaj monopola, i trite nesavrene konkurencije, kao
to je trite oligopola i monopolistike konkurencije. Trina mo znai da
poduzea imaju u odreenoj mjeri nadzor ili odreenu slobodu da u razumnim
okvirima utjeu na cijenu vlastitog proizvoda. No nemaju svi istu trinu mo
utjecaja na cijenu. Kaemo da postoje razlike u stupnju monopolske moi izmeu
monopola, oligopola i nesavreno konkurentnog poduzea. Vjerojatno
pretpostavljate da najvei stupanj monopolske moi ima monopol. Vei stupanj
monopolske (trine) moi znai veu slobodu u odreivanju cijene proizvoda.

Donje dvije slike prikazuju kljunu razliku izmeu savreno i nesavreno
konkurentnog poduzea. Razlika je u nagibu njihovih krivulja potranje. Savreni
konkurent nema trinu mo i suoava se savreno elastinom krivuljom
potranje (Ed,p=-). Poduzee nesavrene konkurencije ima opadajuu
krivulju potranje, sa konano definiranom elastinosti potranje s obzirom na
cijenu.

Slika 10.1. Savrena konkurencija Slika 10.2. Nesavrena konkurencija

Savreni konkurent je price-taker, njegova ponuda je tek neznatan dio ukupne
trine ponude, niti jedno poduzee nema mo utjecaja na trinu cijenu
proizvoda. Stoga savreni konkurent moe prodati svojih proizvoda koliko god
eli, ali po ravnotenoj trinoj cijeni (Slika 10.1.). Nesavreni konkurent
suoen je sa opadajuom krivuljom potranje d1 (Slika 10.2.). Njegove odluke o
poveanju proizvodnje i prodaje dovest e do sniavanja cijene, i obratno. Ako
postoji jaka konkurencija i suparnitvo meu nesavrenim konkurentima, tada e
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
koliina Q
c
i
j
e
n
a

p
d
0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
Q
d1
d2

102

odluka ostalih trinih suparnika da snize cijene svojih proizvoda, dovesti do
pomicanja krivulje potranje nesavrenog konkurenta ulijevo na d2, ako to
poduzee eli zadrati svoju poetnu cijenu na razini 100. to se zapravo
dogodilo? Poduzee koje eli zadrati svoju poetnu cijenu na razini 100, a ostala
poduzea snize cijenu, ostat e bez jednog dijela svog trinog udjela jer su
njegovi konkurenti snizili cijene i preoteli dio njegovih kupaca. Zato dolazi do
pomaka njegove pojedinane krivulje potranje ulijevo i on sada prodaje manje
proizvoda.

Iako emo se u ovom i iduim poglavljima baviti tritima nesavrene
konkurencije i detaljno ih objasniti, ukratko navedimo kljune karakteristike
monopola (nekonkurentno trite), oligopola i monopolistike konkurencije
(trita nesavrene konkurencije). Poredali smo ih prema broju, veliini i stupnju
trine moi.

10.1.1. Monopol

Monopol je nekonkurentni trini oblik. Monopol je jedan jedini proizvoa i
prodavatelj na nekom tritu (industriji) bez bliskih supstituta, to mu daje
mogunost potpunog nadzora nad tim tritem. Monopoli koji danas djeluju
obino su zatieni odreenim oblikom dravne zatite (primjerice telefonske
usluge, proizvodnja i opskrba plinom, elektrinom energijom...), to ne znai da
su trajno sigurni od pojave i jaanja konkurencije.

10.1.2. Oligopolsko trite

Oligopolsko trite je trite na kojem dominiraju dva ili vie prodavaa istog
proizvoda ili usluge, meu kojima moe postojati vrlo snano suparnitvo. U
prvom sluaju, kada meusobno konkuriraju samo dva proizvoaa govorimo o
duopolu, a u ostalim sluajevima rije je o oligopolu. U modernim trinim
ekonomijama oligopoli su vrlo esta pojava u sektorima preraivake industrije,
prijevoznih usluga i komunikacijama.

10.1.3. Monopolistika konkurencija

Monopolistika konkurencija oblik je trine strukture u kojoj konkurira veliki
broj prodavaa koji nude diferencirane (razliite), ali ipak sline proizvode.
Zbog toga to konkurencija moe biti vrlo jaka zbog velikog broja proizvoaa,
ta je trina struktura najslinija savrenoj konkurenciji. No, na tritu savrene
konkurencije veliki broj prodavaa prodaje identian proizvod. Monopolistiki
konkurenti proizvode sline, ali ipak razliite, diferencirane proizvode, to
kupcima nudi mogunost izbora meu prodavaima ovisno o potroaevim
preferencijama. Na tritu monopolistike konkurencije znaajnu ulogu u
103

diferencijaciji proizvoda mogu odigrati: 1) poloaj prodavaa (blizina
maloprodajnih mrea), te 2) kvaliteta, osobine i prepoznatljivost proizvoda na
tritu. Primjeri monopolistike konkurencije su trite kozmetikih proizvoda,
ili pak zubnih pasti ili deterdenata. Iako su ti proizvodi vrlo slini i slue za
zadovoljenje iste potrebe, potroai ipak zamjeuju razliku meu njima i
odluuju se za kupnju tono odreenog proizvoda ovisno o ukusima i
preferencijama.

10.1.4. Izvori (razlozi postojanja) nesavrene konkurencije

Koji su razlozi postojanja trita nesavrene konkurencije? Dva su glavna
razloga nesavrenosti trita:
a) ekonomski (ekonomije obujma i trokovna prednost poduzea),
b) administrativni (administrativne zapreke ulasku novih poduzea na
trite).

10.1.4.1. Ekonomski razlozi nesavrenosti trita

Ako na nekom tritu postoji poduzee koje ostvaruje ekonomiju obujma tada
postoji preduvjet za nesavrenu konkurenciju. Ekonomija obujma znai da
proizvodnja raste bre od rasta ukupnih trokova (koji rastu zbog poveanja
inputa rad i kapital), stoga prosjeni trokovi AC padaju s porastom proizvodnje.
Pri tom inputi rad i kapital neravnomjerno rastu. Poseban sluaj ekonomije
obujma su rastui prinosi na opseg. Rastui prinos na opseg znai da
proizvodnja raste bre od ukupnih trokova, pa prosjeni AC pada s porastom
proizvodnje, ali se inputi ravnomjerno poveavaju, u istoj proporciji (npr. L za
5% i K za 5%). Uoite da je jedina razlika izmeu ekonomije obujma i rastuih
prinosa na opseg u tome rastu li inputi ravnomjerno ili neravnomjerno. U jednom
i drugom sluaju dolazi do rasta proizvodnosti inputa, raste proizvodnost
kapitala i produktivnost rada. Rastui prinosi na opseg i ekonomije obujma
prisutni su uglavnom u preraivakoj industriji i velikim kompanijama koje
svoje poslovanje temelje velikim dijelom na tehnolokom napretku i
inovacijama.

U industrijama sa ekonomijom obujma velika poduzea mogu smanjiti svoje
prosjene trokove AC poveanjem proizvodnje Q do odreene razine (budui da
proizvodnja raste bre od trokova, prosjeni trokovi AC=TC/Q se smanjuju).
Takva poduzea djeluju u opadajuem dijelu svojih trokovnih krivulja, to
im daje veliku trokovnu prednost pred potencijalnim konkurentima, manjim
poduzeima, kojima je u takvim uvjetima vrlo teko ui na trite, jer ve u startu
imaju vee prosjene trokove u odnosu na postojea velika poduzea koja
ostvaruju ekonomije obujma.

104

Stoga potencijalni novi konkurent koji dolazi na trite jedino moe preoteti
kupce postojeim poduzeima ako ponudi niu cijenu od prevladavajue, a to
moe uiniti samo ako ima nie prosjene trokove od postojeih poduzea. No,
budui da postojea poduzea ostvaruju ekonomije obujma i djeluju u
opadajuem dijelu svojih trokovnih krivulja, ona mogu jednostavno poveati
proizvodnju i smanjiti svoje prosjene trokove, to im omoguuje da
zaraunavaju nie cijene ne ugroavajui svoj profit, a nia cijena e obeshrabriti
potencijalnu konkurenciju i onemoguiti njihov ulazak na trite. Takvo
poduzee koje zbog ekonomije obujma i trokovne prednosti pred
potencijalnim konkurentima onemoguava (oteava) ulazak drugim
poduzeima na trite naziva se PRIRODNI MONOPOL.

Pogledajmo na donjim slikama trokovne uvjete pojedinih oblika trinih
struktura.

Slika 10.3. Prirodni monopol Slika 10.4. Oligopol Slika 10.5. Savrena konkurencija

Slika 10.5. prikazuje sluaj savrene konkurencije, na kojem je ukupna potranja
prevelika u odnosu na efikasni opseg proizvodnje jednog malog poduzea (ije
trokovne krivulje vidimo na slici). Vidimo da je toka minimalnog troka
poduzea na niskoj razini proizvodnje u odnosu na ukupnu trinu potranju.
Ako to poduzee i pokua poveati proizvodnju naglo e mu porasti trokovi.
Zato na takvom tritu ima mjesta za ogroman broj malih poduzea.

Na Slici 10.4. prosjeni i granini trokovi poinju jae rasti pri vioj razini
proizvodnje, u odnosu na ukupnu trinu potranju, te nekolicina poduzea
moe zadovoljiti ukupnu potranju na tom tritu (primjer oligopola).

Slika 10.3. prikazuje sluaj prirodnog monopola, kojem prosjeni i granini
trokovi AC i MC kontinuirano opadaju sa rastom proizvodnje zbog ekonomije
obujma. Prirodni monopol stoga ima trokovnu prednost pred drugim
poduzeima ime eliminira potencijalnu konkurenciju, to mu omoguuje da
smanji cijenu svog proizvoda i sprijei dolazak konkurencije na trite, a da
pritom ne ugrozi ostvarenje svog profita.

0
4
8
12
16
20
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
koliina Q

p
,
A
C
,

M
C
D
AC
MC
0
4
8
12
16
20
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
koliina Q

p
,
A
C
,

M
C
D
AC
MC

0
4
8
12
16
20
koliina Q

p
,
A
C
,

M
C
D
AC
MC

105

Nadalje, prirodni monopol svojom proizvodnjom velikih razmjera zadovoljava
ukupnu trinu potranju i u prednosti je pred malim poduzeima ije su
trokovne krivulje u obliku slova U. Prirodni monopol je poduzee koje moe
proizvesti toliko da zadovolji itavu trinu potranju pri troku koji je nii od
trokova potencijalne konkurencije.

10.1.4.2. Administrativni razlozi nesavrenosti trita

Druga vrsta barijera ulasku konkurencije administrativne su prirode, a u njih
ubrajamo: zakonske barijere, visoke trokove ulaska, te diferencijaciju
proizvoda i oglaavanje.

Zakonske barijere ili ogranienja ulasku postavlja drava ime se smanjuje broj
konkurenata na nekom tritu. Radi se o izdavanju raznih dozvola, licenci za rad
i koncesija od strane dravnih institucija. Drava koncesiju ili licencu dodjeljuje
tek malom broju poduzea za pruanje specifinih usluga, primjerice,
poduzeima koja pruaju komunalne usluge, usluge opskrbe vodom i plinom,
telekomunikacijske usluge ili proizvoaima struje. Tako nastaje koncesijski
monopol koji se obvezuje da e ograniiti svoje zarade i pruati adekvatnu
uslugu svim potroaima. Sljedei sluaj zakonske barijere koji moe ojaati
manji broj poduzea ili samo jedno poduzee su uvozna ogranienja, poput
carina i kvota, kojima se titi domaa industrija od inozemne konkurencije i tite
se njihovi profiti. Rije je o tzv. protekcionistikoj politici drave. Meu zakonska
ogranienja ulasku konkurencije ubrajamo i patente. Patent je isprava koju izdaje
drava, a koja titi intelektualno vlasnitvo nad izumom. Ta isprava poduzeu ili
pojedincu daje monopolsku mo iskljuiva prava proizvodnje i prodaje
patentiranog proizvoda ili usluge na odreeni broj godina. Drave izdaju patent
inovatorima kako bi potaknule inovativnu aktivnost, jer drutvo najee ima
vee koristi od inovacija nego to ta inovacija kota (primjer pozitivne
eksternalije).

Visoki trokovi ulaska ili start-up trokovi mogu biti razlogom koncentracije
trine moi u rukama manjeg broja poduzea. Radi se o trokovima koje imaju
svi potencijalni konkurenti kada zapoinju poslovati na novom tritu, a to su
razni administrativni trokovi, dozvole, najam zemlje i poslovnih zgrada,
zapoljavanje radnika i ostalih faktora, promocijska kampanja itd.

Diferencijacija proizvoda i oglaavanje predstavlja treu znaajniju zapreku
ulasku konkurenata. Postojea poduzea snanom reklamnom kampanjom
nastoje zadrati vjernost svojih kupaca i time oteavaju ulazak novih
konkurenata na trite. Isto tako jasna diferencijacija (razlikovanje) proizvoda
postojeih poduzea od potencijalne konkurencije i njihovo oglaavanje i
obraanje najirem rasponu potroaa, oteava dolazak novih poduzea na
106

trite. Sjetite se ustrajne reklamne kampanje i reklamne borbe pruatelja
telekomunikacijskih usluga u Hrvatskoj (HT, VIP, Tele 2).


10.2. Monopol

Monopol je jedan jedini proizvoa i prodavatelj proizvoda ili usluge bez
bliskih supstituta i predstavlja tip nekonkurentnog trita. On ima veliku trinu
mo, mogunost nadzora nad koliinom i cijenom svog proizvoda. Kad monopol
vlada nekom industrijom cijene e biti visoke, a koliine koje nudi manje nego na
konkurentnim tritima. Monopoli su danas ipak rijetkost, u odnosu na ostale
trine strukture, a veina ih nastaje zbog nekog oblika dravne zatite i
regulacije. Razlozi postojanja monopola mogu biti:
a) vlasnitvo nad kljunim resursom; situacija u kojoj postoji jedan vlasnik
kljunog resursa i u potpunosti kontrolira opskrbu potroaa (mogue u
proizvodnji struje, opskrbe vodom),
b) administrativni razlozi (od gore navedenih: koncesije, licence, patenti,
carine),
c) ekonomski razlozi (ekonomija obujma).

Kako monopolist maksimizira profit, koju cijenu zaraunava i koju razinu
proizvodnje proizvodi kako bi ostvario taj cilj?

Tablica 10.1. Primjer monopola














Ovdje je vano napomenuti injenicu da je potranja s kojoj se susree
monopolist trina potranja, budui da to poduzee jedino opskrbljuje sve
potroae svojim proizvodom. Na Slici 10.6. prikazat emo sve varijable iz gornje
tablice (na osi X mijenja se razina proizvodnje, na osi Y prikazujemo TR, AR, P,
Q P
TR
(p*Q)
AR=TR/Q
(AR=P) MR=TR/Q
0 200 0 beskon.
1 180 180 180 180
2 160 320 160 140
3 140 420 140 100
4 120 480 120 60
5 100 500 100 20
6 80 480 80 -20
7 60 420 60 -60
8 40 320 40 -100
9 20 180 20 -140
10 0 0 0 -180
Za bilo koje poduzee vrijedi
da je cijena jednaka
prosjenom prihodu
P = AR. Promotrite 2. i 4.
stupac tablice, kako bi se
uvjerili da ovaj uvjet vrijedi i
za monopol.
Zato je krivulja potranje
monopoliste jednaka krivulji
prosjenog prihoda AR ili
cijeni P:
D = P = AR
D trina potranja
107

MR): krivulju potranje monopoliste D=P=AR, krivulju graninog prihoda MR i
krivulju ukupnog prihoda TR monopola. Paljivo promotrite odnos tih krivulja.

Slika 10.6. Ukupni i granini prihod, krivulja potranje monopola

U Tablici 10.1. u stupcu 3 i na Slici 10.6 jasno uoavamo da ukupni prihod
monopola u poetku raste s rastom proizvodnje, dostie svoj maksimum, i zatim
opada. Ukupni prihod ima oblik kupole: kada monopol ne proizvodi (Q=0)
prihod TR = 0, kada raste proizvodnja, raste i prihod, uz koliinu Q=5 prihod TR
je maksimalan, nakon te razine proizvodnje TR opada, te pri Q=10, prihod TR = 0.

Primjeujemo odreenu pravilnost u odnosu izmeu potranje D, ukupnog
prihoda TR i graninog prihoda MR monopola, stoga emo ih detaljnije
objasniti:
a) na gornjoj polovici krivulje potranje D=P=AR, gdje je ona relativno
elastina |Ed,p|>1, ukupni prihod TR raste, dakle ima pozitivan NAGIB,
ali raste sve sporije (po opadajuoj stopi); granini je prihod NAGIB
krivulje ukupnog prihoda (MR=dTR/dQ), stoga je granini prihod MR >
0, ali se smanjuje (jer ukupni prihod TR raste po opadajuoj stopi);
b) na polovici krivulje potranje (Q=5) gdje je elastinost potranje
|Ed,p|=1, ukupni prihod TR je maksimalan (vrh kupole); u toj toki
nagib krivulje TR je nula (nagib vodoravan), stoga je granini prihod
MR = 0; dakle, pri Q = 5, MR sijee os X, odnosno MR = 0, TR max;
c) na donjoj polovici krivulje potranje gdje je ona relativno neelastina
0<|Ed,p|<1, ukupni prihod se smanjuje; u tom je dijelu nagib krivulje
ukupnog prihoda TR negativan, stoga je i granini prihod MR < 0.

Dakle, na gornjoj polovici krivulje potranje (elastini dio) pad cijene od 1%
dovodi do poveanja potranje za vie od 1%. Budui da je poveanje Q vee od
smanjenja P, znai da je promjena ukupnog prihoda pozitivna, stoga ukupni
prihod TR raste kada se smanjuje cijena na gornjoj polovici krivulje potranje. Na
Krivulja graninog prihoda MR
pada bre od krivulje potranje
D (P=AR) od samog poetka i
ima strmiji nagib od krivulje
potranje. Ako je krivulja
potranje linearna, granini
prihod ima dvostruko strmiji
nagib od krivulje potranje.
Ukupni prihod TR ima oblik
kupole, prvo raste, dostie
maksimum, te potom opada.
-300
-200
-100
0
100
200
300
400
500
600
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
Q
p
,

A
R
,
M
R
d=p=AR MR TR
Ed>1
Ed=1
Ed<1
108

donjoj polovici krivulje potranje (neelastini dio) pad cijene za 1% poveat e
potranju za manje od 1%, to znai da e promjena ukupnog prihoda biti
negativna, odnosno, ukupni prihod TR pada kada se smanjuje cijena na donjoj
polovici krivulje potranje.

Znamo da je kod savrenog konkurenta granini prihod MR uvijek jednak cijeni
p, stoga je njegova krivulja potranje d=P=AR=MR vodoravna, savreno elastina
krivulja. Iz gornje tablice i slike vidimo da kod monopoliste to nije sluaj, ve
granini prihod MR moe biti pozitivan i negativan. MR je pozitivan i opada
(MR > 0) sve dok ukupni prihod raste, sve dok poduzee prodaje koliine
proizvodnje u elastinom dijelu krivulje potranje. Iako je granini prihod MR
u tom dijelu pozitivan, on s porastom proizvodnje opada, jer:

a) prosjeni prihod AR pada (pa mora i granina veliina) i
b) nagib TR (MR) je sve manji i manji.

Granini prihod postaje negativan i dalje opada (MR < 0) kada ukupni prihod TR
s daljnjim rastom proizvodnje poinje opadati, a to je u neelastinom dijelu
krivulje potranje. U tom je dijelu granini prihod negativan i opada jer nagib
ukupnog prihoda TR postaje negativan.

Usporedbom savrenog konkurenta i monopoliste jasno vidimo da kod
savrenog konkurenta vrijedi uvjet d = P = AR = MR, a kod monopoliste vrijedi
uvjet

D = P = AR > MR - monopol (i ostali trini oblici)


10.2.1. Maksimizacija profita monopola

Potraga za situacijom u kojoj monopolist maksimizira profit ima istu logiku kao i
kod savrenog konkurenta. Profit je razlika ukupnih prihoda i ukupnih trokova.
Stoga je jednadba za izraun profita monopola = (p - AC) * Q.

Budui da trina krivulja potranje ima negativan nagib, to znai da cijena P
varira kada se mijenja koliina Q, stoga je potrebno nai uz koju cijenu i uz koju
koliinu je profit monopola maksimalan. Na temelju podataka Tablice 10.2.
vidimo da kada je granini prihod vei od graninog troka MR > MC, profit
raste (isto kao kod savrenog konkurenta), i kada je MR < MC, profit pada. Profit
je maksimalan pri onoj razini proizvodnje Q pri kojoj je granini prihod jednak
graninom troku MR = MC.

109

Tablica 10.2. Obraun profita monopola

Q P (AR)
TR
p*Q
AR
TR/Q MR TC
AC
TC/Q MC PROFIT
0 200 0 beskon. 145 beskon. -145
1 180 180 180 180 175 175 30 5
2 160 320 160 140 200 100 25 120
3 140 420 140 100 220 73 20 200
4 120 480 120 60 250 63 30 230
5 100 500 100 20 300 60 50 200
6 80 480 80 -20 370 62 70 110
7 60 420 60 -60 460 66 90 -40
8 40 320 40 -100 570 71 110 -250

Dok je MR>MC isplati se poveavati proizvodnju jer profit raste. Najprofitabilnija
je razina proizvodnje u kojoj je MR=MC (u tablici je to koliina izmeu Q=4 i
Q=5). Daljnje poveanje proizvodnje smanjuje profit. Moemo primijetiti da je
promjena profita uslijed porasta proizvodnje za jednu jedinicu uvijek jednaka
razlici MR-MC (vidjeti u tablici) dakle = MR MC.

Pravilo maksimizacije profita monopola glasi: monopol e maksimizirati profit
pri cijeni P i koliini Q uz koje je granini prihod jednak graninom troku ili
MR = MC.

Slika 10.7. Monopol, profit monopola - grafiki prikaz

Iscrtani pravokutnik predstavlja profit monopoliste uz dane trokove i
ravnotenu cijenu P* i koliinu Q*. Analitiki, profit je povrina pravokutnika
duljine stranica (p-AC) i Q.

VANO!
Situacija monopoliste crta se tako da se prvo
ucrta trina krivulja potranje D=P=AR, potom
granini prihod MR (dvostruko bri pad),
krivulja graninog MC i prosjenog troka AC.
Primjenom pravila max. profita prvo traimo:
a) razinu proizvodnje pri kojoj je max. profit
(sjecite MR = MC u toki A, spustimo okomicu
na os X i oitamo Q uz koju je profit
maksimalan)
b) povuemo okomicu od Qmax do krivulje
potranje D=P=AR (do toke B) i oitamo na toj
krivulji cijenu P uz koju monopol maksimizira
profit
c) od toke B vratimo se okomito dolje do
krivulje prosjenog troka AC i osjenamo
pravokutnik koji predstavlja profit monopola.
-250
-200
-150
-100
-50
0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
Q
p
,

A
R
,
M
R
,

M
C
,

A
C
d=p=AR
MR
MC
AC
A
B
p-AC
110

Slika 10.8. Alternativni nain prikaza profita monopola

-300
-250
-200
-150
-100
-50
0
50
100
150
200
250
300
350
400
450
500
550
600
650
Q
T
R
,

T
C
TC
TR
prof it



Slika 10.9. Usporedba monopola i savrenog konkurenta


Kljune razlike izmeu savrenog konkurenta i monopola su sljedee:

a) za savrenog konkurenta pojedinana krivulja potranje je vodoravna
na razini trine cijene, dakle d=P=AR, a samo kod savrenog konkurenta
cijena je jednaka i graninom prihodu dakle, d = P = AR = MR (slika
desno);
b) za monopol je trina krivulja potranje opadajua i vrijedi D=P=AR, ali
je krivulja graninog prihoda kod monopola strmija (ima vei negativni
nagib) dakle, D=P=AR >MR;
Krivulja TR ima oblik kupole, krivulja TC
je rastua. Okomita razlika izmeu ove
dvije krivulje je profit =TR-TC, koji ima
oblik kupole. Kada se razlika izmeu TR i
TC poveava, profit raste. Kada je razlika
izmeu TR i TC maksimalna (nagibi
krivulja TR i TC jednaki, MR = MC, budui
da su MR i MC zapravo nagibi krivulja TR
i TC) profit je maksimalan (vrh kupole
krivulje profita).
Kad je profit maksimalan, nagib krivulje
profita je jednak 0, vodoravan. Kad se
razlika izmeu TR i TC pone smanjivati,
krivulja profita opada. Nakon to padne
razina TR ispod TC monopol ostvaruje
gubitak (nakon Q=7).
0.5 1.5 2.5 3.5 4.5 5.5
cijene
q
AC
MC
p
Qmax
p=AR=MR=D
AC

-250
-200
-150
-100
-50
0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
Q
p
,

A
R
,
M
R
,

M
C
,

A
C
d=p=AR
MR
MC
AC
A
B
p-AC
111

c) budui da savreni konkurent moe prodavati koliko god hoe po zadanoj
trinoj cijeni, on e maksimizirati profit kada je MR=MC, a kako vrijedi
P=MR, tada je maksimizacija profita savrenog konkurenta u toki P =
MC;
d) budui da je monopol suoen sa opadajuom krivuljom potranje
D=P=AR, njegov granini prihod MR ispod je D=P, odnosno D=P=AR>MR.
Razina proizvodnje pri kojoj monopol maksimizira profit prema uvjetu
MR=MC je razina Q pri kojoj je P>MR=MC, dakle cijena je vea od
graninog troka. Zato monopolist smanjuje razinu proizvodnje ispod
razine koju bi odabrao savreni konkurent;
e) sve navedeno daje odgovor na pitanje zato su na monopolskom tritu
cijene vie, a ponuda relativno manja nego na tritu savrene
konkurencije.


Priprema predavanja prema:
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.
Slavin, Stephen L. 2008. Microeconomics. 9th edition. McGraw-Hill/Irwin.



112



11. MONOPOLISTIKA KONKURENCIJA,
OLIGOPOL I MJERENJE TRINE MOI

U ovom emo poglavlju upoznati preostale dvije trine strukture koje najee nalazimo
u stvarnom ivotu: monopolistiku konkurenciju i oligopol. Obje strukture zovemo
tritem nesavrene konkurencije, gdje trina mo ovisi o broju konkurenata,
snazi utjecaja na cijenu proizvoda i lakoi ulaska na trite.


11.1. Monopolistika konkurencija

Monopolistika konkurencija od svih trinih struktura najvie podsjea na
savrenu konkurenciju. Na ovom tritu sudjeluje veliki broj kupaca i
proizvoaa, no, za razliku od savrene konkurencije, proizvodi nisu identini,
ve diferencirani. To znai da kupci mogu uoiti razlike meu pojedinim
markama proizvoda i imati preferencije prema proizvodima pojedinih
proizvoaa.

U mnogim industrijskim granama proizvodi su diferencirani. Primjerice, jedna
vrsta zubne paste doivljava se drugaijom od desetka drugih vrsta; razlike su u
okusu, sastavu, praktinosti ambalae, ugledu proizvoaa u spreavanju
karijesa, itd... Logina posljedica je da e neki potroai, ali ne svi, biti spremni
platiti viu cijenu za odreenu vrstu zubne paste. Spomenimo jo neke primjere:
kozmetiki preparati (sapun, ampon, dezodoransi, paste za brijanje), sredstva
protiv prehlade, sportska pomagala, prehrambeni proizvodi. Sva ta trita
karakterizira diferencijacija proizvoda. Je li automobilska industrija primjer
monopolistike konkurencije? Ne. Unato diferencijaciji proizvoda, u industriju
proizvodnje automobila tee je ui zbog visokih start-up trokova i snane
promocije postojeih proizvoaa to tu industriju ini oligopolskim tritem.

Obiljeja trita monopolistike konkurencije su sljedea:
a) veliki broj proizvoaa i kupaca slinih, ali diferenciranih proizvoda,
b) ulaz na trite i izlaz sa njega je jednostavan (velika mobilnost inputa),
c) poduzea koja ulaze na trite prilagoavaju se konkurentskim
uvjetima na tritu.

Po emu se razlikuju konkurenti na ovom tritu? Potroai ih razlikuju prema:
a) kvaliteti, prepoznatljivosti i osobinama proizvoda,
b) poloaju, blizini prodavaa (poloaj maloprodaje, uvjeti kreditiranja,..).
113


Iako je pecivo u pekarnicama vrlo slino, veina potroaa ima omiljenu
pekarnicu u koju odlazi iz odreenih razloga, dok u ostale navraa rijetko. Neke
karakteristike peciva (svjee peeno, velik izbor, izvrsna hrskavost,<) ili
lokacija njegove prodaje (u blizini radnog mjesta ili doma) izdvajaju ga ili
diferenciraju od ostalih proizvoda i proizvoaa.

Jasna diferencijacija u odnosu na ostale konkurente osigurava proizvoau neku
slobodu u odreivanju cijene i koliine ponude, odnosno, osigurava mu malu
trinu mo. Zato su monopolistiki konkurenti price-makers, ali ni priblino
toliko snani kao monopol ili oligopol. Zbog male trine moi pojedinane su
krivulje potranje monopolistikih konkurenata vrlo elastine (blagog
negativnog nagiba). Ako poduzee eli imati trinu mo i ak je poveati, mora
svoj proizvod uiniti drugaijim od proizvoda konkurencije.

Na tritu monopolistike konkurencije mobilnost inputa je velika, te je ulazak
na trite i izlazak s njega vrlo jednostavan. Poslovanje je relativno jednostavno
pokrenuti upoljavanjem inputa bez veih trokova, a i proizvodnja se moe lako
obustaviti.

Slijedi analiza monopolistike konkurencije u kratkom i dugom roku, budui
da je ulaz i izlaz sa trita relativno jednostavan, pa je poloaj konkurenata u
kratkom roku drugaiji od onog u dugom roku.

Slika 11.1. Monopolistiki konkurent kratki rok

Slika 11.1. prikazuje tipinog monopolistikog konkurenta u kratkom roku.
Krivulja potranje je relativno elastina. Diferencijacija u odnosu na konkurente
mu osigurava malu trinu mo koja se oituje u cijeni povrh graninog troka
ili P > MC (razlika od toke B do A). Budui da je cijena P iznad njegovog
prosjenog troka AC, poduzee ostvaruje pozitivan rezultat, profit > 0.

0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
Q
p
,

A
R
,
M
R
,

M
C
,

A
C
d
MR
MC
AC
A
B
Toka maksimizacije profita (toka A) je
toka gdje je MR =MC. Na osi x oitavamo
koliinu koja max profit, a na krivulji
potranje (toka B) i na osi y cijenu max
profita. Primijetite da je cijena iznad toke
max profita (p > MC=MR), to poduzeu
daje trinu mo. Osim toga, u kratkom
roku cijena je iznad prosjenog troka AC,
stoga monopolistiki konkurent ostvaruje
pozitivni rezultat, profit =(p-AC)*Q
(povrina iscrtanog pravokutnika).

114

DUGI ROK! Pomou slike 11.2. analiziramo trite monopolistike konkurencije
u dugom roku. Pretpostavimo da veina monopolistikih konkurenata u kratkom
roku ostvaruje profit, stoga je cijela industrija profitabilna (lijevi dio Slike 11.2.).
To e privui nova poduzea kojima je cilj maksimizacija profita. Njihovim
dolaskom poveava se ponuda diferenciranih proizvoda, to e odvui neke
kupce od postojeih poduzea, pa e se pojedinane krivulje potranje postojeih
poduzea pomaknuti lijevo dolje (desni dio Slike 11.2.). Trokovi poduzea su
ostali nepromijenjeni. Kako se pomie krivulja potranje d na d', tako se pomie i
granini prihod MR na MR', obje krivulje se pomiu prema dolje. Ulazak novih
konkurenata traje sve dok ostala konkurencija ne smanji profite, odnosno dok
ekonomski profiti monopolistikih konkurenata ne padnu na nulu. Ravnotea na
tritu monopolistike konkurencije u dugom roku uspostavljena je kada su
ekonomski profiti svih konkurenata u industriji nula zbog pritiska ulaska
novih poduzea u industriju.

Slika 11.2. Monopolistiki konkurent usporedba kratki i dugi rok


Ulazak novih poduzea traje sve dok krivulje potranje konkurenata ne postanu
tangenta na krivulju prosjenog troka AC (potranja dodiruje AC u toki B'). U
toj toki cijena je jednaka dugoronom prosjenom troku LAC, stoga je
ekonomski profit poduzea nula, dakle = (p-LAC)*Q = 0, jer je p = LAC.
Toka A' je toka dugorone ravnotee monopolistike konkurencije, kada su
ekonomski profiti u industriji pali na nulu, te vie nema razloga za ulazak ni
odlazak poduzea sa trita. Napomenimo da je ak i u tim uvjetima cijena koju
zaraunavaju konkurenti i dalje iznad graninog troka, p > MR=MC (razlika od
B' do A'), to odraava njihovu malu trinu mo, unato tome to je ekonomski
profit nula. Monopolistiki konkurenti svoju trinu mo ostvaruju na nain da
se dolaskom u industriju diferenciraju od ostalih poduzea, te da nastoje zadrati
svoj mali trini udio.


0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
Q
p
,

A
R
,
M
R
,

M
C
,

A
C
d
MR
MC
AC
A
B
0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
Q
p
,

A
R
,
M
R
,

M
C
,

A
C
d'
MR'
MC
AC
A'
B'

115

11.2. Oligopol

Oligopol je najmanje konkurentna trina struktura, gdje je broj konkurenata
sveden na dvoje do desetak unutar industrije ili sektora. Oligopol je trite s
manjim brojem poduzea koja imaju znaajniju trinu mo. Ta poduzea
proizvode dobra koja su vrlo bliski supstituti, to znai da meu njima postoji tek
manja diferencijacija. Prodaja ovih poduzea temelji se na vrlo snanoj promociji
i oglaavanju i esto vrlo otro konkuriraju jedni drugima u kvaliteti. Na ovo
trite nije lako ui, odnosno postoje prepreke ili barijere ulasku novih
poduzea na oligopolsko trite. Kada na tritu postoje samo dva velika
poduzea koja dominiraju tritem, tada govorimo o duopolu.

Ovaj tip trine strukture najee se pojavljuje u preraivakoj industriji,
prijevoznim i telekomunikacijskim uslugama. Primjeri su: raunalna industrija,
automobilska industrija, zrani prijevoz, telefonske usluge, duhanska industrija,
proizvodnja elika, aluminija, proizvodnja naftnih derivata, elektrine opreme.

11.2.1. Strategijsko meudjelovanje oligopola

to je broj konkurenata na tritu manji, to su poduzea meusobno ovisnija.
Zato? Zato to poslovni potezi jednog poduzea mogu utjecati na poslovanje
drugog poduzea, jer oni zapravo dijele trite. Tu povezanost meu oligopolima
zovemo strategijsko meudjelovanje. Strategijsko meudjelovanje je situacija u
kojoj poslovne odluke jednog poduzea ovise o poslovnim odlukama ostalih
konkurenta. Drugim rijeima, svi su ovisni o svima. Strategijsko
meudjelovanje oligopola moe biti kooperativno i nekooperativno.

Kooperativno djelovanje poduzea je izravno ili neizravno dogovaranje
konkurenata o cijeni i koliini proizvodnje, a tim se dogovorom zapravo dijeli
trite radi ostvarenja vee zarade, te sprjeava konkurencija. Potroai su
prisiljeni kupovati po vrlo visokim cijenama, a takvo trite tada poprima
obiljeja nekonkurentnog trita. Ovakve situacije na tritu danas nadziru,
spreavaju i po potrebi kanjavaju dravna tijela i agencije koje se bave
nadzorom trinog natjecanja, jer je dogovor o cijenama zakonski zabranjen zbog
zatite potroaa.

Oblik kooperativnog djelovanja su tajni ili sporazumni oligopoli, poznati i
pod nazivom trustovi ili karteli, a postojali su u ranijim godinama razvoja
trinih ekonomija. U to doba nije bilo antimonopolskih zakona, koje danas imaju
sve razvijene trine ekonomije, a koji zabranjuju dogovaranje o podjeli trita i
sporazumno odreivanje cijena unutar nacionalnih ekonomija. Prvi zakon koji
zabranjuje takvo djelovanje poduzea donesen je 1890. godine i zove se
116

Shermanov antitrustovski zakon
3
, kojim se zabranjuje stvaranje nelegalnih
kartela koji onemoguuju slobodnu konkurenciju. No, unato antimonopolskim
zakonima unutar nacionalnih ekonomija, danas jo uvijek postoje tzv.
meunarodni karteli o kojima e biti vie rijei neto kasnije.

Unato postojanju antimonopolskih zakona, velika se poduzea mogu tajno
sporazumijevati i zajedniki odreivati vie cijene i podjelu trita, to im
poveava profite i smanjuje rizik poslovanja. Analizirajmo jednostavni primjer:
na nekom tritu postoje etiri poduzea koji proizvode identini proizvod. Bez
tajnog sporazuma oni vode rat cijenama u preotimanju kupaca, to iscrpljuje
njihove profite. Ako djeluju kooperativno i dogovore zaraunavanje iste cijene,
govorimo o tajnom sporazumu oligopola. Pretpostavimo da je jedno od tih
poduzea cjenovni predvodnik, dok ga ostala tri poduzea prate. Budui da tri
poduzea prate predvodnika sporazuma - poduzee A, tada je ukupna trina
potranja D (zbroj krivulja potranji sva 4 poduzea) jednaka krivulji potranje
poduzea A (istog nagiba i iste elastinosti). Pretpostavka je da sva etiri
poduzea imaju jednake trokovne krivulje. Tada poduzea ravnopravno dijele
trite, svaki dobiva 1/4 trinog udjela dok god zaraunavaju istu cijenu za svoje
proizvode.

Slika 11.3. Tajni sporazum oligopola

-50
0
50
100
150
200
250
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
Q
p
,

A
R
,
M
R
,

M
C
,

A
C
D
A
MR
MC
AC
A
B


Tajni sporazum dovodi poduzea u poloaj monopola, jer ostvaruju
monopolsku cijenu, koliinu i monopolski profit, i svatko dobiva svoj trini
udio bez ugroavanja pojedinanih profita. U stvarnosti, tajni su sporazumi
rijetkost, a razlog su zapreke koje sprjeavaju sporazumijevanje poduzea:
a) antimonopolski zakoni,
b) krenje sporazuma kada pojedina poduzea prekre sporazum i
sniavaju cijene radi preotimanja kupaca i poveanja trinog udjela;

3
Dobio naziv prema amerikom politiaru Johnu Shermanu, 1823.1900.
Toka A je ravnotea tajnog sporazuma
oligopola. Trina potranja DA
sporazuma (zbroj krivulja sva 4
poduzea) jednaka je za sva poduzea
sporazuma i ima nagib i elastinost
krivulje potranje predvodnika. Stoga je
toka A toka max profita tajnog
sporazuma. Cijela situacija podsjea na
situaciju monopola. Cijena koja max profit
je u toki B i donosi tajnom sporazumu
monopolski profit.
117

c) otvorenost trinih ekonomija i rast meunarodne razmjene, to jaa
konkurenciju na domaem tritu i oteava pojavu tajnih sporazuma.

Nekooperativno djelovanje znai da velika poduzea donose svoje strateke
odluke neovisno jedni o drugima, to esto dovodi do snanog suparnitva na
tritu, do smanjivanja cijena u borbi za trine udjele i do smanjivanja profita.
Tu dolazi do izraaja pravo strategijsko meudjelovanje poduzea. Konkurencija
uvodi novost u ekonomski ivot i nova pravila igre koju nazivamo strategijom.
Poduzee mora strateki razmiljati kada donosi svoje poslovne odluke i
uzimati u obzir strateke poteze svojih konkurenata. Strategijskim
meudjelovanjem poduzea bavi se TEORIJA IGARA, koja analizira situacije u
kojima sudjeluju dva ili vie poduzea sa suprotstavljenim ciljevima.

11.2.2. Prepreke ulasku na trite oligopola

Koje prepreke spreavaju ili oteavaju ulazak konkurenata na trite oligopola?

a) Trokovni razlozi. Ulazni fiksni trokovi u navedenim industrijama su visoki,
to je visoka barijera za ulazak konkurencije. Zapoinjanje proizvodnje u tim
industrijama je vrlo skupo. Zato? Mogue je da postojea poduzea posluju uz
ekonomije obujma i imaju trokovnu prednost pred konkurencijom, te mogu
proizvesti sasvim dovoljno proizvoda da zadovolje cijelu trinu potranju. U
takvim sluajevima drugim poduzeima vrlo je teko ui na trite zbog vlastitih
visokih ulaznih trokova poslovanja.

b) Administrativni razlozi. Rije je o ranije spomenutim zakonskim barijerama:
dozvole, licence, koncesije, uvozne carine i kvote koje propisuju dravne
institucije i tijela. Drava koncesiju ili licencu za rad dodjeljuje manjem broju
poduzea, na primjer poduzeima koja pruaju razliite komunalne usluge,
telekomunikacijske usluge, ili proizvoaima struje.

c) Snana promocija i oglaavanje. Prodaja oligopolskih poduzea temelji se na
snanoj promociji i oglaavanju. Postojea poduzea nastoje snanim reklamnim
kampanjama zadrati vjernost svojih kupaca, time se bore za svoj trini udio, te
oteavaju ulazak novih konkurenata (u HR svjedoimo snanoj reklamnoj
kampanji u sektoru telekomunikacijskih usluga).

11.2.3. isti i diferencirani oligopol, karteli

Postoje dvije vrste oligopola ovisno o stupnju diferencijacije proizvoda. Ako
oligopoli proizvode homogene, identine proizvode (sirovine poput elika i
aluminija), rije je o istom oligopolu. Budui da se proizvodi tih proizvoaa
ne razlikuju, najvei profit za konkurente proizlazi iz proizvodnje tono
118

odreenih koliina proizvoda. Na tom tritu poduzea konkuriraju
koliinama proizvodnje. Kako njihova ukupna ponuda zadovoljava ukupnu
trinu potranju, ta poduzea moraju paziti koliko e pojedinano proizvesti, jer
prevelika zajednika ponuda u odnosu na potranju sniava cijene i njihove
profite. Ako strateki djeluju tako da vode rauna o zajednikoj ponudi i
pojedinanim trinim udjelima, konkurenti e podijeliti trite, a njihovi su
profiti tada stabilni.

Diferencirani oligopol je trite na kojem proizvoai nude diferencirane
proizvode. Spomenimo primjer industrije automobila, gdje su proizvodi
kategorizirani po razliitim kriterijima (obiteljski automobili, sportski, gradski
modeli, limuzine,<) koji odgovaraju razliitim potrebama kupaca. Budui da
potroai mogu zamijeniti proizvod jednog oligopola proizvodom drugog
oligopola, proizvoai konkuriraju cijenama, to zovemo cjenovno nadmetanje,
a u tim uvjetima njihovi profiti postaju nestabilni.

Kartel je danas oblik meunarodnog sporazumnog udruivanja proizvoaa
zbog zajednikog odreivanja koliine proizvodnje, ime utjeu na cijenu svog
proizvoda na svjetskom tritu. Osnovni cilj udruivanja je smanjenje
meusobne konkurencije da bi poveali svoje profite. Najpoznatiji primjer kartela
u svijetu je OPEC (engl. Organization of Petroleum Exporting Countries). OPEC je
udruenje dvanaest zemalja najveih izvoznika nafte. Udruenje dogovara
pojedinane koliine proizvodnje koje pojedina zemlja isporuuje tritu, utjeui
na taj nain na cijenu nafte na svjetskom tritu.


11.3. Schumpeterijanska hipoteza

Vidjeli smo da su ishodi na tritima nesavrene konkurencije vie cijene i manje
koliine proizvodnje nego na visoko konkurentnim tritima. Ta injenica izaziva
brojne kritike na raun nesavrenosti trita. Meutim, poznati ekonomist Joseph
Schumpeter (1883.-1950.) tvrdi da, iako nesavrena konkurencija uzrokuje
neefikasnost podiui cijene iznad graninih trokova (i smanjujui koliine ispod
konkurentnih razina), ipak postoje velike koristi od trita nesavrene
konkurencije. Schumpeter smatra da samo velika poduzea mogu imati snanu
inovativnu aktivnost, te da inovacije i tehnoloki napredak koji dolazi iz velikih
poduzea vie nego nadoknauju neefikasnosti trita zbog visokih cijena.

Danas se veina ekonomista slae sa ovom hipotezom, iako ne treba zaboraviti i
sluajeve kada su i mala poduzea, ak i pojedinci sa svojim izumima pridonijeli
tehnolokom napretku. injenica jest da su velika poduzea financijski
sposobnija ulagati u razvoj i istraivanje (R&D). Rezultat toga su inovacije, novi
119

izumi i proizvodi koji stvaraju znaajne ekonomske pozitivne eksternalije
prelijevanje koristi sa jednog subjekta na druge. Izumi se mogu zatititi jer drava
izdaje ispravu o patentu izumiteljima novog proizvoda. Na taj nain drava
pokuava potaknuti inovativnu aktivnost. Meutim, praksa je pokazala da
unato patentima druga poduzea mogu inovaciju oponaati i to u vrlo kratkom
vremenu od nastanka izuma. Ta nemogunost poduzea da prisvoji cijelu
vrijednost svog izuma (zbog oponaanja) zove se neprisvojivost. Neprisvojivost i
visoke koristi koje drutvo ima od inovacija razlog su zato drave
subvencioniraju i pomau bazina istraivanja i znanost. Procjene pokazuju da je
korist koju drutvo ima od izuma oko tri puta vea od same novane vrijednosti
izuma.


11.4. Mjerenje trine moi

Uzroci su koncentracije trine moi kod nekolicine poduzea zapravo isti oni
koje smo navodili kao izvore nesavrenosti trita, jedino to tu dodajemo i
strategijsko meudjelovanje poduzea, koje takoer dovodi do koncentracije
moi u rukama nekolicine poduzea. Prema tome, uzroci koncentracije trine
moi su:
a) ekonomski (trokovna prednost i ekonomija obujma, inovacije),
b) administrativne ili zakonske zapreke ulasku,
c) strategijsko meudjelovanje poduzea.

Nadalje, kako raste stupanj koncentracije trine moi, rastu trokovi oglaavanja
i promocije proizvoda, te trokovi ulaganja u istraivanja i razvoj novih
proizvoda (R&D). U manje koncentriranim industrijama ti su trokovi znatno
manji. Za odreivanje stupnja trine moi koristimo nekoliko mjera: indeks
industrijske koncentracije, Lernerov indeks monopolske moi i Hirschman-
Herfindahlov indeks.

Indeks industrijske koncentracije CR (engl. concentration ratio) mjeri udio
proizvodnje nekoliko poduzea u ukupnoj proizvodnji industrije ili grane.
Primjerice, mjera koncentracije etiri najvea poduzea neke industrije
predstavlja udio njihove proizvodnje u industriji. CR indeks moemo raunati i
za utvrivanje udjela 2, 3 i vie poduzea. Indeks koncentracije izraavamo kao:

CR = (proizvodnja nekoliko poduzea)/(proizvodnja industrije)*100

Ako elimo utvrditi dominiraju li dva velika poduzea tritem, raunamo
indeks koncentracije CR2, kao omjer udjela proizvodnje dva poduzea u ukupnoj
industriji. Ako je dobiveni iznos CR vei od 60% radi se o tritu visoke
120

koncentracije trine moi. Ako je mjera koncentracije manja od 20% govorimo o
industrijama umjerene i niske koncentracije. Za trite savrene konkurencije ova
mjera tei prema nuli jer je proizvodnja rasprena na ogroman broj malih
poduzea.

Lernerov indeks pokazuje koliko cijena premauje vrijednost graninog troka
MC. Za izraun Lernerovog indeksa potrebno je razliku izmeu cijene i
graninog troka (P MC), koju zovemo mara, podijeliti s cijenom proizvoda P.
Ovaj indeks (L) mjeri stupanj trine moi poduzea, kao udio mare u cijeni ili:

L = (P MC ) / P

Vrijednosti Lernerovog indeksa kreu se u intervalu 0 L 1. to je indeks vei i
blie jedinici, vei je stupanj monopolske moi. Savreni konkurent nema nikakve
trine moi, kod njega je najvei profit kad je cijena jednaka graninom troku.
Stoga je za savrenog konkurenta PMC = 0, te slijedi da je Lernerov indeks L = 0.
Kod monopola Lernerov indeks blii se jedinici, jer on u potpunosti kontrolira
trite.

Hirschman-Herfindahlov indeks pokazatelj je industrijske koncentracije u
pojedinom sektoru. Ovaj indeks mjeri udio najveih (do pedeset najveih)
poduzea u odnosu na veliinu cjelokupne industrije, i to kao zbroj kvadrata
trinih udjela svih poduzea u industriji:

N
i
i
s H
1
2

gdje je N broj poduzea u industriji, a Si trini udio i-tog poduzea. Vrijednost H
indeksa kree se u intervalu 0 H10000. Za savrenog konkurenta H = 0, a za
monopol H = 10000.
Pomou navedenih pokazatelja moemo ocijeniti razinu konkurentnosti,
odnosno stupanj trine ili monopolske moi u bilo kojem sektoru ili industriji.

Spomenimo nekoliko pristupa koje drave mogu koristiti da bi suzbile ili
smanjile koncentraciju trine moi:

a) antimonopolska politika zakonska zabrana udruivanja poduzea i
njihovog dogovaranja o koliinama i cijenama;
b) mjere poticanja konkurentnosti mjere koje olakavaju ulaz i izlaz sa
trita, sniavaju trokove ulaska na trite (start-up trokove), sniavanje
ili ukidanje uvoznih carina i kvota;
c) razvoj regulatornog mehanizma primjerice, osnivanje specijaliziranih
agencija za zatitu trinog natjecanja s ciljem osiguravanja jednakih uvjeta
za sve poduzetnike na tritu (Agencija za zatitu trinog natjecanja
AZTN);
121

d) dravno vlasnitvo nad prirodnim resursima, te dravni nadzor i
zakonska regulacija cijene proizvoda (primjer javnog vodovoda);
e) porezna politika radi ublaavanja uinaka razdiobe dohotka;
oporezivanje monopola ima svrhu smanjivanja monopolskih profita.

Prve tri mjere najei su dio suvremenih ekonomskih politika, dok se ostale
nastoje izbjei jer mogu jo poveati ekonomsku neefikasnost. Istraivanja
pokazuju da je najbolja strategija drave u sprjeavanju koncentracije trine
moi upravo strategija uklanjanja zapreka ulasku poduzea i zabrana tajnog
sporazumijevanja, sniavanje carina, poticanje start-up poduzea kako bi
konkurirala postojeim poduzeima, itd.





Priprema predavanja prema:
Ekelund, Robert B. i Robert F. Herbert. 1998. Povijest ekonomske teorije i metode.
Zagreb: Mate.
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.
Slavin, Stephen L. 2008. Microeconomics. 9th edition. McGraw-Hill/Irwin.




122



12. TEORIJA IGARA

Teorija igara analizira situacije u kojima se nalaze dva ili vie igraa
konkurenta, ije strategije utjeu na svakog od sudionika igre. Potekla je iz
igara kao to su ah i brid i ozbiljnijih podruja kao to je ratovanje i vojno
taktiziranje, a osmislio ju je maarski matematiar John von Neumann. Danas
ima iroku primjenu u ekonomiji. Pomou teorije igara ekonomisti istrauju
meudjelovanje poduzea, prepirke sindikata i poslodavaca, politiku razmjene
meu zemljama, itd. Primjena se moe proiriti na ostale drutvene, pa ak i na
politike fenomene.

U ovom poglavlju upoznat emo osnovne pojmove iz teorije igra analizom
ponaanja dvaju poduzea duopola (detaljnije emo se teorijom igara baviti u
okviru kolegija Mikroekonomija). Upoznat emo primjere dominantne strategije i
ravnotee, te Nashove (nekooperativne) ravnotee i kooperativne ravnotee. No,
prvo upoznajmo kljune pojmove koji se koriste u teoriji igara.

Igra je situacija u kojoj igrai donose strateke odluke uzimajui u obzir akcije
i reakcije protivnika. Analiza igre provodi se pomou tablice ili matrice isplata.
To je tablica koja prikazuje povrate igraa koji ovise o strategiji igre. Isplata ili
povrat je rezultat igre, a to mogu biti nagrade, koristi ili gubitci za igrae.
Strategija je plan akcije za igranje igre. Optimalna strategija je ona koja
maksimizira oekivani povrat igraa.

12.1. Dominantna strategija i ravnotea

Dominantna strategija je situacija u kojoj igra posluje najbolje to moe bez
obzira na akcije i reakcije svojeg protivnika.

Tablica 12.1. Igra sa dominantnim strategijama, dominantna ravnotea



Poduzee A
Poduzee B
oglaavati ne oglaavati
oglaavati 10, 5 15, 0
ne oglaavati 6, 8 10, 2

U ovoj igri oba poduzea imaju dominantnu strategiju. Pretpostavimo da
poduzea A i B prodaju konkurentne proizvode i odluuju o tome hoe li ili nee
oglaavati svoj proizvod. Isplate poduzea A su prve u svakom polju, ispred
zareza (crno bold), a isplate poduzea B su druge u svakom polju (crveno bold).
123

Matrica isplata prikazuje povrate svakog igraa koji izabire za sebe najbolju
strategiju. Iz tablice je vidljivo da, ako se poduzee A odlui na oglaavanje,
profit poduzea A bit e 10, a poduzea B 5. Ako poduzee A oglaava a B ne,
poduzee A e zaraditi 15, a B nita. Isplate poduzea A ako oglaava su bolje u
odnosu na isplate ako ne oglaava (ako ne oglaava dobiva 6 i 10, ovisno kako
odgovori poduzee B). Stoga je za poduzee A bolje oglaavati bez obzira to e
uiniti poduzee B, vee su isplate ili povrati ako oglaava nego ako ne oglaava.
Kaemo da poduzee A ima dominantnu strategiju - oglaavanje. Isto vrijedi i za
poduzee B; ako oglaava ima vee isplate nego ako ne oglaava bez obzira to
radio njegov protivnik (ako oglaava zarauje 5 ili 8, ovisno o reakciji A, to je
bolje od neoglaavanja kada zarauje 0 ili 2, ovisno o reakciji A). Oba poduzea
imaju dominantne strategije - oglaavanje, stoga je ishod ove igre jednostavan
oba oglaavaju.

Kada svaki igra ima dominantnu strategiju, ishod igre nazivamo ravnoteom
dominantnih strategija ili dominantnom ravnoteom i ta je ravnotea stabilna i
nekooperativna.

12.2. Nashova ravnotea

Poznati matematiar i nobelovac iz podruja teorije igara, John Nash, zasluan je
za tzv. Nashovu ravnoteu u teoriji igara. John Nash je 1994. godine dobio
Nobelovu nagradu iz ekonomije za svoju doktorsku disertaciju iz 1950. godine na
temu nekooperativnih igara.

Dominantna ravnotea je stabilna i rezultat je nekooperativne igre (jer nema
tajnog dogovaranja), ali kod mnogih igara, jedan ili vie igraa nemaju
dominantnu strategiju. Stoga nam je potreban openitiji koncept ravnotee u
teoriji igara. Nashova ravnotea je ishod strategija kod kojih svaki igra ini
najbolje to moe uzevi u obzir akcije svojih protivnika. Budui da nijedan
igra nema poticaja da odstupi od svoje Nashove strategije, strategije su stabilne.
Nashova ravnotea takoer je nekooperativna ravnotea, jer u njoj svaka strana
bira strategiju bez tajnog pregovaranja. Primjer takve nekooperativne igre (izbor
izmeu normalne cijene i monopolske cijene) prikazujemo u sljedeoj tablici.

Tablica 12.2. Nashova ravnotea, nekooperativna igra
Poduzee B
monopolska cijena normalna cijena
monopolska cijena 100, 200

-20, 150

normalna cijena 150, -30 10, 10

Poduzee A
124

U ovom primjeru A ima dominantnu strategiju, a to je zaraunavanje normalne
cijene, jer e s njom zaraditi vie bez obzira to izabere B (uz normalnu cijenu A
ima profit 150 ili 10, ovisno kako B odgovori, a manji profit (ak i gubitak) ako
ide na monopolsku cijenu zarauje 100 ili -20 ovisno kako B odgovori).
Poduzee B nema dominantnu strategiju, on moe igrati i na normalne cijene i na
visoke cijene (jednom mu je dobro ii na monopolsku cijenu jer je 200 bolje od
150, ali mu je dobro ii i na normalnu cijenu, jer je 10 bolje od -30). Poduzee B je
u nedoumici, da li zaraunati monopolsku cijenu i nadati se da e se A
prilagoditi. Ili igrati sigurniju varijantu, uz normalne cijene. Ako igra riskantno,
na visoke cijene, moe samo oekivati da e se poduzee A prilagoditi, no ako A
odgovori sa normalnom cijenom, B ima gubitak od -30.

Kako poduzee koje ima dominantnu strategiju uvijek igra tu igru, A e odigrati
na normalne cijene bez obzira to ini poduzee B. Stoga je za poduzee B
najbolje da se prilagodi i uzme u obzir akcije svog konkurenta. Tako ima profit
od 10, inae bi imao gubitak od -30.

Ako poduzee nema dominantnu strategiju, tada posluje najbolje to moe
uzimajui u obzir akcije svojih protivnika. Takva igra dovodi do Nashove
(nekooperativne) ravnotee, i ta je ravnotea stabilna (u tablici je to etvrto polje
sa isplatama 10,10).

Primijetite da je Nashova ravnotea donijela poduzeima manje, ali sigurne
profite. U gornjoj tablici moemo pronai i kooperativnu ravnoteu. To je sluaj
kad se dva poduzea dogovore i u vlastitom interesu izaberu monopolske cijene.
Ako se poduzea dogovore, te zaraunavaju monopolske cijene, rezultat je
kooperativna ravnotea koja se javlja kada poduzea djeluju sporazumno i
biraju strategiju koja poveava njihove zajednike profite.

Meutim, kooperativna je ravnotea vrlo nestabilna ili krhka, jer poduzea
mogu prekriti sporazum. Ako poduzee A prekri sporazum o monopolskoj
cijeni i snizi svoju cijenu imat e ak i vei profit (150), ali poduzee B e brzo
primijetiti da su njegovi profiti pali (na -30) i znat e da je dolo do krenja
sporazuma. To konano ponovno vodi u Nashovu (nekooperativnu) ravnoteu.

Priprema predavanja prema:
Pindyck, Robert S. i Daniel L. Rubinfeld. 2005. Mikroekonomija. 5. izdanje. Zagreb:
Mate.
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.
Slavin, Stephen L. 2008. Microeconomics. 9th edition. McGraw-Hill/Irwin.

125



13. TRITA FAKTORA PROIZVODNJE:
KONKURENTNO TRITE RADA


13.1. Teorija raspodjele dohotka kao teorija cijene inputa

Teorija raspodjele dohotka prouava kako se odreuju dohodci, te naine na
koji se dohodci i bogatstvo raspodjeljuju u drutvu. Ta se teorija razvila izmeu
ostalog zbog velikih razlika koje postoje u drutvima, gdje se kao jedna krajnost
pojavljuje vrlo bogat sloj ljudi nasuprot velikom siromatvu. Teme o raspodjeli
dohotka esto su razlog razmimoilaenja ekonomista. Jedni smatraju da je
bogatstvo rezultat nasljea i sree, a da siromatvo proizlazi iz diskriminacije i
ogranienih mogunosti. Drugi smatraju da svatko dobiva koliko zasluuje
(radom, naporom i sposobnou) i da mijeanje u takav proces nanosi tetu
ekonomskoj efikasnosti. Tree je razmiljanje pomirljivo, a vjeruje da je potrebna
dravna intervencija kako bi se pomoglo ljudima na rubu egzistencije. Za
mjerenje ekonomskog stanja pojedinaca i drave najee se upotrebljavaju
dvije mjere: a) dohodak i b) bogatstvo.

Dohodak ine svi primitci koje pojedinac ili kuanstvo zaradi tijekom nekog
razdoblja, najee jedne godine. Nacionalni dohodak je mjera ekonomskog
stanja nacionalne ekonomije, te predstavlja ukupnost svih dohodaka stvorenih
unutar ekonomije. Nacionalni se dohodak u najveoj mjeri sastoji od:
a) dohodaka od rada (plae, potpore, ostali dohodci od rada),
b) dohodaka od imovine (neto renta, neto kamate, vlasniki dohodci i
profiti).

Tko u trinoj ekonomiji zarauje spomenute dohotke? Zarauju ih vlasnici
faktora proizvodnje u obliku plaa, renti, kamata i profita. Dohodak svakog
pojedinca ovisi o tome kojim faktorima proizvodnje on raspolae (rad, kapital,
zemlja). Stoga, dohodak moe biti zbroj plae (naknade za rad), kamata na novac
kojeg tedi, rente koju dobiva ako iznajmljuje zemlju ili kuu, dividende koju
ostvaruje na temelju vlasnitva dionica. Dohodci su tekua primanja pojedinca
ili kuanstva tijekom godine.

Drava takoer sudjeluje u stvaranju nacionalnog dohotka jer vlast na dravnoj,
regionalnoj i lokalnoj razini, upoljava znaajan dio radne populacije, te isplauje
dohotke od rada. Drava se pojavljuje i kao zakupac nekretnina i zemlje te plaa
rentu, a i izdaje dravne obveznice po osnovi ega plaa kamatu imateljima
126

dravnih obveznica. Osim to neposredno sudjeluje u stvaranju dohotka, drava
ima jo jednu ulogu. Ona oporezuje veliki dio dohodaka (osobne dohotke,
profite), ubire posredne poreze (PDV i troarine) s ciljem transfernih plaanja
pojedincima. Meu transfernim plaanjima drave ubrajaju se mirovinsko
osiguranje, socijalna plaanja, medicinska pomo, subvencije poljoprivrednicima
itd.

Bogatstvo je fond ili neto vrijednost imovine koju pojedinac posjeduje u
odreenom trenutku. Drugim rijeima, neto bogatstvo je vrijednost ukupne
realne i financijske imovine umanjene za vrijednost dugova (obveza). Realnu
imovinu ine kue, stanovi, automobili, zemljita, trajna potrona dobra.
Financijsku imovinu ine gotovina, tednja, dionice, obveznice, te udjeli u
investicijskim fondovima.

U trinim ekonomijama veina kuanstava ostvaruje dohotke od rada, dok
relativna manjina svoj dohodak ostvaruje i od renti, kamata i profita, dakle od
realne i financijske imovine koju posjeduju. Budui da promjene cijena faktora
proizvodnje (inputa) u vlasnitvu pojedinaca znaajno utjeu na dohodak i
bogatstvo tih pojedinaca, u ovom i sljedeem poglavlju analiziramo
karakteristike trita faktora proizvodnje.


13.2. Trita faktora proizvodnje

Cijena faktora proizvodnje odreuje se na tritima faktora proizvodnje
interakcijom ponude i potranje. Cijena rada je plaa, cijena zemlje je renta, cijena
kapitalnog dobra (fiziki kapital) je zakupnina ili rental, cijena financijskog
kapitala je kamata. Primjerice, poduzee koje proizvodi kompjuterske programe
treba raunalne programere (rad), urede i raunalnu opremu (fiziki kapital) i
financijski kapital. Stoga emo u ovom i iduem poglavlju analizirati kako
poduzee donosi odluke o kupnji pojedinih proizvodnih faktora kako bi ostvarilo
maksimalni profit.

13.2.1. Obiljeja potranje za faktorima proizvodnje

Krivulje potranje za faktorima proizvodnje su: a) negativnog nagiba, b)
izvedene iz potranje za proizvodima i c) meusobno su ovisne.

Prvo, krivulje potranje za inputima su negativnog nagiba, kao to je bio sluaj sa
potranjama za proizvodima. to je npr. cijena najma uredskog prostora manja,
to e poduzea biti spremna unajmiti vei poslovni prostor. Drugo, potranja
poduzea za inputima izvodi se iz potranje za proizvodima poduzea. Ako se
127

povea potranja za proizvodom poduzea (pomak udesno), poduzee e
poveati i kupovinu inputa, kako bi odgovorilo na poveanu potranju i
proizvelo vie proizvoda, zbog ega se pomiu izvedene krivulje potranje za
inputima udesno. Ako potranja za proizvodima postane neelastinija, isto e se
dogoditi za krivuljama potranje za inputima. Tree, potranje za inputima su
meuovisne, jer ako poduzee zaposli vie radnika, tada mora osigurati i vie
kapitala odnosno sredstava za proizvodnju.

13.2.2. Prihod graninog proizvoda rada, kapitala i prirodnih resursa

Faktori rad, kapital i prirodni resursi pridonose stvaranju gotovog proizvoda.
Poduzee e upoljavati radnike, kapital i ostale resurse ovisno o tome koliko
svaka dodatna jedinica inputa donosi firmi dodatnog prihoda. to to znai?

Funkcija proizvodnje Q = f (L,K,N) prikazuje maksimalnu koliinu proizvodnje
koja se moe proizvesti uz razliite kombinacije inputa i uz danu razinu
tehnologije. Doprinos rada u proizvodnji kratkog roka mjerimo graninim
proizvodom rada MPL to je dodatni proizvod kojeg stvara dodatna jedinica
rada, ceteris paribus, ili MPL=Q/L. U kratkom roku kada je rad varijabilni
faktor, a ostali inputi fiksni, djeluje zakon opadajuih graninih prinosa rada. U
dugom roku kapital, zemlja i tehnologija takoer postaju varijabilni faktori koje
poduzee moe mijenjati zbog promjene razine proizvodnje. Doprinos kapitala
mjerimo graninim proizvodom kapitala MPK - dodatni proizvod kojeg stvara
dodatna jedinica kapitala, ceteris paribus, ili MPK=Q/K. Doprinos prirodnog
resursa mjerimo graninim proizvodom MPN - dodatni proizvod kojeg stvara
dodatna jedinica prirodnog resursa ili MPN=Q/N.

Ono to tvrtke zanima jest vrijednost dodatnog proizvoda koji su proizveli
dodatni radnici, kapital ili prirodni izvori. Pretpostavimo da je poduzee
zaposlilo odreen broj radnika, a zanima ga isplati li se zaposliti jo jednog
dodatnog radnika. To bi bilo profitabilno ako bi dodatni radnik donio svojim
radom vie dodatnog prihoda tvrtki od dodatnog troka njegovog zapoljavanja
(dodatni troak je plaa).

Dodatni prihod koji ostvaruje dodatni radnik zove se prihod graninog
proizvoda rada i oznaava se sa MRPL (engl. marginal revenue product of labor).
Moemo jednostavno izvesti tu veliinu. To je dodatni proizvod kojeg ostvaruje
dodatni radnik MPL=Q/L pomnoen sa dodatnim prihodom MR=TR/Q od
prodaje dodatne jedinice proizvoda koju je proizveo dodatni radnik. Stoga je
prihod graninog proizvoda rada jednak:

MRPL=
L
TR
Q
TR
L
Q

ili MRPL = MPL * MR (1)

128


Prvi izraz jasno odraava da je MRPL = TR/L ili dodatni prihod kojeg
poduzeu donosi dodatni radnik. Zbog jednostavnosti analize pretpostavljamo
da su trita proizvoda i trita faktora proizvodnje savreno konkurentna. U
tom sluaju znamo da poduzee prodaje svoj proizvod po trinoj cijeni P, koja je
jednaka njegovom graninom prihodu MR (d=P=AR=MR). Stoga jednadbu (1) u
sluaju konkurentnog trita moemo zapisati kao:

Prihod graninog proizvoda rada MRPL = MPL * P (2)

Primjer! U nekoj tvrtki dodatni radnik L=1, proizvede dvije dodatne olovke
Q=2. Stoga je granini proizvod rada MPL=Q/L=2/1=2. Na tritu tvrtka
prodaje jednu olovku po cijeni od 5 kuna, stoga je cijena jednaka graninom
prihodu P=MR=5 kuna. Ako tvrtka na konkurentnom tritu proda dvije olovke
koje je proizveo dodatni radnik, ona zaradi ukupno 10 kuna. Tada je prihod
graninog proizvoda rada jednak MRPL = MPL*P= 2 * 5 kuna = 10 kuna.

Dodatni prihod koji ostvaruje dodatna jedinica kapitala, uz ostale inpute fiksne,
jest prihod graninog proizvoda kapitala MRPk (engl. marginal revenue product of
capital):

Prihod graninog proizvoda kapitala MRPK = MPK * P (3)

Primjer! Zapoljavanjem dodatnog kapitala K=1, poduzee proizvede 5
dodatnih olovaka Q = 5. Tada je MPK = Q/K = 5. Na konkurentnom tritu
tvrtka prodaje jednu olovku po cijeni od 5 kuna, pa je P = MR = 5 kuna. Ako
tvrtka proda svih dodatnih 5 olovaka koje je proizvela dodatna jedinica kapitala,
ona je zaradila 25 kuna ili MRPK = MPK * P = 5 * 5 kuna = 25 kuna.

Prihod graninog proizvoda prirodnih resursa MRPN (engl. marginal revenue
product of natural resources) je dodatni prihod koji donosi zapoljavanje dodatne
jedinice prirodnog resursa (najee zemlja), uz ostale faktore fiksne:

Prihod graninog proizvoda prirodnog resursa MRPN = MPN * P (4)

Primjer! Ako tvrtka upotrijebi dodatni hektar vinograda za proizvodnju
dodatnih 100 litara vina, tada je granini proizvod zemljita MPN =100. Ako na
konkurentnom tritu tvrtka proda vino po cijeni 30 kuna po litri, tada je
P=MR=30 kuna. Kada tvrtka proda svih 100 litara vina s dodatnog hektara
zemlje, prihod graninog proizvoda zemlje je MRPN = MPN * P = 100 * 30 kuna =
3000 kuna.

129

Ako se poduzee ponaa efikasno, ono e odabrati koliine proizvodnih faktora
koje e mu minimizirati trokove proizvodnje te omoguiti ostvarenje
maksimalnog profita (dokaz vidjeti na kraju poglavlja). Prisjetimo se: pravilo
najmanjeg troka kae da e poduzee minimizirati troak zadane razine
proizvodnje kada je odnos graninog proizvoda faktora i cijene tog faktora za sve
faktore jednak:


N
N K L
p
MP
r
MP
w
MP




13.3. Konkurentno trite rada i njegove karakteristike

Budui da veina ljudi ivi uglavnom od svog rada, trite rada znaajna je
ekonomska tema. U analizi kreemo od pretpostavke da je trite rada (kao i
trite proizvoda) savreno konkurentno, budui da je na taj nain lake usvojiti
zakonitosti koje djeluju na tom tritu. Ponuda i potranja na tritu rada
funkcioniraju na istim naelima kao i na tritima roba i usluga: ako su poslovi i
radnici na tritu rada potpuno jednaki (rad je homogen), mobilnost radnika
izmeu radnih mjesta visoka, a broj poslodavaca i radnika izuzetno velik tada
nitko od njih nema mo utjecaja na cijenu rada ili plau. To je situacija savreno
konkurentnog trita rada. Vrijednost rada odreena je visinom plae koju
pojedini radnik prima. Visina plae odreuje se na tritu interakcijom ponude i
potranje kao i na tritu roba i usluga.

13.3.1. Obiljeja trine potranje i trine ponude rada

Ako nema potranje za nekom robom, nema ni potranje za radnicima. Stoga je
potranja za radom izvedena iz potranje za robama ili uslugama. Osim toga,
potranja za radom utjecat e i na potranju za ostalim inputima: ako raste
potranja za radnicima, tvrtka e trebati poveati koliinu opreme kako bi
novozaposleni imali ime raditi.

Krivulja potranje za radom DL na tritu rada prikazuje kako se mijenja traena
koliina rada kada se mijenja cijena rada, ceteris paribus. To je krivulja negativnog
nagiba. Ako je cijena rada vea, manja je potranja za radom i obratno. Cijenu
rada ili plau oznaavamo sa PL ili w (engl. wage).

Ponuda rada predstavlja broj sati koje stanovnitvo provodi radei. Nije
cjelokupno stanovnitvo neke zemlje radno aktivno: dio se koluje, dio je u
mirovini, dok neki jednostavno izabiru da ne ele raditi. Stoga se u kategoriju
radne snage ubrajaju samo oni koji su zaposleni, te nezaposleni koji aktivno trae
130

posao. Ponuda rada direktno ovisi o cijeni rada ili visini plae, ali ovisi i o veliini
radne snage i trendovima kretanja tog broja. Ti su trendovi pod utjecajem
demografskih faktora kao to su dob, spol, stupanj obrazovanja te migracije
stanovnitva.

Krivulja ponude rada SL na tritu rada prikazuje kako se mijenja koliina rada
koju radnici nude kada se mijenja cijena rada, ceteris paribus. Trina krivulja
ponude rada u pravilu ima pozitivan nagib, tj. krivulja je rastua. To znai da
su radnici neke profesije voljni poveati koliinu rada s porastom plaa i obratno.
Budui da smo ve upoznali model ponude i potranje, na slici 13.1. prikazujemo
ravnoteu na tritu rada neke profesije.

Slika 13.1. Ravnotea na tritu rada odreene profesije

0
2
4
6
8
10
12
10 20 30 40 50
broj radnika
c
i
j
e
n
a

r
a
d
a
,

p
l
a

a
S
L
D
L
W
L


Trina potranja za radom DL je potranja svih poslodavaca za radnom snagom
odreene profesije uz razliite razine cijene rada, a trina ponuda SL je ukupna
ponuda koliine rada uz razliite razine plaa. Napomenimo da se ukupna
trina ponuda dobije vodoravnim zbrojem svih pojedinanih ponuenih
koliina rada za svaku razinu plae, dok se trina potranja dobije vodoravnim
zbrojem svih pojedinanih krivulja potranje za radom neke profesije za svaku
razinu plae.

Kada je trite u ravnotei, svako poduzee zapoljava onoliko radnika koliko je
to za njega isplativo uz ravnotenu plau w*, tj. onaj broj radnika koji mu donosi
maksimalan profit. Ovu ravnoteu moe poremetiti bilo koja situacija koja
pomie potranju ili ponudu udesno ili ulijevo. Slijedi prikaz faktora koji utjeu
na potranju i ponudu rada.

Sjecite SL i DL predstavlja
ravnoteu na tritu rada -
ravnotena cijena rada w* =
6, uz koju je zaposleno L* =
30 radnika.
131

13.3.2. Determinante trine potranje i ponude rada

Na trinu potranju za radom (odreene profesije) utjeu sljedee determinante:

a) Cijena rada (plaa). Kada se mijenja cijena rada, mijenja se traena
koliina rada du krivulje potranje za radom.
b) Cijena proizvoda (potranja za proizvodima). To je stoga to je
potranja za radom izvedena iz potranje za proizvodima (kao to emo vidjeti
kasnije, pojedinana krivulja potranje za radom je prihod graninog proizvoda
rada MRPL=MPL*P); ako se povea cijena proizvoda P, raste MRPL poduzea i
dolazi do pomaka krivulje potranje za radom udesno (jer je trina potranja
zbroj pojedinanih potranji za radom).
c) Kvaliteta rada. Usavravanjem i poveanjem stupnja obrazovanja i
razvojem vjetina, radnici postaju produktivniji; raste produktivnost rada,
granini proizvod rada MPL pomie se desno gore, a time i krivulja potranje za
radom (pojedinana i ukupna).
d) Tehnoloki napredak. Uz bolju tehnologiju mogue je proizvesti vie u
jedinici vremena, a poboljava se i nain rada. Dolazi do rasta produktivnosti
rada i graninog proizvoda rada, i do pomaka krivulje potranje udesno.
e) Ponuda i kvaliteta ostalih faktora. Radnici e bolje raditi i vie
proizvesti ako rade s kvalitetnijom opremom i strojevima. Kvaliteta i ponuda
kapitalne opreme moe poveati produktivnost rada i potranju za radom.

Na trinu ponudu rada utjeu sljedee determinante:

a) Cijena rada. Kada se mijenja cijena rada, mijenja se i koliina ponude
rada du krivulje ponude rada.
b) Broj radnih sati. Hoe li radnici na vee plae odgovoriti poveanjem
prosjenog broja radnih sati, hoe li raditi puno ili skraeno radno vrijeme, ili e
vie cijeniti svoje slobodno vrijeme? Sve spomenuto utjee na koliinu ponude
rada. Veina ljudi ima odreenu slobodu u donoenju odluke koliko e sati
provesti radei, stoga e njihove odluke izravno utjecati na ponudu rada.
c) Struktura radne snage. Ona ovisi o demografskim faktorima; dob i spol
radne snage te migracijska kretanja. Odluke svake kategorije radne snage o
ukljuivanju ili odlasku s trita rada utjecat e na ponudu rada. Zbog imigracije
poveava se ponuda rada na nekim segmentima trita rada, zbog emigracije se
smanjuje. Mladi ljudi koji zavravaju obrazovanje nova su snaga na tritu rada,
itd.
d) Alternativne mogunosti zaposlenja. Poveana mobilnost radnika s
jednog zanimanja na drugo moe dovesti do dinaminih promjena u ponudi rada
na pojedinim segmentima trita rada. Ako postoji mogunost prekvalifikacije,
vea e plaa u nekim zanimanjima potaknuti pojedince na prekvalifikaciju i
potragu za veom zaradom.
132


13.3.3. Pojedinana potranja za radom

Na savreno konkurentnim tritima cijene roba i cijene rada su zadane trinim
uvjetima. Za savreno konkurentno poduzee znamo da je krivulja potranje za
njegovim proizvodom savreno elastina, vodoravna linija na razini trine cijene
P*. No, kako e poduzee odrediti koliko radnika zaposliti? to je pojedinana
potranja za radom nekog poduzea?

Poduzee zanima koliko dodatnog prihoda (TR) donosi dodatno zaposleni
radnik (L) ili koliko iznosi MRPL. Prihod graninog proizvoda rada na savreno
konkurentnom tritu gdje je zadana trina cijena P* glasi (ovaj izvod je vaan i
proizlazi iz izvoda (1) u 13.2.2):

MRPL=
*
*
*
) * (
P
L
Q
L
P Q
L
TR

= MPL * P
*
(5)

Ovaj izraz pokazuje koliko e poduzee htjeti uposliti radnika kada usporedi
MRPL sa trokom dodatnog radnika, odnosno njegovom plaom w*. Plaa w* je
zadana i odreena interakcijom ponude i potranje za radom na tritu odreene
profesije, kao to smo prikazali na Slici 13.1.

Poduzee e zaposliti dodatnog radnika ako je prihod koji donosi dodatni radnik
MRPL vei od plae w*. O kretanju MRPL ovisi pojedinana potranja poduzea
za radom. Kako se kree MRPL? Trina cijena dobra P* je zadana, a granini se
proizvod rada MPL sa dodatnim radnikom smanjuje, stoga krivulja prihoda
graninog proizvoda rada MRPL opada zbog opadajueg MPL.

Pojedinana krivulja potranje za radom savrenog konkurenta je krivulja
MRPL i ona je negativnog nagiba. to je krivulja ponude rada s kojom se susree
poduzee? Budui da poduzee moe zaposliti koliko god hoe radnika po
trinoj cijeni rada w*, ponuda rada za poduzee je savreno elastina, vodoravna
linija na razini trine cijene rada w*.

Nacrtajmo na istoj slici krivulju potranje za radom pojedinog poduzea MRPL i
savreno elastinu krivulju ponude rada na razini trine cijene rada w*.
Koliko e radnika poduzee zaposliti, ovisi o sjecitu tih dviju krivulja.

133

Slika 13.2. Pojedinana potranja za radom (konkurentna trita)

0
2
4
6
8
10
12
1 2 3 4 5 6
broj radnika L
p
r
i
h
o
d

g
r
a
n
i

n
o
g

p
r
o
i
z
v
o
d
a

r
a
d
a
,

p
l
a

a
w*
D
L
= MRP
L
S
L
= w*

W


Vano! Dok je krivulja MRPL iznad trine plae w*, dodatni radnik poduzeu
donosi vie prihoda od troka za njegovu plau. Za prvog i drugog radnika
vrijedi MRPL > w i poduzee e ih zaposliti. Zaposlit e i treeg radnika, no tada
je dodatni prihod treeg radnika jednak plai ili MRPL=w. To je toka u kojoj se
pojedinana krivulja potranje za radom i linija trine w* sijeku i u kojoj
poduzee ostvaruje maksimalni profit.

Zakljuimo:

a) Kada je MRPL > w, dodatni prihod koji ostvaruje dodatno zaposleni radnik
vei je od troka rada (plae) i poduzeu se isplati zapoljavati dodatne radnike;
b) Kada je MRPL < w, dodatni prihod dodatnog radnika manji je od plae, broj
radnika treba smanjiti kako bi se maksimalizirao profit;
c) Kada je MRPL = w, zaposlen je onaj broj radnika koji poduzeu donosi
maksimalan profit (uvjet je istovjetan uvjetu MR=MC, vidjeti dokaz na kraju
poglavlja).


13.3.4. Pojedinana ponuda rada

Analizirajmo sada mogue sluajeve pojedinane ponude rada. Pojedinana
ponuda rada koliina je rada koju su pojedini radnici spremni ponuditi uz
razliite razine plae, ceteris paribus.

Pojedinana krivulja ponude rada moe biti:

a) rastua - uz vee plae pojedinci su voljni raditi vie, te dio svog
slobodnog vremena zamijeniti za dodatni rad i dodatnu zaradu;
Pojedinana krivulja potranje
za radnicima je MRPL. Krivulja
ponude rada je na razini trine
plae w*. U naem primjeru
poduzee e uz trinu plau
w*=6 zaposliti tri radnika, koji e
mu donijeti maksimalan profit.
134

b) okomita ili savreno neelastina - kada se radi o posebno talentiranim
pojedincima ija je zarada ista ekonomska renta, stoga porast plae nee utjecati
na poveanje sati rada pojedinca;
c) unatrag savijena.

Slika 13.3. Unatrag savijena ponuda rada


W
broj radnih sati L
c
i
j
e
n
a

r
a
d
a
,

p
l
a

a
A
ponuda rada


Efekt supstitucije znai da je svaki dodatni radni sat plaen vie, a time i svaki
sat slobodnog vremena postaje skuplji, pa kaemo da oportunitetni troak
slobodnog vremena raste. Ako kod pojedinca prevladava efekt supstitucije, on e
dodatne sate slobodnog vremena iskoristiti za rad i veu zaradu.

Uz taj efekt djeluje i efekt dohotka. Efekt dohotka znai da je s viom plaom i
dohodak vei. S veim dohotkom pojedinac e eljeti vie troiti, ali e poeljeti
i vie slobodnog vremena.

Efekt supstitucije i efekt dohotka imaju suprotno djelovanje. Koji od njih e
prevladati ovisi o pojedincu. Openito, pri nioj plai i niim dohodcima najee
prevagne efekt supstitucije, te pojedinac dodatno slobodno vrijeme supstituira
dodatnim satima rada kako bi poveao zaradu - rezultat je rastua krivulja
ponude rada.

S druge strane, pri veoj razini plae i viim dohodcima jaa efekt dohotka, te se
koliina rada smanjuje s daljnjim rastom plae rezultat je savijanje krivulje
ponude unatrag (od toke A na lici 13.3. prema gore).






Unatrag savijena ponuda rada
nastaje kada sa sve veim
poveanjem plae, a nakon
odreene razine dohotka, pojedinac
odlui svoje slobodno vrijeme
posvetiti dokolici i slobodnim
aktivnostima, a ne dodatnom radu.
Savijena krivulja ponude obuhvaa
dva efekta: efekt supstitucije i efekt
dohotka.

135



13.3.5. Ogranieno konkurentno trite rada

U stvarnosti rijetko nalazimo situaciju savreno konkurentnog trita rada.
Ogranieno konkurentno trite rada ei je sluaj, a nastaje kada postoji trina
premo ili na strani ponude ili na strani potranje za radom. Trina premo na
strani potranje za radom moe nastati ako je jedna tvrtka izuzetno velika ili ak
jedini poslodavac na lokalnom ili regionalnom tritu rada. U tom sluaju tvrtka
je monopson na tritu rada.

Monopson, za razliku od monopola, jedini je kupac neke robe ili usluge na
tritu. Na strani ponude rada ogranienja odreuju sindikati koji pregovaraju o
cijeni rada i ostalim beneficijima za radnike, te pojedinci na tritu rada koji
svojim posebnim talentom i ostalim radnim karakteristikama imaju znatnu
prednost pred ostalim konkurentima.


13.3.6. Nominalne i realne plae; razlike u plaama

Plaa ili cijena rada rezultat je djelovanja ponude i potranje za radnicima
odreenog profila i kvalifikacija unutar nekog segmenta trita rada. Nominalna
plaa novana je naknada koju zaposlenik prima od poslodavca za obavljeni rad.
Zanimljivost!
Trite rada je kompleksno podruje ekonomskog ivota, stoga teorije ne
mogu obuhvatiti sve utjecaje i dati odgovore na sva pitanja vezana uz ponaanje
sudionika trita rada. Ekonomisti istrauju konkretne sluajeve, jer empirijska
istraivanja ponekad daju drugaiju sliku.

Empirijska istraivanja trita rada, primjerice SAD-a, daju vrlo zanimljive
podatke. Kod ljudi mlae dobi i kod ena jae djeluje efekt supstitucije, znai da u
sluaju rasta plaa te skupine pozitivno reagiraju i poveavaju broj radnih sati. Za
mukarce u ivotnoj dobi izmeu 26 i 55 godina prevladava uinak dohotka nad
efektom supstitucije, te se krivulja ponude za ovu skupinu savija unatrag.

Na razini cijele ekonomije, rezultat je krivulja ponude rada koja je gotovo okomita ili
potpuno neelastina, jer efekt dohotka gotovo da ponitava pozitivan efekt
supstitucije. U zemljama s niim razinama dohotka i niim plaama prevladava
uinak supstitucije nad uinkom dohotka. I obratno, u visoko razvijenim zemljama s
visokim ivotnim standardom stanovnitva, pojedine e kategorije radne snage nakon
odreene razine dohotka cijeniti svoje slobodno vrijeme, te uinak dohotka ponitava
uinak supstitucije i ini ponudu rada neelastinom na promjene cijene rada.
136

No, kad govorimo o promjeni plae, vano je uoiti razliku izmeu promjene
nominalne plae i promjene realne plae.

Realna plaa dobije se tako da se nominalna plaa korigira za inflaciju, te tada
odraava kupovnu mo zarade ili koliinu roba i usluga koje pojedinac moe
kupiti svojom zaradom.

Razlike u plaama normalna su pojava i odraavaju razliitost radnika i poslova
koje oni obavljaju. Razlike u plaama mogu imati sljedee uzroke:

1. Razlika u kvaliteti rada. Ljudi se razlikuju po strunosti, intelektualnim
i tjelesnim predispozicijama i sposobnostima, motiviranosti, marljivosti,
spretnosti, vjetinama, odgoju, itd.
2. Dodatci na plau. Neki poslovi nose veu razinu nelagode (usamljenost,
noni rad, visoka zagaenost) ili su vrlo odgovorni, stresni, naporni. Tada
kompenzirajui dodatci na plau slue kao nagrada za relativnu neatraktivnost
tih poslova.
3. Talentiranost pojedinaca. Pojedinci mogu posjedovati talente koji
njihovu ponudu rada ine neelastinom na promjenu plae (okomita ponuda
rada), to vrijednost njihova rada ini izuzetno visokom. To je situacija iste
ekonomske rente, gdje su plae visoko iznad plaa u ostalim zanimanjima.
4. Segmentacija trita. Razliitost radnika i zanimanja stvara razne
segmente trita rada koji meusobno nisu konkurentni i na kojima se plae
znatno razlikuju. Primjeri su takvih segmenata trite rada lijenika, bankara,
menadera, raunalnih programera, itd.
5. Diskriminacija. Diskriminacija na tritu rada ima korijene u tradiciji i
institucijama drutva. Osnovu za diskriminaciju pri zapoljavanju ine: spol, dob,
etnika pripadnost, invaliditet, religijska pripadnost i seksualna orijentacija.
Najee diskriminirane skupine su ene (tradicionalno su bile manje prisutne na
tritu rada, a i danas due vrijeme provode izvan trita rada u odnosu na
mukarce) i manjinske skupine (rasne, narodne) koje su esto imale pristup samo
slabije plaenim poslovima. Iako je do sada uinjeno puno u smanjivanju
diskriminacije ena, te danas ene ee no ikada prije obavljaju odgovorne,
visoko rangirane i dobro plaene poslove, jo uvijek se u mnogim institucijama
provlai koncept staklenog stropa (pozicija i platni razred do kojeg ene u
karijeri mogu napredovati).







137







Priprema predavanja prema:
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.
Slavin, Stephen L. 2008. Microeconomics. 9th edition. McGraw-Hill/Irwin.


Za one koji ele znati vie!
Uvjet maksimizacije profita na tritu rada je MRPL = w je istovjetan uvjetu maksimizacije
profita na tritu proizvoda MR=MC. Prisjetimo se da je MRPL=MPL * MR. Kreemo od uvjeta:
MRPL = w /podijelimo obje strane sa MPL
L L
L
MP
w
MP
MRP

/lijeva strana jednaka je MR

MR =
L
MP
w
(1)
Desna strana (1) je granini troak MC: MC moe izraunati iz ukupnog troka TC ili
varijabilnog VC ako je kapital fiksan faktor. Dakle,
MC= TC/Q = VC/Q / VC= w * L

MC=
Q
L w
Q
L w

* ) * (
/w je konstanta, zadana, a
L
MP Q
L 1

MC=
L
MP
w
(2)
Usporedimo (1) i (2) jednadbu. Ako su desne strane jednadbi jednake, onda su i lijeve, to
daje uvjet maksimizacije profita poduzea na tritu outputa MR = MC. Tako smo od uvjeta
maksimizacije profita na tritu inputa doli do uvjeta maksimizacije profita na tritu dobara.
Sve to je reeno vrijedi i za kapital ili bilo koji drugi input, stoga moemo zapisati:

MR =
K L
MP
r
MP
w

= MC Ovaj izraz u invertiranom obliku daje pravilo najmanjeg troka

poduzea:

MC r
MP
w
MP
MR
K L
1 1


138



14. TRITE NERADNIH FAKTORA
PROIZVODNJE: ZEMLJA I KAPITAL


14.1. Zemlja i renta

Zemlja je znaajan prirodni faktor proizvodnje, koji se uglavnom ne moe
poveavati kada cijena zemlje raste, niti smanjivati kada cijena zemlje pada.
Zemlja je faktor proizvodnje ija je ponuda fiksna. To znai da je krivulja
ponude zemlje savreno neelastina ili okomita.

Cijena zemlje zove se zemljina renta ili ista ekonomska renta, koja
predstavlja dohodak steen od zemlje ili dohodak zemljovlasnika. Openito,
renta je troak za upotrebu faktora proizvodnje ija je ponuda fiksna.

Slika 14.1. Odreivanje zemljine rente

koliina zemlje
r
e
n
t
a
S
D

E
R*




Kako je ponuda zemlje fiksna, renta ovisi samo o krivulji potranje i o
njezinim pomacima. Primjerice, kada cijene uroda koji se na zemlji proizvode
rastu, to e dovesti do rasta potranje za zemljom te pomicanja krivulje potranje
desno gore, to dovodi do rasta rente. Neelastinost ponude zemlje ima jo
jednu znaajnu posljedicu.

U sluaju neelastine ponude, oporezivanje zemlje, odnosno rente, nee se
odraziti na porast rente. Naime, oporezivanje zemlje ne mijenja krivulju
potranje za zemljom, a najvanija je injenica da ne mijenja ni ponuenu
koliinu zemlje (nema pomaka krivulje ponude ulijevo zbog uvoenja poreza).
Krivulja ponude zemlje savreno je neelastina
(Es,p=0). Sjecite krivulja ponude i potranje
(toka E) odreuje ravnotenu zemljinu rentu
R*. Odstupanje rente od ravnotene R* dovodi
do pritisaka koji cijenu zemlje vraaju prema
ravnotenoj renti R*. Ako je renta via od
ravnotene, traila bi se manja koliina zemlje od
one koja se nudi. To znai da neki vlasnici zemlje
nee moi dati zemlju u zakup, osim ako ne
spuste rentu. Ako je renta nia od ravnotene,
vea je potranja za zemljom od ponude, to vri
pritisak na rast rente i vraanje na ravnotenu
razinu R*.

139

Budui da se traena i ponuena koliina ne mijenjaju, ravnotena cijena zemlje
ne mijenja se nakon uvoenja poreza na rentu. Porez se u potpunosti prevaljuje
na vlasnika zemlje, zbog neelastine ponude. Zemlja e se iskoritavati u istom
opsegu prije i nakon oporezivanja rente odnosno dohodaka zemljovlasnika.

Porez na rentu ne dovodi do nikakvih poremeaja ili ekonomske neefikasnosti,
budui da taj porez ne mijenja niije ponaanje (ne mijenja se potranja niti
ponuda). Smisao poreza na rentu je oporezivanje nezaraenog prirasta
vrijednosti zemlje (primjerice uslijed urbanizacije) bez prevaljivanja na potroae
i bez gubitka efikasnosti proizvodnje.


14.2. Kapital, kamate i profiti

Kapital je resurs proizveden u procesu proizvodnje, za razliku od rada i zemlje
koji predstavljaju primarne ili izvorne resurse. Kapitalni resursi istovremeno su i
rezultat proizvodnje (output) i faktor proizvodnje (input). Razlikujemo tri glavne
kategorije kapitala: trajna kapitalna dobra (materijalna imovina), nematerijalni
kapital i financijski kapital.

U trajna kapitalna dobra ubrajamo tri glavne vrste: a) graevine (kue,
postrojenja), b) opremu (strojevi, raunala i alati) i c) zalihe utroaka i proizvoda.
Sve veu ulogu danas dobiva i tzv. nematerijalni kapital, u kojeg ubrajamo
primjerice patente, raunalne programe, te poznate robne marke. U kapital
ubrajamo i vrijednost financijske imovine ili financijski kapital poput
gotovine, tednje, obveznica i dionica. Ulaganjem u kapital ili investiranjem
(kupovina nekretnina, opreme, tednja, kupovina dionica i obveznica) odriemo
se sadanje potronje da bi dobili povrat u budunosti. Ulaganje u kapital ili
investiranje je odgoena sadanja potronja radi poveanja budue potronje
ili proizvodnje.

14.2.1. Trite kapitalnih dobara

Kapitalna dobra kupuju se i prodaju na tritima kapitalnih dobara, gdje se pod
djelovanjem ponude i potranje formira cijena kapitalnih dobara. Poduzee u
proizvodnji moe upotrebljavati vlastiti kapital ili moe koristiti tui kapital,
uzimanjem kapitalnog dobra u zakup (najam), ili pak pozajmljivanjem
financijskih sredstava na financijskom tritu. Primjerice, pretpostavimo da
poduzee ne posjeduje poslovni prostor i opremu, nema vlastitog kapitala, te mu
trebaju financijska sredstva za proirenje poslovanja. Tada poduzee pozajmljuje
financijska sredstva, a poslovni prostor i opremu uzima u najam ili zakup. Ako
poduzee uzima kapitalno dobro u zakup, plaa zakupninu ili rental za
140

privremenu upotrebu tog dobra. Zakupnina (rental) jest naknada koju poduzee
plaa vlasniku za privremeno koritenje kapitalnog dobra. Za pozajmljena
novana sredstva poduzee plaa kamatu zajmodavcu. to su zakupnine i
kamate? To su dohodci vlasnika kapitalnih dobara i financijskih sredstava,
koje oni zarauju ulaganjem kapitala ili davanjem kapitala u najam. Te
dohotke zovemo povratom na kapital.

14.2.2. Stopa povrata na kapital

Kako mjerimo dobitak vlasnika kapitalnih dobara, odnosno koliki je dohodak
kojeg oni ostvaruju ulaui svoj kapital? Stopa povrata na kapital je neto
godinji povrat na ukupnu uloenu vrijednost kapitala izraen u postotku. Ili,
stopa povrata na kapital oznaava iznos novca kojeg dobivamo natrag na svaku
novanu jedinicu ulaganja. Povratom na kapital smatraju se svi dohodci
ostvareni ulaganjem kapitala:
a) Zakupnina ili rental (naknada ostvarena davanjem kapitalnog dobra u
zakup),
b) Kamata (naknada za pozajmljena novana sredstva),
c) Dividenda (naknada za ulaganje novanih sredstava u dionice),
d) Profit (naknada vlasnikog uloga).

Zakupnina kao povrat na kapital primjer izrauna stope povrata:
Stroj kojeg smo kupili vrijedi 100.000 kn, i dajemo ga u zakup za 25.000 kn
godinje. Pritom, kao vlasnik stroja, snosimo trokove odravanja, osiguranja i
amortizacije stroja u iznosu od 13.000 kn godinje. Godinja stopa povrata na
kapital jednaka je omjeru neto povrata (zakupnina trokovi) i vrijednosti
kapitalnog dobra, izraena u postotku:

100 *
ln dobra og kapita vrijednost
trokovi zakupnina
povrata stopa



stopa povrata na kapital = ((25.000 - 13.000)/100.000) *100 = (12.000/100.000)*100=12% god.

Profit i dividende kao povrat na kapital
Uz zakupnine, profiti i dividende takoer predstavljaju povrat od ulaganja ili
povrat na kapital. U dobiti ili profitu jednog poduzea ukljuene su i dividende
koje predstavljaju povrat od vlastitog kapitala (kapitala dioniara).

Kamate kao povrat na kapital
Povratom na kapital smatraju se i kamate. Kamatnjak ili kamatna stopa je
financijski povrat na pozajmljena financijska sredstva izraen u postotku. Ili,
kamatnjak je cijena koju zajmoprimac plaa zajmodavcu za upotrebu novca u
odreenom razdoblju. Kuanstva i pojedinci najee viak novca tede u raznim
141

oblicima financijske aktive. Banke ili financijske institucije tako prikupljena
financijska sredstva pozajmljuju drugim subjektima, stanovnitvu, poduzeima,
te dravi. Financijska aktiva ili imovina kuanstava su obveznice i dionice,
gotovina, tedni rauni, mirovinski fondovi. To su sve oblici kojima se financijski
fondovi tedia prenose investitorima koji zatim kupuju i koriste kapitalna dobra.
Kamatne stope izraene su u postotku (godinje, polugodinje, kvartalne,
mjesene) i razlikujemo dugorone i kratkorone kamatne stope, fiksne i
varijabilne kamatne stope, kamatnjake na visokorizine i niskorizine vrijednosne
papire, te nominalne i realne kamatne stope.

Nominalna kamatna stopa je stopa godinjeg povrata na uloene kune. Zbog
estih promjena cijena, naroito zbog mogueg rasta ope razine cijena ili
inflacije, koristi se realni kamatnjak odnosno realna kamatna stopa. Naime,
nominalni iznos novca je njegova apsolutna vrijednost, nekorigirana za inflaciju.
Realni iznos novca odraava koliko dobara moemo kupiti za taj iznos novca, to
je nominalni iznos novca korigiran za inflaciju. Stoga realna kamata mjeri
koliinu dobara koju moemo kupiti novanim iznosom. Razlika izmeu realnih
i nominalnih kamatnih stopa najvea je tijekom razdoblja visoke inflacije. Kad je
inflacija tijekom nekog razdoblja vrlo niska, tada postoji vrlo mala razlika izmeu
realnog i nominalnog kamatnjaka.

Realna kamatna stopa izraunava se kao razlika izmeu nominalne kamatne
stope i stope inflacije. Realni kamatnjak je stopa povrata na financijske
fondove izraena u robama i uslugama. Najjednostavniji nain izrauna za male
vrijednosti i-nominalne kamatne stope i - stope inflacije je sljedei:

realni kamatnjak r = i

Zadatak za vjebu:
Nominalna kamatna stopa je i = 5% god. Na tedni ulog ili glavnicu g = 10.000 kn,
krajem godine kamata iznosi k = g * i, odnosno k = 10.000 * 5%= 10.000*0,05 = 500
kn. Dakle, na kraju godine ostvarili smo povrat na tedni ulog od 500 kn, te je na
ukupni kapital na kraju godine zbroj glavnice i kamate, g + k = 10.000+500 =
10.500 kn.
Ako je iste godine inflacija bila = 3,2%, tada na kraju godine kamata od 500kn u
realnom iznosu vie ne vrijedi kao na poetku godine. Inflacija je obezvrijedila
povrat na tedni ulog i on sad realno iznosi:
k = g * r = g * (i- ) = 10000 * (5% - 3.2%) = 10000*1,8%= =10000*0,018 = 180 kn.
Ukupni kapital na kraju godine je sada g + k = 10000 + 180= 10180 kn.

142

14.2.3. Sadanja vrijednost imovine

Budui da su kapitalna dobra trajna sredstva koja vlasnicima donose primitke u
vremenu (zakupnine, kamate, dividende), kada utvrujemo koliko zaista
kapitalno dobro vrijedi, potrebno je izraunati tzv. sadanju vrijednost imovine
ili kapitalnog dobra. Izraunavanjem sadanje vrijednosti dobijemo sadanju
vrijednost svih buduih primitaka od imovine ili ulaganja.

Imovina moe biti realna i financijska. Primjerice, ako elite prodati zgradu koja
je u vaem vlasnitvu i ijim ste davanjem u zakup do sada ostvarivali svake
godine povrat u obliku zakupnine, potrebno je prije prodaje izraunati sadanju
vrijednost zgrade, koja ukljuuje sadanju vrijednost buduih primitaka tijekom
vijeka trajanja te zgrade.

Prema tome, sadanja vrijednost imovine je dananja vrijednost te imovine
koja daje tijek dohodaka u vremenu. Izraunavanje sadanje vrijednosti svake
komponente dohotka (povrata) zahtijeva primjenu tzv. diskontne stope na
budue dohotke. Diskontna stopa je stopa koja se koristi za izraunavanje
sadanje vrijednosti buduih novanih primitaka od imovine.

Vjena renta ili konzola
To je najjednostavniji primjer izrauna sadanje vrijednosti imovine vjenog
trajanja poput zemlje. Zemlja moe donositi svake godine iznos primitka N od
sada do vjenosti vjenu rentu ili konzolu. Uz poznati godinji kamatnjak i
primitke, sadanja se vrijednost V izraunava kao:


i
N
V
sadanja vrijednost imovine vjenog trajanja (vjena renta)

gdje je V sadanja vrijednost imovine vjenog trajanja (vjena renta) u kn, N su
stalni godinji primitci u kn, i je godinji kamatnjak u decimalnom iskazu.
Primjer: Izraunajmo sadanju vrijednost zemlje koja donosi svake godine 100 kn
rente uz godinju kamatnu stopu od 5% (0,05). Sadanja vrijednost iznosi
V=100/0,05=2000 kn. Vidimo da se zemlja sada moe prodati za iznos koji je 20
puta vei od iznosa godinjeg primitka (jer je 1/0,05 =20).

Opa formula za sadanju vrijednost
Kada godinji primitci nisu jednake veliine kao u sluaju vjene rente, koristimo
drugaiju formulu. Budue isplate u svakom sluaju danas vrijede manje od
tekuih, stoga ih moramo diskontirati pomou diskontne stope. Prvo raunamo
sadanju vrijednost svakog budueg primitka od imovine, tako da svaki budui
primitak mnoimo s diskontnim faktorom. Diskontni faktor sadri trinu
143

kamatnu stopu i odnosi se na razdoblje u kojem se primitak ostvaruje. Potom sve
pojedinane sadanje vrijednosti buduih primitaka jednostavno zbrojimo
rezultat je sadanja vrijednost imovine:


t
t
i
N
i
N
i
N
V
) 1 (
...
) 1 ( 1
2
2 1

sadanja vrijednost imovine

gdje je i trina kamatna stopa (pretpostavka je da se ne mijenja kroz vrijeme), N1
je neto primitak u prvom razdoblju, N2 u drugom razdoblju, Nt u razdoblju t.
Izraz kojim se mnoi svaki novani primitak je diskontni faktor
t
i) 1 (
1

, gdje je t
oznaka jedinice vremena, primjerice, godina. Pojednostavljeno, sadanja je
vrijednost imovine zbroj sadanjih vrijednosti svih buduih primitaka od
imovine. Primijetite da je nazivnik diskontnog faktora sve vei to smo dalje u
budunosti, stoga e primitci u budunosti, svedeni na sadanju vrijednost,
biti sve manji. To je kao kad stojite na nekom mjestu i gledate oko sebe: vama
blii objekti su vei, a oni udaljeniji vam se zbog prostorne perspektive ine
manjima. Tako su i budui primitci zbog vremenske perspektive sve manji.

Primjer: Izraunajmo sadanju vrijednost imovine, uz godinju kamatnu stopu od
10%, neto primitak prve godine je 100 kn, druge godine nema primitka, a neto
primitak u treoj godini je 400 kn. Sadanja vrijednost imovine je:
V = 44 , 391 53 , 300 91 , 90
10 , 1
400
10 , 1
100
3


Kod donoenja poslovnih odluka, kako i na koji nain ulagati i koristiti
kapitalna dobra, najbolje je rukovoditi se pravilom da se usporede sadanje
vrijednosti svih moguih odluka i odabere ona koja daje maksimalnu sadanju
vrijednosti svih buduih isplata.


14.3. Teorija kapitala

Usporedimo dva poduzea: poduzee A ne ulae u nabavu novih strojeva i
zgrada i raspodjeljuje svoju zaradu za potronju (plae, bonuse, dividende
vlasnicima); poduzee B dio zaraenog profita odvaja za investiranje u
Klasina teorija kapitala naglaava veliki znaaj proizvodnje kapitalnih
dobara i investiranja. Naime, ulaganje u kapitalna dobra i investiranje znai
da danas rtvujemo dio potronje, odvajamo sredstva i ulaemo ih kako
bismo poveali potronju i proizvodnju u budunosti.
144

moderniju opremu. Inicijalna rtva poduzea B rezultirat e nakon nekog
vremena veom proizvodnjom i veom zaradom u odnosu na poduzee A.

Iz teorije proizvodnje znamo da poveanjem jednog faktora proizvodnje, uz
ostale faktore fiksne, dolazi do rasta ukupnog proizvoda po opadajuoj stopi
zbog djelovanja zakona opadajuih graninih prinosa. To bi znailo da
gomilanje kapitala dovodi do opadajuih prinosa kapitala i do smanjenja
stope povrata na ulaganje u kapital. No, istraivanja pokazuju da je u
posljednjih sto godina, unato snanom rastu zaliha kapitala, stopa povrata na
kapital ipak ostajala vrlo visoka. To se moe zahvaliti tehnolokim
promjenama i inovacijama koje nadoknauju gubitak na prinosu zbog zakona
opadajuih prinosa.


14.3.1. Trite kapitala odreivanje kamatnjaka i povrata na kapital

Trite kapitala objasnit emo polazei od pretpostavke savreno konkurentnog
trita, uz odsustvo rizika te uz stabilne cijene (nema inflacije). U
pojednostavljenom modelu trita kapitala postoje dvije osnovne snage zbog
kojih se kapital akumulira. S jedne strane je potranja za kapitalom. Drutvo
koje eli napredovati bavit e se ulaganjima. Suzdravanjem od potronje ljudi
tede i stvaraju ponudu kapitala.

Te dvije snage, ponuda kapitala i potranja za kapitalom, uravnoteuju se
ravnotenom cijenom kamatnjakom, koji se utvruje na tritu kapitala.
Dakle, kuanstva se pojavljuju na strani ponude kapitala dio svojih dohodaka
troe, a dio tede kod financijskih posrednika. Drugim rijeima, kuanstva nude
fondove za investicije odustajanjem od potronje i akumulacijom tednje.

Poduzea se pojavljuju na strani potranje za kapitalom potrauju kapitalna
dobra kako bi u proizvodnji, zajedno sa upotrebom ostalih inputa, ostvarivali to
vei profit. Pretpostavka je da poduzea nemaju vlastiti kapital, ve posuuju
fondove za kupnju kapitalnih dobara. Logika analize je ista kao i kad smo
analizirali koliko e radnika poduzee uposliti da bi maksimiziralo svoj profit:
poduzee e zapoljavati radnike sve dok je dodatni prihod kojeg ostvaruje
dodatni radnik MRPL vei od dodatnog troka njegova zapoljavanja w (njegove
plae).

Primjenom iste logike, poduzee e kupovati kapitalno dobro sve dok je
dodatni prihod kapitala (MRPk) vei od dodatnog troka za taj kapital. to je
dodatni prihod kapitala? To je stopa povrata na kapital r (engl. rate of return) ili
prinos na ulaganje u kapital (dodatni prihod kojeg donosi dodatna jedinica
kapitala MRPk izraen u postotku).
145


to je troak kapitala? To je trina kamatna stopa i (engl. interest rate) po kojoj
poduzee posuuje financijska sredstva za kupnju kapitala.

Poduzee, kojem je cilj maksimizacija profita, pri odluci treba li kupiti kapitalno
dobro ili ne, uvijek usporeuje troak posuivanja financijskih sredstava i sa
stopom povrata na kapital r. Ako je stopa povrata via od trinog kamatnjaka po
kojem je pozajmio financijska sredstva za nabavu kapitalnog dobra r > i ,
poduzee odluuje ulagati. Ako je stopa povrata nia od trinog kamatnjaka r <
i, poduzee odustaje od ulaganja. Proces ulaganja zavrava kad konkurencija
meu poduzeima snizi stopu povrata na kapital na razinu trine kamatne
stope, r = i. Na tritu savrene konkurencije (bez rizika i inflacije), stopa
povrata na kapital jednaka je trinoj kamatnoj stopi.

Trini kamatnjak ima dvije vane funkcije:

a) on je sredstvo motivacije jer potie ljude na tednju (da rtvuju tekuu
potronju radi poveanja zaliha kapitala i poveanja budue potronje) i
akumuliranje bogatstva;
b) on je sredstvo racionalizacije jer potie drutvo da izabire one
investicijske projekte koji donose najvee stope povrata na kapital.

Promotrimo to se dogaa na tritu kapitala u kratkom roku. Pretpostavka
savreno konkurentnog trita kapitala znai da su sva fizika kapitalna dobra
jednaka (homogena).

Pojedinana krivulja potranje za kapitalom savreno konkurentnog poduzea
je izvedena krivulja potranje izvodi se kao i krivulja potranje za radom, tj. iz
graninog proizvoda kapitala MPk. Krivulja potranje za kapitalom poduzea
jednaka je prihodu graninog proizvoda kapitala MRPK = MPK * P.

Ta je krivulja negativnog nagiba jer s poveanjem ulaganja kapitala smanjuje se
granini proizvod kapitala MPK, uz ostale utroke fiksne, zbog zakona
opadajuih graninih prinosa. Cijena P u savrenoj konkurenciji je trino
zadana, te na nju poduzee nema utjecaja.

146

Slika 14.2. Trite kapitala kratki rok

koliina kapitala
s
t
o
p
a

p
o
v
r
a
t
a

i

k
a
m
a
t
n
j
a
k
S
K
D
K

E
r,i
i*
K


Kad je koliina kapitala oskudna (gornji dio Dk), najprofitabilniji projekti donose
visoke stope povrata (visoki MPk, vei MRPk). Kreui se niz krivulju Dk
udesno, poduzea poveavaju kupnju kapitalnih dobara, ispuhuju se projekti
sa visokim povratima na kapital, jer s gomilanjem kapitala dolazi do opadanja
graninih prinosa, pada MPk i MRPk.

Ponudu kapitala na tritu ini akumulirana tednja iz prethodnih razdoblja koja
se u kratkom roku u pravilu ne mijenja s promjenom kamatne stope, stoga je
trina krivulja ponude kapitala SK kratkog roka okomita ili savreno
neelastina na promjenu kamatnjaka. Krivulja SK predstavlja vezu izmeu
ponuene koliine kapitala i trinog kamatnjaka.

U toki E na slici 14.2., gdje se sijeku trina ponuda i trina potranja za
kapitalom, uspostavljena je kratkorona ravnotea pri kojoj je stopa povrata na
kapital jednaka trinom kamatnjaku. Pretpostavimo da je ravnoteni
kamatnjak i = 6%, i u toki E je jednak stopi povrata na kapital r. to ravnotea
predstavlja? Poduzea su spremna dati 6% godinje kamata za posudbu
sredstava iz kojih kupuju kapital. S druge strane, kuanstva (zajmodavci)
spremno prihvaaju 6% kamate na svoja pozajmljena sredstva. Da je kamatna
stopa via od ravnotene, to bi obeshrabrilo poduzea pa bi potranja za
kapitalom bila manja od ponude kapitala, a nia kamatna stopa od ravnotene bi
ih potaknula na kupnju kapitala pa bi dolo do gomilanja zaliha kapitala.

Ova je ravnotea odriva samo u kratkom roku. Budui da je 6% relativno visoka
kamatna stopa, kuanstva e uz nju vrlo rado tedjeti. U dugom roku poveat e
se akumulacija tednje, te e uz vie kamatne stope rasti tednja, stoga e trina
krivulja ponude kapitala imati pozitivan nagib, kao na slici 14.3.

Trina krivulja potranje za
kapitalom DK je zbroj svih
pojedinanih krivulja potranje za
kapitalom (MRPK svih poduzea).
Ona je negativnog nagiba kao i
pojedinane potranje, zbog
djelovanja zakona opadajuih
graninih prinosa. Krivulja DK
predstavlja vezu izmeu koliine
potranje za kapitalom i stope povrata
na kapital.
147


Slika 14.3. Trite kapitala dugi rok


fond kapitala
s
t
o
p
a

p
o
v
r
a
t
a

i

k
a
m
a
t
n
j
a
k
S kratki
rok
D

E
S dugi rok
E'
r,i
K


VANO!
U kratkom roku ponuda je kapitala fiksna. U toki E kamatnjak je visok i privlai
tednju. Kuanstva vie tede, raste ponuda kapitala, dolazi do postepenog
pomaka krivulje ponude kapitala u desno. U dugom roku, uz istu potranju, te
uz veu ponudu kapitala (koja je sada pozitivnog nagiba), smanjio se trini
kamatnjak, a zbog poveane upotrebe kapitala (jer je jeftiniji) pala je i stopa
povrata na kapital.

Kako trini kamatnjak pada, time vei broj investicijskih projekata postaje
isplativiji, zbog ega rastu ulaganja i poveava se fond kapitala. Ravnotea na
tritu kapitala u dugom roku uspostavljena je u toki E', kada je neto tednja
kuanstava jednaka fondu kapitala kojeg poduzea ele drati pri
ravnotenom trinom kamatnjaku.


14.3.2. Primjena teorije kapitala

Ovaj prikaz, u kojem investicije ovise samo o kamatnoj stopi, pojednostavljen je.
U stvarnom ivotu investitori (ulagai) pri analizi isplativosti ulaganja u kapital
moraju voditi rauna i o sljedeim injenicama:

a) ulagai moraju voditi rauna o inflaciji i o porezima, koji utjeu na
povrat od ulaganja; inflacija obezvreuje povrat, a visoki porezi smanjuju
profit te mogu obeshrabriti investicijsku aktivnost;
b) tendenciju pada kamatnih stopa i stopa povrata na kapital (zbog zakona
opadajuih graninih prinosa kapitala) ublaava tehnoloki napredak,
koji je znaajan faktor poveanja produktivnosti kapitala;
148

c) u realnom ivotu investiranje nosi elemente rizika i neizvjesnosti; stoga
je jedna od komponenti stope povrata na kapital i tzv. premija na rizik.
Budui da investitori mogu biti neskloni riziku, za financiranje rizinih
investicija oni e traiti veu premiju na rizik. Premija na rizik je novana
nagrada za financiranje investicija iji je ishod rizian. to je
neizvjesnost oko uspjeha/neuspjeha investicije vea, to e premija na rizik
biti via, a time e financiranje investicije biti skuplje.


14.3.3. Profiti

Profit je takoer vrsta dohotka, kao i plae, kamate i rente. Profit je vrsta povrata
na kapital, dohodak kojeg vlasnici kapitala zarauju ulaganjem kapitala.
Razlikujemo poslovni (raunovodstveni) profit i ekonomski profit. Poslovni
profit je razlika izmeu ukupnih prihoda i ukupnih raunovodstvenih rashoda
poduzea. Kod izrauna poslovnog profita od ukupnih se prihoda od prodaje
oduzimaju svi izdaci plae, rente, troak materijala, kamate, porezi. Ekonomski
profit je profit koji ostaje nakon podmirenja svih navedenih eksplicitnih trokova
i implicitnih ili oportunitetnih trokova (kao to je neplaeno vrijeme rada
menadera za npr. prekovremeni rad). Ekonomski profit je razlika izmeu
poslovnog profita i oportunitetnih trokova.

Glavni izvori ili odrednice profita u trinim ekonomijama su:

a) profit kao implicitna naknada Poduzea koja posjeduju vlastite
neradne resurse poput kapitala, prirodnih resursa i patenata, stvaraju
implicitne naknade koje su znaajan dio profita. Velik dio profita jesu
naknade vlasnicima poduzea za njihov rad ili uloene vlastite fondove,
profit je dohodak od ulaganja vlastitog kapitala (to zovemo implicitna
naknada).
b) profit kao nagrada za neizvjesnost Ciklinost u ekonomiji i stalne
promjene uvjeta na tritu stvaraju neizvjesnost i nose rizike.
Korporacijski su profiti stoga nepostojani dio nacionalnog dohotka, pa
kapital korporacija mora sadravati znaajnu premiju na rizik da bi
privukli ulagae - potencijalne dioniare. Profit je nagrada za preuzimanje
rizika. Ulagai koji su obino neskloni riziku, zahtijevaju da im se pri
isplati godinjeg povrata na kapital isplati i premija na rizik.
c) profit kao rezultat inovacija i poduzetnitva Inovacije u proizvodnji
osiguravaju poduzetnicima privremenu prednost pred konkurencijom, to
im osigurava vee, inovacijske profite. Inovatori i poduzetnici su ljudi koji
donose nove ideje i rjeenja, nove proizvode i metode proizvodnje, koje
sniavaju trokove poslovanja - stoga su inovacijski profiti privremeni
profiti ili dobitci inovatora i poduzetnika. Inovacijski profiti su
149

privremenog karaktera i konkurencija ih moe brzo istisnuti, no postojat
e sve dok postoje tehnoloke promjene i tehnoloki napredak.
d) profit kao rezultat monopolske moi Kada poduzee posjeduje vaan
prirodni resurs ili patent ili pak jedino ima dozvolu za pruanje neke
usluge, takvo poduzee zaraunava cijene znatno iznad graninog troka
P > MC, moe ograniiti proizvodnju i ponudu i zaraivati ekstra ili
monopolske profite.



Priprema predavanja prema:
Samuelson, Paul A. i William D. Nordhaus. 2007. Ekonomija. 18. izdanje. Zagreb:
Mate.
Slavin, Stephen L. 2008. Microeconomics. 9th edition. McGraw-Hill/Irwin.