Sie sind auf Seite 1von 420

OPSKRBA VODOM I ODVODNJA I.

Prof. dr. sc. ivko Vukovi, dipl. ing. gra.


ZAGREB, sijeanj 2013.

-1-

-2-

-3-

-4-
1.1. UVOD
Opskrba vodom, vodoopskrba ili vodovod je sustav objekata i mjera
za osiguranje potreba vodom raznih potroaa.
Meu mnogim granama suvremene tehnike usmjerenih na poveanje ivotnog standarda,
urbanizaciju naselja i razvoj industrije, vodoopskrba zauzima istaknuto mjesto.
Opskrba stanovnitva istom (kvalitetnom) vodom ima prvenstveno veliku higijensku vanost, jer
titi ljude od raznih oboljenja koja se prenose vodom.
1. OPSKRBA VODOM
Ova blistava voda to tee brzacima i rijekama nije samo voda, ve krv
naih predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti da je ova voda
sveta, morate rei svojoj djeci da je sveta, da svaki odraz u blistavom jezeru
kazuje dogaaje i uspomene iz ivota moga naroda. ubor vode glas je oca
moga oca.
(Poglavica Seattlea, 1854)

-5-
Osiguranjem i dovoenjem dovoljne
koliine vode u naseljeno mjesto
omoguuje se podizanje opeg
ivotnog standarda ovjeka i
ureenje njegovog okolia.

Potronja vode utoliko je vea
ukoliko je voda dostupnija. Da bi se
zadovoljile potrebe suvremenih
viemilijunskih gradova, potrebne su
znatne koliine vode, koje se dnevno
mjere milijunima kubnih metara.

Radi osiguranja potrebne koliine
vode, kao i visoke zdravstvene
(sanitarne) kvalitete pitke vode,
naroita panja se posveuje izboru
prirodnih izvorita, njihovoj zatiti od
zagaenja, te eventualnoj potrebi
poboljanja kvalitete vode
(kondicioniranja vode) na
vodovodnim ureajima.

-6-
Danas je u svijetu zdrave i iste vode sve manje, uglavnom zbog kontinuiranog zagaivanja. S druge
strane, sve je vea potranja i potronja novih koliina vode, zbog poveanja broja stanovnika i
kapaciteta industrije, poljoprivrede, energetike i dr.
Za definiranje potrebnih koliina vode neophodno je to potpunije uzimanje u obzir svih moguih
potroaa (pa i samih gubitaka vode iz vodoopskrbne mree), koji vodu troe za najrazliitije potrebe.
Meutim, preteni se dio potronje vode moe svesti na tri naredne kategorije:
(1) potronja vode za kuanske potrebe (opskrbu stanovnitva)
(2) potronja vode za industrijske (tehnoloke) potrebe
(3) potronja vode za (3a) gaenje poara i (3b) vlastite potrebe
vodovoda
(1) Potronja vode za kuanske potrebe obuhvaa utroak vode
koja se koristi za podmirenje ivotnih potreba stanovnitva: pie,
pripremu hrane (kuhanje), proizvodnju namirnica, pranje rublja i
posua, odravanje osobe higijene i stana, zalijevanje vrtova i sl.,
kao i potronju vode koja se koristi u komunalne svrhe: pranje ulica i
dvorita, polijevanje parkova i travnjaka te sitnu industriju, zanatstvo
i javne ustanove.
Potronja vode kod ove kategorije potroaa ovisi o nizu inilaca, od
kojih su najutjecajniji: (a) klimatski uvjeti, (b) ivotni standard i
mentalitet potroaa, (c) aktivnost stanovnitva, (d) cijena vode,
(e) postojanje kanalizacije, (f) kvaliteta i koliina vode, (g) osobine
vodoopskrbnog sustava i (h) mjerenje vode i gubici.

-7-
(3a) Potronja vode za gaenje poara sastoji se
od poarnih koliina vode koje se u svijetu tretiraju
razliito, manje ili vie s velikim mjerama opreza
zbog znaaja ovog problema u pogledu zatite
ljudskih ivota i materijalnih dobara.
(3b) Potronja vode za vlastite potrebe vodovoda
odnosi se na potronju vode poduzea koje
upravlja vodovodom (vodoopskrbnim sustavom) i to
za potrebe odravanja tehnolokog procesa
kondicioniranja vode, kao i cjelokupnog sustava.
U praksi ne postoje normativi koji propisuju ove
koliine, ve se one odreuju sukladno
primijenjenoj tehnologiji kondicioniranja vode i
osobinama vodoopskrbnih sustava, ili se koriste
iskustva sa slinih sustava.
(2) Potronja vode za industrijske potrebe odnosi se na potronju vode u industrijskim pogonima (kao
sirovina za izradu raznih proizvoda, proizvodnju i kondenzaciju vodene pare, hlaenje, ispiranje i sl.),
za transport te u energetici, poljoprivredi itd.
Udio industrije u ukupnoj potronji vode kod visoko razvijenih zemalja je dominantna i, openito
moemo rei, raste s razvojem zemlje, regije ili grada.
Svaka od navedenih kategorija potroaa ima posebne zahtjeve u pogledu vodenih koliina, kvalitete i
reima potronje, koje kod rjeavanja vodoopskrbe treba detaljno razmotriti.


-8-
Tako npr. zahtjevi koji se postavljaju u smislu kvalitete vode ovise od karaktera njenog koritenja.
Vodi koju stanovnitvo troi za pie postavljaju se u prvom redu zahtjevi sanitarnog karaktera, jer
takova voda mora biti nekodljiva za zdravlje, tj. ne smije sadravati patogene mikroorganizme,
mora biti bistra i bez boje i mirisa.
Kod industrijskih poduzea o koliini i kvaliteti koritene vode, te organizaciji vodoopskrbe, u
znatnoj mjeri ovisi kvaliteta i cijena proizvoda. Time pravilna organizacija opskrbe vodom
industrijskih poduzea ima i veliki ekonomski znaaj.
Pretean dio ove kategorije potroaa (npr. termoelektrane, eljezare, rafinerije nafte) obino ne
postavljaju visoke zahtjeve u pogledu kvalitete vode.
Za gaenje poara se moe koristiti praktiki voda bilo koje kvalitete.
Sve ove injenice ukazuju na osjetnu sloenost rjeavanja vodoopskrbe, odnosno njezin prioritet
kao vodnogospodarske grane.

-9-
1.2. VODOOPSKRBNI SUSTAVI
Vodoopskrbni sustav je sustav objekata i mjera povezanih u
funkcionalnu cjelinu s osnovnim ciljem osiguranja dovoljne koliine
kvalitetne vode na to ekonominiji nain.
Vodoopskrbni sustav, slika 1.2::01, ine sljedee glavne grupe objekata:

(1) vodozahvati, kojima se voda zahvaa (kaptira) iz prirodnih izvorita;
(2) crpne stanice (pumpne stanice), kojima se voda crpi i potiskuje ili od izvorita do mjesta
kondicioniranja, spremanja, potronje i sl., ili izmeu pojedinih objekata vodoopskrbnog
sustava;
(3) ureaji za kondicioniranje vode, kojima se postie zahtijevana kvaliteta vode;
(4) vodospreme (rezervoari), koje imaju ulogu regulacijskih i pospremnih objekata u sustavu
vodoopskrbe;
(5) glavna (magistralna) i razdjelna (distributivna) vodoopskrbna ili vodovodna mrea, s prateim
objektima, kojima se voda transportira izmeu pojedinih objekata vodoopskrbnog sustava
(glavna mrea) i distribuira potroaima (razdjelna mrea).

-10-
Cjevovodi glavne mree mogu biti dovodni (izmeu izvorita i ureaja za kondicioniranje vode ili
izmeu ureaja i vodospreme) i opskrbni (izmeu vodospreme i naselja, odnosno distributivne
mree), te dovodno opskrbni (za sluaj vodoopskrbnog sustava s protuvodospremom
(kontrarezervoarom).
Slika 1.2::01 Definicijska shema vodoopskrbnog sustava
1 - vodozahvat; 2(a) niskotlana crpna stanica; 2(b) visokotlana crpna stanica; 3 - ureaj za kondicioniranje vode; 4 - sabirni bazen;
5(a) glavni dovodni cjevovod; 5(b) glavni opskrbni cjevovod; 6 vodosprema; 7- razdjelna mrea; 8 potroai;
9 linija hidrostatikog tlaka; 10 linija hidrodinamikog ili pogonskog tlaka

-11-
(a) pogonske osobine sustava: (a1) gravitacijski, (a2) crpni ili potisni i (a3) kombinirani sustavi,
(b) vrsta vodoopskrbe: (b1) sustavi s otvorenom vodoopskrbom ili sustavi s jednokratnim
koritenjem vode i (b2) sustavi sa zatvorenom (cirkulacijskom) vodoopskrbom ili sustavi s
viekratnim koritenjem vode.
Podjelu na crpne i kombinirane sustave treba shvatiti dosta uvjetno, jer jedan sustav moe u
odreenim uvjetima rada biti samo crpni, a u drugima kombinirani, dakle gravitacijsko crpni. Zato
je u praksi ponekad prikladno takve sustave analizirati zajedno.
Slika 1.2::01 je naelnog karaktera, tako da u
konkretnom sluaju (ovisno o visinskom poloaju
vodozahvata, odnosno topografskim osobinama
vodoopskrbnog podruja) redoslijed objekata u
sustavu moe biti i drukiji od prikazanog. Isti tako
neki od navedenih objekata mogu izostati, kao npr.
ureaj za kondicioniranje, ako izvorina voda
zadovoljava traene standarde kvalitete, ili npr.
vodosprema, kada se voda crpkama (nakon ili bez
kondicioniranja) izravno potiskuje u razdjelnu mreu.
Ovi elementi reguliraju odnose u sustavu, koji su
definirani tehnikim i ekonomskim razlozima pogona
vodoopskrbnog sustava, i zajedno ine osnovnu
shemu vodoopskrbnog sustava.
Glavni inioci koji uvjetuju podjelu vodoopskrbnih
sustava u pogledu dovoenja vode u vodoopskrbno
podruje jesu:

-12-
1.2.1. VODOOPSKRBNI SUSTAVI PREMA POGONSKOM REIMU
1.2.1 1. Gravitacijski vodoopskrbni sustavi

Kod gravitacijskih vodoopskrbnih sustava zbog djelovanja sile tee teenje vode se primarno
odvija pod tlakom, slika 1.2::02, ili kombinirano (pod tlakom i sa slobodnim vodnim licem).
Dakle, tlani reim je kod gravitacijskih vodoopskrbnih sustava najei i mora se iz funkcionalnih
razloga osigurati kod glavnih opskrbnih i razdjelnih cjevovoda, dok kod glavnih dovodnih
cjevovoda, ako topografske prilike omoguuju, teenje moe biti i sa slobodnim vodnim licem
(mada iz zdravstvenih razloga, pogotovo ako se radi o otvorenim kanalima, nije poeljno).
Prednosti gravitacijskog sustava su pouzdanost u radu i minimalni pogonski trokovi (bez utroka
elektrine energije).
Kod prikaza sheme ovakvog sustava (to e vaiti i za naredne), nije ucrtan ureaj za
kondicioniranje vode, jer bi se zbog viestrukih mogunosti njegovog smjetaja broj prikaza
vodoopskrbnih sustava samo multiplicirao, ali bez bitnih pogonskih razlika. Lokacija ureaja za
kondicioniranje je diktirana topografskim prilikama i veliinom (kapacitetom) ureaja, a obavezna
je prije rezervoara iste vode.

-13-
Ovisno o visinskim odnosima u sustavu, slika 1.2::02(b), mogu se radi reguliranja tlanih odnosa
(ako bi tlak prelazio doputeni) interpolirati prekidne komore, izmeu vodozahvata i vodospreme,
ili izmeu vodospreme i potroaa. Tada se dobije sustav s vie visinskih zona, tj. zonirani
vodoopskrbni sustav.
U gravitacijskom sustavu se moe pojaviti i sluaj da su potroai (naselje) izmeu vodozahvata i
vodospreme, slika 1.2::02(c). Tada se dobije sistem s protuvodospremom, gdje voda u
vodospremu dotjee i iz vodospreme otjee istim cjevovodom. Kao to sa spomenute slike vidimo,
i u ovome je sluaju mogu vodoopskrbni sustav bez prekidne komore, slika 1.2::02(c1), ili s
prekidnom komorom, slika 1.2::02(c2).

-14-
Slika 1.2::02 Sheme gravitacijskih vodoopskrbnih sustava
(a) tipini gravitacijski sustav; (b) zonirani gravitacijski sustav; (c) gravitacijski sustav s protuvodospremom
1 vodozahvat; 2 glavni dovodni cjevovod; 2(a) glavni dovodno opskrbni cjevovod; 3 prekidna komora; 4 - vodosprema;
4(a) protuvodosprema; 5 glavni opskrbni cjevovod; 6 - razdjelna mrea; 7 potroai; 8 linija hidrostatikog tlaka;
9 linija hidrodinamikog tlaka; 9(a) linija hidrodinamikog tlaka u satu najmanje potronje;
9(b) linija hidrodinamikog tlaka u satu najvee potronje

-15-
1.2.1 2. Crpni vodoopskrbni sustavi

Kod crpnog sustava, slika 1.2::03, voda se crpkama izravno (iz izvorita) potiskuje potroaima.
Ovi se sustavi uglavnom primjenjuju za manja naselja, izuzetno rijetko za vea, prvenstveno zbog
znatnih pogonskih trokova uvjetovanih gotovo neprekidnim radom crpki.
Slika 1.2:03 Shema crpnog ili potisnog sustava
1 vodozahvat; 2 crpna stanica; 3 glavni opskrbni cjevovod; 4 - razdjelna mrea; 5 potroai; 6 - linija hidrodinamikog
tlaka u satu najmanje potronje; 7 linija hidrodinamikog tlaka u satu najvee potronje

-16-
1.2.1 2. Kombinirani vodoopskrbni sustavi

Kod kombiniranih su sustava, slika 1.2::04, mogui razliiti podsustavi, ali teenje vode je uvijek pod tlakom.
Slika 1.2::04 Sheme kombiniranih vodoopskrbnih sustava
(a) kombinirani sustav s vodotornjem; (b) kombinirani sustav s protuvodospremom; (c) zonirani kombinirani sustav; (d) kombinirani
indirektni sustav; (e) zonirani kombinirani indirektni sustav; (f) kombinirani indirektni sustav s protuvodospremom
1 vodozahvat; 2 crpna stanica; 3 glavni dovodni cjevovod; 3(a) glavni dovodno opskrbni cjevovod; 4 vodotoranj;
5 vodosprema; 5(a) protuvodosprema; 6 glavni opskrbni cjevovod; 7 prekidna komora; 8 razdjelna mrea;
9 potroai; 10 linija hidrostatikog tlaka; 11 linija hidrodinamikog tlaka; 11(a) linija hidrodinamikog tlaka u satu
najmanje potronje; 11(b) linija hidrodinamikog tlaka u satu najvee potronje

-17-
U praksi je esta kombinacija potisnog i gravitacijskog sustava s vodotornjem, slika 1.2::04(a), gdje
sve vodne koliine treba crpsti, poto je vodozahvat na niim kotama od naselja. Primarna funkcija
vodotornja je izravnanje potronje u odnosu na odabrani reim rada crpne stanice. Ovo je
pouzdanija shema u odnosu na prethodnu, jer se iz vodotornja moe osigurati (kratkotrajna)
vodoopskrba u sluaju kvara crpki. Osim toga, ovakav je sustav i jeftiniji od potisnoga, jer se zbog
djelominog izravnanja potronje vode iz vodotornja smanjuje potrebni kapacitet crpne stanice i
omoguava njezin ekonominiji pogon u razdobljima jeftinije elektrine energije.
Jedan od sustava je kombinacija potisnog i gravitacijskog sustava s protuvodospremom, slika
1.2::04(b). Dotok u naselje je mogu istovremeno s obje strane ili odvojeno, ovisno o varijacijama u
potronji i reimu rada crpne stanice. Pogonske osobine ovoga sustava istovjetne su osobinama
kombiniranog sustava s vodotornjem.
U odnosu na prethodnu shemu vodoopskrbnog sustava mogue je u sluaju nepovoljnih visinskih
odnosa zoniranje sustava s dvije ili vie crpnih stanica i vodosprema, slika 1.2::04(c).
U praksi se javlja i kombinirani indirektni vodoopskrbni sustav, slika 1.2::04(d), kod kojega je
vodozahvat odvojen od potroaa prirodnom preprekom (vii teren) na kojoj je (u naelu)
vodosprema. Potisni dio vodoopskrbnog sustava je dovod vode do vodospreme, dok je opskrba
gravitacijska.
Sukladno visinskim odnosima moe se pojaviti potreba za interpolacijom crpnih stanica na potisnom
dovodnom cjevovodu (viestupanjsko crpljenje) i prekidnih komora na opskrbnom cjevovodu
(zoniranje), slika 1.2::04(e).
U odnosu na ovaj vodoopskrbni sistem mogua je i kombinacija s protuvodospremom, slika
1.2::04(f).
Prijedlog sheme vodoopskrbnog sistema je prvi korak u rjeavanju vodoopskrbne problematike
nekog podruja. Konaan odabir treba provesti tek nakon svestrane analize svih inilaca,
prvenstveno ekonomskih, koji mogu utjecati na usvojeno rjeenje.

-18-
1.2.2. VODOOPSKRBNI SUSTAVI PREMA VRSTI VODOOPSKRBE
1.2.2 1. Vodoopskrbni sustavi s otvorenom vodoopskrbom

Pod vodoopskrbnim sustavima s otvorenom vodoopskrbom, odnosno s jednokratnim koritenjem
vode, podrazumijevamo sustave kod kojih voda namijenjena potroaima ulazi samo jednom u
sustav vodoopskrbe.
To su svi prethodno analizirani vodoopskrbni sustavi, slike 1.2::01 do 1.2::04, iji e funkcionalni
elementi biti naknadno razmatrani.
Primjena ovih sustava je ea kod vodoopskrbe stanovnitva, dok se kod odreenih vrsta
industrije koriste i cirkulacijski sustavi.

-19-
1.2.2 2. Vodoopskrbni sustavi sa zatvorenom vodoopskrbom

Kod sistema sa zatvorenom vodoopskrbom, slika 1.2::05, potrebe za vodom osiguravaju se
cirkulacijom ve koritene vode, dok se ona iz vodozahvata koristi samo radi nadoknaivanja
izgubljene vode u procesu cirkulacije.
Slika 1.2::05 Shema sustava sa zatvorenom vodoopskrbom
1 vodozahvat; 2 - crpna stanica svjee vode; 3 dovod svjee vode; 4 crpna stanica za proienu i svjeu vodu;
5 dovod proiene i svjee vode; 6 industrijski pogon; 7 odvod koritene vode; 8 ureaj za proiavanje

-20-
Ovakvi se sustavi, kao to je istaknuto, ee primjenjuju u industriji nego u vodoopskrbi
stanovnitva, odnosno kod koritenja vode za kuanske potrebe.
Naime, u sluaju vodoopskrbe stanovnitva cirkulacijskim sistemima potrebno je ve koritenu
vodu prije njene ponovne distribucije potroaima obavezno podvri viestruko sloenim i vrlo
skupim procesima proiavanja, to u znatnoj mjeri suava mogunost iroke primjene ovakvih
vodoopskrbnih sustava.
Osnovni razlozi primjene cirkulacijskih vodoopskrbnih sustava, prvenstveno u industrijske svrhe,
jesu:
(a) nedovoljna izdanost izvorita za neprekidnu opskrbu,
(b) zahtjevi kvalitete vode koja cirkulira u proizvodnom procesu,
(c) pogonske osobine vodoopskrbnog sustava.
(a) Prvi se razlog odnosi na industrijske pogone koji koriste velike koliine tehnoloke vode, npr. u
rashladne svrhe, a koje koliine izdanost prirodnih izvorita (u svrhu kontinuirane
vodoopskrbe) ne moe osigurati.
(b) Drugi se razlog odnosi na kvalitetu vode koja se isputa iz tehnolokog procesa. Ako je
kvaliteta koritene (otpadne) vode loa, a uvjeti isputanja (zakonska regulativa) strogi, tada
se pokazuje ekonomski povoljnije djelomino proiavanje koritene vode i njezino vraanje
u tehnoloki ciklus, nego proiavanje do zahtjevnih kriterija i isputanje u prijemnik. To se
posebno odnosi na sluajeve kada je iz koritene vode mogue dobiti odgovarajue
sekundarne sirovine i/ili kada tehnoloki proces ne zahtijeva visoku kvalitetu vode.

-21-
(c) Trei se razlog odnosi se na sisteme kod kojih se cjelokupne koliine vode osiguravaju
crpljenjem, to u sluaju velike udaljenosti vodozahvata i znatnih visinskih razlika, a s time i
osjetnih pogonskih trokova, moe uvjetovati opravdanost primjene cirkulacijskog sustava.
Dakle, ponekad je ak ekonomski povoljnije proiavanje koritene vode, nego li stalno
crpljenje svjee vode iz udaljenijeg izvorita.
1.2.3. PROJEKTNO RAZDOBLJE
Bitan parametar prilikom projektiranja vodoopskrbnih sustava je odabir projektnog razdoblja
(projektnog perioda), kao razdoblja za koje projektiramo sustav i u kojemu e sustav uz ispravno
upravljanje i potrebna redovita odravanja tehniki funkcionirati.
Projektno razdoblje ovisi o nizu inilaca od kojih su najznaajniji:
(a) vijek trajanja pojedinih objekta i/ili opreme vodoopskrbnog sustava (koji u naelu nisu
istovjetni),
(b) mogunost eventualno potrebnog proirenja (faznost izgradnje) objekata vodoopskrbnog
sustava,
(c) ponaanje sustava u poetnom razdoblju, kad nije potpuno iskoriten,
(d) porast broja stanovnika i potronje,
(e) kamate i otplata investicijskog duga,
(f) promjena vrijednosti novca.
Za praksu se mogu usvojiti orijentacijski podaci iz tablice 1.2::I.
U svakom sluaju, odgovarajue tehniko ekonomske analize trebaju pokazati opravdanost
primjene ovakvog sustava vodoopskrbe.

-22-
VRSTA OBJEKATA OSOBINE
PROJEKTNO RAZDOBLJE
R
p
[godina]
Glavni cjevovodi, tuneli i
otvoreni kanali
Skupo i teko poveanje
kapaciteta
25 do 50
Vodozahvati, crpne stanice,
vodospreme, ureaji za
kondicioniranje vode
Uz pretpostavku manjeg
porasta stanovnitva i manje
kamate ( 3 [%] godinje)
20 do 25
Vodoopskrbni cjevovodi
profila preko 300 [mm]
Zamjena manjih cijevi je kroz
dulja razdoblja skuplja
20 do 25
Tablica 1.2::I Projektna razdoblja za objekte vodoopskrbnog sustava
Dulja projektna razdoblja se ne preporuuju, jer se tada planski parametri vezuju za prognoze koje
teko da se temelje na konkretnim i preciznim podacima.

-23-
1.3. POTRONJA VODE
Potronja vode je koliina (utroak) vode po pojedinim kategorijama
potroaa, ili ukupno, izraena u vremenskoj jedinici.
Dakle, analiza potronje vode odnosi se na definiranje
potrebnih koliina vode pojedinih kategorija potroaa, tj.:
(1) za kuanske potrebe (opskrba stanovnitva),
(2) za industrijske (tehnoloke) potrebe,
(3) za (3a) gaenje poara i (3b) vlastite potrebe vodovoda.

Zato e se u nastavku prikazati metodologija prorauna
potronje vode za sve tri kategorije potroaa.

-24-
1.3.1. POTRONJA VODE ZA KUANSKE POTREBE
Kao osnovni podaci kod odreivanja potronje vode za kuanske potrebe koriste se:
(1) norma potronje vode izraena specifinom potronjom vode,
(2) broj stanovnika.
(1) Specifinu potronju vode, q
sp
[l stanovnik
-1
d
-1
], definiramo kao utroak vode po jednom
stanovniku u jednim danu (24 [h]).
Ta se koliina vode sastoji od utroka za najrazliitije potrebe i ovisi o stupnju sanitarno tehnike
opremljenosti stanova, kvaliteti i cijeni vode, ureenju naselja, postojanju kanalizacije, klimatskim
prilikama i sl.
Specifina potronja vode je osnovna veliina za funkcionalno dimenzioniranje
vodoopskrbnog sustava.
O pravilnosti njenog odreivanja ovisi i to da li e projektirani vodovod tokom svog projektnog
razdoblje zadovoljiti traene potrebe.
Odreuje se prvenstveno na osnovi iskustva u eksploataciji postojeih vodovoda. U veini zemalja
se regulira zakonskim propisima u skladu s veliinom naselja (grada). Kako kod nas takvi propisi
ne postoje, u praksi se koriste strane preporuke, kao npr. ruske, prema kojima je u tablici 1.3::I
prikazana specifina potronja vode ovisno o karakteru opreme zgrade sanitarno tehnikim
ureajima. Ove vrijednosti treba, dakako, shvatiti orijentacijski, jer su u konkretnim sluajevima
mogua znatna odstupanja.

-25-
Navedimo da su u literaturi dosta esto specifinom potronjom vode obuhvaeni utroci vode i za
ostale kategorije potroaa. Meutim, takvo poimanje specifine potronje vode je vie stvar
metodolokog pristupa nego nekih bitnih koncepcijskih razlika. Jedino je bitno da se kod
odreivanja specifine potronje vode jasno istakne da li je u njoj sadrana samo potronja vode za
stanovnitvo ili su obuhvaeni utroci vode i za ostale kategorije potroaa, ponajprije industrije
(poljoprivrede).
Karakter opreme zgrade sanitarno - tehnikim
ureajima
Specifina potronja
q
sp
[l stanovnik
-1
d
-1
]
Naselja sa zgradama koje nisu opremljene vodovodima i
kanalizacijom
30 do 50
Naselja sa zgradama opremljenim unutarnjim
vodovodom i kanalizacijom bez kupaonice
125 do 150
Naselja sa zgradama opremljenim vodovodom,
kanalizacijom i kupaonicom
150 do 230
Naselja sa zgradama opremljenim unutarnjim
vodovodom, kanalizacijom i sistemom centralne opskrbe
toplom vodom
250 do 400
Tablica 1.3::I Specifina potronja vode

-26-
(2) Broj stanovnika vodoopskrbnog podruja ovisi o lokalnim i opim socijalno ekonomskim
faktorima, te vremenski nije stalan.
Kao to je istaknuto, projektiranje vodoopskrbnog sustava se provodi za neko projektno razdoblje
koje obino iznosi 20 do 25 (50) godina i gdje se najee pretpostavlja prirast stanovnitva.
Dakle, problem se svodi na definiranje broja stanovnika vodoopskrbnog podruja za usvojeno
projektno razdoblje, odnosno za konanu fazu razvoja.
Do ovoga se podatka prvenstveno dolazi iz prostornog plana, a u sluaju da on ne postoji, ili se u
pogledu prognoze broja stanovnika ocijeni nerealnim, primjenjuje se neki od postupaka
prognoziranja broja stanovnika.
Tako npr. pretpostavljajui geometrijski prirast, broj stanovnika, N
k
, na kraju projektnog razdoblja
definiran je izrazom:
gdje su:
N
o
- sadanji broj stanovnika, [stanovnik],
p godinji postotak prirasta, [%]. Ovaj parametar ovisi o veliina naselja, razvijenosti privrede
(prvenstveno industrije i turizma), migracijskim kretanjima i sl.,
R
p
projektno razdoblje, [godina].
(1.3-01)

-27-

Na osnovi podataka o specifinoj potronji vode, q
sp
, i broju stanovnika, N
k
, mogue je odrediti
srednju dnevnu potronju vode, Q
sr
[l d
-1
], primjenom izraza:
i srednju satnu potronju vode, q
sr
[l h
-1
], pomou izraza:
Meutim, oito je da za hidrauliko dimenzioniranje pojedinih objekata vodoopskrbnog sustava
(kapacitet vodozahvata i crpki, volumen rezervoara, kapacitet ureaja za kondicioniranje vode,
dimenzije glavnih i razdjelnih cjevovoda) treba poznavati i reim potronje vode.
Ova veliina ovisi o nizu inilaca povezanih s reimom ivota i djelatnou ljudi. Radi toga varira
potronja vode, tj. oscilira (na vie ili manje) od ranije iznijetih srednjih vrijednosti, slika 1.3::01.
(1.3-02)
(1.3-03)

-28-
Slika 1.3::01 Varijacija potronje vode tokom dana
1 manje naselje; 2 vei grad bez industrije; 3 vei grad s industrijom
Ta je injenica izraenija ukoliko se razdoblje smanjuje s npr. godine ili mjeseca na dan ili sat i
ukoliko je manje naselje, odnosno manji broj stanovnika.
Tako se u manjim naseljima (uglavnom prigradskog i seoskog karaktera) znatno manje vode troi
nou nego li danju, a i u samome je danu vea potronje u jutarnjim, popodnevnim i kasnim
poslijepodnevnim satima nego li u ranim dopodnevnim i ranim poslijepodnevnim satima. Nasuprot
tome, u velikim je gradovima ta oscilacija manja, ne samo danju, nego i u komparaciji s nonom
potronjom vode.

-29-
Koliinu vode koja se godinje troi u danima najvee potronje nazivamo najvea (maksimalna)
dnevna potronja vode, Q
max
[l d
-1
]. Dana je izrazom:
gdje je K
d
[1] koeficijent neravnomjernosti najvee dnevne potronje.

Iskustvene vrijednosti ovog koeficijenta prikazane u tablici 1.3::II u funkciji veliine naselja,
odnosno broja stanovnika.

Koliinu vode koja se troi u satu najvee potronje nazivamo najvea (maksimalna) satna
potronja vode, q
max
[l h
-1
]. Dobije se prema izrazu:
gdje je K
h
[1] koeficijent neravnomjernosti najvee satne potronje, tablica 1.3::II.
(1.3-04)
(1.3-05)

-30-
Veliina naselja (potroaa)
Koeficijent neravnomjernosti
K
d
[1]
K
h
[1]
Ljetovalita i toplice 1.6 do 1.7 2.5
Sela i manja naselja 1.5 do 1.6 2.0
Gradovi ispod 25 000 stanovnika 1.4 do 1.3 1.6
Gradovi od 25 000 do 50 000 stanovnika 1.3 do 1.4 1.4
Gradovi od 50 000 do 100 000 stanovnika 1.3 1.3
Gradovi preko 100 000 stanovnika 1.2 1.2
Tablica 1.3::II Vrijednosti koeficijenata neravnomjernosti najvee dnevne i
najvee satne potronje vode
Fedorov (1968) je analizirajui varijacije satne i dnevne potronje vode doao do empirijskog
izraza kojime definira ukupni (dnevni i satni) koeficijent neravnomjernosti potronje, K [1], kao:
(1.3-06)
gdje je srednja dnevna potronja vode, Q
sr
, izraena u [l s
-1
]. Vidljivo je da vrijednost koeficijenta,
K, opada poveanjem potronje, i obrnuto, to je sukladno i s trendom vrijednosti koeficijenata K
d
i
K
h
iz tablice 1.3::II.

-31-
1.3.2. POTRONJA VODE ZA INDUSTRIJSKE POTREBE
Kod odreivanja potronje vode za industrijske potrebe samo iz literature treba biti veoma obazriv,
jer potronja vode po jedinici proizvoda znatno varira i esto je vrlo razliita ak i u analognim
poduzeima, budui da ovisi od tipa primijenjene opreme, sheme tehnolokog procesa i lokalnih
uvjeta.
Zato se potronja vode u industriji najbolje odreuje anketom kod proizvodnih tehnologa, dakle, na
licu mjesta (posebno od sluaja do sluaja), respektirajui konkretne zahtjeve, jer razlike u odnosu
na uobiajene prosjene vrijednosti mogu biti viestruke.
Takoer se esto koliine vode potrebne za industriju moraju raunati za pojedine grupe poduzea
koja postavljaju razliite zahtjeve u smislu kvalitete vode. Zato je (pogotovo ako se radi o velikim
koliinama) ekonomski neprihvatljivo i vodu za industrijsku potronju kondicionirati do zahtijevanih
standarda za pitku vodu, ako taj stupanj kvalitete nije potreban.
Za ilustraciju potronje vode u tehnoloke svrhe navest e se podatak iz literature da npr. tvornica
crne metalurgije na 1 [kg] gotovog proizvoda prosjeno troi 150 do 165 [l] vode, tvornica papira
na 1 [kg] fina papira prosjeno troi 700 do 1000 [l] vode, a tvornica automobila potroi za
proizvodnju jednog automobila oko 150 000 [l] vode.

-32-
1.3.3. POTRONJA VODE ZA GAENJE POARA I ZA VLASTITE POTREBE VODOVODA
1.3.3 - 1. Potronja vode za gaenje poara

Naelo odreivanja potrebne koliine vode za gaenje poara bitno se
razlikuje od naela normiranja prethodno analiziranih potronji vode.
Kod suvremenih sustava za gaenje poara predvia se njegovo gaenje
(a) vanjskom hidrantskom mreom i (b) unutarnjom hidrantskom mreom.
Zahtjevi za hidrantske mree za gaenje poara i sluajevi u kojima se za
zatitu poara obvezatno primjenjuje hidrantska mrea za gaenje poara
propisano je Pravilnikom o hidrantskoj mrei za gaenje poara (NN 8/06).

Ovime se Pravilnikom, izmeu ostaloga, propisuju tri temeljna parametra
za gaenje poara hidrantskom mreom:

(1) potrebna koliina vode (protok) za gaenje poara hidrantskom
mreom, koja je u funkciji specifinog poarnog optereenja,
(2) najmanji tlak kod potrebne poarne koliine vode,
(3) najmanje trajanje za koje je potrebno osigurati propisani protok i tlak.

-33-
Specifino poarno optereenje, P
sp
[J m
-2
], je izraeno toplinom koja se moe razviti u nekoj
elementarnoj jedinici prostoriji (npr. sobi, hali, skladitu), svedeno na 1 [m
2
] tlocrtne povrine te
prostorije. Odreuje se sukladno HRN U. J1. 030, ovisno o karakteristikama gorivih materijala od
kojih je izvedena i opremljena graevina, te materijala za koje je graevina namjenski izgraena.

Potrebna koliina vode za gaenje poara hidrantskom mreom mora se osigurati neovisno o
drugim potroaima koji se opskrbljuju vodom iz istog izvora (vodospreme).

(a) Vanjska hidrantska mrea za gaenje poara izvodi se izvan graevine i/ili prostora koji se titi,
a zavrava (a1) nadzemnim ili (a2) podzemnim hidrantom.

Za zatitu graevine i/ili prostora vanjskom hidrantskom mreom za gaenje poara potrebno je
osigurati najmanje protok, ovisno o (i) specifinom poarnom optereenju i (ii) tlocrtnoj povrini
objekta koji se titi, ije su vrijednosti prikazane u tablici 1.3::III, a u trajanju od najmanje 2 [h].

Specifino poarno
optereenje
[MJ m
-2
]
Najmanji protok, [l s
-1
], ovisno o tlocrtnoj povrini objekta, [m
2
], koji se titi
100
101
do
300
301
do
500
501
do
1 000
1 001
do
3 000
3 001
do
5 000
5 001
do
10 000
10 000
200 10 10 10 10 10 10 10 15
500 10 10 10 10 15 20 20 25
1 000 10 10 10 15 20 20 25 30
2 000 10 10 15 20 25 30 35 *
> 2 000 10 15 20 30 30 35 * *
Tablica 1.3::III Potrebna koliina vode za gaenje poara vanjskom hidrantskom mreom
Legenda:*- potrebno proraunati protok za svaki pojedini objekt


-34-

Za propisani minimalni protok i trajanje, najmanji tlak na izlazu iz bilo kojeg nadzemnog ili
podzemnog hidranta ne smije biti manji od 2.5 [bara].

Pri navedenom tlaku i trajanju, za zatitu naseljenih mjesta vanjskom hidrantskom mreom za
gaenje poara, potrebno je osigurati protok od najmanje 10 [l s
-1
].

(b) Unutarnja hidrantska mrea za gaenje poara izvodi se u objektu koji se titi, a zavrava
(b1) bubnjem s namotanim cijevima stalnog presjeka i mlaznicom ili (b2) vatrogasnom cijevi sa
spojnicama i mlaznicom.

Na najnepovoljnijem mjestu svakog poarnog sektora unutarnja hidrantska mrea za gaenje poara
mora imati najmanje protok, ovisno o specifinom poarnom optereenju, prema tablici 1.3::IV, a u
trajanju od minimum 1 [h].
Specifino poarno
optereenje
[MJ m
-2
]
300 400 500 600 700 800 1 000 2 000 > 2 000
Najmanji protok
mlaznicom
[l min
-1
]
25 30 40 50 60 100 150 300 450
Tablica 1.3::IV Potrebne koliine vode za gaenje poara unutarnjom hidrantskom mreom

Najmanji tlak na mlaznici kod propisanog minimalnog protoka i trajanja, takoer kao i kod vanjske
hidrantske mree, ne smije biti manji od 2.5 [bara].

-35-
1.3.3 2. Potronja vode za vlastite potrebe vodovoda

Ova se potronja odnosi na koliinu vode koje svaki vodoopskrbni sustav troi na pranje (ispiranje)
i izvedbu (rekonstrukciju) vodovodnih objekata.
Kao to je istaknuto, u praksi ne postoje odgovarajui normativi koji propisuju ove koliine, ve se
one odreuju sukladno iskustvu. Orijentacijski, ova potronja iznosi 5 do 10 [%] srednje dnevne
potronje, Q
sr
.

-36-
1.3.4. PROJEKTNE KOLIINE VODE
Prilikom hidraulikog dimenzioniranja vodoopskrbnih objekata razmatraju se slijedee
koliine vode:
(1) najvea dnevna potronja, Q
max
, za hidrauliko
dimenzioniranje:
(a) vodozahvata,
(b) crpnih stanica (za sve vodoopskrbne sustave
osim potisnih),
(c) ureaja za kondicioniranje vode,
(d) vodosprema,
(e) glavnih dovodnih cjevovoda koji povezuju ove
objekte.
(2) najvea satna potronja, q
max
, za hidrauliko
dimenzioniranje:
(a) crpnih stanica (kod potisnih sustava),
(b) glavnih opskrbnih cjevovoda,
(c) glavnih dovodno opskrbnih cjevovoda,
(d) razdjelnih mrea.

-37-
1.4. IZVORITA
Izvorite je lokacijski definiran dio prostora s kojega se mogu
dobiti odreene koliine vode namijenjene vodoopskrbi.
U naelu, izbor izvorita je jedan od najsloenijih i najodgovornijih
zadataka kod rjeavanja vodoopskrbe, budui da on u velikoj
mjeri odreuje karakter vodoopskrbnog sustava, a time i njegove
investicijske i pogonske trokove.

Svako vodoopskrbno izvorite treba osigurati:
(a) potrebne koliine kvalitetne vode, uzimajui u obzir porast
broja stanovnika, odnosno porast potronje vode,
(b) neprekidnost vodoopskrbe,
(c) sanitarno higijensku sigurnost kvalitete vode,
(d) to manje investicijske i pogonske trokove dobivanja vode,
(e) uklapanje u vodno gospodarenje ireg podruja.
Osnovni pokazatelji vrijednosti izvorita su kvaliteta i koliina
vode.

-38-
Po prirodi porijekla vode, uobiajena je podjela izvorita na:

(1) atmosferska izvorita,
(2) povrinska izvorita,
(3) podzemna izvorita.
(1) Porijeklo vode atmosferskih izvorita je od oborina, u prvom redu kie, a u nekim sluajevima i
snijega.
U naelu, atmosferska se izvorita koriste u nedostatku drugih izvorita, uglavnom za manja
naselja.
(2) U povrinska izvorita ubrajamo:
(a) rijeke,
(b) jezera (prirodne akumulacije), umjetne akumulacije
i kanale,
(c) mora (oceane).

-39-
U osnovi, prve dvije skupine ove vrste izvorita (rijeke, jezera, akumulacije i kanale) karakteriziraju
relativno velike oscilacije kvalitete vode koja izravno ovisi o jaini oborina (kie i snijega),
povrinskom oneienju koje oborine slijevanjem ponesu sa sobom, te koliini otpadnih voda
naselja i industrijskih pogona koje se mogu uputati u pojedino povrinsko izvorite.
Uz ove ope osobine povrinskih izvorita postoje i neke posebne.
Tako je karakteristino svojstvo rijene vode njena relativno visoka mutnoa (naroito u vrijeme
velikih voda), veliki sadraj organskih tvari i bakterija, a esto je prisutna i obojenost.
Vode jezera, umjetnih akumulacija i
kanala imaju u pravilu nizak sadraj
lebdeih estica, dakle nisku mutnou,
izuzev priobalnih zona gdje se u
odreenim meteorolokim prilikama
(vjetar) mutnoa pojavljuje kao posljedica
valovanja.

Jezera mogu biti vrlo kvalitetna izvorita,
naroito ako su planinskog porijekla.

Morska voda se zbog sadraja znatnih
koliina mineralnih soli moe u
nekondicioniranom obliku jedino koristiti u
tehnolokim procesima (npr. za hlaenje),
za rekreacijske potrebe ili za gaenje
poara. U sluaju koritenja morske vode
za opskrbu stanovnitva potrebno ju je
podvri vrlo skupim procesima
kondicioniranja (desalinizaciji).

-40-
Prema tome, oito je da vodu dobivenu iz povrinskih izvorita treba (u pravilu) prije njezine
distribucije potroaima podvri kondicioniranju, tako da su pored investicijskih prisutni i relativno
visoki pogonski trokovi.

(3) U podzemna izvorita ubrajamo:
(a) podzemne vode sa slobodnim vodnim
licem,
(b) podzemne vode pod tlakom (arteke i
subarteke vode),
(c) izvorske vode.
Podzemna izvorita se openito za vodoopskrbu smatraju najprikladnijim, tako da ih je zbog
slijedeih razloga potrebno preferirati:
(i) vodonosi su slojevi najee povrinski zatieni debljim slojem od izravnih oneienja,
(ii) (naelno) izdane koliine podzemnih voda su vrlo esto prirodno filtrirane (bezbojne i bez
mutnoe), tj. kvaliteta vode (fizikalno kemijska i mikrobioloka svojstva) je daleko bolja u
odnosu na povrinske vode, tako da obino ne zahtijevaju viestruke i skupe faze
kondicioniranja,
(iii) podzemne vode esto izbijaju na povrinu, zbog ega zahvatne graevine nisu skupe,
(iv) lokacija nalazita podzemnih voda je najee povoljna (visinski i po udaljenosti) spram
potroaa, tako da se voda uglavnom transportira bez veih pogonskih trokova.

-41-
Jedino su u pogledu kvalitete problematine podzemne vode krakih izvora u sluaju kada one
predstavljaju izlaz ponornica, koje su u stvari povrinska (lana podzemna) voda.
Neovisno o kojoj se vrsti izvorita radi, potrebno je kod njegovog konanog odabira u svrhu
vodoopskrbe prikupiti opsene geoloke, hidrogeoloke i geomehanike podloge, kako bi se
raspolagalo s bitnim podacima o iskoristivosti i uvjetima izgradnje vodozahvatnog objekta
odreenog izvorita.
Kod analize izvorita svakako treba spomenuti i problem koji je danas, zbog stalnog poveanja
oneienja, sve prisutniji, a to je problem zatite izvorita.
Zatita izvorita ostvaruje se organiziranjem zona zdravstvene zatite izvorita na slivnim
podrujima.
Te zone predstavljaju posebno izdvojene prostore koji obuhvaaju vodoprijemnik (koji se koristi
kao izvorite) i dio slivnog podruja koje ga napaja. Na takvom je prostoru propisan zdravstveni
reim koji garantira zatitu izvorita od oneienja (zagaenja) i odravanje potrebne kvalitete
vode.
Zato svaka projektna dokumentacija vodoopskrbe mora u skladu sa zakonskom regulativom kao
sastavni dio sadravati i projekt zatite izvorita Elaborat zona sanitarne zatite, ija je izrada
propisana Pravilnikom o uvjetima za utvrivanje zona sanitarne zatite izvorita (NN 66/11).

-42-
1.5. VODOZAHVATI
Vodozahvati su graevine kojima se zahvaa vode iz izvorita i
usmjerava prema potroaima.
Vrsta vodozahvata ovisi o karakteru izvorita, tako da razlikujemo:
(1) vodozahvate atmosferskih izvorita,
(2) vodozahvate povrinskih izvorita,
(3) vodozahvate podzemnih izvorita.
1.5.1. VODOZAHVATI ATMOSFERSKIH IZVORITA
Primjena ovih vodozahvata je najea na krkim terenima i primjerena za manja naselja.
Osnovu vodozahvata atmosferskih izvorita ini zahvatna graevina ija je povrina obraena da
prihvati i usmjeri pale oborine prema jednoj toki, slika 1.5::01.

-43-
Slika 1.5::01 Vodozahvat atmosferskih izvorita
(a) zahvatna graevina; (b) cisterna
1 sabirna povrina; 2 odvod sakupljene vode; 3 muljni ispust; 4 ograda; 5 obodni kanal; 6 sabirna komora
(vodosprema); 7 dovod sakupljene vode; 8 zahvatna komora; 9 pjeani filtar

-44-
Izraz atrnja ili gustirna upotrebljava se kao sinonim za vodozahvat koji se sastoji od zahvatne
graevine (sabirne povrine) i cisterne za vodu. Cisternom se rjeava varijacija u potronji vode u
odnosu na prispjelu koliinu palih oborina.
Funkcionalne dimenzije ovih graevina naelno se odreuju pomou rauna vjerojatnosti za
najduu suu i najmanje godinje oborine u projektnom razdoblju (15 do 30 godina). No, u praksi
se pristup pojednostavljuje pretpostavljajui da najdulja sua traje m [d] (obino m = 90 [d]), a
podatak o najmanjoj godinjoj visini oborina, H
g,min
[mm], za usvojeno projektno razdoblje dobije se
obradom podataka s najblie kiomjerne stanice.
Ako je N
k
[stanovnik] broj stanovnika na kraju projektnog razdoblja, q
sp
[l stanovnik
-1
d
-1
] specifina
potronja vode i c [1] koeficijent otjecanja sa sabirne povrine, onda je njezina minimalno potrebna
veliina, A
p
[m
2
], definirana izrazom:
Volumen cisterne, V
c
[m
3
], treba biti dostatan za cjelokupnu potronju u vrijeme sue, tj. m [d], tako
da je definiran izrazom:
(1.5-01)
(1.5-02)

-45-
Sabirne povrine i cisterne izvode se od vodonepropusnog betona. Takoer je potrebno sabirnu
povrinu zatiti ogradom visine barem 1.5 [m], a cisternu zatvoriti (iz zdravstvenih razloga) i
ugraditi pjeani filtar ispred zahvatne komore (radi dobivanja filtrirane vode). Kod cisterne se
izvodi i termika izolacija koja se uglavnom postie nasipavanjem sloja zemlje debljine cca 0.5 [m].
1.5.2. VODOZAHVATI POVRINSKIH IZVORITA
Vodozahvate povrinskih izvorita moemo klasificirati na:
(1) vodozahvate na rijekama (prirodnom ili reguliranom stanju),
(2) vodozahvate na (2a) jezerima (prirodnim akumulacijama), (2b) umjetnim akumulacijama i
(2c) kanalima,
(3) vodozahvate na morima.
Pored ovih postoje i vodozahvati povrinskih izvorita koji se u samoj tehnici zahvaanja vode vrlo
malo razlikuju od navedenih, ali sadre odreene specifinosti, kao npr.:
(i) vodozahvati na planinskim potocima, koji su u pravilu nezagaeni i predstavljaju idealna
rjeenja za opskrbu vodom. Nedostatak im je to su esto vrlo udaljeni od potroaa,
(ii) vodozahvati na plitkim rijenim tokovima.

-46-
1.5.2 1. Vodozahvati na rijekama

Kod projektiranja rijenih vodozahvata potrebno je da uz prethodno navedene ope znaajke:
(i) poloaj vodozahvata osigurava ravnomjerno optjecanje vode oko samog objekta,
(ii) suenje korita rijeke uvjetovano prisustvom vodozahvata bude minimalno, kako ne bi dolazilo
do deformacija rijenog korita,
(iii) vodozahvat bude smjeten uzvodno od mjesta uputanja otpadnih voda u vodotok,
(iv) vodozahvat bude izveden na mjestu u rijenom koritu na kojemu se ne primjeuje intenzivno
taloenje rijenog nanosa i ne deava ruenje obale (kao rezultat odronjavanja ili klizanja),
(v) vodozahvat ne bude lociran na mjestu gdje se formira ili nagomilava led,
(vi) vodozahvat na plovnim rijekama bude smjeten izvan plovnog puta.
Prema tome, pravilan izbor rijenog vodozahvata mogu je jedino na osnovi detaljne analize
spomenutih znaajki i njihovom kompleksnom sagledavanju.
Danas jo ne postoji sasvim odreena i ope prihvaena klasifikacija vodozahvata na rijekama.
Razlog tome lei u injenici to postoje znaajne specifinosti projektiranih i izvedenih rijenih
vodozahvata.
Meutim, generalno se ipak mogu nazrijeti etiri osnovne vrste rijenih vodozahvata:

-47-
(1) fiksni priobalni vodozahvati,
(2) vodozahvati u rijenom koritu,
(3) plovni vodozahvati,
(4) pokretni priobalni vodozahvati.

U praksi su najei sluajevi prve dvije vrste vodozahvata.
(1) Fiksni piobalni vodozahvati, slika 1.5::02, lociraju se na obalnom pokosu i zahvaaju vodu
neposredno iz rijenog korita. Crpke, pomou kojih se voda transportira do ureaja za
kondicioniranje vode, mogu biti smjetene u posebnoj zgradi crpne stanice, kao to je prikazano
na slici 1.5::02(a), ili u samom vodozahvatu, slika 1.5::02(b), (c), i (d).

-48-
Slika 1.5::02 Sheme fiksnih priobalnih vodozahvata
(a) sa crpkama u posebnoj zgradi; (b), (c) i (d) sa crpkama u vodozahvatu
1 zahvatna komora; 2 ulazni otvori s reetkama; 3 mrea; 4 pregrada; 5 usisna cijev; 6 crpni spremnik; 7 crpka;
8 zgrada crpne stanice; 9 potisni cjevovod; NV niski vodostaj; VV visoki vodostaj; H
st,us
usisna statika visina dizanja
Osnovni dio ove vrste vodozahvata je zahvatna komora, obino armiranobetnoska, iji prednji zid
zalazi neposredno u rijeno korito. U zahvatnu komoru voda ulazi kroz otvore s reetkama,
smjetenim u prednjem zidu, i zahvaa crpljenjem kroz usisnu cijev. Reetke su ugraene radi
spreavanja ulaska u zahvatnu komoru relativno krupnijih predmeta koje pronosi rijeka.

-49-
Time se istovremeno obavlja i prethodno grubo mehaniko ienje vode. Takoer, radi
zadravanja neistoa koja se nalazi u vodi (npr. planktoni, vodno bilje), odnosno zbog zatite
usisnih cijevi i crpnih agregata, u pregradi koja dijeli zahvatnu komoru od crpnog spremnika
(crpnog bazena) dodatno se ugrauju mree.
Fiksni priobalni vodozahvati s crpkama u samom vodozahvatu, slika 1.5::02 (b), (c), i (d),
primjenjuju se u sluaju povoljnih geomehanikih prilika. Zgrada crpne stanice moe biti
prislonjena uz vodozahvat, slika 1.5::02(b), ili s njima konstrukcijski initi cjelinu, slika 1.5::02(c) i
(d).
Da bi se osigurala neprekidna opskrba vodom potrebne su barem dvije zahvatne komore s po dva
crpna bazena s crpkama.
Kod rjeenja vodozahvata prikazanih na slici 1.5::02(c) i (d) potrebno je za smjetaj crpki izvesti
vodonepropusne komore.
Primjena vertikalnih (centrifigalnih) crpki, slika 1.5::02(d), omoguuje znatno smanjenje volumena
objekta.
(2) Vodozahvati u rijenom koritu, slika 1.5::03, karakterizirani su lociranjem zahvatne graevine
(vodozahvatne glave) u rijenom koritu.
Ova vrsta vodozahvata najee se primjenjuje kod relativno blago nagnutih obala, gdje se
potrebne dubine za zahvaanje vode nalaze na veoj udaljenosti od obale.

-50-
Slika 1.5::03 Shema vodozahvata u rijenom koritu
(a) vodozahvat; (b) detalj vodozahvatne betonske glave
1 vodozahvatna glava; 2 gravitacijski tlani cjevovod; 3 sabirna komora; 4 usisna cijev; 5 crpni spremnik;
6 crpna stanica; 7 potisni cjevovod; 8 reetka; 9 ulazni difuzor
(difuzor = zavrni, prorupani ili reetkom opremljeni dio cjevovoda)
U koritu rijeke, na odabranom mjestu zahvaanja vode, izvodi se vodozahvatna glava na koju se
(do sabirne komore) nastavlja gravitacijski tlani cjevovod. Cjelokupna konstrukcija i oprema
vodozahvata ove vrste je u biti istovjetna fiksnom priobalnom vodozahvatu sa slike 1.5::02, s
razlikom to voda ne ulazi kroz otvore nego gravitacijskim cjevovodom.
Radi neprekidnosti vodoopskrbe potrebna su barem dva gravitacijska cjevovoda s po dvije crpke.

-51-
U odreenim uvjetima (obalni profil, amplitude vodnih razina) mogue je kod visokih vodostaja
vodu zahvaati i kroz otvore predviene u prednjem zidu sabirne komore, slika 1.5::04, dakle, kao
i kod fiksnog priobalnog vodozahvata.
Slika 1.5::04 Shema kombiniranog vodozahvata u rijenom koritu
(a) vodozahvat; (b) detalj armiranobetonske vodozahvatne glave
1 vodozahvatna glava; 2 gravitacijski tlani cjevovod; 3 sabirna komora; 4 usisna cijev; 5 crpni spremnik;
6 ulazni otvor s reetkom; 7 reetka; 8 ulazni difuzor
(3) Plovni vodozahvati, slika 1.5::05, sastoje se od crpki postavljenih na baru ili ponton, tako da
se visinski poloaj crpki mijenja s oscilacijama vodostaja, pri emu usisna visina ostaje stalna, dok
se potisna visina mijenja promjenom vodostaja (nii vodostaj vea potisna visina, i obrnuto).
Ove vodozahvate treba uz naelu smjestiti u rijenim zaljevima gdje su eliminirana mogua
oteenja vodozahvata prouzrokovana udarom leda ili balvana koje pronosi voda.

-52-
Slika 1.5::05 Shema plovnog vodozahvata
1 usisna cijev; 2 crpna stanica; 3 bara ili ponton; 4 elastini potisni cjevovod
Radi zadravanja plovne crpne stanice na jednom mjestu potrebno je njeno osiguranje sidrima.

(4) Pokretni priobalni vodozahvati su rjeenja tipa uspinjae, slika 1.5::06. Crpke su smjetene na
kolicima ili vagonu koji se u granicama promjene vodostaja kreu po kolosijeku poloenom
okomito na rijeni tok. Voda se zahvaa crpkama iz rijeke kroz krajeve usisnih cijevi zatienih
sitima.
Uzdu kolosijeka se polae fiksni potisni cjevovod s vertikalnim odvojcima na koje se prikljuuje
elastini potisni cjevovod. Pri potiskivanju vode u jedan od odvojaka, ostali su zatvoreni.

-53-
Slika 1.5::06 Shema pokretnog priobalnog vodozahvata
1 pokretna crpna stanica; 2 vitlo; 3 usisna cijev; 4 fiksni potisni cjevovod; 5 vertikalni odvojci;
6 elastini potisni cjevovod; 7 kolosijek
Vrijeme zadravanja vagona ili kolica na jednom mjestu vertikalne pozicije istovjetno je trajanju
pripadnog vodostaja.

1.5.2 2. Vodozahvati na jezerima, umjetnim akumulacijama i kanalima

Kod zahvaanja vode iz jezera, umjetnih akumulacija i kanala (voda stajaica) mogu se u naelu
koristiti vodozahvati veine vrsta ranije opisanih. Odreene posebnosti su uvjetovane spoznajama
da kod ovih vodozahvata treba izbjegavati njihovo lociranje na mjestima (zonama):

-54-
(i) naglih promjena obalnih pokosa,
(ii) nepovoljnih geomehanikih uvjeta,
(iii) intenzivnog taloenja nanosa,
(iv) pojave leda,
(v) skupljanja naplavina i akvatinog bilja,
(vi) izraenijih temperaturnih oscilacija vode,
(vii) oneienja (zagaenja) vodnog bazena otpadnim vodama, u kom sluaju treba paljivo
analizirati strujanja vodnih masa koja nastaju u bazenima i izazivaju nepovoljno premjetanje
oneienja koje dospijeva u vodu.
Dakle, vodozahvat se nastoji smjestiti tamo gdje je mogue dobiti najistiju (najkvalitetniju) vodu.
Openito, voda u jezerima, umjetnim akumulacijama i kanalima je u odnosu na rijenu vodu
karakterizirana manjom mutnoom, ali zato esto puta izraenijom bojom i mirisom (kao posljedica
biljnog i ivotinjskog svijeta)

(1) Vodozahvati na jezerima se u odnosu na rijene vodozahvate uglavnom razlikuju po rjeenju
zahvatne graevine.
Za manje cjevovode je na slici 1.5::07(a) prikazana vodozahvatna glava izvedena od elinih ili
plastinih cijevi, zatiena reetkom i izdignuta od dna 5 do 6 [m].

-55-
Kod zahvaanja veih koliina vode mogue je kao zahvatnu graevinu koristiti vodozahvatni
toranj, slika 1.5::07(b), gdje su ulazna okna za vodu postavljena na nekoliko visina kako bi se u
svako doba godine mogla zahvaati najkvalitetnija voda.
Ovakva vrsta zahvatne graevine koristi se i kod akumulacija.

(2) Vodozahvati na akumulacijama takoer mogu biti zasnovani na nekoliko naela zahvaanja
vode, od kojih su najei prikazani na slici 1.5::07(b) i (c). Ovaj potonji princip zahvaanja vode
odnosi se na sluaj kada je zahvatna graevina izvedena u sklopu betonske pregrade (brane).

(3) Vodozahvati na kanalima su po konstrukcijskim osobinama veinom analogni s rijenim
vodozahvatima.
Zahvatne graevine su najee obalnog tipa, slika 1.5::07(d1), ili smjetene na dnu kanala, slika
1.5::07(d2).

-56-
Slika 1.5::07 Shema zahvatnih graevina
(a) na jezeru; (b) na jezeru i akumulaciji; (c) na akumulaciji; (d) na kanalu
1 gravitacijski tlani ili usisni cjevovod; 2 ulazna okna s reetkama; 3 reetka; 4 ulazni difuzor
NV niski vodostaj; SV srednji vodostaj; VV visoki vodostaj

-57-
1.5.2 3. Vodozahvati na morima

Prilikom izbora naina zahvaanja morske vode neophodno je sagledati specifinosti morskog
priobalja:
(i) utjecaj djelovanja morskih valova, morskih struja i promjena morskih razina,
(ii) geoloke i geomehanike prilike priobalnog pojasa i eventualni donos nanosa,
(iii) prisustvo akvatine flore i faune u morskoj vodi (obratanje),
(iv) korozivno djelovanje morske vode.
Zahvat morske vode moe biti smjeten na:
(a) otvorenoj obali,
(b) prirodno zatienom zaljevu,
(c) unutar (lukog) akvatorija zatienog graevinom tipa lukobranom ili valobran.
U pogledu sigurnosti konstrukcije vodozahvata (dinamiko djelovanje morskih valova i struja),
najvee pogodnosti prua smjetaj morskih vodozahvata u akvatoriju. Meutim, ako se radi o
lukom akvatoriju, to su u pravilu i zone najvee koncentracije zagaenja, to moe biti
eliminatornim u smislu koritenja takve lokacije za vodoopskrbu.
Bez obzira koja se vrsta i mjesto morskog vodozahvata odabire, dobro poznavanje tehnologije
izvoenja pomorskih radova i ponaanja objekta u uvjetima eksploatacije (s obzirom na specifini
karakter morske sredine), ostaju temeljni parametri uspjenog zahvaanja morske vode.

-58-
1.5.3. VODOZAHVATI PODZEMNIH IZVORITA
Vrsta graevine za zahvaanje podzemnih voda prvenstveno ovisi o dubini njihovog rasprostiranja,
dubini (toka) podzemne vode i njegovoj izdanosti.

Sukladno ovim pokazateljima, vodozahvati podzemnih izvorita se mogu svrstati u tri skupine:
(1) horizontalni vodozahvati,
(2) vertikalni vodozahvati: (2a) kopani, (2b) bueni i (2c) zabijeni zdenci,
(3) graevine za kaptau izvora.
1.5.3 1. Horizontalni vodozahvati

Ova vrsta vodozahvata, slika 1.5::08, se koriste kada je tok podzemne vode sa slobodnim vodnim
licem relativno plitko (5 do 7 [m] ispod povrine terena ) i manje dubine (toka) podzemne vode.

-59-
Slika 1.5::08 Definicijska shema horizontalnog vodozahvata
1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode; 5 horizontalni vodozahvat;
6 sabirni zdenac; 7 razina vode u sabirnom zdencu; 8 usisna cijev; 9 crpka; 10 potisni cjevovod;
11 smjer strujanja podzemne vode
Horizonatlni vodozahvati se prvenstveno izvode kao drenane cijevi i vodozahvatne galerije,
poloene u donjoj zoni vodonosnog sloja (obino neposredno na podinu) i najee okomito na
smjer strujanja podzemne vode. U cijevi i galerije voda dotjee gravitacijski i otjee sa slobodnim
vodnim licem u sabirni zdenac, odakle se dalje potiskuje crpkama.
Oko drenanih cijevi i vodozahvatnih galerija ugrauje se pjeano ljunani filtar. Njegova je
zadaa da sprijei unoenje (u cijevi i galerije) vrstih estica iz vodonosnog sloja.

-60-
Konstrukcije horizontalnih vodozahvata moemo klasificirati na:
(1) rovovske vodozahvate,
(2) cijevne vodozahvate,
(3) vodozahvatne galerije ili galerijske vodozahvate.
(1) Rovovski vodozahvati, slika 1.5::09(a), su horizontalni vodozahvati s kamenom (tucanikom)
ispunom, filtarskim pjeano ljunanim zasipom i nepropusnim glinenim slojem (ekranom), koji
ima funkciju zatite vodozahvata od oneienja s povrine terena.

(2) Cijevni vodozahvati, slika 1.5::09(b), se najee izvode od keramikih, betonskih,
armiranobetonskih ili plastinih cijevi, prorupanih na gornjoj polovini. Cijevi su krunog ili jajolikog
profila, s filtarskim pjeano ljunanim zasipom i glinenim ekranom.

(3) Vodozahvatne galerije se obino izvode od betona i armiranog betona. Slue za zahvaanje
relativno veih koliina vode. Uglavnom su prohodne, krunog ili jajolikog profila. Stoga su
minimalne dimenzije jajolikih profila, B/H = 700/1 600 [mm], a krunih, D = 1 000 [mm].
Na slici 1.5::09 (c) prikazan je popreni presjek prohodne, jajolike, armiranobetonske galerije s
bonim otvorima u stjenkama. U visini otvora je izveden filtarsko ljunani zasip, a po po potrebi
se ugrauje i nepropusni glineni ekran.

-61-
Slika 1.5::09 Sheme horizontalnog vodozahvata
(a) rovovski vodozahvat; (b) cijevni vodozahvat; (c) vodozahvatna galerija
1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 kamena (tucanika) ispuna; 5 prorupana cijev; 6 galerija;
7 boni otvori; 8 ljunani zasip; 9 pjeani zasip; 10 nepropusni glineni sloj; 11 materijal od iskopa
Proraun dotoka u horizontalne vodozahvate (galerije) poloene na vodoravnom
vodonepropusnom sloju, odnosno u donjoj zoni toka podzemne vode sa slobodnim vodnim licem,
slika 1.5::10, zasniva se na Dupuitovoj postavci i analizi ustaljenog strujanja kada je koliina
crpljenja u ravnotei s dotokom.

-62-
Slika 1.5::10 Strujanje podzemne vode prema galeriji
1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode; 5 depresijska ploha
(dinamika razina podzemne vode)
Tada je dotok, Q [m
3
s
-1
], u horizontalnu galeriju pravokutnog poprenog profila za sluaj njenog
dvoranskog prihranjivanja dan izrazom:
a za sluaj jednostranog prihranjivanja izrazom:
(1.5-03)
(1.5-04)

-63-
gdje su:
k - koeficijent procjeivanja, [m s
-1
],
L
g
- duljina galerije, [m],
H
o
- dubina (toka) podzemne vode, [m],
h
o
- dubina vode u galerijskom vodozahvatu, [m],
B
o
- irina utjecaja galerije, [m].

1.5.3 2. Vertikalni vodozahvati

Ovi se vodozahvati izvode kao:
(1) kopani zdenci,
(2) bueni zdenci,
(3) zabijeni zdenci.
Za javne je vodovode najrairenija primjena buenih zdenaca, a u nekim sluajevima i kopanih
zdenaca. Zato e se ovdje analizirati ove dvije skupine zdenaca. Zabijeni zdenci su primjereni za
individualnu vodoopskrbu.

-64-
(1) Kopani zdenci se obino koriste radi dobivanja podzemne vode sa slobodnim vodnim licem
koja se nalazi na dubinama do 20 (iznimno do 40) [m].
Samo u rijetkim sluajevima ovi se zdenci koriste za dobivanje artekih i subartekih voda pod
manjim tlakom.
Kopani zdenci se preteno izvode kao nepotpuni, tako da je dotok kroz dno i kroz otvore u
stjenkama zdenca, slika 1.5::11.
Slika 1.5::11 Shema nepotpunog kopanog zdenca
1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode;
5 dinamika razina podzemne vode; 6 no; 7 pjeanoljunani filtar; 8 poploenje;
9 glinena brtva; 10 - otvori

-65-
Unutarnji promjer zdenca, D [m], uglavnom ne prelazi 3 do 4 [m], dok dubina vode u zdencu, h
o

[m], treba (radi njenog zahvaanja) iznositi najmanje 1 (bolje 2) [m].
Kod manjih dubina podzemne vode izvode se i potpuni zdenci.
Ako izdanost jednog zdenca ne zadovoljava, umjesto poveanja njegovoga promjera poveava
se broj zdenaca, dakle, izvodi se grupa zdenaca.
Tada se zdenci obino rasporeuju uzdu linije okomito na smjer strujanja podzemne vode, slika
4.5::11, i meusobno spajaju:
(i) sifonskim cjevovodom (ako je do razine vode u zdencu najvie 7 [m]),
(ii) gravitacijskim tlanim cjevovodom (za sluaj artekih i subartekih voda),
(iii) potisnim cjevovodom (posredstvom podvodnih crpki, ako je do razine vode u zdencu vie
nego to je usisna visina sifonskog cjevovoda).
Promjer dovodnog cjevovoda se idui prema sabirnom zdencu sukcesivno poveava.
Radi samoienja profila, sifonski se cjevovodi polau s neznatnim usponom prema sabirnom
zdencu, a gravitacijski i potisni s neznatnim padom.
Zahvaanje prispjele vode ostvaruje se u pravilu iz sabirnog zdenca, koji se esto koristi i kao
objekt u kojemu su smjetene crpke za daljnje potiskivanje vode, slika 1.5::12.
Pri tome poloaj sabirnog zdenca i crpne stanice moe biti rubno (na kraju grupe zdenaca), slika
1.5::12(A) ili centralno, slika 1.5::12(B).

-66-
Slika 1.5::12 Situacijska shema spojenih kopanih zdenaca
(A) rubni poloaj sabirnog zdenca i crpne stanice; (B) sredinji poloaj sabirnog zdenca i crpne stanice
(a) spajanje zdenaca pomou sifonskih ili gravitacijskih tlanih cjevovoda
(b) spajanje zdenaca pomou potisnih cjevovoda i podvodnih crpki
(a1), (b1) s crpkom u sabirnom zdencu; (a2), (b2) sa zasebnom crpnom stanicom
1 kopani zdenac; 2 kopani zdenac s podvodnom crpkom; 3 sabirni zdenac; 4 sabirni zdenac sa crpkom;
5 zasebna crpna stanica; 6 sifonski ili gravitacijski tlani cjevovod; 7 dovodni potisni cjevovod;
8 usisna cijev; 9 odvodni potisni cjevovod

-67-
Kopani zdenci se mogu izvoditi:
(a) na licu mjesta,
(b) montano.

(a) Izvedba kopanih zdenaca na licu mjesta je primjerena ako podzemna voda nije duboko, ako
kod iskopa nema obruavanja materijala i u sluaju veih promjera zdenaca.
Nakon iskopa zidanje se vri mjesnim materijalom (lomljenim kamenom ili opekom), u gornjem
dijelu u mortu, a u donjem dijelu, koji prima vodu, u suho, slika 1.5::13(a).
Kopani zdenci se na licu mjesta mogu izvoditi i od kalupnog betona i armiranog betona.
(b) Izvedba kopanih zdenaca montano predstavlja suvremeni nain gradnje ovih zdenaca. Sastoji
se u sputanju gotovih (montanih) betonskih ili armiranobetonskih prstenova, najee
postupkom potkopavanja,
Slika 1.5::13 Izvedba kopanih zdenaca
(a) na licu mjesta; (b) montano
1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 zidanje u suho; 5 zidanje u mortu; 6 betonski prsten; 7 no

-68-
Ovaj se postupak sastoji u tome da se na mjestu izvedbe zdenca postavi prvi (najdonji) prsten, koji
na donjem obodu ima izveden lijevanoeljezni, elini ili armiranobetonski no, ija je funkcija
lake prodiranje prstenova u tlo. Zatim se zdenac po cijelom unutarnjem obodu lagano i
ravnomjerno potkopava tako da postavljeni prsten polagano tone uslijed vlastite teine.
Kada prvi prsten bude potpuno utisnut u tlo, nad njim se postavlja slijedei i postupak se ponavlja
sve dok se ne postigne projektirana dubina.
Ako prilikom izvedbe kopanog zdenca sile trenja nadvladaju optereenje vlastitom teinom
prstenova, postavlja se dodatno optereenje (npr. vreama cementa, elinim profilima i sl.)
U prstenovima koji su u zoni toka podzemne vode izvode se otvori za ulazak vode u zdenac.
Duljina prstenova je obino 1 [m].
Razlozi postavljanja filtra i glinene brtve istovjetni su onima kod horizontalnih vodozahvata.

(2) Bueni zdenci se primjenjuju za dobivanje podzemne vode na veim dubinama rasprostiranja
njezinog toka, od desetak do nekoliko stotina metara, i njegove vee dubine (debljine).
Ova se vrsta zdenaca moe koristiti za dobivanje podzemnih voda sa slobodnim vodnim licem i
pod tlakom (artekih i subartekih voda). U oba sluaja zdenci mogu biti izvedeni kao potpuni i
nepotpuni.

-69-

Prednosti buenih zdenaca pred ostalim zahvatima podzemnih voda su izmeu ostalog:

(i) (praktiki) neograniena dubina zahvaanja vode,
(ii) neovisnost o geolokom sastavu tla,
(iii) dobivanje relativno veih koliina vode uz maksimalnu pogonsku sigurnost,
(iv) besprijekornost u sanitarnom pogledu zbog vrlo male mogunosti vanjskog oneienja vode,
(v) ekonominost.
Bueni zdenci se izvode buenjem u tlu vertikalnih cilindrinih buotina zatienih (najee)
elinim cijevima koje automatski formiraju zdenac. Promjer buenih zdenaca je reda veliine 0.3
do 1.0 [m].

Osnovni dijelovi buenog zdenca, slika 1.5::14, jesu:

(a) glava zdenca,
(b) tijelo zdenca,
(c) filtar.

-70-
Slika 1.5::14 Osnovni dijelovi buenog zdenca
1 glava; 2 tijelo; 3 filtar

-71-
(a) Glava zdenca u konstrukcijskom pogledu predstavlja vezu ua buotine s tijelom zdenca pri
izlazu na povrinu tla. Njena je temeljna zadaa zatita zdenca od prodiranja povrinskih
oneienja u zdenac. U irem smislu pod glavom zdenca podrazumijevamo i ostale elemente koji
slue za mjerenje i kontrolu (razine vode, tlaka, temperature, uzimanje uzoraka) te za odvod vode
(potisne cijevi, fasonski komadi, crpni agregati).
(b) Tijelo zdenca se sastoji od jednog ili vie koncentrinih nizova cijevi, ija je glavna zadaa da
omogue dovod vode na povrinu terena. Dodatno, tijelo zdenca prua efikasnu zatitu protiv
obruavanja stijenki buotine, titi usisnu cijev i kuite podvodne crpke te sprjeava gubitak vode
u druge (suhe) slojeve na njenom putu do povrine.
(c) Filtar je dio zdenca koji ima zadau da prihvati podzemnu vodu iz vodonosnog sloja i
istovremeno onemogui unoenje vrstih estica tla u zdenac. To je najvaniji i najosjetljiviji dio
zdenca o kojemu bitno ovisi izdanost (kapacitet) i pogonska trajnost zdenca.

U konstrukcijskom pogledu filtre moemo podijeliti na:
mreaste filtre, koji se sastoje od prorupane cijevi omotane specijalnim mesinganim, bakrenim,
(nehrajuim) elinim ili plastinim mreama. Perforacije su krune, ovalne ili etvrtaste, a gustoa
mree je u funkciji dominantnog promjera vrstih estica vodonosnog sloja,
prorupane filtre, koji se sastoje od prorupanih elinih cijevi. Ovisno o konstrukciji prorupanja
postoji vie vrsta ovih filtara,
ljunane filtre, koji se sastoje od prorupane cijevi oko koje je postavljen ljunani omota
odgovarajue granulacije, izveden u jednom ili vie slojeva. Odnos srednjeg promjera zrna ljunka i
materijala vodonosnog sloja treba iznositi 5 do 10. Ovaj se odnos primjenjuje i za susjedne slojeve
ljunanog omotaa, ija debljina ne smije biti manja od 50 [mm].

-72-
Prilikom odabira konstrukcije filtra treba voditi rauna da hidrauliki otpor filtra bude to manji.
Naini izvedbe buenih zdenaca, slika 1.5::15, ponajvie ovise o dubini rasprostiranja podzemne
vode, karakteru geolokih slojeva kroz koje prolazi buotina i od potrebne dubine zdenca.
Slika 1.5::15 Shema izvedbe buenih zdenaca
(a) s jednom zatitnom cijevi; (b) s nizom zatitnih cijevi
(a1) nakon sputanja zatitne i radne cijevi; (a2) nakon ugradnje filtra i izvlaenja radne cijevi
(b1) nakon sputanja niza zatitnih cijevi; (b2) nakon ugradnje filtra i odsijecanja zatitnih cijevi
1 povrina terena; 2 statika razina podzemne vode; 3 zatitna cijev; 4 radna cijev; 5 filtar; 6 brtva; 7 vodonepropusni sloj

-73-
U sluaju manjih dubina (40 do 50 [m]), koriste se relativno jednostavne konstrukcije poput one na
slici 1.5::15(a), gdje se cilindrina buotina uvruje elinom zatitnom cijevi. Ta se cijev
priblino sputa do gornje granice toka podzemne vode. Nakon toga se u buotinu sputa radna
cijev manjeg promjera, koja see do donje granice vodonosnog sloja i donekle se utiskuje u
vodonepropusni sloj. Zatim se sputa jedan od tipova filtra, manjeg promjera od radne cijevi.
Poslije ugradnje filtra uklanja se iz buotine radna cijev, a prstenasti prostor izmeu filtarske cijevi i
zatitne cijevi brtvi s pomou ugraenih brtvi.
Pri veim dubinama rasprostiranja podzemne vode, uslijed poveanja otpora pobijanju zatitnih
cijevi, koristi se niz zatitnih cijevi s postupno sve manjim promjerom, slika 1.5::15(b). Nakon to
se s cijevi promjera D
1
[mm] dosegne najvea mogua dubina h
1
[m], sputa se u buotinu cijev
najblieg manjeg promjera D
2
na dubinu h
2
, koja trpi otpor zemljita samo na visini h
2
- h
1
. Ako
potrebna dubina nije dosegnuta drugom cijevi, nastavlja se treom cijevi jo manjeg promjera D
3
,
itd. Na kraju, na donjem dijelu posljednje cijevi postavlja se filtar, a cijev se povlai prema gore na
visinu koja odgovara visini filtra. Preostale zatitne cijevi, izuzev vanjske, odsijecaju se iznutra
sjekaem cijevi, a prstenasti prostor izmeu susjednih cijevi se brtvi.
Pojedinana visina zatitnih cijevi ovisi o nainu buenja i sastavu tla, tako da pri udarnom
buenju iznosi 20 do 25 [m], a pri rotacijskom buenju i do 500 [m].
Prilikom zahvaanje veih koliina vode izvodi se grupa zdenaca i objedinjuje u jedinstveni sustav
vodozahvatnih objekata, meusobnog rasporeda kao to je za sluaj kopanih zdenaca prikazano
na slici 1.5::12. Naravno, raspored zdenaca se moe razlikovati od prikazanog.
Naini spajanja buenih zdenaca su takoer istovjetni nainima spajanja kopanih zdenaca.

-74-
Proraun dotoka u pojedinane vertikalne vodozahvate (zdence) ovisi o osnovnim
sluajevima strujanja podzemne vode prema zdencima, a koji se razlikuju prema:
(I) vrsti strujanja: (Ia) zdenci u strujanju sa slobodnim vodnim licem (obini zdenci),
(Ib) zdenci u strujanju pod tlakom (arteki ili subarteki zdenci).
(II) dubini prorupanog dijela zdenca: (IIa) potpuni zdenci,
(IIb) nepotpuni zdenci.
Dotok prema obinom zdencu promatra se kao dotok prema (a) potpunom obinom zdencu i prema
(b) nepotpunom obinom zdencu, slika 1.5::16.

-75-
Slika 1.5::16 Strujanje podzemne vode prema obinom zdencu
(a) potpuni zdenac; (b) nepotpuni zdenac
1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode; 5 depresijska ploha
(a) Dotok, Q
po
[m
3
s
-1
], prema potpunom obinom zdencu, slika 1.5::16(a), dobiven je pod
analognim pretpostavkama (Dupuit) kao i dotok u galeriju. Dan je izrazom:
gdje su:

R
o
radijus utjecaja zdenca, [m],
r
o
unutarnji radijus zdenca, [m].
(1.5-05)

-76-


(b) Dotok, Q
no
[m
3
s
-1
], prema nepotpunom obinom zdencu, slika 1.5::16(b), ne moe biti dobiven
na temelju Dupuitove postavke, jer postoji strujanje i s izrazitim vertikalnim komponentama brzine,
koje nije zanemarivo. Radi toga je izvod formula za dotok prema ovome tipu zdenca vrlo sloen
(moe se npr. upotrijebiti teorija potencijalnog strujanja), tako da se za praktine potrebe koristi
gotovim formulama kao npr. formulom Girinskog:
gdje je s
o
[m] snienje razine podzemne vode u zdencu.
Formula vrijedi ako je h
o
< H
o
/3.
Dotok vode prema artekom ili subartekom zdencu takoer se promatra kao dotok
prema (a) potpunom artekom ili subartekom zdencu i prema (b) nepotpunom artekom ili
subartekom zdencu, slike 1.5::17.
(1.5-06)

-77-
Slika 1.5::17 Strujanje podzemne vode prema artekom ili subartekom zdencu
(a) potpuni zdenci; (b) nepotpuni zdenac
(a1) i (b1) arteki zdenac; (a2) i (b2) subarteki zdenac
1 povrina terena; 2 vodonepropusni krovinski sloj; 3 vodonosni sloj; 4 vodonepropusni sloj; 5 statika razina podzemne vode;
6 depresijska ploha

-78-
Naime, sa slike 1.5::17 je oito da je za hidrauliki proraun artekog ili subartekog zdenca
sasvim nevano da li je razina podzemne vode u zdencu iznad povrine terena (arteki zdenac) ili
unutar visine krovinskog vodonepropusnog sloja (subarteki zdneac). Zato e se naredne analize
odnositi na oba ova tipa zdenaca.
(a) Dotok, Q
pas
[m
3
s
-1
], prema potpunom artekom, slika 1.5::17(a1), ili potpunom subartekom
zdencu, slika 1.5::17(a2), analogno kao i kod potpunog obinog zdenca, dan je izrazom:
gdje je M [m] debljina sloja podzemne vode pod tlakom, a H
o
[m] oznaava visinu koja odgovara
tlaku podzemne vode u vodonosnom sloju.

(b) Dotok, Q
nas
[m
3
s
-1
], prema nepotpunom artekom, slika 1.5::17(b1), ili nepotpunom
subartekom zdencu, slika 1.5::17(b2), takoer ne moe biti dobiven na temelju Dupuitove
postavke, tako da se za proraun takovog zdenca moe koristiti npr. formula Babukina:
(1.5-07)
(1.5-08)
gdje je a [m] dubina uronjenja prorupanog dijela zdenca u vodonosnom sloju.

Formula vrijedi ako je a < M/3.

-79-

Naglasimo da svi prethodni izrazi vrijede za proraun dotoka samo prema jednom zdencu, pri
emu je kod zdenaca pod tlakom snienje razine podzemne vode linearno proporcionalno s
dotokom, dok je kod zdenaca u strujanju sa slobodnim vodnim licem ta veza nelinearna.
Ova je injenica bitna za proraun dotoka prema grupi zdenaca, jer se u sluaju linearne ovisnosti
dotoka i snienja moe primijeniti naelo superpozicije na kojemu se onda dalje izvode formule za
dotok prema zdencima.
Meutim, kod nelinearne ovisnosti proraun dotoka prema grupi zdenaca je osjetno sloeniji.

-80-
1.5.3 3. Graevine za kaptau izvora

Izvori predstavljaju prirodno izlaenje podzemnih voda na povrinu terena.
Zbog (u pravilu) visoke zdravstvene kvalitete izvorske vode, kao i relativno jednostavnog naina
njenog zahvaanja, nastoji se uvijek za vodoopskrbu, ako je ikako mogue, koristiti izvorsku vodu.

Najopenitije, postoje dvije vrste izvora:
(1) uzlazni izvori,
(2) silazni izvori.

(1) Uzlazni izvori se formiraju probijanjem u povrinske slojeve tla podzemnih voda pod tlakom, a
kao rezultat naruavanja vrstoe vodonepropusnih krovinskih slojeva.

(2) Silazni izvori nastaju kao rezultat isklinjavanja na povrinu tla vodonosnih slojeva koji lee na
vodonepropusnoj podlozi i sadre vodu bez tlaka.

Graevine za zahvaanje izvorske vode nazivaju se kaptae, a proces sakupljanja izvorske vode
naziva se kaptiranje izvora.

-81-
Ove graevine se razliito izvode, ovisno o vrsti izvora.

(a) Kaptiranje uzlaznih izvora, slika 1.5::18(a), se provodi kaptanom graevinom u vidu vodne
komore (vodospreme) koja se izvodi nad mjestom najjaeg izviranja vode. Ako voda izvire kroz
ispucali stjenski povrinski sloj, tada taj sloj treba oistiti i u sluaju iznoenja vrstih estica
ugraditi filtar. Filtar treba izvesti i ako voda izvire kroz povrinski pjeskovitoljunani sloj.
Slika 1.5::18 Sheme kaptiranja
(a) uzlaznog izvora; (b) silaznog izvora
1 vodna komora; 2 zasunska komora; 3 filtar; 4 kosa krila; 5 ventilacijska cijev; 6 normalna (radna) razina vode;
7 najvia dozvoljena razina vode; 8 odvodni cjevovod; 9 preljevna cijev; 10 ispusnopreljevna cijev;
11 - otvori; 12 povrina terena; 13 nepropusni glineni sloj

-82-
(b) Kaptiranje silaznih izvora takoer se ostvaruje posredstvom vodne komore smjetene na
mjestu najjaeg izviranja vode. U veini sluajeva, radi to potpunijeg zahvaanja vode, izvode se
graevine u obliku brana ili uspornih zidova, okomito na osnovni smjer strujanja podzemne vode.
Na slici 1.5::18(b) prikazan je primjer kaptane graevine za zahvaanje vode silaznih izvora.
Voda ulazi u vodnu komoru kroz otvore u prednjem zidu, zasute s vanjske strane (ljunanim)
filtrom. Prema vodnoj komori se obostrano prikljuuju kosa krila koja pregrauju vodni tok.

Radi odvoenja vode potroaima, mogunosti njenog prelijevanja i pranjenja vodne komore,
predviena je kod obje kaptane graevine izvedba zasunske komore, opremljena cijevima i
vodovodnim armaturama.
Mogunost prelijevanja vode iz vodne komore je potrebno osigurati da bi se iskljuilo eventualno
formiranje uspora vode, jer bi to moglo izazvati smanjenje izdanosti izvora, a u nepovoljnijem
sluaju ak i pojavu da izvor nae drugi izlaz na povrinu, zaobilazei kaptanu graevinu.

Konstrukcije kaptanih graevina mogu imati, u odnosu na prethodno opisane, i brojne
posebnosti, poto lokalni geoloki, hidrogeoloki i topografski uvjeti u svojim kombinacijama
nalau u pojedinanim sluajevima posebne mjere kod njihove izvedbe.

-83-
1.6. CRPNE STANICE
Crpna stanica je graevina s pripadnom elektrostrojarskom opremom,
kojom se voda crpi i podie (potiskuje) na tlanu visinu potrebnu za
osiguranje zahtijevane raspodjele vode potroaima.
Crpne se stanice koriste ako izvorite nema energijskog potencijala u odnosu na vodoopskrbno
podruje, ili je raspoloivi nedovoljan, pa ga treba postii (osigurati) na umjetni nain.

Sukladno slikama 1.2::03 do 1.2::05, poloaj crpnih stanica i njihova izvedba su, izmeu ostaloga,
diktirani poloajem i kapacitetom vodozahvata, poloajem vodoopskrbnog podruja i vodospreme
(vodotornja), mogunostima proirenja vodoopskrbnog sustava te imovinsko - pravnim odnosima.

Osnovne dijelove crpne stanice, slika 1.6::01, ine:

(1) crpke (crpni agregati),
(2) crpni spremnik,
(3) strojarnica,
(4) komandna prostorija.
Crpne stanice u pravilu sadre i opremu za eliminiranje i ublaavanje vodnog udara.

-84-
1.6.1. CRPKE
Crpke su osnovni element crpne stanice, kojima je podreena njena cjelokupna konfiguracija i
konstrukcija.
Crpka, odgovarajueg kapaciteta i visine dizanja, s pogonskim strojem (u pravilu elektromotorom)
odreene snage i postoljem, zajedno ine crpni agregat.
U vodoopskrbi se uglavnom koriste centrifugalne crpke, koje rade na principu transmisije
centrifugalne sile na masu vode u energiju njenog strujanja (dizanja) kroz cjevovod. Kapaciteti
centrifugalnih crpki su od nekoliko do vie stotina litara u sekundi, s visinom dizanja takoer do
nekoliko stotina metara.
Podjela centrifugalnih crpki mogua je po razliitim kriterijima, kao npr. prema:
(i) broju okretnih kola: jednostupanjske i viestupanjske,
(ii) prikljuku usisne cijevi: radijalne, aksijalne i mjeovite,
(iii) poloaju elektromotora: u suhom (suhe izvedbe) i u mokrom (mokre izvedbe, potopljene,
uronjene ili podvodne),
(iv) poloaju osi crpke: horizontalne i vertikalne,
(v) visini dizanja vode, H [m]: niskotlane, H < 80 [m], srednjetlane, 80 < H < 200 [m] i
visokoltlane, H > 200 [m].


-85-
Neke od spomenutih vrsta i naina ugradnje centrifugalnih crpki prikazani su na slici 1.6::01.
Slika 1.6::01 Dijelovi crpne stanice s vrstama centrifugalnih crpki i nainima ugradnje
(a) vertikalna crpka suhe izvedbe; (b) vertikalna crpka mokre izvedbe; (c) horizontalna radijalna crpka suhe izvedbe;
(d) horizontalna aksijalna crpka suhe izvedbe
1 crpka; 2 crpni spremnik; 3 strojarnica; 4 komandna prostorija
U biti, proraun crpke (ili crpki) svodi se na definiranje snage elektromotora, kojime se masa vode
s jedne toke (npr. izvorita) crpi i potiskuje na drugu (npr. vodospremu).
Izraz za snagu, P [kW], na os crpke proizlazi iz energije potrebne za obavljanje odreenoga rada u
jedinici vremena i savladavanje unutarnjih otpora crpke. Ako se radi o vodi ( = 1000 [kg m
-3
]),
tada izraz za snagu poprima oblik:

-86-
gdje su:
Q - protok (koliina crpljenja), [m
3
s
-1
],
H
man
- manometarska visina dizanja (vode), [m],
- koeficijent korisnog djelovanja crpke, [1].
Gornji izraz daje teoretsku snagu crpke.
Za savladavanje tromosti sistema (polazni otpori) potrebno je jo oko 15 [%] rezervne snage.
Iznos rezerve ovisi, kako o veliini sistema, tako i od uvjeta rada.
Snaga crpke koja ukljuuje i rezervnu snagu, naziva se instalirana snaga crpke, P
i
.

(1) Protok, odnosno koliina crpljenja, Q, ovisi s jedne strane o potrebnim koliinama vode, a s
druge strane o reimu rada crpki, odnosno trajanju crpljenja.

(1.6-01)
Iz dosadanjih se analiza vodoopskrbnih sustava, slike 1.2::03 do 1.2::04, uoavaju dva osnovna
poloaja crpnih stanica prema ostalim graevinama u vodoopskrbnom sustavu.
(a) crpne stanice s izravnim potiskivanjem vode (glavnim dovodnim cjevovodom) od vodozahvata
do vodospreme, slika 1.2::04(d) do (f), ili s potiskivanjem vode (glavnim dovodno opskrbnim
cjevovodom) u razdjelnu mreu i/ili vodospremu, slika 1.2::04(a) do (c).
(b) crpne stanice s izravnim potiskivanjem vode u glavni opskrbni cjevovod i razdjelnu mreu,
slika 1.2::03.

-87-
Ako u vodoopskrbnom sustavu postoji i ureaj za kondicioniranje vode, tada se u prvom sluaju
voda najprije potiskuje do ureaja, a zatim (ako je s obzirom na lokalne visinske odnose potrebno)
od ureaja do vodospreme, ili od ureaja u glavni dovodno opskrbni cjevovod, a posredstvom
njega i u vodospremu. U drugom sluaju voda se takoer najprije potiskuje do ureaja za
kondicioniranje vode, a potom u glavni opskrbni cjevovod i razdjelnu mreu.

Prema tome, u prvom e sluaju koliina crpljenja iznositi:
a u drugom, u satu najvee potronje:
(1.6-02)
(1.6-03)
gdje su:

Q
max
- najvea dnevna potronja vode, [m
3
d
-1
],
q
max
- najvea satna potronja vode, [m
3
s
-1
],
t
p
- vrijeme crpljenja [s d
-1
].
Vrijeme crpljenja je kod prorauna crpnih stanica vrlo znaajan ekonomski faktor, za koji treba
nastojati da ne prijee ukupno 16 [h] dnevno, a samo iznimno 20 [h] dnevno.

-88-
(2) Manometarska visina dizanja, H
man
, je visina koju crpka treba savladati da bi se voda mogla
prepumpavati, slika 1.6::02.
Slika 1.6::02 Definicijska shema manometarske visine dizanja

-89-
Definirana je izrazom:
gdje su:
H
st
- statika visina dizanja, [m ],
H

- ukupni hidrauliki gubici zbog teenja vode kroz usisnu cijev i tlani cjevovod, [m],
H
st,us
- usisna statika visina dizanja, [m], jednaka geodetskoj visinskoj razlici izmeu najnie
razine vode u crpnom bazenu (vodozahvatu) i osi crpke,
H
st,tl
- tlana statika visina dizanja, [m], jednaka geodetskoj visinskoj razlici izmeu osi
crpke i najvie razine vode u vodospremi,
H
us
- hidrauliki gubici (linijski i lokalni) zbog teenja vode kroz usisnu cijev, [m],
H
tl
- hidrauliki gubici (linijski i lokalni) zbog teenja vode kroz tlani cjevovod, [m].

Dakle, statika visina dizanja, H
st
, i ukupni hidrauliki gubici , H, prikazani su kao:
Hidrauliki gubici, H
us
, definirani su izrazom:
(1.6-05)

(1.6-06)
(1.6-04)
(1.6-07)

-90-
a hidrauliki gubici, H
tl
, izrazom:
(1.6-08)
gdje je m [1] broj mjesta lokalnih gubitaka na usisnoj cijevi i tlanom cjevovodu.

Uz ove, pojedine oznake sa slike 1.6::02 imaju slijedee znaenje:

v
us
- brzina vode u usisnoj cijevi, [m s
-1
],
L
st
- duljina usisne cijevi, [m],
L
tl
- duljina tlanog cjevovoda, [m],
D
st
- unutarnji promjer usisne cijevi, [mm],
D
tl
- unutarnji promjer tlanog cjevovoda, [mm].

Poto je najee:
(1.6-09)
gdje je v
tl
brzina vode u tlanom cjevovodu, [m s
-1
].

U praktinim se problemima obino izostavljaju lokalni gubici u tlanom cjevovodu, zbog njihovog
neznatnog doprinosa manometarskoj visini dizanja.

-91-
Isto tako, ne treba smetnuti s uma da je zbog eliminacije diskontinuiteta toka u usisnoj cijevi i
pojave kavitacije praktiki potrebno osigurati:
(1.6-10)
U prethodnim je analizama potisni cjevovod od crpne stanice do rezervoara nazvan tlanim. To je
uinjeno stoga to se u inenjerskoj praksi potisni cjevovodi ee nazivaju tlanima, dakle, prema
nainu a ne prema uzroku teenja, jer je (za razliku od gravitacijskih) kod potisnih sustava teenje
uvijek pod tlakom. Radi toga se i ovdje priklonilo, za praksu uobiajenijem, nainu imenovanja i
oznaavanja
Kod vee duljine, naroito tlanog cjevovoda, njegov unutarnji promjer je bitna ekonomska
kategorija, koji proizlazi na bazi analize trokova izgradnje i odravanja (pogona) crpnog sistema.
Za praktine potrebe moe se kod preliminarnih analiza uzeti da je ekonomian promjer, D [mm]:
(1.6-11)
gdje je K
p
[1] koeficijent ovisan o trajanju crpljenja, t
p
, a Q koliina crpljenja u [m
3
s
-1
]. Orijentacijski
se obino uzima K
p
= 1.50.


-92-
(3) Koeficijent korisnog djelovanja, , je promjenljiva veliina za pojedine odnose Q i H
man
crpnih
agregata, slika 1.6::03, i bitno ovisi o njihovoj konstrukciji.
Naime, svaki agregat ima svoje unutarnje gubitke uslijed trenja, tako da se uvijek unijeta energija
ne iskoristi 100 [%], ve reducirano na koeficijent korisnog djelovanja, .
Najsvrsishodnije je koristiti crpne agregate kod
max
.

Slika 1.6::03 Odnos Q H, Q P i Q
Krivulje Q H, Q P i Q sa slike 1.6::03 su tri osnovne krivulje karakteristika crpke.

-93-
Osim ovih krivulja, kod analize rada crpki esto je od interesa i krivulja crpnog sustava.
Ova se krivulja dobije raunanjem manometarske visine dizanja za razliite protoke, slika 1.6::04.
Njeno je ishodite u statikoj visini dizanja, H
st
, za protok Q = 0.
Ako se na isti graf nacrta i Q H krivulja crpke, dobije se sjecite ovih dviju krivulja. Toka sjecita
je radna toka crpnog sustava koja pokazuje ostvareni kapacitet i visinu njegovog dizanja.
Slika 1.6::04 Krivulja crpnog sustava i radna toka

-94-
Kod projektiranja crpnih stanica izbor crpki provodi se iz proizvodnih kataloga na temelju
karakteristika crpki, tj. Q H, Q P i Q krivulja, budui da su svi crpni agregati tipizirani.
Jedan takav dijagram karakteristika podvodnih crpki, primjerenih za crpljenje vode iz buenih
zdenaca, prikazan je na slici 1.6::05.
S ovoga dijagrama moemo oitati da je npr. za koliinu crpljenja Q = 30 [l s
-1
], i manometarsku
visinu dizanja H
man
= 50 [m], potrebna crpka tipa PC 125 2 ili dvije crpke (svaka za Q = 15 [l s
-1
])
tipa PC 100 5, spojene u paralelnom radu.
Slika 1.6::05 Dijagram karakteristika podvodnih crpki

-95-
Kod izbora veliine i broja crpki treba respektirati injenicu da je u pogonskom pogledu sigurnije,
iako skuplje, odabrati vie crpki manjeg kapaciteta, nego samo jednu potrebne veliine. Ovakav je
pristup naroito opravdan za sluaj fazne izgradnje vodoopskrbnog sustava, kada poetne potrebe
za vodom, u odnosu na konane, iznose samo dio.
I kod najmanjih pogona uvijek predviamo barem dvije crpke istih karakteristika, od kojih je jedna
radna a jedna rezervna.
1.6.2. CRPNI SPREMNIK, STROJARNICA I KOMANDNA PROSTORIJA
(1) Crpni spremnik je prostor koji slui za sakupljanje i zadravanje (retenciju) vode koja se
prepumpava, slike 1.5::02 i 1.6::01. Veliina mu bitno ovisi o reimu rada crpki i dotoka, pa se
stoga on posebno dimenzionira. Kod veih crpnih stanica izvodi se vie crpnih spremnika
meusobno odvojenih, kako bi se omoguila revizija i popravci bez prekida rada crpki.
Voda u crpni spremnik ulazi kroz jedan ili vie otvora (dovoda), direktno ili kroz reetke i mree. Na
otvorima treba takoer postaviti zasune kako bi se crpni spremnik mogao povremeno prazniti.
Kod crpnih stanica s uronjenim crpkama, slika 1.6::01(b), prostor crpnog spremnika treba
prilagoditi i gabaritima crpki.
U sluaju crpki suhe izvedbe, u crpnom spremniku se postavlja poetak usisne cijevi opskrbljene
usisnom koarom, slika 1.6::01(a), (c) i (d).
Crpni spremnik mora imati otvor i elemente za komunikaciju (reviziju), ventilacijski otvor i preljev
koji se aktivira kod visine punjenja koja prelazi doputenu. Takoer, dno crpnog spremnika se
izvodi u padu do najnie kote (toke) gdje se (radi pranjenja spremnika) izvodi muljni ispust.

-96-
(2) Strojarnica slui za smjetaj crpnih agregata, kontrolnih instrumenata, krajeva usisnih cijevi i
poetaka potisnih cjevovoda s pripadajuim fasonskim komadima i vodovodnim armaturama (radi
spajanja crpnih agregata u jedinstveni tlani sustav), te druge opreme.
Strojarnica mora biti izvedena s odgovarajuim otvorima za komunikaciju, odravanje, montau i
demontau opreme. U sluaju teke opreme postavlja se i dizalica. I unutar ovog prostora treba
osigurati ventilaciju, a po potrebi i grijanje.
Kod manjih crpnih stanica s uronjenim crpkama, slika 1.6::01(b), strojarnice uope nema.

(3) Komandna prostorija je prostor koji sadri potrebnu elektronsku opremu za automatsko
upravljanje crpnim agregatima, odnosno radom crpne stanice. Automatski rad se sastoji u
ukapanju i iskapanju crpki sukladno njihovom reimu rada. Pored ovoga, automatika obuhvaa i
jednoliko radno optereenje svih crpki, ukljuujui i rezervne.



U objektu crpne stanice je potrebno realizirati i energetski prikljuak, u skladu sa zahtjevima
elektrodistribucijskog poduzea, pa se esto uz crpnu stanicu (naroito za crpne stanice velikog
instaliranog kapaciteta) izvodi i transformatorska stanica.

-97-


Zbog startanja i mogunosti (kontroliranog ili nekontroliranog) zaustavljanja pogona jednog ili svih
crpnih agregata, promjene optereenja, te brzog zatvaranja cjevovoda, kod crpnih se stanica
moe javiti vodni udar. Zato crpne stanice najee sadre i opremu za zatitu od vodnog udara.
U naelu, proraun vodnog udara radi se za sluajeve kada je duljina tlanog cjevovoda vea od
50 [m], a visina dizanja od 20 [m]. Ako se ukae potrebnim, zatita od vodnog udara se obino
provodi ugradnjom:

(1) povratnog ventila koji se sporije zatvara, tako da dio povratne vode proputa kroz crpku nazad,
u crpni spremnik,
(2) obilaznog cjevovoda s kontrolnom zapornicom koja se otvara kad tlak poraste iznad
doputenog, takoer proputajui vodu natrag, u crpni spremnik,
(3) zranog kotla koji ima zadatak (a) da kompenzira smanjenje tlaka u cjevovodu, odnosno da
spreava prekidanje vodnog stupca kada se udarni val rasprostire od crpke i (b) da amortizira
udarni val kada se on rasprostire prema crpki,
(4) vodne komore koja nadomjeta vodu izgubljenu u gibanju i amortizira povratni udarni val.
Primjena vodne komore dolazi u obzir ako za njen smjetaj postoje povoljni visinski odnosi u
okolini crpne stanice.

-98-
1.7. KONDICIONIRANJE VODE
Kondicioniranje vode je proces za postizanje svojstava pitke vode i
koncentracije tvari ispod maksimalno doputenih vrijednosti.
Dakle, kondicioniranje vode je uvijek neophodno ako se utvrdi da izvorina voda ne odgovara
propisanim standardima kvalitete.
Stoga je uvijek najprije potrebno odrediti zahtijevane parametre kvalitete vode prirodnog izvorita,
kako bi se mogla ustanoviti neophodnost i karakter njenog kondicioniranja.
1.7.1. ZAHTJEVI KVALITETE VODE
Zbog izuzetnog znaaja zdravstvene ispravnosti vode namijenjene za opskrbu stanovnitva, svaka
zemlja zakonski propisuje zahtjeve u pogledu njene kvalitete.
U naoj zemlji je ovo regulirano Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za pie (NN 47/08),
koji je u suglasju s istovrsnim pravilnicima zemalja Europske unije.

-99-
Ovime se Pravilnikom propisuje:

(I) zdravstvena ispravnost vode koja slui za ljudsku upotrebu, tj. vode koja se koristi kao voda za
pie te za pripremanje, proizvodnju i promet hrane,
(II) granine vrijednosti pokazatelja zdravstvene ispravnosti vode,
(III) vrste i obim analiza uzoraka vode za pie te analitike metode,
(IV) uestalost uzimanja uzoraka (uzorkovanje) vode za pie.

Sva izvorita vode namijenjene ljudskoj uporabi i vodoopskrbni objekti moraju biti zatieni od
sluajnog ili namjernog oneienja i drugih utjecaja koji mogu ugroziti zdravstvenu ispravnost vode
za pie.

Sve pravne osobe koje obavljaju djelatnost javne vodoopskrbe, moraju isporuiti zdravstveno
ispravnu vodu za pie sukladno odredbama ovoga Pravilnika.

(I) Zdravstveno ispravnom vodom za pie smatra se voda koja:

(1) ne sadri mikroorganizme, parazite i njihove razvojne oblike u broju koji predstavlja opasnost
po zdravlje ljudi,
(2) ne sadri tvari u koncentracijama koje same ili zajedno s drugim tvarima predstavljaju opasnost
za zdravlje ljudi,
(3) ne prelazi maksimalne vrijednosti pojedinih pokazatelja, odnosno njihove maksimalno
doputene koncentracije (MDK), svrstane u etiri osnovne skupine:
(3.1) mikrobioloki pokazatelji: escherichia coli, enterokoki, ukupni koliformi, clostridium
perfringens, salmonella spp., vibrio cholerae, paraziti, enterovirusi, pseudomonas
aeruginosa te broj kolonija na 22 [C] i na 27 [C];

-100-
(3.2) kemijski pokazatelji: akrilamid, aluminij, amonijak, antimon, arsen, bakar, barij, benzen,
benzo(a)pirene, berilij, boja, bor, bromat, cijanidi, cink, detergenti (anionski i neionski),
epiklorhidrin, fenoli, fluoridi, fosfati, isparni ostatak, kadmij, kalcij, kalij, kloridi, klorit, kobalt,
koncentracija vodikovih iona (pH), krom, magnezij, mangan, mineralna ulja, miris, mutnoa,
natrij, nikal, nitrati, nitriti, okus, olovo, policikliki aromatski ugljikovodici (PAH), pesticidi, selen,
silikati, slobodni klor, srebro, sulfati, temperatura, trihalometan - ukupni (THM), 1.2-dikloretan,
suma tetrakloretan i trikloretan, ukupni organski ugljik (TOC), ukupna tvrdoa, ukupne
suspenzije, utroak kalijevog permanganata, KMnO
4
, vanadij, vinil klorid, vodikov sulfid,
vodljivost, eljezo i i iva;
(3.3) radioaktivnost: tricij i ukupna primljena doza;
(3.4) najvea doputena koliina ostatka nakon obrade zrakom obogaenim ozonom: otopljeni ozon,
bromat i bromoform.
(II) Granine vrijednosti pokazatelja zdravstvene ispravnosti vode propisane su za sve prethodno
navedene parametre, svrstane u etiri skupine:

(1) mikrobioloki pokazatelji: voda za pie ne smije sadravati ni jednu od prethodno navedenih bakterija,
parazita i virusa, dok broj kolonija na 22 [C] moe iznositi 100/1 [ml] te na 37 [C] do 20/1 [ml];
(2) kemijski pokazatelji: pitka voda moe npr. sadravati najvie 3 000 [g l
-1
] cinka, 2 000 [g l
-1
] bakra,
do 1 500 [g l
-1
] fluorida, dok cijanida, kroma i mangana moe biti najvie 50 [g l
-1
]. MDK mineralnih
ulja je 20 [g l
-1
]. Arsena, bromata, olova, selena, srebra te suma tetrakloretana i trikloretana smije biti
do 10 [g l
-1
], benzena i ive do 1.0 [g l
-1
], a akrilamida, epiklorhidrina, policiklikih aromatskih
ugljikovodika i (pojedinanih) pesticida najvie 0.10 [g l
-1
]. Dodatno, voda za pie mora biti bez mirisa
(zbog prisustva otopljenih plinova, mineralnih ulja, organskih tvari i mikroorganizama), bez okusa
(zbog prisustva u vodi tvari koje uzrokuju i miris vode) i bez vodikovog sulfita. Boja vode (zbog
prisustva u vodi preteno humusnih tvari) moe iznositi najvie 20 [mg l
-1
], mjerena
platinskokobaltnom skalom (PtCo), mutnoa (zbog prisustva u vodi lebdeih tvari estica pijeska,
gline, muljevitih estica organskog porijekla i sl.) do 4 [NTU] (stupnja nefelometrijske turbidimetrijske
jedinice), a koncentracija vodikovih iona, izraena u pH jedinici, 6.5 < pH < 9.5.

-101-
Klorida i sulfata smije biti do 250 [mg l
-1
], deterdenata, natrija i eljeza do 200 [mg l
-1
] te amonija-
ka i slobodnog (rezidualnog) klora do 0.5 [mg l
-1
]. Ukupne suspenzije mogu iznositi najvie 10
[mg l
-1
]. Temperatura vode treba biti do 25 [C];
(3) radioaktivost: u pitkoj vodi smije npr. biti tricija najvie 100 [Bq l
-1
];
(4) najvea doputena koliina ostatka nakon obrade zrakom obogaenim ozonom: otopljenog ozona
u pitkoj vodi moe biti do 50 [g l
-1
], bromata najvie 3 [g l
-1
], a bromoforma samo 1 [g l
-1
].
U sluaju elementarne nepogode, iznenadnog oneienja vodoopskrbnog sustava ili bilo kojeg
drugog uzroka odstupanja od sukladnosti prema Pravilniku, koji se postojeim postupcima
kondicioniranja vode ne moe ukloniti, a ne postoji rezervno izvorite, niti mogunost opskrbe vodom
za pie na drugi nain, za daljnji rad, pravna osoba koja obavlja djelatnost javne vodoopskrbe mora
zatraiti dozvolu za odstupanje od MDK vrijednosti, ako poveane vrijednosti ne predstavljaju
moguu opasnost za zdravlje ljudi, a za razdoblje od najdulje tri godine, te iznimno na jo tri godine.
Provjeru sukladnosti vode namijenjene javnoj vodoopskrbi, odnosno potivanje MDK vrijednosti iz
Pravilnika, nadzire Hrvatski zavod za javno zdravstvo stalnim praenjem (monitoringom). Izvritelji
monitoringa su zavodi za javno zdravstvo u upanijama, odnosno Gradu Zagrebu, iji laboratoriji
obavljaju ispitivanja sukladno odredbama norme HRN EN ISO/IEC 17025.

(III) Vrste i obim analiza uzoraka vode za pie te analitike metode propisani su za sve etiri
prethodno navedene skupine pokazatelja zdravstvene ispravnosti vode za pie.

(IV) Uestalost uzimanja uzoraka (uzorkovanje) vode za pie propisana je s obzirom na koliinu
isporuene vode za pie u [m
3
d
-1
] ili broja potroaa, uz pretpostavku da potronja vode
iznosi 200 [l stanovnik
-1
d
-1
].

-102-
1.7.2. FAZE KONDICIONIRANJA VODE
Raznovrsni zadaci koji se u praksi najee rjeavaju postupkom kondicioniranja vode uglavnom
se svode na:
(i) uklanjanje iz vode rasprenih (suspendiranih) tvari, tj. smanjenje mutnoe,
(ii) uklanjanje iz vode tvari koje uzrokuju njenu obojenost,
(iii) uklanjanje iz vode otopljenih plinova (degazacija) i ukupnih soli (desalinizacija),
(iv) uklanjanje organske tvari,
(v) promjena tvrdoe vode,
(vi) unitavane u vodi patogenih mikroorganizama (dezinfekcija).
U odreenim sluajevima proces kondicioniranja vode moe biti dopunjen i uslonjen specijalnim
fazama, npr. uklanjanjem soli eljeza (deferizacija) ili uklanjanjem masti i ulja (isplivavanje
(flotacija)).
Prema tome, svaka izvorina voda namijenjena za javnu vodoopskrbu, koja posjeduje svojstva i
sadri tvari kodljive po zdravlje ljudi iznad doputenih vrijednosti, mora se prije upotrebe,
odnosno distribucije potroaima, podvri odgovarajuem procesu kondicioniranja.

-103-
Poboljanje kvalitete vode provodi se na objektima s pripadajuom elektrostrojarskom opremom,
koje zajedniki nazivamo ureaji za kondiconiranje vode.
Na slici 1.7::01 prikazana je osnovna konfiguracija, odnosno jednostavnija tehnoloka shema
meusobnog rasporeda pojedinih objekata ureaja za kondicioniranje vode.
Predoenana shema pretpostavlja gravitacijsko kretanje vode prilikom njenog uzastopnog
prolaenja kroz pojedine objekte ureaja za kondicioniranje vode.
Takoer, ova shema, sukladno parametrima kvalitete vode prirodnog izvorita, moe biti proirena
i dodanim, prethodno navedenim, tehnolokim fazama kondicioniranja vode.

-104-
Slika 1.7::01 Osnovna tehnoloka shema ureaja za kondicioniranje vode
1 otapanje i doziranje koagulanta, zgruavanje; 2 mijeanje; 3 pahuljienje; 4 taloenje; 5 procjeivanje; 6 - dezinfekcija
U ovome sluaju postupak kondicioniranja vode predvia slijedee faze temeljene na (i) fizikalnim,
(ii) kemijskim i (iii) biolokim djelovanjima:
(1) otapanje i doziranje koagulanta u sirovu vodu, zgruavanje (koagulaciju),
(2) mijeanje (koagulanata i sirove vode),
(3) pahuljienje (flokulaciju),
(4) taloenje (sedimentaciju),
(5) procjeivanje (filtraciju),
(6) dezinfekciju.

-105-

1.7.2. 1. Otapanje i doziranje koagulanta. Zgruavanje

Glavnina problema kod smanjenja mutnoe, kao estog nedostatka vode, vezana je uz prisustvo
vrlo sitnih rasprenih estica koloida, dimenzija od 1 [nm] do 1 [m].
Zbog istoimenih (negativnih) elektrostatikih naboja koloidi se meusobno odbijaju i ostaju
raspreni u vodi. Zato je vrijeme potrebno za izdvajanje koloida iz vode, prvenstveno procesom
taloenja, uslijed njihove tzv. agregatne stabilnosti, praktiki beskonano.
To je u tehnici kondicioniranja vode rezultiralo traenjem procesa remeenja stabilnosti koloida i
mogunosti njihovog kasnijeg meusobnog spajanja u vee estice koje e se u vodi lake taloiti.
Takav proces remeenja stabilnosti (destabilizacija) koloida u sirovoj vodi naziva se zgruavanje.
Destabilizacija koloida se postie dodavanjem vodi odreenih kemijskih reagensa koagulanata.

-106-
U praktine svrhe, kao neorganski koagulanti najee se koriste soli aluminija i eljeza, tj
aluminijev sulfat, Al
2
(SO
4
)
3
18 H
2
O, poznatiji pod komercijalnim nazivom alaun, i eljezni sulfat,
FeSO
4
7H
2
O, tj. zelena galica. Jo se relativno esto koriste i kalcijev oksid, CaO (ivo vapno),
kalcijev hidroksid, Ca(OH)
2
(gaeno vapno) i natrijev karbonat, Na
2
CO
3
(soda).
U suvremenoj tehnici kondicionirana vode sve se vie koriste organski koagulanti, tzv.
polielektroliti, kao makromolekule dugakog niza dobivene spajanjem prostih monomera.
Na proces koagulacije u znatnoj mjeri utjeu kvaliteta sirove (prirodne) vode, koliina i karakter
suspendiranih koloida, potronja kisika, koliina soli, pH vrijednost i temperatura vode.
Stoga se vrsta i optimalna doza koagulanta odreuje ispitivanjem izvorine vode. Radi orijentacije,
prosjena doza alauna za vodu mutnoe 40 [NTU] iznosi 25 do 35 [mg l
-1
], dok za mutnou od
400 [NTU] prosjena doza alauna iznosi 60 do 90 [mg l
-1
].
Koagulant se u vodu dodaje u obliku otopine. Zato postoje posebni ureaji za pripremu otopine i
njeno doziranje dozatori, koji otopinu koagulanta doziraju u funkciji mutnoe vode (ije vrijednosti
mogu u relativno kratkom vremenu znatno oscilirati).
Danas je postupak doziranja potpuno automatiziran, tako da se vodi automatski, ovisno o mutnoi
i protoku, dodaje prethodno definirana optimalna doza koagulanta.

-107-
1.7.2. 2. Mijeanje

Da bi zgruavanje bilo to efikasnije, potrebno je odmah nakon dodavanja koagulanta osigurati
njegovo intenzivno (turbulentno) mijeanje sa sirovom vodom.
To se postie u posebnim objektima (bazenima) mjeaima, u kojima se voda zadrava do 5
[min].

Obino se primjenjuju sljedee dvije vrste mjeaa:
(1) gravitacijski mjeai (mjeai s gravitacijskim mijeanjem),
(2) mehaniki mjeai (mjeai s mehanikim mijeanjem).

(1) Gravitacijski mjeai, slika 1.7::02, mogu biti izvedeni kao:

(a) horizontalni mjeai (mjeai s horizontalnim tokom),
(b) vertikalni mjeai (mjeai s vertikalnim tokom).

-108-
Slika 1.7::02 Gravitacijski mjeai
(a) horizontalni mjea; (b) vertikalni mjea
1 dovod sirove vode; 2 doziranje koagulanta; 3 pravokutni preljev; 4 vertikalne pregrade; 5 ispust; 6 kruni preljev
Na slici 1.7::02(a) prikazan je horizontalni mjea. Izveden je kao pravokutni bazen u kojemu je
ugraeno vie uzastopnih vertikalnih pregrada s otvorima postavljenim tako da stvaraju
neprestanu promjenu brzine i smjera teenja vode.

-109-
Brzina vode u mjeau obino se uzima 0.6 [m s
-1
], a u otvorima oko 1 [m s
-1
]. Razmak pregrada
je najee dvije irine bazena, B
b
[m], a dubina vode iza posljednje pregrade je do 0.5 [m]. Pri tim
je uvjetima snienje razine vode izmeu susjednih pregrada oko 0.15 [m].
Rad vertikalnog mjeaa, slika 1.7::02(b), temeljen je na naelu turbulentnog teenja
prouzrokovanog znatnom promjenom protjecajnog presjeka.
Brzina u uskom dijelu konusa je oko 1 [m s
-1
], a u cilindrinom oko 25 [mm s
-1
].

(2) Mehaniki mjeai se zasnivaju na mehanikom mijeanju vode i koagulanta pomou
propelerne mijealice.
Slika 1.7::03 Mehaniki mjea
1 dovod sirove vode; 2 odvod koagulirane vode; 3 doziranje koagulanta; 4 ispust; 5 vertikalna pregrada;
6 - pogonski motor; 7 propelerna mijealica

-110-
Ponekad se mijeanje postie i izravnim doziranjem koagulanta u usisnu cijev crpke ili u cjevovod
kojime se voda transportira do ureaja za kondicioniranje vode. Kod toga treba voditi rauna da
duljina cjevovoda, s obzirom na brzinu vode, osigura potrebno vrijeme mijeanja.

1.7.2. 3. Pahuljienje

Pahuljienje je proces stvaranja pahuljica (flokula) spajanjem koloida, prethodno destabiliziranih
procesom zgruavanja.
Stvaranje pahuljica se odvija u posebnim objektima (bazenima) flokulatorima.
Njihova je zadaa da osiguraju stvaranje pahuljica, koje poinje odmah nakon mijeanja vode i
koagulanta. Ovaj proces se odvija relativno sporo i da bi se dobile dovoljno krupne flokule (veliine
0.5 do 0.6 [mm]) potrebno je 10 do 30 [min].
Dodatno poveanje pahuljica moe se postii dodavanjem sredstava za pahuljienje flokulanata.
Koliina i vrsta flokulanta utvruje se ispitivanjem vode.
Procesu stvaranja pahuljica potpomae lagano i ravnomjerno mijeanje vode, to ujedno
sprjeava i njihovo taloenje u flokulatoru. Granina vrijednost brzine vode determinirana je s
mogunou razbijanja ve slijepljenih pahuljica i iznosi 0.2 do 0.3 [m s
-1
].

-111-
U praksi se najee koriste, analogno kao i mjeai:
(1) gravitacijski flokulatori,
(2) mehaniki flokulatori.

(1) Gravitacijski flokulatori, slika 1.7::04, mogu biti izvedeni kao:
(a) horizontalni flokulatori,
(b) vertikalni flokulatori.
Slika 1.7::04 Gravitacijski flokulatori
(a) horizontalni flokulator; (b) vertikalni flokulator
1 dovod koagulirane vode; 2 odvod vode nakon pahuljienja

-112-
Na slici 1.7::04(a) prikazan je horizontalni flokulator. Izveden je kao bazen pregraen nizom
koridora kojima tee voda. Broj zaokreta toka obino se uzima 8 do 10. Duljina koridora je u
funkciji brzine vode i vremena zadravanja vode u flokulatoru.
Rad vertikalnog flokulatora, slika 1.7::04(b) temeljen je na istom principu kao i rad vertikalnog
mjeaa. Voda se dovodi u donji dio konusa s uzlaznom brzinom oko 0.7 [m s
-1
], da bi po dolasku
u gornji dio opala na svega 4 do 5 [mm s
-1
]. Iz gornjeg cilindrinog dijela flokulatora voda se obino
odvodi prorupanim cijevima.

(2) Mehaniki flokulatori se zasnivaju na mehanikom mijeanju koagulirane vode pomou
mijealica, slika 1.7::05.
Na slici 1.7::05(a) prikazan je flokulator s vertikalnom osi okretanja lopatica, a na slici 1.7::05(b) s
horizontalnom osi.

-113-
Slika 1.7::05 Mehaniki flokulatori
(a) s vertikalnom osi okretanja lopatica; (b) s horizontalnom osi okretanja lopatica
1 dovod koagulirane vode; 2 pogonski motor; 3 mijealica; 4 odvod vode nakon pahuljienja
1.7.2. 4. Taloenje

Taloenje je proces gravitacijskog uklanjanja zrnatih i pahuljiastih estica iz vode kojima je
gustoa vea od gustoe vode.
U teoriji taloenja se polazi od (a) pojedinane (diskretne), (b) okrugle estice, pretpostavljajui
(c) mirnu vodu i (d) zanemarujui sve utjecaje koji ometaju ovaj proces.

-114-
Kada se diskretna okrugla estica pusti padati u mirnoj vodi nultom poetnom brzinom, ona
ubrzava kretanje dok joj brzina, nakon odreenog vremena (koje je gotovo uvijek beznaajno u
odnosu na trajanje procesa taloenja), ne postane konstantna.
S obzirom na karakter i kvalitetu vode u procesu kondicioniranja, te na veliinu i masu estica,
vertikalna brzina taloenja estice, v
t
[m s
-1
], nalazi se u podruju vaenja Stokesovog zakona
(1851), koji glasi:
(1.7-01)
gdje su:

g - ubrzanje polja sile tee, [m s
-2
],
d - promjer estice, [m],
v - kinematiki koeficijent viskoznosti vode, [m
2
s
-1
],

p
- gustoa mase estice, [kg m
-3
]. Npr. za pijesak,
p
= 2 650 [kg m
-3
], a za mulj koaguliran
alaunom,
p
= 1 180 [kg m
-3
],
- gustoa mase vode, [kg m
-3
].

Meutim, poto se kod taloenja, kako prirodne tako i koagulirane suspenzije, obino susreemo s
polidisperznom suspenzijom, brzine taloenja takove suspenzije najbolje je odrediti ispitivanjima.

-115-
Isto tako, budui da u praksi nikada nisu ispunjeni uvjeti savrenog (idealnog) taloenja, mora se
raunati na umanjenje efekta taloenja.
Ovome doprinose dva odluujua inioca: (i) strujanje u zoni taloenja izazvano raznim utjecajima
(puhanjem vjetra po nepokrivenim talonicima, konvektivnim strujanjem zbog temperaturnih
promjena, strujanje zbog razlike u gustoi) i (ii) meudjelovanje estica.
Proces taloenja odvija se u posebnim objektima (bazenima) talonicima.

Danas se u praksi kondicioniranja vode primjenjuju dvije osnovne vrste talonika, ovisno od
smjera toka u njima:

(1) horizontalni talonici,
(2) vertikalni talonici.

Ovo su tzv. konvencionalni talonici. Radi intenzifikacije procesa taloenja grade se i specijalni
talonici koji e se analizirati naknadno.

-116-
(1) Taloenje u horizontalnim talonicima se moe odvijati u:

(a) pravokutnim talonicima,
(b) okruglim talonicima.

(a) Shema taloenja estica u (savrenom) pravokutnom taloniku prikazana je na slici 1.7::06.
Slika 1.7::06 Taloenje estica u horizontalnom pravokutnom taloniku
Voda u talonik dotjee ulaznom zonom kroz jedan od vertikalnih zidova talonika, prolazi
njegovom duljinom zonom taloenja do suprotnog vertikalnog zida i izlaznom zonom otjee iz
talonika. Ispod zone taloenja je zona mulja.

-117-
Na gornjoj slici, v
0
[m s
-1
], oznaava horizontalnu brzinu vode u zoni taloenja, definiranu izrazom:
(1.7-02)
gdje su:

Q - protok zonom taloenja, [m
3
s
-1
],
B
s
- irina zone taloenja (irina talonika), [m],
H
s
- dubina zone taloenja (dubina talonika), [m].

Vrijednost horizontalne brzine trebala bi se nalaziti u granicama 2.5 < v
o
< 35 (50) [mm s
-1
].

Kritina brzina taloenja, v
tcr
[m s
-1
], koja mora postojati da bi se estice istaloile bar u krajnjoj
donjoj toki zone taloenja prema zoni izlaza, odreena je odnosom:
(1.7-03)
odnosno:
(1.7-04)
gdje je L
s
[m] duljina zone taloenja (duljina talonika).

-118-
Sve estice s brzinom taloenja v
t
v
tcr
bit e 100 [%] uklonjene, jer e se kretati putanjama
paralelnim s p ili strmijim. Isto tako, sve estice s brzinom taloenja v
t
< v
tcr
koje u zonu taloenja
uu unutar visine h [m], imat e putanje paralele s p i bit e takoer uklonjene, dok e sve
estice s brzinom taloenja v
t
< v
tcr
koje u zonu taloenja uu iznad visine h, biti iznijete iz zone
taloenja.
Uvrtavajui izraz 1.7-02 u izraz 1.7-04, dobije se izraz za povrinsko (hidrauliko) optereenje,
PO [m s
-1
], talonika:
(1.7-05)
gdje je A
s
[m
2
] povrina zone taloenja (povrina talonika).

Vrijeme zadravanja vode u taloniku, T
s
[s], definirano je izrazom:
(1.7-06)
i kree se od 2 do 6 (7) [h].

-119-
Prethodne analize taloenja u pravokutnim horizontalnim talonicima temeljene su, izmeu
ostaloga, i na pretpostavci da reim teenja ne utjee na proces taloenja. Naravno, ova
pretpostavka vrijedi samo za sluaj laminarnog teenja u taloniku.
Da li e se teenje u taloniku odvijati u laminarnom ili turbulentnom reimu ovisi, dakako, o
vrijednosti Reynoldsovog broja, Re [1], koji se u ovom sluaju moe izraziti:
(1.7-07)
Za laminarno teenje u pravokutnim talonicima treba biti ispunjen uvjet, Re < 2000. Dakle, za
manje vrijednosti Reynoldsovog broja, Re, potrebni su relativno iroki i duboki talonici.
S druge strane, potreba eliminacije kratkospojnog teenja, kada se dotok jednoliko ne distribuira
preko itavog poprenog presjeka talonika (prema izrazu 1.7-02), zahtijeva to vei odnos sila
tromosti prema silama gravitacije, to se izraava Froudeovim brojem:
(1.7-08)
ija bi vrijednost trebala iznositi Fr >10
-5
. U ovome izrazu R [m] oznaava hidrauliki radijus.
Zadovoljenje gornjeg kriterija zahtijeva duge, uske i plitke talonike s veim brzinama toka, to je u
suprotnosti s prethodno izraenim zahtjevom s obzirom na traene vrijednosti Reynoldsovog broja.

-120-
Stoga su konstrukcijska rjeenja konvencionalnih pravokutnih talonika s horizontalnim tokom
vode rezultat kompromisa izmeu meusobno suprotnih hidraulikih zahtjeva (niske vrijednosti
Reynoldsovog broja i visoke vrijednosti Froudeovog broja) i ekonomskih kriterija koji zahtijevaju
ogranien odnos dubine, irine i duljine spremnika.

Vrijednost Reynoldsonog broja postaje relativno niska, a Froudeovog broja relativno visoka, ako je:
(1.7-09)
Dubina talonika odabire se 2 do 3 [m]. Isto tako, ne preporuuju se talonici sa irinom preko
5 [m] i duljinom preko 50 [m].

-121-
Slika 1.7::07 Horizontalni pravokutni talonik
1 dovod; 2 zgrta mulja; 3 muljna komora; 4 muljni ispust; 5 odvod
Mogue je i rjeenje s pokretnim mostom koji takoer ima zgrta i premouje talonik po irini,
kreui se od jednog prema drugom kraju talonika. Zgrtanja mulja se obavlja suprotno od smjera
toka.
Postupci zgrtanja mulja obino su automatizirani.
Radi to lakeg zgrtanja mulja u muljnu komoru, odakle se zatim isputa, dno talonika se izvodi s
uzdunim padom 1 do 2 [%], takoer suprotno toku.
Na slici 1.7::07 prikazan je uzduni presjek horizontalnog pravokutnog talonika. U taloniku je
radi zgrtanja istaloenog mulja ugraen zgrta mulja. Brzina zgrtaa je oko 1 [cm s
-1
].

-122-
Obino se grade dva talonika, radni i rezervni, kako bi se nesmetano obavljalo ienja.
Horizontalni pravokutni talonici pokazali su se ekonomski opravdanim ako im je kapacitet vei od
3 000 [m
3
d
-1
].

Iz prethodnih je analiza vidljivo da su mjeai, flokulatori i talonici u funkcionalnom pogledu
razliiti objekti. No, u konstrukcijskom pogledu oni mogu biti povezani u cjelinu, kao to prikazuje
slika 1.7::08.
Slika 1.7::08 Primjer konstrukcijske povezanosti mjeaa, flokulatora i talonika
1 mjea; 2 flokulator; 3 talonik

-123-
Bitna osobina okruglih talonika je promjena brzine vode u zoni taloenja od najvee vrijednosti u
sredini, do najmanje na rubovima talonika.
Slika 1.7::09 Okrugli talonik
1 dovod; 2 sabirni lijeb; 3 zgrta mulja; 4 pokretni most; 5 muljna komora; 6 muljni ispust; 7 odvod
Sustav za zgrtanje mulja najee je rijeen rotacijskom reetkastom (mosnom) konstrukcijom.
Okrugli talonici se grade promjera D
s
= 5 do 60 [m]. Dubina talonika (vode), H
s
, na rubu uzima
se 1.5 do 2.5 (3.5) [m] (D
s
/H
s
> 3.5), a nagib dna 4 do 10 [%].
(b) U okrugli talonik, slika 1.7::09, voda se dovodi u komoru, smjetenu u sredini talonika, i
radijalno kree (zbog ega se ovi talonici ponekad nazivaju radijalni talonici) prema rubnom
sabirnom lijebu, iz kojega se dalje odvodi.

-124-
Slika 1.7::10 Okrugli talonik s flokulatorom
1 dovod; 2 flokulator; 3 zona taloenja; 4 muljna komora; 5 zgrta mulja; 6 pokretni most; 7 mijealice;
8 sabirni lijeb; 9 muljni ispust; 10 odvod
(2) Taloenje u vertikalnim talonicima se moe odvijati u:

(a) okruglim talonicima,
(b) kvadratnim talonicima.

ea je primjena okruglih talonika.
Okrugli talonik moe u sredini imati smjeten flokulator, slika 1.7::10.

-125-
Ovakav talonik je u stvari okrugli ili kvadratni bazen s konusnim, odnosno piramidalnim donjim
dijelom. U sredini talonika je najee ugraen flokulator.
Slika 1.7::11 Vertikalni talonik
1 zona taloenja; 2 flokulator; 3 zona mulja; 4 dovod; 5 mlaznice; 6 sabirni lijeb; 7 muljni ispust; 8 odvod
Koagulirana voda se dovodi u flokulator i sustavom mlaznica jednoliko distribuira. U flokulatoru
voda struji silazno i ulazi u donji dio zone taloenja. Odavde nastavlja uzlazno strujanje prema
sabirnom lijebu, odakle se dalje odvodi.
Mulj se skuplja na dnu konusnog dijela i povremeno isputa. Radi osiguranja gravitacijskog
klizanja mulja prema muljnom ispustu, preporua se izvoenje konusnog dijela pod kutom 50 do
55 [].
Vertikalne talonike, slika 1.7::11, karakterizira uzlazno kretanje vode.

-126-
Srednja (uzlazna) brzina vode u taloniku, v
u
[m s
-1
], obino se kree u granicama 5 do 610
-
4
[m s
-1
]. Ova brzina osigurava taloenje svih estica s brzinom taloenja v
t
> v
u
.
Povrina zone taloenja A
s
definirana je izrazom:
(1.7-10)
Visina zone taloenja, H
s
, preteno se uzima 4 do 5 [m], a odnos promjera talonika, D
s
, i visine
zone taloenja, H
s
, D
s
/H
s
1.5.

Vertikalni talonici se uglavnom primjenjuju kod ureaja kapaciteta do 30 000 [m
3
d
-1
].

-127-
(a) Cijevni i ploasti talonici su nastali kao rezultat nastojanja da se uinak taloenja priblii
teoretski oekivanome, te da se vrijeme zadravanja vode u taloniku, koje je inae prilino dugo u
odnosu na druge faze kondicioniranja vode, to vie skrati, uz postizanje eljenog stupnja
taloenja.
Ovi se talonici grade kao bazeni, slika 1.7::12, u koje se u vidu snopa, pod odreenim kutom
prema horizontali, ugrauje sustav cijevi razliitog oblika profila (okruglog, etverokutnog,
esterokutnog), ili sustav paralelnih ploa (lamela). Karakteristina dimenzija profila cijevi,
odnosno meusobnog razmaka lamela, iznosi reda veliine 5 do 7 [cm].
Kroz ugraene cijevi ili ploe uzlazno protjee voda optereena lebdeim esticama i na tom se
putu oslobaa znatnog dijela suspenzije za osjetno krae vrijeme u odnosu na konvencionalne
talonike.
Takoer se postie i optimalnost hidraulikih parametara. Reynoldsov broj poprima vrijednosti koje
bez daljnjega osiguravaju slojevito teenje, a Froudeov broj se kree u granicama kod kojih je u
potpunosti osigurana stabilnost teenja.
(3) Taloenje u posebnim (specijalnim) talonicima odnosi se na taloenje u:

(a) cijevnim i ploastim (lameliranim) talonicima,
(b) talonicima s lebdeim muljem.

-128-
Slika 1.7::12 Cijevni ili ploasti talonik
1 dovod; 2 sustav cijevi ili ploa; 3 zgrta mulja; 4 muljna komora; 5 muljni ispust; 6 odvod
Analize i ispitivanja vezani za probleme uklanjanja mulja rezultirali su utvrivanjem optimalnog
kuta nagiba protonih elemenata u granicama od 45 do 60 []. Time je osigurano neprekidno
gravitacijsko klizanje mulja.
Duljina protonih elemenata je priblino jednaka dvadeseterostrukoj vrijednosti karakteristine
dimenzije protonog elementa, to u konanosti rezultira smanjenjem potrebne dubine vode u
taloniku ( za oko 30 [%] u odnosu na konvencionalne talonike).

-129-
Povrinsko optereenje, PO, odnosno kritina vertikalna brzina taloenja estica, v
tcr
, definirani su
izrazom:
(1.7-11)
gdje je K
s
[1] koeficijent ija vrijednost ovisi o nagibu i duljini protonih elemenata.

Vrijednost koeficijenta K
s
je osjetno manja od jedan. Prema tome, kod cijevnih i ploastih talonika
se postie viestruko smanjenje kritine brzine taloenja, ili drugim rijeima, zadravanjem iste
kritine brzine taloenja mogue je viestruko poveati dotok, odnosno viestruko smanjiti
povrinu zone taloenja u odnosu na konvencionalne talonike.
Prednosti cijevnih i ploastih talonika sadrane su u visokom uinku koji se postie za osjetno
krae vrijeme, manjem volumenu objekta, pa prema tome i manjim investicijskim trokovima.

(b) Talonici s lebdeim muljem se danas nairoko koriste u tehnici kondicioniranja vode. S
obzirom na odreene posebnosti, ovi se talonici izvode najee pod nazivima (i) akceleratori,
(ii) precipitatori i (iii) pulzatori. Njihov rad, slika 1.7:.13, je zasnovan na proputanju koagulirane
vode kroz sloj lebdeeg mulja.

-130-
Slika 1.7::13 Naelo rada talonika s lebdeim muljem
1 talonik; 2 zgunjiva mulja; 3 dovod; 4 ispust zgusnutog mulja; 5 odvod
Koagulirana voda se dovodi u donji dio talonika i struji uzlazno. estice (pahuljice) koagulanta i s
njima povuene estice suspenzije podiu se uzlaznim tokom do trenutka kada njihova brzina
taloenja postane jednaka uzlaznoj brzini toka. Pretpostavimo da e se to dogoditi na visini h
o

iznad dovoda vode. Iznad te razine e se formirati sloj lebdeeg mulja kroz koji e prolaziti i na
odreeni se nain filtrirati voda. Visina sloja mulja, h
1
, treba osigurati potreban stupanj taloenja.
Ta je visina ograniena i poloajem ureaja za oduzimanje mulja koji se uklanja u zgunjiva
mulja.

-131-
Voda koja je prola kroz zonu lebdeeg mulja nastavlja uzlazno strujanje do razine odvoda vode.
Visina vode iznad lebdeeg mulja, h
2
, treba osigurati zadravanje estica mutnoe koje su se
provukle kroz sloj mulja i zatiti povrinu lebdeeg mulja od usisavanja suspenzije ureajima za
odvod vode. U sloju mulja odvija se proces sljepljivanja estica suspenzije s pahuljicama
koagulanta, tj. proces dodirnog zgruavanja (kontaktne koagulacije).
Ako brzina uzlaznog strujanja premai brzinu taloenja pri danoj koncentraciji suspenzije, tada e
se ta koncentracija smanjiti, tako da moe biti poremeen bilans pridolaenja suspenzije u talonik
i uklanjanja njenog vika u zgunjiva taloga. Tada dolazi do podizanja suspendiranog mulja i
iznoenja suspenzije iz talonika.
Stoga se kod definiranja tehnologije rada ovih talonika osnovni problem svodi na pravilno
odreivanje visine sloja lebdeeg mulja, h
1
, i uzlazne brzine vode, v
u
. Ove veliine za zadani
stupanj taloenja ovise o kvaliteti sirove vode i postupcima njene kemijske obrade.

1.7.2. 5. Procjeivanje

Procjeivanje je proces proputanja vode kroz poroznu sredinu filtarski materijal.
Primjenjuje se za uklanjanje koloidnih estica i mikroorganizama (prvenstveno bakterija) koji su
nakon procesa taloenja zaostali u vodi, naroito najsitniji koloidi koji se nisu uspjeli slijepiti u
flokule, ve su proslijedili tokom vode dalje. Kod procjeivanja e i te estice zaostati u kontaktu s
filtarskim materijalom.
U vodovodnoj se praksi kao osnovni filtarski materijal primjenjuje kvarcni pijesak.

-132-
Proces procjeivanja se odvija u posebnim objektima procjeivaima (filtrima).
(a) mehaniko djelovanje, koje se sastoji u odstranjivanju estica veih od pora filtarskog
materijala,
(b) adhezijsko djelovanje, koje se ogleda u prianjanju estica na povrini filtarskog materijala,
(c) adsorpcijsko djelovanje, koje se oituje u pripijanju (na povrini filtarskog materijala) estica
koje s vodom prodiru u poroznu sredinu,
(d) talono djelovanje, koje se sastoji u gravitacijskom izdvajanju estica koje s vodom prodiru u
unutranjost filtarskog materijala,
(e) kemijsko djelovanje, koje se oituje u rastavljanju (disociranju) mutei na sitnije dijelove ili u
njenom pretvaranju u netopivu masu koja se potom uklanja iz vode,
(f) bioloko djelovanje, koje se ogleda u stvaranju bioloke opne ili prevlake (filma, membrane)
od mikroorganizama.
Ova vrsta pijeska sadri silicijev dioksid, SiO
2
, koji vrlo povoljno neutralizira preostale potencijalne
sile koloida zaostalih u vodi nakon procesa taloenja.
Na procjeivanje se dovodi vodu s mutnoom do 8 (iznimno 16) [NTU], jer bi vea mutnoa
izazvala prebrzo oneienje filtarskog materijala, odnosno potrebu njegovog vrlo estog pranja
(ienja).

Procjeivanje je sloen proces koji objedinjuje:

-133-
Ovisno o nainu kretanja vode kroz filtarski materijal, procjeivai se dijele na:
(I) gravitacijske procjeivae,
(II) tlane procjeivae,
(III) vakuumske procjeivae.
(I) Gravitacijski procjeivai su otvoreni spremnici u kojima se iznad filtarskog sloja nalazi voda sa
slobodnim vodnim licem, slika 1.7::14. Procjeivanje nastaje zbog djelovanja sile tee pri visinskoj
razlici dovoda i odvoda vode na filtru.
Slika 1.7::14 Shema gravitacijskog procjeivaa
1 dovod vode nakon taloenja; 2 filtarski sloj; 3 drenaa; 4 odvod filtrirane vode

-134-
(II) Tlani procjeivai su zatvoreni (elini) cilindrini spremnici u koje se voda dovodi pod tlakom.
Procjeivanje nastaje zbog razlike tlaka na dovodu i odvodu vode.

(III) Vakuumski procjeivai su vrsta procjeivaa kod kojih na odvodu vlada potlak.

Kod kondicioniranja vode, naroito ako se radi o ureajima veih kapaciteta, najee se
primjenjuju gravitacijski procjeivai.
Ovi procjeivai e se jedino i opisivati u nastavku.



Gravitacijsko procjeivanje se odvija u filtrima koji se grade kao otvoreni armiranobetonski
spremnici u ijem je donjem dijelu smjeten drenani sustav (drenaa) za odvod filtrirane vode,
slika 1.7:.14. Na drenani se sustav polae sloj filtarskog materijala. Voda koja je prola proces
taloenja dovodi se na filtarski materijal i silaznim tokom procjeuje.

Osnovni parametri koji se odreuju prilikom prorauna procjeivanja, odnosno kod projektiranja
procjeivaa, jesu:
(a) brzina procjeivanja,
(b) doputeni hidrauliki gubici na procjeivau,
(c) optimalno vrijeme rada procjeivaa izmeu dva pranja, odnosno ienja.

-135-
(a) Brzina procjeivanja, v
f
[m h
-1
], definirana je izrazom:
(1.7-12)
gdje su:

Q - dotok na procjeiva, [m
3
h
-1
],
A
f
- povrina procjeivaa, [m
2
].

Dakle, pod brzinom procjeivanja se ne podrazumijeva stvarna brzina vode u porama filtarskog
materijala, nego vertikalna brzina stupca vode koja prolazi filtrom.

(b) Doputeni hidrauliki gubici na procjeivau, H
f
[m], ogranieni su razlikom razine vode u
procjeivau i u spremniku iste vode. Ovi gubici, osim gubitaka zbog procjeivanja vode, H
fp

[m], ukljuuju linijske i lokalne gubitke zbog teenja vode kroz vodovodne cijevi i armature kojima
se filtrirana voda odvodi do spremnika iste vode.
Hidrauliki gubici, H
fp
, slika 1.7::15, prvenstveno ovise o osobinama filtarskog materijala (debljini
sloja, poroznosti, dimenzijama i postotku udjela pojedinih frakcija), zatim o brzini procjeivanja,
viskoznosti vode i gravitacijskom djelovanju.

-136-
Slika 1.7::15 Prikaz tlanih gubitaka kod gravitacijskog procjeivanja
Osobine filtarskog materijala kvantificiraju se sa sljedea dva parametra:
(i) efektivnim promjerom,
(ii) koeficijentom jednolikosti (koeficijentom uniformnosti).
(i) Efektivni promjer, d
e
[mm] definiran je izrazom:
(1.7-13)
(ii) Koeficijent jednolikosti, K
u
[1] definiran je odnosom:
(1.7-14)
gdje su:
d
10
- promjer zrna filtarskog materijala koji odgovara 10 [%] frakciji, [mm],
d
60
- promjer zrna filtarskog materijala koji odgovara 60 [%] frakciji, [mm].

-137-
Ove se veliine oitavaju s granulometrijske krivulje filtarskog materijala.

Proraun spomenutih hidraulikih gubitaka je relativno opsean i sloen, tako da se ovdje nee
iznositi.

(c) Optimalno vrijeme rada procjeivaa odreuje se iz dva uvjeta.

(i) Prvi uvjet se odnosi na oneienje filtarskog materijala, zbog ega u procesu procjeivanja
postupno dolazi do smanjenja poroznosti filtarske ispune, odnosno do zaepljenja pora, a time i do
do poveanja hidraulikih gubitaka, slika 1.7::16(a), to nazivamo kolmatacijom. Ti se gubici
poveavaju kroz razdoblje, T
n
[h], tokom kojega njihova vrijednost dosegne vrijednost raspoloivog
tlaka.

(ii) Drugi uvjet se odnosi na injenicu da porastom oneienja filtarskog materijala dolazi do
poveanja brzine vode u porama, to dovodi do djelominog iznoenja estica suspenzije koje su
se prethodno zadrale u porama. Kao rezultat toga poinje se pogoravati kvaliteta filtrirane vode.

-138-
Slika 1.7::16 Odreivanje optimalnog vremena rada procjeivaa
(a) prema kriteriju doputenih hidraulikih gubitaka; (b) prema kriteriju traene kvalitete filtrirane vode
1 promjena hidraulikih gubitaka; 2 promjena mutnoe
(H
f
)
max
najvie doputeni hidrauliki gubici
Dakle, prema drugom kriteriju trajanja rada filtra izmeu dva pranja je razdoblje, T
z
[h], tokom
kojega se garantira traena kvaliteta filtrirane vode, slika 1.7:16(b).
Obje vrijednosti, T
n
i T
z
, ovise o brzini procjeivanja, kvaliteti vode i osobinama suspenzije i
filtarskog materijala.

U sluaju najekonominije projektiranog filtra vrijedi jednakost::
(1.7-15)

-139-
Meutim, radi osiguranja zdravstvene ispravnosti filtrirane vode poeljno je da T
z
bude neto vee
od T
n
odnosno preporua se uzeti:
(1.7-16)
Time su definirani temeljni parametri procesa procjeivanja.

Po karakteru mehanizma zadravanja suspendiranih estica mogue je razlikovati:

(1) sporo procjeivanje,
(2) brzo procjeivanje.

(1) Sporo procjeivanje nastaje procjeivanjem kroz bioloku opnu koju obrazuju mikroorganizmi
na povrini filtarskog sloja. Zato se ono naziva i povrinsko procjeivanje.
Proces sporog procjeivanja se odvija na sporim procjeivaima, koji se primjenjuju za filtriranje
nekoagulirane vode koja sadri nisku mutnou (rijetko preko 8 [NTU]). Rade pri malim brzinama
procjeivanja, obino 0.1 do 0.3 (najee 0.2) [m h
-1
] i kapaciteta do 1 000 [m
3
d
-1
]. Zato im je
potrebna velika povrina, to uvjetuje relativno visoke investicijske trokove.
Odlika im je vrlo visoko smanjenje mutnoe i veliki postotak zadravanja bakterija (98 do 99 [%]).

-140-
Nedostaci sporih procjeivaa su, uz visoke trokove izgradnje, vrlo sloen, skup i sa sanitarnog
aspekta nesavren nain ienja.

Kao to je istaknuto, rad sporih procjeivaa zasniva se na filtriranju nekoagulirane vode kroz
bioloku membranu, na kojoj se zadravaju samo one estice ije su dimenzije vee od pora
opne, dok pjeani filtarski sloj slui kao oslonac za sakupljanje koloida i mikroorganizama na
njegovoj povrini.
Uinak proiavanja se poveava proporcionalno formiranju bioloke opne nad filtarskim slojem.
Sakupljanje filtrirane vode provodi se pomou lijeba ugraenog na dnu procjeivaa. Kod veih
filtarskih povrina izvodi se drenani sustav, najee od perforiranih cijevi.

Preporuljive vrijednosti temeljnih parametra sporih procjeivaa jesu:

(a) efektivni promjer, d
e
= 0.25 do 0.35 [mm],
(b) koeficijent jednolikosti, K
u
2.75,
(c) poetna debljina potpornog (filtarskog) sloja, h
f
1.5 [m],
(d) dubina vode iznad filtarskog sloja, h
v
1.2 [m].

-141-
Mala brzina procjeivanja i male dimenzije estica suspenzije uzrokuju relativno sporo sazrijevanje
bioloke opne (1 do 2 dana), dok normalno vrijeme rada sporih procjeivaa (od zavretka
sazrijevanja opne do ienja) iznosi obino 2 (4) mjeseca. Prilikom ienja filtra skida se
oneieni povrinski sloj pijeska debljine 1 do 2 [cm], sve dok se debljina filtarskog sloja ne
smanji na 0.75 [m]. Tada se sav prethodno odstranjen pijesak opere i vrati na filtar.
Zbog relativno velike povrine sporih procjeivaa, njihovo ienje je teak i skup postupak koji
moe potrajati i dan dva. Stoga se uvijek grade barem dvije filtarske jedinice koje se, radi
kontinuiteta vodoopskrbe, iste odvojeno.

(2) Brzo procjeivanje nastaje procjeivanjem kroz cijeli filtarski sloj. Zato se ono naziva i dubinsko
procjeivanje.
Proces brzog procjeivanja se odvija na brzim procjeivaima koji se primjenjuju za filtriranje vode
koja je prola proces taloenja i ima mutnou najvie 8 [NTU]. Rade pri relativno velikim brzinama
procjeivanja, obino 5 do 7 (iznimno 15) [m h
-1
], ovisno o granulometrijskim osobinama filtarskog
sloja i vrsti procjeivaa. Zbog velike brzine filtriranja, potrebna povrina ovih procjeivaa je
viestruko manja u odnosu na spore.
Meutim, s druge strane, kod brzih je filtara prisutno znatno bre oneienje, a time i potreba
njihovog eeg pranja (u prosjeku 1 do 2 puta dnevno).
Na slici 1.7::17 dana je naelna shema rada brzih procjeivaa.

-142-
Slika 1.7::17 Shema rada brzih procjeivaa
(a) faza procjeivanja; (b) faza pranja
1 dovodni lijeb vode namijenjene procjeivanju; 2 filtarski sloj; 3 sapnice; 4 sabirni kanal filtrirane vode i dovodni kanal
vode za pranje; 5 odvodni lijeb vode od pranja
Posredstvom lijeba, slika 1.7::17(a), voda namijenjena procjeivanju ravnomjerno se rasporeuje
iznad filtarskog sloja i filtrirajui prolazi tim slojem.
Filtarski je sloj poloen na nosivu konstrukciju, najee montane armiranobetonske ploe, u koje
je ugraen sistem sapnica, obino 64 sapnice po [m
2
]. Kroz sapnice se voda procjeuje u donji dio
bazena.
Filtrirana voda se zatim sakuplja u sabirnom kanalu i odvodi glavnim kanalom (cjevovodom) prema
spremniku iste vode.

-143-
Preporuljive vrijednosti temeljnih parametara brzih procjeivaa jesu:

(a) efektivni promjer, d
e
= 0.45 do 0.55 [mm],
(b) koeficijent jednolikosti, K
u
= 1.5 do 1.7,
(c) debljina filtarskog sloja, h
f
0.7 do 0.8 [m],
(d) dubina vode iznad filtarskog sloja, h
v
0.7 do 1.0 [m].

Kada doe do oneienja filtra, odnosno maksimalno doputenog gubitka tlaka (reda veliine
1.5 [m] vodnog stupca), pristupa se njegovom iskljuenju iz rada i pranju, slika 1.7::17(b).
Pranje se moe provesti pomou vode ili u kombinaciji vode i zraka.
Drugi nain pranja je ei.
Pranje filtra pomou vode i zraka zasniva se na naizmjeninom dovoenju iste vode i zajedno
vode i zraka pod odreenim tlakom u donji dio bazena, zbog ega nastaje uzlazno strujanje kroz
sustav sapnica i filtarski sloj.
Radi to ravnomjernije raspodjele vode i zraka, sapnice imaju najznaajniju ulogu upravo kod
pranja filtra, slika 1.7::18.

-144-
Slika 1.7::18 Sapnica
(a) izgled; (b) naelo rada za vrijeme pranja
1 glava; 2 drka; 3 navoj; 4 prorezi
Izvode se kao plastine (najee) i metalne, a sastoje se od drke i glave. Na drci je navoj, radi
ugradnje sapnice u armiranobetonsko dno, i otvor na gornjem dijelu, te prorez na donjem. Glava
se izvodi sa sistemom proreza ije dimenzije (obino 0.35 do 0.70 [mm]) moraju onemoguiti
iznoenje filtarskog materijala u fazi rada filtra.
Kroz te se proreze procjeuje voda u procesu rada procjeivaa, a uputa voda i zrak u fazi
njegovog pranja.

-145-
Pranje obino traje 5 do 7 [min]. Najprije se pusti voda u trajanju 2 [min], zatim zajedno voda i zrak
u trajanju 2 do 3 [min], i na kraju, radi ispiranja, voda u trajanju 1 do 2 [min].
Orijentacijske vrijednosti potrebnih koliina zraka i vode za pranje brzog filtra jesu:

- zraka, 1.0 [m
3
h
-1
sapnici
-1
],
- vode, 0.3 [m
3
h
-1
sapnici
-1
].

Voda od pranja odvodi se sabirnim lijebom i isputa u kanalizaciju. Preljevni rub lijeba mora biti
smjeten na takvoj visini iznad povrine filtarskog sloja da se pijesak prilikom pranja ne moe
vodom za ispiranje iznijeti u lijeb.
Radi neprekidnosti rada ureaja za kondicioniranje vode, uvijek se izvodi vie filtarskih jedinica
koje se peru odvojeno.
Zrak za pranje osigurava se kompresorom, iji kapacitet ovisi o broju sapnica na filtarskim
jedinicama pri njihovom istovremenom pranju, dok je potreban tlak zraka cca 0.5 [bar], mjereno od
povrine filtarskog sloja.
ista voda za pranje procjeivaa osigurava se u posebnoj vodospremi, odakle se pod tlakom od
cca 0.5 [bar] (u odnosu na povrinu filtarskog sloja) dovodi zasebnim cjevovodom do filtarskog
bazena.

-146-
Volumen vodospreme namijenjene za pranje procjeivaa ovisi o broju filtarskih jedinica koje se
dnevno peru.
Prema tome, u procesu procjeivanja dolazi do odreenog gubitka vode, koji nastaje kao
posljedica pranja filtarskog sloja istom (filtriranom) vodom.
Ovaj gubitak vode kod optimalno projektiranih procjeivaa obino iznosi 3 do 5 [%] filtrirane
koliine. To je potrebno imati na umu kod hidraulikog dimenzioniranja procjeivaa, odnosno
prilikom odreivanja njihovog kapaciteta.
Cjelokupan pogon brzih procjeivaa odvija se posredstvom automatskih regulatora i registratora
rada njihovih pogonskih elemenata.

-147-

Nastavak prethodno opisanog procesa gravitacijskog procjeivanja predstavljaju procesi
membranskog procjeivanja (membranske filtracije) u kojima se koristi svojstvo polupropusnih
sredina (membrana).
Princip funkcioniranja membrana je takav da se voda namijenjena filtriranju, Q , dovodi u nosivi
element (membransko kuite) u kojemu se nalaze membrane. Na membranama se razdvaja
filtrirana voda filtrat (permeat), Q
f
, koja je prola kroz membrane, i izdvojene otpadne tvari
(retenat), Q
o
, koje se zaustavljaju na membrani i odstranjuju, slika 1.7::19.


Q = Q
f
+ Q
o

Q
f
Q


Slika 1.7::19 Princip (popreno protone) membranske filtracije

-148-
Podruje djelovanja procesa membranske filtracije prvenstveno ovisi o veliini estica (tvari) koje
treba izdvojiti iz vode, slika 1.7::20.














Slika 1.7::20 Klasifikacija estica u odnosu na veliinu i postupak odvajanja (separacije)

-149-
Prema slici razlikuju se etiri postupka odvajanja membranama:
(1) mikroprocjeivanje (mikrofiltracija), MP (MF), s membranama veliine pora
(otvora) 0.1 do 10 [m];
(2) ultraprocjeivanje (ultrafiltracija), UP (UF), s membranama veliine pora
0.001 [m] = 1.0 [nm] do 0.1 [m];
(3) nanoprocjeivanje (nanofiltracija), NP (NF), s membranama veliine otvora
0.4 [nm] do 5.0 [nm];
(4) reverzna osmoza, RO, s membranama veliine pora 0.1 [nm] do 1.0 [nm].
Dakle, podjela je uinjena u funkciji veliine estica (tvari) rasprenih (suspendiranih) i otopljenih u
vodi koje mogu biti uklonjene posredstvom membrana.
RO i NP se preteno primjenjuju za izdvajanje otopljenih mineralnih i organskih tvari, a UP i MP za
uklanjanje suspendiranih estica i mikroorganizama.
Postupci separacije tvari iz vode bazirani su na razlici tlaka pri prolasu vode kroz membranu. Kod
MP i UP tipine vrijednosti tlakova su 1.0 do 2.5 [bara], kod NP se koriste tlakovi 6 do 14 [bara],
dok kod RO uobiajeno vrijednosti tlakova iznose 7 do 20 (80) [bara].
Kao materijali za izradu membrana danas se najee koriste:
(i) polimeri (npr. polipropilen, PP; polietersulfon, PES; polisulfon, PS; poliviniliden, PVDF),
(ii) metali (npr. aluminij, cirkonij, titanij, nikal),
(iii) keramika.

-150-
Membrane se proizvode u obliku poroznih (upljih) cjevica vlakana i vieslojnih folija, ugraenih
u kuite s kojim oblikuju modul procjeivanja (modul filtracije).
Moduli filtracije se najee proizvode kao, slika 1.7::21:
(a) cijevni moduli, s membranama postavljenim unutar vie perforiranih cijevi ugraenih u tlano
kuite,
(b) moduli spiralno namotanih membrana, sa spiralno namotanim membranama oko sredinje
cijevi,
(c) moduli sa upljim vlaknima, s membranama od vie stotina tisua upljih vlakana ugraenih u
tlanu cijev (kuite).








Slika 1.7::21 Moduli filtracije
(a) cijevni modul; (b) modul spiralno namotanih membrana; (c) modul sa upljim vlaknima
(a) (b) (c)

-151-

1.7.2. 6. Dezinfekcija

Procesima taloenja i filtracije znatno se smanjuje koliina mikroorganizama u vodi, ali to jo ne
znai da su oni potpuno uklonjeni.
Za njihovo se uklanjanje primjenjuje dezinfekcija.
Njome se ne postie potpuno unitenje svih ivih mikroorganizama u vodi kao npr. sterilizacijom,
ve je svrha dezinfekcije da vodu u bakteriolokom pogledu uini zdravstveno ispravnom
(sigurnom).
Stoga je zadaa dezinfekcije unitenje infektivnih mikroorganizama, u prvom redu intestinalnih i
fekalnih vrsta bakterija.
Dezinfekcija je obino posljednji proces prilikom kondicioniranja vode, a ponekad i jedini, ali
obavezan.
Od postupaka dezinfekcije pitkih voda danas su najrasprostranjeniji:
(1) dezinfekcija klorom i njegovim derivatima,
(2) dezinfekcija ozonom,
(3) dezinfekcija ultraljubiastim zrakama.

-152-


(1) Dezinfekcija klorom i njegovim derivatima ogleda se prvenstveno u pobijanju bakterija, zatim
odreenih vrsta virusa i parazita, oksidaciji organske i anorganske tvari, te suzbijanju okusa i
stranih mirisa vode.
U suvremenoj praksi kondicioniranja pitkih voda ovaj se postupak najee primjenjuje.
Baktericidno svojstvo klora zasniva se na razaranju enzima koji pretvaraju krob u eer i koji su
prijeko potrebni za ivot mikroorganizama.
Najee se koristi plinoviti klor ili hipoklorit natrija, te hipoklorit kalcija.
Klor je pogodan kao dezinfekcijsko sredstvo zbog uinka koji postie u relativno kratkom vremenu
i uz prihvatljive trokove. Meutim, klor moe uzrokovati neugodan miris vode.
Potrebna doza klora ovisi o ukupnoj organskoj i anorganskoj tvari u vodi koja oksidira. Pokazatelj
klorne doze je koliina neutroenog, tzv. slobodnog (rezidualnog) klora koji ostaje u vodi nakon
izvrene oksidacije organske i anorganske tvari. Prema tome, u procesu dezinfekcije se doza klora
neprekidno poveava dok se u kloriranoj vodi ne pojavi rezidualni klor (najvie 0.5 [mg l
-1
]).
Orijentacijska doza klora kod pitkih voda iznosi 0.5 do 1.0 [mg l
-1
] uz vrijeme kontakta oko 30 [min].


-153-

(2) Dezinfekcija ozonom zasniva se na proputanju kroz vodu ozona, tj. zraka u kojemu je kisik
uslijed elektrinog pranjenja proveden u triatomni oblik O
3
.
Ozon se dobiva tako da se struja istog i suhog zraka proputa izmeu dviju elektroda s razlikom
potencijala od 10 000 do 20 000 [V]. Zbog nepostojanosti toga oblika, ozon brzo prelazi u kisik
O
2
, a atom kisika koji se pri tome oslobaa djeluje kao jaki oksidant na protoplazmu
mikroorganizama koji se nalaze u vodi i ubija ih.
Ozon je vrlo pogodan za dezinfekciju pitkih voda jer nema neugodnog mirisa ni otrovnog
djelovanja, ali su trokovi poslovanja ureaja s ozonom danas jo uvijek relativno vrlo visoki.
Potrebna doza ozona za dezinfekciju iste vode je oko 1 [mg l
-1
], a vrijeme kontakta ozona s
vodom iznosi oko 5 [min].

-154-

(3) Dezinfekcija ultraljubiastim zrakama sastoji se u unitenju bakterija u vodi izloenoj zraenju
ultraljubiastim zrakama. Njihovo baktericidno djelovanje je kod valnih duljina od 200 do 300 [nm],
a maksimalno kod 250 [nm].
Proizvode se u aruljama sa ivinim parama pod malim tlakom. Snaga arulje je do 200 [W], a
vijek trajanja 2 000 do 4 000 [h].
Voda podvrgnuta postupku dezinfekcije ultraljubiastim zrakama mora biti savreno ista i kruiti
oko arulje u tankom sloju.
Prednost ovog postupka dezinfekcije je relativno jednostavan pogon i nepromijenjen okus vode, a
nedostatak je sadran u potrebi visokog prethodnog stupnja kondicioniranja vode.

-155-
1.8. VODOSPREME
Vodospreme su graevine ije su funkcije (a) osiguranje operativne
rezerve vode radi izravnavanja oscilacija u potronji vode za kuanske
i industrijske potrebe, (b) osiguranje poarne rezerve vode,
(c) osiguranje sigurnosne rezerve vode za vrijeme prekida dotoka u
vodospremu i (d) osiguranje zahtijevane razdiobe tlakova u
vodovodnoj mrei, definiranjem visinskog poloaja vodospreme i
razine vode u vodnim komorama spram potroaa.
1.8.1. VRSTE VODOSPREMA
Podjela vodosprema je mogua po nekoliko kriterija. U pogonskom ih pogledu razvrstavamo u:
(I) visinske vodospreme,
(II) niske vodospreme.
(I) Visinske vodospreme imaju razinu vode iznad potroaa, tako da voda prema potroaima
otjee gravitacijski. Objedinjuju sve etiri prethodno nabrojene funkcije vodosprema. Dijele se na:

-156-
(1) ukopane vodospreme, koje su pretenim dijelom ukopane u teren. Izvode se na mjestima s
najpovoljnijim visinskim i horizontalnim odnosima u odnosu na potroae, slike 1.2::02 i
1.2::04.
(2) vodotornjeve, koji se u cijelosti nalaze iznad terena radi postizanja potrebne tlane visine
(opskrbnog tlaka) u vodovodnoj mrei. Primjenjuju se na lokacijama gdje nema topografskih
uvjeta za izvedbu ukopanih vodosprema (ravniarski teren), slika 1.2::04(a).
(3) tunelske vodospreme, koje se izvode u brdskim masivima (vrstoj stijeni).
(4) hidrofore, koji nemaju funkciju spremanja vode, radi ega ih uvjetno svrstavamo u ovu
skupinu, nego se koriste za lokalno poveanje opskrbnog tlaka, npr. kod visokih stambenih
zgrada.
(II) Niske vodospreme su u visinskom pogledu smjetene (ukopane) na nedovoljnoj visini za
osiguranje potrebnog opskrbnog tlaka u vodovodnoj mrei. Voda se iz njih distribuira potroaima
pomou crpki, tako da su to zapravo usisni spremnici crpnih stanica. Objedinjuju prve tri prethodno
navedene funkcije vodosprema.
U praksi su najei visinski ukopani rezervoari i vodotornjevi, tako da e se oni analizirati u
nastavku.

-157-
1.8.2. OSNOVNI ELEMENTI VODOSPREMA
Glavne elemente vodosprema ine:

(1) funkcionalni elementi,
(2) konstrukcijski elementi.
1.8.2. 1. Funkcionalni elementi vodosprema

Osnovni funkcionalni elementi vodosprema jesu:

(a) vodna ili rezervoarska komora,
(b) zasunska ili manipulativna komora.

(a) Vodna komora slui za spremanje rezervnih vodnih koliina. Uobiajena dubina vode u vodnoj
komori je 3 do 4 [m], rijetko do 6 [m].
Kod ukopanih rezervoara, vodna komora ima okrugli, pravokutni ili (rjee) spiralni tlocrt, slika
1.8::01. Vodotornjevi se u pravilu izvode okruglog tlocrta.

-158-
Slika 1.8::01 Tlocrtni oblici jedno i viekomornih ukopanih vodosprema
(a) okrugli; (b) pravokutni; (c) spiralni
(a1.1), (a1.2), (b1), (b2) i (c) jednokomorne vodospreme; (a1.3), (a1.4), (a2.1) i (b3) dvokomrone vodospreme;
(a.2.2) trokomorna vodosprema
(a1), (b) i (c) vodna komora naslonjena na zasunsku komoru; (a2) vodna komora odvojena od zasunske komore
1 vodna komora; 2 zasunska komora; 3 dovod; 4 odvod
Na spomenutoj slici vidimo da se vodna komora moe izvoditi kao jedno ili viekomorna. Radi
osiguranja neprekidnosti vodoopskrbe obino se izvode viekomorni rezervoari.
Vodna se komora najee oslanja na zasunsku komoru, slika 1.8::01(a1), (b), i (c), a samo je u
izuzetnim sluajevima odvojena, slika 1.8::01(a2).

-159-
(b) Zasunska komora slui za smjetaj vodovodnih (manipulativnih) armatura, kraja dovodnog i
poetka odvodnog cjevovoda, ispusta, preljeva i indikatora razine vode.
Vodovodne armature slue za upravljanje vodnim rezervama, ispustom se osigurava kompletno
pranjenje komore (npr. radi ienja), dok preljev osigurava najviu doputenu razinu vode u
vodnoj komori, kako ne bi dolo do prelijevanja preko pregradnih zidova i potapanja zasunske
komore.

1.8.2. 2. Konstrukcijski elementi vodosprema

Osnovni konstrukcijski elementi vodosprema jesu:

(1) dno,
(2) vertikalni zidovi i stupovi,
(3) grede i (ravna ili zasvoena) pokrovna ploa,
(4) nosiva konstrukcija (kod vodotornjeva).

S ovim se elementima vodospreme izvode na licu mjesta (monolitne), kao montane ili
kombinirane konstrukcije.

-160-
Kao montani elementi obino se izvode stupovi, grede, ploe i paneli za formiranje vertikalnih
zidova.
Prema materijalu izvedbe danas su najei rezervoari od armiranog betona, potom od
prednapetog betona i elika, a ranije od opeke i lomljenog kamena.
Relativno visoki trokovi antikorozivne zatite i toplinske izolacije glavna su prepreka iroj primjeni
elinih vodosprema.
Konstrukcijsko oblikovanje vodosprema je vrlo raznoliko.


-161-
Slika 1.8::02 Primjer ukopane, jednokomorne, okrugle armiranobetonske vodospreme
Na slici 1.8::02 prikazana je tipska konstrukcija ukopane, jednokomorne (volumena 2 000 [m
3
]),
okrugle vodospreme, izvedene od montanih armiranobetonskih elemenata. Armiranobetonsko
ravno dno izvedeno je na licu mjesta. Vertikalni su zidovi izvedeni montano od rebrastih panela
koji se spajaju zavarivanjem elinih limova isputenih iz panela. Pokrovna ploa je montirana
od ravnih radijalnih i trapeznih ploa koje se oslanjanju na vertikalni zid vodospreme, te na
sredinji i sistem koncentrino rasporeenih stupova.

-162-
Slika 1.8::03 Primjeri ukopanih, dvokomornih, pravokutnih armiranobetonskih vodosprema
(a) sa zidovima; (b) sa stupovima
Izvedba vodotornjeva je, budui da sadre nosivu konstrukciju, znatno sloenija od izvedbe
ukopanih rezervoara, tako da su i trokovi njihove izvedbe (za isti volumen rezervoarskog
prostora) viestruko vei, najmanje etverostruko. Visina nosive konstrukcije obino iznosi 25 do
30 [m], a samo rijetko prelazi 40 [m].
Zato je potrebno posvetiti maksimalnu panju pronalaenju minimalno potrebnog volumena
vodotornja. U praksi se nastoji da on ne bude vei od 20 do 30 [%] najvee dnevne potronje.
Kod vodotornjeva se zasunska komora, za razliku od ukopanih vodosprema, obino izvodi
odvojeno od rezervoarskog prostora, preteno u podzemnom dijelu objekta.
Slika 1.8::03 takoer prikazuje ukopane, dvokomorne, pravokutne vodospreme, izvedene od
armiranog betona na licu mjesta. Na slici 1.8::03(a) je ukopana vodosprema sa zidovima, a na slici
1.8::03(b) sa stupovima unutar vodnih komora.

-163-
Na slici 1.8::04 prikazani su primjeri vodotornjeva prema materijalu izvedbe. Rezervoarski prostor
je preteno izveden cilindrinog oblika s ravnim ili sfernim dnom.
Slika 1.8::04 Primjeri vodotornjeva prema materijalu izvedbe
(a) armiranobetonski; (b) elini; (c) od prednapetog betona

-164-
(a) vodonepropusnost, koja se kod betonskih (armiranih i prednapetih) vodosprema postie
bukanjem unutarnjih stijenki vodnih komora vodonepropusnom cementnom bukom ili
plastinim vodootpornim bukama,
(b) cirkulaciju vode unutar vodne komore, to se postie izvedbom pregradnih zidova,
(c) prozraivanje, to se postie izvedbom ventilacijskih otvora,
(d) pad dna u iznosu 0.5 do 1.0 [%] prema ispustu, a radi mogunosti ienja, odnosno pranja
vodospreme,
(e) vanjsku izolaciju, koja se postie izvedbom hidro i toplinske izolacije na vanjskim plohama, te
njenom zatitom. Kod ukopanih vodosprema je teite na hidroizolaciji, a kod vodotornjeva na
toplinskoj izolaciji.
Osnova funkcionalnog prorauna vodosprema sastoji se u odreivanju volumena rezervoarskog
prostora (vodne komore).
Ova veliina ovisi o reimu potronje i dotoka, a odnosi se na maksimalnu dnevnu potronju, Q
max

[m
3
d
-1
], na kraju projektnog razdoblja. Zato je za svaku konkretnu vodoopskrbnu zonu (naselje),
koja e se opskrbljivati vodom iz pripadnog rezervoara, potrebno odrediti:
1.8.3. VOLUMEN REZERVOARSKOG PROSTORA
Neovisno o konstrukcijskom rjeenju, kod svake vodospreme je potrebno osigurati:

-165-
(a) satni reim potronje vode tokom dana (24 [h], u danu maksimalne potronje),
(b) reim dotoka u vodospremu, bilo izravno s izvorita (vodozahvata) ili s ureaja za
kondicioniranje vode.
Pri tome, dakako, dotok u vodospremu moe biti gravitacijski, pri emu se obino pretpostavlja
stalnim tokom 24 [h], ili potisni, tj. posredstvom crpki, kada je reim dotoka ovisan o reimu rada
crpki.

Ukupan volumen rezervoarskog prostora, V
RU
[m
3
], sastoji se od:

(1) operativne rezerve, V
RO
[m
3
],
(2) poarne rezerve, V
RP
[m
3
],
(3) sigurnosne rezerve, V
RS
[m
3
].

Ako se iz vodospreme podmiruje i potreba za istom vodom ureaja za kondicioniranje vode
(prvenstveno pranja brzih procjeivaa), tada je i tu koliinu vode potrebno uzeti u obzir.

-166-
1.8.3. 1. Operativna rezerva

Odreivanje operativne rezerve, V
RO
, odnosi se na proraun dijela rezervoarskog prostora kojim
se osigurava izravnanje oscilacija u potronji vode za kuanske i industrijske potrebe. Najee se
provodi pod pretpostavkom dnevnog izravnanja, dakle, za sluaj kada je dnevni dotok jednak
dnevnoj potronji.

1.8.3. 2. Poarna rezerva

Iznos poarne rezerve, V
RP
, reguliran je propisima o poarnoj zatiti prema objanjenju iz toke
1.3.3., tablica 1.3::III.

1.8.3. 3. Sigurnosna rezerva

Sigurnosna rezerva, V
RS
, se predvia za sluaj prekida dotoka u vodospremu, za vrijeme dok se
ne otkloni uzrok prekida (kvar ili oteenje).
Obino se preporua da ova rezerva iznosi 25 [%] zbroja operativne i poarne rezerve, dakle:
(1.8-01)
1.8.3. 4. Ukupan volumen rezervoarskog prostora

Ukupan volumen rezervoara, V
RU
, odreuje se prema izrazu:
(1.8-02)

-167-
1.9. VODOOPSKRBNE MREE
Vodoopskrbnu mreu ini ukupnost glavnih i razdjelnih cjevovoda s
pripadnim oblikovnim komadima i vodovodnim armaturama,
meusobno spojenih u funkcionalnu cjelinu, neposredno ili posredno
preko pojedinih objekata vodoopskrbnog sustava, radi dovoenja i
distribuiranja vode potroaima.
Dakle, vodovodnu mreu ine:
(I) cjevovodi, kojima se voda dovodi i distribuira unutar vodoopskrbnog podruja,
(II) oblikovni (fasonski) komadi, koji slue za usmjeravanje toka vode, promjenu protjecajnih
povrina cjevovoda i izvedbu razliite vrste spojeva,
(III) vodovodne armature, koje slue za ispravno funkcioniranje, upravljanje i odravanje
vodovodne mree.

-168-
Osnovni zahtjevi kod vodoopskrbne mree sadrani su u osiguranju:
(i) dostatne vrstoe (mehanike otpornosti prema vanjskim i unutarnjim optereenjima),
(ii) vodonepropusnosti,
(iii) glatkoe unutarnjih stijenki (radi postizanja to manjih hidraulikih gubitaka),
(iv) dugotrajnosti (s obzirom na agresivno djelovanje sredine),
(v) jednostavne, brze i sigurne ugradnje (montae),
(vi) najvee ekonominosti.
Podjela kompletnih vodoopskrbnih mrea ili njihovih dijelova mogua je po nekoliko kriterija, od
kojih su najei prema:
(1) materijalu izvedbe: lijevano eljezne, eline, azbest cementne, armiranobetonske i plastine,
(2) funkciji: glavne (dovodne, opskrbne, dovodno opskrbne) i razdjelne,
(3) pogonskom reimu: gravitacijske, potisne i kombinirane,
(4) nainu teenja: pod tlakom i kombinirane (pod tlakom i sa slobodnim vodnim licem),
(5) shemi: granate i prstenaste.

-169-
U nastavku e se najprije zasebno opisati cjevovodi vodoopskrbnih mrea prema materijalu
izvedbe, dok e se analize funkcije, pogonskog reima i naina teenja, te sheme mrea zasebno
obraditi u jednoj toki, koja e se odnositi na njihov hidrauliki proraun.

Na kraju e se ukratko osvrnuti na oblikovne komade i vodovodne armature, ugradnju, ispitivanje i
dezinfekciju cjevovoda, te prikazivanje vodoopskrbne mree u projektu.
1.9.1. VODOOPSKRBNE MREE PREMA MATERIJALU IZVEDBE
Radi postizanja prethodno nabrojenih zahtjeva kod vodoopskrbnih mrea, u hidrotehnikoj je
praksi nairoko rasprostranjena primjena vie materijala za njihovu izvedbu, ne samo kao
posljedica povijesnog razvoja proizvodnje vodovodnih cijevi, ve i zbog postojanja razliitih uvjeta
eksploatacije.
Da bi se s obzirom na konkretne uvjete mogao provesti pravilan izbor vrste cijevi, prikazat e se
njihove osnovne osobine prema najeim materijalima izvedbe.

-170-
Pri tome treba imati na umu da svaki proizvoa cijevi raspolae s prospektima proizvodnog
asortimana, odakle se mogu dobiti detaljniji podaci o osobinama cijevi, bitnim kod projektiranja
vodovodnih mrea: strukturi, kemijskoj postojanosti, proizvodnom postupku, standardima koje
cijevi zadovoljavaju, klasama cijevi s obzirom na tlak (nominalni, radni, probni), dimenzijama
profila, duljini, masi, nainu ugradnje, meusobnom spajanju i osiguranju cijevi, hidraulikim
parametrima, proraunu optereenja i kontroli deformacija, te provedbi tlane probe i nainu
isporuke, rukovanja i skladitenja cijevi.

1.9.1. 1. Lijevano eljezne cijevi

Ove su cijevi najrasprostranjenije kod izvedbe vodovodnih mrea i svoj primat dre posljednjih 200
godina. Vijek trajanja im se procjenjuje na preko 100 godina, to im omoguuje i tvorniki izvedena
antikorozivna zatita.
U praksi postoje dvije vrste lijevano eljeznih cijevi:
(I) cijevi od sivog lijeva, SL (njem. GG Grauguss),
(II) cijevi od nodularnog (ilavog) lijeva (njem. GGG globularer Grauguss).
Razvoj tehnologije dobivanja nodularnog lijeva (u Europi se proizvodi od 1951. godine) potaknula
je sve izrazitija potranja za cijevima vee otpornosti prema vanjskim (udarcima, koroziji) i
unutarnjim utjecajima (tlaku) te nastojanja da cijevi to due traju.

-171-
Kemijski sastav nodularnog lijeva razlikuje se od sivog lijeva po tome to sadri vei postotak
ugljika, silicija i magnezija te znatno manje sumpora.
Sivi lijev sadri grafit u obliku listia ili pahuljica koji u odreenim uvjetima mogu izazvati napukline i
puknue cijevi, dok se kod nodularnog lijeva grafit pojavljuje u obliku malih kuglica (nodula), to
doprinosi njegovoj kovkosti i poveanju otpornosti na vlane sile, pa lijev postaje kovak duktilan,
radi ega se cijevi od ove vrsta lijeva u praksi zovu i duktilne cijevi.
Nodularni lijev ima znatno veu vlanu vrstou (do 700 [N mm
-2
]) od sivog lijeva (do 300 [N mm
-2
]),
tako da su cijevi od nodularnog lijeva u potpunosti potisnule cijevi od sivog lijeva koje se danas vie
ni ne proizvode, ali su jedan od najzastupljenijih cijevnih materijala u postojeim vodoopskrbnim
mreama.
Cijevi od sivog lijeva postoje za tlakove 10,15 i 20 [bara], unutarnjeg promjera, D = 50 do 600 (700)
[mm], i duljine (ovisno o promjeru), L = 3 do 4 [m].
Cijevi od nodularnog lijeva proizvode se za tlakove 30 do 40 [bara], unutarnjeg promjera, D = 60
(80) do 2000 [mm] i uobiajene duljine, L = 6 [m]. Ove lijevano eljezne cijevi zatiuju se od
korozivnih tala i agresivne vode vanjskom i unutarnjom zatitom. Vanjska zatita se provodi
galvanizacijom (metalizirani cink) i dodatno zatiuje bitumenskim premazom (za lako korozivna
tla), polietilenskom ili poliuretanskom oblogom ( za vrlo korozivna tla).

-172-
Slika 1.9::01 Lijevano eljezne cijevi
(a) s naglavkom; (b) s prirubnicom
(b1) s prirubnicom na jednom kraju; (b2) s prirubnicom na oba kraja
Prema vrsti zavretka cijevi kombiniraju se i meusobni spojevi, slika 1.9::02.
(a) Spoj s naglavkom se moe izvesti na dva naina.
Prvi se nain, slika 1.9::02(a1), sastoji u tome da se ravni kraj jedne cijevi uvlai u naglavak druge
cijevi, a prostor izmeu cijevi i naglavka se popunjava brtvenim materijalom.
Nedostatak ovog spoja je njegova krutost, a otuda i mogunost laganog poputanja pri
eventualnim deformacijama.
Obje vrste lijevano eljeznih cijevi, slika 1.9::01, mogu zavravati:
(a) s naglavkom (kolakom), odnosno s proirenjem na jednom kraju, dok je drugi kraj ravan,
slika 1.9::01(a),
(b) s prirubnicom (flanom ili peleom) na jednom, slika 1.9::01(b1), ili oba kraja, slika 1.9::01(b2).

-173-
Ovaj je problem izbjegnut kod drugog naina spajanja, koristei naglavak s navojem i (gumeni)
brtveni prsten, slika 1.9::02(a2).

(b) Spoj s prirubnicama, slika 1.9::02(b), najvie se koristi kod ugradnje (lijevano eljeznih)
oblikovnih komada i vodovodnih armatura. Brtvljenje se najee provodi gumenim prstenom
izmeu prirubnica, meusobno pritegnutih vijcima s maticama.
Slika 1.9::02 Spajanje lijevano eljeznih cijevi
(a) spoj s naglavkomi; (b) spoj s prirubnicama
1 ravni kraj cijevi; 2 naglavak; 3 konopljeno ue natopljeno lanenim uljem; 4 nabijeno olovo ili olovna guma;
5 - naglavak s navojem; 6 tlani prsten s navojem; 7 (gumeni) brtveni prsten; 8 prirubnica; 9 vijek s maticom

-174-
Spajanje duktilnih cijevi se, uz ve spomenute vrste spojeva na naglavak i prirubnicu, dodatno
provodi i posebno razvijenom vrstom spojeva na naglavak, tzv. titon spojevi, slika 1.9::03.
Slika 1.9::03 Spajanje duktilnih cijevi s posebnim vrstama spojeva na naglavak (titon spojevi)
1 ravni kraj cijevi; 2 naglavak; 3 tvrdi dio brtve; 4 mekani dio brtve

-175-
1.9.1. 2. eline cijevi

Ove cijevi imaju znaajne prednosti u odnosu na lijevano eljezne, sadrane prvenstveno u daleko
veoj vrstoi (otpornosti na lom) i elastinosti.
Zato je njihova primjena izraenija kod vodovodnih mrea s veim tlakovima i u uvjetima koji
zahtijevaju izraeniji otpor dinamikim utjecajima i savijanjima. Debljine stijenki elinih cijevi su
upola manje od lijevano eljeznih, tako da su relativno lake, a trine duljine 2 do 3 puta vee, to
osjetno smanjuje trokove transporta i ugradnje.
Nasuprot navedenim prednostima elinih cijevi spram lijevano eljeznih, glavni im je nedostatak u
maloj otpornosti protiv kemijskih i elektrolitikih utjecaja (korozije). Zato se kod ovih cijevi u fazi
ugradnje izvode zatitni premazi (na bitumenskoj, cementnoj ili plastinoj osnovi) i katodna zatita.
Vijek trajanja elinih cijevi procjenjuje se 25 do 50 godina.

Prema procesu proizvodnje razlikujemo dvije vrste elinih cijevi:

(1) beavne cijevi, koje se proizvode od valjanog elika,
(2) avne cijevi, koje se proizvode uzdunim ili spiralnim varenjem elinih limova.

-176-
eline cijevi se proizvode za tlakove 10, 15, 25, 40, 64, 80 i 100 [bara], unutarnjeg promjera,
D = 50 do 600 [mm] (beavne cijevi), odnosno, D = 50 do 1600 [mm] (avne cijevi), i duljina
(ovisno o promjeru i transportnim mogunostima), L = 4 do 12 (i vie) [m].

Spajanje elinih cijevi, slika 1.9::04, mogue je na tri osnovna naina.

(a) Spojevi s naglavkom su prikazani na slici 1.9::04(a).

Relativno najei spoj je SIGUR, slika 1.9::04(a1), koji se primjenjuje za spajanje elinih cijevi
unutarnjeg promjera, D = 50 do 800 [mm]. Kao brtva slii gumeni prsten, koji se navlai na ravni
kraj cijevi, tako da je pri navlaenju u naglavak druge cijevi i pri uzdunim pomacima osigurano
brtvljenje. Na ravnom kraju cijevi zavaruje se zatitni prsten koji sprjeava istiskivanje gumenog
prstena. Preostali dio naglavka ispunjava se nabijenim impregniranim uetom.
est je i spoj s naglavkom na navoj, slika 1.9::04(a2). Dijelovi s navojem su od lijevanog eljeza, a
brtveni prsten od gume.

(b) Spoj s prirubnicima, slika 1.9::04(b), se u pravilu primjenjuje kod cjevovoda poloenih na
povrinu terena. Brtvljenje se postie gumenim ili metalnim prstenom postavljenim izmeu
prirubnica koje se priteu vijcima s maticama.

-177-
Zavretak elinih cijevi s prirubnicima takoer je obavezan kod prelaska na koritenje lijevano
eljeznih fasonskih komada i vodovodnih armatura, budui da oni zavravaju s prirubnicama.

(c) Spoj zavarivanjem, slika 1.9::4(c), je gotovo pravilo ako je unutarnji promjer elinih cijevi,
D > 500 [mm]. Zavareni spoj moe biti eoni, slika 1.9::04(c1), sa zavarenim naglavkom, slika
1.9::04(c2) ili s kuglastim zavarenim naglavkom, slika 1.9::04(c3).
Slika 1.9::04 Spajanje elinih cijevi
(a) spoj s naglavkom; (b) spoj s prirubnicama; (c) spoj zavarivanjem
1 ravni kraj cijevi; 2 naglavak; 3 brtveni prsten; 4 zavareni zatitni prsten; 5 nabijeno impregnirano ue;
6 ep s navojem; 7 tlani prsten s navojem; 8 prirubnica; 9 vijek s maticom; 10 var; 11 kuglasti naglavak

-178-
1.9.1. 3. Azbest cementne cijevi

Ove se cijevi proizvode tvornikim postupkom od smjese koje se (maseno) sastoji od 75 do 80 [%]
visoko kvalitetnog portland cementa i 20 do 25 [%] azbestnih vlakana.
U odnosu na lijevano eljezne i eline cijevi, azbest cementne cijevi imaju sljedee prednosti:
(i) slabiju toplinsku provodljivost,
(ii) postojanost na koroziju,
(iii) elektrinu neprovodljivost (dielektrinost),
(iv) relativno malu gustou materijala (to znatno olakava transport i ugradnju cijevi),
(v) dobra hidraulika svojstva (glatkou),
(vi) postojanost na niske i visoke temperature,
(vii) laganu montau (obradu, rezanje i spajanje).

Mane azbest cementnih cijevi jesu:

(i) slaba otpornost na udarce i dinamika optereenja,
(ii) relativno skupi spojevi (za vee profile),
(iii) kod ugradnje fasonskih komada i vodovodnih armatura potrebni su (za prijelaz na elik i
lijevano eljezo) posebni prijelazni komadi od lijevanog eljeza.

-179-
Vijek trajanja azbest cementnih cijevi smatra se preko 75 godina.
Proizvode se u est klasa, A do F, za tlakove 2.5, 5, 10, 15, 20 i 25 [bara], unutarnjeg promjera,
D = 50 do 1300 [mm], i duljine, L = 3 do 5 [m].
Promjer cijevi je u funkciji deklariranog tlaka, tako da se npr. klase A i B (za tlakove 2.5 i 5 [bara])
proizvode najveeg promjera, dok se klasa E (za tlak 20 [bara]) proizvodi samo do unutarnjeg
promjera D = 350 [mm].

Spajanje azbest cementnih cijevi se najee odvija pomou azbest cementnih i lijevano eljeznih
specijalnih prstenastih spojnica, slika 1.9::05.

-180-
Slika 1.9::05 Spajanje azbest cementnih cijevi
(a) spoj DALMA REKA; (b) spoj VITLAK; (c) spoj GIBAULT
1 ravni kraj cijevi; 2 prstenasta spojnica; 3 profilirani gumeni prsten; 4 srednji gumeni prsten za razmak;
5 brtveni prsten krunog profila; 6 lijevano eljezna ogrlica; 7 prirubnica; 8 vijek s maticom
Na slici 1.9::05(a) prikazan je patentirani spoj DALMA REKA, koji se izvodi u dvije varijante. Prva
varijanta spoja, slika 1.9::05 (a1), izvodi se bez srednjeg gumenog prstena, a druga varijanta, slika
1.9::05(a2), sa srednjim gumenim prstenom.
Na slici 1.9::05(b) prikazan je spoj VITLAK, a na slici 1.9::05(c) spoj GIBAULT.

-181-
Ovi spojevi osiguravaju njihovu potrebnu elastinost, to je prilino vano za relativno krhke azbest
cementne cijevi. Za prijelaz na cijevi iz drugih materijala i za spajanja razliitih promjera izrauju
se posebni naglavci.
Napomenimo da je danas primjena azbest cementnih cijevi gotovo u potpunosti naputena zbog
njihovog dokazanog tetnog utjecaja na ljudsko zdravlje.

1.9.1. 4. Armiranobetonske cijevi

Slino kao azbest cementne, tako i armiranobetonske cijevi imaju niz prednosti u odnosu na
lijevano eljezne i eline cijevi:
(i) postojanost na koroziju,
(ii) malu elektriku provodljivost,
(iii) dobra hidraulika svojstva (glatkou).

Armiranobetonske cijevi se proizvode:

(1) s prednapetom uzdunom i spiralnom armaturom,
(2) s unutarnjim elinim cilindrom (radi vodonepropusnosti) i prednapetom spiralnom
armaturom,
(3) s prednapetom armaturom i postupkom specijalnog vibriranja pod tlakom u procesu
proizvodnje.

-182-
Najrasprostranjenija je upotreba druge vrste cijevi.
Dimenzije armiranobetonskih cijevi nisu normirane. Tvorniki se obino izrauju cijevi za tlakove
do 10 [bara], unutarnjeg promjera, D = 300 do 3000 [mm] (preporuljivo D > 600 [mm]), dok su
trine duljine, L = 4 do 6 [m].
Cijevi se proizvode s naglavkom i ravnim krajem, tako da se prema tipu cijevi kombiniraju i spojevi,
slika 1.9::06.
Slika 1.9::06 Spajanje armiranobetonskih cijevi
(a) spoj s ravnim krajem; (b) spoj s naglavkom
1 uzduna armatura; 2 spiralna armatura; 3 cilindar od elinog lima; 4 prsten ravnog kraja cijevi; 5 gumeni prsten;
6 prsten naglavka; 7 naglavak; 8 ravni kraj cijevi

-183-
(a) Spoj s ravnim krajem (spoj s utorom i perom) prikazan je na slici 1.9::06(a), a (b) spoj s
naglavkom na slici 1.9::06(b).
Openito, primjena armiranobetonskih cijevi svrsishodna je kod glavnih cjevovoda s manjim
brojem oblikovnih komada i vodovodnih armatura, za iju se ugradnju upotrebljavaju elini i
lijevano eljezni oblikovni komadi s prirubnicama.

1.9.1 5. Plastine cijevi

Plastine se cijevi proizvode od:

(1) polietilena, PE: niske (engl. LDPE ili PELD low density PE), srednje (engl. MDPE medium
density PE) i visoke gustoe (engl. HDPE ili PEHD high density PE),
(2) tvrdog polivinil klorida, PVC,
(3) poliesterskih materijala, GRP (engl. glass reinforced plastic),
(4) polipropilena, PP (primarno za kune vodovode).

Primjena ovih cijevi je novijeg datuma, unazad 50ak godina, tako da jo nema konanih podataka
i njihovom vijeku trajanja.

-184-
Dobre strane plastinih cijevi sadrane su u:
(i) velikoj otpornosti prema koroziji,
(ii) maloj masi (to olakava transport i ugradnju),
(iii) otpornosti na mrazu,
(iv) dielektrinosti,
(v) maloj toplinskoj provodljivosti,
(vi) dobrim hidraulikim osobinama (glatkoi),
(vii) laganoj montai (obradi, rezanju i spajanju).

Loe strane su:

(i) znatno istezanje na visokim temperaturama,
(ii) zapaljivost,
(iii) opadanje vrstoe kod temperature, T > 20 [C],
(iv) krutost PVC cijevi na temperaturi, T < 0 [C],
(v) za ugradnju oblikovnih komada i vodovodnih armatura potreban je prijelaz na eline ili
lijevano eljezne oblikovne komade s prirubnicama.

-185-
(1) Polietilenske cijevi se proizvode polimerizacijom etilena. U praksi se najee koriste PELD i
PEHD cijevi. PELD cijevi se dobiju beztlanom polimerizacijom etilena kod niskih temperatura, a
PEHD cijevi polimerizacijom etilena kod visokog tlaka i visoke temperature.
PELD cijevi se izrauju za tlakove 2.5, 6 i 10 [bara], unutarnjeg promjera ovisno o tlaku, ali unutar
granica, D = 10 do 130 [mm]. Proizvode se s ravnim krajem, a isporuuju u namotajima od 300 [m]
(za D 40 [mm]) do 110 [m] (za najvee profile).
PEHD cijevi se proizvode za tlakove 2.5, 3.2, 4, 6, i 10 [bara], unutarnjeg promjera takoer ovisno
o tlaku, ali unutar granica D = 15 do 1150 [mm], i duljine, L = 6 i 12 [m].

Najei nain spajanja PELD cijevi prikazan je na slici 1.9::07. Najprije se na ravni kraj cijevi
montira prsten s navojem, a potom se taj kraj cijevi zagrije vruim zrakom ili vruom vodom. Kada
zagrijani kraj cijevi postane elastian, uvue se konusni dio spojnice i na nje navojni dio pritegne
prethodno ugraeni prsten.
Slika 1.9::07 Spajanje PELD cijevi
(a) montaa prstena s navojem; (b) uvlaenje konusnog dijela spojnice; (c) pritezanje prstena sa spojnicom
1 ravni kraj cijevi; 2 prsten s navojem; 3 konusna spojnica s navojem

-186-
Spajanje PEHD cijevi, slika 1.9::08, mogue je na tri naina.
Slika 1.9::08 Spajanje PEHD cijevi
(a) spoj zavarivanjem; (b) spoj pomou prirubnikog tuljka i slobodne prirubnice; (c) spoj pomou zupaste spojnice i slobodne prirubnice
1 ravni kraj cijevi; 2 grija; 3 slobodna prirubnica; 4 prirubniki tuljak; 5 vijak s maticom; 6 brtveni prsten; 7 zupasta spojnica;
8 elektrospojnica (prstenasta spojnica sa icom za zavarivanje)
8

-187-
(a) Spoj zavarivanjem je prikazan na slici 1.9::08(a), a moe se izvesti u dvije varijante.

U prvoj varijanti, slika 1.9::08(a1), krajevi cijevi se najprije u trajanju 30 do 250 [s] zagrijavaju na
temperaturi 200 [C] i potom dre meusobno pritisnutima 4 do 25 [s]. Trajanje zagrijavanja i
meusobnog kontakta cijevi ovisno je o debljini stijenke. Tankim cijevima odgovara krae
zagrijavanje i krai meusobni kontakt.
U drugoj varijanti, slika 1.9::08(a2), krajevi cijevi se spajaju pomou posebne prstenaste spojnice u
kojoj se nalazi ica za zavarivanje i koja se prikljui na aparat za zavarivanje.

(b) Spoj pomou prirubnikog tuljka i slobodne prirubnice prikazan je na slici 1.9::08(b). Na ravni
kraj cijevi montira se slobodna prirubnica i zavari prirubniki tuljak. Spajanje cijevi se vri pomou
vijaka s maticama, nakon umetanja gumenog prstena.

(c) Spoj pomou zupaste spojnice i slobodne prirubnice prikazan je na slici 1.9::08(c). Najprije se
na ravni kraj cijevi montira slobodna prirubnica, a potom zupasta spojnica. Spajanje cijevi se
takoer vri pomou vijaka s maticama, nakon postavljanja gumenog brtvenog prstena.


-188-
Napomenimo da se sukladno novijoj klasifikaciji (unazad 15ak godina) polietilenske cijevi
definiraju prema najmanjoj karakteristinoj vrstoi (engl. MRS minimum required strength).
Tako prva generacija PE cijevi ima razrede (klase): MRS = 3.2 [N mm
-2
], MRS = 4.0 [N mm
-2
] i
MRS = 6.3 [N mm
-2
], a cijevi se oznaavaju PE 32, PE 40 i PE 63, druga generacija PE cijevi ima
MRS = 8.0 [N mm
-2
], tako da se cijevi oznaavaju PE 80, dok najnovija, trea, generacija ima
MRS = 10.0 [N mm
-2
] i cijevi se oznaavaju PE 100.


-189-
(2) Cijevi od tvrdog polivinil klorida se izrauju od umjetne mase dobivene sintetikom
polimerizacijom vinil klorida, koji nastaje spajanjem acetilen plina s plinovitom solnom kiselinom.

Postupak proizvodnje se sastoji u tome da se ugrijani granulat polivinil klorida istiskuje kroz
mlaznicu (tzv. ekstruder) i zatim hladi.

PVC tvrde cijevi proizvode se za tlakove 6 i 10 [bara], unutarnjeg promjera, D = 60 do 450 [mm], i
duljine, L = 6 [m].

Ove se cijevi proizvode s naglavkom i ravnim krajem, tako da im spajanje ovisi o nainu zavretka.

Spajaju se na naglavak, slika 1.9::09, s umetanjem brtvenog prstena izmeu naglavka i cijevi.
Slika 1.9::09 Spajanje PVC cijevi
1 ravni kraj cijevi; 2 brtveni prsten; 3 naglavak

-190-
Cijevi su pokazale izvanredne mehanike osobine, tako da se primjenjuju u najteim uvjetima
eksploatacije.
Najee se proizvodi s ravnim krajem, za tlakove 4, 6, 10, 16, 20 i 25 [bara], unutarnjeg promjera,
D = 200 do 1600 [mm], pojedinane duljine, L = 6 [m].
Takoer se proizvode i svi potrebni fasonski komadi za vodovodne armature i za prikljuke cijevi
od drugih materijala.
Spajanje ovih cijevi se obavlja pomou spojnica tipa A i tipa B, slika 1.9::10. Vrsta spoja ovisi o
unutarnjem promjeru cijevi. Za promjere, D 500 [mm], primjenjuje se spojnica tipa A, slika
1.9::10(a), a za promjere, D = 200 do 400 [mm], spojnica tipa B, slika 1.9::10(b).
(3) Poliesterske cijevi se izrauju od smjese kvarcnog pijeska, staklenih vlakana i poliesterske
smole.
Slika 1.9::10 Spajanje poliesterskih cijevi
(a) spoj sa spojnicom tipa A; (b) spoj sa spojnicom tipa B
1 ravni kraj cijevi; 2 prstenasta spojnica; 3 monolitni rebrasti gumeni prsten; 4 brtveni prstenovi; 5 srednji gumeni prsten za razmak

-191-
1.9.2. HIDRAULIKI PRORAUN VODOOPSKRBNE MREE
Sukladno projektnim vodoopskrbnim koliinama (toka 1.3.4) i osobinama vodovodne mree
(materijal izvedbe, poloaj i reim rada objekata na mrei, topografski uvjeti) uvijek je potrebno
hidrauliki dimenzionirati vodoopskrbnu mreu, tako da ona u svakom trenutku udovoljava
potrebnim vodoopskrbnim koliinama i tlakovima.

S obzirom na reim teenja u vodovodnoj mrei, odnosno njenom dijelu, generalno su mogue
dvije vrste prorauna:
(I) hidrauliki proraun teenja sa slobodnim vodnim licem,
(II) hidrauliki proraun teenja pod tlakom.

-192-
(I) Hidrauliki proraun teenja sa slobodnim vodnim licem se moe odnositi samo na glavne
dovodne provodnike, koji se izvode kao:

(1) (otvoreni) kanali,
(2) cjevovodi.

(1) Primjena kanala je dozvoljena (mada iz zdravstvenih razloga ne i poeljna) za dovod sirove
(nekondicionirane) vode iz vodozahvata do ureaja za kondicioniranje vode.

(2) Cjevovodima se transportira prirodno ista (od vodozahvata do vodospreme) i kondicionirana
voda (od ureaja za kondicioniranje do vodospreme).

Iza vodospreme se, zbog potrebe osiguranja opskrbnog tlaka, nikako ne moe primijeniti reim
teenja sa slobodnim vodnim licem.
Osim toga, osiguranje konstantnog uzdunog pada kod ovih provodnika vrlo esto zahtijeva
znatno poveanje zemljanih radova (usijecanje) i izgradnju objekata (sifona, mostova, akvedukata,
tunela) za savladavanje prepreka (dolina, jaruga, uzvienja).

-193-
Sve to dovodi do znatnog poveanja investicijskih trokova, tako da je u vodoopskrbnoj praksi
primjena kanala i cjevovoda sa slobodnim vodnim licem izuzetno rijetka.
Na slici 1.9::11(a) prikazan je primjer poprenog presjeka trapeznog kanala, a na slici 1.9::11(b)
primjeri cjevovoda okruglog, izduenog i stlaenog oblika.
Slika 1.9::11 Kanal i cjevovodi sa slobodnim vodnim licem
(a) trapezni kanal; (b) cjevovodi
(b1) okruglog oblika; (b2) izduenog oblika; (b3) stlaenog oblika
1 obodni kanal; 2 zatita pokosa tucanikom; 3 najnia razina vode; 4 najvia razina vode

-194-
Hidrauliki proraun kanala i cjevovoda, pretpostavljajui jednoliko teenje, provodi se pomou
Chezyeve (1796) formule s Manningovim koeficijentom hrapavosti, n [m
-1/3
s], koja za srednju
brzinu, v [m s
-1
], glasi:
(1.9-01)
gdje su:

R hidrauliki radijus, [m],
I pad dna kanala, [1], jednak padu vodnog lica, I
o
[1], i padu linije energije (hidraulikom
gradijentu), I
E
[1].

Protok, Q [m
3
s
-1
], se odreuje iz jednadbe kontinuiteta:
(1.9-02)
gdje je A [m
2
] protjecajna povrina.

Dubina vode, h [m], obino se uzima u granicama:
(1.9-03) h = (0.75 do 0.90)D, odnosno h = (0.75 do 0.90)H

-195-
Zbog mogunosti abrazije, kod ovih se provodnika ograniava i maksimalna brzina, v
max
[m s
-1
],
ovisno o materijalu izvedbe. Tako npr. za betonske kanale i cijevi maksimalna brzina orijentacijski
iznosi 3.0 [m s
-1
], a za armiranobetonske 4.0 [m s
-1
].

(II) Hidrauliki proraun teenja pod tlakom se u praksi najee odnosi na kompletnu
vodoopskrbnu mreu, a svakako na glavne opskrbne i opskrbno - dovodne cjevovode, te na
razdjelnu mreu.
Teenje pod tlakom moe u vodoopskrbnoj mrei biti gravitacijsko i kombinirano (gravitacijsko
potisno).
Tada se, za razliku od prethodnog sluaja, ne zahtijeva jednoliki uzduni pad cjevovoda, ve oni
praktiki slijede liniju terena.
Meutim, uvjeti za njihovo funkcioniranje iziskuju primjenu cijevi koje mogu izdrati tlak koji se
javlja u mrei.

-196-
U inenjerskoj se praksi hidrauliki proraun vodovodne mree pod tlakom najee provodi pod
pretpostavkom stacionarnog teenja ravnom dionicom konstantne protjecajne povrine, donosno
unuutarnjeg promjera, primjenjujui Bernoullijevu jednadbu za realnu tekuinu, koja sukladno
prethodnim pretpostavkama poprima oblik:
(1.9-04)
gdje su:

z
1
, z
2
- visine poloaja toaka 1 i 2 s obzirom na referentnu ravninu, [m],
p
1
, p
2
- tlakovi u istim tokama, [N m
-2
],
g - ubrzanje polja sile tee, [m s
-2
],
- gustoa mase vode, [kg m
-3
],
- Coriolisov koeficijent, [1], ( = 1.0),
v - (srednja profilska) brzina vode u cijevi, [m s
-1
],
H
tr
- hidrauliki (tlani) gubici zbog otpora trenja (linijski gubici) na dionici izmeu promatranih
toaka, [m].

Visinski oblik ove jednadbe prikazan je na slici 1.9::12.

-197-
Slika 1.9::12 Grafiki prikaz Bernoullijeve jednadbe za ustaljeno strujanje realne tekuine u cijevi
Dakle, gornjom jednadbom nisu uzeti u obzir lokalni gubici. Ovakav pristup je kod hidraulikog
prorauna vodovodne mree uobiajen zbog prevladavanja linijskih gubitaka nad lokalnim, kao
posljedica znatne duljine vodovodne mree.

Hidrauliki gubici, H = H
tr
, obino su definirani Darcy Weisbachovom (1845) jednadbom:
(1.9-05)

-198-
gdje su, uz prethodne oznake:

- koeficijent otpora teenju zbog trenja, [1],
L - duljina dionice, [m].

Vrijednost koeficijenta je u turbulentno prijelaznom reimu definirana Colebrook Whiteovom
jednadbom:
(1.9-06)
gdje su:

- apsolutna hrapavost, [mm],
Re - Reynoldsov broj, [1], definiran izrazom:
(1.9-07)
gdje je [m
2
s
-1
] kinematiki koeficijent viskoznosti vode.

-199-
Prema tome, za odreivanje koeficijenta potrebno je znati i iznos apsolutne hrapavosti unutarnjih
stijenki cijevi, .

Ove su vrijednosti s obzirom na vrstu vodovodnih cijevi prikazane u tablici 1.9::I.
Tablica 1.9::I Apsolutna hrapavost vodovodnih cijevi
Vrsta cijevi
Apsolutna hrapavost

[mm]
Lijevano eljezne
eline
Azbest cementne
Armiranobetonske
Plastine
0.1 do 0.4
0.04 do 0.05
0.03 do 0.05
0.04 do 0.25
0.007 do 0.01

-200-
Budui da se kod vodovodnih mrea koriste okrugle cijevi ija je protjecajna povrina, A [m
2
],
definirana izrazom:
(1.9-08)
(1.9-09)
uz izraz za protok:
(1.9-10)
izraz 1.9-08 prelazi u oblik:
(1.9-11)
Prema tome, hidrauliki proraun promatrane dionice vodovodne mree poznate duljine i vrste
cijevi svodi se na odreivanje slijedea tri parametara:
Dijeljenjem izraza 1.9-05 s duljinom dionice, L, dobijemo hidrauliki pad, I

[1], koji je jednak


piezometarskom padu, I [1]:

-201-
(i) za zadani protok, Q, i unutarnji promjer cjevovoda, D, treba odrediti piezometarski pad, I,
(ii) za zadani piezometarski pad, I, i unutarnji promjer cjevovoda, D, treba odrediti protok, Q,
(iii) za zadani piezometarski pad, I, i protok, Q, treba odrediti unutarnji promjer cjevovoda, D.
Da bi se izbjeglo uestalo raunanje po prethodnim izrazima i tako olakao hidrauliki proraun
vodovodne mree, za praktine su potrebe publicirane tablice i nomogrami za odreivanje
parametara, I, Q i D.

U tablici 1.9::II prikazan je izvadak vrijednosti ovih hidraulikih parametara za cijevi s apsolutnom
hrapavou, = 0.1 [mm], to prema tablica 1.9::I odgovara lijevano eljeznim cijevima.

Uz spomenute parametre I, Q, i D moe se oitati i brzina, v.

Za vrijednosti izmeu tabeliranih zadovoljava linearna interpolacija.

Na slici 1.9::13 prikazan je nomogram za odreivanje hidraulikih parametara, takoer za cijevi s
apsolutnom hrapavou, = 0.1 [mm].

Istaknimo da su tablica i nomogram nainjeni s vrijednou kinematikog koeficijenta viskoznosti,
= 1.308 [m
2
s
-1
], to odgovara temperaturi vode, T = 10 [C].

-202-
Tablica 1.9::II Izvadak vrijednosti
hidraulikih parametara za okrugle cijevi

-203-
Slika 1.9::13 Nomogram hidraulikih parametara za okrugle cijevi

-204-
Postoje dvije osnovne sheme razdjelnih vodoopskrbnih mrea, slika 1.9::14:

(a) shema granate mree,
(b) shema prstenaste mree.
Slika 1.9::14 Osnovne sheme razdjelnih vodoopskrbnih mrea
(a) granata; (b) prstenasta
V vodosprema (ili crpna stanica); 1 glavni opskrbni cjevovod; 2 razdjelna mrea; X oznaka vora
Hidrauliki proraun distributivne mree, koja za razliku od magistralnih cjevovoda sadri i usputnu
potronju, karakteriziraju odreene posebnosti uvjetovane shemom razdjelne vodovodne mree.

-205-
U hidraulikom pogledu prednost je ovakve mree to su podloge za njen proraun jednoznano
odreene.
Mane su joj sadrane u veim tlanim gubicima i pojavi ustajale vode na mnogobrojnim krajevima,
te naroito u prekidu dotoka u sluaju kvara za sve potroae iza mjesta kvara.

(b) Prstenasta mrea u svakoj toki moe biti napajana barem iz dva smjera, poto su krajevi
cjevovoda meusobno spojeni.
Ovo znatno poveava pogonsku sigurnost, jer se u sluaju kvara na cjevovodu moe iskljuiti
relativno usko podruje potroaa. Prednost je prstenaste mree i znatno prilagoavanje
oscilacijama u potronji, te ublaavanju fenomena vodnog udara.
Mana je ove mree, spram granate, vea ukupna duljina i nedefiniranost raspodjele protoka u
mrei.

Neovisno o shemi mree, zbog postojanja mnotva lokalnih kunih prikljuaka vrlo je teko
definirati stvarno stanje protoka izmeu dva vora, gdje se pod vorom podrazumijeva mjesto
razdvajanja cjevovoda.
(a) Granatu mreu karakterizira teenje samo u jednom smjeru, od vodospreme prema
potroaima.

-206-
Zato se kod hidraulikog prorauna mree koristi pojednostavljena shema, pretpostavljajui da se
voda ravnomjerno distribuira po njenoj duljini, tako da je protok koji tee promatranom dionicom
proporcionalan duljini dionice.
Sukladno ovakvoj pretpostavci uvodi se pojam specifinog protoka, q [l s
-1
m
-1
], kao protoka koji
pripada jednom dunom metru mree. Ovaj je protok definiran izrazom:
(1.9-12)
gdje su:

q

max
- najvei mjerodavni satni protok mreom, [l s
-1
], oduzimajui potroae ija je potronja
koncentrirana u pojedinim vorovima,
L
i
- duljina i te dionice razdjelne vodovodne mree, [m],
n - broj dionica, [1].

Prema tome, i toj dionici, duljine L
i
, pripada vlastiti protok, q
v,i
[l s
-1
]:
(1.9-13)

-207-
Ukupan protok, q
u,i
[l s
-1
], i te dionice jednak je zbroju vlastitog, q
v,i
, i tranzitnog protoka, q
t,i
,
dakle:
(1.9-14)
Kod prorauna vodovodnih mrea problem se obino svodi na odreivanje unutarnjih promjera i
raspoloivih tlakova za dionice kojima je poznata duljina i protok.

Vrijednost unutarnjeg promjera, D, kao preteno ekonomske kategorije, moe se u funkciji
ukupnog protoka oitati sa slike 1.9::15. Ove vrijednosti promjera odgovaraju brzinama teenja od
0.75 [m s
-1
], za najmanje promjere i protoke, do 1.5 [m s
-1
], za najvee promjere i protoke.
Slika 1.9::15 Dijagram ovisnosti unutarnjeg promjera cjevovoda i protoka

-208-
Prilikom hidraulikog prorauna vodovodne mree potrebno je voditi rauna i o minimalno i
maksimalno doputenim tlakovima u mrei.
Minimalni tlak treba osigurati u satu najvee potronje na najviim izljevnim mjestima u zgradama.
Najee je reguliran propisima ili preporukama i obino iznosi 0.5 do 1.0 [bara], ovisno o vrsti
objekta.
Maksimalni tlak se odnosi na najveu doputenu vrijednost hidrostatikog tlaka u najniim
tokama vodovodne mree. Obino iznosi 8 [bara], a ponekad i manje (6 [bara]). Mogui su i drugi
tlakovi, ovisno o karakteristikama vodovodne mree, prvenstveno otpornosti (vrsti) cijevi i
ugraenih ureaja.

(1) Hidrauliki proraun granate mree. U granatoj mrei, u uvjetima njenog napajanja s jednog
kraja (rezervoara, crpke) voda se moe do prikljunog mjesta dovoditi samo s jedne strane. Zbog
toga svojstva granate mree, mogu se kod protoka zadanih u krajnjim dionicama mree, idui od
tih dionica ka poetku mree (uzvodno), odrediti protoci svih preostalih dionica jedinim moguim
nainom.
Drugim rijeima, sukladno izrazu 1.9-14, protok u pojedinim dionicama vodovodne mree jednak je
zbroju vlastite potronje du promatrane dionice i protjecajne (tranzitne) koliine za nizvodne
dionice, ukljuujui i koncentriranu potronju, q
x
, u nizvodnim vorovima, te poarne koliine, q
p
,
(toka 1.3-1).

Postupak je shematski prikazan na slici 1.9::16.

-209-
Slika 1.9::16 Shema hidraulikog prorauna granate mree
Primjer definiranja mjerodavnog (raunskog) protoka, Q
i
, pojedinih dionica:
(a) dionica 4 5
(1.9-15)
(b) dionica 4 4A
(1.9-16)
(c) dionica 3 4
(1.9-17)

-210-
Prikazana metodologija definiranja mjerodavnih protoka neminovno sugerira dvije stvari.

Prvo, ovakvo definiranje mjerodavnog protoka implicite ukljuuje pretpostavku istodobnosti
maksimalne satne potronje za kuanske i industrijske potrebe te za gaenje poara, uz sasvim
opravdano pitanje veliine vjerojatnosti istodobnosti maksimalne satne potronje za kuanske i
industrijske potrebe te za gaenje poara.
Meutim, ova je metodologija definiranja mjerodavnih protoka u praksi esto prihvaena, budui
da se nalazi na strani sigurnosti.
Jedino se za slijepe dionice (dionice 4 5, 4 4A, 3 3A, 2 2A i 1 1A na slici 1.9::16) za
sluajeve kada je q
v,i
< q
p
, uzima Q
i
= q
p
( a ne Q
i
= q
v,i
+ q
p
).
Drugo, kod naselja kod kojih s obzirom na broj stanovnika, N
k
, konane faze razvoja moda treba
predvidjeti vie istovremenih poara, pitanje su lokacije odnosno prostorna distribucija njihove
mogue pojave, tj. da li se moda svi poari, s obzirom na eventualno dostatnu duljinu neke
dionice, mogu javiti ba na toj dionici (npr. dionica 2 3, slika 1.9::16), ili i na susjednoj dionici
(npr. dionica 1 2) ili pak i na sasvim udaljenoj (npr. dionica 4 5).

-211-
Time je oito da se u konanosti vodovodna mrea mora hidrauliki proraunati za vie sluajeva
koji se ocijene realnima, kako bi se naao kritian, odnosno mjerodavan.
Pri tome je, dakako, neosporna injenica da treba respektirati mogunost pojave poara u
najudaljenijim i najviim tokama mjesta potronje od crpke ili rezervoara.
Treba takoer napomenuti da po prestanku poara potroenu koliinu vode iz rezervoara treba
popuniti u roku od 24 [h].
Nakon toga, kada su definirani mjerodavni protoci svih dionica mree, mogu se za njih odrediti
promjeri cjevovoda i tlani gubici, odnosno tlakovi.
(2) Hidrauliki proraun prstenaste mree obino je temeljen na jednom od slijedea tri postupka:

(1) postupak ekvivalentnih cjevovoda,
(2) postupak presijecanja,
(3) Crossov postupak (1936).

U praksi je najea primjena Crossovog (iterativnog) postupka.

Ovdje se nee iznositi metodologija hidraulikog prorauna prstenastih mrea. U primjeni se
najee koriste raunalni programski paketi s razliitim komercijalnim pristupima kao npr.
EPANET, WATER CAD, MIKE i drugi.

-212-
1.9.3. OBLIKOVNI KOMADI
Prilikom projektiranja i izvedbe vodoopskrbne mree potrebno je svladati este promjene pravca,
profila i vrste spojeva, te izvesti grananje cijevnih vodova.
Ove se zadae svladavaju posebnim komadima koje zovemo oblikovni ili fasonski komadi.
Fasonski komadi se najee proizvode tvorniki od lijevanog eljeza, rjee od drugih materijala
(elika, azbest cementa ili plastike). Spojnice su s naglavkom, s prirubnicom i kombinirano.
Proizvode se istih osobina, osim duljina, kao i cijevi.
Vrste, veliina, sheme i oznake oblikovnih komada su standardizirane.
U tablici 1.9::III prikazane su sheme i oznake nekih lijevano eljeznih fasonskih komada. Oznake
su prema Njemakom industrijskom standardu (Deutsche Industrie Norm DIN).

-213-
Tablica 1.9::III Sheme i oznake (prema DIN-u) nekih lijevano eljeznih fasonskih komada
U praksi se moe ukazati potreba i za nestandardiziranim fasonskim komadima. Njih treba
posebno naruiti, zbog ega su skuplji, rok isporuke je dulji pa ih treba maksimalno izbjegavati.

-214-
1.9.4. VODOVODNE ARMATURE
Vodoopskrbna mrea takoer sadri i razliite ureaje koji slue za njeno ispravno funkcioniranje,
upravljanje i odravanje.
Ovi se ureaji opim imenom zovu vodovodne armature. Izvode se od lijevanog eljeza i elika,
istih nazivnih promjera i tlakova kao i vodovodne cijevi.

Generalno postoje tri vrste armatura:

(1) armature za zatvaranje i regulaciju,
(2) armature za uzimanje vode,
(3) zatitne armature.

(1) Armature za zatvaranje i regulaciju predstavljaju zasuni, koji se obavezno postavljaju na svim
vodoopskrbnim ograncima i na ravnim potezima na udaljenosti od 300 do 500 [m].
Najrasprostranjenija je primjena (a) klinastih, (b) prstenastih (EV) i (c) leptirastih zasuna.
Na slici 1.9::17 prikazan je prstenasti zasun.

-215-
Slika 1.9:17 Prstenasti zasun
Radi ublaenja vodnog udara u mrei, svi su zasuni temeljeni na naelu postupnog zatvaranja.

(2) Armature za uzimanje vode jesu:

(a) hidranti (nadzemni i podzemni),
(b) javni zdenci.

(a) Hidranti, slika 1.9::18(a1) i (a2) slue za uzimanje vode za gaenje poara (poarni hidranti),
pranje ulica, polijevanje javnih zelenih povrina, ispiranje mree i sl. Postavljaju se na razmaku do
150 [m] (naizmjenino s obje strane ceste), a u naseljima sa samostojeim obiteljskim kuama do
300 [m].

-216-
Slika 1.9::18 Armature za uzimanje vode
(a1) nadzemni hidrant; (a2) podzemni hidrant; (b) javni zdenac
(b) Javni zdenci, slika 1.9::18(b), slue za uzimanje pitke vode na javnim mjestima.
(3) Zatitnim armaturama pripadaju:
(a) odzrani ventili,
(b) povratni ventili,
(c) usisne koare,
(d) ablji poklopci,
(e) muljni ispusti, itd.

-217-
Slika 1.9::18 Zatitne armature
(a) odzrani ventil; (b) povratni ventil; (c) usisna koara; (d) ablji poklopac
(a) Odzrani ventili, slika 1.9::18(a), ugrauju se na visokim prijevojnim tokama mree radi
automatskog isputanja zraka koji se u njima skuplja.

(b) Povratni ventili, slika 1.9::18(b), osiguravaju strujanje vode u cjevovodu samo u jednom smjeru.

(c) Usisne koare, slika 1.9::18(c), sprjeavaju ulaenje veih stranih tijela u usisne cijevi.

(d) ablji poklopci, slika 1.9::18(d), slue za sprjeavanje povratnog strujanja i ulaenja stranih
tijela u cjevovod.

(e) Muljni ispusti su ureaji za isputanje vode i mulja na niskim tokama mree.

-218-
Radi omoguavanja pristupa i zatite, u pravilu se sve vodovodne armature s pripadnim fasonskim
komadima smjetaju unutra posebnih okana.
Veliine okana ovise o dimenzijama cijevi, fasonskih komada i armatura koji se u njih ugrauju, te
usvojenoj dubini polaganja cijevi.
Preteno se izvode od armiranog betona, na licu mjesta ili montano, okruglog i poligonalnog
(pravokutnog ili kvadratnog) tlocrta.
Prema vrsti armature koja je u njih ugraena, okna se specificiraju kao npr. zasunska okna,
odzrana okna, okna muljnog ispusta, vodomjerna okna i sl.
Na slici 1.9::19 prikazano je pravokutno armiranobetonsko zasunsko okno.
Slika 1.9::19 Pravokutno armiranobetonsko zasunsko okno
1 podloni (betonski) blok; 2 TT komad; 3 zasuni; 4 FF komad; 5 tipske metalne stupaljke; 6 tipski poklopac

-219-
1.9.5. UGRADNJA, ISPITIVANJE I DEZINFEKCIJA CJEVOVODA
(1) Ugradnja cjevovoda. Jedan od osnovnih parametara ugradnje cijevi je dubina ugradnje, koja
ovisi o (a) dubini smrzavanja, (b) vanjskom optereenju (npr. prometnom), (c) vanjskom
zagrijavanju i (d) temperaturi vode u cijevi.
Kao zatita od smrzavanja smatra se za nae kontinentalne prilike dovoljnim ugradnja dubine
1.0 [m], mjereno od tjemena (najvie toke) cijevi.
Ovu je dubinu potrebno provjeriti i za sluaj vanjskog optereenja cjevovoda.
Radi zatite od zagrijavanja, dubina ugradnje ne bi trebala biti manja od 0.5 [m], takoer mjereno
od tjemena cijevi.
Dubina ugradnje cjevovoda, usvojena za konkretan sluaj, priblino je jednaka za itavu mreu pa
vodovodne linije praktiki slijede liniju terena.
Prilikom ugradnje cjevovoda nije dovoljno voditi brigu samo o dubini polaganja cijevi u rovu, ve i o
potrebi izvedbe posteljice i nadsloja, slika 1.9::20.

-220-
Slika 1.9::20 Normalni popreni presjek rova
1 pjeano ljunani temeljni sloj; 2 pjeani izravnavajui sloj; 3 cijev; 4 zemljani ili ljunani zasip;
5 materijal od iskopa
Naime, na dnu rova mogu nakon iskopa mjestimice zaostati koncentrirane neravnine i krupniji
komadi, npr. lomljenog kamena, pa bi izravno polaganje cijevi na takvu podlogu moglo nakon
zatrpavanja izazvati lokalnu koncentraciju naprezanja, a time i mogunost oteenja ili loma cijevi.
Stoga se radi poravnanja dna rova najprije nasipa pjeano ljunani temeljni sloj, s veliinom
zrna do 30 [mm], i ravnomjerno izvri njegovo zbijanje po cijeloj duljini rova tako da debljina
zbijenog temeljnog sloja iznosi oko 10 [cm]. Za cijevi manjih promjera ( D < 500 [mm]) dozvoljena
je i manja debljina temeljnog sloja, ali je onda obavezna i upotreba sitnijih frakcija. Na temeljni sloj
se potom nasipa oko 5 [cm] pjeanog izravnavajueg sloja u kojemu cijev prilikom ugradnje sama
oblikuje leite.
Temeljni i izravnavajui sloj ine posteljicu.

-221-
Nakon polaganja cijevi provodi se njezino zatrpavanje zemljanim ili ljunanim mmaterijalom u
horizontalnim slojevima debljine do 30 [cm], kako bi se istovremeno sa zatrpavanjem obavilo i
zbijanje zasipa. Kada visina zatrpavanja dosegne 30 [cm] iznad tjemena cijevi, preostali dio rova
do povrine (terena) moe se, takoer uz zbijanje, zasuti materijalom od iskopa.
U sluaju znatnog iznosa vanjskog optereenja potrebno je izvesti dodatnu zatitu cjevovoda, npr.
oblaganjem betonom ili ugradnjom cjevovoda u armiranobetonske sanduke.

Osim dubine, vaan parametar ugradnje cjevovoda je irina rova, B
r
[m], koju je potrebno osigurati
radi mogunosti ugradnje cijevi i izvedbe spojeva u rovu.

Potrebna irina rova ovisi o promjeru cijevi, tablica 1.9::IV.
Tablica 1.9::IV Potrebna irina rova

-222-
Takoer, temeljem zakona odranja koliine gibanja, na mjestima horizontalnih i vertikalnih lomova
trase, grananja i krajeva slijepih dionica cjevovoda pojavljuje se sila tlaka s tendencijom kidanja
spojeva i fasonskih komada, slika 1.9::21.
Slika 1.9:21 Djelovanje sile tlaka
(a) na koljeno, (b) na ravu; (c) na zavretak cijevi
Radi toga je potrebno posebno osiguranje takvih mjesta na trasi cjevovoda, to se postie
izvedbom uporinih blokova.
Ovi se blokovi najee izvode kao betonski masivi. Na slici 1.9::22(a) prikazan je primjer
konstrukcije betonskog uporinog bloka za osiguranje cjevovoda u horizontalnoj krivini, a na slici
4.9::22(b) za osiguranje u vertikalnoj krivini (za djelovanje sile tlaka prema gore).

-223-
Slika 1.9:22 Uporini betonski blokovi
(a) u horizontalnoj krivini; (b) u vertikalnoj krivini
1 betonski blok; 2 tucanika ili ljunana posteljica; 3 steznici; 4 sidra; 5 elina ogrlica
Potreba za izvedbom uporinih blokova je utoliko izraenija koliko se radi o veim promjerima
cjevovoda (D > 400 [mm]).

-224-
Kod ugradnje vodoopskrbnih cjevovoda potrebno je sagledati i njihov meuodnos s ostalim
infrastrukturnim elementima gradske ulice, slike 1.9::23.
Slika 1.9:23 Primjer rasporeda cijevi u poprenom presjeku ulice
I prometni dio ulice; II nogostupi; III zeleni pojasevi
1 glavni vodoopskrbni cjevovod; 2 razdjelni vodoopskrbni cjevovod; 3 kanalizacijski kolektor; 4 plinovod; 5 toplovod;
6 kablovi visokog napona; 7 kablovi niskog napona; 8 kablovi javne rasvjete
U velikom gradovima s mnotvom cijevnih infrastrukturnih vodova razliite namjene esto se
izvode posebni prohodni tuneli, slika 1.9::24, koji omoguuju brz pristup i obavljanje popravaka
bez raskopavanja rova. Ovakav tip rjeenja je naroito est kod mostova.

-225-
Slika 1.9:24 Prohodni tunel
1 vodovi pod naponom; 2 ptt vodovi; 3 plinovod; 4 toplovod; 5 vodovod; 6 kanalizacija
(2) Ispitivanje cjevovoda. Prije putanja u pogon cjelokupna se vodovodna mrea ispituje na
vrstou i vodonepropusnost tzv. tlanom probom.
Prije potpunog zatrpavanja rova postepeno se ispituju pojedine dionice mree, kako bi se u sluaju
potrebe popravaka lake detektiralo mjesto kvara i ne bi morala raskopavati cjelokupna mrea.
Vremensko trajanje ispitivanja i veliina ispitnog tlaka propisani su za pojedine vrste cijevi.

(3) Dezinfekcija cjevovoda. Nova ili rekonstruirana vodovodna mrea mora se prije upotrebe
podvri dezinfekciji. Ovo se provodi tako da se dionice pune vodom koja sadri 20 do 30 [mg]
klora na litru vode. Kloriranje traje minimum 24 [h], a nakon toka se vodovodna mrea ispere
istom vodom.

-226-
1.9.6. PRIKAZIVANJE VODOOPSKRBNE MREE U PROJEKTU
Vodoopskrbna mrea se u projektu prikazuje:

(1) situacijskim planom,
(2) uzdunim profilima cjevovoda,
(3) karakteristinim normalnim presjecima cjevovoda (za glavne i izvedbene projekte).

(1) Situacijski plan vodovodne mree crta se na kotiranom situacijskom planu vodoopskrbnog
podruja (s izohipsama). U njega se unose:

(a) trase cjevovoda,
(b) brojevi vorova (stalnih toaka),
(c) dimenzije profila i vrste cijevi za svaku dionicu izmeu dva vora,
(d) oznake i brojevi pojedinih grupa objekata na mrei (npr. zasunskih okana ZO1, ZO2, ...,
crpnih stanica CS1, CS2, ...).
(e) posebni objekti na mrei (prijelazi preko rijeka i ispod eljeznikih pruga, osiguranje
cjevovoda),
(f) stacionaa.

-227-
Situacijski plan se obino crta na kartama mjerila 1 : 2 500 do 1 : 5 000 za studije i idejne projekte,
a 1 : 500 do 1 : 1 000 za glavne i izvedbene projekte.
Na posebnim se listovima crtaju sheme vorova s fasonskim komadima i vodovodnim
armaturama. Svaki vor je obiljeen istim brojem kao na situacijskom planu i na isti nain je
orijentiran.

(2) Uzduni profili se crtaju za svaki cjevovod na posebno snimljenim uzdunim profilima po trasi
ugradnje cijevi. U njima trebaju biti upisani i ucrtani:

(a) brojevi vorova (stalnih toaka) iz situacijskog plana,
(b) dimenzije profila i vrste cijevi po dionicama iz situacijskog plana,
(c) oznake i brojevi pojedine grupe objekata na mrei iz situacijskog plana,
(d) posebni objekti na mrei iz situacijskog plana,
(e) duljina dionice u [m] s nagibom dna rova i taj nagib u [],
(f) kote dna rova u [m n.m.] na prijelomima dna rova,
(g) kote terena u [m n. m.], na prijelomima terena,
(h) dubine iskopa u [m], na prijelomima dna rova,
(i) piezometarske kote u [m n.m.] i linije s iznosima piezometarskog pada u [].
(j) razmak profila u [m], na prijelomima pod (f) do (h),
(k) stacionaa u [km].

-228-
Kod crtanja uzdunih profila obino se uzima isto mjerilo za duljine u kojem je izraen i situacijski
plan, a za visine se najee odabire mjerilo 1:100.

(3) Karakteristini normalni presjeci obino se crtaju u mjerilu 1:5 do 1:50 (1:100), ovisno o
dimenzijama profila i dubini iskopa. U njih se unosi:

(a) geometrija rova (irina, dubina i nagib stijenki),
(b) dimenzija profila i vrsta cijevi,
(c) dimenzija i struktura posteljice, zasipa do 30 [cm] iznad tjemena cijevi (ili zatite cijevi) i
nadsloja.

-229-
2.1. UVOD
Odvodnja je sustav objekata i mjera za to bre odstranjivanje
otpadnih voda iz naselja, njihovo proiavanje i isputanje u
prijemnik, te zbrinjavanje mulja koji nastaje u postupku proiavanja
otpadnih voda.
Dakle, osnovni je zadatak sustava odvodnje da se otpadne (oneiene, odnosno zagaene)
vode uz to povoljnije sanitarne uvjete to bre odstrane iz ljudske blizine i da se prije isputanja
u recipijent (ili koritenja u neke druge svrhe) proiste na stupanj koji e u skladu s propisanim
standardima garantirati traenu istou toga prostora.

Otpadnim vodama nazivaju se vode koje su bile upotrijebljene u odreenu svrhu i pri tome
prikupile dopunska oneienja (ili zagaenja) zbog kojih je dolo do promjene njihovih
(i) fizikalnih, (ii) kemijskih, (iii) biolokih i (iv) bakteriolokih svojstava. Otpadnim vodama takoer
pripadaju i vode koje dospijevaju u sustav odvodnje od oborina i procjeivanja podzemnih voda.
2. ODVODNJA
More, morska obala i otoci, vode, ..............................................................
za koje je zakonom odreeno da su od interesa za Republiku, imaju
njezinu osobitu zatitu.

(l. 52 Ustava Republike Hrvatske, 1990)

-230-
Prema porijeklu i karakteru oneienja (ili zagaenja) uobiajena je podjela otpadnih voda u etiri
osnovne skupine:

(1) kuanske ili sanitarne otpadne vode: potrone i fekalne,
(2) industrijske otpadne vode: oneiene, odnosno zagaene i uvjetno iste,
(3) oborinske vode: od kie, snijega i pranja ulica,
(4) procjedne vode: od procjeivanja podzemnih voda.

Kuanske otpadne vode ili mjeavina kuanskih i industrijskih otpadnih voda i/ili oborinskih voda
nazivaju se komunalnim otpadnim vodama.

(1) Kuanske otpadne vode rezultat su koritenja vode u seoskim i gradskim kuanstvima,
ugostiteljstvu (turizmu), zdravstvu, kolstvu, uslunim i drugim neproizvodnim djelatnostima. To su
vode iskoritene za: pripremanje hrane (kuhanje), proizvodnju namirnica, pranje posua i rublja,
odravanje osobne higijene i stana (potrone vode) i vode iz sanitarnih ureaja (fekalne vode).

Sastav otpadnih tvari u kuanskim otpadnim vodama ovisi o nizu inilaca, a posebno o nainu
ivota, klimatskim prilikama, izgraenosti vodoopskrbnog sustava i raspoloivim koliinama vode.

U pogledu organskih tvari i posebno biolokih kontaminenata (prvenstveno virusa i bakterija) ove
vode pripadaju skupini zagaenih voda (naroito fekalne vode).

Kuanske otpadne vode neugodna su izgleda, boje i mirisa, to u estetskom pogledu predstavlja
dodatno oneienje prijemnika takvih voda.


-231-

(2) Industrijske otpadne vode nastaju upotrebom vode u tehnolokim procesima i u proizvodnji
energije (npr. kao rashladno sredstvo u izmjenjivaima topline kod termoelektrana i nuklearnih
elektrana).

Specifinih su svojstava koja ovise o vrsti industrije i primijenjenom tehnolokom procesu. Radi
toga se ne mogu generalizirati opim pokazateljima, ve je potrebno svaku industriju razmatrati
posebno. Mogu biti vrlo raznorodno zagaene (tekim metalima, kiselinama, bazama, mineralnim
solima, biocidima, mineralnim uljima, ugljikovodicima, fenolima, aromatskim organskim spojevima,
radioaktivnim tvarima, sintetskim kemijskim proizvodima i patogenim mikroorganizmima), ali i
uvjetno iste, tj. da upotrebom nisu pretrpjele znaajniju promjenu fizikalnih i kemijskih svojstava,
kao to su npr. vode iz rashladnih ureaja.

Zagaene industrijske vode mogu se svrstati u dvije temeljne skupine:

(a) bioloki razgradive ili kompatibilne, koje se smiju mijeati s kuanskim otpadnim vodama,
(b) bioloki nerazgradive ili inkompatibilne, koje se ne smiju mijeati s kuanskim otpadnim
vodama bez prethodnog proiavanja (predtretmana).

Industrijske otpadne vode, naroito ako su toksine, mogu biti izuzetno kodljive po zdravlje ljudi,
a posebno po biljni i ivotinjski svijet u prijemniku (ukoliko bi se isputale bez proiavanja). Zbog
korozivnog djelovanja mogu biti tetne i za objekte odvodnje (prvenstveno cijevi), a takoer mogu
nepovoljno djelovati i na pojedine vrste, odnosno faze, procesa proiavanja otpadnih voda.

Upotrijebljene vode iz sanitarnih ureaja u industriji istih su svojstava kao i kuanske otpadne
vode.


-232-
(3) Oborinske vode posljedica su palih oborina (prvenstveno kie i snijega) na urbano slivno
podruje i od pranja ulica, poto i te vode u pogledu stupnja i karaktera oneienja, te naina
rjeavanja odvodnje, odgovaraju oborinskim vodama.

Stupanj oneienja (ili zagaenja) oborinskih voda koje s urbanog podruja dotjeu u sustav
odvodnje, odnosno recipijent, ovisi o vie inilaca kao to su vrsta povrinskog pokrivaa,
intenzitet i vrsta prometa, utjecaj industrije, jaina i trajanje oborina, oneienost zranog bazena,
trajanje sunog razdoblja i sl.

Koncentracija oneienja u oborinskoj vodi mijenja se tokom trajanja oborine, odnosno u procesu
otjecanja, tako da je kod prvih dotoka oborinske vode koncentracija suspendirane tvari i do deset
puta vea nego u zavrnim fazama otjecanja.

(4) Procjedne vode jesu podzemne vode koje prodiru u kanalsku mreu kroz neispravne
(vodopropusne) spojeve, pukotine, kune prikljuke i prikljuke cijevi na pojedine objekte (naroito
ulazna okna, crpne stanice). Ovoj skupini voda (koja se moe nazvati i tuim vodama) ubrajaju se
i neposredni dotoci oborinskih voda koji prolaze kroz poklopce pojedinih graevina kanalske
mree (npr. ulaznih okana i crpnih stanica), zatim drenane vode uz temelje graevina, te vode od
neispravno izvedenih prikljuaka krovova i dvorita zgrada.

Procjedne vode nisu prema svojim svojstvima i sastavu otpadne vode, ali ih je (koliinski) potrebno
odrediti (procijeniti) kako bi se, radi kontrole propusne moi kanala i prorauna pogonskih trokova
crpnih stanica i ureaja za proiavanje otpadnih voda, eventualno uzele u obzir.

-233-
2.2. SUSTAVI ODVODNJE
Sustav (javne) odvodnje je sustav objekata i mjera povezanih u
funkcionalnu cjelinu s osnovnim ciljem sakupljanja, odvoenja i
proiavanja otpadnih voda, te njihovog isputanja nakon
proiavanja, uz zbrinjavanje mulja koji nastaje u postupku
proiavanja otpadnih voda, na tehniki to ispravniji i ekonominiji
nain.
Odvoenje otpadnih voda sustavom javne odvodnje funkcionalno je povezano s vodoopskrbom,
odnosno vodoopskrbnim sustavom.

Sustav odvodnje, slika 2.2::01, ine slijedee glavne grupe objekata:

(1) kanalizacijska ili kanalska mrea, odnosno sporedna (sekundarna) i glavna (primarna)
kanalska ili kolektorska mrea, kojom se otpadne vode sakupljaju i odvode do ureaja za
proiavanje,

(2) graevine kanalizacijske ili kanalske mree (crpne stanice, ulazna i prekidna okna, preljevne
graevine, itd.), kojima se omoguuje ispravno funkcioniranje, upravljanje i odravanje mree,

(3) ureaji za proiavanje otpadnih voda, kojima se otpadne vode proiavaju na stupanj
koji je u skladu s propisanim standardima,

(4) ispusti, kojima se proiene (ili neproiene) otpadne vode isputaju u prijemnik.

-234-
Slika 2.2::01 Definicijska shema sustava odvodnje
1 sporedni kolektori; 2 glavni kolektor; 3 glavni odvodni kolektor; 4 ulazna okna; 5 crpna stanica; 6 potisni cjevovod;
7 prekidno okno; 8 ureaj za proiavanje; 9 ispust; 10 prijemnik; 11 granica podruja odvodnje
Zbog naelnog karaktera slike 2.2::01 mogue je da neki od prikazanih objekata izostane (npr.
crpna stanica, ako topografski odnosi omoguuju kompletnu gravitacijsku odvodnju) ili da se
izgrade dodatni (npr. ureaj za predtretman industrijskih otpadnih voda).

Osnovni elementi koji odreuju podjelu sustava odvodnje jesu:
(i) nain prihvaanja i odvodnje otpadnih voda: (a) mjeoviti ili skupni, (b) razdjelni ili odvojeni
(separatni), (c) polurazdjelni ili djelomino razdjelni i (d) kombinirani sustavi,
(ii) pogonske osobine sustava: (a) gravitacijski i (b) kombinirani (gravitacijsko potisni) sustavi.

-235-
2.2.1. SUSTAVI ODVODNJE PREMA NAINU PRIHVAANJA I ODVODNJE OTPADNIH VODA
2.2.1-1. Mjeoviti sustav odvodnje

Mjeovitim se naziva sustav odvodnje kod kojeg se sve skupine otpadnih voda odvode istim
(zajednikim) kanalima ili kolektorima, slika 2.2::02.
Slika 2.2::02 Shema mjeovitog sustava odvodnje
(a) pogonska shema; (b) shema tehnikog rjeenja
A, B i C - industrijski pogoni; 1 - sporedni kolektori; 2 - glavni kolektor; 3 - glavni odvodni kolektor;
4 - ureaj za proiavanje; 5 - ispust; 6 - prijemnik; 7 - granica podruja odvodnje

-236-
Kod predoene sheme ovog sustava pretpostavljeno je da industrijske otpadne vode ne sadre
agresivne i tetne sastojke koji bi negativno utjecali na izgraenu ili planiranu kanalizaciju i na
predvieni proces zajednikog proiavanja otpadnih voda. U suprotnom, prije uputanja
industrijskih otpadnih voda u zajedniki kolektor potrebno ih je podvri predtretmanu, dakle,
proistiti do razine i karaktera zagaenosti kuanskih otpadnih voda.
Na slici 2.2::03 prikazan je poloaj kanala i kanalskih prikljuaka u poprenom presjeku ulice s
mjeovitim sustavom odvodnje.
Slika 2.2::03 Poloaj kanala i kanalskih prikljuaka u poprenom presjeku ulice s mjeovitim
sustavom odvodnje
1 kolektor; 2 prikljuak kuanskih i industrijskih otpadnih voda; 3 slivnik; 4 prikljuak oborinske vode; 5 kolnik

-237-
Slika 2.2::04 Dubina vode u kanalima kod mjeovitog sustava odvodnje
(a) suno razdoblje; (b1), (b2) i (b3) kino razdoblje
Zbog uvaavanja ekonominosti i injenice da su oborinske vode manje oneiene od kuanskih,
na mjeovitim se sustavima izvode preljevne graevine (kini preljevi), s kojima se u vrijeme jakih
kia rastereuje kanalski sustav izravnim isputanjem razrijeenih voda u prijemnik, slika 2.2::05.
Osnovno koliinsko optereenje ovakvih sustava uzrokuju oborinske vode, poto je za prosjeno
stanje odnos kuanskih i oborinskih voda 1:40 do 1:60 (u graninim sluajevima i 1:100). Zato
kod mjeovitih sustava odvodnje funkcionalne dimenzije kanala proizlaze kao rezultat potrebnog
prihvata oborinske vode, slika 2.2::04.

-238-
Slika 2.2::05 Naelo rada kinih preljeva
(a) suno razdoblje; (b1) i (b2) kino razdoblje
Q
s
protok otpadne vode koji dotjee u sunom razdoblju; Q
o
protok otpadne vode koji otjee kolektorima;
Q
r
protok otpadne vode koji se isputa u prijemnik
1 okno kinog preljeva; 2 kolektor; 3 odvodni kolektor (prema prijemniku); 4 kolnik

-239-
U sunom razdoblju kolektorom protjeu samo kuanske i industrijske otpadne vode, dok se
nadolaskom kie formira mjeovito otjecanje, pri emu kod graninog razrjeenja:


dolazi do rastereenja razrijeene otpadne vode.

Vrijednost koeficijenta razrjeenja, n [1], bazirana je na uvjetu koji proizlazi iz sanitarnih normi
isputanja otpadnih voda u recipijent i proraunava se u ovisnosti od lokalnih prilika, hidrolokih
karakteristika kanaliziranog podruja i samoproiavajue sposobnosti prijemnika.
Na slici 2.2::06 prikazan je znaaj primjene kinih preljeva kod mjeovitog sustava odvodnje. Pri
tome su, u svojstvu primjera, analizirana tri varijantna tehnika rjeenja:

A - bez kinih preljeva,
B - s jednim kinim preljevom,
C - s dva kina preljeva.
(2.2-01)

-240-
Slika 2.2::06 Primjena kinih preljeva kod mjeovitog sustava odvodnje
A, B i C varijantna rjeenja
i-i oznaka poprenog presjeka glavnog kolektora; KP
1
i KP
n
kini preljevi; D
i
promjer kanala;
1 sporedni kolektori; 2 glavni kolektor; 3 glavni odvodni kolektor; 4 ispust razrijeene vode; 5 ureaj za proiavanje; 6 ispust;
7 prijemnik; 8 granica podruja odvodnje

-241-
Osnovne mane mjeovitog sustava odvodnje sadrane su u injenicama da je u sunom razdoblju
brzina vode obino mala, to uzrokuje taloenje na dnu kolektora, te da u vrijeme jakih pljuskova
kanalska mrea obino ne moe prihvatiti svu palu oborinu pa moe doi do poplavljivanja niih
podruja gradskih aglomeracija (podruma, garaa i sl.).

2.2.1 2. Razdjelni sustav odvodnje

Ovaj sustav moe biti:

(1) potpuno razdjelni,
(2) nepotpuno razdjelni.

(1) Potpuno razdjelni sustav izvodi se s dvije odvojene kanalske mree, od kojih jedna slui za
odvodnju oborinskih voda a druga za kuanske i industrijske otpadne vode, slika 2.2::07.

Na slici je pretpostavljen karakter industrijskih otpadnih voda kao i kod predoene sheme
mjeovitog sustava odvodnje.

-242-
Slika 2.2::07 Shema potpuno razdjelnog sustava odvodnje
(a) pogonska shema; (b) shema tehnikog rjeenja
A, B i C industrijski pogoni, I kanali za kuansku i industrijsku otpadnu vode; II kanali oborinske vode
1 sporedni kolektori; 2 glavni kolektor; 3 glavni odvodni kolektor; 4 ispust oborinske vode; 5 ureaj za proiavanje;
6 ispust proiene vode; 7 prijemnik; 8 granica podruja odvodnje
Na slici 2.2::08 prikazan je poloaj kanala i kanalskih prikljuaka u poprenom presjeku ulice s
potpuno razdjelnim sustavom odvodnje.

-243-
Slika 2.2::08 Poloaj kanala i kanalskih prikljuaka u poprenom presjeku ulice s
potpuno razdjelnim sustavom odvodnje
1 kolektor oborinske vode; 2 kolektor kuanskih i industrijskih otpadnih voda; 3 slivnik; 4 prikljuak oborinske vode;
5 prikljuak kuanskih i industrijskih otpadnih voda; 6 kolnik
Pored sheme prikazane na slici 2.2::07 mogua su i rjeenja:
(a) izravnog isputanja u prijemnik (bez proiavanja) samo oborinskih voda, dok se kuanske i
industrijske otpadne vode takoer isputaju odvojeno, ali svaka nakon separatnog
proiavanja,
(b) izravnog isputanja u prijemnik oborinskih i uvjetno istih industrijskih otpadnih voda, dok se
kuanske i ostale industrijske otpadne vode (industrijske nakon predtretmana) skupno odvode
na zajedniki ureaj za proiavanje, te nakon proiavanja isputaju u prijemnik.

-244-
Potpuno razdjelni sustav odvodnje je naelno skuplji od mjeovitog, jer se izvode dvije odvojene
kanalske mree. Meutim, u sanitarnom pogledu ovaj sustav je povoljan jer se sve kuanske vode
odvode na ureaj za proiavanje.

(2) Nepotpuno razdjelnim sustavom naziva se sustav odvodnje namijenjen za odvodnju samo
kuanskih i zagaenih industrijskih otpadnih voda. Oborinske i uvjetno iste industrijske otpadne
vode odvode se ravno u prijemnik na najjednostavniji nain putem jaraka, rigola i otvorenih kanala.
Ovaj sustav je jefininiji jer je izbjegnuta izvedba oborinskie kanalizacije.

2.2.1 3. Polurazdjelni sustav odvodnje

Polurazdjelni sustav odvodnje, slika 2.2::09, se takoer sastoji od odvojenih kanalskih mrea kao i
potpuno razdjelni sustav, s razlikom to su na oborinskim kanalima izvedeni razdjelni kini preljevi,
kojima se voda od pranja ulica i oborina malog intenziteta, Q
1
, a takoer i najvie zagaeni prvi
dotoci oborinske vode od jakih pljuskova, automatski vode u kanalsku mreu industrijsko
kuanske odvodnje i pripadnim kolektorom odvode prema ureaju za proiavanje. Ostale,
razmjerno iste oborinske vode, Q
2
, uputaju se izravno u prijemnik.

-245-
Slika 2.2::09 Shema polurazdjelnog sustava odvodnje
(a) pogonska shema; (b) shema tehnikog rjeenja
A,B i C industrijski pogoni; I kanali za kuansku i industrijsku otpadnu vode; II kanali za oborinsku vodu
1 sporedni kolektori; 2 glavni kolektor; 3 glavni odvodni kolektor; 4 razdjelni kini preljevi; 5 ispust oborinske vode;
6 ureaj za priiavanje; 7 ispust proiene vode; 8 prijemnik; 9 granica podruja odvodnje
Na slici 2.2::10 prikazano je naelo rada razdjelnog kinog preljeva. Slika 2.2::10(a) predouje
reim rada kinog preljeva kod polurazdjelnog sustava u vrijeme malih dotoka oborinskih voda (ili
dotoka od pranja ulica), dok slika 2.2::10(b) prikazuje reim rada kinog preljeva u vrijeme
intenzivnih kia.

-246-
Slika 2.2::10 Naelo rada kinog preljeva
(a) suno i kritino razdoblje; (b) kino razdoblje
1 kanal oborinske vode; 2 odvodni kanal oborinske vode prema prijemniku; 3 kanal kuanske otpadne vode
2.2.1 4. Kombinirani sustav odvodnje

Kombinirani sustav odvodnje, slika 2.2::11, najee nastaje kao rezultat irenja gradova, kada se
u starijem dijelu grada zadri mjeoviti sustav, dok se u novijem dijelu izvodi razdjelni sustav.

-247-
Slika 2.2::11 Shema kombiniranog sustava odvodnje
A podruje s mjeovitim sustavom odvodnje; B podruje s razdjelnim sustavom odvodnje
I kanali mjeovite odvodnje; II kanali za kuanske i industrijske otpadne vode; III kanali za oborinsku vode
1 ispust oborinske vode; 2 kini preljev; 3 ureaj za proiavanje; 4 ispust proiene vode; 5 prijemnik;
6 granica podruja odvodnje
Primjena kombiniranog sustava odvodnje zasniva se na injenici da su u sunom razdoblju
kolektori mjeovite odvodnje djelomino ispunjeni otpadnim vodama, tako da je na njih mogue
prikljuiti kuanske i industrijske otpadne vode novih aglomeracija, dok se za oborinske vode koje
ne mogu prihvatiti postojei kolektori mjeovite odvodnje izgrauje separatna odvodnja oborinskih
voda s njihovim izravnim isputanjem u prijemnik.
***

-248-
Odabir izmeu opisanih sistema odvodnje treba provesti na osnovi analize (a) lokalnih uvjeta
(topografije, gustoe i naina izgraenosti naselja, poloaja prijemnika prema slivnom podruju i
njegov karakter), (b) sanitarnih zahtjeva i (c) tehniko ekonomskih prorauna.
2.2.2. SUSTAVI ODVODNJE PREMA POGONSKOM REIMU
2.2.2 1. Gravitacijski sustav odvodnje

Zbog pouzdanosti u radu i minimalnih pogonskih trokova sustav odvodnje se uvijek nastoji izvesti
kao potpuni gravitacijski sustav s teenjem sa slobodnim vodnim licem.

Teenje pod tlakom je kod gravitacijskog sistema nedopustivo, jer bi dolo do plavljenja otpadnim
vodama prikljunih mjesta (naroito niih i podrumskih dijelova zgrada) i objekata sustava
odvodnje.

Kod trasiranja kanala vrlo su bitne topografske prilike, pri emu se osigurava kompletno
gravitacijsko otjecanje, slika 2.2::12.

-249-
Slika 2.2::12 Shema gravitacijskog sustava odvodnje
1 sporedni kolektori; 2 glavni kolektor; 3 glavni odvodni kolektor; 4 ureaj za proiavanje; 5 ispust; 6 prijemnik;
7 granica podruja odvodnje
2.2.2 2. Kombinirani sustav odvodnje

Ovakav se sustav izvodi kao gravitacijsko potisni sustav kod kojega je preteni dio gravitacijski,
slika 2.2::13, budui da je izgradnja kompletno potisnog sustava gotovo uvijek gospodarski
neopravdana.

Kombinirani sustav odvodnje se najee izvodi kada se zbog lokalnih topografskih prilika ne
moe osigurati gravitacijska odvodnja cjelokupnog podruja odvodnje, ve se kuanske i
zagaene industrijske otpadne vode niih zona crpkama potiskuju do visinske lokacije (prekidnog
okna) odakle je osigurano gravitacijsko otjecanje.

-250-
Ovakvi su sluajevi u praksi dosta esti, poto bi inzistiranje na rjeenju s kompletnom
gravitacijskom odvodnjom uvjetovalo izvedbu kanala ili kolektora na dubinama kod kojih iskop
postaje ekonomski neprihvatljiv.
Dodatni razlog za izvedbu ovakvog sustava odvodnje moe biti i stoga to je u nekim podrujima
odvodnje visoka razina podzemne vode ili se radi o nepovoljnim geomehanikim prilikama.
Slika 2.2::13 Shema kombiniranog sustava odvodnje
1 sporedni kolektori; 2 glavni kolektor; 3 glavni odvodni kolektor; 4 crpna stanica; 5 potisni cjevovod; 6 prekidno okno;
7 ureaj za proiavanje; 8 ispust; 9 prijemnik; 10 granica podruja odvodnje
***
U praksi se ponekad izvodi i varijantno rjeenje u odnosu na prethodno, tako da se kuanske i
industrijske otpadne vode iz sabirnih spremnika, u koje se ove vode dovode gravitacijski, crpkama
prepumpavaju potisnim cjevovodom do prekidnog okna.

-251-
Potisni dio kanalizacije se moe primijeniti i za prikljuke nie od glavnog gravitacijskog kolektora.
Time se smanjuje dubina ukapanja glavnog kolektora, jer se ne predvia gravitacijsko priljuenje
pojedinih iznimno nisko smjetenih prikljuaka.

Napomenimo da su, iako danas jo u praksi rjee, mogua rjeenja i vakuumske kanalizacije
(kompletne ili u kombinaciji s gravitacijskom), koja je slina prethodnoj, s razlikom da se u glavnom
vakuumskom cjevovodu odrava potlak. U sabirnim spremnicima pojedinih zgrada (ili grupe
zgrada) ugrauje se vakuumske zatvara koji se otvara kada se u spremniku sakupi odreena
koliina otpadnih voda. Vakuumski zatvara se zatvara nakon to je usisana otpadna voda i tako
se odrava potlak u cijeloj ili dijelu kanalske mree. Crpna vakuumska stanica kojom se odrava
potlak u kanalskoj mrei obino se nalazi kraj prekidnog okna ili ureaja za proiavanje.
2.2.3. PROJEKTNO RAZDOBLJE
Analogno kao i kod vodovoda potrebno je prilikom projektiranja sustava odvodnje odabrati
projektna razdoblja za glavne grupe objekata.
Stoga su u tablici 2.2::I prikazana uobiajena razdoblja izgradnje za dijelove sustava odvodnje.

-252-
Tablica 2.2::I Projektna razdoblja za objekte sustava odvodnje

VRSTA OBJEKTA

OSOBINE
PROJEKTNO
RAZDOBLJE
R
P
[godina]

Glavni kolektori i
ispusti

Skupo i teko
poveanje kapaciteta
40 do 50

Crpne stanice i ureaji
za proiavanje
Kod manjeg prirasta
stanovnitva i manje
kamate ( od 3 [%]
godinje)
20 do 25
Kolektori profila preko
400 [mm]
Zamjena manjih cijevi
je kroz due razdoblje
skuplja

20 do 30

-253-
2.3. MJERODAVNE KOLIINE OTPADNIH VODA
Mjerodavne koliine otpadnih voda ine koliine kuanskih,
industrijskih, oborinskih i procjednih voda, izraene u vremenskoj
jedinici, koje je potrebno odvesti sustavom odvodnje.
Analiza mjerodavnih koliina otpadnih voda temelji se s jedne strane na podacima o potronji voda
(za kuanske i industrijske otpadne vode), a s druge strane na podacima o oborinama (za
oborinske vode) i podacima o procjeivanju podzemne vode (za procjedne vode).

Zato e se u nastavku prikazati metodologija prorauna mjerodavnih koliina za sve etiri skupine
otpadnih voda.
2.3.1. KUANSKE OTPADNE VODE
Prilikom odreivanja koliina kuanskih otpadnih voda koriste se:

(1) specifina potronja vode, q
sp
[l stanovnik
-1
d
-1
],
(2) broj stanovnika, N
k
[stanovnika],

konane faze razvoja, odnosno kraja projektnog perioda.

-254-
Prema tome, koliina ovih voda prvenstveno ovisi o stupnju sanitarno tehnike opremljenosti
stanova, izgraenosti naselja, kvaliteti i cijeni vode, postojanju odvodnje i klimatskim prilikama.

Metodologija definiranja specifine potronje vode i broja stanovnika obrazloena je u toki 1.3.1.
Izrazima 1.3-01 do 1.3-06 odreuju se konzumne potreba stanovnitva za pitkom vodom koje se
osiguravaju iz vodovoda.

Naravno, dio pitke vode se troi za namjene koje ne podlijeu odvodnji (npr. polijevanje vrtova i
parkova, gubici u vodovodnoj mrei). Ove namjene iznose u prosjeku 10 do 15 [%] ukupne dnevne
potronje vode, to ovisi o karakteru naselja i odravanju vodoopskrbnih objekata. U sluaju
izraenijih gubitaka na vodovodnoj mrei spomenuto umanjenje moe iznositi i preko 30 [%].
2.3.2. INDUSTRIJSKE OTPADNE VODE
Mjerodavne koliine industrijskih otpadnih voda u najtjenjoj su vezi s primijenjenim tehnolokim
procesom, budui da svaka industrija ima specifine proizvodne procese.

-255-
U strunoj se literaturi esto nalaze podaci o koliinama otpadnih voda, najee po jedinici
proizvoda.
Meutim, u primjeni takvih podataka treba biti obazriv iz dva razloga.

Prvo, potronja vode po jedinici proizvoda znatno varira i esto je vrlo razliita ak i u analognim
poduzeima, budui da ovisi od tipa primijenjene opreme, sheme tehnolokog procesa i lokalnih
uvjeta.

Drugo, tehnoloki procesi veine industrija se vremenom usavravaju, ime se mijenja i potreba za
vodom.

Zato koliine industrijskih otpadnih voda iz literature mogu posluiti amo kao orijentacijski
pokazatelji.

Takoer, sam podatak o koliini potrebne vode u industriji obino nije dostatan za odreivanje
mjerodavne koliine otpadne vode, jer je od bitnog znaenja i poznavanje reima isputanja
industrijskih otpadnih voda iz pojedinih tehnolokih procesa.

Stoga se koliina i reim isputanja industrijskih otpadnih voda najbolje odreuje anketom kod
proizvodnih tehnologa, dakle, posebno od sluaja do sluaja, respektirajui konkretne zahtjeve, jer
razlike u odnosu na podatke iz literature mogu biti viestruke.

-256-
Prilikom rjeavanja industrijske odvodnje potrebno je uzeti u obzir i koliine vode koje se unutar
pogona koriste za sanitarne svrhe. Ovaj je podatak od naroitog znaaja kod industrija koje
zapoljavaju velik broj radnika, odnosno koje u svom proizvodnom procesu ili ne sadre znaajnih
koliina industrijskih otpadnih voda ili sanitarne vode u ukupnoj otpadnoj vodi sudjeluju sa
znaajnim iznosom.
2.3.3. OBORINSKE VODE
Proraun mjerodavnih koliina oborinskih voda koje dotjeu u kanalsku mreu hidroloki je
problem povrinskog otjecanja

U inenjerskoj se praksi povrinsko otjecanje oborinskih voda najee odreuje racionalnom
metodom (racionalnom formulom) predstavljenom izrazom:
(2.3-01)
gdje su:

Q
max
- maksimalan protok s promatranog slivnog podruja, [l s
-1
],
c - koeficijent otjecanja, [1],

-257-
i(t
o
,P
R
) mjerodavna jaina oborina odreenog trajanja, t
o
[min], jednakog vremenu sabiranja
(vremenu koncentracije) sliva, t
c
[min], i odreenog povratnog razdoblja, P
R
[godina],
[l s
-1
ha
-1
],
A - veliina slivne povrine, [ha].

Dakle, primjenom racionalne formule dobije se maksimalni protok, Q
max
, koji se formira na nekom
slivnom podruju za sluaj kada je vrijeme trajanja oborina, t
o
, jednako vremenu sabiranja sliva,
t
c
.

Kod toga je metodologija definiranja navedenih parametara slijedea:

(1) Odreivanje koeficijenta otjecanja, c, se kod problema odvodnje oborinskih voda s urbanih
povrina u pravilu svodi na definiranje srednje vrijednosti koeficijenta otjecanja, budui da se
zapravo radi o kompoziciji razliitih vrsta slivnih povrina (npr. asfaltne povrine, krovovi, parkovi,
sportska igralita), koju svaku ponaosob karakterizira odreena vrijednost koeficijenta otjecanja,
tablica 2.3::I.

-258-
Tablica 2.3::I Vrijednosti koeficijenata otjecanja prema Frhlingu (1903) u
ovisnosti o vrsti slivne povrine

-259-
gdje su:

c
i
- koeficijent otjecanja i-te slivne povrine, [1],
A
i
- veliina i-te slivne povrine, [ha],
A - ukupna veliina obraivanog sliva, [ha].

Pomou gornjeg izraza mogue je izraunati srednji koeficijent otjecanja pojedinih naselja ili
pojedinih karakteristinih dijelova naselja, ukoliko kod otjecanja s tih podruja unutar jedinstvene
aglomeracije postoje bitne razlike. Ovo je primjereno veim gradovima, gdje su znatno vea
otjecanja u sredinjim nego li u perifernim dijelovima.

(2) Odreivanje mjerodavne jaine oborina, i(t
o
,P
R
), u funkciji njihovog trajanja, t
o
, i ponavljanja,
P
R
, temeljeno je na statistikoj obradi podataka o oborinama, tj. na definiranju ITP odnosa.

(a) Trajanje oborina, t
o
, odnosno vrijeme koncentracije sliva, t
c
, predstavlja podatak koji
karakterizira trajanje otjecanja od najudaljenije toke kanaliziranog slivnog podruja do
analiziranog profila kanalske mree, slika 2.3::01.
Tada se za mjerodavnu uzima srednja vrijednost koeficijenta otjecanja, c
sr
, temeljem slijedeeg
odnosa:
(2.3-02)

-260-
Slika 2.3::01 Shema otjecanja oborinske vode
1 otjecanje sa slivne povrine; 2 otjecanje rigolom; 3 otjecanje kanalom; 4 slivnik
Ovo je vrijeme utvreno odnosom:
(2.3-03)
gdje su:
t
sl
- vrijeme povrinskog sabiranja oborinske vode, [min],
t
r
- vrijeme povrinskog otjecanja oborinske vode rigolima do slivnika, [min],
t
k
- vrijeme otjecanja oborinske vode kanalima do analiziranog profila kanalske mree, [min]

-261-
(i) Vrijeme povrinskog sabiranja, t
sl
, obino se uzima s vrijednou t
sl
= 10 [min], to priblino
odgovara srednjoj vrijednosti jedininog sliva i ravniarskoj strukturi terena s prosjenom
uestalou vodonepropusnih ploha.
(ii) Vrijeme povrinskog otjecanja, t
r
, rigolima do slivnika definirano je izrazom:
(2.3-04)
gdje su:

- koeficijent, [1], koji uzima u obzir postupni porast brzine oborinske vode u rigolima. Obino se
uzima, = 1.25,
L
r
- duljina rigola, [m],
v
r
- brzina oborinske vode na kraju rigola, [m s
-1
].

Budui da odreivanje vremena povrinskog otjecanja prema gornjem izrazu pretpostavlja
poznavanje brzine oborinske vode u rigolima, to je inae relativno teko tono definirati, za
praktine potrebe prorauna zadovoljava se s vrijednou vremena povrinskog otjecanja, t
r
= 5
[min].

-262-
(i) Vrijeme otjecanja kanalima, t
k
, do analiziranog profila kanalske mree dano je izrazom:
(2.3-05)
gdje su:

- koeficijent, [1], koji ukljuuje popunjavanje protonog profila kanala kod pojave kie, odnosno
postupni porast brzine oborinske vode. Obino se uzima, = 2.0,
n - broj kanalskih dionica, [1],
L
i
- duljina i-te kanalske dionice, [m],
v
i
- brzina oborinske vode u i-toj kanalskoj dionici, [m s
-1
].

Iz izraza 2.3-05 je vidljivo da za definiranje vremena otjecanja oborinske vode kanalima takoer
treba znati brzinu oborinske vode u tim kanalima. Za njeno je pak odreivanje potrebno znati
protok koji se upravo preko mjerodavnog intenziteta oborina eli proraunati.

Prema tome, rjeenje je jedino mogue dobiti iterativno, pretpostavljajui brzinu oborinske vode u
kanalima i posredstvom nje zakljuno definirati mjerodavnu jainu oborina, te pomou izraza 2.3-
01 izraunati koliinu oborinske vode, koja onda predstavlja ulazni podatak hidraulikog prorauna
u kanalskoj mrei.

-263-
Ako se proraunom dobije vrijednost brzine oborinske vode u kanalima jednaka pretpostavljenoj,
itav se proraun usvaja kao konaan. U protivnom se iterativni postupak ponavlja sve dok
proraunata brzina ne bude (u granicama zahtijevane tonosti) jednaka pretpostavljenoj.

Striktno pridravanje prethodno objanjenog postupka znatno uslonjava iznalaenje mjerodavne
jaine oborina, a da to veinom nema nekog praktinog znaenja na tonost konanog prorauna.
Osim toga, kod suvremenih se rjeenja odvodnje oborinskih voda javlja tendencija odabiranja
manjih vrijednosti trajanja mjerodavnih oborina u odnosu na vrijednosti dobivene prethodno
izloenom metodologijom. Npr. u Njemakoj, vicarskoj i veini drugih zapadno evropskih zemalja
trajanje mjerodavne kie obino se uzima s vrijednou t
o
= 15 [min], a u Rusiji s vrijednou
t
o
= 20 [min], uz napomenu da se interpretacija daljnjeg otjecanja obavlja uz korekciju produljenja
trajanja mjerodavne oborine, ime se ukljuuje smanjenje raunskog dotoka, odnosno uvaava se
znaaj retardacije u otjecanju.

Stoga se za praksu preporua preliminarno odabrati trajanje mjerodavne oborine, t
o
= 15 do 20
[min].

(b) Povratno razdoblje mjerodavne oborine, P
R
, karakterizira uestalost pojave potpunog
kapacitiranja (oborinske) kanalske mree. Odabire se analizom prateih posljedica uslijed oborina
odreenog povratnog razdoblja s obzirom na odabrane dimenzije kanala.

Ovaj se pojam ni u kom sluaju ne smije poistovjetiti s projektnim razdobljima mjerodavnim za
dimenzioniranje drugih objekata sustava odvodnje.

-264-
Na slici 2.3::02 prikazane su tri veliine kanala za odvodnju oborinskih voda s istog slivnog
podruja, ali za druge povratne periode mjerodavnih oborina.

Vidljivo je da se smanjenjem povratnog razdoblja potrebne dimenzije kanala bitno smanjuju. Time
se ujedno smanjuju i trokovi izvedbe kanala, tako da je logina primjena to niih povratnih
razdoblja mjerodavne jaine oborina.
Slika 2.3::02 Dimenzije kanala u funkciji povratnog razdoblja mjerodavne jaine oborina
Meutim, s druge se strane postavlja pitanje kolike su mogue tete kao posljedica funkcionalne
poddimenzioniranosti kanala uzimanjem niskih vrijednosti povratnih razdoblja, a s time i manjih
intenziteta oborina. Budui da se posljedice toga prvenstveno oituju u zadravanju vode na
slivnim povrinama, zatim u formiranju djelominih povrinskih tokova, a tek iznimno u pojavi
manjih teta zbog ulaska vode u podrume, garae i sl., logino je da povratno razdoblje
mjerodavnih oborina treba razmatrati uz drukije uvjete nego je to sluaj kod npr. regulacije
prirodnih vodotoka, kada se radi zatite od poplava obino rauna s povratnim periodima velikih
voda reda veliine stotinu i vie godina.

-265-
Stoga se raunsko ponavljanje oborina za kanalsku odvodnju obino uzima od 0.5 do 3.0 godine.
Odabiranje konkretne vrijednosti unutar ovog intervala preporua se vezati uz sisteme odvodnje,
tako da se orijentacijski mogu usvojiti slijedee vrijednosti:
(i) za mjeovite sustave odvodnje, P
R
= 1 do 2 (iznimno 3) godine,
(ii) za razdjelne sustave odvodnje, P
R
= 0.5 do 1 godine,
s time da se kod svakog konkretnog sluaja provedu detaljnije analize, uvaavajui parametre koji
su od znaajnijeg utjecaja za donoenje odluke o odabiranju odreenog povratnog razdoblja.

(3) Odreivanje veliine slivne povrine, A, provodi se s geodetskih podloga (karata)
odgovarajueg mjerila, najee postupkom planimetriranja.
2.3.4. PROCJEDNE VODE
Procjenu koliina procjednih voda koje e dospjeti u kanalsku mreu vrlo je teko provesti. Ova
koliina ovisi o hidrogeolokim prilikama, veliini urbaniziranog slivnog podruja, razmaku i dubini
ukapanja kanala, vrsti i kvaliteti spojeva, odravanju kanalizacijske mree i sl.

U inenjerskoj praksi postoji mnotvo iskustvenih podataka, odnosno preporuka (naroito
amerikih, ruskih) za proraun dotoka procjednih voda. Kao najee navode se sljedee
preporuke:

-266-
(a) gornja granina vrijednost dotoka procjednih voda jednaka je protoku kuanskih otpadnih
voda analiziranog kanala,
(b) dotok procjednih voda iznosi 10 do 20 [l stanovnik
-1
d
-1
],
(c) dotok procjednih voda iznosi 3 do 5 [%] maksimalnog satnog protoka kuanskih otpadnih
voda ili 10 do 15 [%] srednjeg dnevnog protoka svih otpadnih voda,
(d) maksimalni dotok procjednih voda iznosi 45 [l d
-1
] na 1 [km] duljine i 1 [mm] promjera kanala,
(e) dotok procjednih voda s kanalizirane slivne povrine iznosi 0.2 do 30 [m
3
d
-1
ha
-1
].
Mada na prvi pogled ovi podaci sugeriraju mogunost uzimanja koliina procjednih voda u
relativno irokim granicama, ipak treba napomenuti da oni, osim u nekim posebnim sluajevima,
naelno ne dominiraju (ili su ak zanemarivi) u ukupnoj koliini otpadnih voda. Zato se procjedne
vode ne uzimaju u obzir kod prorauna mjeovite i oborinske kanalizacije, ve jedino kod
prorauna kanalizacije kuanskih i industrijskih otpadnih voda.
2.3.5. PROJEKTNE KOLIINE OTPADNIH VODA
Odreivanje funkcionalnih dimenzija objekata sustava odvodnje provodi se na temelju njihovog
hidraulikog optereenja, gdje se uzima u obzir zbirna koliina svih skupina otpadnih voda koje se
sakupljaju, odvode, proiavaju i isputaju.

Kod toga je potrebno izraunati slijedee karakteristine protoke (koliine) otpadnih voda:

-267-
(1) najvei dnevni i srednji satni protok,
(2) najvei dnevni i najvei satni protok (suni i kini),
(3) najmanji satni protok.
Koji je od ovih protoka (ili njihova kombinacija) mjerodavan za hidrauliki proraun ponajprije ovisi
o vrsti i reimu rada sustava odvodnje i graevina kanalizacijske mree.

Budui da e o kanalizacijskim graevinama biti govora u narednim izlaganjima, ovdje se iz
metodolokih razloga nee ulaziti u detaljniju specifikaciju mjerodavnih koliina otpadnih voda za
njihov hidrauliki proraun, ve e se to uiniti prilikom opisa samih graevina.

-268-
2.4. KANALIZACIJSKE MREE
Kanalizacijsku ili kanalsku mreu ini ukupnost glavnih i sporednih
kanala ili kolektora, meusobno spojenih preko pojedinih objekata
sustava odvodnje u funkcionalnu cjelinu, radi sakupljanja i odvodnje
otpadnih voda.
Kanalizacijski kanal ili kolektor je kanal ili cijev odreenog oblika koji slui za sakupljanje, odnosno
odvodnju otpadnih voda.

Sporedni kolektori su odvodnici koji primaju na sebe niz prikljuaka.

Glavni kolektori su odvodnici koji primaju na sebe niz sporednih kolektora.

Glavni odvodni kolektor je kolektor koji sve sakupljene vode odvodi do ureaja za proiavanje ili
do ispusta.

Kanalizacijska mrea je osnovni objekt sustava odvodnje i nerijetko ini preko 95 [%] ukupne
izgradnje.

Osnovni zahtjevi koji se postavljaju kod kanalizacijske mree istovjetni su onima kod vodovodne
mree, specificiranim u uvodnom dijelu toke 1.9, s razlikom to se kriterij glatkoe unutarnjih
stijenki kanala postavlja radi smanjenja otpora teenju i sprjeavanja taloenja u kanalima.

-269-
Podjela kompletnih kanalizacijskih mrea ili njihovih dijelova najee se provodi prema:

(1) shemi mree: poprene, obuhvatne, uzdune, radijalne, prstenaste, razgranate i zonirane,
(2) obliku kanala: otvorene i zatvorene,
(3) materijalu izvedbe: betonske, armiranobetonske, azbest cementne, plastine, eline,
keramike (od kamentine) i lijevano eljezne,
(4) funkciji: sabirne i odvodne,
(5) pogonskom reimu: gravitacijske i kombinirane (gravitacijsko potisne),
(6) nainu teenja vode: sa slobodnim vodnim licem i kombinirane (sa slobodnim vodnim licem i
pod tlakom).
Podjela kanalizacijskih mrea ili njihovih dijelova prema prva tri kriterija opisat e se odvojeno u
narednim tokama, dok je o funkciji, pogonskom reimu i nainu teenja bilo prethodno govora, a i
dodatno e se zajedno obraditi u zasebnoj toki koja e se odnositi na hidrauliki proraun mree.
Ovdje e se takoer iznijeti ogranienja projektnih parametara kanalizacijskih mrea, nain
ugradnje i ispitivanja kanala, te prikazivanje kanalizacijske mree u projektu.

-270-
2.4.1. SHEME KANALIZACIJSKIH MREA
Pod shemom kanalizacijske mree podrazumijevamo situacijski oblik mree (s pripadnim
objektima) unutar kanaliziranog urbanog podruja.
Shema kanalizacijske mree se pravi prema tehniki ekonomskom rjeenju sistema odvodnje,
uz uvaavanje relevantnih lokalnih inilaca (reljef, rjeenje prometnica, uvjeti zemljita,
hidrogeoloki uvjeti, poloaj prijemnika u odnosu na podruje koje se kanalizira) i perspektivnog
razvoja kanalizacijske mree.
S obzirom na izraenu raznovrsnost i meusobnu povezanost ovih faktora postoji nekoliko
osnovnih shema kanalizacijskih mrea, slika 2.4::01, kao npr.:

(a) Shema poprene (okomite, normalne) kanalizacijske mree, slika 2.4::01(a), kod koje se
pojedini dijelovi (zone) urbanih podruja (naselja) kanaliziraju mreom sekundarnih kolektora
spojenih na glavne kolektore koji su poloeni okomito na prijemnik, a otpadne vode se
transportiraju ili do ureaja za proiavanje ili (ako se radi o uvjetno istim vodama npr.
oborinskim) izravno isputaju u prijemnik.

-271-
Ova se shema svrsishodno koristi kod naselja smjetenih uzdu obala prijemnika (rijeka, jezera i
mora) s manje vie izraenim padom terena prema prijemniku. Karakterstino je da su ovom
shemom preteno rjeavani stariji sustavi odvodnje, kada se nastojalo otpadne vode gravitacijski
(to kraim putim i bez proiavanja) dovesti do prijemnika. Danas je u pogonskom pogledu ova
shema neprikladna, jer iziskuje nekoliko odvojenih ureaja za proiavanja (koji se najee
nalaze u istom slivu), to znatno poskupljuje ovakvo rjeenje.

(b) Shema obuhvatne kanalizacijske mree, slika 2.4::01(b), karakterizirana je poloajem glavnog
kolektora paralelno s prijemnikom, a na njega okomito (u smjeru najveeg pada terena) prikljuuju
se sekundarni kanali ili kolektori.
Primjena ove sheme dolazi do izraaja u gotovo svim alternacijama kada je naselje formirano na
relativno uskom pojasu paralelno s recipijentom.
Ako je urbano podruje smjeteno s obje strane prijemnika obino se izvode dva (paralelna)
glavna kolektora, na svakoj strani po jedan. Tada se jedan od njih spaja s drugim (obino sifonom)
da bi se proiavanje otpadnih voda obavilo na jednom ureaju.

(c) Shema uzdune (paralelne) kanalizacijske mree, slika 2.4::01(c), karakterizirana je
meusobno paralelnim poloajem glavnine sporednih kanala. Takoer, osnovna mrea kod ove
sheme najee je paralelna i s prijemnikom. Sve otpadne vode prihvaaju se glavnim kolektorom,
a potom glavnim odvodnim kolektorom transportiraju do ureaja za proiavanje.

-272-
Ako je naselje smjeteno samo na jednoj obali prijemnika, rije je o jednostranoj uzdunoj shemi.
U protivnom, radi se o lepezastoj uzdunoj shemi (kao u predoenom primjeru). Ukoliko pak
kanalizaciju pojedinih dijelova naselja nije mogue rijeiti gravitacijskom odvodnjom, nego se to
ostvaruje pomou crpnih stanica, tada se radi o (jednostranoj ili dvostranoj) uzdunoj zonskoj
shemi.

(d) Shema radijalne kanalizacijske mree, slika 2.4::01(d), predoena je s nekoliko zasebnih
sustava odvodnje pojedinih zona unutar jedinstvenog podruja odvodnje s radijalnim poloajem
glavnih kolektora od centra prema periferiji.
Ova se shema primjenjuje u podrujima kod kojih nije tehniko ekonomski opravdano sve
otpadne vode odvoditi prema jednom (sredinjem) ureaju za proiavanje. Najee se koristi
kod veih gradova koji su se postepeno irili ili su zbog topografskih prilika decentralizirani po
stambenim zonama sa zasebnim sustavima odvodnje.
U pogonskom pogledu nedostatak ove sheme istovjetan je onome kod sheme poprene
kanalizacijske mree.

-273-
Slika 2.4::01 Sheme kanalizacijskih mrea
(a) poprena; (b) obuhvatna; (c) uzduna; (d) radijalna; (e) prstenasta; (f) razgranata; (g) zonirana
1 sporedni kolektori; 2 glavni kolektor; 3 glavni odvodni kolektor; 4 ureaj za proiavanje; 5 ispust; 6 crpna stanica;
7 potisni cjevovod; 8 sifon; 9 granica podruja odvodnje; 10 prijemnik

-274-
(e) Shema prstenaste kanalizacijske mree, slika 2.4::01(e), primjenjuje se u sluajevima kada je
naselje smjeteno na izraenom reljefnom podruju (breuljak, brdo i sl.), pri emu vododjelnica
razgraniuje naselje na vie lokalnih slivnih zona. Polaganjem dvaju (obodnih) glavnih kolektora u
obliku prstena po najniim (perifernim) dijelovima naselja obuhvaaju se svi sekundarni kolektori,
odnosno itavo urbanizirano podruje.
U ovoj su shemi sporedni kolektori obino kratki i manjih profila, dok se (obodni) glavni kolektori
spajaju u glavni odvodni kolektor kojime se otpadne vode odvode na zajedniki ureaj za
proiavanje.

(f) Shema razgranate kanalizacijske mree, slika 2.4::01(f), ne sadri posebno izraen glavni
(odvodni) kolektor, ve niz sekundarnih kolektora kojima se otpadne vode odvode prema najnioj
lokaciji podruja odvodnje. Pri tome je vrlo esto da se na toj lokaciji, radi mogunosti daljnjeg
transporta otpadnih voda do ureaja za proiavanje, pojavljuje potreba za izvedbom crpne
stanice.
Ova se shema obino primjenjuje na urbanim podrujima s vrlo razvijenim reljefom ili u
sluajevima etapne izgradnje (to joj je naroita pogodnost), pri emu pojedine zone u
topografskom pogledu gravitiraju nekoj najnioj toki.

(g) Shema zonirane kanalizacijske mree, slika 2.4::01(g), karakterizirana je dvjema (ili vie)
zonama s neovisnim kanalizacijskim mreama. Meutim, usprkos podjele naselja na neovisne
zone, sustav odvodnje je jedinstven, budui da se sve otpadne vode dovode (gravitacijski ili
crpljenjem) do zajednikog ureaja za proiavanje.
Ova se shema preteno koristi ili kod proirenja starih naselja, odnosno formiranja novih
prigradskih, ili kada topografske prilike uvjetuju proirenje urbanog podruja na vie zona.

-275-
2.4.2. KANALIZACIJSKE MREE PREMA OBLIKU KANALA
Ponajprije, kanali ili kolektori mogu biti:

(I) otvoreni,
(II) zatvoreni.
(I) Kod otvorenih kanala je vodno lice vidljivo, jer kanal nema pokrovnu konstrukciju. Preteno su,
kao i kod glavnih vodovodnih dovodnih kanala, trapeznog oblika, slika 1.9::11(a).
Ovi kanali se mogu koristiti iskljuivo za odvodnju relativno istih voda (npr. oborinskih), odnosno
voda koje u sanitarnom pogledu nisu opasne za okolinu.

(II) Pod zatvorenim kanalima podrazumijevaju se kanali kod kojih se cijeli profil nalazi u zatvorenoj
konstrukciji, u pravilu potpuno ukopanoj ispod prometnih ili slobodnih povrina.
Kanali zatvorenog tipa obavezno se primjenjuju na kanalskoj mrei unutar urbanog podruja.

-276-
Osnovna podjela ovih kanala je mogua prema:

(1) obliku profila,
(2) veliini profila.

(1) Prema obliku profila uobiajeno je zatvorene kanale, slika 2.4::02, svrstati u tri osnovne
skupine:

(a) kanali krunog oblika, B = H = 2r = D,
(b) kanali izduenog (jajolikog, polukrunog i pravokutnog) oblika, H > B,
(c) kanali stlaenog (potkoviastog i kapastog) oblika, H < B,

gdje su:

B - irina kanala, [m],
H - visina kanala, [m],
r - radijus kanala, [m],
D - promjer kanala, [m].

-277-
Slika 2.4::02 Karakteristini oblici kanala
(a) kanali krunog oblika; (b) kanali izduenog oblika; (c) kanali stlaenog oblika
(a1) kruni oblik; (a2) kruni oblik s kinetom
(b1) jajoliki oblik; (b2) jajoliki okrenuti oblik; (b3) jajoliki okrenuti oblik s kinetom; (b4) polukruni oblik;
(b5) pravokutni oblik zaobljenog dna; (b6) pravokutni oblik s kinetom
(c1) potkoviasti oblik; (c2) kapasti oblik

-278-
Suvremena praksa graenja sustava odvodnje u najveoj mjeri koristi kanale krunog oblika.
Ovakav oblik kanala posjeduje izrazito povoljne hidraulike osobine i jednostavan je za industrijski
nain proizvodnje i montau.
Jajoliki i polukruni kanali izduenog oblika, zbog povoljnih preuzimanja statikih i dinamikih
optereenja, preteno se koriste za plia ukapanja ispod intenzivno optereenih prometnih
povrina. Po hidraulikim osobinama ovi su kanali gotovo ekvivalentni kanalima krunog oblika.
Jedino su kod pravokutnih oblika kanala ove karakteristike neto slabije.
Kanali stlaenog oblika uglavnom se koriste umjesto kanala krunog oblika kod presijecanja trase
kanala s trasama podzemnih komunikacija koje ograniavaju punu visinu krunog profila.

(2) Prema veliini profila zatvorene kanale dijelimo na:

(a) prohodne,
(b) neprohodne.

Prohodni kanali su oni ije dimenzije omoguuju ulazak radnika u kanale radi njihove revizije,
ienja i popravaka. U protivnom, kanali su neprohodni.
Smatra se da je visina kanala, H = 1000 [mm], granina veliina podjele kanala na prohodne i
neprohodne.

-279-
2.4.3. KANALIZACIJSKE MREE PREMA MATERIJALU IZVEDBE
Osnovni parametri izbora materijala izvedbe kanalizacijskih mrea jesu:

(1) koliina i svojstva otpadnih voda,
(2) uvjeti zemljita: geomehaniki i hidrogeoloki,
(3) nain izvedbe: kanali od tvorniki izvedenih (montanih ili polumontanih) proizvoda i kanali
graeni na licu mjesta.
(4) kvaliteta materijala: vrstoa, elastinost, trajnost, vodonepropusnost i antikorozivnost,
(5) trokovi: nabave, transporta i montae,
(6) hidraulika hrapavost unutarnjih stijenki,
(7) pogonska sigurnost.

S obzirom da se za izvedbu kanala ili kolektora kanalizacijskih mrea preteno koriste materijali
koji se primjenjuju i za izvedbu vodovodnih mrea, toka 1.9.1, ovdje e se donekle opirnije
opisati one vrste kanala ili cijevi koje se ne susreu kod izvedbe vodovodnih mrea (npr. betonske
i keramike cijevi). Za cijevi koje se koriste i kod vodovoda ukazat e se samo na odreene
posebnosti s obzirom na njihovu primjenu u kanalizaciji.

-280-
Pri tome, takoer kao i kod primjene vodovodnih cijevi, treba imati na umu da svaki proizvoa
kanalizacijskih cijevi raspolae s prospektima proizvodnog asortimana gdje se mogu nai svi
potrebni podaci o proizvodnom tipu cijevi.

2.4.3 1. Betonski kanali

Primjenjuju se kod kanalizacijskih mrea s teenjem sa slobodnim vodnim licem.

Ova vrsta kanala se moe izgraditi od:

(a) tvorniki izvedenih cijevi,
(b) kanala graenih na licu mjesta (u rovu).

(a) Tvorniki izvedene cijevi su obino krunog i jajolikog oblika, s podlonom stopom, slika
2.3::02, ili bez nje. Krune cijevi izvode se unutarnjeg promjera, D = 100 do 1200 [mm], a jajolike
najee dimenzija B/H = 300/450, 400/600, 500/750 i 600/900 [mm], duljina, L = 1.0 (iznimno 2.0
[m].
Betonske se cijevi preteno koriste za odvodnju oborinskih voda, budui da kuanske i industrijske
otpadne vode obino sadre agresivne sastojke koji razgrauju stijenke cijevi. Stoga je kod
odvodnje ovih otpadnih voda potrebna zatita unutarnjih stijenki antikorozivnim sredstvom (npr.
bitumenom).

-281-
Naredna mana betonskih cijevi ogleda se u relativno velikom broju spojeva i njihovoj nedovoljnoj
sigurnosti na vodonepropusnost. Radi toga je primjena betonskih cijevi upitna kod kanalizacijskih
mrea poloenih ispod razina podzemne vode (mogunost procjeivanja), kao i kod kanalizacijskih
mrea iznad razine podzemne vode (mogunost oneienja) koja se koristi u vodoopskrbi.
Nadalje, ovu vrstu cijevi karakterizira i relativno velika hrapavost, to rezultira smanjenjem protoka
i veom mogunou taloenja krutih otpadnih tvari.
Cijevi se proizvode s naglavkom i ravnim krajem, tako de se prema tipu cijevi kombiniraju i spojevi,
slika 2.4::03.
Slika 2.4::03 Spajanje betonskih cijevi
(a) spoj s naglavkom; (b) spoj s utorom i perom
1 ravni kraj cijevi; 2 naglavak; 3 plastina brtvena traka; 4 zatitni cementni mort
Prikazani naini spajanja betonskih cijevi s plastinim brtvenim trakama gotovo su u potpunosti
potisnuli prijanju praksu kompletnog spajanja cementnim mortom.

-282-
(b) Kanali graeni na licu mjesta uglavnom se koriste kod izgradnje veih profila koji se ne
proizvode tvorniki. Dodatni razlozi mogu biti uvjetovani skupoom prijevoza velikih profila na vee
udaljenosti, sloenou njihove montae i mogunou izvedbe najpovoljnijih oblika profila
(krunog, izduenog i stlaenog) kao rezultat hidraulikog ili statikog prorauna.
Mane su im istovjetne kao i tvorniki izvedenim cijevima.

2.4.3 2. Armiranobetonski kanali

Ovi kanali mogu, kao i betonski, biti izgraeni od:

(a) tvorniki izvedenih cijevi,
(b) kanala graenih na licu mjesta.

(a) Tvorniki izvedene cijevi su obino krunog oblika, unutarnjeg promjera, D = 500 do 2000
[mm], duljine, L = 1.0 [m] (manji profili) i 2.0 [m] (vei profili), jednostrano ili dvostrano armirane.
Primjena (s obzirom na vrste otpadnih voda), mane i naini spajanja istovjetni su betonskim
cijevima.

(b) Kanali graeni na licu mjesta izvode se iz istih razloga kao i betonski kanali, s tim da dodatni
razlog moe biti uvjetovan izloenou kanala znatnom vanjskom optereenju (npr. prometnom u
sluaju prolaska kanala ispod eljeznike pruge).

-283-
2.4.3 3. Azbest cementne cijevi

Ove se cijevi proizvode tvorniki, krunog profila, na isti nain kao i vodovodne cijevi, s tim da
postoje dva osnovna tipa cijevi:

(a) laki tip, KC L,
(b) teki tip, KC T.

Primjena pojedinih tipova cijevi ovisi o veliini vanjskog optereenja, dubini ugradnje cijevi i
osobinama tla.
Tip KC L se koristi kada se ne oekuju vea vanjska optereenja, dok se tip KC T upotrebljava
u svim tekim uvjetima izvedbe i kod veih vanjskih optereenja.
Azbest cementne kanalizacijske cijevi se proizvode unutarnjeg promjera, D = 50 do 1300 [mm],
duljine, L = 5.0 [m]. Vea duljina azbest cementnih cijevi ukazuje da kanali izvedeni od ovih cijevi
imaju relativno mali broj spojeva, a time i znatno smanjenu mogunost procjeivanja podzemnih
voda.
Spajanje azbest cementnih cijevi provodi se na isti nain kao i vodovodnih cijevi, slika 1.9::05.
Razlozi postupnog naputanja primjene ove vrste cijevi isti su kao i kod njihove primjene u
vodoopskrbi.

-284-
2.4.3 4. Plastine cijevi

Ove su cijevi po tvornikom nainu proizvodnje, osobinama i nainu spajanja iste kao vodovodne
(toka 1.9.1 5).
Zbog dobrih osobina i relativno povoljne cijene plastine su cijevi danas kod nas zacijelo u
najveoj primjeni.

2.4.3 5. eline cijevi

Mada se ove cijevi rijetko primjenjuju u sustavima odvodnje, ipak su u nekim specijalnim
sluajevima nezamjenjive (npr. kod strmih terena, gdje bi zbog ogranienja brzine za cijevi iz
ostalih materijala bilo potrebno izgraditi itav niz prekidnih okana, u oekivanju znatnih dinamikih
optereenja, kod podvodnih kolektora, sifona, potisnih dijelova odvodnih sustava, crpnih stanica i
sl.).
Nain proizvodnje ovih cijevi, njihove osobine i naini spajanja opisani su u toki 1.9.1 2, s
napomenom da se od prikazanih naina spajanja, slika 1.9::04, zbog veliine profila najee
koristi zavarivanje.

-285-
2.4.3 6. Keramike cijevi

Ove se cijevi, makar imaju najdulju tradiciju primjene u kanalizacijskim mreama, danas sve manje
koriste zbog male mehanike otpornosti (to zahtijeva briljivo rukovanje i posebnu pripremu
podloge kod polaganja).
Keramike cijevi se proizvode tvorniki. Materijal za njihovu izvedbu je glina, kvarcni pijesak i
amot. U procesu proizvodnje cijevi prolaze kroz tunelske pei s temperaturom do 1 400 [C], gdje
im se zbog sadraja natrijevog silikata formira caklina. Ova caklina ini keramike cijevi izuzetno
otpornim na kiseline, to pogoduje njihovoj primjeni za odvodnju industrijskih otpadnih voda, te kod
kunih instalacija, odnosno prikljuaka.
Proizvode se krunog oblika i unutarnjeg promjera, D = 50 do 600 [mm] ( iznimno 1200 [mm]), i
duljine, L = 1.0 do 2.0 [m].
Budui da se keramike cijevi proizvode s naglavkom i ravnim krajem, njihovo spajanje se provodi
na jedan od tri naina prikazana na slici 2.4::04.
Slika 2.4::04 Spajanje keramikih cijevi pomou naglavka
1 asfaltni mastiks; 2 konoplja; 3 konusni gumeni brtveni prsten; 4 plastina brtvena masa

-286-
2.4.3 7. Lijevano eljezne cijevi

Po tvornikom nainu proizvodnje, osobinama i nainu spajanja ove su cijevi iste kao vodovodne
(toka 1.9.1 1).
Primjena ovih cijevi u kanalizaciji je danas gotovo zastarjela, osim u potisnim dijelovima sustava
odvodnje, posebno unutar crpnih stanica, kada se obino koriste duktilne cijevi.
Glavni razlozi naputanja primjene lijevano eljeznih cijevi su zbog znaajnog smanjenja njihovog
vijeka trajanja kod odvodnje otpadnih voda s agresivnim sastojcima i u agresivnom tlu, poveanja
hrapavosti unutarnjih stijenki tokom eksploatacije i zbog neelastinosti spojeva kod slijeganja tla.

-287-
2.4.4. OGRANIENJA PROJEKTNIH PARAMETARA KANALIZACIJSKIH MREA
Radi ispravnog funkcioniranja kanalizacijskih mrea potrebno je prilikom njihovog projektiranja i
izvoenja respektirati sljedea ogranienja:

(1) ogranienje najmanjih profila,
(2) ogranienje brzina,
(3) ogranienje uzdunih padova,
(4) ogranienje visine punjenja kanala,
(5) ogranienje dubine ugradnje kanala.

2.4.4 1. Ogranienje najmanjih profila

Iz razloga to otpadne vode esto pronose i krupne otpadne predmete koji mogu uzrokovati
zaepljenje kanala, to se ponekad na dnu kanala zadri talog pa se bitno smanji slobodan profil
kanala, to na poetku kanalskih dionica moe doi do znatnog hidraulikog optereenja i da bi se
olakalo ienje kanala, ograniava se koritenje najmanjih profila kanala ili kolektora, neovisno o
njihovom zadovoljenju minimalne brzine toka i ispunjenosti profila.

-288-
Tako su npr. viegodinja istraivanja (Rusija, Njemaka) ukazala da prosjean godinji broj
zaepljenja izravno ovisi o dimenzijama profila, slika 2.4::05.
Slika 2.4::05 Prosjean godinji broj zaepljenja kanala u funkciji njegovog profila
Iz dijagrama je vidljivo da je npr. prosjean godinji broj zaepljenja kanala kod profila 200 [mm]
dvostruko manji nego kod profila 150 [mm], odnosno kod profila 300 [mm] preko tri puta manji
nego kod profila 200 [mm].
S druge strane, praksa je pokazala da nema potrebe za posebnom tednjom u dimenzijama
najmanjih profila, budui da kod izgradnje kanalizacijskih mrea (pogotovo ako se radi o manjim
profilima do 300 [mm]) vei dio investicijskih trokova (70 do 80 [%]) otpada na pratee radove
(raskopavanje, iskop rova, razupiranje, evakuacija podzemnih voda, izradu posteljice, zatrpavanje,
odvoz suvinog materijala i eventualni povrat prometne povrine u prvobitno stanje), dok na sam
cijevni materijal otpada mani dio (15 do 30 [%]), ovisno o veliini profila, dubini iskopa, kategoriji tla
i sl.

-289-
Zato je kod javne odvodnje potrebno koristiti slijedee minimalne profile,
min
:

(1) za kanalizaciju kuanskih otpadnih voda,
min
= 250 [mm] (bolje
min
= 300 [mm]),
(2) za mjeovitu i oborinsku kanalizaciju,
min
= 300 [mm] (bolje
min
= 400 [mm]).

2.4.4 2. Ogranienje brzina

Ogranienje brzine odnosi se s obzirom na njene minimalno i maksimalno doputene vrijednosti.
Naime, za osiguranje normalnih pogonskih uvjeta u kanalizacijskoj mrei s teenjem sa slobodnim
vodnim licem nisu poeljne ni male, a ni velike brzine. Male brzine prvenstveno zbog taloenja
krutih otpadnih tvari i mogunosti zaepljenja, a velike zbog abrazije cijevi i spojeva, uzrokovane
djelovanjem suspenzija u otpadnoj vodi.
Pri tome su od bitne vanosti pridnene brzine, jer prvenstveno od njih ovisi proces taloenja i
abrazije. Meutim, zbog praktinosti se ogranienje provodi za srednju brzinu.

(1) Najmanje brzine. Kao to je iz hidraulike poznato, kod (jednolikog) teenja sa slobodnim
vodnim licem brzina je u funkciji hrapavosti, uzdunog pada i hidraulikog radijusa (izraz 1.9-01).
Za kanale izvedene od istog materijala i uz isti pad, brzina je jedino u funkciji hidraulikog radijusa,
tj. oblika i dimenzija kanala. Zato su kanali koji imaju vei hidrauliki radijus povoljniji. To je razlog
to je veina izraza za proraun minimalne brzine, v
min
[m s
-1
], kod koje jo nee doi do taloenja
suspenzija, prikazana u funkciji hidraulikog radijusa, R [m].

-290-
Tako se npr. u praksi uestalo koristi empirijska formula Fedorova (1968):
(2.4-01)
gdje je:
(2.4-02)
Za okrugle profile dobiju se vrijednosti najmanje dozvoljenih brzina prema tablici 2.4::I.
Tablica 2.4::I Najmanje doputene brzine u okruglim kanalima za dubinu vode, H = D/2 (ili D)
PROMJER
D
[mm]
NAJMANJA
BRZINA
v
min
[m s
-1
]
PROMJER
D
[mm]
NAJMANJA
BRZINA
v
min
[m s
-1
]
250 0,72 800 1,00
300 0,75 900 1,04
350 0,79 1000 1,07
400 0,82 1100 1,10
450 0,85 1200 1,13
500 0,88 1300 1,16
600 0,92 1400 1,18
700 0,97 1500 1,20

-291-
Kako je u mnogim konkretnim sluajevima tako zadovoljiti ove najmanje brzine, doputaju se i
njihove manje vrijednosti:

(a) za kanalizaciju kuanskih otpadnih voda, v
min
= 0.5 [m s
-1
] (iznimno 0.3 [m s
-1
],
(b) za mjeovitu kanalizaciju, v
min
= 0.6 [m s
-1
] (uz pretpostavku ispunjenja kanalskig profila 50 [%]
ili vie),
(c) za oborinsku kanalizaciju, v
min
= 0.9 [m s
-1
].

Neto vea vrijednost minimalne brzine kod oborinske kanalizacije uvjetovana je potrebom
sprjeavanja taloenja pijeska (i eventualno ljunka) kojega oborinske vode sadre u znatnim
koliinama.
Praksa je pokazala da je kod ovih vrijednosti brzina jo uvijek osigurano odravanje krutina u
lebdeem stanju, odnosno samoienje kanala.

(2) Najvee brzine. Uz osobinu suspenzija u otpadnoj vodi, prevalentno znaenja na razvoj
procesa abrazije u kanalizacijskih cijevima imaju osobine (vrsta) cijevnog materijala i brzine
teenja, koje se onda ograniavaju do vrijednosti koje taj proces eliminiraju.
Smatra se da kod uobiajene izvedbe kanala najvee brzine ne bi trebale prelaziti vrijednost 2.5
do 3.0 [m s
-1
], s tim da se kod kraih kanalskih dionica i kanala kod kojih se najvee brzine rijetko
pojavljuju i kratko traju (npr. kanali mjeovite vode, odnosno oborinska kanalizacija) mogu, ve
prema materijalu i izvedbi kanala, dopustiti maksimalne brzine prema tablici 2.4::II.

-292-
Tablica 2.4::II Najvee doputene brzine u kanalima
2.4.4 3. Ogranienje uzdunih padova

Budui da su uzduni padovi i brzine u izravnoj funkcionalnoj ovisnosti, kada se govori o
najmanjim i najveim brzinama moe se govoriti i o najmanjim i najveim padovima. Meutim,
padovi su u funkciji hidraulikog radijusa i hrapavosti, te ako ovi podaci nisu poznati, ne moe se
govoriti o stvarnim padovima.

Zato se ogranienja vezana uz uzdune padove mogu koristiti samo kao preliminarne, odnosno
orijentacijske veliine, dok se usvojena vrijednost uzdunog pada mora uvijek provjeriti preko
brzine.
VRSTA CIJEVI

NAJVEA BRZINA
v
max
[m s
-1
]
Betonske cijevi 3,0
Armiranobetonske cijevi 4,0
Azbest cementne cijevi 4,5
Plastine cijevi 5,0
eline cijevi 8,0

-293-
(1) Najmanji uzduni padovi. U praksi projektiranja kanalizacijskih mrea uobiajeno je najmanji
uzduni pad okruglog kanala odrediti koritenjem jednostavne empirijske formule:
(2.4-03)
gdje su:

I
min
- najmanji uzduni pad kanala, [1],
D - unutarnji promjer kanalizacijske cijevi, [mm].

U svakom konkretnom sluaju ovako dobiven najmanji pad treba provjeriti na temelju najmanje
doputene brzine i hidraulikih karakteristika cjevovoda.

(2) Najvei uzduni padovi. Za orijentaciju se takoer moe koristiti empirijska formula:
(2.4-04)
gdje su:
I
max
- najvei uzduni pad kanala, [1],
D - unutarnji promjer kanalizacijske cijevi, [dm].

I ovdje je potrebno u svakom konkretnom sluaju ovako dobivenu vrijednost najveeg pada
provjeriti na temelju najvee doputene brzine i hidraulikih karakteristika cjevovoda.

-294-

2.4.4 4. Ogranienje visine punjenja kanala

Gravitacijsko teenje sa slobodnim vodnim licem je u kanalima neophodno kako bi se osiguralo
ispravno izvoenje kunih prikljuaka, odnoenje plivajuih tvari, prozraivanje kanala ili kolektora,
osigurao prostor za nepredvieni dotok procjednih voda i sl.
Zato se ovisno o veliini kanala provodi ogranienje visine punjenja kanala.
U tablici 2.4::III prikazane su preporuene vrijednosti visine punjenja, h
vp
[mm], za okrugle profile.
Kod drugih oblika profila kanala takoer se mogu koristiti vrijednosti prema tablici 2.4::III, s tim da
se umjesto promjera, D, koristi visina kanala, H.
U skladu s ovim, raunska visina punjenja kanala (punjenje kod raunskog protoka) treba biti
jednaka ili manja od doputene (preporuane) vrijednosti.

-295-
Kako u kanalima mjeovite i oborinske odvodnje protok otpadne vode traje relativno kratko, to su u
sunom razdoblju kanali oborinske vode prazni, a u kanalima mjeovite odvodnje protjeu samo
kuanske (i eventualno industrijske) otpadne vode, tako da je visina punjenja vrlo mala. Zato je
kod kanala oborinske i mjeovite odvodnje doputeno potpuno punjenje, tj. h
vp
= D (ili H).
Tablica 2.4::III Preporuane vrijednosti visine punjenja okruglih kanala
2.4.4 5. Ogranienje dubine ugradnje kanala

Dubina ugradnje kanala ovisi o nizu inilaca: klimatskim uvjetima (mogunost smrzavanja),
geomehanikim osobinama tla, razini (dubini) podzemne vode, iznosu vanjskog optereenja,
dubini prikljuaka, poloaju ostalih instalacija, veliini profila kanala, materijalu i nainu izvedbe
kanala i sl.
PROMJER KANALA
D
[mm]
VISINA PUNJENJA
h
vp

[mm]
250-300 0,60 D
350-450 0,70 D
500-900 0,75 D
vie od 900 0,80 D

-296-
Zato u svakom konkretnom sluaju treba sagledati ove faktore i njihovom analizom odrediti
optimalnu dubinu ugradnje.

(1) Najmanja dubina ugradnje kanala. Openito je kod projektiranja kanalizacijske mree potrebno
najprije definirati najnia mjesta koja onda diktiraju daljnje uvjete za najmanjom dubinom ugradnje
kanalizacijske mree. Ako lokalne prilike dozvoljavaju, najmanja dubina ugradnje kanala ne bi
smjela biti manja od 1.5 [m], mjereno od dna rova, odnosno najmanje 1.0 [m], mjereno od tjemena
kanala.
Poveanjem profila kanala ova veliina ima tendenciju porasta.

(2) Najvea dubina ugradnje kanala. Ova dubina je iskljuivo stvar ekonomskih prorauna.
Openito se smatra da je dubina do 6 (iznimno 7) [m] prihvatljiva.
Ako se radi o kraim dionicama ili posebnim situacijama ponekad su prihvatljive i vee dubine.
Tada se koristi tunelski nain izvoena (probijanja) rova.

-297-
2.4.5. UGRADNJA I ISPITIVANJE KANALA
(1) Ugradnja kanala. Respektirajui prethodno razmatrana ogranienja dubine ugradnje kanala i
sagledavajui naroito osobine terena i materijala izvedbe kanala, pristupa se ugradnji kanala te
njihovom ispitivanju na vodonepropusnost.
Kod toga uglavnom prevladavaju slinosti s ugradnjom vodovodne mree, toka 1.9.5, ali ima i
odreenih razlika.
(a) Slinosti su preteno sadrane u sljedeem:

(i) potrebna irina rova za standardne prilike i neobloene kanale primarno je u funkciji promjera
kanala, tako da se mogu koristiti podaci iz tablice 1.9::IV. Za kanale naknadno obloene betonom,
najmanja irina rova jednaka je najveoj vanjskoj irini obloge, uveana za 0.6 [m],

(ii) izrada posteljice, zasipavanje kanala do tjemena i izvedba nadsloja obavlja se u standardnim
uvjetima (ili ako proizvoa cijevnog materijala ne zahtjeva drukije) prema postupku opisanom
kod ugradnje vodovodnih cijevi, slika 1.9::20,

(iii) nakon izvedbe kanala, a prije potpunog zatrpavanja rova, provodi se ispitivanje na
vodonepropusnost.

-298-
(b) Razlike su uglavnom uvjetovane sljedeim razlozima:

(i) s obzirom na veu dubinu u kojoj se izvode kanali od one na koju se ugrauju vodovodne cijevi,
iskop rova se u mekim tlima u naelu izvodi s kosim stijenkama iskopa. Zakoenje je ovisno o
geomehanikim osobinama materijala, a u funkciji sprjeavanja klizanja bonih strana rova.
Meutim, ako se iskop rova obavlja u gusto izgraenom naselju, ovakav nain izvoenja je
najee nemogu, jer rov i deponija iskopanog materijala ili zauzimaju prekomjerno prostora ili
sam iskop rova moe ugroziti stabilnost temeljnih zidova okolnih objekata. Tada se kopaju rovovi s
vertikalnim ili blago nagnutim stijenkama, tj. s kutom nagiba znatno strmijim od kuta prirodnog
nagiba (unutarnjeg trenja) za konkretno tlo. Takve rovove je onda potrebno izvoditi s
podgraivanjem (razupiranjem), kako ne bi dolo do uruavanja bonih strana rova.

(ii) takoer s obzirom na relativno veu dubinu ugradnje kanala mogue je (kod viih razina
podzemne vode) procjeivanje znatnih koliina vode u rov. Zato je potrebno pored rova izvesti
zdence iz kojih e se crpsti voda. Ovi zdenci se izvode i hidrauliki proraunavaju istom
metodologijom kao i u svrhu vodoopskrbe, toka 1.5.3 2. Za nesmetano kopanje rova potrebno
je da razina podzemne vode bude sniena ispod dna rova za najmanje 0.5 [m], i to na mjestu gdje
je ona najvia, tj. na sredini izmeu dva posljednja i susjedna zdenca u nizu.

(iii) za kanale koji se izvode u tvrdim tlima i ispod nivoa podzemne vode u mekim tlima, treba
posebnu panju posvetiti njihovoj mehanikoj otpornosti i stabilnosti. Takvi kanali moraju biti
obavezno poloeni na betonsku posteljicu, ili (ako je rije o kanalima na tvrdom tlu) na betonski
leaj, slika 2.4::06.

-299-
Slika 2.4::06 Polaganje kanala na posebne podloge i u posebnim uvjetima
(a) u mekim tlima; (b) u tvrdim tlima
1 betonska posteljica; 2 betonski leaj; 3 kanalizacijska cijev
Ako je razina podzemne vode u odnosu na kanal tako visoka da kod male ispunjenosti kanala
otpadnom vodom djelovanje uzgona moe naruiti njegovu stabilnosti, ili se radi o znatnom iznosu
vanjskog optereenja, potrebno je provesti potpuno ili djelomino oblaganje kanala betonom, slika
2.4::07(a), u prvom sluaju zbog poveanja teine, a u drugom radi poveanja otpornosti na
vanjsko optereenje.
Jedan od naina zatite kanala je i primjena montanih armiranobetonskih sanduka, slika
2.4::07(b).

-300-
Slika 2.4::07 Zatita kanala
(a) betonskom oblogom; (b) armiranobetonskim sandukom
1 kanalizacijska cijev; 2 betonska obloga; 3 materijal od iskopa; 4 armiranobetonski poklopac; 5 armiranobetonski sanduk;
6 pjeana posteljica; 7 pjeani zasip
Openito je kod svakog konkretnog sluaja ugradnje kanala potrebno statikim proraunom
provjeriti veliinu naprezanja, odakle onda moe uslijediti i potreba za dodatnom zatitom kanala.
Parametre i metodologiju ovakvog prorauna, s obzirom na osobine cijevnog materijala,
geomehanike osobine tla, te vrstu i iznos optereenja daju proizvoai cijevi.

(2) Ispitivanje kanala. Kod potisnih dionica kanalske mree metodologija ispitivanja na
vodonepropusnost identina je kao kod vodovodne mree.

-301-
Ispitivanje spojeva i moguih pukotina na vodonepropusnost kod novoizvedenih kanalizacijskih
mrea u uvjetima teenja sa slobodnim vodnim licem provodi se s daleko manjim ispitnim tlakom
nego kod vodovodnih mrea. Ispitivanje se provodi po dionicama izmeu dva ulazna (revizijska)
okna, tako da se kanal napuni vodom ija razina osigurava hidrostatiki tlak od 0.3 do 0.5 [bara],
slika 2.4::08. Nakon odreenog vremena (obino 2 do 3 [h]) konstatira se eventualan gubitak vode
na ispitivanoj dionici koji ne bi smio biti vei od doputenog (propisanog) s obzirom na vrstu
kanalizacijskih cijevi.
Slika 2.4::08 Shema ispitivanja kanala na vodonepropusnost
1 vodosprema; 2 cijev za isputanje zraka; 3 brtve; 4 ventil za isputanje vode
Jedan od bitnih parametara ugradbe kanala ili kolektora je i njihov prostorni poloaj ispod povrine
terena i prometnica.
Ne postoje neka posebna pravila pomou kojih se sigurno dolazi do optimalnog rjeenja. No, oito
je da kod toga treba poi od urbanistikih karakteristika kanaliziranog podruje, odnosno planova,
respektirajui pritom potrebu usklaenosti s ostalim instalacijama (vodovod, toplovod, plinovod,
elektrini i telefonski kablovi), ali i s javnim zelenilom, stupovima javne rasvjete, temeljima drugih
objekata i sl.

-302-
Ispod uih prometnica (irine do 10 [m]), kanali se najee postavljaju sredinom prometnice,
slike 2.2::03 i 2.2::08. Kad su prometne povrine ire, mogue je rjeenje s kanalom samo s jedne
strane prometnice, slika 1.9::23, ali u naelu uvijek treba razmatrati mogunost izvedbe kanala s
obje strane prometnice.
Dakako, poloaj i broj kanala u poprenom presjeku prometnice treba odrediti na temelju
usporedbe trokova gradnje prikljuaka te sporednih i glavnih kolektora.
Takoer, pri trasiranju kanalizacijske mree treba nastojati da se izbjegnu presijecanja s
vodotocima, eljeznikim prugama, podzemnim objektima i drugim infrastrukturnim mreama, jer
su u tehnikom smislu rjeenja ovakvih presijecanja esto vrlo sloena, to uvjetuje vee trokove
izgradnje, a kasnije su na tim mjestima i izraenije potekoe u eksploataciji kanalizacijske mree.
Isto tako, prilikom kanaliziranja stambenih zona i pri rekonstrukciji gradske infrastrukture, te u
glavnim ulicama, radi racionalnije gradnje i efikasnije eksploatacije preporuljivo je izvoditi
specijalne podzemne objekte tunelskog tipa, slike 1.9::24, gdje je smjeten vei broj
infrastrukturnih mrea, ukljuivo i kanalizacijska.
2.4.6. HIDRAULIKI PRORAUN KANALIZACIJSKE MREE
Shodno mjerodavnim koliinama otpadnih voda (toka 2.3.4) i projektiranim osobinama
kanalizacijske mree (materijal izvedbe, poloaj i reim rada objekta na mrei, topografski uvjeti)
uvijek je potrebno hidrauliki dimenzionirati kanalizacijsku mreu, tako da ona svojom
propusnou u svakom trenutku omoguava nesmetanu odvodnju otpadnih voda.

-303-
Hidrauliko dimenzioniranje kanalizacijske mree provodi se na najveu satnu koliinu otpadnih
voda po pripadajuim dionicama mree.
S obzirom na reim teenja u kanalizacijskoj mrei, odnosno njezinom dijelu, generalno su
mogue dvije vrste prorauna:
(I) hidrauliki proraun teenja sa slobodnim vodnim licem,
(II) hidrauliki proraun teenja pod tlakom.
(I) Hidrauliki proraun teenja sa slobodnim vodnim licem se najee odnosi na kompletnu
kanalizacijsku mreu ili na njezin preteni dio.
U prirodi se teenje otpadnih voda sa slobodnim vodnim licem odvija u kanalizacijskoj mrei u
uvjetima turbulentnog i neustaljenog reima. Neustaljenost reima posljedica je karaktera
funkcioniranja kanalizacijske mree u promatranom presjeku kanala ili kolektora, gdje tokom
vremena varira dubina vode i brzina, odnosno protok.
Meutim, u praksi se hidrauliki proraun kanalizacijske mree gotovo redovito provodi pod
pretpostavkom turbulentno jednolikog (dakle, ustaljenog) reima.
Takav nain teenja, slika 2.4::09, odvija se sa stalnom dubinom vode, h [m], i s istim uzdunim
padovima dna kanala, I [1], vodnog lica, I
o
, [m] i linije energije (hidraulikim padom), I
E
[1].

-304-
Slika 2.4::09 Grafiki prikaz jednolikog teenja u okrugloj kanalizacijskoj cijevi
Kao to je iz hidraulike poznato, osnovna jednadba za proraun jednolikog teenja je Chezyjeva
formula za brzinu, v [m s
-1
], koja uz supstituciju Manningovog koeficijenta hrapavosti, n [m
-1/3
s],
poprima oblik (izraz 1.9-01):
(2.4-05)
gdje je R [m] hidrauliki radijus.

Koeficijent hrapavosti se kod prorauna teenja u kanalizacijskoj mrei obino uzima s
vrijednou, n = 0.013 (0.014) [m
-1/3
s], neovisno od materijala izvedbe mree, jer je praksa
pokazala da je hrapavost stijenki poslije izvjesnog vremena upotrebe sasvim slina za sve vrste
kanala. Ova konstatacija posebno vrijedi za kanalizacijsku mreu izvedenu od montanih cijevnih
elemenata, sa spojevima koji nisu posebno paljivo izvedeni, gdje ima dosta prikljuaka, ulaznih
okana i sl.

-305-
Meutim, danas je u praksi sve prisutnija pojava da se hidrauliki proraun kanalizacijske mree
provodi upotrebom Darcy Weisbachove i Colebrook Whiteove jednadbe, jer se pokazalo da
su rezultati dobiveni primjernom ovih jednadbi blii stvarnosti, budui da teenje u kanalizacijskoj
mrei zalazi u turbulentno prijelazni reim.
Analiza ovakvog hidraulikog prorauna zapoinje promatranjem teenja u okrugloj kanalizacijskoj
cijevi ispunjenoj do vrha.
Na osnovi Darcy Weisbachove jednadbe za proraun pada energijske linije zbog trenja po
duljini cijevi moemo pisati (izraz 1.9-08):
(2.4-06)
gdje su, podsjetimo:

H
tr
- hidrauliki gubici zbog otpora trenja, [m],
L - duljina cijevi, [m],
- koeficijent otpora trenja, [1],
D - unutarnji promjer cijevi, [m],
v - (srednja) brzina, [m s
-1
],
g - ubrzanje polja sile tee, [m s
-2
].

-306-
Vrijednost koeficijenta je u opem sluaju dana Colebrook Whiteovom jednadbom, izraz
1.9-06, koja obuhvaa turbulentno prijelazni reim i asimptotski zadovoljava turbulentno hrapavi i
turbulentno glatki reim:
(2.4-07)
gdje su:

- apsolutna hidraulika hrapavost, [mm],
Re - Reynoldsov broj, [1], definiran izrazom:
(2.4-08)
gdje je [m
2
s
-1
] kinematiki koeficijent viskoznosti vode.

Kombinirajui jednadbe 2.4-06 do 2.4-08 dobije se izraz za brzinu:
(2.4-09)

-307-
a pomou jednadbe neprekidnosti i za protok:
(2.4-10)
Za odreivanje brzine u cijevima koje nisu krunog profila potrebno je u izraz 2.4-09 unositi
etverostruku vrijednost krunog radijusa, R, jer je kod okruglih cijevi:
(2.4-11)
gdje su:

A - protjecajna povrina, [m
2
],
Q - omoeni obod, [m],

tako da imamo:
(2.4-12)

-308-
Protok se, naravno, opet odreuje iz jednadbe kontinuiteta:
(2.4-13)
Da bi se u praksi izbjeglo uestalo raunanje po prethodnim izrazima i na taj nain olakao
hidrauliki proraun, postoje tablice koje su izraene u funkciji: (i) profila cijevi, [mm],
(ii) protoka, Q [l s
-1
], (iii) brzine, v [m s
-1
], (iv) hidraulikog gradijenta, I
E
= I
o
= I [1] i (v) apsolutne
pogonske hrapavosti,
k
[mm], s vrijednou kinematikog koeficijenta viskoznosti, = 1.30810
-6

[m
2
s
-1
], to odgovara temperaturi vode, T = 10 [C].
Primjer jednog takvog tabelarnog prikaza hidraulikih parametara dan je u tablici 2.4::IV za cijevi
okruglog i jajolikog oblika profila.
Naravno, hidraulike je parametre mogue prikazati i u nomogramskog obliku, slika 2.4::10.

-309-
Slika 2.4::10 Nomogram hidraulikih parametara potpuno ispunjenih kanalizacijskih cijevi okruglog
oblika profila prema formuli Colebrook Whitea

-310-
Tablica 2.4::IV Tabelarni prikaz hidraulikih parametara potpuno ispunjenih kanalizacijskih cijevi
okruglog i jajolikog profila prema formuli Colebrook Whitea

-311-
Primijetimo da su tablica i nomogram nainjeni (izmeu ostalog) i u funkciji tzv. apsolutne
pogonske hrapavosti.
Naime, kao to je istaknuto, u praksi se pokazalo da je poetna hrapavost, koju proizvoai
kanalizacijskih cijevi analiziraju i odreuju u laboratoriju na novim cijevima (a u skladu s tom
hrapavou prilau tablice i nomograme), potpuno neadekvatna za hidrauliki proraun, jer
zanemaruje montani karakter kanalizacijske mree i sve njene prethodno spomenute pogonske
osobine.
Zato je stvarna pogonska hrapavost kanalizacijskih cijevi osjetno vea od tvorniki deklarirane i
utvrene laboratorijskim ispitivanjima.
Meutim, kako potrebne dimenzije profila i funkcioniranje projektirane kanalizacijske mree
izravno ovisi o veliini pretpostavljene hrapavosti (manja hrapavost uvjetuje veu propusnu mo
kanala), kod projektanata je prisutna tenja da se odabire to manja hrapavost.
Stoga je preporuljivo, poto je stvarnu hrapavost vrlo teko odrediti, za veliinu pogonske
hrapavosti odabrati srednje vrijednosti, dobivene na temelju dosada provedenih mjerenja i iskustva
projektanata.
Smatra se da kao najmanja vrijednost apsolutne pogonske hrapavosti za uobiajene sluajeve
kanala u mrei ne bi trebalo uzimati hrapavost manju od
k
= 0.4 [mm]. Kao gornja vrijednost
preporua se
k
= 1.5 [mm], a iznimno
k
= 3.0 [mm], ako se radi o starim i izrazito hrapavim
kanalima.
Napomenimo takoer da je za tlane vodove uobiajeno uzimati,
k
= 0.25 do 0.1 [mm], ve prema
materijalu izvedbe vodova i kanala.

-312-
Istaknimo kako su se dosadanja razmatranja odnosila na odreivanje hidraulikih parametara
potpuno ispunjenih kanala.

Meutim, budui da kanali najee nisu ispunjeni do vrha, potrebno je raspolagati postupkom za
proraun hidraulikih parametara (prvenstveno brzine i protoka) u djelomino ispunjenim
kanalima.

U tom se sluaju spomenuti hidrauliki parametri raunaju prema funkcijama:
2.4-14
2.4-15
gdje su:

v
d
- brzina vode kod djelominog ispunjenja, [m s
-1
],
v
p
- brzina vode kod potpunog ispunjenja, [m s
-1
],
Q
d
- protok kod djelominog ispunjenja, [m
3
s
-1
],
Q
p
- protok kod potpunog ispunjenja, [m
3
s
-1
],
h
d
= h - dubina vode kod djelominog ispunjenja, [m],
h
p
= D (= H) - dubina vode kod potpunog ispunjenja, [m].

-313-
Kao priblina aproksimacija dviju posljednjih relacija dobiju se izrazi za brzinu:
i za protok:
2.4-16
gdje su:

R
d
hidrauliki radijus kod djelominog ispunjenja, [m],
R
p
hidrauliki radijus kod potpunog ispunjenja, [m],
A
d
protjecajna povrina kod djelominog ispunjenja, [m
2
],
A
p
protjecajna povrina kod potpunog ispunjenja, [m
2
].

Iako su ovi izrazi izvedeni za cijevi krunog oblika, mogu se sa zadovoljavajuom tonou koristiti i za
proraun drugih oblika profila.

Poto izrazi 2.4-16 i 2.4-17 nisu izravno rjeivi, u praksi se koristimo tablicama koje su izraene u funkciji
oblika profila cijevi i odnosa Q
d
/Q
p
, h/D (ili h/H), v
d
/v
p
, A/D
2
(ili A/H
2
), b/D (ili b/H), R/D (ili R/H) i O/D (ili
O/H), tablica 2.4::V.
2.4-17

-314-
Tablica 2.4::V Tabelarni prikaz hidraulikih
parametara kanalizacijskih cijevi krunog
oblika profila pri djelominom ispunjenu

-315-
Odnos spomenutih parametara mogue je prikazati i grafiki, to je za okrugli i jajoliki oblik profila
cijevi prikazano na slici 2.4::11.
Slika 2.4::11 Hidrauliki parametri kanalizacijskih cijevi za proraun djelomino ispunjenih profila
(a) okrugli oblik; (b) jajoliki oblik
Dijagrami Q
d
/Q
p
i v
d
/v
p
u zavisnosti od h/H za druge oblika profila kanala imaju naelno isti oblik.

Na kraju istaknimo da se rezultati hidraulikog prorauna kanalizacijske mree primjenom Chezyjeve
formule s Manningovim koeficijentom hrapavosti i primjenom Colebrook Whiteove formule priblino
poklapaju ako se u prvome sluaju odabere, n = 0.013 do 0.014 [m
-1/3
s], a u drugom
k
= 1.5 [mm].

Isto tako, lokalni hidrauliki gubici u kanalizacijskoj mrei se ne raunaju, budui da su ukljueni u
pogonsku hrapavost.

-316-
2.4.7. PRIKAZIVANJE KANALIZACIJSKE MREE U PROJEKTU
Kanalizacijska mrea se u projektu, kao i vodovodna mrea, prikazuje:

(1) situacijskim planovima,
(2) uzdunim profilima kanala ili kolektora,
(3) karakteristinim normalnim presjecima kanala ili kolektora (za glavne i izvedbene projekte).

(1) Situacijski plan kanalizacijske mree crta se na kotiranom situacijskom planu podruja odvodnje.
U njega se unose:

(a) granica podruja odvodnje,
(b) trase kanala ili kolektora i potisnih cjevovoda s oznakom smjera teenja (odvodnje),
(c) pripadne (planimetriranjem ili analitiki izraunate) slivne povrine u [ha] s koeficijentima otjecanja (kod
mjeovite i oborinske odvodnje) za svaki kanal ili kolektor,
(d) oznake i brojevi pojedinih grupa graevina (stalnih toaka) kanalizacijske mree (npr. revizijskih okana
RO 1, RO 2, , crpnih stanica CS 1, CS 2, ),
(II) Hidrauliki proraun teenja pod tlakom odnosi se na proraun teenja u dijelu kanalizacijske mree
gdje vlada tlani reim, to je npr. sluaj za potisne cjevovode crpnih stanica kod kombiniranih sustava
odvodnje.

Tada se hidrauliki proraun svodi na proraun strujanja pod tlakom prema postupku iznijetom u toki 1.6.

U okviru ovog hidraulikog prorauna naelno se provodi i analiza vodnog udara kod crpnih stanica, o
emu su uvodne informacije takoer dane u toki 1.6.

-317-
(e) posebni objekti na mrei (npr. prijelazi ispod rijeka i eljeznikih pruga, zatita kanala i sl.),
(f) dimenzije profila i vrste cijevi za svaku dionicu izmeu objekata (npr. revizijskih okana, prekidnih
okana i sl.),
(g) stacionaa,
(h) lokacija ureaja za proiavanje otpadnih voda,
(i) trasa ispusta i lokacija isputanja proiene vode u prijemnik.

Situacijski plan se obino crta na kartama mjerila 1:2 500 do 1:5 000 za studije i idejne projekte, a
1:500 do 1:1 000 za glavne i izvedbene projekte.

(2) Uzduni profili se crtaju za svaki kanal ili kolektor i potisni cjevovod na posebno snimljenim
uzdunim profilima po trasi ugradnje cijevi. U njima treba biti ucrtano i upisano:

(a) oznaka i brojevi svih objekata (stalnih toaka) kanalizacijske mree iz situacijskog plana,
(b) dimenzije profila i vrste cijevi po dionicama iz situacijskog plana,
(c) padovi dna kanala u [] i duljine dionica za te padove u [m],
(d) raskrija ulica koje se kriaju s ulicom iji se profil crta i visinski poloaj kanala u bonim ulicama,
(e) kote dna kanala (nivelete) u [m n. m.], na prijelomima dna kanala,
(f) kote terena u [m n. m.], na prijelomima terena,
(g) kote dna rova u [m n. m.], na prijelomima dna kanala,
(h) dubine iskopa u [m], na prijelomima dna rova,
(i) razmak profila u [m], na prijelomima (d) do (g),
(j) stacionaa.

-318-
Ukoliko se radi o potpuno razdjenom i polurazdjelnom sustavu odvodnje, tada se kod crtanja uzdunih
profila kanalizacijskih mrea prikazuju meusobni visinski poloaji obiju mrea.

Kod crtanja uzdunih profila obino se uzima isto mjerilo za duljine u kojem je izraen i situacijski plan,
a za visine se najee odabire mjerilo 1:100.

(3) Karakteristini normalni presjeci obino se crtaju u mjerilu 1:5 do 1:50 (1:100), ovisno o
dimenzijama profila i dubini iskopa. U njih se unosi:

(a) geometrija rova (irina, dubina i nagib stijenki),
(b) dimenzija i vrsta cijevi, odnosno kanala,
(c) dimenzije i struktura posteljice, zasipa do 30 [cm] iznad tjemena cijevi, odnosno kanala (ili njihove
zatite) i nadsloja.

-319-
2.5. GRAEVINE KANALIZACIJSKE MREE
Na kanalizacijskoj mrei najee susreemo sljedee graevine:

(1) slivnike,
(2) ulazna (revizijska) okna,
(3) prikljune graevine,
(4) prekidna okna,
(5) spremnike za oborinsku vodu (retencijske bazene),
(6) crpne stanice,
(7) preljevne ili rasteretne graevine (kine preljeve),
(8) graevine za ubacivanje snijega,
(10) natege.

O preljevnim graevinama je ve bilo govora u toki 2.2., a u nastavku e se jo opisati prvih est
graevina.
Graevine kanalizacijske mree su element sustava odvodnje
kojima se omoguuje ispravno funkcioniranje, upravljanje i
odravanje mree.

-320-
2.5.1. SLIVNICI


Slivnici su graevine koje slue za prihvat oborinskih voda koje otjeu terenom i za njihovo isputanje u
kanale ili kolektore.

Izvode se uz sam rub povrine s koje se odvodi oborinska voda (prometnice, plonici) ili na sredini
(parkiralita, trgovi).

Isputanje vode iz slivnika u kanal provodi se izravno ili posredstvom manjih bazena talonika.

Izravno isputanje se koristi kada su oborinske vode relativno iste (bez pijeska i drugih suspenzija
koje se mogu taloiti u kanalu). U suprotnom se izvode slivnici s manjim talonicima koji slue za
skupljanje suspenzija.

Na slici 2.5::01 prikazani su vertikalni presjeci slivnika s talonicima.

U ulaznom dijelu, koji slui za hvatanje oborinskih voda, ugrauje se reetka ili se u rubnjaku izvodi
boni otvor vodolovno grlo.

Reetka se postavlja ako se s dotokom oborinske vode oekuju znatne koliine oneienja (papira,
lia, krpa, krutih otpadaka), dok se vodolovna grla koriste ako se radi o relativno istijim vodama.

Dimenzije reetki i vodolovnih grla sa slike 2.5::01 nisu samo u funkciji prihvata oborinskih voda, nego i
potrebe dostupnosti taloniku radi ienja, koje se obino obavlja specijalnim cisternama.

-321-
Slika 2.5::01 Slivnici
(a) monolitni s izravnim prikljukom; (b) montani sa sifonskim prikljukom
1 plonik; 2 rubnjak; 3 kolnik; 4 reetka; 5 prikljuak na kolektor (npr. betonskom ili plastinom cijevi); 6 natega;
7 otvor s poklopcem; 8 - talonik
Prikljuak moe biti izveden s izravnim, slika 2.5::01(a), ili sifonskim, slika 2.5::01(b),
isputanjem oborinskih voda u kolektor.

Natege se primjenjuju kod mjeovitih sustava odvodnje radi sprjeavanja izlaza neugodnih
mirisa iz kanalizacijskih kolektora, to je poeljno na mjestima gdje se zadravaju ljudi (trgovi,
plonici). Meutim, da bi natega funkcionirala, u taloniku uvijek treba biti vode, to znai da je u
sunom razdoblju potrebno redovito prati povrine s kojih se oborinske vode hvataju ovom
vrstom slivnika.

U svim sluajevima natege treba izbjegavati, jer sprjeavaju prozraivanje kanala. Osim toga,
esto se zaepljuju i teko odravaju, zbog ega moraju biti izvedene s otvorima za reviziju.

-322-
Slivnici se izvode:
(I) na licu mjesta (monolitno), od betona, slika 2.5::01 (a)
(II) montano, najee od betonskih i plastinih prstenova, slika 2.5::01 (b).
Tlocrtni oblik slivnika je kruni ili kvadratni, s karakteristinom tlocrtnom dimenzijom 0,45 do 0,50 [m].
Funkcionalno dimenzioniranje slivnika se ne provodi pojedinano, ve se ono sastoji u razmjetanju
ovih graevina sukladno njihovim pojedinanim kapacitetima. Kapacitet ovisi o veliini ulaznog otvora i
osobinama toka oborinske vode prema slivniku.
Budui da ne postoji teorijski pouzdan nain funkcionalnog dimenzioniranja slivnika, njihovo se
dimenzioniranje (prvenstveno meusobni razmak i veliina pripadne slivne povrine) provodi u skladu s
iskustvima i preporukama.
Tako npr. engleske preporuke veliinu pripadne slivne povrine s koje oborinske vode dotjeu u slivnik
tretiraju ovisno o padu prometnice, tablica 2.5::I.
Tablica 2.5::I Pripadna slivna povrina jednom slivniku

-323-
Sukladno ovim veliinama slivnih povrina, na prometnicama je uobiajen meusobni razmak
slivnika, L
s
= 30 (za povrine s veim nagibima) do 80 (100) [m] (za povrine s manjim nagibom). Pod
razmakom slivnika podrazumijevamo udaljenost slivnika s jedne strane ceste i najblieg s druge strane
ceste, slika 2.5::02.
Slika 2.5::02 Situacijska shema meusobnog razmaka slivnika
1 rubnjak; 2 kanal ili kolektor; 3 slivnik; 4 prikljuak; 5 pripadna slivna povrina jednom slivniku
* * *
U sluaju odvodnje velikih povrina (parkiralita, trgovi, aerodromi) izvode se linijski hvatai
oborinskih voda, bilo u obliku neprekidnih reetki ili vodolovnih grla. Ova rjeenja primjenjuju se
zato to zbog malih padova ovakvih povrina i nemogunosti njihovog profiliranja na tokasta
mjesta sakupljanja (slivnike) ne postoji drugi nain efikasnog hvatanja znatnih koliina oborinskih
voda.
Prikljuak linijskih hvataa na kanale ili kolektore, a po potrebi i izvedba talonika i natega, provodi
se na isti nain kao kod slivnika.

-324-
2.5.2. ULAZNA OKNA

Ulazna okna su graevine koje slue za pristup kanalima s povrine terena radi pregleda, ienja i
popravaka kanala.
Dodatna je zadaa ovih graevina da omoguuje tehniki ispravno prikljuenje i skretanje kanala, te
promjenu njihovog uzdunog pada i profila.
U skladu s ovim, ulazna okna se postavljaju:
(a) na poetku svakog kanala (a, slika 2.5::03),
(b) na mjestima promjene profila kanala (b, slika 2.5::03),
(c) kod promjene uzdunog pada kanala (c, slika 2.5::03),
(d) na mjestima skretanja kanala (d, slika 2.5::03),
(e) na mjestima prikljuaka kanala do profila, = 600 [mm], (e, slika 2.5::03),
(f) na kanalima u pravcu, zbog odravanja i revizije, (f, slika 2.5::03).









Slika 2.5::03 Raspored ulaznih okana na kanalskoj mrei

-325-
Dakle, kanalizacijska mrea se izmeu dva ulazna okna izvodi u pravcu s istim parametrima kanala.

Kod kanala koji su u pravcu, ulazna okna treba predvidjeti na maksimalnom razmaku od:

(i) L
max
= 50 [m], za profile, 250 [mm] 600 [mm],
(ii) L
max
= 75 [m], za profile, 700 [mm] < 1400 [mm],
(iii) L
max
= 150 [m], za profile, 1400 [mm].

Ovi razmaci su posljedica uvjeta odravanja, budui da je odravanje kanalizacijske mree znatno
oteano kod neprohodnih kanala (malih profila), a lake kod prohodnih kanala.

Prikljuke kanala koji se izvode u ulaznim oknima treba provesti tako da se ne stvara uspor u mrei. Zato
se kanali prikljuuju visinski u razini vodnog lica, ili nizvodne razine moraju biti nie od uzvodnih. U praksi
se to obino izvodi na taj nain da se kanali visinski postavljaju tako da su im tjemena na istoj visini, slika
2.5::04, ili da su kod nizvodnih nia.

-326-


Slika 2.5::04 Naelo visinskog poloaja kanala u ulaznom oknu
Tlocrtna rjeenja, a time i oblici horizontalnog presjeka revizijskih okana, ovise o njihovim funkcijama
(prikljuenje kanala, promjena uzdunog pada, promjena smjera), materijalu izvedbe, veliini profila, te
praksi i tipizaciji koju gotovo svaka komunalna organizacija provodi na svom podruju.
Na slici 2.5::05 prikazane su tri varijante ulaznog okna okruglog tlocrta u odnosu na smjerove i broj
kanala.

-327-
Slika 2.5::05 Tlocrtna rjeenja okruglog ulaznog okna
(a) okno na kanalu u pravcu; (b) okno na skretanju kanala; (c) okno na prikljuenju kanala
Uz prikazani okrugli tlocrtni oblik, ulazna okna se mogu izvesti i poligonalnog (kvadratnog, pravokutnog ili
trapeznog) oblika.
Neovisno o tlocrtnom obliku okna, radijus skretanja kanala se ne preporua manji od trostruke vrijednosti
promjera kanala, a maksimalno skretanje koje se u kanalizaciji primjenjuje ne smije biti manje od 90 [],
slika 2.5::05(b2).
Svako ulazno okno, slika 2.5::06, sastoji se od:
(1) dna s kinetom,
(2) radnog prostora (radne komore),
(3) grla ili vrata okna,
(4) otvora s poklopcem.
Slika 2.5::06 Dijelovi ulaznog okna
1 dno s kinetom; 2 radni prostor; 3 silazni prostor; 4 ulazni prostor s poklopcem

-328-
(1) Kineta se oblikuje na dnu okna radi protjecanja vode kroz okno u predvienom smjeru. Visina kinete
se preteno uzima pola promjera kanala, s tim da se bokovi kinete prema vertikalnoj stijenci okna
izvode u nagibu 1:3 do 1:5 do pune visine profila, slika 2.5::07(a). Kod veih brzina (v > 2,5 [m s
-1
]) se
kinete u krivini mogu jednostrano ili dvostrano podignuti do pune visine profila, slika 2.5::07(b).
Podizanje kinete se izvodi radi sprjeavanja teenja izvan kinete.
Slika 2.5::07 Kinete
(a) pola visine profila; (b) pune visine profila;
(b1) dvostrano podignuta; (b2) jednostrano podignuta
(2) Radni prostor slui za sve manipulacije radnika kod odravanja i ienja kanala. Zato ovaj prostor
(radna visina) mora biti toliki (obino najmanje 1,8 [m]) da omoguuje upotrebu potrebnog alata za
nesmetano obavljanje svih radova.
Tlocrtne dimenzije radne komore proizlaze iz radnih uvjeta i dimenzija prikljunih kanala ili kolektora.
Kao najmanja karakteristina tlocrtna dimenzija radnog prostora kod revizijskih okana za kanale do
profila, = 600 [mm], uzima se (0.6) 1,0 [m].
(3) Grlo okna slui za silaenje/izlaenje radnika u/iz radnog prostora. Zato karakteristina tlocrtna
dimenzija grla okna iznosi barem 0,6 [m], a kod duljih silaznih prostora (preko 1 [m]) najmanje 0,8 [m].
(4) Ulazni otvor je opskrbljen lijevano eljeznim poklopcem, lake (manja nosivost) ili teke (vea
nosivost) izvedbe. Teka izvedba se koristi na prometnim povrinama.

-329-
Pored navedenih dijelova u ulaznom oknu se za silazak i izlazak radnika ugrauju (lijevano eljezne)
stupaljke, s kojima se kod dubljih okana (> 3,0 [m]) postavlja zatitna ograda.

S obzirom na nain izvedbe ulaznih okana, mogua je podjela na:

(I) monolitna okna, izvedena na licu mjesta,
(II) montana okna, izvedena od gotovih elemenata,
(III) polumontana okna, izvedena kao kombinacija prva dva sluaja.

(I) Monolitna okna se mogu izvoditi:

(1) od betona i armiranog betona, slika 2.5::08,
(2) zidanjem betonskih blokova, opeke i kamena.

Suvremena praksa preferira izvedbu betonskih i armirano betonskih ulaznih okana.

(II) Montana okna, u odnosu na materijal izvedbe, mogu biti:

(1) betonska i armirano betonska, slika 2.5::09(a),
(2) azbest cementna, slika 2.5::09(b),
(3) plastina (polipropilenska, polietilenska, poliesterska), slika 2.5::10.

Sastoje se od dna (baze) s kinetom, tijela (formiranog od cijevi ili prstenova), vrata (grla) i poklopca. Kod
plastinih okana izvodi se i armirano betonski distribucijski prsten koji ima funkciju prijenosa vanjskog
(prometnog) optereenja na okolno tlo (a ne na okno kao kod betonskih i armirano betonskih okana).

Azbest cementna okna se danas vie ne proizvode (postoje samo na izvedenim kanalskim mreama).
Primjena plastinih okana je novijeg datuma, naroito u sluajevima visokih podzemnih voda (zbog
vodonepropusnosti) i agresivnih otpadnih voda (zbog otpornosti na agresivno djelovanje otpadnih voda).

-330-
Slika 2.5::08 Monolitna ulazna okna
(a) betonsko okno; (b) armirano betonsko okno

-331-
Slika 2.5::09 Montana ulazna okna
(a) betonsko ili armirano betonsko okno; (b) azbest cementno okno

-332-
Slika 2.5::10 Montana plastina (polipropilenska) ulazna okna
(a) 600 [mm]; (b) 800 i 1000 [mm]
(a) (b)

-333-
Slika 2.5::10 Montana plastina ulazna okna (nastavak)
(a) polietilensko okno; (b) poliestersko okno
(III) Polumontana okna se najee izvode kao kombinacija donjeg (prikljunog) monolitnog dijela, te
montanog radnog i silaznog dijela okna.
(a) (b)

-334-
2.5.3. PRIKLJUNE GRAEVINE

Kao to je u prethodnoj toki istaknuto, prikljuenje kanala do profila, = 600 [mm], izvodi se unutar
revizijskih okana.
Profili, > 600 [mm], spajaju se unutar monolitnih armirano betonskih prikljunih graevina.
Osnovna pravila kod izvedbe ovih graevina, slika 2.5::11, jesu:
(1) prikljuak se izvodi tangencijalno,
(2) prikljuak se izvodi u razini vodnog lica,
(3) prikljuak mora biti pod kutom manjim od 90 [],
(4) najmanji radijus zakrivljenosti prikljunih kanala mora biti jednak peterostrukoj vrijednosti
unutarnjeg promjera kanala.
Drugo pravilo je uvjetovano potrebom eliminiranja uspora u uzvodnim kanalima. Zato brzina u
izlaznom kanalu mora biti jednaka ili vea od brzine u prikljunim kanalima. Ako se to ne moe
osigurati, izvodi se visinska dislokacija kanala koja osigurava da donja voda ne utjee na uzvodne
uvjete teenja.
Unutar prikljunih graevina izvodi se betonska kineta kako bi se postiglo traeno usmjeravanje
protoka. Takoer se izvode i ulazna okna kojima se moe izvriti revizija graevine i kanala.

-335-
Slika 2.5::11 Primjeri tlocrtnih rjeenja prikljunih graevina
2.5.4. PREKIDNA OKNA

Prekidna okna su graevine koje se izvode radi uspostavljanja uzdunog pada kanala pri kojemu se,
s obzirom na vrstu kanala, brzine ograniavaju na maksimalno doputene vrijednosti, slika 2.5::12.
Slika 2.5::12 Shema poloaja prekidnih okana, PO, na kanalu
I
t
pad terena; I pad kanala

-336-
Obino se izvode kao monolitne (betonske) armirano betonske graevine.
Rjeenje prekidnih okana prvenstveno ovise o profilu kanala (protoku) i prekidnoj visini.
Kod profila do 300 [mm] i prekidne visine do 0,5 [m], prekid se izvodi u ulaznom oknu, slika 2.5::13.
Slika 2.5::13 Prekidno (ulazno) okno za manje profile i manje prekidne visine
Dakle, ovakvo rjeenje je prihvatljivo
samo u sluaju manjih dotoka i prekidnih
visina kod kojih s obzirom na energiju
vodnog mlaza ne dolazi do oteenja
(dna) okna.
Kod profila do 300 (400) [mm] i vee
prekidne visine (> 0.5 [m], najvie 1,5
[m]), dodatno se izvodi obilazni kanal,
slika 2.5::14.
Slika 2.5::14 Prekidno okno za manje profile i
vee prekidne visine
1 glavni kanal; 2 obilazni kanal

-337-
Kod manjih protoka (suno razdoblje) voda u prekidno okno dotjee samo obilaznim kanalom, a kod
veih kroz oba dovodna kanala, s tim da dio dotoka glavnim kanalom, koji zadrava uzduni nagib s
kojim je poloen uzvodno, pada na vodni jastuk na dnu okna i time ublaava udar vode koja slobodno
pada iz glavnog kanala.
Kod profila preko 400 [mm], a time i veih protoka, vodni mlaz ima znatno veu energiju, te se ne moe
vie dopustiti da izravno pada u okno. Tada se prekidna okna izvode s neprekidnim padom dna, slika
2.5::15(a), a u sluaju i veih prekidnih visina (> 1,5 [m]), dodatno se izvodi pregrada za priguenje
toka (disipaciju energije) i bunica, slika 2.5::15(b).
Slika 2.5::15 Prekidna okna za vee profile i vee prekidne visine
(a) s neprekidnim padom dna; (b) s pregradom i bunicom
1 armiranobetonska pregrada; 2 - bunica
Profili preko 1000 [mm] i prekidne visine iznad 1,5 [m] u principu zahtijevaju izvedbu kompletnog
slapita s bunicom u oknu, slika 2.5 ::16.

-338-
Slika 2.5::16 Prekidna okna za velike profile i velike prekidne visine
Prekidna okna s priguenjem toka i slapitem nastoje se uvijek ispitati na fizikalnim modelima.
Pored izloenih, postoji cijeli niz rjeenja prekidnih okana prilagoenih lokalnoj praksi i uvjetima, s
osnovnim ciljem da se visinska dislokacija kanala izvede na siguran i tehniki ispravan nain.

-339-
Slika 2.5::17 Pogonska shema spremnika za oborinsku vodu
(a) zadrni spremnik; (b) preljevni spremnik; (c) spremnik za bistrenje
Na slici 2.5::17 prikazana je pogonska shema ovih graevina.
2.5.5. SPREMNICI ZA OBORINSKU VODU

Spremnici za oborinsku vodu (retencijski bazeni) su graevine koje se izvode kod oborinske i mjeovite
odvodnje s osnovnim ciljem prihvaanja i zadravanja odreenih koliina oborinskih i drugih otpadnih
voda.
Uz ovu, spremnici za oborinsku vodu mogu imati i dodatne zadae, tako da razlikujemo:
(a) zadrne spremnike,
(b) preljevne spremnike,
(c) spremnike za bistrenje (fiziko proiavanje) oborinskih voda.

-340-
(a) Zadrni spremnici se pune za vrijeme jaih oborina (kia) dijelom otpadnih i oborinskih voda, a prazne
postupno nakon prestanka oborina.

U naelu nemaju preljev, nego samo odvod prikljuen na kanal, crpnu stanicu ili ureaj za proiavanje.
Jedino moe biti predvien preljev za nudu, koji se aktivira za vrijeme obilnih kia (kia veih povratnih
razdoblja).

(b) Preljevni spremnici, u odnosu na zadrne, imaju i (kini) preljev kojime se u vrijeme jakih kia rastereuje
kanalski sustav izravnim isputanjem dijela razrijeenih voda u prijemnik.

Dakle, ovi se spremnici dimenzioniraju tako da prihvate dio oborinskih i otpadnih voda koje se ne prelijevaju,
zadre ih do prestanka oborina, a zatim se spremnici postupno prazne.

Time se znatno smanjuje hidrauliko optereenje kanalizacijske mree nizvodno od preljeva i ureaja za
proiavanje.

(c) Spremnici za bistrenje izvode se kao talonici za fizikalno proiavanje oborinskih voda prije njihovog
isputanja u prijemnik.

Dakle, primjenom spremnika za oborinsku vodu postiu se razliiti efekti, kao:

(i) uteda na investicijskim trokovima kanalizacijske mree,
(ii) mogunost prikljuenja novih dijelova grada na postojei sustav odvodnje,
(iii) saniranje hidraulikog optereenja kanala,
(iv) zatita prijemnika,
(v) rastereenje ureaja za proiavanje.

Spremnici za oborinsku vodu izvode se okruglog i pravokutnog tlocrta, slika 2.5::18, kao monolitne armirano
betonske graevine.


-341-
Slika 2.5::18 Spremnici za oborinsku vodu
(a) okrugli; (b) pravokutni;
1 dotok u sunom razdoblju; 2 dotok u kinom razdoblju; 3 preljev; 4 odvod; 5 - pregrada
Funkcionalno dimenzioniranje ovih graevina je hidroloko hidrauliki problem koji se sastoji u
proraunu:

(1) volumena spremnika,
(2) vremena pranjenja,
(3) vremena punjenja,
(4) preljeva (kod preljevnih spremnika).

-342-
2.5.6. CRPNE STANICE

Crpne stanice su graevine s pripadnom elektrostrojaskom opremom kojima se otpadne vode podiu iz
graevina ili podruja (kanala) s niom na viu razinu.
Takvih sluajeva ima podosta u praksi, kako na samoj kanalizacijskoj mrei, tako i na ureajima za
proiavanje otpadnih voda i obradu mulja.
Na kanalizacijskoj mrei crpne stanice su potrebne za podizanje otpadnih voda iz dubljih u plie
dijelove kanala kada je pad kanala vei od nagiba terena, slika 2.5::19. Tada bi inzistiranje na
kompletnoj gravitacijskoj odvodnji zahtijevalo dubine ugradnje kanala koje su daleko iznad ekonomski
prihvatljivih (6 do 7 [m]).
Slika 2.5::19 Shema poloaja crpne stanice na kanalu
I
t
pad terena; I pad dna kanala

-343-
Ove su posebnosti uglavnom posljedica:
(a) svojstva otpadnih voda, zbog ega je potrebna primjena crpki u kojima je smanjena mogunost
zaepljenja (crpke s izvedbom rotora koja omoguava crpljenje vode zajedno s krupnijim
otpacima) i koje su otporne na habanje i koroziju,
(b) koliina otpadnih voda, to ponekad zahtijeva primjenu crpki kapaciteta i do nekoliko kubnih metara
u sekundi,
(c) veliine (manometarske) visine dizanja, koja esto iznosi svega nekoliko metara.
U kanalizaciji se upotrebljavaju rotacijske crpke, prvenstveno centrifugalne, propelerne i pune.
Prema smjetaju motora u crpnoj stanici razlikuju se, kao i kod vodovoda, mokra i suha izvedba, slika
2.5::21.
Budui da su naelno crpne stanice detaljnije tumaene u prethodnom poglavlju, toka 1.6, te da postoji
analogija u njihovoj primjeni i izvedbi kod vodovoda i kanalizacije, ovdje se nee nanovo iznositi analize
generalnog znaaja, ve e se samo ukazati na odreene posebnosti koje postoje kod primjene crpki u
kanalizaciji.


-344-
Puna crpka je zasigurno najstarija vrsta crpki koja se iroko primjenjuje u odvodnji otpadnih voda.
Naelo rada ove crpke temeljeno je na guranju vode puem du otvorenog i koso poloenog korita do
izljeva. Pu crpke se izvodi od nosee eline cijevi na koju je zavarena spiralna elina traka. Nagib
osovine pune crpke, [], je 22 do 40 (najee 30 do 35 ) [].
Pune crpke slue za podizanje relativno velikih koliina otpadnih voda (do 3.0 [m
3
s
-1
] ) na malu visinu
(do najvie 10 [m]). Za vee visine dizanja mogu se postaviti u seriji.
Koeficijent korisnog djelovanja, [1], pune crpke ovisi i o stupnju punjenja (dubini vode) na donjem
kraju crpke, slika 2.5::20(a). Najvei je kod potpunog punjenja i iznosi , = 0,73.
Kapacitet, Q [m
3
s
-1
] , pune crpke ovisi o njezinim geometrijskim osobinama, broju okretaja i vanjskom
promjeru pua, D [mm]. Krivulja orijentacijskog kapaciteta punih crpki pri potpunom punjenju u funkciji
vanjskog promjera pua prikazana je na slici 2.5::20(b).
Slika 2.5::20 Tipine krivulje pune crpke
(a) odnos dubine punjenja i efikasnosti crpke; (b) orijentacijski kapacitet crpke kod potpunog punjenja
T1 dodirna toka; T2 toka potpunog punjenja

-345-
Glavna prednost koritenja punih crpki jest:
(i) mogu crpsti otpadne vode s krupnijim tvarima, ukljuujui i plivajue,
(ii) rad crpke nije pod utjecajem varijacije dotoka, tako da ona radi neprekidno (radi ega ne treba crpni
spremnik) i crpi vodu sukladno dotoku do veliine maksimalnog kapaciteta.
Primjena ostalih vrsta crpki zahtjeva izvedbu crpnih spremnika. Vrijeme zadravanja otpadnih voda u
crpnom spremniku ne smije biti dulje od 25 [min], kako bi se izbjegla razgradnja organske tvari i tako
izbjegli neugodni mirisi.
Problem nejednolikog dotoka otpadnih voda u crpne stanice najee se rjeava ugradnjom vie crpki,
koje se automatski ukljuuju ( i iskljuuju) prema dotoku.
Sukladno svojstvima otpadnih voda i veliine crpne stanice, pred crpnim spremnikom se ugrauje
reetka ili usitnjiva (kominutor) radi zatite crpki od zaepljenja, slika 2.5::21(b). Slobodni otvor meu
ipkama reetke iznosi 75 do 100 [mm], kako bi se na minimum smanjilo zadravanje otpadnih
(prvenstveno organskih) tvari na reetki.
Zbog problema taloenja kod otpadnih voda u tlanom cjevovodu se zahtijeva brzina vode izmeu 1,0 i
1,5 [m s
-1
]. Vee brzine se ne preporuuju zbog znatnijih hidraulikih gubitaka i eventualne abrazije
cijevnog materijala.

-346-
Crpne stanice mogu biti izvedene:

(I) monolitno,
(II) montano.

(I) Monolitne crpne stanice (izvedene na licu mjesta) uglavnom se rade za crpke veeg kapaciteta
(Q > 50 [l s
-1
]). Izvode se kao armirano betonski objekti, slika 2.5::21.

Slika 2.5::21 Monolitne crpne stanice
(a) s uronjenim crpkama; (b) sa crpkama suhe izvedbe; (c) s punim crpkama

-347-
(II) Montane crpne stanice se preteno izvode za crpke manjeg kapaciteta (Q 50 [l s
-1
]). Rade se
tvorniki za direktnu ugradnju na gradilitu, slika 2.5::22.
Slika 2.5::22 Montane crpne stanice
(a) s uronjenim crpkama; (b) sa crpkama suhe izvedbe
1 - temeljna ploa; 2 dovod; 3 crpke; 4 upravljaki ormari; 5 otvor s poklopcem; 6 radna platforma; 7 odvod; 8 ventilacijska cijev
1
1 2
8
2
3
4
5
6
7
8 8
8
3
(a) (b)

-348-
Slika 2.5::22 Montane crpne stanice (nastavak)

-349-
Izvode se kompletno sa svim unutarnjim cjevovodima i drugim komponentama, odnosno opremom.
Stoga je njihova izvedba reducirana samo na iskope na gradilitu (na licu mjesta), zatim polaganje na
temelj i spajanje crpne stanice na dovodni (gravitacijski) i odvodni (tlani) cjevovod, te spajanje
upravljakog ormaria na strujni prikljuak i eventualno telimetrijsko spajanje.
Djelovanje uzgona za sluaj prazne crpne stanice u principu zahtijeva ili njeno sidrenje na temeljnu
(betonsku) plou, koja takoer moe biti prefabricirana, ili izvedbu prstenastih orebrenja po vanjskoj
povrini konstrukcije crpne stanice.
Crpna stanica mora biti ventilirana u cilju preveniranja razvoja toksinih i eksplozivnih plinova. Ako
postoji mogunost od smrzavanja, gornji dio crpne stanice treba termiki izolirati.
Montane crpne stanice su opremljene pristupnim poklopcima od plastike, aluminija ili galvaniziranog
(pocinanog) elika. Unutarnji cjevovodi mogu biti plastini, lijevano eljezni ili od tankostjenog
nehrajueg elika (inoksa) s tvornikim fasonskim komadima (koljenima i ograncima).
Uglavnom se izvode od armiranog betona, slika 2.5:: 23, i plastike (poliestera, polietilena), slika 2.5::24.

-350-
Slika 2.5::23 Montane armirano betonske crpne stanice

-351-
Slika 2.5::24 Montane plastine crpne stanice

-352-
Dakle, otpadne vode je prije isputanja u prijemnike uvijek neophodno proistiti, kako bi se iz njih do
odreenog stupnja uklonile plivajue, lebdee i otopljene tvari, te koloidi, dakle oneienja (zagaenja)
koja su prisutna u otpadnim vodama i bitno karakteriziraju njihova svojstva.

Kod analize problema proiavanja otpadnih voda od temeljne su vanosti:

(1) koliina i svojstva otpadnih voda,
(2) svojstva prijemnika,
(3) uvjeti isputanja otpadnih voda,
(4) procesi proiavanja otpadnih voda i zbrinjavanja mulja.

Metodologija odreivanja mjerodavnih koliina otpadnih voda iznijeta je u toki 2.3, dok e se ostalo
protumaiti neposredno u nastavku.


2.6.1. SVOJSTVA OTPADNIH VODA

Otpadne vode predstavljaju u stvari mjeavinu raznih vodom noenih oneienja (otpadaka). Stoga
svojstva ovih voda bitno ovise o njihovom porijeklu (kuanske, industrijske i oborinske vode).
Proiavanje otpadnih voda je proces smanjenja
oneienja (zagaenja) do onih koliina ili koncentracija s kojima proiene otpadne vode
isputene u prijemnike postaju neopasne za ivot i ljudsko zdravlje i ne uzrokuju neeljene
promjene u okoliu.
2.6. PROIAVANJE OTPADNIH VODA

-353-
Glavni pokazatelji svojstava otpadnih voda jesu:

(1) krupni (povrinski) otpaci,
(2) rasprene (suspendirane) i otopljene tvari,
(3) mikroorganizmi,
(4) hranjive soli (biogene soli),
(5) postojane (perzistentne) tvari,
(6) otrovne tvari,
(7) radioaktivne tvari,
(8) otopljeni plinovi,
(9) poviena temperatura vode.

(1) Krupni otpaci jesu papir, krpe, kore od voa i ostali krupniji organski i sintetski otpaci.

Za razgradnju (dekompoziciju) krupnih organskih otpadaka se troi kisik, pa se tako smanjuje koliina
otopljenog kisika u vodi.

(2) Rasprene i otopljene tvari koje se nalaze u otpadnim vodama su tvari organskog i anorganskog
(mineralnog) porijekla. Rasprene tvari su krupnije estice od otopljenih tvari koje se u otpadnim vodama
nalaze u obliku iona i molekula. Prijelaz izmeu rasprenih i otopljenih tvari ine koloidi, tako da je
uobiajena sljedea klasifikacija:

(a) otopljene tvari, dimenzija estica do1 [nm] = 10
-6
[mm] = 10
-9
[m],
(b) koloidi, dimenzija estica od 1 [nm] do1 [m] = 10
3
[nm] =10
-3
[mm] = 10
-6
[m],
(c) rasprene tvari, dimenzija estica preko 1 [m]. Orijentacijski, za dimenzije estica do 10 [m] rasprene
tvari su netaloive, a preko 10 [m] su taloive.

-354-
Otopljene i rasprene tvari uzrokuju promjenu boje u vodi, a rasprene tvari i koloidi tvore mutnou.
Poveana mutnoa vode sprjeava prodiranje svjetlosti, to usporava fotosintezu. Zbog toga se u veim
dubinama smanjuje koliina kisika, pa se poveava zona anaerobne razgradnje organske tvari, ime se
stvaraju plinovi neugodna mirisa. (Miris u vodi moe potjecati i od unoenja nekih kemijskih spojeva,
naroito kad se uvode industrijske otpadne vode).

(3) Mikroorganizmi (virusi, rekrecije, bakterije, plijesni, kvasci, alge, praivotinje) su jednostanini i
viestanini organizmi koji se nalaze u svim otpadnim vodama.

Za procese proiavanja otpadnih voda od naroitog su znaenja sljedee dvije skupine
mikroorganizama:

(a) mikroorganizmi razlagai (saprofagni mikroorganizmi),
(b) mikroorganizmi iz probavnog trakta ljudi i ivotinja (fekalni mikroorganizmi).

(a) Mikroorganizmi razlagai bioloki razgrauju organsku tvar do anorganske, troe otopljeni kisik, pa se
moe pojaviti neeljeni manjak (deficit) kisika, odnosno anaerobno stanje.

Prema optimalnoj temperaturi, T [C], za razvoj, saprofagni mikroorganizmi se dijele na:

(i) kriofilne (psikrofilne), s optimalnom temperaturom, T = 0 do 5 [C],
(ii) mezofilne, s optimalnom temperaturom, T = 20 do 40 [C],
(iii) termofilne, s optimalnom temperaturom, T > 40 (najbolje 55 do 60) [C].


-355-
(b) Mikroorganizmi iz probavnog trakta ljudi i ivotinja su temeljni pokazatelj kuanskih otpadnih voda, ali ih
ima i u industrijskim otpadnim vodama.

Meu ovom skupinom mikroorganizama su posebno znaajni patogeni mikroorganizmi koji mogu biti
uzronici oboljenja (tifusa, paratifusa, hepatitisa, poliomijelitisa, kolere, tuberkuloze, dizenterije). Bolesti se
mogu prenijeti kupanjem u neistoj vodi (zbog dodira s koom ili zbog gutanja vode) i naroito
konzumiranjem proizvoda iz vode (npr. koljki koje se jedu sirove).

Kao indikator zagaenja ovim mikroorganizmima obino slue bakterije normalne crijevne flore ljudi i
ivotinja koliformne bakterije, odreene kao najvjerojatniji broj bakterija (NBB).

Kad fekalni mikrooganizmi dospiju u prijemnik (okoli) s drugaijim uvjetima za ivot (temperatura,
koncentracija vodikovih iona, ultraljubiasto zraenje), postepeno isezavaju. Vrijeme isezavanja nije
jednako za sve mikroorganizme, a prvenstveno ovisi o sadraju otopljenih (hranjivih) soli u vodi.

(4) Hranjive soli nastaju procesom razgradnje organske tvari iz otpadnih voda isputenih u prirodne i
umjetne prijemnike. Ovaj je proces prvenstveno vezan uz nastanak soli duika i fosfora, koje sudjeluju u
stvaranju bjelanevina i time potiu razvoj planktona (lebdeih mikroorganizama ije je kretanje ovisno o
strujanju vode) i zelenih biljaka.

Prema tome, isputanjem veih koliina otpadnih voda bogatih organskim tvarima u vodne sustave
(prijemnike) sa slabijom izmjenom vode (jezera, akumulacije, morski zaljevi) znatno se poveava koliina
hranjivih soli u ekosustavu. Ako su pri tome za razvoj biomase povoljni i ostali inioci (kisik, svjetlost i
temperatura) moe doi do prekomjernog rasta planktona i cvatnje otrovnih algi, tj. do pojave eutrofnog
stanja u prijemniku.

Inae, umjereno poveana proizvodnja biomase je openito korisna za razvoj ribarstva, ali i neprikladna za
vode namijenjene rekreaciji.


-356-
(5) Postojane tvari su organske i sintetske bioloki nerazgradive ili teko (sporo) razgradive tvari. I u
razdoblju dok traje njihova eventualna razgradnja nepovoljno djeluju na akvatini ivot, a mogu se i
nakupljati u organizmima.

Od ovih su tvari u otpadnim vodama od prvenstvenog interesa:

(a) mineralna ulja i njihovi derivati (naroito nafta i naftni derivati),
(b) pesticidi,
(c) deterdenti,
(d) plastine tvari.

(a) Mineralna ulja dospijevaju u vodne sustave s kuanskim i industrijskim otpadnim vodama. Na vodnoj
povrini stvaraju tanku prevlaku to zbog ometanja otapanja kisika iz zraka smanjuje koliinu otopljenog
kisika u vodi, te iskljuuje mogunost koritenja vode za rekreaciju.

U toplijim podrujima Zemlje mineralna su ulja bioloki razgradiva (uz visoku potronju kisika), dok je u
hladnijim predjelima razgradnja vrlo spora.

Inae, mineralna su ulja vrlo otrovna za ive organizme u vodi i kod koncentracije ispod 1 [mg l
-1
].

(b) Pesticidi dospijevaju u vodu ispiranjem poljoprivrednog zemljita (gdje se koriste kao sredstva za zatitu
bilja), ali ih ima i u industrijskim otpadnim vodama.

U pogledu oneienja voda meu najopasnije pesticide ubrajaju se klorirani ugljikovodici (DDT, dieldrin,
lindan, endrin) koji se nakupljaju u masnim tkivima. Dodatno, DDT ometa fotosintezu jednostaninih algi.

Zbog toga je danas proizvodnja i primjena ove vrste pesticida gotovo u potpunosti zabranjena.


-357-

(c) Deterdente nalazimo u kuanskim i industrijskim otpadnim vodama. Njima se u vodne sustave unose
znatne koliine fosfata, to moe izazvati eutrofikaciju.

Postojanost deterdenata ovisi o njihovoj molekularnoj strukturi.

Tzv. tvrdi deterdenti (alkilbenzensulfonati tetramerne vrste) su praktiki nerazgradivi. Na vodnoj povrini ovi
deterdenti stvaraju pjenu i time smanjuju otapanje kisika iz zraka.

Meki deterdenti (linearni alkilsulfonati) se lake razgrauju, ali su dva do etiri puta otrovniji od tvrdih
deterdenata.

(d) Plastine tvari se nalaze u kuanskim i industrijskim otpadnim vodama u obliku konca, mreica i vreica.

Ekoloko znaenje ovih tvari nije jo u potpunosti rastumaeno.

(6) Otrovne vari su tvari koje prema svojim koliinama i svojstvima uzrokuju bolesti ivih organizama,
nenormalno ponaanje, kancerogene i genetike promjene, fizioloke smetnje, fizike deformacije i smrt.

U otpadnim (prvenstveno industrijskim) vodama opasne tvari su predstavljene:

(a) tekim metalima (iva, kadmij, olovo, nikal, cink, srebro, selen, mangan, krom, bakar, eljezo),
(b) otrovnim spojevima (cijanidi, kromati, flouridi).

Mada su neke od ovih tvari u manjim koliinama potrebne za razvoj organizma, u veim koliinama postaju
otrovne tvari s vrlo nepovoljnim posljedicama.


-358-
(7) Radioaktivne tvari mogu u vodi biti prirodnog i umjetnog porijekla.

Prirodni izvori zraenja su radioaktivni elementi litosfere i svemirska zraenja.

Umjetni izvori zraenja su radioaktivne tvari koje se nalaze u industrijskim otpadnim vodama, prvenstveno
vodama nuklearnih elektrana, a potom i vodama iz industrijskih pogona u kojima se koriste radionuklidi.

Poveano zraenje moe uzrokovati genetike promjene, sterilnost, kancerogene bolesti i smrt ivih
organizama. Osim toga, radioaktivne tvari ulaze u biokemijske procese, koncentrirajui se od niih prema
viim organizmima hranidbenog lanca te mogu biti vrlo opasne za ivot ovjeka.

(8) Otopljeni plinovi su u otpadnim vodama prisutni u razliitim koncentracijama.

Meu najvanijima je kisik koji je bitan za ivot velikog broja organizama u vodi. Nalazi se otopljen u
vodoopskrbnoj vodi i tako dospijeva u otpadne vode. Odreena koliina kisika se dobije i njegovim
obnavljanjem (oksigenacijom) iz zraka (dodirom zraka i slobodne povrine otpadnih voda), kao i procesom
fotosinteze.

Pored kisika otpadne vode vrlo esto sadre ugljini dioksid, koji dolazi otapanjem iz zraka i razgradnjom
organske tvari, te sumporovodik, koji prvenstveno nastaje razgradnjom organskih i nekih anorganskih
spojeva.

(9) Poviena temperatura vode posljedica je isputanja rashladnih voda iz industrijskih postrojenja,
posebice termoelektrana i nuklearnih elektrana.

Toplija voda sadri manje otopljenog kisika, a ubrzava metabolizam ivih organizama, te se kisik bre troi,
pa se pojavljuje sve vei manjak kisika. Zbog toga se mijenjaju ivotni uvjeti stanita, postupno isezavaju
organizmi koji trebaju vie kisika i poinje anaerobna razgradnja mrtve organske tvari.

* * *

-359-
Uz ove, u otpadnim vodama mogu biti prisutne i druge tvari (eksplozivne, zapaljive i korozivne tvari, kiseline i
luine) koje mogu biti tetne za kanalizacijsku mreu i graevine na njoj, a takoer mogu nepovoljno
djelovati i na procese proiavanja otpadnih voda. Stoga se u naelu provodi prethodno proiavanje
(predtretman) ovakvih otpadnih voda.

* * *

U standardnim prilikama glavninu oneienja (zagaenja) otpadnih voda (poglavito kuanskih) predstavljaju
organske tvari za iju se razgradnju troi otopljeni kisik iz vode. Prema tome, stupanj oneienja otpadnih
voda organskom tvari u izravnoj je vezi s koliinom kisika potrebnom za oksidaciju, odnosno razgradnju, te
tvari.

Koliina kisika potrebna da se razgradi bioloki razgradiva organska tvar u vodi posredstvom aerobnih
mikroorganizama naziva se biokemijska potronja kisika (BPK).

Ukupna biokemijska potronja kisika (BPK
ukup
) je koliina kisika potrebna za potpunu razgradnju organske
tvari.

Radi kvantificiranja optereenja otpadnih voda organskom tvari za praktine je potrebe uveden pokazatelj
petodnevne biokemijske potronje kisika (BPK
5
).

BPK
5
se odreuje tako da se relativno mala koliina otpadne vode razrijedi u znatno veoj koliini destilirane
vode bogate otopljenim kisikom. Ta se smjesa stavi u bocu u kojoj nema zraka i dri u njoj 5 dana na
temperaturi 20 [C]. Nakon toga se odredi koliko je otopljenog kisika potroeno, te se ta koliina izrazi u
miligramima kisika na litru otpadne vode.

Orijentacijski, za kuanske otpadne vode BPK
5
iznosi do 400 [mg l
-1
].

Ako bi se potronja kisika prikazala kumulativnom krivuljom u funkciji vremena, dobio bi se dijagram poput
onog sa slike 2.6::01.

-360-










Slika 2.6::01 Dijagram biokemijske potronje kisika za tri razliite temperature vode
1 prva faza; 2 druga faza

Na dijagramu moemo uoiti:

(i) da se otopljeni kisik troi bre to je via temperatura vode,
(ii) da se proces oksidacije organske tvari odvija u dvije faze. Prva faza, u kojoj dolazi do oksidacije
ugljikove tvari (dekarbonizacija), traje relativno kratko, a druga faza, u kojoj dolazi do oksidacije
duikove tvari (nitrifikacija), traje puno dulje.

Utvreno je da je BPK svakog dana prve faze kod iste temperature u odreenom odnosu s BPK ma kog
drugog dana prve faze i s ukupnim BPK prve faze. Time je dobivena mogunost uvida u stanje koje e se u
prijemniku dogaati tokom vremena.

U tablici 2.6::I prikazani su podaci s kojima su biokemijske potronje kisika pri razliitim temperaturama, [C], i
vremenima, [d], izraene u odnosu na vrijednost BPK
5
(pri 20 [C]). Podcrtane vrijednosti oznaavaju priblino
prijelaz na drugu fazu oksidacije organske tvari (nitrifikaciju).

-361-
































Tablica 2.6::I Podaci za proraun vrijednosti BPK

Dani
Temperatura [C]
5 10 15 20 25 30 35
1 0,11 0,16 0,22 0,30 0,41 0,54 0,70
2 0,21 0,30 0,40 0,54 0,71 0,91 1,14
3 0,31 0,41 0,56 0,73 0,93 1,17 1,42
4 0,38 0,52 0,63 0,88 1,11 1,35 60 , 1
5 0,45 0,60 0,79 1,00 1,23 1,47 1,71
6 0,51 0,68 0,88 1,10 1,31 56 , 1 1,78
7 0,57 0,75 0,95 1,17 1,40 1,62 1,82
8 0,62 0,80 1,01 1,23 45 , 1 1,66 1,85
9 0,66 0,85 1,06 1,28 1,49 1,69 1,87
10 0,70 0,90 1,10 32 , 1 1,52 1,71 1,88
12 0,77 0,97 17 , 1 1,37 1,56 1,73 1,89
14 0,82 1,02 1,21 1,40 1,58 1,74 1,90
16 0,85 06 , 1 1,24 1,43 1,59 1,75 -
18 0,9 1,08 1,27 1,44 1,60 1,76 -
20 92 , 0 1,10 1,28 1,45 1,61 - -
25 0,97 1,14 1,3 1,46 - - -
Prva faza 1,02 1,17 1,32 1,46 1,61 1,76 1,90

-362-
Kod ispitivanja svojstava otpadnih voda, naroito industrijskih, uobiajeno je odreivanje i kemijske
potronje kisika (KPK).

To je ukupna koliina kisika koja se potroi na razgradnju organske tvari, a ekvivalentna je koncentraciji
oksidansa (kalijevog bikromata ili kalijevog permanganata).

Ispitivanja su ukazala da je BPK
ukup
= (0.0 do 0.93) KPK, a BPK
5
= (0.0 do 1.0) BPK
ukup
.

Organske tvari kod kojih se BPK
ukup
malo razlikuje od KPK, a BPK
5
od BPK
ukup
, lako oksidiraju. U
suprotnome, tvari s izrazito razliitim vrijednostima BPK i KPK, a naroito BPK
5
i BPK
ukup
, teko oksidiraju.

* * *

Za industrijske otpadne vode koje su oneiene (zagaene) organskom tvari uobiajeno je BPK
5
izraavati
brojem tzv. ekvivalent stanovnika (ES), tj. usporedbom BPK
5
industrijske otpadne vode s BPK
5
otpadne
vode po stanovniku.

Dobije se dijeljenjem ukupnog BPK
5
s vrijednou od 60 [g O
2
stanovnik
-1
d
-1
] (to uz prethodno navedeni
BPK
5
za kuanske otpadne vode od 400 [mg l
-1
] odgovara koliini otpadne vode od 150 [l stanovnik
-1
d
-1
] ).



-363-
2.6.2. SVOJSTVA PRIJEMNIKA

Za isputanje proienih (i neproienih) otpadnih voda kao prijemnici se mogu koristiti:

(I) prirodni (vodotoci, jezera, mora) i umjetni (kanali, akumulacije) vodni sustavi,
(II) tlo.

U praksi je najee isputanje u vodne sustave, prvenstveno prirodne, tako da e se naredne analize
odnositi na ovu vrstu prijemnika.

U pogledu isputanja otpadnih voda, kod vodnih su sustava od temeljne vanosti sljedee dvije skupine
njihovih osobina:

(1) hidroloke i hidraulike osobine,
(2) fizikalne, kemijske, bioloke i bakterioloke osobine.


(1) Hidroloke i hidraulike osobine prijemnika ogledaju se u sljedeim pokazateljima:

(a) koliini vode (protoku) i uvjetima teenja, odnosno o dinamici izmjena vodnih masa (kod jezera, mora i
umjetnih vodnih sustava),
(b) razini vode,
(c) pronosu nanosa,
(d) pojavi leda.


-364-

(2) Fizikalne, kemijske, bioloke i bakterioloke osobine prijemnika su uglavnom sadrane u ovim
pokazateljima:

(a) boji, mirisu i okusu,
(b) mutnoi,
(c) temperaturi,
(d) koncentraciji vodikovih, H
+
, iona,
(e) elektroprovodljivosti,
(f) ukupnom suhom ostatku,
(g) ukupnoj tvrdoi,
(h) otopljenim plinovima,
(i) otopljenim, koloidnim i lebdeim organskim i anorganskim tvarima,
(j) mikroorganizmima,
(k) ivotnim (biljnim i ivotinjskim) zajednicama.

Isputanjem otpadnih voda u prijemnike dolazi do promjene vrijednosti ovih pokazatelja, odnosno do
promjene svojstava prijemnika. Promjena je toliko izraenija koliko je nii stupanj proiavanja otpadnih
voda.

Sukladno prethodnim tumaenjima moemo zakljuiti da je temeljni problem sadran u tome to se s
otpadnim vodama isputaju i znatne koliine razgradivih otpadnih tvari, ime se osjetno poveava potronja
otopljenog kisika iz prijemnika. Dodatno, kisik troi vodna flora i fauna, ukljuujui i mikroorganizme
(prvenstveno bakterije) koji u isto vrijeme konzumiraju kisik i organsku tvar kojom se hrane.


-365-
Dakle, isputanjem otpadnih voda u prijemnike moe doi do osjetnog smanjenja otopljenog kisika, a u
ekstremnim situacijama moe i sasvim nestati, tako da u potonjem sluaju dolazi do potpunog izumiranja
akvatinog ivota.

Zato se u prijemnicima javlja tendencija obnavljanja kisika (iz zraka i procesom fotosinteze). Meutim
prisutstvo (plivajuih) mineralnih ulja i tvrdih deterdenata, te koloidnih i lebdeih tvari u vodi znatno
umanjuje oksigenaciju.

Obnavljanje kisika takoer usporavaju i otpadne vode s povienom temperaturom, jer je kisik slabije topiv u
toplijoj nego u hladnijoj vodi.

Obnavljanje kisika u vodi ovisi i o temperaturi vode i tlaku zraka.

Za vodu se kae da je zasiena (saturirana) kisikom ako sadri maksimalnu koliinu otopljenog kisika koju
moe primiti pri datoj temperaturi i tlaku.

Dijagram saturacijske vrijednosti otopljenog kisika, O
2
, u vodi pri njezinim razliitim temperaturama i
normalnom tlaku zraka prikazan je na slici 2.6::02.

Slika 2.6::02 Dijagram saturacijske vrijednosti otopljenog kisika u vodi pri razliitim
temperaturama vode i normalnom tlaku zraka

-366-
Koliina otopljenog kisika u vodi moe se i procijeniti na osnovi organizama koji ive u vodi. Tako npr.
jako zagaenu vodu karakterizira prisutstvo sivog fungusa (biljaka bez klorofila), a istu (ili malo
oneienu) vodu prisutstvo zelenih algi, planktona, koljki, riba i drugih viih oblika ivota.

Za odravanje riba treba na najnepovoljnijem dijelu (potezu) prijemnika osigurati sljedee minimalne
koliine otopljenog kisika: za pastrvu 7 [mg l
-1
], za ostalu plemenitu ribu 5 [mg l
-1
], a za arana, soma i
drugu obinu ribu 3.5 [mg l
-1
].

Nezagaeni prijemnici u naelu sadravaju koliinu otopljenog kisika koja priblino odgovara
saturacijskoj vrijednosti.

Isputanjem otpadnih voda optereenih organskom tvari u takav prijemnik doi e (zbog djelovanja
mikroorganizama) do postupnog smanjenja otoljenog kisika u vodi. Vrijednost smanjenja kisika ovisi o
koliinskom odnosu iste spram otpadnoj vodi i njezinim osobinama.

Ako su koliine otpadnih voda i organskih tvari u njima male u usporedbi s koliinom vode (protokom)
u prijemniku, onda e u prijemniku biti dovoljno otopljenog kisika za aerobnu razgradnju organske
tvari, odnosno nee doi do poremeaja prvotnih osobina prijemnika. Meutim, kod aerobnog stanja u
prijemniku i dalje e postojati bakterioloka zagaenost koja predstavlja potencijalnu opasnost po
zdravlje ljudi (ako prethodno nije izvrena dezinfekcija isputene vode).

U recipijentima u kojima koliina otopljenog kisika nije dovoljna za proces aerobne razgradnje doi e
do anaerobnih procesa, odnosno do truljenja, pojave neugodnih mirisa i sl.

Prema tome, koliina otopljenog kisika predstavlja temeljni kriterij istoe, odnosno oneienja
(zagaenja), prijemnika.


-367-
Slika 2.6::03 Dijagram otopljenog kisika u prijemniku
u funkciji vremena
OK krivulja obnavljanja kisika; MK
0
poetni manjak kisika;
D krivulja deoksigenacije (MK
0
+ BPK);
MK krivulja manjka kisika (OK D); MK
cr
kritini manjak kisika

Primjer odnosa otopljenog kisika u prijemniku i
vremena isputanja otpadnih voda u taj prijemnik
grafiki je predoen dijagramom na slici 2.6::03.

Na osi apscisa je prikazano vrijeme, t, u danima,
gdje poetna toka predstavlja trenutak kada se
otpadne vode isputaju u recipijent.

Os ordinata na gornjem dijelu dijagrama prikazuje
obnovljeni kisik u prijemniku, a krivulja (OK) toga
dijela dijagrama prikazuje ukupnu koliinu
obnovljenog kisika od trenutka isputanja otpadnih
voda u prijemnik do proizvoljnog trenutka poslije
toga.

Prema laboratorijskim ispitivanjima koliina
obnavljanja kisika na 1 [m] slobodne vodne
povrine za 24 [h] iznosi: 1.4 [g] kod stajaih voda
bez vjetra, 5.4 [g] kod laganog rijenog toka i do 50
[g] kod brzog rijenog toka ili prilikom umjetnog
mijeanja vode.

Os ordinata na donjem dijelu dijagrama prikazuje
utroeni kisik i njegov manjak.


-368-
Prva krivulja, zvana krivulja deoksigenacije (D), toga dijela dijagrama prikazuje ukupnu koliinu otopljenog
kisika koja je do nekog trenutka utroena procesom razgradnje organske tvari (BPK), ukljuujui i
pretpostavljeni manjak kisika (MK
O
) prije isputanja otpadnih voda u prijemnik (zbog razgradnje organske
tvari koja je ve prisutna u prijemniku). Zato ova krivulja ne poinje na osi ordinata s vrijednou nula.

Druga krivulja, zvana krivulja manjka kisika (MK), toga dijela dijagrama prikazuje koliki je manjak kisika u
prijemniku u bilo koje vrijeme od trenutka isputanja otpadnih voda. Dobije se kao razlika krivulje (OK) i (D).

Sukladno koliini i stupnju oneienja (zagaenja) otpadnih voda i brzini obnavljanja kisika ova e krivulja
imati plie ili dublje sedlo.

Prema tome, najgore stanje u prijemniku je u trenutku kada MK krivulja dosie najniu toku, odnosno
kritini manjak kisika (MK
cr
).

Ova krivulja ujedno ukazuje da u pogledu manjka kisika najgore stanje u prijemniku nije na mjestu isputanja
otpadnih voda, nego nizvodno.

Nakon kritine toke poveava se koliina otopljenog kisika i prijemnik se postupno vraa u prvotno stanje.

Ovakve analize omoguuju postavljanje prognoze to e se s prijemnikom dogoditi kad se u njega ispuste
otpadne vode, tj. koliki e manjak kisika nastati, a naroito hoe li se sadraj otopljenog kisika spustiti ispod
one granice koja se u danim prilikama jo moe tolerirati.

Za definiranje manjka kisika u prijemniku postoje i matematiki modeli, kao npr. Streeter Phelpsov model
(1925), koji se (iako najstariji) uz manje ili vee popravke koristi i danas.

-369-
Prethodna razmatranja ukazuju da svaki prijemnik ima sposobnost razgradnje (mineralizacije) organske
tvari, to nazivamo samoproiavanje prijemnika.

Ovaj proces se u prijemnicima odvija na istim biolokim naelima kao i na ureajima za proiavanje
otpadnih voda, osim to se:

(i) razgradnja organske tvari u prijemniku odvija na duljini toka ili vodnoj povrini od nekoliko kilometara,
a na ureaju za proiavanje na nekoliko metara,
(ii) optimalni uvjeti okoline za razvoj mikroorganizama i kontrolu tee odravanju u prijemniku nego na
ureaju,
(iii) proces samoproiavanja prijemnika poklapa s ostalim ljudskim djelatnostima (vodoopskrba, ribolov,
sport, navodnjavanje itd.)

Iz ekonomskih je razloga oito da je u praksi prisutno nastojanje maksimalnog iskoritenja procesa
samoproiavanja prijemnika. Meutim, ovakva su nastojanja ograniena potrebom ouvanja dinamike
ravnotee u prijemniku.

Proces samoproiavanja u prijemniku (vodotoku) odvija se u etiri podruja, slika 2.6::04. To su:

(A) podruje oneienja (zona degradacije),
(B) podruje razgradnje (zona dekompozicije),
(C) podruje oporavka (zona regeneracije),
(D) podruje iste vode.


-370-
Slika 2.6::04 Podruja samoproiavanja prijemnika
A podruje oneienja; B podruje razgradnje; C podruje oporavka; D podruje iste vode;
1 isputanje otpadnih voda; 2 poetno stanje otopljenog kisika; 3 krivulja otopljenog kisika u prijemniku;
4 poetno stanje BPK; 5 - BPK
(A) Podruje oneienja poinje odmah nizvodno od toke (mjesta) isputanja otpadnih voda u prijemnik. U
ovom je podruju vrlo uoljiva zagaenost, nastaje izraena redukcija otopljenog kisika, bitno se smanjuje
broj riba, velika je mutnoa, a ako je brzina toka mala dolazi do taloenja krutina i do stvaranja naslaga mulja
koji trune i doprinosi daljnjoj degradaciji prijemnika.

Takoer je intenzivan i bioloki ivot, s velikim brojem bakterija, ukljuivo i patogenih.

(B) Podruje razgradnje karakterizirano je procesom anaerobne razgradnje organske tvari u vodi, jer je
potroen gotovo sav otopljeni kisik. U ovoj zoni nema riba, voda je tamne boje i neugodnog mirisa. Slino
kao i u prvom podruju, nastavlja se proces taloenja i formiranja mulja.

Ako je koliina kisika u prijemniku dovoljna da se stalno odrava aerobno stanje (veliko poetno razrjeenje),
ovo podruje moe sasvim izostati tako da prijemnik iz prve zone odmah prelazi u treu.

-371-
(C) Podruje oporavka karakterizirano je postupnim poveanjem otopljenog kisika u prijemniku,
smanjenjem broja mikroorganizama i koliine organske tvari, ime i izgled vode postaje sve prirodniji.
Takoer, u ovoj zoni mogu opstati vii oblici ivota (ribe). Proces taloenja se i dalje odvija, a mulj se
razgrauje pod utjecajem crva i liinki.

(D) Podruje iste vode sadri otopljen kisik blizu njegove saturacijske vrijednosti, to znai da je
razgradnja organske tvari praktiki zavrena, mikroorganizmi (ukljuujui i bakterije) su u relativno malom
broju, a ostali organizmi koji se inae nalaze u istoj vodi su mnogobrojni. Prema tome, u ovom je
podruju voda iste kvalitete kao i prije isputanja otpadnih voda.


2.6.3. UVJETI ISPUTANJA OTPADNIH VODA

Mada je isputanje otpadnih voda posljednja operacija upravljanja sustavom odvodnje, uvjeti za njegovu
provedbu imaju povratne posljedice na potrebni stupanj proiavanja otpadnih voda, i prema tome,
nikako se ne mogu odvojiti od ovog problema.

Istodobno s isputanjem otpadnih voda treba kontrolirati stanje vodnih sustava u koje se ove vode
isputaju, kako bi se sprijeile sve neeljene promjene u ekosustavu.

Poremeaji koji nastaju u ekolokim sustavima zbog isputanja otpadnih tvari su dugotrajniji i s
viegodinjim zakanjenjem pojavljivanja njihovog utjecaja na okoli.

Prema tome, uvjeti isputanja se ne smiju odrediti temeljem povratnih informacija, jer bi nakon nastalih
promjena ve bilo prekasno za promjenu naina upravljanja sustavom odvodnje.

-372-
Zato se pri isputanju otpadnih voda moraju primijeniti odreeni kriteriji, odnosno propisani standardi, s
kojima se zatiuju ekoloki sustavi od neeljenih promjena

Budui da uvjeti isputanja otpadnih voda ovise i o svojstvima otpadnih voda i o svojstvima prijemnika, svi
standardi za zatitu ekosustava mogu se svrstati u dvije temeljne skupine:

(I) standardi prijemnika,
(II) standardi isputene vode (efluenta).

(I) Standardi prijemnika odreuju namjenu ili nain iskoritavanja prijemnika i granine vrijednosti pojedinih
pokazatelja kvalitete prijemnika.

(II) Standardi isputene vode odreuju doputene dotoke pojedinih oneiivaa i granine vrijednosti
emisija u otpadnim vodama, odnosno potrebni stupanj proiavanja otpadnih voda.

Primjenom prve skupine standarda u povoljnijem su poloaju potroai vode koji otpadne vode isputaju u
veu vodnu masu prijemnika (npr. otvoreno more). Takvi standardi omoguuju besplatno iskoritavanje
procesa samoproiavanja prijemnika.

Standardima koji se odnose na isputene vode postie se stroa kontrola isputenih otpadnih tvari, to u
naelu iziskuje vee trokove proiavanja otpadnih voda.

U biti, oba ova pristupa zasnivaju se na potrebi da se zatite prijemnici, samo to se propisi o standardu
efluenta postepeno s vremenom sve vie pootravaju s ciljem da se postigne zadovoljavajua kvaliteta
prijemnika, odnosno da se unos oneienja (zagaenja) ne prilagodi kapacitetu prijemnika.



-373-
Kod nas polazite u zakonskoj regulativi za zatitu voda ini Zakon o vodama (1965), koji je kasnije vie
puta mijenjan (posljednja verzija je iz 2009. godine), a prema kojemu se zatita vodnog okolia ostvaruje
donoenjem provedbenih propisa iz ovog podruja, nadzorom nad stanjem kakvoe voda i izvorima
oneienja, kontrolom oneienja, zabranom isputanja oneiujuih tvari u vode i zabranu drugih
radnji i ponaanja koja mogu izazvati oneienje vodnog okolia i okolia u cjelini, graenjem i
upravljanjem graevinama odvodnje i proiavanja otpadnih voda te drugim mjerama usmjerenim
ouvanju i poboljanju kakvoe i namjenske korisnosti voda.

Pri tome se pod vodnim okoliem podrazumijeva vodni sustav, ukljuivo vodne i o vodi ovisne ekosustave
(organizme i njihove zajednice), ovjeka te materijalnu i kulturnu batinu koju je stvorio ovjek u ukupnosti
uzajamnog ponaanja.

Iz nareenog Zakona o vodama (NN 153/09 i 130/11) u vezi ciljevi zatite voda i vodnog okolia proizlaze
sljedea dva vana propisa:

(1) Uredba o standardu kakvoe voda (NN 89/10),
(2) Pravilnik o graninim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN 87/10).

-374-
(1) Temeljem Uredbe o standardu kakvoe voda, osnovni je cilj zatite vodnog okolia postizanje najmanje
dobrog stanja voda.

Vode se klasificiraju na (i) povrinske vode (kopnene vode tekuice, stajaice; priobalne i prijelazne vode
kopnene vode u blizini ua u more), (ii) podzemne vode i (iii) vode zatienih podruja (npr. mjesta
zahvata vode namijenjene ljudskoj potronji, podruja pogodna za zatitu gospodarski znaajnih vodnih
organizama riba, koljkaa).

Stoga sukladno prethodnoj klasifikacija voda razlikujemo:

(a) dobro stanje povrinske vode je stanje tijela povrinske vode* kada je njezino (a1) ekoloko stanje (utvr-
eno biolokim, hidromorfolokim, kemijskim i fizikalno - kemijskim elementima) i (a2) kemijsko stanje najma-
najmanje dobro;
(b) dobro stanje podzemne vode je stanje tijela podzemne vode** kada je njezino (b1) koliinsko stanje i
(b2) kemijsko stanje najmanje dobro.

*Tijelo povrinske vode je odreen volumen elementa povrinske vode kao to je jezero, akumulacija, potok,
rijeka ili kanal, ili dio potoka, rijeke ili kanala te priobalne i prijelazne vode.
** Tijelo podzemne vode je odreen volumen podzemne vode u jednom ili vie vodonosnika.

Temeljem ocjene, stanje tijela povrinske vode klasificira se kao: vrlo dobro stanje (plava boja ), dobro sta-
nje (zelena boja ), umjereno stanje (uta boja ), loe stanje (naranata boja ) i vrlo loe stanje (crve-
na boja ), te prikazuje na zemljovidu vodnog podruja odgovarajuim bojama navedenim u zagradama.
Stanje tijela podzemne vode klasificira se kao: dobro stanje (zelena boja ) i vrlo loe stanje (crvena boja
), a to se na zemljovidu vodnog podruja isto prikazuje odgovarajuim bojama navedenim u zagradama.


-375-
(2) Pravilnikom o graninim vrijednostima emisija otpadnih voda primarno se propisuju kriteriji i uvjeti
prikupljanja, proiavanja i isputanja komunalnih otpadnih voda, granine vrijednosti emisija (dozvoljene
koncentracije oneiujuih tvari) u tehnolokim otpadnim vodama, zbrinjavanje otpadnog mulja te ispitiva-
nje otpadnih voda.

* * *

Time zakljuujemo da je Uredbom o standardu kakvoe voda i Pravilnikom o graninim vrijednostima emisija
otpadnih voda zapravo uvodena kombinacija standarda prijemnika i standarda efluenta.


2.6.4. VRSTE PROIAVANJA OTPADNIH VODA

Proiavanje otpadnih voda obavlja se primjenom (a) fizikalnih, (b) biolokih i (c) kemijskih postupaka
ili procesa, tako da je s obzirom na primijenjene postupke i procese, slika 2.6::05, sukladno spomenutom
Pravilniku o graninim vrijednostima emisija otpadnih voda, uobiajeno razlikovati:

(A) prethodno proiavanje (preliminarno proiavanje),
(B) prvi stupanj (I) proiavanja (primarno proiavanje),
(C) drugi stupanj (II) proiavanja (sekundarno proiavanje),
(D) trei stupanj (III) proiavanja (tercijarno proiavanje).

-376-
Slika 2.6::05 Vrste proiavanja otpadnih voda

-377-
(A) Prethodno proiavanja (ili prethodni stupanj proiavanja) oznaava primjenu postupaka proi-
avanja otpadnih voda u skladu sa zahtjevima za isputanje tehnolokih otpadnih voda u sustav javne
odvodnje. Podrazumijeva primjenu postupaka kojima se iz otpadnih voda uklanjaju krupnije plivajue
tvari, ljunak, pijesak, ulja i masti.

(B) Prvi stupanj (I) proiavanja oznaava primjenu fizikalnih i/ili kemijskih postupaka proiavanja
komunalnih otpadnih voda koji obuhvaaju taloenje rasprenih (suspendiranih) tvari ili druge postupke
kojima se BPK
5
ulaznih otpadnih voda smanjuje za najmanje 20 [%] prije isputanja, a ukupne suspen-
dirane tvari ulaznih otpadnih voda za najmanje 50 [%].

(C) Drugi stupanj (II) proiavanja openito oznaava primjenu biolokih postupaka proiavanja
komunalnih otpadnih voda sa sekundarnim taloenjem kojima se uklanja 70 do 90 [%] BPK
5
ulaznih
otpadnih voda i 75 [%] KPK ulaznih otpadnih voda.

(D) Trei stupanj (III) proiavanja oznaava primjenu postupaka proiavanja komunalnih otpa-
dnih voda kojima se uz drugi stupanj proiavanja jo dodatno uklanja fosfor za 80 [%] i/ili duik za 70
80 [%].

Svako od ovih proiavanja provodi se na objektu s pripadnom elektrostrojarskom opremom, koji nazi-
vamo ureaj za proiavanje.

Pri tome je propisano da se komunalne otpadne vode proiavaju na ureajima s najmanje drugim (II)
stupnjem proiavanja. Jedino u sluaju kada uspostava sustava javne odvodnje s proiavanjem ko-
komunalnih otpadnih voda nije ekonomki opravdana u odnosu na uinke zatite vodnog okolia, koriste
se pojedinani sustavi ili drugo odgovarajue proiavanje kojim se postie ista razina zatite vodnog
okolia.

Proiavanje otpadnih voda koje se temelji na postupcima koji se primjenjuju do ukljuivo drugog stup-
nja proiavanja obino se naziva konvencionalno proiavanje, dok se postupci koji se primjenjuju
kod treeg stupnja proiavanja nazivaju i napredna tehnologija.

-378-
2.6.4 1. Prethodni stupanj proiavanja

Postupci koji se primjenjuju kod ovog stupnja proiavanja preteno se temelje na fizikalnim pojavama i
zakonitostima. Stoga se mogu nazvati i fiziklanim postupcima, mada neki od njih imaju i osobine fizikalno
kemijskih procesa. Takoer, prethodni stupanj proiavanja se esto naziva i mehaniko proiavanje.

Postupci prethodnog stupnja proiavanja se provode radi poboljanja kvalitete otpadnih voda (prven-
stveno smanjenja krupne otpadne tvari, ljunka, pijeska, masnoa) kako bi se uklonile one tvari koje mogu
otetiti dijelove ureaje za vie stupnjeve proiavanja, odnosno ovaj stupanj proiavanja prethodi
prvom, a time i drugom i treem stupnju proiavanja.

Ovi postupci najee obuhvaaju:

(A) reetanje i/ili usitnjavanje (dezintegraciju),
(B) taloenje (u pjeskolovu, PJ) i isplivavanje,
(C) izjednaivanje (egalizaciju).

Prvu i drugu skupinu postupaka redovito susreemo kod proiavanja kuanskih otpadnih voda, dok se
izjednaivanje u naelu primjenjuje za industrijske otpadne vode.

(1) Reetanje je proces uklanjanja krupne tvari (lia, krpa, stakla, komadia drveta, plastike) iz otpadnih
voda radi zatite crpki i drugih dijelova ureaja za proiavanje. Ovaj se proces odvija na reetkama, iji
uinak ovisi o slobodnom otvoru meu ipkama reetke. U kanalizaciji se uglavnom koriste:

(a) grube reetke, sa slobodnim otvorom 50 do 100 [mm],
(b) srednje reetke, sa slobodnim otvorom 10 do 25 [mm],
(c) fine reetke, sa slobodnim otvorom 3 do 10 [mm].

-379-
Najvei uinak imaju fine reetke na kojima se zaustavlja i dio rasprenih tvari.

Uinak proiavanja na finim reetkama iznosi:

(i) smanjenje BPK
5
za 3 do 10 [%],
(ii) smanjenje rasprenih tvari za 2 do 20 [%],
(iii) smanjenje bakterija za 10 do 20 [%],
(iv) smanjenje KPK za 5 do 10 [%].

Reetke mogu biti ravne i lune, slika 2.6::06.

iste se runo ili mehaniki. Runo se iste reetke na manjim ureajima i grube reetke koje se na veim
ureajima postavljaju kao zatita srednjih i finih reetki.

irina reetke, b
r
[m], definirana je izrazom:


gdje su:

Q protok, [m s
-1
],
s debljina ipke reetke, [mm],
e slobodni otvor meu ipkama, [mm],
h dubina (vode) u kanalu, [m],
v brzina (vode), [m s
-1
],
f stupanj zapunjenja reetke, [1], (0.8 do 0.9).

-380-
Slika 2.6::06 Reetke s mehanikim ienjem
(a) ravna reetka; (b) luna reetka
1 pogonski motor; 2 izlazni lijevak; 3 sanduk (podest) za otpatke; 4 nosa reetke; 5 lanac; 6 zgrta;
7 ealj za ienje reetke; 8 pogonski lananik; 9 - zid kanala; 10 leite reetke
Brzina vode u kanalu se obino uzima od 1.0 do 1.5 [m s
-1
], a da bi se izbjeglo taloenje otpadnih tvari ne bi
smjela biti manja od 0.6 [m s
-1
].

Gubici visine, H [m], pri protjecanju kroz reetku iznose 0.1 do 0.4 [m].



-381-
Slika 2.6::07 Sito
1 dovod otpadne vode; 2 elektromotor; 3 etke za ienje; 4 odvod otpadne tvari; 5 odvod proiene vode
U tehnologiji proiavanja otpadnih voda ponekad se umjesto finih reetki za uklanjanje krupnijih suspen-
zija koriste sita, slika 2.6::07.

Izvode se od nehrajue ice ili prorupanog lima s veliinom otvora od 0.3 [mm] (mikrosita) do 3.0 [mm]
(makrosita).

Zavisno od konstrukcije, na sitima se zadrava 10 do 80 [%] rasprenih tvari, uz smanjenje BPK
5
za 15 do
25 [%]. ienje sita je automatsko (etkama s mlazom vrue vode ili zrakom).


-382-
(2) Usitnjavanje otpadne tvari je proces koji ili potpuno zamjenjuje reetanje ili se primjenjuje nakon
prolaska otpadne vode kroz grubu reetku.

Krupne otpadne tvari usitne se i isjeku u estice veliine 3 do 8 [mm] i odvode dalje na proiavanje bez
opasnosti od zaepljenja crpki i drugih dijelova ureaja.

Danas se sve vie izbjegava primjena usitnjavanja, budui da se izdvojene otpadne tvari ponovno vraaju u
otpadnu vodu. Dodatno, primjeeno je da se usitnjavanjem poveava stvaranje pjene na ureaju.

Usitnjavanje otpadne tvari se obavlja usitnjivaima (kominutorima). U praksi se najee upotrebljavaju
usitnjivai sa slobodnim prolazom vode, slika 2.6::08.

Gubitak visine, H [m], na ovom tipu usitnjivaa iznosi 0.1 do 0.3 [m].
Slika 2.6::08 Usitnjiva sa slobodnim prolazom vode
1 dovod; 2 odvod; 3 usitnjiva; 4 zapornice; 5 obilazni vod (engl. bypass) s reetkom (za sluaj kvara usitnjivaa)

-383-
(3) Taloenje (sedimentacija) se kod razmatranog stupnja proiavanja primjenjuje za izdvajanje ljunka,
pijeska i ostalih krupnijih estica mineralnog porijekla iz otpadnih voda. To je potrebo radi zatite rotora crpki,
te cjevovoda od abrazije, kao i ostalih dijelova ureaja.

Radi orijentacije, kao prosjena vrijednost uzima se koliina pijeska (s 50 do 60 postotnim sadrajem vode)
5 do 12 [dm] po stanovniku na godinu.

Graevine u kojima se odvija ovaj proces zovu se pjeskolovi, slika 2.6::09. U pravilu se postavljaju kod
mjeovitih sustava odvodnje i na oborinskoj kanalskoj mrei.

Slika 2.6::09 Pjeskolovi
(a) pravokutni trokomorni; (b) okrugli jednokomorni
1- dovod; 2 zapornice; 3 crpke za veenje pijeska; 4 komora za pijesak; 5 - odvod

-384-
Pjeskolovi se izvode kao talonici, dakle kao spremnici u kojima se smanjuje brzina vode i tako omoguava
taloenje zrnatih estica. Radi sprjeavanja istovremenog taloenja i estica organskih tvari, nastoji se postii
minimalna (horizontalna) brzina protjecanja vode kroz pjeskolov oko 0.3 [m s
-1
]. Pri ovoj e se brzini praktiki
istaloiti sve estice pijeska promjera veeg od 0.25 [mm].

Vrijeme zadravanja (protjecanja) vode kroz pjeskolov uzima se 45 do 90 (najee 60) [s].

Preporuljivi odnosi dubine i duljine, te duljine i irine pjeskolova istovjetni su odgovarajuim odnosima kao i
kod talonika, toka 1.7.2 4.

Pjeskolovi imaju pravokutni i okrugli tlocrt, slika 2.6::09. Preteno su viekomorni, kako bi se omoguilo
vaenje pijeska i izravnavanje oscilacija u dotoku.

Kod manjih ureaja pjeskolovi se iste runo, a kod veih mehaniki.


-385-
(4) Isplivavanje je proces uzlaznog kretanja estica rasprenih u vodi kojima je gustoa manja od gustoe
vode.

Kod proiavanja otpadnih voda ovaj se proces preteno koristi za uklanjanje ulja i masti.

Razlikuje se prirodno i stimulirano isplivavanje.

Prirodno isplivavanje se ostvaruje kod estica kojima je gustoa manja od gustoe vode, a stimulirano
najee upuhivanjem komprimiranog zraka (aeracijom) u sitnim mjehuriima, koji se lijepe na estice
gustoe vee od gustoe vode, koje se potom izdiu na povrinu.

Uinak flotacije ovisi o vie inilaca: vremenu zadravanja vode u spremniku, gustoi, veliini i masenom
protoku estica, te brzini protjecanja i temperaturi vode.

Prirodnim isplivavanjem moe se smanjiti sadraj plivajuih tvari 80 do 90 [%], a stimuliranim i do 98 [%]
(ako je temperatura vode nia od 30 do 35 [C]).

Isplivavanje se odvija u flotatorima. To su jedno ili viekomorni spremnici slini talonicima, preteno
pravokutnog tlocrta, koji ispred odvoda (izlaznog preljeva) imaju manju pregradu sa sakupljaem plivajuih
tvari, a aerirani flotatori i sustav za upuhivanje komprimiranog zraka (pod tlakom cca 0.6 [bara]), slika
2.6::10.

Volumen (dimenzije) flotatora odabiru se iz uvjeta da vrijeme zadravanja vode u bazenu bude 3 do 5 [min].
Brzina protjecanja vode obino se uzima 0.015 [m s
-1
].



-386-
Slika 2.6::10 Aerirani jednokomorni flotator
1 dovod; 2 sustav za upuhivanje komprimiranog zraka; 3 pregrada sa sakupljaem plivajuih tvari;
4 zgrta plivajuih tvari; 5 - odvod
Kod aeriranih flotatora koliina upuhivanja zraka iznosi reda veliine 5 [m
3
h
-1
] po metru kubnom volumena
spremnika.

Za praksu se preporuuju sljedee vrijednosti i odnosi karakteristinih parametara flotatora:

(a) irina, 2.0 do 6.0. [m],
(b) dubina (vode), 1.0 do 2.5 [m],
(c) odnos dubine i irine, 0.3 do 0.5.

Kod proiavanja kuanskih otpadnih voda, u kojima prosjena koliina plivajuih tvari (ulja i masti) iznosi
1 do 5 [l stanovnik
-1
godina
-1
] ne izvode se posebno flotatori, ve se uklanjanje plivajuih tvari obavlja u
pjeskolovu, slika 2.6::1.


-387-
Slika 2.6::11 Aerirani dvokomorni pjeskolov i flotator
1 sustav za upuhivanje komprimiranog zraka; 2 uzdune pregrade; 3 hrastove platice
(5) Izjednaivanje je proces zadravanja otpadnih voda u spremniku da se izjednae temeljna svojstva
vode (koncentracija vodikovih, H+, iona, boja, mutnoa, BPK, KPK i dr.), uz dodatne uinke zbog fizikalnih,
kemijskih i biolokih promjena tokom zadravanja.

Budui da je ovaj proces u naelu primjeren za proiavanje industrijskih otpadnih voda, vrijeme
zadravanja ovisi o industrijskim (tehnolokim) procesima i ne moe biti krae od trajanja cjelokupnog
ciklusa.

Radi sprjeavanja taloenja i postizanja boljeg mijeanja vode upotrebljavaju se mehanike mjealice i
primjenjuje se aeracija. Upuhivanjem zraka potpomae se bioloka i kemijska oksidacija otpadne tvari.

-388-
* * *

Dakle, prethodnim se stupnjem proiavanja iz otpadnih voda uglavnom uklanja manji dio oneienja/
zagaenja (krupni otpaci, brzo taloive krute estice, ulja i masti), dok vei dio oneienja/zagaenja ostaje
u otpadnim vodama (organske i anorganske tvari u rasprenom, otopljenom i koloidnom stanju, mikroorga-
nizmi, hranjive soli, pesticidi, deterdenti, otrovne, radioaktivne tvari i sl.). Za uklanjanje potonje skupine
otpadnih tvari potrebno je primijeniti vie stupnjeve proiavanja otpadnih voda (I, a naroito II i III stupanj).


2.6.4 2. Prvi stupanj proiavanja

Postupcima prvog stupnja proiavanja se iz prethodno proienih otpadnih voda prvenstveno uklanjaju
taloive suspendirane tvari, uz dodatni efekt istodobnog smanjenja BPK
5
.

Ovi se postupci temelje se na fizikalno kemijskim procesima koji u opem sluaju obuhvaaju:

(A) zgruavanje (koagulaciju), mijeanje i pahuljienje (flokulaciju),
(B) taloenje (u prethodnim ili primarnim talonicima, PT) i isplivavanje.

Taloenje je obavezan postupak prvog stupnja proiavanja, dok ostali postupci (sukladno svojstvima otpa-
dnih voda) doprinose brem i efikasnijem taloenju, odnosno proiavanju.

Navedeni postupci su ve prethodno tumaeni, poglavito u prvom poglavlju Opskrba vodom prilikom opisa
kondicioniranja vode, toka 1.7, tako da se ovdje nee detaljnije obrazlagati, ve e se samo iznijeti njihove
odreene posebnosti u odnosu na proces kondicioniranja vode. Neto ire e se tumaiti procesi s kojima
se do sada nije susretalo, kako kod ovog tako i kod ostalih stupnjava proiavanja (II i III).


-389-
(1) Zgruavanje je proces remeenja agregatne stabilnosti (ravnotee) rasprenih (koloidnih) estica u
otpadnoj vodi pomou koagulanata (mineralnih soli i polielektrolita). Vrsta i doziranje sredstava za zgrua-
zgruavanje odreuje se ispitivanjem otpadnih voda.

(2) Mijeanje se provodi zbog breg dodira rasprenih (koloidnih) estica i koagulanta u otpadnoj vodi.

(3) Pahuljienje je proces spajanja rasprenih (koloidnih) estica, prethodno destabiliziranih procesom
zgruavanja, u vee pahuljice (flokule) koje se znatno bre taloe.

(4) Taloenje se kod proiavanja otpadnih voda primjenjuje za uklanjanje taloivih rasprenih (organskih i
anorganskih) tvari.

Openito, kod proiavanja otpadnih voda razlikujemo dva stupnja taloenja:

taloenje u prethodnim talonicima, iz kojih se voda nakon prvog odvodi na drugi stupanj proiavanja,
tj. na bioloke procese,
taloenje u naknadnim talonicima, u koje se dovodi voda proiena biolokim procesima u sklopu dru-
drugog stupnja proiavanja.

Taloenje u prethodnim talonicima se primjenjuje za uklanjanje suspenzija koje se u otpadnim vodama
nalaze u obliku zrna i pahuljica.

Uinak proiavanja otpadnih voda u prethodnim talonicima iznosi priblino:

(i) smanjenje BPK
5
za 25 do 40 [%],
(ii) smanjenje ukupnih rasprenih tvari za 40 do 70 [%],
(iii) smanjenje bakterija za 25 do 75 [%],
(iv) smanjenje KPK za 20 do 35 [%].


-390-

Budui da se u otpadnim vodama nalaze izmijeane suspenzije u obliku zrna i pahuljica, uinak
proiavanja u prethodnim talonicima ovisi i o vremenu zadravanja vode, tablica 2.6::II.
Tablica 2.6::II Vrijeme zadravanja otpadnih voda (s manjim udjelom industrijskih otpadnih
voda) u funkciji povrinskog optereenja i dubine primarnog talonika
Povrinsko
optereenje,
PO [m h
-1
]
Dubina primarnog talonika, H
s
[m]
1,5 2,0 2,5 3,0
Vrijeme zadravanja, T
s
[h]
0,80 1,87 2,5 3,12 3,75
1,00 1,50 2,00 2,50 3,00
1,20 1,25 1,68 2,08 2,50
1,40 1,07 1,42 1,78 2,14
1,60 0,94 1,25 1,56 1,87

-391-
Slika 2.6::12 Pravokutni prethodni talonik
1 dovod; 2- zgrta mulja; 3 muljna komora; 4 odvod mulja; 5 skuplja plivajuih tvari; 6 - odvod
Za industrijske i otpadne vode s pretenim udjelom industrijskih otpadnih voda podaci za dimenzioniranje
talinika utvruju se na osnovi ispitivanja.

Prethodni talonici su tlocrtnim, funkcionalnim i konstrukcijskim rjeenjima analogni talonicima za
kondicioniranje vode, toka 1.7.2 4, s tim da su dodatno opremljeni skupljaem plivajuih tvari (pjene s
vodne povrine), slika 2.6::12.

-392-
2.6.4 3. Drugi stupanj proiavanja

Drugi stupanj se primjenjuje nakon provedenog prvog stupnja proiavanja.

U naelu, kod drugog stupnja proiavanja uobiajeni su bioloki postupci koji mogu biti nadopunjeni i
nekim fizikalno kemijskim postupcima.

Generalno, drugi stupanj proiavanja obuhvaa:

(A) bioloke procese (npr. u aeriranim spremnicima s aktivnim muljem, lagunama, prokapnicima,
okretnim biolokim nosaima, anaerobnim digestorima),
(B) taloenje (u naknadnim ili sekundarnim talonicima, NT) i isplivavanje,
(C) dezinfekciju.

Drugim stupnjem proiavanja najee su obuhvaene prva i drugu skupinu postupaka, dok se
dezinfekcija primjenjuje samo u posebnim sluajevima kada se eli smanjiti broj patogenih
mikroorganizama.

-393-
(1) Bioloki procesi se primarno primjenjuju za proiavanje kuanskih otpadnih voda i industrijskih
otpadnih voda s pretenim udjelom organske (bioloki razgradive) tvari i sa sadrajem opasnih tvari ispod
kritinih koncentracija.

Proiavanje biolokim procesima temelji se na aktivnosti mikroorganizama koji razgrauju mrtvu organ-
sku tvar upotrebljavajui je kao hranu za gradnju novih stanica (umnoavanje).

Uz razvoj mikroorganizama kao produkt biolokih procesa nastaju plinovi i nerazgradivi ostatak.

Prema koliini otopljenog kisika u otpadnoj vodi i prema prilikama u stanitu mogui su sljedei procesi:

(i) aerobna gradnja i razgradnja stanica,
(ii) anaerobno kiselo vrenje i metanska razgradnja,
(iii bakterioloka oksidacija i redukcija.

(i) Aerobni procesi nastaju kada u vodi ima dovoljna koliina otopljenog kisika. Kisik se troi prilikom
razgradnje rasprene i koloidne organske tvari koju mikroorganizmi upotrebljavaju kao hranu. Istodobno
mikroorganizmi razgrauju vlastite stanice (respiracija) uz ponovnu potronju kisika.

Aerobnim procesima se proizvodi viak ive i mrtve organske i anorganske tvari koji se naziva vikom
mulja.

(ii) Anaerobni procesi nastaju kad u vodi nema otopljenog kisika. Ovaj se proces odvija u dvije faze. U prvoj
(kiseloj) fazi bakterije kiselog vrenja razgrauju organsku tvar do organskih kiselina koje su hrana za
metanske bakterije u drugoj (metanskoj) fazi razgradnje.

Prilikom anaerobnih procesa nastaje mnogo manje novih stanica (mikroorganizama) nego tokom aerobnih.

(iii) Bakterioloka oksidacija i redukcija omoguuje oksidaciju eljeza, mangana i sumpornih spojeva te
redukciju i oksidaciju duikovih spojeva.

-394-
Tablica 2.6::III Najei objekti za odvijanje biolokih procesa prema nainu odravanja
mikroorganizama
Uz uvjete u stanitu, bioloki procesi su vrlo osjetljivi i na sastav otpadnih voda, prvenstveno na koliinu
hranjivih tvari (umnoavanje mikroorganizama u otpadnim vodama razmjerno je koncentraciji hranjivih
tvari), koliinu otopljenog kisika, temperaturu (poveanjem temperature ubrzavaju se bioloki procesi),
koncentraciju vodikovih, H
+
, iona (za veinu procesa optimalno je podruje vrijednosti pH izmeu 6.5 i 8.5) i
koncentraciju otrovnih tvari (koje ili usporavaju bioloke procese ili mogu unititi mikroorganizme).

S obzirom na nain odravanja mikroorganizama na ureajima s biolokim procesima proiavanja otpad-
nih voda, u praksi se najee primjenjuju objekti ija je sistematizacija prikazana u tablici 2.6::III:
Nain odravanja
mikroorganizama
Objekti
Aerobni procesi Anaerobni procesi
Mikroorganizmi suspendirani
u vodi
1. Aerirani spremnici s
aktivnim muljem
(bioaeracijski bazeni)
2. Lagune (aerobne i
aerirane)
1. Digestori (anaerobni)
2. Lagune (anaerobne)
Mikroorganizmi privreni
na podlozi
(u obliku bioloke opne)
1. Prokapnici (bioloki filtri)
2. Okretni bioloki nosai
(biodiskovi)
1. Lagune (anaerobne)
2. Procjeivai (anaerobni)

-395-
(1.1) Aerirani spremnici s aktivnim muljem se izvode kao bazeni u koje se uvodi otpadna voda i upuhuje
zrak ili kisik uz istodobno mijeanje sadraja spremnika, ime se ubrzava dodir pahuljica hranjivih tvari i
mikroorganizama.

Aktivnim muljem nazivamo masu mikroorganizama rasprenih u spremniku koji u aerobnim prilikama mogu
razgraditi organsku tvar.

Uinak bioaeracijskih bazena ovisi o optereenju aktivnim muljem. Za otpadne vode s malim udjelom
industrijskih voda (BPK = 150 do 350 [mg l
-1
]) postie se smanjenje organske tvari od 75 do 95 [%]. Manja
vrijednost se odnosi na zimsko razdoblje (T < 11 [C]), a vea za ljetno razdoblje (T > 13 [C]).

Sustav aeracije i mijeanja vode u spremniku treba osigurati prosjenu koncentraciju kisika 1 do 2 [mg l
-1
] i
sprijeiti taloenje aktivnog mulja. Potonji uvjet zahtijeva visoki stupanj turbulencije u spremniku to se
osigurava brzinom strujanja oko 0.5 [m s
-1
].

-396-

Upuhivanje zraka ili kisika u spremnike s aktivnim muljem i mijeanje otpadnih voda mogue je postii na
dva osnovna naina:

(a) dubinskom aeracijom,
(b) povrinskom aeracijom.

(a) Dubinska aeracija se izvodi pomou pridneno rasporeenih rasprivaa (difuzora), slika 2.6::13(a),
kojima se upuhuje komprimirani zrak ili kisik (pod tlakom 0.6 do 0.8 [bara]) za aeraciju i mijeanje.

Za postizanje dobrih efekata dubinske aeracije preporua se da volumen bioaeracijskog bazena ne bude
vei od 150 [m
3
], s odnosom irine prema dubini 1:1 i najveom dubinom 4.0 [m].

(b) Povrinska aeracija se najee izvodi pomou centrifugalnih turbinskih aeratora, slika 2.6::13(b). Oni
se izvode tako da se u visini razine vode na vertikalnoj osovini okree rotor (turbina) koji usisava vodu,
vrtloi je i rasprskava iznad povrine. Stupanj aeracije bitno ovisi od oblika i promjera turbine, te njezine
promjenjive dubine uronjenja i brzine rotacije (4 do 6 [m s
-1
]).

-397-
Klasini bioaeracijski bazeni se obino izvode pravokutnog tlocrta s vremenom zadravanja otpadnih voda
oko 6 [h].

Iz aeriranih spremnika s aktivnim muljem otpadna voda se s mjeavinom otpadnih tvari i mikroorganizama
dovodi u naknadni talonik. Odatle se dio aktivnog mulja vraa u bioaeracijski bazen kako bi se poveala
koncentracija mikroorganizama, a ostatak (viak mulja) se odvodi na obradu mulja, slika 2.6::14.
Slika 2.6::13 Aerirani spremnici s aktivnim muljem
(a) s dubinskim aeracijom; (b) s povrinskom aeracijom
1 dovod zraka ili kisika; 2 aeracijska turbina

-398-
(1.2) Lagune su relativno plitki, prostrani, zemljani spremnici u kojima se razgrauju organske tvari. Stoga
je proiavanje otpadnih voda u lagunama analogno samoproiavanju voda u vodnim sustavima.

Dio mikroorganizama u lagunama je raspren u vodi, a dio se nalazi na dnu.

Sukladno iznosu organskog optereenja, dubini vode u laguni i klimatskim prilikama (temperatura, vjetar,
sunevo zraenje) razgradnja organske tvari se odvija aerobnim ili anaerobnim procesima uz fotosintezu
algi. Ljeti se u lagunama s kuanskim otpadnim vodama moe postii smanjenje organske tvari za 80 do
95 [%].

Uz bioloke procese u lagunama se istodobno odvija i taloenje i isplivavanje.

Ukoliko se obnavljanje kisika obavlja iskljuivo na prirodan nain, otapanjem iz zraka i/ili fotosintezom,
rije je o oksidacijskim ili stabilizacijskim barama.



Slika 2.6::14 Tiipina pogonska shema konvencionalnog ureaja s aktivnim muljem
1- dovod; 2 aerirani spremnik s aktivnim muljem; 3 naknadni talonik; 4 povrat mulja; 5 odvod vika mulja; 6 - odvod

-399-
Lagune mogu biti:

(a) aerobne,
(b) anaerobne,
(c) fakultativne (aerobno anaerobne),
(d) aerirane.

Osobine ovih vrsta laguna prikazane su u tablici 2.6::IV.

Tablica 2.6::IV Osobine vrsta laguna
Vrsta lagune
Srednja dubina
[m]
Vrijeme zadravanja
[d]
Dnevno organsko
optereenje
BPK
5
[kg ha
-1
]
Aerobne 0.5 do 1.5 10 do 40 40 do 120
Anaerobne 2.5 do 5.0 20 do 50 200 do 500
Fakultativne 1.0 do 2.5 7 do 30 50 do 200
Aerirane 2.0 do 6.0 3 do 10 do 500
Za aerirane lagune potrebno je, zbog vee mase organske tvari u obliku pahuljica, predvidjeti naknadno
taloenje.

Iz ekonomskih se razloga (zbog niskih investicijskih i pogonskih trokova) nastoji to ee koristiti lagune.
Meutim, one su uglavnom prikladne za manja naselja i za proiavanje industrijskih otpadnih voda koje
su bioloki razgradive.


-400-
Slika 2.6::15 Prokapnik
1 dovod; 2 prskalice; 3 ispuna; 4 drenaa; 5 - odvod
(1.3) Prokapnici su spremnici ispunjeni vrstim tijelima (kamenom, troskom, lomljenom opekom i crijepom,
plastinim komadima) krupnoe 20 do 80 [mm], na kojima je opna od mikroorganizama. Mikroorganizmi
razgrauju organsku tvar koja se iz otpadnih voda adsorbira na opnu.

Prokapnici se obino izvode kao armiranobetonski spremnici s ispunom debljine 1.8 do 2.0 (3.0) [m] iznad
koje se dovodi (rasprskava) otpadna voda koja je prola proces prethodnog taloenja.

U pridnenom dijelu prokapnika se izvodi drenaa na odvod vode, a na drenau se polae ispuna, slika
2.6::15.

Voda prokapljuje kroz ispunu, a u suprotnom smjeru struji svjei zrak.


-401-
Tablica 2.6::V Optereenost prokapnika prema dnevnom (hidraulikom i organskom) optereenju i
smanjenju organske tvari
Dovod vode na prokapnike mogu je:

(a) rotacijskim prskalicama uz stalni dotok i prskanje,
(b) fiksnim prskalicama (ameriki sustav) uz naizmjenian (intermitentan) dotok i prskanje.

U oba sluaja potrebno je osigurati pretlak (min 0.2 [bara]), to se postie ukapanjem prokapnika ili
crpljenjem.

Razgradnjom organske tvari poveava se broj mikroorganizama (bioloka opna), prionljivost za ispunu se
smanjuje i opna se otkida, te odnosi s proienom vodom. Taj gubitak bioloke opne naziva se ispiranje
prokapnika.

Zato je potrebno naknadno taloenje proiene vode kako bi se zadrala otkinuta bioloka opna.

Za uinak prokapnika mjerodavno je dnevno organsko optereenje (dnevna masa organske tvari na jedinicu
volumena prokapnika) i dnevno hidrauliko optereenje (dnevni protok otpadne vode kroz jedinicu povrine
prokapnika).

Prema vrijednostima ovih veliina definirana je i optereenost prokapnika, tablica 2.6::V.
Optereenost
prokapnika
Dnevno optereenje
Smanjenje
BPK
5

[%]
Hidrauliko
[m
3
m
-2
]
Organsko
[kg m
-3
]
Niska 1 do 10 0,08 do 0,48 75 do 85
Visoka 10 do 40 0,48 do 1.0 75 do 85
Vrlo visoka 40 do 200 0,8 do 6.0 70 do 90

-402-
Slika 2.6::16 Okretni bioloki nosa
1 dovod; 2 okrugle ploe; 3 odvod; 4 pogonski motor
(1.4) Okretni bioloki nosai se sastoje od okruglih ploa (diskova) nanizanih s malim meuprostorom na
(jednu ili vie) horizontalnu osovinu i uronjenih do (priblino) polovice promjera u spremnik s otpadnom
vodom, slika 2.6::16.
Bioloka opna nalazi se na povrini ploa i prozrauje laganim okretanjem osovine tako da je uvijek polovica
ploe u vodi. Uinak proiavanja ovisi o organskom optereenju povrine ploa i kod kuanskih otpadnih
voda dosie i do 94 [%].

Kao i kod prokapnika, proiena voda se odvodi na proces naknadnog taloenja.

(1.5) Anaerobni digestori (uz estu primjenu kod obrade mulja) primjenjuju se za proiavanje otpadnih
voda s vrlo visokim organskim optereenjem (s vie od 2.0 [kg] BPK
5
po [m
3
]), to je pogodno za
proiavanje otpadnih voda prehrambene industrije.

Anaerobna razgradnja (anaerobna digestija ili trulenje) organske tvari obavlja se u zatvorenim spremnicima
bez pristupa zraka gdje se organska tvar razgrauje istodobno s postupkom kiselog i metanskog vrenja.
Konani proizvod ovakvog vrenja je metan koji se moe neposredno upotrijebiti kao gorivo.

-403-
Za anaerobnu digestiju se obino koriste dvije vrste digestora, slika 2.6::17:

(a) konvencionalni (jedan spremnik bez grijanja i mijeanja), slika 2.6::17(a),
(b) visokooptereeni (obino dva spremnika od kojih se prvi grije i u kojemu se mijea voda i drugi
bez grijanja i mijeanja), slika 2.6::17(b).

Tipian primjer konvencionalnog digestora je septika jama, koja se primjenjuje za objekte gdje ne po-
stoji sustav javne odvodnje.

Slika 2.6::17 Anaerobni digestori
(a) konvencionalni; (b) visokooptereeni
1 dovod vode; 2 anaerobna digestija vode; 3 grija vode; 4 mjealica; 5 mulj; 6 pjena; 7 odvod mulja; 8 odvod vode; 9 odvod plina
(a)
(b)

-404-
Tablica 2.6::VI Vrijednosti parametara konvencionalnog i visokooptereenog digestora
Efekt razgradnje organske tvari anaerobnom digestijom iznosi oko 55 [%], a proizvodnja plina do 1.12 [m
3
]
po kilogramu razgraene organske tvari. Plin sadri 65 do 70 [%] metana.

(2) Taloenje u naknadnim talonicima primjenjuje se za bistrenje vode proiene biolokim procesima u
kojoj se jo nalazi pahuljiastog mulja.

To je esto i posljednja faza drugog stupnja proiavanja otpadnih voda, odnosno komunalnih otpadnih
voda openito.

Budui da se radi o uklanjanju pahuljiastih suspenzija, uinak taloenja u naknadnim talonicima znatno
ovisi o vremenu zadravanja vode. Takoer, bitan utjecaj na uinak taloenja u ovoj vrsti talonika ima
udio industrijskih otpadnih voda.

Naknadni talonici najee imaju kruni tlocrt. Za izbor dimenzija naknadnih talonika za bistrenje
industrijskih voda potrebna su prethodna ispitivanja.

(3) Dezinfekcija je proces unitenja patogenih mikroorganizama, kod otpadnih voda najee primjenom
klora. Uobiajene doze klora iznose 5 do 20 [mg l
-1
].


Grijanjem i mijeanjem u visokooptereenom digestoru ubrzava se proces, pa je zadravanje vode u sprem-
niku krae, tablica 2.6::VI.

Vrsta
digestora
Vrijeme
zadravanja
[d]
Dnevno
organsko optereenje
[kg m
-3
]
Konvencionalni
Visokooptereeni
30 do 90
1 do 20
0.5 do 1.6
1.6 do 6.4

-405-


2.6.4 4. Trei stupanj proiavanja

Trei stupanj proiavanja otpadnih voda primjenjuje se samo u sluajevima kada je nuan vrlo visok
stupanj proiavanja, odnosno kada je iz otpadnih voda potrebno ukloniti neke osebujne tvari (npr.
otopljene soli, mikroorganizme, pesticide, deterdente, otrovne i radioaktivne tvari i sl.).

Kod komunalnih otpadnih voda trei stupanj proiavanja se najee primjenjuje za uklanjanje hranjivih
soli (prvenstveno duika i fosfora) nakon provedenog drugog stupnja, kako bi se u vodoprijemniku sprijeio
proces eutrofikacije.

Naelno, postupci koji se primjenjuju u treem stupnju proiavanja primjenjuju se i u industrijskim
(tehnolokim) procesima (npr. u prehrambenoj industriji), te su za potrebe proiavanja otpadnih voda na
odgovarajui nain prilagoeni (modificirani).

Proiavanje otpadnih voda treim stupnjem bazirano je na:

(A) fizikalnim procesima (procjeivanju, adsorpciji, membranskim procesima), kojima se iz vode uklanjaju
mutnoa, miris, boja, otopljene soli te mikroorganizmi),
(B) kemijskim procesima (neutralizaciji, kemijskom obaranju ili kemijskoj precipitaciji, ionskoj izmjeni, oksi-
daciji i redukciji, dezinfekciji), kojima se iz vode uklanjaju otopljene tvari, teki metali, mikroorganizmi,
mijenja pH vrijednost te provodi pretvorba nekih opasnih spojeva u manje opasne,
(C) biolokim procesima (uklanjanju duika i fosfora), kojima se uklanjaju (smanjuju) duikovi i fosforni
spojevi.

Openito se ovi postupci u naelu primjenjuju kombinirano, kako bi se postigao traeni (visok) standard pro-
iene otpadne vode.



-406-
Analogno tumaenju prvog i drugog stupnja proiavanja, i trei stupanj sadri neke procese koji su
prethodno tumaeni, tako da se ovdje nee obrazlagati. Za ostale procese treeg stupnja proiavanja, s
kojima se nismo susretali, dat e se (zbog rijetkosti, odnosno specifinosti njihove primjene) samo uvodne
informacije.

(1) Procjeivanje se prvenstveno koristi radi uklanjanja rasprenih i koloidnih tvari zaostalih u otpadnim
vodama nakon biolokih ili kemijskih procesa.

Kod zavrnog proiavanja otpadnih voda (ukljuujui i obradu mulja) procjeivanje se moe provesti na:

(a) povrinskim procjeivaima, kod kojih se voda procjeuje prolaskom kroz prorupanu podlogu (mikro-
sita) ili kroz platno (trakasti procjeivai, tlani i gravitacijski procjeivai),
(b) dubinskim procjeivaima (gravitacijski, tlani, vakuumski), kod kojih se voda silazno, uzlazno ili dvo-
smjerno procjeuje kroz filtarski sloj sastavljen od zrnatog (granuliranog) materijala.

U tehnologiji proiavanja otpadnih voda ea je upotreba dubinskih procjeivaa, dok se povrinski
procjeivai ee koriste kod obrade mulja.

Procjeivanjem otpadnih voda na dubinskim procjeivaima postie se:

(i) smanjenje ukupnog fosfora za 70 do 98 [%],
(ii) smanjenje KPK za 20 do 45 [%],
(iii) smanjenje BPK za 40 do 70 [%],
(iv) smanjenje mutnoe za 60 do 95 [%].

Uinak procjeivanja, izbor filtarskog materijala i hidrauliko dimenzioniranje dubinskih procjeivaa naj-
bolje je odrediti ispitivanjem na modelima.

-407-
(2) Adsorpcija je proces u kojem se, tokom procjeivanja kroz sloj zrnatog (krutog) materijala, otopljene i
koloidne tvari vezuju na povrinu krute tvari. Kruta tvar na ijoj se povrini dogaa ovaj proces naziva se
adsorbent, a tvar koja se vezuje adsorbat.

Kao adsorbenti se za filtarski materijal koriste fina ilovaa, silicij, aktivna glina i naroito aktivni ugljen.
Adsorpcijom aktivnim ugljenom se iz otpadnih voda uklanjaju deterdenti, fosfati, nitrati, fenoli, mirisi i boje,
te smanjuje KPK. Uinak adsorpcije je vrlo visok (i do 99 [%]), te predstavlja zavrnu fazu proiavanja
otpadnih voda.

(3) Membranski procesi jesu procesi proiavanja otpadnih voda pomou polupropusnih membrana koje
proputaju vodu, ali su nepropusne za tvari koje treba ukloniti izvode (slika 1.7::20).

U tehnologiji proiavanja otpadnih voda od membranskih procesa se primjenjuju:

(a) reverzna osmoza,
(b) elektrodijaza,
(c) ultraprocjeivanje,
(d) mikroprocjeivanje.

Za sve membranske procese je bitno da je otpadna voda prethodno proiena konvenconalnim procesi-
ma tokom kojih su iz vode uklonjene rasprene i koloidne tvari.

(a) Reverzna osmoza je proces koji se temelji na osmozi, s tim da se u spremniku s veom koncentracijom
(otpadnom vodom) povea tlak iznad osmotskog, tako da e voda iz spremnika s veom koncentracijom
dotjecati u spremnik s manjom kocentracijom (istom vodom).

Zbog obrnutog toka vode u odnosu na tok osmoze, proces je nazvan reverznom osmozom.

Proces reverzne osmoze se primjenjuje za uklanjanje otopljenih organskih tvari (soli kalcija, magnezija,
natrija) i otopljenih organskih spojeva (saharoza, proteina) iz otpadnih voda.


-408-
(b) Elektrodijaliza je proces uklanjanja iz vode iona (kationa i aniona) koji prolaze kroz polupropusne
membrane zbog djelovanja elektrinog polja.

Membrane su selektivne, tako da jedne proputaju (odvajaju) katione, a druge anione, a u meuprostoru
ostaje proiene voda.

Proces elektrodijalize se primjenjuje za odslanjivanje vode, uklanjanje kroma iz otpadnih voda, proia-
vanje nekih otopina i sl.

(c) Ultraprocjeivanje je proces proputanja otpadnih voda kroz membrane koje proputaju vodu, a zadr-
avaju makromolekule vee od pora membrane.

Prvenstveno se primjenjuju u prehrambenoj industriji za uklanjanje otopljenih tvari kod ponovne uporabe
industrijskih otpadnih voda (npr. za izdvajanje proteina i eera). Ultrafiltracija se takoer primjenjuje za
uklanjanje virusa, pri omekanju vode za industrijsku proizvodnju pare kao i za prethodno proiavanje
vode procesima reverzne osmoze i elektrodijalize.

(d) Mikroprocjeivanje se primjenjuje za poboljanje kvalitete prethodno proiene otpadne vode,
uglavnom za smanjenje koncentracije rasprenih i koloidnih tvari (mutnoe), fosfora, bakterija te
smanjenje BPK.

-409-
(4) Neutralizacija je proces za promjenu koncentracije vodikovih, H
+
, iona (vrijednost pH) u industrijskim
otpadnim vodama. Naime, ove vode esto sadre kisele i bazine sastojke u koliinama s kojima se ne
smiju isputati u vodne sustave, gdje se doputa isputanje otpadnih voda s vrijednou pH od 6.5 do 9.5.

Najjednostavnije se postie mijeanjem otpadnih voda iz razliitih pogona, odnosno mijeanjem kiselih s
bazinim otpadnim vodama. Druga je mogunost dodavanje reagensa (npr. natrijeve luine u kisele vode, a
sumporne kiseline u bazine vode). Izbor reagensa i koliina (doziranje) utvruje se eksperimentalno.

(5) Kemijsko obaranje je proces kojim se uklanjaju nepoeljne otopljene tvari iz otpadnih voda
dodavanjem kemijskih sredstava (reagensa), pri emu se kemijskim reakcijama stvaraju netopivi spojevi
(prvenstveno soli kalcija, magnezija i silicija, te fluoridi i fosfati) koji se obaraju, odnosno taloe na dno
spremnika.

Ovim se procesom iz otpadnih voda mogu ukloniti i teki metali (kadmij, bakar, krom, nikal, cink, olovo,
eljezo i srebro).

U otpadnoj vodi u kojoj se nalaze tvari u rasprenom i otopljenom obliku odvija se istodobno zgruavanje i
obaranje, budui da se za kemijsku precipitaciju koriste reagensi kao i za zgruavanje.

(6) Ionska izmjena je proces zamjene iona izmeu krutine (ionskog izmjenjivaa) i vode (otopine
elektrolita).

Ionski izmjenjivai se za proiavanje otpadnih voda izvode kao zatvoreni dubinski procjeivai.

Najee se primjenjuju za omekavanje vode i za proiavanje industrijskih otpadnih voda koje sadre
teke metale, fosfate i duik.

-410-
(7) Oksidacija i redukcija su procesi odvijanja oksidacijsko - redukcijskih reakcija u kojima se gube
(oksidacija) ili dobivaju (redukcija) elektroni.

U postupcima proiavanja otpadnih voda oksidacija se primjenjuje za dezinfekciju, smanjenje BPK, boje i
mirisa, uklanjanje eljeza i mangana te pretvorbu cijanida u manje opasne spojeve.

Redukcijski procesi se navee primjenjuju za uklanjanje esterovalentnog kroma iz otpadnih voda.

(8) Bioloko uklanjanje duika iz kuanskih otpadnih voda odvija se procesom bioloke razgradnje
sloenih organskih spojeva koji sadre duik.

Biolokom razgradnjom pomou mikroorganizama (bakterija) ovi spojevi prelaze u amonijak, NH
3
, koji
potom u prvoj fazi oksidira u nitrite, NO
2
-
, a u drugoj fazi u nitrate, NO
3
-
. Ovaj proces nazivamo nitrifikacija.

Biolokom razgradnjom nitrati (uz dodavanje ugljikovih spojeva i bez kisika) reduciraju u plinoviti duik, N
2
,
koji odlazi u atmosferu, to nazivamo denitrifikacija.

(9) Bioloko uklanjanje fosfora temelji se na procesima adsorpcije i ugradnje fosfora u biomasu. Naime, u
kuanskim otpadnim vodama fosfor se pojavljuje kao organski fosfor, P, i u obliku fosfata, PO
4
3-
, kojima se,
kao hranjivim solima, koriste bakterije za izgradnju novih stanica.

Uklanjanje fosfora biolokim postupkom provodi se uvoenjem otpadne vode najprije u anaerobni, a potom
u aerobni spremnik, u kojima mikroorganizmi koriste fosfate iz vode za izgradnju novih stanica.

U aerobnom spremniku mogui su i postupci nitrifikacije, tako da se esto primjenjuju ureaji s istodobnim
smanjenjem fosfornih i duikovih spojeva.




-411-
2.6.5. ZBRINJAVANJE MULJA

Zbrinjavanje mulja obuhvaa postupke:

(I) obrade,
(II) konanog odlaganja mulja.

Procesima proiavanja otpadnih voda uklanjaju se nepoeljni sastojci vode rasprene i otopljene
otpadne tvari koje kao koncentrirani otpad nazivamo (otpadni) mulj.

Volumen mulja moe dosei do 1 [%] volumena proienih otpadnih voda. Preteno sadri (i) vodu (ak i
preko 90 [%]) te (ii) organsku i (iii) anorgansku tvar.

Sirovi mulj je neugodnog izgleda i mirisa, a zbog sadraja tetnih i opasnih tvari te patogenih organizama,
predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje i okoli, te se ne smije isputati iz ureaja, odnosno odlagati, prije
dodatne obrade, a to je u naelu sloenije od procesa proiavanja otpadnih voda i esto iziskuje vee
trokove.


2.6.5 1. Obrada mulja

Obraeni mulj je otpadni mulj koji je podvrgnut (i) biolokim, (ii) fizikalno kemijskim i (iii) toplinskim
postupcima, te dugotrajnom skladitenju (najmanje est mjeseci), ili bilo kojim drugim postupcima kojima se
znatno smanjuje fermentabilnost i opasnost po zdravlje koje bi proizale iz njegovog koritenja.



-412-
Postupci obrade mulja su u ovisnosti o nainu njegovog koritenja, odnosno mjestu i nainu konanog
odlaganja, kao i o veliini ureaja, tj. koliini sirovog mulja, te stupnju proiavanja otpadnih voda.

Smanjenje sadraja vode u mulju jedan je od temeljnih ciljeva obrade mulja.

(A) Glavni postupci obrade mulja jesu:

(1) Zgunjavanje je postupak poveanja koncentracije krutina u mulju, odnosno smanjenja vode, a time i
smanjenje ukupnog volumena.

Zgunjavanje mulja se najee provodi u zgunjivaima postupcima taloenja ili isplivavanja.

(2) Stabilizacija je postupak kojim se smanjuje, ometa ili sprjeava (stabilizira) mogunost daljnje bioloke
razgradnje (truljenja, gnjiljenja) organskog dijela mulja.

Mogua je:

(a) kemijska stabilizacija, koja se najee obavlja vapnom, a mogua je i klorom;
(b) toplinska stabilizacija, koja se provodi zagrijavanjem mulja do 250 [C] pri tlaku do 27.5 [bara];
(c) bioloka stabilizacija, koja se temelji na postupcima anaerobne razgradnje organske tvari (anaerobna
digestija) ili na postupcima aerobne razgradnje organske tvari (aerobna digestija). Kod veih ureaja uobi-
ajena je stabilizacija primjenom anaerobne digestije, kada se proizvodi bioplin metan (slika 2.6::17).

(3) Uklanjanje vode (dehidracija) je postupak kojim se iz stabiliziranog mulja uklanja slobodna voda. Moe
se postii (a) prirodnim procjeivanjem i suenjem (isparavanjem) na poljima za suenje mulja, (b) mehani-
kim cijeenjem na vakuumskim cjediljkama ili cjediljkama pod tlakom i (c) centrifugiranjem na centrifugama
za mulj.


-413-
(B) Dodatni postupci obrade mulja, kojima mogu biti nadopunjeni glavni postupci, jesu npr.:

(4) Poboljanje kakvoe (kondicioniranje) je postupak kojim se poveava uinak uklanjanja vode te
smanjuje broj organizama i neugodni mirisi.

U praksi je najea primjena:

(a) kemijskog poboljanja kakvoe, koje se provodi dodavanjem (organskih i anorganskih) reagensa,
(b) toplinskog (termikog) poboljanja kakvoe, koje se provodi zagrijavanjem mulja na temperaturi od 160
do 210 [C], u trajanju od 30 do 60 [min]. Toplinski kondicionirani mulj je praktiki sterilan, bez neugodnog
mirisa. Za ovu vrstu kondicioniranja mulja karakteristina je vea potronja energije (vei pogonski
trokovi). Toplinsko kondicioniranje mulja je ujedno i stabilizacija mulja.

(5) Toplinska obrada ukljuuje postupke:

(a) suenja, kojim se isparavanjem na temperaturama od 200 do 400 [C] uklanja vlaga iz mulja. Konani
proizvod sadri oko 90 [%] suhe tvari, odnosno 10 [%] vode (vlage);
(b) spaljivanja, kojim se provodi potpuno izgaranje (oksidacija) organske tvari u mulju pri temperaturama
od 750 do 1 000 [C]. Konani proizvod je pepeo, odnosno anorganska tvar.
(c) pirolize, kojim se provodi izgaranje organske tvari u mulju bez prisutnosti zraka (kisika) pri temperatura-
ma uglavnom od 300 do 900 [C], a produkt su plinovi (metan, vodik i ugljikov monoksid), katran, pouglje-
na kruta tvar i pepeo.

Mulj moe biti podvrgnut postupcima spaljivanja i pirolize zajedno s komunalnim (krutim) otpadom.

-414-
(6) Kompostiranje je postupak kad preteni dio organske tvari u mulju nastavlja s aerobnom ili anaerobnom
razgradnjom do anorganske tvari.

Konani proizvod je slian humusu sa sadrajem vode 40 do 50 [%]. Ako ne sadri teke metale, moe se
koristiti u poljoprivredi i srodnim djelatnostima (npr. umarstvu, cvjearstvu, za ureenje krajolika, poveanje
proizvodnje panjaka). S obzirom na koliinu hranjivih soli, naroito duika, fosfora i kalija, kompost nema
svojstvo gnojiva ve poboljivaa tla.


2.6.5 2. Konano odlaganje mulja

Obraeni mulj se u konanosti moe odlagati:

(1) na nadziranim odlagalitima,
(2) na poljoprivrednim i tlima srodnih djelatnosti.

(1) Na nadziranim odlagalitima, tj. sanitarnim deponijama danas se najee odlae mulj. Meutim, u ze-
mljama Europske unije nije doputeno odlaganje mulja s veim sadrajem organske tvari. Zato je takav mulj
potrebno podvri dodatnim postupcima obrade (npr. termikim) kako bi se smanjila koliina organske tvari u
mulju.

(2) Na poljoprivrednim i tlima srodnih djelatnosti mogunost upotrebe mulja ovisi o njegovom sastavu, tj.
o moebitnom sadraju tetnim i opasnih tvari, te naroito o udaljenosti od ureaja.



-415-
Prema naem Pravilniku o gospodarenju muljem iz ureaja za proiavanje otpadnih voda kad se mulj
koristi u poljopoprivredi (NN 38/08), takav mulj se, izmeu ostaloga, mora prethodno stabilizirati, kako bi
se u njemu unitili patogeni organizmi, potencijalni uzronici oboljenja.

Ovim nainom konanog odlaganja mulja doprinosi se njegovom koritenju.

Istaknimo da je jedan od moguih (i vrlo jednostavnih) naina konanog odlaganja mulja i njegovo ispu-
tanje u vodne sustave, naroito more. Meutim, isputanje mulja u vodne sustave u zemljama Europske
unije nije doputeno. Ovo odreenje je ve prisutno i u naoj zakonskoj regulativi (l. 69. Zakona o voda-
ma, NN 153/09 i 130/11).


-416-
Prema vrsti prijemnika mogui su:

(I) ispusti kojima se otpadne vode isputaju u prirodne (vodotoke, jezera, more) i umjetne (kanale,
akumulacije) vodne sustave.
(II) ispusti kojima se otpadne vode isputaju u tlo.

Budui da je u praksi najee isputanje u vodne sustave, u nastavku e se iznijeti osnovne informacije o ovoj
vrsti ispusta.

Kod ovih ispusta mogua je njihova klasifikacija u odnosu na:

(a) poloaj ispusta prema razini vode u prijamniku: (a1) povrinski ili nepotopljeni ispusti (ispust je iznad razine
vode u prijemniku),
(a2) podvodni ili potopljeni ispusti (kada je ispust ispod
razine vode u prijemniku),
Ispusti su graevine kojima se neproiene ili
proiene otpadne vode isputaju u prijemnik.
2.7. ISPUSTI

-417-
(b) poloaj ispusta prema obali prijemnika: (b1) obalni ispust (kada ispust zavrava na samoj obali),
(b2) priobalni ispust (kada ispust zavrava blizu obale),
(b3) izvanobalni ispust (kada ispust zavrava dalje od obale),

(c) hidrodinamiki reim u prijemniku: (c1) ispusti kojima se otpadne vode isputaju u stajaice (jezera,
mora, kanale, akumulacije),
(c2) ispusti kojima se otpadne vode isputaju u tekuice
(vodotoke - rijeke, potoke).

Od nabrojenih vrsta ispusta mogue su neke kombinacije. Tako npr. ispusti kojima se otpadne vode
isputaju u stajaice i tekuice mogu biti povrinski i podvodni, te obalni, priobalni i izvanobalni (prvenstveno
morski i jezerski). Obalni ispusti mogu biti povrinski i podvodni, dok su priobalni i izvanobalni ispusti,
naravno, podvodni.

Od nabrojenih kombinacija nekoliko je prikazano na slici 2.7::01.

Iz sanitarnih razloga i zbog potrebe to intenzivnijeg mijeanja otpadnih voda s vodama prijemnika uvijek se
preporua izvedba podvodnih ispusta.

Na kraju kopnene dionice ispusta esto se izvodi ispusno okno koje slui za reviziju ispusta, a kod obalnih
ispusta i za smjetaj zatitnih armatura i ureaja (zasuna, abljih poklopaca, reetki i dr.).

Svaki od prethodno navedenih ispusta ima svoje specifine osobine sukladno koliini i kvaliteti otpadnih
voda, te osobinama prijemnika.

-418-
Zato kod analize svakog ispusta u naelu provodimo:

(1) hidrauliki proraun,
(2) ekoloki proraun,
(3) proraun mehanike otpornosti i stabilnosti.
Slika 2.7::01 Ispusti
(a) povrinski obalni; (b) podvodni obalni; (c) izvanobalni (podmorski)
1 betonski zid; 2 kamena obloga; 3 betonska obloga; 4 opteivai; 5 - jahai

-419-
(1) Hidraulikim proraunom se definiraju brzine (naroito izlazne), dimenzije i visinski poloaj ispusta u
odnosu na razinu vode u prijemniku.

Ovim se proraunom trebaju zadovoljiti dva temeljna zahtjeva:

(a) isputanjem otpadnih voda ne smije se stvoriti uspor u kanalizacijskoj mrei ili na ureaju za
proiavanje,
(b) radi to intenzivnijeg mijeanja otpadnih voda s vodama prijemnika potrebno je da su izlazne brzine
(prvenstveno kod podvodnih ispusta) najmanje 1,5 [m s
-1
], tako da je na kraju ispusta potrebno imati
odreeni pretlak.

Zbog potonjeg razloga na kraju podvodnog ispusta se obino postavlja difuzor.

Hidrauliki proraun se provodi za sve karakteristine kombinacije protoka u ispustu i razine vode u
prijemniku (kombinacije najmanjeg i najveeg protoka s najniom i najviom razinom vode).

(2) Ekolokim proraunom se definira poloaj ispusta u prijemniku (poetno razrjeenje na mjestu ispusta i
naknadno razrjeenje do branjene zone), te sukladno tome potrebni stupanj proiavanja otpadnih voda.

(3) Proraunom mehanike otpornosti i stabilnosti definiraju se naprezanja u ispusnom cjevovodu i njegova
stabilnost (prvenstveno na isplivavanje) u odnosu na pretpostavljena djelovanja (utjecaje, optereenja)
kojima e biti izloen tokom izvedbe i eksploatacije.

Ovaj je proraun posebno znaajan kod podvodnih (prvenstveno podmorskih) ispusnih cjevovoda.

-420-