uro Basler - Proglaenje Bosne kraljevinom 1377.

godine
Na ovu temu je objavljeno nekoliko rasprava i studija. Sauvani dokumenti o dogaanju
su malobrojni, a mahom i drugorazrednog kvaliteta.. Prvi do sada autor koji se bavio tematikom
proglaenja Bosne Kraljevinom je Mavro Orbini, opat samostana. U djelu Kraljevina Slovena on
je Tvrtkovu krunidbu datirao u 1376. godinu i datirao u manastiru Mileevo.
Bez dubljeg kritikog ulaenja u problem, neki su historiari s kraja 19. i poetka 20. stoljea
prihvatili Orbinijevo miljenje kao autentino. Dogodilo se da je Radoji obredu krunidbe kralja
Tvrtka posvetio itavu studiju, pokuavajui da rekonstruira tok itavog jednog ina.
Od moguih autentinih svjedoka trgovac Radi iz Klisa je najblii dogaanjima vremenom i
prostorom. Mihailo Dini je na temelju rijei ovoga svjedoka zakljiio da je kralj Tvrtko
okrunjen za kralja Srba na Mitrovdan 26. 10. 1377. godine..
Radi se u Visokom naao kao gost dakle izvan svoje kue i mjesta boravka. Doao je iz Klisa u
Bosnu da bi od kralja naplatio dug. On uope u periodu od 18. oktobra i prvih dana novembra,
kada je napisao ovo pismo, a o nekom kraljevom putu i izbivanju iz Bosne isto tako nita ne
govori. Radi se samo izvinjava Dubrovanima to im nije mogao vratiti novac u odreenom
vremenuu i to se nije pravovremeno zbog toga ispriao, budui da ga je glasnik sa pismom u
kojem se on opravdavao bio opljakan na Porimu izmeu Mostara i Konjica. Za sve to vrijeme
Radi ivi u Gostinjcu u Visokom, ekajui da od kralja dobije duni novac kako bi se moda i
prema Dubrovanima iskupio. Radi ne govori ni o kakvom najmanje o nekom iznenadnom
putu izvan Bosne u drutvu s kraljem.On silom prilika mora da boravi u Bosni nedaleko od
Klisa, jer samo se na taj nain nada da e naplatiti duni novac. Nemogue je da je Radi bio
ukljuen u neku vojsku, jer Klianin nije tada bio kraljev podanik.
Slijedei svjedok dogaaja je sam kralj Tvrtko I, koji je u tekstovima od 10. aprila i 17. juna
govori o dvije krunidbe. Prva krunidba je izvrena u Bosni, a nakon toga je on otiao u Srbiju.
Doavi onamo bio je okrunjen i zaista ne moe doznati da li je kruna, koja je neka posebna,
moda nemanjika. S obzirom na singular u kojem govori, to e biti ona to je posluila i za
bosansko krunjenje. Naziv sugubi vijenac moemo shvatiti slikoviti: to su dvije asti koje mu je
ona donosila.
Slijedei svjedok dogaaja je provestijar Ratko, koji 24. septembra 1378. godine primitak
dmitrovskog dohotka za Tvrtka bana Bosne i kralja Rake.. Kralj e u poetku biti razliito
naslovljen, to pokazuje ne samo ratkova potvrda nego i navodi u protokolu Velikog i Malog
vijea u Dubrovniku.Jedno savremeno svjedoanstvo, iskazano deset godina kasnije u Turinu,
slii na Ratkovu verzije titule. To je izjava Jakova Beka,koji je oko 1377. godine krenuo na
studije u Bosnu ali se na putu predomislio, pod izgovorm nepogode na moru povratio u svoj
grad. Jakob je kasnije uhvaen 21. augusta 1387. godine pred tribunalom turinske inkvizicije.
Jakov Bek je desetak godina ranije bio poslan u slavensku zemlju da bi u mjestu koje se zove
Bosna potpunije u savremenije izuio heretiku nauku. Bosnom upravlja Ban a taj je podloan
kralju Rake. Jasno je da Jakov Bek, slino provestijaru Ratku u septembru 1378. godine,
razdvaja titulu bana Bosne od kralja Rake pri emu Ratko misli na jednu osobu, a turinska
inkvizicija ak na dvije.
Ratko dobiva dmitrovdanski prihod na ime rakog kraljevstva, titulirajui svoga gospodara i
banom Bosne, u ime ega istoga dana prima i stonski dohodak. U protokolima vidimo da je
Tvrtko I neto vie od mjesec dana ranije 13. augusta 1378. bio ve tituliran kao kralj Bosne
Rex Bossine.
Dogaaje oko Tvrtkovog krunjena Mavro Orbini je napisao dvije stotine godina kasnije svoju
verziju prie gdje je Tvrtko samo kralj Rake Srbije i to ve od 1376. godine. in krunidbe
izvrio bi mitropolit mileevski, a kralj bi se zatim zvao Stjepan Mire. Moglo bi se naslutiti da
su autoru mogli biti poznati neki dokumenti koji su se u meuvremenu izgubili ili neto je saznao
preko usmene tradicije.
Prema rijeima Farlatija koji prepisuje Orbinijeve navode, uz neke preinake 400 godina kasnije,
kae da je Tvrtko II dozvolom Ludovika I Velikog uzeo titulu kralja Bosne kao takav bio
sveano okrunjen u manastiru Mileevo. in krunidbe bi izveo mitropolit, tj. predstojnik
manastira. Novi kralj bi se nazvao pritom Stjepan Mire. Orbini i Farlati se ne slau u tome to
se Tvrtko kod jednoga kruni za srpskog a kod drugoga za bosanskog kralja. Prema ovim novim
podacima Tvrtko se nije proglasio u dva navrata kraljem niti je priliio dvije odgovarajue
sveanosti. Za obred proglaenja i krunidbu nisu se odvijale velike pripreme pa se izgleda obred
nije izveo u prisustvu stanih izaslanika. Sveanost kao da je mimoila prve susjede Dubrovnik i
Kralja Ludovika I Velikog. Dubrovani e registirati dogaaj dakle priznati novo stanje tek
tokom naredne 1378. godine, a za tekuu 1377. godinu isplatit e dmitrovski dohodak uri
Baliu. U poetku su izgleda Dubrovani bili skeptini prema ovom dogaaju, pomalo i
sumnjiavi, u strahu da ovaj dogaaj ne izazove kakvu pometnju u komunikaciji sa Baliima.
to se susjeda drugoga tie, i Farlati i Orbini govore o seniorovu pristanku, to ba nee biti puna
istina. Da je on ovo intimno i htio, zbog obaveza prema maarskom plemstvu, uvarima krune
svetoga Stjepana, on svoj pristanak ne bi mogao javno iskazati. Na kraljev pozitivan stav mogla
je utjecati njegova ena Elizabeta Kotromanika, moda ohrabrena dobrim odnosima izmeu ova
dva vladara i uspjesima to ih je Tvrtko postigao protiv Nikole Altomanovia. Tvrtko je
uspostavio sigurnost u junoj granici Ludovikovog vazalskog podruja, a pogotovo u prostoru
oko Dubrovnika. Ovdje ni u kom sluaju ne smijem zanemariti ulogu Elizabete Kotromanike,
oja je bez sumnje stitila interese kue Kotromania. To je ono interesantno razdoblje feudalnih
odnosa u kojima su ti porodini odnosi bili puno bitniji od nacionalnih. To je izazvalo
negodovanje i bijess maarskog plemstva koje je proirilo loe prie o njoj i to joj je
najvjerovatnije i na koncu donijelo traginu smrt. Ludovik I nije dakle doao na sveanost, ali
nije ni ometo. Moda bi se moglo rei da je on Tvrtkove korake intimno i odobravao, pa makar
javno i ne priznavao novu bosansku kraljevinu. ( Ker protovestijar u septembru 1378. godine
govori o Tvrtku kao o banu). Pretpostavlja se da je upravo Marija Kotromani Helfestein sa
svojim dvorom kod Ulma, udvoica grofa Urlicha Helfesteina, zemaljskog kneza i prijatelja cara
Karla IV. Ona je vrlo esto boravila na dvoru u Pragu, a preko njega je odravala dobre veze u
svim prilikama, pa i slubenim dokumentima. Marija je do smrti 1403. godine u svim prilikama
pa i slubenim dokumentima, isticala svoje bosansko porijeklo potpisujui se podunom
formulom: Grofica od Helfesteina, porijeklom iz Bosne. Ona je tavie nakon Tvrtove krunidbe,
preuzela u svoj grb i peat nemanikog dvoglavog orla, dodajui mu anujski ljiljan
Kotromania. Kao da je ona u mladosti bila posebno vezana za Jelisavetu, kerku kralja Stefana
Dragutins, a enu Stjepana I Kotromania. Moda joj je bila roena kerka.
Ako je vejrovati fra Nikoli Lavaninu Tvrtkova vojska je u junu 1378. godine izvojevala veliku
pobjedu nad Turcima, kada su oni moda na neiji poziv provalili sa jakom vojskom u Bosnu,,
da bi razbili novu teevinu.( Veliko tursko ratniko groblje na Jabuci kod Ustikoline ini se da
potjee od te bitke.) Tri vana politika centra koja su mogla utjecati na proglaenje Kraljevine.
Malo je izgleda da je zatraen blagoslav i kruna od pape Grgura XI, koji se tek nekoliko mjeseci
pred samo proglaenje, u januaru 1377, povratio u nemirni Rim,a naselio u Vatikanu, dosta
neodluno, jer e ovaj poslijedni papa francuskog porijekla, i opet pomiljati na povratak u
Avinjon. Uostalom prilike u katolikoj crkvi bile su vrlo nesreene, pa e ve slijedee godine
1378. izbiti poznata zapadna izma, koja e potrajati do 1417. godine.
Iz Budima se nije imao ko protiviti. Kralj koji se odnenada preselio na Wawel u Krakovu,
poputao je u brizi za Maarsku, pa je u pitanjima Bosne tim lkae potpadao pod utjecaj ene
koja je na neki nain moda nastojala da pomogne matinu kuu. Kotromanii tada kralju nisu
bili opasni, bili su mu ak i podobni s obzirom na okolnosti juno od Bosne i oko Dubrovnika.
to se Prizrena tie, Tvrtko I je iskoristio politiki vakum u dravi Nemania, kada mu poslije
smrti kralja Vukaina i cara Uroa 1371. nitko od naslijednika nije mogao osporiti ono u
feudalizmu toliko vano rodbinsko pravo na osnovu injenice da je on bio unuk jedne
Nemanike. Tvrtko I je u takvim okolnostima bio najblii srodnik izumrle kue, dakle i kandidat
s najvie izgleda na upranjeno prijestolje. Nova bosanska kruna od (lat. corona), oblikovana je
upotrebom motiva ljiljana. Ljiljani na kraljvskoj kruni i grbu ine se prije svega kao znak tenji
da nova vlast olabavi vazalske odnose prema Maarskoj. Ludovik I je inae u to doba fasciniran
posjedom poljsog kraljevstva, a nova bosanska kruna izvanredno podsjea na poljsku. Tvrtko
kao da je ovim znacima htio neposredno vezati kuu Kotromania za kuu Anjou, uzimajui uz
to to se kraljevstva tie i krunu koju je Ludovik I nosio u svojstvu poljskog kralja, pa ju je, ta
vie smatrao vanijom od maarske. Malo je mogunosti da je kruna Nemania doneena na
mjesto izvrenja druge Tvrtkove krunidbe, one za kralja Srba. On tada nije mogao da se koristi
manastirom iom koji se tada nalazio u tuem posjedu.
Preostaje nam samo jo da odredimo pitanje mjesta i datuma krunidbe Tvrtka I za kralja Bosne.
To je ovdje osnovno pitanje. Lajo Taloci i mnogi historiari koji su se bavili ovim pitanjem
posumnjali su u Orbinijevo lociranje ove sveanpsti u Manastir Vaznesenja Hristosa u Mileevu.
On je ovdje osjetio mogunst korupcije imena Mile, no svoje sumnje nije mogao dokazati zbog
pomanjkanja mogunosti da proces metamorfoze kritinog toponima poprati od onog Mel, u
povelji Bele IV 1244. godine, pa do Orbinijevog Mileeva 1601. godine. On je listajui stare
kronike u rezidenciji na Mljetu, stvarao u svojim imaginacijama geografske odnose koji nisu
uvijek odgovarali realnostima. U njegovo doba ve potkraj XVI st. Mile su kao toponim ve bile
zaboravljene, budui da je takvo mjesto bilo nepoznato, on je smatrajui podatak pogrenim,
toponim prepravio onako kao je smatrao pogodnim,. U predfeudalno doba u gornjoj Bosni
formirale su se izmeu ostalih upa pojavile su se i dvije koje su za razumijevanje istorije stare
bosanske kraljevine bile od osobnog znaaja : Bosna i Vrhbosna.
Samo ime Bosna spominje se prvi put sredinom X st. kao horion manji teritorij. U VIII i XIV st.,
kada se taj naziv javlja u vie navrata u smislu oznake mjesta, on ipak ne znai nikakav grad u
srednjovjekovnom smislu, dakle zajednicu slobodnih trgovaca i zanatlija sa vlastitom upravom,
nego skup manjih domanijalnih naselja u kojima su se nalazila sjedita politikih i crkvenih
vlasti.Banovi i kraljevi su navraali u Motre gdje je postojala neka rezidencija, vladarska ili
crkvena. Mile su 1244. godine potvrene kao vlasnitvo biskupa rimskog obreda, a poslije
njegovog preseljenja u akovo 1247. godine, tu su franjevci 1339/1340. godine uz samostan
svetog Nikole osnovali bosanski vikarijat.. . U Milama je Tvrtko I 1354. godine odrao svoj
inauguralni stanak. Stare vladarske i crkvene rezidencije u Visokom polju poele su krajem
XIV, a pogotovo tokom XV st, gubiti svoj znaaj kada su se vladari preselili u Trstionicu
Sutjesku, i Bobovac, a u podgrau Visokog poelo izrastati znatno trgovako naselje
Dubrovana. . Posljednji vladar koji je svoju povelju datirao u Bosni bio je kralj Ostoja 28.
septembra 1408. godine. Stara upa nazvana u latinskim dokumentima civitas ugradila je sebe u
itavu jednu kraljevinu, ije su se rezidencije po zakonima adhezione sile bosanskog feudalizma,
rasturile na nekoliko strana. Dubrovaka kolonija u Podvisokom, privukla je k sebi manje
naseobinske anglomeracije u neposrednoj blizini, tako da su mile u drugoj polovini XV st.
postale predgrae Visokog, a u tursko doba njegova tetima. Oko 1423/ 1424. godine dakle
petnaestak godina poslije Ostojine povelje, pojavljuje se nova institucija visokko srebrenikog
biskupa, ija se rezidencija nalazila upravo u samostanu sv. Nikole u Milama. Taj biskup nije
mogao nositi tradicionalnu bosansku titulu zbog biskupa u akovu, koji se jo od 1247. smatrao
bosanskim. Za Mavra Orbinija Mile su ve zaboravljene na raun Visokog, a njega su ve su u
XVIII st. slijedili i drugi hroniari, uglavnom oni koji nikada nisu vidjeli BOsnu niti im je niko
moga rei gdje se taj gad nalazio. Mavro Orbini je ponekad pribjegavao kombinacijama koje
inae nisu bile utemeljene. Pa je tako on Stjepana I Kotromana smatra Nijemcem, posebno zbog
onog mann, da bi samo neto kasnije njegovog bliskog potomka, bana Stjepana II, proglasio
pripadnikom grkog obreda. On Tvrtkovu krunidbu datira u 1376. godinu i tvrdi da je kralj
prilikom tog ina prihvatio ime Stephanus Mire. Tvrtko I se i od ranije zvao Stjepan a ime
Mire on nikada nije prihvatio. Pridjevak Stjepan koje je kako tvrdi Orbini, Tvrtko I primio na
krunidbi, ubudue e nositi svi bosanski kraljevi.OOn isto tako i vladarsko ime Uro, to je
manastirska rije i znai moni gospodar, a Uroem su oslovljavani imaoci velikih zemljinih
posjeda.
Dakle: Tvrtko I je prije 18. oktobra 1377. godine ve bio kralj, ime ipak nije reeno kada je
izvrena krunidba jedna ili dvije. Uvaavajui uz sve ovo i toponomastike promjene koje su se
zbile u visokom kraju tokom srednjeg vijeka, moemo sa smogo vjerovatnoe tvrditi da je
Tvrtko I okrunjen za kralja Bosne u ljeto ili ranu jesen 1377. godine u crkvi cv. Nikole u
Milama, nad grobom bana Stjepana II. in krunidbe mogao je izvriti vikar bosanskih franjevaca
koji je u to doba bio najstarije i sa znatnim privilegijama ovlateno crkveno lice na uem
teritoriju Bosne- dakle osoba sa kompetencijama koje su praktino bile ravne biskupskim.
Mali su izgledi da je prilikom krunidbe za kralja Srba mogao dobiti na glavu staru krunu
Nemanjia. . Najvjerovatnije je da je Tvrtko sa ve gotovom, onom za Bosnu iskovanom krunom
otia nekamo na teritorij bive nemanjike drave, manastir Mileevo bio je vrlo pogodno
mjesto) pa ondje upriliio jo jednu sveanost. Meutim ipak nije tamo pozvao bar Dubrovane,
od kojih je oekivao dmitrovdanski dohodak? Nijedan od Tvrtkovih naslijednika, nije se posebno
krunio za kralja Srba. Svaki se zadovoljio jednom krunom onom u Milama. Teko je rei da li je
titula kralja Srba, a od 1390. godine jo i kralja Hrvatske i Dalmacije, trebala Tvrtku zbog starog
ugleda ovih kruna, ili su ga mamile privilegije to su ih one sa sobom donosile.. Novoosnovano
kraljevstvo je u duhu vladajuih prilika bilo zasnovano na odnosima izmeu vladarskih kua. Za
tu promociju, uporno obiljeavanu znacima anujskog ljiljana. Tvrtko je mogao biti zahvalan
samo Ludoviku, Elizabeti i Mariji, kao i sretnoj okolnosti to se lenski senior tada nalazio u
posjedu poljskog kraljevstva, pa tako postao manje osjetljiv za maarske ambicije.