Stapni Kona Cni Element: 1.1. Osnovne Jednad Zbe Uzdu Zno Optere Cene Grede

1.
Stapni kona cni element 1

1.

Stapni konacni element
1.1. Osnovne jednadzbe uzduzno opterecene grede
Stapni konacni element opisuje uzduzno opterecenu gredu, gredu opterecenu samo u smjeru svoje
uzduzne osi (osi x). Kod takvih greda duljina je znacajno dominantnija u odnosu na dimenzije poprecnog
presjeka (b, h << L). Opterecenje grede iskljucivo je u smjeru uzduzne osi stapa, koncentrirane uzduzne
sile K
i
u tockama x
i
i distribuirano uzduzno opterecenje q(x). Pretpostavljamo samo ravne (ne i zakrivl-
jene) gredee.
K
i
L
x
i
E, F
q(x)
x
Slika 1.1.1: Primjer jednostavne grede opterecene u smjeru svoje uzduzne osi
Uz zadane zikalne, modul elasticnosti E = E(x), i geometrijske, povrsina poprecnog presjeka F =
F(x), karakteristike i uzduzno distribuirano opterecenje q = q(x), diferencijalna jednadzba ravnoteze
grede opterecenog u smjeru uzduzne osi glasi
(EFu
+ q = 0 , (1.1.1)
uz pripadne rubne uvjete
u(0) = u
0
, N(L) = N
L
. (1.1.2)
Slaba formulacija rubne zadace uzduzno opterecene grede, uz zadane rubne uvjete, glasi
R(u, v) =
L
_
0
EFu
dx
L
_
0
q vdx = 0 . (1.1.3)
1.1.1. Primjena principa virtualnog rada
Integracijom naprezanja po poprecnom presjeku deniramo silu na poprecni presjek
S =
_
F
dF = F = EF
du
dx
. (1.1.4)
Uz virtualnu deformaciju i virtualni uzduzni pomak u slijedi princip virtualnog rada
_
V
dV =
L
_
0
uqdx +
p
i=1
u
i
K
i
, (1.1.5)
odnosno iskazano pomocu sile u stapu umjesto naprezanja, S =
_
F
dF,
L
_
0
Sdx =
L
_
0
uqdx +
p
i=1
u
i
K
i
. (1.1.6)
Jednadzba ravnoteze vodi prema polju uzduznih pomaka grede koje zadovoljava princip virtualnog rada
i rubne uvjete. Aproksimacija konacnim elementima znaci da trazimo priblizno rjesenje u(x) koje zado-
voljava rubne uvjete i princip virtualnog rada. Izmed
-
u svih takvih polja uzduznih pomaka pretpostavimo
polje pomaka polinomijalnog oblika
u(x) u(x) = a
0
+ a
1
x + . . . + a
n
x
n
=
n
i=0
a
i
x
i
, (1.1.7)
2 1.

Stapni kona cni element
gdje je n broj tocaka s poznatim uzduznim pomakom. Takve tocke na gredi zovemo cvorovi konacnog
elementa. Aproksimaciju polinomom n-tog stupnja mozemo prikazati i u obliku
u(x) u(x) = N
(e)
1
(x)u
(e)
1
+ N
(e)
2
(x)u
(e)
2
+ . . . + N
(e)
n
(x)u
(e)
n
=
n
i=0
N
(e)
i
(x)u
(e)
i
, (1.1.8)
gdje su N
(e)
i
(x) interpolacijski polinomi denirani na elementu (e), u
(e)
1
pomaci (ili aproksimacije pomaka)
i-tog cvora. Funkcije N
(e)
i
(x) zovemo funkcije oblika (shape function) u cvoru i i vrijedi
N
(e)
i
(x
j
) =
ij
=
_
1, i = j
0, i = j
. (1.1.9)
1.2. Linearni stapni konacni element
1.2.1. Ravnoteza izdvojenog elementa
Na izdvojenom elementu (e) = [x
1
, x
2
], iz ravnoteze elementa slijedi
x
2
_
x
1
(e)
S
(e)
dx =
x
2
_
x
1
u
(e)
q
(e)
dx + u
(e)
1
K
(e)
x
1
+ u
(e)
2
K
(e)
x
2
. (1.2.10)
Za virtualno polje pomaka i virtualno polje deformacija pretpostavimo linearnu razdiobu duz elementa
(e), linearnu kombinaciju pomaka i deformacija cvorova elementa
u
(e)
= N
(e)
1
u
(e)
1
+ N
(e)
2
u
(e)
2
,
(e)
=
d(u
(e)
)
dx
=
dN
(e)
1
dx
u
(e)
1
+
dN
(e)
2
dx
u
(e)
2
, (1.2.11)
i uvrstimo u jednadzbu ravnoteze
x
2
_
x
1
_
dN
(e)
1
dx
u
(e)
1
+
dN
(e)
2
dx
u
(e)
2
_
S
(e)
dx =
x
2
_
x
1
_
N
(e)
1
u
(e)
1
+ N
(e)
2
u
(e)
2
_
q
(e)
dx + u
(e)
1
K
(e)
x
1
+ u
(e)
2
K
(e)
x
2
.
(1.2.12)
Grupiranjem clanova uz varijacije pomaka cvorova slijedi jednadzba
u
(e)
1
_
_
x
2
_
x
1
dN
(e)
1
dx
S
(e)
dx
x
2
_
x
1
N
(e)
1
q
(e)
dx u
(e)
1
K
(e)
x
1
_
_
+
u
(e)
2
_
_
x
2
_
x
1
dN
(e)
2
dx
S
(e)
dx
x
2
_
x
1
N
(e)
2
q
(e)
dx u
(e)
2
K
(e)
x
2
_
_
= 0 . (1.2.13)
Jednadzba vrijedi za proizvoljne varijacije u
(e)
1
i u
(e)
2
sto znaci da izrazi u zagradama moraju biti
jednakli nuli,
x
2
_
x
1
dN
(e)
1
dx
S
(e)
dx
x
2
_
x
1
N
(e)
1
q
(e)
dx u
(e)
1
K
(e)
x
1
= 0 , (1.2.14)
x
2
_
x
1
dN
(e)
2
dx
S
(e)
dx
x
2
_
x
1
N
(e)
2
q
(e)
dx u
(e)
2
K
(e)
x
2
= 0 . (1.2.15)
U dobivene jednadzbe uvrstimo izraz za aproksimaciju sile u stapu
S
(e)
(x) = (EF)
(e)
(x)
_
dN
(e)
1
dx
u
(e)
1
+
dN
(e)
2
dx
u
(e)
2
_
, (1.2.16)
1.

pa slijede dvije jednadzbe
x
2
_
x
1
dN
(e)
1
dx
(EF)
(e)
(x)
_
dN
(e)
1
dx
u
(e)
1
+
dN
(e)
2
dx
u
(e)
2
_
dx
x
2
_
x
1
N
(e)
1
q
(e)
dx u
(e)
1
K
(e)
x
1
= 0 , (1.2.17)
x
2
_
x
1
dN
(e)
2
dx
(EF)
(e)
(x)
_
dN
(e)
1
dx
u
(e)
1
+
dN
(e)
2
dx
u
(e)
2
_
dx
x
2
_
x
1
N
(e)
2
q
(e)
dx u
(e)
2
K
(e)
x
2
= 0 . (1.2.18)
Takav sustav jednadzbi mozemo zapisati u obliku
_
_
_
x
2
_
x
1
(EF)
(e)
_
dN
(e)
1
dx
dN
(e)
1
dx
dN
(e)
1
dx
dN
(e)
2
dx
dN
(e)
2
dx
dN
(e)
1
dx
dN
(e)
2
dx
dN
(e)
2
dx
_
dx
_
_
_
_
u
(e)
1
u
(e)
2
_
=
x
2
_
x
1
q
(e)
_
N
(e)
1
N
(e)
1
_
dx +
_
K
(e)
x
1
K
(e)
x
2
_
, (1.2.19)
sto je zapravo jednadzba standardnog oblika
K
(e)
u
(e)
= q
(e)
+k
(e)
. (1.2.20)
1.2.2. Matricna formulacija
Uzduzni pomak tocke elementa (e) izrazimo kao linearnu kombinaciju uzduznih pomaka cvorova ele-
menta
u
(e)
= N
(e)
1
u
(e)
1
+ N
(e)
2
u
(e)
2
= N
(e)
u
(e)
. (1.2.21)
Prema tome slijedi deformacija elementa (e) u obliku
(e)
=
du
(e)
dx
=
dN
(e)
dx
u
(e)
= B
(e)
u
(e)
. (1.2.22)
Sile u elementu mozemo izraziti pomocu pomaka, uz (EF)
(e)
= D
(e)
,
S
(e)
= D
(e)
(e)
= D
(e)
B
(e)
u
(e)
. (1.2.23)
1.2.3. Elementarna matrica krutosti linearnog stapnog konacnog elementa
Promatramo stapni element duljine L
(e)
. Stupnjevi slobode tog elementa uzduzni su pomaci krajeva
x, u
L
(e)
u
1
u
2
Slika 1.2.2:

Stapni element duljine L
(e)
elementa, u
1
= u(x
1
) i u
2
= u(x
2
). Pomake unutar elementa izrazavamo kao linearnu funkciju oblika
u(x) = c
0
+ c
1
x . (1.2.24)
Uvrstavanjem vrijednosti pomaka na rubovima elementa (u krajnjim cvorovima elementa), u(0) = u
1
i
u(L
(e)
) = u
2
, slijedi linearna funkcija pomaka tocaka unutar elementa
u(x) =
L
(e)
x
L
(e)
u
1
+
x
L
(e)
u
2
=
_
L
(e)
x
L
(e)
x
L
(e)
_
_
u
1
u
2
_
=
_
N
(e)
1
N
(e)
2
_
_
u
1
u
2
_
= N
(e)
u
(e)
. (1.2.25)
4 1.

L
(e)
1
x
N
(e)
1
(x)
L
(e)
1
x
N
2
(x)
(e)
Slika 1.2.3: Funkcije oblika N
(e)
1
i N
(e)
2
Za funkcije oblika N
(e)
i
vrijedi da je vrijednost u pripadnom cvoru x
i
konacnog elementa (e) jednaka 1,
a u ostalim cvorovima (x
j
, j = i) jednaka 0, opcenito vrijedi N
(e)
i
(x
j
) =
ij
.
Deriviranjem funkcija oblika, N
(e)
1
(x) i N
(e)
2
(x) slijedi, u varijacijskoj formulaciji potrebna prva
derivacija za linearni stapni konacni element, B
(e)
=
dN
(e)
dx
, ( = du/dx,
(e)
=
dN
(e)
dx
u
(e)
),
B
(e)
=
dN
(e)
dx
=
_
dN
(e)
1
dx
dN
(e)
2
dx
_
=
_
1
L
(e)
1
L
(e)
. (1.2.26)
Uz matricu elasticnosti konacnog elementa (e) D
(e)
= [EF]
(e)
slijedi elementarna matrica krutosti
K
(e)
=
L
(e)
_
0
_
B
(e)
_
T
D
(e)
B
(e)
dx
=
(EF)
(e)
L
(e)
_
1 1
1 1
_
. (1.2.27)
U slucaju stapa kod kojeg geometrijske i/ili zikalne karakteristike nisu konstantne slijedi integralni
izraz za elementarnu matricu krutosti
K
(e)
=
1
L
(e)
2
L
(e)
_
0
_
_
E(x)F(x) E(x)F(x)
E(x)F(x) E(x)F(x)
_
_
dx . (1.2.28)
Prikazani integral za proracun elementarne matrice potrebno je numericki integrirati. Za stap konstantnog
modula elasticnosti i linearno promjenljivog poprecnog presjeka dovoljna je numericka integracija samo
s jednom integracijskom tockom (u sredini elementa). Za takav stap uz linearnu promjenu povrsine
poprecnog presjeka po funkciji F(x) = F(L
(e)
+ x)/L
(e)
K
(e)
=
EF
L
(e)
_
_
3/2 3/2
3/2 3/2
_
_
. (1.2.29)
1.2.4. Elementarni vektor opterecenja linearnog stapnog konacnog elementa
Elementarni vektor opterecenja stapnog konacnog elementa izracunamo prema izrazu
q
(e)
=
L
(e)
_
0
q(x)
_
N
(e)
_
T
dx , (1.2.30)
Za linearni stapni konacni element slijedi elementarni vektor opterecenja
q
(e)
=
L
(e)
_
0
q(x)
_
N
(e)
_
T
dx
=
_
_
L
(e)
_
0
q(x)
L
(e)
x
L
(e)
dx
L
(e)
_
0
q(x)
x
L
(e)
dx
_
_
. (1.2.31)
1.

Za poseban slucaj jednoliko kontinuiranog opterecenja, q(x) = q, slijedi elementarni vektor opterecenja
q
(e)
= q
_
_
L
(e)
2
L
(e)
2
_
_ . (1.2.32)
1.3. Elementarna matrica krutosti i elementarni vektor opterecenja kvadratnog
stapnog elementa
Stupnjevi slobode kvadratnog stapnog elementa uzduzni su pomaci krajeva elementa, u
1
= u(x
1
) i
u
3
= u(x
3
) i uzduzni pomak sredisnje tocke (sredisnjeg cvora) konacnog elementa u
2
= u(x
2
). Pomake
unutar elementa izrazavamo kao kvadratni polinom oblika
u(x) = c
0
+ c
1
x + c
2
x
2
. (1.3.33)
Uvrstavanjem vrijednosti pomaka u cvorovima elementa, u(0) = u
1
, u(L
(e)
/2) = u
2
i u(L
(e)
) = u
3
, slijedi
kvadratna funkcija pomaka tocaka unutar elementa
u(x) =
_
2x
2
L
(e)
2

3x
L
(e)
+ 1
_
u
1
+
_
4x
2
L
(e)
2
+
4x
L
(e)
_
u
2
+
_
2x
2
L
(e)
2

x
L
(e)
_
u
3
= N
(e)
u
(e)
.
Za funkcije oblika kvadratnog stapnog konacnog elementa vrijedi N
(e)
i
(x
j
) =
ij
.
L
(e)
L
(e)
/2
1
x
N
(e)
1
(x)
N
(e)
2
(x)
N
(e)
3
(x)
Slika 1.3.4: Funkcije oblika N
(e)
1
, N
(e)
2
i N
(e)
3
Deriviranjem funkcija oblika za kvadratni stapni konacni element slijedi, u varijacijskoj formulaciji
potrebna derivacija funkcije oblika kvadratnog stapnog konacnog elementa, B
(e)
=
dN
(e)
dx
B
(e)
=
dN
(e)
dx
=
_
dN
(e)
1
dx
dN
(e)
2
dx
dN
(e)
3
dx
_
=
__
4x
L
(e)
2

3
L
(e)
_ _
8x
L
(e)
2
+
4
L
(e)
_ _
4x
L
(e)
2

1
L
(e)
__
. (1.3.34)
Uz matricu elasticnosti D
(e)
= [EF]
(e)
K
(e)
=
L
(e)
_
0
_
B
(e)
_
T
D
(e)
B
(e)
dx
=
EF
L
(e)
_
_
7
3

8
3
1
3
8
3
16
3

8
3
1
3

8
3
7
3
_
_
. (1.3.35)
Za kvadratni stapni konacni element slijedi elementarni vektor opterecenja
q
(e)
=
L
(e)
_
0
q(x)
_
N
(e)
_
T
dx , (1.3.36)
6 1.

sto za jednoliko kontinuirano opterecenje, q(x) = q, povlaci elementarni vektor opterecenja
q
(e)
= q
_
_
L
(e)
6
2L
(e)
3
L
(e)
6
_
_
. (1.3.37)
1.4. Proracun sila u stapu
Za silu u nekom presjeku stapa vrijedi
S(x) = EFu
(x) . (1.4.38)
Vrijednost sile u bilo kojoj tocki stapnog konacnog elementa mozemo izracunati uvrstavanjem lokalne
koordinate presjeka x u izraz
S
(e)
(x) = (EF)
(e)
(x)
_
B
(e)
(x)
_
u
(e)
, (1.4.39)
gdje je u
(e)
vektor pomaka cvorova promatranog konacnog elementa.
Kod linearnog stapnog konacnog elementa dobivena funkcija daje konstantnu silu duz konacnog el-
ementa. Kod izravno neopterecenih elemenata takva razdioba jednaka je analitickoj funkciji za silu.
Kod izravno opterecenih elemenata analiticka funkcija za silu nije konstantna sto dovodi do odstupanja
ovakvog prikaza od analiticke funkcije. Povecanjem broja elemenata dobivamo tocnije rjesenje s lin-
earnom konvergencijom (dvostruko manja duljina konacnog elementa povlaci dva puta manju pogresku).
Kod uzduzno opterecenih elemenata mozemo dobiti funkciju jednaku analitickoj funkciji ako izraz (??)
korigiramo sa S
(e)
0
(x), utjecajem opterecenja i elementarnog vektora opterecenja na funkciju za silu,
S
(e)
(x) = EF
_
B
(e)
_
u
(e)
+ S
(e)
0
(x) . (1.4.40)
Za jednoliko kontinuirano opterecenje q(x) = q duz stapa taj utjecaj iznosi
S
(e)
0
(x) =
qL
(e)
2
qx , (1.4.41)
a opcenito mozemo iskazati kao
S
(e)
0
(x) =
L
(e)
_
0
q()N
1
()d
x
_
0
q()d . (1.4.42)
Korekcijski clan, u stvari, slijedi iz lokalne jednadzbe ravnoteze promatranog konacnog elementa.
Kod kvadratnog stapnog konacnog elementa dobivena funkcija daje linearnu razdiobu sile duz konacnog
elementa. Takvim elementom i za stapove opterecene jednolikim kontinuiranim opterecenjem duz osi
stapa izraz dobiven numerickim proracunom jednak je analitickom izrazu za razdiobu sile duz stapnog
elementa.
1.5. Transformacija u globalni koordinatni sustav
Promatramo stapni element duljine L
(e)
u ravnini, u proizvoljnom polozaju pod kutem u odnosu
na os x.
Neka su n
1
i n
2
pomaci krajeva stapa u lokalnom koordinatnom sustavu, a u
1
, v
1
, u
2
, v
2
pomaci u
globalnom koordinatnom sustavu,
u
lok
T
=
_
n
1
n
2
, u
gl
T
=
_
u
1
v
1
u
2
v
2
, (1.5.43)
vrijedi odnos ako pomake u lokalnom koordinatnom sustavu prebacujemo u globalni koordinatni sustav
u
1
= n
1
cos , v
1
= n
1
sin , (1.5.44)
u
2
= n
2
cos , v
2
= n
2
sin , (1.5.45)
1.

x
z
x
Slika 1.5.5:

Stap u ravnini
ili ako pomake u globalnom koordinatnom sustavu prebacujemo u lokalni koordinatni sustav
n
1
= u
1
cos v
1
sin , (1.5.46)
n
2
= u
2
cos v
2
sin . (1.5.47)
Navedene relacije mozemo prikazati i u matricnom zapisu
u
gl
= T
lokgl
u
lok
, (1.5.48)
u
lok
= T
gllok
u
gl
, (1.5.49)
pri cemu su matrice transformacije
T
lokgl
=
_
_
cos 0
sin 0
0 cos
0 sin
_
_
, (1.5.50)
T
gllok
=
_
cos sin 0 0
0 0 cos sin
_
. (1.5.51)
Kod numerickog proracuna na racunalu za konstrukciju upisujemo koordinate cvorova, pa prethodne
transformacije mozemo izraziti i bez trigonometrijskih funkcija, samo pomocu koordinata cvorova. Za
koordinatni sustav xz matrice transformacije glase
T
lokgl
=
1
L
(e)
_
_
x
2
x
1
0
z
2
z
1
0
0 x
2
x
1
0 z
2
z
1
_
_
, (1.5.52)
T
gllok
=
1
L
(e)
_
x
2
x
1
z
2
z
1
0 0
0 0 x
2
x
1
z
2
z
1
_

(1.5.53)
gdje i duljinu konacnog elementa mozemo izraziti preko koordinata cvorova
L
(e)
=
_
(x
2
x
1
)
2
+ (z
2
z
1
)
2
. (1.5.54)
Transformacija elementarnog vektora opterecenja u globalni vektor opterecenja ide po nacelu trans-
formacije elementarnog vektora pomaka cvorova
q
gl
= T
lokgl
q
lok
, (1.5.55)
q
lok
= T
gllok
q
gl
, (1.5.56)
uz iste matrice transformacije kao i kod pomaka cvorova.
8 1.

1.6. Matrica krutosti proizvoljnog stapnog elementa
Tenzor deformacija mozemo izraziti preko pomaka u globalnom koordinatnom sustavu
= Bu
lok
= BT
gllok
u
gl
=
1
L
(e)
_
1 1
1 1
_ _
cos sin 0 0
0 0 cos sin
_
_
_
u
1
v
1
u
2
v
2
_
_
(1.6.57)
= B
gl
u
gl
.
Elementarna matrica krutosti za stap u globalnom koordinatnom sustavu glasi
K
(e)
gl
=
L
(e)
_
0
B
gl
T
EFB
gl
dx
=
EF
L
(e)
_
_
cos cos cos sin cos cos cos sin
sin cos sin sin sin cos sin sin
cos cos cos sin cos cos cos sin
sin cos sin sin sin cos sin sin
_
_
(1.6.58)
=
EF
L
(e)
3
_
_
(x
2
x
1
)
2
(x
2
x
1
) (z
2
z
1
) (x
2
x
1
)
2
(x
2
x
1
) (z
2
z
1
)
(x
2
x
1
) (z
2
z
1
) (z
2
z
1
)
2
(x
2
x
1
) (z
2
z
1
) (z
2
z
1
)
2
(x
2
x
1
)
2
(x
2
x
1
) (z
2
z
1
) (x
2
x
1
)
2
(x
2
x
1
) (z
2
z
1
)
(x
2
x
1
) (z
2
z
1
) (z
2
z
1
)
2
(x
2
x
1
) (z
2
z
1
) (z
2
z
1
)
2
_
_
.
(1.6.59)
1.7. Proracun sila u proizvoljnom stapnom elementu
Kod proizvoljnog stapnog elementa dobivene vrijednosti pomaka cvorova iskazane su u globalnom
koordinatnom sustavu. Za dobivanje iznosa sila u cvorovima potrebno je promatrati dobivene vrijednosti
u lokalnom koordinatnom sustavu. Sile u cvorovima slijede prema izrazu
S
(e)
=
_
S
(e)
ik
S
(e)
ki
_
= EFBu
lok
= EFBT
gllok
u
gl
= EFB
gl
u
gl
=
EF
L
(e)
_
1 1
1 1
_ _
cos sin 0 0
0 0 cos sin
_
_
_
u
1
v
1
u
2
v
2
_
_
=
EF
L
(e)
_
cos sin cos sin
cos sin cos sin
_
_
_
u
1
v
1
u
2
v
2
_
_
=
EF
L
(e)
_
(v
2
v
1
) sin (u
2
u
1
) cos
(u
2
u
1
) cos (v
2
v
1
) sin
_
. (1.7.60)
Na taj nacin proracunate pozitivne vrijednosti sile u pocetnom cvoru predstavljaju tlacnu silu, a u
krajnujem cvoru vlacnu silu.
1.8. Primjeri
Primjer 1.8.1. Zadan je upeti stap duljine L sastavljen iz dva dijela razlicitih geometrijskih karakter-
istika opterecen uzduznom vlacnom silom K na slobodnom kraju. Potrebno je odrediti uzduzni pomak
slobodnog kraja stapa i silu u stapu.
Podijelimo stap na dva konacna elementa (elementi 1-2 i 2-3), svaki element duljine L/2. Za svaki
element mozemo napisati pripadnu elementarnu matricu krutosti
K
12
=
2EF
2
L
_
1 1
1 1
_
, K
23
=
2EF
1
L
_
1 1
1 1
_
. (1.8.1.1)
1.

x
z
x
S
(e)
ki
S
(e)
ik
Slika 1.7.6: Sile u stapu
K
L/2 L/2
E, F
2
E, F
1
Slika 1.8.1.1: Upeti stap sastavljen iz dva dijela opterecen uzduznom vlacnom silom na slobodnom kraju
L/2 L/2
E, F
2
E, F
1
1 2 3
Slika 1.8.1.2: Podjela stapa na konacne elemente
Uklapanjem elementarnih matrica krutosti slijedi globalna matrica krutosti zadanog sustava
K =
2E
L
_
_
F
2
F
2
0
F
2
F
2
+ F
1
F
1
0 F
1
F
1
_
_
. (1.8.1.2)
Uz rubne uvjete, nepomican lezaj u pocetnom cvoru, u
1
= 0 i opterecenje silom K u krajnjem cvoru,
K
x
3
= K, sustav jednadzbi glasi
_
_
1 0 0
0
2E(F
2
+F
1
)
L

2EF
1
L
0
2EF
1
L
2EF
1
L
_
_
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
=
_
_
0
0
K
_
_
. (1.8.1.3)
Rjesenjem sustava slijedi vektor nepoznatih pomaka cvorova
u =
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
=
_
_
0
KL
2EF
2
KL(F
1
+F
2
)
2EF
1
F
2
_
_
. (1.8.1.4)
Sile u deniranim konacnim elementima zadanog stapa za svaki element slijede prema izrazu
S
(e)
(x) = EF
(e)
_
B
(e)
_
u
(e)
= EF
(e)
u
(e)
2
u
(e)
1
L
(e)
, (1.8.1.5)
10 1.

sto za elemente 1-2 i 2-3 daje vrijednosti sila
S
12
= EF
2
KL
2EF
2
L
2
= K , S
23
= EF
1
KL(F
1
+F
2
)
2EF
1
F
2
KL
2EF
2
L
2
= K . (1.8.1.6)
Primjer 1.8.2. Zadan je upeti stap duljine L, konstantne uzduzne krutosti EF, opterecen jednoliko
kontinuiranom uzduznom vlacnom silom q duz svoje uzduzne osi. Potrebno je odrediti uzduzni pomak
slobodnog kraja stapa i sile u stapu.
q
L
E, F
Slika 1.8.2.1: Upeti stap opterecen jednoliko kontinuiranom uzduznom vlacnom silom
Podijelimo stap na dva konacna elementa (elementi 1-2 i 2-3), svaki element duljine L/2. Elementarna
L/2 L/2
E, F E, F
L
(e)
= L
matrica krutosti i elementarni vektor opterecenja jednaki su za oba konacna elementa
K
12
= K
23
=
2EF
L
_
1 1
1 1
_
, (1.8.2.1)
q
12
= q
23
=
_
_
qL
4
qL
4
_
_
. (1.8.2.2)
Uklapanjem elementarnih matrica krutosti i elementarnih vektora opterecenja slijede globalna matrica
krutosti i globalni vektor opterecenja zadanog sustava
K =
2EF
L
_
_
1 1 0
1 2 1
0 1 1
_
_
, (1.8.2.3)
q =
_
_
qL
4
qL
2
qL
4
_
_
. (1.8.2.4)
Uz rubni uvjet, nepomican lezaj u pocetnom cvoru, u
1
= 0, sustav jednadzbi glasi
2EF
L
_
_
1 0 0
0 2 1
0 1 1
_
_
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
= q
_
_
0
L
2
L
4
_
_
. (1.8.2.5)
1.

Rjesenjem sustava slijedi vektor nepoznatih pomaka cvorova
u =
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
=
_
_
0
3qL
2
8EF
qL
2
2EF
_
_
. (1.8.2.6)
Ako zelimo izracunati pomak neke tocke izvan cvorova, uzmemo pripadnu aproksimaciju na onom
elementu na kojem se nalazi zadana tocka. Neka je trazen pomak tocke x = 3L/4 slijedi
u
_
3L
4
_
= u
23
_
x =
L
(e)
2
_
=
_
1
x
L
(e)
_
u
2
+
x
L
(e)
u
3
=
1
2
3qL
2
8EF
+
1
2
qL
2
2EF
=
7qL
2
16EF
. (1.8.2.7)
Analiticko rjesenje za zadanu tocku iznosi 15qL
2
/(32EF) sto znaci da je numericki dobiveno rjesenje s
pogreskom od 6.7%. Sile na konacnim elementima stapa za svaki element slijede prema izrazu
S
(e)
(x) = EF
(e)
_
B
(e)
_
u
(e)
= EF
(e)
u
(e)
2
u
(e)
1
L
(e)
, (1.8.2.8)
sto daje vrijednosti sila u elementima
S
12
= EF
3qL
2
8EF
L
2
=
3qL
4
, (1.8.2.9)
S
23
= EF
qL
2
2EF

3qL
2
8EF
L
2
=
ql
4
. (1.8.2.10)
Analiticka funkcija za silu nije konstantna duz elementa nego linearna. Povecanjem broja konacnih
elemenata mozemo dobiti tocnije vrijednosti. Analiticku funkciju za silu na svakom konacnom elementu
mozemo dobiti i bez povecanja broja konacnih elemenata korekcijom funkcije, (??), uz L
(e)
= L/2,
S
12
=
3qL
4
+
_
qL
4
qx
_
= qL qx , x
_
0,
L
2
_
, (1.8.2.11)
S
23
=
ql
4
+
_
qL
4
qx
_
=
qL
2
qx , x
_
0,
L
2
_
. (1.8.2.12)
Ako za rjesavanje uzmemo kvadratni konacni element dovoljno je uzeti jedan konacni element duljine
L
(e)
. Globalna matrica krutosti i globalni vektor opterecenja jednaki su elementarnoj matrici krutosti,
(??), i elementarnom vektoru opterecenja, (??), te uz uvrstavanje rubnog uvjeta u
1
= 0 slijedi sustav
EF
L
_
_
1 0 0
0
16
3

8
3
0
8
3
7
3
_
_
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
= q
_
_
0
2L
3
L
6
_
_
. (1.8.2.13)
Rjesenjem sustava slijedi vektor nepoznatih pomaka
u =
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
=
_
_
0
3qL
2
8EF
qL
2
2EF
_
_
. (1.8.2.14)
12 1.

Funkcija pomaka kvadratna je funkcija jednoznacno odred
-
ena s vrijednostima u cvorovima, sto znaci da
je za jednoliko kontinuirano opterecenje dobivena zapravo analiticka funkcija
u(x) =
_
2x
2
L
(e)
2

3x
L
(e)
+ 1
_
u
1
+
_
4x
2
L
(e)
2
+
4x
L
(e)
_
u
2
+
_
2x
2
L
(e)
2

x
L
(e)
_
u
3
=
_
2x
2
L
2

3x
L
+ 1
_
0 +
_
4x
2
L
2
+
4x
L
_
3qL
2
8EF
+
_
2x
2
L
2

x
L
_
qL
2
2EF
=
q
EF
_
Lx
x
2
2
_
. (1.8.2.15)
Uvrstavanjem x = 3L/4, za prethodno odabranu tocku, u (??) slijedi pomak tocke u(3L/4) = 15qL
2
/(32EF)
sto je jednako analitickoj vrijednosti pomaka u toj tocki.
Sile na kvadratnom konacnom elementu slijede prema izrazu
S
(e)
(x) = EF
(e)
_
B
(e)
_
u
(e)
= EF
(e)
__
4x
L
(e)
2

3
L
(e)
_
u
1
+
_
8x
L
(e)
2
+
4
L
(e)
_
u
2
+
_
4x
L
(e)
2

1
L
(e)
_
u
3
_
,
(1.8.2.16)
sto u ovom primjeru znaci
S(x) = EF
__
4x
L
2

3
L
_
0 +
_
8x
L
2
+
4
L
_
3qL
2
8EF
+
_
4x
L
2

1
L
_
qL
2
2EF
_
= q (L x) . (1.8.2.17)
Na taj nacin dobivena je razdioba sila jednaka analitickoj funkciji razdiobe sile duz stapa.
Primjer 1.8.3. Zadan je slozeni, iz tri dijela, upeti stap opterecen koncentriranom uzduznom vlacnom
silom K na slobodnom kraju. Potrebno je odrediti uzduzni pomak tocke na spoju stapova i slobodnog kraja
stapa i sile u elemntima stapa.
K
2L L
E, F
E, 2F
E, F
Slika 1.8.3.1: Slozeni upeti stap opterecen koncentriranom uzduznom vlacnom silom na slobodnom kraju
Podijelimo stap na tri konacna elementa (elementi 1-2, 3-2 i 2-4). Elementarne matrice krutosti za
K
2L L
E, F
E, 2F
E, F
1 3
2
4
pojedine elemente su
K
13
=
EF
2L
_
1 1
1 1
_
, K
23
=
2EF
2L
_
1 1
1 1
_
, K
34
=
EF
L
_
1 1
1 1
_
. (1.8.3.1)
1.

K =
EF
L
_
_
1
2
0
1
2
0
0 1 1 0
1
2
1
1
2
+ 1 + 1 1
0 0 1 1
_
_
. (1.8.3.2)
Uz rubne uvjete u
1
= 0, u
2
= 0 i opterecenje silom K u cvoru 4, sustav jednadzbi glasi
EF
L
_
_
1 0 0 0
0 1 0 0
0 0
5
2
1
0 0 1 1
_
_
_
_
u
1
u
2
u
3
u
4
_
_
=
_
_
0
0
0
K
_
_
. (1.8.3.3)
u =
_
_
u
1
u
2
u
3
u
4
_
_
=
_
_
0
0
2KL
3EF
5KL
3EF
_
_
. (1.8.3.4)
Sile na konacnim elementima stapa za svaki element slijede prema izrazu
S
(e)
(x) = EF
(e)
_
B
(e)
_
u
(e)
= EF
(e)
u
(e)
2
u
(e)
1
L
(e)
, (1.8.3.5)
sto daje vrijednosti sila u elementima
S
12
= EF
2KL
3EF
2L
=
K
3
, (1.8.3.6)
S
13
= 2EF
2KL
3EF
2L
=
2K
3
, (1.8.3.7)
S
34
= EF
5KL
3EF

2KL
3EF
L
= K . (1.8.3.8)
Primjer 1.8.4. Zadan je upeti stap duljine L s linearno promjenljivom povrsinom poprecnog presjeka
F(x) = F(2L x)/L opterecen uzduznom vlacnom silom K na slobodnom kraju. Potrebno je odrediti
uzduzni pomak slobodnog kraja stapa i sile u stapu.
K
L
E
2F F
Slika 1.8.4.1: Upeti stap linearno promjenljivog poprecnog presjeka opterecen uzduznom vlacnom silom
na slobodnom kraju
Ocito je da je sila duz stapa konstantna, jednaka K, a analiticko rjesenje za funkciju pomaka glasi
u(x) =
KL
EF
ln
_
2L
2L x
_
, (1.8.4.1)
14 1.

K
L
1 2
Slika 1.8.4.2:

Stap kao jedan konacni element
a pomak slobodnog kraja stapa iznosi
u(L) =
KL
EF
ln2 =
KL
EF
0, 693147 . (1.8.4.2)
Cijeli stap deniramo kao jedan konacni element (1-2) duljine L. Za takav konacni element mozemo
izracunati pripadnu elementarnu matricu krutosti numerickom integracijom pomocu jedne tocke inte-
gracije, I(F) = L
(e)
F(L
(e)
/2),
K
12
= fracEL
2
L
_
0
_
_
F(x) F(x)
F(x) F(x)
_
_
dx =
EF
L
_
_
3
2

3
2
3
2
3
2
_
_
. (1.8.4.3)
Uz rubni uvjet u
1
_
_
1 0
0
3EF
2L
_
_
_
u
1
u
2
_
=
_
0
K
_
. (1.8.4.4)
u =
_
u
1
u
2
_
=
_
_
0
2KL
3EF
_
_
. (1.8.4.5)
Dobiveni rezultat na slobodnom kraju stapa razlikuje se od analitickog rjesenja za 3.82%.
Sila u konacnom elementu slijedi prema izrazu
S
(e)
(x) = EF
(e)
(x)
_
B
(e)
_
u
(e)
= EF
(e)
(x)
u
(e)
2
u
(e)
1
L
(e)
, (1.8.4.6)
sto daje izraz za silu duz stapa
S
12
(x) = EF
2L x
L
2KL
3EF
L
=
2K
3
(2L x)
L
, (1.8.4.7)
i sile na krajevima stapa
S(0) =
4
3
K , S(L) =
2
3
K , (1.8.4.8)
sto je jasna razlika u odnosu na analiticko rjesenje S = K. Ako za iznos povrsine uvrstimo povrsinu u
tocki numericke integracije, x = L/2, slijedi konstantni iznos za silu u stapu,
S
12
= EF
3
2
2KL
3EF
L
= K . (1.8.4.9)
Za dobivanje tocnijih rezultata podijelit cemo stap na dva konacna elementa duljine L
(e)
= L/2.
Za takvu podjelu mozemo izracunati pripadne elementarne matrice krutosti numerickom integracijom
1.

K
L/2 L/2
1 2 3
Slika 1.8.4.3: Podjela stapa na dva konacna elementa
pomocu jedne tocke integracije na svakom konacnom elementu
K
12
=
E
_
L
2
_
2
L/2
_
0
_
_
F(x) F(x)
F(x) F(x)
_
_
dx =
EF
L
_
_
7
2

7
2
7
2
7
2
_
_
, (1.8.4.10)
K
23
=
E
_
L
2
_
2
L
_
L/2
_
_
F(x) F(x)
F(x) F(x)
_
_
dx =
EF
L
_
_
5
2

5
2
5
2
5
2
_
_
. (1.8.4.11)
K =
EF
L
_
_
7
2

7
2
0
7
2
6
5
2
0
5
2
5
2
_
_
. (1.8.4.12)
Uz rubni uvjet, nepomican lezaj u pocetnom cvoru, u
1
EF
L
_
_
1 0 0
0 6
5
2
0
5
2
5
2
_
_
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
=
_
_
0
0
K
_
_
. (1.8.4.13)
u =
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
=
_
_
0
2KL
7EF
24KL
35EF
_
_
. (1.8.4.14)
Dobiveni rezultat na slobodnom kraju stapa razlikuje se od analitickog rjesenja za 1.084%, a u sredini
stapa za 0.684%.
Sile u deniranim konacnim elementima stapa slijede prema izrazima
S
12
(x) = EF
2L x
L
1
L/2
2KL
7EF
=
4K
7
2L x
L
, (1.8.4.15)
S
23
(x) = EF
3L 2x
2L
1
L/2
_
24KL
35EF

2KL
7EF
_
=
2K
5
3L 2x
L
, (1.8.4.16)
pri cemu je nuzno funkciju povrsine za svaki element izraziti u lokalnom kordinatnom sustavu. Na taj
nacin izracunate sile na krajevima elemenata iznose
S(0) = S
12
(0) =
8
7
K , S(L/2) = S
12
(L/2) =
6
7
K ,
S(L/2) = S
23
(0) =
6
5
K , S(L) = S
23
(L/2) =
4
5
K . (1.8.4.17)
16 1.

Ako za iznos povrsine uvrstimo iznos u tockama integracije za svaki konacni element slijede konstantni
iznosi sila po elementima
S
12
= EF
7
4
1
L/2
2KL
7EF
= K , (1.8.4.18)
S
23
= EF
5
4
1
L/2
_
24KL
35EF

2KL
7EF
_
= K . (1.8.4.19)
Ako za rjesavanje uzmemo jedan kvadratni konacni element duljine L
(e)
= L, globalna matrica krutosti
i globalni vektor opterecenja jednaki su elementarnoj matrici krutosti i elementarnom vektoru opterecenja.
Elementarna matrica krutosti, uz matricu elasticnosti D = EF
2Lx
L
, uz nuzne dvije tocke integracije jer
je podintegralna funkcija polinom 3. stupnja, iznosi
K
(e)
=
L
(e)
_
0
B
T
DBdx =
EF
L
(e)
_
_
25
6

14
3
1
2
14
3
8
10
3
1
2

10
3
17
6
_
_
. (1.8.4.20)
Uvrstavanje rubnog uvjeta u
1
= 0 slijedi sustav
EF
L
_
_
1 0 0
0 8
10
3
0
10
3
17
6
_
_
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
=
_
_
0
0
K
_
_
. (1.8.4.21)
u =
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
=
_
_
0
15KL
52EF
9KL
13EF
_
_
. (1.8.4.22)
Dobiveni rezultat na slobodnom kraju stapa razlikuje se od analitickog rjesenja za 0.121%, a u sredini
stapa za 0.271%.
Sila u proizvoljnoj tocki stapa slijedi prema izrazu
S
(e)
(x) = EF
2L x
L
__
4x
L
2

3
L
_
u
1
+
_
8x
L
2
+
4
L
_
u
2
+
_
4x
L
2

1
L
_
u
3
_
=
6K
13L
2
_
2L
2
+ Lx x
2
_
, (1.8.4.23)
cime dobivamo vrijednosti u cvorovima
S(0) =
12
13
K , S(L/2) =
27
26
K , S(L) =
12
13
K . (1.8.4.24)
Najveca pogreska u odnosu na analiticku vrijednost sile, S(x) = K, iznosi 7.7%.
Primjer 1.8.5. Zadan je upeti stap duljine L s nelinearno promjenljivom povrsinom poprecnog pres-
jeka F(x) = F2
Lx
L
, F(0) = 2F, F(L) = F opterecen uzduznom vlacnom silom K na slobodnom kraju.
Potrebno je odrediti uzduzni pomak slobodnog kraja stapa i sile u stapu
Vidljivo je da je sila duz stapa konstantna, jednaka K, a analiticko rjesenje za funkciju pomaka glasi
u(x) =
KL
EFln2
_
2
xL
L
1
2
_
, (1.8.5.1)
a pomak u krajnjoj tocki stapa iznosi
u(L) =
KL
EF2ln2
=
KL
EF
0, 721348 . (1.8.5.2)
1.

K
L
E
2F F
Slika 1.8.5.1: Upeti stap nelinearno promjenljivog poprecnog presjeka opterecen uzduznom vlacnom silom
na slobodnom kraju
K
L
E
2F
F
1 2
Slika 1.8.5.2:

Stap kao jedan konacni element
Cijeli stap deniramo kao jedan konacni element (1-2) duljine L. Za takav konacni element mozemo
izracunati pripadnu elementarnu matricu krutosti numerickim integriranjem pomocu jedne tocke inte-
gracije, I(F) = L
(e)
F(L
(e)
/2),
K
12
=
E
L
2
L
_
0
_
_
F(x) F(x)
F(x) F(x)
_
_
dx =
EF
L
_
2
_
_
. (1.8.5.3)
Uz rubni uvjet u
1
EF
L
_
_
1 0
0
2
_
_
_
u
1
u
2
_
=
_
0
K
_
. (1.8.5.4)
u =
_
u
1
u
2
_
=
_
_
0
KL
EF
2
2
_
_
. (1.8.5.5)
Dobiveni rezultat na slobodnom kraju stapa, u(L) =
KL
EF
2
2
= 0.707107
KL
EF
, razlikuje se od analitickog
rjesenja za 1.974%.
Sila u konacnom elementu slijedi prema izrazu
S
(e)
(x) = EF
(e)
(x)
_
B
(e)
_
u
(e)
= EF
(e)
(x)
u
(e)
2
u
(e)
1
L
(e)
, (1.8.5.6)
sto daje izraz za silu duz stapa
S
12
(x) = EF2
Lx
L
2KL
2EF
L
= 2
x
L
2K , (1.8.5.7)
18 1.

i sile na krajevima stapa
S(0) = K
2 , S(L) = K
2
2
, (1.8.5.8)
sto je jasna razlika u odnosu na analiticko rjesenje S = K. Ako u izraz za silu uvrstimo iznos povrsine
poprecnog presjeka u tocki integracije dobivamo konstantnu silu duz konacnog elementa
S
12
= EF2
LL/2
L
2KL
2EF
L
= 2
1
2
2K = K . (1.8.5.9)
Za dobivanje tocnijih rezultata podijelit cemo stap na dva konacna elementa duljine L
(e)
= L/2.
Za takvu podjelu mozemo izracunati pripadne elementarne matrice krutosti numerickom integracijom
K
L/2 L/2
E
2F
F
1 2 3
Slika 1.8.5.3: Podjela stapa na dva konacna elementa
pomocu jedne tocke integracije na svakom konacnom elementu
K
12
=
E
_
L
2
_
2
L/2
_
0
_
_
F(x) F(x)
F(x) F(x)
_
_
dx =
4EF
L
_
_
2
1
4
2
1
4
2
1
4
2
1
4
_
_
, (1.8.5.10)
K
23
=
E
_
L
2
_
2
L
_
L/2
_
_
F(x) F(x)
F(x) F(x)
_
_
dx =
4EF
L
_
_
2
3
4
2
3
4
2
3
4
2
3
4
_
_
. (1.8.5.11)
K =
4EF
L
_
_
2
1
4
2
1
4
0
2
1
4
2
1
4
+ 2
3
4
2
3
4
0 2
3
4
2
3
4
_
_
. (1.8.5.12)
Uz rubni uvjet u
1
4EF
L
_
_
1 0 0
0 2
1
4
+ 2
3
4
2
3
4
0 2
3
4
2
3
4
_
_
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
=
_
_
0
0
K
_
_
. (1.8.5.13)
u =
_
_
u
1
u
2
u
3
_
_
=
_
_
0
KL
EF
2
7
4
KL
EF
_
2
5
4
+ 2
7
4
_
_
_
. (1.8.5.14)
1.

Dobiveni rezultat na slobodnom kraju stapa, u(L) = 0.71775
KL
EF
, razlikuje se od analitickog rjesenja
za 0.499%, sto ukazuje na kvadratnu konvergenciju niza rjesenja, dvostruko manja duljina konacnog
elementa rezultira cetiri puta manjim odstupanjem od analitickog rjesenja.
Sile na konacnim elementima stapa za svaki element slijede prema izrazima
S
12
(x) = EF2
Lx
L
KL
EF
2
7
4
L/2
= K2
3
4
2
Lx
L
, (1.8.5.15)
S
23
(x) = EF2
L2x
2L
KL
EF
_
2
5
4
+ 2
7
4
2
7
4
_
L/2
= K2
1
4
2
L2x
2L
. (1.8.5.16)
Na taj nacin izracunate sile na krajevima elemenata iznose
S(0) = S
12
(0) = 2
1
4
K = 1, 189K , S(L/2) = S
12
(L/2) = 2
1
4
K = 0, 841K ,
(1.8.5.17)
S(L/2) = S
23
(0) = 2
1
4
K = 1, 189K , S(L) = S
23
(L/2) = 2
1
4
K = 0, 841K ,
(1.8.5.18)
pri cemu mozemo uociti manja odstupanja od analitickog rjesenja za silu u stapu u odnosu na proracun s
jednim konacnim elementom. Ako u izraze za silu uvrstimo iznose povrsine poprecnog presjeka u tockama
integracije svakog konacnog elementa dobivamo konstantnu silu duz konacnih elemenata
S
12
= EF2
LL/4
L
KL
EF
2
7
4
L/2
= K2
3
4
2
3
4
= K , (1.8.5.19)
S
23
= EF2
L2L/4
2L
KL
EF
_
2
5
4
+ 2
7
4
2
7
4
_
L/2
= K2
1
4
2
1
4
= K . (1.8.5.20)
Primjer 1.8.6. Zadan je resetkasti nosac opterecen koncentriranom silom K u desnom cvoru donjeg
pojasa. Potrebno je odrediti sile u stapovima nosaca. Svi su stapovi jednakog modula elasticnosti E i
poprecnog presjeka F.
L
L
K
1 2
3
4
Slika 1.8.6.1: Zadani resetkasti nosac opterecen koncentriranom silom
Na zadatku su oznaceni (numerirani) cvorovi konacnih elemenata. Vektor nepoznatih pomaka cvorova
je
w
T
=
_
x
1
z
1
x
2
z
2
x
3
z
3
x
4
z
4
. (1.8.6.1)
Elementarne matrice krutosti stapova 1 2 i 3 4 su
K
12
= K
34
=
EF
L
_
_
1 0 1 0
0 0 0 0
1 0 1 0
0 0 0 0
_
_
. (1.8.6.2)
Stap 2 4 je pod kutem od 3/2 sto daje elementarnu matricu krutosti

K
24
=
EF
L
_
_
0 0 0 0
0 1 0 1
0 0 0 0
0 1 0 1
_
_
. (1.8.6.3)
20 1.

Stap 1 4 pod kutem je 7/4, ili /4, sto daje pripadnu elementarnu matricu krutosti
K
14
=
EF
L
2
_
_
1/2 1/2 1/2 1/2
1/2 1/2 1/2 1/2
1/2 1/2 1/2 1/2
1/2 1/2 1/2 1/2
_
_
. (1.8.6.4)
Uklapanjem elementarnih matrica slijedi matrica krutosti resetkastog nosaca
K =
EF
L
_
_
1 +
1
2
2
1
2
2
1 0 0 0
1
2
2

1
2
2
1
2
2
1 +
1
2
2
0 0 0 0
1
2
2

1
2
2
1 0 1 0 0 0 0 0
0 0 0 1 0 0 0 1
0 0 0 0 1 0 1 0
0 0 0 0 0 0 0 0
1
2
2

1
2
2
0 0 1 0 1 +
1
2
2
1
2
1
2
2

1
2
2
0 1 0 0
1
2
2
1 +
1
2
2
_
_
. (1.8.6.5)
Koncentrirana sila zadana je u cvoru 4 u pozitivnom smjeru osi z. Vektor opterecenja glasi
q
T
=
_
0 0 0 0 0 0 0 K
. (1.8.6.6)
Rubni uvjeti su x
1
= z
1
= x
3
= z
3
= 0. Izdvajanjem rubnih uvjeta slijedi sustav jednadzbi za preostale
nepoznanice
EF
L
_
_
1 0 0 0
0 1 0 1
0 0 1 +
1
2
2
1
2
2
0 1
1
2
2
1 +
1
2
2
_
_
_
_
x
2
z
2
x
4
z
4
_
_
=
_
_
0
0
0
K
_
_
(1.8.6.7)
Rjesenjem sustava slijedi vektor pomaka cvorova
w
T
=
_
x
1
z
1
x
2
z
2
x
3
z
3
x
4
z
4
=
KL
EF
_
0 0 0
_
1 + 2
2
_
0 0 1
_
1 + 2
2
_
. (1.8.6.8)
Na temelju proracunatog vektora pomaka cvorova mozemo izracunati sile u stapovima
S
T
=
_
S
12
S
24
S
34
S
14
T
=
_
0 0 K K
T
. (1.8.6.9)
Primjer 1.8.7. Zadan je resetkasti nosac opterecen koncentriranom silom K u srednjem cvoru donjeg
pojasa. Potrebno je odrediti sile u stapovima nosaca. Svi su stapovi jednakog modula elasticnosti E i
poprecnog presjeka F.
L L
L
K
1
2
3
4
5
6
Slika 1.8.7.1: Zadani resetkasti nosac opterecen koncentriranom silom
Na zadatku su oznaceni (numerirani) cvorovi konacnih elemenata. Vektor nepoznatih pomaka cvorova
je
w
T
=
_
x
1
z
1
x
2
z
2
x
3
z
3
x
4
z
4
x
5
z
5
x
6
z
6
. (1.8.7.1)
1.

Elementarne matrice krutosti stapova 1 2, 2 3, 4 5 i 5 6 su
K
12
= K
23
= K
45
= K
56
=
EF
L
_
_
1 0 1 0
0 0 0 0
1 0 1 0
0 0 0 0
_
_
. (1.8.7.2)
Stapovi 1 4, 2 5 i 3 6 pod kutem su od /2 sto povlaci elementarne matrice krutosti

K
14
= K
25
= K
36
=
EF
L
_
_
0 0 0 0
0 1 0 1
0 0 0 0
0 1 0 1
_
_
. (1.8.7.3)
Stap 2 4 pod kutem je 3/4, a stap 2 6 pod kutem je /4, a pripadne elementarne matrice krutosti
su
K
24
=
EF
L
2
_
_
1/2 1/2 1/2 1/2
1/2 1/2 1/2 1/2
1/2 1/2 1/2 1/2
1/2 1/2 1/2 1/2
_
_
, (1.8.7.4)
K
26
=
EF
L
2
_
_
1/2 1/2 1/2 1/2
1/2 1/2 1/2 1/2
1/2 1/2 1/2 1/2
1/2 1/2 1/2 1/2
_
_
. (1.8.7.5)
Uklapanjem elementarnih matrica slijedi matrica krutosti resetkastog nosaca
K =
EF
L
_
_
1 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 1 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0
1 0 2 +
2
2
0 1 0
1
2
2

1
2
2
0 0
1
2
2
1
2
2
0 0 0 1 +
2
2
0 0
1
2
2

1
2
2
0 1
1
2
2
1
2
2
0 0 1 0 1 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 1
0 0
1
2
2

1
2
2
0 0 1 +
1
2
2
1
2
2
1 0 0 0
0 1
1
2
2

1
2
2
0 0
1
2
2
1 +
1
2
2
0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 1 0 2 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 0 0 1 0 0
0 0
1
2
2
1
2
2
0 0 0 0 1 0 1 +
1
2
2

1
2
2
0 0
1
2
2

1
2
2
0 1 0 0 0 0
1
2
2
1 +
1
2
2
_
_
.
(1.8.7.6)
Koncentrirana sila zadana je u cvoru 2 u smjeru osi z. Vektor opterecenja glasi
q
T
=
_
0 0 0 K 0 0 0 0 0 0 0 0
. (1.8.7.7)
Rubni uvjeti su x
1
= z
1
= z
3
= 0. Rjesenjem sustava slijedi vektor pomaka cvorova
w
T
=
KL
EF
_
0 0 0
_
1 +
2
_
0 0 1/2 1/2 0
_
1 +
2
_
1/2 1/2
. (1.8.7.8)
Na temelju proracunatog vektora pomaka cvorova mozemo izracunati sile u stapovima
S
T
=
_
S
12
S
23
S
45
S
56
S
14
S
25
S
36
S
24
S
26
T
=
_
0 0
K
2

K
2

K
2
0
K
2
K
2
2
K
2
2
_
T
. (1.8.7.9)
22 2. Gredni kona cni element
2. Gredni konacni element
subsectionOsnovne jednadzbe savijanja grede
Gredni konacni element opisuje savijanje grede opterecene poprecno na svoju tezisnu os. Kod takvih
greda duljina je znacajno dominantna u odnosu na dimenzije poprecnog presjeka (b, h << L). Opterecenje
stapa iskljucivo je u smjeru poprecne osi grede, koncentrirane poprecne sile K
i
u tockama x
i
distribuirano
poprecno opterecenje q(x). Pretpostavljamo samo ravne (ne i zakrivljene) grede.
Uz zadane zikalne, modul elasticnosti E = E(x), i geometrijske, moment inercijeI = I(x), karakter-
istike i poprecno distribuirano opterecenje q = q(x), diferencijalna jednadzba ravnoteze grede glasi
(EIw
+ q = 0 , (2.0.1)
uz pripadne rubne uvjete (4 rubna uvjeta, po dva rubna uvjeta na svakom kraju grede, nuzno barem
jedan geometrijski rubni uvjet). Slaba formulacija rubne zadace poprecno opterecene grede, uz zadane
rubne uvjete, glasi
R(w, v) =
L
_
0
EIw
dx
L
_
0
q vdx = 0 . (2.0.2)
2.0.1. Primjena principa virtualnog rada
Integracijom naprezanja po poprecnom presjeku deniramo moment savijanja
M =
_
F
dF = F = EI
d
2
w
dx
2
. (2.0.3)
Uz virtualnu deformaciju i virtualni poprecni pomak w slijedi princip virtualnog rada
_
V
dV =
L
_
0
wqdx +
p
i=1
w
i
K
i
. (2.0.4)
Jednadzba ravnoteze vodi prema polju poprecnih pomaka grede koje zadovoljava princip virtualnog rada i
rubne uvjete. Aproksimacija konacnim elementima znaci da trazimo priblizno rjesenje w(x) koje zadovol-
java rubne uvjete i princip virtualnog rada. Izmed
-
u svih takvih polja poprecnih pomaka pretpostavimo
polje pomaka polinomijalnog oblika
w(x) w(x) = a
0
+ a
1
x + . . . + a
n
x
n
=
n
i=0
a
i
x
i
. (2.0.5)
Aproksimaciju polinomom n-tog stupnja mozemo prikazati i u obliku
w(x) w(x) = N
(e)
1
(x)w
(e)
1
+ N
(e)
2
(x)w
(e)
2
+ . . . + N
(e)
n
(x)w
(e)
n
=
n
i=0
N
(e)
i
(x)w
(e)
i
, (2.0.6)
gdje su N
(e)
i
(x) interpolacijski polinomi denirani na elementu (e), w
(e)
1
nepoznati pomaci cvorova (ili
aproksimacije nepoznatih pomaka cvorova).
2.1. Matrica krutosti grednog konacnog elementa
2.1.1. Ravnoteza izdvojenog elementa
Na izdvojenom elementu (e) = [x
1
, x
2
], iz ravnoteze elementa slijedi
x
2
_
x
1
xx
dx =
x
2
_
x
1
_
wq
(e)
+ w
m
(e)
_
dx +
i=1,2
_
w
i
K
(e)
z
i
+ w
i
M
(e)
i
_
. (2.1.7)
Uvrstavanjem izraza za virtualnu deformaciju i naprezanje slijedi
x
2
_
x
1
xx
dx =
x
2
_
x
1
w
E
__
F
z
2
dF
_
w
dx =
x
2
_
x
1
w
EIw
dx =
x
2
_
x
1
Mdx . (2.1.8)
2. Gredni kona cni element 23
Uz ovu supstituciju princip virtualnih pomaka glasi
x
2
_
x
1
Mdx =
x
2
_
x
1
_
wq
(e)
+ w
m
(e)
_
dx +
i=1,2
_
w
i
K
(e)
z
i
+ w
i
M
(e)
i
_
. (2.1.9)
Za virtualno polje poprecnih pomaka i virtualno polje deformacija pretpostavimo kubicnu razdiobu
duz elementa (e), linearnu kombinaciju pomaka i zaokreta cvorova elementa
w
(e)
= N
(e)
1
w
(e)
1
+N
(e)
2

(e)
1
+N
(e)
3
w
(e)
2
+N
(e)
4

(e)
2
,
(e)
=
d(w
(e)
)
dx
=
dN
(e)
1
dx
w
(e)
1
+
dN
(e)
2
dx

(e)
1
+
dN
(e)
3
dx
w
(e)
2
+
dN
d
(2.1.10)
i uvrstimo u jednadzbu ravnoteze
2.1.2. Matricna formulacija
Poprecni pomak tocke elementa (e) izrazimo kao linearnu kombinaciju poprecnih pomaka i zaokreta
cvorova elementa
w
(e)
(x) = N
(e)
1
w
(e)
1
+ N
(e)
2

(e)
1
+ N
(e)
3
w
(e)
2
+ N
(e)
4

(e)
2
= N
(e)
u
(e)
. (2.1.11)
Prema tome slijedi deformacija elementa (e) u obliku
(e)
=
dw
(e)
dx
=
dN
(e)
dx
w
(e)
= B
(e)
w
(e)
. (2.1.12)
Sile u elementu mozemo izraziti pomocu deniranih pomaka cvorova, uz (EI)
(e)
= D
(e)
,
S
(e)
= D
(e)
(e)
= D
(e)
B
(e)
w
(e)
. (2.1.13)
2.1.3. Prikaz u Kartezijevom koordinatnom sustavu
Gredni konacni element (e) duljine L
(e)
konacni je element sa cetiri stupnja slobode, poprecnim
pomacima i kutevima zaokreta oba krajnja cvora grede.
Kartezijev koordinatni sustav postavljamo tako da je ishodiste u pocetnom cvoru konacnog elementa
x
1
= 0, x
2
= L
(e)
. Za funkciju pomaka tocaka unutar elementa pretpostavljamo da je kubicni polinom
w(x) = a
0
+ a
1
x + a
2
x
2
+ a
3
x
3
=
_
1 x x
2
x
3
_
a
0
a
1
a
2
a
3
_
_
= a , (2.1.14)
a za kut zaokreta
(x) =
dw(x)
dx
=
_
a
1
+ 2a
2
x + 3a
3
x
2
_
=
_
1 x x
2
x
3
_
a
1
2a
2
3a
3
0
_
_
= a . (2.1.15)
Polje pomaka je klase C
1
na podrucju konstrukcije (neprekidno i neprekidna derivacija). Koecijente poli-
noma odredimo iz vrijednosti pomaka i zaokreta u cvorovima konacnog elementa (w(0) = w
1
, w(L
(e)
) =
w
2
, (0) =
1
, (L
(e)
) =
2
). Uvrstavanjem vrijednosti u jednadzbe (??) i (??) dobivamo sustav jed-
nadzbi za nepoznate koecijente vektora a
w
(e)
= Aa (2.1.16)
_
_
w
1
1
w
2
2
_
_
=
_
_
1 0 0 0
0 1 0 0
1 L
(e)
L
(e)
2
L
(e)
3
0 1 2L
(e)
3L
(e)
2
_
_
_
_
a
0
a
1
a
2
a
3
_
_
. (2.1.17)
Iz prethodne jednadzbe slijedi vektor nepoznatih koecijenata
a = A
1
w
(e)
. (2.1.18)
Uvrstavanjem izraza ?? u jednadzbu ?? slijedi
w = A
1
w
(e)
= N
(e)
w
(e)
, (2.1.19)
pri cemu je elementarna matrica funkcija oblika N
(e)
eksplicitno izrazena u obliku
N
(e)
=
_
1
3x
2
L
(e)
2
+
2x
3
L
(e)
3
x +
2x
2
L
(e)

x
3
L
(e)
2
3x
2
L
(e)
2

2x
3
L
(e)
3
x
2
L
(e)

x
3
L
(e)
2
_
. (2.1.20)
L
(e)
1
0
z
x
N
1
(x)
L
(e)
0
z
x
N
2
(x)
L
(e)
1
0
z
x
N
3
(x)
L
(e)
0
z
x
N
4
(x)
Slika 2.1.1: Elementarne funkcije oblika N
1
, N
2
, N
3
, N
4
za gredni konacni element
Elementarnu matricu B
(e)
potrebnu za proracun elementarne matrice krutosti na temelju varijacijske
formulacije dobivamo kao negativnu drugu derivaciju matrice N
(e)
pri cemu je u zadaci savijanja grede
diferencijalni operator zapravo
xx
B
(e)
=
d
2
N
(e)
dx
2
=
_
6
L
(e)
2

12x
L
(e)
3

4
L
(e)
+
6x
L
(e)
2

6
L
(e)
2
+
12x
L
(e)
3

2
L
(e)
+
6x
L
(e)
2
. (2.1.21)
2.1.4. Prikaz u prirodnom koordinatnom sustavu
Prikaz u prirodnom koordinatnom sustavu slijedi analogno pristupu kod jednodimenzionalne zadace.
Izraz za transformaciju koordinata elementa glasi
x(r) = (1 r)x
1
+ rx
2
= h
1
(r)x
1
+ h
2
(r)x
2
=
2
i=1
h
i
(r)x
i
. (2.1.22)
Na taj nacin izravno slijede elementarne matrice funkcija oblika N
(e)
i B
(e)
u prirodnim koordinatama
N
(e)
(r) =
_
N
1
(r) N
2
(r) N
3
(r) N
4
(r)
=
_
1 3r
2
+ 2r
3
r + 2r
2
r
3
3r
2
2r
3
r
2
r
3
(2.1.23)
B
(e)
=
d
2
N
(e)
(r)
dx
2
=
d
2
N
(e)
(r)
dr
2
d
2
r
dx
2
=
_
6 12r 4 + 6r 6 + 12r 2 6r
. (2.1.24)
2.1.5. Elementarna matrica krutosti grednog konacnog elementa
Nakon sto smo odredili elementarnu matricu B
(e)
, uz pretpostavku konstantnih zikalnih karakter-
istika (konstantan modul elasticnosti E) duz konacnog elementa (e), C
(e)
=
_
E
(e)
, i konstantnih ge-
ometrijskih karakteristika (konstantan moment inercije poprecnog presjeka I
(e)
) duz konacnog elementa,
elementarna matrica krutosti slijedi integriranjem duz konacnog elementa u prirodnim koordinatama po
r na intervalu [0, 1] uz uporabu Jacobijeve transformacije(dx = Jdr = L
(e)
dr)
K
(e)
=
L
(e)
_
0
B
(e)
T
C
(e)
B
(e)
I
(e)
dx
= I
(e)
1
_
0
B
(e)
T
_
E
(e)
_
B
(e)
L
(e)
dr
= E
(e)
I
(e)
_
_
12
L
(e)
3

6
L
(e)
2

12
L
(e)
3

6
L
(e)
2
6
L
(e)
2
4
L
(e)
6
L
(e)
2
2
L
(e)
12
L
(e)
3
6
L
(e)
2
12
L
(e)
3
6
L
(e)
2
6
L
(e)
2
2
L
(e)
6
L
(e)
2
4
L
(e)
_
_
. (2.1.25)
2.2. Elementarni vektor opterecenja grednog konacnog elementa
Elementarni vektor opterecenja grednog konacnog elementa izracunamo
q
(e)
=
L
(e)
_
0
q(x)N
T
dx , (2.2.26)
Za standardni gredni konacni element slijedi elementarni vektor opterecenja
q
(e)
=
L
(e)
_
0
q(x)N
T
dx . (2.2.27)
Za jednoliko kontinuirano opterecenje, q(x) = q, slijedi elementarni vektor opterecenja
q
(e)
= q
_
_
L
(e)
2
L
(e)
2
12
L
(e)
2
L
(e)
2
12
_
_
. (2.2.28)
2.2.1. Proracun unutarnjih sila
Za moment u nekom presjeku grede vrijedi
M(x) = EIw
(x) . (2.2.29)
Vrijednost momenta u bilo kojoj tocki grednog konacnog elementa mozemo izracunati uvrstavanjem
lokalne koordinate presjeka x u izraz
M(x) = EIB
(e)
w
(e)
, (2.2.30)
gdje je w
(e)
vektor pomaka (progiba i zaokreta) cvorova promatranog konacnog elementa. Dobivena
funkcija prikazuje linearnu razdiobu momenta duz konacnog elementa. Kod izravno neopterecenih konacnih
elemenata takva linearna razdioba jednaka je analitickoj momentnoj funkciji. Kod izravno opterecenih
elemenata analiticka momentna funkcija nije linearna sto dovodi do odstupanja ovakvog prikaza od anal-
iticke funkcije. Povecanjem broja elemenata dobivamo tocnije rjesenje s kvadratnom konvergencijom
(dvostruko manja duljina konacnog elementa povlaci cetiri puta manju pogresku). Kod opterecenih el-
emenata mozemo dobiti momentnu funkciju jednaku analitickoj funkciji ako izraz (??) korigiramo sa
M
0
(x), utjecajem opterecenja i elementarnog vektora opterecenja na momentnu funkciju,
M(x) = EIB
(e)
w
(e)
+ M
0
(x) . (2.2.31)
Za jednoliko kontinuirano opterecenje q(x) = q taj utjecaj iznosi
M
0
(x) =
qL
(e)
2
12
+
qL
(e)
2
x
qx
2
2
, (2.2.32)
a opcenito mozemo iskazati kao
M
0
(x) =
L
(e)
_
0
q()N
2
()d + x
L
(e)
_
0
q()N
1
()d
x
_
0
q()d . (2.2.33)
2.2.2. Transformacija matrice krutosti
matrice transformacije
r
loc.gl.
ik
=
_
_
cos
ik
sin
ik
0
sin
ik
cos
ik
0
0 0 1
_
_
(2.2.34)
globalni vektor upetosti
f
gl
ik
=
_
r
loc.gl.
ik
f
iki
r
loc.gl.
ik
f
ikk
_
(2.2.35)
globalne matrice krutosti
K
gl
ik
=
_
r
loc.gl.
ik
k
ikii
r
gl.loc.
ik
r
loc.gl.
ik
k
ikik
r
gl.loc.
ik
r
loc.gl.
ik
k
ikki
r
gl.loc.
ik
r
loc.gl.
ik
k
ikkk
r
gl.loc.
ik
_
(2.2.36)
2.3. Primjeri
Primjer 2.3.1. Zadana je slobodno oslonjena greda raspona L, krutosti EI, opterecena jednolikim kon-
tinuiranim opterecenjem q. Potrebno je odrediti progib i moment u sredini raspona grede.
L
EI
q
Slika 2.3.1.1: Slobodno oslonjena greda raspona L, krutosti EI, opterecena jednolikim kontinuiranim
opterecenjem q.
Podijelimo gredu na dva konacna elementa (elementi 1-2 i 2-3), svaki element duljine L/2. Za svaki
L/2 L/2 EI EI
q
1 2 3
Slika 2.3.1.2: Podjela grede na konacne elemente
element mozemo, prema (??) i (??), uz L
(e)
= L/2, napisati pripadnu elementarnu matricu krutosti
K
12
= K
23
= EI
_
_
96
L
3

24
L
2

96
L
3

24
L
2
24
L
2
8
L
24
L
2
4
L
96
L
3
24
L
2
96
L
3
24
L
2
24
L
2
4
L
24
L
2
8
L
_
_
(2.3.1.1)
i elementarni vektor opterecenja
q
12
= q
23
= q
_
_
L
4
L
2
48
L
4
L
2
48
_
_
. (2.3.1.2)
K = EI
_
_
96
L
3

24
L
2

96
L
3

24
L
2
0 0
24
L
2
8
L
24
L
2
4
L
0 0
96
L
3
24
L
2
192
L
3
0
96
L
3

24
L
2
24
L
2
4
L
0
16
L
24
L
2
4
L
0 0
96
L
3
24
L
2
96
L
3
24
L
2
0 0
24
L
2
4
L
24
L
2
8
L
_
_
, (2.3.1.3)
q = q
_
_
L
4
L
2
48
L
2
0
L
4
L
2
48
_
_
. (2.3.1.4)
Uz rubne uvjete w
1
= w
3
EI
_
_
8
L
24
L
2
4
L
0
24
L
2
192
L
3
0
24
L
2
4
L
0
16
L
4
L
0
24
L
2
4
L
8
L
_
_
_
1
w
2
3
_
_
= q
_
L
2
48
L
2
0
L
2
48
_
_
. (2.3.1.5)
w =
_
1
w
2
3
_
_
=
_
qL
3
24EI
5qL
4
384EI
0
qL
3
24EI
_
_
. (2.3.1.6)
Moment u sredini raspona mozemo dobiti na dva nacina, kao moment u krajnjem cvoru elementa
1 2 ili kao moment u pocetnom cvoru elementa 2 3
M
L/2
= M
12
(L
(e)
) = M
12
(L/2) =
= EI
_
qL
3
24EI
_
4
L/2
+
6x
(L/2)
2
_
+
5qL
4
384EI
_
6
(L/2)
2
+
12x
(L/2)
3
__
(L/2) + M
0
(L/2)
= M
23
(0) =
= EI
_
5qL
4
384EI
_
6
(L/2)
2

12x
(L/2)
3
_
+
qL
3
24EI
_
2
L/2
+
6x
(L/2)
2
__
(0)
=
7qL
2
48

qL
2
48
=
qL
2
8
. (2.3.1.7)
Zbog linearne aproksimacije kvadratne momentne funkcije dobiveno rjesenje ima odstupanje od anal-
itickog rjesenja (qL
2
/8) za 16, 7%.
Primjer 2.3.2. Zadana je konzolna greda raspona L, krutosti EI, opterecena jednolikim kontinuiranim
opterecenjem q. Potrebno je odrediti progib slobodnog kraja grede i moment na upetom lezaju grede.
L
EI
q
Slika 2.3.2.1: Konzolna greda raspona L, krutosti EI, opterecena jednolikim kontinuiranim opterecenjem
q.
Gredu mozemo promatrati kao jedan konacni element duljine L. Elementarne matrice krutosti
i elementarni vektor opterecenja ujedno su i globalna matrica krutosti i globalni vektor opterecenja.
Uvrstavanjam rubnih uvjeta, w
1
= 0 i
1
= 0, slijedi sustav jednadzbi
EI
_
_
12
L
(e)
3
6
L
(e)
2
6
L
(e)
2
4
L
(e)
_
_
_
w
2
2
_
= q
_
_
L
2
L
2
12
_
_
. (2.3.2.1)
w =
_
w
2
2
_
=
_
_
qL
4
8EI
qL
3
6EI
_
_ . (2.3.2.2)
Momentnu funkciju na konacnom elementu, cijeloj gredi dobivamo
M(x) = EIB
(e)
w
(e)
= EI
_
qL
4
8EI
_
6
L
2
+
12x
L
3
_
qL
3
6EI
_
2
L
+
6x
L
2
__
+ M
0
(x) . (2.3.2.3)
Uvrstavanjem x = 0 slijedi vrijednost na upetom lezaju, M(0) = qL
2
/2.
Za izravno dobivanje progiba i zaokreta u sredini konzone grede mozemo podijeliti gredu na dva
konacna elementa (elementi 1-2 i 2-3), svaki duljine L
(e)
= L/2. Za svaki element mozemo, prema (??) i
L/2 L/2 EI EI
q
1 2 3
Slika 2.3.2.2: Podjela grede na konacne elemente
(??), uz L
(e)
= L/2, napisati pripadnu elementarnu matricu krutosti
K
12
= K
23
= EI
_
_
96
L
3

24
L
2

96
L
3

24
L
2
24
L
2
8
L
24
L
2
4
L
96
L
3
24
L
2
96
L
3
24
L
2
24
L
2
4
L
24
L
2
8
L
_
_
(2.3.2.4)
i elementarni vektor opterecenja
q
12
= q
23
= q
_
_
L
4
L
2
48
L
4
L
2
48
_
_
. (2.3.2.5)
K = EI
_
_
96
L
3

24
L
2

96
L
3

24
L
2
0 0
24
L
2
8
L
24
L
2
4
L
0 0
96
L
3
24
L
2
192
L
3
0
96
L
3

24
L
2
24
L
2
4
L
0
16
L
24
L
2
4
L
0 0
96
L
3
24
L
2
96
L
3
24
L
2
0 0
24
L
2
4
L
24
L
2
8
L
_
_
, (2.3.2.6)
q = q
_
_
L
4
L
2
48
L
2
0
L
4
L
2
48
_
_
. (2.3.2.7)
Uz rubne uvjete w
1
= 0 i
1
EI
_
_
192
L
3
0
96
L
3

24
L
2
0
16
L
24
L
2
4
L
96
L
3
24
L
2
96
L
3
24
L
2
24
L
2
4
L
24
L
2
8
L
_
_
_
_
w
2
2
w
3
3
_
_
= q
_
_
L
2
0
L
4
L
2
48
_
_
. (2.3.2.8)
w =
_
_
w
2
2
w
3
3
_
_
=
_
_
17qL
4
384EI
7qL
3
48EI
qL
4
8EI
qL
3
6EI
_
_
. (2.3.2.9)
Lezajni moment mozemo dobiti kao moment u pocetnom cvoru elementa 1 2
M
0
= M
12
(0) + M
0
(0)
= EI
_
17qL
4
384EI
_
6
(L/2)
2
_
7qL
4
48EI
_
2
L/2
__
qL
2
12
=
qL
2
2
. (2.3.2.10)
Primjer 2.3.3. Zadana je slobodno oslonjena greda raspona L, krutosti EI, opterecena koncentriranom
silom K u sredini raspona. Potrebno je odrediti progib i moment u sredini raspona grede.
Podijelimo gredu na dva konacna elementa (elementi 1-2 i 2-3), svaki element duljine L/2. Elementarne
matrice krutosti i globalna matrica krutosti ne ovise o opterecenju sto povlaci da su elementarne matrice
krutosti i globalna matrica krutosti jednake kao i u slucaju slobodno oslonjene grede opterecene jednolikim
L/2 L/2 EI
K
Slika 2.3.3.1: Slobodno oslonjena greda raspona L, krutosti EI, opterecena koncentriranom silom K u
sredini raspona.
kontinuiranimm opterecenjem
K = EI
_
_
96
L
3

24
L
2

96
L
3

24
L
2
0 0
24
L
2
8
L
24
L
2
4
L
0 0
96
L
3
24
L
2
192
L
3
0
96
L
3

24
L
2
24
L
2
4
L
0
16
L
24
L
2
4
L
0 0
96
L
3
24
L
2
96
L
3
24
L
2
0 0
24
L
2
4
L
24
L
2
8
L
_
_
. (2.3.3.1)
Za koncentrirano djelovanje u globalnom vektoru opterecenja stavljamo iznos koncentriranog djelovanja
u redak koji odgovara pripadnom stupnju slobode (u ovom primjeru to znaci u smjeru progiba w
2
). Uz
rubne uvjete w
1
= w
3
EI
_
_
8
L
24
L
2
4
L
0
24
L
2
192
L
3
0
24
L
2
4
L
0
16
L
4
L
0
24
L
2
4
L
8
L
_
_
_
1
w
2
3
_
_
=
_
_
0
K
0
0
_
_
. (2.3.3.2)
w =
_
1
w
2
3
_
_
=
_
KL
2
16EI
KL
3
48EI
0
KL
2
16EI
_
_
. (2.3.3.3)
Moment u sredini raspona mozemo dobiti na dva nacina, kao moment u krajnjem cvoru elementa
1 2 ili kao moment u pocetnom cvoru elementa 2 3
M
L/2
= M
12
(L
(e)
) =
= M
23
(0) =
=
KL
4
. (2.3.3.4)
U ovom slucaju momentna funkcija je linearna, po dijelovima je aproksimirana linearnom funkcijom
i dobivena vrijednost momenta u sredini raspona dobivena metodom konacnih elemenata jednaka je
analitickoj vrijednosti.
Primjer 2.3.4. Zadana je konzolna greda raspona L, krutosti EI, opterecena koncentriranom silom K
na slobodnom kraju. Potrebno je odrediti progib slobodnog kraja grede i moment na upetom lezaju grede.
Gredu mozemo promatrati kao jedan konacni element duljine L. Elementarne matrice krutosti i glob-
alna matrica krutosti ne ovise o opterecenju sto povlaci da su elementarne matrice krutosti i globalna
L
EI
K
Slika 2.3.4.1: Konzolna greda raspona L, krutosti EI, opterecena jednolikim kontinuiranim opterecenjem
q.
matrica krutosti jednake kao i u slucaju slobodno oslonjene grede opterecene jednolikim kontinuiranim
opterecenjem. Za koncentrirano djelovanje u globalnom vektoru opterecenja stavljamo iznos koncentri-
ranog djelovanja u redak koji odgovara pripadnom stupnju slobode (u ovom primjeru to znaci u smjeru
progiba w
2
). Uvrstavanjam rubnih uvjeta, w
1
= 0 i
1
= 0, slijedi sustav jednadzbi
EI
_
_
12
L
(e)
3
6
L
(e)
2
6
L
(e)
2
4
L
(e)
_
_
_
w
2
2
_
=
_
K
0
_
. (2.3.4.1)
w =
_
w
2
2
_
=
_
_
KL
3
3EI
KL
2
2EI
_
_
. (2.3.4.2)
Momentnu funkciju na konacnom elementu, cijeloj gredi dobivamo
M(x) = EIBw
= K(L x) , (2.3.4.3)
sto je jednako analitickoj funkciji momenta. Uvrstavanjem x = 0 slijedi vrijednost na upetom lezaju,
M(0) = KL.
Primjer 2.3.5. Zadan je dvopoljni kontinuirani nosac, oba polja raspona L, krutosti EI, opterecen jed-
nolikim kontinuiranim opterecenjem q u prvom polju. Potrebno je odrediti moment nad srednjim lezajem.
L L
EI EI
q
Slika 2.3.5.1: Zadani dvopoljni kontinuirani nnosac.
Podijelimo nosac na dva konacna elementa (elementi 1-2 i 2-3), svaki element duljine L. Za svaki
L L
EI EI
q
1 2 3
Slika 2.3.5.2: Podjela nosaca na konacne elemente
element mozemo, prema (??), uz L
(e)
= L, napisati pripadnu elementarnu matricu krutosti
K
12
= K
23
= EI
_
_
12
L
3

6
L
2

12
L
3

6
L
2
6
L
2
4
L
6
L
2
2
L
12
L
3
6
L
2
12
L
3
6
L
2
6
L
2
2
L
6
L
2
4
L
_
_
(2.3.5.1)
Elementarni vektor opterecenja za prvi, optereceni element glasi
q
12
= q
_
_
L
2
L
2
12
L
2
L
2
12
_
_
, (2.3.5.2)
dok je za drugi element jednak nul-vektoru, q
23
= 0. Uklapanjem elementarnih matrica krutosti i
elementarnih vektora opterecenja slijede globalna matrica krutosti i globalni vektor opterecenja zadanog
sustava
K = EI
_
_
12
L
3

6
L
2

12
L
3

6
L
2
0 0
6
L
2
4
L
6
L
2
2
L
0 0
12
L
3
6
L
2
24
L
3
0
12
L
3

6
L
2
6
L
2
2
L
0
8
L
6
L
2
2
L
0 0
12
L
3
6
L
2
12
L
3
6
L
2
0 0
6
L
2
2
L
6
L
2
4
L
_
_
, (2.3.5.3)
q = q
_
_
L
2
L
2
12
L
2
L
2
12
0
0
_
_
. (2.3.5.4)
Uz rubne uvjete w
1
= w
2
= w
3
EI
_
_
4
L
2
L
0
2
L
8
L
2
L
0
2
L
4
L
_
_
_
_
3
_
_
= q
_
L
2
12
L
2
12
0
_
_
. (2.3.5.5)
w =
_
_
3
_
_
=
_
qL
3
32EI
qL
3
48EI
qL
3
96EI
_
_ . (2.3.5.6)
Moment nad srednjim lezajem mozemo dobiti na dva nacina, kao moment u krajnjem cvoru elementa
1 2 ili kao moment u pocetnom cvoru elementa 2 3. Moment u prvom polju, na elementu 1 2,
aproksimiramo funkcijom
M
12
(x) = EI
__
4
L
+
6x
L
2
__
qL
3
32EI
_
+
_
2
L
+
6x
L
2
_
qL
3
48EI
_
=
qL
48
(4L 3x) , (2.3.5.7)
sto je linearna aproksimacija kvadratne momentne funkcije. Moment u drugom polju, na elementu 2 3,
aproksimiramo funkcijom
M
23
(x) = EI
__
4
L
+
6x
L
2
_
qL
3
48EI
+
_
2
L
+
6x
L
2
__
qL
3
96EI
__
=
qL
16
(x L) , (2.3.5.8)
sto je identicki jednako analitickoj funkciji momenta u tom polju. Uvrstavanjem x = 0 slijedi moment
na upetom lezaju qL
2
/16.
3. Ravninski zidni kona cni element 35
3. Ravninski zidni konacni element
3.1. Osnovne jednadzbe zidnog nosaca
3.1.1. Odnosi deformacija i pomaka
Promatramo izdvojeni dio zidnog nosaca nakon djelovanja opterecenja. Vektor pomaka u svakoj tocki
Slika 3.1.1: Izdvojeni dio zidnog nosaca
oznacimo
w =
_
u
v
_
. (3.1.1)
Pripadne uzduzne deformacije su
xx
=
u
x
,
yy
=
v
y
, (3.1.2)
posmicna deformacija
xy
=
u
y
+
v
x
=
1
+
2
, (3.1.3)
a otklon dijagonale izdvojenog dijela iznosi
=
1
2
_
v
x

u
y
_
=
1
2
(
2
1
) . (3.1.4)
3.1.2. Odnos naprezanja i deformacija
Uz denirane vektora deformacija = [
xx

yy

xy
]
T
i vektor naprezanja = [
xx

yy

xy
]
T
odnos
naprezanja i deformacija glasi
= D , (3.1.5)
pri cemu je matrica elasticnosti D u slucaju ravninskog naprezanja jednaka
D
RN
=
E
1
2
_
_
1 0
1 0
0 0
1
2
_
_
, (3.1.6)
a u slucaju ravninskih deformacija
D
RD
=
E (1 )
(1 + ) (1 2)
_
_
1

1
0
1
1 0
0 0
12
2(1)
_
_
. (3.1.7)
Ocito je u oba slucaja da je d
33
= G =
E
2(1+)
.
3.1.3. Transformacija koordinatnog sustava
Promatramo izdvojeni element u lokalnom koordinatnom sustavu 1 2, pri cmeu je os 1 za kut
zaokrenuta prema osi x. Vektori deformacija i naprezanja u lokalnom koordinatnom sustavu su
lok
=
[
11

22

12
]
T
i
lok
= [
11

22

12
]
T
. Za vektor deformacija vrijedi
lok
= T
gllok
, (3.1.8)
pri cemu je matrica transformacije jednaka
T = T
gllok
=
_
cos
2
sin
2
sin alpha cos alpha
. (3.1.9)
36 3. Ravninski zidni kona cni element
Zbog jednskoati virtualnog rada u oba koordinatna sustava slijedi
T
=
_
lok
_
T
lok
=
T
T
T
lok
= T
T
symbol
lok
. (3.1.10)
Zakon ponasanja u lokalnom koordinatnom sustavu glasi
lok
= T
T
= T
T
D = T
T
DT
lok
= D
lok
lok
, (3.1.11)
uz D
lok
= T
T
DT.
3.2. Osnovni trokutni konacni element
3.2.1. Koordinatni sustavi
Promatramo proizvoljni trokut (T
1
T
2
T
3
) u opcem polozaju u koordinatnom sustavu xy, (T
1
=
(x
1
, y
1
), T
2
= (x
2
, y
2
), T
3
= (x
3
, y
3
). Takav trokut mozemo preslikati na jedinicni jednakokracni pra-
vokutni (katete duljine 1) trokut (V
1
V
2
V
3
) u koordinatnom sustavu , (V
1
= (0, 0), V
2
= (1, 0), V
3
=
(0, 1). Izmed
-
u tocaka oba trokuta vrijede relacije
T
1
T
2
T
3
x
1
x
2
x
3
y
1
y
2
y
3
0
1
1
0 V
1
V
2
V
3
y
x
Slika 3.2.2: Trokut u koordinatnim sustavima xy i

x = x
1
+ (x
2
x
1
) + (x
3
x
1
) ,
y = y
1
+ (y
2
y
1
) + (y
3
y
1
) , (3.2.12)
=
1
J
[(x x
1
)(y
3
y
1
) (y y
1
)(x
3
x
1
)] ,
=
1
J
[(y y
1
)(x
2
x
1
) (x x
1
)(y
2
y
1
)] , (3.2.13)
pri cemu je J, Jacobian, jednak
J =
x
2
x
1
y
2
y
1
x
3
x
1
y
3
y
1
= (x
2
x
1
)(y
3
y
1
) (x
3
x
1
)(y
2
y
1
) . (3.2.14)
Izmed
-
u koordinatnih sustava postoji veza diferencijala
dxdy = Jdd . (3.2.15)
Potrebne parcijalne derivacije po x i y mozemo izraziti preko parcijalnih derivacija u sustavu
w
x
= w
x
+ w
x
= w
y
3
y
1
J
w
y
2
y
1
J
, (3.2.16)
w
y
= w
y
+ w
y
= w
x
3
x
1
J
+ w
x
2
x
1
J
. (3.2.17)
Proizvoljni trokut (T
1
T
2
T
3
) u ravnini xy mozemo promatrati i u povrsinskom koordinatnom sustavu
L
1
L
2
L
3
. Koordinate tocaka u povrsinskom koordinatnom sustavu su denirane kao omjeri plostina
pripadnih dijelova nasuprot svakog vrha trokuta i plostine cijelog trokuta. Proizvoljna tocka T(x, y, z) u
T
1
T
2
T
3
T
F
1 F
2
F
3
Slika 3.2.3: Trokut u povrsinskom koordinatnim sustavu
povrsinskom koordinatnom sustavu ima koordinate
L
1
=
F
1
F
=
1
2F
[(x
2
y
3
x
3
y
2
) + x(y
2
y
3
) + y(x
3
x
2
)] , (3.2.18)
L
2
=
F
2
F
=
1
2F
[(x
3
y
1
x
1
y
3
) + x(y
3
y
1
) + y(x
1
x
3
)] , (3.2.19)
L
3
=
F
3
F
=
1
2F
[(x
1
y
2
x
2
y
1
) + x(y
1
y
2
) + y(x
2
x
1
)] , (3.2.20)
gdje je F povrsina trokuta,
F =
1
2
1 x
1
y
1
1 x
2
y
2
1 x
3
y
3
, (3.2.21)
a pripadni dijelovi povrsina
F
1
=
1
2
1 x y
1 x
2
y
2
1 x
3
y
3
, F
2
=
1
2
1 x
1
y
1
1 x y
1 x
3
y
3
, F
3
=
1
2
1 x
1
y
1
1 x
2
y
2
1 x y
. (3.2.22)
Ocito da za svaku tocku trokuta vrijedi L
1
+ L
2
+ L
3
= 1 i vrijedi relacija
x = x
1
L
1
+ x
2
L
2
+ x
3
L
3
, y = y
1
L
1
+ y
2
L
2
+ y
3
L
3
. (3.2.23)
Izmed
-
u povrsinskih koordinata i koordinata u sustavu vrijede relacije
L
1
= 1 , L
2
= , L
3
= . (3.2.24)
3.3. Trokutni konacni element sa 6 stupnjeva slobode
Trokutni konacni element sa 6 stupnjeva slobode, pomaci cvorova u smjeru x i y, konacni je element
za rjesavanje ravninskih zidnih nosaca opterecenih u svojoj ravnini. Vrijednost funkcije na pojedinom
konacnom elementu odred
-
ena je sa 3 parametra. Podrucje podijelimo na trokutne konacne elemente.
Promatramo konacni element (e) u povrsinskom koordinatnom sustavu.
Vrijednost funkcije pomaka u smjeru x i smjeru y u bilo kojoj tocki konacnog elementa interpolirana je
linearnom kombinacijom vrijednosti funkcije pomaka u pripadnom smjeru u cvorovima, vrhovima trokuta
_
u
v
_
=
_
N
1
u
i
+ N
2
u
j
+ N
3
u
k
N
1
v
i
+ N
2
v
j
+ N
3
v
k
_
=
_
u
i
u
j
u
k
v
i
v
j
v
k
_
_
_
N
1
N
2
N
3
_
_
. (3.3.25)
u
i
, v
i
u
j
, v
j
u
k
, v
k
i
j
k
Slika 3.3.4: Trokutni konacni element
1
2
3
x
y
(x, y)
F
1
= 0
F
2
= 0
F
3
= 0
Slika 3.3.5: Trokutni konacni element u povrsinskom koordinatnom sustavu
Interpolacijske funkcije u povrsinskom koordinatnom sustavu glase
N
i
= L
i
. (3.3.26)
3.4. Pravokutni konacni element sa 8 stupnjeva slobode
Pravokutni konacni element sa 8 stupnjeva slobode, pomaci cvorova u smjeru x i y, konacni je element
za rjesavanje ravninskih zidnih nosaca opterecenih u svojoj ravnini. Vrijednost funkcije na pojedinom
konacnom elementu odred
-
ena je sa 4 parametra.
Vrijednost funkcije pomaka u smjeru x i smjeru y u bilo kojoj tocki konacnog elementa interpolirana
je linearnom kombinacijom vrijednosti funkcije pomaka u pripadnom smjeru u cvorovima, vrhovima
pravokutnika
_
u
v
_
=
_
N
1
u
i
+ N
2
u
j
+ N
3
u
k
+ N
4
u
l
N
1
v
i
+ N
2
v
j
+ N
3
v
k
+ N
4
u
l
_
=
_
u
i
u
j
u
k
u
l
v
i
v
j
v
k
v
l
_
_
_
N
1
N
2
N
3
N
4
_
_
. (3.4.27)
Pravokutnik, duljina stranica a i b, u opcem polozaju u koordinatnom sustavu xy mozemo transformi-
rati na jedinicni kvadrat u koordinatnom sustavu . Izmed
-
u tocaka unutar elemenata vrijedi odnos
u
i
, v
i
u
j
, v
j
u
k
, v
k
u
l
, v
l
i j
k l
Slika 3.4.6: Pravokutni konacni element
i j
k l
x
p x
p
+ a
y
p
y
p
+ b
0
1
1
0 i j
k l
y
x
Slika 3.4.7: Pravokutni konacni element u koordinatnim sustavima xy i

= (x x
p
)/a , = (y y
p
)/b , (3.4.28)
x = x
p
+ a , y = y
p
+ b . (3.4.29)
Jacobian transformacije glasi
J =
a 0
0 b
= ab . (3.4.30)
Interpolacijske funkcije u koordinatnom sustavu na jedinicnom kvadratu glase
N
1
= (1 )(1 ) , (3.4.31)
N
2
= (1 ) , (3.4.32)
N
3
= , (3.4.33)
N
4
= (1 ) . (3.4.34)
Elementarnu matricu krutosti pravokutnog konacnog elementa dobivamo prema
K
(e)
=
x
p
+a
_
x
p
y
p
+b
_
y
p
B
T
CBdxdy
=
1
_
0
1
_
0
B
T
CBJdd , (3.4.35)
pri cemu je
B =
_
_
N
1
x
0
N
2
x
0
N
3
x
0
N
4
x
0
0
N
1
y
0
N
2
y
0
N
3
y
0
N
4
y
N
1
y
N
1
x
N
2
y
N
2
x
N
3
y
N
3
x
N
4
y
N
4
x
_
_ . (3.4.36)
Podintegralne funkcije mozemo zapisati pomocu cetiri razlicita opcenita clana
_
B
T
CB
_
(2i1)(2k1)
=
N
i
x
N
k
x
+
1
2
N
i
y
N
k
y
, (3.4.37)
_
B
T
CB
_
(2i)(2k)
=
N
i
y
N
k
y
+
1
2
N
i
x
N
k
x
, (3.4.38)
_
B
T
CB
_
(2i1)(2k)
=
N
i
x
N
k
y
+
1
2
N
i
y
N
k
x
, (3.4.39)
_
B
T
CB
_
(2i)(2k1)
=
N
i
y
N
k
x
+
1
2
N
i
x
N
k
y
, (3.4.40)
uz i, k = 1, . . . 4.
Nakon integriranja slijedi elementarna matrica krutosti pravokutnog konacnog elementa
K
(e)
=
Ed
1
2
_
_
k
11
k
12
k
13
k
14
k
15
k
16
k
17
k
18
k
12
k
22
k
23
k
24
k
25
k
26
k
27
k
28
k
13
k
23
k
33
k
34
k
35
k
36
k
37
k
38
k
14
k
24
k
34
k
44
k
45
k
46
k
47
k
48
k
15
k
25
k
35
k
45
k
55
k
56
k
57
k
58
k
16
k
26
k
36
k
46
k
56
k
66
k
67
k
68
k
17
k
27
k
37
k
47
k
57
k
67
k
77
k
78
k
18
k
28
k
38
k
48
k
58
k
68
k
78
k
88
_
_
, (3.4.41)
pri cemu su koecijenti u matrici jednaki
k
11
= k
33
= k
55
= k
77
=
+ (1 )/2
3
, (3.4.42)
k
22
= k
44
= k
66
= k
88
=
+ (1 )/2
3
, (3.4.43)
k
13
= k
57
=
+ (1 )/4
3
, (3.4.44)
k
15
= k
37
=
/2 (1 )/4
3
, (3.4.45)
k
17
= k
35
=
/2 (1 )/2
3
, (3.4.46)
k
24
= k
68
=
/2 (1 )/2
3
, (3.4.47)
k
26
= k
48
=
/2 (1 )/4
3
, (3.4.48)
k
28
= k
46
=
+ (1 )/4
3
, (3.4.49)
k
12
= k
38
= k
56
= k
47
=
(1 + )
8
, (3.4.50)
k
14
= k
36
= k
58
= k
27
=
(1 3)
8
, (3.4.51)
k
16
= k
34
= k
25
= k
78
=
(1 + )
8
, (3.4.52)
k
18
= k
23
= k
45
= k
67
=
(1 3)
8
, (3.4.53)
uz = a/b i = b/a.
A Osnovni pojmovi matri cne algebre 41
A Osnovni pojmovi matricne algebre
A1. Notacija
Skalarne vrijednosti iskazivat cemo malim ili velikim slovom, npr. progib w, modul elasticnosti E.
Vektore prikazujemo malim, masno otisnutim slovom, npr. vektor nepoznatih pomaka w, vektor cvornih
opterecenja q. Komponente vektora prikazivat cemo pripadnim malim, obicno otisnutim, slovom kao i
vektor, uz indeks koji odred
-
uje o kojoj se komponenti vektora radi, npr. w
i
predstavlja i-tu komponentu
vektora nepoznatih pomaka w. Velikim, masno otisnutim, slovima prikazivat cemo matrice, npr. matrica
krutosti K.

Clan matrice u i-tom retku i j-tom stupcu bit ce oznacen pripadnim malim, obicno otisnutim,
slovom s dvostrukim indeksom, npr. k
ij
predstavlja element matrice krutosti K u i-tom retku i j-tom
stupcu.
A2. Vektori
A2.1. Geometrijsko i zikalno znacenje vektora
Neka su A i B dvije tocke u n-dimenzionalnom prostoru R
n
. Orijentiranu duzinu

AB zovemo vektor.
Geometrijsko znacenje vektora je translacijski pomak u prostoru R
n
, iz tocke A R
n
u tocku B R
n
,
v =

AB. Fizikalno znacenje vektora je sila na pravcu tocaka A i B ciji je iznos jednak duljini vektora.
Duljina vektora je udaljenost tocaka A i B. Smjer (pravac) vektora deniran je pravcem kroz tocke A i
B. Usmjerenje vektora odred
-
eno je deniranjem pocetne i krajnje tocke.
Vektori

AB i

CD su jednaki ako tocke A,B,D,C (tocno tim redoslijedom) tvore paralelogram iz cega
proizlazi tvrdnja o jednakosti vektora:
Dva su vektora jednaka ako i samo ako imaju jednake duljine, isti smjer (pravac) i isto usmjerenje.
A
B
D
C
Slika A2.1: Jednakost vektora, gracki prikaz
Vektor v dimenzije n (n-dimenzionalni vektor) u prostoru R
n
ured
-
ena je n-torka realnih brojeva
v =
_
_
v
1
v
2
.
.
.
v
n
_
_
=
_
v
1
v
2
. . . v
n
T
. (A2.1)
Dva su vektora v, w R
n
jednaka ako i samo ako su im jednake sve komponente,
v = w v
i
= w
i
, i = 1, 2, . . . , n . (A2.2)
Duljina (modul) vektora preslikavanja je iz skupa R
n
u skup nenegativnih realnih brojeva R
+
0
i denirano
izrazom
|| : R
n
R
+
0
, |v| =
_
n
i=1
v
2
i
. (A2.3)
Transponirani vektor je vektor zapisan kao redak
v
T
=
_
v
1
v
2
. . . v
n
. (A2.4)
42 A Osnovni pojmovi matri cne algebre
A2.2. Mnozenje vektora skalarom
Mnozenjem n-dimenzionalnog vektora skalarom R dobijemo n-dimenzionalni vektor cije su kom-
ponente jednake komponentama zadanog vektora pomnozenim zadanim skalarom,
v R
n
v R
n
, v =
_
_
v
1
v
2
.
.
.
v
n
_
_
. (A2.5)
A2.3. Zbrajanje vektora
Zbroj dva n-dimenzionalna vektora (rezultanta vektora) jednak je n-dimenzionalnom vektoru cije su
komponente jednake zbroju komponenti zadanih vektora
+ : R
n
R
n
R
n
, v +w =
_
_
v
1
+ w
1
v
2
+ w
2
.
.
.
v
n
+ w
n
_
_
. (A2.6)
Za zbrajanje vektora i mnozenje vektora skalarom vrijede svojstva
v +w = w +v komutativnost, (A2.7)
(v +w) +u = v + (w +u) asocijativnost, (A2.8)
v + (v) = 0 , (A2.9)
(v +w) = v + w , (A2.10)
( + )v = v + v , (A2.11)
(v) = ()v . (A2.12)
Fizikalno, zbroj vektora (sila) je rezultantna sila. Geometrijski, zbroj vektora jednak je dijagonali par-
alelograma razapetog sa zadanim vektorima (pravilo paralelograma), ili postupna translacija iz pocetne
tocke za zadane vektore neovisno o redoslijedu vektora jer vrijedi komutativnost (pravilo trokuta).
v
w v +w
Slika A2.2: Zbrajanje vektora, pravilo paralelograma
v
w
v +w
Slika A2.3: Zbrajanje vektora, pravilo trokuta
Na isti nacin mozemo denirati i zbrajanje vise vektora
m
j=1
v
j
=
_
_
m
j=1
v
j
1
m
j=1
v
j
2
.
.
.
m
j=1
v
j
n
_
_
, (A2.13)
sto u geometrijskom smislu opet predstavlja postupnu translaciju iz pocetne tocke za zadane vektore
(pravilo poligona).
v
1
v
2
v
3
v
4
v
1
+v
2
+v
3
+v
4
Slika A2.4: Zbrajanje vektora, pravilo poligona (mnogokuta)
A2.4. Skalarni produkt vektora
Skalarni produkt vektora v i w, oznaka (v, w) ili v w, deniramo
(, ) : R
n
R
n
R, (v, w) =
n
i=1
v
i
w
i
. (A2.14)
Vrijednost skalarnog produkta mozemo izracunati i kao
(v, w) = |v| |w| cos (v, w) , (A2.15)
pri cemu je (v, w) [0, ] kut izmed
-
u vektora.
Skalarni produkt je komutativna operacija, (v, w) = (w, v). Za skalarni produkt vrijedi svojstvo
distributivnosti,
v (w +u) = v w +v u . (A2.16)
Skalarni produkt moze posluziti i za deniranje okomitosti vektora. Dva vektora v, w = 0 med
-
usobno su
okomita ako i samo ako vrijedi v w = 0.
Skalarni produkt ima primjenu kod projekcije vektora na proizvoljnu os ili proizvoljnu ravninu. Neka
je e
0
jedinicni vektor proizvoljne osi o . Projekcija vektora v na os o jednaka je
v
o
= (v e
0
) e
0
. (A2.17)
Gracki projekciju vektora na os odred
-
ujemo postavljanjem ravnina okomitih na os kroz vrhove vektora.
Vektor izmed
-
u probodista zadane osi s tim ravninama predstavlja projekciju vektora na os.
Neka je n jedinicni vektor normale na proizvoljnu ravninu . Projekcija vektora v na ravninu
jednaka je razlici zadanog vektora i njegove projekcije na pravac normale n na ravninu
v
= v v
n
= v (v n) n . (A2.18)
Gracki projekciju vektora na ravninu odred
-
ujemo postavljanjem pravaca okomitih na ravninu iz vrhova
vektora. Vektor izmed
-
u probodista tih pravaca sa zadanom ravninom predstavlja projekciju vektora na
ravninu.
v v
o
Slika A2.5: Projekcija vektora na os
v
v
Slika A2.6: Projekcija vektora na ravninu

A2.5. Vektorski produkt vektora
Vektorski produkt vektora v i w (oznaka v w) deniramo
: R
3
R
3
R
3
, v w =
i j k
v
x
v
y
v
z
w
x
w
y
w
z
(A2.19)
= (v
y
w
z
v
z
w
y
) i + (v
z
w
x
v
x
w
z
) j + (v
x
w
y
v
y
w
x
) k .
Vektorski produkt je vektor okomit na ravninu
v,w
u kojoj se nalaze vektori koji tvore vektorski produkt,
v w
v,w
. To povlaci da je vektorski produkt okomit na oba vektora koji tvore vektorski produkt
sto znaci da ured
-
ena trojka (v, w, v w), tocno tim redoslijedom, tvori desno orijentiranu bazu.
Apsolutnu vrijednost vektorskog produkta mozemo izracunati i kao
|v w| = |v| |w| sin(v, w) , (A2.20)
sto je povrsina paralelograma koji razapinju vektori v i wcime je denirana duljina vektora koji je dobiven
kao vektorski produkt. Vektorski produkt je antikomutativna operacija, vrijedi jednakost vw = wv.
Vektorski produkt dva kolinearna vektora jednak je nul-vektoru, odnosno v, w = 0, R w = v povlaci
v w = 0.
A2.6. Mjesoviti produkt vektora
Mjesoviti (vektorsko-skalarni) produkt vektora v
1
, v
2
, v
3
deniramo
_
v
1
v
2
_
v
3
:
_
R
3
R
3
_
R
3
R , (A2.21)
v
w
v w
(v, w)
Slika A2.7: Vektorski produkt
sto nakon raspisivanja daje
_
v
1
v
2
_
v
3
=
_
v
1
y
v
2
z
v
1
z
v
2
y
_
v
3
x
+
_
v
1
z
v
2
x
v
1
x
v
2
z
_
v
3
y
+
_
v
1
x
v
2
y
v
1
y
v
2
x
_
v
3
z
=
v
1
x
v
1
y
v
1
z
v
2
x
v
2
y
v
2
z
v
3
x
v
3
y
v
3
z
. (A2.22)
Apsolutnu vrijednost mjesovitog produkta mozemo izracunati i kao
_
v
1
v
2
_
v
3
=
_
v
1
v
2
sin
_
v
1
, v
2
__
v
3
cos
_
v
1
v
2
, v
3
_
=
_
v
1
v
2
sin
_
v
1
, v
2
__
v
3
sin
_
v
3
,
v
1
,v
2
_
, (A2.23)
pri cemu je
v
1
,v
2 ravnina u kojoj su vektori v
1
i v
2
. Geometrijski, mjesoviti produkt predstavlja volumen
paralelopipeda razapetog zadanim vektorima pri cemu je baza paralelogram razapet vektorima koji tvore
pripadni vektorski produkt.
v
1
v
2
v
3
(v
1
, v
2
)
Slika A2.8: Mjesoviti produkt, volumen paralelopipeda
Za mjesoviti produkt vrijede odnosi
_
v
1
v
2
_
v
3
=
_
v
2
v
3
_
v
1
=
_
v
3
v
1
_
v
2
. (A2.24)
Mjesoviti produkt moze posluziti i za deniranje komplanarnosti vektora (vektori se nalaze u istoj ravnini).
Tri vektora v
1
, v
2
, v
3
= 0 su komplanarna ako i samo ako vrijedi
_
v
1
v
2
_
v
3
= 0.
A2.7. Vektorsko-vektorski produkt vektora
Vektorsko-vektorski produkt vektora v
1
, v
2
, v
3
deniramo
_
v
1
v
2
_
v
3
:
_
R
3
R
3
_
R
3
R,
_
v
1
v
2
_
v
3
=
_
v
1
v
3
_
v
2
_
v
2
v
3
_
v
1
. (A2.25)
Geometrijski, vektorsko-vektorski produkt je vektor u ravnini odred
-
enoj vektorima prvog vektorskog
produkta.
A2.8. Derivacije vektora
Vektor deriviramo po skalaru tako da svaku komponentu vektora deriviramo po zadanom skalaru
da
dt
=
i
da
i
dt
e
i
. (A2.26)
Gradijent vektor je vektor dobiven deriviranjem skalarnog polja po smjerovima
=
i
e
i
. (A2.27)
Divergencija vektora skalarna je vrijednost dobivena zbrajanajem derivacija komponenti vektora po
pripadnim smjerovima
a =
i
a
i
i
. (A2.28)
Laplace skalarnog polja opet je skalarno polje prema izrazu
= ( ) =
i
2
. (A2.29)
A2.9. Linearna nezavisnost vektora
Skup vektora a
i
, i = 1, . . . , n je linearno nezavisan ako vrijedi
n
i=1
i
a
i
= 0
i
= 0 , i = 1, . . . , n , (A2.30)
odnosno nijedan vektor iz skupa ne mozemo prikazati kao linearnu kombinaciju ostalih vektora.
A3. Matrice
A3.1. Denicija matrice
Matrice reda mn zovemo organizirane skupove brojeva sa m redaka i n stupaca i pisemo
A =
_
_
a
11
a
12
. . . a
1n
a
21
a
22
. . . a
2n
a
31
a
32
. . . a
3n
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
a
m1
a
m2
. . . +a
nn
x
n
= b
n
_
_
. (A3.31)
Matrice koje imaju jednaki broj redaka i stupaca, m = n zovemo kvadratne matrice.
A3.2. Zbrajanje matrice
Zbroj matrica nova je matrica ciji je svaki clan jednak zbroju pripadnih clanova matrica pribrojnika,
C = A+B c
ij
= a
ij
+ b
ij
. (A3.32)
Zbrajanje matrica komutativna je i asocijativna operacija,
A+B = B+A , (A3.33)
A+ (B+C) = (A+B) +C . (A3.34)
A3.3. Mnozenje matrica skalarom
Kod mnozenja matrica skalarom, svaki clan matrice pomnozimo skalarom
B = kA b
ij
= k a
ij
. (A3.35)
Mnozenje matrice skalarom komutativna je i distributivna operacija,
kA = Ak , (A3.36)
k (AB) = kAkB . (A3.37)
A3.4. Mnozenje matrica
Umnozak matrice A
m,k
i matrice B
k,n
matrica je C
m,n
ciji svaki clan matrice dobivamo prema izrazu
C = A B c
mn
=
k
a
mk
b
kn
. (A3.38)
Mnozenje matrica asocijativna je operacija,
(A B) C = A (B C) . (A3.39)
Mnozenje matrica nije komutativna operacija, AB = BA. Za mnozenje i zbrajanje matrica vrijedi
distributivnost
(A+B) C = AC+BC . (A3.40)
A3.5. Transponirana matrica
Transponiranu matricu A
T
dobivamo zamjenom redaka i stupaca osnovne matrice A,
B = A
T
b
ij
= a
ji
. (A3.41)
Za operaciju transponiranja vrijedi
(AB)
T
= B
T
A
T
. (A3.42)
A3.6. Simetricna matrica
Matricu za koju vrijedi a
ij
= a
ji
nazivao simetricna matrica. Za simetricne matrice vrijedi A
T
= A.
Skup simetricnih matrica oznacavamo Symm. Simetricnu matricu kod koje su svi vandijagonalni elementi
jednaki nuli, a
ij
= 0 , i = j, nazivamo dijagonalna matrica. Skup svih dijagonalnih matrica oznacavamo
Diag. Dijagonalnu matricu kod koje su svi elementi na dijagonali jednaki jedinici, a
ii
= 1, i = 1, . . . , n
nazivamo jedinicna matrica (reda n) i oznacavamo I ili I
n
. Dijagonalnu matricu kod koje su svi elementi
na dijagonali jednaki nuli, a
ii
= 0, i = 1, . . . , n nazivamo nul-matrica i oznacavamo 0.
A3.7. Inverzna matrica
Za matricu B kazemo da je inverzna matrici A ako vrijedi
A B = I . (A3.43)
Matricu kod koje je determinanta jednaka nuli detA = 0, ne mozemo invertirati i nazivamo singularna
matrica. Invertibilne matrice, detA = 0, nazivamo regularne matrice.
48 B Rjesavanje sustava jednadzbi
B Rjesavanje sustava jednadzbi
B1. Egzistencija rjesenja
Promatramo sustav linearnih jednadzbi, u matricnom zapisu,
Kw = q . (B1.1)
Ako redove ili stupce matrice sustava linearnih jednadzbi promatramo kao vektore, za sustav kazemo da
ima rjesenje ako su redovi ili stupci med
-
usobno linearno nezavisni. Za takav sustav linearnih jednadzbi
matrica sustava je regularna, detK = 0, odnosno postoji inverzna matrica matrice sustava. Sustave
linearnih jednadzbi rjesavamo postupcima eliminacija ili iterativnim postupcima.
B2. Postupci eliminacija
B2.1. Gaussov postupak eliminacija
Najpoznatiji posupak eliminacija rjesavanje je sustava Gaussovim eliminacijama. Kod metode konacnih
elemenata posebno je svojstveno da je matrica sustava simetricna i pozitivno denitna sto pojednos-
tavljuje postupak Gaussovih eliminacija. Gaussova eliminacija sukcesivno eliminira nepoznanice, u i-tom
koraku eliminira se nepoznanica w
i
iz jednadzbi j = i + 1, . . . , n, tako da nakon n 1 eliminacija u
posljednjoj jednadzbi jedina nepoznanica ostaje w
n
. Promotrimo opceniti sustav n linearnih jednadzbi s
n nepoznanica,
k
11
w
1
+ k
12
w
2
+ k
13
w
3
+ . . . +k
1n
w
n
= q
1
k
21
w
1
+ k
22
w
2
+ k
23
w
3
+ . . . +k
2n
w
n
= q
2
k
31
w
1
+ k
32
w
2
+ k
33
w
3
+ . . . +k
3n
w
n
= q
3
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
k
n1
w
1
+ k
n2
w
2
+ k
n3
w
3
+ . . . +k
nn
w
n
= q
n
. (B2.2)
U prvom koraku eliminacije deniramo koecijente
l
i1
=
k
i1
k
11
, i = 2, . . . , n , (B2.3)
s kojim pomnozimo prvi redak i oduzmemo od i-tog retka cime dobivamo nove clanove i-tog retka
k
(1)
ij
= k
ij
l
i1
k
1j
, q
(1)
i
= q
i
l
i1
q
1
, i, j = 2, . . . , n , (B2.4)
a koecijenti l
i1
, i = 2, . . . , n su elementi ispod dijagonale prvog stupca donjetrokutaste matrice L
G
.
Sustav sada glasi
k
11
w
1
+ k
12
w
2
+ k
13
w
3
+ . . . +k
1n
w
n
= q
1
k
(1)
22
w
2
+ k
(1)
23
w
3
+ . . . +k
(1)
2n
w
n
= q
(1)
2
k
(1)
32
w
2
+ k
(1)
33
w
3
+ . . . +k
(1)
3n
w
n
= q
(1)
3
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
k
(1)
n2
w
2
+ k
(1)
n3
w
3
+ . . . +k
(1)
nn
w
n
= q
(1)
n
. (B2.5)
Na isti nacin nastavimo u slijedecim koracima eliminacija, u opcenitom k-tom koraku koecijent iznosi
l
ik
=
k
(k1)
ik
k
(k1)
kk
, i = k + 1, . . . , n , (B2.6)
a novi koecijenti sustava, novi elementi i-tog retka (i = k + 1, . . . , n),
k
(k)
ij
= k
(k1)
ij
l
ik
k
(k1)
kj
, q
(k)
i
= q
(k1)
i
l
ik
q
(k1)
k
, i, j = k + 1, . . . , n , (B2.7)
a koecijenti l
ik
, i = k + 1, . . . , n elementi su k-tog stupca ispod dijagonale donjetrokutaste matrice L
G
.
Nakon n 1 takvih eliminacija dobivamo sustav
k
11
w
1
+ k
12
w
2
+ k
13
w
3
+ . . . + k
1n1
w
n1
+ k
1n
w
n
= q
1
k
(1)
22
w
2
+ k
(1)
23
w
3
+ . . . + k
(1)
2n1
w
n1
+ k
(1)
2n
w
n
= q
(1)
2
k
(2)
33
w
3
+ . . . + k
(2)
3n1
w
n1
+ k
(2)
3n
w
n
= q
(2)
3
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
k
(n2)
n1n1
w
n1
+ k
(n2)
n1n
w
n
= q
(n2)
n1
k
(n1)
nn
w
n
= q
(n1)
n
. (B2.8)
B Rjesavanje sustava jednadzbi 49
Iz ovako prikazanog sustava nepoznanice se jednostavno mogu odrediti povratnim postupkom
w
k
=
q
(k1)
k

n
j=k+1
k
(k1)
kj
w
j
k
(k1)
kk
. (B2.9)
Postupkom Gaussovih eliminacija matricu sustava smo rastavili na produkt matrica
K = L
G
D L
T
G
, (B2.10)
pri cemu je matrica L
G
donja trokutasta matrica, a matrica D dijagonalna
L
G
=
_
_
1 0 0 . . . 0 0
l
21
1 0 . . . 0 0
l
31
l
32
1 . . . 0 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
l
n11
l
n12
l
n13
. . . 1 0
l
n1
l
n2
l
n3
. . . l
nn1
1
_
_
, (B2.11)
D =
_
_
k
11
0 0 . . . 0 0
0 k
(1)
22
0 . . . 0 0
0 0 k
(2)
33
. . . 0 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 0 . . . k
(n2)
n1n1
0
0 0 0 . . . 0 k
(n1)
nn
_
_
. (B2.12)
Uvod
-
enjem pomocnih vektora y i c postupak rjesavanja sustava linearnih jednadzbi Gaussovim elim-
inacijama mozemo denirati u 4 koraka:
Gaussov rastav matrice K na matrice L
G
i D ,
rjesavanje sustava L
G
y = q ,
rjesavanje sustava Dc = y ,
povratni postupak L
T
G
w = c .
Postupak Gaussovih eliminacija mozemo uvijek primijeniti, ali nedostatak postupka pri programiranju je
da koecijente l
ik
moramo pamtiti do kraja pripadnog koraka i tek onda spremiti na memorijsko mjesto u
osnovnoj matrici. Taj nedostatak je rijesen za simetricne i pozitivno denitne matrice (kakve se javljaju
u sustavima rjesavanja zadaca metodom konacnih elemenata) postupkom Choleskog.
B2.2. Postupak Choleskog
Matrica sustava koja proizlazi iz metode konacnih elemenata je simetricna i pozitivno denitna.
Matricu sustava mozemo rastaviti na produkt donjetrokutaste matrice L
CH
i njoj transponirane gorn-
jetrokutaste matrice L
T
CH
, u obliku
K = L
CH
L
T
CH
, (B2.13)
pri cemu je matrica L
CH
jednaka produktu donjetrokutaste matrice L
G
i korijena iz dijagonalne matrice
D deniranih tijekom Gaussovog postupka rastava matrice sustava
L
CH
= L
G
D
1/2
, (B2.14)
odnosno
L
G
=
_
_
1 0 0 . . . 0 0
l
G
21
1 0 . . . 0 0
l
G
31
l
G
32
1 . . . 0 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
l
G
n11
l
G
n12
l
G
n13
. . . 1 0
l
G
n1
l
G
n2
l
G
n3
. . . l
nn1
1
_
k
11
0 0 . . . 0 0
0
_
k
(1)
22
0 . . . 0 0
0 0
_
k
(2)
33
. . . 0 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 0 . . .
_
k
(n2)
n1n1
0
0 0 0 . . . 0
_
k
(n1)
nn
_
_
=
_
k
11
0 0 . . . 0 0
k
11
l
G
21
_
k
(1)
22
0 . . . 0 0
k
11
l
G
31
_
k
(1)
22
l
G
32
_
k
(2)
33
. . . 0 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
k
11
l
G
n11
_
k
(1)
22
l
G
n12
_
k
(2)
33
l
G
n13
. . .
_
k
(n2)
n1n1
0
k
11
l
G
n1
_
k
(1)
22
l
G
n2
_
k
(2)
33
l
G
n3
. . .
_
k
(n2)
n1n1
l
G
nn1
_
k
(n1)
nn
_
_
=
_
_
l
G
11
0 0 . . . 0 0
l
CH
21
l
G
22
0 . . . 0 0
l
CH
31
l
CH
32
l
G
33
. . . 0 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
l
CH
n11
l
CH
n12
l
CH
n13
. . . l
G
n1n1
0
l
CH
n1
l
CH
n2
l
CH
n3
. . . l
CH
nn1
l
G
nn
_
_
. (B2.15)
Prikazani koecijenti u k-tom stupcu matrice L
G
slijede iz izraza
l
G
kk
=
_
k
(k1)
kk
, l
ik
=
k
(k1)
ik
l
kk
, i = k + 1 . . . , n . (B2.16)
Promjena clanova na desnoj strani jednadzbe slijede prema
g
G
k
=
q
k
k1
i=1
l
ki
q
(i)
i
l
kk
, k = 1, . . . , n . (B2.17)
Za deniranje postupka Choleskog dovoljno je uvesti samo jedan pomocni vektor c, transformirani vektor
opterecenja, a postupak rjesavanja sustava linearnih jednadzbi eliminacijama tipa Cholesky tada slijedi
u 3 koraka:
rastav matrice K na matrice L
CH
i L
T
CH
,
rjesavanje sustava L
CH
c = q ,
povratni postupak L
T
CH
w = c .
Za navedene korake u postupku rjesavanja postupkom Choleskog mozemo prikazati pripadne algoritme
u pseudokodu pogodne za implementiranje u cjeloviti proracun. Rastav denirane matrice sustava na
matrice L
CH
i L
T
CH
slijedi prema algoritmu
Drugi korak je transformacija vektora opterecenja, desne strane sustava jednadzbi, koja slijedi prema
algoritmu
Povratna transformacija, dobivanje rjesenja sustava, slijedi prema algoritmu
Prednost eliminacijskih postupaka je sto za promjenu desne strane prvi korak, rastav matrice sustava,
nije potrebno ponavljati.
Algoritam 1 Rastav matrice sustava
1: for p = 1 to n do
2: l
pp
=
_
k
pp
{deniranje elemenata na dijagonali}
3: for i = p + 1 to n do
4: l
ip
= k
ip
/l
pp
5: for j = p + 1 to i do
6: k
ij
= k
ij
l
ip
l
jp
{deniranje elemenata izvan dijagonale}
7: end for
8: end for
9: end for
Algoritam 2 Transformacija vektora opterecenja
for j = 1 to n do
2: s = q
j
for i = 1 to j 1 do
4: s = s l
ji
c
i
end for
6: c
j
= s/l
jj
{deniranje clanova transformiranog vektora opterecenja}
end for
B3. Iterativni postupci
Zadani sustav linearnih jednadzbi (??) mozemo rijesiti neizravnim, iterativnim postupkom. Iz i-te
jednadzbe izrazimo vrijednost nepoznanice w
i
pomocu izracunatih vrijednosti ostalih nepoznanica. Za
pocetnu iteraciju mozemo uzeti da su sve nepoznanice jednake nuli ili neku drugu proizvoljnu procjenu.
U svakom iteracijskom koraku moramo proci sve nepoznanice. Prije pocetka provedbe postupka trebamo
denirati mjeru za dopustivost greske rjesenja. S iteracijskim postupkom prestajemo kad je razlika novog
rjesenja i rjesenja iz prethodnog koraka manja od dopustive greske. Uz deniranu dopustivu pogresku
err, s iteracijskim postupkom prestajemo kad postignemo da vrijedi
w
(i)
w
(i1)
err . (B3.18)
Nedostatak iterativnog postupka je sto kod promjene desne strane sustava (vektor q), a sto je u postupku
proracuna konstrukcija redovita situacija zbog vise kombinacija opterecenja za istu konstrukciju, svaki
puta moramo provoditi postupak iznova. Denirat cemo nekoliko iterativnih postupaka uzimajuci u obzir
simetricnost i pozitivnu denitnost matrice sustava proizasle iz rubne zadace tijekom rjesavanja metodom
konacnih elemenata.
B3.1. Jacobijeva metoda
Simetricnu i pozitivno denitnu matricu sustava mozemo rastaviti u obliku
K = T+D+T
T
, (B3.19)
pri cemu je T = [t
ij
], t
ij
= k
ij
, i > j, t
ij
= 0, i j, donjetrokutasta matrica, a matrica D = [
ij
k
ii
]
dijagonalna. Sustav mozemo prikazati u obliku
_
T+D+T
T
_
w = q , (B3.20)
Algoritam 3 Dobivanje rjesenja sustava
for j = n to 1 do
s = c
j
3: for i = j + 1 to n do
s = s l
ij
w
i
end for
6: w
j
= s/l
jj
{deniranje clanova vektora rjesenja}
end for
odnosno u obliku
Dw =
_
T+T
T
_
w +q . (B3.21)
Zbog pozitivne denitnosti matrice sustava, postoji inverz matrice D, matrica D
1
= [
ij
/k
ii
]. Za rjesenje
sustava u i-tom koraku iteracije vrijedi relacija
w
(i)
= D
1
_
_
T+T
T
_
w
(i1)
q
_
, (B3.22)
a za proizvoljnu komponentu rjesenja
w
(i)
l
=
1
k
ll
_
_
n
j=1j=l
k
lj
w
(i1)
j
q
l
_
_
, l = 1, . . . , n . (B3.23)
B3.2. Gauss-Seidelova metoda
Gauss-Seidelova metoda poboljsanje je Jacobijeve metode u smislu da kod proracuna novih vrijednosti
nepoznatog vektora koristimo vec proracunate prethodne clanove vektora tijekom iste iteracije. Matricni
zapis metode glasi
(T+D) w = T
T
w +q . (B3.24)
Na taj nacin u iterativnom postupku provodimo pridruzivanje
w
(i)
= (T+D)
1
_
T
T
w
(i1)
q
_
. (B3.25)
Invertiranje matrice T+D bitno je slozenije nego invertiranje dijagonalne matrice. Zbog toga jednadzbu
(??) pomnozimo matricom D
1
,
D
1
(T+D) w = D
1
_
T
T
wq
_
, (B3.26)
iz cega, uz D
1
(T+D) = D
1
T+I, proizlaze relacije
_
D
1
T+I
_
w = D
1
_
T
T
wq
_
, (B3.27)
w = D
1
__
T+T
T
_
wq
, (B3.28)
w
(i)
= D
1
_
Tw
(i)
+T
T
w
(i1)
q
_
, (B3.29)
odnosno za proizvoljnu komponentu rjesenja
w
(i)
l
=
1
k
ll
_
_
l1
j=1
k
lj
w
(i)
j
+
n
j=l+1
k
lj
w
(i1)
j
q
l
_
_
, l = 1, . . . , n . (B3.30)
B4. Numericki primjer
Primjer B.1. Na linearnom sustavu 4 jednadzbe sa 4 nepoznanice pokazat cemo postupak Gaussovih
eliminacija, rastav Choleskog i iteracijski postupak Neka je zadan simetrican sustav
4w
1
+w
2
+w
3
= 3
w
1
+4w
2
+w
3
+w
4
= 0
w
1
+w
2
+4w
3
+w
4
= 3
w
2
+w
3
+4w
4
= 1
.
U prvom koraku eliminacije koecijenti su
l
21
=
1
4
, l
31
=
1
4
, l
41
= 0 ,
sto povlaci sustav
4w
1
+w
2
+w
3
= 3
15
4
w
2
+
3
4
w
3
+w
4
=
3
4
3
4
w
2
+
15
4
w
3
+w
4
=
15
4
w
2
w
3
+4w
4
= 1
.
U drugom koraku eliminacije koecijenti su
l
32
=
1
5
, l
42
=
4
15
,
pa slijedi sustav
4w
1
+w
2
+w
3
= 3
15
4
w
2
+
3
4
w
3
+w
4
=
3
4
18
5
w
3
+
4
5
w
4
=
18
5
4
5
w
3
+
56
15
w
4
=
4
5
.
U posljednjem koraku eliminacija koecijent iznosi l
43
= 2/9, a konacni sustav glasi
4w
1
+w
2
+w
3
= 3
15
4
w
2
+
3
4
w
3
+w
4
=
3
4
18
5
w
3
+
4
5
w
4
=
18
5
32
9
w
4
= 0
.
U povratnom postupku slijedi rjesenje sustava
w
4
= 0 , w
3
= 1 , w
2
= 0 , w
1
= 1 .
Matrice rastava matrice sustava su
L
G
=
_
_
1 0 0 0
1
4
1 0 0
1
4
1
5
1 0
0
4
15
2
9
1
_
_
,
D =
_
_
4 0 0 0
0
15
4
0 0
0 0
18
5
0
0 0 0
32
9
_
_
.
Postupak Choleskog na ovom primjeru daje sljedece vrijednosti
p = 1
l
11
=
4 = 2
i = 2 l
21
=
1
2
j = 2 k
(1)
22
= 4
1
2

1
2
=
15
4
i = 3 l
31
=
1
2
j = 2 k
(1)
32
= 1
1
2

1
2
=
3
4
j = 3 k
(1)
33
= 4
1
2

1
2
=
15
4
i = 4 l
41
=
0
2
= 0
j = 2 k
(1)
42
= 1 0
1
2
= 1
j = 3 k
(1)
43
= 1 0
1
2
= 1
j = 4 k
(1)
44
= 4 0
1
2
= 4
p = 2
l
11
=
_
15
4
=
15
2
i = 3 l
32
=
3
4
15
2
=
15
10
j = 3 k
(2)
33
=
15
4

15
10

15
10
=
18
5
i = 4 l
42
=
1
15
2
=
2
15
15
j = 3 k
(2)
43
= 1
2
15
15

15
10
=
4
5
j = 4 k
(2)
44
= 4
2
15
15

2
15
15
=
56
15
p = 3
l
33
=
_
18
5
=
3
10
5
i = 4 l
43
=
4
5
3
10
5
=
2
10
15
j = 4 k
(3)
44
=
56
15

2
10
15

2
10
15
=
32
9
p = 4
l
44
=
_
32
9
=
4
2
3
Iz proracunatih vrijednosti slijedi matrica
L
CH
=
_
_
2 0 0 0
1
2
15
2
0 0
1
2
15
10
3
10
5
0
0
2
15
15
2
10
15
4
2
3
_
_
.
Desna strana jednadzbe slijedi
c
1
=
3
2
c
2
=
_
0
1
2

3
2
_
/
_
15
2
_
=
15
10
c
3
=
_
3
1
2

3
2

15
10

_
15
10
__
/
_
3
10
5
_
=
3
10
5
c
4
=
_
1 0
3
2

2
15
15

_
15
10
_
10
15

_
10
5
__
/
_
4
2
3
_
= 0
Povratnim postupkom slijedi rjesenje sustava
j = 4
c
4
= 0 = 2 s = 0 w
4
=
0
4
2
3
= 0
j = 3
c
3
=
3
10
5
s = c
3
l
43
w
4
=
3
10
5

2
10
15
0 =
3
10
5
w
3
=

3
10
5
3
10
5
= 1
j = 2
c
2
=
15
10
s = c
2
l
32
w
3
l
42
w
4
=
15
10

15
10
(1)
2
15
15
0 =
3
10
5
w
2
=
0
15
2
= 0
j = 1
c
1
=
3
2
s = c
1
l
21
w
2
l
31
w
3
l
41
w
4
=
3
2

1
2
0
1
2
(1) 0 0 = 2
w
1
=
2
2
= 1
Jacobijevim iterativnim postupkom mozemo denirati izraze za svaku nepoznanicu u i-tom koraku
iteracije
w
(i)
1
=
_
3 w
(i1)
2
w
(i1)
3
_
/4 ,
w
(i)
2
=
_
w
(i1)
1
w
(i1)
3
w
(i1)
4
_
/4 ,
w
(i)
3
=
_
3 w
(i1)
1
w
(i1)
2
w
(i1)
4
_
/4 ,
w
(i)
4
=
_
1 w
(i1)
2
w
(i1)
3
_
/4 .
Uz deniranje pocetnih vrijednosti jednakih nuli za sve nepoznanice slijede vrijednosti nakon 3 iteracije
prikazane u tablici ??.
Gauss-Seidelovim iterativnim postupkom mozemo denirati izraze za svaku nepoznanicu u i-tom
koraku iteracije
w
(i)
1
=
_
3 w
(i1)
2
w
(i1)
3
_
/4 ,
w
(i)
2
=
_
w
(i)
1
w
(i1)
3
w
(i1)
4
_
/4 ,
w
(i)
3
=
_
3 w
(i)
1
w
(i)
2
w
(i1)
4
_
/4 ,
w
(i)
4
=
_
1 w
(i)
2
w
(i)
3
_
/4 .
Uz deniranje pocetnih vrijednosti jednakih nuli za sve nepoznanice slijede vrijednosti nakon 3 iteracije
prikazane u tablici ??.
Tablica B.1.1: Jacobijevo iterativno rjesenje sustava
i 0 1 2 3 4 5
w
1
0 0.75 0.9375 0.953125 0.996094 0.989258
w
2
0 0 0.0625 0 -0.000128 -0.001367
w
3
0 -0.75 -0.875 -0.984375 -0.976563 -1.000391
w
4
0 -0.25 -0.0625 -0.046875 -0.014063 -0.010742
err 1.08972 0.29974 0.127896 0.058013 0.039493
Tablica B.1.2: Gauss-Seidelovo iterativno rjesenje sustava
i 0 1 2 3 4 5
w
1
0 0.75 1.019531 1.009399 1.002033 1.0002781
w
2
0 -0.1875 -0.037109 -0.004578 -0.000128 0.0001071
w
3
0 -0.890625 -1.000488 1.003555 -1.000985 -1.0001658
w
4
0 0.019531 0.009399 0.002033 0.000278 0.0000147
err 1.179513 0.327776 0.046674 0.0091513 0.0019546
56 C Numeri cka integracija
C Numericka integracija
C1. Numericka integracija funkcija jedne varijable
Integraciju funkcija po svakom linijskom konacnom elementu provodimo Gauss-Legendreovim kvadraturnim
izrazima u n tocaka integracije
b
_
a
f(x)dx = I[f
[a,b]
] =
n
i=1
w
i,[a,b]
f
i
, (C1.1)
gdje su w
i,[a,b]
tezinski koecijenti za interval [a, b], a f
i
= f(x
i
) vrijednosti funkcije u i-toj tocki inte-
gracije. Tocke integracije x
i
dobivamo kao nul-tocke Legendreovog polinoma n-tog stupnja na intervalu
[1, 1] preslikane na interval [a, b]. Tezinske koecijente w
i
dobivamo iz uvjeta egzaktne integracije na
skupu polinoma maksimalnog stupnja. U jednodimenzionalnom slucaju, uz n tocaka integracije postizemo
egzaktnu integraciju polinoma stupnja 2n 1.
Legendreove polinome proizvoljnog stupnja k denirane na intervalu [1, 1] mozemo izracunati prema
izrazu
L
k
(x) =
K
i=0
(1)
i
(2k 2i)!
2
k
i! (k i)! (k 2i)!
x
k2i
, (C1.2)
pri cemu je K = k/2 za parni k, a K = (k 1)/2 za neparni k ili prema izrazu
L
k
(x) =
1
2
k
k!
d
k
_
x
2
1
_
k
dx
k
. (C1.3)
Legendreove polinome stupnja k+1 mozemo izracunati i pomocu rekurzivne relacije, na temelju poznatih
Legendreovih polinoma prethodna dva stupnja, k i k 1,
L
k+1
(x) =
1
k + 1
[(2k + 1) xL
k
(x) kL
k1
(x)] . (C1.4)
Nekoliko pocetnih Legendreovih polinoma glase
L
0
(x) = 1 , (C1.5)
L
1
(x) = x , (C1.6)
L
2
(x) =
1
2
_
3x
2
1
_
, (C1.7)
L
3
(x) =
1
2
_
5x
3
3x
_
, (C1.8)
L
4
(x) =
1
8
_
35x
4
30x
2
+ 3
_
, (C1.9)
L
5
(x) =
1
8
_
63x
5
70x
3
+ 15x
_
. (C1.10)
Tezinske koecijente izracunamo na temelju egzaktne integracije polinoma maksimalnog stupnja. Za
n tocaka integracije egzaktno mozemo integrirati polinom stupnja 2n 1. To povlaci da za odred
-
ivanje
n tezinskih koecijenata postavljamo sustav od n jednadzbi sa n nepoznanica (w
i
, i = 1, . . . n),
1
_
1
x
k
dx =
x
k+1
k + 1
1
1
=
1
k+1
(1)
k+1
k + 1
=
n
i=1
w
i
x
k
i
, k = 2n 1, 2n 2, . . . n + 1, 0 . (C1.11)
Preslikavanje tocaka integracije iskazanih na intervalu [1, 1] na proizvoljni interval [a, b] slijedi uz
jednostavnu transformaciju
x
[a,b]
=
b a
2
x
[1,1]
+
a + b
2
, (C1.12)
odnosno u posebnom slucaju na interval [0, 1], koji se javlja kod integracije u prirodnom koordinatnom
sustavu, prema izrazu
x
[0,1]
=
1
2
_
1 + x
[1,1]
_
, (C1.13)
C Numeri cka integracija 57
Tablica C1.1: Koordinate cvorova i pripadni tezinski koecijenti za jednodimenzionalnu numericku inte-
graciju na intervalu [0, 1]
n koordinate cvorova tezinski koecijenti
x
i
w
i
1 0.5 1.000
2
3
3
6
0.5
3+
3
6
0.5
3
3
2
5
5
18
0.5
4
9
5+
3
2
5
5
18
4
1
2
_
1
_
15+2
30
35
_
1
4
_
1
30
18
_
1
2
_
1
_
152
30
35
_
1
4
_
1 +
30
18
_
1
2
_
1 +
_
152
30
35
_
1
4
_
1 +
30
18
_
1
2
_
1 +
_
15+2
30
35
_
1
4
_
1
30
18
_
5
1
2
_
1
_
35+2
70
63
_
32213
70
1800
1
2
_
1
_
352
70
63
_
322+13
70
1800
0.5
64
225
1
2
_
1 +
_
352
70
63
_
322+13
70
1800
1
2
_
1 +
_
35+2
70
63
_
32213
70
1800
6 0.03376 52428 98424 0.08566 22461 89585
0.16939 53067 66868 0.18038 07865 24069
0.38069 04069 58402 0.23395 69672 86345
0.61930 95930 41598 0.23395 69672 86345
0.83060 46932 33132 0.18038 07865 24069
0.96623 47571 01576 0.08566 22461 89585
ili na interval [0, L
(e)
], koji se javlja kod integriranja po elementu duljin L
(e)
, prema izrazu
x
[0,L
(e)
]
=
L
(e)
2
_
1 + x
[1,1]
_
= L
(e)
x
[0,1]
, (C1.14)
Tezinske koecijente denirane na intervalu [1, 1], w
i,[1,1]
mozemo prebaciti na proizvoljni interval
transformacijom
w
i,[a,b]
=
b a
2
w
i,[1,1]
, (C1.15)
odnosno u posebnom slucaju na interval [0, 1] transformacijom,
w
i,[0,1]
=
1
2
w
i,[1,1]
, (C1.16)
ili na interval [0, L
(e)
] transformacijom,
w
i,[0,L
(e)
]
=
L
(e)
2
w
i,[1,1]
= L
(e)
w
i,[0,1]
. (C1.17)
Tezinski koecijenti za proizvoljni interval mogu biti i izravno proracunati iz pripadnog sustava jednadzbi
na temelju egzaktne integracije polinoma na zadanom proizvoljnom intervalu,
b
_
a
x
k
dx =
x
k+1
k + 1
b
a
=
a
k+1
b
k+1
k + 1
=
n
i=1
w
i
x
k
i
, k = 2n 1, 2n 2, . . . n + 1, 0 , (C1.18)
a u posebnom slucaju za interval [0, 1],
1
_
0
x
k
dx =
x
k+1
k + 1
1
0
=
1
k + 1
=
n
i=1
w
i
x
k
i
, k = 2n 1, 2n 2, . . . n + 1, 0 , (C1.19)
Kad interval na kojem zelimo denirati tocke integracije i pripadne tezinske koecijente nije simetrican
oko 0, mozemo uzeti n polinoma proizvoljnog stupnja k (2n 1) za uvjet egzaktne integracije u
jednadzbama sustava za dobivanje tezinskih koecijenata. Za tezinske koecijente kod integracije pomocu
tri tocke integracije na intervalu [0, 1], uz x
1
= (
3)/(2
5), x
2
= 1/2, x
3
= (
5+
3)/(2
5), sustavi
jednadzbi
1/6 = w
1
x
5
1
+ w
2
x
5
2
+ w
3
x
5
3
1/5 = w
1
x
4
1
+ w
2
x
4
2
+ w
3
x
4
3
(C1.20)
1 = w
1
+ w
2
+ w
3
,
1/6 = w
1
x
5
1
+ w
2
x
5
2
+ w
3
x
5
3
1/4 = w
1
x
3
1
+ w
2
x
3
2
+ w
3
x
3
3
(C1.21)
1/2 = w
1
x
1
+ w
2
x
2
+ w
3
x
3
,
1/5 = w
1
x
4
1
+ w
2
x
4
2
+ w
3
x
4
3
1/3 = w
1
x
2
1
+ w
2
x
2
2
+ w
3
x
2
3
(C1.22)
1 = w
1
+ w
2
+ w
3
,
1/3 = w
1
x
2
1
+ w
2
x
2
2
+ w
3
x
2
3
1/2 = w
1
x
1
+ w
2
x
2
+ w
3
x
3
(C1.23)
1 = w
1
+ w
2
+ w
3
,
u sva cetiri slucaja daju isto rjesenje za tezinske koecijente, w
1
= w
3
= 5/18, w
2
= 4/9.
C2. Numericka integracija funkcija dviju varijabli
C2.1. Integracija po pravokutnom konacnom elementu
Integraciju po svakom pravokutnom konacnom elementu provodimo Gauss-Legendreovim izrazima u
n n tocaka integracije. Standardni proracuni elementarne matrice krutosti deniraju integral na je-
dinicnom kvadratu. Tocke integracije na intervalu [0, 1] [0, 1] ured
-
eni su parovi tocaka integracije po
jednoj varijabli, (x
i
, y
j
). Tezinske funkcije kod integracije funkcija dviju varijabli jednake su produktu
tezinskih funkcija uz pripadne tocke integracije po jednoj varijabli, w
k
= w
(n1)j+i
= w
i
w
j
, i, j =
1, 2, . . . n, k = 1, 2, . . . n
2
. Jednostavnim transformacijama, kao i u jednodimenzionalnom slucaju, mozemo
dobiti tocke integracije i pripadne tezinske funkcije za proizvoljni pravokutnik. Numericki izraz za integral
pomocu n n tocaka integracije glasi
I[f] =
b
_
a
d
_
c
f(x, y)dydx =
n
2
i=1
w
i
f(x
i
, y
i
) . (C2.24)
U daljnjem prikazu detaljno su denirani izrazi za integraciju pomocu 4, 9, 16, 25 i 36 tocaka integracije
na jedinicnom kvadratu. Integracija po proizvoljnom pravokutniku slijedi jednostavno transformacijom
tocaka integracije i tezinskih koecijenata sukladno opisu kod integracije funkcija jedne varijable. In-
tegracija po jedinicnom kvadratu Gauss-Legendreovim kvadraturnim izrazima u 4 tocke slijedi prema
izrazu
I[f] =
4
i=1
w
i
f
i
, (C2.25)
gdje su w
i
tezinske funkcije, a f
i
vrijednosti funkcije u i-toj tocki integracije. Nul-tocke Legendreovog
polinoma drugog stupnja za integraciju po pravcu u oba smjera su
x
1
= y
1
=
3
3
6
, x
2
= y
2
=
3 +
3
6
. (C2.26)
Primjenom ovako dobivenih cvorova za integraciju po pravcu dobivamo tocke za provedbu integracije po
jedinicnom kvadratu. Potrebnih 4 tocaka su tocke cije koordinate mozemo zapisati kao sve kombinacije
ured
-
enih parova cvorova integracije po pravcu.
x
y
0
1
1
x
1
x
2
y
1
y
2
1 2
3 4
Slika C2.1: 4 tocke integracije
Tezinske funkcije kod integracije funkcija dviju varijabli pomocu 4 tocke integracije jednake su pro-
duktu tezinskih funkcija uz pripadnu tocku integracije po jednoj varijabli pomocu 2 tocke integracije.
Primjenom tako izracunatih tezina za integraciju po pravcu, dobivamo konacan izraz za integraciju po
pravokutnom konacnom elementu
I[f] =
1
4
[f
1
+ f
2
+ f
3
+ f
4
] . (C2.27)
Integracija po svakom pravokutnom konacnom elementu Gauss-Legendreovim kvadraturnim izrazima
u 9 tocaka slijedi prema izrazu
I[f] =
9
i=1
w
i
f
i
, (C2.28)
gdje su w
i
tezinske funkcije, a f
i
vrijednosti funkcije u i-toj tocki integracije. Nul-tocke Legendreovog
polinoma treceg stupnja za integraciju po pravcu su
x
1
= y
1
=
3
2
5
, x
2
= y
2
=
1
2
, x
3
= y
3
=
5 +
3
2
5
. (C2.29)
Primjenom ovako dobivenih cvorova za integraciju po pravcu dobivamo tocke za provedbu integracije po
jedinicnom kvadratu. Potrebnih 9 tocaka su tocke cije koordinate mozemo zapisati kao sve kombinacije
ured
-
Tezinske funkcije kod integracije funkcija dviju varijabli pomocu 9 tocaka integracije jednake su pro-
duktu tezinskih funkcija uz pripadnu tocku integracije po jednoj varijabli pomocu 3 tocke integracije.
pravokutnom konacnom elementu
I[f] =
25
324
[f
1
+ f
3
+ f
7
+ f
9
]
+
10
81
[f
2
+ f
4
+ f
6
+ f
8
] +
16
81
f
5
. (C2.30)
x
y
0
1
1
x
1
x
2
x
3
y
1
y
2
y
3
1 2 3
4 5 6
7 8 9
Slika C2.2: 9 tocaka integracije
Za integraciju po jedinicnom kvadratu Gauss-Legendreovim kvadraturnim izrazima u 16 tocaka potrebne
su nul-tocke Legendreovog polinoma cetvrtog stupnja za integraciju po pravcu na intervalu [0, 1],
x
1
=
1
2

1
2
15 + 2
30
35
, x
2
=
1
2

1
2
15 2
30
35
,
x
3
=
1
2
+
1
2
15 2
30
35
, x
4
=
1
2
+
1
2
15 + 2
30
35
. (C2.31)
Kombiniranjem ovako dobivenih cvorova za integraciju po pravcu u ured
-
ene parove dobivamo tocke za
provedbu integracije po jedinicnom kvadratu. Potrebnih 16 tocaka su tocke cije koordinate mozemo
zapisati kao sve kombinacije ured
-
x
y
0
1
1
x
1
x
2
x
3
x
4
y
1
y
2
y
3
y
4
1 2 3 4
5 6 7 8
9 10 11 12
13 14 15 16
Tezinske funkcije kod integracije funkcija dviju varijabli pomocu 16 tocaka integracije jednake su
produktu tezinskih funkcija uz pripadnu tocku integracije po jednoj varijabli pomocu 4 tocke integracije.
jedinicnom kvadratu
I[f] =
16
i=1
w
i
f
i
=
59 6
30
864
[f
1
+ f
4
+ f
13
+ f
16
]
+
59 + 6
30
864
[f
6
+ f
7
+ f
10
+ f
11
]
+
49
864
[f
2
+ f
3
+ f
5
+ f
8
+ f
9
+ f
12
+ f
14
+ f
15
] . (C2.32)
Ako kod rjesavanja zadace zelimo postici vecu tocnost integracije, mozemo integraciju provesti pomocu
kvadraturne formule u 25 tocaka integracije pri cemu je vrijednost integrala egzaktna za polinome devetog
stupnja po svakoj varijabli.
x
y
0
1
1
x
1
x
2
x
3
x
4
x
5
y
1
y
2
y
3
y
4
y
5
1 2 3 4 5
6 7 8 9 10
11 12 13 14 15
16 17 18 19 20
21 22 23 24 25
Koordinate tocaka na jedinicnom kvadratu dobivamo opet kao kombinacije svih ured
-
enih parova
cvorova za integraciju po pravcu, a na temelju egzaktne integracije polinoma maksimalnog stupnja (de-
vetog stupnja) dobivamo tezinske funkcije. Tako konacni izraz za integral glasi
I[f] =
57757 4186
70
1620000
[f
1
+ f
5
+ f
21
+ f
25
]
+
25921
810000
[f
2
+ f
4
+ f
6
+ f
10
+ f
16
+ f
20
+ f
22
+ f
24
]
+
57757 + 4186
70
1620000
[f
3
+ f
11
+ f
15
+ f
23
] (C2.33)
+
2576 104
70
50625
[f
7
+ f
9
+ f
11
+ f
17
]
+
2576 + 104
70
50625
[f
8
+ f
12
+ f
14
+ f
18
]
+
16384
50625
f
13
.
Jos vecu tocnost kod rjesavanja zadace pomocu interpolacijskih polinoma viseg stupnja, mozemo
postici integracijom pomocu kvadraturne formule u 36 tocaka, pri cemu je vrijednost integrala egzak-
tna za polinome jedanaestog stupnja po svakoj varijabli. Koordinate tocaka na jedinicnom kvadratu
dobivamo opet kao kombinacije svih ured
-
enih parova cvorova za integraciju po pravcu, a na temelju
egzaktne integracije polinoma maksimalnog stupnja (jedanaestog stupnja ) dobivamo tezinske funkcije.
Tako konacni izraz za integral glasi
x
y
0
1
1
x
1
x
2
x
3
x
4
x
5
x
6
y
1
y
2
y
3
y
4
y
5
y
6
1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30
31 32 33 34 35 36
I[f] = 0.0073380204222458 [f
1
+ f
6
+ f
31
+ f
36
]
+ 0.0154518233430966 [f
2
+ f
5
+ f
7
+ f
12
+ f
25
+ f
30
+ f
32
+ f
35
]
+ 0.0200412793294527 [f
3
+ f
4
+ f
13
+ f
18
+ f
19
+ f
24
+ f
33
+ f
34
]
+ 0.0325372281470419 [f
8
+ f
11
+ f
25
+ f
29
] (C2.34)
+ 0.0422013417718970 [f
9
+ f
10
+ f
14
+ f
17
+ f
20
+ f
23
+ f
27
+ f
28
]
+ 0.0547358625418241 [f
15
+ f
16
+ f
21
+ f
22
] .
C2.2. Integracija po trokutnom konacnom elementu
Integraciju po svakom trokutnom konacnom elementu provodimo Gauss-Legendreovim izrazima u n
tocaka integracije. Tocke integracije najjednostavnije je prikazati u prirodnom koordinatnom sustavu.
Numericki izraz za integral pomocu n
t
tocaka integracije glasi
I[f] =
_
f(x, y)dydx =
1
_
0
1L
3
_
0
f(L
1
, L
2
, L
3
)dL
2
dL
3
= 2F
n
t
t=1
w
t
f(L
1,t
, L
2,t
, L
3,t
) , (C2.35)
pri cemu je F povrsina trokuta, w
t
tezinski koecijenti za jedinicni (pravokutni trokut s jedinicnim
katetatama) trokut.
, L
2
, L
3
1
1
0
Slika C2.6: Prikaz jedinicnog trokuta
C3. Numericki primjeri
Primjer C.1. Izracunati integral
1
_
0
x
9
dx za razliciti broj tocaka integracije
Tablica C2.2: Koordinate cvorova i pripadni tezinski koecijenti za numericku integraciju na trokutnom
konacnom elementu
broj red koordinate tezinski
tocaka kvg. cvorova koecijenti
n r T
i
w
t,i
1 1
T
1 _
1
3
,
1
3
,
1
3
_
0.5
3 2
T
1
T
2
T
3
_
0,
1
2
,
1
2
_
_
1
2
, 0,
1
2
_
_
1
2
,
1
2
, 0
_
1
6
1
6
1
6
4 3
T
1
T
2
T
3
T
4
_
3
5
,
1
5
,
1
5
_
_
1
5
,
3
5
,
1
5
_
_
1
5
,
1
5
,
3
5
_
_
1
3
,
1
3
,
1
3
_
25
96
25
96
25
96
9
32
Analiticki izraz za integral mozemo jednostavno dobiti
1
_
0
x
9
dx =
x
10
10
1
0
= 0.1 .
Numericka integracija provedena je za razne brojeve tocaka integracije n. Prema prethodnoj teoretskoj
analizi ocekujemo analiticko rjesenje ako uzmemo 5 tocka integracije. Prikazane su numericki proracunate
vrijednosti integrala, I
n
, i pripadna odstupanja,
n
, od analiticki izracunate vrijednosti integrala,
I
1
= 0.0195313 ,
1
= 98.0% ,
I
2
= 0.0590278 ,
2
= 41.0% ,
I
3
= 0.0955625 ,
3
= 4.4% ,
I
4
= 0.0998980 ,
4
= 0.1% ,
I
5
= 0.1000000 ,
5
= 0.0% .
1
_
0
1
1+x
dx za razliciti broj tocaka integracije
1
_
0
1
1 + x
dx = ln (1 + x)|
1
0
= ln 2 ln 1 = 0.693147 .
Numericka integracija provedena je za razne brojeve tocaka integracije n. Prikazane su numericki
proracunate vrijednosti integrala, I
n
n
, od analiticki izracunate vrijednosti
integrala,
I
1
= 0.666667 ,
1
= 3.82% ,
I
2
= 0.692308 ,
2
= 0.121% ,
I
3
= 0.693122 ,
3
= 0.004% .
1
_
0
1
1+x
dx za razliqv citi broj tocaka integracije
Analiticki izraz za integral glasi
1
_
0
1
1 + x
dx = 2
1 + x
1
0
= 2
_
2 1
_
= 0.828427 .
Prikazane su numericki proracunate vrijednosti integrala, I
n
n
, od analiticki
izracunate vrijednosti integrala,
I
1
= 0.816497 ,
1
= 1.44% ,
I
2
= 0.828153 ,
2
= 0.033% ,
I
3
= 0.828420 ,
3
= 0.00083% .
1
_
0
sin xdx za razliciti broj tocaka integracije
Analiticki izraz za integral glasi
1
_
0
sin xdx =
cos x
1
0
=
2
= 0, 636619772 .
Prikazane su numericki proracunate vrijednosti integrala, I
n
n
, od analiticki
izracunate vrijednosti,
I
2
= 0.616190508 ,
2
= 3.21% ,
I
3
= 0.637061877 ,
3
= 0.07% ,
I
4
= 0.636614753 ,
4
= 0.0008% .
1
_
0
1
_
0
25x
4
y
4
dxdy za razliciti broj tocaka integracije
1
_
0
1
_
0
25x
4
y
4
dxdy = x
5
y
5
1
0
1
0
= 1.0 .
Numericka integracija provedena je za razlicite brojeve tocaka integracije, n n. Prema prethodnoj
teoretskoj analizi, za polinom cetvrtog stupnja po x i y ocekujemo analiticko rjesenje za 3 3 tocaka
integracije. Prikazane su numericki proracunate vrijednosti integrala, I
n
n
, od
analiticki izracunate vrijednosti integrala,
I
11
= 0.097656 ,
1
= 90.2% ,
I
22
= 0.945216 ,
2
= 5.5% ,
I
33
= 1.000000 ,
3
= 0.0% .
1
_
0
1
_
0
cos (x + y)dxdy za razliciti broj tocaka integracije
1
_
0
1
_
0
cos (x + y)dxdy = 0.405285 .
Numericka integracija provedena je za razlicite brojeve tocaka integracije, nn. Prikazane su numericki
n
n
integrala,
I
2
= 0.379691 ,
2
= 6.315% ,
I
3
= 0.405848 ,
3
= 0.139% ,
I
4
= 0.405278 ,
4
= 0.002% .
3
_
1
3
_
1
ln (x + y)dxdy za razliciti broj tocaka integracije
1
_
0
1
_
0
ln (x + y)dxdy = 5.45725503 .
n
n
integrala,
I
2
= 5.45816607 ,
2
= 0.016694% ,
I
3
= 5.45726794 ,
3
= 0.000236% .
3
_
1
3
_
1
ln (x + y)dxdy za razliciti broj tocaka integracije
3
_
1
3
_
1
ln (x + y)dxdy = 5.45725503 .
n
n
integrala,
I
2
= 5.45816607 ,
2
= 0.016694% ,
I
3
= 5.45726794 ,
3
= 0.000236% .
Primjer C.9. Na trokutu,
x
y
1
1/2
1/2
0
, izracunati integral
_
(1 4y
2
)dxdy
Analiticki izraz za trazeni integral glasi
_
(1 y
2
)dxdy =
1
_
0
x
2
_
x
2
(1 4y
2
)dxdy =
5
12
= 0.041
6 .
n
n
integrala,
I
1
=
1
2
1 = 0.5 ,
1
= 20% ,
I
2
=
1
6
_
1 +
3
4
+
3
4
_
= 0.041
6 ,
2
= 0.0% .
x
y
1
1
0 , izracunati integral
_
y
3
dxdy
_
y
3
dxdy =
1
_
0
x
_
0
y
3
dxdy = 0.05 .
n
n
integrala,
I
2
=
1
6
_
0 +
_
1
3
_
3
+
_
1
3
_
3
_
= 0.041
6 ,
2
= 16.7% ,
I
3
=
25
96
_
_
1
5
_
3
+
_
1
5
_
3
+
_
3
5
_
3
_
= 0.05 ,
3
= 0.0% .
x
y
1
1/2
1/2
0
_
(1 y
2
+ 4y
4
)dxdy
_
(1 4y
2
+ 4y
4
)dxdy =
1
_
0
x
2
_
x
2
(1 4y
2
+ 4y
4
)dxdy =
117
240
= 0.4875 .
n
n
integrala,
I
1
=
1
2
1 = 0.5 ,
1
= 2.564% ,
I
2
=
1
6
_
1 +
61
64
+
61
64
_
= 0.484375 ,
2
= 0.64% ,
I
3
=
25
96
_
1 +
604
625
+
604
625
_
9
32
1 = 0.4825 ,
3
= 1.026% .
x
y
1
1/2
1/2
0
_
cos ydxdy
_
cos ydxdy =
1
_
0
x
2
_
x
2
cos ydxdy =
1
2
= 0.4052847 .
n
n
integrala,
I
1
=
1
2
1 = 0.5 ,
1
= 23.4% ,
I
2
=
1
6
_
1 +
2
2
+
2
2
_
= 0.402369 ,
2
= 0.72% ,
I
3
=
25
96
_
1 + cos
3
5
+ cos
3
5
_
9
32
1 = 0.4005197 ,
3
= 1.18% .
x
y
1
1
_
sinxdxdy
_
sinxdxdy =
1
_
0
1x
_
0
sin xdxdy =
1
= 0.318309886 .
n
n
integrala,
I
1
=
1
2
sin

3
= 0.433012702 ,
1
= 36.025% ,
I
2
=
1
6
_
0 +
2
2
+
2
2
_
= 0.
3 ,
2
= 4.72% ,
I
3
=
25
96
_
sin

5
+ sin

5
+ sin
3
5
_
9
32
sin

3
= 0.310239475 ,
3
= 2.535% .
x
y
1
1
_
sinxydxdy
_
sinxydxdy =
1
_
0
1x
_
0
sin xydxdy = 0.126362 .
n
n
integrala,
I
1
=
1
2
sin

9
= 0.171010072 ,
1
= 35.331% ,
I
2
=
1
6
_
0 + 0 +
2
2
_
= 0.11785113 ,
2
= 6.735% ,
I
3
=
25
96
_
sin

25
+ sin
3
25
+ sin
3
25
_
9
32
sin

9
= 0.128177235 ,
3
= 1.437% .

Stapni Kona Cni Element: 1.1. Osnovne Jednad Zbe Uzdu Zno Optere Cene Grede

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Stapni Kona Cni Element: 1.1. Osnovne Jednad Zbe Uzdu Zno Optere Cene Grede

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

1.

Stapni kona cni element 1

Stap 2 4 je pod kutem od 3/2 sto daje elementarnu matricu krutosti

Stapovi 1 4, 2 5 i 3 6 pod kutem su od /2 sto povlaci elementarne matrice krutosti

Slika 3.2.2: Trokut u koordinatnim sustavima xy i

Slika 3.4.7: Pravokutni konacni element u koordinatnim sustavima xy i

Slika A2.6: Projekcija vektora na ravninu

Das könnte Ihnen auch gefallen