Sie sind auf Seite 1von 223

Izdava

RAZLOG d.o.o.
Biblioteka
Tako je bilo
Urednica
MIRA UVAR
Recenzenti
ANTE JELASKA
TOMISLAV JAKI
Oblikovanje korica
BORIVOJ DOVNIKOVI BORDO
Mirko Tepavac
MOJ
DRUGI SVETSKI
RAT I MIR
0 r a t u p o s l e r a t a - a u t o b i o g r a f s k i z a p i s i
RAZLOG
Z a g r e b , 2 0 1 2 .
SADRAJ
Predgovor (Tomislav J aki) 7
O RATU POSLE RATA - AUTOBIOGRAFSKI ZAPISI 11
Zemun uoi rata 11
Okupacija 29
Odlazak u partizane 34
Povratak u Zemun i akcije skojevaca 46
Hapenje. Pakao ustakih zatvora 55
Ponovo u partizanima - borbeni put dug 800 kilometara ... 95
Posljednji dani rata i Osloboenje 161
Sedam tunih slika 193
P R E D P A R T I J S K O M K O M I S I J O M
(Prilog autobiografiji autora) 197
O autoru 213
Fotografije 215
Indeks imena 225
PREDGOVOR
Napisati nekoliko rijei predgovora ratnim sjeanjima (s dakom
prijeratnih i neposredno poratnih) Mirka Tepavca, istaknutog srpskog
politiara i jugoslavenskog ministra vanjskih poslova, u isto je vrijeme
lagan i sloen zadatak. No, u svakome sluaju - odgovoran. Valja itao-
cima predstaviti jedinstveni tekst, usuujem se rei takav kakvoga me-
moarska literatura o Drugom svjetskom ratu na podruju J ugoslavije
do sada ne poznaje. I ako bi se polo linijom manjeg otpora, to bi bilo
i sve to bi o knjizi koju drite u rukama trebalo rei - pa bi stoga za-
datak bio lagan. No, vrijednost je ovih sjeanja takva da ipak trai drugi
i drugaiji pristup, trai i da se kae zato su sjeanja Mirka Tepavca
jedinstvena, odnosno to ih takvima ini. A zbog toga je pisanje nji-
hovoga predgovora i sloen, i odgovoran zadatak.
Teko da e itko od generacije koja pamti, makar i samo iz prianja
suvremenika, vrijeme o kojemu Tepavac govori, odoljeti ne iskuenju,
nego pravoj napasti da njegova sjeanja - kada ih jednom pone itati
- proita do kraja u jednome dahu. Pisana su lakim, privlanim stilom,
na mjestima gdje je to primjereno ak i s jasnim literaturnim natru-
hama, drugdje pak gotovo suho, injenino, bez ikakvih uljepavanja.
Iznad svega - bez isticanja vlastite uloge autora koja je - objektivno
gledano - bila takva da bi isticanje i te kako zasluila.
Rije je, dakle, o jedinstvenom zapisu, zapravo zbirci anegdota i eseja
na temu predratne ilegalne aktivnosti (u samome poetku) i Narodno-
oslobodilake borbe, te - u naznakama - metamorfoza to su se dea-
vale u poslijeratnom razdoblju. U isto vrijeme Tepavevi su zapisi i
maksimalno autentini, do grubosti otvoreni i iskreni, prividno gotovo
hladni, ali ne i lieni emocija. Za svakoga itaoca - pripadnika mlade
ili mlae generacije, osobito za one stasale nakon raspada J ugoslavije,
u vrijeme grube i agresivne revizije povijesti i lanog prikazivanja svega
to se zbivalo u Drugom svjetskom ratu (a to, u manjoj, ili veoj mjeri
vrijedi za sve drave nastale na tlu nekadanje jugoslavenske federa-
cije), ova e knjiga biti pravo otkrie. Ako bi mladi trebali saznavati o
tome kakva je bila NOB (a trebali bi), a jo vie o tome kakvi su bili ljudi
koji su je vodili, kakav je bio njihov moral, kakva motivacija, te u ka-
kvim je uvjetima ta borba voena, onda bi bilo apsolutno dovoljno da
posegnu za sjeanjima Mirka Tepavca.
Autor nam je ponudio osobna sjeanja u kojima je sebe uspio gotovo
potpuno svesti na ulogu svjedoka i pripovjedaa, svjesno proputajui
da na bilo koji nain posebno istakne svoje patnje, svoju sudbinu i svoju
ulogu (to se moe vie naslutiti, nego proitati). U nekim drugaijim
uvjetima ta bi sjeanja trebala biti pomoni udbenik za povijest u vi-
im razredima srednjih kola. Na alost, svjesni smo toga kakvo je dru-
tvo u kojem ivimo, kakvi su kriteriji i standardi vrednovanja u njemu
postavljeni i tko u takvim uvjetima "kolo vodi". Nada, ipak, ostaje. Nada
da e jednoga dana ovi memoarski zapisi biti vrednovani na pravi nain
i prihvaeni od najireg kruga italaca onako, kako i zasluuju. Danas,
to je gotovo subverzivna literatura, i to samo zato to bez ikakve zadrke
iznosi istinu. I vjerojatno e je tako doivjeti i neki s "prave" strane
barikade koji misle da jo nije dolo vrijeme da se javno i jasno kae
kako je bilo. Mirko Tepavac oito smatra da je to vrijeme dolo.
Svatko, tko e proitati ova ratna sjeanja neizostavno e se upitati,
morat e se upitati, zato ovjek njegove biografije, znanja, iskustva i
sposobnosti nije napisao (barem) takva sjeanja i na poslijeratno raz-
dobije? J er, svjedoci i sudionici sudbonosnih dogaaja iz nae prolosti
(kako pojedinih nacija, tako i zajednike) odlaze, to je neminovno, a
ako iza sebe ne ostave pisani trag (kojega e netko, jednoga dana, moi
pronai barem u nekoj biblioteci), preputaju slobodan prostor onima
koji nas ve i sada zasipaju laima.
A moda e nas autor ipak prijatno iznenaditi i raspriti strahovanja
da njegova sjeanja na dane J ugoslavije, osobito na jugoslavensku vanj-
sku politiku (ali ne i samo na nju) nee postati dostupna irokom krugu
zainteresiranih. J er, interes za to razdoblje upadljivo raste, osobito me-
u mladima koji su (sreom) shvatili da je ono to im se servira u ko-
lama, s politike scene i kroz medije, bijedna mjeavina lai, poluistina
i krajnje tendencioznog tumaenja injenica. Nije na piscu predgovora
da autoru bilo to sugerira, ali nakon ratnih sjeanja Mirka Tepavca,
njegova poslijeratna sjeanja bila bi vie nego dobrodola.
Tomislav Jaki
o r at u posl e r at a -
aut obi ogr af sk i zapi si
ZEMUN
Tiha, spokojna, uljudna, sremska varo, na obali irokog, razlivenog
Dunava. Izmeu dva svetska rata - uzdrano tolerantna zajednica na-
cija, religija, profesija i stalea,
U leto Dunavom - dereglije, lepovi, bageri, "unovi" alaski i "san-
doline" gospodske. I lae crne, teretne, i "Beke", bele. "Mala laa" za
Beograd svakih pola sata. Moe i okolo, vozom, pogotovo kad dune jaa
koava ili kad Dunavom zaplove ledene sante.
Kad "Simplon-express" Pariz-Istambul, na prolazu kroz Zemun, pre-
see Tvorniku ulicu i zastane pred zatvorenim signalom, kroz prozore
se mogu videti beli kreveti, saloni, restorani, livrejisana posluga... "Raj
na inama", u prolazu! Na istom mestu, zimi, esti sukobi policije i
sirotinje oko cepanica i grumenja uglja, ugrabljenih sa zaustavljenih
teretnih vagona.
Pred sam rat zavrava se novi moderni put Subotica-Kragujevac:
prvi i jedini asfaltirani put u J ugoslaviji (sem onog Ljubljana-Bled).
Prolaze sve ee, sve vea i sve lepa motorna vozila, mada fijaker jo
uvek vlada gradskim saobraajem. Nekoliko puta, ubrzana automo-
biska kolona Kralja Aleksandra I, na povartku iz lova u Karaorevu,
sa bogatom lovinom na prateem vozilu.
u
Negde 1936/1937. godine zavrava se lanani "Most Kralja Aleksan-
dra" - Zemun-Beograd. Uskoro - i tramvaj broj 14, od zemunske Pote
do beogradskih Terazija. Tako Zemun sve bre postaje "beogradski",
iako jo uvek misli daj e "svoj". Okupacija ga samo nakratko odvaja od
Beograda.
Zemun, grad seljaka, radnika, graana i malograana, zanatlija, i-
novnika, trgovaca, ribara ("alasa"), aka, vojnika, najzad i studenata.
etvrtina graana Nemci "vabe", ali ne malo i Hrvata, J evreja, Maara,
Bugara, "Totova" (Slovaka). Srbi (srbende, Srbijanci, solunci i "solu-
nai") ipak najbrojniji. Nae se i poneki Francuz (remont avionskih
motora "Hispano Swissa"). Krajem tridesetih pristiu sve brojniji J evreji
- izbeglice iz Nemake, koji pre otvore preduzea i trgovine nego to
nameste stan. Koju godinu kasnije, pred sam rat, uurbano sve ras-
prodaju i bee dalje.
Grad kola: Gimnazija "Realka" za polaznike svih vera i nacija, Trgo-
vaka akademija, Zanatska, Policijska, Konjika (vojna) kola, kola za
slepe i gluvoneme. Pred rat i velelepni Poljoprivredno-umarski fa-
kultet.
Vojni centar: Velika kasarna u bliskom susedstvu Gimnazije, "kri-
lata" Komanda jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva, Aerodrom (be-
anijski) vojni i civilni. Dve "fabrike aviona" - "Zmaj" i "Ikarus". Ko-
manda ratne flotile - komandant flote admiral Vikerhauser. Stanujemo
u njegovoj trospratnici, Nemanjina 19.
Grad seljaka, doljaka i vojnika, prerasta sve vie u naselje graana
(naroito malograana). S prolea, navala "sezonaca": Liani, Bosanci,
Albanci ("Arnauti",). Uvek ih je triput vie nego posla, borave dano-
nono na prigradskim livadama. "Berza rada" pod vedrim nebom! Kad
poslodavac prie da odabere nekolicinu, vie desetina njih jurnu jedni
preko drugih...
Grad boema, pijanaca, kafanskih pevaica i zabavljaa. U uliici, bli-
zu dunavskog pristanita, uski mali "eer-sokak" - ostatak nekada
brojnijih "tajnih" javnih kua. Zabranila ih pred rat, kau, kraljica Ma-
rija.
U uem gradskom jezgru svako svakog poznaje, skidaju se eiri sa
dve strane ulice, a zanatlije, trgovci i birtai pozdravljaju po imenu i
tituli prolaznike - bive i budue muterije. enama: "Ljubim ruke
milostiva", "Kistijant" (Kiss die hand), "Sluga sam pokoran".
Uvee krcat Korzo aka i studenata, nedeljom pojaan vojnicima i
slukinjama. Gust saobraaj fijakera a zimi saonica sa zvoniima. Leti
puno "bata" - kafana. Obala puna kupaa, na Ratnom ostrvu (Lido),
a "vimul", "Galeb"pored elitnogkafea "Venecija". Zimi u gradskom
parku, klizalite za gospodu, sa muzikom i posluenjem, a "iza pruge",
na zaleenim barama, besplatno za klince sa ulice. Staleka podela bla-
ga, civilizovana ali neprobojna. Pred Gimnaziju, malobrojne dovozi
auto (Mozerovima vrata otvara uniformisani ofer), neke "samo" gu-
vernante, a aci - "vozari", koji stiu ranim jutarnjim vozom iz okolnih
sela - dotle se, umorni, ve naspavaju u zagrejanim uionicama.
Krajem kolske godine glamurozni gimnazijsko-sokolski "J avni as",
maturske veeri, esti "kermesi", dobrotvorne priredbe, "tombole", or-
kestarski i horski koncerti. Ugledni "JAPEDE" (J ugoslovensko pevako
drutvo). Graansko drutvo "Milosre" pred Boi prikuplja odeu i
obuu "za sirotinjsku decu". Elitno, patriotsko "Kolo srpskih sestara"
obeleava vanije nacionalne datume igrankama i balovima. Nemci se
sve vidnije okreu svome, sve aktivnijiemKulturbundu...
Svake jeseni veliki "Vaar". Glamurozni "cirkusi" i esto "Reta", glaso-
viti eki maioniar, zapanjuje zemunce "lebdeom devojkom" ("...mo-
limo publiku za apsulutnu tiinu!"...) tronnajder hoda i tri nebom
po ici (usput, kau "obaveteni", pijunira oblinju kasarnu). uveni
srpski akrobata Aleksi, na itnoj pijaci kida lance u viseem kavezu
(kida alke kao knedle), ili miicama zadrava, u mestu, dva suprotno
usmerena automobila.
Na velikoj poljani budueg Poljoprivredno-umarskog fakulteta, Kra-
ljevi Marko na prigodno ofarbanom "arcu" i Musa Kesedija, buz-
dovanima, sabljama i noevima dele veiti megdan, a Vila Ravijojla nosi
okolo kaicu za dobrovoljne priloge.
Ogorene fudbalske dvoboje veitih rivala, "Sparte" (radnikog) i
"Viteza" (studentskog) prati i komentarie ceo Zemun. Na periferiji
megdan dele S.K. "Pekar" i F.K. "Grafiar". Prva nona fudbalska uta-
kmica negde 1937/1938, pod "bogn-lampama" na niklovanoj osnovi,
reprezentacija Zemuna daje sve od sebe protiv urugvajskih "Crnaca".
Danju mi deca, da ih vidimo izbliza, satima za njima trimo po ulicama.
Tradicionalna fudbalska utakmica "Debeli"protiv "Mravih", i "Me-
sari "protiv "Alasa", uz prethodni karnevalski defile kroz Glavnu ulicu.
U oba sluaja, i pobednici i pobeeni, Srbi, "vabe", Hrvati i ostali za-
jedno piju i pevaju do zore. ist prihod u dobrotvorne svrhe.
Sve izgleda idilino i veito ...ali...
Pred rat, sve vidljivije odvajanje "vaba" od Srba i prve politike ar-
ke meu mladima. Sve slobodnije se nosekukasti krstovi i crne koulje,
a na rivalskoj strani, male jugoslovenske zastavice sa "komunistikom"
parolom "Braniemo zemlju!"... Defile "etnike konjice" za Badnjak,
pompezniji je nego ranije.
Vetrovi iz sveta, J ugoslavije i Beograda, sve ee remete velian-
stveno zemunsko spokojstvo. Jo se uvek uje, mada ve rede: "Ma ta
bilo, mi emo jedni druge zatititi".
Graane uzbuuje dugi i burni trajk aeronautiara, a malograane
zaprepauje prvo isterivanje iz Gimnazije nekoliko aka - "zbog ko-
munizma".'// (Duan Zali, Ljuba Ljubinovi, Branko Abafi, Branko Pe-
i, Milenko uvakovi i Mirko Tepavac).
Uskoro nita vie nee ostati od idilinog spokojstva drevnog Ze-
muna.
Hitler ante portas!
S U S R E T
Branko Abafi, najblii moj kolski drug, oduevljeno govori o nekom
svom daljem roaku, Radici Kajganiu, koji je iz Slavonskog Broda
1938. godine doao da studira na Pravnom fakultetu Beogradskog uni-
verziteta. Zaelim da me upozna sa njim.
Nekoliko nas, tog prolea, provodimo mnoge asove s Radicom. Ne-
tremice sluamo njegovo tiho, ubeeno, za nas nedostino intelektual-
no, rezonovanje o toliko mnogo stvari o kojima smo pre toga naivno i
sami mudrovali. Prvi put tada ujem i rei Revolucija, klasna borba,
socijalizam... I neophodnost rtvovanja, bez ega se nita ne moe pro-
meniti. Pominje knjige za koje ranije nismo uli. Slua paljivo kada
mi govorimo, iako o svemu zna vie nego mi. Pojmovi: rad, nauka,
akcija, drugarstvo, hrabrost, dobijaju sada neki sasvim novi, uzvieniji
smisao. Prvi put ujem re Skoj. Mnogo govorimo i o koli (ne valjda,
dabome!). Zaprepauje me njegova skoro usputna opaska "Ko hoe da
mu veruju kad osporava kolski sistem mora, pre svega, da bude odli-
an uenik".
Prvi put, tu pred njim, poinjem da se stidim svojih (slabijih!) kol-
skih ocena. Potajno traim i muim se sa knjigama koje je pominjao,
da ne ispadne da sa mnom nema o emu da se razgovara.
V I Z I J E
U zemunskom parku jedne hladne jesenje veeri 1938. godine Bran-
ko Abafi i ja rastajemo se od Radice. Odlazi, ne znamo kud, govori da
ovek stie dostojanstvo tek ako se bori za ono u ta veruje"bez obzira
na rtve... Mi se neemo vie sretati, biemo zajedno samo tako to
emo uestvovati u istoj borbi". Kao da vidi, govori o neminovnosti
Revolucije i o rtvama koje e moda biti tee i vee nego to moemo
i zamisliti. "Malo je verovatno da emo sva trojica to preiveti..."
Velianstveni trenuci zagledanosti u lepote i strahote vremena, iji
tutanj, kao da ve ujemo. Vremena, koja i pored tihe jeze i nekog neod-
reenog - "slatkog straha", oseamo kao ono pravo, nae vreme! A to
vreme, kao da se pouzdaje ba u nas...
Ko smo mi u njemu, treba tek da se utvrdi.
X-
Zaista se vie nikad nismo sreli. Radia Kajgani (u logoru) i Branko
Abafi(uratu, tako reiposlednjeg dana rata!) poginuli su. Najee ginu
najbolji - tada to jo nisam znao!
ini mi se da ni danas - kada bih mogao ponovo da ujem ono to je
Radia tada govorio - to ne bi zvualo sasvim naivno. Ako je u tome i
bilo vie vere nego znanja i iskustva - to samo znai da je i takav put
saznavanja, ili barem nasluivanja, takode mogu.
P R E K O R
Jovo Radaa, student Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu moja je
naredna skojevska "veza". Govori sa jakim akcentom (Crnogorac? Bo-
sanac?), ravo je obuen, skoro pocepan. Toliko siromaan ili toliko
nemaran?
Sluam ga, ne imponuje obrazovanjem ni reitou kao Radia, ali
zrai verom i toplinom. Nema odgovora na mnoga moja pitanja, ali se
i ne pravi da sve zna.
Kaem mu (drhti od zime dok hodamo zemunskim kejom) da u mu
doneti neki kaput. Zastane i pogleda me srdito: "Sluaj ti klinac, nisam
ja prosjak, ja samrevolucionar!"
Postien sam, ali skoro preplaen nedostinom veliinom pripadanja
Revoluciji.
P R E D A V A N J E
J edne beogradske jesenje nedelje, 1939. godine (negde u tadanjoj i
sadanjoj Ulici kralja Milutina), odrae se "zanimljivo politiko pre-
davanje". Iz Zemuna, da to ne propustimo, kreemo Branko Abafi, Bran-
ko Pei i ja. Predavanje e odrati Milica Topalovi o ijem imenu, a i
prezimenu (ena socijaldemokratskog prvaka ivka Topalovia), nismo
tada nita znali. Ulazimo medu prvima, trudimo se da budemo to blie
govorniku, da to bolje ujemo.
Milica Topalovi zavrava predavanje, ubedljivo i reito: "Ko eli
re?"... Branko Abafi ve die ruku da neto pita ali - ve se uje pro-
doran enski glas, negde iz zadnjih redova. uno osporava ono to je
Topalovika rekla... pominje rei "oportunizam", "sluenje reimu",
"trgovinu interesima radnike klase"...
Zbunjeni smo! Ovo to sada govori ova mruljava ena (Mitra Mi-
trovi* - koju u tek kasnije upoznati) izgleda nam sada ubedljivije i
mnogo blie "naim" verovanjima. uju se i povici odobravanja: "Dosta
socijaldemokratske demagogije", zatim: "ivela Komunistika parti-
ja!"... Znai ovo su nai! doaptavamo se meusobno nas trojica ...
Ubrzo nastaje mete - upada policija!
Da li zbog toga to su komunisti, koji su u stvari doli da razbiju zbor,
uspeli da se brzo izgube, raunajui s intervencijom policije, ili zato to
agenti nisu umeli da pohvataju "glavne", tek Branko Abafi i ja te smo
noi agentima bili uteni plen i nas dvojicu privedu u oblinji, ini mi
se "osmi", policijski kvart, valjda negde u oblinjoj Krunskoj ulici.
Odmah nas pretresu. Kod Abafija nau letak KPJ, ali na alost i pi-
smo naeg prvog politikog "mentora", studenta iz Slavonskog Broda,
Radice Kajgania, u kojem se ovaj nadada smo ostali okupljeni ipove-
' Mitra Mitrovi. Roena 1912. u Uikoj Poegi. Zavrila Filozofski fakultet u Beogradu. lan KPJ
od 1935, u NOB-u od 1941. Obavljala znaajne dunosti u ratu i nakon Osloboenja. Prva supruga
Milovana ilasa.
zani, pa na kraju pisma (koje je bilo oprezno formulisano, iako nije
poslato redovnom postom) toplo pozdravlja Tepavca, Peia, Zalia,
uvakovoa i ostale.
Abafi je bio divan, poten, pametan i hrabar deko, zanesenjak (vie
nego mi) i vrlo naivan, ak pomalo i smeten (takoe vie nego mi os-
tali). Samo se time moe objasniti to je sa takvim papirima u depu,
poao na riskantan politiki skup.
Najsnalaljivili od nas, Branko Pei*, moli agenta da nas pusti, pa
kada vidi da ovaj lako moe i njega da povede (to bi agent i uinio da
je imao tri ruke), odlazi po neijem savetu kod jednog od organizatora
skupa i preklinje ga, plaui, da intervenie u policiji za njegove dru-
gove. Uverava ga da mi nismo komunisti, nego njihove pristalice.
Tako, i ovaj, profesor univerziteta(?), ubrzo stie za nama u kvart,
doekan predusretljivim osmehom efa policije, koji ga sa potovanjem
oslovljava imenom i prezimenom, kae da e za njega uiniti sve to
moe, ali: "Samo ako potvrdite da su to zbilja vae pristalice" i pokazuje
mu letak Komunistike partije J ugoslavije, pronaen u Brankovom de-
pu...
Tu u naem prisustvu dogaa se, za nas, ivi dokaz "nae" teze o
uzajamnom razumevanju izmeu monarhistikog reima i socijalde-
mokratije kada su komunisti u pitanju: "A, u tom sluaju, izvinite gos-
podine naelnie, to je onda druga stvar, mene su izgleda pogreno
uputili, molim vas oprostite, vi znate da ja nikad ne bih... Dovienja
gospodine naelnie..."
I ode, ne pogledavi nas.
Bilo nam je tada jedva neto vie od 16 godina.
* Branko Pei. Roen 1922. u Zemunu. Sudionik NOB-a od 1941, lan KPJ od 1942. Obavljao
brojne (vojne, politike i dravne) funkcije. Dugogodinji predsjednik Skuptine Beograda.
L E K C I J A
Uvode nas, ve prilino izudarane, u punu "skupnu" zatvorsku sobu,
po zlu uvene beogradske "Glavnjae". Samo prvih nekoliko trenutaka,
taj svet nam je izgledao tu.
"Pravi" politiki zatvorenici odmah nas, prijateljski i efikasno ispi-
tuju - zato smo uhapeni, ta smo govorili na policijskom sasluanju,
i odvode do jednog mladia koji lei na podu. On se smei, prijateljski
nam objanjava, kratko i uverljivo, da nita ne smemo priznati, na-
roito ne, odakle nam taj letak: "Nali ste ga na ulici, niste znali ta
pie... Nee vam verovati - vrlo vano! Batina e sigurno biti, ali jo
vie, ako ponete da priznajete. Uvek e misliti da znate vie nego to
ste rekli... Sve se moe izdrati..."
Uveravanje postaje krajnje sugestivno ali i zastraujue kad mu, ka-
snije, prilazi neko da promeni obloge na nateenim i iskrvavljenim
tabanima.
Tako dakle izgleda to "dobro dranje pred policijom"!
" B O R B A M I L J E N J A "
Branko Abafi i ja, dan-dva kasnije, u kancelariji pospanog deurnog
policijskog inspektora Uprave grada Beograda, na Obilievom vencu.
On zna, za razliku od nas, da u pristojno jutarnje vreme treba da nas
pusti kuama. Brankov otac, ugledni zemunski advokat i evangelistiki
svetenik-amater, pokrenuo je sve svoje veze.
Agent, za pisaim stolom preko puta nae klupe, ita neke papire,
eka se, neto zapisuje, crta... Dosauje se, drema mu se. Najzad, valj-
da da ne bi zaspao, progovori: "Sve mi je jasno, razumem da je socija-
lizam budunost ovog pokvarenog sveta - i sam sam odrastao u siro-
tinji i nepravdi. Eto i vas decu moda su ovde i tukli."
Branko, na to, spremno pokazuje svoje i moje modrice... Dok agent
odgovara na neki telefonski poziv, Branko mi apue: "Ovo je, izgleda,
neki dobar ovek!". J a potvrujem iako u to neto manje uveren... Agent,
kad spusti slualicu: "Samo ne razumem zato ste protiv naeg mladog
Kralja i uopte protiv Monarhije". U stvari, kae, nema nita protiv bilo
kojeg politikog uverenja, ali niko to, to se tie Monarhije, nije dosad
uspeo ubedljivo da mu objasni. A ba je pitao...
Mi pokuavamo, sve vatrenije, da mu "objasnimo": da je Monarhija
u slubi bogataa protiv sirotinje, da je zbog toga 1929. godine kralj
Aleksandar ukinuo Ustav i zaveo diktaturu, da e i mladi Kralj svakako
to nastaviti, jer je u pitanju kapitalistiki drutveni sistem. On sporo i
teko shvata, dodatno zapitkuje ono to je jo preostalo da mu se raz-
jasni. Na kraju glasno poziva, takoe dremljivog, deurnog andarma
iz hodnika da i on uje, "iz prve ruke", zato treba sruiti kapitalizam i
Monarhiju.
Poslednje batine padaju toga ranog jutra i: "Mar kui, balavci, vidim
da emo sa vama jo imati posla!"
A S S R P S K O G
Prvi (i poslednji) kolski dan u zemunskoj Gimnaziji, posle izlaska
iz zatvora a pre odluke ministarstva Prosvete o isterivanju iz svih kola
na teritoriji Uprave grada Beograda (Zemun-Beograd- Panevo). as
"srpskog", profesora i pesnika, Duana Mudeke.
"Tepavac i Abafi - izlazite pred katedru! Skidajte koulje, hou da
vidim da li je istina da su vas zaista tukli!"... Zatim, kad se uveri, pate-
tino: "Zemljo!... moju decu su pretukli andari... moje najbolje ake!"
(Nije bilo ba tano, samo je Abafi bio odlika!)...
"Zapisujem vam odlinu ocenu iz srpskog, hou da sa mojim peticama
odete iz ove jadne kole!"
R A Z R E D N I S T A R E I N A
Abin Vilhar, moj razredni stareina, pisac naeg udbenika latinskog
jezika, nekadanji begunac iz katolikog semenita, nezainteresovan,
kae, za politiku, kao i za pedagogiju: "Ja u da vas uim latinski, sve
ostalo se potrudite da nauite sami gde znate..."
Ulazim u njegov kabinet, oseam razumevanje. "Ne cenim ideologije,
ali cenim one koji umeju da podnose rtve za ono u ta veruju, pa ma-
kar to bila i neka ideologija. Bie ti teko ak i ako ne nastavi putem
kojim si krenuo. Neu da te savetujem, to valjda svi ovih dana ine,
pomoi u ti koliko mogu..."
Dakle:
"Odlukom Ministarstva prosvete broj..., skladno odredbamaZakona
o zatiti drave (!) i Zakona o srednjim kolama, paragraf..., taka...,
iskljuen si iz svih kola na teritoriji Uprave grada Beograda" (Zemun,
Beograd, Panevo). Evo ti ispisnica, ima vie slabih ocena nego to si
mislio, ima ak 'jedinicu' i iz veronauke, to e ti jo vie oteati upis
u drugu kolu. Iz latinskog ima pet - od jue!
Sad, da vidim u emu ti mogu pomoi: dau ti pisma za moje prija-
telje, latince, u nekoliko sremskih gimnazija. Neko e valjda pristati da
te primi. Ne uspe li i ostane li u Zemunu, davau ti besplatno asove
iz predmeta koje predajem. Zbogom!" Nean osmejak i prijateljski sti-
sak ruke.
Uspravljam se. Oseam da iskreno misli kada mi kae: "Sad vie nisi
mali ak, ak i ako negde nastavi da pohaa nau malu kolu."
*
Sreo sam Vilhara posle rata samo jedanput, bio je tada profesor beo-
gradske Klasine gimnazije i Vojne akademije. Zahvalio sam mu se za
sve to je uinio za mene. Nasmeio se: "Ne sedam se daje sve to bilo ba
tako kao to vi kaete".
Pre toga sam ga esto po nekom pozdravljao i molio da me poseti (bio
sam tada sekretar, "ministar", prosvete i kulture SR Srbije). Do tog slu-
ajnog susreta nisam ga video. Na alost, nikad vie, ni posle toga! Uputio
mije, kasnije, jedno pismo naslovljeno sa "carissime" u kojem mi zahva-
ljuje za stan koji je najzad dobio, uveren (sasvim neopravdano) da ga
je dobio na moje zauzimanje.
P U N O L E T S T V O
Pred ocem i majkom, nekoliko dana posle odluke Ministarstva pro-
svete o iskljuenju "iz svih kola na teritoriji Uprave grada Beograda"
(Zemun, Beograd, Panevo). Majka osea da se sve promenilo, otac to
kao da ne eli da zna.
Poinje strogo: "Sad, to je bilo-bilo, od sada e biti ovako: Nema vie
izlazaka iz kue (moda samo nedeljom popodne do mraka), nikakva
druenja, uenje ceo dan, kao u koli: ako treba platiemo i privatne
asove..."
Oseam da odmah sve mora da se objasni: "Tata, ja sutra odlazim iz
Zemuna".
Zapanjenost, re zaglavljena u grlu! J asno je sada i njemu da se neto
krupno promenilo, istinski i neopozivo!
Mislim da sam tada postao punoletan.
U P I S
Sremska Mitrovica, oktobra 1939. godine. Primljen sam u gimnaziju
posle uzaludnih pokuaja u Rumi i Sremskim Karlovcima.
Direktor je Milenkovi, "latinac", stariji ovek. Dva puta ita Vil-
harovo pismo, kolege latinca, pisca udbenika latinskog, obaveznog i
u ovoj gimnaziji. Ipak, nakon dueg kolebanja, reava da me primi ("sa-
mo zbog mog kolege Vilhara").
Rekao je da e kola odluiti gde smem stanovati, saoptava mi da
e i policija biti obavetena o mom vladanju... Ali trai i da obeam, da
u se naredne godine upisati u neku drugu gimnaziju.
Sekretar kole, neki Momilovi, sitniavi reimski nadglednik, ljutit
to je u njegovom odsustvu direktor odluio da me upie, nemoan da
promeni tu odluku, zove me, razgovara sa strogou kakva odlikuje
samo beznaajne ljude. "Savetuje" mi da odmah sam odem iz Mitrovice,
jer mi on "lino" jami da neu doekati ovde kraj kolske godine. Ako
to i odbijem, garantuje da neu prei u stariji razred: "Ne bio ja Mom-
ilovi", ponavlja nekoliko puta.
*
Pomenutog Momilovia sledei sam put video u osloboenoj Loznici
poetkom oktobra 1944. godine, prolazei ulicom, na konju, u oficirskoj
uniformi. Kad sam siao s konja i pozvao ga po imenu, zaudo, odmah
meje prepoznao, i sledio se, uveren da ratnim grehovima, koje je (kako
sam kasnije doznao zbilja nosio) ovaj susret zadaje odluujui udarac.
Moli me da mu se ne svetim!
Ohrabren povoljnim ishodom ovog sluajnog suoenja, kasnije je (ez-
desetih godina), kad sam ve bio republiki sekretar za prosvetu, hva-
lisavo isticao: "Ministar Tepavac je bio moj ak!". A sedamdesetih godina
proitao sam u novinama daje Momilovi, profesor abake Uiteljske
kole (znao sam daje to taj isti) isteran iz slube zbog ljubavnih ponuda
lepukastim uenkama.
Crno-belo a istinito, kao u nekom ravom partizanskom filmu!
P U C N J I
Branko Abafi, Ljuba Ljubinovi i ja (druimo se za vreme ferija, na-
kon prologodinjeg isterivanja iz kole) odlazimo zajedno na veliki
skup radnika i omladine u Koutnjak, 8. septembra 1940. godine. Iz-
meani smo sa masom prisutnog sveta, mahom omladinaca, radoznalo
pratimo priredbu i kratke govore, pevamo svi zajedno "revolucionarne"
pesme, oseamo zanos zajednitva i neku nejasnu ali skoro fiziki jaku
uzajamnu pripadnost.
Odjednom komeanje! Pristie nekoliko kamiona iz kojih iskau an-
darmi, rasporeuju se "u strelce" i kreu prema nama. uju se povici:
"Ne beimo!"... Najsmeliji hvataju kamenice sa oblinje eljeznike
pruge... andarmi se pribliavaju... sledi glasna komanda: "Puke na
gotovs!"... Masa se komea, mnogi ve bee, ali se veina samo ugiba,
odstupajui po koji korak. Neko vie: "Drugovi, ne beite, ne smeju
nam nita ako ostanemo zajedno!"...
Posle komande "Pali!, grmne prvi plotun. Zastraujue fijukanje pu-
anih metaka oko glave tada sam, valjda kao i veina drugih, prvi put
uo i zauvek zapamtio. Ipak, najhrabriji ne odstupaju, bacaju kamenice
prema andarmima...
Ali sada sve postaje stranije: opti mete, jauci, a zatim panini gla-
sovi: "Oni ubijaju"... "Pomozite, ranjen sam!"... I najzad, najstranije:
"Drugovi, ovaj je deko mrtav!!!"...
Pesma "Padaj silo I nepravdo..." sasvim je utihnula, oseam mu-
ninu u stomaku i nesavladiv strah! Zapanjen sam hrabrou onih koji
ni sada ne bee, oseam kamenicu u ruci, i isputam je, nesposoban da
je upotrebim, i beim, teei se to nisam jedini meu onima koji pri-
znaju strah, naputajui borbu. Beimo, sada ve svi, odvajam se sa
jednom grupom prema arkovu, prikupimo se kasnije, nekako, i mi iz
Zemuna.
inilo mi se, ak do Zemuna, da svaki policajac vidi odakle dolazimo
i da jedino nas jo nisu uhvatili.
Tiho, ve kasno nou, ulazim u roditeljsku kuu, odsutno pratim
porodine razgovore, nesposoban za uobiajene ale, sav koncentrisan
da niko nita na meni ne primeti...
Dugo ne mogu da zaspim, razoaran sam sobom, obeshrabren nesa-
vladivom razlikom izmeu surovih prizora borbe i romantinih pria
o njoj.
Dva dana kasnije, na beogradskom Novom groblju, kreemo se u
velikoj masi od vie stotina mladih ljudi, koji su doli na pogreb sred-
njokolca Branka Petruevia, poginulog u Koutnjaku. Guramo se -
po zadatku - oko hrabrog govornika, maturanta, popularnog skojev-
skog aktiviste, Brace Bjelia, koga treba telima da zatitimo od poli-
cajaca, kojih izgleda kao da ovde ima vie nego nas. Sa neopisivim stra-
hom strepim od ponovnog pucanja. Presliavam se po stoti put u ta
to ja verujem i oajavam to ta vera ne uliva vie snage i hrabrosti.
Svaki korak toga dana bio je strah. Tee bi mi bilo samo da sam odu-
stao da poem. Bilo je reeno: "Nek poe ko hoe i sme!"
O C E N A
Pismeni iz latinskog (zapravo popravak pismenog), desetak dana na-
kon poetka kolske godine u Mitrovakoj gimnaziji, 1939. godine. Kor-
pulentni profesor latinskog, Puhar ulazi u uionicu i s vrata pita: "Ko
je dobio pozitivnu ocenu?" (obino je iz pismenog elom razredu delio
sve slabe ocene).
Ustajem. Zove me da sa sveskom doem pred katedru. Uzima sves-
ku, precrtava njegovom rukom napisano "vrlo dobar- 4" i dopisuje kru-
pnim slovima "slab-1". Vraa mi svesku i pita, u nagloj tiini, da li mi
moda neto nije jasno. I pre mog odgovora dodaje polagano, ljutito,
obraajui se i meni i razredu istovremeno: "Kod mene komunisti ne
mogu dobiti vie od jedinice".
I kao to bog ili avo hoe, jedna od kerki profesora Puhara je pos-
tala komunist i u ratu aktivan saradnik NOP-a. Udala se posle rata za
partizanskog prvoborca i generala KOS-a, Jeftu aica. Na jednoj od pr-
vih posleratnih prvomajskih parada u Beogradu (valjda 1945. godine)
dobio sam mesto na tribini za srednjevane funkcionere, medu kojima
sam, iznenaen, ugledao i profesora Puhara. (Mesto mu je sigurno obez-
bedio moni zet.) Ugledali smo se sa odstojanja, ali niko od nas dvojice
nije pokazao elju da se sada tu prepoznamo.
S T A R A T E L J
Upis u VII. razred gimnazije u Beloj Crkvi (Banat) ujesen 1940. go-
dine proao je uz tekoe, ali ipak uspeno. Prema kolskim pravilima
moram da naemstaratelja.
Posle nekoliko neuspelih pokuaja, starateljstva se najzad primio
neki gospodin Gojkovi, optinski slubenik (zajedno sa enom 300 kg.)
i obilno nudio savete gde mogu nai "sobu (i 'kost') za samca", ruko-
vodei se kulinarskim, ali i enskim kvalitetima stanodavki i hraniteljki,
koje sve od reda poznaje i eretski opisuje.
Nije me inae gnjavio, nije me proveravao, potpisivao je sve to se
trai od staratelja, nije se ak mnogo brinuo ni kako mi je, sem kako
mi se dopada hrana i domaica u oblinoj kui gde sam se smestio.
Prilikom nunih, retkih poseta, nervirao se to vidi da ne umem da
vodim njemu omiljene razgovore o jelu i enama. Razoaran je, kae,
mislio je da su komunisti pametniji. Pa jo dobar ak! "Ti, budalo, izgle-
da i ne zna da je tvoj gazda na vojnoj vebi i da si ve mesec dana
potpuno sam u kui sa frau-Lujzom i da te je 'za to' i primila i hranila,
nezahvalnie!"
B E Z " V E Z E "
Obeane skojevske veze u Beloj Crkvi ili se nisu javljale ili su bile
odvie retke (mitrovaki robija, Sava Munan, i njegova sestra Stanka,
kasnije Veselinov), ili su bile sasvim neupotrebljive (sekretar partijske
"elije" u susednom selu Kruici, vrlo prijatan ali priprost ovek). Ni-
kad, ni pre ni kasnije, nisam bio usamljeniji i samostalniji u "Pokretu".
Neki uspesi i sve gluposti, bili su iskljuivo moji.
Poinjem sve ono to sam nauio u srednjokolskom pokretu u Beo-
gradu, Zemunu i Sremskoj Mitrovici. Okupljamo se, matamo, upu-
tamo se u akcije (iskljuivo kolske). Sa nama je sve vie mladia i
devojaka ak i onih nemake nacionalnosti.
Nau delatnost sa simpatijama, ali sa razumljivog odstojanja, prati
nezaboravni, voljeni profesor "leviar" - Suboti, koji je ve imao veli-
kih neprilika sa reimom.
Sa suprotnim motivima, nadzire nas i uprava kole, a dosta primetno
i provincijska, dokona policija.
D O B R O V O L J C I
Evropska i jugoslovenska drama, marta 1941. godine. Beogradske
demonstracije i "Dole Trojni pakt!", "Bolje rat nego pakt!..."
Uz odjeke beogradskih demonstracija i porast borbenog raspoloenja
srpskog (inae malobrojnijeg) stanovnitva Bele Crkve, raste drsko i
ratoborno ponaanje veinskog nemakog ivlja.
Danas moe izgledati neverovatno, ali ulicama te banatske palanke
nedaleko od rumunske granice, marirali su uniformisani (crne uni-
forme sa srebrnim dugmadima) i u ete rasporeeni Nemci, pevali na-
cistike koranice (uo sam ih, dakle, i pre nego to su ih u Zemunu
pevale nemake ete nakon okupacije). U dvoritima nemakih kua
(i ja sam stanovao u jednoj od takvih) nou se, toboe tajno, veba, s
orujem, u manjim grupama, uz glasne nemake komande, koje sam
takoe kasnije mesecima sluao na zemunskim trgovima i ulicama.
Vlast sve to dabome zna, ali ne sme ili nee ita da ini. Poveana poli-
cijska panja se, meutim, osea za ono to radimo mi, deca - srednjo-
kolci.
Odjek beogradskih demonstracija ("Dole Trojni pakt!", "Braniemo
zemlju!") dopiru i do nas. Masovno se javljamo u oblinju kasarnu,
traimo i dobijamo puke! Nemam nikakva uputstva da li tako treba
da inimo, nema ih oigledno ni vojna vlast od svojih stareina. uju
se optube da je nae javljanje u dobrovoljcedelo komunista. Trae da
prokaemo i eliminiemo komuniste meu nama! Bunimo se, nego-
dujemo. Neko vojno lice, samostalno ili po uputstvu, doputa da po-
nesemo puke kuama, a da se javimo u kasarnu kad nas pozovu. Tako
se i u "mojoj" nemakoj kui nalaze, pod orujem, po nekoliko "naih"
i nekoliko "njihovih". Ali i dalje se utivo pozdravljamo jedni s drugima
"Dobar dan", kao da je pred nama neka nova scena zapoetog pozo-
rinog komada, a ne ve neizbeni rat.
Sreem moga "staratelja" na ulici, zove me i pita poverljivo: "Jel' mo-
gue da ni do sada nisi onu Lujzu, budalo!?".
Prvi dani aprila 1941. godine. kole su rasputene. Onima koji nisu
Belocrkvanci, saopteno je da odmah odu svojim kuama. A nama "do-
brovoljcima" - da vie ne dolazimo i da odmah vratimo oruje kasarni.
(Na Nemce se to, dabome, ne odnosi, oni ga odande nisu ni uzeli!)
B O M B A R D O V A N J E
Ponovo sam u Zemunu.
Zora, 6. april 1941. godine.
Budi nas zloslutna buka bombarderskih eskadrila. Pojurimo prema
prozorima; mnogo ih je, nailaze u jatima, srebre se na prvom jutarnjem
suncu, izgledaju kao igrake. U rat do sino niko nije verovao, ak ni
mi koji smo govorili da je neizbean.
Poinje i ne prekida se tutnjava eksplozija, diu se ogromni dimni
stubovi nad Beogradom. Buka aviona, koji nadleu u talasima, nad-
jaava tutnjavu nae protivavionske artiljerije, ije dejstvo, retko i neu-
verljivo, obeleavaju dimne kuglice oko neprijateljskih aviona, ali kao
da ni jedan nije pogoen. Kratka borba nekoliko jugoslovenskih "lo-
vaca" od kojih skoro svaki, posle kraeg vremena, u dimu i plamenu
pada prema zemlji. Sve dokazuje da smo uli u veliki rat i da smo ve
poeli da ga gubimo.
Ubrzo iz Beograda nailazi zaplaena, zapraena gomila sveta sa de-
com, zaveljajima, korpama, mnogi zavijenih i krvavih nogu i glava.
Bolje rat nego pakt!, mislim, sad je doao da prebroji svoje pristalice.
Strah kao da se jo ne osea, samo poetak neega sudbinski velikog i
neopozivog. Pominje se, ali ne sa mnogo vere, da e Sovjetska Rusija
krenuti da nas brani. Neko vie: "Vojvoda Peanac napreduje prema
Sofiji!"
Malo ko veruje, ali nada je potrebnija nego istina...
O K U P A C I J A
Nemci su paradno umarirali u Zemun. Bezbroj ih je, zaposeli su sve
kasarne, sve kole pa i nau Gimnaziju. Buni su, impozantno orga-
nizovani i korektni do miroljubivosti. Zemunski Nemci presreni, sko-
ro svi ve u foksdojerskim uniformama i jo uvek pitomi.
Izgleda kao da sve i nije ba tako strano kao to se mislilo da e biti.
Tek, neko donese neku vest o streljanjima, na to opet neko drugi od-
mahuje rukom: "Izmiljotine!"
Desetak dana docnije neko donosi fotografije (iz Paneva, ini mi se):
na dugakoj fudbalskoj preki, desetak obeenih! Prvi put - na otroj
fotografiji - vidim iskeena lica, na stranu zakrenute glave, isplaenih
jezika... Odmazda za neku negostoljubivost prema "finim" okupato-
rima, ili moda osveta za neku akciju na kakve smo se i mi ve spremali.
M i r k o T e p a v a c
Nama i oko nas jo niko ne preti, ali neizvesnost je tim dublja to
ugroenost nije toliko lina, koliko opta. Zato nije dola istoga dana,
zajedno sa Nemcima, bilo bi bar jasnije ta nas eka.
N E M A C
Zemun, maja 1941. godine.
Verovali smo da medu nemakim vojnicima "mora biti" ("i to ne
malo") komunista. Treba ih samo na neki nain prepoznati i sa njima
uspostaviti vezu.
J edan omladinac iz Gornje Varoi saoptava mi da je "iz prve" naao
jednog takvog! Uinilo mu se da je, onako, "radniki tip" iako je ak
imao i neki nii oficirski in... Poao je, kae, za njim prema ukovcu
i zvidukao "Internacionalu", pa kada je i Vili (tako se zvao) prihvatio
zvidukanje iste arije, rekao mu, na srednjokolskom nemakom jezi-
ku, da je "Hitler nicht gut", i saoptio mu "radosnu vest" da su zemunski
omladinci svi komunisti i da je kod nas sve organizovano za borbu
protiv faizma.
Ne mnogo manje naivni, ali u Pokretu odgovorniji, Branko Afabi i
ja poli smo, u zakazano vreme, da se upoznamo sa tim Vilijem i da,
ako je zbilja takav, zasluuje da ga "preuzmemo", s obzirom na znaaj
koji on moe imati za na "dalji prodor" u redove nemakih komunista
u Hitlerovoj Armiji.
Za divno udo taj Vili je zaista bio antihitlerovac (dokazae se to) i
zaista radnik - dodue, ne komunist nego socijaldemokrat, ali nas je
odmah razoarao ocenom da su skoro svi uniformisani Nemci hitle-
rovci i da bi nas svaki pokuaj slian ovome koji smo uinili prema
njemu, odveo ravno.na streljanje, te da se ne alimo glavom da tako
nastavimo.
Nismo sasvim zanemarili njegovo upozorenje, iako smo zakljuili da
se vie i ne moe oekivati od jednog "socijaldemokrate". Ipak dobro-
dunost i antinacizam dotinog Vilija donekle su mogli biti provereni,
jer je stanovao u Gornjoj Varoi, u kui jednog naeg omladinca koji
je takoe posvedoio da je Vili "neki jako dobar ovek".
Od njega smo Branko i ja saznali da njegova jedinica, kao deo velike
vojne formacije, kree u Poljsku odakle e, kako je on rekao (znao ili
slutio), sigurno krenuti u napad na Sovjetski Savez.
*
Ne znam, ne seam se, da li smo tada tu informaciju nekome preneli
i da li bi ona negde mogla i dopreti, a pogotovu da li bi bila primljena
kao ozbiljna i korisna - ali za nas je tada to, da predstoji nemako-
sovjetski rat, bilo toliko normalno, oekivano, ak i eljeno, da je ono
to je rekao vie bilo potvrda naih nadanja, nego neka vana novost.
Seam se da smo se toj informaciji obradovali kao podatku da e Hitler
za kratko vreme biti oteran iz J ugoslavije dejstvomnepobedive Crvene
armije, koja samo eka as da spase i nas i celu Evropu od faizma.
Otili smo jedne veeri na zemunsku elezniku stanicu (onaj sretni
nalaza nemakog antihitlerovca, Branko Abafi i ja) u vreme polaska
nemakog vojnog sastava kojem je Vili pripadao i sa njime se u pri-
krajku srdano pozdravili, primajui kao potpuno normalnu njegovu,
apatom izreenu, izjavu da nee pucati na Crvenu armiju i da e se u
prvoj borbi predati.
*
Daje neko sluajno snimio taj srdani rastanak na zemunskoj eljez-
nikoj stanici poetkom juna 1941. godine, ne bismo posle rata nikome
mogli da se opravdamo za tu epizodu nae dirljive bliskosti sa hitlerov-
skim oficirom.
V R E N J E
J uli 1941. godine.
U Srbiji se ve poelo pucati. Znaenje rei partizan, koja se poela
javljati, znaju samo komunisti. Zemuncima je (mnogima, mislim ve-
ini) vest o poetku borbi u Srbiji izgledala neverovatna, nekima ak i
neugodna. Zar sada kada je ve sve zavreno, a Nemci ba i nisu tako
neprijatni, da ih neko izaziva... ta e nekoliko "hajduka" kad se cela
vojska predala. Sve im to vie izgleda kao neodgovorna provokacija,
nego neki patriotski in. Veina i ne misli da bi ustanici mogli biti neki
drugi, ve samo etnici. Najee se pominje Kota Peanac u raznim
herojskim verzijama (ba onaj koji je meu prvima poeo da sarauje
sa Nemcima, ak kau, i pre nego to su doli!).
*
Evo nekoliko potpuno zaboravljenih pojedinosti iz onoga vremena
(april, maj, jun 1941. godine) pre nemakog napada na Sovjetski Savez:
Nemaki ("umetniki") film u zemunskom bioskopu velia saradnju
i istorijsku povezanost nemakog i ruskog naroda i vojske. (Ne pamtim
naslov.) Susreu se tako u filmu, poto su podelili Poljsku 1940. godine,
Nemaka i Sovjetska armija... "Ura!"i sa jedne i sa druge strane, ne-
maki i sovjetski vojnici, zagrljeni, zajedno pevaju rusku pesmu "Volga,
Volga", a zatim opet zajedno i neku nemaku. estitaju jedni drugima
uspehe u borbi protiv "zapadne plutokratije".
Ili: eta Nemaca marira glavnom ulicom Zemuna i peva (dabome
na nemakom) "nau" pesmu "Crven je istok i zapad...", svakako sa
nacistikim tekstom.
Ili: neki ovek (svakako, zatien sovjetskim pasoem) ide ulicom sa
crvenom trakom oko rukava na kojoj krupnim irilinim slovima pie:
"CCCP". Kriom smo ili za njim da ga makar za trenutak razgledamo.
Koliko smo mu zavideli!
Sve se tih godina moglo menjati, samo naa vera u Sovjetski Savez
- ne!
A R H I V A
Impozantna zgrada Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu postaje ta-
koe nemaka kasarna. U suterenu fakulteta, nalazile su se studentske
klupske prostorije gde su ostale, zaboravljene, nesklonjene, zidne no-
vine, kako one poslednje tako i nekoliko ranijih "brojeva" u smotulj-
cima. Kad se videlo da se u zgradu useljava nemaka vojska, neko se
setio da bi za Nemce i policiju potpisi ispod lanaka naroito onih koji
direktno pozivaju na borbu protiv faizma, mogli postati policijska po-
ternica.
Ratko Aleksa (Dalmatinac, lan Partije, tadanji student tog fakul-
teta) objanjava mi taan raspored prostorija i mogunosti ulaska u
zgradu, kroz dvorine prozore zgrade. Meutim, Nemci ve zaposedaju
zgradu, postavljaju strau, dodue samo ispred a jo ne i iza zgrade...
(Ne znam zato nije bio odreen neko ko bolje poznaje zgradu i pro-
storije. Ili zato mi barem neko od njih nije bio pridodat. Sigurno je
samo da nije bilo posredi neije "izvlaenje", to se tada nije dogaalo
meu aktivistima, pogotovu ne meu komunistima.)
Tako sam se, sreom, u kratkom trajanju, naao sam sa Nemcima u
njihovoj kasarni. Dobro je ipak to se tom prilikom nismo i lino upo-
znali.
Smotuljke sam sakrio na tavan dvorine zgrade u Tvornikoj ulici,
gde smo ranije stanovali. Takoe, sreom, ni to, izgleda, niko od broj-
nih stanara nije primetio.
*
Posle rata sam naao, nedirnute, pranjave smotuljke tamo gde sam
ih ostavio i predao ih tadanjem Univerzitetskom komitetu u Beogradu.
Jednom sam ih i video na posleratnoj izlobi o aktvnosti studentkog po-
kreta u Beogradu i Zemunu.
V E S T
Rano jutro u Zemunu, 22. jun 1941. godine
Okupatorski Radio Beograd, iz jednog stana pored kojega prolazim,
glasno i dramatino prenosi "najnoviju vest da su nemake trupe danas,
22. juna, u ranu zoru otpoele opti napad na Sovjetski Savez...." Pres-
rean (ni danas se toga ne stidim), kao na krilima, urim da prvi obra-
ujem to vie naih....
Gotovo je, svi verujemo, za najkrae vreme videemo i Crvenu ar-
miju, dolaze Sloboda i Socijalizam.... Ne samo kod nas, nismo mi sebi-
ni, sloboda i socijalizam celoj Evropi, elom svetu!
Toliko smo tada bili deca... I ne samo mi, deca.
P O L A Z A K
Krajem jula 1941. godine polazimo iz Zemuna "u partizane" nas tro-
jica zemunskih skojevaca: Ljuba Ljubinovi, Milan Mari (Mare) i ja.
Ne znam ko je i zato ba nas odabrao. Za sebe znam da je jedan od
razloga mogao biti to se neko iz policije raspitivao za moje ponaanje,
imajui u vidu da sam 1939. godine bio iskljuen iz Gimnazije "zbog
komunizma". (Meutim, ni mene, ni druge koji su istom prilikom i po
istom osnovu iskljueni iz kole, u to vreme niko jo nije uznemiravao.)
Tek, ja sam se spremio i uz razumljiva odvraanja i strahovanja u poro-
dici, poao sa propisanom najnunijom opremom, na zakazano mesto
u Beogradu, kuda se tada jo moglo slobodno prelaziti.
*
Pamtim taj odlazak kao upeatljiv podatak o visokom stepenu ta-
danje nae organizovanosti. Nismo strahovali od Nemaca, jer oni sami
nisu jo sve kontrolisali, nego od agenata beogradske Specijalne poli-
cije, koju su oni ve angaovali, a koja je dobro poznavala komunistike
aktiviste i metode.
Poli smo u isto vreme ali ne zajedno, nali u Beogradu onoga koji
nas je morao saekati, dobili tada obavetenje kada da budemo na pe-
ronu beogradske eleznike stanice, u koji vagon da uemo (opet svaki
posebno), koga treba da sledimo kada taj bude siao sa voza (sili smo
u Ralji), da zatim poemo za ovekom sa kojim se on bude pozdravio.
Bio je to, na nae iznenaenje, jedan pravoslavni svetenik, koji je zatim
poao, a mi za nim, u selo i zadrao se kod poslednjih kua, posle ega
smo, prema uputstvu, mi produili stazom koja je vodila dalje izvan
sela. Idui tako jo nekih kilometar-dva, izaao je pred nas iz umarka
ovek sa pukom, koji nas je poveo dalje, sad ve svu trojicu zajedno.
Ubrzo smo saznali da se odred u koji idemo zove "Kosmajski" i da
je jedna njegova eta, u koju emo se uvrstiti, udaljena samo nekoliko
asova hoda. Iznenadilo nas je to ta eta, koju smo najzad nali, broji
samo sedam-osam boraca i ima samo etiri puke; da emo, dakle, biti
bez oruja, dok ga ne steknemo... Kazali su nam da se koristimo samo
nadimcima a komandir ete "Marko" odmah nam je odredio partizan-
ska imena: Mariu "Crni", Ljubinoviu "Plavi" a meni "Beli", to mi je
ostao nadimak u toku celog rata, pa dugo i u potonjem miru.
ini mi se da bih mogao da nabrojim skoro sve tadanje borce te,
Prve ete Kosmajskog odreda, ija sam prava imena kasnije saznavao.
Bili su to: uro Meterovi, lekar, "panski borac", Dejan Popovi, le-
kar, Raos... takoe lekar (da li i on "panac"?), Marko Solomunovi,
pravnik (komandir), izrazito nevojniki tip - vie je liio na uitelja
nego ratnika, Edo Davio, student iz Beograda, neki Ivan (ili Anton)
Fratrovi, pekarski radnik, viegodinji (mitrovaki?) politiki robija,
Boris Baruh - ve tada poznati beogradski slikar, jedan seljak (Sava, iz
sela Parcana), Maks tern, student medicine, posle rata poznati beo-
gradski psihijatar (promenio prezime u terni). eta je, kad smo mi
stigli, jo ivela u strahu za sudbinu Druge ete istog Odreda, koja se
tek nekoliko dana posle opkoljavanja Kosmaja, probila iz obrua u ne-
kom drugom pravcu. Pokazalo se, uskoro, da je i ta Druga eta stra-
hovala daj e Prva, posle intenzivne pucnjave u toku opkoljavanja i pro-
bijanja, velikim delom stradala. Meutim, obe su bez gubitaka (samo
dvoje lake ranjenih) uspele da se, uz kratku borbu, svaka svojim prav-
cem, probije iz obrua, i da se kasnije sretno sastave.
Opkoljavanje Kosmaja bila je vrlo organizovana i moda prva vea
nemaka operacija protiv prvih partizanskih jedinica u Srbiji. Pokazalo
se, kao i mnogo puta kasnije, na drugim podrujima, da je opkoljavanje
(obru) vrlo skupa, spora i neefikasna forma vojne intervencije protiv
partizanskih jedinica, iako su je Nemci dugo, u toku celog rata, vie
puta uporno ponavljali...
Odred se brzo poveavao, brojao je do kraja avgusta vie od 200 bo-
raca. Najbrojniji su bili mladi mukarci, beogradski studenti, srednjo-
kolci i radnici, ali je bilo i nekoliko desetina ena. Najbrojniji su, da-
bome, bili Srbi, relativno brojni J evreji, bilo je Bosanaca, Dalmatinaca
i Makedonaca, ali i dvaprava Nemca, dezertera (u mojoj eti bio je
jedan od njih, zvali smo ga Milan, po imenu nedievca koga je razo-
ruao i naterao da ga dovede do nas). Kad smo mi stigli u Odred, skoro
svi borci bili su lanovi Partije ili SKOJ-a, da bi kasnije bili u ubedljivoj
manjini. Komunistika partija je bila vrlo popularna i potovana, mnogi
su eleli da joj se pridrue. Ali, Partija je bila kadrovska i strogo selek-
tivna. Za prijem u nju trebalo je mnogo dokaza o ideolokoj bliskosti
i, iznad svega, dokazane spremnosti na rtvu.
Sve to sam doiveo tih prvih dana bilo je: koncentrisani izraz smisla
i znaaja partizanske borbe, koju sam u toku narednih nekoliko godina
doivljavao i u mnogim drugim krajevima zemlje. Oseanje uzvienosti
ciljeva, moralna i ljudska istota, organizovanost i spremnost na rtve,
inili su onu unutranju snagu pokreta koji je, tako zapoet, mogao da
izdri sve ono to ga je kasnije ekalo. Kao deak i zanesenjak, nisam
tada ni pomiljao da bi moglo biti drugaije. Bilo je, razume se, kasnije,
i drugaijih pa i suprotnih iskustava, ali sam ih doivljavao samo kao
nedoputene izuzetke.
Tada sam saznao, i nikada nisam zaboravio, da je cilj nedeljiv od
sredstava kojima se borba slui. I kada god je kasnije ta "moja borba"
traila, nametala i pravdala drugaija sredstva, koja su se nekada pre-
lamala i nad mojom glavom, ona ipak nije obesnaila osnove na kojima
je jedino mogla da bude velika i uspena. Treznio sam se, ali se nisam
pokolebao, pogotovu nisam pomiljao da odustanem! Ni svojim, ni
tuim postupcima u tome vremenu, danas ne bih pripisivao apsolutnu
istotu i neporonost. Tvrdim samo da tada, ni drugi, ni ja sam, nismo
morali da inimo i govorimo bilo ta to bi bilo suprotno ljudskoj, pat-
riotskoj i borakoj savesti.
Identifikacija oveka i Pokreta mogla je da bude potpuna!
" S T R E L J A N J E "
Doveli su nekog oveka (rekli da je "belogardejac"), koji je, kau,
dojavljivao podatke o ljudima iz svoje palanke, na osnovu kojih su neki
pohapeni pa zatim, valjda, i poubijani. Nisam se lino uverio da je kriv
ali sam duboko verovao da niko od ljudi koje sam u pokretu upoznao
ne bi izmiljao neiju krivicu, pored tolikih koji su stvarno bili krivi.
Morao je, dakle, biti ubijen, ali u datim okolnostima nije se smela
uti puka; Znai - hladnim orujem! Bio je vezan, znao je ta ga eka
i oseao je da se naa ustra rasprava, koja se vodi desetak metara od
njega, odnosi na njegovu sudbinu. Ko e i kako da ga ubije postao je
nereiv problem! (Tada nas je bilo ve, valjda, dvadesetak u eti.)
Komandir Marko: "Ko se javlja dobrovoljno?"... Niko!
Seljak iz Parcana: "Ja jo nisam ni Nemca pod orujem ubio, neu da
mi ovaj 'na', vezanih ruku, bude prvi!"
J edan od lekara: "Ja sam doao da leim, a ne da ubijam".
Profesor iz Beograda: "Svaku vojniku zapovest mogu da izvrim, ali
ovu ne!"
Fratrovi, radnik-robija: "Mislite da je za radnika ono to nije za
gospodu intelektualce. E pa i ja sam gospodin, iako sam radnik!"
Trei glas: "Moda injekcija".
Lekar: "Ovo malo to imam namenjeno je da spase tri ranjenika, a
ne da ubije jednog izroda".
Iznenada, kao maljem po glavi, ujem: "Moda neko od ovih mo-
maka.!" (Tu se podrazumevalo - i neko od nas trojice novodolih. Srce
mi je zalupalo.)
Najzad, spasonosni glas komandira Marka: "Ne dolazi u obzir! Ne
dam da momci budu ubice pre no to su i postali borci".
Diskusija se nastavila i sutradan.
Treeg dana nam je pobegao!
S K R E T N I C A
Napad na elezniku stanicu i nemaki vojni transport u Ralji (po-
etak septembra?) 1941. godine bio je jedan od najorganizovanijih voj-
nih poduhvata u kojima sam uestvovao na poetka rata. Znao se svaki
detalj operacije, mesto svakog borca u njemu, razraeni svi mogui
obrti i sva mogua iznenaenja, ak je i svaki borac pred polazak dobio
uredno spremljen zamotuljak suve hrane. Mislim da je za to presudnu
zaslugu imao jedan bivi jugoslovenski vii oficir (Vujanac?), koji je
tada bio naelnik taba, sada ve znatno brojnijeg, Kosmajskog odreda.
Posle rata sam saznao da je napad predvodio Koa Popovi*, tada koman-
dant Kosmajsko-posavskog odreda, koga tom prilikom nisam video.
Sve se dogaalo kako je bilo i predviano. Voz je izaao iz tunela,
uao u stanicu i poto je napadnut, pokuao je da se vrati u tunel, ali
je iza voza ve bila minirana pruga a ispred Ralje, prema Beogradu,
miniran mali most. Zato se voz morao vratiti u stanicu i ponovo se
naao pod naom vatrom, na koju su Nemci iz voza odgovarali otro,
ali nasumce, u mrkli mrak.
Nalazio sam se u "Golubovoj" (partizanski nadimak) desetini koja je
zauzel a skretniarsku karaulu (u krugu stanice, u pravcu Beograda) i
pred kojom se u toku toga vozanja napred-nazad, kompozicija najzad
zaustavi l a. Odstojanje izmeu nas i vagona bilo je samo metar-dva. Ne
znam koliko je u zamraenom vagonu ispred nas bilo Nemaca, koji su
ili bili zbunjeni ili "neraspoloeni" za borbu, tek pucanja je bilo manje
nego za vreme manevrisanja voza.
Ali, kada je ve bio dat ugovoreni znak za povlaenje, preplaeni
skretniar, koga smo uvali u prostoriji, rekao je da na tavanu karaule
ima nekoliko puaka !!!
To ve "Golub" (radnik iz Beograda, ime mu nisam znao) nije mogao
da zanemari. Zar da jednostavno odemo i ostavimo puke na domak
ruke, kad u "umi" imamo boraca bez oruja ?!
Krajnju nelagodnost, blago reeno, osetio sam (valjda ne samo ja)
kada je Golub rekao da nema povlaenja dok ne skinemo te puke. Ta-
vanski otvor je visoko iznad nas, vatra naih se utiava a vatra iz voza
poj aava... ali, kod Goluba nema poputanja i mi, poto merdevina
nema, stavljamo neki sto ispod tavanskih vratnica, pa na sto stolicu pa
na nju jo jednu... pa se neije noge izgube u mraku tavana. Zatim se
trai lampa ili svea... Posle (male "venosti") sputa se jedna, pa druga,
Koa Popovi. Roen 1908. u Beogradu. Diplomirao filozofiju na Sorboni. lan KPJ od 1933. pa-
njolski borac. Komandant Prve proleterske brigade. Komandant Druge armije. Naelnik General-
taba J NA. J ugoslavenski ministar vanjskih poslova. Potpredsjednik SFRJ .
pa trea puka (zar moramo ba sve poneti!), nakon ega sledi Go-
lubovo pitanje, da li je sve dobro pretraio, jer skretniar, kaje se, ali
priznaje da treba negde da bude i etvrta puka i verovatno neto mu-
nicije...
Divio sam se Golubu i tada u skretnici, a zavoleo sam ga jo vie kada
smo, ne znam ni kako, pod paljbom zamakli i to svi na broju, iza prve
uzviice.
P R I J E M
Komesar odreda J erkovi razgovara, kao to je tada bio obiaj, sa
svakim novopridolim borcem. Pogotovu sa onima koji dolaze mimo
"veze". Takav je jedan i golobradi pekarski egrt, po govoru sudei, sa
juga Srbije ili Makedonac.
- "Ko si, odakle si, ta si..., zato hoe u nae redove?"
- "Da se bijem protiv Nemci i komunisti" - odluno izjavljuje golo-
bradi pridolica.
Komesar se promekolji:
- "Pa mi smo komunisti!"
- "Jel!? (iznenaeno)... A vi li se bijete protiv Nemci?
- "Da".
- "Pa toj te pitam! Ono - komunisti, nacisti, masoni,., ionako ne
znam ta mu doe!"
K U R I R
Polovina septembra 1941. godine.
Komandir Marko Solomunovi zove me i pita - imam li kod sebe
neke line isprave. Imam, kaem, samo gimnazijsku "aku knjiicu"
sa kojom sam doao iz Zemuna. Dvoumi se da li sa takvom legitima-
cijom sme da me poalje u Beograd. Ne pita me, da li smem! Ali, raz-
milja, glasno: golobrad si, neupadljiv, Zemunac... Moe!
Dakle: "Obui e civilno odelo, sesti na voz u Ripnju. Pitolj, smo-
tuljak papira ("Ne sme pasti u tue ruke! Ni ti, a pota pogotovo!").
Adresa: Kote Neimar, Ulica kraljevia Tomislava broj (?)... Traie
Marka Solomunovia (poverava mi da je to njegov brat, po kome je
svoje ime Anaf, zamenio za Marko)..., saekae koliko treba..., donee
njihovu potu i natrag istim putem. Dovee, ako treba, koga ti budu
poverili, ovamo u odred".
U drumskoj kafani u blizini Barajeva (u jednoj sporednoj prostoriji)
razmenjujem sa nekoliko nedavno pridolih boraca: kaput, akire,
koulju, cipele... Poslednja provera mog izgleda, dvojica boraca u pra-
tnji - put do Resnika. Veza naena, noenje u nekoj vinogradarskoj
kui (omanjoj vili) iznad eljeznike stanice.
Sve veze funkcioniu besprekorno.
U prepunom vozu, guva seljaka i graana: korpe, koferi, zaveljaji...
ali i nekoliko uniformisanih lica. Ispod kaputa briljivo pokrivam za-
motuljak sa potom i pazim da se neko sluajno ne nasloni na predmet
(pitolj) koji mi je sakriven ispod kaputa, s druge strane.
I ve odviknut od kretanja meu civilima, strahujem kao da svako
ko me pogleda, primeuje puku na mojem ramenu, od koje se, do jue,
ni za trenutak nisam razdvajao.
B E O G R A D
Septembar- oktobar 1941. godine. (Dolazio sam nekoliko puta.)
Prvi dolazak - predata pota. U stanu su (oveoj vili) - od onih koje
sam tu prvi put sreo a posle rata prepoznao: Spasenija "Cana" Babovi*,
Ljubinka Milosavljevi "Srpkinja", Blagoje "Mihajlo" Nekovi**, Mitra
Mitrovi...
Doekuju me srdano ali ipak i sa blagom primesom nelagodnosti.
J asno mi je da prigovaraju Odredu to alje golobradog momka u strogo
sakriven punkt Gradskog (tada i Pokrajinskog ) komiteta Partije. U
stvari - to ja tada nisam ni slutio, a to moda ni u Odredu jo nisu
znali kad su me slali - u briljivo sakrivani politiki tab Ustanka u
Srbiji.
Raspituju se kako je u odredu, koliko nas ima, kako je ko od onih
njima poznatih, kakve smo akcije preduzimali poslednjih dana... Da li
samo da saznaju, ili mene da provere?
Pitaju da li sam pazio da me neko ne prati kad sam ulazio u zgradu
i imam li gde da boravim, dok ne budem krenuo nazad. Kaem da ne-
mam i oseam da je ponovo neto nelagodno. Ali, nema druge, moram
ostati da noim kod njih. Sad je ve i meni jasno da ovde ne mogu
boraviti. Izgleda da mi ipak veruju, i sutra e me predati na vezu ne-
kome drugom. Detaljno me upuuju na nain i raspored sputanja u
sklonite (dobro maskirani, uski silazak ispod stepenita) ako doe do
uzbune u toku noi.
Na sreu, najvie moju, no je protekla mirno. Oigledno su se oni
mnogo vie dopali meni, nego ja njima.
Ujutru su mi rekli da treba da ostanem nekoliko dana u Beogradu
da bih poneo potu i poveo nekoliko ljudi u Odred. Predaju me navezu
oveku koji me upuuje da se odmah prijavim na kurs nemakog jezika,
' Spasenija "Cana" Babovi. Roena 1908. u Lazarevcu. Tekstilna radnica. lan KPJ od 1928. Na
V. zemaljskoj konferenciji u Zagrebu 1940. izabrana u CK KPJ . Narodni heroj.
" Blagoje Nekovi. Roen 1907. godine u Kragujevcu. Zavrio Medicinski fakultet u Beogradu.
lan KPJ od 1935. panjolski borac. J edan od organizatora ustanka u Srbiji 1941. Na osnivakom
kongresu KP Srbije 1948. izabran za sekretara. Nakon 1952. godine napustio sve dravne i partijske
funkcije i posvetio se znanstvenom radu.
sa seditem u Igmanovoj palati (koji neu pohaati) ali gde u dobiti
papir da sam primljen kao izbeglica iz Zemuna. Dan-dva kasnije pre-
daje mi dosta uspeno falsifikovanu izbegliku legitimaciju sa foto-
grafijom skinutom sa moje ake knjiice.
Legitimacija koju sam tada dobio, omoguavala mi je kretanje na
relaciji Beograd-Zemun, to sam kasnije iskoristio da predem u Zemun
kad vie nisam mogao da se vratim na Kosmaj. ("Legitimaciju" sam
sauvao do danas.)
*
U knjizi: "Tajtta vile na Kote Neimaru", objavljenoj pedesetih godina,
porodini vlasnik vile, dr. Marko Solomunovi, koji je ceo rat preiveo
sakrivajui se u toj zgradi, pominje - poto smo se posle rata prepoznali
- i dolazak Mirka Tepavca u vilu, ujesen 1941. godine.
S U S R E T
Sledei dolazak u Beograd, desetak dana kasnije.
Guva na tramvajskoj stanici kod "Mostara". Svako neto tegli, gu-
raju se seljaci i graani, ene vuku decu i mukom ih ubacuju u prena-
prtan tramvaj. Jedva i sam ulazim meu poslednjima. Tako je, mislim,
sigurnije nego peke po ulicama mada medu putnicima ima i unifor-
misanih.
U toj guvi, iznenada, primetim i jedno poznato lice! Odakle ga po-
znajem? Gledamo sa kratkog odstojanja istim naporom, i on mene i ja
njega. Setimo se, izgleda, obojica istovremeno: mehandija barajevske
kafane u kojoj sam se preobukao u civilno odelo! On se, vidim, ve
obraa andarmu koji je nekoliko koraka od njega. Sve je jasno i vie
nema ta da se eka. Sreom, nisam daleko od vrata i sa rukom na pi-
tolju koji mi je za pojasom iskaem iz tramvaja dok se jo nije potpuno
zaustavio. urno grabim ulicom pored dananjeg BGZ-a. Kad ujem za
sobom povike, potrim iz sve snage pazei vie ko je predamnom nego
ko je iza mene.
" P O V L A E N J E "
J edna (od dve) viespratne zgrade u tadanjoj Ulici kralja Aleksandra
(danas Bulevar Revolucije br. 61), pred uglom kod Pravnog fakulteta.
Penjem se na trei(?) sprat zgrade gde treba da sretnem nekoga ili ne-
kolicinu, sa kojima u se upoznati i saoptiti im vreme i mesto polaska
u Kosmajski odred. Pred samim vratima stana zastajem, iznenaen
glasnim govorom vie lica, iza poluotvorenih vrata. Ve na prvom ko-
raku, ugledam, sreom samo enu (domaicu) izbezumljenog lica, kada
me je ugledala.
Dakle, tu je policija!
Odmah natrag... Prvo urno, zatim, prisetivi se da sam na ulazu u
zgradu proao pored jednog oveka, usporim korak na zadnjem stepe-
nitu i nastavim, mirno, skoro polagano, iako sa gornjih spratova ve
dopire vika koja se oigledno na mene odnosi...
Trenutak odluke: pitolj u ruku i u desni dep... Povici sve jai, viu
nekoga, na primer "Vlado!". ovek na ulazu uje viku i polazi gore.
Pitam ga: "Jeste li vi Vlada?"... "Da", odgovori..."Zovu vas hitno gore."
On projuri pored mene, a ja, jedva zadravajui mirni hod, naglo ubr-
zam, im sam zaao iza ugla.
P R E P O Z N A V A N J E
Kraj septembra(?) 1941. godine. Boravim ve nekoliko dana u Beo-
gradu po kurirskom zadatku. Izlazim iz Nuieve ulice na Terazije. Za-
prepasti me neoekivani prizor: red obeenih ljudi na eleznim tram-
vajskim stubovima!
Malaksalost u nogama. Ve sam pomalo navikao na ratne prizore, a
opet toliko uzbuenje! Prolazim kao i ostali, prividno mirno kao da sam
to ve video, ne zaustavljam se kao ni ostali. Ipak prelazim pogledom
preko svakoga od njih.
Prepoznajem, na jednom stubu obeenog sredovenog oveka koji
je pre desetak dana doao u na Kosmajski odred, sa kojim sam svoje
"gojzerice" lamenio za njegove cipele, koje imam na nogama.
On, meutim, sada visi bos.
E K A N J E
Po zlu uveni beogradski agent specijalne policije Doka Kosmajac
oboleo je i nalazi se u bolnici. Neki nai ljudi u bolnici (lekar, bolniari?)
ubie ga, usmrtiti (valjda nekom injekcijom) i brzo se skloniti, a ja u
ih odmah odvesti u Kosmajski odred. Nekoliko dana ekanja bez pra-
vog smetaja (rekao sam da mogu da se postaram za smetaj i noivao
sam u to vreme mahom kod tetke u ulici Gospodara Vuia, a ponekad
u dvorinoj zgradi dananje "Politike", u krevetu Slobodana Macure,
jednog od ljudi na koje sam tada bio upuen, lana Partije, koji je u
tampariji radio nou i spavao danju, kada sam ja odlazio).
Kosmajac je tada ostao iv, a nekolicina J evreja, koje je takoe trebalo
da odvedem u odred nisu poli, verujui nekim, verovatno namerno
lansiranim, "pouzdanim" informacijama da e se obustaviti dalje de-
portovanje J evreja.
Moj se povratak ponovo odlae, ovog puta zato to se odred suvie
udaljio od Kosmaja. Prodavci novina uzvikuju "Slobodno Vreme". Na
naslovnoj stranici itam krupna slova preko svih stubaca "Rostov je
pao!" Crvena armija je, verujem naivno, reila da jo dublje namami
Nemce u dubinu teritorije Sovjetskog Saveza? Ali dokle? Da to nije ve
"preko plana".
Moja beogradska "veza" prenosi mi poruku Cane Babovi da je naj-
bolje da se privremeno vratim u Zemun ako me tamo policija nije tra-
ila. U Beogradu su uestale "provale" na sve strane. Pomiljam da mo-
da strahuju i da bi, ako budem uhapen, mogao pomenuti vilu na Ko-
te Neimaru.
S L A B O S T
Zemun, novembar 1941 - avgust 1942. godine.
Skup omladinaca u tesnoj, sirotinjskoj, sobi J ovana Vukmirovia u
Radnikoj ulici. Dobijam pre sastanka apirografirani tekst "Vesti" (i-
tanjem ili prenoenjem vesti inae su uvek poinjali sastanci). "Vesti"
obino poinju novostima sa Istonog fronta, preuzetim od Radio-Mo-
skve i "Slobodne J ugoslavije".
Voleo bih da danas vidim tekst ba tih "Vesti" ako je negde sauvan.
Da li je onaj koji je sa radija "hvatao" te vesti slobodnije interpretirao
tekst, ili je on zbilja tako i glasio. (Zna se da su "Radio Moskva" i "Radio
J ugoslavija", barem poetkom rata, izbegavali prave informacije sa is-
tonog fronta, jer su bile nepovoljne.) "Radio Moskva" je dugo zadr-
avala panju slualaca na monotonim vestima o prebacivanju plana
proizvodnje u preduzeima i kolhozima... Od ratnih vesti preovladivale
su one koje se tiu pojedinanih primera junatva crvenoarmejaca i
masovnih zloina okupatora.
Poeo sam da itam prisutnima "Vesti sa fronta". Po seanju: "Ne-
maki faistiki avioni izvrili su danas masovno bombardovanje Le-
njingrada. U susret daleko brojnijim nemakim bombarderima poletela
je sovjetska Omladinska eskadrila. U toku ogorene borbe oboreno je
35 nemakih bombardera"... Zatim, itajui nastavak teksta, skoro gu-
bim dah... (zato nisam ranije proitao da izbegnem vidljivu uzbue-
nost... Ovako svi sada vide da sam slabi kao i oni). Nastavak je po-
razan: "Ni jedan sovjetski pilot-omladinac nije se vratio u svoju bazu"
- jedva zavravam reenicu. Neki su plakali.
Svi smo u tom trenutku ginuli, u istoj toj eskadrili.
V R D A N J E
Prolee 1942. godine. Stevan Duki "Crni"*, sekretar Sreskog komiteta
Zemuna, zakazuje mi sastanak na Kalvariji. Temeljit ovek, snaan i
strog... Saoptava mi, kratko i direktno, odluku Komiteta da mene od-
reuju da likvidiram Valtera Filipovia, efa zemunske (ustake) po-
licije (koji inae stanuje stotinjak metara od mesta gde smo se sastal)...
Ti si, kae, iskusniji u rukovanju orujem od drugih koji bi doli u obzir.
Pratili smo, njegovo kretanje, obino se kasnije uvee vraa kui, bez
oruane pratnje, naee sa enom. "Poznaje li ga?", pita. "Lino ne",
kaem, ali dodajem - strahujui da e to izgledati kao izvlaenje - do-
bro poznajem njegovu enu, a isto tako i ona mene.
Za dva - tri dana sastaemo se, kae, ponovo. Donee mi pored pi-
tolja koji ve imam i jo jedan, veeg kalibra, da ga pregledam i uve-
bam rukovanje.
Sastajemo se posle nekoliko dana. Kae: "Zaboravi, odredili smo dru-
goga za tu akciju". Stid me je, ali mi je laknulo! Ve sam nebrojeno puta,
i u snu i budan, sanjao kako ja pucam, a njegova ena, Mira Pataj, s
kojom sam se do rata u gimnaziji esto sretao, vie: "Nemoj, Mirko!".
Duki kao da je sve to uzeo u obzir!
*
Filipovije, pred svojom kuom, ubijen desetak dana kasnije, sa neko-
' Stevan Duki "Crni". Roen 1920. u Rogozu, Gradite, u Srbiji. Tekstilni radnik. Sudionik NOB-
a od 1941. Nakon povlaenja partizanskih snaga iz Srbije, po nalogu Partije ostaje da radi ilegalno
u Beogradu, pa u Zemunu. Uhapen 1942. i podvrnut naj strani j em muenj u. Nije progovorio.
Muitelji su na kraju inscenirali njegovo samoubojstvo. Narodni heroj.
liko revolverskih hitaca. Pored njega je tom prilikom bila i pomenuta
Mira Pataj.
A K C I J A
Bolestan sam. Temperatura skoro 39. Dolazi "Cvikera" (Marko Ni-
kezi ) "da me neto pita". Komitet je primio pouzdano obavetenje iz
"Ikarusa" (fabrike za remont nemakih ratnih aviona) da e, sutra od
jutra, jedan dosad prikriveni ustaki saradnik pokazivati policiji nae
aktiviste. Pokazivae - zato to veini ne zna ime, a prepoznae ih i
pokazati policiji, jer zna za njihovu delatnost, poto su nai bili sa njim
neoprezni i poverovali u njegove antiustake izjave. Oni kojima je davao
novane priloge i ija imena zna, ve su obaveteni. Meutim, jo je
gore to se ne zna sigurno na koga sve moe pokazati...
Ako potkazivaa do sutra ujutro ne uklonimo, vei e broj naih akti-
vista morati izostati sa posla, pa e ve i samim tim biti obeleeni. Ve-
liki deo nae brojne organizacije u fabrici e biti, ili pohapen, ili pot-
puno onemoguen!
Trai da samo predloim nekoga od aktivista za koga pouzdano ve-
rujem da e hteti i smeti da ga ve noas likvidira.
Uopte, sve je vrlo komplikovano... Pa sad i to to sam ja bolestan
(tada sam na neki nain bio odgovoran za oruane akcije zemunskog
Skoja). A mora se raditi munjevito, policijski as je od devet uvee. Zna
se gde stanuje, ali i to je vrlo nepovoljno! Stanuje u blizini firme "Mo-
zer", a to je "Francstal" - isto nemaki kraj. Marko misli da poe i
Branko Plea (takoe lan Gradskog komiteta Skoja) u iju hrabrost
ne sumnja, ali zna da nije vian oruanim pothvatima, a sem toga, kao
takoe zaposlen u "Ikarusu", lino ga poznaje, zna i gde stanuje, ali ga
ovaj moe prepoznati i imenovati, ako preivi napad...
' Marko Nikezi, "Cvikera". Roen 1921. u Beogradu. lan KPJ od 1940. SudionikNOP-a od 1941.
J ugoslavenski ambasador u vie zemalja. Ministar vanjskih poslova SFRJ . Predsjednik CK SK Srbije.
Smijenjen u obraunu s "liberalima" 1972. godine.
Nabrajam nekoliko imena i predlaem glavnog izvrioca (ime mu
ovde neu pomenuti). Marko se slae, odmah e ga poslati na sastanak
sa mnom na zemunskom groblju. J a samo treba da mu dam uputstva
i oruje, za toliko moram ustati iz kreveta, jer je oigledno da kratko
vreme ne doputa drugi izbor.
Na groblju nalazim "mog" oveka (od malena smo se inae dobro
poznavali i druili, iako sada u Pokretu nismo bili direktno povezani).
Saoptavam mu zadatak, dodajem i da e imati jo dva pomonika.
Neprijatno sam iznenaen to on, koga sam inae smatrao iznimno
hrabrim (to se i pokazalo u vie prilika), nije spreman da se primi
zadatka. Naprotiv, moli me da ga izostavim... Pri tome, ini mi se kao
da oseam i prigovor: "Mene alje tamo gde ti ne bi smeo". Na moje,
sada ve ne samo iznenaenje nego i vidno razoarenje, kae odreeno:
"Razumi me, Beli, ne smem!"
U ono vreme, za razliku od docnijeg, nisam umeo da opravdam ni
svoju ni tuu neodlunost... A uznemirio sam se i dodatno jer su bila
nemilosrdno stroga pravila ilegalnog pokreta! On nee u tu akciju a
sada zna organizatora i uesnike. Da to kaem Marku, nelagodno mi
je, kao da ga "tuim". Takoe, ja sam ga predloio, pa je sramota da
toliko ne znam koliko se moe raunati na ljude koje predlaem. Zato
sakrijem taj podatak (tada i od tada), sastanem se uvee sa Pleaem i
jo jednim drugom, poemo u akciju, i kratko vreme posle policijskog
asa, sa poveanim rizikom zbog izgubljenog vremena, izvrimo zada-
tak, pucajui oko ponoi usred nemakog kvarta u gornjem delu Ze-
muna!
*
(Dodatno je vana okolnost bila i to to nismo znali ko bi - od even-
tualno uhapenih i u policiji zlostavljanih - mogao neto da kae o jed-
nom naem izuzetno vanom suradniku, lanu Partije (Nemac, Hrvat ?)
zaposlenom u personalnom odelenju "Ikarusa", koji je pribavljao vrlo
pouzdane lane legitimacuje, koje je koristilo samo nekolko najvanijih
zemunskih i beogradskih ilegalaca, a koje su omoguavale slobodno kre-
tanje i posle policijskog asa, jer je fabrika radila danonono. Bio je izuzet
iz sastava partijske urganizacije u preduzeu i "na linoj vezi" samo,
valjda, sa Dukiem ("Crnim") i Nikeziem ("Cvikeraem"). Takvom se
legitimacijom za bezbedno kretanje po NDH posluio i Svetozar Vuk-
manovi ("Tempo")* i supruga starog Ivana Ribara i ne znam ko jo.
Nisam mu znao ime ni tada ni kasnije, ni sudbinu posle Osloboenja, ali
znam da nije otkriven do kraja rata, niti je policija ikada uhvatila nekoga
sa takvom legitimacijom.
P E D A G O G I J A
Veliki pano - mapa Istonog fronta, u centru Zemuna, kraj tadanjeg
bioskopa "Korzo". Uredno su se, svakih nekoliko dana, dodavele stre-
lice nemakog napredovanja prema Moskvi i Lenjingradu. Propaganda
- tako smo to nazivali verujui (i govorei) da nije istina da su Nemci
ve toliko daleko stigli u dubinu SSSR-a, iako je istina da "tek to nisu"
ako jo nisu, ipak, bila i nama oigledna.
Ako graani Zemuna jedno jutro ugledaju crnu farbu, razlivenu pre-
ko tih strelica, moda nee ni verovati da Nemci tako brzo napreduju
kroz Rusiju, jer pola Zemuna tuda prolazi svakoga dana. To emo, da-
kle i uraditi.
Sitna akcija, poduhvat za poetnika, kakvog ja i odabiram meu broj-
nim pripadnicima zemunskog Skoja, spremnih za akciju. Dakle, uzmi
"ceger" u ruke (kao, poao si na pijacu rano ujutro, malo je jo pro-
laznika u to vreme), otvorenu kutiju sa crnom bojom prekri krpom,
jedan brzi potez, crna farba se razliva po mapi, a ti mirno nastavi ho-
dom, bez tranja, do oblinjeg ugla, a onda u zavisnosti od situacije
hodom ili trkom.
' Svetozar Vukmanovi "Tempo". Roen 1912. u Podgoru, Cetinje. Pravnik. lan KPJ od 1933. Na
Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu 1940. izabran za lana Centralnog komiteta. Sudionik
NOB-a od 1941. Obavljao visoke funkcije. Narodni heroj.
Ne seam se imena "sretnog dobitnika" tog "lakog" zadatka. Ali znam
da je morao biti jedan od poetnika. I da e biti dobro da se naem u
blizini kada to izvede, da se on ohrabri a ja na licu mesta uverim u ishod
akcije.
On kree, zastaje (to mi se ne dopada, vidim da izgleda sumnjiv pre
nego to je neto i poeo), zatim se zbunjeno vraa prema mestu gde
smo se rastali. Sustignem ga, uzimam mu "ceger" iz ruke (pedagogija)
i da mu ponovo ne priam kako se to radi - prospem boju (vie, do-
due, na juni nego na severni deo fronta, jer je boja bila gua nego
to sam mislio)..., produim do Dubrovake ulice i zatim jedva naem
mog kandidata za junaka, da mu vratim "ceger" i oitam lekciju.
Dok su prvi Zemunci otkrili novosti na "zemunskom" Istonom fron-
tu, a pogotovu dok su to konstatovali Nemci, prolo je podosta vre-
mena. Sakupljalo se mnogo radoznalog sveta i jo ih je vie o tome
govorilo. (Tek sam tada i sam shvatio znaaj efekta koji je akcija iza-
zvala.)
Kasnije je ta mapa mrljana na isti nain nekoliko puta uz, razume se,
mnogo veu opasnost po one koji su to izvodili. Najzad je ak uspo-
stavljeno i policijsko osmatrako mesto na balkonu preko puta, pa je i
posle toga mapa jo jedanput osvanula zabrljana...
*
(Od svega to sam u Zemunu uinio za vreme rata, ovaj moj "podvig"
neuporedivo je ee pominjan a nije pominjan niko od onih koji su to
isto posle mene uinili, pod mnogo teim okolnostima i uz neuporedivo
v
ei rizik.)
Latini kau: "Kad dvoje uine isto - nije isto!".
" P O S E T A "
Agent zagrebake policije (prezime ili nadimak - Car) nalazi se ve
vreme "na radu" u zemunskoj policiji. Za razliku od mahom ama-
terskog sastava lokalne ustake policije, Car je zagrebaki policijski
profesionalac. Stanuje u Gajevoj ulici u blizini zemunske bolnice. Lino
je uestvovao u zverskom muenju Stevana Dukica, sekretara KP. Kada
je nedavno bio uhapen i ubijen batinama, nije priznao policiji ni svoje
pravo ime.
Zadatak je poveren Vojislavu Nanoviu "Gandiju", Draganu Rajn-
prehtu "vabi" i meni. Iako hladna oruja ne dolaze u obzir, "Gandi" i
ja smo ipak, pored pitolja, poneli i neke alatke koje je on zamislio i
nabavio (za sluaj potrebe nasilnog prodora u sobu) i zbog kojih, da sve
to prikrijemo, nosimo mantile (juni, sunano, toplo jutro, da nas je
neko "nadlean" ovakve primetio, hapsio bi nas ve zbog izgleda). Iako
ja rukovodim akcijom, Nanovi prednjai u reiji naeg nastupa. Uspe-
no je falsifikovao koverat sa tambiljem policijskog redarstva u Ze-
munu koji e posluiti, dabome ne da njega (Cara) prevari, nego gazda-
ricu, da nas pusti u stan..
ekamo na ulici, davno je ve prolo sedam asova, a njega jo nema!
Zakljuujemo da je, verovatno, ovog puta doao ranije kui, i da je bolje
da odmah uemo u stan nego da se i dalje muvamo po ulici.
Zvonimo... Otvara gazdarica. Po njenom zaprepaenju konstatu-
jemo da ni malo ne liimo na ono to glumimo. Ulazimo u stan, dajemo
znak gazdarici da uti. Vremena za oklevanje nema i mi upadamo u -
praznu sobu!
Nije jo tu - znai sad e doi! Zamolimo enu da nam oprosti to
emo njenog prinudnog podstanara ovde ubiti im se pojavi, a njoj
savetujemo da - kad se to zavri - izae pre nas i opravda se da nije
bila kod kue kad se sve dogodilo. Videlo se da nije uverena da e se
spasiti na taj nain, ali ionako vie nita nije zavisilo od nje. Mislim da
je, sirota, tada vie strahovala za njegov ivot, nego to bi i sama nje-
gova mati.
Osam asova prolo, skoro ve i devet... Vie ne vredi ekati, doma-
ica takoe potvruje da je on do sedam sati uvek u krevetu. To znai
da je nastupilo neto nepredvieno ili (strahuj emo mi) da je moda
neto otkriveno.
Izvinjavamo se, kaemo joj da je i za nj u bolje da nikom nita ne
govori i odlazimo. Zatiemo na ulici vernog i (mogu zamisliti koliko)
izmuenog od ekanja, Rajnprehta na straarskoj trasi i, posle preo-
buke, saoptavamo postieno da akcija nije izvrena!
*
Ne znam staje sa stanodavkom bilo posle toga dogaaja. Njoj je, da-
nas mije jasno, bilo tada tee nego nama. Znali smo samo daje taj "Car"
odmah sutradan napustio Zemun i vratio se u Zagreb a da, mene si-
gurno, ena nije pomenula, iako meje moda prepoznala. Ne znam ni
kako se pravdala, jer mene po tom osnovu, policija nije traila, niti tu
epizodu pominjala kad sam nekoliko meseci kasnije bio uhapen. Moda
je jednostavno rekla da su ga dvojica iz Ureda traila, a on proverom
zakljuio da je to moglo biti samo ono ega se i bojao.
M A J K A A B A F I
Majka, Stanislava Abafi, Poljakinja, emanci povana, obrazovana, i po
svojoj odluci posveena samo porodici i deci. Otac, Ciril Abafi, Slovak,
ugledni zemunski advokat, amaterski evangelistiki svetenik, isto-
vremeno ak i poglavar te Crkve za Srem.
Sinovi: Branko, jedan od najboljih ueni ka zemunske gimnazije i
najblii moj kolski i ratni drug i pri j atel j . Dve godine od njega mladi
J anko, ugledajui se na starijeg brata, postao je, kao jo maloletan, lan
zemunskog Skoja, ve prvih dana nakon nemake okupacije. Kada je
J
e
dne noi, avgusta 1942. godine, u stan porodice Abafi policija upala
da uhapsi Branka, on je, iako od roenja sl abog vida, uspeo da, skokom
sa
sprata pobegne na ulicu i iste se noi nekako prebaci na Ratno os-
trvo
>a zatim i prepliva Savu kod Kal i megdana, te se posle mnogo muka
n
ajzad prikljui umadijskorn parti zanskom odredu.
Mladi sin J anko nije preiveo. J a sam ga, sluajno, poslednji put vi-
deo, beznadeno teko ranjenog, na volovskim kolima, negde u Sem-
beriji (marta?) 1944. godine. Majku je teko pogodila njegova pogibija
ali se ponadala da e joj ostati makar stariji sin Branko, koji je ve ne-
koliko dana nakon osloboenja Zemuna doao nakratko da vidi rodi-
telje. Na alost, nekoliko nedelja kasnije i Branko Abafi, tada ve ko-
mesar bataljona, poginuo je u etnikoj zasedi, izmeu Kraljeva i aka,
na putu do susednog bataljona svoje brigade koja se spremala za Srem-
ski front.
Otac, Ciril, neuteno depresivan zbog gubitka sinova, skoio je, ne-
koliko godina kasnije, u hladni novembarski Dunav, ne rekavi pret-
hodno ni rei, ni supruzi ni prijatrljima. Spasili su ga sluajni oevici i
ostao je, nesrean, da ivi jo nekoliko tunih godina.
Tako se borila za osloboenje, i na kraju zauvek nestala cela zemun-
ska, poljsko-slovaka porodica Abafi. Ostala je samo spomen ploa na
gospodskoj kui advokata Cirila Abafija, koja i danas svedoi da je u toj
kui, u centru okupiranog Zemuna (Magistratski trg 14), na samo sto-
tinjak koraka od gradske policije i okupatorske vojne komande, juna
1941. godine odrano ustaniko savetovanje organizacije Skoja Srbije,
sa dvadesetak uesnika iz Beograda i Zemuna, koji su se u strogim raz-
macima vremena, u toku dva dana sakupili, savetovali, i bezbedno razi-
li. Nad sigurnou skupa bdeli su, pored roditelja Abafi, i njihovi sino-
vi, koji nisu ni bili uesnici skupa odranog u njihovoj kui. Ostala je
samo spomen ploa na zgradi i obeleja na zemunskom groblju.
Savetovanju su iz Beograda prisustvovali vodei funkcioneri Skoja:
Ljubinka Milosavljevi "Srpkinja" i Dragi Stamenkovi. Prisustvovao je
i sekretar CK Skoja J ugoslavije Ratko Mitrovi, koga je kasnije uhapsila
Nedieva specijalna policija. On je pokleknuo u torturi, ispriao je skoro
sve to je znao ali, na sreu, nita nije rekao o zemunskom savetovanju,
to bi, da je rekao, sigurno kotalo ivota celu porodicu Abafi.
*
Verna rtvi svojih sinova, Majka Abafi je, neprekidno i neumorno
radila u Crvenom krstu, brinula za siromane i unesreene. U dejem
obdanitu, koje je posle Osloboenja ponelo ime "Brae Abafi", sa ose-
anjem neizmirenog duga prema svojim sinovima, negovala je i hranila
siromanu i naputenu decu, prala prozore i patose u obdanitu koje
je nosilo ime njenih sinova.
Brankovi prijatelji - a daleko najvie kolski drug i saborac njenih
sinova, Branko Pei, koji je vie godina bio gradonaelnik Zemuna, a
kasnije i Beograda, brinuli su s potovanjem o roditeljima brae Abafi.
Vie puta sam ih i ja poseivao, iako slubom obino udaljen od Ze-
muna...
*
esto sam se pitao, ta lije Majka Abafi oseala, kada se, mnogo puta
posle rata po humanim poslovima sretala sa majkom Tepavac, ija su
sva etiri sina, posle svih uasa rata i stradanja, ipak ostala u ivotu. A
svaki susret je nanovo morao zaboleti, to njeni sinovi nisu!
H A P E N J E
No 12. avgusta 1942. godine.
Oko deset sati nou, zvono na vratima. U stan ulaze dva agenta u
pratnji jednog uniformisanog policajca.
Uhapeni smo, uz nalog za pretres stana koji su povrno i obavili
(poneli su roman "Mati" od Gorkog, Travenovu "Trozu", leviarski a-
sopis "Naa stvarnost" i valjda jo poneto to im je izgledalo "sum-
njivo"). Glavni agent nije bio siguran da li, osim mene, treba da povede
moga brata ili oca (slina su im imena) pa je, posle kolebanja, reio da
povede obojicu. Nisu mi branili da se odvojim (da pregledam depo-
ve)... Uz sve to, dva agenta pratio je samo taj jedan zemunski "crni
policajac" (folksdojer), koga je i na otac znao kao pristojnog oveka,
a on se tako, izvinjavujue, i ponaao.
Na dohvat ruke mojoj majci bio je moj pitolj, koji je ona sakrivala
kad ga ja nisam nosio. Trebalo bi samo da joj dam znak, koji bi ona
razumela i prema kojem bi, kakva je hrabra bila, sigurno i postupila.
Ali sam znao i koliko je od toga strahovala, jer bi potezanje oruja, ma-
kar ga ja i ne upotrebio, sigurno bio kraj ostalog dela porodice...
Prizor u policiji: skupini od vie desetina ljudi, te noi privedenih,
prikljuen sam zajedno sa bratom (Radoslavom) i ocem (Radivojem).
Sad sam i uveren da hapenje nije usledilo zbog provale jer vidim, i sada
se zajedno sa bratom Radom uveravam, da ovde nema nikoga ko bi
mogao teretiti bilo mene, bilo njega, takoe lana Partije sa kojim, me-
utim, u Pokretu nisam bio spojen ni istim poslovima, ni istim "ve-
zama". To to ovde ne vidimo nikoga od naih aktivista potvruje moje
pretpostavke. Dakle, dobro je to nisam pokuao da beim, samo bih
osudio na nevolju oca (koji ne bi mogao pobei ni kad bi hteo, jer je bio
hrom) i brata sa kojim se u tim okolnostima nisam mogao ni o emu
dogovoriti.
Nismo, meutim, znali ono to je bilo najvanije: toga je dana u Ze-
mun stigla ekipa zagrebake ustake policije, iz sastava "Pokretnog pre-
kog suda" (tada sa seditem u Vukovaru) i odmah, da bi imali od ega
da ponu, naredili da se privedu svi koji su tih dana bili hapeni pa
puteni poto nisu bili ozbiljnije tereeni ili nisu nita priznali.
Odjednom, amor privedenog, preplaenog sveta, naglo prekida pro-
doran glas dolazeeg iz susednog hodnika: "J este li doveli Tepavca?".
Zatim posle kratkog objanjavanja sa agentom, koji ga oigledno oba-
vetava da su ovde trojica... "Ma, Tepavac Mi r ka" - zagrme jo glas-
nije.
Sad ve nita vie nije bezazleno.
Grabe me, odvode u jednu prostoriju na spratu. Da vie ne bude ni-
kakvih iluzija, islednik se isceri trijumfalno: "Zar je mogue da smo te
M O ] D R U G I S V E T S K 1 R A T I M I R
tako lako uhvatili... Sedi, priaj sve to zna o Partiji i Skoju". Poku-
avam, naivno: "Od svega to ste pomenuli, priznajem da sam vie go-
dina bio aktivan lan zemunskog SOKO-la, ako ste na to mislili..." "JeF
se ti to meni podsmeva, budalo balava!"... Da sve postane konano i
neopozivo uasno: "Odgovaraj to te pitam, a pre svega, kai gde si jue
smestio tvoga 'Cvikeraa' ?"
Zavrteo mi se u glavi policijski ured, Zemun, ceo svet! Kako je to
mogao saznati?... Mrak, nikakvog odgovora, nikakve pretpostavke...
moda sve znaj u.. .sve, odavno, oduvek! Oseam uasno preokretanje
itave slike o sebi, svetu, svemu...
Dakle, to je taj as!... Sad je ostalo samo ono, zna, kako smo toliko
puta govorili (nisam ni mislio da bi moglo biti tako iznenadno i tako
uasno): "dranje pred neprijateljem... I utanje po cenu ivota!"...
Kad bi ovde sada od mene traili samo ivot, kako bih ga dao, hrabro i
dostojanstveno, kao u romanu... Ali znam da je ovo tek straan po-
etak. Kroz ta sve od sada treba, mora, da se proe! Gde e biti kraj?
"Sluaj, mrkavac, uzalud troi moje vreme. Pomoi u ti da shvati
kako stoji stvar: Dakle, ti si jue negde smestio tog tvog 'Cvikeraa' i on
sada spava. Policijski je as, i makar do sedam ujutro, on nee saznati
da smo te uhvatili i nee se skloniti. Do tog asa ti e nam rei gde je,
i dotle e jo biti iv, to ti obeavam, makar da vie nee liiti na sebe,
i sve e mi rei ... Budalo, ja sam Nikola Franceti*, veteran zagrebake
antikomunistike policije, znam kako se iznuuju priznanja... nisam
zemunski poetnik sa kojim ste godinu dana lako mogli da zasluujete
priznanja za "dobro dranje pred klasnim neprijateljem"... Ajde, "Beli"
(zna, dakle, ak i moj nadimak u organizaciji!), poni odmah da pria,
zuri mi se, to vie prie to manje batina, ti si mi noas jedini posao...
Govori, ili u te predati onima kojima u zabraniti da te ita pitaju, ak
1
kada bude molio da progovori... Od svega ostalog trenutno odu-
Nikola Franceti , brat J ure Francetia, komandanta zloglasne "Crne legije".
stajem, sada samo reci gde spava taj 'Cvikera', kakva mu je funkcija,
koje ime i prezime".
Malo kasnije, posle vike i ponovnih divljakih udaraca: "Ovako ne
vredi, idiote, zar se jo uvek nada da nita ne znamo..."
Zatim, najvei ok: "Dovedite Slavoljuba J ovanovia"!
Komar, poinje da se razbistrava... Dakle, sve to potie od Slavo-
ljuba J ovanovia. Ali kako od njega, kada je pre nekoliko dana puten
iz zatvora i dobro se drao?... Uhapsili su ga, znai, veeras ponovo!
Rekao je, dakle, sve, jo dok su nas ovamo sprovodili, jer da je ranije
rekao, i hapenje bi izgledalo sasvim drukije... Rekao je, znai, da sam
od njega traio jedan potpuno siguran smetaj za oveka koga, na ugo-
vorenom mestu treba da oslovi sa "Cvikera", iako nee nositi naoare...
Da u zadnjem asu nisam naao drugi smetaj (i jue rekao Slavo-
Ijubu da ne treba, poto sam naao jedan sigurniji), Marko Nikezi "Cvi-
kera" - sada bi ve bio ili doveden, ili ubijen prilikom hapenja. Sla-
voljub, dakle, pria ba sve a ne samo ono za ta je policija mogla da
ga tereti, jer ga za "Cvikeraa" niko nije mogao teretiti... I to on, Sla-
voljub, za kojeg sam verovao da bi se bolje drao nego ja...
Uvode premlaenog, okrvavljenog Slavoljuba J ovanovia...
Kako je u tom uasu bilo pouno saznati da ni izdajicama nije lako!...
Unezvereni Slavoljub stoji predamnom - i uti. Na strogo Francetievo
nareenje da ponovi to je ve priznao, poinje da plae... (nisam znao
da ume) i tek posle novih udaraca i jauka, obraa mi se snishodljivo,
izvinjavajue: "Oprosti, Beli, nisam izdrao, uasno su me tukli, sve sam
priznao!"
Sve je sada jo tee, ali je makar sve jasnije!
Zar e svi naredni dani trajati po 24 asa! Precenjujem da u ovom
danu ostaje jo najmanje osam asova, mojih i Francetievih.
S A T I
Troje zadihanih agenata u maloj prostoriji na prvom spratu zemun-
ske policije, koja gleda na ravnodunu, gluvu fasadu zemunske Ka-
tolike crkave, ije zvono broji moje i Francetieve sate. Sluao sam
nekada to odbrojavanje asova, sa amca na Dunavu, sunanih dana,
za vreme letnjih raspusta, i nisam osetio tako beskrajno duge razmake
izmeu njih. Sa mokrog betonskog poda na kojem leim (pohvali su me
nekoliko puta) vidim iznad sebe izduene ljudske prilike u slikama koje
se kidaju i nanovo povezuju izmeu udaraca "ilama", pesnicama, no-
gama... Odmarajui se, Franceti mi stoji na prsima i davi me cipelom
na grkljanu... Svie, snagu mi daje sve due otkucavanje crkvenog sata...
"Sedam je sati prolo, gospodine Francetiu!", prvo je to sam, od
poetka batinanja, izgovorio te noi!... Novi, razjareni, divljaki udarci...
Ponovo ih ugledam, znojave i zadihane. Oblae kapute, psuju odvratno.
Ali, izbija ve i osam!...
"Sada vie neemo uriti... Imaemo puno vremena. Posvetiu tebi
najvei deo. Tebi i tvom 'Cvikerau
1
. Malo sam te, priznajem, potcenio.
Obeavam ti da u ispraviti tu pogreku."
Prebiram vreme, dugu malu venost od sinonog hapenja. Marko
je sad ve sigurno saznao da sam uhapen i nije vie tamo gde sam ga
ostavio. Preko mene ne mogu vie doi do njega, ak i kad bih ja po-
klekao.
Setim se, danas mi je dvadeseti roendan!
P R I Z N A N J E
Zemunski zatvor, jutro, 13. avgusta 1942. godine
Vode me - u stvari nose - u zatvorsku eliju, posle celononog bati-
nanja. Prebacuju mi kaput preko golih lea - jer sam ostao go - sa
lisicama na rukama. J edan od batinaa, onaj krupniji, kad je pred e-
M A G A C I N
Vukovar, druga polovina avgusta 1942. godine.
Zgrada velikog (praznog) itnog magacina u Vukovaru. Stotine za-
tvorenika saterano je u prizemlje i po galerijama zgrade. Nema u po-
etku ni hrane ni vode. Nekoliko otvorenih buradi u jednom uglu slue
za "nune" potrebe, cure i smrde.
J edan sam (ili jedini) od doteranih, koga ve vezanog, vezuju jo i
icom za stub, da ostanem na ranjenim nogama. Da su mi ruke dru-
gaije vezane, liio bih, ako ne na samog Hrista, ono makar na jednog
od bonih razbojnika.
Ovde emo ostati vie dana, odavde e danima i noima odvoditi na
sasluanja i streljanja. Ovde e se mnogima izjaloviti nada da idu u
asnu smrt, umesto u nove patnje i stradanja, koja se nee uvek zavriti
asnom smru. ta je umreti!... Kako izdrati?
Izdrae samo oni koji budu reeni da odu na strelite kao na slo-
bodu.
K A J A N J E
Vukovar, avgusta 1942. godine.
J ovan Vukmirovi, lepo skoro deje lice, mio drug i odlian uenik.
Odrastao u bedi, u sirotinjskoj Radnikoj ulici "iza pruge", na periferiji
Zemuna, gde je njegova mati danonono prala tudi ve pa i nekih nje-
govih drugova iz razreda, sposoban da se znanjem i marljivou meri
sa najboljima iz imunih intelektualskih, graanskih porodica... Bliski
drug (po siromatvu i vrednoi), sada ve izdajnika, Slavoljuba J ova-
novia, obeshrabren Slavoljubovim priznanjima, koji je meu uhap-
enima bio glavni, ako ne jedini svedok njegovog pripadanja Skoju.
Trai me, ispoveda plaui ta je sve priznao na sasluanjima. Is-
trajao je, kae, dokle je mogao, sada vie ne moe... Priznao je sve za
sebe, pomirio se sa posledicama, priznao poneto i za neke druge za
koje je svedok bio i Slavoljub. Moli da mu oprostimo. Nije, kae, za
mene nita rekao. (I nije!)
Moli me, ako preivim i ako budem imao bilo kakve veze sa dru-
govima u Zemunu, da njegovoj majci ne kau da je poklekao!
N E Z N A N I J U N A K
Vukovar, avgust 1942. godine.
Na prvoj galeriji magacina, lei izmuen, batinama skoro unakaen
mladi, Sremac, vojni akademac, bez zemljaka i poznanika u ovoj sku-
pini. Ni sa kim nije bio povezan ni u Pokretu ni u zatvoru. Za ime ga,
na alost, nisam pitao. Nikom nije govorio ni za ta ga terete...
Divio sam se njegovoj utljivoj izdrljivosti i beskompromisnoj hra-
brosti. Nije imao nau motivaciju ali je imao nae (ili mi njegovo) shva-
tanje patriotske asti i rtvovanja.
Nestao je jedne noi (umro pod batinama ili streljan?) ne ostavivi
nikakav podatak o sebi i stranim asovima koje je preivljavao.
Tuno je, ali vrlo verovatno, da niko u njegovom mestu, pa moda
ni u porodici, nikad nije saznao kakav je uzvieni in herojstva i neus-
traivosti, prethodio njegovoj smrti.
( S ) T R P L J E N J E
U Vukovaru je Franceti pourio da mi pokae kako izgleda to kada
se njemu "vie ne uri", najee noima, satima duim od venosti.
Nema vie razjarenog batinanja, urlanja i psovanja. Ali od mnogih su-
rovih metoda uvek ima i gorih. Evo jednog od takvih, njemu omiljenih.
Vezuju mi ruke lisicama. Vezuju i noge. Onda izmeu vezanih ruku
i nogu proture gvozdenu ipku, pa kada na metar jedan od drugog
priblie dva pisaa stola, tako da nepokretno telo visi izmeu njih. Kad
se Franceti umori od udaranja po prstima i tabanima, onda, za pro-
menu, ponovi veanje sa licem i stomakom na dole. Obeenog "sago-
vornika" Franceti, u pauzama izmeu batinanja, povlai za kosu i po-
lagano ljulja jednom rukom, dok drugom dri novine i glasno ita vesti
sa "Istonog fronta" i borbama ustakih jedinica protiv partizana u
Bosni. Nekad ak i "line i porodine vesti".
"Kad rei da mi neto kae, samo poni, rado u to zapisati"... Ta-
bani i prsti su u tom poloaju nepomini, i kad se u prekidima ohlade,
izbezumljujue su bolni na ponovne udarce. On to dobro zna.
Tako do besvesti.
"Sutra nastavljamo!"
L E K A R
Vukovar, oko 20. avgusta 1942. godine.
Leim na podu. Odvezali su mi i noge i ruke. ekaju nekog.
Ulazi ovek srednjeg doba sa tanom u ruci i naoarima na nosu.
Pozdravlja se ljubazno sa Francetiem, razgovaraju neto o meni.
Ko je sad to! Inspektor, muitelj, spasitelj?
Pridoli otvara torbu i vadi iz nje - lekarske slualice! Klekne. Topla
ruka lekara dodiruje me po grudima, stomaku, butinama. Tako nean
i topao dodir, pored lekara, ima samo jo mati...
Uspravlja se, pakuje slualice. Milujui ruke, jednu o drugu, saop-
tava Francetiu, profesionalno i precizno: "Na pluima nema izrazitijih
umova... mogue je ipak eventualno lake unutranje krvarenje, po-
vrede po stopalama i rukama su znatne i delimino inficirane... Po spolj-
nim povredama sudei, bubrezi su mogli pretrpeti i osetnije oteenje.
O povredama na glavi ne mogu nita odreenije rei, poto je kosa ulep-
ljena krvlju. Mladic je, inae dosta jake konstrukcije i ive nervne reak-
cije". Pa, na moje zaprepaenje, zakljui: "Zato mislim da moete, bez
opasnosti po njegov ivot, i dalje tretirati muskulozne delove nogu,
ruku i lea. Ti delovi su ve prilino ozleeni, ali mogu jo dosta pod-
neti". "Hvala vam, gospodine doktore, dovienja. Za dom!" - "Sprem-
iii
ni!
Ne seam se da ga je oslovio po prezimenu, jer ne verujem da bih to
prezime zaboravio da sam ga tada uo!
N E K O
Sasluava me - do sada prvi put - grupa od nekoliko islednika. Meu
njima su Franceti, J uratovi, Svei i jo dvojica-trojica, meni nepo-
znatih. Ne tuku me, utrkuju se da mi predstave straan kraj koji me
eka: "Glupo je da uti, kod nas svi progovore... neki samo suvie ka-
sno, kad im vie ne vredi da ostanu ivi, ak i da ih pustimo... Tvoji
komunistiki efovi nisu takve budale, manje istrpe a vas ue da se
junaite... Zbog tebe ovde neki dobijaju vie batina jer se na tebe ug-
ledaju..."
I tako due vreme, da bi neko od njih, valjda Franceti, kao usput
rekao: "I Branka Abafija smo uhvatili i on je u poetku pokuao da se
'dobro' dri..."
J edan utljivi islednik(?), koji sedi sasvim blizu s moje leve strane,
neprekidno crta i ara neto po svojoj belenici. On, valjda, jedini nije
progovorio ni re. Kratko vreme nakon to je Franceti pomenuo Aba-
fijevo hapenje taj "levi" islednik, u uglu ve iarane stranice napie:
"Abafi je pobegao", pa poto se uveri da sam reenicu proitao, nastavi
da ara, arajui i preko rei koje mi je napisao. Kad su mi rekli da je
besmisleno to ne kaem bar ime "Cvikeraa", kad oni i tako na tome
samo proveravaju moje ponaanje, jer ga i bez mene znaju - on napie:
"Ne".
Ta "obavetenja", ma koliko vana, primam ravnoduno, uveren da
pored mene sedi jedan od onih batinaa, koji e se kasnije javiti kao
novi islednik koji poinje "prijateljski" to se, uostalom, u Zemunu u
toku prve noi sasluanja ve i dogodilo.
Ipak sam zbunjen. Obavetenja, ako su tana, isuvie su vana da bi
posluila kao policijski trik.
N A D L E N O S T
Ogromni, nabusiti prostak Viktor Tomi, buno ulazi u prostoriju u
kojoj Franceti na meni primenjuje svoje metode sasluavanja "bez
urbe".
Franceti uurbano skae na noge i pozdravlja, ukrueno. (Tomia
su se kao zmije bojali i islednici.)
" J esi li neto uradio?" - pita strogo.
"Hteo bih vam objasniti...", Franceti oigledno ne eli da odgovori
preda mnom.
"Dakle, nita", skrauje Tomi razgovor. "Ja u ga preuzeti... prebaci
ga odmah kod mene!"
Sad u, dakle, pred stranog Tomia, ako uopte negde moe biti
stranije nego kod Francetia.
Sreom, izgleda da ne moe!
" Z A V R N I " I S P I T
Tomi sa treskom i vikom upada u oveu sobu u koju tek to sam
doveden. Za pisaom mainom je mlada daktilografkinja (Zdenka Vag-
nes - kasnije u saznati i njeno ime). Diktira jedno za drugim pet - est
pitanja, kao da nema nikakve sumnje da u ja odmah odgovoriti. Malo
zatim poinje grubo da me bije volovskom ilom po leima, prsima,
stomaku... Ali to je divljaki, fiziki nasrtaj a ne muenje. Ovo je neupo-
redivo lake izdrati i, to je jo vanije, toliko nasilniku "urbu" ne
moe dugo izdrati ni on ni ja!...
Vidim, i on me je potcenio!
Budim se, leim na patosu, mokar i krvav. Tomia vie nema. Vidim
samo plavokosu daktilografkinju i ujem njene upute straarima kuda
da me odvedu.
Tomievu "nadlenost", posle Francetieve, oseam kao spas.
*
Sa uasom sam kasnije pomiljao ta bi bilo da sam ostao kod Fran-
cetia, koliko i kako je on to "bez urbe" inio?! Da je samo znao koliko
sam strahovao da u ovo izdrati do kraja !
Ugledao me je jednog dana, usputno. Kao da je podrazumevao da
kod Tomia nisam progovorio i kao da bih ga "grdno razoarao" kad
bi bilo drugaije...
"Misle daj e dovoljno imati vii in pa sve bolje znati" - promrmljao
je oigledno mislei na Tomia i s mrnjom opsovao jo jedanput, kad
se uverio da ga niko ne uje.
N I V O
Ponovno sasluanje kod Tomia.
U sobi je ovog puta i jedan visok, elegatan i oigledno, jako vaan
ustaki velikodostojnik. Postavlja i on pitanja, povremeno poviuje ton
i crno opisuje moju neposrednu budunost. On me ne bije, a i Tomi
u njegovom prisustvu bije "blae" i psuje manje, nego ranije. Taj "novi
gospodin" izgleda jedini ovde nije Tomiu podreen.
Neto kasnije, na moje iznenaenje, Tomi ljutito nareuje da od-
mah dovedu moga brata Radu. Njega Tomi, sada u mom prisustvu
bije, da mene natera na priznanje. Teko mi je da to gledam, jer je Rade
fiziki slab, boleljiv i ve ranije grubo batinan, ali znam da on i ne
pomilja da bih ja zbog tog prizora mogao da promenim ponaanje.
Trudim se da sakrijem koliko mi je to teko, jer znam da bi ga u tom
sluaju tukli jo nemilosrdnije...
Na kraju Tomi zapreti da e mi sada brata streljati pred mojim oi-
ma! Verujem da lae, ali se ipak uasavam, jer ovde nita nije nemo-
gue...
Kasnije saznajem da je taj novi - koga ni pre a ni posle vie nisam
video - Eugen "Dido" Kvaternik, a tek posle rata, da je on tada bio dr-
avni sekretar javne sigurnosti NDH i ef zloglasnog UNS-a (Ustake
nadzorne slube), inae sin ustakog "vojskovoe", "marala" Slavka
Kvaternika. Plavokosa Tomieva daktilografkinja, ponovo nije imala
ta da zapie.
Na "nivo" se ovde oigledno nisam mogao poaliti.
*
Ovo "sasluanje" kod Tomia bilo je, inae, i poslednje kod njega. On
je bio esto i dugo odsutan ("na terenu") a "nii", sreom, vie nisu bili
"nadleni" za mene.
M U I L I T E
Uvode me u oveu sobu na prvom spratu iste vukovarske zgrade,
koju je preuzeo Preki sud..
Dvadesetak uhapenih, licima okrenutih prema zidu, s mukom stoje
na prstima, sa rukama "u vis". Sredinom sobe eta nekolicina unifor-
misasnih ustaa i motkama udaraju svakoga ko se spusti na pete. Stalna
zabava; - tiho pribliavanje, sa lea, nekome od zatvorenika, zatim
udarac akom u potiljak. Glava, nosom ili elom, uz tupi zvuk, udara
u zid. Zidovi su krvavi od tih udaraca, a mnogi se trzaju oekujui uda-
rac iza glave, im osete korake iza sebe. Po svemu sudei to traje ve
jako dugo... Neki malaksaju, padaju na pod i ponovo se posle udarca
vraaju u prethodni poloaj. S mukom, u sve kraim razmacima, iz-
dravaju stajanje na prstima.
Poto sam uveden, sednem, umesto da stanem pored zida (jedva da
bih i mogao stajati). Kazna to sam seo i onako, mislim, nee biti laka
od onoga to vidim da me eka ako pristanem da stanem uza zud. Uda-
raju me nogama, urlaju: "Ustaj!".
Na vratima ujem glas "Tepavac Mirko!"... "Polazi!" Ustajem sa mu-
kom. Prozvao me je isti onaj islednik(?), koji mi je napisao ono o Aba-
fiju. Znai, mislim, bio je ono zaista - trik, kako sam i pretpostavio.
Uvodi me u jednu omanju mranu sobicu u blizini (neto kao ostava
za opremu za ienje), pogleda levo i desno pre nego to i sam ue i
zatvori vrata za sobom. Vadi zatim iz depa neki sendvi, vidi da se
dvoumim... "J edi, ne oklevaj" - i izlazi napolje da bi nekoliko minuta
kasnije ponovo doao. "Polazi!"... Idem ponovo za njim u istu onu
skupnu prostoriju iz koje me je izveo...
Zapovedi glasno: "Lezi tu!". Zatim nareuje ustaama: "Ovoga ne
dirajte, on je Tomiev!". Strano Tomievo ime potpuno umiruje us-
tae. Nastavljaju to su radili i ranije sa ostalima, ali mene ne diraju.
Tog oveka nikada vie nisam video, suprotno svim oekivanjima jer
sam bio ubeen da e on biti naredni moj islednik koji e poeti "le-
pim". Drugo objanjenje nisam mogao da naem.
Nekoliko dana kasnije saznao sam od novopridolih uhapenika iz
Zemuna, da je Branko Abafi zaista pobegao prilikom hapenja...
A ime i prezime "Cvikeraa" ni do kraja rata policija nije saznala.
*
Ne znam ta bih i danas dao da saznam istinu o udnom postupku
ovog zagonetnog islednika, koji meje i koji dan ranije, da drugi ne pri-
mete, "posluio" istinitim obavetenjem o Abafiju i "Cvikerau". Moda
je i medu ustaama - to tada nisam pristajao ni da pretpostavim - bilo
i onih koji nisu delili njihove ciljeve i metode.
A najudnije je to se sve ba tako dogodilo.
R E N O M E
Sremskomitrovaka kazniona, "Mladika zgrada", gde smo preba-
eni jedne noi, krajem avgusta. Velika prostorija, puna zatvorenika
prevedenih iz Vukovara, i zateenih u Mitro vici... Glasine kao i uvek
da smo ovde dovedeni da nas sve postreljaju.
Vrata se naglo otvaraju, bukom i drekom, upada nekoliko ustaa.
Zapovest kao i uvek: "Ustaj!... Mirno!"... Za njima, sa korbaem u ruka-
ma (uvek je nosio taj korba!) ulazi bahati, silni, Viktor Tomi.
Prolazi kroz sobu, vie, preti, uiva u strahu koji iri oko sebe... I
prepozna me - jedinog koji nije ustao. Kao da se dvoumi za trenutak,
a onda nastavlja... "Vidite li ovog to ne moe na noge da stane, taj je
proao kroz moje ruke!"
Mislim, dobro je, kad je ve reio da tako protumai moje sedenje,
nee me vie ni straari tui kada ne ustanem!
K R I C I
Avgust - septembar 1942. godine.
Aula "mladike zgrade" u mitrovakoj kaznioni. Okolo u krug, na
spratovima, elije. Sasluanja se obavljaju u prizemlju, najee nou,
istraitelji tuku divljaki, esto samo motkama. Dovedeni su obino
vezani icama. Pendreci, volovske ile, "lisice" i drugi "finiji alati" rezer-
visani su za vanije zatvorenike.
Po zvucima i jaucima moe se zakljuiti ta se dole dogaa, ko se
kako dri i koliko e da izdri... Kad jauci i krici brzo utihnu - znak je,
ili da je neko progovorio, ili da je ve u nesvesti. Pojaana vika - znai
da neko ili okleva da prizna ili da nema ta da odgovori na pitanje. Ako
se ponovo uju vika i udarci - znak je da e ve poeti i da izmilja,
pogotovou ako se pre toga uje da plae i moli.
Ponekad, ali dabome rede, uju se samo potmuli udarci. Dugo se ne
uju krici, pojaava se vika i psovke, slabe i malaksavaju udarci zadi-
hanih batinaa... Zatim, struganje nogu po patosu, dahtanje islednika
i traenje novih flaa rakije... i astan kraj neijeg ivota. Nemoan i
oajan, klanjam se patnjama nevinih i junatvu mojih neznanih dru-
gova.
Tako, danima, noima...
O T A C
Mitrovica, avgust 1942. godine.
Vea grupa sremskih seljaka postrojena je u auli zgrade. Prebroja-
vanje, prozivka, kundaenje. Scenu ovoga puta i gledam dok ekam da
me nekud odvedu.
Meu uhapenima je i stariji, skoro sasvim sed seljak iz Golubinaca,
ubi, o kome ne bih nita znao da mu sin nije jedan od onih nekoliko
jadnika, koji su posle batina, priznanja i najzad potpunog moralnog
sloma, stupili u ustaku slubu, pa ak postali i revnosni batinai. Naj-
agilniji meu takvima su bili zemunac Slavoljub J ovanovi i Milenko
ubi, iji je otac onaj seljak iz Golubinaca.
Neko od ustakih islednika izdvaja iz grupe starog ubia i dovodi
ga pred sina; "Da vidimo, ubiu da li ti zaista mrzi komunistu, ak i
ako je to tvoj roeni otac!"... Sin okleva nekoliko trenutaka, a zatim
udara oca akama po licu...
Stari stoji nepomino, zapanjen i postien. Zatim, raupane kose,
drhtavim glasom, kroz stegnuto grlo, jedva sastavi rei.
"Sram te bilo, sine!"
*
Milenko ubije na kraju rata otkriven u uniformi partizanskog vazdu-
hoplovca, negde u Slavoniji i zatim uhapen i osuen na viegodinju ro-
biju. Moda je i danas iv. Ako je iv, onda je verovatno vei na slobodi.
Slavoljuba Jovanovia su prepoznali neki Zemunci, kada je pokuao
da se kao dobrovoljac spase stupanjem u jednu vojvoansku brigadu.
Uro Ostoji, "eti", komesar te brigade, a pre toga i sam aktivni ze-
munski ilegalac, rekao mije posle rata daje Slavoljub izveden pred Ratni
sud, sasluan, osuen na smrt i streljan. Priznao je daje i mene izdao i
da je posle zatvora radio u Zemunu kao plaeni policijski pomonik.
M A T I I N J E N A D E C A
Mitrovaka kazniona, septembar 1942. godine.
J edno vreme, sa mnom u istoj u eliji bio je nastavnik veronauke iz
Petrovaradina, katoliki svetenik, Mirko unko. Delili smo istu eliju
pretrpanog zatvora, valjda zato to su tamniari pretpostavljali (neo-
pravdano) da izmeu komuniste i teologa ne moe biti nieg zajed-
nikog.
J edne noi zaula se vriska i deji pla u eliji koja se nalazila tano
preko puta nae. Scenu smo naizmenino posmatrali kroz pokvarenu
"pijunku" na vratima nae elije... Poto je vriska potrajala, poleteo
je uz stepenice ljutiti ustaki straar, otkljuao vrata, posle ega se uka-
zao prizor ene, obeene o visoki zatvorski prozor. Smrt majke otkrilo
je njeno probueno, uasnuto, dvoje maloletne dece...
Ne obazirui se na deji pla, straar se popeo na gvozdeni krevet i
noem presekao nit o kojoj je ena visila... Telo se tupim treskom sru-
ilo meu uasnutu decu....
Mirko unko (imao je operisano grlo i "dugme" na duniku) zapa-
nj en i skren prizorom koji smo posmatrali, progovori muklo, hrapavo,
skoro plaui: "Mislio sam da je pratanje najuzvienije ljudsko i hri-
ansko naelo. Sada mislim da osveta moe biti uzvieniji boji nalog
nego pratanje!... Ovo se nikome ne moe oprostiti!... 0, kako me je
sramota!..."
Naa bliskost u tim trenucima bila je dublja nego to su doputale
nae dve razliite vere.
*
Mirko unko je posle rata bio upravnik Gradskog muzeja u Sremskoj
Mitrovici. Ne znam da lije ostao i sveteno lice. Mnogo puta smo iz-
menjali pozdrave, ali se, na moju sramotu, nikad vie nismo sreli.
" S N A L A L J I V O S T "
Sremska Mitrovica, septembar 1942. godine.
Momilo Radivojevi je mislio da bolje od drugih zna kako e se "snai"
ako policiji padne u ruke. Znao je on dabome da nikoga ne sme odati,
ali je mislio da on ima svoj, bolji nain, kojim postie isti cilj, i ako se
ne dri strogih vaeih pravila.
I uopte, bio je u mnogo emu razliit od svojih vrnjaka, naroito
onih iz radnikog sloja, kojem je pripadao. Vie je voleo da u akcije ide
sam, umeo je da aljivo prigovara to se opasni poslovi uvek poveravaju
ba njemu, ak i da kae da neto ne sme, a zatim, kada se zadatak
poveri nekom drugom, doe sa izvetajem da je on to sam ve uradio.
Neobino za radnika bilo je ak i to to je nosio naoare, veto svirao
na gitari i voleo da se izmotava i ludira. Bio je primljen u Skoj, ali smo
mislili da je za Partiju ipak previe neozbiljan.
Kad sam ga video meu uhapenima, mislio sam da je malo vero-
vatno da e izdrati ono to ga eka. On je ve na poetku i pojaao te
sumnje... Kleo se islednicima da nema nikakve veze sa takvim ljudima
u kakve ga ubrajaju, da bi on sam doao i prijavio bilo koga kad bi znao
da je komunista. Uloio je svu svoju nesumnjivu duhovitost i uroeni
arm da dokae da je kukavica, mlakonja i bezveznjak. Traio je da ga
odmah puste kui i da mu napiu "opravdanje" za odsustvo sa posla...
"Mati mi je stroga, ne znate vi nju!" Drao se iz sveg glasa kad su poeli
da ga tuku. Moda i zbog toga, zapao je batinaima "nieg ranga" to
tuku motkama, nadajui se brzoj predaji.
Kada je video da sve to ne pomae i kada ga je, ve premlaenog,
jedan od batinaa, razjaren i iznerviran, sruio na pod i zgazio mu nao-
are, Momilo se podigao sa poda, razgledao slepim oima svoje mui-
telje, kao da ih tek sada prvi put vidi, i polagano i razgovetno rekao: "Sa
barabama vie neu da razgovaram!..." Unakazili su ga batinama, slo-
mili mu ruku ispod lakta...
S A A L J E N J E
U jedno mirnije popodne (valjda nedelja, kada se batinai odmaraju)
otvaraju se vrata moje elije, pred kojima, iznenaen, ugledam dve
devojke.
Radoznalo me posmatraju. J ednu od njih prepoznajem, to je Zdenka
Vagnes, slubenica Prekog suda - prvi put sam je video kao daktilo-
grafkinju, prilikom prvog batinakog "sasluanja" kod Viktora Tomia
- i Zlata Krok, takoe slubenica istog suda, ije sam ime takoe tek
kasnije saznao:
"ta je gospoice, nemate bolju zabavu nego da razgledate vae za-
tvorenike, jeste li i vi dole da me neto pitate?", kaem i mislim: makar
vas ne moram ovde da trpim!
Iznenauje me odgovor:
"Nemojte se ljutiti, nama je zaista ao to su vas toliko zlostavljali..."
pa zatim: "Vae rane na nogama se ve daju na zlo."
Nekoliko dana kasnije donose mi mast za rane, zavoje i neko voe.
Zdenka Vagnes me iznenauje obavetenjem: "Moda e vas zanimati
da je jue dovedena nova grupa uhapenika iz Zemuna. Nadam se da
meu njima nema onih koji bi vas mogli dodatno teretiti".
Zahvalim se za lekove, voe odbijem i zamolim, da ih proverim, da
to odnesu mojem bratu Radi Tepavcu, koji se nalazio u nekoj od suse-
dnih zatvorskih prostorija.
Ubrzo se uverim da je zbilja dovedena grupa iz Zemuna i da su Radi
odnele voe.
Sad ve poinjem da verujem da zanimanje za mene nije nedobro-
namerno. Tim pre to se prilikom poslednjeg otvaranja elije spolja uo
neiji zapovedni glas: "Gospoice, nemate pravo da ulazite kod zatvo-
renika"...!
Kada je, kasnije, policijska formacija ustakog Prekog suda poela
uurbano da se pakuje a batinanja prestala, iskoristio sam pogodnu
priliku da upitam Zdenku Vagnes ta se to dogaa, a ona mi je pover-
Ijivo odgovorila: "Vie redarstveno povjerenitvo se povlai jer to zah-
tevaju Nemci" - konano sam poverovao da njena predusretljivost nije
neiskrena.
U Z V I C I
Sremska Mitrovica, avgust-septembar 1942. godine.
Kroz visoki prozor zatvorske elije ne moe se videti ta se dogaa
u dvoritu zgrade. Ali, dovoljno je i ono to se uje.
amor velike skupine ljudi (uvek u kasnim nonim satima). Vika
straara, komanda: "Tiina!" i glas - zatvorenicima ve prepoznatljiv
- Viktora Tomia: "Vaa komunistika zavera protiv Nezavisne Drave
Hrvatske je razotkrivena i dokazana. Vi ste to skoro svi i sami priznali...
Zasluujete da vas sve bez milosti postreljamo, i vas i vae voe, koje
emo uskoro sve pohvatati..."
Osea se jeza i preplaenost. uje se samo poneki lelek i pritajeni
jecaj... Tomi nastavlja: "Pa i pored svega toga, na Poglavnik je reio
da vam ovoga puta oprosti!"
Tiina iznenaenja, zatim amor ohrabrenih. Pa opet Tomi: "Vi,
izgleda i niste zahvalni Poglavniku, koji hoe da vam oprosti vae zlo-
ine! Gde je vaa zahvalnost? Gde je 'iveo Poglavnik!'... Hajde sada svi
gromko, glasno... svi iz sve snage da kliknete: 'iveo poglavnik Ante
Paveli!'..."
Neusklaeni, uplaeni glasovi: "iveo"..."Hvala mu."
Buka kamionskih motora i povici: "Penji se!", "Bre!"..., udarci, trup-
kanje nogu po kamionima, vika -"Ko ne pouri ostae ovde!".
Samo mi, koji to ve vie puta sluamo, znamo da kamioni odavde
voze na mitrovako groblje, gde e svi, kao i svih prethodnih noi, biti
postreljani.
Mnogima je to iznueno: "iveo Poglavnik" bilo poslednje to su
izgovorili na ovom svetu. Veini, poslednja uteha - to nisu.
*
U knjizi "Akcija Viktora Tomia i Pokretni preki sud u Sremu 1942"
(Prometej-Novi Sad) pie daje do septembra te godine streljano i poko-
pano na groblju u Sremskoj Mitrovici nekoliko hiljada sremskih civila,
skoro iskljuivo srpske nacionalnosti, medu kojima i slikar Sava uma-
novi.
I Z V R I O C I
Vod za streljanje vraa se ujutru sa "posla". Veinom su to sirovi i
surovi, ali veoma mladi ljudi, valjda mojih godina... Stareine im ovde
nisu doputale nikakvo nasilje nad zatvorenicima (pre i posle streljanja
i klanja na gubilitu) ali im nisu zabranjivali ni kretanje po krugu kaz-
nione u "slobodnom" vremenu.
J ednog su jutra dvojica takvih ula u eliju u kojoj je bilo nas neko-
liko. Razgledali su nas ravnoduno, palili cigarete, nudili i nas... Zane-
marivali nae odbijanje. Napiti, smejali su se, no i ponaali "vano".
J edan od njih, hvalisavo, mae krvavim noem, kojim je dovravao pre-
ivele. Drugi pokazuje, na izmi, krvavi komadi ljudskog mozga.
Zlo koje poiva u jednom narodu i jednom vremenu, izbija na alost
najvidljivije kroz njegove najmlae izdanke.
I N S P E K C I J A
Poetak septembra 1942. godine.
Vrata elija otvaraju se jedna za drugima. Koraci nekolicine zvani-
nika. Mea se na i nemaki govor.
Popis? Inspekcija? Odvoenje na strelite?
U moju eliju ulazi Nikola Franceti, sa jo nekim od islednika - i
jedan nemaki vii oficir, prvi Nemac koga sam video od kako sam
uhapen. Nita me ne pitaju, samo me pokazuju... Franceti Nemcu
daje objanjenja. Njegov slab nemaki i moje gimnazijsko znanje, ine
da ipak sve mogu da pratim.
Franceti objanjava da su zemunski komunisti naroito opasni i
dobro organizovani, da mnogi nee nita da priznaju ak ni kada im
se predoe neoborivi dokazi. Uverava ga da ni jedan od ovde zatvorenih
nije uhapen bez razloga. Objanjava da sam, na primer, ba ja jedan
od najokorelijih, da sam skrivao jednog lana Centralnog komiteta Ko-
munistike partije... Objanjava - kada Nemac razgleda moje povrede
po telu - da tortura ne bi bila tako drastina da zatvorenik nije bio
drzak. "Eto i gospodin Tomi se lino uverio..." Kad me Nemac ponudi
cigaretom, Franceti se nasmeje: "Zar mislite da bi on neto primio od
nemakog oficira!"
Iz svega zakljuujem da Nemcu treba dokazati da hapenja i stre-
ljanja nisu preduzimana nasumce i da ga treba uveriti u opravdanost
tortura i masovnih pogroma.
*
U obimnoj knjizi istoriara Vase Kazimirovia: NDH u svetlu nema-
kih dokumenata i dnevnika Glezafon Horstenaua ('Nova knjiga', Beo-
grad 1987), proitao sam da su, nakon brojnih albi, ba tih dana, Nem-
ci "zabranili" masovna ubijanja, sa obrazloenjem da se time stanov-
nitvo Srema i Slavonije samo gura u naruje partizana.
Na strani 124. te knjige stoji: "Krajem avgusta (1942) organizovao je
mladi Kvaternik, pod patronatom glupog Kaea (Hitlerov ambasador u
Zagrebu - M.T.) jednu 'policijsku akciju' u Sremu... Opunomoenik
Poglavnika bio je jedan od njegovih najbliih pouzdanika, masovni ubi-
ca, pijanica i kurvin sin Viktor Tomi."
I na strani 15. Horstenau pie: "Zbog toga mogu da kaem... da sam
svojim uticajem na nemaka nadletva, pre svega u pogledu ustakih
svinjarija, spasao ivot ne hiljadama, ve desetinama hiljada ljudi. Po-
menuu svoju intervenciju u Slavoniji protiv Dida Kvaternika, Tomia,
Luburia ujesen 1942. godine, koja je zaista... dovela do izvesne pre-
kretnice u sveunitavajuoj ustakoj politici..."
" D E N T L M E N I "
Strogi, uvek strogi i namrteni ustaki islednik J uratovi, koji inae
nije bio "nadlean" za mene - amoj sluaj, isledniki, ve je bio okon-
can - doao je jedne veeri, iznenada, u moju eliju (u tom je trenutku
bilo prisutno jo nekoliko zatvorenika), naglaavajui da ovo nije sa-
sluanje i oslovljavajui me sa "Vi", zamolio me za kratak, kako je rekao,
"dentlmenski razgovor". (Sasluanje to zaista i nije bilo, jer da je J ura-
tovi to hteo, priveo bi me i verovatno zlostavljao, ne bi sa molbom
dolazio zatvoreniku "na noge".)
Rekao je: "Uhapsili smo u Zemunu jedno lice za koje verujemo daje
'Cvikeras. Vi znate ta e se noas sa njime dogadati. Moete odbiti da
mi odgovorite, ali ako ita odgovorite, molim vas da mi kaete istinu:
uhapeni se zove Mirko Miloji..."
Mirka Milojia sam poznavao od detinjstva, stanovali smo nedaleko
jedan od drugog. Rasuivao sam: policija opravdano veruje da ja mno-
go znam o "Cvikerau", moda i vie nego to sam stvarno znao. Ali ne
zna da ja zaista znam i njegovo pravo ime! Kaem li bilo da ili ne, indi-
rektno priznajem da znam. A ako odbijem da ita odgovorim, najvero-
vatnije e zakljuiti da Miloji ba jeste taj "Cvikera" (i on je od de-
tinjstva nosio naoare). Ne smem pokazati ni da ga poznajem, jer bi mu
ve i samo nae poznanstvo moglo doneti nevolje a on bi, ako poklekne,
imao tota da ispria o aktivistima naeg Pokreta, nezavisno od po-
trage za "Cvikeraem"... Najzad, to se mene tie, svejedno mi je da li
e sad ponovo da me tuku da kaem ime "Cvikeraa", kad sam ve pod
viednevnim batinanjem izdrao da ne kaem ono to je za policiju
mnogo vanije: ko je on i gde sam ga krio! I jedno i drugo se, uostalom,
ponovilo ve mnogo puta... Da li je sad ova dentlmenska konverzacija
samo nova policijska provokacija ?
Prosuujui sve te okolnosti, u gluvoj tiini, odgovorio sam: "Cvi-
kera nije Mirko Miloji". J uratovi nita vie nije pitao, ustao je i rekao:
"Hvala, verujem vam" - i otiao.
To je bio jedini moj razgovor sastranim J uratoviem, ali u isto vre-
me i ubedljiv podatak da je policija odustala da silom iznuuje moje
odgovore.
Bio sam zbog toga vrlo ponosan, a sa mnom i prisutni drugovi.
(Posle rata sam saznao da Mirko Miloji, ije je ime verovatno neko
od isleivanih pomenuo, tom prilikom - moda ba zahvaljui toj mo-
joj izjavi - nije ni bio hapen.)
S E L E K C I J A
U oveoj prizemnoj prostoriji Mitrovake kaznione, okupljeno je vie
desetina zatvorenika iz Srema, najvie iz Zemuna.
Zatvorenici se prozivkom odvajaju u tri grupe: Za putanje na slo-
bodu najvea, za nastavak istrage znatno manja, a za streljanje -samo
dvoje: prkosno hrabra omladinka iz Sremske Mitrovice - ija mi je
hrabrost bila dobro poznata, a ime i prezime, na alost, ni do danas -
i Tepavac Mirko!
Raduje me to brata Radu vidim u grupi za putanje kui, a iz nje-
govih suznih oiju ve oseam samooptuivanje; kako e se u Zemun
- kao da je on kriv - vratiti bez mlaeg brata.
Tek to sam bio prozvan i odvojen, najblii ustaa me grubo udari
motkom po leima. Tu prisutna, Zdenka Vagnes, uhvati ga za ruku da
sprei naredni udarac.
Ustaki islednik-selektor, mislim je to bio ba taj J uratovi, strogo je
ukori: "Udaljite se gospoice, nemojte nam smetati"
M R A K
Velika skupna soba u "Mladikoj zgradi" Sremskomitrovake kaz-
nione sluila je za sakupljanje onih koji e iste noi biti odvedeni na
streljanje. Tu su svi skidani u donji ve a ruke su im vezivane icom.
Prethodno su svi saterani u hodnik u duini kojeg su, u prizemlju i na
spratu, bile poredane ustae sa motkama. Zatvorenici su naterani da
tre, sve bre i bre (ti su hodnici bili nekako povezani), a ustae su ih
nemilice motkama udarale po nogama, leima, glavama. Nekima je ve
tu bio kraj.
Tutnjava, vika, jauci, trajali su, inilo mi se, satima jer i batinai se
moraju jednom umoriti, a po njima se meri vreme. Kolona biva sve
kraa, broj onih koji jo mogu da tre sve manji, a broj onih koji su
ostali nepomini na betonu - sve vei. Buka toga uasa dopire do naih
elija. Ponavlja se svakih nekoliko dana... Sutra si ti na redu!
Posle te vrteke smrti i uasa, ivi trpaju obamrle i mrtve u kamione,
i sve zajedno ih odvoze na Mitrovako groblje odakle se niko nee vra-
titi. Pre pogroma, ustae zapovedaju da se jave svi koji imaju neki zlatan
zub, pa im kasnije onako izubijanima razbijaju vilice i upaju zlatni
zub...
Kako izgleda soba odvojenih za streljanje lino znam, jer sam tamo
jedne noi odveden i skinut skoro do gola, kao i ostali. O daljem putu
u pakao znam takoe dosta, mada dotle tada nisam stigao.
Pregledali su i meni zube. Tada sreom nisam jo imao ni jedan "zla-
tan".
P A K A O
Mitrovaka kazniona, septembar 1942. godine.
Soba u kojoj su odvojeni za streljanje, prepuna je zatvorenika svih
doba starosti. Svi znaju ta ih eka. Znaju, veinom, i kako e tei od-
voenje na strelite: predstava o narednim asovima pouzdano se za-
snivala na tutnjavi i kricima proteklih noi i na jo stranijim priama
onih koji su neke delove te sotonske procedure ve gledali ili samo
sluali...
Velika soba kaznione prekrivena je neshvatljivo debelim slojem odela
i obue koju su - skoro do gola poskidani - za sobom ostavili oni koji
su ranije kroz nju proli. Sa dve bone strane, bila su manja odeljenja
u kojima su se nalazile slavine za vodu iznad betonskih korita i zagaeni
"uavci".
Mislim da je istina da svako - ako ma i malo upravlja svojim pos-
tupcima - umire onako kako je i iveo.
Neki skamenjeno ute, neki neuteno plau, neki lupaju na vrata,
mole za milost, obeavaju da e ispriati sve to ve nisu. Poneki poku-
avaju da umire ljude oko sebe nadanjima u koja ni sami ne veruju.
J edan, mokar i znojav, iskolaenih oiju, glasno peva: "Zat' da umrem
kad mi vreme nije..." Nije u pitanju hrabrost, nego ludilo! Nekoliko
njih pokuava da se obesi o sastavljene dronjke odbaene odee, jedan
stariji ovek, oajniki pokuava da se udavi u betonskom koritu, do
vrha punom prljave vode, pored nekolicine koji tu povraaju od malak-
salosti ili straha. Kad se vrata povremeno otvore, da se uguraju novi,
vie njih potri prema vratima, pada na kolena pred ustaama, pre-
klinje, obeava... Neki psuju i pljuju one to puze i mole... Mnogi se
mole Bogu... Najee se pominju imena majki i dece....
Te noi video sam, poslednji put, ve pomenutog Momila Radi-
vojevia. Slomljenu ruku pridravao je drugom, trpio nesnosne bolove
ohlaenih povreda. Traio je da ga tu, sad, ba ja primim u Partiju, iako
svestan da niko nee saznati da je primljen poslednjeg dana ivota...
Zvui patetino, ali ivot nekada i to nadmai. Tragina scena nije pre-
terivanje u rodoljubivoj jednoinki partizanskog pozorita, nego surova
zbilja masovnog gubilita.
Kada se nekoliko sati kasnije sa vrata iznenada zaulo, zapovedniki
glasno izgovoreno, da nadjaa buku: "Tepavac Mirko, ti e pred Preki
sud!" i naredba straarima da me vrate u eliju, bio sam uveren da sam
ovde bio doveden samo da budem zaplaen, i da u, posle novih mu-
enja, jedne od narednih noi, ponovo morati da predem isti taj, dopola
ve preeni put ka strelitu....
Pa ipak, oseao sam se kao da sam pobegao sa bojita!
O B A V E T E N J E
U "moju" eliju obazrivo ulazi Zdenka Vagnes.
eli da me obraduje da e sutra jedna grupa Zemunaca biti putena
kuama: "Sa njom e biti puten kui i va brat Rada"...
Zatim, vidno uzbuena, nastavlja: " A vi... " I odlazi, ne zavrivi
reenicu.
Zavretak reenice sam lako razumeo.
P R E K I S U D
Ovea prostorija u "Mladikoj zgradi" Sremskomitrovake kaznione,
10. septembar 1942. godine.
Za stolom sudije, sa strana, tuilac i branilac. urba, nered, vika,
nita ne lii na strogi naslov: "Prijeki sud". Suenja su skoro uvek bila
grupna. Ovo je pojedinano: Zemunci Branislav Jeli, Ivan Fabijani i
Mirko Tepavac kao prvi.
Kratka re tuioca, zasnovana samo i iskljuivo na izjavama Slavo-
ljuba J ovanovia. Zatraena osuda na smrt, razumljiva je i oekivana.
To je, dakle, taj as!
Odbijam branioca. On (sremskomitrovaki advokat) ipak poinje:
"7 Adam i Eva su grijeili, pa ipak milostivi Bog..." Sudija ga prekida,
on poslovno zatvara tanu, naklanja se sudu - i odlazi.
"Veanje" ni minut... Odluka: "Tepavac Mirko...osuuje se na SMRT
STRELJANJEM, koja se kazna ima izvesti nakon tri sata, raunajui od
asa proglaenja presude." (M.T.: Prepis originalnog teksta osude nalazi
se u Arhivu Srema, Kzp. br. 68/42.)
Na kraju presude, potpuno apsurdni zavretak: "Optueni ima pravo
da uputi Poglavniku molbu za pomilovanje!"
Odbijam da zatraim pomilovanje. U tiini koja tek tada nastupa,
sabirajui svu predsmrtnu hrabrost, saoptavam: "Za tri sata streljaete
lana Komunistike partije Jugoslavije i zemunskog Komiteta Skoja ".
amor, "gledalite" - nekih desetak prisutnih straara i slubenika
- uskomea se, kao da su se tek sada probudili. urno mi prilazi mlai
ovek iz sudijine blizine (mislim da se preivao Ivekovi, isti onaj, koji
mej e nekoliko dana ranije odveo iz sobe za streljanje i vratio u eliju):
"ta to govorite pobogu, jeste li poludeli. Molba Poglavniku za pomi-
lovanje je ve upuena!"
Sad mi tek nita nije jasno!
*
Nisam znao daje u to vreme u Sremskoj Mitrovici boravio i moj (po-
lujbrat Ivan Vener, tada domobranski natporunik, i daje ve ranije
uputio molbu Poglavniku za pomilovanje koju je, na njegovo preklinja-
nje, potpisalo i nekoliko desetina oficira iz njegove domobranske pukov-
nije.
Ako je uopte i mogue objasniti kako je osuda na smrt mogla biti
zemenjena kaznom estomesenog zatvora, onda je to, pre svega, fakat
da pod vienedeljnom islednikom torturom, nita nisam priznao, upo-
znat izmeu ostalog i sa proverenom zatvorenikom poukom da i naj-
manje priznanje samo ohrabruje nova, jo surovija zlostavljanja. "Juna-
ku" izjavu, nakon izricanja smrtne presude - da sam lan Komunistike
partije i zemunskog Komiteta Skoja, koja se po nepisanom partijskom
pravilu daje kad za spas vie nema nikakve nade - ne bih, razume se,
dao da sam znao daje molba Poglavniku za pomilovanje bila upuena,
a po svemu sudei, u vreme zasedanja Prekog suda, ve i uvaena. Ne
bih, makar iz obzira prema bratu Ivanu, koga je ovakva moja izjava
mogla skupo kotati. I bi, daje ustaka ratna administracija bila ured-
nija. Sreom nije, jer je on ubrzo prebegao u partizane, stoje, uz pomo
njegovih domobranskih kolega, bilo evidentirano kao "zarobljavanje".
B R A T V E N E R
Brat (po majci) Ivan Vener, dolazi sanaom majkom u Sremsku Mi-
trovicu. Bio je to drugi susret sa Ivicom od kada sam uhapen.
Kad nas je (Radu i mene) pre nekoliko nedelja traio u Vukovaru i
kao hrvatski domobranski oficir pokuao da uini sve nemogue da
spase brau, bio je grubo odbijen, ali su mu ipak dopustili da nas obo-
jicu vidi, na nekoliko minuta. Bio je zapanjen kad nas je video u po-
cepanim krvavim kouljama, vezane i izubijane... Nije se obeshrabrio
da i dalje moli i apeluje, da se obraa i svemonima i nemonima. Sad
ponovo, u Sremskoj Mitrovici pokuava da neto uini za nas, da nas
makar ponovo vidi. Majku, koju je doveo sa sobom, dabome, nisu pu-
stili.
Ivica dopire nekako do inspektora, izvesnog Retla, koga poznaje kao
starog Zemunca, Nemca, ali i istaknutog hitlerovca. Retl se dvoumi i
ipak pristaje. Ali samo jednog od brae moe da vidi. On izabere da vidi
mene, jer opravdano misli da e to moda biti poslednji put. Brat Rada
je imao neke izglede, jer njega niko nije ozbiljnije teretio.
Uvode me u sobu. (Pored Retla , prisutna je, zaudo i, Ivanu takoe
iz Zemuna poznata, Retlova ena.) Galantno doputa da razgovaramo
a da on ne prati ba svaku re. Meutim, razgovora tu i nema. Ivica me
grli i neuteno plae! Neko ko bi to sa strane gledao, ne bi mogao da
zakljui ko od nas dvojice ide u smrt...
Samo zbog tih suza, zasluili smo da nas rodi ista mati, Hrvatica,
Bunjevka, Matilda (roena Krian) i da zajedno odrastemo u domu
Radivoja "Pere" Tepavca, Srbina iz Srema, koji je uvek ponosno isticao
da ima etiri sina...
Retlova ena, valjda nenaviknuta na ovakve prizore, a moda i neu-
puena u pravila okupacijskog "pravosua", moli mua da uini neto
za nadporunikovog brata.
Odlazim, hramajui, ujem za sobom jo glasniji Ivicin pla i uzbu-
eni enski glas: "Morate ga spasiti!..."
U ruci nosim kutiju kolaa kakve Mati zna da Rada i ja volimo (koju
su mi ipak dopustili da ponesem), prvo to dolazi iz majine ruke od
kada smo pre dva meseca odvedeni iz porodinog doma.
B R A T T E P A V A C
Tih, nenog zdravlja, povuen i oseajan, brat Radoslav kao da se
rodio sa obavezom da sauestvuje sa svim nesreama svoga vremena.
Od okoline se odvajao vie nego to je morao, zbog govorne mane (mu-
cavosti), iako ga zbog toga niko nije vreao, ni u okolini ni u koli.
Mnogo je od malena itao, bio priznat kao jedan od najboljih uenika
Zemunske gimnazije u svojoj generaciji. Probirljiv u izboru prijatelja,
ostao je do kraja ivota veran uem krugu odabranih, kao i oni njemu.
Politika ga, do rata, nije zanimala, nije imao mnogo razumevanja ni
za moje uspaljeno oduevljavanje srednjokolskim pokretom, Skojem,
"komunizmom"... Ali me nije - kao drugi iz porodiene okoline - ni
ukorevao, ni kada je to dovelo do hapenja 1939. godine, isterivanja iz
Gimnazije i udaljenja iz Zemuna.
Kratko vreme nakon okupacije, kada su ve poele prve zemunske
akcije i prve okupatorske represalije, ivo je poeo da prati dogaaje i
ubrzo me "iznenadio" pitanjem, kome treba da se javi da se aktivno
ukljui u antifaistiki Pokret - svestan svih opasnosti koje to podra-
zumeva. Uhapen je kada i ja, iste one avgustovske noi 1942. godine,
u stvari samo zato to je moj brat, jer meu uhapenima nije bilo ni-
koga ko bi ga za neto teretio. Pa ipak su ga nemilosrdno tukli, jer su
verovali da on mora da zna neto od onoga to nee da kae njegov
mlai brat, a pre svega da li neto zna o "Cvikerau", koji je, mislili su
(nisu znali da i jeste!) dolazio i u nau kuu.
Ni jednog trenutka nisam posumnjao da Rada moe pokleknuti, bio
sam zaista sigurniji u njega nego u sebe. Bojao sam se samo da e ga,
onako slabanog, ubiti batinama, ako ga budu zlostavljali kao mene,
neuporedivo fiziki jaeg.
Posle Osloboenja, odluno i iskreno je odbio ponuenu i zasluenu
"Spomenicu borca 1941", jer posle izlaska iz zatvora - u Beogradu, gde
je posle toga izbegao - nije uspeo, ne svojom krivicom, da se povee
sa tada skoro ve potpuno razorenom beogradskom organizacijom,
zbog ega je dugo nosio oseaj krivice.
Bio je najvoljeniji u naoj neobinoj porodici. Mojim se posleratnim
"uspesima" ponosio, ali nita slino za sebe nikad nije poeleo.
*
O muenikim zatvorskim danima, retko smo posle rata priali, ak
ni meusobno, iako smo, naroito kasnijih godina, esto bili zajedno i
mnogo razgovarali o svemu drugom.
Kad se bolne uspomene esto prepriavaju, one kao da se skrnave.
Izvorni dogaaji blede, a zamene ih ulepane uspomene, sa pripove-
daima u sve vanijoj ulozi.
Prave muke nisu za esta i usputna pripovedanja.
N J I H O V O B R A U N
Zatvorska soba Sudbenog stola u Sremskoj Mitrovici, kraj septembra
1942. godine.
U sobi smo nas trojica skojevaca iz Zemuna, "pomilovanih" posle
osude na smrt (Branko Jeli, Ivan Fabijani - obojica Hrvati - i ja).
Zatiemo tu ustakog policijskog pristava iz Iriga (ime mu nisam za-
pamtio) i njegovu enu. Pred njima su dve-tri korpe: hrane, voa, ko-
laa... Straari se prema njima ponaaju kao prema svojima, ali za-
tvorenici su ipak i oni, kao i mi.
Njihovu smrt naredio je lino Viktor Tomi, zbog nekih nerai-
enih rauna jo iz predratnih dana. Zasluge za ustaku stvar posle
okupacije i borba protiv komunista, koje stalno pominje straarima,
nita ne pomau. Sutra e biti streljani oboje! Za nas se jo ne zna, da
li i kada to moe biti, ali svakako posle njih.
Drhti, povremeno dobija napade oajanja, plae. ena ga umiruje
tiho, kao neodraslog, stidi ga se valjda zbog tolikog kukaviluka. On se
povremeno obara i na nas "komunistike razbojnike" sa kojima "odbija
da bude u istoj sobi... " Takvih se on, kae, nahvatao po Sremu i sad
mu to niko ne priznaje... Zatim, ponovo padajui u oajanje, moli i nas:
"Ako neko od vas ostane iv, kaite, molim vas, mojima u Irigu da sam
nepravedno oteran u smrt!" Nudi nas i da jedemo, nervira se to u-
timo. Malaksao od straha i zapomaganja, sam zatim jede pohlepno, kao
ivotinja. Kad dolaze po njih, noge mu otkazuju. Vode ga, skoro nose,
oznojenog i uplakanog, ena s jedne i straar s druge strane.
Kukanje prekida pribran, skoro ljutit enin glas: "Prestani da mo-
ljaka, vidi da je uzaludno!"
Z A T V O R E N I K I " G A Z D A "
"Naa", kao i svaka zatvorska soba u Sremskoj Mitrovici, ima svog
sobnog stareinu koga odreuje zatvorska vlast. On referie brojno sta-
nje, odreuje dunosti koje se tiu kunog reda, molbi i albi, prijave
za lekarski pregled... Ali svaka soba ima i stvarnog sobnog stareinu,
koga, po sasvim drugim merilima biraju, jedinog priznaju i sluaju, svi
zatvorenici, pa i onaj imenovani. On je, po nepisanom pravilu, najis-
kusniji zatvorenik, najee i sa najduim robijakim staom.
U sobi u kojoj smo i nas trojica zemunskih srednjokolaca - osu-
enih na smrt, pa pomilovanih - taj pravi sobni stareina je jedan sred-
njoveni, fiziki snaan, sirov i surov razbojnik, koji je ve izdrao vie-
godinju robiju, a sada je na izdravanju kazne za neki manji prestup.
Robijao je, kae, i sa komunistima. Ne zanima ga komunizam, ali po-
tuje komuniste jer se dobro dre pred batinaima i ne odaju svoje dru-
gove.
Prema nama je pristojan, prema meni naroito, poto je razgledao
jo nezaleene tragove batinanja. U naoj sobi je i "Ustaa", mlai mo-
mak, koga je ustaka vlast zbog nekog kriminalnog prestupa osudila na
viemesenu zatvorsku kaznu. Hvali se ustakim zaslugama, privile-
govan je kod straara, ali je pred naim "Gazdom" manji od makovog
zrna.
Ovde vlada "zatvorska demokratija", u stvari surova pravila odbrane
od straarskog maltretiranja. Niko ovde nije prezren zbog prestupa,
razbojnitva, pa ak ni surovog ubistva; neoprostiv je samo prekraj
robijake solidarnosti, i razume se, najvie, bilo kakve saradnje sa za-
tvorkom vlau, koja, zna se, uvek nastoji da nae dounika, da bi sve
potpuno kontrolisala.
Kazne za "cinkarenje" su najsurovije. Izvode se tokom noi, rtvu
pokrivaju ebadima preko glave da se ne uju udarci i krici. Isprebijani
dounik, ne sme nikome da se ali, ak ni da prizna da je bio batinan
- lae da je pao ili da se sam povredio. U kanjavanju moraju da ues-
tvuju svi. J edini sudija i nalogodavac izvrenja je neprikosnoveni sobni
"Gazda". On samo od nas trojice omladinaca, politikih, ne trai da u
tome uestvujemo. J edanput sam ga, ohrabren panjom koju je inae
prema meni pokazivao, zamolio da prekine tu nemilosrdnu proceduru.
Udaljio me je prekorno: "E, u to mi se ne meaj!"
J ednog dana, u jutanjoj etnji "u krug", go do pojasa, zatvorski stra-
ar koji dobro razlikuje sve zatvorenike, pogotovu nas "komuniste",
baci lavor meni pod noge i zapovedi: "kolarac, trkom po vodu!".
Istog trenutka "Gazda", koji je ve znao da neu posluati, strogo,
kroz zube, zapovedi: "Ustaa, grabi taj lavor!" to ovaj istog trenutka i
uini. Straar se za momenat koleba kako da reaguje, jer me je ve jedan-
put, zbog sline neposlunosti grubo udario, pa na kraju ipak rei da
preutno primi lavor vode kad mu ga je ve tako hitro prineo "Ustaa".
P R A T N J A
Krajem decembra istie rok kada je trebalo da me puste iz zatvora.
Oekujem da brat Ivica, kao to su mi javili, doe po mene. Da li e me
na kapiji zatvora doekati ustae? Ako tako bude, Ivicina domobranska
uniforma nee nita pomoi.
Na dan izlaska odvode me u upravu zatvora. Doekuje me, u uni-
formi domobranskog oficira, ne brat Ivica, nego njegov i na bliski
prijatelj, Zemunac, tipan Lazi. Saoptava mi da Ivica nije mogao doi
jer je slubeno spreen i da e me on, po njegovoj molbi, odvesti u Zemun.
Na putu prema eljeznikoj stanici, obraduje me Lazievo obave-
tenje da je Ivica pre nekoliko dana prebegao u partizane, a pre toga,
njega zamolio da me sprovede do Zemuna. Kae: "Do Zemuna sam ti
ja oruana pratnja, a posle sam vidi ta e".
U roditeljskom domu me saekuje Mati. Teko je opisati to uzbu-
enje... Prolazim kroz sobe, razgledam nametaj, fotografije na zidu...
Sve je isto kao i kad sam pre pola godine odavde odveden... Samo sam
ja sada neko drugi!
Mati mi saoptava gde me eka partizanska "veza". Odlazim uz sve
mere opreza na zakazano mesto, ona me prati do pola puta, proverava
da li me neko prati. Nemo se rastajemo, ne okreem se, znam da ona
sada plae.
Na zakazanoj adresi preuzima me Gradski komitet KPJ Zemuna i tog
trenutnka ponovo prelazim u ilegalu. Saoptavaju mi, precizno, kada i
kako e me partizanska pratnja izvesti iz Zemuna.
Ve sutradan, jo ne verujui da sam ostao iv i slobodan, sreem u
Batajnici sekretara Sreskog komiteta Marka Nikezia ("Cvikeraa") i
oti Pala ("Andriju")*. Satima, noima priam obojici, zajedno i odvo-
jeno, o danima (kao godinama) koji su protekli...
Tek tu saznajem, zapanjen i naknadno uplaen, da je "Cvikera", Mar-
ko Nikezi, do svog odlaska iz Zemuna vie nedelja nastavio da boravi
u stanu u koji sam ga smestio samo nekoliko sati pre mog hapenja,
12. avgusta 1942. godine. Srea je moja - ali i Markova, i ne samo nje-
gova, to niko od uhapenih, sem mene i moga brata Rade, nije znao
za tu adresu.
Neponovljivi trenuci ponosa i sree...
*
Kad sam posle Osloboenja ponovo sreo roditelje, rekli su mi da me
je policija traila krae vreme posle izlaska iz Zemuna. Da me Orga-
nizacija nije odmah i sa poverenjem prihvatila, teko da bih sam mogao
da se krijem i svakako ne bih ostao iv.
" J A T A C I "
Zima 1942-1943. godine.
Dok se Sreski komitet Partije Zemuna, koji se tada nalazio u selu
Karloviu (Marko Nikezi, oti Pal) dopisuje sa Pokrajinskim komi-
tetom Srbije o tome da li u ostati u Vojvodini ili otii u Bosnu, Komitet
me upuuje na boravak u selo Petrovi, sa mojomdevojkom Zorom
Sui, partizanski "Jelicom" (kasnije i suprugom).
Boravimo u najsiromanijoj, najistijoj, najgostoljubivijoj kui u ko-
joj sam se ikad nalazio. Selom danju povremeno patroliraju ustae, ne
zalazei u kue, a nou je selo slobodno, partizansko.
' oti Pal. Roden 1916. u Starom Beeju. lan KP] od 1939. Uesnik NOB-e od 1941. U Banatu
organizirao diverzije i druge akcije u pozadini. Clan CK SK Srbije. lan Predsjednitva CK SKJ .
Narodni heroj.
Vedri i hrabri brani par: Pera ( poginuo pred kraj rata) i Kata (do
svoje smrti Zorin i na porodini prijatelj), spremni za alu (uvek) i za
svaku rtvu (ako zatreba!).
Pera zbija ale mlatarajui negde naenim zahralim revolveromna
burence sa jednim jedinim metkom, iji se kalibar i ne zna, i koji Kata
"skriva" iza ogledala. Grdi Peru da od te ale moe jednog dana biti
nevolje, ako neko nae to "naoruanje", a ne bude imao smisla za alu.
Tako u jedno rano zimsko jutro, dok se tek razdanjivalo, Peru pro-
bude vojnike cokule pored prozora. Probudim se i ja i gledam kako
puane cevi promiu pored naih prozora!
Uvek mi je bilo neprijatno svako uznemirenje koje se dogaa u ranu
zoru, a sad, jedva mesec dana posle ustakog zatvora, pogotovu. Ska-
em da na brzinu neto obuem, skrivajui (kao i Zora) uzbuenje zbog
onoga to sledi... Kroz glavu mi prolete neodgonetnuto pitanje - da li
su Pera i Kata bili svesni kad su nas primali da se nas dvoje neemo
"legitimisati" ako doe do opasnosti i da e njih dvoje snai ista sudbina
kao i nas dvoje - i jo gora, jer smo se Zora i ja, naoruani, moda i
mogli neemu nadati.
Ali, mislio je Pera na to, vie nego to smo slutili. Nisu on i Kata
neborci, ako nisu vojnici. Da nam to i dokae u ovom opasnom asu,
a da ne govori drukije nego kako on inae voli da kazuje, vikne aljivo:
"Dodaj Kato taj metak iza ogledala, sad' emo Beli i ja da pucamo!"
Bajoneti su proli po nekom drugom zadatku, a Pera nije ni znao
koliko me je prisebnou nadvisio toga jutra.
R A D I K A L I Z A M
Krajem 1942. godine cirkularno pismo Pokrajinskog Narodnooslo-
bodilakog fronta Vojvodine upozorava sve mesne odbore da su pri-
meenepojave ubacivanja neprijateljskih agenata na "slobodnu teritoriju
Srema, koji se pod raznim lanim izgovorima kreu terenom, osmatraju
nae aktivnosti i obavetavaju neprijatelja". Nabrajajui primeene me-
tode, cirkular kao primer navodi, izmeu ostalih, i "torbare" (one koje
su seljaci zvali "Mate", a koji su nosili itave male "radnje" pred sobom
- sa britvama, ogledalcima, eljevima, olovkama, kalendarima, no-
tesima, kolonjskom vodom, usnim harmonikama...).
U kratkom vremenu, svi su torbari bili proterani, neki i ubijeni... Kad
neko kae: "Pa nemojte, ljudi, nisu valjda ba svi...", drugi negoduju:
"ta ima da se misli, be' im mater, ovako nam se sigurno ni jedan
nee provui!"
U surovim vremenima humanost teko dolazi do rei.
O D M E R A V A N J E
Sremsko selo Karlovi je "slobodna teritorija u okupiranoj Evropi".
Ali njegova sloboda, kao i sloboda uopte, nije neograniena. Kad na-
stupe razlozi za neko ogranienje, onda partizanska straa sa crkvenog
tornja daje znak zvonom koji je "itak" (pogotovu kad je neprijatan)
svim stanovnicima sela.
J edan od tih svima itljivih znakova obavetava Karloviane, na
primer, da prolazi kolona "imanovakih andara". To znai da sve
treba da se skloni sa glavnog puta, i uklone svi spolja vidljivi znaci "slo-
bode". Nepisani, ali nekim putem utanaeni sporazum sa imanova-
kim andarima glasi: Mi moramo da proemo i neemo silaziti sa ceste
i neemo se zadravati, a vi nas nemojte napadati.
Bio sam smeten u jednoj kui na tom glavnom putu. Partizanka
Ranka Boovi "Vera" dola je ba toga jutra da se vidimo i neto dogo-
vorimo. Sedimo u dvorinoj sobi-kuhinji pod tremom, na jednom kre-
vetcu preko puta "poreta" i klupe pored njega.
Odjednom, crkveno zvono prekida seosku tiinu. Paljivo sluamo i
sa olakanjem razumemo: prolaze imanovacki andari! Znai, nas-
taviemo gde smo stali: domaica da razvija testo, mali sin i erka da
se igraju na podu, a Ranka i ja da razgovaramo.
Sasvim neoekivano, dvorina se kapija otvara (uje se, u stvari) i mi
kroz staklena vrata, zaprepaeni, u dvoritu ugledamo dva vojnika u
nemakim unoformama. Domaica odmah raspozna ozloglaene de-
anske vabe: jedan je bio sa pukom, drugi sa pukomitraljezom. Mi
vidimo ko dolazi - oni ne znaju koga e zatei! Dok jo nisu otvorili
vrata, Ranka i ja imamo samo toliko vremena da povadimo pitolje i
sakrijemo ih sa rukama ispod sedita. Za toliko je samo i bilo vremena!
Domaica je stigla samo da kae "Ju, naopako!", ali je, prividno mirno,
nastavila da "razvija testo", svesna da sad nita vie ne zavisi od nje.
Vrata se otvaraju, Nemci ulaze, sputaju oruje "k' nozi" - ugledaju
nas, iznenade se i odmah shvate sve... Ali sad je ve i za njih kasno!
Potez pukom i pukomitraljezom, ak da ga uine oboje u istom trenu
- traje due nego ako ovo dvoje partizanski odevenih, sigurno i naoru-
anih neznanaca, potegnu pitolje...
Govore srpski. (To je ve bolje, znai, nije Vermaht nego deanske
vabe.) To odmah i izjavljuju: "Mi, samo da se malo ogrejemo... Nare-
eno nam je da sve legitimiemo i pretresemo kuu, ali ovde neemo...
bolje je da se ivi u miru..."
Domaica kae po neku re strahujui od najgoreg... Sitna deca gle-
daju, as Nemce as nas ( znaju, da se izmeu vaba i partizana puca
- a ovde nita!), a Ranka i ja slono utimo u napetom oprezu da su-
protna strana ne uini neki potez pre nas!
Kritian trenutak nastupa kad najzad ustaju da pou. I pre je bilo sve
jasno, a sad pogotovu. Izlaze "unatrake", a zatim urno prema kapiji.
uje se da su lupila dvorina vrata. Ranka i ja grabimo kape i kapute,
zamiemo prema dvoritu - pa preko bata u dvorite susednog "ora"
- u kuu koju nam domaica rukom pokazuje. I tamo ve znaju ta se
u selu dogaa, brzo odmiu poret od zida, peku prste da se sulundar
ne srui i otvaraju poklopac od "baze" ispod "poreta"...
Zakratko posle naeg bekstva, desetak Nemaca upada u dvorite ku-
e na glavnoj cesti, koju smo Ranka i ja upravo napustili, sa orujem
uperenim na kuhinju. Domaica izlazi sa decom, oni upadaju u praznu
kuu, pretresaju sve - sobe, tale, ambare... isteruju stoku, odnose ito,
meso iz punice. "Sad gladuj - kad hrani partizane... Ko su oni, gde
su, kako sme da ih primi?..." ena se ne da, brani se od udaraca, vie
deci da bee u komiluk... A onda potee najjai argument: "Vaa su
ovde bila dvojica sa mitraljezom pa im nisu smela nita, a ta sam im
ja sama ena mogla?"
Na ovom kunom broju sve se sreom na tome i zavrilo, ali je "spo-
razum" sa imanovskim andarima (zauvek, ini mi se) bio raskinut.
Nije pomoglo njihovo uveravanje da su Nemci, osetivi (ili znajui) da
takav sporazum postoji, pustili andare ispred sebe, pa onda iza njih
upali da izvre raciju.
*
Kada sam se poslednji put sreo sa Rankom, sedamdesetih godina, u
duem smo razgovoru, tada prvi put, uporedivali ega se ko sea iz te
epizode odpre skoro etiri decenije. Uspomene su se, to rede biva, skoro
potpuno poklapale.
Bila je to i poslednja prilika, jer druge ne bi ni bilo. Vedra i otresita
Ranka Boovi, udata Kavi, na opte zaprepaenje njenih ratnih dru-
gova i poznanika, 197(?) godine izvrila je samoubistvo svojim ratnim
pitoljem.
P O N O V O U P A R T I Z A N E
Februar (?) 1943. godine.
Trai me "Andrija" - oti Pal (lan Sreskog komiteta Zemuna koji se
tada, kao i ja, nalazio u sremskom selu Karlovi). Saoptava mi da
treba da se pridruim grupi novih sremskih boraca, koja upravo kree
u Bosnu, u sastav vojvoanskih udarnih bataljona u Semberiji.
Kae mi: Predlagali smo Pokrajinskom komitetu (Srbije) da ostane
ovde u Sremu i da preuzme komandu naeg Posavskog odreda, ima-
jui u vidu tvoje partizansko iskustvo, ali se oni nisu sloiili, jer nisu
prihvatili naa uveravanja da je sve jasno to se tie tvoga dranja i
izlaska iz zatvora. Poto bi nova razjanjavanja dugo trajala, jer su ku-
rirske veze sa njima retke i teke, mislimo da je bolje da, kako oni i
nalau, sada ode u Bosnu, nego da ovde gubi vreme. Nemoj da se
optereuje time to sam ti rekao - mi znamo sve, a oni ne znaju. Vano
je da ratuje, a ne gde ratuje! I dodao, na svoj, nemilosrdno direktan
nain: Ako ne pogine, sve e se posle rata objasniti.
U Semberiji su me rasporedili u Drugi udarni bataljon. Komesar mi
je rekao da je prema poslatom spisku samo jasno da sam lan Partije i
da sam ve 1941. godine ratovao u Kosmajskom partizanskom odredu,
pa e sa viim tabom reiti koju dunost da preuzmem. Rekao sam da
nikakvu dunost, sem borake, neu da preuzmem, pa ak ni lanstvo
u Partiji dok ne stigne i moja karakteristika. Optereen nedoumicama,
hteo sam da ipak i meni neto bude jasno.
Tako sam nekoliko narednih meseci, odbijajui rukovodilake du-
nosti, utke ratovao sa Sremcima po Bosni, kao pukomitraljezac. Zvali
su me "Beli", kao i u Kosmajskom odredu, potovali su me kao "starog"
borca, pa mislim i zavoleli kao i ja njih, mada medu njima nije bilo
nikoga ko bi me od ranije poznavao.
Onda me je pozvao Slobodan Baji*, komesar brigade i rekao da vie
nee da ekaju tu moju kararakteristiku - koja moda nee ni stii jer
smo daleko odmakli od Srema - i da se, bez pogovora, odmah ukljuim
u lanstvo Partije i kao prvo, preuzmem dunost komesara jedne ete.
Tako sam u toku naredne godine dana, jedno za drugim, bio na du-
' Slobodan Baji. Roden 1916. u idskimBanovcima, id. Student. Otac bio sveenik. lan KP J od
1938. Sudionik NOB-e od 1941. Ve 1943. bio politiki komesar Glavnog taba NOV i partizanskih
odreda Vojvodine. Poginuo 1943. Narodni heroj.
nosti (zamenika) komesara i partijski rukovodilac taba, bataljona,
brigade pa najzad, pred kraj rata, i 36-te Vojvoanske divizije.
*
Na prvom susretu posle rata sve su mi objasnili Marko Nikezi i oti
Pal: "Mislili smo da je bolje da za tobom ne aljemo nikakvu karak-
teristiku: ne bismo smeli preutati rezerve Pokrajinskog komiteta Sr-
bije, a bojali smo se da bi takve rezerve tvoja 'vojnika' partija mogla
pogreno da protumai".
Zaista je bolje to to tada nisam znao.
I jo jedna pojedinost, zanimljiva za njihov odnos prema nadree-
nom partijskom rukovodstvu u tom vremenu. Blagoje Nekovi, tada
sekretar Pokrajinskog komiteta Srbije, naloio je u pismu koje je iz
Srbije uputio Sreskom komitetu Zemuna, da rukovoenje Komitetom
od Nikezia preuzme oti Pal, s obrazloenjem da je to bolje, jer da je,
za razliku od Nikezia koji je student, oti metalski radnik. Sastali smo
se. Kae oti, i jednoglasno reili da mi bolje znamo ko je od nas najspo-
sobniji za tu dunost. Tako je Pokrajinski komitet tek posle rata saznao
da njihova "klasno podobna" odluka nikada nije sprovedena.
" G O S P O D I N P A R T I Z A N "
Istona Bosna, prolee-leto 1943. godine.
U udolici, ispod poloaja sa kojeg smo potisli Nemce, stoje u grupi
nekoliko zarobljenih nemakih vojnika i jedan nii oficir. Razoruani
su, uplaeni... moda jo vie kada ugledaju oznake oficirskog ina na
mojim rukavima.
Ispitujem, na oskudnom gimnazijskom nemakom jeziku, ono to
nas je tada zanimalo u vezi sa njihovim brojem, naoruanjem i zadat-
kom. Ne viem, ne pretim, samo pitam - obraajui se uglavnom onom
oficiru. On odgovara, trudi se da mu verujem, valjda i ne lae, a zatim
me moleivo pita: "ta e biti sa nama?". Bez elje da ih muim ili pla-
im, kaem: "Ono to i sa nama, da vi nas zarobite"... Oajan je zbog
tog odgovora. Kae da nikada nije bio nacista, pokazuje porodine foto-
grafije... Moli, najzad, da ne dam da ih streljaju... Vidi da je to uzalud,
valjda razume i da ja ne mogu to da reim, svestan je da se ovde moe
dogaati samo ono to ovaj surovi rat nalae. Glas mu drhti, savlauje
suze. Moli me za spas, svestan da spasa nema, ak valjda i svestan da
za sve to nismo mi krivlji od njih.
Kad doe vreme da ih odvedu, ispravi se, zastidi se valjda to je mo-
lio, pozdravi vojniki i kae: "Oprostite, gospodine partizan!"
Mrzeti neprijatelja nije uvek, ni u ratu, jednostavna stvar!
R U K E I J A B U K E
"Partizanska bolnica" u malom, skrivenom manastirskom konaku,
kanjonu u blizini istonobosanskog sela ekovii, 1943 godine.
Moja rana zarasta a mojem drugu vodniku "Kuzmincu" sutra seku
ruku, do lakta zahvaenu gangrenom - bez narkoze! Kazali su mu da
mora "na ivo", jer anestetika vie nema: Ili ruka ili glava! Neka popije
rakije koliko god moe...
Sedim sutradan ispred zgrade, ujem priguene krike i gonim od
sebe sliku strahote kad pomislim da sam umalo i ja mogao biti na nje-
govom mestu...!
Posle izvesnog vremena izlazi bolniarka i nosi u svojoj ruci odse-
enu ruku zajedno sa smotuljkom krvavih zavoja. Ruka je votano uta,
zaustavljena... Bolniarka je nosi prema mestu gde je ve pre toga poko-
pano dosta ruku i nogu - i jo vie onih, tamo sahranjenih zajedno sa
rukama i nogama.
Dobro treba da razmisli svako pre nego to olako kae da bi za neto
dao da mu odseku ruku. ak i da se to uradi pod narkozom!
M O J D R U G I S V E T S K I R A T I M I R
*
Trideset i vie godina kasnije, vraajui se sa porodicom sa letovanja
na moru, skrenuo sam s puta Kladanj-Vlasenica prema ekoviima ka
naputenom manastiru gde se nekada nalazila partizanska bolnica da
-prvi put posle rata - ponovo vidim to mesto.
Crkvica i zgrada postoje. U zgradi je muzej (dodue, trenutno zatvo-
ren), a na oblinjoj livadici nalazi se uredno odravano partizansko gro-
blje sa mnotvom imena bosanskih i vojvoanskih, ovde sahranjenih
boraca. Na mnogima stoji natpis: "nepoznati borac".
U tiini letnjegpodneva, podstaknut seanjima, govorim sinu Dejanu,
koji je tada imao 12-13 godina, taje ovde bilo za vreme rata, izbega-
vajui ba drastine opise istinitih prizora iz toga vremena. Imam utisak
da me slua, ne priam odvie esto o ratu. Priam sve opirnije zaveden
tiinom i njegovim utanjem... kao da i on sad vidi ono to ja vidim u
uspomenama...
Odjednom, on se negde zagleda... neto zbilja i vidi... i vikne: "ale,
vidi jabuke!" i potri prema drvetu ne ekajui nastavak moje prie.
Neka, nek dete trese jabuke... i meni je sada sopstvena pria postala
nestvarnija. Da li se zbilja sve to dogodilo?! J e li zbilja sve to bilo tako
davno?
D O K T O R
"Doktora Hercega" (samo smo ga tako zvali) zarobili smo polovinom
1943. godine u jednoj borbi blizu Bijeljine, kao domobranskog lekara.
Domobranima smo, kao to je poznato, uzimali samo oruje i odeu
i slali ih kuama... Oni su to i zasluili, retko kad su pruali otpor,
najee su se odmah predavali. Neki i po nekoliko puta.
Doktora Hercega smo, meutim, zadrali i obeali da emo i njega
posle mesec dana pustiti kui, ali da sada mora ostati kod naih ra-
njenika. Molio je svaki dan da nekako javimo njegovoj eni u Zagreb
da je iv i da e se vratiti... Brojao je dane... podseao nas na zadatu re!
Vredno je radio, potovali smo zbog toga i njegovo nestrpljenje pa za-
tim uvaavali i svojstvenu mu preglasnu ljutitost...
Ali ranjenika je bilo sve vie, mesec dana je davno prolo, a posla za
lekara nije bilo manje nego kada je doao.
Ipak, re je re, i kada smo se ponovo pribliili Bijeljini, rekli smo
mu: "Hvala doktore, sada moe ii".
"Jeste, sad ste se setiliL. A kome da ostavim sve ove jadnike?", izdrao
se kao i obino i - ostao sa partizanima do kraja rata.
S E S T R A
tab bataljona smeta se u bogatiju, prostranu kuu koja, kako tek
naknadno saznajemo, pripada etnikom vojvodi, nekom Mariu, mis-
lim predratnom kraljevskom oficiru.
U kui je, pored drugih, i simpatina devojka, u to vreme, kako je
rekla, apsolvent sarajevske Uiteljske akademije. Ima u kui i starijih
od nje, ali ona oigledno o svemu odluuje. Uzdrano je ljubazna, trpe-
ljivo ispunjava nae zahteve u pogledu smetaja, rasporeda i ishrane.
Poto me je neko pisanje due zadravalo u kui, ona sve ee zapo-
inje razgovor, ponaa se kao da smo joj se dopadali vie nego to je
oekivala. Dva ili tri dana kasnije kreemo dalje, rastajemo se prija-
teljski, skoro srdano...
*
Beograd, 1952-1953. godine. ef mog kabineta (sekretara za prosvetu
i kulturu Srbije) kae: eli kod vas "jedna vaa poznanica iz Bosne".
Ulazi uiteljica Mari! Nakon nekoliko proteklih godina, mladim lju-
dima nije prepreka da se odmah prepoznaju... Ne trai nita. Videla je
negde moju fotografiju u novinama, prepoznala me i eli samo da mi
kae neto to e me verovatno zanimati i to, veruje, sada nee biti
upotrebljeno protiv nje.
Dakle: U vreme kad sam vas zabavljala, zamarala razgovorom u onoj
sobi pored kuhinje, iznad naih glava na tavanu ostala su sakrivena
etvorica dobro naoruanih etnika iz bratove line pratnje. Nisu stigli
na vreme da se udalje, merdevine su za sobom povukli na tavan, tek
koji minut pre vaeg dolaska... "Verujte da me je zbilja zanimalo sve o
emu smo tada razgovarali, ali vie od svega me je brinulo da se neko
od vas ne seti da pretrese i tavan, ili da neko od onih na tavanu ne uini
neto to bi vas uzbunilo, poto su, celo to vreme bez hrane i vode, lako
mogli da uine neto to bi ih odalo... Strepila sam od svakog uma...
Ne znam da li sam tada vie pomogla vama ili njima. Moda je to sada
i svejedno, kad ste svi tom prilikom, i mi sa vama, ostali ivi".
Nije pominjala tekoe, koje je posle rata, kao sestra etnikog voj-
vode, sigurno imala, ako moda ne u svakodnevnom ivotu, u zapo-
ljavanju svakako.
HRABROST
Uz hrabrog komandanta bataljona Savu Kostia (koji je imao par-
tizanski nadimak "Haile", valjda zato to je bio vrlo mrav i izrazito crne
puti, liio je na abisinskog cara Haila Selasija), komesar je bio tihi i
brini momak Radenko, koji mu po hrabrosti, najblae reeno, nije bio
slian. U stvari, bio je - pomalo plaljiv.
Do rata je, kao uostalom i komandant "Haile", bio radnik, sirotinja,
imao teak ivot, navikao na tegobe. Proao je teak put gradskog ile-
galca a zatim zatvorenika i begunca iz zemunske bolnice, posle povreda
u ustakom zatvoru. Pa i pored tako dobre predspreme za iskuenja
kakva nosi rat - i to ovoga puta ba njegov "proleterski" - nije uspeo
da savlada obian, u ratu svakodnevni, ljudski strah ni koliko neki raz-
maeni kolarac. Voleo je da ita, da ui, a taj prokleti rat doivljavao
je kao neizbeno zlo koje ga grubo odvaja od njegovog lepog sveta ma-
tanja, razmiljanja, nadanja.
Komesarovu slabost pred surovostima rata primeivao je pomalo
itav bataljon, a bolje nego iko za te komesarove patnje, znao je hrabri
komandant. Meutim, voleo je Radenka, cenio njegovu estitost i ose-
ajnost. Zato je pokazivao naglaeno uvaavenje za ulogu i doprinos
svog komesara u svemu to se dogaalo izmeu dve borbe.
Meutim, strave su u ratu potpuno neizbene, a lina hrabrost je
toliko vana da moe da natkrili i zatiti sve, pa i najgore poroke.
Tako, kad doe do okraja, komandant, uplaen da se ne razotkrije
komesarov strah, posle mnogih strogih nareenja komandirima eta i
vodova, upuuje i nenu ali dovoljno glasnu - da svi uju - molbu svom
komesaru: "Molim te Radenko, dri na okupu taj radni vod, eno tamo
iza onog umarka... nismo sad ovde potrebni obojica..."
Borci bi moda neto i rekli... verovatno bi se rado i podsmehnuli...
kad bi mogli da dopru do komesara iza irokih lea neustraivog ko-
mandanta.
Nisam, uostalom, u ovom ratu sreo istinskog junaka koji bi mislio
da junatvo stoji iznad svih ljudskih vrlina. A isticanje tueg straha
uvek je znak jedva skrivenog, sopstvenog.
L E N J O S T
Vojvoani nisu ravi ratnici. Oni nemaju srbijansku dovitljivost,
crnogorko vitetvo, ni bosansku pokretljivost. Ali, to je vano borako
merilo, spremni su na rtve - naroito ako nije u pitanju gladovanje ili
dugo lomatanje po planinskim vrletima i dugim marevima... No, ovde
u Bosni, ba se sve to trailo. Valjda zbog toga bili su najpouzdaniji kada
je trebalo izdrati na poloaju i ne povlaiti se pre vremena.
Ali mnogo puta borba se ne dobija samo time to se neprijatelj odbije
- nego time to se posle toga - goni!
To je sa Vojvoanima uvek bilo najtee postii.
Na brojne komande "Napred!", "Ne daj im predah!", "Goni ih!", Voj-
vodam bi lenjo i bezvoljno otpratili neprijatelja koji bei samo kojih
stotinak metara...
"Kud' u sad za njim, 'be mu mater, do'e on opet!"
S R A M O T A
Kree se XII. korpus, u jesen 1944. godine, preko Kalesija (grupe sela
na obroncima Majevice)... Sila nae vojske! Ovde su nas tokom rata
esto presretale grupice "zelenokadrovaca" (neka vrsta muslimanske
naoruane seoske strae), zapucali bi u elo ili zaelje kolone. Retko
smo prolazili bez nekog poginulog ili ranjenog! Stanovnitvo ovih sela
nije nam nimalo bilo naklonjeno... to je istina!
Komanda: "Prekid pokreta do jutra, smetaj po kuama"! (to se ina-
e rede dogaalo, ili uopte nije bilo mogue, pogotovu u "partizan-
skim" selima gde smo uvek bili vrlo obzirni prema osiromaenom sta-
novnitvu). "Hrana od domaina!" (to je znailo traiti i uzeti za vojsku
ta ima za jelo). To je ovde ipak i bilo mogue, za razliku od partizan-
skih sela gde je svet i bez nas gladovao.
Na je tab u kui u kojoj domaica, bez oduevljenja, ali i bez rop-
tanja, sprema dosta obilnu hranu za nas desetak. U samu zoru stie iz
taba Korpusa nareenje zapokret, sa dodatkom na kraju nareenja:
"Pre polaska kue popaliti!"
Nikada ranije to nismo inili!
Nareenje ne trpi prigovor, a sada vie za to nema ni vremena i kada
bi bilo volje. Kolona kree, kue poinju da gore... lelek i zapomaganje
na sve strane...
urim da se to pre udaljim od kue u kojoj smo noili, utke, ne
osvrui se, kao poslednja kukavica.
*
Krae vreme nakon toga, rat je zavren, obnavljala se cela zemlja, pa
i Kalesije. Ni ovde to nije bilo mogue bez drutvene i dravne pomoi.
Osveta, dakle, nije kotala samo seljake Kalesija.
" C A R "
Sulejman Omerovi "Car" (proglaen za narodnog heroja) bio je je-
dan od najhrabrijih ljudi koje sam sreo u ovom ratu. Due vreme smo
bili zajedno u istom tabu, pa sam se u to uveravao skoro svakodnevno.
Za njega se zbilja moe rei da nikad svom vojniku nije naredio neto
to i sam ne bi smeo da izvri - nepropisano ali visokomoralno voj-
niko naelo, kojeg bi se morali pridravati svi koji na bilo koji nain
budu u prilici da odluuju o tuim sudbinama. Valjda i zato, malo koga
su, od stareina, Vojvoani toliko voleli i potovali kao svoga "Cara".
Roen u Maglaju, uiteljsku kolu zavrio je u Sarajevu... Ne seam
se kako se naao u "vojvoanskim brigadama", mada je "nevojvoana"
inae bilo ne malo, jer su se ranjenici, koji zaostanu iza svojih jedinica,
esto posle ozdravljenja ukljuivali u jedinice koje prve naiu.
Imao je obrazovanje intelektualca i jednostavnost radnika u isti mah,
i jedno i drugo na podjednako prirodan nain. Najdue je bio komesar,
a zatim i komandant Tree vojvoanske brigade, jer je radije i uspenije
komandovao, nego to je obavljao komesarske poslove. Nije voleo da
peai, i jedino u tome nije rado delio tegobe svojih boraca. Kad god
ga se setim vidim ga na konju, ak i kad smo svi, pa i laki ranjenici,
ili peke...
Sa "poloaja" negde oko Vlasenice, poetkom 1944. godine, itav
bataljon nae Tree brigade ubrzano se povlai pred jaim neprijate-
ljem. Povlaenje se ve pretvara u beanje. Streljaki stroj vie ne odr-
ava poredak. U takvoj prilici ne vrede vika i otre zapovesti. Pojaanje
nema odakle da doe a taj poloaj titi zalee Vlasenici koju napada
naa Prva brigada.
"Car" zna da se ovaj poloaj nikako ne srne napustiti. Upuuje se
prema ugroenom poloaju, na konju dabome (mada je tada, istini za
volju, bio i laki ranjenik) bez rei, jer zna da u takvim trenucima ne
vredi samo lini primer, kree prema uzviici koju bataljon naputa.
Borci ga ugledaju, usporavaju povlaenje i pored ee vatre, i stroj se
uskoro zaustavlja i uzvraa vatrom... "Car" nastavlja da "napreduje"
prema naputenoj uzviici... sad se ve nalazi ispred stroja zaustav-
ljenog bataljona. Ne obazire se na paljbu, kojoj je sada on najkrupnija
meta - ne vie, ne komanduje... uju se povici: "Care, poginue",
ali "Car", bez glasa, kao da ne uje ni pucnjavu, ni njihove glasove, nas-
tavlja prema vrhu... I stroj ohrabrenih boraca ga, sada ve trei, pre-
stie, i juria prema zbunjenom neprijateljskom rasporedu, uz paklenu
paljbu sa obadve strane...
Za svo to vreme "Car" nije siao sa konja. Nejasno je zaista kako tom
prilikom nije bio pogoen, ni on, pa ak ni konj! "Alal mu konj" - ree
posle neko - "i taj je kod 'Cara' nauio da bude hrabar!"
Samo onaj ko je bio u ratu zna kako je teko borce ponovo vratiti na
poloaj sa kojeg su izbaeni. Komandant, uitelj, "Car", to je znao i...
smeo!
Drug "Car" je zbilja (kao Tito u onoj pesmi Vladimira Nazora) "jahao
na elu kolone!"
L J U B A V
"Car" je poginuo kad je ve i Zagreb, a ne samo Beograd, bio oslo-
boen. Traio je od taba III. armije u Novom Sadu doputenje da ode
u Zagreb (pre nego to krene u Moskvu na visoku oficirsku kolu) da
vidi svoju devojku "Ranku", koju je takoe "herojski", bezgranino vo-
leo. Sva upozorenja da na slavonskim putevima jo ima ustakih grupa,
nisu pomogla.
Njegove isprave i odlikovanja naeni su nekoliko dana kasnije kod
jednog uhvaenog ustakog oficira. Moda je i bolje to nije stigao do
Ranke, jer je ona tada ve volela nekog drugog. (Ranka, ista ona, koja
je pomenuta u prii iz sremskog Karlovia, a sedamdesetih godina
izvrila samoubistvo.)
*
Prolazio sam 1978. godine, prvi put posle rata, kroz Maglaj i u rano
jutro zastao u centru starog gornjeg dela grada. Zaustavio sam nekoliko
prolaznika i pitao ih ta znaju o Sulejmanu Omerovicu, narodnom he-
roju, njihovom sugraaninu... Nita ne znaju! Najzad se jedan od pri-
dolih prisetio: "Pa to je verovatno onaj po kome se sada zove ona, zna..."
i ree staro ime ulice, koje se oigledno i dalje upotrebljava.
A i Vojvoani danas oigledno imaju dosta vanih imena za "svoje"
ulice i sokake. Ako ovek ivi koliko i njegov pomen, "Cara" vie nema
ni na ovom ni na onom svetu.
P R I R E D B A
"Prva proleterska" nalazi se (leto 1943. godine) na prilazima Zvor-
niku, kojeg e te noi napasti. J edan vojvoanski bataljon obezbeuje
cestu iz pravca Tuzle, dok se "proleteri" odmore i pripreme za noni
napad.
Proletere smo sreli ve nekoliko nedelja pre toga u zajednikim bor-
bama za Srebrenicu i Vlasenicu. Bili su radikalno proreeni posle tekih
borbi, posle tek zavrene Pete ofanzive, ali izvrsno uvebani, discipli-
novani i maksimalno naoruani. Ne verujem da je ikad do tada igde
postojala takva organizovana partizanska vojska (ni kod nas, ni bilo
gde). Ali glavna njihova prednost bila je moderan, efikasan, matovit
nain ratovanja. Moda nai vojvoanski borci nisu, pojedinano uzev-
i, bili mnogo manje hrabri - imali su ve dosta ratnog iskustva - ali
je Prvu proletersku odlikovalo takvo ratno majstorstvo koje je preraslo
u neku vrstu kolektivne ratnike uigranosti tabova i boraca. Komande
su se vie podrazumevale nego glasno izricale. Sve to moe da uini
oruje - nije morao borac. Svaki se cilj merio veliinom rtava koje
treba podneti, to je pre svega bila zasluga legendarnog proleterskog
komandanta Koe Popovia.
Nismo bili ljubomorni to su bili bolji od nas. Ponosni smo bili to
pripadamo istoj vojsci! Nisu nas "poduavali", ali su nam stvarno tada
bili uitelji.
Dakle, tog dana popodne, pojavila se pred poloajima Vojvoanskog
bataljona, sa kojim sam se tada, kao lan taba brigade, nalazio na
zadatku, grupa tenkova iz pravca Tuzle, lako je prela tek prokopani i
minirani put, koji smo smatrali neprolaznim, i uputila se prema naem
poloaju, na kosi gde smo se rasporedili po rovovima, koje je okupa-
torska odbrana Zvornika iskopala, pre nego to su ih Proleteri odatle
oterali.
Izdrali smo sve dok tenkovi nisu "opkoraili" rovove i poeli, u stva-
ri, da gaze iznad nas. Protivtenkovske bombe dodue nismo imali, ali
nismo imali ni dovoljno iskustva u neposrednoj borbi protiv njih. "Po-
vukli" smo se (blago reeno) prema Proleterima, dok su tenkovi zastali
na zauzetoj uzviici ekajui da pristigne peadija.
U jednoj umovitoj udolini, nekoliko stotina metara dalje prema Zvor-
niku, ovea skupina boraca Prve proleterske zaneseno je pratila pred-
stavu Pozorita narodnog osloboenja (seam se ivo improvizovane
pozornice i aplauza koji je esto propraao predstavu).
Potraio sam komandanta i ubrzo se naao pred Koom Popoviem
koji se, za divno udo, ak i setio da me je ve video 1941. godine u
Srbiji, kada sam pratio naeg komandira da uspostavimo vezu sa Po-
savskim odredom kojim je Koa komandovao.
Primio je, bez mnogo uzbuenja, obavetenje da smo se povukli pred
tenkovima i pozvao jednog komandanta bataljona da mu izloi si-
tuaciju. im je komandant bataljona uo i razumeo o emu se radi,
naredio je da se sa priredbe povue njegova prva eta. (Samo jedna eta,
pitao sam se iznenaeno?) Brzo prikupljena, eta je krenula tamo oda-
kle se povukao itav na, dodue ve desetkovan, bataljon! Izrazio sam
nevericu da e takvo pojaanje biti dovoljno, a dobio jo neverovatniji
odgovor: "A, ne idemo mi kao vae pojaanje; mi emo preuzeti poloaj!
Zvaemo vas ako zatreba... samo vi prikupite svoje borce i ostanite na
priredbi".
Hitro i veto kolonaproletera u hodu se rasporeivala, borct su ve
pripremali velike protivtenkovske bombe i slagali ih u torbice, a jedan,
valjda najmlai meu njima, rekao je, mislei da ne ujemo, "B'em ti
ove Vojvoane, zbog njih nas sada diu sa priredbe, kad je najlepe!".
Nije mi ba bilo do priredbe. Desetak minuta kasnije ula se estoka
paljba i vie uzastopnih eksplozija tenkovskih topova i protivtenkovskih
bombi. Tenkovi su se povukli, a proleterska peadija nije ni urila da
zauzme poloaj kada su ga tenkovi napustili. J edan je goreo!
"Pustite Vojvoane da se odmore i dajte im neto da pojedu", naredio
je Koa Popovi.
M A J S T O R S T V O
Napad na Zvornik i zauzimanje grada bilo je svojevrsno remek-delo
partizanske vojne "doktrine". Za nas Vojvoane, ija su sva mitraljeska
i bacaka odeljenja u njoj uestvovala - to je bio prizor modernog, efi-
kasnog, smiljeno povezanog dejstva uvebanog ljudstva i raspoloivog
oruja. Svojevrsni partizanski "blickrig".
Zvornik se protee uskim pojasom ispod brda, du same leve obale
reke Drine. Grad se branio sa dominantnih kosa u zaleu grada, dobro
utvrenim i meusobno povezanim rovovima i bunkerima. Za bra-
nioce grada - napad je bio skoro podjednako mogu iz svakog pravca
(sem, razume se, sa reke), pa su zato i planinski visovi zvornike zale-
ine bili skoro svi podjednako branjeni.
Za "proleterski" napad odabran je jedan vrlo uski, tee pristupaan
pojas, gde nas je zbog toga i neprijatelj manje oekivao, i na taj pojas
su skoncentrisana sva raspoloiva oruja. Naa paljba na drugim sek-
torima, u momentu napada, bila je namenjena samo skrivanju glavnog
pravca proboja i vezivanju zateenog rasporeda snaga njihove odbrane.
U sledeoj je fazi, na tom odabranom pravcu, poela paklena paljba iz
svih naih oruja - pa kad je ona zavrila svoj zadatak, poela je paljba
vie desetina mitraljeza, pod ijom su se zatitom proleterski "bombai"
uspinjali poslednjih dvadesetak metara. Na odreeni znak, svi mitra-
ljezi, topovi i bacai odjedanput su prestali da dejstvuju (da ne ugroze
svoje bombae), aproleteri su hitro, runim bombama i mainkama
zasuli neprijateljska utvrenja u irini od samo nekoliko desetina me-
tara, levo i desno od tog uskog pojasa.
Pred takvom se vatrom bei i na istonom frontu a kamoli u Zvor-
niku. Kroz breu probijenu na taj nain, sjurila se dole u grad skoro cela
Prva proleterska brigada - ne obazirui se na to to je itav ostali lanac
odbrane ostao skoro netaknut. Krae vreme iza toga, paklena paljba
naih automatiara prenela se u sam centar grada, gde su se nalazile
preostale, malobrojne, poplaene i dezorganizovane rezervne jedinice,
komore, skladita... ali i tabovi Nemaca i ustaa, koji su bezglavo beali
prema mostu na Drini.
Do svanua grad je bio osloboen. Mrtvih je, dabome, bilo na sve
strane. Neuporedivo manji broj naih!
Dan-dva kasnije, kada je veliki deo ratnog materijala ve bio iznet,
kombinovane neprijateljske snage, uz pomo avijacije i tenkova, po-
novo su zauzele Zvornik, koji smo organizovano i skoro bez gubitaka,
napustili.
Prilikom povlaenja poginuo je od sluajnog metka, na uzviici izvan
Zvornika, Filip Kljaji "Fia", voljeni komesar Prve proleterske, koga
sam nekoliko dana ranije, prvi i poslednji put, video na pomenutoj
priredbi Pozorita narodnog osloboenja.
*
Kad je tih dana radio Nova Jugoslavija saoptio da je zauzet Zvornik
i obavestio sluaoce da je pobijeno i zarobljeno na stotine neprijatelj-
skih vojnika, a da je sa partizanske strane poginulo dvadesetak boraca
- i najdobronamerniji slualac je morao misliti da je u pitanju pro-
pagandno preterivanje, ako ne u broju neprijateljskih rtava, onda si-
gurno u umanjivanju naih. Bila je to, meutim, cela istina!
*
Sedamdesetih godina, jedan posleratni partizanski general, a tadanji
bataljonski rukovodilac u vojvoanskim jedinicama (inae lino vrlo
hrabar borac) "evocirao" je na televiziji prvi susret Vojvoana i Proletera
1943. godine, smelo istiui ocenu da su "u to vreme vojvoanske jedinice
ve dostigle borbenu sposobnost i umenost proleterskih". Verovatno je
dosta toga i zaboravio - ali se oigledno prisetio i da je, ratni komandant
Prve proleterske, Koa Popovi, posle podnete ostavke 1972. godine, u
znak solidarnosti sa Nikezievim liberalima, bio ve javno (pogotovu
interno) kvalifikovan kao "prenaduvana komandantska veliina".
Z A S E D A
U Semberiji, kod Dragaljevaca, Prvi bataljon Druge vojvoanske bri-
gade i Majevikog odreda, juna 1943. godine.
' Filip Kljaji "Fia". Roen 1913. u Tremunjaku, Petrinja, Hrvatska. Obuarski radnik. lan KPJ
od 1936. U NOB-u od 1941. lan Glavnog taba Srbije. Prvi politiki komesar Prve proleterske
brigade (Rudo 1942). Poginuo u Zvorniku 1943. Narodni heroj.
Dobijamo obavetenje da je od Bijeljine prema Brkom krenula jedna
ojaana domobranska pukovnija (dve-tri hiljade vojnika). Sat pre toga
obavetenja, rastali smo se sa Majevikim odredom "Veljka Kurjaka"
- legendarnog semberijskog komandanta. Ostali smo, dakle, sami, a
prema nama nastupa itava pukovnija koju bismo mogli, da je Kur-
jakov odred ovde, da doekamo u zasedi, sa izgledom da je savladamo
i razoruamo, kao to je toliko puta pre toga bio sluaj, dodue, sa zna-
tno manjim domobranskim jedinicama.
Reimo da postavimo zasedu i odmah aljemo kurire na konjima da
stignu Kurjakov odred i saopte im da smo mi reili da doekamo pu-
kovniju i da se nadamo da emo izdrati dok oni ne pristignu...
Postavljamo zasedu na umovitoj uzviici u koju se put useca. Pa-
ljivo rasporeujemo svaku etu, svakog borca, svaki mitraljez i baca.
Po streljakom stroju struje i mnogo puta se ponavljaju stroga nare-
enja da niko ne sme da puca bez nareenja, da se mora doekati gla-
vnina kolone i zato tiho propustiti prethodnica...
Pridolazi polagano mamutski duga kolona pukovnije. Kree se kol-
skovojniki: elni bataljon sa isturenim manjim grupama (kao i mi), s
tom razlikom to posle dugake i razreene prethodnice glavna kolona
ide u stroju "po etiri", poto ih je mnogo i poto se kreu elom i-
rinom ceste.
Ono to, meutim, nismo oekivali - pukovnija je isturila i pobonice
- sa leve i desne strane ceste (da se obezbede od zasede!) u jaini od
po dvadesetak vojnika sa svake strane.
Kolona se pribliava a Kurjakovg odreda nema, ak je, po naim ra-
unicama, jo i rano da stigne...
Prethodnica prolazi cestom, vidimo lica, sluamo razgovore vojnika
u koloni. Oni nas ne vide, od njih smo, uostalom, dobro sakriveni, to
smo i predvideli... Meutim, pristigle su i pobonice, one idu nama iza
leda, s obe strane puta, na odstojanju od nekoliko desetina metara.
Kolona se kree sporo, jer se moe kretati samo brzinom svojih po-
bonica, koje, za razliku od glavne kolone, idu bespuem koje, iako
relativno pitomo, opet ne doputa brzinu kojom se kree glavna kolona
po cesti... Samo da nas pobonice ne otkriju, apuemo jedan drugom,
ili bar da nas to kasnije otkriju, jer Kurjakove brigade jo uvek nema!
Prolaze beskrajno dugi minuti, pred nama je ve i elo glavne ko-
lone... Sada smo svi u duplom "sendviu" - domobrani su i iza naih
lea. Vrlo neobina i nelagodna situacija za partizanske ratne navike...
Ali odlaganja sada vie ne moe biti i prvi mitraljez, koji je pored ko-
mandanta, otvara paljbu, a za njim i sva naa oruja.
Nastaje panika na cesti... beanje na sve strane. Naletaju na nas s
jedne strane, beei od druge. Njihova je vatra takoe estoka, makar
da - to znamo - pucaju vie iz straha, nego spremnosti da se bore.
Najvea je opasnost da se i mi sami ne pokidamo i pogubimo, jer je njih
i u uem sektoru borbe nekoliko puta vie nego nas. Viemo svi - da
izgleda da nas je vie nego to nas ima. Oko nas je ve vie desetina onih
koji su bacili oruja i digli ruke na predaju... Ali se njihove komande
uju sve glasnije, poinju da oseaju da nas nije toliko koliko su u prvi
mah mislili... To je najopasnije ako due potraje. Polako e uzeti oruje
i oni koji su ga ve bacili.
Vreme ionako sporo odmie kad neto eka, a kad od vremena oe-
kuje spas, vreme mili u poreenju sa opasnou koja juri besomuno.
Odjednom - kao u ravom kaubojskom filmu - ugledamo na ob-
roncima padine ve rasporeane u streljaki stroj "kurjaie" (tako smo
ih zvali) kako trei juriaju prema boku domobranske glavnine. Ko-
lona pukovnije se prekida, zadnji deo u kojem je njihov tab i pritapske
jedinice bee odakle su doli.
Ono to je posle toga nastalo lii na trijumfalne scene iz svih dobi-
jenih bitaka: vie od polovine cele pukovnije (vie stotina domobrana)
stajalo je pred nama, samo u donjem veu, ili obueni u nae krpe,
oduevljeni to je to bilo jedino to im se (preivelim) dogodilo.
Dirljivo je bio radostan i na gorostas Div (Itvan Boro) koji je, najzad,
doao do svog broja cokula, skoro novih! Srdano razgovara sa do-
nosi ocem i "ustupa" mu svoje totalno iscepane - uz puno uzajamno
razumevanj e za peake tegobe divova.
A roena braa teko da se mogu toliko voleti koliko su se u tim
trenutcima voleli Vojvoani i majevaki "kurjaii".
B U R A Z E R
U protivnapadu na 13. SS Hanar-diviziju, krajem maja 1944. go-
dine, prvi bataljon II. vojvoanske brigade napadao je na Lopare. Omi-
ljeni komesar bataljona bio je "Burazer" (Stevan Radosavljevi), srem-
ski omladinac, koji nije sluajno dobio takav nadimak.
Meutim, bio je on posebno jo i - "moj Burazer"! Mnogo smo se
voleli i duboko razumevali.
Bio sam u vreme napada na Lopare zamenik komesara Tree voj-
voanske brigade i nalazio se na relativno velikoj udaljenosti od nje-
govog bataljona. Krae vreme pre toga stigla je do njega vest (i ovog
puta netana) da sam poginuo u jednoj borbi moje brigade... J uriajui
na Lopare, rekli su mi kasnije, "Burazer" je, vodei svoj bataljon u bor-
bu, viknuo: "da osvetimo Belog!"
Beznadeno je ranjen u toj borbi. Kad sam, nekoliko dana kasnije,
stigao u mesto gde je bila bolnica i ponadao se da e se nai pogledi
sresti makar jo jedanput - bio je ve mrtav. Tada sam i uo kako me
se setio pre nego to je pao.
On ne zna kako se ja njega seam i danas.
Nije saznao da ja nisam poginuo, a ja sam se bolno uverio da on jeste
- u istoj toj borbi u kojoj je on alio mene.
Z A P O V E S T
U "Lipiev bataljon" poslat sam na dunost politikog rukovodioca
(zamenika komesara) kao kolarac, ali ve "iskusni" borac i partijac, sa
zadatkom da, taktino ali odluno, umirim hajduko-seljake naklo-
nosti ludo hrabrog, estitog ali neobuzdanog i priprostog komandanta
bataljona. Iako sam ve "proao" kroz njegova merila hrabrosti, nisam
imao malo muke (a pitanje je koliko sam imao i umenosti!) da ga na-
vedem na politiki nain rasuivanja o vojnikim ciljevima naeg vo-
jevanja.
Vojne karte nije umeo da ita. Iako seljak, nije imao nikakvog razu-
mevanja za seljake koji ne pomau partizanima, komandovao je vie
psovkama nego uputama, ali je uvek iao prvi. Najee je komando-
vao: "Za mnom"!
Pred jednu borbu, postrojava bataljon da mu objasni zadatak i ras-
poredi ete.
"Prva eta onamo desno, to pre da vas vidim na onom uviku...
druga, treim korakom do onog potoka levo..., Trea tu, da ne mrda
dok je ne zovem... Radni vod tamo iza onog umarka. Intendant odmah
da potrai neto bolje danas da se jede, dosta je tog bukuria... Ko se
bude povlaio bez nareenja - jebau mu majku ja lino..."
"Sad e Beli da vam politiki objasni ovaj na zadatak..." Zatim, obra-
ajui se meni, tie: "Beli, moda je bolje da pria kasnije, kad zavr-
imo... ve kasnimo!"
I opet postrojenom bataljonu: "E, ekaj, ekaj jo neto... gledaj da
mi zarobite nekog dobrog konja, neu vie da jaem ovu ragu !"
M I
Sreo sam Lipia u Novom Sadu nekoliko godina posle rata. Napitog
i nesrenog. J adao mi se da ne moe vie da izdri u vojsci, a takoe
izgleda ni oni nisu mogli da izdre sa njim.
Bio je postavljen za komandanta nekog vojnog skladita.
Dolazi onomad, kae, neki general, da mu mater njegovu, u inspek-
ciju, ba bi' voleo da znam kako je ratovao kad ie sada ovako vaan...
Vodim ga kroz magacin hrane, sve sreeno i isto, zna da kod mene
sve mora da bude pod konac... Kad, odjednom protri - mi!!!
"ta je ovo, pukovnie?!"
Ve mi se kuva u stomaku, vidim da e da me zajebava...
"Pa mi! ta me pita kad vidi".
"Kako si to smeo dozvoliti, pukovnie?"
"Jaoj, Lipiu (obraa se sad, kao uvek kad je ljut, sam sebi!), to nisi
maka pa da potamani sve mieve po vojnim magacinima, da te po-
hvaljuju za vojnike zasluge posleratni namirisani generali... da ti 'bem
mater, i tebi generale i meni, i kad sam se primio ove dunosti..."
Bilo mi je jasno da je Lipiev odlazak iz posleratne armije, u optem,
ali i njegovom interesu. Tako rei neizbena posledica "mirnodopske
faze naeg revolucionarnog razvitka".
"Nisam, brate, nikad voleo vas komesare, pravo da ti sada priznam
- tebi svaka ast - ali, vi ste bili pravo zlato prema ovim posleratnim
picajzlama... Ajd' da popijemo jo po jednu !"
R A N D E V U
Pria mi Lipi, posle rata jo jedan svoj ratni, ovog puta, ljubavni
"doivljaj".
Voleo je on jednu partizanku: "Zna je, kae, zato ti i neu rei koja
je"-
Rat teko daje priliku, naroito komandantu, da uini makar korak
koji ne bi bio primeen. "apnem ja njoj, kad smo stigli u Bosutsku
umu, da krene tamo stazom (pod nekim izgovorom za straara), a ja
brzo krenem drugim pravcem, oteram kurira, kao idem rad' sebe, pa
okolo... Poznajem Bosutsku umu k'o svoju avliju. I naemo se! Priam
sve lepo to znam, mislim onako kako vi kolovani to radite i predloim
joj da sednemo i malo gledamo zvezde. Glupo, ali se nieg boljeg nisam
setio, bilo je ak i oblano! Ne bi' ja neto da 'vatam na komandantski
in, nemoj da misli, pre bih se ubio..."
Pristane ona, sednemo - kad odjednom neki odvratan smrad! Tu je
morao unuti pre koji dan neko od faista, mater mu jebem, nae ne
moe tako da smrdi, kad nita ni ne jedemo!"
"Lipiu, dreknem tU pred njom, jeb'la te srea, da je samo jedno go-
vno u svim Bosutskim umama, ti bi ba na njega morao da sedne!.
Bei devojko natrag da ne bude sumnjiva, kad se komandant usran
vrati u bataljon!"
S T R A A
U samo prolee 1943. godine pristigla je ovea skupina novih boraca
iz Vojvodine. Bez oruja su, dok ga ne zarobimo. U svemu uestvuju
kao i naoruani borci ak i u borbama, iza boraca sa pukama, svako
u nadi da e pre doi do puke ako budu to blie.
"Krda" (ortan), stari borac, priznati junak, pust i lud i u borbi, a
naroito pre i posle nje, nije voleo straarsku dunost. esto i glasno
je psovao "onog ko' me nagovorio da odem u partizane" - kad ga je
budila smena strae. Sad, kad su pristigli "biciklisti" (tako smo zvali
pridolice bez oruja), Krda lako moe i da se "izvue" od straarenja.
Komandir saoptava raspored straarstva i deurstva - a Krda im se
komandir udalji, glasno saoptava "biciklistima": "Nemoj sluajno neko
da me dirne dok spavam, nezgodan sam iza sna!". "Biciklisti", neki zbog
potovanja, neki zbog straha, duplo uvaju strau i ute, obilaze ga, da
ga ne probude.
Kad proe tako vie dana i kada ipak oseti nelagodnost pred drugim
starim borcima, pa i "biciklistima" i kada podlegne svesti i savesti kojoj
se uvek odupirao koliko god je mogao, Krda, opet ljutito zapovedi:
"Spavajte biciklisti, noas ja sam uvam strau do jutra!"
P R E D L O G
Glavni tab Vojvodine trai da jedna manja ali odabrana skupina, sa
pouzdano hrabrim borcem na elu prodre, po mogunosti neopaeno,
kroz trenutno gusto pokrivenu teritoriju Semberije (13-te SS divizije)
i odnese neodlono vanu poruku u Srem, Pokrajinskom komitetu.
Navodimo imena desetak hrabrih i pouzdanih boraca kojima se to
moe poveriti, a ja predlaem "Krdu", ortana, mog saborca "iz istog
mitraljeskog gnezda" (kad sam pristigao u vojvoanske jedinice u Bosni
i bio bez rukovodilakih funkcija), iju "ludu" hrabrost i boraku pouz-
danost dobro poznajem.
Dolazi Krda u tab, ja mu se obraam kao njemu najblii (uostalom,
on je "moj predlog!") - mislei pri tome da e po vanosti poverenog
mu zadatka jo jedanput videti koliko ga cenim. Objanjavam mu za-
datak, kaem mu da je izuzetno opasan, i dodajem da moe dobiti jau
pratnju, ako misli da jedna desetina nije dovoljna... On me gleda, sme-
ka se nekako udno i zaprepasti me: "Jesi li ti lud Beli, pa ja to ne
smem!..."
Tiina, nelagodno se oseam pred njim i jo vie pred drugima...
Prekid ipak kratko potraje: "I ta e mi koji oin itava ta desetina...
samo jo i za njih da odgovaram... Dajte meni da ja odaberem trojicu
koje ja hou (nabroja ih, iste lude kao i on). Ne znam da li e hteti da
se vrate u ovu grbavu Bosnu (ali se) ali, do svog 'ravnog Srema' e stii
sigurno, vie ele da opet vide Srem nego gospoda Boga lino... Ajde
sad, kad je ve tako, ja bi' da krenemo to pre, dok nas faisti ne oteraju
jo dalje od Save..."
Vie nedelja kasnije, kad se vratio, kae mi eretski: "Priznaj Beli, da
si se uplaio onomad, kad sam rekao da ne smem".
M I N A
Istona Bosna 1943. godine.
Razreeni stroj boraca na jednom planinskom grebenu. Gaaju nas
minobacaima slutei gde smo. Leimo, ekamo nareenje za pokret,
nadamo se da nas nee tano locirali. apatom od borca do borca, koji
lee po kosi, prenosi se nareenje: "Tiina, ne otkrivaj poloaj, ne pucaj
pre nareenja..."
Bacake mine uporno "ispituju" gde smo. Prasak ispred, iza, svetlee
rakete...proveravaju rastojanje. Mine padaju sada sve blie naem stro-
ju.
Kad se kree, kao da bira svoju sudbinu. Kad miruje, kao da si joj
se predao!
Nemci najzad oseaju da su nas "nali"... Mine padaju, kao da nas
prozivaju. Nespokojno pratimo vremenski razmak izmeu ispaljenja i
eksplozija, ima i ranjenih. Ve poinje da se razdanjuje, ne smemo vie
ostati tu gde smo. Treba neprimetno da se premestimo na novi poloaj.
Vera Mati, jedna od najhrabrijih u naem bataljonu, leala je cele
noi nedaleko, nekoliko koraka od mene. Sad mi uznemireno rukom
daje znak da se ne ustajem, vidi da ne razumem ta hoe: "Beli, ne po-
meraj se!" i rukom pokazuje na neto iza mene. Okreem glavu, pola-
gano... Ugledam kod moje leve noge napola u zemlji zabodenu - ba-
caku minu - koja nije eksplodirala! Usred buke i eksplozija nisam
registrovao tup udarac u mojoj neposrednoj blizini.
Fabrika greka? Sabotaa u nemakim fabrikama mina?
Ustajem polagano, ukoen od duge nepominosti i hladnoe. Ostav-
ljam borca da straari pored mine, da je neko ne nagazi. Kolona sag-
M O ) D R U G I S V E T S K I R A T I M I R
nutih boraca prolazi, ponavlja se glas: "Pazi, mina..., pazi, mina!"
"Moja" mina! Kad bi mi i potedela glavu, nogu bi mi raznela sigurno.
Moda obadve. Od hiljadu naina da se pogine ili preivi - svaki je
udan na svoj nain.
Neki su jo udniji od drugih.
TRENJ E
itave noi kreemo se po gustom mraku, kao da lutamo. Sputamo
se na obronke pitome i umovite Konjuh planine. Gladna kolona po-
meanih redova boraca, komore i ranjenika. U jo uvek mrkloj noi,
"veza"prenosi: "Pola sata odmora!". Znai; sedi ili lezi gde si, spavaj u
nadi da e pola sata potrajati, makar jo desetak minuta due... Istog
trenutka - sve pozaspalo. Glad i e takoe. San je najstariji po inu.
Poinje da svie... Odjednom jedan glas, skoro krik - pocepa kraj
noi: "Trenje!!!" Sve se oi u isti mah otvaraju...
Zaspali smo, dakle, u "umi" treanja, krupnih, zrelih, nije bio san.
Sad je odjedanput stvarnost postala lepa i od sna! Ne znam otkud na
ovakvom mestu toliko stabala treanja! Pogotovu ne znam kako se za
nekoliko trenutaka skoro cela umorna kolona mogla nai na drveu...
valjda i ranjenici. Ne ba svi, dabome, onima koji se ni u tom "visokom"
cilju nisu mogli pomaknuti, donete su odlomljene grane sa grozdovima
treanja. Hrana i voda u isti mah!
J edan borac je pao sa trenje, polomio nogu i preao te iste noi iz
brigade u bolnicu, u istoj koloni.
*
Znam mu i ime! Bio je hrabar, ali nikad nije bio ranjen u borbi. I
danas je hromi invalid ratni, vojni. Sretali smo se posle rata vie puta.
Nikada ga nisam podseao na umu treanja na Konjuhu. ak ni kad
sam mu potpisivao uverenje za priznavanje invalidnosti.
Seam se kako meje promatrao dok sam se muio da sroim formu-
laciju koja e svedoiti gde i kada je invaliditet nastao, a da ne kaem
na koji se nain to dogodilo.
Uostalom, i tanoje daje bio hrabar borac i daje zaista ratni invalid,
kao to sam i napisao.
" L E K "
Boli me zub, mnogo nezgodna tegoba u ratu.
U koloni "Krda" - ve sam rekao da smo bili isto mitraljesko gnezdo,
dok se ja nisam "popeo na tapskog konja", kako je esto voleo da "pri-
meti" - zna kakva je to muka.
aljiv je, kao i obino, ali meni sada nije do ale... Meutim, sasvim
je ozbiljan dok me zove na stranu da mi da "neto to je najbolje protiv
zubobolje". Odrafljuje bombu (ofanzivnu, tzv. pleharu) i prua mije...
Doavola i te seljake duhovitosti... jo mi samo njegovo egaenje fali...
"Uzmi komesare"... i tek kad mi tutnu bombu pod nos, osetim miris
rakije. U tu "bombu" staje skoro "dva deci", kad se prethodno izbaci
eksploziv i, dabome, dobro opere.
Otpijem.
"Pazi da se ne zabuni i baci na Nemce!"
"Misli li da sam jo uvek tako blesav kao to sam bio kad su me
nagovorili da doem u tvoje partizane. Hranu ne daje, pie zabra-
njuje, a 'oe da ratujem".
M O L B A
J anuarska zima 1943. godine u istonoj Bosni.
Pred strojem, zgren i smanjen od zime, stoji go mladi, samo u po-
cepanoj koulji i gaama. Prisutno neto sveta (metani) radoznali i
uplaeni.
Neko iz taba strogim glasom objanjava zato se krivcu za "greh
prema narodu" (u ovom sluaju otimanje hrane porodici u kojoj i deca
gladuju), morala izrei nastroa kazna...
Za tako neto danas ne bi ni sudija za prekraje izrekao stroiju ka-
znu od mesec dana zatvora... ali tada, tada smo verovali da je takvo
nasilje toliko nedopustivo da je jedino primerena, smrtna kazna pra-
vedna...
I on je valjda tako mislio. Znao je da e zaista biti streljan. Sredio je
svoje raune "sa ovim svetom", zamolio svoje seljane da porue kome
je ta hteo, razdelio skoro sve vrednije to je nosio na sebi (niko, zna
on, nee uzeti neto sa streljanog druga), a sada stoji skoro go i bos
(obua je bila najvee bogatstvo!)... samo sa nekom krpom na snegu,
ispod nogu...
A "drug iz taba" govori, da i metani uju i priaju, za nas dodue
ubedljivo, ali za njega suvie opirno i dugo. Valjda i razume da sve to
treba da se kae... Premeta se s' noge na nogu, drhti, moda vie od
zime, nego od straha...
Zatim se obraa govorniku, bez protesta, skoro utivo:
"Pouri, molim te, zima mi je!"
B R I C A
Ime mu ne znam, moda ga ne bih zapamtio i da smo ga zvali po
imenu a ne samo po profesiji: "Brica". Znam samo daj e doao iz Srem-
skih Karlovaca.
Proklinjao je as kada je rekao da je berberin po zanimanju. Doao
je da se bori, a ne da brije! Ali nita nije pomagalo, svaki as je neko
traio da ga obrije. Naroito oni iz taba...
"Ljudi, da sam hteo da brijem ostao bih u Karlovcima i brijao neka
lepa lica nego to su ta vaa... Poneo sam alat da se sam brijem, a ne
da otvorim radnju u umi... ta da kaem kad se vratim u Karlovce, ta
sam radio u partizanima - da sam brijao!"
Mili na, golobradi i krupnooki "Brica"! Onii, deaki lepog, ali uvek
srditog lica, valjda i zbog tog brijanja... A svaki as, neko molei, neko
zadirkujui ga, a neko zapovedajui... "Bogati, Brico, obrij me askom..."
Iznenadna milost prema blinjemu ipak se nekada dogodi; kada do-
bije pismo od kue ili kad padne Staljingrad: "Na ta to lii, seljaino
sremska, zarast'o si k'o etnik, 'ajde, sedi da te obrijem, da ne plai
decu po Bosni".
B R A A
Kad na prostoru Rakinog brda u istonoj Bosni boravi Vojvoanska
brigada, onda seZarkinipartizani ohrabre, a etnike jedinice povuku
koliko moraju, ali uvek ostaju u blizini da pripucavaju i uznemiravaju.
Tako se neki put, u toku nekoliko dana (ili nedelja) sa dve susedne
uzviice puca, psuje, prepada. Vojvodjani ute i pucaju kad treba, a
domai etnici i Zarkini partizani razmenjuju ve uobiajene politike
"izjave" i psovke... Ali ne samo to!
"A ti li si Sretene, poznajem te po glasu... sramoti estitu kuu sa tim
tvojim etnicima... pridi der blie ako sme."
"Prii u ja Mladene da te pitam za sramotu kad ti odu ovi to te sad
tite i plaaju. Bar da si onu gornju njivu uzorao, nego se smuca sa tim
tvojim komunistima."
"to da je orem, valjda da ti i tvoji pljakai imate ta da otimate.
Poslednju kravu ste oterali, sram vas bilo, nema vie jadna Kosara ni
olju mleka da popije. Otac ti plae od jeda i sramote..." (Dobro je, da-
kle, otac i sestra su ivi i zdravi!)
"Mleka sestri neka ti daju partizani, oni su mleko i pili dok je bilo
krave"...
"Mati ti otila u bolnicu u Zvornik. Idi makar odnesi joj ponude, tebe
e tvoji Nemci i ustae pustiti, ne mora ni kokardu skidati".
"Ti e je u grob oterati... a za Seju mi glavom odgovara, ako i nju
odvede u partizane"...
I tako bi do veeri, uz neto psovanja i pucanja, zaraena braa i
roaci, razmene line i porodine vesti.
" Z A G O N E T K A "
Na "poloaju", u podnoju "Rakinog brda" 1943. godine.
Vojvoanski straarski vod dri poloaj prema etnicima na sused-
noj uzviici koji viu, psuju i povremeno pucaju, prave utisak kao da
e krenuti u napad, kao i mi, uostalom... Muvaju se iza neke kue... vie
galame nego to pucaju.
"Kralj u Srbiju - Tito u Rusiju!"
Neko od naih grlatih odgovara: "Kralj se enio - Tito se borio!"
Na komandir, vie ale radi nego potrebe, nareuje: "Daj'der tu pro-
tivtenkovsku puku da im zapraimo jedan..." Niandija se namesti i
usred tog nadvikivanja i prepucavanja, opali metkom protivtenkovskog
kalibra, u kuu iza koje su nai "sagovornici".
Za momenat nastaje tiina, prestaje psovanje i pucanje, a zatim neki
glas, istinski radoznao: "Iz ega si to sad opalio, mater ti partizansku?!".
"Topom! Poslali nam tvoji Englezi..."
Popadasmo od smeha... Ba ima i zabavnih trenutaka u tom ratu.
P R A S E
Planina Majevica, 1943. godine.
J edan sat odmora u zaustavljenoj koloni. Moe se spavati, izuti, jesti
ko ta ima, ali samo na mestu na kome se ko zatekao. Ipak svi najradije
spavaju.
Zadnja eta, na ivici obronka, bie istovremeno i bono obezbeenje.
I ta e se eta odmarati, ali pod orujem - a jedan borac e biti budan
i osmatrati peaku stazu, tridesetak metara nie - mada se ne oekuje
da bi odatle mogla doi neka opasnost.
Na strai je Marko "Laarac"... Ljut to jedini ne sme da spava ("Zato
ba ja!"). Uskoro se sve smiruje. Kolona spava.
Sasvim neoekivano, stazom koja se ukrta sa naom, promoli se
etnika kolona... Idu oprezno, znaju da nismo daleko odmakli... Ima
ih samo nekoliko desetina. J edan ide dvadesetak metara ispred ko-
lone... a zatim, ve leernije, nastupa kraa kolona, medu kojima i jedan
sa oficirskim oznakama... A nekoliko koraka iza njega, ide etnik koji
nosi (da li oi varaju?) - ispeeno ("re", kae Marko kasnije) - prase,
na drvenom ranju!
Marko tiho otkoi puku... Nee nikog da budi da, glasom ne otkrije
na poloaj koji etnici oigledno nisu primetili (mislili su, valjda, da
smo ve daleko odmakli). Uzbueno niani... tiho... makar jednog moe
sigurno smaknuti. Ali koga? Oficira, njega treba, ali pobei e onaj s
prasetom... Sukob svesti i gladi! Sekundi promiu... kolona odmie...
"svest", kasno, ipak pobeuje...
Prasak puke, probuena eta skae sa orujem. Niko jo ne zna o
emu se radi, Marko samo vie "Prase!" Meutim, prasee peenje je
daleko odmaklo u umu... Nema ni oficira koga je gaao. On je ili mo-
da lako ranjen, ili najverovatnije, neokrznut.
eta pojuri za njima u umu, vraaju se jedan po jedan ljutiti... slono
grde Marka: "ta si imao da se koleba budalo... Onog s prasetom je
trebalo odmah da niani, bacio bi prase i ako ga ne pogodi", "Ko-
mesari ti pamet poremetili"... "Uh, da sam ja bio!"... "Ljudi, ja bih ova-
kve oter'o kui, majke mi"... "Idi sad nek te Beli primi u Partiju"... "Ma
pusti ga i to bi promaio".
D I V
Dve strasti su ga nosile - sasvim razliite: Revolucija i lov! Lovei -
sanjao je o Revoluciji, ratujui sanjao je o lovu... Inae vrlo discipli-
novan - samo je jedanput zasluio ukor, kada nije odoleo da ne puca
na lisicu u vreme kada se nije smeo otkrivati poloaj. Primio je zas-
lueni prekor, valjda jedini do skorog kraja partizanskog ivota.
J edino njega na "Brica" nije nikada odbio da obrije.
Po nacionalnosti Maar - njega je u naem (njegovom) ratu, tiho i
nepatetino, nosila pre svega idejasocijalistike revolucije. Kad je posle
rata neko od naih teoretiara, dugo posle njegove pogibije, objanjavao
da je na rat bio - nacionalna borba po formi a revolucija po sadrini -
ivo sam se setio Boroa. On je, verovatno, od poetka pa do svog kraja
uestvovao samo u jednom vidu te nae borbe - Revoluciji!
Hrabar i moralan, govorio je malo, jeo zaudo takoe malo (da ne
izgleda da uzima vie nego to doprinosi).
J edini lini problem za koji je traio razumevanje svojih saboraca bila
je - obua. Nerviralo ga je to mi ostali, nii i kratkonogi, nismo uvek
razumevali ta za oveka njegovog rasta i stasa znai ostati bez obue
na nogama. Uredan, kakav je nauio da bude kao radnik i siromah,
nosio je sa sobom i uredno uvan, skroman komplet obuarskog alata,
kojim je briljivo odravao svoje cipele broj, recimo pedeset i neki...
J edanput smo zarobili celu domobransku pukovniju.... i za njega jedva
nali obuu. U ali smo govorili (izmislili) kako "Div" moli jednog dugo-
nogog domobrana da ne stupi u partizane - jer bi u tom sluaju na
njegovim nogama ostale i njegove cipele...
A mnogi od nas olako su od njega traili komadi koe ili obuarski
kanap i ekserie... koje bi on na kraju davao uz ogoreni komentar (sa
izrazitim maarskim akcentom) da takvi "vrapci" mogu lako stei ci-
pele kad zarobimo bilo kakvu desetinu... dok on mora da saeka zarob-
ljavanje itavog puka, ili makar zauzimanje nekog omanjeg grada.
Kad sam jedanput govorio pred etom da e posle rata ovaj narod
najzad stati na svoje noge, "Div" me je eretski prekinuo: "Samo ne
bos!"
" P R O M A A J "
J edna eta bataljona u kojem je bio "Div" spustila se u dolinu prema
cesti Tuzla-Zvornik da pokupi neto hrane od sirotih za nae izgladnele
- za "bolnicu" u ekoviima.
Sili smo sa Rakinog brda u dolinu, januara 1943. godine, s mukom
pregazili do pojasa duboku, brzu reicu Spreu, zaleenih ivica sa obe
strane. "Div" je, valjda, jedini skinuo svoje "domobranske" cipele (pola
platno - pola koa), preneo ih iznad glave... Zatim smo odmah naili
na estoku vatru, zbog koje smo podue ostali leei na snegu i ljutom
mrazu.
Sve je toga dana krenulo naopako! Ve je svanulo kada smo rasterali
one koji su nam bili na putu... zatim uli u neko selo i, uz kuknjavu ena
i staraca, pokupili onih nekoliko mravih krava hraniteljki, koje smo
pronali - i ve u po dana, rizikujui vei okraj, krenuli prema brdima
sa kojih smo se spustili.
Prolazili smo ispod jedne skupine kua... Bio sam pored "Diva", na
zaelju kolone, kad smo se, blago reeno, ubrzano povlaili. J edna je
ena kroz mali prozor na kui, sa pukom u ruci, nianila na nas i ispa-
lila nekoliko metaka promaujui nas tek za koji santimetar... Sad smo
ve skoro beali od tog ogorenog i dobrog strelca-ene, kada je jednim
metkom pogodila "Diva" u cipelu i raznela mu potpeticu.
To je sada bilo mnogo vie nego to je "Div" mogao podneti... Zastao
je, kleknuo lovaki, nanianio prema eni na prozoru - i odustao! Obra-
ajui se ogoreno samome sebi: "Nisi ovako, Boro, zamiljao pro-
letersku revoluciju!"
Ceo dan nismo uspeli da se dokopamo one Spree koju smo te noi
pregazili... stoka se razbeala... Vraali smo se potiteni i postieni.
Duboko u no utvrdili smo da smo ponovo na prilazu selu iz kojeg je
na nas pucala ona nesretna ena.
Popravljajui sutradan cipelu Boro mi je rekao: "Samo kad nisam
opalio na onu enu. Strelac najbolje pogodi kad e se posle kajati".
B O S
Zima 1943. godine - okolina ekovia.
Nema hrane za ranjenike... Bolnica je konano ostala bez ikakvih
zaliha. Sneg do pojasa. Mora se ponovo sii s planine... u "etnika" i u
"ustaka" sela i doneti (oteti) hrane, makar za najtee ranjenike.
Ko je te zime bio gladan, mogao se nadati da e jesti samo ako, ranjen
ili bolestan, dospe u bolnicu. A sad ni tamo nema hrane.
Bedni smo, gladni, neobueni, iscrpljeni...
Formira se odeljenje boraca iz nekoliko eta, kojima se ustupa sve
to imamo od bolje odee i obue. Tako i moje cokule obuva sada neko
od njih.
Kasno nou, odeljenje se vraa. Ne seam se koliko su hrane doneli,
ali se seam da se nije vratio onaj koji je nosio moje cokule. Po drugi
put u ovom ratu ostao je bez glave onaj koji je na nogama nosio moju
obuu!
Sutradan: "Pokret!" Nekoliko nas bosih, seemo komade ebadi i
injela, vezujemo oko nogu obloge koje treba da zamene obuu koja se
nije vratila. Nosim oficirske znake na rukavima i krpe na nogama. Ubr-
zo se krpe smiu s' nogu, cepaju i raspadaju... Ostajem bos.
Video sam bose po snegu pre toga, ali sam sad saznao kako je to
zapravo ii bos po snegu.
Grbava, ugaena, zaleena staza, kojom se kree kolona... Dok je dan
bira mesto na koje e stati, kad padne no kao proklet stane uvek
na neravno... noga zapada u udubljenja koja ostavljaju konjske kopite.
Najtee je nizbrdo... A bol je valjda jo tei kad se mora podnositi utei,
jer ni bos nisam samo ja.
K A P A
Severno od ceste Tuzla-Zvornik, rana jesen 1944. godine.
Jo se tapska komora nije sasvim ni raspakovala, kada je nekoliko
nemakih tenkova i bornih kola stiglo na svega stotinjak metara do
zgrade taba bataljona, sa kojim sam toga dana bio u pokretu.
Nismo ih ni oekivali ni uli, dok nisu ve doli na "vatreno odsto-
janje".
U neredu, ali ne panino, bataljon se trkom spasava povlaenjem
uzbrdo. Skoro su svi uspeli, pod zatitom prisebne odstupnice, da se
izgube u umi.
Sa zatitnicom smo ostali komesar bataljona i ja... Penjemo se, bei-
mo u stvari uvalom koja, kada su se borna kola ve sasvim pribliila,
nije vie zaklonjena ni od pogleda, ni niana.
Sad prate i gaaju ba nas dvojicu. ujemo kako viu "oficiri!", poto
su valjda primetili i oznake na naim rukavima... Pada mi kapa s glave...
Zastajem da je podignem, sramota je da oficir bei bez kape, nastavljam
- ja da se penjem, a oni da gaaju...
Kad sam stigao na uzviicu izvan vidnog polja strelaca (bolje rei,
lovaca, toliko su nam se posvetili)... skidam s glave metkom probuenu
kapu, vidim tek sad da mi je i injel probijen kod noge.
*
Poslednje noi pred prelazak Drine - nestao je moj konj sa torbicom,
dnevnikom i kapom. Nestao je i ranjenik, moj zemunski kolski drug
Duan Zali, kome sam dao konja.
Da je dnevnik sauvan, znao bih danas tano i dan, kada se kapa
rtvovala za moju glavu.
S U R O V O S T
Zarobljen, vezan - etnik! Nije mu jedina krivica to to je pucao na
nas u etnikoj zasedi. Metani o njemu znaju mnogo, trae uzalud da
mu oni sude. Bie streljan! Ali kasnije, dok odmaknemo, ovde se ne
sme pucati.
Koji sat kasnije, pravi trenutak da nastupi "Krda". Straaru namigne
i vano zapovedi: "Ajde idi, slobodan si, ja u da vidim ta emo sa
njim!"... A zatim unezverenom zarobljeniku, prijateljski: "ekaj, prvo
da te odveem... Jesi li ti, brate, Srbin?"
"J esam" - odgovara bojaljivo, u strahu da i tim odgovorom neto
sebi ne pogora.
"Vidi li da ovi 'oe da te streljaju..."
"Prinudno su me mobilisali, pomagaj, ako Boga zna!", pravda se
jadnik, moleivo.
Krda mu se pribliava poverljivo, govori tiho, ali tako da i drugi ipak
uju i uestvuju u surovoj zabavi:
"Sluaj brate Srbine, neu dati da te streljaju!... Samo, mora i ti malo
da pomogne!"
"Hou" - ve prisebnije - "uiniu sve to kae"!
Krda, ve glasnije, da sad svi uju i vide, dobaci mu no!
"E, pa lepo, onda je najbolje da se ti sam zakolje!"
J adnik se unezveri. Maloduno, drhtavim glasom: "Kako u, pobogu!"
"Po vratu, brate - tako kako si to na nama izvebao. Nismo mi ko-
ljai, vi ste!"
"Ne mogu!"
"Vidi, ja s tobom lepo, a ti... E, grdno si me razoarao! I ti jo kae
da si Srbin!"
"Imam decu... molim te..."
"Imao sam ih i ja."
"Bolje me streljaj."
"Eto, kako si neiskren... A malopre si rekao da ne voli da bude stre-
ljan... Ajde sada, dosta ale, kolji se!.. J a sam ovek od rei, ako ti nisi...
Probaj makar da vidim da se trudi." Najzad, vikne, surovo: "Kolji se!"
Straar, zaduen za zarobljenika, koji je pristao na "pozorite" ne iz-
dra, prekida predstavu: "Sklanjaj se Krdo. Isti si kao i oni!"
Metak u cev. Pucanj! Predstava je zavrena.
Prestaje smeh, poinje stid. Kratko je trajalo i jedno i drugo, surovi
rat uri dalje.
R A N A
Na prilazima Ugljeviku (Semberija). Kasna jesen 1943. godine. Mrkla no.
Povlaimo se posle neuspelog pokuaja da ga zauzmemo. Oekivali
su nas, bilo ih je vie nego to smo mislili. Ubrzo poinje njihov pro-
tivnapad.
Tiha komanda: "Povlaenje!"
Prelazim preko jedne ivice, poslednji u koloni, kao to i dolikuje
komesaru... Bljesak, prasak, tupi udarac, kao motkom, po desnoj ruci...
Mitraljeta mi ispada iz ruke... podiem je, ali oseam neto toplo, lep-
ljivo u desnoj aci. Ranjen sam, dakle...
Pokreem prste... mogu... znai kost nije pogoena... Ne javljam da
sam ranjen, da ne poveavam paniku, tog neizbenog pratioca svakog
neuspeha. Pokuavam da stignem kolonu ali sve vie zaostajem. I krv
sve obilnije tee... Moram ipak doviknuti da sam ranjen... Otvaram
usta, glas sopstveni ne ujem. ujem, meutim, viku iza lea, na srp-
skom: "Hvataj ih ive...!"
Zamraenje, vie se niega ne seam...
*
Tee neko dugo, sporo, komarno trajanje... Polagano razaznajem
osvetljenu tavanicu iznad glave... Tiho je... ta se to dogodilo, kako sam
dospeo ovde? Seanje se polagano vraa do mesta prekida. I - strah,
kao udarac!... Ko me je doneo ovamo... J esam li zarobljen?
Od straha me izbavlja poznat, topli, enski glas... "Beli, probudi se,
moramo brzo dalje"... Ruka mi je u krvavom zavoju, pomau mi da
stanem na noge, penju me na konja. I opet prekid...
Budim se ponovo u svitanje. Sad ujem ne samo glas, nego vidim i
lepo lice nae bolniarke Milice. Anela sa petokrakom na kapi... "Iz-
gubio si mnogo krvi."
Kad sam ozdravio preao sam u drugu jedinicu. Milica tada vie nije
bila iva.
G L A S
Komandant jednog bataljona Druge vojvoanske brigade bila je tada
istaknuta partizanka - "J anja" (nisam ni tada znao njeno prezime!).
elja je bila komandanta divizije Danila Lekia "panca"* i komesara
tefana Mitrovia, da u njihovoj diviziji bude, moda prva, ena ko-
mandant bataljona u partizanskoj vojsci! Po izuzetnoj linoj hrabrosti,
koju borci inae vie od svega cene, ona je to sasvim zasluila. Ume-
nost komandovanja joj nije bila toliko istaknuta osobina, ali je istina
da nije bila manje uspena nego neki "muki" komandanti.
Imala je, ipak, za komandovanje neke potpuno neodgovarajue oso-
bine: ila je uvek sa prvim redovima i glasno izdavala nareenja u toku
borbe, a imala je izrazito enski glas, jako tanak, skoro piskav.
J edanput je njen zamenik Steva, ozbiljno i drugarski zamolio da ne
komanduje glasno za vreme borbe: "Zar ne vidi, J anjo, koliko se banda
ohrabri kad ti glasno vie 'Napred!'"
P A R T I Z A N K A
U ratu sam nauio da potujem ene. Video sam mnogo mukaraca
junaka ali i kukavica. Nikad u partizanima nisam video enu - kuka-
vicu.
Mukarci moraju da idu u rat. ene ne moraju. Njih nisu terali u
partizane, njih su terali iz partizana!
Momke nagovaraju da ostave svoje domove, kada je zemlja u opas-
nosti. Od ena se zahteva da ostanu u svojim domovima.
Mukarac je dobrovoljac u partizanima i onda kada se odazvao tek
na peti poziv. ene dobrovoljce odbijaju i kada deset puta mole da ih
prime. Znam devojke koje su najzad primljene u partizanske redove tek
kada su - pratei kolonu u kojoj su njihovi momci, ili braa - toliko
odmakle od svoga sela da se vie nisu mogle vratiti kuama.
" Danilo Leki "panac". Roen 1913. kod Andrijevice, Crna Gora. Zavrio Filozofski fakultet u
Skopju. lan KPJ od 1935. panjolski borac. Sudionik NOB-e od 1941. Zamjenik i komandant Prve
proleterske brigade. Narodni heroj.
Mukarcu u selu kau: "ta eka, to ne ide u vojnike". eni kau:
"Ostani tu, kod kue, ta e meu vojnicima". Mukarac rizikuje ast
ako ne ode da se bori. ena, kada ode da se bori, rizikuje da se, posle
drugovanja sa ratnicima, posumnja u njenu ensku "ast".
Mukarac i u ratu ima odmora. ena-borac i kad je odmor ima posla
- da opere svoj i tui ve, da se postara za svoju urednost, da s mukom
nae neko usamljeno mesto i da zbog toga bude sumnjiva da je nestala
nekim "drugim poslom". Mukarac se hvali posle rata kako je imao
uspeha kod vie ena. ene kriju i da su nekog, jedinog, nekazano i
neuzvraeno volele. Mukarci, ratnici, pobednici, steknu preporuku za
povoljne enidbe. Ratnice, pobednice, mnoge, nikad ne nau mueve...
Posle rata, esto, ni svoje ratne drugove.
Ne pamtim da je bilo kada partizanka dezertirala ili dopustila da
bude zarobljena. J er, strano je bilo ono to eka zarobljenog partizana.
Stranije je samo ono to eka zarobljenu partizanku.
ene-bolniarke su u najstranijim asovima ovoga rata bodrile svoje
drugove partizane, da samo jo malo izdre, da ne malaksaju. Izdr-
avale su i napor, glad i strah bez oajavanja, psovki, i kletvi, od kojih
nisu mogli da se uzdre njihovi drugovi. I uz sve to su se jo divile nji-
hovom junatvu!
Vera Raji se nije posle rata hvalila da je za rukave hvatala "mu-
karine" i vraala ih na poloaj, dok ona ne previje svoga ranjenika. Kad
mukarci nisu izdrali, na rukama je, sama, iznela ranjenika.
Veliina ovog naeg rata je stotinu puta ispriana. Veliina ene u
njemu ostala je u senci mukog prava prvenstva na junatvo.
Mnogi od nas ne bi danas bili ivi da su partizanski bolniari bili
samo mukarci. J a sigurno ne bih, mada danas ne mogu pouzdano da
se setim ni njenog imena...
A niko ne bi bio srean da mu je napisana pohvala: "Hrabar je i po-
rtvovan - kao partizanka!"
U S T A A
Niko posle ovog rata ne pominje naeg "Ustau"! On je stvarno bio
ustaa... Mladi, zarobljen negde 1942. godine i samo sticajem okolnosti
nije bio odmah sreljan. Nije se ponaao kukaviki, bio je iskreno izne-
naen odnosima koji vladaju medju nama.
Tovarili smo mu na lea sve to je drugima bilo teko da nose i zbog
toga je bio, prvo odvezan, a zatim i sve blae nadziran. Kada je dolo
vreme da se streljanje izvri, traio se, kao i uvek u takvim nelagodnim
prilikama - dobrovoljac! Bila je to, ovoga puta, jedna devojka, Marica,
uverena valjda, kao i veina tadanjih boraca, da time polae jo jedan
ispit beskompromisne borake odlunosti. Mrnja prema neprijatelju
bila je vrlina. Sramota je bilo nemati je!
Postavljen je tako "Ustaa", leima okrenut prema dobrovoljcu...
Marica je opalila... i u uzbudjenju - promaila!
Odmah se zaula i energina komanda: "Ne pucaj tamo!" Stroga za-
povest da se pucanjem ne otkriva nae prisustvo.
Tako je neuspeno streljani "Ustaa" nastavio da nosi municiju, pa
kasnije i oruje, kada ga je bilo vie nego boraca.
U jednoj estokoj borbi, kada smo zaboravili i gde su nam glave, a
kamoli gde je "Ustaa", ispostavilo se da je on, pomaui mitraljescu,
tvrdo i hrabro ustrajao na jednom poloaju i meu poslednjima ga na-
pustio.
Onda je usledio kratak i astan razgovor:
"Dakle, streljati te neemo, ostani sa nama dok hoe, a kada se na-
emo na mestu koje ti je najpogodnije za odlazak - ti idi! Nemoj beati,
kai nam kad rei da ode". On je to kratko i odluno obeao. Zatim
je jednostavno - ostao! Kad je i puku uzeo, niko vie nije ni pomislio
da mu je oduzme.
Postao je, kasnije, sa nepromenjenim nadimkom: "Ustaa", valjda,
zamenik intendanta bataljona ili tako neto...
Poginuo je rano, zato ga se valjda malo ko sea. Pa, ipak, nemogue
je da ga se ne sea ba niko od onih koji su ga blisko poznavali i toliko
puta prepriali ceo ovaj rat, ne odabirui uvek dobro ono ta zasluuje
da se ubroji u njegove svetle trenutke.
" Z A M E N I K " K O M E S A R A
Partizanska vojno-politika hijerarhija bila je na izgled vrlo jedno-
stavna. Borci - vojni i politiki rukovodioci - nii i vii tabovi... U
tabovima bataljona, brigada, divizija: komanadant (u eti komandir)
i njihovi zamenici. U bataljonskim i viim komandama jo i naelnk
taba. Najzad, od ete do divizije, politiki rukovodioci: komesari i za-
menici komesara. Na izgled sve jasno i u svim modernim vojskama
skoro isto, ili bar vrlo slino.
Pa ipak - nije!
Partizanski zamenik komesara ima velika faktika ovlaenja a svoju
dunost obavlja dobro tek ako ne (zlo)upotrebljava ta svoja ovlaenja.
Njegov diskretan poloaj u vojnoj hijerarhiji (zamenik!) ima da znai
skromnu, povuenu poziciju, sa koje se mora oseati odgovornim za
sve to se u jedinici dogaa, za sve njene uspehe i promaaje, uklju-
ujui i vojne, njih pre svega, jer smo se i okupili borbe a ne politike
prie radi... Njegova "javna" ovlaenja skromnija su od njegovih fak-
tikih odgovornosti... Komandant (razume se, prvi u tabu) odgovoran
je da jedinica pobeuje... Zamenik komesara (po poziciji -etvrti) u
tabu je odgovoran da jedinica moralno izdri, da veruje u ciljeve, u
smisao rtvovanja koje podnosi vojnik... da usklauje line i vojnike
odnose meu borcima i stareinama, a naroito da se stara o ponaanju
vojske prema stanovnitvu... I lini primer - iznad svega: meu prvima
u napadu, meu zadnjima u povlaenju. Sit, samo ako su svi nahra-
njeni...
To su bila vladajua pravila. Izuzetaka je dabome uvek bilo. Drug
zamenik odgovoran je da ih bude to manje. Zamenik komesara - par-
tizanski "svetenik" i ratnik, istovremeno!
Tekoe u odmeravanju "zasluga" nisu jednostavne ni kada se niu
uspesi, a kamoli kada se odmeravaju uzroci neuspeha: da li smo (kada
smo) poraeni zato to je komanda bila neveta, ili zato to su borci, a
pre svih lanovi Partije i Skoja, bili nedorasli da razlogom i primerom
povedu i moralno odre umornu, gladnu i bosu vojsku u borbama sa
jaim, obuenijim i naoruanijim od nas!
Skoro celo vreme ovog rata proveo sam kao zamenik komesara ete,
bataljona, brigade, divizije. Tvrdim da je takvu "pomeanost" ovla-
enja, prava, dunosti.... mogla da podnese samo vojska kojoj su naj-
vaniji ciljevi borbe koja se vodi, i u kojoj je sve, a pogotovu nadlenosti
i vanosti bile tome potpuno podreene. Bez veih trzavica i neslaganja
bili smo esto "svi-sve" u toj nejasnoj podeli. Uostalom, voleli smo se
i slagali, sve podreivali ciljevima, pa i samu tu ljubav.
Za muku, a ne za paradu te su podele dunosti bile potrebne: da se
komanda neosili, i da se Partija i politika nepovojnii, da se ciljevi ne
zamagle!
D U V A N
Hrabri, vedri, strogi, ali vrlo omiljeni "Glamoanin", komesar Prvog
bataljona Tree vojvoanske brigade - ika Vui. "Intelektualac" (stu-
dent), "narodskog" kova. Sve uvek kratko, jasno i glasno!
Objasni on onako "komesarski" da "nije lepo" da neko sam neto
uzima za sebe od naroda, kad ve ionako intendanti uzimaju za sve nas.
Ali najubedljiviji je kada obea, aljivo ali ubedljivo: "Ako vidim nekog
da sam neto uzme, ja mogu i da bijem!" J ednom prilikom je ta kome-
sarska nastava bila i oigledna.
"Nikolice, ta sam ono pre neki dan govorio na politikom asu"?
"Ti si, drue kom?
are
>govorio o ciljevima nae borbe, o tome da
emo mi i saveznici |bediti..."
"I ta sam jo gov'"
0
-"
"Da e posle rata socijalizam" - radosno se priseti Nikolica, ta
bi to komesar voleo*
la u
J
e
-
"Pa ta sam posle
:
g
a
kazao?"
J edini je ika ozbi '
an
' mada
s mu
kom. Svi sem Nikolice vide kuda
vodi komesarova l j u'
i tost
- vide zadenute svee listove duvana (da se
to pre osue) na N i ^^o j kapi.
"Govorio si..."
Neko, kao na asi
1 u
koli, jedva suzdravajui smeh, doapne mu:
"odnos prema naroi'
u

"Da, odnos prem
1 nar
odu", seti se najzad i Nikolica - duvana na
svojoj kapi! Sad je k
l Sno
>sve je jasno...
"Pa ta sam onda )
o
rekao?"
"Rekao si da e i
d a bi
j e ako..."
"Odlino! Dobro ^upamtio!"
Zatim ga udari r'
l er d
om kao predratni podnarednik i zaljulja ga
zajedno sa pukom ' okienom kapom, koja mu pade sa glave.
Stroj se slono za
s me
j
e
- Smeje se poto je doao sebi i dobroduni
Nikolica...
*
Nikad ni pre, ni Kasnije nisam video, pa ni uo, da partizanski sta-
reina, a pogotovu K
ome
sar, udari borca. Kad je ika doao da mi pri-
zna ta je uradio, st
ro
g sam ga ukorio. Otiao sam zatim u bataljon i
pitao Nikolicu (preJ
svi
ma) kako je kanjen zbog onog duvana. Priznao
je da jeste kanjen: "Komesar me je pred svima kritikov'o..."
"akom?" - pitao sam.
"A, ne, drue Beli, znam na ta misli, to se drug Zika samo alio".
"alio se, alio", potvrdili su svi, smejui se u glas.
E T N I C I
etnitvo je (u Bosni sam to, posle Srbije, najblie i najdue pos-
matrao) velika tuga i beda, srpska i ljudska.
Verujem da su najbolji meu njima iskreno poverovali da tako naj-
bolje slue srpskom narodu. Mnogima je pogodovalo to se u isti mah
i "bore" (nose puke u okupiranoj zemlji) i spasavaju sebe i svoje (a
aktivna vojna lica izbegavaju jo i nevolje nemakih zarobljenikih lo-
gora). Kod treih se "sretno" spojila sklonosti ka besposlienju ili na-
silju, sa "viim" ciljevima srpstva, monarhije, pravoslavlja. Ambicio-
znim mladim oficirima "akademcima" mogui put da se posle savez-
nike pobede probiju do viih inova i velikih nacionalnih priznanja.
Nekima je etovanje bilo, ne samo nastavak velikih, mitskih tradicija
i nain da iz seljake zabiti udu u svet uspenih "ljudi iz naroda". Mnogi
su tada prvi put u ivotu bili besplatno siti, napiti - i vani! Bilo je,
kasnije, sve vie onih koji su prisilno mobilisani, ne shvatajui smisao
tog beskorisnog lenarenja i potucanja.
Na podruju Kosmaja, na poetku rata, esto smo se sretali sa et-
nicima, u to vreme znatno malobrojnijima od nas. Nismo se mnogo
dopadali jedni drugima, ali smo se tolerisali. Razgovarali smo i o nekim
zajednikim akcijama, od kojih nije bilo nita, jer njima za to "jo nije
vreme" a za nas je bilo ve krajnje vreme da vie doprinosimo napad-
nutom Sovjetskom Savezu, prvoj zemlji socijalizma. Oni su, mahom
srednjoveni seljaci, voeni sa ponekim oficirom Vojske ili andar-
merije. Za nae kriterije oni su bili odvie bahati, nakieni redenicima,
kamama i ubarama, esto napiti i grubo zahtevni prema domainima
u pogledu hrane, smetaja i opreme. A mi smo za njih bili stranci, "va-
roani", kolarci, belosvetski komunisti, prevratnici. Oni mrze Nemce,
mi faiste. Oni "za kralja i otadbinu", mi za osloboenje i socijalizam.
Kako je rat odmicao, beda lanog ratovanja postajala je sve oigle-
dnija!
Tako su se, na primer, u istonoj Bosni, druge polovine rata, oko
Bijeljine, Tuzle, Srebrenice i Vlasenice motale bradate aveti... voene
nekim vojvodama: Derikonjom, elonjom, Keroviem, pop Savom... Sve
vojskovoama na dobrim konjima, sa nekoliko desetina ili stotinjak
naoruanih bednika, "boraca protiv komunizma", koji nikada ni metka
nisu opalili na okupatora. Sa pompeznim "tabovima", autantima,
brojnim "seizima", posilnima, ordonansima. Najprimitivniji nosili su
na glavama ubare od jagnjee koe, sa papcima... Strani i vani svima
nemonima i nenaoruanima, moda i sebi i samima, sa kokardama,
ponekad primitivno izlivenim od olova. Valjivi, plaljivi, prljavi i pi-
jani, vozili su se fijakerima, lokali i pucali, slavili i zaklinjali se "mladom
Kralju".
Najbednije je bilo kada su takvi uveravali sebe i druge da se rtvuju
za spas srpstva od: "Titovih komunista", "masona" i "ivuta", od "kolek-
tivizacije ena", "zatiranja srpske vere". Zastranjivanjem naroda da mu
preti "hrana na kazanima", "ruenje mea na njivama", koje ni sa me-
ama i bez njih nisu mogle da ih prehrane.
Najzad, krajem rata, demoralizacija zbog nareenja Njegovog Veli-
anstva Kralja Petra II, da se stave pod komandu komunistikog Mar-
ala Tita.
Najtraginija je, meutim, morala biti sudbina onih izmeu njih, koji
su uzeli puku u ruke u potenoj veri (a bilo ih je ne malo - pogotovu
na poetku rata) da su duni da se rtvuju za otadbinu i slobodu.
P E S M A
Sa Majevice se, kao i obino, preko Kalesija sputamo ka cesti Tuzla-
Zvornik. Uvek neujno, koliko god je mogue, da ne alarmiramo "zeleni
kadar" (lokalne muslimanske civilne strae) i da sukob sa njima ne
alarmira vee ustako-nemake jedinice, kojima su oni pomagali u
kontroli te komunikacije.
Ovom prilikom elo kolone sretno i neopaeno izbija na domak ceste.
Ni jedan metak nije opaljen, a bono obezbeenje nikoga ne primeuje
na cesti.
Naelnik taba bataljona, profesor matematike, Branko Krnjaja, za-
dovoljan to prelazak protie u miru, poziva "vezom" preko borake
kolone svog kurira Stevu, koji je negde na zaelju kolone.
"Naelnik nareuje da doe kurir Steva", tiho, "vezom" od jednog
borca do drugog, prenosi nareenje zaustavljena umorna i sanjiva ko-
lona... Reenica se ponavlja i - kao to se neretko dogaalo - postepeno
izobliava. Na zaelje stie: "Naelnik nareuje da zaelje peva!".
Komandiru ete na zaelju nareenje nije ba izgledalo osobito ume-
sno, ali valjda, raunajui da je pesma pred cestom usred noi znak da
opasnosti vie nema, ili da moda treba da bude znak nae snage i broj-
nosti koja e uplaiti "zeleni kadar", izdaje zapovest: "Pevai ovamo"!
Usred noi, razlegla se omiljena komandirova pesma: "Kad su Sremci
krenuli iz te Fruke gore...", a malo zatim pucnjava sa oblinjih bre-
uljaka.
Neto kasnije i svetlee rakete na cesti.
"Neka se odmah javi na raport ko je dozvolio pevanje!", prenosi se
-ovog puta bez greke na vezama - ljutito naelnikovo nareenje.
E L N I
Po brdovitom i besputnom terenu, partizanska se kolona uvek kree
stazom (peakom, esto i kozjom) i u koloni po jedan na razmaku od
metar-dva izmeu boraca. Od tri bataljona jedne brigade, na primer,
elni bataljon "izbacuje" ispred sebe elnu etu, eta - vod, elna de-
setina trojicu boraca, savodiem (metanom, ako nam teren nije dobro
poznat), koji dobrovoljno ili prinudno pokazuje put itavoj koloni.
elna trojka je "pipak" kolone. Vrh igle! J edan od najopasnijih voj-
nikih zadataka. Vrh igle se esto lomi, toliko pre, koliko je tvri mate-
rijal koji treba da probije. Ako je u zasedi manja grupa protivnika (naj-
ee etnika, koji su skoro uvek "lokalni" pa dobro poznaju teren),
onda je prepreka lako savladiva, ali na elu kolone skoro uvek neko
gine, ili biva ranjen.
Treba samo sebe zamisliti na mestu onih boraca koji se na elu ko-
lone, naroito nou, kreu jedino moguom stazom koju - pouzdano
se zna, iako se ne zna tano gde - spremna oekuje prikrivena nepri-
jateljska zaseda. Pogotovu ako se u proboj kree sa nemilosrdnim nare-
enjem: "Pod svaku cenu", kad drugog puta i nema, i kada se svanue
ne sme doekati na golom kamenjaru i avionima nad glavom.
Kad smo odreivali elni odred za proboj preko ceste Gacko - Ne-
vesilje u dramatinoj, mrkloj noi, u leto 1944. godine, na jedinom pravcu
koji nam je preostao i na kojem znamo da nas neprijatelj spremno oe-
kuje, gledao sam svoje drugove odreene za elo proboja. Tada sam ih,
u jako smanjenom brojnom stanju, skoro sve i poimenino poznavao.
Oni su, kao i ja, dobro znali da e te noi ginuti prvi... To se zove: "gle-
dati smrti u oi!"
Nikada ne ginu svi "elni", ali skoro nikada ne ostanu svi ivi!
P E S M A
Sa Majevice se, kao i obino, preko Kalesija sputamo ka cesti Tuzla-
Zvornik. Uvek neujno, koliko god je mogue, da ne alarmiramo "zeleni
kadar" (lokalne muslimanske civilne strae) i da sukob sa njima ne
alarmira vee ustako-nemake jedinice, kojima su oni pomagali u
kontroli te komunikacije.
Ovom prilikom elo kolone sretno i neopaeno izbija na domak ceste.
Ni jedan metak nije opaljen, a bono obezbeenje nikoga ne primeuje
na cesti.
Naelnik taba bataljona, profesor matematike, Branko Krnjaja, za-
dovoljan to prelazak protie u miru, poziva "vezom" preko borake
kolone svog kurira Stevu, koji je negde na zaelju kolone.
"Naelnik nareuje da doe kurir Steva", tiho, "vezom" od jednog
borca do drugog, prenosi nareenje zaustavljena umorna i sanjiva ko-
lona... Reenica se ponavlja i - kao to se neretko dogaalo - postepeno
izobliava. Na zaelje stie: "Naelnik nareuje da zaelje peva!".
Komandiru ete na zaelju nareenje nije ba izgledalo osobito ume-
sno, ali valjda, raunajui da je pesma pred cestom usred noi znak da
opasnosti vie nema, ili da moda treba da bude znak nae snage i broj-
nosti koja e uplaiti "zeleni kadar", izdaje zapovest: "Pevai ovamo"!
Usred noi, razlegla se omiljena komandirova pesma: "Kad su Sremci
krenuli iz te Fruke gore...", a malo zatim pucnjava sa oblinjih bre-
uljaka.
Neto kasnije i svetlee rakete na cesti.
"Neka se odmah javi na raport ko je dozvolio pevanje!", prenosi se
-ovog puta bez greke na vezama - ljutito naelnikovo nareenje.
E L N I
Po brdovitom i besputnom terenu, partizanska se kolona uvek kree
stazom (peakom, esto i kozjom) i u koloni po jedan na razmaku od
metar-dva izmeu boraca, Od tri bataljona jedne brigade, na primer,
elni bataljon "izbacuje" ispred sebe elnu etu, eta - vod, elna de-
setina trojicu boraca, savodiem (metanom, ako nam teren nije dobro
poznat), koji dobrovoljno ili prinudno pokazuje put itavoj koloni.
elna trojka je "pipak" kolone. Vrh igle! J edan od najopasnijih voj-
nikih zadataka. Vrh igle se esto lomi, toliko pre, koliko je tvri mate-
rijal koji treba da probije. Ako je u zasedi manja grupa protivnika (naj-
ee etnika, koji su skoro uvek "lokalni" pa dobro poznaju teren),
onda je prepreka lako savladiva, ali na elu kolone skoro uvek neko
gine, ili biva ranjen.
Treba samo sebe zamisliti na mestu onih boraca koji se na elu ko-
lone, naroito nou, kreu jedino moguom stazom koju - pouzdano
se zna, iako se ne zna tano gde - spremna oekuje prikrivena nepri-
jateljska zaseda. Pogotovu ako se u proboj kree sa nemilosrdnim nare-
enjem: "Pod svaku cenu", kad drugog puta i nema, i kada se svanue
ne sme doekati na golom kamenjaru i avionima nad glavom.
Kad smo odreivali elni odred za proboj preko ceste Gacko - Ne-
vesilje u dramatinoj, mrkloj noi, u leto 1944. godine, na jedinom pravcu
koji nam je preostao i na kojem znamo da nas neprijatelj spremno oe-
kuje, gledao sam svoje drugove odreene za elo proboja. Tada sam ih,
u jako smanjenom brojnom stanju, skoro sve i poimenino poznavao.
Oni su, kao i ja, dobro znali da e te noi ginuti prvi... To se zove: "gle-
dati smrti u oi!"
Nikada ne ginu svi "elni", ali skoro nikada ne ostanu svi ivi!
A E R O D R O M
Saveznika misija pri naem tabu ugovara sa bazama u Italiji da
savezniki avioni slete na ravnicu izmedju Rakinog brda i uzviice Os-
maci i preuzmu nae brojne nepokretne ranjenike. Ravnica je, po oceni
Saveznike misije, povoljna za sputanje aviona, mada se nalazi samo
na nekoliko kilometara juno od ceste Tuzla-Zvornik. Ali mi garan-
tujemo da neprijatelj nee proi dok avioni ne uzlete.
Neprijatelj osea da se neto sprema, etnici se sve ee pribliavaju
i primeuju nau zainteresovanost ba za taj teren.
Komandant divizije, "panac" (Danilo Leki) ini me lino odgo-
vornim da sa jednim bataljonom boraca proverim svaki santimetar
terena (jer su ve ranije na toj ravnici, nekih mesec-dva pre toga, pa-
ljene vatre i oekivana avionska poiljka koja tada nije stigla). Mera
poveane opreznosti pokazala se sasvim opravdanom, kada smo pro-
nali i uklonili nekoliko kamufliranih nagaznih mina, skrivenih u onis-
koj travi!
Ima li ih jo?
Detektore mina, dabome, nismo imali, nismo tada znali ni da pos-
toje. Koraamo uzdu i popreko, gazimo liniju po liniju... Prvo paljivo
gledajui ispred sebe, zatim sitno koraajui, pa najzad u gustom redu
trupkajui nogama po tlu... ivi detektori mina!
Tano u predvieno vreme uje se iz daljine zvuk avionskih motora...
pale se nae vatre... Prvi avion, posle irokog kruga iznad prostora,
poinje da se sputa, usmerava se, sa zaslepljujue jakim farovima,
prema sletitu oznaenom vatrama...
Tiina u napetoj strepnji... srce da iskoi od uzbuenja! Do zore, u
toku skoro itave noi, avioni su (njih deset, dvanaest?), sletali i odletali
jedan za drugim... Posade aviona razgledale su nas radoznalo, vidno
iznenaene onim to su ugledale. Nudili su nam cigarete, okolade,
vadili iz depova valjda sve to su mislili da nam moe trebati. inilo
mi se tada da su svi namirisani i da na nogama imaju lakovane cipele...
Tu su i Sremci prvi put videli i "crnce", tako neobine, a tako srdane,
nasmejane i uslune ...
Kada je i poslednji avion konano odleteo, odnosei sa sobom svet-
lost i buku, ostavljajui nam tminu i prazninu, borci "mog" bataljona
grlili su se od sree.
Saveznika misija nas gleda, ne znajui prave razloge naeg nak-
nadnog oduevljenja.
Nikad valjda nisu ni saznali da smo dve dobro ukopane mine pro-
nali i uklonili tek u poslednjoj proveri. Da su znali ne bi, razume se,
dopustili da avioni sleu. A ranjenici, ve okupani, dezinfikovani, samo
u opranom donjem rublju (ve su jedanput pre toga uzalud bili spre-
mljeni za transport) ostali bi da ekaju - ako doekaju - neku sledeu
priliku, ako bi je uopte i bilo...
Sa tog "aerodroma" ve je i u maju 1944. godine otpremljena jedna
grupa ranjenika, a zajedno sa ovom, u noi 16. na 17. jul, otpremljeno
je u Italiju (prema podacima iz knjige "Trea vojvoanska brigada")
ukupno 535 naih nepokretnih ranjenika.
A V E T I
"ienje" Semberije od partizana, februar-mart 1944. godine.
Sa obronaka Majevice, prema detonacijama i poarima koje pratimo,
procenjujemo dokle je stigla muslimanska 13. "Vraja (Handar) di-
vizija" (nemake uniforme i naoruanje, fesovi na glavama, nemaki
komandni kadar).
Sa jednom omanjom etom polazim u pozadinu, iza "linije fronta",
sa zadatkom da utvrdimo ta je poinjeno, da ohrabrimo koga zate-
knemo i pomognemo koliko i u emu moemo.
Redaju se jezivi prizori nasilja i pustoi!
Nigde ive due... izgorelo sve to se moglo zapaliti. U ponekoj kui
koja je ostala poteena, ili nekoj koja jo nije dogorela, vide se tragovi
neovenog divljatva bednika nad sirotinjom. Pobijeni su ne samo
ljudi i stoka, nego i psi, make, kokoi... Zarueni bunari, polomljene
sadnice. U kuama ili ostacima kua, isprevrtane postelje (gde ih je
bilo), pocepani jastuci, isprosipani pekmez i ulje preko njih, polupana
staklarija i grnarija... Slaba svetlost naih lampi ini ove prizore jo
stravinijima.
Koliki ruilaki "posao"!
Zavija hladan vetar, oteava nam da ujemo umove eventualnog
neprijateljskog prisustva, ali i nas od njih titi na isti nain. kripa raz-
valjenih vratnica i polupanih prozora... Kao da aveti i dalje tumaraju,
da jo jedanput zavire u svaki ugao ostataka zgrada i vajata... da se
uvere da nesrea nije moda neto propustila.
Navikli na uase, ipak smo uasnuti.
U jednoj kui, na izgled celoj, primeujemo titravo svetio. Prilazimo
oprezno. U kui, pored prituljenog ognjita, nepomino sede dve sta-
rice, dve ruevine. Ravnoduno okreu pogled prema nama, bez straha
- valjda ni za to vie nisu imale snage... Ne govore... ne plau... na naa
pitanja mumlaju neto nerazgovetno, kao da govore sa mrtvima.
U sobi nepodnoljiv smrad... Primeujemo po strani, krpama i po-
njavama jedva pokriveni le mladjeg mukarca, skoro deaka...
Dve sutranje smrti pored jednog jueranjeg ivota.
S V E T L A
Vreme este ofanzive. Najverovatnije, decembar 1943. godine.
Naa XVI. divizija, gonjena jakim zdruenim neprijateljskim sna-
gama, povlai se po kii, susneici i blatu - dublje u Bosnu.
Opet ta prokleta cesta Tuzla-Zvornik, koju svakako, ovog puta stvar-
no "po svaku cenu", moramo prei do svanua. Sa uzviice iznad ceste
(negde ini mi se blie Zvorniku) gledamo neprekinutu, dugaku moto-
rizovanu kolonu koja se bez zaustavljanja kree prema Tuzli.
Oigledno je da ne prolaze ovuda zbog nas. Suvie su silni i brojni
za takvu "upotrebu". Upaljeni, oboreni, farovi motornih vozila, nalik na
dugu svetleu zmiju, obeleavaju krivudavu liniju makadamske ceste.
Od buke motora tenkova, kamiona zatienih ceradama, bornih kola,
ne uje se nae prisustvo, a farovi vozila ne doputaju posadama da u
kinoj noi uju i vide bilo ta sem osvetljenog dela puta ispred sebe.
A cesta se, i da nije strogog nareenja Vrhovnog taba, mora prei
ove noi.
Nuda i odvanost, kada se udrue, uvek nau neko reenje. Upu-
ujemo se prema odabranoj otrijoj okuci, na usponu. Prelazimo u ma-
njim i veim delovima, u onim kratkim razmacima vremena kad, na
po nekoliko trenutaka, farovi vozila ne osvetljavaju na komad ceste
koju pretravamo. Sa jedne i druge strane ceste stoje nai "saobraajci"
koji u zavisnosti od razmaka izmeu vozila proputaju po dva, tri, deset
boraca. Najtee je, dabome, kao i uvek, sa ranjenicima na nosilima i
komorom.
Tako su te noi tri vojvoanske brigade prole "kroz" kolonu nema-
ke motomehanizovane divizije koja se povlaila iz Grke prema se-
verozapadu J ugoslavije.
Ne znam da li je ova nemaka divizija uopte bila obavetena o na-
em prisustvu, ali sam siguran da nije zbog nas izabrala ovaj putni pra-
vac, niti bi zbog nas - i da su nas otkrili - na due prekunuli svoj po-
kret. Meutim, jedinice koje su nas dovde dognale sigurno su znale za
taj transport i raunale da e nas takva prepreka dovestu u bezizlaz.
Kasnije, u svitanje, kada smo ve odmakli od ceste, jedan zadovoljan
glas iz kolone: "Nek' jo neko kae da su svi Nemci isti! Ovi na cesti su
ba zasluili da ih noas propustimo!"
M E S E C
Dve vojvoanske divizije (16. i 36.), u noi 11. na 12. avgust 1944.
godine, kreu se preko J ahorine prema cesti Kalinovik-Foa, sa na-
merom da je predu, uzmiui pred jaim neprijateljskim snagama. (Mis-
lim da je to bio poetak VII. ofanzive, voene velikim delom ba protiv
vojvoanskih brigada u Bosni.)
Prilaz cesti - krevit i teko prohodan. Tek nepun kilometar ispred
ceste i samo kojih stotinu metara od odabranog mesta prelaza, teren
nije doputao kretanje van jedine mogue, "kozje" staze, kroz goli, ljuti
kamenjar.
Spustila se no. Prvi deo noi, do predstojeeg izlaska meseca, bio
je totalno mraan.
Brojne i dobro naoruane vojvoanske brigade, na elu sa jednom
od njih (ne znam tano kojom), izbile su, ve po mraku, na domak
ceste. Vidljivi znaci neprijateljskog prisustva nisu se primeivali, ali je
ipak reeno da se cesta ne prelazi, dok ne pristignu i kolone ostalih
brigada, kako bi sam prelaz to krae trajao, i time poveala verovat-
noa da se bez due borbe - ili bez borbe uopte - sve jedinice to pre
nau na drugoj strani ceste i produe, prema takoe besputnim pre-
delima, ka tromei Bosne, Srbije i Crne Gore.
Ta odluka o prikupljanju jedinica pred cestom bila je tehniki racio-
nalna ali vrlo rizina, ako bi to okupljanje bilo primeeno.
Tako se dogodilo da se po mrklom mraku, na stotinjak metara pred
cestom - na koju su dodue ve levo i desno poslata naa bona obez-
beenja - nau, uporedo, jedne pored drugih, tri-etiri kolone, koje su
se - u skoro neprozirnoj pomrini - potpuno pomeale!
Nastalo je nervozno, skoro panino raspitivanje ko je iz koje brigade,
uzalud traene pokidane veze izmeu eta, bataljona i brigada, to je
totalno dezorganizovalo izmeane borce, tabove, komore i bolnice...
Da je tada jedna, makar i manja, ali dobro orijentisana nemaka
jedinica udarila na ovu nau skupinu, tanije gomilu, nastao bi neopisiv
haos, a nae brigade, ma koliko brojnije, bile bi potpuno nesposobne
za borbu, izgubile bi svaku predstavu kuda poi, kako upotrebiti oru-
je... pa ak i kako se povlaiti, tanije beati. Nae oruje teko da bi
pobilo vie neprijateljskih nego sopstvenih vojnika. J ednostavno, vie
dobro uvebanih brigada, od nekoliko hiljada ve iskusnih boraca -
postalo bi za tili as, dezorijentisana, bespomona, neupotrebljiva go-
mila.
Te noi nas je sam bog spasao.
Uskoro se na bonom obezbeenju iz pravca Foe zaula pucnjava,
zvui nemake motorizacije i eksplozije tekih oruja ka bonom obez-
beenju, koje je u tom momentu bilo jedini boraki sastav koji je mogao
da deluje kao vojska. Slata su im u nekoliko mahova nareenja da za-
dre neprijatelja to due, "po svaku cenu!"
tabovi svih stepena nalazili su se na cesti i tu neprekidno i panino
pokuavali da prepoznaju svoje borce, da ih poure da trei prelaze
cestu, pre nego to bi kolona bila prekinuta.
Oajniki je na kraju svaka nova grupa zapitkivana da li jo nekoga
ima iza njih.
Ostao sam, sada ve sa druge strane ceste, meu poslednjim iz taba,
jo uvek ne potpuno siguran da nee pridoi jo neka skupina, koja,
kada pree cestu, nee, u potpunom mraku, znati kojim pravcem da
se uputi. Nae zatitnice ve su poele da odstupaju, a artiljerijska vatra,
naroito bacaka, sve je tanije pogaala pojas prelaska.
Toliko se seam.
Kad sam posle nekog vremena - ije sam trajanje mogao da pret-
postavim samo po visoko izalompunom mesecu - ponovo otvorio oi
i polagano poeo da shvatam gde se nalazim, bila je skoro potpuna
tiina, ali se naokolo, sad ve po meseini, sve videlo. Primeujem na
cesti zaustavljena motorna vozila i leerno kretanje vojnika pod le-
movima. Nemci vladaju cestom. Nai su, dakle, nadam se svi, ve pro-
li.
Pomeram lagano ruke i noge, uverim se da nisam ranjen. Oruje mi
je u rukama. Polagano se priseam i jakog bljeska, poslednjeg ega se
sada seam. Znai, bio sam samo kontuzovan.
Kad sam posle opreznog penjanja uzbrdo, to dalje od ceste, na me-
seinom obasjanoj travi, uspeo da razaznam svee tragove cokula i konj-
skih kopita, koji su, kako je svitalo postajali sve vidljiviji, bilo mi je
jasno da sam verovatno poslednji koji je te noi napustio cestu. Sreom,
neprimeen i itav.
Stigao sam brigadu kad su ve pomislili da sam izgubljen ili zarob-
ljen. Bio sam samo, nekoliko dana, skoro potpuno gluv.
" P R I N C E U G E N "
Poetak jula 1944. godine. Ofanziva je, kako je kasnije razvrstana,
ona "Sedma".
Danima se neprekidno puca, bilo na elu ili na zaelju nae kolone,
ponekad na oba kraja. Sedma ofanziva mahom je borba vojvoanskih
brigada protiv mamutske "Princ Eugen" divizije, prve nemake jedinice
osposobljene i opremljene za antipartizanski nain ratovanja, sastav-
ljene skoro u celini od vojvoanskih Nemaca {vaba). J edina nemaka
formacija koja ratuje i danju i nou kao i mi, nosi naoruanje i sna-
bdevanje na leima i na brdskim konjima kao i mi, i govori srpski, sko-
ro kao i mi! Sreom, kasno su se setili kakve im to sve vojnike pred-
nosti daje u borbi protiv nas.
Kad se na suprotnim vrhovima brda ne raspoznamo, ili se ponadamo
da su na pravcu kretanja "nai"... pa - spremni da se grlimo ili ubijamo
- poviemo: "Ko je tamo?", dobijemo upitni odgovor na srpskom: "A
ko je tamo!" Kad vie puta izmenimo nepoverenje, reimo da se legi-
timiemo: "Ovde Vojvoani!", dobijemo, kao eho, odgovor: "I ovde Voj-
voani!".
Tek kada zatrete oruja postane jasno kakve smo mi razliite vrste
Vojvodana... pa se tako na bosanskim i crnogorskim planinama obavi
onaj ogoreni obraun koji nisu uspeli da obave, recimo, Putinci (vap-
ski) protiv Gurgurevaca (srpskih) na obroncima Fruke gore, ili po
Bakoj i Banatu.
Ipak, nazire se jo jedna, skoro skrivena ali bitna razlika iza brojnih
slinosti suprotnog znaenja: Mi znamo da ovaj rat mi dobijamo, a oni
odbijaju da shvate da su rat ve izgubili. "Nemaki" Nemci jo su moda
i mogli imati nekih iluzija o budunosti, vojvoanski Nemci - vie ni-
kakvih!
*
U Vojvodinu e se vratiti samo jedna od ove dve vojske i to nee biti
njihova! Dotle e svaka ovde ostaviti mnogo svojih pripadnika. Ovde
e oni konano izgubiti i rat i Vojvodinu.
Ostae samo rune uspomene. Na kraju samo one!
O I
Dva dana nosimo beznadeno tekog ranjenika. Rana na glavi je naj-
tea Zavoj valjda dotie sam mozak. Nema klinike na svetu koja bi
mogla da spase taj ivot! Bez svesti je ali, zaudo, jo uvek daje znake
ivota! Nosimo ga ceo dan i celu sledeu no, do svitanja. Ostaviti ga
ivog ne smemo, nositi ga vie ne moemo...
Koliko je teak ranjeni ovek, ne moe znati onaj ko ga nije nosio!
Ne moe znati ni onaj koji ga je nosio, ako ga nije nosio uskom, kame-
nitom kozjom stazom po mraku... na atorskom krilu. Smena, po es-
torica, na svakih stotinjak metara, pa svakih dvadesetak, a svakih pola
sata ponovo ista smena, jer bataljon ne broji vie ni stotinjak boraca, a
eta ni dvadeset.
Molimo ga da umre! On bi valjda i hteo, ionako vie i ne zna da je
iv. Ali ne umire! Bataljon je zaostao od kolone, poinje ve da svie, i
uskoro e avioni sa neba a "Princ Eugen" sa zaelja. A i ranjenika ima
jo...
Partijski su komesari i neka vrsta partizanskih svetenika...
ef brigadnog saniteta, borac i junak, Vera Raji, prvi put otkako
ratujemo, trai od mene, da kao vojnik, umesto lekara, odluim o ivotu
ranjenika. Injekcija bi ublaila bol, ali i okonala ivot. Vera me zove
na stranu da mi to kae, ali oseam da svi znaju o emu govorimo...
Svie... Na njen ponovni upitni pogled - odobravam!
Stojim pored ranjenika kojem Vera, kleei, daje injekciju, kao da ga
moli da nam oprosti...
On, zaudo, kao da oseti ubod igle... Otvori, polagano, oi i zaustavi
stakleni pogled ba na meni... Zauvek!
G R E K A
J edan bataljon Tree brigade povlai se pod borbom, kasno nou,
sporo i malaksalo, nosei nekoliko ranjenika, izvuenih i ponetih u
poslednjim trenucima none bitke. Paljba je utihnula i, pred svitanje,
kolona muno i utljivo, uvek pourivana, smenjuje etvorke ispod
nosila. Sada, kad se razdanjuje, bolniarke mogu pregledati rane,
promeniti zavoje. Sputaju se nosila sa ozeblim ranjenicima, prekri-
venim injelima ili atorskim krilima.
Na jednim noslilima, podignuto atorsko krilo otkriva ranjenog -
Nemca! Budan je, svestan ko ga nosi, utanjem produava poslednje
asove ivota. Surova ratnika duhovitost: "Pa zato ovaj uti cele noi,
mater mu vapsku!"
Preplaeni, moleiv pogled! Poslednji.
O D L I K O V A N J E
Nekoliko meseci posle Sedme ofanzive, piem za Vrhovni tab pred-
loge za odlikovanja. Kratko obrazloenje, kau, i strogo ogranien broj
predloga.
Seam se, skoro doslovno, jednog od tih obrazloenja: Orden za hra-
brost - vodniku Stevanu Veeri... zato to se nije povukao sa svojim
pukomitraljezom sve dok Nemci nisu zauzeli poloaj koji je branio. U
borbi prsa u prsa, koja je posle nastala, Nemci su Stevanu Veeri oteli
zbrojovku, ali se on povukao sa otetim nemakimarcem.
Kada je objavljeno odlikovanje, Stevan Veera vie nije bio iv!
Uostalom, odlikovanja i nose samo oni koji ostanu ivi.
L E
Izbijamo na brzu, bistru reicu, oedneli do halucinacija. (Veito kao
da uje ubor potoka... ak i na vrhu planine!) Ovog puta to je stvarno
bistri potok.
Poleemo po vodi, poneko sa pola tela u njoj, i pijemo s kratkim
prekidima, neumorno. Put nas vodi uzvodno. Uskoro primetimo u vodi
naduvene leine stoke i ljudi... Hitnu i glasnu zabranu da se ovde pije,
ispod leeva - kao da niko ne uje!... novopridoli dotravaju, leu i
piju!... Niko ne moe da odloi e ni za tih stotinjak koraka uzvodno.
Posle se, "napiti", stidimo to je e bila toliko jaa od nas.
Kasnije, kad ponovo oednimo, ostaje gorka ala: "Da mi je sad ma-
kar i ona bistra, hladna voda - ispod lea!".
P O I L J K A
Savezniku misiju pri naem tabu (Englezi i Amerikanci) molimo
da nam avioni to pre bace municiju. I hranu ako mogu, ali municiju
pre svega... Ostalo je samo 4-5 metaka po puci i dvadesetak po mitra-
ljezu.
Vie noi uzastopno, palimo signalne vatre i zadnjim snagama i pre-
ostalom municijom titimo prostor na koji treba da se spuste pado-
brani. Preraspodeljujemo poslednje zalihe municije. Pretresamo "sum-
njive" da sakrivaju neki prekobrojni metak. Nareujemo: "Bie kanjen
svako ko ispali metak ako nije siguran da e pogoditi!"
Avioni jedanput ne dou zbog oblaka, drugi put se vrate zbog nepri-
jateljske vatre... Nekoliko puta uzastopce bacaju samo neke koulje i
cipele (sve iste veliine!). Bacaju i teke protivtenkovske puke (koje bi
jedva nosila i po dva borca, kada bi bili odmorni i uhranjeni)... A na
ratnoj karti, koju i oni imaju, kilometrima unokolo nema nikakvih pu-
teva, sem kozjih staza. J edino se tenkova ovde nismo morali bojati.
Protestujemo, molimo... Opet koulje i protivtenkovske puke, i pa-
keti pote i hrane za Savezniku misiju... Misija se pravda daj e narud-
bina bila precizna, to je svakako i istina, ali ni nama nije lako da im
verujemo. Uredno stiu samo njihovi vidno obeleeni (valjda plavi)
paketi. Nepoverljivi smo i ogoreni, pogotovu kada protestuju da su iz
nekih njihovih poiljki nestale (nisu sve na broju) neke konzerve sa
hranom.
Ali, evo, ponovo te protivtenkovske puke! "panac" (Danilo Leki,
komandant divizije) ljutito i glasno nareuje da se povade zatvarai iz
protivtenkovskih puaka i puke bace niz liticu. Neko (valjda neki ko-
mesar) upozorava ga da saveznika misija prati ta se dogaa.
"panac" glasno, da i misija uje: "Pa neka onda i oni probaju da ih
nose!"
Ostatak protivtenkovskih puaka nose, psujui, i osumnjieni za kra-
u saveznikog dema, i oni kod kojih je pronaen neki neprijavljeni,
sakriveni (nemaki) metak.
V R H O V N I K O M A N D A N T
Sedma ofanziva protiv 16. i 36. divizije Dvanaestog vojvoanskog
korpusa, pokrenuta prvih julskih dana 1944. godine, nastavlja se.
Posle vienedeljnih, danononih borbi, cele brigade u estim sme-
nama od po etiri vojnika, nose nepokretne ranjenike i bolesnike (i
tifusare), kojih je svakoga dana sve vie. Vie boraca pri tome nosi i po
dve puke (poginulih), jer ih, teko steene, ne moemo bacati. Brigade
broje jedva neto vie od 400 borbeno sposobnih vojnika, bataljoni spali
na neto vie od stotine, ete na samo nekoliko desetina... A "Princ
Eugen" nas neprekidno, ili saekuje ili goni...
Na ratnoj mapi (sekciji) kojom, kao mi raspolau i oni, ucrtane su sve
peake, pa ak i kozje staze, koje oni redovno zatvaraju, jer znaju kuda
moramo proi. Nekada se sporo i muno probijamo i stenovitim stran-
puticama. Borbu prihvatamo samo kad moramo, jer je municije i hrane
sve manje. Uzalud vie puta nou, uz pomo Saveznike misije, vatrama
obeleavamo i sa mukom obezbeujemo prostor za padobranske po-
iljke, koje retko pristiu: ili ih onemoguava neprijateljska protivavi-
onska artilerija, ili mi ne uspevamo da sauvamo teritoriju, jer Nemci
na vreme otkrivaju i osujeuju nae namere.
Vrhovni tab prati nae izvetaje, zna za nae nevolje, odobrava nae
namere i eli da znamo da nismo zaboravljeni. (Posle rata se saznalo
da su Nemci uredno hvatali i uspeno deifrovali nae radio poruke.)
J ednoga od takvih dana, 26. avgusta 1944. godine, stie iz Vrhovnog
taba depea sa Titovim potpisom: "Javljajte mi svakog dana koliko
aviona hrane i drugog ste primili prethodne veeri. Ja u se lino brinuti
da dobijete potrebno". (Dokument je citiran u knjizi "Vojvodina u borbi')
Depea se ita u svim jedinicama, oporavlja i hrabri premorenu, deset-
kovanu vojsku.
*
Vojni istoriari su kasnije izraunali da smo za to vreme, i pod takvim
okolnostima, prostorom Bosne, Hercegovine i Crne Gore, prepeaili oko
800 kilometara. A naroito je vredno zabeleiti i da se za celo to vreme
nije dogodio nijedan sluaj naputanja ranjenika ili dezerterstva.
K R A J S V E T A
"Barni do" - tako se zove visoravan iznad sastavnice Pive i Tare -
ispod Durmitora.
Krivudava, strma, skoro vertikalna cik-cak kozja staza, vodi od pod-
noja kanjona do "nebeske" visoravni. Polagano najzad pristie i pre-
moreno zaelje kolone... Pod no, 15. avgusta 1944. godine, svi smo
najzad uspeli da se uspenjemo iz kanjona na iroku visoravan, na koju
se, valjda ni uz najvee rtve, ne moe za nama popeti, ni sada samo
nama posveeni "Princ Eugen".
Na spasonosnom platou polegalo stotine boraca i ranjenika koji su
poslednjom snagom uspeli da savladaju prelazak preko brzakana na
sastavu reke Pive i Tare i uski kameniti uspon na spasonosno "nebo".
Sad smo, mislimo, makar nakratko van neprijateljskog domaaja.
Naelnik taba divizije, na omiljeni "Paja" (Pavle Todorovi, doratni
sudija) pokazuje mi na tapskoj sekciji gde treba da se, do nastupajueg
mraka, rasporedi moja brigada... Odlazi zatim desetak metara dalje -
takoe sasekcijom u ruci - da pokae pravac kretanja divizijskom sa-
nitetu...
Odjednom sa suprotne strane kanjona nekoliko bljesaka artiljerijske
baterije i trenutak kasnije nekoliko eksplozija u naoj neposrednoj blizini.
J edna je pala ba na mesto gde se naelnik Paja tog trenutka nalazio.
Na grani drveta, ispod kojeg je stajao, visi neki deo tela sa krvavim
krpama tamne somotske uniforme koju je imao na sebi.
B U E N J E !
Visoravan na kojoj smo se rasporedili nalazi se, dakle, na domaaju
nemake artiljerije. Ali samo nekoliko desetina boraca bilo bi dovoljno
da osujeti svaki pokuaj nemake peadije da nam se priblie strmom
urvinom, kojom smo se upravo ispeli. Poto do noi nisu jo ni poli
za nama, do jutra (dok ne nastupi ponovo artiljerija i avijacija) mogli
bismo tako rei kamenjem da ih zaustavimo. Ipak, za svaki sluaj, na
platou ostaje skoro pola brigade! Niz strmi uspon - trostepene strae!
Svi e ostali ove noi moi barem nekoliko sati da spavaju posle toli-
kih noi bez sna. Slobodne jedinice s mukom stiu do oznaenih mesta
jer udrueni, no i umor, zaustavljaju korak i sklapaju oi.
Iznenada, budi me strahovita paljba i to ne artiljerijska, koja se mogla
oekivati... nego mitraljeska!... Znai da su se Nemci ipak popeli!
Kako su dospeli ovde, gospode boe, zar je mogue da su iznenadili
nae strae i savladali nau odbranu, na terenu kojim se ni aveti ne
mogu kretati beumno!... Sa obe strane Barnog Dola je duboki, strmi
kanjon!
J utro je donelo razjanjenje: jedan nemaki alpinistiki bataljon po-
eo je da se penje, za nas nevidljivom liticom, jo za vreme dok smo se
mi stazom peli na visoravan, gde su znali da moramo stii.
Kako smo te noi uspeli da ih nateramo na povlaenje, teko je objas-
niti samo ratnikim argumentima. Znali smo: ako ih ove noi ne ote-
ramo nizbrdo, najavljeni savezniki transportni avioni - koji sutra tre-
ba da donesu hranu i municiju, a odnesu brojne nepokretne ranjenike,
nee sleteti.
A ravnoduni, gorostasni Durmitor je, u tiini koja je zatim nastala,
do kraja te noi bio zabavljen bistrom meseinom dok ga nije preuzelo
sunce.
N E B O
22. avgust 1944. godine. Visoravan Donja Brezna, blizina Pivskog
manastira.
Bistar dan, nae nebo i nae sunce! Ovoga puta je jutro bez oblaka,
ba kakvo smo eleli da toga dana bude.
Prvo su se na nebu pojavili brzi lovci - ovoga puta nai, savezniki!
Nemaki izviaki avioni su se razbeali kao vrapci pred orlovima. Za-
tim su se na zaravan, koju smo obezbedili, poeli da sputaju eljno
oekivani, jedan za drugim, savezniki transportni avioni (Dakote?).
Impresivno, uzbudljivo, nestvarno!
Prilazim kao opinjen. Transporteri izgledaju ogromni. Posade avi-
ona i partizani razgledaju se radoznalo kao bia sa dve razliite planete.
Da nismo ipak i strahovali od nekog nepredvienog preokreta pou-
mirali bismo od preterane radosti!
Kolona nosila sa ranjenicima kree se celo pre podne prema avio-
nima koji uzleu da naprave mesto sledeim. Ranjenici lete u spas, u
italijanske bolnice, za njih je rat zavren... Pa ipak neki od njih plau
kao da su krivi to nas ostavljaju i znaju ta nas sve eka. Mi se radu-
jemo dvostruko: to su spaseni i to e ih dalje nositi avioni, a ne mi!
Radost sa pritajenom tugom!
*
Toga dana, do popodne, savezniki su avioni odneli vie od 800 naih
nepokretnih ranjenika i bolesnika. Meu njima je bila i beogradska om-
ladinka Zora Sui, partizansko ime "Jelica". Poetkom rata - sklanjajui
se od nedievske Specijalne policije - bila je aktivistkinja SKOJ-a u Ze-
tnunu. Posle hapenja i batinanja u ustakom zatvoru, uspela je da pobe-
gne iz zemunske bolnice, gde je prenesena nakon muenja. Posle Oslo-
boenja, moja supruga.
U T A K M I C A
Meu brojnim stvarima koje su doneli savezniki avioni, nekim u-
dom se naao pravi pravcati - fudbal!
J edinica koja nije na poloaju, nedaleko od aviona, raskomoena,
osloboena straha od aviona, prvi put nahranjena posle dugog vremena
- doekuje fudbal kao udesnu, ve skoro zaboravljenu igraku, uspo-
menu na detinjstvo, dom i mir.
Za tili as stvaraju se dva tima. Okrepljena suncem i hranom, dva
tabora razgolienih "kostura" zanosno vode borbu loptom kao da ra-
tuju, padajui od portvovanja, iscrpljenosti i sree.
Pilotima transportera kao i lovaca koji na smenu (iz Italije) doleu
da nadgledaju i tite nebo, moralo je izgledati da partizansko ratovanje
u J ugoslaviji i nije bogznakako strana stvar!
S A N
Kolona se sporo kree - i spava! Sve sam mogao znati i do rata, ali
da ovek moe hodati sa pukom i opremom na sebi, i zaspati!
Za svako spavanje nuan je neki, makar minimalni komfor. Kad ne-
ma kreveta, moe zaspati na klupi. Kad nje nema - moe i na ka-
menu. Kad suvog nema - moe na kii. Kad noima ne moe lei,
moe spavati stojei. Ako ba ne moe hodajui uzbrdo - moe na
mahove, hodajui po ravnom. Hodanje po ravnom, za umornog vojnika
- posle silnog penjanja i silaenja - isto je to i sesti posle dugog sta-
janja.
Ako se ne probudi i ne udari glavom u puku onoga koji je ispred
tebe, moe ti se dogoditi da na nekoj livadi produi ravno - kada je
kolona ve skrenula levo ili desno... Tada se probudi i zaprepaen
shvati da si, ne znajui, postao "elo" nove kolone, i gnev onih iza tebe,
to e zbog tvog sna morati da preu nekoliko stotina metara vie, vra-
ajui se na raskrsnicu, gde ste se razdvojili. Jo je stranije ne nai brzo
prekinutu kolonu, iji si sada otkinuti rep!
Kad u kratkom odmoru, u pustim bosanskim gudurama, Vojvoani,
ravniari, poleu, zaustavljenoj se koloni verovatno privida itno polje,
mukanje krava - i meka, ista postelja.
G R O B N I C A
Sutjetska, Vuevo, 14-15. avgust 1944. godine. Niko izgleda nije ovu-
da proao posle onoga paklaPete ofanzive. Mi prolazimo isti put, prav-
cem proboja u Petoj ofanzivi, po sunanom danu, u tiini, bez borbe.
Znaci strave, na putu ispred i oko nas, pretvaraju kretanje kolone u
dirljiv komemorativni pohod.
U umi kosturi: jedan... malo dalje drugi, trei...
U ralji drveta, kostur sapauinom zavoja preko lobanje... Kie i
vetrovi najdue potede tkanine i ljudske kosti. Dva kostura su sa sivom
pauinom zavoja na nozi i preko grudi. Kostur bez noge, razmrskane
lobanje. Zavoj je na skvrenoj nozi, glava je bez zavoja. Taj je moda
jo bio iv kada su ga Nemci nali.
Na stazi ispred nas, iza kamena, nekoliko zahralih puanih aura.
Stotinjak metara napred, nova gomila aura iza dobro naslaganog gru-
dobrana. Ti su imali municije koliko su hteli. Tu su, znai, bili Nemci.
Nai tada nisu mogli da sahranjuju mrtve, Nemci su svoje odneli...
"Stojte, galije carske!"... Ovde; "...etepartizanske!"
Samo je tiina prohujalog vremena ista.
Prizor prati potajna pomisao: Nemci ni sada nisu daleko; blizu su iza
i ispred nas! Dali mi to sad gledamo neiju prolost ili sopstvenu blisku
budunost.
R A S T A N A K
Poetkom septembra 1944. godine stigli smo nadomak Starog Broda,
na obali reke Drine. Prelazimo u Srbiju.
Ostalo nas je malo ali ve oseamo dah nae, toliko eljene konane
pobede... Zapoeemo prodor kroz Srbiju prema Beogradu. Rusi su ve
u Srbiji, stigli su do Valjeva!
Nadomak kanjona Drine, ugledam medju ranjenicima Duana Za-
lia... kolskog druga iz iste, Zemunske gimnazije, iz iste ulice... Istom
prilikom smo izbaeni iz gimnazije, 1939. godine (zbog komunizma!).
Nije teko ranjen ali je iznemogao do nestajanja... kost i koa. Ruke
natekle, oi ugaene, usta samrtniki otvorena...
"Duko, poznaje li me?" Dugo ekam dok ne razaberem apat s one
strane sveta: "Mirko!"... "Duko, izdri samo jo malo, sutra emo biti
u Srbiji, oporavie se... uskoro emo stii do Beograda i Zemuna."
Dugo ekam da neto kae. Vidim, hteo bi, ali nema snage, pribliim
uvo da razaznam ta mumla: "Ne mogu dalje..."
Viknem da dovedu konja, koga ve danima nisam uzjahao, mnogo
je ranjenika... Molim ranjenika na konju, koji izgleda neto jai, da
proba malo da ide peke, jer nije ranjen u nogu. On silazi, penjem Du-
ka... ne moe da se odri u sedlu, klizi as na jednu, as na drugu stra-
nu... Guramo mu noge u uzengije, stavljamo ruke na sedlo i odreu-
jemo borca pored konja, da ga pridrava... Kia je sve jaa, ponovo
artiljerija i mitraljeski rafali... sve do potpunog mraka.
Nestao je te noi Duko Zali.
To je zaista bio straan dan, poslednjeg dela "naeg" tegobnog bosan-
skog ratovanja.
Te noi smo preli Drinu.
* * *
Priao sam posle rata njegovim roditeljima, kada i gde sam ga video
poslednji put. Iza njihovih brojnih pitanja, osetio sam teko prikrivenu
nedoumicu: "Da li si ipak jo neto mogao uiniti da nam se sin vrati iv".
Nisam hteo da se pravdam, ali je ipak ono to sam govorio, moralo zvu-
ati kao pravdanje.
Oni koji gube najmilije imaju pravo i da optuuju... Nije ni nepra-
vedno to je tako, jer ivi, i ako nisu krivi to su ivi, ipak su na neki nain
krivi to drugi nisu!
N E P L I V A
Dvanaesti korpus (vojvoanski), poetkom (4 - 6) septembra 1944.
godine. Mora prei Drinu, negde izmeu Bajine Bate i Ljubovije (rejon
Stari Brod). Nekoliko metalnih pontona i drvenih splavova bie nam
prevozna sredstva.
Sa druge strane su etnici koji lako raspoznaju nae namere. Nisu oni
nama vojniki dorasli, ak ni ovako desetkovanim i iscrpljenim, ali dre
nekoliko vanih uzvisica na suprotnoj strani, a pontoni mogu funkcio-
nisati tek kad se uad prebace i preveu na drugoj strani.
Trae se dobrovoljci... Prijavilo se ubrzo desetak njih. Pada prvi mrak,
plivai se skidaju, nosie samo mainke na leima i, pomaui se bal-
vanima, preplivati na drugu stranu, preneti kraj konopca i omoguiti
da, zatiena naom vatrom i mrakom, vukui konopce, pree prva
skupina koja e obezbeivati "mostobran" na suprotnoj strani.
Desetina se skida, stavljaju mainke na lea da oslobode ruke i za-
gaze, po mrkloj noi, u crnu, brzu reku, prema jo crnjim liticama na
suprotnoj strani...
U to, jedan glas meu dobrovoljcima: "Drue komandante, ovaj se
klinac prijavio a uopte ne zna da pliva, on je iz Leimira... sem ako je
u koritu nauio" - iscinkari jedan od starijih boraca svog golobradog
druga iz ete.
Komandant se naljuti... ve ionako ne zna ta e pre.
"Mar napolje iz stroja, balavac jedan, kako si smeo da se prijavi...
jo i tebe da nosim na dui..."
A zbilja nije bio kriv to je bio zaluen pobednikim verovanjem da
"mi moemo sve!".
B R A D E
Preli smo do jutra Drinu.
Odlepili smo se najzad od tog "Princ Eugena". Pred nama su sada
samo etnici, vrlo su brojni ali slabo organizovani i obeshrabreni. Mno-
gi od njih nikada nisu ni bili u borbi protiv nekog naoruanog.
Narednih nekoliko dana sreujemo se, obilno hranimo i oporav-
ljamo. Vodimo neprekidne borbe protiv Kalabievih etnika, ali oni se
razleu kao perje pred nama, potpuno nesposobni da nam se suprot-
stave... U daljini se uje paljba jedinica koje zauzimaju Valjevo.
ujemo da su i Rusi blizu i da emo se uskoro sresti... Da li je mo-
gue!?... uskoro emo videti Crvenu armiju! Niko ih u to vreme na svetu
nije voleo i eleo toliko koliko mi!
Rasterujemo jednu grupaciju etnika, koji u buljucima bee iz sela
u kojem im je bilo neko sabiralite... U jednoj kafani usred grupe kua
nalazio se, kau, neki etniki tab. Borci ulaze, zovu jedni druge i sme-
ju se...
Na podu, hrpa obrijanih etnikih brada!
" E T N I K I " K O N J
Ko je preiveo prelaz preko Drine mogao je misliti da e iveti veno,
kao da je rat ve zavren. Neispavani smo, ali oporavljeni, oprani i siti...
Posle dueg vremena sada imamo oruja i municije vie nego to nam
treba. Svakomora je na konjima, pa ak i kolima. Konja ima za svakog
ko ima pravo da ih jae.
Meni su nekoliko dana ranije doveli mladog odmornog konja, jedva
se navikavam na njegovu ustrinu i pokretljivost. Na jednoj uzviici
koju i ne urimo da preuzmemo, grupa etnika. J aem, trudei se da
to vie budem u zaklonu od njihovog niana, jer povremeno pripu-
cavaju, viu i psuju sa tog uvika.
Odjednom mi se konj ote i polete prema etnikim poloajima, oda-
kle je moda uo glas svoga gazde. Osetivi valjda na sebi i nevetog
jahaa, nosi me ravno prema etnicima... Nemam naina da ga obuz-
dam, jo nekoliko desetina metara, i morau skakati sa konja u trku...
Neko od naih kurira, seljaki vet sa konjima, ve je primetio ta se
dogaa i u trkakom galopu stie me, izravna se sa mojim konjem i
skrene ga na stranu prema jednom umarku gde se izgubismo pred
etnikom paljbom...
"Drue komesare, uzmi ti drugog, ovo jeetniki konj!" Borci se sme-
ju, znam, smeju se ravom jahau na dobrom konju!
S U D B I N A
Po zvezdanoj noi kolona se polagano kree u pravcu Loznice. uje
se samo po koji usamljeni i udaljeni mitraljeski rafal...
Pored naelnika taba, Hasana Kovaevia, koji je na konju, idem
peice. Razgovaramo, prekidajui razgovor kad kolona pouri ili kad
staza postane preuska za paralelni hod.
Odjednom on zauta... Glava mu pada konju na vrat... Mislim, zas-
pao je, umoran... Zatim sklizne sa konja na moju stranu, jedva ga za-
drim rukama da ne padne konju pod noge...
Osetim toplu krv na rukama.
Dok je bolniarka stigla, bio je ve mrtav!
K R E V E T
U grupi sela oko Loznice smetena je brigada. Oputeni smo, ne-
prijatelj nije u blizini. J edna bogatija seoska kua odreena je za tab
brigade. Ljubazni domaini razmetaju krevete, uveravaju nas da ima
dosta leaja i za nas i za njih.
Dakle, nakon dve godine spavau u pravom krevetu, skinut. Samo
mi jo pidama fali.
Leem na krevet kao na beli oblak... glava utonu u jastuk, inilo mi
se da mi je jastuk oko cele glave... Ni u rodnom domu nije bilo toliko
udobno, meko...
Uskoro mi je sve toplije, zaguljivo, vruina... Poinje sve da mi sme-
ta, jastuk kao da mi je zapuio ui i oteao disanje. Otkrivam se, pre-
metam s jedne strane na drugu. Uskoro e i da svane...
Silazim s kreveta, legnem na golu klupu, stavim torbicu pod glavu i
zaspim neodoljivim, zdravim partizanskim snom.
C R V E N O A R M E J A C
Nadomak Obrenovca, posle kratke i otre borbe zarobljavamo grupu
Nemaca elitne divizije Brandenburg, koja sa sobom vodi i etiri razo-
ruanacrvenoarmejca. Ne mogu da verujem svojim oima: Ba crveno-
armejci! ak su im jo na glavama i kape sa petokratom zvezdom...
Kako to: crvenoarmejci, a dali se zarobiti!. I nisu postieni, smeju se,
sretni to su ugledali partizane i izvukli ive glave...
J edan od njih prilazi, uo je da sam komesar, vadi iz postave kaputa
i pokazuje mi - knjiicu lana Boljevike partije!
Ne shvata, ak i ne primeuje, da je meni u svemu tome neto neo-
bino. A zato bi i bilo! Najudniji smo tada, jo uvek, bili mi!
" B E A N J E "
Sa uzvisice iznad Obrenovca, po sunanom popodnevu, jasno vidimo
Avalu. Zar je tako blizu taj toliko udaljeni Beograd! Iz pravca grada
tutnji artiljerija, na nebu avioni, ovog puta samo nai, tj. ruski. Go-
dinama daleka pobeda, sada je ovde, pred nama, pred Beogradom! Oti-
mamo jedni drugima iz ruku dogled, pokuavamo da tu pobedu vi-
dimo, da je pribliimo, da je - do sada toliko sporu - sada ubrzamo.
Ispred, ali nie od nas je umarak, na koji i ne gledamo, dogledima
zagledani u pobedu. Odjednom se iz tog umarka prolome povici na
nemakom jeziku i stotinjak nemakih vojnika u grupi - tanije u rulji,
u paninom bekstvu - ustremi se - dabome sasvim nenamerno - ba
na ovde okupljeni tab Tree vojvoanske brigade. Brigada je rasuta na
poloajima, jedino je na tab ovde na okupu i trenutno jedini njima
na putu.
Beimo sa kose prema skupini kua i ambara, vadimo revolvere iz
futrola, jer niko od nas, lanova taba brigade vie i ne nosi nita drugo
od oruja. Zaklanjamo se, leima okrenuti zidu, dok pored nas bezglavo
bei ogranak slavne "Branderburg" divizije, suvie zauzeti beanjem -
prema Savi, prema severu, prema Dojlandu - da bi se zadravali zbog
obrauna sa nekoliko partizana koje do poslednjeg trenutka nisu ni
primetili.
Beim u zaklon, trudei se da mi neki zid bude iza lea (kao u ka-
fanskoj tui) i pucam iz kolta na one koji proleu pored nas, kao to i
oni, neprecizno uzvraaju, vie da se ohrabre nego da nekog pogode...
Gomila se odbija ulevo, zbog terena, ne zbog naeg pucanja - a mi de-
sno, dozivajui se i povezujui u trku...
Protutnjali su, a mi se najzad prikupili, zadihani, bez trunke nela-
godnosti to beimo na oigled sopstvene pobede... Najprisebniji i uvek
aljivi naelnik taba brigade Branko Krnjaja, im doe do daha kae:
"Ljudi, dobro je to jutros nisam nakaio one mamuze, svu bih guzicu
isekao"... Padamo od smeha, sree i pobede.
U tom smo trenutku moda bili jedini deo saveznike vojske koja je
beala pred Nemcima!
OTADBINA
Velika grupa nemakih zarobljenika, pred ve osloboenim Obre-
novcem, oktobra 1944. godine, predaje oruje i opremu.
Svako se trudi da prui neki dokaz da se nije borio: J edan pokazuje
oznake da je sluio u sanitetu, drugi kae da je bio kuvar, trei pokazuje
cev zapuenu blatom kao "dokaz" da nije pucao. Od naih jedva ko i
razume ta pravdanja na nemakom jeziku.
Naredni koji prilazi da preda puku, nema vie od 16-17 godina...
Pitam ga, s mukom sastavljajui reenicu na nemakom: "I ti si sigurno
radio u kuhinji, je 1' da?"
Gleda me uzbueno, poinje da plae... Sad mi je ve i ao: "Kakav
si ti vojnik Vermahta kad plae?" S mukom, ali ipak tano, razumem
njegov odgovor: "Ne plaem ja to me je strah, nego to je propala moja
otadbina..."
Partizani su osetljivi na re "otadbina", kada je iskreno izgovorena.
Video sam to kad sam preveo ta je rekao. Opsovali su i njemu mater
vapsku, ali - tiho, bez mrnje!
Uostalom, i Nemci imaju pravo na otadbinu, samo to njihova nije
ovde!
" P R A Z N I K I N A N A I M U L I C A M A "
Sa poslednjih uzvienja pred Beogradom, iznenada ugledam suncem
obasjanu, Beanijsku kosu... Prvi put, na javi, mada u daljini, ponovo
vidim Zemun! Zanet obavezama, iznenada - kao da sam se probudio
- shvatim da mi je sada tu, na dohvat ruke rodni dom, otac, mati... I
odmah zastrepim - da li su u Zemunu i da li su ivi?... Znam da tu jo
nije kraj rata, ali ludo, neodoljivo poelim da sada, odmah, odem pravo
u Zemun, bez obzira na "strateke pravce" naeg pobednikog nastu-
panja i moje komesarske obaveze.
I odmah se uplaim najgoreg: Nemci e sruiti preostala dva savskia
mosta, kada se budu povukli iz Beograda, koji ne mogu zadrati, ali e
moda jo dugo drati poloaje na Savi, Dunavu i strateki dominantnoj
Beanijskoj kosi. Moj Zemun moda nee vie ni imati ulica, kada naj-
zad bude doao trenutak za "praznik i na naim ulicama".
Ima li nade za moj Zemun i moju porodicu? Topovi sa Beanijske
kose zlosutno poveavaju moje strahovanje.
N A J Z A D - Z E M U N !
Beograd je osloboen!
Naa Trideset esta Vojvoanska divizija prei e Savu nizvodno od
Obrenovca, kod Umke, i presei put i prugu Beograd-Zagreb prema
Rumi!
Trea brigada prelazi Savu i ulazi u selo J akovo. To je samo petna-
estak kilometara od Zemuna! Celo selo je jedan dugaki astal sa hra-
nom, piem, pekirima, kouljama... Na kraju ulice vie niko ne moe
da uzme ni jedan zalogaj, ni gutljaj. Oni koji su prihvatili svaku ponudu,
teko su do kraja sela i stigli! Pridolice (veinom) tvrde da je i Zemun
ve osloboen! Niko nije odande doao, ali su uli!
Kako da proem pored Zemuna a da ga ne vidim? U tabu me od-
vraaju. Ne pomae. Daju mi pratioca na konju i kreemo, u sumrak,
prema Zemunu.
Pribliavamo se oprezno zemunskom (Beanijskom) aerodromu.
Gore neke zgrade, ali nigde nikoga. Ako su napustili aerodrom, moda
su zaista ve napustili i Zemun. Prolazimo "Toin Bunar", podvonjak
pruge Beograd-Zagreb... Nikog!
Sad se ve kreemo slobodnije. Meaju se realni prizori i daleke uspo-
mene. Prepoznajem u zamraenom Zemunu svaku kuu, doivim sva-
ku uspomenu... Zemunska bolnica, iz koje smo nekoliko puta orujem
otimali isprebijane zatvorenike, medu kojima Emiliju J aki -"Cucu" i
Zoru Sui-"J elicu" (posle rata Markovu i moju suprugu). Park, zgrada
moje Gimnazije...
Najzad i moja adresa: Nemanjina (pod okupacijom ubertova) broj
19. Ali, ni ovde nikog. Komadi stakla po trotoaru i na stepenitu, neza-
kljuana ulazna vrata.
Na stan, na drugom spratu - naputen i otvoren! Vetar i promaja
pomeraju vrata i razbijene prozore. Sa baterijskom lampom idem iz
prostorije u prostoriju, zovem... nikoga. U celoj zgradi nikog ivog,
rodni dom - pust!
Uputim se na glavnu ulicu, pored "Komande ratnog vazduhoplov-
stva" - takoe nikog. Nemci su, oigledno, otili. Ali, kako nigde nema
ni naih? Idem glavnom ulicom, delom istog onog puta kojim sam,
vezan i pretuen, poveden u Vukovar, pre vie od dve godine... Skoro
je sve isto kao i tada: mrkla no, hladan vetar i puste ulice... A ipak,
kakva razlika!
Vraam se ponovo pred Nemanjinu 19. Ako uopte ima nekog ivog
u zgradi, mora da su u podrumu. Kako to nisam proverio? Primetim,
za momenat, traak svetla! Lupam, ponovo zovem, viem ko sam...
Najzad se odazove bojaljiv muki glas: "Ko je?"
Suterenski prozor se otvara, pale se svece... prepoznajemo se, grlimo,
svi redom. Nisu bili sigurni da su Nemci i ustae konano napustili
grad... Mati je, kau, iva. Nije tu, ali nije ni daleko. U lagumu je, neko-
liko stotina metara navie prema Gornjoj varoi...
Brzo tamo!
Na moje dozivanje, odazivaju se bojaljivi glasovi u sklonitu. Iz a-
mora uznemirenog sveta, izdvaja se jedan glas, kojem je moj glas nepo-
greivo poznat...
"Mirko, sine!"
O S L O B O E N J E !
Ujutru, 21. oktobra, ve je ceo Zemun na ulicama. esta lika i njen
proslavljeni komandant eelj", koga ovde prvi put sreem, kontrolie
grad.
J edan zemunski aktivista prepoznaje me i moli da doem u zgradu
zemunske Banke da pregledam skupinu pohapenih okupatorskih sa-
radnika. Meu nekoliko desetina njih, prepoznajem i jednog koji je
asistirao batinaima one noi, 13. avgusta 1942. godine, u zemunskoj
policiji. Prebledeo od straha, on je mene bolje zapamtio, nego ja njega!
Kaem onima koji su ga uvali, da verovatno ima i veih krivaca od
njega, koji jo nisu tu. On mi zatim, na moje iznaneenje, kae: "Hvala
ti, Mirko", i tako potvrdi nae "poznanstvo".
Ve sutradan nastavljam prema Irigu, da stignem odmaklu kolonu
moje brigade.
' Milan eelj. Roen 1917. nedaleko od Graaca u Lici. Radnik. lan KPJ od 1941. Sudionik NOB-
a od 1941. Sudjelovao u mnogimtekimbitkama. Narodni heroj.
V O E I P O V R E
Posle krae borbe zauzimamo Irig, nekoliko dana posle osloboenja
Beograda.
Branko Krnjaja, naelnik taba Brigade, primeuje otvorena vrata
omanje prodavnice "voa i povra", iako su vrata svih drugih radnji jo
zatvorena. Mislei da su ih moda neki nai borci razvalili, ulazimo... I
u tom trenutku pogodi nas zagluujua eksplozija, koja ispuni pro-
davnicu komadima voa, povra i vie svega - utom i prainom koja
zahvati svu prostoriju i nas u njoj... I pre nego to smo ustanovili da
udom nismo ni ranjeni, shvatili smo da su je, dakle, pre povlaenja
Nemci minirali. Gledajui jedan u drugog, onako smeno pranjave -
kao iz brana izvaene - pokidasmo se od smeha! Ostali smo nepo-
vreeni, samo sam ja nekoliko dana opet bio skoro gluv.
Pobednici se prerano oputaju. Tada, kao da smo bili uvereni da vie
nije red na nas da ginemo. Pobedu smo doekali, ali smo zanemarili da
je preostalo jo dosta toga to je ona zahtevala.
V O L O D A
Pod zatitom totalno oblane, mrkle noi, na levoj obali Dunava,
malo uzvodno od Bake Palanke, decembra 1944. godine, tiho se, na
ruske "katere" (vrsta renih krstarica) ukrcavaju delovi jednog puka
Crvene armije i cela Trea vojvoanska brigada. Zadatak nam je da,
zajedno sa Rusima, izvrimo desant u pozadinu Sremskog fronta.
Ponavljaju se stroga upozorenja na ruskom i srpskom: "Tiho!... Ne
razgovaraj!... Ne pali cigarete!..." Nareenja se moraju strogo potovati,
jer Nemci kontroliu poloaje sa suprotne strane Dunava, tek nekoliko
stotina metara uzvodno. Iza njihovih emo se poloaja, pod zatitom
ove mrkle noi, iskrcati, nainiti mostobran i drati poloaj koliko mo-
emo da izdrimo, sa ciljem da na sebe navuemo to vei deo nepri-

jateljskih snaga i tako unekoliko rasteretimo poloaje na Sremskom
frontu, gde e uskoro nae jedinice zapoeti proboj nemake odbrane.
"Kateri" se pune, sabija se, kao u kutiji sardina ovek do oveka, nai
pomeani sa crvenoarmejcima. Vie niko ne moe da se pomeri sa mes-
ta na kojem stoji, ak i neki lanovi posade koji pod tim uslovima jedva
uspevaju da zavre pripreme broda za plovidbu prema Vukovaru, gde
treba da se iskrcamo. No je pri tome jo i gusto oblana, to potpuno
ukida svaku vidljivost. Poinje i sitna, hladna kia. Mrak "ko u dupetu",
konstatuje tiho jedan od naih i trudi se, apatom, da lokalnu uzreicu
prevede radoznalom susednom Rusu, koji oduevljeno konstatuje blis-
kost naih naroda, jer kod njih ba tako slikovito opisuju isti takav
mrak.
Veliku tiinu, s obzirom na zajedniko prisustvo vie stotina ljudi,
remeti samo priguen poziv, na ruskom jeziku, upuen nekom trenutno
zagubljenom lanu posade, serantu (podoficirski in):
"Voloa... serant Voloa, prenesi, serant Voloa neka se javi!"
Volode nema, a glas ruskog stareine kojemu je taj Voloa zbog ne-
eg ba sada potreban, sve je zapovedniji... A zatim, neizbeno i sve
glasniji.
"Serant Voloa, javi se! Voloa, gde si?"
Vojska, barem naa, prvo s potovanjem prati tok ovog jo uvek ne-
uspelog pokuaja uspostavljanja veze izmeu nadreenog i potinjenog
Krasnoflotca, ali kako se pozivi ponavljaju a Voloa ne odaziva, tako sve
to postaje sve udnije, pa zatim i smenije (kad bismo se samo smeli
glasno smejati!).
I ponovo, sada ve ljutito:"Serant Voloa... Prakljatij!"
Tek se tada, najzad, sa nevelike udaljenosti, sonornim basom oglasi
taj "prokleti" Voloa, i sam oigledno iznerviran tim upornim poku-
ajem komandovanja u uslovima kada nikakvo izvrenje ne dolazi u
obzir... Zna on svakako, i ko zove, pretpostavlja i ta hoe!
"Ma, ovde sam porunice, ta se dere cele noi!"
"Kater" se zatrese od priguenog smeha nekoliko stotina, igrom sud-
bine, zajedno sakupljenih vojnika "od J apana do J adrana".
D E S A N T
Od svitanja do veeri nalazimo se na desnoj obali Dunava, iza lea
Sremskog fronta, u blizini sela Sotina, iz kojega se, posle celodnevne
borbe, korak po korak, kako je i predvieno, povlaimo prema obali i
"katerima", koji e nas vratiti na drugu obalu. Kao dokaz postignutog
cilja naeg desanta, na nas su se ustremila sve jaa nemaka mino-
bacaka, artiljerijska i tenkovska odeljenja. Oni, vojniki uzevi, nikako
ne bi smeli da dopuste opstanak naeg mostobrana, tim pre to nisu
mogli biti sigurni da li je u pitanju taktiki manevar, ili moda uspos-
tava "drugog fronta" na njihovom boku, koji im moe ugroziti pove-
zanost fronta sa pozadinom...
Mostobran postaje sve ui i "tanji", Nemaca sve vie, a nas na obali
sve manje, jer "kateri", neprekidno, ali za nas na preostalom delu mos-
tobrana suvie sporo, prebacuju nae i Ruse na drugu, spasonosnu stra-
nu reke.
Oba taba, ruski i na, sada na samoj ivici visoke i strme desne obale
Dunava, dokazuju jedni drugima da se dobri oficiri moraju povlaiti sa
svojim poslednjim odelenjima. Snane maine ruskih "katera" nateraju
brod da se "kljunom" nasue na blatnjavu, za Nemce jo uvek nevidljivu
obalu ispod brega, pa zatim kad se postrojeni deo vojske uredno ukrca,
brod se, uz paklenu buku snanih motora i penuanje zamuene vode
"odsue" od obale, preveze borce na drugu stranu i brzo se, jedan za
drugim, vraaju da preuzmu nove.
Od kada je vojske i ratovanja, uvek je bilo lake nastupati, nego se
pod borbom povlaiti.
Pristup naem, sada ve krajnje suenom mostobranu, minirali su
Rusi, koliko su mogli, a svega nekoliko minobacaa i mitraljeza, ruskih
i naih, brani poslednji ealon koji se povlai, ve u prvi sumrak. So-
vjetski pukovnik, koji je inae komandovao elom ovom operacijom,
sada je na samoj ivici brega i sa runim glasnogovornikom, zapoveda
istovremeno brodovima i vojnicima, ruskim i naim.
Svaka hrabrost ima granica. Mogunost da Nemci izbiju na obalu i
ponu odozgo da biju po brodovima i vojnicima, poveava verovatnou
da neki nai delovi uopte ne stignu da se dokopaju druge strane reke...
Postrojeni red poinje da se remeti... "kateri" nemaju dovoljno slobod-
nog prostora da, izbijajui na obalu, ne povrede zgomilane ive ljude...
Sovjetski pukovnik glasno i hladnokrvno nareuje preko megafona
brodovima i vojnicima istovremeno: "Vojnici, u redove... "Kateri nazad
na reku... Komandiri postrojite svoje vojnike!... Neu da komandujem
ruljom!"
"Kater" koji se pribliio obali udaljuje se, drugi koji je ve dodirnuo
obalu, odlepljuje se od nje, padaju u vodu Rusi i nai koji su se pourili
da se uhvate za bilo ta na brodu...
Red se s mukom ponovo uspostavlja, vreme leti... Pojas mostobrana
sve se opasnije suava... A ruski pukovnik jo uvek ne izdaje nareenje
da se "kateri" upute prema obali...
Tada sam se, po ko zna koji put u ovom ratu, uverio da vetina ko-
mandovanja podrazumeva da se, pre svega, onemogui glavni saveznik
neprijatelja - panika!
Pod zatitom prvog mraka, ukrcali su se i poslednji delovi ruskih i
naih jedinica, sa poslednjim delovima i nai tabovi. Meu posled-
njima i ruski pukovnik. Nemaka su oruja, tada ve sa obale, nasumce
sevala po mraku, vie prema buci brodskih motora, nego prema vid-
ljivim metama.
Ipak, verujem da nas Rusi na kraju toga dana nisu mnogo manje
potovali nego mi njih!
S U Z E
Na pramcu poslednjeg "katera" koji se vraao prema suprotnoj obali
Dunava, golobradi crvenoarmejac neuteno i glasno plae. Niko mu nije
smetao, niko mu se nije podsmevao, niko ga nije teio.
Suze se potuju i u ratu, valjda i zato to sve tee poteku, koliko se
due ratuje.
Po isprekidanim reima izmeu jecaja, razumeo sam daj e toga dana
poginuo i crvenoarmejac - jedini u puku koji je bio iz njegovog mesta.
Ili su zajedno od Urala.
B R A T S T V O P O O R U J U
Zamenik intendanta nae brigade - Mita, komunist, zaljubljenik u
Ruse, "crven od roenja", kako je za sebe govorio. Poslali smo ga sa
kamionom u Sombor da preuzme oveu koliinu ruskih mainki i mu-
nicije, odvojenih za nae naglo poveano brojno stanje.
Vratio se sutradan, raspoloen i pijan, bez ijednog komada auto-
matskog oruja, umesto kojeg je u kamionu lealo pobacano stotinjak
starih dugakih ruskih puaka. Na njemu nije bilo traga grie savesti,
ni kad se rastreznio.
Raspoloeno je priao kako se naao, vraajui se sa punim kamio-
nom automata, usred velike skupine sovjetskih vojnika koji su se kretali
prema rejonu odreenom za forsiranje Dunava, prema Batini, u Ba-
ranji. Sa Rusima se grlio i pio za pobedu, za Staljina i Tita, za bratstvo...
Oni su mu, kae, lepo objasnili da kreu u veliku borbu, da bi im svaki
od tih automata posluio da unite vie neprijatelja nego to bi partizani
bili u stanju, i da bi se tako potedeli mnogi ivoti naih i sovjetskih
vojnika. "Ukazali" su mu na injenicu da bi nai borci morali tek da
naue kako se sa tim automatima veto rukuje, a oni bi, evo, koliko
sutra, ve tim istim orujem ostavili za sobom hiljade Nemaca od kojih
bi moda mnogi, kad bi ostali ivi, jo uvek mogli da ubijaju nae borce
i nedune seljake...
Naroito su, kae, bili radoznali - da li on moda sumnja u to da e
takvo oruje crvenoarmejci umeti da upotrebe kako valja? Potpuno su
ga razneili kada su rekli da toliko isticano nae "bratstvo po oruju"
ne znai nita ako oruje namenjeno zajednikoj pobedi grabi, sebino,
svako za sebe! Najzad, zar dobre ruske puke, sa kojima su oni jurili
Nemce od Staljingrada do Beograda, nisu dovoljno dobre za jugoslo-
venske ("svaka vam ast!") partizane.
Ispili su jo po neku za bratstvo po oruju i pouzimali automate iz
kamiona. Neki su, pria dirnuto, poljubili svoje puke pre nego to su
ih ubacili u kamion.
Mita nije mogao da razume, ni kada je trezan odgovarao, ta u svemu
tome sada nije u redu. Ipak, najtee mu je palo, ne to to je smenjen,
nego to je do kraja rata morao da nosi dugaku rusku puku, umesto
nemakog "majsera" koji je "lino zarobio" jo u Bosni.
R A P O R T
Ni "raport" kod komandanta bataljona nije ala, mada "prestupnika"
stareina, ako je krivac stariji borac, obino i lino poznaje, pa pamti
valjda i da je neto dobro uradio, pre ovoga to je skrivio. Raport kod
komandanta brigade ve je zaista veliko koliko i retko uzbuenje...
Ali raport kod komandanta divizije!!
Kad je komandant 36. divizije Duko Vukasovi (ratno ime "Dio-
gen"), doratni uitelj, tvrd vojnik i mek, duevan ovek - naredio da
mu se sutra javi na raport onaj koji je, i pored izriite zabrane, ispalio
metak ba prilikom njegovog obilaska poloaja na Dravi - nije ni slutio
da e se pred njim nai deak od 17-18 godina. Ve je i zaboravio na
taj prekraj...
Sedimo u tabu ba kada komandantu deurni prijavljuje dolazak
"na raport po vaem nareenju". Momak ulazi, zbunjen i uzbuen. Sta-
ne mirno pred komandantom, generalom koga do tada verovatno ni
izdaleka nije video!
Duko se, kao to i treba, jako uozbilji za tu priliku: "A, ti si taj to..."
Vojnik drhti od one vrste straha i uzbuenja koje samo istinski res-
pekt prema stareini moe da izazove.
'"Ajde, sedi tu, ta si se smrz'o... i lepo ti meni sad ispriaj zato si
to uradio...Kako si rekao da se zove? A ta su tebi oni (prezimenja-
kovii, kojih ima i u njegovom Petroviu)... Zna, ja sam tamo bio
uitelj, sve do rata... Suvie si, brate, mlad doao u ovaj rat, mogli su
ba i oni drugi, stariji, iz tvog sela da dou umesto tebe... ma ne mislim
da si nezreo, nego ni ta tvoja mati sigurno ne moe sve sama, dok ti se
otac ne vrati iz zarobljenitva, a i kole su svugde ve poele da rade,..
niko te posle nee pitati zato si okasnio... 'Ej, deurni'! - vikne - 'zato
samo dva aja, kad vidi da su nas ovde trojica!'... A ono, brate, nije bilo
lepo da ti puca kad sam strogo zabranio... Ne grdim te, razumem da
se ovek nekad zaboravi i pogrei, ali razumi i ti da u vojsci mora da
bude strogi red. Tu nema ale, rat je to!... Vlado, Vlado, jel ti tako bee
ime, vidi kako ja tebe sad moram da grdim. Sad pa nikad vie, jel' tako
Vlado. Pomirili smo se, vidi...
Kai tvom komandantu da je sve u redu. Kako si doao... peke?...
e, onda ne mora odmah natrag, nego prvo lepo ruaj ovde u prateoj
eti, zna kako je, oko taba se uvek bolje jede, pa onda pravac u etu.
Ajd' sad, zdravo... ma, nemoj tu da mi se kruti!..."
Vojnik izlazi, zamalo prema prozoru, umesto prema vratima... ega
se on toliko uplaio kad je izgovorena ona strana reenica: "Na raport
kod komandanta divizije!"
I S P R A A J
Prilikom obilaska rovova na Dravi, prema Osijeku, 20. marta 1945.
godine, poginuo je, pogoen snajperskim metkom, ravno u elo, ras-
tom najvii meu naim i sovjetskim oficirima, koji su toga dana obi-
lazili poloaj.
Nemci nisu ni znali koga su ubili.
U tabu divizije, u Dardi (Baranja) sada je, umesto komandanta,
koveg sa telom komandanta 36. divizije, Duana Vukasovica, uitelja
aka i ratnika.
No se sputa, ispred zgrade taba, uz koveg na grobljanskim no-
silima, okupljen je stareinski sastav cele divizije - i grupa sovjetskih
oficira koji su sa pokojnikom bili na poloaju u momentu njegove po-
gibije.
Mrak je, tiina je, hladno je.
Nema govora, nema venaca, nema poasne ete.
Kamion sa kovegom polazi, uje se glasna komanda na naem i
ruskom jeziku: "Pali!", "Agonj!"
Sa unapred podeenim nianskim spravama, uperenim na nemake
poloaje na suprotnoj strani Drave, poinje grmljavina diviziona ruskih
"kaua" i artiljerijske brigade 36. divizije, i po jedan metak iz svih oru-
ja sa poloaja divizije...
Za tue suze ne znam. Bio je potpuni mrak...
" P O S V A K U C E N U "
Ima rei i reenica koje komandanti i komesari vole da izgovaraju
zbog njihovog impresivnog zvuka i dramatinog znaenja: "odmah",
"hitno", "neodlono", "zabranjujem", "nareujem", "odmah da se javi
na raport", "strogo kazniti", "streljati na licu mesta"...
Kako se rat bliio kraju i pobeda postala blia i vidljiva, tako su sve
rede upotrebljavane reenice sa poetka rata, kao: "nastojati da svakom
borcu bude jasno", "voditi rauna o stepenu svesti", "posvetiti najveu
panju novim borcima", "izuzetan znaaj linog primera", "ne po cenu
prevelikih gubitaka" itd., a one otre, zapovedne, bezpogovorne - sve
I ee!
Postojala je, meutim, otkad je vojnika i zapovednika, jedna zapovest
koja se lako prevaljuje preko jezika pobedom zanesenih stareina - bili
oni komandantskog ili komesarskog reda - a to je: "Po svaku cenu!".
Izrasla u vreme kada je "po svaku cenu" znailo spremnost za plaanje
I svake cene za sam opstanak pokreta i vojske - ta je zapovest, u vre-
menu kada je pobeda bila van svake sumnje, postajala i znak vanosti
onoga (pojedinca ili taba) koji je izrie, a ne samo cilja kojem sve treba
da se podredi.
Tako se, na primer (januara ili februara 1945. godine, seam se da
je dosta snega bilo na zemlji), nareuje da Trea vojvoanska brigada,
u okviru zavrnih, pobednikih operacija za osloboenje severozapad-
nog dela zemlje, nou, toga i toga dana, zauzme, za nemako povlaenje
strateki vano, slavonsko ravniarsko selo Otrovanac, koje brane Nem-
ci i "Vlasovci" (belogardejci) - oni zaista s' pravim razlogom "po svaku
cenu"...
tab Tree brigade shvatio je to nareenje "po svaku cenu" tako oz-
biljno kao to su se i u to vreme shvatala sva nareenja - i uz jo pove-
anu pobedniku revnost, to je znailo: krenuti sa oko hiljadu boraca
u streljakom stroju, ravnicom, po belom snegu i meseini (koja je ba
tih noi bila bistra kao dan) - na dobro utvreni sistem rovova i bun-
kera zaposednutih sa bar isto toliko neprijateljskih vojnika i znatno vie
oruja nego to ima naa, partizanska strana. Obavetenja o tome ko-
liko ima vojnika u odbrani i kako su rasporeeni, nije mogao imati
stariji tab, ali ga nije mogao - sem prostim osmatranjem - imati ni
tab brigade koja izvodi taj napad "po svaku cenu".
Te noi u svitanje povukla se brigada, ne zauzevi selo kojem su prili
do prvih kua, i odnosei sa sobom preko stotinu mrtvih i dvostruko
toliko ranjenih, meu kojima je bilo nesrazmerno mnogo starih boraca,
koji su za naredbu "po svaku cenu" morali isprednjaiti i dati primer
brojnim novim borcima, kojima se, nekoliko meseci ranije, brigada
popunila.
Strano, ali ne najstranije!
Stariji tab je zakljuio da je nedopustivo i nevaspitno, da brigada
zastane pred tamo nekim Otrovancem i time dovede u pitanje, tako rei
ve u istoriju zavedenu, visoku ocenu nae borbene nepokolebljivosti.
Zato je odmah po prijemu izvetaja o neuspelom napadu, usledilo
novo, jo stroije nareenje, istoj brigadi: "Uvee ponoviti napad", pa
i ovoga puta - jako podvueno - "i po svaku cenu zauzeti Otrovanac!"
Samo onaj ko zna ta su udarci po ohlaenim oteklinama i povre-
ivanje nezaraslih rana, moe da zamisli ta za promrzle i neispavane
borce znai ponovo ii sa skoro prepolovljenim brojem boraca na ista
ona utvrenja koja prole noi nisu mogli savladati. I opet po ravnoj,
snenoj povrini i punoj meseini - "po svaku cenu!"
Brigada se pred jutro ponovo vratila sa vie desetina poginulih i dvo-
struko toliko ranjenih, zaustavljena na skoro istoj linili, sa koje se pret-
hodne noi povukla...
Nekoliko dana kasnije, nemake i vlasovljevske jedinice, same su
napustile Otrovanac. Valjda su zakljuili da nema vie vremena da se
"po svaku cenu" odbrani taj, toliko strateki vaan, Otrovanac.
M I R U R A T U
Posle "hitnog" povlaenja poslednjih delova 36. Vojvoanske divizije
pod vatrom nemake artiljerije, preko polusruenog mosta na reci Dra-
vi, nali smo se na teritoriji Maarske, kojom su ve uveliko ovladale
trupe Treeg ukrajinskog fronta.
Ne seam se kojim je sluajem Kota Na", tada komandant nae
Tree armije, sa nekoliko naih oficira, poveo i mene, u posetu tabu
marala Tolbuhina, koji se nalazio u nekom oveem feudalnom dvorcu,
severno od Drave, negde u blizini maarskog gradia Bara.
Ne bih vie mogao da opiem ta se razgovaralo u raskonom dvor-
skom salonu sa pobedonosno raspoloenim, i prema nama naglaeno
srdanim, maralom Tolbuhinom. Mene je tada impresioniralo i neto
sasvim sporedno ali fascinantno. im je, nekoliko stotina metara pre
dvorca na automobil preuzeo i poveo ruski motorciklista, nigde vie
nismo primetili ni jednog ruskog vojnika. Oko dvorca je bilo samo ne-
koliko velikih tabskih automobila, veto maskiranih i spolja maski-
ranih da lie na olupine. Oko dvorca, nadaleko, nigde ni vojnika ni
vozila ni oruja. Dvorac izgleda kao naputen...
Ali kad se proe pored zamaskirane strae, iza ulaznih vrata, po ste-
penitima, hodnicima i salonima dvorca tiho se kreu uredno obueni
oficiri raznih inova i rodova vojske, sa fasciklama, mapama, omotima
papira... Tiho i poslovno, kao u nekom ekskluzivnom hotelu, klinici, ili
institutu. uju se samo umovi pisaih maina, telegrafa, telefona. Svi
govore tiho, kreu se poslovno i bez urbe, pozdravljaju se sa nama i
meusobno, samo blagim naklonom uredno oeljanih glava...
Njihov dopronos pobedi sigurno nije manji nego onih na frontu, ali
ovde nema ni prizvuka rata, nego samo brojnih poslova oko njega...
Kakav kontrast sa slikama od pre samo nekoliko dana, kada su Nemci
i Vlasovci na juri Rusima oteli nekoliko baterija topova u okolini Viro-
vitice, a ogoreni Rusi, uz portvovanu pomo naih jedinica, po naj-
boljem uzoru bratstva po oruju, uspeli da ih povrate. Desetine po-
ginulih, blatnjavih, krvavih i ranjenih Rusa, Sremaca i Nemaca. I za-
robljenih Vlasovaca koje su Rusi nemilosrdno streljali na licu mesta...
Ni ovaj totalni rat nije uvek svugde i za svakoga totalno isti.
' Kota Na. Roen 1911. u Petrovaradinu. panjolski borac. lan KPJ od 1937, u NOB-u od 1941.
Na Savjetovanju u Stolicama (26. 11. 1941.) imenovan za lana Glavnog taba NOV i PO BiH.
Komandant Glavnog taba Vojvodine, a kasnije komandant Tree armije. Narodni heroj.
T R I " F U N K C I J E " U J E D N O M D A N U
J ednog julskog jutra 1945. godine probudila meje naredba, upuena
tabu 36. divizije u Vrac; da zamenik komesara divizije, potpukovnik
Tepavac Mirko odmah preda dunost i javi se Generaltabu u Beograd.
Koji sat kasnije u Beogradu, saoptavaju mi da sam rasporeen na du-
nost u Politikoj upravi Generaltaba...
Ulazim u odreenu mi kancelariju, donose mi nekoliko svenjeva
papira koje za poetak treba da proitam. Ali ve oko podne, ponovo
me pozivajvu i saoptavaju mi da je moje naimenovanje promenjeno,
i da, opet "odmah", treba da krenem u Novi Sad i javim se u Pokra-
jinskom komitetu Vojvodine, sekretaru Centralnog komiteta Srbije,
Blagoju Nekoviu, koji tamo upravo odrava sastanak sa pokrajinskim
rukovodstvom.
Ulazim na sastanak koji ve uveliko traje. Nekovi me pita: "Jesi li
ti Tepavac? Sedi, lan si Pokrajinskog komiteta Vojvodine. Posle sas-
tanka krenue (opet: odmah) u Bekerek (doratni naziv Petrovgrad)
da preuzme dunost sekretara Okrunog komiteteta severnog Banata:
sadanjem sekretaru, uri J ovanoviu (meni tada potpuno nepozna-
tom) kai da se sutra (dakle i on odmah), javi u Novi Sad na novu du-
nost".
Stiem predvee, jo ni sunce nije zalo, u Bekerek i saoptavam
sekretaru Okrunog komiteta, da sada ja preuzimam njegovu dunost.
Iznenaeni ura kae: Dobro, kad je tako reeno, hajde kod mene kui
da prenoi, kad ve preuzima moju dunost, preuzee sigurno i moj
stan...
Ujutro me J ovanovi i njegova ena, takoe banatski prvoborac, lju-
bazno nude kafom, a Dura, prevejani banatski ilegalac, sad ve znatno
ljubazniji, kae: "Izvini, morao sam da proverim, zaista si ti novi se-
kretar Okruga" i na brzinu mi saopti i neke poverljivije podatke o sta-
nju u Okrugu...
Danas izgleda neverovatno, ak i smeno, ali tada je sve to, verovatno
samo nama, izgledalo sasvim normalno!
U N I F O R M A
U Bekereku gde sam, primajui dunost, primio i nenapisanu pa-
rtijsku i partizansku obavezu da me se sve tie i da sam odgovoran ne
samo za sve to ja sam radim, nego i za sve se oko mene dogaa.
U gradu je i deo jedne slovenake divizije, ije sam rukovodee oficire
ve i upoznao.
J edno vee, idui glavnom ulicom, ujem iza sebe amor nekolicine
razdraganih, valjda pomalo i napitih slovenakih partizana, i deo raz-
govora u kojem jedan od njih kae: "Ne volim Nemce, ali jo manje
volim ove Maare, ima ih na svakom koraku..."
To je sad ve previe za moje komesarsko uvo. Okrenem se i viknem
zapovedno: "Vojnie, doi ovamo, ko te je nauio da tako govori!" On
se odvoji, opsuje, prilazi mi pretei, kao da e me udariti, pri emu ga,
sreom, ostali obuzdavaju. "ta, ti e da mi nareuje ta smem da
govorim!"
Tek tad se setim - pa ja sam u civilnom odelu!
Sreom i njega je izgleda pokolebao moj zapovedni ton. Kaem sre-
om, jer sam tada, iako u civilnom odelu, ipak bio i naoruan.
" M A R A L "
Ulazi sekretarica i uzbueno saoptava: "Maral je na telefonu, trai
da razgovara sa vama..." Pojurim na telefon i ujem: "Zdravo Beli, ta
ima kod tebe novo?" J edva dolazim sebi, ne znam da li je to mirno-
dopski nain komunikacije "rukovodstva sa terenom". Pitam oprezno:
"Oprostite, ne ujem dobro, ko me zove?"... "Pa nisi me valjda ve zabo-
ravio, Maral brate, Mika, jorgandija iz Beke, Druga brigada!"
" A, ti si, budalo sremaka", kaem sa olakanjem, "zato ne kae
prvo Mika, pa onda Maral...."
Zabuna je nastala zato to je Mika, jorgandija iz Beke, nosio par-
tizanski nadimak "Maral", sve dok Tito nije proglaen za Marala. A
poto se od tada nismo sretali, pomislio je, kae, da u ga se po tom
nadimku lake setiti...
A verovatnije je, sremski eret kakav je bio, raunao da svoga ko-
mesara malo poplai pominjanjem fascinantne titule svoga "nasled-
nika".
V O J S K U N A M A L J I T E !
J esen 1946. godine.
U sastavu sam vielane ekipe Centralnog komiteta Komunistike
partije J ugoslavije, koja obilazi ratom najvie opustoene krajeve cen-
tralne Bosne. Sa dva lana ekipe, jednim iz Sarajeva i drugim iz Ma-
kedonije, odlazim u jedno selo (ime, na alost, nisam zapamtio) negde
u iroj okolini Mostara.
Celo je selo na okupu u prepunoj ruevnoj prostoriji, valjda neka-
danje seoske kole. Na okupu su u stvari, samo ene razliite dobi i
neto staraca. Zakazani razgovor sa "vanim drugovima" iz Centralnog
komiteta odnosie se na ivotne prilike i neprilike posleratne pustoi i
neimatine...
Redaju se ljutiti prigovori na nebrigu i oskudicu; Nema grae za obno-
vu kua, nema dovoljno hrane, nema eera ni soli, nema ak ni gasa!
"Bili smo dobri dok smo vas hranili i zbog vas stradavali, a sada ..."
albe i nadvikivanje, neoekivano prekida prodoran enski glas iz
sredine prostorije, glas oaja i moralne hrabrosti, u isti mah: "Dosta te
nae kuknjave! Kakvo brano, kakav gas, ivot treba da se nastavi! Kada
je poslednji put ovde zaplakalo novoroene! Zar ne vidite da ovde vie
i nema mukih glava!" Pa zatim najglasnije: "Vojsku nam aljite, zemlju
da obradimo, decu da raamo!"
Kratak trenutak tiine. Zatim prolom glasnog odobravanja.
Kad je ivot u pitanju, istinski moralno je samo ono to je u slubi
ivota.
V A R L J I V O P A M E N J E
J edan od uobiajenih godinjih skupova bivih boraca vojvoanskih
brigada, ezdesetih godina, negde u Frukoj Gori.
Pozdravljaju se, grle i ljube sretni pobednici, podseaju jedan dru-
goga na vesele i tune doivljaje u bosanskim brdima. Priaju jedan
drugome, ono to su ve vie puta priali i svojoj deci, roacima i ko-
mijama, sa sve vie junakih pojedinosti i dabome sve veim linim
doprinosom...
Ko esto pria, esto uvelia i ulepa doivljaje. Kasnije, i nesvesno,
lako zameni svoju slavom obogaenu priu, za stvarni dogaaj.
Tu se prepoznajemo moj etni drug arko i ja. "Sea se, Beli, kad
smo nas dvojica izvukli ranjenog komesara Maliu, kad su nam vabe
ve stigle na desetak metara. Svi se povukli a ti kae, makar poginuli,
ne smemo ga ostaviti! Nosili smo ga, iako je, kad smo ga izvukli, ve
bio mrtav..."
Dobro sam se seao tog dogaaja, na padinama brda Potkoren, u
istonoj- Bosni, godinama mi taj prizor nije davao mira. Smrtno ra-
njenog Maliu smo, nepokretnog i iskrvavljenog, oajniki vukli dok su
se Nemci i etnici, vikom i vatrom, sasvim pribliili. Bio je teko ranjen
u stomak i grudi, iskrvavio je, bio bez svesti. Ali je ipak jo bio iv!
Zato ovakvo podseanje nisam mogao da preutim: "Seam se, ar-
ko, vukli smo ga, ali ga nismo izvukli. Jo je bio iv kad smo ga ostavili".
Kaem, i gledam ga razoaranog to ja, jedini svedok junake prie,
pred svima ovde poriem i njegovo i svoje junatvo.
Ipak verujem da je i on u sebi nosio isti teret, eljan da makar uspo-
mena bude lepa kad ve istina nije.
P O S L E R A T N I J U N A C I
Prvi dani u tek osloboenom severnom Banatu.
Vojna uprava i politika ("komunistika") vlast s mukom unosi novi
red u haotinu euforiju. Hapse se pravi (i nabeeni) saradnici oku-
patora, prikuplja se hrana za front, koji jo uvek traje, kanjavavaju se
trgovci koji kriju hranu i robu koju vlast trai a nema ime da plati,
popisuje se i magacionira "vapska" i kvislinka imovina... Oduevljenje
slobodom i opta spremnost graana na pomo i saradnju, mnogo zna-
i, ali ne moe sve da rei. Sve brojniji demobilisani borci, koji se vra-
aju sa fronta, vaan su faktor sigurnosti, ali i izvor neprilika zbog ba-
hatog ponaanja nekih od njih i samovoljnog odluivanja o civilnim,
"neborakim" pravima i krivicama...
J ednog o takvih dana, telefonom se javlja uzbueni glas sekretara
Gradskog komiteta iz Kikinde: "Drue Beli, nas su ovde smenili i pre-
uzeli vlast". Ko, pitam: "Borci koji su se ovih dana vratili. Ve su poeli
da dele vapske kue i imovinu, i funkcije sebi i svojima. I sad su na
okupu, nama ne daju da pridemo, ne znam ta e jo da ree..."
Dolazim odmah, kaem. Saekaj me u centru grada!
Sat kasnije, sekretar me vodi u salu gde je skup u najveem jeku,
sudei po amoru i glasnim uzvicima odobravanja koji se uju ve i sa
ulice. U uniformi sam, jer mi jo nije stiglo civilno odelo iz Zemuna.
Straar sa ulaza urno trkom odlazi da javi neoekivani dolazak.
Ulazimo, buka se naglo utiava, "predsedavajui" komanduje "Mi-
rno!", svi ustaju, on, naglaeno hramajui, ali ipak vojnikim korakom,
prilazi i raportira: "Drue potpukovnie, mi borci smo se okupili da
uvedemo red, koji nije sposobna da uvede ova vlast koju su uzeli ov-
danji koji ni metka nisu opalili...." Pominje i revoluciju, socijalizam i
zasluge demobilisanih boraca "koji su prolivali svoju krv, dok su ovi..."
Kaem: "U redu, nastavite gde ste stali", i odbijam ponueno po-
asno sedite u "predsednitvu". Sedam u klupu, zajedno sa "raalo-
vanim" sekretarom komiteta.
Predsedavajui oigledno ve shvata da moj dolazak ne sluti na do-
bro, ali ohrabren pozivom na nastavak rada, proziva jednog, pa drugog,
oigledno birajui one koji koji su ve ranije govorili ono to on misli
da deluje najubedljivije. Ovi sve glasnije istiu borake zasluge, i skoro
svi, "prolivenu krv" za osloboenje i socijalizam.
Dok se govornici redaju, muim se da se setim odakle ja poznajem
tog predsednika! Sve sam siigurniji da sam ga negde video tokom za-
vrnih operacija u Sremu, nakon osloboenja Beograda. Po njegovom
zbunjenom ponaanju zakljuujem da je on mene ve prepoznao. Naj-
zad se i setim!
Ustajem i glasno pitam: Da li si i ti, predsednie, negde prolio svoju
krv? Kad vidim kako je prebledeo, siguran sam da nisam pogreio. Vi-
knem, sad ve zapovedno: "Reci ovom skupu glasno i jasno kako si to
ti prolivao svoju krv!" U gluvoj tiini koja zatim nastaje posle neugo-
dnog oklevanja on, sad ve svestan da znam zato sam ga to pitao, naj-
zad odgovori, tiho, pokajniki: "Sam sam se ranio!".
(Samoranjavanje je bilo nepoznato u partizanskim jedinicama, jer su
svi borci bili dobrovoljci. J avilo se na kraju rata kada je proglaena
opta mobilizacija. U svim vojskama, valjda, samoranjavanje se ka-
njava smru, a ovaj sam sluaj zapamtio, jer je bio prvi i jedini sa kojim
sam se sreo tokom rata. Molili smo sud da izrekne najblau kaznu, jer
je rat ve bio pri kraju. Da nije bilo tog sluajnog prepoznavanja, ki-
kindska bi rasprava bila tea i dua, ali bi ipak jednako zavrila.)
Saoptavam da je sastanak zavren: "Ovu vlast ete sluati, ma ta
o njoj mislili. Razlaz!"
Tako je u Kikindi, intervencijom vie vlasti, boraka "revolucija" za-
vrena porazom revolucije.
B I V I " S U N J I K O J E M O R I G L A D "
Radost osloboenja Vojvodine tuno su doekale podunavske "va-
be" (kako su i sami sebe nazivali Nemci, koji su naseljavali dobru e-
tvrtinu bogatih sela, severno od Save i Dunava). Postali su, zaista ma-
sovno, oduevljeni hitlerovci, a njihov muki deo, fanatini pripadnici
mamutske divizije "Princ Eugen" koja je ratovala: na Istonom frontu,
uestvovala u "Desantu na Drvar", a pri kraju rata bila glavna oruana
sila protiv vojvoanskih brigada i divizija u Bosni, specijalno opre-
mljena i naoruana za antipartizansko ratovanje. Povukli su se sa Ve-
rmahtom, a ovde ostavili svoje ene i decu da podnesu gorke plodove
poraza i neprijateljstva sa doratnim susedima.
Naredbom Vojne uprave Banata, "vabe" su sabijane u male, og-
raene delove sela, dok je najvei deo sela bio ispranjen za prihvat
sirotinje iz opustoenih krajeva J ugoslavije, mahom onih koji su po-
dravavali partizane. Selima je upravljala mala partizanska posada od
demobilisanih partizana, mahom oporavljenih ranjenika, i lokalnih
aktivista. Oni su inventarisali, magacionirali i uvali kunu imovinu i
poljoprivrednu tehniku, organizovali i nadgledali poljoprivredne ra-
dove koje su Nemci posluno i vredno obavljali.
Obiao sam nekoliko takvih sela u blizini Bekereka (kasnije Zre-
njanina) i - koliko je surovost takvog reenja dozvoljavala - sve je iz-
gledalo ureeno i dobro organizovano.
Ne znam kako je, neto kasnije, do naeg Okrunog komiteta stigao
podatak da, i tako nevesela slika, ima jo mnogo neveselije nalije. Kon-
trola koju smo zatim uputili, vratila se sa izvetajem da se u vie takvih
sela, nai partizani ponaaju kao "pae", da uzimaju neke zatvorenike,
naroito zatvorenice, za linu poslugu, da, siti i napiti, nadmeno ure-
duju, zapovedaju i kanjavaju "kao da je svako od njih lino pobedio
Hitlera", kako je njihovo ponaanje slikovito opisao neko od izvestilaca.
Ipak, nismo u tom vremenu otkrili jo ni jedan sluaj ubijanja.
Svi ije je nasilnitvo utvreno, odmah su upueni na front, koji je
jo uvek trajao u zapadnim delovima zemlje.
Pobeda, vie nego poraz, otea razlikovanje poretka od nasilja. A
pobednici se bre naviknu na tue ropstvo, nego na sopstvenu slobodu.
P I L E R
U Zrenjanin je sproveden, negde uhvaeni, zloglasni J uraj piler.
Okupaciju je doekao kao agent antikomunistike policije u Zagrebu, i
sa tom preporukom, Nemcima je od avgusta 1941. godine, u inu SS
pukovnika, sluio a, na alost, i vrlo uspeno iskorenjivao antifaistiki
pokret po elom Banatu. Lino je, kau i hrabro, predvodio policijske
potere, likvidirao oba banatska partizanska odreda, ve do kraja 1941.
godine. Zajedno sa generalom Francom Rajtom, lino je rukovodio,
novembra 1942. godine, likvidacijom u selu Pavliu opkoljenog sekre-
tara Pokrajinskog komiteta Vojvodine, arka Zrenjanina -"Ue"*. Tog
istog, po kome je Petrovgrad (Bekerek), nekoliko godina posle Oslo-
boenja, dobio ime.
Malo je bilo onih koji su preiveli pilerove sadistike metode "sa-
sluavanja", a on sam se esto hvalio da je pred njim svako na kraju
morao da "propeva". Nije bilo oveka u Banatu koji nije znao njegovo
ime, a ja sam sve to tada prvi put uo.
" arko Zrenjanin "Uo". Roen 1902. u I zbitu, Vrac. Uitelj. lan KPJ od 1927. Sekretar Po-
krajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu. Organizator ustanka u Banatu ("crveni general"). Kada je
1942. zloglasni J uraj piler u Pavliu kraj Vrca opkolio kuu u kojoj se nalazio, ubio se da ne padne
ustaama u ruke. Narodni heroj.
Iz Beograda je upuen jedan vii oficr UDB-e, da ga preuzme i sa-
slua. Kad sam zatraio da tog stranog pilera vidim u zatvoru, isle-
dnik me je samo upozorio da u razgovoru ne umanjim njegovu iluziju
da bi ipak nekako mogao ostati u ivotu.
Tako su pred mene doveli omanjeg, sredovenog, crnomanjastog, na
izgled pitomog oveka, na seoskog uitelja nalik, blago hromog na je-
dnu nogu. Rekao sam mu da nisam islednik. Valjda je i zato govorljivo,
pomalo i hvalisavo, opisivao svoje disciplinovano, profesionalno iz-
vravanje zapovesti koje su mu bile poverene: "Policija je profesija, kao
i svaka druga. Vi sada ureujete dravu, i vama e biti potrebna dobro
organizovana policija. Nikakve koristi neete imati ako me streljate, a
ja vam svojim iskustvom mogu pomoi da je brzo i uspeno osposo-
bite... ak i kao eventualno doivotni robija, ako me ostavite u ivotu,
mogu vam uvek stajati na raspolaganju." Dva je puta ponovio: "Molio
sam gospodina islednika, a molim i vas, da se prema meni ne prime-
njuje fizika tortura... Molim, samo bez batina! Iskreno u ispriati sve
to znam... Ako nekad ne odgovorim odmah, to nije zato to name-
ravam bilo ta da sakrijem ili slaem, nego to ne mogu ba svega od-
mah da se setim ... Toliko toga je bilo".
J a nisam mnogo pitao, a piler je mnogo govorio. Oiveo je moje
uspomene na zatvorenike dane koje sam, u priblino istog periodu
vremena, proveo pod batinakim tretmanom njegovih ustakih kolega
u Zemunu, Vukovaru i Sremskoj Mitro vici...
*
Juraj piler je posle viednevnog javnog suenja, koje je uzbueno
pratio ceo namueni Banat, osuen na smrt i streljan u Zrenjaninu 1948.
godine. Kau daje i pred streljanje nudio novim vlastima svoje bogato
policijsko iskustvo.
" V I K O "
Na mali aerodrom u blizini severnobanatskog sela Eka (juno od
Bekereka-Petrovgrada-danas Zrenjanina) poetkom 1945. godine s
mukom se, prinudno ali uspeno, sputio veliki sovjetski transporter.
Posada mora da napustiti avion i vrati se svojoj komandi. Ali sa njom
je i etvorogodinji deak, mali Viktor, maskota posade koja ga je, izgu-
bljenog i bez ikog svog, negde nala, naputenog u ratnom haosu, i
vodila sa sobom od Rusije do Srbije. Piloti nas mole da deaka, koga
ne mogu dalje da vode sa sobom - uplakanog to se rastaje od posade
-preuzmemo i zbrinemo. Toma GranfiT, tada moj prvi zamenik u Okru-
nom komitetu, i njegova ena Anica, uiteljica, spremno se ponude da
prime deaka, jer sami nemaju dece, a imaju uslove i elju da Viktoru
zamene porodicu.
Mali, ivahni deak, ve naviknut na promene, ubrzo postaje mi-
ljenik Granfilovih i njihovih prijatelja. Posle premetaja Tome Granfila
na dunost u Vladi Srbije, u Beograd, upisuje se u osnovnu kolu, brzo
ui srpski, a Anica i Toma za njega postaju voljeni "Mama i Tata"... Oni
paljivo zapisuju sve to o sebi pamti mali "Viko", kako mu se zovu
roditelji i roaci. Kae da se preiva Majenkov, ali pominje i prezime
Kuzmin. Sigurno zna samo da je oblinji veliki grad Staljingrad.
Granfilovi su zaljubljeni u svoga nesuenog "sina", eleli bi i da trajno
ostane kod njih, ali kao savesni ljudi, pokuavaju preko Sovjetske am-
basade, da se raspitaju za njegove roditelje, sa nadom da, ako su ivi,
dopuste da dete ostane kod njih makar dok zavri osnovnu kolu. A ako
nisu ivi, da ga usvoje. Odgovora dabome nema, nestalih je na stotine
hiljada, a i nije izgledalo da ambasada zbilja namerava da se time bavi.
I onda je, juna 1948. godine, osvanula uvena Rezolucija Inform-
biroa, a istovremeno i poetak neprijateljstva prema J ugoslaviji. Ali je
" Toma Granfil. Roen 1913. u Vrcu. Zavrio Pravni fakultet u Beogradu. lan KPJ od 1941. Su-
djeluje u NOB-u od 1941. Nakon Osloboenja obavljao znaajne dravne i politike funkcije.
u evidenciji konzulata sauvan podatak da se u Beogradu nalazi jedan
mali dravljanin Sovjetskog Saveza. I malo zatim, kao deo ve otpoetog
neprijateljstva, konzulat saoptava Granfilu da malog Viktora mora
odmah da preda Konzulatu za repatrijaciju u Sovjetski Savez. Granfilovi
su oajni, ne mogu da se pomire da Vika moda nikad vie nee videti.
Ne znaju ta da kau deaku to bi on mogao da razume. Zapisuju mu
beogradsku adresu i sakrivaju je ispod postave odela, mole ga da to
zapamti i sauva, i da kad bude mogue, poalje makar nekoliko rei i
javi gde se nalazi. (On se zaista vie godina kasnije nekako i javio, saop-
tio da je zavrio neku tehniku kolu, da se oenio i da je zaposlen u
nekoj elektrani u blizini Staljingrada.)
Bio sam u stanu Granfilovih, u Francuskoj ulici, kad su slubenici
konzulata doli da odvedu malog Viktora. Prizor je bio potresan: Viko
je plakao i molio, drao se grevito rukama za Tomu i Anicu, vriskao
kroz pla: "Neu da idem od vas... Ne dajte da me odvedu... Biu uvek
dobar...!"
Svi su plakali. Ni slubenicima Konzulata nije bilo svejedno.
*
Krajem februara 1971. godine spremao sam se u zvaninu posetu
Sovjetskom Savezu - prvu posle zahlaenja, a uskoro i normalizacije
- nakon sovjetske oruane intervencije u ehoslovakoj. Andrej Gro-
miko, dugogodinji ministar spoljnih poslova SSSR-a, tada ve moj
dobar diplomatski poznanik, pa i prijatelj, naloio je svom protokolu
da sazna i uvai sve ta bi jugoslovenski ministar hteo da vidi tokom
posete. Rekao sam da svakako elim da vidim Volgograd (ratni Sta-
ljingrad), ali i da bih voleo da sretnem jednog poznanika, od pre vie
od 25 godina. Saoptio sam ime i zanimanje, nekad malog Beograa-
nina Vika.
Na zvaninom ruku koji je jugoslovenskom gostu priredio vani i
prema meni naglaeno usluni sekretar Oblasnog komiteta Volgograda,
podigao je zdravicu i saoptio skupu da dananjem sveanom ruku
prisustvuje i ministrov lini poznanik i prijatelj iz ratnih dana u J u-
goslaviji. Uzbueni i zbunjeni Viktor, doveden sa svojom enom i, oi-
gledno za ovu priliku, obuen u novo odelo koje je ipak tuno svedoilo
o siromatvu, oslovio me je sa "ika Bjelij", to me je naroito obra-
dovalo, jer je, dakle, zapamtio kako me je nekad oslovljavao. Kad nas
je moni sekretar OB-koma najzad ostavio nasamo, rekao je da su ih
pre nekoliko dana uselili u novi, nameten stan, jer su mislili da e
jugoslovenski gost moda traiti i da ga tamo poseti. Raspitivao se,
uzbuen, za Tomu i Anicu, nesuene "Tatu i Mamu", jer roditelje vie
nije imao ni tamo ni ovde...
Sledeeg dana primio me je u Moskvi svemoni elnik SSSR-a, Le-
onid Brenjev. Prvo to je rekao kad je ustao da se pozdravi: "Drago mi
je to ujem da ste pronali svoga prijatelja iz ratnih dana to svedoi
o dubokim korenima ratnog prijateljstva izmeu naih naroda ..."
Tako je, nekada mali "Viko", za momenat, bio tema sovjetsko-jugo-
slovenskih meudravnih razgovora ...
A meni je u uima - i nakon skoro etvrt veka - ponovo odzvonila
oajnika Vikova vriska: "Ne dajte da me odvedu !"
sedam t u ni h sl i ka
Slika prva:
Sastanak "Literarne druine" uenika starijih razreda zemunske gi-
mnazije, 1939. godine (imala je i ime, valjda "Branko Radievi"). Re-
cituju se sopstveni i tui stihovi, mahom, tada pomodnasocijalna lite-
ratura. Svi smo skoro deca, nepunoletni, ali ipak ve vidljivo podeljeni
naleve i desne. Rasprave su sve burnije, kao i vreme dogaanja.
Na jednom od sastanaka, usred une rasprave, maturant Radoslav
Pavlovi uzvikuje: "Ova je literarna druina postala komunistika. Ovde
jo nije s' potovanjem izgovorena re "Kralj" i "Otadbina". Nije udo
to se ve i policija, kad nee uprava kole, raspituje ko ovde truje sr-
psku omladinu!..."
Vika, guva... Rei: policija, otadbina, komunizam, faizam -naj -
ee se uju. Pavlovi u sve to glasno uplie imena - Branka Abafija,
Milenka uvakovia, Branka Peia, Miloa Hadia, Duka Zalia, Mi-
rka Tepavca...
Slika druga:
Okolina Virovitice, poetkom 1945. godine
Pomeani frontovi pobednika i pobeenih, pucnjva na sve strane.
Skupine Nemaca, ustaa i etnika, odvojeno a nekad i zajedno, bez reda
bee na Zapad da izbegnu zarobljavanje. Brojniji su od nas, ali dez-
orjentisani i obeshrabreni. Mnogo ih je, neke streljaju na licu mesta,
druge skupljaju u grupe i odvode u sabiralita.
"Mirko!" - iznenadi me glas iz jedne grupe skupljenih etnika. "Ne
daj da me streljaju... mogao bih vam biti od koristi... radio sam u tabu
Drae Mihailovia. Mnogo znam! Sve u vam ispriati. Pa valjda me nisi
zaboravio, Radoslav Pavlovi iz Zemuna... Sea se onih naih diskusija
u literarnoj druini... Vi ste tada apsolutno bili u pravu, to moram da
priznam, a mi smo, ta e, tada bili pod uticajem..."
Slika trea:
Kancelarija sekretara Saveza boraca J ugoslavije 1949. godine. Trai
me mlada, lepa ena (devojka?). Nastavnica je gimnazije u Prokuplju.
eli, kae mi, da razgovara o jednom mojem linom prijatelju.
Dakle: "Ja sam sestra Radoslava Pavlovia! Znate ga, pa vi ste mu
spasili ivot na kraju rata... va kolski drug iz Zemuna... Osuen je na
10 (?) godina robije, teko mu je, nije mnogo kriv, bio je, kae, zaveden,
sad se kaje... ali u zatvoru mu je teko. Molio je da vas naem... Vi ete,
kae, sigurno rei neto gde treba, da ga puste, makar da mu smanje
kaznu..."
Ohladi se i zbuni kad joj kaem da mu nisam ja spasao ivot, ni na-
merno ni sluajno, da nisam odluivao o njegovoj sudbini, da ga znam
pre rata kao antikomunistikog galamdiju a na kraju rata, kako mi je
i sam rekao, kao lana propagandnog odelenja pri tabu Drae Miha-
ilovia...
Ustaje, izvinjava se, ao joj je to njen brat, izgleda, ne razume ta
se sve dogodilo, moli me da zaboravim njenu molbu, i da mu ipak ma-
kar ne oteam poloaj posle ovog razgovora ... "Razumite me, brat mi
je!"
Slika etvrta:
Mitrovaka kazniona 1950. godine. Sa piscem Oskarom Daviom
odlazim jednoga dana da vidimo zatvorske zgrade i sobe u kojima smo,
u razliito doba i jo razliitijim prilikama i trajanjima, bili zatvorenici.
Mladika zgrada. Davia poznaje upravnik kaznione, i on nas lino
vodi u obilazak. Straari pred svakom prostorijom, posle otkljuavanja
vrata, glasno komanduju: "Mirno!". Neprijatno je, nismo doli da se
uverimo u strogost prema kanjenicima, nego da vidimo samu kaz-
nionu.
Tihi glas iza lea: "Mirko!" - Trgnem se i pogledam: Radoslav Pav-
lovi! Ohrabren "vanou" gosta koga "lino poznaje", zanemaruje za-
tvorska pravila i blizinu upravnika kaznione: "Hvala ti to si mi spasao
ivot, ali ovo, brate i nije nikakav ivot. Spaavaj to pre!... Ako ovde
dugo ostanem neu moi da zavrim studije... Kakve e vam onda ko-
risti biti od mene kad izaem".
"Radoslave Pavloviu!" - odazivam se rezignirano...
"Oprosti Mirko... nemoj glasno... nemoj mi oteati ako ve ne moe
da mi pomogne... oprosti, molim te!"
Slika peta:
Sekretarijat za prosvetu i kulturu Srbije, 1953. godine
ef kabineta: "J edan va kolski drug eli neto po linoj stvari. Ma-
kar samo da vas vidi i pozdravi..."
Ulazi: Radoslav Pavlovi !
"Zdravo, Mirko. Najzad sam izaao. Mnogo ti hvala. Da nije bilo tebe
ja bih jo amio tamo... Zatvori su vam, priznajem, odlini! J este, bilo
je teko, ali se ovek zbilja opameti. Dakle, sada, nita nee vredeti to
si me izvukao ako mi ne nae zaposlenje... Zna kakvi su ljudi. im
kae da si bio u zatvoru, nee ni da razgovaraju... Nita ne moe bez
neke veze... pa zna i sam kako to ide... A pravo da ti kaem, ne bih ni
primio makar ta... Imam jo nekoliko ispita do diplomskog, a kod vas
gde god pogleda, sve nekolovani..."
"Radoslave PavloviuL."
"Izvini, molim te... pa mi smo tako rei kolski drugovi, samo jedna
tvoja re... ili makar da... ako te budu pitali..."
Slika esta:
Novi Sad 1958. godine. Predvorje prepunog restorana "Crvena zve-
zda", mimoilaze se oni koji izlaze i oni koji ulaze da nau mesto. Glas
iz ugla:
"Mirko!... teta to se sreemo ovako usput... a ba bih voleo s tobom
da razmenim miljenja... na alost, tamo me eka drutvo. Ali, samo
nekoliko rei moram da ti kaem... Ti si neka vlast... Dakle, to je uasno
ta se radi sa inteligencijom u ovoj zemlji... doe mi da odem negde gde
se malo vie ceni pamet i sposobnost... dokle e meni zapovedati oni
od kojih sam kolovaniji i pametniji... misle da sve mogu samo zato to
su bili partizani... Na alost, ekaju me!... J aviu ti se!"
Slika sedma i poslednja
Poetak zime 1973. godine. Ulica Moe Pijade, izmeu zgrade "Bor-
be" i biveg Centralnog komiteta KP J ugoslavije. ovek koji mi dolazi
u susret, poznat mije odnekud... Uostalom, svejedno, ionako se, od kad
sam smenjen, ne javljam nikome prvi!
Radoslav Pavlovi?!
Primeti me, vidim i da me je prepoznao... Za trenutak se koleba da
li da zastane... Zatim, odluno nastavi da se pribliava... I nekoliko
koraka kasnije, demonstrativno okree glavu prema zamrzlom vodo-
skoku na Trgu Marksa i Engelsa!
pr ed par t i j skom komi si j om
PRILOG AUTOBIOGRAFIJI AUTORA
Posle etvrtog plenuma Centralnog komiteta SKJ, jula 1966. godine
(Brionski obraun sa Rankovievom UDB-om), Dobrivoje "Bobi" Rado-
savljevi*, tada novoizabrani predsednik CK SK Srbije, predao mije moj
lini partijski (u stvari - policijski!) "dosje", zeteen u sefu Vojkana
Lukia, upravo smenjenog sekretara CK SK Srbije (pre toga, vie godina
ministra unutranjih poslova, te UDB-e Srbije i J ugoslavije).
Pored uobiajenih personalnih partijskih podataka, najobimniji deo
inili su tekstovi UDB-e, koji su posluili Komisiji Centralnog komiteta
KPJ koja je decembra 1952. godine bila formirana sa zadatkom da ispita
dranje Mirka Tepavca u ustakom zatvoru u Zemunu, Vukovaru i Srem-
skoj Mitrovici, uhapenog u avgustu 1942. godine.
Proitao sam, ne sa malim uzbuenjem, ono sto sam tu zatekao i
odmah konstatovao da se u dosjeu nalazi: sve to me je optuivalo,
malo toga to je Komisiju razuverilo, a bukvalno nita od onoga to bi
moglo da kompromituje (u tom vremenu ve komisijski osvedoenu)
nedobronamernost udbovske istrage koja je obavljana neposredno pre
poetka rada Komisije.
Nisam se odvie uznemirio, mada mi, razume se, nije bilo svejedno.
' Dobrivoje Radosavljevi "Bobi". Roen 1915. lan KPJ od 1933. U NOB-u od 1941. J edan od
organizatora ustanka u istonoj Srbiji. Nakon Osloboenja obavljao brojne partijske funkcije. Bio
predsjednik CK SK Srbije. Narodni heroj.
Pomislio sam da bi u nekom nesretnom obrtu dogaaja - kakav se,
nakon i nama pretee sovjetske vojne intervencije u ehoslovakoj 1968.
godine, ni kod nas nije mogao sasvim iskljuiti - ovako selektiran dosje
mogao da postane predmet neke nesavesne upotrebe. Meutim, najvie
me je uznemirilo to to se meu dokumentima nije nalazila "osloba-
ajua" odluka Centralnog komiteta, kojom je okonano to ispitivanje,
a koja mi je onda bila zvanino proitana. Mada pretpostavka da bi se
neko ponovo mogao zanimati za moju biografiju nije bila mnogo ve-
rovatna, ipak sam te burne 1968. godine reio da zatraiim od Miloa
Minia*, kao predsednika pomenute komisije, i Petra Stambolia**, kao
tadanjeg sekretara CK Srbije, da rekonstruiu sadraj odluke Central-
nog komiteta, kojom je odbaeno sumnjienje i kostatovano mojedo-
bro dranje u ustakom zatvoru. Oni su to rado uinili i njihove sam
izjave priloio dosjeu.
Sada je sve to daleka prolost. Ipak, oseam potrebu da komenta-
riem politike i policijske pojedinosti te neobine policijsko-partijske
" istrage".
Najpre, osnovni podaci o "sluaju" Mirko Tepavac.
Uhapen sam u Zemunu, u noi 12. avgusta 1942. godine. Bio sam
tada lan Partije i lan Gradskog komiteta Skoja, sa Markom Nikeziem
na elu. Zemunac sam po roenju i kolovanju, lino sam poznavao
vei deo tadanjih lanova Partije, Skoja, saradnika i pomagaa NOP-
a. Odlazio sam na ilegalne sastanke u vie desetina stanova, smetao i
krio ljude, tehniku i oruje. Nije bilo malo lanova Partije i skojevaca,
aktivista i simpatizera, "veza" i skrovita, koje sam, meu tada uhap-
enima, jedino ja znao.
' Milo Minie. Roden 1914, Preljina, aak. Zavrio Pravni fakultet u Beogradu. lan KPJ od 1936.
J edan od organizatora oruane borbe u zapadnoj Srbiji 1941. Nakon Osloboenja javni tuilac NR
Srbije (suenje Drai Mihailoviu). Obavljao brojne funkcije. Narodni heroj.
"" Petar Stamboli. Roen 1912. u Brezovi, I vanjica. Zavrio Poljoprivredni fakultet u Beogradu.
lan Partije od 1935. U NOB
-u od 1941. J edan od organizatora ustanka u Srbiji. Bio komandant
Glavnog taba NOV i PO Srbije. Narodni heroj. Nakon rata obavljao znaajne funkcije.
I nita od onoga to sam meu uhapenimasamo ja znao, ni tada ni
kasnije, nije saznala policija! Gradsko partijsko i skojevsko rukovodstvo
moglo je znati i lako raspoznati, da je bilo kakav podatak do kojeg je
dola policija, potekao od mene (znalo je da nije). Pored toga, Partija
je u to vreme imala u redovima okupatorske vlasti nekoliko svojih skri-
venih saradnika pa i dva Nemca,folksdojera, lana Partije, koji su nas
pouzdano obavetavali o svaijem dranju na policiji.
Stan u koji sam smestio "Cvikeraa" (Marka Nikezia) neposredno
pre nego to sam uhapen - za ta su me najvie ispitivali (i najvie
tukli) - nije bio "provaljen" ni tada, a ni do kraja rata. U njemu su se
jo dugo skrivali neki rukovodei ilegalci (to inae zbilja nisam ni pret-
postavljao, s obzirom na stroga pravila ilegalnog ponaanja u Zemunu)
pa je i sam Marko Nikezi u tom stanu nastavio da boravi, sve do od-
laska na slobodnu teritoriju Srema. "Cvikeraevo" ime i prezime, koje
sam meu uhapenima jedini ja znao, nije saznala ustako-nemaka
policija, ni tada ni kasnije, pa ni do kraja rata! U zemunskoj organizaciji
nije, dakle, ni tada ni kasnije, bilo nedoumica u vezi sa mojim dranjem
pred nemako-ustakom policijom, ni nainom izlaska iz zatvora.
Zbog svega toga nije bilo udno to me je, na povratku iz zatvora, u
Zemunu saekala Mati sa adresom na kojoj me je Gradski komitet od-
mah preuzeo u svoje ilegalno sklonite i ve sutradan, sa oruanom
pratnjom, odveo u Batajnicu, gde su me u partizanskom skrovitu Sres-
kog komiteta partije radosno doekali "Cvikera" Marko Nikezi i "An-
drija" oti Pal: Oni zadovoljni to sam izdrao i preiveo, a ja ponosan
to su toliko u mene verovali.
To su injenice.
Mogao je, i tada i kasnije, svako ko saslua tu istoriju, biti iznenaen
pa i zauen, to je ishod bio takav kakav je bio. Mogao je moda i da
ospori neke moje zatvorenike odluke i postupke, ali niko nije imao
pravo da povredi moje moralno, borako i patriotsko dostojanstvo.
A upravo se to dogodilo decembra 1952. godine.
Iz injenice da je "pravo udo" kako sam posle tako tekog tereenja
i zlostavljanja ostao iv, zakljuilo se da mora da je u pitanju ba -
izdaja! I vie od toga: poto se ni jedna policijska informacija nije mogla
povezati sa mojim dranjem, doputena je, po svemu sudei, najgora
pretpostavka: da me je nemako-ustaka policija, slomljenog i poko-
renog, sauvala kao svog saradnika za neka kasnija, moda ak i po-
sleratna vremena! Da pretpostavka o izdaji bude to verovatnija, pa ak
da izgleda i jedino mogua - traeni su, natezani i izmiljani argumenti
koji bi to mogli da potvrde.
ivi je dokaz za tu pretpostavku nain na koji je stvar isleivana,
poevi od toga to je prvo obavljenapolicijska, pa na osnovu njepar-
tijska istraga, do toga da je - im se ustanovilo da je moje dranje bilo
dobro - prestao svaki interes da se rasvetli i u dokumentima sauva,
ne samo sve ono to je najpotpunije objanjavalo moje dranje, nego i
ono to je, tek punih deset godina kasnije, decembra 1952. godine, do-
velo do "podizanja" sumnje i do takvog naina istrage...
Zbog svega toga nikada nisam odustao od prigovora na postupak.
Rekao sam to Petru Stamboliu i Milou Miniu, kada mi je saopten
oslobaajui nalaz, iako tada jo nisam znao da je partijskoj komisiji
prethodila opsena policijska istraga.
*
Iako posle pomenute odluke Centralnog komiteta moj sluaj vie nije
bio nejasan, mislim da ova moja rekonstrukcija nije deplasirana ni da-
nas, kada je prolo trideset godina od dogaaja, dvadeset osam godina od
kraja rata i dvadeset godina od nalaza pomenute partijske komisije.
Evo nekih okolnosti koje govore o tome.
Partijsku komisiju Centralnog komiteta pred koju sam doveden sa-
injavali su: Milo Mini kao predsednik, zatim lanovi Centralnog ko-
miteta: Slobodan Penezi "Krcun"*, tada ministar unutranjih poslova,
Spasenija "Cana" Babovi, lan CKJ, i Isa J ovanovi", predsednik Kon-
trolne komisije CK Srbije.
Tek sam kasnije postepeno saznavao - to sluajno, to zanimajui
se za "sluaj" - da je pred poetak rada Komisije vie lica uhapeno i
sasluavano o mojem dranju u zatvoru. Pouzdano znam da je "pro-
valnik" i konfident Mirko Ozmec (posle rata osuen zbog kolaboracije
sa ustaama) bio ponovo uhapen 1952. godine, i (izgleda uzaludno)
prisiljavan da prui odgovarajue podatke o meni. Iz istih je razloga u
Sremskomitrovakoj kaznioni vie dana sasluavan, ak i zlostavljan
izvesni Milenko ubi (bivi skojevac iz Golubinaca) koji se, kao osu-
eni ratni zloinac, zatekao na izdravanju viegodinje kazne.
A u dosjeu nije bilo - bar ne u izvornom obliku - ni jedne izjave
ondanjih lanova Partije, partijskih funkcionera, ili preivelih zatvo-
renika, koji su znali i - ako bi bili pitani - mogli pouzdano obavestiti
Komisiju o injenicama vienim, bilo iz zatvora, ili iz tadanjih par-
tijskih rukovodstava sreza i grada Zemuna. A oni su pomno pratili sve
to se moglo saznati o mojoj sudbini, jer su znali koliko drugih ivota
zavisi od mog dranja. Neke izjave su morale biti uzete, i sauvane, a
pre svih, najobavetenijih: Marka Nikezia i oti Pala, a zatim: Ivana
Livakovia, pukovnika JNA i Srbe Todorovia, posleratnog slubenika
UDB-e (koji su u istom vremenu bili zatvorenici u Sremskoj Mitrovici
i ija sam imena naveo u partijskoj autobiografiji) i vie drugih. Znam,
dodue, da su i najobavjetenije: Marka Nikezia i oti Pala pitali, ali
tek u onih nekoliko dana, kad sam ja ve bio "uhapen".
Ali, ne vidi se ono to je mene najvie zanimalo: ta je bio neposredni
povod da se, tek deset godina posle dogaaja, sve to preduzme, i to
najprepolicijsko proveravanje. Poto je u istom periodu, na sednicama
Biroa Pokrajinskog komiteta Parije, iji sam tada bio lan, bilo i vie
mojih prigovora na samovoljne postupke organa UDB-e u Pokrajini, ne
iskljuujem mogunost ni da su i neke takve, banalne okolnosti, mogle
' Slobodan Penezi "Krcun". Roen 1918. u Uicu. lan KPJ od 1939, u NOB-u od 1941. Narodni
heroj. Nakon Osloboenja naelnik OZN-e za Srbiju. Ministar unutranj i h poslova, predsjednik
I zvrnog vijea Skuptine Srbije
" Isa J ovanovi. Roen 1906. u Izbitu, Vrac. Metalski radnik. lan KPJ od 1928, u NOB-u od 1941.
Narodni heroj.
uticati na inicijativu da se malo preispita moja zatvorska prolost. A ni
danas ne mogu da prozrem da li je tamoja Partija "naruila" policijsku
istragu ili joj je tu uslugu UDB-a udvoriki sama ponudila.
Meutim, skoro sam siguran da je u pitanju ipak bio jedan ozbiljniji
politiki povod. Bile su to moje ocene nacionalne politike Partije, sa
teitem na sprovoenje te politike u Vojvodini, na emu sam, polo-
vinom 1952. godine, po odluci Pokrajinskog komiteta, ambiciozno ra-
dio vie nedelja. Data su mi najira ovlaenja da koristim podatke svih
organa vlasti, slubi unutranjih poslova pa i najpoverljivije podatke
Pokrajinske UDB-e. Faktografija koju sam naao i citirao, ukljuiila je
i neselektivno streljanje nekoliko stotina pripadnika nacionalnih ma-
njina, najvie Maara u nekoliko sela u Bakoj, neposredno posle Os-
loboenja.
Pokrajinski komitet je na svojoj sednici razmotrio, prihvatio i po-
hvalio moju analizu. Primerak je, to je bilo uobiajeno, poslat i Cen-
tralnom komitetu Srbije, gde je u poetku ocenjeno da je analiza, iako
otro kritina, vrlo iscrpna i korisna. Petar Stamboli je ak rekao da
bi je moda trebalo tampati i u internom partijskom glasilu.
Ali samo desetak dana kasnije, iz Centralnog komiteta je neoeki-
vano zakazan sastanak Pokrajinskog komiteta, na koji su dole vodee
linosti Partije i Vlade Srbije: Petar Stamboli, J ovan Veselinov "arko"*,
Slobodan Penezi "Krcun", Duan Petrovi "ane" i jo nekoliko drugih.
Moji stavovi i zakljuci neoekivano su otro kritikovani: Tepavac iz-
jednauje prava nacija i nacinalnih manjina... potcenjuje nae napore i
rezultate u nacionalnoj politici... i, to je valjda bilo najneoprostivije:
najvie optuuje organe nae vlasti i UDB-e z samovoljne prekraje koje
su poinili nekontrolisani pojedinci...
' J ovan Veselinov "arko". Roen 1906, Kumane, Novi Beej. Studirao na Komunistikomuniver-
zitetu u Moskvi (1926-1930). lan KPJ od 1926. Robijao 15 godina u Lepoglavi i Sremskoj Mitrovici.
1941. s grupomzatvorenika pobjegao iz zatvora u partizane. Narodni heroj. Nakon rata obavljao
mnoge funkcije.
Traeno je da se lanovi Pokrajinskog komiteta izjasne o kritici moje
analize, to su oni, veinom nerado, na kraju i uinili, iako su neki rekli
da ranije nisu primetili ono na ta nam se sada ukazuje. Zakljueno je:
Referat se odbacuje a Tepavac se prekoreva to nije prihvatio kritiku koja
mu je upuena.
Nije mi bilo prijatno, ali nisam bio ni odvie nesrean to je moj rad
nepovoljno ocenjen, jer smo u to vreme u Pokrajinskom komitetu o
mnogo emu osetljivom slobodno pa i kritiki rasuivali. Pogotovu
nisam mislio da bi ba toliko neoprostivo bilo to to se sa kritikom
nisam sloio.
*
No, najrunije i najtunije bilo je ono to je neposredno prethodilo
radu Komisije.
Naknadno sam saznao da sam u Novom Sadu, nekoloko nedelja pre
poziva pred komisiju, bio pod stalnim policijskim nadzirom. I moj vo-
za je (kako mi je jadnik kasnije pokajniki priznao) bio duan da oba-
vetava policiju o mojem kretanju, razgovorima i susretima. Sekretar
Pokrajinskog komiteta, Stevan Doronjski", koga su tada drali u toku,
i sam je imao zadatak da pred poetak rada komisije bude to ee sa
mnom (bila mi je udna, ali mi nije bila sumnjiva ta njegova poveana
drueljubivost) valjda da se pobrine da ne "pobegnem". Pako Romac**,
moj ratni drug a tada organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta, bio
je "zaduen" da me odreenog danalino sprovede u Beograd ("Pozvani
smo na isti sastanak pa je, rekao je, najbolje da odemo mojim koli-
ma..."), gde me je doekala Komisija. (im me jepredao, vratio se u
Novi Sad i rekao nekolicini drugova da me je vodio naoruan, i da se
sigurno neu ni vratiti, jer je otkriveno da samstrani pijun. J edino oti
Pal, lan Biroa Pokrajinskog komiteta - koji je bio lan Gradskog ko-
miteta Zemuna kad sam ja bio u zatvoru, i bio izvorno upoznat sa za-
" Stevan Doronjski. Roen 1919. u Kredinu. Clan KPJ od 1939. U NOB-u od 1941. Nakon rata
obavljao visoke partijske i dravne funkcije.
" Pako Romac. Roen 1915. u Vukiu, Benkovac, Hrvatska. Poljoprivredni radnik. lan KPJ od
1936, u NOB-u od 1941. Narodni heroj.
tvorskim delom moje biografije - o svemu tome nita nije znao, niti ga
je pre toga neko neto pitao. Kao da se i u njega sumnjalo da bi me, kao
bliski prijatelj i ratni drug, mogao upozoriti ta se sprema.
Kad sam tako iz Novog Sadasproveden u Beograd, u sedite CK Sr-
bije, saopteno mi je: Ti si sada pred partijskom komisijom Centralnog
komiteta koja e ispitati kako si se drao pred ustakom policijom 1942.
godine i kako si izaao iz zatvora. Za vreme rada komisije: ne sme
naputati smetaj koji smo ti odredili (zgradu vlade Srbije u Tolstojevoj
ulici na Dedinju), ne sme nikoga kontaktirati, ak ni porodicu, niti za
bilo ta upotrebljavati telefon.
Zgrada je bila pod civilnom i uniformisanom straom. J edan vii
inspektor UDB-e bio je zaduen da danonono bude uz mene, to mi
je i direktno saoptio.
Bio sam, dakle, lien slobode, tanije, bio sam - uhapen!
*
Nakon nekoliko predugih dana i noi, doao je u taj moj "zatvor"
Milo Mini i uz osmejak mi saoptio: Prekida se rad komisije, jer se
posle dodatnih provera i razgovora sa svedocima, pokazalo da su sve
sumnje u pogledu tvoga dranja u ustakom zatvoru bile neosnovane.
Sutradan me je, sada ve "osloboenog" primio i Petar Stamboli,
tadanji sekretar Centralnog komiteta, i proitao mi odluku Centralnog
komiteta Komunistike partije J ugoslavije: Komisija Centralnog komi-
teta je prekinula rad, jer je zakljuila da ima dovoljno dokaza daje tvoje
dranje pred policijom bilo hrabro. Odlueno je da nastavi rad na istoj
funkciji kao lan Biroa Pokrajinskog komiteta Vojvodine. Centralni ko-
mitet je odluio da odmah treba da bude izabran za delegata na pred-
stojei esti kongres KP Jugoslavije, na bilo kojoj pretkongresnoj par-
tijskoj konferenciji koja jo nije odrana, bilo u Vojvodini ili van nje. (U
Vojvodini su sve ve bile odrane, "izabran" sam ak negde u Slavoniji.)
Shvatam, rekao je Stamboli na kraju, da je ovakav nain provere
mogao da te povredi ali sada je, kae, barem sve jasno. Da se nije sada
sve objasnilo - dodao je - moglo se moda kasnije postaviti takvo pita-
nje, kada bi mogunosti proveravanja bile tee a dokumenata i ivih
svedoka manje.
Izmuen i ogoren, traio sam od Petra Stambolia da Komisija na-
stavi sa radom i utvrdi motive za takvo sumnjienje pre ispitivanja.
Odgovorio mi je da ne treba na tome da insistiram, da su u pitanju ivi
ljudi koji nisu imali rave namere, da nije nerazumljivo to je, u tako
neobinom sluaju, polazna osnova bila sumnja a ne poverenje, da u
najzad neke od ljudi koji su imali udela u svemu tome moda sretati u
ivotu i poslu, te da ne bi bilo dobro da se opteretim oseanjem da je u
pitanju neka lina mrnja. Bitno je, zakljuio je, da sad postoji odluka
najvieg partijskog rukovodstva koja zauvek iskljuuje bilo kakve i bilo
ije sumnje.
Slobodan Penezi, koji je zbog svega to se dogodilo bio izuzetno
paljiv prema meni, rekao mi je jednom prilikom, u prisustvu Drae
Markovia, da e moj sluaj zapamtiti kao primer kako je malo izvr-
tanje i natezanje injenica moglo upropastiti jednu sudbinu... Rekao mi
je takode, jednom kasnijom prilikom, da je vrlo malo nedostajalo da se
umesto odluke o izvoenju pred komisiju, odmah donese odluka o hap-
enju. "Da se to dogodilo - dodao je - policija ne bi mogla priznati da
je pogreila. Ti bi bio rtvovan autoritetu policije. ak se ni sam u ta-
danjim prilikama ne bih mogao zaloiti za neto drugo!"
Imao sam u to vreme jo mnogo razumevanja za (pre)strogu "bud-
nost" Partije i policije, u uslovima nesumnjive opasnosti od oruanog
napada Sovjetskog Lagera, pri nedovoljno pouzdanoj podrci Zapada,
nezavisnosti komunistike J ugoslavije. Iskreno sam verovao da niko ne
moe imati interesa da izmilja neprijatelje pored tolikih, stvarno pos-
tojeih, iako se atmosfera sumnjiavosti grubo prelomila i nad mojom
glavom. Bilo je to vreme kada se naelno odbacivalo, a praktino pri-
menjivalo prostaljinistiko geslo, da je bolje nepravedno uhapsiti sto-
tinu nevinih, nego neoprezno propustiti i jednog krivog.
Lake se u tadanjim prilikama stizalo na Goli Otok, nego pred neku
partijsku komisiju.
*
ta je, i koliko, od svega toga doprinelo da iv doekam Preki sud, i
kasnije Poglavnikovo pomilovanje, o emu se i u "optunici" UDB-e
govori, verovatno nikad neu saznati.
Samo je jedno sigurno: najpresudnije je bilo to to, ni pod viene-
deljnom batinakom torturom, nisam "progovorio". Da sam ita pri-
znao, ne bi pomogle bilo kako uticajne intervencije. Sve to je protiv
mene u istrazi i presudi navedeno, bile su iskljuivo izjave demora-
lisanog skojevca Slavoljuba J ovanovia, koji je brzo podlegao torturi,
postao ustaki agent, priao, pa i izmiljao, sve to su islednici od njega
zahtevali.*
' Kada mi je, posle etvrtog pl enuma CK SKJ , u leto 1966. godine (obraun sa Rankovievom
obavetajnomslubom), dat "na uvid" moj lini, policijski dosje, u nj emu sam, izmeu ostalog,
naao i originalne zapisnike sa sasluanja tadanjih slubenica Pokretnog prekog suda (PPS) Zden-
ke Vagnes i Zlate Krok zagrebakoj UDB-i, kada su, juna 1952. godine ponovo uhapene, poto
su, ve izdrale viemesene zatvorske kazne zbog slubovanja
>
u tomustakomPrekomsudu. Iako
ih je islednik na poetku opirnije ispitivao o optimprilikama za vreme njihovog slubovanja u
PPS-u, nesumnjivo je da je razlog ponovnog hapenja i sasluavanja bio upravo - dranje Mirka
Tepavca u ustakom zatvoru.
U zapisniku od 22. j una 1952. godine, Zdenka Vagnes izmeu ostalog izjavljuje: "Tepavac Mirko
bio je voa Skoja u Zemunu, a bio je hapen po VRP-u. Prije nego to sam ga upoznala u kaznioni
u Mitrovici ula sam od inovnika VPR-a (Vie redarstveno povjerenstvo - M. T.) priati o njegovom
hrabrom dranju na sasluanjima...Prialo se meu inovnitvom da od Mirka Tepavca nisu na
sasluanjima dobili nikakvih izjava osim generalija". Zatim: "Franceti Nikola takoe mije priao
jednom zgodom da mu je Tepavac Mirko prilikom sasluanja pljunuo u lice i da se sa ljudima koji
su ga fiziki zlostavljali prilikom sasluanja uputao u borbu i vraao im udarce..."
U zapisniku od 25. juna: "ula sam priati openito da se Tepavac Mirko na istragama drao
odluno I da je bio drzak prema referentima koji su ga sasluavali. ula sam da nije tokom istrage
nikoga odao, iako ga je teretio Slavljub Jovanovi, kao lan organizacije Skoja, koju je Tepavac Mirko
vodio i jo neki lanovi te organizacije. ..Dok jo nisam poznavala Tepavca, priao mije Juratovi,
da je Tepavac bio dva puta voen na strijeljanje, samo da bi od njega iznudili priznanje, ali da je
on uporno utio..."
Ostavljam mati onih koji nisu bili u slinim prilikama, da zamisle
ta sam sve, tih vie od mesec dana i noi, morao podneti... Teko da
je iko drugi u tom zatvoru bio due i tee maltretiran nego ja. Bilo je
trenutaka kada sam mislio da vie ne mogu izdrati i strahovao da u
pokleknuti pre nego to padnem. Ako me je ita moralno odralo, to
je pre svega bilo verovanje, duboko i istinsko, da bi i najmanje priznanje
samo ohrabrilo batinae, da me pojaanom torturom mogu naterati da
kaem sve to znam. Ali, iznad svega, da nema, ama ba nikakve mo-
gunosti, da tako teko tereen ostanem iv, i da je jedino to jo od
mene zavisi, da li u biti streljan kao astan ili kao osramoen. I vie
od svega da bi, da sam podlegao, pred mene dovodili moje drugove koji
su mi verovali, i koji bi morali proi kroz sve kroz ta sam proao i ja.
(0 drugoj vrsti verovanja koja se tiu smisla i ciljeva zbog kojih se sve
to podnosi, ne oseam potrebu da govorim ovakvim povodom.)
I ba taj najtei i najznaajniji deo mog ivota, neponovljiv u svojoj
istoti i romantiarskoj zanesenosti, morao je, deset godina kasnije, da
bude doveden u sumnju i to ne samo s pretpostavkommoda nije iz-
drao, nego sa tvrdnjom: sigurno je izdao!
*
Najzad, jo jedna pojedinost koju ne elim da propustim.
Saoptavajui mi oslobadajuu odluku, Milo Mini mi je uputio i
jedan prigovor. Rekao je: "Nije trebalo da napie izjavu istranom sudu
u Zagrebu daje Zdenka Vagnes (slubenica Prekog suda - M.T.) neto
uinila u zatvoru za tebe, jer je takva izjava, s obzirom na tvoj poloaj,
mogla uticati da sudska kazna bude blaa nego to ona zasluuje".
Nije mi se dopao takav prigovor, nisam smatrao da je osnovan, ali
ga nisam ni izriito odbio. Danas alim to nisam! Tim pre to nije
"Znam daje Tepavac bio na Prijekom sudu i da seje i tamo drsko ponaao. To sam ula od
inovnika VPR-a."
U istom su smislu bile i izjave Zlate Krok, iako je sve to je ona o tome znala poticalo uglavnom
iz tuih pria.
istina ono to o mojoj izjavi zagrebakom sudu u policijskoj optunici
stoji: daZdenku Vagnes ne treba tretirati kao narodnog neprijatelja ve
je treba osloboditi.
Negde 1947. godine njena mati je dola kod moje majke u Zemun i
molila da pomognem njenoj keri - koja je tadaprvi put bila uhapena
- da napiem ta je za mene uinila. J a jesam tada napisao i potpisao
izjavu koja je, dobro se seam, zavravala tvrdnjom"daje meni Zdenka
Vagnes pomagala u hrani, lekovima i obavetenjima kad sam bio u za-
tvoru", i izriito naglasio da, "potvrujui ta je za mene uinila, ne ula-
zim u prirodu i veliinu njene krivice za druge dogaaje u tom vremenu".
J a sam, dakle, samo posvedoio ono to je ona za mene uinila, to
sam po ljudskoj, moralnoj pa i politikoj obavezi, i morao da uinim,
kako bi kazna koja joj se odmerava bila u pravednoj srazmeri sa njenim
ukupnim ponaanjem za vreme rata. Uostalom, ako su usluge koje nam
je neko inio za vreme rata njima pomagale posle rata - i trebalo je tako
da bude! Kamo sree da je bilo vie onih koji su hteli da pomognu, pa
makar to inili samo zato da ublae odgovornosti koje ih oekuju.
Najzad, ja ne znam koliko je to to je meni pomagala u zatvoru njoj
pomoglo pred naim sudom 1947. godine, ali je oigledno da je, ma
koliko to bilo tuno, nekoliko godina kasnije, ona imala neprilika ba
zato to mi je 1942. godine pomogla. J er, da to nije bio sluaj, ne bi bila
drugi put hapena 1952. godine. Iz pomenutih sedam zapisnika vidi se
da je islednik insistirao: kako to da je ona tada uopte mogla nekome
da pomogne, a poto je polazio od uverenja da sam ja sumnjiv, zakluio
je, da to to mi je pomagala ba dokazuje da je bila neki vaniji faktor,
da je imalajaku poziciju pa ak moda i neki specijalni zadatak u od-
nosu na mene. Pravo je udo to nije, shvatajui takvu opasnost po
sebe, pristala da tvrdi da ja laem da mi je uopte pomagala i da je bilo
ta za mene uinila!
Moram ovde uiniti prekraj protiv skromnosti i rei da sam u to
vreme uivao reputaciju zatvorenika koga ni Tomi nije slomio, a pred
Tomiem su drhtali i islednici a ne samo zatvorenici. Radoznalost je,
izgleda, prelazila u naklonost, jer se bez naklonosti i rizika nije moglo
initi ono to je ona inila. I njena prijateljica Zlata Krok - koja je
takoe, oigledno, iz istog razloga, bilaponovo uhapena i ispitivana,
te 1952. godine - u zapisniku od 2. jula izjavljuje da joj je Zdenka go-
vorila o svojim simpatijama prema meni: "Meusobno smo razgovarale
0 njegovom odlunom dranju na istragama o emu sam sluala i od
inovnika VRP-a". Verovatno nije imala - ni tada, ni kasnije - nikakve
politike simpatije prema Narodnooslobodilakoj borbi... Ali se, nakon
svega to je videla u zatvoru, svakako nije ni ponosila svojom slubom
u ustakom Prekom sudu. Dabome da sam joj, kada je bila suena,
dugovao makar iskreno svedoenje, ako ve ne i istinsku zahvalnost.
*
(Moju obnovljenu nelagodu, umanjila je injenica to - ako nisam
ba jedini, svakako sam jedan od izuzetnih - kome je, kao znak po-
verenja, predat lini policijski dosje. I moda jedini koji je dobio pisano
uverenje Partije o dobrom dranju pred policijom. Za mene tada i uver-
ljivi dokaz da, svojevremeno priznanje CK Srbije i J ugoslavije zadobro
dranje pred policijom, nije bilo neiskreno.)*
" Decembra 2011. godine dola mi je do ruku, tada u NovomSadu upravo objavljena knjiga Ranka
Konara i Dimitrija Boarova: "Stevan Doronjski - odbrana autonomije Vojvodine".
Na str. 671 Stevan Doronjski se prisea 1978. godine - dakle, sa est godina zakanjenja! - svog
razgovora "u etnji" sa Titom, koji je vodio 25. okobra 1972. godine, kratko vreme nakon onog
poznatog obrauna sa srpskim liberalima, dakle, samo nekoliko dana nakon mog celodnevnog,
rastanikog, boravka kod Tita, na Vangi:
"Priali smo o Mirku Tepavcu. Ja sam mu rekao kako smo se dve-tri godine ranije arko Veselinov
1 ja spremali i dogovarali da doemo kod njega i iznesemo mu mutne i nejasne stvari iz ratne prolosti
Mirka Tepavca (...) jer smo se udili da je on sa takvom mrljom postao ministar spoljnih poslova, i
da smo pretpostavljan da to njemu nisu rekli oni koji su ga predlagali." (,..)"On je tri dana bio ispi-
tivan o tome, diskutovalo se da bude uhapen i stavljen pred naknadnu istragu, meutim, Rankovi
se na kraju tome usprotivio. Ali reeno je da se pronae ustaki agent koji gaje isleivao, koji je tada
iveo u Zapadnoj Nemakoj, i da se od njega na bilo koji nain sazna ta se sa Tepavcem zbilo."
Doronjski dalje otkriva: Tito mije "radi moje informacije rekao daje Rankovi pronaao onog
ustakog agenta u Zapadnoj Nemakoj i doznao istinu". Ne kae kako je glasila ta istina, pa zato i
preutkuje ta je o tome Tito rekao u nastavku razgovora. (Iz ovog jasno proizilazi da je Tito o radu
i odlukama te komisije bio uredno obavetavan, to je i logino poto se radilo o lanu najueg
rukovodstva Vojvodine.)
Malo ko je u tom zatvoru - sem onih koji su izdahnuli pod batinama
- bio tee i due maltreiran nego ja.
Ne znaju koliko su sretni oni koji nikada nisu proli kroz zatvorska
muilita!
A Doronjski je 1952. godine bio sekretar Pokrajinskog komiteta Vojvodine - a kasnije, zajedno
sa mnom, nekoliko godina nakon toga, lan najueg partijskog rukovodstva Srbije, ba sa pome-
nutimarkomVeselinovimna elu. A obojica su znala da "oslobaajua" odluka Centralnog ko-
miteta, fundi rana na nalazima Komisije, nikada kasnije nije bila ni preispitivana ni osporavana,
ak ni nakon to sampodneo ostavku i kada su mi, u sklopu obrauna sa liberalizmomu Srbiji i
Vojvodini, bile pripisivane najgore izmiljene krivice. J er, samo nekoliko godina posle pomenute
komisijske provere, Tito me imenovao za ambasadora u Maarskoj, a zatim 1969. godine traio
za svog ministra spoljnih poslova. tavie, 1971. godine odbio je moju ostavku, a nakon druge os-
tavke, oktobra 1972. godine, traio je - a ja nisam pristao - da ostanem na dunosti do kraja
mandata. (Slubena beleka o tom rastanikom razgovoru na Vangi, 20. oktobra 1972. godine,
strogo pov. 885/1, poslata je odmah na adrese svih dravnih i partijskih rukovodstava J ugoslavije
Srbije i Vojvodine 25. oktobra 1972. godine, samo pet dana nakon to je voen taj razgovor.)
Ali za skrivanje mrlja i nezaslueno politiko napredovanje, sada ve odstranjenog Tepavca, Do-
ronjski okrivljuje Aleksandra Rankovia. Zapisuje - ali tako da se moe pomisliti i da su to Titove rei:
"Posle toga on (Rankovi);e zavrbovao Tepavca za sebe. Tada mije bilo jasno (valjda samo Doronj-
skom!) zato je Rankovi predloio Tepavca za ambasadora u Maarskoj, za lana IK CK SKS..."
"Lakoverni" je Tito, dakle, neprekidno eleo da ja, sa svim tim mrljama u biografiji, pa jo i
zavrbovan od Rankovia, sve do raskida sa Partijomi uvaavanja "ostavkepo sopstvenom zahtevu",
dvadaset godina provedem na najviim partijskim i dravnim poloajima
Sasvimje jasno da se Doronjski ponadao da e Tito, sada, posle konanog obrauna sa mnom,
dozvoliti - kao to se na alost inae neretko dogaalo - da mi se naknadno priije i "izdaja" koja
mi je "pratana" dok sam bio na vlasti. I da o tome ostanu da svedoe makar njegova okasnela
"seanja", kad ve dokumenti ne mogu.
(Moda zaista treba "o mrtvima samo najbolje", ali ovakav "doprinos" Doronjskog politikoj
istoriji zasluuje jednu vrlo neprijatnu kvalifikaciju. Zato me je veoma, blago reeno, zaudilo to
autori pomenute knjige, Konar i Boarov, nisu nali nain da makar relativizuju ovakvu, lako
raspoznatljivu, klevetniku insinuaciju Stevana Doronjskog, poniavajuu i po J osipa Broza Tita
- koga uplie u svoju opsesivnu netrpeljivost prema meni (to se inae protee kroz vie njegovih
zapisa) - kada su ve reili da je, kao dokument, i bez ikakve ograde, uvrste u svoju knjigu. Tim
pre to su - kako se moe videti i iz brojnih priloga u knjizi - imali na raspolaganju vie injenica
koje iskljuuju istinitost i dobronamernost ovog, kao i nekih drugih njegovih zapisa.)
*
Teko i dugo sampreboljevao to se Komisija onako olako oslonila na nesavesnu UDB-ovsku
"istragu". J er, Komisiju je izgleda konano razuverilo tek svedoenje odbeglog ustakog agenta, a
taj je svakako bio jedan od mojih batinaa. Otuda i ona nagla odluka o prekidu rada Komisije.
Od formalnog (policijskog!) hapenja, a zatimi neizbenog javnog sramoenja, spasilo me je,
dakle, svedoenje jednog od onih koji su me avgusta 1942. godine uhapsili i zatim u toku vie
nedelja, danonono zlostavljali.
I sasvim na kraju:
Danas je sve o emu piem ve konano pripalo prolosti. Moja par-
tizanska i zatvorenika prolost, ma kakva da je bila, nije vie u funkciji
moje karijere, poverljivosti, uslova za napredovanje... Radio sam naj-
odgovornije i najpoverljivije poslove u ovoj zemlji i sada sam se de-
finitivno povukao. Govorim kao pedesetogodinjak o vremenu kada
sam bio na poetku punoletstva... 0 jednom stvarno neobinom vre-
menu u kojem je moja lina sudbina na mahove bila jo neobinija nego
i samo to vreme: Mali iseak velike istorije jednog doba, velianstvenog
i stranog. J edino zato moda vredi da je ostavim sinovima i unucima,
sa eljom da je proitaju, i ni slino, nikada ne doive.
J edno e, kao oiljak, ostati u meni zauvek urezano. Najtei trenutak
mog posleratnog ivota bio je onaj kada mi je upueno zlokobno pi-
tanje: "Ti si pred partijskom komisijom, objasni kako si ostao iv!" Do-
iveo sam to kao da mi je prigovoreno: "Zato si ostao iv!?" Kao da bi
za moju Partiju bilo bolje i korisnije da sam, posle ustake torture i
osude na smrt - slavno streljan!
Kad ovek udom ostane iv, nekada zaali to nije na vreme umro.
A tada nisam - kao deset godina ranije pred neprijateljskim isled-
nicima - mogao da kaem: Neu da odgovaram na vaa pitanja, jer
preda mnom ovog puta nisu bili moji krvnici, nego moji ratni drugovi...
Beograd, 1972 -1973. godine*
' Napomene, komentari i fusnote u ovomtekstu (Prilogu autobiografiji), dodavani su kasnije, kako
sam tokom vremena dolazio do novih dokumenata i podataka.
0 au t o r u knj i ge
Mirko Tepavac (ratni nadimak Beli), roen je u Zemunu 13. augusta
1922. godine. Kao uenik zemunske Gimnazije uhapen je 1939. godine
i zbog aktivnosti u omladinskom srednjokolskom pokretu i Skoju is-
kljuen iz svih kola na teritoriji Uprave grada Beograda (Zemun-Beo-
grad-Panevo). kolovanje je nastavio u Sremskoj Mitrovici pa u Beloj
Crkvi, gdje ga je pred maturom zatekla njemaka okupacija.
U Narodnooslobodilakoj borbi sudjelovao je od 1941. godine. Od
augusta mjeseca te godine bio je borac Kosmajskog partizanskog od-
reda i povremeno kurir za vezu izmeu Odreda i rukovodstva NOB-a
u Beogradu. U decembru je vraen u Zemun na (ilegalni) rad u Grad-
skom komitetu Skoja. Poslije hapenja, uasnih muenja u ustakim
zatvorima (Zemun, Vukovar, Sremska Mitrovica), koja je izdrao ne
odajui nikoga, te putanja iz zatvora, poetkom 1943. godine preko
Srema je otiao u Bosnu u vojvoanske partizanske jedinice. Bio je na
dunosti zamjenika komesara ete, bataljona, brigade, a na kraju za-
mjenik komesara 36. divizije u Treoj armiji NOV. Nosilac je "Spo-
menice boraca 1941".
Poslije Osloboenja bio je lan Pokrajinskog komiteta KPJ za Voj-
vodinu i sekretar Okrunog komiteta KPJ sjevernog Banata, lan Glav-
nog odbora SSRN Srbije, poslanik u Pokrajinskoj i Republikoj skup-
tini, lan Biroa Pokrajinskog komiteta SKJ. Bio je lan Partije od 1942.
do 1972. godine, kada je, nakon obrauna s "liberalizmom" u Srbiji,
iskljuen.
Bio je sekretar za prosvjetu i kulturu Srbije (1953), direktor Radija i
Radiotelevizije Beograd (1955), jugoslavenski ambasador u Maarskoj
(1959), pomonik dravnog sekretara za vanjske poslove (1963), direk-
tor i glavni urednik Politike (1965), predsjednik Pokrajinskog komiteta
Vojvodine (1967). Za lana Predsjednitva SKJ izabran je na IX. kon-
gresu SKJ. Bio je dravni sekretar za vanjske poslove SFRJ od aprila
1969. do novembra 1972. godine kada je podnio ostavku na tu funkciju
i povukao se iz politikog ivota.
Nakon raspada J ugoslavije i poetka oruanih sukoba 1991. godine
sudjelovao je na vie ex-jugoslavenskih antiratnih skupova u zemlji i
inozemstvu. U tom je vremenu objavio vie lanaka u beogradskom
asopisu Republika, Naoj Borbi i Danasu. Za predsjednika Evropskog
pokreta u Srbiji bio je izabran 1994. godine.
Knjigu Demokratija ili despotija (zbirka lanaka) objavio je 1994.
godine u izdanju Graanske itaonice u Zrenjaninu.
S Aleksandrom Nenadoviem objavio je (1998. godine, u izdanju
B92) knjigu Mirko Tepavac - seanja i komentari.
U izdanju Slubenog glasnika objavio je (2009) knjigu Drave, drav-
nici i stradalnici (tekstove objavljivane u asopisu Republika od 1991.
do 2008).
*
Njegov opirniji esej "Uzlet i slom Titove J ugoslavije" objavljen je u
knjizi - Yugoslavia's Ethnic Nightmare - Lawrence Hill Books, New York
1955. godine i u knjizi - Burn This House - Duke Univesity Press, Lon-
don 1977.
f ot ogr af i j e
S p o m e n - p l o a n a k u i h r a b r e p o r o d i c e Abafi,
gdje j e u j u n u 1 9 4 1 . odr ano i l egal no s a v j e t o v a n j e S k o j a S r b t j e s
S p o m e n - g r o b l j e 3 . 0 0 0 s t r i j e l j a n i h u S r e m s k o j Mi t r ovi c i
P o g l e d k r o z r e e t k e n a d v o r i t e k a z n i o n i c e u S r e m s k o j Mi t r o v i c i
M O ) D R U G I S V E T S K I R A T I M I R
P o t j e r n i c a b e o g r a d s k e S p e c i j a l n e p o l i c i j e z a M a r k o m Ni ke z i e m
M i r k o T e p a v a c , k o m e s a r
i Niko u r a k o v i , k o m a n d a n t
T r e e v o j v o a n s k e b r i g a d e
t a b T r e e br i gade
1 9 4 3 . godi ne :
S . K o s t i ,
M. Radul ovi
i M. Tepavac
Mi r k o Te pa v a c 1 9 4 3 . g o d i n e
t a b 3 6 . di vi zi j e: Duan V u k a s o v i , Mi r k o T e p a v a c , B r a n k o K r n j a j a
i Bogdan V u j o e v i , 1 9 4 4 . g o di ne
et voro p r v o b o r a c a : Mi r k o T e p a v a c i U r o B a j i s a s e s t r a m a Z o r o m i L e l o m S u i
( n j i h o v i m b u d u i m s u p r u g a m a ) , prvih d a n a n a k o n O s l o b o e n j a
no
Mi rko Tepavac na kraj u rata
Marko Ni kezi govori na mi ti ngu u Beogradu, oktobar 1945. godi ne
Mi r k o Te pa v a c i K o a P o p o v i
Nar odni h e r o j o t i P a l
Pr i s t i gl i k o l o n i s t i u B a n a t u 1 9 4 6 . godi ne ( s n i m i o Mi r k o T e p a v a c )
Pozdrav s T i t o m u Novom Sadu 1 9 6 8 . g o di ne
Mi rko Tepavac
kao mi ni star
vanj ski h posl ova SFR]
I vo K uani
Kari katura Mi rka Tepavca
1971. godi ne
i ndeks i mena
A
Abafi, Branko 14, 15, 16, 17, 18, 19,
23,30,31,54, 65, 69, 193
Abafi, Ciril 53, 54
Abafi, Stanislava 53, 55
Abafi, J anko 53, 54
Aleksa, Ratko 33
B
Babovi, Spasenija ("Cana") 42, 46,
200
Baji, Slobodan 96
Baruh, Boris 36
Bjeli, Braco 25
Boovi, Ranka ("Vera") 93, 95
Boro, Itvan 113,127
Brenjev, Leonid 191

ortan, ("Krda") 116, 117, 120, 129,
130
unko, Mirko 72, 73
D
Davio, Edo 35
Davio, Oskar 195
Doronjski, Stevan 203, 209, 210
Duki, Stevan ("Crni") 47, 50, 52
F
Fabijani, Ivan 83, 87
Filipovi, Valter 47
Franceti, Nikola 57, 61, 63, 64, 65,
66, 67, 77, 78, 206
G
Granfil, Toma 189
Gromiko, Andrej 190
H
Hadi, Milo 193
Horstenau, von Glaise 78
J
Jaki, Emilija ("Cuca") 167
Jeli, Branko 83,87
Jovanovi, Dura 180
Jovanovi, Isa 200
J ovanovi, Slavoljub 58, 62, 71, 72,
83
J uratovi 65, 78, 79
K
Kajgani, Radia 15, 16, 17
Kazimirovi, Vaso 78
Kljaji, Filip ("Fia") 110
Kosmajac, Doka 45
Kosti, Sava ("Haile") 101
Kovaevi, Hasan 162
Krnjaja, Branko 140, 165, 169
Krok, Zlata 74, 206
Kvaternik, Eugen ("Dido") 68, 78
Kvaternik, Slavko 68
L
Lazi, tipan 90
Leki, Danilo ("panac") 132, 142,
152
Lipid 114, 115
Livakovi, Ivan 201
Ljubinovi, Ljuba 14, 23, 34
Luburi, Maks 78
Luki, Vojkan 197
M
Macura, Slobodan 45
Mari, Milan (Mare) 34
Mati, Vera 118
Meterovi, uro 35
Mihailovi, Draa 194
Miloji, Mirko 79, 80
Milosavljevi, Ljubinka ("Srpkinja")
42
Mini, Milo 198, 200
Mitrovi, Mitar 42
Mitrovi, Mitra 17, 42
Mitrovi, Stefan 132
Mudeka, Duan 20
Munan, Sava 26
Munan, Stanka (Veselinov) 26
N
Na, Kota 179
Nanovi, Vojislav ("Gandi") 53
Nekovi, Blagoje 42, 180
Nikezi, Marko ("Cvikera") 48, 50,
57, 58, 65, 79, 87, 91, 198, 199
O
Omerovi, Sulejman ("Car") 104,
105
Ostoji, Uro ("eti") 72
Ozmec, Mirko 201
P
Pal, oti ("Andrija") 91, 95, 199, 203
Paveli, Ante 76
Pavlovi, Radoslav 193, 194,195, 196
Peanac, Kota 32
Pei, Branko 14, 17, 18, 55, 193
Penezi, Slobodan ("Krcun") 200,
202, 205
Petrovi, Duan ("ane") 202
Petruevi, Branko 25
Plea, Branko 48
Popovi, Dejan 35
Popovi, Koa 39, 107, 108, 110
Radaa, Jovo 16
Radivojevi, Momilo 73, 82
Radosavljevi, Dobrivoje ("Bobi") 197
Radosavljevi, Stevan 113
Raji, Vera 133, 150
Rajnpreht, Dragan ("vabo") 53
Rajt, Franco 187
Rankovi, Aleksandar 209, 210
Ribar, Ivan 50
Romac, Pako 203
S
Solomunovi, Marko 35, 40, 41, 43
Stamboli, Petar 198, 200, 202,205
Sui, Zora ("Jelica") 91, 156, 167
Svei 65

ai, J efto 26
piler, J uraj 187, 188
tern, Maks 36
ubi, Milenko 72, 73, 201
umanovi, Sava 76
uvakovi, Milenko 14, 18, 193
T
Tepavac, Dejan 99
Tepavac, Matilda 56, 85, 96
Tepavac, Mirko 14,18, 56, 80, 82, 83,
193, 198, 206
Tepavac, Radivoje ("Pera") 56
Tepavac, Radoslav - Rade 56, 75, 80, 86
Todorovi, Pavle ("Paja") 154
Todorovi, Srba 201
Tolbuhin, Fjodor Ivanovi, maral
179
Tomi, Viktor 66,67, 70, 74, 76,78,88
Topalovi, ivko 17
Topalovi, Milica 17
V
Vagnes, Zdenka 66, 74, 75, 80, 83,
206
Veera, Stevan 151
Vener, Anton ("Bata") 60
Vener, Ivan 84, 85
Veselinov, Jovan ("arko") 202, 210
Vilhar, Abin 21
Vui, ika 136
Vukasovi, Duko ("Diogen") 174
Vukmanovi, Svetozar ("Tempo") 50
Vukmirovi, Jovan 46, 62
Z
Zali, Duan 14, 18,129, 159, 193
Zrenjanin, arko ("Ua") 187

eelj, Milan 168
R A Z L O G d .o.o.
Zagreb, Iblerov trg 9/v
razlogi @zg. t-com.hr
www.razlog.hr
Za izdavaa
MIRA UVAR
Kompjuterska priprema
BRANKO NOV AKO VI
Tiskara
Dudovec 3, Zagreb
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
pod brojem 825702
ISBN 978-953-6985-16-6
T e k o d a e i t k o o d g e n e r a c i j e k o j a p a m t i , m a k a r i s a m o
i z p r i a n j a s u v r e m e n i k a , v r i j e m e o k o j e m u T e p a v a c g o v o r i ,
o d o l j e t i n e i s k u e n j u , n e g o p r a v o j n a p a s t i d a n j e g o v a s j e a n j a
- k a d a i h j e d n o m p o n e i t a t i - p r o i t a d o k r a j a u j e d n o m e
d a h u .
T e p a v e v i s u /a p i s i i m a k s i m a l n o a u t e n t i n i , d o g r u b o s t i
o t v o r e n i i i s k r e n i , p r i v i d n o g o t o v o h l a d n i , ali n e i l i e n i
e m o c i j a . Z a s v a k o g a i t a o c a - p r i p a d n i k a m l a d e ili m l a d e
g e n e r a c i j e , o s o b i t o z a o n e s t a s a l e n a k o n r as pada J u g o s l a v i j e ,
u v r i j e m e g r u b e i a g r e s i v n e r e v i z i j e p o v i j e s t i i l a n o g
p r i k a z i v a n j a s v e g a t o s e z b i v a l o u D r u g o m s v j e t s k o m r a t u
( a t o , u m a n j o j , ili v e o j m j e r i v r i j e d i z a sve d r a v e n a s t a l c
n a t l u n e k a d a n j e j u g o s l a v e n s k e f e d e r a c i j e ) , o v a e k n j i g a
b i t i p r a v o o t k r i e . A k o b i m l a d i t r e b a l i s a z n a v a l i o t o m e
k a k v a j e b i l a N O B ( a t r e b a l i b i ) , a j o vie o t o m e k a k v i s u
b i l i l j u d i k o j i s u j e v o d i l i , k a k a v j e b i o n j i h o v m o r a l , k a k v a
m o t i v a c i j a , t e u k a k v i m j e u v j e t i m a t a b o r b a v o d e n a , o n d a
b i b i l o a p s o l u t n o d o v o l j n o d a p o s e g n u z a s j e a n j i m a M i r k a
T e p a v c a .
Iz Predgovora Tomislava Jakia

Das könnte Ihnen auch gefallen