1

Maroevi - Sadanjost batine 1

1. Kriteriji za intervenciju u povijesnost spomenika
valorizacija spomenika
potivanje integriteta spomenika
stanje sauvanosti pojedinog povijesnog sloja i spomenika u cjelini
funkcija spomenika autentina, dopunjena, bitno izmijenjena, muzejska

2. to je prezentacija spomenika kulture?
To je nain na kojoj strunoj i ostaloj javnosti vizualno prikazujemo kako smo rijeili dileme to ih pred nas
stavlja oblikovna i povijesna slojevitost strukture i epiderme predmeta i njegova valorizacija (i revalorizacija) u
odnosu na nae poimanje stvari.

3. Faze prezentiranja
valorizacija najbitnija; objektivnost je nezaobilazna; ocjena mora uzeti u obzir sve mogue vrijednosti
(povijesne, kulturno-povijesne, umjetnike)
selektivnost barata valoriziranim injenicama, utvruje interakcije meu podacima svakog sloja unutar njega
samoga, slojeva meusobno i pojedinih posebno vrijednih detalja u odnosu prema objektu u cjelini
Meufaza njome se uglavnom provodi negativna selekcija metodom eliminiranja onih elemenata koji su u
smislu prezentacije nevani
koncepcija ili htijenje unosi u proces element kreativnosti, uvjetovana je raznim komponentama
4 temeljne komponente znanstvena, estetska, funkcionalna, ljudska

4. Znanstvena komponenta
vrsto je objektivna. Tei afirmiranju prepoznatljive i vrsto definirane povijesne cjelovitosti koja e potencirati
vrijednost zgrade u smislu prezentiranja raznolikih naenih, a ponekad i pretpostavljenih vrijednosti graevnih
elemenata. Afirmira detaljno
istraivanje i upoznavanje zgrade, ali od autora zahtijeva i jasnu koncepciju koja nee izazvati nedoumice.
Zadatak bi joj mogao biti sprijeiti prezentiranje svega onoga to moe dovesti do pogrenog zakljuka.

5. Estetska komponenta
Nije tako vrsto objektivna, podlona je subjektivnom osjeaju. Temeljna zadaa je usklaivanje znanstveno
utvrenog htijenja prezentacije s odnosom spomenika prema okolici. Treba unijeti na, tj. najsuvremeniji,
estetski odnos prema zadanom
problemu, ali on ne moe ni mimoii estetske kvalitete vremena koje je oblikovalo sloj.

6. Funkcionalna komponenta
To je konzervatorska komponenta u uem smislu rijei. Djeluje kao korektiv htijenja, a diktira je materijal od
kojeg je graevina sagraena. Ona unosi element prakse, tj. realnih mogunosti prezentiranja. Temeljni joj je
motiv sigurnost i to dui opstanak
spomenika. Mora biti prisutna u svakom trenutku.

7. Ljudska komponenta
Specifina je uloga ljudskog faktora: mogunost drutva; specijalizirani ljudski kapaciteti; prikladnost ideje da
prenese poruku nekom drutvu

8. etiri teoretski mogua opa usmjerenja prezentacije
prezentiranje posljednjeg ivog sloja (npr. Schmidtova regotizacija Sv. Marka u Zagrebu)
prezentiranje posljednje cjelovite faze u ivotu zgrade temeljni princip je itkost ideje, trai se kvaliteta
cjelovitosti, opi dojam cjelovitosti
prezentiranje najvrjednijeg sauvanog sloja
prezentiranje slojevitosti kao temeljne vrijednosti zgrade

9. Metode prezentacije
metoda potivanja izvornika
arheoloka metoda
metoda rekonstrukcije
metoda interpolacije
10. to je rekonstruiranje kao interpretacija (kod drvene plastike)?
(Rekonstruiranje je zamjena izgubljenog, unitenog ili nestalog materijala novim).
2

To je zatita predmeta s izraenim spomenikim svojstvima u cilju zaokruivanja i definiranja njegova
spomenikog integriteta i produivanja njegove oblikovne cjelovitosti.

11. Klasifikacija interpretacije
struna interpretacija
utilitarna interpretacija
tehnoloka interpretacija

12. Struna interpretacija
Usmjerena je prema revaloriziranju spomenikih vrijednosti predmeta, esto prerasta u znanstvenu interpretaciju.

13. Utilitarna interpretacija dvije motivacije
Motivirana je fizikom sigurnou i vrstoom predmeta koji tretiramo. esto je potaknuta namjenom i buduim
smjetajem predmeta. Primarna joj je materijalna cjelovitost predmeta i njegova fizika homogenost, bez obzira
na to to moda nisu rijeene
sve oblikovne i ostale dileme.

14. Tehnoloka interpretacija (kod drvene plastike)
To je svojevrstan izazov materijala materijalu. Ne zanemaruje oblik, vrstou i sadraj predmeta, ali je njezina
interpretativna problematika usmjerena na novi materijal u susjedstvu ili proimanju sa starim, na njihovo
pojedinano ponaanje u starim ili
novoostvarenim uvjetima, na njihov utjecaj na spomenika svojstva predmeta koji tretiramo.

15. Obojeno i slikano proelje razlike
Slikana proelja su ona na kojima se crteom i bojom oblikuju pojedini arhitektonski ili dekorativni elementi
stvarajui iluziju arhitektonske ralanjenosti preteno glatkih proelja. Kod njih se slikarski interpretira izgled
arhitektonskih detalja i definira
cjelovitost proelja. Vana su kategorija u sustavu koloristike obrade proelja.
Na obojenim proeljima boja igra slinu ulogu, samo to se bojom naglaavaju pojedini arhitektonski ili
dekorativni elementi koji su plastino istaknuti i definirani u istom ili drugaijem materijalu nego to je buka
proelja. Kod njih se ne pojavljuje
iluzionistika komponenta.

16. Dva temeljna smjera odravanja spomenika kulture
prema unapreivanju funkcije pojedinog spomenika kulture
prema odravanju spomenika u funkciji

17. Razine odravanja spomenika kulture
razina odravanja fizike egzistencije najelementarnija razina, ulazi u sve spomenike strukture. Ne ide dalje
od temeljne brige za spomenik, spreavanja onoga to moe uzrokovati destrukciju spomenika.
razina odravanja namjene spomenika svaka namjena ugroava spomenik. Odravanje namjene mora biti
toliko racionalno da ne ugroava spomeniku vrijednost. Tu je struna briga za nain odravanja jako potrebna.
razina odravanja spomenike prezentacije to je odnos misaonog procesa spoznaje o spomeniku i fizike
materijalnosti spomenika, vano je odravati tu relaciju u optimalnom obliku. Ova razina je najsloenija i
zahtijeva najstruniji rad.

18. Pretpostavke za proces odravanja spomenika
osiguranje novanih sredstava
funkcioniranje strune slube
praenje stanja spomenika
organizirana sredstva operativa

19. Kakvo mora biti odravanje?
Odravanje mora biti kontinuirano i trajno, fleksibilno, struno i kvalitetno, dokumentirano.

20. Osnovne metode odravanja spomenika kulture
direktna ona kojom interveniramo neposredno u spomenik, odnosi se na odravanje samog spomenika
indirektna sve to se dogaa oko spomenika, moe zadirati u njegovu vrijednost, ukljuuje organizacijsku
brigu za odravanje
kombinirana istodobno se odrava i spomenik i njegova neposredna okolina, najea metoda
3


21. Tri vrste adaptacije po Fisteru
pojedinani spomenik kulture
cjelina kao spomenik kulture
podruje kao vrijednost u prostoru
Analogno tome i kvaliteta pojma adaptacije je drugaija kada je rije o jednoj od te tri razine.

22. to je revitalizacija?
To je proces unoenja ili vraanja ivota u zamrle ili degradirane objekte, cjeline ili podruja, bez obzira na to
jesu li vrijedni ili nisu. Proces revitalizacije spomenika kulture ograniena je vrijednou spomenika presudnom
za odreivanje sadraja i
naina na koji e se spomeniku vratiti ivot.

23. to je adaptacija?
Adaptacija je prilagoavanje spomenika kulture novom ivotu. U pojedinanom spomeniku kulture adaptacija
moe krenuti u pravcu revalorizacije to dovodi do promjene izgleda spomenika. Adaptacija cjeline uvodi iri
sloj primjene pojma adaptacije
takva cjelina mora nastaviti funkcionirati kao sastavni dio krajolika i svojim se dananjim funkcijama prilagoditi
tom gradu i okolici. Kod zatiene okolice ili podruja pojam adaptacije moe se teorijski primijeniti kao pojam
zatite. Ako su povijesne
graevine pojedinani spomenici kulture, revalorizacija znai da smo u adaptaciju uli nakon to smo
istraivanjem utvrdili kako spomenik u sebi nosi vee vrijednosti od onih koje vidimo na prvi pogled. To se
dogaa kod zaputenih zgrada kojima
adaptacija pomae da se osposobe za novi ivot, a ujedno da njihove spomenike vrijednosti to vie govore.

24. Kriteriji kojih se treba pridravati da bi adaptacija bila uspjena
potivanje spomenikih vrijednosti od estetskih do povijesnih i tehnikih
princip potivanja tehnikih pravila i propisa naeg dananjeg vremena to je imperativni zahtjev suvremenog
pristupa adaptaciji graevina
princip potivanja duha mjesta i vremena daje okvire za interpolacije i jae adaptacije unutar cjeline na
zgradama niih spomenikih vrijednosti
princip kreativnog pristupa problema kod autora adaptacije morao biti definiran kreativnou koja sugerira s
vrijednostima prolosti
potivanje autentinosti spomenika izbjegavati falsifikat i isticati vanu ulogu autora u ocjeni granice izmeu
prilagoavanja i falsifikata
princip razluivanja novih od starih dijelova

25. Opasnosti kod adaptacije
opasnost ako adaptacijom neopravdano mijenjamo spomeniku vrijednost objekta, bilo u pozitivnom, bilo u
negativnom smislu
stvaranje nesklada izmeu unutranjosti i vanjtine spomenika
opasnost ako stvorimo privid autentinosti
neusklaenost novih zahvata s autentinim vrijednostima
opasnost ako je nova namjena neadekvatna spomenikom prostoru
ljudski faktor








Maroevi - Sadanjost batine 2

26. Muzejsko tretiranje spomenika
Vee se na nain prezentiranja kada bez obzira na namjenu i ostale vrijednosti spomenika elimo uiniti
vidljivom njegovu povijesnost, to znai njegovo trajanje u vremenu i prostoru, i time njegovu slojevitost
valorizirati kao najveu vrijednost.

4

27. Uvjeti za muzejsko upotrebljavanje
Vrijednost i pogodnost spomenika za to, dobra prilagoenost namjena i vanjski faktori za to (smjetaj, psiholoki
faktor, tradicija).

28. to je muzejski upotrebljavan spomenik kulture?
To je takav spomenik kojemu je primarna namjena da posredno ili neposredno posjetiocu organizirano pokazuje
svoje spomenike vrijednosti. Ureen je tako da se moe gledati i razgledati, da je kao muzejska izloba
opskrbljen nekim edukativnoinformativnim
pomagalima koja posjetioca upuuju na ono to treba vidjeti.

29. to je interpolacija?
Interpolacija je unoenje nove graevine u povijesno tkivo; franc. interpoler = umetnuti, naknadno dodati,
umetak. To je intervencija u ve definiranom prostoru (popunjavanje praznina). Interpolacija je ujednaavanje
prostornih odnosa unutar ve
postojeeg tkiva, ubacivanje novih prostornih volumena ili elemenata da bi se povezali razdvojeni dijelovi i
postigla cjelovitost dojma, da bi se eventualno neutralizirale posljedice djelovanja vanjskih initelja (poar,
potres, rat i sl.). To je unoenje
novoga u staro, odnosno revitalizacija. Interpolacija je takoer intervencija na jednom objektu, ako je prekinut
kontinuitet prostorne cjelovitosti. Princip funkcionalnosti je vaan initelj selekcije. Primjeri interpolacije: dobar
V. Kovai (Kaptol); lo
Sabornica.

30. Zakonitosti interpolacije
valoriziranje postojeeg postoje dva tipa valoriziranja prostornog stanja:
objektivna valorizacija ona koju je nae vrijeme izreklo ili naznailo kao svoj odnos prema naslijeenom
prostornom oblikovanju nekog ambijenta ili cjeline
subjektivna valorizacija ona valorizira valorizirano i utvruje autorov osobni afinitet prema odreenom
ambijentu
identificiranje s prostorom pokuaj autora da pronikne u bit prostornih odnosa u ambijentu
vlastitost izraavanja nain izraavanja ili jezik oblika mora biti primjeren naem vremenu

31. Metode interpolacije
metoda faksimila u oponaanju postojeeg ambijenta granii sa faksimilskom rekonstrukcijom, znai
ponavljanje one arhitekture koja je na odreenom mjestu stajala i pridonosila cjelovitosti ambijenta
metoda prilagoavanja pokuaj to manjeg isticanja novoga u starom, negira ideju faksimila
metoda naglaavanja radi uspostavljanja ravnopravnijeg odnosa arhitekt smatra da je potrebno naglasiti neki
element vlastite arhitekture
metoda kontrasta njome se treba nadjaati izraz postojee sredine. Najdelikatnija metoda, jer su promaaj, a
time i puna devalorizacija ambijenta i afirmacija potpuno suvremene kreativne ideje nevjerojatno blizu. Nije se
esto primjenjivala, ali nije niti
dala rezultata za koje bi se moglo rei da su uspjeni. Kontrast je tenja za suprotnim, a to znai da se u
vodoravne gabarite ulazi vertikalom, da se u linije zatvorenih zidnih masa unese puna transparentnost, tj. da se
ne podreuje ve postojeem. Treba je
provesti do kraja ili se njome ne baviti.

32. Koje opasnosti prijete u inu interpolacije nove zgrade u povijesni ambijent?
Novu arhitekturu ne treba sprijeiti da se ugrauje u stare strukture ako e ona novi sadraj bolje rijeiti. Ona ne
bi smjela unitavati i obezvrijediti staro. Stoga je uloga arhitekata, stvaralaca i konzervatora da reguliraju utjecaj
pozitivnih i eventualno
negativnih znaajki arhitekture u dva osnovna smjera: da se sauvaju i unaprijede vrijednosti prolosti, te da se
istaknu prednosti nove arhitekture u rjeavanju posebnih sadraja potrebnih starim ambijentima. Nove sadraje
treba unositi organizirano i
domiljato, planski, tako da nova arhitektura bude nosilac novog ivota potrebnog starim ambijentima.

33. Opasnosti kod interpolacije
Pogrena procjena okolnosti koje uvjetuju nain novog zahvata.
Tenja prema pseudostilskim historikim stilskim oblicima koji bi trebali biti blii odreenom ambijentu.
Najea opasnost je prenaglaavanje, a izraava se uglavnom u volumenima i strukturama.
Problem neposrednog dodira novog i starog. U tom kontaktu novog i starog velika je opasnost nerazumijevanja.

5

34. Dokumentacija u muzeju
Unutar muzejske djelatnosti nastaju dvije kategorije dokumentacije. Jednom se dokumentira muzejski fundus, tj.
predmeti koji se u muzeju sabiru i prouavaju, a drugom se dokumentira djelatnost muzeja, tj. rad koji se temelji
na fundusu prikupljenom u
muzeju.
a) Struno-znanstvena dokumentacija temelji se na opisu, vrednovanju, istraivanju i komparativnom
prouavanju materijala koji se nalazi u muzeju.
b) Konzervatorska dokumentacija u muzeju odnosi se na prouavanje stanja pojedinog predmeta, na
utvrivanje njegovog oteenja i potreba, na konzervatorski zahvat, nain uvanja i na sve ono to je vezano uz
sigurnost predmeta.
Muzeoloka dokumentacija odnosi se na izlobe muzeja, publikacije, komunikacije, muzejsku administraciju,
inventare i biblioteke, na ekspoziciju, scenarije izlobi, na dizajn i kataloge, prospekte i sve ono ime muzej
praktiki djeluje da muzejski
predmeti budu to poznatiji u irokoj i strunoj javnosti.

35. Cilj dokumentacije
Osnovni cilj dokumentacije je biljeenje svih relevantnih podataka o spomeniku. Ona omoguuje upoznavanje i
studiranje spomenika kulture i oblika njihove zatite bez neposrednih dodira s predmetom i bez obzira na
njegovo stanje. Omoguuje da se
zabiljei svaki trag ovjekove intervencije na spomeniku te da se spomenik obnovi ili rekonstruira.

36. Faze dokumentacije
Tri vremenske kategorije: priprema, tijek radova, rezultat.
registracija spomenika koji nastaje
istraivanje spomenika
koja priprema i dokumentira zavrne radove

37. Principi dokumentiranja
Potivanje spomenikih vrijednosti i njihova integriteta treba zatomiti potrebu dokumentiranja podataka i
struktura ako bismo time naruili ili bitno povrijedili integritet spomenika kulture.
Svrhovitost o svrsi dokumentiranja radova mora se voditi rauna u svakom trenutku procesa. Izbjegavamo
opasnost da dokumentiranje postane samo sebi svrhom, a isto tako i pretjeranu selektivnost.
Preciznost i egzaktnost preciznost je dogovoreno kretanje unutar norme ili svoenje subjektivnog odstupanja
podataka na najmanju moguu mjeru. Egzaktnost ovisi o sustavu i vrsti dokumentiranja i o materijalu koji se
upotrebljava za dokumentiranje.
Pravodobnost princip kojim potujemo i registriramo kronologiju dogaanja na spomeniku. Neke podatke nije
mogue dobiti "post festum" nego prije i u toku postupka.
Sveobuhvatnost spomeniku treba pristupati sa svih aspekata, a ne zadovoljiti se dokumentiranjem samo jedne
vrste podataka koji nam govore to sve treba dokumentirati na spomeniku.
Postupnost amortizira nagle skokove i teoretski ih sprjeava. Svaki logian slijed zahvata treba slijediti
istoznana dokumentacija.
Selektivnost princip korekcije, pokuava sprijeiti rast dokumentacije preko optimalne mjere i brana je tzv.
dokumentiranju radi dokumentiranja, to je eliminiranje suvinosti.
Kontinuiranost princip sekundarne korekcije, daje vremensku sigurnost da je rad dobro prognoziran i izveden.

38. Dokumentacija prema funkciji i izraaju
primarna prikuplja se u neposrednom dodiru sa spomenikom (na papiru crtei-skice, precizni
fotogrametrijski snimak, fotografija (medij film); uzorci materijala graevni materijal, metal, kalupi ili odljevi
plastikih detalja, pigmenti boje; zvune
biljeke). Tu ulazi i grupa podataka koja bi se uvjetno mogla nazvati sreenim podskupinama dokumentacije
primarnog znaaja to je dokumentacija koja se vee uz sadrajne i vremenske skupine, te projektna
dokumentacija i zbirke.
sekundarna prijenos primarne dokumentacije u druge medije (mikrofilm, magnetna vrpca, disketa, CD)
tercijarna pregledi, kartoteke, indeksi, katalozi, popisi


39. Kategorije podataka koji nastaju u procesu zatitnog rada na spomeniku
razvitak spomenika
oblik i materijal spomenika
stanje spomenika i uvjeti u kojima ivi
6


40. Uzroci propadanja sela
Prvi i osnovni uzrok je nedostatak svijesti o vrijednosti seoske prostorne batine. Dolazi do negativnih trendova
radikalnih promjena koje su uvjetovane raslojavanjem sela, promjenom socijalne strukture stanovnitva,
promjenom naina proizvodnje,
naglim porastom standarda koji prati promjena ukusa, porastom potranje za prostorom. Dogaa se i
arhitektonska transformacija sela novogradnja, sve tipski projekti. Nema interpolacije. Arhitekti Pilar, Holjac i
Ivekovi sakupljaju seoske oblike
sauvane na kuama u ornamentu i konstrukciji.