Skrip Ta

DISKRETNA MATEMATIKA
VJEBE
U ovoj skripti su dijelom natipkani zadaci koji su rjeavani na vjebama iz Diskretne matematike u
akademskoj godini 2009./2010.
Skripta moe pomoi studentima u boljem shvaanju gradiva, ali ne moe zamjeniti vjebe.
Zadaci i rjeenja:
MAROJE MAROHNI i MATIJA BAI.
Natipkali i uredili:
IVAN KRIJAN, MARKO BOI, IVAN GAVRAN i MARIO BERLJAFA.
Zagreb, 28. 10. 2009.
Sadraj
Sadraj
1
Osnovni principi prebrojavanja
Permutacije skupova
Kombinacije skupova
10
Permutacije i kombinacije s ponavljanjem
14
Kombinatorno dokazivanje identiteta
18
Rekurzivne relacije
21
Funkcije izvodnice
25
Formula ukljuivanja i iskljuivanja
33
8
9
5.1
5.2
6.1
6.2
6.3
7.1
7.2
Permutacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Poploavanja i Fibonaccijevi brojevi Fn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Homogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Nehomogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Modeliranje pomou rekurzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Obine funkcije izvodnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Eksponencijalne funkcije izvodnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Teorija grafova
9.1
9.2
9.3
9.4
9.5
9.6
Uvod . . . . . . . . . .
Povezanost grafova . .
Teinski grafovi . . . .
Planarnost grafa . . .
Arhimedova tijela . . .
Eulerovi i Hamiltonovi
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
grafovi
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
36
36
39
43
45
47
48
Broje elementa nekog konanog skupa A oznaavat emo s |A|.

Broj elemenata unije u parovima disjunktnih skupova jednak je sumi njihove unije. Formalnije
zapisano: za skupove A1 , A2 , . . . , An takve da je Ai Aj = za sve i, j {1, 2, . . . , n} takve da je i 6= j vrijedi:
n

n
[ X

|Ai |.
Ai =

Princip sume
i=1
i=1
Iz grada A u grad B moemo doi brodom, autom ili avionom. Postoje dva morska, dva cestovna
i tri zrana puta. Na koliko naina moemo doi iz grada A u grad B?
Primjer 1.1.
Oznaimo s AB skup svih puteva iz grada A u grad B, a s M , Z i C redom morske, zrane i cestovne
putove. Jasno je da vrijedi
M Z = Z C = C M = ,
Rjeenje.
stoga moemo primjeniti pravilo sume:
|AB| = |M Z C| = |M | + |Z| + |C| = 2 + 3 + 2 = 7.

X
Definicija 1.1.
S A1 A2 . . . An oznaavamo Kartezijev produkt skupova A1 , A2 , . . . , An :
A1 A2 . . . An = {(a1 , a2 , . . . , an ) : ai Ai } .
Princip produkta
Za konane skupove A1 , A2 , . . . , An vrijedi
|A1 A2 . . . An | =
n
Y
|Ai |.
i=1
Princip bijekcije
Dva skupa A i B imaju jednak broje elemenata ako postoji bijekcija izmeu njih.
Da bi iz grada A doli u grad B, moramo proi kroz gradove B i C. Iz grada A u grad B moemo
doi na 2 naina, iz B u C na 5, a iz grada C u grad D na 3 naina. Na koliko naina moemo doi iz grada A
u grad D?
Primjer 1.2.
Rjeenje. Neka je AD skup svih puteva izmeu gradova A i D, AB skup svih puteva izmeu A i B, BC skup
svih puteva izmeu B i C, te CD neka je skup svih puteva izmeu gradova C i D. Svakom p AD moemo
bijektivno pridruiti ureenu trojku (p1 , p2 , p3 ), gdje je p1 AB , p2 BC , p3 CD. Sada primjenom principa
bijekcije i pravila produkta dobivamo da je
|AD| = |AB BC CD| = |AB| |BC| |CD| = 2 5 3 = 30.

X
Zadatak 1.3.
Odredite broj prirodnih djelitelja broja 600.
[Rj. 24]
k
2
1
Broj prirodnih djelitelja prirodnog broja n = p
1 p2 . . . pk prikazanog u raspisu na proste faktore
je (1 + 1) (2 + 1) . . . (k + 1). Dokai!
Uputa.
Zadatak 1.4.
Odredite broj ureenih parova nenegativnih cijelih brojeva (x, y) koji zadovoljavaju nejednadbu
x2 + y 2 5.
3
[Rj. 8]
Ukoliko je x 3 jasno je da rjeenja ne postoje, dakle, preostaje promotriti sluajeve kada je
x {0, 1, 2}. Kako bi doli do konanog rjeenja, je li potrebno broj rjeenja u svakom pojedinom sluaju
pomnoiti ili zbrojiti?

Jo jedan nain je da promotrimo skupove denirane sa Si = (x, y) Z2 : x2 + y 2 = i , i {0, 1, . . . , 5}.
Je li potrebno pomnoiti ili zbrojiti meusobno brojeve elemenata skupova Si ?
Uputa.
Primjer 1.5.
Neka su definirani skupovi X = {1, 2, . . . , 100} te
S = {(a, b, c) : a, b, c, X, a < b, a < c} .

Koliko je |S|?
Broj a moe biti bilo koji broj iz skupa X \ {100}, fiksiramo li broj a iz tog skupa, broj b i broj c
tada, zbog uvjeta moemo izabrati na 100 a naina (bilo koji broj izmeu a + 1 i 100, ukljuivo). Konano,
traeni broj je
99
99
X
X
99 100 199
2
= 328350.
|S| =
(100 a) =
a2 =
6
a=1
a=1
Rjeenje.
X
Prethodni primjer smo mogli rijeiti tako da smo najprije odabrali i ksirali b i c, te potom
birali a. U tom sluaju se dobiva
100
100 X
X
(min{b, c} 1) .
|S| =
Napomena 1.2.
b=2 c=2
Lako se provjeri na raunalu da obje formule daju isti rezultat.

Princip komplementa
Za konane skupove A i S takve da je A S vrijedi
|S \ A| = |S| |A| .
Primjer 1.6.
Koliko ima prirodnih brojeva manjih od 10n koji sadre znamenku 4?
Rjeenje. Jasno je da svi takvi brojevi mogu sadravati 1, 2, . . . , n znamenki 4. Jednostavnije nam je prebrojati koliko ima prirodnih brojeva manjih od 10n koji ne sadre znamenku 4. Prirodnih brojeva manjih od
10n ima 10n 1. Sve prirodne brojeve manje od 10n moemo promatrati kao nznamenkaste (na poetku moe
biti nekoliko nula, jedini koji nam ne valja je onaj koji sadri samo nule). Dakle, prirodnih brojeva manjih od
10n koji ne sadre znamenku 4 ima 9n 1, svaka znamenka moe biti bilo koja osim 4, te jo moramo odbaciti
sluaj kada su sve znamenke jednake 0. Konano, odgovor na pitanje zadatka je
(10n 1) (9n 1) = 10n 9n .

X
Definicija 1.3.
Teorem 1.4.
Neka je S skup. Partitivni skup P(S) je skup koji sadri sve podskupove skupa S .
Neka je S konaan skup i |S| = n N0 . Tada je |P(S)| = 2n .
Ukoliko je S prazan skup, jasno je da je jedini podskup skupa S samo prazan skup, pa tvrdnja vrijedi,
jer je 20 = 1. Pretpostavimo sada da je n N. Neka je S = {a1 , a2 , . . . , an }. Promotrimo sve binarne nizove
duljine n, svaki od njih e odreivati jedan podskup skupa S . Ukoliko je na itom mjestu u nizu broj 1, onda
se ai nalazi, a ukoliko je 0 onda se ne nalazi u podskupu odreenom s tim nizom. Jasno je da smo na ovaj nain
odredili sve mogue podskupove skupa S i da svakom podskupu odgovara tono jedan binarni niz duljine n. Na
svakom mjestu u binarnom nizu moe se nalaziti broj 1 ili broj 0, dakle, takvih nizova ima 2n . Prema principu
bijekcije, zakljuujemo da je |P(S)| = 2n . Ovime je dokaz gotov.
Dokaz.
Primjer 1.7. Na svako polje ploe n n upisan je broj koji je jednak broju pravokutnika koji sadre to polje.
Odredi sumu svih upisanih brojeva.
Rjeenje.
Uvedimo koordinatni sustav kao na slici.
n
..
.
j
..
.
2
1
...
...
Svakom polju s brojem b odgovara tono b pravokutnika koji sadre to polje. Zato je suma svih brojeva b jednaka
sumi povrine svih pravokutnika na ploi. Svaki pravokutnik je jednoznano odreen svojim dimenzijama i
pozicijom donjeg lijevog polja. x koordinatu donjeg lijevog polja pravokutnika dimenzija i j moemo odabrati
na n i + 1 naina (bilo koji broj izmeu 1 i n i + 1, ukljuivo), analogno, y koordinatu moemo odabrati
na n j + 1 naina. Dakle, pravokutnika dimenzija i j na danoj ploi ima (n i + 1) (n j + 1). Konano,
traeno rjeenje je
n X
n
n
n
X
X
X
[(n i + 1) (n j + 1) i j]
=
[(n i + 1) i]
[(n j + 1) j]
i=1
j=1
i=1
j=1
( n
)
n
X
X

=
(n + 1) i i2
(n + 1) i i2
i=1
"
=
(n + 1)
j=1
n
X
i=1
n
X
#2
i2
i=1
2

n (n + 1) n (n + 1) (2n + 1)
=
(n + 1)
2
6

2
n (n + 1) (n + 2)
=
.
6
X
Permutacije skupova
Permutacije skupova
Definicija 2.1. Ureenu r torku (b1 , b2 , . . . , br ) meusobno razliitih elemenata iz skupa A = {a1 , a2 , . . . , an }
koji sadri n elemenata nazivamo rpermutacijom skupa A. Posebnom npermutaciju nazivamo jednostavno
permutacijom skupa A. esto emo radi jednostavnije notacije ispustiti zagrade i permutaciju (b1 , b2 , . . . , br )
oznaavati s b1 b2 . . . br .
Primjer 2.1.
Rjeenje.
Neka je A = {a, b, c, d}. Napiite sve 2permutacije skupa A.
Iz denicije odmah slijedi da je rjeenje ab, ac, ad, ba, bc, bd, ca, cb, cd, da, db, dc.
Primijetite da aa, bb, cc, dd nisu permutacije, ve permutacije s ponavljanjem. Takoer poredak nam je bitan,
pa npr. ba 6= ab. Ukoliko poredak nije bitan rije je o kombinacijama, no o tome vie u sljedeem poglavlju.
Sada emo odrediti koliko ima rpermutacija skupa od n elemenata. Prisjetimo se denicije faktorijele:
Definicija 2.2.
Za prirodan broj n definiramo n! = n (n 1) . . . 2 1 (n faktorijel), dodatno 0! = 1.
Primijetite da faktorijele brzo rastu (ve je 7! = 5040), stoga je korisna Stirlingova formula
koja ih (za velike n) dobro aproksimira:
Napomena 2.3.
n!
Problem 2.4.
2n
n n
e
lim
n!
2n

n n
e
= 1.
Odredite koliko ima rpermutacija skupa koji sadri n elemenata.
Oznaimo traeni boj s Prn . Prvi element rpermutacije moemo odabrati na n naina, drugi na
n 1, ..., a posljednji na rti na n r + 1 nain. Iz principa produkta slijedi
Rjeenje.
Prn = n (n 1) . . . (n r + 1) = n (n 1) . . . (n r + 1)
(n r)!
n!
=
.
(n r)!
(n r)!
X
Koliko se nizova slova duljine 5 moe sastaviti iz hrvatske abecede, tako da su na prvom i petom
mjestu razliiti samoglasnici, a na ostala tri mjesta meusobno razliiti suglasnici. (Hrvatska abeceda ima 30
slova, od kojih su 5 samoglasnici, a ostalo suglasnici.)
Primjer 2.2.
Na prvo mjesto moemo postaviti bilo koji od 5 samoglasnika, pa nam za peto mjesto ostaju 4 izbora,
tonije, postoji P25 naina za popuniti prvo i peto mjesto. Drugo, tree i etvrto mjesto moemo popuniti na
ukupno P325 naina. Sada, za bilo koji nain popunjavanja prvog i petog mjesta, postoji P325 naina popunjavanja
preostala tri mjesta. Dakle, konano rjeenje je
Rjeenje.
P25 P325 = 5 4 25 24 23 = 276000.

X
Primjer 2.3.
Na zabavi je 7 mladia i 3 djevojke. Na koliko naina ljude moemo posloiti u red tako da
(a) djevojke se nalaze na prva tri mjesta;

(b) tri djevojke ine jedan blok;
(c) mladii se nalaze na prvoj i posljednjoj poziciji i nema susjednih djevojaka.
Rjeenje.
(a) Djevojke mogu stati u red na 3! naina, a mladii na 7! naina pa je konano rjeenje 3! 7!. Zato smo
koristili princip produkta, a ne princip sume?.
6
Permutacije skupova
(b) Blok od tri djevojke moemo postaviti na 8 razliitih mjesta (tako da je prva djevojka u bloku na jednom
od 1. do 8. mjesta u redu, ukljuivo). Djevojke unutar toga bloka moemo rasporediti na 3! naina.
Mladie moramo rasporediti na preostalih 7 mjesta, to moemo uiniti na 7! naina. Dakle, rjeenje je
8 3! 7! = 3! 8!.
(c) Rasporedimo najprije mladie u red, to moemo uiniti na 7! naina. Sada u red moramo smjestiti jo 3
djevojke. Prvu djevojku moemo smjestiti izmeu prvog i drugog, drugog i treeg, itd. estog i sedmog
mladia. Dakle, za prvu djevojku imamo 6 naina, slino, nakon to smo smjestili prvu djevojku, za drugu
imamo 5 naina, a konano za treu 4 naina. Rjeenje je 7! 6 5 4.
X
Primjer 2.4.
razliite.
Koliko ima parnih brojeva izmeu 20000 i 70000 takvih da su znamenke svakog broja meusobno
Na prvom mjestu moe se nalaziti bilo koja znamenka iz skupa {2, 3, . . . , 6}. Moramo posebno
promotriti sluaj kada je prva znamenka parna, te kada je neparna.
Rjeenje.
1 Ukoliko je prva znamenka parna, nju moemo izabrati na 3 naina. Zadnju znamenku tada moemo
izabrati na 4 naina (bilo koja parna znamenka osim one koja je ve odabrana kao prva), a preostale tri
znamenke na 8 7 6 naina. Dakle, u ovom sluaju imamo 3 4 6 7 8 naina.
2 Ukoliko je prva znamenka neparna, nju moemo izabrati na 2 naina, zadnju na 5, a preostale 3 opet na
8 7 6, to nam daje jo 2 5 6 7 8
Dakle, konano rjeenje je 6 7 8 (3 4 + 2 5) = 6 7 8 22 = 7392.
Zadatak 2.5.
napadaju?
Na koliko naina se moe razmjestiti 8 kula na ahovku plou tako da se nikoje dvije kule ne
(a) Bez dodatnih uvjeta.

(b) Tako da se kule razlikuju.
[Rj. 8!]
h
i
2
Rj. (8!)
(Kula napada sva polja u istom retku i stupcu u kojem se nalazi.)

Na koliko naina moemo rasporediti n branih parova oko okruglog stola? Dva rasporeda
smatramo jednakim ako se jedan iz drugoga moe dobiti rotacijom.
Primjer 2.6.

(b) Tako da Anja i Marko sjede jedno do drugoga. (n 2)
(c) mukarci i ene alterniraju,
[Rj. n! (n 1)!]
(d) svaka ena sjedi do svog mua.
[Rj. 2n (n 1)!]
Rjeenje.
(a) Moemo razmiljati na dva naina. Najprije poslaemo ljude normalno u red, to moemo uiniti na (2n)!
naina. Sada, krajeve tog reda spojimo u krug, vidimo da se svaki raspored ponavlja tono 2n puta,
dakle, odgovor je (2n 1)!. Zapamtimo da je broj rasporeda m ljudi oko okruglog stola jednak
(m 1)!.
Drugi nain je da izaberemo jednu osobu i nju smatramo poetkom, sada je jasno da preostale ljude
moemo razmjestiti na (2n 1)! naina.
(b) Anju i Marka moemo smatrati jednim blokom i ujedno njega smatrati poetkom, Anju i Marka unutar
toga bloka moemo rasporediti na 2 naina, a preostalih 2n 2 ljudi na (2n 2)! naina. Dakle, odgovor
je 2 (2n 2)!.
(c) Rasporeda n mueva oko okruglog stola ima (n 1)!. Izmeu njih ene se mogu sjesti na n! naina. Slijedi
da je traeno rjeenje (zato princip produkta?) n! (n 1)!.
7
Permutacije skupova
(d) Promatajmo brane parove kao blokove. Tada ima (n 1)! rasporeda branih parova oko okruglog stola.
Svaki blok moemo permutirati na dva naina pa je rjeenje (zato princip produkta?) jednako 2n (n 1)!.
X
Zadatak 2.7.
(a) S koliko nula zavrava broj 100!?

(b) S kojim eksponentom prost broj p ulazi u rastav broja n! na proste faktore?
Rjeenje.
(a) Primjetimo da e broj 100! zavriti s onoliko nula koliko puta se broj 5 pojavljuje u njegovom raspisu
na proste faktor. (Za svaki par brojeva 2 i 5 u raspisu broja n! na proste faktore dobijemo jednu nulu
na
ali broj 2 se sigurno pojavljuje vie puta od broja 5.) Konano, broj 100! zavrava s
njegovom
kraju,

100
100
+
= 24 nule. (U (b) dijelu zadatka je objanjeno zato vrijedi koritena formula.)
5
25
(b) Prost broj p se u raspisu broja n! na proste faktore pojavljuje onoliko puta koliko ulazi u raspis svakog
od brojeva iz skupa {1, 2, . . . , n} na proste faktore. Broj p se u svim brojevima koji su djeljivi s p, a nisu
djeljivi s p2 pojavljuje jednom, u svim onima koji su djeljivi s p2 , ali nisu s p3 jo jednom, itd. Dakle,

X
n
.
ukupni broj pojavljivanja prostog broja p u raspisu broja n! na proste faktore je
pk
k=1
X
Napomena 2.5.
Suma

X
n
n
k
je
konana,
jer
za
sve
prirodne
brojeve
k
takve
da
je
p
>
n
vrijedi
= 0.
k
p
pk
k=1
Pauk ima po jednu cipelu i jednu arapu za svaku od svojih 8 noga. Na koliko naina se pauk
moe obuti ako na svaku nogu prvo mora obui arapu, a onda cipelu. Prebrojavamo proces oblaenja, a ne
konaan rezultat!
Zadatak 2.8.
Oznaimo arape s A = {a1 , a2 , . . . , a8 }, a cipele s B = {b1 , b2 , . . . , b8 }. Tada traimo broj permutacija skupa A B takvih da je ai < bi za sve i {1, 2, . . . , 8}. Ukupan broj permutacija od A B bez
restikcija jednak je 16!. Primijetimo da svakom ksnom rasporedu za koji je ai < bi za sve i [8] odgovara
X
tono 28 rasporeda kod kojih je za barem jedan i uvjet naruen. Slijedi da je rjeenje 16!
28 .
Rjeenje.
Zadaci za vjebu
Neka je S skup prirodnih brojeva ije znamenke su iz skupa {1, 3, 5, 7} takvih da se niti jedna
znamenka ne ponavlja.
Zadatak 2.9.
(a) Odredite |S|.

X
(b) Odredite
n.
[Rj. 64]
[Rj. 117856]
nS
Uputa.
Pokuajte nekako pametno grupirati brojeve u skupu S .
Zadatak 2.10. n kandidata za neki posao se predstavlja pred trolanom komisijom. Svaki od lanova komisije
rangira kandidate prema svom kriteriju. Pravilo je da e neki kandidat biti prihvaen ako su ga barem dvojica lanova komisije stavila na prvo mjesto. Izraunajte u koliko e se posto sluajeva izabrati
neki kandidat.

3n 2
Rj.
100%
n2
Uputa.
Povoljne ishode, tj. one u kojima e netko biti izabran prebrojite tako da prvo prebrojite ishode u kojem
Permutacije skupova
su nekog kandidata izabrala tono dva lana komisije, a zatim i one u kojima su ga izabrala sva 3 lana komisije.
Kombinacije skupova
Kombinacije skupova
Definicija 3.1.
Primjer 3.1.
Rjeenje.
Za podskup B, koji sadri k elemenata, nekog skupa A kaemo da je k -kombinacija od A.
Odredite sve 2-kombinacije skupa {a, b, c, d}.
{a, b} , {a, c} , {a, d} , {b, c} , {b, d} , {c, d}
Napomena 3.2. Sada je, naravno, {a, b} = {b, a}, tj. kod kombinacija nam za raliku od permutacija nije bitan
poredak. Kao i kod pemutacija elementi se ne smiju ponavljati pa {a, a} nije kombinacija ve kombinacija s
ponavljanjem
Problem 3.3.
Broj k -kombinacija skupa od n elemenata jednak je

n
n!
=
r
(n r)! r!
n!
Znamo da k permutacija nlanog skupa ima Pkn = (nk)!
. Kod kombinacija poredak nije bitan, stoga
svakoj k kombinaciji odgovara tono r! razliitih k permutacija. Zakljuujemo:

n
n!
=
.
k
(n k)! k!
Dokaz.
Napomena 3.4.
Primjer 3.2.
Za r > n deniramo

n
= 0.
r
Na koliko naina moemo odabrati grupu od 5 osoba iz grupe od 4 profesora i 7 studenata
(a) ako nema restrikcija,

(b) tako da u grupi budu tono 2 profesora,
(c) tako da u grupi budu barem 3 profesora,
(d) tako da odreeni profesor i student ne budu u grupi?
Rjeenje.

11
(a) Iz grupe od 4 + 7 = 11 ljudi moramo izabrati 5, odgovor je
naina.
5

4
7
4
7
, rjeenje je
.
(b) 2 profesora moemo izabrati na
naina, a preostalih troje ljudi na
2
3
2
3
(c) Posebno promatramo dva (disjunktna!) sluaja.

4
7
7
1 Odabrana su tono 3 profesora, imamo
=4
= 84 naina.
3
2
2

4
7
2 Odabrana su tono 4 profesora, imamo
= 7 naina.
4
1
Dakle, imamo sveukupno 32 naina.
Netono bi bilo najprije odabrati 3 profesora, a zatim od preostalih 8 ljudi jo dvije
osobe. Vie puta bi brojali istu situaciju u kojoj su sva etiri profesora izabrana. Zato?
Napomena 3.5.
10
Kombinacije skupova
(d) Poto ne smijemo izabrati jednog profesora i jednog studenta, preostaje nam 9 ljudi od kojih moramo
9
izabrati grupu od 5 ljudi, odnosno, imamo
naina.
5
X
Primjer 3.3.
Na koliko naina moemo podjeliti 240 studenata u 3 jednakobrojne skupine tako da
(a) prva skupina ide na vjebe iz Vjerojatnosti, druga na vjebe iz Diskretne matematike, a trea na Engleski,
(b) sve tri skupine idu na vjebe iz Diskretne matematike?
Rjeenje.
(a) Najprije odaberemo studente za prvu skupinu, zatim

odostatka

studente za drugu skupinu, a preostale
240
160
studente smjestimo u treu skupinu. to nam daje
naina.
80
80
(b) Razmiljamo isto kao u (a) dijelu zadatka, samo to nam u ovom sluaju nije bitno u koju e
prostoriju
240
160
80
koja grupa ii (u svima se sluaju vjebe iz Diskretne matematike), pa je odgovor 80
naina.
3!
X
Teorem 3.6.
Neka su n i r prirodni brojevi takvi da je n r. Za binomne koeficijente vrijedi.
(1) Simetrija.

n
n
=
.
r
nr
(2) Pascalova formula.

n
n1
n1
=
+
.
r
r1
r
Dokaz.
Provesti emo ga na dva naina.
(i) Algebarski nain.

(1)

n
n!
n!
n
=
=
=
.
r
r! (n r)!
(n r)! [n (n r)]!
nr
(2)

n1
n1
+
=
r1
r
=
=
=
(n 1)!
(n 1)!
+
(r 1)! (n r)! r! (n r 1)!

(n 1)!
1
1
+
(r 1)! (n r 1)!
nr
r
(n 1)!
n
(r 1)! (n r 1)! r (n r)

n!
n
=
.
r! (n r)!
r
(ii) Kombinatorni nain.

(1) Broj s lijeve strane jednak je broju rlanih podskupova nlanog skupa. Broj s desne strane jednak
je broju (n r)lanih podskupova nlanog skupa. Ta dva broja su oito jednaka, jer za svaki izbor
rlanog podskupa jednoznano odredimo jedan (n r)lani podskup i obratno.
11
Kombinacije skupova

n
n1
=
= 1. Pretpostavimo sada da je
n
n1
r < n. Prema definiciji je izraz s lijeve strane broj rkombinacija nlanog skupa. Pokaimo da je
tome jednak i broj s desne strane. Promatrajmo proizvoljan skup S koji ima n elemenata. Neka je
x S . Sve rkombinacije moemo podjeliti u dvije (disjunktne!) familije rlanih podskupova skupa
S:
(2) Ukoliko je n = r identitet trivijalno vrijedi, jer je
one koje sadre element x: A = {X S : |X| = r, x X},

te one koje ne sadre element x: B = {X S : |X| = r, x
/ X}.

n1
Vrijedi |A| =
(svaki skup familije A sastoji se od elementa x i jo r 1 elemenata od
r1

n1
preostalih n 1 elemenata skupa S ), |B| =
. Oito je da familije A i B u uniji daju sve
r
rlane podskupove skupa S . Ovime je dokaz gotov.

Neka su n i k prirodni brojevi takvi da je n k . Koliko ima binarnih nizova duljine n koji sadre

n
k nula i n k jedinica?
Rj.
k
Zadatak 3.4.
Primjer 3.5. Metoda kuglica i tapia.
Na koliko naina moemo n N jednakih kuglica rasporediti u m N razliitih kutija?

Rjeenje.

. . .

. . .
Promatrajmo niz kuglica i pregrada kao na gornjoj slici. Kuglice lijevo od prve pregrade pripadaju prvoj kutiji,
kuglice izmeu prve i druge pregrade drugoj kutiji, itd. kuglice nakon zadnje pregrade zadnjoj kutije. Dakle,
imamo niz od n kuglica i m 1 pregrada. Svaki niz odreuje tono jedan raspored kuglica po kutijama. Pren+m1
grade moemo razmjestiti na
naina, to je i odgovor na pitanje zadatka.
X
m1
Zadatak 3.6.
Neka su m i n prirodni brojevi. Odredite broj nenegativnih cjelobrojnih rjeenja jednadbe
x1 + x2 + . . . + xm = n.

n+m1
Rj.
m1
Primjer 3.7.
Koliko ima ureenih etvorki (x1 , x2 , x3 , x4 ) N4 takvih da je x1 x2 x3 x4 = 9000.
9000 = 23 32 53 .
Svaki faktor broja 9000 je oblika xi = 2i 3i 5i ; i , i {0, 1, 2, 3}, i {0, 1, 2}, i {1, 2, 3, 4}. Da bi
bilo x1 x2 x3 x4 = 9000, mora vrijediti
Rjeenje.
1 + 2 + 3 + 4
3,
1 + 2 + 3 + 4
2,
1 + 2 + 3 + 4 = 3.

6
5
6
Postoji
razliitih rjeenja prve jednadbe,
druge, te
zadnje. Odgovor na pitanje zadatka je
3
3
3
2
6
5
= 4000.
X
3
2
Primjer 3.8.
Koliko ima najkraih puteva u cjelobrojnoj mrei od (0, 0) do (m, n) N2 ?

(b) Koji prolaze tokom (p, q), gdje je p N, p < m i q N, q < n.
12
Kombinacije skupova
(c) Koji ne prolaze segmentom [(p, q), (p + 1, q)], gdje je p N, p < m 1 i q N, q < n.
Najprije primjetimo da su svi putevi koji se sastoje samo od kretanja desno i gore jednako dugi
i da su to najkrai putevi. Svaki niz od x N0 slova `D' (desno) i y N0 slova `G' (gore) odreuje tono
jedan put od (x0 , y0 ) N20 do (x0 + x, y0 + y). Npr. GGGDDGDGGDDD nam odreuje put od (x0 , y0 ) do
(x0 + 6, y0 + 6).

m+n
(a) Nizova duljine m + n koji sadre m slova `D' i n slova `G' ima
(izaberemo m mjesta na kojima
m
e biti slovo `D', a na preostalima tada mora biti slovo `G'), to je i odgovor u ovom sluaju.

p+q
(b) Najprije iz (0, 0) doemo u (p, q), a zatim iz njega u (m, n). Prvi dio puta moemo izabrati na
p

mp+nq
p+q
mp+nq
naina, a drugi na
naina. Dakle, postoji
puteva.
mp
p
mp
Rjeenje.
(c) U ovom sluaju emo od svih moguih (najkraih) puteva oduzeti one koji prolaze tim segmentom, a
tim segmentom
prolaze
svi putevi koji vode od (0,0) u (p,
q)
, iz njega u (p + 1, q), a zatim u (m, n).
m+n
p+q
mp1+nq
Ukupno ima
puteva. Loih puteva ima
. Konano, rjeenje je
p
mp1

m

m+n
p+q
mp1+nq
puteva.
m
p
mp1
X
Neka je n prirodan broj. Neka je A skup s 2n elemenata. Sparivanje je particija skupa A na
dvolane podskupove.
Definicija 3.7.
Primjer 3.9.
Rjeenje.
Neka je n N. Odredite koliko ima razliitih sparivanja skupa A koji sadri 2n elemenata.
Dati emo dva naina rjeavanja.
(i) Permutacija skupa A ima (2n)!. Permutacija jednog sparivanja skupa A ima n!. Dakle, iz svakog sparivanja
skupa A moemo dobiti tono 2n n! permutacija skupa A (svaki lan sparivanja, koji je dvolani skup,
moemo unutar sebe permutirati 2 puta). Iz dva razliita sparivanja nikako ne moemo dobiti dvije
jednake permutacije. Takoer, iz svih moguih sparivanja dobiti emo sve permutacije. Dakle, svih
(2n)!
.
moguih sparivanja skupa A ima n
2 n!
(ii) Najprije od 2n elemenata izaberemo 2, zatim od preostalih 2n 2 jo 2, itd. zadnja preostala 2 stavimo
u nti skup. No, nije nam bitan poredak tako dobivenih dvolanih skupova, stoga je rjeenje
n1
Q
i=0
2n2i
2
n!

=
n1
1 Y (2n 2i) (2n 2i 1)
(2n)!
= n
.
n! i=0
2
2 n!
13
Definicija 4.1. Ureenu r torku (x1 , x2 , . . . , xr ) (ne nuno razliitih) elemenata skupa S nazivamo
rpermutacijom s ponavljanjem.
Primjer 4.1.
Rjeenje.
A = {a, b, c}. Odredi sve 2-permutacije s ponavljanjem skupa A.
(a, a), (a, b), (a, c), (b, a), (b, b), (b, c), (c, a), (c, b), (c, c)
Namee se pitanje: koliko je rpermutacija s ponavljanjem skupa od n elemenata?

Teorem 4.2.
Postoji tono nr rpermutacija s ponavljanjem nlanog skupa.
Dokaz. Prvi lan ureene r torke moemo odabrati na n naina, drugi takoer na n naina (jer se elementi
smiju ponavljati), . . ., i rti na n naina. U svemu, ureenu rtorku moemo odabrati na nr naina.
Na koliko naina moemo 6 vrsta voa kojeg imamo u neogranienim koliinama podijeliti izmeu
10 djece tako da svako dijete dobije po jednu voku?
Rj. 610
Zadatak 4.2.
Napomena 4.3.
Kada voa ne bismo imali u neogranienim koliinama, zadatak bi bio puno sloeniji.
M na skupu S je ureen par (S, m) gdje je m : S N0 funkcija takva

m(x) konaan broj. Za x S broj m(x) zovemo kratnost od x.
Definicija 4.4. Konani multiskup
da je
X
xS
Neka je M = (S, m) multiskup. Ureenu rtorku (x1 , x2 , . . . , xr ) , xi S, i {1, 2, . . . , r},

takvu
da
je
broj
pojavljivanja elementa xi manji od m (xi ) zovemo rpermutacija multiskupa. Ako je
X
m(x) = r, govorimo o permutaciji multiskupa M.
Definicija 4.5.
xS
Primjer 4.3.
Rjeenje.
M = {a, a, b, b, c, c, c} = {a2 , b2 , c3 } Koliko ima permutacija multiskupa M ?
Moemo razmiljati na dva naina.
Broj permutacija 7lanog skupa je 7!. Kako je M multiskup, vie puta smo brojali neke permutacije
(prvi a i drugi a ne razlikujemo). Svaka permutacija istih elemenata skupa rezultira istom permutacijom
7!
.
multiskupa M. Zato je traeni broj
2! 2! 3!

7
2. nain. Odabiremo prvo dva mjesta (od sedam) na koje emo smjestiti aove. To moemo uiniti na
2

5
2
naina. cove zatim moemo rasporediti na
naina, a za bove je preostao samo jo jedan nain
.
3
2
7
5
2
7!
Ukupno je broj permutacija multiskupa jednak
=
.
X
2
3
2
2! 3! 2!
1. nain.
Analogno odreujemo i broj permutacija openitog multiskupa.

Teorem 4.6.
mk
m2
1
Broj permutacija multiskupa {xm
1 , x2 , . . . , xk }, pri emu je
k
X
mi = N , jednak je
i=1
N
m1

N m1
N m1 m2 . . . mk1
N!
...
=
m1 ! m2 ! . . . mk !
m2
mk
Odredi broj ternarnih nizova (nizovi nula, jedinica i dvojki) koji imaju 2 nule, 3 jedinice i
5
10!
dvojki.
Rj.
2! 3! 5!
4 2 1 1
Primjer 4.5. Koliko ima peteroznamenkastih brojeva kojima su znamenke elementi multiskupa 7 , 2 , 4 , 6 ?
Zadatak 4.4.
Zadatak emo rijeiti razbijanjem na nekoliko sluajeva u ovisnosti o tome koliko istih znamenaka
sadri traeni petroznamenkasti broj. U opisu svakog sluaja navodimo multiskupove zbroja kratnosti 5 iji e
elementi biti znamenke traenog broja.
Rjeenje.
14
4 1 4 1 4 1
7 ,2 , 7 ,4 , 7 ,6
Broj permutacija svakog od triju multiskupova jednak je
jednak #1 = 3 5!
4! = 15
3 1 1 3 1 1 3 1 1
7 ,2 ,4 , 7 ,2 ,6 , 7 ,6 ,4
5!
= 60
#2 = 3
3!
3 2
7 ,2
5!
= 10
#3 =
2! 3!
2 2 1
7 ,2 ,6
5!
= 60
#4 = 2
2! 2! 1
2 1 1 1 1 2 1 1
7 ,2 ,4 ,6 , 7 ,2 ,4 ,6
5!
#5 = 2
= 120
2!
Dakle, takvih je brojeva ukupno # =
5
X
5!
4! ,
i zato je ukupan broj brojeva u prvom sluaju
#i = 265
i=1
(Ovakav problem ne bismo mogli openito rijeiti barem zasad)
Pokai da je broj 4n! djeljiv s 23n i 3n

4 4

4
Rjeenje. Promotrimo multiskup M = a1 , a2 , . . . , an . Broj permutacija tog multiskupa (prirodan broj!)
(4n)!
= 2(4n)!
X
je 4!4!...4!
3n 3n N
Primjer 4.6.
Napomena 4.7.
Slino, zbog kombinatorne interpretacije znamo i da je izraz oblika
n!
prirodan broj.
r!(n r)!
!
Definicija 4.8.
janjem
Za rlani
skupa S .
Primjer 4.7.
Rjeenje.
m(x) = r
multiskup M = (S, m) kaemo da je rkombinacija s ponavl-
xS
Ispii sve 2-kombinacije skupa S = {a, b, c}.
{a, b} , {a, c} , {b, c} , {a, a} , {b, b} , {c, c}.
Ovo su dvolani podmultiskupovi multiskupa M = {a , b , c } (svaki od elemenata

moemo odabrati koliko god puta elimo).
Napomena 4.9.
Sada elimo odrediti broj rkombinacija s ponavljanjem nlanog skupa. Neka je S = {a1 , a2 , . . . , an } zadani
skup. Tada s xi oznaimo broj ponavljanja elementa ai u rkombinaciji. Problem se tada svodi na odreivanje
broja nenegativnih cjelobrojnih rjeenja jednadbe
x1 + x2 + . . . + xn = r.
Taj problem rjeavamo
(1)
, opisanom u Primjeru 3.5.na stranici12.

n+r1
n+r1
Teorem 4.10. Broj r kombinacija s ponavljanjem nlanog skupa jednak je
=
.
n1
r
metodom tapia i kuglica
Ponovno naglasimo da smo promatrali sluaj kad se svaki lan skupa S moe pojaviti po
volji mnogo puta (U kontekstu jednadbe (1) to znai da elementi xi nisu odozgo ogranieni.) Onaj drugi sluaj,
kad e postojati ogranienja na broj ponavljanja odreenog elementa u skupu bit e rijeen kasnije.
Napomena 4.11.
U Bologni se prodaju tri vrste sendvia: sa unkom, tunom i vegetarijanski. Na koliko naina
student moe naruiti 6 sendvia?
Primjer 4.8.
Traimo sve esterolane podskupove multiskupa {S , T , V

}, odnosno
broj nenegativnih cjelo6+31
8
brojnih rjeenja jednadbe x1 + x2 + x3 = 6. Taj je broj jednak
=
.
X
31
2
Rjeenje.
15
Primjer 4.9.
Koliko ima cjelobrojnih rjeenja jednadbe
x1 + x2 + x3 + x4 + x5 = 50
uz uvjete: x1 , x4 , x5 0; 2 x3 7; x2 2
Uvest emo supstituciju [y1 = x1 , y2 = x2 2, y3 = x3 2, y4 = x4 , y5 = x5 ], nakon ega poetna
jednadba glasi
y1 + y2 + y3 + y4 + y5 = 46
(2)
Rjeenje.
uz uvjete yi 0, i {1, 2, . . . , 5} i y3 5
Jednostavnom supstitucijom svodimo uvjet x c, c N na x 0, to znamo rijeiti. Uvjet y3 5 takoer
emo pokuati svesti na poznatu situaciju. Posluit emo se principom komplementa: broj cjelobrojnih rjeenja
jednadbe (2) uz uvjet y3 5 jednak je razlici broja rjeenja bez ikakvih dodatnih uvjeta i broja rjeenja uz
uvjet y3 > 5, tj. y3 6. Broj rjeenja uz uvjet y3 6 odreujemo supstitucijom z3 = y3 6, te zi = yi , za
i = 1, 2, 4, 5 pa govorimo o jednadbi z1 + z2 +
z3 +z4 + z5 = 40
. Na
kraju,
broj
cjelobrojnih nenegativnih
46 + 5 1
40 + 5 1
50
44
rjeenja poetne jednadbe jednak je
.
X
46
40
4
4
Primjer 4.10.
Rjeenje.
Koliko ima rpodskupova skupa {1, 2, . . . , n} takvih da ne sadre dva uzastopna broja?
Promatramo brojeve b1 , b2 ,...,br takve da vrijedi
1 b1 < b2 < < br n r + 1

Sada oznaimo a1 = b1 , a2 = b2 + 1, a3 = b3 + 2,...,ar = br + r 1
Meu brojevima a1 . . . ar nema uzastopnih i za njih vrijedi
1 a1 < a2 < . . . < ar n

Postoji bijekcija izmeu r-torki (a1 , a2 , . . . , ar ) i (b1 , b2 , . . . , br ).
Dakle,
potrebno
je odgovoriti na koliko naina moemo odabrati r elemenata od njih n r + 1. Odgovor je

nr+1
.
X
r
Problemi distribucije
1. elimo odrediti broj rasporeda m razliitih objekata u n razliitih kutija tako da
(a) u svaku kutiju moemo staviti najvie jedan objekt:
n (n 1) . . . (n m + 1).
(b) svaka kutija moe sadravati proizvoljno mnogo objekata:
nm .
(c) svaka kutija moe sadravati samo jedan objekt, a na raspolaganju je r1 objekata prve vrste, . . .,rk
objekata k te vrste:
k
X
n!
, gdje je n =
ri .
r1 ! rk !
i=1
(d) svaka kutija moe sadravati proizvoljan broj objekata, ali poredak unutar kutije je bitan:
n (n + 1) (n + 2) . . . (n + m 1).
2. elimo odrediti broj rasporeda m identinih objekata u n razliitih kutija tako da
(a) u svaku kutiju stavimo najvie jedan objekt:

n
.
m
(b) u svaku kutiju stavimo proizvoljan broj objekata:

n+m1
.
m
16
(c) niti jedna kutija ne bude prazna:

Traimo broj cjelobrojnih rjesenja jednadbe r1 + r2 + . . . + rn = m,
Uz supstituciju si = ri 1 s1 + . . . + sn = m n + 1.
Rjeenje je, stoga

mn+n1
m1
=
.
n1
n1
ri 1.
Koliko postoji particija nlanog skupa? Ne postoji jednostavan nain za raunanje istoga.
Definicija 4.12.
Teorem 4.13.
nti Bellov broj, Bn kao broj particija nlanog skupa. Dodatno, definiramo B0 = 1.
Vrijedi
Bn =

n
X
n1
k=1
Definicija 4.14.
skupa.
Bnk .
Definiramo Stirlingove brojeve druge vrste S (n, k) kao broj k lanih particija nlanog
Napomena 4.15.
Teorem 4.16.
k1
Ponekad se koristi oznaka S (n, k) =
n
k
Vrijedi
S (n + 1, k) = S (n, k 1) + kS (n, k) .
Lako vidimo da je S (n, 1) = S (n, n) = 1, n N. Sada moemo konstruirati tablicu iz koje lako oitavamo
Stirlingove brojeve druge vrste.
n\k
1
2
3
4
5
6
1
1
1
1
1
1
1
1
3
7
15
31
1
6
25
90
1
10
65
1
15
17
U ovoj cjelini emo dokazivati identite metodom dvostrukog prebrojavanja. Pretpostavimo da elimo dokaziti
neki identitet A = B pri emu su izrazi A i B takvi da ih moemo kombinatorno interpretirati (sume i produkti binomnih keocijenata, faktorijela, Stirlingovih ili Fibonaccijev brojevi, itd.) Metoda se sastoji od tri
koraka. Prvo deniramo skup S kojem emo odrediti broj elemenata na dva razliita naina. U drugom koraku
dokazujemo da je A = |S|. Najee je ovaj korak ide direktno iz denicije skupa S (izraz A nam daje ideju
kako denirati S ). Posljednji korak je dokazivanje B = |S| iz ega zakljuujemo da vrijedi A = B . Ponekad je
potrebno iskoristiti princip bijekcije kako bi se dokazalo B = |S|.
5.1 Permutacije
Zadatak 5.1.
Dokaite tvrdnje koristei kombinatorne argumente, tj. metodom dvostrukog prebrojavanja.
n1
(a) Prn = nPr1
Neka je S skup svih r-permutacija skupa X od n elemenata. Na lijevoj strani jednadbe je broj elemenata
skupa S prema Teoremu 2.6. Na desnoj strani je isti broj zapisan na drugi nain. Svaka r-permutacija
odreuje i odreena je elementom x1 na prvom mjestu i (r 1)-permutacijom preostalih n 1 elemenata
skupa X 0 = X \ {x1 }. Element na prvom mjestu moemo odabrati na n naina, a preostali niz od r 1
n1
elemenata iz (n 1)-lanog skupa A0 moemo odabrati na Pr1
naina.
n
(b) Prn+1 = Prn + rPr1
Neka je S skup svih r-permutacija skupa X od n + 1 elemenata. Na lijevoj strani jednadbe je broj
elemenata skupa S prema Teoremu 2.6. Fiksirajmo neki element x iz skupa A. Skup svih r-permutacija
od A moemo podijeliti u dva disjunktna skupa ovisno o tome pojavljuje li se element x u permutaciji
ili ne. Broj permutacija u kojima se x pojavljuje je rPnr1 jer moramo odabrati jednu od n pozicija za
element x i na preostale pozicije odbrati (r 1)-torku iz n-lanog skupa X \ {x}. Broj permutacija u
kojima se ne pojavljuje x je jednostavno broj r-permutacija n-lanog skupa X \ {x}.

n
m
n
nr
(c)
=
m
r
r
mr
Neka je X skup od n elemenata i neka je S skup svih urenih parova (Y, Z) takvih
da je Z Y X i
n
|Z| = r, |Y | = m. Podskup Y X takav da je |Y | = m moemo odabrati na
naina, a jednom kad
m

m
smo odabrali skup Y podskup Z Y takav da je |Z| = r moemo odabrati na
naina. Zato je broj
r
traenih parova (Y, Z) jednak lijevoj strani identiteta. S druge strane, skup S je u bijekciji sa skupom
svih ureenih parova (Y 0 , Z) pri emu je Z X , |Z| = r, Y 0 X Z , |Y0 | = m r. Bijekcija je dana
n
s Y 0 = Y \ Z . Podskup Z X takav da je |Z| = r moemo odabrati na
naina. Jednom kad smo
r

nr
odabrali skup Z podskup Y 0 X Z takav da je |Y 0 | = m r moemo odabrati na mr
. Ovo pokazuje
da je broj elemenata skupa S jednak desnoj strani identiteta.
Dat emo slikovitiju interpetaciju. Pretpostavimo da promatramo izbor za najljepsu pudlicu svijeta. Tada
je na lijevoj strani broj nacina na koji od n pudlica mozemo izabrati m njih koje idu u polunale, a zatim od pudlica u polunalu odabrati r njih koje idu u nale. Na desnoj strani prvo od n natjecateljica
odabiremo r njih za nale, a onda od preostalih n r mjesta odabiremo njih m r koje su u polunalu.
Ovdje smo brojali ureene parove skupova pudlica koje idu u polunale i nale.
(d)

r
X
m
n
m+n
=
k
rk
r
k=0
Ponovno emo ponuditi slikovito rjesenje zadatka. Prebrojimo skup S svih moguih odabira r-lane
ekipe za matematicku olimpijadu s kandidatima od kojih je m mladia i n djevojaka. S desne strane je
broj nacina na koji mozemo od tih m + n osoba odabrati r clanova ekipe, tj. broj elemenata skupa S .
Primjetimo da skup S moemo podijeliti na disjunktne skupove u ovisnosti o broju k koji predstavlja broj
mladia u ekipi i moe biti 0, 1, 2, . . . , n. Tih k mladia moemo odbrati na m
k naina, a jednom kad
18
5.2
Poploavanja i Fibonaccijevi brojevi Fn

n
smo odbrali mladie ekipu moemo dopuniti s r k djevojaka na rk
naina. Zato lijeva strana takoer
daje broj elemenata skupa S .
Preciznije, neka su X i Y disjunktni skupovi takvi da je |X| = n i |Y | = m. Ako je S skup svih podskupova
Z X Y takvih da je |Z| = r, onda desna strana oznaava broj elemenata skupa S . Primjetite da
je skup S u bijekciji s unijom disjunktnih skupova Sk , k {0, 1, . . . , n}, pri emu su elementi skupa Sk
ureeni parovi (P, R) takvi da je P X, R Y i |R| = k, |P | = r k . Bijekcija je dana s Z = P R i
P = Z X, R = Z Y . Upotpunite sve detalje ovog rjeenja.
n
X
n
(e)
i
= n2n1
i
i=0
Zamislimo ovakvu situaciju: iz skupine od n vatrogasaca izdvojen je jedan kojeg nazivamo kapetan i
on mora odabrati po volji mnogo ostalih ljudi koji s njim idu u misiju. Budui da kapetana moemo
odabrati na n naina i on za svakog od preostalih n 1 ljudi odluuje ide li ili ne ide u misiju, desna
strana je broj naina da se formira takva vatrogasna ekipa. Svaka takva ekipa moe se formirati tako da
odaberemo i od n vatrogasaca koji idu u misiju i meu njima
(dakle, na i naina) odaberemo kapetana.
Budui da je veliina ekipe proizvoljna zbrajamo brojeve i ni za sve vrijednosti i od 0 do n.
Preciznije, za n-lani skup X desna strana broji elemente skupa S svih ureenih parova (x, Y ) pri emu
je x X i Y X \ {x}. Skup S je u bijekciji s unijom disjunktnih skupova Si , i {0, 1, . . . , n},
pri emu su elementi skupa Si ureeni parovi (x, Z) takvi da je Z X i x Z . Bijekcija je dana s
Z = Y {x}, Y = Z \ {x}. Dovrite rjeenje za vjebu.
Zadatak 5.2.
Izraunajte sumu
n
X
n
r
r=k
5.2 Poploavanja i Fibonaccijevi brojevi Fn

Neka je Jn broj naina da poploimo plou 1 n kvadratiima 1 1 (K) i dominama 1 2 (D). Na predavanjima
je pokazano Jn = Fn+1 .
Zadatak 5.3. Dokaite tvrdnje koristei kombinatorne argumente, tj. metodom dvostrukog prebrojavanja.
1. Jm+n = Jm Jn + Jm1 Jn1

Broj prekrivanja ploe duljine m + n jednak je Jm+n . Promatrimo plou na mjestima m i m + 1. Ako
se na njima nalazi domino, onda preostali dio ploe moemo prekriti na Jm1 Jn1 naina, ako je ploa
slomljiva na tom mjestu onda je moemo prekriti na Jm Jn naina.
2. 3Jn = Jn+2 + Jn2
Promatramo n + 3-plou slomljivu iza mjesta 3. Prva tri mjesta moemo popuniti na tri naina (J3 = 3),
a ostatak ploe na Jn pa ukupno takvu plou moemo prekriti na 3Jn naina.
Nai interpretaciju desne strane je neto tee. Ako kvadrati nije druga li trea ploica u prekrivanju
onda raspored prvih ploica mora biti KDD (da bi ploa bila slomljiva iza mjesta 3), a ostatak moemo
prekriti na Jn2 naina, ako je kvadrati na drugom ili treem mjestu rasporedi ploe su oblika DK . . .
ili KDK . . . ili KKK . . . uklonimo li kvadrati (koji je drugi ili trei u prekrivanju) dobivamo rasporede
oblika D . . . , KK . . . ili KD, tj. sve mogue rasporede prekrivanja ploe duljine n + 2 kakvih ima Jn+2 .
3.
p
X
p
Jni = Jn+p .
i
Desna strana oznaava broj poploavanja ploe duljine n + p. Za interpretaciju lijeve strane razlikujemo
disjunktne sluajeve:
ako se meu prvih p ploica u prekrivanju nalazi tono i domina, moemo ih

rasporediti na pi naina, a preostalih n + p 2i (p i) = n i mjesta moemo prekriti na Jni naina.
Budui da je i moe biti bilo koji broj od 0 do p prema pravilu sume slijedi traena tvrdnja.
i=0
2
4. Jn2 = J2n1 + Jn2
Promatrajmo plou duljine 2n slomljivu iza mjesta n. Razlikujemo dva disjunktna sluaja. Ako su mjesta
n 1, n, n + 1 i n + 2 pokrivena dominama (. . . DD . . . ) ostatak ploe moemo prekriti na Jn2 Jn2
naina. Ako su spomenuta mjesta pokrivena rasporedima . . . KD . . . ili . . . KK . . . ili . . . DK . . . izbacimo
kvadrati s mjesta n ili n + 1 i dobivamo prekrivanja ploe duljine 2n 1 kojih ima J2n1 .
19
5.2
Poploavanja i Fibonaccijevi brojevi Fn
U redu je n sjedeih mjesta. Dokaite da je broj naina izbora nepraznih podskupova ovih mjesta
takvih da ne postoje dva susjedna Fn+1 .
Zadatak 5.4.
Rjeenje. Oznaimo sa an broj nepraznih podskupova skupa {1, 2, . . . , n} koji ne sadri dva susjedna broja.
Tvrdnju dokazujemo indukcijom. Oito je a1 = 1, a2 = 2. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n 2 i n 1.
Promatramo neki skup A {1, 2, . . . , n} koji ne sadri dva susjedna broja.
Ako je n u skupu A tada n 1 ne smije biti u A zbog uvjeta zadatka. Na preostale elemente nemamo uvjeta pa
takvih podskupova prema pretpostavci indukcije ima an2 = Fn1 . Ako n nije u skupu A onda na preostale elemente nemamo uvjeta pa ih ima an1 = Fn . Zakljuujemo da ukupno ima an = an2 +an1 = Fn1 +Fn = Fn+1
izbora takvih podskupova.
X
20
Rekurzivne relacije
Rekurzivne relacije
6.1 Homogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima

Izraz oblika cr an+r + cr1 an+r1 + . . . + c0 an = 0 nazivamo homogena linearna rekurzija s konstantnim
r.
Traimo rjeenje u obliku an = xn . Uvrtavajui dobivamo
koecijentima reda
cr xn+r + cr1 xn+r1 + . . . + c0 xn = 0 / : xn

cr xr + cr1 xr1 + . . . + c0 x0 = 0,
taj izraz se naziva karakteristina jednadba.
Teorem 6.1.
Ako su x1 , x2 , . . . , xr meusobno razliita rjeenja karakteristine jednadbe, onda je svako
rjeenje poetne rekurzije oblika an = A1 xn1 + A1 xn1 + . . . + Ar xnr , gdje A1 , . . . , Ar odreujemo iz poetnog
uvjeta.
Primjer 6.1.
Rijeite rekurzivnu relaciju:
an = 2an1 + an2 2an3 ;
Rjeenje.
a1 = 1, a2 = 2, a3 = 3.
Uvrtavanjem xn u an 2an1 an2 + 2an3 = 0 dobivamo karakteristinu jednadbu
xn 2xn1 xn2 + 2xn3 = 0 / : xn3 ,

x3 2x2 x + 2 = 0.
Izraunamo nultoke: 1, 1, 2, pa je
imamo:
1 = a1 =
2 = a2 =
3 = a3 =
Iz ega imamo rjeenje an =
ope rjeenje: an = A (1)n + B 1n + C 2n . Sada iz poetnih uvjeta
A (1) + B + C 2
1
1
1
A1+B+C 4
= A = , B = , C = .
6
2
3
A (1) + B + C 8
(1)n
1 2n
+ +
.
6
2
3
Ako su rjeenja karakteristine jednadbe x1 , , xm s kratnostima k1 , , km , onda je ope

rjeenje rekurzije dano formulom

an = A11 + A12 n + + A1k1 nk1 1 xn1

+ A21 + A22 n + + A2k2 nk2 1 xn2
..
.

+ Am1 + Am2 n + + Amkm nkm 1 xnm .
Teorem 6.2.
Primjer 6.2.
Rijeite rekurziju:
an 7an1 + 15an2 9an3 = 0; a0 = 1, a1 = 2, a2 = 3.
Rjeenje.
Karakteristina jednadba: x3 7x2 + 15x 9 = 0 = x1 = 1, x2 = x3 = 3, sada je ope rjeenje
an = A 1n + B 3n + C n 3n .
Iz poetnih uvjeta imamo
1 = a0
2 = a1
3 = a2
=
=
=
A+B
1
A + 3B + 3C
= A = 0, B = 1, C = .
3
A + 9B + 18C
21
6.2
Nehomogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima

n n
Uvrstimo u ope rjeenje i imamo an = 1
3 .
3
Zadatak 6.3.
Rijeite rekurziju
an + an2 = 0;
a0 = 1, a1 = 1.

1i n 1+i
n
Rj. an =
i +
(i)
2
2
6.2 Nehomogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima

Izraz oblika cr an+r + + c1 an+1 + c0 an = f (n), gdje je f neka funkcija od n, nazivamo nehomogena linearna rekurzija s konstantnim koecijentima r tog reda.
Postupak za rjeavanje:
(1) Nalazimo ope rjeenje pripadne homogene jednadbe aH
n.
(2) Traimo partikularno rjeenje aP
n prema tablici (koja slijedi).
P
(3) Ope rjeenje je an = aH
n + an , a koecijente odreujemo iz poetnih uvjeta.
aP
n
f (n)
(a)
C bn
(b)
p (n) R [x] , stupanj od p = m
(a)
(b)
(a)
C n m bn
(b)
b nije korijen karakteristine jednadbe;

n
aP
n =Ab
b je korijen karakteristine jednadbe kratnosti k ;
k
n
aP
n =An b
1 nije korijen karakteristine jednadbe;
aP
n = p1 (n), polinom stupnja m s neodreenim koeficijentima
1 je korijen karakteristine jednadbe kratnosti k ;
k
aP
n = n p1 (n)
b nije korijen karakteristine jednadbe;
n
aP
n = p1 (n) b , stupanj od p1 = m
b je korijen karakteristine jednadbe kratnosti k ;
k
n
aP
n = n p1 (n) b
ovdje nam C , b i A predstavljaju neke konstante.

Primjer 6.4.
Rijeite rekurziju
an+1 5an = 4n2 + 2n + 6;
a1 = 1.
n
Rjeavanjem karakteristine jednadbe pripadne homogene rekurzije dobivamo aH
n =A5 .
P
2
Dalje, vidimo da partikularno rjeenje moramo traiti u obliku an = Bn + Cn + D, uvrtavanjem u danu
rekurziju dobivamo
Rjeenje.
B (n + 1) + C (n + 1) + D 5Bn2 5Cn 5D = 4n2 + 2n + 6
4Bn2 + (2B 4C) n + (B + C 4D) = 4n2 + 2n + 6.

Izjednaavajui koeficijente s lijeve i desne strane (kao u jednakosti polinoma) nalazimo B = 1, C = 1,
P
D = 2. Konano, uvrtavanjem an = aH
n + an u poetni uvjet
1 = a1 = 5A 1 1 2 = 5A 4,
nalazimo da je A = 1. Rjeenje dane rekurzije je an = 5n n2 n 2.
Primjer 6.5.
Rijeite rekurziju
an = 6an1 9an2 + n 3n
22
a0 = 2, a1 = 3.
6.3
Modeliranje pomou rekurzija
Karakteristina jednadba pripadne homogene rekurzije dana je s x2 6x + 9 = 0, te ima rjeenja

n
n
x1 = x2 = 3. Dakle, aH
n = A 3 + B n 3 . Sada vidimo u kakvom obliku moramo traiti partikularno
P
2
n
rjeenje, odnosno an = n (an + b) 3 . Uvrtavanjem u danu rekurziju imamo
Rjeenje.
n2 (an + b) 3n = 6 (n 1) [a (n 1) + b] 3n1 9 (n 2) [a (n 2) + b] 3n2 + n 3n / : 3n

n (an + b) = 2 n 2n + 1 (an a + b) n2 4n + 4 (an 2a + b) + n
(1 6a) n + (6a 2b) = 0.

1
5
1
P
, b = . Sada, uvrtavanjem an = aH
. Konano
n + an u poetne uvjete dobivamo A = 2, B =
6
2
3
n1

3
n3 + 3n2 10n + 12 .
X
rjeenje je an =
2
Dakle, a =
Zadatak 6.6.
Rijeite rekurziju
an 3an1 + 2an2 = 2n ;
a0 = 3, a1 = 8.
[Rj. an = (2n + 1) 2n + 2]
Primjer 6.7.
Rijeite sustav rekurzija
an
bn
=
=
2an1 + 4bn1 ,
5an1 + 7bn1 ;

a1 = 4, b1 = 1.
an+1 + 2an
an + 2an1
, odnosno bn =
. Uvrtavajui dobiveno
Iz prve rekurzije dobivamo bn1 =
4
4
u drugu rekurziju dobivamo da je potrebno rjeiti rekurziju
Rjeenje.
an 5an1 + 6an2 = 0;
a1 = 4, a2 = 2a1 + 4b1 = 4.
Rjeenje dobivene rekurzije je an = 2n+3 4 3n , a sada lako nalazimo i da je bn = 2n+3 5 3n .
6.3 Modeliranje pomou rekurzija

Primjer 6.8.
Na koliko naina moemo plou 1 n poploati ploicama dimenzija 1 1 i 1 2?
Rjeenje. Neka je an broj naina iz zadatka. Promotrimo prvu ploicu. Ukoliko je ona dimenzija 1 1 ostatak
ploe moemo poploati na an1 naina, a ukoliko je ona dimenzija 1 2 onda ostatak moemo poploati na
an2 naina. Dakle, vrijedi rekurzija
an = an1 + an2 .
Poetni uvjeti su a1 = 1, a2 = 2. Preostaje nam samo za primjetiti da je an = Fn+1 , gdje je (Fn )nN Fibonaccijev
niz.
X
Fibonaccijev niz je definiran s F1 = F2 = 1, te Fn = Fn1 + Fn2 , n 3. Zatvorena formula
za Fibonaccijeve brojeve dana je s
"
!n
!n #
1+ 5
1 5
1
, n N.
Fn =
2
2
5
Napomena 6.3.
Primjer 6.9.
23
6.3
Modeliranje pomou rekurzija
(a) Odredite broj podskupova skupa {1, 2, . . . , n} koji nemaju susjednih elemenata.
(b) Koliko ima binarnih nizova duljine n koji nemaju susjednih jedinica?
Kao u dokazu Teorema 1.7. konstruiramo bijekciju izmeu skupova opisanih pod (a) i binarnih
nizova opisanih pod (b) (dakle, odmah vidimo da je pod (a) i pod (b) jednak odgovor). Pretpostavimo da znamo
odgovor za svaki prirodan broj manji od n. Oznaimo s an traeni broj. Na zadnje mjesto u nizu moemo staviti
ili 0 ili 1 (ili emo uzeti nti element ili neemo). Ukoliko je 0, onda oito imamo an1 naina, a ukoliko je to
1, onda na (n 1)vom mjestu ne smije biti 1, pa imamo an2 naina. Dakle, dobili smo rekurziju
Rjeenje.
an = an1 + an2 ,
s poetnim uvjetima a1 = 2, a2 = 3, konano an = Fn+2 .
Primjer 6.10.
Na koliko maksimalno podruja n pravaca dijeli ravninu?
Zanima nas maksimalni broj, stoga moemo pretpostaviti da nikoja dva pravca nisu paralelna i da
se nikoja tri ne sijeku u istoj toki. Oznaimo s an traeni broj. Kada na n 1 pravac dodamo jo jedan,
dobivamo n dijelova ravnine vie no to smo imali. Oito je a1 = 2, dakle, trebamo rjeiti
Rjeenje.
an = an1 + n;
a1 = 2.
Tipini nain rjeavanja dobivene rekurzije znamo, pokaimo sada tzv. teleskopiranje.
an
= an1 + n = [an2 + (n 1)] + n = . . .

=
2 + 2 + 3 + ... + n =
n (n + 1)
+ 1.
=
2
X
Neka je rn broj djelova na koje dijagonale konveksnog nterokuta djele njegovu unutranjost.
Pretpostavimo da se nikoje 3 dijagonale ne sijeku u istoj toki. Naite rekurziju i zatvorenu formulu za rn .
n4 6n3 + 23n2 42n + 24
Rj. rn =
24
Zadatak 6.11.
Dodamo ntu toku i prebrojimo koliko novih djelova dobijemo. To radimo na taj nain da tu novu
toku spajamo s preostalima i to jednu po jednu i gledamo koliko smo novih djelova dobili u svakom koraku.
Uputa.
Traena rekurzija je
rn = rn1 +
koju lako rjeavamo teleskopiranjem.
24
n3 6n2 + 17n 18
, n 4, r3 = 1,
6
Funkcije izvodnice
Funkcije izvodnice
Do sada smo pod rjeenjem

kombinatornih problema uglavnom podrazumijevali zatvorenu formulu, npr. n! za

broj permutacija ili nk za broj k -kombinacija skupa od n elemenata. No svi kombinatorni problemi nemaju
rjeenje u obliku zatvorene formule pa smo npr. sa S (n, k) oznaili broj k particija skupa od n elemenata, a Bn
za broj particija skupa od n elemenata. Neke probleme (odredite broj k kombinacija konanog multiskupa,
pogledajte Primjer 4.9. na stranici 16, odredite broj permutacija s ponavljanjem konanog multiskupa,
pogledajte Primjer 4.3. na stranici 14) trebalo je rastaviti na sluajeve i onda rijeiti svaki sluaj posebno,
pogledajte Primjer 4.5. na stranici 14. Kod takvih problema od velike pomoi su nam funkcije izvodnice
koje ne samo da moemo shvatiti kao rjeenje danog problema ve su i moan tehniki alat za rjeavanje
kombinatornih problema.
7.1 Obine funkcije izvodnice

Primjer 7.1.
1, 2 i 5 kn?
Na koliko naina moemo "usitniti" novanicu od 20 kn ako na raspolaganju imamo kovanice od
Rjeenje. Oznaimo sa x, y i z broj kovanica od jedne, dvije i pet kuna. Tada problem glasi:
Koliko ima rjeenja jednadbe x + 2y + 5z = 20, x, y, z 0, x, y, z Z?
Problem moemo rijeiti rastavljanjem na sluajeve po npr. varijabli z . No dobili bismo previe sluajeva, a i
elimo nai metodu koja rjeava sve sline probeme.
Promotrimo izraz:
Raspiemo li ovaj produkt dobivamo sumu u kojoj svaki pribrojnik odgovara nekom iznosu isplaenom u kovanicama po 1, 2 ili 5 kn. Jedan takav pribrojnik je
Rjeenje je broj pribrojnika za koje se dobije da im je suma 20.

Uz supstituciju
slijedi:

f (x) = 1 + x + x2 + x3 + 1 + x2 + x4 + 1 + x5 + x10 +
f (x) = a0 + a1 x + a2 x2 +

Treba odrediti koecijent a20 (oznaka x20 ). Grubom silom dobivamo:
f (x) = a0 + a1 x + a2 x2 + + a20 x20 +
[Rj. a20 = 29]
Doli smo do funkcije izvodnice za niz (an ). U osnovi smo problem rijeili rastavljanjem (tonije, popisivanjem)
svih moguih sluajeva, no zbog kompaktnije notacije rjeenje je ipak bilo jednostavnije za odrediti.
X
25
7.1
Definicija 7.1.
Za niz (an )nN pridruena funkcija
izvodnica
Obine funkcije izvodnice
(skraeno FI) je formalni red potencija
an xn .
n=0
Red nazivamo formalnim jer ne razmatramo pitanje konvergencije kao kod Taylorovih redova. Nas ne zanima
vrijednost u odreenoj toki x ve iskljuivo koecijenti. Osnovne operacije s formalnim redovima identine su
kao i kod Taylorovih redova.
Definicija 7.2.
Neka su f1 (x) =
an x i f2 (x) =
n
n=0
bn xn funkcije izvodnice. Tada deniramo:
n=0
(f1 + f2 ) (x) =
(an + bn ) xn
(3)
n=0
(f1 f2 ) (x) =
X
n
X
ak bnk xn
(4)
n=0 k=0
X
d
f1 (x) =
nan xn1
dx
n=0
Z
f1 (x) dx =
X
an n+1
x
n+1
n=0
(5)
(6)
Proitajte poglavlje predavanja iz funkcija izvodnica i provjerite moete li izvesti osnovne operacije: iz danog
niza odredite mu pripadnu funkciju izvodnicu i iz dane funkcije izvodnice odredite pripadni niz.
Prilikom odreivanja koecijenata koristimo svojstva Taylorovih redova:
Geometrijski red
(konvergira za |x| < 1)
1
1x
1 + x + x2 + x3 + =
Prisjetimo se jo nekih tvrdnji koje vrijede za Taylorove redove :

Binomni pouak
n
(1 + x) =
n
X
n
k=0
Opi binomni pouak
(1 x) =

X
k=0
xk
(x)k

Definicija 7.3. Neka je R, n N. Tada se opi binomni koecijent

denira kao
n

( 1) ( n + 1)
=
n!
n
26
7.1
Pomou funckija izvodnica moemo opravdati metodu za rjeavanje linearnih rekurzija s konstantnim koecijentima. Ovdje e nas vie zanimati modeliranje kombinatornih problema (kombinacije konanog mutiskupa,
permutacije s ponavljanjem).
Interpretacija binomnog pouka pomou funkcija izvodnica

n
= broj k -kombinacija n-lanog skupa
k
Neka je S = {S1 , S2 , , Sn } n-lani skup, te A = {Si1 , Si2 , , Sik } S k -lani podskup od S .
Na koliko naina moemo odabrati A?
Prvi element moemo uzeti 0 puta ili jednom, drugi element moemo uzeti 0 puta ili jednom, ... i n-ti element
moemo uzeti 0 puta ili jednom, odnosno:
n
(1 + x) (1 + x) (1 + x) = (1 + x)
Dakle f (x) = (1 + x) =
n
X
n
k=0
xk je funkcija izvodnica za broj kombinacija n-lanog skupa.
to je s kombinacijama s ponavljanjem n-lanog skupa?

Svaki element moemo uzeti proizvoljno mnogo puta!
f (x)

= 1 + x + x2 + 1 + x + x2 + 1 + x + x2 +
1
1
1

=
1
x
1
x
1
x

n
1
=
1x
= a0 + a1 x + a2 x2 +
Dobiveni red nazivamo funkcijom izvodnicom za kombinacije multiskupa {S1 , S2 , , Sn }.

Pravilo inverzije
n
k
(n) (n 1) (n k + 1)
k!
k
(1) (n + k 1) (n + k) (n)
=
k!

k n+k1
=(1)
k
Vratimo se sad primjeru k -kombinacija multiskupa {S1 , S2 , , Sn }:

n
1
f (x) =
1x
n
= (1 x)

X n
k
=
(x)
k
k=0

X
k n+k1
k
=
(1)
(1) xk
k
k=0

X
n+k1 k
=
x
k
k=0
Zadatak 7.2.
4-kombinacija.

Odredite funkciju izvodnicu za broj kombinacija multiskupa a2 , b, c2 , d te odredite koliko ima
27
7.1
Rjeenje.
Elemente a i c moemo uzeti 0,1 ili 2 puta, dok elemente b i c moemo uzeti ili ne uzeti:

f (x) = 1 + x + x2 (1 + x) 1 + x + x2 (1 + x)

Sada je lako to izmnoiti te potom oitati x4
f (x) = 1 + 4x + 8x2 + 10x3 + 8x4 + 4x5 + x6

= x4 = 8
X

Odredite funkciju izvodnicu za broj kombinacija multiskupa a10 , b7 , c12 te odredite koliko ima
15-kombinacija.
Zadatak 7.3.
Rjeenje.
Element a moemo uzeti proizvoljan broj puta, od 0 do 10, b od 0 do 7 puta i c od 0 do 12 puta:

f (x) = 1 + x + + x10 1 + x + + x7 1 + x + + x12
1 x11 1 x8 1 x13
=
1 x 1 x 1 x

3
11
= (1 x
1 x8 1 x13 (1 x)
)

X 3
X k + 2
3
k
= (1 x) =
(x) =
xk =
k
k
k
k

X k+2 k
8
11
13
19
= 1 x x x + x +
x
k
k

= x15 =

15 + 2
7+2
4+2
2+2
= 79
15
7
4
2
X
Na koliko naina se 24 jednaka bombona moe raspodijeliti meu 4 djece tako da svako dijete
dobije barem 3, ali ne vie od 8 bombona?
Zadatak 7.4.
Rjeenje.
Svakom od njih etvero moemo dati 3, 4, ... ili 8 bombona.
f (x)
4
= x3 + x4 + + x8
4
= x12 1 + x + + x5

4
1 x6
= x12
1x
4
4
12
= x 1 x6 (1 x)

X
4
k
= x 1 4x + 6x 4x + x
(x)
k
k=0

X
k+3 k
12
18
24
30
36
= x 4x + 6x 4x + x
x
k
12
12
18
24
k=0

x24 =

12 + 3
6+3
3
4
+6
12
6
0
X
Broj particija p1 (n) od n u razliite sumande jednak je broju particija p2 (n) od n u neparne
sumande. Dokaite!
Zadatak 7.5.
Nai emo funkcije izvodnice za oba problema, i pokazati da su jednake! Same brojeve takvih particija ne znamo izraunati, pa nam funkcije izvodnice uvelike pomau u ovom sluaju.
Rjeenje.
28
7.1
Pogledajmo particije od n = 6 u razliite i u neparne sumande:

6
=1+2+3 =1+1+1+1+1+1
=1+5
=1+1+1+3
=2+4
=1+5
=6
=3+3
Funkciju izvodnicu f1 za raunanje p1 (n) nije teko odrediti, svaki od sumanda moemo uzeti 0 ili 1 put, dakle:
f1 (x)

= (1 + x) 1 + x2 (1 + xn )
Y

=
1 + xk
k=1
Analogno odredimo i f2 , smijemo uzimati samo neparne sumande, ali ih moemo uzeti proizvoljno mnogo puta:
f2 (x)

= 1 + x + x2 + 1 + x3 + x6 + 1 + x5 + x10 +
1
1
1
=
3
1 x 1 x 1 x5
Preostaje pokazati da su te dvije funkcije jednake:
f1 (x)
1 + xk
k=1

1 x2k
=
1 xk
k=1
2
1 x 1 x4 1 x6 1 x8
=
1 x 1 x2 1 x3 1 x4
= f2 (x)
Jer se svi faktori oblika 1 x2k pokrate.
Pogreno bi bilo funkciju izvodnicu za broj particija u razliite sumande iz prethodnog zadatka
denirati kao f (x) = (1 + x) (1 + x) (1 + x). Do tog rezultata dolazimo razmiljajui na sljedei nain; u
|
{z
}
Napomena 7.4.
n puta
rastavu broja n na razliite sumande, jedinicu emo uzeti ili ne uzeti, analogno, dvojku emo uzeti ili ne uzeti
itd. To razmiljanje je denitivno tono, ali nam ovdje svaki od odabira nije "jednako vrijedan", kao
kod npr. odabira k -lanog podskupa n-lanog skupa! Primjetimo da bismo u tom sluaju koecijent hxn i koji
odgovara broju rastava broja n na razliite sumande dobili na jedan jedini nain; iz svake zagrade odaberemo
x (dakle ni iz jedne ne odaberemo 1) i sve ih pomnoimo. Vidjeli smo da za n = 6 takav prikaz nije jedinstven
(zapravo, za svaki n N, n 3 takav prikaz nije jedinstven). Uoimo da svaki od navedenih rastava u primjeru
za n = 6 odgovara jednom od naina na koji moemo dobiti xn iz funkcije f1 i obratno:
1 + 2 + 3 x1 x2 x3
1 + 5 x1 x5
2 + 4 x2 x4
6 x6
Jasno je da isto vrijedi za svaki n N. Rjeavanje raznih kombinatornih problema pomou funkcija izvodnica
naizgled zaobilazi "problem" zbrajanja, stvar se svodi na mnoenje, zapravo je u pozadini
xn xm = xn+m
Upravo bi iz tih razloga bilo jednako krivo denirati dotinu funkciju kao f (x) = (1 + x) (1 + 2x) (1 + nx).
29
7.2
Eksponencijalne funkcije izvodnice
7.2 Eksponencijalne funkcije izvodnice

Veza permutacija i kombinacija n-lanog skupa:
ak =
Pkn

n
n
ak
=
k! =
=
k
k
k!
n
(1 + x) =
n
X
n
k=0
Dakle e (x) =
n
X
ak
k=0
k!
xk
xk je eksponencijalna funkcija izvodnica za permutacije n-lanog skupa.
Za niz (an )nN pridruena
X
an n
x .
potencija
n!
n=0
Definicija 7.5.
Definicija 7.6.
Neka su e1 (x) =
ramo:
eksponencijalna funkcija izvodnica
(skraeno EFI) je formalni red
X
X
an n
bn n
x i e2 (x) =
x eksponencijalne funkcije izvodnice. Tada denin!
n!
n=0
n=0
(e1 + e2 ) (x) =
(e1 e2 ) (x) =
X
an + bn n
x
n!
n=0
n
X
X
n ak bnk
n=0 k=0
n!
(7)
xn
X
an
d
e1 (x) =
xn1
dx
(n
1)!
n=0
Z
e1 (x) dx =
an
xn+1
(n
+
1)!
n=0
(8)
(9)
(10)
Neka je S = {an1 1 , an2 2 , , ank k } multiskup. Odredite eksponencijalnu funkciju izvodnicu za permutacije multiskupa.
Primjer 7.6.
Rjeenje.
Element ai moemo uzeti od 0 do ni puta, i tako i = 1, 2, , k :

e (x) =
1+
x
1!
x2
2!
+ +
xn1

x
xn2
x
x nk
1+
+ +
1 +
+ +
n1 !
1!
n2 !
1!
nk !
X
Koliko ima rijei duljine 4 sastavljenih od slova B ,A,N ,A,N i A?

3

2
Rjeenje. Trae se 4-permutacije multiskupa S = A , B, N . Slovo A moemo uzeti od 0 do 3 puta, B uzeti
ili ne, a C moemo uzeti 0, 1 ili 2 puta:

x2
x3
x2
e (x) = 1 + x +
+
(1 + x) 1 + x +
2!
3!
2!
19 3 19 4 1 5
1 6
2
= 1 + 3x + 4x + x + x + x + x
6
12
2
12
Primjer 7.7.
19
a4
= x4 =
= a4 = 38
4!
12
X
30
7.2
Koliko ima ternarnih nizova duljine n, tako da imamo paran broj nula, neparan broj jedinica i
proizvoljno dvojki?
Zadatak 7.8.
Rjeenje.
Za nule uzimamo samo parne potencije, za jedinice neparne, a za dvojke sve:
e (x)

x4
x3
x2
x2
+
+ x +
+ 1 + x +
+
1+
2!
4!
3!
2!
ex + ex ex ex x
=
e
2
2

1
= e2x e2x ex
4

1
= e3x ex
4
!
k
k
X
X
1
(3x)
(x)
=
4
k!
k!
k=0
k=0
k
k
X
1 3 (1) k
= (7) =
x
4
k!
=
k=0
hxn i =
1 3n (1)
4
n!
= an =
3n (1)
4
Tokom rjeavanja koristili smo rezultate koje dobijemo zbrajanjem, odnosno oduzimanjem
sljedeih jednadbi:
Napomena 7.7.
ex
ex
Definicija 7.8.
Zadatak 7.9.
x2
x3
+
+
2!2
3!3
x
x
+
=1x+
2!
3!
=1+x+
Deranman je permutacija bez ksnih toaka.
Odredite EFI za deranmane!
Oznaimo broj deranmana n- lanog skupa sa dn , EFI za broj deranmana sa d (x). Sada je
X
dn n
d (x) =
x .
n!
n=0
n
[
Skup svih permutacija Sn skupa od n elemenata, moemo razdvojiti na disjunktnu uniju
Sn(k) gdje je Sn(k)
Rjeenje.
k=0
skup svih permutacija n-lanog skupa koje imaju k ksnih toaka, i to za svaki k = 0, 1, , n. Dobivamo
n
X
n
dnk
n! =
k
k=0
Pomnoimo dobiveni rezultat sa
xn
, imamo
n!
n
x =
n
X
n dnk
k=0
n!
xn , n N
31
7.2
n=0
1
1x
X
n
X
n dnk
n=0 k=0
X
n
X
n!
xn

n dnk n
=
x
n!
k
n=0 k=0
!
!
X
X
dn n
xn
= (8) =
x
n!
n!
n=0
n=0
= ex d (x)
= d (x) =
Preostaje razviti dobivenu funkciju:
d (x)
1
ex
1x
1
ex
1 x
X
X (x)n
=
xn
n!
n=0
n=0
X
n
k
X
(1) n
=
x
k!
n=0
=
k=0
Sada lako vidimo koliki je broj deranmana n-lanog skupa, naime hxn i =
n
k
X
(1)
k=0
dn = n!
k!
pa je
n
k
X
(1)
k=0
k!
X
32
Za dva disjunktna skupa, A i B , znamo da je broj elemenata njihove unije jednak zbroju elemenata u svakom
od njih. Openito vrijedi |X Y | |X| + |Y | (pri zbrajanju kardinalnih brojeva skupova dvaput su brojani
elementi presjeka). Vrijedi
|A B| = |A| + |B| |A B|
Teorem 8.1. Formula ukljuivanja i iskljuivanja
Neka je S konaan skup i A1 , A2 , . . . , An S . Tada je broj elemenata njihove unije
|A1 A2 . . . An | =
n
X
i=1
|Ai |
|Ai Aj | +
1i<jn
|Ai Aj Ak | + . . . + (1)n1 |A1 A2 . . . An |
1i<j<kn
Odatle slijedi:
n
X
X

A1 A2 . . . An = |S|
|Ai | +
|Ai Aj | . . . + (1)n |A1 . . . An |
i=1
Zadatak 8.1.
etiri?
i<j

Neka je S = 1, 2, . . . , 106 . Koliko je brojeva iz S koji nisu djeljivi ni s dva, ni s tri niti sa
j 6k

Oznaimo: Ai = {x S : i|x}. Vrijedi |Ai | = 10i . Nas zanima A2 A3 A4 , a on je, prema
drugoj tvrdnji prethodnog teorema, jednak

A2 A3 A4 = |S| |A2 | |A3 | |A4 | + |A2 A3 | + |A2 A4 | + |A3 A4 | |A2 A3 A4 |
Rjeenje.
166666
X
Koliko brojeva dijeli barem jedan od brojeva 1060 , 2050 , 3040 ?

Rjeenje. Oznaimo A = d N : d|1060 , B = d N : d|2050 , C = d N : d|3040
Kako je 1060 = 260 560 svi brojevi iz A su oblika 21 52 , uz 0 1 , 2 60. Zato je |A| = 612 . Istim
zakljuivanjem nalazimo |B| = 101 51 i |C| = 413 Zanima nas i koliko ima brojeva koji su istovremeno i u A i
u B. Oni u svom rastavu na proste faktore smiju imati samo dvojke i petice, pri emu dvojki smije biti najvie
60 (zbog oblika brojeva iz A), a petica najvie 50 (zbog oblika brojeva iz B ). Zato je |A B| = 61 51
Slino je i |B C| = 412 , |A C| = 412 , |A B C| = 412 . Sada prema formuli ukljuivanja i iskljuivanja
nalazimo |A B C| = 73001
X
Zadatak 8.2.
Pustinjom putuje karavana od devet deva. Nakon odmora u oazi, potrebno je promijeniti
redoslijed deva tako da niti jedna deva ne hoda iza one deve iza koje je hodala prije dolaska u oazu. Na koliko
je naina to mogue napraviti?
Zadatak 8.3.
Ako je S skup svih redoslijeda

deva, a Ai ={redoslijed
u kojem i-ta deva hoda iza (i 1). deve},

i = 2, . . . , 9, elimo utvrditi koliko je A2 A3 . . . A9 . Znamo da je |S| = 9! i |Ak | = 8!, za 2 k 9
(dvije deve promatramo kao blok). Isto tako znamo da za sve i, j vrijedi Ai Aj = 7! (promatramo ili dva
bloka od dvije deve i jo 5 deva ili, u sluaju da su i i j uzastopni, jedan blok od tri deve i jo 6 deva). Slinim
razmiljanjem dolazimo do |Ai Aj Ak | = 6!, . . . , |A1 A2 . . . A9 | = 1. Zato je traeni broj redoslijeda
Rjeenje.

A1 A2 . . . A9 =
|S|
n
X
i=1
|Ai | +
|Ai Aj | . . . + (1)9 |A1 A2 . . . A9 |
i<j

8
8
= 9! 8 8! +
7!
6! + . . . 1
2
3

8
X
8
k
=
(1)
(9 k)!
k
k=0
X
33
Zadatak 8.4. Na poetku nove sezone RK Zagreb potpisuje ugovore s pojaanjima. Na potpisivanje je dolo
n rukometaa, svaki u pratnji agenta i lijenika. Na koliko naina moemo tu grupu od 3n ljudi rasporediti u
trolane grupe sastavljene od jednog rukometaa, jednog agenta i jednog lijenika, ali tako da nijedan rukometa
nije u grupi s oba svoja pratitelja?
Svih moguih grupiranja u trojke ima n!2 (rukometa odreuje grupu, a zatim agente i lijenike
moemo rasporediti po grupama na n! naina). Neka je Ai skup onih grupiranja u kojima je i-ti rukometa u
grupi sa svojim lijenikom i agentom. Tada je |Ai | = (n 1)!2 (jedna je grupa zadana, brojimo naine na koliko
se moe sastaviti preostalih n 1 grupa), |Ai Aj | = (n 2)!2 , . . . , |A1 A2 . . . An | = 1. Na kraju je
Rjeenje.

A1 A2 . . . An
= n!2
n
X
|Ai | +
i=1
|Ai Aj | . . . + (1)n |A1 A2 . . . An |
i<j
= n!2 n (n 1)!2 +
=
n
X

n
n
n
(n 2)!2
(n 3)!2 + . . . (1)n
0!2
2
3
n

n
(1)
(n k)!2
k
k
k=0
X
Zadatak 8.5.
Odredi broj deranmana n-lanog skupa
Rjeenje. Neka je Sn skup svih permutacija n-lanog skupa. Nas zanima koliko je permutacija Sn takvih
da je (i) 6= i, i. Uvedimo oznaku Ai = { Sn : (i) = i}
|Sn | = n!
|Ai | =
(n 1)!
|Ai Aj | =
..
.
(n 2)!
|A1 A2 . . . An | =
Sada, slino kao u prethodna dva zadatka, dolazimo do formule za broj deranmana
n
X

n
(1)
(n k)!
k
n
k=0
X
Eulerova funkcija broja n, (n), je broj prirodnih brojeva manjih ili jednakih od n koji s
brojem n nemaju zajednikih djelitelja
Definicija 8.2.
Zadatak 8.6.
Pronai izraz za Eulerovu funkciju
k
2
1
Broj n moemo prikazati kao umnoak njegovih prostih faktora, n = p
1 p2 . . . pk

Neka je Ai skup svih viekratnika broja pi , 1 i k Tada je (n) = A1 A2 . . . Ak = n |A1 A2 . . . Ak |
Rjeenje.
|Ai | =
n
pi
|Ai Aj | =
n
pi pj
..
.
|A1 A2 . . . Ak | =
(n)
n
n
n
n
n
n
n
+
+ ... +
...
+ . . . + (1)k
)
p1
p2
pk
p1 p2
p1 p3
pk1 pk
p1 p2 . . . pk
1
1
1
= n(1 )(1 ) . . . (1 )
p1
p2
pk
= n(
X
34
Zadatak 8.7. Koliko je najkraih puteva u cjelobrojnoj mrei od ishodita do toke (7, 5) koji ne prolaze
segmentima [(2,2),(3,2)] i [(4,2),(4,3)]

7+5
2+2
4+3
4+2
3+2
2+2
3+2
Rj.
+
1
7
2
4
2
2
2
2
35
Teorija grafova
Teorija grafova
9.1 Uvod
je ureen par (V, E), pri emu je V skup vrhova, a E skup bridova. Skup bridova E je
podskup svih dvolanih podskupova od V . Za vrhove kaemo da su susjedni ako je {A, B} E . Vrh A V i
brid e E su incidentni ako je A e, tj. ako postoji B V takav da e = {A, B}.
Definicija 9.1. Graf
Primjer 9.1.
Graf sa vrhovima V = {a, b, c, d, e, f, g} i bridovima E = {{a, b}, {a, d}, {b, f }, , {f, g}}
e
c
d
a
g
Definicija 9.2. Multigraf je graf iji bridovi ine multiskup. Petlja

Stupanj vrha v(d(v)) je broj bridova koji su incidentni sa vrhom v .
Napomena 9.3. Kada elimo naglasiti da

graf nazivamo jednostavanim grafom.
Propozicija 9.4.
je brid koji spaja vrh sa samim sobom.
graf nema niti viestrukih bridova niti petlji (denicija 7.1.) onda
U jednostavnom grafu G = (V, E) zbroj stupnjeva svih vrhova
d(v) je paran
vV
U jednostavnom grafu G = (V, E) broj vrhova s neparnim stupnjem je
Korolar 9.5.
(Lema o rukovanju)
Zadatak 9.2.
Je li mogue da u grupi od sedam osoba svaka osoba ima tono tri poznanika?
paran.
Denirajmo problem u terminima teorije grafova, neka su vrhovi osobe, a poznanstva bridovi (spojimo poznanike bridom) Kada bi svaka osoba imala tono tri poznanika tada bi stupanj svakog vrha bio jednak
tri, tj. d(v) = 3, v V . Tvrdnja je u tvrdnja u kontadikciji s lemom o rukovanju. Ili direktno vrijedi:
X
2|E| =
d(v) = 7 3 = 21
Rjeenje.
vV
Na lijevoj strani je paran, a na desnoj neparan broj, pa takav graf ne postoji.
u grafu G = (V, E) je niz (v, 0, e1 , v1 , e2 , . . . , ek , vk ) gdje je ek = {vk1 , vk } za

etnja u kojoj su svi bridovi razliiti (ali mogua su ponavljanja vrhova), a put je
staza u kojoj su svi vrhovi razliiti (osim eventualno prvog i zadnjog - takav put nazivamo ciklusomn)
Definicija 9.6. etnja

i = 1, 2, . . . , k . Staza je
Definicija 9.7. Graf G1 = (V1 , E1 ) je podgraf od G = (V, E) ako je V1 V , a E1 {{vi , vj } E : vi , vj

V1 }. Ako je E1 = {{vi , vj } E : vi , vj V1 } tada kaemo da je G1 inducirani podgraf.
Grafovi G1 = (V1 , E1 ) i G2 = (V2 , E2 ) su izomorfni ako postoje bijekcije : V1 V2 i

: E1 E2 takve da je vrh v incidentan sa bridom e u G1 ako i samo ako je (v) incidentan sa bridom (e)
Definicija 9.8.
36
9.1
Uvod
u G2 .
Napomena 9.9.
Ako su grafovi G1 i G2 izomorfni onda vrijedi
(1) |V1 | = |V2 |

(2) |E1 | = |E2 |
(3) d(v) = d((v)), v V1
(4) Ako je (v0 , v1 , , v0 ) ciklus duljine n onda je ((v0 ), (v1 ), , (v0 )) isto ciklus duljine n.
(5) Inducirani podgraf sa V V1 je izomorfan s induciram podgrafom (V ) V2 .
Zadatak 9.3.
Odredite jesu li sljedei grafovi izomorfni.
Rjeenje. Odmah uoavamo da je broj vrhova i broj bridova isti u oba grafa. Takoer vidimo da u oba grafa
postoje 4 vrha stupnja 2 i 4 vrha stupnja 3. Pokuajmo provjeriti svojstvo 5 iz gornje napomene. Promotrimo
inducirani podgraf G = ({a, e, g, c}, {{ae}, {gc}}). Vrhovi tog podgrafa su stupnja 3 pa se moraju preslikavati
u vrhove {1, 2, 5, 6}, ali kako god ih preslikali ta dva podgrafa nee biti izomorfna. Zakljuujemo, grafovi nisu
izomorfni.
X
Zadatak 9.4.
Ispiite sve izomorfne klase grafa koji ima 4 vrha.
Rjeenje. Primjetite da sluaj |E| = i ima isto klasa kao i sluaj |E| = 6 i. To je zato to sluaj |E| = 6 i
dobijemo tako da u sluaju |E| = i sve bridove obriemo, a sve toke koje nisu bile spojene bridom spojimo. X
37
9.1
|E| = 0
|E| = 1
|E| = 3
|E| = 4
|E| = 5
|E| = 6
38
|E| = 2
Uvod
9.2
Povezanost grafova
Zadatak 9.5.
Jesu li slijedei grafovi izomorfni?
7
f
Uzmimo neka se a preslikava u 1 (ovu pretpostavku uzmimamo jer su grafovi simetrini tj. svi
vrhovi su ravnopravni). Kada bi grafovi bili izomorfni moralo bi vrijediti {b, c, f, g} {2, 4, 5, 7} jer su to
susjedni vrhovi vrhu a odnosno vrhu 1. Promotrimo li inducirani podgraf sa vrhovima {f, g, b, c} i inducirani
podgraf sa vrhovima {7, 4, 5, 2} vidimo da moemo uzeti: b 7 4, c 7 7, g 7 5, f 7 2. Preostaje nekako
pridruiti {d, e} {3, 6}. Pridruimo: d 7 3 jer d nije susjedan sa g a 3 nije susjedan sa 5 i e 7 6. Sada lako
provjerimo da su grafovi zaista izomorfni.
X
Rjeenje.
Zadatak 9.6.
Odredite broj multigrafova koji imaju n vrhova i m bridova.
Neka je V = {v1 , , vn } skup vrhova. Bridovi su ili petlje ili oblika e = {vi , vj }, i 6= j . Zanima
nas koliko ih ima razliitih. Razliitih petlji ima n (za svaki vrh jedna petlja), a bridova oblika e = {vi , vj }, i 6= j

n

n
+n+m1
ima
. Jo preostaje odabrati koliko puta se koji brid pojavljuje u grafu, pa je rjeenje 2
X
2
m
Rjeenje.
9.2 Povezanost grafova

Zadatak 9.7.
Ako u grafu G = (V, E) postoji etnja od u do v , onda postoji i put od u do v . Dokaite!
Neka je (u, e1 , v1 , . . . , en , v) etnja od u do v , ako je to put nema se ta dokazivati, ako nije, onda
postoje indeksi i, j, i < j takvdi da je vi = vj , tada je (u, e1 , . . . , vi , ej+1 , vj+1 , . . . , v) takoer etnja od u do
v , ako je to i put smo gotovi, u protivnom ponovimo postupak, jer je etnja konana algoritam e u nekom
trenutku stati.
X
Rjeenje.
Definicija 9.10. Kaemo da je graf G = (V, E) povezan ako izmeu svaka dva vrha postoji put, u suprotnom
graf je nepovezan.
Definicija 9.11. Komponenta povezanosti je maksimalan povezan neprazan podgraf, tj. povezan podgraf koji nije pravi podgraf ni u kojem drugom povezanom podgrafu.
Napomena 9.12. Komponente povezanosti smo mogli denirati kao klase ekvivalencije relacije na V denirane na sljedei nain:
u v postoji put od u do v
Pokaimo da je to zaista relacija ekvivalencije:

(1) Reeksivnost:
Neka je u V proizvoljan vrh iz V . Put od u do u je (u), dakle u u, u V.
39
9.2
Povezanost grafova
(2) Simetrinost:
Neka su u, v V proizovoljni vrhovi iz V takvi da je u v . Neka je (u, e1 , v1 , . . . , en , v) put od u do v .
Tada je
(v, en , . . . , v1 , e1 , u)
put od v do u pa je v u.
(3) Tranzitivnost:
Neka su u, v, z V proizovljni vrhovi iz V takvi da je u v i v z . Neka je (u, e1 , v1 , . . . , en , v) put od
u do v i (v, f1 , w1 , . . . , fm , z) put od v do z .
Oito je (u, e1 , v1 , . . . , en , v, f1 , w1 , . . . , fm , z) etnja od u do z po zadatku 9.7. postoji put od u do z ,
dakle u z .
X

n1
bridova povezan.
2

n1
Rjeenje. Pretpostavimo suprotno, neka je G nepovezan graf s vie od
bridova i n vrhova. Oznaimo
2
S
Zadatak 9.8.
Dokaite da je jednostavan graf s n vrhova i strogo vie od
komponente povezanosti s G1 , G2 , . . . , Gm i promatrimo G1 i G1 i=2 i .

G1 ima najvie bridova ako je potpun graf. Neka G1 ima x vrhova, tada je |E (G1 ) | |E (Kx ) |, takoer,
0
|E G1 | |E (Knx ) |.

x
nx
n2 n
=: f (x). Jer je x {1, 2, . . . , n 1}, i koecijent uz x2
Tada je |E|
+
= x2 nx +
2
2
2
strogo pozitivan, f (x) postie maksimum na rubovima segmenta, no
f (1)

1
n1
n1
=
+
=
2
2
2

n1
1
n1
f (n 1) =
+
=
2
2
2

n1
n1
= max f (x) =
= |E|
2
2
x[1,n1]
X
Definicija 9.13. Stablo
Teorem 9.14.
Zadatak 9.9.
je povezan graf koji nema ciklus. List je vrh stupnja 1.
Povezan graf G = (V, E) sa n vrhova je stablo akko |E| = n 1.

Dokaite da stablo koje ima vrh stupnja d ima barem d listova.
Pretpostavimo suprotno, da posoji graf u koji sadri

X vrh v stupnja d i koji ima manje od d listova.
Po teoremu 8.13. znamo da je |E| = n 1, jer je 2|E| =
d (v) imamo:
Rjeenje.
vV
2 (n 1) =
X
vV
d (v) |{z}
d + (d 1) 1 + (n d) 2 = 2n 1
| {z } | {z }
1
(1) vrh v
(2) listovi
(3) preostali vrhovi, za koje pretpostavljamo da niti jedan
nije list, dakle, svi su stupnja barem 2 i ima ih n d
X
Definicija 9.15. Razapinjujui podgraf H grafa G je podgraf od G takav
jujue stablo H nekog grafa G je razapinjujui podgraf od G koji je i stablo.
40
da je V (H) = V (G). Razapin-
9.2
Povezanost grafova
Napomena 9.16.
Teorem 9.17.
Zadatak 9.10.
Svaki povezan graf ima razapinjujue stablo.
(Predavanja) Potpun graf Kn ima nn2 razapinjujuih stabala.
Graf je bipartitan akko nema neparan ciklus.
Neka je graf bipartitan, odnosno postoje A i B iz denicije. Pretpostavimo da postoji neparan

ciklus (v0 , e1 , v1 , . . . , ek , vk ), gdje je k 2N 1. BSO moemo pretpostaviti da je v0 A, sad je, redom,
v1 B, v2 A, v3 B, . . . , vk B , no v0 = vk
Obratno. Neka graf nema neparnih ciklusa. BSO moemo pretpostaviti da je graf povezan (u suprotnom se
dokaz provodi za svaku komponentu povezanosti zasebno). Konstruirat emo skupove A i B .
Rjeenje.
Uzmimo neki v V, stavimo A = {v} , B =

SVE DOK A B 6= V PONAVLJAJ
B a A, e = {a, b} E
B = B {b}
B b B, e = {b, a} E
A = A {a}
Jer je graf povezan i konaan, algoritam e u nekom trenutku stati. Pretpostavimo da postoji w V takav da
je w A i w B . To znai da imamo ciklus koji poinje i zavrava u w, odnosno, da smo krenuvi od v nakon
"prelaska" preko parno mnogo bridova doli do w, i stavili w u A, ali i da smo do w doli nakon neparno mnogo
koraka, te stavili w u B , dakle, imamo neparan ciklus
X
Potpun bipartitan graf Kn,m , |A| = n, |B| = m, svaki vrh iz A je spojen sa vrhom iz B , za
A = {a, b, c} , B = {1, 2} imamo K3,2
Primjer 9.11.
a
1
b
2
Zadatak 9.12.
Rjeenje.
Odredite broj razapinjujuih stabala grafa K2,m .
Graf K2,5 prikazan je na sljedeoj slici:

41
9.2
Povezanost grafova
Neki od moguih razapinjujuih stabala su
Kako je |V | = |A| + |B| = 2 + m to razapinjujue stablo ima m + 1 brid. Tvrdimo da je tono jedan vrh u B
razapinjujueg stabla stupnja 2, a ostali su listovi. Naime, nemogua je situacija
jer bi imali ciklus, takoer kad bi svi vrhovi u B bili listovi, onda podgraf ne bi bio povezan
Vrh stupnja 2 biramo na m naina, za preostalih m 1 vrhova iz B biramo jedan od 2 vrha u A s kojim je
spojen, shodno tome:
# = m 2m1
X
Zadatak je mogue rijeiti i na nain da primijetite da je proizvoljno mnogo od 1 do m 1
vrhova iz B spojeno sa jednim vrhom u A, i jedan od tih sa sa drugim u A, kao i ostali iz B , dakle:
Napomena 9.18.
#=
m1
X
k=1
42
m1
m1
X m 1
X m m 1
m
k
=
k
=m
= m 2m1
k k1
k
k
k=1
k=0
9.3
Teinski grafovi
9.3 Teinski grafovi

jeX
par (G, ) gdje je G = (V, E) graf, a : E [0, ) neka funkcija koju
nazivamo teinska funkcija. Broj
(e) nazivamo teinom grafa
Definicija 9.19. Teinski graf
eE
Prirodno se postavlja pitanje pronalaska razapinjujueg stabla minimalne teine.

Kruskalov algoritam
Neka je G = (V, E) povezan graf, a nenegativna teinska funkcija na E .

Stavimo S =
SVE DOK (V, S) nije povezan PONAVLJAJ
BODABERI brid e E \ S minimalne teine, takav da S {e} nema ciklus
S = S {e}
Napomena 9.20.
Teorem 9.21.
Zadatak 9.13.
Kruskalov algoritam je primjer pohlepnog algoritma. Lokalno nalazi najbolju soluciju.
Kruskalov algoritam nalazi optimalno rjeenje.

Naite minimalno razapinjujue stablo za teinski graf sa slike
B
6
C
3
5
5
Rjeenje.
(1) S =
(2) uzimamo brid najmanje teine, S = {CD}
(3) moemo uzeti DE ili CE
1 biramo DE , S = {CD, DE}
2 biramo CE , S = {CD, CE}
(4)
1 ne moemo uzeti CE pa uzimamo CB , S = {CD, DE, CB}

43
9.3
Teinski grafovi
2 biramo CB , S = {CD, CE, CB}

(5)
1 biramo AD, S = {CD, DE, CB, AD}

2 biramo AD, S = {CD, CE, CB, AD}
1. sluaj
2. sluaj
6
8
6
8
3
5
3
E
Kao to vidimo rjeenje nije jedinstveno, ali u oba sluaja je minimalna teina jednaka
(v) = 22.
vS
Ovaj algoritam ima veliku sloenost, naime, teko je nai brid minimalne teine za koji
neemo dobiti ciklus. Poboljana verzija je sljedei algoritam.
Napomena 9.22.
Prim-Jarnik algoritam
Neka je G = (V, E) povezan graf s n vrhova i nenegativna teinska funkcija ne E .

Odaberemo v0 V i deniramo T = {v0 } , S = V \ {v0 } , F =
SVE DOK |F | < n 1 PONAVLJAJ
BODABERI brid e = {v, w} E minimalne teine, takav da je v T, w S
T = T {w} , F = F {e} , S = S\ {w}
Zadatak 9.14.
Rijeite zadatak 9.12. na stranici Primo-Jarnikovim algoritmom polazei od vrha A.
Rjeenje.
B
9
(1)
T
F
S
=
=
=
{A}
{B, C, D, E}
(2)
T
F
S
T
44
=
=
=
{A, D}
{AD}
{B, C, E}
9.4
Planarnost grafa
9
A
(3)
T
F
S
=
=
=
{A, C, D}
{AD, DC}
{B, E}
(4)
T
F
S
6
D
=
=
=
{A, C, D, E}
{AD, DC, CE}
{B}
5
5
E
9
C
T
F
S
(5)
D
=
=
=
{A, B, C, D, E}
{AD, DC, CE, CB}
U ovom smo sluaju dobili isto razapinjujue stablo kao u 2. sluaju (na stranici 44) kod Kruskalovog
algoritma.
9.4 Planarnost grafa

Graf je planaran ako se moe nacrtati u ravnini R2 (uloiti u ravninu - svakom vrhu pridruiti
toku, a svakom bridu neorijentiranu krivulju u R2 ) tako da mu se bridovi sijeku samo u vrhovima.
Definicija 9.23.
Teorem 9.24.
Eulerova formula
Svako ulaganje povezanog planarnog grafa G s p vrhova i q bridova dijeli ravninu u r podruja (koja nazivamo
stranama) i vrijedi
pq+r =2
Definicija 9.25. Stupanj podruja
d(f ).
Teorem 9.26.
bridova, tj.
f je broj bridova koji ga omeuju. Za stupanj podruja koristimo oznaku
U povezanom planarnom grafu zbroj stupnjeva svih podruja jednak je dvostrukom broju
d(f ) = 2 |E|
f F
45
9.4
Zadatak 9.15.
Rjeenje.
Planarnost grafa
Dokaite da jednostavan, povezan, planaran graf s n vrhova ima najvie 3n 6 bridova.
Jer je graf jednostavan, zakljuujemo da vrijedi d(f ) 3, f F .
2 |E| =
d(f ) 3 |F | |F |
f F
2
|E|
3
Uvrstivi to u Eulerovu formulu, dobivamo
2
2 + |E| = |V | + |F | n + |E|
3
1
|E| n 2 |E| 3n 6
3
X
Postavlja se pitanje: jesu li potpuni grafovi (Kn ) planarni?
Lako vidimo da su K3 i K4 planarni, ali za K5 se na prvi pogled ne vidi kako ga uloiti u ravninu. Pokuajmo
zato dokazati da nije planaran. (Ako bismo to dokazali, slijedilo bi da Kn , n 5 nije planaran. Naime, svi
potpuni grafovi s vie od pet vrhova sadre K5 kao podgraf.)
Zadatak 9.16.
Dokaite da K5 nije planaran.
Rjeenje.

5
|V | = 5, |E| =
= 10
2
Kada bi graf bio planaran broj bridova |E| bi, prema prethodnom zadatku, morao biti manji od 3 5 6 = 9.
Kontradikcija.
X
Zadatak 9.17.
bridova.
Rjeenje.
Dokai da jednostavan, povezan, planaran i bipartitan graf s n vrhova ima najvie 2n 4
Graf je bipartitan ako i samo ako nema ciklus neparne duljine pa je d(f ) 4, f F . Dalje vrijedi
2 |E| =
d(f ) 4 |F | |F |
f F
2 + |E| = |V | + |F | n +
|E|
2
|E|
|E| 2n 4
2
X
Svaka od tri novoizgraene kue mora se spojiti s prikljunim mjestima za vodovod, plinovod
i telefonsku mreu. Svi kabeli moraju biti na istoj dubini i ne smiju se presijecati. Kako je to mogue uiniti?
Zadatak 9.18.
Zadatak u terminima teorije grafova se svodi na ispitivanje planaronosti od grafa K3,3 . Promatrajmo kue i prikljuna mjesta kao vrhove, a kabele kao bridove grafa. est je vrhova, a bridova bi moralo biti
devet (iz svake kue po tri). Ali, prema prethodnom zadatku, bridova je najvie 2 6 4 = 8.
X
Rjeenje.
Definicija 9.27. Subdivizija brida {A, B} je dodavanje u graf vrha C i zamjena brida {A, B} bridovima
{A, C} i {C, B}.Subdivizija grafa G je graf H dobiven rekurzivnom subdivizijom bridova polaznog grafa.
(Kuratowski)
Graf je planaran ako i samo ako ne sadri subdiviziju od K5 ili subdiviziju od K3,3 .
Teorem 9.28.
46
9.5
Arhimedova tijela
Zadatak 9.19.
Odredite je li graf na slici planaran.
Rjeenje. Promatramo moemo li brisanjem nekih vrhova stupnja dva doi do K3,3 ili K5 (tada se moemo
pozvati na teorem Kuratowskog). Uklonimo li vrhove a, d, i i f dobivamo zaista K3,3 i zato je graf neplanaran.
X
Zadatak 9.20.
Odredite je li graf sa slike planaran.
Rjeenje.
Naite subdiviziju koja sadri K3,3
9.5 Arhimedova tijela

Definicija 9.29. Tijelo nazivamo Arhimedovim ako je svaki vrh istog stupnja i istog tipa (tj. tijelo je jednako
sa svih strana) te ako su strane tijela dvije vrste pravilnih mnogokuta (stupanj vrha je broj bridova koji iz njega
izlaze ).
Svakom tijelu moemo pridruiti graf. Tijelo spljotimo u ravninu tako da crtamo to
vidimo gledajui kroz gornju plohu. Odatle i naziv strane za podruja u grafu (Tm. 8.27). Na primjer, kocka
Napomena 9.30.
predstavljena grafom izgleda ovako
Zadatak 9.21.
Odredi sva Arhimedova tijela ije su stranice pravilni peterokuti i esterokuti.
Rjeenje. Oznaimo s n broj peterokuta, a s m broj esterokuta. Stupanj svakog vrha je tri (kad bi bio vie
od tri, najmanji mogu zbroj kuteva je 4 108o > 360o ). Kako je tijelo simetrino, svi su vrhovi isti: u njima
se sastaju ili dva peterokuta i esterokut; ili dva esterokuta i peterokut. Lako se vidi da prvi sluaj otpada
m
(skicirajte). Vrijedi |V | = 5 n = 6
2
X
X
= 3d(v) |V | = 2 |E| =
d(f ) = 5n + 6m,
vV
f F
47
9.6
Eulerovi i Hamiltonovi grafovi
|F | = n + m
Vrijedi Eulerova formula:
2 + |E| = |F | + |V |
2+
5n + 6m
5n + 6m
=n+m+
2
3
n = 12, m = 20
Dobiveno tijelo poprima oblik nogometne lopte ili molekule fulerena C60 .
9.6 Eulerovi i Hamiltonovi grafovi

Eulerova staza u grafu je staza koja ukljuuje svaki brid grafa. Ako je zatvorena, naziva se
. Graf u kojem postoji Eulerova tura nazivamo Eulerov graf.
Definicija 9.31.
Eulerovom turom
Multigraf je Eulerov ako i samo ako je povezan i svaki vrh je parnog stupnja. Multigraf ima
nezatvorenu Eulerovu stazu ako i samo ako je povezan i ima tono dva vrha neparnog stupnja.
Teorem 9.32.
je put koji prolazi kroz sve vrhove grafa. Zatvoren Hamiltonov put nazi, a graf u kojem postoji Hamiltonov ciklus Hamiltonov graf.
Definicija 9.33. Hamiltonov put
vamo
Hamiltonovim ciklusom
Ukoliko u Hamiltonovom grafu postoji vrh stupnja dva, tada oba brida s njim incidentna moraju
biti dio Hamiltonovog ciklusa.
Lema 9.34.
Predstavimo Hamiltonov ciklus kao (orijentiran, kruni) slijed vrhova v1 , v2 , vn , v1 . Vrh vi ima
prethodnika i sljedbenika. Dakle, za svaki vrh,tono dva brida incidentna s njim dio su Hamiltonovog ciklusa.
Ako je vi stupnja dva, to su i jedina dva brida koja iz njega izlaze.
Dokaz.
Teorem 9.35. (Ore)
Ukoliko za svaka dva nesusjedna vrha u grafu od n vrhova vrijedi da je suma njihovih stupnjeva vea ili jednaka
n, tada je dani graf Hamiltonov.
Teorem 9.36. (Dirac)
n
Ukoliko u grafu od n vrhova je stupanj avakog vrha barem , tada je dani graf Hamiltonov.
2
U sljedeim zadacima provjerite postoje li:

1. Eulerova tura
2. Eulerova staza
3. Hamiltonov ciklus
Zadatak 9.22.
48
9.6
Rjeenje.
DA, DA, DA
Zadatak 9.23.
Rjeenje.
postoji.
Stupanj svakog vrha je tri pa ne postoje ni Eulerova staza ni Eulerova tura. Hamiltonov ciklus
X
Zadatak 9.24.
Rjeenje.
Stupanj svakog vrha je paran: graf jest Eulerov, ali nije Hamiltonov.
Zadatak 9.25.
Rjeenje.
Graf nije ni Eulerov ni Hamiltonov
Zadatak 9.26.
Rjeenje.
Eulerova tura ide po vrhovima:
abcf ihgdef hebda

Tvrdimo da ne postoji Hamiltonov ciklus. Ako postoji vrh stupnja dva, tada se, prema Lemi 8.38 u Hamiltonovom
ciklusu moraju pojaviti oba brida incidentna s tim vrhom. Promatramo vrh a. Bez smanjenja openitosti, krenemo od a do b. Sada moramo u c (jer je stupnja dva) i zatim u f . Analogno, u sljedecim koracima moramo
prvo u i pa u h. Nakon toga je jasno da ne moemo obii oba vrha g i e i vratiti se u a.
X
Zadatak 9.27.
49
9.6
Rjeenje. Graf nije Eulerov (vie od dva vrha su neparnog stupnja), ali, prema Diracovom uvjetu, jest
Hamiltonov.
X
Zadatak 9.28.
Rjeenje.
Graf nije Eulerov (vie od dva vrha su neparnog stupnja). Primjetimo da se radi o bipartitnom grafu i
da je |A| = 4, |B| = 6 pa zato (kao to e biti dokazano u sljedeoj lemi) nije Hamiltonov.
X
Lema 9.37.
|A| = |B|.
Za bipartitan i Hamiltonov graf, iji je skup vrhova V particioniran u skupove A i B , vrijedi
Dokaz. Neka je a1 , a2 an , a1 Hamiltonov ciklus i neka je ai A, i neparan te ai B , za i paran. n je

paran, a kako se vrhovi iz A i oni iz B redaju naizmjence, |A| = |B|.

n1
Zadatak 9.29. Dokai da je graf s n vrhova i barem
+ 2 brida Hamiltonov.
2
Pokazat emo da su zadovoljeni uvjeti Oreovog teorema. Promatrajmo neka dva nesusjedna vrha A
i B . Neka je G 0 dobiven od G izbacivanjem vrhova A i B i njima incidentnih bridova.
Rjeenje.

n1
+2
2
|E|
= |E 0 | + d(a) + d(b)
|Kn2 | + d(a) + d(b)

n2
=
+ d(a) + (b)
2
50
9.6
d(a) + d(b)
(n 1)(n 2)
(n 2)(n 3)
+2
=n
2
2
X
Mi gricka put kroz 3 3 kocku sira grickajui svih 27 1 1 kockica. Ako mi pone grickati
u kutu i uvijek se pomie za po jednu susjednu kockicu, moe li pojesti srednju kockicu? (Susjedne su kockice
one koje dijele jednu stranu.)
Zadatak 9.30.
Opiimo problem pomou grafa: 27 vrhova (svakoj gradivnoj kockici odgovara jedan), a bridovi
postoje izmeu onih koje predstavljaju susjedne kockice. Ako s v1 oznaimo vrh koji odgovara kockici u kutu,
a s vk vrh koji odgovara onoj u sredini, sveli smo problem na traenje Hamiltonovog puta u grafu, s rubnim
tokama v1 i vk . Obojimo vrhove crno-bijelo, tako da su susjedni vrhovi razliite boje (to je mogue jer u grafu
nema ciklusa!) i pretpostavimo da Hamiltonov put postoji. On je duljine 27, sastavljen naizmjence od crnih i
bijelih vrhova. No tada bi poetni i krajnji vrh tog puta trebali biti razliite boje, no to ne vrijedi. Time smo
dokazali da takav put ne postoji.
X
Rjeenje.
Zadatak 9.31. Na poslovnoj veeri nalo se dvanaest Sicilijanaca iz jedne obitelji. Svaki od njih ima barem
est prvih roaka meu preostalom jedanaestoricom. Dokai da oni mogu sjesti za stol tako da se svaki nalazi
izmeu dva svoja prva roaka.
Neka su vrhovi Sicilijanci, a bridovi povueni izmeu prvih roaka. elimo dokazati da u takvom
grafu postoji Hamiltonov ciklus. d(v) 6, v V . To znai da su zadovoljeni uvjeti Diracovog teorema i da
Hamiltonov ciklus postoji.
X
Rjeenje.
Dokaite da se za svaki neparan n vei ili jednak tri bridovi potpunog grafa Kn mogu prekriti
n1
Hamiltonovih ciklusa bez zajednikih bridova.
s
2
Zadatak 9.32.
51

Skrip Ta

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Skrip Ta

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

DISKRETNA MATEMATIKA

Zagreb, 28. 10. 2009.

Osnovni principi prebrojavanja

Permutacije i kombinacije s ponavljanjem

Kombinatorno dokazivanje identiteta

Formula ukljuivanja i iskljuivanja

Obine funkcije izvodnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Osnovni principi prebrojavanja

Osnovni principi prebrojavanja

Broje elementa nekog konanog skupa A oznaavat emo s |A|.

stoga moemo primjeniti pravilo sume:

|AB| = |M Z C| = |M | + |Z| + |C| = 2 + 3 + 2 = 7.

S A1 A2 . . . An oznaavamo Kartezijev produkt skupova A1 , A2 , . . . , An :

Za konane skupove A1 , A2 , . . . , An vrijedi

|AD| = |AB BC CD| = |AB| |BC| |CD| = 2 5 3 = 30.

Odredite broj prirodnih djelitelja broja 600.

Osnovni principi prebrojavanja

Neka su definirani skupovi X = {1, 2, . . . , 100} te

S = {(a, b, c) : a, b, c, X, a < b, a < c} .

Lako se provjeri na raunalu da obje formule daju isti rezultat.

Za konane skupove A i S takve da je A S vrijedi

Koliko ima prirodnih brojeva manjih od 10n koji sadre znamenku 4?

(10n 1) (9n 1) = 10n 9n .

Neka je S konaan skup i |S| = n N0 . Tada je |P(S)| = 2n .

Osnovni principi prebrojavanja

Uvedimo koordinatni sustav kao na slici.

Neka je A = {a, b, c, d}. Napiite sve 2permutacije skupa A.

Za prirodan broj n definiramo n! = n (n 1) . . . 2 1 (n faktorijel), dodatno 0! = 1.

Odredite koliko ima rpermutacija skupa koji sadri n elemenata.

P25 P325 = 5 4 25 24 23 = 276000.

(a) djevojke se nalaze na prva tri mjesta;

(a) Bez dodatnih uvjeta.

(Kula napada sva polja u istom retku i stupcu u kojem se nalazi.)

(a) Bez dodatnih uvjeta.

(d) svaka ena sjedi do svog mua.

(a) S koliko nula zavrava broj 100!?

(a) Odredite |S|.

Pokuajte nekako pametno grupirati brojeve u skupu S .

Za podskup B, koji sadri k elemenata, nekog skupa A kaemo da je k -kombinacija od A.

Odredite sve 2-kombinacije skupa {a, b, c, d}.

{a, b} , {a, c} , {a, d} , {b, c} , {b, d} , {c, d}

Broj k -kombinacija skupa od n elemenata jednak je

Na koliko naina moemo odabrati grupu od 5 osoba iz grupe od 4 profesora i 7 studenata

(a) ako nema restrikcija,

Na koliko naina moemo podjeliti 240 studenata u 3 jednakobrojne skupine tako da

(a) Najprije odaberemo studente za prvu skupinu, zatim

Neka su n i r prirodni brojevi takvi da je n r. Za binomne koeficijente vrijedi.

Provesti emo ga na dva naina.

(i) Algebarski nain.

(ii) Kombinatorni nain.

(2) Ukoliko je n = r identitet trivijalno vrijedi, jer je

one koje sadre element x: A = {X S : |X| = r, x X},

Primjer 3.5. Metoda kuglica i tapia.

Na koliko naina moemo n N jednakih kuglica rasporediti u m N razliitih kutija?

Neka su m i n prirodni brojevi. Odredite broj nenegativnih cjelobrojnih rjeenja jednadbe

Koliko ima ureenih etvorki (x1 , x2 , x3 , x4 ) N4 takvih da je x1 x2 x3 x4 = 9000.

Koliko ima najkraih puteva u cjelobrojnoj mrei od (0, 0) do (m, n) N2 ?

(a) Bez dodatnih uvjeta.

Dati emo dva naina rjeavanja.

Permutacije i kombinacije s ponavljanjem

Permutacije i kombinacije s ponavljanjem

A = {a, b, c}. Odredi sve 2-permutacije s ponavljanjem skupa A.

Namee se pitanje: koliko je rpermutacija s ponavljanjem skupa od n elemenata?

Postoji tono nr rpermutacija s ponavljanjem nlanog skupa.

Neka je A = {a, b, c, d}. Napiite sve 2permutacije skupa A.

Odredite koliko ima rpermutacija skupa koji sadri n elemenata.

Pokuajte nekako pametno grupirati brojeve u skupu S .

Primjer 3.5. Metoda kuglica i tapia.

Namee se pitanje: koliko je rpermutacija s ponavljanjem skupa od n elemenata?

Postoji tono nr rpermutacija s ponavljanjem nlanog skupa.

Neka je M = (S, m) multiskup. Ureenu rtorku (x1 , x2 , . . . , xr ) , xi S, i {1, 2, . . . , r},

(Ovakav problem ne bismo mogli openito rijeiti barem zasad)

multiskup M = (S, m) kaemo da je rkombinacija s ponavl-

, opisanom u Primjeru 3.5.na stranici12.

Traimo sve esterolane podskupove multiskupa {S , T , V

6.1 Homogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima

Nehomogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima

6.2 Nehomogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima

bn xn funkcije izvodnice. Tada deniramo: