J.J.

WILKES
DALMATIA
London, 1969


1. GRCI U DALMACIJI

I. Istraivanje, trgovina i naseljavanje u 4. st. pr. Kr.

Osnivanje grkih kolonija Epidamna u predgorju Dirahija i Apolonije u Valonskom
zaljevu pred kraj 7. st. pr. Kr., dovelo je stanovnitvo dalmatinskih otoka i obale u redoviti
trgovaki dodir s grkim svijetom. Najjasniji znak toga je korintska keramika koja se poinje
prodavati uzdu obale tijekom 6. st.
1
Foani su vjerojatno bili prvi meu Grcima koji su
poduzimali istraivaka putovanja u Jadran. Herodot biljei da su "Foani bili prvi od Grka koji su
poduzimali duga putovanja i oni su Grke upoznali s Jadranom i Tirenijom, s Iberijom i gradom
Tartezom". Nije nam poznato koliko su koristi Foani izvukli iz svoga poznavanja Jadrana.
Najvjerojatnije su traili put za trgovinu kositrom, pa kada su ga jednom pronali u Hispaniji,
svoje su napore koncentrirali na taj prostor.
2

Najdojmljivija pojava o grkom poznavanju ilirskih naroda i njihovih zemalja je uporno
odravanje pogrene predodbe o poloaju Jadrana u odnosu na njihov vlastiti svijet i Sredozemlje
u cjelini. U 4. st. jo se uvijek na iroko vjerovalo da je sjeverni kraj Jadrana vrlo blizu Crnom
moru i uu Dunava, te da ih dijeli samo uska prevlaka. Ovo vjerovanje vjerojatno je izraslo iz
slinosti imena naroda u Istri i grkog naziva za Dunav (Ister). Ovu misao biljei Teopomp, a od
njega je preuzimaju mnogi kasniji autori, ukljuujui i Pseudo-Skimna.
3
Pseudo-Skilakov Periplus
donosi drugaiju verziju prie: on govori o jednom odvojku Dunava koji protjee kroz podruje
Istre i utjee u Jadran.
4
Moda su neki Grci otkrili da je prelaskom niske barijere Julijskih Alpa i
ulaskom u gornju dolinu Save oko Ljubljane, mogue odatle rijekom ploviti sve do Crnog mora.
Postojanje i ponavljanje ovih pria o prevlaci i odvojcima Dunava koji utjeu u Jadran, govori da
je vrlo malo Grka putovalo ovim prostorom prije nego su uspostavljene kolonije na obje strane
Jadrana. Takoer sugerira da grki trgovci nisu odlazili od obale daleko u kopno sve do puno
kasnijeg vremena, te da je vrlo mala mogunost postojanja kopnene trgovake rute koja bi vodila
od vrha Jadrana do Egeja.
Najstariji poznati pisani podatak o narodima koji ive uzdu dalmatinske obale javlja se u
djelu Europe Hekateja iz Mileta, pisca iz 6. st. pr. Kr., iji su dijelovi sauvani kod Stefana

1
R.L. Beaumont, JRS, 56 (1936), 166 i d.
2
Hdt., I., 163. O trgovini kositrom vidi M. Cary, JHS, 44 (1924), 166 i d.
3
Pseudo-Scymnus, lin. 369-71 (GGM, I., p. 211).
4
Pseudo-Scylax, c. 20 (GGM, I., p. 26).
Bizantinca. Ovdje su po alfabetskom redu nabrojeni Kaulikoi, Liburnoi, Mentores, Syopioi i
Hythmitai, dok su Japodi zabiljeeni kao Iapygia, po imenu mjesta (polis) u Italiji i u Iliriji.
5
Prva
sauvana suvisla biljeka o ovom prostoru preivjela je u djelu Periplus Pseudo-Skilaka iz
Kariande, nastalom oko 330. pr. Kr. Djelo koristi rezultate nedavnijih putovanja, iako sadri i
puno raniji materijal. On imenuje Liburnoi. Illyrioi (to je openita oznaka za sve narode izmeu
Liburnije i Kaonije), Hierastamnai (drugaije nepoznati), Boulinoi, Hylloi, Nestoi, Manioi,
Autariatai, Enchelleis (koji se smjetaju oko Bokokotorskog zaljeva), te konano Taulantioi u
zaleu Epidamna.
6
Puno kasnija kompilacija, ali koja koristi ranije izvore ukljuujui Teopompa,
je Pseudo-Skimnov Periegesis (oko 110. pr. Kr.). U dugom opisu obale on nabraja Ismenoi,
Mentores, Pelagonoi, Liburnoi, Boulinoi i Illyrioi. Kao i kod Pseudo-Skilaka, ovo posljednje ime
je openiti naziv za skupinu pojedinanih naroda.
7
Na temelju ova tri datirana izvora, zajedno s
fragmentima kod drugih pisaca koji se javljaju kod rimskih autora (Plinije, Strabon, itd), mogue
je rekonstruirati politiku i etniku geografiju istonog Jadrana od Istre do albanskog Drila (Drim)
u 4. st., prije nego se ova slika prilino promijenila kao rezultat velikih preokreta povezanih s
pokretima keltskih naroda pred kraj 4. i poetkom 3. st. pr. Kr. Tek nakon toga nastaju prve
biljeke o dobro poznatim narodima priobalnog podruja, kao to su Delmati, Ardijejci, Daorsi i
drugi. Samo u sjevernoj Dalmaciji, s Liburnima i Japodima, postoji naznaka kontinuiteta od
najranije faze grkog istraivanja do rimskog perioda.
Postoji tradicija po kojoj su Liburni neko zauzimali veliki dio istonojadranske obale. U
8. st. korintski kolonisti pod vodstvom Kersikrata izbacili su ih s otoka Korkire (Krf), dok stihovi
Apolonija Roanina biljee da su neko vladali otocima srednje Dalmacije.
8
U 4. st. smjeteni su
na sjevernom dijelu obale, koji je i nazvan po njima. Pseudo-Skilak ih smjeta juno od Histra i
sjeverno od rijeke Katarbates. To bi mogla biri rimska rijeka Tedanius (Zrmanja), kako misli
Mller, ali je vjerojatnije da se radi o rijeci Titius (Krka), koja u 1. st. pr. Kr. predstavlja junu
granicu Liburna. Isti autor nabraja brojna liburnska naselja (poleis) uzdu obale. Tradicionalno
itanje ovog teksta interpretira se kao popis gradova koji u rimskom periodu postoje na sjevernoj
obali Liburnije izmeu Istre i rijeke Zrmanje, Tarsatica (Trsat kod Rijeke), Lopsica (Sv. Juraj),
Senia (Senj), te Ortoplini (Stinica). No, novo itanje rukopisa koje donosi M. Sui, otkrilo je
imena naroda, ne samo na sjeveru, ve i u Ravnim Kotarima juno od Zrmanje. Ukoliko je ovo
itanje tono, tada Pseudo-Skilak nabraja Apsyrtai (Apsirtidi), Alypsoi (Lopsica), Olsoi, Nedetai
(Nedinum), Ainonoi (Aenona) i Iaderatinoi (Iader), dok Katarbates mora biti rijeka Titius.
9

Nabrojeni su kvarnerski otoci: Elektrides (Jantarni otoci) to obuhvaa velike otoke Krk, Cres i
Loinj, Mentores ili Mentorides su vjerojatno Rab (Arba), Pag (Cissa) i manji otoci u ovom

5
FgrHist, I., 93-7. Kaulikoi su spomenuti i kod Apolonija Roanina, IV., 324, kao i kod Plinija NH, III. 130 (Culici).
Syopioi i Hythmitai nisu drugaije poznati.
6
Pseudo-Scylax, c. 21-26. O vremenu nastanka vidi Fr. Gisinger, RE 3 A (1929), 635 i d.
7
Pseudo-Scymnus, Il. 369-438. O vremenu nastanka i koritenim izvorima vidi Fr. Gisinger, RE 3 A (1939), 661 i d.
8
Apol. Rhod., IV., 564.
9
M. Sui, Rad, 306 (1955), 121 i d.
arhipelagu. Otok Istris koji po Pseudo-Skilaku mjeri 310 sa 120 stadija (40 sa 15 milja), teko
moe biti poluotok Istra, ve vjerojatnije Cres ili neki slini otok.
10

Nakon Liburna dolaze Illyrioi, koji od Liburna obalom doseu sve do Korkire (Krf).
11
To
je zajedniki naziv za sve narode uzdu tog dijela obale, iako ga Pseudo-Skilak koristi za skupinu
malih naroda izmeu Liburna i rijeke Nestos, rimske Hippius (Cetina). Hierastamnai ne navodi
niti jedan drugi izvor, dok su Hylloi, potomci Heraklovog mitolokog sina Hila, svoje ime dali rtu
Planka juno od ibenika, peninsula Hyllica, koji se takoer povezuje i s herojem Diomedom
(promunturium Diomedis). Neki trag Bulina moe se nai u Bulinia, mjestu oznaenom na
Peutingerovoj karti izmeu Trogira (Tragurium) i Omia (Oneum/Almissa). Ove narode izmeu
rijeka Krke i Cetine nije mogue precizno locirati. Pseudo-Skimno ih nabraja u drugaijem
rasporedu od Pseudo-Skilaka, smjetajui Buline izmeu Liburna i Hilejaca.
12
Slijedei su Nestoi
koji obitavaju oko rijeke Nestos (Cetina).
13
Dio obale izmeu rta Planka i sjevernog kraja
poluotoka Peljeca nazivan je Manios kolpos (zaljev), koje ime je preivjelo u grkom dokumentu
iz Salone, datiranom u 56. pr. Kr.
14
Osim dva otoka, Ise i Farosa, Pseudo-Skilak biljei jo dva
otoka u ovom zaljevu, Krateia i Olunta, vjerojatno Brattia (Bra) i Solentia (olta).
15

Manioi su ivjeli oko rijeke Naron, rimske Narenta (Neretva).
16
Dio Pseudo-Skilakovog
djela u kojemu se navodi prostor izmeu Narona i Ariona (vjerojatno rimski Drilo, albanski Drim)
oteen je preko mogunosti restauracije. Izjava da Naron istjee iz jezera stvorila je prilino
potekoa mnogim znanstvenicima, pa su ga neki pokuali izjednaiti s movarom Hutovo blato,
ali to ne moe biti tono jer Neretva ne protjee kroz njega, a niti igdje u njegovoj neposrednoj
blizini. Zbog toga izgleda najrazumnije prihvatiti Suiev prijedlog po kojemu je autor podatka
kojega koristi izvor zamijeao Neretvu i Drim, te da je jezero na kojega se podatak odnosi
Skadarsko jezero iz kojega je Drim protjecao u raznim vremenima kroz povijest.
17
Jedini dobro
poznati narod u ovom podruju koji navodi Pseudo-Skilak su Autariatai, moni narod koji se
neko s Ardijejcima sporio oko vlasnitva nad solanama uz zajedniku granicu. Oni su vjerojatno

10
Elektrides su ime dobili po antikom trgovanju jantarom (elektron) koji se transportirao s Baltika preko sredinje
Europe do sjevera Italije i vrha Jadrana, a odatle u istono Sredozemlje. Ime biljee Pseudo-Skilak, c. 21; Pseudo-
Skimno, l. 347; Pseudo-Aristotel, mir. ausc., 81; Apolonije Roanin, IV., 505 i d; Strabon, V., 1, 2; Plinije, NH, III.,
152, XXXVII., 32; Pomponije Mela, II., 14. Mentores: Pseudo-Aristotel, mir. ausc., 104. Mentorides: Pseudo-Skilak,
c. 21. Ismenoi, koje Pseudo-Skimno navodi zajedno s Mentores, nisu zabiljeeni u drugim grkim izvorima, ali se
vjerojatno radi o Plinijevim Himani (NH, III., 139), vidi nie, str. 484.
11
Pseudo-Scylax, c. 22. Narod zvan Illyrioi je mali narod oko prostora Skodre i Lisa (Plin. NH., III., 144; Illyrii
proprii dicti vidi str. 166), iako su ve Grci koristili ovaj naziv da bi opisali sve narode izmeu Liburna i Epira.
Koncept Ilirika koji se protee od Jadrana do Dunava pripada iskljuivo rimskom periodu.
12
"Diomedov rt ili, po drugima, poluotok Hiliana", Plin. NH, III., 141. Boulinoi se javljaju u kasnijim biljekama
kod Plinija i Ptolemeja; vidi str. 486. Ime Bulinia ne nalazi se na Peutingerovoj cestovnoj ruti, ve je veim slovima
napisano preko ceste izmeu Andetrija i Magnuma (od Mua do Baline Glavice), pa se moe odnositi na naziv
podruja.
13
Pseudo-Scylax, c. 23-4; Apoll. Rhod., IV., 337, 1213, naziva ih Nestaioi. Vidi i Steph. Byz. s.v. Nestos, polis i
rijeka u Iliriji.
14
Pseudo-Scylax, 23. O salonitanskom dokumentu vidi VAHD, 48 (1925-6), 5 i d, te gore, str. 39: "... unutar]
Manijskog [zaleva ...".
15
Pseudo-Scylax, c. 23; cf. Sui, op. cit., 129, 172-3.
16
Pseudo-Scylax, c. 24: "nakon Nesta dolazi rijeka Naron ... a stanovnici ovdje su ilirski Manioi".
17
Pseudo-Scylax, c. 24; cf. Sui, op. cit., 127, 174-5, te GZMS, 8 (1953), 111-29.
ivjeli uz gornju Neretvu oko Konjica.
18
Slijedei dolaze Enchelei oko Bokokotorskog zaljeva
(rimski sinus Rhizonicus). Legenda kae da je Kadmo Fenianin kopnenom rutom iz Grke doao
meu ovaj narod, ovdje se nastanio i postao njihovim kraljem. Bio je poaen hramom nedaleko
Zaljeva, a legenda, koja potjee ak iz 5. st. pr. Kr., kae da je dao ime gradu Bouthoe, rimska
Butua (Budva). Enhelejci se u razliitim vremenima smjetaju na razliiti prostor. Hekatej ih
stavlja u sjeverni Epir, kao i nedaleko Apolonije i nedaleko rijeke Drilo.
19

Osim imena ilirskih naroda zabiljeenih kod ranih grkih autora, rairenost grkih kultova
uzdu dalmatinske obale (u najveem broju sluajeva vjerojatno heleniziranih postojeih domaih
kultova), svjedoi o irenju Grka u Jadran tijekom 5. i 4. st. i njihovom bliskom dodiru s
odreenim prostorima.
20
Najrairenije oko Jadrana kao cjeline bilo je oboavanje Diomeda; ovaj je
kult naroito est na italskoj obali, posebno u sjevernoj Apuliji. Iz ovog se prostora vjerojatno
rairio preko Jadrana do rta Planka.
21
Na jugu meu Enhelejcima legenda o Kadmu potjee jo iz
5. st., dok na krajnjem sjeveru ime otoka Apsirtida u Kvarneru odraava pothvate Argonauta koji
su plovili mitskim ogrankom Dunava koji utjee u vrh Jadrana. Moda su se neki elementi
tradicije mogli proiriti s juga, gdje je, po Pliniju, mali grad Olcinij (Ulcinj) dobio ime po
Kolhianima.
22
Stvaranje veze izmeu italskih (V)eneta na sjevernom Jadranu i paflagonijskih
naroda istog imena, vjerojatno je razlog za uvoenje heroja Antenora. On je navodno putovao u
Jadran nakon pada Troje, gdje se dovodi u vezu s Korkirom Nigrom.
23

Arheoloki nalazi grke trgovine pokazuju da su narodi na dalmatinskoj obali bili donekle
manje zanimljivi trgovcima od onih na drugim dijelovima Jadrana. Strabon biljei Teopompovu
priu da se kijska i tasoska keramika moe pronai u koritu rijeke Narente.
24
Pseudo-Aristotelov
traktat O udesnim stvarima biljei "kada bi se Mentores, koji ive blizu Jadrana, uspinjali na ovaj
vrh (Delphium izmeu Mentorice i Istrianon) mogli su vidjeti brodove koji plove u Pontu (Crnom
moru). Postoji mjesto u procjepu, usred kojega, kada se odrava zajedniki sajam, ovamo trgovci
iz Ponta donose lezbijske, kijske i tasoske proizvode, a korintske amfore oni koji dolaze iz Jadrana
(c. 104)." Jasno je da su prie o kopnenoj trgovakoj ruti izmeu Crnog mora i Jadrana bile
povezane s miljenjem o postojanju prevlake izmeu ova dva mora i s priom o ogranku Dunava
koji utjee u Jadran, te podzemnim rijekama koje spajaju Jadran i Egej. Ova posljednja pria je
vjerojatno izvuena iz udnog ponaanja rijeka u krakom zaleu Dalmacije, koje esto nestaju

18
Pseudo-Scylax, c. 24; cf. strabo, VII., 5, 11. Neko moan narod, krajem 4. st. preselili su se istonije, a veliki broj
ih je konano zavrio u porjeju rijeke Strimon. U kasnijim izvorima nema ni traga nekima od njih koji bi preostali u
staroj domovini nedaleko Jadrana; cf. Zippel, 34 i d.
19
Pseudo-Scylax, c. 25 ih smjeta oko Bokokotorskog zaljeva, ali kasnije su bili u Damastionu kod Apolonije, Strabo,
VII., 7, 8. Legenda o Kadmu i Butui zabiljeena je u Etymologicum Magnum, 207, 13. Za rairenost legendi o Jadranu
vidi Beaumont, 196 i d.
20
Beaumont, Appendix I., 194 i d.
21
Vidi bilj. 2, str. 5.
22
Legenda o Apsirtidima javlja se kod Teopompa, navodi ju Pseudo-Skimno. l. 307; o Olciniju, Plin. NH, III., 144:
"Olcinij, ranije zvan Kolhinij, osnovali su Kolhi". Za datiranje legende o Argonautima u Jadranu vidi Beaumont, 197.
23
Potvren je na Korkiri Nigri, Dictys Cretensis, V., 17. Za vezu s Enetoi: Strabo, XIII., 1, 53; Pomp. Mela, II., 60;
Liv. I., 1.
24
VII., 5, 9.
pod zemljom da bi se ponovo pojavile na drugoj strani planina. na slian je nain veza izmeu
Dunava i Jadrana mogla biti povezana s ponaanjem rijeke Timava u istarskom kru, koja se
takoer dovedi u vezu s putovanjem Argonauta. Ono to arheoloki nalazi govore je da su grki
proizvodi u Dalmaciji do svojih odredita dolazili kroz Jadran.
25

Da bi mogla postojati trgovina na bilo kojem nivou, morala je postojati neka realna osnova
trgovake razmjene, a teko je zamisliti to bi to moglo biti. Osim srebra u planinama sjeverne
Albanije, koje su iskoritavali Korinani, dalmatinska obala nije imala nita za ponuditi trgovcima
iz grkih gradova na jugu.
26
Tek nakon to su ustanovljena stalna naselja na dalmatinskim
otocima, otpoela je redovita razmjena, ali to je bilo samo na lokalnom nivou. Iliri su mogli
ponuditi sol, itarice i stoku, kojima su otoci oskudjevali. Sa svoje su strane Grci mogli ponuditi
vino i tvornike proizvode iz Grke.
27
Nepostojanje bilo kakvog lokalno kovanog novca sve do
kolonizacije u 4. st., pokazuje nedostatak razvijene trgovine izmeu naseljenika i domae
populacije. Iako ne postoje dokazi o udaljenoj trgovini izmeu Istoka i Jadrana, neki su grki
proizvodi vjerojatno dosezali Dalmaciju preko Makedonije i Peonije, a zatim uzdu doline Drima
do podruja Lisa i Skodre. Atika keramika iz 5. st. otkrivena je na prijelazu preko Drima kod
Skodre, to je pogodno mjesto za trgovite, a korintska bronana figura iz 6. st. naena je u
Gourizi istono od Skodre.
28

Grka trgovina s dolinom Neretve vjerojatno je otpoela krajem 6. st. Pseudo-Skilak biljei
da je ova rijeka pogodna za plovidbu triremama i trgovakim brodovima, koji su plovili ak 10
milja u kopno do trgovakog sredita.
29
Na otocima i oblinjem kopnu nalazi se korintske
keramike, ali nema dokaza da su Grci ti koji su trgovinu nosili na bilo koju udaljenost u kopno.
30

Gri import koji je dosegao unutranjost vjerojatno je putovao istom rutom koju su stoljeima
kasnije koristili Dubrovani za trgovinu s Turskim Carstvom, dok je samo nekoliko predmeta
doseglo zalee Hercegovine.
31
initelji koji su ograniavali trgovinu su oevidni. Masovno
proizvoena dobra putovala su samo na krae udaljenosti, dok je promet s unutranjou bio
utemeljen samo na prodaji skupih proizvoda nekolicini bogatih obitelji na tom prostoru.
Neprijateljstvo domorodakog stanovnitva nikada se ne navodi kao razlog nezainteresiranosti
Grka. Za putnika iz 4. st. narodi s dalmatinske obale bili su vrijedni panje i gostoljubivi, uivali
su zadovoljstva mirnog drutva,
32
ali jedva stoljee kasnije ilirski Ardijejci prokleti su kao
barbarski pljakai gradova zapadne Grke.

25
Beaumont, 199 i d.
26
O. Davies, RME, 239.
27
Sol i stoku spominje Etymologicum Magnum, 138; cf. Strabo, VII., 5, 11.
28
Beaumont, 184 i d, bilj. 181, te 201.
29
Pseudo-Scylax, c. 24: "Nakon Nesta je rijeka Naron. Njeno ue je iroko, pa trireme i trgovaki brodovi plove
uzvodno do trgovita (emporion) koje je smjeteno 80 stadija od mora".
30
Beaumont, 186, bilj. 185-6.
31
Za ono malo importa to je dosegao unutranjost vidi nie, str. 410.
32
Pseudo-Scymnus, Il. 422-5 i nie, str. 177. Odsustvo dokaza o ilirskoj pirateriji prije vremena Agrona (umro 230.
pr. Kr.) naglaava Harry J. Dell, Historia, 16 (1967), 344 i d, a najvjerojatnije su Etruani bili ti koji su bili
odgovorni za pljakanje brodova po Jadranu.
Prvo grko naselje zabiljeeno u Dalmaciji bilo je knidska kolonija na otoku Korkira Nigra
(Korula), tako nazvano zbog svoje sutropske vegetacije kako bi se razlikovalo od svog uvenijeg
junijeg imenjaka (Krf). Poetkom 6. st. Kniani su zaduili Korkirane spasivi 300 djeaka od
surove odmazde Periandera, korintskog tiranina, a prijateljstvo koje je nakon toga uspostavljeno
izmeu ova dva grada uskoro je potvreno kolonizatorskim pothvatom u Jadranu.
33
Ime Korkira
Kniani su prihvatili kao znak potovanja prema svojim prijateljima, ali je takoer mogue i da je
dio naseljenika doao i iz Korkire. Poloaj kolonije nije nam poznat, ali kako je vei dio otoka
stjenovit i neplodan, postoje samo tri vjerojatna mjesta za ovu vrstu naselja. Na sjeveroistonom
dijelu otoka dananji grad Korula dominira prolazom izmeu otoka i kopna. Ovo bi bilo odlino
mjesto za koloniju, mali poluotok s dobrim lukama. No, za sada nema nikakvih dokaza o grkom
naseljavanju na ovom mjestu. Drugi mogui poloaj je Lumbarda, koja se nalazi na jugoistoku
otoka i ima odlinu luku. Ovo je mjesto u 4. st. odabrala Isa za vlastiti kolonizacijski pothvat, a
ovaj bi mogao biti dodavanje ve postojeem naselju. Trei poloaj je Vela Luka na zapadu otoka,
gdje je naena jedna korintska posuda.
34
Ovdje postoji vie obradive zemlje nego na drugim
mjestima, a novac iz 4. st. s legendom KORKURAIWN prije e pripadati knidskom no isejskom
naselju jer nemamo dokaza o autonomiji ovog potonjeg.
35
Prikaz klasa ita na tom novcu vie
ukazuje na naselje u Vela Luci, gdje je puno zemlje pogodne za uzgoj itarica.
36
Nita nam nije
poznato o kasnijoj povijesti ove knidske kolonije.


II. Kolonizacija u 4. st. pr. Kr.

Diodor Sicilski biljei da je 385. pr. Kr. tiranin Dionizije Sirakuki odluio osnovati
gradove u Jadranu. Namjera mu je bila uspostaviti nadzor nad Jonskim morem, kako bi mogao
osiguravati put do Epira i luke za svoje brodove, dok je istovremeno usvojio politiku slanja oruja
i oklopa Ilirima za rat protiv epirotskih Moloana. Istovremeno su Parani, djelujui po naputku
proroita, poslali koloniste u Jadran i uz Dionizijevu podrku ih naselili na Faros. Slijedee
godine su otoki domoroci, kojima je bilo doputeno ostati u svom utvrenju, napali koloniju i
pozvali pojaanja s kopna. Nekoliko godina ranije Dionizije je bio osnovao vlastito naselje u Lisu,
pa kada su Iliri preli na Faros u svojim malim brzim brodovima (lembi) i pobili mnotvo
kolonista, Dionizijev je namjesnik je s flotom trirema otplovio iz Lisa i potukao domoroce, mnogo
ih zarobivi.
37
Neki znanstvenici nastoje ispraviti Diodorov tekst, u smislu da je flota dola iz

33
Pseudo-Scymnus, l. 421; cf. Strabo, VII., 5, 5 i Plin. NH, III., 152.
34
AEM, 9 (1886), 33, bilj. 5.
35
Brunmid, 69, bilj. 1. O isejskom naselju vidi str. 10.
36
Iako su bili voljni putovati u izolirane trgovake postaje, Grci se nikada nisu naseljavali u kolonije gdje ne bi imali
dovoljno zemlje za vlastiti uzgoj hrane.
37
Diod. XV., 13, 1; 14, 2.
Dionizijeve kolonije Ise, a ne iz Lisa.
38
Ova prva je bila sirakuka kolonija i ve je postojala u 4.
st., kada je i sama kolonizirala otok Korkiru Nigru.
39
Takoer je tono da bi manje vremena bilo
potrebno za pokretanje spasilake operacije iz Ise nego iz Lisa, ali to samo po sebi ne iskljuuje
Lis jer Diodor ne govori koliko je vremena floti trebalo da stigne do Farosa. Ne postoji nita
grkoga u povijesti Lisa, ali kada se on ponovo javi u povijesti to e biti kao ilirsko uporite.
40

Malo je poznato o povijesti grkih gradova u Dalmaciji. Isa i Faros kovali su vlastiti
novac. Postoji nekoliko natpisa, uglavnom porodinih nadgrobnih spomenika.
41
Jedan kameni
natpis iz Farosa govori o najranijim sukobima ovoga grada i spominje "oruje zarobljeno od
Jadastina i njihovih saveznika", ilirskog naroda koji je ivio u zaleu Salone,
42
dok bi se fragment
odluke koja biljei poslanstvo u Delfe mogao ticati istih dogaaja.
43
Toan poloaj grada nije
identificiran, ali je gotovo sigurno da je bio u Starigradu na sjeverozapadnom dijelu otoka. Natpis
iz Lumbarde na Korkiri Nigri biljei odluku o osnivanju isejske kolonije, u neko vrijeme tijekom
4. st.
44
To bi mogao biti rezultatom graanskih nemira (stasis) ili prenapuenosti metropole.
Navode se detalji ugovora izmeu naseljenika i lokalnih zemljoposjednika Pula i Daza, koji su
obojica Iliri. Vei dio teksta tie se udjela zemlje, dodijeljenog obitelji svakog naseljenika, unutar
i izvan bedema novog naselja; takoer se ureuje kasnije dodjeljivanje nezauzete zemlje. Popis
imena kolonista organiziran je po tri dorska plemena (to je pripadajue sirakukoj koloniji),
Dymanes, Hylleis i Pamphyloi.
Najraniji novci koje su kovala ova dva grka grada modelirani su po teim sirakukim
tipovima. U Farosu najranija skupina ima glavu Zeusa, koja je krajem 4. st. zamijenjena novom
serijom s Perzefonom i Artemidom. Prva serija isejskog novca nosi legendu IONIO(S), to je
moda starije ime otoka. Krajem 4. st. ovi su zamijenjeni novom serijom s Nimfom, slinom
suvremenim Artemidi i Perzefoni na novcu Farosa.
45
Druge dvije skupine novca iz 4. st. koje su
cirkulirale ovim prostorom, ne mogu se dovesti u vezu ni s jednim poznatim naseljem. Serija
poznata iz Farosa s legendom HERAKL indicira postojanje garda Herakleja, moda jo jednog
otokog naselja.
46
Druga skupina ne predstavlja posebnu seriju, ve su to izdanja Ise i Farosa koji
su prekovani slovima DI, u jednom sluaju DIM. Povezivanje s poznatim naseljem Dimale treba
iskljuiti jer je ono previe daleko na jugu, pa bi to mogao biti rezultat djelovanja nekog lokalnog

38
U tekstu se kolonija naziva Lsson (13, 4) i n t LssJ (14, 2). Beaumont preferira Lis, tvrdei da je postojanje
garnizona tamo loginije zbog operacija oko Epira i Jonskog mora (202 i d), dok G. Novak, SH, 111 i d, preferira Isu,
tvrdei da je Isa sirakuka kolonija i da je morala imati neku ulogu u Dionizijevom pothvatu, dok nita grkoga nije
poznato iz Lisa.
39
Vidi nie, bilj. 7.
40
G. Novak, SH, 111 i d.
41
Brunmid, 1 i d (natpisi), 35 i d (novac).
42
Brunmid, 16, bilj. 3: Frioi p 'Iadasnwn ka tn simmcwn t pla. Narod koji je ivio na kopnu oko rijeke
Jadro, D. Rendi-Mioevi, VAHD, 52 (1950), 19 i d..
43
Brunmid, bilj. 4, naen u Starigradu. O topografiji grada, M. Nikolanci, VAHD, 56-59/2 (1954-7), tab. 2, 52 i d.
44
Brunmid, 2 i d. (SIG
3
, 141). O imenima zemljoposjednika vidi Mayer, 114, 281.
45
Brunmid, 40 i d.
46
Brunmid, 54-8. Novak, SB, 655-8, povezuje ovaj novac s Heraklejom spomenutom u dalmatinskom odjelu Pseudo-
Skilaka (c. 22), ali ova je puno junije u podruju Korkire (Krf).
tiranina koji je koristio ranije novce za svoju promociju.
47
Kao i Isejci, stanovnici Farosa su
osnovali vlastitu koloniju, naselje koje se zvalo Anhijale, a koje nije locirano.
48

Opaska Plinija Starijeg o "izgubljenom sjeanju na mnoge grke gradove" u junom
podruju dalmatinske obale, navela je neke znanstvenike na pomisao da su mnoge uvale i manji
rtovi bili naseljeni Grcima.
49
Butua je bila poznata grkom svijetu zbog veze s legendom o Kadmu
i Enhelejcima.
50
Ovaj poloaj nije idealan, iako ima dobar pojas plodne zemlje na nedalekoj
ravnici Grbalj. Klima je puno vlanija nego neto sjevernije, a malom lukom dominira planinsko
priobalje. Neto bogatog nakita iz 3. st. koje je ovdje naeno moglo bi biti piratskim plijenom.
51

Nema dokaza o grkom naselju u Epidauru, iako je sami ime grko, a prva biljeka o njemu
spominje ga kao naselje Italika u doba Cezara.
52
Grci su mogli zaposjesti neki od manjih otoka, na
primjer Mljet ili male Elafite (ipan, Lokrum itd).
53
Godine 35. pr. Kr. Mljet je napala flota
Cezara Oktavijana zato to je bio piratskim uporitem.
54

Osim velikih otoka sredinjeg dijela, Dalmacija je malo toga mogla ponuditi to bi
privuklo grke trgovce i naseljenike. Na jugu je obala, ako ne i domorodako stanovnitvo, bila
negostoljubiva, dok su na liburnskoj obali prevladavajui vjetrovi prijeili rast vegetacije na
mnogim otocima. Priobalni narodi malo su toga Grcima nudili za eksploataciju ili razmjenu, a
bogatije zajednice u unutranjosti nisu mogle biti dosegnute bez tekog putovanja. Do sredine 3.
st. pr. Kr. sva grka naselja u Dalmaciji, s izuzetkom Ise, bila su podvrgnuta ilirskom kraljevstvu,
a Isin poziv u pomo dijelom je odgovoran za prelazak rimske vojske preko Jadrana 229. pr. Kr.
55



47
Brunmid, 52 i d, koji ih datira u sredinu druge polovine 4. st.. Novak, SB, 655 i d, pripisuje ove novce gradu
Dimos. Kasnije datiranje predlae D. Rendi-Mioevi, First Int. Cong. of Numismatics (Paris, 1953), 2, 83-7.
48
Steph. Byz. s.v. Anchiale.
49
Plin., NH, III. 144: "multorum Graeciae oppidorum deficiens memoria nec non et civitatium validarum".
50
Pseudo-Scylax, c. 25 i gore, str. 6.
51
D. Rendi-Mioevi, Opusc. Arch,. 4.
52
Bell. Alex. 44 i nie, str.42. Za grko naselje, Beaumont (188) i Patsch (RE, 6, 61) navode samo dokaze iz Evans,
Archaeologia, 48 (1884), 6. Ovi se sastoje od dirahijskog i apolonijskog novca iz 3. i 2. st. pr. Kr., koji je prilino
rairen u junom dijelu provincije (str. 395), te nekih izoliranih manjih nalaza.
53
Melite tako naziva Pseudo-Skilak (c. 23). Elaphites: Plin, NH, III., 152.
54
Appian, Ill., 16.
55
To je verzija Diona Kasija, XII., frg. 49, 1.
2. ILIRSKO KRALJEVSTVO (230. - 167. PR. KR.)


Poetak rimskog napredovanja u prostor koji e kasnije postati provincijom Dalmacijom
povezan je s odgoenim sukobom protiv makedonskog kraljevstva, dugo vremena najmonijeg
suparnika rimskoj ekspanziji na Istok. Nakon smrti Aleksandra Velikog 323. pr. Kr. Makedonija
je bila jedna od nagrada za koju su se borili njegovi preivjeli vojskovoe (Diadochoi). Do 270.
pr. Kr. izrasle su tri vee politike sile, Makedonija, kojom su vladali nasljednici Antigona
Jednookog (Monophthalmos), Sirija, pod Seleukovim potomcima i Egipat pod Ptolomejeviima.
Ove sile dominirale su istonim Sredozemljem sve dok ih konano nije progutalo irenje rimske
moi. Iako su prve rimske akcije u Iliriji bile rezultatom ilirske piraterije u Jadranu, nije prolo
puno prije nego je u sukob uvuena i Makedonija, a konano zbacivanje ilirskog kraljevstva 168.
pr. Kr. bilo je dijelom veeg rata koji je skonao monarhiju u Makedoniji. Kroz vei dio perioda
izmeu 229. i 168. pr. Kr. nije mogue iznijeti povijest Ilirije i njenih odnosa s Rimom bez
neprestanog spominjanja Makedonije, iji su sjeverozapadni teritoriji u podruju Lihnida
(Ohridsko jezero) graniili s ilirskim podrujem. Povijest rimske ekspanzije u svjetski imperij,
posebno na istonom Sredozemlju, oduevljavala je povjesniare mnogih generacija. Diplomatski
manevri europskih sila 19. st. izgledali su toliko slini dogaajima iz povijesti irenja Rima, tako
da su sugerirali prouavanje rimske povijesti u istom kontekstu. Zbog toga nije iznenaujue da je
rimska politika u Iliriji, kao i u mnogim drugim podrujima, bila viena kao dio planiranog
programa osvajanja i teritorijalnih aneksacija, a da je rimska politika u posljednjim desetljeima 3.
st. pr. Kr. prethodila kasnijim sukobima i konanom osvajanju Makedonije.
1
Kako su od tada nove
struje u historiografiji omoguile znanstvenicima s raznih polja uvidjeti da se vani dogaaji mogu
zbiti potpuno sluajnom kombinacijom okolnosti, to je rezultiralo da se u novije vrijeme rimska
ekspanzija Sredozemljem objanjava kao serija reakcija na pojedinane situacije u prilino
predvidivom maniru, radije nego kao rezultat konzistentne dugorone politike.
Glavni pisani izvor za ove godine je grki povjesniar Polibije, sin vodeeg dravnika
Ahejske lige, koji je doveden u Rim kao talac nakon poraza Makedonije 168. pr. Kr.; ovdje je
proveo ostatak ivota pod patronatom Scipiona Emilijana, piui povijest rimskog izrastanja u
svjetsku silu. Roen sa svim predrasudama jednog Ahejca, intenzivno je mrzio Ilire i openito ih
smatrao malo boljima od divljaka. Za biljeke o najranijim dodirima izmeu Rimljana i Ilira
uvelike se oslanjao na rimskog patriotskog povjesniara Kvinta Fabija Piktora, senatora koji je
pisao grkim jezikom u vrijeme kraja drugog punskog rata, uglavnom kako bi grki svijet
informirao o kvalitetama rimske drave i vrlinama njenih upravljaa. Njegove se biljeke na
nekim mjestima pokazuju netonima i nepotpunima, ali i dalje ostaje pouzdanim i gotovo
suvremenim izvorom. Kasnije biljeke kod Apijana i Kasija Diona utemeljene su na

1
M. Holleaux, CAH, 7, 882 i d.
kompilacijama rimskih analista iz 2. i 1. st. pr. Kr., te sadre donekle izmijenjene verzije pojedinih
epizoda. Augustovski povjesniar Livije donosi vrlo korisnu informaciju o posljednjim godinama i
padu ilirskog kraljevstva, uglavnom zahvaljujui tome to je vei dio njegovih biljeaka
neposredno kopiran iz onih Polibijevih knjiga koje nisu preivjele.
Oko sredine 3. st. pr. Kr. kraljevstvo Epir otpoelo je brzo i fatalno opadanje. U svojim
najveim danima bilo je rastua sila zapadne Grke. Pod Aleksandrom, stricem Aleksandra
Velikog, koji je vladao krajem 4. st., doseglo je vrh svoje moi, a ovaj je vladar razmiljao o tome
kako e dopuniti osvajanja svoga neaka stvaranjem imperija na Zapadu. Generaciju kasnije,
vladar je bio Pir, jedan od najsposobnijih helenistikih vladara, koji se iskrcao u Italiji i
Rimljanima pokazao standard ratovanja daleko napredniji od bilo ega to su oni do tada iskusili.
No, nakon besplodnih godina provedenih na Siciliji, svoju je panju ponovo usmjerio na Grku i
doekao neslavnu smrt na ulicama Arga 272. pr. Kr. Smru njegova daleko manje sposobnog sina
Aleksandra II. oko 240. pr. Kr., Epir je prestao postojati kao politika jedinica. Slabost u ovom
prostoru donijela je priliku rastuoj sili na sjeveru, utemeljenoj na tvravama oko Skadarskog
jezera i rijeke Drima, ilirskom kraljevstvu kojim je vladao Agron, sin Pleuratov iz kraljevske kue
Ardijejaca.
2

Dion Kasije jedini biljei da je nova sila izrasla iz Ardijejaca, naroda koje se ne spominje u
grkim opisima dalmatinske obale u 4. st., iako su bili poznati Teopompu.
3
Bili su poznati po
svojoj vjetini upravljanja brodovima meu lukama i zaljevima uz obalu, to su grki i italski
trgovci uskoro mogli ustanoviti na vlastiti troak. Njihovi brodovi bili su lembi, male galije s
jednim redom vesala i niskom palubom, ali dovoljno prostrani da bi primili 50 ratnika pored
posade. Kako bi postizali veu brzinu bili su lieni kljuna za probijanje, uobiajenog dodatka u
ovom periodu, kojega je mijenjala zailjena prova.
4
Iako se ova plovila nisu mogla nositi u bici s
dobro voenom flotom trirema, nije im bilo ravnih za brze napade na trgovake brodove ili
priobalne gradove. irenje ilirske moi bilo je naglo, a opisuje ga Apijan: "Agron je bio kraljem
onog dijela Ilirije koji granii s Jadranskim morem, nad kojim je morem imao prevlast Pir, kralj
Epira, i njegovi nasljednici. Zauzvrat je Agron osvojio dio Epira kao i Korkiru, Epidamno i Faros
jedan za drugim i u njima uspostavio svoje garnizone" (Illyrike 7). Nije nam poznato koliko se
njihova vlast protezala na sjever uz obalu, ali poetkom 2. st. pr. Kr. uspostavili su kontrolu nad
barem dijelom Delmata.
5

Opasnost od Ilira postala je Grcima razvidna kada ih je makedonski kralj Demetrije II.
unajmio za borbu protiv grkih liga. Zbog slabosti Epira, Akarnanija je uspjela utvrditi svoju
samostalnost, ali su joj uskoro poeli prijetiti Etolci. Da bi tome parirao Demetrije je iskoristio
napadake sposobnosti ilirske flote. U zamjenu za novanu potporu, Agron je otplovio na jug sa

2
N.G.L. Hammond, ABSA, 61 (1966), 239-53.
3
Theopompus, frg. 39 (FgrHist, II. B, p. 534; Athenaeus, X., 60, p. 443, AB).
4
R. Grosse, RE, 12 (1925), 1895. Kasnije ih koristi Filip V., Pol. V., 109 i nie, str. 21.
5
Pol. XXXII., 18.
100 lemba i 5.000 ratnika kako bi napao Etolce koji su blokirali Akarnance u Medionu. Na
sveope iznenaenje Etolci su bili potueni, a ilirska se flota vratila kui s ogromnim koliinama
plijena. Alijedee zime Agron je umro (231.-230. pr. Kr.), a zapovjednitvo nad ilirskim snagama
preuzela je njegova udovica Teuta. Nakon uspjenih provala u Elidu i Meseniju, napala je
epirotski glavni grad Feniku i zauzela ga uz pomo izdaje tamonjeg plaenikog galskog
garnizona, te rasprivi jo jednu vojsku koja je poslana u pomo gradu. Oajniki poziv za pomo
bio je poslan Etolskoj i Ahejskoj ligi, ali prije nego su njihove snage pristigle, Iliri su se vratili
kui da bi se obraunali s pobunom na vlastitom teritoriju. Cilj tih upada bio je uzimanje plijena i
nema nikakvog dokaza da su Iliri ovdje nastojali osvajati teritorij. No, uinkovitost i okrutnost
Ilira prestravili su Grke i oni nisu skrivali svoj bijes na Demetrija to ih je prvi na to ohrabrio.
6

Teutine aktivnosti tijekom 230. pr. Kr. ozbiljno su ugrozile trgovake rute preko Jonskog
mora, koje su koristili rimski saveznici iz Italije i sa Sicilije. Oni su propatili od Ilira i ranije, ali
nikada na ovom nivou. tovie, nekolicina ilirskih pljakaa, dok su traili plijen tijekom blokade
Fenike, ubila je neke italske trgovce, a druge zadrala za otkup. Da bi prikazao svoje
nezadovoljstvo, rimski je Senat poslao brau Lucija i Gneja Korunkanija da kod Teute protestiraju
zbog ovih napada na rimske saveznike.
7
Razloge slanja ovog poslanstva, zajedno s velikom
vojnom silom koja je kasnije poslana na Ilire, neki znanstvenici objanjavaju rimskim strahom od
Makedonije. No, nema potrebe, niti ikakvog dokaza, smatrati da je to bilo uzrokovano iim vie
od rimske zabrinutosti zbog Ilira koji su postajali opasnom silom u njihovu dvoritu.
8
Ovakvi
napadi na Italike nisu smjeli biti ostavljeni bez odgovora ili e Iliri uskoro poeti prelaziti preko
Jadrana i napadati italske gradove, to su trgovci sigurno vrlo brzo naglasili traei akciju Senata.
9

Teuta nije bila zastraena ovim poslanstvom, niti se zabrinula nakon to su neki njeni podanici
ubili jednog od rimskih poslanika. Umjesto toga, nastavila je svoje upade u zapadnu Grku.
Nakon to nije uspjela zauzeti Epidamno, nastavila je s blokadom Korkire, a oba ova grada odmah
su zatraili pomo Liga. Ovoga puta Iliri su bili prisiljeni na bitku, ali su uz pomo svojih
akarnanijskih saveznika trijumfirali u pomorskoj bici kod Paksosa. Korkira je zauzeta i u njoj je
postavljen jak ilirski garnizon pod zapovjednitvom Demetrija, dinasta Farosa, a moda i potomka
tamonjih grkih naseljenika.
10

Rimljani su odluili prvi puta poslati vojsku preko Jadrana, a zapovjednitvo nad prvim
ilirskim ratom povjereno je konzulima te godine (229. pr. Kr.): Gneju Fulviju Centumalu nad
flotom, a Lucije Postumije Albin zapovijedao je kopnenim snagama.
11
Oni nisu napali uporita u

6
Pol. II., 9-10. Za Epir najozbiljniji gubitak bila je Atintanija, koja je dominirala rutom Aus Drinon u
sjeverozapadnu Grku, cf. M. Holleaux, 11o, bilj. 1.
7
Pol. II., 8.
8
M. Holleaux, 78.
9
E. Badian, PBSR, 20 (1952), 76 i d. (SGRH 4 i d).
10
Pol. II., 9-10.
11
Osim Pol. II., 11-12, izvori za ovaj rat su: Dio, XII., frg. 49 (Zon., VIII., 9); Appian, Ill., 8; Liv. Per. XX; Eutrop.,
III., 4; Florus, I., 21. Fulvijev trijumf naveden je u Fasti Triumphales, Inscr. It. XIII., 1, 78-9; cf. 549-50. Dion biljei
sreditu ilirskog kraljevstva, ve su krenuli na Teutine junije steevine. Demetrije je odmah
Korkiru predao konzulima i sluio im kao savjetnik tijekom ostatka kampanje. Jo uvijek nije bilo
pokreta protiv same Ilirije: umjesto toga, konzuli su napredovali uzdu obale obilazei rtve
nedavnih ilirskih napada i kako su napredovali na sjever sklapali su saveznitva s Korkirom,
Apolonijom i Epidamnom. Saveznitva su sklapana i s narodima koji nisu bili umijeani u ove
dogaaje, domorodakim Partinima i Atintanima koji su ivjeli u zaleu iza priobalnih gradova.
12

Na sjevernim granicama Ilirije, grka Isa borila se za ouvanje neovisnosti od Ilira. Oekivala je
da e biti ubrzo osvojena, poput Farosa, a rimsko poslanstvo razgovaralo je s Teutom upravo u
vrijeme kada su Iliri napadali Isu. Tako je rimska intervencija preko Jadrana bila fantastina
prilika za Isejce. Isa je urno ponudila saveznitvo Rimljanima, koje su konzuli i prihvatili,
garantirajui joj slobodu. Postupno rimsko oduzimanje nedavnih steevina, zajedno s
prebjenitvo Demetrija i gubitkom garnizona u Korkiri, imali su uinka na Teutu i ona se na
kraju ratne sezone povukla u svoju najzaklonjeniju pomorsku bazu, Rizon u unutranjem dijelu
Bokokotorskog zaljeva. U proljee 228. pr. Kr. kapitulirala je Rimljanima i predala veinu
kraljevstva. Izvori nisu jasni, a u nekim detaljima se i razlikuju, o tome to se dogodilo s Ilirijom
nakon toga. Sigurno je da Teuta nestaje sa scene, a njenu vlast je preuzeo Demetrije, sada sa
statusom rimskog klijenta (cliens). U verziji Diona Kasija, Teuta je abdicirala u korist Agronovog
maloljetnog nasljednika Pinesa (on se ne spominje kod Polibija) koji je, po Apijanu, zadrao sve
svoje posjede osim onih koji su "predani Rimljanima".
13
Tako izgleda da je na kraju rata ilirsko
kraljevstvo ostalo uglavnom cjelovito, ali su mu oduzeta nedavno osvojena podruja i stavljena
pod kiobran rimske zatite, dok je u samoj Iliriji vladao Demetrije uz rimsko odobrenje.
Precizna priroda veza koje su nakon rata nainjene s grkim zajednicama osloboenim od
ilirske opasnosti, bila je jasna rimskom Senatu, iako moda i nije bila jasna samim ovim
dravama. Kao i veina grkih gradova na Siciliji, oni u Iliriji bili su osloboeni garnizona i
tributa i uivali su potpunu unutranju autonomiju, ali Rimljani su od svih svojih saveznika u
ovom podruju oekivali vojnu pomo kada god ju budu zatraili. Dok je zimovao preko Jadrana
229. pr. Kr., konzul Postumije je svoje kopnene snage uveao kontingentima od novih saveznika u
ovom podruju, ukljuujui moda i Partine i Atintane. S druge strane, potreba Rima za
saveznicima odraava se i u mirovnom ugovoru kojim se regulira da vie od dva ilirska broda ne
smiju ploviti zajedno juno od Lisa.
14
To je jedini poznati nam zahtjev koji su imali Rimljani, a
bio je sainjen da bi skonao upade i pljakanje priobalnih gradova velikim flotama lemba, kakovi
su se dogaali u posljednje tri godine. Zatita sjeverozapadne Grke od ilirskih upada bila je veliki

da je jedan od uzroka rata bila i predaja (deditio) Ise Rimu u zamjenu za rimsku zatitu od Teute. S druge strane,
Polibijeva pria ne ostavlja sumnje da je saveznitvo s Isom nainjeno tek nakon Teutinog poraza.
12
Rimsko saveznitvo s ovim narodima bilo je ista sluajnost i nije sadravalo tajnih osvajakih motiva. Rimljani su
prolazili uzdu obale i razmjenjivali ljubaznosti s narodima koji su bili neutralni u ovom ratu, Badian, PBSR, 20
(1952), 77 i d (SGRH, 23 i d).
13
Dio, XII., frg. 49, 7 (Zon., VIII., 19); Appian, Ill., 7.
14
Pol., II., 12, 3.
propagandni uspjeh ostvaren uz zanemarivi troak, pa bi bilo zanimljivo saznati kakva je bila
reakcija Makedonaca kada su uli vijesti o pobjedi od glasnika koje su konzuli poslali da
obavijeste sve Grke.
15

Desetljee nakon 229. pr. Kr. Rim se nije mijeao u poslove preko Jadrana. Izgleda da se
ureenje koje je uspostavio pokazalo zadovoljavajuim. Demetrije je bio sposoban vladar, a dok
god se dobro ponaao u Iliriji, njegove aktivnosti u grkoj politici bile su zanemarivane.
16
To je
izrazito zanimljivo jer je sada glavna Demetrijeva preokupacija bila saveznitvo s Makedonijom.
Nakon poetnih tekoa, regent Antigon Doson (229.-219. pr. Kr.) obnovio je makedonsku snagu
u Grkoj. Demetrija je doekao kao vrijednog saveznika, a on je kasnije odigrao veliku ulogu u
Dosonovoj pobjedi nad Spartancima kod Selasije 222. pr. Kr.
17
Iako ova akcija nije dovela do
reakcije Rima, a nema niti razloga zbog kojega bi trebala, Demetrije je oito bio voljan riskirati
neprijateljstvo Rima dok je istovremeno ulagao u dobar poloaj kod Dosona.
18
Godine 221. Doson
je umro i vlast nad Makedonijom dola je u ruke mladog kralja Filipa V., sposobnog i
nepredvidivog vladara. U Polibijevoj verziji, Demetrije je iskoristio ovaj trenutak slabosti
Makedonije da bi otplovio na jug iza Lisa i napao gradove koji su bili u saveznitvu s Rimom.
Demetrije ne samo da nije oekivao pomo Makedonije u bilo kakvom stvarnom ratu protiv Rima,
ve, kako dodaje Polibije, vrijeme napada bilo je paljivo odabrano jer su tada Rimljani bili
previe zauzeti Galima u sjevernoj Italiji i Kartaanima u Hispaniji. No, 220. pr. Kr. niti jedna od
ovih okolnosti vie nije postojala: Rim je potukao Gale, a jo nisu postojale nikakve naznake o
izbijanju krize s Hanibalom u Hispaniji. Morao je postojati neki razlog zbog kojega je Demetrije
mislio da moe initi ovakve prepade, a za ovjeka njegovih sposobnosti nije razumno takvo
ponaanje opisivati kao barbarsko prenagljivanje.
19
To je verzija Demetrijevih postupaka koju daje
Polibije u poglavlju o rimskim dogaajima i koja je preuzeta iz nekog rimskog izvora. Potpuno
drugaija verzija istog prepada iz 220. pr. Kr. pojavljuje se u Polibijevom poglavlju o dogaajima
u Grkoj. Voa napada nije bio Demetrije, ve drugi dinast, Skerdilaida, koji je zapovijedao
ilirskom kopnenom vojskom pod Agronom 230. pr. Kr. Zajedno s Demetrijem od je otplovio
juno od Lisa flotom od 90 lemba i, nakon to je prvo udario na Pil, popljakao je Kiklade. U
ovom poglavlju Polibije ne spominje nikakve napade na rimske saveznike, iako Apijanova verzija
biljei da je Demetrije pokuao Partine i Atintane odvratiti od saveznitva s Rimom.
20
Rat kojega
je Rim vodio u Iliriji 219. pr. Kr. bio je usmjeren protiv osobne moi Demetrija, koji se po ocjeni

15
Pol., II., 12, 8.
16
Apijanov komentar (Ill.,8) da je Demetriju bilo dozvoljeno zadrati samo mali dio posjeda zbog njegove
nepouzdanosti, izgleda kao analistika izmiljotina u svjetlu kasnijih dogaaja. Ne javlja se ni u jednom drugom
izvoru, a Polibije izriito tvrdi da je Demetriju preputeno vladati nad "veinom Ilira", II., 11, 17.
17
Pol. II., 65, 4 i d.
18
M. Holleaux, 131 i d, bilj. 5, tvrdi da je saveznitvo Demetrija s Dosonom moglo biti stvoreno ve 225. pr. Kr., jer
Polibije izriito spominje probleme Rima s Galima kao faktor koji je utjecao na Demetrija. Apijan ne spominje
nikakav razlog, ali implicira da je njegovo ponaanje nakon 225. bilo otvoreno neprijateljsko prema Rimu.
19
Pol., III., 16, 2-5; cf. S. Oost, 22. F.W. Walbank, Comm. Pol., 324 primjeuje: "pripadnik polubarbarskog naroda,
pa je time normalno da postupa na nain koji bi izgledao neodgovoran Grcima ili Rimljanima".
20
Pol., IV., 16, 6 i d, gdjue je pojanjena uloga Skerdilaide; Appian, Ill., 8.
senata pokazao nezadovoljavajuim klijentom pridruivi se Skerdilaidinim napadima.
21
Nema
dokaza o ikakvim irim rimskim motivima pokretanja ove kampanje, jer Rimljani kasnije nisu
sprijeili Skerdilaidu da preuzme vlast koju je drao Demetrije, iako je ovaj postao saveznikom
Filipa V. Ponovo su kampanju vodila dvojica konzula te godine, Lucije Emilije Paul i Marko
Livije Salinator, to govori da je snaga vojske mogla biti jednaka onoj poslanoj protiv Teute prije
10 godina.
22
Rimljani su odluili napasti dvije utvrde, Dimale u teritoriju Partina nedaleko
Apolonije, te Demetrijevo glavno uporite na Farosu (Hvar).
23
Obje su bile zauzete, a Demetrije je
uspio pobjei u Makedoniju. Dok se Skerdilaidina vlast odrala,
24
Pines je potvren vladarom i,
osim plaanja ratne odtete, nije izgubio ni dio svojih posjeda.
25

Skerdilaidino saveznitvo s Filipom V. pokazalo se vrlo neprofitabilnim, pa je ovaj ubrzo
poeo upadati na makedonski teritorij kako bi bar dijelom nadoknadio trokove svojih kampanja.
26

Godine 217. Filip je konano posluao Demetrijeve savjete o novoj opasnosti od Rima i sklopio je
mir s ligama kako bi si oslobodio ruke za djelovanje na zapadu. Do tog vremena Hanibal je ve
bio u Italiji i tukao je rimske vojske jednu za drugom, pa je Filip poeo uviati novo podruje za
osvajanja preko Jadrana. Poetni cilj bio mu je osigurati mostobran na drugoj strani Jadrana, ali da
bi ovo ostvario morao je potui Skerdilaidinu flotu u njenim vlastitim vodama. Poetkom 216. pr.
Kr. otplovio je za Iliriju s flotom novih brodova, 100 lemba koje su mu izgradili Iliri, a
Skerdilaida, shvaajui da se nalazi u oajnom poloaju, obratio se Rimu za pomo. Makedonska
flota u Jadranu bila je opasnom prijetnjom, pa je Senat odmah otposlao flotilu od 10 ratnih
brodova u izvianje. Kada ih je ugledao, Filip se uplaio da na njega ide cijela rimska ratna flota i
odustao je od pothvata.
27
Rimljani su iz ovoga izvukli pouku i od tada nadalje mala je ratna flota
bila stacionirana u Jadranu da bi nadgledala makedonske pokrete.
28

Nakon godine dana neaktivnosti, savez sklopljen s Hanibalom povratio je Filipovo
samopouzdanje i on je ponovo krenuo u Jadran. Sa 120 lemba osvojio je Orik i 214. pr. Kr.
blokirao Apoloniju. Rimski admiral Valerije Levin krenuo je na njega i Filipu su ponovo popustili
ivci: odustao je od napada, spalio svoju flotu i kopnenim se putem vratio u Makedoniju.
29
Nakon

21
Izvori za ovaj rat: Pol. III., 18-19; Appian, Ill., 8; Dio, XII., frg. 53 ( Zon. VIII., 20).
22
Polibije ne spominje Livija, vjerojatno zato to je njegov izvor bio naklonjen Emilijima. To bi mogao biti Fabije
Piktor, koji nije bio Livijev prijatelj, ili moda neki grki izvor, de Sanctis, Storia di Roma, III., 3, 169-70.
23
Dimale su Dimallum kod Liv., XXIX., 12, 3, koje opsjadaju Partini 205. pr. Kr. Sada je ovaj grad ubiciran u
Krotine nedaleko Apolonije, N.G.L. Hammond, JRS, 58 (1968), 13 i d. Faros je moda uniten 219., iako Beaumont,
188, bilj. 200, smatra da su na otoku postojala dva grada, parska kolonija i Demetrijevo uporite. Unato argumentima
da se poloaj Starigrada ne moe pomiriti s Polibijevim biljekama o rimskom napadu (III., 18), za Starigrad postoji
dovoljno arheolokih dokaza, dok se topografija moe uklopiti s Polibijevom. M. Nikolanci, VAHD, 56-59/2 (1954-7),
pt. 2-52 i d sa skicom str. 57.
24
J.V.A. Fine, JRS, 26 (1936), 24 i d, smatra da Filip 220. pr. Kr. nije ohrabrivao Demetrija i da je bio u saveznitvu
sa Skerdilaidom, na osnovu kojega je Skerdilaida trebao napasti obalu Etolije. No, nema dovoljno dokaza za
postopjanje ovakvog sporazuma. Demetrije je bio vijeran saveznik.
25
Liv. XXII., 33, 5, gdje su glasnici poslani 217. pr. Kr. da bi traili utvreni tribut.
26
Pomagao je Filipu V. u Grkoj 218., Pol. V., 4, 5. Ubrzo je poeo napadati Makedoniju, Pol. V., 95, 1 i d; 101, 1 i
d; 108, 1 i d, iako nema dokaza o rimskim kontaktima sa Skerdilaidom u to vrijeme.
27
Pol. V., 109-110; cf. F.W. Walbank, Philip V, 64 i d.
28
Liv. XXIII., 32, 17; 38, 7 i d "ne samo da bi titila obale Italije, ve da bi pazila na Makedonce".
29
Liv. XXIV., 40.
toga hrabro je odmarirao nazad u Iliriju i zauzeo Lis nedaleko ua Drima, time odsjecajui
Skerdilaidu od njegovih rimskih saveznika.
30
Prijetnja koja je poela izrastati u iliriji nije se
nikada materijalizirala, jer je rimsko saveznitvo s Etolijom 211. pr. Kr. prisililo Filipa da energiju
ponovo usmjeri na Grku. Moda je osvojena ilirska podruja zadrao kroz nekoliko godina, ali
teko nakon 208., nakon to je nestala mogunost zajednikog djelovanja s kartakom flotom;
Filip nikako nije mogao pomiljati na invaziju Italije samo vlastitim sredstvima.
31
U Fenici su 205.
pr. Kr. Rimljani sklopili mir s Filipom na bazi zateenog stanja (status quo), to je znailo
predavanje nekih rimskih saveznika u tom prostoru, poglavitio Atintana. Tijekom tih godina nita
nam nije poznato o dogaajima u Iliriji. Kratko prije 205. Skerdilaidu je naslijedio sin Pleurat, koji
se u rimskim oima pokazao jednim od najprihvaljivijih vladara u Iliriji.
32
Nestankom vlastite
nezavisne sile, ilirska sudbina ovisila je o ishodu sukoba meu velikima. Na sastanku prije bitke
kod Kinoskefala 197. pr. Kr. rimski prokonzul, Tit Kvinkcije Flaminin, zatraio je da Filip vrati
zemlje koje je stekao nakon mira u Feniki.
33
Nije jasno da li se to odnosi na dobitke koje je stekao
mirom u Feniki ili krenjem njegovih odredbi. to god bio sluaj, ovaj je ugovor nainio prilino
tete rimskom prestiu meu Grcima, iako je zanemarivanje saveznika u Grkoj bilo uvjetovano
eljom da se zavri rat protiv Kartage. Drugi rat protiv Makedonije Rimu je donio priliku za
popravljanje poloaja u brojnim pitanjima, a ilirski poslovi bili su samo jedna od tema u
pregovorima izmeu Rima i Filipa V.
Ostatak povijesti ilirskog kraljevstva je pria o dva kralja, Pleuratu i Genciju. Kao
vladarima rimske klijentske drave njihove su se sudbine znatno razlikovale: Pleurat je dran
saveznikom vjernim poput numidskog Masinise, dok je Gencije voen u rimskom trijumfu kao
ponieni Perzejev saveznik.
34
Na poetku drugog makedonskog rata Pleurat je ponudio svoje
usluge rimskom zapovjedniku Serviju Sulpiciju Galbi, ali to je pristojno odbijeno, to je bila
mudra odluka obzirom da su uinci makedonskog saveznitva s Ilirijom jo uvijek morali biti
dobro pameni u Grkoj.
35
No, nakon Filipovog poraza 197., Pleurat je priznat rimskim
saveznikom i bio je nagraen teritorijem Lihnida oko Ohridskog jezera.
36
Za Pleurata to je jedva
bio dobitak jer se podruje nalazilo preduboko u kopnu. Rim je jednostavno to elio oduzeti od
Filipa, a Pleurat je bio najpogodniji saveznik kojemu se moglo prepustiti teritorij. Tu je pravi
dobitak bio rimski, jer ilirsko dranje Lihnida na Filipovoj sjeverozapadnoj granici omoguavalo

30
Filipovo osvajanje: Pol. VIII., 13-14b (Lissus, Dassaretae, Hyscana (Uscana) sjeverno od Lihnida); Liv. XXIX., 12,
3 (Dimale, Parthini i Atintanes) koje je kontrolirao do 205. Lis je bio krajnji domet kampanje. Nema dokaza da je
pokorio cijelo kraljevstvo jer Livije nabraja Ardijejce (Liv. XXVII., 30, 17). Smatrao je da je pomorska baza u Lisu
idealna za njegove namjere.
31
J.M.F. May, JRS, 36 (1946), 49.
32
T. Lenschau, RE, 21 (1951), 237 i d.
33
Prema Polibiju, XVIII., 1, 14, Od Filipa se trai da toj kat tn Illrida tpoj paradonai 'Romaoij, n ggone
kpioj met tj n '/HperJ dialseij, to prevedeno kod Livija, XXXII., 33, 3, glasi "restituenda ... laca quae post
pacem in Epiro (Phoenice) factam occupasset". Smisao se mora odnositi na ilegalne akvizicije, kako tvrdi J.P.V.D.
Balsdon, CQ, 47 (1953), 162 i d: JRS, 44 (1954), 35 i d.
34
Njegova vijernost spominje se u dva odvojena sluaja, Pol. XXI., 11, 7; 21, 3.
35
Liv. XXXI., 28.
36
Pol. XVII., 47; cf. Liv., XXXIII., 34.
je Ilirima da paze na svaku makedonsku aktivnost u tom dijelu. Godine 189. pr. Kr. Pleuratovu
ponudu za pomo protiv Ahejske lige prihvatio je Marko Fulvije Nubilior, koji je zatim
popljakao neprijateljev teritorij flotom od 60 lemba; no, on nije dodijelio neke nove teritorije na
kraju rata.
37

Pleurat je umro 181. pr. Kr. i Ilirijom je zavladao njegov sin Gencije. Iz dogaaja koji su
se zbili kasnije za Pleuratove vladavine mogue je procijeniti teritorij koji je kontrolirao, ili barem
koji je priznavao njegovu vlast. Sredite njegova imanja bile su tvrave Skodra, Lis i Rizon. Dalje
na jug iza Lisa bili su narodi i gradovi u saveznitvu s Rimom, ali sada izgleda nije bilo
primjedaba na Gencijevo plovljenje ratnom flotom junije od Lisa. U unutranjosti je vjerojatno
jo uvijek kontrolirao podruja koja je zadobio nakon Filipova poraza, iz kojih je mogao nadzirati
dolinu Drima koji se probijao kroz planine na sjevernim granicama Ilirije. Na sjeveru, grka Isa je
jo uvijek bila nezavisna, iako je Gencije kontrolirao Faros, a njegovu su vlast priznavali barem
neki od Delmata i Daorsa, naroda iz unutranjosti, sjeverno i juno od rijeke Neretve; ipak,
Delmati su bili u stanju zbaciti ilirsku vlast nakon Gencijevog stupanja na tron.
38
Gencijevo
odnosi s Rimom bili su znatno nesretniji od onih njegova prethodnika, pa je dvaput pred rimskim
Senatom bio optuen za pirateriju. Godine 180. pr. Kr. pretor L. Duronije, koji je prethodne
godine bio zaduen za zatitu obale Italije od Istre do Apulije, vratio se u Brundizij s nekim
Gencijevim brodovima za koje je tvrdio da su zarobljeni dok su gusarili. u Iliriju je poslano
izaslanstvo da trai objanjenje, ali ono se nije uspjelo sresti s Gencijem. On je poslao izaslanike u
Rim koji su objasnili da je u trenutku dolaska rimskog poslanstva on leao bolestan u udaljenom
dijelu kraljevstva, te je zamolio Senat da ne obraa panju na optube protiv njega. Duronije je
tada ustvrdio da su u njegovom kraljevstvu povrijeeni neki rimski graani i italski saveznici, a da
su drugi rimski graani zadrani zbog otkupa u Korkiri (moda Korkira Nigra = Korula, koja se
nalaz dobro unutar njegova kraljevstva). Senat je odluio da se ti zarobljenici imaju dovesti u Rim
i da ih ima ispitati praetor peregrinus, a da se do tada nee donositi nikakva odluka o Genciju.
Sudei iz injenice da se vie nita ne uje o tim stvarima, mogue je da su se optube protiv njega
pokazale lanima, kako su tvrdili njegovi izaslanici.
39
Slijedei incident dogodio se 10 godina
kasnije kada ga je Isa optuila za pripremu rata protiv Rima u dogovoru s makedonskim kraljem
Perzejem.
40

Posljednje godine Filipa V. Makedonskog bile bi dostojnim predmetom za grku tragediju.
Njegova duga vladavina vidjela je Makedoniju lienu moi u Grkoj i okruenu rimskim
saveznicima. Tijekom zadnjeg desetljea vladavine svaki njegov pothvat, bez obzira na kojem

37
Liv. XXXVIII., 7.
38
Pol. XXXII., 18.
39
Liv. XL., 42. U to su vrijeme odnosi izmeu Rima i Makedonije ubrzano opadali oko tog vremena je ubijen
Filipov sin Demetrije.
40
Izgleda da tijekom ovog perioda Rimljani nisu bili u stanju procijeniti Gencijevu vrijednost izvan povezivanja s
problemima s Filipom i Perzejem. Kao i Demetriju prije dvije generacije, svi su Gencijevi postupci objanjavani
priroenom nestrpljivou i neodgovornou.
polju, prije ili kasnije postao bi temom rasprave u Senatu, da bi bio zabranjen ili ogranien, ve
kako su patres smatrali potrebnim.
41
Kada je Filip umro 179. pr. Kr., naslijedio ga je Perzej i dalji
sukob s Rimom bio je neizbjean. Godine 172., kada je kriza bila na vrhuncu, delegacija iz Ise
pojavila se pred Senatom i optuila Gencija da priprema rat u sporazumu s Perzejem i ustvrdila da
su ilirski poslanici u Rimu u stvari makedonski pijuni. Ovoga puta Senat je bio manje raspoloen
za utvrivanje injenica i kada su Gencijevi poslanici stigli u Rim, nije im omogueno da se
obrate Senatu uz opravdanje to nisu prijavili svoj dolazak u Rim odgovarajuem magistratu.
42
Za
Senat je Gencije sada bio neprijatelj i 54 njegova lemba bila su zaplijenjena u luci Epidamna, to
teko da je bilo pogodno sidrite za flotu koja bi namjeravala krenuti u rat protiv Rima.
43

Konano, godinu dana prije nego je izbio rat s Makedonijom, Lucije Decimije bio je poslan u
Iliriju da bi Gencija podsjetio na formalnosti njegova prijateljstva (amicitia) s Rimom.
44
Gencijeve
bliske veze s Perzejem mogu se vidjeti na novcu koji je kovao tijekom zadnjih godina vladavine.
Prije 80 godina Sir Artur Evans je objavio zanimljivu skupinu novca iz Selc na planini
Klementi, sjeveroistono od Skodre.
45
To su ilirski novci, a on je njihovo deponiranje datirao
rimskim osvajanjem 168. pr. Kr. Najzanimljiviji su 12 manjih bronanih primjeraka Skodre koji
imaju motiv makedonskog tita, te dva slina novca na kojima je Gencijevo ime zamijenjeno onim
Skodre. Njihova izrada je donekle grublja od ostalih.
46
Evans smatra da bi se novac Skodre mogao
datirati na kraj 3. st. kada je ona bila pod snanim makedonskim utjecajem, ako ne i stvarnom
kontrolom, dok su komadi s Gencijevim imenom kovani nakon kraja makedonske kontrole. Ova
interpretacija ne uklapa se s literarnim izvorima (makedonska kontrola krajem 3. st. bila je vrlo
kratkotrajna), a taj novac svakako mora biti datiran kasnije jer je u meuvremenu promijenjena
kronologija makedonskih prototipova na osnovu kojega je kovan. Novac Skodre i Gencija ne
moe biti raniji od 186. pr. Kr., kada je prvi puta uveden motiv makedonskog tita.
47
Kronologiju
ilirskog novca nedavno je uspostavio J.M.F. May: prvo, postoje makedonski tipovi kovani samo u
ime Skodre, drugo, kratkotrajno izdanje s legendom i grada i Gencija (postoji samo jedan
primjerak), te tree, makedonski tipovi samo s Gencijevim imenom.
48
Za novac ije kovanje
zapoinje nakon 186., ova tipologija vrlo dobro odraava kako je Gencije postupno bio uvlaen, ili
radije uvuen, u saveznitvo s Makedonijom. Nema sumnje da novac ovoga tipa nije mogao biti
kovan u Iliriji nakon uklanjanja Gencija 168. pr. Kr., kada neki novci koji su poznati iz ovog
podruja pokazuju izrazite rimske utjecaje. Svi gore raspravljani novci kovani su u ilirskom
glavnom gradu Skodri. Postoji jo jedna serija novca, jednostavnijeg oblika i grubljeg otkova od

41
E. Badian, FC, 94 i d.
42
Liv. XLII., 26, 2-7.
43
Liv. XLII., 48, 6-8.
44
Liv. XLII., 37, 2 i vratio se u Rim, XLII., 45, 8.
45
NC, 20 (1880), 269 i d.
46
Evans, op. cit., 270, bilj. 1 (12 ex. Scodra), bilj. 3 (2 ex. Gentius).
47
May, op. cit., 50, bilj. 11.
48
May, op. cit., 53; cf. pl. VIII., fig. 3.
makedonskih izdanja Skodre, koji su proizvoeni u drugom uporitu Lisu.
49
Umjesto
makedonskog tita oni na reversu imaju lemb. Postojanje ovog novca ne znai nuno da je Gencije
s Perzejem bio u saveznitvu protiv Rima, iako indicira da je glavni kulturni i ekonomski utjecaj
dolazio iz Makedonije, dok potreba za novcem sugerira vie sjedilaki nain ivota s poveanjem
trgovine i imovine na podruju ilirskog kraljevstva.
Perzej je nainio prvi korak prema saveznitvu s Ilirijom. Poslao je dva izaslanika,
ukljuujui i jednog ilirskog prognanika Pleurata, koji su se s Gencijem susreli u Lisu. On se
suglasio sa saveznitvom u principu, ali se odbio obavezati dok ne dobije novanu naknadu. Ona
je ugovorena na 300 talenata, pa su trojica Ilira poslana da je dopreme iz makedonske prijestolnice
Pele.
50
Ne ba mudro, Gencije je ekao samo do isplate predujma od 10 talenata prije nego je neke
rimske poslanike bacio u zatvor. uvi da se Gencije sam osudio kod Rimljana, Perzej je povukao
ostatak novane naknade.
51
U ratu koji je izbio Gencije je bio potuen za 30 dana.
52
Okupio je
vojsku od 15.000 ljudi u Lisu, gdje je stacionirano i ono to je od njegove flote ostalo nakon
zaplijene u Epidamnu. Odvojio je 1.000 pjeaka i 50 konjanika i pod bratom Karavancijem ih
poslao da pokore Kave, susjedno pleme koje je izgleda podravalo Rim ali nije na drugi nain
poznato. Nakon toga krenuo je 5 milja na jug i napao Basaniju, grad u saveznitvu s Rimom. Rat
protiv Gencija kao svoju provinciju dobio je Lucije Anicije Gal, pretor 168. On se uspostavio u
Apoloniji s rimskom vojskom i saveznikim kopnenim trupama, ukljuujui 2.000 pjeaka i 200
konjanika pod zapovjednitvom Epikada i Algalsa, poglavica ilirskih Partina. Na ovom mjestu je
prekid u Livijevim biljekama i rane faze rata su izgubljene iz teksta. Izgleda da je Gencije svoju
flotu poslao na jug uzdu obale, u pokuaju presijecanja rimskih linija snabdijevanja, ali Anicije ju
je potukao.
53
Nije nam poznata sudbina ikakve kopnene ekspedicije koju je on mogao pokuati.
Propau svojih snaga, Gencije je napustio Lis i povukao se u Skodru, gdje se nadao odrati dok
mu brat Karavancije ne doe u pomo, ali nakon to mu nije uspjelo odbaciti rimski napad,
Gencije se predao pretoru. Rimska je vojska nakon toga napredovala sjeverno na Meteon
(Medun), uporite na sjevernom kraju Skadarskog jezera, te zarobila Karavancija, Gencijevu
kraljicu Etlevu, njegova dva sina Skerdilaidu i Pleurata, te oslobodila uhiene rimske poslanike.
Ilirija je sada bila "pod vlau rimskog naroda" (sub dicione populi Romani).
54

Mirovni sporazum nametnut Iliriji slijedio je istu politiku kojom je Senat blago obraunao
s Makedonijom nakon Perzejeve smrti, koja se dogodila otprilike u isto vrijeme. Rim je bio
sprema biti velikoduan prema bezopasnim bivim neprijateljima.
55
Detalji ugovora spominju se

49
Evans, op. cit., 271, bilj. 4 i pl. XIII., 6; cf. May, 53 i pl. VIII., 7, 8.
50
Pol. XXXVIII., 8; Liv. XLIV., 23. Ilirskim poslanicima bilo je dozvoljeno oznaiti srebro vlastitim igom. Nita od
ovoga ne izgleda kovano od Gencija, jer je sav poznati ilirski novac kovan od bronce.
51
Liv. XLIV., 23; Pol. XXIX., 2; cf. Appian, Mac. 16.
52
Izvori za rat protiv Gencija: Liv. XLIV., 30-32; cf. Eutrop. IV., 6; Dio, XXXI., 8, 10; Plut. Aem. Paull. 13, 2;
Florus, I., 29; Appian, Ill., 9.
53
Appian, Ill., 9.
54
Liv. XLV., 8. Anicijev trijumf, Inscr. It., XIII., 1, 81; cf. 556.
55
Badian, FC, 97.
kod Livija u obliku koji je blizak originalnom dokumentu.
56
Kada su petorica izaslanika dola iz
Rima Anicije se vratio u Skodru i, sazvavi sve poglavice (principes), na glas im proitao s
govornice odluku rimskog Senata i Naroda o njihovoj budunosti. Oni e svi biti slobodni i svi e
rimski garnizoni biti povueni. Gotovo svi narodi biti e osloboeni tributa, jer je veina naroda
napustila Gencija dok je on jo bio nepotuen. Potvrena je sloboda Ise, ali nema spomena Farosa,
vjerojatno se on sada smatrao samo ilirskim uporitem. Sloboda i izuzee od tributa dani su i
nekim ilirskim narodima koji, iako su priznavali Gencijevu vlast, nisu uzeli uea u ratu. Ovo je
ukljuivalo Taulante,
57
vjerojatno ne njihovu glavninu, ve samo sjeverni dio, Piruste iz
Dasaretija
58
koji su obitavali preko planina, te Daorse uz rijeku Neretvu, jer su odbili pomoi
Karavanciju.
59
Nakon toga dolaze odredbe za narode koji su ivjeli u neposrednoj blizini
Gencijevih tvrava: "Skodrani, Dasareni i Selepitani i ostatak Ilira plaati e tribut, polovinu
onoga to su plaali kralju. Nakon toga je Anicije podijelio kraljevstvo na tri dijela: jedan gore
spomenuti (oko Skodre), drugi Labeata (oko Meteona) i trei Agravonita (Akruvij), Rizonita
(Risinij), Olcinata (Olcinij) i drugih u tom prostoru". Podjela kraljevstva u vie oblasti je uvjet
nametnut i Makedoniji u isto vrijeme, ona je podijeljena na etiri dijela i plaala je istu visinu
tributa. Male zajednice ukljuene u sporazum sve se nalaze oko Skodre i jezera i bile su temeljem
Gencijeve osobne moi kojom je vrio kontrolu nad ostatkom kraljevstva uz razliiti uspjeh.
60

nakon sklapanja sporazuma Anicije je sve svoje snage povukao iz uporita i smjestio ih u
zimovnike u Epiru. Rimska politika prema ilirskom kraljevstvu nikada nije bila upravljana prema
ostvarenju ikakvih posebnih ciljeva. Senat se bavio svakom situacijom onako kako se ona
pojavljivala i jednom kada su rimski interesi bili osigurani, stvari su bile ostavljene bez velike
kontrole.
61
Kako su se horizonti rimske vanjske politike naglo irili poetkom 2. st. pr. Kr., Ilirija
je bila samo jedna od manjih sila ijoj je nezavisnosti zaprijetio sukob izmeu glavnih monika.
Konani sukob s Makedonijom smjestio je Iliriju na otricu noa: Gencije je odabrao pogrenu
stranu i poraz Makedonije je donio i njegovu propast.

56
Liv. XLV., 26.
57
M. Fluss, RE 4A (1932), 252, 6 i d. Iako su neko bili veliki narod, znatno su propatili od invazije Kelta i izgubili
prilino teritorija.
58
O Pirustama vidi nie, str. 173. Mayer, 264, smatra da umjesto Dassaretiorum treba itati Daesitiatium. To je
nemogue: Desitijati su ivjeli 150 milja dalje u sredinjoj Bosni, str. 170.
59
ivjeli su nedaleko obale juno od ua rijeke Neretve, vidi nie, str. 164. Krajem 2. st. kovali su vlastiti novac s
legendom DAORSON, Brunmid, 74 i d.; Schlosser, 42.
60
Livijev tekst (XLV., 26) je oteen na jednom mjestu: "inde in tres partes Illyricum divisit. Unam eam fecit quod
'supra dictam est', alteram Labeatas omnis, tertiam Agravonitas" itd. Ovdje je uzeto znaenje po kojemu je prva regija
Ilirije ona Skodrana, Dasarena i Selepitana, koji nisu ukljueni u druge dvije, dok ta tri podruja sainjavaju
kompaktni teritorij oko Skadarskog jezera. Da bi se ovdje italo Issa, kako predlae Madvig, 606, je geografski
nerazumno, ali i zato to je to slobodni grki grad a ne dio ilirskog kraljevstva; niti je uvjerljiva sugestija koju daje C.
Mller, 308, ad II., 16, 3, da se to odnosi na Pistam, mjesto na Peutingerovoj karti juno od Lisa. Sve druge ukljuene
zajednice su poznate, dok su Agravoniti i drugi uz obalu ve bili pod nadzorom rimskih praefecti, Liv. XLIV., 31.
61
"Povijest ilirskih ratova, mora se priznati, ne omoguava nam priliku kod rimskih vlasti promatrati ni agresivnu
ambiciju, niti jasnou i konzistentnost ponaanja u vanjskim poslovima, niti onu ljubav prema vjetini u politikim
intrigama koja im se esto pripisuje". M. Hollaeux, CAH, 7, 865.
3. RIM I ILIRIJA (167. 59. PR. KR.)


Novci nam daju neto podataka o unutranjim odnosima u Iliriji nakon ugovora iz 167. pr.
Kr. Biljee ime jednoga, a moda i dva, vladara iz ovoga podruja. Pred oko 100 godina Evans je
prouavao skupinu novca, veinom iz Farosa i Rizona (Risinija), koje je kovao dinast ili kralj
imenom Balaj (Ballaios).
1
Oni su kovani i oblikovani po uzoru na grke tipove; podudaraju se s
jo jednom serijom koja nosi samo ime grada Rizona, kao i s barbarskim kopijama Balajevog
novca. Postoji i novac mogueg nasljednika s legendom MUN.
2
Oni pokazuju jasne znakove
rimskog utjecaja na kovanje novca. Nema precizne naznake za datiranje ijedne od ovih serija, iako
je Evans vjerovao (a slijedi ga i Brunmid) da su kovani sredinom i krajem 2. st. pr. Kr.
3
Dva
novia s legendom RIZANOTAN tipoloki su raniji od Balajevih serija i mogli su biti izdani
neposredno nakon Gencijeva poraza.
4
Balajevi novci kovani su u Farosu i Rizonu; proizvodi dviju
kovnica mogu se lako razlikovati, ali su vjerojatno nainjeni u isto vrijeme. Na rizonskim
tipovima legenda je obino BASILEOS BALLAIOS, ali kraljevska titula je vrlo rijetka na onima
iz Farosa. Mogue je da se nakon uklanjanja Gencija rimske vlasti nisu protivile uspostavi
pouzdanih ilirskih dinasta na obali. On bi mogao biti odgovoran za nemire koji su prouzroili
rimske napade na Ardijejce i Plereje 135. pr. Kr., koji su optueni za pljakanje svojih susjeda (str.
32).
Poraz Gencija i ureenje Ilirije nisu rezultirali uspostavom regularne rimske provincije
preko Jadrana, kao to se to dogodilo s Makedonijom nakon 148. pr. Kr. Rimski interesi bili su
osigurani nametanjem ureenja nad teritorijem koji je bio puno vei od onoga ukljuenog u rat, to
je Rimljanima omoguilo interveniranje u gotovo svim stvarima koje su se ticale Ilirije kad god to
oni odlue. Uloga koju je Rim preuzeo u Iliriji nakon 167. pr. Kr. ohrabrila je italske trgovce na
ulazak u prostor pod kiobranom rimskog prestia, pa je mogue da su neka od kasnije potvrenih
naselja rimskih graana (conventus civium Romanorum) zaeta kao rimske i italske trgovake
postaje u 2. st. pr. Kr. S ve preko 60 godina ouvanim saveznitvom s Rimom, Isa je uivala
privilegirani poloaj. U prolosti su prijetnje njenoj nezavisnosti dolazile od strane ilirskog
kraljevstva, ali kada je to prestalo, poeli su sukobi s domorodakim Delmatima, koji su sada
kontrolirali obalu i unutranjost izmeu rijeka Titija (Krka) i Narente (Neretva). Prvi od mnogih
rimskih ratova protiv Delmata izrastao je iz albi koje je protiv njih podnijela Isa.
Godine 158. pr. Kr. Isa se alila da su njeni nedavno uspostavljeni kopneni posjedi u
Epetiju (Stobre) i Traguriju (Trogir), na oba kraja Salonitanskog zaljeva, bili napadnuti od

1
Evans, NC, 20 (1880), 292 i d, pl. I.
2
Evans, op. cit., 249, pl. IV., 1-5.
3
Brunmid, 76.
4
Evans, op. cit., 292. 1-2, pl. I., 9-10.
Delmata.
5
Uivajui rimsku zatitu, Isa je oito pokuavala ostvariti dominaciju nad trgovinom s
narodima na kopnu, pa nije udno to su se Delmati suprotstavljali uspostavi isejskih kolonija na
svom teritoriju. Rimska reakcija bilo je slanje komisije pod konzularom Gajem Fanijem
Strabonom "da bi ispitala stanje u Iliriji s posebnim osvrtom na ponaanje Delmata".
6
Senatori su
zasigurno vjerovali kako e pojava biveg konzula biti sasvim dovoljna da bi ih zastraila, ali
odgovor koji su dobili od Delmata ostavio je malo sumnje o njihovu ponaanju. Na povratku iz
Ilirije, Fanije je rekao Senatu da su Delmati ne samo odbili sasluati ga, ve se nisu niti obazirali
na elementarne diplomatske ljubaznosti. Grubo su mu odgovorili da se stvari preko Jadrana "ne
tiu Rimljana". Kako primjeuje Polibije, rimsko zgraanje njihovim ponaanjem je ono to je u
veoj mjeri dovelo do pokretanja kampanje, kao i volja Rimljana da podre isejske kopnene
ambicije. Jo jedan razlog koji Polibije donosi za ovu kampanju teko moe biti vjerojatan. Po
njemu, Senat je osjeao da su "duge godine mira jo od rata protiv Perzeja" imale vrlo lo uinak
na borbenu sposobnost vojske i da je kratka ali odluna kampanja u Iliriku upravo ono to je
potrebno da bi se stvari dovele u potrebno stanje. Istina je da je Ilirik kasnije dran podrujem za
iskuavanje vojske, od strane Cine i Oktavija, ali je iznenaujue nai da bi Senat razmiljao na
takav nain sredinom 2. st. pr. Kr., pogotovo to se u to vrijeme puno napora ulagalo u kampanje u
Hispaniji.
7

Kampanja na Delmate izvedena je uinkovito i, ukoliko je interpretacija topografije tona,
ak briljantno.
8
Zapovjednitvo je povjereno konzulu te godine (156.), Gaju Marciju Figulu. U
poetku stvari nisu krenule previe dobro: dok su gradili svoj logor, Rimljani su bili napadnuti i
prisiljeni povui se do rijeke Neretve. Ponovo su pokrenuli ofenzivu i konano opsjeli glavni grad
Delminij. Krenuvi od ua Neretve, Figul je vjerojatno napredovao na sjever uz dolinu pritoka
Trebiata, te niskim prijevojem preko Dinarskih Alpa u Duvanjsko polje, gdje je lociran Delminij
na planini Lib nedaleko upanjca.
9
napad je pokrenut pred kraj ratne sezone u nadi da e se
Delmate uhvatiti na iznenaenje, ali oni su jo uvijek bili na bojnom polju i oekivali Rimljane.
Iako je uspio blokirati tvravu, Figulovi pokuaji zauzimanja juriom ostavili su slabaan utisak,
te se morao zadovoljiti osvajanjem brojnih manjih oblinjih gradina. Prije nego se vratio u Rim,
krajem 156. pr. Kr., uspio je zapaliti dio tvrave, ali konano osvajanje morao je prepustiti svome
nasljedniku slijedee sezone, konzulu Publiju Korneliju Scipionu Nasiki. Zimska blokada koju je
pokrenuo Figul ostvarila je uinak i kada je Scipion stigao, vie nije trebalo puno vremena za
osvajanje Delminija. Fortifikacije su unitene, a okolna ravnica je pretvorena u panjak za ovce.
10

Nakon pobjede koju je u najveoj mjeri ostvario njegov prethodnik, Scipion se vratio u Rim i

5
Pol. XXXII., 9. Delmati su oito neko bili Pleuratovi podanici, ali su se kasnije otrgnuli od njega i napali susjedne
narode, prisiljavajui ih na plaanje tributa u stoci i itaricama (vidi str. 23). To je najraniji spomen Delmata.
6
Pol. XXXII., 9. C. Fanije Strabon bio je konzul 161. pr. Kr. i oito novus homo, MRR, I., 446.
7
Pol. XXXII., 13.
8
Appian, Ill., 11; cf. Liv. Per. 47; Florus, I., 25. O Marku Figulu, MRR, I., 447.
9
Patsch, WMBH, 9 (1904), 171 i d, te p. 271.
10
Strabo, VII., 5, 5.
proslavio trijumf nad Delmatima: Senat bi teko mogao takvu poast odbiti jednom Scipionu.
Apijan nita ne govori o Scipionovoj kampanji i osvajanju Delminija, ali to je vjerojatno rezultat
slabog istraivanja i toga to su izvori koje je koristio preteno bili nenaklonjeni kui Kornelija
Scipiona.
11
Po dosegu i postignuima, iako moda ne i u motivima, rat protiv Delmata 156.-155.
pr. Kr. bio je izuzetak od uobiajene rimske politike u Iliriku. Osim u kampanji Gaja Koskonija
(78.-76.), o kojoj nemamo sauvano puno podataka, rimska vojska nije bila ozbiljno upotrebljena
protiv Delmata sve do godina neposredno prije Akcija (34.-33. pr. Kr.), iako su oni kao Pompejevi
saveznici u graanskom ratu izmeu Cezara i Pompeja zadali ozbiljne poraze rimskoj vojsci. U
tom je kontekstu pothvat Figula i Scipiona stvarni vojni uspjeh, pogotovo kada se usporedi s
aktivnostima Lucija Cecilija Metela 118. 117. pr. Kr.
Slijedea epizoda rimskog ratovanja u Iliriku je, s vojnog stanovita, bila na niskom nivou,
ali diplomatske aktivnosti koje su joj prethodile pokazuju neki obrazac onoga to je prethodilo ratu
protiv Delmata. Po Apijanovoj verziji, godine 135. pr. Kr. Ardijejci i Plerejci (Pleraei) napali su
"rimsku Iliriju", a kada nisu uinili nita da bi se iskupili za takvo ponaanje, Senat je na njih
poslao vojsku od 10.000 pjeaka i 600 konjanika pod konzulom Servijem Fulvijem Flakom. Iliri
su pokuali u zadnji trenutak otvoriti pregovore, ali kako nisu mogli ispuniti uvjete koje je pred
njih postavio senat, konzulu je zapovjeeno da nastavi s napadom. Apijan ovu ekspediciju naziva
"jedva prepadom" i kae da nigdje nije mogao nai biljeku o njenom ishodu.
12
S druge strane,
Livijeva tvrdnja da je Flak "pokorio (V)ardijejce", ne ostavlja nikakve sumnje o ispunjenju
konzulova zadatka.
13

Na sjeveroistoku Jadrana bili su Japodi koji su u vojnoj snazi bili ravni Delmatima. Rim je
bio u dodiru sa zapadnim ogrankom ovog naroda jo od 171. pr. Kr. Tada su njima i drugim
narodima toga prostora upuene isprike zbog agresivnih aktivnosti konzula Lucija Kasija Longina,
koji je ozbiljno planirao napasti Perzeja Makedonskog kopnenim putem iz sjeveroistone Italije.
14

Slijedea epizoda koja ukljuuje Japode dogaa se 40 godina kasnije, kada je protiv njih ratovao
rimski konzul i za to nagraen trijumfom. Usred krize s Grakhima i njihovom Zemljinom
komisijom, 129. pr. Kr., konzul Gaj Sempronije Tuditan iznenada je napustio Rim pod izgovorom
da mora krenuti u rat protiv Japoda i od unitenja ga je spasio Did Junije Brut, heroj luzitanskog
rata.
15
Izgleda da je jedini konzulov motiv za kampanju bila elja za bijegom iz politike situacije
u Rimu. Uloga Junija Bruta protiv Japoda zabiljeena je kod Livija, ali ne i kod Apijana. On kae

11
Scipionov uspjeh je dobro potvren, Front., Strat. III., 6, 2; Zon. IX., 25; Ampelius, XIX., 11, Auct. de vir ill.,
XLIV., 4; Per. XLVII; Iul. Obseq., 16; Strabo, VII., 5, 5. Njegov trijum je zabiljeen u Fastima, Inscr. It., XIII., 1, 82
i d; cf. 557 pod 155. pr. Kr. To pobija raniju tradiciju po kojoj je Scipion odbio trijumf (Ampelius, Auct. de vir ill.).
Navedeni izvori ne omoguavaju ni pretpostavku da je tradicija duplicirala jednogodinju kampanju, kako smatra J.
Salanki, Arch. et. 1940., 258-60.
12
Appian, Ill., 10.
13
Liv. Per. LVI.
14
Liv. XLI., 1-5; 6, 1-3; 7, 4-10; XLIII., 1, 4-12; 5, 7-10; cf. MRR, I., 416.
15
Liv. Per. LIX.; cf. H. Last, CAH, 9, 42 i d.
da je Semproniju pomagao Tiberije (Latin) Panduza.
16
Slijedei ranije Gaeblerovo miljenje,
Mnzer je pretpostavio da je Panduza bio propretor u Makedoniji u to vrijeme, ali to nije
vjerojatno jer podrazumijeva da su rimske snage uspostavile kopnenu vezu izmeu Italije i
Makedonije, vezu koja nije bila uspostavljena sve do Augustove vladavine.
17
Moe biti da je
Panduza zapovijedao nekim trupama u sjevernoj Italiji, pa kada se poela planirati iznenadna
Sempronijeva kampanja, on je pozvan da pomogne.
18
Sempronije je proslavio trijumf nad
Japodima 1. listopada 129. pr. Kr., dok je jo uvijek bio konzulom, ali njegove operacije nisu bile
ograniene samo na ovaj narod.
19
Plinije Stariji biljei da je Sempronije Tuditan pokorio Histre i
na svoju statuu upisao: "od Akvileje do rijeke Titius, 2.000 stadija";
20
otkriven je dio njegova
elogija postavljenog u Akvileji, na kojemu pie: prisilio je Tauriske, Karne i Liburne da napuste
planine". Zanimljivo je da je Sempronije kao konzul imao dovoljno vremena ne samo da bi
pokorio Japode do listopada, ve i da potue Tauriske daleko na sjeveru i istrai obalu Liburnije
sve do Delmata. Neke od ovih kampanja mogao je provesti Panduza djelujui neovisno, ali u
konzulovo ime.
Slijedea serija operacija u Iliriku bila je protiv Delmata i moda je izrasla iz kampanja u
sjeveroistonoj Italiji. Apijan biljei: "Segestane su izgleda pokorili Lucije (Aurelije) Kota i
Lucije (Cecilije) Metel", vjerojatno u vrijeme kada su ova dvojica bili kolege na konzulatu 119. pr.
Kr.
21
Segestani su ivjeli uz dio toka Save oko svoga grada Segeste, kasnije rimske Siscije (Sisak).
Da bi rimska vojska, pa ak i velika vojska dvojice konzula, u ovo vrijeme dosegla sredinu doline
Save, to je bio znatan uspjeh. Apijanova tvrdnja ne moe se tako lako odbaciti, jer on spominje
Segestu i kasnije u vezi s vrlo dobro dokumentiranom Oktavijanovom kampanjom 35. pr. Kr. U
slijedeoj godini Metel je sam ratovao protiv Delmata i proslavio trijumf nad njima 117. pr. Kr.,
istovremeno dobivi poasni naslov Delmaticus.
22
Apijan objanjava pozadinu: "Kasnije ...
objavljen je rat protiv Delmata, iako oni nisu bili nita krivi, jer je on (Metel) elio trijumf. Oni su
ga primili kao prijatelja, a on je zimovao meu njima u gradu Saloni, nakon ega se vratio u Rim i
bio nagraen trijumfom". ak niti jedan Metel u ovom periodu nije mogao dobiti trijumf ne
uinivi nita, a Livije biljei da je ostvario neke pobjede. Nije vjerojatno da je Metel krenuo na
Delmate kopnenim jugoistonim putem iz Segeste, kako neki znanstvenici pretpostavljaju.
23

udno je da se ne javlja nikakva nagrada ili priznanje za osvajanje Segeste 119. pr. Kr., koje se
potpuno asno moglo predstaviti kao ogroman uspjeh za operacije u jednoj ratnoj sezoni. Ton

16
Appian, Ill., 10; cf. BC, I., 19.
17
F. Mnzer, RE, 12 (1925), 927, bilj. 6; cf. H. Gaebler, ZfN, 23, 162 i d.
18
Tako Zippel, 136. O Panduzi na drugi nain nita nije poznato. Njegov potomak je vjerojatno bio Ti. Latinius
Pandusa, legat u Meziji kojega je naslijedio C. Popej Sabin pod Tiberijem, Tac. Ann. II., 26. Kognomen Pandusa
ukazuje na Lukaniju ili Brucij, RE, 12 (1925), 927, bilj. 6.
19
Inscr. It., XIII., 1, 82 i d, cf. 559.
20
Plin. NH, III., 129. MSS ita "M stadia", ali treba itati MM (oko 250 milja). Tuditan je ove rijei upisao na svoju
statuu postavljenu u Akvileji.
21
Appian, Ill., 10.
22
Appiam, Ill., 11. Metelov trijumf: Inscr. It., XIII., 1, 83; cf. 560, takoer Liv. Per. LXII; Eutrop., IV., 23, 2.
23
Tako Zippel, 137.
Apijanovih navoda govori da su oni utemeljeni na nekom izvoru nesklonom Metelima i nije
rezultat nemarnosti koja je oita u drugim biljekama o ranijim operacijama protiv Delmata.
24

Nakon 117. pr. Kr. Rimljani u Iliriku nisu poduzimali nove kampanje gotovo 30 godina.
Jugurtinskom ratu i invaziji Cimbra ubrzo je slijedio italski i graanski rat, to rimskim
zapovjednicima nije ostavljalo puno prostora za traenje ratne slave u egzotinim podrujima.
Jedan incident iz godine 84. pr. Kr. pokazuje da su voe popularske frakcije Lucije (Kornelije)
Cina i Gnej (Papirije) Karbon planirali kampanju preko Jadrana koja bi, da je pokrenuta,
prethodila onim Oktavijanovim iz 35.-33. pr. Kr.. Po Apijanu, nakon to je nestala svaka nada za
pomirenje s Kornelijem Sulom, dvojica populara su "prola cijelu Italiju, sakupljajui vojnike koje
su brodovima prebacili u Liburniju, koja je trebala postati njihovom bazom za rat protiv Sule. Prvi
odred je proao bez problema; slijedei je uao u oluju, a oni koji su se uspjeli dokopati kopna
odmah su pobjegli kuama, jer se nisu eljeli boriti protiv svojih sugraana. Kada su ostali saznali
za to, odbili su prijei u Liburniju".
25
Ubrzo je Cina bio ubijen u pobuni, a Karbon je bio prisiljen
opozvati one trupe koje su ve bile u Liburniji. Nije vjerojatno da je njihova namjera bila susresti
se sa Sulom u Liburniji ili mu odavde zaprijeiti prelazak u Italiju. Da im je to bila namjera tada bi
se bazirali u junoj Italiji (Brundizij) ili s druge strane Jadrana (Epidamno, Apolonija) i tamo bi
poslali trupe. Jedino razumno objanjenje ovom prekrcavanju je da su Cina i Karbon eljeli
trenirati svoje zelene i nevoljne novake i ojaati im borbenu vrijednost nekom otrom kampanjom
u Iliriku, prije nego se budu morali suprotstaviti Sulinim veteranima.
26

Poetkom sedamdesetih godina bilo je vie borbe protiv Delmata. U kratkoj biljeci koju
donosi Eutropije; Gaj Koskonije je poao u Ilirik kao prokonzul i pokorio veinu Delmata u
dvogodinjoj kampanji, zavrivi osvajanjem njihove glavne luke Salone.
27
Ove su se borbe
vjerojatno odigrale 78.-76. pr. Kr., iako za to nema definitivnog dokaza, ali bi se dobro uklapalo s
oivljavanjem rimske moi nakon unutranjeg sukoba tijekom prethodnog desetljea, a rat je

24
Glavni izvor za dogaaje u Iliriku u drugoj polovini 2. st. je Illyrike Apijana, graanskog slubenika pod
Antoninom Pijem. Njegovo djelo je prilino kompletno do 167. pr. Kr., iako nepouzdano u detaljima; nakon toga
materijal je oskudan i propusti su ozbiljni. Tako nema biljeke o Scipionu 155. pr. Kr. nakon dobrog opisa Figulovih
aktivnosti prethodne godine. kampanja iz 135. pr. Kr. je okarakterizirana kao prepad, ali Livije (str. 32) pokazuje da je
u njoj bilo puno vie od toga. zabiljeen je Tuditan 129., zajedno sa zanimljivim detaljem o Panduzi, dok je
karakteriziranje Metela 118.-117. kao lovca na trijumf jasna sklonost izvora kojim se sluio. Od tada pa sve do
Cezarovog prokonzulata nije zabiljeena niti jedna kampanja. Nema oitog objanjenja za takvu nesavjesnost, osim
openitog da mu je bilo teko pronai materijal za ovu knjigu; potpuno neproporcionalan prostor (c, 16-30) dan je
detaljnom opisu kampanje 35.-33. pr. Kr. Ovo je preuzeo iz Augustovih memoara, iako je donekle promijenio shemu
da bi materijal iznio kronoloki. Drugdje je organizacija djela isto topografska, s Flakom protiv Ardijejaca 135. prije
Figula protiv Delmata 156. pr. Kr. Pojedine monografije o lokalnim ratovima su oito bile pisano do otprilike iste
duine, pa kada je Apijan pronaao toliko puno o Augustu, vie se nije trudio traiti podatke o ranijim dogaajima.
25
Appian, BC, I., 77-8.
26
E. badian, JRS, 52 (1962), 58 (SGRH, 227 i d). Primjedbe koje daje J.P.V.D. Balsdon nisu uvjerljive, JRS, 55
(1965), 232. Odlomak kod Eutropija, V., 7, koji povezuje prokonzula Sulu s kampanjom protiv Delmata prije
povratka u Italiju je zasigurno pogreka. Moda je trebalo pisati Denselatae (ili Denthelatae): njih je Sula potukao u to
vrijeme zajedno s Dardancima, zato to su napali Makedoniju, Granius Licinianus, XXXV. (ed. Flemisch, p. 28); cf.
Zippel, 161 i d.
27
Eutrop. p. 28); cf. Zippel, 161 i d.
sigurno zavren prije 74. pr. Kr.
28
Koskonijevo zavrno postignue, osvajanje Salone, pokazuje
koliko je malo rimska prevlast u prostoru napredovala od ratova u 2. st.
29
Salona (nedaleko
dananjeg Splita) sada je postala stalnim rimskim posjedom i unutar 20 godina mnogi rimski
graani, veinom trgovci, naselili su se ovdje, kao i u drugim mjestima uzdu obale, iako je
Narona ovakvu zajednicu mogla imati ve dui niz godina.
30

Analiza rimskih aktivnosti u Iliriku tijekom ovih godina pokazuje da oni ovu regiju nikada
nisu drali vanom. Tek kada se Gencije pridruio Perzeju kao aktivni saveznik, poslan je pretor
da bi ga uklonio i uspostavio ope politiko ureenje prostora, koje je Rimljanima ostavljalo
slobodne ruke za intervencije u svakom trenutku, ali koje nije podrazumijevalo ikakve upravne ili
vojne obaveze. Brzo povlaenje trupa i ope garantiranje slobode pokazuju da, jednom kada je
Perzejev saveznik uklonjen, oni su bili zadovoljeni i dopustili Ilirima ii vlastitim putem. Uzroci i
motivi raznih upletanja rimskih zapovjednika u ovaj prostor pouni su u svojoj razliitosti, ali svi
imaju jedan zajedniki element: dogaaji unutar Ilirika obino nisu imali nita s pokretanim
projektom. Polibije nam kae da je motiv za rat protiv Delmata 156.-165. bio potreba, umiljena
ili stvarna, da se odri opa visina spremnosti rimske vojske, dok su sline namjere, uvjebavanje
vojske, u pozadini aktivnosti Cine i Karbona 84. i grandioznijeg, ali ipak paljivo ogranienog,
Oktavijanovog pohoda 35.-33. pr. Kr. Napadi na Ardijejce i Plereje 135. izgleda da su stvarno bili
prouzroeni postupcima ovih naroda; konzul Sempronije Tuditan je u Japodima naao pogodan
izgovor za udaljavanje od rimske politike 129., a jo niti jedan povjesniar nije u stanju niti
naznaiti razloge ove kampanje. Metel je 118. 117. moda i ostvario neto vie od onoga to mu
eli priznati Apijan, ali motiv lova na trijumf je vjerojatno istinit. Stoga nije iznenaujue to je u
terminima osvojenog teritorija i efektivne politike kontrole zbroj svih ovih ekspedicija potpuno
zanemariv; u stvari, sve do 1. st. Rimljani su vie gubili kontrolu nego je proirivali. Pod
republikom Dalmacija nikada nije bila ureena kao regularna provincija s redovnim rimskim
upraviteljima: to je bilo mjesto gdje je Rim imao neka stara saveznitva s jednom ili dvije grke
zajednice i gdje e s vremena na vrijeme izbiti borbe. U prostor bi obino bio poslan konzul te
godine, a jedini poznati prokonzul (osim moda Metela) bio je Gaj Koskonije koji je uspio zauzeti
Salonu. Nita od toga nije iznenaujue. Ilirik se nije nalazio ni na kakvoj vanoj cesti i, osim
potencijalno neugodne piraterije, nije imao vanosti za komunikacije s istonim Sredozemljem.
Dok je oita ruta za taj prostor jo uvijek bio kratki prelazak iz Brundizija, nije bilo potrebe
izloiti se ogromnom troku otvaranja kopnene rute izmeu sjeverne Italije i istoka. U to vrijeme

28
MRR, 2, 88, bilj. 4. F. Mnzer, RE, 4 (1901), 1667, bilj. 3, izjednaava prokonzula s pretorijskim zapovjednikom
koji operira u Apuliji 89. pr. Kr.
29
Figul je vjerojatno vrio operacije iz doline Neretve i nije mu trebala kontrola nad Manijskim zaljevom, ali je Metel
118.-17. pr. Kr. ima kontrolu nad salonitanskim prostorom.
30
To je sve to je poznato o rimskim pothvatima preko Jadrana u Iliriku prije Cezarovog prokonzulata, osim dvije
epizode nepoznatog datuma. Fragment Salustijevih Historija (ed. Maurenbrecher, p. 73, frg. 40) kae: "primam modo
in Iapydiam ingresus", to se vjerojatno odnosilo na neku kampanju tijekom sedamdesetih, ali ne na Koskonija koji se
bavio Delmatima oko salone. Tu bi se moglo raditi o kampanji inae nepoznatog Publija Licinija (Krasa?), rimskog
zapovjednika u ratu protiv Japoda u nepoznatom vremenu, koji je bio uvuen u zamku fingiranim povlaenjem, Front.
Strat., II., 5, 28; cf. Mnzer, RE, 13 (1926), 221, bilj. 27.
za rimsku vojsku ne bi bilo mudro pokuati krenuti rutom uzdu ilirske obale ili zaputiti se u
unutranjost, ukoliko je eljela dosegnuti svoje odredite svim snagama s kojima je krenula. Kada
su rimske vojske odlazile u Ilirik tamo su odlazile boriti se: bilo da bi uvjebavale vojnike za
graanski rat, ili da bi stjecale reputaciju i slavu za svoje zapovjednike.
4. ILIRIK U GRADJANSKIM RATOVIMA (59. 39. PR. KR.)


Godine 60. pr. Kr. rimska je Republika dola pod vlast trojice ljudi, Gneja Pompeja, Marka
Licinija Krasa i Gaja Julija Cezara. Oni su stvorili tajni savez, kasnije poznat kao prvi trijumvirat,
kako bi ostvarili svaki svoje politike ciljeve, koje su im onemoguavali tradicionalisti u Senatu.
Glavno oruje bio im je Cezarov konzulat slijedee godine, podran novcem i patronaom Krasa i
pohlepnim Pompejevim veteranima. Meu ostalim mjerama donesenim 59. pr. Kr., "Vatinijev
zakon o Cezarovoj provinciji" otklonio je prethodnu senatsku dodjelu konzularnih provincija za
slijedeu godinu i Cezaru povjerio zapovjednitvo (imperium) na pet godina u Cisalpinskoj Galiji
s vojskom od tri legije, emu je nakon smrti Kvinta Metela Celera, dodana i njegova provincija
Transalpinska Galija s jednom tamonjom legijom. Zajedno s Cisalpinskom Galijom iao je i
Ilirik, novi rimski naziv za prostor istono od Jadrana, izmeu Istre i Epira; no, nema spomena
ikakvim rimskim trupama koje bi bile ovdje stacionirane.
1
Do ovog perioda moglo je postati
uobiajenim da rimski prokonzul poslan u Cisalpinsku Galiju vodi rauna i o rimskim interesima s
druge strane Jadrana, a moda je to i ukljueno na Cezarov osobni zahtjev. Ukoliko je ovo
posljednje bilo sluaj, tada je njegov prvotni vojni projekt bio napredovanje na sjeveroistok iz
Italije u dunavski bazen, prostor iz kojega je Italija oduvijek bila vrlo ranjiva od napada sa sjevera.
Ukoliko bi se uspio probiti u dolinu Save i preko sjeverne Bosne, tada zapovjednitvo u Iliriku ne
bi bilo korisno samo s vojnog gledita, ve bi i iskljuivalo svaku mogunost da ga Senat kasnije
optui za prelazak granica svoga imperija. S druge strane, nema dokaza da je Cezar imao ikakve
takve planove, dok njegove kasnije aktivnosti u Iliriku daju naslutiti da je pripajanje Ilirika
Cisalpinskoj galiji bilo samo rutinsko. Da je Cezar imao plan za napad na dunavski prostor,
provincija koju je trebao uzeti bila je Makedonija, gdje su rimski prokonzuli postupno proirivali
granice rimske kontrole uzdu koridora Vardara (Axios) i Morave prema Srbiji i rijeci Dunavu
oko Beograda.
Prva epizoda iz Cezarova prokonzulata koja ukljuuje Ilirik dogodila se u zimu 57-56. pr.
Kr. Nakon ljetnih uspjeha protiv Germana i Belga, Cezar je svoje legije razmjestio u zimovnike i
uputio se za Ilirik "da bi se upoznao sa zemljom i narodima koji je nastanjuju".
2
Nema indicija
gdje u Ilirik je Cezar namjeravao poi, ali vjerojatno je planirao otploviti u sredinju Dalmaciju i
posjetiti rimska naselja u Saloni i Naroni. Dva natpisa, oba datirana u 56. pr. Kr., svjedoe o
Cezarovom zanimanju za ovaj prostor. Tri fragmenta grkog natpisa iz Salone biljee poslanstvo

1
MRR, 2, 190. Postoje neke varijacije u odredbama zakona kako ga donose razliiti izvori: "Cisalpinska Galija s
Ilirikom i etiri legije na pet godina", Plut. Caes. 14; Pomp. 48, 3; Crassus, 14, 3; "Ilirik i Cisalpinska Galija s tri
legije na pet godina i dodana Transalpina s jo jednom legijom", Dio, XXXVIII., 85; "Cisalpinska Galija s dodanim
(adiectum) Ilirikom i Galija Komata dodana kasnije", Suet., Caes., 22; "Galija na pet godina", Vell. Pat. II., 44, 5; "tri
provincije Galija Transalpina, Cisalpina i Ilirik s galijom Komatom dodanom kasnije", Orosius, Hist. VI., 7, 1. Q.
Metel Celer (cos. 60. pr. Kr.) umro je prije travnja 59., dok je nije napustio Rim, MRR, 2, 183.
2
BG, II., 35, poetkom zime 57. pr. Kr.
koje se pred Cezarom pojavilo 3. oujka 56. pr. Kr. u Akvileji. Datirano je rimskim konzulima i
kalendarom, kao i sveenicima i dorskim kalendarom Ise, drave koja je poslala izaslanike. Nakon
toga navedena su imena isejskih izaslanika koji su pred Cezarom govorili u ime svoga grada, a
zatim ime Rimljanina Gaja Gavenija G. f. Fab(ia tribu), vjerojatno predstavnika rimskih
naseljenika, koji je govorio o slobodnom poloaju Isejaca i njihovom prijateljstvu prema rimskom
narodu. Kamen je odlomljen na ovom mjestu i preivjela su samo dva fragmenta od teksta koji je
sadravao Cezarov odgovor Isejcima. izgleda da je prokonzul potvrdio status Ise kao slobodne
saveznike zajednice, zajedno sa posebnim spominjanjem slobodnog ulaska u Manijski zaljev i
nekim garancijama za isejska kopnena naselja u Epetiju i Traguriju; to su bila ista ona mjesta koja
su pred vie od jednog stoljea napali Delmati, ali je mogue da je sada bilo nekih nevolja izmeu
Grka i rimskih naseljenika, koji su odraavali politiko svrstavanje koje se moe prepoznati
kasnije, tijekom graanskog rata u narednom desetljeu. Osim ovoga, dekret odraava model
rimske administracije, u kojemu se veina upravnih stvari obavljala iz Akvileje, sada vodeeg
grada na sjevernom Jadranu.
3
Biljeka o Cezarovoj posljednjoj posjeti ovom prostoru, ne nalazi se
u njegovim komentarima, ve u Apijanovoj Illyrike. On biljei da kada su Delmati "prosperirali",
oni i drugi Iliri uzeli su tvravu Promonu (na planini Promina) od Liburna. Potonji su zatraili
pomo od Rimljana, a posebno od Cezara koji se u to vrijeme nalazio u blizini. On im je
zapovjedio da vrate Promonu Liburnima, a kada su to odbili poslao je na njih vojsku koja je
potuena uz velike gubitke. No, Cezar nije mogao nita dalje uiniti po tom pitanju zbog rastuih
tenzija s Pompejem i Senatom; to govori da se ova epizoda zbila pred kraj njegova prokonzulata.
4

Dva sluaja za koja se zna da je Cezar bio u Cisalpinskoj Galiji bila su zima 53.-52. pr. Kr. i
poetkom 50. pr. Kr., a Apijanovo spominjanje tenzija s Pompejem ini ovaj drugi datum
vjerojatnijim.
5
Vojska koju su Delmati potukli bila je vjerojatno sastavljena od saveznikih
kontingenata iz Ilirika pod zapovjednitvom rimskog oficira, a ne izgleda da je bila ukljuena
ijedna legija. Cezarovo zanemarivanje ovoga problema stvorit e mu ozbiljne nevolje tijekom
graanskog rata. Delmati su irili svoju mo i postali su vrlo voljnim Pompejevim saveznicima
protiv rimskih naseljenika.
Godine 49. pr. Kr. svijet je progutao rat izmeu Cezara i Pompeja. Veina prostora
rimskog imperija vidjela je estoke sukobe izmeu dviju strana. U glavnim kampanjama, u Africi,
Hispaniji i Maloj Aziji, pompejevci su nakon poetnih uspjeha protiv Cezarovih legata na kraju
bili poraeni od Cezara osobno. U Iliriku je ishod sukoba bio odluen bez prisutnosti glavnih
protagonista. To nije bilo zbog malog znaaja Ilirika, ve zato to su Cezarovi Legati, uz pomo

3
Najbolja publikacija do sada je D. Rendi-Mioevi, Studi Aquileiesi etc. 67-81: n 'Akolha p Gaou
Ioul[ou] Ka[saroj] atokrtoroj, Gaoj Gaounio[j Gaou ? u]j Faba, lgouj poisa [to per tj te]
leu[qe]raj tn 'Issaw[n ka tj filaj] t[n `Rwmaw]n ka 'Issa[wn ...
Na veem gornjem fragmentu redovi 6-7 itaju se presbe[u]sntwn PAGIA ali to se moe proitati i
TRAGURI[NWN] iz D. Rendi-Mioevi, op. cit., 73. Drugdje se [TRAGO]URINOI javlja na malom fragmentu
kojega je publicirao M. Abrami, VAHD, 47-8 (1924-7), 3 i d.
4
Appian, Ill., 12. O utvrenosti Promone vidi str. 54.
5
BG, VII., 7, 1 (53/2. pr. Kr.); VIII., 50 (51. pr. Kr.).
naseljenikih zajednica uzdu obale, uspjeli voditi borbu do pobjede nad pompejevskom flotom i
Delmatima.
Prva runda sukoba bila je katastrofalna za cezarovce. Poetkom 49. pr. Kr. Gaj Antonije,
brat Marka Antonija, zaduen je za Ilirik i dana mu podrka Publija Kornelija Dolabele (cos. 44.
pr. Kr.) koji je zapovijedao malom flotom. Pompejevske snage sastojale su se od jake flote pod
Markom Oktavijem i Lucijem Skribonijem Libonom (cos. 34. pr. Kr.), to je inilo prilino
neloginom Antonijevu odluku da se uspostavi na otoku Kurikti. Ono malo brodova pod
Dolabelom bilo je brzo potisnuto i cezarovske snage su bile uhvaene u stupicu na otoku. Unato
odlunom otporu nekih galskih augzilija koje je poslao Cezar, Antonije je bio prisiljen predati se,
pa je njegovih 15 kohorti prebaeno u Grku da bi ojaalo Pompejevu vojsku. Ovu kapitulaciju
gledala je druga cezarovska vojska ulogorena na liburnskom kopnu nasuprot Kurikte, pod Lucijem
Minucijem Bazilom i historiarom Gajem Salustijem Krispom, koja nije mogla intervenirati bez
brodova. Antonijev logor vjerojatno se nalazio na istonoj strani otoka, gdje se poluotok Bejavec
iri prema kopnu, dok je druga vojska vjerojatno bila u obalnim zaljevima Kraljevica ili Sv.
Jakov.
6

Ova pobjeda pompejevcima je donijela vlast nad Jadranom koju je Oktavije poeo
iskoritavati napadima na italske naseljenike lojalne Cezaru. Prvo je krenuo na Salonu. Grka Isa
bila je ve u njegovu posjedu i sluila je, vjerojatno dragovoljno, kao tab pompejevaca sve dok ih
nije potukao Vatinije 47. pr. Kr. salonitanski naseljenici su se hrabro oduprli Oktavijevom napadu:
robovi su bili osloboeni da bi se borili, a ene su se borile zajedno s mukarcima, i to s tolikim
uspjehom da su vremenom bili u stanju izvriti ispad i slomiti opsadu. Oktavijev prvi pokuaj
iskoritavanja pobjede kod Kurikte bio je promaaj i on se povukao za Dirahij ne uspjevi osvojiti
niti jedno priobalno naselje.
7

Nakon Cezarove pobjede nad Pompejem kod Farsala u lipnju 48. pr. Kr., Ilirik je bio jedan
od prostora na kojima su pompejevci nastojali obnoviti borbu.
8
Da bi kontrirao tome i da bi se
obraunao s neugodnim Delmatima, Cezar je ovamo poslao Kvinta Kornificija s titulom quaestor
pro praetore s dvije legije,
9
ali osim neto manjih pomorskih uspjeha ostvarenih uz pomo
brodova dobivenih od liburnskih Jadertina,
10
Cezar ne biljei nita o njegovim operacijama. No,
ubrzo je postalo jasno da ovaj prostor trai vie snaga i Cezar je zapovjedio pokret u Ilirik Aulu
Gabiniju (cos. 58. pr. Kr.), koji je do prije nekoliko godina bio aktivni Pompejev pristalica. Pred

6
Appia, BC, II., 41; Dio, XLI., 40 i XLII., 11, 1; Florus, II., 30-3; Orosius. Hist. VI., 15, 8-9; Liv. Per. CX.; Lucan,
Phars. IV., 402-581. Cezarova biljeka o ovim dogaajima je izgubljena iz teksta, ali on kasnije spominje ovaj poraz,
BC, III., 4, 2; III., 10, 5 (gdje "Corcyra" u MSS treba zamijeniti s Curicta), III., 67, 5. Zippel, 203, smatra da se
biljeka nalazila u BC, II., 22, gdje poetak s "iisdem temporibus" izgleda vezom izmeu Kurionovog poraza
sredinom kolovoza s osvajanjem Masilije nakon pobjede Afranija i Petreja, to se dogodilo najranije sredinom rujna.
Istovremenost poraza Kuriona i Antonija potvruje Lukan, koji potonjeg datira u ljetni solsticij (IV., 526 i d), koji bi
se trebao dogoditi u kolovozu po tada koritenom kalendaru. za topografiju kampanje vidi G. Veith, SB, 267 i d.
7
Caes. BC, III., 9; Dio, XLII., 11; Orosius, Hist. VI., 15, 8-9.
8
Bellum Octavianum opisan je u Bell. Alex., 42-7.
9
O njegovoj karijeri F. Mnzer, RE, 4 (1901), 1624, br. 2.
10
Stanovnici kasnije kolonije Jader, vidi str. 206.
kraj ljeta 48. pr. Kr. Gabinije je odmarirao kopnom oko Jadrana u Ilirik vodei 15 kohorti i 3.000
konjanika, to je prvi poznati sluaj da je rimska vojska pokuala prijei ovu teku rutu.
11
Nakon
to je uao u teritorij Delmata, uhvaen je u zasjedu u dubokom rijenom klancu (vjerojatno
ikole) nedaleko Sinodija i izgubio je 5 svojih kohorti zajedno s bojnim znakovima.
12
No, on je
ustrajao na napredovanju i uspio je doi do Salone, vjerojatno sredinom zime 48.-47. pr. Kr. Nije
mogao osigurati dovoljno snabdijevanje i bio je prisiljen nastaviti kampanju protiv Delmata oko
Salone, pretrpjevi velike gubitke. Njegove gubitke donosi Cezar: 4 tribuna, 38 centuriona i preko
2.000 pjeaka, to su brojke koje vjerojatno ukljuuju i izginule u porazu kod Sinodija koji
spominje Apijan. Poetkom 47. Gabinije je umro nakon duge bolesti, pa su se pompejevci odluili
obnoviti napade na drugog zapovjednika, Kvinta Kornificija, sada izoliranog dalje na jugu. Ovaj je
bio previe daleko od cezarovskih vojski u Cisalpinskoj Galiji i poslao je oajniki poziv za
pomo Publiju Vatiniju u Brundizij, koji je zapovijedao ranjenim i bolesnim vojnicima koje je
Cezar ovdje ostavio prije prelaska u Epir. Velikom upornou Vatinije je stvorio improviziranu
flotu i svojim veteranima preao preko Jadrana u proljee 47. pr. Kr. U to je vrijeme Marko
Oktavije, koji se svojim brodovljem vratio u ovaj prostor, opsjedao Cezarovo uporite
(praesidium) u Epidauru. To je vjerojatno bila glavna Kornificijeva baza. On izgleda nikada nije
uspio ostvariti dodir s glavninom Gabinijevih snaga u Saloni.
13
Uz pojaanje brodovima iz Ahaje,
Vatinije je porazio pompejevsku flotu u uskom kanalu kod otoka Tauride, vjerojatno ipan
nedaleko Dubrovnika.
14
Oktavije se nakon toga povukao "u luku iz koje je isplovio u bitku" i tu je
ostao 3 dana. Nakon toga je pokupio svoje pristalice u Isi i napustio je Jadran da bi nastavio borbu
u drugim krajevima Sredozemlja. Nakon to je izvrio svoju zadau spaavanja, Vatinije se vratio
u Italiju i stupio na konzulat pred kraj 47. pr. Kr.
15

Kvint Kornificije nije dugo ostao na svom zapovjednom mjestu, jer ga ve slijedee godine
nalazimo u Cezarovoj slubi u Kilikiji.
16
Njegov nasljednik bio je Publije Sulpicije Ruf koji je
izvikan imperatorom i nagraen zahvalom (supplicatio).
17
Tijekom svog zapovijedanja u Iliriku
primio je od Cicerona pismo u kojemu ovaj trai pomo u pronalaenju Dionizija, jednog od
svojih robova koji je pobjegao (vjerojatno za vrijeme dok je Ciceron bio u pompejevskom logoru
prije dvije godine) i zadnji ga je vidio neki prijatelj Marko Bolanije, vjerojatno trgovac, u Naroni.
Sulpicije nije uspio nai Dionizija, a Ciceron ga je jo traio slijedee godine kada je ovdje
prokonzul Vatinije. Oito je bilo nekakvih borbi u Iliriku za vrijeme Sulpicijeva mandata,
vjerojatno protiv Delmata: nedugo nakon toga nalazimo 7 legijskih kohorti koje se bore u Africi

11
Bell. Alex. 43; Appian, Ill., 12, cf. 25, 27; BC, II., 58-9; Dio, XLII., 11; Plut. Ant., 7; Cic., Epp. ad Att. XI., 16, 1 (2
lipanj 47.). Put kojim je Gabinije stigao u salonu kasnije je poznat kao via Gabiniana, nie, str. 453.
12
Synodion ili Sinotion (Strabi, VII., 5, 5) zauzeo je Oktavijan 34. pr. Kr., str. 54., a vjerojatno se nalazio na Balinoj
glavici nedaleko kasnijeg grada Magnuma. On je i vratio bojne znakove otete od Gabinija.
13
Bell. Alex., 44. To je najranija vijest o Epidauru. O karijeri P. Vatinija, Gundel, RE, 8A (1955), 495, br. 3.
14
to predlae N. tuk, SB, 275 i d, iako G. Veith, op. cit., predlae edro (tal. Torcola), ali to je previe daleko na
sjever od Epidaura. Taurida se javlja na Peutingerovoj karti izmeu Farosa i Korkire Nigre.
15
Izabran s Kvintom Fufijem Kalenom, nakon Cezarova povratka s istoka u rujnu, MRR, 2, 286.
16
Cic. Epp. ad fam., XII., 17-19.
17
Cic. Epp. ad fam. XIII., 77, pisano u kolovozu 46. pr. Kr. Sulpicije je bio pretor 48. pr. Kr.
nakon to su se "borile u floti pod Vatinijem i Sulpicijem".
18
Sulpicije je u Iliriku ostao samo
jednu godinu i 45. pr. Kr. nasljeuje ga Publije Vatinije, sada prokonzul kojega je Cezar poslao na
Delmate s 3 legije i jakom konjicom. Dobio je instrukcije da trai taoce i naplati mali tribut, to su
delmati ponudili nakon poraza Pompeja. Po Apijanu, Iliri su sada bili raspoloeni traiti Cezarovo
prijateljstvo jer su se plaili da e neke od diktatorovih buduih ekspedicija, a posebno one na
Daane i Gete o kojima se ukalo, moda biti usmjerene i protiv njih. Kada su uli o njegovom
ubojstvu, napali su Vatinija i unitili mu 5 kohorti, ubivi jednog od njegovih senatorskih legata,
Bebija. nakon ovoga prokonzul se s vojskom povukao u Dirahij koji se nalazio izvan njegove
provincije, a Senat je brzo njegove trupe prebacio cezaroubojici Brutu.
19
Apijanova verzija je
nepotpuna, a potpuno drugaije svjetlo na Vatinijev prokonzulat baca njegova korespondencija sa
Ciceronom, s kojim je izgleda bio u sranim odnosima, unato tome to je govornik neko rekao o
njegovom karakteru. Tri Vatinijeva pisma i jedno Ciceronovo pisani su izmeu 11. srpnja 45. i
sijenja 44. pr. Kr.
20
U prvom Vatinije pie o izvjetajima o kampanji koje je poslao Senatu i trai
Ciceronovu podrku za dobivanje zahvala kada se o tome povede rasprava u Senatu. U istom
pismu kae Ciceronu da se njegov odbjegli rob izgleda skriva meu (V)ardijejima i obeava da e
ga pronai i vratiti ukoliko je jo uvijek u provinciji.
21
Vatinije je pismo pisao iz svoga logora u
Naroni, koja je u to vrijeme vjerojatno najrazvijenije priobalno naselje, vjerojatno ve i kolonija.
22

Senat je Vatiniju odobrio zahvalu. U slijedeem pismu, koje je datirano 5. listopada 45., da
je im je uo za odluku, odmah krenuo na kampanju i osvojio 6 uporita (oppida), od koje je jedno
morao osvajati nita manje do etiri puta. nastavlja objanjavati koliko je frustrirajue morati
napustiti sve to je osvojio zbog dolaska zime koja je ugasila sve nade o zavravanju kampanje u
ovoj sezoni.
23
Biljeka o zimskim uvjetima vjerojatno znai da je Vatinije ratovao protiv sjevernog
dijela Delmata iza dinarskog gorja, gdje je klima puno gora od priobalnog zalea na jugu.
Posljednje pismo, koje je Ciceronu poslano poetkom 44. pr. Kr., otkriva ogorenog Vatinija koji
se ali zbog Cezarovog odbijanja da mu da trijumf za koji vjeruje da ga je zasluio. Za ovo
odbijanje okrivljuje veliko podcjenjivanje snage Delmata koje je iroko prihvaeno u Rimu: oni
imaju 60 uporita (oppida), a ne 20 kako se obino pretpostavlja.
24
Ova korespondencija sa
Ciceronom ispravlja utisak koji daje Apijan da su Vatinijeve nevolje otpoele tek nakon to se u
inozemstvu saznalo za Cezarovu smrt.
Nakon martovskih Ida Vatinije se naao izoliranim s vojskom koja, po Dionu,
25
nije imala
dobro miljenje o svom zapovjedniku, to je ponaanje koje je razumljivo nakon zimske kampanje
protiv Delmata pod vojskovoom koji oajniki trai trijumf. On je ostao u svojoj provinciji sve

18
Bell. Afr., 10.
19
Appian, Ill., 13.
20
Cic. Epp. ad fam., V., 9, 10a, 10b. Ciceronov odgovor, V., 11.
21
V., 9 (datirano 11. srpnja 45.).
22
Nie, str. 245 i d.
23
V., 10b.
24
V., 10a (pisano poetkom 44.).
25
Dio, XLVII., 21, 6.
do kraja 44. ili poetka 43. pr. Kr., kada je otiao za Dirahij i ovaj grad drao protiv vojske Marka
Bruta, ali njegove su ga trupe sa zadovoljstvom napustile i pridruile se suprotnoj strani.
26
Kasnije
je Vatinije dobio svoj trijumf, ali ne prije nego je prolo 18 mjeseci (31. srpnja 42.).
27
Imamo
dobrog razloga vjerovati Vatinijevim tvrdnjama da je slomio mo Delmata. Oito je Oktavijan
desetljee poslije mogao operirati unutar njihova teritorija bez velikog rizika, iako se mudro
zadrao juno od Dinare. No, dugorono gledano, sve kampanje otpoete s jadranske obale
nainile su malog napretka u unutranjost. Pacifikacija unutranjosti traila je daleko iru procjenu
zemljopisnih okolnosti nego je postojala za posljednjih desetljea Republike.
Podjela rimskog svijeta nainjena u Brundiziju 40. pr. Kr. dala je Oktavijanu zapadne
provincije, osim Afrike, a Marko Antoniju Istok. Demarkaciona linija izmeu njihovih podruja
utvrena je na staroj ilirskoj prijestolnici Skodri, pokazujui kako su jo uvijek bile velika
psiholoka i fizika barijera planine Crne Gore i sjeverne Albanije.
28
zapovjednitvo nad
Makedonijom, Antonijevom jedinom velikom europskom provincijom, povjereno je Gaju Aziniju
Polionu, konzulu 40. pr. Kr., zahvaljujui ijem su naporu i posredovanju posvaani Trijumviri
bili privoljeni sastati se u Brundiziju. Kao prokonzul Makedonije on je otpoeo operacije protiv
Partina, koji su jo uvijek ivjeli u zaleu Dirahija.
29
Cilj je bio drati legije spremnima, a po
mogunosti i ostvariti neki plijen, zaposliti ih zimskim manevrima umjesto preputanja ljenarenju
u zimovnicima. Partini su izabrani kao rtva jer su nedavno pokazali jaku podrku stvari Marka
Bruta. Polion ih je potukao u nekoliko bitaka i proslavio trijumf nad njima 25. listopada 39. ili 38.
pr. Kr.
30
drugi pisci povezuju Poliona s ratom protiv Delmata: Flor biljei da je on zaplijenio
njihova stada, oruje i zemlje, dok mu Horacije posveuje jednu odu i naziva ga Delmaticus.
31

Flor je notorno nepouzdan i konfuzan izvor, a Horacije koristi dobro poznati trijumfalni naslov,
radije nego tehniki toniji ali manje laskavi Parthinicus. Polion nije mogao operirati protiv
Delmata kao Antonijev prokonzul u Makedoniji, jer je ovaj narod bio daleko na sjeveru i dobrano
unutar Oktavijanovog teritorija. Konano, sholijast uz Virgilijev etvrti eklogija objanjava ime
Polionovog sina Salonina time to je Polion osvojio Salonu i svoje novoroeno dijete nazvao po
tom dogaaju. To je izmiljotina: u ovo vrijeme ime Saloninus ne moe nastati od ovoga grada, za
kojega je pridjev Salonitanus. Nema dokaza koji bi povezivali Poliona sa Salonom ili govorili da
se on ikada borio protiv Delmata.
32


26
Appian, Ill., 13; cf. Liv. Per., CVIII.; Appian, BC, IV., 75; Cic. Philip., X., 13; Plut. Brutus, 25; Vell. Pat., II., 69, 3-
4.
27
Inscr. It. XIII., 1, 86, 342 i d, 567 i d.
28
Dio, XLVIII., 28, 4; cf. I., 6, 4-5, te Appian, BC, V., 65, koji spominje Skodru.
29
Nema sumnji u lokaciju Partina, Strabo, VII., 7, 8; Plin. NH, III., 145, itd. O natpisu koji govori o Partinima u dolini
Morave na delmatsko-mezijskoj granici, vidi nie, str. 165.
30
Dio, XLVIII, 41, 7; Appian, BC, V., 75; Inscr. It. XIII., 1, 86, 342. Trijum je vjerojatno odran u ranijoj godini jer
Dion, loc. cit., implicira da je kampanja bila kratka. S prikupljenim plijenom Polion je obnovio Atrij Slobode (Atrium
Libertatis) u Rimu, MRR, 2, 387-9.
31
Florus, II., 25; Hor. Carm. II., 1, 16.
32
Tako R. Syme, CQ, 31 (1937), 39 i d. Za etnik od Salone cf. L. Valerius Acutus Salonit(anus), svjedok na diplomi
70., XVI., 11; cf. III., 2108, 8804, Steph. Byz., s.v. Za biljeke sholiasta, PIR
2
, A 1241. Kasnije se Saloninus moe
povezati sa Salonom; vidi nie, str. 334, bilj. 1.
5. AUGUSTOVSKO OSVAJANJE (35. PR. KR. 9. PO KR.)


Tri su serije kampanja uspostavile rimsku vlast nad zapadnim Balkanom i postavile
graninu crtu uzdu rijeke Dunava. To su bile Oktavijanove operacije protiv Japoda, Panonaca i
Delmata 35.-33. pr. Kr., Bellum Pannonicum 13.-9. pr. Kr. i guenje velikog ustanka 6.-9. po Kr.
Kao rezultat, Rim je osigurao kontrolu nad stratekom rutom koja je spajala sjevernu Italiju s
glavnim rimskim sreditima uzdu srednjeg i donjeg Dunava, kao i s Malom Azijom i istonom
granicom. Ova ruta, koja je prolazila kroz Sisciju, Sirmij (Mitrovica) i Serdiku (Sofija), inila je
ivotno vaan kopneni most izmeu istone i zapadne polovine rimskog svijeta, a kada su je
presjekle barbarske invazije krajem 4. st. po Kr. Istok i Zapad su brzo poli svaki svojim
odvojenim putem. Neto neposredniji uinak ovih kampanja bila je promjena rimskog poloaja u
ovom regijonu, iz prostora dviju nepovezanih prokonzularnih provincija Ilirika i Makedonije u
veliki prostor koji je dosezao do Dunava i kojim su upravljali carski konzularni legati, imajui
zapovjednitvo nad preko 7 legija. Od njega su nainjene tri velike podunavske provincije. Mezija
(izmeu Trakije i donjeg Dunava). Donji Ilirik (izmeu Save i srednjeg Dunava) i Gornji Ilirik
(izmeu Save i Jadrana). Mezija se prvi puta javlja kratko prije 6. po Kr.; druge dvije rezultat su
Augustove podjele velike provincije Ilirika kratko nakon 9. po Kr. i ubrzo e postati poznate pod
svojim trajnim imenima: Panonija i Dalmacija. Osvajanje i organizacija provincije Dalmacije,
trokuta teritorija koji je obuhvaao dalmatinski kr, bosansku umu i crnogorske planine, bio je
samo dio vojnog postignua dugog augustovog principata i moe se potpuno procijeniti samo u
kontekstu ope strategije koju su zamislili August i njegovi savjetnici. To je bio pothvat kojega su
pjesnici toga vremena uglavnom ignorirali, pa ipak, za razliku od Germanije ili Istoka to nije bio
posao koji se mogao odgoditi ili zanemarivati kako su se mijenjali lokalni uvjeti. Ukoliko se
eljelo podunavski prostor i zemlje juno od njega uiniti sigurnima i vrsto ih povezati s
ostatkom Carstva, tada je osvajanje Ilirika bilo nunost.
1

Glavni izvor za Oktavijanove operacije 35.-33. pr. Kr. je sam vrhovni zapovjednik. Veliki
dio Apijanove Illyrike posveen je prii o ovim ratovima, koju je obilno izvlaio iz Augustovih
Memoara.
2
Dio se sastoji od transkripta slubenog saetka (relatio) kojega je Oktavijan podnio
Senatu na kraju rata, kojemu je dodao detaljno izvjee o vlastitim iskustvima s bojnog polja kao
vojnog zapovjednika. Nakon kratke digresije o panonskim narodima Apijan primjeuje: "Toliko
sam bio u stanju pronai o ranoj povijesti Ilira i Panonaca, a niti u komentarima drugog Cezara,
zvanog August, nisam uspio pronai nita ranije o Panoncima. Ipak, mislim da su i drugi narodi
osim onih spomenutih ranije doli pod rimsku vlast. Nije mi poznato na koji nain, jer August nije

1
Osim recentnih detaljnih studija pojedinih kampanja koje su nainili Schmitthenner, Koestermann i Paali (vidi
nie), posljednja opa rasprava o ovim ratovima je R. Syme, CAH, 10, 340 i d; cf. J.J. Wilkes, UBHJ, 10 (1965), 1 i d.
2
Appian, Ill., 14-28; Dio, XLIX., 34-8, 43, 8; Strabo, IV., 6, 10, VII., 5, 2-4; Liv. Per. CXXXI.-II.; Vell. Pat., II., 78,
2; Florus, II., 23; Suet. Aug., 20; Orosius, Hist., VI., 19, 3.
pisao o djelima drugih toliko koliko o svojima, govorei kako je ponovo pokorio one koji su se
pobunili, natjeravi ih platiti dugovanje tributa, kako je pokorio sva plemena koja su nastanjivala
vrhove Alpa, barbarske i ratnike narode koji su esto pljakali susjednu Italiju".
3
Ovi alpski
narodi ukljuuju Salase iz Dora Baltee oko Aoste, koji su bili na zlu glasu zbog svojih upada u
Italiju i drugih smetnji na putovima koji su preko planina vodili u Galiju. U dijelu memoara koje
koristi Apijan, August je ukljuio i biljeke o operacijama protiv ovih naroda koje su u njegovo
ime vodili Marko Valerije Mesala Korvin (cos. suff. 31. pr. Kr.) 34. pr. Kr. i Gaj Antistije Vetus
(cos. 30. pr. Kr.) 35. pr. Kr.
4
U biljekama o operacijama na sjeveru i istoku Italije Apijan se u
potpunosti oslanja na Augusta, za razliku od Diona, ije se biljeke razlikuju na brojnim
znaajnim mjestima, posebno to se tie razloga pokretanja kampanja i planiranja buduih
pothvata. Nakon to je iskusio prilino potekoa pokuavajui sastaviti koherentnu priu o
rimskim ratovima u Iliriku (vidi gore citirani odlomak), Apijan se s prilino olakanja okrenuo
Augustovim Memoarima i svoje stranice popunio carevim pothvatima.
Motivi iza Oktavijanovih vojnih pothvata su jasni, a to ih vrsto smjeta zajedno s
republikanskom tradicijom pokretanja operacija iz razloga koji imaju malo dodirnih toaka s
prostorom na kojemu se izvode. Njegov osobni uinak kao vojnog zapovjednika na terenu bio je
znatno ispod onoga to bi se oekivalo od posvojenog sina velikog Julija, posebno u nedavnim
ratovima protiv Seksta Pompeja na Siciliji, a posjedovao je i malo od onoga magnetizma kojim je
diktator poticao na smjele pothvate u kampanjama. Oktavijan je shvatio da njegove legije trebaju
jedan stvarni trening i utvrivanje discipline u ratnim uvjetima kako bi se uklonilo tinjajue
nezadovoljstvo koje je u bilo koje vrijeme moglo eskalirati u ozbiljnu pobunu. Velej je vrlo
odreen o ovome i sve operacije 35.-33. pr. Kr. tretira kao manevre za uvjebavanje kako vojnika,
tako i njihovog vojskovoe, s jednim okom na predstojeem sukobu protiv Marka Antonija. U
vie prilika Oktavijan je osjetio nunim osobno se izloiti na elu bitke, pa ak i pretrpjeti rane
koje su ga uinile omiljenim meu trupama, posebno kada se proulo da nije poginuo kako su svi
strahovali jednom prilikom. Takve su bile neukusne smicalice na koje se Oktavijan navukao da bi
od sebe stvorio osobu koja je prirodni par Juliju ili Antoniju. U irokom luku koji se prostirao od
sjevernih Alpa, preko sjeveroistone Italije do dalmatinske obale i granice njegova teritorija na
Skodri, neke vojne operacije bile su nune, posebno protiv Salasa i Japoda, koji su u prethodnih
20 godina dvaput pregazili Akvileju i popljakali koloniju Tergeste (Trst). Na drugoj strani
Jadrana neka su stara rimska naselja na teritoriju Delmata sada bila uzdignuta na status kolonija,
kao nagradu za podrku Cezarovoj stvari tijekom graanskog rata. Oni su, prirodno, od Cezarovog
nasljednika oekivali podrku i zatitu od Delmata, koji nisu odloili oruje ve preko deset

3
Appian, Ill., 14-15 i bilj. 2, gore str. 34.
4
Antistije: Appian, Ill., 17; cf. Strabo, IV., 6, 7, vjerojatno kao legat u Transalpinskoj Galiji, MRR, 2, 407. Dio,
XLIX., 38, 3, smjeta Korvinove operacije prije Oktavijanovih operacija protiv Panonaca (35. pr. Kr.) i Delmata (34.
pr. Kr.). Godine 35. pr. Kr. on se nalazio u Iliriku i borio se protiv Japoda u Lici, Pan. Mess., 106-17 spominje
Arupine; cf. Schmitthenner, 234 i d.
godina i jo su uvijek drali bojne znakove zarobljene od Aula Gabinija 48. pr. Kr. Najurnije je
bila potrebna neka akcija koja e zatititi Italiju od upada sa sjeveroistoka, najlakeg puta za
ulazak invazora. Prolo je oko deset godina od smrti kralja Burebiste i prestanka opasnosti od
irenja Daana, ali mnogi su se jo sjeali tjeskobnih mjeseci tijekom graanskog rata u kojima je
invazija izgledala moguom. Javno miljenje da je Cezar planirao neke operacije protiv njih malo
prije smrti, znailo je da je Oktavijan tu zadau dobio u naslijee. U periodu prije Akcija oba su se
preivjela Trijumvira obraala Daanima diplomatskim obeanjima, kako bi sprijeili drugu stranu
da ih u predstojeem sukobu iskoristi za upade na teritorij protivnika. Stvarno nije nedostajalo
vojnih zadataka za mladog revolucionara.
5

U saetku izvjetaja o svojim operacijama koji je podnio senatu, Oktavijan poinje
tvrdnjom direktno usmjerenom protiv svoga rivala na Istoku: "On je obavijestio Senat, na nain
usporedbe s Antonijevom tromou, da je oslobodio Italiju od divljih plemena koja su je toliko
esto napadala".
6
Nakon toga je nabrojio pokorene narode ili one koji su mu se predali, podijeljene
u tri dijela po koliini otpora koji su mu pruili. Oni na prvom popisu bili su savladani "jednim
udarcem", druga skupina traila je "veliki napor", a konano su nabrojani i oni koji su mu "stvorili
velike probleme". Pria iz Augustovih Memoara ograniena je samo na njegove uspjehe i dodiruje
se samo onih naroda navedenih u treoj kategoriji, pa je mogue s prilinom tonou trasirati
njegov put na karti. Mnotvo navedenih naroda, veinom oni iz prve skupine, ali neki i iz druge,
su imena koja nigdje drugdje nisu potvrena i vjerojatno se radi samo o zajednicama koje su bile
dio bolje poznatih veih naroda, dok su drugi bili prilino udaljeni od rata i njihovo se osvajanje
vjerojatno sastojalo od formalnog pokoravanja preko izaslanika poslanih u Oktavijanov logor.
7

Narodi nadvladani "jednim udarom" bili su Oksieji, Pereneti, Bathiati, Taulanti, Kambeji,
Cinambri, Meromeni i Piriseji. Veina ovih moe se povezati s grupama malih naroda koje Plinije
smjeta na jugoistok Dalmacije, izmeu Neretve i Drima.
8
Druga skupina, ona pokorena "uz
velike napore", bili su Dokleati, Karni, Interfrurini, Narezi, Glintidioni, Taurisci, Hipasini, Besi,
Meliteni, Korkireni, Liburni i Cisalpinski Japodi. Svi osim tri od ovih su poznati narodi koji se
mogu precizno locirati. Prilino na sjeverno bili su Karni sa sreditima u mjestima Julium
Karnikum (Zuglio) i Karnium (Kranj), uz dananju granicu izmeu Italije i Slovenije; moni
keltski Taurisci, koje spominje i Dion, bili su im susjedi na sjeveru i sjeveroistoku. Njihovo

5
Vell. Pat. II., 78, 2: "Caesar per haec tempora, ne res disciplinae inimicissium otium corrumperit militem, crebris
Illyrico Delmatiaque expeditionibus patentia periculorum bellique exercitus experentia durabat exercitum"; cf. Dio,
XLIX., 36, 1 na isti nain, te dodaje ekonomski motiv odravanja vojske na troak stranih naroda. Nakon rata na
siciliji Oktavijan je iskusio ozbiljnu pobunu svojih trupa koje su traile otpust i nagrade, Appian, BC, V., 128-9; Dio,
XLIX., 34, 3-5. Nema dokaza da je Oktavijan svoj prodor na sjeveroistok planirao kao mjeru vojnog osiguranja od
Marka Antonija. zanimljivo je primjetiti da je jedan od konzula kojega je Oktavijan nominirao kao zamjenu za
Antonijeve konzule koji su odstupili 32. pr. Kr., bio Lucije Kornelije Cina, unuk Sulinog protivnika, koji je planirao
slian vojni trening preko Jadrana, R. Syme, RR, 279, bilj. 3.
6
Appian, Ill., 16.
7
Za lociranje i identificiranje pobrojanih naroda vidi str. 154 i d.
8
Appian, Ill., 16; cf. Plin. NH, III., 143.
pokoravanje vjerojatno se dogodilo tijekom napredovanja protiv Japoda i Panonaca 35. pr. Kr.
9
Po
Apijanu, nakon pokoravanja Tauriska, dva njima susjedna naroda, Hipasini i Besi, slijedili su
njihov primjer. Prvo je ime potpuno nepoznato, dok su potonji poznati samo kao moan narod u
Trakiji daleko na istok od doline Hebra (Marica).
10
Ostatak liste stvara malo problema: Dokleati
su nastanjivali podruje kasnijeg grada Doklea na jugoistoku; Naresi (u dolini Narente) i
Glintidioni (dalje na jugu) bili su susjedi Delmata ije je pokoravanje izvreno 33. pr. Kr. Otoke
zajednice, Korkireni (Korkira Nigra) i Meliteni (Melite), bile su napadnute flotom i njihovo
stanovnitvo porobljeno "zato to su se odali pirateriji", kao i neki meu Liburnima. Ovi napadi
uinjeni su dok je flota plovila na sjever uzdu dalmatinske obale pri svom povratku sa Sicilije.
Osim ovih, navedeni narodi vrlo jasno spadaju u dvije zasebne zemljopisne skupine, jednu na
sjeveroistoku, a drugu u sredinjoj Dalmaciji, koje granie s glavnim sreditima otpora. Ova
sredita navedena su u treoj skupini, onih "koji su mu prouzroili najvie tekoa", gdje su
ukljueni najvei narodi protiv kojih je operacije vodio osobno Oktavijan, a koje su prilino
detaljno bile opisane u njegovim Memoarima. Istraivanja nisu otkrila nita obmanjujue u
Augustovim biljekama o vlastitim kampanjama, bilo to se tie njihova dosega, bilo njihovih
postignua.
11

Oktavijan je svoje napredovanje otpoeo vjerojatno 35. pr. Kr. napadom na Japode iz
liburnske luke Senije (Senj) i preao Velebit da bi uao u Liku koju su nastanjivali Cisalpinski
Japodi.
12
Moentini iz Monetija (Brinje) i Avendeate iz Avendona (Crkvinje kod Otoca) predali su
se na njegovom pribliavanje, ali brojniji Arupini iz Arupija (Prozor) prvo su se drali u svojoj
tvravi na brdu Vital, ali su se kasnije povukli u ume. Oktavijan nije unitio njihovo uporite, ve
im je dozvolio da se u njemu ponovo nastane nakon to su mu se pokorili.
13
Odavdje je krenuo na
istok preko Alpi (Velika i Mala Kapela, Pljeevica) da bi dosegao Transalpinske Japode. Kako bi
izbjegao opasnosti od zasjede u vrlo umovitom podruju, Oktavijan je razdijelio trupe u odvojene
kolone koje su simultano napredovale uzdu dolina i uzvisina. Iz Likog polja njegova je ruta
slijedila pravac dananje ceste Senj Karlovac do rijeke Kupe, rimske Kolapis; uzdu ovog
pravca bila su dva glavna uporita Transalpinskih Japoda, Terponij (Gornji Modru) i Metulum
(brdo Vinica nedaleko Ogulina).
14
Prvo od njih zauzeto je bez velikih tekoa i, kao i ranije s
Arupinima, Oktavijan nije unitio fortifikacije ve je dozvolio stanovnicima da tamo ostanu nakon
to su se pokorili. Ukoliko je mogao ostvariti bilo kakvo zadovoljavajue "pokoravanje",

9
Appian, Ill., 16. O Karnima, RE, 3 (1899), 1598 i d, a o Tauriscima, G. Alfldy, Historia, 15 (1966), 224 i d.
10
Apijan jasno implicira da su oba ova naroda graniila s Tauriscima, pa zbog toga Hipasini ne mogu biti Hemasini
kod Plin. NH, III., 143, nedaleko Jadrana.
11
Appian, Ill., 17. Dasioi nam nisu poznati, a Schweighuser (ed. 1785) predlae itanje Daisititai, to je narod u
okolini Sarajeva (nie, str. 170), ali ovi se nigdje ne spominju u detaljnim biljekama o operacijama i prilino su
udaljeni od prostora vrenja operacija.
12
Za Oktavijanove pokrerte i ukljuena mjesta 35.-33. pr. Kr. vidi G. Veith, Feldzge etc., passim.
13
O njihovoj lokaciji i kasnijim gradovima vidi str. 264 i d.
14
Appian, Ill., 18 i d; Dio XLIX., 35; Florus, II., 23; cf. Veith, 29 i d. Tijekom dvadesetih godina vodile su se une
rasprave oko ubikacije Metuluma; cf. T. Rice Holmes, Architect, etc., I., 226 i d. Pitanje je rijeio III., 10060; cf. str.
266.
Oktavijan je oito bio zadovoljan to moe krenuti dalje i izbjei gubljenje vremena na opsadama
ovakvih mjesta. Politiko sredite Transpadanskih Japoda bio je Metulum koji se nalazi u
otvorenijem podruju nedaleko Josipdola, a ovdje se Oktavijan susreo s organiziranim otporom.
Prvi rimski napad bio je odbijen i obje su se strane pripremile za potpunu opsadu, a za nju su
Japodi raspolagali nekim rimskim opsadnim spravama koje su uspjeli zarobiti od raspadnute
vojske Decima Bruta nakon bitke kod Mutine 43. pr. Kr., pa su ih sada koristili da bi uznemirivali
Rimljane. Oktavijan je odluio izvriti jo jedan masovni napad, ali i ovaj je propao, a zapovjednik
je bio lake ranjen. Za pad Metuluma nije toliko zasluan rimski napor koliko nesloga meu
braniteljima, a ak i nakon to se vei dio tvrave predao, neki su se odluili na nastavak borbe u
citadeli. Konano potpuno unitena vatrom i nije ostalo nikakvog traga bedemima, "iako je to bilo
najvee naselje (polis) u ovim krajevima". Tako osigurana predaja Japoda oznaila je prvi sluaj u
kojemu su transalpinske zajednice dovedene pod rimsku vlast. nakon to je glavnina snaga
nastavila napredovanje na Panonce u dolini Save, Poseni, jedna od japodskih zajednica, su se
pobunili ali ih je slomio garnizon koji je Oktavijan ostavio u njihovoj zemlji pod Markom
Helvijem, koji je pobio kolovoe i porobio ostale.
15

Nakon toga, Oktavijan je unitavao podruje Panonaca u dolini rijeke Kolapis tijekom
osam dana dok nije dosegao Segestu, koja se nalazila na uu ove rijeke u Savu. Po Augustovim
Memoarima, "Rimljani su dva puta napadali zemlju Segestana, ali nisu uzeli niti taoca, niti ita
drugo, iz kojeg su razloga Segestani postali vrlo bahati". Jedan od tih napada vjerojatno je bila
uspjena ekspedicija konzula 119. pr. Kr., Aurelija Kote i Metela, koju je Apijan ve bio
zabiljeio.
16
Mjesto je opisano kao "snano zatieno rijekom (Sava) i s vrlo velikim kanalom koji
ga je opasivao". Dion biljei da je ovaj kanal bio izgraen puno kasnije: "jer dok su oni
(Segestani) imali jake bedeme, pouzdavali su se u potpunosti u dvije plovne rijeke. Ona zvana
Colopis (Colapis) protjee odmah uz liniju njihova bedema i ulijeva se u Savu ne puno nakon
toga. Sada okruuje cijeli grad, jer mu je Tiberije dao takav oblik iskopavi veliki kanal koji vodu
nakon toga vraa u prvobitni tok. Ali u to vrijeme prostor koji je preostao izmeu Coloposa koji
protjee neposredno uz bedeme, te Save na drugoj strani, koja protjee na maloj udaljenosti, bio je
utvren palisadama i kanalima". Apijanov opis ne ukljuuje kanal koji je prokopao Tiberije,
vjerojatno tijekom jedne od svojih ranijih kampanja u ovom prostoru, 12. pr. Kr.
17

Osim kod opisa Segeste, Apijanove i Dionove biljeke znatno se razlikuju i oko motiva
Oktavijanovog napada i uloge brodovlja ukljuenog u ovu kampanju. Po prvome, Oktavijan je
zapovjedio da mu se naprave brodovi na Savi, ne za napad na Segestu, ve da bi mu prevozili

15
Djelovi vojske Decima Bruta su u povlaenju nakon Mutine dosegli Japode, Dio, XLVI., 53, 2. Kada je Oktavijan
bio ranjen pod Metulumom vojska je vjerovala da su ga Japodi namamili u zamku. Augustov opis tog dogaaja,
onako kako je sauvan kod Apijana, u mnotvu se detalja poklapa s herojskom epizodom iz ivota Aleksandra
Velikog za napada na grad Malians u dolini Inda, gdje je ovaj takoer sa acicom prijatelja ostao odsjeen u tvravi,
Arrian, Anab., VI., 9 i d. Nita nije poznato o Marku Helviju, iako R. Syme, RR, 251, bilj. 3, spekulira s moguom
vezom s pjesnikom Markom Helvijem Cinom.
16
Kota i Metel: Appian, Ill. 11 i str. 33. Umjeani Panonci bili su Kolapiani, Plin. NH, III. 147 i d.
17
Appian, Ill., 22; Dio, XLIX., 37, 3-4; cf. G. Veith, p. 47, za plan grada.
snabdijevanje do Dunava za slijedee operacije protiv Daana i Bastarna.
18
Osvajanje Segeste vidi
se samo kao uvod glavnom napadu na Daane, za koje je ona bila vitalna baza. On je ak u
poetku traio od stanovnika da mu omogue koristiti svoj grad u ovu svrhu. Vladajua skupina se
ak i suglasila s tim, ali obian je narod zatvorio kapije pred njim i on je bio prisiljen grad uzeti
silom.
19
S druge strane, Dionova verzija je potpuno razliita: "on (Oktavijan) nije imao nikakvih
pritubi na njih, niti su oni zgrijeili na ikakav nain, ali elio je svoje vojnike uvjebati na troak
stranog naroda, jer je svaku demonstraciju protiv slabijeg naroda smatrao opravdanom kada je ona
prihvatljiva onome s jaom vojskom". U Dionovoj verziji brodove su osigurali "oblinji
saveznici".
20
Oni su dotegljeni uzdu Dunava (Ister), preko Save i zatim u Kolapis, gdje je on
napao Panonce. Napad je bio neuspjean i odbijen je uz velike gubitke meu vojnicima i
mornarima, ukljuujui i admirala Menodora (Menas) neko osloboenika Seksta Pompeja.
21
Tek
kada su Segestani shvatili da su odsjeeni od svake mogunosti dobivanja pojaanja, predali su
svoj grad nakon opsade koja je trajala 30 dana. Savezniko brodovlje koje spominje Dion moglo
je doi od Tauriska i drugih norikih saveznika, te je vjerojatno dopremljeno Dravom u Dunav
kratkim putom od Osijeka do Beograda, a zatim nazad na zapad Savom do Segeste. Nakon
osvajanja grada neke su rimske trupe mogle pratiti brodovlje na povratnom putovanju, na taj nain
opravdavajui Oktavijanove tvrdnje, izreene u govoru vojnicima prije bitke kod Akcija, da je
"pokorio Panonce i napredovao sve do Istera".
22
Nakon predaje, Oktavijan je razruio dio gradskih
bedema i ovdje ostavio garnizon od 25 kohorti pod Fufijem Geminom, te se vratio u Rim. Neto
kasnije protunapad Segestana ga je prisilio na brzi povratak, ali kada je stigao njegov je garnizon
ve bio povratio poloaje.
23

U narednim sezonama Oktavijan je okrenuo svoje operacije prema Dalmaciji. Daani i
Bastarni mu vie nisu bili na umu. U Apijanovim biljekama ova promjena jedva da je
zabiljeena. Kako Segestani vie nisu stvarali probleme, "zato je August svoje snage okrenuo
protiv Delmata".
24
Oni se nisu suprotstavljali rimskoj vojsci jo od kampanja Publija Vatinija prije
10 godina i jo su uvijek drali pet kohortalnih bojnih znakova otetih Aulu Gabiniju 48. pr. Kr.
kod Sinodija: "jer nisu isputali oruje kroz deset godina".
25
Da bi se suprotstavili Oktavijanovom
napadu Delmati su udruili svoje snage pod vojskovoom Versom, koji je okupio vojsku od preko
12.000 ljudi. Dion biljei da je operacije zapoeo Marko Agripa; to je vjerojatno bilo poetkom

18
Appian, Ill., 23.
19
Ne moe se iskljuiti odravanje nekog politikog kontakta s Daanima u to vrijeme. Antonijeva probaganda mogla
bi biti tvorac prie o tome da je Oktavijan ponudio enidbeni savez Kotizonu, Suet. Aug., 63; cf. M.P. Charlesworth,
CQ, 27 (1933), 173 i d.
20
Dio, XLIX., 36, 1. On ne spominje ni Bastarne, niti Daane, ali biljei da je Oktavijan planirao posjetiti Britaniju i
ve je bio stigao do Galije kada je pozvan nazad zbog pobune Segestana, XLIX., 38, 2.
21
MRR, 2, 410..
22
Dio, L., 26, 3-4.
23
Appian, Ill., 24. Gemin je vjerojatno otac Gaja Fufija Gemina, sufektnog konzula 2. pr. Kr.
24
Appian, Ill., 24, to slijedi neposredno nakon uguenja pobune Segestana.
25
Appian, Ill., 25.
34. pr. Kr. jer je on bio prisutan kod napada na Metulum prethodne godine.
26
Prvi cilj bila je
Promona, neko liburnska utvrda koju su osvojili Delmati pred vie od 20 godina.
27
Verzo se
uspostavio ovdje i glavninu svojih snaga razmjestio u sredinje uporite,
28
dok je ostatak poslao na
okolna brda koja su nadvisivala rimske poloaje. Oktavijan je poeo organizirati opsadu mjesta i
pokrenuo jedan napad da bi testirao obranu glavnog uporita na najviem brdu. Simultani napad
na nekoliko manjih garnizona stvorio je paniku i vanjski garnizoni su se povukli u sredinju
utvrdu kako bi izbjegli da budu odsjeeni od svojih suboraca. Samo glavno uporite i dva manja
poloaja bili su jo drani kada se pojavila delmatska vojska za deblokiranje pod Testimom., ali
Oktavijan je uspio ove odbaciti i gotovo odmah zauzeti Promonu zbog brzopletosti branitelja, ak
i prije nego je njegova linija cirkumvalacije bila zavrena. U bici je poklana treina stanovnitva.
Neki su se pokuali utvrditi u citadeli, ali ona je uskoro osvojena, iako ne prije nego je jedna
kohorta kanjena decimiranjem na kocku (decimatio) nakon to ju je neprijatelj uhvatio
nespremnu. Verzo je poginuo u borbi, a Testim je ostatku vojske zapovjedio da se raspri.
29

Nakon toga, Oktavijan je zauzeo Sinodij, koji se nalazio na rubu ume u kojoj je Gabinije
bio uhvaen u zasjedu.
30
nakon to ga je spalio nastavio je napredovanje uzdu dubokog klanca,
vjerojatno pratei isti put kao i Gabinije uzdu doline ikole, izbjegavajui zasjedu marirajui u
paralelnim kolonama uzdu doline i po uzvisinama, kao to je to uinio i prethodne godine u
zemlji Japoda. Tijekom napada na Setoviju (u klancu Sutina)
31
Oktavijan je zadobio bolnu ranu
kamenom u koljeno tijekom arke protiv snaga za deblokiranje; nakon toga vratio se u Rim da bi
obnaao konzulat za 33. pr. Kr., ostavljajui Statilija Taura (cos. 37. pr. Kr.) da zapovijeda
opsadom.
32
Strabon dodaje da je on takoer osvojio Niniju (moda Knin), ali to je vjerojatno
ostvarila kolona otposlana od glavnine u vrijeme dok je Oktavijan vrio operacije oko Promone.
33

Oktavijan je vratio konzulske fasces istoga dana kada ih je i primio i, nakon to je
imenovao Lucija Autronija Peta svojom zamjenom (suffectus), vratio se u Ilirik gdje je primio
predaju Delmata, koji su sada osjeali uinke zimske blokade koju je organizirao Statilije Taur.
34

Predali su 700 talaca i vratili bojne znakove oduzete od Gabinija. Ovi su bili izloeni u
Oktavijevom trijemu u Rimu koji je obnovljen plijenom uzetim u ovoj kampanji.
35
Delmati su
takoer obeali da e "platiti tribut koji duguju jo od vremena Cezara i da e od sada nadalje biti

26
Dio, XLIX., 38, 3. Agripa kod Metuluma, Appian, Ill., 20.
27
Appian, Ill., 12.
28
O topografiji, G. Veith, 63 i d, takoer W. Bttler, 21 BerRGK (1931), 196 i d, bilj. 33-6.
29
Appian, Ill., 26; Dio, XLIX., 38, 4; Strabo, VII., 5, 5.
30
Appian, Ill., 27; Strabo, VII., 5, 5 govori o zauzimanju "Starog i Novog Sinodija".
31
Appian, Ill., 27; cf. Rav. IV., 19: Situa (Citua). A dec(urio) Set(oviae?) potvreno je u Rideru, nie, str. 244.
32
On se morao pridruiti Augustu u Iliriku nakon svog afrikog trijumfa 30. lipnja 34. pr. Kr., Inscr. It., XIII., 1, p.
569, te ostati ovdje do kraja naredne godine.
33
Strabo, VII., 5, 5. On ne kae da je Oktavijan osvojio sva nabrojana uporita, ve samo dva sinodijska na koja se
odnosi fraza j nprhsen Sebastj, G. Alfldy, Bevlkerung, 123, bilj. 44.
34
Appian, Ill., 28.
35
Appian, Ill., 28; cf. Dio, XLIX., 43, 8. Ovdje se radi o trijemu koji je sagradio Gnej Oktavije (cos. 165. pr. Kr.) koji
je zapovijedao ratnom mornaricom Emilija Paula 167. pr. Kr. u ratu protiv Perzeja, MRR, I., 434, radije nego o
kasnijem Augustovom trijemu Oktavija, posveenom Augustovoj sestri. Vraanje bojnih znakova (signa), zajedno s
drugima iz Hispanije i Galije, zabiljeeno je u Res Gestae, 29.
posluni". Formalno pokoravanje primjeno je i od drugih naroda u ovom prostoru. kada je krenuo
na Derbane, delmatske susjede na sjeveroistoku, ovi su zamolili oprost, obeali da e predati taoce
i platiti tribut. Kako druge nije mogao dosegnuti zbog svoje ozlijede, od njih nije primljeno
nikakvo pokoravanje ili taoci.
36
Skromna postignua tijekom ovih godina Oktavijan je koristio u
svojoj propagandi protiv Antonija prije Akcija, ali trijumf nije proslavio sve do 29. pr. Kr.,
zajedno s onima nad Egiptom i Antonijem (Akcij).
37

S detaljnom priom koju je Apijan prenio iz Augustovih Memoara, iznenaujue je da je
doseg i uspjeh ovih kampanja postao predmetom rasprava. Kretanje zapovjednika je vrlo jasno
opisano, a topografska studija G. Veitha omoguila je precizno trasiranje njegove rute na karti.
38

Godine 35. pr. Kr. kretao se kroz Japode i osvojio Segestu (Sisciju): slijedee godine je zaratio
protiv Delmata u sredinjoj Dalmaciji i primio pokoravanje nekih njihovih manjih susjeda, ali
nigdje nije preao Dinarske Alpe. Osim toga, on ili njegovi legati, primili su formalnu predaju
nekih naroda koji su graniili sa sjeveroistonom Italijom, te jo jedne skupine manjih plemena u
jugoistonoj Dalmaciji nedaleko obale. Godine 1932. E. Swoboda, slijedei ranije studije N.
Vulia, ustvrdio je da je u ovim kampanjama pokoren teritorij jednak kasnijoj provinciji
Dalmaciji.
39
Ova su miljenja utemeljena na Apijanovoj maglovitoj tvrdnji kojom se sumiraju
operacije: "Tako je August pokorio sve Ilire, ne samo one koji su se odmetnuli od Rimljana, ve i
one koji nikada prije nisu bili dovedeni pod njihovu vlast".
40
Za Diona Kasija, historiara iz 3. st.
koji je upravljao i Panonijom i Dalmacijom u razno vrijeme tijekom svoje karijere, termini
Panonija i Dalmacija (koje koristi kroz svoju priu) su istoznani s kasnijim provincijama. Prije
nego je ovaj koncept vrsto sjeo u glave historiara, moe se prepoznati jedan vie korektan opis
prostora i naroda u njemu, barem s etnikog stanovita. Na primjer, Apijan smjeta Panonce u
umovitu zemlju izmeu Japoda i Dardanaca, to bi bila unutranjost kasnije provincije Dalmacije,
dok su Iliri termin koji je striktno ogranien na Japode i druge narode nedaleko obale koji se
proteu na jug sve do Epira, ukljuujui i Delmate, Liburne, Derbane i sve ostale manje narode
paljivo nabrojane u Oktavijanovim izvjetajima. Ovaj ogranieni koncept Ilira mogao se
promijeniti tek nakon velikog osvajanja 13.-9. pr. Kr., kada po prvi puta izrasta rimski koncept
Ilirika koji se prostire od Jadrana do srednjeg Dunava. Niti jedno ime od velikih panonskih naroda
koji su nastanjivali dolinu Bosne, a kasnije uglavnom bili ukljueni u provinciju Dalmaciju

36
Appian, Ill., 28. To su vjerojatno deuri, mali narod u salonitanskom konventu, nie, str. 170.
37
Rat je zabiljeen u Fastima Venuzije pod 34. pr. Kr., Inscr. It. XIII., 1, 254 (bellum Hiluricum). Trijum 29. pr. Kr.
openito je nazvan Ilirskim (Appian, Ill., 28) ili Delmaticum (Fasti Barb. "de Dalmatis" na dan 13. kolovoza 29. pr.
Kr., Inscr. It. XIII., 1, 344; cf. Suet. Aug., 20: "per se gessit (bellum) Delmaticum adhuc adulescens", 22:
"Delmaticum triumphum egit"). Dion govori o njegovom trijumfu nad Panoncima, Delmatima i Japodima, LI., 21, 5.
38
J. Kromayer, Hermes, 33 (1898), 1 i d, G. Veith, Feldzge, etc.; cf. Schmitthenner, 189, bilj. 1.
39
N. Vuli, RSA, 7 (1903), 489 i d; JRS, 24 (1934), 163 i d; E. Swoboda, Octavian und Illyricum (1932); cf. R. Syme,
JRS, 23 (1933), 63 i d.
40
Appian, Ill., 28.
(Mezeji, Ditioni, Dezitijati, itd.), ne javlja se u prii iz Augustovih Memoara. Njihovo
pokoravanje nije niti poelo sve do panonskog rata (13.-9-), a oni su se jo uvijek borili 9. po Kr.
41

Kampanje Cezara Oktavijana u Iliriku 35.-33. pr. Kr. posluile su svojoj svrsi. Kao i u
sluaju uspjeha njegovog adoptivnog oca u Galiji i Britaniji, grad Rim dran je dobro informiran o
napadima na neprijatelje i pljakae Italije, kao i o Oktavijanovim asnim ranama pretrpljenim na
elu bitke. Kako nam svjedoi Dion, uspjesi prve sezone bili su brzo iskoriteni. Pred kraj 35. pr.
Kr. Oktavijan je odgodio ponueni mu trijumf nad Japodima i Panoncima, ali je ovu priliku
iskoristio za podizanje statusa ena iz svoje obitelji. Donesena je odluka o podizanju statua Liviji i
Oktaviji i obje su ene dobile tribunsku nepovredivost, koju je Trijumvir ve bio uzeo za sebe
nakon pobjede nad Sekstom Pompejem prethodne godine.
42
No, njegov poloaj u Rimu jo je bio
daleko od osiguranog. U natjecanju s Antonijem u broju trijumfa, one koju su proslavili njegovi
sljedbenici Tit Statilije Taur nad Afrikom (30. lipnja 34. pr. Kr.) i Gaj Norban Flak (cos. 38. pr.
Kr.) nad Hispanijom (12. listopada 34. pr. Kr.), bili su potpuno zasjenjeni briljantnim trijumfom
Antonijevog velikog vojskovoe Gaja Sosija (cos. 32. pr. Kr.) nad Judejom (3. rujna 34. pr. Kr.).
43

Oktavijanova prekretnica dola je slijedee godine. Uavi na konzulat 1. sijenja 33. pr. Kr.,
Oktavijan je imao pravu priliku rei Senatu i Narodu o svojim kampanjama u protekle dvije
godine, usporeujui svoju energinost s Antonijevom letargijom. Tu je tvrdnju jo vie naglasio
odmah naputajui Rim i vrativi se u Ilirik, nakon to je vratio konzulat istoga dana. Tijekom te
godine samo su njegovi ljudi proslavili trijumfe, dok je sam Oktavijan paradirao povraenim
bojnim znakovima, usporeujui ih s daleko uvenijim bojnim znakovima koje je Kras izgubio
kod Kare 53. pr. Kr., a koji se se jo uvijek nalazili u rukama Parta. Dana 31. prosinca 33. pr. Kr.
zakonski rok Trijumvirata je istekao, a oba konzula izabrana za slijedeu godinu bili su Antonijevi
ljudi., Gaj Sosije i Gnej Domicije Ahenobarb. Koristei svoj presti (auctoritas) i, to je ovdje bilo
daleko vanije, svoje veterane, Oktavijan je zaprijetio konzulima u Senatu i oni su pobjegli na
Istok, odvodei sobom vie od treine senatora.
44

Oktavijanovi uspjesi u Iliriku bili su vie skromni i solidni nego spektakularni. Japodi i dio
Panonaca su ostali vrsto pod rimskom kontrolom: tovie, opasno neprijateljstvo delmata se
izgleda primirilo na dobar broj godina. S druge strane, malo napretka nainjeno je prema
aneksaciji prostora koji je kasnije sainjavao vei dio provincije Dalmacije, a u godinama
neposredno nakon toga nisu postavljene nikakve vojne postaje poput kasnijeg razmjetaja u
krevitoj unutranjosti izmeu Burnuma i Narone. Na obali su uspostavljene kolonije u Poli u Istri

41
Appian, Ill., 22. O panonskim narodima, Strabo, VII., 5, 3 i nie, str. 167 i d.
42
Dio, XLIL., 38, 1. Zakonski, ova je poast dana Oktaviji kao Antonijevoj supruzi, ali nema sumnje da je to bilo na
korist Oktavijanu, Schmitthenner, 218, bilj. 4.
43
Inscr. It., XIII., L., 342; cf. 569 (Fasti Barberini).
44
Oktavijanovi trijumfi 33. pr. Kr. bili su oni L. Marcija Filipa (cos. 38. pr. Kr.), Apija Klaudija Pulhera (cos. 38. pr.
Kr.), oba nad Hispanijom, Lucija Kornificija (cos. 35. pr. Kr.) nad Afrikom, Inscr. It., XIII., loc. cit. Bijeg senatora:
Dio, I., 2, 3-7. Od ukupno oko tisue, sedam stotina senatora borilo se za Oktavijana kod Akcija, Res Gestae, 25.
i Jaderu u Liburniji, a starije cezarijanske kolonije, Salona, Narona i Epidaur, ojaane su novim
naseljenicima.
45

Jednom kada je preoteo Antoniju inicijativu, kampanje u Iliriku ispadaju iz Oktavijanove
propagande. Da je odluio nastaviti izvlaiti slavu iz svojih postignua, ona su mogla postati
notorno poznatom stvari poput kasnijih Klaudijevih uspjeha u Britaniji. ak su i uliziki pjesnici
iz sljedee decenije ignorirali te kampanje. Mesalin Panegirik spominje samo operacije Mesale
Korvina protiv Panonaca i Japoda (posebno Arupina), a niti Virgilije ne spominje ove kampanje
unato brojnim referencama o Akciju i kantabrijskom ratu. U pjesmi objavljenoj kratko nakon
Akcija, Propertije spominje Mutinu, Filipe, sicilsku kampanju i Akcij, ali nita o Iliriku.
46
Uz
asnu iznimku Apijanove Illyrike, niti jedan autor iz kasnijih generacija ovim operacijama ne daje
nikakvu ulogu u velikom rimskom osvajanju.
47

To su bile zadnje kampanje Republike na drugoj strani Jadrana. Vjerne republikanskim
tradicijama, one su voene iz razliitih razloga, koji se uglavnom nisu ticali poslova u Iliriku.
Konanom pobjedom nad Antonijem kod Akcija 31. pr. Kr. i uzimanjem vlasti u ime "Cijele
Italije" (Tota Italia), Oktavijan se transformirao u Augusta (27. pr. Kr.), to je promjena koja je
ukljuivala puno vie od samog imena. Uznemirujue sjeanje na velikog Cezara, toliko
ljubomorno uzgajano tijekom posljednjih 15 godina, baeno je u pozadinu za dobrobit novog
poretka. Kako je bezobzirni i krvoloni mladi revolucionar transformiran u oinsku figuru koju su
slavile sve strane, tako je i stranarski vojskovoa i morski razbojnik kojega smo nedavno vidjeli
u Iliriku, izrastao u dalekovidnog stratega koji provodi iroki program ekspanzije i konsolidacije
Carstva. Sada vie nije bilo bitno ukoliko su se postignua inila manje spektakularnima: vie nije
bilo potrebno rimskom puku mazati oi osvajanjima na istoku, poput onih Gneja Pompeja, ili
uzbudljivim biljekama o opasnim kampanjama iza oceana u Britaniji, poput onih Cezarovih.
Augustova poruka rimskom svijetu bila je: PAX, simbolizirana zatvaranjem Janovog hrama 25.
pr. Kr. Sve do 19. pr. Kr. August je bio ometan slijedom politikih kriza u Rimu, ali uskoro je
mogao sigurno napustiti Rim na nekoliko godina i boraviti u gradovima poput Taraka u Hispaniji
ili Lugdunuma u Galiji, organizirajui administraciju i planirajui kampanje koje e voditi njegovi
legati.

45
O colonia Iulia Pitetas Pola, vidi A. Degrassi, Confine, 60 i d.
46
Pan. Mess. 11, 106-17; Propert., II., 1:
Bella resque ... memoravem Caesaris
...
Nam quotiens Mutinam aut, civilia busta, Philippos
Aut canerem Siculae classica bella fugae
Eversosque foros antiquae gentis Etruscae
Et Ptolemaei litora capta Phari.
47
Liv. Per., CXXXI. (35/4. pr. Kr.): "Cezar je osvojio Japode, Delmate i Panonce", te CXXXII. (33. pr. Kr.): "osvojio
je Delmate"; cf. Orosius, Hist. VI., 19, 3: "U ratovima je Cezar osvojio i umirio Ilirik, Panoniju i dio Italije"; Suet.
Aug., 20, spominje rat (str. 55, gore), ali u njegovom popisu osvojenog teritorija "Panonija, Dalmacija s cijelim
Ilirikom", slijedi tek nakon kantabrijskog rata (27.-5. pr. Kr.). Velleius, II., 90, 1, smatra 9. pr. Kr. godinom kraja
Delmatske nezavisnosti.
Nakon Akcija postojala je urna potreba za pacifikacijom alpskih plemena iji su upadi jo
uvijek uznemirivali gradove cisalpinske ravnice. Poetak je uinjen u godinama prije Akcija, kada
su Gaj Antistije Vet (cos. 30. pr. Kr.) i Valerije Mesala Korvin (cos. 31. pr. Kr.) krenuli protiv
Salasa.
48
S ovim se plemenom konano obraunao 25. pr. Kr. Aulo Terencije Varon Murena (cos.
32. pr. Kr.), koji je unitio njihova naselja i 44.000 ih prodao u roblje u Eporediji.
49
Istovremeno
su drugi zapovjednici, ukljuujui i kasnijeg vojskovou u Iliriku, Marka Vinicija (cos. 19. pr.
Kr.), vrili operacije na galskoj strani, kao to je to inio i Antistije Vet dok je bio legat u
Transalpinskoj Galiji.
50
nakon toga uslijedile su operacije protiv naroda koji su bili dalje na istoku.
Godine 17. ili 16. pr. Kr. Publije Silije Nerva (cos. 20. pr. Kr.), tada prokonzul u Iliriku, napao je i
pokorio Kamune u Val Camonici i Vene (Vennones ili Venostes) u gornjem toku Adige (Val
Venosta, Vintschgau). Tijekom Silijevog boravka na zapadu, neki noriki i panonski narodi upali
su u Istru, ali su potueni od njegovih legata, a to je vjerojatno bilo opravdanje za aneksaciju
Norika koja se ubrzo dogodila.
51
Operacije 15. pr. Kr. bile su neto ambicioznije. Mlai Augustov
posinak Druz poveo je vojsku Ilirika na sjever preko sredinjih Alpa, vjerojatno uzdu Val
Venoste i u dolinu Inna preko prijevoja Brenner, gdje se pridruio starijem bratu Tiberiju koji ne
iz Galije napredovao na istok protiv Vindelika iz Bavarije i Reana.
52
Dugo odgaana pacifikacija
Alpa bila je prvo postignue Augustove kue i obiljeena je trijumfalnim spomenikom u La
Turbie u brdima iza Monaka. Ovdje su navedeni "svi alpski narodi koji su ivjeli izmeu gornjeg i
donjeg mora dovedeni pod vlast rimskog Naroda" u popisu od 49 imena.
53
Ovim operacijama
Cisalpinska Galija je osigurana i vie nee traiti da prokonzuli s vojskom iz Ilirika paze na
invazije u Italiju iz ovog prostora; istovremeno su alpski narodi dovedeni u blii dodir s
Cisalpinskom Galijom atribucijom gradovima u ovoj nizini;
54
pa ipak, jo je uvijek bio potreban
garnizon sjeverno od Alpa, meu Reanima.
55

Tijekom zadnjih desetljea Republike malo napretka je nainjeno na donjem toku Dunava.
Vojska koja je ovdje ostala nakon Akcija bila je pod nadzorom prokonzula Makedonije, ija je
zadaa vie od stoljea bila odbijati Traane i Ilire (Skordiske, Dardance, Bese, Denthelete, itd.)
od Makedonije i Grke. Ovdje su redovito zadobivani trijumfi, ali malo toga je osvajano.
56
Na
krajnjem sjeveroistoku rimsko je oruje dosegnulo grke kolonije na Crnom moru (Apolonija,
Kalatis, Tomi, Istar) godine 72.-71. pod prokonzulom Markom Terencijem Varonom Lukulom
(cos. 73. pr. Kr.).
57
Opasan razvoj za Rim bila je ekspanzija Daana iz Transilvanije pod
Burebistom, koja je zaprijetila ne samo invazijom u Makedoniju, ve i puno opasnijom

48
Str. 47, bilj. 4.
49
Dio, LIII., 25, 3-5; Strabo, IV., 6, 7.
50
Dio, LIII., 26, 4, spominje operacije protiv Germana.
51
Dio, LIV., 20, 1-2. Silije je potvren kao prokonzul i patron Enone, III., 2973 i nie, str. 205.
52
Jedana od najuvenijih kampanja Augustovog vremena; za reference vidi PIR
2
, C., 941.
53
Plin. NH, III., 136-7, koji donosi tekst. Sada poznati i fragmenti izvornog spomenika, V., 7817.
54
Chilver, CG, 23 i d.
55
ILS, 847; cf. Ritterling, legio 1226 i d.
56
Deset trijumfa je dodijeljeno izmeu 146. i 30. pr. Kr.
57
MRR, 1, 118, 124.
mogunosti invazije u Italiju sa sjeveroistoka. Tijekom Cezarove diktature Rimom su kruile
glasine o ovakvoj invaziji, a govorilo se i da je Cezar planirao operacije protiv njih neposredno
prije smrti.
58

U kritinim godinama prije Akcija, vrijedan regrut za Oktavijanovu stranku bio je Marko
Licinije Kras, unuk Trijumvira, koji je kompenzirao nedostatak plemenitih imena meu njegovim
sljedbenicima. Obeana nagrada Krasu bila je konzulat 30. pr. Kr. i prokonzularno zapovjednitvo
u Makedoniji.
59
Ovdje su migracije Bastarna stvarale nered juno od Dunava. Prije nekih 30
godina oni su potukli rimsku vojsku poslanu na njih i zarobili neke orlove, ali sve dok nisu preli
juno od gorja Hemus (Balkan) nisu predstavljali veliku opasnost za rimsku Makedoniju.
60
No, ne
puno prije 29. pr. Kr. oni su poharali dolinu Strimona i napali neke rimske saveznike. Godine 29.
Kras ih je odbacio preko Hemusa i masakrirao njihovu vojsku kod rijeke Cebrus (Cibrica), koja je
kasnije bila granicom izmeu Gornje i Donje Mezije.
61
Nakon napada na jo neke mezijske
narode, Kras se vratio u svoju provinciju na zimovanje. Slijedee godine su Bastarni, oito
nepodueni lanjskim masakrom, ponovo napali i Kras ih je i drugi puta potukao i ovaj put prodro
sve do Dobrue, gdje je vratio izgubljene orlove nakon zauzimanja getskog uporita Genukla.
62

Kras je nagraen trijumfom nad "Traanima i Getama", ali njegov zahtjev za najveom au,
spolia opima, zbog toga to je vlastitom rukom ubio neprijateljskog vou, nije bila odobrena.
August nije mogao dozvoliti takav presti suparniku i odbio ga je pod banalnim opravdanjem:
Krasov je trijumf bio odgoen 18 mjeseci.
63
sada je rimska kontrola bila uspostavljena na donjem
Dunavu i uzdu crnomorske obale, dok su dalje na zapadu getska poglavitva uivala status
rimskih klijenata.
64

U godinama nakon 27. pr. Kr. zabiljeeno je nekoliko izoliranih prepada; traka plemena
bila su ponovo aktivna i u vie navrata bila je potrebna rimska intervencija u poslove odrizijskog
kraljevstva, na primjer, ona Marka Lolija (cos. 21. pr. Kr.) godine 19.-18. pr. Kr.
65
Oko dvije
godine kasnije Dunav su preli Sarmati; Makedonija je propatila od upada keltsko-ilirskih
Skordiska i Dentheleata.
66
U odgovoru Skordiscima, vojska iz Makedonije je ula u njihov teritorij
oko Sirmija, izmeu donje Drave i Save. To bi moglo biti Tiberijevo djelo 14.-13. pr. Kr., jer se
Skordisci 12. pr. Kr. navode kao rimski saveznici koji pomau Tiberiju u pokoravanju panonskih

58
F.E. Adcock, CAH, 9, 714 i d.
59
Izvori za Krasa: Dio, LI., 23, 2-27, 3; Liv. Per. CXXIV.-V.; Florus, II., 26. O topografiji, Patsch, Beitrge, V/1, 69 i
d.
60
Neko je postojao veliki strah da e ih Perzej poslati na Italiju.
61
Dio, LI., 23, 2 i d.
62
O lokaciji Genukle, Patsch, Beitrge, V/1, 70 i d.
63
"Nad Traanima i Getama", 4. srpnja 27. pr. Kr., Inscr. It., XIII., 1, str. 86, 344, 571. O aferi sa spolia opima, R.
Syme, RR, 308.
64
Na taj je nain priznata uloga Geta, Dio, LI., 24, 7; 26, 1.
65
Dio, LIV., 20, 3; cf. BCH, 56 (1932), 207 i d, dedikacija u Filipima.
66
Dio, LIV., 20, 3; pod 16. pr. Kr.
Breuka oko srednjeg toka Save.
67
Odsustvo vojske iz Makedonije 14.-13. pr. Kr. moglo bi biti
razlogom zbog kojega je Lucije Kornelije Pizon (cos. 15. pr. Kr.) s vojskom Pamfilije doveden u
Malu Aziju kako bi uguio ustanak Traana koji je otpoeo 13. pr. Kr. ili ubrzo nakon te godine.
68

Oko decenije nakon Krasovih kampanja, Rimsko je napredovanje ka kontroli dunavskog
bazena stagniralo. Princeps nije mogao riskirati duge kampanje u Iliriku, a samo jedna sezona u
Hispaniji pokazala se previe za njegovo njeno zdravlje, a niti je Marko Agripa mogao biti
osloboen za taj zadatak. U Rimu je politika situacija ostala napetom sve do iza 19. pr. Kr.
Nakon diplomatskih uspjeha protiv Partije 20. pr. Kr., kada su vraeni izgubljeni bojni znakovi, te
sreeni poslovi u Rimu, Augustov poloaj se popravio. Njegovi posinci Tiberije, koji je ve
obavljao neovisno zapovjednitvo tijekom krize 20. pr. Kr., te Druz, pokazivali su znakove vojne
strunosti u vrlo ranim godinama.
69
Niz uspjenih ljudi, iz novih i prastarih porodica, prolazio je
kroz konzulat, donosei Augustu pogodne vojne zapovjednike.
70
Vrlo vaan faktor bila je i
promjena karaktera vojske. Nezdrave tradicije koje su na ivotu odravali veterani graanskih
ratova, nestale su otpustima nakon Akcija, a umjesto njih regrutirana je puno mlaa i daleko
uvjebanija vojska. Izmeu 15. pr. Kr. i godina 7.-2. pr. Kr., kada je bila rasputena, nova je
vojska bila na vrhuncu i mogla je podnijeti svaku kampanju.
71

Tijekom 10 godina nakon Akcija, August i njegovi vojni savjetnici sve su vie postajali
svjesni nepovoljnosti rimskog poloaja u dunavskom prostoru. Komunikacije s Istokom jo su
uvijek bile teke, a bosanske, crnogorske i albanske planine su ak i Makedoniju i Grku inile
naizgled dalekima. Vjerojatno je tijekom ovog perioda otpoelo prikupljanje stvarno tonih
informacija o fizikoj i etnikoj geografiji podunavskih krajeva, a posebno o strateko vanoj
kopnenoj ruti kroz dolinu Save koja je povezivala Italiju s Istokom.
72
Strategija prikazana u
panonskom ratu 13.-9. pr. Kr. u svakom sluaju pretpostavlja vrlo dobru procjenu vanosti Siscije
i Sirmija za sigurnost Ilirika. Jedna od najveih prednosti rimske drave izrasle iz Augustove
potpune kontrole je sva raspoloiva vojska imala mogunost strateke koordinacije meu
razliitim provincijalnim vojnim grupacijama. To se moe po prvi puta prepoznati u Hispaniji
protiv naroda iz Kantabrijskih brda i desetljee kasnije u velianstvenim pohodima Druza i
Tiberija koji su osigurali Alpe 15. pr. Kr. Ilirik je takvu strategiju traio na svakom koraku, sa
snagama koje su operirale iz sredita toliko udaljenih koliko gornji tok Save, obala sredinje

67
Nema podataka to je Tiberije radio izmeu alpskih kampanja i panonskog rata 12. pr. Kr. Velleius, II., 39, 3, tvrdi
da je on Skordiske dodao Carstvu, a to ini i Euzebijeva Kronika (ed. Helm, p. 166): "Tiberije je nainio provinciju
Vindelika i onih koji ive na granicama Trakije"; cf. Consol. ad Liviam, 367 i d.
68
Dio, LIV., 34, 5-6, smjeta ovaj rat u 11. pr. Kr., ali to bi mogla biti samo posljednja godina rata, jer Velleius, II.,
98, kae da je on trajao tri godine.
69
Tiberije je sluio kao tribun u kantabrijskom ratu, a 20. pr. Kr. sa 22 godine vodio je veliku vojsku od Dunava na
istok i vratio Tigrana armensko na prijestolje, PIR
2
, C, 941.
70
R. Syme, RR, 387 i d.
71
R. Syme, JRS, 23 (1933), 20.
72
Jo je 43. pr. Kr. Decim Brut nakon poraza kod Mutine pokuao mar iz sjeverne Italije u Makedoniju. Informacije
Plinija Starijeg o Panoniji su maglovite (III., 147-8), kada se usporede s onima o Dalmaciji (III., 139 i d), dok
Agripina karta, objavljena malo prije 7. pr. Kr., biljei samo informacije o dolinama Save i Drave.
Dalmacije i ravnica Srbije. Plan je bio da vojne grupacije simultano uu u neprijateljev teritorij i
susretnu se u sredini da bi konsolidirale dobitke. takva koncentrirana kampanja s vojskom od pet
legija bila bi nemogua pod Republikom. Veina prokonzula, pa i trijumviri, bili su zabavljeni
osobnim prestiem (dignitas) i svaki oblik kooperacije s drugim zapovjednikom, koji bi se mogao
interpretirati kao subordinacija, takvim je ljudima bio anatema. To je razlog zbog ega su
republiki prokonzuli nainili toliko malo napretka u ovom prostoru, bilo iz Italije, bilo iz
Makedonije. Unato tome, suvremenici izgleda nikada nisu do kraja uvaili veliinu ovog
pothvata i, osim Tiberijevog oboavatelja Veleja Paterkula, Tiberijevoj zapovjednoj slavi se
rijetko odaje duno priznanje. esto je teko otkriti precizni karakter razliitih faza napredovanja,
posebno onih protiv Panonaca juno od Save.
73

Prvi problem osvajanja Ilirika je godina u kojoj je kampanja otpoela. Pod 14. pr. Kr. Dion
biljei da su se "Panonci ponovo pobunili i bili su potueni", ali ne daje nikakve detalje.
74

Odlomak se odnosi na dogaaje iz 16. pr. Kr. kada su ih iz Istre izbacili legati prokonzula Publija
Silija Nerve, ali bi, isto tako, moglo naznaavati da je operacije otpoeo ve Marko Vinicije,
kojega Dion ne imenuje ali Velej navodi da je 13. pr. Kr. zapovijedao snagama zajedno s Markom
Agripom.
75
Dalje na jugu, nedaleko Jadrana, neki napredak se moe vidjeti u Dionovoj biljeci
pod 16. pr. Kr. o "ustancima u Hispaniji i Dalmaciji koji su bili ugueni u kratkom vremenu".
76

Bilo je planirano da Agripa treba provesti osvajanje Ilirika. Nakon to je primio novu poast maius
imperium, krenuo je 13. pr. Kr. protiv Panonaca, iako se ve pribliavala zima, zato to su oni bili
"eljni rata"; ali im se pribliio s vojskom odustali su od svojih planova za "pobunu". No, okrutna
panonska zima pokazala se previe tekom za Agripu, pa se on vratio u Italiju gdje je umro
slijedeeg proljea.
77
Velej biljei da su 13. pr. Kr. rat otpoeli Agripa i Marko Vinicije, ali za
njega su ove operacije bile samo uvod u trijumf njegova heroja Tiberija.
78
Iz flora, koji takoer
spominje Vinicijevu ulogu, izlazi da su te godine voene operacije protiv naroda izmeu Drave i
Save, vjerojatno Breuka. Vjerojatno je u to vrijeme uspostavljena legijska baza u Petoviju (Ptuj)
na Dravi, koja nadopunjava onu u Sisciji na Savi.
79

Nakon Agripine smrti, zapovjednitvo u Iliriku povjereno je Tiberiju, koji je upravo
odradio konzulat i s 28 godina ve se dokazao kao sposoban vojskovoa.. Nita nije poznato o
legatima koji su sluili pod Tiberijem u kampanjama slijedee etiri godine; Marko Vinicije, novi

73
O razvoju ove strategije, J. Wilkes, UBHR, 10 (1965), 1 i d.
74
Dio, LIV., 28, 1.
75
Izvori za rat: Dio, LIV., 31, 2 i d; 34, 3 i d; 36, 3 i d; LV., 2, 4; Vell. Pat., II., 96, 2; Suet., Tib., 9; Florus, II., 24, 8 i
d; Liv. Per. CXLI; Res Gestae, 30; Front., strat. II., 1, 15, jedan dogaaj iz Tiberijeve kampanje pod naslovom: "O
tome kako izabrati vrijeme za bitku".
76
Dio, LIV., 20, 3, u istom kontekstu s operacijama P. Silija.
77
Dio, LIV., 28, 1-3.
78
Vell. Pat., II., 96, 2: "Nakon toga doao je Bellum Pannonicum, kojega su otpoeli M. Agripa i M. Vinicije, va
vlastiti djed, dragi konzule (to se odnosi na Marka Vinicijas, konzula 30., kojemu je Velej posvetio dvoje djelo),
veliki i okrutni rat, koji je ak zaprijetio susjednim podrujima Italije, a vodio ga je (Tiberije) Neron".
79
Florus, II., 24, 8 i d. Nema definitivnog dokaza kada je uspostavljena legijska tvrava u Petoviju koja je potvrena
kasnije za Augustove vladavine.
ovjek (homo novus), koji vjerojatno nije bio pouzdanikom novog zapovjednika, nestaje sa
scene.
80
Dion nam otkriva prirodu kampanje 12. pr. Kr.: "Tiberije je nadvladao Panonce uz pomo
Skordiska, koje je koristio koliko god je bilo mogue".
81
Svetonije ove Panonce identificira kao
Breuke, koji su nastanjivali planinu Papuk oko Slavonske Poege, izmeu Save i Drave.
82
Veza
izmeu Italije i Makedonije bila je konano uspostavljena, ali jo je bila daleko od sigurne. Za to
je bilo nuno pokoriti one Panonce koji su ivjeli u dolinama Bosne na jugu. Iako su sada bili
potpuno okrueni rimskim teritorijem, jo uvijek su bili opasni i bilo im je teko prii; a bilo
kakvo napredovanje protiv njih moe se otpoeti tek kada bude osigurana dolina Save. Tiberije se
vratio u Rim i primio trijumfalne oznake. August je zabranio puni trijumf koji mu je Senat
ponudio.
83
Tiberijev posao u Iliriku jo je bio daleko od zavrenoga.
Za drugu kampanju, 11. pr. Kr., Dion nam ponovo otkriva cilj operacija i strategiju koja je
primjenjena: "Tiberije je pokorio Delmate koji su otpoeli ustanak, a kasnije i Panonce koji su se
takoer pobunili, iskoristivi njegovo odsustvo i odsustvo veeg dijela njegove vojske.
Istovremeno je zaratio s oba protivnika, prebacujui vojsku iz sektora u sektor".
84
Ovdje je
mogue da su spomenuti Delmati oni oko salone. Tiberije je otpoeo operacije s Jadrana protiv
naroda u unutranjosti, ali je bio prisiljen vratiti se na Savu zbog tamonjih nemira. Nakon to je s
njima obraunao, mogao je krenuti na jug, preko Save u Bosnu, upotpunjujui te operacije s
prodorom iz pravca Jadrana. Prebacivanje trupa iz jednog prostora u drugi pokazuje koncentraciju
napada na unutranjost istovremeno sa sjevera i s juga, a kako bi odravao redovite dodire s
razliitim kolonama morao je putovati zaobilaznom rutom, vjerojatno preko podruja Japoda i
Liburna.
85
Otkrie da podvrgavanje unutranjosti Ilirika trai simultane operacije sa sjevera i juga
vjerojatno je razlog zato su te godine novoosvojena podruja na sjeveru i stari prokonzularni
prostor nedaleko obale udrueni u novo carsko zapovjednitvo Ilirika, kojim su upravljali
Augustovi legati. O promjeni izvjetava Dion: "nakon ovoga [kampanja 11. pr. Kr.] Dalmacija je
predana na brigu Augustu, jer se mislilo da e ona uvijek traiti vojsku zbog njene prirode i zbog
blizine Panonaca".
86
Godine 10. pr. Kr. Tiberije je napustio provinciju da bi se pridruio Augustu
u Galiji, ali se ubrzo morao vratiti zbog dakih napada na Panonce i pobune meu dalmatinskim
plemenima protiv plaanja tributa. Ove su stvari ubzo rijeene i Tiberije se vratio u Rim pred kraj
godine, zajedno s Augustom i Druzom.
87
U etvrtoj kampanji, 9. pr. Kr., Tiberije je "nadvladao
Panonce i Dalmatince", ali jo je uvijek imao dovoljno vremena stii u Germaniju prije smrti

80
Prije nego je otiao za Ilirik Tiberije je oenio Juliju, Augustovu ker i udovicu Agripe, Dio, LIV., 31, 2.
81
Dio, LIV., 31, 3.
82
Suet. Tib., 9: "U panonskom ratu pokorio je Breuke i Delmate".
83
Dio, LIV., 31, 4; Suet. Tib., 9, 2.
84
Dio, LIV., 34, 3. Kampanja 11. pr. Kr. bila je unaprijed planirana, iako ona slijedee godine nije, jer je to
onemoguavalo zatvaranje Janovog hrama, Dio, 36, 2, niti je bila planirana ona 9. pr. Kr. kada se Tiberije morao iz
Galije vratiti u Ilirik (vidi nie).
85
J. Wilkes, Aant. Hung., 13 (1965), 118 i d.
86
Dio, LIV., 34, 4.
87
Dio, LIV., 36, 2-4.
svoga brata Druza, pred kraj ljeta.
88
Dion ne donosi detalje niti jedne od ovih kampanja, ali je
vjerojatno do toga vremena dolina Save bila vrsto osigurana, a snage angairane na dugoj zadai
podvrgavanja panonskih naroda juno od Save. To je bio prvi sluaj u kojem su rimske snage ule
u prostor to e kasnije postati sjevernim dijelom provincije Dalmacije. Znaajno je da Velej
smatra kampanju 9. pr. Kr. kao kraj nezavisnosti Dalmatinaca, ija je "pobuna" trajala od 229. pr.
Kr.
89

Za svoja postignua u Iliriku Tiberije je proslavio ovatio, to je vjerojatno bio najtee
zaraeni drugorazredni trijumf u cijeloj rimskoj povijesti, a stanovnitvo Rima ga je proslavilo na
Kapitoliju.
90
Kasnija tradicija Tiberiju pripisuje pokoravanje Panonaca u ovo vrijeme, a njegove
uspjehe ponosno biljei i August u Res gestae: "Preko Ti(berija) Nerona, mog posinka i legata,
doveo sam pod rimsku vlast narod Panonaca kojem se niti jedna rimska vojska nije ni pribliila
prije mog Principata, te sam pomakao granice Ilirika do obale rijeke Dunava".
91
Ovo napredovanje
do Dunava bilo je ono uzdu dolina Save i Drave prema prostoru Beograda u saveznitvu sa
Skordiscima: Panonci kojima se nikada prije nije prilo bili su oni izmeu rijeke Save i dinarskih
Alpi, koji su svi kasnije ukljueni u provinciju Dalmaciju.
92
Upitno je da li je ikakva aktivna
rimska kontrola nad ovim narodima vrena sve do uguenja velikog ustanka 9. po Kr. Svi su ovi
narodi vjerojatno pristali na pokoravanje, pa se 6. po Kr. od njih oekivalo da svoje trupe
pridodaju rimskim snagama koje su krenule na Maroboda. Rimsko vrhovno zapovjednitvo tada je
Ilirik i Trakiju smatralo osiguranima, pa je bilo mogue razmatrati velike prodore u Europu preko
granica rimske kontrole uzdu rijeka Rajne i Dunava. Ilirik je sada postao organiziranim carskim
zapovjednitvom s vojskom koja je brojila vjerojatno pet legija, dok je na donjem Dunavu novo
carsko zapovjednitvo Mezije (prvi puta potvreno 6. po Kr.) vjerojatno prvi puta uspostavljeno
nakon Pizonovog trogodinjeg ratovanja protiv Daana.
93
sada su August i njegovi savjetnici
poeli razmatrati dalje napredovanje u Europi. Na zapadu je Druz pregazio zemlje izmeu Rajne i
Elbe serijom brzih upada malom vojskom u prostor koji nije mogao osvojiti ni veliki Cezar.
Ukoliko bi se na zapadu mogao ostvariti takav dobitak, tada bi dalje napredovanje sa srednjeg i
gornjeg Dunava moglo granicu rimskog teritorija pomjeriti sjevernije kako bi se zauzela Bohemija
i sav teritorij juno od Karpata, ukljuujui Daane u Transilvaniji. Sve ove mogunosti otvarale
su se nakon osiguravanja Ilirika, a neizmjerne prednosti dobivene su iz pouzdane komunikacije
izmeu Italije i najvanijih vojnih baza na sjeveru. S druge strane, upravo je pobuna u ovim

88
Dio, LV., 2, 1, 4.
89
Vell. Pat., II., 90, 1.
90
Primio je trijumfalna insignija 12. pr. Kr., nakon to je August zabranio dodjelu trijumfa. Godine 11. pr. Kr. car je
zabranio i da ga trupe izviu imperatorom, Dio, LIV., 33, 5. Za ovaj ovatio, Cio, LV., 2, 4; Suet. Tib., 9, 2; Euseb,
Chron. (ed. Helm, p. 167), pod 10. pr. Kr.
91
Res gestae, 30.
92
R. Syme, RIEB, 3 (1937), 33-46. O ukljuenim narodima vidi nie, str. 167 i d.
93
Aulo Cecina Sever prvi je potvreni legat u Meziji (nie, str. 70), iako bi Lucije Pizon, koji je slomio Traane,
mogao biti prvim stvarnim legatom: njega Velej (II., 98) naziva legatus.
prostorima, koji se nalaze iza Dunava i previe blizu Italiji, bilo ono to je slomilo Augustove
ambiciozne planove.
94

Konano podvrgavanje Panonaca vjerojatno je 8. pr. Kr. kompletirao postariji Sekst
Apulej, koji je bio konzulom prije vie od 20 godina (29. pr. Kr.) i pravi preitak prethodne
generacije.
95
On je vjerojatno nadgledao konanu aneksaciju gusto naseljene ravnice izmeu
Drave i Dunava, gdje je stanovnitvo zasigurno bilo sretno to e primiti barem neku vrstu zatite
od razornih upada Daana s istoka.
96
Ubrzo nakon napredovanja do Elbe i osvajanja Ilirika, to se
oboje procjenjivalo kompletiranim 9. pr. Kr., razmatralo se napredovanje legija na skraene
obrambene linije. Ovaj je plan bio vrlo privlaan Augustu, unato Druzovoj smrti 9. pr. Kr. i
odlasku Tiberija na Rodos u samonametnuto progonstvo.
97
Za razliku od duine od preko 2.000
milja od ua Rajne do ua Dunava, nedaleko na sjeveru postojala je jasna zemljopisna granica
koja je iznosila oko polovine ove duine, a tekla je uzdu rijeke Elbe do Praga i zatim uzdu
Karpata do ua Dunava. Unutar ovog prostora postojale su dva sredita moi koja je trebalo
napasti i razoriti, Marobod s germanskim Markomanima u Bohemiji i kraljevstvo Daana u
Transilvaniji; ovo potonje bilo je oslabljeno graanskim ratom. U godinama izmeu 8. pr. Kr. i 6.
po Kr. nainjen je znatan napredak prema ostvarenju ovoga cilja: Marobod je bio blizu
eliminiranja, dok su Daani bili odbijeni od Dunava. U tom je trenutku cijeli projekt bio
zaustavljen zbog velike pobune Panonaca izmeu Drave i dinarskih Alpa, kojoj je ubrzo u
Germaniji uslijedio gubitak triju legija pod Publijem Kvintilijem Varom, 9. po Kr.
Na alost, nai izvori slabo registriraju operacije u godinama izmeu zavretka panonskog
rata i pobune u Panoniji, iako iz sasvim drugaijih razloga. Dionov tekst, koji se pokazao glavnim
izvorom za prethodne kampanje, ovdje nije potpuno sauvan, iako jedan fragment daje vrijedno
svjedoanstvo o operacijama Lucija Domicija Ahenobarba.
98
I u Velejevoj povijesti nedostaje
podataka, ali u ovom sluaju to je uinjeno namjerno. Za njega je odsustvo Tiberija sa mjesta
zapovjednika rimskih vojski u Europi izmeu 6. pr. Kr. i 6. po Kr. bilo ravno tragediji, a da bi to
naglasio, on ne biljei nikakve uspjehe zapovjednika koji su preuzeli poslove Druza i Tiberija,
osim usputnog spominjanja (i to ne ba laskavog) aktivnosti Marka Vinicija (cos. 19. pr. Kr.) u
Germaniji, djeda osobe kojemu je cijelo njegovo djelo posveeno.
99
Ima neto vrijednih
svjedoanstava u Florovim biljekama, posebno o operacijama Gneja Kornelija Lentula, te kod

94
Izgleda loginim da je August planirao osvajanje Dacije koje treba uslijediti odmah nakon eliminacije Maroboda, J.
Wilkes, UBHR, 10 (1965), 1 i d.
95
Cassiodorus, chron.., (MGH, Chron. min., I., p. 135).
96
Patsch, Beitrge, V/1, 109.
97
Za svega nekoliko godina Augustovi unuci Lucije i Gaj Cezar mogli su biti spremni za preuzimanje visokih
zapovjednih dunosti, dok su meu iskusnijim ljudima za vojna zapovjednitva jo uvijek bili raspoloivi Marko
Lolije (cos. 21. pr. Kr.) i Marko Vinicije (cos. 19. pr. Kr.).
98
Dio, LV., 10a, 2; cf. R. Syme, JRS, 24 (1934), 121.
99
Tri poglavlja (II., 100-2) pokrivaju vrijeme Tiberijevog odsustva na Rodosu, a ona su uglavnom posveena
zlodjelima Julije i njenog kruga.
Strabona. Osim toga, postoji jo samo jedan elogium nepoznatog senatora u Tiburu koji biljei
operacije iza Dunava vrene u tom periodu.
100

Oko vremena kada se Tiberije zaputio na Rodos, nova opasnost se pojavila na sjevernim
granicama i to u obliku osobe Maroboda, kralja germanskim Markomana. Neto nakon 9. pr. Kr.
ovaj je vladar sa svojim narodom migrirao na istok, s rijeke Majne u brdovite ume Bohemije koje
su se opasno protezale uzdu dobrog dijela duge rimske obrambene linije du gornjeg i srednjeg
Dunava.
101
U svjetlu stvarne opasnosti da bi on mogao udruiti snage s drugim germanskim
narodima na zapadu, ili s Daanima na istoku, Rimljani su otpoeli operacije s ciljem njegova
izoliranja od tih prostora. Iako je prvi pokret nainjen zapadno od njegova teritorija, otpoeo je
napredovanjem iz Ilirika. Legat Lucije Domicije Ahenobarb (cos. 16. pr. Kr.) preao je Dunav
negdje na njegovom gornjem toku i susreo se s germanskim Hermundurima, koji su se tada kretali
u potrazi za novim domom. Domicije ih je naselio na zapadnim krajevima Markomana (u
Frankoniji i Turingiji), gdje su dugo godina ostali kao tvrdoglavi rimski saveznici. Odatle je
dosegao rijeku Elbu. Ne naiavi na otpor, podigao je rtvenik Augustu i krenuo na zapad u
porajnje nad kojim je zapovjednitvo preuzeo 1. pr. Kr.
102
Slijedee operacije bile su usmjerene na
postizavanje istog uinka na Marobodovim istonim granicama. Senator zabiljeen u Tiburu bio je
Augustov legat u Iliriku tijekom ovih godina; on je preao preko Dunava da bi potukao Bastarne i
nakon toga je uao u neku vrstu ugovornog odnosa sa skupinom malih naroda koji su ivjeli
izmeu Markomana i Daana, Kotinima i Anartijima, time smjetajui skupinu rimskih saveznika
izmeu Germana i Daana.
103
Nakon ovih operacija vjerojatno je uslijedio direktni napad na
Daane, ne da bi ih se osvojilo, ve samo da bi se osiguralo kako nee intervenirati kada rimska
vojska krene na Masroboda. Slijedei zapovjednik Ilirika bio je Gnej Kornelije Lentul koji je
krenuo uz rijeku Theiss, te na istok uz njenu pritoku Mures (ili Marosch) prema eljeznim
vratima Transilvanije (Tapae), mjesta kasnijih bitaka pod Domicijanom i Trajanom. Kako Flor
jasno objanjava, to nije bilo namijenjeno za osvajanje Daana, ve "odbacivanju" kako i
konzulovi liktori odguravaju gomilu u Rimu za vrijeme dravnih sveanosti.
104
Lentul je bio
angairan i na donjem Dunavu i primio je trijumfalne oznake (sada najveu nagradu za carskog
legata koji nije iz Augustove porodice) za pobjede nad Getama.
105

Marko Vicinije mogao bi biti legat koji je predvodio operacije na Marobodovom istonom
boku, a kada ga je naslijedio Lentul 1. po Kr., on je poao zamijeniti Ahenobarba u Germaniji,
gdje je ostao zapovjednikom sve do povratka Tiberija 4. po Kr. Velej sa zadovoljstvom biljei

100
Florus, II, 28-9; 18-20; Strabo, VII., 3, 11, 13; ILS, 8965; cf. Inscr It., XIII, 3, p. 76, n. 91.
101
Druz se obraunao s njim 9. pr. Kr., Florus, II., 30, 23; Orosius, Hist., VI., 21, 5; Dio, LV., 2, 1 (Suebi).
102
Dio, LV., 10a, 2-3. On je sagradio uveni put (pontes longi) preko movarnog zemljita izmeu Rajne i Emsa, Tac.
Ann., I., 63, a nagraen je trijumfalnim oznakama, Suet., Nero, 4; Tac., Ann., IV., 44.
103
ILS, 8965. Samo su slova ...] CIVS [... preivjela od njegova gentilicija. Moglo bi se raditi o Publiju Sulpiciju
Kviriniju (cos. 12. pr. Kr.), kao to predlae E. Groag, RE, 4A (1931), 827 i d, iako je sva njegova poznata karijera
bila u istonim provincijama, a veina je sklona Marku Viniciju (cos. 19. pr. Kr.), R. Syme, CQ, 27 (1933), 142 i d; A.
von Premerstein, JAI, 28 (1933), 140-63, 29 (1935), 60-81; C. Patsch, Beitrge, V-1, 96-110.
104
Florus, II., 28-9; Res gestae, 30-1; Strabo, VII., 3, 11, 13; cf. R. Syme, JRS, 24 (1934), 113 i d.
105
Tac. Ann., IV., 44.
kako je Vinicije poeo upadati u probleme, dok ga na kraju nije zamijenio Tiberije na veliko
zadovoljstvo rajnskih legija.
106
Ta pozitivna energija je odmah iskoritena i 4. po Kr. su pokoreni
Brukteri i Kerusci. U slijedeoj godini nadvladani su Langobardi, a vojska je jo jednom dola do
Elbe, gdje se susrela s flotom koja je istraivala obalu sve do Jutlanda. Ovdje su dva stara
neprijatelja Rimljana, Senoni (osvajai Rima 390. pr. Kr.) i Cimbri (invazori na Italiju 101. pr.
Kr.), okajali svoja nedjela iz prolosti traei Augustovo prijateljstvo.
107
Sada je bilo sve
pripremljeno za pokretanje velike invazije na Maroboda u 6. po Kr. Sentije Saturnin (cos. 19. pr.
Kr.) trebao je napredovati na istok s vojskom Gornje Germanije i Recije, dok je Tiberije trebao
prijei Dunav kod Karnuntuma vodei vojsku Ilirika.
108
Strategija je predviala zdruivanje ovih
snaga nedaleko Marobodovog sredita i zatim njegovo eliminiranje. Napredak je bio vrlo dobar i
Marobodova eliminacija neizbjena, kada su stigle vijesti da je izbila pobuna u Iliriku. S
Germanima je na brzu ruku sklopljen mirovni ugovor i Tiberije je pourio nazad u svoju
provinciju.
109

Po Veleju, koji je u to vrijeme sluio u Panoniji kao Tiberijev legat, Panonci su bili ti koji
su zapoeli ustanak, a Dalmatinci su se pridruili kasnije.
110
Dio je precizniji i objanjava da je
osoba odgovorna za podizanje ustanka bio Baton, poglavica Dezitijata koji su ivjeli oko Sarajeva
u sredinjoj Bosni.
111
On je izabrao trenutak kada su svi narodi u regiji okupili svoje vojske na
rimski zahtjev za slanje kontingenata u rat protiv Maroboda. Pozivajui se na njihovu veliku
snagu, Baton je u poetku uspio pridobiti samo manjinu da mu se pridrui, ali nakon to su
ostvareni manji uspjesi protiv rimskih snaga, pobuna se proirila cijelom zemljom. Neposredni
povod je izgleda bilo ponaanje rimskih slubenika i nain na koji su prikupljali tribut.
112
Prolo je
15 godina od Tiberijevog osvajanja Ilirika i ovdje je stasala nova generacija eljna povratiti
slobodu koju su izgubili njihovi oevi. Nakon uspjeha naroda u Bosni, panonski Breuci pridruili
su se pobuni pod svojim voama Batonom i Pinesom, na taj nain uzrokujui Rimljanima gubitak
cijelog Ilirika izmeu Drave i dinarskih Alpa. Velej procjenjuje ukupnu snagu ustanika na 200.000
pjeaka i 9.000 konjanika.
113
Njih su predvodili ljudi koji su, poput Maroboda i Arminija, sluili u
rimskoj vojsci kao mlai oficiri i znali puno o metodologiji i disciplini svojih uitelja. Zbog toga,
kako primjeuje Velej, niti jedan narod prije njih nije uspijevao tako brzo planove za kampanje
pretvarati u same kampanje.
114


106
Vell. Pat., II., 105-8.
107
Vell. Pat., II., 105-8, 122, 2; Dio, LV., 28, 5-7, 1, 30, 1; Tac. Ann. II., 46.
108
Vell. Pat. II., 109, 5. Gnej Sentije Saturnin bio je meu starijim vojskovoama toga vremena. Nakon 9. pr. Kr.
upravljao je Sirijom i Galijom, dok su oba njegova sina obnaali konzulat 4. po Kr., jedan kao ordinarius, RE, 2A
(1923), 1511 i d, n. 9.
109
Vell. Pat., II., 110, 3: "Tada su puno urnije stvari stavljene iznad slavnih pothvata", ali Dion ne otkriva nikakav
trag utjecaja pobune u Iliriku na Augustove planove u Europi.
110
Vell. Pat., II., 110, 2.
111
Dio, LV., 29, 2-3.
112
Dio, LV., 29, 1. Nita od ovih stvari ne javlja se kod Veleja. On govori o "Pannonia insolens longae pacis bonis".
113
Vell. Pat., II., 110, 3.
114
Vell. Pat., II., 110, 5.
Prve rtve Panonci su pronali na vlastitom teritoriju. Rimski graani bili su nadvladani,
trgovci masakrirani, a velika sila legijskih veterana koji su jo uvijek sluili pod vojnim zastavama
(magnus vexillariorum numerus) stacionirana u udaljenom dijelu zemlje, bila je istrebljena.
115
No,
unato svoj rimskoj obuci koju su imali, voe pobune nisu ove uspjehe okrunili osvajanjem dvaju
kljunih rimskih uporita u Sisciji i Sirmiju, prije nego su se rimske trupe vratile sa sjevera. Baton
Breuki napao je Sirmij, ali ga nije uspio zauzeti jer je odgaanje omoguilo legatu Mezije, Aulu
Cecini Severu (cos. 1. pr. Kr.), da brzo krene na zapad im su ga dosegle vijesti o ustanku. Uspio
je zaustaviti Panonce na rijeci Dravi, iako ne bez velikih gubitaka na rimskoj strani.
116
Na alost,
baton dezitijatski, umjesto da se pridrui saveznicima u napadu na Sirmij, ili da sam pokua
zauzeti Sisciju, tada jo potpuno nebranjenu, okrenuo je svoje trupe na jug, preko dinarskih Alpi
da bi napao Salonu i druge priobalne gradove. U juriu na Salonu Baton je ranjen projektilom i
nakon to nije uspio zauzeti koloniju, otposlao je skupine u pljakanje obale i zalea na jugu sve
do Apolonije.
117
Do vremena kada se okrenuo na sjever protiv Siscije, anse za zauzimanje ovoga
grada ve su bile prolost. im su vijesti o ustanku dole do Tiberija on je odmah zapovjedio
Marku Valeriju Mesali (cos. 3. pr. Kr.), sinu Korvina, da dijelovima XX. legije brzo krene ispred
glavnine snaga i osigura Sisciju. Ovaj je poetku pretrpio poraz u otvorenoj bici, ali je kasnije
uspio zaskoiti Batona, koji se jo uvijek nije bio oporavio od svoje rane, i rastjerati njegovu
vojsku. Time je Siscija bila osigurana, a s drugom utvrdom Sirmijem jo uvijek u rimskim
rukama, sudbina ustanka bila je zapeaena. Valerije je primio trijumfalne oznake za svoje
uspjehe u ovoj godini: a moda je tada XX. legija primila poasni naziv Valeria victrix. Kako mu
je sada put na sjeverozapad i u Italiju bio zatvoren, Baton je krenuo niz dolinu Save i pridruio se
breukom imenjaku u napadu na Sirmij, gdje je ishod jo uvijek bio neizvjestan. Ujedinjene snage
ustanika uspostavile su se na brdu Mons Almus (Fruka gora), koje se protezalo uzdu june obale
Dunava i nadvisivalo je Sirmij sa sjevera. Ovdje ih je potukao rimski saveznik, kralj Remetalk,
svojom trakom konjicom, koji je postupao po zapovijedima Cecine Severa. No, Cecinin napad na
njih bio je neuspjean i on se ubrzo vratio u Meziju da bi zaustavio upade Daana i Sarmata, dok
se i Remetalk vratio u svoju kraljevinu kako bi prikupio pojaanja.
118
Oito je Cecina procjenjivao
kako je Sirmij osiguran za narednu zimu (6.-7.). Tiberije je dosegao Sisciju i ovdje svoju vojsku
zadrao kroz ostatak ratne sezone, nainivi tek manje upade na teritorij pobunjenika, posebno na

115
Vell. Pat., II.,, 110, 6. Nema podataka gdje su pobijeni veterani bili stacionirani, iako je "najudaljenije podruje" od
Tiberijevog poloaja u to vrijeme bilo priobalno zalee Dalmacije.
116
Vell. Pat., II., 110, 4; Dio, LV., 29, 3. Poetna strategija ustanika bila je podjela snaga na tri dijela, jedan koji e
napasti Italiju preko Nauporta i tergeste, drugi koji e krenuti prema Makedoniji (dolinama Save i Morave), te trei
koji e ostati kao garnizon na njihovom teritoriju.
117
Dio, LV., 29, 4.
118
Vell. Pat., II.,, 112, 1-2; cf. Dio, LV., 30, 1-5. Legija XX. nije potvrena pod tim naslovom sve do pred kraj 1. st.,
pa je mogue da ga je dobila za uspjehe protiv britanskih ustanika 60. po Kr., iako gentilicij Valeria ukazuje na 6. po
Kr. Signifer kojega je odlikovao Tiberije u ovom ratu nema ovaj naslov na svom nadgrobnom spomeniku, V., 4365,
Brixia. Jo jedna mogunost, koju predlae A.R. Birley, je da naslov potjee iz njene uloge u Klaudijevoj invaziji
Britanije 43. te da je dan po njegovoj tadanjoj supruzi Valeriji Mesalini, na isti nain kako je njegov sin nazvan
Britanik, a jedna kolonija u Germaniji nazvana po njegovoj slijedeoj supruzi Agripini, colonia Agrippinensis (Kln).
teritorij Dezitijata i njihovih saveznika, koji nisu mogli napustiti Mons Almus da bi mu se
suprotstavili.
119

Poetna panika od invazije na Italiju koja je u Rimu obuhvatila ak i Augusta, ubrzo je
zamijenjena odlunou da se Tiberiju stavi na raspolaganje dovoljna sila za predstojeu
kampanju. U atmosferi koja je podsjeala na herojske dane nakon Kane, sakupljene su nove trupe.
Svi raspoloivi veterani ponovo su pozvani u slubu, a bivi robovi rekvirirani od njihovih
patrona.
120
Prva ovakva pojaanja pred kraj 6. je Tiberiju u Sisciju odveo mladi senator Gaj Velej
Paterkul, koji je tada bio nominiran za kvesturu.
121
Drugu slinu vojsku kasnije je doveo mladi
Germanik Cezar, Tiberijev neak, koji je bio i odgovoran za irenje zlobnih i neutemeljenih
glasina da je August nezadovoljan Tiberijevim voenjem rata.
122
Ostarjeli Princeps ak je skupio
snage da bi se iz Rima preselio u Ariminij, gdje je bio dovoljno blizu za konzultacije s
Tiberijem.
123

U ljeto 7. po Kr. Tiberije je otpoeo napredovanje iz Siscije na istok i uspio je blokirati
neke ustanike na Mons Klaudiju (Papuk), sreditu breukog teritorija izmeu Drave i Save.
124

Dalje na istoku pobunjenici su gospodarili bojnim poljem. kasnije te godine stigle su dvije legije iz
Azije pod Markom Plaucijem Silvanom (cos. 2. pr. Kr.), time mezijsku vojsku dovevi na snagu
od pet legija, koliko je imao i Tiberije u Iliriku.
125
Ova dva zapovjednika, zajedno s Remetalkom i
njegovom pojaanom trakom konjicom, krenuli su na zapad da bi se sastali s Tiberijem.
Ostavljajui Sirmij, napredovali su uzdu rijeke Bosut prema prostoru kasnijeg grada Cibale
(Vinkovci). Na pola puta nalazi se mjesto na kojemu je vrlo uski pojas tvrdog zemljita izmeu
Mons Almusa i Volcejskih movara. Dvojica Batona jo su uvijek bili utaboreni na Mons Almusu,
saekali su da se rimska kolona rastegne i tada su napali neprijatelja ulovljenog izmeu njih i
movara na jugu; to je bila taktika vrlo slina onoj Hanibalovoj kod Trazimene (217. pr. Kr.).
Dvojica rimskih zapovjednika bili su izgleda i nemarni, to im je poloaj uinilo jo teim, pa je
pobunjeniki napad doao kao potpuno iznenaenje dok je rimska vojska bila u logoru. Traka
konjica bila je razbijena, a augzilijarne trupe, i konjica i pjeadija, pobjegle su s bojnog polja na

119
Dio, LV., 30, 6. Odlomak je vrlo konfuzan i vjerojatno je korumpiran, ali ovdje predloena interpretacija nije u
spuprotnosti sa tekstom.
120
Vell. Pat., II., 111, 1-4; Dio, LV., 31, 1-2.; cf. Macrob., Sat. I., 11, 32; Suet., Aug., 25. Nove formacije nisu bile
kasnije dobro poznate stalne agraanske augzilijarne jedinice (cohortes voluntariorum c. R.) kako se openito
pretpostavlja, cf. K. Kraft, Rekrutierung, 87 i d. Svetonije ih opisuje kao "obranu za kolonije koje granie s Ilirikom",
sugerirajui time da su bile stacionirane u sjeveroistonoj Italiji i na dalmatinskoj obali.
121
Vell. Pat., II., 111, 4. Roen u Kapui kao sin viteza (I., 7) bio je vojni tribun u Trakiji, Makedoniji, Ahaji i Aziji, a
3. po Kr. zapovjednik konjanitva u Germaniji. Godine 5. po Kr. bio je designirani kvestor, a zatim imenovan
Tiberijevim legatom 7.-8. i uzeo uea u Tiberijevom trijumfu 12. Za razlike u biljekama o ovom ratu kod Diona i
Veleja vidi AAnt. Hung., 13 (1965), 112 i d.
122
Dio, LV., 31, 1, to, naravno, Velej ignoriira.Tijekom cijelog rata Germanik je bio podreen Tiberiju, osim kratkog
(i neuspjenog) perioda samostalnog zapovijedanja poetkom 9., vidi str. 74.
123
Dio. LV., pod 8. po Kr., ali govorei o jednoj ili dvije godine unazad.
124
Vell. Pat., II., 112, 3. Dion ke jrai za 7. po Kr., sumarno biljeei samo bitku kod Volcejskih movara i
Germanikov pohod na Mezeje. Nije sigurno koje su pobunjenike snage bile na Mons Klaudiju. Plin., NH, III., 148,
smjeta ga izmeu Tauriska i Skordiska. Za topografiju vidi E. Koerstermann, 360 i d.
125
Vell. Pat., II., 112, 4. Preivjele dinove biljeke ne spominju Silvana sve do 8. po Kr., LV., 34, 6; prethodno je bio
carski legat u Galaciji Pamfiliji, R. Syme, Klio, 27 (1934), 122.
prvi napad. Panika se proirila ak i meu legijama i mnotvo je oficira palo, ali konano im je
uspjelo uz veliku disciplinu srediti redove iza branjenih logorskih poloaja i odbaciti napadae.
Jo je jednom bliska katastrofa do koje je doveo nemar zapovjednika, pretvorena u pobjedu
postojanou legionara.
126
Put za Sisciju sada je bio otvoren i dvojica zapovjednika nastavila su
put prema Tiberijevoj vojsci, koja je do sada vjerojatno ve bila dobro uznapredovala uz dolinu
Save. Vojske su se susrele i odmarirale u Sisciju gdje je uspostavljen zajedniki logor, o kojemu
svjedoi i kojemu se divi Velej Paterkul.
127
U Sisciji je pod Tiberijem bila okupljena vojska od 10
legija, vie od 70 augzilijarnih kohorti, 14 konjanikih ala, 10.000 slueih veterana, veliki broj
dobrovoljaca podignutih u Italiji prethodne godine i Remetalkova konjica. To je bila najvea
koncentracija trupa od vremena graanskih ratova.
Tiberije nije namjeravao toliku vojsku dugo vremena drati na okupu. Kada su jednom
zavrene konzultacije meu zapovjednicima i utvreni planovi predstojeih kampanja protiv
ustanika, uveana vojska Mezije bila je otpraena nazad u Meziju, nakon ega je Tiberije rasprio
svoje trupe u zimovnike oko Siscije.
128
Cecina se vratio u svoju provinciju Meziju, ostavivi
Plaucija Silvana kao zapovjednika Sirmija. Pred kraj ratne sezone Tiberije je dozvolio Germaniku
nainiti neke ispade protiv Mezeja u dolinama Vrbasa i Une u sjeverozapadnoj Bosni, kako bi im
unitio ljetinu prije nego zima zatvori putove.
129
Jaka zima ila je na ruku Rimljanima, pa se
Tiberije mogao vratiti u Rim siguran da e dolaskom proljea nai pobunjenike jo uvijek
odsjeene od svojih domova i jo puno slabije. Kriza je sada bila prebroena.
130
kada je poetkom
8. vojska krenula iz Siscije na istok, Breuci su napustili svoja brda i doli na rijeku Bathinus
(vjerojatno Bosna) i predali se Tiberiju 3. kolovoza. njihov voa Baton zarobio je svoga kolegu
Pinesa i predao sebe i njega Rimljanima u zamjenu za to mu je bilo dozvoljeno ostati vladarom
Breuka.
131
Rat u dolini Save je sada bio zavren i vojska se vratila u zimovnike u Sisciju pod
komandom Marka Emilija Lepida (cos. 6.). No, prije dolaska zime, Batona breukog zarobio je i
pogubio njegov pobunjeni imenjak, a mnotvo je Panonaca bilo nagovoreno da se ponovo pridrue
ustanku. Ovu situaciju je popravio Plaucije Silvan vojskom iz Sirmija; uspio je odbaciti Batona
preko Save i Breuke vratiti u saveznitvo s Rimom, nakon ega je do kraja godine ostao na
bojnom polju, guivi ostatke pobune u Panoniji.
132
Tiberije se nije vratio u Rim sve do pred kraj

126
Vell. Pat., II., 112, 4-6. Samo Dion spominje movare, juno od Moravia, LV., 32, 3.
127
Vell. Pat., II., 113, 1-2. O identifikaciji ukljuenih legija vidi str. 92 i d.
128
Cecina vie nije bio ukljuen u ovaj rat, vratio se u Meziju da bi odbio upade Daana i Sarmata. Plaucijev poloaj u
Sirmiju potvren je Dionovom biljekom da je on porazio Breuke 8. po Kr., LV., 34, 6-7.
129
Dio, LV., 32, 4.
130
U zimu 7.-8. Scenobarb (drugaije nepoznat) pokuao je uspostaviti kontakt sa zapovjednikom Manlijem enijem u
sisciji, ali Dionov tekst se prekida na tom mjestu, LV., 33, 22.
131
Vell. Pat., II., 114, 4; Dio, LV., 34, 4 (govori samo o izdaji Pinesa). Pobjeda je zabiljeena u kalendaru Ancija,I
2
,
248; cf. 324; cf. O. Hirchfeld, Kl. Schr., 394 i d. O rijeci Bathinus, B. Saria, Klio, 23 (1930), 92-7, smatra da je to
Bosna, dok E. Koestermann, 365 i d, bilj. 4, preferira istoniji Bosut, ali vidi Alfldy, AArch. Hung., 16 (1964), 251 i
d.
132
Vell. Pat., II., 114, 5; Dio, LV., 34, 4-7.
zime 9. po Kr., gdje se susreo s Augustom u suburbiju grada. Preko zime osiguravao je izvrenje
blokade Batona i osvajanje nekih pristupanijih uporita.
133

Unitenje Batona i njegovih saveznika 9., te zavretak rata, trebao je biti zadatak legata
ostavljenih u Iliriku, Marka Emilija Lepida u Sisciji, Marka Plaucija Silvana u Sirmiju i
Germanika koji je sada kao nezavisni zapovjednik operirao juno od dinarskih Alpa.
134
Kao i
Publije Vatinije prije pola stoljea, Germanik se pokazao prilino neuspjenim u zadaama
osvajanja dobro branjenih uporita u unutranjosti; unato znatnoj osobnoj hrabrosti, njegovi
neiskusni napadi ostavili su malo utiska. Na Splonumu (Pljevlje) bio je uspjean zbog sretne
okolnosti to se sruio dio obrambenog bedema, ali na Retiniju je nesmotreni napad zavrio
velikim rimskim gubicima, iako je uspio zauzeti drugo uporite Seretij, kojega je drugom
prilikom Tiberije uspjeno napao.
135
August je sada mislio kako se ovaj rat previe dugo razvlai i
da njegovo dalje produavanje ugroava njegove pokuaje umanjenja strane gladi koja je tada
harala Italijom: zbog toga je Tiberija poslao nazad u Ilirik. Ovaj je naao da je moral rimskih
snaga nizak i, sudei po Dionu, to je bio jedan od razloga zbog kojih je vojsku podijelio u tri
odvojene skupine, dvije na sjeveru pod Lepidom i Silvanom, dok je trea pod njegovim osobnim
zapovjednitvom operirala s juga. Ovakva podjela ve je bila postojala dok je Tiberije ranije bio u
Iliriku. ono to se dogodilo bilo je da je August odluio da se Tiberije treba vratiti i preuzeti
zapovjednitvo od neiskusnog Germanika, za kojega se zadatak osvajanja Dalmacije pokazao
previe tekim. Jedno takvo objanjenje teko bi bilo prihvatljivo Dionu koji prihvaa sve kasnije
iskrivljene tradicije naklonjene mladom Tiberijevom neaku.
136
Nita nam nije poznato o
Silvanovim operacijama, osim da su bile uspjene, ali Velej donosi ivu sliku Lepidovog mara iz
Siscije preko sredine Ilirika kako bi se pridruio Tiberiju, to je uspjeh koji mu je donio
trijumfalne oznake.
137
Sada Velej vie nije sluio pod Tiberijem, ali njegov je izvor vlastiti brat,
Magije Celer Veleianus koji je sluio kao Tiberijev legat kada je vidio susret dviju vojski.
138

Pravac Lepidovog mara bio je vjerojatno uzdu Une ili Vrbasa, preko prijevoja Strmica (Mons
Ditionum) iznad Knina s konanom destinacijom u Burnumu (uplja Crkva), gdje je uspostavljen
logor XX. legije.
139

U meuvremenu, Tiberije je uspio blokirati Batona u Andetriju (Gornji Mu), niti 20 milja
u kopno od Salone, ali njegova vojska nije bila dobro opremljena za opsadu, pa su trupe uskoro

133
Dio, LVI., 1, 1. Taj je podatak krucijalan za razumijevanje strategije planirane za 9. po Kr., trostruko napredovanje
iz Siscije, Sirmija i s Jadrana, AAnt. Hung., 13 (1965), 115 i d.
134
Dio, LVI., 11-17. Germanikova uloga je uvelike preuveliana, ali ak ni Dion ne moe sakriti neuspjeh ovih
zapovjednika u hvatanju Batona.
135
Za lokaciju Splonuma, AAnt. Hung., 13 (1965), 112, i d i str. 282. Druga je mogunost ipovo u dolini Plive, koje
predlae G. Alfldy, AAnt. Hung., 10 (1962) 3-12, ali ona se ne uklapa u strategiju i pokrete rimske vojske 9. po Kr.
Germanikove snage bile su na jugu, a ne na sjeverozapadu.
136
Dio, LVI., 12, 1 i d. Ozbiljnost krize naznaava Plinije, NH, VII., 149; "tada su se istovremeno dogodile mnoge
nesree: manjak novca, pobuna u Iliriku, novaenje robova, malobrojnost mladih ljudi, kuga u gradu i glad u Italiji".
137
Vell. Pat., II., 115, 2-3.
138
Vell. Pat., II., 115, 1. Obnaao je preturu 15. kao Tiberijev kandidat (candidatus), II., 124.
139
Vidi str. 98 i d. Lepid je izgleda potvren u Gradacu nedaleko Posuja, III., 13885; cf. Patsch, Hercegovina, 62,
fig. 17: [M. Aemi]lio [P. f. L]epido.
poele patiti od uvjeta koji bi bili priliniji opsjednutima. Postojala je realna opasnost od izbijanja
pobune koja je rasla kako se opsada sve vie razvlaila, dok sa svoje strane Baton nije uspijevao
sklopiti sporazum s Tiberijem pod uvjetima koje je elio, uglavnom zbog toga to je u svom
uporitu imao veliki broj dezertera iz rimske vojske koji su se plaili posljedica predaje.
vremenom je Baton uspio pobjei iz Andetrija, ali oni koje je za sobom ostavio borili su se sve
dok Tiberije nije osvojio grad otkrivi tajni put koji je vodio uzbrdo do mjesta na kojemu je
mogao napasti fortifikacije. Vei dio garnizona uspio je pobjei u okolne ume gdje su bili
progonjeni i ubijani kao divlje ivotinje. Tiberije se sada pozabavio odreivanjem uvjeta ugovora
s okolnim narodima i poslovima onih koji su se ve predali. Jo je jednom Germanik poslan da se
samostalno obrauna s nekoliko uporita iz kojih je jo uvijek pruan otpor, veinom od strane
rimskih dezertera koji su lokalno stanovnitvo prisiljavali na nastavak otpora protiv njihove volje.
U Ardubi je dezertere izbacilo tamonje stanovnitvo, unato fanatinoj podrci koju su ovi uivali
meu domaim enama, te je mjesto bez borbe predano Germaniku.
140
Nakon ovog uspjeha
ponovo se pridruio Tiberiju, preputajui ostatke pobunjenika meu Dezitijatima i Pirustama na
brigu Gaja Vibija Postumija (cos. 5.), koji je kasnije dobio trijumfalne oznake za svoja
postignua.
141
Baton je Tiberiju poslao svoga sina Scenasa koji je zatraio slobodan prolaz za
svoga oca, a kada mu je to odobreno, Baton se pojavio osobno.
142
Njegov govor, kojim je branio
ne samo osobne postupke, ve i one svojih saveznika, vjerojatno je usporediv s onima koji su
izrekli mnogi kasniji neprijatelji Rima koji se javljaju na Tacitovim stranicama. Sve to je Dion
zabiljeio je, nesumnjivo opravdana, tvrdnja da su Rimljani ti koji su krivi za izbijanje ustanka:
"za uvare svoga stada niste poslali pse ili pastire, ve vukove".
143
Voi Dezitijata poteen je
ivot i Tiberije je s njim postupao vrlo velikoduno; poslao ga je u Italiju gdje je proveo ostatak
ivota u vrlo komfornoj internaciji u Raveni.
144

Prole su grozne etiri godine. Rimski gubici bili su veliki, ne samo u ljudstvu, ve i u
resursima: "nikada nije odravano toliko puno legija za neku kampanju, a uzeto toliko malo
plijena".
145
Tiberije je napustio Ilirik pred kraj 9. i uao je u Rim okien pobjednikim lovorom
16. sijenja 10.
146
Obojica, August i Tiberije, bili su izvikani imperatorima (pobjednikim
vojskovoama), ovaj potonji vjerojatno po peti put.
147
Prihvatili su ponuene im trijumfe i
dozvolili izgradnju dvaju trijumfalnih lukova negdje u Iliriku kojima e se obiljeiti njihove
pobjede.
148
Kao i drugim vojskovoama u ratu, Germanik je dobio trijumfalne oznake kao i

140
Dio, LVI., 12, 3-15, 3. U svojim biljekama o 9. po Kr., Velej spominje samo Lepidov mar i slamanje Dezitijata i
Pirusta.
141
Vell. Pat., II., 115, 4. O Vibiju vidi str. 84.
142
MSS za Diona donosi Sceuas, ali ilirsko Scenas je uobiajeno osobno ime, Mayer, Sprache, 81.
143
Dio, LVI., 16, 3.
144
Suet. Tib., 20. Moda je ironino to je on poivio dovoljno da bi susreo Maroboda, kojega je spasila pobuna 6. po
Kr., ali koji je kasnije eliminiran diplomacijom i takoer interniran u Raveni 18. po Kr., PIR
1
, M 250.
145
Dio, LVI., 16, 4; cf. Suet. Tib., 16.: "Najozbiljniji strani rat nakon punskog".
146
Prenestinski Fasti, Inscr. It., XIII., 2, p. 114, a druge reference PIR
2
, C, 941, p. 223.
147
Dio, LVI., 17, 1. Peta salutacija Tiberiju pojavljuje se na novcima iz 10./11., RIC, 1, 82, 220.
148
Dio, LVI., 17, 1.
senatorski status pretora koji mu je donosio privilegij govorenja u Senatu nakon konzulara.
Obeana mu je i mogunost dobivanja konzulata ranije nego su to uobiajena pravila doputala.
ak je i mladi Tiberijev sin Druz upisan u Senat u rangu pretora, nakon to je obnaao kvesturu.
149

Zanos tako teko steenom pobjedom ubrzo je razbijen kada su, samo pet dana nakon to
je rat slubeno proglaen zavrenim, iz Germanije stigle vijesti o propasti triju legija pod Publijem
Kvinktilijem Varom u Arminijevoj zasjedi.
150
Tiberije je bio prisiljen odgoditi svoj trijumf i
ponovo pohitati na polje rimske tragedije. Kasnije se vratio u prijestolnicu i 12. proslavio trijumf
nad Dalmatincima i Panoncima, 23. listopada, na 54. godinjicu pobjede nad cezaroubojicama kod
Filipa.
151
"Iako je postigao dovoljno za sedam trijumfa bio je zadovoljan samo sa tri", kae njegov
oboavatelj Velej.
152
No, jo je zadaa ekalo Tiberija u Iliriku, pa se ovamo ponovo zaputio u
ljeto 14., ali tek to je doao sustigle su ga vijesti da je August na samrti.
153
Preuzimanjem
Principata u rujnu, zavrile su godine Tiberijevog aktivnog ratovanja. Drugi e nastaviti veliku
zadau pacifikacije i organizacije uprave koja je morala biti kompletirana u Iliriku.

149
Dio. LVI., 17, 2-4.
150
Vell. Pat., II., 117, 1; cf. Dio, LVI., 18, biljei dolazak vijesti odmah nakon to su izglasane ove odluke.
151
Vell. Pat., II., 121, 2-3; cf. Suet. Tib., 20; Inscr. It., XIII., 2, p. 134 (Fasti Praenestini). Oekivani trijumf spominje
Ovidije, Ex pont., II., 1, posveen Germaniku.
152
Vell. Pat., II., 122, 1.
153
Suet. Aug., 97, 3; Vell. Pat., II., 123; Dio, LVI., 31, 1; Tac. Ann., I., 5: "Jedva da je uao u Ilirik kada je bio pozvan
nazad pismom svoje majke".
6. RIMSKA PROVINCIJA I NJENI UPRAVITELJI


I. Granice Dalmacije pod Principatom

Rimska Dalmacija koja je oblikovana pred kraj Augustove vladavine ukljuivala je ne
samo jadransko priobalje koje to ime nosi i danas, ve i sav prostor dananjih jugoslavenskih
republika Bosne i Hercegovine i Crne Gore, vei dio june Hrvatske, zajedno s velikim dijelovima
zapadne Srbije. Na sjevernom dijelu Jadrana je poinjala na rijeci Arsia (Raa) i zapadnoj Istri i
protezala se na jug sve do Lisa (Lje) na uu albanskog Drima (Drilo); ukljuivala je kvarnerske
otoke kao i sve one koji lee ispred dalmatinske obale.
1
Postoje neke dileme oko preciznog
smjetaja granine linije s Panonijom i Gornjom Mezijom, ali nije sporno koji prostori pripadaju
unutar provincije.
Sa sjeverozapadu je granica s Italijom slijedila Arsiju sve do njenog izvora i zatim se
nastavljala u podruje Jelana nedaleko julijskih Alpa, gdje je poinjala Panonija. Linija se zatim
kretala na istok u opem smjeru Beograda uzdu sjevernih rubova bosanskih brda juno od rijeke
Save.
2
Detalj granice moe se pronai juno od doline Kolapisa (Kupa), rijeku Glinu je presijecala
kod Velike Kladue gdje je postojala pogranina postaja koju je popunjavala posada iz sastava
Legio XIIII Gemina Martia victrix, ija je stalna baza bila dunavska tvrava Karnuntum, glavni
grad Gornje Panonije.
3
Ovo se mjesto moe identificirati kao ad fines zabiljeen na Antoninovom
Itineraru, na cesti koja vodi kroz Liburniju, izmeu Akvileje i Siscije.
4
Dalje na istoku granica je
presijecala rijeku Vrbas kod Laktaa sjeverno od Banja Luke, to je postaja ad fines na cesti
izmeu Servicija (Bosanska Gradika) i Salone.
5
Ptolemej kae da se juna granica Panonije
protezala od Mons Albija do Baebii ili Biblii Montes.
6
Gledano s dalmatinske strane, to su bila
brda uzdu sjeverne granice zapadno od rijeke Vrbas, jer istono odatle Dalmacija poinje
graniiti s Donjoj Panoniji. Albius Mons je vjerojatno sjeverni ogranak Velike Kapele, dok bi
Baebii bili Kozara koja je izmeu Velike Kladue i Laktaa.
7
Slijedea rijeka istono od Vrbasa je
Bosna, a nju je granica sjekla kod Doboja, gdje je neko vrijeme bila stacionirana augzilijarna
jedinica Cohors I Flavia Hispanorum.
8
Na maloj udaljenosti od Doboja granina linija je
dodirivala Savu i nakon toga se okretala na jug u pravcu ar planine (Scardus Mons), zapadno od
mezijskog grada Skupi (Skopje). To je opi opis koji Ptolemej daje o zapadnoj granici Gornje

1
Plin. NH, III., 129, 145; cf. Ptol., II., 16, 1. Za moderne rasprave vidi G. Alfldy, Bevlkerung, 27 i d.
2
Ptol., II., 16, 1.
3
Plin., NH, III., 147. Poznate su tegule ove legije: III., 14023 (13339
3
)
4
It. Ant., 247, 6.
5
Paali, Naselja, 18. O beneficijarima u Laktaima vidi str. 125.
6
Ptol. II., 14, 1.
7
A. Mocsy, RE suppl., 9 (1962), 532 i d, A. Graf, Geographie, etc., 12 i d.
8
III., 14619 (12759) i p. 143.
Mezije.
9
Dalmacija je dodirivala Savu na mjestu gdje ona tee vrlo krivudavim tokom izmeu
Sirmija i Beograda, a vjerojatno ju je naputala odvajajui se tokom june pritoke, rijeke
Kolubare, u pravcu aka. Unutar Dalmacije bili su rudnici olova oko planine turac, gdje su
naeni kalupi za lijevanje s peatom provincijalnih rudnika. U aku, u dolini Morave, bila je
pogranina postaja, koju su od 2. st. popunjavali augzilijarci iz vojske provincije Dalmacije.
Junije od aka granica je tekla zapadno od Ivanjice, sredita Celegera iz Gornje Mezije, a zatim
je slijedila razvodnicu izmeu Lima i Ibra, pri emu je prva rijeka bila u Dalmaciji, a druga u
Gornjoj Meziji.
10
Izvan provincije bilo je podruje Kosova Polja (Kosmet), gdje su se nalazili
gradovi Ulpiana (Lipljan) i Mitrovica u kojemu su naeni nadgrobni spomenici obitelji gornjih
klasa iz Skupija i Ulpijane.
11
dalje na jugu, Pe je vjerojatno takoer u Meziji jer su tamo
potvreni Ulpii vjerojatno dobili graansko pravo za Trajana, te nesumnjivo pripadaju mezijskoj
Ulpijani.
12
Na Mons Skardusu granica se okretala na jugozapad i slijedila rijeku Drim do Lisa i
Jadrana.


II. Upravitelji provincije od Augusta do Galijena (vidi Appendix II)


Vie od 250 godina gore omeeni prostor bio je pod nadzorom rimskog senatora koji je
vrio dunost carskog legata s titulom legatus Augusti pro praetore provinciae Dalmatiae. On je
bio odgovoran za svu civilnu i vojnu upravu, a na njegove odluke nije bilo priziva, osim u sluaju
rimskih graana osuenih na smrt. Jedini nain na koji je provincija mogla protestirati protiv
nepravednog upravitelja bilo je ekati dok upravitelju istekne mandat. Tada bi predstavnici
provincijalnog vijea, koje su popunjavali gradovi provincije, mogli odbiti dati mu uobiajenu
potvrdu potenog upravljanja; u nekim provincijama bilo je mogue pokrenuti proces protiv
upravitelja pred Senatom, gdje su stanovnici provincije mogli oekivati podrku nekih senatora
koji su vodili rauna o interesima te provincije u Rimu. Procesi ove vrste uobiajeno su pokretani
iz bogatijih senatskih provincija, na primjer Azije ili Bitinije, a niti za jednog upravitelja
Dalmacije nije poznato da bi na sebe navukao neprijateljstvo provincijalaca. Takva situacija
vjerojatno ima vie s tekoama organiziranja i odravanja jednog takvog stava meu zaostalim i
rasprenim zajednicama, nego s neporonim karakterom uprave. Do sredine 3. st. najvei dio
senatorskog stalea uspio se izvii s dunosti uprave i obrane Carstva, pa su pod Galijenom za
upravu provincijama oni bili formalno zamijenjeni pripadnicima Vitekog stalea, ija je titula u

9
Ptol., 15, 1; 16, 1; III., 9, 1. Za graninu liniju vidi Alfldy, Bevlkerung, 27 i d.
10
Peati iz regije Kosmaja i Rudnika mogli bi pripadati dalmatinsko panonskim rudnicima, iako neki smatraju da je
to bio dio Gornje Mezije, M. Velikovi, ZRNM, 1 (1958), 955, ili Panonije, F. Papazoglu, A, 7 (1957), 122. Za
vojnu postaju u aku vidi str. 473.
11
E. erkov Lj. Popovi, GMKM, 1 (1956), 316 i d; E. erkov, GMKM, 2 (1957), 65 i d.
12
III., 8177; JAI, 6 (1903), Bb. 33 i d; Sp. 98, 49; 71, 112-13.
Dalmaciji bila praeses provinciae Dalmatiae. Pisani izvori ne kau nam gotovo nita o
standardima uprave pojedinih namjesnika; najee bi ih spomenuli samo kada bi se neki od njih
pobunio ili kada bi vojska provincije bila ukljuena u graanski rat.
Postoji preko 50 legati i praesides potvrenih u pisanim ili epigrafikim izvorima: imena
njih 40 poznata su u potpunosti, 4 samo po svom kognomenu, a ostalih 8 nije mogue
identificirati. Takav popis upravitelja provincije moe biti pogodan materijal za sastavljanje liste
vodeih porodica Carstva i promjena koja su se dogaale meu njima, dok se promjenljivi
karakter upravljanja Dalmacijom i ponaanja vlasti prema njoj moe otkriti prouavanjem mjesta
koje je tokom godina ona imala unutar hijerarhije provincijalnih zapovjednitava. Dalmacija je
neobina po tome to nastaje kao velika vojno-zapovjedna dunost s dvije legije, od kojih je svaka
imala vlastite pretorske senatorske zapovjednike, te velikim brojem augzilijarnih postrojbi. Ali
prebacivanjem teita vojnih aktivnosti prema Dunavu, ona postaje nenaoruanom provincijom
(provincia inermis) s policijskom silom od tri augzilijarne postrojbe, ve puno prije kraja 1. st.
ovjek bi oekivao da bi tada status provincije bio snien i njen konzularni upravitelj zamijenjen
pretorskim legatima. No, Dalmacija je ostala konzularnom provincijom, iako je davana
najmlaima u toj kategoriji: uobiajeno se njome upravljalo neposredno nakon zavrenog
konzulata. Veliina i priroda ove provincije ipak je jo uvijek traila vee iskustvo konzulara,
zbog njene blizine i strateke vanosti za kljuna vojna zapovjednitva kakva su bila ona u
Gornjoj i Donjoj Panoniji i Gornjoj Meziji; mnogi potvreni upravitelji Dalmacije vrlo su brzo
karijeru nastavljali na dunostima zapovjednika velikih pograninih vojski uzdu Rajne i Dunava i
u Siriji. To je bilo jedno imenovanje prilino razliito od drugih nevojnih konzularnih provincija,
poput Tarakonske Hispanije, koja je najee bila rezervirana za starijeg senatora, bliskog
umirovljenju. Kao zbroj pojedinaca upravitelji Dalmacije predstavljaju aroliku grupu: ukljuuju
budueg cara, jednog oca cara i jednoga koji je stvarno dogurao do Purpura, a da ne spominjemo
velikog senatora i rimskog povjesniara Kasija Diona Kokcejana, a u prethodnoj generaciji i
njegova oca Marka Kasija Apronijana. Kronoloki oni spadaju u dvije odvojene skupine, one koji
su upravljali provincijom dok je ona imala svoje legije i one koji su upravljali nakon to je vojska
(osim malih augzilijarnih garnizona) bila izvuena.
Kada je pred kraj Augustove vladavine Dalmacija postala redovitim nezavisnim
zapovjednitvom, morala su postojati dva glavna obzira koje su car i njegovi savjetnici uzimali u
obzir pri izboru upravitelja. On je, na prvom mjestu, morao biti sposobnim vojskovoom. ak i
nakon to je konano uspostavljena kontrola nad stanovnitvom u unutranjosti i to najskupljim
ratom voenim za Augustove vladavine, Dalmacija se teko mogla smatrati vie pacificiranom od,
na primjer, Germanije u kojoj je Var preao preko Rajne put vlastitog unitenja 9. po Kr. Nikakve
borbe nisu zabiljeene nakon hvatanja dezitijatskog Batona 9., ali otvaranje cestovnih pravaca
izmeu Jadrana i doline Save bio je zadatak koji je traio neprestani oprez zbog moguih zasjeda i
iznenadne pobune. Na drugom mjestu, ali sigurno ne manje vani, bili su politiki obziri.
Provincija koja je toliko blizu Italiji i koja ima vojsku u kojoj tinja nezadovoljstvo (ukoliko
moemo suditi prema pobuni nedalekih panonskih legija 14.), vojsku koja je dobila male
materijalne nagrade nakon nedavnih pobjeda, to je bilo zapovjednitvo koje se moglo povjeriti
samo onima dokazane lojalnosti.
Zadatak Gaja Vibija Postumija bio je samo nastavak onoga kojega je obnaao 9. kao legat
pod Tiberijem. On i njegov brat, Aulo Vibije Habit, bili su "novi ljudi" iz samnitskog Larinija i
izrasli su (Postumije je bio konzulom 5., a njegov brat tri godine kasnije) iz Tiberijeve sljedbe
formirane nakon njegova povratka s Rodosa. Nakon dobivanja trijumfalnih znakova za pobjede 9.,
Postumije je pokuao povratiti iz Dalmacije neto od novca koji je bio potroen na njeno
osvajanje, organizirajui rudarenje zlatnih leita u unutranjosti. Ukoliko je Lucije Elije Lamija
(cos. 3.) zapovijedao Dalmacijom u godinama 12.-14. (jednako je mogua i Panonija: Velej
njegovu provinciju naziva Ilirikom), razlog za njegov odabir bio je slian onom za izbor
Postumija. Taj je izbor nainio Tiberije, pod kojim je sluio u Germaniji tijekom kampanja nakon
Varovog poraza (10.-12.). Iako je bio prvim konzulom u svojoj obitelji, ipak je uivao prilian
ugled u drutvu, kao i reputaciju velike ivotnosti u svojim poznim godinama. zadnju godinu
vota proveo je kao prefekt Grada (32.-33.). Tiberije je uven po tome to je svoje legate drao na
dunosti u prilino dugim turnusima, a upravljanje Dalmacijom nije bilo izuzetak. Osim mogueg
intervala od nekoliko godina tijekom dvadesetih, samo su dva legata ovdje sluila za cijele
njegove vladavine, Publije Kornelije Dolabela (14.-20.) i Lucije Volusije Saturnin (prije 29. do
oko 40.). Dolabela je pripadao staroj patricijskoj porodici koja je poela propadati nakon
trijumvirskih ratova. Njegov je otac propustio postati konzulom pod Augustom, ali sin je obnovio
obiteljske asti nakon Tiberijevog povratka s Rodosa obnaajui uobiajeni konzulat (10.) koji je
trailo njegovo porijeklo. Kao legat Gornjeg Ilirika (Dalmacije) prije Augustove smrti 14., on je
mogao biti domain Tiberiju kada je ovoga primorala na povratak u Italiju hitna Livijina poruka
da je August na samrti, ukoliko ne ve i mrtav. Kao legat u provinciji bio je aktivan u
kompletiranju pacifikacije unutranjosti i sve vee vojne ceste s obale zavrene su tijekom njegove
uprave. U sreditu provincije, Saloni, obnaao je poasnu magistraturu (IIIIvir quinquennalis); to
je vjerojatno bilo 15. po Kr., jer je ovu ast slijedei prihvatio Tiberijev sin Druz Germanik Cezar
tijekom posjete Dalmaciji 20. po Kr. Dolabela je ubrzo poaen i u Epidauru statuom koju su
podigli gradovi provincije Gornjeg Ilirika (civitates superioris provinciae Hillyrici), gdje se on
opisuje kao legat dvojice careva, Augusta i Tiberija. Aktivni ivot slijedeeg potvrenog
upravitelja, Lucija Volusija Saturnina (cos. 3.), produio se kroz cijelu Julijevsko-Klaudijevsku
dinastiju. Kada je umro 56. po Kr., u dobi od 93 godine, sluio je kao blizak savjetnik petorici
careva i to s postojanom lojalnou. Kada je bio imenovan u Dalmaciju bilo mu je blizu 70, ali
nije bio manje aktivan upravitelj od Dolabele. Program gradnje cesta kroz unutranjost sada je bio
zavren, pa je vei dio njegova vremena uzelo ureivanje brojnih pograninih svaa meu
zajednicama unutar provincije, posebno u Liburniji. Dok je bio u Dalmaciji i tijekom slijedeih
godina bio je poaen kao patron Enone s vie statua.
Nakon to je neuravnoteeni car Gaj (Kaligula) ubijen 24. sijenja 41., Senat se sastao i
objavio Republiku, te donio odluku o osudi sijeanja na cijelu kuu Cezara, nesvjestan da su
pretorijanci znanstvenika Klaudija ve izvikali carem. Tijekom te sjednice Senata mnogi su izrekli
stvari koje e kasnije poaliti. Vojske su prihvatile novoga cara, unato tomu to im je on bio
gotovo nepoznat, zato to je bio nasljednik iz Julijevsko-Klaudijevske kue. Ponaanje Senata 41.
moralo je Klaudija uiniti sumnjiavim prema tome tijelu, i to s dobrim razlogom, jer je njegova
vlast trajala jedva godinu dana kada se morao suoiti s pobunom u ime Senata i Naroda koju je
predvodio njegov legat u Dalmaciji. Sin Marka Furija Kamila (cos. 8.), posvojen od Lucija
Aruncija (cos. 6.), Lucije Aruncije Kamilo Skribonijan (cos. 32.) imao je naslijee s kakvim se
mali broj ljudi mogao mjeriti, ukljuujui i vezu s porodicom Pompeja. No, njegova vojska u
Dalmaciji (legije VII. i VI.) brzo ga je napustila, pa je pobjegao na Vis gdje je i skonao. Njegovi
sljedbenici u Rimu bili su sueni i osueni: nekima je doputeno samoubojstvo, ukljuujui i
glavnog zagovornika Lucija Anija Vinicijana koji ranijih godina i sam imao aspiracije postati
carem. Za svoju vjernost dvije su legije nagraene titulom Claudia pia fidelis koju e nositi sve do
kraja svog postojanja. Postoje dvije biljeke o Aruncijevom upravljanju provincijom, pogranini
natpis iz Vagnja nedaleko vrha Vrbasa, te nadgrobni spomenik Felicija, pripadnika njegova
kuanstva koji je umro u Saloni tijekom njegova upravljanja provincijom. Aruncijev nasljednik
bio je Lucije Salvije Oton (cos. 33), koji se pokazao neobino revnim u potrazi za podstrekaima
pobune, ak i unato nekom neodobravanju samog Klaudija. No, nakon to je uspio otkriti jo
jednu zavjeru, Klaudije ga je podigao na rang patricija. Patricijat je jo uvijek bio unutranji krug
moi i utjecaja unutar senatske oligarhije. Njegov je sin bio carem kroz kratko vrijeme tijekom 69.
Vrijeme koje je proveo na dunosti u provinciji bilo je kratko (42.-3.), jer ga ubrzo ponovo
nalazimo u prijestolnici gdje Klaudija titi od novih zavjera. Tijekom prvih godina na vlasti
Klaudije je nastojao pridobiti sve utjecajnije porodice u Senatu, meu kojima su jo uvijek bili
Kalpurniji Pizoni. Pizon koji je zabiljeen na pograninom natpisu nedaleko Salone mogao bi biti
konzul iz 27., sin Pizona za kojega se openito vjerovalo da je otrovao carevog brata Germanika u
Siriji. Slijedei potvreni legat bio je Publije Antej Ruf (50. oko 54.). Njegovo se ime pojavljuje
na tri natpisa koji biljee neke gradnje u stoeru legijske utvrde XI. legije u Burnumu tijekom
godina 50.-2. Kasnije je Antej zaglavio tijekom Pizonove urote protiv Nerona zbog, kako se
govorilo, svog bogatstva i nezdravog zanimanja za horoskope. Njegovo ime je eradirano na dva
burnumska teksta nakon smrti 66., ali je ubrzo bilo vraeno po osudi sjeanja na Nerona. O Gaju
Kalpetaniju Ranciju Sedatu, koji je u Dalmaciji bio u poetku Neronove vladavine, zabiljeene su
samo dvije injenice; bio je etrurskog porijekla i ranije u karijeri obnaao je dunost nadglednika
javnih biljeki (curator tabulariorum publicum). Aulo Ducenije Gemin (63-7.) potvren je na tri
pogranina natpisa, a kao patron Narone bio je poaen statuom. Moda je osobno podigao
posvetu Eskulapu, ali interpretacija tog kamenog spomenika nije sigurna. Nakon to je napustio
Dalmaciju Ducenije Gemin je postao prefektom Grada, a u tom svojstvu je bio prisutan i na
carskom vijeu kada je Galba odluio adoptirati Pizona Fruga kao svoga nasljednika.
U sukobu izmeu Vitelija i Vespazijana tijekom druge polovine 69. godine, kljunom se
pokazala suradnja konzularnih upravitelja Dalmacije i Panonije. Prvo mjesto popunjavao je Marko
Pompej Silvan (cos. 45.), a drugo Lucije Tampije Flavijan, koji su obojica bili bojaljivi i bogati
starci. Ona sila koja je dunavsku vojsku dovela na stranu Flavijevaca dola je od strane mlaih i
ambicioznijih zapovjednika legija, Antonija Prima, zapovjednika VII. Gemine, te Anija Basa,
zapovjednika XI. Klaudije, koje je podrao energini prokurator dvaju provincija, Kornelije
Fusko. Uprava Pompeja Silvana u Dalmaciji (67.-70.) potvrena je pograninim natpisom u
Liburniji. Unato svojoj neaktivnoj podrci Flavijevcima, dvojica upravitelja bili su nagraeni
zajednikom au obnaanja drugog konzulata nekoliko godina kasnije. Od 70. do oko 83.
Dalmacija je ostala vojnom provincijom, ali s vojskom svedenom na samo jednu legiju (IIII.
Flavia felix). Jedan od ranijih upravitelja pod Vespazijanom bio je pravnik Pegaz. Pred kraj
Vespazijanove vladavine bio je imenovan prefektom Grada, to je izbor na koji Juvenal ne gleda s
naklonou. U Dalmaciji je potvren pograninim natpisom iz june Liburnije, kojeg je podigao
Gaj Petilije Firm, tribun nove legije IIII. Flavije felix, tada stacionirane u Burnumu. Jo jedan
flavijevski upravitelj bio je Lucije Funisulanije Vetonijan (cos. 78.?). Gotovo 20 godina ranije bio
je zapovjednikom legije, ali mu je karijera bila zakoena sudjelovanjem u sramotnoj kapitulaciji
Cesenija Peta Partima. Njegovo imenovanje u Dalmaciju vjerojatno vie ima s unutranjom
politikom i nedavnom rehabilitacijom, nego s njegovim zapovjednim sposobnostima. U provinciji
je i on potvren na pograninom natpisu izmeu porodice Vesija i neke druge stranke, ne puno
sjevernije od Trebinja u Popovom polju. Pod Domicijanom, zbog rastue krize na Dunavu,
provincija je oko 86. izgubila svoju legiju, pa je sukladno tome opao njen status provincijalnog
zapovjednitva, iako je jo uvijek ostala konzularnom provincijom.
Na alost, zabiljeeno je samo nekoliko imena legijskih zapovjednika u Dalmaciji. U
graanskom ratu 69., Anije Bas, zapovjednik XI. Klaudije, bio je vatrenim simpatizerom
Flavijevaca, a, poput mnogih drugih zapovjednika legija uz Dunav i na Istoku, bio je nagraen
brzim napredovanjem do konzulata. Bilo bi zanimljivo saznati imena ljudi koji su kontrolirali
dalmatinske legije kada se 42. Aruncije pobunio protiv Klaudija: oni su ti koji su zapravo spasili
dinastiju. Jedan od posljednjih legijskih zapovjednika u provinciji bio je eminentni flavijevski
pravnik, Gaj Oktavije Tidije Tosanije Lucije Javolen Prisk (cos. 86.). Kao legat legije IIII. Flavije
felix u Burnumu oko 81. godine imao je neke veze s porodicom Oktavija oko Nedinuma, gdje mu
je nekoliko godina kasnije statuu podignuo prijatelj Publije Mutilije Krispin.
Sve do izbijanja markomanskog rata, kada je zabiljeeno pola tuceta vojnih zapovjednika i
upravitelja unutar perioda od oko 10 godina, potvrena su samo imena 6-7 upravitelja, a u veini
sluajeva nita drugo o njima nije poznato. Upraviteljstvo Kvinta Pomponija Rufa bilo je neobino
po tome to je mjesto obnaao kao senator pretorskog ranga (oko 92.-4.), a konzulat je obnaao
odmah nakon toga (suff. 95.). Ovakvo imenovanje vjerojatno nije uzrokovano nekim vrstim
Domicijanovim stavom da nevojnikim carskim provincijama trebaju upravljati senatori
pretorskog ranga, ve radije napetoj politikoj situaciji u Rimu i nestaici pogodnih konzulara. No,
ovaj eksperiment je prekinut, pa je Rufov nasljednik bio Gaj Cilnije Prokul (cos. 87.), pripadnik
stare plemike kue iz etrurskog Arecija, koji je provincijom upravljao kao konzular. Prokulov
nasljednik u Dalmaciji mogao bi biti estiti Macer kojem se Marcijal obraa u svojoj pjesmi iz 98.
godine. Trajavovi pohodi na Daciju malo su utjecali na Dalmaciju, a sredinom njegove vlasti
provincija je bila pod Gajem Minicijem Fundanom (cos. 107.), obrazovanim prijateljem i
korespondentom mlaeg Plinijaq, koji se spominje i u jednom od Plutarhovih Dijaloga.
Niti jedan upravitelj nije nesumnjivo potvren za Hadrijanove vladavine (117.-38.). Jedan
bi mogao biti senator s visokim drutvenim vezama iji je fragmentarni natpis naen u ruevinama
salonitanskog amfiteatra. Bliski suvremenik ovog ovjeka bio je Publije Celije Balbin Vibulije Pio
(cos. 137.). Brojni nadgrobni natpisi iz Salone biljee robove i osloboenike koji su pripadali
njegovom kuanstvu, to bi moglo ukazivati da je on ovdje bio upraviteljem za Antonina Pija, ali,
to je moda vjerojatnije, mogao bi biti porijeklom iz ove provincije ili ovdje imati imanje. Za
Pijeve vladavine potvrena su samo dva upravitelja. Marko Emilije Pap iz Salpenze u Betici
zabiljeen je na dva natpisa u rodnom gradu koji donese njegovu karijeru, dok se drugaije
nepoznati Sekst Emilije Ekvester pojavljuje na natpisu o gradnji iz logora kohorte VIII.
Voluntariorum u Tiluriju. Vrijeme njihove slube ne moe se odrediti sa sigurnou: Emilije Pap
bio je ovdje 147., a prethodio je Emiliju Ekvesteru koji je dunost obnaao pred kraj Pijeve
vladavine. Pod Markom Aurelijem (161.-180.) Dalmacija ponovo postaje prostorom od velike
vojne vanosti, i zbog invazije Markomana tijekom druge polovine njegove vladavine i zbog
mogueg izbijanja nemira u udaljenijim podrujima unutranjosti (vidi str. 117 i d.). Iz perioda
170.-80. poznato je najmanje 5, a moda i 6 upravitelja, jedna neobino uestala smjena na
dunosti vrena zbog neprestanog ratovanja koji je prouzroio neke vrlo ozbiljne gubitke unutar
rimskog visokog zapovjednog kadra. Meu upraviteljima u ovom vremenu bio je Marko Didije
Julijan, budui car, koji je kao sposoban vojni zapovjednik izabran da se obrauna s nemirima u
provinciji. U to su vrijeme zabiljeeni neki neredi u unutranjosti dunavskog prostora, iako taj
problem nikada nije postao ozbiljan poput pobune Maternija u Galiji i Hispaniji za Komoda.
Slian je zadatak vjerojatno dodijeljen Luciju Vitrasiju Flamininu, pripadniku stare kampanijske
porodice, koji je moda zapovijedao vojskom koja je operirala u sjevernoj Dalmaciji u isto
vrijeme dok je on upravljao Gornjom Mezijom; no, postoje neke sumnje da li ovo njegovo
neuobiajeno zapovjednitvo pripada vremenu Marka Aurelija, jer bi on mogao pripadati ranijoj
generaciji, tj. moglo bi se raditi o Luciju Vitrasiju Flamininu koji je bio konzulom 122. Upravitelj
koji je zasigurno obnaao slubu u ovom periodu bio je Gaj Vetije Sabinijan Julije Hospes kojega
je Pije unaprijedio u senatorski rang prije nego je otpoeo svoju dugu vojnu karijeru pod Markom
Aurelijem.
Za Komoda (180.-92.), provincijom je oko 185. upravljao Marko Kasije Apronijan,
pripadnik vodee porodice iz Nikaeje u Bitiniji, na kojem e ga poloaju 40 godina kasnije
slijediti i njegov sin, povjesniar Kasije Dion Kokcejan. Pod Karakalom (211.-7.) bio je Gaj Julije
Avit Aleksijan koji je bio u rodu sa sirijskom porodicom Julije Domne, carice Septimija Severa,
pa time i s carevima Elagabalom i Aleksandrom Severom. Ulomak natpisa iz Salone, na kojemu je
navedena njegova karijera, biljei da se iz vitekog uzdigao u senatorski rang, nesumnjivo
zahvaljujui svojim vezama s carskom porodicom.
Postoji vrlo malo podataka koji bi nam mogli indicirati relativnu popularnost ili sposobnost
ljudi koji su upravljali veinom provincija Carstva. U nekim sluajevima povremena suenja
prokonzulima za izrabljivanje pred Senatom u Rimu otkrivaju alarmantno niski standard
ponaanja, posebno u periodu pod Trajanom, kada se, kako kae Plinije, upravitelji vie nisu
morali plaiti okrutnog ispitivanja njihova ponaanja kakvo je provodio "tiranin" Domicijan.
Skupi posao odravanja optube mogle su si priutiti samo provincije s mnotvom bogatih velikih
gradova, koje su imale jake veze u Rimu u senatorskim krugovima. takva provincija bila je Betika
u junoj Hispaniji, dok je na Istoku u tom periodu Bitinija dovela do osude vie od jednog svog
upravitelja. Velika vojna zapovjednitva, u kojima je civilni ivot bio zasjenjen potrebama vojske,
nisu stvarala takvu sliku. U Dalmaciji su narodi u unutranjosti jo uvijek svoje nezadovoljstvo
vie voljeli izraavati otvorenom pobunom nego slanjem poslanstava caru u Rim. Povjesniar
Kasije Dion kae nam da su se za njegove uprave trupe u Panoniji alile na pretorskog prefekta
Ulpijana zbog pretjerane okrutnosti, a njegova opa nepopularnost u Rimu bila je tolika da je
naao mudrim povui se u svoju rodnu Bitiniju. Sudei po Dionovim primjedbama o opoj
nedisciplini u provincijalnim vojskama, ovjek bi mogao posumnjati da je i on bio jednako
nepopularan za svoga mandata u Dalmaciji (oko 224.-6.). Nakon Kasija Diona zabiljeena su jo
samo 4 senatorska legata, od kojih niti jednom ne znamo vie od imena.
Popis upravitelja Dalmacije tijekom Principata malo nam toga govori o povijesti provincije
ili njenom stanovnitvu. Pojedini podaci o njihovim aktivnostima mogu nam dati detalje o takvim
stvarima kao to su gradnja cesta ili o statusu pojedinih zajednica u raznim dijelovima provincije,
ali iz njih se vrlo malo toga moe saznati o karakteru uprave i kako se ona razvijala kroz gotovo tri
stoljea. Za dobiti jasniju sliku ovjek mora pogledati u druge provincije za koje postoji vie
podataka. S druge strane, takav je popis koristan da bi se ukazalo na status koji je upravljanje
Dalmacijom imalo unutar hijerarhije carskih zapovjednitava. Ovdje je najsimptomatinija pojava
kontrast izmeu iskusnih ljudi koji su ovamo imenovani za Julijevsko-Klaudijevske dinastije i
relativno beznaajnih imena potvrenih kroz 2. st. kada provincija vie nije traila vojne
specijaliste, osim privremeno za makromanskih ratova. U drugom smjeru popis upravitelja moe
biti relevantan za istraivanje sastava vladajue oligarhije u Carstvu i kako se ona mijenjala kroz
stoljea, ponekad ak od vladara do vladara. U ovom smislu popis upravitelja Dalmacije moe dati
pogrean utisak: to se tie porijekla legata, samo se za tri upravitelja moe dokazati da su
potjecali iz provincijalnih familija, etiri ukoliko ukljuimo i Publija Celija Balbina Vibulija Pija.
To pokazuje ogromnu dominaciju rimskih i italskih familija. Dok ostale provincije pokazuju
potpuno drugaiju sliku: u Britaniji, gdje se uvijek nuno traila vojna sposobnost,
predominantnost novih provincijalnih familija otkriva se puno prije kraja 1. st.