Metodologija I Tehnologija - Ratko Zelenika

OG DJELA
____ J ----j \ -- -_I

~/

\

-, -_)

UDZBENICI SVEUCILISTA U RfJECI MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM FLUMINENSrS

Copyright © 1988., 1990., 1998., 2000.

RATKO ZELENIKA ISBN 953-614-810-2

Prof. dr. sc. Ratko Zelenika

METODOLOGIJA I TEHNOLOGIJA IZRADE ZNANSTVENOG I STRUCNOG DJELA

CETVRTO IZDANJE

,

I

EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI RIJEKA, 2000.

FAKUL nr n:,nH,IH

! .. : .. i

Prof. dr. sc. RATKO ZELENIKA

METODOLOGIJA I TEHNOLOGIJA IZRADE ZNANSTVENOG

I.STRUCNOG DJELA K N ,J = ~.~ ~ ~ .I."Y.

{zdavac:

Ekonomski fakultet Sveucilista u Rijeci

,.,0. ",' H

.. i~ B

, .

Suizdavac: lnv. b r ~ :? 0 Z.

Ekonomska fakulteta Univerze v Ljubljani

Recenzenti:

Dr. sc, Igor Rozanic, redoviti profesor Tehnickog fakulteta Sveucilista u Rijed Dr. sc, Miroslav Zugaj, redoviti profesor

Fakulteta organizacije i informatike Varaz.din Sveucilista u Zagrebu Dr. sc. Ferdinand Trost, redoviti profesor

Ekonomskog fakulteta Univerze u Ljubljani

Dr. so. Ales Vahcic, redoviti profesor

Ekonomskog fakulteta Univerze u Ljubljani

Objavljivanje ovog sveucilisnog udzbenlka odobrlio je Povjerenstvo za izdavacku djelatnost Sveucilista u Rijeci Odlukom - K1asa: 602-09/98-01/06 Ur. br.: 2170-57-05-98-3

Ova je knjiga objavljena uz novcanu potporu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Katalogizaeija u publikaciji - CIP Sveu~i1isna knjiznica u Rijeei

UDK oo1.B91 (075.8)

ZELENIKA, Ratko

Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strucnoq djela / Ratko Zelenika. - <4. izd.> - Rijeka : Ekonomski fakultet u Rijeci, 2000. - 782 str, :

Ilustr., graf. prikazi, primjeri ; 24 em (Udzbeniei Sveucilista u Rijeci = Manualia Universitatis studiorum Fluminensis)

Bibliografija: str. 735 - 74B.

- Bibliografske biljeske uz tekst.

- Saz.eci na vise jezika. - Kazala.

ISBN 953-614-810-2

4302

I11111111

nnnnnnnn/. f.7':;;:"

ISBN 953-614-810-2

5

MOjim sinovima, Sasi i Darku

PREDGOVOR CETVRTOM IZDANJU

Tiskanje trecega izmijenjenoga i dopunjenoga izdanja ove edicije ("Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strucnoq djela") zavrseno je u lipnju 1998. godine. Unatoc izuzetno nepovoljnom polozalu gospodarstva i lzdavacke djelatnosti naklada od 1000 primjeraka bila je prodana do svibnja 1999. godine. Potraznia za knjigom zbog njezine aplikativne vrijednosti bila je iznad svih ocekivanja, prodajna cijena za studente, magistrande, doktorande, mlade lstrazivace i znanstvene novake bila je na razini stvame cijene kostanja, Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske otkupilo je po popularnoj cijeni jednu cetvrtinu naklade knjige koja je, kao vlsokoskolski udzbenik i znanstvena knjiga, urucena visokoucilisnim knjiznieama za njihove

potrebe.

Velika potrainja ove vrijedne knjige i nakon njene rasprodanosti bila je osnovnim razlogom da se u vrlo kratkom vremenu nakon treceqa izdanja tiska i cetvrto izdanje bez bitnih izmjena i dopuna, samo s ispravkama uocenih poqrssaka: tiekarskih, jezicnih i terrninoloskih,

Izraze zahvalnosti upucuiern petnaestorici uglednih i priznatih znanstvenika koji su napisali i u referentnim casopisima i publikacijama objavill objektivne prtkaze moje najnovije knjige s tematikom znanost 0 znanosti, knjige 0 metodologiji znanstvenoistraiivackog rada. Koristim ovu prigodu da se najiskrenije zahvalim kolegama, prijateljima, studentima i magistrandima na iskrenim cestitkama i poticajnim rijecima prigodom i nakon prezentacije knjige, koja ce i u cetvrtom izdanju biti od velike pomoci svima onima ko] se bave iii se namjeravaju baviti metodologijom i tehnologijom znanstvenog istraiivanja.

Svima onima koji ce na bilo ko] nacin, u bilo kojo] prigodi, u bilo kojoj mjeri ( ... ) rabiti znanja ove knjige, zelirn brzo i uspjesno napredovanje u radu.

U Aijeei, 20. lipnja 1999.

Ratko Zelenika

6

PREDGOVOR TRECEM IZDANJU

Od istrazivania p~?b~ematike z~~n?st 0 znanosti i prvog izdanja knjige s n~slo~om .~etodologIJa I teh~loglJa Izrade znanstvenog i strucnog djela proslo Je vise. o~ desetak gOd.ma. a ad drugog izdanja te knjige s istim na~lovom p.rosla je sedam godlna. U tom su se razdoblju dogodile mnoge vazne prornjene,

. U meduv~emenu sam prikupio i proueio brojnu dornacu i stranu hteraturu s ternatikom znanost 0 znanosti. TIme sam dosao do vise novih i vrlo zanimljivih spoznaja i reprezentativnih primjera vrlo indikativnih za primjenu u znanstvenoistraflvackom radu, kao i u edukaciji studenata, magistranada i doktoranada.

Vise od pedesetak puta bio sam mentor, komentor ifi aktivan clan o.~govarajucih kamisija pri stjecanju magisterija i doktorata znanosti, odnosno vise od .?OO puta bio sam mentor inzenjerima i diplomiranim inzenjerima tehnoloqiie prometa, ekonomistima i diplomiranim ekonomistima. Pri tome sam. ne s~mo primj~nji~ao metodol?giju i tehnologiju izrade znanstvenog i strucnog dJela nego I sqecao draqocjena nova iskustva. Time sam dolazio do mnogo boljih rjesenja 0 efikasnijoj transformaciji ideja u pismena znanstvena i strucna djela.

• Napisao .. sam vise .~esetaka novih .. znanstvenih i struenih diela: knjiga, clanaka, studlJa, recenzqa, prikaza knJlga... Posebice navodim knjigu s naslovom Kako nastaje recenzija znanstvenog i strucnog djela. I time sam neke ranije spoznaje i rjesenja istraiivanja i pisanja znanstvenih i strucnih djela upotpunio i aktualizirao.

Od s~ols~: g.odine 1993./94. nositelj sa':l predmeta Metodologija znanstvenolstrazlvackcq rada na poslqediplomskom magistarskom znanstvenom studiju Menadzment, koji organizira Ekonomski fakultet Sve~.cili~a u Rijeci, i pr~dmeta Metode znanstvenoraziskovalnega dela na poslljediplomskom maqistarskorn znanstvenom studiju, 510 ga organizira Ekonomski fakultet Univerze u Ljubljani. Pri realizaciji nastavnih planova i programa bitno sam aktualizirao sadr:iaje nekih tematskih jedinica, koje je trebalo i napisati i javnosti prezentirati.

~sim ~ave~enih .. razloga, na izdavanje treceq bitno izmijenjenog i dopunjenoq izdan]a knJlge s naslovom Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strucnog djela uljecala su jos elva vaZna razloga.

Prvo, jezicnokulturoloski razlozl, Tiskati knjigu s tematikom znanost ° znanosti na hrv~tskom knjizevnom jeziku i staviti ie na raspolaganje tisucarna studenata, maqistranada, doktoranada, mladih istraiivaca, intelektualaca i znanstvenika Republike Hrvatske, znad, uz ostalo, i doprinos nacionalnoj i medunarodno] afirmaciji hrvatskog knjizevnog jezika, znanosti i kulture.

• Drugo, popuniti defieitarnost odqovaraiucom literaturom takoder ie v~an razloq. Naime, u •. nas ~e. postoji sveob~~vatan udz.benik i prirucnik koji bi na jednostavan nacm pnrrqereno omoqucio studentima, magistrandima,

7

doktorandima. mladim istraiivacima, znanstvenicima i intelektualcima ucenje istraiivanja i pisanja znanstvenih i strucnih dj~~a n~ dodipl~mskom, poslijediplomskom magistarskom i doktorskom StU~IJU. y~rI y tOf!1e . bl treb~l~ udovoljiti visokim zahtjevima Zakona 0 znanstvenolstrazlvac~oj djelatnostl ~ Zakona 0 visokim ucilist!ma (iz 1993., s kasnijim izmjenama I dopunama). TI su razlozi nametnuli potrebu zamjene gotovo svih primjera, prijedloga i rnodela iz prethodna dva izdanja ove knjige s ist!m ~as~ov~r:n. no~im reprezemativnim rjeSenjima. I ne samo to. Potrebno Ie bilo IZVrsltl broine sadrZajne, jezicne, stilisticke, metodicke, metodoloske ... izmjene i dopune.

Potaknut navedenim razlozima, a u zelji da studerrte, magistrande i doktorande te mlade istrafivace uputim u osnove metodologije i tehnologije izrade znanstvenih i struenih djela, pristupio sam pisanju treceg izmijenjenog i dopunjenog izdanja spomenutog. udzb~nika. Nastojao ~am. ,da bu~e sveobuhvatan i univerzalno uporabljlv, a u cemu sam samo djelomlcno US~IO. Ipak se cini da je primjereniji druStvenim i humanistickim nego prirodnirn, tehnickim biomedicinskim i biotehnickim znanostima. U svakom slucaju bilo bi preten~iozno i pogresno misliti da je ovaj udzben~k do~olja~ .za. stjecanje potpunog znanja 0 tome kako se znanstveno uternelleno Is~razuje I .kako s~ pi§u znanstvena i snucna djela. Svaki istraiivac, ~nanstvenlk I na~ta~nlk (~Iadl u veco], a iskusniji u manjoj mje.ri) trebao b~ perm~~e~tno .~zu~vatl ~~ svjetske i nacionalne bibliografske Izvore 0 OVOj temaucl, tim vise &0 se JOS uvijek znanost 0 znanosti nije u dovoljnoj mjeri afirmirala kao posebna

znanstvena disciplina.

Trees izdanje izmijenjenog i dopunjenog sveucilisnog udzbenika s naslovom Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strucnog djela znatno je sadrfajno i po opsegu izmijenjeno i dopunjeno u odnosu na prv~ (1968.) i drugo (1990.) izdanje toga udtbenika s istim naslovom. Izmjene I dopune tre6eg izdanja ovoga udzbenlka jesu:

• Svi prilozi koji su se nalazili na kraju knjige prvog i drugog izdanja eliminirani su kao neaktualni (oko 50 str.).

• Svi primjeri koji su bili inkorporirani u tekst knjige prvog i drugog izdanja zamijenjeni su novirn, aktualnim i reprezentativnim primjerima (oko 50 str.).

• Sve ilustracije (tj. tablice, grafikoni i zemljovidi) kOje su bile inkorpori~ rane u tekst knjige prvog i drugog izdanja zamijenjene su novim I reprezentativnim ilustracijama (oko 25 str.).

• Cjelokupni je tekst trecega izdanja sad riaj no , terminoloski, jezicno i stilski prociscen i aktualiziran.

• Trece je izdanje i bitno dopunjeno potpuno novim tekstom, ito:

• Drugi dlo s naslovom Relevantne znacajke 0 znanosti, znanstvenoj djelatnosti i istraiivanjima (oko 135 str.).

• Sedmi dio s naslovom $ve 0 magisterijima i doktoratima, znanstvenicima i nastavnicima (oko 134 str.)

• U cetvrtom dijelu (s naslovom Metodologija znanstvenog istraiivanja), osim bitno dopunjenog teksta kod s'vih .zn~nstvenih m~toda,. ~od~n~ su tri nove znanstvene metode: metoda anketirania. metoda IntervlUlranja I

Delfi metoda (oko 30 str.).

8

~ U. pe~om dijelu. (s ~a~lovom !ehnologija znanstvenog istraiivanja) dopunien .Ie . dio 5.6 ... PrikupIJanle~. proucavanje i sredivanje literarne grade i znanstvemh Informaclj~ s,a ~~drzajlma 0 "znanstvenim informacijama" (oko 20 str.), a. dodane su , ceM nove tematske jedinice (tj. 5.8. Rjesavanje pos~vlje~og znanstvenog problema, 5.9. Pismeno formuliranje rezultata Istrazlvan/a, ~: 10 .. Primjena rezultata istraZivanja i 5.11. Kontrofa primjene rezultata tstrazivanja - oko 10 str.).

. ~ f~a svih glavnih dijelova (tj. poglavlja) dodana su Pitanja za raspravu i ponavljanJe (oko 35 str.).

• Na .kraju knjige dodani su "saieci" na hrvatskom, slovenskom engleskom, njemackom i talijanskom jeziku, te kazalo imena i kazato pOjmov~ (oko 25 stranica).

• ~sporedbom sadarfaja i opsega treceg i drugog izdanja sveucilisnog udz~enlka ~ naslo~om Metod~~ogij~ i t~hn_oloQija izrade znanstvenog i s~!ucnog dlela moze se ustvrditi da l~ trece Izdanje izmijenjeno i dopunjeno vise od 60 posto u odnosu na drugo Izdanje, a u kvalitativnom smislu i vise od toga.

Knji\Ja je ponajprije namqerqena studentima, magistrandima i doktorandrma Ekt?nomskog fakulteta SvuciliSta u Riieci, kojima ce posluziti kao .. o~novna literatura. Ona ie, takoder, namijenjena polaznicima pO~"jed!plomskog znanstvenog studija Ekonomskog fakulteta u Rijeci koii izucavaju ~ave~~n~ problematiku u sklopu predmeta Metodologija znanstvenolstra:Zl~ackog rada, kao i polaznicima poslijediplomskog znanstven?9 studlJa Ekonomskog fakulteta u Ljubljani, koji iZIJCavaju istu pr~blema~lk~ u predmetu Metode znanstvenoraziskovalnega dela. Bit ce od ~ehke konst! ~tudentim.a, magistrandima, doktorandima i mladim istraiivacima ~ z~anstven,clma d!'llglh fakulteta, veleuciliSta i visokih ucilista na kojima se ~zu~ya _ p.ro~ler:'atl~a zna~stvenoist~~ivac~09.. rada, te instituta j drugih Istrazlva~~,~ Instltuclja. Da bl upotpunili r osvjezlh svoja znanja 0 metodologiji i tehnologll'. r.zrad~ znanstvenih i strucnih djela, ona moze koristiti i iskusnim znanStvemCI~a I znanstv~no~astav~i~ ~j~latnicima. Na6i ce u njoj, iskreno se n~dam, kor~sne spoznaje, I strucnjaci IZ prakse, koji moraju istraiivati i pisrneno obhkovati svoje rezultate.

_. Ova knjiga ~ij~. sa~o knjiga za ueenje nego je to knjiga koja uci uciti,

UCI zn~n~~eno mls.htl,. UCI znanstveno istraZivati, uci znanstveno utemeljeno for~uhratl .' preze~.tlratl rezultate istraZivanja, uci pisati j stvarati znanstvena i strucna d!ela, ucr kako nastaje recenzija, uci kako sebe motivirati u obrazov~nlu, ~n~nstven?m. us~v~avanju i permanentnom osposobljavanju, uci kako dlpl.omlr~.tl, maglstrrratr I doktorirati, uci kako postati istraiivac i znanstv~mk, UCI ~~kO postati suradnik u nastavi i nastavnik, uci kako postati ak~de~lk ( .. ), .uc~ ~ako se .P?staje uspjesan i sretan! Stoga ce u ovome u~zbenlku I. pnrucnl~u sva~1 mtetektuatac pronaei vlastiti put kojl izravno, slgur.no, ra?'On~lno I dost.ojanstveno vodi k uspjehu, bez obzira na svoje zva,nje, za~l!llanje, struku I b.ez obzi~ u koj~mu se znanstvenom pocruciu, pol]u, gram I ogranku znanosn obrazuie, usavrsava, osposobljava.

. S ob:ir?~ na teskoce koje je trebalo rjesavatl, postoji moqucnost

~oj~ve sadrzalnlh, metodoloskih, termlnoloskm, [ezicnostilskih pogresaka, Bit cu iskreno zahvalan svakome citatelju ove knjige koji mi ukaie na nedostatke

9

i predlcf primjerenija rjesenja. Jer, i na~on obj~~ljiva~ja ovog izdanja knjige, nastavljam s istr~ivackim ra~om na ovoJ.ter:n~tlel. ~vj.esta~ sa':'_1 da s~ s~ako izdanje nekog dJela, pa tako I ovoga, moze JOS bolje I kvalltetnlje naplsan, da se one treba usavrsavati.

Pri izradi treceg izdanja ovoga djela mnogi su mi pomogli. To s~, p.rij~ svega, oni koji su 0 r:neto~o!ogij.i znans~.enoistraZ.iv~ckog .. rada pisah, I spoznaje kojih sam koristio pn pisaruu ove knjlge (ct. blblJograflju).

Velik trud i dugotrajan rad pri pisanj~ ovoq udzbenika u~nog~me. s~ olaksali iskreni potieaji clanova moje obitelJl, mojih kolega, mOJlh priJatelJa ~ mojih studenata, magistranada, doktoranada, kojima se od svega srea I najiskrenije zahvaljujem.

Izraze zahvainosti dugujem recenzentima:

• dr. sc. Igoru Rozani6u, redovitom profesoru Tehnickog fakulteta Sveucilista u Rijeei,

• dr. sc. Miroslavu Zugaju, redovitom profesoru Fakulteta organizaeije i informatike Varaidin Sveucilista u Zagrebu

• dr. sc, Ferdinandu Trostu, redovitom profesoru Ekonomskog fakulteta Univerze u Ljubljani

• dr. se. Alesu Vahcicu, redovitom profesoru Ekonomskog fakulteta Univerze u Ljubljani

za korisne sugestije i savjete kojima su pozitivno utjecali na kvalitetu ovoga djela.

Studentima, magistrandima, doktorandima, mladim i ~s~usnim znanstvenicima i istraiivacima i nastavnicima i suradnieima u nastavi lskreno zelim da im znanja ovog udzbenika i prirucnika efikasno omoguce.z~anstveno utemeljena istraiivanja (fundamentalna, primijenjena i razvojna) I I.zradu st~ kvalitetnijih znanstvenih i strucnih djela, brzo i uspjesno napredovan]e u StrUCI i karijeri, te svekoliko blagostanje u trecern mileniju.

U Rijeei, prosinac 1997.

Ratko Zelenika

10

I

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

Prvo izdanje s istim naslovom ("Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i struenoq djela«) objavio je Fakultet za pomorstvo i saobraca] Sveucilista u Aijeei i drugi. Tu je knjigu Skupstina Samoupravne interesne zajednice za znanost SR Hrvatske proglasila kao drustveno vrijedno djelo.

Tiskanje prvog izdanja te knjige zavrseno je u listopadu 1988. godine.

Iznad svih ocekivanja ejelokupna naklada od 2000 primjeraka bila je rasprodana za svega cetiri mjeseca, tj. do ozujka 1989. godine. lako takva iriformaeija sama za sebe mnogo govori, vrijedno je navesti i cinjenicu da vise ad godinu dana brojni potencijalni citatelji (najcesce magistrandi, doktorandi i mladi istraiiyaci) traze taj udzbernk, ali ga naravno nisu mogli nabaviti.

Velika potraZnja tog udzbenika bila je osnovnim razlogom da se u vrlo kratkom vremenu nakon prvog izdanja tiska drugo izdanje bez bitnih izmjena i dopuna, samo s ispravkama tiskarskih poqresaka. U meduvremenu sam pristupio prikupljanju brojne aktualne svjetske i domace literature, njenom prouCavanju i pripremama za izdavanje novog izmijenjenog i dopunjenog izdanja. To ce, nadam se, biti uskoro uCinjeno s treeirn izdanjem ove edicije.

Izraze zahvalnosti dugujem dvadesetoriei uglednih poznatih i priznatih znanstvenika koji su u brojnim strucnim oasopisima i drugim publikaeijama napisali i objavili objektivne prikaze rnoje knjige, eije cu sugestije imati na umu pri izradi iduceg izdanja ove edicije.

I ovom prigodom izjavljujem da eu biti iskreno zahvalan svakom citatelju ove knjige koji mi ukaZe na nedostatke i predloii primjerenija rjesenja, jer sam svjestan da ovo djelo maze biti jos bolje i kvalitetnije i da se ono mora usavrsavan.

U Rijeei, 25. svibnja 1990.

Ratko Zelenika

11

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU

Znanost postoji vee dva i pol tlsucfjsca, ali znanstveno prouc~vanje znanosti postoji svega pedesetak godina. Znaeajnij! zamah dobilo je tek posljednjih dvadesetak godina. Pojavi i brzom ran:oJu. posebne .• zn~.nstve~e discipline znanost 0 znanosti pridonijeli su izravno ih neizravno, vise III ma~Je, brojni cinitelji, od kojih su najvaZniji ovi: 1. Suvremen~ ~etode ~nanostl - statisticke metode rnatematieke metode i maternatleki modeh, metode simulacije, kiberneticke i informaticke metode, koj~ su poticajno djelovale na brzi razvoj znanosti i znanstvenog stvaralast:ra. 2. Fu~dame~talna, primijenjena i razvojna istraZivanja u susta~u akumuliranoq znanJa. ne.m~novno su determinirala nove znanstvene spoznaje I nove znan~tve~e .dlsclpll~e. ~. Realne rnoqucnosti eksperimentalnog organiziranjc:, planirania I financlran!a znanosti, takoder su pozitivno djelovale na razvoJ. s.uvre,!,e.nlh. znanstve~l~ metoda, metodologije i tennoloqiie izr':lde .~nanstve~lh I. str~?n~h dje.~a. 4. Vehkl pozitivni rezultati autornateacue, ro~~tlzacIJe, kompjutonzacqe I teorue s,:,st~va, posebno informacijskih ornoqucjli su optimtzacqu sustava pnrruene znanstvenih spoznaja.

U posljednjih dvadesetak godina ~a brojnim. fakultetim.a, veleuciliStima i visokim ucilistima uvedeni su posebni predrnef s tematl~om znan.~~ .0 znanosti u naisirern smislu te znanstvene discipline. Me~~t1m, na vecl~1 tih ucilista realizaciji nastavnog programa tog predmeta ~lle se po~veclvala dovoljna pozornost. U pravilu radilo se c: jed~osemes!ralmm pr~.dme.tll!1a, b~~ odgovarajuce literature, koji su se ~rou~y_~h. na prvo], d.ru.goj III .trec?} ~odlOi studija, a programi su se na nekim uClh~tl~~ sm~~r~h. Izb~rnlm, ili irn .. ~e posveclvala nedovoljna pozornost, Na pojedinirn uClh~tlma .. IZ nerazu~IJI~~h razloga ti su programi nakon desetak-petnaestak qodina nJlhove realizaciie

ukinuti.

Vise me je razloga motiviralo da napisern ovu knjigu . .:.os~bno istice~ jedan od vaZnijih: za predmete Osnove znanstvenolst~a~lvack~ rad~. I Metode znanstvenog rada, koji se proucavaiu u treco] gO~lnI studl!a,. odnosno na poslijediplomskom studiju Fakulteta za pomorstvo. I saobracaj Sveucilista u Rijeci, ne postoji udzbenik primjeren programim~ tih pre~m~ta. Te sam predmete vise godina predavao na tom Fakultetu. Nista rnanje rusu vaZni i drugi razlozi pristupanja pisanju ~v~ knjige, ?d ~?jih su neki pr~s~dno utjecali na strukturu djela i opseg poj~dlnlh nJego~lh dIJelov~, a spomlnju se samo oni najvaZniji, ito: 1) Izuzetno nizak stu pan] osposobl!enos~1 studenat~ na dodiplomskom studiju u izradi programa, referata, seml~arskl~ radov~ I diplomskih radova I i II. 2) Relativno nizak stupanj osp.osobl].en?stl p?laznl~a poslijediplomskog studija u izradi kr!tickih prikaza, seml~arsklh I ~aglsta~sklh radova te njihova nesamostalnost I nesposobnost aktivnoq sU~Jelo~~n]~ u znanstvenoistrazivackorn radu koji realiziraju znanstvenolstrazivacke, znanstvenonastavne organizacije iii znanstvenoistrafivacka [ezqra (razvojne sluzbe) velikih gospodarskih sustava. 3) Velik~ neupueeno~t i ~ein!ormiranost magistranada i doktoranada u postupke stJecan]a maglstenj~ .1 doktorat.~ znanosti te njihova skromna znanja 0 metodama, rnetodoloqiji I tehnologl]1

12

I

J

I

•

f

I

I

izrade znanstvenih i strucnih djela. Takvo stanje eesto potencira relativno pasivan odnos mentora i clanova komisija, koji bi, u postupku stjecanja magisterija i doktorata znanosti, trebali svojim znanjima i iskustvima bitno i pozitivno utjecati na intenzitet znanstvenog usavrsavanja mladih istraZivaca, primjenjujuei pri tome stroge kriterije i selektivna nacela, 4) VaZnost koja se u posljednje vrijeme pridaje »metodotoql]i znanstvenoistrafivackoq rada- (ct.:

Zakon 0 znanstvenolstraffvacko] djelatnosti SR Hrvatske, -Narodne novine«, 1986., 4; Rezoluciju 0 daljnjem razvoju znanstvenoistrazivacke djelatnosti u SFRJ, "Sluzbeni list SFRJ«, 1986., 2; Strategiju tehnoloskoq razvoja Jugoslavije, Savezno izvrsno vljece, Beograd, 1987; Program znanstvenog i tehnoloskoq razvoja SR Hrvatske, Republicki komitet za znanost, tehnologiju i informatiku, Zagreb, 1986.).

Znanstvenolstrazivacka djelatnost obuhvaea: znanstvenoistrazivacki rad, osposobljavanje za znanstvenolstrazlvackl rad, odnosno znanstveno usavrsavanie istraiivaca i znanstvenoetrazvacku infrastrukturu, i predstavlja djelatnost od posebnog drustvenoq interesa. Zbog toga nitko ne bi trebao j mogao postati istraZivac i znanstvenonastavni radnik, a da prethodno nije ovladao metodama znanstvenog rada, metodologijom i tehnologijom izrade znanstvenih i strucnih djela.

Potaknut cinjenicnim stanjem i navedenim razlozirna, a u zelji da students, magistrande j doktorande te mlade istraiivaee uputim u osnove metodologije i tehnologije izrade znanstvenih i strucnih djela (i drugih pisanih djela, npr. seminarskih i diplomskih radova), napisao sam ovaj udzbenik, Koliko god on bio sveobuhvatan, bilo bi pretenciozno i poqresno misliti da je on dovoljan za stjecanje potpunog znanja 0 tome kako se znanstveno istraZuje i kako se pisu znanstvena i strucna djela. Svaki istraZivac i svaki znanstvenonastavni radnik (mladi u veco], a iskusniji u manjoj mieri) mora permanentno prouCavati sve svjetske i nacionalne bibliografske izvore 0 ovoj problematici, to vise sto se jos uvijek znanost 0 znanosti nije afirmirala kao posebna znanstvena disciplina.

Ova knjiga, prije svega, namijenjena je studentima i magistrandima Fakulteta za pomorstvo i saobrataj Sveucilista u Rijeei, kojima ce posluzlti kao obvezna literatura za predmete Osnove znanstvenoistrazivackog rada i Metode znanstvenog rada, Dna ce takoder korisno posluziti i studentima na dodiplomskom studiju i polaznicima poslijediplomskog studija drugih fakulteta na kojima se prouCava problematika znanstvenoistradvackoq rada. I ne samo njima. Ova knjiga rnoze koristiti kandidatima za stjecanje doktorata znanosti, mladim istraZivacima, mladim znanstvenonastavnim radnicima, a i iskusnim znanstvenicima kako bi upotpunili i osvjezili svoje spoznaje 0 metodologiji i tehnologiji izrade znanstvenih i strucnih djela. Naci ce u njoj, nadam se, korisne spoznaje, i strucniaci iz prakse, ko]i moraju istraZivati i pismeno oblikovati svoje rezultate.

Svjestan sam da se objavljivanjem ove knjige izlaZem opasnosti da, zbog sadrfajnih, rnetodoloskih, jezicno-stilskjh i terrnlnoloskih poqresaka, budem kritiziran. U taj se rizik svjesno upustarn i bit 6u iskreno zahvalan svakom citatelju ove knjige koji mi ukafe na nedostatke i predlozi primjerenija rjesenja, Jer, i nakon objavljivanja ove knjige, nastavljam s lstrazivackirn

13

radom na ovoj tematiei. Osim toga, svjestan sam da se svako djelo, pa tako i ovo, maze jOs bolje i kvalitetnije napisati, da se one mora usavrSavati.

Pri izradi ave knjige pojavile su se i odredene poteskoce. Prikupljena literarna grada bila je prilicno opsezna, razvucena, nesistematizirana, misljenja vrlo suprotna, cesto preopcenita., Tako je moj pokuse] da neke metode, metodologiju znanstvenog istraZivanja i tehnologiju izrade znanstvenih i strucnih djela prilagodim speleticnostlrna prometnih znanosti na interdisciplinarnoj osnovi, samo dielornicno ostvaren. To me obvezuje da jos intenzivnije nastavim s istraiivanjima na izgradnji speeijalisticke metodologije i tehnologije izrade znanstvenih i strucnih djela u znanstvenom podruciu prometnih znanosti.

Pri izradi ovoga djela mnogi su mi pomogli. To su, prije svega, oni koji su prije mene 0 tome pisali i eije sam spoznaje, stavove i zakljueke koristio pri pisanju ove knjige (cf. bibliografiju). Na odqovarajoci nacin pomogli su mi i oni, tekstove kojih sam ispravljao, a to su tekstovi diplomskih i magistarskih radova, doktorskih disertaeija, udfbenika, znanstvenih i strucnih clanaka, zbornika radova, studija i sl., kada sam se pojavljivao kao mentor, recenzent, urednik i redaktor. I vlastito dugogodisnje iskustvo u pisanju i objavljivanju brojnih znanstvenih i strucnih radova, udzbenika i studija bitno je utjeealo na mole osposobljavanje za samostalan znanstvenoistrazivacki rad, a time i na ovladavanje metodama znanstvenog rada, metodologijom znanstvenog lstrazivanja i tehnologijom izrade znanstvenih i strucnlh djela.

Izraze zahvalnosti dugujem recenzentima, prof. dr. Miroslavu Zugaju i prof. dr. igoru Rozanicu za korisne sugestije i struene savjete u pogledu izbora bibliografskih izvora, utvrdivanja kompozieije djela i obrade odredenih teza cime su pozitivno utjecali na kvalitetu ovog djela.

U Rijeei, 15. sijecnja 1988.

Ratko Zelenika

14

SADRZAJ

Stranica

PREOGOVOR CETVRTOM IZOANJU 6

PREOGOVOR TRECEM IZDANJU 7

PREDGOVOR ORUGOM IZOANJU 11

PREOGOVOR PRVOM IZDANJU 12

1. UVOD "', ,. 31

2. RELEVANTNE ZNACAJ!<E 0 ZNANOSTI, ZNANSTVENOJ

DJELATNOSTII ISTRAZIVANJIMA 41

2.1 .. T~EOB~JA ZNANOSTI 41

.'.?' 1 ,1. ; Pojam znanosti 41

2.1.2. Povijesni razvoj i vaznost znanosti .45

2.1.2.1. Poceci razvoja znanosti 45

2.1.2.2. Budenje znanosti na Zapadu 51

2.1.2.3. Znanost renesanse 53

2.1.2.4. Novovjekovna znanost 53

2.1.2.5. Znanost po druStvenim formacijama 58

2.1.3. Temeljne i razvojne znacejke znanosti 60

2.1.3.1. Jedinstvenost znanosti 60

2.1.3.2. Jedinstvo znanstvene teorije i prakse 60

2.1.3.3. Znanstvena istraiivanja i znanstvene metode 60

2.1.3.4. Kreativnost znanosti (stvaralastvo) 61

2.1.3.5. Svjesno organizirani timski rad znanstvenika 61

2.1.3.6. Zakon ubrzanog razvoja znanosti 61

2.1.3.7. Dinamicki razvoj znanosti 62

2.1.3.8. Slicnost u fazama razvoja znanosti 62

2.1.3.9. Objektivnost i znanost 62

2.1.3.10. Preciznost, studioznost i znanost 63

2.1 .3.11. Pouzdanost i znanost 63

2.1.3.12. Sustavnost i znanost 64

2.1.3.13. Analiticko-sinteticki postupak i znanost 64

2.1.3.14. Racionalnost i znanost 65

2.1.4. Drustveni karakter znanosti 66

2.1.5. Difereneijaeija i integracija znanosti 66

2.1.6. Znanost i fi lozofija 66

2V Znanost i politika 69

2.1.B. Znanost i kultura 70

2.1.9. Znanost i umjetnost 71

15

2.1.10. Znanoat 0 znanosti 73

2.1.11. lnanstvena I tehnoloska politika 75

2.1.12. Tendencija razvoja suvremene znanosti 80

. 2.~.\: KLASIFIKACIJA ZNANOSTI 83

2.2.1. Pojam i vainost klasifikacije znanosti 83

2.2.2. Vainija nacela znanosti 84

2.2.3. Struktura suvremene znanosti 84

2.3. ZNANSTVENE KATEGORIJE 97

2.3.1. Pojam 97

2.3.2. Sud 101

2.3.3. Definicija 105

2.3.4. Divizija (razdioba) 108

2.3.5. Distinkcija (razlikovanje) : 109

2.3.6. Deskripcija (opis) 109

2.3.7. Eksplanacija (objasnjenje) 110

2.3.8. Znanstveni problem 111

2.3.9. Predmet znanstvenog istraiivanja 111

~ipoteza 114

2.3.11. Predvidanje 115

2.3.12. Znanstveno otkrice 118

2.3.13. Dokaz : 119

;2.3.14. Opovrgavanje iii pobijanje 124

2.3.15. Zakliucak 125

2.3.16. Teorija (znanstvena) 129

2.3.17. Zakon (znanstveni) 131

2.3.18. Verifikacija spoznaja 133

2.3.19. Znanstvene cinjenice 135

2.4. ZNANSTVENA DJELATNOST I ZNANSTVENO ISTRAZIVANJE 136

2.4.1. Znanstvena djelatnost : 137

2.4.2. Pojam znanstvenog istraiivanja 139

2.4.3. Empirijska istraiivanja 141

2.4.4. Znanstvena istraiivanja 142

2.4.4.1. Fundamentalna (temeljna) istraiivanja 142

2.4.4.2. Aplikativna (primijenjena) istraiivanja 144

2.4.5. Struena (razvojna) istraiivanja 145

2.4.6. Istraiivanje proslosti 146

2.4.7. Istraiivanje sadasnlostl 146

2.4.8. Istraiivanje buducnosti 147

2.4.9. Prethodna istraiivanja 149

16

2.4.10. Povremena istraiivanja 149

2.4.11. Stalna istraiivanja 149

2.4.12. "Zavrsno" istraiivanje 149

2.4.13. Kvalitativno istraiivanje 151

2.4.14. Kvantitativno istraiivanje 152

2.4.15. Disciplinarno i visedisciplinarno istraiivanje 156

2.4.15.1. Disciplinarno istraiivanje 156

2.4.15.2. Visedisciplinarno istraiivanje 156

2.4.16. Institucijsko istraiivanje 165

2.4.17. Mikroistraiivanje 166

2.4.18. Mezoistraiivanje 166

2.4.19. Makroistraiivanje 167

2.4.20. Megaistraiivanje 167

2.4.21. Individualno istraiivanje 167

2.4.22. Tlmsko (grupno) istraiivanje 167

• PITANJA ZA RASPRAVU I PONAVWANJE (2) 172

3. ZNANSTVENA,ZNANSTVENOSTRUCNA

I STRUCNA DJELA 179

3.1. PREDMET ISTRAZIVANJA 179

®-LASIFIKACIJA PISANIH DJELA 180

3.2.1. Primame publikacije 181

3.2.2. Sekundarne publikacije 181

3.2.3. Tercijarne publikacije 182

3.2.4. Periodicne publikacije 182

~ ~~~i~ra .. ::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: ~:~

3.2.7. Tehnicka i znanstvena knjiga 183

3.2.8. Umjetnicka knjiga 183

3.2.9. Skolska knjiga 183

3.2.10. Djecja knjiga 183

3.2.11. Knjiga dramskih djela 183

3.2.12. Knjiga pjesama 183

3.3. RELEVANTNA OBIWEZJA ZNANSTVENOG,

ZNANSTVENOSTRUCNOG I STRUCNOG DJELA 184

3.4. POJAM I VRSTE ZNANSTVENIH DJELA , 188

3.4.1. Monografija 189

3.4.2. Doktorska disertacija 190

L"t~·.;, .. ·1 J~.·."'.I:(r~lH 7.:~ >. :,;.:_i • i

_..... • •• ~ -1i ...-~J"" A

17

3.4.3. Magistarski znanstveni rad 190

3.4.4. Znanstveni cianci 190

3.4.4.1. Obiljeija znanstvenog clanka 191

3.4.4.2. Kategorizacija znanstvenih clanaka 191

3.4.4.2.1. Izvorni znanstveni clanak 191

3.4.4.2.2. Prethodno priopcenie 192

3.4.4.2.3. Pregledni clanak 192

3.4.4.2.4. Izlaganje sa znanstvenih skupova 193

3.4.5. Znanstvena studija (projekt) 193

3.4.6. Patenti 193

3.5. POJAM I VRSTE ZNANSTVENOSTRUCNIH DJELA 194

3.5.1. Udibenik 194

~nciklOpedija ~ 197

3.5.3. Leksikon 198

3.5.4. Praktikum 199

3.5.5. Rjecnik 199

3.5.5.1. Jednojezicni rjecnik 200

3.5.5.2. Dvojezicni rjecnik 200

3.5.5.3. Mnogojezicni rjecnik 201

3.5.5.4. Frekvencijski rjecnik 201

3.5.5.5. Biografski rjecnik 201

3.5.6. Zbornik radova 201

3.5.7. Bibliografija 202

3.5.8. Prirucnik 204

3.5.9. Ljetopisi 205

3.5.10. Casopisi 205

3.5.11. Knjizevna djela 208

3.6. POJAM I VRSTE STRUCNIH DJELA 210

3.6.1. Magistarski strucni rad 210

3.6.2. Strucni ctanak 210

3.6.3. Strucni prikaz 210

3.6.4. Strucni elaborat 220

3.6.5. Strucna ekspertiza 220

3.6.6. Strucni izvjestaj 220

3.6.7. Meditacija 221

3.6.8. Recenzija 221

3.6.8.1. Pojam recenzije 221

3.6.8.2. Svrha i ciljevi izrade recenzije 221

18

3.6.8.3. Tko rnoze biti recenzent 223

3.6.8.4. Bitni elementi recenzije 224

3.6.8.4.1. Op6i dio recenzije 224

3.6.8.4.2. Poseban dio recenzije 225

3.6.8.4.3. Zakljucak i prijedlog 241

3.6.8.5. Kada recenzent dopunjava recenziju 241

3.6.9. Vodici 255

3.6.10. Reterentne publikacije 256

,1 oJ f. G) 1-[ ~.6.11. Ostala strucna djela 256

3.7~yOJAM I VRSTE DJELA NA VISOKIM UCILISTIMA 259

. - - 3.7.1. Ojela na dodiplomskom studiju 259

3.7.1.1. Program 259

3.7.1.2. Referat 259

3.7.1.3. Seminarski rad 260

3.7.1.4. Oiplomski rad I 264

3.7.1.5. Oiplomski rad II 264

3.7.1.5.1. Pojam diplomskog rada II 265

3.7.1.5.2. Svrha i citjevi izrade diplomskog rada 265

3.7.1.5.3. Bitni elementi diplomskog rada 266

3.7.1.5.4. Dokumentacijska osnova rukopisa 266

3.7.1.5.5. Tehnicka obrada diplomskog rada 266

3.7.1.5.6. Obrana diptomskog rada 267

Ojela na poslijediplomskom znanstvenom studiju 278

3.7.2.1. Kriticki prikaz 278

3.7.2.1.1. Pojam kritickoq prikaza _ 278

3.7.2.1.2. Svrha i ciljevi izrade kritickoq prikaza 278

3.7.2.1.3. Bitni elementi kritickog prikaza _ 278

3.7.2.2. Seminarski rad 291

3.7.2.2.1. Pojam seminarskog rada 291

3.7.2.2.2. Svrha i ciljevi izrade seminarskog rada 291

3.7.2.2.3. Bitni elementi seminarskog rada 291

3.7.2.2.4. Dokumentacijska osnova rukopisa 294

3.7.2.2.5. Tehnicka obrada seminarskog rada 294

3.7.2.2.6. Obrana seminarskog rada .. _ 296

3.7.2.3. Magistarski strucni rad 303

/'3.7.2.4)Magistarski znanstveni rad 305

3.7.3. ~ska disertacija 305

3.7.4. Habilitacijsko djelo 305

\,

\

\, \,

3.7.2.

• PITANJA ZA RASPRAVU I PONAVLJANJE (3) 306

19

4. METODOLOGIJA ZNANSTVENOG ISTRAZIVANJA ......... 309

4.1. POJAM I KLASIFIKACIJA METODOLOGIJE

ZNANSlVENOG ISTRAZIVANJA 309

4.1.1. Pojam metodologije znanstvenog istraiivanja 310

4.1.2. Klaslfikacija metodologije znanstvenog istraiivanja 313

@.OJAM I KLASIFIKACIJA ZNANSlVENIH METODA ~.313

4.2.1. Pojam znanstvene metode 313

4.2.2. Osnovne znaeejke znanstvenih metoda 317

4.2.2.1. Objektivnost 317

4.2.2.2. Pouzdanost 318

4.2.2.3. Preciznost 318

\i 4.2.2.4. Sustavnost 40 31 B

4.2.2.5. Opcenitost 319

4.2.3. Klasifikacija znanstvenih metoda 319

4.3. INDUKTIVNA I DEDUKTIVNA METODA 323

4.3.1. Induktivna metoda 323

4.3.2. Deduktivna metoda 325

4.3.3. Dijalekticko jedinstvo indukcije i dedukcije 326

4.4. METODA ANALIZE I SINTEZE 327

4.4.1. Metoda analize 4.4.2. Metoda sinteze

.................................................................. 327 .................................................................. 329

4.4.3. Dijalekticka analiza i sinteza 331

4.4.4. Dijalekticka anafiticko-sinteticka metoda 332

4.5. METODA APSTRAKCIJE I KONKRETIZACIJE 332

4.5.1. Metoda apstrakcije 332

4.5.2. Metoda konkretizacije 333

4.6. METODA GENERALIZACIJE I SPECIJALIZACIJE 334

4.6.1. Metoda generalizacije 334

4.6.2. Metoda specijalizacije 334

4.7. METODA DOKAZIVANJA I OPOVRGAVANJA 334

4.7.1. Metoda dokazivanja 334

4.7.2. Metoda opovrgavanja 337

4.8. METODA KLASIFIKACIJE 337

4.9. METODA DESKRIPCIJE 338

20

4.10. METODA KOMPILACIJE 339

4.11. KOMPARATIVNA METODA 339

·4.~ATISTICKA METODA 341

"_._ 4.12.1. Relevantna obiljezja stanstickih metoda 341

4.12.2. Metoda uzoraka 344

4.12.3. Graficko prikazivanje statistickih podataka 345

4.13. MATEMATICKA METODA 347

4.14. METODA MODELIRANJA 347

4.15. KIBERNETICKA METODA 351

@,EKSPERIMENTALNA METODA 354

4.17. DIJALEKTICKA METODA 356

4.18. POVIJESNA METODA 358

4.19. GENETICKA METODA 358

4.20. TEORIJA SUSTAVA KAO METODA 359

4.21. AKSIOMATSKA METODA 363

4.22. METODA IDEALNIH TIPOVA 365

4.23. EMPIRIJSKA METODA 366

4.24. METODA STUDIJA SLUCAJA 366

(_4"2§:::METODA ANKETIRANJA 366

4.25.1. Pojam i vaznost metoda anketiranja 366

4.25.2. Vrste, pradnosti i nedostaci anketa 367

4.25.3. Izrada anketnog upitnika 369

4.25.4. Vrste pitanja u anketnom upitniku 370

4.25.5. Poqreske u postavljanju pitanja 372

4.25.6. Redoslijed pitanja u anketnom upitniku 373

4.25.7. Ljestvice i metode u anketiranju 373

4.25.8. Uvod u anketu i uputstvo respondentima 373

4.25.9. Pradispitivanje 375

4.25.10. Provodanje ankete (anketiranje) 375

21

~ETODA I~TE~VJ~IRA~.JA ..... ~ •.•.• : •..............•.......•.•.•.•.•.•........... 377

'. . 4.26.1. POJam I vaznosti IntervlUlranja 377

4.26.2. Vrste, prednosti i nedostaci intervjua 378

4.26.3. lzrada upitnika intervjua 379

4.26.4. Motivi intervjuiranja 379

4.26.5. Kvalitete lspitivaca (intervjuera) 380

4.26.6. Provodenje intervjua (intervjuiranje) 381

4.27. METODA PROMATRANJA 382

4.28. METODA BROJENJA 384

4.29. METODA MJERENJA 385

Z (~~3~)ELFI METODA 387

" \- -- 4.30.1. Temeljne karakteristike Delfi metode 388

4.30.2. Postupak primjene DeHi metode 389

4.30.3. Prednosti Delfi metode 398

4.30.4. Nedostaci Delfi metode 399

4.30.5. Moguenosti primjene Delfi metode u znanstveno-

istraflvackorn radu 400

4.31. METODA "MOZAIKA" ~ 400

4.32. OSTALE ZNANSTVENE METODE 401


5. TEHNOLOGIJA ZNANSTVENOG ISTRAZIVANJA 409

5.1. UOCAVANJE ZNANSTVENOG PROBLEMA

I NJEGOVA FORMULACIJA 411

5.2. POSTAVWANJE HIPOTEZE 415

5.2.1. Pojam i osnovne pretpostavke za postavljanje hipoteze 415

5.2.2. Provjeravanje hipoteze , 418

@ Vrste hipoteza 419

5.2.3.1. Kvalitativna hipoteza 420

5.2.3.2. Kvantitativna iii statisticka hipoteza 420

5.2.3.3. Kauzalna iii uzroena hipoteza 420

5.2.3.4. Opca hipoteza 420

5.2.3.5. Posebna hipoteza 420

5.2.3.6. POjedinacna hipoteza 421

5.2.3.7. Radna hipoteza 421

5.2.3.8. Znanstvena hipoteza 421

5.2.3.9. Hipoteza ad hoc 421

22

I

i

I I

• ~

i

•

i I

I

I

~

I

I

I

i

I

I

i I f

i

I 5.2.3.10. Pomocna hipoteza 421

J 5.2.3.11. Preliminarna hipoteza 422

5.2.3.12. Fiktivna hipoteza 422

5.2.3.13. Prazna hipoteza 422

~ 5.2.3.14. Plodna hipoteza 422

5.2.4. Primjena rjesenja 422

5.3. IZBOR I ANALIZA TEME (NASLOVA) 423

5.3.1. Izbor teme (naslova) 423

5.3.2. Analiza teme (naslova) 426

5.4. IZRADA ORIJENTACIJSKOG PLANA

ZNANSTVENOG ISTRAZIVANJA 427

5.5. SASTAVWANJE RADNE BIBLIOGRAFIJE 427

5.6. PRIKUPLJANJE, PROUCAVANJE I SREDIVANJE

LITERARNE GRADE I ZNANSTVENIH INFORMACIJA 428

5.6.1. Prikupljanje literame grade i znanstvenih informacija 428

5.6.1.1. Klasicno pretraiivanje publikacija

i znanstvenih informacija 430

5.6.1.2. Suvremeno pretraiivanje publikacija

i znanstvenih informacija 435

5.6.1.2.1. Pretraiivanje publikacija i znanstvenih informacija izravnim pristupom

bazama podataka 439

5.6.1.2.2. Pretraiivanje publikacija i znanstvenih

informacija CD-ROM-ovima 442

5.6.1.3. Vainost knjiznica i informacijskih centara 443

5.6.2. Proucavanja literarne grade 447

5.6.2.1. Tehnika prouCavanja 447

5.6.2.2. Pisanje biljezaka 451

5.6.3. SeJekcija, analiza i sinteza relevantnih cinjenica 452

5.6.4. Stvaranje generalnog zakljucka 453

. ~ (__ 5.~RIPREMANJE STRUKTURE III KOMPOZICIJE

-... ZNANSTVENOG DJELA 453

5.7.1. 5.7.2. 5.7.3.

Pojam strukture iii kompozicije 453

Nacela strukture iii kompozicije 454

Bitni elementi znanstvenog djela 455

5.7.3.1. Naslov 455

5.7.3.2. Moto 456

5.7.3.3. Posveta 456

5.7.3.4. Predgovor 457

I

I.) ,

'ij

23

5.7.3.5. SadrZaj 459

5.7.3.6. Uvod 460

5.7.3.7. Izlaganje tematike - dijelovi djela

i njihovo obiljezavanje 461

5.7.3.8. Zakljucak 466

5.7.3.9. SaZetak 466

5.7.3.10. Popis literature 467

5.7.3.11. Popis tablica 468

5.7.3.12. Popis grafikona 468

5.7.3.13. Popis fotografija 468

5.7.3.14. Prilozi 468

5.7.3.15. Slvarni registar 469

5.7.3.16. Kratice 469

5.8. RJESAVANJE POSTAVWENOG ZNANSTVENOG PROBLEMA 470

5.9. PISMENO FORMULIRANJE REZULTATA ISTRAZIVANJA 472

5.10. PRIMJENA REZULTATA ISTRAZIVANJA 473

5.11. KONTROLA PRIMJENE REZULTATA ISTRAZIVANJA 473

• PITANJA ZA RASPRAVU I PONAVWANJE (5) .•....................•.•••••.•••.•.. 475

6. PISANJE TEKSTA I TEHNICKA OBRADA

ZNANSTVENOG I STRUCNOG DJELA 481

6.1~ME.~TA?I~SKA OSNOVA RUKOPISA 481

'-.><J... Citiranje literature 481

~ Pozivna biljeska (fusnota, napomena) 483

- 6.1.2.1. Europski sustav pozivnih biljeZaka (i citiranja) 484

6.1.2.1.1. Europski (pod)sustav pozivnih

biljezaka ispod teksta (u podnozju

stranice) 484

6.1 .2.1.2. Europski (pod)sustav pozivnih biljeZaka u tekstu (u uglatoj

zagradi) 496

6.1.2.2. ~m.~ri6k.i iii Hardvarski sustav pozivnih biljetaka

,/0\ (I citiraniaj 497

o 6.1.;3. lIustracije 498

6.1.3.1. Tablica 499

6.1.3.2. Grafikon 504

6.1.3.3. Crtez 517

6.1.3.4. Zemljovid 518

24

1

I

I

6.1.3.5. Fotografija 522

6.1.3.6. Shema 522

6.1.3.7. Slika 524

6.2. PISANJE TEKSTA RUKOPISA 525

6.2.1. Pisanje koncepta rukopisa 525

6.2.2. Pisanje zavrSnog teksta (6istopisa) 526

6.3. JEZICNO·STILSKA I TERMINOLOSKA OBRADA RUKOPISA 527

6.3.1. Jezik kao sredstvo sporazumijevanja 527

~ ~~n~i;~~j~biljei:ja z~·~·~·~~~~~ .. j·~~ik~ .. i .. ~~ii~ .. :::::::::::::::::::::::: ~~~

6.3.3.1. Jasnoca 531

6.3.3.2. Jednostavnost, prirodnost i odmjerenost 531

6.3.3.3. Konciznost 532

6.3.3.4. Koherentnost 532

6.3.3.5. Raznolikost 532

6.3.3.6. Zivost 532

6.3.3.7. Formuliranje pasusa 532

6.3.4. Stjecanje dobrog znanstvenog jezika i stila 535

6.4. TIPKANJE I TEHNICKA PRIPREMA TEKSTA 535

6.4.1. Tipkanje rukopisa 536

6.4.2. Pripremanje ilustracija 537

6.4.3. Obiljezavanje stranica 538

6.4.4. Popis koristene literature (bibliografija) 538

6.4.5. Citanje i kolacioniranje teksta 541

I I

6.5. LEKTURA, KOREKTURA I KOREKTURNI ZNACI 542

6.5.1. Lektura 542

6.5.2. Korektura 542

6.5.3. Korekturni znaci 543

6.6. RECENZIJA 546

6.7. ODREf)IVANJE FORMATA 546

6.B. IZBOR PISMA I UTVRf)IVANJE OPSEGA KNJIGE 547

6.9. VRSTE I GRAMATURA PAPIRA 552

6.10. GRAFICKE UPUTE TISKARI 555

6.11. ELEMENTI TISKANE KNJIGE 555

6.11.1. Korica i potkorica 555

6.11.2. Autor i koautor 556

25

6.11.3. Naslov i podnaslov 557

6 11 4 Impresum '" '" 558

. .. 6.11 .4.1. Informacija 0 izdanju 559

6.11.4.2. lzdavac 559

6.11.4.3. Mjesto izdanja 559

6.11.4.4. Godina izdanja 5S9

6.11.4.5. Ime tiskare 559

6.11.4.6. Mjesto tiskanja 559

6.11.4.7. Godina tiskanja 559

6.11.4.8. Naklada 559

6.11.4.9. Informacija 0 svescima 559

6.11.5. Paginacija 560

6.11.6. Tipografska signatura 560

6.11.7. Ostali elementi tiskane knjige 560

6.11.7.1. Informacija 0 recenzentima 560

6.11.7.2. Informacija 0 lektoru 560

6.11.7.3. Informacija 0 korektoru 560

6.11.7.4. Informacija 0 tehnickom uredniku 561

6.11 .7.5. Informacija 0 9 rafickoj pri premi 561

6.11.7.6. Rjesenje 0 odobravanju tiskanja , 561

6.11.7.7. Rjesenje korica 561

6.11 .7.8. Financijska potpora. donatori i sponzori 561

6.11.7.9. CIP - Katalogizacija u publikaciji 562

6.11.7.10. UDK - Univerzalna decimalna klasifikacija 564

6.11.7.11. ISBN - Medunarodni standardni broj knjige 565

6.11.7.12. ISSN - Medunarodni standardni serijski broj

na publikacijama 566

6.11. 7.13. EAN bar k6d za knjige 567

6.11.7.14. Upozorenje na prava autora 569

6.11.7.15. Bilje.ska 0 autoru 569

6.12. TISKANJE RUKOPISA 570

6.13. ISPRAVCI TISKANOG TEKSTA 571

6.14. UVEZIVANJE TISKANOG DJELA 571


7. SVE 0 MAGISTERIJIMA I DOKTORATIMA,

ZNANSTVENICIMA I NASTAVNICIMA 581

7.1. STJECANJE MAGISTERIJA ZNANOSTI 588

7.1.1. Opce znacajke magisterija znanosti 588

7.1.2. Planiranje poslijediplomskih znanstvenih studija 589

26

7.1.3. Ustanove za organiziranje i izvodenje

poslijediplomskih znanstvenih studija 589

7.1.4. Nastavni planovi i programi poslijediplomskih

znanstvenih studija 590

7.1.5. Upis pristupnika na poslijediplomski znanstveni studij 592

7.1.6. Nastavnici na poslijediplomskom znanstvenom studiju 592

7.1.7. Polaganje ispita i izvrsavanje drugih obveza

.' na poslijediplomskom znanstvenom studiju 593

EJI-_:) Izbor i prijava teme magistarskog znanstvenog rada 593

7.1.9. Ocjena pogodnosti teme magistarskog

- znanstvenog rada i podobnosti magistranda 607

~rada magistarskog znanstvenog rada 610

7.1.10.1. Pojam magistarskog znanstvenog rada 610

7.1.10.2. Svrha i cilj izrade magistarskog

znanstvenog rada 611

7.1.10.3. Struktura iii kompozicija magistarskog


7.1.10.4. Dokumentacijska osnova rukopisa

magistarskog znanstvenog rada 614

7.1.10.5. Tehnicka obrada magistarskog


7.1.11. Ocjena magistarskog znanstvenog rada 619

7.1.12. Obrana magistarskog znanstvenog rada 620

7.1.13. Uporaba titule akademskog stupnja magistra znanosti 623

7.1.14. Dostavljanje magistarskih 2:nanstvenih radova 623

7.1.15. Promocqa magistara znanosti 623

7.1.16. Oduzimanje magisterija znanosti 624

7.2. STJECANJE STRUCNOG MAGISTERIJA 625

7.2.1. Opca obiljezja strucnoq magisterija 625

7.2.2. Slicnosti i razlike strucnoq i znanstvenog magisterija 626

7.2.3. Strueni naziv magistra specijalista 627

7.2.4. Moguenosti magistra specijalista u stjecanju

magisterija znanosti 627

7.3. STJECANJE DOKTORATA ZNANOST! 628

7.3.1. Opce znacajke doktorata znanosti 628

7.3.2. Ustanove za provedbu postupka sljecanja

doktorata znanosti 629

7.3.3. Stjecanje doktorata znanosti doktorskim studijem 630

7.3.4. Stjecanje doktorata znanosti bez doktorskog studija 631

7.3.5. Izbor i prijava teme doktorske disertacije 631

7.3.6. Oejena pogodnosti teme disertacije

i podobnosti doktoranda 649

7.3.7. Izrada doktorske disertacije 650

7.3.7.1. Pojam doktorske disertacije " 650

7.3.7.2. Svrha i cilj izrade doktorske disertacije 650

7.3.7.3. Struktura iii kompozicija doktorske disertacije 651

7.3.7.4. Dokumentacijska osnova rukopisa

doktorske disertacije 651

7.3.7.5. Tehnieka obrada doktorske disertacije 652

7.3.8. Ocjena doktorske disertacije " 656

7.3.9. Obrana doktorske disertacije 657

7.3.10. Akademski stupanj doktora znanosti 660

7.3.11. Dostavljanje doktorske disertacije 661

7.3.12. Promocija doktora znanosti 661

7.3.13. Oduzimanje doktorata znanosti 662

7.3.14. Pocasni doktorati znanosti " .. "" " " 662

7.4. ZNANSTVENICIIISTRAZlVACI 663

7.4.1. Znanstvenici u znanstvenim zvanjima 663

7.4.1.1. Znanstveni suradnik 664

7.4.1.2. Visi znanstveni suradnik 664

7.4.1.3. Znanstveni savjetnik 664

7.4.2. Istrai:ivaci u istraiivackim zvanjima 665

7.4.2.1. Strucni suradnik 665

7.4.2.2. Mladi asistent 665

7.4.2.3. Asistent 665

7.4.2.4. Visi asistent 666

7.4.3. Izbor znanstvenika i istrai.ivaca 666

7.4.3.1. Izbor znanstvenika u znanstvena zvanja 666

7.4.3.2. lzbor istraiivaea u istraiivacka zvanja 669

7.4.3.3. Voc1enje registra znanstvenika i tstrazlvaca 669

~AVNICII SURADNICI ···· .. ········• 673

~9 Nastavnici u znanstvenonastavnim zvanjima 673

- \ 7.5.1.1. Docent 674

\ 7.5.1.2. Izvanredni profesor 674

~ 7.5.1.3. Redoviti profesor 674

7.5.1.4. Professor emeritus 675

7.5.2. Nastavnici u nastavnim zvanjima 675

7.5.2.1. Predavac 676

7.5.2.2. Visi precavae 676

7.5.2.3. Profesor visoke skole 676

7.5.2.4. Lektor 677

7.5.2.5. Visi lektor 677

28

i I

I I ,

1

t

I i

I t ~

I

7.5.2.6. Korepetitor 677

7.5.2.7. Visi korepetitor 677

7.5.3. Suradnici u suradnickirn zvanjima 677

7.5.3.1. Strucni suradnik 678

7.5.3.2. Mladi asistent 678

7.5.3.3. Asistent 678

7.5.3.4. Asistent visoke skole 678

7.5.3.5. Visi asistent , 678

7.5.4. Izbor nastavnika i suradnika 678

7.5.4.1. lzbor nastavnika u znanstvenonastavna zvanja 679

7.5.4.2. lzbor nastavnika u nastavna zvanja 686

7.5.4.3. Izbor suradnika u suradnieka zvanja 690

7.5.4.4. Vodenje registra nastavnika i suradnika 692

7.6. AKADEMICI 693

7.6.1. Djelatnost i vaznost nacionalne akademije znanosti

~umjetnosti 693

~Ianovi akademije 695

I 7.6.2.1. Redoviti clanovi 695

! 7.6.2.2. Pocasni clanovi 696

~ 7.6.2.3. Dopisni clanovl 696

7.6.2.4. Clanovi suradnici 696

7.6.3. Razredi Akademije 696

7.6.4. Akademijina tijela i casnistvo 697

7.6.5. Vainiji podaci i informacije 0 Hrvatskoj akademiji

znanosti i umjetnosti 699

• PITANJA ZA RASPRAVU I PONAVLJANJE (7) 704

SAZETAk 715

POVZETEK 719

SUMMARY 723

ZUSAMMENFASSUNG 727

RIASSUNTO 731

LlTERATURA 735

POPIS TABLICA _ 749

POPIS GRAFIKONA 750

POP IS SHEMA 751

I

i

I

I

1

29

POPIS CRTEZA 751

POPIS ZEMLJOVIDA 751

PRIMJERI INKORPORIRANI U TEKST 752

KAZAlO IMENA 755

KAZALO PQJMOVA 759

BILJESKA 0 AUTORU 779

30

I t

I

I

j

I

i I

I I f

I

I I

I

f f

t

I

1

i

1. UVOD

ZNANOST SLUZI SAMO TOME DA NAM PREDOCI KAKO JE VELIKO NASE NEZNANJE.

(FELICITE LAMENNAIS)

Razvoj znanosti, znanstvenog stvaralastva i znanstvenog istrazivanja i primjena znanstvenih dostignuca u drustvenoi praksl bitni su cinitelji razvoja Ijudske spoznaje i svijesti, izgradnje slobodne i stvaralaeke osobnosti, razvitka demokracije, slobodnog trZista i proizvodnlh snaga, oslobadanje rada i covjeka, usavrsavanje tehnike i tehnologije, porasta proizvodnosti rada i profitabilnosti gospodarskih subjekata, te opceq napretka civilizacije i kulture, kao pretpostavke za stalni napredak i blagostanje drustva,

Osnovna funkcija (zadatak, uloga) znanosti sastoji se u tome sto covjecanstvo pornocu nje (znanstvenih spoznaja, znanja) ostvaruje svoju vladavinu nad prirodnim zakonima, razvija proizvodne snage, proizvodne i drustvene odnose. Pornocu nje covjek stvara i stjece pravilan, dijalektlckomaterfjalisticki pogled na zbivanja u svijetu. Znanstvene istine pornazu covjeku da se oslocodl predrasuda i praznovjerja, da poboljsa svoj materijalni polozaj, prosiruje svoj duhovni vidokrug te da usavrSava svoje umne sposobnosti i moralna uvjerenja.

U suvremenom svijetu znanost je postala osnovna pretpostavka razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Ona je osnovni pokretac razvoja i najbitniji cinitelj povecania produktivnosti drustvenoq rada, Jer, povecanje opsega i kvalitete proizvodnje vise ovisi 0 znanstvenim dosttqnucima nego 0 upotrebljenim koliclnarna sredstava za rad i broju zaposlenih radnika. Danas se s pravom tvrdi da je intelektualni potencijal primarni resurs, dok prirodni i drug; materijalni resursi imaju sekundamo znacenje. Suvremena tehnika, tehnologija i organizacija, npr. u prometnom sustavu, postaje u cijelosti funkcijom znanosti i znanstvenih istraiivanja.

Izmedu (pod}sustava znanosti i ostalih drustvenih (pod)sustava postoji cvrsta povratna sprega u kojoj razvoj jednog (pod)sustava bitno, izravno iii neizravno, utjece na razvoj drugog (pod)sustava, i obrnuto. U toj interakcijskoj sprezi znacenle znanstvenog istraiivanja postaje sve lzrazajni]e, pa znanost, zapravo, determinira pravce razvoja orustvenih, ekonomskih i privrednih struktura.

lako se znanstvenim metodama, metodologiji j tehnologiji izrade znanstvenih i strucnih djela vise od tridesetak godina posvecuje odgovarajuca pozornost, literatura je 0 to] tematici, U pravilu, opcenita, nedovoljna i relativno neprimjerena stvamim i potencijalnim korisnicima (tj. studentima, magistrandima, doktorandima, mladim istrafivacirna, suradnicima u nastavi, nastavnicima ... ), jer takva literatura ne sadrZi reprezentativne primjere i primjerena rjesenja koja bi im pomogla u njihovom znanstvenoistraavackom

31

radu. U konstelaciji takve problematike u okviru ovoga projekta, postavljen je slijedeci problem istrazivanja:

Premda se vise desetljeca na brolnlm fakultetima i sveucilistima sustavno proueava problematika metodologije znanstvenoistrazivackog rada, oeee se stanje do danas nije promijenilo nabolje, a njega karakterizira:

• Izuzetno nizak stupanj osposobljenosti studenata na

dodiplomskom studiju u izradi programa, referata, seminarskih radova i diplomskih radova I i II.

• Izuzetno nizak stupanj osposobljenosti magistranada u izradi kritickih prikaza, seminarskih i magistarskih radova te njihova nesposobnost aktivnog sudjelovanja u znanstvenoistrazivackorn radu. Rezultati analize uspiesnosti pet generacija magistranada na fakultetima Sveucilista u Rijeci su izuzetno nepovoljni: od upisanih 100 magistranada njih 66 % polozilo je sve ispite (bez kritickih prikaza i seminarskih radova) u roku tri godine, sto je vrlo zadovoljavajuce, ali od tih tako uspjesnih magistranada njih samo 12 % magistrira u roku od pet godina, sto je gotovo zabrinjavajuce, dok od ostalih magistranada samo njih nekoliko (ne vise od 5 %) magistrira u roku od deset godina. Glavni je razlog njihova neuspjeha neosposobljenost za znanstvenoistraflvackl rad, znanstvenoistrazivacka nepismenost i pomanjkanje iskustva i vjestine u znanstvenom istraiivanju i pisanju struenlh i znanstvenih djela, pri cemu se ne smije zanemariti pasivan i neprimjeren odnos mentora prema magistrandima ( ... ).

• Velika neupueenost i neinformiranost magistranada i doktoranada o postupcirna stjecanja magisterija i doktorata znanosti te njihova skromna znanja 0 metodama, metodologiji i tehnologiji izrade znanstvenog i strucnoq

djela ( ... ). .

• Skroman stupanj znanja 0 metodologiji i tehnologiji znanstvenog istrazivanja istrazivaca i znanstvenika, suradnika i nastavnika (a sto jednako vrijedi i za mlade i starije). Naime, vrlo cesto vecina od njih ne vlada osnovnim znanstvenim kategorijama i osnovama znanstvenoistrafivackoq rada, Tu pomalo zabrinjavajuGu konstataciju potvrduju brojni primjeri iz svakodnevne prakse, a spominju se samo neki: ne prave razliku izmedu problema, predmeta istraiivanja i hipoteze, ne znaju razliku izmedu pojrna, suda i definicije; ne prave razliku izmedu znanstvenih podrucia, polja, grana, ogranaka i nastavnih predmeta; ne znaju razliku izrnedu znanstvenih i strucnih djela, izmedu primarnih, sekundarnih i tercijarnih publikacija; ne prave razliku izmedu dlsciplinarnoq i visedisciplinarnog istraiivanja, a u sklopu ovoga drugoga izmedu interdisciplinarnog i multidisciplinarnog istraiivanja; ne prave razliku izmedu uvoda, saietka, sinopsisa i zakliucka: ne znaju rabiti decimalni sustav; ne znaju citirati literaturu ni rabiti europski i arnericki sustav pozivnih biljezaka (fusnota); ne znaju strukturirati tematiku nekoga djela i ne prave razliku izmedu kompozicija razllcitlh vrsta djela (primjerice studije, doktorske disertacije, udzbenika ... ), ne znaju bitne elemente recenzije; ne znaju korekturne znakove; ne znaju sto je impresum, sto je Clp, ISBN, ISSN, UDK, EAN ( ... ).

Takvo stanje cesto potencira i multiplicira nepostojanje adekvatnih udzbenika i priruenika, koji bi sadrzavali ne samo teoriju znanosti 0 znanostl

32

I

~

f

.

• I

t

i

,

J

! I

I I

nego i konkretna rjesenja i reprezentativne primjere koji su kao modeli primjenljivi u praksi znanstvenog istraiivanja, pisanja strucnih i znanstvenih djela, znanstvenog usavrsavania osposobljavanja za suvremeni znanstvenoistraflvacki rad ( ... ).

Iz takve problematike i problema istraiivanja definiran je i predmet istrazivanja:

Istraziti aktualne teorijske i prakticne probleme metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i strucnog djela, sustavno i jednostavno formulirati rezultate istrazivanja i predloziti reprezentativna rjesenja i primjere za ubrzano, pojednostavljeno i djelotvorno transformiranje kvalitetne ideje u kvalitetno pisano djelo, te rje{;enja i primjere za osposobIjavanje studenata, magistranada, doktoranada, istrazivaea, znanstvenika, suradnika u nastavi, nastavnika ( ... ) u znanstvenoistrazivackom radu.

lrnaiuci na umu kompleksnost problema i predmeta istraiivanja postavljena je temeljna znanstvena hipoteza:

Istraziti i znanstveno utemeljeno dij~gnosticirati aktualne probleme i pitanja metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i strucnog djela, primjereno i konzistentno formulirati rezultate istrafivanja i predloziti najpovoljnija rjesenja s reprezentativnim primjerima 0 djelotvornoj primjeni relevantnih postupaka, zakonitosti, pravila ( ... ) metodologije i tehnologije znanstvenog istrazivanja u realnoj praksi.

Tako postavljena temeljna hipoteza implicira vise pornocnlh hipoteza, ito:

• Istraiiti teoriju i klasifikaciju znanosti, znanstvene kategorije, znanstvenu djelatnost i znanstveno istraiivanje, jasno i konsizno formulirati rezultate istraiivanja i prezentirati ih korlsnicirna.

• Istraiiti relevantna obiljezja znanstvenih, znanstvenostrucnih i strucnlh djela, obrazloziti najvainije vrste takvih djela, jezgrovito formulirati rezultate istraiivanja i prezentirati ih citateljima.

• Istraiiti metodologiju znanstvenog istraiivanja, klasificirati i obrazlozin tridesetak znanstvenih metoda, jezgrovito formulirati rezultate istraiivanja i s reprezentativnim primjerima predociti ih sirokoj lepezi korisnika (tj. studenata, magistranada, doktoranada, istraiivaCa, znanstvenika, nastavnika ... ).

• Istraiiti tehnologiju znanstvenog istraiivanja, obrazlofitl temeljne faze procesa transformacije kvalitetne ideje u kvalitetno pisano djelo, jasno i koncizno formulirati rezultate istraiivanja i s reprezentativnim primjerima predoclti ih korisnicima ( ... ).

• Istraiiti vainija obiljezja pisanja teksta i tehnicke obrade znanstvenog i strucnoq djela, obrazloziti citiranje literature, ilustracije, stil i jezik, lekturu i korekturu, postupak recenzije, elemente tiskane knjige i sl., primjereno formulirati rezultate istraiivanja i s reprezentativnim primjerima predoelti ih korisnicima ( ... ).

• Istraiiti sve uvjete, moqucnostl i faze postupaka, stjecanja strucnoq magisterija, magisterija znanosti i doktorata znanosti, sustavno i koncizno formulirati rezultate istraiivanja i s reprezentativnim

33

primjerima predocitl ih svima onima kaji zele i mogu postati magistri specijalisti. magistri i doktori znanasti ( ... ).

• IstraZiti sve uvjete, moqucnosti i faze postupaka postanka istraZivaca. znanstvenika. suradnika u nastavi i nastavnika. te njihovog napredovanja (tj. izbora i reizbora), sustavno i jezgrovito formulirati rezultate istraZivanja i prezentirati ih svima anima koji zele i mogu postati istraZivaci, znanstvenici, suradnici u nastavi i nastavnici ( ... ).

!3rojni argumenti podupiru postavljenu temeljnu hipotezu i njene pomocne hipoteze, a sporninju se sarno oni najvazniji:

• NajvaZnije spoznaje znanosti 0 znanosti bitan su element i pretpostavka opeeg znanja, opce pismenosti, opce kulture ne same intelektualca nego svakog prosjecnoq obrazovanog covjeka.

• Poznavanje i primjena relevantnih zakonitosti, pravila, postupaka ( ... ) metodologije i tehnologije znanstvenog istraZivanja postali su abeceda ne samo profesionalnih eksperata i afirmiranih znanstvenika. akademika nego i pismenih studenata, magistranada, doktoranda, tstrazivaea, znanstvenika, nastavnika ( ... ).

• Znati primjenjivati metodologiju i tehnologiju znanstvenog istrazivania znaci biti vise desetaka puta brii, sustavniji, znanstveniji, pismeniji, uspjesniji ( ... ) u odnosu na one koji to ne znaju.

• Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strucnog djela omoqucu]e djelotvorno i raeionalno upravljanje vlastitim znanjima, ali i znanjima drugih (tj. upravljanje Ijudskim potencijalima) i upravljanje integriranim teorfjsko-prakticnim postupcima transformacije kvalitetne ideje u kvalitetno djelo.

• Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strucnoq djela, ako se poznaju i pravilno primjenjuju njihove zakonitosti, rnaqicno i pozitivno djeluje na sve one koji zele, mogu, hoce iii koji se stvarno bave znanstvenoistrazivackirn radom. na njihovu uspjesnost, sigurnost, ubrzani razvoj i napredak u struci i zvanjima ( ... ).

Izravno i u najuzoj vezi s problemom i predmetom istraZivanja, postavljenom hipotezom i namjenom ovoga udzbenika determinirani su svrha i ciljevi istrazivanja: istraZiti sve relevantne znacajke:

• 0 znanosti,

• 0 znanstvenoj djelatnosti,

• 0 znanstvenom istraiivanju,

• 0 znanstvenim, znanstvenostrucnim i strucnirn djelima (ukljucujuei i sve vrste djela na visokim ucilistima: seminarske, diplomske i magistarske radove, doktorske disertacije ... ),

• 0 metodologiji znanstvenog istraZivanja (gdje se, uz ostalo, istraiuju trideset i eetiri najvainije znanstvene metode ... ),

• 0 tehnologiji znanstvenog istraiivanja (gdje se kronoloski istrazuju sve bitne faze procesa transformacije kvalitetne ideje u kvalitetno djelo: uocavarqe znanstvenog problema i njegova form u lacija. postavljanje hipoteze, izbor i analiza teme, izrada orijentacijskog plana istraiivanja, sastavljanje radne

34

I I

bibliografije, struktura pisanog djela, rjesavarjje problema istraiivanja dokazivanje hipoteze, primjena rszultata istrazivanja ... ),

• 0 pisanju teksta i tehnicko] obradi pisanog djela,

• 0 stjecanju strucnoq magisterija i magisterija znanosti,

• 0 stjecanju doktorata znanosti,

• 0 znanstvenicima i istrazlvacima,

• 0 nastavnicima i suradnicima u nastavi, .0 akademicima ( ... ),

• znanstveno utemeljeno formulirati rezultate istraiivanja i na sustavan, jednostavan i konkretan nacin prezentirati ih sirokoj lepezi korisnika: studentima, magistrandima, doktorandima, znanstvenicima, lstrazfvaclma, nastavnlclrna, suradnicima u nastavi, intelektualcima ( ... ).

Razumljivo je da take kompleksni ciljevi i svrha istraiivanja u okviru ovoga projekta imaju i svoje brojne podsvrhe i podciljeve koji su izravno (cesce) i/ili neizravno (rjede) povezani 5 navedenim tematskim jedinicama. Medutim, zajsdnicko je svima njima (temeljnoj svrhi i podsvrhama i temeljnom cilju i podciljevima) primjereno formuliranje rezultata istraiivanja i njihovo jednostavno, ali sustavno i koherentno predoCavanje citateljima, korlsnicirna, u obliku reprezentativnih primjera (tj. recepata) kako bi se oni educirali i osposobili za uspjesno znanstveno istraiivanje i ueinkovitu izradu odqovarajucih pisanih djela: seminarskih, diplomskih i magistarskih radova, doktorskih disertacija, clanaka, recenzija, studija, elaborata ( ... ), udzbenlka, prirucnika ( ... ). To u stvari znaci da korisnici navedene primjere mogu djelotvorno primjenjivati u svojem znanstvenoistranvackom radu, jer im to ornoqucuju aplikativna znanja 0 metodologiji i tehnologiji izrade znanstvenog i struenoq djela, koja su prezentirana u ovorne udzbeniku,

Tako determinirana svrha i ciljevi istraiivanja izravno su detinirali temeljnu namjenu i ciljeve ovoga udzbenika: sustavno, jednostavno i znanstveno utemeljeno elaboriranje i izlaganje teorijskih znanja, sudova, zakonitosti, teorija ( ... ) znanosti 0 znanosti, iii jednostavnije 0 metodologiji znanstvenoistrazwackoq rada, ali i brojnih reprezentativnih primjera iz suvremene prakse, te predlaganje brojnih rjesenja u obliku reprezentativnih uzoraka i recepata 0 istraiivanju. 0 formuliranju istrazlvacklh rezultata, 0 pravilnoj uporabi tudih znanja ( ... ) i 0 djelotvornom i racionalnom pisanju i tiskanju razlicitih vrsta znanstvenih i strucnih djela. Vecina je takvih djela u izravnoj funkciji stjecanja odredenog strucnoq iii akademskog stupnja (npr. diplomirani ekonomist, magistar ekonomskih znanosti, doktor ekonomskih znanosti...), iii izbora, odnosno reizbora u znanstveno zvanje (npr. znanstveni suradnik, visi znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik) iii u znanstvenonastavno zvanje (npr, docent, izvanredni profesor, redoviti profesor).

Da bi se primjereno rijesio problem istraiivanja, ostvario predmet istraiivanja, dokazala postavljena hipoteza i postigla svrha i ciljevi istrafivania, bilo je potrebno dati znanstveno utemeljene odgovore na brojna aktualna pitanja, a od kojih su najvaZnija ova:

1. Sto je znanost i kakvu ona ima vaZnost?

2. Kako se znanost razvijala prije i poslije nove ere?

35

3. Zasto se znanost integrira i diferencira?

4. U kakvoj su korelaciji znanost i fliozofija, politika, kultura, umjetnost ( ... )?

5. Sto je relevantno za klasifikaciju znanosti?

6. Koje bi znanstvene kategorije trebali poznavati studenti, magistrandi, znanstvenici, nastavnici?

7. Koje bi v_~ste zna.nstv~nih ist~~i~anja treb~I~. poznav~t~? i u odqovarajuclrn kombjnacuarna koristlti znanstveruci I nastavmcr:

8. Kako se mogu klasificirati pisana djela?

9. Koja su relevantna obiljezja .zna~stvenih, znanstvenoefrucnih i struenlh djela i ko]e su vrste takvih djela?

10. Sto sadrf i kakvu vaznost u znanstvenoistraiivackom radu ima tehnologija znanstvenoq istraiivanja?

11. Kojih se tridesetak znanstvenih metoda najcesce koristi u znanstvenoistraiivackom radu?

12. Sto znaci i kakvu vaznost u znanstvenoisfraflvackorn radu irna tehnologija znanstvenog istrai:ivanja?

13. Koje "znanstvene" korake treba uciniti p;s.~c, z.nan~enik, n~tavnik na pravom putu od starta (tj. ideje) do cil,a (t). kvahtetnog pisanoq

djela)?

14. sto je relevantno za dokumentacijsku osnovu rukopisa?

15. 0 cernu sve treba voditi racuna pri pisanju i tehnickol obradi znanstvenog i strucnoq djela?

16. Koji su to najvainiji elementi tiskane knjige?

17. Kako postati magistar specijalist, magistar znanosti i doktor znanosti? .

18. Kako postati istraiivac i znanstvenik i kako uspjesno napredovati u zvanjima i struci?

19. Kako postati suradnik u nastavi i nastavnik i kako uspjesno napredovati u zvanjima i struci?

20. Kako postati akademik?

Sustavno i konzistentno formuliranje odgovora na postavljena pitania ornoqucilo je ca ovaj udzbenik, osim solidne teorije .~nanosti. 0 zn~nostl,. posluzl i kao vod~c st~denti~a. d~diplomsko~ studll~, m~glst~~nd~~a ! doktorandima pri sqecaruu strucmh I. ~kadems.kl.h stu~nJ~va, 17trazl~aclma. I znanstvenicima, suradnicima u nastavi I nastavnlclr:na pn stjecaniu sVlh. zvarua u svim znanstvenim podruejima, poljima, granama I oqrancima znanosti ( ... ).

Pri istraiivanju i formuliranju rezultata istraiivanja stozene tematike koja je prezentirana u ovome djelu, koje irna naslov IY'ETODOLOGIJA I TEHNOLOGIJA IZRADE ZNANSTVENOG I STRUCNOG OJELA. u odqovarajucim kombinacijama koristene su ove znanstvene meto.~e: induktivna i deduktivna metoda, metoda anaize i sinteze, metoda apst~akc!Je ~ konkretizacije, metoda generalizacije i spe?ijalizacije, metod~ ?~okazlvanJa I opovrgavanja, povijesna metoda, kornparativna metoda, statisticka metoda,

36

1

i

i

I

i

I t

~

I

I.

j I

i

{

1

I j

I

i

!

I

J

t

f i i

I

i I

l

f !

!

1

I

dljalekticka metoda, teorija sustava kao metoda, empirijska metoda, metoda deskripcije, metoda kompilacije i metoda mozaika.

Brojni su cinitelji izravno utjecali na koncepciju i strukturu ovoga udzbenika. Jedan od vainijih cinitelja je deficitarnost primjerene literature 0 metodologiji znanstvenolstrazjvackoq rada Deficitarnost takve literature evidentna je u svim znanstvenim podrucjima i poljima znanosti, a posebice u drustvenirn i humanlstickhn znanostima. Ne manje vaZan cinitelj je i sadrZaj nastavnih programa predmeta "Metodologija znanstvenojstrazlvackoq rada'' koji se proucava na poslijediplomskim studijima (tj. magistarskim i doktorskim studijima) na tridesetak fakulteta, odnosno sveucilista u Europi. (Autor je ovoga udzbenika vise od petnaest godina nositelj takvoga kolegija na vise poslijediplomskih studija u Hrvatskoj i Sioveniji. .. ).

Svakako da je na njegovu strukturu presudno utjecao izbor i redoslijed potrebnih znanja i adekvatnih rjesenja koie trebaju usvojiti studenti, magistrandi i doktorandi pri stjecanju svojih zvanja, ali isto tako i znanstvenici (i lstrazivaci) i nastavnici (i suradnici u nastavl), pri izborlma i reizborima u odgovaraju6a znaqstvena, istrazivacka, znanstvenonastavna, nastavna i suradricka zvanja. 8to to prakticki znaci? To, na primjer, znacl da ako netka ieli postati magistar znanosti, treba kronoloski usvojiti solidan kvantum znanja: 0 znanosti opceruto, 0 znanstvenoj djelatnosti. 0 znanstvenim istrazivanjlrna, znanstvenim, znanstvenostruenlm i struenlm djelima, metodologiji znanstvenog istraiivanja, tehnologiji znanstvenog istraZivanja i 0 pisanju teksta i tehnickoj obradi znanstvenog i strucnoq djela. Takvim su znanjima stvarene osnovne pretpostavke za uspjesno stjecanje magisterija znanosti iz odredenog znanstvenog podrucia i znanstvenog polja ( ... ).

Navedeni cinitelji, kao i problem i predmet istrazivaoja, hipoteza, svrha i ciljevi istraiivanja, koji su prethodno obrazlozeni, nametnuli su potrebu da se tematika ovoga udzbenika sustavno prezentira u sedam medusobno povezanih dijelova (tj. poglavlja).

U prvorn dijelu, uvodu, formuliran je problem i predmet istraZivanja, postavljena je znanstvena hipoteza (s pornocnirn hipotezama), navedeni su svrha i ciljevi koji su istraiivanjima ostvareni, navedene su znanstvene metode koje su koristene pri istraiivanju i prezentaciji rezultata, te je obrazlozena struktura edicije.

U drugom dijelu s naslovom RELEVANTNE ZNACAJKE 0 ZNANOSTI, ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I ISTRAZIVANJIMA sazeto i sustavno su obradene cetiri tematske jedinice: teorija znanosti, klasifikacija znanosti, znanstvene kategorije, znanstvena djelatnost i znanstveno istraZivanje. Tim se temama citatelji postupno uvode u "tajne" znanosti 0 znanosti. .

!:J trecern diielu, koji ima naslov ZNANSTVENA, Z.NANSTVENOSTRUCNA I STRUCNA OJELA, obradeni su: predmet istraiivanja; klasifikacija pisanih djela; relevantna obiljezja znanstvenog, znanstvenostrucnog i strucnog djela; pojam i vrste znanstvenog djeJa; pojam i vrste znanstvenostrucnoq djela; pojam i vrste struenih djela; pojam i vrste djela na visokim uCilistima. U tom S9 dijelu sustavno i koncizno obrazlazu najvainije vrste pisanih djela 5 kojima se redovito susre6u intelektualci, bilo kao studenti, magistrandi i doktorandi, bilo kao istraiivaci, znanstvenici, nastavnici, suradnicl u nastavi, odnosno pisci takvih djela ( ... ).

37

Posebna je painja posvecena cetvrtom dijelu s naslovom METODOLOGIJA ZNANSTVENOG ISTRAZIVANJA. To je ucinjeno radi toga da bi se potpuno i argumentirano moglo obraditi i prezentirati: pojam i klasifikacija metodologije znanstvenog istraiivanja i pojam i klasifikacija znanstvenih metoda. Nakon toga obrazlozene su trideset i cetiri znanstvene metode kOje se manje iii vise, izravno iii neizravno, U odqovaraiucirn kombinacijama gotovo redovito koriste u znanstvenoistrazjvackom radu, Te se metode djelotvorno primjenjuju u svim znanstvenim podruqima. poljima, granama i ograncima znanosti, odnosno u svim znanstvenim disciplinama.

Svim znanstvenim metodama nije posvecena jednaka pa.z.nja i jednak opseg. To je namjerno ucinjeno, kako bi se vise pafn]e i prostora posvetilo vainijim i manje poznatim znanstvenim metodama, kao sto su: statrstieka metoda, metoda marketinga, metoda intervjuiranja, Delfi metoda ( ... ).

TEHNOLOGIJA ZNANSTVENOG ISTRAZIVANJA je naslov petoga dijela. U tom su dijelu kronoloski, postupno, sustavno i cjelovito obrazlozene temeljne faze nastaianja, odnosno stvaranja pisanog djela, ito: uocavanje znanstvenog problema i njegova formulacija, postavljanje hipoteze, izbor i analiza teme (naslova), izrada orijentacijskog plana znanstvenog istraiivanja, sastavljanje radne biblioqrefiie, prikupljanje, proucavanie i sredivanje Itierarne grade, priprema strukture iii kompozicije znanstvenog djela, rjssavanie postavIjenog znanstvenog problema (koje obuhvaca: ostvarivanje predmeta istrazivanja, dokazivanje iii opovrgavanje postavljene hipoteze, ostvarivanje svrhe i ciljeva istraiivanja ... ), formuliranje rezultata istraiivanja i pisanje teksta rukopisa, primjena rezultata istraiivanja i kontrola ostvarivanja projektnog zadatka.

Proueavanie tematike koja je prezentirana u ovorne dijelu pretpostavlja solidno znaje 0 temama koje su obradene u prethodna tri dijela (Ii. u dijelovima: Relevantne znacajke 0 znanosti, znanstvenoj djelatnosti i istrai:ivanjima, Znanstvena, znanstvenostrucna i strucna djela i Metodologija znanstvenog istraiivanja), ali i znanja 0 temama seslog dijela (s naslovom Pisanje teksta i tehnicka obrada znanstvenog i strucnoq djela) i sedmog dijela ove edicije (s naslovom Sve 0 magisterijima i doktoratima, znanstvenicima i nastavnicima). Jer, cinjenica [e da ee student, magistrand, doktorand, istrafivae, znanstvenik, nastavnik, suradnik u nastavi, iii svaki onaj koji krene po prilicno trnovitom putu s brojnim zamkama i neizvjesnostima obrazovanja i znanstvenog usavrsavan]a, koji se striktno pridrzava redoslijeda i sadrZaja faza tehnologije znanstvenog istraiivanja, svoj put od starta do cilja pretrcati brzo, sigurno, uspjesno i dostojanstveno, bez ikakvih poteskoca, i skretanja lijevo iii des no, u stilu vrhunskog atleticara ( ... ). Razumljivo je da ce to najuspjesnije ostvarivati oni intelektualni maratonci koji budu stjecali svoju kondiciju svakodnevnim, sustavnim. dugotrajnim, ponekada i vrlo mukotrpnim radom, trudom, znojem, ucenjem, stud iranjem , pisanjem, vjezbanjem. treniranjem znanstvenolstrazrvackoq rada. Jer i intelektualni proizvod ima svoj zivotnl ciklus, a brojni takvi proizvodi su zivot intelektualca, pisca i autora pisanih djela!

Primjerena je pozornost posvecena sestom dijelu koji irna ~aslov PISANJE TEKSTA I TEHNICKA OBRADA ZNANSTVENOG I STRUCNOG DJELA. U tom su dijelu obradene vafne tematske jedinice, kao sto su: dokumentacijska os nova rukopisa, pisanje teksta rukopisa, tipkanje i tehnicka

38

,

J I

t

f

I

1

t

!

,

i

I

I

1

1

! j I

I

I

i

priprema teksta, lektura, korektura i korekturni znaci, recenzlla, odredivanje formata, izbor pisma i utvrdivanje opsega knjige, vrste i gramatura papira, grafieke upute tis kari , elementi tiskane knjige, tiskanje rukopisa, ispravci tiskanog teksta i uvezivanje tiskanoq djela.

Svi oni itnelektualci ko]i se ozbiljno i profesionalno namjeravaju baviti znanstvenolstrazlvacklm radom. morali bi prethodno usvojiti znanja koja su prezentirana u ovome dijelu. Jer kako, na primjer, koristiti tuda znanja a ne znati nista 0 citiranju literature i pisanju pozivnih biljeiaka (fusnota), iii kako oblikovati tablice i grafikone a ne znati nista 0 ilustracijama, iii kako biti znanstveno pismen bez poznavanja i primiene znanstvenog [ezika i stila, iii kako pisati udibenik a ne znati sto je to impresum i koji su to bitni elementi tiskane knjige! ( ... )

U posljednjem dijelu ovoga udibenika, koji irna naslov SVE 0 MAGISTERIJIMA I DOKTORATIMA, ZNANSTVENICIMA I NASTAVNICIMA, obradene su ove tematske jedinice: stjecanje magisterija znanosti, stjecanje strucnog magisterija, stjecanje doktorata znanosti, znanstvenici i istraiivaei, nastavnici i suradnici i akademici. Za razliku od prethodnih dijelova ovoga djela, u kojima su prezentirana znanja bez kojih se ne rnoze ozbiljno krenuti u stvaralacki znanstvenolstraflvacki rad, u ovome se dijelu daju sustavni i jezgroviti odgovori na: sva pitanja (i podpitanja) 0 postupku stjecanja magisterija . znanosti i strucnoq magisterija, 0 postupku stjecanja doktorata znanosti, 0 uvjetima i procedurama postanka, odnosno izbora, reizbora i napredovanja istrazivaca i znanstvenika, suradnika u nastavi i nastavnika u sva mogu6a zvanja, te 0 akademicima ( ... ).

Na kraju svakoga dijela (tj. poglavlja) navedena su sva relevantna pitanja za raspravu i ponavljanje, na koja su dati odgovori u dotlcnom poglavlju. Takvih je ukupno pltanja u ovome udibeniku vise od osam stotina.

Da bi se odredene postavke sto zornije ilustrirale, u tekst ovoga djela inkorporirano je: 13 tablica, 23 grafikona, 3 she me, 3 crteza, 3 zemljovida i vise od 200 razlicitih primjera. Svi ti reprezentativni primjeri i rjesenja mogu mladim lstrazivaclma i znanstvenicima prufiti dragocjenu pornoc pri izradi znanstvenih i strucnlh djela.

Na kraju se ove knjige, prije popisa literature, nalaze i sazecl na hrvatskom (saZetak), slovenskom (povzetek), engleskom (summary), njemackom (Zusammenfassung) i talijanskom (riassunto) jeziku. Oni mogu eitateljima, kojima su navedeni jezici materinji, pruziti osnovne informacije 0 namjeni i sadrZaju ovoga udibenika i prirucnika.

Iza sazetaka, popisa literature i popisa ilustracija, na kraju se knjige nalaze i kazalo autora i kazalo pojmova, te biljeska 0 autoru.

Tematika koja stoji u vezi s tretiranom problematikom U ovome udibeniku tako je opsirna i slozena da se pojedina pitanja nisu mogla u potpunosti razmotriti i obraditi u glavnome tekstu. Na odredenu gradu ukazano ie ukratko u biljeskama lspod teksta (fusnotama), kojih zbog opslrnosti grade i relativno velikog broja bibliografskih jedinica ima u znatnom broju. Brojne bibliografske jedinice, navedene u popisu literature, omogu6uju citateljima prosirsn]e i produbljenje svojih znanja 0 metodologiji i tehnologiji izrade znanstvenog i strucnoq djela, odnosno znanosti 0 znanosti.

39

1

,

2. RELEVANTNE ZNACAJKE

o ZNANOSTI, ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I ISTRAZIVANJIMA

Oa bi studenti, magistrandi, doktorandi, znanstvenici i nastavnici, bilo koje struke i razlne obrazovanja i znanstvenog usavrsavanla, te razine osposobljenosti, iskustva i vjestina u znanstvenoistrazivackom radu, mogli proucavatl, pratiti i primjenjivati suvremenu metodologiju i tehnologiju izrade znanstvenih, znanstvenostrucnih i strucrnh djela opcenito, a posebice kako je to prezentirano u ovoj ediciji, potrebno je da prethodno usvoje elementarne spoznaje znanosti 0 znanosti koje su elaborirans u ovim tematskim jedinicama: 1) teorija znanosti, 2) klasifikacija znanosti, 3) znanstvene kategorije i 4) znanstvena djelatnost i znanstveno usavrsavanle.'

2.1. TEORIJA ZNANOSTI

o teoriji znanosti mogla bi se napisati velika posebna edicija. Svrha i ciljevi ovoga udzbenika, prirucnika i praktikuma nametnuli su potrebu da se po nekoliko recenica posveti ovim temama: 1) pojam znanosti, 2) povijesni razvoj i vaznost znanosti, 3) temeljne i razvojne znacajke znanosti, 4) drustveni karakter znanosti, 5) diferencijacija i integracija znanosti, 6) znanost i filozofija, 7) znanost i politika, 8) znanost i kultura, 9) znanost i umjetnost, 10) znanost 0 znanosti, 11) znanstvena i tehnoloska politika i 12) tendencije razvoja suvremene znanosti.

2.1.1. Pojam znanosti

"Znanost je snaga." Ove energi6ne i sadrZajne njeci osrnvaca materijalisti6ke suvremene znanosti Francisa Bacona, koje je izrekao prije vise ad 400 godina, potvrduju se sve vecorn uvjerljivoscu u suvremenom iskustvu znanstvenog, tehni6kog i tebnoloskoq napretka. OostignuCa znanstvenog, tehnickog i tehnoloskoq napretka visestruko uvecavaiu proizvodne snage, a uspjesi kibernetike ostvaruju nove jos nevidene perspektive za sve vecu moe Ijudskog urna.' Slijedeci ove misli rnoze se prihvatiti tvrdnja da za svaki svoj napredak i preobraiaj, materijalni j duhovni, covjeeanstvo mora zahvaliti, prije svega, znanstvenom stvaralasfvu i istraiivanju i da bez razvijene znanosti ne moze biti ni napretka ni blagostanja neke zemlje i naroda. Razvijenost znanosti i razvijenost zemlje i naroda medusobno se uvjetuju, jer znanost i Ijudska moe idu zajedno, usporedo, one se, zapravo, preplicu, proztmaju, jedna na drugu uzajamno utjecu.2 Suvremenik Bacona, francuski

DOBROV, G. M.: Nauka 0 naukama, woo u opSte poznavanJe nauenih djelatnosti, preveo s ruskog Rajkovic, D. J.: Zavod za izdavanje udzbenika SR Srbije, Beograd, 1968., p. 13.

2 SAMIC, M.: Kako nastale naueno djeio, uvodenje u metodologiju i tehniku nau~noistraZivacko rada - opel princlp, peto izdanje, "Svjetlost", Sarajevo, 1980., p. 7.

41

mislilac Montaigne, isticao je da je "znanost veliki ukras", dodajuci odmah kako je ona istodobno i "orude koje nam zacudo pomaie".

Sto je znanost? 0 znanosti postoje brojne i razne definicije. Tako se cesto u literaturi susrecu ove definicije: "Znanost je nasa sudbina", "Znanost je nacin zivota", "Znanost je vjecno traienje znanja i istine". Te definicije nisu cjelovite pa se ne mogu smatrati valjanima.

Rijeci znanost, nauka i nauk nisu sinonirni, odnosno jednosmisleni pojmovi. Pojam znanosti se u ovoj ediciji znanstveno utemeljeno elaborira, dok se pojmovi nauka i nauk samo ukratko objasnjavaju. U vezi s tim pojmovima zanimljivo je ovo misljenje:3 Ako znanosti upotrebljavaju metoda znanja, spoznaje i zakljucke jedne iii vise teorijskih znanosf zbog osnivanja svojih teorijskih rjesenja, one imaju pravo na naziv "znanosti". Ako njihova nastojanje mora slufiti prakticno] primjeni, one vise nisu znanost nego nauke iii doktrine. Prema tome "nauka" i "nauk" nisu sinonimi, dok se to ne bi moglo reel za "znanost" i "nauku", Nairne, rijec "nauk" treba shvatiti kao "nauCavanje" i "doktrinu", a to j~, zapravo, skup misljenja neke skole, stranke, crkve, institucije iii druge organizacije.

U nekim stranim jezicima postoje razlike izmedu rijeci "znanost" iii "nauka" i "nauk" iii "doktrina". Njemacki jezik poznaje "die Wissenschaft" u znaceniu "znanost" i "die Lehe" u znacenlu 'nauka'' i "nauk". U francuskom jeziku "Ia science" znaci "znanost", a "Ia doctrine" i "I'enseignement" znaci "nauk", "nauCavanje". Medutim, u engleskom jeziku za izraz "znanost", odnosno "nauka" rabi se rijec "science". Rijec "scienza" u talijanskom jeziku ima znacenie "znanosf' iii "nauka". U latinskom jeziku "scientia" je znanost,

Ne ulazeci u dublju analizu poirna "znanosti" spominje se nekoliko definicija koje neprijeporno odreduju bit toga pojma kao organizirane aktivnosti i specificnog nacina misljenja i stvaralacks Ijudske spoznajne djelatnosti, ito:

1) Prema Enciklopediji leksikografskog zavoda:" "Nauka (znanost) je sistematizirana i argumentirana surna znanja u odredenom povijesnom razdoblju 0 objektivnoj stvarnosti do koje se doslo svjesnom primjenom odredenih objektivnih metoda istraiivanja."

2) Dr. Samics definira znanost (nauku) kao sredeno, sistematizirano i provjereno saznanje 0 necernu, postignuto rnetodienim, pailjivim i savjesnim

istraiivanjem i razmatranjem. ,

3) Prema dr. Oubicu:6 "Nauka predstavlja sistematizirano znanje viseg stupnja, kao sto su npr. prirodne nauke i "znanla jednako razvijena." On naqlasava da se ne radi 0 znanosti ako je rijec 0 obicnim, svakodnevnim

3 BAZAlA, V.: Pregled povijesli znanosti, Razvol Iludske mlsll I obrazovanja, Skolska knjiga.

Zagreb, 1980., p. 173.

Odrednlca Nauka (znanost), Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Jugoslavenski leksikografski zavod Zagreb, 1968.,4. svezak, p. 487.

5 SAMIC, M.: Op. cit., p. 11.

6 DUBIC, S.: Uvo(lenje u naucni rad (nauka I naucnl metod), Zavod za izdavanje udZbenika Sarajevo, 1970., p. 12.

42

:n~njill_1~ .0 stv~rima,. pa bila on~ i sustavno prezentirana. Tako se, na primjer, zelJezmckl vozru red III telefonski imenik ne smatraju znanoscu,

4) Dr. Zuvela7 definira znanost iii nauku kao sisternatizirani i argu~entirani sk~p zn~nia 0 obje~iv~oj. stvarnosti (prir,??i, drustvu i spoznaji) do kojeqa se doslo pnrruenorn objektivnih metoda istrafivania. Dna obuhvaca skup spoznatih znanstvenih cinjenica, pojmova, kategorija, naceta, teorija i zakona 0 objektivnoj stvarnosti iii njenim pojedinim dijefovima. Njezina je svrha =. utvrdi zakonitosti prirodnih ~ drustvenlh pojava. Bitni su joj elementi: predn:et 1 :netode. Predmet znanosti Je cjelokupna materijalna stvarnost i njeni odrazi u .ljuds.kom duhu. Efekti inanosti jesu: 1) da proslruie i produbljuje poznavarue pnrode i drustva i 2) da mijenja uvjete rada i zivota, a prije svega materijalne uvjete egzistencije. '

5) Prema dr. Salitrezicu:6 "Znanost je sistematizirana i argumentirana suma znanja u odredenom povijesnom razdoblju 0 objektivnoj stvarnosti do koje se doslo svjesnom primjenom odredenih objektivnih metoda istraiivanja sa svrhom spoznaje zakona prirodnih i drustvenih zbivanja da se omoquci toone predvidanje budu6ih dogadaja i maksimalne djelotvornosti Ijudske prakse."

6) KedroVl definira znanost (nauku) kao sustav razvojnih znarjja.'? koja se izraiavaju u obliku istinitih pojmova, stavova itd., do kojih se dolazi primjenom odgovarajucih metoda i koja se provjeravaju i dokazuju u procesu Ijudske prakse.

7) Prema dr. zajecaranovicu" znanost je skup sistematiziranih saznanja, razlicite opcenltosti, pocev od opclh stavova i zakona, preko hipoteza, do teorija i sustava. Znanost je, zapravo, jed an odredeni oblik drL!.~tven~ ~vijesti n:edu drugim oblicima. Ona predstavlja na odqovaraiuct nacm "prirnienu log Ike", odnosno takav sustav saznanja koji je logicki dobro ureden sustav.

.8) Pod ~nanos6~ Vu~evicI2. razumijeva i odredeno podrucje istraiivanja sa svirn podacirna, popnovima, hipotezama, zakonirna, teorijama, metodama i instrumentima kojima se znanstvenici sluze u otkrivanju znanstvene istine.

1

,

i

t

!

1

i

I 1

j

i

I I

I

I

1

i j

f

I I

,

I

7 iUVELA, I.: Uvod u ekonomska istraZivanja, Ekonomski fakultet Rijeka, 1978., p. 7.

a SAlITREZIC, T.: Uvod u znanstveni rad, Ekonomski lakullet Osijek, 1974., p. 2.

9 KEDROV, B. M.: Predmet i uzajamna veza prirodnih nauka, prevela Mirkovic, N., 'Nolif' Beograd, 1969., p. 11.

10 z~ razllku o~ znan~st~ naucna znanja su odredena na temelju odredenih teorijskih naceta, Ljudska znanJa doblVaju znanstveni karakter tek onda kada su svjesno prikupljene cinjenice i njihovo opisivanje dovedeni do "stupnja njihovog ukljucivanja u sustav pojmova, u sastavu te_<!rije', Ij~. kada bu~u obuh~aCeni u logicki sustav na temelju opclh nacela, CI. Ibidem. Na shca~ . ~acl~ dr. POI)ak definl!a znanje kao susta~ cinjeni,?? i generalizacija koje su sudionici ~svoJlh 1 trajno u sVIJe~.1 ~adrzah. 0 znaruu sa. moze govontl sarno onda ako ima ova obiljeZja, 1 • .'<;>: 1) ,?oznavanje c.~njenJca, 2) pozn.?vanje generalizacija i 3) logicki pregled usvojenih clnjenlca I generalizaclja. 0 lome poblize ct. POLJAK, V.: Kako stlecatl znanja, Centar za dopisno obrazovanje Zavoda "Birotehnika", Zagreb, 1979., p. 10-20.

11 CI. ZAJECARANOVIC, G.: Osnovne metodologije nauke, drugo izdanje, "Naucna knjiga", Beograd, 19n., p. 219.

12 VUJEVIC, M.: UVo(lenje u znanstveni rad u podrocju druStvenih znanosti, 'Informator". zagreb, 1983., p, 7.

43

9) Prema Freedmanu" "znanost je oblik Ijudske aktivnosti pomoeu koje covjecanstvo stjece sve ve6e i tocnije znanje i razumijevanje prirode, njene proslostl, sadasrqosf i buducnosti, kao i sve ve6u sposobnost da se prilagodi svojoj okolini i da je· mijenja, a isto tako da mijenja i svoje vlastite karakteristike" ..

10) Znanost je prema Susnjicu14 objektivna, logicna, precizna, provjerljiva i sustavna metoda prikupljanja, opisivanja, klasificiranja, definiranja, mjerenja, eksperimentiranja, uopcavaoja, objasnjavanja, predvidanja, kontroliranja i vrednovanja iskustvenih cinjenica ..

11) U koristeniu teorije sustava kao metoda istrafivanja, znanost se rnozs definirati kao skup utvrdenih saznanja 0 pojavama i zakonima po kOjima se te pojave mijenjaju u odredenom sustavu. To zapravo znaci da je znanost sustav pojmova koji su rnedusobno povezani po odredenoj koncepciji u odredenu relativno neovisnu cjelinu. Tu povezanost usmjeravaju karakteristike sustava u kojemu se dogadaju promatrane pojave."

12) Izraz znanost oznacuie djelatnost pri kojoj covjecanstvo, djelulucl poledlnacno iii u malim iii u velikim skupinama, poduzima svjesne i organizirane aktivnosti, kako bi, objektivnim prouCavanjem odredenih pojava, otkrilo i ovladalo uzrocnoposljedlcrsm lancima, odnosno zdruzuje u koordiniranu obliku podsustave znanja sustavnim promlsllanjern i konceptualizacijom, sto je cesto u velikoj mjeri tzrazeno rnatemat'ckim simbolima, i stoga na svoju dobrobit sebi omogucava uporabu i razumijevanje procesa i pojava ko]e se zbivaju u prirodi i drustvu." To zapravo znaci da izraz "znanost' oznacu]e slozeni skup cinjenica i hipoteza u kojima se teorijski element rnoze dokazati i ukljucuje znanosti koje se bave drustvenim cinjenicama i pojavama.

Zajednicki je korijen rijeci "znanje" i "znanost", ali znanje je atribut znanosti, iii tocnije znanje je jedan ad atributa znanosti. Samo znanje nije dovoljno za definiranje znanosti, a sto proizlazi iz gotovo svih definicija znanosti. Kada bi jedino znanje bilo dovoljno za konzistentno definiranje znanosti, tada bi cjelokupno nase znanje 0 pojavama u prirodi i drustvu sacinjavalo znanost. Tada bi se pridjevom "znanstveni" mogle oznaciti svakodnevne Ijudske aktivnosti, kao npr. prijevoz putnika na odredenoj relaciji iii primjena kontejnerizacije u multimodalnom transportu, izracunavanje bazicnih j veriznih indeksa u prometu generalnog tereta u "Luci" Rijeka u razdoblju od 1991. do 1996. godine.

13 FREEDMAN, P.: The Principles of Scientific Research, 2nd Ed., Pergamon Press, Oxford - London - New York - Paris, 1980., p, 6.

14 8USNJIC, 8.: Kritlka socioloSke metode, Gradina, 1973., p. 24.

1S MARJANOVIC, S.: Organizovanje timskog naucnog rada, Organizacija rada, Beograd, 1975., 11, p, 1943.

16 Cf.: Recommendation on the status of scientific researchers, UNESCO, 20 November 1974. - prerna: ZUGAJ, M.: Metodologija znanstvenoistraiivackog rada, Fakullet organizacije i informalike, Varaidin, 1997., p. 8.

44

1 !

I

1

t I

,

I

I ~ t

I

,

I

! I

I !

i ,

1 i i

I

I

I

I

I

i

i

I

I

I I

.v. I~ an~liz~ . navedenih definicija pojrna znanosti rnoze se zakljuciti da mlsljenja pojedinih znanstvenika 0 pojmu znanosti nisu identiena, ali da medu njima nema bitnih razlika. te da je svima njima zajednicko da ona obunvaca skup .spo~~ajnih cinjenic~, ~oja~a, nacela, podataka, informacija. teorija, zakonltosn I zakona 0 ooiektivno] stvarnosti prirode i drustva. Znanost ima temeljnu zadacu, otkrivanje istine, odnosno utvrdivanje zakonitosti prirodnih i drustvenih pojava.

Sukladno svemu tome moglo bi se reei da je znanost skup sistematiziranih i argumentiranih znanja, odnosho skup spoznajnih cinjenica, pojmova, naeeia, podataka, informacija, teorija, zakona i zakonitosti u odredenom povijesnom razdoblju 0 objektivnoj stvarnosti (tj. prirodi i drustvu) do kojega se doslo primjenom objektivnih znanstvenih metoda, a kOjima je temeljna svrha i cilj spoznaja zakona i zakonitosti 0 proslostl, sadasnjosti i buducnosf prirodnih i druStvenih pojava i maksimizacija uclnkovltosn Ijudske prakse. Prema tome bitni elementi, koji determiniraju pojarn znanosti jesu: skup znanja 0 predrnetu zn.an.stvenog istraZ!vanja, povijesni trenutak, objektivna stvarnost, svjesna prlrr;jen~ ~nanstl(.e~lh ~etod.a, ~ija~nosticiranj~ pr~rodnih i drustvenlh pojava u pro~lostl. I sad.asnjostl, projscrarue, proqnozirarqe i predvidanje prirodnih i drustve~lh p,?Java. u. buducn~stl. odnosno prosirivanje i produbljivanje spoznaJa 0 prirodnim I drustvenlm fenomenima iz proslostl i sadasnjosti, a za njlho~ .razvitak u b~duenoS!i, mijenjanje uvjeta rada i zivota i stvaranje temeljnl~ pretpo~tavkl za drustvo blagostanja, maksimizacija ucinaka primjene ~nanos~1 u ~raksl ( ... ): Z~a~stv;~a i~traiivanja i znanost ne mora uvijek biti u !zra~~oJ vezi sa svakidasnjirn zivotnlrn problemima, jer ona ponekada rnoze irnati I opci karakter i teorijsko znacenle.

2.1.2. Poviiesni razvo; i vaZnost znanosti

2.1.2.1. Pocec; razvoja znanosti

. Razvoj znano~ti zapoCeo je prakticnirn iskustvom covjeka. Prvi covjek, da bl ,,:,ogao opstati, morae je rjesavati odredene za zivot vaine problerne." Mo~ao je pr?matrati, . spozn~ti. ~ sebi prilagodavati odredene prirodne pojave. To je on crruo na krajnje prmutivan nacin, Moglo bi se utvrditi da se vee tada kod Ijudi radaju primitivne prazne i plodne hipoteze, analize i zakljucivanje kao posljedica razmisljanja covjeka iz prijeke potrebe.

. Da b1 s~ shvatili i razumjeli poeeci razvoja znanosti, potrebno je po nekoliko recentca posvetiti razvoju najstarijih znansfVenih disciplina.

17 0 tome pobliZe ct.: 1) SAZAtA, V.: Preg~e~ povijesti znanosti, op. cit., 2) DUSAIC, S.: op.

CIt., 3) HAN, S. - SAlAB~N, N.: OS~OVI Informatlke, Savremena administ~cija, Beograd, 1981., 4) KALIN, B.: Pov1lest fi1ozofile 6 odabranlm tekstovima filozofa, Skolska knjiga, Zagreb, 1~5., 5) H1RSCHBERG~R, J.: Mala povljest filozofije i CEHOR, I.: Mala PQvijest hrv~ke fllozoflle~. Skolska knJlga, Zagreb, 1995. Oed.na knjiga), 6) ZVONAREVIC, M.:

Soc~alna pslhologlla, Skolska knjiga, Zagreb, 1989. i 7) ZUGAJ, M.: Osnove znanstvenog i strucnog rada, "Zagreb', Samobor, 1989., p. 49-76. .

45

• Astronomija. Covjek iz prijeke potrebe i borbe za elemen~arnu egzisteneiju usmjerio je svoju znatlzefju i svoje nemi~no oko u .ne~esk~ .v~sln.e: u svemirska prostranstva, pa je tek. nakon. toga. poe~o filoz~fI~atl, pohtlzlra~1 I pribavljati prve spoznaje iz maternatike, fizike, bl?lo~IJe, m~dl?lne, ~~onomIJe, prava ( ... ). Kineska, egipatska i grcka prornatranja I pr?r~e~nI stvOrl!! su p~e temelje za radanje najstarije prirodne znans~ene dlselphn~;. ast~ov~omIJe. Smatra se da je to covjek cinio zato kako bl rnoqao ustr~Jltl SV~1 ~Ivot ~a Zernlj i kako bl se pravodobno pripremio za c:~o sto mu pnpre~aJu I ?aruJ.u nebeska tijela: Sunee i Mjesee. To zapravo znaci da se astronO~TlIJa razvIJ~a. IZ prakticnlh potreba covjeka: odredivanja toenoq vremena, toenog polozaia, orijentaeije pri putovanju, posebiee na moru I u zraku ( ... ).

Najstariji narodi u Mezopotamiji ~tv~rili su t~.melje i pocetna istraZiva~ja astronomije. U Sabilonu s~ postavlieni ~~me~jl :nanstvene. astr~nomlj~, odnosno znanosti koja proueava nebeska tljela I zvlJezde. Sabl~onskl to~a~J, koji je najprije bio svetiste, odnosno hram b~~a Mar.duka: u .1 ~'.I 10. ~~oIJee~ p. n. e. postao je vijecnica. u koj~j. su naiveci umov~. %tknvall istine 0 zlvotu I svijetu, tako da je ta qradevina sluzlla kao opservatorij.

Priroda je samo odredila dan kao jedinicu. vr~mena, a kreta~je .M)eseca od jednog do drugog mladog mjeseca, odre~llo. Je vre~enske. j~dlnJee od jednog mjeseca. Na osnovi daljnjih prornatranja Izve?en Je zakljuea~ da 1.2 takvih rnieseci cini jednu godmu, iako, zapravo, postoj 13 ":11adaka (t], svakih 27 dana). Egipcani su uoeili da mjesec nema 3.~ nego 3~ I P?I dana, pa su dugotrajnim proucavaruem i racunanjern odredili da g?dlna irna 365 dana. Sumerani su pretpostavljali da se nebo okrene oko lemlje za 360 dana, pa su vjerojatno zbog toga podijelili krug na 360 stupnjeva.

Oko 5. stolieca p. n .. e. Su~er~ni ~u n~ osn<;v! pracenia izlaska i zalaska nebeskih tijela mogh unaprijed izracunati polozaj Sunea i Mjeseea i predskazivati pornrcine.

Oeem astronomije smatra se Hiparh (3. st. p. n. e.). On je uocio P?Jayu ekvinoeija (tj. dan kada su dan i noc jedn~ke duzine).\~ Mater:natlekl~ metodama odredio je vaine pojave u kretarnu S~nea, MJeseca I druqih planeta, a i prvi je izradio veliki katalog neba 5 850 zvijezda.

Stari su Grei proucavali svemir, a to svo]e novo proucava~je nazvali s~ filozofija (tj. ljubav prema mudrosti). Grcki astronorn, odnosno zvJezdoznan~~ I geometar Tales (624.-547. p. n. e.), predstavnik Miletske skole, prvi 1e tzracunao i predvidio pornrcinu Sunca (585. p .. n. e.). Smatra. se . da je Pitagora (582.-500. p. n. e.) prvi tvrdio da je Zernlia okr~gla, ada Je Anstotel (384.-322. p. n. e.) za to pruzio. i uvjerljiv ?Ok~. H~rakht (544.-480. p. n: ~.) nasluCivao je da se Zemlja okrece oko sVOJe 051. Arlstrah (280. p. n. e.) bl? je uvjeren da je Sunce veee od lemlje. Razvio je ~eoriju 0 Suncu. ka? sredls~u oko kojega se krecu nebeska tijel~. Pronasao Je metodu za tzracunavarqe udaljenosti Sunca i Mjeseca od Zemje.

\8 BAZALA, V.: op. cit., p. 6.

19 Ekvinocij ima i Vlacenje nevremena, oluja, vjelrova, m~va ~ oborin~ u ct~ba r~vnodnEl':'nice: prolJelni ekvlnocij je 21. iii 22. oiujka (prvi dan proijecq); j~senskl ekvlOoclj je 22. III 23. rujna (prvi dan jeseni).

I

I

I

I

! ;

I

i

Grcko je ucenje nastavljeno u AleksandrijskOj skoll. Eratosten je izracunac opseg lemlje, a Ptolomej (2. st.) je skupio sve dotadasnje astronomsko znanje u svojoj poznatoj knjizi Almagest.

• Matematika. Prvi zaceci matematike pocinju stvaranjem naziva i znakova za brojenje, a kasnije ; racunarjje s tako uvedenim brojevima. Prve brojke u obliku erta urezivane su u glinu i drvo. Srojke koje se danas nazivaju arapskim upotrebliavali su se u lndiji prije 2500 godina p. n. e. Ornoqucavale su racunanje prema deeimalnom sustavu. Rabili su se posebno u astronomiji.20 Prva brojenja i mjerenja prstima mogu se smatrati poceclma matematike, odnosno geometrije. Geometrija ima korijen u premjeravanju zemljista koje su stari Egipcani obavljali poslije godisnjih poplava Nila.

Od Egip6ana su Grei preuzeli prva znanja mjerenja, a usavrsavarqam mjerenja nastala je geometrija (od greke rijeCi ge - zemlja i metrain - mjeriti). Grei su u pravom smislu rijeci matematiku razvili kao znanost. Pitagora (582.-500 p. n. e.) primjenjuje logiku u geometriji i postaje slavan po tzv. Pitagorinom poucku iii teoremu. la razliku od dotadasnjih filozofa koji su materijalni prauzrok postanku svijeta i iivota na lemlji traiili u vodi i zraku, Pitagora je uveo broj kao bit svega sto postoji.

Platon (427.-347. p. n. e.) se bavio prouCavanjem geometrije. posebiee logickim zakonima geometrije. Euklid (330.-275. p. n. e.) napisao je 30 knjiga s naslovom "Elementi matematike", koje su predstavljale najvete matematicko-geometrijsko djelo srednjeg vijeka. Arhimed (287.-212. p. n. e.) je usavrsio mjerenje kugle, valjka i stosca, Eratosten (275.-194. p. n. e.) je otkrio tzv. Eratostenovo sito koje je sluzilo za odrecJivanje prim-brojeva tijekom dvaju sljedecih tisucljeea. On vjeruje da je lemlja okrugla, a izracunao je da je njen opseg 250.000 stadija, odnosno 40.000 km, sto odgovara suvremenim proracunirna. Sio je prvi znanstvenik koji je izmjerio meridijan, pribliino je tocno odredio nagib, enklitiku zemaljske osi prema ekvatoru, i po tome duzinu dana, te je dokazao mogu6nost plovidbe oko svijeta. Eratosten, Heron, Ptolomej i Diofant iz Aleksandrije bili su posljednji grcki veliki maternatican, Ptolomej je razvio sfernu trigonometriju, a detaljno je opisao kretanje nebeskih tijela. Diofant (oko 250. godina p. n. e.) bio je jedini grcki algebricar, a rjesavao [e jsdnaczbe prvog, drugog i tre6eg stupnja, kao i nejednadzbe.

• Fizika. Smatra se da su prvo star; Grei poeef razmisljati 0 sastavu materije. I predhistorijski ljudi poznavali su neke cinjenice 0 materiji, kao npr.: vrenje sokova, taljenje metala, primitivno kuhanje. Egipcani 5U razvijali umjetnost i obrt, pri cernu su poznavaf i primjenjivali bole, staklo, emajl i 51. Empedoklo (450 godina p. n. e.) je tvrdio da postoje cetiri prva elementa: zemlja, voda, zrak i vatra. Demokrit (oko 460.-370. p. n. e.) i Leukip (oko 450. godine p. n. e.) razvili su to shvacan]e ; darovali su svijetu teoriju atoma. Ucenje grckih atomista tijekom 5. i 4. stolieca stvorilo je solidnu osnovieu za suvremene teorije iz podrucja fizike. U razvoju znanstvene misli iz podrucja fizike dao je velik doprinos Arhimed (287.-212. p. n. e.), jer je postavio prve egzaktne zakone, utemeljene na iskustvu i provjeravanju eksperimentom. Poznat je njegov zakon prema kojemu tijelo uronjeno u tekucinu gubi toliko

2(J BAlAtA, V.: op, cit .• p. 8.

47

od svoje tezine, koliko iznosi istisnuta tekucina, Arhimed je poznat i po zakonu poluge i rijecima "Dajte mi uporiste, pa cu i Zemlju pokrenuti". Njegov konzistentni i egzaktni pristup formulaciji i provjeri cinjenica imao je veliki utjecaj na fizieare renesanse.

• Biologija i medicina. Biologija (grc. bios - zivot + logos - rijec, govor) je skup znanosti 0 zivoj (tj. organskoj) prirodi (u sirem smislu), odnosno znanost 0 pojavama i zakonima zajednickirn citavome organskom svijetu (u uzern smislu), a obuhvaca botaniku, zoologiju i antropologiju. Biologija je novija znanost, jer se u danasniern obliku pocela razvijati u 19. i 20. stohecu, ali pojedine njene discipline vuku korijene iz davne proslostl. Naime, Aristotel (384.-322. p. n. e.) je ostavio raznovrsne opise oko 500 zivotinja i postavio prvu znanstvenu sistematizaciju brojnih zivih organizama, ali i odreCfenih anorganskih tijela u tzv.: uzlazni red: On je u sklopu opce filozofije prirode i prirodnih znanosti, osim drugih znanosti, razvio znanost 0 proucavanju zivotinjskog svijeta (tj. zoologiju).

Teofrast (372.-288. p. n. e.), kao ucenik Aristotelove skole, smatra se utemeljiteljem znanstvene botanike, odnosno znanosti .0 biljkama. U svojem vrijednom djelu "Povijest bilja" obradio je fiziologiju bilja ( ... ).

Poceci razvoja medicine su, zapravo, vezani uz prve bioloske spoznaje koje je covjek stjecao kod klanja iivotinja i balzamiranja Ijudi. Medicina, kao znanost 0 Ijudskom organizmu, 0 njegovim bolestima, te sprecavaniu i lijecenju bolesti, u poeecirna svoga razvoja irnala je izvor u iskustvu i magiji, jer su primitivni Ijudi vjerovali da je bolest posljedica rnoci zlih duhova.

Najznamenitiji grcki lijecnik iii kako ga nazivaju "otac znanstvene medicine" bio je Hipokrat (460.-377. p. n. e.), smatraju ga najve6im medicinskim piscem svih stolleca On u svojim djelima pobija mitoloska shvacania 0 bolestima, izgraduje etieke kriterije u medicini, izvrsno opisuje bolesti, a smatrao je da su one posljedica nesklada u omjeru tjelesnih "sokova". Kada se odnos tih sokova (krv, sluz, zuta i crna zue) poremeti, covjek postaje bolestan. Kasnije, oko 300. godine p. n. e. pocela je s radom Anatomska skola pod vodstvom Herofila i njegova ueenika Erasistrata. Medutim, anatomija je u starom vijeku dostigla svo] vrhunac pod Galenom (129.-200.), grckim lijeenikom koji je radio u Rimu. On je tvorac teorije funkcije tijela. Ta je njegova teorija sadrZavala i mnoga pogrssna shvacanja, kola su u iducirn stoliecirna znanstveno opovrgavana. Smatra se da je tek u 16. stolje6u Andreas Vesalius (1514.-1564.) cjelovito dokazao neispravnost galenske anatomije i dao nove smjernice medicini.

• Povijest. Smatra se da su temelje povijesti postavili istoen; narodi, a medu kojima se posebno isticu Zidovi (Jevreji). Biblija je zbirka knjiga koje smatraju svetim krscam i Zidovi. Biblijske knjige pisali su razni autori vise od tisucu godina (13. st. p. n. e. - 2. st.). Uz izraze urnietnlckoq nadahnuCa, u njima su nasli mjesta povijesni elementi, narodna tradicija, legende i mitovi. Biblija, koja se ubraja medu najveca literarna dostiqnuca, sadrf religiozne i moraine pouke, ali ona pokusava i zeli obiasnin stanje Ijudskog roda i u predhistorijskom razdoblju.

48

Stari Grci pocinju povijest pisati na kriticniji nacin nego sto je ona pisana do tada. Herodot (484.-425. p. n. e.) je opisao borbu Grka (Helena) s barbarima na osnovi onoga sto je vidio i cuo, dajuci istodobno sustavan pregled svijeta u kojemu su se vodili perzijski ratovi, naroda koji su ih vodili, njihovih tradicija, politickih i drustvenih ideja ( ... ). U svojoj Povijesti (Historiai) opisao je uz brojne zemljopisne podatke povijest Perzije, Skitije, Udije, Babilonije i Egipta.

Jedan od najve6ih grckih povjesnicara je Tukidid (460.-396. p. n. e.).

Napisao je Povijest peloponeskog rata u osam tomova. Sustavno, kronoloski, tocno po godinama precizno je opisao vojnicke bitke, ali kriticki i poucno.

Za razliku od Tukidida, greki poviesnicar Ksenofont (oko 430.-354. p. n. e.) zivopisno je opisivao bitkegrckih placenika, ali bez dubljih uzrocncposljedlcnih povijesnih zahvata. Njegovo djelo Helenska povijest (Hellenika) je na odreden nacin nastavak Tukididove Povijesti peloponeskog rata od 411. do 362. godine p. n. e. Grcki praqrnaticl« povjasnicar Polibije (200.-120. p. n. e.) napisao je Povijest svijeta, a to je, zapravo, bila Povijest rimske driave od 226. do 146. godine p. n. e. Sacuvano je samo 5 od

napisanih 47 tomova. .

• Politika. Smatra se da je politika kao znanost 0 pojavama koje se odnose na zajednicku djelatnost Ijudi najstarija disciplina drustvenih znanosti. Temeljito su je prouCavali Grci, koji su se posebno bavili pitanjima sirokog spektra Ijudi u gradovima i drzavama. Pravi prosvetitelji Grcke bili su soflstl, ani su profesionalno prouCavali politiku i pouCavali 0 politickim znanjima. Najugledniji sofisti su bili Protagora (481.-411. p. n. e.) i Gorgija (483.-375. p.n.e.), ali i Trasimah, Hipija, Kalikle i mnogi drug;'

Politicka pitanja obradivana su u to vrijeme u mnagim djelima, ali su najznacajnija Platonova Drzava i Zakoni te Aristotelova Politika. Platon (427.-347. p. n. e.) je bio vrlo enerqiean i uporan zagovornik prave demokracije, posebice nakan sto je obnovljena "demokracija" osudila i smaknula njegova ueitelja i velikog uzora: Sokrata (469.-399. p. n. e.). Platon se cijeli svoj zivot bavio problemima politike i socijalne etike pa ga smatraju utemeljiteljem filozofije politike. Aristotel (384.-322. p. n. e.) je punih 20 godina djelovao u Platonovoj "Akademiji", sve do Platonove smrti. Aristotelova se zaostavstina procjenjuje na vise od 20.000 tiskanih stranica danasnje osmine. On je pravi sisternatlcar (za razliku od Platona koji to nije bio), jer uvijek, dosljedno i sustavno najprije daje povijesni pregled i kritiku razlicitih gledista 0 kakvu problemu da bi na kraju izlofio svoje poglede. Vrlo je z~nimljiva Aristotelova misao napisana u njegovom djelu "Politika", koja glasi:21 "Govjek je po prirodi 'potiticko blce' (zoon politikon, drustveno bice, bice zajednice), te svoju bit rnoze ozbiljiti tek u politieko] zajednici iii drz.avi. A onaj tko ne rnoze zivjeti u zajednici iii kome nista tlije potrebno jer je sam sebi dovoljan, nije dio drzave, te je zvijer iii bog."

21 Cf. KAliN, B.: op. cit., p. 103.

49

• Ekonomija.22 I grcki filozof i znanstvenici proucavali su ekonomske pojave i fenomene, ali su joj pridavali manju vaznost ad politike. Upravljanje dornacinstvom Grci su smatrali vaZnim, no takve su poslove prihvacali kao poslove na nlzern stupnju politike. Oni su na imovinu vise gledali s moralnog nego gospodarskog stajalista.

Grcki mudrac Heziod (grc. Hesiodos - 8.-7. st. p. n. e.) napisao je znamenito djelo Poslovi i dani (tj. Erga kai hemerai), koje, uz ostalo, sadrzi i upute kako trsba upravljati kucorn, za koje se drii da ie pisano djelo s ekonomskom tematikom. Zanirnljivo je i njegovo djelo Postanak bogova (ti. Theogonija).

I Platon (427.--347. p. n. e.) [e raspravljao 0 ulozi novca kao sredstva zajednickog obohvacania uzajamno nemjerljivih roba, Platonova pravila monetarne politike slazu se s logickim posljedicama teorije prema kojoj je vrijednost novca u nacelu neovisna od materijala od kojega je napravljen.

U svojem djelu "Oikonomikos" Ksenofont (oko 430.--354. p. n. e.) dokazuje potrebu podjele rada, tvrdi da je poljoprivreda majka i hraniteljica umjetnosti, te raspravlja 0 utjecaju ponude i potrainje i 0 zakonitosti opadanja prinosa ( ... J.

I Aristotel (384.--322. p. n. e.) je proueavao na svojstven nacin neke ekonomske kategorije: razlikovao je prametnu od upotrebne vrijednosti, ali i novae kao prometno sredstvo od novea kao blaga, osudivao je upotrebu novca kao kapitala smatraiuci da je novae potreban i da ne smije donositi kamate, a ispravno je definirao institut monopola, smatrajuCi da je monopol nepravedan.

22 Ekonomi;a (gre. 'oikonomia', sastavnica rijeei "okios" - kuca, domaCinstvo i "nomos" - red, zakon a u doslovnom prijevodu bi znacilo "upravljanje kucorn") je opea naziv za ekonornsku znanost u cjelini: istraZivanje, prouCavanje, metode. Ra:zlikuju se fundamentalne, primijenJene i razvojne ekonomske znanosti.

Kao genericki pojam, u ekonomskoj se leonji i :znanstvenim istra2:ivanjima izraz ekonomija odnosi na ukupno gospodarstvo kada se rnisf na drustvenu gospodarsku djelalnost i ukupni materijalni iJvot Ijudi. lzraz ekonomija je i sinonim za gospodarstvo, odnosnu privredu. Misli se na cjelinu gospodarskih resursa, kapitala, financijskih sredstava, organizacijskih oblika, proizvodnih i prometnih djelovanja te ucinaka na svim podrucjma ekonomije. Ovisno 0 razvijenosti tehnickih sredstava i radne snage, govori se 0 nerazvijenim, razvijenim i visokorazvijenim ekonomijama. S obzirom na podrucje koje zahva6a, ekonomija moze biti lokalna, regionalna, nacionalna (driavna), me<lunarodna, ekonomija nekoga sirega integriranog podrueja (npr. ekonomija Europske unije), svjetska ekonomija itd. U ekonomskoj literaturi se susrscu izrazi: ekonomija blagostanja, ekonomija ra:zmjera, ekonomija vremena, ekonomija cilja.

Od izraza 'ekonomija' treba ra:zlikollati izraz "ekonomika". Te pojmove treba ra:zlikovati i ispravno ih rabitL Ekonomika je pcseona znanost, odnosno posebna znanstvena disciplina (lj. ogranak ekonomske znanosti) znanstvenog palja ekonomije u sklopu znanstvenog podrucja druStvenih znanosti, koja proucava kako se gospodari raspoloZivim proizvodnim resursima i proizvodnim dobrima Ie !raZe povoljniji, racionalniji i efikasniji oblici i metode njih9ve uporabe i unapredivanja. Tako se rnoze govoriti 0 ekonomici neke zemlje, ekonomici industrije, ekonomici prometa, ekonomici javnog sektora, ekonomici obrtniStva, ekonomici odgoja i obra:zovanja, ekonomici agrara, ekonomici okolisa, ekonomici poduzeca, ekonomici turizma, ekonomici vanjske trgovine, itd., ali se sve navedeno izvodi od izraza 'ekonomika", a ne od izraza "ekonomija" (, .. j. Ra:zlikuje se jos makroekonomika, koja prouCava funkcioniranje gospodarstva kao cjeline i mikroekonomlka, koja prouCava ponaSanje pojedinih komponenata gospodarstva, kao slo su gospodarski seldori. poduzeea, kUCanstva I dr. 0 tome poblize: Naluknice Ekonomija i Ekonomika, Ekonomski leksikon. Leksikografski zavod 'Miroslav Krleia" i Masmedia, Zagreb, MCMXCV, p. 178 i 179.

50

Grcki su filozof i znanstvenici, unatoc cinjenici da nisu posebno prouCavali ekonomske teme nego gotovo redovito u svojim opcim tilozafskim dielima, ipak dali svoj skromni doprinos razvoju znanstvene misli u ekonomiji.

Rimljani su u odnosu na Grke dali jOs manji doprinos razvoju ekonomskih znanosti. Njihove ekonomske rasprave bile su uglavnom posvecene poljoprivredi. Posebno je bilo zapaieno djelo 0 poljoprivredi kOje je napisao Kartaianin Mago u sestorn stoljecu prije nase ere. To je njegovo djelo bilo prevedeno na grcki i latinski. 0 poljoprivredi su pisali i drugi Aimljani, a medu kojima su bili poznati Yarra, Cato i Columella. U njihovim se djelima raspravIjalo 0 brojnim pitanjima pOljoprivrednih gospodarstava, a posebice su zanimIjive teme 0 prednostima velikih i malih gospodarstava, 0 stetnosti trainoqa izbivanja vlasnika sa svojih posjeda, 0 ekonomskim nedostacima ropstva ( ... ).

• Pravo. Najprimitivnije i najstarije shva6anje prava je teokratsko, Teokracija (9rc. teo - bog + krateo - vladam, zapovijedam) je oblik vlasti gdje svecenstvu i zrecrna pripada direktno i politicka vlast (npr, papinska drZava Vatikan, vlast lama u Tibetu). To znaci da pravo dolazi od bogova. Tako, na primjer, svoje pisane zakone prima babilonski kralj Hamurabf" od boga Sunca, Majsije ih prima ad Jahve, Monos Kretski od Zeusa, Likurg ad Apolona. Teokratska pravna skola nastala je u robovtasnlstvu, ali se do naslh dana zadrZala kod reakcionarno ortodoksnih filozofa i teoreticara, I Sokrat je propovijedao da su tvorci zakona bogovi, a &0 nije sluCaj s njegovim ucenicirna: Platonom i Aristotelom, koji su znali da su zakoni i pravo proizvod Ijudi, a ne bogova.

Veoma su zanimljivi Platonovi dijalozi 0 pravednosti (tj. "Driavi") u kojima mnoga njegova rjesenja nadilaze okvire i rnoqucnostl onoga vremena i predstavljaju zadatke ad kojih mnogi ni danas nisu ostvareni nego jOs uvijek predstavljaju idealne zahtjeve: stroga zakonitost kao obrana zlouporabe vlasti, ostvarenje pravednosti, obavljanje funkcija na temelju sposobnosti, jednaki uvieti i zajednicki odgoj djece, potpuna ravnopravnost zena, ogranicavanje krajnosti bogatstva i sirornastva ( ... ).24

Aristotel umjesto bozanstva uvodi "prirodu" kao stvaralacki cinitelj prava Jedno ad Aristotelovih poznatih djela je Politika, koje je saorzavato 158 ustava za 158 dri:avica, a medu njima i Atenski ustav.

U Aimljana pravo dobiva pravi zamah, pa je one kod niih postalo najvainijom disciplinom drustvenih znanosti. U njih je pravo vrjednije od filozofije i politike. Danas se rimsko pravo proucava kao reprezentativan primjer sveobuhvatnog pravnog sustava. Nije slucaino razvijeno rimsko pravo. Ono je oroizaslo lz potreba kako bi se sacuvao tadasnji veliki imperij ( ... ).

2.1.2.2. SutJenje znanosti na Zapadu

Kada su Aimljani zauzeli Grcku (146. godine p. n. e.) pocela je propadati znanost, kultura i umjetnost na podrueju klasicne GrCke. I pokraj

23 Veoma je poznal Hamurabijev zakonik koji sadrzi 182 zakona. Pripisuju se babilonskom kralju Hamurabiju (oko 1750. godine p, n. e.). Taj je zakonik jedan od najstarijih zbomika zakona u povijesti pravnih znanosti. Hamurabijev zakonik sadrZi stavove i shvaeanja 0 okrutnosti i bogalstvu Babilonije (Ij. stare driave u Aziji, kOja se zove i Kaldeja) Ie davno propale civilizacije, a od kojih i danas neki Zive,

24 KAUN, B.: op. cit., p. 98.

51

postupnog propadanja Grcka je jos stolieclrna ostala kolijevka znanosti, kulture i umjetnosti.

Nakon propasti helenisticke kulture, uceni Ijudi Aleksandrije i Helade raselili su se po tadasnjern velikom rirnskorn carstvu. U Aleksandriji je bila unistena Biblioteka (procjenjuje se da je irnala od 500.000 do 700.000 svitaka), pa je taj grad prestao biti centrom znanosti. Znanstvena misao Grka nije nasla plodno tlo u Rimu, jer su Rimljani bili prakticari, pa su apstraktno umovanje smatrali beskorisnim.

Na osnovi grcke literature Arapi povezuju grcku i indijsku kulturu. Oni su od Indijaca preuzeli brojeve: 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, koji su danas poznati pod nazivom "arapski brojevi". U arapskorn svijetu razvijala se alkemija, filozofija i medicina ( ... ).

Tijekom nekoliko sljedecih stolleca, tj. od pada Rima (476. godine) do sredine 13. stolleca u vecern dijelu Europe gotovo da nema znanstvenog zlvota. Astronomijom i matematikom bavili su se Arapi, a poznavanje umjetnosti i znanosti odrZavalo se na Istoku i u Bizantu.

Stagnacija i zaostajanje znanstvene misli u Europi posebno je evidentno od pada Rima pa sve do renesanse. Moglo bi se reel da je budenje znanosti iz srednjovjekovnog mrtvila pocelo na Zapadu tek u 11. stoliecu.

Europske su crkve pocele u 10., 11. i 12. stoliecu osnivati skole i sveucilista (univerzitete), u kojima se prije svega proucavala teologija i filozofija. U nastavku se navodi sam a nekoliko va.znijih skola i sveueilista toga vremena:" pravna skola u Bologni (1088.), medicinska skola u Salernu i Montpellieru, prvo sveuciliste osnovano je u Bologni, zatim sveuclllste u Pado~i. (1220.), ujedinjuju se pariske skole u sveuolliste (zvaJo se universite), sveuclhste u Oksfordu (1167.), smatralo se filijalom Pariskoq sveucilista, zatim se osnivaju sveucilista ovim redom: Napulj (1224.), Toulouse (1229.), u Salamanki (1243.), Siena (1246.), Lisabon (1290.), Rim (1303.), Sevilla (1346.), Prag (1347.), Krakov (1364.), Bee (1365.) itd. U Cambridgeu je kralj Henrik III. osnovao 1231. godine "studium generale", po europskom uzoru, koji je Papa Ivan XXII. potvrdio bulom 1318. godine. U Aleksandriji je kao skala radio Muzej.

U lslarnskorn svijetu postojale su medrese (tj. srednje vjerske skole iii visok~ opc~ skole "iii sveucillsta, kasnije) u kojima se osim vjerske obuke proucavala I filozofija. Prva medresa osnovana je 1065. godine u Bagdadu pO.d imen?':1 "Medresa ~izamiya". Po uzoru na nju organizirana je nalznarnerutila bagdadska skola "Medresa Mustansiriya", koju je otvorio kalif al-Mustansir 1227. godine, pa je po njemu i dobila irne,

lako se sloboda naucavania u srednjovjekovnim skolarna i nekim sveucilistima kretala u granicama ideologije katolicks crkve, na brojnim sveucilistima kao glavnim sredistirna znanstvene misli javljale su se mnoge slobodnije i naprednije ide]e i otkrica, Na mnogim sveucilistirna proucavala su se. Arist~telova djela. Toma Akvinski (1226.-1274.) bio je glavni predstavnik aristotefizma u krscansko] filozofiji. On je dokazivao da nema sukoba izmedu

25 Bazala, v: op. cit., p, 42-73.

52

i i

I I I !

I

t

!

I

I I

~

I i

!

1

!

I I !

i

I

I

i i i i

!

,

I !

I

i

znanosti i religiozne misli. Takva je filozofija srednjeg vijeka poznata pod n~i~om "skolastika". Ona je u sluzbl crkvenog ucenja, odnosno teologije, a bilo je to, zapravo, besplodno umovanje iii formal no znanje otkinuto od zivota i prakse. Takvim jedinstvenim sustavom vladala je skolastika europskim rnisljenjern.

2.1.2.3. Znanost renesanse

Otkrlee Amerike, pad Carlqrada, pronalazak tiska, porast materijalnog i duh9v.nog blagostanja, obnova, preporod, ponovni procvat ( ... ) bill su temeljne znaeajke novog razdoblja - renesanse. Drustveno-polincki i kulturni pokret u Europi od 14. do 16. stolleca izrazavao je ideologiju nove drustvene klase, napredne u c?~o doba, burzoaziie, a bio je upravljen protiv feudalno-crkvenoga nazora na svijet, Renesansu je karakteriziralo veliko zanimanje za knjizevnost i umjetnost stare Grcke i Rima, zaboravljenu u srednjem vijeku, te procvat znanosti, knjizevnosti i umjetnosti. Graditeljski stil toga vremena poprirnio je elemente grcko-rimske arhitekture ( ... ).

Zavrsetak srednjovjekovnog mrtvila i pocetak velikih promjena u naciru, proueavania svijeta najizravnije je vezan za epohalne licnosti: Leonarda da Vincia (1452.-1519.), Kopernika (Nicolaus Copernicus - 1473.-1543.) i Andreasa Vesaliusa (1514.-1564.).

Leonarda da Vincia srnatraju jedinstvenim univerzalnim genijem koji je snag om uma i dubinom intuicije objasnio brojne slozene probleme i vizio.narski ponudio temeljne smjernice za njihova rjesenja. Moglo bi se utvrditi da je on u svojem znanstvenoistrazivackom radu uspjesno koristio vise znanstvenih metoda, a posebice metode promatranja i eksperimenta. Kopernik je bio prvi koji je sve pojave u vezi s gibanjem Zemlje sjedinio u jedinstven logicki sustav, tj. novi heliocentricki sustav, potisnuvsi time Ptolomejev sustav. Vesalius je svojim znanstveno utemeljenim medicinskim staialistima ispravio i opovrgnuo mnoge Galenove poqreske i stavove, istodobno dajuci nova tumacerua 0 anatomiji Ijudskog tijela.

Za procvat znanosti, kulture i umjetnosti u doba renesanse zasluzni su brojni znanstvenici, filozofi, knjizevnici i umjetnici. Svakako treba spomenuti bar dvojicu: Erazmo Roterdamski (1466.-1536.), koji se isticao na svim znanstvenim podrucjima, te Giordano Bruno (1548.-1600.), koji se snagom uma i pisanom rijecju borio protiv drustvene i moraine statike dugotrajnog feudalnog razdoblja."

. y razdoblju renesanse razvija se znanost, knjizevnost, umjetnost, fl~~zoflja, tako da je obnovljen i znatno unapreden opci duh klasicnoq starog vijeka,

2.1.2.4. Novovjekovna znanost

Renesansni zamah znanosti, knjizevnosti, umjetnosti, filozofije, graditeljstva, odnosno materijalnog i duhovnog bJagostanja nezaustavljivo se u kontinuitetu razvija i multiplicira: nizu se jedna za drugom nove spoznaje, novi

26 Ibidem. p_ 106.

53

izurni, patenti, proizvodi, nova shvacanla ( ... ), i to u svim znanstvenim podruqima, disciplinama i sferarna Ijudskih aktivnosti.

Osnovna znanstvena i filozofska misao toga vremena utemeljena je' na dvama shvacanjrna svijeta: empirizmu i racionalizmu. Empirizam kao znanost kola priznaje iskustvo (t], osjecaine apercepcije) jedinim sredstvom vjerodostojne spoznale, odreduje smjer filozofske misli. Predstavnici toga shvacanla: G. Galilei, J. Locke, F. Bacon, G. Berkeley, D. Hume i drugi istraiuju nove metode analize, iskustva, vrednuju se prakticki odnosi, a najvainija imje metoda eksperiment. Racionalizam je smjer u teoriji spoznaje koji smatra (suprotno od empirizma) da je razum vrelo i kriterij vjerodostojnoga znanja. Racionalisti, kao npr. B. Pascal, B. de Spinoza, P. Gassendi, R. Descartes, osim svojim filozofskim uvjerenjima, isticali su se i kao prirodoslovci, rnaternaticari, fizicari, biolozi i filolozi. Svestranost ie toga doba bila relevantno obiljezje znanosti. Za povijest znanosti toga doba karakterisfiena je pojava specijalista maternaticara i tehnieara ( ... ).27

U razvoju novovjekovne znanosti od 16. do 20. stolieca lstrazeno je i javnosti prezentirano vise spoznaja, znanstvenih cinjenica, teorija, zakonitosti ( ... ) nego u prethodnih petnaest stolieca, Za nabrajanje samo najvaZnijih dostiqnuca toga razdoblja trebalo bi prostora jedne posebne velike edicije. Kako to nije namjena ovog djela, u nastavku se spominju sam a neka najvaz.nija znanstvena ostvarenja u sklopu nekoliko najvainijih znanstvenih disciplina, kao sto su na primjer:28

• U fizici ie ostvareno mnogo novih dostiqnuca i izuma, a u cernu [e sudjelovalo vise tisuca znanstvenika i inovatora, ad kojih se spominju samo neki.

Galileo Galilei (1564.-1642.) je postavio solidne ternelje modernoj fizici.

Otkrio je zakon oseilaeije njlhala, dao je principe moderne dinamike, konstruirao je astronomski dalekozor, potvrdio je Kopernikov heliocentricni sustav, a koji dalie razraduje Kepler (1571.-1630.) dokazujuci da se Zemlia okrece oko Sunca po eli psi, Keplerovi rezultati istraiivanja sadrzani su u tri sazeta iskaza, poznata kao Keplerovi zakoni.

Isaac Newton (1642.-1727.) je otkrio zakon gravitacije

dekompenzaeije svjetla. Raspravlja 0 apsolutnom i relativnom prostoru, te 0 vremenu. Za njega ie vrijeme sarno po sebi apsolutno, dok se relativno vrijeme opaza osjetilima, kao mjeru trajanja za koju sluzi neko kretanje: sat, dan, rnjesec, godina. Prostor i vrijeme su prema njegovom shvacaniu nezavisni jedan od drugoga.

Marin Getaldic (1568.-1626.) bio je fizicar i maternatlcar; Istraiivao je parabolicna zreala i dokazivao da su sve parabole prikladne za konstrukciju parabokcnlh zrcala. To je objavio u djelu "Neki stavei a paraboli" (tj. "Nonnulae proposltiones de parabola", Rim, 1603.). U njegovom glavnom dielu "0

27 Ibidem, p. 108.

26 0 tome poblize ct: ZuGAJ, M.: Osnove znanstvenog i strucnog rada, "Zagreb", Samobor, 1989., p. 60-69.

54

rnaternatlcko] analizi i sintezi" (tj. "De resolutione et compositione mathematiea", Rim, 1630.) provjerava moe i domete svoje algebarske analize.

Ruder Boskovic (1711.-1787.) je znanstvenik svjetskog ugleda, fizicar, maternaticar, astronom, filozol, a bavio se arheologijom, diplomacijom i pjesnlstvom. Bio je duboko u proslostl, ali stalno okrenut buducnosti. Svoju je teoriju strukture stvari sustavno izlozio u djelu "Teorija prirodne filozofije" (tj. "Philosophiae naturalis theoria"). Najveea dostiqnuca u matematickirn lstrazivaniirna ostvario je u primijenjenoj matematici i sintetickoj geometriji. U djelu "0 polarnoj zori" bavio se tumaceruem uzroka nastanka polarnoq svjetla. IstraZivao je oblik i visinu atmosfere, boju neba i dugu.

Fenomene suneanog sustava nakon Newtona istraiivali su brojni znanstvenici: P. S. de la Place (1749.-1827.), G. Stokes (1819.-1898.), J. B. L. Foucalt (1819.-1868.), R. W. Bunsen (1811.-1898.), G. R. Kirchoff (1824.-1887.). Uz razlicite pristupe ustanovilo se na osnovi spektroskopskih promatranja da su i najudaljenije zvijezde qradene ad jednakih materijala kao i nasa Zemlja.

J. P. Joule (1818.-1889.) se bavio mjerenjem energije topline i zvuka.

Tako je eksperimentiranjem dosao do zakljucka da se energija ne gubi nego samo transform ira, dok se njen prividni gubitak kod gibanja nadoknaduje javlianjem tacna tolike topline i zvuka. Takve ie tvrdnje modificirao J. J. Thomson (1856.-1940.), koji je dokazao da se masa naelektriziranog tijela maze promijeniti aka se tijelo stavi u gibanje. Masa tijela postaje veca, sto se ono brze krece, a to je bilo suprotno s pojavom Newtonove stalne, nepromjenljive rnase.

H. Becquerel (1852.-1908.) je istraiivao magnetizam, polarizaciju, apsorpeiju svjetlosti i fosforescenciju, Otkrio je da uranove soli neprestano emitiraju zrake ko]e djeluju na fotograsku plocu i ioniziraju zrak, a sto ie danas poznato kao nuklearno a i b zracenie (1896.). Kasnije [e ustanovio da elektricno polje otklanla b zrake (1990.). Nastavqaiuci ispitivanja Becquerelovih otkrtca M. Skolodowska Curie (1867.-1934.) j njen suprug P. Curie (1859.-1906.) otkrili su radi].

Pojave radioaktivnosti bile su objasnjene teorijom E. L. Rutherforda (1871.-1937.) i F. Soddya (1877.-1965.). Oni su, nairne, oslobodenu energiju pri tim pojavama pripisivali dezintegraciji atoma.

Da je svaka radijaeija u stvari elektricna dokazali su M. Faraday (1791.-1867.) i J. Clark-Maxwell (1831.-1879.).

Nikola Tesla (1856.-1943.) je genijalni istraiivac i izumitelj velikog broja izuma na polju elektrotehnike i radiotehnike. Posebno je paz nat po ostvarenju svojih pronalazaka na podruqu; vlsetaznih sustava, prijenosa elektricne energije, efektivnog kortstenla izrnienicne struke, rotirajuceg magnetskog polja, a i usavrSio je indukcijski motor. Patentirao je seriju izuma koji cine temelj suvremene radiotehnike i telekomunikaeija. Zanimljivo je da ie izgradio i model broda koiim je upravljao na daljinu s pomoeu elektromagnetskih valova (1898,).

Albert Einstein (1879.-1955.) dokazuje da su vrijeme i prostor relativne, a ne apsolutne vrijednosti. On tvrdi da vrijeme i prostor odreduje promatrac ko] se i sam krece, te da mogu biti drugaciji ako ih mieri drugi prornanac.

55

Einsteinova relacija E = mc2 postala ie osnovica danasnjeg shvacania transformacije materije u energiju. Bit je te relacije u tome da svakom tijelu treba pripisati energiju koja je jednaka umnosku mase i kvadrata brzine svjetlosti u vakuumu. Na osnovi Einsteinove relacije rnoze se zakljuciti da su u jezgrama atorna sadrfane velike kolicine energije jar je gotovo sva masa atoma koncentrirana u njegovom jezgru ( ... ).

• U znanstvenoj disciplini geologije ostvarena suo takoder, brojna otkrlca. Znanost 0 geologiji pocsla se razvijati tek u 18. stoliecu. Da je dio strukture Zemlje nastajao u procesima koji se jOs uvijek nastavljaju. dokazivali su J. Hutton (1726.-1797.) i Ch. Zyell (1797.-1875.). W. Smith (1769. - 1839.) je otkrio naslage u zemljinoj kori u kojirna se nalaze razliciti fosili, te dokazao da najstariji slojevi sadrZe fosile zivotinja koje danas ne postoje u zivotinjskom carstvu. Tragovi i ostaci covjeka, homo sapiensa, pronadeni su u najnovijim talozenjrna stijena.

• U znanstvenoj disciplini biologije evidentna su brojna otkrica. W.

Harvey (1578.-1657.) je dokazao da krv u arterijama tece od srca, a u venama u smjeru srca. Kako krv cirkulira pri prijelazu iz arterija u vene obrazlozio je M. Malpighi (1628.-1694.).

R. Hook (1635.-1703.) je otkrio da su drvo i pluto izradeni od stanica (tj. 6elija). Mikroskop je omogu6io mnoga nova i velika otkrica, a otkrio ga je A. Leeuwenhoek (1632.-1723.).

J. B. Lamarck (1744.-1829.) je dao svoj doprinos teoriji evolucije. On tvrdi da postoji niz iii slijed izmedu svih zivih organizama. Njegovu teoriju evolucije unaprijedio je Darwin (1809.-1882.) i razvio je kao teoriju prirodne selekcije ( ... ). G. Mendel (1822.-1884.) postavlja teoriju nasljedivanja. T. H. Morgan (1866.-1945.) dokazuje da svaki gen uvjetuje odredeno svojstvo. Na osnovi takvih spoznaja razvila se teorija 0 mutacijama ( ... ).

• I u znanstvenoj disciplini kemije na stecevinarna starog vijeka, pojavljuju se brojna otkrica, R. Boyle (1627.-1691.) je definirao pojarn kemijskih elemenata ( ... ). J. Black (1728.-1799.) otkriva ugljicni dioksid te ga je nazvao fiksni zrak (oko 1755. godine). J. Priestley (1733.-1804.) otkriva kisik koji je nazvao deflogistirani zrak.

A. L. laVOisier (1743.-1794.) postavlja novu teoriju sagorjevanja.

NajvaZniji instrument kernicara postaje vaga. J. Dalton pocetkorn 19. stoljeea postavlja osnove moderne atomske teorije, koju je utemeljio na kvantitativnim zakonima po kojima se elementi medu sobom spajaju.

F. Wohler (1800.-1882.) je iz anorganskog materijala proizveo umjetnu rnokraeu i tako dokazao da izmedu organskih i anorganskih spojeva ne postoji bitna razlika (1875. godine).

Dvojica kernicara i znanstvenika: A. Le Bel (1847.-1930.) i J. H. Hoff, neovisno jedan od drugog, razlicitirn smjestajem atoma u prostoru obrazlozili su izomeriju organskih spojeva jednake strukture i time polozili lemelje stereo-kerniie.

Lavoslav Ruzicka (1887.-1976.), kernicar, dobitnik Nobelove nagrade (1939.) za sintezu seksualnih hormona. Ponajvise je istraZivao mirisave i fizioloske djelatne spojeve iz prirodnih tvari: cebiton i muskon, terpene. stereoide. seksualne hormone ( ... ). Prvi je pripravio heterociktiene spojeve s

S6

mnogo clanova u prstenu. Ruzicka je postavio plodnu "izoprensku hipotezu" 0 strukturi politerpena, te sintetizirao abicetinsku kiselinu, and rosteron , testosteron ( ... ).

Vladimir Prelog (1906.-1998.), kernicar i dobitnik Nobelove nagrade (1975.) istraiivao ie heterociklicne spojeve, alkaloids, aliciklicne spojeve, biokemijske aktivne spojeve u zivotinjskim spojevima ( ... ). Svojim je radovima pridonio objasnjenju strukture steroida, triterpena, kinina, strihinina, salarn ina i drugih alkaloida ( ... ).

• Znanstvena disciplina psihologija dugo se vremena razviiala u okviru filozofije. Psiholoqiia kao posebna znanost formirala se zahvaljuiuci radovima niernacklh fiziologa E. H. Webera, G. T. Fechera, H. Helmhotza i drugih koji su se bavili problemima psihofizike. J. F. Herbart (1776.-1841.) je dokazao moqucnost primjene matematike u psihalogiji.

W. Wundt (1832.-1920.) je osnivac prvog laboratorija (Leipzig, 1879.) za eksperimentalnu psihologiju uopce, a i jedan je od utemeljitelja moderne psihologije. Kao eksperimentalni psiholog proucavao je interpersonalna zbivanja, odnosno zbivanja unutar svijesti pojedinog covjeka.

A. Bint (1857.-1911.) je osnovao prvi laboratorij eksperimentalne psihologije u Francuskoj, kao i prve prakticne skole za mjerenje inteligencije, jedne od najvaZnijih psiholoskih sposobnosti covjeka,

I. P. Pavlov (1849.-1936.) je razvio teoriju uvjetovanih refleksa ( ... ).

• U znanstvenom podrucju drustvenih znanosti vee su se ranije afirmirale i svoje mjesto u klasifikaciji znanosti izborile neka znanstvene discipline: politika, ekonomija i pravo. U promatranom razdoblju postupno su se razvijale i afirmirale nove znanstvene discipline (ti. nova znanstvena polja), kao sto su: antropologija, sociologija, pedagogija i defektologija, demografija, socijalna geografija, kineziologija, informacijske znanosti, organizacijske znanosti, ekonornska statistika, ekonometrija, ekologija, interdisciplinarne znanosti.

U drustvenirn znanostima jOs uvijek dominiraju politicke. pravne i ekenomske znanosti. Drustvene znanosti, promatrano u cjelini, ne pokazuju taka brz razvo], kao sto dokazuju prirodne i tennieke znanosti. Razloge treba traZiti u cinjenici da su drustvsne pojave slozeniie i teze za prouCavanje i da je u nji· rna primjena odredenih konzistentnih znanstvenih metoda (npr. eksperimentalne metode) mnogo teza nego u prirodnim i tehnlckim znanostima (pa i u biotehnickim i medicinskim znanostima). U drustvenim znanostima, a to jednako vrijedi i za hurnanisticke znanosti, veliku vaznost i posebnu ulogu ima fenomen vrijeme, a sto nije slucaj s drugim znanostima: prirodnim i tehnickim.

U razvoju drustvenih znanosti odredene probleme cine i drugi cinitelji, kao sto su: predrasude, sklonosti, formirana misljenja i druge drustvens "sitnice", istraZivaca, koji mogu negativno utjecati na njihov znanstveni sud. Veoma cesto i sam drustveni sustav usporava i otezava razvoj drustvenih znanosti, jer on kao istinito prlznaje samo ono sto dokazuje opravdanost i svrsishodnost takvog drustvenoq (tj. drzavnoq) sustava.

I u razvoju drustvenih znanosti prave se odqovarajuci pomaci, tako da se i njima uveliko koriste ne samo kvalitativne nego i kvantitativne znanstvene metode i kvantitativne znanstvene discipline. Taka se, primjera radi, vee desetljecima u ekonomiji primjenjuje matematika, pa se s pravom govori a

57

"matematizaciji ekonomije", 0 "ekonomskom inienjeringu" ( ... ). I statistika se veoma mnogo koristi u druStvenim znanostima. Tako se, na primier, u ekonomskim znanostima afirmirala posebna disciplina, "ekonomska statistika" ( ... ).

U razvoju novovjekovne znanosti od 16. do 20. stolieca i u drugim znanstvenim podruejrna pojavile su se nove znanosti (tj. nove znanstvene discipline i nova znanstvena polja, grane, podrucia, kolegiji ... ). Tako su se npr. u podrucju tehnickih znanosti posebno razvile i afirmirale ove znanosti: rudarstvo i nafia, metalurgija, primijenjena geologija, racunarske znanosti, elektronika i automatika, tehnologija prometa i transporta, tekstilna, drvna i qraficka tehnologija, kemijsko inzenjerstvo, zrakoplovstvo i raketna tehnika ( ... ). I u podrucju biotehnickih znanosti zabiljezeni su veliki razvojni pomaci u ovim znanostima: ratarstvo, vocarstvo, vinogradarstvo, sumarstvo i hortikultura, stocarstvo, ribarstvo, biologija i prehrambena tehnologija ( ... ). Slicni su razvojni pomaci ucinjeni i u podrucju biomedicinskih znanosti, osobito u tarmaciji, ali i u drugim znanstvenim poljima: veterini, stomatologiji i medicini ( ... ).

2.1.2.5. Znanost po drustvenim formacijama

lako su prethodno navedene relevantne znacaike povijesnog razvoja znanosti i njena vaznost u otkrivanju i svrsishodnom prilagodavanju prirodnih i drustvenih fenomena (cf. supra tocku 2.1.2. Povijesni razvoj i vaZnost znanosti), u nastavku se sintetiziraju najvaZnije razvojne karakteristike znanosti po drustvenim formacuama:"

• "Znanost" u prvobitnoj zajednici. U prvobitnoj zajednici, zapravo, nije postojala znanost u njenom modemom poimanju. Umjesto prave znanosti postojala je magija i primitivno iskustvo. Magija, odnosno praznovjerje, carobruastvo, cudotvorstvo predstavljaju vrhunac tadasnje Ijuds~e svijesti, nalvisu logiku i psihologiju tadasnieq covjeka i prvu duhovnu nadgradnju u povijesti covjecanstva. Ona je u modemoj znanosti samo nakazni rudiment i bijeda praznovjerice.

• Znanost u robovtasmckem sustavu. Poceci znanosti javljaju se u robovlasnickorn sustavu, iako su osnova te znanosti iskustvene spoznaje. Smatra se da je znanost pocela u okviru staroqrcke kulture. Uz sve negativnosti robovtasnickop sustava, robovski je rad stvarao os nove za razvo] znanosti i kulture. Naime, klasa robovlasnika mogla se u cijelosti posvetiti umnom radu, jer je bila oslobodena rada u materijalnoj proizvodn]i, kao i brige za svoju egzistenciju. Umnim radom nisu se mogle baviti siroke mase gradske sirotinje, siromasni seljaci i eksploatirani robovi ( ... ). .

• Znanost u feudalnom sustavu. U to] sociiatno-ekonomskoi formaciji, izmedu robovlasnickoq i kapltallstickoq uredenja, znanost je tijesno povezana s teologijom, a dominiraju rasprave 0 religiji i pravu. Poslije dugog zastoja iza propasti rimske imperije i formiranja feudalnog uredenja, ko]e je trajalo oko pet stolleca, znanost je doziviela svoju obnovu, preporod i procvat u doba renesanse. Osim znanosti u doba renesanse intenzivno se razvijala knjizevnost, umjetnost i filozofija. Baviti se intelektualnim radom u doba feudalizma bila je privilegija feudalaca (tj. posjednika teuda, vtastelina, spahija), dok takve rnoqucnosti i prava nisu irnali seljaci, kmetovi ( ... ).

29 Ibidem, p. 69.

58

• Znanost u kapitalistickom sustavu. Kapitalizam je naslijedio teudalizam. Uz svoje neke negativnosti (vecina sredstava za proizvodnju pripada manjini - klasi kapitalista, vecma je najamnih radnika, velik je broj nezaposlenih i siromasnih ... ), kapitalizam je odigrao progresivnu ulogu u razvitku drustva, jer je unistio cehovska ogranicenja, osobnu zavisnost radnika, lokalnu zatvorenost i razdrobljenost, stavivsi u pokret rnocne proizvodne snage, stvarajuCi time bitne pretpostavke za razvoj fundamentalnih, primijenjenih i razvojnih istraiivanja. Tek se u kapitalizmu iskustvo proucava na znanstveno utemeljen nacin, a spoznaje se sistematiziraju i generaliziraju. lntenzivno se razvija inzenjerska znanost - tehnika i tehnologija.

SnaZan razvoj znanosti biljezi se u 19. stoljeeu kada se ona diferencira, odnosno kada se javljaju i osamostaljuju nova znanstvena podrucja, nova znanstvena polja, grane, ogranci i kolegiji znanosti. Formiraju se samostalna znanstvena podrueja prirodnih, tehnickih, biomedicinskih, biotehnicklh, drustvsnih i humanistickih znanosti s brojnim znanstvenim poljima, granama i ograncima znanosti ( ... ). Stalna teznja za profitom, prestdom, dominacijom, bogatstvom, blagostanjem ( ... ) nametnula je potrebu osnivanja razlicitih znanstvenih institucija (tj. instituta, istra.zivackih centara, tehnoloskih parkova, laboratorija, ustanova ... ) i velikog investiranja u znanost. Naime, spoznalo se da je ulaganie u znanost i Ijudske potencijale najprofitabilnije investiranje. U svim znanstvenim podruejirna, poljima, granama i ograncima permanentno se otkrivaju nove spoznaje, nove teorije, novi zakoni, novi izumi, a objavljuje se na stotine tisuca znanstvenih i strucnlh publikacija. Nije nerealno utvrditi da je posljednjih desetljeca dosto do prave eksplozije znanstvene misli, znanstvenih otkrica, znanstvenih dostiqnuca,

• Znanost u socijalistickom sustavu. U socijalistickom drustvenom uredenju, za koje je propagirano da je utemeljeno na podrustveljenim sredstvima za proizvodnju, u kojem - u procesu oslobodenja rada i raspodjele "svakome prema radu" - drustvenom proizvodnjom upravljaju zainteresirani izravni proizvodacl i u kome se, pod rukovodstvom radnicke klase koja se kao klasa i sama mijenja, svi drustvenl odnosi postupno ostobadaju klasnih suprotnosti i svih elemenata iskoriStavanja covjeka od strane covjeka ( ... ), pokusavala se razvijati specflcna lepeza znanosti, umjetnosti, filozofije i kulture. Medutim, sve je to uglavnom ostalo na pokusaiu i bez vecih pozitivnih rezultata. Moglo bi se reel, bez dubljeg i posebnog elaboriranja uzroka i posljedica toga sustava, da je globalnim neuspjehom sociialistickoq drustvsnoq uredenja u veeini socijalistickih driava, neuspjela i specftcna znanost doticnoga sustava. To posebno vrijedi za mnoge znanstvene discipline iz podrucja drustvenih i humarnstlcklh znanosti, a kod kojih je potrebno krenuti lspocetka. To je razlog da bi u razvoj znanosti zemalja u tranziciji trebalo ulagati mnogo vise kapitala (i po nekoliko puta) nego sto se ulaZe u visoko razvijenim kapltaustlcldrn zemljama, kako bi se izmedu razvijenosti i nerazvijenosti izgradili evrsti znanstveni mostovi brieg razvoja ne samo znanosti, nego i proizvodnih snaga, umjetnosti, kulture, tehnike, tehnologije, bogatstva, blagostanja, demokracije ( ... ). Ohrabruju cinjenice da su otvoreni brojni pozitivni procesi koji ce u buducnosf zasigumo dati pozitivne rezultate.

I

i i

i

f

t

f

i

I i

I

!

1

I

I

59

2.1.3. Temeljne i razvojne znacajke znanosti

Brojne su temeljne i razvojne znaeajke znanosti, a od kojih su najvainije ove:3O 1) jedinstvenost znanosti, 2) jedinstvo znanstvene teorije i prakse, 3) znanstveno istrazivanje i znanstvene metode, 4) kreativnost u znanosti (stvaralastvo), 5) svjesno organizirani timski rad znanstvenika~ 6) zakon ubrzanog razvoja znanosti, 7) dinamicki razvoj znanosti, 8) slicnost u fazama razvoja znanosti, 9) objektivnost i znanost, 10) preciznost, studioznost i znanost, 11) pouzdanost i znanost, 12) sustavnost i znanost, 13) analiticko-sintelicki postupak i znanost i 14) racionalnost i znanost.

2.1.3.1. Jedinstvenost znanosti

Jedinstvenost znanosti sastoji se u jedinstvenosti svih znanstvenih podrucja, unutar njih znanstvenih polja, unutar polja znanstvenih grana, unutar grana znanstvenih ogranaka, unutar ogranaka kolegija, predmeta ( ... ). Ovisno o njihovoj hijerarhiji i razini, promatranoj horizontalno i/ili vertikalno, izmedu pojedinih dijelova i elemenata sustava znanosti postoje m~nj~ i/i!~ vi~e, _izravn~ Viii neizravne veze. Znanost je jedinstveni sustav, kao sto Je I sviiet jedlnstveni sustav, a mogu se promatrati s makro, mezo i mikrostajalista,

2.1.3.2. Jedinstvo znanstvene teorije ; prakse

Nema objektivne znanstvene spoznaje koja se izravno i/ili neizravno, prije iii kasnije ne primjenjuje u praksi. I obrnuto. Nerna objektivne stvaralacke prakse koja se na bile koji nacln, u ollo kojem obliku iii u bilo kojemu opsegu ne temelji na znanosti. Sarno znanost kOja se djelotvorno primjenjuje u praksi je prava znanost. To, medutim, ne znacl da znanost ne rnofe i ne smije biti i teorijska. Zbog toga se cesto spominje izreka 'Nista nije tako prakticno kao dobra teorija" (Immanuel Kant).

2.1.3.3. Znanstvena istrazivanja i znanstvene metode

Temeljna je znacalka znanstvenog istraiivanja da one ima znanstvenu svrhu, ciljeve i zadace, te da se koristi znanstvenim metodama. U znanstvenom istraiivanju, pa i najjednostavnijeg problema i predmeta istraiivanja, i formuliranju rezultata istraiivanja u pravilu se koristi vise znanstvenih metoda u odqovarajucim kombinacijama. Znanost se od svih drugih oblika drustvene svijesti najvise razlikuje upravo u primjeni znanstvenih metoda. Sukladno tome rnoze se utvrditi da nema znanstvenog istrazivanja i znanosti bez primjene znanstvenih metoda, te da znanstvene metode zajedno sa znanstvenom infrastrukturom i suprastrukturom i Ijudskim potencijalima cine najvaZnije elemente proizvodnje znanosti.

30 0 tome poblize ct.: ZuGAJ, M.: Osnove znanstvenog i strucnog rada, "Zagreb", Sarnobor, 1989., op. cit., p. 10-16, 2) ZUGAJ, M.: Metodologlla znanstvenoistraiivackog rada, op. clt., p. 10-12 i 3) ZELENIKA, R.: Metodologija i tehnologila lzrade znanstvenog i strucnog djela, drugo izdanje, Partizanska knjiga Ljubljana - Rijeka, Rijeka, .1990., p. 27-29.

60

2.1.3.4. Kreativnost znanosti (stvaralaswo)

Kreativnost izrasta iz aktivnog znanja inteligentnih znanstvenika bez koje ne bi bilo ni znanosti ni doprinosa znanosti. Kreacija je najvainiji kvalitativni element znanstvenika. Medutim, nema kreacije bez inteligencije i aktivnog znanja, odnosno nema znanosf bez inteligencije. znanja i kreacije. Za kreativnost, odnosno znanstveno stvaralastvo, potrebna je odredena kriticna masa (tj. velicina, kvantum) inteligencije. Ta je veliclna prsdocena kvocijentom inteligencije IQ = od 120 do 130. Velicina kvocijenta inteligencije iznad ove velicine ne jamci proporcionalno povecarqe kreativnosti u znanosti. U znanstvenom stvaralastvu uzajamno se prozimaju, ispreplicu i nadopunjuju kreacija (Iat. "kreare" u znaceniu stvoriti, sazdati djelo. nesto novo ... ) i invencija (Iat. "invenire" u znacenju otkriti, izmisliti, dornisfavost, izumiteljski dar, stvaralacka fantazija. sposobnost iznalaienja ... ). Kreativan znanstvenik treba biti i inventivan, tj. on mora biti dornisliat, pronicljiv, rnastovlt, d osjetlj iv, izumiteljski i pronalazacki tip.

2.1.3.5. Svjesno organizirani fimski rad znanstvenika

U dalekoj proslosn dominirao je znanstvenik, pojedinac. Jedan je znanstvenik raspolagao gotovo cjelokupnim svjetskim znanjem (npr. Aristotel). Njegova rjesenja mogla su biti i optimalna. Medutim, s progresivnim porastom znanstvenih spoznaja, povecavao se i broj znanstvenika koji su poznavali cjelokupno svjetsko znanje. U suvremenim uvjetima ostvarivanje temeljnih funkcija znanosti zahtijeva udruzivanje znanja i napora znanstvenika brojnih specijalnosti, koji moraju koristiti modernu znanstvenu infrastrukturu i suvremene metode znanosti, bez kojih nije rnoquce prikupljanje i obradivanje velikog fonda informacija iz raznih podrucja i na temelju njih racionalno prezentiranje rezultata znanstvenoistrazivacke djelatnosti. Takvu zadacu znanosti mogu ostvarivati same svjesno organizirani timovi znanstvenih strucnjaka razlicltlh speciialnosti, ko]i su opremljeni suvremenom znanstvenom tehnikom i koji naporno rade na postizavanju znanstveno determiniranih ciljeva. te rjesavanja aktualnih problema istraiivanja iz neiscrpnog "rezervata" prirodnih i drustvenin pojava.

Moze se utvrditi da bez svjesno orqanmranoq timskog rada znanstvenika nema znanstvenog istraZivanja, posebice nema fundamentalnih i primijenjenih istraiivanja, ali nema ni znanosti opcenlto, osobito interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanosti ( ... ).

I I

t

• 1

I

f

1

i

I I t I

2.1.3.6. Zakon ubrzanog razvoja znanosti

Stalno povecanie broja znanstvenika. broja objavljenih publikacija, znanstvenih disciplina i skra6ivanje vremena od pronalaska do njegove primjene rezultanta je brzog razvoja znanosti. U posljednjih 100 godina povecao se broj znanstvenika i .istraiivaca za vise od tisueu puta, a na 10.000 stanovnika za vise od 250 puta. Smatra se da u jedno] godini zivi i radi oko 80 % svih znanstvenika koji su ikada djalovali na nasern planetu. Jos prije 150 godina tvrdilo se da znanost raste isto kao populacija. a populacija raste proporcionalno broju posljednje generacije, znanost napreduje proporcionalno masi znanja koju je ostavila prethodna generacija ( ... ). Mnogi su autori

61

2.1.3.8. Slicnost u fazama razvoja znanosti

2.1.3.10. Preciznost, studioznost i znanost

Znanstvenom istraiivanju treba pristupiti studiozno, znalaeki, ucenjacki, marljivo i visoko protesionalno, [er je bez takvog pristupa istraZivanje osudeno na neuspjeh, a kvaliteta istraiivackih rezultata upitna. Treba znalaCki i studiozno pripremiti plan istraZivanja do sitnijih detalja, tocno prema pravilima i zahtjevima metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i strucnoq djela.

Studioznost je u znanosti veoma tijesno povezana s preciznoscu.

Preciznost predstavJja tocnost do u najmanje sitnice, odredenost, savjesnost i razgovjetnost rada istrazivaea u svim fazama znanstvenoistraiivackog rada. Svaku svoju aktivnost znanstvenik treba tocno odrediti, jasno i nedvosmisleno utvrditi, neprijeporno i u tancins izlofiti, pregledno i sustavno saZeti, pedantno formulirati, pravilno naznaciti,

Vrlo precizno treba: formulirati problem i predmet lstrafivanla, postaviti odqovaraiucu hipotezu, izabrati temu odnosno naslov istraiivackog projekta, izraditi orijentacijski plan istraZivanja, sastaviti bibliografiju, prikupiti relevantne publikacije i znanstvene informacije, izvrsiti selekciju, analizu i sintezu relevantnih cinjenica, spoznaja, teorija, zakona, zakonitosti, stvoriti temeljne zakljucke ( ... ). Isto take treba: pravilno preuzimati tude spoznaje, opremiti ilustracije, napisati rukopis i prepisati ga prema odredenim standardirna: jezicno, stilski, terrnlnoloski, tehnicki i graficki opremiti tiskano djeJo, itd.

Studioznost i preciznost nisu sarno formalne rnetodoloske, jezicns, graficke, tehnicke i shone prirode nego se one moraju odnositi i na sadrza] i bit svakog znanstvenog istrazivanla i svakog pisanog djela, i to u svim bitnim fazama aktivnosti znanstvenika.

Kada se govori 0 preciznosti, onda se ne misli sarno na preciznost znanstvenih pojmova, definicija i klasifikacija, vee i na preciznost njihovih mjerenja. To ce se razumljivo jednostavnije i lakse postici u prirodnim i tehnickim negoli u drustvenlm i humanistickim znanostima. Cinjenica je da nije rnoquce sve fenomene u drustvsnirn i humanisticklrn znanostima kvantificirati, odnosno precizno izmjeriti. Stoga ponekada znanstvenici takve fenomene obrazlazu i dokazuju kvalitativnim argumentima, opisnim tvrdnjama, "snaznlm" rijecima i slicno sto se, u pravilu, ne moze opravdati, pa, prema tome, ni prihvatiti. U znanosti se rabe mnogi izrazi koji nemaju nikakvo znacerue, kao npr.: "mnogo", "puno", "vise", "manje", "veliko", "maio", "ogromno", "golemo" "kolosalno", "povecava se", "opada", "raste", "razvija brZim tempom" i sl. Sve takve i slicne izraze treba precizno izmjeriti, kvantificirati i formulirati iii ih treba izostaviti! Jer i znanstvenicima drustvenih i humanistickih znanosti stoje na raspoJaganju ne sarno "kvalitativne" nego i "kvantitativne" znanstvene metode, pa ih trebaju i primjenjivati.

konstatirali eksponencijalnu prirodu razvoja znanos~i, ali razvoj ne.~o~ znanstvenog sustava treba pratif prijelazom eksponen~IJalnog rasta u .I~gl~nr. Medutim, ako se to ne dogodi, sustav se raspada kao sto se raspada I coviek

koji urnlre."

2.1,3.7. Oinamicki razvoj znanosti

Znanost je slozeni dinarnicki i stohasticki sustav, stalno se mijenja, usavrsava, pnlaqodava okruzenju iii ok~u~~nje .. p~ilago.d?va sebi (tj. znanstvenim zakonima i teorijama), stvaralacki I kritickl revidira znanstvena nasljeda iz proslosti, stvara nova znanja 0 proslosti i s~daSnj?sti, .a z~ buducnost. Znanost je, prema tome, najefikasnije sredstvo kole proizvodi OpCI napredak, ali napredak tehnike, tehnologije,. umjetnosti .. kult.~re (".) i p~~~nosi mijenjanju drustva, ali i nekih prirodnih pojava. N~prrhvatljl~a s~ st~Jalr~ta ~ statickoi znanosti kao odredenom kvantumu znarua 0 drustvu r prirodi ko]l nema na njih utjecaja.

Sve znanosti prolaze tri temeljne faze razvoja. To su: 1) opisna faza, 2) logicko-analiticka i slntetieka faza i .3) faza uskladivanja sadriajnih i kvantitativnih metoda znanstvene spoznaje,

2.1.3.9. Objektivnost i znanost

Objektivnost je jed no od temeljnih obiljezja znanosti. Objektivna~t znanstvene spoznaje neki znanstvenici nazivaju zlatnim ~ravilom .znanostl. Pristup znanstvenom istraiivanju maze biti i su~jek!ivan, air re:;:ultatl takv~ga istraZivanja trebaju i moraju biti objektivni. Ob)ektlynost. z~~tlje~a temelJlto. sustavno, savjesno, odgovorno i znanstve~o u!~me.IJeno ispltivanie .. su~~ad~o pravilima znanstvenih metoda, predmeta istrazivarua, a rezultate rstrazrvanja treba znanstveno i kriticki provjeriti, teorijski iii prakticki valorizirati.

Kada se raspravlja 0 objektivnosti kao relevantnoj znaeajki znano.sti, treba imati na umu i cinjenicu da apsolutne objektivnosti nsrna, pa .nl u prirodnim znanostima. U znanstvenoistraiiv~~kom r~du n~~a ~Je~a predrasudama, osobnirn preduvjerenji.~a, emo~IJa~a, pnstranosn l~traz.l~aca. Objektivnost u znanosti podrazurnqeva postenJ~, moraln~st t eticnost lstraavaca, sve to podlijeze prosudbama javn.~stl. Rezult.atl z~.a~st:'enog istraiivanja predstavljaju nova ilili inovirana otkrrca, spoznaJe,,, mlslJenja (.:.) nekog drustvenoq iii prirodnog problema, pitanja, fenomena, kOjt. se ne.trebalu shvacati kao apsolutni i zavrsni, [er z~a.nost .sta~n~ sam,u == ~s_pravIJa. O.no sto je trenutno objektivno znanstvsna istina pitarue Je hoce Ir to biti za nekoliko

minuta, sati iii dana!

31 Cf. TOMIN, U.: Uvod u nauku 0 nauci, Ekonomski instilul, Beograd, 1974., p, 65-67.

2.1.3.11. Pouzdanost ; znanost

Pouzdanost podrazumijeva cvrstu i neprijepornu argumentaciju znanstvenih spoznaja, cinjenica, teorija, zakona i zakonitosti. To nije moquce postiCl bez kvalitetnih znanstvenih i empirijskih informacija 0 odredenoj pojavi. U svakom znanstvenom projektu svaka spoznaja mora biti argumentirana, neprijeporno dokazana, hipoteza obrazlofena. Neprekinuto treba postavljati

63

62

pitanja: Je Ii to bas tako? Moze Ii to biti drugacije? Koji argumenti podupiru odredenu tvrdnju (dokaz, spoznaju ... ), a koji doticnu tvrdnju poricu? To, zapravo, znacl da svaku spoznaju treba provjeriti.

Ako neku "spoznaju" ne podupire ni jedan neprijeporan dokaz, odnosno argument, to nije spoznaja i ona se ne rnoze prihvatiti. Stupanj pouzdanosti nije jednak kod svake spoznaje. One spoznaje koje imaju vise evrstih dokaza, odnosno argumenata su pouzdanije od onih s manje dokaza. Od svakog pravila rnoze biti i izuzetaka, pa se stoga ne rnoraju uvijek odbaciti one spoznaje koje imaju manje dokaza. Ponekada se, nairne, rnoze dogoditi da su spoznaje s manje dokaza za znanost vrednije od onih s mnogo vise dokaza. Sve, zapravo, ovisi, radi Ii se 0 subjektivnoj pouzdanosti iii pak 0 objektivnoj pouzdanosti, pri cemu se svakako prednost daje ovoj drugoj, tj. objektivnoj pouzdanosti.

2.1.3.12. Sustavnost ; znanost

Znanstveno istraiivanje i formuliranje rezultata takvoga istraiivanja je nezamislivo bez sustavnog pristupa, odnosno sustavnosti. Sve faze lstrazivania i izrade znanstvenih, znanstvenostrucnih i strucnih djela moraju biti prozete sustavnoseu. Svaka aktivnost istrazivaca treba imati plan, svrhu i ciljeve, redoslijed, pocetak, izvrsenie, zavrsetak, termine i slicno. Svaku pojedinu aktivnost treba tretirati kao element, segment i podsustav svih aktivnosti lstrazivaca koje predstavljaju slozeni sustav visega reda. Sve te aktivnosti, odnosno elementi, segmenti, faze, podsustavi trebaju biti logieno povezani, vremenski, horizontal no, vertikalno, brojcano, obuhvatno ( ... ), tako da S9 u svakom trenutku tocno zna redoslijed, podredenost, nadredenost, mjesto, vaznost, zadaca, svrha, cilj, itd. svakog od njih. Principe sustavnosti nije dovoljno nauciti, njih treba vjezbanjem usvojiti, te racionalno i djelotvorno primjenjivati.

2. 1.3.13. Analiticko-sinfeticki postupak ; znanost

U znanstvenom istraiivanju i formuliranju rezultata istrazivanja, kao i u svakom drugom osmisljenorn i sustavnom poslu, primjenjuju se analiticko-sinteticki postupci. lakvi su postupci postali 'vlasnistvo" svakog covieka, bez obzira eime se bavi i sto radi, ada najeesee toga nisu ni svjesni. To je taka zbog toga, jer se gotovo svaki slozeni po sao i svaki slozsm problem rasclanjuje na odgovarajuce dijelove, a zatim se nakan odredenih zahvata, transformacija i rjesenja spajaju, sjedinjuju, sastavljaju u odqovaraluce cjeline.

U znanstvenoistrazivaekorn radu anal iticko-si ntetieki se postupci obvezatno primjenjuju i to u svim fazama istraZivanja, forrnultrania spoznaja, pisanja i tiskanja djela. Siozenost takvih postupaka izravno ovisi 0 stupnju slozsnostl problema i predmeta istra.i:ivanja, te zahtjevnosti postavljene hipoteze.

Analiticki postupak je "proizvod" metode analize, odnosno metode znanstvenog istraiivanja kojemu je bit raselanjivanje, odnosno rastavljanje predmeta istraiivanja iii neke pojave na jednostavnije sastavne dijelove,

64

1 I

i

I

elements, segmente ( ... ). Slicno tome analiticka metoda predstavlja nacin istraZivanja kojim se ide od posljedice k uzroku, ad uvjetovanog k uvjetu, od opceq k poiedinacnom ( ... ).

U znanstvenoistraflvackorn radu ne rnoze se primjenjivati sarno analitlcki postupak i proucavan]e svojstava, odnosa i meduovisnosti sastavnih dijelova neke pojave bez sintetickoq postupka i utvrdivanja zaiednlcklh, skupnih, cjelovitih spoznaja s bitnim obiljezjima i dijelova i pojave u cjelini, samo na viso] razini uopcavanla i teorijske apstrakcije.

Veoma se eesto susrecu naslovi diplomskih i magistarskih radova, doktorskih disertacija, ud.i:benika i drugih edicija s glavnom rijeb "analiza", a sto je neprimjereno i ishitreno, ako se ima na umu etirnolosko i semanticko znaoenie toga izraza i njegovog odnosa prema izrazu "sinteza". To bi drugim rijecima znacilo: ako se rabi rijec "analiza" trebalo bi rabiti i rijec "sinteza", jer su njihova,znaeenja povezana, meduovisna i uvjetovana. Iz toga bi se mogao izvuci zakljucak: u naslovima bilo koje vrste djela nije primjereno rabiti izraz "analiza", jer se umjesto njega mogu rabiti primjereniji i adekvatniji izrazi, a sto ovisi 0 sadrzaju djela.

2. 1.3. 14. Flacionalnost ; znanost

U svakom znanstvenom istraiivanju i formiranju istraiivackih rezultata, kao i u postupku izrade tiskanja i objavljivanja nekog djela, trebalo bi maksimalno postlvatl principe racionalnosti. Ti se principi ne odnose same na direktne i indirektne, odnosno fiksne i varijabilne troskove istraiivanja, pisanja i tiskanja nekoga djela, nego ih treba shvatiti mnogo sire. RacionaHzacija u znanstvenoistrazivackorn radu predstavlja skup aktivnosti (tj. mjera, akcija, zadaca, poslova) kojirna se pojednostavljuje i pojeftinjuje metodologija i tehnologija izrade nekoga djela. To pretpostavlja ustedu vremena, energije, napora, snage, materijala, troskova ( ... ), ali j razurnno, prakticno, lucidno, svrsishodno ponasanie istrazivaea u cjelokupnom procesu istrazivanja, formiranja rezultata, pisanja, graficke i tehnicke pripreme, tiskanja, odnosno objavljivanja nekoga djela. Uz sve te veoma velike zahtjeve, tj. principe racionalnosti treba osigurati visoku uCinkovitost, odnosno proizvodnost rada i postizavanje intelektualnog proizvoda visoke kvalitete: sto vise izvornih i u svjetskim razmjerima priznatih djela koji povecavaiu svjetsku riznicu znanja.

Temeljne i razvojne znaealke znanosti trasiraju racionalan put saznanja istine i objektivne stvarnosti koji pocinje pravom idejom preko konkretnog opaianja j apstraktne istine, a zavrsava primjenom u praksi.

65

2.1.4. DruStveni karakter znanosti

Znanost sluzi interesima cijeloga drustva i napretku cilavoga covjecanstva, a upravljena je na zadovoljavanje drustvenlh potreba. Ona je univerzalna. Znanost nije privatno, drzavno i drustveno vlasnistvo, kao ni vlasnistvo jednoga naroda. Po druStvenoj vainosti, ulozi, predmetu i metodama istraiivanja, po zakonirna razvoja, ciljevima i zadacama istraiivanja, znanost je op6eljudska i internacionalna. Znanost se ne rnoze svesti u nacionalne okvire. Ona pridonosi plodnotvornoj medunarodnoj suradnji. Stecevine znanosti prenose se iz jedne u drugu zemlju, od jedne generacije na drugu pa kao takva predstavlja epee dobro citavog covjecanstva. Znanstvene spoznaje, teorije, zakoni, zakonitosti i metode moraju biti dostupni svima. Pri tome, treba otklanjati rnoqucnosn uporabe znanosti u nehumane svrhe. Znanost nema svoju domovinu, ali je imaju njeni stvaratelji, zrianstvenici. Nai:alost, ponekad se koristi i u nehumane svrhe, kao npr.: medicinski eksperimenti na Ijudima u logorima i zatvorima, tzv. "politicka psihijatrija", ''vojna istraiivanja", "meteoroloski ratovi" itd. Smatra sa da sa mnogo vise investira u ratne, odnosno vojne svrhe nego one druge ko]e bi trebale ornoquciti blagostanje ( ... ).

2.1.5. Diferencijacija i integracija znanosti

Diferenciranjem znanja javljaju se nova znanstvena podruqa, znanstvena polia, znanstvene grane, znanstveni ogranci, kolegiji. Slozenost i zahtjevnost problema i predmeta istra.i:ivanja i postavljene hipoteze narnecu potrebu integracije znanosti, odnosno povezivanja znanja u odqovaraiucs skupine: interdisciplinarne, multidisciplinarne, pluridisciplinarne i supradisciplinarne znanosti."

2.1.6. Znanost i filozofija

Na ovome se mjestu posebno 0 znanosti nece raspravljati, jer je nioj u naisirem smislu rijeci posvecena ova knjiga. Stoga se koncizno obiasniava izraz "filozofija" i obrazlaze interakcija izmedu "znanosti" i "filozofije".

Nema opcenito prihvacene definicije ni sadrZajnog odredenja filozofije,33 s kojom se vecina suglasila. Pojmu filozofije filozofi su razlleito odredivali predmet i bitna pitanja, kola su se povijesno mijenjala. Filozofija je pitanje 0 bitku, sviietu i istini, a u svojim rezultatima - nazor 0 svijetu i iivotu.

"Kao nazor 0 svijetu filozofija gradi sliku svijeta, ona je izraz nastojanja Ijudskog uma da spozna cjelinu (totaJitet) svijeta, odnosno ono najop6enitije, da stekne epee znanje 0 cjelini onoga sto jest, da spozna prve osnove svega.

Kao nazor 0 zivotu filozofija u svom sredistu ima covjeka kao covjeka, pitanja 0 osnovama, razlozirna i svrhama njegova postojanja, pitanje 0 srnislu zivota, 0 tome po cemu je covjek covjek, pitanja 0 temeljnim vrijednostima koje odreduju covjekovo Ijudsko djelovanje i usmjeruju njegovo nastojanje k

32 0 lome poblize ct. infra tocku 2.2.3. Struktura suvremene znanosti.

33 0 filozofiji poblize ct.: 1) KALIN, B.: op. cit., p. 8-21, 2) ZVONAREVIC, M.: SOCijalna psihologija. Skolska knjiga, Zagreb, 1989., p. 295-299.

66

jOs covjecnijim oblicima zivljenja. Filozofija traga za smislom. Kao zivotna mudrost ona je ocjena zivota i voditeljica zivota."34 To, zapravo, znaci da je filozofija znanstvenim pojmovima izrazen nazor 0 svijetu i zivotu.

Izvorno filozofija znaci "Ijubav spram mudrosti'v" Sukladno tome moglo bi se pojednostavlleno reci da je filozofija univerzalna znanost 0 naiopcenitijim zakonima razvoja prirode, covjekova drustva i misljenja, odnosno da je filozofija na znanstvenim pojmovima izraden nazor 0 svijetu i zivotu, te da nastoji spoznati cjelinu svijeta, prve osnove svega: ona se pita 0 razlogu i podrijetlu stvari uopce ( ... ).

Korelacija znanosti i filozofije nije ni jednostavna ni jednomislena, nego veoma slozena i dijalekticna. U Grka filozofija je isprva bila isto 510 i znanstvena teznja uopce - isto sto i znanost, obuhvacala je bitno znanje. Osamostaljivanje pojedinih znanstvenih discipiina pocelo je tek kasnije, nakon Aristotelove sinteze cjelokupna znanstvenog iskustva grcke civilizacije. Taj se proces posebno intenzivirao u doba renesanse i novog vijeka, a posebice u 19. i 20. stoljecu, Pojava i afirmacija novih znanstvenih disciplina ostavila je filozofiji opca pitanja 0 svijetu i zivotu uobtcaleno se filozofske discipline svrstavaju u tri temeljne skupine."

• Teorijske discipline u koie se ubrajaju: ontologija, gnoseologija, filozofija prirode itd.

• Prakticne discipline kao sto su: etika, fil020fija polilike, filozofija prava, filozofija povijesti itd.

• Pojeticke discipline u kojs se ubrajaju: estetika, poetika, retorika, filozofija tehnike itd.

Veoma su indikativni stavovi prof. Kalina37 0 odnosu filozofije i znanosti: • Svaka posebna znanost ima svoj predmet kao oqranicenu sferu btca sto ga istraiuje u njegovoj posebnosti. Filozofija tezi spoznaji cjeline svijeta i odredenju ciljeva zivljenja.

• Pojedinaena znanost i pokraj sve svo]e egzaktnosti, odredenosti ne sarno da ne tretira temeljno filozofsko pitanje 0 bitku nego ne iscrpljuje ni poiedinacno bi6e u raznolikosti njegovih rnotrista, a kamoli da bi mogla dijagnosticirati svrhe i ciljeve zivota. Filozofija kao opce metodologija istraiuje opce metode znanosti i njihove prve pretpostavke.

• Znanost svoje krajnje pretpostavke ne provjerava, a ako to i cini, krece se vise u qranicnim podruciirna filozofije i znanosti.

• Filozofija istrai:uje srnisao zivota, a time i svrhe i ciljeve znanosti.

Kada je filozofija upucena na rezultate posebnih znanosti, tada je ona njihova pretpostavka.

34 Ct. KALIN, B.: op. cit., p. 12.

35 Etimologija rijeci "filosofia" - Ijubav spram mudrosti i "filosofos" - Ijubitelj mudrosti, mudroljubac, upucuje na korijene ''filos'' - pnjatelj, Ijubitelj, "filia' - prijateljstvo, Ijubav, 'sofos' - mudrac i "sofia" - mudrost. Pitagora je prvi upotrijebio rijel: ''filozofija' iako povjesnieari filozofije dokazuju da je to bio Heraklit, a u stalnu uporabu lu su rijel: weli Sokral i Platon.

3B Ct. KALIN, B.: op. cit., p. 22-75. 37 Ibidem, p. 19.

67

• Filozofija ima ove prednosti: upravljivost prema cjelini, izvorna kriticka svijest 0 pretpostavkama, tj. spoznaja bitnih izvora uzroka i poshedica bi6a i humanlsticka vizija smisla,

Profesor Zvonarevle" obrazlaze tri vazna razloga koji podupiru hipotezu o interakciji znanosti i filozofije:

1) Znanost i filozofija imaju isti pslholoskl korijen. Zaiednicki psiholoski korijen znanosti i filozofije jest u potrebi za istraiivanjem (tj. proucavaniu, ispitivanju ... ), odnosno u osjecaiu znatizeile koji predstavlja pslholoski odraz, te potrebe u svijesti Ijudi. Potreba za istraiivanjem je trajan pokretac koji neprekidno djeluje i potice covjeka na sve nove i nove, dobre i lose, velike i male ideje, akcije, razmisljanja i postupke ( ... ).

2) Znanosti su nastale odvajanjem pojedinih podrucja znanosti ad filazafije. Po stupak postupnog odvajanja posebnih znanosti iz okvira filozofije traje milenijima, a rnozda jos uvijek nije zavrsen, U naj ran ijoj fazi razvoja Ijudske misli postojalo je svojevrsno jedinstvo svih vrsta drustvene svijesti u okvirima prastarih religija. To zapravo znaci da su te religije sadrZavale ne samo reliqtozno-fantasticne predodzbe 0 svijetu nego i citavu filozofiju tih starih naroda i sva znanja sto su ih imali 0 prirodi i drustvu u kojima su zivjeli.

U slijedeco] fazi razvoja filozofije i znanosti, koja pocinje u doba jonskih filozofa (od 7. do 6. stotieca p. n. e.), filozofija pocinje napustati okvire religije i tada se pocinju pojavljivati prva vise-rnanie zaokruzena filozofska shvacanja i sustavi. Nakon toga "napustania" u doba aleksandrijske skole (od 4. do 3. stolieca p. n. e.) nestaje postupno prirodnih znanosti, a prije svega astronomije, matematike i fizike, iz okrilja filozofije. Taj drugi proces odvajanja posebnih znanosti od filozofije bio je prekinut srednjovjekovnom mistikom u europskim zemljama, da bi tek u doba renesanse dobio novi polet.

U pocetku novoga vijeka javljaju se tri odvojena podrucja drustvene svijesti: religija, filozofija i posebne znanosti, prije svega prirodne znanosti. Kasnije, tek u 18. stolje6u pocinju se iz okvira filozofije izdvajati pojedine drustvens znanosti: pravo, politika, sociologija, ekonomija, itd., a tek u 19. stoljecu od filozofije se odvajaju i neke humanisticke znanosti: povijest, umjetnost, psihologija, pedagogija, teoloqija itd.

Sukladno tome moglo bi se utvrditi da sve posebne znanosti, a prije svega prirodne, drustvene i hurnanisticke, imaju svoje podrijetlo u filozofiji, s kojom i danas imaju mnogo zajednicklh karakteristika.

3) Filozofija je danas prijeko potrebna za razvoj znanosti. U razvoju suvremenih posebnih znanosti prijeko je potrebna prisutnost filozofije, a sto se gotovo redovito prlhvaca u drustvenirn i humanistickim znanostima, dok se veoma cesto odbacuje u prirodnim i tehniekirn znanostima.

Bilo bi vrlo zanimljivo istraiiti koliko su istovjetni ifili razliciti motivi Ijudi koji se profesionalno bave posebnim znanostima (tj. znanstvenici) i filozofijom (tj. filozofi). Tu se posebno misli na temeljne motive koji mogu pozitivno utjecati na rad znanstvenika i filozofa, kao sto su: ugled, nezavisnost i sloboda stvaralastva, stabilnost i sigurnost profesije i posla, materijalno vrednovanje rada, osjecaj pripadnosti posebnom svijetu Ijudi (lj. posebnoj obitelji znanstvenika i filozofa). ( ... )

38 Ct. ZVONAREVIC, M.: op, cit., p. 295.

68

r

2.1.7. Znanost i politika

Odnos znanosti i politike je izuzetno slozeno i komplicirano pitanje, cesto je predmetom rasprava, U tome sklopu obieno se javlja ova necclucnost: je Ii znanost politicki neutralna? Prije odgovora na to pitanje, treba se prisjetiti pojrna politike, a pretpostavlja se da je 0 znanosti vise iii manje sve poznato.

Politika (gre. polis - dri:ava, grad; politokos - gradanski, dri:avni, javni) u svom izvornom znacsnju uoueuie na javnu djelatnost, na brigu za one sto ie zalednicko, opce, dri:avno, drustveno, sto se tice svih, za razliku od bavljenja svojim osobnim, posebnim, privatnim problemima i interesima. Politika se rnoze definirati i kao svo teorijsko i praktieno djelovanje usmjereno organiziranju i upravljanju, odriavanju i unapredivanju dri:ave, ali i drustva u cjelini, kao zajednice slobodnih qradana, Brojne su vrste politike, kao npr.: unutarnja i vanjska, ekonomska (gospodarska), financijska, prometna, znanstvena, socijalna, prosvjetna, zdravstvena, urbanlsticka ( ... ). U novovjekovnom shvacarqu politika znaci ukupnost mjera i djelovanja usmjerenih prije svega osvajanju i iacanju vlasti i ostvarenju odredenih interesa. Prema tome, politika se svodi na silu i moe, pa je sukladno tomu i dri:ava uvijek sila iznad drustva odvojena od drustva ( ... }.39

Povijesno je dokazano da je politika uvijek u rukama vtadaiuce klase, a sto, zapravo, znaci da ona formira globalnu politiku odredenoga drustva kojoj moraju biti sukladne sve pripadaiuce potpolitike, pa tako i znanstvena politika. U ostvarivanju ciljeva politike vladaju6a klasa ima brojne instrumente: prinudne. pravno-normativne, materijalne, financijske ( ... ).

U dri:avama u kojima totalnu moe ima vtadajuca klasa, uloga znanosti je uglavnom u funkciji jacanja, u6vrscivanja, rasta i obrane vlasti. U takvim uvjetima primarna funkcija znanosti postaje funkcija kontrole, a ne funkcija inovacija. Ta temeljna, inovacijska funkcija znanosti prisutna je same u onoj mjeri koja je potrebna vladajucoi klasi radi sto djelotvornijeg ostvarivanja funkcije kontrole. To je gotovo suprotno od osnovne funkcije znanosti: otkrivanje novih spoznaja prirode i drustva."

Neprijeporna je cinjenica da u praksi postoje bitne razlike izmedu sluzbeno proklamiranih stavova vladajucs klase 0 odnosu znanosti i politike, U kojima se daje prednost funkciji inovacija, i stvarnog stanja u provodenju sluzbenih stavova, kada se daje prednost znanosti u funkciji kontrole. Prava demokratska politika morala bi sve svoje aktivnosti usmjeriti na znanstveno utemeljene spoznaje, teorije, zakone, zakonitosti, jer ce u obrnutom sluCaju proizvoditi drustveno neprihvatljive i stetne posljedice.

39 CI. KALIN, B.: op. cit., p .67.

qO Gilli elaborira dvije temeljne lunkclie zoanosti: 1) funkcija inovacija usmjerena je stalnom preispitivanju prethod nih znanstvenih tekovina i otkrivanju novih .znanstvenih spoz~aj,!, 0 pojavama u prirodi i drustvu i 2) lunkcija kontrole, odnosno lunkclja povezana s vaznoscu kaju znanost ima za klasu na vtasn; onal tko ima vias! s pravom vidi u znanosti vaina oru:i:je za ucvrScivanje i obranu te vlas!i, nastojeci njome upravljati i kon!rolirali pastojeCe odnose doticne vlasti, CI. GILLI, G. A.: Kako se istraZuie, vodic u druStvenim istraZivanjima, Skolska knjiga. Zagreb. 1974 .. p. 18.

69

Suvremena znanost mora istrajati u borbi za istinu, iako ni jedna otkrivena istina zauvijek ne ostaje istinom, vodeci se humanim ciljevima. Ako je znanost podlozna diktatu, to nije rnoquce ostvariti. Stalan razvoj i blagostanje rnoquce je jedino ostvariti ako se ustraje u borbi za progresivne ciljeve sto se ponekada promatrajuci kratkoroeno, ne isplati, ali kako stara izreka kaze: "Put do zvijezda posut je trnjem" ... 41

2.1.8. Znanost i kultura

Analizom pojma kulture rnoquce je uoeit; bit odnosa znanosti i kulture.

U najsirem smislu kultura oznacava sve one -sto je stvorilo Ijudsko drustvo i &0 postoji po tjelesnom i umnom radu Ijudi, za razliku od prirodnih pojava. Postoje i specificne vrste kultura, kao npr.: materijalna kultura, kao skup sredstava za proizvodnju i drugih materijalnih vrijednosti drustva na svakom stupnju povijesnog razvoja; duhovna kultura, kao skup rezultata drustva u znanosti, umjetnosti, u organizaciji drustvenoqa i driavnoga zivota, u obiCajima i moralu u svakoj povijesnoj epohi (u klasnom drustvu kultura ima klasni karakter: robovlasnteka kultura, feudalna kultura, burzuiska kultura); nacionalna kultura, kao povijesne tradicije, moral i obicaji, jezik, knjizevnost i umjetnost svakoga naroda ( ... ). U uzern smislu kultura oznacava stupanj savrsenstva postignut u vladanju nekom granom znanja, kao npr.: kultura rada, kultura govora, fiskultura ( ... ). Ali isto tako rnoze biti: kultura uzgajanja bilja, kultura gajenja nekih bakterija u laboratoriju u svrhu istraiivanja, kultura obrazovanosti uopce, kultura duhovnog razvitka, kultura nacltanosti, kultura pristojnosti, kultura ponasaoia, kultura poslovnog komuniciranja ( ... }.42

Neprijeporno je da je znanost komponenta kulture, [er ona izravno pridonosi njenom razvoju, pobolisava uvjete rada i zivota, razbija predrasude i unosi humane odnose medu Ijudima. Nekada je kultura bila privilegija manjine. Ona je zahvaljujuci razvoju znanosti sad a dostupna vecinl. Znanost predstavlja jednu od najdjelotvornijih antidogmatskih snaga, jer znanstvenim cinjenicama pridonosi onim snagama koje se zalazu za humane odnose medu Ijudima.

lako je znanost usmjerena na otkrivanje "golih" cinjenica, kvalitativno ilili kvantitativno opisivanje i dokazivanje spoznaja 0 prirodnim i drustvenirn pojavama, klasifikaciju odredenih problema, predmeta, zbivanja, pojava, ona je nesumnjivo utkana u sve pore svih vrsta kulture. Znanstvenici, izravno ilili neizravno, vise ilili manje rezultate svojih znanstvenih istraiivanja ukljucuju u opel kulturni i drustveni okvir. Rezultati znanstvenoistraiivackog rada na razne nacine i razlicitirn putovima pridonose razvitku kulture, a od kojih su najeesci ovi:43

• Primjena znanosti u praksi. Primjena rezultata znanstvenog istraZivanja u praksi izravno pridonosi podizanju razine i razvoju kulture, kao npr.: u svladavanju raznih bolesti, produljenju Ijudskih zivota, povecaniu

41 Cf. ZuGAJ, M.: Osnove znanstvenog j strucnog rada, op, cit., p. 41.

42 KLAIC. 8.: Natuknica Kultura, Rjeenik stranih rijeei. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990., p, 765.

43 Ct. ZUGAJ, M.: Osnove znanstvenog i stNcnog djela, op. crt .• p. 34.

70

zivotnog standarda, smanjenju prometnih nezgoda, podizanju razine pismenosti, povecaniu produktivnosti rada ( ... ).

• Znanost prosiruje i produbljuje spoznaje 0 prirodi, drustvu i covjeku. Spoznaje 0 prirodi, drustvu i samom covjeku izravno su utjecale na povecanle razine opce i posebnih kultura, te njihovom razvoju. Ljudi su time upoznali tajne prirode, fenomene drustva, ali i sami sebe, tako da je eovjek postupno izasao iz mraka neznanja.

• Primjena brojnih znanstvenih metoda mijenja i usavrSava stil rada i ponasanla Ijudi. Time se stvaraju pretpostavke za uspjesnu borbu protiv dogme koja se u pravilu udruzuje sa silom i rnoci, Znanost kao rezultanta primjene znanstvenih metoda i istraiivanja rnoze biti od pomoci onima koji se zalazu za humane odnose medu Ijudima.

2.1.9. Znanost i umjelnost

Kao i pojam znanosti tako i pojam umjetnosti u literaturi su definirani na razlicite naeine. Kako je 0 znanosti vee bilo rijeei, pojmu umjetnosti treba posvetiti recenlcu, dvije.

Rijee umjetnost ima visemisleno znaeenje, a neka su od njih veoma zanimljiva i indikativna. Umjetnost je:44 mudrost, podrazavanje, natjecanje s prirodom, pojacavanie prirode, funkcija morala, ... funkcija uopce, neunistiva Ijepota, Ijepota i harmonija, ... dodir i otkri6e istine, sklad covjeka i svijeta, stvaralacka aktivnost, oblik individualnog izraza, odraz sredine i drustva, subjektivni odraz objektivne stvarnosti. Tijekom svoje evolucije umjetnost je imala razlicite funkcije, kao npr.: u Grckoj u funkciji morala i edukacije, u srednjem vijeku u funkciji krscanske religije, u renesansi u funkciji znanosti, u 19. i 20. stofjeeu poprirna i funkciju driavno·politickih rezima.

Moglo bi se pojednostavljeno reci da je umjetnost posebna Ijudska djelatnost koja sjedinjuje osjetilnost i stvaralastvo, sposobnost estetskog izraZavanja, odnosno oblikovanja, ali i samo urnjetnicko djelo i konacno njegovo dozivljavanle. Glavne su vrste umjetnosti: knjzevnost, glazba, pies, gluma, slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, film itd. Filozofija umjetnosti i filozofija lijepog naziva se estetika.

Kako umjetnost crpi svoje ideje i teme iz svijeta koji je okruzuie i iz pojava i dogadaja koji se zbivaju u drustvu i prirodi, ona je odraz materijalne i duhovne stvarnosti u covjekovoj svijesti. Umjetnici u svom stvaralastvu upotrebljavaju razliclte metode, tehnike, stilove i sredstva, 510 rezultira razllcitim oblicima umjetnosti, a koji su izraz njihovih aktivnih odnosa prema svijetu.

Neprijeporna je cinjenica da znanost i umjetnost imaju mnoga zajednicka obiljezja, jer su plod znanja, urniieca i invencije i stvaraju trajna dobra. Genijalni stvaratelji bili su istodobno i umjetnici i znanstvenici. U svojim djelima sluzili su se znanstvenim metodama, a istodobno su primjenjivali majstorstvo pera, kista i kompozicije, kao npr.: Aristotel, Platon, Sokrat, Shakespeare, Leonardo da Vinci, Gothe,

44 Ibidem, p. 35.

71

Svaki stvaratelj, a to jednako vrijedi i za znanstvenika i za umjetnike, mora imati solidan kvantum znanstvenih spoznaja, temeljnih i specilalistickih iz podrucja kojim se profesionalno bavi, mora posjedovati osobnu inventivnost, nadahnuce, izumiteljstvo, lucidnost, stvaralacki tar, bar prosjecni kvocijent inteligencije, mora poznavati i uspiesno primjenjivati metodologiju i tehnologiju stvaranja znanstvenih i umjetniokih djela, mora steel ucinkovitu vjestinu, umiiece i iskustvo u stvaranju (svojih) djela, mora biti motiviran za dugotrajan, ustrajan, kontinuiran rad, mora biti spreman na odricanja i zrtve ( ... ). Bez tih i drugih referencija nije moquce biti uspjesan ni znanstvenik, a ni umjetnik, jer izmedu njih postoji cvrsta interakcijska sprega: one se isprepli6u, nadopunjuju, vise iii manje uvjetuju, kod jed nag stvaratelja igra vecu ulogu jedna, kod drugog druga.

Prema Rajnbergu,45 kada znanost dostize vrhunac stvaralastva, ana se priblizava umjetnosti, postaje umjetnost. I obrnuto - kada umjetnost doslze svoju kulminacijsku tocku, ona se pretvara u znanost. U tome se oCituje jedinstvo znanosti i umjetnosti, tih r)ajv;sih manifestacija Ijudskog stvaralackoq genija. Znanost i umjetnost imaju ova zajednicka obiljezja: 1) Idejnost, a to znaci da su obje povezane s klasnom borbom i da tzrazave]u interese odredene klase te da imaju istovjetnu podlogu. 2) Marljivost i rad su bitne pretpostavke za stvaranje znanstvenih i umjetnickih djela. I genijalni su Ijudi mnogo radili i mnogo su se odricali. Najvrednija znanstvena i urnjetnicka djela nisu stvarili nadahnu6a i stvaralacki poleti, nego su ona rezultat neseblcne marljivosti, napornog i velikog stvaralackoq rada. 3) Tehniku rada, tehnologiju stvaralackog procesa, umliece, majstorstvo, zanat i vjestinu moraju poznavati i znanstvenici i umjetnici. 4) I znanstvenici S9 i umjetnici reproduciraju u svojim djelima, koja su, zapravo, dio njihova zivota. Ona ne mogu nastati bez stvaralaokoq zara i zanosa.

Osim navedenih zajednicklh obiljezja znanosti i umjetnosti, postoje i mnoga druga takva obillezja, kao sto su: 1) svako znanstvena i umjetnicko djelo, bilo ono velika i malo, ostaje trajno ugradeno u kulturni mozaik covjecanstva, 2) broj korisnika znanstvenih i umletnickih djela je, u pravilu, velik, a vijek korlstenia rnoze biti i milenijima dug, 3) znanstvena i urnletnicka djela imaju trajnu vrijednost i to u svjetskim razmjerima, 4) vrijednost znanstvenih i umjetnickih djela nije rnoquce izraziti u novcu, jer ona imaju za znanost, umjetnost, kulturu, drustvo, odnosno covjecanstvo neprocjenjivu vrijednost, pa je njihovu cijenu nemogu6e realno odrediti ( ... ).

Izmedu znanosti i umjetnosti postoje i odredene razlike. Kod umjetnosti se mogu zapaziti ova obiljezja: 1) karakteristican je interes umjetnika, 2) krajnji rezultat rada umjetnika je u sustlni razlicit od znanstvenog djela (slika, skulptura . i sl.) i 3) u umjetnosti su specificne metode i sredstva kojma je rezultat ostvaren. Za znanost imaju posebno znacenle metode i metodologija pornocu kojih se ostvaruju znanstveni rezultati (spoznaje i djela).

45 RAJNBERG, S. A.: Metodika i tehnika naucnog rada (preveo s ruskog M1SKELJEV1C, D.), "Medicinska knjiga", Beograd, 1948., p. 13-18. Prerna njemu postoje trenuci nadahnuca, ali bez rada nema istinskog umjetnickog ni znanstvenoq djela. CajkOvSki je tvrdio: 'Nadahnuce se rada samo iz rada i za vrijeme rada." "Cak ni covjek obdaren genijalnOSCu, nece dali niceg ne samo velikog nego cak ni osrednjeg, ako se ne bude pakleno trudio,"

72

[ '.~

..

2.1.10. Znanost 0 znanosti

.. Zn~nost danas predstavlja jedan od najvaz.nijih drustvenih podsustava kOJI se I~ dana u dan i ~ve. zna~nije interakcijski povezuje s drugim pOdsus!~lVIm.a. Ona p'~edstavIJ~ dio d~u~tve.ne ~rakse koja u raznim povijesnim ~azdoblJlma trna razliett stupan] razvoia I utJecaJa na evoluciju drustva, Znanost Je nastala kao posljedica potreba drustvenoq razvoja, da bi s vremenom post~la samostala~ drustveni podsustav, vise iii manje interakcijski povezan s ~rugln: po.dsus~~vlma. Stupanj i intenzitet te interakcijske povezanosti izravno je Z3iVISIO I. zavisi od ~tupnta razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa drustv~. Nizak .stupanJ drustvenoekonomskog razvoja determinirao je i nizak stu~anJ razvoia znanosti, njenu izoliranost i zatvorenost. Ubrzavanje drustve~o·e~o.nomskog razvoja istodobno je znacilo i ubrzavanje razvoja znan~stl, pn cemu znanstv~note~noloska. re~olucija. dovodi do eksplozivnog r~oJa sustava znanostl: .Ih,. koncizniie receno: veliko ubrzanje drustvenoekonomskog razvoja bilo Je ne samo uzrok nego i posljedica razvoja znanstvenoistrafivacke djelatnosti.

• Izmedu (pod)sustava ~n~nosti .i .ostalih drustvenih (pod)sustava stoji cv~sta povratn.a .spreqa u kOJoJ razvoj jednoq (pod)sustava bitno, izravno iii ~eIZraV~?, ~tJece. na • razvoj drugog (pod)sustava i obrnuto. U ovoj interakciisko] sprezr vaznost znanstvenoq istrai.ivanja postaje sve izrazenlja, tako da znanost zapravo deterrninira pravce razvoja drustvenih i ekonomskih struktura.

. •. Uloqa ~nanr::'st~ ka~ cinitelja opcedrustvenoq razvaja ogleda se u Istrazlv~nlu prirodnih I drustvenih zakonitosti. Znanost rnoze uspjesno odigrati tu svoju ulogu s~mo. onda ak? se ona shvati znanstveno. Proucavanje zna~stvene zakonitosti predstavlia predmet znanstvene discipline koja se ~azl~a.znanost, 0 znanosti. Ta znanstvena disciplina ima zadatak da znanost lstrazuie pomocu znanstvenih metoda. Prema Bernalu u ... znanost 0 znanosti predstavlja samosvijest znanosti"."

Pojava Bernalove knjige 'Drustvena funkcija znanostr'" uzima se kao dat~m rodenja znanstvene disci~~ine ~n~n~s~ 0 znanosti, jer se u toj knjizi P~I pu~ na nov, znanstven nacm pnmJenJuJe znanstvena analiza znanosti. Priie pojave na~ed~n~ knjige, filozofija i povijest znanosti proucavali su znanos~ gotovo Is~ljuCIVO ka? sustav znanja izraien pojmovima. Medutim, stvaran jem ~nanostl. 0 znanosti, na znanost se pocelo 9 ledati ne samo kao na sustav znarua nego I kao na posebnu znanstvenu disciplinu.

Razvoj znanosti implicirao je i njezinu slozenost, Ona danas obuhvaca ?ko dvije _tisuce re~ativno .s~mostal~ih znanstvenih disciplina. Njezin razvoj istodobno l~ ~oveo I do. velikih pr?mjena u znanstvenoistrazivacko] djelatnosti, metodoloqiil [ s!ru~url zn~~ostl. M~o~e ._ su ranije znanstvene spoznaje napuMene. Shvacanje materqe, sverrura I zivota kao probablllsttckih sustava kOJI spontano tendiraju antropiji, znacilo je navi pristup u proucavarqu

46 BERNAL, I. D.: After Twenty-five Years, The Science of Science, Pelican Books, 1966., p. prema. TOMIN, U.: Uvod u nauku 0 nauci, Ekonomski institut, Beograd, 1974., p. 10.

47 BERNAL, I. D.: The Social Function of Science, London 1939. - prema: TOMIN U' op CI't

p.10. ' .. . .,

73

prirodnih i drustvenih pojava. Pojavile su se brojne nove metode i znanosti (teorija sustava, teorija informacija, operacijska istraiivanja, metode simulacije, bionika, kibernetika i dr.). Ova se tendencija, uz ostalo, ocituje i u tome sto se oko 50 % svih znanstvenih informacija odnosi na granicna podrucja znania."

Rad u znanosti vrlo se brzo transformira u jednu od najmasovnijih podrucla Ijudske profesionalne djelatnosti koja se brzo razvija. Za posljednjih osamdesetak godina broj znanstvenika se udvostrucuie: u Rusiji svakih osam godina, u SAD-u svakih devet godina, zemljama Zapadne Europe svakih osam god ina.

U proslosf su znanstvenici koristili svoja znanja za istraiivanja i objasnjenja problema unutar discipline kojom su se bavili. Malo se njih bavilo istraiivanjima raznih aspekata znanosti kao saznanjem i drustvenorn pojavom. Mnogi znanstvenici zastupali su stajaliSte da sam a rad unutar (odredene znanstvene discipline) predstavlja objektivnu znanstvenu spoznaju i da istraiivanja 0 znanosti ne ulaze u podruqe konzistentne znanstvene spoznaje.

Znanost postoji vee dva i pol tisucljeca. Medutim, znanstveno proucavanie postoji svega sezdesetak godina, a znaeajniji zamah dobilo je tek posljednjih cetrdesetak godina. Koji su to cinitelji pridonijeli pojavi i brzom razvoju istraiivanja u podrucju znanosti 0 znanosti? Pojavi i brzom razvoju posebne znanstvene discipline znanost 0 znanosti pridonijeli su neizravno iii izravno, brojni cinitelji, a od kojih su najvainiji ovi:49

1) Brzi razvoj suvremene znanosti omoqucilo je ucinkovito koriStenje suvremenih znanstvenih metoda (npr. statlsticke metode, rnaternaticke metode i rnaternaticki modeli, metode sirnulaci]e, informaticke metode).

2) Vrlo slozen i sadr:i.ajan sustav akumuliranog znanja tijekom povijesnog razvoja znanosti omoqucio je determiniranje novih znanstvenih spoznaja, i to primjenom fundamental nih, primijenjenih i razvojnih istraiivanja. Kao izlazni vektor u tom procesu nelzbjezno se pojavljuju nove znanstvene discipline.

3) Suvremene znanstvene metode omoquce]u definiranje i komparaciju cinitelja koji preferiraju i cinitelja koji usporavaju razvoj znanosti.

4) Objektivne moqucnosti eksperimentalnog organiziranja, planiranja i financiranja znanosti.

5) Pozitivni i veliki rezultati automatizacije, robotizacije, kompjutorizacije i informacijskih sustava ornoqucili su optimizaciju u sustavu primjene znanstvenih spoznaja.

sto je, zapravo, znanost 0 znanosti i koji joj ie osnovni cil]? Prema Dobrovu,50 znanost 0 znanosti je znanost "... koja proucava iskustvo djelovanja znanstvenih sustava sa ciljern da se razrade metode povecanla uspjesnosf znanstvenog procesa sredstvima organizacijskog i drustvenoq utjecaja". Ona ima za cilj stvaranje teorijske os nove organizacije, planiranja,

4& Cf. MESAAIC, M.: $uvremena znanstvenotehnicka revolucija, Ekonomski inslilut, Zagreb, 1971., p. 92.

49 Cf. TOMI N, U.: op. cit., p. 11.

50 Cf. DOBAOV, G. M.: op. cit., p. 4.

74

'.'1 I I

t i

1

;

~ i

1

c

~

predvidanja i upravljanja znanoscu. Predmet njezinog istraiivanja je organizacija znanstvenog procesa, odnosno znanstvenoistrafivacke djelatnosti kao specificne i znacalne vrste profesionalnog rada. Stoji u interakcijskoj sprezi s brojnim drugim znanstvenim disciplinama, a posebice s povijesti znanosti, logikom, sociologijom, kibernetikom, informatikom. Znanost 0 znanosti, kao i svaka druga znanstvena disciplina ima svoje vlastite teorije i metode.

Znanoscu 0 znanosti danas se bave mnogi znanstveni instituti, veleucilista, fakulteti i sveucilista u svijetu. Tako se na primjer, na oko stotinjak sveucilista u SAD-u proucavaju posebne znanstvene discipline s tematikom znanost 0 znanosti. Na vise sveucilista u SAD-u, Rusiji i Engleskoj omoguceno je stjecanje znanstvenog stupnja magistra i doktora znanosti iz znanstvene discipline: znanost 0 znanosti. No, i pokraj toga ova znanstvena disciplina jOs uvijek nije dobila svoju zavrsnu fizionomiju; ona se nalazi u fazi razvoja.

U posljednjih tridesetak godina i na brojnim hrvatskim fakultetima uvedeni su posebni predmeti s tematikom znanost 0 znanosti, u najsirem smislu te znanstvene discipline. Medutim, na veeini tih fakulteta realizaciji nastavnog programa tog predmeta nije se posveeivala dovoljna pozornost. Na nekim fakultetima ovaj se predmet proucavao na prvoj godini studija, na drugim se fakultetima proucavao na drugoj, odnosno treco] godini studija. U pravilu se radilo 0 jednosemestralnim predmetima, bez odqovarajuce literature, a programe su ponekad realizirali neadekvatno osposobljeni i inertni nastavnici. Na pojedinim fakultetima iz nerazumljivih razloga ti su programi nakon desetak - petnaestak godina ukinuti, da bi nakon nekoliko godina ponovno bili uvedeni. Posljedice takvog stanja izuzetno su negativne. Na vecini poslijediplomskih studija proucavaiu se metode znanstvenog rada. Prema Zakonu 0 znanstvenoistraiivaCkoj djelatnosti sve organizacije koje organiziraju poslijediplomski studij duzne su proucavati metodologiju znanstvenolstrazlvackoq rada te polaznicima takvih studija ornoquclf aktivno sudjelovanje u organiziranom znanstvenolstrazivackorn radu, izvodenju znanstvenclstrafivacklh zadataka, vjezbi i sllcno.

2.1.11. Znanstvena i tehnoloska politika

Za znanstvenu i tehnotosku politiku relevantno je da je ona skup interakcijski povezanih i znanstveno utemeljenih aktivnosti (tj. metoda, mjera, akcija, funkcija, poslova ... ), instrumenata i primjerenih resursa pomocu kojih nositelji tih politika reguliraju i unapreduju znanstvenoistrafivacku djelatnost u nekoj drZavi. Takve su politike u pravilu nacionalne, ali mogu biti i visenacionatne (npr. znanstvena i tshnoloska politika Europske unije).

U Republici Hrvatskoj znanstvena i tehnoloska politika sadrzana je u Nacionalnom znanstvenolstrazlvaekom proqramu." lako se taj program odnosi na razdoblje od 1996. do 1998. godine, on sadr:i.i i solidne osnove sredniorocne i duqorocne znanstvene i tehnoloske politike.

51 Ct. Naciooalnl znanstvenoistraZivacki program za razdoblje od 1996. do 1998. godine, 'Narodne novine", 1996., 16. U tom programu napose cf. ciljeve i smjemice opceg j posebnih programa.

75

Prepoznavanje uloge i vainosti znanosti i tehnologije u razvoju suvremenih drzava, u njihovu napretku i blagostanju, nezaobilazno je u svakom pokusaju da se osmisli kvalitetan i odrziv razvoj. Znanost i tehnologija su u izravnoj ilili neizravnoj funkciji napretka vecine Ijudskih stremljenja: obrazovnih, intelektualnih. gospodarstvenih, socijalnih. kulturnih, zdravstvenih. demografskih, ekoloskih. Temeljna je svrha svake nacionalne znanstvene i tehnoloske politike stvoriti znanstveni i tehnoloski sustav koji ce biti jedan od kljucnih cinitelja gospodarskog i drustvenoq razvoja doticne drzave, Ona mora uzimati u obzir iskustva visokorazvijenih zemalja, eime se osigurava puna usporedivost ciljeva, korlstenih resursa i ostvarenih rezultata. lemeljni ciljevi znanstvene i tehnoloske politike trebaju biti fleksibilno i elastieno definirani jer ce kao takvi onemogu6iti znanstvenu iskljucivost i kratkorocni pragmatizam. Trebalo bi teziti uspostavljanju primjerene ravnoteze izmedu fundamentalnih, primijenjenih i razvojnih istraiivanja.

Polazni i temeljni ciljevi nacionalne znanstvene i tehnoloske politike

jesu:

• Dimenzioniranje i potom odriavanje relativno visoke i stabilne stope rasta drustvenoqa proizvoda, produktivnosti i ucinkovitosti privredivanja.

• Postupno stvaranje visokoproizvodnoga i ucinkovitog gospodarstva sposobnog za generiranje. primanje i difuziju znanstvenotehnologijskih, organizacijskih i ekonomskih inovacija te uspjesno ukljuclvanje u svjetske transformacijske procese.

• Otvaranje prema svjetskom qospodarstvu, a sto traii da se proizvodnja roba i usluga provodi po kriterijima i zahtjevima kakve postavlja svjetsko triiste i povecanje udjela nacionalnog gospodarstva u medunarodnoj podjeli rada,

• Optimizacija gospodarske strukture, posebice jacanja izvoznih kapaciteta i veceg udjela nacionalnih proizvoda i usluga u medunarodnoj razmjeni.

• BrZi razvo] znanstvenoistrazrvacklh kapaciteta i kadrova, razvoj inovacijskoga pokreta i vlastito kreiranje, koristenje i sirenje znanstvenotehnologijskih rjesenja te racionalno koristenje inozemnog znanja i tehnologije.

• Razvoj svih drZavnih podrueja radi stvaranja dinarnicruh, fleksibilnih, inovativnih proizvodnih sustava te postizanja njihove konkurentnosti, racionalnog koristenja prostora, zastite okolisa, prirodnih i kulturnih dobara te smanjivanja razlika u stupnju razvijenosti izmedu pojedinih podrucja ( __ .).

Medu najvainije nacionalne ciljeve znanstvenotehnologijskoga razvoja mogu se ubrojiti:

• Smanjivanje razlika u razvoju znanosti i tehnologije prema visokorazvijenim zemljama brZim razvojem odredenih znanstvenolstrazivackih institucija, znanstvenolsfrazvackoqa kadra i znanstvene infrastrukture te stalnim razvojem svih oblika stvaratastva i inovacija.

• Stvaranje jedinstvena sustava za prikupljanje, obradu i koristen]e znanstvenih i tehnologijskih informacija koje ce znanstvenolstrazfvackirn institucijama, sveucillstirna, fakultetima, gospodarstvu, driavnim institucijama,

76

tijelima i drugima osigurati brz, sustavan i potpun pristup svim relevantnim bazama podataka.

• Jacanle istrafivacko-razvojnih institucija, jezgara i sluzbi u gospodarstvu i odredenim djelatnostima.

• Razvoj inovacijskoga pokreta, kreiranje i koristen]e vlastitih tehnologijskih rjesenja i racionalnije koristenie stranih tehnologija.

• Stvaranje odredenih meduinstitucija koje su povezivale znanstvencistrafivacki rad s interesima i potrebama poduzeea (tj. gospodarskih subjekata), organizirale integrirane projekte od interesa za vise grana i djelatnosti, te organizirale financiranje projekata i difuziju rezultata istraiivanja.

• Utvrdivanje prvenstva u razvoju znanstvenoistraflvacke djelatnosti ( ... ). Suvremena nacionalna politika u podruciima znanosti i tehnologije trebala bi polaziti ad ovih operativnih prioriteta:

• Od ocuvania postojecin znanstvenih jezgara visoke razine i centara izvrsnosti te ostvarenoga znanstvenog potencijala.

• Od unapredenja sustava znanstvenih novaka u fun kcij i obnove i porasta Ijudskog potencijala mladim znanstvenicima, uz osiguranje vrhunskoga obrzaovanja za najbolje novake.

• Od razvijanja djelotvornih znanstvenih metoda i rjesenja u posvezivanju znanosti i gospodarstva.

• Od poboljsarjja znanstvene infrastrukture te njezina racionalnijega i pristupacnlieq koristenia, a na korist ukupne znanstvene i strucne populacije.

• Od porasta znanstvene razine znanstvenoistrazlvackih centara (tj. instituta i sveucilista), posebice regionalnih centara,

• Od razvoja nedovoljno razvijenih polja, grana i ogranaka znanosti, te

razvoja i afirmacije vlsedisciplinarnih znanosti: interdisciplinarnih,

multidisciplinarnih, supradisciplinarnih i pluridisciplinarnih.

• Od nalaienja operativnih rjesenja za poboljsanje radnih i zivotnih uvjeta, posebice mladih znanstvenika.

Svaka drzava donosi osim opceq nacionalnog znanstvenoistraavackoq programa i svoje posebne programe kojima nastoji razviti svoju znanstvenu i tehnologijsku vrsnocu, a u korist gospodarstva i unapredenja kvalitete zivljenja, te unaprijediti razinu medunarodne suradnje i ukljueenost u medunarodne programe i projekte. U opcern programu lstice sa opce unapredenje znanosti i tehnologije, odnosno unapredenje znanstvenolstrefivacke djelatnosti uopce, Posebnim programima stalnih istrafivackih djelatnosti, sukladno pristupnim postavkama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvitak (tj. OEeD), treba pridonijeti razvoju: 1) biomedicine i zdravstva, 2) biotehnologije, 3) diseminacije i koristenja raspolozivih rezultata istraiivanja, 4) informacijskih i komunikacijskih tehnologija, 5) istraiivanja i koristenja mora i ostalih prirodnih resursa (kopno, kopnene vode, atmosfere), 6) istraiivanja za potrebe obrane, 7) obnove i

77

infrastrukture, posebice nerazvijenih dijelova, 8) poljoprivrede i sumarstva, 9) pokreta kompetencije i mobilnosti istrazivaca strucnjaka, 10) proizvodnje i racionalnog koristenja energije, 11) gospodarstva, 12) nacionalnih znanosti, 13) unapredenja i zastite okolisa i 14) usmjerenih socioekonomskih istraZivanja, napose demografskih. Stalno treba pratiti ostvarivanje postavljenih ciljeva kako opceq tako i posabnih programa, jer sa time mogu ciniti potrebne modifikacije i ciljeva i aktivnosti nositelja znanstvene i tehnoloske polltike i u sto veco] mjeri zadovoljiti potrebe onih zbog kojih su takvi programi i doneseni.

Veoma su zanimljive, indikativne i poucne postavke spomenutog hrvatskog Nacionalnog znanstvenolstrazivackoq programa iz 1996. godine, a od kojih ce se najvaZnije u nastavku prezentirati.

• Nositelji politike znanstvenoga i tehnologijskog razvitka.

Uobicaieni nositelji znanstvenoga i tehnologijskoga razvitka jesu: 1) poslovni sektor, odnosno sektor prerna profitu usmjerenih gospodarskih djelatnosti, 2) sektor visoke naobrazbe, 3) sektor vlade, odnosno javni iii drzavnl sektor i 4) sektor privatnih neprofitnih institucija.

Da bi se ostvarili strateski pravci nacionalne znanstvene i tehnologijske politike, potrebno ie stvaranje djelotvorne rnrsze odqovarajucih centara usmjerenih na razvoj, prijenos, uvodenje, primjenu i financiranje novih tehnologija. Ta se mreza koordinira na nacionalnoj razini, obuhvacajuci ove temeljne institucionalne nositelje: 1) poslovodno-inovacijske centre, koji djeluju izdvojeno od sveucilista, ali usko suradujuei s njima, 2) centre za prijenos tehnologija, 3) financijske institucije, 4) prcqnosticke i monitoring institueije, 5) inovatorske i inzenjerske udruge, 6) ostale centre tehnologijske izvrsnosti te druge institucije koje doprinose tehnologijskome razvoju.

Nositelji znanstvenotehnotogijskoga razvoja mogu uCinkovito djelovati samo u primjerenom okrui:enju. To zapravo znaci da je potrebno kreirati brojne mjere: organizaeijske, financijske, fiskalne i pravne prirode, kao sto su: 1) potieajni porezni sustav, 2) efikasan sustav mjera garancijske potpore, 3) mjere povecania pokretljivosti Ijudskoga poteneijaJa, 4) mjere zastite intelektualnog vlasniStva, 5) mjere zastite okolisa i potrosaca i 6) interregionalna dimenzija od,zivog razvoja.

• Obrazovanje i znanstveno usavrSavanje. Kako su istrazivaci koji sudjeluju u znanstvenolstrafivackirn aktivnostima nositelji znanstvenoga i tehnologijskoga razvoja, potrebno je permanentno osigurati skladno obrazovanje i znanstveno usavrsavanie istrazlvaca s temeljnim ciljevima i prioritetnim zadacima nacionalnog programa (opceq i posebnih programa). Pri tome je podjednako vazno usmjeriti buduce istrazivace na fundamentalna istraZivanja, na povezivanje temeljnih, primijenjenih i razvojnih istraZivanja, te visokotehnologijsko poduzetnistvo. Sukladno tome treba osigurati ostvarenje temeljnog cilja: posticl uravnotezenost usmjeravanja istrazlvaca ne same po podrucjirna znanosti, odnosno znanstvenim potjima, granama i ograncima, nego i po pojedinim nacionalnim sektorima i primarnom, sekundarnom, tercijarnom, kvartnom i kvintnom sektoru.

78

• Infrastrukturna potpora. Cinjenica je da nema razvoja znanosti i tehnologije bez istodobnog naeionalnoga razvoja znanstvene infrastrukture. Stoga nacionalni program razvoja znanstvene infrastrukture mora osobito obuhvatiti razvoj kapitalne istrezivacke infrastrukture, eksperimentalnih linija opreme, instrumenata, istraiivackih brodova, itd. Isto tako, posebnu paZnj~ treba posvetiti razvoju racunalnokomunikaeijske i informaeijske infrastrukture te sustava normizacije i mjeriteljstva. '

• Sustav i politika zastlte patenata. Potrebno je izgraditi suvremeni i djelotvorni sustav zastlte intelektualnoga vlasnistva, odnosno izuma s visokom inovacijskom razinorn i time osigurati cdqovaraiuce standarde po uzoru na visokorazvijene orzave ( ... ).

• Izdavacka djelatnost. Izdavanju domacih znanstvenih casopisa i edicija te nabavi aktualne inozemne literature treba posvetiti posebnu pozornost. Financiranje izdavacke djelatnosti vazan je segment znanstvene i tehnoloske politike.

• Znanstveni skupovi. Znanstveni skupovi, posebno rnedunarodni skupovi s aktualnom znanstvenom tematikom na kojima sudjeluju svjetski priznati znanstvenici, nezamjenljiv su oblik komuniciranja i valorizacije rezultata znanstvenotstrazivacke djelatnosti. To je razlog da se takvi skupovi podriavaju, organiziraju, finaneiraju.

• Znanstvene i strukovne udruge. Uloga znanstvenih i strukovnih udruga vazan je dio institucijske infrastrukture kojima se ostvaruje izmjena znanja i iskustva unutar struke i medu strukama, cime se razvija i pove6ava kvaliteta i kvantiteta znanstvenog, tehnickog i kulturnog potencijala.

Hrvatski institueijski sustav u kojem se provodi znanstvenoistranvacka djetatnost organiziran je u cetiri temeljna tipa ustanova:" javni (driavni) instituti, kojih ima 23 sa 820 zaposlenih istrafivaca, 2) visoka ucilista, ima ih 66 sa 4.597 zaposlenih istrazivaca, 3) gospodarski instituti, kojih ima 13 sa 981 zaposlenim istrazivacem i 4) ostali pravni subjekti (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Driavni hidrometeoroloski zavod, bolniee, zavodi za zastitu zdravlja, privatne institueije i dr.). U tim ustanovama zaposleno je oko osam tisuca znanstvenika, a od kojih je: 52,9 % zaposleno na sveucllistima, 12,4 % u javnim institutima, 6,3 % u gospodarskim institutima, odnosno istraiivackim jedinicama j 22,1 % u ostalim ustanovama. Dobna struktura lstrazivaca koji sudjeluju u realizaeiji znanstvenolstrazlvackm projekata pokazuje da ih ima 1,6 % do 30 godina, 21,7 % izmedu 31--40 godina, 33 % izrnedu 41-50 godina, 26,3 % izrnedu 51-60 godina, 13,5 % izmedu 61-70 godina i 3,9 % vise od 70 godina.

lako svaka od navedenih ustanova i institucija koje provode znanstvenoistrazivacku djelatnost ima svoje mjesto i vaznost, posebno vainu ulogu igra Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) kao najvisa znanstvena i umjetnicka ustanova u Republici Hrvatskoj, kOja je osnovana 1866. godine kao znanstveno srediste za sve juzne Siavene. Temeljni cilj HAZU bio je i ostaje: poticanje znanstvenih istrai:ivanja i umjetnosti u Hrvatskoj te gajenje moralnih vrednota hrvatskoga naroda.

52 Nacionalni znanstvenoistraZivacki program, op, cit, todka 19 - podaci se odnose na 1994. godinu.

79

Za donosenie kvalitetnih nacionalnih (znanstvenoistraiivaekih) programa (temeljnog i posebnih programa) i ostvarivanje u njima postavljenih ciljeva, zadataka i brojnih aktivnosti, svakako da je najvainiji cinitelj ljudski potencijal. Uz Ijudski potencijal posebnu vaz:nost imaju nositelji znanstvene i tehnoloske politike i njihov odnos prema znanstvenoistraZivackoj djelatnosti, te broj ustanova i institucija koje su s Ijudskim potencijalima i znanstvenom infrastrukturom· aktivno ukljueene u ostvarivanje ciljeva i zadataka nacionalnih istrazlvackih programa, ali i 0 stupnju organiziranosti institucijskog sustava u kojemu se provodi znanstvenoistraiivacka djelatnost. Medutim, sve to nije dovoljno, ako ne postoji i adekvatna iinancijska potpora nositelja znanstvene i

tahnoioske politike.

Neprijeporna je clnjenica da ie ulaganje u obrazovanje i znanost, odnosno u znanstvenoistraZivaeku djelatnost najprofitabilnije investiranje. Tu tvrdnju dokazuju i pokazatelji OECD-a53 0 izdvajanju za potrebe istraiivanja i razvoja a od kojih se n~vodi samo nekoliko najindikativnUih % od GOP za R&O:54 Japan 3,00 %, Svedska 2,86 %, SAD 2,81 %, Svicarska 2,68 %, Njemaeka 2,50 %, Francuska 2,40 %, Velika Britanija 2,22·%, Finska 2,18 %, Kanada 1,51 %, Austrija 1,35 %, Siovenija 1,46 %, HlVatska 0,83 % ( ... ), a OECD medijan iznosi 1,60 %. Ulaganja u znanost i razvoj (t], R.&D) , u pravilu su veta u visokorazvijenim zemljama (% udio R&D u GDP iznosi od 1,5 % do 10,0 %), a manja u zemljama u razvoju i tranzicijskim zemljama (% udio R.&D. u GDP iznosi do 1,5 %), iako su ta ulaqanja promjenljiva velicina.

2.1.12. Tendencija razvoja suvremene znanosti

Za razvoj suvremene znanosti relevantne su brojne znacalke, a od kojih treba posebno spomenuti:

• Veliki porast ulaganja kapitala za razvol znanstvenoistrazivacke djelatnosti. Ekonomski razvijene i snaine driave svakih 5-10 godina udvostrucuiu u realnoj vrijednosti ulozeni kapital u znanost i razvol, dok je za to u tranzicijskim zemljama i zemljama u razvoju potrebno i vise od 20 godina.

• Stalno poveeanle broja znanstvenika i istrazivaca. Prema nekim izvorima sedamdesetih godina ovoga stclieca u svijetu je bilo vise od tri milijuna znanstvenika, a desetak godina kasnije njihov se broj ucvostruclo." Prema istraiivanjima UNESCO-a znanstvenika i lstrazivaca koji su bili angaiirani u istraiivanju i razvoju na milijun stanovnika bilo je u Rusiji 7.284 (1991.), Japanu 6.546 (1992.), Svedskoj 6.229 (1991.), Sioveniji 5.388 (1992.), Francuskoj 5.239 (1991.), Njemaekoj 4.848 (1989.), SAD-u 3.873 (1988.),

53 Cf. OECD in Figures, statistic on the member countries, 1995.

54 ct. Podaci za $Ioveniju: Nekateri najpomembnesi znanstvenotehnoloiki in cJikatorji ali kje Ie meslo Siovenije v svetu - intemi dokument Zavoda Republike Siovenije za slalistiko; za Hrvatsku dokurnentaojska grada Ministarstva znanosti i tel1nologije, Zavoda za makroekonomske analiza, Statisticki Ijetopis, 1994. - Svi se podaci odnose na 1994. godinu.

55 Ct. 1) DOBROV, G. M.: Potencijal nauka, Institut za naucno-rehnicku dokumentaciju i informacije, Beograd, 1970., p. 23, 2) Osnove razvoja znanstvene dlelatnosli u SFRJ, 1981.-1985., IDIS, Zagreb, 1981., p. 116 (studija).

80

1 I I

i

i

l

"i_

l

~

,

~

1 ~

I

I

!

I

I

j

~rvatskoj .~.8~2 (1.992.), Austriji 2.247 (1989.) i Italiji 2.108 (1990.}.56 U vlsokor~ljenlm drzavama broj znanstvenika i istraiivaea se udvostrucuje u razd?blju od sed~m do deset gOdina, dok je zato u tranzicijskim zemljama i zernhama u rezvoju potrebno vise od petnaest godina.

. • Brzo. multipliciranje z.~anstvenih informacija. U posljednjih

trtd~se~k godma. moze se. g?~O~ltl 0 poplavi informacija, koje se gotovo nevjeroja!n?m brzm.?m rnultipliciraiu, tako da se gotovo svakih pet godina udvo~tru?uJu. ~o nile samo. po~lj~di~. u~rzanog razvoja znanosti i brzog pove'?CIn~a br?ja z~ans!"e.n.'ka I !str~lv~C8:' nego ~rije .svega posljedica pove~~ja.~roJa otkrivenih I ~avnostl pnopcemh spozneja, a sto je ornoquceno zahvalJu)ucl ubrza~om razvoju .. te!ekO_!"flunikacija, te raeunalskih i informacijskih ~na~ostl. Danas J.e gotovo elJeh svlJet povezan gustom on line rnrezorn, s nsucarna dostupmh b~n~ka pod~taka, ~ .sto zapravo omogucuje brz protok i dostup~ost z~anstvemh .'nformacIJa. Pozitivna strana takvih procesa je u tome da prqe stecena. ~nanja ~~Io_ brzo ~sta~evaju; moglo bi se s mnogo argumenata ustvrd!tl da godls.~Je za~tar.Jeva ~ko ~~ % znanstvenih informaeija. I~!o tako moglo bi se ustvrditi da je u PoslJ9dnJlh desetak godina dobiveno vise od 50 % svih informacija kojima svjetska znanost raspolaZe.

• Ubrzano povecanje fonda znanstvenih i tehnickotehnoloskih znan~a. U.pro.slo!'l ~ev stollecu za oko 125 godina udvostrucio cjelokupni fond znan!a koiirn je 5:0vJecanstvo raspolagalo, da bi se u tekucern stol[ecu takvo zna~Je udvostru~rlo: prvo, ~a 5~ godina, drugo za 25 godina, trece za desetak godl~a, a na prtlelaz~ u slledece, dvadesetprvo stotiece fond ce se svjetskog znarua udvostrucavatt za svega pet godina.

• Ti!'1sk!,. k?lektivni, skupni znanstvenoistrazivacki rad. Danas u ~nans.tve:n~lstr~rv~ck0n:'. .ra~u . d?miniraju .. znansi"o:'ena istraZivanja !nter?lsc~~"~~rnlh r .~ultld~scrphn~rmh tirnova u kojima sudjeluju znanstvenici i !stra:!VaC_:l vise nacaa. ~~!m horizontalne znanstvene suradnje znanstvenika i Istrazlva~a ~ odqovaraiucirn eksp~rtnim timovima, danas usplesno egzistiraju ~ksr:~rtn; tirnovi u kojirna aktivno suraduju generacije znanstvenika i Istrazlv~c~, pa se g?v~,~i 0 vertikalnoj znanstvenoj suradn]i eksperata, odnosno suradnjl a p~sterton. TIm.sk~. su .zn~~stvena istraiivanja u posljednjih pedesetak go~.tna gotovo ehmmirala individualna istrazlvanja koja su danas gotovo prava rijetkost.

. •. • . Matemati~cjja znanosti. Danas je nezamislivo znanstveno istrazivanje be~ ~o~tnantne pril!1jene eksperimenata, rnodeta, matematike, odn~sno kvantltativnih znanstvemh metoda, jer samo takvo istraZivanje jame; konzistentne znanstvene spoznaje.

• Stalno se polacava veza, odnosno interakcijska sprega izmedu fun~~n:e~talnjh .~e~elinih) i aplikativnih (primijenjenih) znanosti, kao i izmedu teoriiskih I praktlcklh znanosti.

. • Postoji odredena korelacija izmedu brzine porasta stanovnistva brzrne porasta svjetske proizvodnje i brzine razvoja znanosti, koja se moz~

56 0 tome. kao i_ 0 strukturi znanstvenika i IstraZivaea u navedenim driavama po podruC·ima znanosti pobllze cf.: Stat.lstlcal Y~arbook UNESCO 1996., UNESCO Publishing s ser!nan Press . - ~NESCO: United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization (Organlzaclja UN za obrazovanje, znanost i kulturu, Paris).

81

kvantitativno iskazati: 1 (brzina porasta stanovnlstva) : 2 (brzina porasta svjetske prolzvodnie) : 4 {brzina razvoja znanosn)."

• Ubrzani razvoj znanosti rnoze se i rnatematicld opisati, pa se rnatematicka deskripcija zakona ubrzanog razvoja znanosti rnofe izraziti diferencijalnom jednadzborn:

kS = ,::. odnosno "brzina" razvitka znanosti = '::

gdjeje:

k koeficijent proporcionalnosti svojstven odredenoj znanosti i povijesnim

uvjetima njenog razvoja

S masa rezultata znanosti

dS = razlika u znanju dviju epoha dt = vremenske razlike dviju epoha

Zakon kretanja znanosti S = So e'" maze se dobiti integriranjem prethodne jednadzbe, U toj eksponencijalnoj funkciji: So je suma rezultata znanosti u trenutku racunanja, e je os nova prirodnog logaritma.

Da bi se ostvario optimalan odnos znanosti, potrebno je da ona raste brz.e od tehnike, a tehnika brZe od proizvodnje, odnosno:

dS cIT dP

cit cit >Cit

gdje je: S = znanost, T = tehnika i P = protzvodnia."

To, zapravo, znaei da svestrani razvitak materijalne proizvodnje moze osigurati proces u kojemu je brzina razvitka tehnike veca od brzine porasta proizvodnje, a brzina razvitka znanosti veca od brzine razvitka tehnike59•

Navedene i druge znacajke predstavljaju globalni okvir nastavka ubrzanog razvoja znanosti i tehnologije, pri kojemu ce se preferirati temeljne i primijenjene znanosti prije svega znanstvenih polja, prirodnih i tehnickih znanosti, zatim biomedicinskih i biotehnickih znanosti, a onda drustvenih i humanistlckih znanosti. Istodobno s ubrzanim razvojem disciplinarnih znanosti, ubrzano Ce se razvijati i visedisciplinarne znanosti: interdisclplinarne, supradisciplinarne, multidisciplinarne i pluridisciplinarne znanosti.

Sukladno takvim tendencijama razvoja suvremenih znanosti realno je ocekivati daljnji ubrzani razvoj ovih znanstvenih disciplina: fizike, kemije, biologije, geologije i mineralogije, racunarsklh znanosti, elektronike i automatike, tehnologije prometa (i transporta), kemijskog inzenjerstva, zrakoplovstva i raketne tehnike, medicine, farmacije, biotehnologije, prehrambene tehnologije, ekonomskih znanosti i informacijskih znanosti, lingvistike i filologije, psihologije, znanosti 0 znanosti ( ... ).

57 Ct. D08ROV, G. M.: Nauka 0 naukama, op. ct., p. 47. 58 Ibidem, p. 48.

59 Ibidem.

82

1

I

I

t

1

2.2. KLASIFIKACIJA ZNANOSTI

Da bi se jednostavno prezentirale, shvatile i razumjele relevantne znaeajke klasifikacije znanosti kao skupa spoznajnih cinjenica, pojmova, nacela, podataka, informacija, teorija zakonitosti i zakona a objektivnoj stvarnosti i njenim pojedinim dijelovima, potrebno je posvetiti posebnu painju: 1) pojmu i vainosti klasifikacije znanosti, 2) vaznijim naeetlma klasifikacije znanosti i 3) strukturi suvremene znanosti.

2.2.1. Pojam i vaznost klasifikacije znanosti

Klasifikacija znaci razvrstavanje, rasclanjivanje, rasporedivanje, sustavnu podjelu predmeta, pojava i pojmova po klasama, po djelima, razredima, radovima, vrstama, tipovirna s obzirom na njihove opce karakteristike (tj. odnos prema rodu, vrsti, obliku, odjelu itd.). Ktasificirati znaci provesti klasifikaciju, odnosno poredati po skupinama, svrstati, grupirati, razvrstati, uvrstiti ( ... ). Klasifikacija znanosti predstavlja otkrivanje interakcijskih veza izmedu njenih segmenata: podrueja, polja, grana, ogranaka ( ... ) i to na osnovi odredenih nacela 0 njihovim uzajamnim vezama. Klasifikacija znanosti ima veliko teorijsko i prakncno znacerqe.

Razmatrajuci povijesni razvoj znanosti i u tom razvoju njezinu klasifikaciju, karakterirsticne su tri glavne razvojne faze:60

PIVU fazu karakterizira jedinstvenost znanosti. Ta taza oouhvaca anticko doba i rani srednji vijek. U znanosti nije bilo diferencijacije, jer je filozofija bila jed ina znanost. Ona je kao "znanost nad znanostima" obuhvacala sva Ijudska znanja 0 prirooi, drustvu i misljenju.

U drugoj fazi zapoeeo je i intenzivirao se proces diferencijacije znanosti. Ta faza obuhvaca razdoblje od XV. do XVIII. stolieca. Od filozofije se odvajaju specijalne znanosti: prvo matematika, mehanika, astronomija, a zatim fizika, kemija, biologija, geologija, sociologija i psihologija.

U treeoj fazi, koja je pocela u XIX. stohecu, oosto je do jOs detaljnije diferencijacije, ali istodobno i integracije pojedinih znanstvenih disciplina u znanstvena podrucja. Takvim se procesima stvaraju sustavi znanosti. Diferencijacija znanosti pracena je kontinuiranim procesom dijalektickog povezivanja.

Klasifikacija znanosti osim teorijskog ima i velika prakncno znacen]e kOje se oeituje u: 1) optimalnom organiziranju rnreze znanstvenonastavnih i znanstvenoistrazfvacklh organizacija; 2) planiranju i ostvarivanju znanstvenotstrafjvackih projekata i zadataka; 3) kooperaciji i koordinaciji znanstvenika i istraiivaca razlicitih specijalnosti; 4) izdavanju speciialistickih edicija: enciklopedija, udzbenlka, monografija, zbornika radova, znanstvenih easopisa i slicno; 5) specijallsnckorn obrazovanju, osposobljavanju i znanstvenom usavrsavanlu kadrova ...

60 KEDROV, B. M.: Op, cit., p. 14.

83

2.2.2. Vaznija nacela znanosti

S gnoseoloskog stajaliMa klasffikacija znanosti rnoze biti:61 1) objektivna, kada se veza izmedu znanosti izvodi iz veza objekata istraZivanja i 2) SUo bjektivna, kada su za temelj klasffikacije znanosti uzete osobitosti subjekata.

S metodoloskog staja !ista, klasifikacija znanosti rnoze biti: 1 ) Po Daeelu koordinacije. Po tome nacelu veze se izmedu znanosti shvacaju kao vanjske, pa se znanosti svrstavaju u odredenom redu po shemi: AlBIC itd. Prema ovoj klasifikaciji izmedu pojedinih znanosti postoje ostre i krute granice i razlike. Znanosti se svrstavaju od opceq prerna pojedinacnorn i od apstraktnog prema konkretnom. 2) Po nacelu subordinacije. Po tome nacelu veze izmedu pojedinih znanosti se shvacaiu kao unutarnje, organske, pa se znanosti svrstavaju po sherni: A ... B ... C ... Ova klasifikacija lzrazava uzajamnu povezanost znanosti i nastajanje jedne znanosti iz druge. Znanosti se svrstavaju od jednostavne prema slozeno], od nize prema visoj.

Kedro\f2 na temelju Engelsovih stavova iz "Dijalektike prirode" navodi dva osnovna naceta klasifikacije znanostl: 1) Nacelo objektivnosti. To je zapravo razvrstavanje znanosti po objektima njihovog proucavanja, 2) Nacelo subordinacije. Na temelju toga nacela, utvrduju se veze i prelazi izmedu znanosti na osnovi "inherentnog rasporeda" samih oblika kretanja materija. Logicku osnovu klasifikacije znanosti po nacelu subordinacije cine naceta dijalekticke logike. Medutim, nedjeljivost nacela objektivnosti. i nacela subordinacije (razvoja) predstavljaju temelj rnarksistlcke klasifikacije znanosti.

U razmatranju problematike klasifikacije znanosti, potrebno je ukazati i na strukturalni pristup znanosti: 1) Horizontalni. Ornoqucuie sagledavanje redoslijeda znanosti koji odqovara usloznjavanju objekata znanosti. 2) Vertikalni. Razotkriva veze elemenata znanosti do kojih se doslo u procesu spoznaje objekta. Adekvatan sustav klasifikacije znanosti rnoze se dobiti samo u jedinstvu horizontalnoga i vertikalnoga pristupa.

Objektivnu klasifikaciju znanosti vrlo je tesko postaviti, pa se ona najeesce eim subjektivno, prema prakticnim potrebama, na pojedina podrucja proucavanja, Zbog toga se nijedna klasifikacija znanosti ne rnoze smatrati dovrsena, nego predstavlja samo odredeno stanje u odredenome vremenskom razdoblju, odnosno prolazno stanje spoznaja u prirodi i drustvu, koie vodi do vise spoznaje, novih saznanja, do nove razdiobe skupa spoznajnih znanstvenih cinjenica.

2.2.3. Struktura suvremene znanosti

Razvoj proizvodnih snaga, proizvodnih i drustvenih odnosa te dostiqnuca znenstveno-tehnicko-tebnoloskoq napretka zahtijevali su diferencijaciju znanosti na sustavne (pod)cjeline: oblasti, podrucja i discipline. U Republici Hrvatskoj do sada su bile donesene tri klasifikacije znanosti:fi3

61 Ibidem, p. 11. 62 Ibidem.

63 TakVa je struklura znanosti bila utvrdena dogovorom SveuciliSta u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu i Republickog kornlteta za znanost, lehnologiju i informaliku (1979.). Informacijske znanosti bile su uvrstene \J tu klasifikaciju kasnije (1985.).

84

1'·

i

j ,

t

!

• Prva klasifikacija znanosti donesena je 1979. godine. Primjenjivala se u postupcima stjecanja magisterija i doktorata znanosti te izbora u znanstvena i znanstvenonastavna zvanja. Znanost je bila strukturirana u pet znanstvenih oblasti i trideset sest znanstvenih podrueja (ct. grafikon 1).

• Druga klasifikacija znanosti donesena je 1989. qodine." Prema to] klasifikaciji znanost je bila strukturirana u pet znanstvenih oblasti i cetrdeset osam znanstvenih podrucja koja su sadrfavala 345 znanstvenih disciplina (ct. grafikon 2). Za znanstvene discipline bilo je planirano predlozif i predmete (kolegije), a njih bi zasigurno bilo vise od tisucu

• Treca klasifikacija znanosti privremeno je donesena 1994. godine.65 Ta je klasifikacija imala sest znanstvenih podrucia (tj. prirodne znanosti, tehnicke znanosti, biomedicinske znanosti, biotehnlcke znanosti, druStvene znanosti, burnanistieke znanosti) i pedeset sedam znanstvenih polja (ct. grafikon 3). Kasnije, 14. ozujka 1997. godine donesena je nova i cjelovita klasifikacija znanosti, prema kojoj je znanost strukturirana u sest znanstvenih pooruqa (kao i klasifikacija iz 1994. godine) i eetrdeset pet znanstvenih polja (ct. grafikon 4).

Najnovija klasifikacija znanosti, osim znanstvenih podrueia i znanstvenih polja, sadrf i znanstvene grane, a koje se navode po znanstvenim podrucjima:

• Podrucje prirodnih znanosti strukturirano je u pet znanstvenih polja koja imaju dvadeset i jednu granu znanosti (ct. grafikon 5).

• Podrucje tehnickih znanosti strukturirano je u petnaest znanstvenih polja koja imaju sezdeset i jednu granu znanosti (ct. grafikon 6).

64 Ta se klasifikacija znanosti temelji na Prijedlogu znanstvenih disciplina, podrucja i oblasti znanosli koji je na svojoj sjednici odri:anoj 13. ozujka 1969. godine pnhvatio Republicki komitet za znanost, tehnologiju i informatiku Zagreb. Na tome je prijedlogu vise od godinu dana intenzivno radio multidisciplinami tim od 72 eksperta.

65 Najnoviju klasifikaciju znanosti utvrdilo je i donijelo Ministarstvo znanosti i tehnologije, Zagreb.

PNO su u glasilu "MOST" posebnom broju u prosincu 1994. go dine objavljena nova podrucja i polja znanosti. Kasnije je ministar znanosti i tehnologije donio Pravilnik 0 utvrdivanju znanstvenih pcdrucja (Narodne novine, 1997., 29), kojim su osim znanstvenih podrucia utvrdena znanstvena polja, a unutar ovih drugih i znanstvene gr,ane s pripadajucim klasifikacijskim oznakarna.

85

r
m PRAVO
G> --------------------
m EKONOMIJA 0
Z
0 PEDAGOGIJA - - - - - - - - - -- ;IJ
C
~ POLIi·OLOGIJA - - - - - - - - - - CJ>o
-------------------- <!
N SOCIOLOGIJA Nm
Z N -------------------- ZZ
~~~~~9~9~~~ _________ »0
» Z z:I: I-
z » KINEZIOLOGIJA OC
~ z
(0 IN-FORMACIJSKE - ZNAN-OSTi"- cnS:
<! N -I»
m Z -Z
z m » FILOiOFIJA - - - - - - - - - - -- (f.i
0 2 Z :::!
"1l » 0 POVIJEST ZNANOSTI- - - - - - o-
(fl
0 0 -I FILOLOGIJA - - - - - - - - - - - - A
0 OJ m
;IJ ~ PSIHOLOGiJA - - - - - - - - - - -
C ......
-I
MATEMATIKA -
--------------------
KEMIJA N"1l
-------------------- Z;IJ
FIZIKA ~Jj
-------------------- I--
BIOLOGIJA 00
(flO
-------------------- -12
GEOGRAFIJA -m
----~----~----------
GEOLOGIJA -- MEDICINA

STOMATOLOGIJA

--------------------

VETERINA

FARMACIJA

ARHrrEKTURA I URBANIZAM

GRAEiEVINARsnio- - - - - - - - GEODEZIJA - - - - - - - - - - - ~ ELEKrROTEHNIKA - - - - - - - - RACUNARSKE-ZNANOSTI---

~I,lQ~~~lY9 _

METALURGIJA

KEMljSKO -INZENJERSTVO - -

STROJARSTVO

BRODOGRADNJA"--------

TEHNOLO(3I.JA PROMETA - - -

N
Z N
:P Z
z :P
(f) Z
~ (f)
m <!
z m
:P I-- Z t-
m
""IJ
0 0
0 OJ
:Il ~
C
0 r.n
c.... :::!
:P AGRONOMIJA

5UMARSTVO

BIOTEHNOLOGIJA

86

G)
iil
~
a
::J
.....
U)
-
..
c
l!t
c
....
~
N
:::::I
III
:::::I
0
~
-a
0
.--- 0
a-
iii
IIJ
~
3
III
N -a
Z 0
a.
...
:P c
~
z 3" 1"11
E
a III ~
(f) :::::I
...
-l ! "C
0
I a.
I
I 1"11
, E
l i
i 1"11
! :D
I 0
0
a.
1 ;:
I (II
, 0
1 c
1"11
i c
1 N
! lIS
...
! :::::I
I :s;:
:::::I
• ...
I -
i U)
! (,.j
I::
! .§?
I ;;:::
~
o -

«
~ ....,
-o
t- :5 :::l
a:
(/) III 0
0 0 0
UJ a..
z z f- « I-
-c w Z
~ W
Z ~
N Z (/)
-c z
z «
N z
N
'--- ....._ '--- ~ _ ~~<;1"!.O_N!"l?! .Y!:'~~~v_I:J!"l~I:!<! '!:2!ii 't'''1:I0 't'rI9010NH31

zo ------------------

r- ~ ~ ~;~~19~~~~O~~

a F5 OAlSIN~n~

iIi - - - - - - - - - vrl~ONOij~'i

!ji

a z -c z N

f- uJ ~ '!:2 z I uJ 1-

't'rIE)010NH31 \I)I:;tI:!W9 - - vriOO;ONH3£ vNiiis)j3.i

~ ~ ~3~'~9i~~~~ ~ ~~I~~

II13WOl:ld vr19Ol0NH31

- - - - - - - vrNow~oao~a

- - - - - - - - - o,usijvro"i:J:iS

- - OALS~3rN3iNi -o>.srl~~

---------~--------

_________ vrI91:1nl'f13W

- oiI.Isl:lviiii~

= = J~s~~~ ~~~~~D~~ _______ ~~~~3J9~~ ___________ ~~9g~

OAlSI:IVNIr.3GW9 -nvZiNvEi~n I V~u1.Di31IH~v

-.

'1N11:I3l3J1

IIr190101V~OlS

------------------

VNI~la3~

___ 11_S9~~~~ 9 _l:.S9~~~ ___________ V!~~~~~

----------~~~~~~~ ___________ ~I~~,_0JI! ______________ ~2~~

'InW3)!

------------------

II)IIIVL-"I3J.'IW

::l
a:
I- 0
(J) 0
0 « a..
2 z 0
« w z
2 ~ W
N (J) ~
2 (J)
-c z
2 «
N z
N
«
0
z
w
(!}
W
...J 87

r
m
G>
m
z
~
N
N Z
~
Z Z
~ en
z <
en N
< m z
z ~
m ~ Z
Z 0
» "'C ~
"'C 0
0 0
:0
L c
~ o-
'-
» B8

r
G) I
03
~ !
i§"
:::J
!1
U'J
-
£:
~
e
...
II)
N
:3
II)
:3
0
fII
=:
'C
0
"
0
Q.
""
C
~
r-- .....- r--- 3'
II)
"
N g
Z
N ~ 3"
z Z N
~ ~ II)
z z
en
:2 m »
z
I- m t- » z
z
» "'C 0
"'C 0
C 00
0 :0 -I
[ C
» 0<
'-
»
'--- ---- ---- l-l11 MATIMATIICA Q MIU. STATlSTlKA) -

l~ofl~Mr~! ~~

l-«JAZIIIA

1~~~€~~=== = ===

1~~E1i~~ _

1~'l!'~~ _

1~_ ~~ _

1.08 BIDtOGUA

1~ €~AJ ~I~~~! = =

'.:.'1!_ ~ _

1-911 OST"'-O

~ ~ r--
«
.., «
-o
::l """>
f- ...J
a: 0
(/) 0 c...
0
0 c... «
z « - z
w
z j:::
« w
CII Z j::: (/)
E z
N (/) -c
~ z z
-c N
Q. Z
N
III
E
~ ~ - ~
~
L.
"C
0
Q.
0
Q.
';::I
III
0
C
III
C
N
CD
...
:3
li:
::::I
...
tn
.;;.:
t:
~
:;::
~
o 1ff1!lOl031 lO-9 Ifn!lmOdoli"lfW 1- 'iriilo·ioNil-go-9

= = ~~D=N!3!~r[ ~ ]'fO~~} }~.~

\frI~OZOlB to·9 - - - - - - - -llSONt.3zWNlI- --

1 munr 0 lSONYNZ CO·g - - - - - - - - ;ri80i03HIl~ -ZO·S

- - - - - - - - - - l.S3NAOd -10·9

'o'mlOlONH310l8 En - - - - - - - - - oAi:s"ilvwn~ -zo·~

- - - - - - - - itfiViONOIJ9W -Io·i

r-U

-

r- ~1!3~ _3~OlNOl! ~N.Yli9_3_9QIl_O_l~·£

;::: 'o'mlfVIIIlIf~ 90·E

~ - - - - - - - ir~mODtW01S -so-£"

~ - - ;Ni6io3i1i -~Si:NNII;-ill" -~O·E

r- !;::! § - - - - - - - - - - - lfiii$~Z - -

- ~ ~S~~Il~_ ~ C:~S~~Il~Z_ ~N~':." _£~.~

~ ~~O~~N! ~N_!~~O_3~ _3~O~N_n~ _z~·~

llSONYNZ ·NI~I03V11 3NmVll31 IO·C

J1SONYNZ ~lIll~~3~ _3~r:3_VIIf!. ~!J_n~~ ~~ ~.~ If>IINH31 If>ISIlIVII:li\S I

_ 1f!'l!3~~Il_ :9~~~o:!d_O~"'_Il~ Y!·~ 'o'mlOlONH31 IfNlllSlI31 's I"Z

l~~~N~) =1 !~~~Il~·lo~~~ =Z~·~

ONSlllfrmus II"Z

0IllSIl3rN3ZNI 01lS01039 1

YudN 'OrUSlllfonll OI"Z - - - - - - - -oiUs~l;iNiiivil-60·z

- - - - - - - - vri9~rilv.i3W -BO·Z

- - o,usIi"3rN3lNIOliSfiVi3>r -LO·l

- - -vn9010NH31 ~~~~9 -go·z

- - - - - - OAiSIl~NIIi3GVIl9 -so·i

= = = = = = = = = =V~~Q~3~ YQ·~

If>IINH31Oij.l)l313 EO·o - - - - - - - irNO\t~90QOI:l9 -zo·z

- rivzIN'i8i1n I VlJ-nl)13iiHI:l\t -IO·Z

VlUl'dVll31VIfiI ~n

llSONlfNZ039 £0" ~

If)tIZI~ ZO·I

Ifrl9010lB In

~ «
0 z
z « w
« z j::
z W
N j:: en
z
en «
z z
« N
z
N
~
Z
W
o
W
...J
B9 rm o m z o

"?

1.01.01. BIOLOGIJA
---~----------------
1.01.02. EKOlOGIJA
---~----------------
1.01.03. BOTANIKA I
1.iifo4~ MIKROBIOlOSWA - - - - - al
-------------------- :-~ r--
1.01.05. ZOOlOGIJA 00
-------------------- :-Gl
1.01.06. GENETIKA c::::
-------------------- »
1.01.07. BIOKEMIJA
1.01~OB~ MOLEKULARNA -BIOiOGiJA
--------------------
1.01.09. OSTALO
,--- ,-- ~
-
1.02.01. FIZIKA ""0
-------------------- 0
1.02.02. ASTRONOMIJA I ASTIlOFlZIKA 0
-------------------- :D
1.02.03. GEOFIZIKA ~::r1 c
-------------------- b~ r-- N N 0
1.02.04. BIOFIZIKA !')~ Z Z c... N
-------------------- » » m
1.02.05. MfTEOROLOGIJA Z Z Z
-------------------- en en \l
1.02.06. OSTALO ~ ~ :D »
:Ii
r-- m t- m t- O Z
- Z Z 0
m » 0
1.03.01. GEOLOGIJA o Z
m o "lJ I
-------------------- 0 en
1.03.02. MINEROLOGIJA ~N :D 0
·z r-- J> L N -I
-------------------- ~~ Z Z
1.03.03. GEOGRAAJA m » J>
-------------------- 0 Z
1.0:3.04. OSTALO en
-; 0
en
- :::!
:>< L_____ - ---
1.04.01. KEMIJA ~m -
0:5:
~~
-
1.05.01, MATEMATIKA
--------------------
1,05.02, PRIMIJENJENA MATEMATIKA !l:
I MATEM. MOOEURANJE :!:i
-------------------- ~m r--
o!l:
t05.03. STATISTIKA !1':!:i
-------------------- ~
1,05.04. RACUNARSTVO
-------------------~
1,05,05, OSTALO 90

Grafikon 6: Struktura podrucja tehnickih znanosti
I ZNANOST I

I PODRUCJE TEHNICKIH ZNANOSTI J

LEGENOA; I ZNANS1VENA POLJA I
I lIWm' I
1~1'I:ltl'lb1 1
I lJW6MNI. POUA I I ZNANSTVENE GRANE I
I lNINSI'IE1£ _, I
I o 1
iil
~
:::. I
9;1 f
rn }
-
...
c
~
c
..
III
"C
0
Q.
...
c
.!1:
=
"C
:L
...
0
Q.
2-
:r
N
:::J
III
::::J
0
fI)
~ ~~
t- ;:;"'"
"'8
~~
-
~.
za
5N
r- ~~
~~ ;r.)INJ3NOHd 'I'O'IO'~ - - - - - - - - -1j)jjNii3lolioDl"~'iO~

- - - - - jrij)tiiiillliciii lNsON "zO'sO'Z

- - - - - - - - - ~Hli039"'LO'iO'l

-

-

~:)lIlUNnl'lO)I()ICMI '5IJ'tn \oitWiijrfjti 1-3imliiiffiWIDBW. "L>O"oo, - - - - - - - - --.i!liioWi3i3-£O'OOl

- - - - - ~wowxru "'zii'oo'~

- - - - - - Yilli35~NioWrl3 "Loto'l

I :!Ii ~1'ttll3f'8() HINMJld

I~ , 3'!!"~ViII!!O_I~~~~1l.:~l_!l'z ~ ~ ~!'ttlI3n10 HlPWlld 3'NYJIINSO '£O'iO'l

t- 8 N iJ:vi3iW HitiWid - '4iiirOOeWoII:iiH - 'zij';i).

~ VlfflriO - HiN.\oid m:7imuSNOli" Lo.7n

~ _ ~_3J!.H~ _~~_I_~ ~~'~'l i ~~~~~=I,I>OLO'Z

=- ----------~~--iIl::;l ~1'I9Ol0NHll 1 11m1lll"ffl ';(MI9Z

e Yl!.~ ?"~~ ~~l.!I.H~_'~'!!l~

~ 31lM!11Md 1IOJS01id 1 ~N'I9W1 'w-tO'l

~ - MIOOIWs-QisimiJiiJiHW -:Lo'iO.

i~ ~~_~ ~~'~'z

.iii! 3rN3n.\VlIj] I 'lOO00A 'Enrz

~~------------------

r ~~ 300A~1

~!li 3n~IllOIIHll 3N1>171d(J)lY\lZ 'lIm'z

~~ ~:ij,;,.s, -3,v;~; 1- ~~~-:;o';;z

vnW3~ 'iN1USlIll '!(I'EL'l

-----------------

OItJ.SIB"IBlNI ~N'oll3l'l ocnJ.SHI 'IO'EI'Z

-

4W.S1f'IN{1~ ONS3:x111d 'SO'60'Z - - - - -""~iiriiJJ,il-vKu-nWi "'.o'6ij'z

- - - - - vii:iYwijOiiI "YoOWSo --cij'5il'z

IAV1stIS 1lISI'I:M'l1lOM 'W60'Z v;i"lIIsli"<> -HimN~W- WriilI~" 10-60.

91

• Podrucje biomedicine i zdravstva strukturirano je u sedam znanstvenih polja koja imaju cetrdeset i jednu granu znanosti. Kako pojedina polja nisu strukturirana na pripaoaluce grane znanosti, to se u nastavku navode polja i grane znanosti toeno onako kako su objavljeni u Pravilniku 0 utvrdivanju znanstvenih podrucja:66

Polja:

3.01 Temeljne medicinske znanosti 3.02 Klinicke medicinske znanosti

3.03 Javno zdravstvo i zdravstvena zaslila 3.04 Veterinarska medicina

3.05 Siomalologija

3.06 Farmacija

3.07 Druge grane klincke medicine

Grane:

01 anatomija

02 citologija, histologija i embriologija 03 fiziologija

04 genetika

05 neuroznanost

06 imunologija i imunohematologija

07 klinicka kemija i laboratorijska medicina 08 medicinska biokemija

09 rneolcinska mikrobiologija 10 patologija

11 farmakologija i toksikologija 12 anesteziologija

13 pedijatrija

14 ginekologija, opstetricija i reproduktivna medicina

15 interna medicina

16 kirurgija 17 neurologija 18 psihijatrija 19 radiologija

20 otorinolaringologija 21 u rologija

22 onkologija

23 nuklearna medicina

24 klinicka farmakologija s toksikologijom 25 dermatologija

26 fizikalna medicina i rehabilitacija 27 infektologija

28 ortopedija

29 oftamologija

30 sudska medicina 31 opca medicina

32 javno zdravstvo 33 socijalna medicina 34 medicina rada

35 higijena

36 sestrinstvo

37 zdravstvena ekologija 38 epidemiologija

39 veterinarska medicina

40 stomatologija i oralna kirurgija 41 farmacija

• Podrueje biotehnickih znanosti strukturirano je u tri znanstvena polja koja imaju dvadeset i jednu granu znanosti (ct. grafikon 7).

• Podrueje drustvenih znanosti strukturirano je u osam znanstvenih polja koja imaju cetrdeset osam grana znanosti (cf. grafikon 8).

• Podrueje humanistickih znanosti strukturirano je u sedam znanstvenih polja kola imaju trideset i pet grana znanosti (cf. grafikon 9).

lake izmedu sve tri, odnosno cetiri klasifikacije znanosti postoje brojne bitne i nebitne ldenticnosti, slicnosti i razlicitosti, 0 kojima se na ovome mjestu posebno nece raspravljati, zanimljivo je primijetiti da su bivse "znanstvene oblasti" postale "znanstvena podrueja", blvsa "znanstvena podrueia" postala su

66 Zanimljivo je primijeliti odredbu clanka 5. toga Pravilnika koja glasi: 'U podrueju biornedicinsleh znanosti prije brojeane oznake grane piiie se brojeana oznaka znanstvenog polja". Blago reeeno la je odredba nerazumljiva, pa, na primjer, neupuceni citatelj mogao bi shvatiti da polje "stomalologije' obuovaca granu 'ginekologije" Iii ·sestrinstvo". a Slo je rnozda i moguce?

92

r

" . ,

~

c( vrl9010NH31
"""J IfN381f11\f1:lH31:1d ·9o·eo·v
a
9 - - - - - - ~'iziNoi:Jil;jlnN ~g((dj·~
08 --------------------
.-- z· II:IVfIl 3NOVdlO ·po·eo·v
I~ --------------------
tu VOid I 3NVI:lH 313111"'1>1
.- - - I- IflOIiLNO>l I 3rNlfl'11\lfI:Jdn ·£o·£o'v
0
ffi -------------~------
i= _______ O~S_I:J~~N~tN! ~l.9~£Q'!
(/) vTI9mOl8 ·~O'£O·V
0
z
<C
z « ill
N :3 z
l- I « vTI9mONH31 IfNAI:JCI 'LO·ZO'v
(/) 52 0 II: --------------------
0... (!J 0 3rl:J>lnt:USNO)l "9O"lO·v
0 >() <C j:: -------------------~
z w I1Vrll:JllVV'! ·SO·lO·P
z Z Cl)N
Z I I-- I-- [Co --------------------
ill ill W I-- ~.t _ .Y~~~ 3~N_If~'!:1~I~Q~S! ~v.9:.zQ'~
<C l- i:=: i:=:
0 ::t If_W_n~ !!~$~_I_ ~~_III~I:J_n _'~O~lg'!
Z (/) en >(/)
iil z z \f1:lnllmll1l:lOH "lO'ZO'v
N <C « --------------------
ill Z Z Iflflln$ 3rNlfr\f9Zn '~O'lO'"
...., N N
-o -
=>
a:
0
0 _______ ~N!:JJq3!'JP!I~ ~B.9)Q'!
a,
L___ - - Ifrl9mONHU
c( VNCl31l1l1lldOrlOd ·Lno·"
::2
:2 --------------------
o~ OlllSI:J1J811:J ·90' ~O'v
zc! --------------------
'-- o~ 'o')IIlOrw)l 3rN3G3I:ln '50' ~O'V
II: --------------------
C!:l _______ Q~§~~O_O~~ ~I>_O}Q.!
c( Ofllsr090Nl118 ·to· w"v
--------------------
IJrl9mO)l3 ·lO·lO·v
--------------------
'o')I1r.lONO>l3 'IO'IO·v ::t
[C
C
I- 0
CI) Il. 0 c(
0
z 0 z z
c( z w w
Z tu j:: j::
N j:: CI) CI)
(f) z z
z c( c(
z z
c( N N
Z
N
.ex:
a
z
III
(!)
W
_l
93 94

ITi
Gl
rn
Z
0
~
N
Z
»
Z
~ N
m Z
Z »
0 z
"1J 0
0 ~
0
::D
C
~
rn -

-

5.02.1Z. POMOIISKO I ~1JIE1Jj() PRAW

roiii'~Piiri"ril-iW.w 5:02:14, AAilIiJ "j SoCi.JAOO- PAAVo-

5.os,OI, SUSTAWIA SOCIWIGUA

5 05,02. 1EOfWSKA I f>(J'IUESIIA

SOCIOlJlQlA 5705-:-ai~-- - --siJ5~oi ~-~ - -- 5-:-05~1i Po_ ~- --

5,06,01. SlmAVNA I'SDIOI..OGI.II

5,06.02. BOIl!KA I FmOL$IA

PSIHIJUJ6I.II.

5-OIfai MMiNA ~- -- 5:-olo4: SoQ.iALNA ~ - -

5~~~~:::

5,06.OIi, POSEIIM: P5ttOWGlJ~

5,07,01. ~ PEDA6CGIJA

5,07 JI2, SUSTAVNA PEDAGOGIJA 5707:o:i: liI:j~mc;. - - - - - - - - 5:-07.04. AriiiAAOO&iA - - - - - -

S;:a?:~~::::::

5,117,06. L.OGIJ'EmIA

i'07.07, KHiiOQ;A - - - - - -

-

:08.:0:~ -l~~ ._

5,08,02. OEMD6E06RAlUA ~ ~

N N
Z Z
» »
z z
en en
<! <!
m I- m
Z Z
m »
Gl "1J
~ 0
z L
m »
'--- .___ "1l o c

~

0< 'm

c ::Il

~

Z r N z »

s

en :;j

- -c lS3f'1f10d VN3J1)111:J 'SO'LO'9
--------------------
::! \fZ3~EI2~3 '~O'LO'9
(!), --------------------
0 .... 'oTISm031 IIN1\fl;J01Slld '£O'LO'9
_.<=!
010 --------------------
W IIrI~Ol031 VN1\fl;JOW ';::O'LO'9
I- --------------------
V>lllllrmOO WLO'9
-
- ~ ~ _!l
i= V)lIlSIl:lm>llO:! '£0'90'9
(J'J <C <C --------------------
0 - ~~ IIf'I!JmONl3 ';::0'90'9
Z
« ~~ --------------------
Z ~ IIfl~OlOdmUNV '~O'90'9
N « w
::3 z
l- I « ~ 11S0Nl3rWn 1frll1031 '90'50'9
(J'J S2 0 a: 0<0 --------------------
>0 a.. CJ IJrlS010>llZnW '~O'90'9
1--
0 i= -c ." .... -----------------~--
W - 000 IIrISOlOI:l.lV3.1 '£O'SO'9
(J'J Z ZO
Z I- Z ~ ,__ Z <cZ --------------------
W W - zt;:; IlS0N13fWn 3Nf10)lll ';::0'90'9
« « ~ ~ ...... ..., --------------------
::;; 11S0Nl3fWn lS3fli\Qd '~O'SO'9
:::2: (J'J (J'J ::::J
Z ::J Z Z
N I « -c 3fl~OZOll~ lS3rlflOd '90'1>0'9
W Z Z -c --------------------
., N N ::! 1f)I1!3 'snO'9
>0 u. ' --------------------
0<1- 1f)II!3I!S3 'VO'1>O'9
::J I-- NC! --------------------
r:r: 010 Vfll1031 VNI"IINZOdS 'EO'PO'9
Cl _.
a iI. - - - - - - - - vri9mOlNO :;::0~PO'9
a. --------------------
'------ ~ '----- 1f)I190l 'W'VO'9
'If)II03dOl>lI:JN3
~ i= VfI:l'oflJ90)lIS)l31 '0 ~'€O'9
'"
0 0 --------------------
r:: z 3rlS010l1:l
a:J > 31V1SO I VNlVLN3f1lJO '60'£0'9
r:: w
N >N --------------------
J: ~~ __ ~Q~o_:lQl_I.:I_ ~~O~S_~~ ~B~~£Q'~
:;: l<:10 V>lIlSINVII'40lJ 'lO'£O'9
>U -:;;: -----------------~--
;: I-- sP V>lUSINVWlJ39 '90'£0'9
(j) -(!) --------------------
c [;19 1f)IIlSll!JNV 'gO'£O'g
a:J '9 - - - - - - - - V)jllSiAVis :PO"£O'9
E
:::J o~ --------------------
J:: t) 'If)I11SIlVOll>l '£0'£0'9
--------------------
a:J 0 I!SONfl3?II'N)I
;u z
-c lS3flflOd I IJfllJ03! ';::0'£0'9
:::J z
... N --------------------
'tJ 3nflO1S0>l1Z3r '~O'EO'9
0
c.. -
!!! ON vrl!JOlO3HlJV
_'C! VNflO>l3rflOfN03l:1S '£O'~O'9
:::J 010
~ I-- w« : ~~~~~~~l:l~: ~J~~~ )~~Q'~
:::J :I:""l
0::-
... «el lS3rli\Od VOdO '~O'20'9
u; -
OJ I- IlS0NVNZ
'"
s::: w' __ ~~~3rl~d_ ~N_OP~Q~ ~£_0:_l2'~
~ L...,_ ~o
6.0 lS3rlflOd VNlVNOI:JIJN 'ZO'lO'9
~ n, --------------------
lS3rli\Od VOdO '~O'lO'9
o N Z » z o en --I

-c

~

a:: o

-c z w

~ ~

Z N

w

J o n,

o z

~

z

~

N

W ""l

~ II: o o a.

o z w

~

z -c

~

t)

o

~

Z N

95

"znanstvena polja", bivse "znanstvene discipline" postale su "znanstvene grane", dok se "znanstvene grane" rasclanjuju na "znanstvene ogranke", koji bi zapravo mogli predstavljati dosadasrqe predmete, odnosno kolegije.

Svaka od navedenih klasifikacija znanosti ima odreclenih nedostataka, nepreciznosti, nelogicnosti, zbrke u hijerarhiji: podrueje - polje - grana - ogranak itd., a spominje se sarno nekoliko:

• Prvo, u drugoj klasifikaciji znanosti (cf. grafikon 2) u oblasti "prirodne znanosti" postojalo je znanstveno podrucls "znanost 0 znanosti'', koje se jedino kao interdisciplinarna znanost moglo razvrstati u oblast drustvenohurnanistickih znanosti, odnosno u drustvens iii hurnanisticke znanosti, a nikako u prirodne znanosti na hijerarhijskoj Ijestvici "matematike", ''fizike'' ( ... ). U novijim klasifikacijama "znanost 0 znanosti" uopce se ne spominje ni na jednoj razini, sto je zapravo neshvatljivo, jer te znanosti i u teoriji i u praksi egzistiraju ( ... ).

• Drugo, u privremenoj treco] klasifikaciji znanosti (ct. grafikon 3), osim znanstvenog polja 'racunarske znanosti" u podruqu 'tehnicke znanosti", tematika informatike proucava se u jOs dva znanslVena polja, ito: "informacijski sustavi i programiranje" u podrucju "prirodne znanosti" i "informacijske znanosti" u podrucju "drustvene znanosti". Takva diferencijacija "informatike ... " nema znanstvenog utemeljenja, a ako ipak i ima, to bi se argumentirano moglo uciniti i za drug a brojna znanstvena polja ( ... ). U toj klasifikaciji u podruciu "drustvene znanosti" postojalo je polje "interdisciplinarne druSivene znanosti", dok u drugim podruejlrna nije postojalo! Postavlja se pitanje: zasto? Cini se da nema znanstvene cinjenice koja bi negirala postojanje znanstvenog polja "interdisciplinarnosti ... " i u drugim znanstvenim podruejirna ( ... ). U najnovijoj, cetvrtoj, odnosno cjelovitoj treco] klasifikaciji znanosti (ct. grafikon 4) nigdje se ne spominju "interdiscipliname znanosti", sto je neshvatljivo, jer u suvremenoj znanosti i u teoriji i u praksi egzistiraju ne samo interdisciplinarne nego i muttidisciplinarne, transdisciplinarne i pluridisciplinarne znanosti." Slicno je i s bivsim predmetom "mehanika" koji je u treco] klasifikaciji (cf. grafikon 3) postao znanstveno polje u "prirodnim znanostima". Tako vrtoglavo "napredovanje" predmeta "mehanika" nema znanstveno uporiSte ( ... ). Ta je brzopletost ubrzo uocena i ispravljena, take da u najnovijoj klasifikaciji (ct. grafikon 4) vise ne postoji polje "mehanika".

lako je najnovija klasifikacija znanosti uglavnom primjerena danasnjern stupnju razvoja znanosti, tehnike, tehnologije, proizvodnih snaga, proizvodnih i druStvenih odnosa, ona ima i odredenih nedostataka, nepreciznosti, neloqicnoatl, zbrke u hijerarhiji, pa bi je stoga trebalo podvrgnuti javnoj verifikaciji: svjetskoj i dornacoj. Osim toga, klasifikaciju dinamicne znanosti treba stalno usavrSavati, dopunjavati, prilagodavati i lei ukorak s vremenom, teorijskim i praktienirn dostignu6ima i potrebama ( ... ).

Cinjenica je da se svako znanstveno polje, kao segment (podsustav) znanosti (sustav visega reda) koji se nalazi u interakcijskoj svezi s drugim segmentima znanosti (tj. znanstvenim poljima), sve vise obogacuje nuznim znanstvenim spoznajarna S manjeg iii ve6eg broja bliskih, granicnih iii pomo6nih znanslVenih polja. Ta cinjenica ukazuje na potrebu identifikacije

67 0 tome ct. infra tocku 2.4.15. Disciplinarno i viSediSCiplinamo istraZivanje.

-T!' 'J

f

novih znanstvenih polja, grana i ogranaka, ali ne samo disciplinarnih nego istodobno i visediscipfinarnib: interdisciplinarnih, transdisciplinarnih, multidisciplinarnih i pluridisciplinarnih znanosti koje bi imale vise speclficnlh znanstvenih grana, iii ogranaka, a ponekada i polja znanosti.

2.3. ZNANSTVENE KATEGORIJE

~ zna~~enim, znanstvenostruemm i strucnim djelima opcernto, a posebice u djelirna koja tretiraju znanost 0 znanosti i logiku, susreeu se brojne znanstvene kategorije kao temeljni elementi znanosti koje bi trebali poznavati ne samo studenti, magistrandi i doktorandi nego i sveucilisni nastavnici i surad~i.ci, ka? i znan~lVenici i istraiivaci svih zvanja i zanimanja. svih podrucJa, po~a. grana I ogranaka znanosti. Najvainije znanstvene kategorije jesu: 1) pojarn, 2) sud, 3) definicija, 4) divizija, 5) distinkcija, 6) deskripcija, 7) eksplanacija, 8) znanstveni problem, 9) predmet zna~~tvenog .istrazivanja, 10) hipoteza, 11) predvidanje, 12) znanstveno otknce, 13) dokaz, 14) opovrgavanje, 15) zakljucak, 16) teorija (znanstvena), 17) zakon (znanstveni), 18) verifikacija spoznaje i 19)

znanstvene cinjenice. .

2.3.1_ Pojam

. Nema pisanog djela, a posebice nema udzbenika, prirucnika, enciklopedijs, leksikona, rjecnika, kao 510 nema ni najjednostavniiih razgovora, bez uoorabe brojnih i razlleitih izraza kojima se podrazumijeva isti predmet iii isti odnos, iii ista misao. Tako se i u ovome udi.beniku rabe brojni iz~i iz poorueja znanosti 0 znanostl, kao sto su: "znanost", ''filozofija'', 'urnjetnost", "metoda", "metodologija", "tehnologija", "studenti", "magistrandi", "doktorandi" ( ... ). Svakim oc tih izraza izraiena je i ostvarena neka misao. Kada se primjerice kale "metoda", iii "znanost" iii "magistarski znanstveni rad" iii "doktorska disertacija" bitno je da svi misle na isto, da imaju istu misao 0 doticnom izrazu. Takva zajednicka misao kojom se osmisljava neki predmet, odnos, poj~~a, naziva se pojam.68 Kada se kale "predrnet ne mora biti rijec 0 nekome fizlckome predmetu (npr. brod, zrakoplov, iicara), nego rnoze biti rijec 0 bilo cemu sto se rnoze osmisliti odnosno 0 bilo kojem i kakvom predmetu misljenja. Take se, na primjer, rnoze govoriti 0 predmetnim svojstvima (bijel, velik, brz ... brad), 0 predmetnim odnosima (vsci, dutji, bri:i ..... brod), 0 necern netjelesnom, 0 necern apstraktnom (ideja, radost, vrqerne ... ).

Profesor Petrovic69 prije definiranja "pojma" elaborira pet karakteristicnih !ogickih teorija "pojma" koje smatra nezadovoliavajucim, ito:

• Formalisticka teorija pojma. Prema toj teoriji loqiearl odrecluju pojam kao element suda, odnosno skup oznaka. Ako se kale da je pojam element

68 0 pojmu poblire cf.: 1) KOVAC, S.: Loglka, Hrvatska sveucilisna naklaoa, Zagreb, 1994., p. 20-34 i 2) PETROVIC. G.: Loglka, Element Zagreb. 1994., p. 21--38.

69 Ct. PETROVIC, G.: Op. cit .• p. 21.

97

suda, a sud veza pojmova, rnoze se saznati u kakvom su odnosu pojam i sud, ali S8 jO!; uvijek ne zna sto je pojam i sto je sud. Do slicnoq saznanja mote S8 docl ako se kaze da je pojam - element suda, sud - element zakljucka, a zakliucak - skup iii veza sudova. Pojam se maze rasclaniti na oznake, pa se sukladno tome rnoze definirati kao skup oznaka. Ako se povezu: zakliucak, sud, pojam i oznaka i odredi njihov medusobni odnos, to ne znaci da su definirana ta cetiri pojma, nego uzajamno odredivanje tih pojmova rnoze pridonijeti njihovom boljem razumijevanju ( ... ).

• Psihologisticka teorija polma, Zagovornici te teorije smatraju da se logicki "pojam" rnoze definirati pornocu psiholoskoq pojma "predodzba", To bi, zapravo, trebalo znaciti da je "pojam" sarno "opca predodzba'' 0 onome sto je zaiednicko vecern broju predmeta. Medutim, opca predcdzba nije bitna misao o biti predmeta ( ... ).

• Nominalisticka teorija polma. Prema toj teoriji pojam je sarno rijee, ime (nomen) kojirn se oznacava jedna iii vise poiedinacnih stvarL Po nominizmu pojmova uopce nema, postoje samo stvari i rijeei kojima se oznacava]u - imena. Imena mogu biti 'pojedlnacna" (kada oznacavaju pojedlne stvari) i "opca' (kada oznacavaju skupinu iii klasu istovrsnih pojsdinacnih stvari). Ita je teorija neodrZiva jer elirninira pojmove ( ... ).

• Vulgarnomaterijalisticka teorija pojma, Zagovornici te teorije smatraju da je pojam misaoni odraz bitnih svojstava materijalnih stvari. Tako je npr. pojarn "brod" odraz zajednickih svojstava svih brodova, pojam "zrakoplov" je odraz zajedniekih svojstava svih zrakoplova ( ... ). A sto je s nematerijalnim "predmetima", kao sto su na primjer: radost, zalost, srdzba i ostali psinoloski procesi, koji nisu nikakvi materijalni predmeti a mogu se misaono osmisliti ( ... )?!

• Realisticka teorija popna, Prema to] teoriji pojam je odraz bitnih (tj. zajednickih, opcih) svojstava realnih stvari i procesa, a ne sarno materijalnih nego i dusevnih kao i njihovih svojstava (npr. Ijepota, dobrota, cvrstocs), ali i njihovih medusobnih odnosa (npr. obveza, prava, odgovornosti. .. ). I ta teorija sadrZi brojne slabosti. Tako, na primjer, postoje pojmovi 0 takozvanim idealnim predmetima, koji nisu ni materijalni ni psihickl (npr. imaginarni bro], tocka, crta, razlomak ... ), kao i 0 zamislienirn biclrna i stanjima (npr. raj, pakao, vjestica, vila, dave, vampir ... ). Vulgarnomaterijalisticka i realisticka teorija popna pocivaju na dvije temeljne medusobno povezane poqresne pretpostavke: na pretpostavci da se moze rnisliti sarno 0 necernu sto postoji neovisno od naseqa misljenja i na pretpostavci da je nasa misao, pasivan odraz onoga sto postoji neovisno od nie ( ... ).

Veoma je zanimljivo kako protesor Petrovic70 obrazlaze pojam: Pojam je element suda i skup oznaka, ali ne samo to - pojam ima veze s rijecju i 5 predodzbarna ali se on ne rnoze svesti ni na rijee ni na predodzbu; pojam "irna veze" i s rnislju, ali on nije misaoni "odraz", nego rnisao, U tome kontekstu on kaie "da je pojam misao 0 biti onoga sto mislimo, odnosno misao 0 bitnim karakteristikama onoga Sio mislimo". iii, pojam je misao 0

70 Ibidem, p. 24.

98

·1'··

'.

~

I

I

f

I

~

I

,

predmetu." Isto tako, pojam se rnoze odrediti kao opee obiJjezje pred meta , a opcost je temeljna znacajka pojma kao logickoga oblika. Prema tome, pojam je obiljezje kOje cini bit predmeta.

Svaki pojam ima svoj sadriaj i opseg.72 SadrZaj nekoga pojma je skup obiljezja koja eine dotieni pojam. Tako, na primjer, opca obiljezja jezicnoqa izraza "plovilo", 'vecih dimenzija", "prilagodena oblika podvodnoga dijela" cine sadrZaj pojma "brod", dok su ostala promjenljiva obiljezja (npr. teretni, putnlcld, ratni. .. brod) iskljucena iz toga sadrZaja. Tako se svakim pojmom promislja neka rnnofina predmeta. Opseg nekoga pojma je skup svih predmeta koji su obuhvacenl doticnim pojmom. To zapravo znaci da svi brodovi cine opseg pojrna "brad" iii sve knjige cine opseg pajma "knjiga".

S obzirorn na sadrza] i opseg pojmovi mogu biti:73

• Jednostavni pojmovi. Takav se pojam sastoji same od jednoga obiljezja (npr. pojam "zeleno", "okruglo" ... ).

• Sastavljeni pojmovi. Pojmovi kojirna je sadrZaj sastavljen od vise obiljezja nazivaju se sastavljenim pojmovima (npr. pojam "brod" je sastavljen ad vise obiljezia ... ).

• Istovjetni iii identicni pojmovi. Takvi pojmovi imaju isti sadrzaj i isti opseg (npr. pojam "covjek" i "umna zivotinja" ... ).

• Zamjeniti iii reclprocni iii istovrijedni iii ekvivalentni pojmovi. Takvi pojmovi imaju isti opseg, odnose se na isti predmet, a sadrZajno su razlicif (npr. pojmovi "4+6" i "3+7" odnose se na jadan te isti predmet, na broj 10).

• Razliciti pojmovi. Pojmovi razlicitoqa sadrZaja i razllcitoqa opsega nazivaju se razlicitim pojmovima (npr. pojam "knjiga" je razhcit ad pojma "covjek", a pojam "zec" od pojma "Iisica" ... ).

Promatra Ii se odnos sadrZaja i opsega pojma, moglo bi se zakljuciti da sadriaj i opseg pojrna stoje u obratno razmjernome odnosu: sto je pojmu veei sadriaj, to mu je manji opseg, i obratno, sto je pojmu manji sadrZai, to mu ie veei opseg_74

Pojmovi mogu biti visi i nizi, te siri i uzi. Po svome opsegu visi ie pojam ujedno i siri, jer obuhvaca vise predmeta, dok je nizi pojam istodobno i uzi pojam, jer obuhvaca man]e predmeta od op6enitijega pojma.

Veoma je siroka lepeza vrsta pojmova. Ne ulazeci u sire elaboriranje svih vrsta pojmava, spominju se samo one najvaZnije:75

• Pojmovi prema vrstama predmeta misli. Prerna vrstama predmeta rnisli postoje brojne vrste pojmova, kao na primjer: pojam za stvar, pojam za svojstvo, pojam za proces, pojam za nacin, pojam za odnos, pojmovi 0

71 Misl. se 0 predmetu misljenja, a ne samo 0 fizickom predmetu nego 0 predmetnim svojstvima, 0 predmetnim odnosima, 0 necern netjelesnom, 0 necern apstraktnom, odnosno 0 nekome predmelu misljenja ( ... ).

72 Cf. KOVAC, S.: Op. cit., p. 26

73 Ibidem.

74 Ibidem, p. 27.

75 0 lome poblize ct.: 1) PETROVIC, G.: op. cit., p. 27...!J7 i 2) KOVAC, S.: op. cit., p. 31-34.

99

fiziekim predmetima, pojmovi 0 pslhickim predmetima, pojmovi 0 idealnim predrnetirna, pojmovi 0 realnim predmetima, pojmovi 0 imaginarnim predmetima ( ... ).

• Individualni iii pojedinacni i klasni pojrnovi. Pojedinacnim iii individualnim pojmovima nazivaju se oni pojmovi u eiji doseg ulazi sarno jedan pojedinacnl predmet (npr. rijeka). Pojmovi eije podrue]e primjene iii doseg obunvaca skup u necernu slicnih pojedinacnih predmeta, nazivaju se klasnim iii razrednim (npr. grad).

• Kvantificirani i nekvantificirani pojmovi. Ako netko izricito misli na sve iii sarno na neke elanove klase 0 kojoj misli, onda je njegov pojam kvantificiran (npr. netko kaie 'lucki su gradovi mjesta svsrca drogom", a pri tome govori opcenito 0 luckim gradovima, pri cemu ne tvrdi da se u svim luckim gradovima sverca drogom ... ). Ako netko kaie da su "Iucki gradovi mjesta sverca drogom", a pri tome misli na klasu luckih gradova, ali ne misli izricito na citavu klasu luckih gradova, a niti se izricito oqranicava na dio te klase, onda se za takav pojam kaie da je nekvantificiran.

• Univerzalni i partikularni pojmovi. Ako netko kaie "svi lucki gradovi su mjesta sverca drogom", onda on misli na sve ctanove klase, pa se takav pojarn rnoze nazvati univerzalnim iii opcim iii zajednickim. U drugom slucaiu kada netko misli na neke clanove klase (npr. "neki lucki gradovi su mjesta sverca drogom"), onda se takav pojam rnoze nazvati partikularnim iii posebnim. Kada se 0 jed nom pojmu (npr. "grad") rnisli u eitavu njegovu opsegu ("svi gradovi"), kaie se da je pojam raspodijeljen iii di stribu iran. Ako se, medutim, rnisli samo na dio njegova opsega ("neki gradovi") kaze se da je pojam neraspodijeljen iii nedistribuiran.

• Pozitivni i negativni pojmovi. Pojmovi kojima se misli na prisutnost nekih svojstava, stanja, procesa iii odnosa nazivaju se pozitivnim pojmovima. Takvi su, na primjer, pojmovi: covjecnost, iskrenost, moralnost, jednakost, pravda, gostoljubljivost, obzirnost, Ijubav, obrazovanost ( ... ). Pozitivni se pojmovi izrazavaiu pozitivnim terminima koji ne sadrZe negativne prefikse. Ponekada se pozitivni pojmovi izraiavaju negativnim terminima (npr; nevrijeme, neprilika, nezgoda, nevolja). Negativnim pojmovima se nazivaju oni pojmovi koji negiraju neka svojstva, stanja, odnose, aktivnosti, kao sto su: nepravda, neiskrenost, amoralnost, necoviecnost, bezvoljnost, nejednakost, neobrazovanost ( ... ). Oblcno se negativni pojmovi izra.zavaju negativnim terminima, odnosno terminima koji kao svoj dio sadrZe negativne rijecce; u hrvatskom jeziku to su razni prefiksi (npr. ne, bez, a ... ). Ponekada se negativni pojmovi izraiavaju pozitivnim terminima (npr. oskudica, lijenost, nijem, slijep, gluh ... ).

• Jednostavni i slozeni pojmovi. Pojmovi ciji sadrza] ukljucuje samo jednu oznaku, ali takvu koja se ne maze dalje raselanjivati, nazivaju se jednostavnim, kao npr.: "plavo", "zuto", "bijelo", "slatko", "gorko", "siano" ( ... ). Za razliku od jednostavnih pojmova, pojmovi eiji sadrza] imaju vise nego jednu oznaku nazivaju se slozenim iii kompleksnim, kao npr.: "brucos", "trokut", "brod" ( ... ).

• Konkretni i apstraktni pojmovi. lako 0 tim pojmovima postoje razlicita misljenja, moglo bi se reci da su konkretni pojmovi oni pojmovi ciji se prosireni sadrze] misli, dok su apstraktni pojmovi oni eiji se uzi sadrZaj misli.

• Jasni i nejasni pojmovi. Jasnim se pojmovima nazivaju oni pojmovi kod kojih je poznat say njihov opseg. Pojmovi kod kojih je njihov opseg samo djelornicno poznat nazivaju se nejasnim.

• Razgovijetni i nerazgovijetnl pojmovi. Razgovijetnim se pojmovima nazivaju ani pojmovi kod kojih je tocno poznat njihov sadrZaj. Pojmovi kod kojih je poznat samo djelomicno njihov sadrZaj nazivaju se nerazgovijetnim. Obieno su razgovijetni pojmovi i jasni pojmovi, i obmuto: jasni su pojmovi obieno i razgovijetni. U slicnom su odnosu neiasni i nerazgovijetni pojmovi ( ... ).

• Homologicki i heterologicki pojmovi. Pojmovi a klasama koji sadrZe same sebe kao elan se nazivaju homologickim pojmovima. Tako, na primjer, svaki rjeenik sadrZi i rijee "rijee" i sama je definicija; klasa svih klasa i sama je klasa ( ... ). Pojam 0 klasi koja nije sama svoj clan naziva se heterologickim pojmom ( ... ).

• Kolektivni i nekolektivni pojmovi. Pojmovi kojima se misle cjeline sastavljene ad vsceq broja istovrsnih predmeta nazivaju se kolektivnim iii zbirnim, kao na primjer: "suma", "jato", 'rnomcad", "ekipa", "roj", "vojska" ( ... ). Pojmoyi koji nisu kolektivni, a takvih je mnogo vise nego kolektivnih, mogu se nazvati nekolektivnim iii nezbirnim, kao na primjer: "stablo", "plica", 'noqornetas'', "pcela", "vojnik", "student" ( ... ).

Osirn prethodno navedenih vrsta pojmova u literaturi se susrecu i brojne druge vrste pojmova, kao na primjer:76 ldenticni, ekvipolentni, superordinirani, subordinirani, interferiraju6i, koordinirani, kontradiktorni, dlsparantnl ( ... ), oprecni, ukrSteni, razdvojeni ( ... ).

2.3.2. Sud

o tome sto je sud postoje razlicita stajaliSta. Ne ulaze6i u te razlicitosti, eini se da je profesor Petrovic" primjereno definirao sud kao spoj pojmova kejlrn se nesto tvrdi iii ponce, odnosno da je sud misao kOja ima neku istinosnu vrijednost. Kada govori 0 sudu kao obliku uporabe pojmova, profesor Kovac78 tvrdi da je sud logicki oblik u kojem pojmovi ostvaruju svoj odnos prema predmetima, odnosno da je sud logicki oblik pornoeu kojega se misli neko stanje stvari, iii kojim se misli sto je s nekim predmetom.

Slicno tvrdnji da pojam nije isto sto i poirnanle, tako ni sud nije isto sto i sudenje. Sudenje je, zapravo, psihicki proces, a sud je rezultat toga process, odnosno sudenje je oblik iii vrsta misljenja, a sud je oblik iii vrsta misli. Neki su logicari umjesto izraza "sud" uveli izraze "stav" (eng!. "proposition", njem. "Satz") i "iskaz" (eng!. "statement", njem. "Aussage"), kako bi razgranicili

76 Ibidem.

77 Of. PETROVI6. G.: Op. cit., p. 4~. 78 Of. KOVAC, S.: Op. clt., p. 36.

100

101

pojmove "sud" i "sudenje". Medutim, nije od presudne vaznostl uporaba termina "sud", "stav" iii "iskaz", nego je vaino te izraze razlikovati ad izraza "sudenje", koji treba shvatiti kao psihicki proces ( ... ).

Analizorn predikacijske teorije suda, rnoze se ustvrditi da se svaki sud sastoji ad tri pojma, a to su: subjekt - misao 0 onome 0 cernu se nesto tvrdi, predikat - misaa a onome sto se 0 subjektu tvrdi i kopula (tj. glagol koji vsze subjekt i imenski predikat) - misao 0 vezi subjekta i predikata. To, zapravo, znaci da sud nije jednostavno veza pojmova kojom se nesto tvrdi, nego je to rnisao kojom se 0 necernu (subjektu) tvrdi nesto drugo (predikat) pornocu neceqa treeeg (kopule)."

U logici su poznate cetiri varijante predikacijske teorije suda, i to:80

1) Teorija supsumcije. Prema to] teoriji bit je svakoga suda u supsumiranju (tj. podvodenju) opsega subjekta pod predikat (npr. "Kit je sisavac"; tvrdnja: da je kit [edna vrsta sisavca i da je pojam "kit" vrsni pojam u odnosu na pojam "sisavac", a pojam "sisavac" rodni pojam u odnosu na pojam "kit" ... ).

2) Teorija identiteta po opsegu. Prema to] teoriji bit je svakoga suda identifikacija opsega subjekta i predikata (npr. "Svi kitovi su neki sisavci" ... ).

3) Teorija imanencije. Teorija prema kojoj je bit suda u imanentnosti (tj. bitnosti) sadrZaja predikata. SadrZaj u subjekta I)aziva se "teorijom imanencije predikata u subjektu" (npr. "Tigar je krvolocan", "Covje.~ je smrtan" ... ).

4) Teorija identiteta po sadri:aju. Teorija prirma kojoj je bit suda u identificiranju sadrZaja subjekta i predikata naziva se tearijom identiteta po sadrzalu (npr, "Trokut je trostrani geometrijski lik").

Osirn predikacijske tearije suda poznate su jOs dvije teorije: relacijska

teorija suda i egzistencijalna teorija suda. .

• Relacijska teorija suda. Ta je teorija slra i elasticnija od predikacijske, jer je relacija izmedu opsega i sadrzaja pojmova takoder jedna relacija. To se maze uoeiti na primjeru "Split je [uzno od Zagreba". To znaci da su "Split" i "Zagreb" clanovi oonosa, a "juzno ad" odnos iii relacija u kojoj ti clanovi stoje ( ... ).

• Egzistencijalna teorija suda. Prema toj teoriji. u svak?m ~.udu ~ost«?ji samo jedan pojam (subjekt) i bit je suda u pnznavarqu III ponca~ju egzistencije onoga sto se tim pojmom m.is~i.. Taka ~rimj~ric~ u. sudu "SvlJet postoji" subjekt je svijet, iii u sudu "N,flma vjestica" subiekt Je vJeStlca ( ... J.

Postoje brojne vrste sudova, a u nastavku se spominju samo najva.znije:81

• Sudovi prema strukturi. To su: 1) Relacijski sudovi. To su sudovi kojirna se nesto tvrdi 0 medusobnom odnosu (tj. relaeiji) dvaju iii vise predmeta. Clanovi relacije jesu predmeti 0 eijim se odnosima nesto tvrdi, a

79 Ct. PETROVIC, G.: Op. cit., p. 42. 60 Ibidem, p. 43--47.

61 Cf. 1) PETROVIC, G.: op. cit., p. 47-B3 i 2) KOVAC, S.: op. cit., p. 38-57.

102

.'1· .. .C'C .. '

.~. ":"

:: "

.~ i ,

t

odnosi u kojemu se Clanovi nalaze nazivaju se relacijom. Relacijski sudovi mogu biti dvoelani (npr. "Jasna je starija od Mire"), troclani (npr. "Sasa daje knjigu Darku"), eetveroclani (npr. "Sasa salje knjigu Darku po Albertu), itd., s obzirorn na broj elanova relacije. 2) Predikacijski sudovi. To su sudovi u kojima se uspostavlja odnos sadrZaja i opsega dvaju pojmova koji se nazivaju subjektom i predikatom. Takvi sudovi mogu biti atribucijski i klasni. 3) Egzistencijalni sud. Tim se sud om tvrdi egzistencija iii neegzistencija subjekta, odnosno tvrdi se iii ponce subjekt. Ima dvije glavne forme: subjekt postoji i subjekt ne postoji.

• Sudovi prema kvantiteti. Tri su temeljna suda: 1) Opei iii univerzalni sud. Sud koji beziznimno vrijedi za eijeli opseg posredujuce misli (pojma) u sudu naziva se opel iii univerzalni sud. Takav se sud izrice op6im iskazom, pa se rabe izrazi "svi", "svaki", "nijedan". Na primjer: "Svi psi jesu iivotinje", "Svi profesori su rastreseni". 2) Posebni iii partikularni sud. Posebni iii djelomicni, iii partikularni sud je takav sud koji vrijedi sam a za dio opsega posreduiuce misli (pojma) u sudu. IzraZava se posebnim, dielornicnirn iskazom, koji najcesce sadrii izraz "neki", "neke". Na primjer "Neki su Ijudi profesori", "Neki su udibenici nezanimljivi, dosadni", "Neke su zene agresivne". 3) Pojedinacni iii singularni sud. To je sud u kojem se pojmom - subjektom misli jedan pojedinacni predmet. To je, zapravo, podvrsta op6eg suda, jer se u takvim sudovima uvijek misli citav opseg subjekta, Na primjer: "Franjo je covjek", "Ucka je plan ina iznad Opatije". 4) Generalni sud. Takvi se sudovi najcesee misle univerzalno, ali se mogu misliti i partikularno. Univerzalni i partikul~rni su sudovi kvantlficiranl, a generalni su sudovi nekvantificirani. f:>Ja primjer: "Covjek je smrtan", "Pas je iivotinja".

• Sudovi prema kvaliteti. To su: 1) Potvrdni iii jasni, iii afirmativni sud. To je takav sud kojim se misli (pojmovi) u sudu medusobno spajaju. Izrice se potvrdnim iii jasnim iskazom, koji cesto sadrii izraz "jest", iii "jesu", odnosno "su". Na primjer: "Svi psi jesu iivotinje", iii "Svi su psi zivotinje", "Svi profesori su rastreseni". 2) Nijeeni iii negativni sud. To je takav sud kojim se misli (pojmovi) u sudu medusobno odvajaju. Takav se sud izrice nijecnim iskazom, a sadrZi izraz nijeka: "nije" iii "nisu". Na primjer: "Nijedan pas nije profesor", "Neke ptiee nisu pjevice". U sudove prema kvaliteti (iii kakvoei) cesto se ubrajaju beskrajni (iii beskonacni) sudovi. To su sudovi s afirmativnom kopulom i negativnim predikatom, kao na primjer: 'Dusa je nesmrtna", "Zlocinci su nepopravljivi", "lailjivci su nepouzdani".

• Kombinirani sudovi prema kvantiteti i kvaliteti. Takvi sudovi mogu biti: 1) Univerzalno-afirmativni sud, kada je po kvantiteti univerzalan, a po kvaliteti afirmativan; na primjer: "Svi profesori su rastreseni. 2) Partikularno-afirmativni sud, kada je po kvantiteti partikularan, a po kvaliteti afirmativan, na primjer: "Neki romani su dosadni". 3) Univerzalno-negativan sud, kada je po kvantiteti univerzalan, a po kvaliteti negativan; na primjer:

"Nijedna macka nije pas", 4) Partikularno-nega~ivan sud, kada je po kvantiteti paritkularan, a po kvaliteti negativan; na primjer: "Neke ptice nisu pjevice".

• Sudovi prema modalitetu. Neprijeporna je cinjenica da svaki sud nema jednaku objektivnu vrijednost, nije u istoj mjeri siguran, odnosno zaiarncen, pa se sukladno tome stupanj vrijednosti nekoga suda naziva

103

modatitetom suda, Glavne su tri vrste takvih sudova: 1) Problematicki sud. To je takav sud koji vrijedi samo kao moguci sud i njegova je vrijednost oslabljena; on, zapravo, i ne sadrii pravu tvrdnju, nega samo rnoqucnost tvrdnje. Tim se sudovima. dakle, odreduje veza izmedu subjekta i predikata samo kao rnoqucnost iii vjerojatnoCa. Na prirnler: "Sasa je moida najpoznatiji mladi fiziear", "Darko je vjerojatno u Milanu". 2) Asertoricki iii potvrdni sud. To je sud koji iskazuje tvrdbeni, odnosno istiniti odnos izmedu subjekta i predikata; on u punom smislu sadrZi neku tvrdnju. Na primjer: "Svi su profesori rastreseni", "Snijeg pada", "Darko je na fakultetu najbolji informaticar", ali same na asnovi istinitih dokaza. 3) Apodikticki iii nepobitni, iii neprijeporan sud. To je takav sud koji nuzno vrijedi. On je ne samo istinit nego i nuino istinit, odnosno on sadrfi ne samo tvrdnju 0 nekome stvarnome stanju nego i tvrdnju da nije mogu6e drukcije stvarno stanje. Na primjer: "Sve zivo mora umrijeti'·. 'Zbroj kutova u trokutu iznosi 180°".

• Sudovi prema odnosu iii relaciji. Tri su vrste takvih sudova: 1) Kategoricki sud. To je takav sud kod kojega su izravno povezani subjekt i predikat, ali bez ikakvog uvjetovanja njihovog odnosa. Na primjer: "Tigar je krvoloean", "Kit je sisavac." 2} Hipoteticki iii pretpostavljeni, iii implikativni sud. Sudovi kod kojih je odnos izmedu subjekta i predikata neclrn uvjetovan naziva se hlpotetickirn. Na primjer: "Ako je sunce jako, zrak je . topao" , "Ako studenti marljivo studiraju, nastavnici su zadovoljni". 3) Disjunktivni iii rastavni sud. To su takvi sudovi kod kojih se sastavni sudovi medusobno iskljucuju, ali se i medusobno nadopunjavaju: oni, zapravo, kao dijelovi cine cjelinu unutar ko]e lezi istina. Na primjer: "Opatija iii Dubrovnik se nalaze ispod Ucken• Disjunktivni sud maze imati i vise od dva sastavna suda, kao na primjer: ''Voda je iii u tskucem iii u krutom iii u plinovitom stanju", pri cemu istinitost jednoga suda iskljucuje istinitost druga dva ( ... ).92

U elaboriranju problematike "suda". odnosno "sudova", zanimljivo je da po svojem obliku sudovi moraju zadovoljiti neka temeljna nacela, kao sto su na primjer:83

• Nacelo neprotuslovlja iii neproturjecja (kontradikcija). Za neke sudove vrijedi nacelo prema kojemu nijednoj stvari ne pripada obiljezje koje joj protuslovi. To se nacelo izrice ovako: nemoguce je da isto istodobno i u istome smislu pripada i ne pripada istome. Na primjer: "Bjelancevlne su neorganske tvari".

• Nacelo dostatnoga razloga. Bit je suda u tome da prsdocava neko objektivno stanje, predmeta, stvari, tvari, neku istinu, odnosno da ima objektivnu vrijednost. Bez dostatnog razloga ne bi se mogla prihvatiti tvrdnja da je neki sud valjan i istinit, pa se iz toga izvodi naeelo dostatnoga razloga: svaki sud koji objektivno vrijedi, ima svoj dostatan razlog. Na primjer:

"Neki je papir obojen".

82 Osim navedenih vrsta sudova. postoje i sudovt prema slozenostl: konjunKtivni sud, binegativni sud, a kada se analiziraju odnosl rnedu sudovima, oni mogu biti: kontrarni iii suprotni, kontradiKtorni iii proturjeeni, subaltemiraju6i i subaltemalivni, supkontrarni iii podsuprotni ( ... ) - o tome cr. Ibidem.

83 CF. KOVAC, S.: op. cit., p. 51.

104

• Nacelo iskljucenoga srednjega (trecega). Bit je toga naeela da nema nikakve srednje rnoquenostl: iii je jedno iii [e drugo, a nikako oboje iii nesto sto nije ni jedno ni drugo. Iz toga se izvodi naceto iskljueenoga treceqa: izmedu onoga sto medusobno protuslovi nema nicega srednjega (trecega), odnosno da izmedu dvije protuslovne misli nema nieega tre6ega. Na primjer: "Neki je papir obojen" ( ... ).

2.3.3. Definicija

Da bi se shvatila definicija. potrebno je prisjetiti se znacenia pojma: pojam je misao 0 biti predmeta, a u to] se misli rnoze razlikavati sadrZaj i opseg. SadrZaj je misao 0 bitnim svojstvima predmeta, a opseg misao 0 vrstama i podvrstama predmeta. odnosno sadrZaj je skup bitnih oznaka pojrna, a opseg je skup nizih pojmova koji su obuhva6eni nekim visim pojmom. Pojmovi se oznacave]u i izraiavaju pomocu njeei, najces6e pomocu jedne rijeei ( ... ).

Definicija (lat. "definitus" - ocreden, razgovijetan, jasan) znacl odredivanje jednog pojma po njegovim svojstvima da bi bio jasan. razqovqetan i odreden. Definicijom se postde to da se definirani pojam ne mijesa s drugim poimovirna, te da se jasno i nedvosmisleno od njih rnoze razlikovati. Sukladno tome moglo bi se reei da je definicija sud kojim se nedvosmisleno odreduje sadriaj jednoga pojma. Na primjer: Sudom "Paralelogram je cetverokut kojemu su nasuprotne stranice paralelne" nedvosmisleno je definiran sadriaj pojma "paralelogram".e4

U definiciji treba razlikovati pojam koji sa u definiciji definira (Iat. "definiendum") i detiniraluci pojam, odnosno pojam kojim se definira (Iat. "definiens"), Tako, na primjer, u definiciji "Brucos je student prve godine" definiendum je "brucos", a definiens je "student prve godine" ( ... ). Osim ovoga navedenoga pravila. logieari navode vise pravila definirania, a od kojih se spominju samo najvainija:85

• Definicija treba biti primjerena, odnosno adekvatna pojmu koji se definira. Prema tome pravilu deiinicija ne smije po opsegu biti ni sira ni uza od pojma koji se definira, nego oni moraju biti zamjeniti (reciprocni). Sukladno tome, definicija koja nije ni presiroka ni preuska, odnosno definicija eiji deiiniens ima isf opseg kao i definiendum, naziva se primjerenom iii adekvatnom. Da bi definicija bila valjana, ona mora biti adekvatna.

• Definicija treba biti jasna. Ne smije se neki pojam definirati pomocu nejasnoga, dvosmislenoga iii neodredenoga pojma. Pojmovi pornocu kojih definira, moraju biti sami po sebi jasni iii vee ranije definirani. Definicija ie valjana sarno ako su pojmovi od kojih se sastoji definiens jasniji nego sto je definiendum. Pre rna tome, svaka definicija treba u cijelosti biti jasna.

• Definicija~ treba sadrZavati samo bitna obiljezja koja pripadaju pojmu koji se definira. To zapravo znaci da valjana definicija mora biti akuratna, odnosno da mora sadrzavati samo bitne oznake po kojima se

84 Cf. PETROVIC, G.: op. cit., p. 121.

85 0 tome ct.: 1) PETROVIC, G.: Op. cit., p. 124 i 2) KOVAC, S.: op, cit, p. 153.

105

sacrze] nekoga pojma razlikuje od sadrZaja drugih pojmova. iii: definicija ne smije biti preobilna.

• Definicija ne smije biti kruzna, odnosno cirkularna. To u stvari znact da se definicija ne smije definirati u krugu. Ne moze se definirati__iedan pojam pomocu drugoga koji ie definiran pomocu onaga prvoqa, NIJe, na primjer, primjerena definicija: "Racunanje je postupak racunanja",

• Definicija ne bi trebala biti nijecn~, od~.osno negativna, U d.~finic.iji se mora utvrditi ana &0 jest, a ne ana sto nlJe. Ona treba odrediti koja obiljezja cine a ne kola obiljezja ne cine nekipojam. Taka primjerice nsce biti dobra defini~ija "Latinski nije zivi jezik", iii "Covjek je zivo bice koje nije ni zivotinja ni biljka". To pravilo treba relativizirati. Nai~e, a~o je pojarn negatiyan, prirodno je da i definicija bude nsqativna, To znacl da ruje pogresno neqanvno definirati pojmove kao: "nespretnost", "nijemost", "neznanje", "nesposobnost", "nezavisnost" ( ... ). Na primjer: "Nijemost je nedostatak govora", "~eznanje ie nedostatak znanja", "Slijepost je nedostatak vida" (, .. ). Moglo bi se stoga zakljuciti da pozitivne pojmove ne treba definirati negativno.

• Definicija se ne smije sluziti slikama. Silkovite se definicije ne mogu smatrati definicijom. Na primjer: "Tko se potpisuje palcem, ta] upravlja sakorn", "Birokracija je bubreg u radnlckom (s)loju", "Pozadina. c~rste ruke, j~ .. rneka stollca''. Premda se radi a duhovitim izrekama, to nisu pnrrqerene definlcije,

Treba nastojati da se svi pojmovi definiraju po svim pravilima. To [e, medutim, nemoguCe. Posebno se ne mogu definirati naiopcenitiji pojmovi jer . nemaju vise rodni pojam (npr. "odnos", "bivstvovanje"). Isto se tako ne mogu definirati pojmovi koji nemaju vrsnu razliku (npr. "garko", "siano", "plavo",

"crveno").·

Kada se neki pojmovi ne mogu tocno definirati (to su tzv. geneticke, implicitne i ostenzivne "definlcile"). treba to uclruti ~omocni!'1 p'os~~pci.m.a k~ii djelomicno zamjenjuju definiciju. To su POStUPCI: deskrlpclJe lit oplslvanJ~ (kada se nabrajanjem oznaka nekoga P?jma ne odr,;ujuje nji~ov me~~s?bnl ad nos i rang) i distinkcije iii raznkovanja (kada se jedan pojarn objasnjava tako da se uputi na neki srodan pojam ida se upozori na razliku medu njima).

Na pitanje: je Ii predmet definicije stvar, pojam iii rijec, od.go.~or je vrlo kompliciran. Najjednostavniji je odgovor da se prema real~st~~kom shvacaniu definicijom odreduje bit p~edm~ta, prema koncep!ual~st!~kom shvacaniu njome se odreduje sadrza] popna, a prema nommahstlckom

snvacaniu - znacenie rijeci.86

U literaturi a logici postoje brojne vrste definicija, a ad kojih se spominje njih sarno nekotiko:"

• Deskriptivnom (tj. oplsnorn), povijesnom iii leksickom (tj. rjecnickam) naziva se definicija kojom se tezi rasclan~ti sadrZaj [ednoq pojma u srnislu misljenja odredenog broja Iju~~, ?dnosno kotom se na~ole r~Jasnttl ana znacenia koja stvarno irna neka rqec u znanstvenom, ~df!1'n1stratl~n?~, knjizevnom, umjetnickom iii nekom drugom jeziku. Desknptlvna deftnieija

rnoze biti istinita iii neistinita.

86 0 tome poblize ct. PETROVIC, G.: op. cit .. p. 122. 87 Ibidem, p. 123.

106

• Preskriptivnom (tj. propisuiucorn), legislativnom (ti. zakonodavnom) iii stipulativnom (ti. pogodbenom) naziva se definicija kojom se odreduje sadrze] i kojirn treba misliti neki pojam, odnosno u kojem znaceruu treba uporabiti neku rijec, a po strani se ostavlja pitanje rabi Ii netko tu rijec u tom znaceo]u, odnosno misli Ii netko taj pojam u tom smislu i jesu Ii dosegom taka shva~eno~ pojrna obuhvaceni svi oni predmeti koji obicno doticnorn rijecju oznacavaJu .

• "Verba Ina" i "ostenzivna" definicija. Cesto puta neki logieari dijele sve definicije na "verbalne" i "ostenzivne", Verbalna je takva definicija koja je izrazena samo rijecima. Ostenzivna (tj. pokazna) je svaka definicija koja ukljucuje pokazivanje predmeta. Objasnjavanje i pokazivanje pojmova, odnosno predmeta ne bi trebalo nazivati definiciiom, Ali, pojmove koji se ne mogu definirati treba ostenzivno objasniti.

• "Esencijalna" i "geneticka" definicija. Esencijalna je takva definicija kojorn se odreduje bit neke stvari. Tako bi primjerice "esencijalna" definicija bila ona po kojoj je kruznlca geometrijsko mjesto svih tocaka jednako udaljenih ad jedne toeke, iii. primjer za esencijalnu definiciju pojma: pojam je misao 0 biti predrneta, Geneticka je takva definicija kojom se opisuje nastanak neke stvari, pojave iii pojma. Prema "genetickoj" definiciji kruzruca nastaje kada se jedna tocka krece u istorn smjeru na neprestano istoj udaljenosti oko neke druge tocke. IIi, primjer za geneticku definiciju pojma: valjan zakhucak nastaje valjanim zakljucivanjem. U primjeni metodologije i tehnologije znanstvenog istraiivanja proucavan]e geneze i proucavanie biti uvijek je tijesno povezano. Medutim, geneza nije bit, a ni opis geneze definicija, pa je sukladno tome tzv. "qeneticka definicija" samo korisno pornocno sredstvo iIi nadomjestak za definiciju. Ali je zato svaka definicija esencijalna.

• Eksplicitna i implicitna definicija. Eksplicitna definicija je takva definicija kojom se eksplicitno (tj. jasno, izricito, izrijekom, ocigledno, potpuno proturnaceno) odreduje sadriaj pojma. Implicitna (od latinske rijeci "implicare" u znaceniu: prlpojiti, sadrzavati u sebi, obuhvacati, ukljucivati, podrazumijevati, presutno, indirektno) definicija je takva definicija kojom se sadrza] poirna razjasnjuje uporaborn toga pojrna u sudu iii nizu sudova. "Implicitne definicije" su cesto potrebne u znanstvenom istraiivanju, posebice kod onih najvisih pojmova koji se ne mogu drugacije definirati. Kako "implicitna definicija" ne zadovoljava stroga pravila definicija, primjerenije je govoriti a implicitnom, lndirektnorn iii djelomicnom objasrueniu sadriaja pojma ( ... ).

107

2.3.4. Divizija (razdioba)

Definicijom se odreduje sadrZaj pojma. Svaki pojam osim sadriaja ima i opseg. Opseg pojrna odreduje se divizijom iii razdloborn." Logicki postupak kojim se odreduje opseg nekoga pojma naziva se divizija (Iat. "divisio") iii razdioba. U svakoj se diviziji (tj. razdiobi) razlikuju tri elementa: 1) Pojam opsega koji se utvrduje divizijom iii razdiobna cjelina (lat. totum divisionis). 2) StaialiSte iii princip iii razdiobni temelj (Iat. fundamentum divisionis) po kojemu se neki pojam dijeli. 3) Razdiobni clanovi (Iat. membra divisionis), odnosno niii pojmovi koji ulaze u opseg nekoga pojrna, a dobiju se dijeljenjem toga poima po odredenom principu.

Kod provodenja postupka divizjje, odnosno razdiobe potrebno je pridrZavati se triju temeljnih pravila:

1) Diviziia, odnosno razdioba mora biti primjerena (Ii. adekvatna).

Razdioba ne smije biti ni presiroka, a ni preuska. To, zapravo, znaci da ukupan opseg razdiobnih clanova mora biti jednak opsegu razdiobne cjeline.

2) Razdioba (ti. divizija) mora biti jedinstvena, odnosno dosljedna.

To, uistinu, znaci da se cjelokupna razdioba mora provesti prema istome razdiobnome temelju. U istoj razdiobi ne mogu se nalaziti elanovi dobiveni prerna razlicitim razdiobnim temeljima. Razdioba koja je provedena po jednom principu i eiji se clanovi medusobno iskljucuju (tj. nemaju ni dietornicno zajednicki opseg) naziva se jedinstvenom. Kada razdioba nije provedena po jed nome principu i eiji se clanovi medusobno ne iskljucuju, takva se divizija naziva nejedinstvenom, zbrkanom iii konfuznom.

3) Razdioba (t;. divizija) mora biti postupna. Vise razdioba kojima se pojam dijeli na svoje najblize vrste, a ove na svoje izravne vrste, pri cernu sa ne preskacu pojedine divizije naziva se postupna, dok bi razdioba u kojoj taj zahtjev ne bi bio zadovoljen bila nepostupna. Tako se primjerice znanost prvo dijeli na znanstvena podrucja, a znanstvena podrucja na odgovaraju6a znanstvena polja, koja se dalje dijele na odgovaraju6e znanstvene grane, itd.

Najvainije vrste divizija jesu: 1) Divizije prema broju clanova. Broj clanova razdiobe rnoze biti razllclt, Prema broju clanova razdiobe mogu se razlikovati: dvodioba iii dihotomija, trodioba iii trihotomija, cetverodloba iii tetratomija, petodioba iii pentatomija ( ... ). 2) Paralelne divizije iii kodivizije. Pojam se rnoze podijeliti po slofenostl na jednostavne i slozene, po [asnoci na jasne i nejasne, po razgovijetnosti na razgovijetne i nerazgovijetne ( ... ). Takve razdiobe kojima sa ista razdiobna cjelina dijeli prema razlicitlm principima tako da sa od nje dobivaju razlieiti elanovi razdiobe nazivaju se paralelne divizije (razdiobe) iii kodivizije. 3) Subdivizija iii podrazdioba, iii poddioba. Pojmovi "razdiobna cjelina" i "clan razdiobe" nisu apsolutni. Razdioba pojma koji je sam clan neke razdiobe naziva se podrazdiobom iii poddiobom iii subdivizijom u odnosu na tu prvu razdiobu. To znaci da se subdivizijom dobiveni clanovi razdiobe mogu dalje dijeliti novom razdiobom, koia ce U odnosu na onu poeetnu biti subsubdivizija, potpodrazdioba, potpoddioba, iii, pojednostavljeno, druga subdivizija. Na prirnjer: sva se ziva

88 Cf.: 1) PETROVIC, G.: op. cit., p. 127-131 i 2) KOVAC, S.: op. cit., p. 154-156.

108

olea mogu podijeliti na zivotinje i biJjke. a svaki od ta dva elana razdiobe rnoze se dalje dijeliti na brojne vrste i podvrste ( ... ).

2.3.5. Distinkcija (razlikovanje)

Distin~cija (Ia~ .• "~istinctio" = razlikovanje, razlika, odvajanje) je postupak. koitrn s~ ~bjasnjava razlika medu pcjrnovima. To se cini tako da se [edan pc:»am ur:'ucuje na neki srodan pojam, a zatim se upozori na razliku m~du. ~Jlma '. !r~ se postupkom obavlja pojmovno odvajanje, razdvajanje pojedlnlh ~blljezja p~edmeta, pajave .iIi bica: to je proces razgovijetnog sa.gl~davanja odnosa rzmedu predmeta I pojmova kaji vodi jasnoj spoznaji. Na pnrruer: "Sarkazam je slican ironiji, ali je zesei i bezobzirniji".

. U logici distinkcija rnoze biti:89 1) Brojcana iii numerleka: ako se jedn.~ki ~r~d~eti razlikuju po broju koliko ih ima. 2) Realna (lj. swarna). 3) LO~I.~ka III rmsaona; ako se u jed~om konkretnom predmetu razlikuju njihove razlicite strane. 4) Formalna, ako Je provedena radi neke misaone analize iii temeljena na nevai:nim osobinama.

. . U znanstye.no~. istrai:i~anju posebno je vazno razlikovanje pojmova.

Prn:njeren?m distinkcilom pojrnova stvara se solidan temelj za rasprave obllkovanie re~ultata. istraiivanja, pisanje kvalitetnih djela. Samo s~ pnrnjererurn razlikovanjem pojava i procesa mogu kvalitativno i kvantitativno uoc~vati njihovi odnosi i njihove veze, Izreka glas;: "Tko dobra razlikuje, dobra poucava."

2.3.6. Deskripcija (opis)

Deskripcija (Ia~. "descr~berell :- opisati) je opis, opisivanje, ocrtavanje neko~ .pre~.meta, pOJ~a,. pojave, tljeka dogadanja ( ... ), ali najeesce bez pok.usaja njihova tu~acenja. U postupku deskripcije najces6e se nabrajaju svoj~tva n~koga pOlma,. ali se ne odreduje medusobni odnos i rangiranje ~akvr~ s~ojsta~a. De~krrpC::.ija se primj~nj.uje u pocstno] fazi znanstvenog Istrazrv~nja~. a rma ve~u yrrjednost ako je jednostavno opisivanje pavezano s obrazlozenJ,lma. 0 uoce.nrm. va.znij~m obiljezjima opisivanih cinjenica, pojava, procesa, nJrhovlh zakonitosti, uzrocnih veza i odnosa.

U znanstvenoistraiivackom radu opisivanju pojava, podataka, dogadaja, pr~d~eta, pro~esa treba posvetiti posebnu pozornost, jer cesto od pnmJ~renog O'pIS~. (de~kripcije) avise sve druge bitne faze istrazivaoja. Neprrj~por~a Je ClnJ~nl~a da postoji izravna korelacija izmedu stupnja (ne)!c:>cn~~tr, . (ne)?bJektlvnosti, (ne)konzistentnosti, definicija, sudova, klasrfrkacl!a, mJe~enJa •• eks~erim~na.ta, o~jasnjenja, uopcavarna, predvidanja, ko~t!ole. I stupnja. ~ocn~stl, oble~rvnostl ( ... ) deskripcije. Samo objektivno oprsivarus moze biti vallano. Objektivnost se maze provjeriti tako da vise osc:>ba (znanstv~ni~~~ istr~iv':lca) opisuje istu pojavu iIi proces. Znanstveni je opts samo onaj kOJI je objektivan, sustavan, precizan, logiean ( ... ).

I

t

{

I

89 Natuknica Distinkclja. Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, MCMLXVIll. Svezak 2. p. 102.

109

Prema Sesicu90 temeljni eilj znanstvenoga istraiivanja jeste deskripcija iii opis predmeta i pojava koji se istraiuju. Znanstveni opis predmeta iii pojava utoliko je spoznajno vredniji ukoliko je objektivniji, detaljniji, svestraniji i potpuniji. Kvalitetan opis pojava koje se istraiuju izravno upucuis lstrafivaca u pravcu postavljanja visih znanstvenih ciljeva, a prije svega, u pravcu postavIjanja osnovnih hipoteza i objasnjenj~ pojav~ ~?je se istraiuju. Jed~osta~~~ opisivanje stvari i pojava onako kako IzgledaJu III kako su se dogad~!, razvlJal~ nije primjereno znanstvenoj deskripciji, jer je za znanost vaino utvrdif uzroke I posljedice takvih stvari i pojava, kako bi se na osnovi takvih rezultata mogle odrediti znanstvene cinjenice, zakljucct, zakoni, teorije ( ... ).

2.3.7. Eksplanacija (objasnjenje)

Dok deskripcija (opis) odgovara na pitanje "Kako?" eksplanacija (objasnjenje) odgovara na pitanje "Zasto?". Naime, .?o.~ je deskripcija (op~s) postupak kojim se opisuje izgled nekoga predmeta I!~ tllek nekoqa doqadaja, eksplanacija (objasnjenje) je logicki po stupak kojirn se nesto (predmet, pojava, dogadaj, einjenica) dovodi u vezi s necirn drugim (t]. drugim predmetom, pojavom, dogadajem, einjenicom), a sto je bitna pretpostavka

njegove eqzlstenciie."

Kod svake eksplanacije treba razlikovati eksplanandum i eksplanans, a u ovome posljednjem i antecedentne okolnosti i opee zakone. Eksplanandum je pojava koju treba objasniti (tj. p.redmet objasnjenia), a registrira se opisom. Eksplanans je skup zako~a I okolno:tl na. k?J~ se upucuje kao na dovoljan uviet za nastanak _P0Jave .(o~o sto objas~java, sredstvo oblasnienia). Antecedentnim okolnostlma naziveju se okolnosti pod kojima se pojava zbila, a opelm zakonima zakoni po kojima se pojava zbila, zakoni eije djelovanje u datim okolnostima mora irnati za posljedicu navedenu

pojavu.

Adekvatnom eksplanacijom naziva se ona eiji eksplanans stvarno obiasnlava svoj eksplanandum, a treba zadovoljiti dva temeljna uvjeta:92

1) Eksplanans treba biti dovoljan za objasnjenj~ eksplan~n?uma. To znacl da sudovi kojima se opisuje eksplanandum trebeju proizlaziti IZ sudova kojima se izraZava eksplanans.

2) Eksplanans treba biti realan, a to znael da sudovi koji izraZavaju eksplanans trebaju biti istiniti.

Najvainije vrste eksplanacije jesu:S3

• Eksplanacija cinjenica. Objasniti se rnoqu pojedinac~e ci~je~.i~e (npr. zasto zivin termometar brzo uronjen u vrucu vo~uvpoka..:uje da Je ZIVIn stu pac u cjevcicl najprije pao, a onda brzo porastao) I ettav mz medusobno

90 Cf. SESIC, e.: Opsta metodologija, "Naucna knjiga", Beograd, 1980., p. SO. 91 cr. PETROVIC, G.: op. cit., p. 179.

92 Ibidem.

93 Ibidem, p. 180.

110

povezanih cinjenica (npr. zasto se cjelokupno hrvatsko gospodarstvo sporo razvijalo u razdoblju od 1945. do 1995. godine).

, ~ .. ~ksplan.~cija zak~na. ~bjasniti neki zakon znac! navesti neki drugi, opcen.ltlJI zakon 1.11 zakone IZ kojih se ovaj rnoze izvesti. Na primjer: Keplerovi zak~nl .? kretaniu planeta mogu se izvesti iz Newtonova (Njutn) zakona gravltaclje.

• Uzrocna iii kauzalna eksplanacija. Ako su opel zakoni koji ulaze u sastav eksplanansa tzv. kauzalni zakoni, zakoni koji utvrduju uzrocnu povezanost medu pojavama nazivaju se kauzalnim iii uzrocnirn,

• Statisticka eksplanacija. Eksplanacija je statisticka ako su ope zakoni u sastavu eksplanansa statistickl.

• Teleolo~ka eksplanacija. Kada se objasnjenje neke pojave dovede u vezu s nekom svrhom i ciljem naziva se teleoloskorn eksplanacijom.

• Funkcionalna eksplanacija. Objasniti neku pojavu funkcionalno znaci otkriti kakvu potrebu sustava zadovoljava dotiena pojava, odnosnq pridonosi Ii ta pojava [aeaniu, slabljenju iii je pak neutralna U odnosu na sustav.

. •• Strukturalna .~.ksplanaci~a. Neka je polava objasnjena ako je srnjestena u odreden sm sustav (tj. strukturu) kome ce naci svoje mjesto u odnosu na druge pojave, a to znaci da je njeno ponasanie odredeno rasporedom temeljnih struktura, a ne njenom vlastitom prirodom.

2.3.8. Znanstveni problem

Temeljni je zadatak znanstvenog istraiivanja rjesavanie aktualnih problema~ ~ t~ ~u,. zaprav~, teorijska ~(ili prakticna pitanja koja zahtijevaju odqovarajuca rjeserua. Svakl problem nlJe znanstveni problem, a ni problem istraZivanja. Problem lstrazlvanja je samo onaj problem koji se ne moze rijesiti uceniem i studiranjem, vee je potrebno provesti znanstveno istraZivanje da bi se doslo do novih znanstvenih spoznaja. Sukladno tome, znanstveni je problem neka cinjenica iii pojava koja je za istrafivaca iznenadenje, neshvat~.iva, nernoquca, nepoznata, koja proturjeci postojecirn teorijama i raspolozivorn znarqu, pretpostavkama iii ooekivarqirna i koja ponce na razmisljanje trazeci odgovor, objasnjenje iii rjesenje ( ... }.94

2.3.9. Predmet znanstvenog istraiivanja

v I~ko iz~~du problema istraZivanja i predmeta istrazivanja postoji cvrsta interakciiska sprega, oni S9 ipak u biti razlikuju. Problem je bitan element znanstvenog istraiivanja i on je motiv istraiivanja. Iz problema istrazivanja odnosno znanstvenog problema definira se predmet istrazivanja, a iz znanstvenog problema i predmeta znanstvenog istrazivanja postavlja se hipoteza koju treba dokazati iii opovrgnuti. To zapravo znaci da primjerenost hipoteze (npr. radne iii znanstvene hipoteze) najizravnije ovisi 0 konzistentnosti, odnosno znanstvenoj utemeljenosti problema istraiivanja, ali istodobno 0 znanstvenoj ulemeljenosti postavljene

94 0 tome opsimije ct. infra tocku 5.1. UOCavanje znanstvenoq problema i njegova formulacija.

111

hipoteze i determiniranog problema istraiivanja najizravnije ovisi i primjerenost predmeta istraiivanja.

U znanstvenom istrazivanju prirodan je i logican tijek: prvo, determinirati znanstveni problem istraiivanja, drugo, iz takvoga problema istraiivanja definirati predmet znanstvenog istraziyanja i treCe, na osnovi najbitnijih elemenata znanstvenog problema i predmeta znanstvenog istraiivanja postavltl primjerenu hipotezu. Takav bi redoslijed trebali redovito primjenjivati mladi i neiskusni znanstvenici i istraiivaci, a ponekada i oni iskusniji i malo stariji, posebice ako se istraiivanje odnosi na slozenu tematiku koja zahtijeva fundamentalna istraiivanja, kao i vlsedisciplinarna istraiivanja (npr, multidiscipliname). Iskusni znanstvenici mogu taj redoslijed potpuno obrnuti: mogu prvo postaviti radnu hipotezu (rnozda cak i znanstvenu hipotezu), zatim definirati problem istraiivanja, pa tek onda determinirati znanstveni problem. Isto tako, rnoquce je prvo postaviti predmet istraiivanja, zatim determinirati znanstveni problem i na osnovi njih postaviti odgovaraju6u hipotezu.

Bez obzira na redoslijed determiniranja i formuliranja znanstvenog problema, znanstvenog predmeta i znanstvene hipoteze u znanstvenom istraiivanju, dokazivanjem iii opovrgavanjem postavljene hipoteze rjesava se znanstveni problem i predmet istraiivanja i obrnuto, rjesavanjem znanstvenog problema ostvaruje se predmet istraiivanja, dokazuje iii opovrgava postavljena hipoteza, ali to samo ako postoji konzistentna korelacija izmedu znanstvenog problema, predmeta istraiivanja i postavljene hipoteze, te ako su problem i predmet istraiivanja i hipoteza znanstveno utemeljeno determinirani.

Predmet znanstvenog istraziyanja mogu biti stvari, pojave, odnosl, priroda, drustvo, ponasanie, stavovi, misljenja, interesi itd. U svakom znanstvenom podruelu, polju, grani i ogranku znanosti moze se definirati gotovo bezbroj predmeta istraiivanja, ovisno 0 aktualnim problemima i ciljevima lstrafivanja, te brojnim drugim ciniteljima: prirodnim, drustvenim, politickim, gospodarskim itd. Tako, na primjer, u prometnim znanostima, aktualni problem istraiivanja predstavlja zastarjela i nefunkcionalna zeljeznicka infrastruktura kOja je oqranicavajucl cinitelj razvoja nacionalnog gospodarstva,

prometa, posebice zeljeznickoga i luekoqa prometa ( ), a implicira brojne

negativne posljedice: gospodarske, drustvene, Ijudske ( ) te izravno utjece na

povecaoie prometnih nezgoda, poginulih i invalidnih osoba, aktivnih sudionika u zeljeznickom prometu, Iz tako slozenoq problema istraiivanja mogu se definirati brojni predmeti istraiivanja, kao npr.: istraiiti opravdanost modernizacije ilili izgradnje zeljeznicke pruge Rijeka - Zagreb; istraziti utjecaj brze zeljeznicke pruge Rijeka - Zagreb na razvoj rijecke luke; istraziti znacerue brze zeljeznicke pruge Rijeka - Zagreb - hrvatsko-madarska granica u prometnom povezivanju Jadrana s Podunavljem ( ... ).

Sa stajaliSta dijalekticko-materijalisticke log ike objektivno postoji predmet kao jedinstvo stvari s njenim pojavama, osobinama i odnosima i proces kao promjena razvoja stvari kroz promjenu osobina, odnosa i stvari, Stvarni predmeti znanstvenog istraiivanja ne mogu postojati izvan prostora i vremena. Svaki je predmet, zapravo, odreden materijalni sadrZaj u odredenom obliku, odnosu, kretanju i razvoju. Stvar je relativno konstantan materijalni sadrZaj odredenog oblika, relativno konstantne strukture i relatlvno

112

,

f. ~

.. ~

. ~~

samostalnog postojanja. U tom kontekstu stvar je svaki pojedini predmet i pojedina pojava objektivne materijalne stvarnosti (prirodne, drustvene, psihicke).95

Osnovni vidovi i stupnjevi razvoja materijalne stvarnosti, s obzirorn na temeljne oblike kretanja materije, mogu se sistematizirati u sest skupina. i to:96 1) Mehanicka kretanja. Ona se sastoje u promjeni mjesta materijalnih cestioa iii dijelova. 2) Molekularna iii fizicka kretanja. Sastoje se u promjeni molekularne strukture iii fizickog ustrojstva tijela. 3) Atomska iii kemijska kretanja. Ona se sastoje u promjeni samih atoma. 4) Bioloska kretanja. Ona sacrze fizloloska organska i speciflcna kretanja organske materije i organskih tijela. 5) Psihicka kretanja. Obubvacaju posebnu VfStU procesa i pojava zasnovanih na materijalnim, fizicko-kernilskirn i bioloskim nervnim procesima. 6) Drustvena kretanja. Obuhvacaiu vrlo slozena prirodno-drustveno-psltueka kretanja i pojave. Ovim temeljnim vrstama kretanja, mijenjanja i razvoja odgovaraju i osnovne skupine predmeta misljenja koje se mogu svrstati u tri podskupine: 1) prirodne pojave (rnehanlcks, fizieko-kemijske, bloloske), 2) drustvene pojave (povijesno-drustveni dogadaji) i 3) psihicke polave (nervni procesi). Te skupine predstavljaju tri osnovna stupnja i oblika razvoja materijalne stvarnosti: prirodu, Ijudsko drustvo i misljenje.

U tretiranju predmeta istrazivanja nelzbjefno se name6e pitanje odnosa predmeta kao stvari i predmeta kao pojave. I pojava je stvar ako je stvarna, jer i pojava mora imati svoj materijalni sadriaj. Razlika izmedu stvari i pojave sastoji se u razlicltorn stupnju samostalnosti postojanja: stvar irna osnovniji realitet i samostalnije postojanje. pojava je zasnovani realitet i ana irna zavisnije postojanje, jer pojava zavisi 0 stvari. Ali, ni jedna pojedinacna stvar nema apsolutno nezavisni realitet. Isto tako ne postoji ni apsolutno nesamostalna pojava. Iz toga proizlazi da je svaka stvar, ako je uvjetovana drugim stvarima, pojava, a i svaka je pojava stvar ako predstavlja vlastitu realnost. To je stvaran dijalekticko-materijalisticki odnos: stvar-pojava, prl cernu treba imati na umu: 1) primarnost realiteta, sadrZaja i postajanja stvari i sekundarnost pojave i 2) stupanj razvijenosti pojave i njenu udaljenast od stvari. Isto tako pojava i sustma, kao i stvar i proces nisu apsolutno razliciti, jer svaka stvar kao i svaka pojava imaju svoju sustinu, s time da sustinu pojava ne mora predstavljati sama stvar nego se sustina individualne pojave sadrf i u samoj pojavi."

Imajuci na umu prethodno navedene teorijske osnove 0 predmetu istraiivanja, postavlja se pitanje: Sto je predmet istraiivanja prometnih znanosti? Teorijski pojednostavljen odgovor na ovo pitanje maze biti dvostruc s rnakrostajalista i rnikrostaiallsta.

Predmeti istraiivanja prometnih znanosti s makrostajalista jesu sve stvari i sve pojave: tehnickoq, tehnoloskoq, ekonomskog, pravnog i drugog karaktera nacionalnog iii medunarodnog prometnog sustava. Taka, na primjer.

95 Ct. SESU:~, S.: Osnovi metodologije druStvenlh nauka, 'Nautna knjiga', Beograd, 1982., p. 28.

96 Ibidem. 97 Ibidem.

113

tema projekta s naslovom Tehnicko-tehnoloske karakteristike hrvatskog prometnog sustava sadrf kao predmet istraiivanja i stvari i pojave u hrvatskom prometnom sustavu.

Predmeti istraiivanja prometnih znanosti s mikrostajalista mogu biti stvari i pojave, na primjer, jedne prometne grane iii jednog prometnog sredstva. Tako, na primjer, tema projektnag zadatka s naslovom Tehnicko-tehnoloske karakteristike kontejnerskog broda RIJEKA sadrzl kao predmet istraiivanja odredeni brad (stvar) i pojave (na primjer, prometne) koje su izravno zavisne 0 brodu ...

U znanstvenolstrazlvackom radu ponekada se govori i 0 objektu istrazivanja kao sirem, odnosno obuhvatnijem pojmu ad predmeta istraZivanja, ali i uzem pojmu ad problema istraiivanja. Tako, na primjer. brod rnoze biti objektom istraiivanja brodograditelja, brodostrojara, tehnologa prorneta, prometnih menedzera ( ... ), ali isto tako brod maze biti i predmetom istraiivanja kao npr.: istraiiti optimalnu brzinu kontejnerskog breda pete generaeije (tj. potpuno kontejneriziranog breda nosivosti 4500 TEU). Medutim, za postavljanje kvalitetne hipoteze (tj. radne ilili znanstvene hipateze) dovoljno [e znanstveno utemeljeno definiranje problema istraiivanja, a sto zapravo predstavlja i relevantne spoznaje 0 objektu istraiivanja.

2.3.10. Hipoteza

U suvremenoj metodologiji i tehnologiji istraiivanja nailazi se na brojne definicije hipoteze, acini se da je najjednostavnija ova: hipoteza ie znanstvena pretpostavka postavljena za objasnjenje neke pojave koju treba provjeriti i dokazati (iii opovrgnuti) da bi postala vjerodostojna znanstvena teorija iii znanstveni zakon ( ... )98

Tri su temeljna izvora hipoteze:99 nuznost prosirenja spoznaje, nuznost prevladavanja nedostatka vee stecenih spoznaja i potreba stalnog provjeravanja aktualnosti steeenlh spoznaja ( ... ) U postavljanju hipoteze treba nastojati postaviti valjanu iii dobru hipotezu. Dobra iii valjana je samo ona hipoteza koja je adekvatna predmetu istraiivanja, a adekvatna je ona hipoteza kOja je provjerJjiva i potvrdljiva odredenim teorfjsko-praktlcnim postupkom ( ... ). Pet je temeljnih pretpostavki za valjanu hipotezu:100 relevantnost, provjerljivost, kompatibilnost, plodnost i jednostavnost ( ... ).

U znanstvenom istraiivanju mogu se postavljati veoma razlicite vrste hipoteza, a ad kojih su naivainije ove:?" kvalitativna, kvantitativna, kauzalna, opea, posebna, pojedinacna, radna, znanstvena, pomocna, preliminarna, fiktivna, prazna, plodna ( ... ) hipoteza.

98 Vrlo detaljno 0 hipotezi ct. infra tocku 5.2. Postavljanje hipoleze. 99 Ibidem.

100 Ibidem.

101 Ibidem.

114

·f·O'.:

"_:.: •. , ·3~

'.

~

~

)

J

I I

I

2.3.11_ Predvidanje

Funkeije znanosti, pa prema tomu, i metodologije i tehnologije znanstvenog istraiivanja su brojne, a ne sarno opisivanje (tj. deskripcija) i objasnjenje (tj. eksplanacija), ali, uz ostale, i predvidanje iii pretkazivanje.

Predvidanja se u razlicitim oblieima susrscu u svakodnevnom zivotu, a razvijala su se zajedno sa covjekom. Oduvijek je bilo Ijudi, a ima ih i danas, koji tvrde da imaju neku iznimnu, od Boga danu i za druge Ijude neshvatljivu sposobnost izravnog "videnja" onaga 510 ce se dogoditi u buducnostl, Takve se Ijude naziva ''vidovnjacima'' iii "prorocima", a njihova pretkazivanja prorocanstvima, Mnogi Ijudi ko]i se ne smatraju proroeima ponekada su uvjereni da ce nastupiti neki buduCi dogadaj, iaka ne mogu objasniti zasto u to vjeruju, pa se takva vjerovanja nazivaju predoslecalem iii naslucivanjem.102

Ako se neki buduci dogadaj temelji na znanju a prosflm dogadajima i pravilnostima iii zakonima koji njima vladaju, moze se govoriti 0 racionalno zasnovanom predvidanju. Vjerojatnost da ce se predvidanje ostvariti zavisi, prije svega, ad stupnja predvidivosti dogadaja i poznavanja zakona i okolnosti koji predvidanje omoqucuiu, Taka, na primjer, psiholog kao dobar poznavatelj Ijudi moze predvidjeti njihovo ponasanie u odredenoj situaciji. 103

Tri su osnovna zadatka predvidanja: 1) iskljucivanje iznenadenja, a sto istodobno znacl i smanjenje neizvjesnosti, 2) iskljucivanje, iii bar oqranicavanie dezorijentacije i 3) pridonosenie stabiIn ijoj orijentaeiji. Za predvidanje su vazne i odredene znacajke: 1) sto dogadaj ima vise uzroka, predvidanje je teze i neizvjesnije, 2) svako predvidanje ima svoje rizike, odnosno ima svoju vjerojatnost realnosti, koja se smanjuje s povecanjem vremena u buducnostl i 3) predvidanje ima vecu vjerojatnost realnosti u stabilnijim nego u nestabilnijim sustavima.

U znanstvenom istraiivanju posebnu vaznost ima znanstveno predvidanje kao usavrseni oblik raeionalnog predvidanja, jer se maze primjenjivati u svakodnevnom zivotu. Temelji se na poznavanju opcih zakona i na poznavanju posebnih okolnasti pod kojima ti zakoni djeluju. Ako se znaju zakoni po kojima se Zemlja okrece oko Sunca i zakoni po kojima se Mjesee okrece oko Zemlje, i u kakvom se medusobnom odnosu nalaze Sunce, Mjesee i Zemlja u odredenom trenutku, rnoze se tocno predvidjeti kada 6e nastupiti sljedece pomracerqe Mjeseea.104

Za znanstveno predvidanje karakteristlcno je: 105

• da se temelji na prethodnim znanstvenim pojavama,

• da je svrsishodno, odnosno da polazi ad odredenog cilja,

• da se temelji na pretpostavei da u svijetu vlada red, a ne kaos,

102 ct. PETROVIC. G.: op, cit., p. 181. 103 Ibidem.

104 Ibidem.

lOS Cf. ZUGAJ, M.: OSnove znanstvenog i strucnog rada, op. cit., p. 127.

115

• da se planiranjem dolazi do predvidanja buducih dogadaja (iako ima misljenja da je predvidanje dio planlranla),

• da se ostvaruje odredenim znanstvenim metodama (npr. Delf metodom),

• da je moqucs projektirati dostatnu bazu podataka s oejenom vjerojatnosti raspolozfvih pararnetara ( ... ).

Predvidanie koje pruza vjerodostojno jamstvo da ce se predvideni doqada] dogoditi rnoze se nazvati pouzdanim iii osnovanim. Takvo predvidanje mora zadovoljiti dva bitna uvjeta: 1) ako se predvideni dogadaj mora dogoditi kada su dani pretpostavljeni opel zakoni i antecedentne okolnosti i 2) ako su pretpostavljeni zakoni i okolnosti stvarno dani, odnosr ako su sudovi koji tvrde te epee zakone i posebne okolnosti istiniti.1116

Za znanstveno istrazivanje najvaznija su tri cilia: 1) znanstveno otkrice, 2) znanstveno objasnjenje i 3) znanstveno predvi(fanje.

Cesto se mjesto izraza predvidanje rabi izraz prognoziranje, a moglo se reel da se radi 0 sinonimima. Naime, prognoza (grc. "prognosis" - znanje unaprijed) je predvidanje, proricanje, nagovjescivanje kOje se ternelj na odgovarajucim podaeima i informacijama. Sukladno tomu, prognozirati zapravo znaci predvidati, pretkazivati, nagovjescivati, davati prognozu ( ... ). Cinjenica je da svaka prognoza ima elemente vjerojatnosti, kao sto to ima i znanstveno predvidanje.

Svako predvidanje, odnosno prognoziranje, a to neprijeporno vrijedi za znanstveno predvidanje i znanstveno prognoziranje, odredeno je odqovarajuoirn zakonima, a prije svega, zakonima prirodnih znanosti (ier postaji i odrednica ogranicenja, postoje prineipi "nemogucnosti") i drustvenoekonomskim zakonima, ali i filozofskim stavom prerna znanosti (tj. shvacanjem prirode i drustva),

Kada se raspravlja 0 predvidanju, odnosno prognoziranju zanimljivo je spomenuti da je Dobrov'" jos prije tridesetak godina razlikovao tri vremenske skupine prognoza znanstvenotehnickoq proqresa:

• Prognoze prve faze odnose se na razdoblje od 15 do 20 godina.

U tim su prognozama evidentne kvalitativne i kvantitativne oejene, tako da se one nazivaju perspektivnim planovima.

• Prognoze druge faze odnose se na razdoblje od oko 50 godina. U tim prognozama kvantitativne oejene cesto ustupaju mjesto kvalitativnim.

• Prognoze treee faze odnose se na razdoblje od oko 100 godina, a u pravilu su hipotstienoq karaktera.

U znanstvenom predvidanju javljaju se i odredena poteskoee, kao na primjer:108

106 Ct. PETROW::, G.: op. cit., p. 181.

107 Cf. DOBROV, G. M.: Nauka 0 naukama, op. cit, p. 148.

10a Ct. SESI(~, B.: Osnovl metodologije druStvenih nauka, op. cit., p. 327.

116

~

I

f

I

I

I

• Svako predvfdanje polazi od odredenog veceg iii manjeg, ali svakako nepotpunog broja cinjenica iii od takvih cinjenica koje su vlse-rnan]e u neizravnoj vezi s pojavama koje treba predvidjeti.

• Relevantna poteskoca znanstvenog predvidanja je u tumacen]u raspolonvih cinjenica. Samo postojanje odredeni~. Cinjenie~. ~ije dovoljno :a znanstveno predvidanje jer se one mogu vrlo razlicito turnaom, pa se namece logicno pitanje: koje je od tih turnaeenja najblize stvarnosti, ~dn.osno. isti.ni..~ najuzoj vezi s turnacerqern datih cinjenica je i .pitanje"pos~a,:IJa~Ja naJvaIJ~.n1Je hipoteze 0 neotkrivenim predmetima iii doqadajima kOJI se JOS rusu doqodili.

Za znanstveno predvidanje bitno je shvatiti uzajamnu vezu izmedu datih cinjenica i hipoteticke teorije. Kvalitetna interpretaeija cinjenica pretpostavlja razumijevanje doticnih cinjenica u kontekstu pretpostavljene teorije iii zakona.

Kada se raspravlja 0 predvidanju veoma se cesto postavlja pitanje: kakvu buducnost ima znanost? Neprijeporna je cfnjenica da je sudbfna znanosti najizravnije vezana za sudbinu covjeka. Sve probleme koji su izravno i/ili neizravno vise i/ili manje povezani s covlekorn rnoze ih rijesiti znanost, jer znanost pornocu covjeka rnoze dati zadovoljavajuce odgovore na gotovo sva pitanja iz zlvota, rada, opstanka i izvjesne b~?~?nosti .covj~.ka. Stoga •. se znanost mora stalno razvijati, ali ne samo za bol]1 zivot onih kOJI trenutno zive na Zemlji nego jednako tako i za sve one ~oji ?e na Z~mlji zivjeti _u bliskoj i dalekoj buducnosti. Sukladno tomu, predvidanie razvoja znanosti mora se zasnivati na znanstveno utemeljenim i pozitivno orijentiranim, humanim, moralnim informacijama koje dolikuju covjeku, ali koja postuiu i druga ziva blca,

Korisno je spomenuti da eksplanacija (tj. objaSnjenje) i predvidanie imaju slicnu strukturu. Kao Sto. se u ekspl~naC!ji razlikuje ?,:o. sto s~ objasnjava (tj. eksplanandum) I ono p.omoe~ ceQa se. ob]asnjava. (tJ: eksplanans), take se i kod predvidania moze razlikovati one sto se predvida I ono na osnovi cega se predvida. Naime, cinjenica je da se one pornocu cega se objasnjava i one na osnovi cega se p~e?~id~ s~stoji od. op?ih zako~~ ! antecedentnih okolnosti. Ali, izmedu objasnienia I predvidania postO]1 I odredena razlika ito, prije svega, u tome Sio se objasnjavaju dogadaji koji su se vee zbili (pripadaju proslosti), a predvidaju se doqada]l ~?ji 6~ se tek dogoditi (pripadaju buducnosti). Slijedom toga moglo bl se reel da Je svaka predvidiva pojava objasniiva, a svaka objasniiva pojava. predvidiv~. Predvidanje dakle, rnoze pomoci u provjeravanju adekvatnosti odredenih objasnjenja: Ako se moze predvidjeti one sto ce se dogoditi ~ odreaeni~ uvjetima, onda je rnoquce, stvarajuci iti onernoqucujucl te uvjete, ostvariti zeljeni, a sprijeciti nezeljeni dogadaj.109

109 Ct. PETROVIC, G.: op. cit., p. 182.

117

2.3.12. Znanstveno otkrice

Zadatak znanosti nije samo opisati, objasniti i predvidjeti nego i otkriti i dokazati. Otkricima se obogacuje riznica znanja, a dokazima se utvrduje istinitost onoga sto je otkriveno.

Svakodnevni je. zivo~ p~n ".otkri6~": mesar nas je prevario, prijatelj nas je slagao, supruga nas iznevjerila, IZ kabineta nestala knjiga, zarucnica se udala ~~ _~r~g~ga (. . .), U takvim se slucaievirna radi 0 zapaZanju nekoga predmeta III ciruemce kOJa se povremeno "otkriva", a takva ee se "otkrica" i ponavljati: rnesar nas uvijek vara, prijatelj nam uvijek laze, Takva i slicna otkrica nisu znanstvena otkrica,

r znanstveno otkrlce rnoze se sastojati u zapazaniu iii uocavanju nekoga nepoznatoqa .predme~, vrste predmeta, cinjenice iii vrste cinjenice. U tom se srnislu govorr 0 otkncu novog planeta, zvijezda, zvijezda, 0 otkricu novoga kemijskog elementa, nove zivotinjske vrste, novog mora nove

tehnologije transporta ( ... ).110 '

I~ko se ~nanS"t1:'eno otkrice, pod kojim se razumijeva svaka nova ~poz~aJa u. granlcama Je~.ne znanosti, isprepnce s tehnlcklm pronalascima iii Izu~lImaJ izmedu te dVIJe znanstvene kategorije treba praviti i odredene razllke. Cesto se spominje primjer: da je Tesla otkrivao znanstvena otkrica dok je ~dison bio pronalazac ( ... ). Tako se primjerice govori 0 "otkrieu:' automo~lla, zrakoplova, atomske bombe i sl., gdje se izraz "otkrice" pogresno upotrebliava, le~ u navede~im prirnierirna n~i.~ rijec 0 prosireniu riznice znanja, neqo o.pnmjem :z~anstven!~ znanja u prakticne svrhe. U takvim je slucaievima Ispr~;mIJe qovonti 0 tehnlc~.om p~onalasku iii izumu nego 0 znanstvenom ?~k.r1c~. Pre~a tome, Bell nlJe otkrio telefon, nego ga je izumio ( ... ). Otkrice clnJen!ca yazno Je za z~anost, ali je otkrice zakona jOs mnogo vaz.nije, jer zako~1 kOJ~ znano5t. otknva, omogucuju joj da objasnjava i predvida pojave. Tako je Arhirned otkrio zakon gubitka tezine u tekuclni ( ... ).111

.. Ova su t~~el!n~ I~gicka uvjeta znanstvenog otkrica: 1) otkrivena teorija III teza .mora biti istinita I 2) otkrivena teorija iii teza mora biti nova, prvi puta ~o~ta~ljen~. ~o~az~m s~ rjesava je Ii neka teonja iii teza istinita, dok je rjeserue pltanja !e II otknvena teorija iii teza nova, mnogo slozenije, jer je povszano ~ venfikacijom znanosti (teorijskom i prakticnom), ambicijama i moguc~ostln:a pojedi.~ca i na~ije da ~e i~b~re za "prioritet" u svjetskoj z~anostl. Nairne, otkrica do kojih dolazi poiedlnac u svakodnevnom zivotu mje!e 57. u od~,osu na cjelokupnost njegovih znanja, dok u znanosti nesto moze biti otkrrce sarno U odnosu na cjelokupnu riznicu znanja jednoga vremena ( ... ).112

Postoje razne vrste znanstvenih otkrlca, Prema predmetu istraiivanja znanstvena otkrlea mogu biti:113

110 ibidem, p. 184. 111 ibidem, p. 184. 112 ibidem.

113 Cf. sesic. 8.: Osnovl metodologije druStvenlh nauka, op. cit., p. 300.

116

1) Temeljna znanstvena otkrica jesu otkrica cinjenica postojanja odredenih pojava, odnosno njihovih svojstava, posebno kvantitativnih i kvalitativnih njihovih mjera, njihovih odnosa i 51. Ciljevi rnnogih znanstvenih otkrica, i to ne samo prolazni ciljevi nego prije svega, krajnji ciljevi odredene faze istrazlvanja jesu:

• otsnce jos nepoznate cinjenice (npr. nekoga virusa),

• otkrice veza i odnosa date pojave s drugim pojavama,

• otkrice promjene cinjenicnog stanja i novog cinjenicnog stanja pojave iIi procesa ciji se razvoj istraiuje,

• otkrice tendencije i smjera kretanja iii promjene i razvoja neke pojave (npr. trend porasta iii pada prometa luke "X').

2) U istrafivanjirna pojava u podruqu drustvenih znanosti posebnu vaznost ima otkrlee uvjeta uzroka i motiva Ijudskog ponasania i aktivnosti, jer se otkricern tih pojava one ne sarno opisuju nego i objasnjavaju.

3) Svrha znanstvenih otkrica i znanstvenoq istrazivanja uopce je otkrice zakona pojava, ti. njihovog nastanka, razvoja i nestanka. To znaci da se otkricern zakona pojava otkriva i bit istraiivanih poiava, a sto ornoqucule postizanje preostala dva bitna cilja znanstvenog istrafivanja: znanstveno objasnjenje i znanstveno predvidanje pojava.

4) Jos siri znanstveni cilj od otkrica znanstvenog zakona, predstavlja otkrice znanstvene teorije 0 nekoj vrsti prirodnih ilili drui3tvenih pojava, jer znanstvena teorija sadrzi, osim znanstvenog zakona, i odredene klase pojedinacnih sudova, i neku hipotezu, kao i teorijske modele objasnjenja odredene vrste pojava.

Osim navedenih postoje i druge vrste znanstvenih otkrica, kao na primjer: slucaina otkrica, otkrica kao rezultat planskih istrafivanja, otkrica pojedinaca, otkrica ekspertnih timova ( ... ), paralelna otkrica (npr. jedno te isto oikrice mogu ostvariti znanstvenici u razlicitim mjestima, neovisno jedni od drugih ... ).

2.3.13. Dokaz

Postupak cija je svrha utvrdivanje, pokazivanje, zasnivanje istinitosti nekoga suda nazi va se dokazivanje, a njegov logicki oblik, odnosna forma dokaz.!" IIi, dokaz je logicki oblik koji jarnci istinitost spoznaje pornocu njena dostatnoga obraztofenja, a u svakome dokazu razlikuje se postavka iii tvrdnja koja se dokazuje i dokazni razlozi (tj. argumenti) pornocu kojih se postavka dokazuie.!" Isto tako, dokazivanje je izvodenje istinitosti jednoga suda na osnovi istinitosti drugoga iii drugih sudova za koje se zna da su istiniti iii bar vjerojatno lstlniti.!" U postupku dokazivanja znacejna su cetiri elementa dokaza: 1) teza iii tvrdnja (to je sud cija se istinitost dokazom utvrduje, 2) argumenti iii razlozi (to su sudovi na osnovi kojih se utvrduje

114 Ct. PETROVIC, G.: op, cit., p. 185. 115 cr. KOVAC, S.: op, cit., p. 156.

116 Ct. SESIC, B.: Osnovi melodologije dNswenih nauka, op. cit., p. 261.

119

istinitost neke tvrdnje iii teze), 3) nerv dokaza (to je odlueujuci, kljucni, glavni argument iii razlog koji presudno utjeee na dokazivanje istinitosti neke tvrdnje iii teze) i 4) nacin dokaza (to je nacin na ko]i se pornocu argumenata utvrduje istinitost teze).

Proces dokazivanja je proces zakljucivanja. Razlika izmedu dokazivanja i zakljucivanja sastoji se u tome Sto se kod dokazivanja ide obrnutim redom. Kod zakljucivanja izvodi se zakljucak po poznatom postupku iz datih poznatih premisa, a kOO dokazivanja je vee dat poznat zakliueak, a trebaju se nacl prlkladne premise i postupak. iii, ono sto su u zakliucku premise u dokazu su to argumenti, a u zakliueku 510 je konkluzija (lj. zakliueak), to je u dokazu tvrdnja iii teza.

Vaino je spomenuti da se pri dokazivanju pretpostavlja da je data teza istinita, a tek se nakon toga traze argumenti, odnosno razlozi za tu tezu i pomoeu njih se dokazuje da je teza istinita. Traiiti argumente za neku tezu, zapravo znaci traiiti istinite sudove. Istiniti sudovi zovu se akslornl.!" Aksiomi se ne mogu dokazati, ali im dokazi i nisu potrebni jer su oni ocevidni. Tako su primjerice aksiomi: sustav je veci (tj. visega je ranga) od njegovih podsustava, majka je starija od svoje kperke, redoviti je profesor vise znanstvenonastavno zvanje od asistenta ( ... ). Cinjenica je da znanost poeiva na aksiomima kao bitnim pretpostavkama dokazivanja pojedinih znanstvenih tvrdnji. Aksiomi su u logici zakoni logickog misljenja.

U pojedinim znanstvenim disciplinama rabe se osim aksioma i drugi sudovi koji se ne dokazuju, iako su ocevidni, a to su postulati. Postulat (Iat. "postulare" - traziti, zahtijevati) je sud do kojega se ne dolazi po vlastitorn iskustvu, nego se prima kao polazna tocka bez dokaza: to je tvrdnja ifili pretpostavka koja je sama po sebi taka ocita da je ne treba dokazivati. Tako se u suvremenoj metodologiji i logici aksiomi ne shvacalu kao same po sebi jasne istine nego uopce kao najbitniji stavovi od kojih odredena teorija polazi i na temelju kojih dokazuje istinitost svojih poucaka, pa se takvi stavovi nazivaju postulati. Postulate znanost jOs nije uspjela dokazati, svesti na aksiome, pa se stoga prihvacaiu i rabe kao opce poznati sudovi, koji izraiavaju cinjenice, u koie nitko ne sumnja, jer im se suprotnost ne rnoze dokazati. Primjer je: kroz jednu tocku izvan zadanoq pravca moie se povuci samo jedan pravac paralelan sa zadanim pravcern, Kada bi se pokusalo dokazati ovaj postutat, morae bi se za argument uporabiti sud koji bi se oslanjao na isti taj sud postulat, a to bi znacllo samo promijeniti oblik postulata, pomaknuti problem, ali ga i ne rijesiti.118

Dokaz je slican objasnjenju. Dokazati jedan sud znaci pronaci skup sudova iz kojih se on rnoze valjanim zaklluclvaniern izvesti, dok objasniti jednu pojavu znaei pronaci skup istinitih sudova lz kojih se valjanim zakljucivanjem rnoze izvesti sud iii sudovi kojima je opisana pojava sto je treba objasniti, Pa u cemu je onda razlika izmedu dokaza i objasnjenja? Evo i odgovora: Temeljna je svrha dokaznog postupka utvrditi istinitost nekoga suda, a njegov je zadatak rijesiti spor. Objasnjenje ima svrhu odgovoriti na

117 0 aksiomu poblize ct. supra tocku 4.21. Aksiomatska metoda. 118 Cf. VECERINA. I.: Loglka, Skolska knjiga. Zagreb, 1956 .. p. 140.

120

r

i I

;

t ! !

pitanje zasto je nesto tako kako jest, odnosno zasto je neki sud istinit, pa ono polazi od suda eija je istinitost empirijski utvrdena, a njegov je zadatak da taj istiniti sud ueini shvatljivim, izvodecl ga iz drugih sudova i smjestajuei ga u sustav nasih spoznaja. Isto tako, sudovi koji su opis izravnog iskustva ne mogu se dokazati, ali se zato mogu objasniti. Kada, na primjer, netko vidi da se ziva u toplomjeru koji je uronjen u vrucu vodu naglo spustila pa digla, ima pravo tvrditi da je to bas tako bilo. Takav je sud istinit bez obzira na to 510 se ne rnoze dokazati, ali se stoga rnoze objasniti. Ako se pak ne moie obiasniti, mogao bi se s pravorn smatrati istlnltim.!"

Postoje razne vrste dokaza, a spominju se samo one najvainije:l20

1) Direktni i indirektni dokaz. Dokaz pornocu istinitih argumenata iz kojih teza proizlazi naziva se direktnim. iii, direktni dokazi su oni dokazi kojima se direktno dokazuje teza, bilo na osnovi nekih opcih stavova iz kojih ona proizlazi, iii na osnovi posljedica koje iz nje proizlaze. Ona ima za cilj dokazati tezu. Dokaz kojim se istinitost nekog suda utvrduje tako sto se utvrduje neistinitost njemu kontradiktornoga, naziva se indirektnim iii apagogickim. To zapravo znaei da se indirektnim dokazom ne dokazuje sama teza, nego se u stvari pobija suprotnost teze. Polazi se od stava (tj. antiteze). koji je suprotan to] tezi i dokazuje se da je on neistinit, a ako je on neistinit, onda je teza istinita.

2) Potpun i nepotpun dokaz. Potpun iii kompletan dokaz je takav dokaz u kojemu su argumenti nesumnjivo istiniti, a prijelaz od razloga tezi deduktivan. Potpun dokaz je samo ideal kojemu se teii. Nepotpun iii nekompletan je dokaz u kojemu razlozi nisu bezuvjetno istiniti iii u kojemu je prijelaz od argumenata tezi induktivan. Sukladno tome, svi su dokazi vise iii manje nepotpuni.

3) Empirijski i neempirijski dokaz. Empirijski iii aposteriorni dokaz je takav dokaz eiji su argumenti empirijski sudovi (npr, "Ribe disu skrgama"). Neempirijski iii apriorni dokaz je takav dokaz u kojemu se rabe neempirijski argumenti, a mogu se dokazati sam a pornocu istovrsnih neempirijskih stavova.

4) Deduktivni i induktivni dokaz. Deduktivni dokaz je takav dokaz u kojemu teza deduktivno proizlazi iz istinitih argumenata. Dokaz u kojemu se teza induktivno izvodi iz istinitih argumenata iii razloga naziva se induktivnim.

5) Progresivan i regresivan dokaz. Progresivan je dokaz takav dokaz koji polazl od istinitih argumenata i iz njih se direktno iii nizom medudokaza izvodi tvrdnja iii teza. Suprotno, ako se polazi od tvrdnje iii teze, pa prilazeci stavovima koji moraju biti istlniti ako je teza istinita, dolazi se do stavova koji su ocito istiniti, dokaz je regresivan.

Za dokazivanja su relevantna i odredena pravila, kao na primjer:'21

• Tvrdnje iii teze moraju imati odredeni smisao i znacenie za spoznaju.

119 Cf. PETROVIC. G.: op. clt., p. 187.

120 Cf.: 1) Ibidem. p. 187-188 i 2) SESIC. B.: Osnovi metodologlje druStvenih nauka, op. eit., p. 262.

121 Cf. SESIC. B.: Osnovi metodologlJe druStvenlh nauka, op, cit., p. 268.

121

• Sudovi koji izraiavaju tvrdnju (tezu) moraju biti jasno, precizno odredeno definlrani.

• Sudovi argumenti po svome znaeanju moraju bitl jasno, precizno i odredeno formulirani i spoznajno vrijedni, tj. istiniti iii vjerojatni sudovi i ti sudovi (stavovi) moraju biti dovoljni za dokaz teze (tvrdnje).

• Sudovi argumenti moraju biti neovisni i razlicitl od sudova same tvrdnje (teze).

• Dokazivanje mora biti sukladno pravilima zakljucivanja koje utvrduje logika.

• U samome tijeku postupka dokazivanja ne smije se mijenjati teza.

Da bi cijeli postupak dokazivanja bio korektan, moraju se koristiti istiniti sudovi, a to jednako vrijedi i za tvrdnje (teze) i za argumente (razloge).

Kao sto se u razlicitlrn vrstama zakljucivanja i razlicitim metodama spoznaje mogu pojaviti i odredene poqreske, tako se one mogu pojaviti i u dokazu. Pogreske u dokazu mogu se svrstati u tri glavne skupine, i to:122

1) Pogreska irelevantnosti. Pogreska irelevantnosti sastoji se opcenito u tome da se ne dokazuje, odnosno pobija sporna teza (tvrdnja), nego neka druga, najcesce takva koja je samo naizgled istovjetna onoj spornoj. IIi jednostavnije: ta se pogreska sastoji su tome sto se dokazuje potpuno druga, drugacija iii izmijenjena teza, umjesto one teze koju treba dokazati iii pobiti. Ta se poqreska javlja u razlicitim oblicima, a navode se samo neke poqreske irelevantnosti:

• Tko previse dokazuje, nista ne dokazuje. Netko dokazuje prsvise kada dokazuje tezu koja je opcenitiia od sporne teze, a dokazao bi i uzu tezu kada bi dokazao siru. Za nekoga koji dokazuje tezu (tvrdnju) koja je specijalnija od teze koju bi trebao dokazati, kaie se da dokazuje premalo: on sebi otaksava posao, ali ne dokazuje one sto bi trebao dokazati.

• Prijelaz u drugi rod, Takva poqreska nastaje kada se dokazuje teza kOja je sasvim druge vrste iii kada pripada u sasvim drugo podruqe. Tako, na primjer, profesor kaie studentu "da nije odgovorio na pitanje", a student mu odgovara "upravo sam stigao sa sluzbenoq puta". IIi: gluhom covjeku kaies "do bar dan", a on odgovara "danas je pakleno vruce".

• Argument protiv covjeka. Kada netko ne pobija argumentima tvrdn]u s kojom se ne slaze, nego napada autora tvrdnje. Tako, na primjer, kada neki strucnjak ustvrdi da je u nekom poduzecu zbog nesposobnog rnenedzrnenta to poduzece "zapalo" u velike poslovne i financijske poteskoce, a netko iz dotlcnoqa menedimenta kao "argument" navodi da taj strucnjak voli zene.

• Argument za puk. Ne ulazi se u raspravljanje 0 biti sporne stvari, nego se nastoji pridobiti slusatelje (na nekom sastaku, predizbornom skupu ... ) apelirajucl, na njihove osieca]e, predrasude, tastinu ( ... ), upotrebllavajuci zvucne fraze, kao npr.: "duboko sam uvjeren da je ova] skup za demokraciju ... ", ''vjerujem u vase postenie ... ", "samo to vi rnozete ... " Ovdje je rijec 0 pseudoargumentu ( ... ).

122 Ct. PETROVIC, G.: op, cit., p. 189-192.

122

• ~rgu~~nt. za ~i1~srde. Taj pseudoargument upotrebljava onaj sug<?vornlk kOJI Izblegavajucl ~spravl! ~ ,?iti sporne stvari nastoji pobuditi sa.~llost kod svoqa suqovornika, Primjerice: profesor vraca magistrandu prrJavu. teme rnaqistarskoq znan~tv~nog rada, jer je neprimjereno pripremljena, a .?1aglstrand se I~pr~~a~a da nl~e unao potrebne uvjete rada, te da ga je za vrqerne rada na tOJ pnJavl napustua njegova supruga.

• Argument .strahopo~tovanja prema autoritetima. Poqreska kada se sporna teza (tvrdnia) cokazuie pozivanjem na misljenje autoriteta naziva se argul!'ent straho,=,oSt?vanja prema autoritetima. Pozivanje na misljenje autonteta (lz':'. "veh~e Ij~de", "e.~sperte", "polincare" ... ). Takvih primjera ima u sv~ko~nevnoj praksi, air u te~~!jl, o~nosn5? ~nano~ti. Tako, na primjer, covjek ko] nista ~e ~n.~ 0 demokracljl tvrdi da ZIVI u najdernokratskijern druStvu na svqetu pO~lvaJucl se na autoritet predsjednika drZave. IIi: kada se kao arbitri u ekonornskim znanostima citiraju svecenici iii umjetnici ( ... ).

• Argul!'e~t,.od sveopeeg slaganja. Kad netko pokusava dokazati neku tezu p.ozlvajuci se na to da se s t?m tvrdnjom slazu svi Ijudi, kai:e se da se .u~otrebljava argu.ment od sveopceg slaganja. Taj se argument cesto koristi u skonomsko] propagandi kao npr.: "Nitko ne sumnja u nadmoc automobila 'X'."

.• ~rgument neznanja. Bitna odrednica toga "argumenta" je u tome sto se. v~IJ~~lm dOk~~m za neku tvrdnju smatra nepostojanje dokaza za tvrdnju kOla )Ol.1e protuTJec~~. Takvu poqresku cine oni koji tvrdnju da je neka bolest ~~~zlteclya p~!krepljuju samo argumentom sto jOs nije pronaden lijek za IzhJecenje dotiene bolesti.

• ~rgu~~~t sile iii batine. Bit je toga "argumenta" u tome da netko u nemoqucnosti 11.1 ned?statku. dokaza za svoju tvrdnju prijeti silorn, iii cak rzravno upotrebljava silu p.rotlv onoga koji se ne slaze 5 njegovom tvrdnjom. Tako, na pnrnrer, supruga I. s~~r.ug se razidu .. u ?1isljenju oko ''velikog'' pitanja, pa supruga ~. n~dostatku Istlnrtlh dokaza pnjetl suprugu batinama, iii ih cak rzravno upotnjebi ( ... ). Na takav se nacm cesto ponasa velika sila (tj. vojno i gospodarskl mocna drZava) prijeti vojno ifili ekonomski maloj drZavi.

2) Pogre~ke neos~~vanog razloga. Cesto i dokazi koji su usmjereni na spornu tvrdnju mogu biti bez dokazne snage. Moze se raditi 0 dokazima u kOjim~ tvr?n)a .. ~?zda i proi.zlazi iz argumenata, ali su oni (tj. argumenti iIi razlozi) nelstlnrtl Iii pak sporru. U tu skupinu mogu se svrstati ove poqreske:

.• Osno~n~ ~bluda. Poqreska u dokazu kola se sastoji u tome da 59 polazi od neistinitoq razloga odnosno neistinitog argumenta naziva se osnovnom zabludom. Takva se poqreska rnoze uoeiti na primjeru hipoteze: da zene vladaju sVijetom jer su inteligentnije od rnuskaraca ( ... ).

• Isto istim. Takva poqreska nastaje kada se ne navodi nikakav ~~g~ment za neku tvrdnju (tezu) nego se ona brani drugim ponavljanim ruecirna. Tako se, na primjer, rnoze reel da je magistar ekonomskih znanosti ~ko~or:nski ekspert zato sto ima magisterij ekonomskih znanosti, dokazujuCi isto isnm,

• Pogreske anticipiranja naeela, Ta se poqreska cini onda ako se kao arqurnent :~ neku te~u (tvrdnju) navodi neka druga teza, koja je, takoder, sporna I clJe dokazivarqe pretpostavlja dokazanost teze koju tek treba

I

I

123

dokazati. Takvu pogresku cini, na primjer, majka, kada pobijaluci optuzbu da je njen sin probusio gumu na automobilu svoga protesora iz matematike, kaie: "Moj sin nije nikada probusio nikome gumu na automobilu. Prema tome nije probusio gumu na automobilu svojega protesora."

• Pogreska krug u dokazu. Poqresnost toga dokaza sastoji se u tome sto se takvim "dokazorn" u biti nista ne dokazuje, jer se rnisaono-loqicki proces krece u zatvorenom krugu. Tako, primjerice, ako se prvo dokazuje da je netko zdrav, navodeci kao argument da je otporan, a zatim se dokazuje da je doticni otporan, navodeci argument da le zdrav ( ... ).

3) Pogreska slijeda. Moguee je da dokaz ne bude dobar, iako se u njemu koriste istiniti argumenti i pornocu njih se dokazuje bas ona teza koju bi trebalo dokazati. To se zbiva onda kada teza koja se zeli dokazati nije temeljena na argumentima koji su rabljeni, i nikakvim se valjanim zaklluckorn ne rnoze iz njih izvesti. Takva je poqreska na primjeru: studentica F. F. je inteligentna, jer je ona: marljiva, pailjiva, ozbiljna i sarmantna Pogreska se u tome primjeru sastoji u tome sto ne slijedi bitna veza izmedu inteligencije i navedenih atributa studentice: marljiva, pailjiva, ozbiljna i sarmantna.

2.3.14. Opovrgavanje iii pobijanje

Opovrgavanje iii pobijanje je postupak dokazivana da je neka tvrdnja (teza) neistinita, odnosno to ie postupak utvrdivanja neistinitosti neke tvrdnje. Dokaz je, za razliku od opovrgavanja, usrnisren na utvrdivanje istinitosti neke tvrdnje. Ponekada se u znanstvenolstrazlvackom radu rnoze ukazati potreba da se utvrdi ne istinitost vee neistinitost tvrdnje koju netko zastupa, pa se takav postupak naziva opovrgavanje iii pobijanje. Dokaz i pobijanje u uzem smislu mogu se promatrati kao dvije vrste dokaza u sirem smislu rijeci, pa bi se sukladno tome dokaz u sire smislu mogao definirati kao logicki postupak kojim se utvrduje istinitost iii neistinitost nekoga suda.123

Opovrgavanje, kao i dokazivanje, moze biti: 1) direktno opovrgavanje (sastoji se u dokazu neistinite tvrdnje, odnosno pogresnosti argumentacije iii same teze) i 2) indirektno opovrgavanje (sastoji se u dokazu neistinitosti teze na indirektan nacin, bilo dokazom istinitosti antiteze, bilo izvodenjem poqrssnih, cak i apsurdnih posljedica iz tvrdnje koja se opovrgava, a na osnovi cega se zakljucuje da takva tvrdnja ne moze biti istinita, tj. da je poqresna i da se mora odbaciti ... ). Kod opovrgavanja vrijedi pravilo da je jednostavnije opovrgnuti opce neistinite tvrdnje (teze) nego partikularne.

123 Cf.: 1) Ibidem. p. 187 i 2) Infra tocku 4.7.2. Metoda opovrgavanja.

124

2.3.15. Zakljucak

Sudovi su element! zakllucka. U svakom zakliucku ima vise sudova (najmanje dva suda) , ali svaki skup sudova nije zakljucak. Medusobno nepovezani sudovi cine oblcan niz, a vise sudova povezanih na odqovarajuci nacin cine slozeni sud, ali koji ne mora ciniti i zakljuCak. Da bi se formulirao zakljucak potrebno je imati ne samo najmanje dva suda nego i misao da jedan od tih sud ova sHjedi (proizlazi, rnofe se izvesti) iz iednog iii vise drugih. Ta se misao 0 slijedu oblcno izraiava rijecima: dakle, prema tome, odatle slijedi i slicnim.124 Primjer zakljucka: "Brodovi trqovacks mornarice su korisni. Korisni brodovi su vrijedni. Prema tome, brodovi trqovacke mornarice su vrijedni."

Kao sto sud nije sudenje, pojam nije polrnanie, tako ni zakljueak nije zakljucivanje. Zakljucivanje je misaoni proces kojim se izvodi jedan sud iz jednog iii vise drugih sudova. Zakljueak je na odgovarajuci nacin strukturirana slozena misao 0 dva iii vise sudova, od kojih jedan slijedi (proizlazi, izvodi se) iz jednog iii vise drugih. Iii: zakljucivanje ie pslholoski proces, a zakljuca.k je logicka tvorevina. Zakljucak se izrazava pomocu dviju iii vise recenica. Ali, kao sto pojam nije rijec, ni sud recenica, tako ni zakljuCak nije skup medusobno povezanih recenica, jer su elementi zakljucka na odreden nacin povezani sudovi, a ne povezane recenice.125

Sud iii sudovi iz kojih se izvode novi sudovi, nazivaju se premise iii pretpostavke (iii prednji sudovi), a novi sud koji se iz premisa izvodi naziva s~ zaklj~~kom_, iii zaklj~cnim sudom iii konklu~ijom. Sukladno tome moglo bl se rect da je odnos izrnedu premise i zakljucka, zapravo, odnos izmedu argumenta i posljedice, te da sud, odnosno sudovi, iz kojih se izvodi drugi sud, predstavljaju argumente iz kojih slijedi kao posljedica izvedeni sud.

. !reba praviti razliku izmedu valjanog i nevaljanog zakljucka. Valjan je za~IJ~cak. ~kav za~lju~~ u k~jemu konkluzija slijedi iz premise. Na primjer:

SVI pjesruo su umietnict. Neki Hrvati su pjesnici. Neki su Hrvati umjetnici. Zakljucak u kojemu konkluzija ne slijedi iz premise naziva se nevaljanim. Na primjer: Svi pjesnici su umjetnici. Neki Hrvati su pjesnici. Svi Hrvati su umjetnici. Medutim, nisu jednomisleni valian zakljucak i zakljueak s istinitom konkluziiom. Istinita konkluzija u zakljucku rnoze nastati na Catiri naoma: 1) valjanim zakljucivanjern iz istinitih prernisa, 2) valjanim zakljucivanjem iz neistinitih prernlsa, 3) nevaljanim zakliucivaniern iz istinitih premisa i 4) nevaljanim zakljucivanjem iz neistinitih premisa. Iz toga proizlazi da je razlika "samo" u tome sto se na prvi nacin (tj. valjanim zakljucivanjem iz istinitih premisa) redovito dobiva istinita konkluziia, dok se na preostala tri naoma redovito dobiva neistinita, a iznimno i slucajno, lstinita konkluzija. Sukladno tome, zakljucak s istinitom konkluzijom rnoze se nazvati same valjan zakljucak koji polazi od istinitih premisa i koji daie redovito istinitu konkluziju.l26

124 Cf. PETROVIC, G.: op. cit., p, 67. 125 Ibidem.

126 Ibidem, p. 68.

125

Tradicionalne vrste zakljueaka jesu:l27

• Izravan iii direktan zakljueak. Kad se jedan sud izvodi iz samo jednog drugog suda, rijec je 0 izravnom zakljucku. Taj ima samo jednu premisu, pa se sastoj; od dva suda: jedne premise i konkluzije. Primjer izravnog zakljucka: Svaki broj kojega je zbroj znamenaka djeljiv sa tri i sam je djeljiv sa trio Broj 552 djeljiv je sa tri (5+5+2=12:3=4).

• Neizravan iii indirektan zakljucak. Kad se jedan sud izvodi iz najmanje dva druga suda, rijee je 0 neizravnom iii indirektnom zakllucku, Takav zakljucak ima najmanje dvije premise, a &0 zapravo znaci da se sastoji od najmanje tri suda (tj. najmanje dvije premise i konkluzije). Primjer neizravnog zakliucka:

Sve suvremene tehnologije transporta imaju brojne prednosti u odnosu na konvencionalni transport. Kontejnerizacija je suvremena tehnologija transporta. Kontejnerizacija ima brojne prednosti u odnosu na konvencionalni transport.

Neizravan zakljucak je najcesce: deduktivan, induktivan i analogijski.

• Deduktivan zakljucak. To je takav zakljucak kojim se iz opcenltih premisa izvodi posebna (odnosno manje opcenita) konkluzija. IIi: deduktivan zakliueak ide od opceqa ka posebnom, a najcesce se dijele na: jednostavne (i slozene zakljucke).

• Jednostavan deduktivni zakljucak iii silogizam. To je takav zakljueak koji se sastoji od tocno dvije premise i konkluzije, dakle od toone tri suda.

• Siozen deduktivni zakljucak iii polisilogizam. To je takav zakliucak koji ima vise nego dvije premise i koji se, dakle, sastoji oo vise nego tri suda.

Deduktivni se zakljueci mogu podijeliti na kateqorleke, hipoteticke i disjunktivne, ovisno 0 tome jesu Ii im premise kateqoricki, hipotetickl iii disjunktivni sudovi,

• Induktivan zakljucak. To je takav zakliucak kojim se iz posebnih (odnosno manje opcih) premisa izvodi opca (odnosno opcenitija) konkluzija. IIi: induktivni zakljucak ide od posebnoga ka opcern,

• Analogijski zakljucak. To je takav zakliucak kojim se iz posebnih premisa izvodi posebna konkluzija. iii: analogijski zakliucak ide od posebnoga ka posebnom.

Suvremena logika, koja je nastala tijekom zadnjih stotinjak godina, razvila je mnogo bogatije i primjerenije ucenje 0 zakljucku. Suvremena logika smatra da temeljni kriteriji za podjelu zakljueaka ne mogu bifi ni broj premisa ni stupanj opcenitosti premisa i konkluzije. Prema tome, ako podjela zakljueaka treba biti podjela po temeljnim odlikama zakljucaka, ona mora poci od razlikovanja osnovnih tipova odnosa istinosnih vrijednosti premisa i konkluzije. Na pitanje: koje su osnovne vrste logickog odnosa izmedu premisa i zakljucaka, odgovor qlasi: postoje samo dvije temeljne moqucnosti:

127 Ct. Ibidem, p. 69.

126

~~ istinite pr~.mis~y CI~~ kon.kluz.iju izvjesno istinitom, iii istinite premise CIn~ ~onklu~IJu vls.e }II marne vlerojatno istinitom. Te dvije osnovne vrste zakl!u~aka (fl .. zaklJucak u kojemu konkluzija nuino slijedi iz premisa i zakljucak u kojemu premise sugeriraju konkluziju) najprimjerenije je nazvati ded.u~ivan i in.dukt~van zakljucak, jer 5U ani u velikoj mjeri bliski tradicionalnorn pounaruu deduktivnog i induktivnog zakljucka.l28

Deduktivni zakljucak u suvremenoj logici obuhvaca deduktivni i indirektni z~kljuca~ u tra~ici?nalno~ smisl~, .?-li i direktni zakliucak i zakljucak potp~nom indukcijorn, jer I kod bh zakliucaka konkluzija nuzno slijedi iz premise.

Induktivni zakljucak u suvremenom smislu obuhvaca zakljucak nepo~punom indukcijom, ali obuhvaca i analogijski zakllucak, jer i u tome premise cine konkluziju samo vise iii manje vjerojatnom.

Neprijeporna je cinjenica da je zakljucivanie terneljni dio nekoga mislje~ja, a posebice znanstvenog, pa stoga treba posebnu pozornost posvefitl valjanosti zakljucivanja i formuliranja zakl]ueaka.l29 Pri tome treba imati na urnu temeljno pravilo da konkluzija (tj. zakljucak) slijedi iz premisa (tj. pretpostavki) .

. ~akljucci mogu bi~i valjani i nevaljani. Za svaki nevaljan zakliucak i opcemto za svaku nevaljanu misao rnoze se reel da je logicki poqresna odnosno da sadrf iii ilustrira odredenu logicku pogresku u sirem smislu:

Ako su nevaljani zakljucci slicnl valjanim zakliuccima, ali se mogu shvatiti kao odstupanja od njih, rnoze se reci da pocinju logicke pogreske u uzem smislu.13O

Jos od Aristotela pa do danas, uz odredene izuzetke, odrzala se podjela logistickih poqresaka na:

: Par~logizme .•. T? su ne'!amjerne (nehoticne svjesne) logicke pogreske, ko]e netko cnu usprkos zel]i i nastojanju da misli valjano i bez namjere da bilo koga prevari.

. • SOf~~~e. Sofizmi su namjerne (svjesne, hotimicne) logicke poqreske,

koje netko om sa svrhom da oponenta zbuni, prevari iii dovede u zabludu. Sofisti (izvorna rijec "sofist" znaci znalac, a u svakodnevnom zivotu danas znacl otprilike "rnudrjas'', 'nadmudrivac") su prvi profesionalci u poucavanlu - pravi prosvjetitel]i Gr~ke .. Najugledniji sofist je bio Protagora (481.-411.), koji I~ .~n.~g? p~ovao I dJ~lovao u Ateni, zatim Gorgija (483.-375.), koji je mhllistlckl poncao mogucnost spoznaje uopce, a poznati su jos: Trasimah Hipija, Kalikle i mnogi drugi. '

128 Cf. Ibidem, p. 95.

129 Sval<i intelektualac, a posebice znanstvenik i istraZivac trebao bi poznavati i primjenjivati sva pravila i sve 'ajne' zal<ljucivanja i zakliuCaka, jer ce ne sarno pravilno zakljucivati I formulirati zaklju~ke u misljenju i izla~anju 5Voji~. stav.ova u usmenom i pismenom komuniciranju nego posebrce u prsanJU zaklJucaka u svopm pisrnenirn znanstvenim i strucnirn djelima, kao na primjer: doktorskim disertacijama, magistarskim znanstvenim i stnrenlrn radovima, clancima raspravama, priopeenjima, studijama ( ... J - 0 tome poblize cf. infra tocku 5.7.3.8. Zakljueak. '

130 Cf. PETROVIC, G.: op. cit., p, 108.

127

Sve se pogreske u zakljucku mogu svrstati u dvije skupine: 131

1) Opee pogreske u zakljucku. U ovu se skupinu svrstavaju govorne i izvangovorne pogreske.

U skupinu govornih iii jezicnih pogresaka, odnosno pogresaka koje izviru iz jezika, ubrajaju se ove:

• Pogreska dvoznacnosti iii istozvucnosti iii ekvivokacije. Takve poqreske nastaju uslijed uporabe rijeei s visestruklm znaceniern. Rijeei koje imaju isti oblik i jednako zvuce, a razlikuju se po znaeeniu, nazivaju se tstozvucnlcarna iii homonimima, a poqreske koje nastaju uslijed uporabe homonima nazivaju se poqreskama lstozvucnosti, dvoznaenosti iii ekvivokacije ( ... ).

• Pogreska dvosmislenosti. Poqreske u zakljueivanju koje nastaju kad se dvosmisleni sudovi uzimaju kao premisa zakljucka nazivaju se poqreskarna dvosmislenosti ( ... ).

• Pogreska kompozicije. Ta pogreska nastaje kada se neko svojstvo kole pripada zasebno uzetim dijelovima cjeline iii elementima skupine pripisuje eitavoj cjelini iii skupini ( ... ).

• Pogreska divizije. To je takva poqrsska kod koje svojstvo koje pripada nekoj cjelini iii skupini pripisuje pojedinim dijelavima cjeline, odnasno pojedinim elanovima skupine ( ... ).

• Pogreska naglaska iii akcenta. Takve pogreske u zakljueku nastaju kada se tocno ne vidi koji je slog u rijee; iii koja je rijee u reeenici naglaSena ( ... ).

• Pogreiflka govornog oblika. Aka se u postupku zakljueivanja poqresno pretpostavi da dvije rijeei razllcita znacerua, a istoga korijena imaju isto znacenje, iIi da je u dvije rijeei slienog oblika na isti naein modificirano, temeljno znacenie korijena, nastaju pogreske koje se mogu nazvati pogreskama govornog oblika ( ... ).

U skupinu izvangovornih iii izvanjezicnih, odnosno pogresaka kOje ne proistjecu iz jezika, ubrajaju se:

• Pogreska akcidencije iii pogreska zakljucivanja od recenog jednostavno ka recenom S ogranicenjem. Te poqreske nastaju kada se pretpostavlja da nesto sto vrijedi opcenito vrijedi i pod posebnim uvjetima koje u opec] formulaciji pravila nisu uzete u obzir ( ... ).

• Konverzna pogreska akcidencije iii pogreska od recenog s ogranicenjem ka reeenom jednostavno. To je poqreska suprotna onoj prvoj, prethodnoj. Ta poqreska nastaje kod zakliucaka u kojima se nesto sto vrijedi samo U odredenim posebnim okolnosnma tVrdi opcenito i bez ogranicenja ( ... ).

2) Pogreske posebnih vrsta zakljucaka. Najcesee takve poqreske

jesu:

• Pogreska ucetvorenja pojrnova. Bit je te poqreske sto silogizam ne sadrZi srednji pojam. Umjesto srednjeg pojma u premisama postoje dva razlleita pojrna, pa umjesto tri pojma koliko mora imati svaki silogizam (tj.

131 C1. Ibidem, p, 110-116. Primjeri se za obrazlozene pogretke namjerno ne navode, kako bi se kod citatelja pobudilo aktivno zanimanje za "simulaciju" razfiCitih takvih primjera!

128

logi6k~ z~kljueak ... ),y ~ostoje. eetiri: ve6i pojam, manji pojam i dva pojrna koja se skrivaju za toboznjeg pojrna ( ... ).

. • Pog!eska prebrze generalizacije iii pogreska prividne opcenitosti.

Te su pogreske posljedica nestrpljenja iii bilo kojega drugoga razloga kada se prebrzo skace ka opco] konkluziji ( ... ).

. • P~greske p~slije toga, dakle zbog toga. Kada se stalan slijed dviju

pojava uzirna kao siquran dokaz uzrocne veze medu njima nastaju takve poqreske ( ... ).

2.3.16_ Teorija (znanstvena)

• I~raz teorija (we. "theoria" - gledanje, razmatranje, znanost) ima brojna znacerqa, a, od ~oJlh se ~pOminju najvainija: loqicko uopcivarue iskustva, pra.kse; uopceno iskustvo, cista spoznaja, znanost uopce, sustav rukovodeclh Id~Ja u nek?m podrucju, polju, grani znanosti i sustavno izlaganje tih ideja, mls~ono pnkazlva~je, znanstveno tumaeenje zakonitosti razvoja prirode i dru_stva:, zn~n~tvenl •. telT!~Jjni P?jmovi ~eke discipline ( ... ). U prenesenom ~~Islu teorija znaoi knJlsk~v ucenost, skolsku mudrost koja nema veze sa zivotorn .' prak~om; T~or~tI~ar je .. znanstvenik kOji. se bavi teorijom, a u prenesen.~m sml~lu to je covjek kOjl svu mudrost crpi samo iz knjiga a nema veze sa zlvotom. I praksom. Teoretizirati znacl izgradivati, iznositi teoriju, a u prenesenom srnislu znaei rasudivati suvlse apstraktno, knjiski skolski ne imati

veze sa stvarnoscu ( ... ). ' ,

Znan~tvena teorija je hipoteza koja se privremeno prihvati kao po~rdena (tJ. dok~a~a). i koju je ~og.~ce zastupati (tj. braniti). Teorija je epee nac~!o •. for~ula koja je Izved~na IZ oClglednosti, a ima privremeno zna6enje. Teorjja je VISI zakon uz pomocu kojega se objaSnjavaju niii zakoni. 132

Kako t.70r!je. najcesce postaju od hipoteze, logicki se narnece pitanje odno~a teorJJ~. I hlpoteze. Taj. se odnos najjednostavnije odreduje time sto se l;!~~rdl. oateonla p~staje od rupoteze onda kada bude potvrdena cinjenicama. Clnj.enrca J~' rnsdutim, da je teorija vrlo komplicirana i sloiena pojava, koja u s:bl sadrzi brojne sudove, uz ostalo i razne hipoteze posebnog karaktera iii uzeg ops~ga, ~nda se taj odnos hipoteze i teorije postavlja [ na taj nacin da se utvrd~je zavl~nost teorija od hipoteza koje sadrii, kao i zavisnost hipoteza date teonje ?d rue same. Ta zavisnost ne rnoze biti uvijek jednosmislena. Tako s~, na. pnrrner, IT!0ie dogoditi da teorija bude opovrgnuta iii usavrsena, iii. u clJelostl prornqenjena, a da pojedine hipoteze koje ona sadri.i ostanu kao !akve. I!!, obrnuto, mo~~ s~ dogoditi da neka hipoteza opovrgnuta i oooacena IZ teon]:, a d~ t~oTlJa ipak ostane. Medutim, ako je unutamje logieki P?VeZanIJa, . teorija .Ie, ~~pravo, u sve veeo] .. mjeri uvjetovanija i zavisnija od htpoteza koje sadrzl. All I obrnuto, ako poston takva cvrsta logieka povezanost elemenata u okviru teorije i ako se pokaie da je hipoteza neodrZiva to' rnofe

implicirati i obaranje teorije.133 '

132 Ct. VUJEVlC, M.: Uvo<lenje u znanstvenl rad u podrucju druStvenih znanosti lntormator

Zagreb, 1986., p. 24. ' ,

133 C1. ZAJECARANOVIC, G.: op. cit., p. 194.

129

Izmedu pojedinih teorija rnoze postojati i medusobni antag on izam , pa cak i zestoka "borba", a da svaka od njih rjesava povoljno neke pojave. Ali, na kraju pobjeduje jedna od njih. U razvoju znanosti pravilo je da nova teorija "pobjeduje" staru. Ponekada nova teorija ukljucuje u sebi dio zakona i zakonitosti koju je sadrZavala ranija teorija. To je posljedica stalnog progresa znanosti i dijalekticka relativnost znanstvenih spoznaja.

Kao sto nema apsolutne istine, tako nema ni apsolutne teorije. One uvijek vrijede sarno u odredenim okolnostima i kada se odnose na odredene Cinjenice. Evidentne su razlike izmedu prirodnih i drustvenih znanosti. Ako se u istraiivanju drustvenih pojava ne mogu objasniti neke cinjenice pornocu poznatih teorija, potrebno je traziti novu teoriju. Spoznaje u drustvenirn znanostima brzo zastarjevaju, jer se brzo i radikalno mijenjaju strukture drustvenlh pojava. Tijekom odredenog vremena drustvens se pojave pocinju zasnivati na novim zakonitostima, pa ih je potrebno istraiiti i objasniti novim teorijama.

Za razliku od druStvenih, prirodne se pojave dogadaju po prirodnim zakonima, neovisno 0 vOlji Ijudi. To je razlog da se u prirodnim znanosurna otkrlcem ne otvara dilema izmedu onoga sto jest i onoga sto bi trebalo bitL U prirodnim se znanostima ne pravi razlika izmedu spoznaje i vrijednosti, jer ako je otkrivena putanja Zemlje oko Sunca, smatra se da je ona takva i takva treba bitL Za razliku od prirodnih, drustvene se znanosti ne zadovoljavaju samo s opisom stanja kakvo je ono, nego one nastoje otkriti kakva bi stanja trebala biti.134

U drustvenlm znanostima temeljne su dvije vrste teorija:l35 empirijska teorija i normativna teorija.

• Empirijska teorija. Takva teorija govori 0 drustvu kakvo one jest.

Istinitost takve teorjje provjerava se podudarnoscu misljenja i pojava i procesa o kojima se misli. Empirijska teorija mora biti istinita, a ona je istinita kada se nalazi u diialektickom jedinstvu s iskustvenim dozivljavanjem stvarnosti 0 kojoj se misli.

• Normativna teorija. Takva teorija govori 0 drustvu kakvo bi one trebalo bitL Istinitost takve teoTije provjerava se podudarnoscu misljenja i pojava i procesa 0 kojrna se misli. Normativna teorija govori 0 buducnosti, 0 drustvu koie se zeli, pa se njena istinitost ne rnoze provjeravati kao istinitost empirijske teorije. I normativna teorija mora biti isfinska, jer se njen sadri::aj zasniva na stvarnim potrebama i zeljama Ijudi na koje se odnosi. Kao sto svaka misao 0 objektivnoj stvarnosti nije istinita, tako ni svaka norma nije istinska. Sukladno tome, svaka norma nije normativna teorija, nego to rnoze biti samo ona koja je stvami izraz zelja Ijudi na koje se odnosL U tome smislu vrlo je zanimljiva analiza odnosa.!" "normativna teorija i ideologija", "normativna teorija i znanstvena prognoza", "normativna teorija i idealni tip", "normativna teorija i povijesnokomparativna metoda" i "normativna teorija i fu n kcionalizam".

134 Ct. VUJEVIC, M.: op. cit., p. 24. 135 Ibidem, p, 24.

136, 0 tome detaljnije ct. Ibidem, p. 26-30.

130

'~:

'~i

, {i ~

t

\

~

5,

•

¥

~ ~

Profesor Sesic razlikuje vrste znanstvenih teorija prema ovim kriterijima: 137

• Prema predmetnom podruelu; to su teorije raznih znanstvenih polja, kao npr.: ekonomske, pravne, filozofske, socloloske, bloloske, organizacijske, informacijske, politoloske i sl, teorije.

• Prema spoznajnom podrijetlu, odnosno prema logicko-spoznajnom iii teorijskom podrijetlu: to su primjerice, analiticko-deduktivne, empirijsko-induktivne, hipotencno-oeduktivne i slozene teorije, a takva je, zapravo, vecina znanstvenih teorija.

• Prema strukturi teorije; to su teorije teorijskih znanosti (npr. logika) i teorije empirijskih znanosti (tj. vecina polja drustventh znanosti).

• Prema opcenltostl; mogu biti: najopoenitiie (npr. opce filozofske teorije); opes teorije (npr. teorija povijesnoga materijalizma karakteristicna za sva polja drustveriih znanosti); posebne teorije svake znanosti (npr. valna teorija svjetlosti u fizici. .. ).

• Prema stupnju znanstvene utemeljenosti iii strogosti; mogu se razlikovati: stroge, deduktivne i manje stroge, empirijske induktivne znanstvene teorije koje su vise iii manje vjerojatne. Naime, cinjenica je da se vrijednost empirijskih teorija moze potvrditi, ali ne i strogo dokazati, dok se kod strogih znanstvenih teorija rnoze dokazati njihova istinltost, Sukladno tome, induktivne teorije nisu stroge, nego su samo vjerojatne, dok su zato deduktivne teorije vrlo strege.

Vainost znanstvenih teorija moze biti:

• Teorijsko-spoznajna. Uloga se takvih teorija sastoji: u samoj spoznaji odredene vrste pojava, u znanstvenom objasnjenju odredene vrste pojave, u predvidanju buducin stanja odredenih prirodnih i drustvenlh procesa, u prosirenju znanstvene spoznaje odredenog podrucja, u izradi projekata 0 strateskirn istraiivanjima.

• Prakticna iii primijenjena. Uloga se takvih teorija sastoji u primjeni znanstvenih teorlia u odredenim znanstvenim podrucjima, poljima, granama i ograncima znanosti ( ... ).

2.3.17. Zakon (znanstveni)

Najjednostavnije i najodredenije receno, znanstveni zakon je najvisi oblik znanstvene spoznaje i jedan od najvisih ciljeva znanstvene spoznaje uopee.l38 To je, zapravo, potvrdeni hiooteticld sud koji se odnosi na neku mnofinu pojava. Zakon se ne donosi, on se otkriva, odnosno izvodi i jezicno formulira. Utvrditi zakon znael odrediti relativno stalne karakteristike neke pojave. Tako je Newton potvrdio hipotezu 0 gravitaciji i time je raniju hipotezu pretvorio u zakon.

137 Ct. SESIC, B.: Osnove metodologije druStvenlh nauka, op. cit., p. 265. 138 Ibidem, p. 275.

131

U suvremenoj znanosti postoji sukob izmedu determinizma (tj. znanosti 0 sveopco] objektivnoj zakonomjernosti i uzrocnoi uvjetovanosti prirodnih i drustvenih pojava ... ) i probabilizma (tj. tvrdnje da je svaka spoznaja sarno vjerojatna ... ) oko shvacania znanstvenoq: zakona. Naime. zakoni se mogu shvatiti kao nesto apsolutno odredeno. sto potpuno odreduje zbivanja. predmete i pojave, ali i u smislu interpretacije zakona prema suvremenom pojmu vjerojatnosti. To dovodi do razlicltih rnotrtsta 0 znanstvenim zakonima ( ... ).

Profesor Sesic'39 tvrdi da je prednost sadriajno-dijalekti6kog shvacania zakona nad svim drugim i u tome sto ornoqucuie davanje tocnoo odgovora na povijesno pitanje koje je sporno: otkrivaju Ii se zakoni iii se donose, odnosno postavljaju? Prema njemu tocan odgovor glasi:

• Objektivna osnova zakona samo se otkriva a ne donosi, jer ona postoji objektivno i neovisno od subjektivnog misaonog procesa spoznaje zakona.

• Subjektivna zamisao zakonskog objektivnog odnosa misaono se

izvodi.

• Jezi6ni izraz iii slmbolicka formula zakona izvodi se iii konstruira jezieno iii slrnbolick'.

Iz tih odgovora on izvodizakljueak: da je istina 0 nastanku znanstvenog zakona slozena, da se zakon kao objektivna relacija otkriva, da se zakon kao zamisao te relacije izvodi, te da se zakon kao jezicni izraz konstruira.

Zanimljivo je spomenuti i stajaliste profesora Petrovica.'40 prerna kojemu bitna razlika izmedu znanstvenih hipoteza i teorija i znanstvenih zakona nije u tome sto je "zakon" vise provjeren. nego u tome $to su znanstveni zakoni sarno elementi hipoteza i teorija. Ponekada se u znanosti javljaju hipoteze i teorije koje se svode na jedan zakon, dok su hipoteze i teorije redovito slozene tvorevine koje obuhvacalu odreden bro] sudova 0 einjenicama i odredeni broj medusobno povezanih zakona.

Smatra se da je spoznajna uloga znanstvenih zakona slicna i oak i vainija od uloge znanstvenih teorija. a sto je i ocito iz ovih tvrdnji.!"

• Znanstveni zakon predstavlja znanje opelh i bitnih obiljeija neke vrste pojava. Opcenitost svakog empirijskog zakona je relativna i nepotpuna, [er nijedna vrsta pojava nije apsolutno izdvojena od drugih pojava.

• Znanstveni zakoni igraju bitnu ulogu u otkricu ne samo cinjenica. odnosno nepoznatih predmeta i pojava nego i u otkricu samih znanstvenih teorija i zakona.

• Znanstveni zakon igra najvainiju ulogu u znanstvenom obiasnieniu pojava, jer znanstveno objasniti neku pojavu, to prije svega znaci tu pojavu

1:39 Ibidem. p. 277.

140 Ct. PETROVIC. G.: op. cit., p. 201.

14' Ct. SESIC. B.: OpSta metodologlja. Naucna knjiga. Beograd. 1980 .• p. 296.

132

spoznati na temelju znanstvenog zakona, a tek onda znanstvene teorije i hipoteze.

• Znanstveni zakoni igraju vaznu ulogu u prosirivanju znanstvene spoznaje. posebno time sto sluze kao temelj za postavljanje znanstvenih hipoteza i novih znanstvenih teorija i zakona.

• Znanstveni zakoni igraju bitnu ulogu u primijenjenim spoznajama. tj. u prakticnhn Ijudskim djelatnostima, u ekonornf]l, u tehnici, u biotehnici. u medicini ( ... ).

Najvaznije vrste znanstvenih zakona jesu:'42

• Prema predmetu. To su: 1) Zakoni veze (to su funkcionalni zakoni koji su dati formulama za povrslne i zapremine geometrijskih tijela; funkcionalno-qsneticki, a to su brojni bioloskl i kemijski zakoni, ali i zakoni kauzaliteta. zakoni usmjerenosti procesa, odnosno zakoni tendencije promjene iii srnjera razvoja ( ... ). 2) Strukturni zakoni (onl izrazavaju strukturu pojedinih tijela, organizama, procesa, organizacija .. .). 3) Zakoni skupa (to su odredbe bilo medusobnih odnosa skupova bilo odnosa elanova skupova; oni istodobno predstavljaju i temeljne zakone kateqorlekoq silogistickog zakljucivanja, tj. logiekih zakllucaka koji se izvode iz dviju iii vise pretpostavki .... ali i statlsticki zakoni su temeljna vrsta zakona sudova ... ).

• Prema gnoseoloskoj funkciji razlikuju se dvije temeljne vrste: 1) Deskriptivni znanstveni zakoni. Tlpicnl su takvi statistlckl zakoni, To su, zapravo, oni zakoni kojima se jednostavno determinira odredeni bitni odnos i meduovisnost bilo predrneta, bilo pojava. bilo njihovih osobina. 2) Eksplikativni znanstveni zakoni. Takvi zakoni objasnjavaju pojave u njihovom postanku, promjenama i razvoju. Takvi su na primjer: funkcionalno-qenetleki i kauzalni zakoni...

• Prema opcenltosti vazenja razlikuju se tri osnovne vrste znanstvenih zakona: 1) Univerzalni znanstveni zakoni. Takvi zakoni vrijede za cjelokupnu stvarnost. 2) Opci znanstveni zakoni. To su zakoni pojedinih znanosti iii skupa znanosti. 3) Posebni znanstveni zakoni. To su zakoni pojedinih znanosti koji se ticu bitnih odredaba odredene posebne vrste pojava koje su predmet istraiivanja jedne posebne znanstvene discipline (npr. zakoni ponude i potrainje brodskih kapaciteta slobodne plovidbe ... ).

• Prema vazenju znanstveni zakoni mogu biti: 1) strogi (npr. a2 + b2 = d- i sin2a + cos2a = 1. vaie strogo) i 2) vise iii manje vjerojatno (npr. statistlcki zakoni ... )

2.3.18. Verifikacija spoznaja

Istinitost spoznaje trebala bi uvijek biti verificirana, tj. provjerena, ovjerena, posviedocena, dokazana, potvrdena, utvrdena istinitost ilili ispravnost spoznaja. Kada se kaie da je neka hipoteza valjana samo ako je provjerljiva. to zapravo ne znaci da je ona valjana samo ako je vee stvarno

142 Ibidem, p. 292.

133

provjerena. Provjeravanje, naime, nije isto sto i provjerljivost, pa suglasno tome provjerljiva je ona hipoteza koja rnoze biti provjerena.

Vrijednosti spoznaje mogu se verificirati razlieitlm metodama, koje su obicno podijeljene u prakticne i teorijske.l43

Najvaznije praktlene metode verifikacije spoznaja jesu: 1) Metoda promatranja. Ako se radi 0 predmetu izravnog promatranja, odnosno opai:anja onda se to jednostavno verificira opaianjem (npr. krcanje kontejnera na brod). 2) Eksperiment (iii eksperimenta1na metoda). Izvodi se po toeno odredenom planu i s odredenim ciljem. Pri izvodenju eksperimenta mijenjaju se einite1ji od utjecaja na njegov rezultat tako da se odredena pojava rnoze dobiti u cistom obliku. Jedan od najvainijih oblika eksperimenta je tzv. krucijalni eksperiment. Pornocu takvoga eksperimenta rnoze se odlucivati 0 istinitosti hipoteze, suda i teorije. Takvim se eksperimentom, zapravo, moze odlucitl u izboru jedne od dviju suprotstavljenih teorija, dva suprotna suda iii dvije suprotne hipoteze.

Ako neke znanstvene spoznaje nije moquce verificirati (iii mozda rezultati nisu dovoljni), potrebno je provesti teorijsku verifikaciju. Teorijska verifikacija znacl podvrgavanje spoznaje odredenoj teorijskoj proceduri da bi se time utvrdila kakva je istinska vrijednost tih spoznaja. Ova su temeljna naclna teorijske verifikacije: Prvi nacin se sastoji u tome da se posebni stavovi, koji cine sastavni dio odredene spoznaje, izvode iz nekih opcih stavova (tj. sudova). Drugi nacin su, zapravo, dokazivanja iii izvodenja opcth stavova, kojima se raspolaze i koji cine sastavni die doticne spoznaje. Teorijski se verificiraju brojne znanstvene discipline (npr, visa matematika, filozofija, astrofizika ... ) .

Spoznaje se mogu provjeravati i kroz drustveno-povijesnu djelatnost Ijudi. Lepeza takvih djelatnosti je vrlo siroka i razliclta pa je pri verifikaciji spoznaja svakoj od njih potrebno posvetiti posebnu painju. Takva verifikacija ukljucuje pracen]e svih relevantnih pojmova i djelatnosti Ijudi, posebice. proizvodnog i stvaralackoq rada kao najvainijih oblika prakse. Cjelovitom analizom proizvodne prakse mogu se provjeriti razlicite pretpostavke, stavovi, teorije ( ... ). Stvaralacka djelatnost je posebno znacaian segment drustveno-povijesne djelatnosti, [er se zapravo radi 0 djelatnosti u kojoj Ijudi stvaraju nove vrijednosti. Ratovi i revolucije su poseban oblik drustveno-pcviiesne djelatnosti.

Verificirane spoznaje dobivaju svoju adekvatnu vrijednost tek svojom valorizacijom (tj. teorijskim i prakticnirn vrednovarqernj.!"

143 Ct. ZAlE(;ARANOVI¢, G.: op. cit., p. 204-206.

144 0 valorizaciji rezultata znanstvenih istraZivanja pobllze ct.: 1) ZUVELA, I.: Valorizacija rezultata znanstvenlh Istrailvanja, 'Financijska praksa", Institut za financije Zagreb, 1980., 7- B, p. 6 i 2) SISUL, N.: Osnove znanstvenog IstraZivanja u ekonomiji, Ekonomski lakultel Sveucili§ta u Rijeci, Rijeka. 1992., p. 97.

134

2.3.19. Znanstvene cinjenice

Svako djelo koje zeli dobiti pozitivnu ocjenu mora se temeljiti na cinjenicama (tj. faktorima, cinima, istinama, dogadajima ... ) do ~oji~ se d~laz~ istraiivanjem. Jedan od najvainijih ciljeva znanosti je otkrivaoie novih 1 objasnjavanje poznatih cinjenica. Znanstve~~istr~ivacki r~d .se "~~ ~.o~e temeljiti na praznom i spekulantskom rneditiranlu bez sohdmh clnlenlcmh

podloqa

Prema profesoru Sesicu,l4$ cinjenica je mtsaono-culnorn djelatnoscu utvrdeno objektivno-realno postojanje neke ~tvari, pojave, p.r~ce~a, dogadanja, osobine iIi odnosa tih predmeta spoznaje. T? zna~~ da s~ cl~le~l~e proizvodi misaone aktivnosti, koje nastaju povezvaruem vise pojedinacnih podataka, informacija, sudova, spoznaja 0 stvarnosti. Za razliku od podataka, kao objasnjenja 0 predmetu proucavaola, .cin)enice pr~dstavli~j~ retacilu izmedu dvije iii vise stvari, iii izmedu stvan 1 nlenog svojstva, Clnlemca se rnoze promatrati u uzem i sirem smislu.l" U uzem smislu cinjenica .~zna~v~ neko znanje 0 necemu poiedlnacnorne, 0 nekom predmetu III pojavr, Cinjenica u sirern smlslu predstavlja neko znanje uopce, 0 nekim opcirn relacijama i svojstvima, a ne samo 0 pojedinacnom.

Svako znanstveno djelo treba biti utemeljeno na kvalitetnim, neprijepornim cinjenicama. To znaci da cinjenice moraju bi~i v~lja~e, odnosno toone i provjerene. One se, u pravilu, c~pe, od~osno. pre~zlmaJu IZ prv~. ruk~, bez obzira radi Ii se 0 pojavama pnrode, jesu II om rezultat povijesnih dokumenata odredenih eksperimenata iii sliCno. Znanstveno se djelo mora temeljiti na ~utenticnim cinjenicama, na cinjenica_T!l~ iz. primarnih .izvor~, .ali to ne znaci da se ne mogu rabiti i sekundarne oruernce. Medutlm, ru jedno izvorno znanstveno djelo ne rnoze se temeljiti samo. na ~~njenica~a. _iz sekundarnih izvora (to osobito vrijedi za d?ktorsku dlsert~cll~)· N3JCeS~e znanstveni rezultati predstavljaju odgovarajucu sintezu ~ovlh. I n~pozn~tl~ cinjenica sa starim i poznatim cinjenicama koje se konste IZ pnmarmh I sekundarnih izvora ( ... ).

U izradi kvalitetnih znanstvenih djela nije dovoljno mehanicko nizanje znanstvenih cinjenica, pa i kada se radi 0 izvornim cinjenicama, nego je potrebna primjerena analiza, sin~eza"! i.nte.rpretac~a zn~:m~~nih cinjeni~a. I ~e samo to. lz takvih znanstvemh clnlenlca nuzno je nllhovo uopcavarue, formuliranje opcih nacela, zakonitosti, standarda, teorija, zakona ( ... ).

Analizirajuci problematiku znanstvenih cinjenica Sesic147 spominje i odredene zablude u shvacanju cinjenica, kao sto su:

• Prenaglasavanje iii aps~lutizacij~. ~bj~ktivnih c~n!t~lja cinjenice.

Treba naime imati na umu da Ie svaka Clnjenlca samo isjecak, fragment, posebna stra~a iii aspekt objektivne stvari iii pojave i da ona ima i druge svoje

cinitelje, aspekte ( ... ). .

145 $E~JI(:;, B.: OpSta metoclologlJa, op, cit., p. 198. 146 Ct. ZAlECARANOVI¢, G.: op. cit., p. eo.

147 Ct. $ESIC, B.: Loglka, Naucna knjiga, Beograd, 1958., p. 71.

135

• Staticko, nepromjenljivo, jed nom zauvijek shvaeanje cinjenica.

Neprijeporno je da su gotovo sve cinjenice promjenljive, jer se mijenjaju i stvarnosti kojima one pripadaju, a to posebice vrijedi za cinjenice bioloske, psiholoske i drustvene stvarnosti ( ... ).

• Tvrdnja da su sve cinjenice subjektivne, odnosno da ne postoje nikakve objektivne cinjenice niti objektivne znanstvene istine. Suprotno ovoj metodolosko] poqresci subjektivizma potrebno je znati da znanstvene cinjenice imaju i svoje objektivno-realno utemeljenje. Tako se, na primjer, ne rnoze poreci Cinjenica da je Ekonomski fakultet u Rijeei osnovan 1961. godine.

• Shvacanje da je "svaka cinjenica jednostavna i jedna". Znanstveno-povijesno iskustvo je pokazalo da su mnoge tzv. "jednostavne cinjenice" bile vrlo slozene (npr. atom kao "jednostavna cinjenica" pokazao se kao vrlo slozen dinamickl sustav ... ).

• Shvacanje da se cinjenice jednostavno vide, cuju, osjete ( ... ). U ovome shvacarqu ima i jedan bitan trenutak istine, a to je cinjenica obj~kti~nosti svake cinjenice. pa taj trenutak ne valja apsolutizirati jer postoje i subjektivno-spoznajru momenti iii aspekti cinjenica ( ... ).

Cinjenice mogu biti znanstvene i neznanstvene. U znanstvenom istrazivanju znanstvene cinjenice imaju posebnu vrijednost, a one su rezultat vjerodostojnog proucavanja, promatranja, istraZivanja; to su svjedocenja, totografije, dokumenti, otknea, zakoni, teorije, iskopine i slicno, Cinjenice same za sebe nisu znanost, kao sto ni svaki proizvod nije roba. Temeljni je zadatak znanosti da cinjenice utvrdi, izabere, klasificira, obrazlozi, prezentira ( ... ).

Znanstvene su cinjenice osnova svakoga znanstvenoga rada. Takve Ci~j~n~ce moraju biti p?u~dane, pazljivo i u dovoljnom broju prikupljene, krrtlckr razmotrene, pnrnjereno analizirane, sintetizirane i interpretlrane, odnosno takve da se na njih citatelj moze osloniti, te da ih i sam rnoze provjeriti ( ... ). Pri tome se moraju uociti poqreske koje proizlaze iz razlicitih razlo~a i ~ituacija: pogresnog shvacarqa, predrasuda, povrsnoq proucavanja, neto~nog r brzopletog zakljucivanja (na osnovi nedovoljnog broja cinjenica ... ), povrsnog navodenja podataka (po sjecanju) ( ... ).

2.4. ZNANSTVENA DJELATNOST I ZNANSTVENO ISTRAZIVANJE

Nakon sustavnog i konciznog elaboriranja tematskih jedinica 0 teoriji zn.an.asti, a klasifikaciji znanosti i a znanstvenim kategorijama, potrebno je pnrruerenu paZnju posvetiti i temama 0 znanstvenoj djelatnosti i znanstvenom istrazivanju. U okviru vrlo slozene, vrlo opsezne, vrlo zahtjevne i za studente, magistrande, doktorande, znanstvenike i nastavnike vrlo znacajne tema~ike 0 znanstvenoj djelatnosti i znanstvenom istrazivanju, posebno se ko~clzno obrazlazu ove tematske jedinice: 1) znanstvena djelatnost, 2) poram znanstvenog istrazivanja, 3) empirijska istrazivanja, 4) znanstvena !stra~!van~a, 5) strucna (razvojna) istrazivanja, 6) istraiivanje proslosti, 7) ~~tr~vanJe sadasnjosti, 8) istrazivanje buducnosti, 9) prethodna istrazlvanJa, 10) povremena istrazivanja, 11) stalna istrazivanja, 12) "zavrsno"

136

~.,

istrazivanje, 13) kvalitativno istrazivanje, 14) kvantitativno istrazivanje, 15) disciplinarno i visedisciplinarno istrazivanje, 16) institucionalno istrazivanje, 17) mikroistrazivanje, 18) mezoistrazivanje, 19) makrelstraflvanla, 20) megaistrazivanja, 21) individual no istrazivanje i 22) timsko (grupno) istrazivanje.

2:4_1. Znanstvena djelatnost

Znanstvena, odnosno znanstvenoistrazivacka djelatnost obuhvaca znanstvena istraiivanja, razvojna istraZivanja. objavljivanje rezultata znanstvenih i razvojnih istraZivanja, znanstveno ospasobljavanje i usavrsavan]e, te odrZavanje i razvoj znanstvenolstrazfvacke infrastrukture. Ta je djelatnast od terneljnog znacenla za sveukupni razvoj svake drzave,

Znanstvena se djelatnost ternelji na brojnirn nacelirna, a ad kojih su

najvainija ova:

• sloboda znanstvenoga istraiivanja i stvaralastva,

• zastita prava intelektualnaga rada,

• javnost rada,

• konkurentnost znanstvenih programa,

• sigurnost i nedodirljivost eovjekove osobnosti i dostojanstva,

• eticnost i odgovornost znanstvenika i istranvaca za posljedite vlastitoga rada,

• povezanost znanstvenoga istraZivanja svih instituta, sveucilista,

fakulteta, akademija znanosti i umjetnosti, institucija i tijela,

• briga za zastitu okollsa,

• ukljucenost u medunarodnu znanstvenu djelatnost ( ... ).

Da bi znanstvena djelatnost pozitivno i djelotvorno utjecala na kulturu i blagostanje stanovnistva, drustvenoqa i gospodarskoga napretka, svaka driava osigurava maksimalno povoljne uvjete i dostatna financijska sredstva za:

• povecanie opsega i kvalitete znanstvene djelatnosti.

• prosirivanie znanstvenih spoznaja i dostignu6a,

• osposobljavanje i znanstveno usavrSavanje znanstvenika i istrazivaca, posebice mladih nadarenih i arnbicioznih,

• pomaganje i poticanje znanstvenika i istrazivaca u njihova] vrhunskoj

specijalizaciji,

• objavljivanje znanstvenih dostiqnuca,

• osiguranje uvjeta za primjenu rezultata znanstvenih istraZivanja ( ... ). Znanstvenolstrazlvacku djelatnost obavljaju znanstvenoistrazivacke i

druge pravne osobe kojima je odqovaraiucirn zakonima priznat znanstvenolstrafivackl status.

137

Znanstvenoistrazivacki rad je uzi pojam od znanstvene, odnosno znanstvenoistrazivacke djelatnosti. Sto je to znanstvenoistrafivacki rad? Evo i odgovora: Znanstvenoistrazivacki rad je sustavna stvaralacka aktivnost kojom se, primjenom znanstvenih metoda, stjecu nove znanstvene spoznaje, odnosno stvaralacki koristi, postojece znanje za nove primjene. U taj se rad ne ubraja rutinska izrada projekata, elaborata, ekspertiza i atesta, rutinska kontrola proizvodnje i kvalitete proizvoda, rutinska istraiivanja i druge slicne djelatnosti u kojima se ne koriste znanstvene metode, iii ne sadrze bitne elemente izvornosti i inventivnosti.

Znacenie i vrijednost rezultata znanstvenoistrazivackoq rada odreduje se doprinosom tih rezultata razvoju same znanosti, kao i u objektivnim moqucnosfima njihove primjene u razvoju gospodarskog i druStvenog sustava. Znanstvenoistrazivacki rad i njegovi rezultati valoriziraju se primjenom znanstvenih kriterija u procesu znanstvene kritike te provjerom rezultata u praksi,

Znanstveno stvaranje treba biti slobodno. Medutim, znanstvenoistraiivacki rad, koji moze ugroziti zdravlje covjeka i poremetiti ravnotezu zivotne okoline, rnoza se izvoditi sarno pod propisanim uvjetima i uz prethodno odobrenje ovlastenih tijela.

Rezultati znanstvenoistrazivackoq rada jesu op6eljudsko dobro i oni su dostupni javnosti. Ta se dostupnost i javnost rnoze zakonom iii ugovorom i oqraniciti, Dostupnost i javnost rezultata znanstvenolstrazfvackoq rada osigurava se, u pravilu, njihovim objavljivanjem. Kada se ani iz opravdanih razloga ne mogu objaviti, njihova se dostupnost mora osigurati obaviestavanlern iii stavljanjem na uvid zainteresiranim korisnicima.

Stvaratelji znanstvenih djela i otkrica imaju materijalna i moralna prava na svoja ostvarenja. Opseg, trajanje, ogranieenje, prestanak i zastita prava stvaratelja na znanstveno djelo iii otkrics, kao i prava organizacija i institucija u kojima su ta ostvarenja stvorena, ureduju se zakonom. Medutim, pravo stvaratelja na svoje znanstvenoistrazlvacko ostvarenje ne rnoze se koristiti suprotno drustvenirn interesima.

Znanstvenolstrazlvacki rad obavljaju znanstvenici i istra:Zivaei koji su izabrani u odqovarajuca znanstvena zvanja (npr.: znanstveni suradnik, visi znanstveni suradnik i znanstveni savietnik), odnosno istraiivacka zvanja (npr.: strucni suradnik, mladi asistent, asistent i visi asistent) kao i druge zakonorn ovlastene osobe.

U suvremenoj znanosti nile mogu6e ostvarivati vrlo srozene i zahtjevne zadace, znanstvene, odnosno manstvenoistrazivacke djelatnosti bez moderne znanstvenolstrazlvaeke infrastrukture. Naime, najvainija pretpostavka za obavljanje znanstvenoistrazivackoq rada, osim odqovarajuceq broja kvalitetnih znanstvenika i lstrazivaca, predstavlja znanstvenoistrazivacka infrastruktura. Ona obuhvaca: znanstvenolstraflvacke laboratorije, brodove za obavljanje istraiivanja, pokusne pogone i pokusna polja, ispitne postaje, tennotoske parkove, inovacijske centre, znanstvene knjiznice i referarne centre, znanstvenoinformacijske i dokumentacijske slufbe, sustave znanstvenih i tehnickih informacija, raeunalske centre i rnreze, znanstvenu publicistiku, prikupljanje i obradu znanstvene grade u muzejima i arhivima.

138

Osim navedene znanstvenoistrazivacke infrastrukture, podlogu i materijalnu osnovu znanstvenoistrafivackoc rada cine: ispitna oprema, uredaji i postrojenja kao i cjelokupna tehnicka baza koju organizacije koriste za realizaciju znanstvenolstrazlvacklh zadataka. Opremom za obavljanje znanstvenolstrazlvacke djelatnosti smatraju se laboratorijski ispitni uredaji i poluindustrijska pilot postrojenja namijenjena istraiivanju i provjeri novih tehnoloskih rjesenja i oni se u tijeku izgradnje i za trajanja istraiivanja ne mogu smatrati gradevinskim objektima.

Suvremena metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strucnoq rada, odnosno znanstvenolstrazlvackl rad u najsirem smislu rijeci danas je nezamisliv bez optimalnog funkcioniranja razlicitih informacijskih sustava. Bitne pretpostavke za organiziranje, projektiranje i optimalno funkcioniranje informacijskih sustava u znanstvenolstrafivackim, znanstveno-obrazovnim organizacijama, institucijama i znanstvenim knjiznicama (kao i u drugim znanstvenoisfrazivacklrn jezgrama) jesu, osim obrazovanih i iskusnih kadrova, i odgovarajuci hardveri i softveri. Neprijeporno je da hardveri i softveri spadaju u najpotrebniju znanstvenolstrazivacku strukturu.

2.4.2. Pojam znanstvenog istraiivanja

Ljudska je djelatnost visemistena, pa i onda kada se prornatra sa stajalista oblika rada, a najees6e se dijeli na fizicki (ti. manualni) i umni rad. Znanstveni je rad oblik umnog rada, koji se u pravilu temelji na istrazivanju (znanstvenom ilili znanstvenostrucnorn). Odgovor na pitanje: ito je istrazivanje nije jednostavan, jer je pojam istrazivanje vrlo rastezljiv i visestruko eksplikativan. Taka, na primjer, sudac istraiitelj istraiuje dogadaje u vezi s pljackanjem neke banke, eksperti za naftnu industriju istraiuju podmorje u potrazi za naftom, inzenjeri prometa istraiuju racionalne oblike manipuliranja i transporta robe (tj. suvremene tehnologije transportal. itd.

lzraz istrazivati, zapravo, znaci ispitivati brizljivim i marljivim traienjem, istraiivanjem, proucavaruern, analiziranjem, studiranjem ( ... ). Clnjenica je da svako istraiivanje nije znanstveno istrazivan]e, a to maze biti sarno ono brizljivo, koje je znanstveno utemeljeno, odnosno koje se provodi na osnovi znanstvenih metoda.

lzraz istrazivanje u etirnoloskom smislu rljeei znaci traganje za novim einjenicama, metodama, prouCavanjima ( ... ) radi stjecanja i otkrivanja novih znanja, teorija, zakona, zakonitosti. To zapravo znaci da je istraiivanje sustavno traganje za einjenicama iz kojih se mogu izvucl i otkriti odredeni znanstveni principi, zakoni, zakonitosti. IIi, znanstveno istrazivanje je speciftcna intelektualna djelatnost kojoj je temeljna svrha oktrivanje i dokazivanje znanstvenih istina pomocu znanstvenih metoda. Rezultati znanstvenog istraiivanja trebaju biti znanstveno utemeljeni; oni trebaju predstavljati nesto novo, iii bar inovirano, ani bi trebali povecavati (kvantitativno ilili kvalitativno) svjetsku riznicu znanja. Za razliku od znanstvenog istraiivanja sam a istrazivanje obuhva6a opcenito sve nacine rjesavanja teorijskih i prakticnih problema. Rutinske aktivnosti nemaju nikakve veze sa znanstvenim istraiivanjima.

139

lnCln"tvtflO letra!lvanJe obavljaju obrazovani, osposobljeni, iskusni Inhlloktuftlol, specljallstl, eksperti za odredena znanstvena polja, grane i ogrcmko enenosti, odnosno znanstvenici, istrazivacl, nastavnici i suradnici, ~k;porU za odrsdene znanstvene discipline. poiedinacno ilili u timovima ( ... ).

lzmsdu pojrna istraiivanja i pojma proucavanja nema bitnih razlika, jer i prou6avanje podrazumijeva: promatranje, stjecanje temeljitog znanja (tj. studiranje). ispitivanje i istraiivanje. Kada se raspravlja 0 istraiivanju, cesto se rabi izraz ispitivanje, koji ima visemisleno znacenle, a oblcno znael usmeni iii pismeni naein spoznavanja necijega znanja, misljenja i suda. U ispitivanju sudjeluju najmanje dvije osobe: ispitivae i ispitanik. Medutim, ispitivati se rnoze, na primjer, i poslovanje nekoga poduzeca kako bi se stvorilo i dalo meritorno misljenje (t], sud) 0 stanju i dogaaajima u doncnorne poduzecu. Takvo ispitivanje, u pravilu, obuhvaca: analizu, reviziju j kontrolu. U vezi s istraiivanjem mogu se spomenuti i izrazi: studiranje, koje predstavlja organizirani nacin stjecanja znanja u specijaliziranim ueilistima (tj. u visokim ucilistima, sveucilistima, fakultetima, akademijama, veleucilistima, visokirn skolarna, institutima ... ) i promisljanje, koje se, u pravilu, odnosi na "promisljanje" onih predmeta i pojava, dogadaja, sud ova koji su znani onima koji promisljaju, pa sukladno tome, onaj tko promislja, taj istodobno i istraiuje.

" .Ako . ~e". e!i.mol?ski i se~anticki analiziraju izrazi "istraiivanje", . pr?uc<:~anj~', ~~~Itlv~nje", "studiranje" i "promatranje" moglo bi se zakljuciti da je istrazivaole sin pojarn od navedenih izraza, te da su oni vise iii manje, izravno iii neizravno, utjelovljeni u "istraiivanje", ali da svako "istraiivanje" nije i "znanstveno istraiivanje".

Za sve one koji zele djelotvorno primjenjivati metodologiju i tehnologiju izrade znanstvenog i struenoq djela presudno [e znanstveno istrazivanje kao ?~~p .~vj~sn.ih,. sus~vnih.i metodol~s~i org~nizi~ani.h aktiv~osti. (disciplinarnih 1/111 visedisciplinarnttu koie omoqucuiu otkrivan]e I dokazivarjje znanstvenih istina 0 predmetima, odnosno pojavama u prirodi i drustvu pornocu znanstvenih metoda. To znaci da je znanstveno istrazivanie usmjereno na predmet, odnosno pojavu 0 kojoj se zeli otkriti i dokazati znanstvena istina. Svako z~ans~en~ istraZ!vanje i,!,a s~oju svrhu i cilj ,s vise podciljeva, svoj predmet istrazivania, svoju terneljnu hlpotezu (s pomocnim hipotezama), a do r~.zultata se rnoze doci samo primjenom vise znanstvenih metoda (najmanje nJlh petnaestak) u odqovarejuco] kombinaciji ( ... ).

Zanimljivo je spomenuti kako se u leksikografiji definira pojam istrazi~an~a_.I48 To.!e t~aga~je za .novim znanjem i njegovim iskoristavanjem u spoznajnoj I prakticno] drustveno] djelatnosti. lstrazivanje tece dvama naizgled suprotnim, ali cvrsto povezanim pravcima: od izravnog promatranja konkretnih zbiva_nja ~ apstraktnom misljenju i od toga k zbilji koja je predmet proucavanja, Znanstveni se razvoj pocinje kretati u obliku spirale, a u njega se stalno u~ljucuju ~.ov: spoznaje. i nove generacije intelektualaca (tj. znans_tvenlka, istrazivaca, nastavnika, suradnika, eksperata ... ). Istra.zivanje rsdovito tece ovim slijedom: definiranje problema i predmeta istrazivanja,

148 Ct. Natuknica IstrazivanJe, Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod 'Miroslav KrfeiC!' i Masmedia, Zagreb, MCMXCV, p. 343.

140

odnosno uocavanje znanstvenog problema i njegova formulacija; postavljanje hipoteze; izbor i analiza teme, izrada orijentacijskog plana istraiivanja; sastavljanje radne bibliografije; prikupljanje, proucavanle i sreciivanje literarne grade; izrada strukture iii kompozicije djela; objasnjavanje i oblikovanje, odnosno formuliranje rezultata istraiivanja, te provjera istra.zivackih rezultata. Nakon navedenih faza postupka istraiivanja slijedi graficka i tehnicka obrada pisanoga djela. I na kraju slijedi verifikacija rezultata istraiivanja ( ... ).

U drustvenirn, posebice ekonomskim znanostima karaktenatlcna su brojna istrafivanja, kao sto su na primjer: istraiivanja marketinga, istraZivanja motivacija, istrazivanie nabave ilili prodaje, istraiivanje trZista opcenito i/ili istraiivanje posebnih, granskih triista, istraiivanje okruzenja ( ... ). Istraiivanja mogu biti na terenu i za stolom ( ... ).

Svako istraiivanje odgovara odredenoj situaciji. Izmedu istraiivanja situacija postoji dijalekticki odnos, jer se mijenjanjem situacija mijenja istraiivanje, a rezultatima se istraiivanja mijenja i situacija.

Tako se, na primjer, rncze istraiivati gubitak nekog prometnog poduzeca, To treba ciniti tijekom odrecienog razdoblja, a najcesce tijekom kalendarske godine, u kojemu se situacija rnoze u pozitivnom iii negativnom smislu bitno mijenjati. Takve promjene impliciraju mijenjanje uzroka i posljedica, a ove povratno mijenjaju situaciju u dotlonorne poduzecu, ali pod pretpostavkom da su se istraiivali i eliminirali uzroci gubitaka. To u stvari znaci da je istraiivanje izravno djelovalo na situaciju a situacija na istraiivanje, te da

su oba djelovanja imala zajednicki cilj: eliminiranje gubitaka. .

2.4.3. Empirijska istraZivanja

Empirija potiece od grcke rijeci "empeiria", a znaoi iskustvo, znanje, dok pridjev empirijski ima znacenle: iskustven, iskustvenog podrijetla, koji se osniva samo na iskustvu. U filozofiji empirizam je spoznajnoteorijsko stalaliste koje drZi da je iskustvo temeljni izvor sveukupne spoznaje. Iskustvo je znanje steceno praksom i izravnim dozivljavanjern, poznavanje stvari, pajava, vjestina, urniesnosti, one je nauceno zivotnom praksom, to je znanje steceno Ijudskim radom ( .. V49

Empirijska istrazivanja nisu jednomislen pojam jer se pad tim pojmom najcesce razumijeva:l50 primjena iskustva u spaznavanju istine i primjena istraiivanja u rjesavanju prakticnih problema. U empirijskim se istraiivanjima ne primjenjuju znanstvene metode, jer se sudovi donose na osnovi iskustva. Medutim, primjena takvih istraiivanja u rjesavanju praktiekih problema ima karakteristike znanstvenog istrazivanla. Takvo staiallste ne negira i ne umanjuje vaznost empirijske rnetode.?'

149 Cf. ANle, V.: Natuknica Iskustvo, Rjeenik hrvatskog iezika, Novi Uber, Zagreb, 1991., p. 212. 150 Cf. BABAN, LJ. et al.: Primjena metodologlje znanstvenog istrativan]a, Ekonomski fakultet Sveucilista Josipa Ju~a Strossmayera u Osijeku, Osijek, 1993., p. 7.

151 0 tome ct.: infra toeku 4.23. Empirijska metoda.

141

2.4.4. Znanstvena istrazivanja

Prema vrsti ocekivanog rezultata sva se istraiivanja mogu podijeliti u dvije skupine: znanstvena i strucna iako se izmedu njih ne mogu postavlti cvrsta razgranicenja.l52 Znanstvena se istraiivanja dijele na: 1) fundamentalna (temeljna) istrazivanja i 2) aplikativna (primijenjena) istrazivanja.

2.4.4.1. Fundamenta/na (teme/jna) istraiivanja

Prema UNESCO-u (engl. United Nations Educational Scientific and Cultural Organization), odnosno Organizaciji Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, fundamentalna (ti. temeljna, bazicna, cista, osnovna) istrazivanja obuhvacaiu ona istraiivanja koja povecavalu opci fond znanstvenih cinjenica i znanja i koja determiniraju nova podrucja Ijudskog zanimanja i spoznaja, ali koja nemaju iii ne moraju imati praktienu primjenu svojih rezultata. To u stvari znacl da je fundamentalno istraiivanje teorijski iii eksperimentalni rad koji se poduzima radi stjecanja novih znanstvenih spoznaja 0 temeljnim pojavama i cinjenicama. Ono otkriva pojave, procese, uzrocno-posliedicne veze i zakonitosti u prirodi, drustvu i Ijudskom misljenju, i to, prije svega, radi unapredenja Ijudskog znanja i stvaranja bazicnoq znanja za druga istraiivanja. Takvo je istraiivanje izravno usmjereno prema povecavan]u fonda temeljnih znanja. Osnovni cilj znanstvenika i istrazivaca angaiiranih u fundamentalnim istraZivanjima je otkrivanje novih, cistih znanja prije njihove prakticne primjene. Takva znanja sluze kao osnova za primijenjena i razvojna istraiivanja i ona nemaju izravne komercijalne ciljeve. To, medutim, ne mora znaciti da velike multinacionalne kompanije ne mogu stajati iza takvih istrazivanja radi svojih potencijalnih interesa.

Za fundamentalna (temeljna) istraiivanja karakteristicno je:

• Da takva istraiivanja provode vel ike i bogate drzave, velike ekonomske (i/ili pollticke) integracije, ponekada najvete (tzv. "mega") multinacionalne kompanije ( ... ).

• Oa takva istraiivanja zahtijevaju angaiiranje velikog financiiskoq kapitala, veliku i suvremenu znanstvenoistrazivacku infrastrukturu ( ... ).

152 U svjetskoj znanstvenoj illeraturi 0 znanstvenim istraiivanjima prihvacena je kratlca R&D (engl.

Research and Development), koja zapravo, znaci istraziVanje i razvoj 01i krat. I/A). Istrazivanje i razvoj iii R&D je uobitajeni, opeersto prihvacen naziv organiZacije istraiivania, kojemu je izravan cilj prui:iti odgovor na aktualna pitanja i ponuditi adekvatna rjeSenja za daljnji razvoj neke djelatnosti i/ili predmeta proutavanja. To, zapravo, znac; da nije naglasak na ciljevima i sadriajima is!raiivanja i razvoja, vee na formalnoj organizaciji koja ih 'reba ostvariti. To cine brojna slozena istraiivanja koja se mogu klasificirati i kategori;zirati na tri temeljne razine: 1) fundamentalna iii temeljna istrazivanja, koja tai:e olkrivanju novih spoznaja 0 prirodi, druStvu, covjeku, pojavi; 2) aplikativna iii primiienjena Istrazivanja, koja olkrivaju nove zakonitosti u prirodi i druStvu Ie primjenjuju znallja temeljnih istraZivanja, ali su posebno usmjerena pronalaienju takvlh znanja koja su polrebna za odredenu primjenu; 3) razvojna iii strucna istraZivanja, koja primjenjuju spoznaje temeljnih i primijenjenih istraiivanja, u kombinaciji s prakticnim iskustvom j vjeStinama u praktienorn razvoju novih i/ili inoviranih proizvoda, procesa, lehnologija. U svim razvijenim driavama posebna se pai:nja posve6uje istraiivanju i razvoju, a 0 tome vode racuna posebno formirane ustanove, institucije I organizaciie. U istrai:ivanja i razvoj razvijene driave ulaZu znama financijska sredstva, jer su shvatile da je invesliranje u znanje, kao temeljni resurs, najprolitabilnije ( ... ).

142

• Oa takva istraiivanja zahtijevaju koncentraciju veceq broja istaknutih i afirmiranih znanstvenika i lstrazivaca, u pravilu, interdisciplinarnih i multidisciplinarnih eksperata istih, slicnih, razlicitih zvanja, znanja, specijalnosti, 5 vise ilili manje iskustva, vjeStina, urnqeca i sl., s brojnim pornocnirn strucnjacirna i drugim osobljem ( ... ).

• Oa su takva istraiivanja u pravilu duqorocna i traju vise desetlje6a, da su najcesce usmjerena istraiivanja prema gotovo neistraZenim predmetima, objektima, pojavama, odnosima, odnosno prerna novim, epohalnim, izvornim otkricirna ( ... ).

• Oa je kod takvih istraiivanja, u pravilu, gotovo neizvjesna ucmkovitost rezultata istraiivanja, posebice u pocetnirn istraiivackim fazama, i nernoquce je planirati dinarniku i intenzitet djelornlcnih i ukupnih ostvarenja determiniranih ciljeva, odnosno podciljeva istraiivanja ( ... ).

• Da se pri takvim istraiivanjima redovito u odqovaraiucim kornbmacijama koriste gotovo sve vrste znanstvenih metoda, a prl cemu se preferiraju kvantitativne metode ( ... )

• Oa u takvim istraiivanjima nisu prisutna, sekundarna praktlcna rjesenja, iako i ona nisu iskljucena ( ... ).

Fundamentalna (temeljna, bazicna, cista, osnovna) istraiivanja se obicno dijele na:

• Usmjerena fundamentalna istrazivanja. U usmjerenim fundamentalnim istraiivanjima, institucija kola angaiira istraiivace usmjerava njihov rad toone prema odredenom cilju u odredenom znanstvenom podruciu, Pravac istraiivanja je jasno odreden, coca orijentacija je unaprijed determinirana, a podrucje rada je precizno odredeno, Dna obuhvataju i tzv. rnetodoloska istraiivanja, bave se postupcima i samim istrazivacirna. U okviru ovoga istraiivanja, ko]e se bavi teorijskim otkricima, koja mogu poslufitl i kao osnova primjene u praksi, istraiivac ne bira slobodno predmet istraiivanja, jer je njegov znanstvenoistrazivacki rad jasno i izravno povezan uz odreCleno podrucje istraiivanja.

Takva istraiivanja, u pravilu, imaju timsko obiljezje, ali mogu imati i individual no obiljezje; no bez obzira na to predmet je istraiivanja determiniran u odredenom znanstvenom podrucju iii polju znanosti. Ponekada se nazivaju i strategijska istraiivanja, a rnoquca su usmjeravanja prema ostvarivanju zeljenog cilja iii rezultata. Dna mogu biti: istraiivanja s odredenom temom i deskriptivna istraiivanja; prva se nazivaju i ciljna, jer im je unaprijed determiniran zadatak istraiivanja, a druga su usmjerena opisivanja, predmeta ilili pojava unazad, u proslosti, bez potrebnih obiasnienia ( ... ).

• Neusmierena (slobodna iii cista) fundamentalna istrazivanja. U neusmjerenim iii slobodnim fundamentalnim istraiivanjima predmet je odreden interesom samih istraiivanja. Znanstvenici i istraiivaci ispituju neku pojavu u prirodi i drustvu slobodno bez ikakvog prakticnoq cilja iii primjene. Oni zadovoljavaju znatizsliu iii teznju za otkricern znanstvenih istina. IstraZuju obicno bez plana, a rezultati nastaju stihijski, i nernoquce je prepoznati prakticne uCinke u blizoj iii daljnjoj buducnosti,

143

Poneka~a je tssko odrediti i postaviti cvrstu granicu izmedu usmjerenih I neusmlerenlh fundamentalnih istraiivanja, jer se ona mogu prozimati nadopunjavati, prelaziti jedna u druga. '

2.4.4.2. Aplikativna (primijenjena) isfraiivanja

Aplikacijsko iii primijenjeno istraiivanje je teorijski iii eksperimentalni rae koji ~e_pod~zima radi stje~~ja novih znanja, ali koji je, prije svega, usmjeren na rJ~savanJ~. nekog prakticnoq zadatka, odnosno ostvarivanje odredenog praktienoq cllja. Ono se poduzima iii radi ispitivanja rnoquce primjene rezulta~ fund~mental~!h istraiivanja iii utvrdivanja novih metoda iii postupaka za post~z~vanje un!,,~nJed od~edeno~ c~lj~. Pri~ijenjena istraiivanja prosiruju i produblJuju postojsca znanja radi rjesavarna odredenih problema. Ovo istraZ.i~anje .d~pusta oper~cionali~aciju znanstvenih ideja. Usmjerena su na prakficnu pnrruenu osnovnih znarua u svim sferama drustvenih djelatnosti i na ostvarivanje posebnih privrednih ciljeva: izuma, izradu novih kvalitetnih proizvoda iii uvodenje novih, racionalnih proizvodnih procesa. Opcenito se smatr~ da. ov~ vrsta .. istraiivanja treba biti usmjerena na primjenljivost u rnatenialno] proizvodn], odnosno u zadovoljavanju materijalnih potreba Ijudi.

Aplikacijska istraiivanja SU, prema tome, usmjerena na otkrivanje novih zn~ns~e~ih znanj~~ primjenu ti~ znanj~ yili znanja fundamentalnih istraiivanja, kOja imaju specificne komerciialne ciljeve prema proizvodima procesima tehnologijama ( ... ). ' ,

. .. N~ki autori, kao na primjer Korach (Korac),153 smatraju da je termin' "~nmlj~~jena ~n~no~t" b~~mislen. Ne postoji niti jedna znanost koja nije bar d!el~~lc.no. pnmlJenJena III u drugom znanstvenom podrueju (iii znanstvenoj disciplini) Iii u praksi, Argumenti Koraca imaju svoju tezinu i trebalo bi ih respe~irati. .Jer, termin "primijenjeno istraiivanje" ima elemenata dvosmlslenos!1. T~~o s~, na p~imjer, vrlo argumentirano rnoze pobijati tvrdnja da su .ova .lstr~lvanJ~ usmJer~.na. samo na ona istraZivanja koja slufe zadovolJavanj~ .'J~dsklh matenJ~ln!h potreba. Naime, postoje brojne zn~nstvene dl~cll:>l.ln~, ka~ n.a. pnrrqer u znanstvenom podrucju drustvenih p?lj~ . znanosti Iii. In~~rdlsclplll~arnih znanstvenih polja (iii znanstvenih dlsclphn~), ~ez~ltatl.~oJI~ ne sluz.e .za?o~oljavanju. materijalnih potreba Ijudi. Rezultat! .ovlh Istrazlvanj8 su pnmjenjivi u praksi, ali ih mnogi autori ne ?bu~yac~Ju definicijom primijenjenog istraZivanja. Isto tako, rezultati brojnih Istrazlvanja. u z.n~nstvenim poljima: matematike, fizike, kemije, biologije, itd. nal~e sV.OjU pnrmenu u mnogim znanstvenim disciplinama, a da izravno nisu usrruereru na zadovoljavanje rnateriialnlh potreba Ijudi.

. Prornatrejucl znanost S povijesnog i teorijskog stajaliSta, razlike izmedu

pojma "fundamenta!no istraii~anj~~ i pojma "aplikativno istraZivanje" postaju yrlo n~~tv~rne, a cesto se I bnsu. Ove se vrste istraZivanja vrlo tijesno tspreplicu I medusobno uvjetuju,

Fundamentalna i aplikativna istrazivanja smatraju se znanstvenim istrazivanjima.

153 KORACH, M.: The Science of Industry, The Science of Science. Pelican Books, 1966., p. 226 - prema TOMIN, U.: Op. cit., p. 55.

144

2.4.5. Struc;na (razvoina) istrazivanja

Strucno iii razvojno istrazivanje, odnosno eksperimentalni razvoj, sustavan je rad, zasnovan na znanjima stecernm temeljnim i primijenjenim lstrazlvaniirna, odnosno prakticnorn iskustvu, koji je, prije svega, usmjeren na uvodenje novih iii znatno poboljsanje postojecih postupaka, proizvoda i usluga, odnosno na poboljsanje postojece iii uvodenje nove organizacije. Nazivaju se jos i tehnoloska usavrSavanja. To su svi postupci koji se javljaju izmedu izuma i proizvodnje: eksperimentiranje na crtezu i razvoj prototipa, pokusi, izgradnja pilotskih pogona, modeli u rnalorn opsegu, nova ~esenja.'54

Ova istraZivanja imaju izraziti prakticnl cilj, njihovo je osnovno obiljezje stroga namjena te izravno i brzo postignuta korist u uskom podrucju.

Razvojna lstrazivania pretpostavljaju veliko znanstveno i empirijsko znanje, mnogo rnaste, ostroumnostl i truda da bi se neko dostlqnuce iii neki postupak vee upotrebljavani u odredenim uvjetima, primjenjivali u izmijenjenim iii novim uvjetima. Nije, na primjer, jednostavna i racionalna adaptacija istraZenih tehnoloskoprornefnih procesa u prometnom sustavu izmijenjene strukture, jer neki od njih koji rezultiraju vrlo pozitivne ucinke u fundamentalno usmjerenim i primijenjenim istraZivanjima. zadaju ozbiljne problems kada se realiziraju u stvarnim uvjetima u prometnom sustavu. Ova je vrsta znanstvenog istraZivanja vrlo osjetljiva na ekonomske i vremenske cinitelje, taka da ponekad vrlo pozitivni rezultati dobiveni nakon dugotrajnih istraZivanja i uz velika financijska sredstva i velike napore mogu postati beskorisni.

Isto kao Sio nema ostre granice izmedu fundamentalnih i primijenjenih istraZivanja, tako ona ne postoji ni izrnedu primijenjenih i razvojnih istraiivanja, jer se ona medusobno nadopunjuju, lspreplicu i uvjetuju, odnosno jedna se vrsta istraZivanja transformira u drugu (i obmuto).

Neki autori, na primjer profesor Zuvela.'55 kada klasificiraju znanstvena istraZivanja, spominju i druge vrste znanstvenog istraZivanja, ito:

1) Prikupljanje znanstvene grade. To je najniza razina znanstvenog istra.zivanja, a sastoji se u prikupljanju znanstveno vaZnih izvora, isprava, podataka i informacija, ali bez njihove sadriajne obrade. Obavljaju ga kvalificirani znanstvenici i istra.zivaci.

2) Sistematizacija postojecih znanstvenih spoznaja. Ovo se istrazivanje sastoji u sredivanju i obradi prikupljene grade iii znanstvenih spoznaja tako da pruf pregled cjeline jedne iii vise znanstvenih disciplina, odnosno jednog iii vise znanstvenih podrucja. Rezultati toga istrai:ivanja jesu znanstvena iii strucna djela, kao na primjer: enciklopedija, leksikon, udzbenicl i drugi prirucnici.

3) OpseIV8cijska (iii opaiajna) istrazivanja. U ovoj vrsti istraZivanja znanstvenici i istraZivaci se pretezno slufe opaZanjem, a primjenjuje se posebno u astronomiji, geologiji, biologiji i drustvenirn i bumanistickim znanostima.

154 ME LA, I.: Uvod u ekonomska IstraZivanJa, Op. cit., p. 10. 155 Ibidem.

145

4) Eksperimentalna istraz.ivanja. Ta se istraZivanja temelje na eksperimentalnoj metodi, koja se osobito primjenjuje u fizici, kemiji i znanstvenim disciplinama tehnickoq znanstvenog podrueja.

5) Znanstvena otkrica. To je najvisi stupanj znanstvenog istraiivanja.

Tim se istraZivanjem otkrivaju nove znanstvene spoznaje 0 pojavama u prirodi i druStvu.

Klasifikaeija znanstvenoq istraZivanja na razne vrste istraZivanja je zapravo umjetno odvajanje jednog od drugog istra.zivanja, koje ima smisla samo iz didaktickih i prakticnih razloga i njihovo zanemarivanje rnoze dovesti do nepotrebnog razbacivanja vecih materijalnih rssursa. Me6utim. jedinstvenost svijeta: prirode, druStva i Ijudskog misfjenja zahtijeva i jedinstvenost znanosti i znanstvenog lstraflvanja, ispreplitanje i mec1usobno tijesno spajanje i uvjetovanje pojedinih vrsta znanosti i znanstvenog istraiivanja.

2.4.6. Istrazivanje proslostl

Istrazivanje proslosti je takvo istraiivanje koje je usmjereno na protekla razdoblja, na protekle doga6aje. na protekle pojave, one je retrospektivno. Svrha i cilj istraiivanja proslostl nije sarno otkrivanje znanstvenih istina 0 proslosti nego i znanstveni pokusa] da se na osnovi znanstvenih cinjenica 0 proteklim doga6ajima, pojavama, predmetima, odnosima ( ... ) otkriju relevantne spoznaje 0 sadasnjosti i budu6nosti.

Takva istraiivanja mogu biti tundamentalna, aplikativna i razvojna.

Problemi i predmeti istrazrvania, te postavljene hipoteze, u istraiivanju proslosti mogu se odnositi na gotovo sva znanstvena pcdrucia, polja, grane i organske znanosti. Iako se, na primjer, istraZivanjem proslostl bave: biologija. zoologija, astronomija, meteorologija, geografija... (iz podrucja prirodnih

znanosti); arhitektura, kartografija, inzenjerstvo. rudarstvo, zasnta okolisa (iz

podrucia tehnickih znanosti); anatomija, epidemiologija, stomatologija (iz

podruqa biomedieinskih znanosti); ekologija, fitomedicina, biotehnologija (iz

podruqa biotehnickih znanosti); ekonomija, pravo, politologija. sociologija, psihologija... (iz podrucja drustvertih znanosti); povijest, arheologija, lingvistika, filologija, filozofija, etnologija, antropologija, teologija, znanost 0 umjetnosti (iz podrueia bumanistickih znanosti).

U istraiivanju proslosf mogu se rabiti gotovo sve znanstvene metode, a sto najizravnije ovisi 0 probfemu i predmetu istraiivanja, odnosno postavljenoj hipotezi.

2.4.7. Istrazivanje sadasnjosti

Istrazivanje sadasnlostl je fundamental no, aplikativno i razvojno istraiivanje koje istraiuje predmete, pojave, doga6aje, odnos ( ... ) u sadaSnjosti. Pod sadasnjosti se razumijeva vrijeme, odnosno razdoblje u kojemu se istraiivanje vodi. To je, zapravo, vrijeme u kojemu znanstvenici, istrafivaei i suradnici zive, istraZuju i najceS6e pismeno prezentiraju rezultate svojega istraiivanja. Ponekada se predmet istraiivanja maze istraiivati i vise godina, a rezultati se istraiivanja mogu pismeno oblikovati i javnosti

146

prezentirati sukcesivno tijekom istraZiv.anja •. (tj .. u vise parcijalnih projekata, studija, djefa, tomova) iii po zavrsenom istrazivarqu.

Svrha i cilj istraiivanja sadasnlosti nije samo utvr~ivanje dijagnoz~ (tj. dijagnosticiranja) neke pojave, predmeta, odnosa, doga6aja. ( ... ) neqo I oCjen.a uzroka i posljedica takve dijagnoze, njene usporedbe s ta~lm .dIJag~?zama IZ proslosti, stvaranje konzistentnih sudova, zakona, zakonitosti, t~onJ~ ( ... ) ~ odredenoi pojavi, doga6aju, odnosu ( ... ) kao znans~e~_o uteme.l!e~~J os~~v~ za pozitivno usmjeravanje doticnlh pojava, odnosa 1 slicno u b.hzOj 1 d~ljnj~j buducnosti, Takvih je istraZivanja u praksi najvise; vise nego omh u pro~lostl~ a u pravilu, vise nego i u buducnosti, jer redovito istraiivanjima buducnosti prethode istraiivanja sadasniosti.

Istraiivanja sadasnjosti su relevantna za sva znanstvena ~~dru?ja, polja, grane i ogranke znanosti. U takvim se istraiivan~in;a. mogu ~ablt!!. a .1" rabe s~, sve znanstvene metode, najcesce u odqovaraiucoj kornbinaciii vise t~kvl~ metoda, a sto ovisi a problemu i predmetu istrazlvan]a, odnosno postavlienoj

hipotezi.

2.4.8. IstraZivanje buduenost'

Istrazivanje buduenosti iii futurolosko iii prcqnosticko istraiivanje je fundamentalno, aplikativno i razvojno istraZivanje kOj.e istraZuje pred~~te, pojave, doqada]e, odnose ( ... ) u buducnosti, ~azlya .se pro~nostlc~o istrazivanje, jer se temelji na prognozi, odnosno ocekivanju b~duceg ?tan!a neke pojave. Prognoziraju se doga6aji, vrijem7 .i .okolnosti ostvartv~nj~ doga6aja, te razina ocekivan~h poj~va. "Taka ~e, pnmjence, mogu prognozl.ratl rezultati izbora, vrijeme prorrqena tljeka Jnflaclje, stopa porasta bruto domaceg proizvoda ( ... ).

Predvidanje156 je vrlo tijesno povezano s istrai~vanjem ~uducn.o~ti.

Predvidanjem se, na primjer, u market!n~u ~tvr6uj~ .buduci t~en~ovi potraznje: predvi6aju se promjene .". ma~ke~ln.skoj y.?~ohm, predvidaju se. ukupru potencijali trZista i, potsncijaf pOjedln~~v trzlsnlh segmenata, predvidaiu se udjeli nekih poduzeca na odredenorn trzistu ( ... ).

I planiranje je vrlo tijesno povezano s. is~r~ivanjem ~ud~cnosti, j~r j~ ono uvijek okrenuto buducnosti, Taka, pnrruence, plamranje razvOla I poslovanja poduzeea maze biti: 1) stratesko p~~niranje (?bu~vaCa plans~o programiranje i duqorocne planov.e), 2) taktl.cko planl.ran~e (obuhva~ srednjorocne i razvojne planove) I 3} operattvno ptaniranle (obuhvaca godisnje i terminske planove),

Istra.zivanje buduenosf moze biti:

• KratkoroCno. Kratkorocno iii tskuce istrazivanje pojava odnosi se na buduce razdoblje od jedne godine, a eventualno se maze od.nosi~i i na dvije godine (npr. u poljoprivredi, brodogradnji...). To j~ obic.no ~!O (~l· segment) sradnjorocnog istraZivanja. Kao seqrnenti kratkorocnog istrazivanla mogu ~e voditi i tzv. operativna istraiivanja kola se odnose na kraca razdoblja: trornjesecna iii mjesecna istraiivanja ( ... ).

156 0 tome poblize cf. supra locku 2.3.11. Predvidanje.

147

• Srednjorocno. Sredniorocno istraiivanje pojave se odnosi, u nacefu, na buduce razdoblje od jedne do pet gadina. Dijelovi iii segmenti takvoga istraiivanja mogu biti kratkoroena istraiivanja ( ... ).

• Dugorocno. Duqorocno istraiivanje pojava se odnosi na buduCa razdoblja duza od pet godina. Kako takva istraiivanja najeesee imaju stratesko znacenie, ona se mogu odnositi na tri vremenske skupine istraiivanja buducnosti, ito:

• Prva faza dugorocnog istrazivanja buduenostl se odnosi na istraiivanja u razdoblju od 5 do 20 godina.

• Druga faza dugorocnog istrazivanja buducnosti se odnosi na istraiivanja u razdoblju od oko 50 god ina.

• Treca faza dugorocnog istraZivanja buduenestt se odnosi na istraiivanja u razdoblju od oko 100 godina.

Pri istraiivanju buduonostl treba imati na umu i einjenicu, da je

vjerojatnost objektivnosti rezultata istraiivanja buducnostl obrnuto

proporcionalna duzini roka istraiivanja.

Istraiivanjima buduenosti, u pravilu, prethode istraiivanja proslosti i istraiivanja sadasnjosti. Naime, istraiivanjima proslostl i sadasnjosti stvara se, u naeelu, kritiena masa znanstvenih spoznaja i solidna osnovica za utvrdivanje potrebnih zakona, zakonitosti, sudova ( ... ) 0 predmetu istrai:ivanja, bez kojih najeesee nije rnoquce prognoziranje, predvidanje, projiciranje odredenih pojava u bllzo] i daljnjoj buducnosti, Ponekada se tvrdi da je pri prognoziranju neke pojave za odredeno razdoblje (npr. 15 godina) potrebno doticnu pojavu istrazlti u proslostl za isto razdoblje (npr. 15 godina). Takva tvrdnja ima osnova samo za one pojave na koje u promatranome proteklom razdoblju nisu bitno utjecale neke okolnosti, dogadaji, promjene, kao npr.: rat, embargo, elementarne nepogode, konjunkturne oscilacije velikog intenziteta, qalopiraiuca inflacija i sl.

Istraiivanje buducnosf ima izuzetno veliku vainost za sve Ijudske aktivnosti, za sve gospodarske i izvangospodarske djelatnosti, za sve

organizaeije, drustva, ustanove, institueije, tijela ( ), jer je sve to okrenuto

boljoj, uspjesnijoj, svjetlijoj, sretnijoj, perspektivnijoj ( ) buducnosti, Gotovo da

nema ni jednog znanstvenog istrai:ivanja, bez obzira na predrnet i pojavu istrai:ivanja, ada se bar fragmentarno ne odnosi na buduCnost.

Istraiivanja buducnosti su karakteristiena za sva znanstvena podrueja, za sva polja, grane i ogranke znanosti, odnosno za sve znanstvene discipline. I u takvim se istraiivanjima rabe gotovo sve znanstvene metode, i to najeesee u odqovarajucirn kombinacijama vise metoda, a broj i vrste metoda ovise 0 problemu i predmetu istraiivanja, odnosno postavljenoj hipotezi. ali i 0 dugoroenosti istraiivanja budu6nosti.

148

~ .

.: ,::c.;.

2.4.9. Prethodna istrazivanja

Prethodna istrazivanja nazlvaju se i orijentaeijska, preliminarna, eksploratorna iii pilot lstrazlvanja, arabi se i izraz fizibiliti studija (engl. feasibility study) iIi analiza situacije. To su takva istraiivanja kojima nije primarna svrha i cil] otkrivanja meduovisnosti uzroka i posljedica neke pojave, dogadaja, predmeta ( ... ), nego samo da se "snimi situaeija" koja ce pcsluzltl kao os nova za determiniranje problema i predmeta istraiivanja te postavljanje hipoteze. To zapravo znaci da je svrha i cilj prethodnih istrai:ivanja utvrditi pretpostavljene uzroke koji proizvode odredene posljedice. Pri tome su, naime, posljediee poznate, a pretpostavljeni se uzroci znanstveno utvrduju tek nakon zavrSenog istraiivanja.

2.4.10. Povremena istraZivanja

Povremena istrazivanja se jOs nazivaju diskontinuirana, ad hoc, od sluCaja do sluCaja istraiivanja, obavljaju se povremeno, samo u posebnim prigodama, u trenutku iii "odmah" nakon nastanka odredenog problema.

Svrha i eilj povremenih istraiivanja je da se u datom trenutku aktualni problem istraii i 0 tome prezentiraju utemeljeni rezultati, odnosno primjerena rjesenja, Rjesavanjem odredenog problema takva istraiivanja prestaju.

lz relevantnih obiljezja pavremenih istraiivanja proizlazi da se ana ne planiraju, ali kada postanu patrebna, ona zahtijevaju odqovaraiuce znanstvenike I istraiivaee (tj. kvalitetan Ijudski potencijal), odredena financijska sredstva i znanstvenu istrazivacku infrastrukturu. To, zapravo, znaei da organizacije i institucije, koie se bave znanstvenim istraiivanjima, trebaju permanentno biti spremne za takva istraiivanja, [er od njihove spremnosti izravno ovisi brzina, kvaliteta i uspjesnost istraiivanja, te primjerenost rjesenja problema istraiivanja.

2.4.11. Stalna istraiivanja

Suprotno povremenima, stalna istrazivanja, odnosno kontinuirana iii permanentna, takva su istraiivanja kaja su usmjerena i odnose se na proucavania, ispitivanja, pracenla bez vremenskih oqranlcenia, Takva su istraiivanja primjerice, stalno mjerenje temperature zraka i mora, stalno mjerenje oborina (npr. kise, snijega), stalno mjerenje vidljivosti na moru, neprestano statistlcko pra6enje odredenih pojava u gospodarstvu (npr. "kretanje" cijena odredenih roba, "kretanje" troskova zivota, pracenie prameta izvoza i uvoza roba i usluga, turlstickoq prorneta, prometa robe i putnika po prometnim granama ... ), iii u skolstvu (npr. uspjeh studenata nekog visokog ueilista, naeionalnih ekonomskih takulteta ... ).

2.4.12. ''Zavrsno'' istraZivanje

"Zavrsno" istraZivanje (nazi va se i "dubinsko" istrai:ivanje) je takvo istrai:ivanje koje obuhvaca sve relevantne faze tehnologije znanstvenog istrai:ivanja, kao sto su: uocavanie znanstvenog problema i predmeta istrai:ivanja i njihova formulacija; postavljanje hipoteze (pri eemu treba teziti prerna postavljanju znanstvene hipoteze); izbor i analiza teme, odnosno

149

nasi ova nekoga djela; izrada orijentacijskog plana znanstvenog istraiivanja, prikupljanje, proucavanje i sredivanje znanstvenih informacija; struktura iii kompozicija djela odredene vrste; rjesavanje problema istraiivanja i dokazivanje postavljene hipoteze; primjena rezultata istraiivanja i kontrola primjene rezultata istraiivanja. Ako se analiziraju navedene faze tehnologije znanstvenog istraiivanja, rnoze se postaviti pitanje: spada Ii primjena i kontrola rezultata istraiivanja u "zavrsno'' istraiivanje? Odgovor je pozitivan. Takav je odgovor i loqican, ako se imaju na umu i ove cinjenice:

• Istraiivanje je napokon zavrseno kada su rezultati elaborirani u odredenoj vrsti djela (npr. znanstvenoj studiji, projektu) i koje je predano narucitelju.

• Narucitelj istraiivanja rnoze prouciti primljeno djelo, rnoze ga dati na prosudbu (tj. misljenje, recenziju) i ocjenu meritornim ekspertima, moze primjenjivati sve iii samo dio rezultata istraiivanja, moze odustati od bilo kakvih daljnjih aktivnosti (a ovo se zadnje rnoze smatrati nepotrebnim iii neuspjelim istraiivanjem), jer on autonomno odlucuje 0 sudbini prezentiranih rezultata istraiivanja.

• Istraiivanje nije samo sebi svrha. Temeljna svrha i ciljevi istraiivanja su rjesavanje aktualnih problema, odnosno dokazivanje postavljenih hipoteza (najcesce znanstvenih iii radnih hipoteza). To u stvari znaci da rezultati istraiivanja elaborirani u odredenome djelu daju odgovore na pitanje: treba Ii iii ne treba poduzimati odredene poslovne aktivnosti. Odgovor bi trebao bif pozitivan, pa bi sukladno tome, ne samo narucltef istraiivanja nego i izvrSitelji istraiivanja rnorall bi biti maksimalno angaiirani i u procesima primjene rezultata istraiivanja, a takva primjena nije moquca bez primjerenog sustava kontrole ( ... ).

Cinjenica je da "zavrsno" istraiivanje ima svoje relevantne specficnosn gotovo u svakoj vrsti znanstvenog, znanstvenostrucnoq i strucnoq djela.

Stoga su bitno razliclte faze "zavrsnog" istraiivanja pri prezentiranju rezultata istraiivanja znanstvene studije, elaborata, ekspertize nego Sio je to u slucaju magistarskog znanstvenog rada, doktorske disertacije, udibenika, enciklopedije, leksikona ( ... ). Sve takve specificnosti trebaju imati na umu i narucltel[l i izvrsitelji znanstvenih istraiivanja, jer ce time rnoci pozitivno uqecati na djelotvornost ne samo znanstvenog istrai.ivanja nego i primjene rezultata takvih istrai.ivanja.

"ZavrSna" istraiivanja su relevantna za sva znanstvena podrucja, polja, grane i ogranke znanosti. U takvim se istraiivanjima redovito koristi cjelokupan znanstvenolstraflvacki instrumentarij: sve znanstvene metode u odqovarajucim kombinacijama, odgovarajuCa znanstvenoistraflvacka infrastruktura ( ... ). Ona su karakteristicna i za fundamentalna i za aplikativna i za razvojna istraiivanja, a mogu biti mikroistraZivanja, mezoistrai.ivanja, makroistrai.ivanja, megaistraiivanja, kvantitativna, kvalitativna, individualna i timska istrazivanja ( .. ), a sto ovisi 0 problemu i predmetu istraiivanja, odnosno postavljenoj hipotezi.

2.4.13. Kvalitativno istrazivanje

Kvalitativno (od lat. rijeei "qualitas" u znacenju; kakvoca, svojstvo, vrsnoca neke stvari, vrednota, odlika, znacsjka, sposobnost...) istrazivanje (a ponekada se naziva motivacijsko i tehnolosko istraiivanje) je takvo istraiivanje koje se odnosi na prouCavanje, ispitivanje, odredivanje ( ... ) svojstava, osobitosti, vrednote, relevantnih znaeajki, obiljezja ( ... ) nekih poja~a, predmeta, odnosa ( ... ). Takva istraiivanja pokusavaju odgovoriti na pitarua: kakvo je nesto? kakav je netko? zasto? kada? kuda? eime? gdje? ( ... )

Izmedu kvalitativnih i kvantitativnih istraiivanja postoji cvrsta interakcijska sprega, jer se ona medusobno lspreplicu, nadopunjavaju, ali pri cemu kvantitativna istraiivanja nastoje odgovoriti na pitanje: koliko?

U skupinu kvalitativnih istraiivanja ubrajaju se motivacijska istraZivanja i tehnoloska istraZivanja, koja u biti treba razlikovati.!" Predmeti motivacijskih istrazivanja su: motivi, zelie, pobude, stavovi, namjere, interesi, uvjerenja ( ... ), a obicno se istraZuju posebnim, specificnim znanstvenim metodama {npr. metodama i tehnikama koje su karakteristicne za drustvens i humanisticke znanosti). Predmet tehnolosklh istraiivanja niie samo tehnologija (istraiivanja kojima' je predmet ''tehnologija'' ispravno je nazvati "istraiivanja tehnologije") nego i druge pojave i predmeti koji se istraiuju pomocu kvalitativnih prognostickih metoda, kao sto SU:158 morfoloske metode, heunstieke metode, intuitivne metode, ekstrapolacija trenda. Obicno se kvalitativne prognostleke metode svrstavaju U sku pine, i to:I59 skupina eksploracijskih metoda (npr. D:lfi metoda,_"S" kriv~lja ~j. logi~ticka krivu~ja.u obliku slova 5, povijesna analoqiia, morfoloska analiza) 1 skupina norrnatlvmh metoda, npr. staono odlucivanje (PATIERN), analiza sustava.

U literaturi se spominju brojne kvalitativne metode, a cjelovitu klasifikaciju tih metoda i tehnika dao je Jan~~h,l6() a od k?jih s~. navode sa~o one najvainije: Delphi metoda, ekstrapolacija vrernensklh serqa, morfoloske metode, scenarij i ponavljanje, povijesna analogija, Monte Carlo metoda, ekonomska analiza, operacijski modeli, statisticki modeli, horizontalna matrica, odlucivanja, rasporedivanje resursa, linearno i dinamieko programira~je~ vertikalno i horizontalno stablo odlueivanja, rnrezna tehnika, operacilski modeli, sustavna analiza, tehnike, povratne veze ( ... ).

Kvalitativna istraZivanja primjerena su podruqima, poljima, granama i ograncima drustvenih i humanistickih znanosti, a.li se u kom~inaciji s ~antitativnim istraiivanjima mogu primjenjivati i u druqirn znanstvemm podruciima; prirodnim, tshnickirn, biomedicinskim i bioteh~ic~im znanostim~. U ~alitativnim istraiivanjima se rabe prije svega nekvantitativne metode (I tehnike), kao sto su: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda

157 Ct. BABAN, Lj. et 81.: op. cit .• p. 15.

158 Ct. AYRES, R. U.: Technological Forecasting and Long - Range Planning, McGraw·Hili Book Company, New York, 1969., p. 72-160 - prema Ibidem.

159 Ct. WHEELWRIGHT, S. C. - MAKAIDAKlS, S.: Forecasting Methods for Management, John Wiley and Sons, New York. 1973 .• p. 199 - prema Ibidem. p. 16.

160 Ct. JANTSCH. E.: Technological Forecasting In Perspective, OECD; Paris, 1967 .. p. 119 - prema: Ibidem.

150

151

2.4.14. Kvantitativno istraiivanje

I .~pera?ijsk_~ ist~azivanja se primjenjuju u kvantitativnim istraiivanjima.

Operaclj~~~ Istraz~v8:nja suo posebna znanstvena disci pi ina kojom se rnatematicki modeliralu realm problemi radi donosenia optimalnih odluka. S razv~jem trZisnog mehanizma ta se znanstvena disciplina sve vise primjenjuje u . s~lm podrucjim~ Ijudskih aktivnosti. Brzi razvoj racunarstva ornoqucuje pnmjenu metoda. I t~.hnika operacijskih istraiivanja na sve slozenhe realne probleme, ostvarujucl lstodobno sve znaeajnije financijske ueinke.

. .O~e~cijska istraiivanja su izrazito interdisciplinarna, ali mogu biti i ~ult~~ls~lphnarna, pa st~g~ zahtijevaju tlrnski rad veceq broja znanstvenika i Ist.r~lvaca .• Pos~upak pnrrqene metoda i tehnika operacijskih istraiivanja je pTlI~cn? slozen I vrlo. zahtjevan. posebice kada se primjenjuju u rjesavanju slozenih gospod~rsklh problema. Sukladno postavljenom cilju istraiivanja, odluka se donosi prema jednoj iii vise mjera uclnkovitostl od donosenia odgovarajuce odluke.

Analizirajuci "operacijska istraiivanja" rnoze se ustvrc!iti:

• da su operaciiska istraiivanja posebna znanstvena metoda u sklopu kvantitativnih metoda,

. •.• ~a su kvantitativni podaci ulazno-izlazni vektori u operacijskim

lstrazlvanprna,

• da su operacijska istraiivanja primjerena znanstvena metoda, u optimizaciji slozenih dinarnlokih i stohastlckin sustava,

• da se operacijsk~ istraiiyanja odnose na operacije i procese pojava. predmeta, odnosa u relativno duliem vremenskom trajanju,

• da su operacijska istraiivanja primjerena kvantitativna znanstvena metoda (i tehnika) u modeliranju realnih problema radi donosenia optimalnih odluka ( ... ).

U sk~pinu metoda operacijskih istraiivanja obicno se uvrstavaiu ove metode: hneamo programiranje, nelinearno programiranje, dinarnicko progr~mJranje: heuristi~ko .. prowamiranje, teorija igara, mreino planiranje, redovi cekanja, upravljanje zaliharna, metoda troskovns ucinkovltosti (tj. "Cost-effectiveness Analysis"), metoda troskova i koristi (tj. "Cost benefit Analysis") ...

O~!r~cij~ka .s~ •. istraiivanja, pren;a tome, temelje na aplikaciji matematlck~h I statistiekih metoda u istrazivanju slozenih operacija nekoga sustav~, ah sa svrhom da se nade optimalno rjesenje tokova dotlcnih operaclj~. To, u stvari, znaci da operacijska istraiivanja istraiuju odnose medu odredemm funkcijama iii podsustavima nekoga sustava. Pri tome se koristi interdisci.plina~ni i multidisciplinarni pristup, a sto podrazumijeva anga.ziranje ekspertmh nmova interdisciplinarno ilili multidisciplinarno profiliranih znans.tven~~a i .istraiivaea. Takvim se istraiivanjima otkrivaju novi problemi za nova Istrazlvanja.

apstrakcije i konkretizacije, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda dokazivanja i opovrgavanja, metoda deskripcije, povijesna metoda, empirijska metoda, metoda anketiranja, metoda intervjuiranja, Delfi metoda ( ... ). Sasvim je razumljivo da navedene metode nisu "eiste" kvalitativne metode, jer one imaju ilili mogu imati i elemente kvantitativnih metoda, pa su one sukladno tome primjenljive i u kvantitativnim istraiivanjima.

Kvantitativno (od lat. rijeci "quantitas" u znaeenju kollkoca, kolieina, velieina) istrazivanje je takvo istraiivanje koje se odnosi na proucavanje, ispitivanje, odredivanje ( ... ) kolikoca, kolieina, vrijednosti, velieina nekih pojava, predmeta, odnosa ( ... ). Takva istraiivanja pokusavaiu odgovoriti na pitanje: koliko? U pravilu se kombiniraju s drugim vrstama istraiivanja, a posebice s kvalitativnim istraZivanjima s kojima se lspreplicu i nadopunjavaju. jer su i rezultati takvih istraiivanja kompatibilni i komplementarni.

Predmeti kvantitativnih istrazivanja su pojave. predmeti i odnosi medu njima, koji se mogu kvantificirati, odnosno koji se mogu primjenom kvantitativnih metoda kolieinski iii vrijednosno izraziti.

Kvantitativna mjerila mogu biti:

• StatiCka. To su takva mjerila koja izraZavaju trenutaene odnose medu pojavama iii dijelovima. a najva.znije statloke mjere jesu: aritmetieka sredina, mod, medijan, postotak, bazicni indeks ( ... ).

• Dinamicka. Dinamicka mjerila izraiavaju odnose medu pojavama i dijelovima u odredenom kra6em ilili duzem razdoblju, kao sto su primjerice: stopa rasta, trend (Iinearni i krivolinijski), sezonske oscilacije, korelacija (Iineama, krivolinijska, multipla i parcijalna), verizni indeks ( ... ).

Odnosi medu pojavama i dijelovima mogu biti:

• Stohasticki. Stohastika znaci umije6e predvidanja odnosno ueenje 0 necernu sto ce se vjerojatno dogoditi. Stohasticko programiranje je posebna grana rnatematickoq programiranja koja proueava teoriju i metode rjesavanla uvjetnih eksternalnih problema, uz nepotpunu informaciju a parametrima uvjeta problema. U modelima rnaternatickoq programiranja, na cije se rjesavanje svode problemi planiranja, projektiranja i upravljanja, pojedini iii svi parametri u funkciji cilja iii Ii u ogranicenjima mogu biti slueajne varijable. U nekim je slucajevima mogu6e odrediti vjerojatne karakteristike parametara, au drugima nema nikakvih osnova po kojima se moglo bilo sto zakljueiti 0 statistickim osobitostima pojava koje utjecu na promjenu pretpostavljenih vrijednosti parametara.

• Funkcionalni. Takvi odnosi oznacavalu meduovisnost pojedinih dijelova i pojava. Matematicki izraz funkcionalnih odnosa je: Y = f(x) , gdje Y = pojava iii jedan dio, f = meduovisnost, x = pojava iii drugi dio. Brojnim se rnaternatickirn funkcijama mogu izraziti odnosi medu pojavama jlj dijelovima, kao na primjer: linearna funkcija, eksponencijalna funkcija, logaritamska funkcija, loqisticka iii "S" funkcija ( ... ).

152

153

Operacijska istraiivanja temelje se na odqovaraiucim modelima, 161 ko]i rnoqu biti: stohasticki, deterministicki i kombinirani. Medutim, opcenito prornatrano modeli se mogu klasificirati ovako:162

• Fizicki modeli. Takvi modeH zorno, slikovito prezentiraju odredeni pradmet iii problem u odredenom trenutku (npr. fotografija kontejnerskog terminala).

• Analogni iii dijagramski modeli. Takvi modeli pokazuju odredenu situaciju neke pojave u dinamici. Oni mogu prezentirati dogadaj iii pojavu koja se istraiuje putem analogije nekog drugoga dogadaja iii pojave ( ... ).

• Matematicki iii simbolicki modeli. Za operacijska su istraiivanja najvainiji rnatematlckl modeli. Takvi sa modeli prezentiraju u obliku matemanekm simbola. Oni rnoraiu odrazavatl realnu stvarnost sustava koji se istraiuje. Matematicki se modeli mogu rjesavati putem dva postupka: iznalaienjem rjesenja u zatvorenom obliku (tzv. anaiiticko rjesenje) i iznalaienje rjesenja primjenom nurnerickih metoda (tzv. nomencko rjesenje).

U operaciiskirn istraiivanjima najcesCe se koriste kvantitativni modeli kvantitativne metode, a od kojih se spominju najvainiji:163

• teorija odlucivarija (radi se 0 odlucivanju u neizvjesnosti),

• selektivni (serijski iii uzroeni) modeli (primjena tehnike mrefnoq planiranja),

• alokacijski modeli (radi se 0 maternatickorn programiranju, odnosno

linearnom i nelinearnom programiranju),

• distribucijski modeli (primjerice: viseindeksnl transportni problemi),

• takmicarskl modeli (radi se 0 teoriji igara, i Markovljevi procesi),

• klasicna tehnika optimizacije (procedura lzracuna minimuma i rnaksi-

muma - primjena diferencijala, integrala),

• zamjenljivi modeli (dinamicko programiranje i teorija vjerojatnoce),

• model cekanja (redovi - primjena teorije redova i teorije vjerojatnoee),

• tehnika simulacije (dio teorije redova),

• modeli dinarnickoq programiranja (dinamicko programiranje),

• heuristlekl modeli (od grc. rijeci "heureka" u znaceniu znanosti 0 metodama istraZivanja novih spoznaja iii vjestine pronalaienja istine postupak znanstvenog istraiivanja kod kOjega se koriste nedokazane tvrdnje),

• povratni modeli (dio heuristickog proqrarnirania).

• modeli ponasarqa ( ... ).

U znanstvenom istraiivanju vrlo se cesto kombinira vise metoda i modela operacijskih istraiivanja. U danasnje vrijeme nije moquce za'!.'isl!ti uspjesne vel ike rnenadfere bez primjene metoda i modela operaojskih istraiivanja.

U rnaternaticke metode osim metoda operacijskih istraiivanja ubrajaju se i ekonometrijske metode. Ne ulazeci na ovome mjestu u pod~obni!e elaboriranje ekonometrijskih metoda i modela, potrebn~ j~ spomenu~1 d<l: je ekonometrija znanost koja izucava i primjenjuje kvantitativne zako~ltostl u gospodarskom sustavu, te da je treba razliko~ati od ek~nomsk~ t~on!e zbog toga sto ekonometrija nastoji statisticki, pomocu kO~kr~tmh. ~antltat.I~~lh veza~ istraiivati i primjenjivati zakonitosti kojima se opcenito 1/111 specficno b~v~ ekonomska teorija. Predmeti ekonometrijskih istraZivanja suo ~roJm gospodarski fenomeni, kao sto. su primjeric~: konJu~kturne oscllacl~~. u odredenome gospodarstvu, elasticnost ponude I potraznje na nekome trzl~~, ekonomski iii Ii drugi ucinci primjene odredenih instrumena~a, .mjera, ~tratesklh odluka ( ... ) u odredenome gospodarstvu iii njegovom pojedinom d~elu (npr: nekoj gospodarskoj grani). Najvaznije ekonometrijske metode I modeh jesu:164

• Metode i modeli regresijske analize, a to su: funkcija ponude i potrainje, funkcija proizvodnje, funkcija troskova, funkcija prihoda, funkcija dobiti (ti. proflta i ekstra profita).

• Metode i modeJi linearnog i nelinearnog programiranja, kao sto su: sirnpleks metoda, transportne metode, modeli rnreznoq planiranja, teorija igara, dinarnicko programiranje ( ... ).

• Metode i modeli simulacija, kao npr.: Monte Carlo metoda, Markovljevi lanci, model redova, model zamjene, model zaliha.

• Metode i modeli optimalnog rezerviranja, kao sto su: Lagraniovi multiplikatori i modeli dinarnicke analize.

Kvantitativna istraiivanja primjerena su podrucjirna, poljima, granama i ograncima prirodnih i tehnicklh znanosti, ali s~ u kombinaci!i s kvalita~~ni~ istraiivanjima mogu primjenjivati i u druqirn znanstvenim podruqima: biomedicinskim, biotehnickirn, drustvernm i humanistickirn znanostima. ~ kvantitativnim istraiivanjima se rabe, prije svega, kvantitativne met~de. (I tehnike), kao sto su: rnaternaticke i statisticks metode, m~tode. modehran~~, eksperimentalna metoda, metoda brojenja, metoda rruererqa ( ... ). NIJe prijeporno da su navedene metode ne s~m~ ':~i~te" kv~ntit~ti~ne nego istodobno i kvalitativne metode, jer ove prve irnsju 1/11! mogu irnat: I elemente kvalitativnih metoda, pa su one sukladno tome primjenljive i u kvalitati~~i~ istraiivanjima. Medutim, pri uporabi kvantitativnih metoda znanstvemc:.' I istraiivaci trebaju voditi racuna 0 tome da "ne . ~I~te" u pog.res~e matematizacije, odnosno pretjerane primjene m~tematlcklh m~t~da, jer je takva poqreska identicna poqreskarna nikakve prlrrqene matematickih metoda.

161 Kada se raspravlja 0 modelu u operacijskim istraiivanjima, model znaci pnkazivanje (Ij. opisivanje) i zamisljanje (Ij. apstrahiranje) jednog stvarnog pradmeta iii jedne stvame pojave. Kako se pomoe, modela prouCavaju odredene stvarnosti, on mora biti mnogo manje zarnrsen nego doticna stvamost. - 0 modelima i metodama modeliranja detaljnije d. infra !ocku 4.14. Metoda modeliranja.

162 Ct. NOVACEVSKI. D.: Metodi Izbora strateskih odluka, Savremena administracija, Beograd, 1979 .. p, 60.

163 Ibidem. p. 61.

164 Ibidem, p. 54.

154

155

2.4.15. Disciplinarno i visedisciplinarno istrazivanje

Po nekoliko reoenica se posvecule: 1) disciplinarnom istrazivanju i 2) visedisciplinarnom istrazivanju.

Vise znanstvenih disciplina koje su vise iii manje izravnije ilili neizravnije povezane, horizontalno ilili vertikalno kompatibilne ilili komplementarne, cine visedisciplinarne znanosti. A istraiivanja koja se odnosi na visedisciplinarne znanosti nazivaju se visedisciplinarna istrazivanja.

Ako se visedisciplinarno istraiivanje prornatra u kaleidoskopu teorije sustava, rnoze se (slicno disciplinarnom istraZivanju) shvatiti kao podsustav sustava znanosti. I visedlsciplinarna istraiivanja se mogu promatrati u tri razine, bez obzira 0 kojoj se vrsti takvoga istraiivanja radi, ito:

• MakroviSedisciplinarna istrazivanja. Sva su znanstvena podruqa sa svojim poljima, granama i ograncima ( ... ) znanosti na odgovaraju6i nactn (vise ilili manje, izravnije ilili neizravnije, horizontal no ilili vertikalno) medusobno povezana, odnosno kompatibilna Viii komplementarna i sva zajedno cine sustav znanosti (tj. makrosustav znanosti). Teorijski promatrano istraiivanja na razini sustava znanosti mogu se nazvati makrovisedisciplinarna istrazivanja. Ako bi se takva istraiivanja promatrala samo na razini jednoga odredenog znanstvenog podruqa (kao npr. podrucja crustvenlh znanosti), ali kao sustava znanosti, iako je on u stvari samo jedan od sest podsustava cjelokupnog sustava znanosti (tj. sustava znanosti kao najvisega sustava takve vrste), onda se i takva istraiivanja mogu nazvati rnakrovlsedlsciplinarna istraiivanja ( ... ).

• Mezovisedisciplinarna istrazivanja. Sva su znanstvena polja sa svojim granama i ograncima znanosti na odqovarajuci nacin rnedusobno povezana, odnosno kompatibilna i/ili komplementarna i sva zajedno cine podsustav sustava znanosti, tj. mezo(pod)sustav znanosti, npr. (podjsustav podrueja drustvenih znanosti. Istraiivanja na takvoj razini mogu se nazvati mezovisedisciplinarna istrazivanja. Ako bi se takva istraiivanja promatrala samo na razini jednoga odredenog znanstvenog polja (kao npr. znanstvenog polja ekonomije), ali kao sustava znanosti, iako je doticno polje, zapravo, sarno jedno od osam podsustava dotienoqa sustava (npr. znanstveno polje ekonomije je podsustav sustava podrucja drustvenih znanosti), onda se i takva istraiivanja mogu nazvati rnezovlsedisciplinama istraiivanja ( ... ).

• Mikrovisedisciplinarna istrazivanja. PridrZavajuci se temeljnih kriterija a odredivanju makro i rnezovisedisciplnarnih istraiivanja, moglo bi se reci da su mikrovisedisciplinarna istrazivanja takva istraiivanja koja se odnose na istraiivanja pojava, predmeta, odnosa ( ... ) samo na razini jedne odredene grane znanosti (npr. medunarodne ekonomije), ali kao sustava znanosti, iako je doficna grana sarno jedna od sest podsustava istoga sustava (npr. medunarodna ekonomija, kao grana znanosti, podsustav je sustava znanstvenog polja ekonomije) ( ... ). Po istoj bi se metodologiji mikrovisedlsclplinama istraiivanja mogla odrediti i za ogranke znanosti (kao podsustave znanstvenih grana ( ... ), ali i za nastavne predmete (kao podsustave znanstvenih ogranaka ... ).

Na osnovi OECD-ove nomenklature visedisciplinarnosti treba praviti distinkciju izmedu interdisciplinarnosti, transdisciplinarnosti, pluridisciplinarnosti i multidisciplinarnosti.l65

2.4.15.1. Disciplinarno istrazivanje

Disciplina je specifican skup znanja ko]i ima svoja bitna obiljezja u podruciu svojih mehanizama, metoda i pojava koje obuhvaca. Sukladno tome rnoze se reei da je znanstvena disciplina relativno homogen dio znanosti iii dio znanstvenog podrueja, polja, grane i ogranka znanosti koji ima svoja specifiCna obiljezja, svoj specifican problem i predmet istraiivanja, svoju specifienu tezu i hipotezu, svo]u specftcnu terminologiju ( ... ) koji se po tim i drugim specifienostirna razlikuje od drugih dijelova znanosti iIi dijelova podrucja, polja, grana i ogranaka znanosti,

Ako se znanstvena disciplina promatra u kaleidoskqpu teorije sustava, moglo bi se reci da je to podsustav sustava viseg reda (tj. visega ranga). To bi, u stvari, znacilo da bi se znanstvena disciplina mogla shvatiti u makro smislu (npr. ekonomija kao znanstveno polje podrueja drustvenih znanosti), u mezo smislu (npr. medunarodna ekonornlia kao znanstvena grana znanstvenog polja ekonomije) i u mikro smislu (npr. medunarodni prornet, medunarodni transport, medunarodna spedicija kao ograna!< znanosti, grane rnedunarodne ekonomije i znanstvenog polja ekonomije). Cini se, medutim, da nije poqresno pod pojmom "znanstvena disciplina" shvatiti i nastavni predmet iii kolegij (npr. ekonomika prometnog sustava, ekonomika osiguranja ... ) u sklopu prethodno definirane mikrorazine znanstvene discipline.

Disciplinarno istrazivanje je takvo istraiivanje koje se odnosi na odredenu znanstvenu disciplinu, ovisno a tome radi Ii se 0 makrorazini (npr. polju ekonomije), mezorazinl (npr. grani medunarodne ekonomije) iii mikrorazini dotione znanstvene discipline (npr. ogranku medunarodnog prorneta iii nastavnog predmeta, ekonomici pomorskog prorneta).

Budu6i da izmedu makro, rnezo i mikrorazina znanstvenih disciplina postoji vertikalna meduovisnost, all isto tako i na svako] razini i medusobna horizontalna povezanost pojava, predmeta, odnosa ( ... ), gotovo da je nemoquce pretpostaviti da se takve pojave, predmeti, odnosi mogu lstrazivatl u odredenoj "cistoj" znanstvenoj disciplini ( ... ).

lako je disciplinarno istraiivanje teorijski, a i prakticki primjenljivo, vise i/ili manje, izravno ilili neizravno, u svakom znanstvenorn podruc]u, polju, grani i ogranku znanosti, u znanstvenom istraiivanju prevladava visedisciplinarno istraiivanje.

2.4.15.2. Visedisciplinarno istrazivanje

Neprijeporna je cinjenica da je znanost epee Ijudska, internacionalna po drustveno] ulozi, predmetu i metodama istraiivanja, po unutarnjim zakonima i zakonitostima razvoja, po svojim zavrsnirn funkcijama i ciljevima. Steeevine se znanosti prenose iz jedne drfave u drugu, od jedne generacije na drugu, pa kao takva predstavlja opce dobro eitavog covjeeanstva.

165 Cf. ZELENIKA, R.: Metodologija i tehnologija Izrade znanstvenog I strucnog dJela, op. clt., p.29.

156

157

H .. fH",.'itJpIlMtOOI' Inanostt I interdisc;plinarno istrazivanje. 1~;htftUmlfno.f 11'I'"OIU pretpostavtja interakcijsko povezivanje dviju iii ~ ;f1~fI"IY"nlh dilc::lpllna (ogranaka, grana, polja) u znanstveni sustav visega Hti1U., ,m OOrtliJ S6 slnteza ne cini samo na razini predmeta znanja nego prije 8Violga Il~ rl2:lnl koncepta i metoda, a jos vise na razini nacela i aksioma. Tako !lU, no ptlmJer, prometne znanosti interdisciplinarne znanosti, jer neprijeporno 9adr£e najmanje pet znanstvenih disciplina: tehniku prometa, tehnotogiju pro meta, organizaciju prometa, ekonomiku prometa i prometno pravo.

Zbog vainosti primjene interdisciplinarnih znanosti u znanstvenom istraiivanju, u nastavku se etaborira interdisciplinarnost prometnih znanosti.1E11l

Uvaiavajuei i drugacija stajafista, na danasnjem stupnju razvoja znanosti, proizvodnih snaga, proizvodnih i drustvernh odnosa, moglo bi se reei da je prometna znanost skup interdisciptinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izucavaju i primjenjuju zakonitosti projektiranja, konstruiranja, izrade, izgradnje, odrZavanja i eksploatacije prometne infrastrukture i prometne suprastrukture, kao i zakonitosti transporta (tj. prijenosa, premjeStanja) predmeta, kao elementa proizvodnje prometne us luge (npr. tereta, putnika, zivih zivotinja), zakonitosti operacija u vezi s transportom (npr. ukrcaj, iskrcaj, prekrcaj, signiranje koleta, tramakanje, sortiranje, slaganje, punjenje i prainjenje kontejnera) i zakonitosti komunikacija(npr. prijenosa emisija iti primitak znakova, signala, pisanog teksta, slika, zvukova, iii priopcerua svake vrste, putem zicanih, radio, optiokih iii drugih elektromagnetskih sustava i medija).

Prometne znanosti kao samostalno znanstveno polje, odnosno interdisciplinarna i muttidisciplinarna znanstvena disciplina, na logist;ckim nacelima, obuhvaca, u veco] iii manjoj mjeri, znanstvene spoznaje s vise od tridesetak znanstveni h potja iz svi h sest znanstvenih podrucja (g rafikon 1 0).

Prornetnl operativni ; kreativni menedzen, tehnolozi prometa, prometni statisticari i drugi strucni kadrovi, koji su izravno i neizravno ukljuceni u process proizvodnje prometne usluge vise grana prometa, moraju raspolagati primjerenim kvantumom znanja iz mnogih polja, grana, ogranaka, odnosno znanstvenih disciplina, subdisciplina i kolegija. Brojnost i intenzitet medusobne povezanosti znanstvenih podrucia, polja, grana, ogranaka, disciplina i kolegija znanosti u izravno] je korelaciji sa stupnjem slozenosf procesa proizvodnje prometne usluge ill sa stupnjem slozenost: aktivnosti u prometnom sustavu (nacionalnom iii visenaoionalnom). U pravilu, kreativni prometni kadrovi trebaju posjedovati opca prometna znanja, a operativni takvi kadrovi trebaju posjedovati specijalna, odnosno specijalisticka prometna znanja (grafikon 10).

Opea prometna znanost izucava opce zakonitosti postupaka, odnosno procesa proizvodnje prometne usluge ( ... ), dok specijalna prometna znanost

1136 ZELENIKA, R. et at: Traffic and logistic Sciences in the Kaleidoscope of Compatibility and Complementary Aspect, PrOceedings 1st International Conference on Traffic Science, Faculty of Maritime Studies and Transport University of Ljubljana, Portoroz, 20-21 Novembet 1997, p, 5-10.

158

Grafikon 10: Struktura prometnih znanosti u kaleidoskopu interdisciplinarnosti i multidisciplinarnosti

I PROMETNE INANOST!
I J
I INTEROISCIPLINARNA I MULTlOISCIPLINARNA OSNOVA
I J ,J_ I I I
w
w w_ .i!ii=
~ti "'- iii~
~t; ·w- 'Qt; ti~
",In 60::0 ;;Co :>0
°0 -go ffi.:i .... z -;;c
~:\l ~~ -uZ "" .. ~«
m-c .... z ::::>z ::IE""
f~ W"" ~~ ON :!i .... ::::IN
.... N iii :I:
r-- I

I SPECrJALNE PROMETNE ZNANOSTI J

1

[

J

PUTNICKI PROMET

I

TERETNI PROMET

I

_l_

I

1

I I

J

1

PAKETSKI PROMET PISMONOSNI PROMET PLATNI PROMET

BRZOJAVI (telegrami) ~~ITEL£KOMUNIKAGIJSK~ PRLlENOS POOATAKA 7 PROMET TELEFONI

lPOSTANSKI PROMET

159

izucava specijalne postupke, odnosno procese proizvodnje prometne usluge (npr. teretnog prom eta, putnickog prometa).

Slicno determiniranju prometnih znanosti i prometne aktivnosti predstavljaju skup (ne)gospodarskih aktivnosti (tj. mjera, akcija, funkcija, poslova iii radnja) koje se primjenjuju u projektiranju, konstruiranju, izradi, izgradnji, odrZavanju i eksploataciji prometne infrastrukture i prometne suprastrukture, transportu tereta, putnika, zivih zivotinja i sl., operacijama u vezi s transportom i komunikacijama. I prometne znanosti i prometne aktivnosti stoje u cvrstoj interakcijskoj sprezi. One predstavljaju utemeljenje interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanosti, umjetnosti, umjesnosti, vjestine i sposobnosti Ijudskih potencijala u ostvarivanju brojnih prometnih ciljeva.

U kaleidoskopu interdisciplinarnosti i multidisciplinarnosti

prometnih znanosti i prometnih aktivnosti moguce je vaZnija znanja, zakonitosti, zakone, teorije, nacela i informacije 0 prometu sistematizirati u sest skupina znanstvenih disci pi ina, ito: tehnike prometa, tehnologije prometa, organizacije prometa, ekonomike prometa, prometnog prava, i ostalih disciplina prometnih znanosti.

(1) Znanstvene discipline tehnike prometa. Na danasnjern stupnju razvoja znanosti, posebice tehnicke, proizvodnih snag a, proizvodnih i drustvenlh odnosa, moglo bi se reci da je prometna tehnika interdisciplinarna i multidisciplinarna znanost (iii skupina posebnih znanstvenih disciplina) koja izuCava zakonitosti metoda, projektiranja, konstruiranja, izrade, izgradnje i investicijskog odriavanja prometne infrastrukture i prometne suprastrukture. U skupinu znanstvenih disciplina tehnike prometa primjereno je ubrojiti ova znanstvena polja: matematika (i rnaternaticka statistika), informacijski sustavi i programiranje, fizika, astronomija, mehanika, geofizika, kemija, geografija (iz podrucia prirodnih znanosti); metalurgija, elektrotehnika, racunarska znanosti, elektronika i automatika, strojarstvo, brodogradnja, tehnologija prometa, gradevinarstvo, geodezija, arhitektura i urbanizam, kemijsko inzenjerstvo (iz podrucja tehnickih znanosti); ekonomske znanosti (i ekonomska statistika i ekonometrija), pravne znanosti, organizacijske znanosfi, informacijske znanosti (iz podrucja drustvenih znanosti) ...

Uz prometnu tehniku, kao znanost tijesno [e povezana prometna tehnika kao aktivnost, a predstavlja skup (ne)gospodarskih aktivnosti (mjera, funkcija, akcija, poslova, radnia) kale se primjenjuju u projektiranju. konstruiranju, izradi, izgradnji i investicijskom odriavanju prometne infrastrukture i prometne suprastrukture.

(2) Znanstvene discipline tehnologije prometa. Slicno tehnici prometa, na danasnjern stupnju razvoja znanosti, posebice tehnoloske, proizvodnih snaqa, proizvodnih i drustvenih odnosa, moglo bi se reci da je tehnologija prometa interdisciplinarna i multidisciplinarna znanost (iii skupina posebnih znanstvenih disciplina) kola izuCava zakonitosti metoda, postupaka, odnosno procesa proizvodnje prometne usluge. Dna izuCava zakonitosti eksploatacije i preventivnog odriavanja prometne infrastrukture i prometne suprastrukture.

Tehnoloqiia prometa kao znanost rnoze se definirati i znanstveno razmatrati kao opca i specijalna. Opea tehnologija prometa kao znanost

160

izucava opce zakonitosti metoda, postupaka, odnosno procesa proizvodnje prometne usluge. Specijalna tehnologija prometa kao znanost izuCava specficne tehnoloske procese proizvodnje prometne usluge (npr. tehnoloqija pomorskog putnickoq prometa). Proces proizvodnje prometne usluqe, bez obzira na slozsnost transportnih pothvata i duljinu transportnih lanaca, obuhva6a tri faze tehnologije transporta. ito: tehnologiju pripreme prijevoza, tehnologiju provedbe prijevoza i tehnologiju zavrSavanja prijevoza.

U skupinu znanstvenih disciplina tehnologije prometa mogu se osnovano ubrojiti ova znanstvena polja: matematika, informacijski sustavi i programiranje, fizika, kemija, qeoqrafiia (iz podru6ja prirodnih znanosti); raeunarske znanosti, elektronika i automatika, strojarstvo, brodogradnja, gradevinarstvo, kemijsko inzenjerstvo (iz podru6ja tehniekih. znanosti); medicina, veterina i farmacija (iz podrueja biomedicinskih znanosti); ratarstvo, vocarstvo, vinogradarstvo, sumarstvo, hortikuttura, stocarstvo, ribarstvo (iz podru6ja blotehnickih znanosti); ekonomske znanosti (i ekonomska statistika i ekonometrija), pravne znanosti, organizacijske znanosti, sociologija, informacijske znanosti (iz podrucia drustvene znanosti); filozofija, povijesne znanosti, lingvistika i filologija, znanost 0 umjetnosti, psihologija (iz pocrueja hurnanisticke znanosti).

I tehnologija prometa kao aktivnost predstavlja skup (ne)gospodarskih aktivnosti (tj. mjera, akcija, funkcija, poslova i radnja) koje se primjenjuju u postupcima, odnosno procesima proizvodnje prometne uSluge. Te su aktivnosti u izravnoj funkciji eksploatacije, a u neizravnoj funkciji preventivnog odriavanja prometne infrastrukture i prometne suprastukture. Tehnologija prometa kao znanost i tehnologija prometa kao aktivnost stoje u cvrstoj interakcijskoj sprezi,

(3) Znanstvene discipline organizacije prometa. Uvazavaiuci i drugacija stajalista, moglo bi se reci da je organizacija prometa interdisciplinarna i multidisciplinarna znanost <iii skupina posebnih znanstvenih disciplina) koja izucava zakonitosti metoda, odnosno postupaka sigurnog, brzog i racionalnog organiziranja procesa proizvodnje prometnih usluga, svim prijevoznim sredstvima i na svima prijevoznim putovirna. Dna u odredenorn smislu obuhvaca: organizaciju prometnih djelatnosti, organizaciju projektiranja procesa proizvodnje prometne infrastrukture i prometne suprastrukture, organizaciju eksploatacije i odriavanja prometne infrastrukture i suprastrukture, organizaciju Ijudskih potencijala u svim segmentima i na svim razinama prometnih sustava, organizaciju nadzora u vlslrn i nizirn organizacijskim strukturama i prometnim (podjsustavlma ( ... ).

U skupinu znanstvenih disciplina organizacije prometa primjereno se mogu svrstati ova znanstvena polja: matematika, informacijski sustavi i programiranje, fizika, astronomija, mehanika. geofizika, kemija, biologija, geografija (iz podrucja prirodne znanosti); ra6unarske znanosti, elektronika i automatika, strojarstvo, brodogradnja, tehnologija prorneta, gradevinarstvo, arhitektura i urbanizam, kemijsko inzenjerstvo (iz podruqa tehnieke znanosti); ratarstvo, vo6arstvo, vinogradarstvo, surnarstvo, stocarstvo, ribarstvo, biologija i prehrambena tehnologija (lz podrucja biotehni6ke znanosti); ekonomske znanosti (i ekonomska statistika i ekonometrija), pravne znanosti, politologija, organizacijske znanosfi, sociologija. pedagogija i defektologija, demogra1ija,

161

socijalna geografija, informacijske znanosti (iz podruqa drustvene znanosti); filozofija, povijesne znanosti, lingvistika i filologija, psihologija (iz podrucia humanisticke znanosti).

Uz prometnu organizaciju kao znanost tijesno je povezana prometna organizacija kao aktivnost, a predstavlja (ne)gospodarske aktivnosti (t], mjera, akcija, zadataka, poslova, radnja), ko]e se primjenjuju u organiziranju projektiranja, konstruiranja, izrade, izgradnje, eksploatacije i odrZavanja prornetne infrastrukture i prometne suprastukture, organiziranju procesa proizvodnje prometne usluge, organiziranju tokova roba i putnika i tokova informacija, organiziranju Ijudskih potencijala u svim segmentima i razinarna prometnog sustava, organiziranju kvalitete i nadzora u svim prometnim (pod)sustavima ( ... ).

(4) Znanstvene discipline ekonomike prometa. Na danasniern stupnju razvoja znanosti, posebice ekonomske, proizvodnih snaga, proizvodnih i drustvenih odnosa, moglo bi se reel da je ekonomika prometa interdisciplinarna i multidisciplinarna znanost (iii skupina posebnih znanstvenih disciplina) koja izucava ekonomske zakonitosti projektiranja, konstruiranja, izrade, izgradnje, eksploatacije i odrZavanja (preventivnog i investicijskog) prometne infrastrukture i prometne suprastrukture, ekonomske zakonitosti proizvodnje prometne usluge, ekonomske zakonitosti upravljanja Ijudskim potencijalirna u svim segmentima i razinama prometa i prometnog sustava. lako ekonornika prometa obuhvaca i brojne ekonomske zakonitosti makroekonomije i mezoekonomije, njoj su primjerenije ekonomske zakonitosti mikroekonomije.

Ekonomska znanja, ekonomska naceta, ekonomski zakoni, ekonomske zakonitosti, ekonomske teorije izravno se, u sklopu skupine znanstvenih disci pi ina ekonomike prometa, primjenjuju u svim elementima, segmentima i strukturama prorneta i prometnog sustava, na svim njegovim razinama: mikro, rnakro, horizontalno, vertikalno ( ... ). Ekonomika prometa obuhvaca sve kalkulacije, tarife, troskove (fiksne, varijabilne, granicne), zakonitosti odnosa ponude i potrainje, parametre uspjesnostl poslovanja (posebice: produktivnost, ekonomicnost, likvidnost, profitabilnost, solventnost...), ne samo prometnih poduzeca nego i svih aktivnih sudionika u prometnom sustavu u naisirem smislu rijeci. To je razlog da svi oni koji izravno i/ili neizravno sudjeluju na bilo koji naein i u bilo kakvoj ulozi u prometnom sustavu (tj. proizvodnji, eksploataciji i odrZavanju prometne infrastrukture i suprastrukture, proizvodnji prornetne usluge, organiziranju i upravljanju tokovima roba, putnika, informacija, Ijudskih potencijala ... ), rnoraiu posjedovati primjeren kvantum ekonomskih, interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja i vjestina. Bez primjene takvih znanja nema ekonomskog opravdanja izgradnje i eksploatacije prometne infrastrukture i suprastukture, nema optimalne prometne stukture i prometnih sustava, nema primjerene prometne politike, nema brzog, sigurnog i racionalnog procesa proizvodnje prometne usluge, nema uspjesnoq menedzrnenta i rnenedzera (kreativnih i operativnih) ( ... ).

Sukladno vainosti ekonomike prometa (makro, mezo i

mikroekonomike) primjereno se u skupinu znanstvenih disciplina takve ekonomike mogu svrstati ova znanstvena polja: matematika (i maternaticka statistika), intormacijski sustavi i programiranje, fizika, astronomija, mehanika,

162

kemija, geografija (iz podrucja prirodne znanosti); metalurgija, racunarsks znanosti, elektronika i autornatika, stojarstvo, brodogradnja, tehnologija prometa, gradevinarstvo, arhitektura i urbanizam, kemijsko inzenjerstvo (iz podrucia tshnicke znanosti); veterina, farmacija (iz podrucja biomedicinske znanosti); ekonomske znanosti (i ekonomska statistika i ekonometrija), pravne znanosti, politologija, organizacijske znanosti, sociologija, pedagogija, informacijske znanosti (iz podrucja drustvene znanosti); filozofija, povijesne znanosti, lingvistika i filologija, psihologija (iz podruqa humanistlcke znanosti).

I ekonomika prometa kao aktivnost predstavlja skup

(ne)gospodarskih aktivnosti (tj. mjera, akcija, funkcija, poslova i radnji) koje se primjenjuju u svim fazama, segmentima, elementima, razinama prometa i prometnog sustava. Ekonomika prorneta kao znanost i ekonomika prometa kao aktivnost stoje u cvrstoj interakcijskoj sprezi. One predstavljaju utemeljenje specijalistickih prometnoekonomskih znanosti, umiesnosti, vjestine i sposobnosti Ijudskog potencijala u ostvarivanju prometno ekonomskih ciljeva u vezi s proizvodnjom prometne usluge.

(5) Znanstvene discipline prometnog prava. I prometno pravo je interdisciplinarna i multidisciplinarna znanost (iii skupina posebnih znanstvenih disciplina) koja izucava pravne zakonitosti, nacela, zakone, pravila, institute, teorije, obveze, prava i odgovornosti svih aktivnih (i pasivnih) sudionika koji sudjeluju u izradi, izgradnji, eksploataciji i odrZavanju prometne infrastrukture i prometne suprastrukture, u procesu proizvodnje prometne usluge, u upravljanju Ijudskim potencijalima u svim segmentima i na svim razinama prometa i prometnog sustava ( ... ). lz slozenosti odnosa subjekata u prometnom sustavu proizlazi i slozenost znanstvenih disciplina prometnog prava, ko]e se primjenjuju ne same u nacionalnom prometnom i pravnom sustavu nego najeesee i u medunarodnom prometnom i pravnom sustavu,

8roj prometnopravnih izvora u svim granama prometa (a njih je devet), kako nacionalnih, tako bilateralnih i multilateralnih, prinudnopravnih i autonomnopravnih, veci je od 200, a sto multiplicira i komplicira njihovu dosljednu i pravodobnu primjenu. Pravnoekonomski odnosi svih sudionika u prometnim sustavima, prometnim pothvatima, prometnim lancima ( ... ), moraju biti pravodobno i nedvosmisleno uredeni, kako bi se iskljucile nejasnoce, nesporazumi, sporovi, arbltraze ( ... ) i time osigurala primjerena poslovnost i racionalnost poslovanja svih partnera u prometu ( ... ).

Vainost prometnog prava opcemto, a posebice za aktivne sudionike prometnog sustava odreduje opseg i sadrZaj znanstvenih polja koje sadrzl skupina znanstvenih disciplina prometnog prava, a neprijeporno je da ta skupina obuhvaca ova palja znanosti: strojarstvo, elektroniku i automatiku, brodogradnju, tehnologiju prometa, gradevinarstvo, arhitekturu i urbanizam, kemijsko lnzenjerstvo, ekonomske znanosti, pravne znanosti, organizacijske znanosti, sociologiju, informacijske znanosti, lingvistiku, psihologiju ( ... ).

Prometno pravo kao znanost i prometno pravo kao aktivnost su tijesno medusobno povezani, jedno drugo uvjetuje, nadopunjuje ( ... ). Prometno pravo kao aktivnost primjenjuje se u svim segmentima i na svim razinama prometnog sustava.

(6) Ostale discipline prometnih znanosti. Osim prethodno spomenutih znanstvenih podrue]a, polja, grana i ogranaka znanosti, koje kao relevantne

163

cine prometne znanosti multidisciplinarnosti, u skup znanstvene discipline, kao meneczrnent, logistika ( ... ).

u kaleidoskopu interdisciplinarnosti i

znanja prometnih znanosti ulaze i druge sto su primjerice ekologija, kibernetika,

medusobno povezane, odnosno kompatibilne i komplementarne. Tako, na primjer, takva povezanost postoji izmedu ovih znanstvenih disciplina: matematike, statistike, geometrije ( ... ), iii matematike, strojarstva, brodogradnje, elektrotehnike, gradevinarstva ( ... ).

Visedisciplinarna istraiivanja kola se temelje na pluridisciplinarnim znanostima nazivaju se pluridisciplinarna istrazivanja. U takvim se istrafivaniirna, za razliku od interdisciplinarnih i transdisciplinarnih istraiivanja (u kojima se primjenjuju medusobno povezane znanstvene discipline, bilo da su povezane horizontal no ilili vertikalno, u okviru jednoga konkretnog znanstvenog podrucja: makro, rnezo iii mikro ... ), primjenjuju vise ilili manje povezane ( ... ) znanstvene discipline iz vise znanstvenih podruqa, polja, grana ilili ogranaka znanosti, ovisno 0 tome radi Ii se 0 istraiivanjima na rnakro, rnezo ilili mikrorazini ( ... ).

4) Multidisciplinarnost znanosti i multidisciplinarno lstrazlvanje, Multidisciplinarnost znanosti pretpostavlja Sueeljavanje vise razlieitih znanstvenih disciplina medu kojima ne postoji uoclliva veza odnosno medu kojima nema izravne povezanosti, izravne komplementarnosti i kompatibilnosti. Tako, na primjer, takav odnos, "postoji" izmedu znanstvenih disciplina: matematike, sociologije, geologije, stomatologije, ribarstva, prometa ( ... ). Na osnovi einjenice da medu takvih znanstvenim disciplinama gotovo ne postoji nikakav odnos, nikakva povezanost, nikakva komplementarnost, nikakva kompatibilnost, mogao bi se izvesti poqresan zakliucak da ne postoji multidisciplinarnost znanosti, iii cak da takve znanosti postoje, ali da nemaju svoju toerijsku i praktienu vrijednost u znanstvenom istraiivanju. Takav bi zakljucak bio poqresan i znanstveno neutemeljen, jer multidisciplinarnost znanosti postoji ne samo u teorliskorn nego i u prakticnorn smislu i one se primjenjuju u viseoiscipltnarnom istraz.ivanju ( ... ). U prilog takvoj tvrdnii stoje argumenti 0 interdisciplinarnosti i multidisciplinarnosti prometnih znanosti.!" Naime, istraiiti sve relevantne fenomene cjelokupnog prometnog sustava Europske unije nije rnoquce bez primjene interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanosti (a sto nije potrebno i posebno dokazivati!).

Visedisciplinarna istraiivanja koja se temelje na multidisciplinarnim znanostima nazivaju se multidisciplinarna istrazivanja. U takvim se istraiivanjima, u pravilu, uspostavljaju neizravni odnosi medu brojnim znanstvenim discipllnarna iz vise znanstvenih pcdrucja, polja, grana i ogranaka znanosti, a sto ovisi 0 razinama istra.zivanja: makro, mezo, mikro, ali i 0 strukturi eksperata koji sudjeluju u manjim i(lli vecirn ekspertnim timovima ( ... ).

Analizirajuci prometne znanosti na prethodno navedenom primjeru moze se utvrditi da su prornetns znanosti, prije svega, interdisciplinarne znanosti, ali isto tako da su one u sirern smislu rijeei i multidisciplinarne znanosti, jer se u istraiivanju vrlo slozenih fenomena prometnog sustava istodobno u odqovarajucirn kombinacijama primjenjuju brojne znanstvene discipline (polia, grane i ogranci) medu kojima postoji evrsta interakcija sprega (to su interdisciplinarne znanosti), ali i druge znanstvene discipline medu kojima ne posto] takva interakcijska sprega (to su multidisciplinarne znanosti).

Bez obzira sto u klasifikaciji znanosti nisu nigdje spomenute interdisciplinarne znanosti, takve znanosti de facto postoje, djeluju, primjenjuju se u znanstvenom istraiivanju, prepoznatljive su u svakom znanstvenorn podrucju (npr. podrueju drustvenih znanosti koji cini osam medusobno povezanih, odnosno komplementarnih i kompatibilnih znanstvenih polja), u svakom znanstvenom polju (npr. znanstveno polje ekonomije koji eini sest medusobno povezanih odnosno kompatibilnih i komplementarnih grana znanosti), u svakoj znanstvenoj grani ( ... ).

Visedisciplinarna istrafivanja koja se temelje na interdisciplinarnim znanostima nazivaju se interdisciplinarna lstrazlvanja. Za interdisciplinarna istraiivanja karakterlstlcno je da se vise medusobno povezanih, komplementarnih i kompatibilnih znanstvenih disciplina na makro, mezo ilili mikrorazini u odqovaralucim kombinacijama primjenjuje u istraiivanju jednog predmeta, jedne pojave, jednog odnosa ( ... ), odnosno u dokazivanju iii opovrgavanju jedne hipoteze ( ... ). U pravilu su takvi predmeti istraiivanja i dokazivanja iii opovrgavanja postavljenih hipoteza vrlo slozeni i vrlo zahtjevni.

2) Transdisciplinarnost znanosti i transdisciplnarno istrazivanje.

Transdisciplinarnost znanosti pretpostavlja interakcijsko povezivanje dviju iii vise znanstvenih disciplina (ogranaka, grana, polja znanosti) u znanstveni sustav visega ranga nego sto je to u sustavu interdisciplinarnih znanosti, pri cemu se stvara novi aksiomatski sustav koji postaje dragocjeno oruzje u teoriji i praksi vee afirmiranih interdisciplina. Kao primjer se rnoze spomenuti Neurnanova teorija igara i njihova primjena u ekonomiji, vojnoj strategiji i organizacijskim znanostima. Teorijski promatrano takve se znanosti mogu primjenjivati u svakom znanstvenom poorucju, polju, grani i ogranku znanosti ( ... ).

Visedisciplinarna istrazivania koja se temelje na transdisciplinarnim znanostima nazivaju se transdisciplinarna istrazivanja. I za takva je istra.zivanja karakteristicno da se vise medusobno i evrsto povezanih kompatibilnih i komplementarnih znanstvenih disciplina na rnakro, rnezo ilili mikrorazini u odqovarajucirn kombinacijama primjenjuje u istraiivanju jednog predmeta, jedne pojave, jednog odnosa (koji su u pravilu vrlo slozeni i vrlo zahtjevni) , iii u dokazivanju iii opovrgavanju postavljene hipoteze ( ... ).

3) Pluridisciplinarnost znanosti j pluridisciplinarno istrazivanje.

Pluridisciplinarnost znanosti pretpostavlja sucellavanje vise razlieitih znanstvenih disciplina koje su vise ilili manje, izravno i/ili neizravno

2.4.16. Institucijsko istrazivanje

Institucijska istraiivanja obavljaju ovlaStene i za to registrirane institucije, ustanove i organizacije eiji osnivaci mogu biti:

• drZava - to su orzavnl instituti, sveueilista, fakuIteti, akademije, veleucilista, zavodi ( ... ), ukljucujuci i vojne znanstvenolstrazlvacke centre ( ... ),

167 cr. Ibidem.

164

165

.~.vvisoka u~ilista - to su sveucilista, fakulteti, umjetnicke akademije, veleueilista, zavodl ( ... ),

• ~~anstveni iii znanstvenolstrazlvaekl instituti - to su posebne ustanove III trgovacka drustva, javni i privatni instituti ( ... ),

. . .•. ~oduzeca iii trgovacka drustva - to su znanstvenoistrazivacke jedinice III centri u sklopu velikih gospodarskih sustava ( ... ),

• privatne istrazivacke organizacije ( ... ),

. • Hrva~ska ak.ademija znanosti i umjetnosti kao hram znanosti ima

izuzetno vehku vaznost u cjelokupnom nacionalnom znanstvenom obrazovnom sustavu ( ... ).

Istr~i~a.cke instituc.ije, ustanove i organizacije mogu se baviti svim iii sa~<? PO} e d.In 111: , ~?sebn!"'_' vrstama istraiivanja. Kojim ce se istraiivanjima ~avl~. k~]",: l~stltu~IJa, OVISI 0 brojnim ciniteljima, kao sto su: znanstveni i l~trazl~ac~1 IJudski potencijal, znanstvenoisfrafivacka infrastruktura, nacin fl~anClranja, predmet ~straiiva~ia, svrha i ciljevi istraiivanja, opseg istrafivania, all I 0 statusu znanosn u neko] drZavi, druStvu ( ... ).

2.4.17. Mikroistrazivanje

v ~zraz mikro v ~grc. mikros - malen, sitan, sicusan, neznatan) U slozemcama oznacuie .od.no~ prerna vrlo malenim predmetima iii prema s~ravama za proma~r~vnJ~ I .mJ~r~nJe malenih predmeta (npr. mikroorganizmi, mlkroskop): dok u flzl~klm jedlnicarna oznacuje mjeru milijun puta manju od osnovne rnjere (npr. rnjkrornetar - milijunti dio metra iii 1 ~ m).

Mikroistraziv~~j~ je iS~~aZ~vanje dijela neke cjeline. Takvo je istraZivanje p~ve~no •. sa .speclflcnlm ciljevirna nekoga dijela jedne odredene cjeline. Mlkrolstrazlv.a~je nekoga dijela ne moie se proucavati bez spoznaja doticne o~re~ene CJ~hn~, od~o~no be~ spoznaja s mezo i makrorazine. Tako, na pnmjer, ne bl bilo p.nm]ereno I znanstveno utemeljeno istraiivati poslovanje !ed~oga malog n~clonal~og b~odara, slobodne teretne plovidbe, potpuno Izollra~o od druglh nacionalnih takvih brodara i cjelokupne nacionalne trg9.vacke flote ( ... ). To u stvari znaci da je mikroistraiivanje na odgovaraju6i nacln. po~~zan? s. m~:o i makroistraiivanjima. Sukladno tome treba k0':lblnlratl IstrazlvanJa mzega ranga s istraZivanjima visega ranga i obrnuto. To je u skladu s temeljnim nacelirna teorije op6ega sustava.

2.4.18. Mezoistrazivanje

.Izraz •. me~o . (we. ~eso.s - srednji) oznacuie nesto srednje, sredinu.

M~z~lstraz~va~le J: Ist.razlvanje "sredine" izmedu dijela i cjeline. Tako se, na pnmier, f!l0ze .Istrazlvatl p.oslovanje ~rometnih poduzeca odredene zupaniie i poslova~J~ sv~~ pr?metmh poduzeca u nacionalnom prometnom sustavu. Predrneti istrazivanja takvih poduze6a mogu biti vrlo razllciti a mogu se odnositi v~a _iednu iii v sve gra~~ prometa. U navede~om primjeru rnezoistrazivarqe se moze odnositi na poslovanje prometnih poduzeca odredene zupanije (lj. regije).

I mezoistraiivanje se mora provoditi taka da se skladno poveie sa spoznajama mikro i makroistraZivanja ( ... ).

166

2.4.19. MakroistraZivanje

Izraz makro (gre. makr6s - velik) znaci velik, velikih razmjera.

Makroistrazivanie je istraiivanje predmeta, pojave, odnosa ( ... ) neke cjeline. Takvo je istraiivanje povezano s opcirn ciljevima odredene cjeline. To bi, na primjer, bile istraZivanje odredenog fenomena (tj. predmeta istraiivanja) nacionalnog prometnog sustava, nacionalnog gospodarstva ( ... ). I takva se istraiivanja trebaju kombinirati i na odgovaraju6i nactn povezali s mezo i mikroistraiivanjima ( ... ).

2.4.20. Megaistrazivanje

Izraz mega (gre. rneqas, rneqale, mega - velik) znaci nesto veliko, golemo, milijun puta ve6e od znacenia osnovne rijeci.l68 Megaistrazivanje je istraiivanje predmeta, pojave, odnosa ( ... ) odredene velike cjeline, nekoliko desetaka puta vece cjeline nego sto je makroistraiivanje. lako je megaistraZivanje vrlo tesko kvantitativno odrediti, eini se ipak da to ne bi trebalo biti sporno na primjeru istraiivanja, gospodarskog iii prometnog sustava Europske unije. I megaistraiivanja bi trebalo kombinirati i na odqovarajuci nacin povezivati bar s makroistraZivanjima ( ... ).

2.4.21. Individual no islrazivanje

Individualno istrazivanje i individualni znanstvenoistrazivacki rae obavlja pojedinac: znanstvenik, istraiivac. Rezultati takva istraZivanja, odnosno takva rada izravno ovise 0 obrazovanosti i marljivosti znanstvenika i istrafivaca. Stoljecima i milenijima dominirao je individualni znanstvenoistraiivacki rad. Na pocetku 20. stoheca oko 80 % svih znanstvenih, znanstvenostrucnih i strucnih djela lzradili su individualni znanstvenici i lstrazivaci, a danas ih je oko 25 %. Sukladno tome moglo bi se ustvrditi da se postupno smanjuje individualno istraZivanje i individualni znanstvenoistraiivacki rad, ali da 6e ona i u budu6nosti, postojati rnozda jos u manjem opsegu, te da nece isceznuti. Takva su lstrazivania, u pravilu, karakterlsticna za manje razvijena iii nerazvijena znanstvena sredista,

2.4.22. Timsko (grupno) istrazivanje.

Timsko, grupno iii kolektivno istraZivanje iii timski, grupni iii kolektivni znanstvenoistraiivacki rad obavljaju organizirani timovi (skupine, kolektivi) znanstvenika i istraiivaca pod rukovodstvom nositelja projekta iii projektnog zadatka po unaprijed izradenom programu. Istodobno sa smanjenjem udjela i znacenja individualnog znansrvenolstrafivackoq rada porastao je udio i vaznost timskog istraiivanja. U suvremenim uvjetima razvijenog drustva takvo istraZivanje, odnosno manstvenoistrafivacki rad postao je nuznost, jer su problemi i ciljevi istraZivanja sve kompleksniji, a znanstvenici i istrazivaci sve specijaliziraniji. Znanstveni timovi, skupine, znanstvenoistraZivacke institucije,

168 Cf. ZELENIKA, R. - ZEKIC, Z.: Mega i 'niSs' prijevoznlci I poduzetnici multimodalnog transporta u kaleidoskopu kompatibllnostl i komplementarnostl, "Slobodno poouzetmstvo", lEB, Zagreb, IV, 1997., 19, p. 141-157.

167

ustanove i organizacije postali su osnovna pretpostavka za. uSl?ies~n i racionalan znanstvenolstraffvacki rad. Dj elotvornost znanstvenoistrazfvackoq rada, izravno avisi 0 opsegu i brzini i kvaliteti znanstv~nih informacija (ul~nih i izlaznih internih, eksternih) koje kolaju u okviru znanstvenog fima, pomanjka~je kvalitetnih i najnovijih znanstvenih informa?ija. i nji~ovo neadekvatno kolanje u timu implicira brojne negativne posliedice u tlJeku istraiivanja i bitno utjece na njegovu (ne)racionalnost.

Zbog velike slozenosti, znanstvenoistrazivacki rad zahtijeva angaiiranje veceq broja znanstvenika i istraiivaea koji su •. specijalisti .. za. odredene znanstvene discipline, odnosno znanstvena podruqa .. lntsrakcjjski 'p?vezana njihova specijalisticka znanja cine odredeni znanstveru sustav, kOJI irna sva obiljezja dinamickih slozenih sustava.

Timski u odnosu na individualni znanstvenolstrafjvacki rad, ima brojne prednosti, a' od kojih su najvainije ove: 1) u znanstvenom timu P?stoje objektivne rnoqucnosf razmjene ideja. iskustava i znanj~, t~. I~bora najpovoljnije njihove kombinacije; 2) u grupno~ znanstve~ols~r~lv~~ko.m radu dolazi do koncentracije rezlicltih sposobnosti znanstvenika I istrazlvaca bez kojih nema svestranog znanstvenog pothvata; 3} vise znanstvenika. i lstrazivaca u kolektivnom istraZivanju ornoqucuie pouzdanije otkrivanje novih znanstvenih spoznaja, objektivnijih zakljucaka i konstatacija; 4). tim~~i ~ad omogu6uje djelotvornije i racionalnije ~~ris~enje •. z~anstvenOlstrazlvacke infrastrukture i financijskih sredstava; 5) vise istrazwaca u gr~pnom .. radu primjenjuje najsuvremenije met~de zn~nstv~nog rad~ s pom?cu kojih ~a znanstven nacin mogu efikasno lJesavatl svakl problem Istrazlv~~Ja. bez ~bzlr~ na njegovu kompleksnost. Neke vrste znanstyenog ~da. nqe ~oguce .. ru zamisliti bez timskog rada (npr. u laboratorllu, u prsanju encjklopedija, leksikona, prirucnika, velikih i znacainih projekata ... ).

Prema £)urasevicu,169 zdruzivanle raznovrsnih Ijudskih znanja danas je jedino rnoquce timskim radom. U radnoj skupini treba angaiirat~ znan~tve.ni~e i istraiivace razlicitih specijalnosti. Pri farmiranju radne skupine naJVaznlJ~ ulogu igra odluka 0 tome koja znanja, odnosno spe<?~jal~os~i_ treba ~ n~?J koncentrirati i koje znanstvenike i istrazivace treba angazlratl. Nista rnarue ruje znacajna i odluka 0 izboru nositelja projekta, odnosno rukovoditelja radne sku pine.

U nastavku se elaborira problematika formiranja i rada radne skupine ad istraflvaca, specijalista prometnih znanosti. Formira se, na prir:njer. radn.~ skupina od cetiri prometna eksperta. koji su speeijalisti za pornorski pro~et .(111 multimodalni transport). Oni se po opsegu i kvaliteti znanja vrl? .m~o :~hkuJu, rnozda svega 10-20 %. Njihovo zajednicko znanje predstavlJaJ~ cetlrl kru~a, kola se gotovo potpuno preklapaju (grafikon 11). Ovako formirana skupina ima sve pretpostavke da pove6a kvantitetu, ali ne i kvalitetu.

169 Ct. f)URA~EVIC, A.: Unapredenje pro~odnie, I dio, SveuCiliSte u Zagrebu, Zagreb, 1968 .• p. 27 - prema ZUGAJ. M.: Osnove znanstvenog I strucnog rada, op. cit .• p. 30.

168

,

Grafikon 11; Radna skupina od cetiri eksperta pomorskog prometa

U odnosu na prethodno formiranu radnu skupinu, radna skupina u kojoj su angaiirana cetiri prometna eksperta, koji su, na primjer. specijalisti: za tehniku prometa, za tehnologiju prometa, za ekonomiku prometa i za prometno pravo, i znanja kojih se djelomicno preklapaju, ima velike prednosti (grafikon 12). Jer oni, ukoliko rade na istraZivanjima gdje su potrebna njihova znanja, mogu dati naivece ucinke zajednickog rada. Nairne. njihovi pojedinacnl ucinci zbrajaju se u ukupni uCinak, s time da im je kvalitativno ueinak mnogostruko veci nego u prvoj radnoj skupini (u kojoj su angaiirani samo eksperti pomorskog prometa). Oni mogu otkrivati nova kvalitativna rjesenja, koja ce svakako osigurati bolje i vece ucinke nego u prvorn slueaju,

Grafikon 12: Radna skupina od cetiri eksperta prometa

Nacin rada ove druge radne skupine rnoze se ilustrativno prikazati (grafikon 13). Na apcisi su naznaceni znanstveniei i istraiivaci i podrucje njihovog znanja: X1 = speeijalist za tehniku prometa, X2 = speeijalist za tehnologiju prometa, X3 = speeijalist za ekonomiku prometa i X4 = specijalist za prometno pravo, dok je na ordinati naznaesn intenzitet znanja navedenih specijalista (y;). IstraZivaci, odnosno eksperti prometa imaju odredenu zaisdnicku razinu znanja (z), sto je pretpostavka za homogenost tim a i optimalno rjesavanje istraiivackog problema (prajektnoga zadatka).

Rukovoditelj radne skupine, odnosno nositelj projekta uskladuje rad znanstvenika i lstrazivaca angaZiranih na istom projektu. Intenzitet njegova znanja je, u pravilu, manji nego intenzitet znanja angaiiranih znanstvenika i

169

Grafikon 13: Podrucje intenzitet znanja cetiri specijalizirana eksperta prometa

Intenzitet znanja

y

Yi

o~----~'---~~~--~~----~----~~----~ x

Podrueje znanja

istraiivaca (eksperata prometa), ali zato slrina njegova znanja mora prekrlvatl sva podrucia znanja svih znanstvenika i ·istraiivaea eiji rad koordinira u radnoj skupini. Rukovoditelj tima, osim sto koordinira rad znanstvenika i lstrazlvaca u timu, mora svoje suradnike motivirati za kvalitetan rad i korektne meduljudske odnose, mora uvaiavati znanje i rezultate znanstvenog istraiivanja te u njima razvijati inicijativu i kriticki znanstveni pristup znanstvenoistrafivackom radu.

Kada je u izradi vrlo slozenoq znanstvenog projekta angaiirano vise ~nanst:'~nik~ i istraiiv~~~ ciju sirinu znanja ne rnoze pokriti jedan rukovoditelj tirna, qesenje treba trazltl u gruPl"Jom rukovodenju timom.

Pri formiranju radne skupine jedan je od osnovnih problema odredivanje sastava i optimalne velleine tima, jer od njezine velicine i sastava izravno ovisi brzina, kvaliteta i cijena izrade projekta, odnosno ostvarivanje !str~!vac~og. za~atka. Suvise veli~a radna skupina zahtijeva duze vrijeme za istrazivanle, jer je potrebno povecano komuniciranje izmedu sudionika tima. Kada se ne formiraju podtimovi u timu i kada skupina broji vise ad sest znanstvenika i istrafivaca, tada broj rnoqucih komunikacijskih kanala postaje tako velik da i komuniciranje medu znanstvenicima i ietrazivacima i njihova djelotyo~nost u znanstvenoistrazivackom radu pokazuje tendenciju pada, Tako, na pnrnjer; radna skupina od 12 znanstvenika i istraflvaea rnoze udvostruclti vrijeme istraiivanja i ukupne troskove povecati i za sedam puta u odnosu na troskove radne skupine od sest istrazivaca na istom istrazlvackorn projektu. Gotovo je istovjetna situacija i u slucaju formiranja suvise male lstrazivacke skupine. Tako, na primjer, rad lima od tri znanstvenika i tstrafivaca moze biti cetiri do pet puta skuplji nego rad lima od sest znanstvenika i istrazivaca na istom projektnom zadatku. Smatra se da je optimalna veliclna radne skupine u kojo] je izravno angaZirano od cetiri do sedam istraflvaca, Medutim, ako se radi ~ v~lo slozenirn istrafivackim zadacima (projektima) koji zahtijevaju angailran1e veceg broja znanstvenika i istraZivaea, onda lstrazlvacke zadatke treba rasclaniti na homogene dijelove za koje se mogu form irati optimalne (pod)skupine od celiri do sedam istraZivaea.170

170 Ibidem, p. 33.

170

:c~:'

". -~.-"

.~ -, . ~.

Timski rad znanstvenika i istrazivaca osigurava svestran i cjelovit pristup znanstvenolstrazivackom radu, u kojemu pojedine fragmentarne zadatke i poslove obavljaju pojedini znanstvenici i istraZivaci. Pojedinacni rezultati istraZivanja, primjenom odgovarajuCih znanstvenih metoda, sintetiziraju se na razini radne skupine. Takav pristup pretpostavlja unaprijed jasno determiniranje pojedinacnih istraiivackih zadataka (problema) u okviru glavnog projekta. Osirn toga, takav pristup unaprijed jamci optimalan ueinak radne sku pine, i to po kolicini i kvaliteti rezultata znanstvenoistrazivackoq rada.

Pri formiranju radnih skupina, uz navedeno, treba imati na umu i jos dva cinitelja, ito: prvo, da tim u kojemu su angai:irani samo uski specijalisti ne rnoze na optirnalannacin rjesavati slozene istraZivacke zadatke i drugo, da optimalne ucmke ostvaruje samo onaj tim u kojemu su angai:irani sire i uze obrazovani znanstvenici: prvi, da u tijesnoj suradnji postavljaju, razraduju j rjesavaju slozene zadatke na makro i mezoplanu, a drugi, da na uzem podrucju (npr. znanstvenoj disciplini), odnosno na mikroplanu produbljuju rjesenja istrai:ivackih zadataka i da time svojim speciialistickim znanjima osiguraju ostvarenje najboljih ucinaka determiniranih zadataka.

Uspjesan timski znanstvenoistrazivacki rad ornoqucuje formiranje znanstvene skols iii znanstvene radionice. To je znanstveni tim koji je pod rukovodstvom iskusnog i kompetentnog znanstvenika uspio stvoriti zajednicki program istraZivanja, sustavno ostvariti istrazivacke zadatke i ostati povezan jedinstvenim znanstvenim pogledom. Takve skole vrlo uspjesno rjesavaju slozene znanstvene zadatke, stvaraju nove iii inoviraju starije znanstvene teorije, osposobljavaju i znanstveno usavrSavaju kadrove za znanstvenolstrafivacki rad i ostvaruju znacajne znanstvene rezultate. Poznate su znanstvene skole: Aristotela, Platona, Pasteura, Pavlova, MirkoviCa.

U praktlcnorn znanstvenolstrazivackom radu potrebno je kombinirati individualna i timska istraZivanja.

171

• PITANJA ZA RASPRAVU I PONAVLJANJE (2)

1, U Or::II"1J jo bltna razlika izmedu izraza "znanost", "nauka" i "nauk"?

2, ~to je to "znanosr'? Navedite i obrazlozite bitne elemente poirna "znanost"l

3. Sto yam je poznato 0 pocecirna razvoja znanosti? Pokusajte to objasniti na razvoju najstarijih znanstvenih disciplina, kao npr.: astronomije, matematike, fizike, biologije, medicine, povijesti, politike, ekonomije i prava!

4. Koja su bitna obiljezja "budenja" z.nanosti na Zapadu?

5. Sto je relevantno za znanost renesanse?

6. Navedite nekoliko znanstvenika novovjekovne znanosf komentirajte

njihova otkriea!

7. Sto je to empirizam i racionalizam u znanosti?

8. Komentirajte doprinose znanosti Rudera Boskovica i Nikole Tesle!

9. Koje su bitne karakteristike obiljezile znanost po drustvenim formacijama: u prvobitnoj zajednici, u robovlasnlekorn sustavu, u feudalnom sustavu, u kapitalistickom sustavu i sociialistlekom sustavu?

10. Navedite i koncizno obrazlozite temeljne i razvojne znacejke znanosti!

11. Sto to znaci "jedinstvenost znanostr?

12. U cemu je bit "jedinstva teorije i prakse"?

13. U kakvoj su korelaciji "znanstvena istraiivanja i znanstvene metode"?

14. Sto to znacl kreativnost znanosti?

15. Kakvu vainost u znanasti ima timski rad?

16. U cernu je bit zakona ubrzanog razvoja znanosti?

17. Postoji Ii staticka znanost?

18. Obrazlozite odnos objektivnosti i znanosti!

19. U kakvoj su korelaciji preciznost, studioznost i znanost?

20. Dokaiite pozitivnost odnosa pouzdanosti i znanosti!

21. Moze Ii postojati znanost bez. sustavnosti? Ako je odgovor pozitJvan,

dokaiite vasu tvrdnju!

22. U cemu je bit odnosa znanosti i analiticko-sintetiekog postupka?

23. Moze Ii se ostvarivati racionalnost bez znanosti?

24. Obrazlozits drustvenl karakter znanosti!

25. Obraztozite meduodnos diferencijacije i integracije znanosti!

26. Proturnaeita odnos izmedu znanosti i filozofijel

27. Koliko su kompatibilni znanost i politika? Komentirajte njihov odnos posebno s pozicije znanstvenika (i znanosti). a posebno s pozicije politicara (i politike)!

28. Obrazlozite odnos znanosti i kuJture!

172

. .

I .

. ' ~~.

t

i

I

!

t

!

! I

I

29. Komentirajte kompatibilnost i komplementarnost znanosti i umjetnosti!

30. sto je bit znanstvene discipline: znanost 0 znanosti?

31. Navedite i obrazlofite relevantne znacajke znanstvene i tehnoloske politike!

32. Navedite i proturnacite vainije karakteristike tendencija razvoja

suvremene znanosti!

33. Sto je to klasifikacija znanosti i kakvu vainost ima u znanosti i praksi?

34. Navedite i obraziozite vainija naceta znanosti!

35. Sto yam je poznato 0 klasifikaciji znanosti u Hrvatskoj?

36. Kako je strukturirana suvremena znanost?

37. Obrazlozite strukturu znanosti po podruejrna i poljima!

38. Proturnacite strukturu podrucia prirodnih znanosti!

39. Obrazlozite strukturu podruqa tehnickih znanosti!

40. Proturnacite strukturu podrueja biomedicinskih znanosti!

41. Obrazlofite strukturu podrucia biotehnickih znanosti!

42. Proturnacite strukturu podrucia drustvsnih znanosti!

43. Obrazlozite strukturu podrucia burnanistickih znanosti!

44. Nabrojite bar desetak znanstvenih kategorija i dokazits njihovu vainost u

znanosti!

45. Sto je to pojam i kakvu on vaznost ima u znanosti i praksi?

46. Navedite i obrazlozite vainije teorije pojma!

47. Navedite i obrazlozite pojmove prema sadrZaju i opsegu!

48. Navedite i obrazlozite vainije vrste pojmova!

49. Sto je bitno za pojmove prema vrstama predmeta misli?

50. U cernu je razlika izmedu pojedinacnih i klasnih pojmova?

51. Sto je bitno za kvantificirane i nekvantificirane pojmove?

52. Obrazlofite razliku izmedu univerzalnih i partikularnih pojmova!

53. Mogu Ii pojmovi biti pozitivni j negativni? Ako je odgovor pozitivan, obrazlozite vasu tvrdnju!

54. Pojmovi mogu biti jednostavni i slozenl, Navedite i obrazlozlte nekoliko

prirnjera!

55. Dokazite da pojmovi mogu biti konkretni i apstraktni!

56. U cernu je bitna razlika izmedu jasnih i nejasnih pojmova?

57. Pojmovi mogu biti razgovijetni i nerazgovijetni. U cemu se oni razlikuju?

58. Pojmovi mogu biti homoloqickl i neteroloqicki. Navedite i obrazlozite nekoliko primjera!

59. Navedite po nekoliko kolektivnih i nekolektivnih pojmova i obrazlozite razliku izmedu njih!

60. Sto je to sud?

173

ti t. Na konkretnom primjeru obrazlozite pojmove: subjekt, predikat i kopulu! 02. Navedite i obrazlozite cetiri varijante predikacijske teorije suda!

63. $to Je bit suda teorije supsumcije?

64. Sto je bit suda teorije identiteta po ospegu?

65. U cemu je bit suda teorije imanencije?

66. stc je bit suda teorije identiteta po sadrZaju?

67. Navedite reprezentativne primjere relacijske teorije suda i egzistencijalne

teorije suda!

68. Nabrojite i obraztofite sudove prema strukturi!

69. Sto su to relacijski sudovi?

70. Sto je relevantno za predikacijske sudove?

71. Postoji Ii egzistencijalni sud? Ako postoji, 0 cemu je rijec?

72. Navedite ; obrazlozlte sudove prema kvantiteti!

73. Sto je bit opceq iii univerzalnog suda?

74. Navedite primjer j obrazlozlte posebni iii partikularni sud!

75. Sto je bitno obiljezje poiedlnaenoq iii singularnog suda?

76. Jeste Ii cui; za generalni sud? Ako jeste, 0 cemu se radi?

77. Postoje dvije vrste sudova prerna kvaliteti. Navedite ih i cbraztofitel

78. Sto je bit potvrdnog ill jasnog, iIi afirmativnog suda?

79. Proturnacite nijecni iii negativni sud!

80. Postoje cetiri vrste kombiniranih sudova prema kvantiteti kvaliteti.

Navedite ih i oorazlozte!

81. Navedite primjer i obrazlofite univerzalno-afirmativni sud!

82. Na konkretnom primjeru obrazlozite partikularno-afirmativni sud!

83. Obrazlozlte na konkretnom primjeru univerzalno-negativni sud!

84. Protumacite na konkretnom primjeru partikularno negativni sud!

85. NajvaZnije su tri vrste sudova prema modalitetu. Navedite ih i obrazlofltel

86. Obrazlozlta na konkretnom primjeru problematicki sud!

87. Na konkretnom primjeru proturnaclta asertonieki iii potvrdni sud!

88. Proturnacite na konkretnom primjeru apodikticki iii nepobitni, iii neprijeporni sud!

89. NajvaZnije su tri vrste sudova prema odnosu iIi relaciji. Navedite ih i obrazlozite'

90. Navedite primjer i obrazlozlte kategoricki sud!

91. Na konkretnom primjeru protomaclte hipoteticki iii pretpostavljeni, iii implikativni sud!

92. Protumacite na primjeru disjunktivni iii rastavni sud!

93. Navedite i obrazlozite tri temeljna naceta suda, odnosno sudova!

174

I

t

I ! i

f

!

I

~

• i

j

1

f

94. Sto je to definicija?

95. Navedite najva.znija pravila definicija i definiranja i nekoliko njih

obrazlofitel

96. Sto to znaci da definicija treba biti primjerena pojmu koji se definira?

97. Pravilo je "da definicija treba biti jasna", a sto to znaci?

98. Obrazlozite tvrdnju da definicija ne smije biti kruzna, odnosno cirkulamal

99. Na konkretnom primjeru primijenite pravilo "da definicija ne bi trebala biti nijecna, odnosno negativna"!

100. Proturnaoite pravilo "da se definicija ne smije slunti slikama", te 0 tome navedite primjer, dva!

101. Pojednostavljeno odgovorite na pitanje: je Ii predmet definicije stvar,

pojam iii rijec?

102. Sto je bit deskriptivne, povijesne iii leksicke definicije?

103. sto yam je poznato 0 perspektivnoj, legislativnoj iii stipulativnoj definiciji?

104. U cemu je razlika izmedu "verbalne" i "ostenzivne" definicije?

105. Argumentirajte razllku izmedu "esencijalne" i "geneticke" definicije!

106. Postoji Ii razlika izrnedu "eksplicitne" i "implicitne" definicije? Ako takva razlika postoji, argumentirano je obrazlozite!

107. Sto je to divizija iii razdioba?

108. Obrazlozite tri temeljna pravila provodenja postupka divizije, odnosno razdiobe!

109. Obrazlozlte tvrdnju "da divizija iii razdioba mora biti primjerena (tj. adekvatna) !

110. Proturnaeite pravilo "da divizija iii razdioba mora biti jedinstvena, odnosno dosljedna"!

111. Na konkretnom primjeru primijenite pravilo "da divizija iii razdioba mora

biti postupna"!

112. Najva:inije su tri vrste divizija iii razdioba. Navedite ih i obrazlozite!

113. U cemu je bit divizije prerna broju clanova?

114. Sto je bit "paralelne divizije iii kodivizije"?

115. Sto znaci "subdivizija iii podrazdioba, iIi poddioba"?

116. Sto je to distinkcija iii razlikovanje?

117. Obrazlozite ove distinkcije: brojeanu, realnu, logicku i formalnu!

118. Sto je to deskripcija (opis) opcenito, a sto je to znanstvena deskripcija?

119. Sto je to eksplanacija iii objasnlenie?

120. Navedite i obrazlofite najva.znije vrste eksplanacije!

121. Doka:iite razliku izrnedu eksplanacije cinjenica i eksplanacije zakona!

122. Sto je bit uzroene iii kauzalne eksplanacije?

123. Obrazlozite statlstlcku, funkcionalnu i strukturalnu eksplanaciju!

175

124. Koja su bitna obiljezja teleoloske eksplanacije?

125. ~to je to znanstveni problem? Postavite jedan takav problem!

126. Sto je to predmet istraiivanja i sto sve rnoze biti predmet istraiivanja?

Navedite jedan predmet istraz.ivanjal

127. Sto je to hipoteza? Navedite iii postavite jednu hi potezu I

128. Obrazlozite korelaciju: znanstveni problem - predmet istraiivanja hipotezal Vase obrazlozenje primijenite na konkretnom primjerul

129. Protumacite odnos predmeta istraiivanja kao stvari i predmeta

. istraiivanja kao pojave!

130. Postoji Ii bitna razlika izmedu predmeta istraiivanja i objekta istraiivanja?

Ako je odgovor pozitivan, dokaiite to na konkretnom primjeru!

131. Obrazlozite tri temeljna izvora hipoteze!

132. Navedite desetak vrsta hipoteza i obrazlozite bar dvije najvainije vrste!

133. Obrazlozite pojam "predvidanja" opcenito, a posebice "znanstveno

predvidanje"! .

134. Navedite bar pet relevantnih karakteristika za "znanstveno predvidanje"!

135. Obrazlozite odnos pojmova "predvidanje" i "prognoziranje"!

136. Sto je to znanstveno otkri6e? Uvjerite znatizeljnog sugovornika da suvereno vladate znanjem 0 "znanstvenom otkricu"!

137. Sto je to "dokaz", a sto "dokazivanje"?

138. U postupku dokazivanja znacajna su cetiri elementa dokaza: teza iii tvrdnja, argumenti iii razlozi, nerv dokaza i naein dokaza. Obrazlozite navedene elemente!

139. Obrazlozite korelaciju: zakljucivanje - dokazivanje!

140. Sto je to aksiom?

141. Sto je to postulat?

142. Proturnacite korelaciju: dokazivanje - objasnjenje!

143. Navedite i obrazlozlte najvainije vrste dokaza!

144. Sto je bit direktnog i indirektnog dokaza?

145. Postoji Ii razlika izmedu potpunog i nepotpunog dokaza?

146. Proturnacite empirijski i neempirijski dokaz!

147. U cernu je bitna'razlika izmedu induktivnog i deduktivnog dokaza?

148. Obrazlozlte progresivan i regresivan dokaz!

149. Navedite i obrazlozite tri glavne skupine popresakal

150. Navedite i protornacite najvainije poqreske irelevantnosti!

151. Nabrojite i obrazlozite najvainije pogreske neosnovanog razloga!

152. Proturnacite poqresku slijeda!

153. Sto je to u znanosti opovrgavanje iii pobijanje?

154. Sto je to "zakljucak", a sto je to "zakljucivanje"?

176

-~ .

155. Navedite i obrazlozite najvainije vrste zakljueaka!

156. U cernu je razlika izmedu valjanog i nevaljanog zakljucka?

157. Obrazlozite izravan (diirektan) i neizravan (indirektan) zakliucak:

158. Koje su bitne razlike izmedu induktivnog, deduktivnog i analogijskog

zakliucka?

159. Navedite i obrazlozite najvainije poqreske u zakljucku!

160. Sto je bit znanstvene teorije?

161. Sto je to znanstveni zakon i kakvu vaznost ima u znanosti i znanstvenom istraiivanju?

162. Navedite i obrazlozite najvainije vrste znanstvenih zakona!

163. Proturnacite znanstvene zakone prema predmetu, prema gnoseoloskoj funkciji j prema opcenitosti vaienja!

164. U cemu je bit verifikacija spoznaja? . 165. Sto je to znanstvena cinjenica?

166. Navedite i obrazlozlte nekoliko najcescih zabluda u shvacanju cinjenica!

,-

}.

i

i

1

~

~

t

I

\

!

( !

t

I

I I I

i

,

!

!

I

f

I

I

I

I

3.ZNANSTVENA,ZNANSTVENOSTRUCNA I STRUCNA DJELA

Da bi se konzistentno i znanstveno utemeljeno obrazlozile relevantne karakteristike znanstvenih, znanstvenostrucnih i strucnlh djela, potrebno je tu problematiku sustavno prezentirati u vise rnedusobno povezanih tematskih jedinica, ito: 1) predmet istraiivanja, 2) klasifikacija pisanih djela, 3) relevantna obiljezja znanstvenog, znanstvenostrucnog i strucnpg djela, 4) pojam i vrste znanstvenih djela, 5) pojam i vrste znanstvenostrucnih djela, 6) pojam i vrste strucnlh djela, 7) pojam i vrste djela na visokim ucilistima, 8) ostala djela.

3.1. PREDMET ISTRAZIVANJA

Predmeti znanstvenih istraiivanja mogu biti vrlo razliciti, ovisno 0 znanstvenom podrue]«, znanstvenorn polju, znanstvenoj grani, znanstvenom ogranku, odnosno 0 problemu jli cilju istraiivanja. Medutim, sa stejahsta dijalektlcko-rnaterfjalisticke logike objektivno postoji sarno predmet kao jedinstvo stvari s njenim pojavama, osobinama i odnoslrna i proces kao promjena razvoja stvari kroz promjenu osobina, odnosa i stvari. Stvarni predmeti istraiivanja ne mogu postojati izvan prostora i vremena. Svaki je predmet, zapravo, odredeni materijalni sadrza] u odredenom obliku, odnosu, kretanju i razvoju. Stvar je relativno konstantan materijalni sadriaj odredenog oblika, relativno konstantne strukture i relativno samostalnog postojanja. U tom kontekstu stvar je svaki pojedini predmet i pojedina pojava objektivne materijalne stvarnosti (prirodne, drustvene, psihicke),

Osnovni vidovi i stupnjevi razvoja materijalne stvarnosti, s obzirorn na osnovne oblike kretanja materije, sistematizirat ce se u sest skupina, i to:171 1) Mehanicka kretanja. Ona se sastoje u prornieru mjesta materijalnih cestica iii dijelova. 2) Molekularna iii fizicka kretanja. Sastoje se u prornieru molekularne strukture iii fizickog ustrojstva tijela. 3) Atomska iii kemijska kretanja. Ona se sastoje u promjeni samih atoma. 4) Bioloska kretanja. Ona sadrZe fizloloska organska i specificna kretanja organske materije i organskih tijela. 5) Psihicka kretanja. Obuhvacaju posebnu vrstu procesa i pojava zasnovanih na materijalnim. fizicko-kemijskim i bloloskirn nervnim procesima. 6) Drustvena kretanja. Obuhvacaju vrlo sloiena prirodno-crustveno-psihicka kretanja i pojave. Ovim osnovnim vrstama kretanja, mijenjanja i razvoja odgovaraju i osnovne sku pine predmeta misljenja koie se mogu svrstati u tri skupine, ito: 1) prirodne pojave (rnehanicke, fizicko-kemijske, bioloske), 2) drui3tvene pojave (povijesnc-drustveni dogadaji) i 3) psihicke pojave (nervni procesi). Te skupine predstavljaju tri osnovna stupnja i oblika razvoja materijalne stvarnosti: prirodu, Ijudsko drustvo i misljenje.

171 SESIC, B.: Osnove metodologlje druStvenih nauka, "Naucna knjiga'. Beograd. 1982 .• p. 28.

179

U tretiranju predmeta istraiivanja neizbiezno se name6e pitanje odnosa predmeta kao stvari i predmeta kao pojave. I pojava je stvar ako je stvarna, lar I poiava mora imati svoj materijalni sadrZaj. Razlika izmedu stvari i pojave sastoji se u razficitorn stupnju samostalnosti postojanja: stvar ima osnovniji realitet i samostalnije postojanje, pojava je zasnovani realitet i ona ima zavisnije postojanje, jer pojava zavisi 0 stvari. Ali, ni jedna pojedinacna stvar nema apsolutno nezavisni realitet. Isto tako ne postoji ni apsolutno nesamostalna pojava. Iz toga proizlazi da je svaka stvar, ako je uvjetovana drugim stvarima, pojava, a i svaka je pojava stvar ako predstavlja vlastitu realnost. To je stvaran dijalektieko-materijalisticki odnos: stvar-pojava, pri eemu treba imati na umu: 1) primarnost realiteta, sadrZaja i postojanja stvari i sekundarnost pojave i 2) stupanj razvijenosti pojave i njenu udaljenost od stvari. Isto tako pojava i bit, kao i stvar i proces nisu apsolutno razliciti, jer svaka stvar kao i svaka pojava imaju svoju bit, s time da bit pojave ne mora predstavljati sama stvar nego se bit individualne pojave sadrZi i u samoj pojavi.

Imajuci na umu prethodno navedene teorijske osnove 0 predmetu istraiivanja, postavlja se pitanje: Sto je predrnet istraiivanja u znanstvenom polju tehnologije prometa? Teorijski pojednostavljen odgovor na to pitanje rnoze biti dvojak: s rnakrostaiallsta i rnikrostaiahsta.

Predmeti istraiivanja tehnologije prometa 5 makrostajalista jesu sve stvari i sve pojave: tehniekoq, tehnoloskoq, organizacijskog. ekonomskog, pravnog i drugog karatkera nacionalnog iii medunarodnog prometnog sustava. Tako, na primjer, tema projekta s naslovom »Tehnicko-tebnoloske znacaike hrvatskog prometnog sustava« sadrZi kao predmet istraiivanja i stvari i pojave u hrvatskom prometnom sustavu.

Predmeti istraiivanja tehnologije prometa s mikrostajalista mogu biti stvari i pojave, na primjer, jedne prometne grane iii jednog prometnog sredstva. Take, na primjer, lema projektnog zadatka s naslovom »Tehnicko-tehnoloske znacajke kontejnerskog broda RIJEKA« sadrZi kao predmet istraiivanja odreden brod (stvar) i pojave (na primjer, prometne) koje su izravno ovisne 0 brodu ...

3.2. KLASIFIKACIJA PISANIH DJELA

U djelima koja tretiraju problematiku 0 melodama znanstvenog rada, 0 metodologiji znanstvencistrazlvackoq rada, 0 uvodenju u znanstveni rad, 0 metodologiji znanosti. .. , susrece se vrlo neuiecnaoeno nazivlje u znanstvenoistraiivackoj djelatnosti (u najsirem smislu fe djelatnosti). Nazivu ove teze, Klasifikacija pisanih djela, U odnosu na druge nazive kao sto su na primjer: 1) vrste znanstvenih radova, 2) vrste znanstvenoistraiivackih i strucnih radova, 3) znanstveni i strucni rad, 4) vrste publikacija, 5) vrste pisanih sastava, 6) znanstvene iii strucns publikacije, 7) vrste izdanja, 8) bibliografske reference.... data )e u ovom djelu neka prednost, iako u odredenim slucsjevtma treba respektirati i druga nazivlja.

Hazlozi preferiranja teze Klasifikacija pisanih djela su brojni, a od kojih se spominju samo ani najvainiji, ito: 1) Ako se analizira sintagma -znanstveni i strucni rad« iii »znanstvenoistraiiva6ki rad«, citatelju nece biti sasvim jasno 0

180

T t

!

cemu je rijec: 0 -znsnstvenoistrazivackom radu« k.ao ~~stavnoj stvaralaeko] aktivnosti kojom se stiecu nove znanstvene spoznaie ... III pak rezultatu ta~e aktivnosti. A rezultat stvaralaeke aktivnosti je djelo. 2) Analogn? p~~thod~lm navodima umjetnik stvaralackim akti.~nosti~~ (rad0':l) stvara .umjetmck? d!e~o iIi knjizevnik svojim radom stvara (plse) knjlzevno ~jelo. ~~ D!ela se obj~vlJUIU u .. publlkacijarna«, pa bi bilo pre~iznij~ i odredentJ.~ raybltl slntagm~ »tlskc:~~ (znanstveno iii strueno) djelo. udzbenik, monowaflJa: c!~,:ak«. Ne.,znos.ec, I druge argumentirane razloge u prilog navedenoj tezi, Clnt. se da Ie urruesto drugih naziva najispravnije ~abiti »dielo-, :.~na~stveno djelo,,~ »zn~ns~e~a monoqrafua-, -znanstveni clanak«, -strucni clanak«, "POPIS objavhenih znanstvenih i strucnih djela« ...

Teza Klasifikacija pisanih djela sadrfi i rijee »pi.sanih« (dj~la), [er 6e se u ovorn djelu tretirati ne samo tiskana i objavljena dJela nego I neka same napisana ali i neobjavljena.

Nakon ovih uvodnih kratkih napomena, bez pret~~zija ... zn':lns~en~ perfektnosti, nekoliko iducih recenica posve~uje se. kl.aslflk~?ljl plsa~lh (I objavljenih) djela, kako bi se jed~o~tavn!je. i brze ~h~a~lla I usvoiua tematl~a 0, prije svega, znanstvenim i strucnirn dielima. kOIOj Ie, zapravo, posveceno cijelo ovo djelo.

Prema Milovanovicul72 publikacije se dijele na: 1) primarne, 2) sekundarne, 3) tercijarne, 4) periodlcne i 5) knjige.

3.2.1. Primarne publikacije

U primarne publikacije ubrajaj~ se: 1~ knjig~, 2) easopisi, 3) .novine:. 4~ znanstveni i tehnicki izvjestaji, 5) maqistarski radovi, 6) dor<:torske _dlsertaclje I 7) serijske i druge publikacije. U veco] iii .. manjoj .. mjen. sadrze .~ez.ultat.~ znanstvenih istra.zivanja (fundamentalmh III pnmIJenjenlh). teorljskih .'h eksperimentalnih istraiivanja, znanstvene opise tehnickih i drugih ostvarenJ~. planiranja i razvo]a, Ove publikacije sadrZe no:,e, izvorn~ znanstven~. spo~naj.~ iii prezentiraju na nov nacin tuma6enje poznatih spoznaja, stavova, cmjernca ili ideja.

3.2.2. Sekundarne publikacije

U sekundarne publikacije ubrajaju se: 1) bibliowafije, 2) .biblioW~fski i referentni casoplsl, 3) indeksi, 4) bibliotecni katalozl: 5) enclk.l?p~dlle, 6) biografski rje6nici, 7) rjecnici pojmova, B) p~egled.l, 9) ~Odl~1 ~ druQe publikacije. Ove publikacije nastaju obradom prirnarnth p~bh.kacl!~ I .~ruglh primarnih isprava. One imaju osnovni zadatak da pomazu Istrazlvac~ma ~ pronalaienju i otkrivanju sadrZaja primarnih dokumenata, day bud~ prtgodn~ vodi6i kroz znanstvenu, tehnicku, tehnolosku i drugu strucnu hteraturu I dokumentaciju.

172 MllOVANOVIC, M.: Pisanje, uredivanje i Stampanje, "Tehni~ka knjiga", Beograd, 1979., p. 113.

181

3.2.3. Tercijarne publikacije

U tercijarne publikacije ubrajaju se razni prirucnlc], znanstvenopopularne rasprave u monografijama, casopisi 0 novinama, te razni adresari ustanova, bibliografije, centralni katalozi biblioteka, bibliografski indeksi,

3.2.4. Periodicne publikacije

Periodicne publikacije nazivaju se jos i tekuce publikacije, a upotrebljav~lu s.~ u razlicitim znacenjirna. One nisu vremenski oqranicene, ali izlaze u vise III manje redovitim vremenskim razmacima. One izlaze u svescima ciji bro] nije oqranicen, koji imaju iste naslove i u biti isti iii slican sadrza] .. U psriodicne se publikacije ubrajaju: 1) casoptsl, 2) novine, 3) almc:nasl, 4) zbornici, 5) godisnjaci, 6) periodicns statistike, 7) bibliografije, 8) pubhkacije znanstvenih i strucnih tijela i dr.

.. ~ 1) cas~Pis:. To je periodicna publikacija znanstvenog, strucnoq, knJlzev~og, umJetnl~kog, zabavnog, politickoq iii drugog karaktera, U njima se obraduje grada trajnoq karaktera, a izlaze u veCim vremenskim razrnacirna (p?'~mjesecno, mje_secno, dvo~jesecno, tromjesecno, iii poluqodlsrqe). Na pnmrer, »Suvrerneni prome.t«, inace vodec] hrvatski znanstveni casopis za tehnol~glJu u pr?metu, izlazi dvornjesecno. Casopisi su masovniji i operativniji od knjlga, a nJlhovl tekstovi su cesto aktualniji i sadriajniji. Oni su vrlo razn<?vr~ni .. po tretirano). problematici, po broju citatelja, periodicnosti, speoijahzacili, po unutamjo] strukturi i opsegu rada.

2) Novine. To su periodicna publikacije koje redovito izlaze dnevno iii tjedno. One sadrze vijesti iz raznih podrucja drustvenih djelatnosti, kao sto su na primjer: politika, privreda, znanost, obrazovanje, kulturni i knjizevni zivot, sport, dnevne informacije i dr.

.. Isti auto! (Milovano~i~) rr:-edu publikacije i druga izdanja ubraja.?" 1) ~njlge, 2) .?rosure, .3) •. tehn_l.cke I zn~~stvene knjige, 4) umjetnicke knjige, 5) skolske knjlge, 6) djeGje knjlge, 7) knjiqe drarnskih djela i 8) knjige piesama.

3.2.5. Knjiga

. ~njiga je neodreden term in. Sto se tice sadrzaja, 0 knjizi se rnoze go~orlt~. kao .znanstvenom, prakticnorn iii literarnom (knjizevnom iii umjetnlckom) dJelu. Ako se pak gleda samo oblik, onda se svaka tiskana iii napisana reprodukcija teksta iii grafickih znakova rnoze smatrati knjigom. Infor':latika definira knji~u kao neperiodieni tiskani dokument 5 mnogo str~mca .. Prema preporuci UNESCO-a (1964.) »Knjiga je tiskana publikacija koja izlazi povremeno i koja sadrii najmanje 49 tiskanih stranica n~ broiecl korlce«, Knjiga nosi u sebi bogat intelektualni saorza], lake se prenosi i cit~,. moze se p~etisk~vati, Ona je proizvod Ijudskog duha, znanja i napora te tehnicko-tehnoloskoq instrumentarqa. Osnovni jo] je zadatak da medu Ijudima uspostavlja neoqranicene, trajne, nove komunikacijske rnostove.?"

173 Ibidem.

174 PAVIC, H.: Znanstvene informacije, "Skorska knjiga", Zagreb, 1980., p. 22.

182

f

j

I !

I

!

3.2.6. Brosura

Brosura irna brojne karakteristike knjige, jer je to tiskana publikacija koja izlazi povremeno i koja prema preporuci UNESCO-a sadrf najmanje pet, ali ne vise od 48 tiskanih stranica, ne brojeCi korice,

3.2.7. Tehnicka i znanstvena knjiga

Tekst i ilustracije djela iz tehnickoq znanstvenog podrueja imaju svoju sadrZajnu i vanjsku specificnost. Takva djela odlikuju se brojnim ilustracijama: crtezima, fotografijama. maternatlckirn proracunima, Neke vrste tih djela s jednobojnim i visebojnim ilustracijama imaju elemente urnjetnickih djela.

3.2.8. Umjetnicka knjiga

Umjetnicke knjige obiluju ilustracijskom gradom, U nekim takvim knjigama slikovna grada je mnogo znacajnija od teksta, posebno kada je cine reprodukcije grafika, slika, skulptura, arhitektonskih djela ~i pak primijenjenih umjetnosti. Po opremi, kvaliteti paplra i kvaliteti tiskanja ove knjige irnaju pretenzije najviseg dometa.

3.2.9. Skolska knjiga

Skolska knjiga, bez obzira kojem je stupnju obrazovanja namijenjena, u svim je zemljama svijeta najpotrebniji tiskarski proizvod. Ona mora odgovarati svim zahtjevima (pedaqosklrn, odgojnim, obrazovnim ... ) suvremenog obrazovnog sustava, One osim zalednlcklh obiljeija, neizbjezno imaju i brojna specificna obiljezja, sto ovisi a stupnju obrazovanja ucenika i studenata i njihavom profilu.

3.2.10. Ojecja knjiga

U djecjoj knjizi ilustracije (slike) cesto imaju vecu vrijednost od teksta, a sad rZaj i moraju imati svoju poucnu poruku. Te knjige moraju biti opremljene i tiskane na najsuvremeniji nacin. One trebaju imati brojne elemente umletnicke knjige, pa u tiskanju takva djela sudjeluju brojni specijalisti: pisci, znanstvenici, odgojno-obrazovni djelatnici, umjetnici.

3.2.11. Knjiga dramskih djela

Obrada rukopisa kazalisnog djela je jedan ad najljepsih, najraznovrsnijih i najtezih poslova i zadataka tehnickog urednika i njegovih suradnika koji se maze ostvariti s mnogo alternacija.

3.2.12. Knjiga pjesama

Knjige pjesama u odnosu na druga znanstvena i strucna djela imaju svaje brojne speclflenostl. Tako se, na primjer, ked izbora vanjskog oblika pjesnlekoq djela prednost daje duzern obliku formata, a sirinu sloga odreduje duzina i poloza] redaka, stihova.

183

Na slican nacin Tesic175 sve znanstvene i strucne publikacije svrstava: 1) prem~ sadriaju, .na primarne, sekundarne i tercijarne; 2) prema obliku, na konvencronalne (plsane prirodnim jezikom) i nekonvencionalne (pisane umjetnim jezikom, tj. jezikom stroja, sifrom, busenjern, utiskivanjem u traku raznlh znakova); 3) prema vremenu, dijele se na: (1) vremenski omedene, koje .. s~ unaprijed sadriajem ogranicene (monografija, udzbenik, encikloped/Ja)., (2) v!eme~~ki ne~medene, a to su penodicne publikacije koje izlaze s~kce~lvno (cas~plsl, senJe). On u nekonvencionalne publikacije ubraja i rnikrofllmovs, busene trake, magnetske trake, diskove i druge publikacije (ekspres izvjestaje ... ).

. . Intere~~ntno je spomenuti i modernisticki pristup klasifikaciji -znanstvsnih Informa~IJ~'<, kada se detaljno elaborira materija -biblioqrafskib referenci«. Tak~, ~a pnrruer, te reference Pavit'76 sustavno klasificira u dvije skupine, ito: 1) blbllografske reference u sekundarnoj literaturi i 2) bib/iografske reference pojedinih lstrazlvaca,

U bibliografske reference u sekundarnoj Iiteraturi ubrajaju se: 1) peri~dika, .2) knjige, 3) referat s kongresa, 4) doktorska disertacija i maqistarskl rad, 5) znanstveni i tehnickl izvjestaji i 6) patenti.

. .U ~ibliograf~~e reference pojedinih istrazivaca ubrajaju se: 1) cianci IZ _perrodlke, .2) knjiqe, 3) zbirke (zbornici radova) , 4) pojedinaena djela iz zbirk: (zbor~lka r~d~va), .5) referati s kongresa, 6) kongresni referati, 7) doktorske oisertacue 1 maglstarski racovi, 8) patenti.

. . R7sp~ktir.aju~i a.utore i nj!hove argumente 0 navedenim klasifikacijama

pisanih I obJavlJemh ~!e~a, kao I druge klasftikacije koje nisu ovom prigodom P?Seb.no nav.~de.ne, .CI~I se .. da je, s .obzirom na koncepciju i namjenu ovog djel~. I~pr~vnlje 1 pnrruerenqe sva pisana djela i objavljena i neobjavljena, klasl~lclratl u: .1) z~ans!,,~.n~ dj~la, 2) znanstvenostrucna djela, 3) strucna djela, 4) dje/~ na ~~sok!:.n uC/I,stlma I ,5) ostala djela. 0 najvainijim djelima, prema ovakvo] klaslflkaclJI, u nastavku ce se, nakon obrezlozanja relevantnih obiljezja zn~n~tv~nog, .. z~~nstvenostrucnog i struenoq djela. vrlo koncizno iznijeti nejvaznua obiljezja, bez znanstvenih pretenzija sveobuhvatnosti i peliekcije u tretmanu.

3.3. RELEVANTNA OBIWEZJA ZNANSTVENOG

v v'

ZNANSlVENOSTRUCNOG I STRUCNOG DJELA

Svako znans~eno, znanstvenostrucno i strueno djelo ;z bilo kojeg zna.nstveno.~.podru~J~'v~nanstve~og polja, grane iii znanstvenog ogranka ima svoja specilicna obllJezja. Medutlm, kada se govori 0 obiljeijima kvalitetnog znanstvenog, . ~n~nstv~nostrucnog i strucnoq djela opcenito, mogu se iznijeti odredena obllJeZJa koja mogu biti zaiednicka, u veco] iii manjoj mjeri, za gotovo sve vrste znanstvenih i struenih dje/a iz svih znanstvenih znanstvenostrucnih podrucja znanosti. '

175 TE$IC. M.: Tehnika strucnog i nauenog stvaranja, Zbornik radova CWS "MarSai Tito", Beograd, 1981 .• p. 42 (poseban otisak br. 1781).

176 PAVIC, H.: op. cit., p. 17--33.

184

Prema teorijskim osnovama Samica177 temeljna obiljezja kvalitetnog znanstvenog, znanstvenostrucnoq i struenoq djela mogla bi se svrstati u sedam skupina, ito:

1) Optimalan opseg djela. U vecini slueejeva kvaliteta nekog znanstvenog, znanstvenostrucnoq i struenoq djela ne ovisi 0 njegovom opsegu. Neka epohalna otkrica priopcena su na svega nekoliko stranica, kao na primjer, Einsteinova teorija relativiteta. Opseg djela ovisi 0 brojnim ciniteljima i on rnoze varirati za pojedine znanstvene discipline, pridonoseci u veco] iii manjoj mjeri samoj kvaliteti djela. Za opsezniia znanstvena djela vazno je da predmet istraiivanja bude iscrpan, da djelo predstavlja, bar u trenutku njegova dovrsenja, zavrsnu studiju 0 odredenom problemu, tako da se u tom istom problemu ne bi moglo, bar nekoliko godina, pisati iii dopunjavati gao Medutim, u nekim znanstvenim podruclirna (npr. u drustvenlrn i humanisftckirn znanostima) opseg djela moze biti u ve60j mjeri pouzdan kriterij 0 sirini i dubini znanstvenog istraiivanja. 0 ulozenorn trudu u obradi odredene teme, pa prema tome, i 0 vrijednosti samog znanstvenog, znanstvenostrucnoq iii strucnoq djela. No, opce je pravilo da treba teziti da se na kratak, [asan, jednostavan, objektivan ; izravan nacin iznose znanstvene cinjenice, postavke, teorije i ideje. To je potrebno zbog vise razloga, a posebice zbog ovih:

(1) Danasnji tempo rada i zivota ne ostavlja studentu, znanstveniku, radniku - citatelju mnogo vremena i strpljenja za citanje i proucavanje opsirnih ojela, a sami znanstveni radnici nemaju mnogo vremena pisati opsirnile nego sto je potrebno.

(2) Kratko i jasno napisano djelo u veco] je mjeri dokaz da je njegov autor ovladao predmetom istraiivanja do toga stupnja da je bio u stanju dati mu koncizan i jezgrovit oblik.

(3) Kratko napisano djelo ima za citatelja svoje posebne draii: ono pobuduje volju za citanjem, odrzava vedrinu, krepkost i profinjenost autorova izraiaja. Medutim, kratkoca ne smije iei na stetu jasnoce i kvalitete znanstvenog i strucnoq djela. Svaki bi pisac trebao imati na umu izreku: "Pisi kratko i jasno da rijecima bude usko a mislima siroko«.

2) Jedinstvo i logicka povezanost svih segmenata djela. U svakom kvalitetnom znanstvenom, znanstvenostrucnorn i strucnorn djelu treba postojati jedinstvo, sklad i logicka povezanost svih dijelova djela (od uvoda do zakljucka), da su oni, u razvoju osnovne, centralne ideje, koja cini okosnicu djela, posvscenl jednom osnovnom predmetu istraiivanja. da oni cine organsku cjelinu, da izrnedu njih postoji interakcijska sprega i da pridonose, pojsdinacno i svi zajedno, postupnom razvoju osnovne ideje i postizanju osnovnog cilja djela i rjesavanju osnovnog istraiivackog problema.

3) Pravodobno naglasavanje i iznosenje znanstvenih cinjenica.

Svaka misao iii citavi nizovi misli, znanstvene cinjenice i stavovi trebaju biti u kvalitetnom znanstvenom, znanstvenostrucnom i strucnom djelu pravodobno i u dovoljnoj mjeri istaknuti. To se postize na taj nacln da se vise prostora i

177 SAMIC. M.: Kako nastaje naueno djelo - uvodenje u tehniku naucnoistrazlvackog rada - opSti pristup. peto izdanje, "Svjellost", Sarajevo. 1980 .• p. 15.

185

pozornosti posvecule nekoj misli iii nizu misli i na pravom mjestu. Vainijim mislima, u pravilu posveceje se najvise pozornosti i prostora, a iznose se kao posljednje, na kraju obradene cjeline (potcjeline), zatim slijede druge misli po redoslijedu vaznosti, tj. pocinie se s najmanje vaznorn misli i razradom jednostavnijih i manje vainih ideja.

4) Originalnost i izvornost djela. Svako djelo, pa i one najskromnije (npr. seminarski iii diplomski rad, prethodno priopcenie iii strucnl clanak) treba sadrZavati nesto novo, odlikovati se nekom izvomoscu, prezentirati novu, dotad nepoznatu i drugima neprlstupaenu gradu do koje je autor cosao svojom pronicljlvoscu, iii se pak istieati obradom koja je poznatu nezanimljivu i nedovoljno obradenu gradu uclnila zanimljivom i znanstveno vrijednom, iii se djelo treba odlikovati izvornom strukturom grade (kompozieijom), izvornim zakljuceima s novim suvremeno promatranim i obradenim pojavama u prirodi i drustvu, Potpuna izvornost je u praksi vrlo rijetka, a rijetki su autori koji se njome odlikuju. Kada je, rnedutirn, rijee a znanstvenom djelu, one se mora odlikovati oriqinalnoscu, bilo otkrivanjem dotad nepoznatih cinjenica, odnosa i teorija kojima se povecava fond znanstvenih spoznaja, bilo primjenom novih tehnicklh, tehnoloskih i metodoloskih postupaka znanstvenog istrai:ivanja i oblikovanja znanstvenih spoznaja, bilo - sto bi predstavljalo idealan sluca] - i jednim i drugim. To znacl da znanstveno djelo treba predocavati rezultate osobnog autorovog iskustva, njegovih razmisliania i osobnih znanstvenih istraiivanja i to na nov, osobni nacin koji se bitno razlikuje od dotadasnjih.

5) Potpuno obrazlozeni rezultati istrazivanja. Svi rezultati znanstvenog istraiivanja (cinjeniee, ideje, zakljucei, tvrdnje, sudovi, misljenja i sl.), bez obzira kako se priopcavaiu (analizom, diskusijom, palemikom, objaSnjavanjem, pripovijedanjem iii opisivanjem), trebaju biti u dovoljnoj mjeri obrazlozeni, jer oni zapravo i vrijede onoliko koliko su potkrijepljeni objektivnim i uvjerljivim dokazima i argumentima; u protivnom su proizvoljni, pa prema tome, i bez prave vrijednosti.

6) Objektivnost rezultata istraiivanja. Autorova rasudivanja i zakljucivanja trebaju biti objektivna, da se ne pojednostavljuju rezultati znanstvenih istraZivanja, uzirnaiuci sarno argumente koji idu u prilog odredenoj tezi, da zaneseni i odusevljeni prividnim izgledom nekog rezultata, ne prihvacaiu za istinito ana sto nije istinito, i za stvarno ono $10 je nestvarno, da svoja misljenja prilagodavaju znanstvenim cinjenieama, a ne obrnuto, znanstvene cinjenice svojim misljenjima, da se nekriticki povode za misljenjima autoriteta, i slicno.

7) Potvrda rezultata istrazivanja. Autor rezultate istraiivanja ne smije svoditi na apstraktno rasudivanje, vee ih treba potkrijepiti raznovrsnim primjerima iz osobnog iskustva, brojnih napisa, knjiga, dokumenata u kojima su iznesena iskustva drugih iz proslostl i lz sadasniosti,

U najuzoj vezi s navedenim obiljezjima kvalitetnog znanstvenog, znanstvenostruenoq i strucnoq djela jesu i odredena nacela kojih bi se rstrai:ivac trebao pridrZavati U obradi odredene teme (istraiivackog problema) kako bi postigao korisno, raeionalno i jezgrovito iztaganje, kao sto su na primjer:

1) Ne treba pocinjati izlaganje suvise izdaleka, neg~ ga odmah na pocetku staviti u izravnu vezu 5 predmetom istrazivanja. Cesto istraiivaci

186

i 1

I f

I

nevieni pisanju uvod svoga djela pocinju izdaleka i u njega unose i one SIO nema gotovo nikakve veze s temom, odnosno predmetom istrazivan]a.

2) Ne treba u djelo unositi nista sto niie u izraynoj yezi s temom, jer ga to cini razvodnjenim. Cesto istraiivaci zaneseni svojim idejama i mislima zaboravljaju na bit predmeta istrai:ivanja i pisu kojesta, rnozda i vrlo zanimljive stvari, ali ko]e izlaze iz okvira teme, i umjesto da ih samo spomenu, oni ih opisuju nadugo i nasiroko. Na taj se nacin udaljuju od teme i predmeta istrazivania i time cine djelo manje vrijednim. Oa se to nacelo ne bi prekruta shvatilo, potrebno [e spomenuti da se poneka digresija rnoze i uciniti, i tijekom izlaganja, ali ana mora biti svjesno ucinjena, opravdana i, prema potrebi, kratko obrazlozena,

3) Ne treba djelo optereclvatl beznacajnim pojedinostima. Poqresno je, nepotrebno i nedopustivo (posebno u znanstvenim djelima) da se u djelo, bilo koje vrste iz bilo kojeg znanstvenog podruqa, gomilaju brojni i nevaini podaci i informacije, umjesto da se odaberu samo oni podaei i informacije koji su bitni i relevantni za predmet istraiivanja. To dolazi zbog toga sto istrai.ivac cesto ne pravi razliku izmedu bitnog i nebitnog, vainog i nevaznoq, ali i zbog toga sto misli da treba iskoristiti sve prikupljene podatke i informacije 0 nekoj temi, ne odricucl se ni najbeznacajnijih pojedinosti, kojima se nepotrebno opterecuie djelo. U primjeni toga nacela eini se da je bolje u djelu izostaviti nesto dobro nego unijeti u njega nesto beznacaino,

4) Ne treba ponavljati one Slo je vee na neki nacin reeeno. U slucajevlrna kada istraiivac nije, prije nego sto je presao na redigiranje rukopisa, u dovoljnoj mjeri razmisljaa 0 predmetu istrafivania, solid no ovladao odredenom problematikom i istraienom gradom i kada zbog toga nije razradio detaljan i kvalitetan plan izlaganja, neizbjezno ce ponavljati neke misli, ideje, informacije. Na taj nacin djelo postaje razvodnjeno, razvuceno, konfuzno i bez potrebne sustavnosti. Medutim, to ne znaci da ipak odredena ponavljanja nisu dopustena i da ana u svakom slucaiu umanjuju vrijednos~ djela. Naprotiv, kratke rekapitulacije onaga sto je ranije izneseno, kao I prethodna najava onoga sto 6e se tek iznijeti pridonosi razumijevanju sadrZine teksta, posebno kada je u pitanju djelo veceg opsega iii slozeniie kompozicije. U manjim djelima s jednostavnijom strukturom ponavljanja su suvisna i nepotrebna.

5) Ne treba razlagati i detalino objasnjavati podatke, informacije, znanstvene cinjenice i pojave koje su same po sebi dovoljno razumljiye. Neki istraiivaci u zelji da sve iznesu i sve objasne nepotrebno objasnjavaiu sve podatke, informaeije, cinjenice i pojave koje su same po sebi dovoljno razumljive. Oni time ne ostavljaju rnoqucnost eitateljima da sami razmisljaju 0 nekim autorovim postavkama iii konstataeijama. Istraiivac mora nastojati znanstveno, znanstvenostrucno iii strucno djelo uciniti zanimljivim jer su takva djela, u pravilu, dosadna i nezanimljiva, ali nikako na stetu konciznosti, jezgrovitosti i objektivnosti.

187

3.4. POJAM I VRSTE ZNANSTVENIH DJELA

lako izmedu znanstvenog, znanstvenostrucnoq i strucnoq djela nema ostrlh granica, potrebno je prema njima izvrslf odredena razqranicenla, jer se u mnogim slucajevima u skupinu znanstvenih djela svrstavaju i ona djela koja po svojim kvalitativnim, strukturnim i rnetodoloskirn osobinama nemaju ni minimalne uvjete kvalitetnog znanstvenog rada.

Hespektlraiucl i druga stalalista 0 obiljezjima znanstvenog djela, navodi se samo nekoliko izrazito karakteristicnih, argumentiranih i jezgrovito formuliranih definieija (staialista) 0 znanstvenom djelu.

Prema Borojevicu,178 znanstvenim djelom moze se smatrati one djelo koie je nastalo kao rezultat znanstvenog istraiivanja primjenom znanstvenih metoda, a koje otkriva dotad nepoznate cinjeniee i odnose i objasnjava zakonitosti medu pojavama.

Na slican naoln i Zuvelal79 definira znanstveni rad (znanstveno djelo - primj. R. Z.) kao djelo koje je usmjereno na ispitivanja veza i odnosa medu predmetima i pojavama (tocnije medu stvarima i pojavama - primj. R. Z.) u objektivoj stvarnosti, a utvrduje pravilnosti i zakonitosti u prirodi i drustvu, i primjenjuje znanstvene metode u istraiivanju i otkriva dotad nepoznate cinjenice i teorije i pridonosi povecaniu znanstvenih spoznaja.

Isto tako Vujevic'SO navodi mnogo argumenata na temelju kojih razlikuje znanstvene od strucnth radova (tocnije znanstvenih i strucnih djela - primj. R. Z.). On navodi da se obicno srnatra da je znanstveno djelo nesto ozbiljnije i kvalitetnije od strucnih djela. Medutim, ovakvo je stajaliste neodrzlvo. On tvrdi da su znanstveni i strucni rad dvije razliclte aktivnosti, pa znanstveni rad rnoze biti i nekvalitetan, a strueni rnoze biti vrlo kvalitetan. On dod use tu svoju tvrdnju ne argumentira pa je s rezervom treba prihvatiti, jer je tako nesto i rnoquce u pojedinacnirn slucaievirna, ali je to ipak gledajuCi uopceno neprihvatljivo. Znanost, naime, pridonosi poboljsaniu covjekove prakse spoznavanjem objektivne stvarnosti, dok je akcija zasnovana na istinitim spoznajama strucna aktivnost. Ispravna je tvrdnja da nema promjena bez jedinstva znanstvenog, znanstvenostrucnoq i strucnoq djela. lako ona mogu sluziti istom cilju, znanstveno, znanstvenostruono i strucno djelo nisu jedno te isto: znanstvenim se djelom otkrivaju nove spoznaje, znanswenosnucno djelo ima vise iii manje elemenata i znanstvenog i strucnoq djela, a strucnlm se djelom djeluje na temelju otkrivenih spoznaja. Stoga se znanstvenim djelom stvara velika potencijalna korist koja se strucnirn djelom transformira u stvarnu korist.

Znanstveno, znanstvenostrucno i strucno djelo su tri razlicite, ali interakcijski povezane stvaralaeke aktivnosti. Rezultat njihovih stvaralackih aktivnosti u praksi su znanstvena, znanstvsnostruena i strucna djela.

178 BOROJEVIC, S.: MetodologiJa eksperimentalnog naucnog rada, Radnicki univerzitet "Radivoj Clpranov", Novi Sad, 1974., p. 35.

179 ZUVELA, I.: Uvod u ekonomska Istrazlvanja, Skripta, Ekonomski fakultet SveuciliSta u Rijeci, Rijeka, 1978., p. 14.

lSO VWEVlC. M.: Uvodenje u manstveni rad u podrucju druStvenlh znanosti, "lnformator", Zagreb, 1983., p. 14.

188

Stvaralacka aktivnost eiji je rezultat znanstveno djelo mora se temeljiti na znanstvenom istraiivanju, a to prakticno znaci na rezultatima fundamentalnih i primijenjenih istraiivanja te drugih primjerenih znanstvenih metoda.

Svako znanstveno djelo mora imati elemente originalnosti, odnosno mora iznijeti originalne rezultate istraZivanja i mora pridonositi svjetskoj riznici znanja. Jer, originalnost je bit i svrha znanstvenog istraiivanja i znanstven?9 djela. Originalno podrazumijeva .novo, do tad.a ~e~~znato,. novo ne. u. 10kalnIn: okvirima nego novo u svjetskoj znanstveno] nzruci znarua Tu orlqinalnost I kvalitetu znanstvenih djela mogu ocjenjivati same dobro informirani znanstveniei svjetskog ugleda.

Cini se da je na kraju potrebno navesti jos jednu definiciju znanstvenog djela. Prema DayulS1 Vjer0t!c:»sto~no ~primarn~. znanstveno die[~ m.ora bit~ prvi prikaz rezultata istrazlvania sto sadrz] dostatno obaVllestl da bl kolege mogli: 1) procijeniti rezulta_te, 2) pon~~iti eksp.erimente. i .~) procijeniti tok razmisljanja. Takav pnkaz mora bltl. ~eprekl~n~ zaml!t[ll~ osjetilima, bez ogranicenja dostupan znanstveno] [avnosti I glavntm I sekundarnim servisima. Tako sadrzainoi i jezgrovitoj definiciji svaki komentar bio bi suvlsan.

Neprijeporno je da bi se u skupinu znanstvenih djela mogla ubrojiti ova djela: 1) monografija, 2) doktorska disertacija, 3) magistarski znanstveni rad,4) znanstveni cianCi, 5) znanstvene studije i 6) patenti.

3.4.1. Monografija

Monografija je znanstvena rasprava, odnosno znanstveno djelo u kojem se autor pozabavio jednim uzim podrucjern, predmetom, problemom neke znanosti, iii biografijom neke llcnosti.!" Ona le, prema tome, znanstveno djelo iii popularno znanstveno djelo ko]e sveobuhvatno i cjelovito razmatra odredeni znanstveni problem, predmet (stvar iIi pojavu) iii znanstveno istraiivanje. Monografija se obvezno pise na temelju pri~i~ren? razrade~og plana koji sadrzi sve relevantne elemente predme~ (stvari 11.1 ~oJave) o. kOJe_m se plse, Pise je jedan iii vise autora. U proslom stoljecu ona Ie bila dominantna vrsta znanstvenog djela, a naslijedila ju je znanstvena rasp rava , koja je dugo dominirala. Danas pak dominiraju z~ornici znanstve~ih rado~a (djela) iii ih jos nazivaju zbornici radova. Za razhku od rnonoqraflie, zbornlk radova iii zbirka radova, u kojem po tematskim cjelinama vise autora obraduju pojedina znanstvena pitanja (to su tematski, specifijalizirani zbornici) iii u kojima se pak obraduju vrlo razlicita znanstvena pitanja, mogu u mnogo kra6em vremenu javnosti prezentirati brojne nove, originalne i vrlo aktualne znanstvene spoznaje. Kod nas. su u zadnjih dvadesetak godina zbornici znanstvenih radova potisnuli monografiju u drugi plan.

1S1 DAY R. A.: Scientific Journals: an endangered species. Int Forum, Inf Docum 1: 6-8 - pre~a Studijski izvjeStaj 0 provedivosti svjetskog sistema naucnih informacija, Referalni centar Sveucilista, Zagreb, 1977.

182 Natuknica Monografija. Enciklopedija Leksikogralskog zavoda, Jugoslavenski leksikografski zavod Zagreb, 1968.,4. svezak, p. 397.

189

3.4.2. Doktorska disertacija

Doktorska disertacija je izvorno, original no znanstveno djelo, koje samostalno izraduje doktorand i ko]e je po metodologiji obrade i po doprinosu znanosti prikladno za utvrdivanje doktorandove sposobnosti da djeluje kao samostalni istrazivac u znanstvenom podrucju i znanstvenom polju, za koje se podjeljuje doktorat znanosti. Istraiivanje predmeta doktorske disertacije mora se temeljiti osim na fundamentalnim i primijenjenim istraiivanjima i na primjeni brojnih znanstvenih metoda. Dlsertacjom se moraju otkriti nove znanstvene cinjenice, pojave, zakonitosti, teorije.163 Cesto se obranjene disertacije objavljuju kao znanstvene monografije.

3.4.3. Magistarski znanstveni rad

Magistarski znanstveni rad je originalno znanstveno djelo ko]e magistrand samostalno izraduje, uz pomoc mentora i koje je po metodologiji obrade i doprinosu znanosti prikladno za utvrdivanje magistrandove sposobnosti da aktivno sudjeluje u znanstvenoistrafivackorn radu u znanstvenom podrucju i znanstvenom polju za ko]e se dodjeljuje magisterij znanosti. I istraZivanje predmeta magistarskog znanstvenog rada mora se temeljiti na fundamentalnim i primijenjenim istraiivanjima, te primjeni brojnih znanstvenih metoda. Magistarskim znanstvenim radom, slicno doktorskoj disertaciji moraju se otkriti nove znanstvene pojave, cinjenice, zakonitosti teorije. To je izrazito samostalno''" izradeno djeJo i ne rnoze biti rezultat timskog rada.

Po kvaliteti, opsegu i metodoloskc] opremi, magistarski znanstveni radl85 stoji izmedu doktorske disertacije i magistarskog strucnoq (specijalistickoq) rada.!" Kada bi trebalo kvantificirati kvalitativni odnos izmedu doktorske disertacije, magistarskog znanstvenog rada i magistarskog strucnoq rada, onda bi taj odnos iznosio 100:75:50.

3.4.4. Znanstveni cianci

U razmatranju tematike 0 znanstvenim clancima potrebno je elaborirati: 1) obiljezja znanstvenog clanka i 2) kategorizaciju znanstvenih clanaka.

163 Definicije, 0 doktorsko] disertaciji ct. infra tocku 7.3. Stjecanje doktorata znanosti.

1&4 Stupanj samostalnosti pri rzradi znanstvenog magistarskog rada vrto je tesko odrediti i kvantificirati. jer poslijediplomanda vodi. usmjerava, prati, savjetuje njegov mentor, a on samostalno istraZuje, samostalno oblikuje rezultate istraiivanja, samostalno pise svoj magistarski rad i sl. Na istl iii slican nacin moglo bi se raspravljali 0 samostalnoj izradi doktorske disertacije iii 0 stupnju njezine izvomosti i originalnosti. 0 takvim pitanjima i dilemama zasigumo se vodi racuna tijekom propisanih strogih postupaka stjecanja magisterija i doktorata znanostl,

185 0 magistarskom znanstvenom radu poblize ct. supra tocku 7.1. Stjecanje magisterija znanosti.

186 Opsimije 0 magislarskom strucnorn radu ct. infra tocku 7.2. SlJecanje strucnog magrsterija.

190

r !

3.4.4.1. Obiljezja znanstvenog c/anka

Jedan ugledni znanstvenik'" postavio je pitanje: Sto je znanstveni clanak? I na to pitanje dao je znanstveno utemeljen odgovor. Na temelju brojne specijalizirane domace i strane literature, koju je ovaj znanstvenik koristio, u svojem djelu naveo je i argumentirano obrazlozlo dvije definicije znanstvenog clanka. »Znanstveni je clanak napisan i objavljen opis originalnih rezultata istrazivanja.« To znaci da je znanstveni elanak sarno jedna vrsta znanstvenog djela i da on mora imati sve atribute takvog djela (osim opsega, oblika i stila). Osim toga, znanstveni clanak mora biti napisan, objavljen i dostupan svjetskoj znanstvenoj javnosti, sto znaci da mora biti objavljen na jed nom od svjetskih jezika u medunarodnom znanstvenom casopisu ...

Jedan od najbitnijih elemenata znanstvenog elanka je »... opis original nih rezultata istrazivanja ... « Sto to zapravo znaei? To znaci da je »opis orlginalnih rezultata istraZivanja« bit znanstvenog istraiivanja (a ona obuhvaca fundamentalna i primijenjena istraiivanja) i najvainiji element znanstvenog djela. Ovom se prilikom posebno naqlasava da »originalno« mora podrazumijevati samo ono sto je »novo«, sto je do tada nepoznato, ali ne u uskim, lokalnim i regionalnim okvirima nego sto je novo u svjetskim okvirima znanstvenih spoznaja.

Isti autor predlaZe pojednostavljenu, ali potpunu definiciju znanstvenog clanka: »znanstveni je clanak prvo objavljivanje originalnih rezultata znanstvenih istrazivanja (opaZanja) u publikaciji koja je lako dostupna medunarodnoj znanstvenoj javnosti, a napisan je tako da se lstraflvanja mogu ponoviti i zakljucci provjeriti.« O.n mora biti lo~ic:an, tocan, j~san: jezicnoterminoloski i stilski primjereno napisan. Znanstveni clanak mora irnati ove najvaZnije elemente: 1) naslov, 2) sazetak, 3) uvod, 4) razradu glavne tematike s rezultatima istraiivanja, 5) zakljueak, 6) pozivne biljeske (fusnote), 7) popis koristene literature i 8) priloge (ako postoje).

3.4.4.2. Kategorizacija znanstvenih c/anaka

Svi se znanstveni cianci mogu hijerarhijski sistematizirati u eetiri kategorije, ito: 1) izvorni znanstveni clanak, 2) prethodno prtopcenje, 3) pregledni clanak i 4) izlaganje sa znanstvenih skupova.

3.4.4.2.1. Izvorni znanstveni clanak

Izvorni znanstveni clanak (engleski: Original scientific paper, njemaeki:

Wissenschaftlicher Original beitrag) je original no znanstveno djelo u kojem su izneseni novi rezultati fundamentalnih iii primijenjenih istrai.ivanja. U ovu kategoriju djela spadaju nove, jos nepoznate znanstvene ~injenice, spo.znaje.! teorije koje predstavljaju doprinos znanosti, a napisano je tako da bilo k~J~ kvalificirani istraiivac na temelju datih informacija moze: 1) ponoviti eksperiment i postici opisane rezultate znanstvenog istraiivanja s jednakom

187 0 tome ct.: SILOBRCIC, V.: Kako sastavltl I oblavitl znanstveno djelo, JUMENA, Zagreb, 1989., p. 17.

191

tocnoscu iii unutar granice eksperimentalne poqreske, kako to navodi autor i 2) ponoviti autorova zapaianja, proracune iii teorijske izvode (spoznaje) i donijeti slicna mjerenja.

lako je ova kategorija znanstvenog djela primjerenija prirodnim, biomedicinskim i tehnickim znanostima, ona isto tako mogu nastati i u orustvenim i humanistickim znanostima iii biotehnickim znanostima.

3.4.4.2.2. Prethodno prlopeanje

Prethodno prtopeenle iii znanstvena biljeska (engleski: Preliminary communication, njemacki: Vorlaufige Mitteilung) je takoder znanstveno djelo koje sadrii znanstvene spoznaje iii rezultate znanstvenih istraZivanja eiji karakter zahtijeva objavljivanje. Ova] znanstveni clanak obvezno sadrii jednu iii vise znanstvenih informacija, ali bez dovoljno pojedinosti koje bi ornoqucae 6itatelju provjeru iznesenih znanstvenih spoznaja, rezultata istraZivanja i znanstvenih informacija na nacin kako je to opisano za -izvorni znanstveni clanak«.

Ova kategorija znanstvenog clanka (djela) primjerena je u svim znanstvenim podruqirna i znanstvenim poljima.

3.4.4.2.3. Pregledni clanak

Pregledni clanak (engleski: Review, njemacki: Ubersicntsarbelt) sadrf cjelovit prikaz (izvjestaj) 0 odredenom pitanju iii problemu istraiivanja 0 kojemu ie vee objavljena znanstvena informacija, rezultat znanstvenog istraiivanja. odnosno znanstvenih spoznaja, same su u njemu one na nov naeln prikupljene, analizirane, sintetizirane i na znanstveni nacin prezentirane. Taj se clanak od izvornog znanstvenog clanka razlikuje po tome sto ne mora sadrzavati originalne (nove) rezultate istraiivanja. Pregledni znanstveni clanak moze se temeljiti na vee objavljenim rezultatima istraiivanja, ali su u njemu originalne spoznaje, rezultata i analiza iii sinteza, novi odnosi medu stvarima i pojavama, iii nove hipoteze predocene s argumentiranim prijedlozima za potpunija i daljnja znanstvena istrafivanja. U takvoj kategoriji znanstvenog clanka vrlo cesto ima i novih, originalnih i neobjavljenih autorovih rezultata istraiivanja, koji obicno ne predstavljaju bitan element (rezultat, spoznaju) predmeta istrafivanla.

Autor preglednog clanka duzan je navesti SVe bibliografske jedinice koje je koristio u obradi odredene teme, a po moqucnosf navesti i sve cfruge radove ko] bi mogli pridonijeti rezultatima daljnjeg istraiivanja. Pri pisanju preglednoga clanka istraiivac nastoji pregledno i kriticki dati ocjenu podataka, informacija i rezultata istraiivanja ko]e opisuje, uz istodobno navodenje cjelovitog pregleda literature 0 tretiranoj materiji radi novih zakllucaka, spoznaja iii hipoteza. Za ovu vrstu clanka gotovo su podjednako zainteresirani i znanstvenici iz znanstvenog podrueia koje obuhvaea predmet istraiivanja kao i znanstvenici iz srodnih znanstvenih podrucja i znanstvenih polja. Takvi cianci po svojoj sistematizaciji, ocjenama, komentarima, zaklju6cima i prezentiranju tudih i vlastitih rezultata istraiivanja imaju izrazito instruktivan karakter.

192

I

!

f

I

I

I

3.4.4.2.4. Izlaganje sa znanstvenih skupova

Izlaganje sa znanstvenih skupova (engleski: Conference paper) je posebna vrsta znanstvenog clanka. Jos ih nazivalu i »konferencijsko pnopcenle«, jer se, u pravilu, takvi cianci izlaiu na znanstvenim skupovima i tiskaju u zbornicima radova takvih skupova. Aka takvi cianci imaju sva obiljezja znanstvenog clanka (izvornog, prethodnog priopcenia iii preglednog clanka) i ako su kao takvi kategorizirani pismenim recenzijama iii javnom_ kritikom (recenzijom) na znanstvenom skupu, ubrajaju se u znanstvene clanke (znanstvena djela). U suprotnom slucaju radi se 0 strucnom 6lanku.

Znanstvenim clancima treba smatrati i znanstvena predavanja za koja organizator znanstvenog skupa odredi prigodnu aktualnu temu predavanja i odabere afirmiranog predavaca.

Konferencijsko priopcenie - znanstveno predavanje (naziva se jos kongresni referat), rnoze biti izvorni znanstveni clanak, prethodno priopcenle, pregledni clanak iii strucni clanak. Kategorizaciju clanaka predlafe njegov autor, recenzent je utvrduje, a konacno misljenje donosi urednicki iii redakcijski odbor.

Odqovarajuca kategorizacija ispisuje se u gornjem desnom uglu clanka.

3.4.5. Znanstvena studija (projekt)

Znanstvena studija iii znanstveni projekt je najCesce kolektivno znanstveno djelo koje narucitelj (investitor) povjerava na izradu specijaliziranim znanstvenoistraavaekim organizacijama (znanstvenim institutima iii znanstvenim zavodima) iii visokim ucilistima (fakultetima).

Takve se studije (iii projekti) trebaju temeljiti na znanstvenim istraiivanjima (fundamentalnim i primijenjenim), kojima se moraju postici novi, originalni istrafivacki rezultati. Rezultati znanstvenih istraZivanja moraju predstavljati znanstveni doprinos: teorijski i prakticni. Najcesee investitor (narucitelj) zahtijeva optimalnost u primjenljivosti rezultata u praksi.

Kompleksne znanstvene studije izraduju se, u pravilu, u duzem razdoblju: pet do deset godina. Takva je na primjer, studija »Koncepcila duqorocnoq razvoja prometa na podrucju Republike Hrvatske« (izdavac:

Sveuciliste u Zagrebu, Centar prometnih znanosti, Institut prometnih znanosti, Zagreb, 1984.).

3.4.6. Patenti

lako patenti cesto nemaju status znanstvene dokumentacije, a izraz patent ima i druga znacerqa, opcenito bi se moglo reel da izraz »patent« podrazumijeva i inovacije, odnosno novi proizvod, novu i originalnu ideju u tehnlekotehnoloskorn srnislu, koja daje inovatoru (autoru) ekskluzivna prava eksploatacije na odredeno vrijeme. Patenti su vazan izvor znanstvenih, tehnickih i tehnolosklh informacija. Oni omogucuju pregled nekog izuma iii otkrica, iznose ocjenu sadasnjeg stanja i daju smjernice u razvoju tennickih i tehnoloskih spoznaja.

193

Posebno je slozena problematika patentnog prava kao skupa pravnih propisa i obicaja, kojima se na odredenom podrueju regulira stjecanje i lskonstavanie nekog patenta.

3.5. POJAM I VRSTE ZNANSTVENOSTRUCNIH DJELA

Osim znanstvenih i strucruh djela postoje i brojna znanstvena iii strucna djela. Iz prakticnih razloga ispravnije ih je nazvati znanstvenostrucna djela, jer se ona ovisno 0 tome sadrze Ii vise iii manje elemenata (iii pak sve elemente) znanstvenih djela, tj. poznate opisane znanstvene spoznaje, mogu svrstati u struena djela. Medutim, takva djela, ako sadrze priblizno podjednaku »kolicinu« elemenata znanstvenih i strucnih djela, mogu imati i zajednicki status: znanstvenostrucno djelo.

lzdavacka djelatnost188 obuhvaca vrlo siroku lepezu aktivnosti u vezi s uredivanjem, izdavanjem, populariziranjem i plasmanom knjiga, brosura, casoplsa. godisnjaka, notnih izdanja, separata, reprodukcija umjetnickih slika i crteza, fotomonografija, kartografskih publikacija, znanstvenih i strucnih kataloga, mikrofilmova, dijamikrokartica, gramofonskih ploca, fono i video publikacija, magnetnih traka i ostalih tiskanih j na drugi nacln umnozenih publikacija namijenjenih javnosti. Medutim, u navedene knjige i publikacije ne ubrajaju se: originalna umjetnicka i znanstvena djela koja nastaju umnozavaniem u broju primjeraka koliko ih je numerirano i koje je autor vlastorucno potpisao; znanstvene knjige i druge publikacije tiskane, odnosno urnnozene u broju primjeraka, prema normativima za tehnicku opremu diplomskih, magistarskih, habilitacijskih radova i doktorskih disertacija; tiskani i na drugi nacin urnnozenl tekstovi, koji sluze iskljuCivo za unutarnju uporabu drustveno-pollttddm institucijama i njihovim tijelima, drustveno-polrtlcldm udruzeniima, drustvenim i struenim organizacijama.

Kao rezultati izdavacke djelatnosti mogu biti znanstvena djela, znanstvenostrucna djela, strucna djela, ostala djela i djela na visokim ucilistima.

U skupinu znanstvenostrucnlh djela mogu se svrstati:1E19 1) udzbenici, 2) enciklopedije, 3) leksikoni, 4) praktikumi, 5) rjecnici, 6) zbornici radova, 7) bibliografije, 8) prlrucnle], 9) Ijetopisi, 10) casopisi i 11) knjizevna djela.

3_5_1_ Udzbenik

Prema Zakonu 0 udzbenicima190 pod udzbenlkorn se podrazumijeva osnovno nastavno sredstvo u organizacijama odgoja i obrazovanja u kojem se izlaze gradivo utvrdeno nastavnim planom i programom odgojno-obrazovnog rada. Iz takve odredbe proizlazi da se pod udzbenlkom podrazumijeva: 1) ti-

188 Cf. Zakon 0 Izdavackol dleratnosti, "Narodne novine", 1992., 53.

IllS Kako je ovakva kategorizacija djera nova i mozda neuobieajena, treba respektirati i drugacija stajaliSta.

190 Zakon 0 udZbenicima, "Narodne novine", 1991., 53.

194

1

I

i i

I

J

I

t I

!

skana knjiga, 2) skripta, 3) hrestomatija, 4) autorizira.na predava~ja, 5) .zb~r~a zadataka, 6) prirucnik, 7) radna biljeznica iii druga II.teratur~ k~Ja zan;JenJ~Je udzbenik, iii je njegov sastavni dio, ali uz uvjet da su izradenl u izravnoj vezi S odgovaraju6im nastavnim planom i programom.

Svaki se udzbenlk mora zasnivati na utvrdenim znanstvenim i idejno-odgojnim nacellrna i mora ispunjavati primjerene pedaqoske, psiholoske, dldaktlcko-rnetodoloske, tehnicke i estetske standarde.

Izdavanju udzbenika obvezno prethode vazne pripremne radnje, ito:. 1) utvrdivanje plana izdavanja potrebnih udzbenlka, 2) izr~da projekta udz~emka na znanstvenim i idejno-odgojnim nacellma, 3) prrbavIJanje .. rukoplsa za uozbenik, 4) strucno-pedaqosko ocjenjivanje. ru.k?pi~a (rece~z.'Ja), o~n?sn~ utvrdivanje temelji Ii se rukopis na znanstvemm I 'dejno-o~§l<:'Jmm naceh~a I jesu Ii ispunjeni pedaqoskl, psiholoski.' dida':ticko-~etodrckl. standa~dl I ~~ odluka ovlastsnoq tijela da se odredeni rukopls maze nakon izdavanja rabiti kao udzbenlk,

Za svaki se udzbenik, u pravilu, pribavljaju tri recenzije, ito: 1) recenzija eksperta (istaknutog znanstvenika i pedagoskog djelatn~~a) za ~?red~no znanstveno podruqe, odnosno znanstveno polje, ~) rec~nzlj~ metodlcera I 3~ recenzija nastavnika praktiCara. Rukopis. ~e u pravll~. pnhv~~ ako su sve tn recenzije pozitivne, ali se ne rnoze prihvatitl ako recenzja strucnjaka za odrede~o znanstvena polje, znanstvenu granu, znanstveni ogranak il~ predmet n~e pozitivna. Na visokim uciliStima (fakultetima). uvnjezilo •. ~~ pravllo da se ~~e najmanje dvije recenzije istaknutih znanstvenika, sveucllismh profe~ora k?jl ~u specijalisti za odredeno znanstveno palje iii znanstve~u gran.u za .koJu. se Izdaje udzbenlk i ako su obje recenzije pozitivne pristupa se IzdavanJu udzbemka.

Hrvatski pedaqoski djelatnik lIt!alic191 v • treti~~n.ju »konc~p~ij~ suvremenog udzbenika- posebno naglasava da -didakticki transporurajuci znanost u skladu s pedaqoskim, pslholoskim i didakticko-m~todolos~!m nacelirna, udzbenik uvodi odgajanika u svijet znanosti i struk~, vodl ga u svijet spoznavanja, razmisljanja i zakljucivanja, postaje orude nJe~ov~ duhovnoq razvoja, sredstvo njegova intelektualnag rasta,. ospos,?bljavajucl, qa za samostalan i trajan intelektualan rad-, »Kako skolov~nJe, kao s~cljal~a mladost' covjekova, mora na odredenom stupnju prestan, a obrazovanie trale kaliko i covjekov zivot, to udzbeniku moze pripasti ta znacaina uloga vOdi.tel!a permanentnog procesa obrazovanj~ kada. i ~am bez p~se~no csposoblienih osoba (nastavnika, instruktora), vod~ od.g~j~mka ~o ot.~rrv~njB: nO~I.h ~~~,znaJa kada prestaje biti samo 'knjiga za ucenje I postaje knjrga kOJa UCI UCltl «.

Prema tome, n ••• sarno ona knjiga u kojoj su znanstveni iii strucni sad rZaj i korisniku posredovani posebno ure?enim. di~a.~ickim jns~rumentarijem, zavisno ad ciljeva odgoja i obrazovania, psiho-fizicke z~elostl osob.~ kojoj je knjiga namijenjena, posebnih zadata~a na;>tav~og plana I programa .111 obrazovne ustanove - tek takva knjiga postaie udfbenik, bilo kao izvor znarua u procesu odgoja i obrazovanja, bilo pak kao sredstvo za samostalan rad, za samoodgoj i samoobrazovanie-c'"

191 Cf. MALIC, v.: Koncepcija suvremenog uciZbenika, "Skolska knjiga', Zagreb, 1986., p. 7. 192 Ibidem.

195

Osnovna obiljezja udzbenika proizlaze iz njegove najjednostavnije definicije, a ta je da je on izvor znanja u kojemu je znanstveno na dostupan nacin izlozena nastavna grada prema nastavnom pogramu odredenog predmeta. Ta obiljezja odra.i:avaju sve speciticnosti, udzbenika kao izvora znanja u odgojno-obrazovnom procesu, a kola se mogu svrstati u tri osnovne posebnosti, ito:

1) Da udzbenik iskazuje zahtjev znanstvenog tretiranja problematike koja je u njemu lzlozena i na kojoj se formiraju stavovi i uvjerenja.

2) Da udzbenik zahtijeva specijalnu didakticko-metodolosku preradu znanstvenih sadrZaja da bi bili dostupni i pristupacni korisniku, posebno za moqucnosti samoodgoja i samoobrazovanja u uvjetima permanentnog obrazovanja, osposobljavanja i znanstvenog usavrsavania.

3) Da svaki udi:benik mora odgovarati programskom sadrZaju odredenog znanstvenog polja, odnosno odredenog predmeta.

Proucavanje suvremenih izvora znanja moquce je s razllcitih stajalista, a od kojih su najva.i:nija ova:193

1) Znanstveno - znanstvena korektnost u iskazivanju cinjenica, spoznaja, stavova, generalizacija, teorija.

2) Kiberneticko - egzaktno iskazivanje kvalitete i kvantitete informacija.

3) Spoznajno - spoznajna vrijednost obuhvacenih elemenata obrazovanja,

osposobljavanja i znanstvenog usavrsavanla,

4) Psiholosko - emocionalno i intelektualno dozivljavanje pojedinih izvora.

5) Estetsko - estetsko oblikovanje izvora.

6) Ekonomsko - ekonomska cijena robe i usluga.

7) Tehnicko - tehni6ka razina proizvoda.

8) Tehnolosko - racionalno oblikovanje i ostvarivanje tehnoloskih procesa.

Osnovnim obiljezjima i stajalistima suvremeno koncipiranog udzbenika trebalo bi pridodati i didakticke funkcije udzbenika, koje bi pcsluzlle kao ishodiste izrade opce koncepcije udzbenlka, a koje bi se mogle svesti na dva osnovna elementa, ito:

1) Informacijsku funkciju udzbenlka, Ona odgovara na pitanje sto je sadrZaj udi:benika. time je odreden, koliko je suvremen, podlozan promjenama i koliko korisnika osposobljava za mijenjanje postojeceqa, za samoobrazovanje.

2) Transformacijsku funkciju udzbenika. Ona treba odgovoriti na pitanje kako se sadrzana informacija rnoze posjedovati, kako pribliziti korisniku bez izravnog posrednika, koliko je primjerena psihoflzickim rnoqucnostirna odgajanika, koliko budi interese. motivaciju, razvija potrebe i interese, koliko djeluje na formiranje lienosti i koliko osposobljava za samoodgoj i samoobrazovanje.

193 Ct. POWAK, V.: Kako stjecatl znanJa, Centar za dopisno obrazovanje Zavoda BIROTEHNIKE.

Zagreb. 1979., p. 49.

196

T 1

U udzbeniku treba iznijeti opcenito prihvacene koncepcqe, spoznaje, stavove, ali isto tako treba davati i hipoteze, odnosno ostavljati otvorena, sporna pitanja za diskusiju. Medutim, nije pozeljno iznositi mnogo kontradiktornih rezultata, ali treba suceljavati razlicite rezultale i razlicita misljenja. Citatelje treba vrlo odredeno i na uobicalen na6in uputiti na autore iznesenih rezultata i rnisljenja, odnosno na njihove bibliografske izvore kako bi imali rnoqucnosti da prodube znanja 0 navedenirn spoznajama.

3.5.2. Enciklopedija

Enciklopedija194 je djelo koje u abecednom poretku daje sazet, sistematski pregled svih grana Ijudskog znanja, kultumih. znanstveno-tehnickih i drustveno-politickih stecevina (opea enciklopedija). a ako obraduje grane nekog posebnog podrueja, govori se 0 specijalnoj enciklopediji. Dijele se, prema vrsti sadrzeja na: opee iii univerzalne i specijalne (posvecene su posebnoj terni), prema strukturi na: prlruene Gedan do eetiri sveska), male (do 18 svezaka) i velike (nekoliko desetaka svezaka).

Enciklopedije se sastavljaju na osnovi znanstveno utemeljenog plana prema kojem se vecina djela dijeli na odredene znanstvene discipline iii njihove subdiscipline (specijalnosti) i na popis rijeci koji sadrZi sve rijeci za ko]e su odredene posebne. relevantne natuknice (odrednice).

Natuknice (odrednice) u enciklopedijama variraju prema vrsti i opsegu teksta. Najopsei:nije su preglet'Jne natuknice koje se odnose na va.i:ne stvari i pojave (slroke znanstvene discipline). Vecina natuknica su, zapravo, reference koje daju definiciju i relevantne informacije 0 predmetu. Kratke natuknice opisuju sarno definiciju, a ponekad i podrijetlo rije6i. Enciklopedije sadrze i mnoge isprepletene reference koje upucuju citatelja da se relevantna informacija moze traiiti pod drugom rijec; a od velike su im pornoci bibliografski popisi ko]i se dodaju natuknicama i one ornoqucuju citatelju da predmet prouCava mnogo sire nego sto je to u enciklopediji obradeno. Mnoge enciklopedije imaju predmetne indekse koje im kao referentnim pomagalima povecavaju vrijednost.

Od opcih enciklopedija najstarija i rnozda najpoznatija je Encyclopedia Britannica. koja je izlazila u protekla dva stolieca. Smatra se da je to jedna od najautoritativnijih enciklopedija, posebno to vrijedi za drugo izdanje koje ima 29 svezaka u kojima je vrlo precizno, pregledno, koncizno i sustavno obradeno oko 500.000 odrednica (natuknica).

Njemacka enciklopedija Der Grosse Brockhaus (koja je prvi put izisla 1796.-1811.) namijenjena je slrokc] citalackoj publici. Njezino najnovije izdanje. 16. izdanje obuhvaca 12 glavnih i dva dodatna sveska, koji ukupno imaju 150.000 odrednica. Ova se enciklopedija istloe jedinstvenom zastuplienoscu sveukupnog znanja, u kojoj se ipak preferiraju prirodne

194 Natuknica Enciklopedija. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Jugoslavenski leksikografski zavod Zagreb, 1967., 2. svezak, p. 268. Enciklopedisti - to je zajednicko ime za znanstvenike, filozofe, knjlzevnike i druge svestrano iii specijalistickc obrazovane Ijude koji sastavljaju i pisu enclklopedije iii koji imaju enciklopedijska znanja,

197

Metodologija I Tehnologija - Ratko Zelenika

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Metodologija I Tehnologija - Ratko Zelenika

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

OG DJELA

____ J ----j \ -- -_I

Das könnte Ihnen auch gefallen

Metodologija I Tehnologija - Ratko Zelenika

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Metodologija I Tehnologija - Ratko Zelenika

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

﻿OG DJELA

____ J ----j \ -- -_I

Das könnte Ihnen auch gefallen

OG DJELA