Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
1
- nakon uhićenja nekih članova 14. srpnja 1789. revolucionari napadaju zatvor – Bastilleu –
događaj kojim započinje revolucija
- revolucija imala snažnu kulturnu pozadinu – snažna revolucionarna svijest
- stvara se PROGRAMATSKA UMJETNOST koja vodi prevratu (književnost –
revolucionarni pamfleti)
- gradski plemići se udružuju sa 3. staležom – u pariškim salonima stvaraju, oblikuju
smjernice građanske politike, filozofije i umjetnosti
- izdavanje francuske ENCIKLOPEDIJE u 22 knjige jedan je od projekata ovog novog
društva = svi pojmovi se imenuju – nomenklatura
- vrste klasicizma:
1. ARHEOLOŠKI KLASICIZAM – vezan uz arheološka otkrića (Pompeji)
- teoretičar -Winckelmann piše o jednostavnosti i veličini klasične umj.
2. REVOLUCIONARNI KLASICIZAM – u Franc. (J. L. David) umjetnost se koristi
u političke svrhe
- tradicija klasicizma prisutna već u franc. baroku (za Louisa XIV)
3. ROKOKO KLASICIZAM – vanjština rokoko građanina je klasicistička
- u unutrašnjosti se razvija raskošni rokoko ukras (18. st. – Rusija, Njemačka)
2
KLASICIZAM (1760.-1830.)
- lat. classicus – uzoran; odličan
- stilsko razdoblje u lik. umjetnostima Evrope
- negdje traje i do sredine 19. st.
- nastaje prevladavanjem i negiranjem uznemirenih FORMI ROKOKOA te programatskim
traženjem MIRNOĆE, HARMONIČNOSTI OZBILJNOSTI IZRAZA u duhu klasične antike
- teoretske osnove za oživljavanje klasičnih ideala proizašle su iz duhovnog pokreta
PROSVJETITELJSTVA
- za razvoj klasicizma bitna je:
1. likovna orijentacija umjetničkih kolonija u Rimu od 17. st. nadalje
2. paladijevska arhitektura 17. i 18. st. u Engleskoj u kojoj se barok javio mjestimično
- početkom 18. st.. intenzivan je pokret NEOPALADIJANIZAM u Engleskoj (R. B.
Burlington) i Veneciji (Scipione Maffei)
- pretklasicizam prisutan u radovima austrijanca, baroknog kipara R. Donnera (17./18. st.) čiji
učenik A. F. Oeser taj izraz prenosi u Dresden čime su pokrenute ideje Johanna
Winckelmanna i njem. klasicizma
- Francuska: u vrijeme baroka prisutna sklonost klasici (N. Poussin, arhitektura Louisa XIV.)
- sred. 18. st., pred revoluciju, otvorene su okolnosti za razvoj klasicizma
- arheološka iskapanja (Herkulanum, Pompeji) pojačala su interes za antiku, te se otkrivene
spoznaje postavljaju u teoretski kontekst: Italija – G. B. Piranesi, Francuska – Ph. Caylus, J.
L. David, Ch. de Quincy, Njemačka – J. Winckelmann, Engleska – J. Stuart, N. Revett
3
JACQUES LOUIS DAVID (1748.-1825.)
* ZAKLETVA HORACIJA
- u službi revolucionarnih ideja, poziva na promjene
- sadržaj ima političku poruku – 1. programatska slika
- izložena u Rimu a zatim u Parizu (naslikana 1784.)
- sve zbivanje koncentrirano u 1. plan
- u 2. planu arhitektura u funkciji kazališne kulise, zamračena
- za razliku od prethodne rokoko umjetnosti David fiksira bitno – svjetlo usmjereno na
skulpturalno oblikovane likove u 1. planu
- likovi postavljeni prema zlatnom rezu
- žene shrvane bolom u kompoziciji slične parkama sa antičkih reljefa
- inspiriran rimskim reljefima – sve bitno u 1. planu
- politička poruka: poziva na oružje – otac sinovima daje mačeve kojima će braniti Rim
- dominira chiaro-scuro i lokalne boje (ne utječu međusobno jedna na drugu) – hladne i
suzdržane
- ovom slikom David postaje rodonačelnik REVOLUCIONARNOG SLIKARSTVA – bio
član Jakobinskog kluba, jakobinski ministar kulture – diktatura jakobinaca 1792.-94.
4
* NAPOLEON NA ST. BERNARDEU (1800.)
- u Alpama, kreću u osvajanje Italije
- Napoleon rukom pokazuje na smjer kretanja – u Napoleonu živi duh velikih vođa – Cezara i
Hanibala koji je prešao Alpe
- nejasna pozadina, lokalne boje, vraćanje kasnobaroknoj temi – spoj uznemirenog konja i
samouvjerenog vojskovođe
- u ovim prikazima uznemirenosti konja već kod Davida nalazimo začetke romantičkog
nemira
* NAPOLEONOV KRUNIDBA
- David je i začetnik SLIKE-REPORTAŽE
- preciznost u prikazivanju Napoleona sa, poput rimskim imperatora, zlatnim lovorom –
vijencem kruni svoju caricu (on a ne papa)
- vrijeme promjene republikanskih ideala u projekciju carskog Rima
- AKADEMSKI realizam druge polovine 19. st. bazira se na Davidovu reportažnom
slikarstvu (slika duga 9 m)
DAVIDOVI UČENICI
- nastavljaju Davidovo klasicističko slikarstvo
- Davidove slike izražavaju čistoću revolucionarnih misli
- Napoleon I Bonaparte imao ideju o obnavljanju Franačke države Karla Velikog
- osvajanjem srednje Evrope teži realizirati ideju o Evropi ujedinjenoj francuskom upravom i
kruni se za cara
- javlja se građanska aristokracija i činovnički aparat nove imperije
- Davidovi učenici mijenjaju način upotrebe boje
- u vrijeme Napoleonova carstva klasicizam se obogaćuje dekorativnim elementima (pohodi u
Africi – Egipat: sa vojskom idu i znanstvene ekspedicije – arheolog Champolion
- EMPIRE STIL (carsko N. stil) – predstavlja spoj antičke i egipatske dekorativne umjetnosti
- na izmjenu stila utječu i prijenos umjetnina iz osvojene Italije u Francusku – novi uzor je stil
zrele renesanse, osobito Rafael u smislu kolorita i upotrebe sfumata
5
ANTOINE JEAN GROS (1771.-1835.) – samoubojstvo
- često slika nekoliko faza iste bitke koje se uzastopno postavljaju u galerijama
- Gros je prethodnik romantizma – u slikama-reportažama prisutna dramatičnost (žive
kretnje konja), toplim koloritom on najavljuje romantizam
6
FRANCOIS PASCALE GERARD (1770.-1837.)
* AMOR I PSIHA
- antička tema, zadovoljavanje ukusa građanske aristokracije kasnog carstva – putena slatkost
- na Gerardovu izrazu baziran slatkasti, dopadljivi malograđanski klasicizam
- za razliku od Davidove suzdržanosti, Gerard koristi INTIMNIJE, DOPADLJIVIJE
OBLIKOVANJE = osnova bidermajera
7
JEAN AUGUSTE DOMINIQUE INGRES (1780.-1864.)
* TURSKA KUPELJ
- rezimira njegovu sliku akta, naslikao sa 84 god.
- najveći majstor CRTEŽA 19. st. – inspiriran crtežima quattrocentista, Rafaela, H. Holbeina
ml.
- izuzetna čistoća linije, radi olovkom, kredom, perom, sepijom
- crtežu olovkom plastičnost daje BIJELIM GVAŠEM
- učenik Th. Chassireau, utječe posredno na P. De Chavannesa, E. Degasa, H. T. Lautreca, P.
Gaugina, G. Seurata, M. Denisa, kubiste i konstruktiviste
- njegov životni vijek traje od starog Fragonarda do mladog Moneta
8
I. Babić: JAEAN AUGUSTE DOMINIQUE INGRES
* MADAME RIVIERE
- naturalizam portreta, linije skladno obuhvaćaju oblik
* MONSIEUR BERIN
- simbol građanske klase – ozbiljan i ponosan
9
- teži JEDNOSTAVNOM IZRAZU – crtež je temelj slike, a boja služi za obojenje
- izostavlja nepotrebne detalje, likove čvrtso impostira u prostor
- tematski (Orijent) – približio se romantizmu
- u vrijeme II. carstva predsjeda akademijom
- njegove slike postaju uzor negativnom trendu – akademskom realizmu
- uzor – slikarstva grčkih vaza, kiparstvo Fidije, Rafael
* TURSKA KUPELJ
- u medaljonu – oblici prate kružnicu
- različite forme aktova, prenesena Valpinçon
10
NJEMAČKI KLASICISTIČKI SLIKARI
* HEROJSKI PEJZAŽ S
- motiv Alpi
- bavi se odnosom ljudskog lika i pejzaža
- kasic. raščlamba pod Poussinovim utjecajem
- štafažu i motive arhitekture sam komponira
11
WILHELM VON KOBEL
12
KLASICISTIČKI KIPARI
* NADA, 1818.
- lapidarne i arhaizirane forme T. koristi sporadično
- njegov je ideal ljepota nagog tijela u PRAKSITELOVOM DUHU – mitološki likovi (*
Amorov trijumf, * Merkur, * 3 Gracije)
13
- u Københavnu radi * portrete članova vladarske obitelji
- pozvan u Varšavu – radi * KOPERNIKOV SPOMENIK (1830.), konjanički spomenik *
KNEZA J. A. PONIATOWSKOG (dovršen 1830, u Varšavi postavljen 1923.) – u
kompoziciji i kostimu jahača je REPLIKA kipa M. ANTONIJA na Kapitoluju u Rimu
- 1820. – RIM – za Marijinu crkvu sam radi kipove Krista i apostola Pavla, za ostale -
modele, nadgrobni spomenik * PIA VII (Bazilika sv. Petra, 1831.) – pripada tipu nadgrobnih
spomenika papa što ih je izradio G. L. Bernini
- za München radi KONANIČKI SPOMENIK BAVARSKOG KNEZA – IZBORNIKA
MAKSIMILIJANA I. (1839.) – romantičarska sklonost – knez u nošnji iz vremena
tridesetogodišnjeg rata, izražene karakteristike fizionomije
- 1828.-38. posljednje desetljeće RIMSKOG BORAVKA – radi reljefe za nadgrobne
spomenike u Italiji i Poljskoj i javne spomenike:
* LORD BYRON, Cambridge, 1831.
* GUTENBERG, Mainz, 1837.
* KONARD HOHENSTAUF – za njegovu grobnicu, crkva St. M. del Carmine u
Napulju
- za ove skulpture radi modele, pomoćnici ih klešu u mramoru (H. V. Bissen)
- pregovara sa danskom vladom o gradnji muzeja za svoja djela te se 1838. vraća u domovinu
- posljednje godine života provodi na imanju Nysö u juž. Sjaellandu – radi *
AUTOPORTRET S LIKOM NADE, reljefe sa biblijskim i alegorijskim temama, * LIK
HERAKLA, pročelje dvorca Christiansberg
- 1848. dovršen Thorvaldsenov muzej u Københavnu – smješteno 120 njegovih skulptura u
mramoru, brojne skice u sadri, arhiv sa dokumentacijom, odljevi, crteži…
- u dvorištu njegova grobnica
- posredstvom Carstensa i Kocha Thorvaldsen usvaja Winckelmanove teze o primatu
estetskog ideala KLASIČNE GRČKE SKULPTURE
- djeluje paralelno sa A. Canovom
- međutim, dok se u Canovinim djelima još očituje senzualnost i razigranost rokokoa, T. je
hladan i usmjeren na arheol.- muzejske uzore, te prirodu uopće ne studira
- odriče se dramatičnosti, teži SKLADU I LJEPOTI koji postaju sami sebi svrhom
- u tom svom načinu virtuoznost doseže u ženskim likovima i likovima mladića
- ant. božanstva nisu bića već dopadljivo izglačani mramori, kršć. sveci su "pokršteni grč.
bogovi"
- utječe na generacije kipara koji se ugledaju na njegovu virtuoznost tretiranja forme,
jednostavnost kompozicije te čistoću kontura (osobito u reljefima)
14
ANTONIO CANOVA (1757.-1822.)
- stvara likove heroja i genija da bi u njima utjelovio apsolutnu ideju – Paolina Borghese kao
Venera, G. Washington kao rimski vojskovođa, Napoleon I. kao golemi nagi lik cara
- HEROJSKI ELEMENT I NJEŽNA PLEMENITOST ženskih likova zbog baroknih
reminiscencija prelazi u sladunjavost
- utjecao na PRUDHONA
15
JEAN ANTOINE HOUDON (Versailles, 1741. – Pariz, 1828.)
16
ARHITEKTURA KLASICIZMA
- prekida rokoko tradiciju – u vrijeme louisa XVI arhitektura gubi funkcionalnost, ističu se
dekorativni motivi kineske i japanske umjetnosti te roccaille ukras
- francuskom revolucijom nastupa JEDNOSTAVNOST I OZBILJNOST klasicizma
- po uzoru na antiku, arhit. ima naglašeno PROČELJE – trokutasti zabat i
REPREZENTATIVNO STUBIŠTE
- za Napoleonove vladavine grade se SLAVOLUCI – spomenici nekom povijesnom
događaju, postavljeni na trgove – Arc De Triomphe d'Etoile, Arc de Triomphe du Carrousel,
po uzoru na rimsku umjetnost
- spomenik sa postoljem – antički kaneliranim stupom te KIPOM na vrhu (Nelsonov
spomenik, Trafangular Square – London)
- arhitektura utilitarne namjene (nema svečane funkcije) i stambene kuće – trokutasti zabat sa
polustupovima, rustika u prizemlju
- crkve – u duhu antike (slične hramovima)
- čistoća i funkcionalnost ove arhitekture otvorili su put modernoj arhitekturi
- neki projekti (C. N. Ledoux – kuća direktora Le Louea, L. E. Boulle – Mrtvačka kapela)
nisu izvedeni zbog svoje "premodernosti"
17
JEAN FRANCOIS THERESE CHALGRIN: ARC DE TRIOMPHE DE L'ETOILE
- 1806.-36.
- razlikuje se od rimskih uzora
- nema uobičajenih stupova čime se ističe masivnost kamenog bloka
- čiste plohe – 2 reljefa (Marseljeza) dodana u romantizmu
- iznad su reljefi antičkog karaktera
- kasnije je ispred smješten grob Nepoznatom junaku
18
KARL FRIEDRICH SCHINKEL: ALTES MUSEUM, BERLIN, 1824.
- prvi muzej uopće
- jonski stupovi, reprezentativno stepenište pred pročeljem – postao obrazac za gradnju
muzeja (British Museum)
- fasada oblikovana u duhu antike
19
FRANCUSKA ARHITEKTURA KLASICIZMA
*
- na ulazu u Pariz – sačuvane 4, građene u formi paviljona – htio im dati monumentalnost
atenskih Propileja
20
- romantični klasicizam – unutrašnji prostor ukazuje na povezanost sa arhitekturom Louisa
XIV
- kuće: Hotel St. Fry itd.
ROBERT DELAUNY
21
NJEMAČKA ARHITEKTURA KLASICIZMA
* PALAČA HATZFELD
* KAZALIŠTE ZWINGER-WORCLAW
* DVORSKO KAZALIŠTE – CHARLOTTENBURG
* STARO KAZALIŠTE, BERLIN
22
- Petrograd: * ERMITAŽ (1840.-50.)
* LUDWIGSTRASSE, MUNCHEN
- po narudžbi Ludwiga I (za kojeg je izgradio oko 30 građevina)
- uzori: forme talijanske RENESANSE
- završava se vratima pobjede
23
* DEKORACIJE ZA OPERU
- vođen Gillyevim interesom za srednji vijek koristi oblike monumentalne gotike
- arhitektonske dekoracije su klasicistički jasne, slikane hladnim bojama – dekoracije za
Čarobnu Frulu
24
ENGLESKA ARHITEKTURA KLASICIZMA
* CHELSEA HOSPITAL
* DULWICH GALLERY
25
ROMANTIZAM (1820.-50.)
26
THEODORE GERICAULT
- rodonačelnik romantizma
- u franc. slikarstvo unosi izrazit NEMIR – ili u sadržaju ili realizaciji – osobito u motivu
nemirnosti konja
- inspiriran stvarnim brodolomom franc. fregate radi programatsku sliku romantizma *
SPLAV MEDUZA – sačuvano 8 ili 9 uljanih skica dužine 2 m
- ona predstavlja sliku tadašnjeg svijeta – uznemirenog i nesigurnog
- brodolom uz obalu Afrike, od 140 ljudi nakon 4 mjeseca lutanja, spasilo ih se 10
- za tu sliku radio niz studija utopljenika, luđaka
- opus: teme konjanika (trke), duševni bolesnici (10 portreta po narudžbi upravitelja duševne
bolnice), Splav Meduze – naslikao 2 god. prije smrti (5x7m)
- za boravka u Engleskoj upoznaje engl. PEJZAŽNOS LIKARSTVO – priroda kao
autonomna tema – slikana na otvorenom
- u Italiji boravi godinu dana – oduševljen Michelangelom te Carravaggiovim slikama u Rimu
(Polaganje u grob u Vatikanskim muzejima)
- u svom slikarstvu Gericault spaja:
1. izražavanje misli kroz pokrete tijela – Michelangelo
2. dramatično osvjetljenje, naturalizam tijela – Carravaggio
3. slikanje prirode – engl. pejzažisti
4. kolorizam učitelja – Gros
- opsjednut konjima, nakon pada s konja ostao nepokretan, umire u 31. godini – životom
prikazao ideal romantičarskog umjetnika: rana smrt (Byron, Ljermontov…)
* ARTILJERIJA
- rana faza
- dramatični proboji svijetla – Carravaggio
- Gericaultova tipična kompozicija sa poremećenom statikom
- isticanjem uznemirenosti konja – utjecaj baroknih kompozicija
* LUDA STARICA
- pokušaj psihologizacije
27
- isticanje unutrašnjeg nemira
- zbog naturalističkih tendencija u portretiranju na Gericaultove portrete se pozivaju realisti
- za G. portrete je karakterističan REALIZAM
* PAŽ MAZEPA
- uljana skica
- ukleti umjetnik kao stradalnik svog poziva
- svjetlosne efekte preuzima iz barokne tradicije
* SPLAV MEDUZE
- brodolom
- naglašena piramidalna kompozicija – nemiran splav = baza, osi piramide = ljudi
- isprepletena tijela u Michelangelovu Posljednjem Sudu
- dramatično osvjetljenje – fokus svijetla (Carravaggio – rani barok), olujno mora, uznemirene
površine – Rubens
- sve elemente Gericault spaja u novi osjećaj nemira i patetike – neki ga stoga smatraju
protoromantičarem – zbog oslanjanja na stare majstore
- naslikana 1820. u vrijeme burbonske represije – nakon Napoleonovih ratova = slika stanja
duga, ima poruku da se ne treba predati (u daljini se nazire jedro spasa)
- skica: puno dramatičnije osvjetljenje, barokna kompozicija i Michelangelovsko tretiranje
tijela – nema nade, nedovršene centralne figure
- simbolizam "Meduze" – upućena poruka je bitna: razočaranje (otac i sin), smrti, nade (jedro)
28
EUGENE DELACROIX (1798.-1863.)
* FRIEDRICH CHOPIN
- težnja za interpretacijom unutrašnjeg
- chopin se bori protiv bolesti (pozadina crvene boje)
29
* LOV NA LAVOVE
- crtkastim potezima oslikava snagu divljine
- barokna dinamika i slikarska vrijednost animalne snage – prisutna u borbi ljudi i životinja
- srodnost sa Rubensom
- živahna boja se prevlači preko likova i stvari = postaje faktor pokreta – srodnost sa
Barokom, anticipira impresionizam
- Delacroixov otac bio prvi diplomat Evrope – gosp. TALLEYRAND – jedan od najmoćnijih
ljudi Francuske, član stare franc. aristokratske obitelji, a majka podrijetlom Njemica, kći
poznatog majstora-rezbara
- 2 polazišta Delacroixova rada su:
1. racionalistička revolucija
2. snažna imaginacija
- romantizam u Francuskoj je izrazito plodan jer označava izlazak iz kalupa (odnos David –
Delacroix) dok u Njemačkoj romantizam odmah zapada u bidermajer jer označava povratak u
kalup (Faust – Ifigenija)
- Chardin, Watteau, Delacroix nisu bili u Italiji, spoznali su da je ljepota u živom a ne u
vraćanju na antiku ili renesansu
- za života nije doživio priznanje (Baudelaire:"kad je u pitanju genij, publika je kao ura koja
kasni")
- u djetinjstvu bio neobuzdan, volio glazbu kojom se i trebao baviti ali se priklanja crtanju
- sa 17 ulazi u Guerinov atelje gdje je trebao raditi prema Davidovim formulama, on radije
kopira Tiziana, Veronesa, Rubensa i Rafaela u Louvreu
- upoznaje Gericaulta – isto Guerinova učenika, te neobuzdanom osjećajnošću Gericaultove
slike presudno utječu na Delacroixa
* POKOLJ NA HIOSU
- izložena na Salonu 1824.
- opet dovodi Delacroixa u centar skandala
- evropska omladina se identificirala sa grčkom borbom za oslobađanje od turske vlasti (npr.
Lord Byron)
- veoma kritizirana, smatrana uvredom svakom pojmu ljepote
- isto otkupljena od države
30
- preko posrednika otac ga obasipa državnim narudžbama:
Bitka kod Taillebourga za Versaillesku galeriju, dekoracije za Parlament i biblioteku Senata
- kasnije prima narudžbe i bez očeve intervencije
- odlikuje ih snaga mašte, boje, te doza teatralnosti
- vremenom koristi sve intenzivniju boju – slično platnima Tiziana i Veronesea
- pod realističkim utjecajem Constablea i Boningtona – vidjevši Constableovu sliku, prije
izložbe Pokolja preslikao pozadinu u Constableovu dugu
- 1825. boravi u Londonu, pod snažnim dojmom engl. literature, započinje * ILUSTRACIJE
FAUSTA koje su oduševile starog Goethea
- povratkom u Pariz izlaže Sardanpolovu smrt, Faust u Kabinetu, Milton sa kćerima
* SARDANPALOVA SMRT
- oštra kritika
- ilustrira sukob Ingresa (stroga škola, čista linija i klasična kompozicija) i Delacroixa (boja na
temelju imaginacije gradi sliku)
- Ingres – "treba kopirati ono što se vidi", Delacroix – "ispred prirode je imaginacija – ona je
sila koja stvara sliku, a slikari koji nisu koloristi – nisu slikari", slika mora biti svečanost za
oči
- najvažnije je da se slikar približi idealu kojeg nosi u sebi – pomoću vlastite imaginacije
Delacroix elemente realnosti pretvara u simbole
- PRAOTAC MODERNIH LIK. IDEJA – njegov utjecaj se preko Maneta prenosi dalje
31
THEODORE CHASSERIAU (1819.-1856.)
BABIĆ:
- Theophile Gautier ga definirao kao "Indijanca koji je svoje škole svršio u Atici"
- povezuje strastvenu putenost egzotične naravi i helenski ideal ravnoteže sklada
- rođen na San Domingu od majke Kreolke
- sa 18 god. medaljom nagrađen od Salona
- uči kod Ingresa – usvaja Ingresov strogi crtež, skloniji je Delacroixovom kolorizmu
- uravnotežen raspored oblika i strogo shvaćanje preuzeo od Ingresa
- FRESKE nisu sačuvane, trebaju se raditi škrtom paletom, a Ch. je koristio puni kolorit
- slike na žbuci velikom vještinom
- težnju velikim formama pokazuju i njegova ulja
* ESTERINO KUPANJE
- 3 figure, bogat kolorit sličan Venecijancima (Veronese) – značajke eklekticizma
* TEPIDARIJ
- antičko kupatilo sa nagim likovima u stavu antičkih kipara – klasična škola
TRAVIRKA
- Chasseriau pokušava stvoriti građanski ukus u vrijeme II carstva – dolaskom Napoleona III
na vlast (1851.-71.) – time je stvoren ukus salonskog slikarstva – AKADEMSKI REALIZAM
32
* TEPIDARIJ
- Rimljanke u kupelji, akt u Ingresovoj maniri, punoća boja – Delacroix
- bitan sadržaj slike = građanski ukus = akademski realizam u slikarstvu, historicizam u
arhitekturi
- uređenje stanova – barokni namještaj, plišani tapeti sa zlatim bordurama
- raskošne haljine
33
ENGLESKI RANI ROMANTIZAM
HEINRICH FÜSSLI
- porijeklom Švicarac
34
- na Reyndolsov nagovor boravi u Rimu godinu dana – stil bazira na Michelagelu te
maniristima
- napravio verziju Sikstinske kapele sa likovima koji posjeduju Shakespeareove karaktere
* KOŠMAR
- zaspala žena – neoklasična
- motiv vraga i konja preuzet iz srednjovjekovnog folklora
- Rembrandtovsko osvjetljenje
35
ENGLESKI PEJZAŽISTI
THOMAS GAINSBOROUGH
- u franc. rokoko-slikarstvu koristi se iskostimirani pejzaž
- engl. rokoko-slikar T. Gainsborough slika engleske pejzaže sa naglašenim osjećajem
realiteta
- njegovo slikarstvo je otvorilo put engl. romantizmu – povratak prirodi, ushićenost njenom
veličinom
- u englesku se slike pejzaža uvoze iz Nizozemske – osjećaj za dubinu prostora, svjetlosni
efekti (na lišću) – utječu na engl. rokoko slikare
JOHN CONSTABLE
- rodonačelnik engl. pejzažista, preteča barbizonske škole
- izrasta iz tradicije 18. st. (Gainsorough)
- PEJZAŽ- rana faza – zasićenost detaljima – prisutni u svim planovima – karakteristično za
rokoko-slikarstvo
* OBLACI
- motiv neba kao AUTONOMNA TEMA
- apstraktne, promjenjive forme
- time donosi revolucionarnu ideju da PREDMET SLIKARSTVA MOŽE BITI BILO ŠTO!
* KULA U MOČVARI
- siže u 1. planu – ostalo je autonomni i ne previše definiran pejzaž
* PLAŽA U BRIGHTONU
- motiv marine (more, nebo) ističe veličinu prostora – horizont spušten na ¼ slike –
ogromnost neba je romantičarski element
- slobodna interpretacija u nekoliko poteza kistom
36
RICHARD PARKES BONINGTON (1801.-1828.)
- slikanje nestalnosti prirode odraz je težnji da se duhovna stanja transponiraju u sliku (npr.
oblaci)
* PASTIRI U PEJZAŽU
- slika širokim potezima, sumarno
- boje se stapaju u cjeline koje daju vizualni dojam
- ogromno nebo = ¾ slike – romantičarsko shvaćanje
- prvu poduku prima od oca u Parizu na Ecole de Beaux Arts zatim u Grosovom ateljeu
- s Delacroixom prijateljevao do kraja života
- u franc. probudio pažnju radovima u akvarelu koji tad skoro nije i postojao
- po Engl. putuje sa Delacroxiom, pod utjecajem W. Scotta radi srednjovjekovne i renesansne
teme u ulju
- 1826. Italija – radi blistave vedute - * DUŽDEVA PALAČA, * POGLED NA CANAL
GRANDE, * ST. MARIA DELLA SALUTE – Venecija)
- umire od tuberkuloze
- u marinama uspijeva predočiti beskrajnost neba (ispunjava ¾ platna)
37
- iako polazi od pejzažnog slik. 18. st. (u ranoj fazi radi slično Constableu i Boningtonu)
Turner ističe NESTALNOST ATMOSFERE – sumarno, brzo slikanje
- prvo osporavan, priznanje doživio tek u starosti
- njegov opus najavljuje modernitet 20. st.
- Turnerove slike imaju i simboličnu, filozofsku poruku (začeci simbolizma) – Engleska je tad
kapitalistička država, razvijene industrije, sa snažnom kolonijalnom politikom – obilježava je
sukob starog (feudalizam) i novog (građanski kapitalizam)
- Constable njegov stil, sa osudom, nazvao: "zračne vizije slikane obojanom parom"
– interes za obojenu svijetlost – može se objasniti slikanjem akvarela na početku stvaranja
- radi studije koje u završnoj verziji dovodi do neprepoznatljivosti
- u slikama koje obrađuju knjiž. teme u katalog stavlja stihove prema kojima je slikao ili ih
izmišlja
* BROD SA ROBLJEM
- more sa fantastičnim ribama, katastrofa koja prijeti uništenjem
- Ruskin u ovoj slici vidi "istinitost, ljepotu, intelektualnost"
38
ROMANTIZAM U NJEMAČKOJ (1800.-50.)
C. D. FRIEDRICH (1774.-1840.)
* BRODOLOM NADE
- neuspješna ekspedicija kroz Beringov prolaz, sante leda – simbolika čovjekova poraza –
osamljenost umjetnika, nema subjektivnosti
39
JOHANN FRIEDRICH OVERBECK (1789.-1860.)
40
NAZARENCI
41
NAZARENCI
- Overbeck je 1809. u Beču utemeljio umjetničko bratstvo Lukasbund, 1810. sele u Italiju i
mijenjaju ime
FRANZ PFORR
- obrađuje teme srednjovjekovne povijesti i legendi
* RUDOLF HABSBURŠKI I SVEĆENICI (1817.)
CARL FOHR
- 1816. se priključuje nazarencima, slika pejzaže pod Kochovim utjecajem
* KRAJOLIK U SABINSKIM BRDIMA (1817.)
FERDINAND OLIVIER
- najznačajniji pejzažist među nazarencima
- nikad nije boravio u Italiji
- u jednostavnosti scena ostvaruje nazarenski ideal
* SV. OBITELJ SA DJETETOM I SV.ANOM
42
FRANCISCO GOYA (1746.-1828.)
- ne može se ubrojiti u određeni stil – spaja ostvarenja španj. BAROKA I ROKOKOA, otvara
probleme slikarstva romantizma
- oblikuje se na tradiciji španj. rokokoa, dvorskog slikarstva – i sam bio dvorski slikar
- impresioniran španj. barokom – RIBERRA VELAZQUEZ, MURILLO u zbirci španj. dvora
- Goyin rokoko donekle je blizak rokokou G. B. Tiepola
- koristi: TONSKO I KOLORISTIČKO IZRAŽAVANJE
SLOBODNI POTEZ koji ne robuje formi (Hals i nizozemski slikari)
- Nizozemsk je tad pod Španj. upravom
- oko 1790. Goya se oslobađa rokoko-formi, koristi odnose SVIJETLO/SJENA da bi istaknuo
DRAMATIKU, MODERNA SLOBODA INTERPRETACIJE – on barokno pretvara u
moderno (korištenjem starih uzora Goya stvara moderan likovni izraz
- elementi imanentni romantizmu – naglašen osjećaj za TRAGIČNO, suosjećanje sa ljudskim
strahotama, vezanost uz PUČKU TRADICIJU (čarnje, strah od mraka, sablasti)
- 1860.-ih Manet otkriva Goyino slikarstvo koje otad određuje tok umjetnosti 19. st.
* 3. SVIBNJA 1808.
- streljanje ustanika koji su se digli protiv mameluka koji su ratovali za Napoleona (građanska
klasa vodi narodni otpor), koji započinje nakon Napoleonova pada
- dio zamišljene kompozicije od 2 slike: * 2. SVIBANJ – kao kod Delacroixa – u 1. planu
glavna scena u drugom odrednice mjesta radnje (gl. trg u Madridu)
- barokna kompozicija i romantični zanos
- smiren realizam, stupnjevanje užasa smrti (iščekivanje smrti, umirući, mrtvi (i na
Delacroixovoj "Slobodi…")
- nastale na tradiciji baroknog slikarstva
- izvor svjetlosti je pobunjenik koji predstavlja borca za ljudsku slobodu "svijetlost u
mramoru"
- vojnici bez lica . sila smrti koja nema ljudska lica (opozicija humano/neljudsko)
- teme romantizma (san, užas, stanja ljudske psihe) najavljuju umjetnost 20. st.
. svojom zadnjom fazom (1815.-30.) Goya je nadrastao Delasroixov romantizam (političke
teme, povijesne, egzotične – lov na lavove)
- djela:
* KARTONI ZA TAPISERIJE – KONGREGACIJA SV. BARBARE
* PROPOVIJED SV. BERNARDA OD SIENE U PRISUTNOSTI KRAJLJA
ALFONSA V – oltarno remek-djelo nastalo 1784. za crkvu S. Francisco el Grande
Madrid
* PORTRET MARIJE LOUISE BOURBONKE – realizam, sarkazam
* FRESKE ZA CRKVU S. ANTONIO DE LA FLORIDA – život sv. Antuna padov.
43
FRANÇOIS RUDE (Dijon, 1784. – Pariz, 1855.)
44
KIPARSTVO ROMANTIZMA – FRANCUSKA
- francuski kipar i slikar, od rane mladosti radi i zlatarskom zanatu i medaljarstvu gdje stiče
iskustva u obradi kovina
- kiparstvo studira kod F. J. Bosia, slikarstvo kod J. A. Grosa
- nakon boravka u Rimu (1820.) radi u Parizu te 1848. postaje direktor Gipsoteke Louvrea
- kao kipar glavni motiv nalazi u modeliranju životinjskih skulptura = najznačajniji je
francuski animalist 19. st.
- rano prekida sa akademskom tradicijom, formira se u jeku romantizma te se oslobađa
njegova patosa
- usmjerava se prema realističkom oblikovanju punom snage i denamike, osobito u BRONCI
- u kamenu radi kipove na pročelju LOUVREA
- u ulju slika pejzaže i životinje (i u akvarelu)
- skice sa animalističkim motivima zahvatom i kolorizmom bliske su radovima E. Delacroixa
- učitelj A. Rodina, jedan od uzora A. Bourdella
- djela:
* TIGAR RAZDIRE KROKODILA, Louvre
* LAV I ZMIJA, Park Tuilleries, Pariz
* LAV, Pariz
* TIGAR I ANTILOPA
* JAGUAR PROŽDIRE ZECA
* KONJANIČKI SPOMENIK NAPOLEONA, Ajaccio
- mitološki i alegorijski kipovi i grupe
- portretna poprsja, sitna plastika
- medalje:
* JAGUAR ŽDERE ZECA, 1851, bronca
- u scenama borbe, uzor – Delacroix
- djela manjih dimenzija odlikuju se snagom, jednostavnošću anatomskih detalja
- skulpture za arhitekt. objekte Barye radi akademski – nemaju kvalitetu njegovih
animalističkih grupa
- uči kod F. Rudea, u vrijeme prodora Darwinovih teza posvećuje se modeliranju lika
primitivnog čovjeka u kontaktu s životinjama
- pod utjecajem Wagnerijanskog kulta heroja izradio veći broj spomenika i konjaničkih figura
- kao animalist sljedbenik je A. L. Barye-a
- izvrstan cizelar i male bronce su mu čisto i elegantno modelirane fakture
- djela:
* GAZELA
* RANJENI MEDVJED
* VELAZQUEZ (Louvre)
* GALSKI I RIMSKI KONJANIK, St. Germain-en-Laye
* JEANNE D'ARC, Place de Piramides, Pariz
* SIMON BOLIVAR, Santa Fe de Bogota
* COLONEL HOWARD, Baltimore
45
* ORANGUTAN DAVI UROĐENIKA, SA BORNEA (1895., mramor)
- plastika pod utjecajem F. Rudea, težnja da pokaže dramatične prizore
- egzotične teme u krugu francuskog romantizma imaju i elemente anegdote
46
NEOGOTIKA
NEOBAROK
* VELIKA OPERA, PARIZ – Charles Garnier – stil Napoleona III. uvodi neobarok
* ZGRADA PARLAMENTA, BERLIN – P. Wallot
* HNK, ZAGREB
* Julius Hoffman & G. Dollman – LIEDERHOR (1870.) – povezivanje baroknih i rokoko
formi
NEOKLASICIZAM
47
- paralelno sa neorenesansom i neobarokom primjenjuju se arhitektonske koncepcije
klasicizma kod reprezentativnih javnih objekata i gradskih rezidencija, u dogradnjama i
dopunjavanjima većih objekata
- čest u arhitekturi srednje Evrope
NEORENESANSA
48
REALIZAM
49
CAMILLE COROT (1796.-1875.)
* KATEDRALA U SENSU
- kasni rad, sivi tonovi, inspiriran slikama nizozemskih majstora
50
FRANCUSKI PEJZAŽISTI PRVE POLOVINE 19. ST.
FONTAINEBLEUŠKA ŠKOLA
- slikari koji kroz jednostavne motive (barbizonska polja, voćnjaci) poetiziraju svijet prirode
- riječ "intiman" označava prekid sa konvencionalnim pristupom, sposobnost unošenja
štimunga u slike – Scheffer
- svojim pristupom oni vrijeđaju "sveto i uzvišeno" slikarstvo 19. st. – stvorili su novi odnos
prema stvarnosti u evropskom slikarstvu, otkrili su putove realizmu
- iako su vrsni crtači, koriste TONSKA RJEŠENJA, ukidaju dominaciju linije, bitna im je
razlika između svijetla i sjene
- slike studiraju u prirodi, dovršavaju ih u ateljeu, pejzaži su im komponirani (grade ih)
- po izboru motiva i načinu bliski su holandskim pezaćistima
- John Constable (1776.-1837.) neposredno utjecao na Francuze, svoje uzore nalazi u
holandskim majstorima (Ruysdael), utječe na barbizonce, ali i E. Delacroixa (preslikao *
Pokolj na Hiosu…), težio prirodnom slikarstvu, slika u rodnom Bergholtu
- "kvaliteta slike nije u motivu, slika je valjana kada je slikana osjećajem" = Scheffler
- Constable je slikar atmosfere, karakteristične PROZRAČNE PERSPEKTIVE, prednji
planovi konvencionalno tamni, rađeni u duhu holandskog slikarstva
- gl. ulogu imaju TON I BOJA
- Richard Bonington (1801.-28.) – nastavlja se na Constablea, njegove male slike su oduševile
Gericaulta i Delacroixa - "Nikad se ne mogu nadiviti lakoći njegove izvedbe"
- Georges Michel (prva polovina 19. st.) – u Davidovo vrijeme slika vjetrenjače u okolici
Pariza, manje od Constablea i Boningtona utječe na barbizonce
BARBIZONSKA ŠKOLA
* PROLJEĆE
* RIBNJAK
51
- nestrpljive naravi, uvijek traži nova rješenja
- krajem života slikarstvo mu prelazi u doktrinu, posvetio se pedantnom slikanju koje je
postalo prosječno
- živi u oskudici i teško uzdržava obitelj
- dok je slikao kvalitetne, svježe i neposredne pejzaže, 12 godina bio odbijan na Salonu
- prekasno je doživio priznanje
CHARLES DAUBIGNY
52
THEODORE ROUSSEAU (Pariz 1812.- Barbizon 1867.)
53
CHARLES-FRANÇOIS DAUBIGNY (1817.-1878.)
54
JEAN FRANÇOIS MILLET (1814.-1875.)
- slikari barbizonske škole kao isključivi pejzažisti ili animalisti unose malene likove ljudi ili
životinja kao modul označavanja dubine prostora
- među njima je Millet PRVI IZRAZITI FIGURALIST
- u Barbizonu se oslobodio utjecaja što ih je primio za svog nesistematskog lik. obrazovanja
- slika seljake i scene seljačkog rada sa izrazitim osjećajem jer je i sam bio rođen na selu
- u slikama uočljiv naturalizam ali i htijenje da temu uzdigne na razinu simbola
- rođen na selu u Normandiji, 1837. kao stipendist odlazi u Pariz, radi u Delarochovom ateljeu
gdje slika dopadljive pastirske idile u stilu Bouchera (portreti pokazuju njegovu vrsnoću)
- imao snažan osjećaj za radnika i seljaka, bijedne, izmučene ljude koji rade na zemlji
- patrijarhalno odgojen, u slikama zadržava evanđeosku atmosferu (Biblija)
- njegovi seljaci su biblijske figure – nisu slične pastirskim idilama, ali ni realizam Courbeta
- 1848. prije nego što je došao u Barbizon, izložio sliku * SELJAK SIJE ŽITO – prihvatili je
revolucion. republikanci kao vizualizaciju svojih socijalnih tendencija, stradala u požaru
- 1849. trajno se naselio u Barbizonu, radi niz slika da bi prikazao "ZOV ZEMLJE" (sijači,
drvosječe, pastiri itd.)
- rijetko slika pejzaže, izrazit je FIGURALIST
- obrađuje motiv radnika-seljaka čiji rad uzdiže do monumentalnosti
- iako nastoji ostati vjeran stvarnosti, on idealizira seljaka
- detalj podređuje cjelini slikajući velike obrise likova
- POJEDNOSTAVLJENJE OBLIKA vrši bojom, koju tonski ugađa (prevladavaju zemljane
boje)
- karakteristična TAMNOMODRA u sklopu zemljanih boja – tamne figure postavlja prema
svijetloj pozadini neba
- nije kolorist – svježina boja u pejzažima
* PABIRČENJE (Louvre)
- 3 žene pabirče žitne klasove – nazvane "parkama pauperizma"
- ističe se Milletov realizam (bliskost sa Poussinom, Michelangelom)
55
GUSTAVE COURBET (1819.-1877.)
- aktualnost Courbetovih djela – u postavljanju novog odnosa slik. svijesti prema prirodi,
tematika proširena na svakodnevni život
- Courbet: "Ljepota stvorena prirodom veća je od svake umj. konvencije"
- on lomio konvencije, a za razliku od romantičara imaginaciju koristi da bi našao potpuniji
izraz za ono što postoji
- njegov credo: "slikarstvo je konkretna umjetnost koja postoji ni u čem drugom doli
prikazivanju realnih postojećih stvari"
- cijeli život praćen odbijanjem, neshvaćanjem, mržnjom
- protivnicama smetala njegova elementarnost koja je imala vodeće mjesto u danima Pariške
komune – nakon pada Komune optužen kao "narodni izdajica"
- ulaskom Versajaca u Pariz Courbet je zatvoren, atelje razgrabljen, zaplijenjene slike (svojim
slikama po optužbi je "obezvrijedio ono što je lijepo")
- u zatvoru naslikao nekoliko slika cvijeća, a izlaskom producira čitave serije slika da bi
isplatio dug u ime oštete Vendomskog stupa (nije mu dokazana krivnja) – spomenik
imperijalizma, replika Trajanova stupa iz vremena empira posvećena Napoleonu
- pod takvim pritiskom počinje pobolijevati
- sa neisplaćenom naknadom bježi u Švicarsku sasvim dotučen i uništen
- u Courbetovom opusu su SAŽETE SMJERNICE za buduće generacije
- talent, kreativnost je ili vođena ukusom ili nastaje iz nagona (Manet)
- ne pripada školi
- hvalio se da nije imao učitelja – već u prvim radovima on je formiran majstor
- iako nije imao učitelja istinsko slikarstvo je upoznao na izvorima starih majstora koje
odlikuje neposredan odnos prema realnom objektu
- uzor su mu majstori baroka koji ističu značenje stvarnosti – Zurbaran, Ribera, Velazquez,
Rembrandtove tople polusjene, oduševljen Halsom
- prve slike na visokoj majstorskoj razini
* AUTOPORTRET S LULOM
* AUTOPORTRET SA POJASOM
- iz tame mekano oblikuje volumen, imaju romantičarsku značajku kao i autoportret pod
nazivom:
* RANJENI – veza sa tradicijom ali i suvremenicima – Delacroixa kopirao u Louvreu,
Gericault (promjena iz romantizma u realizam je promjena u doziranju elemenata)
- Courbet je neposredno od Gericaulta preuzeo mekan i snažan način isticanja volumena, ali je
Courbetovo oblikovanje volumena snažnije prožeto bojom
- tonsko slikarstvo obilježava ovu I. fazu – najznačajnija slika:
* POGREB U ORNANSU – 50 likova nad grobnom rakom, reljefno raspoređeno
- skup portreta Courbetovih sumještana
- svi likovi u prirodnoj veličini
- folklorni kostimi, lica izražavaju različita duhovna stanja
- u pozadini pejzaž pećina
- monumentalnost izraza postiže tonskim slikarstvom
- tamna paleta, crvena boja povezuje tonove
- koristi jake kontraste tonova i boja
- jedinstveno, monumentalno djelo sa dubokim humanizmom rezultat je dubokog
doživljavanja stvarnosti
56
- težnje Revolucije Courbet ostvaruje svojim istinitim realizmom kao pravom i živom
umjetnošću (L'art vivant)
- za realističko oblikovanje nije bitna tema, već umjetnikovo shvaćanje
- nastoji neposredno zahvatiti stvarnost (Delacroix objekt zahvaća tako da slika novu prirodu:
Courbet prikazuje samu srž stvarnosti)
- on materijalizira sile prirode – l'art vivant
- C. sputan materijalističkom iluzijom poistovjećuje realizam izricanja sa realizmom motiva,
time postaje rob modela tj. stvarnosti
- Manet i impresionisti polaze od C. creda: "imaginacija služi pronalaženju izraza za ono što
postoji"
- platna izriču njegov program realizma kojeg je pisao i u izložbenim katalozima
- u okolici rodnog Ornansa slika niz pejzaža, putuje i u Njemačku,, Holandiju pa ponovo u
Francuskoj
- čest motiv – pećine oko Ornansa -* Špilja, * Most, * Berba u Ornansu – tamne boje uz
nijanse sivila i zelenila, slika veličajnost prirode
- barbizonci ostvaruju intimnost na malim platnima, a Courbetova platna imaju pečat
monumentalnosti, grandioznosti
- "pejzaž je pitanje tona" – najbolji primjer C. tonskog slikarstva
* BORBA JELENA
- bio strastven lovac
- na velikim platnim slika Lov na jelene ili borbu jelena – na razini najboljih holandskih
animalista
* ATELJE
- naga žena stoji i promatra C. dok slika pejzaž rodnog kraja
- naslikao svoj atelje sa modelima, znancima i običnim posjetiocima
- prvotan dojam kaosa prelazi u sklad
- grupe plastičnih tijela u dubini prostora – šal na ženskoj figuri oduševio Delacroixa
- životnost mjerljiva sa Velazquezovim * Meninas
- nastala 1855. – sinteza, naslikao program realizma, nazvao je "REALNOM ALEGORIJOM"
koja označava fazu 7 godina njegova života
- prikazao sve žive tipove i ideje koji su ispunili 7 god. njegova života – prijatelji ga
promatraju u radu (Baudelaire čita u kutu), mrtvačka glava na novinama možga odgovor na
napade protiv njega – Prudhon: "novine su groblja ideja"
57
- povrijedila suvremenike, izbačena iz Salona
- kvaliteta unutraš. lik. sadržaja, pretvaranje životne materije u djelo
- vođen zahtjevom slobodnog razvoja individue, ne priznaje postojanje ikakvih škola – 1861.
učenici Beaux Artsa okupili su se oko C. ali ih je on tretirao kao svoje suradnike a ne učenike
- povremeno se bavio i modeliranjem – plastika * RIBIČI
- slika u Parizu i rodnom mjestu (izuzetno brzo)
- djela:
* GOSPOĐICE NA OBALI SEINE
* MAGNOLIJE
* KOŠUTE NA POTOKU
* STARI INVALID
- pejzaži iz Ornansa
* VAL
- među najsnažnijim slikama u C. opusu
58
HONORE DAUMIER (1808.-1878.)
- u litografiji bilježi kronike povijesnih događaja – kronike života nove klase – ljetopisac
novog čovjeka
- 1848. pobuna protiv Louisa Phillipa – Daumier ga prikazivao kao nezasitnog Rabelaisova
Gargantua
- bilježi glumu visokih društvenih slojeva, neimaštinu siromašnih
- rođen u Marseillesu, otac staklar koji u želji da postane pjesnikom ide u Pariz – očeva
propast natjerala je Daumiera da se sam uzdržava (radio kod advokata, promatrao suđenja,
zanesen pitanjem pravde) – kasnije radi litografije iz sudnice
- rano počinje crtati: naslovne stanice izdanja
- bio u Boudinovu ateljeu, studirao antiku u Louvreu
- kod Daumiera nem tradicionalizma ili eklekticizma – preuzima forme ili izraz
- kad Daumier počinje raditi u litografiji Goya u Parizu završava opus litografija kredom *
JULSKA REVOLUCIJA – razočaranje nakon vladavine Louisa Phillipea
- nastaju kritički orijentirani časopisi (borba perom)
- protivnik orleanaca Pihlipon u svojim novina ("Caricature") kritizira vlast
- osovina tih novina je Daumier – tu piše i Balzac
- podvrgnuti procesima (1 god. – 50 procesa zbog karikatura)
- zbog crteža * GARGANTUA bio 6 mjeseci u zatvoru
- zatim izdaje satiričke crteže * MASKE OD GOD. 1831. – 15 portreta političara (Louis
Phillipe sa glavom kruške
- zatim koristi kiparsko blato i modelira * KRIKATURE IZ PARLAMENTA – modele
kolorira i prema njima radi serije POLITIČKIH KARIKATURA – kreacije tipova u kojima
izdvaja ono bitno kod vladajućeg sloja ljudi, lica kao kondenzirane psihološke studije
- naslovi tih grafičkih listova * MINISTRI KAO DŽEPARI, * SUCI KAO POMAGAČI
KRVNIKA
- najizražajniji dokument vremena – list prikazuje vojnike koji ubijaju građanina u vlastitoj
kući
- smisao i mogućnost da izdvoji ono bitno i istinito izdvajaju ga od umjetnika 19. st. –
najznačajnije ime od Davida do fovista
- kad je Daubigny vidio Sikstinsku kapelu rekao je: "To je slično Daumieru."
- faze:
59
I ROMANTIKA–traženje značajnog obilježava njegov rad, prisutni utjecaji Gericaulta
(Silen, Jahači, Bjegunci)
- kasnije slike isto pokazuju romantičarski zamah – CIKLUS DON QUIJOTE –
Daumier = Don Quijote, Sancho prototip buržuja, smiješnih građana
II SOCIJALNE TEME (Pralje, Kovači, Prosjaci) – likovi pandan Balsacovoj
"Comedie humane"
60
GUSTAVE DORE (1832.-1883.)
- Dore je najplodniji ilustrator u drugoj polovini 19. st. – ilustracije Dantea, Cervantesa,
Balsaca u kojima romantičnu predaju dovodi do jezovitih formulacija
61
HENRY FANTIN-LATOUR (1836.-1904.)
- slikar, litograf
- uči kod oca Theodora Fantin-Latoura
- na njega utječu Chardin, Delacroix i romantičari te holandski majstori
- slika portrete (pojedinačne, grupne, autoportrete), mrtvu prirodu (cvijeće), alegorijske
kompozicije
- u svrhu studija u Louvreu kopira Veronesea, Rembrandta, Delacroixa
- radi u ulju, pastelu. litografiji (150 listova)
- nekoliko puta putuje u Englesku gdje se izuzetno cijene njegovi portreti i slike cvijeća
- 1861. debitira u Salonu
* U ČAST DELACROIXU
- niz osoba (Manet, Whistle, Baudelaire, sam Fantin-Latour), okupljeni oko Delacroixova
portreta
- likove razrađuje u psihološke studije, realizam slike prožet toplinom, bojom i tehnikom
podsjeća na Courbeta, F. L. dodaje osobni pečat
- iste karakteristike imaju i ostali grupni portreti
- obožava glazbu – Berlioza, Schumanna, nastoji prenijeti glazbu u lik. jezik, osobito
litografiju
- koristi minucioznu tehniku, zrnatu strukturu
- dominiraju smeđe, crne, sive, bijele boje, uz poneki živi ton te efekt blage svijetlosti
- iako se druži sa impresionistima (izlaže s njima na Salonu Odbijenih 1863.) Fantin-Latour
održava tradicije prošlosti – bliži je romantizmu
- njegovo slikarstvo je izvan svake škole, ne uklapa se u razvojen karike franc. slikarstva
- SALON DES REFUSES – izložba djela odbijenih od službenog Salona, održana u Palači
industrije gdje je izlagao i službeni Salon
- izlažu H. Fantin-Latour, J. B. Jogkind, E. Manet, C. Pissarro, N. Whistler
- 1884. iz Salon des Refuses nastaje Societe des Artistes Independants
62
JOHAN BARTHOLD JONGKIND (1819.-1891.)
- akvareli:
* POGLED NA ROUEN (Louvre)
* KANAL U BRUXELLESU
* KANAL U ROTERDAMU
* HOLANDSKI PEJZAŽ
* MARSEJSKA LUKA
* BARKA U HOLANDIJI
- bakropisi:
* ANVERS
* HONEFLEUR
- ulja:
* AUTOPORTRET
* LE PONT-NEF
63
EUGEN LOUIS BOUDIN (1824.-1898.)
64
PRERAFAELITI (Engleska, 1848.)
65
* SJEĆANJE NA VELAZQUEZA
* MILOST (prizor iz Bartolomejske noći)
66
EDOUARD MANET (Pariz, 1832.-1883.)
* OLIMPIJA
- lik svijetli u sivilu prvog plana
- pozadina je jednostavna i tamna sa pojedinim svijetlim akcentima – boja buketa, vrpca oko
vrata i u kosi, žuti šal…
- Manet je narator koji se pridržava tradicije – za vrijeme školovanja kod Couturrea 1855. i
1856. putuje u Italiju i Holandiju – osobito sklon Venecijancima i Španjolcima (neposredno
ispituju prirodu), novo povezuje sa tradicijama prošlosti
- ipak * Doručak na travi (1863.) i * Olimpija (1864.) izložene u Salonu, bile napadane kao
uvreda likovnoj tradiciji
- odan "čistom slikarstvu" – potezi kista i boje, a ne njihovo značenje, su slikareva stvarnost
- uzori: Hals, Velazquez, Goya – oduševljen njihovom slobodnom tehnikom i bojama
67
- II. faza: kontrastima i šarenilom boja približava se impresionistima, iako ne radi kao pravi
plenerist
* CLAUDE MONET U VRTU
* PLAŽA
* U ČAMCU
- veliki pejzaži iz Normandije
- iako slika u plein-airu, likovi mu poziraju!
- s nekoliko poteza fiksira motiv
- paralelno slika i portrete: * E. ZOLA, * S. MALLARME, * BERTHE MORISOT te
stalni model * VICTORINE-LOUISE MEUREND (Olimpija) u različitim kostimima
- III. faza: u vrijeme kad je sputan bolešću
- radi mrtve prirode (cvijeće) i manje portrete te pastele
- radio i bakroreze, litografije, crteže perom ili trskom
- umro paraliziran, nakon amputacije jedne noge
- prvom fazom Manet utječe na Račića, Kraljevića i Becića koji označavaju početke hrv.
suvremenog slikarstva
- portrete najviše radio u pastelu
- brojna njegova djela su "slike slika" – na moderni lik. jezik prevodi djela umjetnika koje
osobito cijeni (* POGUBLJENJE MAKSIMILIJANA, * BALKON – GOYA)
- Olimpija rađena prema Urbinskoj Veneri – Tizian
* FRULAŠ
- slika nema dubine već realistički skraćene konture stvaraju efekt trodimenzionalnosti
- pozadina je jednako blizu kao lik
- Manetovo je slikarstvo oslobodio od takmičenja sa fotografijom – platno je površina
prekrivena bojom, treba gledati na nju a ne kroz nju
* MRTVI TOREADOR
- skraćenje tijela, plošne boje
68
IMPRESIONIZAM, 60ih 19. st.
69
- Sisleyevi pejzaži su prožeti lirizmom
- Renoir i Cezanne teže kromatsko šarenilo sažeti u čvršće forme, nadrastaju impresionizam -
Cezanneovo shvaćanje o potrebi sinteze konačan izraz ima u kubizmu
- negativne posljedice impresionizma – eliminira osjećaj taktilnosti, sumarna vizija ostaje na
površini, znanstvena definicija postupka impresionizam vrstom eksperimenta,
impresionističke improvizacije odbacuju sistematsko građenje slike
- s vremenom boje postaju sve manje povezane
- samo Renoir i Cezanne zadržavaju kvalitetu postupka i primjene boje
- kao tehnika i shvaćanje impresionizam je i danas prisutan u novijem slikarstvu evropskih
zemalja
- preokret u korist impresionizma doživjeli su samo C. Monet, Renoir i Pissarro
70
CLAUDE MONET (1840.-1926.)
- motive slika u različita godišnja doba i doba dana – serije s motivom STOGA SIJENA,
ROUENSKE KATEDRALE, JABLANOVA
- III faza – od 1886. boravi u Givernyju – na vrtnom jezeru sagradio japanski most – uzgaja
lopoče
- * NYMPHEAS – 8 velikih slika lopoča slikanih pri raličitim osvjetljenjima, kroz
koje nastoji prikazati sintezu svog životnog rada; poklonio ih državi, smješteni u
posebnim prostorijama: "slik. kapela impresionizma"
- umjesto sinteze nastao zboj šara-preljeva – optički fenomen nije mogao pretvoriti u
novu prirodu, željenu monumentalnost
71
- pred kraj života gubi vid
* POLJA U PROLJEĆE (1887.) – važna zbog struktura slike pri čemu se zapostavlja sam
motiv
72
ALFRED SISLEY (1839.-1899.)
73
CAMILLE JACOB PISSARRO (Antili, 1830. – Pariz, 1903.)
- radi u očevoj trgovini, privlači ga slikarstvo te bez očeva pristanka odlazi u Pariz
- kasnije mu otac šalje pripomoć za školovanje – time je Pissarro jedini među impresionistima
koji se u svojim počecima nije morao suočavati sa nestašicom i bijedom
- najstariji među impresionistima, bio je neka vrsta mentora i savjetnika mlađim slikarima (i
Van Goghu)
- dok impresionisti utječu jedan na drugog da bi tako svaki pojedinačno izgradio svoju
osobnost, Pissarro je izuzetak – on uvijek PRIHVAĆA NOVE UTJECAJE i izmjenjuje ih sa
starima, trajno zadržavajući neke oblike i postupke drugih umjetnika
- prvo je pod utjecajem C. Corota, zatim G. Courbeta , poslije pod utjecajem J. F. Milleta slika
seljačke likove
- već 1857. na Accademie Suisse susreće Cl. Moneta, izlaže u službenom Salonu ali i Salonu
Odbijenih
- 1870. za vrijeme rata, odlazi u London – u upoznaje djela J. Constablea koja su na njega
izvršila izuzetan utjecaj
- povratkom u francusku slika sa P. Cezannneom u Anvers-sur-Oise
-1874. sudjeluje na 1. impresionističkoj izložbi kod fotografa nadara
- 1870.-75. – najplodniji period rada, obuhvaća široku tematiku (pejzaž, vedute, mrtve
prirode, figure, akt, portrete) i slik. tehnike (ulje, gvaš, tempera, akvarel, pastel)
- Renoir "Pissarro je bio osoba koja se u svemu okušala"
- jedini među impresionistima se intenzivnije bavi BAKROREZOM I LITOGRAFIJOM
(preko 100 ploča) – najčešće u bakru reže motive pejzaža i poljskog rada (* ISKAPANJE
KRUMPIRA)
- u bakrorezu radi i portrete (* AUTOPORTRET, * P. CEZANNE)
- 1881. napušta impresionistički način i približava se Gauginu
- od 1886. u potpunosti se priklanja POENTILIZMU neoimpresionista (G. Seurata)
- potkraj života, oslabljenih očiju, sa prozora hotelskih soba slika cikluse VEDUTA PARIZA,
ROUENA, LE HAVREA
- 5 Pissarrovih sinova isto su se bavili slikarstvom
* OŽUJSKO SUNCE
* BULEVAR MONTMARTRE
74
PIERRE AUGUSTE RENOIR (Limoges, 1841. – Cagnes, 1919.)
- pod utjecajem E. Maneta i C. Moneta s kojim slika pariške vedute Renoir odbacuje tonska
rješenja, približava se impresionistima sa kojim izlaže
- I. IMPRESIONISTIČKA FAZA
- na bjelini platna žare se čiste, svježe boje, osobito puti aktova (* KUPAČICA I
NIMFA)
- služeći se impresionističkom paletom slika PEJZAŽE (* PUT KROZ GUŠTARU), i
PORTRETE (* OBITELJ CHARPENTIER)
- * PORTRET GLUMICE SAMARY (Moskva) 1879. – postiže uspjeh u Salonu te
napušta izložbe impresionista
- * DORUČAK VESLAČA, 1881. (Washington) – najveća Renoiraova slika
- te godine putuje u Alžir (slika nekoliko pejzaža), zatim u Italiju – oduševljen
antičkim zidnim slikama u napuljskom muzeju, slika * PLAVOKOSA KUPAČICA
(Louvre) – spada među najljepše aktove
- II. INGRESOVSKA FAZA
- napušta impresionističke svjetleće boje, nastoji oblikovati forme čvrstih kontura – niz
aktova i portreta
- * KUPAČICA SJEDI, * PORTRET ŽENE, * KĆERI C. MENDESA ZA
KLAVIROM, * KIŠOBRANI
- III. SEDEFNA FAZA (tzv. nacree), oko 1890.
- inkarnat likova harmonizira prema crvenilu, zadržavajući ranije OPALIZIRANJE
BOJA (* USNULA KUPAČICA, AKT ŠTO LEŽI)
- boravi u pariškom ateljeu
- sa Monetom često putuje u Italiju
- 1885. od Cézanna iznajmljuju kuću u Aixu – Renoir radi seriju provansalskih pejzaža
- ljeti boravi u Parizu, 1892. u Španjolskoj – proučava Goyu u Pradu
- IV. PERIOD DE CAGNES (posljednji period)
- zbog slabog zdravlja povlači se u Cagnes kraj Cannesa (od 1903. tu stalno živi),
gradi kuću Colletes, slika svijet koji ga okružuje
- 1905. doživljava istinski trijumf na Salon de Autonomme
- reumatizam se pogoršava, ruka mu je uzeta, radi tako da mu vežu kist u šaku
75
- slika mediteranski pejzaž, mrtve prirode, svoju djecu, najčešći mu je model kućna
pomoćnica Gabrielle
- u ovoj fazi bujnom paletom slika slabije aktove – nemaju izraženu pretilost kao prije
- u punom životnom zamahu Renoir je slikao tip JEDNOG TIJELA u kojem spaja klasično
umijeće i animalnu ženstvenost
- opus 6 000 slika i skica, najviše u ulju, pastel, i akvarel te brojni crteži (kreda, olovka i
litografija) sa motivom akta
- PLASTIKU radi u kasnoj fazi (od 1907. ) uz pomoć dva kipara-tehničara
- radovi u bronci i kamenu prikazuju glave ili figure u različitim dimenzijama (* VENERA, *
MAJKA I DIJETA, * KOVAČ, * PRALJA, reljef * PARISOV SUD)
- 1917. – 6 portreta-medaljona u bronci (Delacroix, Ingres, Corot, Monet, Cézanne) –
prikazuju osobe koje su najviše utjecale na njegov životni put
* L'ESTAQUE
76
EDGAR DEGAS (Pariz, 1834.-1917.)
77
* ČAŠA APSTINTA (1876., Louvre)
- razočarani par u kafeu
- slika djeluje nenamještena – ima proračunatu kompoziciju = prazni stolovi ističu
usamljenost likova
* PORTRET MANETA
- sličan J. L. Bertinu
- omalovažavao portretiranje – portretira samo osobe uz koje je izuzetno vezan – prijatelji,
rođaci – snažno isticanje karaktera modela
- često radi u pastelu (poja u prahu) – omogućuje mu da izrazi efekte linija, tona i boje
* PRIMABALERINA, 1876.
- pogled iskosa na pozornicu
- radnja je namjerno pomaknuta iz središta – pokret u svjetlosti lampe
78
NEOIMPRESIONIZAM (1884.)
- nastanak pokreta vezuje se uz susret franc. umjetnika u Salonu des Independants u Parizu
1884. god. – naziv uzeli iz poštovanja prema prethodnicima
- neoimpresionizmu prethode istraživanja o fenomenima vida – povezanost znanosti i
umjetnosti
- djelo fizičara Chevrela "Teorija o simultanom kontrastu boja" 1839. god. – na tom
znanstvenom otkriću baziraju se slik. metode neoimpresionista
- neoimpresionizam se udaljuje od impresionizma – u težnji da sačuva jasnoću forme i čistoću
boje na platna se nanose ČISTE BOJE u odvojenim točkama ili crticama
- teoretičar grupe P. SIGNAC – "težnja da se otkriju matematički točna saznanja o tome koju
boju upotrijebiti i kojim je bojama okružiti…"
- P. Seurat 1884. zajedno sa ostalim umjetnicima odijeljenim od zvaničnog Salona osniva
Salon des Independants (P. Signac, H. E. Cross, A. D. Pillet) – osnivaju udruženje Nezavisnih
umjetnika, među kojima su oni najaktivniji
- sastaju se kod Signaca kojeg je Chevrel uputio u tajne boje
- Seurat, * KUPANJE – zasnovana na kontrastima tonova, * NEDJELJNA ŠETNJA NA
GRANDE JATTE – divizionizam = metodično fragmentiranje poteza, kasnije dovodi do
poentilizma
- kroz utjecaj neoimpresionista su prošli – Van Gogh, Matisse, H. T.-Lautrec, P. Gaugain –
povremeno su sudjelovali u grupi u ranim fazama E. Degas, C. Pissaro
79
PAUL CÉZANNE (1839.-1906.)
80
- izuzev nadrealista, nema slikara koji se nije oslanjao na Cézanne – on je otac moderne
pikturalne aktivnosti sa kojom počinje jedna od revolucija u umjetnosti slikanja (Dorival)
81
GEORGES PIERRE SEURAT, Pariz, 1859.-1891.
* CIRKUS
- u težnji da postigne sintezu Seurat je ukočio gibanje
- prikazani pokreti ne djeluju životno
- djela:
* KUPAČI U ASNIERESU, Tate Gallery, London
* NEDJELJNO PRIJEPODNE NA OTOKU GRANDE JATTE, Art Institut, Chicago
* PARADA CIRKUSA, New York,1887.-88.
* CIRKUS, nedovršen, Louvre
- izradio malo slika, radi ih po godinu i pol dana – radi mnoštvo studija prije realizacija
- slike podupiru njegove teorije – impresionistički kolorit i efekt jake sunčeve svijetlosti.
Suprotnost trenutnoj "impresiji" su nepomični likovi (slično Pierro della Francesca)
- nanosi točke boja koje bi se trebale sliti u oku gledatelj =
neoimpresionizam/poentilizam/divizionizam
- promatrajući sliku iz daljine efekt točkica se ne gubi
- tijela nemaju masu, modeliranje je svedeno na minimum, likovi u profilu ili frontalno kao u
staroegipatskoj umjetnosti
- program poentilizma – na znanstvenim analizama boja – one se nanose u pjegama u bojama
spektra, tek njihovim miješanjem u oku nastaje efekt slike (npr. narančasto + plavo + crveno
= smeđe)
- za Seurata slikarstvo je "razumska operacija" – točkice su zapravo sitni potezi kistom
međusobno komplementarnih boja (žute i plave točkice daju efekt zelene boje)
82
PAUL SIGNAC (Pariz, 1865.-1935.)
* DORUČAK, 1886.
83
VINCENT VAN GOGH (1853.-1890.)
- holandski slikar
- sin pastora, u početku ne pokazuje nikakvu sklonost za slikarstvo
- u 17. godini započinje rad u trgovini slika u Haagu (tad počinje korespondencija sa bratom
Theom), nakon 7 godina odlazi u podružnicu u London i tada se zainteresirao za slikarstvo
- međutim , vođen religioznim kompleksom nekoliko mjeseci studira teologiju u Amsterdamu
– odlazi među rudare u Borinage (Belgija) da postane njihov propovjednik – tada radi prve
crteže pod Milletovim utjecajem
- razočaran se vraća u Holandiju
- upoznaje slikara A. Mauve-a koji mu daje savjete kako pristupiti likovnim rješenjima
- vraća se u Brabant – prikazuje strastveno život seljaka i radnika, tamne, male slike bijede –
brutalne do karikature (* TKALCI, * OBITELJ SE HRANI KRUMPIROM)
- osjetljiva Vincentova narav proživljavala je brojne krize- unatoč njima on ostaje predan
slikarstvu – "slikarstvom želim izraziti iskren ljudski osjećaj…"
- u početku njegova sumorna poleta nije izraz suosjećanja sa ljudima već i izraz prirode
teškog melankolika koji u slikarstvu traži spas od svojih tjeskoba – kao autodidakt radi brojne
crteže (crteži ruku), 3 mjeseca boravi na Akademiji u Antwerpenu
- na poziv brata Thea dolazi u Pariz – u te 4 godine do smrti doživljava veliku promjenu –
otkriva impresioniste (C. Monet, Sisley, Pissarro) i neoimpresioniste a najveći utjecaj na nje
je izvršio JAPANSKI VŠEBOJNI DRVOREZ (slika * PERE TANGUY)
- 1887. paleta mu se radikalno mijenja – koristi SVIJEŽE, OTVORENE BOJE, forma postaje
dekorativna uz naglašen GRAFIZAM – traži sintezu u pojednostavljenju
- napušta impresionističku analizu atmosfere i divizionizam neoimpresionista
- upoznaje EMILE BERNARDA, harmonije P. GAUGINA – sve više isključuje sjene i
modelaciju, koristi otvorenu skalu boja, oblike konturira tamnom bojom (* AUTOPORTRET)
- 1888. putuje na jug Francuske – u Provansu, te se zadržava u Arlesu – gotovo dnevno slika
sliku za slikom: pejzaže (* VOĆNJAK U ARLESU), mrtve prirode (više verzija suncokreta),
figure na kojima je osobito prisutna vangogovska DEFORMACIJA I EKSPRESIJA
- tad slika livade, čemprese, planine, zvijezde i samo sunce, interijere, svoju sobu, kavanu –
na taj način prikazavši u slikama svijet koji ga okružuje
- on slika IZRAVNO PO PRIRIODI, dok je Gaugin slikao na temelju bilješki – gotovo
napamet
- u želji da stvori slikarsku koloniju poziva Gaugina – nakon sukoba u kojem je želio ubiti
Gaugina, kažnjava se sam – REŽE UHO koje odnosi prostitutkama te pada u grč epileptika
- Gaugin odlazi u Pariz a Gogh u bolnicu za duševno oboljele
- između pojedinih nastupa ludila strastveno radi – na svoj način prerađuje reprodukcije starih
majstora (dodaje svoj divlji i razbuktali kolor) – Remiraudta, Milleta, Daumiera, Dorea (*
ŠETNJA KAŽNJENIKA)
- radom nastoji suzbiti samo ludilo – slika bolničarke, doktore, vrt bolnice
- 1890. na bratov savjet premješta se u Anvers-sur-Oise doktoru Gachetu, prijatelju Cezannea
i impresionista
- ubio se pucnjem iz pištolja ne mogavši podnijeti novi napad bolesti
- Gogh = PRETHODNIK EUROPSKOG EKSPRESIONIZMA u težnji da na slikama izrazi
ono što se ne može izraziti – on deformira prirodni oblik da bi postigao što veću izražajnost
- brojni autoportreti pokazuju dramu njegova života
- za sobom ostavio velik opus sastavljen od slika, crteža i akvarela
- I. RAZDOBLJE, 1883.-5.
* KOPAČ
* TKALAC
84
* SELJACI KOD ZDJELE KRUMPIRA
- PARIŠKO RAZDOBLJE, 1886.-88.
* RESTORAN
* PERE TANGUY
- ARLESKO RAZDOBLJE, 1888.-89.
* SLIKAR NA CESTI PREMA TARASCONU (izgorjelo)
* NOĆNA KAVANA
* AUTOPORTRET S ODREZANIM UHOM, Nat. Gallery, London
- RAZDOBLJE ST. REMY, 1889.-90.
* ŽITNO POLJE
* SUNCOKRETI
* ŠETNJA KAŽNJENIKA prema G. Doreu
- RAZDOBLJE ANVERS-SUR-OISE, 1890.
* OLUJA NAD POLJIMA, Amsterdam
* ŽITNO POLJE SA GAVRANIMA, Antwerpen
* AUTOPORTRET, posljednji
* TKALAC, 1884.
- tane, tamne slike imaju socijalno kritičke apekte
- posredovanjem brata Thea dolazi u Pariz gdje u kontaktu sa impresionistima koristi svjetliju
paletu
85
PAUL GAUGIN (Pariz, 1848. – La Dominique, otočje Marquises, 1903.)
- u Parizu radi kao Burzovni namještenik, zatim u banci, dok se slikanjem bavi amaterski
- susret sa C. Pissarrom označava prekretnicu – Gaugin napušta građansko zvanje i posvećuje
se slikarstvu
- u početku pod utjecajem impresionista sa kojim zajedno izlaže
- predosjećajući krizu impresionizma kao analitičke metode koja dovodi do rastvaranja slike
Gaugin iznosi tezu o slikarstvu kao SINTEZI u kojoj će se sažeti oblici i boje dignuti na
razinu monumentalnosti = u postimpresionizmu Gaugin je inicijator kretanja koji su obilježili
i njegovi suvremenici P. Cezanne i V. van Gogh
- 1886. u potrazi za sredinom koja će mu pružiti motive za realizaciju novog izraza odlazi u
Bratagnu – slikajući bretonske pejzaže i folklor on aplicira jednostavne i ekspresivne
shematizirane FORME PUČKOG PRIMITIVIZMA (* ŽUTI KRIST, * BRETONSKI
SVINJAR)
- u Parizu se zbližava sa simbolistima i grupom Nabis
- 1888. na Van Goghov poziv odlazi u Arles – sukob 2 jaka temperamenta dovodi do
napetosti i razlaza
- 1891., uvjeren da treba prekinuti sa evropskom sredinom odlazi na Tahiti tražeći u
egzotičnom i primitivnom ambijentu iskonske životne vrijednosti
- u zapisima piše: "počinjem misliti jednostavno, napušta me mržnja prema bližnjem, štoviše,
počinjem ga ljubiti. Uživam u svim nasladama življenja: slobodnog, životinjskog i ljudskog"
= nastaje prvi ciklus sa Tahitija
- vraća se u Pariz
- 1895. definitivno odlazi u Polineziju
- sa Thita koji su po njemu već zaraženi klicom civilizacije odlazi na otočje Marquises gdje
osamljen umire u patnjama i gorčini
- polinezijske pejzaže i likove tahićanskih mladića i djevojaka ostvaruje STILIZACIJOM
OBLIKA, tretiranih PLOŠNO unutar naglašenog crteža sa ŽARKOM KROMATIKOM
- temama daje simbolične nazive, ističe animalnu ljepotu ženskog tijela u kontrastu sa
ornamentiranim tkanjem parea i zelenilom vegetacije
- u težnji da sintetizira ove kontraste dolazi do granica dekorativnosti i do plošne fakture
- u njegovim crtežima dominiraju KONTRASTI I STILIZACIJA kao i u figuralnim
rezbarijama u drvu (crteže u drvorez prenio njegov prijatelj G. De Montfreid)
- za života je jedva prodavao slike – životna drama Gaugina, Van Gogha, Toulouse-Lautreca
malograđanima je bila zanimljiva – nazivaju ih "peintres maudits" (prokleti umjetnici)
- Gauginov opus predstavlja novinu u smislu zanimljivih motiva – jedan je od rijetkih epigona
koji je bio svjestan bitnosti i elementarnosti kreativnog procesa
- njegova strastvena želja za bijegom od sama sebe uzdiže ga u red simboličkih likova
evropske kulture na kraju 19. st.
- Gauginova djela su utjecala na razvoj evropskog ekspresionizma (Der Blaue Reiter), te na
kolorističke egzaltacije fovista
- za života je publicirao autobiografske zapise Noa-Noa, dopisivao se sa Emileom Bernardom
86
- modeliranje zamjenjuje uokvirivanjem crnim linijama, "neprirodne boje" = nadahnut je
pučkom umjetnošću i srednjovjekovnim vitrajima
* ŽRTVA ZAHVALNICA
- sa Tahitija
- slika lokalnog boga
- crno-bijela rješenja odraz su domorodačke umjetnosti
87
HENRY TOULOUSE-LAUTREC (1864.-1901.)
88
NABISTI
89
JEAN EDUARD VUILLARD (1865.-1940.)
90
PIERRE BONNARD (1867.-1947.)
- djela:
* PLAŽA ZA VRIJEME OSEKE
* MEDITERAN
* OBALA SEINE
* ŽENA I DJECA (Pariz)
* KUPALIŠTE
* ZA ČAJEM (Tate Gall., London)
* MEDITERAN (Moskva)
* PROZOR (Nat. Gall., London)
* PARAVAN, 1897.
- šetnja dadilja, kolona fijakera
- približavanje japanskoj umjetnosti i dekorativnom duhu stila Art Nouveau
- prodorno opažanje – majka i dijete, te 3 dadilje u daljini
- litografija u boji na 4 ploče
* AUTOPORTRET, 1940.
- kasniji rad, snažna boja, srodan ekspresionizmu
- Bonnard nije slikao neposredno promatrajući motiv, sa nekoliko poteza kista stvorio bi
bilješku o organizaciji i boji – na osnovi takvih bilješki stvara koncepciju koja je izmijenjena,
modificirana
91
SIMBOLIZAM
92
GUSTAVE MOREAU (1826.-1898.)
- studira kod Th. Chassireau-a, zatim na Ecole de Beaux-Arts gdje je kasnije nastavnik
- ostaje po strani dominantnih lik. tokova sr. 19. st.
- inspiriran poezijom PARNASOVACA i SIMBOLISTA, obrađuje mitološke i biblijske teme
prožete misticizmom i vizionarnošću
- pod utjecajem Delacroixove palete, kolorist. efekti mu ipak ostaju hladni
nakon boravka u Holandiji koristi Rembrandtovski clair-obscur
- nastoji dočarati egzotičnu atmosferu u izvedbi skupih tkanina, nakita, mozaika, oružja
- u njegovom izrazu E. Degas vidio "metalni sjaj"
- među učenicima u njegovom ateljeu su O. Redon, kasniji fovisti H. Matisse, G. Rouault, A.
Marquet – nije sputavao njihove težnje za individualističkim izrazom
- oporučno najveći dio djela ostavio državi – Musee Gustave Moureau u njegovoj kući u
Parizu
- djela:
* PJESMA NAD PJESMAMA
* MLADIĆ I SMRT – u spomen Th. Chassireaua
* EDIP I SFINGA – više verzija
* SALOME
* JAKOV I ANĐEO
* AMOR I MUZE
* 2 JEDNOROGA
* SAMSON I DALILA – velik broj studija i skica
- kompozicije u PANTEONU, Pariz
- nakon što je postao priznat umjetnik, predaje na Ecole de Baux-Arts – učitelj Matissea i
Rouaulta
93
PIERRE PUVIS DE CHAVANNES (1824.-1898.)
- zidne kompozicije:
* CIKLUS IZ ŽIVOTA SV. GENOVEVE, Panteon, Pariz
* FRESKE U AMIENSU, Maria de la Picardie
* ALEGORIJSKE FIGURE, Public Library, Boston
- slike:
* VIZIJA ANTIKE, Musee, Lyon
* DJEVOJKE NA MORSKOJ OBALI, 1879., Louvre
94
ODILON REDON (1840.-1916.)
- litografije:
* APOKALIPSA SV. IVANA
* CVJETOVI ZLA
* HOMMAGE GOYI
* A. E. POE
* KIKLOP, 1895.
* DAN
* NOĆ
* RAZMIŠLJANJE BUDHE
95
ARNOLD BÖCKLIN (1827.-1901.)
- freske
* MAGNA MATER
* FLORA
* APOLON – stubište muzeja u Baselu
96
JAMES ENSOR (1860.-1949.)
97
EDWARD MUNCH (1863.-1944.)
* KRIK, 1893.
- široke linije crteža povezuju prednji sa stražnjim planovima
- Benesch: "Ovom slikom je rođen ekspresionizam!"
- 1907. ornamentalne elemente zamjenjuje energičniji potez kista, žestina boje podsjeća na
foviste
* TRIPTIH KUPAČA, 1907./08.
* ZIDNE SLIKE ZA AULU UNIVERZITETA, Oslo, 1910.-15.
* CIKLUS O SUNCU I SVIJETLU KAO IZVORIMA LJUDSKOG DUHA
* ZARATUSTRA
* ALMA MATER
* IZLAZAK SUNCA NAD FJORDOM
* ISTRAŽIVAČI
98
* STRAH, 1894.
- od 1894. radi u monokromnoj i obojenoj GRAFICI – suha igla, bakropis, najčešće litografija
i drvorez
- sažetim oblicima izriče svoj individualan stil
- njegov opus je izraz pesimizma, misticizma i erotizma koji se javio u literaturi na prijelazu
stoljeća (Strindberg, Przybyszewski)
- u slikama i grafici prisutni motivi smrti, bolesti, očaja, patnji, morbidne erotike, izraženi kao
HALUCINANTNE VIZIJE
- tematikom i razbijanjem konvencionalne fakture platna i grafičkog lista, Munch je utjecao
na formiranje ekspresionizma u Njemačkoj i Skandinaviji
- Muzej E. Muncha, Oslo – čuva djela (1 000 slika, 800 crteža) što ih je Munch poklonio
gradu
99
SLIKARSTVO ULJEPŠANOG REALIZMA – SALONSKO SLIKARSTVO
2/2 pol. 19. st.
- 19. st. je obilježeno izrazitim trendom literature: romani, prvenstveno oni ljubavne tematike,
se ilustriraju – postojala je potreba da se vizualiziraju opisi iz književnih djela
- ovakve slike imaju REPORTAŽNI KONCEPT FOTOGRAFIJE – slikar se posvećuje
detalju čime sama tema nije realno prikazana
- na akademijama slikari stječu znanja – iz arhitekture, umj. stilova, kostimografije,
etnologije – potrebna za ovakav način slikanja
- ZNANSTVENI PRISTUP ovog slikarstva vidljiv je u korištenju fotografije za pripremu u
slikanju velikih kompozicija
- tematski se ovo slikarstvo vraća u svijet antike ili obrađuje teme iz suvremene povijesti
- religiozne teme se obrađuju samo na formalnoj razini
- slike nemaju vjersku poruku već su estetski privlačne – madona bez aureole = privlačna
ljepotica
- začeci ovakve vrste slikarstva nalaze se u djelima klasicističkih slikara Davida i Grosa –
slikama veličaju Napoleonove ratne pohode
- dominacija akademskog slikarstva opterećenog klasičnim temama i narativnošću prestaje
dolaskom impresionizma koji slikarstvo oslobađa od potrebe za narativnim
JEAN-LEON GEROME
- predstavnik akademizma i eklekticizma
- efektno definira kompoziciju, koristi znanstveni pristup u obradi povijesnih ili antičkih tema
JEAN MESSONIER
* NAPOLEON III U BITCI KOD SOLJERINA
- utjecaj fotografije u minucioznoj obradi detalja
- plenerističkim pristupom utjecao na impresioniste (?)
ILJA RJEPIN
- predstavnik naturalizma 19. st. u Rusiji, studirao u Parizu
- zaustavljeni osjećaji, poze likova kao na fotografiji
- kazališna impostacija likova isto se može vezati uz utjecaj fotografije
* NISU GA OČEKIVALI
- zaleđeni osjećaj iznenađenja
- teatralno iskomponirana scena – kazališna impostacija
- niz detalja
100
SECESIJA
- centar tadašnje moderne umjetnosti (Glasgow) i bečka secesija imaju istu DEKORATIVNU
VRIJEDNOST LINIJE
- Ch. R. Mackintosh u Škotskoj, J. M. Olbrich i J. Hoffman koriste jednostavne geometrijske
oblike sa škrto primjenjenim ornamentom
ARHITEKTURA
- mijenja se koncepcija prostora pod utjecajem tehničkih dostignuća u primjeni novih građ.
materijala (željezo, staklo, armirani beton)
- na unutrašnjem uređenju utječe "engleski stil" inspiriran Ruskinovom i W. Morrisovom
estetikom
- u prvom naletu bečke secesije koncepcija prostora je neizmjenjena, poč. 20. st. dominira
KONSTRUKTIVNI RACIONALIZAM J. Hoffmana i A. Loosa
- prva secesijska faza O. Wagnera u Beču – elegancija, preobilne dekoracije fasada, stilizirani
ornamenti
101
- od 1899. bečka škola se povezuje sa razvojem njem. arhitekture i JUGENDSTILA
- A. LOOS
- 1903. Hoffmann i Moser osnivaju udruženje "Weiner werkstatten" – primjenjuju slični rad u
izradi predmeta za svakodnevnu upotrebu
SLIKARSTVO
- GUSTAV KLIMT
* DEKORACIJE AULE BEČKOG UNIVERZITETA, 1899.-1900. – sublimira
secesijski bogati ornament, šarenilo boje, kombinacija metala i pozlate na
dekorativnim panoima
- Češka i Poljska pod utjecajem Jugend stila – umjetnici u društvu MANES i SZTUKA –
uzore traže u narodnoj umjetnosti
102
JULLIUS HOFFMANN: PALAČA STOCKET, Bruxelles, 1905.-10.
- kretanje zida tvori zatvorenu strukturu geometrijskih tijela
- zid je ili ostakljen ili je zatvorena ploha
- unutrašnjost blagovaonice – mramorne oplate i mozaik prekrivaju zid i konstruktivne
elemente ( G. Klimt)
103
STIL 1900 (1890.-1910.)
- HENRY VAN DER VELDE (1863.-1957.) – njegova aktivnost označava početke stila 1900
- inspiriran Morrisovim idejama, simbolizmom Gaugina i Bernarda
- za razliku od Morrisa, on cilj reforme vidi u industrijskoj proizvodnji
- u oblikovanju stambenog prostora nastoji postići SKLAD BOJE I LINIJE
* VELDEOVA OBITELJSKA KUĆA U UCCLEU kod Bruxellesa, 1895.
- predstavlja organsku sintezu – V. sam izveo nacrte pokućstva, zastora, pribora za
jelo…
- u skladu sa svojim teoretskim postavkama dosljedno provodi KULT ORNAMENTA
I VALOVITE LINIJE
- postaje uspješan, radi "L'Art Nouveau" 1896. – u četiri sobe jedne kuće u Dresdenu
izlaže pokućstvo, 1899. stalno živi u Njemačkoj (u Berlinu surađuje sa grupom
umjetnika u časopisu "Pan")
SKULPTURA
- stilizirani prikazi u reljefu (raniji radovi a. Bourdella) te dekorativna skulptura u srebru
ČASOPISI
- rezultat težnje za povezivanjem lik. i literarne umj. (RENEE BLANCHE, Pariz; THE
SAVOY, Engleska; PAN, Berlin; JUGEND – Munchen; VER SACRUM, Beč)
104
- stil 1900 se uglavnom manifestirao u primijenjenim umjetnostima, formiranju i opremi
interijera, arhitektonskom ornamentu, tiskarstvu i grafičkoj umjetnosti
SLIKARSTVO
- elementi novog stila su DEKORATIVNA LINIJA i ARABESKA, prisutni utjecaji
JAPANSKE GRAFIKE
- centar stila 1900 u slikarstvu je Francuska, u umjetničkom obrtu – Engleska
- elementi stila 1900 kod E. BERNARDA, P. GAUGINA, VAN GOGHA, H. TOULOUSE-
LAUTRECA, E. MUNCHA, F. HODLERA, F. VALLOTONA, u ranim radovima O.
KOKOSCHKE, P. PICASSA itd.
- odjeci stila 1900 kod G. BOLDINIA i J. S. SARGENTA
- na slikarstvo stila 1900 znatno utječu TOULOUSE-LAUTRECOVI PLAKATI – njegov
način razvijaju Steinlen, Munch
- Njemačka, Austrija: slike i plakate sa fakturom stil 1900 rade G. KLIMT, M. KLINGER i F.
STUCK
- Engleska: A. BEARDSLEY
- Holandija: J. TOOROP
ARHITEKTURA
105
- PAVILJON i VIJUGAVA KLUPA, park GUELL, Barcelona – slobodna igra građ.
elemenata – obilježje stila 1900
* KUPALIŠTE, izložba Werkbunda, Koln, 1914., porušena – HENRY VAN DER VELDE
- osnivač škole za umjetnost i zanate u Weimaru, kasniji Bauchaus
- vanjština poput "napete kože" otkriva jedinice koje tvore unutr. prostor
106
KIPARSTVO
- kiparski radovi:
* 36 KARIKATURIRANIH GLINENIH BISTA
107
JEAN BAPTISTE CARPEAUX (1827.-1875.)
108
AUGUSTE RODIN (1840.-1917.)
- "Radim u tradiciji primitivaca, Egipćana, Grka, Rimljana. Studirao sam Antiku, Srednji
vijek i prirodu. Prirodu interpretiram kako je vidim - prema svom senzibilitetu… umjetnik u
prirodi nalazi unutrašnju istinitost!"
109
* MISLILAC (1879.-89.)
- nedovršena Vrata pakla za ulaz u Muzej primijenjene umjetnosti u Parizu – prema tim
temama radi samostalna djela
- Mislilac se trebao nalaziti na nadvratniku promatrajući panoramu očaja pred sobom
- sličnost sa bizantskim reljefom Adama iz 12. st., akcija u mirovanju Michelagelovih likova,
dinamizam čovjeka bez nosa
- značenje i forma su ovdje jedinstveni, za razliku od Carpeauxova Plesa
110
ANTOINE BOURDELLE (1861.-1929.)
- u radionici ujaka klesara upoznaje klesarsku vještinu – "svladavanje obrta je ona baza na
kojoj su nastajale velike umjetnosti prošlosti" – sam je isticao kasnije
- upisuje Akademiju u Parizu
- odbija slijediti konvencionalan akademski izraz, te napušta Akademiju – osniva vlastiti
atelje – uzor Grčka i gotička skulptura
- 1890. A. Rodin, kojem su pažnju privukli izloženi Bourdellleovi kipovi, uzima ga za
pomoćnika u svom ateljeu
- surađivali su 12 godina, pritom Bourdelle uspijeva formirati svoj orginalan izraz oprečan
Rodinu
- zajednički dijele sklonost prema fasadama romaničkih i gotičkih katedrala u francuskoj –
Rodin tu traži motive, a Bourdelle sklad detalja i ritam odnosa
- prvi radovi su pod Rodinovim utjecajem
111
- radio ilustracije za knjige, pastele u vrijeme kad zbog reumatizma ruku 5 godina nije
modelirao u glini
112