Mehanika I Elementi Konstrukcija 1

Urednik
Dr. Josip Brnic

Mr. IVAN BUDIN

Recenzenti

Prof. dr. MIRKO BUTKOVIC Izv. prof. dr. FURIO TRAVEN

Cr teze iaradila

VIDA FATUR

Lektor

TOMISLAV SALOPEK

Graficki urednik

ZELJKO PRODANOVI()

Objavljivanje ovcg svcucilisnog udzbenika odobrio je Odbor za nast.avu , izdavacku, informaticku i bibliotecnu djelatnost Sveuciliata u Rijeci rjesenjeru broj 05-382/1-1992. od 26. studenog 1991. g.

MEHANIKA

I ELEMENTI KONSTRUKCIJA

Minist arstvo z.nanost.i, tehnologije i inform at.ike Hepu blike Hrvatske financijski je pripomoglo objavljivanje ovog djela kao drustveno vrijedne znanstvene knjige.

eIP - Katalogizacija u publikaciji

N acion alna i sveucilisn a biblioteka, Zagreb

~.

621.01 (075.8)

IlRNIC, .losip

Meh anika i dementi konatrukcij a I Josip Bmic j [crteze iaradl!a Vida Fatur]. - Zagreb: Skolska knjiga, HH.l3. - XI, 543 str. : ilustr. ; 24 CIll. [Udgbenici Sveucilista u Rijeci)

Bibliogr afija: str. 5:~9-510. Kaaalo.

930324204

Slog i prijelom na racun alu T & S, 'Zagreb

T'isak: Zadarska tiskar a

Skolska knjiga, Zagreb, 1993

Sadrzaj

U potrijebljene oznake i jedinice SI

Predgovor

1. UVOD

1.1. Zadatak, uloga, podjela i povijesni razvoj mehanike

1.2. Zadaci osnovni pojmuvi i ekaicml statike 1.2.1. Za.da.ci statike. . . . . . .

1.2.2. Osnovni pojmovi statike .

1.2.3. Aksiomi statike .

1.3. Reakcije veza . . . . .

2. RAVNINSKI SUSTAV SILA

2.1. Ravninski sustav kol ineaenih sila

2.1.1. Odredivanje rez ul tante ravninskog sust.ava kolinearnih sila . 2.1.2. Uvjeti ravnotese ravninskog sustava kolinearnih sila

2.2. Ravninski sustav konkurentnih sila

2.2.1. Odredivanje rezultante ravninskog sust.ava konkurentnih sila 2.2.2. Uvjeti ravnoteee ravninskoga sustava konkurentnih sila 2.2.3. Rastavljanje sile ua dvije komponente

2.3. Moment sile za tocku .

XII XVII

13

13 14 14

17 17 20 20

2.3.1. Momentno pravilo (Varignonov teorem) za ravninski suatav sila . 33

31

enoj majci..

v jecni spomen.

2.4. Ravninskl sustav par-alelulh sila .. . }.

2.4. L Dvije paralelne sile istoga smjera. Rezultanta . 2.4.2. Dvije paralelne sile suprotnih arnjerova. Rezultanta .

2.4.3. Spreg sila . . . . .

2.4.3.1. Svojstva sprega sila .

2.4.3.2. Superpozicija sile i sprega sila ,

2.4.3.3. Paralclni pomak sile (redukcija sile u promatranu tocku) 2.4.4. Vise paraleluih sila . . . . . . . .

2.4.5. Uvjeti ravnoteze ravninskog sustava paralelnih sila . 2.4.6. Rastavljanje sile na dvije njo] paralelne komponente

2.5. Djelovanje ravninskih statickih elemenata na kruto tijelo

35 36 38 39 41 44 45 46 47 47

48

VI

Sadriaj

Sadriaj

VII

2.6.

Sustav prolzvoljnlh sila u ravnlul

52

5.2.

Gredni nosaci .

2.6.1. 2.6.2. 2.6.3.

Odredivanje rez ul tante i redukcija sustava proizvoljnih ravninskih sila 53

5.2.1.

146 146 147 147

3. PROSTORNI SUSTAV SILA

77

Oelonci i unutresnje veze Tipovi grednih noeaca . .

Vrste cpterecenja grednih nosaca

Veza izmedu momenta savijanja, poprecne sile I specificnoga linijskog opterecenja .

5.2.5. Obicna greda .

5.2.6. Koneola ....

5.2.7. Greda s prepustom .

5.2.3. 5.2.4.

U vjeti ravnotcge susf.ava proiz voljnih ravninskih sila . Hast.avljanjc sile na tri komponente poznatih pravaca

56

5.2.2.

56

3.1.1. Uvjeti ravnotefe prostornog sustava konkurentnih sila

3.1.2. Rastavljanje sile na tri nekomplanarne komponente poznatih pravaca sa sjecistem u istoj tocki .

77 78

5.2.8. Gerberova greda ..

5.2.9. Optimalno postavljanje oskmaca

5.2.10. Okvirni nosaci .

149 153 162 164 167 173 176

3.1.

Prostorni suetav konkurenrnlh sila. Rezultanta

79

3.2. Moment sile za os .

79

3.3. Prostorui sustav proizvoljuih sila

3.3.1. Redukcija prostomog sustava proizvoljnih sila u odredenu tocku 3.3.2. Jednadzba ccnrralne osi prostornog sust.ava sila ...

3.3.3. Uvjeti ravnotege prostornog sustava proizvoljnih sila

82 82 88 91

6. 6.1.

TRENJE 185
Trenje klizanja 185
6.1.1. Trenje na kosini 189
6.1.2. Trenje u lesaju 194
6.1.3. Trenje na vijku . 198
6.1.4. Trenje uzeta 203
6.1.5. Trenje kod kccnica . 206
6.1.6. Trenje kod klina 212
Trenje kotr'ljanja . 214 I)
J
i 3.4. Prostorni sustav paralelnih sila. Ravnotcsa . . . . . . 92

3.5. Momentno pravilo (Var ignonov teorem) za pr-ost.orml sustav sila 93

3.6. St.et.ieke iuvarijante pr-osbor-nog sustava sila

94

6.2.

4. TEZISTE

111

7. UVODNA RAZMATRANJA 0 CVRSTIM (DEFORMABILNIM)

TIJELIMA 219

4.1.

Opel nacm odredivanja polozaja tezi§ta

111

7.1.

Zadaci nauke 0 cvrstoci

219

4.2. Odredlvanje t,ezista linija .

113

7.2. Pretpostavke I pojmovl u naucl 0 cvrstoci

220

4.3. Odrodlvanje tezista povreina

114

7.3. Osnovni oblici i slosena cptereeenja nosaea .

7.4. Kriteriji dimenaionlranja .

7.5. Vanjsko opterecenje i unutrasnje sile

..

222 223

4.4. Odr-edlvanje teziMa tijela .

121

4.5. Pappus-Guldinovi teoremi

125

226

4.6. Vrste revucteze

126

8. NAPREZANJE

229 229 231

5. NOSACI

133

8.1. Ukupno naprezanje. Srednje naprezanje .

8.2. Tenzor naprezanja. .Jednadsbe Naviera i Cauchyja

5.1.2.

Graficko i analiticko odredivanje reakcija oslonaca

133 134 135 137 139

9. DEFORMACIJA

5.1. Reset kast l uosacl .

9.1.

Pomak, duljinska, kutna i volumenske deformacija

237 237

5.1.1. St aticka odredenost resetkastih nosaca ..

5.1.3. Primjena mctode Culm anna i Rittera 5.1.4. Cremonin plan sila .

9.2. ~astavJjanje d?:ormacije kao skupa pomaka na translaciju, rotaciju i

Clstu deformaclju .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... . . .' 240

Upotrijebljene oznake i jcdinice SI

G

modul smicanja

Simbol

Jedinica

Naziv

visina prafila, najkraca udaljenost sile od neke tocke

MPa

Simbol Jedinica Naziv
a m polumjer kontaktne krumice.
velika poluos elipse. udaljenost
" ms a ubrz anje
[a] - matrica polja kcnacncg
elementa
I ax, fLy m cdsjecci neutralne osi ptesjeka na
koordinatnim osima
A,An rn' povrsina poprecnog, odnosno kosog
presjeka
oovrsina kojoj su xi y norma le,
Ax,Ay m' smicna povrsina na pravcima
osi x, y
b m udaljenost, mala poluos elipse,
sirina profila
[b] - interpolacijska matrica
(c) - vektor konstanti
C - konstanta
[C] - matrica prigusenja
rl m prornjer
[D] - matrica diferencijalnih
operatora
J) m promjer
J) - konstanta
ei , ea, e-s - invarijante tenzora deformacije
E MPa modul elasticnosti
[E] - matrica elasticnih
konstanti
f em koeficijent trenja kctrfjanja
III, I», If( - faktor sigurnosti
F,FR N sila, rezultanta sila
FA, FD,FA:J;,FAy,FD::r;,FBy N reakcija i njezine komponente
Fh N kritkna sila izvijanja
Fo N obodna site
FN N reakcija podloge
FT N slla trenja
F" N sile u ufetu
Fv N aksijalna sila vijka
vektor opterecenja konacnog
{F},{F} - elementa iii konstrukcije u
lokalnom, odnosno globalnom
koordinatnom sustavu
9 ms , ubrzanje sile tefe
G N tezina h

m

H

m

visina profila

l,j', k

m

jedinlcni vektori

polumjeri inercije

m

glavni pclumjeri inercije

I, t ; Iy, I.

m

m'

minimalni polumjer inercije

aksijalni momenti inercije za osi e, y

m'

aksijalni momenti inercije z a osi usporedne s osima z , y, odnosno za osi zarotltane u odnosu na njih

m'

·centrifugalni (devijacijski) moment inercije za osi z , Y

m'

centrifugalni moment tramosti z a osi paralelne, odnosno zarotirane u odnosu na osi X, y

m'

glavni, odnosno glavni centralni momenti inercije

Imin

m'

minimalni aksijalni moment lnercjje

m'

polarni moment inercije

m'

torzijski moment inercije

kg m"

momenti inercije masa

W],[K]

konstante

faktori

matrica krutosti kcnacncg elementa, odnosno konstrukcije u lokalnom, odnosno global nome koordinatnom, sustavu

[Kc]

kondenzlrana mat rica krutosti

generalizirana matrica krutosti

1,£

10

m

m

duljina

slobodna duljina izvijanja

m

produljenje, odnosno skracenje. dopustenc projiuljenje odnosno skracenje

m

promjena duljine zbog temperature

m

kg

masa

u.«;

Nm

Nm

Nm

Nm

ekvivalentni moment

moment sile F za tocku 0, odnosno za os u

moment sile za osl X,Y,Z, moment savijanja za os X) y

glavni moment

Simbol Jedinica Naziv
u.; .Mpr Nm moment stabilnosti, odnosno
prevrt.anja
M"Ah Nm moment uvijanja, moment trenja
~- matrica masa konacncg elementa
[M],[M] odnosno konstrukcije u lokalnom,
odnosno globalnom koordinatnom
sustavu
It broj, broj cvorova konacnog
elementa
normala u tcckl presjeka
N N aksijalna sila
1),Pm~JI;(p,,) MPa tlak {pritisak}. maksimalni tlak
po,p" MPa srednje, odnosno ukupno naprezanje
P kW snaga
Nm J kontinuirano opterecenje
q,qx,qy,qz
N01 J smicnl tok
(J, o.. o, N site. poprecna sila na ptavcu x,
odnosno y
T, R In polumjer
Ifl m radijus vektor
D.T m promjena polumjera
broj stapova
In duljina konacnog elementa
5 N sila u st.apu, odnosno uzetu
s.,», 013 staticki moment povrsine
8!,S2,53 invarijante tenzora naprezanja
[8i,] matrica devijatorskog dijela tenzora
naprezanja
01 debljina stijenke profila
tangenta u tocki presjeka
[0C] temperatura
D.t o( razlika temperatura
[To] osnovna transformacijska
matrica
[T] generalizirana transformacijska
matrica
u,v,w rn pomaci na pravcima koordinatnih osi
{uJ vektor pomaka u polju konacnog
elementa
U N01 potencijalna energija deformiranja
o., Nm-2 gustoes distorzijske energije
deformiranja
lfoh Nm-2 gustoca dilatacijske [hidrostatizke)
energije deformiranja Simbol Jedinica Naziv
vektor pomaka u cvorovirna
{U),W) konacnog elementa, odnosno u
- cvorovlrna konstrukcije u lokalnom,
odnosno global nom koordinatnom
sustavu
V m3 volumen
W Nm potencijal vanjskog opterecenja
W,Wx,Wy m3 aksijalni moment otpor a
Wp m3 polarni moment otpora
W, 013 torzijski moment otpara
X,Y, z m koordinate tocke
x,y, z - osi koordinatnoga sustava
XT, YT, ZT m koordinate tefista
(X,p,,,{,<p,¢ n rad kutovi opcen ito
kut nagiba tangente na etasticnu
<:t,p rad liniju u odredenoj tockl, kut
zakretanja poprecnoga presjeka pri
savija nju nosaca
(X (IrC) koeficljent toplinskog rastezanja
(X (') kut nagiba neutralne osi kod kosog
presjeka
I' I:l:Y, IY;:, IU; - kutna deformacija, odnosno njezine
komponente
5 m zracnost
E, Ex, E!ll Ez - duljinska deformacija, odnosno
njezine komponente
(gi)] - matrica tenzora
deformacije
g, - poprecna deformacija
gv - volumenska deformacija
e t , e2, E3 - glavne deformacije
"0 - srednja d~jinska deformacija
e rad m J jedinicnl kut torzije [uvijanja]
A - vitkost stapa
v - Poissonov koeficijent
p, - kceficijent trenja
~,~, ( - koordinate glcbatnoga koordinatnog
sustava
U kgm 3 gustcca
e m _. polumjer
ila ru radijus vektor Hamiltonova
centra
U, U:z;, uYl Uz, Urnal(, Udop MPa normal no naprezanje
C1'ekv MPa ekvivalentno naprezanje
iTa MPa cirkularno naprezanje Sirnbol Jedinica Naziv
(Tm MP. meridionalno naprezanje, cvrstoca
materijala
(Tn MP. normalno naprezanje na kosome
presjeku
~- 0"1,U2,0"3 MP, glavno naprezanje
rIo MP. srednje normalno naprezanje
[rIi,] - matrica tenzora
naprezanja
[(T:',] - matrica sfernog dijela tenzora
naprezanja
rIp MP. granica proporcionalnosti
"v MP. gr anica plasticnosti
T, Txy, Tyz• Tzx, Tmax) Tdc p MP. posmlcno naprezanje
Tl,T2 MP. najvece, odnosno najmanje posmicno
naprezanje
kut kosog presjeka, relativni kut
<p ('), rad zakretanja dvaju presjeka pri
uvijanju
q, - potencijalna funkcija
'" omjer polumjera, Saint-Venantova
- funkcija vitoperenja, kontrakcija
povrsine
w - faktor
w (s 1) kutna brzina PREDGOVOR

SADRZAJ udzbenika "Mehanika i elementi konst.rukcija" obuhvaca gradu statike i nauke 0 ivrstoci, te primjenu teorijskih rjesenja till disciplina u proracunu konstrukcijskih elemenata. Cjelokupan sadrzaj, podijeljen u 23 poglavlja, popracen je brojnim slikama, tablicama i primjerima. Statika, kao jedna od cjelina ovog udzbenike obraduje probleme vezane uz kruto (nedeformabilno) tijelo, a nauka 0 cvrstoci, kao druga cjelina obraduje probleme vezane uz -cvrsto (deformabilno) tijelo. U objema cjelinama upucuje se na mogucnost primjene teorijskih postavki u rjegavanju problema projektiranja konstrukcijskih elemenata.

NAMJENA je udgbenika visestruka. Namijenjenje studentima tehnickih fakulteta, bilo da ovaj kolegij slusaju kao jedinstvenu cjelinu iii pak gradivo obraduju u zasebnim disciplinama, tj. kao statiku, odnosno nauku 0 cvrstoCi. Jasno je da u drugom navedenom slucaju, gradivo ovog udz henika valja nadopuniti, ovisno 0 proucavanom sadriaju na doticnom studiju. Udzbenik moze vrlo korisno poslusiti i strucnjacima u tehnickoj praksi.

NAMJERA je autora da na jednom mjestu sintetizira gradu, ad definiranja problema i njegova teorijskog postavljanja, pa do konacnog rjesenja u obliku projekta i konstrukcijskih izvedbi element a odredene namjene.

Nakraju, autoru je ugodna dumost upuliti zahvalnost recenzentima, prof. dr.

Mirku Butkovicu i izv. prof. dr. Furiu Travenu na korisnim primjedbama i savjetirna, te izdavacu Skolskoj knjizi iz Zagreba, posebice njenom uredniku na ulozenom t.rudu oko cjelokupne organizacije ovog izdanja. Studentima Ivoni Jovanovic i Damiru Ugrinu autor zahvaljuje na brisljivo prepisanu tekstu, to Vidi Fatur na izvanredno izradenim crteiima.

Auto,'

Rijeka, ozujak 1992.

1. DVOD

Na svaki konstrukcijski element, kao i na konstrukciju u cjelini, u fazi projektiranja postavljaju se odredeni zadaci. Ti se zadaci odnose na osiguranje cvrstoce , krutosti, stabilnosti, funkcionalnosti i nadasve sigurnosti u eksploat.aciji. Da hi se mogio udovoljiti svemu ovome, potrebno je dobro poznavati vanjsko opterccenje koje djeluje na konstrukcijski element te ispravno primijeniti odredena teorijska rjesenja. S ovime je svakako vezan i problem poznavanja materijala konstrukcije te njezina ponesanja pod operecenjem. Statika nas uvodi u rjesavanje jednostavnijih problema odredivanja nepoznatih vrijednosti opteredenja (sile u stapovima, reakcije veza) , a nauka 0 c.vrsioci upucuje nas na rjesavanje problema odredivanja dimenzija konstrukcije uz prethodno ispravno postavljen teorijski model opterecenja i deformiranja konstrukcije, Konstrukcije po svojem obliku mogu biti linijske, plosne i konstrukcije u obliku tijela. U sklopu ovog sadrzaja bavit cemo so linijskim konstrukcijama kojih su elementi oblika stapa iii grednog elementa.

U prvom dijelu udzbenika (sest poglavlja), koji se odnosi na atatiku, obraduju se vrste opterecenja i nacini njihova djelovanja na konstrukcijski element, a u dijelu koji pripada nalLci 0 corstoci, obraduje se problem naprezanja i deformacija konstrukcijskih elemenata zbog osnovnih i nekih slozenih oblika opterecenja.

1.1. Zadatak, uloga, podjela i povijesni razvoj mehanike

Mehanika je osnovna i najstarija grana fizike i jedna je }od Iundamentalnih znanstvenih disciplina. To je znanost 0 gibanju materijalnih tijela i sila~ta koje uzrokuju ta gibanja. Materijalnim se tijelom naziva prostor ispunjen materijom. Prornjena se polosaja tijela naziva gibanjern, a promjena oblika i volumena deformacijom.

Osnovni je zadatak mehanike proucavanje zakona gu.nuja materijalnih tijela i proucavanje opcih nacela medusobnih djelovanja materijalnih tijela. Mehanika se kao grana prirodnih zuanosti osniva na opazanju , iskustvu i cksper irnentu , ali u rjesavanju problema primjenjuje i egzaktne matematicke metode.

Pojave se gibanja mogu proucavati peeve teorijski primjenom samo maternatickih metoda bez utvrdivanja prakticnog znacenja. Takva proucavanja pripadaju teorijskoj ili racionalnoj mehanici. Mehanika koja primjenjuje zakone racionalne mehanike na tehnicke probleme naziva se tehnicka mehanika i ona je pr ijelaz ad teorijskih k prakticnim tehnickirn znanostima.

uvaD

Zadaci osnovni pojmovi i eksiomi statike

Uobicajena je podjela tehnicke mehanike na tri dijela: statiku, kinematiku i din amiku.

Statika so bavi proucavanjem slaganja sila i ravnoteze krutih tijela pod djelovanjern sila. Pod pojmom krutog tijcla razumijeva se tijelo kod kojeg se zbog djelovanja vanjskog opterecenja medusobna udaljenost njegovih cestica nc mijenja. Kruto se tijelo, clakle, ne deformira, tj. ono ne mijenja svoj oblik i volumen.

Kinematika proucava geornetriju gibanja tijela, ne uzimajuci U obzir uzroke koji uzrokuju to gibanje, kao ni masu tijela.

Dinamika proucava zakone kretanja materijalnih tijela pod djelovanjem sila. Osnovna uacela statike postavljena su jos u Aristotelovim (3. st. pr.n.e) i Arhirnedovim (2. st. pr.n.e.) djelima. Feudalizam je zaustavio razvoj nauke pa se dalje razvija mehanika od 15. st. Galilei i Newton postavili su osnove tzv. kl asicne mehanike, a Euler, D'Alarnbert i Lagrange tvorci su analitickih metoda u rjesavanju problema mehanike. U 19. st. nasiavljenaje razrada analitickih metoda post.avljanjern varijacijskih principa meh anike i sl. ciji Btl tvorci bili Hamilton, Gaus i dr.

Iz mehanike kao temeljne znanosti u buducern razvoju izdvojile BU se posebne discipline kao sto 8U mehanika fiuida, teorija elast.icnosti i plasticnosti i dr. Principi s pomocu kojih se uspostavljaju ovisnosti izmedu opterecenja, oblika i rnaterijala konstrukcijskog elementa, sjedne, te naprezanja i deformacija s druge strane, pripadaju teoriji elasticnosti. Prakt.icni clio ave znanstvene discipline, u kojernu se znatan broj aakljucaka koji se odnosi na tehnicko probleme moze izvesti jednostavno uz uvodenje prel.postavki 0 deformaciji tijela, cini posebnu tehnicku disciplinu koja se naziva nauka 0 cvrstoci. Teorij a elasticnosti i nauka 0 cvrstoci razvijaju se od prve polovice 19. st., a utemeljene su na radovima Galileja, Mariottea, Hookea, Bernoullija, Eulera, Cauchyja, Naviera i drugih. Pocetkom 20. st. pocela se razvijati relativisticka mehanika koje je tvorac Einstein. Time je ujedno utvr deno i podrucje primjene zakona klasicne rnehanike. Oni su, naime, prirnjenjivi na kretanje tijela Cije Stl brzine male 11 odnosu na brzinu svjetlosti.

Danagnji stupanj razvoja elektronickih racunala, a s time u vezi i velika mogudnost prirnjene numerickih metoda, diskretizacija kontinuuma i optimizacijskc metode, ornogucujn obavljanje vrlo kompleks nih strukturnih analiza i oLlikovanja konstrukcij a.

1.2. Zadaci, osnovni pojmovi i aksiomi statike

1.2.1. Zadaci statike

N ewtonovi zakoni glase:

Prvi Newtonov aakon (zakon inercije) ~ materijalna tocka zedrzuva svoje stanje mirovanja iIi jednolika pravocrtnog gibanja dok sile koje djeluju na nju ne promijene to stanje.

Drugi N ewtonov zakon - brzina promjene kolicine kretanja materijalne tocke po intenzitetu, pravcu i smjeru jednaka je sili koja djeluje na materijalnu tocku, tj:

(1.1)

Buduci da be u teorijskoj mehanici (klasicnoj mehanici) masa tijela smatra konstantnom, izraz (1.1) moze se pisati:

ma=F,

(1.2)

a znaCi da je umnozak mase i ubrzanja matcrijalne tocke koje ona dobiva kada na nju djeluje sila, jednak po intenzitetu, pravcu i smjeru sili koja djeluje na nju.

Treci Newtonov zakon (zakon akcije i reakcije) - dvije materijalne tocke djeluju jedna na drugu silarna istih intenziteta i pravaca, a suprot.nih smjerova,

Na osnovi navedenih Newtonovih zakona i odnosa koji proizlaze iz njih, mcguce je izvesti cjelokupnu gradu statike.

U statici se rjesavaju dva osnovna zadatka:

a) slaganje sila i svodenje sustava sila na jednoetavuiji oblik

b) odredivanje uvjet.a ravnoteze sustava sila koje djeluju na slobodno kruto tijelo.

Nairne, tijelo ce pod utjecajern sustava aktivnih i r~aktivnih si~a bi.ti u ravn ... ~tezi onda ako su sile toga sustava rnedusobno u ravnotezi, tj, ne uzrokuju mkakav ucmak na tijelo u smislu prornjene njegova stanja mirovanja.'

Zadaci statike mogu se rjesavati analitickim i grafickim postupkom.

UVOD

Zadad osnovni pojmovi j aksiomi statike

Od pojrnova koji se cesto susrecu u statici navodimo:

a) SloLoduo tijclo. Slol>odno je tijelo ono tijelo koje nije neposredno vezano za druga. tijela i koje mose zauzcti svaki polozaj u prostoru. Broj rnogucnosti njegovih gibanja (kretanja) znaci broj stupnjeva slobode gibanja. Ako je tijelo ograniceno u rnogucnostirua gibanja, kazerno da je ono neslobodno ili vezano, a uzroci koji sprecavaju njegovo kretanjc jesu veze, Vezc, dakIe, smanjuju broj stupnjeva slob ode gihanja,

L) Apsolutno kruto tijelo. To je tijelo kod kojeg pod djelovanjcm sila udaljcnost izruedu hilo kojih njegovih tocaka ostaje nepromijenjena. Takva tijela ne postojc. Realna su tijela cvrsta - deformabilna. Svi konstrukcijski elementi (stapovi, nosaci, dijelovi strojeva i 51.) cvrsta su tijela. Buduci da se, rnedutim, oni dimenzioniraju taka da Stl njihove deformacije pod opterecenjem male, sto znadi da su u granicama clasticnosti, pa se za ispitivanje uvjeta ravnotcgc 'tih tijela moze pretpostaviti cia su kruta.

e) Ravno tegn. Tijelo je u ravnotezi ako He rnijenja polozaj u odnosu na referentno tijelo. U ovom proucuvanju uvjetno ccmo smatrati da je Descartesov pravokutni koordinatni sustav vezan za Zernlju apsolutno nepomican i U odnosu na njega ispitivati uvjete ruvnotege matcrijalne tocke, sistema materijalnih tocaka, odnosno krutog tijela.

d) Sila. Sib ie velicina kojorn se clefinira mehunicko djelovanjc jednog tijela na clrugo. Sile koje prcdstavjjaju cljelovanje drugih tijela n a promatrano tijclo jesu vanjske sile, a sile medusobua djelovanja izmedu pojedinih cestica tijela unutrasnje su sile, Velicine s kojima se susrecemo u statici jesu skalari i vektori.

Skalarnc SIl one velicine koje su odredene sarno jednirn podatkom (brojem). 'Iuko je na primjer temperatura tijcla II nekoj njegovoj tocki odredena sarno jednim brojem - velicinom temperature izrazene u stupnjevirna.

Vektorsk:e iii usmjercne velicine najcesce Btl u mehanici opisane trim a podacima: intenaitetom, prnvccm i smjerorn. U tom slucaju, radi se 0 slobodnorn vektoru. Katkad je potrebuo znati tocku hvatista, tj. tocku u kojoj se djelovanje jednog tijela prenosi lin drugo. Tada kazerno da je posrijedi vektor vezan za tocku, To je bitno kod deformabilnog tijela jer njegova deformacija uvisi 0 tocki u kojoj se rnehanicko djelovanje prenosi na njega.

Buduci cia 811 elementi s kojima se definira sila, sl. 1.1: intenzitct (velicina, apsolutna vrijednost}, pravac i smjer, znaci da je sila vektorska velicina, Jedinica intenziteta sile jest (N).

Za djelovanjc sile, kako je vee receno, vezujc se i pojam njezina hvatista, Ravuoteaa krutih tijola, medutirn, ne ovisi 0 polozaju hvatista sile na napadnom pravcu sile.

e) Sustav sila. To je skup svih sila F" F" ... ,F" koje djeluju na tijelo, sl.

1.2.2. Osnovni pojmovi statike

Slike 1.1. Definiranje sile

Slika 1.2. Sustav sila

f) Ekvivalentni sustav sila. Ako je sustav sila F!, F" ... , Fn koji djeluje na tijelo rnoguce zarnijen iti sustavorn sila 31,52, ... , e: a da se pri tome ne promijeni njegovo stanje (gibanje iii ravnoteza), kazemo da su ta dva sustava sila ekvivalentna, tj.:

(1.3)

g) Rezultanta sustava sila. Ako je jedna sila ekvivalentna zadanomc sustavu sila, tada je ona rezultanta tog sustava sila, tj.:

(14)

1.2.3. Aksiomi statike

Aksiorni ili principi statike izrazavaju nckc tcmeljne odnose u vezi ~ ravnot~zom tijela, a rezultat su dugotrajna opazanja, ispitivanja i iskustva. Neki od aksiorna statike posljedica su Newtonovih zakona.

AKSIOM I - slobodno je tijelo pod djelovanjem dviju sila, 51. 1.3, u ravnoteii onda ako te dvije sile djeluju na istome praveu i istog sll intenziteta, a suprotna smjera.

AKSIOM II - djelovanje sustava sila na tijelo ne mijenja se dodavanjem iii oduzimanjem uravnotefenog sustava sila, 51. 1.4.

1.2.

Slika 1.3. Uz aksiom I

Slika 1A. Uz aksiom II

UVOD

Heekcije veza

Neka na tijelo, prikazano n a sl. lA, djeluje sila F. Dodavanjern uravnotezenog sustava sila u t.ocki B (pri cemuje l1<"d = 11<"21 = IFI) nista se ne mijenjajer je zbroj sila 1<"" 1<", jednak nuli. Buduci daje, rnedutim i IF21 = IFI, a suprotnih su smjerova, njihovim se zbrujanjem one ponistavaju, a u tocki B ostaje sarno sila IFd = IFI. Na osnovi ovog zakljucujemo da se hvatiste sile (napadna tocka) maze pomicati duz pravca njezina djelovanja (napadne linije) pa se stoga sila naziva klizeci vektor iii vektor vezan za pravac. Slobodno pomicanje hvatista sile po pravcu njezina djelovanja moguce je sarno ako sile djeluju na kruto tijelo. Hazmatranja u statici osnivaju se samo na pretposl.avci da je posrijedi apsolutno kruto tijelo. U slucaju djelovanja sile na cvrsto, tj. deformabilno tijelo, nije dopusteno pomicati hvatiste sile po pravcu njezina djelovanja jer sc duljinska deformacija maze pojaviti kao produljenjc iii kao skracenje, a norrnalno naprezanje kao normalno vlacno iii kao normalno tlacno naprezanje. Na sl. 1.5 prikazano je kruto i cvrsto tijelo i djelovanjc uravnotezenog sustava sila IF, I = IF21 na njih.

AKSIOM III ~ rezultanta 1<"R dviju sila 1<", i F2 koje djeluju na kruto tijelo u tocki A odredena je po intenzitetu, praveu i srnjeru dijagonalom paralelograma konstruiranog nad silama kao stranicama, 51..1.6.

Shke 1.6. Paralelogram sila

Prema sl. 1.6, vrijedi da je:

(1.5)

56!' .. t}-

al

5 ~E---~-=.c~--:_-'~-:,1;f-

dJ

AKSIOM IV ~ dva tijela djeluju jedno na drugo silama istih intenziteta duz istog pravea, a suprotnih smjerova. Ovaj je aksiom zapravo vee spomenuti treci Newtonov aakon.

bl eJ

~ - ~ iT rt======h. _Ii

~~

cJ IF, I.IF, I f J

kruto- nedeformabilno tijeto

tvrsto -deformabilno tijelo

1.3. Reakcije veza

SIik..1. 1.5. Djelovanje uravnotezenog sust.ava sila na kruto i cvrsto tijelo

U slucaju sl. 1.5", tijelo je optereceno na vlak, u slucaju sl. 1.5b, tijelo nije optereceno, a u slucaju sl. 1.5c, tijelo je optereceno na tlak. Buduci da su u ovirn slucajevirna posrijedi apsolutno kruta tijela, nema deforrnacije tijela pa se nc pojavljuju ni produljenje ni skracenje , a to znaci da i medusobne udaljenosti najsitnijih materijalnih cestica tijela ostaju nepromijenjene pa nema ni pojave unutraSnjih sila, a to pak znaci da nema naprezanja. Jasno je da je sve ova uvjetno receno jer I.akvo apsolutno kruto tijelo ne postoji pa mi stoga kazemo da u stapu postoji unutrasnja sila, ali buduci da presutno zanemarujcrnodeforrnaciju, govorimo sarno o opterecenju, a ne i 0 naprezanju st apa. Za slucaj cvrstoga tijela vidljivo je da je njegovo opterecenje ekvivalentno kao i u slucaju krutoga tijela, samo ovdje govorimo i 0 deforrnaciji pa, prema Lome, i 0 naprezanju. Tako je na s1. 1.5d prikazan stap opterecen na vlak, on se produljuje, a njegovo je naprezanje vlacno normalno naprezanje. U slucaju sl. 1.5e, stap nije opterecen, nema pojave deformacije niti naprczanja, au slucaju stapa na sl. 1.5f, opterecenje stapa je tlacno, nastaje skracenje i u stanju je normalna tlacnog naprezanja.

Mehanicke veze iIi krace veze, elementi su koji dana tijelo tine neslobodnim, odnosno oni srnanjuju broj njegovih stupnjeva slobode gibahja. Sile kojima tijelo opterecuje veze nazivamo optereeenja veza, a sile kojima veze djeluju n a promatrano tijelo nazivarno reakcijama veza. Jasno je da su sile veza [opterecenje veza) u svemu jednake reakcijama veza, sarno su suprotnih smjerova, Svako neslobodno (vezano) tijelo mozemo smatrati slobodnim ako uklonimo veze, a njihov utjecaj na tijelo nadornjestirno reakcijama vcza. Ovo je inace osnovni prinqip u statici i na njemu se osniva odredivanje nepoznatih velicina (reakcija veza).

Sile koje na tijelo djeluju i nastoje izazvati njegovo kretanje nazivamo vanjskirn

aktivnim silarna, a reakcije veza zovemo vanjskim reaktivnim silama.

Ima vise vrsta veza. U dijelu koji slijedi navedene su neke od veza. a) Veza ostvarena preko glatke povrsine

Reakcija veze okomita je na povrsinu dod ira i usmjerena je od veze prenla tijelu. U slucaju prikazanorn na sl. 1.7a, reakeija je na praveu vektora normale ii povrsine u tocki dodira. U slucaju prikazanom na sl. 1. 7b, reakcija je u tocki A

8

uvaD

Heakcije veza

Sto se pak tice unutrasnjih sila, kakav je ovdje slucaj sa silorn S 11 uzet.u , njima se , radi odredivanja redukcija veze, koristimo pri postavljanju uvjeta ravnotcac krutog tijela, ne gledajuCi kakvu one deformaciju izazivaju.

d) veza ostvarena s pomocu stapa sa zglobovima na krajevima Ovakva veza prikazana jc na sl. 1.10.

Slika 1.7. Glatka. povrsina (oslonac)

b)

okomif.a na glatki vertikalni zid, a u tocki Bona je okomita na glatki horizontalni pod, dok je u tocki C reakcija okomita na povrsinu tijcla jer je ana povrsina dodira s dodirnom linijom koja Cini presjek dviju ravnina podloge.

b) Veza ostvurena preko hrapave povrsine

U ovom slucaju, reakcija FR ima normalnu komponentu FN usmjerenu prema tijelu i tangencijalnu komponcntu Fr smjer koje ovisi 0 smjeru aktivne sile, s1. 1.8,

Slika 1.8, Hrepeve povrsina

Slika 1.10. Veza tijela ostverena s pomocu st.apa

Kako je vidljivo, rcakcija stapa maze, ali ne mora imati pravac aksijalne osi stapa.

e) veza ostvarena s pomocu radijalnog lezaja

Takva veza, 81. 1.11, moze preuzeti svaku komponentu sile (reakcije) okomitu na uzduznu os lez aja, a ne moze preuzeti komponentu rcakcije na pravcu aksijalne osi oko koje je dopustena rotacija tijela.

11 li·G'
A
s' 5
S.G' 61:
6
G Slika 1.9, Uie optereceno na vlak

c) veza ostvarena S POIllOCll useta

Presjeccmo li uze i promatramo li ravnotezu kugle tezjne 0, vidimo da ce ona biti u stanju ravnoteze ako umjesto veze (uzeta) dodamo reakciju veze, tj. silu .§. Sila § po intenzitetu i pravcu mora biti jednaka sili 0, satno suprotna smjera. Sila .S kao reakcija veze unutrasnja je sila u usetu. Ako u nekom elementu (uze, stap) unutrasnje sile irnaju smjer od zglobova (cvorova), tj. jedna prema drugoj , tada je taj element optereden vlacno. Takav je slucaj uzeta na s1. 1.9. Ako je smjer unutrasnjih sila prema cvorovirna, tj. jedna ad druge, onda je taj element optcrecen tlacno. Pojarn je unutrasnjih sila iscrpnije objasnjen u poglavlju 7. Ovdjc napomenimo sarno 1.0 da kod krutog tijela na koje djeluju vanjske sile ne govorimo 0 unutrasnjirn silama koje su posljedica deforrniranja jer se krnto tijelo ne deforrnira, a one unutrasnje [medumolekularne) sile koje uzajarnno djeluju izmedu cestica krutoga tijela Cine uravnotczeni sustav sila i ne utjecu na ravnotezu krutog tijela.

Slika 1.11. Radijalni lezaj

presjek B- B

f) vcaa ostvarena 8 pornocu radijalno-aksijalnog lesaja.

Takva veza, sl. 1.12) maze preuzeti svaku kornponcntu reakcije (sile). g) veza ostvarena 8 pornocu sfemcg zgloba.

Kraj tijela, 81. '-1:3, obraden je u obliku kugle koja se moze rotirati unutar sfernog (kuglinog) zgloba. Moguca je bilo koja komponenta reakcijc (silc).

h) veza ostvarena s P0I110C.U pomicnog oslonca, nepomicnog oslonca i ukljeste-

nja.

10

uvaD

Reakcije veze

II

nepomi¢ni oslonac

u I

F..°ii

pomibli osionac

-_,

Slika 1.12. Radijalno-ekaijalni leaaj

bJ

Slika 1.14. Pomicni i nepomicni oslonac noseca u revnini yz

ekvivatentcn nosat

cJ

~ = ~~+fiy = 5,+52 F. r. . F" 00

dJ

ekvivalentnog sust ava na 81. 1.11c, osirn stapova 1 i 2 smjestenih II ravnini yz, morao u tocki A, postojati i treci stap koji mozc bil.i u bilo kojoj ravnini, samo ne u ravnini yz. U ovom istOITI slucaju osloncu B na 51. 1.14a, odnosno 81. 1.14c, mora biti sprijecen pomak na pravcu osi x.

Na 81. 1.15 prikazan je nosac (greda) ciji je jedan kraj uklijesten (upet) u zidu. Ovakav oslonac maze preuzeti reakciju na bila kojem pravcu , tj. ll10gUCC su komponente rcakcije na pravcirna svih koordinatnih osi, a osim toga, rnoguce je preuzeti i reaktivni moment. Na nosac prikazan na s1. 1.15 djeluju sile u ravnini yz, a u osloncu A postoje komponente reakcija FA, i FAy te moment ukljestenja koji nazivarno reaktivni moment i koji za taj nosac cini moment savijanja,

Slika 1.13. Sferni zglob

Na sl. 1 14a prikazan je nosac (greda) optereden silom F u ravnini yZ. Oslonac je A nepornican i mczc preuzeti silu na bilo kojem pravcu kroz tocku A, tj. ta se sila moze rastaviti na komponente FAy i FAz. Te su dvije komponente, dakle, komponente reakcije FA u tocki A, Oslonac B pomican je i moze preuzeti silu, a to znaci prugiti otpor, sarno na 'pravc". okomitom na_pod~ogu. Stoga je rcakcija FB U ovom slucaju vertikalna, tj. FB = FBy. Rcakcije FA i FB u ovom slucaju odredene su grafickim putem, kako je to prikazano na 81. 1.14a. Ovaj nacin odredivanja nepoznatih velicina bit ce objasnjen poslijc. Reakcija FA nakon toga rastavljena je na kornponcnte FAy i FAz, kako je to vidljivo iz sl. 1.14b na kojoj je prikazan zatvoreni poligon (sust.av] sila.

Na sl. 1.14c pokazano je kako se nosac sa sl. 1.14a moze pokazati na drugi nacin , a na 81. l.l4d~ koja je ekvivalentna sl. 1.14b, vidljivo je da je reaksija t\, cije 811 komponcnte FAy i FAt!) preuzeta od stapova 1 i 2 u kojirna BU aile 51 i 52.

Aka hi opterecenje prikazanog nosaca bilo u ravnini z e , tada hi oslonac A na 81. 1.14a irnao i komponentu reakcije FAx, sto znaci da hi, II slucaju njemu

Slika 1.15. Opterecenje konzole

Nosac ciji je jedan kraj uklijesten, a drugi slobodan nazivamo konzola. Moment ukljestenja (upetosti) u tocki A ciji je intenzitet MAx jest moment savijanja za taj nosac 11 tocki A. To je rnornent oko osi x, a nalazi se u ravnini yz.

2. RAVNINSKI SUSTAV SILA

Ravninski je sustav sila sustav u kojemu sve sile djeluju u jednoj ravnini. U ovom poglaviju obradit ce se sustav kolinearnih, konkurentnih i paralelnih sila, te opci sustav silau ravnini, i to s aspekta slaganja, rastavljanja i ravnoteze sila pojedinog sustava. sila. Sustav kolinearnih i sustav konkurentnih aila odnose se na odredenu tocku u promatranoj ravnini, a sustav paralelnih sila i opci sustav sila u ravnini u vezi Btl s raslicitirn tockama u promatranoj ravnini.

2.1. Ravninski sustav kolinearnih sila

Sustav kolinearnih sila takav je sustav u kojemu eve sile leze na is tome pravcu (napadnoj liniji), a mogu biti istog, sl. 2.1, iii suprotnih srnjerova, sl. 2.2.

Slika 2.1. Kolinearni sust av sile istoga smjcra

Slika 2.2. Sustav kolinearnih gila suprotnih srnjerova

14

RAVNINSKI SUSTAV SILA

Ravninski sustav kolinearnih sila

2.1.1. Odredivanje rezultante ravninskog sustava kolinearnih sila

uvjet ravnotczc piserno:

15

RezuItanta sustava kolinearnih sila maze se odrediti grafickirn i analitickim postupkom.

Graficki nacin odredivanja rezultante ovog sustava sila provodi se geOlnetrijskim (vektorskim) zbrajanjern sila danog sustava, tj. s pomocu poligona (plana) gila, kako je prikazano na 81. 2.1, odnosno na sl. 2.2. U ovom slucaju, poligon sila lesi na jednome pravcu. Rezultanta sustava kolinearnih sila odredena graficki definirana je izrazorn:

PRIMJER 2.1.

analiticki: FR = l: F, = 0

(2.3)

graficki: ZPS (FR = 0) .

Homogeni vertikalni stup, 81. 2.3, kruznoga poprecnoga presjeka~ i:zille. C! = = 3 kN visine H = 5 m na vrhu je opterecen silom F = 4 kN. Kolik je pr i tisak stupa na temelj te kolik~ BU sile pritiska u dijclovima stupa koji su udaljeni za hI = b: = 0,5 m od vrha, odnosno dna stupe.

- '\'-

i</i = L.,Fi.

(2.1)

Analiticki nacin odredivanja rezultante ovoga sustava sila svodi se na zbroj intenziteta sila buduci da sve sile lcze na istorne pravcu. Na taj je nacin intenzitet rezultante definiran izrazom:

I~

(2.2)

U izrazu (2.2) sile treba uzeti s odgovarajuCim predznakom, ovisno 0 njihovu srnjeru. Rezultanta je F"\ i grafickim i analitickim postupkom jednoznacno odredena. Silu je moguce rastaviti na n komponenata koje leie na pravcu zadane sile ako su poznati intenziteti (n - 1) komponentc.

01

Stika 2.3. Opterecenje stupe (uz primjer 2.1)

bl

c l

dl

I'

Prema osnovnome principu razmatranja ravnoteze krutoga tijela u statici, potrebno je tijelo oslohoditi vcza, a umjesto njih do dati reakcij~ veza. U OVOID slucaju, tijelo je oslobodeno podloge, dodana je reakcija podloge Fe, a ucrtahe su

i vanjske aktivne sile, kako je prikazano na s1. 2.3b. ;

Prcma uvjetu ravnotese, koji je dan izrazom (2.3), imamo:

2.1.2. Uvjeti ravnoteze ravninskog sustava kolinearnih sila

Kako je receno u uvodnome poglavlju l.2, osnovni je zadatak statike odredivanje uvjeta ravnoteze tijela na kojeg djeluje eustav sila. Buduci da ce tijelo biti u ravnotezi ako rnedusobno budu u ravnotezi sile koje djeluju na njega, ravnoteza tijela podrazumijcva odredivanje uvjeta ravnoteze sustava sila kojc djeluju na tijelo.

FR = LFi = 0 Fe - G - F = 0

Fe = G + F = 7 kN .

Za presjek A, prema 81. 2.3c, i u skladu 8 izrazom (2.3) dohivamo:

Potreban i dovoljan uvjct ravnotese sustava kolinearnih sila jest da je njegova rezultanta jednaka nuli. Taj uvjet ima graficku i analiticku interpretaciju.

Graficki uvjet ravnoteie znaci zatvoren poligon sila (ZPS), tj. poligon sila nema zavrsne stranice, a analiticki to znaci da je intenzitet rezultante jednak nuli. Stoga

FR=LFi=O FA =G, +F

'6


S obziroru na uvjete zadatka, izlazi:

Goo Vllg = Aileg G, = V'llg = Ah1l2g,

odakle slijedi:

GJooG~

h

G, = 0,3kN.

Konacno jc:

FA = G, + F = 4,3 kN .

Pri tome je:

V,V, A

I! ....

volurnen cijelog tijela, odnosno ujegova dijela povrsina poprecnog presjeka

gustoca

!I .,.. ubrzanje sile teze

Analoguo prema sl. 2.;)<1, slijedi:

FB = F +G2 G, = G h - h2 h

G, = 2,7kN

PH = 6,7kN.

PRIMJER 2.2.

Odr:diti intcllzitet sile koja djeluje IIi], kriznu glavu prikazanog stro i I 24

Zadano J - D ° ,3 d oja, s. . .

. . c. 1 = ," m, 1 = 0,09 m, D, = 0,6 m, d, = 0,11 m, 1'1 = 2 MPa

1), = 0,56 MPa, 1'3 = 0,01 MPa. '

Prema iernzu (2.2), dobivamo:

Fn = L: r;

FR = 1'1 - F2 + 1\, - F.

D'" (D' - d2) (D' d') (D"

Flloo_I_Pl 1 __ ,_"p + ,- 1 ,-ci,)

4 4 2 --4-- "P2 - --4-- "1'3 .

Za uvrsteno poda.tke irnamo:

Fn = 278,76 kN .

Revninskl eustev konkurentnih sila

17

Slika. 2.4. Odredivanje velicine site koja djeluje na krignu glavu (uz prhujcr 2.2)

Vidljivo je da je rezultanta sustava sila razl icit.a od nule pa c.e so tijelo gibati po pravcu i u srnjeru njezina djelovanja. Aka bisrno htjeli primijeniti izraz (2.3), tj. promatrati ravnotezu tijela u smislu njegova mirovanja pod djelovanjem spomenutog sustava sila, morali bisrno pretpostaviti reaktivuu silu FA. Ona bi bila jednaka rezultanti FRJ sarno suprotna smjera.

2.2. Ravninski sustav konkurentnih sila

Sustav je konkurentnih sila takav sustav pri kojem se pravci cljelovanja sila sijeku u jednoj tocki, Aka sve sile lezc u istoj ravnini, tada je to ruvninski sustav konkurentnih sila, sl. 2.5.

,

-, I

\L

A -,

Stika 2.5. Revnlnski suetav konkurentnih fiila

2.2.1. Odredivanje rezultante ravninskog" sustava konkurentnih sila

Rezultanta ravninskog sustava konkurentnih sila moze se odrediti graficki i an aliticki.

Graficki nacin odredivanja rezultante avog sustava sila osniva se na njihovorn veklorskom zbroju, tj. odreduje se s pomocu poligona aila u kojemu je zavrsna stra-

18 RAVNINSKI SUSTAV SILA

--------------------~-----------------------------

nica trazcna reaulranta, 51. 2.6. Rezultanta toga sustava sila prolazi tockom sjecista pravaca zadanih sil a. Prikaz tijcla i sila na njemu nazivamo planorn poloz aja.

F, = 2kN F, .3kN F] = 2kN

plan potofoic

potigon sila

QJ

b)

Shka 2.6. Piau polozaje j pollgon sila

U planu je polosaja bitno da su duljinske velicine nacrtane u mjerilu te da je nacrtan pravilan polozaj sila. U poligonu sila potrebno je intenzitete sila crtati u rnjerilu. Iz poligona sila nacinirno paralelan pornak rezultante u plan polozaja kroz tocku sjecista pravaca sila.

RezuHanta je ravninskog sustava konkurentnih sila na osnovi poligona sila, prerna sl. 2.6) odredcna izrazorn:

odnosno:

(2.4)

Ovaj je izraz istovjetan izrazu (2.1).

Grafickim je postupkom, tj. geometrijskim slaganjem (vektorskim zbrojem] rezultanta jednoznacno odredena po intenzitetu, pravcu i srnjeru.

Analiticki sc postupak odredivanja rezu ltante ovog sustava sila osniva na odredivanju projekcija sila na dvije medusobno okornite osi. Taka dobivarno sustav kolinearnih sila na pravcu osi x i sustav kolinearnih sila na pravcu osi y. U skladu s izrazom (2,2), a prema sl. 2.6, izlazi:

Fn» = Fl cos 0'1 + F2 cos 0'2 + ... + Fn cos Q'n ,

odnosno:

FRx = LFix = LJiicoSfii.

(2.5)

Isto je

FRy = FI sin Il'I + F2 sin 0'2 + ... + Fn sin D.'n ,

Ravninski sustav konkurentnih sila

19

odnosno:

(26)

Rezultanta se dobiva kao hipotenuza pravokutnoga trokuta:

FR = VFAr + FAy FR = FRr! + FRy).

(2.7)

Pravac rezultante odreden je izrazom:

(2.8)

Aka bi sustav sila emile same dvije sile Fl i Fz i, jednostavnosti radi, neka se as x poklapa sa silom i\, sl. 2.7, tada je:

Shka 2.7. Konkurentnl sustev dvlju slla

Uvrstavanjem ovih vrijednosti u izraz (2.7) dobivamo:

Kutovi "1 i "z izrnedu reznltante FR i komponenata FI Fz odreduju se

primjenom sinusovog poucka:

(2.10)

20


2.2.2. Uvjeti ravnotezc ravninskoga sustava konknrcntnih sila

Kada sile ravninskoga sustuva konkurentnih sila budu medusobno u ravnotezi, tacla ce i tijelo na koje djeluje taj sustav sila takoder biti u ravnotezi.

Potreban i dovoljan uvjet r avnotoze ravninskoga SUSLava konkurentnih sila jest da je njegova rezultanta jcdnaka nuli. Ovaj se uvjet ovdje, kao i kod kolinearnog sustava sila, interpretira graficki i analiticki.

Graficki uvjet ravnoteze je ispunjen aka je zatvoren poligon sila, a analiticki ako je iuteuzitet rezultantc jednak nuli. Intenzitet rezultante jednak nuli podrazumijeva da S11 obje njezine komponente na rnedusobno okomitim osima jednake nuli, tj. da je suma projckcija svih sila n a osi x i surna projekcija svih sila na osi y jednaka nuli. U vjet tavnotezo glasi:

analiticki:

FR. = L F;. = LX = 0 } FRy = L F;y = LY = 0

(2.11)

graficki:

ZPS (FR = 0).

2.2.3. Rastavljanje sile na dvije komponentc

Rastaviti silu F na dvije komponente znaci odrediti dvije konkurentne sile kojima jc ona rezultanta. U ovom slucaju , kada te dvije kornponente s danom silom F kao njihovorn rezultantorn Jeze 11 istoj ravnini, moguce je ovaj zadatak rijesiti uz odredene dopunske uvjete, Postojo sljedeci slucajevi:

a) Poznati su pravci djelovanja trazenih komponenata

Zadana sila ji' rastavlja se na komponente i\ i F2 8 pomocu paralelograrna, odnosno trokuta sila, sl. 2.8.

..... vlak ...... tlak ~.. vonjske site Si. .... unutro&1je site

c l

5,

Slika 2.8. Rastavljanje sile nil. komponente poznatih pravaca

U paralelogramu, odnosno trokuf.n sila, trazene su komponentc njegove stranice. Na sl. 2.8a pr ikazan je plan polozaja, Na sl. 2.8c sila F rastavljena je na

Havninski sustav konkurentnih sila

21

komponente fA i F2 Ciji su pravci paralelni pravcima stapova 1 i 2. Ovaj trokut sila ne predstavlja zat.voreni poligon sila, vee samo rastavljanje sile na komponente. Ako se razmotri ever A, tada se u njemu na stap 1 rnose ucrt.ati eila PI, ana stap 2 sila F2, kako je prikazano na 81. 2.8b. Otuda je vidljivo da je stap 1 opterecen vlacno, a stap 2 tlacno. Unutrasnje su sile suprotna smjera od ovih vanjskih , akyvni~ i zato su crtkanom linijom u trokut sila na sl. 2.8c ucrtane unutrasnje sile S, i S2 i one s vanjskom silom F Cine zatvoreni poligon sila, sto znaci da postoji ravnotcsa. Pri tome vrijedi da je: IS,I = IF,I, IS21 = IF21.

Ukratko, ako pri rastavljanju sile na komponente imamo zatvorcni poligon sila, to znaci da je izvedeno ne samo rastavljanje nego je posrijedi i ravnoteza, tj '; radi se 0 unutrasnjim silama i njihove smjerovetreba ucrtati u plan polozaja u cvor na koji se ravnoteza odnosi.

b) Poznati su intenziteti trazenih komponenata

Silu F na komponente zadanih intenziteta rastavljamo obicnom geomcirijskom konstrukcijom u kojoj Sll moguca rjesenja prikazana na sl. 2.9.

F.

r,

( poznati intenzite1:i komponenato I

(zadana sila I

Slika 2.9. Rastavljanje site na komponente poznatih intenaitera

c) Poznat intenzitet , pravac i srnjcr jedne kornponente Za ovaj slucaj kostrukcija je prikazana na sl. 2.10.

(z9dana sila I

( zadan prcvcc, smjer. intentitet )

Slika 2.10. Rastevljauje sile uz poznat intenaitet , pravac i smjer jedne komponente


Ravninski sustev konkurentnih sile

23

d) Pcznuti su pravac jedne, a intenzitet druge komponente

Geornetrijska konstrukcija za ovej slucaj rastavljanja sile vidljiva je na sl. 2.11.

odnosno:

"2 = 0'- <>, = 19°40'19" .

(zadana sao 1

poznot pravac p

(poznat intenzitet )

p

Slika 2.12. Plan ella (uz primier 2.3)

Slike 2.13. Odredivan]e kuta {3 (uz primjer 2.4)

PRIMJER 2.4.

Slika. 2.11. Hast.avljanje sile uz poznat pravacjedne, a. intenaitet druge komponente

Odrediti kut fJ prikazan na sl. 2.13 ako su sile F" F, i njihova rezultanta FR jednakih intenziteta.

Ako u izrazu (2.9) koji glasi: FR = VF? + Fi + 2F,F, cos a uzmema u obzir da je a = 180° - fJ, tada dabivama:

FR = .jFl + F? - 2F,F2 cosfJ.

PRIMJER 2.3.

Dvije sile F, i F, ciji intenziteti stoje u amjeru 2:3 zatvaraju medusobna kut 0'= 50°. Naci kutove "1 i "'2 koje rezultanta zatvara sa svakom ad sila, sl. 2.12.

Ako na izraz (2.9) koji glasi: FR = VF? + F:j + 2F,F, cos o , prirnijenimo amjere sila prema zadatku, tad a je:

Uz: F, = F, = FR, slijedi:

FA = FA + FA - 2FA cos fJ

odnosno:

2cosfJ = 1,

1 cosfJ=Z'

fJ = 60° .

Uvrstimo Ii ovu vrijednost u izraz (2.10) kaji glasi

PRIMJER 2.5.

sin oj F,

sin u

Ji;;)

Ulicna svjetiljka tezine G = 150 N ovjesena je na uzetu ciji krajevi s harizontalom zatvaraju kut a = 30°. Odrediti silu u uzetu, sl. 2.14.

Graficko rjesenje prikazana je na sl. 2.14, a osniva se na zatvorenom poliganu sila. Vidljivo je da je uze optereceno vlacno te da intenzitet sile u uzetu raste smanjenjem kuta a. Sila u uzetu postaje beskonacno velika sa slucaj a = O. Taj je slucaj nemoguc jer uze ne maze iedrzati takvu silu. Iz grafickog rjesenja ocitavamo:

S= 150 N.

slijedi:

.j ~ F:j + F? + ~ F:j cos a . Rjesenjern ovog izraza dobivarno:

sinal F,

sin o

a, = 30°19'41" ,

Analiticko rjesenje:

Na osnovi statickih uvjeta ravnoteie danih izrazam (2.11) slijedi:

L:FR. = L:Fi. = L:X = 0

.51 cos o - S2 cos a = 0,

8, = S2 = S

24


Ravninski sustav konkurentnih sile

25

cvor B:

=S, cos fJ - Sj cos C1 = 0 s, = __§!_ cos fJ

cos o

(b)

LY=O

poligon silo

Sj sin o - S, sinfJ - F = O.

Ako u ovaj izraz uvrstimo vrijednosti (a) i (b), dobivarno

Slika 2.14. Odredivanje sile u usetu [us primjer 2.5)

2Ssino: - G = 0

S=_!l_,

2siuO'

F . cos fJ sin a _ ____!__ sinfJ - F = 0

2sinfJcosa 2smfJ

S' = 150 N .

cot d tan o = 3

fJ tan 0<

tan = -3-

fJ = 30° .

( c)

PRIMJER 2.6.

N a prikazani sistem zglobno vezanih stapova, sl. 2.15, djeluju tri vertikalne sile jednakih i poznatih intenziteta. Kut a = 60°. Za slucaj ravnoteze, odrediti kut fJ.

PRIMJER 2.7.

i"
i;vor "A evOf .8·
~ .. #~ ..
5;.,,51=52
x
~,.S4
o,
01 bl cl Za sistem zglabna vezanih stapova, sl. 2.16, zadano je: F, a, 1= 2a. Odrediti kutove a i fJ za slucaj ravnoteze.

Slika 2.15. Sistem zglobno vezanih stepova [uz pr.imjer 2.6)

Ravnoteia cvora A prikazana je na sl. 2.15b, a cvora B na sl. 2.15c. Na osnovi statickih uvjeta ravnoteie danih izrazorn (2.11) slijedi: cvor A:

Slilca 2.16. Odredivanje kutova a i f3 (uz primjer 2.7)

.'h cos a - S2 cos a = 0 ,

Ovaj se primjer od primjera 2.6. razlikuje sarno II zadanirn podacirna. Zbog toga se mozemo koristiti svim dobivenim vrijednostima iz statickih uvjeta ravnoteze.

Iz zadanog geometrijskog uvjeta I = 2a dobivamo:

LX=O

2Si sin fJ - F = 0 F

S, = 2sinfJ.

2a = 2a cos a + 2a cosf3,

(a)

odnosno:

cos a + cosf3 = 1.

(a)

26

Ravninski eustav konkurentnih sile


Tz prunjera 2,6 izraz (c) je glasio:

tan" ' cot. (J = 3

iii

sin a = 3 sin (J .

cos 0' cos f3

Aka U ovaj izraz uvrs l.imo vrijednost (a), dobivarno:

sina_3.~

cos a ~ 1 - cos a )

plan poloiaja QJ

Slika 2.17. Zglobni cetverokut (uz primjer 2.8)

poligon sila b)

It kvadriranjern slijedi:

sin'" =9 l-cos2(J

cos'a (l-cosa)2 '

cvor B:

odnosno:

8in' C\' 1 - cos' (J

cos2 (t = 9 1 _ 2 cos Q' + cos? a 1

F cos I + 5'1 cos Ct - 5'2 C08 'P = 0

odakle je:

5'1 sin a - 5'2 sin 'P - F sin I = 0 .

Iz izraza (a) dobivarno:

Sredivanjem ovog izraza dobivarno:

5'1 = 5'2 cos 'P - F cOSI cos o

U vrstavanjern ave vrijednosti u uzraz (b) slijedi:

l-cos'a- 2C08",(I-c08''')+C082",(I- cos'a) =

9cos'a(! - (1- 2cosa + cos' a)] .

27

(a)

(b)

Konacno jc:

odnosno:

5'2 cOS'P - F cos, sin" _ 5'2 sin 'P _ F sin I = 0 , cos a

8 cos' a - 16 cos3 '" - 2 cas" + 1 = 0 .

Iijesenjem ove jednadzbe dobivamo:

Odavde jc:

82 sin a cos r.p - P sin a cos "y - 82 sin r.p cos a - F sin r cos (.r; = 0 .

a na osnovi izraza (a)

(J = 16' .

5'2 = F sin(a +,) "'slC-nT( a--~'P-';')

ever C:

PRIMJER 2.8.

Stapovi su medusobno povezani u obliku zglobnog cetverokuta. sl. 2.17. Po intenzitetu, pravcu i smjcru zadana je sila F koja djeluje u tocki B. Zadani 5U kutovi: a,(J",'P,V!. Odrediti intenzitet sile Q koja mora djelovati u tocki C tako da cetverokut bud" \I ravnotezi. Poznati su pravac i smjer sile Q.

Gralicko rjesenje prikazano je na sl. 2,17b, Silu F rastavirno na pravce 1 i 2.

Buduci da je sila u st apu 2 jednaka z a cvor B i ever C\ silu ,52 rastavljamo n a silu Q i silu u stapu 3.

Analiticko rjesenje slijedi na osnovi statickih uvjeta ravnoteze danih izrazom (2.11), a postavljenih Zit cvorove B i C.

5'2 cos 'P - 83 cos (J - Q cos ¢ = 0 5',sin'P+83sin(J- Qsin¢ = O.

Iz izraza (d) slijedi:

5' _ 5'2 cas 'P - Q cos ¢ "

3- cos(J ,

a uvrstavanjern ove vrijednosti u izraz (e) dobivamo:

(c)

(d) (e)

.'I, sin 'P + 5', cos 'P - Q cos ¢ sin (J - Q sin V) = 0 , cosf3

28


Ravnlnski sust.av konkurentnih sila

29

odnosno:

Mnozenjem izraza (e) s (cos e}, a izraza (d) s (-sin'P), dobivamo:

S2 Sill 'P cos (i + 82 Sill fJ cos 'P - Q sin 13 cos 1{' - Q sin 1/J cos 13 = 0 .

F . k .

I N SIn i.p cos 'P - ;2 sin Ct' cos i.p = 0

(e)

Odavde je:

, Q sin(f3+ 1/J)

S2 = sin('P + (3) .

Na osnovi jcduakosf.i izrnza (c) i (f) dobivamo:

(f)

G . F' k .

sm!.p - NSlIl<pCOSrp -;;2 sm o cos a = O.

Zbrajanjem ovih dvaju izraza slijedi:

(f)

Q = F sin(a + -y)sin(f3 + 'P) sin(a - 'P) sin(f3 + 1/J) .

G . k (si . )

sin o -;2 sm n cos r.p+ COS o sm <p = O .

(g)

Prema sl. 2.18, izlazi:

PRIMJER 2.9.

'P a = 90- 2"'

. 'P

StrID: = cos 2" )

pa je :

Kuglica M teziue G, 81. 2.18, moze se gibati po glutkcme krueuom glijcbu polumjera s-. Na nju iz stalne tocke C djeluje sila i na pravcu CM. Zadano je:

k . .

", F = ;2' Pri torneje k konsl.anl.a. Za slucaj ravnoteze treba odrediti udaljenost

x=CM.

. 'P cos 0'::: sIn"2'

Aka ove vrijednosti uvrstimo u izraz (g), dobivamo:

G . k ( 'P.. 'P)

sm <p - 2 cos 'P cos - + sm ip sm - = 0 .

x 2 2

(h)

Aka u israz (h) uvrstimo poznate vrijednosti:

1

. 2' 'P 'P

SlIl r.p = sm"'2 cos "'2

cos'P = cos'' <f_ - sin" 'f

2 2 '

dobivamo:

Slika 2.18. Gibanje kugfice It ilijebu (uz primjer 2.9)

2G . 'P 'P k [( , 'P . 2 'P) 'P . 'f 'P. 'P]

SIn "2 cos "2 -;;2 cos 2" - SIn 2" cos 2 + 2 SIll 2 COH 2 SIp- 2 = 0 .

Na osnovi statickih uvjeta revnotcze kugf ice dobivarnc:

EX=O

Sredivanjem ovog israsa dobivamo:

FN sin 'P - F sin a = 0

(a)

2 G . 'P 'P k [ 2'P 'P . 2'P 'P . 2'P 'P]

sm 2 cos 2 -;;2 cos 2" cos 2" - sm 2" cos 2" + 28m 2" cos 2" = 0

-G + FNcos'P + Feosa = O.

Uvrstavajuci vrijcduost z a silu F u izraze (a) i (b) dobivamo:

(b)

2 G sin s: cos '£ - !.2 [cos t: (cos2 t: + sin 2 '£)] = 0

2 2 x 2 2 2

(2G' 'P k ) 'P .

Sill :2 - Xi" cos:2 = 0 .

(i)

. k.

FNsmrp -;2 sm o = 0

(c)

Iz sl. 2.18 v idlj ivo je da je:

k

-G + FN cos 'P + Xi" COS" = 0 .

(d)

. 'P X

Sin 2" = :2; ,

:30


pa uvrstavanjen, ovc vrijednosti u izraz (i) dohivamo:

(, x k) 'P

2G - - - cos - == 0 .

2,· x2 2

N a osnovi izraza (j) dobivamo dva rjesenja. Prvo rjesenje je:

Drugo je rjescnje:

cos'f == VI-sin> 'f. == 0

2 2

. 2 'P

sm 2" == I

X2 = 21'.

Na osnovi sinusovog poucka, a prema 81. 2.18, takoder dobivamo:

F G

sin i.p sin o

Buduci da jr-, prema sl. 2.18:

'P == 180 - 2<>,

izlazi da je:

sin e = sin2a

N a taj nadin izraz (k) post.aje:

sin 20:

sin o

odnosno:

k

G

·2sinacosa sin o

k

;;2 = 2G cos a .

(I)

Prema sl. 2.18, tnkoder je:

x = 21' COSO',

Cil

(k)

Moment sile aa tocku

31

pa uvrstavanjem ove vrijednosti u izraz (I) takoder dobivamo:

2.3. Moment sile za tocku

Poznato je da postoje dva osnovna gibanja: translacija i rotacija. Sila, kao klizedi vektor, svojirn djelovanjem uzrokuje translaciju, pojam rotacije (obrtanja) vesan je uz djelovanje momenta sile za tocku, momenta sile za os i sprega sila,

Ovdje cemo definirati pojam momenta sile za tocku kao drugog statickog elementa ravninske statike. Prvi staticki element jest sila kao klizeci vektor iii vektor vezan za pravac.

Neka na tijelo, sl. 2.19, koje se moie rot irati oko nepomicne tocke 0 djeluje sila if u tocki A. Poloiaj hvatista sile if odreilen je vektorom polosaja r u odnosu na nepomicnu tocku O. Zbog djelovanja sile if, tijelo ce se rotirati oko tocke 0, odnosno oko osi koja prolazi kroz tu tocku, a okomita je na ravninu u kojoj leze sila if i vektor polozaja r (radijus vektor).

A = povrsinc Ll e trokut

nllR) II". TJ €IR)

Slika 2.19. Moment slle za tocku

Jacina rotacije ili ucinak rotacijskoga djelovanja sile na tijelo ovisit ce 0: intenzitetu sile if i velicini najkrace udaljenosti izmedu promatrane tocke i

pravca sile .

polosaju ravnine rotacije OAB koja prolazi vektorom silc F i radijus vektorom r

smjeru rotacije u toj ravnini.

:32


Prema tome, ucinak rotacijskoga djelovanja sile opisuje se trima podacirna pa pripada klasi vcktora, a naaiva se moment siie za tocku ili staticki moment sile, a tocka 0 jest rnomentna tocka iii pol.

Buduci da je moment sile za tocku vcktor, predstavlja se vektorskirn prod uktom vektora sile i radijus vektora:

(2.12)

Intenzitet momenta sile za tocku, dakle intenzitet vektora tog momenta. o dreden je produktorn danih vektora r, F i sinusa kuta izmedu njih:

11146'1 = MIS = rRsin(r, F) = "Psina = Fh,

(2.13)

odnosno produktu intcnziteta aile i njezine najkrace udaljenosti ad promatrane tocke, iii najkrace receuo, jednak je dvostrukoj povrsini trokuta OAB. Jedinica intenziteta momenta silo za tocku, prema izrazu (2.13), jest (Nm).

Vidljivo je da svakoj tocki odgovara jedan moment. a to znaci da je moment sile za tocku vcktor vczan za tu tocku i ne mijenja se ako sila kao klizeci vektor klizi (pomicno] po svojemu pravcu djelovanja.

Pravac momenta odreden je osi oko koje tijelo rotira, a koja prolazi kroz rnomentnu tocku , tj. odreden je pravcem normale ravnine koju cine vektori

F" ~ 1 r.

- Smjer je momenta II pozitivnome srnjeru norrnale ako sila rotira tijelo u pozitivnorn matematickom smislu (desna dispozicija), tj. suprotno smjeru kretanja kazaljke na satu, 81. 2.20.

Na taj nacin moment sile za tocku kao vektor potpuno je odreden trim a podacima: intcnzitetorn, pravcem i smjerom. Iz izraza (2.13) vidljivo je da polozaj tocke hvatista sile F na njezinu pravcu nema ulogu u skladu s drugim aksiornom statike (v. s1. 1.4). Moment sile za tocku koja se nalazi na pravcu njezina djelovanja jednak je nuli.

Slika 2.20. Smjer momenta

33

Moment eile za. tocku •

2.3.1. Momentno pravilo (Varignonov teorem) 7;H ravninski sustav sila

Na sl. 2.21a prikazanje sustav konkurentnih sila, ana sl. 2.21b proizvol.ini ravninski sustav sila.

01

bl

Slika. 2.21. Uz dokaz Varignonova teoreme

Moment sile za tocku definiran je izrazom (2.12):

U skladu S ovim izrazom, za ravninski konkurentni sustuv sil a, prikazan na 81. 2.21a, vrijcdi:

Bududi da je:

to je:

odnosno:

iIi opcenito:

(2.14)

M~ FR - '" MF; o - L...J 0'

Izraz (2.14) predstavlja moment.no pravilo iIi Varig~onov teorem koji glasi:

Moment rczultante ravninskog sustava sila za neku tockujednakje algebarskom zbroju momenata njezinih komponenata za istu tocku.

Momente je algebarski moguce zbrajati jer su im vektori kolinearni.

34


~ . l'!_a sl. _ _2.21a ~a 08i ~, tj. n~ norrnali 17. ravnine X, y ucrtani su momenti sila F1 1 F2 koji ~u kolm.ea~l1l,.vckton pa se ani mogu zbrojiti, time dobivarno moment rezultante, tj. rezultirajuci vektor.

Vanguonov teo rem VIi' di . ,'- 'I ...

. er .", " .JC 1 I ~a OpCI sustav 81 a u ravruru prikaaan na 81. 2.21 b

J su_m~~~ntl pojedinih sila kolinearni vektori pa se mogu zbrojiti Cirne se db"

rezultnaJucl vektor. ' 0 IJe

y Primjena Varignonova teorema olaksava odredivanje momenta sile za zadanu tocku prek~ r~onlenata njezinih komponenata na koordinatnim osima. Tak v .

postupak vidljiv Ita sl. 2.22. a Je

-z

Slike 2.22. Uz primjenu Verignonova teorerna

Buduei da je:

a, prema izrazu (2.14), izlazi:

dobivamo:

Intenziteti pojedinih vektora iznoss:

IJJFRI-Mi'R F' ~(- -)

o - 0 =7' RSIll...,. 1',Fn =rFnsino=Fn.h

JJFR'I_ MFR, r . ~ (- - )

o - 0 =r'Rxsm....,_ r,FR:r: =rFR:r:sinf3=FR:r:'Y

JJFR'I_ MFR, _ . (- - ) . .

o - 0 -rFRysIn] ",FRy =rFRysm(90'-(3) = rFRycosr,= x F

I' . Ry·

Ravninski sustav peralelnlh sila

35

S obzirom na naznacene smjerove rotacije na sl. 2.22, vidljivo je daje moment sile FR i FRy pozitivau, a moment sile FRx negativan.

Konacno je (za ravninu XV):

(2.15)

Prema sl. 2.22, mozemo pisati:

(2.16)

Ako vrijednosti dane izrazima (2.7) i (2.16) uvrstimo u izraz (2.12), dobivamo:

JJtR = rx F = (xi+ Vn x (FRr'+ FRy]') ,

odakle nakon vektorskog mnogenja, au skladu sa sl. 2.22, sIijedi:

(2.17)

Iz vektorske je algebre poznato da se ovaj izraz moze napisati u obliku determinante:

(2.18)

Intenzitet momenta sile za danu tocku na osnovi izraza (2.17) upravo je prije izracunana vrijednost dana izrazom (2.15). Vidljivo je da se ovdje provedeni postupak odnosi na ravninu xv.

2.4. Ravninski sustav paralelnih sila

Ravninski sustav paralelnih sila, kao i svaki drugi sustav sila, maze biti sastavljen od dviju iii vise sila. S obzirom na mogucnosti da paralclne sile budu istih iii sup rot nih smjerova te istih iii razlicitih intenziteta, obradit cemo najprije problem dviju paralelnih sila. Sve sto se u pogledu nacina odredivanja rezultante odnosi na dvije paralelne sile vrijedi i za sustav paralelnih sila sastavljen od 11 paralelnih sila.

36

----_ .. __ -----


Ravninski sustav paralelnih sib.

2.4.1. Dvijo paralelne sile istoga smjera. Rezultanta

Dvije paralelne sile is toga smjera prikazane all na sl. 2.23, sl. 2.24 i sl. 2.25.

Rezultanta dviju (iii vise) paraielnih sila istoga smjcra rnoze sc odrediti graficki i analiticki.

Graficki postupak odredivanj a rezultante S POIllOCll veriznog poligona prikazan je na sl. 2.23 na planu polozaja, Polne zrake paralelno se prenose iz plana sila u plan polozaja, cirne se dobiva veriznl (Iancani} poJigon. Sjeciste prve i posljednje polne zrakc u planu polozaja odreduje tocku kroz koju prolazi pr avac rezultante zadanih sila, Pocetak je povlacenja pr ve polne zrake u planu poiozaja na pr avcu sile na koju se zraka odnosi proizvoljan jer je sila kliaedi vektor. .lednakc je tako proizvoljan i odabir pola I' II planu polozaja. U planu polozaja sile ne treba crtati u rnjerilu njihovih velicina, Bi tni 811 pravac i emjer sila.

c) plan potozcjc

polne zruke tvore veriini

t tcnecr» ) poligon nctik tcncu

Slika 2.24. Vedzni poligon

MF::lkN/1cm

'-..'

">, polno zraka

~"'"'

(F,>~<>a<bJ

37

,1 ~e LV

Slika 2.25. Rezultenta d viju p ar-alelnih sila istoge smjcre dobivena dodavanjem uravllotezenog sustuve sila

Slika 2.23. Rezult.anta paralelnih aile is toga smjera dobivene veriznim poligonom

b) plan silo

Joe jedan nacin grafickog odredivanja polosaja rezultante dviju paralelnih sila vidljiv je sa sl. 2.26.

Verizni (Iancani) poligon tvore polne zrake prenesene paralclno iz plana sila u plan polosaja. Buduci BU na 51. 2.23 ucrtarie samo tri polne zrake, veciani poligon nije uocljiv, Zbog toga je prikazau vcrizni poligon na 51. 2.24 za sustav paralelnih sila.

Graficki postupak odrectivanja rezultante dviju paralelnih sila dodavanjem uravnotezenog sustava sila prikazan je na 81. 2.25. Sustav uravnotezenih sila dodaje se na proizvoljnome pravcu p u planu polozaja, ali je vazno istaknuti da sila mora biti nacrtana u mjer ilu i da njezin intenzitet mora pocinjati od toga pravca pa je stoga najboljo cia pravac p prolazi hvatistima sila.

Dodavanjcrn ovog uravnoteaenog sustava sila srvorena su ova sustava konkurcntnih sila cije su rezultante PHi i FR21 a njihovo sjeciste definira tocku prolaza pravca rcz.ult.aute paralclnih sila.

lz sl. 2.23, 2.25 i 2.26 vidljivo je da reaultanta dviju paralelnih sila ist.oga smjera, it razlicitih intenziteta, prolazi izrncdu njih, i to blize vecoj.

l> AGD-BGE

F" R'

..l..=.:..L a b

Sfika 2.26. Rezultanta dviju paralelnih siJa istoga smjer a dobivene nanosenjem jedne sile na pravac drugc silc

Prikazanim grafickirn postupcima rezultanta je definirana po pravcu (u planu polosaja), smjeru i intenzitetu (u poligonu sila).

38

Ra.vninski sustav paralelnih sila

39


Analiticki postupak odredivanja rezultante dviju (iIi vise) paralelnih sila osniva se n a momentnom pravilu. Potrebne veJiCine za takav nacin odredivanja rezultante vidljive su sa sl. 2.27.

o~--i'

~~ jr.

i~

Slika 2.27. Uz analiticko odredivenje resultante dviju (ili vise) paralelnih sila

Slika 2.28. Rezultanta paralelnih sila suprotnih smjerove

Za dvije paralelne sile vrijedi:

(2.19)

Ovaj izraz istovjetan je izrazima (2.1) i (2.2). Na osnovi izraza (2.14) koji glasi:

2.4.3. Spreg sila

Aka u ravnini djeluju dvije paralelne sile istih intenziteta, a suprotnih smjerova, 81. 2.29, tada je njihova rezultanta, prema izrazu (2.19), jednaka nuli, ali je moment tih dviju sila za proisvoljnu tocku u ravnini njihova djelovanj a razliCit od nule i njegov intenzitet, prema izrazu (2.13), iznosi:

dobivamo:

(2.20)

o dnosuo:

F B

h

rovnina s r sila ~

Izraz (2.19) vrijcdi opcenito, tj, bez obzira na polozaj momentne tocke, uz napornenu da, za slucaj razlicitih smjerova, treba uzeti U obzir smjer rotacije pojedine sile. Ovim izrazom dcfiniran je polozaj rcaultante.

Shke 2.29. Spreg eile

2.4.2. Dvije paralelne sile suprotnih smjerova.

Rezultanta

M{:,',}' = Mo = -F(a+h)+F·a = -F· h Mf =-F·h

M{; = -Fh.

Dobiveni se rezuitat ne mijenja bez obzira na odabir momentne tocke tako da je intenzitet momenta sprega sila:

Graficki i analiticki postupak odredivanja rczultante dviju paralelnih sila snprotnih smjerova isti je kao i za slucaj paralelnih sila istih smjerova.

NasI. 2.28 prikazan je postupak S pomocu ver iznog poligona.

Rezultanta dviju antiparalelnih sila razlicitih intenziteta 'nalaz i se izvan njih, sa strane je vece sile i ima njezin smjer.

M =F·h

jcdnak urnnosku intenziteta jedne sile sprega sila i razmaka ismedu sila.

(2.21)

40


Ravninski sustav paralelnih siln

11

Dvijc parulclnc aile iatih intenziteta, a suprotnih smjerova, Cine novi staticki element koji se razlikujc od silo i momenta sile za tocku, a naziva se spreg sila. Spreg sila cine, dakle, dvije ant.ipar alclne aile istih intenzj teta. Tako se spreg sila sastoji od dviju sila, njihova je rezultanta jednaka nuli, sto zuaci da spreg sila ne izuziva translaciju. Buduci da svaka sila sprega sila 11 odnosu na proizvoljnu tocku o ima moment, a moment sile za tocku je vektor, to znaci da je i moment sprega sila takoder vektor koji je dcfiniran intenzi tef.orn , p r avcem i srnjerom. Buduci da je pak intenzitet momenta sila konstantan, tj. neovisan 0 mornentnoj tocki u ravnini sprega sila, spreg sila uzrokuje cistu rotaciju, a rnornent je sprega sila slobodan vektor. Vekior momenta sprcga sila okomit je na ravninu sprega sila, a smjer rnu je odreden pravilom desne dispozicije, sl. 2.30.

M = Mx = moment sQvijanja

M = Mx = moment savijanja

01

bl

M = Mz= Mt '; moment uvijonja c)

Slika 2.31. Gpterecenja konzole

Moment aprega dakle iznosi F·h, pri cemu mislimo rra njegov inteuaitet., znajuci uz to da je moment sprega vektorska veliuina.

2.4.3.1. Svojstva sprega sila

Slika 2.30. Vektorsko predst avljanje momenta sprega slla

Sila kao klizeCi vektor mogla se slobodno micati po pravcu djelovanja a da se njezino djelovanje na tijelo ne promijeni. Moment sile za tocku ovisio je 0 izboru rnornentne .tocke i s njime se nisu mogle obavljati nikakve transformacije. Vektor momenta sprega sila slobodan jc vektor i zbog toga spreg sila podnosi odredene promjene pa kazemo da ima odredena svojstva. Ta svojstva su sljedeca:

a) translacija sprega sila

Spreg sila moze se slobodno pomicati po pravcirna djelovanja sila sprega sila, sl. 2,32,

b) rotacija sprega sila

Djelovanje sprega sila ostaje nepromijenjeno ako se on zarotira za bilo koji knt oko bilo koje tockc u ravnini njegova djelovanja, sl. 2.33.

Djelovanje sprega sila ne moze se zamijeniti djelovanjern sile na o dredenorn kraku.

Buduci da je moment sile za tocku vektor vezan za tocku, a moment sprega sila slobodan vektor, U literaturi se ove vclicine cesto obiljezavaju razlicito. Tako se moment sile za tocku, odnosno njcgov intenaitct, obiljcaava ovako: iJ{; J M/j'1 a moment sprega sila, odnosno njegov intenzitet, ovako: m, 111 ••

U ovom udzbeniku nece biti razlike u spomenutom ozriacavanju iz prakticnih razloga. NasI. 2.31 prikazana je konzola koja je na svojem slobodnom kraju jednom opterecena silorn pi u ravnini yz, drugi put spregom sila u ravnini yz, a treci put spregorn sila u ravnini xy.

Sa sl. 2,31a vidljivo je da sila f u adnosu na tocku A ima moment intenziteta F· z i to je za konzolu moment savijanja, a to je i moment koji djeluje oko osi x. Na sl. 2.31b vidljivo je da spreg sila ciji je intenzitet M {cesto ga prikazujemo na dva llaCina) za konzolu takoder predstavlja moment savijanja, a to je i moment oko osi x. Spreg sila na sl. 2.31c za konzolu je moment uvijanja, a to je moment oko osi z ,

Iz ovoga sto slijedi vidjet cerno da spreg sila ciji intenzitet momenta iznosi M rnozc na gredu imati raalici to djelovanje, kao i to da on mozc aa neki presjek grede imati isto djclovanjc kao i moment. silo. Stoga ce moment uvijek biti obiljesavan s M, bcz obzira na to kako je prikazivan, a odredcni indeks uz njega poblizc ce opisivati njegovo znacenje, dok ce jednako taka iz slike opterecenja biti jasno vidljivo kakvo je opterecenje posrijedi,

-~"~ F) "~

A,

-F,"F A, F,"~

F'

-I'''

Slika 2.32. Trenslecije sprega sila

Stika 2.33. Rot.ecije sprega sila

12

RAVNINS]{1 SUSTAV SILA

Revninski sustev paralelnih sila

43

Pocetni polozaj sprega sila je P, -P, u tockarna Ai B. Zarotirarno Ii ndaljenost It za kut if', dobivamo tocku H', Dodajrno u tockarna A i B' uravnotezene sustave sila i' = F i -i = i i zbrojirno Ii u tocki A sile f i -p, te u tocki C sile i i F' dobivamo rezultante FR koje su istih intenziteta, a suprotnih smjerova, pa se one medusobno ponistavaju, Ostaje spreg sila PI, -I" u tockama A i H' i OIl je istovjetan pocetnorn spregu sila F, -F.

e) pomieanje sprega sila po praveu kraka

Djclovanjc sprega nccc se promijeniti aka sc on pomakno po svojem kraku, tj. okomito na pravac sila sprega sila, sl. 2.34.

a I

F,.,o,·ll"kIF"I.,
l". I
I M.F·h
M .F·h ~ 11" l" ;) 1"
of
-Fr 6 A, 61
I -1" -I"
F" i -I"

~:;F, +F2 I

:, j.F,_

F,.F-~

~A~~h~--~6~ c ~A~--~----~B~~C

-1", .-1".~

Fl

F·h=M .:1)·(h+xl

b]

c l

Slika 2.35. Transformacija sprcga ella

Moment je sprega sila u pocetku:

a na kraju on iznosi:

N a osnovi izraza (a) dobivamo:

M = F2(h+x).

M=F·h,

M = r .» = (FI +F2)h = (F,. T, +F,) h = F2(h+x).

Time je potvrdeno da je moment sprega sila prije i nakon transformacije jednak. avo vrijedi i za slucaj da se sile sprega sila prirnicu.

Na osnovi svojstava sprega sila navedenih pod a), b) i c) izlazi da sc spreg sila moze slobodno pomieati u ravnini svojeg djelovanja a cia se njegovo djelovanje na kruto tijelo ne promijeni l.

e) Superpozicija (zbrajanjc) spregova sila

Spregove sila koji djeluju u istoj ravnini mozerno zbrajati.

U ravnini (R), sl. 2_36, prikazano je nekoliko spregova medusobno razliCitih intenziteta momenata.

Slika 2.34. Pomicanjc sprega sila po pravcu kreka

Sile sprega sila (i, -p) djeluju u tockarna A,B. U tockama AI,ill dodamo uravnotezene sustave sila i, -i, pri cemu je krak izmedu njih takoder h.

Zbrojirno Ii sile -P i -F u tockama Ai BI kao i sile PiP u tockarna B i Al dobijemo dvijc rczull.antc f'n I! tocki C koje predstavljaju uravnotezeni sustav sila pa se ponistavaju. Ostaje stoga sarno spreg sila -i i i u tockama AI, BI Ciji je moment istovjetan momentu pocetnoga sprega u tockama A i B.

d) odmicanje i primicanje sila sprega sila

Sile sprega sila mogu se primieati iii odmicati, uz uvjet da moment sprega sila ostane konstantan, 81. 2.35. Kad kazemo da moment ostanc konstantan , mislimo na intenzitet toga momenta.

Na sl. 2.35a clan je spreg sila (i, -F). Na sl. 2.35b zadrzana je sila (-i) u tocki A, a sila F u tocki B rastavljeua je na paralelne komponente Ft i F2 11 tockama Ai C. Konacno na sl. 2.35e zbrojem sila (-i) i PI dobivamo silu P2 koja sa silom F, u tocki C daje spreg sila.

U skladu 8 momcntu im pravilom sila i? rastavljena je na paralelne komponente PI i F2. Buduci da 811 posrijedi paralelne Rile moferno svc pisati u skalarnom obliku. Slijedi cia je:

Stika 2.36. Superpos.icija spTegova sila

(a)

Mogucnost zbrajanja spregova sila koje djeluju u istoj ravnini izlazi iz toga sto Sl! vektori momenata tih spregova sila kolinearni vektori. Stoga se oni mogu zbrajati algebarski (skalamo).


To zuaci cia jc intenaitet vektora momenta resultirejuceg sprega jednak:

(2.22)

f) Slobodno pomicanje sprega sila u ravninu paralelnu ravnini sprega sila

Do sada smo vidjeli da se spreg sj la maze slobodno pomicati po pravcu djelovanja sila sprcgu sila kao i okomito na taj pravac, tj. na pravcu kraka sprega sila te cia se Incze slobodno rotirati. To zapravo znaci do. se spreg sila u ravnini svojcga djelovanja maze slobodno pomicati.

Osirn slobodnog pomicanja u ravnini svojega djelovanja, spreg sila mozc se slobodno pomicati i u ravnine koje su paralelne ravnini sprega sil a. To je vidljivo na sl. 2.37'.

r

ravnina (R) : M:; F·h rcvninc {R11 M:; F· h

-F. '1

~CI

-ij,ICI"-~I-~8" IR,IIIIRI

-1'

IR " R

Slika 2.37. Pomak sprege slla u peralelnu revninu

Neka u ravnini (R) imamo spreg sila (i, -F) sa hvatistirna u tockarna A i ll. U ravnini (Rd, paralelnoj ravnini (R), dodajmo u tockama AI,BI (koje su na medusobnoj udaljenosti It kao i ranije tocke A, B) sustave uravnotezenih sila (F,-F). Zbrojirno li sile (-F) u tocki A i (-F) u tocki BI, dobivamo rezultantu (-1'1<) u tocki C. Analogno tome, zbrajanjem sile F u tocki B i sile F u tocki AI, dobivamo rezultantu Fn u tocki C. Ove su dvije rezultante iste pa ee ponistavaju, U paralelnoj ravnini, tj. ruvnini (R,) ostaju sile (-F) u tocki Al i (F) u tocki Il, koje predstavljaju spreg silajednak spregu u ravnini (R).

2.4.3.2. Superpozicija sile i sprega sila

Sila kao klizeci vektor, cija je jcdinica intenziteta (N) i moment sprega sila kao sloLodan vektor cija je jedinica intenzitcta (Nm), ne mogu se zbrojiti u jedan vektor po sisternu paralelograma.

1 vidjetl poglavlje 2.5

Ravninski sustav paralelnih sila

4"

Sila F i spreg sila (F', -F') koji djeluju u istoj ravnini, zbrajajn se u silu jednaku danoj sili koje je pravac djelovanja pomaknut z a krak koji iznosi:

h=~.

F

(2.23)

Pri tome je F intenzitet sile, aM intenzitet momenta sprega sila, Zbroj sile i sprega sila prikazanje na sl. 2.38. Pri tom zbroju, djelovanje na tijelo prijasnjeg sistema i ovog, reduciranog ne smije biti raalicito.

zcdnn spreg l)adana silo

F F F'

A. h

'6

-. -.____/

-F -1" M. F·h

F· h e F'· h'

Slika 2.38. Superpowicjje sile i sprega sila

Ako u ravnini postoji vise aila i vise spregova sila, tada se SIl perpozicija maze provesti tako da u izraz (2.23) uvrstimo rezultirajuci moment M R kao algebarski zhroj svih momenata spregova, prema izrazu (2.22), i ailu FR kao intenzitet rezultante svih sila,prema izrazu (2.7), iii pak da rezultirajuci moment podijelimo s bilo kojom od sila, a onda dalje zbrajarno ove paralelno pomaknute sile s ostalirn silama i slicno,

2.4.3.3. Paralelni pornak sile (redukcija sile u promatranu tocku)

Buduci daje sila klizeci vektor, njezinimse pomakom na pravac paralelan njezinom

praveu djelovanja mijenja i njezino djelovanje na tijelo. •

Zelimo li da sila pri paralelnom pomaku, odnosno pri redukcij i u novu tocku, ima jednako djelovanje na tijelo kao i u prijasnjern polosaju", potrebno je paralelno pomaknuti silu i dodati spreg sila kojih je moment jednak momentu aile koju prenosimo U odnosu na tocku II koju se sila prenosi.

Slika 2.39. Peralelni pomak aile

2vjdjet.i poglavlje 2.5

46

RAVNINSI<I SUSTAV SILA

Ravninski sustev purelelnih ella

47

Takav paralelan pomak sile uz sadrzavanje istog djelovanja na tijelo prikazan jc na sl. 2.391 i to za slucaj sile F s hvatistern u tocki A, a nakon paralelnog pornaka njezino je hvatiste u tocki B.

U tocki B, u koju zelimo reducirati silu F s hvatistem u tocki A dodamo uravnotezeni sustav sila (F, -F). Buduci da sila F u tocki A i sila (-F) u Beine spreg momenta M = F· h, sad a u tocki B imamo silu F i moment sprega M = F· h.

2.4.5. Uvjeti ravnoteze ravninskog sustava paralelnih sila

U slucaju ravninskog sustava paralelnih sila, moguci su ovi slucajevi: a) Fn f. 0, M{/ f. 0

Sustav sila svodi se na rezultantu koje je intenzitet. odreden izrazom (2.24).

Polosaj pravca rczultante odreden je izrazom (2.26) i paralelan je s pravcima sila.

b) Fn f. 0, MbR = 0

Sustav sila svodi se na rezultantu , a momentna je tocka na njezinu pravcu. c) Fn = 0, MbR f. 0

Sustav sila svodi se na spreg sila. d) Fn = 0, MbR = 0

Buduci da je rezultanta jednaka nuli i njczin moment takoder jednak nuli, sustav paralelnih sila nalazi se u ravnoteai.

Uvjeti ravnoteze ravninskog sustava paralclnih sila jesu:

2.4.4. Vise paralelnih sila

Za sustav paralelnih sila, prikazan na sl. 2.40, koji in ace moze imati dvije ili vise paralelnih sila, vrijedi da je:

(2.27)

Aka je jcdna od osi koordinatnoga sustava paralelna sa zadanirn silama, tada

je:

iii

Fn = :EFr;

iii

Slika 2.40. Vise peralelnih sile

- resultanta susteva paralelnih sila:

Fnoo :EF;

(2.24)

2.4.6. Rastavljanje silc na dvije njoj paralelne komponente

- moment rezultante sustava paralelnih sila:

(2.25)

Postupak rastavljanja sile na dvije njoj paralelne kornpouente suprotan je onom koji se odnosi na zbroj dviju paralelnih sila. Rastuvit.i silu na dvije njoj paralelne komponcnte moguce je gralickim i analitickim postupkom.

Graficki postupak, utemeljen na metodi verisnog poligona, prikazan je na sl. 2.41. Zadana Sll dva pravca PI i pz koji predstavljaju poznate polozaje komponenata paralelnih sila te sila F koju treba rastaviti. Polne zrake 1 i 2 povlace se u planu polosaja paralelno polnim zrakama iz plana sila. DoLlya se zakljucnica koja se vraca 11 plan sila. Buduci da se zraka 1 i xakljucnica Zl sijeku na pruvcu PI J trazcna ce komponenta r. biti u planu sila izmedu zakljucnice i zrake 1. Prikazana je i mogucnost da se zrake 1 i 2 od sile F II planu polozaja povlace suprotno pa se onda sila Fl nalazi izmedu zrake 2 i zakljucnice Zz·

- polozaj rezultante sustava paralelnih sila:

(2.26)

Izraz (2.24) i izraz (2.26) opci su oblik izraza (2.19) (2.25) poznati je Varignonov teorem.

izraza (2.20), a izraz

48


CD

[

®

p

( poznato) plan polofcjc

plan silo

Slika 2.41. Rastavljanje sile na dvije njoj parelelne komponete

Analiticki postupak rastavljanja osnovan jo na rnomentnorn pr-avi] . '1

o rezu ltauti sila: 1 U i na pr-avr U

1'1 + F2 =0 FR

Fl . Xl = F2 . X2 Fl = F2 X2

Xl

Odavde slijedi:

Fl=~X2' Xl + X2

. Analogan je postupak ako su trazene dvije komponentc medusobno suprotnih smjerova.

(2.28)

2.5. Djelovanje ravninskih statickih . elemenata na kruto tijelo

Havninski staticki element] prikazani su u tablici 2.1

' __ Tri .nav~dena ,staticka clementa svojirn djelovanjem na tijelo uzrokuju tri radl~lta gibanja, DJelovanje osnovnih statickih elemenata na tijelo ostvaruje se u srnislu:

- gibanja

- opterecenja.

Da .~i ~ijelo ~~lo n. stanju staticke ravnotcge, potrebno je ponistiti mogucnosti .ranslacl.Jc] rotacije, tj. mogucnosti gibanja.

Djelovanje ravninskih statit':kila elemenete ne krnto tijelo

49

5p-eg sttc .

I sloOOdan vektor 1

silo

(klizeci vektor l

moment site za tceku . {vektor vez cn IO to(:kul

/

A

uzrokuje: banslaciju i rotaciju

uzrokuje' listu rctcciju

uzrokuje : transiaciju

Tablica 2.1. Havnlnski st.aticki element.i

Neka imamo tijelo (gredu) na koje djeluje vanjska aktivna sila F, sl. 2.42.

Oslobodimo tijelo veza i dodajruo reakcije veza te promatrajmo ravnotezu toga tijela.

Na sl. 2.42b prikazano se tijelo, pod utjecajem vanjske sile F i reaktivnih aila FA i FB, nalazi u ravnotczi. Nacrtani su ujedno dijagram momenata savijanja i dijagram poprecnih sila. Postupno, kako je to pokazano na 51. 2.42c, a u skladu s recenim u poglavlju (2.4.3.3), isvrsen je paralelni pomak sile F u tocku D. Talco jc dobiveno stanje grede prikazano na sl. 2A2d. Usporedujuci 51. 2.42b i sl, 2.12d, zakljucujemo da sc tijelo u oba slncaja nalazi u ravnotezi , tj., kako je to rcccno u poglavlju (2.1.3.3) paralelnim pomakom i dodavanjem odgovarajuccg momenta stanje se djelovanjem sile na tijelo nije prornijenilo. To je tocno, no to vrijcdi sarno za slucaj djelovanja sile s aspekta statirke ravnoteze grcde (mirovanja) jer su zadovoljeni uvjeti ravnoteze, ali jc uocljivo da pojcdini presjeci grede ncmaju isti moment savijanja i istu poprecnu silu za slucaj na s1. 2.12b i sl. 2.42,1. To je, medutim, vrlo bit.no kod cvrstih tijela jer se odredivanje dimenzija poprccnoga presjeka izvodi na osnovi koukretnog opterecenja. Ovdje, c1jt.kle, doluz.i do izraaaja

ono sto je vee rcccno uz sl. 1.5. \

Prema tome, i pri paralelnom pornaku sile i pri slobodnorn pomicanj u rnomenta njihovo djelovanje na slobodno kruto tijelo ostaje nepromijeujeno, ali to je gledano s aspekta staticke ravnoteze, Medutim kod cvrstog tijela takva pomicanja uz zadrzavanje st.aticke ravnoteze uzrokuju prornjene U opterccenju pojedinog prcsjeka grede. Dakle, kod cvrstog tijela vrlo je bitan polozaj ,Tjclovanja opterocenja na grcdi. Kod cvrstog tijela dopusten ie radi odredivanja opterecenja toga presjeka samo fiktivni (zamisljen.i) pornak cjelokupnog opterecenja e jedne strane nosaca do odredenog presjeka. Taka na primjer, da bi se dobio moment savijanja u presjeku ex - ex rcduciramo cjelokupno opterecenje s desne strane na taj presjek pa dobivamo moment savijanja:

M" = 2: Ml = FB· 3 - F· 1 = 2 kNm

50


Djelovanje ravninskih statickih elemenata na kruto t.ijelo

51

a

0.

vlak

tlak

Slika 2.43. Reslicite djelovanja sile na odredeni presjek nosaca

savijanj'3 + smicanje

uvijanje + srntccnje + sQvijanje

Na sl. 2.44 prikazana je greda A B, duljine I" zanemarljive tezine. N a nju se, u tocki C oslanja greda CD, tezine G, duljine I, ko je je drugi kraj usetom vezan za strop. Prikazani je polozaj sustava greda ravnotezan. Na gredu AB djeluje teret Q fiji je polozaj potrebno odrediti.

Zadano je: I" 12, G, Q, a.

Odrediti graficki i analiticki vrijednost x.

PRIMJER 2.10.

bl

d I

Sfike 2.42. Djelcvanje slle 11& gredu

al

o; = LQt = F-B = 2kN.

Te su vrijednosti upravo i prikazane 11 dijagramima D(M,) i D(Q). Jednake te /rijednosti mogle Sil sc dobiti i rcdukcijom opterecenja s lijeve strane:

A======~~M~~C=F===

Spomenuti ravninski st.aticki elernenti ll10gu s aspekta opterecenja tijela (grede) mati na njega razliCita djelovanja, Primjericc, sila maze II presjeku O! izazivati vlak, lak , savijanje i srnicanje te uvijanje j smicanje, 81. 2.43.

Crtkanim linijama prikazana Btl optcrecenja promatranog presjeka.

a

a

Ii:~

_ G --Z p

5 2

b)

Shka 2.44. Odredivanje polosaja sile Q

c)

52


Sustav proisvoljnlh sila u ravnini

53

Najprije prcruatrarno ra_ynotezu grede CD. Silu G rastavimo na njoj dvije paral<;lne kornponcnte Fe i 8, kako je to prikazana na sl. 2.44b. Bududi d a sma silu c: rastavili taka da je dobiven zatvoreni paligan sila, to je onda sila S kao i sila Pc reaktivna sila odregena po pravcu, smjeru i velicini. Greda CD pritiska na gredu AB istom silorn Fe, sarno suprotna srnjera. Zbrojimo silu Q i silu Fe i tako dobijerno ukupno opterecenje koje djelujs na gredu A B. To opterecenjs radi f2'vnoteie grcde maze biti preuzeto sa.mo u tocki M, u kojoj se, dakIe, j avlja reakcija FM velicine, pravca i srnjera prikazanog u zatvorenorn poligonu sila na 81. 2.44c.

Prenosonjem polnih zraka iz ovog plana sila u plan polosaja na nacin d a se zr,,;ke 1 i 3 sijeku na pravcu sile FM, s pomocu presjecista zrake 2 koja spaja sile Q i Fe dobivamo polozaj pravca sile Q.

Analuickim postupkom polozaj pravca sile Q dobiva se na osnovi momcntnog pravila. Taka prirnjenom uvjeta ravnotese, danih izrazom (2.27), slijedi:

2.:Y=O

2.6.1. Odredivanje rezultante i redukcija sustava proizvoljnih ravninskih sila

Sto se tice redukcije sustava proizvoljnih ravninskih sila, postoje dvijc rnogucnosti:

1. Redukcija sustava sila na:

a) silu u njezinu stvarnom polosaju, iii

b) spreg iIi

c) je pak sustav sila u ravnotezi.

2. Redukcija sustava sila na proizvoljnu tocku,

Fe +8 = G

o .« == Fe ·n,

U opcem se slucaju redukcijom sustava sila na proizvoljnu tocku, koju nazivamo redukcijskom tockom, sustav sila svodi na jednu silu - rezultantu koju nazivamo redukcijskom rezultantom iii glavnim vektorom i na redukcijski moment ili glavni moment.

Rezultanta sustava sila i redukcijska rezultanta (glavni vektor) dva su pojma.

Rezultanta je sila geornetrijski zbroj svih sila, klizeci je vektor i ima tocno odreden poloiaj u planu polozaja, a glavni je vektor takoder geometrijski zbroj svih sila, ali njegov pravac djelovanja nema stvaran polozaj, nego ovisi 0 redukcijskoj tocki. Stoga je glavni vektor slobodan vektor jer i redukcijska tocka moze biti proizvoljna. Drugim rijecirna, glavni vektor nije rczultanta sustava sila u smislu da u cijelosti predstavlja taj sustav sila, jer se kao rezultanta sustava sila u redukcijskoj tocki javljaju glavni vekt.or i glavni moment.

Rezultanta sila moie se adrediti grafickim i analitickim postupkom. Poliganom sila definirani au njezina velicina i smjer , a pravac je njezina djelovanja u planu polofaja odreden veriinim poligonom. Kod redukcijske rezultante velicina i smjer takoder su odredeni poligonom sila, a pravac njezina djelovanja prolazi redukcijskorn tockom.

Na sl. 2.45a, prikazan je graficki nacin odredivanja rezultante sustava proizvoljnih ravninskih sila gdje je u planu polozaja prikazana rezultanta dobivena veriznim poligonom i redukcijska rezultanta u tocki redukcije 0,. Intenzitet i smjer rezultante dobiveni su poligonom sila i prikazani su na sl. 2"45b.

Za rezultantu sustava sila vrijedi:

2.:Mf· == 0

Dobivamo:

Dalje je:

EM:) = 0

2.6. Sustav proizvoljnih sila u ravnini

Sustav proizvoljnih ravninskih sila cini n sila razliCitih velicina, pravaca i smjerova.

Ako se presijcku pravci dviju po dviju sila, dobije se zapravo sustav sustava konkurentnih sila, a ako se svaka sila raatavi na F~ i Fy komponentu, dobiju se dva sustava paralelnih sila.

- "'""'FR = L.Ji,

(2.29)

sto je identicno izrazima (2.1) i (2.4).

Analiticki postupak odredivanja rezultante sustava proizvoljnih sila u ravnini, osniva se na metodi projekcije sila i na momentnom pravilu.

54


Sustav proizvoljnih aile u revnini

55

~ (glovni vektcr

, = redukcijska rezuttcnta )

@Mlglavn; moment 1

\ 11'"10,11 ~ Ir.INII

Blx,.y,1

I}

MF~lkN/lcm

Za pozitivan smjer rotacije uzet je smjer sup rotan smjeru kretanja kazaljke na satu.

~~2,6kN 12 .1.B kN F,03,OkN -~-=-,._::~p Fi. ~ 5,3 kN

Potrebno je napornenuti da su tocke hvatista A, B, C, D odabrane proizvoljno jer je sila klizeCi vektor. Rezultantu sustava sila i redukcijsku rezultantu ohiljezavat cerno s FR, vodsci racuna da su posrijedi dva pojma, ali znajuci da je intenzitet i srnjer tih dviju velicina isti, samo im je polozaj u planu polosaja razlicit

Tako je vidljivo da je sustav sila na sl. 2.45 reduciran i predstavljen sarno rczultantom FR koja prolazi tockom N, dok je taj isti sustav sila u tocki 0, predstavljen (zamijenjen) redukcijskom rez ult antorn (glavnim vektororn) i glavnirn rnomentom.

Pri redukciji sustava proiavoljnih ravninskih sila mogu n ast at i ovi elucajevi.

0) ptan pclcfc]c

b) plan silo

Poligon je silaotvoren i sustav se svodi na rezultantu koje jc pruvac u planu polosaja odreden izrazom (2.33), drugim rijecirna ta rezultanta sila irna moment za proizvoljnu tock u O.

b) FR i 0, Mr;R = O.

Slika 2.45. Sustav proiz.voljnih sila u ravnin i

Komponente rezultante jesu:

Poligonje sila otvoren, sustav se svodi na rezultantu koja prolazi koordinatnim pocetkorn O.

c) FR = 0, Mr;R i O.

(2.30)

Poligon je sila zatvoren. Sustav sila svodi se na spreg. Verizni je poligon otvoren.

sto je istovjetno izrazima (2.5) i (2.6) pa intenzitet rezultante iznosi:

FR = vi Fkx + FAy, sto je pak istovjctno izrazu (2.7).

Pravac rczultante odreden je izrazom:

tan oj, = FRy FRz '

(2.31)

Sustav je sila u ravnotezi jer su rezultanta i njezin moment za tocku 0 (a tirne i za bilo koju drugu tocku) jednaki nuli. Poligon sila i veriz n] poligon su zatvoreni.

Pri redukciji sustava sila u odredenu (proizvoljnu) tocku takoder je moguce:

(2.32)

a) FR i 0, M of O.

sto je istovjetno izrazu (2.8).

Prcrna izrazu (2.14), izlazi:

Sustav se svodi na redukcijsku rezultantu i redukcijski spreg.

MFR _ "MF; o -~ 0'

b) FR of 0, M = O.

Buduci da je redukcijski spreg jednak nuli, to znaci da je redukcijska tocka odabrana na pravcu rezultante.

a prerna izrazu (2.15) slijedi:

c) FR = 0, M = O.

hR . FR = ",FRy - yFRx ,

pa je u skladu S ovim izrazima poloiaj rezultante u planu poloiaja odreden izrazom:

li« = Mr;· = '£ Mr;; = '£ F;h; = '£(x;F;y - yFix)

FR FR FR FR

Sustav je u ravnotezi.

(2.33)

Buduci da se redukcija sila u proizvoljnu tocku svodi pak na redukciju njihove rezultante u tu tocku, ovaj je postupak obratan postupku superpozicije momenta i sile u redukcijskoj tocki.

56


Sustav proizvoljnih sila u ravnini

57

2.6.2. Uvjcti ravnot.eze sustava proizvoljnih ravninskih sila

~to.povi

Da hi sustav proizvoljnih ravninskih sila bio u ravnotezi, potrebno je da su rezultanta tog sustava sila, kao i njezin moment za proizvoljnu tocku u ravnini sila jednaki nuli.

Graficki su uvjeti ravnoteze ovi: - zatvoren poligon sila

- zatvorcn lancani (vcrizni) poligon.

Analiticki uvjeti ravnoteze jesu:

0'

bI

FR = 0 FR. = LFi< = LX =0 1
FRy = LFiy = LY = 0 (2.34)
M=O M/;'R = LMt;; = 0 Slika 2.46. Rastavljauje sile na tri komponente zadanih pr'avaca U'~ aneliticku i Culmannovu metodu

Matricni je zapis ovih jednadzbi:

2.6.3. Rastavljanje sile na tri komponente poznatih pravaea

[ cos o ,

sin 0::'1 Xl sinal

COS 0::'2 sin 0'2 x2 sin C¥2

[ cos o ]

= F si~Q X Sill a

(2.35)

iii krace:

Zatvoreni poligon sila sastavljen od triju sila zatvoreni je trokut sila i znaci da se te tri sile sijekn n jednoj tocki.

Proizlazi da je jednn siln moguce rastaviti na tri komponente poznatih pravaca

koji se ne sijekn u jednoj tocki. To rastavljanje moguce je provesti na sljedece nacine:

a) analitickim postupkom,

b) Culmannovom metodom (graficka metoda),

c) Hitterovorn metodom [grafoanaliticka metoda),

d) metodom veriinog poligona.

[A] [B]=[C].

(2.36)

Odavde je:

[B] = [A]-' [C]

(2.37)

Hjesenjem izraza (2.37) dobijn se clanovi matrice [B] koji Sll traiene komponente Ft, F2, F3.

Rjesenje je elektronickim racunalom vrlo jednostavno, a za rucno rjesavanje treba isracunati Clanove inverzne matrice [A]-I. Neka je.:

a) Analitii'ki postupak

Na sl. 2.46 prikazani sn sila f i pravci 1, 2 i 3. Zadanu je silu potrebno rastaviti na komponentc zadanih pravaca.

Prirnjenom rnetode projekcija na koordinatne osi kao i prirnjenom momentnog pravila, uz uvjet da pravac sile f i pravce komponenata produljimo do sjecista s osi X, te du hvat.ista sila uzmemo na osi X, tada uz prctpostavljene smjerove kao pozitivne slijedi:

(2.38)

Jasno je vidljivo da je all = cos o i al2 = cos o , itd. Adjnngirana je matrica:

F. = LFi• Fy = LF';y

F cos ()' = Fi cos at + F2 C08-0'2 + F3 cos Q3

(2.39)

Pri tome je:

itd.

(2.40)

58


Sustav proisvoljnih sile u revninl

59

Kako je vidljivo, zarnijenjeni BU indeksi rnatrice [AJ i adjungirane mat.rice [MJ. Determinanta matrice [AJ definirana iarasom (2.38) glasi

Ovim postupkorn dobivamo ravuotezne (unutrasnje ili rcaktivne) sile, a ako prirnijenimo momentnu jednadzbu u smislu momentnog pr avila, tada dobivaruo aktivne sile.

Postupak je prikazan na sl. 2.47a.

(2.41)

Inverzna matrica [AJ-l nakraju izgleda ovako:

-1 1

[AJ = TAT [MJ .

(2.42)

Analiticki postupak , kada sc izvodi rucno, zahtijeva nesto VIse vremena za racunanje vrijednosti komponenata. Zbog toga se u ovakvirn slucajevima cesto primjenjuje gruficka iii grafoanaliticka metoda. Ako je u racunu dobiven prcdznak minus, zriaci da je smjer komponente pogresno pretpostavljen.

b] Culmannova metoda [graficka metoda)

Ovom se rnetcdorn jcdna sila rastavlja na tri kornponente poznatih pravaca na sljcdeci nacin:

Pravac sile i pravac jedne komponente presijeku se medusobno, a preostala dva pravca medusobno. Spojnica tih dvaju presjecista jest Culmannova linija. Sila se rastavlja na Culmannovu liniju i pravac koji se s njima sijece u istoj tocki , a zatirn se Culmannova linija raslavlja na preostala dva pravca.

GovoreCi 0 tim pravcima, podrazumijevamo da se radi 0 komponentarna sile na tim pravcima.

Prije opisani postupak vidljiv je na sl. 2,46. Na sl. 2,46b prikazan je otvoreni poligon sila (OPS) dobiven Culrnannovom metodom. Ovdje je sila P sarno raetavljena na tri komponente i time xu dobivene aktivne sile Fl, F'J i F3 koje u tockama A, B i C djeluju n a st.apove 1, 2 i 3, sto jc takoder ucrtano na stapove na sl. 2A6b. Ovirn vanjskim aktivnim silama suprotstavljaju sc unutrasnje sile u stapovima .~" 52 i 53, pri cemu jc IS,j = IF"I, 1521 = IF21 i 1531 = IF31. Na istoj je slici prikazan zatvoreni poligon sila (ZPS). Buduci cla rni promatrarno ravnotezu tijela, smjerovi sila iz ZPS ucr tavaju Be 11 plan polozaja, i to uz cvorove koji pripadaju uz tijelo. Dakle, Culmannovom metodom dobijemo tri tr azene komponente, a ovisno o tome je Ii poligon sila otvorcn iIi zatvoren, govorimo 0 rastavljanju, ali su dobivenc komponente aktivne sile, iIi takoder govorimo 0 rastavljanju, ali su dobivene kornponeute unutrasnje sile [ili ako se radi 0 osloncima, tada su reaktivne).

c) Rittcrova met.oda (grafoanaliticka met.oda)

Ovom se metodom jedna sila rastavlja na tri komponente poznatih pravaca na sljedeci nacin:

Sva tri pravca presijeku se medusobno. Postavljajuci momentnu jcdnadzbu ravnotese na svako od presjecista, dobivamo silu na prcost.alome pravcu koji ne prolazi tim sjecistem ,

Ritterovc metoda oj

~~-!.-'-- P

F' 2

5,

Slika 2.47. Hit.terova metoda i metoda veriznog poligone

metoda verifnog poligono bJ

Iz ravnotezne momentne jednadzbe za presjeciste I slijedi:

LMI=O

83= F· ~ h

LMn=O

8, . b, = F· a,

LMlll = 0

5', = F· '!2 b2

l I

Na osnovi ovih ravnoteznih jednadsbi, ucrtani su smjerovi sila 'u stapovima u

cvorove uz tijelo. Buduci da se vrijednosti ai, bi ocitavaju iz plana poloeaja, ova se metoda i naziva grafoanaliticka metoda.

d) Metoda verisnog poligona

Nacin rastavljanja sile ovorn metoclom vidljiv je na sl. 2,47b.

PRJMJER 2.11.

Za sistem prikazan na sl. 2.48 zadano je: Ql, Q2, F, It i 12, Za stanje ravnoteze odrediti IX i (3.

Buduci da su posrijedi zglobno vezani stapovi, a zgloh ne preuzima moment savijanja, ravnotezua jednadzba u tocki A i tocki 13 glasi: MA = MB = O. Kako jednadzba L M = 0 vrijedi za svaku tocku i uzima u obzir momente svih sila lijcvo

60


i dcsno od promatranog presjeka, ovdjc zbog MA = 0 dovoljno je uzeti moment sila samo s jedne strano.

1. MA = 0

I, .

Fl2coso:=Q22smo:

2F sin a

tan o e. - = --.

02 COS"

2. MB = 0

P(l, cas" + 11 cos rn - 02 (~ sin a + 11 sin 1') - Q1 ~ sin I' = 0 .

Aka II ovaj iz.ruz uvrstrmo vrijednost danu izrazorn (a), dobivarno:

PI, COS" + PI1 cos!! - 02· !_2' . 2F COS" - Q,I1 sin I' - Q1 ~ sin I' = O.

02 2

Nakon srcdivanja dobivamo:

I

PI1 COR{3 - Q,I1 sin!J - Q1 ~ sin I' = 0

2F

tan I' = Q1 + 2Q2 .

Q~ACa Ft~ib

GOG a.

a. 8 a.

/ Fa

Slika 2.18. Uz prhujcr 2.11.

Slika 2.49. Uz primjer 2.12.

P1UM.JER 2.12.

Homogena je greda An duljinc I, 81. 2.49, postavljena izmedu oslonaca C i D, a oslanja se na pod II tocki B. Zadana je: AC= [/4, BD= [/3, <Y = 50', Q = 200 N, G = 50 N. Potrebno je adrediti reakcije oslonaca,

Na oanovi ravnoteznih jednadzbi dobivarno:

I.L:X=O

Pesin ct' - Fusiua = 0

Fe = PD

(a)

(b)

Sustav proizvoljnih sila u ravnini

2.L:Y=0

61

Pccos,,- PD cos o + FB -Q-G = 0

3. L:Mt;' = 0

FD . ~ + G . ~ cos a + Q ·1 cos IT - F'c . ~ [ = 0 .

3 2 4

Iz gornjih jednadzbi dobivamo:

FB = 250 N,

Fe = FD = 270 N .

PRIMJER 2.13.

FB = Q+G

Ilomogcni stap AB= I! 81. 2.50, zglobno je vezan za pod, a usetom na svojem drugom kraju. Zadano je: G, I, a = 30', I' = 60°. Za slucaj ravuoteze, odrediti reakciju u tocki A i silu F.

01

bl

Stika 2.50. Uz prlmjer 2.13.

cl

I

Graficko se rjesenje osniva na zatvorenom poligonu sila. Eudue! da postoje tri sile JiA_, G, F, da bi one zatvarale poligon sila (trokut sila), moraju se sjeci ujednoj tocki, kako ie prikazano na sl. 2.50b.

Na taj je nacin dobiven pravac reakcije FA- Intenziteti sila dobiveni su na osnovi poligona sila, 81. 2_50c. Na osnovi statickih uvjeta ravnoteze je:

1. LX = 0

-FAx + Fcas600 =0

2. L:Y = 0

FAy - G + Fsin50' = 0

3. L: MI' = 0,

. l

Flsm30° - G"2 cos 30° = O.

Na osnovi tih izraza dobivarno:


F v'3

FAx = 2 =G4,

F=Gv'3

2 '

PRIMJER 2.14.

Dvije su kugle jednakih tezina G i jednakih polumjera T postavljene u valjak polumjera R i tezine Q, kako je prikazano na sl. 2.51. Zadano je: G, T, R. Odrediti vrijednost Q da TIC nastupi prevrtanje valjka.

x.2IR-r)

aJ

bJ

Stika 2.51. Uz prirujer 2.14.

Na osnovi ruvnoteae prye kugle slijedi:

I. LX = 0

N2 cos o - G = 0

Ako OYU vrijcdnost uvrstimo u izraz (a). dobivamo:

N, =Gtana.

Na osnovi ravnotczc druge kugle izlaz]:

I. LX = 0

N3 = N2 sin r>

Vrijednosl N4 ne utjece na stabilnost valjka.

N2 = _!!_. cos o

A

c]

(b)

(c)

(d)

(a)

Sustav prolsvoljnlh sila u revnini

Na osnovi ravnoteze valjka dobivamo:

I. LM{' = 0

Q. R + N3 . r - N, (y + r) = 0

Q . R + N3 . r - N, . y - N, . r = 0 , a buduci da je: N, = N3, slijedi:

Q . R - N, . y = 0 .

Buduci da je: N, = G tan a i tan a = "'., slijedi: y

Q.R-G."'..y=O y

Q·R=G·x.

Mora biti:

Q>G"'-

- R'

a buduci da je x = 2( R - r), dobivamo:

(e)

PR/MJER 2.15.

Sredista dviju uznica, sl. 2.53, medusobno su vezana polugom 0, O2 = I. Preko prve uznice Cije je srediste nepornicno, prebaceno je uze na cijim je krajevima ovjesen teret Q. U sredistu manje uznice ovjesen je teret G. Zadano je: Q = 100 N, G = 40 N, R = 4 em, r = 3 em, 1= 10 em.

Odrediti kut otklona poluge u odnosu na vertikalu i siln S u poluzi.

I

Na osnovi sl. 2.52 slijedi: .

12 = I-I,

(a)

(b)

Uvrstimo Ii vrijednost (a) u izraz (b), dobivamo:

(c)

Iz izraza (c) dobivarno:

(j4


/

B (2Rl

Slika 2.52. Uz pr-imjer 2.15.

Nadalje je:

sin,B=!!:., 11

a uvrsravajudi vrijednost (d}, slijedi:

. ,'+R

"111 ,B = -1- = const ,

(d)

(e)

Suatav proizvolj nih eila u revnini

65

Na osnovi izraza (e), zakljucujerno da kut ,B izmedu useta i poluge ne ovisi 0 teretu , dakle on je konst.antan za z adanu geometr iju.

U ovom sluceju kut (J iznosi:

'" 7

sm o = TO

,B = 44,42' .

Na osnovi navedenog zakljucka moguce je zadatak rijesiti graficki. Buduci da usnica II takoder mora biti u ravnotezi, a na nju djeluju sile kako ie prikazano na sl. 2.53, na proizvcljan pravac nancsemo vrijcdnost sile QJ a zul.im pod kutern 0:' povucemo pravac poluge 0102, tj. pravac sile S.

proizvoljan_. praVQC

Slika 2.53. Opterecenje usnice II

Slika 2.54. Zetvoreni poligon sila z a u:iu..icu II

S pocetka sile Q nanesemo vrijednost (Q + G) i gdje ova velicina sijece pravac sile 5, dobivamo i intonzi tct sile S. Kut <p kut je ismcdu pravca (Q + G) i pravca sile S. Rjesenje samo slucajno moze dati pravac (Q + G) kao vertikalu sto ovisi 0 pocctno oclabranom proizvoljnom pravcu Q. To, medutim, za rjcscnjc nije bitna.

Ovaj postupak vidljiv je na sl. 2.54. i

Analitickc rjcscnje, prcma sl. 2.53, dajc:

L:X=O

-Gsin<p - Qsin<p + Qsin,B = 0

. Q. r>

Slll<p= G+Q SIll}.J

<p = 30'

5 - G cos <p - Q cos <p + Q cos,B = 0 5 = (G + Q)cos<p + Qcos,B

5 ",50N.

66


Suetev proisvoljnih sila u revnini

67

PRIMJER 2.16.

Dvije kugle, sl. 2.55, polumjera rl i rz tezina G, = 20 N i G, = 30 N, pastavljene su izrnedu dviju glatkih ravnina. Kut j3 = 2" = 60'. Odrediti kut, 'P sto ga spojnica sredista kugala 0102 zatvara s horizontal om u stanju ravnoteze.

o

Slika 2.,'>.'5. Uz primjer 2.16.

Slike 2.57. Us primjer 2.17.

Iz slike je vidljivo da je:

(a) (b)

x = 21 cas 'P

2'P = (90° + o) sin 2'P = cas a .

Slika 2.56. Zatvoreni poligon sila, uz primjer 2.16.

Iz ravnoteznih jednadzbi dobivamo:

1. LMI' = 0

FN' x - Glsin 'P = 0 FN' 21 cos 'P - Gisin 'P = 0 FN = Glsin'P

21 cos 'P

Graficko je rjesenje prikazano na sl. 2.56, a osniva se na zatvorenim poligonima sila za pojedinu kuglu i za sistem u cijelosti. Sila FN, sila je pritiska izrnedu kugala.

Analiticko rjesenje osniva se na statickim jednadzbama ravnotcze. Taka slijedi: 1. LX = 0

2. LY = 0

FB - GIsinj3 - G, cas a = 0

(c)

2. LM[' = 0

GI cas a - FN . ::. = 0 2

GI sin 2'P - FNI cas 'P = 0

FN = GIsin2'P .

I cos 'P

Na osnovi jednakasti izraza (c) i (d) dobivamo:

(d)

FB = 25V3N

'P = 19,1° .

PRIMJER 2.17.

GI sin 'P GI sin 2'P 2lcos'P = ~

sin e sin2'P

2 cos 'P = cas 'P

sin 'P = 2 sin 2'P

sin c = 4sin 'P cas 'P

Stap AR = 21, sl. 2.57, tezine G, moze se slobodno akretati oko zgloba A, a aslanja se na stap C iste duljine i tezino koji se maze okretati aka sredista E. Tacke A i E leze na ietoj vertikali taka da je AE = I. Na kraj etapa CD u tocki D ovjesen je teret G. Odrediti kut 'P sto ga stap AB zatvara s vertikalom u polozaju ravnotcse.

1 cas'P= 4

'P = 75°30' .

68


Sust.ev proizvoljnih sila u ravnini

69

PRIMJER 2.18.

Ilornogeni srap AB, duljine 6a i tezine G, 51. 2.58, krajem A zglobno je vesan za vertikal ni zid, a kraj B za isl.i je zid vezan horizontalnim uzetorn. 0 vertikalni zid i slap AB oslanja so kvadratna plata teaine G i stranice aV3. Kut cy = 60'. Odrediti reakciju u tocki A, eilu 11 uzetu S, kao i pologaj tocke K kroz koju prolazi pravac reakcije zida na plocu.

G· af - ri< ( af + y) = 0

y = ,,(3 - V3) '" 0,63 a . 2

GrafiCko rjesenje prikazano jc na 81. 2.58. Da bi kvadratna ploca bila u ravuotezi, rnoraju se sve tri sile ko je djeluju na nju, a to su FI(1 G i }~, sjcci u jednoj tocki, Taj zatvoreni poligon sila prikaaan je sa strane place. Time su dobiveni intenziteti sila PK i FN. Na planu polozaja place, dobivena je tocka K na osnovi zahtjeva sjecista triju sila II istoj tocki. Sila FN na step ima suprotan smjer. Zbrojimo Ii 6 i FN njihova se rez.ul tanta lin sijece sa silom § u tocki D kroz koju zbog ravnoteze mora proci i reek cij a FA.

Iz ravnotege sila za plocu slijedi: l.I::X=O

2.I::Y=O

FNSin(1' = G

Na osnovi ovoga jc:

Vrijednost y moguce je dobiti i izravno, na osnovi geometrijskih odnosa:

zatvoreni poligon sil~ (plata I

- aV3 aV3

PM = -2- tan o = -2- +y

aV3 aV3

Y = -- tan (1' - --

2 2

aV3 r: a fO

y = - (v3 -1) = - (3 - v3).

2 2

Iz uvjeta ravnoteze za stap slijedi:

I. I:: X =0

zctvoreni potigon silo ( slOP)

2. I::Y =0

Slika 2.58. Uz prhujer 2.18.

o 0 aV3 0

S . 6a cos 60 - G . 3a cos 30 - F N . sin 60' = .

Iz ovih jcdnadzbi dobivamo:

FAy = 2G.

PRIMJER 2.19.

Za prikazani sust av, sl. 2.59, zadano je: AB = I, G, b, a, r. Odredu.i reakcijc u tockama A, BiD.

lz uvjeta ravnoteze za kuglu dohivamo:

I.I::X=O

2(; FN= -0. 3

(a)

2. I:: Y = 0

Fe = _!.!_.

COSu

(b)


Sustav proizvoljnih slle u ravnlnl

71

70

Konacno je i reakcija FB:

FBx = atana

FB =a[~_b-r(l+Sina)]

v 2 1 cos" a

PRIMJER 2.20.

Za prikazani sustav, sl. 2.60, koji je u ravnoteai, zadano je: G1 J G2, AB = 2/, AC = BC i 01. Odrediti kut If'.


horizontotc

Uvrstavajuci vrijednost (b) u izraz (a), slijedi:

FD = atana.


Iz uvjeta ravnotose za stap dobivamo:

I. EX = 0

Iz statickih uvjeta ravnotcze slijedi:

I. EX = 0

Fesina =- FBx.

SA cos a - SB cosa - a, sin If' - azsinlf' = O.

(a)

2. EY = 0

FA + FBy - a - Fc cos o = O.

2. EY = 0

SA sin a + SB sin a - a 1 cos If' - az cos If' = 0 .

(b)

FA ·1· cos", - Fc (t:...=_: - rtan",) - a ~ cos", = 0

cos 0' 2

3. EM:' =0

(c)

_a_ (_b_-_r _ dan a) + a ~ cos a

cos o coset' 2

FA = ----'------O-I-co-s-"'--'------

Iz izraza (a) slijedi:

SA - SB = a sin If' . cos o

(e)

a (b-r-rsin,,) 1

-- +a-cosa

cos o cos a 2

FA = ..:.::..::...:.:..-'--....:.::.=-:I::.co-s-"'-. '----=---

Iz izraza (b) slijedi:

SA+SB =acosIf'.

SIll a

Zbrajajuci vrijednosti dane izrazima (e) i (f), dobivamo:

2S A = a sin If' + a c~s If' ,

cos (t' SIn (\'

(f)

FA = a [b-r(l+Sin",) +!]

1 cos-' a 2

72


Sustav proizvoljnih sile u ravnini

73

SA =G 008('.-1"). 811120'

(g)

Na osnovi sratickih uvjeta ravnoteze izlazi: 1. LX = 0

Uvrstavajuci vrijcdnost (g) u izraz (a)t dobivamo:

(a)

Sa = G cos(a+l") , siu zo

(h)

2. LY = 0

FAy + FDy - 2G = 0

(0)

C08(" - 1") (3)

2G. sin n = G, + - G2 COSIO

sin Zo 2

3. LMA = 0

M, + l'by(I-I, c0830') - FDx(l-I, 8in30') - G ~ - M2 = 0

(C)

a uvrstevajuci vrijednost (g) 11 izraz (c), izlazi:

2G cos Q' cos <p + sin a sin <P sm a = 201 + 3G2 cos <P 2sin a cos c

,_ n cos 0' cos r.p + sin Ct:' sin r.p (' , )

2" = 2('1 + 3G2 cos I"

cos o

4. M~olje = 0

(d)

2G( cos I" + tan a sin 1") = (2G, + 3(2) cos I"

2G(1 + tan o tan 1") = 2G, + 3G2 = 2G, + 202 + O2 = 20 + O2 20+02

1 + tan IT t.an I" = --2--

O2

tan <p = - cot a .

20

c

FAx' I + FAy' I - M, - G . I - '2 I = 0

(c)

c FDy = '2'

Iz (c) dobivarno:

PRIMJER 2.21.

M, I, J3

M2 = "2 T - 4 Gi, .

Ovu vrijednost moguce je dobiti kracim putern ako se postavi jcdnadaba M~olje = O.

Za prikazani sustav na 81. 2.61. zaclano je: G, M11 III I. Za slucaj ravnoteze odrediti reakcije i moment M2.

PRIMJER 2.22.

velicine odrediti silu u uzetu i reakcije zidova.

Greda je postavljena izmedu dva vertikalna glatka zida, sl. 2.q2. Za z adune

Graficko rjesenje pornocu Culrnannove tnetode prikazano je na sl. 2.62h. Analiticko rjcseuje na osnovi uvjeta r avnoteze daje:

1. LX = 0

S = Q = 5kN

Stika 2.61. Uz prhnjer 2.21.

Fa . 4 tan :l0' - S . 3 + Q . 2 = 0

Smjerovi su reakcija u tockarna AiD pretpostavljeni. Eventualno dobiveni ircdsuak minus u njihovu rjesenju znacit ce da su pogresno pretpostavljeni.

FB = 2,165 kN

FA = 2,165 kN .

74


Sustav proizvoljnlh sila u ravnini

PRIMJER 2.23.

75

Stika 2.62. Uz primjer 2.22.

ML"' 10mm 11cm

~

III

G ['''!>,.

C'l~'~' 5, cli

i Ii.

52=0

l: M,.O

5,.t .G·20+F·30 5," 2,828 kN

2. LMnllO

52'40.0 - 5,.0

3. l: M",.O

5,'40+G'20 -F' 30.0 5,.lkN

Culmmcnove metoda QJ

Ritterova metoda bJ

Slika 2.63. Uz prirejer 2.23.

Na 81. 2.63 prikazana je ploca zglobno vezana s pomocu tri stapa, Za zadane velicine odrediti sile u stapovima.

Culmannova, Ritterova i metoda verisnog poligona prikazane su na 81. 2.63.

PRIMJER 2.24.

CuI mannova metoda

Ploca polukruzna oblika opterecena je kako je prikazano na sl. 2.64. Culmannovorn metodom odrediti sile u stapovima.

bJ

'"

MF·2kN/lcm

~~

--'

metoda verii:nog poligooo cJ

Slika 2.64. Uz pnimjer 2.24.

R =3m

q .2kN/m M .9kNm G "kN

5,'

ocitono .

5, ~9.5 kN 5, ~7,OkN 5,~ 15kN

3. PROSTORNI SUSTAV SILA

3.1. Prostorni sustav konkurentnih sila.

Rezultanta

Djelovanje prostornog sustava konkurentnih sila rnoze se zamijeniti djelovanjem jedne sile - rezultante, sl. 3.1.

.i:

Slika 3.1. Prostomi sustev konkurentnih ella

Slika 3.2. Hezultenta prostornog sustava konkurentnih sila.

Rezultanta prostornog sustava konkurentnih sila maze se odrediti grufickim i analitickirn postupkom. Na sl. 3.2 prikazanaje prostorna sila F.

Grafickim se postupkom rezultanta dobiva konstrukcjjom prostarnog poligona sila, za razliku ad ravninskog poligona, kada su sile u ravnini, Konstrukcija je poligona sila teska pa se najcesce primjenjuje analiticka metoda. Analiticka se metoda osniva na pravilu projekcija, taka da se svaka sila projicira na koordinatne osi. Na primjer za silu F, prema sl. 3.2, vrijcdi:

(3.1)

pri cernu je:

Fr = Feos(\'

Fy =0 Fcosf3

(3.2)

Fz=oFcos,),.

Intenzitet sile F iznosi:

F =0 J F2 + F2 + F2

x y z .

(3.3)

78

PROSTORNI SUSTAV SILA

Uobicajena je takodcr upotreba oznaka:

F; =X,

Fy = Y,

F, =Z.

Intenzitet dan izrazom (:l.:3) proizlazi na osnovi poznatog izraza: cos2 or + cos2 (3 + cos2 /' = 1 .

(3.4)

Prema tome, za rezultantu prostornog sustava konkurentnih sila vrijedi:

(3.5)

Pi< = v' F2 + F2 + F2

RX' Ry tu .

(3.6)

pri cemu je:

FRx = XR = LXi = LFicosor'j

FRy =YR=LY; =LFicos(3, .

FRx =- ZR = LZi = LFiCOS'Yi

Pravac rez ultante s koordinatnim osima zatvara kutove (XR, i3RJ 'YR koji BU definirani izrazirna:

(3.7)

FRx cos an :::.: FR '

11Hz COS"(R = FR '

(3.8)

a pri tome vrijedi izraz (3.4).

3.1.1. Uvjcti ravnoteze prostornog sustava konkurentnih sila

Da bi prostorni sustav konkurentnih sila bio u ravnotesi, rezultanta toga sustava sila mora biti jednaka nuli, tj. morn biti:

graficki: 1~ = L F; = 0

-+ Z.P.S. }

FRX: LXi =0 FRy - LYi = 0 Fnz = LZi =0

(3.9)

analit.icki: Fn = 0

Kako je to i prije cinjeno, tako ce u sumi projekcija biti i u daljnjem tekstu pisano bez indeksa "i" ali se on podrazumijeva.

Moment sile za os

79

3.1.2. Rastavljanje sile na tri nekornplanarnc kornponente poznatih pravaca sa sjccistern u istoj tocki

Ovo se rastavljanje maze izvesti Culmannovom metodom [graficka rnetoda) iii primjenom izraza (3.9).

Culmannova metoda vidljiva je na sl. 3.3. Rastavljanje silc na tri nekomplanarne komponente Culmannovom metodom obavlja sc na sljedeci nacin:

Kroz silu i jedan pravac postavi se jedna ravnina, a kroz preostala dva pravca druga ravnina. Sjeciste tih dviju ravnina jest Culmannava linija. Silu rastavljamo n a Culmannovu liniju i pravac koji s njima lezi u istoj ravnini , a zatim Culmannovu liniju na preostala dva pravca buduci da ona takodcr i S njirna lezi u istoj ravnini.

Slika 3.3. Culmannova metoda

Analit.icka metoda rastavljanja sile na tt-i komponente primjenom izrazu (:l.9)

daje: l

1. LX = 0

53 sin/,- 51 cos IT - .5', cas (3 = 0

3. LZ = 0

53COS/'-Q=0.

Iz ovih IZraZCl. dobiju se vrijednosti sila 51, 52) 83! tj. vrijednost.i sila na pravcima 1) 2 i a.

80


3.2. Moment sile za os

Prilikom razmatranja sustava sila u ravnini imali smo tri staticka element a: silu, moment sile za tocku i spreg sila. Pri prostomom sustavu sila postoje cetiri staticka element a: sila, moment silo za tocku, spreg sila i moment sile za as.

Moment sile F za proizvoljnu as 'U maze se definirat.i na dva nacina. Prvi nacin:

Pod mornentom sile F za proizvoljnu os 'U, 81. 3.4, podrazumijeva se moment projekcije sile F na revninu okomitu na promatranu as, a za tocku probodist a te osi s tom ravninom.

fiR) -e-projekciic site F 00 ravnnu R

Slika :~.4. Uz prvu definiciju momenta sHe sa os

Slijedi da je:

(3.10)

Drugi nacin:

Pod momentom sile F za proizvoljnu os u, 81. 3.5, podrazmnijeva se projekcija rnomenta sile za morncntnu todku na toj osi. na samu as.

Na osnovi ove definicije dobivamo:

Mu = M[ = Mb cos Q .

(3.11)

Kut '" je kut izmedu osi ii i il.

Moment sile P za tocku u prostoru, prema sl. 3.5 jest vektor, a moment sile F za 08 je skalar. Moment sile za os moguce je napisati u obliku mjesovitoga skalarnog produkta:

(3.12)

cos"yu I

z .

r.

cos f3u y r;

Moment sile za os

81

rill',rl

11.1 {"Ii.} ,Fr.}) \1j_ IRI

[if.} .Fill} )EIR 1 a.~I1i,tlJ·~ [(t,F). {ij.}.~.}ij

Slika 3.5. Uz drugu definiciju momenta sile za os

Pri ovom pisanju znaci: (ii, [i", F]) = (ii . [T X F]).

Kutovi Qu, i3u i i"u kutovi su sto ih os u zatvara s koordinatnirn os~ma) z , Y.i z koordinate su hvatista sile F, a FXl Fy i F, projekcije su sile na koordinatne OSL Izmedu jedinicnog vektora il osi u i jedinicnih vektora koordinatnoga sustava postoji odnos:

ii= i'cosau+icosf3u +kcos"Yu.

(3.13)

Ako bismo za os uzeli x os koordinatnoga sustava, onda izraz (3.12) daje:

al = ("at) = (',[r,F]) = I ~

F.

~ I·

F,

o y Fy

N akon razvijanja determinante dobivamo:

sto je analogno izrazu (2.15). Istim bismo postupkom iz izraza (3.12) dobili:

My = eF; - z F, Mz = xPy - yp •.

Prema tome, kako smo uspjeli izracunati Inome~~ sile za praizv?ljn~ as (a onda i za svaku ad kaordinatnih osi) na osnovi momenta sile za toCkll, ialazi da se moment proizvoljne prostorne sile F za ishodiste koordinatnoga sustava.kao ~ome~tnu tocku maze prikazati preko komponenata toga momenta na koordinatuim ostma,

tj.:

(3.14)

82


Prostornl sustav proizvoljnih aile

83

Huduci cia S0 svaka komponenta rnomenta, tj. At;!;, My i Mz dohije iz izraza (3.1~) na prije opisani nacin, 1110zenlO konacno pisati:

11

(315)

a rjesenjem deterrninantc slijede vee napisane vrijednosti:

Mx = »r: -ZFY)

My: «r; - x~z .:

Mz - xFy - yPx

JR~Llt

.

o >1o~H1i~l:M~

(3.16)

SUb 3.6. Redukdja prostornog sustava sila uredukcijsku tocku O. Torzer

Redukcijom sustava sila u redukcijsku tocku na opisa~i nacin, d~bij~mo glavni vektor (redukcijsku rezultantu) kao geometrijski (vektorski) zbroj svih sila I glavni

moment sustava sila koji je vcktorski zbroj svih vektora momenata sila. .....

Na taj naCin, J,rostorni sustav sila sveden je na dva vektora: glavni vektor FR i glavni moment Mo za koje vrijedi:

3.3. Prostorni sustav proizvoljnih sila

FR = L:F" Mo = L:M, = L:Mg.}

_ 11'

FRI-O, Mol-O, 01-0,11"2

Pri proucavanju prostornog sustava sila postavljaju se elva zadatka:

1. svesti zadani prostorni sustav sila na jednost.avniji staticki oblik ,

(3.17)

2. odrediti uvjcte pod kojima je on u ravnotezi .

Buduci da su ova dva vektora razlicite vrste, ne rnogu se izravno zbrojiti, vee tvore novi staticki element, iorzer.

Za glavni vcktor vrijedi takoder:

Svodenje prostornog sustava sila na jednost.avniji staticki oblik provodi sc redukcijom U odredenu tocku.

Kornponente glavnog vektora iznose:

FR = J FAx + FAy + FA, .

3.3.1. Redukcija prostornog sustava proizvoljnih sila u odredenu tocku

A. Torzer

11 opcem se slucaju prostorni -sustav sila redukcijorn U odredcnu tocku svodi n a torzer. 'I'ime ie, zapravo , sustav sila svedcn na jednostavniji oblik.

Aka n a tijelo, sl. 3.6) djelujo prostorni sustav sila Fil F2) ... 1 r; onda se on moze reducirati u tocku 0 po pravilu redukcije sile na tocku,

Pot reb no je paralclno prenijeti svaku od zadanih sila u rcdukcijsku tocku i dodati moment sto ga svaka sila ima U odnosu na svoj novi polozaj, tj. U oonOSII na redukcijsku tocku koja je ruomcnt.na tocka., Na taj nacin, kako je prikazano na sl. 3.6) dobijcmo susf.av konkurentnih sila i sustav vektora spregova.

FRx = EX, = EF,cos<x, I

FRy = Ey, = L:F, cos (3,

FRz = L: z, = L: F, coS'Y'

FRx cos o n = FR '

a kosinusi kutova glavnog vektora prema koordinatnim osima jesu:

FR, .cos'YR = FR .

FRy cos(3R = FR '

Za glavni moment vrijedi takodcr:

Mo = 1M; + Mi + M; .

(3.18)

(3.19)

(3.20)

(3.21)

84


Prostorni sustev proizvoljnih aile

85

Komponente glavnog momenta iznose:

(3.22)

a kosinusi kutova glavnog momenta, prema koordinatnim osima, jesu:

Mx COSO'M = MJ

(3.23)

Slika 3.7. Sustav aile svodi se na jednu silu [rezultentu] u redukcijskoj tocki

M, cos I'M = M.

Skalarni je produkt, na osnovi definicije, jednak praduktu jednag vektora i projekcije drugog vektora na pravac prvag. N a osnovi toga, sIijedi da je:

(FR, !vIa) == FR . Mo = FRMO cos(FR, Mo) = FRMO cas e.

c. Sustav sila svodi se na rezultantu (jednu silu) koja ne prolazi kroz redukcijsku tocku.

I ovo je slucaj svodenja sustava sila na jednu silu. Ta je sila rezultanta koja je jednaka glavnom vektoru, ali ne prolazi kroz redukcijsku tocku,

Ovakav se slucaj javlja kad su, sl. 3.8, pri redukciji sustava sila u redukcijsku tocku, glavni vektor i glavni moment medusohno okomiti, tj. kada je:

Odavde je:

cas e = (i'R, !vlo) = FR· Mo ERMo - IFRI·IMol .

Izrazom (3.24) odreden je kut torzera i an iznosi:

(3.24)

cas (} = 90'

odnosno:

cosO = FRxMx + FnyMy + FR,M, .

FRMO

Uvodenjern vrijednosti (3.20) i (3.23) u izras (3.25) dobivarno:

(3.25)

cas e = cos (\;R cos aM + cos (3R cas (3M + COS I'R cas I'M .

(3.26)

Prostorni se sustav sila, osim na torzer na koji se kao na jednostavniji oblik svodi u opcem slucaju redukcije u odredenu tocku, moze takoder svesti jos na neke jednostuvnije oblike koji SU, u biti, specijalni slucajevi torzera, ovisno 0 velicinama glavnog momenta. i glavnog vektora te njihova relativnog polot.aja. To su ovi slucajevi:

B. Sustav sila svorli so na rezuitantu (jcduu silu) u redukcijskoj tocki. Ovakav slucaj postoji, 51. 3.7, kada je ispunjen uvjet:

(3.28)

Slika 3.8. Sustev sila svodi se na jednu silu (rezultantu) koja ne prolazi kroz redukcijsku tocku

Mo =0.

(3.27)

Ispunjenje uvjeta danog izrazom (3.28), uzimajuCi U ohzir izraze (3.25) i (3.26), daje:

Buduci da je u ovom slucaju glavni moment jednak nuli, sustav se svodi na jednu silu, tj. na glavni vektor (rezultanta u redukcijskaj tocki] koji je ujedno rezultanta sustava. U OVOIl1 je, dakle, slucaju pojam rezultante jednak pojrnu glavnog vektora, odnosno glavni vektor predstavlja rezultantu sustava sila.

FRxMx + FRy My + FRzMz = 0 }

cosaRcosaM +cos(3Rcos(3M + COSI'R COB I'M = 0

(3.29)

86

PROSTORN[ SUSTAV SILA

Prcstornl sustav proizvoljnih sila

87

(3.30)

D. Sustav s i.lu svodi so n a spre.g. Ovakav slucaj postoji, sl. :1.9, kada je:

MO

centro(na 05

o

0,

{RJ

7

o

Slika 3.11. Mimoilazne slle

Slika 3.9. Sustav sila svodl se n a spreg

na nepomicnu maticu.On sc giba translatorno i rotira aka aksijalne osi. Dinama se moze svesti n a dvije mimoilazne sile, kako je to prikazano na 51. 3.11.

Ako glavni moment Mo predstavimo spregom sila (1'1, I'd koji leiii u ravnini (R) na kojuje centralna os okornita, tada glavni vektor FR i silu PI mozerno zbrojiti pa dobijemo dvije mimoilazne sile (I'I u ravnini R, a kroz tocku Ot i 1'2 koja je zbroj sila FR i 1'1 u tocki 0).

F. Sustav sila se svodi na dinamu cija os ne prolazi kroz redukcijsku todku

Buduci da je glavni vektor jcdnak nuli, to je Mo = Mo. = Mo, = const..

E. Sustav sila svodi se na di1l8111U Cija os prolazi kroz rcdukcijsku todku .

Ovo je specijalan slucaj torzera kad kojeg su glavni vekt.or i glavni moment raaliciti od nulc i kolinearni, tj.:

Mo #0,

Ovaj ie slucaj takoder poseban slucaj torzera koji je prcmjcsten iz tocke 0 u novi polozaj C, sl. 3.12.

Polazimo od slucaja definiranog izrazam (3.17), tj. od: FR # 0, Mo # 0, B # 0, ..

7f, "2.

Glavni moment Mo rastavljamo na dvije komponente . Jedna je kornponenta na pravcu glavnog vektora, a druga je komponcnta okomita na glavni vektor.

Tako je:

Fn II Mo (3.31)

Ovakav je slucaj sustava prikazan na sl. 3.10.

(centralna os prostornog sustavo silo I

(3.32)

Prema 81. 3.12, intenziteti mornenata Me i Mn jesu:

Me = Mo COSO} . Mn=MosmO

(3.33)

Slike 3.10. Dinama cija os prolaai kroz redukcijsku tocku

OcJaberima polozaj to eke C na sljedeci nacin:

GIavni vektor FR lezi u ravnini sprega Mnl tj. u ravnini (R2), pa, aka uzrnemo da je krak sprega sila momenta Mn:

Prostorni se sustav sila u ovom slucaju svodi na dinarnu ili dinarnicki vijak.

Dinamaje sustav koji Cine gIavni vcktor i glavni moment koji su kolinearni. Pravac na kojemu leze glavni vcktor i glavni moment naziva se os diname ili centralna os prostornog sust.ava sila.

Pod djelovanjern ovakvoga sustava sila nastupila hi translacija na pravcu i u smjeru sile, a uz rotaciju oko toga pravca. Takvo kretanje obavlja vijak u odnosu

h = leel = Mn , FR

(3.34)

tada se sile FR u tocki 0 ponistavaju , a ostaje sarno sila Fn paralelno pomaknuta za {}e = h. Buduci da je spreg momenta Me u ravnini (Rd mognce slobodno pornicati, rnozemo njihov vektor dovesti na pravac glavnog vektora,

88


Prostorni sustav proizvolj nih aile

89

Prema izrazu (3.32), dobivamo:

Buduci da je:

Mn = ec x FR, izraz (3.32) moze se pisati u obliku:

(3.35)

Mo=Me+[Uc,FR].

(3.36)

Izraz u uglatim zagradama oznacava vektorski produkt, tj.:

Tocka C je tocka probodista centralne osi s ravninom sprega dinarne. Ta tocka se naziva Hamiltonov centar.

Ako izraz (3.36) vektorski pomnosimo s glavnim vektororn FR, dobivamo:

(3.37)

Slika 3.12. Dina.ma cija os ne prolezi kroz redukcjjsku tocku

Razvijanjem dvostrukogvektorskog produkta na desnoj strani izraza (3.37) i, uaimajuci u obzir da su vcktori UC i FR medusobno okomiti, sto se izr azava skalarnim produktom:

Na t aj nacin dobili SInO di namu cija os ne prolazi kroz redukcijsku tocku 0, vee je u odnosu na nju paralelno pomaknuta za udaljenost (krak) definiranu izrazom (3.34). Dobiveni se sustav FR, Me moze razrnatrati kao rezultat redukcije sustava sila u tocku C koja lezi na centralnoj osi pa je onda moment diname Me jednak

glavnom momentu sustava sila za tocku C. .

(fe, FR) = 0

(3.38)

dobivama:

tj.:

3.3.2. Jednadzba centralne osi prostornog sustava sila

_ [FR,Mn]

ee=~.

Ako u izraz (3.39) uvrstirno vrijednast (3.32), dobivamo:

(3.39)

Vidjeli sma da se u opcem slucaju prastorni sustav sila svodi na tarzer, tj. na sustav koji cine glavni vekf.or i glavni moment. U specijalnom slucaju ova se kombinacija moze svesti na dinamu cija os prolazi iIi ne prolazi redukcijskom tockorn 0.

Nosac kolincarnih vektora. tj. glavnog vektora FR i momenta diname Me, naziva se as diname ili centralna os prostornog sustava sila.

Moment diname Me glavni ie vektor kada as diname prolazi kroz redukcijsku tocku 0, odnosno, ako centralna os prolazi tockom C koja je pomaknuta U odnosu na redukcijsku tocku 0, tad a Ie Me glavni vektar za tocku C.

Na sl. 3.12 vidi se da centr alna os probada ravninu sprega diname Me u tocki C ciji je radijus vektor fe, a cija je apsolutna vrijednost h.

(3.40)

Bududi da su vektori FR i Me kolinearni, uvjet se kolincarnosti izrasava vektorskim prod uk tom:

[FR,Me] = O.

(3.41)

Na osnovi izraza (3.40) dobivamo:

(3.42)

90


Prostomi sustav proizvoljnih sile

91

Na taj nucin izraz (J.J9) odnosno (3.42) definiraju radijus vektor Harniltonova centra.

Proizvoljna tocka B n a ccntralncj osi , sl. 3.12, odre<1ena je vektorom pologaja

Izraz (3.49) jednadzba je pruvca koji prolazi kroz jednu stalnu tocku - Hamiltonov centar C.

Skalar.\ pokazuje klizanje tocke B po ccntr alnoj osi.

U skladu s izruzom (3.36), moment za tocku B iznosi:

Hamiltonov centar C jest ona stalna tocka na ccntralnoj osi za koju je kliz anje jednako nuli.

(3.43)

Centralna os prostornog sustava sila dcfinira-se jos i kao nosac glavnog vektora za koji glavni moment ima najmanju vrijednost.

jer je k1c konstantan za sve toeke centralne osi.

Ako izraz (3.43) vektorski pornuoz imo s glavnim vektorom (analogno kao prije izraz :1.36), uzimajuci u obzir uvjet kolinearnosti (3.41), dobivamo:

U izrazu (3.49) Xc, Yc, Zc su koordinate Hamiltonova centra koje su, buduci da se izraz (3.42) rnoze pisat.i u obliku:

(3.44)

k I

FRz J

M,

(3.50)

Razvojem izraza (3.44) clobivamo:

deflniranc izrasima:

odnosno:

(3.45)

(3.46)

(3.51)

Prvi clau n a dcsuoj strani izrazu (J.45) je vektor polozaja (raJijus vektor) IIamiltonovog centra kako je to definirano izrazom (3.42), a drugi dan je skalar pornnozen glavnim vektororu . Na osnovi toga izraz (3.45) mozemo pisati:

U razvijenom obliku, izraz (3.46) je:

(3.47)

3.3.3. Uvjeti ravnoteze prostornog sus'tava proizvoljnih sila

Projekcijom ovog izraza na koordinatne osi dobivarno:

'\FRx = X - XC) .\FRy = Y- uc '\FR' = z - Zc

(3.48)

Buduci da se U opcem slucaju prostorni sustav sila pri, redukciji n a proiz voljnu tocku 0 svodi na glavni vektor i glavni moment (torzer), ovaj ce sustav sila biti u ravnoteai kada glavni vektor }~ i glavni moment Mo budu jednaki nuli, cime ce biti ponistene sve mogucnosti gibanja t.ijela, tj. bit ce ponisteni svi stupnjevi slobode gibanja.

Rjesenjem ovog sustava algebarskih jednadzbi po .\, dobivamo jeduadzbu centralne osi prostornog sustava sila:

Uvjeti ravnotege glase:

x - Xc FRx

Y-Yc z-zc

FRy FR,·

(3.49)

- "'-

FR = L_.Fi =0,

92


Ovome odgovaraju skalarne jednadzbe:

(3.52)

FRy = L:Fiy = L:}'; = 0 FRz = L: Fix = L: z, = 0

L:Mx = L:Mix = L:(y;Zi - ZiYi) = 0 L: My = L M;y = L(z;X; - X;Zi) = 0 L M, = L M;, = L(x;Y; - VoX;) = 0

3.4. Prostorni sustav paralelnih sila.

Ravnoteza

Prostorni sustav paralelnih sila cine sile kojih pravci djelovanja prolaze kroz raz licite tocke tijela, a paralelni su s jednom ad koordinatnih osi.

U vjeti ravnoteze, ako Stl pravci paralelni, na primjer I S osi z , glase:

(3.53)

U sumi momenata koja predstavlja algebarski zbroj mornenata za koordinatnu os, nema jednadzbe za os s kojorn su sile paralelne.

Momentno pravilo (Varignonov teorem] z.a prostorni snst.av sile

93

3.5. Momentno pravilo (Varignonov teorem) za prostorni sustav sila

1. Prostorni sustav konkurentnih sila

Neka je Locka 0 tocka kroz koju prolaze pravci djelovanja prostor nih sila Ft, F21 ... I Fn. Rezultanta tog sustava sila ima za tocku 01 moment:

(3.54)

gdje ie r = 010 vektor polozaja hvatista rezultante FR.

Izraz (3.54) mozerno pisati na nacin:

= Nit: + Nit; + ... + Nit; ,

ili opccnito:

(3.55)

Moment rezultante prostornog sustava konkurentnih sila za neku tocku jednak je vektorskom (geornet.rijskom) zbroju momenta njezinih komponenata za istu tocku. Ovdje ne vrijedi algebarski zbroj kao u ravnini jer vektori momenata nisu kolinearni.

Uzrnemo li u razmatranje, na primjer os x, tada jc prcma izrazu (3.16):

a buduci da je:

dobivarno:

(3.56)

Moment rezultante za os prastornog sustava konkurentnih sila jednak je algeharskome zbroju momenata njezinih komponenata za istu os.

2. Prostorni sustav proizvoljnih sila

Momentna pravila definirana izrazima (3.55) i (3.56) vrijede i za prostorni sustav proizvoljnih sila ako se on svodi na rezultantu (jednu silu).

Kada se prostorni sustav sila svodi na spreg iIi dinarnu, prije spomenuta momentna pravila Be vrijcde.


Staticke invarijante prostornog sustava sila

uo

3.6. Staticke invarijante prostornog sustava sila

PRIMJER 3.1.

Prikazani prostorni sustav sila, sl. 3.14 potrebno je reducirati u tocku 0 te odrediti: a) glavni vektor, b) glavni moment, c) kut torzera, d) poloza] Hamiltonova centra, e) jednadibu centralne osi prostornog sustava sila ..

Statickim invarijantama prostornog sustava sila nazivaju se one velicinc toga sustava koje ostaju neprornijcnjene pri promjeni redukcijske tocke.

1. Glavni je voktor prva st at icka iuvai-ijanta pt-osfor-nog sustava sila. On jc dcfinirun izrazom

(0,3.01

pa njegova veliciua, pravac i smjer ne ovise 0 izboru redukcijske tocke.

2. Skalarui produkt glavnug vektora i glavnog momenta druga je s t at idka inval'ijHuta prostornog sustava sila.

Na sl. 3.13 prikaza.ni su glavni vck tor i glavni moment u redukcijskoj tocki 0 i u redukcijskoj tocki 01.

(4,0,01

Slika 3.14. Uz. primjer 3.1.

Buduci da je smjer sile F3 u pozitivnome smjeru osi zJ to je:

c0813 == VI - ~ - ~ == ~.

Na osnovi izraza (3.18), izraza (3.19), izraza (3.21) te izraza (3.22) napravljenaje tablica 3.1.

Teblice 3.1. Glavni vektor i g]avni moment uz prirnjer 3.1.

£10, == i10 + « X Fn.

i Fi "'i Yi Zi Xi Yi Z; Mir Miy Miz
1 4 4 0 0 0 4 0 0 0 16
2 4 0 0 0 0 0 4 0 0 0
3 6 0 2 3 4 -4 2 16 12 "':'8
4 4 0 3 0 4 0 0 0 0 -12
L 8 0 6 16 12 -4
r« == 10 I M == 4V26 Slika 3.]3. Uz drugu st.aticku inverijantu

Moment. MOl iznosi:

Skalarni je prodnkt glavnoga vektora i momenta MOl:

Buduci du je drugi clan U OV0111 iz tazu mjesoviti produkt , on Je jednak nuli.

Slijedi da je:

(U7)

Time jo dokuz ana druga staticka invarijanta,

96


a) Glavni vekror

Intenzitet jc glavnog vektora: FR = 10 kN. Kosinusi kutova glavnog vektora iznose:

FRx 4

easuR = FR = 5

cosf3R = FRy = 0 FR

FR. 3

cos 7R = FR = 5" .

b) Glavni moment

Intenzitet je glavnog momenta: M glavnog momenta iznose:

4v'26 kNm. Kosinusi kutova vektora

u; 4 COSO!M = Ai = v'26

My 3

cos f3M = Ai = v'26

M. 1

COS,M = 111 = - v'26'

c) Kut torzera

Prema izrazu (3.25) iii (3.26), izlazi:

cosO = FRxM. + FRy My + FRzM.

FRM

cos 0 = 0,509 ,

0= 59,34' .

d) Polozaj HamiItonova centra

Koordinate Hamiltonova centra mogu se odrediti, na primjer, s izrazom (3.50):

I IF~.
ilc= --,
FR M.
1 11~
ilc = 100 Na taj nacin jesu:

18

Xc = -2"5'

32 Yc = 25'

Stet.icke invarijante prostomog sus Lava aile

97

e) .Jednadsba centralne osi Prema izrazu (3.49), dobivamo:

X-Xc FR.

y- Yc FRy

z- Zc Ffu

Za uvriltene je podatke:

18 32

x+25_Y-25

8 - 0

24

z--

______1Q_

6

a rjesenjem dobivamo:

3x - 4z + 6 = O.

PRIMJER 3.2.

Za prikazani sustav, 51. 3.15, i zadane podatke odrediti sile u stapovima.

6()O~A a

a 1 3 C y

2 a

B

x

Slika 3.15. Uz peirujer 3.2.

Na osnovi statickih uvjeta ravnoteze za ovaj sustav konkurentnih silajest:

51 cos 60' cos 30' =; 52 cos 60' cos 30';

25 cos 60' sin 30' + 53 cos 60' - Q sin 60' = 0 .

3. L:Z = 0

25 sin 60' - Q - Q cos 60' - 53 sin 60' = 0 .

us


Sta.ticke lnverljante prostornog sustava sila

99

{0,0.41

Na osnovi navcdcnih jednadzbi dobivamo:

S] = S2 = S = ~ = 1,15 kN Q

S3 = v'3 = O,577kN.

Graficko rjesenje prikazano je na 51. 3.16, a osniva se na Culmannovoj metodi.

(0.3.0)

rezultanta

D

provo vetienn stranice ABO

PRIMJER 3.3.

Slika 3.16. Greficko rjcsenje uz prlmjer 3.2.

Fi{kN) (x.y.zllm)

(4.0,O) ~ _ __;F ... ,..;.6~

Stika 3.17. Uz primjer 3.3.

N a osnovi ove jednadzbe pak dobivamo:

24F3 + 192 + 24F3 = ° .

Odavde je:

F3 = -4kN.

Da bi se zadani sustav sila sveo na jednu silu (rezultantu), sila F3 mora irnat.i intenzitet 4 kN i biti suprotna smjera ad zadanog.

PRIMJER 3.4.

Odrediti silu F, 81. 3.18, da hi se zadani sustav sila sveo na spreg.

F4 ·6

(O'2~+t)

I I

Fi {kN) (If.,v,z) (m) \

Kolika mora biti sila F3 da bi se prikazani sustav sila, 81. 3.17, sveo na rezultantu?

Sustav sila hit ce svcden na rezultantu (jednu silu) kada bude zadovoljcn uvjet d~n izrazorn (3.27) iii izrazorn (3.28), tj.: FR # 0, Mo = 0 iIi FR ..L Mo uz FR # 0, Mo # O. Uvjet. (3.27) ne moge biti zadovoljen jer je:

M; = 3F3 kNm,

My=32kNm,


Mz = 24kNm,

Da hi se sustav sila sveo na spreg, mora biti zadovoljen uvjet (3.:10), tj:

pa preostajc uvjet (3.28) na osnovi kojeg dobivamo:

FRxMx + FRyMy + FRzMz = O.

Mo #0.

100


Stet.icke invarijaute prostornog susteva sila

101

Da hi glavni vektor bio jednak nuli, moraju i njegave kampanente biti jednake nuli, tj.:

I. FRx = L Fix = LX = 0

Da hi ovaj uvjet bio zadovoljcn , a glavni vcktor j_J~ razlicit je od nule, to, prcma izrazima (3.51), mora biti:

(b)

F, + F3 cas 45' - F. cos ", = 0

FRyM, - FR,My = FR,M. - FRx}..[, = FRxMy - FRyMx = O.

Prema sl. 3.19, dobivamo:

v'2 2

2 + 2V2 . 2 - 6 . 3' = 0 .

Komponenta FRx jednaka je nuli. 2. FRy = L Fiy = L Y = 0

FRx = F"

Mx = Fl·c 1

My = F3• a

M, = F,· b

(c)

- F, + F. cos f3. = 0

Stoga, aka ave vrijcdnosti uvrstimo u izraz (b), izlazi:

F, F3

F,·c F, .t,:

-4+ 6· ~ = O. 3

Komponenta FRy jednaka je nuli. 3. FRz = L Fi, = L Z = 0

F3 cos 45' + F4 cos 14 - F = 0

V2 I

2V2 . - + 6 . - - F = 0

2 3

4-F=O.

Da bi sila FR, bila jednaka nuli, mora biti:

F = 4kN.

Izra,cunamo Ii, prerna izrazima (3.22), vrijednosti komponenata glavnog momenta, dobivamo:

Slika 3.19. Uz prhnjer 3.5.

Mx=-12kNm,

PRIMJER 3.6.

My = -8kNm,

M, = -4kNm,

D

A


Mo = 4v'i4kNm.

Duz rubova AB i CO pravilnog tetraedra, sl, 3.20, djeluju sile i\ iF,. Duljina rubova tetraedrajest a. Odrediti koordinate xi y prodorne tocke centralne osi ovog sustava s ravninom xOy.

Glavni vektor i njegove komponente jesu:

odnosno glavni vektor Mo iznosi:

PRIMJER 3.5.

Koji uvjet [nora hiti zadovoljen da hi centralna os prikazanog sustava sila, 81. 3.19, prolazila kroz koordinatni pocetak.

Aka centralna os prolazi kroz koordinatni pocetak. tada Hamiltonov centar ima koordinate:

v'3

FRx=-F, --:3

Xc = Yc = Zc = 0 .

(a)

v'3

CO a- v'3

cos a =. = = _3_ =-

CD a 3

. 00

810(\'::::::=

CD

102


Stet.icke invarijente prostornog sustava sila

103

. v'6

sma=T

c

00", /eD' - CO' ,

OD",

v'6

FRz =F2"""3

FI~ '" FA. + F},y + FA, '" F,' + Fi .

0.=30°

Komponente glavnog momenta iznose:

M. ",0,

. av'3 v'6 v'3

My '" -F, sm ",. -3- '" -F, . 3 . a 3


v'2

My",-F,a3 '

1 av'3 av'3

u, '" -F" 3" -2- '" -F,· -6-'

Na osnovi statickih uvjeta ravnoteze slijedi: 1. 2:X ",0

Koordinate Hamiltonova centra, prema izrazima (3.51), iznose:

S4 cos a cos 30° = 86 cos Q' cos :30°

5'. '" 5'6.

Xc '" FRyM, - Fn,My

FA

FRzM. - FR.M,

YC'" FA

av'3 2 2

18 (Ft' + Fi) (4F2 - 3F,)

2.2: Y '" 0

-5'5 cos", + 5'6 cos", sin 60° + 5. cos IT sin 60° '" 0

5'5'" 5' •.

6(F? + Fi)

av'6 Fi

-9- Ft'+Fi'

Slijedi da je:

5'. '" 5'5 = 5'6 = 5', .

Ako u jednadzbu centralne osi, definiranu izrazom (3.49):

Ovakav sakljucak mogao se donijeti i bez provedena dakaza, a na osnovi sarnog opterecenja i rasporeda stapova. Analogno je stoga:

x - Xc y- sc

FR. FRy

Z - Zc FRz

5', = 5', = 5'3 = Sj .

3.2: is, '" 0

uvrstimo z = 0, dobivamo:

FR. 1 av'3 , 2

X"'--F zc+Xc= F2 F' -6-(2F2 -FI)

Rz ,+ 2

FRy a FIF2

y = - FRz Zc + YC = -"2 F,' + Fi .

1

35'i cos o . 3" v = M

v'3 1 av'3

35', . 3 . 3" . -2- = M

4M

5', = -a;;- .

PRIMIER 3.7.

4.2: Z '" 0

Horizontalna je ploca oblika istostranicnoga trokuta stranice a, sl. 3.21, poduprta sa sest stapova zglobno vezanih za nju. Odrediti sile II iltapovima ako II ravnini ploce djeluje spreg sila momenta M.

35', sin", '" 35j

5'; = 0.. = 2M = 5'1 = 5', = S3 .

2 3a

104

PROSTOHNI SUSTAV SILA

Statlcke inverijante prostornog sustave sila

105

PRlMJER a.s.

8, = -84 = FV2 .

Kvadratna je plata str an ico a, sl. 3.22, zglohno poduprt.a sa sest stepova, a opterecena jc silom F. Odrcditi sile 11 stapovima.

Iz jednadzbe (5) slijedi:

,V2 V2 V2 V2

81 = -83-54 --8, - = -F+F- V2- FV2-

2 2 2 2

8, =-F.

lz jednadzbe (2) pak slijedi:

85 = -8, = -FV2 ,

a iz jednadzbe (3) dohivamo.

Sllke 3.22. Uz pr'imjcr 3.8.

> y'2 V2 V2

86 = -5] - 83 - 8, - - 84 - - 85 - =

2 2 2

V2,V2 V2

= F-F- FV2 -+ fV2-+FV2-

2 2 2

Pretpostavimo da su svi stapovi t.lacno opteredeni. Na osnovi uvjeta ravnoteze slijedi:

I.l:X = 0

80 = F.

Predznaci (-) u rezultatima upucuju 1Ia to da su pretpostavljeni smjerovi tilt sila bili pogresni.

84 = - 2F = -FV2

V2

PRlMJER 3.9.

2.l:Y=O

..;2 ,..;2

-852-5, 2=0

Polukruzna je ploca opterecena silom t, sl. 3.23, koja je u prikazanom polosaju drzi II ravnotezi. H vatiste jc sile na jednoj trecini opsega polukruzne place mjereno ad tocke A. Tezina je ploce O. Lezajevi A i B su radijalni. Ploca je prema horizontalnoj ravnini nagnuta pod kutem 30°, a sila i' djelujc okomito na njezinu ravninu.

Na osnovi statickih uvjeta ravnoteze dobivamo:

I.l:X=O

3.l:Z=0

>' , ,..;2 ..;2 ..;2

s. + S6 + 53 + S, 2 + 84 2 + 85 2 = 0

FAx + Fsx - Fsin30· = 0

4.l:Mx = 0

2.l:Y = 0

(radijalni lezaj)

83 . a + 5'1 V2 . <I = 0 2

5'3 = -5'4 V2 = F 2

3. EZ = 0

FAz + FRz + Fcos:lO° - G = 0

5. E My = 0

V2 ..;2

-5',<1 - 5'3(1 - 5'42 a - 5'22 a = 0

4. EMx = 0

(FAz -Fsz)r+Fcos:JOo ·r·cos60· =0

6. EMz =0

,..;2 ,..;2

-.5, 2 a - .54 2 <I = 0

5. EMy = 0

G· ~ cos 30· - F· r sin fitl? = 0 31r

lOG


St-aticke invarijante prostornog s'uat ava sila

107

Zbrajanjem ovih dviju jednadzbi dobivamo:

( 2) GV3 G

2FAz = G 1 - - - - = - (" - v'3)

"V3 3" "

G

FA, = 2" (" - v'3)

G

FBz = 6" (37r - v'3) ,

PRIMJER 3,10,

Slika. 3.23. Uz primjer 3.9.

Homogena tanka kvadratna ploca, 51. 3.24, teaine OJ maze se okretati oko osi AB, Lezaj B je radijalni, a leiaj A radijalno aksijalni. Teret F koji plocu dr.i u ravnoteznorne stanju kada je ona otvorena za 30° prerlla horizontalnoj ravnini, postavljen je iznad leiaja A na visini 2a,

Odrediti pot reb an teret F i reakcije lezajeva.

Fsin30', ,. cos 60' + (FBx - FAx)r = 0,

F=i_G. 37r

Iz jednadibe (5) slijedi:

Iz jednadibi (1) i (6) izlazi:

FAx + FBx = Fsin30' = i_ G 611'

Fnx - FAx = -F sin Sfl? cos 60' = _i_ G ~ '-21

311' 2

Zbrajanjem ovih dviju jednadzbi dobivamo:

2Fnx = i_ G _ _i__ G = 8 - 4 G

6" 12" 12"

G

FBx = 611""

Slika 3.24. Uz p rimjer 3.10.

Iz slike izlazi:

odnosno:

A'C cos (3 = EC

G FAx = 2" -

Iz jednadzbi (3) i (4) pak c1obivamo:

EC = J(EA')2 + (NC)" ,

EA' 2 .. c 3

= a-aslll30 = 2a

FA, + FB, = G - Fcos30' = G (1- ,,~)

aVi 2

EC=

FAz - F'sz = -F <:os30' cos 60' = -G y; ,-

Vi

cos (3 = '"4'

, 3

sm,6 = 4'


Staticke invarijante prosLornog sustava sile

lOR

109

DC 2

CO" = A'e = v7 '

N a osnovi stat.ickih uvjeta ravnoteze slijedi:

I. LX = 0

. (3

r=v :

FAx + FBx - Fcas{3sin, = O.

2. LY = 0

FAy - Fcas{3cas, = O.

3. LZ = 0

FA, + FBz - G + Fsin{3 = o.

Slika 3.25. Ue primjer 3.11.

4. LMx = 0

4. LM. = 0

F' . c a

Bz . a + F sm {3 . a + F cos fJ cos, . c sm 30 - G '2 = 0 .

FNE . a - G i cas 30' = 0

5. LMy = 0

- F sin fJ a cos 30' - F cas {3 sin, a sin 30' + G· a cos 30' = 0 . 2

-FBz . a - FNE . ~ sin 60' + G ~ - M sin 30' - 0

2 2 -

-FBx . a = Il .

F Fa, c

By . a - 'NE' 2' cos 60 + M cos 30 = 0

Iz ovih jeduadzbi dobivamo:

Na osnovi ovih jednadzbi dobivamo:

F - 9v'3 G

Ay - 16 '

13 FAz = i6G

FBx = FBy = FBz = 0 .

F', __ 7v'3

By - 16 G,

PRJMJER 3.11.

F _v'3G

NE - 4 -

Homogena kvadratna ploca stranice a i tezine 0, 81. 3.25, vezana je radijalnim Iesajem B i raclijalno aksijalnim lesajem A, a 11 tocki E slobodno je poduprta. U ravnini plocc djcluje spreg momenta G . a. Odrecliti reakcije A, B, E.

Na osnovi statickih uvjeta ravnotesc slijcdi: 1. LX = 0

2. LY = 0

3. LZ = 0

~ ~

4. TEZISTE

4.1. Opci nacin odredivanja polozaja tezista

Materijalni sustav moze biti diskretan iii kontinuiran (neprckidan). Svakajc materijalna cestica tijela izlosena utjecaju Zemljine te;,e (sile teze), tj. na nju djeluje privlacna sila. Zhog malih se dimenzija tijela U odnosu na Zernlju maze smatrati da su te privlacne sile koje djelnju na cestice tijela pralclne, vertikalne i usmjerene prema dolje te vezane u hvatistima tijela. Ta hvatista privlacnih sila nazivaju sc teZista. Rezultanta svih privlacnih aila koje djeluju na materijalne cestice naziva se tezina tijela i djeluje u tezistu t.ijcla. Problem odredivanja tezista tijela svo di se dakle na odredivanje pologaja hvatista rezultante paralelnih vertikalnih vezanih sila. Teziste je tijela ona njegova tocka koja pri bilo kojem polozaju t.ijcla ostaje nepromijenjcna, tj. ostaje hvatiste rezu ltante, odnosno tezine tijel a. Na ovome se osniva analiticki i graficki nacin odredivanja polozaja tezista. Bit je, dakle, 11 t.ome da se tijelo podijeli na odreden broj sastavnih dijclova cije tezine i poloaajc njihovih hvatista (tezista) mozerno lako odrediti, a zatim se polozaj hvatista rezu!tante (I.dist.a), tj. sredista vezanih paralelnih sila, odreduje 11a nacin:

EO;Xi XT= --0--'

EOiYi YT = -0--'

( 1.1)

Pri tome je:

0= 01 + O2 + ... + On = I: G;

teiina tijela, a Xi! Yi i Zi koordinate su teii§ta (hvatista) pojedinih leiina.

Ako je tijelo homogeno, tj, teaine' pojedinih dijelova razrnjerne su volurnenima, tada mozerno pisati:

EV;y;

YT = -V--,

EV;Zi

zT = -V--·

(4.2)

A ko je jedna dimenzija Lijela mala U odnosu na druge -dvije, mozemo je zanemariti pa govorimo 0 povrsini teaina koje po jedinici povrsine iznosi [N/rn2L a koordinate tezista te povrsine odredujemo prerna izrazima:

EA;x; XT = --A--'

EA;y; YT= -A--'

EA;Zi ZT= -A--'

(4.3)

112

TEZISTE

Pri t.ome je:

A = A, + A, + ... + An = LA; .

Ako se 11lOgu zanemariti dvijc dimenzije tijela , t ada ono prelazi u liniju cija tezina po jedinici duljinc iznosi [N/m] , a koordinate tezista odreduju se prema

izrazima:

L;L;Xi XT= --L-'

L;LiYi YT= --L-'

L;L;Zi ZT= -L--'

(4.4)

Pri tome je:

L =: L, + L2 + - - + L" = L L, .

Kada homogeno tijelo (povrsinu, liniju) ne rnozemo podijeliti na konacan broj volumena (povrsina, Iinija] poznatih velicina, onda koordinate tezista odredujemo prcrna izrazima:

JxdV JydV JzdV V= J dV
v v V
XT= -V--, YT= -V--, ZT= -V--,
v
JxdA JydA J Z dA A= J dA
A A A (4.5)
XT= -A--' 1fT = -A--' ZT = -A--'
A
J"dL j'ydL J zdL L= J dL
L L L
"T= --L-' YT=-L-' ZT == -L--'
L
Pri tome su X, Y, z koordinate tezista elementa volumena (povrsine, Iinije]. Graficki nacin odredivanja tezista osniva se na odredivanju polozaja rezultante sustava vezanih paralelnih sila s pornocu plana sila i verisnog (Iancanog) poligona.

Osim pojma tezista, potrcbno je spornenuti i pojam sredista masa (iIi centra inercije). Ako u izraze (4.1) uvrstimo da je G = m·g, tj. daje tezina produkt mase i ubrzanja Zemljine tese, tada na prirnjer koordinata XT glasi:

Lnligxi Lmixi

XT = ---- = --- ,

rng rn

pri cemu je m = L:fnil tj. masa rnaterijalnog sustava jednaka je algebarskome zbroju masa svih cestica tijela.

Kretanje materijalnog sustava, osim 0 silarna koje na njega djeluju, oviei i o ukupnoj masi tog sustava te 0 njezinu rasporedu. Raspored masa materijalnog sustava okarakteriziran je upravo sredistern masa iii centrom inercije.

Vidljivo je da sc I.eziste krutog tijela, odnosno neizrnjenjivoga matcr ijainog sustava poklapa sa sredistem masa sustava, ali ta dva pojrna ipak nisu istovjetna.

Odredivanje tezista llnije

113

Pojam je sredist.a masa siri pojam od tezista, jer je teziste dcfiuirano sa~o. sa tijelo koje se nalazi u polju djelovanja .sile teze, a sr~?ist: masa kao karaktcristika rasporeda masa zadriava smisao za bilo koji materijalni sustav neovisno 0 tome kakve sile djeluju na njega.

4.2. Odredivanje tezista linija

Kruzniluk

Kruzni luk prikazan jc na sl. 4.1. Odredivanje polozaja tez ieta osniva se na primjcni statickog momenta,

y=rcos!.p

Slika 4.1. Kruzni luk

Koordinata YT iznosi:

YT' L = J ydL L

dL = r d<p,

Y = rcosrp

a

J r cos <p r d<p

,

I

I I

I,

YT = -=--,,:::---

J r d<p

YT=

r2 sin 1P\:a r<pe"

r sin o YT=-a

(4.6)

a= ~ __, yr = ~ =O,637r_

za 2 7r

11-1

TEZISTE

Za slucaj trokuta prikazanog na sl. 4.2b, koordinata YT teaieta troknta iznosi:

Odredivenje tezista povrslne

115

4.3. Odredivanje tezista povrsina

Y YT = Y4 -"3

YT = y, + Y3 - y, - ! (Y4 - yt)

2 3

Y3-Y2 1 ( Y3-Y2 )

YT = y, + --2- -"3 y, + --2- - Yl

a) 'I'roku t

Polozaj teiista trokuta prikazan je na sl. 4.2.

a I

Y3 - y, + 2yz YT=

2

2y, + Y3 - y, - 2Yl 6

Y3 -Yz -2-

>'3 -Yz

2

3Y3 + 3y, - y, - Y3 + 2Yl YT=

6

1

YT = "3 (Yl + y, + Y3) .

(4.8a)

bl

Analogno je:

1

XT = "3 (Xl + X, + X3) .

(4..8b)

Slika 4.2. Trokut

Za slucaj na sl. 4.2a, koordinata YT teiista trokuta od njegovog vrha 3 iznosi:

b) Trapez

Polozaj tezista trapeza prikazan je na sl. 4.3.

jydA

YT = -A--'

A ·.lIT = J ydA

h .\ Y

h b

[y h ydy

YT= b.h

2

b·h A=-2-'

dA=.\dy

Slike 4.3. Trapez

Graficki Be poloaaj tezista trapeza, osim na nacin prikazan na sl. 4.3, moze odrediti i po sistemu paralelnih sila, gdje umjesto vektora sile irnarno vcktore povrsina A, i A,. Prema izrazima (4.3) dobivamo:

2 YT=3h.

(4.7)

(4.9)

116

TEZISTE

Odredivanje tezista povrslna

117

c) KrUZlli isjeeak

Polozaj tcaista kruznog isjecka prikazan je na sl. 4.4, a koordinata YT iznosi:

d) Kruaui odsjecak

Kruzni odsjecak prikazan ie na sl. 4.5, a koordinata YT iznosi:

~ ... _ 2 2 sin n

Kruzni isjecak: 01 ~= r: "l' Yl = 3" r -;;-.

. 2

Trokut (OAD): Az = ,.2 Sill a cos o , Y2 = 3" r cos o.

A,y, - A2Y2 YT = Al - A2

fydA

YT= -A--

dL· r dA= -2-'

,iH

dL = r de ,

YT =

a r2 dl" 2

f -2- 3" r cas I"

a r2 dl"

f -2-

YT=

3 la

r .

- Sill I"

3 -a

,.21" la

2 -a

2 r sin o YT=--- 3 a

" 4r

zaa=--I'Y'r=-

2 3"

Y= ~ rC051.p

Slika 1.1. Krugni Isjecak

2

Y = 3" r cos I" = YT(dA)

~ r3sina- ~r3sinO'cos20'

YT = 3 3

r2o: - r2 sin a cos a

2 sinO' - sina(l- sin2 a)

YT=3"r a-sinacasa

if

2 Bin3 a

YT = '3 r a _ sin Q' cos a .

(4.11)

e) Kruini vijenac

Krusni vijenac prikazan je na sl. 4.6, a koordinata YT iznosi:

Povrsine BU isjecaka:

2 R sin o Yl = - -- 3 a

2 sin o Y2=-r-- 3 a

(4.10)

(4.12)

A

r cos n

Y,

v 3

Xl =~a

Slika 4.5. Krusni odsjecek

Slika 4.6. Krusni vijenac

Slika 4.7. Parabola y2 = 2px [povrsine prema osi X)

f) Parabola

fl) parabolaje prikazana na sJ. 4.7, a koordinata iznosi:

x=a

y= b ,

uz

118

TEZISTE

Odredivanje teiista povrsine

119

slijedi

Povrsina parabole:

(I a

A = J ydx = J V2Pv'xdx

[) 0

2 rcc: 'I" 2 rv:

A = - V 2p x' = V2P - va3

3 o 3

2 2

A = 3" avaV2P = 3" ab

a a

I X dA [ xy dx V2P [ Vi x dx

"'T = -A-- = -A-- = A

2

-~Va4

5

3 X'l'= 5" a

IdA 1!_

YT= 2

A

« y a a

J y dx -2 I y' dx J 2px dx

o 1 0 1 0

YT = --A- = "2 -A- = 2" --A-

_ px'ia YT - 2A 0

Dakle, koordinate tezista parabolc jesu:

3

XT = 5" a,

3 YT=gb.

[2) parabola je prikazana na sl. 4.8, a koordinate tezista iznose:

Slika 4.8. Parabola. y2 = 2px (povrsina prema osi Y)

AIXI - A,x, XT = Al - A2

ab . ~ - ~ ab . ~ a XT = __ 2"---,3",___,,,,5_

ab - ~ ab

:l

a'b _ ~ a2b

XT = _2~,.-"15,,----_

~ ab 3

3 XT = TO a

AIYl - A2y, A1-A2

YT =

Dakle, koordinate tezista jesu:

(4.13)

3

XT = TO a,

~b

Slika 4.9. Parabola y = 2px2

2 1

A = ab - 3' ab = '3 ab

(4.14)

Za parabolu Y = 2px' koordinate tcaista oznacene su na sl. 4.9.

120

TEZISTE

Odredivanje tezista tijela

121

g) Cetvrtina elipse

Cetvrtin3 elipse prikazana je na sl. 4.10, a koordinate te,ista iznose:

4.4. Odredivanje tezista tijela

XT:: ¥rr

a) Piramida

Piramida je prikazana na sl. 4.11, a polozaj ie njezina tezis!.a po visini:

v . ZT = J dV . z ,

Slika 4.10. Cetvrtina clipse

h

V = J dV = J Az dz = J A ~:2 dz

o

Jednadzba elipse glasi:

(4.15)

A-h V=- 3

Povrsina cetvrtine elipse iznosi:

A = J y dx = J b2 (1 - ~) dx = b J J a2 :, ",2 dx = ~ J Va2 - ",2 dx .

h

A·h J

-3- . ZT = A,· dz . z

o

Uz supstituciju: x = asint, dobivamo:

A= ~ J Va2-a2sin2tacostdt=ab J Vl-sin2t cos r dt c-

h

~ . ZT = J AZ2 . dz . z

3 h2

o

"

= ab J cos2 t dt = ab (~ sin 2t + ~ t) I:

()

ab« 4

(od vrha).

(4.17)

4a XT::::: 311'"'

(4.16)

J b2 (1 x2) dx

fydA 0 -~

YT= -A-= 2A

abtr 2

4b 311'

Analoguo se odredi i koordinata XT, pa konacno dobivarno:

Slika. 4.11. Piremlda

Slika 4.12. Polukugle

b) Polukugla

Polukuglaje prikazana na sl. 4.12, a polosaj je njezina tesista po visini , racunajuci ad osnovice, ovaj:

122

TEZISTE

Odredivanje tezista t.ijcla

123

nnziv

Tablice 4 I 'Iez.iste: Iinije, likovi, tijela

izraz za odredivanje tesist a

naaiv

T br

a lea 4.1. {nascavak] Teziste: linije, likovi , t.ijela

izraz aa od redivanje tcaista

krus ni luk

troku t

trapcz

slika

YT = rsina a

YT = ~ h 3

parabola (povrsina prema y osi)

parabola y = 2px2

krusni isjecak

kruani odsjecak

A~Yr

Y,

o

YT=~rsina

3 "

cetvrfina elipse

slika

3

XT = io a,

3

XT = 8' a, YT = ~ b

1a XT= - 37r'

4b YT = J;

piramid a

kruzni vijenac

2 . 3

YT=-r sma

3 a-sinacosa

polukugla

3

ZT = '8 R {od osnovice)

3

ZT = 4 II. (od vrh a]

parabola (povrsina prem a x osi)

3

XT = 5" a,

stozac

3

ZT = 4 It (od vrha]

124

Volmncn je polukugle:

TEZISTE

R

V = j dV = j A, dz = j r'1f dz = j(R' - z2)1f dz o

v = ~ R3" 3

V . ZT = j d V . z = J A, . de . z = J (R' - z') Z1r d e

R"1r R41r

V,zT=-2-- 4

(od osnovice) .

c) Stozac

Stoeac je prikazan na sl. 4.13.

SJika 4.13. Stosec

Volumen stosca i polozaj tezista od vrha iznosi:

V = J d V = J A, . dz

Z2 _ 2 z2

A, = A . h'i - R 1f • h'i

"

jN"'r'd

V= --z z

h'

o

R'1fh V=-3-

V ,zT= J dV·z

(4.18)

Pappus-Guldinovi teoremi

125

. R'1f z41h

V'ZT=i;24o

ZT = ~h 4

(od vrha).

(4.19)

U tablici 4.1 dani su polosaji za neke linije, likove i tijela.

4.5. Pappus-Guldinovi teoremi

Prvi teorern:

Povrsina koja se dobije rotacijom linije duljine L, sl. 4.14, oko osi koja s linijorn lezi u istoj ravnini, jednaka je umnosku duljine linije, kuta rotacije i udaljenosti tezista linije od osi rotacije, tj.:

(4.20)

v

Slika 4.14. Uz prvi Peppue-Guldinov teorem

Stika 4.15. Uz drugi Pappus-Guldinov teorem

Drugi teorem:

Volumen tijela koji se dobije rotacijom povrsine A oko osi koja s povrsinom lezi u istoj ravnini, sl. 4.15, jednak je umnosku te povrsine, kuta rotacije i udaljenost.i tezista povrsine od osi rotacije, tj.:

(421)

12G ~ ~1~-E~-Z~I~ST~E~"

4.6. Vrste ravnoteze

Razlikujemo tri vrste ravnotcze: stabilnn, Iabilnu i indiferentnu, 81. 4.16.

stcbitnc

PR1MJER 4.1.

\,1

/ \ G

labilna

inditerentna

Slika 4.16. Vrste ravnoteze

Odrcditi tesiste homogenc materijalne linije, sl. 4.17, te povrsinu koja uastaje rotacijorn te linije oko osi x za kut If = 360'.

Aualiticko cdredivanjc koordinata tesista prikazano je u tabl. 4.2.

Koorrlinaf.c SIJ tezista:

Tahlica 4.2. Pologej tciistnlinije, primjer 4.1.

i L; Xi Lj1:j y. LiYi
1 2 1 2 0 0
--
2 6,28 4 811" 4/11" 8
3 5,64 8 32v'2 2 8v'2
Z 13,92 72,3 19,28 ZLiXi 72,3

XT = --L- = 13,92 = 5,2 m

YT = ZL;y; = 19,28 = 13Hm

L 13,92 ' .

Povrsina koja uasf.aje rotacijom zadane linijo aka osi x iznosi:

A = L .21r. YT = 13,92·2".·1,38 A == 120,69 Ill' .

Vrste revnoteee

127

Slika 4.17. Us primjer 4.1.

PRIMJER 4.2.

Za prikazanu povrsinu, 51. 4.18, odrediti polozaj njezina tezista te volumen koji nastaje njenorn rotacijorn za kut 360' oko osi y.

U tab!. 4.3 dani 5U podaci za odredivanje koordinata tezista.

Teblice 4.3. Polose] teiista povrsine, primjer 4.2.

i A; x; Ajxj y; AiYi
1 8 2 16 1 8
2 -2.- 6 -12.- 4,151 -26,08
3 20 6 120 2,5 50
4 7,5 9 67,5 1,666 12,5
J 29,216 165,8 41,42 Koordinate su teaista:

X,_ZAiXi_ 165,8 -56

1 - A - 29,216 - , 7 III

_ ZA;y; _ 44,42 _ 1 5

YT - -A-- - 29,216 - ,2m.

128

TEZISTE

p

Slika. 4.18. Uz pr'imjer- 4.2.

Volumen koji nast.ajo rotacijorn z adano povrsine oko osi y iznosi:

v = A . 2 ... XT = 29,216 . 2 x . 5,67 V = 1 040,8 rn3 .

PRIMJER 4.3.

Iz kvadrata str anice a, sl. 4.19, treba izrezati trokut visine h tako da preostala povrsina ima teziste u vrhu trokuta C.

Koordinata y teiista iznosi:

Odavde se dobiva:

2h2 - 6ah + 3a2 = 0

I 6a ± y'36a2 - 24a2

'1,2 = 4

h _ 6a ± v'i2(;2

1,2 - 4 .

Vrste ravnoteie

129


Hjesenje je: h, = i (3 - V3).

PRIMJER 4.4.

Slike 4.20. Uz primjer 4.4.

Odrediti volumen koji nastaje rotacijorn prikazane povrsinc, sl. 4.20, oko osi z . Povrsine i njihova tezista jesu:

Povrsina A, povrsina je trokuta ABO i iznosi: A, = 8 m2, a koordinata Yl tesista povrsine A, iznosi: Yl = ~ m. Buduci da jednadaba parabole zadovoljava i 3

tocku E(4,4), to je:

Y=P,fi;

Tocka C ima koordinate: C(2, 2,;2). Povrsina parabole OCB iznosi:

p=2

Y = 2,fi;.

2 2

A2 = J Y dx = 2 J ,fi; dx = ~ VB ,

o 0

dok je koordinata Y2 njezina tezista:

Koordinata YT iznosi:

2

4f x dz

o 3

Y2 = ~VB = v'8 .

3

8· ~ - ~v'8. ~

3 3 v'8

8 - ~v'8

3

= 1,576m.

130

TEZISTE

Truzcni je vohunen, dakle:

v = A· 211"' YT

V = 4,228·211".1,576 V = 41,88 rn3 .

PRIMJER 4.5.

Stalak, sl. 4.21, oblika istostranicnoga troknta stranice a = 40 em, tezine stupa G = 120 N ucvrscenog u teziiitu osnoviee, ima pokretni dio duljine 60 em na kraju kojeg je ovjesen teret Q. Odrediti najvecu vrijednost Q kod koje nece nastati prevrtanje.

Ravnoteza stalka daje: l.l:Z=O

FA + FB + Fe = Q + G

2. l:Mx = 0

Jib . ~ - FA . ~ - Q . L = 0

2 2

3.l:My=0

2 aV3 1 aV3

Fe "3 -2- - (FA + FB) "3 -2- = O.

N a osnovi ovoga slijedi:

1 L

FA= "3(Q+G)--;;Q

1 L

FB="3(Q+G)+-;;Q

1 Fe="3(Q+G).

Da se st.alak ne hi prevrnuo, reakcija FA mora biti vcca od nule, tj.:

1 L

3" (Q + G) - -;; Q <: 0

1 L

"3(Q+G)<:-;;Q

Q<~G - 7

Vrste revnotese

131


PRIMJER 4.6.


Na rezervoar, sl. 4.22, djeluje sila vjetra F = 30 kN. Tezina je konstrukcije G = 120 kN. Faktor sigurnosti protiv prevrt anja iznosi I, = 2. Kolika mora biti udaljenost x.

Moment je prevrtanja:

Moment stabilnosti isncsi:

Slijedi da je:

PRIMJER 4.7.

Mpc = F·20m.

x Mst=G'2"'

G . :. = 2 . F . 20 2

2 . F . 20 2 . 30 . 20

x=---=----

G 120

x = 10m.

Stozac je s polukuglom, sl. 4.23, spojen tako da imaju zajednicku osnovieu polumjera R. Kolika mora biti visina h stosca pa da ovako sastavljeno tijelo, kada se bilo kojom svojom tockorn na obodu kuglinog dijela oslanja na horizontalnu podlogu, bude u ravnoteai? Oba su tijela homogena i iz istog su materijala.

132

TEZISTE

5. NOSA,Or

Stika 4.23. Uz prirnjer 4.7.

Nosal je naziv za svako kruto tijelo vezano za nepokretnu ravninu i optereceno silama, Postoje dvije globalne podjele nosaca. Prerna prvoj, nosaci se dijele na:

- ravninske i

- prostome, ovisno 0 tome da Ii 08 nosaca i njegovo opterecenje lese u jednoj

ili u vise ravnina.

Prema drugoj podjeli, nosaci se dijele na: - resetkaste i

- pune (gredne) nosace, ovisno 0 tome da li vanjsko opterecenje na nosac djeluje

samo u njegovim cvorovima ili pak i u drugim njegovim tockama.

U avom dijelu proucit cemo resetkaste i pune (gredne) nosace oslonjene na dva oslonca, od kojib je jedan nepomican, a drugi pomican iii je nosac na jednome kraju upet, a na drugome slobodan. U svim ovirn slucajevima nosac je staticki odreden. U nauci 0 cvrstoci mogu se proucavati i staticki neodredcni sustavi pa taka i staticki neodredeni nosaci jer, uz uvjet ravnoteze, postoji i uvjet kompatibilnosti deformacija, za razliku od statike gdje se proucavaju sarno staticki odredeni sustavi pa taka i staticki odredeni nosaci. Postavljanje grednog nosaca na dva oslonca ad kojih je jedan nepornican , a drugi pomican, ima dobru prakticnu stranu jer omogucuje slobodno produljenje, odnasno skracenje vlakana nosaca i zbog vanjskog opterecenja i zbog temperaturnog djelovanja. Ovo, medutim, u statici nema posebnu vaznost jer je tijelo promatramo kao kruto (nedeformabilno) pa postojanje pomicnog i nepornicnog oslonca ima ulogu sarno sa stajalista staticke odredenosti jer, u tom slucaju, vanjske sile mozemo zamijeniti rezultantom (jednorn silom) koju tada mozerno rastaviti na dva poznata pravca. Prvi je pravac poznati pravac rcakcije pornicnog oslonca, a drugi je pravac sada pravac reakcije nepomicnog oslonca koji se s rezultantom i pravcern reakcije pomicnog oslonca mora sjeci u istoj tocki.

Zadnja tocka na obodu kugle jest tocka O. N a osnovi statickog uvjeta ravnoteze izraienog sumom rnomenata za tocku 0 slijedi:

\!iXI = V'x,

~ R3". ~ R = R2". h . ~ 3 8 3 4

h = Rh.

PRIMJER 4.8.

. Kolikamora biti visina stosca koji treba isjeci iz valjka, sl. 4.24, pa da tako dobivono tijelo bude u ravnotezi kada je poduprto u vrhu stosca?

SHka 4.24. Uz primjer 4.8.

Na osnovi statickog uvjef.a ravnoteze L M6 = a dobivamo:

5.1. Resetkasti nosaci

VIXt + V,X2 = 0 R'"h 3

]('". 2R·(R- h) + -3-' 4' h = 0

8R2 - 8Rh + h' = 0

h _ 8R ± R,;32

I,' - 2 .

Hjesenje je: hI = 2R(2 - v'2) = H(2 - v'2).

Resetkastim se nosacern (iIi resetkom] naziva struktura, odnosno konstrukcija nacinjena od pravocrtnih stapova medusobno spojenih u cvorovima tako da oblikuju nepromjenljiv sustav.

Nacin spajanja stapova u cvorove moze biti raslicit, sl. 5.1.

Osnovna je pretpostavka kod resetkastih nosaca da su stapovi resetke optereceni sarno aksijalnim silama, tj. vlacno iIi tlacno, zanemarujuci pri tome vlastitu tezinu stapova i rnomente savijanja u cvorovima resetke. Za vanjske sile pretpostavlja

134

NOSACI

Resetke s ti noseci

135

Stapovi 1,2 i 3 Cine trokut ciji su cvorovi I, II i III. Znaci da su za ovaj prvi trokut potrcbna tri stapa i tri cvora, Za svaki iduci cvor (na primjer IV) potrebna su dva stapa za formiranje trokuta, tj. za n - 3 cvora potrebna 811 2· (n - 3) stapa. Dadamo Ii ovome prva tri stapa, tada je:

s = 3 + 2(n - 3) = 2n - 3.

Hesetke koje, dakle, ispunjavaju uvjet,

s = 2n - 3

(5.1)

staticki su odredene. Za vrijednost:

8> 2n - 3

(5.2)

resetka je staticki neodredena, a za vrijednost:

.. < 2" - 3

(5.3)

Stika 5.1. Spoj st.apova u cvor-u

resetka je mehanizam i ne rnoze slusit i kao nosac.

se da djeluju u cvorovirna resetke, a aka je to drukcije, onda sile treba reducirati u cvorove resetke, N a taj nacin momenti savijanja u cvorovima postaju mali, a u razrnatranjima koja provodimo u statici te momente potpuno zanemarujemo smatrajudi cyorne veze zglobnirna. U stvarnosti medutim vrlo je malo reset.aka sa zglobnim cvornim vezarna, Resetka je lagana konstrukcijajer su poprecne dirncnzije stapova mule U OdllOSU na njihovu duljinu.

5.1.2. Graficko i analiticko odredivanje reakcija oslonaca

5.1.1. Staticka odredenost resetkastih nosaca

PRIMJER 5.1.

Na sl. 5.3 prikazana je resetka sa z adanim opterecenjem. Oslonac A pomican je oslonac jer je vidljivo da je stap zglobno vezan za vertikalni zid, a buduci da je on zglobno vezan i za resetku, mose preuzeti i prenijeti sarno aksijalnu silu, sto

znaci da reakcija maze imati sarno pravac sile u stapu 7. '

Reakcije oslonaca mogu se odrediti graficki i analiticki. Reakcije ~ grajicki postupak

Buduci da je u ovom slucaju sila Q jcdina vanjska sila, reakcije su FA i FB o_dredene graficki, sl. 5.3b, tako d~je sila Q rastavljena na-!,oznati pra_yac reakcije FA i takoder poznati pravac sile FB jer se on s reakcijom FA i silom Q mora sjeci u jednoj tocki.

Drugi nacin grafiekog odredivanja reakcija bio bi s pomocu veriznog poligona kako je to takoder prikazano na sl. 5.3b, odnosno na sl. 5.3a. Taj se nacin grafickog odredivanja reakcija oslonaca sastoji u sljedecern:

Odabere se proizvoljni pol P i povuku zrake 1 i 2. U plann polosaja zraka 1 povlaci se kroz nepomicni oslonac (jer reakcija FB prolazi sarno tom tockorn) do pravea sile Q, a otuda zraka 2 do presjecista s pravcem reakcije FA. Tako dobivamo

Reiietka je nepromjenljiv sustav ako je nacinjena od stapova spojenih tako da cine trokute. Nepromjenljivost resetke uvjetovana je ovisnoscu izmedu broja stapova i broja cvorova. Neka je .'3 broj stapova a n broj cvorova, Za resetku , sl. 5.2, maze se spomenu ta ovisnost definirati ovako:

Slika 5.2. Resetkasti nosac

NO SA Or

Resetkasti nosaci

137

136

--------------------~-----------------------------

4m

plan potofcjc oj

site U stcpovirnc Iprerro 51.5.3 c )

stop 1 2 3 4 5 6 '78
vtck 2,75 2,5 0,7 2,0 2,0
kN
ttok 1--
kN 3,4 2,5 4,5 FA = 2kN FBx = 2kN.

N a sl. 5.3c prikazan je Cremonin plan sila kojim BU adredene unut.rasnje sile u stapovima, a osniva se na zatvaranju poligona sila za svaki cvor reset.ke. Taka dobivene vrijednosti unutrasnjih sila u stapovima takoder BU dane brojcano na sl. 5.3.

renkcije oslonoco bJ

5,1.3, Primjena mctode Culmanna i Rittera

PRIMJER 5.2.

Za resetkasti nosac prikazan na s!. 5.4a odredene su reakcije grafickim postupkom, kako je to prikazano na s!. 5.4b, a Cremonin je plan sila prikazan na s!. 5.4d iz kojeg BU i ocitane vrijednosti unutrasnjih sila. Prije opisana Culrnannova metoda (pag!. 2.6.3.) ovdje je prirnijenjena za kontrolu, odnasno odredivanje sila u presjeku a - a, tj. U stapovima 2, 8 i 9 i prikazana je na s!. 5.4c.

Analitickirn se postupkom dobiju ave vrijednosti reakcija: 1. LX = 0

v'2

FAx = F, 2 = 2,12 kN

2. LY = 0

Stika 5.3. Odrodivanje reekcije oslonace (uz primjer 5.1)

zakljucnicu z koju vracarno u plan sila. Rcakcija FA, zakljucnica z i zraka 2 cine jedan trokut, a z akljucnica z , zraka 1 i reakcija FB drugi trokut.

Reakcije ~ analitii'ki postupak

Odredivanje rcakcija analitickirn putem osnovano je na stat ick im uvjetima ravnotcze. N a taj nacin imarno:

1. L: X = L: e. = 0

-FAx + FBx = 0,

2. L: Y = L: Fy = 0

3. LM~" = 0

3. LMI' =0

v'2 v'2 .'

Fa ·8 - F, ·2 - F, 2 ·6 + F, 2 . 2 = 0 .

N a osnovi ovih izraza slijedi:

FAx = 2,12 kN ,

Fa = 2,06kN.

FAy = 4,06 kN ,

Na osnovi Ritterove metode (pogl. 2.6.3.) moguce je takoder obaviti kontrolu

sila u stapovima 2, 8 i 9. Prema sl. 5.4a dobivamo: •

l.LM,=O

2. LMn = 0

.5', . b, = Ffi . a2

.5'2

FBy = 2kN

3. LMm =0

.5'8 . b3 = F/i . a3

Vrijednosti ai odnosno b, ocitavamo iz plana polozaja.

138

NOSACI

Resetkasti noseci

139

F,::4kN

5.1.4. Cremonin plan sila

Ml" lm/lcm

~

f],c "2.1kN

Culmannova metoda c l

site u stc povima

stop I 2 3 4 5 6 7 8 9
vlak 2,8 4,0 2,5
kN
t tok 6,5 2,8 2,8 3,8 3,2 2,8
kN Nakon sto su odredene reakcije, moguce je odrediti i unutrasnje sile u stapovima resetke na osnovi zatvaranja poligona sila za svaki cvor. Da se ne hi zatvarali poligoni sila posebno za svaki cvor, time se svaka sila efta dvaput jer jcdan stap povezuje dva cvora, erta se Cremonin plan sila. U Cremoninom planu sila svaka se sila crt a sarno jedanput. Zbog tog razloga potrcbno jc najprije zatvoriti poligon eila koji Cine vanjske aktivne i reaktivne sile tako da se sile nanose onim redom ka.ko na njih nailazimo obilazeci resetku u srnjcru kretanja kazaljke na sat.n iii snprotno njemu,

Odredivanje unutrasnjih sila u stapovima resetke s pornocu Crernonina plana sila bit ce prikazano na trozglobnoj rcsetki koju jos nazivamo Gerberova resetka. Kod nje su oba oslonca nepomicna. Za Gerberovu resetku izraz (5.1) ne vrijedi jer ta resetka predstavlja elva neprornjenljiva sustava, odnosno dvije resetke, a izraz (5.1) vrijedi za svaku oel njih posebno.

Buduci daje prijc toga potrebno odrediti reakeije oslonaca, princip oelredivanja reakeija prikaaat ce se na osnovnom slucaju trozglobnog nosaca, 51. 5.5.

PRIM.JER 5.3.

Vidjeti sliku 5.5 na str. 140.

5, '2,' kN 5, ,2,8 kN 5, '2,5 kN

PRIM.JER 5.4.

Na istome principu dobivene su reakcije oslonaca za trozglobni resetkasti uosac prikazan na 51. 5.6a. Crernonin plan sila prikazan je na sl. 5.6c.

Analiticki postupak na osnovi statickih uvjeta ravrrotese da.\<' ove vrijednosti: a) Nosac u cjelini:

1. LX = 0

2. LY = 0

3. LM~" =0

b) Lijevi dio nosaca:

FAx + FEx - FJ cos 45' + F3 = 0 FAy + FEy - FJ 5in45' - F2 = 0

FAy' 6 - FJ cos 45' . 3 - FJ sin 45' . 6 + F3 . 2 = 0 .

4. LX = 0

5. LY = 0

6. LM%_' =0

FAx + Fer - FI cos 45° =_0 FAy + Fey - FJ sin45' = 0

FAy' 3 - FAx' 3 - FJ sin 45' ·3= 0 .

Cremonin plan sila dl

Slika 5.4. Pr-imjena Cuhuannove i Rit.terove metode za kontrolu sila u st.apovima (uz primjer 5.2)

Na osnovi ovih jednadzbi dobivarno: FAx = 0,41 kN, FAy = 3,24 kN, FEx = -0,58 kN, FBy = 2,59 kN, Fex = 2,418 kN, Fey = -0,41 kN.

141
Resetkasti nosaci
NOSAC]
ML"lm/lcm
G
140 G ~
+ YL

0
A,
oj
MF" lkN/lcm ~
~
~~
2
~ (L) It ~ Cremonin plan site
I
i
I reakcije
b I
~ ~=Al+A2 F;. =8,+ S ..

n~I=Bl+A2) f~d=Al+B,l

- tka (uz primjer 5.4) Slika 5.6. Gerberova rese

ca (uz primjer 5.3) .. kod trozglobnog nosac

. ie reakcij a

Stika 5.5. Odredivanj

142

NOSAGr

Hesetkest.i nosacl

143

PRTMJER 5.5.

Na 81. 1i.7 za pravokutnik opterecen kolinearnim silama na pravcu dijagonale prikazan je Cremonin plan sila.

plan ootczcjc QI

Slika 5.7, Uz primjer 5.5.

PRIM.JER 5.6.

,P' 1~

•

Cremonin plan silo bl

Na sl. 5.8 prikazana je resetka u obliku dvostrukog trokuta kao i Cremonin plan sila za taj slucaj,

Slika 5.B. lJz primjcr 5.6.

PRIMJER 5.7.

plan potofujo

Cremooin plan sila bl

Za staticki odreden resetkast.i sustav, sl. .5.9, sl. 5.10, sl. 5.11, potrebno je odrediti sile u stapovima,

Sustav ima c,etiri oslonca, a u svakome su vrhu cetverokuta Po tri nepoznanice. U ovom sludaju primjenjujemo Hennebergovu metodu. Iz rjesenja je vidljiv postupak rada, Kod svake faze rada ocitamo vrijednosti sila.

Treca, tj. aavrsna faaa Hennebergove metode, maze se uciniti na dva nacina: - crt.anjem zavrsnog Cremoninog plana sila

- analitickim potupkom

Cremonin plan silo

SHIm 5.9. Uz prhnjer 5.7., I. [az.a

{Izbecit.i stap 4, pr-emjest ibi ge u polodaj 4', rediti s venjskim opterecenjem.]

114

----_

NOSAi':r

/ /

C~/

" /

)<

/ ">K

/ -, 4

/ '\.

/ "

/ "

/ '\.

-,

"

plan polotoja

Cremonin plan silo

Slike 5.10. Uz prirnjer 5.7., II. faza

[Raditi bee vanjskog opteredenja, a. sa. jedilucnom silom u stepu 4, zadrzati jos stap 4'.)

Resetkast! nosaci

145

zovr~i Cremonin plan silo

Stika 5.11. Uz primjer 5.7., III. faea

116

NOSAC!

Gredni nosaci

Analiticki postupak osniva se na sljedecern:

Sila 1I stapu 4' izncsi:

fly.z)

147

84, == S~, + f( . 81, ,

tj. silau stapu 4' jednakaje siIi nastaloj vanjskim cpl.erecenjern plus J{ putauveeana sila u stapu 4', nastala zLog jedinicns sile u tom stapu, Stvarno je sila u stapu 4' jednaka nuli pa je sila u stapu 4 jednaka:

F _ S~,

\_ - -Sl, .

Ovdje za S'~J i S~, J osim vrijednosti, treba uvrstiti i predenak koji dobijemo iz Crernoninog plana, odnosno tab lice vrijednosti sila, N a isti ovaj nacin , moze se odrediti i sila u hilo kojem drugom stapu,

Z)_~X ~V,Z)

~ Ii 2_ A

, ~

.,

a 1 neccmtecn ostonoc

b) pomicon oslonac

5.2. Gredni nosaci

~~',z)

Z!

A -z

~y,Z)

Proucit cemo ravninske staticki odredene i staticki opterecene gredne noeace.

To su nosaci kod kojih postoje razliCita opterccenja vremenski nepromjenljiva, a mogl! djelovati u rnalicitim tockama nosaca u ravnini u kojoj lezi i njegova uxduzna as, a oslonjeni BU na dva oslonca, od kojih je jedan nepomican, a drugi pomican.

Uzduenu as nosaca obiljezavat ccmo slovam z te taka zadrzati isti priucip oznaka kao U nauci 0 cvrstodi. Moment savijanja u nekom prcsjeku grede z obi ljcsavat ccmo Sa Mx jcr je to moment rotacije oko osi e, Ako budemo racunali momente savijanja u vise presjeka grcde, tj. u presjeku Zl, Z2 itd. iIi u presjeku 1,2 itd., tc rnomente snvijanja obiliezava! CelTIO s ItII, M2 itd., a podr az unujevat CelTIO da se radi 0 momentu savijanja po duljini grede, tj. Po osi z, a to je moment rotacijs aka osi x.

c! uklje stenle

1,

~x ----~I·r.,

/f{v.Z)

d I Gerberov zglob

5,2.2. Tipovi grednih nosaca

Slika 5.12. Oslonci i Gcrberov eglob

5,2,1. Oslonci i unutrasnjs veze

Gredni cemo noeac crtati jednom punorn crtorn, a njegove oslonce pojednostavnjujerno, kako je vee prikazano na sl. 5.12.

Tipovi grednih nosaca prikazani su na sl. 5.13.

Oslonac grednog nosaca ruoge biti ucpomican , pornican iii U obliku ukljestenja, a jedan clio noseca moze biti s drugirn dijelorn spojen kruto ili zglobno, 81. 5.12. Veze tijela s podlogorn ohractene Stl 11 poglavlju 1.3.

5.2.3. Vrste opterecenja grednih nosaca

Razmatrat cemo sarno staticka opterecenja, tj , vremenski ne~romjenljiv~ optcrecenja. Opterecenja nosaca mogu hiti: koncentrirane sile (ver~llm:lne, hOrlZoll:ah-:e iIi kose, a djeluju na vrlo malom dijelu duljine nosaca), kontmu~rana .opterecen)a (rasporedena po cijeloj iIi na odredenoj duijini nosaca, a po intenzitetu mogu

148

NOSACI

Gredni noseci

149

A

~

obicnc greda al

A II !~!I]J!!! fA F.t =8

a

greda 5 dva prepustc <I

posredno opterecenc greda .1

okvirni nosoe 9 1 .

grede 5 prepustom bl

koncentrirana silo a 1

B z

A ~

konzola dl

kontinuirono linearno promjerjJo opteredenje ( trokutastoJ

<I

Iii

A Flh 8
Jjg LF X
l&W!
spreg silo
e l G

Gerbero.o. greda II

III [1!JIII

=

kontinuwano konstantno opterecen;e bl

y o=o.z.

~1111n-z

x ~

kontinuirano po dutjili promjenjvo opteredenje

d 1

GM A{TITO ~

kombinacija opterecenja II

0, Z'~-L~~-L~~

~~

kontinuirano linearno promjenjivo opteredenje ( trapezno I

gl

Slika. 5.14. Vrste opteredenja grednih nosaca

Slika 5.13. 'I'ipovi grednih nosace

Irozglobni okvirni nosQe hi

5.2.4. Veza izmedu momenta savijanja, poprecne sile specificnoga linijskog opterecenja

~a ~.oj duljini I~~saca .,hiti konstantna, linearno prornjenljiva iIi drukcije promJ~n]Jlva II ,fu~kcIJI dU~.11n? nosaca}, zatim spreg savijanja iIi razliEite kombinacije ~lh. optere~enJa. Kontinuir ana opterecsnja djeluju na nosac po odredenoj liniji pa ih JOB nazrvamo linijskirn opterccenjima. Njihova je osnovna karakteristika intenzitet, koji se rnjeri opterecenjam po rnetru duljine (kN 1m) pa se jos naziva specificno linijsko opterccenj- i obiljezava se sq.

Vrste optcrccenja grednih nosaca prikazane su na sl. 5.14.

Nosae je kao cjelina opterecen sustavom aktivnih i sustavom reaktivnih sila koje

zajedno Cine uravnotezeni sustav sila, '"

Neka je nosac, sl. 5.15a, pod utjecajem vanjskih aktivnih i reaktivnih sila u ravnotezi. Presijeccmo li taj nosac na dva dijela i II. dio odstranimo, tada I. dio takoder mora ostati u ravnotezi. Da hi I. dio ~6stao u ravnotezi, moraju se na presjecnoj ravnini pojaviti odgovarajuce unutrasnje sile. Ravnotesu I. dijela mosemo u tom smislu promatrati na dva nacina: sa stajalista st.atikc (kruto tijelo) iii sa stajalieta cvrstoce (cvrsto deforrnabilno tijelo}. Unutrasnje sile koje se pojavljuju u presjeku moraju dati rezultantu i po pravcu i po intensitetu jednaku

150

NOSACI

Gredni noseci

151

rczultanti vanjskih sila promatranog dijela, ali suprotna smjera. Ovakav nacin interpret.irunja ravnotcze pripada nauci 0 cvrstoci. Vidljivo je, rnedutim, da je spomenuta rezultanta unutrnsnjih sila po pravcu, srnjeru i velicini jednaka rezultanti vanjskih sila odbacenog Il. dijela, AVO objasujenje pr-ipada podrueju statike. U ovom slucaju, rezultanta se dobije redukcijom svih sila odstranjenog dijela na Leziste prornatranog presjcka, sl. 5.15h . .!lezultanta unutrasnjih sila sastoji se od glavnog vcktora FR i glavnog momenta M. Clavni se vektor moie rastaviti na poprecnu (transverzalnu) silu Qy koju cemo u statici jednostavno oznacavati s Q, bez indeksa, i aksijalnu (uzduznu, normalnu) silu N. Moment M na gredu jest moment savijanja koji savija gredu u ravnini yz) tj. ima rotacijsko djelovanje aka osi x.

ad presjeka n-n na te"iste T toga presjeka vidljivo je da su poprecne sile Q" i Q' jednake, a iSLO to vrijedi i za momente.

Iz svega ovoga izlazi da je moment savijanja u nekom presjeku uosada jcd nak zbroju momenata svih sila lijevo iii desno od toga presjeka. To ista vrijedi i za poprecnu silu Q, odnosno aksijalnu silu N.

Konvencija predznaka momenta savijanja, poprecne ili uzduine sile, prikazana je na sl. 5.17.

__t:I_:__ ~

,

, , , ,

~:

G-

Q.

N-

b)

M· r M'

(' »> \

---._ _--)

Slika 5.15. Ravnoteea llosaca u cjellni i ravnotega njegovog I. dljcle

Primjer ovakva razmatranja ravnoteie uz brojcane velicine prikazan je na sl. 5.16.

Stika 5.17. Konvencije predeneka M, Q, N

Moment savijanja u nekom presjeku nosaca, pozitivan je ako savija gredu u odnosu na promatrani presjek taka da ana "drii vodu", ~

Poprecna je sila u nekom presjeku nosaca pozitivna ako, za:rotirana za 90° sup rot no smjeru kretanja kazaljke na satu, na taj presjek djeluje vlacno, Aksijalna je sila pozitivna aka na promatrani presjek djeluje vlacno.

Da bismo uspostavili vezu izmedu momenta savijanja M, poprecne silo Q i specificnoga linijskog opterecenja q, izdvojit Cerna iz grede, sk 5.18a,jedan njezin dio infinitezimalne duljine dz, sl. 5.18b. Sila i moment u tocki C, odnosno D, redukcijske su velicine dobivene redukcijorn svih sila lijevo od presjeka n-n, odnosno desno od presjeka m-m, na te presjeke tj. dobiveni su glavni vektor Qy i glavni moment Mz odnosno glavni vektor Qy + dQy i glavi moment Mz + dM. kao utjecaj odbacenih dijelova lijevo i desno na isjeceni dio grede duljine dz.

Iz s1. 5.16 vidjeli smo da su moment savijanja i poprecna sila u jednome presjeku grede isti s lijeve iii desne strane. Ocito je da se i moment savijanja i poprecna sila u opcem slucaju mijenjaju po duljini grede. Otuda i postoji razlika u momentu

Slika 5.16. Redukcija sila na pr-esjek n-11

Iz sl. 5.16 vidljivo je da je greda pod djelovanjern vanjskih aktivnih sila FI i F2 te reaktivnih sila FA i FB u ravnotezi, Redukcijom svih sila lijevo i desno

152

NOSACI

Gredni noseci

153

Uvodenjern izr az.a (5.5) u izraz (5.4) slijedi:

d2Mr

~=-qz,

(5.6)

Qy - q. dz - (Qy + dQy) = 0 dQy

~ =r-qe .

(5.4)

tj. druga derivacija momenta savijanja po apscisi z (po duljini nosaca) u nekom presjeku nosaca, jednaka je specificnom opterecenju u tom presjeku, uzeto s negativnim predznakorn.

Na osnovi izraza (5.4) i (5.5) moguce je nacrtati dijagramc momenuta savijanja i poprecnih sila za z adani nosac. Koristeci sc poznatim svojstvima derivacija funkcije, mozemo sakljuciti sljedece:

dMx

a) o, = ~ > 0 --+ u; t,

tj. ako je poprecna sila 11 nekom presjeku veca od nule, moment savijanja raste. dMx

b) o, = ~ < 0 --+ M. 1.

tj. ako je poprecna sila u nekom presjeku nosaca manja od nule, onda se moment savijanja na tom dijelu raspona nosaca smanjuje, ili:

c) o, = d:;;x = 0 --+ M. ima ekstremnu vrijednost,

tj. ako poprecna sila na nekom presjeku nosaca prolazi kroz nulu [rnijenja predznak), onda moment. savijanja u torn presjeku ima ekstrernnu vrijednost.

Qy+dQy

Stika 5.18. Revnotege elementa grede

savijanja i u poprecnoj sili u presjeku ri-ri (tocka C) i presjeku Ill-Ill [Locka D). Postavimo li jednadzbe staticke ravnoteae za presjek rn-m (tocka D), dobivamo:

l.L:Y=O

Na presjeku grede n-n, udaljenorn za Z od oslonca A, kontinuirano je opterecenje qz i srnatramo da je one konstantno na duljini dz.

2. L:M{;; = 0

dz

M. + Qy dz - qz . dz 2 - (M. + dM.) = 0

5.2.5. Obicna greda

dM. _Q dz - y.

(5.5)

PRIMJER 5.8.

Iz izraza (5.4) izlazi da je prva derivacija poprecne sile u bilo kojem presjeku nosaca po apscisi z (tj. po duljini nosaca) jednaka specificnom (Iinijskom) opterecenju u tom presjeku, \lzeto s negativnirn predznakorn.

Specificno opterecenje q karakteristika je kontinuiranog opterecenja po metru duljine nosaca, a intenzitet mu je, na primjer , kNjm (FL -1).

Zbog promjene poprccnc sile po duljini grede, njezin je prirast dQy pripisan dcsnoj strani , tj. poprecnoj sili 11 presjeku D. 'raj je prirast upravo jednak umnosku specificnog opterecenja i duljine, tj. dQy = qzdz i usmjeren kao i specificno opterccenje. Buduci da u presjeku m-rn (tocka D) mora biti Q~ = Q~, otuda izlazi negativni predznak u izrazu (5A) jer od manje vrijednosti odbijamo vecu vrijednost.

Na osnovi izraza (5.5), dobivamo da je prva derivacija momenta savijanja u nekom presjeku po apscisi z (lj. po duljini nosaca) jednaka poprecnoj sili u tom presjeku.

Za nosac zadan 11a sl. 5.19 odrediti reakcije oslonaca i dijagrame; D(Mr), D(Q),

D(N). '

Kod grednih je nosaca uobicajeno da se pozitivni momenti savijanja n anose ispod horizontalne linije, a negativni iznad te linije, dok sc pozitivne vrijednosti poprecnih sila crtaju iznad , a negativne ispod horizontalne linije. Za aksijalnu se silu pozitivne odnosno negativne vrijednosti nanose po volji)znad iIi ispod linije.

Reakcije - analiticki:

Na osnovi statickih uvjeta ravnoteze dobivamo: l.L:Z=O

FAz = F2 cos 45'

FAz = 2,12 kN

2.L:Y=O

1.')4

NOSACI

Gredni nosaci

155

3. 'L,Mf2 =0

o IMf}

'1 1M, }, IkNm/05cm

ML=lm/1cm

FH ·5- F, sin 45° ·4- Fi ·2 = 0 3,,12.4+5.2

FB = _-"-2--::-- __

5

FH = 3,69kN

FAy = 3,424 kN

FA = VFX, + Fly = 4kN .

Momenti savijanja iznose:

reakcije-grafi~ki

MI = Mxl = FAy' 2 = 6,84 kNm ,

M2 = F8 . 1 = 3,69 kNm = FAy' 4 - Fi ·2.

lkNm

F8 ·6+ F, ·1- FI sin45' ·2 = 0 5.,,12.2-1.4

FB = __ 2,,-cc- __

PRIMJER 5.9.

Za nosac zadan prema sl. 5.20 odrcditi reakcije oslonaca i dijagrame: D(Mr),

D(Q),D(N).

Heakcije ._ analiticki:

I. 'L,Z = 0

F,v = 3,535 kN

2. 'L,Y = 0

FAy + F8 + F, - PI sin 4.5° = 0

3. 'L,Mf' = 0

FE = 0,51 kN , FAy = 2,025 kN .

Mornenti savijanj a:

M, = FE·2 = 1,02kNm= FAy ·4- F,sin45°· 2.

Momenti savijenja Ml i M2 rnomenti su savijanja po duljini nosaca u prcsjccima ai i Z2, odnosno u presjecima 1 i 2, ali BU oni zapravo morncnti za as z , tj.:

Slika 5.19. liz primjer 5.8.

MI = Mx1 = MX(d) , M, = Mx' = .Mx(,') .

IS6

NOSACI

Ml=imjlcm


reakcije - groficki

p

Te mornente u presjecima zl, Z2 itd., kako je vee. receno, obiljesavat cerno s Ml! Mz itd. ili, aka se radi a jednom presjeku, s M~ jer se vektor toga momenta nalazi 11a osi x prernda je to u presjeku z moment savijanja za nosac.

Gredni n05a(:1

157

Na sl. 5.2111. prikazanaje greda s konstantnim, ana sl. 5.21b grcda s trokutast.im kontinuiranim opterecenjern to njihovi odgovarajuci dijagrami D(Mr) i D(Q).

-z

a I

Slika 5.21. Obicna greda opterecena konstentnim i trokutastirn konl.inui ranirn opterecenjem

Uz sl. 5.21a. vrijedi: 1. I:Y = 0

FA+FB =Q,

u=s!

, Q q./ l<a="2=T

M F Z2 dMx = 0 = FA - q . Z = 0

x = A· Z - q "2 ' dz

FA s '!

z=q-='iq=2

Uz sl. 5.21b vrijedi:

I.I:Y=O

Q='!!_ 2

FA + FB = Q,

2. I:MI; =0

FB ./- Q ~ / = 0 3

1. q/

FA ="3 Q ="6

158

NOSACI

Gredni noseci

159

z 1

M,. = fA . Z - q, . 2" :3 . Z ,

Z

Sila koja pripada kontinuiranom opterecenju, U ovom slucaju konstantnome linijskom opterecenju , postavlja se u teaiste povrsine kojimje prikaeano opterecenje, Tako imamo:

dM, ql qz2

y=O="6-2f=O

/

z = y'3 = 0,577/

Q1 = q . 1 = 4 kN = Q2 = Q3

q: q' = /: I'

I v 2 kN

q = q T = 4 . :3 = 2,66 -;:;;- , I' = 2 m,

q':q"=2:1

qll = 1,33 kN

m

1=3m

Mmax = Mx(z:;;;;.O,5771) .

PRTMJER 5.10.

Za nosac zadan na 81. 5.22 odrediti reakcije oslonaca i dijagrame D(M,), D(Q).

Q4 = q . 1 - (q - q') . 1 = 3,33 kN 2

Q5 = q' . 1 _ (q' - q") . 1 = 1,995 kN 2

r eckcije - grofitki

q" . 1

Q6 = -2- = 0,67 kN

Q = L o, = 18 kN .

Reakcije - analiticki: 1. I:Y = 0

2. I:MJ:' = 0

Fa . 6 - Qn . 1,5 - Qb ·4 = 0

FB = 7kN, Prema izrazu (5.5), dobivarno:

nmrrv!irrrrnr!mnmnhmmnb,.l' ,11!ili!!!

M (M,) :12 KNm/1cm

Q _O_dMx

y - - dz

He z.cm

t pmo udaljenost)

qz2 Mx=FA'Z-T

dMx =FA-qZ=O dz

z = FA = 2,75m q

Buduci da je na 61. 5.22 sve crtano u mjerilu, moment je savijanja u proizvo[jnome presjeku I, rnoguce dobiti na sljedcci nacin:

Stika 5.22. lJz primjer 5.1U.

(5.7)

160

NOSACI

(5.8)

M(M,) = Ah . MF . H .

Dirnenzionalna jednadzba izgleda ovako:

kNm m kN

~-=-·-·em.

em. em ern

PRIMJER 5.11.

Za nosac zadan na sl. 5.23 odredit.i reakcije oslonaca ; dijagrame D(MF) i

D(Q).

F o4kN

ML=lm/lcm

M{M,,05kNm/lcm

~

DIN)

reokoje - qrcfidki

M[Mf): H· MF· ML= 5· ~~~ 1~~

Mit·"" = SkNm/lcrn

Slika 5.23. Uz ptimjcr 5.11.

Gredni nosaci

161

Rcakcije - analiticki: 1. L:Y =0

Q = s-! = 6 kN

FAy + FE - Q - F = 0 ,

2. L:M{' = 0

FE' 5 - Q. 1,5 - F· 2 = 0 FE = 3,4kN

FAy = FA = 6,6 kN .

PRlMJER ,5.12.

Za nosac zadan na 51. 5.24 odrediti reakcije oslonaca i d;jagramc: D(M,) i

D(Q).

\~ =A,+Az Fe =8,+82

reckcije- grafitki MF 0 lkN/lcm

~81

\ F \

, ,

, ,

, ~ ,

~~2


Reakcije - analif.icki: l.L:Y=O

162

NO SAC I

Gredni nosaci

163

2. LMf' =0

FB·4 = M

FB = 1 kN ,

FA = -lkN.

Za graficko odredivanje reakcija moment zamijenimo spregom sila. Odaberemo Ii krak sprega sila taka da je 2a = 2m, ondaje sila sprega sila F jednaka:

F = M = 2kN. 2a

5.2.6. Konzola

PRIMJER 5.13.

Za konzolu zudanu prema sl. 5.25 odrediti reakciju u tocki ukljestcnja tc dijagrame O(Mr), O(Q) i O(N).

Heukcije - analiticki: 1. LZ = 0

direktno

FA, = Fcos45' = 1,41kN

2. LY = 0

FAy = Fsin45' = 1,41 kN

MA + M - Fsin45'· 5 = 0 MA = 6,07kN.

Pozitivan prcdznak momenta ukjjestenja MA pokazuje da je njegov srnjer dobra pretpostavljen, a on je za tocku A s lijeve strane negativan, as desne strane pozitivan,

Aka se u odrcdenom presjeku nalazi vanjski aktivni iii reaktivni moment, tada u dijagramu momenata savijanja na tom rnjestu mora biti skok za velicinu toga rnomenta savijanja. Dijagram je mornenata savijanja vrlo jednostavno crtati kad se U odredenirn prcsjccirna izracunaju momenti savijanja, a zatim nanesu U odredenom mjerilu, Preporucljivo ie pri tome racunat.i momente savijanja u tockama u kojima djeluje vanjski aktivni moment tako da se on ne uzima u r aiiun , bez obzira na tos koje se strane preejcka moment savijanja racuna. Taj se naime mornent u danome presjeku nanese kat! dcderno na taj presjek u smjeru plus iii minus kao skok u dijagramu,

Na primjer:

M~ {bez M) = -F2 sin 45' ·2= -2v2 kNrn .

slijedi

Slika 5.25. liz primjer 5.13.

I q

I I 11111 ! ! I I! II

A~

p,.

M. _

f111rInmm",,_. u 0 , I '" Q. J ,

FAy = fA. 111l111111~1111I1111lllrmrrnmnn-

oJ

Slika 5.26. Konstentno i trokutasto Iinijsko optercccnje konzole

bl

161

NOSACI

Gredni noseci

165

Nakon sto smo Her-tali OVu vclicinu (buduci da idemo s desne str ane, a u tocki C moment je M s desue strane pozitivan), potrebno je 11 dijagramu D(Mr) napraviti skok za moment AI prerna smjcru plus.

Za konzolu opterecenu konstantnirn linijskirn (kontinuiranim) opterecenjern, sl. 5.26a, te za konzolu optcrcccnu trokutastim linijskim op terecenjern , 81. 5.2Gb, prikazani 8U na istim slikama i odgovarajuci dijagrami unutrasnjih sila. Krivulja dijagrama D(M,) u prvom je slucaju parabola drugog red a (p2'), au drugom slucaju parabola treceg red a (p3').

5.2.7. Grecla s prepustom

PRIMJER .1.14.

Za gredu s jednim prepustorn, zadanu na 81. 5.27, odrediti reakcije oslonaca i dijagrarne D(Mr), D(Q) i D(N).

Reakcije - analiticki: l.LZ=O

DIQI

M'o.f lkN/l em I

2. LY = 0

3. LMf' = 0

FB ·5+ F3 ·4- F2 sin 45' ·2+ FJ • 1 = 0

Fn = 0,.5 kN

FAy = 5,04 kN .

Momcnti savijanju:

MJ = -F,·1 = -2kNIIl,

M2 = -FJ .3+FAy· 2 = 4,08kNm,

M3 = FE . 1 = 0,5 kNm.

reckci je - grafitki MF= lkN/1cm

z

4-----

J_------

-------

p

Sllka 5.27. Greda s jednim prepustom [us primjer 5.11)

166

NOSACI

Gredni noseci

167

PRIMJER 5.15.

2. EY =0

Za grcdu s dva prcpusta, zadanu na sl. 5.28, odrediti reakcije oslonaca i dijagrame D(Me), D(Q) i D(N).

FAy + FB + FI - Q - F,sin45' ,

Q = s : 3 = 6kN.

3. EMf; =0

FB .4+FI·I-Q ·0,5+M - F2sin45'·5 =0

FH = 2,01 kN FAy = 4,4 kN .

Momenti savijanja:

MI = -q . 1 ·0,5 = -1 kNm,

M, = -q·2·1+FAy·1 = 0,4kNm,

M3 = FAy' 2 - Q . 1,5 + FI ·1 = 0,8 kNm

M!(bezM) = FAy' 3 + FJ ·2- Q. 2,5 = 0,2 kNrn (s lijeve strane) M5 = -I', sin45' . 1 = -1,11 kNrn

Z2

M. = FAY(Z - 1) - 'l : 2 + FI(z - 2)

dM.

(i;- = ° = FAy -q ·z+ FI

Mm•x = Mx(z=2,7m) = 0,89 kNm .

z = 2,7m

PRIMJER 5.16.

Za gredu zadanu na sl. 5.29 odrcditi reakcije oslonaca i dijagrame D(Mr)

D(Q).

DIN)

MINI" lkN/lcm

5.2.8. Gerberova greda

FAz = 1,41 kN.

Gerberova greda, odnosno greda s jednirn iIi vise zglobova, slozeni je nosac. Ti su zglobovi unutrasnje veze kojima su dijclovi nosaca kao kruta tijela medusobno povezana.

Gerberov zglob kojim su medusobno povezana dva tijela omogucuje njihovo medusobno zakretanje, a to znaci da on ne maze preuzeti moment savijanja, odnosno da je moment savijanja u tome zglobu jednak nuli.

Gerberova greda (Hi Gerberov nosac) maze imati odredenu tehnicku namjenu, a u statickome smislu postavljanje takvih zglobova omogucuje pretvaranje staticki neodredenog nosaca u staticki odreden nosac.


Reakcije - analiticki: 1. EZ = °

168

NOSAC!

Gredni nosaci

169

MF= lkN/lcm

p~p' F.
p
Ii,
~ Stika 5.29. Uz primjer 5.16.

Ako nosac ima n nepoznatih velicina (komponenata reakcija), tada ce biti staticki odreden ako ima:

g=n-j

(5.9)

Gerberovih sglobova, pri cemu j oznacava broj upotrebljivih jednadzbi ravnotese za taj slucaj. Za Gerberov zglob vrijerli:

PRIMJER 5.17.

(5.10)

Za Gerberovu gredu zadanu na sl. 5.30 odrediti reakcije oslonaca i dijagrame:

D(M,), D(Q), D(N).

Vidljivo je da postoje cetiri nepoznate veliCine: FA" FAy, FB, Fe. Moguce je koristiti se SViIIl t.rima statickim jednadzbama ravnoteze. To znaCi cia je dovoljno postojanje jednog zgloba.

Reakcije - analiticki: 1. LZ = 0

DIN)


reukcije -grofitki MF~ lkN/1<m

170

NO SAO!

Grcdni nosaci

171

2. I;Y = 0

ML = lm/1cm

reakc:ije - grafi~ki

FAy + FB + Fe - FI - F2 sin60' = 0 .

FB . 4 - FI . 5 - F2 sin 60° . 2 = 0

FB = 7,165 kN

3. xus-»

\i

4. I;M{i = 0

Fe = 1,165 kN .

PRIMJER 5.18.

Za Gerberovu gredu zadanu na sl. 5.31 odrediti reakcije oslonaca i dijagrame:

D(M,), D(Q), D(N).

Reakcije - analiticki: 1. I;Z = 0

FAz = F2 cos 45°

2. I;Y = 0

FAy +FB + Fe - FI- F2sin45° = O.

FI

FAy = 2"' I = 3 kN.

4. I;Ma = 0

Fe' 3 - F2 sin 45° . 1 + FI ·4- FAy' 5 = 0

Fe ~2,06kN FB = 7,88kN.


PRIMJER 5.19.

3. Mt, = 0

Za Gerberovu gredu zadanu na 51. 5.32 odrediti reakcije oslonaca i dijagrame:

D(M,), D(Q), D(N).

Reakcije - analiticki: 1. I;Y = 0

FD .• 5,5 + Fe ·3,5 + Fa ·0,5 - P2 ·5 - Q2 . 2 = 0 .

4. Mb, = 0

5. I;M:" =0

FD . 9,5 + Fe ·7,5 + FB ·4,5 - P2 ·9- PI ·3+ MA - QI . I - Q2 ·6 = 0 .

2. M~, = 0

FD . 1,5 = P2 . 1 .

172

NOSAcr

DIQI

M[Qf lkN /lem

~ I

I


P, ~ 300 N , P, ~ 200N q, ~ 2q, e 200N/m

reckcije - graficki

~~~~~~~GriJ~ 0

~ "

f"o"-,5"-+_---"-~~0",5'_j. 3 1 0,5

Slika 5.33. Sust av gred a iz primjere 5.19.

Gredni nosaci

173

N a osnovi ovih jednadibi dobivamo:

FAy = 550N, FB = 313,9N, ji'c = 202,8N, FD = 133,3N, MA = 700NIll.

Nosac na sl. 5_32 moie se prikazati kao sustav greda na nacin dan n a sl. 5.33.

5.2.9. Optimalno postavljanje oslonaca

Raeponom nosaca nazivamo udaljenost izmedu njcgovih oslonaca. Aka je staticki odreden nosac koji je postavljen na jedan pornicni i jedan nepomicni oslonac opterecen kontinuiranirn konstantnim opterecenjem, postavlja se pitanjc optimalnog razrnjestaja oslonaca,

Takav se slucaj rnoze pojaviti pri odlaganju greda (dasaka i sl.) koje treba postaviti na oslonce a njihovaje tezina zapravo kontinuirano konstantno opterccenjc. Pri tome postoje dvije rnogucnosti. To moie biti greda s jednim iii dva prepusta. U svakom slucaju, nastojimo da greda bude opterecena sto jednolicnije, odnosno da moment savijanja na sto vise mjesta na gredi bude podjednak jer ce prema tome momentu biti odredene i dimenzije grede. Jasno je ovdje da moment savijanja moze biti jednak na dva mjesta kod grede s jednim prepustom, odnosno na tri mjesta kod grede s dva prepusta.

Razmotrimo najprije slucaj kontinuirano konstantno opterecene grede s jednirn prepustom, sl. 5,34.

I e 0!707 L 1,~O,293 L

Stika 5.34. Oprimalno postavljanje oslonece kod grede s jednim prepustom

Oslonci ce biti optimalno postavljeni kada bude ispunjen uvjet: M? = MP, tj. kada moment savijanja (fieksije) Me bude jednak ~l tockarna B i C, Moment savijanja cesto obiljezavamo s Me 1 a to je moment Ms: prema prijasnjoj oznaci.

Moment savijanja u tocki B iznosi:

(a)

171

NOSACI

Gredni noseci

175

z, M, = FA . Z - q . "2 .

(b)

I' -211,-lr = o.

Rjesenje ove kvadratne jednadzbe daje:

Moment je savijanja u presjeku z:

lz statickih uvjeta ravnotezc dobivamo:

L:Y = 0

(I) - 21,±~ -I ±I '2

',' - 2 -" V <

1= 1,(1+ V2),

iii

I, = 0,4141.

(5.11)

N a osnovi ovoga dobivamo:

(e)

L = 1+1, = 1+0,4141 1= 0,707 L}

11 = 0,293 L

(5.12)

Na osnovi izraza (b) odredujemo ekstremnu vrijednost momenta savijanja izmedu oslonaca A i C, tj.:

dM,

-- = FA - q . z = 0 . dz

Razmotrimo "ada slucaj kontinuirano konstantno opterecenc grede s dva prepusta, sl. 5.35.

Odavde je:

FA Z=-.

q

Usporedujuci ovaj izraz s izrazom (e), slijedi da ie:

(e)

0\'-\

(d)

, \", "\ \ I

N a osnovi ovoga, ekstrem rnomenta prema izrazu (b) dobivamo ako u njega uvrstirno vrijednost (e):

Slika 5.35. Optimalno postevljanje osloneca kod grede s dve prepusta

Oslonei ce biti optirnalno postavljeni kada bude zadovoljen uvjet:

Mt = M,c = M,B .

(a)

N akon sredivanja dobivamo:

_ [(12 -If)' (l2 - Ii11

M'max - q --4-12-- - 8P

Reakcije jesu:

1+21, FA = FB = q --2-

(f)

Dobivcna vrijcdnost mora biti jednaka vrijednosti (a), tj.:

Buduci da je:

Mt = M,B = q~l , a na sredini raspona moment savijanja iznosi:

(b)

W -If)' W - Iil _ !l

--41-'- - 8P - 2 .

Odavde slijedi:

(12 - Ii)' Ii --81-2-= '2

(I' - Ii)' 2 --:w-- =1,

(e)

176

NOSAC[

nvrstavajuci vrijednast (c) i vrijednost (b) u izraz (a), dobivamo:

'!!_(I+2Id-'i (ld~)2 qli

4 2 2 2

( 12)

12 + 21,1- 2 Ii + 1,1 + 4" = 21i

[2

"2 = 41;

I, = 0,35351

(5.13)

Konacno je:

1= 0,5858 L} I, = 0,207 L

(5.14)

5.2.10. Okvirni nosaci

Okvirni se nosaci sastoje od vise obicnih nosaca koji su medusobno kruto spojeni i leze u vertikalnoj ravnini. To znaci da os okvirnog nosaca nije pravocrtna, nego izlamljena. Okvirni nosac takader moze imati Gerberov zglob, cime on tada cini dva zglobno vcz ana kruta tijela. Okvirnije nosac ravninska figura kao i ravninska resetka koja takoder Iesi u vertikalnoj ravnini, ali se akvirni nosac od ravninske (vertikalne) rcsetke razlikuje 11 tome §to nije nacinjen ad trokutastih figura kao neprornjenljivih cjelina, vee Je izgraden od grcdnih clemen at a koji mogu biti proizvoljno optereceni i u proizvoljnim tockama okvira, a ne kao resetka sarno u cvorovima. Kada hi gredni elementi lezali u horizontalnoj ravnini, tada bisrno gavorili 0 rostilju jer se ovdje optcrcccnje pojavljuje u ravnini okomito na ravninu rostilja, a kad ravninskog okvira optcrecenje lezi u ravnini elemenata okvira.

Opcenito razlikujema: - gredni nosed, stap

- ravninski okvirni nosac

-- prostorni okvirni nosac

- rostiljni nosac, rostilj

- ravninsku resetku

- prostornu resetku.

Ovdje cemo razrnotriti ravninski okvir. Reakcije oslonaca, kao i dijagrami momenata savijanja, te poprecne i uaduzne sile, odreduju se po istome principu kao

Gredni noseci

i kod grednog nosaca. "Pri tome je okvi tni nosac rnoguce rjesavati kao cjelinu ili metodom dekompozkije.

Kod okvirnih nosaca, analogno kao i kod resetk~ti~. nosa~~, korjsti~ cemo sc koordinatnim sustavom xy za vertikalnu ravninu u kOJoJ JC smjesten okvir ,

PRIMJER 5.20.

Za okvirni nosac zadan na sl. 5.36 odrediti reakcije oslonaca i dij"gra~le O(Mr), D(Q), D(N). Pri crtanju dijagrama unutraiinjih sila kod okvimih nosaca ne pos-

reckcije - grafitl<i MF olkN 11cm

8

Slika 5.36. Us primjcr 5.20.

178

NOSACI

Gredni noseci

179

toji usvojen nacin za nanosenjo positivnih, odnosno negativnih vrijednosti, vee se dijagrarni nastoje crtati taka, ako jo rnoguce, da se dijelovi dijagramane preklapaju.

Reakcije - analiticki: 1. LX = 0

3·LMI'=o

FB ·3- Q. r.s = 0

FB = 3kN,

FAy = -3kN.

Idijagrami nisu crtani u rnjeritu 1

FAx = Q = 6kN.

F.lkN q.'kN/m M=lkNm

FAy +FB = o.

Srnjer sile FAy bio je pogresno pretpostavljen. Momenti sav ij anj a iznose:

Me = FAx ·:l-q. 3·1,5 = 9kNrn.

Moment savijanja u presjeku y moment ie rotacije oko osi z', pa dobivamo:

qy2 M, = FAx .y- 2

tiM, = 0 = FAx _ qy dy

Mm., = 9 kNrn = M'(Y:3 m) = Me .

y=3rn

~ •. ..2f - q, .O.66kN/m q, • l,34kN/m

PRIMJER 5.21.

Za okvirni nosac zadan prerna sl. 5.37 odrediti reakcije oslonaca i dijagrarne

D(Mr), D(Q), D(N).

Reakcije oslonaca: 1. LX = 0


4. Mb = 0

J2 3

FAx + F J2 2 - F + F - 2q . 2 = 0 .

V2 _

FAy·4 - MA - q. 4·2 - F J2 2.3 + F· 1 - O.

Vrijednosti su rcakcija:

J2

FA - F J2 - - q. 4 - F - F + Fn = O.

y 2

FAx = 2kN,

FAy = 6kN,

FB = I kN,

MA = 14kNm.

FB . 3 + 2q . ~ . I - F . 4 - F . 2 - F· 1 + M =0 . 2

Momenti savijanja u pojedinim presjecima iznose:

2 2 28

M, = -q, ·2 ·1- qz : 2."3.2 = -3,1 kNm = --g kNrn

M2 = -2q· ~. ~. 3 - F· 1 = -7kNm

2 3

3. Mel = 0

180

NOSACI

Gredni noseci

181

1143 = -2q· ~. I + FB . I - F· 2 = -4 kNm 2

3

M4(uezM) = -2q· 2" ·0,5+ FB ·1,5-F ·2,5 - F·0,5 = -3kNm.

Analogno tome, dobivamo:

~_1_m_-<

M5 = -lkNm,

M6 = -2,5 kNm ,

M7 = -8,5 kNm .

PRIMJER 5.22.

Za okvirni uosac zadan prerna sl. 5.38 odrediti reakcije i D(Mr) ako je tijelo na okviru u indiferentnoj ravnotezi. Zadano je:

F = 4 kN, ql = q2 = 1 kN, In

1

MI = 2" M2 = 2 kNm,

R = 0,3m,

kg e = 7850 rn3'

g = 9,81 ;'.

s

Da bi se nacrtao dijagram D(Mr), potrebna Je odrediti reakcije oslonaca, a za njihovo odrcdivanje treba najprije odrediti tezinu tijela na okviru.

Tijelo ce biti u indiferentnoj ravnotezi kada visina stosca (vidjeti primjer 4.7) bude:

J_~~ __ .A __

;.: 1 stvarni smjer

h = RV3.

Na taj nacin mora bib:

h = RV3 = 0,3V3 = 0,5196 m "" 0,52 m.

Tezina tijela iznosi:

P=V·e·g= GR311'+R:1I'h) ·eg P = 8,1 kN .

Reakcije oslonaca: 1. LX = 0

-FAx - FBx + Q2 - Fcos600 = 0,

Qz = q2 ·4 m = 4 kN .

N 0.5

2. LY = 0

FAy + VBy - P - F sin 60° - QI = 0 ,

QI = ql . 2 III = 2 kN .


3. Mgolje = 0

FAx' 4 + M2 - Q2 ·2= 0

4 1

OIMO

MfulkNml

182

NOSACI

Gredni nosaci

reokcije -grofitki

FAx = 1 kN,

FBx = 1 kN.

4. M~csno = 0

FBy . 4 - FBx . 3 - P . 3 + M 1 - Ql ·5 - F sin 60' ·6 - F cos 60' . 2 = 0

Ff3y = 15,02 kN FAy = -1,46 kN .

Momenti savijanja iznosc:

MN = FAx' 1 - q2 . 1 ·0,5 = 0,5 kNm

Mil (bes M,) = FAx' 2 - q ·2· 1 = °

M~ = FAx' 4 - Q2 ·2+ M2 - FAy' 3 = -4,39 kNm .

Kontrola s desne strane:

M# = FBy . 1 - FBx ·3- F sin 60' ·3- F cos 60' ·2 - Ql ·2+ Ml = -4,39 kNm Mgo1je = -FBx ·1 = -1 kNm

M~olje = -FBx ·3- Fsin60' ·2- Fcos60' ·2 - Ql .J + u, = -13,928 kNrn

PRIMJER 5.23.

Za okvirni nosad prikazan na sl. 5.39 odrediti reakcije oslonaca te nacrtati dijagrame D(Mr), D(Q), D(N).

Reakcije analiticki: 1. LX = 0

-FAx + Fcos30' = 0

FAx = 4,33 kN .

PlUMJER 5.24.

2. LY = 0

183


-FAy + FB - Fsin30' = O.

Za okvirni nosac zadan prema sl, 5.40 odrediti reakcije oslonaca i nacrtati dijagrame D(Mr), D(Q), D(N).

Reakclje - analiticki: 1. LX = 0

3. LM%:' =0

Ff3 ·4- F sin 3D' . 2 - F cos 3D' ·4 = 0

FB = 5,58 kN, FAy = 3,08 kN .

Momenti savijanja:

Me; = FAx' 4 = 17,32 kNm

Mk = FAx' 4 - FAy' 2 = FB ·2= 11,16 kNm Mn =0.

FAy + FDy = F2 + Q ,

3. Mk = 0

FAx·4 = F1·2

Q = q . 6 m = 3 kN .

FAx = 1 kN,

FDx = 1 kN.

184

NOSAC!

6. TRENJE

ML= lm/lcm

DIM,)

M1Mf1= 2kNm /lcm

~

DINI MIN),2kN/lcm

Slika 5.40. Uz primjer 5.24

1. Mb = 0

U dosadasnjim smo razmatranjima odredivali sile medusobna djelovanja t.ijela pod pretpost avkom idealno glatkih dodirnih povrsina. Rcakcije veza u tim slucajevirna bile su okomite na dodirne povrsine u tocki dodira. U stvarnosti, medutim, osim te sile medusobna djelovanja okomite na dodirne povrsine u tocki dodira, postoji i sila medusobnog djelovanja tijela u tangencijalnoj ravnini dodirnih povrsina. Ta sila pak naziva se sila trenja. To znaci da se ukupna reakcija dijeli na normalnu i tangencijalnu komponentu. Postoji trenje kliz anja i trenje kotrljanja.

6.l. Trenje klizanja

Na sl. 6.1a prikazano je tijelo tezine G postavljeno na hrapavu podlogu. Ako na tijelo ne djeluje nijedna druga sila osim vlastite tezine, tada je reakcija podloge FN po pravcu i velicini jednaka iezini tijela Q, sarno je suprotna srnjera od nje.

01

bl

1'-F'.-FRII'l Fgt-F(~lgr-~

c l

Slika. 6.1. Trenje klizenja

FAy = 1,5kN,

FAy' 4 - F1 ·2+ FAx' 4 - F2 . 2 - q ·4·2 = 0

FDy = 2,5kN.

To bi bio slucaj i onda kad bi dodirne povrsine, tj. donja povrsina tijela i povriiina podloge, bile ideal no glatke, ali bi tada bila dcvoljna beskonacno mala sila u tangencijalnoj ravnini dodirnih povrsina u tocki dodira da pokrene tijelo.

Za slucaj hrapave povrsine, medutim, ako na t.ijelo djeluje sila F, sl. 6.1b, tada tijelo miruje toliko dugo dok sila F ne postane toliko velika da svlada silu trenja. Tu silu F na granici moguceg kretanja tijela nazivamo granicnorn silorn, a silu trenja

186

TRENJE

Trenje klizanja

187

koja cini otpor kretanju nazivamo granicnom silom trenja klizanja (sila trenja pri mirovanju ili staticka sila trenja), odnosno granicnirn (statickim) otporom trenja klizanja, za razliku od kineticke sile (otpora) trenja klizanja pri kretanju.

U skladu s ovim razlikujemo, dakIe, i dva koeficijenta trenja klizanja, i to staticki kocficijeut trenja klizanja I' (koefidjent trenja mirovanja) i kineticki koeficijent trenja klizanja pi (koeficijent trcnja krctanja}.

Ako se granicna (staticka) sila trenja klizanja nanese za beskonacno mnogo kutova unutar :360° 1 tad a njezin vrh opise kruznicu. Ako se svakom poloaaju granicn« sile trenja klizanja doda i normalna komponenta reakeije podloge, dobije se njihova resultant.a Fn koja predstavlja izvodnieu stosca. Taj se stozac naziva stozac (konus) trenja, 81. 6.1e. Kut izmedu rezultante otpora podloge Fn i normalne komponente reakcije podlogc FN naziva se kut.om trenja i obicno se oznacava s 'P. Na osnovi toga slijedi da je:

Slika 6.2. Oclredivanje koeficijente t.renj a klizanja

(6.1)

Tijelo se postavi na hrapavu ravninu kojoj se nagib mijenja do trenutka kada pocinje klizanje tijela niz ravninu. Tangens kuta nagiba ravnine u momentu pocetka gibanja tijela odgovara koeficijentu trenja klizanja.

Na osnovi statickih uvjeta ravnotege dobivarno: 1. LX = 0

Pri tome smo granicnu silu trenja klizanja 1'1,1)grl tj. silu trenja na granici kretanja (iIi silu trenja mirovanja], obiljeaili s Fr. Proucavajuci uvjct.c ravnoteze tijela pri postojanju trenja, problem se svodi na razmatranje granicnog polozaja ravnoteze kada sila trenja irna upravo granicnu, tj. maksimalnu vrijednost, pa cemo pod oznakom FT razumijevati upravo tu silu.

Aka sc nc ispitujc granicni uvjet ravnoteze, onda i sila trenja klizanja nerna granicnu vrijednost vee se njezina veliciua mijenja u granicama od 0 do F1'gr'

Otpor (sila) trenja klizanja uvijek se javlja u tangencijalnoj ravnini u tocki dcdira dodirnih povrsina. Ova st.aticka sila (otpor) trenja klizanja nastaje zbog neravnina dodirnih povrsiria, kao i zhog adhezijskih sila. Dodirne su povrsinc, i usprkos najboljoj obradi, manje iIi vise hrapave.

Svrha je podrnaaivanja da se smanji ta hrapavost dodirnih povrsina, odnosno sam otpor trenja klizanja.

ispitivanje trenja slozen je problem. Za tehnicke probleme zadovoljavamo se Coulombovim postavkama poznatim kao Coulombovi zakoni trenja kliz anja:

a) Pri relativnom kretanju jednog tijela po drugom u tangencijalnoj se dodirnoj ravnini javlja sila trenja }~") koja moae imati vrijednasti od nul a do F(")g,' int.enzitet te granicne sile trenja iznosi:

-G sin a + F7' = 0 .

2. LY = 0

-G cos a + FN = 0 ,

odnosno:

F7' = Gsina FN = Geosa.

Buduci da je:

dobivamo:

pG cos Q' = G sin 0' 1

odnosno:

sin o

It=- -- =tana.

COSO'

Kako je na osnovi izraza (6.1) i (6.2)

(6.2)

1''r

tanl"=p= FN'

to znaci da je u trenutku k lizanja tijcla niz kosinu tangens kuta nagiba kosinejednak koeficijentu trenja klizanja izmedu tijela i kosine.

N a osnovi ovoga rnoguci su sljedeci slucajevi:

I" < a tijelo klizi niz kosinu

'P > a tijelo ne klizi niz kosinu

"p = a granicni slucaj,

. ~ri ovorne cp znaci kilt ~renja, dok je (l' kut uspona kosine. Ravnotcza de postojati sve dotle dok je sila F unutar iIi na granici konusa trenja.

tj. jednak je umnosku statickog koefieijenta trenja i normalne komponente reakcije podloge.

b) Sila trenja klizanja F(") ima pravae tangente u tocki dod ira dvaju tijela, a usmjerena je suprotno od strane na koju aktivne sile zele pokrenuti tijelo.

e) intenzitet sile trenja ne ovisi 0 velicini dodirnih povrsina.

Staticki koeficijent trenja klizanja mose se eksperimentalno odrediti prcma prikazu na sl. 6.2.

Mehanika I Elementi Konstrukcija 1

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Mehanika I Elementi Konstrukcija 1

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Urednik

Dr. Josip Brnic

Das könnte Ihnen auch gefallen

Mehanika I Elementi Konstrukcija 1

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Mehanika I Elementi Konstrukcija 1

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

﻿Urednik

Dr. Josip Brnic

Das könnte Ihnen auch gefallen

Urednik