Dmitar Zvonimir

Skoi na: orijentacija, trai

Dmitar Zvonimir

Celestin Medovi: Zaruke hrvatskog kralja Zvonimira,
Hrvatski institut za povijest u Zagrebu
Kralj Hrvatske i Dalmacije
Vladavina 1075. - 1089.
Krunidba 8. listopada 1075. ili 1076.
Solin, Hrvatska
Prethodnik Petar Kreimir IV.
Nasljednik Stjepan II.
Slavonski ban
Vladavina 1070. - 1073.

Supruga Jelena Lijepa
Djeca
Radovan
Klaudija
Dinastija Trpimirovii
Preminuo 1089.
okolica Knina, Hrvatska
Pokop Crkva sv. Marije, Knin, Hrvatska


Krunidba kralja Zvonimira (slika iz 19. st.)


Darovnica kralja Zvonimira samostanu opatica sv. Benedikta u Splitu za zemljite Pusticu u
Laanima (1076.-78.), Hrvatski dravni arhiv.
Dmitar Zvonimir hrvatski kralj, vladao je od 1075. do 1089. godine.
Sadraj
1 Do dolaska na prijestolje
2 Povijesni znaaj
3 Legenda o smrti
4 Izvori
5 Wikizvor
6 Literatura
7 Vanjske poveznice
Do dolaska na prijestolje [uredi]
O Zvonimirovom podrijetlu ne zna se gotovo nita. Najvjerojatnije je bio potomak kralja
Svetoslava Suronje, dakle roak kralja Petra Kreimira IV., iako ima povjesniara koji
smatraju da nije bio Trpimirovi nego pripadnik nekog od uglednih hrvatskih rodova odnosno
plemena.
[1]
Jedino je poznato iz jedne sudske presude iz ibenika godine 1078., da se
Zvonimirov ujak zvao Streza.
[2]

Zvonimir se u izvorima prvi put spominje godine 1070. kao ban i suvladar Petra Kreimira
IV. Inae se pretpostavlja da je prvobitno vladao Slavonijom koju je, nepoznato je tono kada,
dobio od maarskih Arpadovia. Veliki dio Slavonije bio je naime do toga doba pod
njihovom vlau (osvojio ju je ugarski kralj Stjepan I. Sveti oko 1027. otevi je Kreimiru
III.). Kako je Zvonimir s Arpadoviima bio u rodbinskim odnosima (njegova ena Jelena
Lijepa bila je ki ugarskoga kralja Bele I. i sestra Ladislava I.), oni su mu prepustili u vlast to
podruje (najvjerojatnije sjeverozapadnu Hrvatsku, tonije krajeve izmeu dananjih gradova
Varadina i Zagreba te porjeje Kupe). Povjesniar Ivo Goldstein pretpostavlja da se
Zvonimirova vlast moda protezala ak i do Srijema.
[3]
Zvonimir je od rodbinskog odnosa s
Arpadoviima imao viestruke koristi (ali oni jo i vie, jer su upravo na temelju Zvonimirova
braka s pripadnicom dinastije Arpadovia Jelenom, nakon njegove smrti pretendirali i na
kraju stekli hrvatsku krunu). Negdje poslije godine 1067. zamolio je Zvonimir, kako stoji u
izvorima, ugarskog kralja Salomona i vojvodu Gejzu da mu pomognu istjerati istarsko-
kranjskog vojvodu Ulrika II. s podruja tzv. Marke Dalmatinske (podruja Kvarnera,
Hrvatskog primorja i dijela Istre od dananje Rijeke do Labina) koji je to podruje osvojio
oko godine 1064. Oni su to i uinili, a zauzvrat od njega dobili darove te je Zvonimir tako
zavladao i tim podrujem.
Sve to zasigurno je itekako utjecalo na kralja Petra Kreimira da 1070. Zvonimira uzme za
svoga suvladara i prijestolonasljednika (kao takav se od te godine i spominje u izvorima
zajedno s Petrom Kreimirom) to se u hrvatskoj historiografiji takoer tumai i kao ponovno
sjedinjenje Slavonije s Hrvatskom koja je tako ponovo postala ujedinjena i mona. Dotadanji
Kreimirov prijestolonasljednik njegov neak, vojvoda Stjepan skinut je s tog poloaja i
zatvoren u samostan sv. Stjepana pod borovima u Splitu.
[4]

Dok je Zvonimir sve vie jaao i pripremao se za zadobivanje kraljevske asti na Jadranu se
pojavljuje nova sila, Normani. U izvorima tako stoji da je godine 1074. normanski vojvoda
Amiko iz Apulije s juga Italije u pljakakom pohodu na Hrvatsku zarobio "hrvatskog kralja".
Ne kae se kojega, ali najvjerojatnije je rije o Petru Kreimiru IV., iako ima miljenja da je
moda rije i o neretvanskom knezu Slavcu. U takvim, prilino nejasnim okolnostima, na
prijestolje je stupio Zvonimir
Povijesni znaaj [uredi]
Zvonimir je odmah po dolasku na vlast poeo rjeavati problem obnove vlasti onih gradova
koji su bili pod Mletcima.
Kralj Dmitar Zvonimir dobro je procijenio tadanju vanjskopolitiku situaciju: poloaj
Bizanta ija je mo slabila i Mleana koji su se pridruili protivnicima sve jaeg papinstva.
Tako je Zvonimir stao uz papu Grgura VII. (1073. - 1085.), prihvaajui suvremenu doktrinu
da papa ima pravo dijeliti krune i priznavati posjed zemalja.
U rujnu 1075. ili 1076. papa Grgur VII. poslao je svoje legate Gebizona i Fulkona, s glavnom
svrhom da se rijei pitanje o priznanju samostalnosti jedinstvene hrvatsko-dalmatinske drave.
Nakon to je Dmitar Zvonimir prisegnuo da e biti vjeran podanik papi, poslanik Gebizon
okrunio ga je u nedjelju 8. listopada 1075.
[5][6][7][8][9]
ili 8. listopada
1076.
[10][11][12][13][14][15][16][17][18][19][20][21][22][23][24][25][26][27]
u Solinu, u crkvi sv. Petra i Mojsija
kraljevskom krunom i predao mu druge znakove kraljevske vlasti i papinsku zastavu.
[28]

Novi kralj Dmitar Zvonimir obeao je Svetoj Stolici, da e: pomagati vjersku obnovu i braniti
Crkvu, da e papi davati godinji dar u novcu, da e paziti da se Crkvi daju prvine i desetine,
da e sprjeavati prodaju ljudi, tititi siromahe, udovice i siroad. Ujedno je Dmitar Zvonimir
ustupio papi samostan svetoga Grgura u Vrani kao hospicij za njegove poslanike. U tom
samostanu, po prijepisu prisege Dmitra Zvonimira, nalazile su se dvije zlatne krune s
draguljima. Pretpostavka je da su to krune kralja Tomislava i Stjepana Drislava.
Za krunu kralja Tomislava ne zna se odakle je. No za krunu Stjepana Drislava se zna da je
dola iz Bizanta kao priznanje Bizanta Stjepanu Drislavu kao vladaru. Dmitar Zvonimir je
okrunjen treom krunom koja je doneena iz Rima. Te krune su izgubljene u mranom
periodu okupacije od stane Turaka i Venecije (podruje Vrane su drali i Turci i Mleani). No
nije iskljuena mogunost da je jedna od tih kruna zavrila u Napulju poslije krunjenja
Ladislava Anuvinca, sina Karla Drakog, 5. kolovoza 1403. godine u Zadru. Povijesno se ne
zna kojom se krunom okrunio Ladislav Napuljski.
Tako je kralj Zvonimir, kao i neki drugi europski vladari, prihvaanjem papinske politike
doktrine, podravanjem reformnog pokreta, te pruanjem jamstva crkvenim interesima u
Hrvatskoj i obeanjem brige o vjerskom i obiteljskom ivotu, osigurao politiki i obrambeni
savez sa Svetom Stolicom, dravnopravno priznanje Kraljevine Hrvatske (regnum Dalmatiae
et Chroatiae) i njen stabilan meunarodni poloaj.
Kralj Zvonimir stolovao je u Kninu, a kako za njegova vladanja nije bilo veih ratovanja,
ojaao je razvitak gospodarstva i kulture. Zvonimir koji je bogato darivao crkve i samostane,
dao je izgraditi trobrodnu baziliku u Biskupiji kraj Knina, a od svih njegovih darova
najpoznatiji je dar samostanu svete Lucije u Baki na otoku Krku. Naime redovnici su oko
godine 1100. dali uklesati glagoljicom opis darivanja na Baansku plou, na kojoj se
spominje ime kralja Zvonimira.
Zvonimir je bio oenjen Jelenom Lijepom, sestrom ugarskog kralja Ladislava. Imao je sina
Radovana i ker Klaudiju udatu za plemenitaa iz plemena Lapana, Hrvati su poslije
Zvonimirove smrti na prijestolje doveli Stjepana II., sinovca kralja Kreimira IV. Hrvatski
narod stoljeima je pamtio razdoblje mira i blagostanja koji su vladali u doba kralja
Zvonimira. To se spominjalo na Cetingradskom saboru, ali i stoljeima poslije.
Legenda o smrti [uredi]


Kip Dmitra Zvonimira u Kninu
Poznata je legenda
[29]
o smrti kralja Zvonimira i kletvi o 900-godinjem prokletstvu.
Pretpostavka je da se vijest o Zvonimirovoj nasilnoj smrti prvi put javila u Ugarsko-poljskoj
kronici iz 13. stoljea. Tamo se spominje hrvatski kralj Kazimir kojega je osvetio maarski
kralj. Zvonimirovo ime vezano uz nasilnu smrt pouzdano se javlja tek u Ljetopisu popa
Dukljanina, tonije u prijevodu prva 23 poglavlja djela na hrvatski iz 15. stoljea
[30]
. Naime,
samo djelo je nastalo u drugoj polovici 12. stoljea. Postoje 4 redakcije ovog djela: osnovna
latinska redakcija, talijanski prijevod latinske redakcije (nainio 1601. god. benediktinac M.
Orbini), prijevod prva 23 poglavlja na hrvatski (nepoznati autor), te prijevod hrvatske
redakcije na latinski (preveo Marko Maruli, na molbu Splianina Dmina Papalia).
Prema legendi, Zvonimir je ubijen 20. travnja 1089. godine u Kosovu (danas Biskupiji) kod
Knina. U to vrijeme bizantski car Aleksije I. Komnen bi potuen od Peenega na donjem
Dunavu, a Turci Selduci osvojie Jeruzalem. Aleksije I. Komnen zatrai od pape Urbana II.
pomo za oslobaanje Jeruzalema od Turaka. U isto vrijeme zatrai pomo i od Dmitra
Zvonimira. Kralj Zvonimir sazva sabor u Kosovo kod "pet crkava". No pri pomenu na rat u
tuini nezadovoljnici su ga ubili.
Takoer, vijesti o nasilnoj smrti nalaze se u Historija salonitana maior iz 16. stoljea, te
Chronicom breve regni Croaciae Ivana Tomaia.
[31]

Od hrvatskih povjesniara, Ivan Lui i veina povjesniara 19. stoljea su odbacivali ovaj
izvjetaj. Ferdo ii je 1905. objavio raspravu u kojoj je smatrao da je ne treba odbaciti, i u
svojim djelima je zastupao ideju da je Zvonimir ubijen, a u tome su ga slijedili Stjepan
Gunjaa, Viktor Novak i Mario Kostreni.
Nikola Radoji i veina povjesniara poslije Drugog svjetskog rata zastupa miljenje da je
rije o legendi koja ima malo veze sa stvarnim zbivanjima i da je Zvonimir umro prirodnom
smru. U recentnijoj literaturi javilo se miljenje da je legenda zapravo modificirana verzija
eke legende o smrti kneza Veeslava.
[32]

Legenda o Zvonimirovoj smrti je jedina autentina srednjovjekovna legenda o nekom
srednjovjekovnom kralju. Ona nije produkt historiografije 19. stoljea, kao to je veina
mitova, kojima se danas sluimo kada govorimo o hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj povijesti.
Prema izvorima vjerojatnije je da je Zvonimir umro prirodnom smru, istodobno zbog novijih
znanstvenih spoznaja, teza o ubojstvu se ne moe odbaciti kao potpuna nevjerojatna.
[33]

Prema "Historia salonitana maior", na Zvonimirovom grobu nalaze se sljedei stihovi:


Predloeno je da se ovaj lanak ili dio lanka
premjesti u Wikizvor. (Rasprava)
1. TKO E MOI SUZDRATI NAROD, DA NE UZDIE,
2. KADA BUDE GLEDAO OVAJ GROB, DOISTA VRIJEDAN OPLAKIVANJA?
3. JER U OVOJ TAMI POIVA SVIJETLA ZVIJEZDA
4. UZVIENA PODRIJETLA. KAKO LI SE UDNO TRNE!
5. JER NJEZINA SE DIVLJAKA SMRT MOE S PROKLINJANJEM TUMAITI
6. CRNIM ZLOINIMA OPAKOGA NARODA
7. BIJESNI POPUSTIE DO KRAJNOSSTI SRCU
8. I NAJTEIM UMORSTVOM POGUBIE KRALJA
9. KREPKE SNAGE, RUKOM MONOGA,
10. POBONOGA ZVONIMIRA, BESKRAJNO POTENOGA,
11. KOJI JE BIO NJIHOV TIT PROTIV DUMANIMA,
12. NAVIKAO DA SATIRE NEPRIJATELJSKA VRATA,
13. OPLAKUJTE, PRVACI, VE JEDNOM GLAVARA ASTI,
14. STARCI I MLADII HRVATSKE ZEMLJE,
15. JER TO BIJAE PRVA SVEANOST KRALJEVSTVA
16. I UJEDNO AST I SLAVA, SADA JE PROPALO
Kralj Zvonimir prvo je pokopan u katedralnoj crkvi sv. Marije u Kninu, a poslije je preneen
u Solin.
U crkvi Sv. Marka evaneliste u Zagrebu nalazi se freska Joze Kljakovia s motivom prisege
kralja Zvonimira.
Izvori [uredi]
1. Neven Budak: Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994,
str. 111. - 113. To ne iskljuuje ni Goldstein; Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji
vijek, Novi Liber : Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1995.,
str. 401
2. Znameniti i zasluni Hrvati: te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925-
1925, str. X, Odbor za izdanje knjige "Zasluni i znamenti Hrvati 925-1925.", Emilije
Laszowski, Zagreb 1925.
3. Golstein, str. 390
4. Budak, str. 116; Goldstein, str. 390-1; Stjepan Antoljak: Pregled hrvatske povijesti,
Laus-Orbis, Split, 1994., str. 49
5. Budak, str. 211
1075. Poslanik pape Grgura VII. (1073. - 1085.), opat Gebizon, kruni u bazilici Sv.
Petra i Mojsija u Solinu (danas uplja Crkva) Zvonimira za kralja Hrvatske i Dalmacije.
()
6. Goldstein, str. 401
7. Neven Budak - Tomislav Raukar, Hrvatska povijest srednjeg vijeka, kolska knjiga,
Zagreb 2006., str. 138:
...pa je papin legat, opat Gebizon, 1075. u crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu okrunio
Zvonimira za kralja Hrvatske i Dalmacije.
()
8. Stjepan Antoljak, Pregled hrvatske povijesti, Split 1994., str. 50.:
1075...U listopadu, Gebizon uz prisustvo velikaa, sveenstva i naroda okruni
Zvonimira za hrvatsko-dalmatinskog kralja u bazilici sv. Petra u Solinu.
()
9. Ferdo ii, Povijest Hrvata. Pregled povijesti hrvatskog naroda 600. - 1918., Split,
2004., str. 151.:
Kad su ti uvjeti bili primljeni obavljeno je negdje na poetku listopada 1075. sveano
krunisanje.
()
U fusnoti se navodi:
Zvonimirova zakletva datirana je anno dominice incarnationis millesimo LXXVI,
indictione XIV, mense octobris, no kako se radi o mjesecu listopadu, a indikcija 14
zapoela je 1. IX 1075., dolazi ovdje u obzir ne god. 1076, nego 1075. Slino je s
datumom splitskog sabora u studenom 1074, a ne 1075.
()
10. Smiiklas, Tadija. Poviest hrvatska / po vrelih napisao Tade Smiiklas, Dio prvi,
Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1882., str. xiv., 214., 251.258.
11. ii, Ferdo. Pregled povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih dana do 1.
decembra 1918., 1. sv., 2. izd., Tisak i Naklada St. Kugli, Zagreb, 1920., str. 130.,
nato je onda u nedjelju 9. oktobra 1076. od samoga papinskoga poslanika
Gepizona okrunjen u bazilici sv. Petra u Solinu. Kod krunisanja poloio je Dmitar
Zvonimir (1076.1089.) pred itavim saborom na ruke opata Gepizona papi Grguru VII.
prisegu, kojom se izjavio vjernim
(ii, 1920., 130.)
12. ii, Ferdo. Hrvatska povijest od najstarijih dana do potkraj 1918., sv. 1, dijelovi
13, Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina, 1925., str. 559.,
Kad ih je knez Dmitar Zvonimir prihvatio, bi isklican od svega sabrana sveenstva,
plemstva i naroda kraljem Hrvatske i Dalmacije, nato ga je onda u nedjelju 9. oktobra
1076. sam papinski poslanik Gebizon okrunio u bazilici Sv. Petra u Solinu, a ne u
Splitu
(ii, 1925., 559.)
13. Horn, Gustave. Le Compromis de 1868 Entre La Hongrie Et La Croatie: Et Celui de
1867 Entre L'Autriche Et La Hongrie, Librairie gnrale de droit et de jurisprudence,
Paris, 1907., str. 26.
14. ii, Ferdo. Prirunik izvora hrvatske historije, Znanstvena knjinica, Nakl. Kr.
hrv.slav.dalm. zemaljske vlade, Zagreb, 1914., pogl. Vazalska prisega hercega
Dmitra Zvonimira papi Grguru VII. (Na poetku oktobra 1076.), 266. 269., osobito
na str. 267.
ovih se rijei jo vidi, da su se tada (1192.) uvali u lateranskom arkivu potpuni
spisi crkvenoga sabora odrana po svoj prilici u bazilici sv. Petra u Solinu,
1
gdje je i
izabran i okrunjen hrvatsko-dalmatinskim kraljem herceg Dmitar Zvonimir izmeu
(ii, 1914., str. 267.)
15. Harambai, August. Lirika, Izd. Hrvatskoga izdavalakoga bibliografskoga zavoda,
Zagreb, 1942., str. 37. Hrvatska kruna Dmitra Zvonimira g. 1076.
16. Mandi, Dominik. Hrvati i Srbi : dva stara razliita naroda, 3. izd., Nakladni zavod
Matice hrvatske, Zagreb, 1990., str. 86., ISBN 86-401-0081-0,
Nakon dugih dogovora papa je poetkom jeseni g. 1076. poslao u Hrvatsku legata
opata Gebizona i biskupa Fulkoina. Ovi su na svetkovinu Materinstva Bojega, 9.
listopada 1076, na Solinskom polju kod Splita sveano okrunili hrvatskoga vojvodu
Dmitra Zvonimira (1076-1089)
(Mandi, 1990., 86.)
17. Mandi, Dominik; [Lasi, Dionis; Pandi, Basilius S. (prir.)], Rasprave i prilozi iz
stare hrvatske povijesti, Hrvatski povijesni institut, Rim, 1963., str. 315., 438.,
po firentinskom nainu raunanja i rimskoj indikciji, to bi bilo 9. listopada 1076.
Prvu godinu valja iskljuiti, jer je jo u studenom 1075. hrvatski kralj ivio u ropstvu
normanskoga kneza Amika
115
, niti se jo tada bilo pristupilo izboru novoga kralja
Zvonimira.
(Mandi, 1963., 315.)
18. Horvat, Josip. Politika povijest Hrvatske, sv. 1, Binoza-svjetski pisci, Zagreb,
1936., str. 16., navodi: poetku oktobra 1076.
19. Dabinovi, Antun. Hrvatska dravna i pravna povijest : s reprodukcijama
najvanijih dokumenata i slikama, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990., str.
85., ISBN 86-401-0057-8
20. Perojevi, Marko. Ninski biskup u povijesti hrvatskog naroda, Izdanje Matice
Hrvatske, Zagreb, 1942., str. 123.
21. Nerali, Jadranka. Prirunik za istraivanje hrvatske povijesti u Tajnom vatikanskom
arhivu : od ranog srednjeg vijeka do sredine XVIII. stoljea : Schedario Garampi,
Biblioteka Hrvatska povjesnica : Posebna izdanja, 1. sv., Hrvatski institut za povijest,
Zagreb, 2000., str. 6., ISBN 953-6324-16-4,
Prema navodu iz rukopisa Liber Censuum Romanae Ecclesiae, kojemu je autor
Cencius Sabellus,
16
doznajemo da su se i spisi Crkvenoga sabora odranoga u bazilici Sv.
Petra u Solinu 1076. godine, kad je Dmitar Zvonimir izabran i okrunjen hrvatsko-
dalmatinskim kraljem, uvali u njegovo vrijeme (dakle barem do 1227. godine) u
Lateranskoj palai.
17

(Nerali, 2000., 6.)
22. Novak, Grga; Matrovi, Vjekoslav (ur.), Povijest Vrane, Institut Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, Zadar, 1971., str. 482.
23. Mesi, Matija. Dimitar Zvonimir kralj hrvatski (Rad JAZU XXXIX, Zagreb,
1877., 115-141.)
24. Horvat, Josip. Kultura Hrvata kroz 1000 godina, 1. sv., 2. izd., A. Velzek, 1939., str.
114.
25. Raki, Franjo. Odlomci iz dravnoga prva hrvatskoga za narodne dynastie.,
Trokom K. Stojia, Knjigarnica Ferdinanda Klemma, Be, MDCCCLXI., str. 62.,
Grgur dakle posla svoje poklisare sa stoernikom Gebizoniom na elu u Hrvatsku, koj
dne 9. Listopada 1076 u spljetskoj Basilici sv. Petra u ime papino velikom sjajnosti
Zvonimira okruni, te kraljevskim stiegom, maem i ezlom na hrvatsko priestolje uzvisi.
(Raki, 1861., 62.)

1
) U vanomu rukopisu Cencii Camerarii

u knjinici Vatikanskoj pod br. 8486 je

Zvonimirova inauguralna diploma, najprie od Baronia (Annal. Eod. ad a. 1076, tom. XI.,
p. 484) priobena iz rukopisa, to se uvao u Lateranskom Arkivu u Rimu.
(Raki, 1861., 62.)
26. Tkali, Ivan Krstitelj. Hrvatska povjestnica, Brzotiskom Dragutina Albrechta,
Zagreb, 1861., str. 33.
Da se pako na priestolu bolje uvrsti, dade se pod zatitu rimske stolice, a papa
Grgur VII. posla mu po svom poslaniku opatu Gebizonu krunu, ezlo, ma i zastavu, i tako
okrune Zvonimira u starom Solinu, u crkvi sv. Petra mjeseca listopada 1076. za kralja
hrvat.-dalmatinskoga.
(Ivan Krstitelj Tkali, 1861., 33.)
27. Klai, Vjekoslav. Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea,
Tisak i naklada L. Hartmana, Zagreb, 1899., str. 113., 115.,
Dan 8. listopada 1076. znamenit je u povijesti hrvatskoj.
(Klai, 1899., 113.)
Bijae polovicom listopada 1076. upravo u vrijeme, kad se je slavilo krunisanje u
Hrvatskoj.
(Klai, 1899., 115.)
28. Tomislav Raukar: "Hrvatsko srednjovjekovlje", kolska knjiga, Zagreb, 1997.,
ISBN 953-0-30703-9, str. 49.
29. Damir Karbi: ubii i dobri kralj Zvonimir. Prilog prouavanju upotrebe legendi u
politici hrvatskih velikakih obitelji
30. Porfirogenet, pop Dukljanin i ostali izvori
31. Ivo Goldstein, "Kako, kada i zato je nastala legenda o nasilnoj smrti kralja
Zvonimira", Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 17 (84), str. 36. [1]
32. Josip Bratuli, "Legenda o kralju Zvonimiru", u: Zvonimir, kralj hrvatski, Zagreb
1997, str. 235.
33. Hrvatska radiotelevizija Hrvatski kraljevi - esta epizoda
Wikizvor [uredi]
U spomen osamstogodinjice krunidbe hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira napisao August
enoa
Prisega kralja Zvonimira
Literatura [uredi]
Ferdo ii: Prirunik izvora hrvatske historije , Zagreb, 1914., NSK signatura
100.104 sv4
Ferdo ii: Pregled povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih dana do 1. decembra
1918., Zagreb, 1920., NSK signatura 116.069
Ferdo ii: Hrvatska povijest od najstarijih dana do potkraj 1918., Zagreb, 1925.,
NSK signatura II-5.565
Ferdo ii: Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1975., NSK signatuta
478.440 (Urednik Trpimir Macan je preradio original)
Ferdo ii: O smrti hrvatskoga kralja Zvonimira, Zagreb, 1905., NSK signatura II
5.126
Stjepan Gunjaa: Kako i gdje je svrio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir s dodatkom o
grobu kralja Zvonimira na Kapitulu kod Knina, Zagreb, 1952., NSK signatura
318.123
Stjepan Gunjaa: Oko revizije iskopina u Biskupiji, Knin, 1956., NSK signatura
334.634
Stjepan Gunjaa: Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji , Zagreb, 1973. (za sv.
1.), 1975. (za sv. 3.), NSK signatura 454.676 sv1, sv3
Dr. o. Dominik Mandi: Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim, 1963.,
NSK signatura It 670 sv1
Nada Klai: Historia Salonitana Maior, Beograd, 1967., NSK signatura 112.029
sv399
Nada Klai: Problem Zvonimirove smrti u novijoj literaturi, Zagreb, 1963., NSK
signatura 371.433
Vjekoslav Klai: Kralj Dimitar Svinimir i njegovo doba, Zagreb, 1876., NSK
signatura 155.603; 000.485
Vjekoslav Klai: Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea,
Zagreb, 1899., NSK signatura 118.044
Ante Miloevi: Crkva Sv. Marije, mauzolej i dvori hrvatskih vladara u Biskupiji kraj
Knina, Split, 2002., NSK signatura 609.844
Mate Zekan: Kralj Zvonimir-dokumenti i spomenici, hrv. i eng., Split, 1990., NSK
signatura A-II 65.502
Mate Zekan: Krunidbena bazilika kralja Zvonimira : crkva Sv. Petra i Mojsija (uplja
crkva) u Solinu : pregled dosadanjih istraivanja, Starohrvatska prosvjeta, Split, ser
3, 27(2000. (i.e.2003.)); str. 249-259.
Franjo Raki: Documenta historiae chroaticae periodum antiquam, Zagreb, 1877.,
NSK signatura 000.615 sv7
Franjo Raki: Hrvatska dvorska kancelarija i njezine isprave za vladavine narodne
dinastije, Zagreb, 1876., NSK signatura 155.397
Miho Barada: Iz kronologije hrvatske poviesti, Zagreb, s.a. [1943.], NSK signatura
199.641
Miho Barada: Prilozi kronologiji hrvatske povijesti [1062-1075.], Zagreb, 1957.
Ante, Nazor, Zoran Ladi: Povijest Hrvata : ilustrirana kronologija - History of
Croatians : illustrated chronology , Zagreb, 2003.
Jakov Stipii: Pitanje godine krunidbe kralja Zvonimira. U: Goldstein, Ivo (ur.),
Zvonimir kralj hrvatski : zbornik radova, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti;
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1997.,
str. 57.-66., ISBN 953-175-048-X, (Zbornik radova sa znanstvenog skupa Zvonimir
kralj hrvatski odranoga u prosincu 1989. god. u Zagrebu i Splitu).
Ivo Goldstein: Kako, kada i zato je nastala legenda o nasilnoj smrti kralja
Zvonimira?, Zagreb, Sveuilite u Zagrebu - Institut za hrvatsku povijest, Radovi vol.
17, 1984., str. 35-54.
Arhinet Dmitar Zvonimir