You are on page 1of 183

Borivoj Maksimovi

DOBA VELIKIH GEOGRAFSKIH OTKRIA


NOVINARSKO IZDAVAKO PODUZEE
ZAGREB 1955.
Neacima: Milki, Blagoju i Milanu
SADRAJ
I. Koliki je dio nastanjene Zemlje poznavao ovjek Staroga vijeka 3
II. Miljenje crkvenih otaca o Zemlji i svijetu 8
III. Dva miljenja o Zemlji i svijetu u V. vijeku 11
IV. Barbari osvajaju Zapad. Mrak nad Evropom 14
V. Miljenje o Zemlji i svijetu u prva tri stoljea Srednjega vijeka 16
VI. Svijet, koji je upoznao Bizant 19
VII. Putovanje kranskih hodoasnika po svijetu 26
VIII. Arapsko poznavanje nastanjene zemlje 29
IX. Zora na sjeveru Evrope 38
X. to su zapadnoevropski krani znali o Zemlji i svijetu u vremenu od IX. do XI. vijeka 48
XI. Korak naprijed u poznavanju svijeta 50
XII. Putovanje jevrejskih putnika po svijetu 54
XIII. Kransko poznavanje nastanjene Zemlje u XII. i prvoj polovini XIII. vijeka 57
XIV. Mongoli osvajaju Zapad i Istok 60
XV. Zavjesa nad Azijom poinje se dizati 61
XVI. Miljenje o zemlji u drugoj polovini XIII. vijeka 66
XVII. Kataj Zemlja udesa 68
XVIII. Za tragom Marka Pola 76
XIX. Otkria otoka zapadnog Atlantika u XIV. i XV. vijeku 82
XX. Sahara, velika pustinjska zemlja pijeska i zlata 86
XXI. Trgovaka putovanja po Aziji u XIV. i XV. vijeku 91
XXII. Jedno putovanje kroz Srbiju 1433. god. 96
XXIII. Na putovima za Indiju 98
XXIV. Prva plovidba u Indiju 106
XXV. Poznavanje zapadnog dijela Atlantskog oceana prije Kolumba 113
XXVI. Jedna velika zabluda dovodi do otkria Novoga Svijeta 116
XXVII. Traenje zapadnog prolaza za Kataj i Cipango 129
XXVIII. Putovanje Ameriga Vespuccija 132
XXIX. Istraivanje otoka i zemalja u podruju Karipskog mora 136
XXX. El Mare del Sur Juno more 138
XXXI. U podruju Maja naroda 142
XXXII. U carstvu Azteka 146
XXXIII. Otkrie i osvajanje Inka-carstva 157
XXXIV. ovjek, koji je prvi oplovio oko Zemlje 169
Zavretak 179
Izvori i literatura 182

Ide ovjek, rosei krvlju iz srca svoj teki, osamljeni, gordi put, i Stvara od te plamene krvi
neuvele cvjetove poezije; tuni krik svoje nemirne due vjeto u muziku pretvara, a od iskustva
stvara nauke i ukraavajui ivot svakim svojim krokom, kao Sunce Zemlju svojim dareljivim
zracima kree se on sve navie! i naprijed! zvijezda vodilja Zemljina...
MAKSIM GORKI
Doi e vrijeme, kada e ocean razbiti okove, u koje je zatvoren svijet; ogromna Zemlja e se
otvoriti svima ljudima; more e skinuti svoj veo s novih svjetova i Tula ne e biti vie posljednja
Zemlja.
SENECA
Putovanje je kao opijum hai. Tko ga samo jednom okusi, ne moe mu se vie nikada oteti.
Ono mu se zavue u nerve, prome ga svega i postane sastavni dio njega samoga, s njim organski
povezano. Odrei ga se znailo bi isto, to i odrei se svoje ruke, noge ili ma kog drugog dijela
tijela.
MIRKO SELJAN

I. KOLIKI JE DIO NASTANJENE ZEMLJE POZNAVAO OVJEK STAROGA VIJEKA?


...I zato mi ponovo priznati mora,
Da u krajevima drugim jo postoje svjetovi rugi,
S razlinim rasama Ijudi i raznim vrstama iuotinja.
Lucrecije
U doba rimske vladavine ovjek nije poznavao vie od polovine evropskog kontinenta. Sva
njegova panja bila je usmjerena na zemlje ispod pedesete sjeverne paralele. Zemlje i krajevi iznad
ove linije njemu su potpuno nepoznati, ograeni od njega kao kakvim zidom.
Uzrok ovom nepoznavanju bila su slaba saobraajna sredstva i unutranje tekoe Rimljana:
borba za odranjem u pokorenim zemljama, stalne ekonomske krize, pobune robova i siromanih
slobodnih ljudi i sve ee navale barbara na granice carstva. Osim toga i ukorijenjeno shvaanje
antikoga ovjeka, da ivot moe postojati samo u umjerenim pojasima Zemlje i da iskljuivo o
geografskoj sredini zavisi opstanak biljnog i ivotinjskog svijeta.
Od cjelokupne povrine Antikoga Kontinenta (Evropa, Azija, Afrika) ovjek Starog vijeka je
poznavao manje od polovine. Daleki istoni, sjeverni i juni krajevi ovog svijeta njemu su ili
potpuno nepoznati ili je o nekima od njih imao vrlo blijedu sliku, a da se i ne govori o ostalim
dijelovima svijeta, otkrivenim u doba velikih geografskih otkria i kasnije.
Antiki ovjek je takoer povrno poznavao otoke i zemlje u podruju sjevernog dijela
Atlantika. On je u njemu upoznao dobro samo Veliku Britaniju i kotsku, u kojima su od 80. g.
Rimljani drali stalne vojne posade. No on je o Irskoj znao vrlo malo. Ovaj otok, na domaku Velike
Britanije, ostao je do IV. v. izvan njegove sfere poznavanja. Iako su u vjekovima prije nae ere
plovili do irskih luka Gali, Iberci, Feniani, Kartaani i Grci, a od II. v. i Talijani, radi nabavke vune
i ruda, rimski svijet je vrlo malo znao o prostranstvu i naseljenosti Irske. I po utvrenom pravilu
Staroga vijeka o Irskoj su nicale bajke. Pseudo-Aristotel joj daje ime Jerne, jer smatra, da je s nje
doao Erin. Diodor iz Sicilije (I. v. pr. n. e.), inae vrlo dobro obavijeten o mnogim krajevima tada
poznatog svijeta, zapisuje u Historiji svijeta, da je stanovnitvo Irske okrutno, divlje, udnih navika
i obiaja. Ni Strabon (I. v.) ne zna mnogo o njoj, jer dri, da se Irska nalazi na krajnjoj sjevernoj
granici nastanjene zemlje. Na otoku Jerne, kae on, divlje stanovnitvo ivi bijednim ivotom
zbog ogromnih hladnoa.
ovjek rimskoga svijeta ima vrlo blijedu sliku i o Orkneyskim i Shetlandskim otocima, ma da
su rimski brodovi plovili katkada i do njih. Jo slabije su mu poznati ostali sjeverniji otoci.
Pitejina Tula, o obliku i poloaju koje se pisalo vrlo mnogo u Starom vijeku, uzrok je mnogih
nagaanja. Nitko ne zna, gdje se ona nalazi; nitko ne umije rei nita odreeno, da li je Tula otok ili
kontinent. Za antikoga ovjeka Tula je samo posljednja zemlja u sjeverozapadnom dijelu svijeta,
gdje lei okruena ogromnim ledenim santama i gustim neprozirnim maglama Kronijskoga mora. S
Tulom se za antikoga ovjeka zavravao stvarni svijet. Iza nje se, po pravilu Staroga vijeka,
prostirao svijet udesa i natprirodnih bia, gdje su, po tom istom shvaanju, bogovi jedva imali
pristupa.
Antiki ovjek je imao nejasnu sliku i o sjevernim evropskim zemljama iza germanskih uma,
o kojima je Tacit dao neka obavjetenja, a u kojima su od pradavnih vremena ivjeli slavenski i
drugi narodi.
Do zemalja na Baltikom moru dolazio je katkada ovjek iz rimskog svijeta. Posredstvom
Germana Rimljani su trgovali sa stanovnitvom ovog dijela svijeta. O tome slue kao dokaz tisue
primjeraka rimskog novca iz raznih epoha carstva, otkopani u novije vrijeme u baltikim zemljama
s jedne i s druge strane mora. Ipak je antiki ovjek znao vrlo malo o ovim krajevima. Od svih
baltikih zemalja Rimljani su upoznali samo poluotok Jtland, ukljuivi tu i mali dio baltikog
primorja, koje Tacit spominje u Germaniji.
Rimljani su vrlo malo znali o Skandinavskom poluotoku, ma da su za vrijeme Augusta rimski
ratni brodovi plovili do Jtlanda, i ovaj veliki poluotok im bio pred oima. Rimski i grki geografi
3

su vjerovali, da se u tom dijelu svijeta nalazi samo nekoliko veih i manjih otoka. Plinije Stariji
spominje vie otoka, meu kojima kao najvee Neregon i Skandiju.
No nijedno antiko geografsko djelo, koje je do nas dolo, ne govori to se krije iza tih
tobonjih otoka. Antiki ovjek je samo vjerovao, da njih sa sjevera i sjeverozapada okruuje
mrano i ljepljivo more, sasvim drukijih svojstava od poznatih mora, u duhu Piteje (IV. v. pr.
n. e.) i Festusa Avienusa osam vjekova kasnije. I kako je vjerovao, da je Baltiko more otvoreno na
istoku i sjeveru, on je smatrao, da se kraj njegovih obala nalazi niz otoka prema Ripejskim
planinama (Ural?), na kojima ive ljudi drukijih umnih i fizikih svoj-stava od nas. Nemajui
mogunosti da s njima odravaju veze, obrazovani Grci i Rimljani izmiljaju bajke o njihovu
ivotu, obiajima i vjerovanjima, to nije imalo nikakve stvarne podloge. Ope je obiljeje
antikoga ovjeka, da o narodima iz dalekih i slabo poznatih zemalja izmilja nestvarne i udne
prie. I u te prie su vjerovali svi ljudi, bez razlike na obrazovanje i poloaj. O tome su pisali i bolji
pisci, inae obazrivi i samokritini u pisanju. Pomponius Mela u knjizi O poloaju svijeta kae, da
na sjevernim evropskim otocima, na domaku Sarmatije1, ive udovini ljudi: Oazenosi (Plinije ih
naziva Oonoe), a oni se hrane samo zoblju i jajima movarnih ptica; Hipopodasi, kozjih nogu;
Panotesi, ljudi s ogromnim uima, kojima, toboe, pokrivaju cijelo tijelo i t. d.
Mela u ovome nije bio izuzetak. Malo je antikih djela, u kojima se ne nalaze ovakve
besmislice.
Antiki narodi su slabo poznavali nau zemlju. Izuzetak ine primorski krajevi Dalmacije,
poznati jo od kraja II. tisuljea pr. n. e., o emu govore razni arheoloki nalazi i gdje su se od V. v.
pr. n. e. poeli naseljavati Grci. Strabon govori o dobro razvijenim lukama i otocima Ilirije
(Dalmacije), u ijem sunanom primorju uspijevaju dobro maslinjaci i vinogradi. No njegovi
podaci o naim zemljama iza primorja vrlo su oskudni. Strabon samo kae, da su ti krajevi puni
planina, hladni i snjeni, naroito na sjeveru. Na toj strani, kae on, loza uspijeva ne samo na
visinama, ve i u ravnim krajevima, ustvari, ravnicama na planinama. Ali su strukturu nae zemlje
i glavne prometne linije, koje su ile du Dunava, Save, Kupe, Drine, Tise, Neretve, Morave,
Niave, Kolubare, Marice, Vardara i Strumice, dobro upoznale rimske trupe. Pa ipak se to
poznavanje bilo ograniilo samo na vojsku. Do irih drutvenih slojeva nisu dopirale vijesti o tim
krajevima. Na istaknutijim tokama pojedinih rijeka: Niu (Naissus), Ramesiani (Bela Palanka),
Viminatiumu (na Moravi), Beogradu2, Mitrovici (Sirmium), Sisku (Siscia) i dr. Rimljani su imali
jake garnizone. Strabon pria, da su dalmatinski trgovci od III. v. pr. n. e. putovali s karavanama
vina dolinom Neretve, preko Bosne i Srbije do nekog vorita puteva vjerojatno u moravskoj
dolini, gdje su dolazili u dodir s drugim trgovcima, koji su tamo putovali Dunavom i drugim
rijekama. 35. do 34. g. pr. n. e. August Oktavijan alje trupe planinskim putevima, kroz guste ume,
od Senja do Siska radi osvajanja dunavske doline.
*
Rimski svijet je vrlo malo znao o Atlantiku. On je samo osjeao njegovu ogromnost.i vjerovao,
da oplakuje ne samo zapadne krajeve Egipta i Afrike,.nego i krajnje istone dijelove Azije. Ali gdje
se nalaze njegove krajnje granice i to se krije iza njih, on nije umio rei nita odreeno. Antiki
ovjek je samo pretpostavljao, da se iza Atlantika prostire drugo, mnogo vee more, koje zacijelo sa
svih strana okruuje Zemlju, vjerujui, da je Atlantik samo njegov manji dio. Kako se o njemu nije
znalo nita pouzdano, antiki pjesnici su ga opijevali zamiljajui u njemu kontinente sline naem.
Nitko u Starom vijeku nije znao dokle se Afrika prostire na jugu. Jedan od uzroka leao je u
tome, to su Rimljani nerado plovili daleko na jug od Heraklovih stupova (Gibraltarski tjesnac), ve
su sa svojim mauritanskim posjedima saobraali kopnenim putevima du primorja. Zato su
Rimljani dobro poznavali afriko primorje samo do Mogadira, gdje se nalazila rimska posada.
Katkada su rimske vojne karavane putovale do rta Blanco ili moda i do rta Verde. Ali je
1
2

Po Ptolomeju krajevi izmeu Visle, Karpata i Dona.


I u prethistorijskim vremenima. bilo je na uu Save i Dunava naselje. Tu su u IV. v. pr. n. e. Skordisci, keltsko
pleme, osnovali tvravu Singidunum. Rimljani su je dobro utvrdili.

Rimljanima slika tih krajeva bila prilino maglovita. Rimska slika zapadnog dijela afrikog
primorja zavravala se negdje oko fabuloznog rta Juni rog, zacijelo u dananjoj Sierra Leone.
Budui da antiki geografi nisu sve do kraja Starog vijeka poznavali dobro stvarni oblik Afrike,
oni su vjerovali, da se ona, od neke ne mnogo udaljene june toke, poinje povijati u jugoistonom
smjeru. Jedino je Ptolomej pravilno isticao, da se Afrika prostire mnogo dalje na jug. No dokle, ni
on sam nije umio nita rei. I letimian pogled na njegovu kartu Afrike uvjerava nas o tome.
Od atlantskih otoka kraj zapadnih afrikih obala Rimljani su poznavali samo Madeiru i
Kanarske otoke. Pa ipak im je slika i tih otoka bila prilino nejasna, jer su do njih plovili samo
rijetki brodovi iz Cadiza. Ako se ueni Rimljanin htio obavijestiti o njima, morao je putovati u
Cadiz i tamo prikupljati podatke. No to je onda bio i dalek i skup put.
Zbog toga su i o ovim otocima kruile po rimskom svijetu razne prie, najee izvuene iz
grke mitologije. Plutarh, koji je ivio u drugoj polovini I v., spominje u Sertorijevom ivotopisu
samo dva otoka iz toga dijela Atlantika. I za njih kae, da se nalaze blizu jedan drugome, no da su
od Afrike udaljena 10.000 stadija (1578 km). On ove otoke naziva Sretnim. To ime je ostalo do
kraja Srednjeg vijeka.
O unutranjosti Sahare Rimljani su bili jo manje obavijeteni. Oni su, i to vrlo povrno,
poznavali samo mali dio zemlje ei i straha to izmeu Fazanije (Fezana) i tajanstvene
Agisimbe (Asbenskih oaza), za koju su drali, da lei na drugoj strani ekvatora. Ptolomej u
Geografiji (I, 8) biljei, da je do te zemlje doao 80. g. rimski general Julius Maternus s vojskom.
Ipak je njegova ekspedicija u rimskom svijetu bila slabo poznata. Rimski ovjek je i nadalje
vjerovao, da arki pojas obuhvaa ogromna prostranstva, u kojima vlada silna ega a ona
unitava sav ivot prirode, pretvarajui kamen u uarene buktinje, pijesak, zlato i drago kamenje. To
vjerovanje se prenijelo i na Srednji vijek.
Ova vjerovanja zatvorila su antikom ovjeku puteve u dubine Sahare, u krajeve oko Nigera i
Senegala, kuda su Kartaani i berberski narodi putovali radi trgovine i u vjekovima prije Herodota
(V. v. pr. n. e.). Ako su Grci i Rimljani i zamiljali u njima ljudska bia, oni su bili uvjereni, da su
potpuno drukija od nas. Zato se ne treba uditi, to su mnogi antiki pisci pisali, da u arkom
pojasu i njegovoj blizini ive samo udovita. Bajke o divovskim ljudima od 4 m, udovitima bez
nosa, uiju i s etiri oka, ljudoderima, to se hrane samo ljudskim i zmijskim mesom, plemenima
ljudi, koji ne hodaju uspravno nego pobauke, udovinim ljudima i enama s jako razvijenom
donjom usnom, kojom se lako zatiuju od vreline sunanih zraka, te prie o mnogim drugim
plemenima i udovitima stalno su zaokupljale matu ovjeka Staroga vijeka. U spisima mnogih
antikih pisaca nalazi se obilje opisa o ljudskim i ivotinjskim udovitima iz raznih krajeva naega
planeta. Budui da nisu znali nita pouzdano o dalekim krajevima nastanjene zemlje, antiki
geografi i crtai karata ostavljali su na svojim kartama te dijelove svijeta praznima ili su na njih
ucrtavali ljudska i ivotinjska udovita.
Somalija od rta Aromata (Guardafuj) za Rimljane je granini dio sjeveroistone Afrike. Tek pri
kraju I. v. Rimljani dobivaju podatke o Azaniji, kako je Marin iz Tira nazvao dio Afrike du njezinih
sjeveroistonih obala, od rta Guardafuj do otoka Zanzibara. Prve podatke o prijelazu aleksandrijskih
pomoraca preko ekvatora i otkrivanju Zanzibara i rta Delgada dao je Marin, a Ptolomej ih unio u
svoje karte Afrike.
Pa ipak su Rimljani do propasti carstva o tim krajevima imali nejasnu sliku. Zacijelo je jedan
od uzroka toga nepoznavanja bio taj, to su karte raene u ogranienom broju primjeraka i bile
pristupane samo.malom broju uenih ljudi. A kako se predavala opisna geografija u rimskim
kolama i da li su do aka dopirale vijesti o novijim geografskim otkriima, nije nam poznato.
Meutim, glavni uzrok tome nepoznavanju leao je u injenici, to Rimljani nisu plovili po tome
dijelu Indijskog oceana, ma da su i u vjekovima prije nae ere trgovci iz Sretne Arabije (Jemen)
esto plovili preko ekvatora na putu za Zanzibar, Madagaskar pa ak i u Sofalu.
Rimljani su istraivali i unutranjost egipatskog Sudana. Za vrijeme Nerona (54-68) rimski
istraivai su prodrli 800 milja na jug od grada Meroe. Na tom istraivakom putovanju oni su
5

donekle upoznali i krajeve dananje Etiopije uz Bijeli i Plavi Nil, o emu su dali podatke Seneka i
Plinije Stariji. Tada su Rimljani doznali i za jezera, iz kojih izvire Nil, i za visoke, snijegom
pokrivene Mjeseeve planine (Kilimandaro), s kojih se ljeti otapa snijeg hranei velikim
koliinama vode ova jezera. Ptolomej je ova jezera (Albertovo i Victorija) stavio na 12 iznad
ekvatora, iako se ona nalaze u blizini samog ekvatora.
*
Isto tako Rimljani su povrno poznavali daleke sjeverne, srednje i istone krajeve Azije. Oni su
dobro poznavali samo one krajeve najveeg kontinenta, koji su bili pod njihovom vlau ili su s
njima graniili. Dalje od tih krajeva njihovo poznavanje je bilo potpuno nejasno i neodreeno.
Stvarnost su, po sili prilika, zamijenila nagaanja; nagaanja bajke o udesnom i nemoguem.
To sve stvorilo je zbrku i pometnju, u kojoj se nitko nije umio snai.
Rimljani su uope vrlo slabo poznavali najvei dio Azije. Iako je Perzija leala na granicama
rimskoga carstva, Rimljani su i nju slabo poznavali. Isto tako bilo je slabo i rimsko poznavanje
zemalja s druge strane Kavkaskih planina. Sve, to su znali o njima, bilo je jedino to, da su ti krajevi
vrlo bogati. No u emu se zapravo sastojalo to bogatstvo, oni nisu mogli nita rei. Kako su djela
grkih geografskih pisaca bila uzor, po kome su Rimljani razradili svoje uenje o Zemlji i svijetu,
oni su jednostavno preuzeli od Grka i vjerovanja o udesnom i nestvarnom u nepoznatim krajevima
naeg planeta. I tako su po rimskom svijetu kruile starogrke bajke o zlatnim rudnicima Kavkaza,
koje uvaju krilati zmajevi. Oni su napadali ljude, koji bi pokuali da tamo kopaju zlato. Iako su od
sredine I. v. pr. n. e. brodovi iz Aleksandrije plovili do primorskih krajeva Indije, rimski svijet je
slabo poznavao unutranjost ove velike zemlje. No Rimljani su zato znali dobro za stvarno
bogatstvo Indije, iz koje su od poetka III. tisuljea pr. n. e. posrednim putem dolazili na Zapad
biseri, safiri, drago kamenje, mirodije, mirisi i druga skupocjena orijentalna roba. O bogatstvu
Dekana, Malabara i Ceylona, Rimljane su obavijestili ne samo pisci iz Aleksandrova pohoda u
Indiju, ve i helenski moreplovci i trgovci, koji su kasnije putovali do Indije za njihov raun. S
pojedinim indijskim zemljama Rimljani su odravali i diplomatske veze. Strabon pria, da je od
Nikole Damaskina uo, da je ovaj u Antiohiji sreo indijsko poslanstvo caru Augustu, koje mu je
nosilo darove, dok je drugo jedno poslanstvo donijelo u Rim uz darove i dozvole rimskim
graanima, da mogu dolaziti na dvorove raznih indijskih rada. Ipak je rimsko poznavanje Indije
kao cjeline bilo povrno. Rimljani su bolje upoznali samo njezine primorske krajeve. Tek je
Ptolomeju, koji je vrlo marljivo prikupljao podatke o Indiji, polo za rukom, da o njoj da priblinu
sliku, odredi njenu tonu veliinu, iako je i njemu njen pravi oblik ostao i nadalje nepoznat, to se
jasno uoava, im se izvri uporeenje s dananjim kartama Indije.
Rimljani su imali nejasne predodbe i o Indokini, o kojoj je i Ptolomej dao grubu i povrnu
sliku. Od njega je rimski svijet saznao, da se od te zemlje do istonih afrikih obala prostire u
neprekinutom lancu ogromna i nepoznata Juna Zemlja, koja, toboe, sa svih strana zatvara Indijski
ocean, pravei od njega drugo Sredozemno more.
Rimljani su znali samo za postojanje June Kine. Od malajskih trgovaca, s kojima su trgovali,
oni su doznali, da istono od fabuloznog grada Katigare mnogi geografski pisci misle, da se taj
grad nalazio na Malajskom poluotoku, lei velika zemlja Sin, iz koje je na Zapad dolazila
karavanama svila. Ipak su postojale neke veze izmeu Rima i June Kine, o emu govore i anali
kineske dinastije Han i rimski novac, pronaen u novije vrijeme u toj zemlji.
Rimljani su znali, da u sjeveroistonim krajevima Azije postoji zemlja Seres, u kojoj se
proizvodila svila. Ptolomej je dobro opisao svileni put. Pa ipak su to bili samo magloviti pojmovi
o Kini, o kojoj ni najvei geograf Staroga vijeka nije dao tonu sliku, vjerujui da je ona mnogo
manja, no to je ustvari. I po obiaju Staroga vijeka, kada se stvari nisu mnogo provjeravale,
Rimljani su svoje oskudno poznavanje istone Azije zaodijevali u fantastino ruho. U djelima
geografskih rimskih pisaca govori se o Pigmejima, koji vode vjeitu borbu s divovskim dralovma;
ljudskim udovitima, koja po cijeli dan stoje na jednoj nozi i zure u nebo; strailima, koja ive
samo od mirisa jela i voa, i raznim drugim ljudskim i ivotinjskim biima, udnim i neshvatljivim.
6

Tek su sredinom II. v. Rimljani dobili jasnu sliku o Kaspijskoni moru. Ali su o skitskim
narodima iza ovoga mora, meu kojima su najvei dio predstavljali slavenski narodi, Rimljani i
nadalje imali nejasnu sliku. Njima su uope bili slabo ili nikako poznati pusti i rijetko naseljeni
krajevi evropske i azijske Skitije; vjerovali su, da u njima nema ivota zbog surovih hladnoa i
vjeitih magli.
*
U toku cijeloga svoga postojanja Rimljani nisu znali nita o otocima i kontinentima s druge
strane Atlantika, kome su se samo divili i od koga su se plaili.

II. MILJENJE CRKVENIH OTACA O ZEMLJI I SVIJETU


Antipod je samo ala uenih ljudi, koji svoj duh dobrovoljno vjebaju na nevjerojatnim
stvarima.
Laktancje
U posljednja tri stoljea Staroga vijeka stanovnik zapadnog dijela rimskog carstva sve manje
putuje po udaljenijim krajevima Zemlje. Isto tako i ljudi od pera sve manje piu o njima. Zbog toga
nastaje zastoj u poznavanju Zemlje. Iz ovjekova sjeanja malo pomalo iezavaju rezultati ranijih
geografskih otkria. ovjek se sve vie blii potpunom zaboravu i neznanju. I u ova tri vijeka
trgovci iz rimskog svijeta putuju morem, kopnom i starim svilenim putem daleko na istok, do
gradova i zemalja Indije, Indokine, Kine i Srednje Azije, koje e tisuu godina kasnije opisati
Marko Polo.
No o ovim putovanjima nisu ostali nikakvi podaci iz rimskih izvora. Jedino se u analima
kineske dinastije Han (206 g. pr. n. e. do 220 g.) govori o boravku rimskih poslanika ili trgovaca u
zemljama Nebeskog carstva u II. i III. vijeku. Na jednom od tih dokumenata napisane su ove rijei:
Kralj Ta-tsin (Rimljanin) elio je uvijek da s Hanom sklopi veze, ali je An-sih (zemlja Parta)
htio za se osigurati trgovinu svilom izmeu Hana i Ta-tsina. To ometanje nas je sprijeilo sve do
devete godine vladavine cara Huana (166.). Tada je An-toun (Marko Aurelije iz porodice Antonini)
poslao jednoga poslanika putem, koji je iao ispod Djihnana3 s darovima u slonovai, nosorogovim
rogovima i kornjainim ljuskama. A to je bilo one godine, kad je Marko Aurelije pobijedio Parte.
Jedno drugo rimsko poslanstvo boravilo je u Kini 288. g., poslije pobjede cara Karusa nad NovoPerzijancima.
Ali su u kasnijim vremenima te veze prestale. Strahovita pustoenja, koja su popratila veliku
seobu naroda, pretvorila su u prah i pepeo ogroman broj antikih naunih djela. 4 Zato mi danas
znamo tako malo o stupnju geografskog znanja ovjeka toga vremena.
U to vrijeme i rimski robovlasniki poredak preivljava Stalne krize, koje izbijaju nenadano.
Rim vie nije bio u stanju, da ih rjeava starim metodama. On se jo mogao boriti, ruiti, ali i
potkopavati vlastiti opstanak, jer su neprekidne borbe slabile rimsku ekonomiku i obrambenu snagu
i mo carstva.
Sve su to bili uzroci, to u ovim vjekovima antiko drutvo nije moglo dati nita novo na
podruju duhovnih ostvarenja ovjeka. Dati vie, znailo bi u onim uvjetima ostvariti nemogue.
Posljedica ovoga je potpuni pad na svima poljima nauke i knjievnosti. Ovome padu pridonosi jo i
jedan moan drutveni faktor: kranska crkva, proizvod sloma antikoga drutva, koja jaa u istom
odnosu, u kome propada rimski robovlasniki imperij.
*
U IV. v. crkva je ve zauzela mone pozicije u zemljama pod rimskom vlau. U tome vijeku
nekoliko crkvenih pisaca udaraju temelje crkvenom uenju i ideologiji. To su: Augustin, Ambrozije,
Krizostom, Laktancije i Jeronim, rodom iz dalmatinskog grada Stridona, svi poznati pod opim
imenom crkvenih otaca.
Crkveni oci vode borbu i protiv paganske religje i protiv svih tekovina antike nauke, jer
smatraju, da je antiki duh bezboan, nemoralan i neprijateljski raspoloen prema kranstvu.
Vodei borbu protiv klasine nauke i kulture, oni su nemilosrdni, oni im poriu svaku vrijednost i
odbacuju sve, to je na polju duhovnog ivota ovjekova dalo antiko drutvo. Na taj nain crkveni
oci iskljuuju potpuno klasinu nauku iz drutvenog ivota, dajui ovjeku u zamjenu bibliju i svoje
spise.
I kako ne priznaju antiku nauku, knjievnost i umjetnost, crkveni oci kidaju sa svim onim, to
je bilo u protivurjeju sa Svetim pismom. Za njih je ono posljednja rije nauke. Geografski pojmovi
3
4

Pokrajina Tonkin, u ono vrijeme u sastavu Kine.


Smatra se, da je od ukupnog broja djela antikih pisaca spaseno po koliini svega 10%, ali po vrijednosti i do 70%.

starih Jevreja, zastarjela shvaanja primitivnih naroda o Zemlji-ploi, za njih su jedino mogui.
Svojim velikim autoritetom crkveni oci naturuju kranima shvaanja, da Zemlja ima okruglu i
ravnu povrinu i da udesno visi u nebeskom prostoru, gdje se odrava samo voljom i milou
bojom.
Ovakav stav crkvenih otaca prema nauci i ostalim naukama u vrijeme opeg pada rimske
ekonomike, pojave barbarskih naroda na granicama carstva, preuzimanja duhovnog rukovodstva i
monopola nad cjelokupnom naukom od strane kranske crkve, dovodi do srozavanja nauke. U toku
cijeloga Srednjeg vijeka nauka se morala oslanjati na vjeru i crkvene dogme, a ne na razum i
iskustvo, jer je crkva odluivala o misli ovjeka i svemu, to treba rei.
*
U poetku IV. v. pr. n. e. Grk Platon postavlja teoriju o antipodima. Ova napredna teorija, uz
koju je vezano shvaanje, da je Zemlja okrugla, u toku cijeloga Starog vijeka zaokuplja duhove.
Napredni ljudi od nauke stoje uz Platona njegovo miljenje je sjajno obrazloio Plinije Stariji.j
Neuki i reakcionarni ljudi su ga odbacivali.
U Starom vijeku nije bio poznat Novi Svijet, ni drugi kontinenti i otoci Atlantika i Tihog
oceana. Ipak je jedan dio antikih pisaca isticao, da se iza ekvatora nalazi ili kontinent ili niz otoka;
drugi dio je opet drao, da se tamo nalazi samo more. Vjerujui, da se tamo nalazi drugi kontinent,
dijametralno suprotan naem, Platon je i postavio teoriju o antipodima, ljudskim biima slinim
nama.
Crkveni oci su, meutim, unaprijed osudili na propast uenje o antipodima. Za njih Zemlja nije
kugla, nego okrugla ploa, i zato pojam antipoda izaziva u njima zluradi podsmijeh, bijes i mrnju.
U knjizi O dravi bojoj Augustin se dotie uenja o antipodima i Zemljine okrugline.
to se tie antipoda, t. j. ljudi, ije su noge suprotne naima, kae on tamo, i koji ive na
onome dijelu Zemlje, gdje se Sunce raa, kad za nas zalazi, u to ne treba vjerovati. Ovo shvaanje
se i ne dokazuje na osnovu nekih historijskih podataka, nego samo na osnovu nagaanja i
rasuivanja. Budui da je Zemlja okrugla i visi u zraku, ovjek pretpostavlja, da jedan njezin dio,
koji je ispod naih nogu, nije bez stanovnika. No on ne misli, da bi i onda, kad bi se moglo
pretpostaviti ili nekako i dokazati, da je Zemlja okrugla, moralo slijediti, da njezin dio, koji je
suprotan nama, nije pod vodom. A kada, uostalom, taj dio i ne bi bio pod vodom, kakva bi bila
potreba, da on bude nastanjen. Sveto pismo kae, da svi ljudi potjeu od Adama. A ono ne smije
lagati. S druge strane odvie je besmisleno rei, da bi ljudi mogli prijei jedno tako veliko more, da
bi se naselili na ovom drugom kraju svijeta.
I dok Augustin, jo uvijek pod utjecajem klasine nauke, koju je izuio prije stupanja u crkvene
redove, ne odbacuje potpuno misao, da je Zemlja okrugla, svi ostali crkveni pisci odbacuju ovo
shvaanje. O njemu Laktancije, najborbeniji crkveni otac, advokat crkve, kae: Zar jo ima ludih
ljudi, koji vjeruju, da na drugoj strani Zemljine kugle postoje ljudska bia, koja hodaju s nogama
uvis, i da kia, snijeg, grad padaju uvis. I, ma da se visei vrtovi smatraju za jedno od svjetskih
udesa, zar je mogue, da polja, mora i gradovi na drugoj strani Zemlje mogu, visei u zraku,
odravati ravnoteu.
Kozma Indoplovac (VI. v.), trgovac iz Aleksandrije, vatreni pristaa uenja crkvenih otaca,
ovako izraava bit uenja o antipodima. Kada je rije o njima, i najmanji pokus pokazuje, da se tu
radi o priama starih ena. Ako zamislimo, da dva ovjeka stoje sa suprotnim stopalom jedan
nasuprot drugome, ne moemo zamisliti oba da stoje (uspravno), ma kakav bio element, na kome su
postavljeni: zemlja, voda, vatra, zrak i t. d. I doista, kada bi jedan od njih bio u prirodnom poloaju
ovjeka, koji se odrava na nogama, drugi bi sasvim jasno, bio u poloaju ovjeka, koji stoji na
glavi, poloaju protivnom prirodi a to je misao, koja vrijea razum, i u neskladu je s uvjetima
ovjejeg opstanka.
U drugoj polovini IV. v. Rimljani su imali nejasnu sliku o zemljama Dalekog Istoka, Kini,
Indokini i o graninim, istonim dijelovima Indije. U to vrijeme u rimskom svijetu je prevladavalo
miljenje, da su te zemlje iz nekih razloga nepristupane zapadnjacima.
9

To isto misle i crkveni oci. Nepoznavanje dalekih krajeva Indije iza Gangesa ide im u prilog u
izgradnji slike svijeta. Nastojei da uenje o Zemlji dovedu u sklad s biblijom, oni zemaljski raj
stavljaju u krajnji istoni dio Indije, jer i u bibliji stoji, da on lei na istoku. No kad su stari Jevreji
stvarali svoju sliku svijeta i unijeli je u bibliju, oni nisu znali za Indiju. U bibliji pie, da se krajnja
istona zemlja iza mezopotamske ravnice zove Evilat, no nigdje se ne daje njezin toan poloaj. U
njoj samo pie, da se iza Evilata nalazi zemaljski raj, da iz njega izviru etiri rijeke, od kojih jedna,
Fison ((Ind), protjee kroz Evilat i natapa ga, valjajui zlato, antraks i jaspis.
Ovo shvaanje je dobro dolo crkvenim ocima. A kako je do njihova vremena bio prilino
dobro poznat velik dio primorske Indije, oni zemaljski raj stavljaju u unutranji, istoni dio ove
zemlje, gdje su srednjovjekovni kranski pisci stavili Treu Indiju5, t. j. krajeve iza Gangesa.
Usvajajui bez ikakve ograde biblijsko shvaanje, crkveni oci zamiljaju, da tamo teku etiri rajske
rijeke: Geon (Nil), Fison, Eufrat i Tigris, kao to je pisalo i u bibliji. Koliko je u Srednjem vijeku
bio jak utjecaj crkvenih otaca, vidi se i po tome, to u vrijeme, kada su evropski kranski uenjaci
ve bili prihvatili miljenje, da je Zemlja okrugla6, srpski pisac Konstantin Filozof7 dri, da i Ister
(Dunav) izvire iz raja, a Kolumbo junoameriki Orinoko proglaava rajskom rijekom.
Miljenje crkvenih otaca o Zemlji i zemaljskom raju zakon je za sve srednjovjekovne kranske
geografe i crtae karata. Svi oni redom ponavljaju jedno te isto, vrtei se kao u kakvom zaaranom
krugu. Za ovjeka od nauke u toku tisue godina nisu bila ni od kakve vrijednosti obavjetenja o
nepoznatim krajevima naega planeta, koja su davali putnici i trgovci, to su putovali po njima.
Njega nisu zanimala shvaanja Arapa o Zemlji, koji su u tom istom odsjeku vremena upoznali
daleke krajeve Azije, Afrike i nepoznate krajeve sjeverne Evrope. Za sva geografska pitanja on se
obraa samo bibliji, spisima crkvenih otaca i kasnijih geografskih kranskih pisaca,
zadovoljavajui se onim, to tamo pie.
Zbog toga tolike besmislice u djelima srednjovjekovnih kranskih geografskih pisaca, koje e
se provlaiti sve do kraja XV. vijeka.

6
7

Srednjovjekovni kranski pisci su uzimali, da Indiji pripadaju Prednja i Stranja Indija, zatim Arabija s Nubijom i
Etiopijom. Otuda Tri Indije, jer njih sve tri zapljuskuju vode Indijskog oceana.
Druga polovina XIII. v.
Prva polovina XV. v.

10

III. DVA MILJENJA O ZEMLJI I SVIJETU U V. VIJEKU


Kaspijsko more izvire iz Sjevernog oceana u njima ima mnogo otoka, pustih i nenastanjenih
mjesta, a zatim tee na jug dugim i uzanim stazama, da se zavri, poto prijee dugaak put, na
podnoju Kavkaza.
Orozije
Posljednje stoljee Staroga vijeka daje jasnu sliku opadanja cjelokupne nauke, koje je zapoelo
od kraja II. vijeka. Sada stanovnik zapadnoga dijela rimskog carstva ne putuje po udaljenijim
krajevima Zemlje i njegova slika nastanjene zemlje postaje sve manja.
U ovome vijeku barbari sve ee napadaju, pustoe i pljakaju plodne, lijepo obraene rimske
pokrajine, sijui strah meu careve i krupnu robovlasniku aristokraciju.
Ipak se Rimljani jo dre. Oni jo nisu poraeni. Carska vojska i nadalje postoji, iako se u njoj
u velikoj veini nalaze barbari. I da je pojaaju, Rimljani povlae svoje garnizone iz Velike
Britanije i kotske, preputajui ove zemlje najezdi Angla i Sasa.
I dok je dotada nepobjediva rimska vojska vodila ratove na tuem zemljitu, ona se sada mora
boriti na svome, odstupajui korak po korak sve dublje u unutranjost. Rimska vojska nanosi
katkada barbarima poraze i tako produuje ivot carstva za neko vrijeme. No kad vie nisu bili u
stanju da ih savladaju, Rimljani sklapaju s njima povremene sporazume ili pribjegavaju starom
oprobanom sredstvu: podmiuju pojedine voe, suprotstavljajui jedno barbarsko pleme drugome.
410. g. Alarih osvaja i pljaka vjeiti Rim. Ataulf poslije njega pustoi Italiju i junu Galiju.
Atila bi boji ugroava cijelo zapadno rimsko carstvo. Sredinom V. v. on s ogromnom vojskom
prelazi preko Rajne, upada u Galiju, rui Metz, Trier i opsjeda Orleans.
I, da za robovlasnike nesrea bude jo vea, njihovi robovi i koloni u masama prelaze na stranu
barbara, da kod njih potrae rimsku ovjenost, jer kod Rimljana nisu mogli izdrati rimsku
neovjenost.
Pod ovakvim uvjetima, u stalnim trzavicama i strahu ovjekovu za goli ivot, nauka na Zapadu
sve vie zamire. U tome dijelu svijeta sve vie poinje uzimati maha miljenje o Zemlji i svijetu,
koje su postavili i ozakonili crkveni oci. No, uz ovo shvaanje odrava se i antiko. Ono e se na.
Zapadu odrati i u VI. v., no ono e koncem toga vijeka biti. potpuno potisnuto shvaanjem
crkvenih otaca.
M a k r o b i j e v o m i l j e n j e o Z e m l j i i s v i j e t u ( V. v. )
Makrobijevo miljenje o naoj planeti i svemiru nije isto to i miljenje crkvenih otaca. U
drugoj knjizi Komentara Scipionova sna, iz Ciceronova djela De re publica, nalazi se Makrobijev
platonski sistem svijeta. Iako je njegovo shvaanje o svijetu pagansko i nekransko, ono je ipak
izvrilo veliki utjecaj na mnoge geografe i kozmografe Srednjega vijeka.
Po ugledu na Ptolomeja, Makrobije dri, da Zemlja ima oblik kugle, nepomine u sreditu
svijeta. Po njemu opseg Zemlje ima 252.000 stadija8, kao i kod Eratostena, dok njezin promjer ima
80.000 stadija. Makrobijev svemir je vrlo malen. On smatra, da sunana putanja Sunce je po
njemu samo osam puta vee od Zemlje! iznosi neto vie od trideset milijuna stadija.
Iz Strabonove Geografije se vidi, da je sredinom V. v. pr. n. e. Parmenid iz Eleje, prvi od svih
Grka, podijelio Zemlju na pojase ili zone. ini se, da je tu podjelu Parmenid izvrio zato, da bi
napravio razliku izmeu nastanjivih i nenastanjivih krajeva Zemlje. Ova podjela je, osim toga,
usvojena i zato, to su Grci uoili, da postoji izvjesna jednakost u trajanju dana i noi u pojedinim
zonama. Meutim su antiki uenjaci kroz cijeli Stari vijek uzimali, da se arki pojas prostire u
raznim granicama. Parmenid ga je stavio daleko iznad obratnika, usvajajui, da se prostire na sjever
8

U Starom vijeku bilo je vie stadija: olimpijski, od 185 m Posidonijev, od 210 m, i Eratostenov, od 157,8 m.
Makrobije je po svoj prilici raunao s Eratostenovim stadijem.

11

do 30 s. g. .
U skladu s antikim miljenjem i Makrobije dijeli Zemlju na pet pojasa: dva umjerena, dva
polarna i centralni, arki, najvei od svih. No on smatra, da ivot postoji samo u umjerenim
pojasima, jer je usvojio Strabonovo miljenje, da ivot prirode i ovjeka postoji samo u umjerenom
pojasu Zemlje, izmeu 10 30' i 50 30' iznad ekvatora. U ostalim krajevima, po Makrobiju, nema
uope ivota.
Makrobije takoer smatra, da ocean okruuje Zemlju sa svih strana i presijeca je od jednoga do
drugoga pola, od sjevera pr.ma jugu i od zapada prema istoku, du ekvatora. U skladu s ovim
miljenjem, Makrobije pretpostavlja, da tokovi oceana dijele Zemlju na etiri kontinenta, po dva
na svakom dijelu Zemljine polukugle. No Makrobije smatra, da stanovnici sjeverne Zemljine
polukugle poznaju samo kontinent,, na kome ive Grci, Rimljani i drugi poznati narodi. Ostali
Makrobijevi kontinenti su nepoznati ovjeku njegova vremena. Sve, to su o njima pisali antiki
uenjaci i pjesnici, bilo je puko nagaanje, lieno stvarne osnove.
Oslanjajui se na antika shvaanja i Makrobije dri, da je jedini poznati kontinent, grki
ojkumen, jako suen od juga prema sjeveru, dok je mnogo iri od zapada prema istoku, o emu je
pisao i Ciceron.
Budui da je smatrao, da u umjerenim pojasima Zemljine kugle postoje svi uvjeti za ivot, i
Makrobije misli, da na junom umjerenom pojasu ivi ovjek. No, kojoj vrsti on pripada, Makrobije
ne zna nita da kae. On ih samo, kao uostalom Platon i njegovi pristae, naziva antipodima. Ali
Makrobije kae, da ovjek sa sjeverne Zemljine polukugle ne e nikada saznati nita o njima, jer se
ispred njega isprijeio stravini arki pojas, spren vrelim sunanim zracima. Osim toga taj pojas
je opkoljen i morima, u kojima voda kljua i unitava sav ivot, onemoguujui na taj nain ovjeku
da plovi po njima i da ih istrauje.
O antipodima ni Makrobije nije rekao nita novo. Ali, ako se sudi po onome, to su grki i
rimski pisci pisali o ljudskim i ivotinjskim udovitima u dalekim afrikim i azijskim zemljama, i
antipodi su morali izgledati slino. Za antikog ovjeka antipod je zacijelo morao biti slian naoj
predodbi stanovnika Marsa, o kojima je u Ratu svjetova pisao Englez Wells.
Orozijeva slika svijeta
Latinski pisac iz V. v. Pavle Orozije daje takoer opis nastanjene zemlje. Svoje glavno djelo
Historiju svijeta, u sedam knjiga, napisao je ovaj panjolac, kranin i pobornik shvaanja crkvenih
otaca, na Augustinov poticaj, da obrani kransko shvaanje svijeta. Njegova knjiga, meutim,
nenauno tvrdi, da je Zemlja od svoga postanja bila samo stjecite raznih nesrea. Cjelokupna
historija ovjeanstva obuhvaa samo razmak od 5.618. g., koliko je po njemu prolo od
stvaranja svijeta do 417. g., kada je zavrio svoju knjigu.
U drugom poglavlju I. knj. Historije nalazi se Orozijev opis nastanjene zemlje. Izloen svega
na dvadesetak stranica, taj opis je sav u duhu antikih geografa, a najvie Geminusa (I. v. pr. n. e.).
Prihvaajui uglavnom miljenje toga pisca, Orozije dijeli Zemlju na tri dijela: Evropu, Aziju i
Afriku. Azija je najvea, Afrika najmanja, Evropa izmeu njih dvije. Evropa poinje s Tanaisom
(Don), a zavrava s Iberijom (panija). Azija se na istoku prostire do mora Eo. Na zapadu granii s
Evropom, a s Afrikom na jugu. U Aziju ulazi i Egipat. Krajnja istona granica Afrike je Azija. Ta
granica se nalazi u krajevima Egipta s gradom Paretonija. Zapadne granice Afrike su Atlaske
planine i Sretni otoci, a june, vode Etiopskog oceana, to je zapljuskuju odmah iza zemlje
Garamanta (Fezana).
ini se, da Nil izvire, kae Orozije, na otocima Crvenog mora on to misli i za Indus,
kod mjesta Mossilon emporium (rt Guardafuj). Odatle se jako povija prema zapadu, gradi kod
mjesta Meroen maleni otok i odatle se okree na sjever. Narastavi zbog jakih bujica, Nil plavi
egipatske ravnice.9 Orozije navodi i drugo miljenje o izvorima Nila, prema kome on izvire na
9

Orosio P., Delle istorie contra i Pagani, str. 13-14.

12

zapadu, kod Atlaskih planina. To je, ustvari, Herodotovo miljenje. Sjeverna granica Afrike je
Sredozemno more.
Nae more,10 kae Orozije, izvire na zapadu iz mora oceana, koje okruuje Afriku s juga i
ini je mnogo manjom, suavajui je izmeu sebe i Naeg mora. Smatrajui je toliko uskom, mnogi
pisci se stide, da je nazovu treim dijelom svijeta, ve su Afriku, podjelom svijeta na dva dijela,
pridodali Evropi. Budui da su mnogi krajevi Afrike nenastanjivi zbog ogromne topline, to je
sluaj i s hladnim krajevima Evrope, ljudi je nisu upoznali. Zbog njezinog neumjerenog podneblja
Afrika mora biti manja od Evrope i po prostranstvu i po broju stanovnitva, jer ivotinjski svijet
lake podnosi hladnou od topline.
Od otoka na Atlantiku Orozije spominje samo Veliku Britaniju, Irsku, Orkneyske, Shetlandske
otoke i Pitejinu Tulu.
Orozijeva Historija svijeta vrila je kroz Srednji vijek velik utjecaj na geografe i crtae karata.

10

Isto, str. 22.

13

IV. BARBARI OSVAJAJU ZAPAD. MRAK NAD EVROPOM


O planinski duhovi, recite mi: da li e jo neto opstati?
Iz Edda
U drugoj polovini V. v. poinje masovno kretanje barbarskih germanskih plemena u pravcu
zapadnih rimskih pokrajina. Barbarski narodi, koji su dotle ivjeli u rodovskom drutvenom
ureenju, osvajaju postepeno zapadne rimske zemlje, na koje jo od I. vijeka bacaju svoj pogled pun
udnje. U svome napredovanju barbari sada nailaze na vrlo slab otpor.
Ova velika seoba naroda obuhvaa sve rimske pokrajine od Crnog mora do Alpa i od njih do
sjevernih evropskih mora. Ona na zapadu obuhvaa Italiju, Galiju, Hispaniju, Britanske otoke, a na
sjeveru Evrope druge zemlje.
Italija postaje poprite tekih borbi. U njoj se smjenjuju Ostrogoti i Langobardi; u Galiji Franci
i Burgundi; u paniji Vandali, Svevi i Vizigoti; na Britanske otoke dolaze Angli i Sasi, a iza njih u
druge zapadnjake zemlje nadiru Slaveni i drugi narodi.
Pred ovom najezdom barbarskih naroda rimsko robovlasniko drutveno ureenje prestaje
postojati. Osvajajui zapadnjake zemlje, barbari rue i unitavaju sve pred sobom. Oni pljakaju i
pale gradove, sela, vile robovlasnika, pustoe polja i svuda siju strah.
Pokolji, ruenja, unitenja, pljaka i otimaina opa su pojava, ozakonjena u prva dva stoljea
Srednjeg vijeka.
Ratovi izmeu barbara i Rimljana, barbara i Bizantinaca, u ijoj se vojsci u veini nalaze
barbari, a oni su, po Prokopijevim rijeima, gori i suroviji od Gota, unitavaju bez potede bogate
rimske pokrajine. Na jednom mjestu Historije gotskih ratova Bizantinac Prokopije kae, da su svi
Talijani od obje vojske (grke i gotske) strahovito zlostavljani. Goti su im pustoili polja, a Grci
odnosili sve, to su mogli ugrabiti od pokustva. Tukli su ih i morili glau bez ikakva povoda.
Jedan kroniar iz V. v. (Grgur I.) biljei ove rijei: U svim mjestima je samo bol i pla. Zemlja je
postala prava pustinja. Uniteni gradovi, zamkovi sravnjeni sa zemljom, zemlja opustoena. Kroz
sobe, u kojima su negda stanovali ljudi, sada slobodno prolaze divlje zvijeri. Nema vie ljudi, da
rade po poljima; nema vie stanovnika po gradovima. I na ono malo preivjelih stalno se svaljuju
nove nevolje. Jedne odvode u ropstvo, druge sakate, tree ubijaju.
Pred dotle nezapamenom barbarskom najezdom na zapadne zemlje, gradovi i sela postaju
pusti. Vinogradi, vonjaci, njive i bate, koje su dotle s velikim trudom obraivali robovi i koloni
zemljoposjednika, zarauju u korov. Zanati i trgovina propadaju. Sva radinost se umrtvljuje. Nitko
u zapadnim zemljama ne misli vie na kole i nauku. Nad ovjekom su se nadvile mnoge nevolje, a
da bi mogao i na to misliti. O javnim kolama i nastavnicima govornitva, prava i nauke nema ni
spomena u Rimu toga vremena.11 A to tek da se kae o drugim zapadnim gradovima.
Uporedo s propadanjem radinosti gase se antika nauka i kultura. Neznanje poinje zahvaati
sve slojeve drutva. ovjek vrlo brzo zaboravlja ono, to se negda znalo. I zapadni svijet tone u
mrak.
Rimski senator Cassiodor, u slubi ostrogotskog kralja Teoderiha, nastoji u Italiji svoga
vremena (VI. v.) sauvati staro, uskrsnuti prolost i oivjeti antiku nauku. Ovaj ueni ovjek, to je
ivio blizu sto godina, zna o Zemlji i svemiru isto toliko koliko i njegovi ueni suvremenici. U
njegovim djelima nema nijedne pojedinosti, koja bi ila u prilog boljem poznavanju svijeta.
Umjesto da monasima svoga samostana, koji je sagradio o svom troku, preporui, da i sami
potrae nove puteve, on ih upuuje, da izuavaju antike geografe: Ptolomeja, Capellu i druge, uz
napomenu: Umjesto da nadmeno traite novine, bolje je, da utaite e na izvorima starih.
Ipak su barbarski narodi u ovom periodu povijesti ovjeanstva, unitavajui robovlasniki
drutveni poredak, ubrzali raspadanje toga poretka. Klice feudalizma, kolonate, koje su zatekli u
pokorenim zemljama, oni su i dalje razvili. I to novo drutveno ureenje, kroz mnoge borbe i
11

Tiraboschi G., Storia della letteratura italiana, t. III., knj. I., str. 127.

14

stradanja, omoguit e ovjeku, da u kasnijim vjekovima razvije veu proizvodnju i s njom takva
duhovna ostvarenja, koja e mu pomoi, da nastavi prekinuti hod u osvajanju prirode i Zemlje.

15

V. MILJENJE O ZEMLJI I SVIJETU U PRVA TRI STOLJEA SREDNJEGA VIJEKA


Svojim valima ocean okruuje obale Zemlje na visini horizonta i dijeli je na dva dijela. Mi
ivimo na gornjem, a nai antipodi na donjem dijelu. Ali nitko od njh ne moe doi do nas. Nitko
od nas ne moe doi do njih.
Bed
S jaanjem feudalizma u zapadnoevropskim zemljama nauku u svoje ruke sve vie preuzimaju
crkveni ljudi. A oni svi svoja shvaanja prilagouju crkvenom uenju. Zato njihove teorije o svijetu
postaju tako zamrene, da se u njima nitko nije mogao snalaziti.
Geografi toga vremena slue se donekle i djelima antikih geografa, no u tome nastojanju
nailaze na ogoren otpor crkvenih rukovodilaca. I zato ovi pisci svoje teorije o Zemlji i svemiru
usklauju s biblijom i uenjem crkvenih otaca. To je uzrok, to se na ono nekoliko karata svijeta iz
ova tri vijeka, koje su doprle do nas, javljaju tolike besmislice. Kozmmina slika svijeta iz VI. v.,
prerada Eticusove karte svijeta iz VIII. i Beatova iz 776. g., jasno govore o tome. Na svima tim
kartama svijeta prevladavaju nemogui geografski prikazi, u kojima se sukobljavaju antika
predanja s religiozno-mistinim kranskim vjerovanjima.
Najvii crkveni rukovodioci mrze i preziru crkvenu nauku. Na nju papa Grgur I. i Cezar iz
Arlesa bacaju prokletstva, nastojei, da ovjekovu svijest, kako to pravilno istie jedan pisac,
obaviju neprozirnom maglom crkvenih dogmi, od ega se ne e moi oteti dugi niz vjekova. Tako
postupaju i kasniji crkveni rukovodioci, zbog ega se nauka vrti na istom mjestu.Ovakva shvaanja
najviih crkvenih rukovodilaca, najobrazovanijih ljudi epohe, dovode do srozavanja nauke, koja sve
vie postaje slukinja teologije. U toku cijeloga Srednjega vijeka ona e imati na sebi ovakvo
obiljeje.
*
U prva tri stoljea Srednjega vijeka veze izmeu raznih evropskih zemalja vrlo su slabe.
Primorski gradovi na obalama Sredozemlja jo donekle i odravaju trgovake veze s Bizantom,
Egiptom i Sirijom; jo male koliine mirodija, svile, ljekovitog bilja, papirusa za kraljevske ukaze i
povelje, a naroito tamjana i izmirne za sve vei broj kranskih crkava, pristiu iz primorja u
unutranjost zapadnih gradova i naselja, ali razmjena robe nije obostrana.
I putovanja su vrlo rijetka, jer u svima zapadnim zemljama vlada nesigurnost. Zato na bolje
upoznavanje ili istraivanje nepoznatih krajeva naega planeta nitko i ne misli. Propau antikoga
drutva prekinula se nit, koja je trebala da povee iskustva prolosti i datog momenta. Nju je
prekinuo rani Srednji vijek gurnuvi ovjeka za vie vjekova unatrag. I ovjek je prisiljen da luta, ne
znajui kako bi krenuo naprijed.
Po stranim zemljama putuju jedino crkveni ljudi. No njihova putovanja imaju iskljuivo vjerski
znaaj. Zato su ona ograniena samo na zemlje, u kojima ive krani, t. j. na Bizant, Malu Aziju,
Palestinu, Egipat i primorske krajeve Sjeverne Afrike.
U malom broju geografskih djela toga vremena nalaze se grube netonosti i povrnost.
Zaboravljeni su oni krajevi grkoga svijeta, koji su bili upoznati do kraja Staroga vijeka. Zapadni
krani zaboravljaju daleke. krajeve Azije, otoke i daljine izmeu njih, dok Bizantinci zaboravljaju
zapadne evropske zemlje. Prokopije iz Cezareje ne zna, koliko je Velika Britanija udaljena od
Galije. U Historiji gotskih ratova on zapisuje, da su ove dvije zemlje udaljene jedna od druge 4000
stadija (750 km), iako se iz Galije dobro vide obale Engleske. Kod svih geografa toga vremena
miljenje o Zemlji, njezinoj nastanjenosti, obliku i veliini gotovo je isto. Kod svih njih prevladava,
s vrlo malim izmjenama, homerovski sistem Zemlje-otoka, sa svih strana opkoljene morem. U
njihovim izlaganjima vidi se potpuno nepoznavanje stvarnog svijeta.
J e d n o n e k r a n s k u m i l j e n j e o Z e m l j i . P r i s c i j a n ( V I . v. )

16

Ovaj latinski pisac izlae svoj sistem svijeta u stihovima, u duhu vremena. Za njega Zemlja nije
okruglo nebesko tijelo, nego ima oblik prake. Priscijan smatra, da su obrisi Zemlje zaokrueni, ali
da ne zatvaraju sa svih strana krug, nego se dvije njezine obale, kao dvije ruke, koje se sklapaju,
izduuju i steu na onim krajevima Zemlje, u kojima Sunce ubrzava svoj hod.
Ovaj stari pisac kae, da na Zapadu gorostas Atlas podrava Heraklove stupove (Gibraltarski
tjesnac) i nosi nebo na svojim leima, dok na Dalekom Istoku, kao protutea prvima, stoje
Bahusovi stupovi, koje zapljuskuju vode Istonoga oceana, potpuno nepoznata ovjeku sa Zapada.
Priscijan smatra, da Sredozemno more, Tanais (Don) i ue Nila dijele nastanjenu zemlju na dva
dijela. Ali on ne zna kakav oblik imaju tri poznata kontinenta. On samo kae, da Evropa ima oblik
stola, a Azija stoca, s osnovom na graninoj liniji Evrope i Azije. Suavajui se u smjeru istoka,
vrh ovoga stoca se zavrava na obalama Istonoga oceana, koji kako on zamilja zapljuskuje
Indiju negdje u blizini Gangesa.
Priscijan nita ne zna o otocima Atlantika kraj zapadnoafrikih obala, otkrivenih u toku Staroga
vijeka. On samo kae, da se otoci Hesperide, na kojima ive Iberci, nalaze u blizini rta San
Vincenca, u Portugalu. U Borealnom (Sjevernom) moru, o kome ovjeku njegova vremena nije bila
jasna slika, Priscijan spominje Veliku Britaniju i Tulu. Za Tulu kae, da je i danju i nou
zagrijavaju sunani zraci.
A kada se, kae on, krene odatle u istonom smjeru, ostavljajui na sjeveru morske obale,
mora se neizbjeno doi do Zlatnih Otoka (u Indiji), a od njih, upravljajui prednji dio broda u
smjeru mlakih junih vjetrova, mora se doi do otoka Taprobana (Ceylona).
Kada, uostalom, govori o Aziji, koju uope nije poznavao, Priscijan ponavlja antike bajke o
grifonima, krilatim zmajevima, koji oko Hirkanije (krajevi oko Kaspijskog mora) uvaju
neizmjerna blaga.
t a j e o Z e m l j i z n a o I z i d o r i z S e v i l l e ( V I I . v. ) ?
U Historiji Gota, Vandala i Sveva, Kronici i Etimologiji, nalazi se shvaanje o Zemlji i svijetu
ovoga panjolskoga biskupa, historiara i geografa. No ono se nimalo ne razlikuje od miljenja
ostalih uenih ljudi iz VI. i VII. vijeka. Kada govori o problemima u vezi sa Zemljom i
kozmografskim pitanjima, kod njega se odmah vidi mjeavina nemogueg i naivnog, to je nastalo
kao posljedica teorije crkvenih otaca i povrnog poznavanja antike geografije i astronomije.
Izidor smatra, da su hladni i arki pojasi nenastanjivi i da ivot postoji samo u umjerenim
pojasima Zemlje. Ljudi, kae on, koji ive u blizini ljetnog obratnika Etiopljani su, spreni
prekomjernom toplinom. Za Izidora je Afrika vrlo mala, jer on kae, da Garamanti (Fezanci) ive
na obalama Etiopije, koju zapljuskuju valovi toga mora.
Kao i Makrobije i Izidor smatra, da se iza ekvatora nalazi etvrti kontinent, na kome, po svoj
prilici, ive nai antipodi. O izvorima Nila i ovaj crkveni pisac, u skladu s uenjem crkvenih otaca,
misli, da se nalaze na krajnjim rubovima istonog svijeta. Za njega su to granini krajevi istone
Indije, gdje se za ovjeka njegova vremena i shvaanja zavravao stvarni svijet. Tamo se nalazi
neka grdno visoka planina, do koje ovjek nikada ne moe doi, jer je okruuje neki ogromno
visoki zid i strahotne vatre, kojih se plameni jezici diu na vrtoglave visine i tamo liu nebo.
Odatle se Nil, skupa s tri druge rajske rijeke, sputa u more, ponire negdje na morskoj obali pod
zemlju, tee ispod nje dugo vremena i u Libiji ponovo izbija na povrinu zemlje. Odatle tee na
sjever i protie kroz Egipat.
O drugim krajevima Azije i Afrike Izidor nije rekao nita vie od svojih prethodnika.
Kako je Bed Preasni zamiljao svijet?
U djelima ovoga engleskog kozmografa, najuenijeg ovjeka VIII. V., izraeno je miljenje o
Zemlji i svijetu, koje se ipak malo razlikuje od miljenja njegovih uenih prethodnika. Svoje
17

kozmografske poglede iznosi Bed na jednom mjestu svojih Filozofskih elemenata.


Zemlja je element, stoji tamo, i nalazi se u sreditu jajeta. Oko Zemlje je voda, kao bjelance
oko umanca. Oko vode se nalazi zgusnuti zrak, kao to se oko bjelanca nalazi opna, koja ga
obavija. I sve je to opkoljeno vatrama. Tako se Zemlja nalazi u sreditu svijeta i prima'na se sve
teine. Iako po prirodi hladna i suha, Zemlja u raznim krajevima ima i razliita svojstva. Onaj dio
Zemlje, koji je izloen djelovanju usijana zraka, sprilo je Sunce, i zato na tome dijelu ne moe biti
ivota. Jedino je onaj dio Zemlje, to se nalazi u umjerenom pojasu, umjeren i nastanjiv.
Bedov opis raznih krajeva Zemlje ustvari je mjeavina uenja crkvenih otaca i Makrobijeve
teorije o svijetu. On za Aziju kae, da je po veliini jednaka Evropi i Africi zajedno i da poinje sa
zemaljskim rajem, Edenom.
Kao ni ostali geografi toga vremena, ni Bed ne zna nita o Africi na drugoj strani Atlaskih
planina. Jo manje mu je poznat njezin pravi oblik.
Ipak iz Bedove kozmografske misli slijedi, da je Zemlja okruglo nebesko tijelo, koje se, kao i
kod Ptolomeja, nalazi u sreditu svijeta.
*
I drugi poznatiji geografski pisci iz prva tri stoljea Srednjega vijeka, kao Jordanes, Kozma,
Grgur iz Toursa, Avit i Virgilije, izraavaju u svojim djelima slino shvaanje o Zemlji, njezinoj
nastanjenosti, obliku i poloaju u nebeskom prostoru.
Zanimljivo je spomenuti, da su se geografski pisci iz raznih zapadnih zemalja prilino
razlikovali u svojim izlaganjima. U djelima nekih geografskih pisaca, to su ivjeli daleko od Rima,
nalazi se antiko miljenje o antipodima, i prema tome, u njima se doputa mogunost, da je Zemlja
okruglo nebesko tijelo. Meutim, djela geografskih pisaca, koji su ivjeli na domak Rimu, ako bi se
usudili i u najnaivnijem obliku iznijeti slina miljenja, bila bi izloena prokletstvu od strahe papa.
Takav je bio sluaj sa sveenikom Virgilijem. Svojoj teoriji o tome, da je Zemlja okrugla,
Virgilije nije dao nita novo. On je samo ponovio Makrobijevo shvaanje, prema kome na Zemlji
mora postojati i etvrti kontinent, koji treba da se nalazi na drugoj strani ekvatora. Taj kontinent, po
Virgiliju, zagrijavaju zraci Sunca i Mjeseca. I zato se na njemu izmjenjuju ista godinja doba kao i
kod nas. Iz toga Virgilije zakljuuje, da na tom kontinentu moraju ivjeti bia slina nama, nai
antipodi.
Ovakvim pisanjem Virgilije je navukao na se mrnju slubene crkve. Smatrajui njegov stav
suprotnim stavu biblije i crkvenih otaca, papa Zaharije baca na nj 748. g. prokletstvo, zato to je ova
opaka, pokvarena i bogomrska teorija mogla dovesti svijet u zabludu!

18

VI. SVIJET, KOJI JE UPOZNAO BIZANT


Na pet dana putovanja od Pudopatana nalazi se Sjelediva (Ceylon). Dalje od nje su Maralo i
Kaber; jo dalje je Tsinica (Kina), odakle se uvozi svila. Dalje nema nikakve zemlje, jer otok s
istoka opasuje ocean.
Kozma Indoplovac
U vrijeme velike najezde barbarskih naroda na zapadni dio rimskoga carstva, njegov istoni
dio, Bizant, odrava se jo tisuu godina. Ali ni Bizant ne prolazi bez povremenih potresa i kriza.
On na sebi osjea sve nedae velike seobe. Germani, Avari, Alani, Slaveni i Perzijanci nastoje i
njega da slome. U tim tekim vremenima i razne druge nevolje pobune podjarmljenih naroda,
krize prijestolja, vjerske borbe potresaju iz temelja osnove drave.
Ipak Bizant odolijeva svim tim tekoama, jer je njegov ekonomski poloaj neuzdrman.
Feudalizacija se i u njemu provodi, ali bez veih tekoa, iako mnogo sporije negoli na Zapadu.
U to vrijeme velikih pokreta irokih narodnih masa na Zapad, Bizant uspijeva da se prilagodi
novim prilikama. On i nadalje trguju sa zemljama Dalekog Istoka. Kineska svila, mirodije, biseri,
drago kamenje, safiri iz Indije i sa Ceylona, alojevo i santalovo drvo iz Sretne Arabije i Etiopije
dolaze neprekidno u Aleksandriju, Bejrut, Damask, Nizibis i Carigrad.
Ali od svih bizantskih gradova, koji su se obogatili sa zemljama Dalekog Istoka, istie se po
svome znaaju naroito Carigrad, carski grad. Njega je poetkom IV. vijeka osnovao car Konstantin
na krajnjoj istonoj toki Evrope.
Zapljuskivan s dvije strane vodama Mramornoga mora, opasan s dva reda monih zidova,
neosvojivih u onome stanju tehnike, Carigrad vremenom postaje zlatni most izmeu Istoka i
Zapada, najvee duhovno, kulturno i trgovako sredite bizantskog carstva.
*
Nekada je roba iz zemalja Dalekog Istoka dolazila u velikim koliinama i na Zapad. Rimljani
su je od I. v. mnogo troili, jer od to doba poinju nositi svilene haljine i kititi se skupocjenim
nakitima ne samo rimske gospoe, nego i aristokracija. I kako se poveavao sjaj i rasko na
dvorovima cezara i krupne aristokracije, potranja orijentalne robe bila je sve vea.
No ova roba je vrlo skupa. Neizmjerne daljine, iz kojih je stizala na Zapad, i veliki broj
posrednika, kroz ije ruke je prolazila, pridonose u jo veoj mjeri njenoj skupoi. I zato je ona iz
godine u godinu sve skuplja. Svake se godine, kae Plinije, odlijevalo sa Zapada na Istok sto
milijuna sesteraca!12, za ono vrijeme golema svota. Staklo, emajlirana roba sa Zapada i obrtniki
proizvodi Sredozemlja podmiruju samo neznatnu koliinu spomenute svote. Zbog svega toga, kao i
zbog neprestanih kriza, koje postepeno zahvaaju sve vei broj zemalja pod rimskom vlau, rimska
dravna blagajna je sve praznija. Zato su porezi, nameti, optereenje sitnog ovjeka i ugnjetavanje
robova sve vei.
I dok od V. v. zapadnorimsko carstvo nestaje s politike pozornice, a poslije velike seobe
naroda zapadnjaka feudalna aristokracija ne mari za sjaj i rasko, u Bizantu se oni odravaju na
dvorovima bazileusa, krupnog plemstva i sveenstva.
Bizantski carevi uivaju u sjaju i raskoi. Oni su sastavni dijelovi njihove snage i moi. Oni se i
dalje odijevaju u svilu i purpur i kite skupocjenim nakitima. Knezovi, kneginje, senatori, krupna
aristokracija i vladike povode se za njima.
Sjaj i rasko bazileusa imaju politiki znaaj, jer oni tim zasjenjuju barbarske knezove, strane
podanike i zapadne biskupe i pridobivaju ih za svoje ciljeve i planove.
Ali je za odranje ovoga sjaja i raskoi potrebno mnogo skupocjene orijentalne robe. Mnogi
raniji pokuaji, da se i otkrije tajna svile, propadali su redom. Tek 552. g. polazi za rukom
nestorijanskim monasima, da iz Hotana prenesu u Carigrad jaja svilene bube u tapovima od trske.
Tako je otkrivena tajna svile. Ipak je trebalo dosta vremena, da se ona udomai u Carigradu i u
12

Historia; Naturalis, knj. VI., 26; knj. XI., 41. Oko 30,000.000 zlatnih dinara.

19

drugim krajevima bizantskoga carstva i pone proizvoditi domaa svila. Tek 16 godina kasnije car
Justin pokazuje turskom poslaniku veliku radionicu svile u Carigradu, ime zadivljuje i njega i
pratnju.
U VI. v. Bizant svim silama nastoji da odri i proiri trgovinu s Indijom i Kinom. U ranim
stoljeima Srednjega vijeka njegova diplomacija neumorno trai krae i jeftinije puteve do tih
zemalja.
Sopaterovo putovanje u Indiju
Ma da je od poetka nae ere rimski svijet upoznao zemlje Prednje, Srednje Azije i Indiju, on je
ipak imao nejasne predodbe o Kini i njezinu poloaju. Rimski geografi nisu znali, gdje se zapravo
na istoku zavrava Azija. Sve, to su o tome znali, bile su maglovite pretpostavke, koje su se
povlaile iz mnogo ranijih vremena, da Aziju na Dalekom Istoku opasuju vode fabuloznog mora
Eo. Od I. v. pojavljuje se u djelima geografskih pisaca ime Seres, Seret, Serika, pa ak i Tina za
Kinu, i to blie ili dalje na istoku Azije. Prokopije stavlja Serindu u Prednju Aziju, u sjeveroistoni
dio Afganistana.
Od V. v. trgovake veze izmeu Bizanta i Indije postaju jae. Bizantski trgovci i poslanici sve
ee putuju za svoj raun ili za raun careva do Etiopije, Indije i Ceylona.
490. g. ukrcao se bizantski trgovac Sopater na .jedan etiopski brod u Adulisu i preko Basre,
pored obala Beludistana i Malabarske obale, pristao na Ceylonu, u to vrijeme glavnom tritu robe
iz svih zemalja s podruja Indijskog oceana. Na Ceylon su brodovima slali robu Etiopljani,
Bizantinci, Perzijanci, Kinezi, Hindusi i Malajci, gdje su trgovali. Od svega stranog novca,
orijentalni narodi su najvie cijenili bizantski zlatnik, koji je u trgovini Bizanta imao ogromno
znaenje. O tome se nalaze podaci kod Kozme Indoplovca. On je i opisao Sopaterov boravak na
Ceylonu. Iz njegove knjige smo i uzeli ovaj opis:
Jednom je jedan na ovjek, pria Kozma13, koji se bavio trgovinom, a zvao se Sopater, za
koga smo uli, da je umro prije trideset i pet godina, doao trgovakim poslovima brodom iz Perzije
na Sjeledivu. Iskrcaju se i Adulisani14, s kojima je bio Sopater, iskrcaju se i Perzijanci, s kojima je
bio njihov vo govornik. Odlinici i graani ih po starom obiaju povedu kralju. I kad su se nali
pred njim i propisno ga pozdravili, kralj ih pozove, da sjednu. I onda zaredaju pitanja:
Odakle ste? Kakve su vae zemlje? to sve ima u njima i ime se stanovnici bave?
Sve najbolje i najljepe, odgovore oni.
U toku razgovora kralj ih zapita:
Koji je od vaih kraljeva vei i moniji?
Perzijanac bez oklijevanja odgovori:
Na je moniji, slavniji i bogatiji. On je kralj nad kraljevima i u stanju je da uradi sve to
hoe.
Sopater je muao. Tada ga kralj zapita:
A zato ti, Rimljanine, nita ne govori?
to je meni ostalo da kaem, odvrati Sopater, kad je ovaj toliko toga nadrobio. No,
ako ba eli da dozna pravu istinu, ispitaj svakoga posebno, pa e vidjeti, koji je (od naih
kraljeva) bolji i slavniji.
Na te rijei kralj se jako zaudi zapita Sopatera, kako da se u to uvjeri?
Eto, odvrati mu Sopater, pogledaj i moj i njegov novac! U jednoga je odlian novac,
u drugoga drahma, t. j. hiljadarka. Promotri i jedan i drugi novac, pa e ti se istina sama otkriti.
Kralj pohvali Sopaterove rijei i naredi, da mu se pokau oba novca. Rimski je bio sjajan, od
uta zlata, lijepa izgleda i oblika, jer se, naravno, ba ovakav ovamo unosi. Drugi je bio od srebra,
neuporedljiv sa zlatnim. Promotrivi oba novca, kralj pohvali rimski i ree, da su Rimljani sjajan i
13
14

Cosmas Indicopleustes: Topographia Christiana, knj. XI. str. 447-450.


Stanovnici etiopskog grada Adulisa.

20

moan narod, a da im je i razboritost velika.


Onda naredi, da se Sopater obaspe poastima, posadi na slona i uz zvuke timpana vodi po
cijelom gradu uz veliko slavlje.
Ovo nam je ispriao sam Sopater i njegovi saputnici, koji su se iz Adulisa dovezli na isti otok.
Kad je to.bilo sve svreno, kako oni kau, Perzijanac je bio posramljen.
Boravak Kozme Indoplovca u Indiji
Ovaj aleksandrijski Grk15, po zanimanju trgovac, proveo je velik dio svoga ivota na
putovanjima po svijetu. Po trgovakim poslovima obiao je razne primorske luke u podruju
Crvenoga mora, Jemen, Perziju i plovio do Indije i Ceylona.16 Iz Adulisa se brodom otisnuo daleko
na jug, plovio pokraj istonih afrikih obala, gdje je vidio i albatrosa.
Kozma je paljiv promatra. U svome velikom djelu (u 12 knjiga) Kranskoj Topografiji, u
kojoj je opisao svoje iskrivljene kozmografske poglede, on je s malo rijei dobro opisao ivot i
zanimanje ljudi, proizvode i trgovinu u orijentalnim zemljama. O njima se do njega na Zapadu vrlo
malo znalo. No on u spomenutom djelu nije iznosio pojedinosti s putovanja, svoje line doivljaje,
vrijeme provedeno na putu, ni koliko je putovao do raznih zemalja. I to je veliki nedostatak njegove
knjige.
Ovaj stari putnik samo s malo rijei kae ono, to je sam zapazio ili je to uo od drugih. Kada
govori o Ceylonu, Kozma kae jednostavno: Na Sjeledivu dolazi mnogo brodova iz cijele Indije,
Perzije i Etiopije, jer lei izmeu svih otoka. Sjeledivci alju u okolne zemlje mnogo brodova. Iz
unutranjih zemalja, t. j. iz Ts i n i c e i drugih trita, pojavljuje se svila, alojevo drvo, kesten,
orahov list i dr. Sva se ta roba alje vanjskim plemenima: u Malen (jedno od Maledivskih otoka),
gdje ima dosta bibera; u Kalijanu, gdje ima bakra, maslinjaka i robe za odijevanje; u Perziju; u
Homarit (Jemen) i u Adulis. Za ovu robu oni dobivaju drugu u zamjenu. Nju alju Hindusima u
unutranjost zemlje, a tamo i svoju prevoze.
Od svih pisaca sa Zapada Kozma je prvi sasvim jasno i odreeno spomenuo Kinu, nazvavi je
Tsinicom. On je pravilno istakao, da Kina lei istono od Sjeledive. Samo je smatrao, da je mnogo
blia Ceylonu, no to je ustvari.
Ipak je udno, to Kozma ne zna, na kome se mjestu Indije nalazi ue Indusa. On tu rijeku
smatra jednom od rajskih rijeka i pogreno kae, da Indus utie na nekom sasvim drugom mjestu.
Sind je, kae on, poetak Indije, jer Indus, t. j. Fison, utie u Perzijski zaliv, odvajajui Perziju
od Indije.
U II. knj. Topografije Kozma je unio prijevod uvenog natpisa iz Adulisa, koji je od velike
vanosti za historiju i geografiju Abesinije. I tako je, zahvaljujui Kozminu prijevodu, upoznata u
glavnim crtama historijska prolost ove zemlje.
*
Udubljujui se u bibliju, haldejske i bramanske vjerske knjige, spise crkvenih otaca i
Ptolomejevu Geografiju, Kozma je zasnovao svoj sistem svijeta. U ovome se on potpuno ugleda na
bibliju i haldejsko i bramansko gledite o istom predmetu. A kako su crkveni oci smatrali
Ptolomejevo gledite, da je Zemlja okrugla, bezbonim, nemoguim i heretikim, to i Kozma usvaja
njihovo gledite. U I. knj. Topografije on pobija Ptolomejevo gledite, u II. izlae svoj sistem, u III.
potkrepljuje svoje dokaze navodima iz Sv. pisma, u IV. do X. knj. nalaze se tumaenja o gibanju
zvijezda, Sunca i Mjeseca, to sve vrvi nepoznavanjem i najosnovnijih zakona fizike, u XI. opisuje
Ceylon, trita, proizvode i ivotinje nekih krajeva Indije, u XII. gomila dokaze u prilog svoga
sistema svijeta.
Kozma dri, da svijet ima oblik Nojeva kovega. Zbog toga i Zemlja ima oblik pravokutnika, a
15
16

ivio u prvoj polovini VI. v. Umro je 557. g.


U Histoire de Moyen ge Le mond oriental de 395 1081, str. 92, Francuz Charles Diehl sumnja, da je Kozma
boravio u Indiji i na Ceylonu.

21

ne diska, kao kod Talesa ili Hekateja. Duina Zemlje ima po njemu 90.000 stadija, irina je dva
puta manja. Zemlju sa svih strana opkoljava ocean, koji je u kopnu izdubio vie mora ili zaliva.
Prema Augustinu i Kozma stavlja izvan oceana nepoznati kontinent, na kome ovjek ivi od
pradavnih vremena, gdje se doselio prije potopa. No on, kao i Augustin, smatra, da taj drugi svijet
i nije beskonano velik, nego da je ogranien okomitim zidovima, koji ga sa svih strana okruuju.
Zato svijet i slii na neku ogromnu sobu s pravokutnom Zemljom u sredini njezine donje osnove.
Nebo se nalazi iznad gornje osnove i potpuno slii kupoli. Duina neba je dva puta vea od irine,
jer je i u bibliji naao, da je zavjetni koveg, koj se nalazio negda u Skiniji, bio dugaak dva, a
irok jedan lakat.
Kozma je iznad neba stavio boravite pravednih i odabranih, gdje se svakoga dana gibaju
Sunce i Mjesec. Planeti se ne obru oko Zemlje, nego oko neke ogromne visoke planine, konusnog
oblika, koja se nalazi negdje na sjeveru Zemlje.
I ostale nebeske pojave tumai Kozma na slian nain.
Letimian pogled na Kozminu sliku svijeta govori, na kako je nizak stupanj pala nauka o
Zemlji i svijetu u Bizantu. Pa ipak je njegov sistem svijeta znaajan za vrijeme i prilike, u kojima je
ivio. Ova karta svijeta je i jedina u cijelom svijetu u VI. vijeku.
Zemarhovo putovanje u Centralnu Aziju
Antiki ovjek je vrlo slabo poznavao krajeve Centralne Azije istono od Jaksarta (Sir Darja).
Uzrok ovome nepoznavanju bilo je neprijateljstvo Parta, a od III. v. i Novo-Perzijanaca prema
Rimljanima, a zatim prema Bizantu. Da ovu posljednju zemlju ometu u trgovini orijentalnom
robom, Perzijanci joj nameu velike carine na kinesku svilu i ostalu skupocjenu orijentalnu robu,
koja je prolazila kroz Perziju. Bizant tada pokuava, da svilu i mirodije nabavlja direktno iz Indije i
Ceylona preko Etiopije, ali ih Perzijanci i u tome ometaju, jer kad su Bizantinci doli na indijska
trita, nali su tamo Perzijance kao posrednike u trgovini spomenutom robom. Povod ratovima
izmeu ove dvije zemlje, koji su trajali blizu 60 godina, bili su svila, mirodije, nakiti.
Sredinom VI. v. nastala je velika turska drava od Koreje do Kaspijskoga mora i od Kineskog
zida do Tibeta. Tursko osvajanje Sogdijane, Buharije i zemalja u podruju Oksusa i Jaksarta bili su
dobro doli Bizantu, koji je u Turcima vidio prirodne saveznike u borbi protiv Perzije. Zabivi se
kao klin izmeu Perzije i Kine, Turci najprije nude Perzijancima posrednitvo u trgovini svilom. A
kad su ih ovi odbili, oni se obraaju Bizantu. 568. g. dolazi prvo tursko poslanstvo u Carigrad. S
njim Bizant sklapa ugovor o savezu protiv Perzije i prihvaa tursko posrednitvo u trgovini svilom.
I tako je dolo do putovanja Zemarha, poslanika cara Justina, u podruje Altajskih planina. Ovo
putovanje je opisao Menandar, koji je vjerojatno putovao sa Zemarhom, no njegov opis se izgubio.
Jedino se u Zbirci poslanstava Konstantina Porfirogeneta sauvao jedan odlomak iz njegova
putopisa.
*
Godine 569. krenuo je Zemarh s velikom oruanom pratnjom prema istoku. Prva etapa njegova
putovanja bio je Ker. Odatle je zaobilaznim putevima izmeu Azovskog i Kaspijskog mora
nastavio putovanje na istok. Tako je preao preko Ukrajine, Kumanske zemlje, stepskih ravnica
izmeu Volge i Urala i uz Kaspijsko more do Sogdijane, gdje su stigli poslije vie mjeseci napornih
putovanja. Kada su stigli do jednoga oveeg turskog naselja, Zemarh je s pratnjom sjahao i odluio,
da tu otpoine. Uto je Zemarhu prila velika gomila Turaka. Neki izmeu njih su mu pokazivali
komade eljeza. Zemarh je isprva mislio, da oni hoe da mu pokau, kako u njihovim zemljama ima
dosta ovoga metala, iako su neki iz njegove pratnje sumnjali u to. Tada su ih Turci poveli izmeu
dvije vatre, odakle se irio ugodan miris. Pri tome su izgovarali neke rijei uz zvuke zurli i lupu
bubnjeva. To je bio obiaj kaenja stranaca, koji su Turci primili od Mongola, da bi gosta oistili od
uroka i s njega otklonili svako zlo.
Poto su se u tome naselju odmorili nekoliko dana, Bizantinci su nastavili putovanje dalje na
22

istok. Sada su prolazili preko pustih krajeva Transoksijane, istim putem, kojim su i u
prethistorijskim vremenima prolazile karavane s robom, od obala Crnoga mora do bogatih leita
eljeza i zlata u Altajskim planinama. Ovaj put je iao preko zemalja Saromata, Budina i Neura,
predaka dananjih Slavena, kroz zemlju Tusageta i Jurka (predaka Maara), istonih Skita
(vjerojatno Huna i Turaka), zatim preko zemalja Argipejaca i Arimaspa (Mongola) do zemlje
Izedonaca (Kineza), da se zavri u Altajskim planinama. Taj put je opisao Herodot.17 On je iao
priblino onim putem, kojim danas prolazi sibirska eljeznica.
Naposljetku su Bizantinci stigli do planinskoga vijenca Ehtaga Zlatnih planina, do
obronaka Altajskih planina, u blizini izvora Irtia. U jednoj plodnoj dolini oni su ugledali itav grad
od raznobojnih atora. Tu se nalazilo pokretno sjedite velikog turskog kana Dizambula. U sredini
ovoga velikog atorskog grada isticao se po finoi i ljepoti ara arkih boja, kojim je bio izvezen,
Dizambulov ator. Ti vezovi su prikazivali razne prizore iz lova i bitaka. Kan je odmah primio
Zemarha i nekoliko njegovih ljudi u svome atoru, ukraenom iznutra skupocjenim orijentalnim
tepisima, zastorima, namjetajem, posuem i orujem. Dizambul je za vrijeme toga prijema sjedio u
stolici s dva kotaa. I kad su meusobno izmijenjali pozdrave i darove, Turci su poastili goste
jakim piem, kosinusom, prireenim od kobiljega mlijeka, jer nisu imali vina. Bizantinci nisu tamo
nigdje vidjeli vinovu lozu.
Sutradan su Turci odveli Zemarha u drugi ator, raskono ureen kao i prvi. On je imao stupove
od pozlaena drveta, zlatni krevet, krasne tepihe i zastore. Oko ovog atora bilo je i mnotvo drugih,
isto tako raskono ureenih, sa skupocjenim namjetajem i mnotvom divno izraenih zlatnih i
srebrnih kondira i ostaloga posua, koje, kao to je to primijetio Zemarh, nije po umjetnikoj izradi
zaostajalo iza bizantskog. Sve su to Turci zadobili kao plijen u ratovima s Kinezima i svojim
zapadnim susjedima.
Veliki kan je bogato obdario bizantskog poslanika i vienije ljude iz njegove pratnje. Izmeu
ostaloga on je Zemarhu poklonio ljepoticu-djevojku iz kergijskoga plemena, koje je tada ivjelo
kraj rijeke Angare. Zamolio ga je, da ga s dvadeset ljudi prati u ratnom pohodu protiv Perzijanaca, a
da ostali dio pratnje uputi u Kang-li ili Kapag, gdje treba da ga prieka, dok se on ne vrati iz rata.
S Turcima je Zemarh proveo godinu dana. Kad su oni zakljuili s Perzijancima mir, Zemarh se
spremio za povratak u Carigrad. Meutim, povratak je bio mnogo tei i naporniji od dolaska.
Zemarh je najprije s turskom pratnjom otiao u Kang-li. Tu mu se pridruio turski poslanik Tagma
sa sinom Meniskom i svojom pratnjom. Onda su krenuli put zapada. Poslije nekog vremena stigli su
do obala Kaspijskoga mora.
Tu su se na jednom mjestu zadrali tri dana. Odatle je Zemarh uputio svoga ovjeka Duru, da
se urno vrati u Carigrad i da unaprijed najavi njegov dolazak s turskim poslanstvom.
Zatim je Zemarh krenuo natrag pored mora. U toku daljnjeg putovanja preao je preko Jaika
(Ural), raznih movarnih krajeva, preko velike rijeke Etela (Volge) i napokon stigao do zemlje Igura
(Maara), koji su nedavno bili doli iz Mongolije i naselili se na zapadnoj strani Volge. Tu je
poglavar Igura, vazal velikog kana, rekao Zemarhu, da na njega i njegovu pratnju vreba u oblinjim
umama u zasjedi 4.000 Perzijanaca. Da bi izbjegli opasni susret, dao im je namirnica i mnogo
mjehova s vodom, koje nije bilo u pustinjskim krajevima, kroz koje su morali prolaziti.
Putujui veoma oprezno preko pustih i movarnih krajeva Bizantinci su stigli u zemlju Alana
(Georgija). Poglavar toga plemena savjetovao im je, da ne putuju kroz zemlju Mindimiamer, jer da
ih u okolini Suanina vrebaju neprijateljske trupe, ve da putuju prema Darinesu. I Bizantinci ga
sluaju. Mindimiamer ostavljaju na lijevoj strani i putuju prema Ratoriumu na Crnom moru. Tu su
se ukrcali na brod i stigli do Trapezunta. Odatle su nastavili putovanje kopnenim putevima i vratili
se u Carigrad.
Dvadeset godina su Bizantinci ovim dugim i zaobilaznim putevima donosili kinesku svilu,
tibetski mous, mirodije, bisere, drago kamenje i ostalu skupocjenu robu. Zadatak kasnijih
poslanika je bio i taj, da prate karavane s robom do granica Bizanta. 579. g. boravio je u Sredinjoj
17

Historija, knj. IV., pogl. 21-27, str. 387.-390.

23

Aziji jo jedan drugi poslanik, Valentin.


U drugoj polovini VII. v. dao je grki pisac Teofilakt u Historiji vladavine cara Mavrikija
izvjesne geografske i etnografske podatke o krajevima u Sredinjoj Aziji i opis turskih i hunskih
plemena.
Prokopijevo miljenje o Zemlji i svijetu
Doba cara Justinijana (527-565), koji je pokuao ostvariti jedinstvo nekadanjeg rimskog
carstva, imalo je u Prokopiju iz Cezareje svoga historiara. Ovaj veliki pisac, jedan od najveih
historiara svih vremena, svojim nainom pisanja podsjea na Herodota i Ksenofonta, Prokopije je
opisao velike dogaaje iz prve polovine VI. v., u kojima je i sam uestvovao.
Prokopije je bio i veliki svjetski putnik. Kao tajnik bizantskog vojskovoe Belizara obiao je
cijelu Italiju, Junu paniju, zemlje Sjeverne Afrike, Malu Aziju i Siriju. Uestvovao je u ratovima
Bizanta protiv Gota, Vandala i Perzijanaca. U njegovim djelima se nalaze, izmeu ostalog, i vana
geografska, topografska i etnografska obavjetenja o svim zemljama, koje je lino obiao. Premda
njegovo znanje o Zemlji nije opsenije od antikoga, on ga je ipak uveao u pojedinostima.
Iz njegovih djela: O ratovima, O zgradama i Tajnoj historiji se vidi, da je smatrao Zemlju
otokom, okruenim sa svih strana oceanom. Ali Prokopije priznaje, da se u njegovo vrijeme ovo
shvaanje nije smatralo kao potpuno uvjerljivo. Po Santaremovim rijeima, on je, ini se, usvojio
podjelu Zemlje na dva dijela. Evropu i Afriku smatrao je kao jedan, a Aziju kao drugi kontinent.
Ope obiljeje srednjovjekovnog ovjeka iz kranskih zemalja je neznanje, nepoznavanje onih
krajeva Zemlje, koje je antiki ovjek u toku od deset vjekova napornog hoda bio upoznao. I dok su
krani sa Zapada zaboravljali istone, Bizantinci su zaboravljali zapadne krajeve nastanjene
zemlje. Tako Prokopije ne zna gotovo nita o otocima Atlantika. Od svih postojeih otoka on
spominje samo Veliku Britaniju i Britiju, no u njihovu opisu brka stvarnost i bajke. U Historiji
gotskih ratova on za maleni otok Britiju kae, da je udaljen od ua Rajne oko 200 stadija. Kae i
to, da taj otok presijeca veliki zid na zapadni i istoni dio. I dok je podneblje u istonom dijelu
otoka umjereno i zemlja plodna, za zapadni dio tvrdi, da je naseljen mnotvom divljih zvijeri, da je
u njemu zrak, kuan, te, ako netko ue u nj, mora za pol sata umrijeti.
U svojim djelima Prokopije ne spominje Kanarske ni druge otoke Atlantika. Iz toga se moe
zakljuiti, da ih njegovi suvremenici Bizantinci nisu ni poznavali. to se tie Kine, on i pored
Ptolomejeve Geografije, do koje je lako mogao doi, ne zna gotovo nita, nego samo kae, da
Serinda (Kina) lei u blizini Perzije.
Ono, to je Prokopije rekao o stanovnitvu Skandinavije, netono je i pogreno. On dri, da na
tome otoku ivi trinaest mnogoljudnih naroda, pitomih i civiliziranih, osim Skritina, za koje kae,
da se oblae u koe divljih zvijeri i ive iskljuivo od lova. Uz Skritine Prokopije spominje i Gaute.
Za njih kae, da su primili ona germanska plemena, koja su potukli Langobardi. Prokopije spominje
i Tulu i kae, da na njoj dan, za vrijeme ljetnog solsticija, traje neprekidno etrdeset dana, a isto
toliko i no za vrijeme zimskog.
Neto tonije vijesti o Skandinaviji dali su Prokopijev suvremenik Jordanes i dva vijeka poslije
njega Pavle akon koji spominje sjeverne jelene i upotrebu skija kod uroenika.
Prokopije nigdje izriito ne spominje Hrvate i Srbe. On samo u opim crtama govori o
Slavenima i Antima. Za Slavene kae, da su snani ljudi, visokog rasta, otvoreno plave boje lica. On
takoer navodi, da kod Slavena vladaju demokratski obiaji, da su dobri, prostoduni i hrabri ljudi,
lukavi u boju.
U kasnijim vremenima u Bizantu se povealo poznavanje evropskih i azijskih zemalja. U
knjizi: O upravljanju dravom Konstantin Porfirogenet VII. (911-955) daje, izmeu ostalog, vrlo
vane podatke o Hrvatima i Srbima. Za njih kae, da su se doselili na Balkan sredinom VII. v., za
vrijeme Heraklija. U toj knjizi se nalazi dosta podataka o ruskim i bugarskim zemljama.
S propau Bizanta, meutim, nestala su mnoga nauna djela njezinih pisaca. I zato mi ne
24

znamo, da li su u Bizantu raene geografske karte, jer se osim Kozmine nijedna druga nije sauvala.
Pa ipak, ima znakova, da ih je bilo. Ana Komnen (1083-1148) na jednom mjestu svoje Aleksijade, u
kojoj je opisala ivot svoga oca Aleksija Komnena I., kae, da je ovaj imao jednu kartu Jadranskoga
mora. Iz Aleksijade se moe zakljuiti, da je Ana smatrala Zemlju kuglom, a ne okruglom ploom
kao to se to na kranskom Zapadu u to vrijeme vjerovalo. U knjizi VI. (11, 2) Ana govori o Tuli
(tu misli na Veliku Britaniju) i narodima sjevernih krajeva, iznad kojih se nalazi sjeverni pol. Ona
je, po svoj prilici, usvojila gledite Eudoksa iz Knida (409-356 g. pr. n. e.), po kome se okrugla
Zemlja nalazi u sreditu koncentrinih sfera, koje se sve obru oko nje.

25

VII. PUTOVANJE KRANSKIH HODOASNIKA PO SVIJETU


Sretna Arabija, po Ptolomeju, nalazi se na sredini Zemlje. Ja se ne slaem s njim, jer Sveto
pismo kae, da je iz te zemlje dola kraljica juga i stavilo je u krajnji dio svijeta. Stvarno se usred
svijeta nalazi Jerusalim, budui da je jednako udaljen od svih krajeva svijeta.
Moze od Horene
U Srednjem vijeku kranska crkva je proizvela velik broj svetaca iz redova visokih crkvenih
rukovodilaca. U vremenu izmeu 481. i 751. g. pape su samo u Francuskoj i Njemakoj proglasili
svecima 350 ljudi.18 Gotovo svaki biskup ili opat postajao je poslije smrti svetac.
I da bi kod svojih vjernika stvorila to vee potovanje prema svecima, crkva im je kao lektiru
propisala ivotopise svetaca, najomiljeniju temu srednjovjekovnih knjievnika.
Mjesta, u kojima su se nalazili grobovi svetaca, postaju glavna meta hodoaa. Bogomoljci iz
raznih zemalja putuju u Rim, Tours, Avignon, Cluny i druga mjesta, da se poklone moima svetaca,
ispune zavjet i nau lijeka bolesti, jer je crkva uvjerila vjernike, da sveci poslije smrti imaju mo da
lijee sve bolesti. Postepeno je crkva provela specijalizaciju svetaca za lijeenje pojedinih bolesti,
slino dananjoj specijalizaciji lijenika.
Dok su isprva bogomoljci putovali samo po evropskim zemljama, kasnije se oni otiskuju i
izvan Evrope. Jaanjem kulta kranstva, snage i moi crkve, zapadni krani putuju i po
kranskim zemljama u Aziji i Africi. Ali je glavni cilj svih hodoasnika Palestina, jer se u
Jerusalimu, prema predaji, nalazi Kristov grob.
Ova putovanja nisu izvrila gotovo nikakav utjecaj na razvoj geografskih znanja, jer su ona
imala iskljuivo vjerski karakter i jasno govore, u kakvo je stanje zapala nauka o Zemlji u Srednjem
vijeku. Pa ipak se u hodoasnikim opisima, naroito onim iz kasnijih vjekova, nalaze katkada i
pojedinosti o ivotu i nainu trgovake razmjene u raznim zemljama. Vanost ovih putovanja je i u
tome, to su pojedini hodoasnici opisivali svoja putovanja. Ti putopisi su se umnoavali, itali po
kranskim zemljama i pobudili ljubav prema geografskoj literaturi, koja je s vremenom postala
omiljena lektira srednjovjekovnog ovjeka.
U prvim stoljeima Srednjega vijeka putovanja iz evropskih zemalja na Bliski Istok trajala su
vrlo dugo, jer su hodoasnici najvei dio puta prevaljivali pjeice. Putovanje od Marseilla do Pariza
ili iz podunavskih zemalja do Baltika. predstavljalo je velik pothvat, ne samo zbog udaljenosti, ve i
zbog ope nesigurnosti, koja je tada vladala u cijeloj Evropi. Putovanja, meutim, iz Engleske,
Irske, Francuske, Njemake ili bilo koje druge evropske zemlje preko Carigrada, Male Azije ili
istonog dijela Sredozemlja predstavljala su podvig iz bajke. Ona su katkada trajala i po nekoliko
godina.
Sauvalo se vrlo malo srednjovjekovnih hodoasnikih putopisa. Svega nekoliko od VI. do X.
vijeka. No ta putovanja spominju i neke srednjovjekovne kronike. Iz njih se naziru tekoe
putovanja zbog razbojnitva na kopnu, nevremena i gusarenja na moru, ope nesigurnosti za
vrijeme duge plovidbe u malenim jedrenjacima, nakrcanim ljudima, stokom i t. d.
*
U staroj francuskoj kronici Jerusalimsko putovanje govori se, da je 535. g. franaka opatica
Eterija putovala iz June Francuske do Egipta i preko te zemlje do Sinajskog poluotoka, Palestine,
Mezopotamije i Male Azije. Preko ove posljednje zemlje Eterija se vratila u svoju zemlju. Ali je
njezin opis puta vrlo skroman. On ima iskljuivo vjerski karakter i za historiju geografskih otkria
toga vijeka nema nikakve vrijednosti.
*
U Putovanju Antonina Placentina, malenoj knjiici od tridesetak stranica, opisano je putovanje
placentinskog monaha po svijetu. Godine 570. Placentini iz Italije dolazi brodom u Carigrad, a
odatle plovi do ciparskog grada. Konstancije, ukraenog datuljama i palmama. Zatim plovi do
18

Lot F., Pfister Ch., Ganshof F., Histoire du moyen ge, t, I., str. 623.

26

Antiaradusa. Iz njega je putovao do raznih krajeva i gradova Palestine, divei se raznim


udesima. U svome putopisu Placentini je zapisao, da je u blizini Mrtvoga mora vidio kip od soli,
u koji je, prema legendi, pretvorena znatieljna Lotova ena. U Nazaretu je vidio klupu, za koju su
mu rekli, da je na njoj sjedio Krist i sunao se.
Poslije boravka u Jerusalimu Placentini je otputovao u Egipat, gdje je u piramidama vidio
magazine, u kojima je Josip uvao egipatsko ito. Boravei na Crvenom moru Placentini kae, da je
u njegovoj blizini vidio tragove egipatskih bornih kola. U Klizmi i Aili Placentini je vidio brodove
iz Indije s mirodijama i drugom skupocjenom orijentlnom robom, tada na velikoj cijeni u
kranskoj Evropi. U toj reenici lei sva vanost njegova putopisa i slui kao dokaz velikih
trgovakih veza izmeu Bizanta i Indije u VI. v. Placentini se iz Klizme vratio preko pustinje u
Egipat. Jedno vrijeme plovio je po Nilu. Tu je vidio krokodile. Napokon je doplovio do prve
katarakte. Onda se vratio natrag i obiao Atebis i Aleksandriju, u kojoj je vidio mnotvo kranskih
hodoasnika. Odatle se ponovo zaputio u Palestinu i obiao mnoge njezine gradove i gradove Sirije.
Eufrat je krajnja granica njegova putovanja po Istoku.
Putovanja kranskih hodoasnika po zemljama Bliskog Istoka nisu se zaustavila ni poslije
arapskih osvajanja, zato to su im u svemu ile na ruku arapske vlasti. No kasnije, zbog stalnih
ratova izmeu krana i saracena, kranima su u muslimanskim zemljama pravili tekoe.
Muslimani su ih sumnjiili zbog pijunae i zatvarali.
*
Godine 680. boravio je u Palestini franaki biskup Arkulf. Njegov putopis je pun besmislica,
karakteristinih za njegovo vrijeme. Ipak je njegov opis Jerusalima ujedno i najstariji opis ovoga
grada. Iz njega se vidi, da je taj grad u VII. v. bio od vrlo velike trgovake vanosti, raskrsnica
trgovakih puteva, koji su vodili na sve strane Azije. Arkulf je obavijestio, da se u Jerusalimu svake
godine 15. studenog odravao veliki sajam, na kome su krani i muslimani izlagali i kupovali
odnosno prodavali svoju robu. Na sajmu se nabavljala i skupocjena orijentalna roba, koja je, iako u
malim koliinama, stizala i u evropske kranske zemlje.
*
S grupom engleskih hodoasnika doputovao je 725. g. u Palestinu engleski monah Vilibald. Za
razliku od ostalih hodoasnika, koji su u svetim zemljama boravili krae vrijeme, Vilibald je u
Palestini proveo deset godina. Zbog toga ga je Grgur III. posvetio za biskupa Frankonije. Sredinom
X. v. crkva ga je proglasila svecem.
*
S grupom irskih hodoasnika boravio je koncem VIII. v. u Palestini irski monah Fidelije.
Njegovo je putovanje opisao oko 825. g. irski geograf Dicuil u knjizi Opis Zemljine staze. Na tom
putovanju Fidelije je obiao dio Egipta, Sinajsku pustinju, Palestinu s Jerusalimom i druga mjesta.
Vanost ovog putovanja je u tome, to je irski kozmograf Dicuil zapisao, da se Fidelije s
hodoasnicima vozio jednim dijelom starim egipatskim kanalom, da bi izbjegao najtei dio puta
preko pustinje. Taj stari kanal, koji je krajem VI. v. pr. n. e. dovren, za vrijeme Darija Hispastisa,
spajao je egipatski grad Bubastis s Crvenim morem. Ali je kasnije kanal esto zaputan. Egipatski
Ptolomeji, zatim rimski carevi Hadrijan i Trajan osposobljavali su ga za plovidbu, da bi kasnije
ponovo bio zaputen. U kakvom je stanju kanal bio u V. i VI. v. nije nam poznato. Ali su ga 643. g.
Arapi osposobili ponovo za plovidbu, kako bi omoguili dovoz ita iz Egipta u neplodnu Arabiju.
Meutim poetkom VIII. v. kanal je ponovo zaputen. 761. ili 762. g. Arapi ga potpuno
onesposobljavaju za plovidbu, da bi sprijeili odailjanje ita u Medinu, u to vrijeme aritu
pobuna. Od IX. v. nema nikakvih podataka o kanalu. U kasnijim vjekovima potpuno ga je zasuo
pustinjski pijesak izbrisavi sve tragove o ovoj velebnoj graevini Staroga vijeka.
Koliko se danas zna, od Srba je prvi dva puta putovao na Bliski Istok, u prvoj polovini XIII. v.,
srpski arhiepiskop Sava Nemanji. Oba njegova putovanja opisao je stari srpski pisac Domentijan u
knjizi ivoti sv. Save i sv. Simeuna. Sava je prvi put tamo boravio 1225., g., a drugi put 1233. g.
U opisu prvog putovanja Domentijan, koji se zacijelo nalazio u njegovoj pratnji, nije iznio
27

pojedinosti s putovanja. On je samo zapisao, da je Sava tada boravio u Jerusalimu, Betlehemu,


Sionu i raznim gradovima Sirije. Vratio se brodom preko Nikeje. Tu ga je primio bizantski car
Kalojan, bogato obdario i dao mu brod, da ga preveze do Soluna.
Na drugo putovanje krenuo je Sava ujesen 1233. g. U Budvi se ukrcao na brod s pratnjom i
doplovio do Brendia (Bari). Tu se ukrcao na drugi brod i poslije duge plovidbe po moru stigao u
Siriju Domentijan ne govori koliko je ona trajala. U spomenutoj knjizi Domentijan opisuje sve
tekoe plovidbe po moru, veliku buru i napade gusara, koje je Sava udom savladao, buru
ukrotio, a gusare oslijepio. Poto je obiao Jerusalim, Sinaj, mnoge gradove Palestine i jedan dio
Mezopotamije, Sava se ukrcao na brod i stigao u Carigrad, a. odatle u Trnovo, gdje se razbolio i
umro.

28

VIII. ARAPSKO POZNAVANJE NASTANJENE ZEMLJE


Putovao sam toliko daleko na Istok, da sam potpuno zaboravljao Zapad i toliko daleko na
Zapad, da sam ak zaboravljao i da postoji Istok.
Abul Hasan-Ali-Masudi
U vjekovima prije pojave islamizma stanovnici Arabije su se bavili zemljoradnjom, ribolovom i
trgovinom. U tim vremenima oni su u izvjesnoj mjeri i posredovali u trgovini izmeu Istoka i
Zapada, jer je preko njih prolazila skupocjena roba iz Indije na putu za Egipat i Feniciju. Najvei
trgovci Staroga vijeka, Feniani, porijeklom su iz Arabije. Za njih Muhamed kae, da su samo
odcijepljena grana arapskoga stabla.
Tajanstveni Punt,19 biblijska Ofir-zemlja20 i To-nuter21 starih Egipana i Jevreja jesu juni
primorski krajevi Arabije. Spomenici iz III. do I. tisuljea pr. n. e., otkriveni u Egiptu, AsiroBabiloniji i Jemenu, razni natpisi na kaldejskom, jevrejskom i grkom jeziku govore, da su mnogi
narodi Bliskog Istoka uvozili iz Arabije tamjan i izmirnu. Na jednom natpisu pie, da su trgovci iz
Sretne Arabije (Jemen) u tim dalekim vremenima imali poslovnice u Nabateji, na granici Sirije.
No historijski period Arapa poinje tek od VII. v. Ujedinjeni Muhamedovom vjerom u
jedinstvenu politiku cjelinu, arapski osvajai kroz 80 godina pokoravaju Perziju, Irak, Siriju i
Egipat (632-710). Godine 720. oni su gospodari cijeloga sjeveroafrikog primorja, najveeg dijela
Pirinejskog poluotoka, Sicilije i Balearskih otoka.
Gospodari tako velikog carstva, koje se prostiralo od Indije do Atlantika, Arapi nastoje, da ga
upoznaju. Oni potpomau i razvijaju radinost i trgovinu u pokorenim zemljama i u dodiru s
narodima starih kultura potpuno se mijenjaju. Sa arom mlade rase, eljni znanja, koje im je bilo
uskraeno u neplodnoj matici-zemlji, Arapi crpe znanje iz knjiga Hindusa, Perzijanaca i Grka i
putuju, radi upoznavanja, u daleke i nepoznate krajeve Evrope, Afrike i Azije. Bagdad, Damask,
Edesa, Sevilla, Toledo, Cordoba i drugi gradovi Istoka i Zapada postaju nova nauna arita, a od
IX. v. i rasadnici arapske kulture koje e se utjecaj osjetiti i u srednjovjekovnim kranskim
zemljama.
*
Trgovina, koju su Arapi razvili u pokorenim zemljama, glavni je podstrek za upoznavanje
nepoznatih predjela Zemlje. Trgovina, putovanja i hodoaa javljaju se kod Arapa uporedo. Njih na
hodoaa nije nagonila samo vjera, Ve i uroena radoznalost i pustolovni duh, spojen s tenjom
za upoznavanjem dalekih krajeva svijeta i ivota u njima.
Na hodoaa u Meku i Medinu putuju svi drutveni slojevi. A da sigurnije putuju po
udaljenijim, pustinjskim i slabo poznatim krajevima, hodoasnici se udruuju u karavane, kojima
prenose i svoju robu. Za odmor i osvjeenje hodoasnika, trgovaca i putnika arapske vlasti su
izgradile bezbroj karavan-seraja, iskopale mnotvo bunara o javnom troku i napravile mnotvo
puteva. Pa ipak se ti putevi ne mogu uporediti s rimskim22 ili perzijskim, jer su to obine staze,
dovoljno velike samo za prolaz karavana.
No, dok hodoasnici putuju samo do ope poznatih mjesta, njihovi trgovci i putnici idu mnogo
dalje. Od kraja VII. v. Arapi trguju po mnogim zemljama Dalekog Istoka, o kojima antiki narodi, a
poslije njih Bizantinci i Perzijanci nisu imali jasnu sliku. Samarkand, Bejkend, Balk, Aralsko
jezero, zemlje i gradovi Sredinje Azije, Indija, Kina, Sumatra, Borneo, Java, Ceylon su gradovi,
zemlje i otoci, gdje se Arapi nalaze od poetka VII. v. Ali se oni ni tu ne zaustavljaju. Kako su znali
za skupocjena krzna iz sjevernih predjela evropske i azijske Rusije, Arapi nastoje, da i njih
upoznaju, da i s njima trguju. S obala Kaspijskog mora, koje su dobro upoznali, arapski trgovci i
19
20
21
22

Primorski krajevi Jemena i afrike Somalije


Isto to i Punt, a moda i prim. Indija, Sofala i otoci Malajskog Arhipelaga.
Unutranjost Arabije.
Za vrijeme carstva Rimljani su sagradili oko 20.000 km puteva, od kojih su 4.000 km bili vojni.

29

putnici danima putuju uz Volgu do Bolgare, posjeujui usput zemlje i naselja, u kojima su ivjeli
slavenski narodi, pa i s njima trguju.
Od kraja IX. v. Arapi putuju i po sjeverozapadnim evropskim zemljama, potpuno nepoznatim
antikim narodima, trgujui po Baltiku i Njemakoj. Velike koliine arapskog novca, otkopanog u
novije vrijeme u raznim evropskim i azijskim zemljama, najbolje govore, dokle su dolazili arapski
putnici i trgovci u vjekovima poslije Osvojenja. Ako se gradovi i naselja, u kojima je pronaen ovaj
novac iz VII. do X. vijeka, meusobno poveu, dobiva se arapska karta puta, itinerer iz tih vremena.
*
Ubrzo poslije Osvojenja Sredozemno more postaje arapsko jezero. No Arapi ne plove samo po
njemu, ve se otiskuju u sve predjele Indijskog oceana, dolaze u razne luke njegova prostrana
podruja. I dok su antiki, etiopijski i perzijski brodovi plovili najvie do Indije, Ceylona i
Malajskog poluotoka, arapski brodovi od prve polovine VIII. v. plove i do Indokine i Kine, zatim
preko ekvatora na jug do Madagaskara i Sofale. Put od Basre ili Bagdada do June Kine Arapi su
prevaljivali svojim brodovima za tri mjeseca, a u sluaju povoljnoga vjetra i za mjesec dana.
Krajem VII. v. Arapi imaju svoje naseobine u Indiji i na Ceylonu. Sredinom narednog vijeka broj
tih naseobina se poveava i proiruje na Kalah23 i Kakon.24 Masudi i Ibn-Kordadbeh zapisuju, da su
Arapi imali svoje naseobine i u Kauliu (Koreja).
Dva putovanja po Indiji i Kini
Sa sve veim razvitkom trgovine, na dvorovima kalifa i bogatih trgovaca razvija se velika
rasko i sjaj. Prie iz Tisuu i jedne noi odraz su te raskoi i sjaja na dvorovima Harun-el-Raida i
njegova nasljednika Al-Mamuna. Nekoliko pripovijesti iz te knjige govore o pustolovnim
putovanjima-moreplovca Sindbada, koji je koncem VIII. v. plovio iz Bagdada do indijskih i
malajskih luka. Ali je krajnja toka svih Sindbadovih lutanja malajska luka Kalah. U tome gradu su
Arapi od sredine VIII. v., kad su ih Kinezi protjerali iz Kine, imali vie trgovakih naseobina. Tu su
dolazile kineske dunke sa svilom i drugom robom koju su Kinezi prodavali Arapima. Iz Kalaha su
arapski brodovi plovili do otoka Malajskog arhipelaga, gdje su nabavljali karanfilie, mukatove
oraie, cimet, kamfor, ljekovito bilje, jantar i koralje. Na taj nain su Arapi imali prilike, da
upoznaju ove daleke krajeve svijeta, dotle uope nepoznate Evropljanima.
Jedan od najstarijih arapskih putnika-istraivaa bio je trgovac iz Sirafa Sulejman. On je ivio u
prvoj polovini IX. v. Njegovim opisom zemalja, u kojima je boravio, kao i obavjetenjima njegova
suvremenika Ibn-Vahaba i drugih arapskih putnika i mornara, koji su obili dosta svijeta, posluio
se Abu-Said-Hasan, da 880. g. napie knjigu putovanja po Istoku.
Godine 860. Sulejman se ukrcao u Sirafu u jednu kinesku dunku s robom i poslije mjesec dana
plovidbe preko Maskata stigao do Kulana na Malabarskoj obali. Trgujui neko vrijeme po
primorskim krajevima Indije, Sulejman je doplovio do Ceylona. Poto je u njemu proveo neko
vrijeme, ukrcao se na brod i preko Bengalskog zaliva, Malajskog tjesnaca i Kineskoga mora sretno
stigao do Kantona, poslije duge plovidbe po moru i zastoja u primorskim gradovima i otocima. Tu
se zavrilo njegovo putovanje na Daleki Istok.
Sulejmanov opis nekih krajeva Indije i riba u Indijskom oceanu i Bengalskom zalivu prilino je
nestvaran, ali je karakteristian za IX. v. Sulejman pripovijeda, da je podneblje u nekim pustinjskim
krajevima Indije toliko vlano, da stanovnitvu trule tabani. U Indijskom moru ima riba s
ovjejim licem, koje lete nad vodom; drugih, to se penju na vrh kokosove palme, gdje siu sok iz
oraha; treih, nalik raku, koje se po izlasku iz mora pretvaraju u kamen, za koji Sulejman kae, da
se moe upotrebiti i kao ljekoviti oblog za oi, i t. d. Ipak je njegov opis ciklona na Indijskom
oceanu toan. Na povrini mora, pria on, vidi se katkada jedan bijeli oblak, koji zastire brodove
svojom sjenom. Iz toga oblaka izlazi dugaak i tanak jeziac, koji se priljubljuje uz povrinu
23
24

Na krajnjem jugu Malajskog poluotoka.


Kanton u Kini.

30

morske vode, koja se tada uskovitla, te slii spiralnom stupu. Ako taj stup zahvati brod, on ga
proguta. Tada se oblak digne uvis i prospe kiu, s kojom su izmijeane morske neistoe.
Sulejman pripovijeda o sjajnim svojstvima Hindusa, a naroito o njihovom junakom
preziranju smrti, o prosvijeenom ukusu rada, na ijim dvorovima ive pjesnici, astronomi, vrai.
No on kudi njihovu potkupljivost, a naroito strast za jednom vrstom kocke, u kojoj igrai
proigravaju prste s ruku. Kada netko od njih, pripovijeda on, izgubi u igri, sjekirom odsijeca
prste s ruku, zatim patrljke umae u sud s vrelim uljem, da napravi umjetnu ranu. Na Maledivskim
otocima25, kojim vlada jedna ena, Sulejman je vidio velika kokosova stabla i ambru. Jako se udio,
kad je vidio, da uroenici tih otoka upotrebljavaju malene koljke, kauri, umjesto novca, to je i
Polo zabiljeio. S Nikobarskih otoka Maledivci, prema njegovu opisu, nabavljaju eernu trsku,
kokosov orah, palmino ulje, banane, no on kae, da na tim otocima ive ljudoderi.
Na Serendibu (Ceylon) Sulejman je vidio pogreb vladara, emu se jako udio. Kraljevo
tijelo, kae on, privezano je za niska kola, te mu potiljak glave dodiruje zemlju, a kosa kupi
prainu. Iza kola ide neka ena, isti metlom prainu s kraljeva lica i vie: ,Va dojueranji kralj je
rekao svijetu zbogom. Njegovu je duu uzeo aneo smrti. Ne dopustite, dakle, da vas zavedu
zadovoljstva ovoga svijeta!' Zatim je kraljevo tijelo spaljeno, a pepeo razvejan. Njegove ene su
mogle s njim biti spaljene, no nisu ih silili.
Obiavi vie primorskih mjesta Kine, Sulejman se vratio kui istim putem.
Gotovo u isto vrijeme boravio je u Kini i Sulejmanov zemljak Ibn-Vahab. On je putovao do
prijestolnice Nebeskoga carstva, za koju kae, da je od mora udaljena dva mjeseca dana hoda.
Tamo ga je primio car, za koga Ibn-Vahab kae da je visoko obrazovan.
Oba putnika su o Kini dali mnotvo zanimljivih podataka. Zapisali su, da je u njoj obrazovanje
obavezno i da su svi graani morali besplatno nauiti da itaju i piu. O sirotinji i ostarjelim
knjievnicima starala se drava. Svi graani, od 18. do 80. godine, morali su plaati porez, ali su
stariji dobivali penziju. Hrana se spremala u naroite magazine, da bi se stanovnitvu prodavala po
jeftinoj cijeni za vrijeme gladi ili kakve druge nevolje.
Oba su putnika, izmeu ostaloga, izvijestili, da se negdje na jugu nalazi zemlja Tegazgaz
(Tibet!), na istoku otoci Sila (Japan), ali kau, da do Sile nije nitko plovio i zato se o toj zemlji ne
zna nita pouzdano. Oba putnika su tvrdili, da su mora Indije i Kine u vezi sa Sredozemnim morem
preko kineskoga sjevera, Kaspijskoga mora i Carigradskog kanala.
Masudijeva putovanja po svijetu
Za vrijeme kalifa Al-Mansura (735-775) Arapi su poeli prouavati geografiju i prevoditi
sanskrtska djela. U to vrijeme Nadar iz Basre pie geografski prirunik, prvo arapsko djelo iz
opisne geografije. U njemu, izmeu ostaloga, Nadar govori o Suncu, Mjesecu, danu, noi,
vjetrovima, kii, bilju. drveu i ustajalim vodama u raznim predjelima Arabije.
Poetkom slijedeega vijeka nastaje kod Arapa novi period u razvitku svih nauka. Kalifi
Harun-el-Raid i Al-Mamun daju poticaj za prevoenje grkih, perzijskih i sanskrtskih naunih
djela na arapski, da bi se imalo iz ega uiti. Za Arape je od naroite vanosti bio prijevod
Ptolomejeve Geografije. Iz tog djela Arapi su dobili jasniju sliku o nastanjenoj zemlji, shvatili, da je
ona okruglo nebesko tijelo, nepomino u prostoru. To se shvaanje odralo kod njih do kraja
Srednjeg vijeka. Prouavajui Geografiju Arapi su se upoznali i s mnogim pitanjima iz astronomije
i geografije. Pa ipak su Arapi brzo uvidjeli nedostatke u djelima antikih geografa. I da bi dobili to
jasniju sliku o nastanjenoj zemlji, arapski geografi putuju po svijetu i na licu mjesta prikupljaju
obavijesti.
Tako je postupio i Abul Hasan-Ali, nazvan Masudi. On se rodio krajem IX. v. u Bagdadu, gdje
je dobio prvo obrazovanje. Prouio je islamsku nauku, bibliju i neka antika djela. elja za
putovanjima po svijetu odvela ga je u sve zemlje pod arapskom vlau, u zemlje u podruju
25

Ima ih 1900.

31

Kaspijskoga mora i Aralskoga jezera, o kojima je prvi od svih Arapa dao dosta tonih obavijesti, a
zatim u Kinu, na Ceylon, Madagaskar, u razne evropske zemlje i u Bizant. Na putovanjima po
svijetu proveo je 25 godina. U Bagdad se vratio 940. g., ali ga je zbog svojih vjerskih pogleda
morao napustiti i otii u Egipat. Umro je u Fostanu 957. g.
Posljednjih 15 g. ivota Masudi posveuje sreivanju biljeaka s putovanja, prouavanju
historije svoga vremena i pisanju glavnoga djela Akbar-es-Zeman Novosti iz svijeta. To djelo je
ustvari svjetska kronika njegova vremena. No ova se knjiga izgubila. Morudj-el-Deheb Zlatne
livade, skraeno su izdanje prvoga djela.
U Zlatnim livadama, dokumentu prvoga reda vremena u kome je pisac ivio, nailazi se na vie
mjesta na povrnosti neznanje, to je obiljeje Srednjega vijeka. Masudi dri, da je svijet postao
odjednom, u nedjelju ili ponedjeljak. On se, po njemu, sastoji iz sedam nebesa: smaragdnog,
bisernog, srebrnog, od rubina, zlata, topaza i vatre. Na posljednjem, sedmom nebu odatle vodi
porijeklo i naa uzreica stoje aneli na jednoj nozi i pjevaju pjesme u slavu boga.
Masudi je usvojio antiko gledite, da je Zemlja okruglo nebesko tijelo, nepomino u
nebeskom prostoru. Kao dokaz, da je Zemlja okrugla, Masudi navodi ovo: Ako se putuje od
Kaspijskoga mora u smjeru Demevenda, uoava se najprije najvii vrh, a onda nie strane ove
iranske planine, visoke preko 4.000 metara. Dunav izvire iz nekog jezera i utie u Kaspijsko more.
Indijski ocean je najvee svjetsko more i nema granica. Atlantik je prepun tajanstvenih udovita,
koje na svakom koraku vrebaju ovjeka, da ga unite. Azovsko more je spojeno jednim tjesnacem
sa Sjevernim morem.
Ali zato Masudi dobro poznaje narode i zemlje s podruja Crnoga mora. On zna, da se izvori
Nila nalaze iza Zanzibara u jednom planinskom jezeru, gdje su dan i no uvijek jednaki, to je
doista potvreno sredinom XIX. v. On dri, da se na jugu Afrike nalazi ocean, koji razdvaja Afriku
od nepoznatog, antarktikoga kontinenta. Osim toga Masudi daje mnotvo vanih obavjetenja o
zemljama, u kojima je boravio, o ivotu, obiajima, vjerovanjima, proizvodnji, trgovini i povijesti
raznih naroda. Zato su njegova obavjetenja vrlo vana za kulturnu povijest njegova vremena.
uveni arapski pisac iz XIV. v., Ibn-Haldun, prvi je od svih Arapa ocijenio vanost Zlatnih livada.
U ovoj knjizi, kae on, Masudi je opisao stanje, u kome su se nalazili narodi i zemlje Istoka i
Zapada u vremenu, kada je on ivio, t. j. u godinama 941.-942. Iz nje smo se upoznali s njihovim
vjerovanjima, obiajima, vladarima, dinastijama, rasama. Ta knjiga je obrazac, po kome su se
upravljali drugi historiari, da potkrijepe istinitost dobroga dijela svojih obavjetenja.
Masudi je najstariji arapski putnik, koji je s velikom ljubavlju prouavao historiju Slavena.
Arapski pisci iz kasnijih vremena samo su ponavljali ono, to je on rekao o Slavenima. On prvi od
svih svjetskih putnika, desetak godina prije Konstantina Porfirogeneta, spominje Hrvate i Srbe
nazivajui ih imenom Harvatin, Srnin ili Serbju. O Srbima je zapisao nekoliko vrlo zanimljivih
reenica, iz kojih se vidi, kako su Srbi u X. v. postupali s umrlim odlinicima, a taj postupak je
zajedniki svim tadanjim slavenskim narodima.
Slavenskim narodima, kae Masudi, pripada pleme Srbi, koga se (svi) boje. Kad im umre
poglavica plemena, oni u vatri spaljuju nekoliko podanika i konja. Obiaji su im slini hinduskim.
Kada spaljuju mrtve, raduju se, vesele i tvrde, da njihovo veselje i radost nastaju zato, to se bog
saalio nad pokojnikom. ene umrloga sijeku (tada) lice i ruke noevima. A kada jedna od njih
kae, da ga je volila, ona privruje ue, penje se na stolac i vezuje ga oko vrata. Tada ispod nje
izmaknu stolac, i ona visi, ljulja se, dok ne umre. Onda je spaljuju, i ona se tako sastaje s muem.26
Masudi je u Slavene ubrajao Bavarce i Maare. O Dulebima (esima) je zapisao, da se granie
s Bavarcima. ekog kralja Venceslava (916-929) naziva imenom Vandj-Slava. Ma da ni na jednom
mjestu ne spominje Ruse, on zna za njih, jer spominje Kiiv, preko koga su oni tada vodili trgovinu s
Carigradom.
Putovanja Ibn-Foslana
26

Vesterberg T., Komentari izvjetaja Ibrahima-Ibn-Jakuba o Slavenima, str. 150.

32

Da pojaa trgovake veze s Rusima, Bugarima i drugim narodima na obalama Volge, bagdadski
kalif alje 920. g. u te krajeve poslanstvo, u kome se nalazio i Ibn-Foslan. Ovaj je u svome
izvjetaju napisao, da su Rusi ljudi visoki kao palma, svijetle boje koe i svi nose sjekiru, no i
ma... Ali se njegov izvjetaj izgubio. Pojedini odlomci iz toga izvjetaja su se sauvali u djelima
nekih arapskih pisaca.
Ibn-Foslan pripovijeda, da su u tim krajevima s umrlim odlinicima spaljivali i njihove udovice
i slukinje. Zanesena i sretna, kae on, ena je mua pratila u smrt. Nije bio rijedak sluaj, da s
umrlim poglavicom spaljuju i njegova sina i ker, ako su oni izjavili, da hoe s njim da umru. Tada
se imovina umrlog dijelila na tri dijela. Jedan se ostavljao porodici, s drugim su kupovali pogrebnu
opremu pokojniku, a trei je sluio za nabavku jakih jela i pia za pogrebnu sveanost, koja je
trajala tri dana.
Opisujui pogrebnu sveanost jednog ruskog odlinika Ibn Foslan kae, da su mrtvaca stavljali
pod svileni ator na jednom dugakom amcu, poto su ga najprije uvili u svileni plat, ukraen
pozlaenim dugmadima. Uza nj su stavljali jaka pia, voe, kruh, meso i cjelokupnu bojnu spremu.
Tada su pograbili jednog psa, presjekli ga po pola i bacili u amac. To isto su uradili i s njegova dva
konja, okupana u znoju, s dva vola, pijetlom i kokoi. Kroz to vrijeme jedna mlada djevojka, koja je
izjavila, da s njim hoe da umre, etala se izmeu atora. Iz njih su joj govorili: Reci svome
gospodaru, da to radi iz ljubavi prema njemu. Zatim su je poveli do amca i dali joj u ruke koko.
Ona ju je zaklala i bacila od sebe. Pri tom je izgovarala rijei: Oh! Evo moje majke i oca. Sada
vidim svoje umrle roditelje. Eno mojega gospodara. U raju je. Okruen je tamo ljudima i mladim
svijetom. Zove me. Odvedite me k njemu! Tada su je doveli do amca, dali joj da popije dva
pehara puna opojna pia i naredili, da ue pod ator. Kroz to vrijeme ratnici su na obali lupali po
taktu u titove, dok je est ljudi ulo pod ator i pograbilo djevojku za ruke i noge. Onda joj je jedna
stara ena aneo smrti zavezala ue oko vrata i zadavila je.
Poslije toga najblii srodnik umrloga potpalio je na amcu vatru, i ovaj je ubrzo izgorio.
Ibrahim-Ibn-Jakub putuje po slavenskim zemljama
U X. v. znatno je oivjela trgovina u srednjoevropskim zemljama, po kojima putuje sve vei
broj trgovaca raznih narodnosti. Prag se razvija u snano trgovako sredite, u kome se prodavala
razna roba, izmeu ostalog i olovo, krzna iz sjevernih zemalja i slika feudalne civilizacije
robovi.
Godine 965. putovao je u Prag i baltike zemlje sjeveroafriki Jevrejin Ibrahim-Ibn-Jakub. Iako
se u njegovu izvjetaju nita ne govori o cilju putovanja, ipak se moe zakljuiti, da se bavio
trgovinom za svoj raun ili za raun nekog trgovakog jevrejskog udruenja. Iz Sjeverne Afrike
Ibrahim je najprije stigao u Carigrad, koji je tada bio glavni izvoznik orijentalne robe u zapadne
evropske zemlje. U Carigradu se ukrcao u drugi brod, plovio po Jadranskom moru do Kvarnerskog
zaliva, gdje se iskrcao i nastavio putovanje kopnenim putem preko Sjeverne Italije i istonih Alpa,
stigavi do Praga. U njemu je ostao neko vrijeme. Tu se upoznao s robom na tritu i krenuo dalje
na zapad, boravei neko vrijeme u Njemakoj i baltikim zemljama. Odatle se ponovo vratio u
Prag, a iz njega istim putem u Carigrad i dalje u svoje rodno mjesto. Kad se vratio s putovanja,
Ibrahim ga je opisao, ocrtavi ivot i trgovinu u zemljama, koje je upoznao. Njegov se izvjetaj
sauvao u knjizi kordovskoga pisca Abu-Bekra, napisanoj 1066. g.
Za Hrvate i Srbe znaajan je Ibrahimov opis Jadranskoga mora i slavenskoga stanovnitva na
njegovim obalama. No on Hrvate i Srbe ne naziva njihovim, ve opim imenom Slaveni.
Carigrad lei, kae Ibrahim, na jugu od Bugara. S njim se na istoku granie Peenjezi, dok
ga sa zapada plae Jadransko more. To more je morski zaliv izmeu ,Velike zemlje' (Italije) i
Carigrada i izlazi iz Sredozemnoga mora. Ovaj zaliv plae Veliku zemlju, t. j. rimske i langobardske
pokrajine i zavrava u Anfrlani (Akvileja). Svi ti krajevi obrazuju (polu) otok, kojega s juga
33

okruuje Sirijsko (Sredozemno) more, s istoka i sjevera zaliv Bnadije (mletaki), a na zapadu toga
(polu) otoka ostaje mu izlaz. Na objema obalama ovoga zaliva ive Slaveni, i to od njegova izlaza
na zapadu i Sirijskoga mora. Na istoku od zaliva Bnadije su Bugari, a na zapadu drugi Slaveni.
Oni, to ive zapadno od zaliva (t. j. Hrvati i Slovenci), najhrabriji su, i stanovnici te zemlje (t. j.
latinsko stanovnitvo) trai u njih zatitu i plai ih se. A njihove zemlje su visoke, s neprohodnim
putevima. Uope su Slaveni smjeli u napadu...27
Ibn-Haukalova Knjiga puteva i drava
I ovaj trgovac iz Mosula je veliki svjetski putnik. Na. putovanjima po svijetu proveo je punih
trideset godina. Ibri-Haukal je obiao sve zemlje pod vlau Arapa, Saharu, daleke sjeverne krajeve
evropske i azijske Rusije, spomenuvi Hazare, Ruse, volke Bugare i druge Slavene. Kada se vratio
s putovanja po svijetu, nastanio se u Bagdadu i 976. g. napisao Knjigu puteva i drava, u kojoj je
izmeu ostalog iznio geografski, politiki i statistiki opis zemalja pod vlau muslimana. No kako
se njegova knjiga izgubila, malo se zna o pojedinostima s putovanja. Ipak se jedan dio njegove
knjige sauvao u izvodima u knjizi Ibn-Halduna.
Ibn-Haukal je dugo vremena proveo na putovanjima po Sahari, po zemljama naseljenim
crnakim stanovnitvom u podruju Nigera, prouavajui njegov ivot i obiaje. Vanost ovih
zemalja, zbog obilja zlatnog praha, bila je dobro poznata i u vjekovima pr. n. e. Trgovina izmeu
mnogobrojnih berberskih plemena i Crnaca s podruja velikih rijeka Nigera i Senegala, o emu je
pisao i Herodot, odvijala se zacijelo i u prethistorijskim vremenima. Ta se trgovina naroito
pojaala od arapskih osvajanja primorskih krajeva Sjeverne Afrike, kada su arapski trgovci i putnici
u sve veem broju poeli trgovati po unutranjosti Sahare. U toku kasnijih vjekova trgovina izmeu
Arapa, Berbera i Crnaca uzela je veeg maha. Vijesti o dalekim zemljama u unutranjosti Afrike
prodrle su preko Arapa i u evropske zemlje. Na svojoj slici svijeta iz 1300. g. Talijan Carignano
zapisuje ove rijei: Berberi nabavljaju robu, a naroito srebro, u Sidjilmesi 28 i to devama prenose
do Ualata29 i Gvineje, putujui do Ualata etrdeset dana. Kako prolaze preko nenaseljenih i
bezvodnih pustinjskih krajeva, Berberi nose vodu i namirnice na devama. Pokatkad ih iznenauje
silan vjetar i oni nalaze smrt u pijesku. Nekad je vruina tako jaka, naroito kad je Sunce u zenitu,
da oni mokre krv.
Od 908. g., kad je postala prijestolnica Fatimita Obeida Alah-Mahdija, grad Sidjilmesa na rijeci
Zizu postaje vano trgovako sredite. Tu su esto radi trgovine dolazili Berberi i Arapi iz Kajruana,
Feza, Tlemsena i raznih drugih primorskih sredozemnih mjesta. U Sidjilmesi su mijenjali svoju
robu za zlatan prah iz Nigritije, koji su prenosile crnake karavane. Poslije razmjene Crnci su
tovarili na deve razne vunene tkanine, bakar, turbane, mirise, ljekovito bilje, datulje i tota drugo i
vraali se natrag preko Tamentita ili Tegaze, grada soli, koji je opisao Ibn-Batuta. Poslije pedeset
dana putovanja kroz Saharu karavane su dolazile do davno mrtvih gradova Audagoste i Gane
zapadno od Timbukta, odakle su za nekoliko dana stizale do Senegambije i tu se razilazile u svoja
mjesta.
U drugoj polovini X. v. naao se u Audagosti i na putnik. Koliko je velika bila trgovaka
vanost toga grada na jugu Sahare, vidi se po tome, to je Ibn-Haukal vidio u jednoga tamonjeg
trgovca potvrdu na 40.000 dinara, koju mu je kao garanciju izdao neki trgovac iz Sidjilmese. Za ono
vrijeme ta svota je predstavljala dananju milijunsku vrijednost.
Izmeu raznih muslimanskih zemalja, koje je obiao, Ibn-Haukal spominje najljepu zemlju
na svijetu Samarkand, u kojoj tee med i mlijeko. On je zapisao, da se u cijeloj ovoj zemlji vide
lijepo obraena polja, vonjaci, esme, tekue vode, vile bogataa, gradovi i naselja, i da u njoj
svuda blista zelenilo, koje se na horizontu spaja s nebeskim plavetnilom inei s njim jednu
27
28
29

Komentari izvjetaja Ibrahima-Ibn-Jakuba o Slavenima, str. 147-148.


Grad u Junom Maroku, u pokrajini Tafileltu, na rubu Sahare.
400 km zapadno od Timbukta.

34

harmoninu cjelinu. Za gostoprimstvo stanovnitva Samarkanda, Ibn-Haukal kae, da je


poslovino. Kuna vrata se nikada ne zatvaraju, da bi putnici-namjernici mogli ui, kad god hoe.
No putnik spominje i neprijateljske Mongole iz Derbenda, kojih ima kao zrna u pijesku.
Ibn-Haukal je dobro uoio, da je Kaspijsko more zatvoreno sa svih strana. On je spomenuo i
zemlju zlata, Nubiju i bijele stanovnike s otoka Zanzibara. No dok j prilino vjerno opisao zemlje i
krajeve pod vlau i utjecajem Arapa, njegovi su podaci prilino nepouzdani, kada govori o
zemljama izvan njihove utjecajne sfere. Tako na pr. za neke stanovnike kraj Volge Ibn-Haukal kae,
da su pretvoreni u majmune, zato to su lovili subotom.
Putovanja Obeida Alah-Jakuta
Putovanja Arapa po svijetu nastavila su se i onda, kada su se mnoge njihove zemlje otrgle ispod
vlasti kalifata. Proces odmetanja od kalifata zavrio se u Iranu krajem IX. vijeka. Poetkom
slijedeega odmetnuli su se Sjeverna Mezopotamija, Sirija, Palestina i Egipat.
Obeid Alah-Jakut rodio se 1148. g. u Hamatu u Siriji. Roditelji su mu bili siromani. Sina su
prodali jednom bogatom trgovcu iz toga grada, koji ga je posinio i omoguio mu udoban ivot. Na
putovanja po svijetu Jakut je krenuo 1170. g. Obiao je Iran, krajeve u podruju junoga dijela
Kaspijskoga mora i zemlje s podruja Oksusa (Amu Darja). Dugo vremena je proveo u zemljama
Junoga Irana, ija mu se arolikost i slikovitost naroito svidjela. Obiao je i gusarsku tvravu u
Hormuzu, u koju se ulazilo pomou konopaca i korpa, zatim Rej, nekadanju prijestolnicu kalifa s
vrtovima i batama do Ispahana. Ali je Rej tada davao alosnu sliku. Dvije treine grada bile su u
ruevinama, neto zbog vjerskih borbi izmeu iita i Sunita, a najvie zbog najezde Mongola, koji
su isjekli stanovnitvo, a grad razorili.
U dolini Bevana i Farzistana, kae on, opisujui Jun Iran, arobnom kutku, iji izgled
odstranjuje bol, ima potoka s vodom obilnijom od suza, koje izaziva odsutnost, hladnijom od usana
dvoje dragih ispunjenih tugom... Paljiv i trezven promatra, nekadanji rob, razbija mitove i
legende iz antikih vremena, koje su se prenijele i u Srednji vijek, o udesnim vulkanskim
vrhovima Demevenda, na jugu od Kaspijskoga mora. Jakut se lino peo na vrh vulkana i naao
uzrok ovim bajkama, od kojih se stanovnitvu dizala kosa na glavi. Jedno sumporno vrelo, kae
on, bukti silnim sjajem pod utjecajem sunanih zraka, dok vjetrovi svom snagom ulijeu u jednu
peinu proizvodei udne zvukove. Mnogi vjeruju, da u njoj uju rzanje konja, promukli glas
magaraca i govor ljudi. O bogatstvu azerbejdanskih planina, koje su bile povod postanku antikih
bajki o grifonima, Jakut zapisuje ove rijei: Hram Vatre u icu, nad ijim se kubetom uzdie
srebrni polumjesec, smatra se svetinjom. Vatra ovoga hrama, upaljena prije 700 g., ne gasi se
nikada... U okolnim planinama ima rudnika zlata, srebra, olova, ametista i sumpornog arsenika, koji
se upotrebljava u zlatarskom radu i za pozlatu kua.
U svojoj knjizi Modjem-el-Bodanv, Rjeniku zemalja, velikom enciklopedijskom djelu,
Jakut je, izmeu ostaloga, razradio i antiko uenje o klimatima i utjecaju klime na kulturni razvitak
pojedinih naroda.
Arapsko poznavanje svijeta i razvitak njihovog geografskog znanja
Putovanja arapskih putnika i trgovaca u Srednjem vijeku jasno govore, dokle je ilo njihovo
poznavanje nastanjene zemlje. Ovome se ne bi imalo to dodati.
Arapi su unaprijedili opisnu i ekonomsku geografiju. to se tie naune, matematike
geografije, oni su je ostavili gotovo na istom stupnju, na kakvom su je primili od Grka. Njihove
geografske karte su netone, iskrivljene i iznakaene. U njima nema stepenske podjele ni projekcija.
One na prvi pogled govore, da Arapima nije poznat pravi oblik mnogih zemalja. Pa ipak su Arapi
ispravili Ptolomejeve grijeke s obzirom na duinu Sredozemnoga mora. Nju su izraunali s
pogrekom od 200 km, dok ona kod Ptolomeja iznosi preko 1.300 km.
35

Sredinom IX. v. Arapi su pokuali izraunati veliinu jednog geografskog stupnja na 35.
sjevernoj paraleli. Nali su, da on iznosi 56,6 arapskih milja, za koju je utvreno, da je iznosila
4.000 crnih lakata od 541 mm. U naim mjerama taj stupanj iznosi 122,5 km. Pogreka je prilino
velika i iznosi 11,5 km, a za cijeli opseg Zemlje 4.140 km. Koliko je tisuu i sto godina ranije bio
od njih vjetiji Grk Eratosten, koji je pogrijeio u raunu svega za 450 km!
Pri kraju IX. v. sastavio je Abul Kasim-Ibn-Kordadbeh putovo po svijetu, na osnovu antikih
karata i obavjetenja, koja je prikupljao od trgovaca, putnika i mornara, to su vidjeli dosta svijeta.
Izmeu ostalog, ovaj ministar pota dao je i opis velikoga pomorskog puta izmeu Perzijskoga
zaliva i Indije, Ceylona i Kalaha na Malakki. Ibn-Kordadbeh je smatrao, da opseg Zemlje iznosi
360, gdje jedan stupanj iznosi 25 parasanga, jedna parasanga 12.000 lakata, jedan lakat 24 prsta,
jedan prst 6 zrna jema, a jedno zrno jema 6 mazginih dlaka.
Po elji kalifa Al-Mamuna, iji je dvor postao jedan od najviih naunih sredita arapskog
svijeta u prvoj polovini IX. vijeka, 70 irakih uenjaka je izradilo veliku kartu nastanjene zemlje u
bojama. Na njoj su prikazani razni krajevi Zemlje s naznakom naroda, koji u njima ive, zatim
mora, rijeke, pustinje, planine. uveni matematiar Muhamed Ibn-Musa, poznat pod imenom AlKuvarizmi, dao je tumaenje ove karte u Sistemu svijeta. Na karti je dobilo poloaj 537 mjesta i 209
planina s obzirom na poetni meridijan. Za nas je taj meridijan najvei krug, koji prolazi kroz oba
pola i kroz mjesto Greenwich u Engleskoj; za Al-Kuvarizma to je zamiljeni otok izmeu Sretnih
otoka na zapadu i Kataja na istoku. Masudi ga je zamiljao kao pticu rairenih krila, glave
usmjerene u pravcu Meke, a repa u smjeru Afrike.
Nauka o Zemlji dostigla je kod Arapa vrhunac u XII. vijeku. Ali ne u arapskim zemljama, ve
na Siciliji, u Palermu, na dvoru Rogera II., koji je pokuao oivjeti obiaje s dvorova egipatskih
Ptolomeja, Haruna-al-Raida i Al-Mamuna. Godine 1157. dovrio je Arapin iz Ceute Abu-Abdalah
es-ererif al-Idrisi veliko geografsko djelo Zabava za ljude, koji hoe da putuju po raznim
zemljama svijeta. U ovome djelu, na kome je radio punih petnaest godina, Idrisi je opisao sve, to je
znao o nastanjenoj zemlji. Kroz spomenuto vrijeme on je prouio sva geografska djela, koja su
postojala na arapskom jeziku. Naroito je marljivo prouavao Strabona i Ptolomeja, koji su mu bili
misao-vodilja. Osim toga Idrisi se o udaljenijim krajvima Zemlje obavjetavao kod trgovaca,
putnika i mornara, koji su sa svojih putovanja po svijetu svraali u Palermo. I da lake protumai
svijet, Idrisi je sagradio nebesku sferu i u njezino sredite stavio ogromnu srebrnu planisferu (disk),
teku preko 200 kg. Planisfera je bila podijeljena na sedam zona ili klimata. U svakoj zoni su bile
naznaene granice raznih zemalja, rijeka, mora, jezera, pustinjski i plodni krajevi i njihove
udaljenosti od glavnih svjetskih puteva. Za njezino lake objanjenje Idrisi je izradio 69 karata
svijeta, od kojih su se mnoge sauvale po evropskim srednjovjekovnim knjinicama, ali je
planisfera nestala.
Idrisijeva knjiga je plod orijentalnih i evropskih utjecaja. Dok je on dobro poznavao Afriku,
dotle je evropske i daleke istonoazijske zemlje vrlo povrno poznavao. Idrisi kae, da u Kini ima
samo 12 luka. Po njemu je Veliki kineski zid sagradio Aleksandar Makedonski, ali do njega ovjek
ne moe doi, ako ne stavi na usta maramu, jer mora prolaziti kroz kune krajeve. Na planinama
Sogdijane ima otvora, kroz koje izbijaju razne pare i iz kojih se vadi amonijaka sol. U Indiji su
slonovi u ratu zatieni eljeznim oklopima. U Tibetu ive najljepi mukarci i ene. Na Sami
(Sumatri) ive gusari, koji napadaju brodove otrovnim strelicama. Idrisi dalje spominje Aden, gdje
dolaze brodovi iz Indije, Zanzibar, gdje Arape lijepo primaju, Sofalu, zemlju zlatnih rudnika, iz
kojih Crnci vade zlato pomou kravlje balege, Sokotru, otok aloja i kaktusa, Maledivske otoke i
druge daleke i nepoznate krajeve Zemlje.
Od naih gradova Idrisi spominje krasan i cvjetajui grad Beograd, Abaladu (Split), Targuri
(Trogir), Sinadu (ibenik), Saanu (Senj), zatim Dubrovnik, Kotor, Nin, Ston i druge.
Svojim radom na naunom polju Arapi su Srednjem vijeku dali veliki doprinos razvoju nauke
uope. Prijevodima antikih naunih djela na arapski i ponovnim prevoenjem s toga jezika na
latinski Arapi su postali posrednici izmeu antike nauke i kulture i zapadnjake renesanse. I u
36

vrijeme, kad je evropski kranski svijet bio daleko od pomisli, da obnovi antiko znanje, Arapi su
ga ne samo poznavali, nego su ga u mnogom pogledu i unaprijedili.

37

IX. ZORA NA SJEVERU EVROPE


Koji li vlastelin ili ovjek s kopna
U valova pjesmi i u mora umu
Ne osjea svoje srce kako lupa.
1 om, sran u mladosti svojoj
1 smion u svim junatvima svojim,
Strasno e zaudjet, da poe za tragom
ovjeka mora!
Stara normanska pjesma
Do kraja IX. v. nije se u evropskim zemljama znalo nita odreeno o Skandinavskom
poluotoku. Zapadnoevropski kranski narodi znali su samo, da u tome dijelu svijeta ive Normani.
A za njih su ovi smjeli pomorci, gusari, ratnici i ujedno trgovci predstavljali u vremenu od IX. do
XI. v. strah i trepet.
Sve do to doba u Evropi se mislilo, da se Skandinavija sastoji iz grupe otoka, okruenih
hladnim i strahotnim morem, nepoznate veliine, po kome su plovili samo Vikinzi u svojim
drakkarima, prkosei burama, nepogodama, stranim olujama i surovim hladnoama ovoga
negostoljubivog mora.
Vjerovanje, da se Skandinavija sastoji iz grupe otoka, naslijedili su evropski krani iz antikih
vremena. Plinije Stariji spominje u tom moru 23 otoka, ali smatra, da se svi oni nalaze s druge
strane Cimbrikog rta. Kao najvee Plinije spominje etiri, meu njima Nereg, Noreg ili Noregon.
Ni Tacit, dvadeset godina poslije Plinija, ne zna o Skandinaviji nita vie. I za njega je Suepsko
more tromo i nepomino i lei izvan hemisfere rimskog svijeta. Pa ipak na jednom mjestu
Germanije zapisuje, da po njemu plove katkada usamljeni brodovi iz rimskoga svijeta.
I u kasnijim vremenima, kada se zbog velike seobe naroda izmijenio politiki lik Evrope,
ovjek s evropskog Zapada ne zna nita pouzdano o ovom velikom poluotoku. Mravi i oskudni
podaci Prokopija iz Cezarije iz VI. v. i Pavla akona iz VIII. v. jasno govore, na kakvom niskom
stupnju je bilo poznavanje sjevernih krajeva Evrope u kranskim zemljama.
Wu l f s t a n o t k r i v a B a l t i k o m o r e
Od poetka IX. vijeka otpoeli su Normani s napadima na evropske primorske zemlje,
pljakajui ih i pustoei. 868. g. oni su se uvrstili na istonim obalama Engleske, odakle su
Britancima nanosili velike gubitke. Alfred Veliki, kralj Wessexa, od 871. g. vodi s njima teke borbe
s promjenljivom sreom. Premda im je iste godine, kad je stupio na prijestolje, nanio veliki poraz,
on s njima vodi krvave borbe jo osam godina. 878. g. Alfred ih konano pobjeuje, osvaja London
i svoju vlast rasprostire na june i zapadne pokrajine Engleske. I kad se s njima sporazumio i
prisilio ih, da priznaju njegovu vlast, dopustivi da se u Engleskoj naseli nekoliko tisua Normana,
Alfred se svim silama baca na jaanje kopnene vojske i mornarice.
Meutim, njegovo najvee znaenje lei u tome, to je dao poticaj za irenje pismenosti u
zemlji. Po njegovu nalogu i rukovodstvu ueni Anglosasi prevode klasina djela na engleski jezik i
odlaze u Evropu radi nabavke antikih naunih djela. Sam Alfred prevodi Bedovu Historiju crkve i
Orozijevu Historiju svijeta. Ova druga knjiga i nije toliko vana za historiju geografskih otkria,
koliko zbog toga, to se uz ovaj prijevod nalaze tri izvjetaja o sjevernim evropskim zemljama.
Jedan od njih se odnosi na Baltiko more, drugi na Skandinavski poluotok, trei govori o
Germaniji.
Svi ti izvjetaji su neobino vani, jer oni vie nisu plod mate kao veina geografskih djela
toga vremena, ve svijesno zabiljeeni geografski podaci. I dok se tada kranska Evropa tek poela
buditi iz letargina sna, ne znajui nita o zemljama na krajnjem evropskom sjeveru, u Engleskoj se,
38

prvi put u historiji ovjeanstva, ovaj dio Evrope pojavljuje u pravom obliku i veliini.
Alfred je imao obiaj da vodi duge razgovore s normanskim moreplovcima, koje su tada
smatrali za najbolje svjetske pomorce. Zanimao se za njihove pomorske pothvate. Tako je
prikupljao podatke o nepoznatim zemljama i morima. Najvanije geografske podatke o Baltiku i
Skandinaviji dali su mu dvojica Normana. U Alfredovu izvjetaju stoji, da su se zvali Wulfstan i
Ottar. Zbog toga to su mu njihovi izvjetaji ulijevali povjerenje, on ih je sam napisao i stavio uz
svoj prijevod Orozijeva djela.
Godine 880. ukrcao se Danac Wulfstan u brod u danskoj luci Haetumu i zaplovio u smjeru
istoka. Tom prilikom on je prolazio kraj otoka ili zemlje Seelanda, Falstera i Skonega, koji su mu
ostajali na lijevoj, i pored Veonodlanda i germanskih obala, koje su ostajale na desnoj strani.
Poslije sedam dana plovidbe s prosjenom brzinom od 6 do 6 i pol milja na sat, brod je
doplovio do ua jedne velike rijeke, za koju se kasnije utvrdilo, da je Visla. Prema Wulfstanovu
opisu, na drugoj strani rijeke nalazila se zemlja Estonaca. Oni su ivjeli u blizini jezera Slatke
vode i malog jezera Truso, blizu dananjeg Elbinga. Wulfstan je, izmeu ostalog, opisao i
zemlje, pored kojih je plovio, prikazavi ivot, obiaje i zanimanje stanovnitva. To je za vrijeme i
prilike, u kojima je ivio, od velikog znaaja.
Ottar otkriva poluotoki oblik Skandinavije
Koliko se do danas moglo utvrditi, Ottar je prvi Evropljanin, koji je oplovio oko Sjevernog rta i
istraivao Arktiki ocean; prvi, koji je dao vjerne podatke o poluotokom obliku, Skandinavije. Pa
ipak su njegovi suvremenici ubrzo zaboravili ovo veliko otkrie, jer se njegov izvjetaj zaturio.
Sjeverni evropski rt je ponovo otkriven 1533. g. Dananje ime dali su mu Englezi.
Malo se zna o Ottarovu linom ivotu. U njegovu izvjetaju Alfredu malo se o tome govori. U
izvjetaju samo pie, da je Ottar za ono vrijeme, mjesto i prilike bio vrlo imuan ovjek, da je imao
600 jelena, od kojih 6 naroito izvjebanih za lov divljih jelena, da je imao dosta pernate ivine,
nekoliko konja, 20 komada rogate stoke i isto toliko ovaca i krmaa. Iz izvjetaja se takoer vidi, da
je Ottar ivio u najsjevernijem kraju Norveke a to je dananji Helgoland, u blizini 66.
sjeverne paralele.
Kako su zemlje i krajevi sjeverno od njegova mjesta bili pusti i nenaseljeni, Ottar kae, da ga je
stalno vukla elja, da sazna ive li u tim krajevima ljudi. Da to utvrdi, on je opremio jedan brod s
odreenim brojem ljudi i tri dana plovio na sjever pored obala izreckanih malenim dragama,
zalivima i dubokim fjordovima, to na nekim mjestima prodiru duboko u kopno. Plovei
prosjenom brzinom od ezdeset milja, Ottar je na kraju treega dana stigao do Sjevernog
evropskog rta, do koga su dotle plovili samo lovci na kitove i moreve iz junih krajeva Norveke.
Ottar je tu vidio, da se evropska obala povija u istonom smjeru. Kod toga rta Ottar se zadrao neko
vrijeme, oekujui povoljne vjetrove. Onda je etiri dana plovio kraj pustih obala nepoznatog
poluotoka Kole. Na nekim mjestima Ottar je viao ribare i lovce sjevernih ivotinja i ptica. Doavi
do jednog zavoja, to se povijao u junom smjeru, morao se usidriti i saekati povoljan vjetar, da ga
dalje povede. Tada je razvio jedra i plovio u junom pravcu jo sedam dana. Naposljetku je stigao
do ua neke velike rijeke, za koju se misli, da je sjeverna Dvina.
Ottar je imao namjeru da plovi uz rijeku. No u tome ga je sprijeilo neprijateljsko dranje
uroenika. U izvjetaju stoji, da ih je bilo mnogo i da su ivjeli u kolibama s druge strane rijeke.
Ottar ih naziva Bijarmijcima. U izvjetaju se navodi, da su Ottaru uroenici priali o svojoj
zemlji, nainu ivota i obiajima, no on nije znao, da li je to istina, jer sam nije vidio svojim
oima. U njemu pie, da i Terfinci, t. j. umski Finci, i Bijarmijci, odn. Permjaci govore
istim jezikom.
Danas se zna, da je Ottar, kao i Alfred, govorio istinu. Iz izvjetaja se utvruje, da je on oplovio
Sjeverni rt, preplovio jedan dio Arktikog mora, danas poznatog pod imenom Barentsovog mora, i
preko Bijelog mora doplovio do ua Dvine.
39

Putem trgovake razmjene Ottar je od tamonjih uroenika dobio razna ivotinjska krzna i zube
foka. Za dokaz, da je tamo stvarno boravio, Ottar je Alfredu poklonio jedan od tih zuba. Na taj
nain Alfred je doznao mnotvo stvari o Norvekoj, Laponiji, vedskoj i Kurlandiji, posijanoj
jezerima, o lovu na kitove, tuljane, moreve, bakalar i drugu ribu u Sjevernom moru, od ega je i
ivjelo norveko stanovnitvo. Ali prije svega najvanije je bilo njegovo saznanje, da je
Skandinavija poluotok.
Istraivanje Sjevernog mora
Do sredine IV: v. pr. n. e. antiki Grci nisu znali nita o ovom moru i njegovim otocima. Od
svih Grka prvi je Piteja plovio po njemu, spomenuvi ga zajedno s Tulom, kojoj je Horacije dao ime
Posljednja Tula.
No i Piteja je znao malo o prostranstvu ovoga velikog mora, jer je plovio samo kraj Velike
Britanije. Osim toga ono, to je zapisao o Tuli, rekli su mu barbari, stanovnici kotske, koje,
uostalom, nije dobro ni razumio. Ipak je Piteja otkrio Veliku Britaniju. Kasniji grki i rimski pisci:
Polibije, Diodor iz Sicilije, Strabon i Plinije Stariji govore, da je Piteja ovom otoku dao ime
Prettannikaj, prema keltskom plemenu Bretoncima, koje se u Britaniji naselilo izmeu 600. i 400.
g. pr. n. e. eljezno doba poinje u Engleskoj oko 600. g. pr. n. e. Ono je keltskog porijekla.
No Piteju nisu cijenili njegovi ueni zemljaci. Strabon njegov izvjetaj izvrgava ruglu, a njega
naziva najveim varalicom i lacem. Zbog toga antiki ovjek die ruke od istraivanja Sjevernoga
mora i otoka rasijanih po njemu.
U vjekovima oko nae ere od svih evropskih naroda po Sjevernom moru plove samo
skandinavski narodi. No oni su barbari, neuki, nepismeni ljudi i do Tacitova vremena ivjeli su u
prvobitnoj zajednici, u rodovima. Kao takvi, oni se nisu usuivali ploviti do zemalja pod vlau
Rimljana. Zato njihovo poznavanje Sjevernog mora nije u tim vremenima nigdje zabiljeeno, niti je
bilo poznato rimskom svijetu.
Pri kraju Staroga vijeka Skandinavci su kao i ranije po tome moru lovili ribu, kitove, tuljane i
moreve, jer ih njihove neplodne zemlje nisu mog.le ishraniti. Tacit u Germaniji govori o
imovinskoj nejednakosti Suionaca. Iz te knjige se vidi, da je ve poetkom II. v. na Skandinavskom
poluotoku zapoelo raspadanje rodovskog drutvenog poretka. Tamo je po oevoj smrti najstarijem
sinu ostajalo cijelo imanje. I zbog toga spretniji i samostalniji mladii vide u moru izlaz iz
poluropskog ivota bilo kod svoga brata, bilo kod ma koga drugog imunog ovjeka. I kao to je za
nomade konj bio sve, za Skandinavce je to bio brod. U laganim brodovima, bez palube, s vie pari
vesala, Norman se bez straha otiskuje na more. Za vrijeme bura i oluja on po cijele noi crpi vodu iz
broda, trpi glad, zimu i sve to je posljedica surovih sjevernjakih hladnoa. Tako se Norman eliio
na moru, sraivao s njim i spremao za mnogo tee i napornije pomorske pothvate. S vremenom
Normani postaju strah i trepet primorskom stanovnitvu Francuske, Engleske, Irske, panije, Italije.
Neizmjerno velike morske daljine, duine velikih evropskih rijeka, Island, Groenland, Helluland,
Vinland, goleme ruske stepe nisu za njih nikakve zapreke. Svuda su se oni osjeali kao kod kue.
Na otocima Sjevernog mora ivjeli su prije Normana Irci. Jo u V. v. oni su se naselili na
Hebridskim, Orkneyskim i Shetlandskim otocima, plovei odatle sve dalje na sjever, ak i do Tule.
Pri kraju VII. v. Adamnan, opat samostana Jona, pripovijeda, kako je sredinom VI. v. neki Cormac
plovio do Tule, t. j. do Islanda, tri puta, istraujui morske samoe. Bed Preasni (674-735)
pripovijeda, da su u njegovo vrijeme neki ljudi plovili do Tule. I tamo su kroz nekoliko noi vidjeli
Sunce u pono. Irac Dicuil u knjizi O mjerenju Zemljine staze, zavrenoj 825. g., opisuje, izmeu
ostalog, i Sjeverno more. Na jednom mjestu svoje knjige on kae, da su irski monasi proivjeli 80 g.
na velikom otoku Tuli, kao i na nekim manjim otocima, koji su meusobno razdvojeni uskim
prolazima, a naseljeni su ovcama i morskim pticama. Zbog stada ovaca, Irci su jednu grupu ovih
otoka nazvali Frerskim Ovjim otocima.
Ali Irci nisu mogli vjeito ostati na njima. Od poetka VIII. v. do njih su poeli ploviti Vikinzi,
40

te pljakati i ubijati otoane. Irci ih zbog toga naputaju i odlaze u Irsku ili se naseljavaju na
udaljenijim otocima i na Islandu. S vremenom su Orkneyski, Shetlandski i Frerski otoci, postali
omiljena zaklonita Vikinga (Normana) za vrijeme nevremena na moru ili pohoda na sjever. Tu su
lovili ribu, jer su bakalar i druga krupna riba bile ne samo glavna hrana Normana, ve i vana roba
za trgovake razmjene.
O boravku irskih pustinjaka na otocima Sjevernog mora i njihovom naseljavanju na njima prije
Normana govore mnoge irske i normanske narodne pjesme iz najstarijih vremena.
Naddod otkriva Island Ledenu zemlju
Stare islandske i normanske sage pripovijedaju, da su Skandinavci otkrili Island sredinom IX.
v. i na njemu se odmah naselili. Ovaj otok gejzira i vulkana, obala izreckanih fjordovima, relativno
blagog podneblja otkrio je 861. g. Norveanin Naddod. Islandske sage govore, da je ovaj pomorac
plovio spomenute godine iz Norveke prema Frerskim otocima, gdje mu se nalazila porodica. Ali
su estoki sjevernjaki vjetrovi odbacili njegov brod 900 km od obala Norveke. Kad se nevrijeme
smirilo, Naddod je na horizontu opazio brdovitu, snijegom pokrivenu veliku zemlju, o kojoj dotle
nije nita znao. Saga o Naddodu kae, da se on iskrcao na istonoj obali zemlje. I, da nae kakvo
ljudsko naselje, popeo se na jedno vrlo visoko brdo, pokriveno snijegom, i s njega promatrao
okolinu. No nigdje nije vidio tragove ljudskih naselja. Svuda je vladala mrtva tiina. Snjena bjelina
bila je toliko jaka, da mu je zasjenjivala oi. Sve, to je vidio, bili su visoki vrhovi planina,
pokriveni snjenim ogrtaem. Pa ipak je, kao u magli, primijetio, da se s nekih dalekih planinskih
vrhova povija dim i penje uvis, ocrtavajui se jasno nad snjenom bjelinom. Naddodu je bilo jasno,
da dim iz tako velike daljine ne moe dolaziti od ljudskih naselja. Zacijelo je povjerovao, da se to
bog Loki poigrava s prirodom prkosei svojim suparnicima Balduru i Votanu.
No Naddod nije znao, da li je ta nepoznata zemlja otok ili kontinent. Za vrijeme njegova
boravka u toj zemlji padao je snijeg. I Naddod joj daje ime Sneeland Snjena zemlja.
Sage dalje pripovijedaju, kako je tri godine poslije njega plovio prema Hebridima vedski
pomorac Gardar Svavarson. Ali je njegov brod u blizini Petlandskog zaliva zahvatila bura i odbacila
ga po valovima uskipjela mora daleko na zapad. Tako se Gardar naao u blizini Islanda. Usidrivi se
u fjordu Skjalu, Gardar je odluio, da tu provede zimu. U proljee slijedee godine ukrcao se na
brod i plovio dugo vremena pokraj obale. Tako je opet doao do mjesta, gdje je proveo zimu.
Gardar je sada bio uvjeren, da je ta zemlja otok. Dok je plovio oko njega Gardar je izmeu mora i
planina vidio velike zelene ume i livade. Otoku je dao ime Gardarsholm.
Nekoliko godina poslije njega poao je za Gardarovim tragom norveki gusar Floki
Vilgerdssonn. On je vjerojatno znao za Gardarovo otkrie. Prema Islandu je zaplovio najkraim
putem: Shetland Frerski otoci Island. Iz saga se vidi, da je Floki na jednom mjestu pustio s
broda tri ptice. Krenuo je za onom, koja je letjela u sjeverozapadnom smjeru. Ubrzo je opazio
traenu zemlju, oplovio oko nje i iskrcao se u Breidafjordu, u kome je bilo mnogo ribe. Okolina
ovoga zaliva imala je dosta zelenila. Trave je bilo dosta. No oni su napravili jedan veliki propust,
nisu je za vrijeme ljeta dovoljno nakosili, pa im je preko zime pocrkala sva stoka, koju su brodom
dovezli.
Da bi upoznao otok, prvi naseljenik Islanda lutao je gotovo svaki dan po brdima i snjenim
poljanama. Ispitujui otok Floki je katkada uo podzemnu tutnjavu. Dolazila je iz velike daljine i
ispunjavala ga strahom i divljenjem. Katkada je tutnjava bila tako jaka, da mu se priinjavalo kao da
tajanstvene podzemne vatre razdiru utrobu Zemlje. Na nekim mjestima Floki je vidio otvore, iz
kojih su izbijali stupovi vrele vode. To su bili gejziri. Oni su se na pojedinim mjestima peli uvis i do
pedeset metara. No Floki nije naao uzrok ovoj prirodnoj pojavi. On je zacijelo zakljuivao, da
tome treba traiti uzrok u vanzemaljskim silama, da su tu prsti bogova, koji su radili to su htjeli i
koji su svojom voljom osudili otok na vjeitu neplodnost, poigravajui se u dokolici s prirodom.
Zbog velikog broja ledenih santi, koje u zimskim danima okruuju otok, Floki mu je dao ime
41

Island Ledeni otok. To ime mu je ostalo do danas.


Tako govore sage. No stvar je ipak malo drukija. Najstariji historiar Islanda Ari mudri (10671148) u svojim djelima kae, da je taj otok prvi otkrio i na nj se naselio Ingolv Arnessonn. U
Arijevom Landnamabooku30 stoji, da se pod Ingolvovim rukovodstvom doselilo na Island 874. g.
vie norvekih porodica. Ingolv je po Ariju otkriva Islanda, prvi naseljenik i moni starjeina
otoka. Prvi naseljenici su se naselili na sjeverozapadnom dijelu otoka i tamo osnovali grad
Reykjavik.
Naseljavanje Islanda se pojaalo poslije poraza norveke aristokracije kod Hafursfjorda.
Pobijeeni su tada poveli veliki broj kmetovskih porodica i na Islandu osnovali republiku, slinu
onoj, kakva je prije toga poraza postojala u Norvekoj.
Otkrie Groenlanda Zelene zemlje
Od otkria i naseljavanja Islanda do otkria najveeg otoka naeg planeta proteklo je preko sto
godina. Iako udaljenost od Islanda do istonih obala Groenlanda iznosi oko sto milja, Islanani se
ipak nisu usuivali ploviti u smjeru ovoga otoka dalje od sto do dvjesta milja, zbog mnotva ledenih
santi, koje u svako doba godine plivaju po ovom dijelu Sjevernoga mora. U lovu na moreve,
tuljane, ribu i bijele medvjede Islanani se nisu mnogo udaljavali od Islanda.
Iz saga se vidi, da je Norveanin Gunnbjrn Ulvssnn prvi opazio obalu Groenlanda 977. g. Taj
pomorac je na obali ovog otoka vidio veliko hrastovo drvee, neke ivotinje veliine ovjeka,
ogromne ledenjake i brda plivajuih santi, s kojima bi sudar neminovno odveo u propast i najvei
brod. Kada se vratio na Island, Gunnbjrn je obavijestio Islanane o svom otkriu.
Pa ipak se otkrie Groenlanda pripisuje Erihu Riem. Pothvate ovoga moreplovca na moru i
naseljavanje na Groenlandu opisale su mnoge islandske i norveke sage. Iz njih se vidi, da se za
vrijeme naseljavanja Islanda naselio na otoku i Erihov otac, koji je iz Norveke morao bjeati zbog
nekog ubistva. I Erih je bio slian ocu. I on je na Islandu ubio nekog ovjeka te je morao tri godine
provesti u progonstvu.
Sage tako priaju, da je Erih 981. g. na jednom brodu krenuo s porodicom i nekoliko drugova u
smjeru nepoznate zemlje, koju je etiri godine ranije vidio Gunnbjrn. Poslije vie dana plovidbe
Erih je opazio istone obale Groenlanda. One su bile brdovite i naikane ledenjacima, koji su se uz
strahovitu tutnjavu stropotavali u more sa strmih obala. Kako tu nije mogao pristati, Erih je dugo
vremena plovio kraj jugozapadnih obala traei pogodno mjesto za pristajanje. I kad je oplovio oko
rta Farewella, najjunije toke Groen-landa, zaplovio je uz njegove sjeverozapadne obale i pristao u
zalivu Erihsfjordu. Okolina zaliva je bila idealna, pokrivena mahovinom, brezama, vrbama i
travom, koje je bilo dosta za ishranu stoke. Rijetko hrastovo drvee dostizalo je est metara visine.
Kraj je bio vrlo povoljan za naseljavanje, tim prije, to je u zalivu bilo dosta ribe. Erih s drugovima
gradi kraj zaliva zgradu. Jedna velika stijena sluila joj je kao zid. U prvoj polovini XIX. v.
Jorgenson je tamo naao ruevine.
Erih je zemlji dao ime Groenland Zelena zemlja. Kad se tu smjestio, obavijestio je
Islanane o svome otkriu. Sage pripovijedaju, da je 987. g. otuda polo u smjeru Groenlanda 35
brodova s naseljenicima, stokom i hranom. Ali ih je do Erihsfjorda stiglo samo 14. Ostali su se zbog
leda morali vratiti natrag, a nekoliko ih je nastradalo u moru. Jedan dio ovih naseljenika naselio se u
Erihsfjordu, drugi u Westbygdu i Eastbygdu, a ostali u okolini Godthaapa.
U to vrijeme upoznavanje Groenlanda bilo je oteano velikim hladnoama. Ljudi nisu znali,
da li je ova zemlja velika ili mala, jer su sve planine i doline bile zamrznute, kae jedna saga o
Groenlandu. Ipak se broj bijelih ljudi na Groenlandu poveao na 4.000 dua. 1261. g. Norveka ga
proglaava svojim posjedom. Svake godine je brod iz Bergena dovozio u groenlandska naselja ito,
jeam, maslo i dr. u zamjenu za koe tuljana, polarnih ivotinja i zube moreva. Groenlandska
naselja su cvjetala od XI. do XIV. v. U to vrijeme je podneblje na njemu, po svoj prilici, bilo blae
30

Knjiga o naseljavanju Norveana na Islandu.

42

negoli kasnije. Tamo je raslo ito, bilje i trava za ishranu stanovnitva i stoke, prenesene s Islanda.
U starim normanskim grobljima u Herjolfsnesu naeno je oko mrtvakih lijesova, koji su
zakopavani na dubini od 1 metra, korijenje biljaka. Ono danas, zbog zamrznuta tla u toku cijele
godine, ne moe rasti do te dubine.
Onda je nastupilo otro zahlaivanje. Zbog toga je zemljite oko naseobina postalo neplodnije.
U isto vrijeme iz sjevernijih krajeva Groenlanda poeli su se u smjeru juga, prema blaem
podneblju, sputati Eskimi i napadati naseobine bijelaca. Kada je 1355. g. doplovio iz Bergena brod
do Westbygda, mornari su na obali vidjeli samo nekoliko mravih konja i koza. Normani su bili
pobijeni.
Ipak su se neke normanske naseobine zadrale na Groenlandu do kraja XV. v. Posljednji bijeli
stanovnici otoka poslali su 1448. g. izvjetaj u Rim. U njemu su naveli, da su ih prije 35 g. napali
Eskimi i mnogo ih pobili. A kad je pri kraju XV. v. doplovio do Groenlanda islandski guverner s
eskadrom brodova, bio je napadnut od velikog broja eskimskih kajaka i umjaka. 1600. g. Danci su
ponovo otkrili Groenland i naselili se na njemu.
Otkrie Amerike u X. vijeku
Neke islandske sage govore, da su Normani pri kraju X. i poetkom XI. v. plovili do obala
Sjeverne Amerike. No iz vremena, kada su ove plovidbe izvedene, nisu ostali nikakvi pisani podaci.
Evropski ovjek plivao je tada u neznanju i ne mislei na krajeve Zemlje izvan njegove blie
okoline. Jedini pismeni stanovnici Evrope bili su popovi. No njih nauka, a posebno geografija, nije
zanimala. Na Islandu je 981. g. uvedeno kranstvo. Tada je tamo osnovana i biskupija. Biskupi su
zacijelo slali svake godine izvjetaje u Rim o stanju pastve. Pa ipak se ni u jednom od njih ne
spominje Vinland, kako su Normani nazivali Ameriku.
0 ovim plovidbama ostali su tragovi samo u usmenim predajama, sagama. Sage su postale
izmeu 870. i 1030. g., dok prvi rukopisi potjeu iz prvih godina XIII. v. Tokom vremena i ovi
rukopisi su nestali. Sve, to se danas zna o plovidbi Normana do Vinlanda, potjee iz dva stara
islandska rukopisa, zbirki izvadaka prepisanih u XIV. v. i poznatih pod imenom Flateyeva i
Haukova knjiga.31 U tim zbirkama samo se u nekoliko saga govori o plovidbi Normana do
Vinlanda. Tako Saga o Vinlandu, koju je Hauk prepisao izmeu 1320. i 1330. g., Saga Eyrbiggja, u
kojoj stoji, da je Snorri s Karlsefnom plovio do Vinlanda te da je u borbi sa Skraelingsima
(Skrelinzima)32 ubijen Thorbaud, Snorriev sin, ovjek vrlo hrabar, Cristne Saga, Saga a Olafu
Tryggvasonu, Saga o Thorfinnu Karlsefnu i dr.
No prva knjiga, u kojoj se ispominju Groenland i Vinland, jest Opis Sjevernih Otoka. Tu knjigu
je 1070. g. napisao Adam iz Bremena. On je jedno vrijeme boravio na danskom dvoru i tamo je
imao prilike obavijestiti se o normanskim osvajanjima i istraivanjima na sjeveru. U njoj Adam
kae, da je Groenland udaljen od Norveke samo pet ili sedam dana plovidbe i da se s druge strane
oceana nalazi Vinland.
Neto kasnije islandski pisac Ari Frode, zvan Mudri, spominje Vinland i jednu drugu udnu
zemlju u Knjiici o Islandu. O njima govori i u drugoj svojoj knjizi Landnama-booku. Govorei o
nselju Eriha Rieg na Groenlandu Ari kae, da su se tamo nale zgrade i razbijeni brodovi, to
su ih unitili oni isti ljudi, slini onima, koji su ivjeli na Vinlandu, a koje su stanovnici
Groenlanda nazivali Skraelingsima. O plovidbama Normana do Vinlanda govori i Codex
Frisianus, za koji se misli, da je napisan pri kraju XIII. v. u Norvekoj.
Ovo su jasni navjetaji, da su Normani doista u tim dalekim vremenima, pet vjekova prije
Kolumba, plovili kraj istonih obala Sjeverne Amerike, jer se, prema izloenom, u Norvekoj,
Danskoj i na Islandu znalo za normanske plovidbe do Vinlanda, ak i u vremenima tvoraca saga.
Uostalom, plovidba do Amerike u X. i XI. v. nije nimalo nemogua stvar, kad se zna, da su
31
32

Smith Marshal Ch., Les expditions des Normands, str. 330.


Uroenici Amerike.

43

Normani bili odlini pomorci i da su velike daljine od Norveke ili Danske do Groenlanda
prevaljivali u etapama preko Frerskih otoka i Islanda. Iz saga se vidi, da su normanski brodovi
katkada samo u jednoj etapi prevaljivali put od Bergena do rta Farewella za est dana i noi. A taj
put iznosi 2.800 km. Ova tvrdnja doista izgleda pretjerana, kad se zna, da dananji maleni putniki
parobrodi prevaljuju ovaj put za 10 do 12 dana. Meutim, Normani su vrlo dobro poznavali vjetinu
plovidbe u cik-cak linijama, da bi jedro uvijek bilo izloeno udaru povoljnog vjetra, a to je
omoguavalo brzu plovidbu. Osim toga Normani su znali iskoritavati i sjeveroatlantsku struju,
koja se juno od Groenlanda rava u dva dijela, od kojih jedan ide u smjeru Norveke i Engleske, a
drugi u smjeru Labradora i Groenlanda, gdje se sastaje s golfskom strujom. Tako su oni mogli,
prevaljujui na sat 7-8, a ponekad ak i 10 milja, prijei cijeli ovaj put za 10-12 dana, razumije se u
najpovoljnijem sluaju.
O brzini normanskih brodova govori i Heimskringla ili Saga o kraljevima. Njezin tvorac je
Islananin Snorri Sturluson (1178-1241). Od svih knjiga o drutvenim obiajima, zanimanju,
nainu ivota i historiji Normana od najstarijih vremena, Heimskringla ima najveu vrijednost. Iz te
knjige se crpu sva obavjetenja o Normanima. U njoj stoji, izmeu ostalog, da je islandski mornar i
Olafov poslanik Thorarin Nefiolson prevalio put od Stada u Norvekoj do Eyrarbakka na zapadnoj
obali Islanda za etiri dana i etiri noi. Ova daljina iznosi 750 milja. Znai, da je Islananin plovio
prosjenom brzinom od sedam i pol milja na sat.
Mi danas znamo, kakvi su bili normanski brodovi, jer su Normani sahranjivali kraljeve mora
u brodovima, a njih su poslije pokopa pokrivali debelim slojem ilovae ili treseta. U drugoj polovini
XIX. i poetkom ovoga vijeka otkopano je u Norvekoj i Danskoj nekoliko vikinkih brodova iz
sredine IX. v. Ti su brodovi bili obino dugi 7080 stopa, 33 dok im je irina iznosila 11-16, a
dubina 4 stope. Na njima je bilo 15-20 pari vesala. Posadu je inilo 40-50 ljudi. Brodovi su bili od
hrastovine. Nisu bili odvie teki, te ih je posada, prema potrebi, mogla prenositi s mjesta na mjesto.
Jedan takav brod, pronaen u Gokstadu 1880. g., Norveani su rekonstruirali 1893. g., ukrcali na nj
12 mladih mornara i poslali preko Atlantika na izlobu, koja se te godine odravala u ikagu. Iz
brodskog Dnevnika se vidi, da je brod plovio prosjeno 9-10, a katkada i 11 milja na sat. A to se u
potpunosti slae s navodima iz saga.
Takvim brodovima mogli su Normani lako prevaliti put od Groenlanda do Labradora za
nekoliko dana, jer daljina izmeu njih nije vea od 550 milja. A kad su se jednom nali na obalama
Labradora, plovidba pored obale u junom smjeru do Neufundlanda, Nove kotske ili jo dalje, do
njujorke oblasti nije bila nipoto nemogua.
Prvi Evropljanin, koji je vidio Ameriku
U opisu normanskih plovidbi do Vinlanda islandske i skandinavske sage se razlikuju u
pojedinostima. Ali sve se one slau u tvrdnji, da je Leif Erikson otkrio nepoznate primorske krajeve
Sjeverne Amerike, a da ih je Thorfinn Karlsefn prvi pokuao naseliti. No prvi Norman, koji je vidio
Ameriku, bio je Bjarn, sin Erihova druga Herjulfa, koji je ivio u Norvekoj pri kraju X. vijeka. No
i ovdje se ne iskljuuje mogunost, da su nekoliko vjekova prije njih plovili do Sjeverne Amerike
Irci. O tome govori jedna saga iz Flateyeve knjige. Bjarn je s ocem od rane mladosti putovao
trgovakim poslom do Islanda i evropskih primorskih zemalja. Jedna saga kae, kako je Bjarn u
ljeto 981. g. saznao, da je u proljee iste godine njegov otac napustio Island s Erihom Riim i
otplovio na Groenland. Bjarn je odmah iznajmio posadu, na brod ukrcao sve to je bilo potrebno i
zaplovio preko Atlantika u zapadnom smjeru. Usput je rekao mornarima: Bezuman je na put, jer
nitko od nas nije vidio Groenlandski ocean. Zapitao ih je, da li hoe s njim dalje da plove ili e se
vratiti natrag. Od njih je dobio jednoduan pristanak.
Plovei na sjeverozapad postajalo je sve hladnije. Brod je poeo nailaziti na velike ledene sante
raznih oblija: od kula, malenih brda i otoia do santi ljudskih i ivotinjskih oblika. Norveani su
33

Jedna stopa iznosi 33 cm.

44

sa zebnjom promatrali, kako se te sante na pojedinim mjestima gomilaju, razmjetaju, sukobljavaju,


dobivaju fantastine oblike i zaodijevaju u bljetavu modrikastu boju, koju je jedino potamnjivala
plava boja neba i intenzivno zelena boja mora. Ogromna ledena brda su lagano plovila po povrini
mora, katkada uznemirenoj, katkada potpuno mirnoj, klizila prema njihovu brodu, prijetei da ga
smrve. Ali su vjeti mornari uvijek nalazili naina, da izbjegnu sudar.
Sage pripovijedaju, da je Bjarnov brod plovio nekoliko dana s povoljnim vjetrovima. Onda se
vrijeme izmijenilo. U toku dalje plovidbe lijepo vrijeme se stalno izmjenjivalo s povoljnim
vjetrovima, burama i kao tijesto gustim maglama. I kad su mislili, da se nalaze u blizini Groenlanda,
na more se iznenada spustila velika magla, prekrivi cijeli horizont. Onda je zaduvao strani
sjevernjak, poigravao se s brodom nekoliko dana i noi i odbacio ga daleko na zapad. A kad se
razvedrilo i zablistalo sunce, Norveani su na obzorju opazili nepoznatu zemlju. I zaplovili su kraj
njezinih obala, ravnih i umovitih, i ne slutei, da su otkrili tajanstveni kontinent, na kome su ivjeli
nai antipodi, da su doli do onog nepoznatog svijeta, vjekovima skrivena pogledu ovjeka s
evropskog zapada, koji su antiki narodi samo nasluivali. To su bile obale Sjeverne Amerike.
Bjarn je znao, da to nije traena zemlja. Ne, to ne moe biti Groenland, rekao je drugovima,
jer su mi rekli, da su planine na njemu visoke i pokrivene ledom. I naredio je, da zaplove na
puinu. Tako su neko vrijeme plovili u istonom smjeru; onda su zaplovili na sjever. U toku dalje
plovidbe Bjarn je jo dva puta vidio obale Amerike. Onda su je izgubili iz vida. Naposljetku su
ugledali obrise visoke, planinske zemlje, pokrivene snijegom i ispresijecane ledenjacima. Bili su
uvjereni, da su doli do Groenlanda. Iskrcali su se u Erihsfjordu. Saga o Erihu kae, da je Erih
prekorio Bjarna, to nije dobro promotrio zemlju, do koje ga je doveo sretan sluaj.
P r v o i s t r a i v a n j e Vi n l a n d a
Nekoliko godina poslije doseljavanja na Groenland broj naseobina se poveao. Naroito se
brojno poveavala Erihova naseobina, jer su okolna brda davala dosta trave za pau stoke i povra,
a dalja okolina polarnih medvjeda, lisica i drugih ivotinja. U moru je, meutim, bilo dosta ribe,
tuljana i moreva. Jedino su naseljenici oskudijevali u drvenoj grai. Ali im je Bjarnovo putovanje
pokazalo, na koju se stranu treba okrenuti.
U proljee 999. g. Erihov sin Lejf kupuje od Bjarna brod. Na nj je ukrcao namirnice, vodu, sve
to je bilo potrebno za duu plovidbu, iznajmio 35 mladih mornara kao posadu i zaplovio put
zapada. Poslije nekoliko dana plovidbe, Groenlanani su ugledali onu tajanstvenu zemlju, koju je
vidio Bjarn. Obale su joj bile strme. Iza njih se prostiralo nisko zemljite, pokriveno blokovima
ravnog kamenja, od unutranjosti odvojenog visokim planinama, pokrivenim snijegom i
ledenjacima. Lejf ju je nazvao Hellulandom Kamenita zemlja. To je najvjerojatnije bio dananji
Labrador. Moreplovci su na jednom mjestu pristali. Htjeli su, kako pripovijedaju sage, da se o
nama ne bi kazalo, da se nismo iskrcali, kao to se to predbacivalo Bjarnu. Ali, poto tu nisu nali
nita naroito, nastavili su da plove na jugoistok. Poslije vie dana plovidbe nali su se kod neke
ravne, umovite zemlje, vjerojatno Nove zemlje. Lejf ju je nazvao Marklandom umska zemlja.
Iako je i ona bila plodnija od prve, nisu se na njoj dugo zadrali, nego su nastavili da plove u
junom smjeru. Poslije dva dana plovidbe u tom smjeru, uz pomo sjeverozapadnjaka,
Groenlanani su doli do jednoga otoka, u blizini kopna. I tu su pristali. Zatim su oplovili oko otoka
i doli do neke rijeke, uplovili u nju, na jednom mjestu se usidrili i na obali razapeli atore. Kako je
okolina imala privlaan izgled, Lejf je odluio, da se tu ulogore. Na obali su sagradili veliku drvenu
zgradu, da u njoj prezime. Brod su, meutim, izvukli na obalu, da ga oiste i poprave.
Svako jutro slao je Lejf po nekoliko naoruanih ljudi, da istrauju okolinu, ali im je naredio, da
se uvee vrate u logor. No jednoga dana se uvee nije vratio u logor neki mornar, Tyrker, po
narodnosti Nijemac. Lejf se zbog toga zabrinuo. Plaio se, da ga nije snalo veliko zlo. I im je
svanulo, poao je s 15 ljudi, da ga trai. A kad su ga nali, Tyrker im je sav oaran ispriao, da je na
jednom mjestu naao vinovu lozu s dosta groa. I tamo ih je odveo. Normani su se tada dobro
45

najeli groa, dosta ga nabrali i vratili se u logor. Saga o Erihu pripovijeda, da je Lejf zemlji dao
ime Vinland Zemlja vina.
Ali ni Lejf, kao ni Bjarn prije njega, nije naiao na amerike uroenike. U proljee slijedee
godine Lejf je naredio, da se plovi natrag. Na brod su ukrcali neto drveta i koa divljih ivotinja,
koje su nalovili za vrijeme zime, te su krenuli natrag. U blizini Groenlanda Lejf je spasao 15
mornara s jednog postradalog broda. Zbog toga su mu dali nadimak Lejf Sretni.
P r v i p o k u a j n a s e l j a v a n j a Vi n l a n d a
Saga o Thorfinnu Karlsefnu govori, da je ovaj pomorac u ljeto 1003. godine poao s tri broda,
na kojima je bilo 160 naseljenika, mukaraca, ena i djece i nekoliko islandskih trgovaca, da na
Vinlandu osnuje trajnu naseobinu.
Brodovi su najprije plovili pored Groenlanda, doplovili do Westbygda, zatim do Medvjeeg
otoka, gdje su ostali, da se odmore. Odatle su otplovili u jugozapadnom smjeru. Dva dana kasnije
brodovi su pristali kraj pustih obala neke velike zapadne zemlje Hellulanda. Plovei dalje na jug
pomou sjevernjaka, Groenlanani su doli do jednoga rta. Tu su nali kobilicu s nekog postradalog
normanskog broda. Tome predjelu Normani su dali ime Kelnes. Plovei dalje na jug Normani su
naili na pjeskovite obale. Iza tih obala prostirale su se u unutranjosti krasne zelene ume, brda i
planine, ispresijecane potocima i rijekama. Cijelom tom predjelu Sjeverne Amerike Normani su dali
ime Furdustrandir arobno primorje. Tvorci saga imali su pjesniku icu.
Plovei dalje na jug Normani su nailazili na mnotvo zaliva i u jednom se usidrili. Da bi ispitali
zemlju i doli u vezu s uroenicima, Normani su uputili dvojicu svojih drugova u unutranjost. No
oni su se tri dana kasnije vratili sa stabljikom ita i jednim grozdom. Ljude nisu vidjeli.
Kraj, u kome su pristali, bio je prekrasan. Doline su bile ispresijecane potocima i rijekama i
oiviene visokim planinama. U moru je bilo dosta ribe, a na obali dosta ptica, kojih su jaja u
gomilama leala na obali. Groenlanani su brodove izvukli na obalu i odluili, da se tu ulogore.
Hrane su imali dosta. Okolina im je davala svega, to im je trebalo. No ubrzo su se javile tekoe.
Dola je zima sa svim nedaama. Rezerve hrane su brzo nestajale. Onda je naila glad. Naseljenici
su gladovali danima. Kada su jednoga dana opazili na obali nasukanog kita, bacili su se na nj kao
pomamni, isjekli ga u komade, napekli dosta mesa i prejeli se. Svi izreda su se razboljeli.
Jednoga dana se jedan njihov drug, Thorhal, odluio, da se vrati na Groenland s devet drugova.
Saga kae, da je Thorhal bio sme, snaan ovjek, divovskog rasta, da je malo govorio, bio rav
kranin, ali zato dobar poznavalac nepoznatih zemalja. Drugovi su mu dali jedan brod, i on je s
njima zaplovio uz obalu. No nije imao sree. Poslije tri dana plovidbe njegov brod je zahvatio
snaan zapadnjak, igrao se s njim tri dana kao s djejom igrakom i odbacio ga daleko na puinu.
Naposljetku ga je odbacio na irsku obalu, gdje su i njega i drugove pobili uroenici.
Meutim je Thorfinn s dva preostala broda zaplovio na jug. Poslije nekoliko dana doplovio je
do jedne rijeke, koja se bacala u more iz nekog jezera. Saga o Thorfinnu Karlsefnu pripovijeda,
kako je okolno zemljite bilo prepuno movara, ali da je tu bilo dosta divljeg ita i trave za pau
stoke, dok je u umama bilo puno divljai, a u slanoj jezerskoj vod obilje ribe. Tu su nali i vinovu
lozu. Kraj im se neobino svidio. Groenlanani su odluili, da tu sagrade kolibe i provedu zimu.
Ispoetka je sve ilo dobro. Naseljenici su radili svakodnevne poslove, lovili ribu, divlja,
sabirali plodove, istraivali okolinu i spremali rezerve hrane za zimu. No jednoga lijepog dana
pojavili su se uroenici. Prvi susret izmeu stanovnika Starog i Novog svijeta saga ovako opisuje:
Jednoga ranog jutra doplovio ih je veliki broj u konim amcima. Mahali su veslima u smjeru
sunca i pravili buku slinu bievima... U amcima su sjedili smei ljudi, runog lika. I kosa im je
bila runa. Imali su iroke obraze i velike oi. Dugo su se zadrali, znatieljno promatrali ljude
ispred sebe, zatim odveslali na jug. Normani su ih prozvali Skraelingsima. 34 Dola je zima pa i
34

Thorfinn je tada zacijelo doao u vezu s narodom Algonkin, koji je ivio na Labradoru i pokraj Hudsonova zaliva.
Oni su poznavali keramiku i zemljoradnju. Govorili su potpuno razliitim jezikom od Eskima, koji su takoer

46

prola, a oni se nisu pojavljivali. No u proljee ih je dolo vie negoli prvi put. I otpoela je
trgovina. Za krzna divljih ivotinja Normani su Skraelingsima davali tkanine i dr. Meutim, ovima
se najvie svidjelo normansko oruje, ali im ga.ovi nisu htjeli prodavati.
Jo nekoliko puta dolazili su Skraelingsi do normanske naseobine i trgovali, Normani su
vjerovali, da e sve biti dobro. Ali mjesec dana kasnije pojavilo se mnogo uroenikih amaca, iz
kojih se ula strahovita dreka. Skraelingsi su sada mahali veslima u smjeru suprotnom od sunca, to
je znailo, da Normani treba smjesta da napuste zemlju. No kad ih ovi nisu posluali, Skraelingsi su
na njih snano navalili. Otpoela je uporna borba s obje strane. Skraelingsi su sa svih strana opkolili
naselje, bacajui na Normane strijele i kamenje iz praaka. Ma da su se Normani hrabro borili i
Skraelingsima nanijeli velike gubitke, ubrzo su uvidjeli, da s njima ne e moi izai na kraj. I oni su
jednoga dana posjedali u brodove i vratili se na Groenland.
Iz saga se vidi, da su Vikinzi u toku nekoliko kasnijih godina pokuavali da se nasele na
Vinlandu. No sve je bilo uzalud. Skraelingsi su uvijek, im bi se Normani iskrcali, navalili na njih i
prisilili ih, da se vrate otkuda su i doli. Naposljetku su Vikinzi morali napustiti namjeru da se
nasele u Americi.
Istraujui Groenland Vikinzi su ili daleko na sjever. Jedno njihovo naselje postojalo je na 73
s. g. . U prolom vijeku naen je na otoku Kingigthorsuagu na spomenutoj irini, u stijenama
natpis runskim slovima. On glasi ovako: Erih Signalson i Bjorn Hordeson i Endrida Adon
podigoe ovaj kameni masiv i oistie ovo mjesto 25. travnja 1135. g.
Iako nema nikakvih materijalnih dokaza o boravku Normana u Americi u pretkolumbovskim
vremenima, oni su, kao to smo izloili, boravili u njoj. Izolacija amerikog kontinenta u tim
vremenima nije postojala, tim vie, to se Groenland smatra sastavnim dijelom Amerike. Plovidbe
Vikinga do Amerike uzimaju se danas kao stvarna injenica, kao utvreni historijski dogaaji.

dolazili na Labrador.

47

X. TO SU ZAPADNOEVROPSKI KRANI ZNALI O ZEMLJI I SVIJETU U VREMENU


OD IX.-XI. VIJEKA
Na Kavkazu se nalazi Zlatna planina. Ali se do nje ne moe doi zbog zmajeva, grifona i
udovinih ljudi, to tamo ive.
Raban Maur
Kransko poznavanje nastanjene zemlje, s izuzetkom evropskog sjevera, na istom je stupnju i
u ova tri vijeka kao to je bilo i ranije.
Ni druge nauke nisu stajale nita bolje, ako se pod tim imenom podrazumijeva sedam osnovnih
vjetina, obuhvaenih u trivijumu i kvadrivijumu,35 s teologijom kao krunom svega. U
rascjepkanoj i surovoj feudalnoj Evropi toga vremena nema nijedne vie naune ustanove. Glavno
obiljeje te epohe je neznanje i sujevjerje.
O niskom stupnju znanja ovjeka toga vremena govori i malen broj biblioteka, u kojima je broj
knjiga, iskljuivo crkvenih, beznaajan. Biblioteka s dvjesta knjiga je rijetkost. I na nju se ukazivalo
kao na udo, jer broj rukopisa i u uvenim crkvama ne prelazi ni polovinu toga broja. U tom
pogledu stanje se nije promijenilo ni kasnije. U XIV. v. bila je poznata biblioteka francuskog kralja
Karla V. (1337. do 1380). No i u njoj je bilo svega 900 knjiga. Meutim, broj knjiga u sveuilinim
knjinicama toga vijeka ne prelazi ni nekoliko desetina knjiga.
Knjige su ne samo rijetke, ve i vrlo skupe. Za prijepis samo jednog rukopisa trebalo je
nekoliko mjeseci rada. Zato su knjige mogli nabavljati samo bogati samostani i opatije. A oni su za
njih plaali katkada itava bogatstva. Tako je sredinom XI. v. jedan francuski samostan platio samo
za jednu zbirku homilija 3.600 l. ita i 200 ovaca.
Zbog nestaice papira monasi unitavaju antika djela, zaboravljena u kakvom kutku
samostana. Oni struu slova sa stranica ispisanih na papirusu ili pergamentu i na njima ispisuju
ivotopise svetaca ili pobone pjesme.
Pape su ljuti protivnici nauke. Autoritet je vjera, a ne razum, glavno je naelo crkve.
Protivno shvaanje je hereza, odmetanje od vjeitih istina i Boga, a herezu treba unititi,
iskorijeniti u zaetku. Petrovi nasljednici i njihovi uenici ne smiju ii u kolu Platona, Terentija,
Virgilija i ostalog stada filozofa... Sv. Petar nije znao za te stvari pa ipak je kljuar nebeskog
kraljevstva... Napisao je: ,Bog je odabrao jednostavne, da ponizi mone. I otkako je postao svijet,
Bog je odabirao nepismene i neuke, a ne filozofe i govornike' 36, poruuje sveenstvu u X. v. Leon,
opat crkve sv. Bonifacija u Rimu i papski legat, po papinom nareenju.
*
Geografi toga vremena su gotovo svi iz crkvenih redova. Oni samo ponavljaju ono, to su
davno rekli Plinije Stariji i geografski pisci do Izidora iz Seville. Za sve njih je krajnja granica Azije
Indija iza Gangesa, sa zemaljskim rajem i rijekama. Njezine sjeverne granice su Kavkaske planine,
Skitija s fabuloznim Gogom i Magogom i Kaspijsko more, koje su zamiljali, da je u vezi s
Borealnim (Sjevernim) morem. Raban Maur ga naziva Oceanus siricus.
Slino je i s Afrikom. Nju su i dalje smatrali vrlo suenom, nedostojnom imena kontinenta.
Njezin arki pojas su smatrali nenastanjivim, ali su vjerovali, da se iza njega nalazi zemlja
Antihtonaca, do koje ovjek iz nae hemisfere ne moe nikada doi. Mauretanija i Sretni otoci su za
ove pisce granice zapadnog dijela Afrike. Krajnja toka jugozapadnog dijela crnog kontinenta je rt
Bojador.
Kozmografsko gledite toga vemena najbolje izraava Raban Maur (784-856), najueniji
ovjek karolinke renesanse.37 Zemlja je krug, kae on, i nalazi se u sreditu-svijeta. Vijek
35

36
37

To su bila dva dijela obuke slobodnih umjetnosti u cijelom kranskom svijetu u toku Srednjeg vijeka. Trivijum
je obuhvatao gramatiku, retoriku i dijalektiku, a Kvadrivijum astrologiju, geometriju, aritmetiku i muziku.
Monumenta Germanica, V. cap. XXVII. str. 673.
Pod k. r. podrazumijeva se, izmeu ostalog, i tenja za stvaranjem kola za vrijeme Karla Velikog (742-814) za
obuku u pismenosti sveenika, radi vrenja raznih adm. dunosti.

48

kasnije i Armenac Hose iz Morene izraava slino miljenje. Ptolomej je stavio, kae on, Sretnu
Arabiju (Jemen) u sredite svijeta, jer je otuda dola kraljica juga (Saba iz biblije). Jerusalim je
doista u sreditu svijeta, jer je jednako udaljen od svih njegovih granica.
Anonim iz Ravene, Irac Dicuil i Alfred Veliki iz IX. v., Nijemac Elfrik i Adelbord iz X. v. te
ueni lombardski Jevrejin Asaf iz XI. v. ponavljaju s vrlo malim preinakama sva ova shvaanja.
God. 1070. Adam iz Bremena spominje Island, Groenland i Vinland, ali ih opisuje nestvarno,
kao da se radi o krajevima nekog vanzemaljskog svijeta. Led na obalama Islanda, kae on, crn
je i toliko suh, da ljudi njim loe vatru. Groenland je za njega zemlja iz bajke. Na njemu po
peinama ive gorostasni ljudi, ije zlato uvaju divovski psi. Adam ne zna, da li je Botniki zaliv
otvoren ili je u vezi s morem. On pie, da na obalama Baltika i na sjeveru Skandinavskog poluotoka
ive cinocefali i Amazonke. Dalje od njih ljudska su udovita, koja se hrane samo ljudskom krvlju.
Jo dalje ive ljudi blijedi, zeleni, dugovjeni.
*
Sve su geografske karte toga vremena izopaene, iskrivljene i iznakaene. U veini ovih karata
Azija se nalazi na sjeveru Zemlje, a Evropa i Afrika na jugu. To, ustvari, i nisu prave geografske
karte, pogodne za orijentaciju na Zemlji, nego obine slike nastanjene zemlje. No u prvih est
stoljea Srednjega vijeka i njihov broj je vrlo malen. Dosada ih je pronaeno oko dvadeset i pet,
ubrajajui u njih i metalne planisfere i slike Carigrada i Rima, napravljene za vrijeme Karla
Velikog. Sve one jasno odraavaju utjecaj biblije i crkvenih otaca. Iz njih se nita nije moglo
nauiti.
Sve to govori, u kakvom se tekom stanju nalazila nauka o Zemlji i svijetu u Srednjem vijeku.
Budui da nisu imali pojma o pravom poloaju i obliku raznih zemalja i gradova, tadanji geografi i
crtai karata ih prikazuju bez ikakve veze sa stvarnou, da se, valjda, odue nagonu za naukom.
Prilikom izrade i ovakvih karata svijeta, kartografi se slue ponajvie kranskim legendama, koje
su nastajale prilikom prijenosa kostiju svetaca, to je naroito bilo raireno u IX. i X. v. Na takve
karte oni su stavljali razne besmislice o zemljama, iz kojih su kosti prenijete. Tako su postupali i
prilikom prikazivanja udaljenijih krajeva Zemlje.
I u slijedeim vjekovima vlada potpuna nenaunost u izradi karata svijeta. U drugoj polovini
XIII. v. nepoznati Nijemac iz Ebstorfa prikazuje na svojoj karti svijeta skandinavske zemlje kao
skup otoka, isto onako, kako ih je zamiljao Plinije Stariji (poginuo 79. g. kao rtva erupcije
Vezuva). Na njegovoj karti Skandinavija je jedan otok, Norveka kraj nje drugi, a Island trei. I u
vrijeme, kad su brodovi Hansa38 plovili po Baltikom i Sjevernom moru i sa stanovnitvom
Skandinavije vodili vrlo ivu trgovinu, taj kartograf potpuno isputa Baltiko more.

38

Savez njemakih gradova: Hamburga, Bremena, Frankfurta i dr. Osnovan je 1170. g. radi zatite njemakih gradova
od gusara na Baltiku i Sjevernom moru i dr.

49

XI. KORAK NAPRIJED U POZNAVANJU SVIJETA


...I naredi se, da se sve blago, zadobiveno kao plijen, odnese u jedan gradski samostan... Tu je
bilo vrlo mnogo skupocjenog zlatnog i srebrnog posua, tkanina, proaranih zlatom i tako
skupocjena nakita, da je bilo pravo udo ... Nikada, otkako je stvoren svijet, ni za vrijeme
Aleksandra, ni za vrijeme Karla Velikog, ni ranije, ni kasnije, nije se vidjelo ni osvojilo toliko
mnotvo skupocjenog blaga ... kao u unutranjosti Carigrada.
Robert de Clari
Premda putovanja kranskih hodoasnika na Levant nisu posluila boljem poznavanju Azije,
ona su ipak u izvjesnoj mjeri pridonijela poveanju trgovine izmeu Istoka i Zapada. Osim toga ona
su prokrila puteve kriarima, ija je vladavina u Siriji i Maloj Aziji dala, sa svoje strane, znatan
poticaj za putovanja po svijetu.
XI. vijek je prekretnica u ivotu kranske Evrope. U njemu sva protivrjeja feudalizma, koja
do sri razjedaju feudalno drutveno ureenje, otro izbijaju na vidjelo i dovode do vojnokolonijalnih pohoda kranskih naroda na Levant.
U kriarskim ratovima, koji su posljedica svih tih protivrjeja, a trajali su oko 200 godina, svi
drutveni slojevi Zapadne Evrope vide mogunost ostvarenja svojih tenja. Rimska crkva eli, da
pomou njih uspostavi prevlast nad cijelim kranstvom; kraljevi i krupni feudalci, da poveaju
svoje posjede; sitni plemii, da se brzo obogate; gradovi i sela, da se oslobode feudalnog
ugnjetavanja; Mleci i Genova, da od Bizanta preotmu posrednitvo u trgovini s Istokom.
I da bi narodne mase pokrenulo u borbu protiv muslimanskih naroda, papstvo ovim ratovima
daje ideoloku podlogu, zaodijeva ih u plat spaavanja Kristova groba i drugih svetih mjesta iz
ruku nevjernika.
Do toga vremena zapadni krani su vrlo malo znali o dalekim azijskim zemljama. Dovoljno je
samo pogledati kakvo geografsko djelo iz te epohe, pa da se ovjek odmah uvjeri. Slika svijeta
uenog Francuza Honore d'Autuna (umro 1140) vrvi besmislicama. U njoj stoji, da na Kavkazu lei
zemlja Amazonki, u Indiji zemlja Pigmeja, u pustinjskim krajevima iza zemaljskog raja ive divlje
zvijeri, koje ovjeku brane pristup u njih, i t. d.
Jo manje se ovjek toga vremena mogao obavijestiti o dalekim krajevima Azije iz onoga
malenog broja karata svijeta, razbacanih po samostanskim knjinicama, kojih se iz IX. v. sauvala
samo est, planisfere uz rukopis grkog geografa Marciana Capelle (IV. v.) i lombardskog geografa
Jevrejina Asafa te ostalih karata svijeta, naenih uz ivotopise svetaca. Na tim kartama su nepoznati
i daleki krajevi Azije prikazani s ljudskim i ivotinjskim udovitima, da bi se istaklo kako oni ive
u njima.
Ovakve nakaradne karte svijeta kruile su po kranskoj Evropi i kasnije, kada su ve bili
upoznati daleki krajevi Azije. Kao dokaz takvog nakaradnog prikazivanja nae Zemlje, slue karte
svijeta iz XIII. v., iz knjinica u Herefordu i Ebstorfu, pa i druge iz kasnijih vremena.
Uope je u Srednjem vijeku nauka u kranskim zemljama bila u povoju. Izmeu pojedinih
nauka nije bilo nikakve veze. Geografija i astronomija nisu uope povezivane. Nemo
srednjovjekovnog ovjeka u tom pogledu jasno prikazuje Platon Tiburtinac, latinski pisac iz prve
polovine XII. v. Rim je, kae on, u ratnoj srei i prostranstvu carstva otiao dalje ne samo od
Egipta i Grke, nego i od drugih naroda svijeta. Pa ipak je, s obzirom na kole, u kojima se
izuavala nauka, ostao na niem stupnju od Egipta, Grke pa ak i Arapa. Latinstvo se u astronomiji
ne moe podiiti ne samo nijednim piscem, ve i nijednim prevodiocem ... Umjesto knjiga Latini
imaju ludosti, snove, prie dobre vile...
Nepoznavanje dalekih krajeva nastanjene zemlje ide ruku pod ruku s neukou i neznanjem. O
dalekim zemljama Azije, Afrike, pa ak i o sjevernim evropskim zemljama, ne samo to ne zna nita
obian ovjek, ve ni vladajui sloj, feudalci i sveenstvo. I jedni i drugi su neuki. I jedni i drugi
vjeruju, da na nekoliko milja od njihovih mjesta caruju vile, vjetice, vragovi, vukodlaci, razni
50

demoni, koji svuda prijete ovjeku. A kao svemoni lijek protiv svih tih napasti sveenici
preporuuju molitve.
Ipak je rad milijuna ljudskih ruku neosjetno krio puteve napretku, razbijao malo pomalo
naopaka shvaanja, mijenjao neprestano odnose izmeu ljudi i sve vie irio ovjekove geografske
vidike. Male koliine orijentalne robe prodirale su nevidljivim kanalima na Zapad, uvlaei se i u
najudaljenije zamkove i sjedita biskupija i opatija. Skupocjene istonjake tkanine, mirodije,
mirisi, biseri i drago kamenje dolaze i do njih. Biber, karanfili, mukatov orai i cimet plaaju se
zlatom, gram za gram, jer su se krupni feudalci i sveenstvo bili navikli na njih.
I kad se upoznao s orijentalnom robom, kod Zapadnjaka se javljaju nove potrebe, mijenja ukus,
navike, obiaji. I, to je naroito vano, Zapadnjaci poinju saznavati, da na Zemlji postoje bogate
daleke zemlje, gdje ima obilje skupocjene robe. Na taj nain tenje za upoznavanjem i osvajanjem
tih bogatih krajeva svijeta pokreu feudalca, da napusti svoj zamak i poe u rat.
Tako su nastala Uena putovanja na Istok, kako su drukije zvali kriarske ratove. Putujui
mjesecima kraj velikih evropskih rijeka, to su vezivale Zapad s Istokom, kriari spoznaju, da je
svijet mnogo vei i ljepi, no to su ga oni dotle zamiljali. I oni s divljenjem promatraju sjajne
palae i hramove Carigrada, Aleksandrije, Antiohije, Damaska, Alepa i dr., uivajui u arolikosti
jednog novog svijeta, drukijeg od njihova, umala meu zidinama zamkova, biskupija i malih,
prljavih i tijesnih zapadnjakih gradia.
U krvavim dvjestogodinjim borbama, voenim s promjenljivom sreom, u pokolju staraca,
ena i djece nevjernika, u ruenju i unitavanju gradova i tvrava na Levantu prola su etiri
kriarska rata. Oni su jasno ukazali, kakvi su ciljevi kriara i da su pljaka i otimaina glavni
pokreta svih njihovih djela. Sada se stvarno uvidjelo, da kriari ne ratuju samo s nevjernicima,
ve da napadaju, pljakaju i ucjenjuju i balkanske kranske gradove i zemlje. Po elji Mletaka
kriari 1203. g. napadaju i osvajaju hrvatski Zadar. Godinu dana kasnije oni osvajaju i pljakaju
Carigrad i druge grke gradove, unitavajui mnogobrojne spomenike stare kranske kulture.
Koliko silno blago su napljakali kriari u Carigradu,.vidi se iz knjige jednog uesnika u IV.
kriarskom ratu. Ja lino ne vjerujem, pie tamo,39 da je i u etrdeset najbogatijih gradova na
svijetu bilo toliko blaga, koliko su ga (kriari) nali u Carigradu. Grci uostalom priaju, da je dvije
treine blaga bilo u Carigradu, a treina razasuta po svijetu.
Neslavno su proli i ostali kriarski ratovi. Lanac kriarskih utvrenja na Levantu, dug 1.200
km, nije mogao odoljeti navalama muslimana, koji su branili svoje zemlje. Tenja Zapada da
zavlada Istokom ostala je samo jalova nada njegovih pokretaa.
Ipak su ovi ratovi zbliili Zapad s Istokom. U dodiru s muslimanima Levanta, Zapadnjaci
poinju prihvaati njihove otmjenije obiaje. ivei jedni kraj drugih po raznim gradovima Bliskog
Istoka mijenjaju se navike i ukus krana. Sve jaa potranja orijentalne robe izaziva u zapadnim
zemljama porast proizvodnje materijalnih dobara. I to u znatnoj mjeri utjee na razvitak trgovine i
podizanje evropske kulture. S gledita geografskih otkria, kae Baker,40 kriarski ratovi su
vani iz vie razloga: oni su Evropu doveli u dodir s arapskim svijetom, koji je bio vrlo prisan u
paniji, preko koje su u nju dola neka geografska znanja. Ovi ratovi su pobudili oduevljenje za
putovanja. Oni su bili povod za dva putovanja prvoga reda, izvrena kasnije, pri kraju Srednjeg
vijeka. Razmjena se znatno razvila, a s njom i trgovaki gradovi Italije ... Mleci, Genova, Pisa.
Aktivnost plovidbe u Sredozemnom moru, koja je iz njih proizala, pridonijela je usavravanju
primorskih karata i portulana (karata luka), predaka dananjih karata. Razvitak trgovine doveo je do
novih napora izvan Sredozemnog mora, a naroito do ponovnih otkria otoka Atlantika, kraj
afrikih obala. Osim toga i mnogobrojna putovanja u oba smjera izmeu Evrope i Palestine i
uspostavljanje kranskih kraljevina na Levantu uinili su mnogo za upoznavanje ovoga dijela
svijeta.
39
40

Robert de Clari, La conqute de Constantinople, str. 173.


Baker J. N. L., Histoire des dcouvertes gographiques et des explorations, str. 34.

51

Ta l i j a n s k i p o m o r s k i g r a d o v i - r e p u b l i k e
U razvitku trgovine izmeu Istoka i Zapada u Srednjem vijeku Mleci, Genova, Pisa i Amalfi
imaju znatnu ulogu. Od ranih stoljea Srednjeg vijeka njihovi brodovi plove do Carigrada i Levanta
i otuda dovoze orijentalnu robu u Evropu.
Meutim, Mleci su od svih njih najznaajniji. Sagraeni na 117 otoia, spojenih izmeu sebe s
452 kanala, Mleci su, prema legendi, nastali sredinom V. v., kad su trupe hunskog kralja Atile
prodrle u Italiju. Pred Hunima se jedan dio stanovnitva Sjeverne Italije povukao na mletake
lagune, sagradio niz naselja i, zatien od navale s kopna, poeo se baviti trgovinom i ribolovom.
Pred navalama Gota, Franaka i Langobarda u VI. i VII. v. priliv stanovnitva na mletake lagune
znatno se poveao.
U tim dalekim vremenima mletaki brodovi plove do bizantskih luka,41 pa ak i do Levanta i
sjeveroafrikih zemalja. Ali su podaci o plovidbi mletakih brodova iz tih vremena vrlo oskudni.
Cassiodor, u jednom pismu mletakim tribunima, istie veliku ulogu toga grada, iji brodovi
prevaljuju po moru neizmjerne prostore. Osim ovoga pisma, u prvim stoljeima Srednjeg vijeka
nije ostao nikakav drugi pismeni trag. Ipak se u nekim starinskim kronikama navijeta uloga
Mletaka u trgovini sa zemljama pod vlau Karolinga. Poznato je, da je Karlo Veliki dao Mlecima
velike trgovake povlastice, jer su u njegove zemlje mletaki brodovi dovozili s Levanta tamjan,
mirodije, egipatski papirus za povelje i ukaze, tepihe, purpurne i grimizne tkanine s figurama iz
svetakog ivota, raene u Damasku i drugim levantskim gradovima, zatim biser i drago kamenje,
koje se sauvalo u zapadnim crkvama, a o emu govore i biografije papa iz VIII. i IX. vijeka.
Poslije arapskih osvajanja Mleci poinju naveliko trgovati s mrskim Saracenima, usprkos
zabranama papa, Karla Velikog i Bizanta. U zamjenu za graevno drvo iz dalmatinskih uma, koje
su najnemilosrdnije unitavali, i za oruje, Mleani dobivaju od Saracena mirodije, limune, afran,
tamjan, riu, a poslije kriarskih ratova i eernu trsku.
Ali pored spomenute robe Mleani su Saracenima prodavali i robove iz kranskih zemalja:
Dalmatince, panjolce pa ak i Talijane. U knjizi ivot pape Zaharija stoji, da su Mleani kupovali
robove i u samom Rimu. God. 836. knez od Beneventa Sicardo zakljuuje s Napuljom ugovor o
miru, pod uvjeom, da taj grad ne smije kupovati Lombarane i prodavati ih Saracenima. Zanimljivo
je spomenuti, da su mameluki sultani u XIV. v. kupovali robove raznih narodnosti za svoju vojsku.
Za Srbina-roba plaali su najmanje 70-80 dukata, dok su za Mongola-roba, kao najodanijeg i
najvjernijeg gospodaru, plaali najvie: 130 do 140 dukata.
Slinim putem su ili i drugi talijanski graovi-republike. U trgovini s Levantom Pisa i Amalfi
su se naroito istakli do XI. v., kad su ih potisnule u pozadinu Mleci i Genova. Veliki trgovakopomorsko znaenje ove dvije zemlje naroito je porastao za vrijeme kriarskih ratova. Njihovi su
brodovi tada prevozili kriare na Levant, dovozili im namirnice i pomagali u osvajanju gradova, pri
emu su zgrnule ogromno blago i dobile velike trgovake povlastice. Iako su Mleci i Genova u
Srednjem vijeku gotovo stalno ratovale izmeu sebe, obje su se silno obogatile. Za vrijeme IV.
kriarskog rata Mleci postaju gospodar etvrtine i polovine (od etvrtine) rimskog (bizantskog)
imperija. Velianstvene palae na trgu sv. Marka, na Canalu grande, na Rivi degli Schiavoni (Obali
robova), Giudechi, sagraene u mjeavini gotskog, bizantskog i arapskog stila dokaz su velike
trgovako-pomorske aktivnosti Mletaka u Srednjem vijeku.
Trgovina i pomorstvo Mletaka, potreba za to savrenijim portulanima Sredozemnoga mora i
mora u njegovu podruju u velikoj su mjeri pridonijeli geografskim otkriima.
udesna sprava kompas
Sve do kraja XII. v. evropski kranski narodi ne znaju za magnet kao sredstvo za snalaenje
po morima. Tek tada Francuz Gilles iz Provence govori o upotrebi magneta, ma da u sirovom
41

Mleci su rano priznali pokroviteljstvo i zatitu Bizanta.

52

stanju.
Antiki ovjek je znao za magnet u prirodnom stanju. No on je vrsto vjerovao, da magneta
ima samo u Aziji. Aristotel, Plinije Stariji, Ptolomej i Marbodije spominju magnetske planine u
Aziji. U svojim djelima oni tvrde, da te udesne planine svojom silnom snagom zaustavljaju sve
brodove prilikom prolaza kraj njih, ako bi prevozili eljezne predmete. Iz starih kineskih
dokumenata se vidi, kako su Kinezi smatrali, da se magnetske planine nalaze u Indokini, dok
srednjovjekovni kranski pisci vjeruju, da se takve planine nalaze bilo na Taprobanu (Ceylonu),
bilo na junoj Zemljinoj polukugli. Albert Veliki smatra, da nai antipodi ne mogu nikada doi do
nas, jer neka privlana mo zadrava ljude, kao to magnet privlai eljezo.
Magnetska igla se prvi put u historiji ovjeka pojavljuje u starom kineskom rjeniku u-Ven iz
II. vijeka. Kinezi su pravili malene drvene figure i na njih stavljali magnetsku iglu. Privrene na
kolima, one su sluile za orijentaciju na zemlji. No Kinezi su kompasu pripisivali nadzemaljska
svojstva i smatrali ga boanstvom. Tek u kasnijim vremenima Kinezi poinju upotrebljavati magnet
za orijentaciju i po morima. U posudu s vodom stavljali su komadi trske; na njoj je bila
privrena magnetska igla i u mjestu zaklonjenom od vjetra odreivali su poloaj sjevera i juga.
Upotrebu magneta na brodovima Arapi su zacijelo primili od Kineza, iako za ovu tvrdnju ne
postoji nikakav dokaz. God. 1242. Bajlak al-Kipaki prvi od svih arapskih pisaca opisuje upotrebu
magneta na brodovima. Zapovjednici brodova, kae on, koji plove po Sirijskom moru42, za
vrijeme mranih noi, kada se ne mogu snalaziti na moru, uzimaju vodeni sud, zaklone ga od vjetra
i u nj stave komadi trske, na kojoj je privrena igla. Onda uzmu magnetski kamen veliine dlana,
primaknu ga povrini vode i rukom izvode okret prema desnoj strani tako, da se igla okree po
povrini vode. Kada naglo povuku ruku, igla svojim krajevima pokazuje sjever i jug.
Gotovo istodobno poinju i kranski pomorci upotrebljavati kompas na brodovima. Tu spravu
su usavrili talijanski pomorci. Oni su malenu magnetsku iglu stavljali na kratku os i zatvorili je u
kutiju od imirova drveta pridodavi joj i ruu vjetrova. Budui da Talijani imaju za imir rije il
bosso, od nje je nastao naziv bossola, bussola. To ime je danas udomaeno u cijelom svijetu.
Prvi je opisao upotrebu kompasa u zatvorenoj kutiji Francuz Pirre Peregrin, rodom iz
Maricourta u Piccardiji. U pismu od 12. kolovoza 1269. g. svome prijatelju Focancourtu Pierre
kae, da je u Pulju, u Kalabriji, vidio na talijanskim brodovima busolu, obinu kutiju od imirova
drveta, u kojoj se malena magnetska igla okree oko jedne osi te tako pokazuje sve strane svijeta.
U toku XV. i XVI. v. kompas je dalje usavravan. Njega su upotrebljavali u plovidbi po
Sredozemnom moru. Ali se ne zna, da li su ga Portugalci upotrebljavali, bar u prvoj polovini XVI.
v., u plovidbi po Atlantiku.
Ova mala spravica, koju danas svatko poznaje, bila je pri kraju Srednjeg vijeka pravo udo, jer
je pomorcima pomagala, da plove po debelom moru, pripremivi tako velika geografska otkria XV.
i XVI. vijeka.

42

Istoni dio Sredozemnog mora.

53

XII. PUTOVANJE JEVREJSKIH PUTNIKA PO SVIJETU


Kuda?...
Na istok...
Iz jedne stare kronike
Poslije velike seobe naroda trgovina u zemljama zapadnog dijela rimskog carstva strahovito
opada. Neto ivlja, ma da u neuporedljivo manjoj mjeri negoli u vremenima carstva, ona se
odrava u primorskim krajevima Sredozemnog mora, sjeditima biskupija, opatija, veih crkava i u
blizini dvorova krupne feudalne aristokracije. U ta mjesta dolaze karavane s robom iz najudaljenijih
evropskih zemalja. U njima se u manjim koliinama pojavljuje i orijentalna roba i specias Grgur
iz Toursa (VI. v.) kae, da se pod tom rijeci podrazumijevaju ne samo mirodije, nego i druga
orijentalna roba.
Ali su podaci o kretanju trgovine na kranskom Zapadu u ranim stoljeima Srednjeg vijeka
vrlo oskudni. O njoj kroniari epohe gotovo nita ne govore. U djelima Grgura iz Toursa tek poneka
anegdota govori uzgred o trgovakom kretanju na Zapadu. Na nju bacaju vrlo malo svjetlosti
karolinke i merovinke povelje i diplome, pisane na egipatskom papirusu; one govore o
osloboenju od taksa crkvenih sredita, u kojima se trgovalo. O tome govori i odjea od orijentalnih
tkanina za krupno sveenstvo i feudalce, izraena u Egiptu ili Siriji, a koja se danas uva po
muzejima i nita vie.
Pa ipak se i u tim vremenima vodi trgovina izmeu Istoka i Zapada. I tada dolazi orijentalna
roba na Zapad preko Bizanta, koji je i jedini posrednik u trgovini izmeu dva svijeta, u prvim
stoljeima poslije velike seobe naroda. U VI. i VII. v. u toj trgovini uestvuju kao posrednici i
trgovci iz Sirije, koji su se nastanili po zapadnjakim gradovima. Preko njih dolaze u Zapadnu
Evropu mirodije i druga roba iz Sirije i Egipta. Ali uz njih, u trgovini orijentalijama, uzimaju uea
i jevrejski trgovci. Njihova posrednika uloga postaje sve vea od VIII. v., poslije arapskih
osvajanja, kada se zavrava posrednika uloga Siraca. Velika srodnost Arapa i Jevreja, njihov dar za
jezike, prilagoavanje orijentalnim obiajima, umjenost u trgovini, daje Jevrejima gotovo
iskljuivi poloaj u trgovini orijentalnom robom u Evropi. Uz smisao za trgovinu, Jevreji se
odlikuju i uenou, naroito u medicini, za koju su crpili znanje od Arapa. Trgovake veze s
gotovo svim krajevima omoguuju im, da na Istoku nabavljaju lijekove i ljekovito bilje. Ne
mijeajui se u borbe izmeu Saracena i krana, koje su vjekovima bjesnile u cijelom podruju
Sredozemlja, jevrejski trgovci trguju i po kranskim i po muslimanskim zemljama, od panije do
Indije. Jevrejski pisac iz Kajruana Eldad Damit (IX. v.) pie, da su Jevreji imali ogromno carstvo u
Sahari i da se ono prostiralo na 200 dana hoda. No ovdje Damit svakako misli na povlateni
trgovaki poloaj Jevreja u velikoj pustinji, o emu je pisao i Ibn-Kordadbeh. U mnogim evropskim
gradovima Jevreji imaju svoje trgovake kvartove, koji su se u vrijeme Karolinga poveali naroito
u Francuskoj i Njemakoj. Od karolinkih vladara Jevreji su dobili mnoge trgovake povlastice za
uinjene usluge,
U to vrijeme jevrejski trgovci putuju i po zemljama Dalekog Istoka, do krajeva mirodija, bisera,
dragog kamenja i druge skupocjene orijentalne robe. Tenja za upoznavanjem bogatstava Istoka
dovodi ih u Perziju, Indiju i Kinu, gdje se, prema svjedoanstvu arapskih pisaca, nalaze ve u IX. v.
Osim spomenutih zemalja Jevreji obilaze i sjeverne evropske zemlje i Krim s Ukrajinom. Velika je
teta, to ova putovanja nisu opisana, jer bi ona zacijelo unijela meu zapadne krane vie svijetla
u poznavanju nastanjene zemlje, u vremenu od VII. do XII. vijeka.
Benj amin Iz Tudele putuj e po svij etu
Slino kao i veliki arapski putnici i ovaj Jevrejin iz na-varske kraljevine Tudele provodi na
putovanjima po svijetu 14 godina (1159-1173). O svrsi toga putovanja on sam kae, da je htio
54

obii i prebrojiti sve Jevreje mojsijevske vjere, razasute po povrini Zemaljskog globusa. Ipak se
uzima, da je Benjamin putovao po svijetu za raun kakvog jevrejskog trgovakog udruenja, koje je
imalo razgranate poslovne veze sa svim zemljama tada poznatog svijeta.
God. 1159. krenuo je Benjamin iz Tudele i stigao do Barcelone, a iz nje preko Monpelliera u
Marseille. Tu se ukrcao na brod i poslije etiri dana stigao u Genovu, koja je tada bila u ratu s
Pisom. Iz Genove je otiao u Rim. Napulj, Sorento i Salerno su drugi gradovi Italije, u kojima je
boravio. U Salernu je tada postojala glavna medicinska kola cijelog kranskog svijeta. U njoj je
uilo medicinu 600 Jevreja. Iz Italije je Benjamin preao u Solun, obiao mnoge grke gradove na
putu za Carigrad. Neki od tih gradova su imali isto slavenska imena. U Carigradu dolazi u dodir s
trgovcima raznih narodnosti pa i s Jevrejima. Za mnoge od njih kae, da uspjeno trguju. Samo se
ali, da ih vlasti progone i preziru, zabranjujui im ak i konje da jau po gradu. Osim toga svakome
su doputale, da ih napada na ulicama. Benjamin navodi, kako su na carigradskom hipodromu
prireivane borbe lavova, medvjeda i drugih krupnih zvijeri za razonodu narodnih masa. Carski
dvorac u Carigradu, kae Benjamin. ima stupove od zlata i srebra. Carsko prijestolje posuto je
dragim kamenjem. Nad njim, na zlatnim verigama, visi zlatna kruna. Ona caru pada na glavu, ba
kad sjeda na prijestolje... Blistavi sjaj dragog kamenja toliko je velik, da u dvorcu po noi ne treba
paliti nikakvo svijetlo.
Obiavi grke otoke Rodos i Cipar, Benjamin prelazi u Siriju, posjeuje njezine gradove i stie
u Jerusalim, maleni grad s trostrukim zidom. I kae, da u njemu, izmeu ostalih, ivi i dvjesta
Jevreja. Odatle odlazi u Damask. Za taj grad Benjamin kae, da trguje sa cijelim svijetom, da je u
njemu kanalizacija savrena i vodovod proveden u sve vee-zgrade i trgove, da obiluje vonjacima i
da se u njemu nalaze raskoni dvorci Nur Edina, kojima se divio. Benjamin je opisao i uvenu
damiju Gomandar, glavni muslimanski hram Damaska. U njoj ima, kae on, stakleni zid s
toliko otvora, koliko godina ima dana. Kroz njih prodiru sunani zraci u pravilnim razmacima u
razna doba godine. Budui da svaki otvor ima dvanaest razdjela, koji odgovaraju broju dnevnih sati,
u svako doba se moe vidjeti koliko je sati.
U Mezopotamiji Benjamin obilazi Mosul, Ninivu i Bagdad, prijestolnicu kalifa, o kome ima
najljepe miljenje. Za nj kae, da je obrazovan, trpeljiv prema svim vjerama. Uporeuje ga s
papom i kae, da ivi u prekrasnom dvorcu. Za vrijeme ramazana dri propovijedi u damiji.
Vjernici ga smatraju boanstvom. Benjamin kae, da ga svi ljudi prilikom, prolaska kroz ulice
moraju pozdravljati. Ako to, meutim, netko ne bi uinio iz nemara, kalif je naredio, da mu na licu
mjesta udare sto batina.
Benjamin u Babilonu gleda ruevine stare kule. Tu kulu su, kae on, sagradili narodi
rastureni prije potopa. U osnovi je iroka dvije milje. Sama zgrada je iroka dvjesta, a visoka sto
lakata. Iza svakih deset lakata nalaze se staze od zavojnih ljestava, kojih stepenice vode na sam vrh
kule. S kule se prua vidik na dvadeset milja unaokolo.
I u Perziji je Benjamin obiao -mnoge gradove: Basru, Kuistan za nj kae, da ga rijeka
Tigris razdvaja na bogataki i sirotinjski dio, Hamadan i Ispahan, glavni grad istoimene pokrajine s
opsegom od dvanaest milja.
No dok je dovde njegovo pisanje jasno i odreeno, odavde postaje nejasno, a njegove biljeke
prilino nepouzdane. Iz njih se vidi, da je boravio u irazu, Samarkandu i putovao po Tibetu on
ga prvi od svih evropskih pisaca naziva Tobbet. Odatle se vjerojatno vratio u Perziju, ukrcao u ElkaKitagu na brod i preko Omanskog mora (Indijski ocean) stigao do Kilona, na Malabarskoj obali. Za
Indiju kae, da je zemlja mirodija, bibera, cimeta, umbira. Odatle je otplovio do Ceylona. Silno
se iznenadio, kad je tamo vidio dobrovoljni odlazak udovica u smrt, da bi se poslije spaljivanja
sastale .s muem na drugom svijetu. Sa Ceylona plovi u Kinu. Do nje je putovao etrdeset dana.
Meutim, na ovom mjestu njegov izvjetaj je vrlo nejasan, te se ne moe zakljuiti da li je stvarno
boravio u Kini ili je o njoj dobio podatke iz druge ruke.
U njegovim biljekama stoji, da je boravio na Sokotri i u Etiopiji. Tu zemlju je nazvao Indija
na suhu, prema opem vjerovanju, da je Etiopija jedna od Tri Indije. Probijajui se preko
55

pustinje ove zemlje, Benjamin je stigao do Assuana (Siena) na Nilu, a za nj kae, da izvire u zemlji
Crnaca, koji, po njemu, ive kao ivotinje, pasui travu.
Plovei Nilom stigao je do Mizraima (Kairo). To je veliki grad, kae on; u njemu ima
mnogo duana i trgova. Tu nikada ne pada kia, ali se Nil svake godine razlijeva i natapa zemlju na
prostoru od 15 dana (hoda), inei je vrlo plodnom.
Poto je obiao Gizeh, gdje se divio piramidama, Benjamin je stigao u Aleksandriju. Luka
toga grada, pria on, zauzima veliko prostranstvo, iako je ve vie vjekova u rukama muslimana.
Svjetionik Faros svjetsko je udo. Svijetli i danju i nou, a vide ga iz daljine od sto milja. Na
njegovom gornjem katu nalazilo se udesno ogledalo, u kome su se mogli vidjeti brodovi iz daljine
od pedeset dana. Jednom je neki Grk, Teodor, donio egipatskom sultanu danak, ali se naumio
osvetiti. Upoznao se s uvarom svjetionika i, kad je stekao njegovo povjerenje, opio ga je. Tu je
priliku iskoristio, unitio uveno ogledalo i odmah utekao u svoju zemlju.
Benjamin iz Egipta prelazi u Italiju. Obiao je Palermo, u kome je tada Idrizi dovravao svoje
uveno djelo. U ovom gradu, pripovijeda on, ivi gotovo 1.500 Jevreja, uz veliki broj krana i
izmaelita. Usred grada nalazi se velika esma, koja hrani vodom ribnjak, okruen zidom, a u kome
ima mnogo ribe. Na ribnjaku ima malenih unia, obojenih i ukraenih zlatom i srebrom. esto se u
amcima vozi kralj s dvorskim damama. Kraljevski dvorac s vrtovima je sjajan ... Ni u kojem gradu
na svijetu nema zgrada, koje se mogu mjeriti, sa zgradama Palerma.
Iz Palerma je Benjamin otiao u Messinu, grad na ulazu na otok, gdje se sastaju svi
hodoasnici; to putuju u Jerusalim, jer je prijelaz iz ovoga grada do Sirije vrlo udoban. Obiavi
jo neke talijanske gradove, pa i Rim, Benjamin je otputovao u Sjevernu Italiju, preao preko Alpa,
putovao po njemakim zemljama i naposljetku stigao u Pariz. S tim gradom. Benjamin je zavrio
opis svojih putovanja.
I uz nedostatke, naivnost i povrnost na mnogim mjestima Benjaminov opis putovanja je vaan
za historiju geografskih otkria. Velika je teta, to njegovi suvremenici krani nisu doli do
njegova rukopisa, niti su znali za njegova putovanja po svijetu. Tada bi njihova slika svijeta bila u
tom vremenu vea. Vanost Benjaminove knjige je i danas velika zbog toga, to se njegovo
putovanje moe lako pratiti na geografskim kartama.

56

XIII. KRANSKO POZNAVANJE NASTANJENE ZEMLJE U XII. I PRVOJ POLOVINI


XIII. VIJEKA
Onaj drugi, tako tankovit u pasu,
Mihajlo Scotus bi, uistinu,
S arobnjakih vjetina na velikom glasu.
Dante
U XII. v. nitko u zemljama kranskog zapada ne prouava prirodu i njezine zakonitosti.
ovjek je jo daleko od pomisli, da .baci pogled oko sebe i zapita se: Zato je horizont iznad
svakog mjesta okrugao, zato su zvijea na raznim tokama tada poznatog svijeta drukija i da to,
moda, nije u vezi sa Zemljinom okruglinom; kako nastaju: kia, duga, vjetrovi, i t. d. U bibliji,
spisima crkvenih otaca i djelima vanijih crkvenih pisaca ueni teolozi trae odgovor na sva pitanja,
koja ih mue. A budui crkveni pisci uivaju veliki ugled, nitko se ne usuuje, da se kritiki osvrne
na bit i smisao njihova izlaganja. Ueni teolozi se samo zadovoljavaju, da ih komentiraju, provodei
vrijeme u besmislenim i jalovim raspravama o raznim teolokim pitanjima, praznim i nestvarnim.
Besciljne rasprave o prirodi roda i vrsta proteu se u kranskom svijetu od IX. do XIII. v. Bizantski
monasi pred sam. pad Carigrada u ruke Turaka vode duge rasprave o spolu anela!
Mrak i dalje vlada nad kranskom Evropom, nad kojom vitla neumoljivi ma inkvizicijskih
sudova. Jedini zraci svjetlosti struje u kransku Evropu iz arapskih gradova: Seville, Toleda i
Cordove, u koje odlaze rijetki studenti iz Francuske, Njemake i Engleske, da ue medicinu i
antike nauke. Dok su u to vrijeme evropski gradovi bili maleni, Cordova ima milijun stanovnika,
80 javnih kola i ogromnu knjinicu sa 600.000 svezaka. Upoznavi se s ogromnom zaostavtinom
antikog svijeta u paniji, Bernard iz Chartresa 1129. g. uzvikuje: Ta mi smo patuljci na leima
diva.
U ovom vijeku nastaju u nekim evropskim gradovima manja nauna sredita, kao medicinska
kola u Salernu i Monpellieru, srednja kola u Chartresu, via kola u Bologni i drugim mjestima, a
naroito malo nauno sredite na normanskom dvoru u Palermu, u kome je radilo nekoliko
arapskih, latinskih i jevrejskih uenjaka. Tamo su Eugenije Emir i Henrih Aristip preveli 1160. g.
Ptolomejevu Geografiju s grkog na latinski. Tamo se nalo isto djelo, koje je 1175. g. preveo s
arapskog na latinski Gerardo iz Cremone (1114-1185). Ovaj pisac je dugo vremena proveo u Toledu
pa je s istog jezika prevodio na latinski radove: Galiena, Aristotela, Euklida, Arhimeda i Alfragana.
Ali,, budui da kranska nauna sredita nisu bila ni u kakvoj vezi, ovi prijevodi Ptolomeja ostali
su poznati samo uskom krugu latinskih uenjaka, koji su odravali direktne veze s normanskim
dvorom, te su ubrzo zaboravljeni.43 Tek od 1410. g. ovo djelo postaje poznato u kranskom
svijetu, kada ga je ponovo preveo s grkoga na latinski Jakob Angelo.
Koliko su ljudi povrno poznavali nastanjenu zemlju, vidi se i po tome, to veina evropskih
geografa iz XII. v. nema o evropskom sjeveru jasnu sliku, ma da su Skandinavci dva i pol vijeka
ranije istraili otoke Sjevernog mora, naselili se na Islandu i Groenlandu i plovili do Amerike. Tako
Honore d'Autun, francuski kozmograf iz XII. v., u Slici svijeta spominje i otok Tilu, ali o njemu ne
kae nita odreeno. Ovaj najuveniji geograf svoga vremena spominje otoke Hesperida i Gorgone,
ali ih stavlja na istu irinu s Atlaskim planinama. DAutun naziva imenom Antilija fabuloznu
Platonovu Atlantidu, a u Kanarskom moru, koje mu je potpuno nepoznato, spominje mitski otok sv.
Brandana. Njegova knjiga je u velikoj mjeri pridonijela, to su se po kranskoj Evropi rairile
razne bajke antikih naroda, pozajmljene iz Solinovih Mirabilia i Plinijeve Prirodne historije. Za
ovim piscem povodi se najvei broj evropskih geografa toga vremena, Francuzi: Jacques iz Vitrva,
Bernard iz Chartresa, Nijemci: Oton iz Tresingena i uena opatica Herrada iz Landsberga, svi iz
XII. v., te Englez Sacrobosco i Francuz Beauvais iz prve polovine XIII. v. Njihova djela su puna
besmislica, pisana potpuno nenauno. Pa ipak, u tome ima izuzetaka. Tako Englez Camorenzus i
43

De Stefano A., La cultura alla corte di Federico II, imperatore, str. 58.

57

Nijemac Gramatiar Saksonski daju, izmeu ostalog, o Islandu i Groenlandu prilino stvarnu sliku.
to se tie Azije i Afrike potpuno neznanje je opa crta ovih geografa. Nijedan od njih ne zna o
Africi vie od Orozija. Ona se za njih zavrava s Fezanom, s ove strane ekvatora; arki pojas je
nenastanjiv; s druge strane ekvatora, iza nepoznatog Atlantika, nalazi se suprotna zemlja, do koje,
prema njihovu miljenju, ne moe nikada doi ovjek sa sjeverne Zemijine polukugle; Azija je za
njih zemlja udesa i neizmjernog bogatstva. Sva njihova djela vrve bajkama o Zlatnim planinama,
Pigmejima, grifonima, raju i t. d.
Njihove kozmografske ideje iste su kao i kod prijanjih geografa: homerovska Zemlja lei
mirna i nepomina u sreditu svemira, opkoljena sa svih strana vodama oceana, koje je dijele po
sredini. Pakao se nalazi u sreditu Zemlje, a oko nje se nalaze sfera vode, zraka, vatre, planeta i t. d.
Jerusalim je u sreditu svijeta.
U djelima ovih pisaca ne govori se o putovanjima po svijetu. Jedini izuzetak ini Englez
Orderic Vital u Historiji. U njoj se pripovijeda, da je Konstantin Afriki, poslije zavrenih studija u
Bagdadu, sredinom XI. v., dugo vremena putovao po Egiptu, Perziji, Arabiji i saracenskim
zemljama, radi upoznavanja, a u Indiji je izuavao hindusko znanje. Kad se ponovo vratio u Afriku,
nije se u njoj dugo zadravao, ve je otplovio na Siciliju. Jedno vrijeme je boravio na dvoru Roberta
Guiscarda (1015-1085) i tu bio dobro vien. Putniku karijeru zavrio je u samostanu Monte
Cassino u Italiji. No ovo putovanje nije imalo nikakvog znaaja za bolje upoznavanje svijeta.
Meutim, od poetka XIII. v. zapadni krani se poinju otimati umalosti prijanjih vjekova.
Sve vei razvoj proizvodnje, razvitak gradova, osnivanje sveuilita u veim evropskim
gradovima44 i sve Jae veze s arapskim svijetom, pridonose sve jaem strujanju duhovnog ivota u
kranskoj Evropi. Od Arapa zapadni krani crpe antiko znanje; preko njih se upoznaju s
njihovim i jevrejskim naunim radovima; preko Arapa prodire u Evropu Aristotelova misao, koje je
pagansku metafiziku Albert, prozvan Veliki (1195-1280), nastojao da prilagodi potrebama
kranske dogmatike. Aristotelovo uenje o Zemlji-kugli bit e u drugoj polovini XIII. v. ope
usvojeno.
Ipak su i u ovom odsjeku vremena geografija i astronomija na istom stupnju kao i ranije:
mjeavina antikog i kransko-religijskog shvatanja, kome su crkveni oci udarili glavne temelje, s
vrlo malim prizvukom onoga, do ega e se doi u kasnijim vjekovima. Nitko u tadanjoj Evropi ne
misli da povezuje ove dvije nauke. Astronomija se, uglavnom, svela na astrologiju, na proricanje
budunosti neke osobe, na osnovu poloaja zvijezda i planeta u asu roenja te osobe. Na
papinskim, kraljevskim, kneevskim i biskupskim dvorovima ive dobro plaeni astrolozi, bez ijeg
savjeta nije se poduzimao nikakav vaniji pothvat. Pa ipak je paljivo promatranje gibanja planeta i
zvijezda od strane astrologa rodilo kasnije astronomiju. Po rijeima jednog pisca, krivo uenje
spasilo je pravo. Geografija je, meutim, i dalje tapkala na mjestu, hranjena mrvicama prolosti.
Zato su pojmovi krana o Aziji, Africi i sjevernijim evropskim zemljama i dalje povrni; i dalje o
tim krajevima krue po kranskom svijetu udne prie.
Zbrku predodbi o Zemlji i svijetu i raznim pitanjima prirodnog svijeta najbolje prikazuje
pismo cara Fridriha II. (1194-1250), najobrazovanijeg ovjeka toga vremena. Njegov dvor u
Palermu bio je jedno od najveih evropskih naunih sredita u prvoj polovini XIII. v. To pismo je
Fridrih uputio 1227. g. Mihajlu Scotusu, najuenijem ovjeku latinskoga svijeta epohe.
Izloi mi, pisao je Fridrih, osnove Zemlje i kako se ona odrava nad ponorom, i'kako ponor
stoji ispod Zemlje; i da li osim zr.aka i vode ima neto drugo, Sto podrava Zemlju; i da li ona stoji
vrsto zbog svojih vlastitih osobina; i da li se nalazi iznad nebesa, koja su ispod nje; i koliko ima
nebesa, tko ih podrava i tko, uglavnom, boravi na njima; i koliko je zapravo jedno nebo vee i
udaljeno od drugog? U kojem se nebu bitno nalazi Bog, i na koji nain on sjeda na nebesko
prijestolje u drutvu anela i svetaca i to pred Bogom ine stalno sveci i aneli? Reci mi dalje,
44

U Parizu je osnovano oko 1200. g. Po ugledu na nj osnovano je sveuilite u Oxfordu 1214., u Monpellieru 1220., u
Napulju 1224., u Palermu, Bologni i Padovi 1229. g. Poslije toga u Pragu, Orleansu i t. d. Sva su ona bila pod
kontrolom crkve. Najvea panja je posveivana teologiji.

58

koliko ima ponora i kako se zovu duhovi, koji u njima borave? Gdje se nalazi pakao, istilite i
nebeski raj: ispod Zemlje, u Zemlji ili nad Zemljom? Reci mi dalje, kolike su duina i irina
Zemlje; i koliko je ona udaljena od najviega neba i ponora; i da li ima samo jedan ponor ili ih je
vie? A ako ih ima vie, koliko su udaljeni izmeu sebe? I da li na ovoj Zemlji ima praznih prostora
ili ih nema? I da li je Zemlja kompaktno tijelo kao ivi kamen? I koliko ima od njezine povrine do
najnieg neba?...45
Pitanja doista teka i za samog Scotusa, smjela pitanja, koja bi svakog drugog odvela na
lomau i od kojih se monasima na Fridrihovu dvoru zacijelo dizala kosa na glavi. Pa ipak su ta
pitanja za nas smijena i djetinjasta. No ona jasno govore, u kakvo je stanje zapalo uenje o Zemlji i
svijetu pri kraju Srednjeg vijeka.

45

Citat pisma je iz knjige: De Stefano A., La cultura alla corte di Federico II., imperatore, str. 48-49.

59

XIV. MONGOLI OSVAJAJU ISTOK I ZAPAD


Tko novaca nema, uzet e mu djecu;
tko djeteta nema, uzet e mu enu;
a tko ene nema, uzet e mu glavu.
Ruska narodna pjesma
Pojava Mongola na historijskoj pozornici i njihovi vojno-osvajaki pohodi mijenjaju politiku
sliku Azije. Sredinom XIII. vijeka evropski kranski narodi uspostavljaju s njima veze, i od to
doba Azija nije vie zatvorena knjiga sa sedam peata.
God. 1206. ujedinjena mongolska plemena, to su ivjela u dananjoj. Mongoliji, pod
rukovodstvom darovitog Dingis-kana, kralja nad kraljevima, poinju osvajanja po Aziji, a
kasnije i po Evropi. U toku osamnaest slijedeih godina mongolske vojne horde pokoravaju
keraitska plemena Ujgure i Istone Turke, a zatim osvajaju tibetsku kraljevinu Tangut, Sjevernu
Kinu s Pekingom, zemlje i gradove izmeu Lob-Nora i Aralskog jezera, Samarkand i Nerv sa
njegovom uvenom knjinicom. U pobjedonosnim naletima, slinim munji, mongolski osvajai
spaljuju i razaraju gradove i sela, pustoe polja i njive, ostavljajui svuda iza sebe bol, pla,
ruevine. Mongolski osvajai nemaju milosti ni prema kome. Oni stavljaju pod no starce, ene,
djecu, a ratne zarobljenike pretvaraju u robove ili ih nasilno uvruju u svoje redove. Na sve strane
lije se potocima krv.
Sve su to bili uzroci, to je meu pokorene narode uao silan strah. I oni poinju vjerovati, da je
nastao kraj svijeta, koji e pokositi sve to ivi.
Nadirui na Zapad Mongoli osvajaju Alaniju (Georgiju) i Kipak (Juna Rusija). Oni strahovito
poraavaju Turke, koji se u silnom strahu povlae pred njima u Malu Aziju, gdje udaraju temelje
buduem osmanlijskom carstvu.
Poslije toga Mongoli se okreu na Sjevernu Rusiju i na obalama Volge poraavaju rusku
vojsku, koju je oslabio razdor izmeu ruskih knezova. I kad su potukli volke Bugare, oni se
vraaju natrag u Aziju ostavljajui iza sebe svuda pusto, pla, bijedu.
Meutim, 1237. g. Mongoli pod zapovjednitvom Batu-kana ponovo kreu prema Zapadu.
Ogromna vojska od 700.000 ljudi prelazi preko rijeke Urala i Volge i osvaja mnoge ruske gradove,
prisiljavajui ruske knezove, da im plaaju danak. I tada polaze dalje na zapad. Poljska, lezija,
eka, Ugarska, jugoslavenske zemlje do Jadranskoga mora poprita su tekih i krvavih borbi, u
kojima Mongoli odnose pobjedu za pobjedom.
Glas o okrutnosti Mongola i njihovom brzom prodiranju na Zapad, irio se silnom brzinom po
evropskim zemljama. Silan strah je obuzeo sve evropske narode od Rusije do Irske, koji Mongole
smatraju strasnijim i bezdunijim i od Saracena i od Turaka. Kroniari epohe ih izjednauju s
vragovima, sotonama, demonima izbjeglim iz pakla, koji e nesretno ovjeanstvo kazniti zbog
njihovih grijeha.
I od tada Mongole u Evropi poinju nazivati Tartarima ili Tatarima, t. j. sinovima
podzemnog carstva, djecom Tartara, pakla.46 Od toga vremena se u Evropi udomaio naziv
Tartari i Tartarija za Mongole i Mongoliju. Strah od Mongola bio je u Evropi toliko velik, da su
kranke, pri samom spominjanju imena Tatara, nagrivale sebi lice i tijelo.
Ali se Batu-kan, zbog junakog otpora slavenskih naroda, morao naposljetku povui na Volgu.
I tamo je osnovao tatarsku dravu, Zlatnu hordu, s gradom Sarajem kao prijestolnicom.
Naglo povlaenje Mongola iz Zapadne Evrope umirilo je kranske narode.

46

Prema grko-rimskoj mitologiji, Tartar je dio pakla, u kojem borave krivci.. Bio je okruen zidom, koji je uvao
Tisifon. Osim toga smatralo se, da oko Tartara tee rijeka Flegeton.

60

XV. ZAVJESA NAD AZIJOM POINJE SE DIZATI


Zemlja Mongal ili Tartarija obuhvaa na istoku onaj dio svijeta, za koji se uzima, da se nalazi
najdalje na sjeveroistoku. Istono od nje nalazi se zemlja Kataj i narod Solanguj; na jugu
saracenske zemlje, a na jugoistoku zemlja Huina. Na zapadu je zemlja Najmana. Meutim, na
sjeveru je okruena morem Oceanom.
Carpini
Sredinom XIII. v. Mongoli namjeravaju da osvoje Siriju, tada razdijeljenu izmeu emira iz
Damaska, egipatskih Saracena i kranskih knezova. No pred Mongolima su se bili isprijeili Turci
Selduci iz Ikonije i drugi muslimanski narodi, s kojima su kranski knezovi s Levanta bili u
sukobu. Na taj nain kranski feudalci i Mongoli postaju neka vrsta prirodnih saveznika.
Vijesti o ratovima izmeu Tatara i neprijatelja krana Turaka i saracena ubrzo su se rairile po
cijeloj Evropi. Otada krani poinju gledati na Mongole sa simpatijama, smatrati ih prirodnim
saveznicima i ak polukranima.
Postojao je jo jedan razlog, to su krani poeli gledati na Mongole drugim oima. Od sredine
XII. v. rairili su sirijski trgovci po Evropi vijest, da se negdje u dalekim i nepoznatim krajevima
Sredinje Azije nalazi mona kranska drava, kojoj stoji na elu Prezbiter Ivan, i da stanovnitvo
te zemlje ivi s Mongolima u miru. Meutim, ova linost je izmiljena. Ona nikada nije ni postojala.
O Prezbiter Ivanu su nikle mnoge bajke. U njihovu izmiljanju vrijeme i prostor nisu imali
nikakvog znaenja. U vremenu od 350 g. svako pokoljenje krana je vjerovalo, da joj je Prezbiter
Ivan suvremenik i da se njegova drava stvarno nalazi negdje u dubinama Sredinje Azije. Marko
Polo, Joinville, De Mandeville, Kolumbo, Hese i drugi srednjovjekovni pisci su pisali, da se
njegova drava nalazi u srcu Azije. Henrih Moreplovac i portugalski vladari iz XV. v. traili su
njegovu dravu u raznim afrikim krajevima, da se, na kraju, zadovolje s Etiopijom. I zbog
postojanja tobonjeg kraljevstva Prezbiter Ivana u sreditu mongolskog carstva, koje je obuhvatalo
najvei dio Azije, krani su vjerovali, da e se lako moi sporazumjeti s Mongolima.
Ipak su se krani plaili, da se jednoga dana Mongoli opet ne okrenu na Evropu. Papa
Inocentije IV. pape su u to vrijeme bili ne samo duhovni, ve i svjetovni vladari namjerava da
od njih zatiti Evropu, sklopi savez za borbu protiv Turaka ili, ako mu to ne poe za rukom, da bar
sazna njihove prave namjere. Osim toga papa je vjerovao, da e Mongole moi lako preobratiti u
kransku vjeru, jer je saznao za njihovu trpeljivost prema svima vjerama. Tako je dolo do
putovanja papinskih poslanika u Mongoliju, iji su izvjetaji od velike vanosti za povijest
geografije i geografskih otkria XIII. v.
Giovanni del Pian Carpini otkriva Mongoliju
God. 1245. krenulo je iz Lyona papinsko poslanstvo na dalek i neizvjestan put. Na elu mu se
nalazio Carpini. Isprva je s njim putovao samo Lorenzo Portugalski, no na putu kroz eku i
Poljsku pridruili su mu se Stefan eki i Benedikt Poljski. Poslije dugoga i napornog putovanja
putnici su stigli u Rusiju. Tu ih je vrlo lijepo primio knez Vasilije. On im je dao savjet, da sobom
ponesu dosta krznene robe radi razmjene s Tatarima.
Putujui na jugoistok preko ruskih zemalja Carpini je naposljetku stigao do Kijeva, grada u
ruevinama. U svom izvjetaju Carpini je naveo, da su oni (poslanici) nailazili po poljima, u blizini
ovoga grada, na ljudske kosti i lubanje. Ranije je Kijev, kae Carpini, bio veliki grad, s mnogo
stanovnika. A sada je potpuno uniten. U njemu ima jedva dvjesta kua. Tatari dre gradsko
stanovnitvo u tekom ropstvu.
Kijevski knez je savjetovao poslanicima, da nabave tatarske konje, koji umiju nai travu i pod
snijegom. Tako su putnici stigli do grada Danilova. Odatle su putovali kolima, jer su se usput
porazboljevali. Naposljetku su stigli do Kanjeva, prvog mjesta u tatarskoj dravi, i prijavili se
61

upravitelju mjesta, objasnili cilj svog poslanstva i predali mu darove. No ovaj ih pod straom
upuuje u tatarski logor, izvan grada. Zapovjednik logora ih je lijepo primio. Rekao im je, da putuju
dalje na istok, do logora Batu-kana, naredivi, da im se svuda usput daju odmorni konji.
Ali se logor Batu-kana nalazio daleko na istoku, u blizini Astrahana. Putnici su danju i nou
putovali stepom, koja je u to doba godine bila pod snijegom, jaui koliko su konji mogli
podnijeti. Hranili su se samo kuhanim prosom i pili rastopljeni snijeg.
Stepska zemlja je bez ikakva drvea, kae Carpini, i na nj se nailazi tek s vremena na
vrijeme. Sav svijet se grije i kuha na vatri od kravlje ili ovje balege. Zrak nije umjeren. Katkada
usred ljeta nastanu strane oluje s grmljavinom i munjama, dok u isto vrijeme padaju velike koliine
snijega... Tamo pusu tako ledeni vjetrovi, da je esto puta nemogue odrati se na konju. Zimi
nikada ne pada kia, ve samo ljeti, ali tako malo, da nekih godina kia moe jedva rastvoriti
prainu i ovlaiti korijenje trave. Ljeti se temperatura stalno mijenja. Ogromnu toplinu zamjenjuje
nesnosna hladnoa.
Puna dva mjeseca putovali su putnici na jugoistok i preli nekoliko rijeka. Carpini ih prvi od
svih Evropljana naziva ruskim imenima. Kroz cijelo to vrijeme, kae on, prolazili smo preko
Kumanske zemlje, ravne i ispresijecane s etiri velike rijeke: prva se zove Neper (Dnjepar), druga
Don, trea, neobino velika, Volga;47 etvrta je Jaik (Ural).
Naposljetku su umorni i iscrpeni putnici stigli do logora Batu-kana. Najprije su ih po svome
obiaju proveli kroz dvije velike vatre, da ih proiste i od njih otklone zle duhove, koji bi kanu
mogli nakoditi, pa su ih onda odveli preda nj. Batuov ator je velianstven, stoji u izvjetaju.
Kana uvaju strae i velikai. Kan je sjedio na sjeditu uzvienom kao prijestolje, a kraj njega
jedna od njegovih ena. Njegovi sinovi, braa i druga mona gospoda sjedili su nie, u sredini
dvorane, na klupi... Kan takoer ima veliki i lijep laneni ator ... U sredini, u smjeru izlaza, bio je
postavljen stol. Pie se sluilo u zlatnim i srebrnim peharima. Ni Batu, ni ikoji drugi tatarski knez,
ne pije pie pred gostima bez pjesme i svirke na gitari. Kad Batu izjahuje, iznad njegove glave
nose . suncobran, slian malom atoru.. . On je svom narodu dobar. Ipak ga se svi plae. U ratu je
strahovito okrutan, jer je stari ratnik. Tumai su Batu-kanu preveli papino pismo na tatarski, ruski i
arapski. Poslije prijema poslanike su odveli pod drugi ator i astili ih jelom i piem.
U logoru su putnici ostali etiri dana. 8. travnja 1246. g. krenuli su na novo putovanje u smjeru
Mongolije. Pratila su ih dvojica Tatara, koje je Batu odredio. Puna tri i pol mjeseca jahali su putnici
kroz puste i nepoznate krajeve Kirgizije, kroz zemlje Peenega, na istoku od rijeke Urala, zatim kraj
istonih obala Kaspijskog mora i dalje preko krajeva izmeu rijeke Sir-Darja i Ilia, pored Balkakog
jezera i snijegom pokrivene Dzungarije. 3. srpnja iste godine doli su do mongolske granice. Odatle
su za dvadeset dana stigli do Karakoruma.
Carpini se naao u gradu ba kad su namjeravali izabrati novog velikog kana. Zbog toga se
mnotvo izaslanika iz svih krajeva Azije sleglo u Karakorumu, da prisustvuju izboru. Breuljci i
ravnice oko grada bili su naikani skupocjenim atorima raznih boja, ukraenim, prema
Carpinijevim rijeima, ljudskim i ivotinjskim oblijima i izvezenim zlatnim i svilenim koncima
arkih boja. Na dan izbora velikai i izaslanici vijeali su u jednom atoru do podne. Onda je
zapoela pijanka. Mongoli su pili kumi, jako pie od kobiljeg mlijeka, a Carpini i njegovo drutvo
pivo. Veselje je trajalo etiri sedmice. Onda su svi u sveanoj povorci izjahali izvan grada i ustoliili
Kujuka za velikog kana.
Poslije nekoliko dana preda nj su izveli papinske poslanike. Kada su mu tumai preveli papino
pismo, Kujuk im je odgovorio rijeima, napisanim u pismu, koje se sada uva u papinskoj knjinici
u Vatikanu. Prigovara nam, stoji tamo, to smo sjekli Maare, Poljake i Moravce. A zato su
oni isjekli nae poslanike, umjesto da su posluali boje i Dingis-kanove zapovijedi... Vi se,
Zapadnjaci, klanjate Bogu i vjerujete, da ste jedini (pravi) vjernici. I zbog toga druge prezirete. Ali
otkuda samo znate, kome e Bog podijeliti svoju milost? Mi se klanjamo Bogu i njegovom emo
milou unititi sve zemlje od istoka do zapada.
47

Herodot Volgu naziva Araos; Ptolomej Ra; Menandar (VI. v.) Etel; braa Polo Tigris.

62

Poto su u Karakorumu proveli etiri mjeseca bez ikakvog uspjeha, poslanici su 13. studenoga
1246. g. krenuli po cii zimi natrag istim putem, kojim su i doli. U travnju 1247. g. stigli su do
logora Batu-kana. Odatle su otili u Kijev, gdje su ih sveano doekali kao ljude uskrsle iz
mrtvih. Pri kraju iste godine stigli su u Lyon. Na ovom putovanju Carpini je projahao blizu 5.000
km.
*
Carpini je svoja zapaanja izloio u Historia Mongolarum. Iz te knjige se vidi, da je bio paljiv
promatra. Osim svojih zapaanja, u izvjetaju se povlae antike bajke i grijeke o Aziji. Za nj se
Volga, Ural, Don i Dnjepar ulijevaju u isto more. Na obalama Sjevernog mora ive ljudi psee
glave, govora i kozjih nogu. Uz to Carpini daje razliita imena zemljama i rijekama, te se ne zna,
kojim je putevima putovao od Kaspijskoga mora do Mongolije. No pored svega toga, njegova
Historia je prvo djelo geografske literature na Zapadu. Iz nje su krani dobili nove pojmove o
Mongoliji i ostalim azijskim zemljama, koje su tada bile pod vlau Mongola, i upoznali se sa
ivotom i obiajima Mongola. Njihove su kue, stoji u izvjetaju, okrugle i vjeto napravljene
od tkanina i motki u obliku atora. Posred krova nalazi se otvor, kroz koji ulazi svjetlost i izlazi dim,
jer vatru uvijek loe na sredini. I zidovi i vrata su od valjane dlake. Neki od ovih atora mogu se
lako rastavljati, sklapati i prenositi na ivotinjama. Gdjegod pou, bilo u rat, bilo da mijenjaju
mjesto, Tatari nose sobom svoje atore. Oni imaju dosta domaih ivotinja. to se tie konja i
kobila, oni dre, da ih imaju vie od svih naroda na svijetu.
Vanost Carpinijeva izvjetaja je u tome, to je on upoznao kranski svijet s ogromno velikim
i dalekim zemljama Sredinje Azije. Poslije Zemarha, ija.putovanja nisu poznavali zapadni
krani, Carpini jeprvi od svih Evropljana digao zavjesu s toga dijela svijeta.
P u t o v a nj e Wi l h e l ma R u b r u q u i s a u M o n g o l i j u
Dok je bio u ratu sa sirijskim Saracenima, francuski kralj Louis IX. alje u jesen 1252. g.
poslanstvo u Mongoliju s Wilhelmom Rubruquisom na elu. Njemu je dao nalog, da to bolje
upozna Mongole i ispita mogunost njihovog preobraenja na kranstvo.
Rubruquis je najprije doao u Carigrad, koji je tada bio u rukama Latina. U njemu je ostao
cijelu zimu, prouavajui neke izvjetaje s putovanja u Aziji i pripremajui se za put.
U proljee slijedee godine Rubruquis se s Bartolomeom iz Cremone ukrcao na brod i stigao u
Soldaju (Sudak), na Krimu. U to vrijeme Soldaja je bila ivo trgovako mjesto, gdje su dolazili
mletaki i genovski brodovi, jer je preko toga grada ila sva trgovina sa zemljama June Ukrajine.
Nabavivi darove za mongolske glavare i druge stvari neophodne za tako daleko i neizvjesno
putovanje, Rubruquis je s jednim drugom poetkom lipnja 1253. g. poao u volovskim kolima
preko Krima. Poslije prijelaza preko Taurskih planina, putnici su se namjerili na Herule, pleme
germanskog porijekla. Rubruquis je s njima razgovarao teutonskim jezikom. Iza Perekopa putnici
su naili na Tatare, koji su na njih ostavili muan utisak. Tatari nigdje nemaju stalnog boravita,
kae Rubruquis, a ne znaju ni za budua, jer se stalno sele. Zimi odlaze u junije, toplije predjele.
Ljeti putuju u sjevernije, hladnije. U svojim kuicama na tokovima Tatari putuju sporim hodom
jagnjeta ili vola ... Pri susretu trae od vas kruha za djecu i svega, to vide kod naih slugu: noeve/
rukavice, kajie. Ja sam im se pravdao, da je na put dalek, da ne moemo ostati bez tih stvari, a oni
su nas zbog toga nazivali varalicama ... Kad smo se od njih udaljavali, inilo mi se, kao da sam
izaao iz demonskih ruku.
Putujui preko neizmjerno velikih i pustih stepskih ravnica u sjeveroistonom smjeru, poslanici
su stigli do velikog tatarskog logora. Tu su im, kao poslanicima francuskog kralja, dali dobre konje
za nastavak puta. Putovali smo, kae Hubruquis, preko osamljenih predjela, gdje smo se dobro
osjeali, jer dosadu, od koje sam trpio u tatarskim kuicama, ne mogu iskazati rijeima.Poslije dva
mjeseca, ne nailazei ni na kakav grad, ni na tragove ikakve zgrade ili seoskog dvorita, putnici
su stigli do Dona. Na granicama ove pokrajine, kae on za zemlje oko Dona, ima mnogo jezera,
63

na obalama kojih se vide bunari ili esme soli. Tu se vadi sol u blokovima, vrstim kao led. Odavde
Batu i Sartak-kan vuku goleme prihode, jer ovdje dolaze po sol narodi iz cijele Rusije i za svaka
kolica daju dva komada pamune tkanine. I morem dolazi po sol mnotvo brodova, plaajui prema
veliini tovara.
Kad je Rubruquis s drutvom doao do logora Zafalgal-kana, roaka velikog kana, ovaj ih nije
dugo zadravao, nego ih je s pratnjom uputio do logora Batu-kana, koji se tada nalazio negdje na
obalama Volge. Putujui dalje na istok, Rubruquis je stigao do Volge, u blizini dananjeg Saratova, i
tu se namjerio na logor Batuova sina, Sartak-kana. Ovaj je francuske poslanike primio vrlo srdano,
upitao ih za cilj poslanstva i, kad mu je Rubruquis sve potanko objasnio, rekao mu, da treba da odu
do logora njegova oca, mjerodavnijeg od njega. Kako je Rubruquis mislio, da je Sartak kranin,
poklonio mu je pozlaeni psaltir francuske kraljice, ukraen umjetniki izraenim minijaturnim
slikama iz svetakog ivota.
Putujui dalje uz Volgu Rubruquis je naposljetku stigao do pokretnog logora Batu-kana. Kad su
poslanike izveli preda nj, naao je Batua, gdje sjedi na dugom prijestolju, irokom kao postelja.
Uza nj je, kae Rubruquis, sjedila njegova ena. Uz atorska vrata nalazila se jedna klupa s
kiselim mlijekom i velikim zlatnim i srebrnim peharima. Batu nas je promatrao paljivo, kae
Rubruquis, a mi njega. Lice mu je bilo pjegavo... Rekao sam mu, da se mi molimo Bogu koji
nam je dao sva zemaljska blaga, da nam poslije daruje nebeska.... Predloio sam mu, da se pokrsti,
jer e samo tako nai spasenje. Nato se Batu nasmijao. Prisutni su poeli pljeskati rukama i
ismijavati nas... Zatim sam mu rekao, da nosim pismo franakog kralja, a on mi je rekao, da
ustanem. Pitao me, kako se zove kralj, a kako ja i moji drugovi... Onda nam je ponudio kobiljeg
mlijeka. Malo kasnije po nas se vratio na sprovodnik i rekao mi: ,Tvoj kralj moli, da ti ostane u
ovoj zemlji. To Batu ne moe odobriti bez znanja Mangu-kana. Ti e s tumaem otii do njega, a
tvoj suputnik i drugi ovjek neka se vrate u Sartakov logor i tamo saekaju tvoj povratak!'
Ipak je na Rubruquisovu molbu Batu-kan dopustio, da oba njegova ovjeka pou s njim do
sjedita velikoga kana.
Pet sedmica putovali su putnici s pokretnim logorom Batu-kana kraj Volge. Onda su se
razdvojili. Putovanje su nastavili onim istim putem, kojim je nekoliko godina ranije putovao
Carpini. I tako ih je na putu kroz stepske krajeve izmeu Kaspijskog mora i Urala zatekla duboka
jesen. Zima je bila na pragu. No nje se Rubruquis nije plaio. Bio je od glave do pete obuen u
ovje koe. Kad je doao u podruje rijeke Sir-Darja, zaokrenuo je na jugoistok. Tako je putovao
sedam dana planinskim putem, moda sporednim kosama sjeveroistonog dijela planinskog lanca
Kara-Tua. Onda su putnici preli preko doline Talas i stigli do grada Kenata. Putujui dalje nali su
se u jednom selu uz samu planinu. Pitao sam, kae Rubruquis, kakva je to planina? Mislim, da
sam shvatio, da je to Kavkaz, koji se dvjema stranama iz-duuje od zapada prema istoku i prostire
do mora. U svakom sluaju ova planina dolazi do Kaspijskog mora, u koje se ulijeva Volga.
Iz ovoga se vidi, da je Rubruquisovo shvaanje jednog jedinog planinskog lanca Azije bilo u
antikom duhu.
Kad su preli preko vie planinskih lanaca, Rubruquis se naao u nekoj ravnici, omeenoj
visokim planinama. Ona se nalazila na naoj desnoj strani, dok nam je na lijevoj, pria on, lealo
more ili jezero, za iji obilazak treba 15 dana. To je bilo Balkako jezero, kraj kojega su se nali
15. studenoga. Glad, napori, e i hladnoa bili su neizmjerni, kae Rubruquis o ovom dijelu
puta.
Poto su proli kroz zemlju Ujgura (Maara), u kojoj budistiki popovi nose ute tunike, a na
glavi mitre, putnici su nakon sedam mjeseci putovanja, od Krima stigli do pokretnog sjedita
velikog kana Mangua, koje se nalazilo u sjevernom dijelu Mongolije.
Mangu-kan je, kae Rubruquis, ruan ovjek, majmunskog izgleda lica, prasta nosa,
srednjih godina. Kad smo izali preda nj, leao je odjeven u krzno, sjajno kao tuljanova koa. ,Tko
je tvoj kralj?', bilo je prvo pitanje, koje mi je uputio.
I kad mu je on odgovorio, kan ga je upitao za cilj dolaska. Rubruquis mu je najprije ponudio
64

darove, no ovaj ih je odmah odbio. Kad su mu tumai preveli kraljevo pismo, dopustio je
Rubruquisu, da ostane u Mongoliji. Svome kralju, rekao mu je Mangu, ponesi ovu strijelu i
dvije sulice s pozlaenim drkom. S njima moemo daleko dobaciti i estoko lupiti. Ako tvoj kralj
eli s nama ivjeti u miru, mi emo osvojiti sve saracenske zemlje!
Na rastanku je dopustio Rubruquisu, da ode u Karakorum, u kome je blae podneblje;
Za Karakorum Rubruquis kae, da je malen grad, manji od San Denisa kraj Pariza, te da je
opkoljen zemljanim zidovima sa etiri ulaza. I kae, da je u gradu uz mongolska bilo nekoliko
naselja muslimanskih, nestor ijanskih i kineskih zanatlija. U Karakorumu je vidio dvije moeje i
jednu crkvu krana nestorijanaca.
Rubruquis dalje pria, da se na ulazu u sjajni dvorac Mangu-kana nalazilo arobno drvo, pod
kojim je veliki kan vrio katkada prijeme. Oko stabla toga drveta bile su uvijene dvije pozlaene
cijevi u obliku zmija. Iz njihovih eljusti poteklo bi vino, kobilje mlijeko ili erbet, prema elji
posjetioca, im bi jedan pa prinio ustima trubu, koju je jedan sakriveni ovjek puhanjem stavio u
pokret. Misli se, da je ovo udo mehanike izumio pariki zlatar Guillaume Boucher, iji je brat u to
vrijeme imao u Parizu zlatarsku radnju.
Rubruquis je u Karakorumu ostao mjesec dana. Tada ga je Mangu-kan primio posljednji put i
dao mu pisma za Louisa IX. Natrag je krenuo istim putem sam, jer mu se drug razbolio i ostao u
Karakorumu, dok ne ozdravi. Sredinom rujna stigao je do Batuovog logora i u njemu ostao dva
mjeseca. Onda je putovao pored Volge, proao kraj grada Saraja, koji je Batu poeo graditi, putovao
stepom do Kavkaza i preao preko njega. Dalje putovanje preko doline Araxa, Erzeruma i Armenije
dovelo ga je u mjesecu svibnju slijedee godine do zaliva Aleksandrete, gdje se zavrilo ovo veliko
putovanje.
*
Rubruquisova obavjetenja o Mongoliji, Kini, Manduriji, Tibetu i Sibiriji, koja je prikupio u
Karakorumu, od velikog su znaaja za povijest geografskih otkria XIII. v. Rubruquis prvi od svih
Evropljana izjednauje Kataj s antikim Seresom. U velikom Kataju, kae on, ive ljudi, koji su
se nekada, mislim, zvali Seri ... Oi su im sitne, ivahne. Rasta su malena ... Slue se papirnim
novcem ... Njihovi lijenici ispituju bolest pomou pulsa, no ne umiju ispitivati mokrau ...
Tibetanci u praznine dane piju iz lubanja svojih roaka, da bi ih se sjeali... (Sibirci) vezuju
uglaane kosti (skije) za noge i jure silnom brzinom po snijegu i ledu, hvatajui ivovotinje i ptice.
No i on, po ugledu na Plinija Starijeg, Solina, Izidora iz Seville i drugih srednjovjekovnih
kranskih pisaca poslije njih pie o udovinim ljudima sjevernih, osamljenih krajeva Azije,
povodei se za ukusom vremena.
Rubruquisovi podaci o Aziji su vrlo vani. Azovsko more je za nj maleno, dok je Kaspijsko sa
svih strana zatvoreno. Ovo more je s tri strane, kae on, zatvoreno planinama, dok je samo sa
sjevera oivieno velikim ravnicama. ovjeku treba etiri mjeseca, da ga obie. Tvrdnja Izidora iz
Seville, da je ovo more samo zaliv Oceana, nije tona, budui da se ni na jednoj strani s njim ne
spaja, nego je svuda okrueno kopnom.
Za tok rijeka, na koje se namjerio iza Urala, kae, da je usmjeren prema zapadu, to je tono,
shodno Berovu zakonu. Azija se na jugoistoku uspinje na ogromne visine. Kina se prostire sve do
oceana. No i pored ovih tonih zapaanja, Rubruquis misli, da je Mandurija otok, i ne zna, da je
Kauli (Koreja) poluotok, te da Aziju na sjeveru zapljuskuje Sjeverno ledeno more.
Carpinijev i Rubruquisov izvjetaj se izmeu sebe dopunjuju. Oni su u Evropu XIII. vijeka
unijeli novu svjetlost o dalekim zemljama Istone Azije.

65

XVI. MILJENJE O ZEMLJI U DRUGOJ POLOVINI XIII. VIJEKA


Ova putovanja su bila od ogromne vanosti. Iz njih su ueni ljudi s evropskog Zapada doznali,
da je Zemlja neizmjerno velika i da ostvarenju politikih i trgovakih veza s Azijom ne stoji nita na
putu. Geografi su sada imali prilike, da isprave netone podatke o Aziji, koji su se povlaili od
antikih vremena i naroito uveali od vremena crkvenih otaca.
Sve vei razvoj trgovine i evropskih gradova,48 prijelaz na novanu rentu, bolje upoznavanje
azijskih zemalja, orijentalne tehnike i proizvodnje, sve vei broj uenih ljudi iz graanskog stalea,
prijevodi Aristotela i arapskih pisaca na latinski, snano djeluju na obnovu zapadnjakog duha.
Ueni ljudi toga vremena poinju odbacivati zastarjelo homerovsko shvaanje o Zemlji-ploi i
prihvaati aristotelovsko miljenje o Zemlji-kugli, istina, i dalje nepominoj u svemirskom
prostoru. Sam naslov knjige Sacrobosca49 Sfera mundi, jasno govori o tome. Ovo napredno
shvaanje istie i Albert zvan Veliki (1196-1280), ije su zasluge za oivljavanje aristotelovskog
uenja u Srednjem vijeku neobino velike. No ovo miljenje najbolje obrazlae Englez Roger
Bacon (1214 do 1293) na vie mjesta svoje knjige Opus maius Veliko djelo. Ovaj veliki um, koji,
po rijeima Francuza Viviena de Saint Martina50, zasluuje naziv Veliki prije negoli Albert, ovako
se izjanjava o Zemlji:
Zemlja ima sferni (okrugao) oblik. Zapadni ocean je relativno malen. Aristotel tvrdi, suprotno
Ptolomeju, da je vie od etvrtine globusa nenastanjeno. Averoes51 zastupa isto gledite. Ptolomej
takoer tvrdi, da je prostranstvo mora izmeu panjolskih obala na zapadu i istonih obala Indije
maleno... More ne pokriva, nastavlja Bacon u spomenutom djelu, u kome raspravlja o mnogim
pitanjima, koja se tiu nastanjene zemlje, kako se to obino misli, tri etvrtine Zemlje. Krajnji
dijelovi istoka i zapada bliski su jedan drugom i razdvojeni izmeu sebe morem manjeg
prostranstva.52 Otuda izlazi, da nastanjena zemlja izmeu ovih dijelova svijeta i nije vea od
polovine ekvatorskog kruga. No koliko je njezino prostranstvo? Eto, to do naih dana nije
izmjereno, a ni naznaeno u antikim, djelima. Da li se onda moemo uditi, to nam nije poznato
vie od etvrtog dijela Zemlje, kad o tome ne znaju ni ueni ljudi iz tolikih gradova.
U vrijeme, kad je Bacon pisao svoje djelo, evropska sveuilita su ve izbacivala svrene
studente raznih fakulteta. Ali i uza sav taj napredak Bacon53 istie ovjekovo neznanje i nenaunost.
Nikada nije bilo, kae on dalje, pojava mudrosti ni ara za naukom u svim oblastima znanja u
tolikoj mjeri, kako se to zapaa ve etrdeset godina. Od toga doba svuda nailazite na doktore
nauka. Njih ima svuda, u svakom gradu, gradiu, zamku. Pa ipak neznanje i zablude nisu nikada
bile na niem stupnju.
I za razliku od ranijih kranskih srednjovjekovnih pisaca, koji se nisu obazirali na obavjetenja
putnika i trgovaca, to su putovali po raznim krajevima Zemlje, sada se ve javljaju i takvi pisci,
koji o tome vode rauna. 1248. g. Vincent Beauvais u Ogledalu prirode opisuje Ascelinovo i
Carpinijevo putovanje. Iz njega su ueni ljudi crpili podatke o Centralnoj Aziji, a Roger Bacon,
pored opisivanja sjevernijih krajeva Zemlje, opisuje Zemlju na osnovu Rubruquisova izvjetaja,
48

49

50
51
52

53

U to vrijeme, prema neprovjerenim podacima, Pariz je brojio 214.000 stanovnika, London 25-30.000, Mleci, moda,
do 100.000. Velikim gradom se uope smatrao onaj od 10.000 stanovnika.
Englez John Holywood, umro 1256. Spomenuta knjiga je samo skraeni oblik Ptolomeja, Al-Ferganija i Albatenje.
Do XVII. vijeka doivjela 65 izdanja.
Geograf, pisac vie poznatih knjiga iz povijesti geografije i geografskih otkria (1802-1897).
Arapski pisac, lijenik i filozof (1120-1198). Preveo s grkog na arapski Aristotelove spise.
to je tono, jer je Azija odvojena od Sjeverne Amerike Beringovim morem, irokim oko 100 km, to on nije mogao
znati.
Bavio se izmeu ostalog i optikom. Odredio je arite konkavnih ogledala, izumio mranu komoru, bavio se
prouavanjem duge, moda pronaao barut i t. d. Ovom najveem umu Srednjeg vijeka, borcu protiv feudalne
tiranije, pljake i poroka sveenstva, crkva pod prijetnjom iskljuenja iz svojega reda zabranjuje, da ita svoje ve
napisane radove, da biljei rezultate svojih naunih istraivanja, unitivi mu sve papire, plodove njegova
dugogodinjeg rada. Kao ve starog ovjeka crkva ga 1273. g. osuuje na vjeiti zatvor, iz koga je puten tek 1292.
g., dvije godine prije smrti.

66

ispravljajui ranije zablude o tom dijelu svijeta.


Tako su geografski vidici ovjeka postali znatno vei. Pred njegovim udivljenim pogledom
poinju uskrsavati nepoznati krajevi najveeg kontinenta naeg planeta, dotle od njega zatvoreni
kao kakvom neprobojnom zavjesom.
Ali e ovjek s evropskog Zapada dobiti o dalekim krajevima Istone Azije mnogo jasniju sliku
tek poslije putovanja Marka Pola, najveeg geografskog istraivaa Srednjeg vijeka.

67

XVII. KATAJ ZEMLJA UDESA


O, prijatelji, uvjeravam vas, da nisam napisao ni polovinu onoga, to sam imao prilike vidjeti.
Jacopo da Acqui o Polovim rijeima na samrti
Do arapskih osvajanja Aleksandrija je bila najvei trgovaki grad zapadnog dijela svijeta i u nju
se raznim pomorskim i kopnenim putovima slivala orijentalna roba iz zemalja Istone Azije. No
poslije tih osvajanja Carigrad sve vie preuzima ovu ulogu i postaje novo veliko trgovako sredite
zapadnog svijeta. Stari karavanski putevi, koji su iz srca Azije vodili preko Inda, Afganistana,
Perzije, Armenije i rijeke Fasisa do obala Crnoga mora, ponovo uskrsavaju. Njima dolaze velike
koliine skupocjene orijentalne robe u mnoge bizantske gradove i Carigrad. Bizant postaje najvei
trgovaki posrednik izmeu Zapada i Istoka. Pored zapadnih evropskih zemalja on uspostavlja
trgovake veze i sa sjevernim evropskim zemljama i Rusijom.
Znatnu ulogu u trgovini Bizanta imaju Mleci i Genova. Udio Mletaka u toj trgovini postaje
naroito veliki poslije kriarskih ratova. No tek poslije pada Carigrada u ruke Latina 1204. g.
poinje brzi i blistavi uspon Venecije. Ona tada iz svih bizantskih posjeda istiskuje svoju suparnicu
Genovu i razvija takvu trgovaku aktivnost, kakvu dotle Evropa nije poznavala. I to je trajalo sve do
1261. g., kad je Genova, aktivno pomaui uspostavljanje bizantskog carstva, dobila od Mihajla
VIII. Paleologa sve trgovake povlastice, koje su dotle uivali Mleci. Mletaki trgovci su tada
prisiljeni da napuste Carigrad, u koji se masovno doseljavaju Genovljani.
Slina sudbina je zadesila i brau Nikolu i Mattea Pola, mletake trgovce, porijeklom iz
ibenika, iji su se preci doselili u Mletke 1033. g.54 I oni moraju napustiti Carigrad, u koji su doli
1250. g. i gdje su vodili trgovinu naveliko, i prijei u grad Soldaju na Krimu. Ali se oni ni u ovom
gradu nisu dugo zadrali. Zelja za to veim trgovakim poslovima odvela ih je dalje na istok.
I dok se evropski trgovci nisu do toga vremena usuivali putovati na istok dalje od Alepa,
Ikonije, Krima i crnomorskih gradova, braa Polo idu mnogo dalje, putuju za tragom Carpinija i
Rubruquisa preko stepa June Ukrajine i Kumanske zemlje i s velikim koliinama bisera i dragog
kamenja dolaze u Bolgaru. U ovom gradu, na rijeci Volgi, prijestolnici zapadnih Tatara, bili su vrlo
lijepo primljeni kod kralja Barke, koji im daje velike trgovake povlastice. U Bolgari su ostali
godinu dana. Kad je dolo do rata izmeu zapadnih i levantskih Tatara, braa Polo htjedoe da se
vrate u Evropu. No zbog rata nisu se mogli vratiti zapadnim, ve zaobilaznim putevima, preko
istoka. I ba zahvaljujui ovom putovanju, dolo je do kasnijeg putovanja Marka Pola u Kinu.
I tako su dva brata Pola, putujui dugo vremena na istok, doli do Buhare. U Srednjem vijeku
Buhara je bila vaan trgovaki grad, raskrsnica puteva, koji su vodili na sve strane Azije. Mirodije,
mirisi, mous, ljekovito bilje, drago kamenje iz Indije i Tibeta, skupocjene armenske tkanine i
svilena roba, koja se u ovim krajevima izraivala otkad se udomaila svilena buba te razna druga
orijentalna roba slivali su se u ovaj grad; odatle je roba veim dijelom stizala karavanama do
bizantskih luka i u gradove Istonog Sredozemlja, odakle su je talijanski brodovi prevozili u
Evropu.
Mleane je, meutim, privlailo bogatstvo Dalekog Istoka, o kome su dobili obavjetenja od
orijentalnih trgovaca, s kojima su bili u poslovnim vezama. Njih je moda na istok vukla i elja, da
upoznaju ovaj dio Azije, o kome se dotada u Evropi nije nita znalo. Za vrijeme njihova boravka u
Buhari, Mongoli su bili postali gospodari ogromnog carstva, koje je obuhvaalo najvei dio
evropske i azijske Rusije, Mongoliju, Kinu, Koreju, Manduriju, Indokinu, Burmu te mnotvo
zemalja i gradova Prednje Azije do obala zaliva Aleksandrete. Evropski kroniari te epohe nisu
nimalo pretjerivali, kad su pisali, da su se i psi jedva usuivali lajati bez dozvole Mongola u
zemljama, koje su se prostirale od Poljske do Cicilije i odatle do rijeke Amura i Kineskog mora. I
dok su do sredine XIII. v. mongolski obiaji bili surovi i barbarski, oni su se kasnije, u dodiru
Mongola s civiliziranijim narodima u pokorenim zemljama, izmijenili, postali blai i pitomiji.
54

Danas neki nai pisci smatraju, da je M. P. roen na Koruli.

68

Marko Polo i mongolski anali govore, da su Mongoli pod djelotvornim utjecajem obiaja i naina
ivota Kineza prihvatili ne samo njihov nain, ve i vjeru, dok su na Levantu prihvatili saracenske
obiaje. Uprava zemlje, ustanove, kole, porezi, novac, mjere vlade, da se pomogne narodu za
vrijeme gladi i bolesti, bile su za vrijeme mongolske vladavine u Kini iste, kakve su u toj zemlji bile
tisuu i vie godina ranije, kakve su ih tamo u IX. v. vidjeli Sulejman i Ibn-Vahab.
Kad je poslanik Hulagu-kana polazio na dvor Kublaj-kana u Kini, i braa Polo polaze s njim.
Poslije dugog putovanja, oni su se nali u Kaj-Pingu, sjeditu najveeg od svih mongolskih careva
poslije Dingisa. Kublaj-kan ih je vrlo lijepo primio, jer dotle nije imao prilike da vidi nijednog
Latina. Oni su mu dali obavjetenja o zapadnjakim narodima, vladarima, papama, obiajima i
prilikama u kranskim zemljama. Kan je tada odluio, da uspostavi veze s kranskim zemljama.
Budui da su se Mleani pokazali spremni da posreduju u ostvarenju tih veza, Kublaj-kan im je dao
pismo za papu. U njemu je, izmeu ostalog, traio od njega sto uenih ljudi, da idolopoklonicima i
svim tamonjim narodima pokau, da je njihova vjera djelo vraga!55
Poslije pune tri godine putovanja natrag Mleani su mjeseca travnja 1269. g. stigli u grad Lajas
u zalivu Aleksandreti. Odatle su preko Negroponta doli u Mletke, koje su napustili prije 19 godina.
Putovanja Marka Pola
U gradu na lagunama braa Polo ostaju dvije godine. I, kad su sredili svoje poslove, oni u
drutvu sedamnaestogodinjeg Marka,56 Nikolina sina, polaze na novo veliko putovanje na Daleki
Istok. U gradu Acriju, u Siriji, dao im je Grgur X., novoizabrani papa, pismo za Kublaja.
Nije poznato, kojim su putovima Mleani putovali u Kinu, jer se iz Polove knjige ne vidi jasno
smjer puta. Njegovi podaci, ma da u osnovi toni, dosta puta su nejasni i neodreeni, a imena
zemalja i mjesta, kroz koje su prolazili, iskrivljena i iznakaena. Osim toga Marko ne govori nita o
sebi i svojim doivljajima s putovanja. Sve je to bio uzrok, to se ne zna, u kojim je zemljama i
gradovima on lino boravio, a o kojima je dobio obavijesti od drugih lica. Ipak se kao
najvjerojatnije moe uzeti, da su Mleani najprije obili Malu Armeniju, u kojoj su stanovnici
ravi ljudi i veliki pijanci, zatim kavkaske zemlje s planinama vrtoglavih visina. S njih su vidjeli
Gelukelansko more,57 za koje Marko pravilno kae, da je zatvoreno sa svih strana. Onda su proli
kroz Veliku Armeniju, boravili u Arzirumu na jezeru Van, divili se golemim planinskim vrhovima
Ararata, u Azerbejdanu vidjeli izvore nafte, gdje iz jednog izvora istee toliko ulja, da bi se njim
odjednom moglo napuniti sto brodova. Zatim su obili Tabriz, Ijezd, putovali preko Kirmanije,
boravili u Mosulu, plovili niz Tigris i at-el-Arab do Perzijskog zaliva i preko njega do Hormuza. U
taj grad dolaze brodovima iz Indije sve vrste mirodija, slonovi i razna roba, koju ovdje dovoze
trgovci iz svih krajeva svijeta.
Ne moe se nita pouzdano rei, koliko su vremena proveli Mleani na putu kroz ove krajeve,
jer su po trgovakim poslovima ostajali due ili krae vrijeme u raznim krajevima Iraka i Irana.
Zacijelo su u Hormuzu boravili due, sklapali trgovake poslove i raspitivali se o pomorskom putu
do Kine. No zacijelo su se plaili duge i neizvjesne plovidbe u tronim kineskim dunkama po
Indijskom oceanu, te su odluili da putuju u Kinu duim, no po njihovu miljenju sigurnijim
kopnenim putevima.
Na taj nain Mleani su proputovali cijeli Iran, koji je dotle kranski zapadnjaki svijet samo
nasluivao. Kirman, Slana pustinja, u kojoj ovjek u prva tri dana ne nailazi na vodu, a ako je i
nae, ona je zelena, slana i gorka, te ako je malo popije, mora se bar deset puta proistiti, Horasan,
ogromne planine soli, kojom bi se mogle podmiriti potrebe cijeloga svijeta do kraja ovog
stoljea, Balk, neizmjerno visoke planine Badakana,58 na kojima je smjeten krov svijeta, dio
55
56
57
58

Citati iz ovog odjeljka su iz Polove knjige Milion.


God. 1954. navrilo se sedam stotini godina od roenja Marka Pola.
Kaspijsko more.
Lanac Belor u Pamiru, danas Tadihistanu.

69

su njihova velikog puta u smjeru Kine.


Velika je teta, to Marko ne govori koliko su vremena on i njegovi roaci proveli u pojedinim
krajevima Azije za vrijeme etvorogodinjeg putovanja. Marko samo ukratko kae, koliko dana
jahanja ima od jedne do druge zemlje, to ima u njima, koji su njihovi glavni proizvodi i kakvo je
zanimanje i vjera stanovnitva. O pamirskim planinama je samo zapisao, da su jako visoke i da se
kroz njih treba danima probijati, putujui starim karavanskim putem, esto neprohodnim stazama i
jaui kraj rijeka, rjeica i potoka, od kojih nastaju velike azijske rijeke. Nema sumnje, da su
planinski lanci Belora, visoki preko 4.000 m, ostavljali na njih veliki dojam. No na sve se to Marko
osvrnuo vrlo povrno.
Najvjerojatnije je, da su Mleani prvi put doli u ove krajeve radi nabavke dragog kamenja, jer
i talijanski pisac iz XVI. v. Ramusio kae, da u njima ima mnogo dragog kamenja i rubina, a onda
se ponovo vraali na Zapad. Tom prilikom su boravili u Samarkandu i drugim gradovima
Kazahstana, gdje su Markovi roaci trgovali nakitima. U tim krajevima Marko je prikupio razne
geografske i etnografske podatke, koje je unio u svoju knjigu.
Odatle su krenuli ponovo na istok, nali se opet u pamirskim planinama, najviim na svijetu,
putovali preko planinskih visoravni, kroz koje prolazi Oksus (Amu-Darja) u svom gornjem toku, i
poslije vrlo dugog i napornog putovanja sili u kagarsku oblast. Sada im je putovanje bilo manje
naporno. Put ih je vodio kraj raznih pritoka Tarima. Putujui dalje putnici su obili Kagar, Jarkand
i druge gradove i krajeve Istonog Turkestana. Naposljetku su se nali u gradu Lopu (Lob), u blizini
istoimenog jezera, koje Polo zaudo ne spominje, zavravajui tako najvei dio starog karavanskog
puta preko Centralne Azije. U ovome gradu, na domaku velike pustinje Gobi, Mleani ostaju neko
vrijeme, spremajui se za prelazak preko pustinje, o kojoj Marko, prvi od svih Evropljana, daje
vane geografske podatke.
Ljudi, koji hoe da prijeu preko pustinje, kae Polo,. odmaraju se u Lopu sedmicu dana i
(u njemu) nabave hranu za mjesec dana za se i za svoje ivotinje ... Pustinja je planinska zemlja,
pjeskovita, no u njoj se nita ne moe nai za jelo. Poslije jednog dana i jedne noi putovanja nailazi
se na vodu. Ali nje ima samo toliko, da zadovolji 50-100 ljudi sa ivotinjama. U pustinji se deavaju
udesa. Ako netko sluajno zaostane za drugovima, te kad hoe da ih sustigne, uje u zraku govor
duhova, slian govoru svojih drugova. Vieputa bi uo, kako ga zovu po imenu. Tada bi zalutao i
bio izgubljen ... Mnogo puta uje u zraku svirku muzikih instrumenata, a naroito lupu bubnjeva.
Meutim, ta pojava nije nikakvo udo. Ona je dobro poznata putnicima, koji su putovali kroz
ovu pustinju, a tumai se titranjem velikih pjeskovitih masa, podlonih izmjenama dnevne i none
temperature.
Kad su proli kroz pustinju, Mleani su doli u pitomije krajeve. Nali su se u Tangutu59, a
zatim obili mnoge gradove i krajeve te zemlje. O Tangutu je Marko dao mnotvo dragocjenih
podataka. Opisao je biljni i ivotinjski svijet, rudno blago, ogromnu sjevernu ravnicu, to se prostire
do Istonog oceana, punu jezera, movara i ustajalih voda. Izmeu ostalog, Polo je zapisao, da se
pokojnicima do dana ukopa ostavlja mjesto za stolom; spomenuo je da plahte od salamandre
(azbesta) pobijele u vatri i da muevi velikoduno ustupaju svoje ene strancima.
Naposljetku su Mleani doli do sjevernog dijela rijeke Hoangho, u blizini Velikog kineskog
zida, koji Polo takoer nije nigdje spomenuo. Ova gorostasna graevina, jedna od najveih u
Starom vijeku, zapoeta je oko 230., a dovrena oko 214. g. pr. n. e., za vrijeme vladavine T'sin eHuang-Tia, prvog vladara, koji je ujedinio Kinu. Od imena T'sin izgleda, da je nastalo i ime Kina. Iz
kineskih izvora se vidi, da je namjena ovoga zida bila, da se sprijei navala nomadskih naroda iz
Mongolije i Mandurije u Kinu. Na izgradnji zida radilo je ogromno mnotvo radnika. Zid se
prostire u duinu preko 2.000 km, od zaliva e-li do velikih pustinja
Centralne Azije. Zidine su od zemlje, ali su ozidane opekom i kamenom. U donjem dijelu su
iroke 7,25 m, a u gornjem 5 m; visoke su 6,6 m. Na udaljenosti od svakih 100 m nalaze se kule,
visoke 13,2 m. U kulama se nalazila posada. Dri se, da je broj vojnika, koji ih je uvao, iznosio
59

Dananja kineska pokrajina Kan-Su.

70

oko milijun ljudi. Ovaj veliki zid je stvarno sauvao Kinu od najezde nomadskih naroda preko 1400
godina.
Piui o ovim krajevima Polo je pobrkao stvarnost s legendom. Zapisao je, da se u njima nalazi
kraljevstvo fabuloznog Prezbiter Ivana, te narodi iz bajke, Gog i Magog.
U ljeto 1275. g. Mleani su stigli do ljetne rezidencije Kublaj-kana, koja se tada nalazila u
blizini dananjeg grada Jang-Tua, na jugozapadnoj granici Mandurije.
Boravak u Kini i putovanja po azijskim zemljama
Marko Polo je proboravio u Kini 17 godina. Kroz to vrijeme on je obiao veliki dio Kine,
Mongolije, Mandurije, dio Indokine, Burme i Tibeta. Iako je gradovima, zemljama i rijekama
Azije davao mongolska imena s kineskim prizvukom, razliita od dananjih, Polo je vjerno prikazao
njihov geografski poloaj i u njima se mogu lako prepoznati gradovi i zemlje ovoga prostranog
dijela svijeta, o kome se dotle u evropskim zemljama nije nita znalo.
Kublaj-kan je Mleane srdano primio. Naroito mu se svidio Marko, bistar mladi, koji je ve
dobro govorio tatarski i s iskustvom steenim na dotadanjim putovanjima davao otroumne
odgovore o zemljama, kroz koje je proao. Kroz cijelo vrijeme svoga boravka u Kini Marko je ostao
u dvorskoj slubi vrei razne dunosti. Njegov otac i stric su zacijelo bili u Kublajevoj slubi, iako
nije iskljueno, da su se bavili i trgovinom.
Na taj nain Marko je bio u mogunosti da upozna Daleki Istok, mnogobrojne narode, koji su
tamo ivjeli, da proui ivot i obiaje Mongola i napie historiju njihovih osvajanja od Dingis-kana
do Kublaja. Ma da su i prije Pola pisali o Mongolima Carpini, Rubruquis i neki drugi zapadnjaki
pisci, nitko kao on nije opisao njihov nain ivota, obiaje, vjerovanja, bogove, vladavinu i dr. Od
svih svjetskih putnika Polo prvi kae, da su Mongoli u ratnim pohodima nosili mlijeko u prahu,
koje su prilikom odmora mutili u posudama i pili, iako se obino misli, da je takvo mlijeko
proizvod modernih vremena. Kod Pola se nalaze i takve pojedinosti o Mongolima, kakve o njima
nisu dali evropski putnici prije ni dugo poslije njega.
Veliki dio svoje knjige, koja je i kod nas prevedena, Polo posveuje opisu ivota na dvoru
najmonijeg ovjeka svijeta, kojega uva 12.000 konjanika. On kae, da u veljai svake godine,
za vrijeme bijele svetkovine, svi podanici daju darove velikom kanu, prema svojim
mogunostima. Nekoliko tisua bijelih konja, opremljenih bogato, pet tisua slonova, isto tako
bogato opremljenih, i veliki broj deva prolazi u sveanoj povorci ispred velikog kana. Toga dana on
prireuje sveani prijem na dvoru. Na dvor dolaze svi kraljevi, namjesnici, velikai, vitezovi,
astronomi,60 lijenici i sokolari. Svi se oni pri njegovoj pojavi bacaju na zemlju i elom udaraju o
pod, oboavajui ga kao boanstvo. Polo dalje pripovijeda o velikim lovovima, koje prireuje
veliki kan, a na kojima uestvuje preko 50.000 ljudi, o kanovim enama i djeci, ljubavnicama, kojih
ima na stotine, sjaju i raskoi carskog dvora u Kamblaju, raskonim carskim gozbama, na kojima
uestvuje vojska ljudi. On takoer govori o neizmjernim odajama toga dvorca, sa zidovima
prevuenim zlatom i srebrom, na kojima su urezane prie o enama, vitezovima, pticama i
ivotinjama.
Vrlo je zanimljiv opis carskog grada Kamblaja. Polo za nj kae, da je rijekom i jednim velikim
zidom, razdvojen na stari i novi dio. Novi grad ima u opsegu najmanje 24 milje. U tome gradu Polo
je due boravio. Zato je njegov opis ovog i drugih kineskih gradova, kao to su bili Kvinzon i
Zajton, u kojima je due boravio, privukao u kranskoj Evropi njegova vremena veliku panju.
Kako u tadanjoj Evropi nije bilo tako ogromnih gradova s tolikim brojem ljudi, Polove su opise
dugo vremena smatrali fantastinim i izmiljenim.
Za Zapadnjake je bila velika novost i papirnati novac s peatom velikog kana. Tome se i Polo
60

Po Kublajevoj elji podignuta je u Kamblaju (Pekingu) 1279. g. velika zvjezdarnica. Njom je upravljao jedan
Bizantinac s 5.000 astrologa, koji su o troku drave izdavali svake godine kalendar, proricali vrijeme i pojedincima
davali horoskope.

71

udio, jer je tada u Evropi bio u opticaju samo metalni novac. Osim ovih i mnotva drugih stvari
Polo pripovijeda i o organizaciji potanske slube, kakva u Evropi nije postojala. On kae, da je
broj potanskih stanica u Kini iznosio 10.000. U njima je bilo 200.000 konja. Za dan i no, kae
Polo, Kublaj-kan je dobivao vijesti iz daljine od deset dana. Za dva dana i dvije noi iz daljine od
20 dana. Za 10 dana i deset noi iz daljine od 100 dana. Tako je veliki kan znao, to se deava u
njegovom carstvu, najveem dotada u cijelome svijetu uope.
Polo dalje govori o administrativnim mjerama Mongola, s kojima se upoznao za vrijeme svoga
trogodinjeg upravljanja jednom od devet velikih kineskih pokrajina, s gradom Jang-chu kao
sreditem, o prihodima od soli, koji su samo u Junoj Kini donosili za to vrijeme i za te prilike
nevjerojatnu svotu od 5,600.000 dukata. Zatim govori o nainu oporezovanja velikaa pomou
darova, koa i mesa divljih ivotinja, ubijenih za vrijeme velikih lovova, nainu spravljanja zaliha
hrane, da bi se ona za vrijeme sue jeftino prodavala stanovnitvu, kao i o svim dravnim
poslovima, o kojima vodi brigu dvanaest velikaa.
Kad je uz mongolski nauio i neke druge azijske jezike,61 Polo je kao poslanik velikog kana
putovao po Aziji. Tako je imao prilike da upozna ne samo Kinu, nego i druge zemlje. Na jednom
takvom putovanju, koje je trajalo vie od pola godine, Polo je obiao mnotvo gradova kineske
pokrajine Chan-si i doao do Hoanghoa. Dalje putovanje odvelo ga je u pokrajinu Chen-si. Kad je
obiao vie njezinih gradova, doao je do glavnog grada Singan-fua. To je bilo veliko trgovako
sredite. Polo kae, da u njemu ima mnogo dragog kamenja i da se u njemu izrauju zlatne i
svilene tkanine i kuje oruje za vojsku.
Iz te zemlje Polo je preao u umovite planinske predjele pokrajine Se-Tchuan, zemlje krasnih
uma, punih lavova, medvjeda, srna, srndaa, jelena i risova... Za 20 dana jahanja kroz tu zemlju
Polo je obiao mnoge gradove i utvrena mjesta, u kojima je nebrojeno stanovnitvo preraivalo
svilu. U cijelom Kataju, kae Polo, ima jedna vrsta crnog kamenja (ugalj), koje gori kao drvo ...
jeftinije je od drveta, te se tako utedi mnogo drva.
Putujui na jugozapad Polo se naao u Tibetu, unitenom ratom od trupa Mangu-kana. Kroz
Tibet je putovao 28 dana. Kroz to vrijeme svuda je nailazio na pusto, popaljena sela i gradove,
ume trski debelih etiri dlana i dugakih 15 koraka. Nju trgovci i putnici loe nou, jer ona tako
prati, da lavovi, medvjedi i druge zvijeri bjee od toga praskanja. Naposljetku je doao u
naseljenije krajeve. Tu je vidio, kako stare ene podvode svoje keri trgovcima za poklone. Ona
djevojka, kae Polo koja je leala s vie ljudi, brzo se udaje.
Vraajui se iz Tibeta Polo je doao do Jang-Ce-Kjanga, najvee rijeke na svijetu, dugake
100 dana hoda, preko koje brodovi prenesu godinje robe u vrijednosti veoj negoli po svima
kranskim zemljama i morima, jer sam kae, da je u gradu Tchin-Tcheu odjednom vidio 15.000
brodova.
Polo je takoer opisao sistem puteva i kanala, pomou kojih su vezane s jezerima velike i male
rijeke i rjeice. Ti putevi su se od Kamblaja i drugih velikih gradova ravali na sve strane. Kad je
preao preko Jang-Ce-Kjanga, Polo je putovao kroz gusto naseljene predjele pokrajine Junan,
obiao mnoge njezine gradove i onda skrenuo na jugozapad. Tim smjerom je dugo putovao, jahao
izmeu dolina Me-konga i Saliena, izmeu velikih planinskih lanaca, koji se uzdiu na velike visine
s obje.strane ovih rijeka. Naposljetku je stigao u pokrajinu Mjen (Burma), koja je takoer bila pod
vlau velikog kana. Posjetivi neke njezine gradove, doao je u Avu, staru prijestolnicu te zemlje.
ini se, da je ovaj grad posljednja etapa njegova prvog velikog putovanja kroz Aziju. Odatle se
gotovo istim putevima vratio u Kamblaj i kanu podnio izvjetaj, pun dragocjenih geografskih i
etnografskih obavjetenja, koja su mu donijela kanovu naklonost, ali i zavist dvorjana.
Iza ovoga putovanja redala su se druga. Polo je obiao primorske gradove pokrajine Schantung
i opisao veliki trgovaki promet u njima. U toku cijeloga Srednjeg vijeka slivala se u te gradove
roba iz cijele Kine. Po nju su dolazili brodovi iz svih azijskih zemalja, dovozei i svoju radi
61

Na dvoru Kublaj-kana govorilo se: mongolski, arapski, kineski i perzijski. I abecede su bile razliite. Osim arapskoperzijske, upotrebljavala se i ona, koju je, po Kublajevoj elji, izumio prvi tibetski lama Passepa.

72

razmjene. Zamanost te trgovine, kakva nije postojala u tadanjoj Evropi, uinila je na Marka silan
dojam, te je esto pretjerivao u opisima. Polo je prokrstario cijelu Junu Kinu, napisavi i povijest
njezina osvajanja od strane Mongola. Uz mnoge gradove, Polo je opisao i otmjeni grad Kvinzaj62
s opsegom od 100 milja, s preko dva milijuna stanovnika. To njegovi suvremenici u Evropi nisu
mogli shvatiti, to je opravdano, kad se uzme u obzir, da je u to vrijeme najvei evropski grad Pariz
imao oko 214.000 stanovnika. Polo je zapisao, da je Kvinzaj, sagraen na bezbrojnim rukavima
Jang-Ce-Kjanga, imao nita manje od 12.000 mostova od kamena, a to pretjerivanje je, po
Olsenovim rijeima, zacijelo pogreka Polova dojma.
Polo je dalje zapisao, da u gradu ima 12 obrtnikih udruenja, svako s 12.000 kua, u kojima je
ivjelo i radilo 10-40 majstora s uenicima. U svemu je bilo oko 600.000 kua, ako se uzme u obzir
i mnotvo dvoraca i tri tisue parnih kupalita u svakom od njih se moglo kupati do stotinu
ljudi. Stvar vrlo udna za njegove evropske suvremenike, kad se zna na kakvom niskom stupnju je
bila tada lina higijena u kranskoj Evropi.
Polo je dao podatke i o drugom velikom gradu June Kine, Zajtonu.63 I u tom otmjenom
gradu pristaju brodovi iz Indije s dragim kamenjem, krupnim biserima, mirodijama i drugom
robom, plovei do njega obino dva do tri mjeseca. Na svaki brod, kae Polo, to dolazi u
Aleksandriju natovaren biberom, da iz nje ode u kransku Evropu, dolazi u Zajton pedeset. U
ovaj grad, koji je cvjetao od IX. do XI. v., dolazili su od IX. v. i arapski brodovi. Ibn-Batuta (XIV.
v.) tvrdi, da rije satin, zajtunah, znai pojam za tkanine iz Zajtona.
Prvi od svih Evropljana, Polo je spomenuo Japan. Nazvao ga je Cipango. Kinezi su ga zvali
Dji-Pen-Kue Zemlja izlazeeg Sunca. To je veliki otok, kae on, bogat zlatom. Na njemu je
vladarev dvorac, veoma veliki, pokriven zlatom, kao to su kod nas crkve pokrivene olovom. U
njemu su sve sobe obloene zlatom, debelim najmanje dva prsta. I zidovi i dvorane, prozori i stvari
prevuene su zlatom; njegova se vrijednost ne da procijeniti. Osim toga, Polo je zapisao, da na
Cipangu ima obilje crvenih, okruglih i krupnih bisera, onda zlata i dragog kamenja neizmjerne
vrijednosti, to je dva stoljea kasnije zaludilo Kolumba!
Povratak
Posljednjih godina boravka u Kini Mleani su od Kublaja traili doputenje za povratak u
Evropu. No on im ga nije dao jer se na njih bio navikao. Oni su se ipak spremali za povratak. Kao
dobri poslovni ljudi izmijenili su zlato i papirni novac za bisere, safire i drago kamenje, koje su
mogli uiti u haljine i lake nositi negoli zlato, a kineski papirni novac nije u Evropi imao nikakve
vrijednosti.
Pri kraju 1291. g. Kublaj-kan im je dopustio, da se vrate u Evropu, poto otprate u Perziju
kerku kralja Manzija (Juna Kina), zarunicu Argun-kana, vladara Perzije i Kublajeva roaka.
Poetkom slijedee godine Mleani su iz Pekinga krenuli s velikom pratnjom od nekoliko
stotina dua i velikom prtljagom u junom smjeru. Putujui dugo vremena, stigli su do Zajtona,
ukrcali se u 14 brodova i zaplovili po Kineskom moru. Plovili su uz primorje June Kine, zatim
Indokine i istonih obala Malajskog poluotoka, odlazei sve dalje na zapad. Tako su stigli do
Sumatre. Polo je naziva Javom. Koliko su vremena plovili do toga otoka, Polo nigdje ne navodi.
Iako nije bio na Javi, on je po uvenju smatra najveim otokom svijeta. I kae, da na njoj raste
biber, mukatov orai, despik, galanda, afran. A to su, u to vrijeme, bile u Evropi najskuplje
mirodije, do kojih se vrlo teko dolazilo. Zbog jakog ljetnog monsuna, putnici su morali ostati pet
mjeseci na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Sumatre. Plaei se opakih uroenika i zvijeri, koje
su jele ljude, putnici su na obali sagradili utvrene barake. Polo o Sumatri daje obilje vanih
podataka. Zapisao je, da se s nje ne vidi Sjevernjaa, niti zvijee Bootes; u planinskim predjelima
otoka ive ljudoderi; u drugim krajevima otoka ive ljudi s repom duim od dlana ... i debelim
62
63

Hang-tcheu, glavni grad Tche-Kjanga.


Moda Tsjuan-Tcheu.

73

kao u psa; na njemu ima drvea, koje daje brano, i takvog, iz koga curi vino; na njemu rastu
mirodije, varzilo, kamfor i t. d.
U toku daljeg putovanja Mleani su proli kraj Nikobarskih i Andamanskih otoka, na kojima
svi ljudi imaju pseu glavu i nos slian ovarskom psu; gdje raste sandalovo drvee, kokosovi
orasi, karanfili i dr. Prilikom prijelaza preko Bengalskog zaliva nailazili su i na druge otoke, o
kojima Polo ne kae nita naroito. Naposljetku su stigli do Ceylona, otoka rubina, safira,
ametista, topaza i drugog dragog kamenja. Odatle su nastavili da plove dalje na zapad, proli kraj
rta Komorina, plovili dugo pored Malabarske obale i naposljetku stigli do Hormuza poslije 18
mjeseci plovidbe od Sumatre.
Dalje putovanje odvelo ih je do sjedita Argun-kana, gdje je zavrio njihov zadatak i najdua
etapa putovanja iz Kine. Odatle su preko Perzije i Armenije stigli do Trapezunta, ukrcali se na brod
i preko Carigrada stigli u Mletke, koje su napustili prije 24 godine.
*
Paljiv promatra, pravi nauni istraiva, Polo je, uz obilje podataka o Kini, dao mnotvo
dragocjenih podataka o Indiji i njezinim otocima, bolje od ijednog Evropljanina prije njega.
Znaajan je njegov opis ivota, vjerovanja, obiaja, praznovjerja, zanimanja i trgovine stanovnitva
Indije. U njegovoj knjizi ima dragocjenih podataka o etvi bibera, lovu bisera, rudnicima dragog
kamenja, kraljevima, ivotinjama, igraicama svetih igara, otocima mukaraca i ena i t. d. Polo
iznosi, da u moru Cin ima nita manje nego 7.448 otoka, od kojih je najvei broj naseljen.
Ovi podaci bili su za kransku Evropu njegova vremena pravo otkrie; oni su istodobno bili i tako
neobini i nesvakidanji, da su esto izazivali nevjerovanje i podsmijeh na njegov raun.
Vaan je i Polov opis Sokotre, Zanzibara, Etiopije, Adena i raznih gradova du junih obala
Arabije. Polo je dao dosta podataka i o arapskoj sferi utjecaja u Indijskom oceanu. On prvi od svih
evropskih pisaca spominje Madagaskar, do koga su plovili trgovci iz Jemena i u vjekovima pr. n. e.,
a koji su tek 1506. g. otkrili Portugalci.
Milion knjiga udnovatih doivljaja
Ostatak ivota proveo je Marko Polo u Mlecima kao vrlo bogat ovjek. U njegovo vrijeme se
prialo, da je vrijednost nakita, koji su on i njegovi roaci prenijeli uivena u odjei, iznosila
milijun dukata.
Glas o dugom boravku Marka Pola i njegovih roaka u Kini brzo se rairio, ne samo u
Mlecima, ve i po Evropi. Polove prie o ogromnosti, arolikosti, radinosti i bogatstvu dotada
nepoznate Kine, pripovijesti o milijunskim gradovima, golemim prihodima mongolskog cara,
silnom bogatstvu kineskih gradova i zamanosti trgovine, liile su njegovim suvremenicima na
bajke, na prie iz Tisuu i jedne noi. Sve im se to inilo nemoguim i preuvelianim. Zato su mu
njegovi zemljaci i dali nadimak Milion.
Kao genovski ratni zarobljenik, Polo je u zatvoru u Genovi diktirao svoj putopis po Aziji
svome sudrugu u zarobljenitvu, knjievniku Rusticcianu iz Pie. Ovaj ih je pisao francuskim,
jezikom, kojim su se u to vrijeme sluili obrazovani ljudi cijele Evrope. I stvarno Polov
francuski jezik je talijanski, napisan samo francuskim rijeima.
Kako je predmet opisivanja bio vrlo zanimljiv, jer je itaocima otkrivao potpuno novi svijet,
Polova knjiga je ubrzo prevedena na toskanski, mletaki, latinski i njemaki jezik. Broj rukopisa
ove knjige zacijelo je bio vrlo velik. Dosada je pronaeno oko 150 rukopisa iz XIV. i XV. vijeka.
Ali se izvorni primjerak Polove knjige izgubio. Kao najstariji rukopis smatra se jedan francuski
primjerak, za koji se misli, da potjee iz 1307. g. Prvi primjerak je napisan 1298. g. Taj se
rukopis uva sada u nacionalnoj knjinici u Parizu pod br. 7367. Kao najstariji talijanski prijevod
Polove knjige, talijanski politi smatraju rukopis I., IV. 88 narodne knjinice iz Firenze. Njega su
zbog ljepote jezika i stila lanovi akademije Crusca nazvali Ottimo najbolji. Dri se, da on
potjee iz prvih devet godina XIV. vijeka. Prvi rukopis Polove knjige odtampan je na njemakom
74

jeziku u Nrnbergu, 1477. g. Od toga vremena Polova knjiga je tampana na svim svjetskim
jezicima u neizmjerno mnogo primjeraka.
*
Ipak utjecaj Polove knjige u cilju boljeg upoznavanja zemalja, koje je obiao, nije sve do kraja
XV. v. veliki. U ova dva posljednja stoljea Srednjeg vijeka evropski uenjaci su i dalje bili pod
utjecajem antikih srednjovjekovnih pisaca, biblije i crkvenih otaca i nisu obraali panju
obavjetenjima putnika i trgovaca, koji su obili dosta svijeta. U tom odsjeku vremena Carpinijevi i
Rubruquisovi izvjetaji bili su zaboravljeni. Dosad je pronaeno samo pet do est rukopisa njihovih
izvjetaja.
Zanimljivo je, da Polov zemljak i suvremenik, Marino Sanudo, najueniji geograf, i kozmograf
iz prve polovine XIV. v., nije uzimao u obzir Polove podatke u izradi svoje geografske karte, koja je
ujedno i karta svijeta epohe. Tu svoju kartu opisao je Sanudo u Knjizi tajni vjernih kriu,
posveenoj papi Ivanu XXII. No njegov opis svijeta ne daje nita novo. Sanudo se u glavnim
linijama sluio Pomponiusom Meloni, Orozijem i Izidorom iz Seville. I Sanudo je, poput ostalih
srednjovjekovnih geografa, nastojao dovesti u sklad miljenje crkvenih otaca sa shvaanjem epohe,
ne vodei rauna o pozitivnim obavjetenjima, koja su o svijetu dali Polo, njegovi prethodnici i
Arapi. Kod Sanuda i dalje prevladava ho-merovsko shvaanje o Oceanu, to sa svih strana okruuje
Zemlju; arki i hladni pojas nenastanjivi su; zemlja, u kojoj ive crnaki narodi, nije Senegal i
Gambija, ve Abisinija; Afrika zavrava s 31 s. g. .; u Atlantiku nema znaajnih otoka, iz ega se
moe zakljuiti, da u Sanudovo vrijeme nisu bili poznati Kanarski i Azorski otoci te Madeira. Za
Sanuda se Jerusalim nalazi u sreditu svijeta. To izvodi iz zakljuaka svojih prethodnika, da je ovaj
grad jednako udaljen od istonih granica Kine i Cadiza na zapadu, kao i od najjunijih predjela
Afrike i najsjevernijih krajeva Azije. Na njegovoj karti Azije Kataj se nalazi uz Kaspijsko more, a
iza Kataja lei fabulozna zemlja Gog.Polovom knjigom su se prvi koristili katalanski geografi.
Jedan primjerak katalanske karte svijeta iz 1375. g., danas u narodnoj knjinici u Parizu, napravljen
je u est dijelova, prilijepljenih na drvenim daicama. I pored netonosti ove karte, predjeli
Centralne i Istone Azije raeni su na osnovu podataka iz Polove knjige; krajevi June Azije raeni
su samo djelomino po njoj.
Meutim, u XV. v. evropski geografi i crtai karata nisu poli za katalanskim majstorima, ve
su i dalje ili starim putevima. U tom vijeku i dalje je na snazi utjecaj antikih pisaca, biblije i
crkvenih otaca. Tek je Gastaldi (XVI. v.), poslije portugalskih pomorskih otkria, izradio novu kartu
Azije. U njezinoj izradi koristio se najvie podacima iz Miliona.

75

XVIII. ZA TRAGOM MARKA POLA


Prvi grad, u koji sam doao, bio je Genskalan (Kanton). On je bio velik kao tri Venecije ..., ali
je (sam) ivlji od cijele Italije.
Oderico iz Pordenona
U drugoj polovini XIII. v. bilo je zacijelo uz Marka Pola i drugih evropskih putnika, koji su
putovali po onim krajevima Azije, koje je on obiao. No ni geografi, ni ljetopisci epohe nisu
zabiljeili njihova putovanja, i ona su ostala nezapaena. 1278. g. boravila je u Mongoliji jedna
kranska misija, ali su izvjetaji o njezinom boravku ostali nepoznati.
U slijedeem vijeku broj evropskih putnika, koji su putovali po Kini i drugim zemljama
Dalekog Istoka, znatno se poveao, jer Oderico iz Pordenona pripovijeda, da je u Mlecima sreo vie
ljudi, koji su prije njega boravili u Kini. Nekoliko pisama Giovannija del Monte Corvino govore o
njegovu boravku u Indiji i Kini izmeu 1293. i 1328. g. Ona su od velike vanosti za povijest
geografije i geografskih otkria XIV. vijeka.
Odericovo putovanj e po Kini i Tib etu
God. 1317. ukrcao se ovaj stari putnik u Mlecima na brod i preko Carigrada doao u Trapezunt.
Odatle je preko Armenije stigao do Tabrisa, u to vrijeme velikog skladita orijentalne robe, koja se
otuda prenosila u crnomorske luke, a iz njih u Evropu. Iz Tabrisa je preko Sultanieha doao do
Ijezda. Tu je ostao nekoliko mjeseci i zatim otiao u Bagdad. Dalje putovanje preko Perzijskog
zaliva dovelo ga je u Hormuz, gdje je boravio neko vrijeme. U Hormuzu se ukrcao na kinesku
dunku njih je kao i Polo opisao i stigao do Malabarske obale. Tu je ostao neko vrijeme i
obiao vie njezinih primorskih mjesta. Izmeu ostalih zapaanja s puta po Indiji, Oderico je
zapisao, da se ume biberova drveta prostiru uzdu Malabarske obale na daljinu od 18 dana hoda. A
kako je u to vrijeme biber u Evropi bio skup!
S Malabarske obale Oderico prelazi na Ceylon, posjeuje vie mjesta toga otoka i prikuplja
podatke o ivotu, obiajima stanovnitva i proizvodima zemlje. Odatle prelazi u Madras, boravi u
njemu vie mjeseci i prikuplja podatke o vjeri i obiajima Hindusa. Iz Madrasa brodom preko
Bengalskog zaliva stie do Sumatre. Tu mu se stanovnitvo rugalo, vidjevi ga na onoj silnoj
ekvatorskoj ezi u tekoj i crnoj monakoj odjei. Kad je saznao, da uroenici Sumatre on ju je
prvi nazvao ovim imenom jedu ljude, pourio se, da otplovi dalje na istok. Plovei prema Kini
pristao je na Borneu i u Indokini i naposljetku, poslije duge i naporne plovidbe, stigao do
Kantona, gdje ima vie brodova negoli u cijeloj Italiji. Iz Kantona polazi na sjever, putujui
Junom Kinom, u kojoj ima dvije tisue velikih gradova, prema kojima su Vicenza i Treviso sela.
Tom prilikom je boravio i u Kamsaju (Kvinzaju), najveem gradu na svijetu, u kome nema ni
pedlja nenastanjenog zemljita, Zajtonu, Fu-Du i drugim. Putujui sve dalje na sjever, Oderico se
vozio i po kanalima slatke vode, t. j. velikim carskim kanalima, do rijeke Hoanghoa i dalje do
Kambaleka (Pekinga).
U glavnom gradu velikog tatarskog kana Oderico je proveo pune tri godine. Nekoliko puta je
bio primljen i na dvoru. I on, kao i Polo, opisuje dvorski ivot, palae velikog kana, svetkovine.
Njegov putopis o Kini je vrlo zanimljiv i umnogome dopunjuje Polova zapaanja, potvrujui
njihovu tonost. Ovdje je u modi, kae on, a i znak otmjenosti: nositi duge nokte. Neki ih
ostavljaju da rastu tako dugo, dok ne narastu do te mjere, da se mogu obaviti oko ruke ... Za ene su
vrhunac ljepote male noge. Majke imaju obiaj, kad im se ki rodi, da joj noge vrsto poviju, da ne
mogu nikada porasti.
Iz Pekinga se Oderico vratio na zapad, ali je izvjetaj s toga dijela puta tako nejasan, da se ne
moe dobiti prava slika, kojim se putevima vraao. U izvjetaju je samo ukratko zabiljeio, da je
putovao preko Tibeta i da je u Lasi vidio Dalaj-lamu, kojega su vjernici za ivota drali svecem.
76

Odericov izvjetaj ima veliku vanost za odnose izmeu Istoka i Zapada u njegovo vrijeme.
Putovanja Ibn-Batute po svijetu
Najvaniji putnik XIV. v. Ibn-Batuta je ujedno i posljednji na listi velikih arapskih putnika
Srednjeg vijeka, ovjek, koji je vie negoli ijedan njegov zemljak pridonio, da se povea podruje
arapskog poznavanja nastanjene zemlje. Nijedan putnik prije njega nije na putu doivio toliko
dramatinih zapleta kao on. I uvijek su mu njegova lina hrabrost, prisebnost i zdrav razum
pomogli, da spase ivot i nastavi s putovanjima. Njegov Poklon radoznalima daje obilje
dragocjenih obavijesti, o raznim krajevima Zemlje.
U svojoj 21. godini,64 Ibn-Batuta (Abd, Allah el-Lawati) naputa svoje rodno mjesto i u drutvu
muslimanskih hodoasnika putuje u Meku. Na ovom putovanju obiao je mnogo zemalja i gradova,
prikupljajui svuda podatke o njima. Egipatske piramide su za nj svetita, sagraena za vrijeme
potopa, da spasu nauku, knjievnost, umjetnost; Damask, made na obrazu svijeta; Ispahan, grad
rua i lubenica; Meka, sredite svijeta, gdje hodoasnici, prema zavjetu, vise o crnom svodu
glavnoga hrama, iaranog arabeskama; Aden, Oman i Hormuz, gradovi uasne ege, gdje lovci
bisera nose na glavi prozirne maske, sline onima u ribolovaca s pukom-harpunom u naem moru;
Bergam, Efez, Sinop, Trapezunt imaju svoje posebne ari.
elja, da to bolje upozna svijet, odvodi Ibn-Batutu u Kipak.65 Po toj zemlji on putuje u
tatarskim kolima, pokrivenim pusteninom, koja vuku volovi, konji ili deve. Krajnja granica
njegovih putovanja po Rusiji je Bolgara, kamo je putovao radi trgovine i promatranja duine ljetnih
dana. Ibn-Batuta je htio poi i u Zemlju mraka, udaljenu od Bolgare 40 dana. Ipak je odustao, jer je
putovanje u kolima, koja su vukli psi, bilo naporno. Ali je po uvenju opisao nijemu trgovinu, koja
se tamo vodila. Na odreenom mjestu trgovci su ostavljali svoju robu i onda se povlaili na izvjesnu
daljinu. Tada su dolazili uroenici i kraj te robe stavljali skupocjene koe polarnih ivotinja. U toj
trgovini nijedna strana nije varala.
Bistar i dovitljiv, Ibn-Batuta se dobro snalazio na putu. Putujui po Kipaku, pridruio se
pratnji ene Muhameda Uzbek-kana, vladara te zemlje. S njom je putovao u Carigrad, jer je
katun66 Bejalun kerka bizantskog cara Andronika III. Kola, u kojima se katun vozi, pria IbnBatuta, vuku konji pokriveni zastorima od pozlaene svile ... Katun je blistavo odjevena. Na glavi
ima neku vrstu tijare s nakitom i paunovim perjem ... Svaka djevojka iz njezine pratnje nosi haljinu
od pozlaene svile i ima na glavi kapicu, ukraenu obruem u svome gornjem dijelu u nj su
umetnuti biseri i drago kamenje ... Iza njezine koije kree se stotinu kola, na kojima se voze po tri
etiri roba. Zatim ide jo tri stotine kola s kneginjinim blagom, odjeom, pokustvom.
Naposljetku je kneginjina pratnja stigla u Carigrad. Ibn-Batuta je Androniku III. dao podatke o
Jerusalimu, Kairu, Damasku i Maloj Aziji. Zato mu je Andronik dao konja i haljine.
Dalje putovanje odvelo je naeg putnika na Krim. Odatle je putovao do Astrahana i dalje po
sjeveroistoku Azije, kamo je putovao za tragom tatarskih ruenja. Preavi preko turkmenskih
pustinja, Ibn-Batuta se naao u Karezmi, uz koju tee Oxus, jedna od etiri rajske rijeke, zatim u
Buhari, gradu slavnom iz vremena kalifa. O tom gradu kae, da u njegovo vrijeme nije u njemu
bilo ovjeka s nekim znanjem, niti pak ijednog, koji se trudio da ga stekne.
Poslije ovoga grada obiao je zemlje u podruju Amu i Sir-Darje, boravio u Samarkandu,
Balku, putovao neprohodnim stazama preko planina Kuistana i naposljetku posjetio Herat i
Nejkabur, gradove Horasana. Kad je preao preko visokih i vrletnih planinskih lanaca Hindokua,
Ibn-Batuta se 13. rujna 1333. g. naao u Indiji. O toj zemlji daje mnotvo zanimljivih podataka,
dragocjenijih od podataka ijednog zapadnjakog putnika prije njega. Ureenje indijske pote,
plodovi, voe, podneblje, nain ivota stanovnitva, dvostruka etva jema, prosa, lee, rie i t. d.
64
65
66

Rodio se 1304. g. u Tangeru. Po svijetu je putovao 26 godina.


Tako se na tatarskom jeziku zvala Juna Rusija.
Kneginja.

77

nali su mjesta u njegovoj knjizi.


Kroz Indiju Ibn-Batuta putuje s velikom trgovakom karavanom, koju su pratili naoruani ljudi
radi zatite, jer su karavane pri prolazu preko planinskih krajeva bile izvrgnute napadima
uroenikih brana. U jednom sukobu s indijskim gortacima uestvovao je i na putnik. Poslije
borbe, u kojoj su gortaci pobijeeni, Ibn-Batuta prisustvuje spaljivanju udovica pobijenih ratnika.
Na dan spaljivanja, kae on, posadili su tri udovice na tri konja i poveli ih na lomau. Udovice
su bile lijepo odjevene i namirisane. U desnoj ruci su drale kokosov orah, a u lijevoj ogledalo, na
koje su se stalno ogledale. Oko njih su ili bramani, srodnici i mnotvo ena, a ispred njih se sviralo
u trube, cimbala i lupalo u bubnjeve. Odasvuda su im poruivali: Pozdravite mi oca, brata, majku,
prijatelje! One su s osmjehom odgovarale: ,Vrlo rado!'... Naposljetku su ih doveli do jednog
bazena. Tu su se one skinute i zagnjurile u vodu... Tada su ih obukli u grube haljine od pamune
tkanine i poveli do lomae... a one su skakale u plamen uz zaglunu svirku truba, cimbala i lupu
bubnjeva, to se sve mijealo s njihovim kricima!
Poslije dugog putovanja Ibn-Batuta je stigao u Delhi, sjedite Muhameda K, sultana Indije i
Sinda, zvijer-ovjeka i tiranina stanovnitva. Po nareenju toga sultana osuenike na smrt su
predavali zloglasnim slonovima-krvnicima. Ovi su ih bacali uvis i doekivali kljovama, naikanim
otrim noevima.
Ibn-Batuta se ulagivao sultanu pozdravnim rijeima: Ako pod suncem ima i jedno mjesto za
slavu, zasluuje, da mu bude imam! Taj laskavi pozdrav se svidio sultanu i on mu alje na dar
dvije deve sa srebrnim obruima oko nogu, srebrne zdjele sa slatkiima i postavlja ga za kadiju u
Delhiju.
U ovom gradu Ibn-Batuta ostaje nekoliko godina. Tako je imao prilike da upozna ivot i
obiaje zemlje. 22. sijenja 1342. g. Muhamed K alje kineskom caru poslanstvo s darovima. IbnBatuta mu se nalazi na elu, ali su se na samom poetku putovanja pojavile tekoe. Kada su se
udaljili od Delhija za nekoliko dana hoda, poeli su ih napadati Hindusi. U jednom sukobu s njima
Ibn-Batuta se odvojio od svoje pratnje i nekoliko dana lutao gladan po nepoznatim predjelima,
plaei se, da ga Hindusi ne uhvate i ne ubiju. No sreom se namjerio na jednog uroenika, koji ga
je odveo do mjesta, gdje su mu se nalazili drugovi.
Putujui dalje prema Indijskom oceanu, pratnja je prola kroz Kanoz, Gvaljoru, Goa i
Kandarahar. Tu su se putnici ukrcali na jedan brod i plovili pokraj Malabarske obale u smjeru juga.
Izgled i bogatstvo ovih krajeva oarali su putnika. Ova se zemlja, kae on, prostire na najmanje
dva mjeseca dana hoda po morskoj obali od Sendubura do Kaulema ... Biberovo drvee slii okotu
vinove loze ... ima malene grozdove sa zrnjem slinim zelenom grou. Biber se bere u jesen,
prostire na hasure i sui, a kad pocrni, prodaju ga trgovcima. Tako su stigli do Kalikuta, gdje su
ekali tri mjeseca, da se ustali monsun, koji e ih odvesti u Kinu.
Ali je u tom gradu velika nesrea zadesila arapskog putnika. Dunku, na koju je bilo ukrcano
blago, odreeno za kineskog cara, zahvatila je odmah iznenadna oluja, bacila je na jednu stijenu i
brod je s darovima potonuo. Druga dunka, na kojoj su se nalazili lini robovi i blago Ibn-Batute,
razvila je jedra i brzo otplovila na puinu, dok se on jo nalazio na obali. Sav oajan, Ibn-Batuta
polazi pjeice u Kulan, nadajui se, da e tamo naei svoj brod. I kad ga nije naao, morao je stupiti u
slubu sultana od Hinaura. U jednom pohodu protiv otoka Sendabura Ibn-Batuta uestvuje kao
glavni zapovjednik. Tako se ponovo naao u Kalikutu. Kad se zasitio vojske, naputa sultana i
brodom plovi do jednog od Maledioskih otoka, gdje se zaposlio kao kadija. Tu je stekao, veliki
ugled i etiri ene, koje su ga dvorile, prale mu noge i ivot inile prijatnim. Tu je doao u sukob
s velikim vezirom. Da izbjegne zatvor, potajno je napustio otok i otplovio do Ceylona, gdje je
proboravio neko vrijeme. S toga otoka je preaona Koromandelsku obalu. Tamo ga je primio sultan,
s kojim se prije bio upoznao. Sultan mu je dao sredstva za dalje putovanje, jer ga je elja vukla u
rodno mjesto. No ni sada nije imao sree. Dok je plovio kraj obala Indije, s namjerom da otplovi u
Jemen, u blizini Kalikuta su brod napali gusari. Ibn-Batuta se spasio plivanjem. Jedan njegov
poznanik, bogat trgovac, na kojega se namjerio u Kalikutu, dao mu je novaca i on je odluio da
78

otplovi u Kinu. Jednog dana se ukrcao u brod, otplovio u smjeru istoka i stigao do ua Gangesa i
Bramaputre u Indijski ocean. Kad je upoznao ove krajeve i opisao njihovu plodnost jedna
porodica se mogla hraniti godinu dana za osam drahmi, otplovio je dalje na istok i poslije 25
dana plovidbe stigao do Sumatre. Za ovaj otok kae, da je sav u zelenilu, da je krasan i da se
najvei dio njegovog drvea sastoji iz kokosovih palmi, klinia, aloja, palmi, mangovine,
naranaa i kamfornih trski.
Odatle je pomou jugozapadnog monsuna zaplovio prema Javi. Stigao je tamo za 26 dana. Taj
otok je, kako sam kae, imao bujniju vegetaciju od Sumatre. Tu je prisustvovao jednom prijemu
kod sultana otoka. Na tom prijemu, pripovijeda Ibn-Batuta, vidio sam jednog ovjeka s noem u
ruci. Naslonivi ga na grkljan, taj ovjek je neto dugo govorio jezikom, koji nisam mogao
razumjeti. Poslije toga je objema rukama zgrabio no i presjekao sebi vrat. Odmah mu je glava pala
na zemlju... Taj in me je silno zbunio, ali mi sultan ree: Da li kod vas netko tako radi?
Odgovorio sam mu, da nikad nisam vidio nita slino! On se onda nasmijeio i odgovorio mi: Ti
ljudi su moji robovi i to ine iz ljubavi prema meni!
Poslije 34 dana plovidbe od Jave po Tihom moru, Ibn-Batuta je stigao do Celebesa ili
Indokine, a odatle do Kine. Prvi kineski grad, na koji se namjerio, bio je Zajtunah. Poslije njega
obiao je Kanton, Kansu (Hang-Tcheu-Fu), mnoge druge gradove i naposljetku stigao u Peking.
Na tom putovanju Ibn-Batuta je marljivo prouavao ivot stanovnitva, obiaje, bogatstvo
zemlje, obdarenost stanovnitva, ustanove, smisao za dobra djela, rijeke, velike kanale i dr. Kina
je, kae on, velika zemlja s obiljem raznih plodova, ita, zlata i srebra. U tom pogledu sve zemlje
zaostaju za njom. Kinom protjee uta rijeka. Njezin67 izvor se nalazi u planinama blizu Pekinga,
poznatim pod imenom Majmunskih planina. Ova rijeka tee zemljom do Kantona ... Stanovnitvo
se slui papirnim novcem ... Ako netko poe na trg s komadom srebrna ili zlatna novca da neto
kupi, za nj mu ne daju nita. On mora poi u banku i zamijeniti ga za papirni novac, s kojim moe
kupiti to hoe ... Kina je najsigurnija i najbolja od svih zemalja svijeta za putnike. ovjek po njoj
moe sam putovati devet mjeseci, a da se ne mora niega plaiti, pa ak ni onda, ako je natovaren
blagom.
Istim putem, kojim je i doao, vratio se Ibn-Batuta u Indiju. 1374. g. doao je u Hormuz. Iz
njega je preko Perzije stigao kopnenim putem do Bagdada. Putujui preko Sirije, stigao je u Kairo.
Tu je, po njegovim rijeima, svaki dan umiralo od kuge dvadeset i jedna tisua dua. Iz Kaira se
vratio u Meku, a iz nje ponovo u Kairo. Onda je nastavio putovanje kraj sjeveroafrikih obala i
stigao u Fez 8. studenoga 1349. g., poslije 24 godine putovanja po svijetu. Odmorivi se neko
vrijeme u Fezu, Ibn-Batuta je preao u paniju, obiao vie anduluskih gradova, gdje se divio
ljepoti mnogobrojnih spomenika arapske kulture.
Po nareenju marokanskog sultana, Ibn-Batuta 1352. g. putuje kroz Saharu do zemalja i
gradova u podruju Nigera, koji naziva Nilom, dotada uope nepoznatih kranima. Taj put je bio
vrlo naporan i teak. Putujui kroz srce Sahare s trgovakom karavanom, Ibn-Batuta je doao
najprije u Timbukt, a zatim u grad Gao, obiavi i druge gradove i naselja Nigritije. Svoj boravak u
ovim krajevima Afrike Ibn-Batuta je iskoristio da proui ivot i obiaje stanovnitva, to je i opisao.
Prema podacima, koje je prikupio o Sahari, on je, izmeu ostalog, opisao i zemlju Mandinga, grad
soli Tegazu te mnoge gradove i oaze u centru Sahare. U Fez se vratio 1355. g. Dvije godine kasnije
umro je i sahranjen u ovome gradu.
Giovanni Marignoli putuje u Kinu
Putovanja srednjovjekovnih putnika krana, Arapa i Jevreja, nisu bila ni u kakvoj meusobnoj
vezi, s izuzetkom katolikih monaha, koji su od sredine XIII. do sredine slijedeeg stoljea putovali
na Daleki Istok po nareenjima papa. Zato su putopisi tih putnika, pisani razliitim jezicima, bili
poznati manjem broju uenih ljudi, budui da je tampa pronaena tek sredinom XV. v.
67

79

Putovanja na Daleki Istok, u zemlje i gradove pod vlau Mongola, bila su omoguena
trpeljivou Mongola prema narodima drugih vjera. Za vrijeme svoga boravka u Mongoliji,
Rubruquis je tamo vidio neto zarobljenih Nijemaca i Francuza, koji su kovali oruje za mongolsku
vojsku. No uz njih, u Kini je pri kraju XIII. i u prvoj polovini slijedeeg vijeka ivio izvjestan broj
evropskih trgovaca i obrtnika. U to vrijeme su rimski pape odravali s Mongolima povremene veze.
Te su se veze odrale sve do 1369. g., kada su Kinezi protjerali Mongole iz Kine i kranima
zabranili boravak u Pekingu i ostalim gradovima.
God. 1338. uputio je veliki kan poslanstvo papi Benediktu u Avignon. Iste godine papa za
uzvrat upuuje u Kinu Giovannija Marignolija s pismom, davi mu iroka ovlatenja za irenje
kranske vjere u Kini i Mongoliji.
Pune etiri godine putovao je Marignoli iz Avignona preko Evrope, June Ukrajine i drugih
ruskih zemalja putem, kojim se tada putovalo u Kinu. Sredinja Azija, Dzungarija, pustinja Gobi i
Tangut bile su etape njegova velikog putovanja u Kinu. U ljeto 1342. g. Marignoli se naao kraj
Velikog kineskog zida; malo iza toga stigao je u Peking. U ovom najljepem, najveem,
najbogatijem, najrasprostranjenijem i najudnovatijem gradu, to ga je ikada bilo u svijetu, sreditu
blagostanja i raskoi, Marignoli je ostao etiri godine. Za nj kae, da ima 10.000 mostova, a u
Manziu (Juna Kina) ni manje ni vie od 30.000 velikih gradova! O Junoj Kini, kroz koju je
putovao, Marignoli daje glavna obiljeja, ali, po obiaju vremena, esto puta brka stvarnost s
nemoguim! 1347. g. naao se u Zajtonu, gdje se ukrcao na brod, plovio kraj kineskog primorja,
kraj obala Indokine, pristajao na Sumatri, Koromandelskoj obali i na Cevlonu, gdje je u zatvoru
odleao etiri mjeseca i gdje su mu oduzeli sve, to je imao. Plovei dalje kraj Malabarske obale i
Beludistana, Marignoli je doplovio do Perzije, a iz nje preko Mezopotamije i Sirije do Bevruta.
Zatim je brodom preko Cipra, Krete i Sicilije stigao u Francusku. U Avignon je doao 1353. g., 15
godina poslije odlaska u Kinu.
Marignoli nije vjerovao u Zemljinu okruglinu, jer kae da antipodi ne postoje, budui da bog
nije dao ovjeku da obie svijet. U njegovim opisima zemalja i mjesta, u kojima je boravio,
mijeaju se, prema obiaju vremena, stvarnost i bajke. Kad govori o rajskim rijekama, Marignoli
naivno kae, da se rijeka Fison (Ind) gubi u pijesku i jednim svojim krakom izbija u Kinu.
To je rijeka slatke vode, najvea u svijetu, kae Marignoli za Ind, brkajui ga s
Gangesom, Hoanghoom i Sir-Darjom.
Marignoli kae, da se Bijelo more nalazi odmah iza Ugarske, gdje sada ive Valahijci
(Rumunji). Za se kae, da se trudio, da istrai udesa u svijetu. Obiao sam, kae on, sva
glavnija mjesta na Zemlji, a naroito ona, u kojima se sastaju trgovci iz cijeloga svijeta, kao to je
otok Ormes (Hormuz), ali nigdje nisam naiao na udovita, ljude ili zvijeri, o kojima pripovijedaju
drugi putnici. Ali, ako on i nije lino vidio udovine ljude i zvijeri, iz njegova pisanja izlazi, da je
ipak vjerovao, da u udaljenijim mjestima na Zemlji postoje divovski ljudi, udovine zmije i neke
ivotinje sline ovjeku.
*
U XIV. v. putovanja spomenutih putnika nisu izvrila gotovo nikakav utjecaj na razvoj uenja o
Zemlji i svijetu i sistematske geografije. Ipak su ona vrlo vana, jer su kod ovjeka toga vremena
izazvala veliko interesovanje za geografsku literaturu. Putopisi su postali najomiljenija lektira ljudi.
Ljubav prema nemoguem, neobinom i udesnom u raznim dalekim krajevima Zemlje dostie
velike razmjere. Opisi udesa u svijetu, Mirabilie i sline knjige nalaze velik broj italaca u svim
drutvenim slojevima. Prie i bajke o udesima daleke Indije, Kine, Mongolije, Tibeta, otoka
Indijskog oceana i raznih afrikih zemalja oduevljavaju ljude raznih zanimanja: uenjake, pisce,
pjesnike, intelektualce, ljude iz irokih narodnih slojeva. To interesovanje je bilo slino
interesovanju dananjeg ovjeka za ivot na Marsu, Veneri ili putovanju na Mjesec u bliskoj
budunosti. Svi ti drutveni slojevi podjednako vjeruju u izmiljotine pisaca ovakvih knjiga.
Naroito su kolski zavodi bili zaraeni itanjem ovakve vrste knjiga. Biskup William Wixhaus
sastavlja 1380. g. propise za uenike oxfordskih zavoda. U njima se sabrai i uenicima propisuje,
80

da se za vrijeme ruka i veere suzdre od itanja knjiga o udesima u raznim svjetskim


kraljevstvima! U istom smislu postupaju i drugi engleski zavodi.
Naroito veliku popularnost dostie Knjige udesa tobonjeg engleskog plemia Johna de
Mandeviila. U toj knjizi se pripovijeda kako je on toboe od 1322 do 1343. g, putovao po zemljama
Bliskog Istoka, Mongoliji, Indiji, Kini i dalekim sjevernim evropskim zemljama. U knjizi se
pripovijeda o udovinim psoglavcima, jednookim, vieokim, jednonogim ljudskim stvorovima,
patuljastim ljudima, udovitima bez usta i glave; o zemlji, gdje ljudi jedu i piju iz sudova od
dragog kamenja; o drveu, koje daje brano i vino, med i pamuk; o tatarskom janjetu, plodu
nekog drveta, slinog dinji, ije su meso stanovnici jeli s najveom slau, ogromnim povorkama
riba, koje jednom godinje dolaze do obale, da se poklone indijskom radi, rajskim rijekama i t. d.
Sve do druge polovine XIX. v. vjerovalo se, da je De Mandeville, iako je pretjerivao u
izmiljanju, povodei se za ukusom vremena, ipak putovao po dalekim zemljama, napisavi jedno
od boljih djela poetne engleske proze. Tada je, meutim, istraivanje pokazalo, da pisac takvog
imena nije nikada postojao, ve da je knjigu sredinom XIV. v. napisao na francuskom jeziku
profesor medicinskog fakulteta sveuilita u Liegeu Jean de la Bourgogne, prozvan Jean de la
Barba. Za sastav Knjige udesa autor se sluio djelima Plinija Starijeg, Solina, Vincenta Beauvaisa,
Jacquesa de Vitrya i djelima drugih srednjovjekovnih pisaca te izvjetajima Carpinija i Oderica iz
Pordenona. Iz tih djela pisac je crpio ne samo podatke o Aziji, nego je i doslovno prepisivao itave
stranice. Budui da je knjiga napisana vrlo ivim i bogatim jezikom i dokumentirana
vjerodostojnim podacima iz prve ruke, knjiga je nekoliko vjekova sluila kao izvor obavjetenja
o zemljama Dalekog Istoka. Knjiga je u drugoj polovini XIV. v. prevedena na glavne evropske
jezike, a na engleski poetkom XV. v. Po izumu tampe tira knjige se umnogostruio. Knjiga
udesa je bila omiljena lektira ljudi i u prva tri stoljea Novog vijeka, kada je doivjela vie od
etrdeset izdanja.

81

XIX. OTKRIA OTOKA ZAPADNOG ATLANTIKA U XIV. i XV. VIJEKU


I tada iznenadna oluja
Istona uzmuti silno uzduh i vale,
I brod se razbi o jednu liticu.
Petrarca
Iako su antiki Grci i Rimljani znali za Kanarske otoke, nije im bilo poznato koliko ih ima.
Grci su ih samo zvali Sretnim otocima. Plinije kae, da su Stacius Sebosus i kralj Juba mislili, da ih
ima pet. No poslije propasti Rima ovi otoci su zaboravljeni. Arapi nisu znali za njih.
Srednjovjekovni kranski pisci su ih samo spominjali, ne znajui ni gdje se nalaze, ni koliko ih
ima. Sve je bilo puko nagaanje.
I dok je do sredine XII. v. evropsko poznavanje nastanjene zemlje bilo vrlo skueno, od to doba
poinje na tom polju lagani uspon. Tenja Evropljana za to veom trgovakom razmjenom sa
Saracenima dovodi do pojaane aktivnosti u cijelom Sredozemnom moru. Talijanski brodovi plove
ne samo do Francuske i panije, nego i do Sjeverne Afrike, gdje se trguje i s kranima i sa
Saracenima. Iz starih kronika se vidi, da su genovski brodovi plovili 1160. g. do Ceute, u kojoj su
Genovljani osnovali prvu trgovaku naseobinu. Godinu dana kasnije Genovljani sklapaju s emirom
Adb-el-Muminom trgovaki ugovor, po kome su mogli slobodno trgovati po zemljama Zapadnog
Magreba (Algir, Tunis i Maroco). Od to doba genovski brodovi su esti gosti Orana, Tlemcena i
drugih afrikih luka, u kojima se prije nije smio pojaviti nijedan kranski brod, a da nije bio
napadnut. Kad su dobili pristup u saracenske luke, Genovljani poinju ploviti i izvan Gibraltarskog
tjesnaca. Iz srednjovjekovnih kronika se saznaje, da su tada plovili i kraj zapadnih afrikih obala,
gdje su osnovali nekoliko trgovakih naseobina. Pri kraju XIII. v. Genovljani plove i kraj evropskih
zemalja u podruju Atlantika: Francuske, Engleske, Holandije i baltikih zemalja.
Pri kraju XIII. v. Saraceni postepeno zatvaraju Evropljanima puteve na bogata trita
Mezopotamije i Perzije, u kojima su talijanski trgovci nabavljali mirodije i drugu skupocjenu
orijentalnu robu. Tu robu su Mleani i Genovljani mogli otada nabavljati samo u Egiptu, s kojim su
sklapali i povremene trgovake ugovore. No kako je u Egiptu orijentalna roba bila vrlo skupa,
Genovljani, koji su u to vrijeme imali rasprostranjene trgovake veze s cijelom Evropom i
Zapadnim Magrebom, pokuavajui nai nove pomorske puteve za zemlje mirodija. Budui da se u
Genovi toga vremena vjerovalo, da se afrika obala ne prostire daleko na jug, poslovni ljudi su
poeli pomiljati na plovidbu pokraj zapadnih afrikih obala, koja, po njima, ne bi dugo trajala.
Za ono vrijeme ova je zamisao bila vrlo smjela zbog toga, to su se u cijeloj srednjovjekovnoj
kranskoj Evropi bila zadrala antika shvaanja, da Atlantski i Indijski ocean nemaju nikakve
veze, da je Indijski sa svih strana zatvoren i mnoga druga. Sve to, onda vjerovanje, da je arki pojas
ne-nastanjiv, da u ekvatorskim predjelima more vri, da u njemu vrve morske nemani i plivaju silne
koliine morske trave, u koje se zapliu i propadaju sluajni brodovi, odvraalo je evropske
pomorce od daleke plovidbe bilo na zapad, bilo na jug.
No ve se poelo pokazivati, da mnoge teorije antikih i srednjovjekovnih geografa i
kozmografa nemaju nikakve veze s pravim stanjem stvari. Neke od tih teorija govorile su jedno, a
praksa pokazivala drugo. Trgovci i putnici, koji su putovali po udaljenijim krajevima Zemlje, o
oblicima, veliini, nastanjivosti i nenastanjivosti koje su ve postojale izgraene teorije, dosta puta
su se uvjeravali u njihovu neosnovanost. Tako se na pr. tvrdilo, da u polarnim predjelima nema
ivota zbog silne hladnoe. To je bila antika teorija, koja je prola kroz Srednji vijek. Meutim, od
IX. v. na Islandu i Groenlandu su ivjeli ljudi! Poslovni ljudi su se onda poeli pitati: A zar to ne bi
mogao biti sluaj i sa arkim pojasom, usprkos teorijama o njegovoj nenastanjivosti?
Prvi pokuaj plovidbe oko Afrike u Srednjem vijeku

82

S nekoliko reenica opisao je Giacomo Doria, genovski kroniar iz druge polovine XIII. vijeka,
pokuaj brae Vivaldi, da oplove oko crnog kontinenta. Doria je zabiljeio, kako su Genovljani
Ugolino i Vadino Vivaldi zasnovali ovu plovidbu, da bi doli do zemalja mirodija i bogatstva. U tu
su svrhu opremili dvije jake galije, koje su se, po jednom drugom dokumentu epohe, zvale
Alegranza i Sant'Antonio. Sredinom svibnja 1291. g. braa Vivaldi su zaplovili prema Ceutskom
tjesnacu, kako se tada zvao Gibraltarski tjesnac. Usput su se zadravali u, Barceloni, na Mallorci,
Valenciji i Almeriji, traei podrobnija obavjetenja o daljem putu. Iz svih ovih mjesta obavjetavali
su zainteresirane o ishodu plovidbe. Posljednja njihova obavijest stigla je iz Cadiza. Iz njega su
javili, da plove pravo na jug kraj afrikih obala, ad partes Indiae - u smjeru istonih obala Afrike i
Indije.
Nije, meutim, poznato dokle su doli brodovi brae Vivaldi. Sve, to se o tome moe rei,
nesigurna je pretpostavka, da su se oni nasukali u blizini Arguinskih otoka ili moda dalje na jugu,
jer se, po Dorijinim rijeima, brodovima izgubio trag kod Gozare, danas nepoznata mjesta na
zapadnoj afrikoj obali.
ezdeset godina kasnije napisao je jedan panjolski mo-nah-lutalica geografsku knjiicu, u
kojoj stoji, da je jedan od dva Vivaldijeva broda potonuo, kad je proao kraj ua Senegala, i da su
se brodolomci spasili. O sudbini drugog broda ne pie u toj knjiici nita.
Prvo otkrie Kanarskih otoka
Oskudni srednjovjekovni genovski izvori govore, da su brodovi toga grada-republike plovili u
toku XIV. v. po zapadnim predjelima Tamnog mora. Nastojali su ga istraiti i otkriti nove otoke,
o kojima se u toku Srednjeg vijeka prialo, da postoje. Iz tih se podataka moe zakljuiti, da
plovidba brae Vivaldi pored zapadnoafrikih obala nije bila i jedina, ve da su za njihovim tragom
zacijelo plovili i drugi genovski pomorci. Ovo se moe zakljuiti i iz injenice, to je u talijanskim
kolama te epohe vladalo miljenje, da Afrika ima oblik poluotoka i da se plovidbom kraj njezinih
zapadnih obala moe ipak stii do Indije i otoka mirodija.
Prvi pouzdani podaci jasno govore, da je Genovljanin Lanzarotto Marocello otkrio Kanarske
otoke izmeu 1310. i 1339. g. Na jednom od tih otoka Marocello je boravio due, sagradio utvrdu,
ije je ruevine pronaao Francuz Jean Bethencourt 1402. g. Otok se i danas zove Lanzarota. Neke
geografske karte iz XIV. vijeka spominju ove otoke. Tako: Dulcertova iz 1339. g., koja ih naziva
Insula de Lanzarotus Marocelus; mediejska iz 1351.; Piziganijeva iz 1367.; katalanska iz 1375. g.
U pismu Tomasu iz Messine iz 1337. g. Petrarca kae, da su ovi otoci poznati bilo iz iskustva,
bilo prema pripovijedanju putnika, koji tamo odlaze svakoga dana! Na jednom mjestu knjige O
osamljenom ivotu veliki talijanski pjesnik kae, kako je na Kanarske otoke po sjeanju naih
otaca pristalo ratno genovsko brodovlje, te da je upravu nad njima nedavno predao Klement VI.
jednom knezu.68 Ali se nita ne zna kakva je sudbina zadesila ovoga kneza u njegovu kraljevstvu
izvan svijeta.
Naseljavanje Kanarskih otoka
Marocellova ekspedicija na ove otoke nije u XIV. v. bila i posljednja. Neke srednjovjekovne
panjolske kronike pripovijedaju, da je 1383. g. na Gran Canariju pristao panjolski pomorac
Francisco Lopez i da se deset godina kasnije vratila sa Lanzarote eskadra panjolskih brodova sa
zarobljenicima, Gvanima69, s dosta penice, smokava, groa i drugih proizvoda.
U poetku XV. v. Kanarske otoke su nazivali Niijom zemljom. To je znailo, da ih je svatko
mogao osvojiti, a da se nikome ne zamjeri. Zbog toga su ih dva plemia iz Normandije, Jean
68
69

Admiralu Louisu de la Corda.


Istrebljeni uroenici K. O. Pripadali su berberskoj rasi. Hrabro su se borili protiv panjolskih zavojevaa. Bili su na
dosta visokom stupnju civilizacije. O tome govori i neka vrsta hijeroglifskog pisma.

83

Bethencourt i Gadifer de la Salle odluili istraiti, osvojiti i naseliti. Oni su opremili dva broda,
snabdjeli se namirnicama i drugim te su 15. srpnja 1502. g. krenuli iz Harflera s 80 dobrovoljaca. U
Cadizu je jedan dio brodske posade napustio brodove, plaei se plovidbe do nepoznatih otoka, za
koje se vjerovalo, da se nalaze na kraju svijeta.
Normanani su ipak s preostalom posadom nastavili ploviti na jug. Osam dana kasnije stigli su
do Graziose, a zatim i do Lanzarote. Ovaj otok je malen, kae Bethencourt, ali je vrlo lijep.
irok je 16, a u opsegu ima 48 milja. Na otoku ima sela i lijepih kua. Nalik je Rodosu ... ene su
krasne. ini se, da su i potene. Ogrnute su dugim kabanicama, koje im se vuku po zemlji...
Smjestili smo se u starom zamku, koji je, prema uvenju, sagradio, Lanzaroto Maloisel.
Tek to su pristali uz otok, doekali su ih uroenici s poglavicom Guardafijem, koji im je
dopustio, da se nasele na otoku. Nekoliko dana kasnije Bethencourt s jednim dijelom posade polazi
da istrauje druge otoke, to su se vidjeli unaokolo. No on na Feurteventuri nije naiao na
uroenike. Oni su se, pri pojavi stranih brodova, povukli u planine. Na Gran Canariji
Bethencourt dolazi u vezu s njima i mijenja staro eljezo za crvenu smolu. S Gomere vodi sobom
etiri Gvana. Na Hierri nailazi na. itave ume paprati. Istraivanje je zavrio s Palmom.
Poslije dueg boravka na Lanzaroti, Bethencourt odluuje da otplovi u paniju i zatrai pomo
u alatljikama, raznom materijalu i namirnicama. Otok je ostavio pod Gadiferovim zapovjednitvom
s veim dijelom ljudstva, a on je s manjim otplovio u paniju. Doavi tamo, bio je primljen od
kralja, koji mu daje naslov gospodara Kanarskih otoka i pravo da kuje novac. Osim. toga dao mu
je u gotovu 15.000 pesosa radi nabavke svega, to mu je bilo potrebno, te pravo, da od prihoda s
otoka zadri petinu.
Dok je Bethencourt boravio u paniji, jedan Normananin, Berneval, pokuava se nametnuti za
gospodara otoka, umjesto Gadifera. I dok se ovaj nalazio na otoku Lobosu, Berneval pobuni
ljudstvo protiv njega i zaplijeni mu amac, koji je Gadifer poslao na Lanzarotu po namirnice. Osim
toga, Berneval je, usprkos Bethencourtovoj zabrani, napao uroenike i zarobio poglavicu otoka. Ali
kad je ovaj utekao iz zatvora, Berneval se uplaio napada uroenika pa je naredio, da se uniti sve,
to se nalazilo u tvravi. Poslije toga se sa svojim ljudima ukrcao na brod i zaplovio prema paniji s
namjerom, da netono obavijesti Bethencourta, kako je svim nesuglasicama i sukobima kriv
Gadifer. No Bethencourt je brzo saznao istinu te je naredio, da se Berneval s ostalim krivcima zatoi
u paniji.
Pri kraju lipnja 1403. g. Bethencourt se vratio na Lanzarotu i Gadifera spasao munog poloaja,
umirivi uroenike. Dvije godine kasnije Bethencourt je otplovio u Harfler po nove naseljenike,
namirnice i drugu robu. Po dolasku je obavijestio svoje zemljake o bogatstvu otoka, zdravom
podneblju i ivotu uroenika, od kojih je nekoliko vodio sobom. Iste se godine vratio na Lanzarotu
s grupom od 160 novih naseljenika. Naselio ih je na Fuerteventuri, Lanzaroti i Hierri. Ljetopisci
epohe pripovijedaju, da se na sva ova tri otoka do kraja XV. v. govorilo normananskim narjejem,
ma da su oni potpali pod panjolsku vlast. Bethencourt je sve do 1406. g. bio kralj Kanarskih
otoka. Tada ih je napustio i nastanio se na svome posjedu Grainvillu, gdje je 1425. g. i umro.
Naseljavanje panjolaca na ovim otocima poelo je u prvoj polovini XV. v. Ipak je naseljavanje
prilino teko napredovalo zbog otpora uroenika, koji su branili svoju rodnu grudu. panjolcima je
naroito bilo teko pokoriti uroenike velikih otoka. Izmeu 1464. i 1495. g. panjolci su stalno
ratovali s Gvanima s Gran Canarije i Tenerife, koji su se povukli na visoke planine i s vremena na
vrijeme napadali panjolske naseobine u primorju, otimajui naseljenicirna namirnice i oruje. No
kako su panjolci raspolagali s boljim orujem, otpor Gvana je ipak slomljen. panjolski vojni
odredi su ih krajem XV. v. gotovo potpuno unitili. Pa ipak je sredinom XVII. stoljea neto Gvana
ivjelo u gradu Gimari na Tenerifi.
Gvani su svoje umrle mumificirali i sahranjivali u peinama, koje su vjeto sakrivali. Tek je
1770. g. u blizini Gimare pronaena velika peina s mumijama. Mnoge od njih su bile poloene na
drvenim krevetima, dok ih je isto toliko bilo u uspravnom poloaju. Ova peina je imala vrlo uzan

84

ulaz, kae Clavijo70, dok je unutranjost bila vrlo prostrana. Tu se nalazilo vie od tisuu mumija.
Bio sam oaran vjetinom, kojom su nai Gvani mumificirali umrle, htijui ih ovjekovjeiti. Ja
sam tada moda gledao pred sobom stare stanovnika Kanarskih otoka, suvremenike kralja Jube.71
Kada je Francuz Verneau boravio na Kanarskim otocima u jednoj misiji, utvrdio je, da su
Gvani s otoka Hierro imali neku vrstu hijeroglifskog pisma. Ono im je zacijelo dolo iz Egipta
preko Sahare u prastarim vremenima.

70
71

Historiar Kanarskih otoka (1730-1806).


Mauritanski kralj Juba II. Kralj je postao oko 30. g. gr. n. e. Bio je veliki prijatelj Rimljana. Kroz 45 g. vladavine
bavio se knjievnou i filozofijom. Pisao je grki. Od njegovih djela sauvali su se samo odlomci u djelima Plinija
Starijeg i drugih rimskih pisaca.

85

XX. SAHARA, VELIKA PUSTINJSKA ZEMLJA PIJESKA I ZLATA


Suh i gust pijesak bijae na toj ravni
kao to bjee onaj pijesak, koji
gaae Caton za vremena davnih.
Dante
Gadame je bila stanica, gdje se zaustavljahu hodoasnici na putu iz Sudana i Magreba u
Meku te trgovci na putu za Aleksandriju i Kairo ili oni, to se, poslije zavretka svojih poslova u
Tuatu, vraahu. To je, dakle, bila pustinjska luka, koja je vodila u zemlju Crnaca.
Ibn-Haldun72
Srednjovjekovni kranski narodi su slabo poznavali najveu pustinju na svijetu73. Kod njih je
vladalo miljenje, naslijeeno iz antikih vremena, da u njezinoj unutranjosti nema ivota zbog
silne topline sunanih zraka, koje sve spaljuju, pretvarajui kamen u plamene buktinje, pijesak,
zlato i drago kamenje. O prostranstvu i prirodi Sahare srednjovjekovni kranski pisci nisu iznijeli
nijednu pojedinost, koja bi je prikazala u pravoj boji. Sve to su o njoj rekli bilo je; osim rijetkih
izuzetaka u XIV. i XV. v., ponavljanje onoga, to su davno bili rekli Homer, Herodot, Plinije Stariji i
drugi antiki pisci. Sav napor kranskih pisaca sastojao se u tome, da na ovaj ili onaj nain pokau,
kako je ivot u arkim krajevima Afrike nemogu i da se iza toboe nenastanjena arkog pojasa
nalazi alter orbis drugi svijet, u koji nitko nikada ne moe doi!
I u toku Novog vijeka evropski narodi nisu poznavali unutranjost Sahare. Prvi Evropljani, koji
su poslije trojice rijetkih kranskih putnika iz XV. v. boravili u srcu Sahare, bili su Francuz Caill i
Englez Leing; oni su je 1826.-28. g. cijelu preli. Ali su Leinga u blizini Timbukta ubili fanatini
uroenici. Ni krajevi oko Tuatskih oaza, udaljeni od Sidjilmese 600 km, nisu upoznati sve do 1864.
g., kada ih je obiao Nijemac Rolfs i poslije povratka izradio kartu toga dijela Sahare, vjerujui, da
ih je on od svih Evropljana prvi upoznao, to nije bilo tono.
No dok su srednjovjekovni kranski narodi tako slabo poznavali Saharu, Arapi su odmah
poslije osvojenja Zapadnog Magreba poeli putovati i trgovati po Sahari. O tome govore izvjetaji
mnogih arapskih putnika i trgovaca toga vremena kao i mjesne kronike. Iz njih se vidi, da su Arapi
jo u ranim stoljeima Srednjeg vijeka putovali do gradova i naselja oko Nigera i Senegala i plodnih
baza Sahare. Herodot i arapski pisci govore, da je Sahara bila uvijek naseljena i da se u svim;
vjekovima historije ovjeanstva u njoj vodila trgovina izmeu crnakih i berberskih naroda, a
kasnije izmeu njih, Arapa i Jevreja. Ta trgovina se naroito poveala u X. vijeku. Velike crnake
karavane od vie tisua deva i nekoliko stotina ljudi prenosile su iz Senegambije zlatan prah,
slonovau, lavovske, panterske koe i drugu robu, dijelom u Tegazu, grad soli, dijelom u Sidjilmesu
ili u Egipat, pa ak i u Siriju, gdje su je mijenjali za druge vrste robe. Iz starih podataka se vidi, da
je karavanski put od Nigera do Sidjilmese i natrag trajao preko etiri mjeseca.
Najveu vanost u trgovini izmeu sjevera i juga Sahare imali su sol i zlato. Sjever je davao sol
i drugu robu; jug zlato. U V. v. pr. n. e. Herodot74 opisuje nijemi nain trgovake razmjene izmeu
Kartaana i sudanskih Crnaca. U X. v. slian, nain trgovine opisuje i Masudi. Jedan arapski
geograf iz. XIII. v. ovako opisuje nijemu trgovinu.
Kada dou do obala rijeke, kae on, trgovci iz Magreba zalupaju u velike bubnjeve. I tada
na obalu poredaju perlice, sol i bakreno prstenje, stavljajui uz svaku robu malene ploice s imenom
vlasnika. Onda se udaljuju za pol dana hoda. Tada bi preko rijeke preli Crnci, procjenjivali
vrijednost robe, stavljali kraj nje odgovarajuu koliinu zlata i udaljavali se. Ako bi se
Magrebanci zadovoljili koliinom zlata, uzimali bi ga i odlazili. No, ako im se inilo, da ga je malo,
72
73
74

Veliki arapski historiar roen u Kairu (1332-1406). Gadame, grad Tripolitanije.


Povrina Sahare iznosi 9 milijuna km2.
Historija, knj. IV., 196.

86

nisu ga dirali, nego su se ponovo udaljavali. Tada bi se Crnci vraali i dodavali jo neto zlatna
praha. Ako se trgovcima, iz Magreba inilo, da ga ima dovoljno, udaljavali su se uz. lupu bubnjeva,
ostavljajui na obali prodanu robu. I to je zanimljivo, nitko nije varao. Takav isti nain trgovake
razmjene soli za zlato opisao je u XV. v. Alvise Da Ca Da. Mosto.
Od najstarijih vremena senegalski Crnci su vadili zlato iz raznih pritoka Senegala i kopali ga u
Bambukim planinama. U padinama Tambaura oni su kopali zlatnu rudu iz jama u visini ovjeka i
iznosili je u koarama od palmina lia. Onda su je mrvili, ispirali, prosijavali i dobivali zlato u
zrnima i malim ljuskama. Katkada su nalazili i ovee komade zlata. Herodot pripovijeda, da se tamo
i u njegovo vrijeme vadilo zlato, ma da on zlatonosne krajeve Sahare stavlja u blizinu Rio do Oura.
Tamo se nalazi, kae on75, otok Ciraune (rt Cerne ili Herne). On je dugaak 200 stadija. Nije
mnogo irok, pristupaan je s kontinenta, pun maslina i vinove loze. Na njemu ima i blatno jezero,
iz koga mlade uroenike djevojke vade zlatne ljuske pomou ptijih pera, obloenih smolom.
Ali su arapski srednjovjekovni pisci, kopirajui antike legende, pretjerivali u opisima grdno
velikih koliina zlata u sudanskih vladara. Oni su pisali, da su ministri, uvari i sluge kraljeva bili
okieni silnom mnoinom zlatnog nakita. ak su i dvorski psi nosili oko vrata ogrlice od zlata.
Kraljev suncobran, znak vrhovne vlasti, imao je na vrhu veliku pticu od suhoga zlata. Idrizi
pripovijeda, da je kralj Kumbije (Gane) imao u dvorskom vrtu veliku zlatnu stijenu, probuenu na
jednome mjestu. Za nju su privezivali kraljeva konja-ljubimca. Saadi, kroniar iz Timbukta, u
Tarikh es Sudanu pripovijeda, da je kralj Mandinga76, Musa I., iao 1324. g. iz Timbukta na
hodoae u Meku, udaljenu od spomenutog grada oko 7.000 km. Ista kronika kae, da je Musu
pratilo 60.000 nosaa i da je svaki od njih nosio veliki paket. Izmeu ostalog nosilo se i nekoliko
vrea zlatna praha u teini od 300 kg. Saadi dalje govori, da je ispred kralja ilo 500 robova nosei
u ruci trsku, kojoj se na vrhu nalazila zlatna jabuka teka 3 kg. Pa ipak, u toku cijelog Srednjeg
vijeka godinja proizvodnja zlata u Sudanu nije bila vea od 3-400 kg. To je malo, kad se uzme u
obzir, da je izmeu 1930. i 1940. g. godinja proizvodnja zlata u Sudanu pod vlau Francuza
iznosila prosjeno 4.000 kg.
I ba zahvaljujui ovome zlatu nastali su i razvili se u Srednjem vijeku mnogi gradovi i mala
crnaka kraljevstva u podruju Nigera, Senegala i oaza Sahare. Timbukt, Gao, Ualata, Audagosta,
Gana i drugi gradovi velike pustinje davno su postali. U X. v. boravio je u Audagosti77 Ibn-Haukal;
u XIV. v. boravio je u Tegazi, Timbuktu i Gaou Ibn-Batuta. Meutim su sredinom XIII. v. Gana i
Audagosta sravnjeni sa zemljom zbog ratova, koji su se vodili izmeu afrikih vladara. Sve do toga
vremena Gana je bila prijestolnica istoimenog kraljevstva, osnovanog jo u III. v., udaljena oko 420
km na jugozapadu od Timbukta, a nalazila se na granici zemlje Crnaca, dokle je dopirao jedan od
najvanijih karavanskih puteva iz berberskih zemalja. Iz Gane je zlatan prah odlazio karavanama na
sjever. Tada ga je potpuno unitio kralj Mandinga, Sindiata.
Arapski srednjovjekovni pisci istiu ljepotu Gane, bunara, vrtova, snalaljivost stanovnitva,
uvene trgovce i knjievnike. Idrizi kae, da je Gana najnaseljenije, najznatnije i najvee
trgovako sredite zemlje Crnaca. U ruevinama tog mrtvog grada nali su 1912. g. Francuzi
Bonnel i Mesier mnotvo grobova. Meu njima su se isticali kraljevski, od kamena i opeke s
kubetima od platanova drveta. U grobovima je naen nakit, oruje, posue, namjetaj i kosturi
slugu, pobijenih poslije kraljeve smrti, da ih dvore na onome svijetu.
Boravak Anselma d'Ysalguiera u zemlji Crnaca
Do XV. v. nije zabiljeeno putovanje nijednog kranskog putnika po unutranjosti Sahare i
zemalja i gradova u podruju Nigera i Senegala. Ovome su bili uzrok stalni ratovi izmeu Saracena
75
76

77

Historija, knj. IV., 195.


U XIV. v. ovo kraljevstvo je obuhvaalo veliki dio Sahare, od senegalskog Tekrura, sudanskih uma du Nigere i
Senegala i ilo na sjever do Gadama i Tripolisa u Uargla juno od Algira.
525 km zapadno od Timbukta.

87

i krana. Uz Berbere i Crnce, po Sahari su putovali jedino Arapi i Jevreji u cilju trgovine. Arapski
pisci su esto pisali o Sahari. Pod njihovim utjecajem i na osnovu obavijesti, dobivenih od raznih
putnika po Sahari, crtai karata sa panjolskog otoka Mallorce prave i karte ovoga dijela Afrike.
Nekoliko evropskih karata iz XIV. i poetka XV. v. obiluju pojedinostima, koje ih objanjavaju.
Tako Dulcertova iz 1339., Abrahama Crusca iz 1375., koja je poznatija pod imenom karte svijeta
Karla V., te Mallorcanca Mecie iz Viladesta iz 1413. g. To su ujedno prve i jedine karte Sahare. No
znaajno je, da karte Afrike iz kasnijih vremena: Fra Maurova iz 1459., Valdzemlerova iz 1513.,
Riberova iz 1529. i one iz kasnijih vremena sve do 1864. g. ne daju jasan pregled Sahare Krajevi
najveeg dijela ove pustinje su na njima bez ikakvih oznaka, bijeli, potpuno prazni. A to dokazuje,
da evropski geografi nisu potpuno istraili unutranjost Sahare sve do spomenute godine.
Najstariji evropski putnik, ije je prisustvo na jugu Sahare zabiljeila kronika grada Gao,
Tarikh el-Fettakh, bio je Tuluanin Alselme d'Ysalguier. On se 1405. g. naao u gradu Gaou na
Nigeru. Ista kronika nita ne kae, zbog ega je d'Ysalguier i kojim putevima doao do Gaoa.
U ovoga starog putnika zaljubila se mlada crnaka kneginja Salam Gazais, roaka vladara
Gaoa. Tarikh el-Fettakh kae, da je mladoenja za svadbeni dar dobio mnogo zlatna praha, nakita i
vjerojatno udobnu kuu za stanovanje, kao i crnaku poslugu. U Gaou je d'Ysalguier boravio osam
godina. ena mu je rodila kerku Martu, muiatkinju. Ona je od oca naslijedila samo dva bijela prsta
i bijelu prugu na elu. I kad je 1413. g. krenuo s jednom karavanom prema sjeveru, preko srca
Sahare, preko Es-Suka, Tuata, Sidjilmese i Tlemcena, d'Ysalguier je s porodicom i pratnjom od est
Crnaca i Crnkinja poslije duga putovanja stigao do primorja. Tu se ukrcao na jedan brod i zaplovio
prema Marseillu. Ali je putnike na moru zadesila velika nesrea. Njihov brod je napao jedan
saracenski gusarski brod i poveo ga natrag prema Africi. Ali je u sukobu i saracenski brod bio
oteen. I kad se radi kvara zaustavio kod jednog otoia, d'Ysalguierov brod je iskoristio povoljnu
priliku, razapeo jedra i pobjegao. Naposljetku je stigao do Marseilla, odakle su putnici kopnenim
putem stigli do Tuluze.
Portugalac Joao Fernandez putuje po Sahari
God. 1448. napisao je Eanes Gomez de Azurara Kroniku otkria i osvajanja Gvineje od strane
njegovih zemljaka. U toj knjizi Azurara opisuje i lutanje po Sahari Joao Fernandeza. Ovaj smjeli
ovjek, zahvaen istraivakom groznicom portugalskih pomoraca, koji su plovili sve dalje na jug
pokraj zapadnih afrikih obala, iskrcao se, zacijelo po nagovoru Don Henriha, u Arguinskom zalivu
1445. g. Odatle je krenuo u unutranjost Sahare, da proui ivot i obiaje pustinjskih plemena i nae
put za Timbukt i predjele zlata.
Ubrzo se Fernandez namjerio na malo, siromano pastirsko pleme i pridruio mu se, S tim
plemenom je lutao po Sahari sedam mjeseci. Fernandez se tom prilikom uvjerio, da je Sahara
ogromno velika pustinja silne ege, da u njoj ima trave samo u nekim dolinama i niskim ravnicama
i tu i tamo poneka palma, kaktus ili smokva. U pustinji je s vremena na vrijeme viao i mnotva
nojeva, gazele, zeeve, jarebice i laste. Za laste pravilno istie, da dolaze iz naih krajeva, da u
Sahari provedu zimu. teta je to Fernandez nije opisao prevaljeni put. Pa ipak je njegov izvjetaj za
vrijeme i prilike, u kojima je ivio, od velike vanosti, jer je on prvi od svih Evropljana uope dao o
jednom dijelu Sahare priblino jasnu sliku. Tonost njegovih navoda potvrdio je sto godina kasnije
arapski putnik i geograf Leon Afriki.
Opisujui ovo putovanje, Azurara kae, da je pleme, s kojim je Fernandez putovao, imalo malo
mlijeka, nedovoljnog za sve, zbog ega se stalno gladovalo. Jednog dana se Fernandez s dva pastira
odvojio od plemena i poao da trai neko bogatije pleme, prilino udaljeno od njihova. Dugo
vremena su putnici na devama jahali kroz pustinju, rijetko nailazei na vodu. Upravljali su se po
zvijezdama, vjetrovima, letu gavranova i drugih ptica. Naposljetku su umorni i izgladnjeli stigli do
sjedita traena plemena, u kome je bilo oko 150 dua. No ono je imalo dosta stoke, mlijeka i sira.
Starjeina plemena Mejmon primio je Portugalca srdano i hranio ga mlijekom i sirom due
88

vremena. Onda mu je dao pratnju, da ga doprati do Arguinskog zaliva. I tu je Fernandez na svoju


veliku sreu zatekao jedan portugalski brod, koji ga je odveo u Lisabon.
Genovljanin Malfante boravi u Tuatskim oazama
Stogodinji rat (1337-1453) bio je uzrok, to su se u Genovi smanjile rezerve zlata. I zato su
1445. g. republike vlasti donijele odluku, da se sva plaanja vre u jednakim dijelovima u zlatu,
srebru i bakru. Ali je ova odluka dovela do poremeenja trgovine, koja je sve vie opadala.
Zalaganjem mone genovske banke Centurione, ova odluka je uskoro stavljena van snage. Ostalo je
samo pitanje: odakle da se nabave vee koliine zlata, koje bi posluile i kao rezerva i kao tekua
moneta.
U toku cijeloga Srednjeg vijeka Genovljani su trgovali sa Saracenima Magreba. Trgovina
izmeu Genove i Magreba poveala se od 1270. g., kada je izmeu dvije zemlje uspostavljen
gotovo redovit saobraaj. Za svoju robu Genovljani su dobivali od Saracena zlatan prah i novac.
Genovljani su znali, da Saraceni dobivaju zlato iz unutranjosti Sahare, no nikako nisu mogli
saznati, iz kojih krajeva velike pustinje ono dolazi u Magreb. Da to sazna, banka Centurione alje u
Saharu svog povjerljivog inovnika, Antonija Malfanta.
I tako je sredinom XV. v. dolo do Malfantova putovanja u predjele Tuatskih oaza, prostranog
dijela saharske visoravni, koja obuhvaa prostor od 2.000 km2, u kome dotle osim d'Ysalguiera nije
boravio nijedan kranski putnik. Meutim Malfantov izvjetaj je ostao poznat samo nekolicini
lanova upravnog odbora spomenute banke i bio bez ikakva utjecaja na bolje poznavanje toga dijela
Afrike. Njega je pronaao 1925. g. i prvi put objavio Francuz Ch. Roncier u knjizi Historija otkria
Afrike u Srednjem vijeku.
God. 1447. Malfante s velikom koliinom trgovake robe stie brodom do jedne afrike luke i
preko Tlemcena, Fesa i Tafilelta stie u Sidjilmesu, vaan grad na rubu Sahare. Iz njega nekoliko
karavanskih puteva vodi u razne krajeve Sahare. U Sidjilmesi je ostao neko vrijeme, razmiljajui
kojim putem da poe. Onda se jednog dana pridruio velikoj karavani, koja je polazila prema
Tamentitu. Poslije vie dana putovanja kroz predjele nesnosne ege, Malfante se naao u svjeijim i
plodnijim krajevima pustinje, u podruju malenih breuljaka, to okruuju Tuatske oaze, odakle se
u velikoj daljini naziru visoki planinski masivi Sredinje Sahare. U Tamentitu se Malfante smjestio
kao gost kod Sidi Ben-Sadira, jednog od 18 gradskih eika.
U XV. v. Tamentit je bio vaan trgovaki grad. Njegovi trgovci su odravali poslovne veze s
mnogim krajevima Sahare i zemljama u podruju Nigera i Senegala. Prema Malfantovim rijeima
karavane su iz Tamentita do Velike rijeke (Nigera) stizale za 20 dana. Budui da je u Srednjem
vijeku Nigritija bila vrlo vana zbog zlata, u njezinim gradovima je ivjelo dosta trgovaca iz raznih
krajeva Sahare. Jedan od krupnih trgovaca bio je i brat spomenutog eika, koji. je ivio u Timbuktu.
U ovome gradu Malfante je prikupio dosta obavijesti o Nigritiji, o ivotu stanovnitva Sahare,
trgovini, proizvodima, vjeri i obiajima, to se pokazalo kao tono. No Malfante nije uspio saznati
iz kojih krajeva Sahare dolazi zlato, ni gdje se ono kopa. To je u Evropi ostala tajna sve do XVIII.
vijeka. Tek tada se doznalo, da se uti metal kopa u padinama Tambaura, izmeu nekih pritoka
Senegala. No ne samo kranski Jsvijet, ve ni Arapi nisu znali tono odakle se dobiva zlato. Idrizi
pie, da se ono dobiva iz nekog afrikog otoka, Vangare. No ni sam nije znao gdje se on nalazi. Na
karti Afrike Talijana Carignana iz 1320. g. pie, da se negdje na jugu Afrike nalazi Paleolus Otok
zlatnih zrnaca.
U Malfantovu izvjetaju pie, da je Tamentit sastavljen iz 18 oblinjih etvrti, oivienih
jednim zidom. Svaka etvrt, kae Malfante, ima svoju po sebnu upravu i ljubomorno uva svoja
prava. im doe u ovaj grad, svaki putnik postaje tienik jednog ili drugog eika (starjeine)
etvrti. Malfante govori i o jevrejskim trgovcima i njihovoj ulozi u trgovini Sahare. Ovdje ima
dosta Jevreja, kae on, oni ive dobro i umiru, jer svaki eik brani svoje tienike. Ali su ljuti

89

neprijatelji Jevreja Filistinci78. Jevreji kroz njihove zemlje ne smiju prolaziti. Ti Filistinci ive pod
atorima kao i Arapi. Ima ih mnogo. Vladaju zemljom Gazola, od granica Egipta do Mese i Safia, te
susjednim crnakim zemljama. Vie su rase, bijelci su i odlini konjanici... Jedna vrsta njihovih
kao snijeg bijelih deva prevaljuje na dah toliku razdaljinu, za koju bi konjanicima trebalo etiri
dana79. Dobri su ratnici. esto ratuju izmeu sebe ... Trgovina se odvija posredstvom Jevreja. Mnogi
od njih su ljudi dostojni povjerenja. No ovdanji ljudi ne e izvesti nikakav kupoprodajni posao bez
dvostruke zarade. Moj gubitak iznosi dvije tisue dublina (dukata)...
Kroz sedam stotina godina Jevreji su uivali povlaen poloaj u trgovini Sahare. Arapski pisac
iz IX. v. Ibn-Kordadbeh govori, da su Jevreji on ih naziva Rodanitima trgovali u njegovo
vrijeme po Sahari, i kae, da su oni, znajui vie jezika, putovali po cijelom tada poznatom svijetu i
trgovali najvie skupocjenim mirodijama, ljekovitim biljem, kamforom, zlatom, biserima i dragim
kamenjem, dakle robom, koja je bila najskupocjenija i koja je donosila najvie zarade.
Meutim 1492. g., poslije zavretka Rekonkviste, panjolci protjeruju Arape u Afriku. Oni su
se tada razmiljeli po raznim gradovima Zapadnog Magreba i oko plodnih oaza Sahare, protjeravi
otuda Jevreje. Tom prilikom su muslimanski vjerski fanatici pobili velik broj Jevreja. Ostale su
prisilili, da odu iz Sahare. Ubrzo poslije toga s karata svijeta iezava Sahara.
Poto je u Tamentitu proveo nekoliko mjeseci, Malfante se vratio u Genovu istim putem, kojim
je i doao, i banci podnio izvjetaj, toliko vaan za historiju geografije Sahare u Srednjem vijeku.

78

79

Tuarezi. Berberske su rase. ive ratrkani po Sahari, izmeu Tuatskih oaza na sjeveru, Timbukta na .jugu, Nigera na
Zapadu i Fezana na istoku.
Azurara u Kronici pria, da je Fernandez u Sahari sretao jahae bijelih deva. One su za dan mogle prevaliti 50 lega
(oko 280 km).

90

XXI. TRGOVAKA PUTOVANJA PO AZIJI U XIV. i XV. VIJEKU


Iao je dalje no itko prije njega. I to je, izgleda, potpuno istina.
Poggio Bracciolini
Zbog vrlo ive trgovake razmjene izmeu Evrope i Azije, u prvoj polovini XIV. v. po azijskim
zemljama putuje mnotvo evropskih trgovaca. Izmeu njih se naroito istiu Mleani i Genovljani.
U mnogim gradovima na Volgi, Donu, na obalama Kaspijskog mora, u Iranu, u Indiji i Kini niu
skladita evropske robe. Mletaki dukat na Istoku uiva veliki ugled. U nekim gradovima Irana i
Indije on postaje slubeni novac. teta je samo, to ovi trgovci-putnici nisu ostavili iza sebe pisane
izvjetaje, jer bi oni bolje rasvijetlili daleke krajeve Azije, o kojima su u Evropi toga vremena
kruile udne i fantastine prie.
Ipak neke stare kronike govore o boravku Evropljana u Aziji. No one ih samo registriraju, ne
dajui o njima nikakve blie podatke. Tako jedna srednjovjekovna genovska kronika biljei, da su u
Indiji boravili Benedetto Vivaldi i Stancone izmeu 1321. i 1330. g. Jedna druga govori, kako je
1338. i nekoliko narednih godina boravio na dvoru velikog mongolskog kana Genovljanin Andalo
Savignone. Iz drugih se opet saznaje, da je u tom istom odsjeku vremena ivjelo u Iranu i u
zemljama Bliskog Istoka mnotvo talijanskih trgovaca.
O ivim trgovakim vezama izmeu Venecije, Genove i Firenze i azijskih zemalja slui kao
dokaz trgovaki prirunik Francesca Pegolottija: Practica della Mercatura80. On je napisan 1340. g.
Prirunik je sluio evropskim trgovcima kao putovo, kao sredstvo za snalaenje po Aziji.
Pegolotti poinje rijeima, da njegova obavjetenja o putovanju u Kataj slue onima, koji hoe
da putuju u tu zemlju preko Tane i vrate se (otuda u svoju zemlju) s raznom robom. A da bi se
trgovci pridravali pravila utvrenih na Istoku, on daje savjet: Najprije morate pustiti, da vam
poraste brada i da se nikada ne brijete. Osim toga Pegolotti daje mnotvo korisnih uputa: o novcu,
mjerama za teinu, mjerama uope i dr. U Practica della Mercatura opisan je i veliki trgovaki put
od Tane do Astrahana i dalje preko Kirgizije, doline Ili i Mongolije do Pekinga ili Kvinzaja. Put od
Tane do Kataja, kae Pegolotti, potpuno je siguran i danju i nou, ako se moe vjerovati
trgovcima, koji su po njemu putovali. Radi lakeg putovanja po besputnim predjelima Azije
Pegolotti savjetuje trgovcima, da u Tani uzmu tumae, sluge i slukinju, koja zna kumanski jezik, te
da ponesu sobom brana i slane ribe. Meso, meutim, mogu usput nalaziti. I, ako vrijednost robe
iznosi 295.000 zlatnih dinara, trokovi puta ne e biti vei od 3.600 do 5.000 dinara. Putujui
volovskim kolima s etiri toka i krovom od valjane dlake, koja mogu ponijeti teret od pola tone, ili
kolima, koja vuku deve a one mogu ponijeti etvrt tone vie, cijeli taj put se moe prijei za
deset mjeseci. Promatrana u cjelini, Practica della Mercatura baca dosta svjetlosti na trgovake
odnose izmeu Evrope i Azije i znaajan je doprinos povijesti geografije Azije toga vijeka.
Ovo trgovako kretanje nalo je primjenu na nekim geografskim kartama te epohe, jer su se u
prikazivanju Azije tadanji geografi i crtai karata ve poeli sluiti podacima trgovaca-putnika. Na
nekim od tih karata vide se prilino jasno toni obrisi Kaspijskog mora i mnogi dotada potpuno
nepoznati gradovi Sredinje Azije.
Meutim, u drugoj polovini XV. v. nastaju velike promjene na politikom polju Azije. Zbog
toga znatno slabe trgovake veze izmeu Istoka i Zapada. 1368. g. Kinezi protjeruju Mongole iz
Kine. I taj narod, sklon kranskom Zapadu, otada iezava s politike pozornice najveeg dijela
Azije. U Sredinjoj Aziji Tamerlan (Timur) nanosi odluan poraz zapadno-mongolskoj dravi i
svoju vlast rasprostire nad velikim dijelom Azije. S druge strane Turci, neprijateljski raspoloeni
prema kranima, osvajaju Malu Aziju, prodiru na Balkanski poluotok, gdje se uvruju te
komadaju Bizant, Srbiju, Bugarsku i ugroavaju kranske zemlje s druge strane Save i Dunava.
Ove politike promjene su bile uzrok gotovo potpunog zastoja u trgovakim odnosima izmeu
ova dva svijeta. Veliki trgovaki putevi Azije, po kojima su do sredine XIV. v. putovali trgovci s
80

Knjiga je samo dio jo opsenije knjige Pegolottijevog suvremenika Paganinija.

91

karavanama robe, postaju potpuno pusti. Iz mnogih azijskih zemalja potpuno iezavaju
zapadnjaki trgovci sa svojim skladitima robe. To je bio uzrok, to i kasnije, u XV. v., kada su se
politike prilike u Aziji znatno izmijenile, po azijskim zemljama putuje vrlo malo Evropljana.
Jedno putovanje po Centralnoj Aziji
U Povijesti osvajanja velikoga Tamerlana govori se o putovanju kastiljskog plemia
Gonsalveza del Clavija u Samarkand, gdje je, kao poslanik kastiljskog kralja Henrika III., proveo
godinu dana. Clavijo je doao u Samarkand 1403. g. preko Trapezunta, Armenije i Perzije. U
spomenutoj knjizi dao je dosta zanimljivih podataka o Sredinjoj Aziji, vladavini i osvajakim
pohodima novog Dingis-kana.
Kao vazal vladara Horasana i Buharije agataja, Tamerlan ga napada, poraava 1370. g. i
zasniva veliko mongolske erastvo. Ono je obuhvaalo dio Indije, Perziju, Mezopotamiju, Siriju,
Armeniju, Malu Aziju i Junu Rusiju. U pobjedonosnim naletima, dobro organizirana i fanatina
mongolska vojska rui sve pred sobom, ubijajui svakoga, tko bi joj pao u ruke. Nitko nije bio
poteen. U Tiflisu i Ispahanu mongolski osvajai ubijaju cijelo stanovnitvo. Preko sto tisua glava
bilo je poslagano u velikim naslagama po ulicama ovih gradova, koje su oni 1386. g. gotovo
potpuno poruili. U bici kod Angore, 1402. g., u kojoj se na strani Turaka borio srpski despot
Stevan Lazarevi s odredom Srba, Tamerlan potpuno razbija tursku vojsku i zarobljava cara
Bajazita, kojega odvodi u ropstvo. Ovaj poraz Turaka je dobro doao Bizantu, jer je za pedeset
godina odloio potpunu propast ove zemlje. Ba toliko godina je trebalo Turcima, da se oporave od
poraza.
U Samarkandu je Clavijo primljen u dvoru toga Mongola plave brade, udeene na panjolski
nain. Na prijemu je Tamerlan imao na glavi bijelu kapu, optoenu biserima i dragim kamenjem.
Clavijo ga je naao kako sjedi na svilenom tepihu, nogu podvijenih poda se. Imao je izgled potpuno
umorna ovjeka, iscrpena od gotovo stalnih ratnih napora. Sam se nije mogao kretati, ve su ga
nosili u nosiljci, jer su mu lijeva noga i desna ruka bili uzeti.
Clavijo za Samarkand kae, da je veliki kao Sevilla. Izvan bedema od zemlje, pria on,
nalazi se veliki broj kua u predgraima. Kue su razbacane u raznim smjerovima, jer ja grad
okruen vinogradima i vonjacima, izmeu kojih prolaze ulice s otvorenim vrtovima. Sve su ulice
neobino ive. U njima ima dosta robe izloene na prodaju, poevi od kruha i mesa ... Kroz ulice i
vrtove prolazi vrlo mnogo kanala, koji zalijevaju nasade lubenica i pamuka ... Uope je zemljite
pokrajine vrlo plodno i daje bogate etve ita. U zemlji ima obilje voa i bogatih vinograda, stoke i
pernate ivine lijepih rasa. Kruha ima dosta. Uz nisku cijenu se moe kupiti velika koliina rie.
U Tamerlanovoj dravi potanska sluba je bila ureena slino mongolskoj u Kini, kako ju je
vidio Marko Polo. Na cijelom putu od Tabrisa do Samarkanda vide se, kae Clavijo, ureene
stanice, u kojima uvijek spremni konji stoje na raspolaganje glasnicima, koji ih mogu jahati i danju
i nou. Stanice su napravljene u razmaku od dana hoda, a ponegdje i u razmaku od pola dana. U
nekim ima stotinu konja. U drugima samo pedeset. U nekima opet, ali vrlo rijetko, ima i dvjesta
konja. Tako se odrava saobraaj du cijelog velikog puta do Samarkanda.
Clavijeva knjiga je prvi put tampana u Sevilli 1582. g. i ona je znaajan dokument poznavanja
ovih krajeva na poetku XV. vijeka.
Putovanje po Aziji Nikole Contija
Dok je u XV. v. vei broj evropskih trgovaca i putnika boravio po egipatskim, sirijskim,
crnomorskim, irakim i iranskim gradovima, po Indiji i njezinim otocima je putovalo vrlo malo
Evropljana. U tom vremenu postojao je i izvjestan broj kranskih naseobina na Malabarskoj i
Koromandelskoj obali. O tome govore oskudni podaci, to su doli do nas. Jedna legenda s globusa
Martina Beheima, prvog globusa Zemlje uope, govori, da je po zemljama Dalekog Istoka putovao
92

firentinski putnik Bartolomeo, vjerojatno izmeu 1400. i 1410. godine.


Meutim u Povijesti o promjenljivosti sree Poggia Bracciolinija, tajnika pape Eugenija IV.,
zabiljeeno je putovanje jednoga od najveih svjetskih putnika XIV. i XV. v. Mleanina Nikole
Contija. Taj stari putnik je punih 25 godina putovao po Indiji i otocima ove Zemlje i Malajskog
arhipelaga.
Kao vrlo mlad ovjek, Conti se 1416. g. nastanio u Damasku, gdje se bavio trgovinom i gdje je
nauio arapski. elja, da doe u bogatije krajeve Istoka, gdje su se nalazile ogromne rezerve
skupocjene orijentalne robe, vukla ga je u Indiju. I on se u Damasku prikljuuje grupi od 600
trgovaca i s velikom karavanom putuje najprije preko neizmjerno velike i strane sirijske'
pustinje, te dolazi u Bagdad, iji opseg iznosi 14 milja s 14 mostova na Eufratu. U Bagdadu
boravi neko vrijeme, a onda Eufratom plovi 20 dana do Perzijskog zaliva i preko njega do Kalatija.
U taj primorski grad su dolazili brodovi iz Indije. U njemu je ostao due vremena, uei perzijski i
hinduski. Odatle je s nekoliko perzijskih i arapskih trgovaca krenuo brodom i poslije mjesec dana
plovidbe stigao do grada Kambaja, na uu Indusa.
U elji da upozna indijske proizvode, Conti putuje u unutranjost. Obiavi mnoge gradove
Indije, Conti je boravio u Businagari, odakle se vratio u Kambaj. Odatle je zaplovio na jug, obiao
vie gradova na Malabarskoj obali i otplovio na Ceylon. Koromandelska obala, Andamanski otoci i
Sumatra, gdje je s porodicom i slugama proveo godinu dana, etapa su njegova daljeg putovanja po
Istoku. O Sumatri je rekao, da na njoj uspijeva odlian biber, kamfor i ljekovito bilje, ali je istakao,
da su stanovnici otoka okrutni ljudi, koji jedu svoje neprijatelje, ijim se lubanjama slue umjesto
novca.
Conti je bio trgovac velikog stila. Kao takav on boravi svuda, gdje je god bila u izgledu velika
zarada. Sa Sumatre je plovio do Ternasara i Gangesa. Za tu rijeku kae, da je na nekim mjestima
iroka 13 milja. Pio vei uz nju dvadeset dana, stigao je do Cernavana. Jo 17 dana plovio je Conti
do Muzirisa, gdje je vidio velike koliine zlata, bisera i mirisna alojeva drveta. U tim krajevima
prije njega nije boravio nijedan Zapadnjak. Ipak se zna, da je u njima boravio 298-97 g. pr. n. e. Grk
Megasten, kao poslanik babilonskog satrapa Seleuka kod kralja andragupte. U to su vrijeme ovi
krajevi bili vrlo bogati. U svom izvjetaju Megasten istie razvijenost obrta, trgovine te
administraciju i zemljoradnju i kae, da je u Doabu zemlja davala godinje dvije etve ita, rie
eerne trske i pamuka.
Tako se Conti, 1750 g. poslije Megastena, naao u srcu bive andraguptine drave, doao u
Muziris, gdje je doznao, da u sjevernim planinskim krajevima ima krasnih rubina. I on odlazi tamo.
Poggio u izvjetaju navodi, da je Conti putovao najprije preko planinskih predjela, ne nailazei
kroz sedamnaest dana ni na kakva naselja, zatim isto toliko i jo 15 dana vie preko ravnih predjela.
Tako je stigao do neke rijeke ire od Gangesa. Uroenici su je zvali Dava. Mjesec dana plovidbe uz
ovu rijeku doveli su Contija do grada Ave. Dava je dananja rijeka Iravadi. Po njoj je Conti plovio
do njezina; ua u more. Kad je upoznao razne krajeve Burme, Conti je plovio do Indokine i Kine,
iako se to jasno ne vidi iz Poggiova izvjetaja. Ali u njemu jasno stoji, da je Conti boravio na:
Borneu. Na Javi je s porodicom i slugama proveo devet mjeseci. Tu je dobio podatke o Molukim
otocima, odakle su na Javu dolazili karanfili i mukatov orai. Od otoka iz ove grupe Conti je
spomenuo Sandaj i Bandaj (Sund i Band), udaljene od Jave prema istoku 15 dana plovidbe.
Trgovaki poslovi odvodili su Mleanina do raznih indijskih gradova: Paliurija, Melankate,
Kalikuta, Guderata i dr. Kad se zasitio boravka i putovanja po ovim tropskim. predjelima, Conti se
s porodicom ukrcava u Kambaji na brod, plovi preko Indijskog oceana na jug i preko Sokotre,
Adenar Crvenog mora, Sinajskog poluotoka i sirijske pustinje dolazi u Kara (Kairo). U tome gradu
je tada bjesnila kuga. Od nje su se razboljeli i umrli njegova ena, dva sina i dvojica, slugu. Iz Kaira
je Conti stigao u Aleksandriju. Tu se ukrcao na brod. U Mletke se vratio poslije etrdeset godina.
Zahvaljujui injenici, to je Conti na Istoku preao u muslimansku vjeru, doli smo do ovoga
izvjetaja. Kad se vratio u Mletke, Conti se obratio papi s molbom, da mu dopusti ponovni prijelaz
u kransku vjeru. Papa mu je to dopustio, ali je svome tajniku Poggiu naredio, da njegova
93

putovanja zabiljei.
Contijev izvjetaj je dragocjen doprinos povijesti geografije XV. v. Iako su njegova
obavjetenja o zemljama s podruja Gangesa, bogatim tritima Indije i kretanju trgovine u ovom
dijelu svijeta vrlo oskudna, Conti je bolje no itko prije njega opisao Indiju, o kojoj je dao mnotvo
dragocjenih podataka. Obiaji, vjerovanja, brani obredi, nain odijevanja i ukraavanja
stanovnitva, lovita bisera, proizvodi Indije, krajevi, odakle se dobivalo zlato i drago kamenje nali
su mjesta u njegovu izvjetaju.
Putovanje Atanasija Nikitina preko tri mora
Godine 1475. dobio sam spis Ofonasa Tveritina, koji je fietiri godine proveo u Indiji, pie
nepoznati ljetopisac po :nareenju velikog moskovskog kneza Ivana Vasiljevia kao svoju
primjedbu u jednom starom rukopisu, koji nosi naslov: Putovanje preko tri mora.
Da ne bi dospio u zatvor zbog dugova, Atanasije Nikitin naputa 1466. g. Rusiju i kree na
svoje veliko putovanje na Istok. U to su vrijeme putovanja ruskih trgovaca izvan granica Rusije bila
vrlo opasna. Granica ruske drave na istoku nalazila se tada kod rijeke Vetluge, u blizini Ninjeg
Novgoroda. Od Vetluge je poinjala tatarska zemlja. Trgovci su tatarskim knezovima morali plaati
velike carine na robu i podmiivati ih. Osim toga, putovanje po tatarskim zemljama bilo je opasno i
zato, to su po njima stalno krstarile razbojnike druine, koje su trgovce pljakale i prodavale u
ropstvo. Zbog toga su trgovci putovali najradije u drutvu tatarskih poslanika, da bi se bar donekle
zatitili, jer su poslanici putovali s veom oruanom pratnjom.
I Nikitin se pridruio pratnji emahanskog poslanika. S njim je putovao niz Volgu brodom.
Poslije mnogih tekoa stigao je do grada Derbenta, a onda u emahu. No kad je putovao prema
Perziji, Tatari su ga napali, zarobili i odveli u Baku. Tu je neko vrijeme radio na izvorima nafte.
Ipak je uspio otuda pobjei u Perziju. Trgujui po njezinim gradovima od Mazandarana do
Hormuza, Nikitin je proveo u Perziji godinu dana. Kroz to vrijeme upoznao je mnoge gradove: Sari,
Rey, Kaan, Kirman, Bender. Napokon se naao u Hormuzu, sagraenom na jednom otoku, na
samom ulazu u Perzijski zaliv.
U to vrijeme Hormuz je bio vaan trgovaki grad. U njegovu su luku dolazili brodovi iz
gradova s podruja Perzijskog zaliva i primorskih krajeva Arabije i Indije. U gradsku luku
neprestano su dolazili skupocjeni proizvodi Indije i otoka Malajskog arhipelaga. Odatle su ih
karavane prenosile u unutranjost Perzije i u zemlje Bliskog Istoka. U Hormuzu su se mogli kupiti
skupocjeni biseri. Njih su naroiti lovci vadili iz morskih koljaka pored Bahreinskih otoka. Biser
se i danas tamo vadi. Kolika je bila vanost ovog grada, vidi se po ovoj starinskoj poslovici: Svijet
je prsten, a Hormuz dragi kamen u njemu.
U Perziji je Nikitin nauio perzijski i neto malo hinduski. Jednoga se dana sa nekoliko
arapskih trgovaca ukrcao na brod niskih bokova, na kojima daske nisu bile privrene eljeznim,
ve drvenim klincima i konopcima detalj, koji su primijetili Polo i Pordenone i zaplovio
prema Indiji. Mjesec dana kasnije iskrcao se u gradu aulu, sjeverno od Bombaya. Tako se Nikitin
naao u dalekoj zemlji Indiji. U njoj su ga zapljusnuli vreli zraci sutropskog sunca. I eto, to je
Indija, kae on jednostavno. Tu ljudi idu goli, ne pokrivajui ni glavu ni grudi. Oni idu bosi, a
kosa im je pletena kao uad. Knez oko bedara i na glavi ima veo. Vlastela pokrivaju bedra i plea
svilenom maramom. Djeca ispod sedam godina idu sasvim gola. Svi su crni. Kud god krenem, za
mnom ide gomila ljudi i divi se bijelom ovjeku.
U aulu je Nikitin proveo mjesec dana. Prikupljao je podatke o onim krajevima Indije, u
kojima se moglo kupiti drago kamenje. Onda je krenuo na istok. Tako je proao kroz Palij, Urmu i
napokon stigao do Dunaira. Tu ga je zateklo kino doba. Kroz etiri mjeseca, kae on, i po
danu i po noi, uvijek je kia i blato. U to vrijeme se ore i sije penica, proso, graak i sve to se
moe jesti. Vino prave od velikih oraha, koje zovu kosi kokos ... Zemlja je naseljaaa. Seljaci su
siromani. Vlastela je meutim mona zbog svoga bogatstva i ivi vrlo raskono.
94

U Dunairu Nikitin ostaje mjesec dana. Onda kree dalje na istok. Nadao se, da e u Bidaru
dobiti bolje obavijesti o dragom kamenju. Dok je putovao prema ovom gradu, Nikitin je osjetio sve
neugodnosti putovanja po kamenitim uvalama, golim padinama brda i glinastim, crvenkastim
ravnicama sumorna i tuna izgleda, koje je palilo vrelo tropsko sunce. Poslije mjesec dana naao se
u Bidaru. U tome gradu kraljev dvorac je iaran i isprskan zlatom. Tu je Nikitin ostao tri godine.
U gradu se dobro snalazio. Sklopio je prijateljstvo s mnogim trgovcima i oni su ga primali s
prijateljskom blagonaklonou. Oni nita nisu krili od mene, kae on, ni jelo, ni molitvu, ni
trgovinu, pa nisu ak zahtijevali ni da se ene kriju.
Po trgovakom poslu, i u elji, da upozna ljude i krajeve Indije, Nikitin s grupom indijskih
hodoasnika putuje dalje na istok. Tako je proao kroz sumornu rajorsku ravnicu i imao prilike
vidjeti tisue polunagih radnika, koji su za sultana kopali drago kamenje iz glinaste i crvenkastoukaste zemlje.
Mjesec dana kasnije naao se Nikitin u ri-Parvatu, najveem indijskom svetitu. Tu se divio
majstorskim urezima na kamenim zidovima hramova i fantastinim kipovima Bude, koji se prema
vjerovanju Hindusa pojavljivao as u ljudskom, as u ivotinjskom obliku, as u mjeavini i jednog
i drugog. Glavni Budin kip, kae on, vrlo je velik. Od kamena jej bez odjee, osim pojasa oko
trbuha. Lice mu ima majmunski izgled. Rep mu je dug dva metra. esto je Nikitin prisustvovao
molitvama u velikom Budinom hramu od kamena, velikom kao pola Tvera. I kae, da svi
Hindusi vjeruju u Adama, kojega nazivaju Buta (Buda).
Nikitin se iz ri-Parvata vratio u Bidar. Iz njega je trgovakim poslovima putovao u junije
krajeve Indije. Poslije etiri godine boravka u ovoj zemlji odluio se na povratak u Rusiju.
Put ga je sada vodio preko Gulj-Barge, Kolikonde, Kulara i drugih gradova. U Gularu se
ukrcao na brod i zaplovio prema Hormuzu. Ali su njegov brod zahvatili jaki burni vjetrovi i Nikitin
se, poslije duge i neizvjesne plovidbe po Indijskom oceanu, naao kod obala Etiopije. Tu su brod
napali gusari. Sve putnike su prisilili, da im plate danak u itu, biberu, rii, dragom kamenju i
drugoj robi. Poslije vie dana boravka u tom kraju, Nikitinov brod je krenuo natrag. Sada je plovio
kraj obala Arabije. Tu je putnike peklo nemilosrdno arko sunce, od ega su paluba i putnici bili
kao zaareni. Napokon se Nikitin ponovo naao u Hormuzu. Bender, Saveh, Tabriz i kreviti
krajevi Armenije su mjesta preko kojih je putovao natrag. U Trapezunt je stigao krajem 1472. g.
Trapezunt je u to vrijeme bio u turskim rukama. 11 godina ranije Turci su ga bili osvojili od
Bizantinaca i uinili svojom monom tvravom na Crnom moru. Ali je u okolnim planinama bilo
jo dosta oruanih bizantskih pristaa. I oni su s vremena na vrijeme napadali turske garnizone u
okolnim mjestima. Zbog, toga su Turci gledali sumnjiavo sve putnike, koji su dolazili preko
planina. Kako je i Nikitin otuda doao, Turci su ga smatrali kranskim pijunom i zatvorili u
tvravu zaplijenivi mu svu imovinu.
U tamnici je Nikitin odleao est dana. Onda su ga pustili. Ali su mu vratili samo jedan dio
imovine. Nikitin se onda ukrcao na jedan genovski brod. Tako je doplovio do Kafe na Krimu.
Odatle je krenuo na sjever. Preao je preko Dnjepra i putujui dalje stigao pred kraj godine u Kijev.
Dalje putovanje vodilo ga je prema Moskvi. No na putu se razbolio. Bio je prinuen da se nastani u
manastiru Propojsku. U njemu je i umro 1473. godine.
Nikitinove biljeke s putovanja po Indiji znatan su doprinos poznavanju te zemlje u XV. vijeku.

95

XXII. JEDNO PUTOVANJE KROZ SRBIJU 1433. GODINE


God. 1457. napisao je francuski plemi Bertrandon de la Broquiere knjigu Putovanje preko
mora. U njoj je opisao svoje putovanje na Bliski Istok, kroz Malu Aziju, Bizant, Bugarsku, Srbiju,
Ugarsku i Njemaku. Njegovi podaci o zemljama pod turskom vlau su od velike vanosti.
Naroito onaj dio, to govori o srpskim zemljama i gradovima u predveerje pada Srbije pod tursku
vlast.
Bertrandon je po naredbi vojvode od Bourgogne Filipa krenuo poetkom veljae 1432. g. preko
Francuske i Italije u Mletke. Sredinom svibnja ukrcao se na brod, koji je iao u Palestinu. Kako je u
to vrijeme Venecija ratovala s Genovom, Broquierov brod je morao ploviti pored istarske i
dalmatinske obale i otoka, da bi izbjegao opasni susret s kakvim . genovskim ratnim brodom. Brod
je pristajao u Poreu, Pulju, Zadru, okruenom s tri strane morem, s krasnom lukom, koja se
zatvara jakim eljeznim lancima, u ibeniku i drugim dalmatinskim lukama. Za te gradove
Broquiere kae, da pripadaju Esklavoniji. Tako su latinski pisci od XII. do XV. vijeka nazivali
hrvatske i srpske zemlje do ua Bojane i od Jadranskog mora do Dunava. Krf, Kreta, Cipar i Jafa
bile su luke iz druge etape njegova putovanja na istok.
Glavni cilj njegovog putovanja je tenja, da prikupi podatke o turskoj vojnoj sili i njihovu
naoruanju. U tu svrhu Broquiere je posjetio dosta gradova Sirije, Palestine i Sinajskog poluotoka.
No, kad u tome nije uspio, odluio se vratiti natrag preko Male Azije, Balkana i Srednje Evrope.
U njegovo vrijeme ta odluka je bila opasna. Turci su uvrivali svoju vlast i spremali se za
konani obraun s Bizantom. I zato su zazirali od krana. Smatrali su ih stranim uhodama. I sam
Broquiere umalo zbog toga nije nastradao u Kjutahiji.
Da bi to sigurnije putovao preko Male Azije, Broquiere se pridruuje jednoj turskoj karavani,
koja se vraala iz Meke. S njom je, preobuen u tursko odijelo, proao kroz Balbek, Homs, Alep,
Pajas, Araukaliju, Koniju. U Koniji se pridruio pratnji ciparskog poslanika i prisustvovao
sveanom prijemu na dvoru vladara grada i susjedne pokrajine. Odatle je preko Karahisara i
Kjutahije stigao u Brusu. Tu se s hodoasnicima oprostio. Putujui s njima, imao je prilike, da
upozna njihove obiaje. udio se turskom odnosu prema sirotinji, jer su njegovi suputnici esto
pozivali na objed kakva siromaha. On na to primjeuje, da mi (Zapadnjaci) to nikada ne bismo
uinili!.
U Brusi se Broquiere pridruio trojici genovskih trgovaca, to su s mirodijama putovali u
Carigrad, jo i tada veliki trgovaki grad. U njemu su talijanski trgovci imali svoje etvrti.
Genovljani su bili gospodari u Peru, u kojoj je bilo mnogo grkih i jevrejskih trgovaca. U Peru su i
Turci imali velike povlastice. Ako bi neki rob tamo umakao, a Turci ga zatraili od mjesnih vlasti,
one su mu ga odmah predale. Broquiere je iz Pere preao u Carigrad, boravio u njemu neko vrijeme
i jednom prisustvovao prijemu na dvoru Jovana VIII., posljednjeg bizantskog cara.
U drutvu poslanika milanskog vojvode, Broquiere putuje do Jedrena i tamo prisustvuje
prijemu na dvoru Murata II., ovjeka s tri stotine ena i 25 ili 30 lijepih djeaka, koji su stalno uza
nj, ee od njegovih ena.
U toku cijelog putovanja Broquiere prikuplja vane geografske, etnografske i politike podatke
o zemljama i narodima, koje je posjetio. Zbog svojih tonih i otroumnih podataka, Broquiere spada
meu najzanimljivije putnike XV. v. Za Turke kae, da su iskreni, poteni, zadovoljni s malim, dok
o Grcima nema takvo miljenje. Samo se zgraa zbog turskog postupka prema zarobljenicima.
Vidio sam, kae on, kako okovane krane vode na prodaju, a oni prose milostinju pred gradom.
Velika je alost gledati njihove muke.
Na putu kroz Bugarsku Broquiere je proao kroz Sofiju, tada poruenu, projahao preko neke
velike doline i uao u planinske krajeve, lijepe i lake za jahanje. Napokon je stigao u Srbiju. Prvi
srpski grad, na koji se namjerio, bio je Pirot na Niavi, tada pod Turcima. Iz Pirota je doao do
Izvora, isto tako ratom poruena grada. Kad sam preao preko planine, kae Broquiere, naao
sam se u divnim krajevima izmeu planina, to se prostiru kraj Niave. Tu lei Ni. I on je pripadao
96

srpskom despotu. Ali ga je prije pet godina oteo Turin i razorio. U krasnom je predjelu, gdje raste
dosta rie... Projahao sam divnim predjelima niz rijeku (juna Morava), preao preko nje skelom i
opet uao u krasne predjele, ravne i gusto naseljene ljudima i selima. Onda sam napustio ovu rijeku
i taj ravni predjel. Proao sam kroz jednu veliku umu. Ona lei u ne mnogo visokim umovitim
planinama, ali lako prohodnim. I tako sam, nastavlja dalje Broquiere u spomenutoj knjizi, stigao
u grad Korsebe (Kruevac) ... Onda sam preao Moravu skelom i uao u zemlju despota Rasije ili
Srbije ... Ono, to je s one strane, Turinovo je, a ono, to je s ove strane rijeke, reenog je despota.
Zato on plaa godinje 50.000 dukata danka. Kad sam preao preko rijeke, uao sam u krasne i
naseljene krajeve. Proao sam kraj Estalaa (Stala) ... udaljena od Dunava 100 milja... Jaui dalje,
prolazio sam lijepim i naseljenim krajevima niz Moravu. Ipak sam teko putovao zbog velikog blata
... Onda sam cijeli dan jahao po prilino loim krajevima, t. j. kroz veliku umu i tekim umskim
putem, preko brda i dolina. Ali premda je taj kraj umovit i planinski, dobro je nastanjen selima i
vrlo je lijep. A svega, to je potrebno ovjeku, ima u ovoj cijeloj dravi Srbiji. Tako je Broquiere
preko umadije, kako mi se ini bogate namirnicama, stigao do Nekudima 81. Tu se naao s
despotom urem Brankoviem i s njim razgovarao. U knjizi je naveo, da se despot plaio, iako je
Muratu II. dao svoju jednu kerku za enu, da mu ne bi oduzeli cijelu dravu.
Dalje putovanje odvelo je Broquiera do Beograda, tada pod ugarskim kraljem. Mjesto je,
kae on, vrlo lijepo i jako. Podijeljeno je na pet utvrda... tri na uzvisici... a dva na rijeci ispod tih
gornjih. U gradu je lijepo pristanite, u koje mogu stati 15-20 galija za uvanje dviju kula ... Ovo je
mjesto utvreno vrlo lijepim, podzemnim rovovima i dvostrukim zidom, vrlo lijepim i s kulama
svuda okolo prema suhu ... Zapovjednik ovoga mjesta je jedan plemi iz Araguze (Dubrovnik), koji
se zove gospodin Matiko82, a pomonik mu je njegov brat. Zovu ga gospodin brat... I rekoe mi
dobro upueni ljudi, da despot ima grad Novo Brdo, na Moravi, gdje ima rudnik srebra. Svake
godine se tu iskopa vie od 200.000 dukata ... Na drugoj strani Save, prema Beogradu, nalazi se
grad na dunavskom rtu (Zemun). On pripada despotu Rasije, a u Ugarskoj je.
Panevo, Veliki Bekerek, Beej, grad reena despota, Segedin, Budim, slijedee su etape
njegova putovanja. U Budimu je vidio maarskog palatina Nikolu II. Garu. U Beu ga je primio
nadvojvoda Albrecht, kasniji austrijski car. Napokon je Broquiere preko Austrije, Bavarske i
Njemake stigao krajem proljea 1433. g. u Francusku.

81
82

Bio je nekada blizu Smedereva, na dva dana jahanja od Korsebea.


Matko ili Mateo Talovac iz vlastelinske korulanske porodice de Luca.

97

XXIII. NA PUTOVIMA ZA INDIJU


Osvojenje rta Bojadora, koje je neznanje epohe izjednailo s najglasovitijim historijskim
dogaajima, otvorilo je plovidbi nove puteve i pridonijelo otkriu ogromnog afrikog kontinenta.
Robertson
Pri kraju XIII. i u toku XIV. v. evropski brodovi plove samo po vrlo malom dijelu zapadnog
Atlantika izmeu Gibraltarskog tjesnaca, rta Bojadora, Kanarskih i Azorskih otoka i Madeire. Ali
plovidba po tim vodama nije bila redovna. Maleni srednjovjekovni jedrenjaci plovili su najradije
kraj obale, osim u sluaju, kad bi ih nepogoda i bura odbacila daleko na puinu, jer se ini, da tada
nisu upotrebljavali kompas. panjolski, normandski, portugalski i talijanski pomorci na ovim
rijetkim plovidbama upoznavaju neke od spomenutih otoka i uz njih pristaju, a onda ih ponovo
zaboravljaju. To je bio uzrok, to ovi otoci nisu bili unijeti u geografske karte te epohe sve do XV.
v., kada su ih konano otkrili, upoznali i na njima se naselili panjolci i Portugalci.
Znaajno je, meutim, da ni jedan srednjovjekovni jedrenjak nije plovio na jug dalje od rta
Bojadora. Pokuaj plovidbe brae Vivaldi zavrio se tragino. Tek sto pedeset godina kasnije ovaj rt
je otkrio Gil Eanes. U tom meuvremenu nitko ne plovi dalje na jug od spomenutog rta. Ipak jedan
francuski dokument iz 1669. g., upuen ministru Louisa XIV. Colbertu, pod naslovom Zapaanja o
obalama Afrike, zvanim Gvineja govori, da su pomorci grada Dieppa plovili u XV. v. do Gvineje,
gdje su od uroenika kupovali slonovau, sivu ambru, zlatni prah i malagetu (vrsta bibera). Ali ovaj
dokument, napisan trista godina poslije plovidbe Dieppijana do Gvineje, moe se primiti s
rezervom, ma da ima i dobrih francuskih pisaca, koji ga uzimaju kao istinit.
Bilo je mnogo uzroka, koji su srednjovjekovne kranske pomorce odvraali od plovidbe po
vodama zapadnog Atlantika. Izmeu ostalih i slabo ili nikakvo poznavanje afrikih obala. O tome
govore karte Afrike iz XIV. i XV. v. Na njima je rt Nun ili Bojador oznaen kao finis Africae kraj
Afrike, ma da lei neto junije od Kanarskih otoka. Tim imenom ga naziva karta brae Pizigani iz
1367., katalanska iz 1375., Mecie od Viladesta iz 1413. g. i dr. Sve one, kao i Dulcertova planisfera
iz 1339. g., prikazuju Afriku u obliku trokuta, a njezinu obalu juno od spomenutog rta kao blago
povijenu prema istoku. To isto su isticali i antiki pisci, ma da je od propasti antikog drutvenog
ureenja prolo vie od tisuu godina. Zanimljivo je, meutim, spomenuti, da se na nekim od tih
karata jasno naziru predjeli pored Nigera i Senegala i prostrani dijelovi velike pustinje s naseljima,
oazama i gradovima.
No najvaniji uzrok, to nitko u Srednjem vijeku nije plovio po zapadnim vodama Atlantika,
bio je taj, to pomorci toga odsjeka vremena nisu imali brodova za dugu plovidbu, kompasa,
pomorskih karata, pomonih sprava za mjerenje brzine, momentanog poloaja i ukorijenjeno
shvaanje, da u arkom pojasu nema ivota.
Poetak portugalskih pomorskih otkria
U poetku XV. v. pomorska aktivnost Portugalaca bila je usmjerena samo na vojno-pomorske
pohode protiv sjeverozapadnih krajeva Magreba. 1415. g. Portugalci su od Mavara osvojili Ceutu,
Tetuan i manja mjesta oko Gibraltarskog tjesnaca. Ti poetni uspjesi znaili su mnogo za
Portugalce. Oni su ih potakli, da istrauju zapadni Atlantik.
Najvea zasluga za portugalska pomorska otkria pripada don Henrihu, petom sinu Ivana VIII.
Henrihov biograf Azurara kae, da je on po svaku cijenu htio upoznati zemlju, to je leala iza
Kanarskih otoka i rta Bojadora, jer se ni na osnovu spisa, niti sjeanja ljudi nije nita znalo o
krajevima iza ovoga rta. Azurara je samo djelomino bio u pravu. Istraivanje zapadnih obala
Afrike nije bio i jedini cilj Portugalaca. Iza toga se krila tenja, da se upoznaju i osvoje zlatonosni
krajevi u podruju Senegala-Nigera. Iz tih krajeva su crnake karavane, naroito od sredine XIV. v.,
donosile iz Sudana zlatni prah u gradove zapadnog Magreba. Probiti, meutim, blokadu Mavara i
98

preko Sahare doi do tih bogatih krajeva, bilo je u ovim uvjetima nemogue.
Don Henrih je znao, da zlatni prah dolazi s juga Sahare. Za vrijeme ratnih pohoda protiv
marokanskih Mavara on je doznao za Tenbuk83, Ganuu84 i druge zlatonosne sudanske zemlje. I kako
Portugalci do tih krajeva nisu mogli doi kopnenim putem, don Henrih zasniva smjeli plan, da do
njih doe zaobilaznim morskim putem. vrsto je vjerovao, da e se napokon postii uspjeh.
Ali do 1415. g. Portugalci nisu imali nikakva uspjeha u plovidbi po Atlantiku. Bili su, kao i
drugi evropski kranski narodi, uvjereni, da je junije od rta Bojadora nemogue ploviti, jer dotle
nikome nije uspio ni jedan pokuaj, da se on savlada.
Don Henrih je jasno uviao, da u savlaivanju stranog rta treba postupiti organizirano, a da
prije svega treba razbiti predrasude, koje su o njemu vladale meu pomorcima. Henrih je dosta puta
sluao besmislene prie morskih vukova, kako s druge strane rta nema nikakvog stanovnitva,
drvea ni zelene trave i da je silina morskih struja tamo tako velika, da se brodovi, koji se tamo
nau, ne mogu nikada vratiti natrag. Barros pria, da se rt Bojador nalazi na oko 60 pomorskih
lega (od po etiri milje) na irini rta Nun, te da ga pomorci nisu mogli prijei, neto zato, to se on
prostire gotovo 40 lega dalje na zapad od obale, uz koju su oni dotle plovili, a neto i zbog toga, to
se ispred rta, na daljini od est lega, nalazi jedna stijena, o koju se sudaraju uskomeane i uskipjele
vode Atlantika, razbijajui se o nju sa strahovitom bukom. Meutim, da se on savlada, trebalo je
ploviti daleko od obale.
I ova prirodna zapreka postaje uzrok, to su po pomorskim mjestima Portugala kruile udne
prie. Pripovijedalo se, kako na otoiima kraj rta ive golema udovita i zmijurine, koje ubijaju
nesretne brodolomce; da tamo vlada paklena ega, od koje se svaki kranin pretvara u Crnca, i da
tamo more vri i kipi, palei i izgarajui brodove skupa s posadom. To je bio uzrok, to su Portugalci
poetkom XV. v. nazvali taj dio Afrike paklenom, sotonskom zemljom. Barros dalje pripovijeda,
kako je vjerovanje u tekoe plovidbe kraj toga rta bilo tako veliko, da je Henrih s tekom mukom
nalazio posade za brodove. To mu je bilo utoliko tee, to se u narodu govorilo protiv toga.
Prigovaralo mu se, da otima sinove zemlji, kako bi ih izloio pogibiji na moru ili u dalekim i
pustinjskim krajevima.
Zbog toga je Henrih bio prisiljen pisati papi i moliti ga, da dade potpuni oprost od grijeha
svakome mornaru, koji uestvuje u pomorskim otkriima. Odraz ovog straha nalazi se u jednoj
izreci, to je kruila po Portugalu:
Quem passar o cabo de No,
Ou voltar, ou no.85
Meutim, Henrih lino nije bio sujevjeran. On je bio daleko ispred svoga vremena, ustrajan i
nepokolebljiv u svojim namjerama. U njegovom dvorcu u Sagresu, u blizini rta San Vincent,
prikupljena su razna geografska obavjetenja. Ona su se unosila u naroite knjige i uvala. U
Sagresu je radilo dosta uenih ljudi: geografa, kozmografa i crtaa karata. Meu svima njima isticao
se ueni geograf i kozmograf Mallorcanac Jaume. Henrih je prouio dosta antikih i
srednjovjekovnih geografskih djela, koja mu je najveim dijelom donio njegov brat Pedro iz raznih
evropskih gradova. Naroito je dobro prouio Ptolomejevu Geografiju. Tako se kod njega
vremenom ustalilo miljenje o savlaivanju ne samo rta Bojadora, nego i da e se moi ploviti do
Tenbuka i Ganue pa i dalje, oko Afrike u Indiju. Zapovjednicima brodova, to su se vraali s
neuspjele plovidbe pored rta Bojadora, on upuuje ohrabrujue rijei: Plovite prema rtu, prema toj
nesavladivoj prepreci. Vi ga moda ne ete proi. No vi ete se odgajati na puini i izvrit ete
druga otkria. Onda ete opet doi, mi emo ponovo zapoeti, dok god on (Bojador) ne bude
savladan.
Ali kroz 18 godina, od prvih organiziranih pomorskih ekspedicija, koje je Henrih od 1415. g.
stalno slao na jugozapad, pa sve do 1433. g. svi poslani brodovi su se zaustavljali kraj spomenutog
83
84
85

Timbukt.
Gvineja, a moda i Gana (Kumbi).
Tko proe kraj rta Nun, moe se vratiti i ne vratiti.

99

rta. Jednom prilikom, 1418. godine, jedan brod, pod zapovjednitvom Juana Gonsalveza i Tristana
Van Texeire, plovio je prema rtu Bojadoru. Nastalo je, meutim, nevrijeme, zahvatilo brod i
odbacilo ga daleko na zapad. I ba kad je posada mislila, da je izgubljena, zapovjednik Gonsalvez je
u blizini opazio nepoznati otok. Uskoro su Portugalci pristali kraj nega. Otoku su dali ime Puerto
Santo. Poslije povratka u Sagres, don Henrih je obavijeten o otkriu. Slijedee godine on alje isti
brod, da istrai taj otok. Plovei prema njemu, moreplovci su iz njegove blizine opazili daleko na
jugozapadu ogromnu sjenu. Kako nisu znali ta je, zapovjednici su usmjerili brod prema njoj, da
vide nije li zemlja ta velika sjena, kako im se priinio otok, koji mi danas nazivamo Madeira.
Portugalci su se odmah uvjerili, da je ta sjena ustvari otok. Povjerovali su, da su ga oni prvi
otkrili. Ali to nije bilo tono, jer su 70 godina prije njih doli do tog otoka Genovljani i nazvali ga,
zbog velikih uma, Otokom drveta.
Kad su doplovili do njega, Portugalci su vidjeli, da je pust i nenaseljen. Na otoku je bilo dosta
ume. Visoko drvee raslo je na sve strane. Nigdje nije bilo pedlja slobodna zemljita. Portugalci su
mu zbog ume dali ime Madeira.
Nekoliko godina kasnije Portugalci su se vratili i zapalili ume. Tako su ga iskrili i dobili
slobodnu zemlju. Vatra je na otoku, pripovijeda Ca Da Mosto, dugo gorjela. Prvi poar je bio
tako jak, da su Juan Gonsalvez, koji se tu nalazio, i doseljenici sa enama i djecom pobjegli od vatre
u more. U njemu su ostali dva dana i noi bez jela i iega, jer bi inae pomrli. Tako su iskrili veliki
dio prostora i dobili obradivu zemlju. Odmah poslije toga Portugalci na njemu presauju ciparsku
lozu i eernu trsku. One i danas tamo odlino uspijevaju.
God. 1432. upuuje Henrih Cabrala Gonsalveza, da istrai zapadni dio Atlantika. Tom prilikom
Cabral je doplovio do jedne grupe otoka, pustih i nenaseljenih. Neke od njih su u XIV. v. ve bili
otkrili Genovljani, ali su brzo bili zaboravljeni. Na otocima su ivjeli samo sokolovi, aoresi.
Portugalci su ih po sokolima prozvali Azorskim otocima 86. Zajedno s Flamancima Portugalci su se
na njima naselili. Od to doba ovi otoci, zatim Puerto Santo i Madeira, nalaze se pod portugalskom
vlau.
Ipak dotle Portugalci jo nisu bili uspjeli savladati rt Bojador. 14 puta su plovili do njega
njihovi brodovi, ali su se uvijek vraali otuda neobavljena posla. Napokon je Gil Eanes doao na
sretnu misao, da plovi daleko od obale, da bi izbjegao prolaz kraj opasnih mjesta. Tako ga je
oplovio i preao za 30 milja. Koliko je bilo njegovo iznenaenje, kad je vidio, da je zemlja iza njega
plodnija, negoli ispred njega. Nije bilo ni traga paklenoj, ezi, koja je sve prila, nikakva traga
udovitima ili zmijurinama. Svuda je unaokolo bila ista afrika priroda, na koju su se Portugalci
ve bili navikli. I kako sam, gospodaru, bio tamo, pripovijedao je Eanes Henriku, naumio sam
otuda donijeti kakav znak. I donio sam ga. Evo vam ove biljke. U naem kraljevstvu zovemo ih
ruama svete Marije.
Dalje na jugozapad
Sporost je glavna odlika prvih portugalskih pomorskih otkria. Ona je pratilac i njihovih
kasnijih istraivakih pothvata. Plovei oprezno kraj zapadnoafrikih obala, Portugalci su lagano,
korak po korak napredovali. Kad bi se na jednom mjestu uvrstili, oprezno su dalje plovili. Tako je
glavna zamisao don Henrihova bila postignuta. Pomorci su se odgajali na puini, kidali sa
predrasudama i zabludama i spremali se za mnogo vee i napornije pomorsko-istraivake pothvate.
God. 1434. Gil Eanes i Affonso Gonsalvez plove 120 lega na jug od rta Bojadora. Slijedee
godine Portugalci dolaze do jednoga zaliva, za koji su mislili, da u nj utjee neka velika rijeka. Na
obali su pohvatali nekoliko Maura i kao otkup dobili za njih izvjesnu koliinu zlatnog praha. Zbog
zlata ovome su kraju dali ime Rio do Ouro87. To mu je ime ostalo, do danas.
86
87

Otoka ima 9, s povrinom od 2.300 km2. Dva najzapadnija otkrivena su 1452. g.


Morski rukavac. Prodire u kopno 24 km. Ime zlatni (Ouro) dobio je po zlatu, to su ga Portugalci prvi put otuda
donijeli.

100

God. 1443. Nuno Tristo plovi do istog zaliva. Ohrabren uspjesima svojih prethodnika, on
plovi dalje na jugozapad i otkriva rt Blanco Bijeli. Tu su Portugalci pohvatali dosta uroenika i
poveli ih u Portugal kao robove.
Radi to boljeg iskoriavanja ovih krajeva, osnovano je u Lagosu 1444. g. trgovako
udruenje. Ono je slijedee godine opremilo deset karavela i stavilo ih pod zapovjednitvo
Lanzarota Pessagna i Gila Eanesa. Njihov je zadatak bio odreen: zlata i robova. Tom su prilikom
Portugalci doplovili do Arguinskog zaliva i odmah napali jedno uroeniko naselje. One uroenike,
koji su im se opirali, pobili su, a ostale ukrcali na brodove. Tom su prilikom osvojili i jedan otok i
na njemu sagradili tvravu. To je bila glavna otkupna stanica za zlato, slonovau, afrike proizvode
i robove.
Odatle se vei dio brodova vratio u Lisabon s 280 robova, Crnaca i Mavara, i neto zlatna
praha. Ostali su brodovi, pod zapovjednitvom Diniza Diasa, plovili na jugozapad 400 milja. Tada
su stigli do jedne velike rijeke. To je bio Senegal. Kod njegova ua, iroka itavu milju, zavrava
se Sahara. Portugalci su na drugoj strani Senegala vidjeli bujnu tropsku floru i faunu. Plovei dalje
na jugozapad, stigli su do jednog velikog umovitog rta. Zbog obilja velikih i zelenih uma prozvali
su ga Verde Zeleni. Godinu dana kasnije Nuno Tristo plovi dalje na jug iza ovog rta. Tada je
doao do jednog irokog rta, to se bio duboko utisnuo u kopno. U jednom sukobu s uroenicima,
Tristo je s nekoliko Portugalaca poginuo.
God. 1446. Fernandez plovi dalje na jug. Krajnja toka, do koje je tada doao, bile su padine
Sierra Leone, na devetom stupnju iznad ekvatora. To je ujedno bila i najjunija toka, do koje su
portugalski pomorci doli poslije 33 g. napornih istraivakih plovidbi.
Istraivaka plovidba Ca Da Mosta i Usodimara
Ova dva talijanska pomorca, u slubi Portugala, plovili su 1455. i 1456. g. dva puta do
najjunije toke Afrike, do koje su Portugalci ve bili doli. Meutim, Ca Da Mostova plovidba je
vanija ili bar poznatija od dotadanjih plovidbi Portugalaca u ove predjele, zato to ju je on sam
opisao u knjizi Putovanja po Atlantiku Alvisa Da Ca Da Mosta. U toj knjizi mletaki pomorac
iznosi mnotvo zanimljivosti o primorskim afrikim zemljama. Tako je svojim suvremenicima
otkrio jedan novi, nepoznat daleki juni svijet, o kome se dotle u kranskoj Evropi nije nita znalo.
I dok su gotovo svi antiki i srednjovjekovni geografski pisci smatrali arki pojas nenastanjivim
zbog ogromne topline, dolazi u tom pogledu do velikog preokreta, naroito poslije otkria rta Verde.
ovjek je tada poeo jasno uviati, da su isto teoretska razmatranja o nastanjivosti ili
nenastanjivosti raznih krajeva Zemlje apsurdna i besmislena, sve dok ih iskustvo ne potvrdi.
Portugalski moreplovci su ih odbacili kao najobinije izmiljotine, jer su svojim prisustvom
dokazali, da i u arkom pojasu tee ivot prirode kao i u umjerenom.
Ipak, kada se ticalo plovidbe oko Afrike, stvar je drukija. Ptolomej je bio postavio besmislenu
tvrdnju o Indijskom oceanu kao zatvorenom moru. Kako je u XV. i XVI. v. ovaj stari geograf
uivao u Evropi veliki ugled, bilo je teko tvrditi protivno. Ali Marko Polo, Ibn-Batuta i drugi
arabljanski i kranski putnici iz XIV. v. nisu u Indijskom oceanu vidjeli tu Junu Zemlju, niti su
uli, da se o njoj govori. Zato su ueni ljudi poeli postavljati pitanje o istinitosti ove Ptolomejeve
tvrdnje, pitajui se, da li se tu Ptolomej nije prevario, kao to se prevario i u potkrepljivanju tvrdnje
svojih prethodnika o nenastanjivosti arkog pojasa.
Ovom pitanju Henrih sa svojom uenom okolinom poklanja veliku panju. Poto je bio
marljivo prouio Polovu knjigu putovanja i mnotvo antikih i srednjovjekovnih geografskih djela i
kako je u svojim rukama drao konce portugalskih pomorskih otkria, Henrih izvodi pravilan
zakljuak, da je plovidba oko Afrike u Indiju mogua. I to tim prije, to su i portugalski pomorski
istraivai utvrdili, da se Afrika od rta Verde blago povija u jugoistonom smjeru. U prilog ove
njegove tvrdnje slui papina povelja od 1456. g. Njom se Henrihu davala duhovna jurisdikcija u
novootkrivenim zemljama i drugim krajevima, koje e Portugalci ubudue otkriti, sve do Indije.
101

U jesen 1455. g. kree Ca Da Mosto kao zapovjednik jednog broda na jug. Poslije vie dana
plovidbe stigao je do otoka Puerto Santo, iji je historijat otkria i prvog naseljavanja opisao. Dalje
putovanje odvodi ga do Kanarskih otoka, zatim do rta Blanca, Arguinskih otoka i rijeke Senegala. U
blizini rta Verde sreo je dvije portugalske karavele. Jednom je zapovijedao njegov zemljak
Usodimare. Zajedno s njim Ca Da Mosto nastavlja plovidbu na jug. Tako su doli do rijeke Gambre
(Gambija). Portugalci su joj bili dali ime Rio Grande. Tu je Ca Da Mosto pokuao doi u vezu s
uroenicima, ali nije uspio. Otuda se vratio u Lisabon.
Slijedee godine Ca Da Mosto se nalazi u istim krajevima. No ni sada nije plovio dalje na jug
od padina Sierra Leone. S obadva putovanja donio je Mleanin u Lisabon zlatna praha, majmuna,
afrikih proizvoda, koa divljih ivotinja, slonovae i crnakog robija.
U spomenutoj knjizi Ca Da Mosto daje dosta pojedinosti o ivotu i proizvodima primorskih
zemalja. U njoj je opisao nijemu trgovinu, koja se u Africi odravala od najstarijih vremena sve do
kraja XVIII. v., do sitnica opisao ivot nomadskih Azanaga, pripadnika berberske rase, koji su
ivjeli s druge strane Senegala, vie gladni negoli siti. Ca Da Mosto je dao podatke i o udaljenosti
izmeu nekih gradova Sahare i istaknutijih toaka afrike obale, opisavi i ivot crnakog
stanovnitva kraj Senegala i Gambije. Ca Da Mosto je uz Gambiju plovio 60 km te opisao
bogatstvo biljnog i ivotinjskog svijeta oko nje. Isto tako je opisao i svoj boravak kod crnakog
kralja Budomela, koji je imao preko 30 ena, pohotljivost i ljubomoru ovog kralja i drugih crnakih
poglavica, podreenih Budomelu; opisao je udno drvo bau-bau, trgovinu robljem i dr. Zanimljivo
je spomenuti, da se dobar konj tamo plaao s 12 do 15 robova.
Ca Da Mosto nije znao kakav je pravi oblik ni veliina Afrike. On je vjerovao, da je ona mnogo
manja, negoli je ustvari. Senegal je, kae on88, ogranak Giona. A za nj ueni ljudi govore, da
dolazi iz zemaljskog raja. Ovu granu Giona su stari nazivali Nigerom, a on zaliva cijelu Etiopiju. I
tako ova rijeka, bliei se na zapadu oceanu (Atlantskom), u koji se ulijeva, gradi mnotvo drugih
ogranaka osim Senegala. Druga grana Giona je Nil... To je miljenje onih, koji su istraili svijet.
Sto godina prije njega i Ibn-Batuta, u duhu antikih shvaanja, istie, da su Niger i Nil jedna te
ista rijeka. On je iznio, da Nil protjee kraj Timbukta, Kaukana i Jaffia, prijestolnice nekog monog
crnakog carstva, gdje nije mogao ui nijedan bijeli ovjek, a da ga nisu pogubili. Ibn-Batuta je
tvrdio, da i Niger, protjeui dalje na istok, prolazi kroz neko mjesto enadil89, a zatim ulazi u
podruje Assuana u Gornjem Egiptu. udno je samo, to je tako veliki putnik, koji je plovio i po
Nigeru i po Nilu, mogao iznijeti tako netono miljenje!
Od 1460.-1462. Portugalci su otkrili Kapverdske otoke. Prva tri je otkrio pomorac iz Genove u
slubi Portugala: Antonio da Noli u svibnju 1460. g., iako Ca Da Mosto tvrdi, da je prilikom
povratka s drugog putovanja posjetio ove otoke, gdje su ptice tako pitome, da se mogu lako
hvatati. Ali kako nijedan slubeni portugalski dokument ne govori, da ih je Ca Da Mosto otkrio,
njihovo se otkrie pripisuje Da Noli. Ovaj pomorac im je i dao imena: Santijago, Majo i San
Felippo. Dvije godine poslije njega Portugalci otkrivaju jo sedam otoka iz iste grupe. Tako su
Kapverdski otoci, Hesperide i Gorgone starih Grka, uli u posjed Portugalaca. Oni su se na njima
odmah i naselili.
Otkrie Zlatne Obale i Gvinejskog zaliva
Portugalska pomorska otkria bila su povod, to su naputene antike i srednjovjekovne teorije
o Africi. Na mnogim kartama ovog dijela svijeta poinju se isticati novootkriveni krajevi i otoci.
Premda se na tim kartama jo uvijek nazire duh ranijih shvaanja, novo uzima sve vie maha.
uvena Fra-Maurova karta svijeta iz dudevske palae u Mlecima, izraena 1459. g., spomenik je
te vrste. U toj karti je Fra-Mauro pokuao izmiriti ptolomejevsko shvaanje sa shvaanjem crkvenih
otaca i srednjovjekovnih kranskih pisaca o Zemlji s novim podacima, koje je za Afriku uzeo od
88
89

Alvise Da Ca Da Mosto, Le navigazioni atlantiche, str. 207.


Nilove katarakte.

102

Portugalaca, a za Aziju od Marka Pola.


Fra-Mauro je Zemlju prikazao kao okruglu plou. Ona je po njemu sa svih strana okruena
oceanom. Jerusalim se nalazi u sreditu te ploe. Na karti se primjeuju novootkriveni krajevi
Afrike i velika rijeka u Sahari, ali bez imena. Na karti se vidi, da se Afrika povija blago na
jugoistok. Na njoj se nazire Gvinejski zaliv on ga je oznaio kao etiopski. Ma da Afrika ima
oblik trokuta, na njoj se vie ne vidi Ptolomejeva Juna Zemlja. U duhu don Henrihova shvaanja,
ova karta je davala mogunost plovidbe oko Afrike.
Azurara, Barros, Correa, Resenda i drugi portugalski kroniari iz XVI. v. tvrde, da se trgovina
izmeu Portugala i primorskih krajeva Afrike vrila redovno. Portugalci su za svoju robu dobivali
od Crnaca zlatni prah, malagetu, koe zvijeri i kupovali ili sami hvatali uroenike kao robove.
Poslije smrti don Henriha, koji je umro 1460. g., Portugalci su preli granice Sierra Leone,
otkrili rt Mesurado i istraili obale Liberije do Monrovie. Kako je Portugal u to vrijeme zapao u
financijske tekoe, kralj daje Lisaboncu Fer-nanu Gomesu monopol trgovine s afrikim zemljama
uz godinju naknadu od 200.000 reisa. Osim toga Gomes se obavezao, da svake godine otkrije 300
milja nove obale, poevi od Sierra Leone, tako da za pet godina otkrije 1500 milja.
God. 1470. doplovio je po Gomesovu nalogu Da Costa do rijeke Soleire i u njezinoj blizini
sagradio otkupnu stanicu za zlato i slonovu kost. Od 1471.-1472. Joo Santarem i Pero do Escobar
plove du Zlatne Obale i na puini otkrivaju tri otoka jedan od njih je San Tomas. Neto kasnije
Ferno Po otkriva u Gvinejskom zalivu otok, koji i danas nosi njegovo ime. Plovei du junih
afrikih obala, Portugalci otkrivaju mnotvo otoka i velike obalske prostore. I sada im pravi oblik
Afrike postaje sve jasniji. Ipak su Portugalci bili svijesni, da moraju jo dugo vremena ploviti na jug
Afrike do njezina zavretka. Ali su bili potpuno uvjereni, da je plovidba oko crnog kontinenta
mogua.
Od 1472. do 1482. g. nastaje prekid u daljem istraivanju primorskih afrikih krajeva. To
vrijeme Portugalci upotrebljavaju kako bi to bolje upoznali novootkrivene krajeve, s kojima su
uspjeno trgovali. Sredinom sijenja 1482. g. Die-go do Azambuia dovrava izgradnju zamka i
tvrave na Zlatnoj Obali kao kljunu toku za osvajanje svih krajeva, u kojima ive Crnci... od rta
Bojadora do Indije. Ta tvrava, San Jorgo, koje se ruevine vide i danas, nalazi se kod dananje
Elmije. Kad je sklopio prijateljstvo s crnakim kraljem, Azambuia alje uskoro natrag u Lisabon
vei dio svojih brodova s velikom koliinom, zlatnog praha i raznih drugih afrikih proizvoda.
Otkrie Konga i plovidba do Junog obratnika
God. 1482. Diego Ko plovi s jednim brodom na jug. Dobio je zadatak, da otkrije to vie
junih afrikih obala i doe do njezina zavretka na jugu. Kao je najprije svratio u San Jorgo, gdje
se snabdio namirnicama i vodom. Onda je zaplovio na jug, presjekao ekvator i poslije due
plovidbe preko nepoznatih krajeva Atlantika stigao do ua neke ogromne afrike rijeke, iroke na
uu preko 12 km. Uroenici su je zvali Zaira. Kao joj je dao ime Kongo. On je na obali postavio
veliki stup, padraos, s natpisom, na portugalskom i latinskom jeziku. To je bio znak, da se ti krajevi
nalaze u posjedu Portugalaca. Poslije toga Ko je uplovio u Kongo, pristajao na raznim tokama i
dolazio u vezu s miroljubivim crnakim stanovnitvom.
Odatle se Ko vratio u Lisabon i podnio opiran izvjetaj o zemljama s podruja velike rijeke.
U izvjetaju je naveo, da tamo ima u izobilju bakra, slonovae i da se tamo izrauju tkanine od
palminih konaca, mekane kao svila.
Dvije godine kasnije, Ko se ponovo naao na Kongu, plovio uz rijeku 100 milja i stupio u
vezu s jednim monim crnakim kraljem, od kojega je dobio podatke o njegovoj zemlji i daljim
krajevima u unutranjosti. Poslije toga se vratio na ue rijeke i zaplovio na jug. Krajnja toka, do
koje je doao, bio je zaliv Balena, na 23 j. g. . Na tom putovanju Ko je preao cijeli arki pojas i
potpuno obesnaio antike teorije o njegovoj nenastanjivosti.
Kovo putovanje je bila prava nauna ekspedicija. Na natpisu na globusu Zemlje Martina
103

Beheima, koji je i sm uestvovao u ovoj ekspediciji, stoji oko rta Dobre Nade napisano: Godine
1484. kralj Ivan je opremio dvije karavele s ljudima, orujem i hranom za tri godine. Posadi je
nareeno, da od Heraklovih stupova plovi na jug prema krajevima, gdje se sunce die, i da plovi
dokle se god bude moglo. Na brodove je ukrcana razna roba za razmjenu i prodaju te 18 konja s
opremom, namijenjenih kao dar mavarskim kraljevima, svakom po jedan, kako mi budemo nali za
shodno. Osim toga dobili smo i uzorke svih vrsta mirodija, kako bismo ih pokazivali Mavarima, da
bi oni znali, to traimo u njihovim zemljama. Plovei prema Madeiri, odakle Portugalci dobivaju
eer i oplovivi divlje Kanarije i Sretne otoke, nali smo mavarske kraljeve, predali im darove i
dpbili od njih druge za uzvrat. Naposljetku smo doli u kraljevstvo Gambiju, gdje raste malageta90,
udaljeno od Portugala 800 njemakih lega. Zatim smo doli u krajeve kralja Furfura, gdje raste
portugalski biber. Jo dalje se nalazi zemlja, u kojoj raste cimetova kora. Kad smo doli na daljinu
od 1.200 njemakih lega od Portugala, vratili smo se natrag, poslije 18 mjeseci provedenih na
putovanju.
I napokon na zavretku Afrike
Pri kraju kolovoza 1486. g. zaplovila je na jug malena portugalska eskadra. Nju su inile dvije
karavele od pedeset tona i jedna velika barka, koja je vozila namirnice i druge potrebe. Zapovjednik
prvog broda bio je Bartolomeo Dias, drugog Joo Infante, a barke Pero, Diasov brat. Dias je imao
nalog, da otkrije to vie zemalja i doe do onog rta, gdje se, prema starima, zavrava Afrika. Bez
veih tekoa brodovi su doplovili do Konga. Onda su zaplovili dalje na jug i stigli do zaliva Salto,
u kojega se blizini Kao naao na svome prethodnom putovanju.
Ustavljajui se na raznim mjestima obale, Portugalci su ostavljali Crnkinje iz tih krajeva, koje
je nekoliko godina ranije Ko bio poveo u Portugal, da naue jezik, kako bi im kasnije korisno
posluile. Opremili su ih dobro robom i jeftinim ukrasima, da svojim zemljacima priaju o snazi i
moi Portugala i da ih obavijeste, da portugalski brodovi plove stalno kraj njihovih obala.
U tim krajevima Portugalce je zatekla zima. Nevrijeme je iz dana u dan bilo sve vee. Golemi
talasi Atlantika u blizini rta Dobre Nade, gdje se svrava Afrika i gdje se sukobljavaju razne morske
struje, ometale su plovidbu. Ali su Portugalci bili izvrsni pomorci. Sedamdesetgodinja plovidba po
Atlantiku uinila je svoje, stvorivi ljude dorasle svim zadacima, to su se pred njih postavljali.
Ulaui nadovjeanske napore, da za vrijeme bure odre brodove u ravnotei, Portugalci su lagano
napredovali na jug. Ipak je plovidba bila olakana time, to se nisu morali brinuti za barku, koja je
za njima daleko zaostala. Tako su stigli do zaliva Angra Pequena. Tu su ostali nekoliko dana. Onda
su, ma da je nevrijeme i dalje trajalo, zaplovili dalje na jug i pristali u zalivu Angra das Voltas. U
njemu su ostali pet dana, da bi saekali poboljanje vremena.
Pri kraju prosinca iste godine Dias se naao blizu traenog rta, iako za to nije znao. U toku
dalje plovidbe strano nevrijeme i bura odbacili su brodove daleko na jug. Kad se poslije nekoliko
dana nevrijeme malo stialo, Portugalci su oko sebe vidjeli samo puinu. Obala kao da je bila
iezla. Dias je onda naredio, da plove na istok, nadajui se, da e stii do kopna. No kad ni sada
nisu naili na nj, Diasu je bilo jasno, da su njegovi brodovi oplovili oko najjunijeg afrikog rta, te
da se taj rt nalazi na sjeveru od mjesta, gdje su se oni tada nalazili. Poslije nekoliko dana plovidbe u
sjevernom smjeru, Portugalci su doista opazili obrise afrike obale, koja se kao u kakvom
ogromnom luku protezala lijevo i desno od njih.
Kad su se pribliili obali, moreplovci su na njoj vidjeli crnake pastire kovraste kose, kao i
kod Crnaca iz sjevernijih krajeva. Budui da su Crnci uvali stada krava, Portugalci su zalivu dali
ime Vaqueiros dananji Flech-Bay. Ne uspijevajui se s njima sporazumjeti, Portugalci su
zaplovili na istok i na 33 j. g. . pristali uz jedan otok, udaljen od kopna cijelu milju. Tu su
90

Vrsta bibera, slina malabarskom, ali mnogo jaa od njega. Malageta je sa Zlatne Obale stizala karavanama preko
Nigritije i Sahare do sredozemnih obala, a preko njih u Italiju. Nju su srednjovjekovni Talijani nazivali grana
paradisi rajsko zrno. Talijani nisu znali odakle ona dolazi.

104

postavili padraos. Mjestu su dali ime Da Cruz.


Htijui se uvjeriti, da li se afrika obala povija u sjevernom smjeru, Dias je namjeravao ploviti
dalje na istok. Ali je naiao na neoekivani otpor ljudstva. Na zajednikom sastanku oficira i
mornara odlueno je, da jo tri dana plove u tom smjeru, pa ako i na tim obalama ne naiu na nita
naroito, da se vrate natrag. Tako su pri kraju treeg dana brodovi pristali u zalivu Algoa. Na obali
su moreplovci opazili jednu rijeku. Po imenu prvoga, koji ju je opazio, nazvali su je Do Infante
dananji Great Fisch (Velika riblja rijeka). Nalazili su se 400 milja istono o rta Dobre Nade. Dias
je primijetio, da se afrika obala vrlo blago uzdie prema sjeveru. Ipak su brodovi bili daleko od
one toke Afrike, o koje se obala poinje odsjenije uzdizati na sjever.
Plovei natrag desetak dana brodovi su napokon doli do onog tajanstvenog rta, oduvijek
skrivena ovjeku s evropskog Zapada, koji su antiki narodi mogli samo nasluivati. Bartolomeo
Dias, kae Barros, i svi oni, to su bili s njim, dali su rtu ime Cabo Tormentoso Burni rt, kao
uspomenu na opasnosti i nevrijeme, koje ih je pratilo dok su plovili oko njega. Ali mu je Joo II.
dao ime rt Dobre Nade, jer mu je obeavao otkrie Indije, koju su oni s tolikom upornou eljeli i
traili ve toliko godina.
Portugalci su na povratku naili na svoju barku. No ona je bila u stranom stanju. Od devet
lanova posade na ivotu su bila samo tri. Ostale su poubijali Crnci prilikom razmjene robe. Kad je
vidio svoje drugove, jedan od preivjelih, Ferno Colao, umro je odmah od radosti.
Prenijevi na brodove najvei dio namirnica i robe, Portugalci su zapalili barku i nastavili
ploviti na sjever. Tada su obili neke afrike otoke i tvravu San Jorgo. I tu su svoju robu izmijenili
za zlato. S tim blagom, kae Barros, Dias i njegovi suputnici su se vratili u Portugal u mjesecu
prosincu 1487. g. Na putu su proveli esnaest mjeseci i sedamnaest dana.
Na ovom putovanju Dias je otkrio preko tisuu milja nove obale. Cijeli put tamo i natrag
iznosio je preko trinaest tisua milja.

105

XXIV. PRVA PLOVIDBA U INDIJU


Kunem se, da u prkositi svim opasnostima mora,
vatre i eljeza u toku istraivakog pothvata.
Barros
Sputaj (povika jakim glasom kormilar),
Sputaj veliko jedro: dolje, dolje!
No vjetrovi ne ekahu. S divljim naletom
I tako stranim hukom cijepahu ih i razdirahu,
Kao da je kraj svijeta odjednom nastao.
Camoens
Izvjetaji Pera Covilhama i Affonsa da Paive, koji su po nareenju Joo II. putovali u Indiju,
Etiopiju i Sofalu, udaljenu preko 1.000 km na jug od rta Delgado, uvrstili su Portugalce u
vjerovanju, da je plovidba oko Afrike mogua. No nekoliko godina poslije otkria rta Dobre Nade
jedan krupan dogaaj iz temelja je poljuljao sve njihove osnove: Kolumbo je izvrio najvei pothvat
u povijesti ovjeanstva. I dok su panjolski brodovi krstarili izmeu Antila, a Kolumbo vjerovao,
da je doao do zemalja bogatstva i snova, odnosi izmeu panije i Portugala su se sve vie
zaotravali. Portugalci su bili oajni. Mislili su, da e morati da dignu ruke od
sedamdesetogodinjih napora. I kada zamalo nije dolo do oruanog sukoba izmeu dvije zemlje,
potpisan je u Tordesillasu, 7. lipnja 1494. g. sporazum o podjeli interesnih sfera. Portugalu je
pripala Afrika i Indija.
Odmah poslije toga Portugalci se poinju spremati za svoju najveu pomorsku ekspediciju,
ovoga puta u Indiju. Dias dobiva nalog, da nabavi drvo i zapone gradnju nekoliko brodova, jakih
da odole bijesu mora oko Velikog rta, jer su se meu pomorcima poele pronositi vijesti o
opasnostima od morskih struja i nepoznatih vjetrova, koje su se bile rasprele i oko rta Bojadora,
prije nego to se oplovilo oko njega.91
Napokon su dovrena etiri jaka i vrsta broda. Tri su imali nosivost izmeu sto i dvjesta tona.
etvrti je bio namijenjen prijenosu namirnica i robe za trgovaku razmjenu. Na brodove je ukrcan
materijal i sve, to je bilo potrebno za jednu tako dugu i neizvjesnu plovidbu, od pomonih jedara,
konopaca, do arkebuza, musketa, topova, velikih muara, baruta te kamenja i eljezne ulai.
Posadu je inilo 160 ljudi, iskusnih i vjetih u plovidbi po oceanu. Za glavnog zapovjednika eskadre
postavljen je Vasco da Gama, mlad ovjek od 28 g., koji je ranije uestvovao u pomorskim
ekspedicijama u Gvineju.
Vasco da Gama je bio energian, uporan i neustraiv ovjek, kakav se i traio za izvrenje tako
krupnog i odgovornog zadatka. On se nalazio na glavnom brodu San Gabrielu. Drugim brodom,
San Rafaelom, zapovijedao je njegov brat Paolo. Treim, Berriom, zapovijedao je vjet i iskusan
pomorac Nicola Cuelho. Pomonim brodom zapovijedao je Nunez Gonsalvez. Kralj je Gami predao
nekoliko pisama za kraljeve i knezove zemalja, u koje e doi na svome putovanju, te pisma za
Prezbiter Ivana92 i kralja Kalikuta. Osim toga, kralj daje Gami obavjetenja i vijesti o tim zemljama,
to ih je prikupio... te jednu geografsku kartu.
8. lipnja 1497. g. brodovi polaze na put sveano ispraeni od mnotva svijeta. Nakon plovidbe
od 19 dana po krasnom vremenu, brodovi su bacili sidra pred Santijagom. Tu su ostali pet dana, da
poprave glavni brod, koji se u magli otetio. I tada su s Bartolomeom Diasom zajedno zaplovili na
jug Dias je iao na svoju novu dunost guvernera tvrave San Jorgo. Rastali su se u blizini
91

92

Svi citati iz ovoga odjeljka uzeti su iz zbirke: Chroniques de Joo de Barros, Damjo de Goes, Gaspar Correa,
Garcia de Resenda: La dcouverte de l'Inde par Vasco da Gama.
Portugalci su vjerovali, da se drava ovog kranskog vladara nalazi negdje u Africi. Oni su je u njoj svuda traili.
Tek poslije Covilhamova izvjetaja, Portugalci su doznali, da se drava tobonjeg Prezbiter Ivana nalazi u dananjoj
Etiopiji.

106

ekvatora. Dias je otplovio na istok, a Gamina eskadra na jug. Pet mjeseci nakon odlaska iz
Portugala, brodovi su uplovili u zaliv sv. Jelene, udaljen 120 milja na sjever od rta Dobre Nade. Na
cijelom tom dijelu puta nisu doivjeli nita neobino.
U ovom zalivu Gama dolazi u vezu s Bumanima. Pokazivao im je uzorke zlata, mirodija,
bisera i svile, htijui doznati, da li ih ima u njihovim krajevima. No Bumani im nisu obraali
nikakvu panju. Tek kad im je Gama poklonio perlice, kalajno prstenje, praporce i druge sitnice,
Bumani su se jako obradovali. Ipak su ih dva dana kasnije napali. Mislili su, da ih Portugalci hoe
da pobiju. U tom sukobu je i Gama bio ranjen.
Poto su izmjerili geografsku irinu toga mjesta, Portugalci su zaplovili na jug. Ve je bila
kasna jesen. Dani su bili kratki, a noi duge. Nebo je bilo stalno naoblaeno, a more pokriveno
maglom. Zbog jakih jugoistonih vjetrova, rijetkih u ovim krajevima, na moru je bjesnilo
nevrijeme. Brodovi su morali ploviti savijenih jedara. To im je usporavalo plovidbu. Osim toga
voda je neprestano prodirala u brodove. Mornari su je morali danju i nou crpjeti. I to ih je zamaralo
do besvijesti. inilo im se, da nikada ne e stii do Velikog rta, jer su, upravljajui brodove na lijevu
stranu, uvijek nailazili na kopno. A uza nj, zbog bure, nisu mogli pristati.
Portugalci su pune dvije sedmice plovili po takvom nevremenu. Tada je bura donekle popustila
i more se malo stialo. 21. studenog Gami se uinilo, da su oplovili oko rta. I naredio je, da se plovi
na sjeveroistok. Doista, u zoru slijedeega dana moreplovci su u daljini ugledali konture visokih
planina. Istog dana oko podneva oplovili su oko rta. Cijeli taj dan brodovi su plovili i uvee pristali
u zalivu San Blaz, 120 milja istonije.
Kraj, u kome su pristali, bio je vrlo plodan. Na obali su vidjeli velike slonove i pitome volove.
Na njima su uroenici jahali. Portugalci su s njima otpoeli trgovinu. Za zvoncad i crvene kapice
dobivali su od uroenika narukvice od slonove kosti. Portugalci su, meutim, za tri para svojih
narukvica dobivali od njih vola, ije je meso ukusno kao u portugalskih volova. Na jednom
otoiu blizu obale mornari su vidjeli tri tisue tuljana, koji su bili razdraeni i ljude napadali kao
bikovi. Tu su ostali 13 dana, spalili transportni brod, prenijevi s njega namirnice i robu na ostale
brodove. Kad je kod Crnaca primijetio neraspoloenje prema Portugalcima, Gama je naredio, da se
plovi dalje, ma da je ponovo otpoelo veliko nevrijeme. Kako je Gama vodio iz Portugala desetak
osuenika na smrt, pokupljenih iz zatvora radi izvrenja najopasnijih zadataka u novim krajevima, u
tom zalivu ih je ostavio dva. Prethodno im je naredio, da prikupljaju podatke o bogatstvu zemalja, u
kojima ih budu ostavili.
Plovei dalje kraj pustih i nenastanjenih predjela junih dijelova Afrike, Portugalci su ulazili u
rijeke, plovili malo po njima i opet odlazili na morsku puinu. I na tom dijelu puta pratilo ih je
stalno veliko nevrijeme. Sa svih strana su puhali jaki vjetrovi. Od njih je more vrilo kao u kotlu.
Brodovi nisu plovili, ve su se takorei valjali. Stalno su tonuli u doline ogromnih valova i ponovo
izbijali na njihove bregove. I to se ponavljalo nekoliko dana i noi.
Ovako teka plovidba, gdje je bilo neobino naporno odravati brodove u ravnotei, neprestano
prodiranje vode u brodove, koju su mornari morali crpsti do besvijesti, zagoravala je svima ivot.
Mornari su se stali buniti. Zahtijevali su od zapovjednika, da se vrate natrag. Na brodu Berria izbila
je pobuna. Tada je Gama preao na taj brod i naredio, da se sva tri broda primaknu jedan drugome i
mornari izau na palube. Onda im je odrao govor kako treba, bez obzira na sve muke, da nastave
plovidbu. I da bi im pruio to uvjerljiviji dokaz o svojoj namjeri, pobacao je u more sve pomorske
sprave i geografske karte, poruivi svima, da ili plove naprijed ili da pou u smrt.
im se nevrijeme smirilo, Portugalci su nastavili da plove dalje. Uskoro su stigli d Padrasa u
zalivu Algoa. Dias ga je tamo bio postavio. Na Boi 1497. g. pristali su 20 milja istonije od rijeke
Do Infante. Obali su dali ime Natale Boi. 10. sijenja 1498. g. usidrili su se u zalivu Delagoa.
Kraj oko zaliva je bio vrlo plodan. Uroenici Crnci su bili prema njima dobro raspoloeni. ivjeli
su u kolibama od slame, sijali proso i sobom nosili koplja sa eljeznim iljcima, strijele i bodee s
drcima od slonovae. Poznavali su bakar i kositar. Gama je taj kraj nazvao Tierra de Boa Gente
Zemlja dobrih ljudi.
107

Kad su se u ovom kraju dobro odmorili i od uroenika putem razmjene dobili dosta namirnica,
Portugalci su nastavili ploviti uz sjevernu afriku obalu. Plovili su putem, kojim dotle nije nikada
plovio nijedan ovjek s evropskog Zapada. U ovom dijelu Indijskog oceana plovidba kraj obale vrlo
je opasna zbog sukobljavanja morskih struja, pa je Gama naredio, da otplove daleko na puinu. U
borbi s morskim, strujama, naroito jakim u Mozambikom kanalu, Gama je zaobiao Sofalu
slavnu zbog obilja zlata, koje su Mavari dobivali od Crnaca putem trgovake razmjene, to se tek
kasnije saznalo.
22. sijenja 1498. g. Portugalci su pristali u jednom o najistonijih ua rijeke Zambezi. Tu su
s radou primijetili uz Crnce i mulate, mjeance. Ti ljudi vie nisu ili potpuno, goli kao dotle, ve
su oko pasa imali plave pamune tkanine, a neki nosili pregae i turbane. Portugalci su doli u
civiliziranije krajeve. Od jednog uroenika, s kojim se jedan Portugalac sporazumijevao arapski,
doznali su, da daleko na sjeveroistoku ima brodova, slinih njihovim, na kojima plove bijeli ljudi.
Rijeci, na kojoj se usidrio, Gama daje ime Rio des Bon Sinaes Rijeka dobrih znamenja.
Prijateljski uroenici su im davali namirnice. Poto su brodovi bili prilino oteeni, a podvodni
dijelovi puni naslaga koljki i morskih alga, to je oteavalo plovidbu i manevriranje, Gama
odluuje, da tu ostanu i izvre potrebne popravke. Meutim, dok su se dva broda mogla lako
popraviti, brod Berria je morao biti rashodovan.
Na popravci brodova Portugalci su radili udarniki, danju i nou, mjesec dana. Budui da je
ovaj kraj bio jako nezdrav, mnogo mornara se razboljelo od malarije, a zbog suhe hrane i od
skorbuta. Ljudi su trpjeli silne boli i zubi su im ispadali. Barros pripovijeda, kako je Gama, sam
poteen od bolesti, u nedostatku ikakvih lijekova, preporuivao bolesnicima od skorbuta, da usta
ispiru svojom mokraom. I tvrdi, da je to mnogima pomoglo.
Kad su opravili, oistili brodove i na njima zaepili sve pukotine, Portugalci su krenuli dalje.
Plovei na sjever, sreli su jednoga dana na moru jedan sembuk. To je bio omanji brod bez mosta.
Njegovi sastavni dijelovi bili su privreni drvenim klincima i palminim koncima. Sembuk je
pokretalo jedno jedro od gusto satkanih palminih vlakanaca. Blizu Mozambika Portugalci su sreli
vie sembuka. U njima su vidjeli ljude bijele, odjevene u pamune haljine, to je nae silno
obradovalo. Ti ljudi su obavijestili Portugalce, da se nalaze u mozambikom podruju, da je
guverner Mozambika podinjen gradu Kilou, da se izmeu ovih krajeva, Arabije i Indije vodi
trgovina na veliko, te da je glavni predmet trgovake razmjene zlato i skupocjena orijentalna roba.
Jednom rijeju sve ono, to su Portugalci toliko godina eljeli.
Portugalci su na sembucima vidjeli pomorske sprave: genovske busole, kvadrante i pomorske
karte. Portugalci su doli u krajeve pod ekonomskim i politikim utjecajem Arapa.
2. oujka Portugalci su pristali pred Mozambikom. Stanovnici grada su bili u veini muslimani.
ivjeli su u kuicama od gline s krovovima od slame. Bili su odjeveni u odjee od pamunih
tkanina svijetlih boja. Na glavi su imali kape protkane svilenim koncima s ukrasima od svile.
Politiku vlast su imali Mavari. Uroenici, Crnci, bili su bespravni.
Gania je odmah poslao darove guverneru Mozambika. Pozvao ga je, da ga posjeti na brodu.
Guverner je prihvatio poziv. Sveano odjeven doao je s velikom pratnjom na glavni brod i na
njemu se due zadrao. Isprva se guverner prema strancima prijateljski ponaao mislei, da su Turci
ili Mavari. Ali, kad je doznao tko su i kakvim su neobinim putem doli do Mozambika, promijenio
je dranje, jer je pomiljao, da im mogu postati takmaci u trgovini i, prema tome, neprijatelji. Zato
odluuje, da zaplijeni oba broda, a Portugalce da pobije ili zarobi.
Ipak su Portugalci na kraju posjete osjetili promjenu u guvernerovom dranju prema njima. Bili
su svijesni, da e uiniti neto protiv njih. Zato Gama poduzima sve mjere predostronosti,
nareujui mornarima, da u amcima, kad polaze na kopno, sakriju oruje. I kad se dva dana kasnije
jedan njihov amac pribliio obali, Mavari su ih iz sedam amaca obasuli strijelama i kopljima.
Portugalci su tada zapucali iz arkebuza i gaali ih strijelama, odbivi lako taj napad.
Sada je Gami postalo jasno, da se tu ne smiju due zadravati. Kad su nabavili neto namirnica
i vode i doznali, da se kraljevstvo Prezbiter Ivana nalazi daleko na sjeveru, te prikupili podatke o
108

daljoj plovidbi do Kalikuta, Portugalci su 11. oujka, uz pomo dvojice uroenikih pilota, zaplovili
prema Kilou. Ali vrijeme nije bilo pogodno za plovidbu. Vjetra uope nije bilo, a jake morske struje
su spreavale brodove da plove naprijed. Bili su prisiljeni, da se zaklone kraj jednog susjednog
otoka, kojemu su dali ime San Jorgo, i tu saekaju povoljne vjetrove.
Tu su ostali 15 dana. Neprestano su se arkali s uroenicima, koji im nisu doputali, da
nabavljaju namirnice i vodu. Kad je 29. oujka zapuhao slabi vjetar, Portugalci su napustili otok i
zaplovili na sjever. Ali u Kilou nisu mogli pristati zbog jakih morskih struja. I tako su, plovei
prema Mombasi, proli kraj Zanzibara, gdje su se divili velianstvenim planinskim lancima u blizini
sjevernog rta.
7. travnja stigli su pred Mombasu. Grad je imao zdravo podneblje, dobru vodu za pie, dosta
povra, voa i domaih ivotinja. I to im je bilo vrlo potrebno, jer je stanje posade bilo oajno.
Polovina ljudstva je dotle bila pomrla, a od preostalih, polovina je bila bolesna. Plaei se zasjeda,
Gama je naredio, da se usidre van luke. Ali im su sidra pala u more, pred glavnim brodom pojavila
se velika barka sa sto vojnika, odjevenih u tursku odjeu. U ruci su nosili titove, strijele i koplja. S
njima su bila etiri oficira. Oni su od Game zatraili, da ih puste na brod. No Gama odbija njihov
zahtjev. Dopustio je samo oficirima, da se popnu na brod, ali bez oruja. Tu ih je astio jelom i
piem, a oni su ga u ime kralja pozvali, da brodove uvede u luku, jer da e ih sutradan posjetiti
kralj.
Gama se plaio prijevare i oklijevao je. Odluio je, da na tom mjestu ostane dok bolje ne
osmotri poloaj. Sutradan je Gami kralj Mombase doista poslao na dar nekoliko ovaca, voa i
kolaa. Ponovo je poruio Gami, da brodove uvede u luku, gdje e moi nabaviti koliko hoe
mirodija i skupocjene orijentalne robe, po koju ne mora ii na tako dalek put preko oceana.
Gama ga je najzad posluao. No kad su brodovi stigli pred ulaz u luku, morska struja je
iznenada povukla glavni brod prema nekom pjeanom sprudu. Tada su se etiri uroenika, od kojih
su dvojica bili piloti, popeli na brod, da ga povedu u luku i Gamu uvjere u dobre kraljeve namjere.
No dok se Gama dogovarao s oficirima to da uradi, oba pilota su skoili u more i brzo otplivali do
jednog amca. Taj ih je prihvatio, i oni su odmah otplovili do obale.
Taj in se Gami uinio sumnjiv. I zato je naredio, da se ona druga dva ovjeka stave na muke i
iznudi im se priznanje o pravim kraljevim namjerama. Ovi su odmah priznali, da su brodove htjeli
odvesti u luku, gdje bi bili zaplijenjeni,, dok bi Portugalce pobili ili uzeli kao robove.
Na tom su mjestu brodovi ostali dva dana i dvije noi. Gama je naredio strogu pripravnost.
Imao je pravo, jer su ih obje noi napali uroenici, nastojei sjekirama presjei konopce, kojima su
bila privezana sidra.
Na Veliki petak Portugalci su digli sidra i zaplovili prema sjeveroistoku, prema Melindi. Kraj
obale su plovili oprezno, jer se nisu mnogo pouzdavali u uroenike pilote. U blizini Melinde sreli
su na moru dva sembuka. Jednog su zarobili. Drugi je uplovio u neku rijeku i utekao. Na
zarobljenom sembuku je bilo 80 mornara, njihov stari zapovjednik sa enom i etiri njezine
drubenice. Sembuk je vozio veliki tovar slonovae. Na sembuku su Portugalci nali sanduk pun
zlata i dragog kamenja, vlasnitvo zapovjednika. No oni nisu dirali zaplijenjenu robu. Sa
zarobljenicima su lijepo postupali. Kolika je razlika izmeu ovoga velikodunog postupka Vasca da
Gama i njegovih kasnijih postupaka, kada je bez ikakve milosti unitavao vatrom i eljezom
indijske gradove i brodove na moru zajedno s posadom! No Gama je sada bio samo skromni
pomorski istraiva, iji je cilj bio da doe u Indiju.
Kad su doplovili pred Melindu, zatraili su od mjesnih vlasti dozvolu, da mogu ui u luku. U to
vrijeme Melinda je bila krasan mavarski grad. Imala je divne kue u mavarskom stilu i jak pojas
zidina, koje su je opasivale sa svih strana. Portugalci su se jako zaudili, kad su u luci vidjeli
brodove, gradske zidine i vee zgrade okiene zastavama. Ubrzo su doznali, da je to bio znak
panje mjesnih vlasti prema njima, jer je u grad ve bio stigao glas o loem postupku u Mozambiku
i Mombasi prema njima. U sporazumu s vraima, a to su istakli portugalski kroniari XV. vijeka,
kralj Melinde je dopustio Portugalcima, da se usidre u luci. Odluio je, da s njima uspostavi i
109

prijateljske veze.
Kad se usidrio u luci, Gama je u znak zahvalnosti pustio na slobodu zarobljenike, brod s
tovarom i svim stvarima. I to je na stanovnitvo i kralja ostavilo odlian dojam. Nekoliko dana
kasnije Gama se sastao s kraljem u njegovom amcu kraj obale, jer iz opreza nije htio ii na kopno.
Kralj je sjedio, pria Damjo Goes, na visokom stolcu s naslonom od sjajna metala,
pokrivenom barunastim jastukom. Noge su mu poivale na drugom jastuku. Bio je odjeven u
kao krv svilenu haljinu, postavljenu svilenim atlasom. Na glavi mu se zelenio turban. Nad
kraljem je jedan ovjek drao suncobran od svilenog atlasa s pozlaenim drkom, da ga zatiti od
vreline sunanih zraka. Uz kralja je sjedio starac s divnim mavarskim maem, irokim i kratkim,
ukraenim plavim i ljubiastim srebrom. Nekoliko sviraa i pjevaa svirali su i pjevali krasno,
skladno i nimalo barbarski... Susret je protekao u prijateljskom razgovoru. Kralj se obavjetavao o
Portugalu, vjeri i zanimanju stanovnitva i velikoj plovidbi oko Afrike. Gama se raspitivao o Indiji i
njezinim tritima.
Portugalci su u Melindi nabavili namirnice i ugradili na brodove drvene cisterne za vodu,
napravljene veoma vjeto. Kad je sve bilo gotovo, Portugalci su uz pomo pilota, koga im je dao
kralj, da ih vodi preko oceana, digli sidra... i plovei preko ovog velikog zaliva, irokog 2.800
milja, to se prostire od jedne obale do druge, prevalili taj put za 22 dana. Kroz cijelo to vrijeme
Gama nije naiao ni na kakve zapreke.
Indija, zemlja bogatstva i udesa
17. svibnja Portugalci su doli u blizinu Kananora. U tom gradu najvei broj kua imao je
krovove od slame ili palmina lia. I eto, oni su doli do zemlje udnje, za kojom su toliko eznuli
antiki narodi i srednjovjekovni krani. Ali u Kananoru nisu pristali. Nastavili su da plove prema
Kalikutu. Usidrili su se osam milja sjeverno od ovog grada.
U to vrijeme Kalikut je bio najvee trgovako sredite Indije, jedna od pet svjetskih luka. U
grad su dolazile mirodije ne samo iz Indije, nego i sa svih otoka Malajskog arhipelaga, zatim biser,
drago kamenje i skupocjene tkanine arkih boja iz unutranjosti Indije, Ceylona i Kine. Grad je bio
velik vie po prostranstvu, negoli po broju graevina, jer su kue u njemu udaljene jedna od druge
i razdvojene batama. Sve te kue su bile malene i imale krovove od slame ili palmina lia. U
tome se slau svi portugalski kroniari iz XVI. v. Jedino su kraljev dvorac, hramovi i moeje bili od
kamena i oblijepljeni malterom. Cijeli grad je plivao u zelenilu. U njemu je bilo mnogo bata,
vrtova, vonjaka i malenih jezera. Voda se dobivala pomou dolapa. Gradom je vladao Zamorin,
gospodar mora. Ipak je trgovina bila u rukama Arapa, koji su se sto godina ranije doselili u
Indiju. U gradu je bilo dosta arapskih trgovaca. Mnogi od njih su bili jako bogati. Neki od njih su
imali 50 do 60 trgovakih brodova. Arapi su imali veliki utjecaj na mjesne vlasti, od kojih su dobili
mnotvo povlastica. Izmeu ostalih imali su svoj sud i pravo da sagrade nekoliko moeja.
Od svih stranih brodova najvie ih je pripadalo Arapima. Kroz tri mjeseca, koliko je tada
proveo u Indiji, Gama je nabrojio 1.500 arapskih brodova. Za svoju robu Arapi su jeftino nabavljali
zaine, drago kamenje i raznu skupocjenu orijentalnu robu. Svake godine u mjesecu veljai, za
vrijeme povoljnih monsunskih vjetrova, arapski brodovi su naputali indijske luke, plovei preko
Indijskog oceana i Crvenog mora do Dade, pristanita Meke. U Dadi su tu robu prekrcavali na
manje brodove, tovarili na deve i slali do Suesa i sirijske obale. U Suesu su najvei dio ove robe
ponovo pretovarivali na mletake brodove, koji su ih prevozili u Evropu. Trokovi prijevoza su bili
ogromni. Na robu se plaao porez u Indiji, Dadi, Suesu, Kairu, Aleksandriji. Na njoj su zaraivali
mnogobrojni preprodavci i mletaki brodovlasnici. Dok je na pr. kvintal umbira zapadao u
Kalikutu 4 kruzadosa93, u Aleksandriji se prodavao po 11. Kad se Vasco da Gama vratio iz Indije,
kvintal umbira se u Lisabonu prodavao po 120 kruzadosa, a za ono vrijeme to je bila vrlo velika
suma novca. Mleani su, meutim, prodavali umbir i druge mirodije mnogo skuplje, jer dotle nisu
93

Jedan kruzados imao je onda vrijednost od 3,50 zlatnih franaka.

110

imali konkurencije.
Kad su se poslije nekoliko dana brodovi usidrili u Kapokatu, blizu Kalikuta, Gama je dobio
poziv od Zamorina, da ga posjeti u dvoru. I on je u pratnji, svojih 12 mornara i 200 radinih
gardista poao tamo. U raskonoj dvorani, u drutvu sjajno odjevenih dvorana, rada je primio
Gamu. Zamorin je bio odjeven u haljinu od fine vunene tkanine, proarane zlatnim arama, i bio
sav okien biserima i dragim kamenjem. Razgovor je tekao u prijateljskom tonu. Zamorin ga je
pitao za cilj dolaska u Indiju i o prevaljenom putu. Gama mu je na sva pitanja odgovorio i predao
mu darove monog i bogatog portugalskog kralja. Ali u poreenju sa Zamorinovim bogatstvom
ovi darovi su bili isuvie skromni. On i dvorani promatrali su ih s podcjenjivanjem. U pismu je kralj
traio od Zamorina, da zakljue trgovaki ugovor. Na to rada nije odmah pristao. Ipak je na
Gaminu molbu dopustio, da se svi ljudi s brodova mogu iskrcati na kopno, zabavljati se i
nabavljati to god hoe... A kao garanciju, naredio je svom velikau Gozili, da to objavi po cijelom
gradu.
Ali su arapski trgovci vidjeli u Portugalcima budue opasne takmace. Bojali su se, da ih ne
istisnu iz indijskih gradova, i zato su pred radom i njegovim ministrima, od kojih su neke bili
potkupili, govorili za Portugalce, da su gusari, razbojnici, budui porobljivai Indije. Na sve naine
su nastojali, da ih ocrne i upropaste. U tome su donekle i uspjeli. Kad su se Portugalci iskrcali i
poeli kupovati mirodije i drugu robu, arapski trgovci su preko Gozile i Kazuala, svojih ljudi,
uspjeli Gamu i jedan dio mornara zadrati na kopnu dva dana i dvije noi, s namjerom, da ih kasnije
smaknu. Gama je uspio doturiti bratu pismo s nareenjem, da odmah otplovi u Portugal i odnese
vijest o otkriu velikog pomorskog puta, ako njega budu due zadrali. Ipak je radinom
intervencijom Gama puten na slobodu i Portugalcima doputeno, da nekoliko dana trguju u
Kalikutu. No, ba kad su se Portugalci spremili da otplove, Zamorin je naredio, da se svi Portugalci,
koji su se nali na kopnu, zadre, a kupljena roba zaplijeni. Kako se tada na glavnom brodu nalazilo
nekoliko mjesnih velikaa kao gosti, Gama ih je zadrao i radi poruio, da e ih pobiti, ako se
njegovi ljudi ne puste s kupljenom robom na brodove. I to je upalilo.
Portugalci su tada otplovili dalje. Neko vrijeme su boravili u Kananoru, kao gosti vladara
grada, s kojim su sklopili trgovaki ugovor. Odatle su otplovili dalje na sjever. Poslije nekog
vremena usidrili su se kod jednog od Angedivskih otoka, udaljenog 50 milja od Goa. Tu su nali
obilje namirnica i vode. Odluili su, da na otoku due ostanu, poprave i oiste brodove i spreme se
za povratak.
U okolnim mjestima se, meutim, brzo saznalo za boravak Portugalaca. To je naroito bilo
neugodno vladaru grada Goa, porijeklom Arapinu. I on odluuje, da ih uniti. Pod zapovjednitvom
jednog Jevrejina, rada je uputio nekoliko brodova, da pohvataju Portugalce. Ovaj Jevrejin je bio
rodom iz Grenade. Kao vrlo mlad ovjek, dospio je u ropstvo i poslije potucanja po svijetu doao je
u Goa. Tu je primio muhamedanstvo i stupio u vladarevu slubu.
Taj Jevrejin je brodove postavio u zasjedu, s jednim doao do Gamina broda, poelio mu
dobrodolicu na panjolskom jeziku i ponudio svoje usluge. Kako se Gami njegovo dranje uinilo
sumnjivo, on ga je pozvao na brod i stavio na muke. Jevrejin mu je tada sve priznao. U dogovoru s
njim Gama je tada prevario zapovjednike ostalih radinih brodova, osujetio namjeru ovoga i
zaplijenio dosta oruja i namirnica.
Od toga ovjeka, koji se kasnije u Lisabonu pokrstio i dobio ime Gaspar, Portugalci su dobili
vane podatke o cijenama mirodija, bisera, dragog kamenja i druge orijentalne robe ne samo u
Indiji, ve i u Africi i u Zemljama Bliskog Istoka, te mnotvo drugih korisnih obavijesti.
Kada su opravili i oistili brodove, ukrcali na njih namirnice, vodu i drvo, Portugalci su
zaplovili prema Africi. Kako je vrijeme povoljnih monsuna, kae Correa, ve bilo nastalo,
Portugalci su zajedrili preko Velikog zaliva prema Melindi. Vrijeme je bilo krasno. Plovilo se s
povoljnim vjetrovima, bez ikakvih pustolovina i nezgoda.
Portugalci su u Melindi sjajno doekani. U gradu su ostali nekoliko dana, snabdjeli se svim
potrebnim za daljnje putovanje i s kraljem izmijenjali poklone i pisma. Onda su pod vodstvom
111

dvojice pilota iz Melinde zaplovili na jug, proli kraj Mozambika i Sofale, odakle su morali ploviti s
polusavijenim jedrima zbog jakih vjetrova, to duvaju s kopna. Plovei danju i nou bez
zastajkivanja, Portugalci su napokon stigli do rta Dobre Nade. Tu su vodstvo nad brodovima
preuzeli portugalski piloti i poveli ih na sjever, prema ekvatoru.
Meutim, u blizini ekvatora brodovi su upali u mirno more, s povremenim jakim pljuskovima
kie. To je bio znak, da se nalaze na liniji Gvineje. Da bi izbjegli mirno more, bez vjetra, piloti su
brodove odveli daleko na puinu, gdje su puhali jaki sjevernjaki vjetrovi. Ali ni tu nije bilo lako.
Zbog jakih vjetrova voda je stalno ulazila u brodove, tako da je izmoreno, polubolesno ljudstvo
jedva uspijevalo izbaciti svu vodu u more i brodove odrati u ravnotei. U tom dijelu Atlantika
Portugalci su u moru primijetili veliku mnoinu morske trave s liem kao u haluga. Zato su ga i
prozvali Sargaskim morem. To ime mu je i ostalo.
Pa ipak je Portugalcima postalo jasno, da se nalaze u blizini Portugala, i da e uskoro prestati
njihove muke i patnje, jer su na nebu poeli viati zvijezdu sjevernjau. Napokon su doplovili do
Terseire, jednog od Azorskih otoka. Ve je bilo krajnje vrijeme. Brodovi su bili jako oteeni i sve
jae su proputali vodu. Ipak su uz pomo mjetana uspjeli brodove brzo osposobiti za plovidbu. Na
Terseiri je umro brat Vasca da Gama Paolo, koji se kod rta Dobre Nade razbolio i sve do tog otoka
borio se sa smru.
Prvi od dva Gamina broda pristao je u lisabonskoj luci 10. srpnja 1499. g. Nekoliko sedmica
kasnije pristao je i drugi brod, na kome se nalazio Gama.
Tako je ovaj Portugalac sjajno izvrio svoj zadatak. Oplovio je oko Afrike, prevalivi ogroman
put od 20.000 milja za 630 dana, od kojih polovinu pod jedrima. Na taj nain Vasco da Gama je
potpuno obesnaio Ptolomejevu teoriju o zatvorenom Indijskom oceanu. Za dalji napredak ovjeka,
oikrie pomorskog puta u Indiju bilo je od neprocjenjivog znaaja.
Od 160 ljudi posade, u ivotu je ostalo svega 55 ljudi. Ali je materijalna dobit bila ogromna.
Kad su Portugalci sravnili izdatke s dobitkom, nali su, da su na svaku stotinu zaradili est
stotina. Taj dobitak je bio od presudnog znaenja u portugalskom osvajanju indijskog carstva i
orijentalnih trita.
*
Otkrie pomorskog puta u Indiju izvrilo je revoluciju u ekonomskom ivotu Evrope. Od
poetka XVI. v. sve vie portugalskih brodova plovi u Indiju i vraa se otuda s tovarima skupocjene
robe. Sofala, Mozambik, Melinda, Goa, Kalikut, Singapur, Sumatra, Celebes i Moluki otoci
postaju portugalske kljune toke, odakle njihovi brodovi plove na ave strane: u Evropu, Indokinu,
Kinu i Japan i gdje Portugalci posreduju u trgovini najbogatijih krajeva svijeta.
Plovei Tihim oceanom, dotle potpuno nepoznatom ovjeku sa Zapada, Portugalci otkrivaju
Novu Gvineju, zapadne obale Australije i mnoge otoke u njegovu velikom prostranstvu. Blokadom
Crvenog mora i Perzijskog zaliva, Portugalci onemoguuju Arape da plove u Indiju. Sada za manje
od godine dana njihovi brodovi plove do Indije i natrag. Od 1515. g., kad su se uvrstili u Malaki,
Portugalci svake godine dovoze u Lisabon desetine tisua tovara mirodija. Zbog toga cijena
mirodija postaje u Evropi deset puta manja, a to je bio uzrok, da se za toliko puta povea broj
kupaca. Mleci, dotle ekonomska prijestolnica Evrope, padaju u zasjenak. Sve ove sadanje nesree
potjeu od Portugala, biljei s ogorenjem jedan, razoarani Mleanin.
Pri kraju travnja 1500. g. Cabral sluajno otkriva Braziliju. U svibnju iste godine Diniz Dias
plovi kraj istonih obala Madagaskara, kojega e konano otkriti 1506. g. Lorenzo de Almeida.
1502. g. Portugalci otkrivaju otok sv. Jelene. U toku slijedeih godina slika dalekih krajeva Azije i
njezinih otoka postat e sve jasnija, a njihov poloaj na kartama svijeta sve stvarniji.

112

XXV. POZNAVANJE ZAPADNOG DIJELA ATLANTSKOG OCEANA PRIJE KOLUMBA


O brao, rekoh io ste na zapad daleki
kroz brojne stigli pogibli i jade,
iskoristite jo taj kratki vijek
vaijeh ula, to vam preostade,
da idu za tragom sunane putanje
spoznate svijet, gdje ljudi ne imade.
Dante
Ma da su Portugalci u XV. v. osvajali korak po korak zapadne obale Afrike, bliei se sve vie
zemlji snova, Indiji, zapadni Atlantik je ostao i dalje velika nepoznanica. Nitko u Evropi nije dotle
slutio to se sve krije u neizmjernim, prostranstvima toga oceana iza Azorskih, Kanarskih,
Kapvedskih otoka i Madeire. U njemu je antiki i srednjovjekovni ovjek samo nasluivao mnotvo
otoka i zemalja, zaodijevajui ih u udesno, fantastino i nadzemaljsko.
Nagaanja i nasluivanja novih svjetova u dubinama Atlantika povlaila su se od najstarijih
vremena povijesti ovjeanstva. Od svih naroda Starog vijeka zapadni Atlantik su najbolje upoznali
Feniani, iji su pomorci od kraja I. tisuljea pr. n. e. plovili po njemu daleko na zapad, do mora
algi, Pitejinih morskih plua. Asiro-Babilonci, homerovski i hesiodovski Grci nisu o Atlantiku
znali nita pouzdano. I zbog toga su na njegove obale smjestili kraj svijeta. Na rubovima oceana
div Gilgame nalazi ulaz u pakao, a Odisej iezava u dubinama podzemnoga svijeta.
Ali se od vremena formiranja robovlasnikog drutvenog poretka u Grkoj ovo shvaanje
izmijenilo najbolje. Ipak su Grci i dalje u plovidbi po Atlantiku vidjeli neizmjerno mnogo zapreka i
smetnji. Na mjestu fabulozne Atlantide, koju su strahovite poplave i potresi odvukli u morske
dubine devet tisua godina prije vremena, u kome je ivio, Platon vidi nesavladivu prepreku u
ogromnoj masi vodenog mulja i blata. Tek poslije Pitejine plovidbe oko zemlje Prettannikaj Grci
poinju uviati, da je Zemlja mnogo vea i da uz Antiki Kontinent postoje na njoj i drugi svjetovi,
sakriveni u neizmjernim prostorima nepoznatog oceana. U II. v. Grk Krates i neki drugi antiki pisci
zamiljaju Zemlju podijeljenu Ekvatorskim i Junim oceanom na etiri velika otoka, u sastav kojih
je uao i grki ojkumen (Evropa, Azija, Afrika). I tako su oni teorijski predvidjeli otkrie
Sjeverne Amerike (zemlja Perioreca), June Amerike (zemlja Antipoda) i Australije (zemlja
Antoeca, juno i jugoistono od Afrike)94. Vijek kasnije Grci poinju zamiljati u najudaljenijim
predjelima Atlantika mnogobrojne otoke, rasijane svuda, naseljene ili nenaseljene, ve prema tome,
da li se nalaze u umjerenom, arkom ili hladnom pojasu.
Ni za vrijeme rimske vladavine, kada su rimski brodovi katkada plovili po Sjevernom moru i
na jug, pored zapadnih afrikih obala do Sretnih otoka, poznavanje zapadnog Atlantika nije nimalo
napredovalo. I to najvie zbog toga, to se Rimljani nisu usuivali ploviti daleko od obale, plaei
se, da je ne izgube.
Jo slabije od antikog ovjeka poznavali su More Tmine (Atlantik) Arapi, ma da su njihovi
brodovi u ranim stoljeima Srednjeg vijeka plovili do najudaljenijih predjela Indijskog oceana. Sve,
to su Arapi znali o Atlantiku, pripadalo je carstvu legendi i snova, naslijeenim od Grka i
Rimljana, a oni su ga prikazivali u najcrnjim bojama. Jednu od tih legendi zabiljeio je i Idrisi. Ona
pripovijeda o lutanju osmorice graana Akbuna (Lisabona) po Atlantiku u VIII. vijeku.
Jednoga dana ukrcali su se nai Akbunci na brod i zaplovili po Moru Tmine. Nakon 15 dana
plovidbe na jugozapad, Akbunci su stigli do nekih kao trule gustih voda. Tu nije bilo daka
vjetra, ali je zato u moru bilo mnotvo podmorskih stijena. Akbunci su bili prisiljeni promijeniti
smjer plovidbe. Poslije daljih 12 dana lutanja, brod se naao kod jednog otoka s mnogobrojnim
stadima ovaca. No njihovo oporo meso nije se moglo jesti. Od poklanih ovaca Akbunci su uzeli
samo koe. Plovei dalje po nepoznatom moru, Akbunci su pristali kraj jednog otoka. Na njemu je
94

Carl M., Warmington E., Les explorateurs de l'Antiquit, str. 272.

113

bilo dosta kua i obraene zemlje. Ali im su se oni iskrcali na obalu, odmah su ih opkolili suncem
opaljeni uroenici i poveli kralju. Ovaj ih je zapitao zato su doli na njegov otok. Akbunci su mu
ispriali, kako istrauju More Tmine i udesa u njemu. Tada im je kralj ispriao, da je nekada i
njegov otac htio istraivati to more pa je naredio nekolicini robova, da otplove na puinu i istrae
je. Po moru su robovi plovili mjesec dana. Kad im je konano sunce iezlo, morali su se vratiti
natrag nesvrena posla.
Akbunci su po kraljevu nareenju ostali u zatvoru tri dana. Tada su im zavezali oi i ruke,
ukrcali na brod i poslije tri dana plovidbe iskrcali na afriku obalu, u mjestu Asafu, gdje su ih nali
Berberi. Od njih su Akbunci saznali, da je Akbun udaljen odatle dva mjeseca hoda. Putnici su
odmah krenuli na put. Poslije mnogo muka i napora, stigli su u svoj grad. Za uspomenu na njihov
junaki podvig graani Akbuna su jednoj ulici dali ime Magrurin ime onih, koji su se prevarili u
svojim oekivanjima.
Isto tako ni Irci, ni Normani nisu dali bolja obavjetenja svojim zapadnim suvremenicima o
sjevernom Atlantiku i primorskim krajevima i otocima, koje su upoznali od ranih stoljea Srednjeg
vijeka. Sve, to su zapadnoevropski krani znali u to vrijeme o veliini i naseljenosti Atlantika,
pripadalo je carstvu bajki. Tako i fabulozni otoci: sv. Brandana, Sedam gradova, Salvaga, De la
Man Satanaxio, Montorio, Brazil, Magda, Antila i drugi, koje su srednjovjekovni crtai karata
stavljali kako su htjeli u razne predjele Atlantskog oceana.
U legendi o otoku sv. Brandana, irskog opata iz VI. v., koja je nastala nekoliko vjekova kasnije
i koja je preinaivana iz vijeka u vijek, ogleda se sva tajanstvenost oceana i nemo
srednjovjekovnog ovjeka pred ogromnou, nepoznatim i prazninom. U njoj nema niega istinitog,
osim moda vrlo blijede uspomene na plovidbe irskih pustinjaka do Faroerskih, Shetlandskih i
drugih otoka oko Velike Britanije, o emu su ostali podaci u knjizi irskog geografa iz IX. v. Dicuila.
Jednoga lijepog dana, poetkom VI. v., zaplovio je ovaj opat po zapadnom dijelu Atlantika,
sa 17 monaha, da nae obeanu zemlju. Nakon 40 dana lutanja po oceanu, Irci su opazili visok
planinski otok, i to ba onda, kad im je ponestalo namirnica i vode. Otok je bio krasan. Iz bokova
njegovih planina tekli su potoci kao suza bistre vode. Irci su bili oarani. Plovei tri dana oko njega,
Irci su doli do jednog krasnog zaliva i iskrcali se. Na obali ih je doekao jedan pas i poveo do
nekog dvorca na sredini otoka. Dvorac je bio prazan. No Irci su u njemu nali obilje hrane i pia i
gostili se tri dana. Tada se iznenada pojavio jedan mladi, dao im vreu kruha i bavu vode i oni su
otplovili dalje. Lutajui po oceanu, Irci su stigli do nekoga ravnog otoka s potocima bistre vode i
dosta ribe. Na obali su vidjeli stada kao snijeg bijelih ovaca. Irci su se iskrcali na susjednom
otoiu, privezali amac uz obalu, naloili vatru i poeli pei jagnje. Ali se tada otoi strahovito
potresao. Monasi su s uasom primijetili, da se nalaze na leima gorostasnog kita Jaskoniusa. Brzo
su skoili u amac i otplovili do broda. Lutajui jo tri mjeseca po oceanu, Irci su naili na krasan
umovit otok, na kome je ivjelo 12 pustinjaka, koji su ih lijepo primili. Jo punih est godina lutali
su Irci po oceanu, doivljavali udne pustolovine, pristajali as na krasnim, as na pustim otocima,
oko kojih su trcale podvodne stijene, i napokon, kad su proli kraj nekog otoka; iji se vulkanski
vrh gubio u oblacima, doplovili su do traenog otoka. Na njemu su nali hrane, vode, voa,
svjetlucavog dragog kamenja i svega drugog. Dok su se odmarali kraj jedne rijeke, priao im je
aneo i rekao, da se moraju vratiti otkuda su i doli, jer da su pronali obeani otok. Dopustio im
je, da nakupe bisera i dragog kamenja koliko hoe i snabdiju se hranom i vodom. Poslije sedam
godina lutanja po moru, irski monasi su se napokon vratili u svoju opatiju.
U portugalskoj legendi o otoku Sedam gradova govori se, kako se pred najezdom Arapa na
Portugal sedam vizigotskih biskupa ukrcalo na brodove sa svojim ljudima i poslije dugog lutanja po
zapadnom Atlantiku pristalo na jednom otoku, na kome je svaki biskup sa svojim ljudima sagradio
grad.
Prie i legende o ovim udesnim i tajanstvenim otocima uzbuivale su matu srednjovjekovnog
ovjeka, i on ih je primao za istinite. Ipak u ovim izmiljenim priama ima malo i istine. One su
zacijelo nastale u vremenima kad Azorski, Kanarski, Kapverdski otoci i Madeira jo nisu bili
114

otkriveni, ali su do njih s vremena na vrijeme pristajali sluajni pomorci, koje je nevrijeme odbacilo
dalje na zapad. Vremenom su nastale razliite varijante pria o tim otocima.
Koliko je ovjek Srednjeg vijeka vjerovao, da oni postoje, vidi se i po tome, to je jedan
panjolski moreplovac, koji je 1414. g. doplovio do nekog otoka zapadnog Atlantika, vjerovao, da
je doao do otoka Sedam gradova. Drugi portugalski pomorac je opet pripovijedao, da je 1447. g.
doplovio do jednog drugog otoka i na njemu toboe naao ljude, koji su ga na njegovom jeziku
pitali, da li se Mavari jo nalaze u Portugalu!
Prvi pokuaji plovidbe na zapad
Poslije otkria Azorskih i drugih otoka uz zapadnu afriku obalu, Evropljani su poeli sve vie
vjerovati, da na zapadu od njih postoje nepoznati otoci i zemlje. Mnogi povjerenja dostojni
panjolci, kae Kolumbo95, koji su ivjeli na otocima Hierro i Gomeri... tvrdili su, da su svake
godine viali na zapadu od Kanarskih otoka neku zemlju. I drugi stanovnici Gomere su pod
zakletvom to isto tvrdili.
U XIV. v. prialo se o ovim tajanstvenim otocima i zemljama ne samo na Kanarskim i
Azorskim otocima, nego i u Portugalu i paniji. Mislei, da su ti otoci ili zemlje udaljeni kojih
stotinu milja zapadno od njihovih otoka, mnogi Kanarci su zacijelo pokuavali ploviti do njih. Ali
su se ubrzo vraali odakle su poli, jer im se inilo, da se razdaljina izmeu njih i tih otoka nikako
ne smanjuje, onda su im otoci odjednom ieznuli s vidika. ovjek XV. vijeka vidio je u njima one
tajanstvene otoke Atlantika, o kojima su po Evropi u cijelom Srednjem vijeku kruile udne prie.
On nije bio u stanju shvatiti, da oni stvarno ne postoje, nego da je njihova pojava rezultat optikih
obmana, fatamorgane, ploda prelamanja sunanih zraka s nekim od poznatih otoka kroz oblake ili
zrane slojeve razliite gustoe.
God. 1474. i u toku nekoliko slijedeih godina Fernao Telez uzalud trai u zapadnom Atlantiku
otok Sedam gradova. Deset godina kasnije, kad se Diego Kao vratio s istraivake plovidbe do
Junog obratnika, Domingo do Arco, pomorac s Madeire, dobiva od Joo II. dozvolu, da otkrije
nepoznatu zemlju, koje je obrise viao svake godine zapadno od svog otoka. 1487. g. dvojica
pomoraca s Terseire, Van Olm i Alfonso do Estreito, smiljaju veliku pomorsku ekspediciju po
zapadnom Atlantiku. Oni su bili odluili, da opreme dva broda, snabdiju se namirnicama za est
mjeseci i plove po oceanu dotle, dok ne dou do zemlje, koje su obrise viali sa svog otoka.
Meutim, iz nepoznatih razloga ova plovidba nije ostvarena. Ona je ostala samo zamisao, jer da
su moreplovci krenuli na put, oni bi zacijelo doli do Amerike. I to je bilo mogue ostvariti, jer je
udaljenost izmeu Terseire i istonih obala Sjeverne Amerike oko jedan i pol puta vea negoli ona
od najzapadnijeg Azorskog otoka do Lisabona. Tako bi Amerika bila otkrivena nekoliko godina
prije Kolumba ili nekoliko godina poslije njega. Kao primjer za ovu tvrdnju moe posluiti pothvat
Portugalca Cabrala. On je za vrijeme plovidbe prema Indiji bio odbaen vjetrovima do obala
Brazilije, koju je prvi otkrio u travnju 1500. godine.

95

Colombo C, Giornale di bordo 1492-93., str. 63-84.

115

XXVI. JEDNA VELIKA ZABLUDA DOVODI DO OTKRIA NOVOGA SVIJETA


Iz pisma ete vidjeti, da sam za 33 dana plovidbe stigao od Kanarskih otoka do Indije... gdje
sam otkrio mnogobrojne otoke, naseljene neizmjernim narodima.
Kolumbo
Vrijeme Kolumbova boravka u Portugalu i paniji bilo je ispunjeno grozniavim istraivakim
pothvatima Portugalaca du afrikih obala. Portugalski brodovi su sve ee plovili do
zapadnoafrikih primorskih krajeva, dovozei otuda neprekidno u Lisabon zlatni prah, slonovau,
malagetu, koe zvijeri i sve vie crnakog robija. U njegovo vrijeme trgovina robljem je bila jako
razvijena i unosna. Trgovci robljem su za kratko vrijeme sticali velika bogatstva. I sam Kolumbo,
plovei do Gvineje, uestvuje u toj vrsti trgovine. Kasnije, kad je otkrio amerike otoke, on
panjolskom kraljevskom paru nudi robova koliko im srce eli.
Roen izmeu 1446. i 1451. g. u Genovi, kako je sam izjavio, od siromanih roditelja otac
mu je bio tka, u gradu, gdje je ve niz vjekova cvjetala trgovina i pomorska vjetina dostigla
visok stupanj razvitka, Kolumbo se odmalena otiskuje na more. Plovio sam morem, kae on,
pune 23 godine. Od njega se nisam udaljavao nijedan dan, osim kratkih predaha. Tako sam vidio
Levant i Zapad, plovio na sjever, t. j. u Englesku i u Gvineju.
Kolumbovo ope znanje do dolaska u Portugal bilo je vie negoli oskudno. Gdje je, uostalom,
mogao on, koji se odmalena bacio na more, da zaradi kruh, stei vee obrazovanje i pored svojih
prirodnih sposobnosti? Zacijelo ne od mornara ili zapovjednika brodova, slabo pismenih ili potpuno
nepismenih. Tek u Portugalu on stie pojmove iz kozmografije, jer su u ono vrijeme u toj zemlji
uenje o Zemlji i opisna geografija dostigli bili vei napredak nego u drugim evropskim zemljama.
Portugalci su tada ve bili preli ekvator i dokazali, da je arki pojas nastanjen. Time su izvrili
pravu revoluciju u uenju o Zemlji i izmijenili mnoga pogrena shvaanja, koja su dotle vladala u
ovoj nauci.
Kolumbov boravak u Potugalu, premda ni do danas nije potpuno rasvijetljen, nije protekao
uzalud. eljan znanja, on se svakom prilikom trudi, da neto naui. enidbom sa Filipom da Moniz
Perestrello, kerkom guvernera otoka Puerto Santo, Kolumbo je dosta dobio. Od svoga tasta, koji je
takoer proveo na moru vei dio svoga ivota i bavio se kozmografijom i geografijom, pratei sa
strau portugalske pomorske pothvate, Kolumbo je naslijedio knjige, putopise i pomorske karte.
Tako je bio u mogunosti, da u kratkim predasima, kad nije bio na moru, prouava kozmografiju i
ui strane jezike. Za to je vrijeme nauio portugalski i panjolski, a latinski savladao toliko, da je
mogao itati kozmografska djela, putopise i legende s geografskih karata. To mu je bilo od velike
koristi, kad je u kartografskoj radionici svoga brata Bartolomeja uio vjetinu crtanja karata, od
ega je u paniji uglavnom ivio. Ali od svih stranih jezika najbolje je nauio panjolski. Ibaez ga
smatra najprivlanijim panjolskim proznim piscem njegova vremena.
Kao vjet pomorac, Kolumbo je dobro rukovao busolom, astrolabom i Jakobovim tapom,
kojim se tada odreivala geografska irina. Osim toga uputio se i u najosnovnija znanja iz
geografije, ali je ipak njegovo znanje bilo ispod razine uenih ljudi te epohe. Iz njegova pisanja se
vidi, da je kozmografiju savladao onoliko, koliko moe samouk. U Kolumbovu muzeju u Sevilli se
nalaze neke njegove knjige, rukopisi i geografske karte. Izmeu ostalih knjiga i jedan primjerak
Ptolomejeve Geografije, odtampane 1478. g., i Imago mundi Slika svijeta kardinala Pierra d
Aillya (1350-1420). Ta knjiga je napisana 1410. g., ali je odtampana izmeu 1480. i 1488. g. Te
dvije knjige su bile vrlo znaajne u produbljivanju Kolumbovih, u sutini srednjovjekovnih,
geografskih shvaanja. Na rubovima Imago mundia ima dosta biljeaka i primjedbi napisanih
njegovom rukom. Iz toga se moe zakljuiti, da je Kolumbo iz nje uglavnom crpio svoje
kozmografske ideje, kao to je te ideje d'Ailly crpio iz Ptolomejeve Geografije i Baconova Opus
Maiusa, odakle je prisvojio i prepisao Baconov stav, da je Zemlja okrugla.
U Kolumbovo vrijeme vladala je velika zbrka u pogledu odnosa izmeu mora i kopna na
116

Zemlji, veliine Atlantika i drugih geografskih pitanja, jer je zapadni Atlantik bio potpuno
neistraen, a o Tihom oceanu se nije nita znalo. Isto tako se jo od antikih vremena vjerovalo, da
Atlantski ocean zapljuskuje ne samo zapadne obale Evrope i Afrike, nego i krajnje istone obale
Azije. I dok je, pod utjecajem Aristotelovih spisa evropski ueni svijet prihvatio od druge polovine
XIII. v. miljenje, da je Zemlja okrugla, mnogi uenjaci i u Kolumbovo vrijeme nisu bili raskrstili
sa zastarjelim shvaanjem, da je Zemlja okrugla ploa. Ma da su Portugalci bili dokazali, da je arki
pojas nastanjen, jo je bilo ljudi, koji su i dalje bili na stajalitu grkog uenjaka iz V. v. pr. n. e.
Parmenida,. prema kome ivot postoji samo u umjerenim pojasima Zemlje. Mnogi od tih ljudi su
ivjeli i dalje u antikim shvaanjima i u pogledu ivota u udaljenijim krajevima nastanjene zemlje.
I dalje je omiljena lektira knjiga o udesima Indije i drugih dalekih zemalja. Zemaljski raj se i dalje
nalazi negdje na kraju Indije. Kada je Kolumbo, koji je dugo vjerovao, da je Zemlja okrugla96,
doao za vrijeme treeg putovanja u Kolumbiju, mislio je, da je doao do krajnjih istonih obala
Azije, gdje se morao nalaziti zemaljski raj. I on tada Orinoko proglaava za jednu od rajskih rijeka.
U knjizi Francuza Jeana de Hesea De miriabilibus Indiae, odtampane prviput 1490. g., nalaze se
mnoge izmiljotine, pozajmljene od antikih pisaca. U moru Indije, stoji tamo, magnetsko
kamenje odvlai brodove na morsko dno. Ako ovjek izbjegne ovim opasnostima i ako ga ne
pojedu Monokoli (ljudi s jednim okom), onda moe doi u Sredinju Aziju, a iz nje u dravu
Prezbiter Ivana. Ovakve i sline prie primali su Kolumbovi suvremenici kao istinite.
Kolumbo je vjerovao, da je Indija udaljena od Evrope mnogo vie, ako se putuje preko
Aleksandrije, negoli preko zapadnog Atlantika. Na rubovima Imago mundia on je svojom rukom
napisao, da prijelaz preko Crvenog mora traje est mjeseci, a iz njega do Indije godinu dana. Iz
toga izlazi, da je Solomonovoj mornarici trebalo tri godine, da iz Indije donese robu.
Iz cjelokupnog Kolumbovog pisanja se vidi, da su njegove kozmografske ideje mjeavina
shvaanja antikih pisaca, biblije, crkvenih otaca i srednjovjekovnih kranskih i arapskih pisaca.
Sve te ideje Kolumbo je uglavnom crpio iz d'Aillyeve knjige. A ona, uostalom, vrvi besmislicama,
odraavajui u pravom smislu srednjovjekovna kozmografska shvaanja. Imago mundi orla
francuske nauke i ekia heretika ustvari je zbroj radova arapskih, latinskih i grkih geografskih
pisaca. Za d'Aillya je est sedmina Zemlje kopno, a samo jedna sedmina more, arki pojas je
nenastanjiv, to i Kolumbo pobija.
O veliini Atlantskog oceana d'Ailly misli isto to i antiki pisci. A oni su svi redom isticali, da
razdaljina izmeu zapadnih obala panije i krajnjih istonih dijelova Indije i nije tako velika i da bi
brod, plovei iz Iberije (Pirinejski poluotok) u zapadnom smjeru, mogao za izvjesno vrijeme stii u
Indiju ili Kinu. Tu misao je Aristotel jasno istakao u Meteorologiji. Za njim su se poveli gotovo svi
antiki pisci. Jedini je Eratosten od svih njih smatrao ovu udaljenost mnogo veom. Za njega je dio
kopna du paralele otoka Rodosa (36 s. g. .) iznosio priblino jednu treinu, a more dvije treine.
To je priblino tono, ako se ne uzme u obzir ameriki kontinent, o kome Eratosten nije ni sanjao da
postoji. Ali ni njegovo shvaanje, po rijeima jednog modernog pisca, ne poiva na rezultatima
briljivog premjeravanja, nego se moe pripisati samo sretnom sluaju, jer je i Eratosten vjerovao,
da se Azija zavrava negdje iza Gangesa. Posidonije (II. v. pr. n. e.) takoer smatra, da je Atlantik
mnogo ui. Indija, tvrdi on, lei nasuprot Galije (Francuske). Strabon, Seneca, Plinije Stariji
(svi iz I. v.) takoer smatraju, da Atlantik ispunjava samo maleni prostor izmeu Libije (Afrike) i
krajnjih dijelova Indije. Meutim, Rimljani su pri kraju I. i u II. v. poznavali mnogo bolje veliinu
Istone Azije. Tako je Marin iz Tira (kraj I. v.), sluei se podacima, koje je briljivo prikupljao od
pomoraca, to su plovili u Indiju, a katkada i Junu Kinu, smatrao da se nastanjena zemlja prostire
na 225 du paralele otoka Rodosa (pet osmina kopno), dok se more prostire samo na 135 (tri
96

Sve do svog treeg putovanja preko Atlantika, Kolumbo je vjerovao, da je Zemlja okruglog oblika. Ali od tog
putovanja njegovo se miljenje mijenja. Od toga doba on poinje vjerovati, da Zemlja ima oblik vrlo okrugle
kruke, kojoj se na najviem vrhu, peteljci, nalazi zemaljski raj. Od jednoga meridijana, udaljena oko sto milja na
zapadu od Kanarskih otoka, Zemlja se poinje sve vie dizati uvis. I to brod od toga meridijana sve vie plovi na
zapad, on se sve vie blii nebu, dolazi u krajeve, gdje je zrak topliji i ii. Kolumbovo pismo s Jamaike
panjolskom kraljevskom paru ljeto 1498. g.

117

osmine more). Ptolomej je njegovu knjigu podvrgao kritikom ispitivanju i ispravio mnoge njegove
podatke. Ptolomej je isticao, da su duine kopna i mora du spomenute paralele jednake po veliini,
t. j., da iznose po 180.
Slino su tvrdili i Arapi, dok su srednjovjekovni kranski pisci ova shvaanja usvojili tek kad
su se upoznali s Aristotelovim spisima, ne uinivi na tom polju ni najmanji napredak.
I d'Ailly je ivio u starim shvaanjima. I on je isticao, da udaljenost izmeu zapadnih evropskih
obala i Indije ili Kine nije tako velika. Ali on nije nigdje spomenuo koliko je irok Atlantik izmeu
ovih krajeva Antikog Kontinenta. On se samo pozivao na Ptolomej a, istiui njegovo preinaenje
Marinovih podataka. U obrazlaganju svoga shvaanja o maloj veliini Atlantika, d'Ailly se pozivao
i na druge antike pisce.
Kolumbo je marljivo prouavao Imago mundi. To se vidi iz mnogih njegovih biljeaka na
rubovima te knjige. I on je zacijelo, da bi dokazao malu veliinu Atlantskog oceana i pokazao, da je
plovidba iz panije do Indije, Kataja i Cipanga mogua i da ne e dugo trajati, uzeo Marinove
raunske podatke, a ne Ptolomejeve.
Ipak je Kolumbo otiao dalje od Marina. Iz knjige Marka Pola je doznao, da se Azija na istoku
prostire mnogo dalje nego to je o tome znao Ptolomej. Na osnovu toga on je jo vie poveao
veliinu kopna na Zemlji, a smanjio veliinu Atlantika. Ta su ga razmatranja dovela dotle, da je
najposlije morski razmak izmeu zapadnih i istonih obala Antikoga Svijeta sveo na jednu treinu,
t. j. na oko 120 najveeg kruga Zemlje.
I jo neto! Kolumbo je iz d'Aillyeve knjige doznao, da duina jednog geografskog stupnja
iznosi 56,6 pomorskih milja. No to nije bila panjolska milja od 1.481 m, nego arapska od 2.160 m.
Nju je d'Ailly uzeo od Bacona, a ovaj od Alfragana, arapskog pisca iz IX. v. Kolumbo je tu milju
uzeo za panjolsku i na taj nain jo vie umanjio veliinu Atlantika.
Postupajui tako, Kolumbo je naao, da udaljenost izmeu obala Portugala i Kataja iznosi neto
vie od 6.700 milja ili 1.675 lega97.
To je bila teorijska osnova Kolumbova plana za prijelaz preko Atlantskog oceana u zapadnom
smjeru do Kataja ili Indije. Kolumbo je svoj plan dopunio opisima bogatstava Indije, Kataja i
Cipanga, udubljujui se u Knjigu udesa De Mandevilla, a naroito u knjigu putovanja Marka Pola,
koja je, uz Imago mundi, postala njegova druga riznica ideja. Tokom vremena on je svoj plan sve
vie produbljivao, sve vie uvjeren u konano ostvarenje svojih zamisli i snova. Pri kraju 1483. g.
on nudi svoj plan Joo II. No ovaj ga odbija. Uinilo mu se, da je fantastian i neostvarljiv. Kako u
Portugalu nije naao podrke za ostvarenje svojih ciljeva, ore ga potajno naputa i sa sinom Diegom
prelazi u paniju, da u njoj okua sreu.
U paniji Kolumbo dolazi u vezu s nekim dvorskim ljudima, kojima obrazlae svoj plan, toliko
privlaan za panjolce, koji su s najveom zaviu i ljubomorom pratili portugalske istraivake
uspjehe. Luj Santangel, ministar dvora i rizniar panjolskih gradova, oduevljava se njegovim
planom i preporuuje ga kraljevskom paru. U sijenju 1486. g. Ferdinand i Izabela paljivo prate
vizionarsko izlaganje rjeitog Genovljanina i oduevljavaju se njegovim planom, jer im je ulijevao
nadu, da e moi zagospodariti bogatim orijentalnim zemljama. Ferdinand mu odreuje malenu
mjesenu potporu, ali je jo daleko od pomisli, da ulae novac u opremu brodova za izvoenje ove
zavodljive istraivake ekspedicije. Kralj se nalazio u zavrnoj borbi protiv krupnih feudalaca u
paniji i Mavara u Grenadi pa je Kolumbu preporuio, da eka.
Tako je prolo est godina. Kroz cijelo to vrijeme Kolumbo je vrlo teko ivio. Izdravao se od
male dvorske potpore i od crtanja i prodaje pomorskih i geografskih karata, u emu je bio pravi
vjetak. U prilog ovoga govore neke karte, to su ostale iza njega.
Naposljetku je dolo do zavretka Rekonkviste. Poetkom 1492. g, pala je Grenada, posljednja
97

Jedna lega: etiri pomorske milje. Ostaje, da se dokae, da li se Kolumbo u izradi svoga plana puta sluio
Toscanellijevim pismom od 25. IV. 1474. g. Prema tome pismu Kolumbov plan bi bio ustvari Toscanellijev plan, to
po gore izloenom ne mora biti tono. Kolumbo je svoj plan puta radio sam, svojom glavom, kako je najbolje znao.
Toscanellijevo pismo moe biti obian apokrif, koji je Kolumbov sin, Fernando, stavio uz svoju knjigu, da bi
prikazao svog oca kao uena ovjeka, koji je odravao veze s drugim uenim ljudima te epohe.

118

mavarska tvrava u paniji, poslije 11 godina opsade. 7. travnja iste godine Ferdinand prihvaa
Kolumbov plan i sve njegove zahtjeve. Dobio sam, kae Kolumbo, plemiku titulu Don i postao
veliki admiral mora Oceana i doivotni upravitelj svih otoka i zemalja, koje u ubudue otkriti i
osvojiti u morji Oceanu.
Na Zapad...
Ovi putanju izabrat e drugu,
K zapadu e plovit i sve od poetka
Pa do kraja sinju prebrodivi vodu,
Nov svijet e otkrit ovjeanskom rodu.
Ariosto
Oprema brodova i vrbovanje ljudstva potrajali su etiri mjeseca. Sve je to izvedeno u luci grada
Palosa, pod linim rukovodstvom Kristofa Kolumba i odlinog pomorca Vincenta Juana Pinzona.
Njih dvojica su predvidjeli sve, to je bilo potrebno za jednu takvu neizvjesnu plovidbu, od
namirnica do zvoncadi i ostalih sitnica za razmjenu s uroenicima, u emu su se ugledali na
Portugalce. Svi trokovi, ukljuujui i brodove, nisu preli svotu od dva milijuna maravedija
(700.000 zlatnih dinara). Kolumbo je vrhovni zapovjednik eskadre, Juan da la Cosa najveeg broda
Santa Marije (100-200 t), Vincent Juan Pinzon zapovjednik Pinte (do 100 t), a Vincentov brat Janez
zapovjednik najmanjeg broda Nie (ispod 100 t). Posadu je inilo 90 mornara. Svega, s kraljevim
inovnicima, na sva tri broda bilo je 120 ljudi.
U petak 3. kolovoza 1492. g., u 8 sati izjutra mala eskadra, ispraena od velikog mnotva
svijeta, isplovila je iz luke i krenula prema Kanarskim otocima. Eskadru je na tom dijelu puta
pratilo krasno vrijeme. Krajem estoga dana brodovi su bacili sidra pred Gomerom. Tu je Kolumbo
ostao etiri sedmice, da popravi kvar na Pinti i snabdije se namirnicama, vodom i drvima te saeka
povoljan vjetar, koji e ih povesti na zapad.
6. rujna brodovi su zaplovili prema onim krajevima Atlantika, po.kojima dotle nije plovio
nijedan evropski brod. Vrijeme je bilo tiho. Protjecalo je mornarima jednoliko, bez ikakvih
neugodnosti. Ljudstvo je jedino s vremena na vrijeme zaokupljao strah od neizvjesnosti. Ocean je
bio tih, esto i bez daka vjetra. Katkada su brodovi morali ostajati u mjestu i ekati da zapue
vjetar. To je Kolumbu zadavalo najvie brige. Morao sam, biljei on u Dnevniku98, neprestano
bodriti posadu, jer je ona vjerovala, da u ovom moru nikada ne puu vjetrovi, sposobni da vrate
brodove u paniju.
U povijesti moreplovstva nijedna, ni mnogo nevanija plovidba nije protekla bez bilo kakvih
dramatinih zapleta. Meutim, najvanija istraivaka plovidba u historiji ovjeanstva, koja je
dovela do otkria ne samo Novog Svijeta, ve i do otkria i osvajanja cijelog naeg planeta, protekla
je monotono, bez ikakvih potresa, osim bure, koja je na povratku zahvatila brodove. Kroz 33 dana
plovidbe od Kanarskih otoka do San Salvadora, Kolumbo u Dnevniku, koji je vrlo uredno vodio,
nije zabiljeio nita naroito, osim skretanja magnetske igle, emu nije znao uzrok, plivanja morske
trave i debla drvea, leta ptica i promjene podneblja.
Kolumbo je, meutim, bio svijestan velike odgovornosti, koju je uzeo na sebe, te je bio
spreman na najgore. Biljeio sam po danu, kae on, sve, to bi se desilo nou, a po noi sve, to
se deavalo danju, kako bih izvrio povjereni mi zadatak. Ali, to je plovidba trajala due, znaci
bliske zemlje bili su sve oitiji. Sada su po moru stalno nalazili morsku travu, svjeu i kao otkinutu
s kopna. U zraku su viali sve vie poljskih ptica, od vrana do pelikana, dok je zrak bio blag kao u
Sevilli u mjesecu travnju.
Naposljetku, poslije mjesec dana neizvjesne plovidbe, Kolumbo se naao u blizini onoga
zagonetnog kontinenta, vjekovima odvojena od Antikog Svijeta, koji je ovjek dotada samo
nasluivao. U noi izmeu 11. i 12. listopada mornar Rodrigo de Traian opazio je sa straarskog
98

Svi citati iz ovog odjeljka su iz knjige: C. Colombo, Giornale di bordo 1492-93.

119

mjesta obrise niske obale, koja se na blagoj mjeseevoj svjetlosti jasno ocrtavala. Traianu se uinile,
da se ta zemlja nalazi tek milju-dvije od brodova. On je odmah opalio iz topa. Pucanj je sve
probudio. Kao oarani, panjolci su promatrali nejasne obrise zemlje. Od silne radosti nitko vie
nije mogao spavati, ma da je bilo tek dva sata iza ponoi. Svi su s nestrpljenjem oekivali da svane,
da bi vidjeli kako izgleda ta zemlja s druge strane svijeta i to im ona donosi.
Kad se razdanilo, panjolci su vidjeli pred sobom otok. On se, okupan arkom sunanom
svjetlou, blistao u moru zelenila. Nalazili su se pred jednim od Bahamskih otoka, Guanahamem,
kako su ga nazivali uroenici. Kolumbo ga nazvao San Salvadorom.
Na obali su opazili veliku grupu uroenika, mukaraca, ena i djece, koji su kao zaarani
promatrali strane brodove bijelih jedara i bijele ljude, odjevene u udno, za njih prekrasno ruho.
Svi su oni bili mladi, ljupki i dobro graeni, kae Kolumbo. Svi su ili goli, pa ak i ene.
Kosa im je bila duga... ali su im elo i glava bili iroki, a boja lica svjetlija od stanovnika Kanarskih
otoka. Miroljubivi su, krotki i daju sve, to imaju... Mislili su, da smo pali s neba. Tim rijeima
opisao je Kolumbo prvi susret izmeu naroda Starog i Novog Svijeta.
Plovei dalje izmeu Bahamskog otoja, panjolci su bili oarani ljepotom prirode, kakve dotle
nisu bili nigdje vidjeli. Otoci su plivali u zelenilu, dok je podneblje bilo blago kao u Andaluziji u
svibnju. Sve je panjolcima bilo novo: krasne ptice svijetlih boja, i bujne ume, i neobino bujno
otoko zemljite, i mnotvo rijeka, koje su tekle preko otoka, na ijim je obalama raslo divno
drvee, razliito od naeg, s obiljem cvjetova i plodova razliitih vrsta.
27. listopada panjolci su u daljini opazili obrise visokih i ne mnogo dugakih planina jednog
otoka, sa zemljitem visokim kao na Siciliji. To je bila Kuba. Kolumbo je, meutim, mislio, da se
nalaze pred Katajem i da e se uskoro nai pred Polovini gradovima Kvinzajem i Zajtonom.
Sutradan su se usidrili u krasnom, malenom zalivu, gdje se ulijevala divna rijeka. Ovaj otok je
najljepi od svih, koje je ikada vidjelo ovjeje oko, kae Kolumbo. Trava je na njemu visoka,
borovi krasni i visoki kao vreteno, dok su palme rasle u velikom broju. S njihovim liem
uroenici su pokrivali kolibe. Te kolibe su vrlo visoke, biljei on u Dnevniku. Iznutra su iste, s
lijepim ukrasima... i divnim mreama, udicama i alatkama za lov ribe. Na otoku je rastao pamuk,
od koga su uroenici pravili odijela i pokrivae, mrkva s ukusom kestenja, grah, bob, smola od
mastike. I ovdje su uroenici, kae Kolumbo, krotki, pitomi i ne znaju to je zlo. Ne nose
oruja. Pred jednim od naih pobjeglo bi deset tisua. Ali zlata, koje je Kolumbo najvie traio,
nije bilo mnogo na Kubi. Od uroenika je doznao, da utog metala ima dosta na jugozapadnoj strani
od Kube. I to ga je utjeilo. Kad su se dva panjolca 6. studenoga vratili s istraivakog putovanja
po unutranjosti Kube, ispriali su Kolumbu, da su sreli dosta ljudi s ugarkom u ruci i s nekim
travama, kojima su se, po svome obiaju, kadili. Tu je prviput spomenut duhan.
Plovei kraj Kube i zaustavljajui se katkada u nekim lukama, panjolci su 6. prosinca
doplovili do Haitia i pristali u jednom krasnom zalivu. Hispaniola je, kae Kolumbo
proroanski za Haiti, pravo udo. Strane planinskih lanaca i obina brda su odlini za sjetvu i
nasade, za gajenje stoke i izgradnju gradova i sela... Drvee, plodovi i trava sasvim su drukiji
negoli na Kubi. Na Hispanioli ima mnogo mirodija, velikih rudnika zlata i drugih metala.
Kolumbo je pristajao u raznim po prirodi dobrim lukama i slao male odrede naoruanih panjolaca
u unutranjost otoka po obavjetenja o ovim krajevima Kataja. Ali oni su uvijek donosili sline
izvjetaje, da je naselja malo, no da zato ima mnogo bujnih uma i krasnih polja, te da je cjelokupna
priroda ljepa negoli na Kubi.
25. prosinca nasukao se na jednom pliaku glavni brod Santa Marija, nepanjom pilota.
Nesrea je bila velika. Kako ga nisu mogli spasiti, panjolci su uz pomo uroenika mjesnog kacike
Guahanaharija prenijeli na obalu svu robu i u blizini mjesta nesree sagradili tvravu Navidad
Boi. To je bila prva naseobina s one strane svijeta. Tronut dobrotom uroenika, Kolumbo u
Dnevniku zapisuje: Kacika i svi njegovi su plakali, kao da ih se naa nesrea duboko kosnula. Ovo
su krasni, krotki, pitomi i nesebini ljudi... Na svijetu nema boljih ljudi, ni bolje zemlje...
U Navidadu je Kolumbo ostavio 39 ljudi, dosta namirnica, oruja i drugog. Izdao im je
120

nareenje, da do njegova povratka trae rudnike zlata, otkupljuju ga od uroenika i s njima ive u
miru.
S Niom i Pintom, koja se jedno vrijeme bila odmetnula, samovoljom Pinzonovom99
panjolci su 16. sijenja 1493. g. napustili Haiti i krenuli natrag. Najvei dio puta prevalili su
dobro, ali ih je na posljednjem dijelu puta zahvatilo veliko nevrijeme, od koga zamalo nisu
nastradali. Ipak se sve sretno svrilo. Bura je samo rastavila brodove. Kolumbo je s Niom morao
pristati na Santa Mariji100, gdje su ga Portugalci neprijateljski doekali. Ipak je uspio, da se snabdije
namirnicama i vodom i da otplovi dalje, ali su ga nepovoljni vjetrovi prisilili da pristane u
Lisabonu. Tu je. Joo II. primio Kolumba u sveanu audijenciju, zacijelo alei, to je deset godina
ranije odbacio njegov plan. 15. oujka 1493. g Kolumbo je pristao u luci grada Palosa, odakle je
osam mjeseci ranije otplovio na Zapad. Nekoliko sati kasnije i Pinta je bacila sidra u istoj luci.
I kao konac svih njegovih napora trijumf, slava, oduevljeni doeci u cijeloj paniji, sveani
prijemi na dvoru, potvrda svih ugovorenih povlastica. Kolumbo je sada potvren za stvarnog
admirala mora Oceana i potkralja Indije. Novootkriveni krajevi su samo dijelovi slabo
pristupanih krajeva Azije, zemalja Marka Pola, predjeli Cipanga i Kataja. Neizmjerna bogatstva,
emu su sluile kao dokaz zlatne maske, uzorci zlata, nepoznati plodovi. To su najljepi krajevi
svijeta, u kojima ivi mnotvo naroda druge boje i rase. est perjem okienih i obojenih
Indijanaca prikazani su kao dokaz te tvrdnje. I svi ti krajevi ulaze u vjeiti posjed
najkreanskijeg vladara svijeta.
Ponovo preko oceana
Da bi to prije doli do velikih koliina zlata s Hispaniole i Kube, o kojima je Kolumbo
napriao bajke, panjolci su grozniavo opremali novu pomorsku ekspediciju. Bojei se zapleta s
Portugalom, koji je dovravao pripreme za plovidbu u Indiju, a koja je Kolumbovim otkriem bila
teko pogoena, Ferdinand trai papino posredovanje. 1493. g. izvrena je podjela interesnih sfera.
panjolcima je pripala zapadna zona, stotinu lega na zapad od Kanarskih otoka. Portugalcima je,
meutim, pripala istona. Godinu dana kasnije, ugovorom sklopljenim u Tordessilasu, ta linija je
pomaknuta za 370 lega na zapad od Kanarskih otoka. Portugalcima je pripala zona izmeu 47 z. g.
d. i 135 i. g. d. Ona je obuhvaala Afriku, Indiju, Filipine i Moluke. panjolcima ostalo.
23. rujna 1493. g. Kolumbo je zaplovio iz Cadiza s 14 karavela i tri velika transportna broda.
Na njima je bilo 1.200 naseljenika, dosta konja, svinja, rogate stoke, mnogo namirnica, sjemenja i
orua. Osim naseljenika u novootkrivene krajeve ilo je 300 vojnika, zatim plemia i pustolova,
koje je tamo vukla elja za brzim bogaenjem. 2. studenoga Kolumbo je otkrio Dominicu, zatim niz
otoka iz grupe Malih Antila: Guadeloupu, Monserratu, Martinique i druge. Na svim tim otocima
podneblje je bilo subtropsko, vegetacija bujna s obiljem zelenila, ogromnim gustim umama, s
drveem velikih dimenzija i ugodnim mirisom aromatinog bilja.
Kada se strano brodovlje pojavilo pred Guadeloupom, uroenici su pobjegli u unutranjost
brzinom konja u galopu101. panjolci su silazili na kopno i pretresali naputene kolibe. U jednom
selu su kolibe, velike i iste, poredane oko jednog javnog mjesta, gdje su se odravale sveanosti,
davale sliku urednosti. U njima su panjolci nali orue, strelice s vrhom od ljudske cjevanice,
malene idole i pamune tkanine, tkane nimalo gore negoli kod nas, ali i dosta ljudskih kostiju,
hrskavica nogu i ruku i dio vrata, koji se kuhao u posudi. panjolci su u selu nali dva preplaena
djeaka i dvije ene, zarobljene na nekom drugom otoku. ene su im pomou znakova ispriale, da
su uroenici otoka ljudoderi, strah i trepet okolnog stanovnitva, te da su oni ukopili djeake, da
bi ih zaklali i pojeli. panjolci su od ena doznali neto i o ivotu tih gusara, inae hrabrih i
dovitljivijih od uroenika ostalih otoka iz spomenute grupe.
99
100
101

Najobinija kleveta.
Jedan od Azorskih otoka.
Citati iz tri ostala Kolumbova putovanja su iz knjige: Relazioni di viaggio di C. Colombo 1493-1506.

121

Plovei na sjeverozapad, Kolumbo je otkrio jo nekoliko krevitih otoka, 16. studenoga otkrio
je veliki otok Portorico. Ljepota ogromnih uma i krasnih luka toga otoka oarala je sve. Odatle su
otplovili prema Haitiu. Nakon nekoliko dana Kolumbo je pristao kod Navidada. Tu je s najveom
gorinom doznao za traginu smrt prvih naseljenika Novoga Svijeta. Kacik Guanagari ga je
obavijestio, da je jedan dio panjolaca pomro od malarije, jer je predjel bio nezdrav. Ostale su
pobili uroenici, jer su im panjolci otimali ene i kerke, s kojima su u tvravi provodili prave
orgije.
Kolumbo je isprva mislio na odmazdu, ali je odustao i naredio, da se plovi dalje. Usidrili su se
istono od Navidada, u jednom velikom zalivu, udaljenom 80 km od Cabaca, zemlje zlata. Za tu
zemlju Kolumbo je vjerovao, da je biblijska Ofir-zemlja. Tu su ise iskrcali i udarili temelje novoj
naseobini Isabeli.
Ali je i ovaj kraj bio nezdrav, malarian. Ubrzo se mnogo panjolaca razboljelo od malarije.
Kasnije je bolest uzela velike razmjere. Naseljenici, vojnici, plemii, pustolovi, privueni u Novi
Svijet zlatnom groznicom, vukli su se kao sjene po naseobini, proklinjui Kolumba i as, kad su
doli ovamo. Nitko od panjolaca nije od iznemoglosti mislio da obrauje zemlju, a uroenici,
nenavikli na teke radove, umirali su od napora kao muhe. Zbog toga su brodovi iz panije morali
stalno dovlaiti namirnice. Kolumbove prie o zlatu i mirodijama iz ovih krajeva pokazale su se kao
netone. Odredi vojnika, to su ili u unutranjost, da ih trae, vraali su se razoarani u naseobinu.
Mirodija uope nije bilo. Zlata su nalazili u vrlo malim koliinama, nedovoljnim i za pokrivanje
trokova. Kolumbo je bio u neprilici. Nije mogao ispuniti obeanje, koje je dao kraljevskom paru. I
on odluuje, da trai zlato i bogate gradove Cipanga i Kataja. Upravu nad Isabelom je predao
bratu Diegu, a on 24. travnja 1494. g. polazi s tri karavele na novo istraivako putovanje.
Kolumbo je jedno vrijeme plovio pored jugozapadnih obala Kube. Onda je zaokrenuo na jug. 3.
svibnja je otkrio otok Jamaicu. im su brodovi spustili sidra u more, odmah ih je opkolio velik broj
piroga, iz kojih su im uroenici prijetili. Kad su se panjolci pokuali iskrcati na obalu, uroenici,
ukraeni perjem, uz ratne poklike zasuli su ih kiom strelica. panjolci su onda na njih otvorili vatru
iz topova i musketa, zatim pustili na njih krvoedne pse, pokazavi im jasno s kakvom vrstom ljudi
imaju posla. Uroenici su se ubrzo pokorili. Meutim, Kolumbo ni na tom otoku nije naao zlata i
mirodija.
Odatle su panjolci otplovili prema Kubi i plovili nekoliko dana pored njezinih jugozapadnih
obala. U blizini krajnjeg jugozapadnog rta nestalo im je namirnica i Kolumbo je odluio, da se vrati
na Hispaniolu.
Kolumbo je do kraja ivota vjerovao, da je Kuba dio Azije, Haiti Cipango, a okolni otoci, da
pripadaju grupi od 7.448 Polovih otoka mirodija. Iako su ga neki uroenici, koje je sobom vodio
kao vodie, uvjeravali, da je Kuba otok i da treba da plovi jo malo dalje na zapad pa da se u to
uvjeri, on je tvrdoglavo ostajao pri svom miljenju. 12. lipnja 1494-g. sakupio je sve ljudstvo s
brodova na obalu i pod zakletvom ga prisilio, da usvoji njegovo miljenje, prema kome je Kuba dio
Azije i da se iz nje moe doi kopnenim putem do panije. Zaprijetio je, da e ubiti svakoga, tko
bude mislio drukije.
Pri kraju septembra iste godine Kolumbo se vratio na Isabelu. Istraivanje nije urodilo plodom,
jer nije naao ni zlata ni mirodija. to je bilo jo gore, stanje u naseobini je bilo vrlo teko. Bolesti
su nemilice kosile sve. Svi su bili nezadovoljni Kolumbom zbog neispunjenih nada. Vojnici su
postali neposluni. Grupe vojnika su napadale uroenika sela, pljakale ih i odvodile sobom ene i
djevojke. I to je izmeu uroenika i panjolaca dovelo do velike zategnutosti. Posljedica toga je
bila, da su se uroenici osveivali, kad god im se ukazala prilika. Nijedan panjolac nije smio sam
otii iz kolonije, ako mu je bio mio ivot. U tako tekim prilikama i Kolumbo se razbolio. U krevetu
je ostao due vremena. Meutim, poslije nekog vremena doao je iz panije njegov brat Bartolomeo
s tri broda namirnica.
Kad je ozdravio, Kolumbo je sredio prilike u Isabeli, kaznivi glavne buntovnike. Doznavi, da
uroenici spremaju napad na naseobinu, poslao je 400 vojnika s 20 konjanika u unutranjost otoka,
122

pod zapovjednitvom Hojede, jednog od najhrabrijih, ali i najokrutnijih panjolskih osvajaa. U


dolini Vega Reale dolo je do sukoba s uroenicima, naoruanih lukovima, kopljima i batinama.
panjolci su na njih osuli vatru iz topova, musketa i arkebuza, dok su se konjanici sa psima
zalijetali u najgue redove i ubijali ih nemilosrdno. Goli, s drvenim batinama i kopljima sa iljcima
od kosti ili kremena, uroenici nisu pruali otpor i padali su kao snoplje. Ubrzo se sukob pretvorio u
uasan pokolj. Tisue uroenika je poginulo. Ostatak se razbjeao po unutranjosti.
Poslije toga panjolci su uroenicima nametnuli teke namete. Pod prijetnjom smrtne kazne svi
uroenici iznad 14 g. morali su im predavati etiri puta godinje odreene koliine zlata i obraivati
zemlju. Rad na kopanju zlata i obradi zemlje bio je uasan, napor za ove sinove prirode, nenavikle
na bilo kakve fizike napore. I da zlo bude jo gore, panjolci su na njih prenijeli boginje i druge
bolesti, od kojih su uroenici stalno umirali. Od milijunskog stanovnitva Haitia, koliko ga je bilo
1492. g., 1510 g. ostalo je u ivotu svega deset do petnaest tisua dua.
Tako je proteklo nekoliko godina. Kolumbove i kraljeve nade u pogledu zlata iz novootkrivenih
krajeva nisu se ispunile. Ferdinand je odmah htio mnogo zlata. Meutim, koliine, koje je dobivao
iz novih krajeva, bile su vrlo male. Zbog toga je protiv Kolumba raslo nezadovoljstvo. Protiv njega
su kralju stizale neprestano s Haitia tube, a njegov savjetnik, kardinal Fonseca, punio mu je ui
protiv Kolumba. U sijenju 1496. g. Ferdinand alje na Haiti Aguada kao komesara, da ispita stanje
u naseobini. Meutim Kolumbo, da bi se lino opravdao, polazi 11. oujka iste godine u paniju s
dva broda. Sobom je vodio 225 bolesnih naseljenika i 30 zarobljenih i buntovnih uroenika.
Ali je zbog nevremena stigao u Cadiz tek poetkom lipnja s iscrpljenim ljudstvom i posadom.
Ipak je Kolumbo i ovoga puta bio lijepo primljen na dvoru. Preuveliavajui i dalje bogatstvo
novootkrivenih krajeva, Kolumbo se opravdao Ferdinandu i Isabeli, tvrdei, da e blago ubrzo
otuda potei potocima, jer da je Haiti bogata Ofir-zemlja.
Drugo Kolumbovo putovanje je vanije od prvog. Ovom prilikom on je istraio june obale
Kube, otkrio 700 novih otoka i pokorio Haiti, otok vei od panije.
Trei put preko Atlantika
Kolumbo je s tekom mukom uspio iznajmiti posadu za est karavela za novo putovanje preko
mora. Vijesti o tekom ivotu, nezdravom podneblju, bolestima, nesnosnim egama i malenim
nalazitima zlata u novootkrivenim krajevima raznijeli su po paniji naseljenici i razni pustolovi,
koje je tamo odvela zlatna groznica, a koji su se otuda vratili razoarani i po rijeima Kirkpatricka
uti kao zlato. Pa ipak, poslije dugo vremena, Kolumbo je sakupio dovoljno ljudstva kao posadu,
ali najvei broj iz redova kriminalaca.
30. svibnja 1498. g. Kolumbo je zaplovio ponovo preko Atlantika. S Kanarskih otoka je uputio
tri broda s namirnicama pravo na Hispaniolu, dok je s tri preostala zaplovio prema Kapverdskim
otocima, namjeravajui, da istrai nepoznate predjele oko ekvatora.
4. lipnja krenuo je iz Santiaga na zapad, putem, kojim nitko prije njega nije plovio. Nekoliko
dana kasnije brodovi su zapali u mrtvo more, bez daka vjetra, gdje je vruina bila tako velika, da
su se kvarile namirnice i topio katran s dasaka. Strahovita ega i pored kie, koja je lila kao iz kabla,
potrajala je osam dana. Onda je sreom poeo puhati svje sjeveroistonjak. Kolumbo je morao
napustiti namjeru, da plovi prema ekvatoru, nego je naredio, da se jedno vrijeme plovi uz sedmu
sjevernu paralelu, a poslije da zaplove na sjever. Plovei u tom smjeru, poelo im je nestajati pitke
vode. I ba kad su se poplaili, da e im nestati i namirnica, panjolci su u daljini ugledali tri
planinska vrha. Kad su im se pribliili, vidjeli su, da pripadaju jednom istom otoku. Kolumbo mu je
dao ime Trinidad.
Otok je bio krasan. Sav se prelijevao u zelenilu kao vrtovi i bate u Valenciji u rano proljee.
Na obali su vidjeli kolibe i ljude. Traei zgodno mjesto za pristajanje, panjolci su lagano plovili
kraj obale. Na jednom mjestu su opazili uroeniku pirogu, krasno izraenu, s malenim atorom u
sredini. U njoj su bila 24 uroenika sa strijelama, kopljima i drvenim titovima. Koa im je bila
123

svjetlija negoli kod uroenika s Antila; kosa im je bila porezana kao kod panjolaca i obavijena
nekom vrstom turbana, nalik, mavarskom. To se panjolcima uinilo udno. Oni su ih pokuali
primamiti na brodove svirkom i pjesmom, ali su uroenici brzo otplovili prema obali.
Nekoliko dana krstario je Kolumbo pored Trinidada. Tako je doao do njegova jugozapadnog
dijela. Odatle je na suprotnoj strani primijetio obale neke zemlje, udaljene od otoka desetak milja.
Nalazio se, a da to nije ni znao, u blizini June Amerike. Meutim, njegov pokuaj, da doe kroz
ovaj tjesnac do obale nepoznate zemlje, ostao je bez uspjeha. U tome su brodove omele jake morske
struje, koje su nastajale izljevom silnih vodenih masa Orinoka, koje su pri prolazu kroz tjesnac
pravile strahovitu buku, slinu najstranijoj grmljavini. Borba protiv ogromnih, pobjesnjelih valova
u tjesnacu, koji je Kolumbo nazvao Zmijsko drijelo, potrajalo je cijelu no. Kad je svanulo,
panjolci su se nali u delti rijeke Orinoko, pred junoamerikom obalom, koju su oni prvi od svih
Evropljana otkrili. Usidrili su se na uu jednog rijenog rukavca. Tu su doli u vezu s uroenicima,
koji su im pristupali slobodno, bez ikakva straha. Od njih su doznali, da se zemlja zove Paria
kasnije Venezuela, te da su zapadni krajevi gue naseljeni.
Kolumbo je onda naredio, da plove kraj obale. Kad su prevalili 30 milja, Kolumbo je s radou
vidio na nekim uroenicima nakite od zlata i biserne ogrlice. Od njih je pomou znakova saznao, da
se biser vadi iz zapadnih mora, a da zlata ima u unutranjosti zemlje.
Meutim je Kolumbo bio uasno iscrpen. Od silnih napora, koji su trajali mjesecima, njegovo
se zdravstveno stanje pogoralo. On je provodio dane kao u kakvom zanosu, daleko od zbilje. U
takvom stanju nije mogao shvatiti, da u ogromnim prostorima nepoznatog oceana, koji je i sam
djelomino upoznao, mogu, uz antiki, postojati i drugi kontinenti, i da je ba Paria dio tog novog
kontinenta, to se kao kakva nepremostiva barijera isprijeio izmeu istonog i zapadnog dijela
Antikoga Svijeta. Kako je, uostalom, on i mogao shvatiti, da je otkrio poseban kontinent, kada su
svi njegovi planovi, prorauni, geografsko i kozmografsko znanje bili u duhu srednjovjekovnih
shvaanja! Misliti drukije, znailo je iz temelja sruiti sve njegove koncepcije, pogled na svijet i
kozmografsko znanje, za koje je vjerovao, da je savreno. I to je opravdano, kad se ima u vidu
tadanje stanje poznavanja Zemlje i kad se baci letimian pogled na karte naeg planeta, koje je i
sam izraivao i ne mislei, da mogu biti pogrene. Kolumbo je vrsto vjerovao, da je otkrio krajnje
dijelove Istone Azije. Njegov Dnevnik i pisma stalno govore o tome. I ta e ga misao otpratiti do
groba. Uostalom, u Evropi toga vremena nije bilo ovjeka, koji bi tvrdio protivno.
Predjeli, u kojima se tada nalazio, bili su prekrasni. U njima su ivjeli skoro bijeli ljudi,
umjesto crnih, to se na toj geografskoj irini moglo s pravom oekivati. U daljini su se nazirali
vrhovi neke vrlo visoke planine, s koje su se slivale u ocean ogromne mase vode vode neke
neizmjerno velike rijeke. To ga je nagnulo da zakljui, da se nalazi u blizini zemaljskog raja, koji je
bog stavio u najskriveniji kutak Krajnjeg Istoka. I on zamilja, da Orinoko pripada jednoj od etiri
rajske rijeke.
Nastavljajui da plovi prema Hispanioli, Kolumbo 15. kolovoza otkriva Biserni otok
Margaritu. Ali se kraj njega nije zaustavljao. Poslije etiri dana plovidbe do tog otoka, doao je do
Isabele. Tu je doznao radosnu vijest, da je njegov brat Bartolomeo otkrio nova nalazita zlata na
Haitiu i u njihovoj blizini osnovao novu naseobinu San Domingo, glavni grad dananje istoimene
republike.
Ali je stanje panjolske uprave na Hispanioli, kojoj je on stajao na elu, bilo vrlo ravo. Svi su
bili protiv Kolumba: i uroenici i naseljenici. Vrhovni sudac Roldan sklopio je bio zavjeru s
namjerom, da likvidira Kolumba i brau. No Bartolomeo otkriva zavjeru, rastjeravi zavjerenike,
koji su se sklonili u haitskim planinama. Ipak se Kolumbo snaao u novim prilikama. Naredio je, da
se nekoliko pohvatanih zavjerenika povjea, oprostio Roldanu i svima naseljenicima poklonio po
nekoliko uroenika kao robove.
Meutim je teko stanje u naseobini i dalje trajalo. U trzavicama, natezanju i borbi s tekoama
protekle su pune dvije godine. Kroz to vrijeme Kolumbo je osjetio svu gorinu poloaja potkralja.
Njegovi neprijatelji s Hispaniole i iz panije slali su Ferdinandu tubu za tubom protiv njega. Kralj
124

je napokon odluio, da ga smijeni. Polovinom kolovoza 1500. g. stigao je u San Domingo


izvanredni kraljev komesar Francisco de Bobadilla, s velikim ovlatenjima. Od samog poetka
neprijatelj Kolumbov i njegove brae, ovaj oholi i osorni panjolski grand nareuje, da se sva tri
brata okuju i bace u samicu. Ali kako protiv njih nije smio primijeniti najviu kaznu, odluio je, da
ih vrati u pahiju. Kad je u listopadu iste godine doao u Kolumbovu samicu Alonzo de Vallejo, da
ga povede na brod, on je mislio, da mu je kucnuo posljednji as. Dramatini susret izmeu njih
dvojice opisao je Bartolomeo de Las Cazas.
Vallejo, kuda me vodite? upitao je Kolumbo oficira.
Na brod, ekselencijo, da ukrcam vae gospodstvo.
Da li je to istina, Vallejo? upitao ga je Kolumbo glasom, u kome se osjeao prizvuk
sumnje i radosti.
Tako mi vaeg ivota, ekselencijo, odvratio je oficir i sva tri brata poveo okovane na brod.
astan i poten ovjek, Vallejo im je na brodu htio skinuti okove, ali je Kolumbo odbio. Kada
su krajem studenoga stigli u Cadiz i svu trojicu brae proveli okovane kroz grad, narod je s
uenjem i negodovanjem promatrao taj in kraljeve samovolje, govorei, da je sramota, to se tako
postupa s ovjekom, koji je za ovjeanstvo otkrio jedan novi svijet.
Tako se zavrilo tree Kolumbovo putovanje preko Atlantika. Ipak je Ferdinand pod pritiskom
javnog miljenja uvidio svoju pogreku i Kolumbu se ispriao. Ali je Bobadillu smijenio tek nakon
godinu i pol dana, a na njegovo mjesto postavio Nikolu Ovandu. Meutim, Kolumbova sudbina je
bila zapeaena. I pored toga, to je zadrao neke svoje prihode i prava, on je politiki bio mrtvac.
Posljednji put preko Atlantika
God. 1502. bilo se navrilo tri godine od otkria pomorskog puta u Indiju. Bogatstvo ove
zemlje bilo je sada u rukama Portugalaca. Zbog toga su panjolci, kojima je papina bula
zabranjivala da plove istono od demarkacione linije, bili strahovito ogoreni. Ma da su s
Hispaniole ve priticale u paniju manje koliine zlata, sve je to bilo sitnica u poreenju s grdnim
blagom, koje je stalno iz Indije priticalo u Lisabon. Ferdinand je po svaku cijenu htio ova bogatstva.
On se ve bio uvjerio kako Kolumbove prie o bogatstvu zapadnog svijeta nisu bajke, ve je trebalo
samo proi dosta vremena, dok ono jae ne potee u paniju. Pod Kolumbovim utjecajem kralj sve
vie poinje vjerovati, da se negdje zapadno od Rajskih obala, upravo izmeu Raja i Kube,
nalazi ulaz u Indijski ocean, kroz koji se moe lako doi do Indije i zemalja zlata, Kataja i Cipanga.
I, ma da se Kolumbo pokazao kao lo upravlja, Ferdinand i dalje vidi u njemu odlinog pomorca i
sjajnog pomorskog istraivaa. On mu sada povjerava eskadru od etiri karavele sa 150 ljudi posade
i nareuje mu, da na zapadu istrauje nove krajeve, ali da ne smije nikako pristajati na Hispanioli.
Tako je poelo etvrto Kolumbovo putovanje. Ono je znaajno u povijesti geografskih otkria,
jer je tada Kolumbo otkrio Srednju Ameriku, doao u dodir s Maja narodima i pokuao osnovati
prvu evropsku naseobinu u Novom Svijetu. 9. svibnja 1502. g. Kolumbo polazi na put. Tom
prilikom je vodio sa sobom svoga etrnaestogodinjeg sina Ferdinanda, svoga budueg historiara, i
brata Bartolomea. Devet dana kasnije Kolumbo je pristao na Kanarskim otocima, gdje se snabdio
vodom, i odmah se zaputio na zapad.
Sada je plovidba ila mnogo bre. Ocean nije vie predstavljao nikakvu smetnju. panjolski
pomorci su znali, da e, plovei du ma koje paralele, naii na kakvu nepoznatu zemlju ili otok,
Sredinom lipnja otkrili su Martinique. Odatle su zaplovili prema San Domingu, gdje je Kolumbo,
usprkos Ferdinandovoj zabrani, htio zamijeniti jedan svoj oteeni brod, ali mu je guverner
zabranio, da uplovi u luku. Plovei dalje, Kolumba je u blizini Haitia zahvatila velika bura i on se s
brodovima zaklonio u jednoj luci. Kad se bura donekle smirila, Kolumbo je po loem vremenu
plovio jedno vrijeme izmeu Jamaice i Kube. Tako je otkrio Caimanske otoke. Plovei po
nepoznatim vodama Karipskog mora punih pedeset dana, praeni stalno velikim nevremenom,
panjolci su u velikoj daljini opazili visoke planinske lance Hondurasa. Usprkos silnom vjetru i vrlo
125

jakim morskim strujama, panjolci su 31. srpnja pristali kod malenog otoka Guanaga, u blizini
Hondurasa. Dok su plovili prema toj zemlji, panjolci su sreli jednu uroeniku pirogu, istih
dimenzija kao panjolske galije. Bila je izdubljena iz jednog jedinog ogromnog stabla i iroka
osam stopa. Pirogu su pokretali veslai. To je bio uroeniki trgovaki brod. Na njemu je, pored
mukaraca, bilo ena i djece. Svi su bili dobro obueni i nisu se plaili stranaca. Nudili su im na
prodaju pamune tkanine raznih boja, koulje, orua od bakra, drvene maeve s dvostrukim
sjeivom, rajicu i kukuruzno pivo. Ti ljudi su bili uglaeni i otmjeni, sasvim drukiji od
Indijanaca; s kojima su dotle dolazili u dodir. panjolci su prvi put doli u vezu s pripadnicima
Maja civilizacije.
Gledajui te ljude, Kolumbo je povjerovao, da je doao do krajnjeg istonog dijela Azije. No
ovaj put ini veliku grijeku. Umjesto da plovi na sjeverozapad, odakle su ti ljudi doli, to bi
zacijelo dovelo do otkria Yucatana i Meksika, Kolumbo odluuje da plovi na jug, do krajeva, za
koje su mu uroenici rekli, da obiluju utim metalom. Zbog toga metala, Kolumbo uobraava, da je
ta zemlja Zlatni Hersonez102, odakle se za deset dana dolazi do Gangesa.
Meutim, bura i strahovito nevrijeme stalno su pratili malenu eskadru. Brodovi su jedno
vrijeme bili preputeni stihijama razularenoga mora, kakvo ni Kolumbo, ni ijedan mornar s
njegovih brodova nisu dotle zapazili. Vie od dva mjeseca brodovi su nasumce lutali po
razbjesnjelom moru, pretvorenom u uzavrelu modrozelenkastu pjenuavu masu, po kojoj su se
ogromni valovi, kao kue, stranom silinom sklapali i rasklapali, dizali i sputali, prijetei svakog
asa, da progutaju brodove. Po takvom nevremenu stradala su jedra, ostala brodska oprema i ljudi,
koji su do besvijesti morali crpsti vodu s brodova. Ipak su panjolci, usprkos svemu, lagano
napredovali du Hondurasa i Nicarague. Jedno vrijeme su nali zaklon u zalivu Gracias a Dios,
gdje su zapuili rupe na brodovima i popunili zalihe hrane mesom morskih pasa.
Prvih deset dana mjeseca listopada panjolci su proveli uz rijeku San Juan. Tu je Kolumbo
doznao od uroenika za postojanje zlatne zemlje Cigauri. Odmah je zakljuio, da se u njezinoj
blizini mora nalaziti ue rijeke Ganges. Jedna skica azijske obale, koju mu je izradio brat
Bartolomeo, jasno odaje sva naopaka ptolomejska shvaanja, karakteristina za Kolumba i njegovo
vrijeme. Tu je skicu Kolumbo priloio uz pismo, koje je 7. lipnja 1503. g. poslao s Jamaice kralju.
U tom pismu Kolumbo je ukratko opisao ovo putovanje. Na skici je amerika obala prikazana kao
istona-obala Kine (na skici Ptolomejev Sinarum situs). Ta obala se protezala od Guanaga (na skici
Banas) do Veragua (na skici Retrete). Zapadno od te luke prikazana je Katigara. Sjeverozapadno od
Katigare nalazio se Zlatni Hersonez, a dalje na zapadu deformirane obale Indije i otok Taproban
(Ceylon), koje zapljuskuju vode Indijskog oceana.
Plovei pokraj obala Costarice, Kolumbo se naao u blizini Panamske prevlake. Tu je brodove
ponovo zahvatilo strano nevrijeme. Kroz devet dana, kae Kolumbo u spomenutom pismu
Ferdinandu, ja sam vjerovao, da sam izgubljen, bez nade na spasenje. Nikada dotle ovjeje oko
nije vidjelo tako nabujalo, strano i pjenuavo more. Vjetar mi nije dao ploviti naprijed ili u ma kom
drugom smjeru. Zadravao me je u ovome moru, koje je bilo nalik krvi i vrilo kao kotao na silnoj
vatri. Nebo je imalo uasan izgled. I dan i no je gorjelo kao pe, rigajui munje s bljeskovima. Ja
sam svakog trenutka bio pripravan ugledati jedra i jarbole razmrskane. Munje su sijevale s tako
stranim bijesom, da su svi vjerovali, da e brodovi izgorjeti. Kroz cijelo to vrijeme kia je lila kao
iz kabla. inilo se, kao da je nastao novi potop! Iscrpeni mornari su jedva ekali, da ih smrt
oslobodi tolikih patnji.
Puna etiri mjeseca borili su se panjolci sa stranim nevremenom, burama i morskim
strujama, koje su ih vukle na suprotnu stranu.
Sredinom sijenja 1503. g. brodovi su s tekom mukom uplovili u rijeku Belen na Panamskoj
prevlaci. No tek to su se usidrili, otpoelo je nevrijeme. Bura, grmljavina, kia, to je lila bez
prekida, potrajali su mjesec dana. A kad se nevrijeme malo stialo, Kolumbo upuuje brata
Bartolomea sa 70 ljudi, da iza velikih uma Nicarague trai zlato, o emu su ga uroenici
102

Delta rijeke Iravadi i Malajski poluotok.

126

obavijestili. Probijajui se teko kroz dunglu, plovei amcima uz rijeku punu krokodila,
Bartolomeo je naao zlatonosna polja i za etiri dana nakupio dosta zlata. Taj nalaz je ushitio
Kolumba, koji je povjerovao, da je doao u obeanu zemlju. I on naumi osnovati u ovim
krajevima naseobinu i u njoj ostaviti neto ljudstva. Ali kad su sagradili nekoliko koliba, uroenici
su ih napali i osujetili osnivanje nove naseobine.
Meutim je stanje ljudstva i brodova bilo vie negoli oajno. Crvi su bili izgrizli brodska korita,
tako da su bila slina pelinjem sau. Jedan brod su morali rashodovati. Tek je sredinom travnja
Kolumbo zaplovio prema sjeveroistoku. No kad su preli 120 milja, morali su se vratiti natrag, jer je
jedan brod bio nesposoban za plovidbu. Kad su s njega prekrcali na druga dva ostatak namirnica i
brodsku opremu, ostavili su ga u luci Puerto santo, u oblasti Paname. S tako preoptereenim
brodovima, bez dovoljno namirnica, panjolci su zaplovili prema Hispanioli. Ali je stanje i ljudstva
i Kolumba bilo teko. Kolumba su muili kostobolja, reuma i oi. Bio je potpuno oronuo i duevno
i fiziki. U spomenutom pismu on jasno kae, u kakvom su se stanju svi nalazili. Ispred nas je
leao put od sedam tisua milja i siguran izgled da sa sinom, bratom i posadom naem smrt u
oceanu.
15. svibnja brodovi su pristali na junoj obali Kube. Nju Kolumbo naziva kineskom
pokrajinom Mangi. Odatle su zaplovili prema San Domingu, ali ih je nevrijeme u tome omelo, pa su
plovili nasumce po moru, ne znajui, gdje se nalaze. I kad je Kolumbo mislio, da je svemu doao
kraj, brodovi su se nali pred lukom Santa Gloria na Jamaici. Kako su brodovi bili teko oteeni,
nesposobni za dalju plovidbu, panjolci su ih nasukali u blizini obale, prenijevi iz njih namirnice i
brodsku opremu na obalu, gdje su sagradili nekoliko koliba. Odsjeeni od cijeloga svijeta, panjolci
su morali provesti na ovom mjestu godinu dana u neizvjesnosti i u strahu trudei se, da uspostave
prijateljske veze s kacikama radi nabavke namirnica. Pa ipak, oni su gajili nadu, da e s Hispaniole
stii brod i prevesti ih u San Domingo.
No i pored toga, to su im uroenici ovoga otoka davali namirnice za robu, panjolci su
strahovali, da ih uroenici ne napadnu i ne pobiju. Zbog toga Kolumbo alje jednog dana potajno u
amcu Diega Mendozu s dva mornara, da otplove do Haita i izmole kod Ovande brod, koji bi ih
tamo prevezao. Ali prvi Mendozin pokuaj propada, jer su ga uroenici u tome omeli. Tek se
Mendoza drugi put uspio probiti do Hispaniole i stupiti u vezu s Ovandom. No ovaj nije htio ni uti
o kakvoj pomoi Kolumbu. Kako je ratovao protiv pobunjenih uroenika, zadrao je Mendozu uza
se. Tek kad je uguio pobunu i po vjeao mnogo pobunjenika, Ovana se vratio u San Domingo. Tu
je Mendoza uspio iznajmiti jednu karavelu, snabdio se namirnicama i u lipnju 1504. pristao na
Jamaici, spasivi Kolumba i posadu upravo u asu, kad su bili izgubili nadu, da e se spasiti.
24. lipnja 1504. g. Kolumbo naputa Jamaicu i dolari u San Domingo. Dva i pol mjeseca
kasnije otplovio je u paniju. Poslije teke borbe s nevremenom na oceanu stigao je poetkom
studenoga u mjesto, odakle je poao na put. Putovanje je trajalo dvije i pol godine.
Isprva Kolumbovo otkrie nije nailo na vei odjek van granica panije. Ueni ljudi iz drugih
zemalja su bili jo daleko od pomisli, da shvate veliko znaenje toga otkria. Oni, kao uostalom i
sam Kolumbo, nisu mogli vjerovati, da je Kolumbo otkrio novi kontinent, veliki gotovo kao Azija.
Ipak se poelo sumnjati, da je on doao do nepoznatih krajeva Azije. Humanista Pietro Martire, koji
je boravio u paniji, kad je Kolumbo izvrio svoja prva otkria, izraava ovu sumnju u pismu
jednom prijatelju od 1504. g. Neki Kolumbo, stoji tamo, rodom iz ligurskih strana, stigao je
morem do zapadnih antipoda mislei, da je doao u Indiju. Ja to ne poriem, ma da se moe imati
drugo miljenje o veliini Zemaljskog globusa. Pa ipak, poslije svega, ima ljudi, koji misle, da je
Indija odvojena od panije kratkim razmakom!
Prva knjiga, koja se osvre na Kolumbovo otkrie, je La Nef des Fous Sebastijana Brandta. Ta
knjiga je odtampana 1497. g. Ipak su se u posljednje tri godine XV. vijeka vijesti o Kolumbovom
otkriu rairile po Evropi. Kolumbovo otkrie je ocijenjeno kao dogaaj od velikog znaenja. Ali su
Evropljani jo daleko od saznanja pravog stanja stvari. Oni su jo uvijek vjerovali, da je Kolumbo
doao do krajnjih granica istone Azije, mislei, da se sva udesa i bogatstva toga dijela svijeta
127

nalaze svega na tridesetak dana plovidbe od panije. Trebalo je da prohuje jo dvije decenije, pa da
se jasno uoi velika Kolumbova zabluda i znaenje toga otkria, koje baca u zasjenak sve
dotadanje i najvee istraivake pothvate. I dok je pothvat Vasca da Gama znaio krunu i
zavretak jednoga doba, drugo je zapoelo pothvatom Kristova Kolumba. Njim je skoro odjednom
cijela Zemaljska kugla postala pristupana poznavanju Evropljana, dotle nesposobnih da shvate, da
izvan Antikog Svijeta postpje i drugi krajevi, i da ih istrauju.103
Kolumbo je umro i sahranjen u Valladolidu 1507. g. Njegovi posmrtni, ostaci su prenijeti i
sahranjeni u Sevilli 1513. godine.

103

Errera C, Epoca delle grandi scoperte geografiche, str. 258.

128

XXVII. TRAENJE ZAPADNOG PROLAZA ZA KATAJ I CIPANGO


Poi emo daleko, da potraimo tisue kraljevstava.
Drayton
Izvjesni podaci govore, da su portugalski pomorci u pretkolumbovskim vremenima plovili po
sjeverozapadnom dijelu Atlantika, gdje su traili mitske otoke, rasijane po njegovim neizmjernim
prostorima. Neprovjereni podaci govore, da su Portugalci od 1472. g. plovili s Azorskih otoka
prema sjeveroamerikoj obali. U to su vrijeme, navodno, dvojica pomorskih istraivaa, Joo
Cortereale i Martin Alvarez stigli do Zemlje bakalara (Nova Zemlja) i dotakli se obala Kanade.
Dok su se portugalski pomorci odlikovali velikom aktivnou, naroito u junim predjelima
Atlantika, Englezi su na tom polju bili potpuno neaktivni. Engleski brodovi se nisu mnogo
udaljavali od zapadnih obala Engleske. Ipak neki podaci govore, da je oko 1480. g. bristolski
trgovac Jean Jay poslao nekoliko svojih brodova, da u zapadnom dijelu Atlantika potrae otok
Brazil. Tada se vjerovalo, da taj otok nije mnogo udaljen od obala Engleske. Isti podaci govore, da
su Javovi brodovi plovili po oceanu est sedmica, a onda se vratili natrag, ne naavi nikakav otok.
Kako su trgovci iz Bristola trgovali soli i ribom s Irskom i Islandom, kada je ova trgovina popustila,
poinju od 1490. g. slati svake godine po etiri broda daleko na zapad Atlantskog oceana, ne bi li
nali otok Brazil, De la Man Satanaxio, Sedam Gradova i dr. Meutim, ti brodovi su se vraali
uvijek natrag nesvrena posla.
Takvo je stanje bilo sve do Kolumbova otkria. Vijesti o tome otkriu doprle su i u Englesku.
Meutim su pomorski istraivai evropskih zemalja s obala Atlantika u prvim godinama iza otkria
bili zavedeni Kolumbovim idejama. Oni su svi redom vjerovali, da se s druge strane Atlantskog
oceana nalaze Indija, Kataj i Cipango.
U tim idejama je .ivio i Mleanin Giovanni Cdboto, koji je ivio u Bristolu od osamdesetih
godina XV. v. Caboto je bio vrlo vjet pomorac. To je bio ovjek, koji je ve proao dosta svijeta. Za
vrijeme boravka u Meki, gdje su dolazile karavane s mirodijama iz dalekih krajeva Zemlje, on se
raspitivao kod voa karavana za zemlje, iz kojih dolaze mirodije. Oni su mu odgovorili, da ni sami
ne znaju, nego da ih preuzimaju od drugih karavana, koje s tom robom dolaze iz jo daljih zemalja,
i t. d. Kako je Caboto bio usvojio shvaanje, da je Zemlja okruglo nebesko tijelo, doao je do
zakljuka, da mirodije i druga orijentalna roba dolaze sa sjevera, i da je tu preuzimaju posljednje od
tih karavana i nose na zapad, dok ne doe do Meke. Poslije otkria Amerike, kada je Kolumbo
vjerovao, da je otkrio istone, dotle nepoznate krajeve Azije, i Caboto poinje vjerovati, da se
plovidbom preko sjevera moe doi do zemalja mirodija.
Godine 1496. Caboto dobiva od Henriha VII. nalog, da plovi po svim istonim, zapadnim i
sjevernim morima te da otkrije i istrai sve otoke, obale, predjele, paganske i nevjernike pokrajine,
koje lee u ne znam kakvim krajevima svijeta i do ovoga dana nepoznata kranima.
U svibnju 1497. g. Caboto polazi s jednim brodom i 18 lanova posade na svoje prvo veliko
istraivako putovanje po Atlantiku. Na putovanju je proveo tri mjeseca. Iz podataka, koji su se
sauvali, izlazi, da je Cabotov brod poslije due plovidbe dospio u one predjele sjeverozapadnog
Atlantika, po kome su plovile ledene sante, katkada velike kao ovea brda, i gdje je dan trajao due
negoli u Engleskoj. ini se, iako nije sigurno, da je Caboto stigao tada do obala Kanade i na njoj
postavio krst s engleskom zastavom. Vjeruje se, da je Caboto stigao do Nove Zemlje. U njegovom
izvjetaju stoji, da je u blizini amerike obale vidio u oceanu mnotvo bakalara i druge ribe, koja se
mogla lako loviti mreama i udicama. Kad god bi mornari bacili udicu u more, uvijek bi izvlaili
ribu, toliko je nje bilo u tom dijelu oceana.
Caboto je kratko vrijeme istraivao ameriku obalu, iako u njegovu izvjetaju stoji, da je
istraio 1.200 milja obale, to je za tako kratko vrijeme bilo nemogue. U izvjetaju je istaknuto, da
se ta obala povija u jugoistonom smjeru. Vjerujui, da je doao do zemalja velikog mongolskog
kana, Caboto zakljuuje, da se moe stii do onoga dijela Kataja, to lei nasuprot Cipangu, gdje
129

rastu sve mirodije svijeta i drago kamenje, ako se neprekidno putuje kraj morske obale. Caboto je
u izvjetaju naveo, da je na suprotnoj obali vidio mnotvo jezera i na njihovim obalama mnogo
divljai. No ni na jednom mjestu nije naveo, da je vidio amerike uroenike.
U travnju slijedee godine Caboto ponovo polazi s nekoliko brodova u istom smjeru. Ali se
nita ne zna dokle je tada doplovio, niti kada se vratio u Englesku. I, budui da se o njemu od to
doba prestalo govoriti, postoji pretpostavka, da je Caboto nestao u toku ove istraivake plovidbe.
Gaspar Cortereale otkriva Labrador
12. oujka 1500. g. polazi s Terseire Gaspar Cortereale s dvije karavele na sjeverozapad. Imao
je nareenje, da u tim predjelima Atlantika otkrije otoke i zemlje. Poslije duge i naporne plovidbe u
reenom smjeru, Cortereale je doao do istonih obala Groenlanda. U povijesti njegova putovanja
nita se ne govori, da li je pristajao na Groenlandu. U njegovu izvjetaju samo stoji, da je odatle
zaplovio na zapad i stigao, kao i njegovi prethodnici Normani, do jedne velike zemlje, ispresijecane
mnotvom rijeka i obiljem velikih i gustih uma. Tu je borovo drvee bilo debelo i jako visoko,
vie od jarbola najveeg broda, to plovi po moru, kae Cortereale.
Plovei kraj obala Kanade, koja je dugo vremena prikazivana na geografskim kartama kao
Corterealova zemlja104, na putnik je vie puta doao u dodir s uroenicima. Za njih kae, da su
krupni, dobro graeni ljudi, obojeni raznim bojama, okieni ukrasima od bakra i zlata i naoruani
kopljima. Na ovom putovanju Cortereale je otkrio veliku rijeku San Lorenzo i dao joj ime Rio
Nevada. Goleme koliine vodenih masa te rijeke navele su Cortereala na pravilan zakljuak, da ona
dolazi iz unutranjosti neke vrlo velike zemlje, u kojoj ima mnogo snijega.
U listopadu iste godine Cortereale se vratio u Lisabon. Sobom je doveo 57 amerikih uroenika
duge kose i zelenih oiju, odjevene u odjee od koa jelena i vidre. Izgled ovih uroenika, zatim
Kolumbove prie, rairene po Lisabonu, navele su ljude, da povjeruju, kako je Cortereale doao
doista do granica azijskih zemalja, do granica zemalja velikoga kana.
Slijedee godine krenuo je Cortereale u istom smjeru, no otuda se nije vratio. Dri se, da je tada
doplovio do Davisova kanala. I tamo se, navodno, njegov brod sudario s ledenim santama i potonuo
zajedno s posadom.
Ista sudbina zadesila je i njegova brata Miguela. 10. svibnja 1502. g. krenuo je ovaj pomorac s
Terseire s tri broda, da pronae brata. Poto se kod Nove Zemlje odvojio od ostalih brodova, Miguel
je plovio pored Labradora, gdje mu se izgubio trag.
Sebastijan Caboto trai sjeverozapadni prolaz za Kataj
I ovaj pomorac je bio, kao i njegov otac, vrlo vjet i uen moreplovac. S ocem je uestvovao na
oba njegova istraivaka putovanja. Olsen za Sebastijana kae, da je bio najslavniji svjetski putnik
poslije Ameriga Vespuccia. Da, .bi doao do zemalja mirodija, Sebastijan je s pet brodova krenuo105
prema Novoj kotskoj. Brodovi su nosili namirnice za godinu dana za 300 lanova posade. Poslije
mjesec dana plovidbe, brodovi su naili na ogromne mase bakalara, kroz koje su se probijali
tekom mukom. U Novoj kotskoj Sebastijan je vidio uroenike odjevene u odjeu od ivotinjskih
koa, koji su se hranili prijesnim mesom. Bili su naoruani lukovima.
Plovei na sjever kraj labradorske obale, brodovi su stigli do 58 s. g. . No otuda su se morali
vratiti natrag zbog velikog broja ogromnih ledenih santi i otpora posade, koju je desetkovao
skorbut, U blizini rta Gudleig, zaokrenutom u sjeverozapadnom smjeru, Sebastijan je primijetio, da
se obale zemlje povijaju u istonom smjeru. To je bio povod, to je doao do kriva zakljuka, da je
pronaao traeni prolaz, kojim e moi da otplovi u Indiju, Kataj i Cipango.
Plovei sve dalje na jug, Sebastijan je stalno traio na obalama Amerike prolaze za zemlje
104
105

Cortereale joj je dao ime Tierra des Labradores.


Tona godina Sebastijanove plovidbe nije poznata. R. I, II, Cortembert uzima 1498. g. Baker J. 1509. Olsen 1503. g.

130

mirodija. Tako je stigao do 38 s. g. ., zacijelo do blizine rta Hatterasa. I, budui da mu je bilo


nestalo namirnica, morao se vratiti u Englesku.
Iako ova plovidba nije dala oekivane rezultate, njezina je vanost u tome, to su otkrivena
bogata lovita ribe kraj obala Nove kotske i Nove Zemlje, kako su to ve ranije bili utvrdili
Giovanni Caboto i Cortereale. Otkrie lovita bakalara imalo je veliko znaenje. Ve od 1504. g.
plove do tih lovita engleski, panjolski, francuski i portugalski ribarski brodovi, gdje love bakalar i
drugu ribu. Oko 1517. g. lovilo je ribu u ovim vodama vie od pedeset brodova raznih naroda.
Slijedeih godina broj ribarskih brodova je postao nekoliko puta vei. Tako su ovi daleki krajevi
svijeta, do kojih su plovili samo Normani pet vjekova ranije, ponovo oivjeli.
Lov ribe u ovim vodama bogato se isplaivao. Poslije nekoliko dana lova u tom dijelu
Atlantika, pretovareni brodovi vraali su se natrag. Ipak je jo dugo vremena brodovima prijetila
opasnost od mnotva podmorskih stijena, divljih uroenika, velikog broja moreva i bijelih
medvjeda, koji se, prema pisanju suvremenika, nisu ustruavali napadati ribarske amce za vrijeme
lova. Ali su mornarima najvie jada zadavale kao tijesto guste magle, tako este u ovim krajevima,
gdje se sukobljavaju hladne vodene mase Atlantika s golfskom strujom, koja kod Nove Zemlje
skree prema istoku. Katkada se na more iznenada sputala gusta magla, te su brodovi gubili
orijentaciju. I, ako bi se tada nali u blizini obale, sudarali su se s podmorskim stijenama i razbijali.
Sve je to bio uzrok velikom strahu, koji je obuzimao mornare, dok su se nalazili u tim vodama. Taj
strah je bio naroito velik, dok su brodovi plovili prema Demonskim otocima. 106 Tu je fijukanje
vjetra oko vrhova jarbola proizvodilo glasove sline amoru, buci i vrevi ljudskih glasova na
sajmovima. Pa ipak su bogate lovine bakalara nadoknaivale sav taj strah.
Kako kod Henrika VIII. nije naao podrke za izvoenje svojih istraivakih pothvata,
Sebastijan Caboto prelazi 1509. g. u paniju. U Sevilli je uz veliku mjesenu novanu nagradu
predavao moreplovstvo u vojnoj koli. Ali kad mu se izjalovila nada, da sudjeluje u jednoj vanoj
istraivakoj ekspediciji u Novi Svijet, Caboto se 1516. g. ponovo vraa u Englesku. Tu mu odmah
povjeravaju vodstvo u jednoj novoj istraivakoj ekspediciji preko sjeverozapadnog dijela Atlantika
sa zadatkom, da plovi do Kataja.
15. lipnja iste godine Sebastijan se naao kod Hudsonova zaliva, plovio po njemu neko vrijeme
i stigao do 6730' s. g. . Namjeravao je ploviti dalje u sjeverozapadnom smjeru, ali se posada
pobunila prisilivi ga, da se vrate natrag. Tada je Sebastijan napravio dobru skicu ovoga zaliva. Ona
je Orte-lijusu posluila za izradu karte ovoga dijela Amerike.
U veljai 1518. g. Sebastijan se ponovo naao u paniji. Tu su ga kao dobrog pomorskog
strunjaka odmah postavili za piloto mayor glavnog pilota, uz godinju plau od 120 tisua
maravedija. Imao je zadatak, da sprema mlade pilote za brodove. Osim toga predavao je i
kozmografiju u Casa de contraction u Sevilli. Uzeo je uea u vie pomorskih ekspedicija do
Antilskih otoka i Brazilije. 1520. g. plovio je daleko na jug June Amerike. Tada je doplovio do
2727'20" j. g. . Velikoj urugvajskoj rijeci dao je ime Rio de la Plata.
Od 1548. g. Caboto je stalno u Engleskoj. Tamo je i umro.

106

Sjeverno od Nove Zemlje.

131

XXVIII. PUTOVANJE AMERIGA VESPUCCIJA107


Da bi oivio plovidbu i pojaao istraivanje novootkrivenih krajeva, Ferdinand Aragonski
1495. g. proglaava slobodu trgovine u krajevima zapadnog dijela Zemlje, to ih je Kolumbo otkrio.
Ovom odlukom vlasnici brodova dobivaju pravo, da opremaju i alju brodove u Zapadnu Indiju,
uz. uvjet, da na ime dobiti plaaju kruni odreenu petinu. Taj uvjet je jo dugi niz godina ostao u
paniji na snazi. I od ta doba poinju panjolski pomorci ploviti po zapadnom Atlantiku u svrhu
istraivanja i trgovine bilo za svoj ili za Ferdinandov raun.
Ali je ta odluka bila u suprotnosti s ugovorom, koji je Ferdinand zakljuio s Kolumbom. Kada
se Kolumbo vratio sa svoga drugog putovanja, on zahtijeva od Ferdinanda, da ovu odluku stavi van
snage ili bar da svaku dozvolu u tome smislu supotpise on ili njegov predstavnik u Sevilli. I u tome
je uspio u lipnju 1497. g.
Meutim je po Ferdinandovu nalogu, bez Kolumbova znanja i doputenja, 19. svibnja iste
godine otplovila u sjeverozapadnom smjeru na veliko istraivako putovanje malena eskadra od
etiri broda. Zapovjednik eskadre bio je Alonzo Ojeda. Uz njega se, kao nauni istraiva, nalazio
Amerigo Vespucci.
Put od 4.000 milja od Cadiza do Venezuele eskadra je prevalila, bez ikakvih tekoa, za 37
dana. Prvi susret izmeu panjolaca i amerikih uroenika bio je prijateljski. ivei u Kolumbovim
idejama, Vespucci je ove uroenike s licem irokim kao u Tatara, gole i koe crvene kao u
lavova, smatrao stanovnicima istonih krajeva Azije, panjolci su im poklanjali razne sitnice, koje
su oaravale ove sinove prirode. I oni su ove udne strance smatrali sinovima neba. Da bi im
se na neki nain oduili i donekle im ugodili, oni su panjolce uvodili u svoje prostrane kolibe, gdje
su prvi put vidjeli amake (visee postelje) od pamunog prediva. U kolibama su ih astili ribom,
kruhom od kore kasava drveta i mesom od. velikih suenih gutera.
Odatle su panjolci nastavili plovidbu kraj obala Srednje Amerike. Due ili krae vrijeme su se
zadravali u pojedinim krajevima radi ispitivanja prirodnih bogatstava. Onda su zaplovili po
Meksikom zali vu, vjerojatno izmeu Vera Cruza i Panuke, jer u pismu Lorenzu de Medici
Vespucci kae da su u blizini obratnika vidjeli zvijezdu Sjevernjau nad horizontom. Opisujui
ivot uroenika, Vespucci iznosi neke zanimljive pojedinosti. U njihovim kuama, stoji u pismu,
vidjeli smo mnotvo zmija (aligatora), velikih kao srndai. Bile su uzetom zavezane oko vrata, da
ne bi mogle otvarati usta. To su jako rune ivotinje. Nitko ih od nas nije smio dodirnuti... Kuali
smo i njihov kruh od sitne morske ribe, umijeene kao tijesto i peene na aru. Mnogo nam se
svidio... Uroenici su nas nudili hranom, plesali, pjevali i istodobno plakali. Kod njih smo proveli
jednu no. Tada su nam tako usrdno nudili svoje ene, da ih nismo mogli odbiti... Za uspomenu su
nam dali amaka, krasnog perja, strijela i raznih vrsta papiga.
Uroenici Amerike, meutim, nisu svuda tako prijateljski doekivali sinove neba. Kad su
poslije osam dana plovidbe od toga mjesta stigli do otoka Itia, bili su prilikom pokuaj a iskrcavanja
napadnuti od uroenika. Oni su sve panjolske miroljubive ponude odbili kao neprijateljske. Ovome
se ne treba uditi. panjolci su tada dovravali osvajanje Haitia i drugih otoka, pa je glas o njihovim
zvjerskim postupcima nad uroenikim stanovnitvom doao i do Itia, jer se put od Haitia ili drugih
otoka u Karipskom moru mogao prijei u brzim pirogama za desetak ili vie dana.
Zbog toga su otoani ovako doekali panjolce, ija je pojava znaila za njih bijedu, propast i
fiziko istrebljenje. Protiv njih smo, kae dalje Vespucci, morali upotrebiti topove. Tek kad im
je poginulo nekoliko drugova, povukli su se s obale. Za njima je u potjeru krenulo nekoliko naih.
No uroenici su im se oduprli s takvim bijesom, da poslije borbe od jednog sata nismo postigli
nikakav uspjeh. Sutradan ih se na obali pojavio vei broj. Svi su bili ukraeni perjem, bili razliito
obojeni i svirali u svoje instrumente... Tada smo se iskrcali na obalu, uredili u ete od po 50 ljudi i s
107

Vespucci se rodio u Firenzi 1451. g. Umro je 1512. g. u Sevilli, u koju je doao kao predstavnik trgovake kue
Medici. Bio je dobar poznavalac kozmografije. Odravao je veze i sa panjolskim dvorom. Kasnije je postao i
Kolumbov prijatelj.

132

njima se tukli prsa o prsa. Tek kad ih je mnogo poginulo, ostali su pobjegli... Mi smo nastavili
ploviti i stigli u Cadiz s 222 zarobljenika. Njih smo, naravno, prodali.
Putovanje je potrajalo 17 mjeseci. Vespucci je tada oplovio jedan dio Venezuele, Panamskog
zemljouza, Hondurasa, Yucatana i dobar dio Meksikog zaliva.
Ponovo preko Atlantika
16. svibnja 1499. g. Ojeda i Vespucci ponovo plove s eskadrom od nekoliko brodova preko
Atlantika. Od Kanarskih otoka, gdje su se snabdjeli namirnicama i vodom, moreplovci su nakon
plovidbe od 19 dana stigli do jedne nepoznate, poplavljene zemlje, u kojoj je sve blistalo zelenilom.
Tu je bilo dosta visokog drvea. Dan i no su trajali jednako. Nalazili su se u Guvani, na petom
stupnju iznad ekvatora.
Prilikom dalje plovidbe, Vespucci je svuda nailazio na niske obale, obrasle gustim umama,
preko kojih su tekle u more velike rijeke. Da bi doao u vezu s uroenicima, Vespucci je, prema
vlastitom kazivanju, plovio uz jednu rijeku nekoliko milja. Kako nigdje nije vidio ljude, vratio se na
ue rijeke i nastavio ploviti na jug. Naiavi na jaku morsku struju, Vespucci se odluio na
povratak. U jednom zalivu, prilikom povratka, vidjeli su jednu pirogu. U njoj je bilo 20 uroenika.
im su ovi vidjeli strane brodove, odmah su poskakali u more i otplivali do obale. U naputenoj
pirogi panjolci su nali etiri gola, ukopljena djeaka i u jednoj posudi neko kukuruzno pie.
Pomou znakova djeaci su im ispriali, da su ih ovi ljudoderski uroenici htjeli zaklati i pojesti.
Ipak su panjolci pokuali stupiti u vezu s tim uroenicima; ali su ovi brzo pobjegli u
unutranjost. Odatle smo, kae Vespucci, stigli do otoka Antilije, koji je nekoliko godina ranije
otkrio Kristof Kolumbo. Ali, tu su nas zlostavljali oni isti krani, to su tamo doli s Kolumbom,
prijetei, da e nas pobiti.
10. rujna 1500. g. Vespucci se vratio u Cadiz. Na ovoj plovidbi on se nije mnogo udaljio od
ekvatora, ma da sam kae, da je plovio do est i pol stupnjeva ispod ove linije.
Tree i etvrto putovanje u Novi Svijet
Poetkom lipnja 1501. g. Vespucci je ponovo zaplovio prema Junoj Americi. Sada je,
meutim, plovio s eskadrom portugalskih brodova, koji su se nalazili pod njegovim
zapovjednitvom. Poslije 67 dana plovidbe od Lisabona, brodovi su stigli do petog stupnja ispod
ekvatorske linije. 16. kolovoza brodovi su se usidrili u blizini rta San Rocca. Tu su na okolnim
brdima primijetili uroenike. Portugalci su pokuali s njima stupiti u vezu, ali uzalud. Kada je
sutradan jedan mladi mornar doao do jedne grupe uroenikih ena, da ih pozove na brod, jedna od
njih ga je tako jako udarila toljagom po glavi, da je na mjestu umro. One su tada pograbile njegovo
tijelo i brzo pobjegle na jedno oblinje brdo. Malo kasnije Portugalci su s uasom gledali kako
uroenici eree njegovo tijelo i peku ga na vatri.
Plovei dalje na jug, Portugalci su se usidrili kod rta San Agostino. Tu su ostali neko vrijeme.
Kako se amerika obala odatle povija na jugozapad, Portugalci su nastavili ploviti u tome smjeru.
Usput su se zadravali i na pojedinim mjestima i stupali u vezu s uroenicima, koji su u ovim
krajevima bili mnogo pitomiji. Tu je, kae Vespucci, podneblje veoma blago, a priroda udesno
lijepa. ume, pune mirisnog drvea, tako su guste, da se u njih moe ui s tekom mukom. Ovi su
krajevi puni takvih prirodnih ljepota, kakvih nema u Starom Svijetu. Ako bilo gdje u svijetu postoji
zemaljski raj, on zacijelo nije mnogo udaljen odavde.
Puna etiri mjeseca plovili su Portugalci ovim krajevima, divei se udesnim ljepotama
prirode. 1. sijenja 1502. g. brodovi su pristali pored rijeke Rio de Janeiro. 20 dana kasnije
doplovili su do otoka San Sebastiano, a onda do luke Cananea. Tu su ostavili jednog osuenog na
smrt, da prikuplja podatke o ivotu uroenika i bogatstvu okolnog zemljita.
Sredinom veljae otisnuli su se na puinu i neprekidno plovili na jugozapad. U tim krajevima
133

su osjetili vidljivu promjenu podneblja. Nalazili su se na poetku june zime. Sredinom travnja
vidjeli su sunce u zvijeu Ovna. Plovili smo dugo vremena u tom (junom) smjeru, kae
Vespucci. 3. travnja nalazili smo se na dvadesetom stupnju ispod ekvatora. Toga dana je zapoelo
strano nevrijeme. More se silno uzburkalo, tako da smo morali saviti jedra. Noi su bile dugake.
Trajale su po 15 sati. Dan je trajao 9... Po burnom vremenu vidjeli smo neku zemlju divljeg izgleda
i pored njezinih obala plovili osamdeset milja...
Ne zna se nita dokle je tada plovio Vespucci. Zemlja, o kojoj on ovdje govori, zacijelo se
nalazila na jugu od dananjeg Rio de la Plata. Mnogi dre, da je on na ovom putovanju stigao u
blizinu 50 j. g. .
Odatle je krenuo natrag. U Sierra Leone stigao je 10. svibnja i tu spalio jednu oteenu
karavelu. Poslije kraeg zadravanja na Azorskim otocima, Vespucci je stigao u Lisabon poetkom
rujna 1502. g. Za vrijeme ovoga putovanja Vespucci je oplovio 4.000 km istonih obala June
Amerike.
Pri kraju lipnja 1503. g. Vespucci se opet naao na putu prema obalama June Amerike, premda
neki geografski pisci izraavaju sumnju, da je plovio etiri puta u Novi Svijet. 10. kolovoza
moreplovci otkrivaju otok Fernando da Noronho. Tu su vidjeli mnotvo pitomih ptica, koje su im
slijetale na ruke. Osim toga tu su vidjeli i neke udovine gutere i ogromne takore.
Vespucci je ovog puta pristao u luci Bahia, otkrivenoj za vrijeme prethodnog putovanja.
Ploveei jo 1.000 milja na jug, brodovi su se usidrili u jednoj velikoj luci na 23 j. g. . Tu su
Portugalci navodno sagradili tvravu i u njoj ostavili posadu od 24 ovjeka s hranom za est
mjeseci. To bi bila prva evropska naseobina u Junoj Americi. I kad su u toj luci ukrcali na brodove
velike koliine brazilskog drveta za bojadisanje, vratili su se u Lisabon u lipnju 1504. g.
Kako je nastao naziv Amerika?
U svome prvom pismu Lorenzu de Medici Vespucci je iznio, da je izmeu Dariena i Brazilije
otkrio neizmjerno veliku Aziju. U pismu je izrazio nadu, da e se ponovo vratiti u ove krajeve, da
bi otkrio otok Taproban, to lei izmeu Indijskog i Gangeskog mora.
Ovo pismo je pobudilo veliko zanimanje meu njegovim suvremenicima. Ueni Evropljani su
ve poeli smatrati, da se blii trenutak rjeenja velike zagonetke, koju je Kolumbo toliko puta
isticao: konano spajanje Zapada s Istokom preko Atlantika. Koliku je panju pobudilo ovo pismo,
vidi se najbolje po tome, to je ono, od svoje pojave na latinskom jeziku 1504. g., odtampano u
kolovozu slijedee godine osmi put. Ljudi su tada s najveim interesom pratili sve vijesti o novoj,
neobinoj velikoj Junoj Zemlji, s obiljem biljnog i ivotinjskog svijeta, toliko razliitog od
evropskog. Zanimanje ljudi za nepoznate zemlje, o kojima je pisao Vespucci, bilo je otprilike tako
veliko, kao to bi za dananjeg ovjeka bio izvjetaj s putovanja prvog ovjeka na Mjesec.
U svome posljednjem pismu Mediciu, poznatom pod imenom Mundus Novus Novi Svijet, u
kome je opisao sva svoja putovanja, Vespucci mijenja svoje prvobitno miljenje. On je plovio
daleko na jug pokraj brazilskih obala, no njegova tenja, da doe do kraja ove velike zemlje, nije
urodila plodom, iako je po svoj prilici plovio do ispod dananjeg Montevidea. I on izraava nadu ili
jo bolje nasluuje, da je taj svijet odvojen od Azije, ma da zato nije imao nikakvog stvarnog
dokaza. No koliko bi taj Novi Svijet mogao biti udaljen od Azije i u kakvom uzajamnom odnosu
stoje ta dva velika kontinenta, Vespucci nije znao do kraja svoga ivota. To, uostalom, nije znao
nijedan ueni ovjek iz prve desetine XVI. vijeka.
Sada se s pravom postavilo pitanje: kakvo bi ime trebalo dati Vespuccijevu Novom Svijetu, da
bi se napravila razlika izmeu njega i drugih kontinenata. U djelu Uvod u kozmografiju,
odtampanom 25. travnja 1506. g. u San Denisu u Francuskoj na latinskom jeziku, u kome se nalazi
opis svih Vespuccijevih putovanja, njemaki kozmograf Martin Waldzemller predlae, da se
zapadnom dijelu Novog Svijeta da ime Amerika. Quarta pars per Americum Vesputium inventa
est etvrti dio otkrio je Amerigo Vespucci kae on. I treba ga nazvati Amerikom, jer i
134

Evropa i Azija imaju enska imena.


Isprva se ovaj naziv odnosio samo na Vespuccijevu Junu Zemlju. Tim imenom ona je nazvana
na Waldzemllerovoj karti svijeta iz 1507. g., priloenoj uz spomenuto djelo, zatim na karti svijeta
iz 1520. g. a ona se nalazi uz prijevod knjige De situ orbis Pomponiusa Mele.
Kroz prvih dvadeset godina XVI. v. Vespuccijevu Junu Zemlju su nazivali i Brazilijom. Taj
naziv se nalazi na karti June Amerike Portugalca Lepe Homema iz 1519. g. Kasnije se, meutim,
naziv Amerika proirio na cijeli Novi Svijet. I tako je Vespuccijevo ime ovjekovjeeno u nazivu
cijelog zapadnog kontinenta, iako bi bilo mnogo pravednije, da nosi ime Kristofa Kolumba, koji ga
je za ovjeanstvo prvi i otkrio.
Waldzemller je prvi uvidio svoju pogreku. I on je pokuava ispraviti, jer je vrlo dobro znao,
da najvea zasluga za otkrie Novoga Svijeta pripada ba Kolumbu. No bilo je kasno! Ueni ljudi,
kozmograf i i crtai karata ve su bili usvojili ime Amerika za cijeli Novi Svijet. I taj naziv je i
ostao.

135

XXIX. ISTRAIVANJE OTOKA I ZEMALJA U PODRUJU KARIPSKOG MORA


Naprijed u zemlje, gdje ivotinje gaze po zlatu i gdje
se sve, to ovjek dodirne rukom, pretvara u kruh.
Krilatica epohe
Prvih 15 godina XVI. vijeka obiljeeno je nizom panjolskih istraivako-osvajakih pohoda
na otoke i zemlje Karipskog mora. Kroz to vrijeme panjolci su istraili veinu otoka iz grupe
Velikih i Malih Antila i dio sjevernog primorja June Amerike. Izmeu 1499. i 1510. g. Juan de la
Cosa108, slavni pomorski istraiva iz prvog Kolumbovog putovanja i tvorac prve geografske karte
novootkrivenih zemalja i otoka, zatim Alonzo Ojeda, Balboa, Nicuez i drugi, osim spomenutih
otoka, istrauju i primorske zemlje u podruju Paname, Kolumbije, Venezuele.
God. 1500. Vincent Pinzon istrauje brazilsku obalu do rta San Agostino (8 20' j. g. .). U
drutvu s Diegom Solisom on 1507. g. otkriva Yucatan. 1508. g. Diego Ocampo utvruje, da je
Kuba otok, a nju od 1511.-1512. potpuno istrauju i osvajaju panjolci pod zapovjednitvom Diega
Velasqueza. U to vrijeme Rodrigo Bastidas dovrava otkrie sjeverne obale Maracaipskog zaliva do
Dariena. 1509. g. Juan de Leon istrauje i osvaja Portorico. Tri godine kasnije isti istraiva otkriva
Vimini-Floridu i uz njezine jugozapadne obale grupu malih koraljnih otoka.
Ovi i drugi istraivako-osvajaki pohodi panjolaca u Novom Svijetu rukovoeni su
iskljuivom tenjom za dobivanjem to veih koliina zlata, bisera, mirodija. Da dou do njih,
panjolci nisu birali sredstva. Otkrie zlatnih i srebrnih zemalja u Americi, istrebljavanje,
porobljavanje i zakopavanje uroenika u rudnike, poetak osvajanja i pljakanja Istone Indije,
pretvaranje Afrike u zabran za trgovinski lov na crnokoce, eto to je navijestilo zoru ere prvobitne
akumulacije109.
Zlato, koje panjolci trae svuda: u teocalima-hramovima, dvorcima i spomenicima Palenqua,
Copana, Cusca i drugih meksikih i peruanskih gradova, u yucatasima - grobnicama Meksika, u
huacasima grobovima Perua, vodovodima Tenochtitlana i Tlatelolca, u rijekama, planinama,
ruevinama gradova i selima, glavni je pokreta panjolaca u trci za osvajanjima u Novom Svijetu.
Odmah po predaji Tenochtitlana Cortez nareuje, da se hram boga Huitzilopochtlia sravni sa
zemljom, ne bi li se u njegovim zidinama nalo sakriveno Montezumino blago. A kad ga nisu nali,
Cortez to smatra dvolinjatvom i podvalom!
U pohlepi za zlatom panjolci svuda trae bogati Eldorado, dravu bijeloga kralja, odjevena u
zlato od glave do pete, kuu Sunca, carstvo iz bajke Omagasa, gradove sa zlatnim hramovima i
vrtovima punini dragoga kamenja i bisera. Da bi doli do zlata, panjolci ni pred im ne prezaju.
Biskup Bartolomeo de Las Cazas, najvei zatitnik Indijanaca i najsvjetlija pojava u doba
najveih geografskih otkria, iznosi sve okrutnosti svojih zemljaka u Novom Svijetu. U svojim
mnogobrojnim spisima i djelima on pripovijeda, kako su panjolci u pohlepi za zlatom bez ikakve
milosti sjekli uroenicima prste s ruku i nogu, vadili oi, putali na njih podivljale pse, spaljivali ih
na lomai i u kuama, pekli na tihoj vatri i sipali uzavrelo ulje i rastopljeno olovo u otvorene rane. I
sve te svoje zvjerske postupke popraali licemjernim preobraanjem uroenika na kransku vjeru,
o kojoj oni nisu znali nita drugo, osim da je za njih izvor stranih nesrea! Samo jedan primjer iz
Las Cazasove Historije Indije110 daje jasnu sliku kranskih postupaka panjolskih osvajaa
prema golorukom uroenikom stanovnitvu.
Jednom prilikom su panjolci osudili na smrt na lomai kubanskog, kacika Hatia. Pred samo
spaljivanje, kacika je stao nagovarati neki franjevac, da prijee na katoliku vjeru. I da bi ga za to
pridobio, franjevac mu je stao u najsvjetlijim bojama opisivati miline raja i vjeitog ivota na
108
109
110

1510. g. ubili su ga uroenici Kolumbije otrovnim strelicama.


K. Marks, Kapital, I. str. 673.
U istoj knjizi Las Cazas kae, da je na Haitiu 1492. g. bilo oko tri milijuna uroenika, dok ih je 1508. g. bilo svega
60.000. U Geografiji i opisu Lopez de Velasco tvrdi, da je njih 1514. g. bilo na Haitiu tek 14.000. U Opoj i
prirodnoj povijesti Indije, otoka i kopna u moru Oceanu, Oviedo sumnja, da ih je 1548. g. bilo vie od 5.000.

136

onom svijetu.
A da li ima panjolaca u ljupkom boravitu dua? upitao je Hati franjevca.
Ima, ali samo pravednih, odgovorio je ovaj.
I najplemenitiji meu vama, odgovorio je s ogorenjem kacik, nije ni dobar, ni
pravedan. I ja nipoto ne u poi u jedno mjesto, gdje se nalazi ma i jedan pripadnik te rase!

137

XXX. EL MARE DEL SUR JUNO MORE


Nema nita tee od kretanja po ovim krajevima mnogobrojnih rijeka, movara i planina. Tu je
ovjek izloen neiskazanim naporima. Tu na vas vreba smrt u tisuu raznih oblika.
Pasquale Andagoia
Do 1513. g. panjolci su bili istraili i osvojili najvei broj zapadnoindijskih otoka. San
Domingo postaje polazna stanica za sve njihove osvajako-istraivake pothvate. U tome gradu se
nalo mnotvo panjolaca, to su doli u Novi Svijet, da potrae sreu. U eri geografskih otkria
svaki doseljenik eli, da se to bolje istakne u otkriima i osvajanjima u novootkrivenim zemljama i
da doe do bogatstva, slave, plemstva. Pridolice se ukljuuju u istraivake ekspedicije,
naseljavaju u indijskim zemljama ili uestvuju u oruanim pohodima protiv uroenika. U toku
prvih deset godina XVI. v. na Haitiu i na Kubi ve se bilo naselilo dosta panjolaca. Njima je
panjolski guverner odmah podjeljivao zemlju i uroeniku radnu snagu. Uskoro su zemljoradnja,
gajenje stoke, svinja, peradi davali dosta hrane, ne samo za ishranu stanovnitva svih otoka, nego i
za naseljenike, istraivae i vojne posade u raznim krajevima.
Ali je u pokorenim zemljama uroeniko stanovnitvo strahovito brzo umiralo. Svojim
okrutnim postupcima panjolci su za dvadeset godina istrijebili viemilijunsko stanovnitvo Kube,
Haitia i otoka u Karipskom moru. Da bi nadoknadio gubitak uroenike radne snage Diego
Kolumbo, guverner Haitia od 1509. g., dovodi na pokorene otoke Crnce iz Afrike, otpornije za rad
na plantaama i u rudnicima od Indijanaca. Ovaj stariji Kolumbov sin, kome je Ferdinand vratio
gotovo sva prava ugovorena s ocem, sa zvunom titulom admirala Indije, vri u Novom Svijetu
pravu kraljevsku vlast. On organizira osvajaki pohod na Kubu, Portorico, Jamaicu; on svuda alje
brodove radi otkrivanja, istraivanja i osvajanja novih krajeva; on rukovodi opremom brodova za
pohod na Venezuelu, Kolumbiju, na obale Paname, u Vimini-Floridu. Pljaka zlata i dragocjenosti
od uroenika svih tih otoka i zemalja, pojaano iskoriavanje zlatnih rudnika na Kubi i Haitiu
donose guverneru silne prihode i on za kratko vrijeme zgre ogromno blago. Nije nikakvo udo, to
je uskoro mogao poslati Ferdinandovom nasljedniku Karlu V. na dar 10.000 zlatnih kastelanosa.
U valu panjolskih pustolova, koje je u Novi Svijet privukla istraivaka groznica, nalazio se i
Vasco Nuez de Balboa, mali plemi iz Estramadure u paniji, roen 1475.
Balboa je kao vrlo mlad ovjek doao u Novi Svijet. Odmah se istaknuo u istraivakoosvajakim pohodima. Za zasluge je dobio od guvernera plantau i robove na Haitiu. No da bi uzeo
uea u ekspediciji bogatog advokata Enciza u dananju Kolumbiju, Balboa je 1509. g. naputa. I
kad je izigrao Enciza ovaj mu se zbog toga kasnije grdno osvetio uputivi ga na Haiti Balboa
u dnu Darienskog zaliva osniva naseobinu Santa Maria el Antugua i proglaava se za guvernera
pokrajine. Ratnom vjetinom i politikom Balboa za kratko vrijeme uspijeva podjarmiti uroenike te
zemlje, snane ljude i dobre ratnike.
Uroenici Kolumbije su ivjeli na srednjem stupnju barbarstva. To su bili sasvim drukiji ljudi
od Indijanaca, koje su panjolci dotle bili upoznali. Na elu svakog plemena nalazio se vladar ili
tiba. Njegovi su pomonici bili briljivo poredani prema vrsti posla, koji su obavljali. Hrabri ratnici
ili teki ranjenici uivali su naroite povlastice. Oni su takorei bili domae plemstvo. U
unutranjosti zemlje ovi uroenici su se bavili zemljoradnjom, a u primorju ribolovom. Njihovi su
robovi, zbog raspoznavanja, bili igosani usijanim metalom po licu ili rukama. Oboavali su Sunce
i Mjesec. Bogu Tuiri podnosili su rtve u cvijeu i plodovima. Bili su bezgranino odani svojim
recima i vjerovali u seljenje due. Mrtvace su najprije suili, a onda sahranjivali u naroite grobove
s odjeom i orujem, ako se radilo o odlinicima. esto puta su s njima sahranjivali i njihove
udovice. Njihove su ene uivale neogranienu slobodu. Bile su vrlo koketne i lijepe. I kad su tamo
doli panjolci, odravale su s njima ljubavne veze.
Ovi su uroenici jedno vrijeme pruali panjolcima ogoren otpor. Ali su poslije nekoliko
okraja digli ruke od otpora, vidjevi, da se s njima ne mogu mjeriti.
138

Balboa je s malim odredima panjolaca slobodno krstario kroz Kolumbiju, mijenjao s


uroenicima lou evropsku robu za zlato i dragocjenosti ili ih je jednostavno pljakao. Traei zlato
ni Balboa se nije ustruavao od pljake i ucjene uroenika. Prema potrebi palio je sela, stavljao na
muke poglavice i imune uroenike, vrei iste zloine, kojima su se u to vrijeme odlikovali
inkvizicija, kraljevi i plemstvo u paniji te panjolski i portugalski osvajai u Novom Svijetu. Ipak
se Balboa od njih donekle razlikovao: pazio je, da ne prevri mjeru, te mirno i siromano
stanovnitvo nije zlostavljao.
Prilikom jednog pohoda na zlato u podnoje Cordillera, udaljen od naseobine oko 250 km,
Balboa je upao u kuu poglavice Komogre. Poglaviina kua je bila velika. Imala je tavanicu od
gipsa. Podovi i odaje te kue bili su ukraeni ljudskim i ivotinjskim oblijima. U njezinim
podrumima bilo je mnogo namirnica i posuda s tunjevinom.
Pretresajui kuu, panjolci su u jednoj odaji nali veliko blago: divno izraene predmete od
zlata i srebra, kosture poglaviinih predaka sa zlatnim maskama, ukraene biserima i dragim
kamenjem, kao i mnotvo drugih skupocjenih predmeta.
Dok su panjolci mjerili pronaene predmete, stariji poglaviin sin je odjednom bijesno lupio
rukom po vazi i rekao im sav uzbuen: Pa zar vi hoete da pretopite ove krasne umjetnike
predmete? Ako vam treba zlata, da ga derete, preite preko one visoke planine i pokaza im
rukom prema Jugu. I kada sunce bude leglo est puta, vi ete doi do jedne planinske strane,
odakle ete vidjeti ocean. Eto, na obalama toga oceana, nai ete zlata koliko vam god srce bude
eljelo!
Kroniari epohe kau, da se Balboa na te rijei duboko zamislio. Otkriti nepoznati ocean i
moda jedan potpuno novi svijet s ogromnim blagom, znailo je ispunjenje i najskrovitijih elja. Od
toga vremena Balboa prikuplja podatke o tom nepoznatom oceanu, o tom svijetu s druge strane
planina.
Promatrajte Balboa, kae Pietro Martire. Do nedavna mranjak, spletkar, odjednom se
preobratio u razboritog politikog vou!
21. sijenja 1513. g. Balboa upuuje Ferdinandu dugako pismo. Obavijestio ga je o velikom
junom moru s druge strane Cordillera i podvukao, da je od uroenika saznao, da na njegovim
obalama ima obilje zlata, koje poglavice odnose u vreama. Molio je od kralja doputenje, da
poe tamo i otkrije ga. Ali kako kraljev odgovor nije stizao, Balboa s grupom od 190 panjolaca i
600 uroenika, koji su bili odreeni za prijenos stvari, polazi na put s jednim brodom i devet veih
piroga. Tako je poslije nekog vremena stigao do Carete, na onom mjestu Panamske prevlake,
najbliem suprotnoj strani.
Odatle do San Miguela na pacifikoj strani Paname daljina iznosi oko 60 km. Tu je zemljite
gotovo ravno. Najvee brdo nije vie od 300 m. Ali je ono zato gotovo neprohodno. Puno je mulja,
gliba i ispresijecano movarama, rijeicama i rijekama, leglima komaraca, drugih insekata i zmija.
Uz to je jo obraslo i trnovitom travom, dunglama isprepletenim lijanama i gustim granjem, koje
prolaznicima na svakom koraku prepreuje put.
Poto je u Careti ostavio jedan dio vojnika da uvaju brod i piroge, Balboa s ostalima polazi 1.
rujna 1513. g. naprijed. Put je bio neobino naporan. Morali su ga kroz dunglu kriti sjekirama i
maevima. Ubrzo im se i odjea pocijepala. Oni su s tekom mukom, iznemogli do besvijesti,
prevaljivali na dan dva do tri km. Da bi zlo bilo vee, nesnosna ega im je zagoravala ivot. Bili su
kao u kakvom kotlu, obavijenom nevidljivim oblacima vrelih para, od kojih im je zastajao dah i
jezik se lijepio za nepce. e su gasili nezdravom i mutnom barskom ili rijenom vodom, od koje
su dobivali groznicu i dizenteriju. Kada je 1883. g. jedna nauna ekspedicija pokuala prijei 10
milja dui sjeverniji put preko istog zemljouza, morala se poslije 16 dana neuvenih patnji vratiti
odakle je i pola.
Meutim, Balboa je bio ovjek drugog kova. Za njega nije postojala rije nemogue. On se ve
bio prekalio u ranijim istraivakim pohodima, takoer tekim. Ma da su zapreke i na ovom
putovanju bile neobino velike, on se odluio, da ih savlada. Bio je svijestan, da od sretnog ishoda
139

zavisi njegovo ime, slava, budunost. Radilo se o biti ili ne biti. Drugi izlaz nije vidio.
Osim tekoa putovanja, i uroenici su ih s vremena na vrijeme napadali. Ali su panjolci lako
odbijali te napade uroenika, sakrivenih u cestama dungle. Jednoga dana je panjolcima
preprijeio put poglavica Toreha s tisuu ratnika, naoruanih kopljima, strijelama i batinama.
Tko ste vi, bijeli, bradati ljudi? to traite ovdje? I kuda namjeravate poi? pitali su ih.
Mi idemo prema Junom moru! odvratio im je Balboa.
A kad su ih uroenici napali, panjolci su kao pomamni jurnuli na njih i pobili 600 uroenika.
Nijedan panjolac nije poginuo. Njihovi elini maevi, bojne sjekire, arkebuze i muskete uinili su
svoje. 40 zarobljenika, odjevenih u smijene haljine, za koje je vjerovao, da su homoseksualci,
Balboa je bacio krvoednim psima, da ih pomore. Poslije ovoga napada nitko ih nije smetao
nekoliko dana.
Kad su proli najvei dio puta, probijanje je ilo lake. Postajalo je svjeije. Osjeala se blizina
oceana. I kad mu je 26. rujna jedan uroeniki voa rekao, da se s brda ispred njih vidi more,
Balboa je naredio pratnji, da ga prieka, a on se brzim koracima uputio prema vrhu brda, koje se
blistalo u intenzivnom zelenilu na vrelim zracima tropskog sunca. panjolci su s napregnutou
pratili svaki njegov korak. Osjeali su, da se blii veliki trenutak. Odjednom su ga vidjeli kako pada
na koljena i die ruke uvis. Oni su onda i sami jurnuli prema brdu, doli do vrha i zapanjili se.
Ispred njih se u velikoj daljini iskrilo neko ogromno veliko more, blistajui i prelijevajui se u
neizmjernom nizu srebrnasto-modrih boja. To je dakle ono silno more, zbog koga su podnijeli tolike
muke! San je, dakle, postao java. Balboa se, kako je javio u jednom pismu kralju, nalazio pred
morem, koje se prostiralo na drugoj strani obala Amerike, pred onim neizmjerno velikim morem,
koje su antiki narodi samo nasluivali iza beskrajnih daljina slabo poznatog Atlantika.
Putujui prema oceanu, panjolci su se sukobili s uroenicima poglavice Kjapesa, ali su ih lako
porazili. Naposljetku su 29. rujna 1513. stigli do obala oceana. U punoj ratnoj spremi, s isukanim
maem u desnoj i razvijenom zastavom u lijevoj ruci, Balboa je uao s pratnjom u ocean i
simboliki ga zauzeo u ime panije. To je bio Tihi ocean. No, budui da se on nalazio na jugu od
Paname, Balboa mu je dao ime El Mare del Sul Juno more. Preao sam preko planina, stoji u
jednom kasnijem Balboinom pismu Pietru Martire, to razdvaja nama poznati Ocean od mora, koje
lei na Jugu i koje je doskora bilo nepoznato. Zalivu je, meutim, dao ime San Miguel.
Ali Balboa nije na obalama Junog mora naao zlata, kao to se nadao. No zato ga je vrlo
mnogo uzeo od uroenika u ime otkupa. O veliini Oceana Balboa od uroenika nije mogao nita
poblie saznati. Oni su mu samo pomou znakova rekli, da je neizmjerno veliki. Ipak je od jednog
odlinika doznao, da daleko na jugu lei jedna velika i bogata zemlja, u kojoj ima obilje zlata, i da
pored obala te zemlje plove vrlo veliki brodovi. Odlinik je zacijelo mislio na peruanske balse, koje
su plovile i pored pacifikih obala Paname na putu za Meksiko, s kojim su Peruanci trgovali.
Odlinik je tom prilikom nacrtao na glini skicu neke ivotinje, sline devi. To je bila skica lame.
Zemlja je bila Peru.
Na obalama Junog mora Balboa je ostao nekoliko tjedana. I kad vie nije imao to da dozna,
krenuo je poetkom studenoga natrag. Sada je iao drugim putem, preko doline Kununakua, dobro
naseljene. Od seoskog stanovnitva Balboa je u ime otkupa uzeo dosta zlata i bisera. Tovar zlata,
stoji u njegovom pismu kralju, bio je tako velik, da su se uroeniki nosai povijali pod njegovom
teinom. Kad su se dobro odmorili u selu Pecorosa, panjolci su nastavili putovanje. 19. sijenja
1514. g. doli su u naseobinu. Nijedan vojnik nije poginuo.
Balboa je bio svijestan svoga otkria. Ali je uinio veliku pogreku: nije odmah obavijestio
Ferdinanda o ovom velikom i otkriu, ve je ekao da prou dva mjeseca. Tek tada je uputio u
Spaniju izvjetaj brodom, uz 20.000 zlatnih kastelanosa i 200 krupnih bisera, najveu poiljku
dragocjenosti, koju je dotle kao dio plijena Novi Svijet poslao kruni.
Taj njegov nemar mu se osvetio. Ferdinand je ve bio imenovao novog guvernera, Pedrariasa
D'Avilla, svog ljubimca, jer se nije mnogo pouzdavao u Balbou. Kad je Balboino pismo dolo
kralju, novi guverner je ve plovio prema Venezueli s 1.600 vojnika.
140

Pedrarias je bio slavohlepan, podao i okrutan ovjek, strani starac, kako su ga zvali. Kroz 16
godina vladavine u Venezueli i Kolumbiji pobijeno je po njegovu nareenju preko dva milijuna
uroenika. Najmanja krivica je bila dovoljna za smrt uroenika, da se spali ili pobije itavo selo.
im je stigao u Venezuelu, odmah je htio likvidirati Balbou. Ipak je to morao odloiti za kasnije. Ali
je zato na sve naine osujeivao Balboine planove o daljim istraivanjima.
U lipnju 1515. g. Ferdinand je imenovao Balbou adelantadom guvernerom Junog mora i
Paname, ali podreenog Pedrariasu. Htio je donekle ispraviti nepravdu prema ovom smjelom
istraivau, koji ga je vie puta obavijestio o nemilosrdnom Pedrariasovom istrebljivanju uroenika.
Balboa je namjeravao istraiti pacifike obale Paname. U tu svrhu je naredio, da se sagrade
etiri jedrilice i uz ogromne rtve u ljudstvu prenesu na suprotnu obalu. I ba kad se spremao na put
preko prevlake, uhapsio ga je po Pedrariasovom nareenju njegov dotle podinjeni oficir
Francisko Pizaro. Nekoliko dana kasnije Pedrarias, koji mu je bio ak obeao i svoju kerku za
enu, nareuje, da mu se sudi zbog tobonje zavjere protiv krune. Balboa je s jo etiri druga
osuen na smrt i pogubljen. Imao je tada 42 godine.
God. 1516. Herman Ponce de Leon gradi na pacifiko] obali Paname nekoliko manjih brodova
i istrauje 540 milja obale zapadno od zaliva San Miguela. U isto vrijeme Gaspar Morales plovi po
Tihom oceanu i otkriva Biserne otoke. 1552. godine Pedrarias d'Avilla plovi iz Paname s nekoliko
brodova uz Pacifike obale Srednje Amerike, da pronae prolaz u Karipsko more. Prolaz nije naao,
ali se vratio sa sto tisua zlatnih pezosa, koje je napljakao od uroenika.
Od otkria Tihog oceana ueni evropski ljudi su poeli sve vie vjerovati, da novootkrivene
zapadne zemlje ne pripadaju Istonoj Aziji, ve da je Novi Svijet samostalan kontinent izmeu
Evrope i Azije.
Kad se imaju u vidu okolnosti pod kojima je Balboa otkrio Juno more, s pravom se moe rei,
da to otkrie predstavlja pothvat najvee smjelosti i junatva. Olsen kae, da je Balboino otkrie
potaklo Magellana na putovanje oko Zemlje i pripremilo Pizarovo otkrie i osvajanje Perua. I zbog
toga se Balboa moe uvrstiti u red najveih panjolskih istraivaa: Kolumba, Vespuccija, Corteza i
Pizara.

141

XXXI. U PODRUJU MAJA NARODA


O, Majko Kukuruze, pouj! Otvori nam svoje puteve!
Oh! Cilj puta naega je blizak
I mi ve vidimo zemlju nepoznatu,
U kojoj oko nae djecu trai. Majko Kukuruze, pouj!
Iz himne kukuruzu sjeveroamerikog plemena Pawni
Kada je u veljai 1517. g. eskadra od tri malena broda pod zapovjednitvom smjelog i odlunog
pomorca Hernana Cordohe i pilota Antonia Alaminosa na putu iz Habane dolo do obala Yucatana,
tada potpuno nepoznata panjolcima, posada brodova se silno iznenadila. panjolci su na obali
vidjeli uroenike kako obrauju zemlju. Gajili su kukuruz, grah, rajicu, pamuk, kakao on im je
sluio i kao novac, duhan, huahutli jedna vrsta prosa, bundevu, papriku i razno povre. Jo
vie su se iznenadili, kad su na obali vidjeli kue s krovovima od slame, palmina lia pa ak i
kamena, ljude obuene u odjee od arenih pamunih tkanina, ene s velom na licu i suknjama do
peta, ose, pele, purane, patke. A kad su na jednom mjestu vidjeli pravi, dobro utvreni grad s
paralelnim ulicama, spomenicima odlinika i bogova od mramora ili peene gline, hramove u
obliku piramida, na kojima su sveenici, kao i u Meksiku, uz zaglunu lupu bubnjeva, pisku frula
od rogova ili trske i svirku truba od koljki, prinosili ljudske rtve, panjolci su se zaprepastili!
inilo im se, da sanjaju, da se nalaze u nekom udesnom svijetu, toliko razliitom od otoka i
zemalja Novoga Svijeta, koje su dotle bili upoznali.
panjolci su doli u podruje Maja civilizacije, najkulturnijih naroda Novoga Svijeta.
U to vrijeme Maja narodi su bili pod vlau Azteka. Njima su plaali danak u raznoj robi i
proizvodima zemlje111, njima su svake godine morali davati odreeni broj ljudi za rtvovanje. Od
stare Maja civilizacije, jedinstvene u svijetu, ije su elemente primili narodi Sjeverne Amerike, od
Hondurasa do Gornjih jezera, malo je to bilo ostalo. U dunglama Hondurasa, Guatemale,
Yucatana i najjunijim krajevima Meksika naene su ruevine mrtvih Maja gradova, obrasle u gusto
iblje. U tim se gradovima sistem podvodnih kanala ravao na sve strane. U njima su naene kue,
javne graevine, hramovi, spomenici, kipovi bogova. Keramika, vanjski i unutarnji zidovi
graevina, ukraeni figurama, kipovi, reljefi, stupovi raeni su s istananim ukusom, svjedokom
velikog kulturnog procvata, vremenski udaljenog od nas tisuu i pet stotina, a moda i mnogo vie
godina. Od svih tih mrtvih gradova istiu se najvie po ljepoti umjetnikih spomenika i graevina,
remek-djelima Maja kulture, Palenquo i Copan. U Palenqueu je otkriven, izmeu ostalog, i hram
boga Sunca. U Copanu su ulice bile poploene kamenom, a javne graevine, hramovi i umjetniki
ukrasi bili su na velikoj visini. itav sistem podzemnih kanala ravao se po tome gradu.
Najvei uspon na umjetnikom polju postigli su Maja narodi u vremenu od II. do VII. v. bar
tako kau moderni arheolozi. U tom vremenskom razdoblju napredak u graditeljstvu i umjetnikom
stvaralatvu rastao je iz vijeka u vijek.
Prostranije sobe graevina, tanji zidovi soba od ranijih, debljih, radi podravanja tekih
krovova, bez svoda, savrenija izrada profila ljudskih oblija, istoa stila i jednostavnost u izradi
kipova, reljefa i stupova kod graevina odaju sve istananiji ukus, veliki naroito pred kraj te epohe.
Sistem raunanja i hijeroglifsko pismo, iji se postanak vezuje za dugi niz vjekova prije nae ere,
dostie poetkom I. v. pr. n. e. puni razvoj, da u VII. v. postane jo savreniji. Raunski natpisi na
mnogim spomenicima jasno govore o dobrom poznavanju astronomije. Od svih naroda
pretkolumbovske Amerike Maja kalendar je bio najsavreniji.
Sredinom VII. v. Maja naputaju svoje gradove u Sredinjoj Americi i sele se na sjever. Nije
poznat razlog ovome naputanju. Mnogi etnolozi i arheolozi ga vide u malariji i napadima
barbarskih naroda, od kojih se nisu mogli obraniti. U novije vrijeme prevladava miljenje, da su
111

Od gradova na Meksikom zalivu Azteci su godinje primali kao danak 16.000 tovara kauuka, 24.000 paketa
udesnog perja ptica raznih boja, ogrlica od bisera, smaragda, kakao, zlatni prah i dr.

142

Maja gradovi naputeni zbog toga, to ovi napredni narodi nisu znali vjetinu ubrenja emlje.
Kako su zemlju obraivali drvenim, kamenim motikama i sjekirama, bez pluga i domae stoke, a
negdje i navodnjavanjem, ispoena zemlja nije mogla vie davati ploda. Otimati, meutim, zemlju
od dungle primitivnim oruima bilo je nemogue.
Prelazni period obuhvaa vrijeme od 620-980. g. U tom odsjeku vremena ukrasno kiparstvo
nestaje, ali se graditeljstvo odrava na istoj visini, kao i ranije. Ali od 1200. g. do dolaska
panjolaca nastaje pad na svima poljima ovjejeg stvaralatva. To se moe protumaiti
potpadanjem Maja naroda pod vlast Azteka.
*
I, stvar za nas doista udna, itav razvitak Maja civilizacije uvjetovao je kukuruz, teocentli,
hrana bogova Azteka, za koji se dri, da vodi porijeklo iz prauma Srednje Amerike.
Nepoznat do otkria Amerike u Novome Svijetu, kukuruz, je stvarno uvjetovao razvitak
zemljoradnje, drutveno ureenje kod Maja nije postojao centralizirani oblik vladavine, ve je
svaki grad imao svoju posebnu upravu, gradove s kanalizacijom, poploenim ulicama, kamenim
zgradama, umjetnika ostvarenja, vjerske obrede, pismo, elemente cjelokupnog duhovnog ivota,
koje su, kao u starom Egiptu, kao uostalom u kranskim zemljama u Srednjem vijeku, drali u
svojim rukama sveenici.
Postepeno je kukuruz osvajao sve vea podruja obje Amerike. Onda se poeo iriti na sjever
civilizatorski utjecaj Maja naroda. Morskim putem, pirogama, od dananjeg Vera Cruza do ua
Mississippija, i kopnenim, posredstvom starih meksikih gradova: Oaxaca, Zacatecasa, Duranga,
Jalisca, Sinaloa, Sonora sve dalje na sjever do Arizone, Colorada, Novog Meksika i Utahe i jo
dalje, do Gornjih jezera i Kanade, iao je taj utjecaj. On je bio sve jai u blizini Maja podruja, a
slabiji u udaljenijim krajevima. Arheoloke iskopine u Meksiku iz preaztekih vremena, iz podruja
Rio Grande, Arizone i jo dalje na sjeveru, jasno govore o srodnosti s Maja umjetnou. Kiparski
radovi, ukrasni motivi, keramika, graevine, sve umjetnike tvorevine, nose na sebi, u manjoj ili
veoj mjeri jasno obiljeje Maja umjetnosti.
Veze izmeu Maja naroda i naroda i plemena June Amerike postojale su zacijelo od najstarijih
vremena. Kukuruz je iz Srednje Amerike zacijelo davno prenijet i u Junu. Ali je krumpir,
porijeklom iz Perua, izvrio znatno vei utjecaj na matu naroda June Amerike, no to ga je ikada
uinio kukuruz.112
U keramici i graditeljstvu Maja i Peruanci su bili skoro na istom stupnju. O tome jasno govore
ruevine peruanskih i Maja gradova. Ali u obradi i topljenju metala Peruanci su . bili daleko ispred
svih ostalih amerikih naroda. Jo od X. v. Peruanci i Chibchas plemena oko dananje Bogote u
Kolumbiji topili su metale, dok su ih Maja i Azteci kovali u hladnom stanju.
Ipak su Maja u jednom pretekli Peruance: u pismu. Peruanci su imali samo vorovno pismo,
nepodesno za knjievnost ili historiju.
*
U vrijeme otkria Amerike Maja narodi, Azteci i Peruanci, nalazili su se na stupnju civilizacije
Egipana iz vremena faraona I. dinastije, t. j. iz vremena bliskim XXX. stoljeu pr. n. e.
to je bio uzrok razlici u napretku izmeu dva svijeta?
U Egiptu se bakar, srebro i zlato pojavljuje oko 5.000. g. pr. n. e. Te metale su stanovnici Nilske
doline dobivali iz Fajuma, Favahira, Sinajskog poluotoka, a od sredine II. tisuljea i s Cipra. U
blizini Vadi Magare na Sinajskom poluotoku naeni su kalupi za lijevanje bakra iz kraja IV.
tisuljea pr. n. e.
Meutim se bakar pojavio prvi put u Novom Svijetu u IV. v. Uroenici Perua su isprva bakar
dobivali izdvajanjem iz ruda, a kasnije i topljenjem. Tako su oni u IX. ili X. v. poeli mijeati i
topiti bakar s cinkom, a dva ili tri vijeka kasnije pojavljuje se tamo i bronca.
U Nilskoj dolini pojavljuje se, meutim, bronca oko XXII. v. pr. n. e. Ona je u Egipat prenijeta
s Krete, gdje su je proizvodili ve u XXV. v. pr. n. e. I dok se eljezo na Bliskom Istoku pojavilo
112

Radin P., Histoire de la civilisation indienne, str. 27.

143

ve u XII. v. pr. n. e., ini se, da su ga u Sjevernoj Americi poznavala samo neka plemena.
To je bio glavni uzrok zastoja u napretku u Novom Svijetu.
U pretkolumbovskim vremenima ameriki narodi nisu uope poznavali domaih ivotinja,
osim psa i jedino u Peru lama.113 Zato su njihove veze bile vrlo slabe. Trgovake razmjene su se
vrile najee kopnenim putem, od plemena do plemena. Koliine robe, koje su se mijenjale, bile
su malene, jer ovjek na duim stazama ne moe ponijeti vie od 30 kg. Te su se veze odravale i
morskim putem, pirogama i balsama. Od vjekova bliskih naoj eri Maja narodi su u masama plovili
pirogama od Vera Cruza do ua Oca Voda Mississippija. Du donjeg toka ove velike rijeke
Maja su odvajali zemlju i podizali umjetne breuljke, zvane mund, zacijelo u vjerske svrhe.
Ruevine munda, od kojih mnogi imaju oblik piramida s terasama, naene su rasijane od Atlantika
do Mississippija, na sjeveru od Floride do Michigana i srednjeg Wisconsina, te zapadno od
Mississippija do Novog Meksika i juno od Kansasa. Nekoliko vjekova kasnije uroenici
polinezijskih otoka plovili su pirogama do Perua i Kalifornije, a Peruanci balsama do otoka
Polinezije zacijelo u vjekovima otkria Amerike.
U Nilskoj dolini su od najstarijih vremena bili poznati vol, magarac, ovca, koza, svinja, a od
XVII. v. pr. n. e. i planinski magarac konj, dok se deva, poznata u egipatskim pustinjama jo u
prethistorijskim vremenima, poela upotrebljavati u Egiptu tek od sredine I. tisuljea pr. n. e.
Drvene figure iz muzeja u Kairu prikazuju pokuaje Egipana, da pripitome jelena, gazelu, oriksa
pa ak i hijenu.
Te domae ivotinje su davale Egipanima meso i mlijeko. To je u velikoj mjeri pridonijelo
njihovu duhovnom i stvaralakom razvitku. Meutim Azteci, Maja i drugi ameriki narodi, osim
Peruanaca, hranili su se u nedostatku mesa i ljudima.- Moda su Azteci u nedostatku mesa uveli i
rtvovanje ljudi, koje su jeli?
Pomou domaih ivotinja Egipani su obraivali zemlju i gajili ito plug i toak poznati su
u Egiptu od najstarijih vremena, prenosili kamen i drvo za gradnju spomenika, piramida i drugih
javnih graevina i prenosili trgovaku robu u blie i dalje zemlje. To im je omoguilo, da potkraj IV.
tisuljea pr. n. e. izgrade civilizaciju, s kojom se Maja i ostale amerike civilizacije mogu
usporeivati.
*
Budui da razdaljina izmeu Yucatana i Kube nije velika, uroenici Kube su pirogama dolazili
za nekoliko dana do obala Yucataria. Od njih su Yucatanci doznali, da su Kubu osvojili bijeli,
bradati ljudi i da su nad stanovnitvom vrili strane zloine.
I kad se panjolska eskadra pribliavala Yucatanu, uroenici su ih, doekali strelicama i
kamenjem iz praaka uz razdraene povike: Kastilja! Kastilja! A kad se nekoliko panjolaca
iskrcalo na jednom mjestu, uroenici su se kao pomamni bacili na njih i sve ih pobili. Cordoba je
naredio uzmak.
Tako su stigli do Campecha. I tu su se pokuali iskrcati i snabdjeti namirnicama i vodom, ali su
ih i tu napali uroenici, onesposobivi dosta vojnika. U jednom okraju teko je ranjen i Cordoba.
On je umro na putu za Habanu. Tada je zapovjednitvo nad brodovima preuzeo Alamanos i poveo ih
prema Floridi. No i tamo su ih uroenici napali. Glas o nedjelima panjolaca na Kubi i Haitiju
doao je i do njih. panjolci su se morali vratiti u Habanu.
Sredinom travnja 1518. g. guverner Kube Alvarez alje etiri broda pod zapovjednitvom
Juana Grijalve, da se prikupe to toniji podaci o veliini, proizvodima i ivotu uroenika. Poslije
13 dana plovidbe ova eskadra je doplovila do otoka Gozumela, u blizini Yucatana. Na Gozumelu su
panjolci vidjeli veliki hram s kulom, visok najmanje 60 stepenika. Ne zadravajui se dugo kraj
njega, panjolci su nastavili ploviti kraj obale. Napokon su stigli do Campecha, iskrcali se na obalu
i u zbijenim redovima, do zuba naoruani, krenuli prema sreditu grada.
113

U Gypsum Cave June Nevade naene su prije 24 g. kosti ljenivca, davno iezlih konja konj se u povijesti prvi
put spominje oko 1900. g. pr. n. e. u Siriji, nekih ivotinja slinih lami, afrikih deva, planinskih ovaca i dr.
Znai, da su ih uroenici Amerike prije 5-10.000 godina poznavali.

144

Ali se na jednom mjestu pred njih isprijeio ogroman broj uroenikih ratnika s orujem i
upaljenim bakljama u ruci. Vraajte se natrag prije negoli se one ugase, inae emo vas sve
pobiti! poruivali su im. Ali kad su im panjolci rekli, da hoe s njima da trguju u miru, da njih
zanima samo zlato i srebro i da im ne ele nikakvo zlo, Campechani su popustili i poeli s njima
trgovati. U De Orbo Novo O Novom Svijetu, humanista Pietro Martire pripovijeda, da je
Grijalva tom prilikom putem trgovake razmjene dobio mnogo zlata, srebra, odjee, obue, oklopa
ukraenih zlatom, smaragdima, tirkizima te mnotvo drugih stvari i namirnica.
Kada je Grijalva pomou znakova pitao uroenike gdje moe dobiti dosta zlata i dragog
kamenja, uroenici su mu pokazivali rukom na zapad i izgovarali Meksiko.
Plovei dalje kraj sjeveroistonih obala Yucatana Grijalva je doplovio do Rio de las Banderas
Rijeke zastava. Tu je naredio, da se iskrcaju i ostanu deset dana. S miroljubivim stanovnitvom
su mijenjali svilene, vunene i lanene tkanine za zlato.Odatle je Grijalva nastavio ploviti po
Meksikom zalivu. panjolci su kraj obale vidjeli planinske lance nekih visokih gora, koji su se
protezali na velike daljine. Grijalva je bio potpuno uvjeren, da ti planinski vrhovi pripadaju zacijelo
nekom velikom, nepoznatom kontinentu, a ne otoku. Smatrajui ovo miljenje vrlo vanim, on
odmah upuuje jedan brod u Habanu s izvjetajem i petinom zlata dio, to je pripadao kruni. est
mjeseci kasnije Grijalva se vratio u Habanu. Istraivanje je uspjelo.

145

XXXII. U CARSTVU AZTEKA


Vidim ... stjegove ... u zelenim, alima pobodene;
Vidim, gdje deset pobjeuje tisuu i kraljevstva
s druge strane Indije Aragonu podloena...
Vidim Corteza Hermana kako osvaja gradove nove...
i kraljevstva Istoka tako daleka...
Ariosto
Cordobina i Grijalvina plovidba bile su uvod u osvajanje kraljevstva iz sna.
Nikada u povijesti ratovanja nije osvojena jedna tako velika zemlja s milijunskim
stanovnitvom s tako malim brojem vojnika kao Meksiko. Maleni panjolski odred pod Cortezovim
rukovodstvom za kratko vrijeme osvaja ovu zemlju, namee joj panjolsku vlast i za dvije godine
potpuno je istrauje. Nova panjolska, kako su panjolci nazvali Yucatan i Meksiko, zemlje izmeu
oba oceana, ulaze od toga doba u krug evropskog poznavanja i ubrzo se pojavljuju na geografskim
kartama.
Povijest ovog osvajanja potpuno je rasvijetljena. O njemu, je pisalo nekoliko panjolskih i
meksikih pisaca iz XVI. v. Dvije Historije osvajanja Meksika Gomare i Bernala Diaza del Castillo,
obojice uesnika iz Cortezova pohoda, daju mnotvo dragocjenih podataka o osvajanju,
istraivanju, ivotu i civilizaciji zemlje, ma da se u njima nalaze i takvi podaci i naivna
obavjetenja, kojima se ne moe uvijek vjerovati.
Cortezov pohod lii na bajku, na priu iz Tisuu i jedne noi. Pojedini momenti, puni
dramatskih zapleta, tako estih u historiji geografskih otkria i osvajanja zapadnog dijela naeg
planeta, snano djeluju na matu. Pobjede malenog panjolskog odreda nad ogromnim brojem
vucatanskih, tlaxcalanskih i aztekih ratnika izgledaju nevjerojatne, ako se ovjek ne uivi u
vrijeme i prilike, koje su vladale u Meksiku u pretkolumbovskim vremenima. U sudaru izmeu
stare i nove civilizacije pobijedila je stara. Civilizacija bakrenog doba Azteka i Maja morala je
podlei u sudaru s civilizacijom starijom od nje bar etiri tisue godina. Meksiki drveni maevi s
dvostrukom otricom od vulkanskog stakla, drvena koplja i strijele sa iljkom otvrdlim na vatri,
umetnutom kosti od ljudske cjevanice ili kremena, prake i drveni oklopi nisu se mogli mjeriti s
vatrenim orujem, elinim oklopima, maevima, noevima, bojnim sjekirama i kopljima
panjolaca. Tisue meksikih ratnika nisu mogle izdrati nalet dvadesetak konjanika konje su
tada Meksikanci vidjeli prvi put. Padajui za kratko vrijeme na stotine, obuzeti paninim strahom,
uroenici su se predavali na milost i nemilost panjolcima, priznajui njihovu vlast.
Kada je poetkom travnja 1519. g. eskadra panjolskih brodova pod zapovjednitvom Hernana
Corteza, mladog ovjeka od 34 godine, pristala na obali Tabasca, u Yucatanu, panjolci su bili
napadnuti od gustih redova yucatanskih ratnika uz paklenu buku raznih muzikih instrumenata i
bojnih poklika ala-lala!
Ipak su se panjolci iskrcali, lako savladali otpor uroenika i pobijedili. Topovi, arkebuze, a
naroito konjanici odluili su ishod bitke. Obilje namirnica, pamune odjee, obua, ogrtai od
raznobojna perja, vatirani steznici za zatitu od strijela i koplja, neto zlata, dvadeset mladih
robinjica i priznanje panjolske vlasti bili su dar pobjednicima.
Meu robinjicama panjolci su ih odmah pokrstili nalazila se i Marina, kerka jednog
umrlog aztekog odlinika, koju je majka kao dijete prodala nekom Maja poglavici. Vrlo
inteligentna znala je Maja i azteki, Marina je brzo nauila panjolski, postala Cortezova
ljubavnica i u osvajakom pohodu na Tenochtitlan bila mu od neocjenjive koristi. Kasnije mu je
rodila i dijete.
Pokoreni Yucatanci vide u panjolcima nadljude, sinove neba, rukovodioce munja i gromova i
pale im kopal kao boanstvima.
Meutim bljedolike, bradate, udno odjevene ljude prate sa strahom agenti Montezume,
146

glavara ljudi, posljednjeg vladara i vrhovnog sveenika Azteka. Nekoliko aztekih slikara crta
kriom na papiru od agava bijele ljude, ognjene sprave, iji ih pucanj uasava, udesne brodove
bijelih jedara, udovine ivotinje konje, sjajno oruje doljaka i njihovo dranje. I sve to
odmah alju u Tenochtitlan.
U Meksiku je, kao i u Peruu, bila dobro organizirana potanska sluba, ma da, osim pasa, tamo
nije bila poznata nijedna domaa ivotinja. Na svaka dva do tri kilometra puta nalazila se mala
stanica. I u njoj je bilo dva do tri glasnika. im bi s neke stanice dojurio glasnik, predavao je pismo
ili poruku drugu i taj je u trku prevaljivao svoju stazu, predao poruku slijedeem glasniku, ovaj
treem i t. d. Tako su izvjetaji agenata i slike stizali Montezumi iz Tabasca do Tenochtitlana za tri
dana, iako razdaljina izmeu ta dva mjesta iznosi oko tri stotine milja.
Ovi izvjetaji zbunjuju Montezumu, neobino sujevjernog i punog predrasuda ovjeka. I
umjesto da organizira otpor protiv panjolaca i baci ih u more, on die ruke od svega i predaje se
fatalizmu, vrsto uvjeren, da je Cortez olienje Quetzalcoatla, aztekog boga umjetnosti i
civilizacije.
Za razliku od ostalih bogova Azteci su Quetzalcoatla prikazivali s bijelom koom i dugom,
valovitom bradom. To je bio jedini azteki bog, kojemu nisu prinosili ljudske rtve, nego samo
mirisno cvijee i kopal. Stare azteke legende su govorile, da je ovaj bog u davnim vremenima
iezao na krajnjim istonim rubovima svijeta, ali da e se ipak jednog dana pojaviti u Meksiku, da
bi zbacio s vlasti aztekog vladara.
To su bili uzroci, to je pojava panjolaca na vratima Meksika uznemirila Montezumu, koji je,
okruen svitom najvieg aztekog plemstva i sveenstva, ivio u sjaju i raskoi u krasnom dvoru
najudnijeg grada na svijetu Tenochtitlana.
*
Ameriki uroenici pripadaju mongoloidnoj rasi i vode porijeklo iz Azije. I letimian pogled na
njih uvjerava nas o tome. Jedan od uzroka, to su panjolci vjerovali, da su doli do krajnjih
istonih nepoznatih otoka i zemalja Azije, umjesto da su otkrili jedan potpuno nepoznati kontinent,
odvojen od ostalih, bio je i mongolski izgled uroenika svih krajeva Amerike.
Pod svoj prilici su se njihovi preci doselili prije 20.000, a moda i vie godina u Ameriku preko
zaleena Beringovog mora, irokog oko 100 km, ili pirogama s jednog do drugog otoka Aleutskog
arhipelaga, koji se protee od krajnjeg sjeveroistonog dijela Azije do poluotoka Alaske. Te su
seobe trajale zacijelo stotinama, a moda i tisuama godina. Dosadanje iskopine kostura ljudi u
obje Amerike govore u prilog ove tvrdnje. Svi oni pripadaju tipu Homo sapiensa ovjeka
relativno kasnijeg vremena.
Preci Azteka su zacijelo prije VIII. v. napustili svoje boravite oko Sedam peina, tajanstveni
kraj negdje na jugu Sjedinjenih Drava Amerike. Put ih je vodio preko neplodnih jugozapadnih
amerikih pustinja, a zatim preko sjevernih krevitih krajeva Meksika. U to doba Azteci su bili ve
civiliziran narod. Plodan utjecaj Maja kulture stvorio je od ovih nomada dobro organiziran narod,
koji se lako privikao zemljoradnji.
Nekoliko vjekova putovali su preci Azteka prema Meksiku, zadravajui se u pojedinim
krajevima due ili krae vrijeme i vodei borbe s raznim narodima s promjenljivom sreom.
Legende govore, da ih je na tom putu vodio bog rata, strani Huitzilopochtli. Napokon su stigli do
doline Anahuaca i pobijedili susjedna plemena. 1324. g. sagradili su na slanom jezeru Tezcuco grad
Tenochtitlan, koji se brzo razvio u najljepi grad azteke civilizacije. Vijek kasnije Azteci sklapaju
savez sa Tezcucom i Tlacopanom, koji je ostao vrst do dolaska panjolaca. Vlast Azteka se
prostirala nad mnotvom meksikih plemena izmeu dva oceana, sa izuzetkom Tlaxcale i drugih
gradova-drava.
Zemlja kod Azteka je bila razdijeljena na dvadeset geografskih klanova ili calpula. Jedan dio te
zemlje je bio podijeljen izmeu svih lanova calpula i oni su je obraivali zajedniki. Calpuli su
plaali dravi porez i izdravali hramove i sveenike na svom podruju. Drugi dio klanske zemlje
bio je razdijeljen na razne porodice calpula, prema potrebama. Zemlja je pripadala porodici, kojoj je
147

dana na rukovanje, a prelazila je s oca na sina. Po izumiranju porodice vraala se calpulu. Plemii
su takoer imali veliki dio obradive zemlje, a isto tako i ratnici ovi posljednji u pokorenim
zemljama.
Azteci su tiranski ugnjetavali pokorena plemena. U organizaciji vlasti i u kolonijalnoj politici
Azteci su bili ispred svih ostalih pretkolumbovskih naroda. Gradovi s pacifikih obala davali su im
kao namet pamune odjee, fino perje, kakao, zlato, tigrove koe i ptice. Zemlje s podruja
Meksikog zaliva davale su im kakao, tovare kauuka, zlato, fino raznobojno perje, bisere,
smaragde i ambru. Ostali su im krajevi davali svoje proizvode. Pokoreni narodi su im, osim toga,
morali davati i poljoprivredne proizvode, raditi na izgradnji puteva, javnih graevina i sluiti kao
robovi. To je bio teak namet za pokorene narode, koji su zemlju obraivali motikama i sjekirama
od kamena i iljcima otvrdnula drveta, paljenjem naroito u tropskim oblastima ili
navodnjavanjem, u blizini rijeka i jezera, bez pluga i teglee stoke.
Uz to su pokoreni narodi morali Aztecima svake godine davati odreeni broj ljudi za
rtvovanje. I to je za njih bio najstraniji namet. Ipak su Azteci najvei broj ljudi za rtvovanje
uzimali iz redova ratnih zarobljenika, koje nisu odmah ubijali, nego su ih kasnije predavali
sveenicima za rtvovanje. To rtvovanje ljudi je i najmranija crta azteke civilizacije.
Azteci su stalno rtvovali ljude. Prilikom ustolienja vladara, vjerskih sveanosti, posveenja
kipova i hramova bogova, smrti vladara i poglavica, povratka iz ratova, perioda sue i t. d. Na
vrhovima hramova u obliku piramida, visokih i do 80 m ruevine 18.000 aztekih hramova i
danas postoje u Meksiku nalazio se pred kipovima bogova rtveni kamen. etiri sveenika drali
su rtvu za ruke i noge. Peti joj je zabadao no od vulkanskog stakla u grudi, parao ih, upao srce i
bacao ga na vatru, koja je stalno plamsala pred idolima. Onda su rtvi odsijecali udove, spremali od
njih sveane gozbe, dok su trupove bacali divljim zvijerima. Lubanje rtvovanih uzidali bi u zidove
hramova. Tridesetak koraka od ogromnog hrama boga Huitzilopochtlia u Tenochtitlanu etvoro
vrata ovoga hrama su gledala na isto toliko puteva, od kojih je svaki bio dug oko 15 km i vodio iz
grada na kopno, nalazila se ograda od visokog drvea. Izmeu drvea nalazili su se kolci, koji su
ili od drveta do drveta. Na kolcima su bile nasaene ljudske lubanje. Ta ograda, kae panjolski
pisac iz XVI. v. Acosta, bila je od jednog do drugog kraja puna ljudskih lubanja. To je bio alostan
i jeziv prizor. Kad su rtve pomrle i njihovo meso pojedeno, glave su predavali sveenicima hrama,
koji su ih naticali na ono kolje, dok god se nisu razdrobile.
Neprovjereni podaci govore, da su Azteci rtvovali svake godine 20.000 ljudi. Ovo okrutno
ubijanje uzelo je u XVI. v. velike razmjere. U jednom rukopisu, za koji se danas zna, da je napisan
poslije osvajanja Meksika i zacijelo po nareenju osvajaa, stoji, da su prilikom posveenja novog
hrama boga Huitzilopochtlia u Tenochtitlanu-Meksiku rtvovali 20.000 ljudi iz redova ratnih
zarobljenika. Brojka je svakako pretjerana. No, ako su rtvovali i dvadesetinu toga broja, brojka je
prevelika.
Azteci su ljude rtvovali zbog toga, to su vjerovali, da e im bogovi podariti plodnost i
ovjekovjeiti prirodne sile. Ima razloga, da se povjeruje, da su Azteci rtvovali ljude zbog nestaice
mesa. Oni, naime, osim pasa nisu imali drugih domaih ivotinja.
Razumije se, da su pokoreni narodi jedva ekali, da se oslobode aztekog jarma. Pojava
panjolaca u primorju ulila im je nadu.
*
Poslije osvajanja Tabasca, Cortez etiri mjeseca krstari pored jugozapadnih obala Meksika i
istrauje ih. Dvije pokrajine odmah su priznale panjolsku vlast i davale Cortezu namirnice, odjeu,
zlato i drago kamenje. Kroz to vrijeme Cortez dolazi u Cempoalu i San Juan de Ulua, gdje ga
stanovnitvo doekuje kao osloboditelja. U nezdravom movarnom kraju Cortez tada udara temelje
naseobine Vera Cruz. I u isto vrijeme stalno prikuplja podatke o politikim prilikama u Meksiku. To
e mu biti od velike koristi prilikom osvajanja.
*
God. 1504. Hernan Cortez dolazi u Novi Svijet s mnogim drugim panjolskim pustolovima.
148

Odmah se istie u, osvajakim pohodima, a naroito prilikom osvajanja Kube. To mu je donijelo


naklonost guvernera Velasqueza, veliki posjed, robove i imetak od 3.000 dukata, za ono vrijeme
ogromnu svotu.
Ali tako nemirnog i neobuzdanog ovjeka, kakav je bio Cortez, nije privlaio miran ivot.
Cortez je svim silama nastojao, da mu se povjeri uee u samostalnim osvajako-istraivakim
pohodima u Novom Svijetu, koji su tek poeli upoznavati. Vie puta je dospijevao u zatvor, ali je
uvijek uspijevao, da se izvue, jer je dobro stajao kod guvernera. Poslije Grijalvinog povratka,
Velasquez ga postavlja na elo ekspedicije radi osvajanja Nove panjolske. No ba kad se spremao
da isplovi iz luke, Velasquez se pobojao, da ga Cortez ne izigra, te je povukao imenovanje. Cortez
je, meutim, od svojih prijatelja na guvernerovu dvoru na vrijeme saznao za tu odluku pa je
naredio, da brodovi isplove. Bojazan Velasquezova se obistinila. Cortez je radio za sebe.
Bistar, uporan, ludo hrabar kapetan Cortez vodi o svemu rauna, kae o njemu njegov drug
iz pohoda i biograf Diaz. On sve umije predvidjeti, prije negoli ita poduzme. To mu donosi
naklonost ljudstva. Svi bismo mi poginuli za naega vou Corteza, kae Diaz. U svojoj Pravoj
historiji Meksika. Diaz daje priblinu sliku toga pohoda. No on svoga idola Corteza pravi
herojskom linou, prikrivajui mu mane: okrutnost prema pobijeenima, pohlepu, uobraenost,
to je, uostalom, zajednika crta panjolskih osvajaa.
Da bi dobio odrijeene ruke, Cortez se na jednom skupu vojnika odrie Velasqueza. Iz ruku
vijea novoosnovanog-grada Vera Cruza a on ga je sam imenovao, Cortez prima ukaz o
imenovanju za guvernera i vrhovnog suca grada u ime njegova panjolskog velianstva. S
odobrenjem ljudstva Cortez tada alje u paniju zlato, dragocjenosti, maske, umjetnike radove,
izvjetaj o Novoj panjolskoj, o svojim namjerama i postupcima i zahtijeva, da ga Karlo V. potvrdi
na novom poloaju. Tada izdaje nareenje, da se svi brodovi osim jednoga spale. Tko hoe biti
bogat, saopio je ljudstvu, neka poe za mnom. Ostali neka se vrate na Kubu.
Pohod na Tenochtitlan
Agenti Montezumini prate budno Cortezove pothvate u primorju. Da bi ga odobrovoljio,
Montezuma alje Cortezu bogate poklone: male figure raznih ivotinja od zlata i srebra, ukraene
zrncima bisera, smaragda i ametista, oklope, sjajne ogrtae od raznobojnog perja i dr. Cortezu se
najvie sviaju dva krasno izraena koluta, velika kao kolski kotai, jedan od Zlata, a drugi od
srebra. Kotai su predstavljali sunce i mjesec. Neka ovi predmeti budu znak obostrana
prijateljstva, poruuje mu. Ali nemoj dolaziti u Tenochtitlan. Put je odvie teak.
No Cortez ba to hoe. Ostavivi u Vera Cruzu posadu od 150 ljudi, on 16. kolovoza 1519. g.
kree prema Halapu. Armada je brojila 400 pjeaka, 15 konjanika, 40 cempoalskih ratnika i 200
uroenika, koji e vui namirnice, municiju i sedam malenih topova.
Odred se sporo kretao po tropskoj ezi. Velika vruina i rojevi insekata zamarali su vojnike,
ija je nonja bila nepodesna za ove krajeve. Nju su jo vie oteavali vatirani steznici, napravljeni u
primorju, radi zatite od strijela i koplja. Po danu su ili oprezno, aljui izvidnice na sve strane.
Noi su provodili pod orujem.
Isprva je odred prolazio kroz ravnicu zasaenu bujnim tropskim zelenilom. Palme, banane,
agavi, kakaovo drvo, vanilija, aloji, kopal i kaktusi rasli su na sve strane. A kad su se kasnije ispeli
na meksiku visoravan, tropsko rastinje se prorijedilo. Tamo su panjolci nailazili na ogromne
hrastove i jelove ume. Meksiko je uope zemlja hrastova. U njemu ima danas 100 vrsta hrastova,
dok ga u Evropi ima samo dvije. Jedino u Sjevernoj Americi ima 25 vrsta hrastova.
*
U pretkolumbovskim vremenima ameriki narodi su upoznali bakar, zlato, srebro, cink, kalaj,
broncu pa ak i eljezo.
Smatra se, da se bakar u Novom Svijetu pojavio prvi put u IV. v. na visokoj visoravni Perua i
Bolivije, za vrijeme takozvane civilizacije Tiahuanaco, ije su ruevine gradova i naselja pronaene
149

na obalama jezera Titicaca. Odatle se rairio na sve primorske krajeve Perua i Ecuadora. Moda u
isto vrijeme ili neto kasnije bakar upoznaju u cijeloj Americi. Ali dok su uroenici Srednje
Amerike i Meksika dobivali bakar izdvajanjem iz ruda, uroenici Sjeverne Amerike su ga vadili iz
leita bakra iz krajeva oko Gornjeg jezera.
Ubrzo se sa bakrom pojavljuje u Americi i zlato. Njega su uglavnom dobivali izdvajanjem iz
ruda ili ispiranjem iz rijeka. Tako su zlato dobivali uroenici Srednje Amerike, Meksika i Antilskih
otoka; tako su do njega dolazili i uroenici prostranih podruja izmeu Panamskog zemljouza,
dananje Guavane, primorja Perua i rijeke Amazone, krajeva, koji su pripadali utjecajnom podruju
Chibchas plemena. Vie od tisuu godina prije Osvojenja ivjela, je u visokim predjelima
Kolumbije, oko dananje Bogote, grupa ovih plemena, ija je drutvena organizacija bila na dosta
visokom stupnju. Chibchas plemena su se odlikovala proizvodnjom finih tkanina i vjetom obradom
metala. Topljenjem mjeavine bakra i zlata, neka plemena, koja su ivjela u jugoistonim
predjelima Venezuele i bila pod utjecajem Chibchas plemena, poela su proizvoditi leguru od
mjeavine bakra i zlata, od koje su chibchaski majstori izraivali krasne umjetnike predmete.
Drugu dragocjenu leguru topljenjem mjeavine bakra i srebra dobivali su, meutim, uroenici
primorskih krajeva Perua.
Ali narod Ajmara, koji je ivio oko jezera Titicaca, poinje proizvoditi bar pet vjekova prije
Osvojenja leguru tumbaga, topljenjem mjeavine bakra i cinka u odreenom odnosu. Meutim, od
XI. v. Peruanci poinju, proizvoditi broncu od mjeavine bakra i kalaja, kao i razne druge legure iz
mjeavine bakra sa zlatom i srebrom. Od tih legura Peruanci su pravili umjetnike predmete i
nakite.
U topljenju i obradi metala Azteci i Maja su bili zaostali za Peruancima i Chibchasima. I Azteci
i Maja su poznavali bakar, zlato, srebro, olovo, a pred Osvojenje i kalaj, ali su te metale obraivali u
sirovom stanju, kovanjem i cizeliranjem. Od bakra su pravili ekie, sjekire i dlijeta, a od zJata,
srebra i olova umjetnike predmete i ukrase.
Pa ipak su Azteci u vremenima prije Osvojenja upoznali broncu, ma da se ne moe rei nita
sigurno, kada su je upoznali. Nepismena panjolska soldateska i misionari unitili su pretapanjem
zlatne i srebrne predmete Azteka i Maja, metalne idole i skoro sve njihove rukopise, koji su mogli
osvijetliti njihovu prolost i mnoge strane njihove cjelokupne aktivnosti.
U Pravoj historiji osvajanja Meksika Diaz kae, da je na trgu u Tenochtitlanu-Meksiku meu
raznom robom vidio i sjekire od mesinga, t. j. legure bakra i kalaja. Thompson kae114, da su
Azteci poznavali tajnu bronce, ali da je ona izumljena neto prije Osvojenja, jer maleni broj
analiziranih predmeta nosi obiljeje nesumnjive namjere (Azteka), da proizvode broncu.
Danas se takoer zna, da su Azteci dobivali broncu putem trgovake razmjene od Peruanaca.
Oduvijek je meu amerikim uroenicima postojala iva trgovaka razmjena, koja se vrila bilo
direktnim, bilo posrednim putem, od plemena do plemena. Amerika plemena, koja su bila bogata
namirnicama, mijenjala su ih za sirovine, tkanine i ukrasne predmete. Mijenjalo se zlato, srebro,
bakar, tirkiz, ametist, smaragd, katlinit za luke, vulkansko staklo iz Meksika za iljke strijela, koplja
i alatke, razne boje, ptije perje, pamune tkanine, suho meso, koe, krzna divljih ivotinja i dr.
Iskopine predmeta iz raznih krajeva Amerike jasno govore, da se izmeu Meksika i Kanade,
Floride, njujorke oblasti i Gornjeg jezera, atlantskih i pacifikih obala vrila iva trgovaka
razmjena i u vremenima prije nae ere. U iskopinama sela iz arhajskog perioda u dravama New
York i Kentucky naene su koljke iz Meksikog zaliva i Floride.
Smatra se, da je trgovina izmeu Azteka i Peruanaca poela u XI. v. Ali tko je bio prvi inicijator
ove trgovine, Azteci ili Peruanci, ne zna se nita. Sve, to je o tome bilo moda zapisano na
aztekim rukopisima ili peruanskom kipua pismu, nestalo je bez traga. A ta trgovina nije
nemogua, kad se uzme u obzir, da udaljenost od Perua do Meksika nije vea od 3.000 km. Taj se
put, u sluaju povoljnih vjetrova, mogao prijei balsama (vrst splavi od balsovih greda s jedrom) za
dvije do tri sedmice. Umjetnike predmete od legura zlata i srebra s bakrom i broncom prodavali su
114

Thompson E. J., La civilisation Aztque, str. 77.

150

Peruanci Aztecima za smaragde, ametiste, tirkize, boje, oruje, nakite, vulkansko staklo i robove.
Oruem od vulkanskog stakla, kremena, a moda i od bronce, obraivali su azteki majstori
krasne drvene rezbarije i skulpture, mramorni kamen za dvorove vladara i plemstva, hramove
bogova115, kipove vladara i bogova, mozaike i reljefe, od kojih su krasni primjerci otkopani 1750. g.
u hramu Sunca u Palenqueu. Ruevine ovog i mnogih drugih aztekih dvoraca i hramova odaju
visok stupanj jedne civilizacije, koju su panjolci nemilosrdno unitili.
Glavno zanimanje Azteka bila je zemljoradnja. Azteci su zemlju obraivali kamenim motikama
i sjekirama pa ak i paljenjem rastinja na zemljitu. Oni nisu imali teglee stoke. Do Osvojenja nisu
poznavali toak i kola. Zanimljivo je spomenuti, da se dva primjerka djejih kolica iz
pretkolumbovskih vremena i danas nalaze u meksikom muzeju.
Azteci su gajili vie vrsta kukuruza, krumpir, grah, bundevu, papriku, rajicu i huahutli
(Amaranthus paniculatis). Sadili su duhan i pamuk. Tkaka vjetina Azteka, a naroito Maja, bila je
na velikoj visini. Stada pasa kratke dlake Oviedo kae, da je peen pas bio izvrsna hrana,
purani, zeevi, kunii, kokoi, patke davali su im meso. Povremeni lov u umama na divlje ivotinje
davao im je meso i kou. Ali Azteci nisu znali za mlijenu hranu.
panjolci su prviput u Meksiku upoznali kauukovu gumu. Od nje su Azteci, izmeu ostalog,
pravili i lopte za svete igre u hramovima. Kinin i kokain latinske Amerike, pronaeni kasnije,
veliki su doprinos civilizaciji Starog Svijeta.
*
Kreui se naprijed panjolci su nailazili na sela, u kojima su ih uroenici lijepo primali, dajui
im hranu i darove. Zahvaljujui vjetini pridobivanja ljudi i vjerovanju uroenika, da su doljaci
boanskog porijekla, Cortez je svuda iza sebe ostavljao prijateljska plemena.
Poslije nekoliko dana putovanja odred je stigao do podnoja meksike visoravni. Tu se izgled
okoline iz temelja promijenio. Tu ega nije bila vie nepodnoljiva. Rojevi raznih insekata im nisu
vie u tolikoj mjeri dodijavali, kao ranije. panjolci su kao zaarani promatrali visoke planinske
lance Sierra Madre, oiviene gustim umama i sjenovitim breuljcima, koji se u dugom nizu
proteu na desnoj strani horizonta, i vrtoglave visine Orizabe, pokrivene snijegom. S tugom su
promatrali more, koje se bjelasalo u velikoj daljini. Ono im se inilo kao neka blaga valovita
srebrna vrpca, iza koje se u ogromnoj daljini nalazila njihova zemlja, kue, porodice, prijatelji.
Ostajao im je jo teak put uz strme planinske staze do visoravni, prostranog meksikog platoa,
visokog preko 2.000 m, posijanog planinama i ugaenim vulkanima te ispresijecanog, naroito na
junoj strani, bogatim dolinama i umovitim obroncima.
Dva dana kasnije panjolci su se nali na granici azteke drave. Sada je putovanje bilo lake,
jer je prestala nesnosna ega, ma da Meksiko lei u tropskoj oblasti. panjolci su nesmetano
prolazili kroz sela, pored kukuruznih polja, dobro obraenih, ograenih alojima i kaktusima. U
daljini su nazirali visoke vrhove Popocatepetla i Istaccihdahtla i aktivnog vulkana Pericutina, od
kojega je s vremena na vrijeme podrhtavala zemlja.
Sada su ih uroenici doekivali manje srdano, ne zato, to su ih mrzili, ve zbog straha od
Montezume, od ijeg su imena poglavice drhtali. Uroenici su bljedolike, bradate i udno odjevene
strance promatrali sa strahopotovanjem, ali i s nepovjerenjem. Dranje prema njima su promijenili
tek onda, kad su ih cempoalski ratnici uvjerili, da su bijeli ljudi bogovi, da rukuju munjama i
gromovima i da ih nitko ne moe pobijediti.
Putujui prema Tenochtitlanu panjolci su proli kroz Naulinko, Peroto, Huamantl, a da im se
nita znaajno nije dogodilo. Ali su sa zebnjom prolazili kraj teocala, hramova u obliku piramida,
uz koje su leale gomile ljudskih kostiju s lubanjama.
4. rujna odred je stigao do granica male nezavisne planinske drave Tlaxcale. Njezini
stanovnici su bili gotovo u stalnom ratu s Aztecima, koji su im htjeli nametnuti jaram i zarobiti ih
to vie za rtvovanje. Zato su ih ometali u nabavci soli i pamuka. Ali im porobljavanje nije
115

Azteci su imali 13 glavnih i 200 manjih bogova, Najglavniji su bili: Huitzilopochtli Tlaloc, Chicomecoatl,
Quetzalcoatl, Tlazolteotl, Tescatlipoca i dr.

151

uspijevalo, jer su Tlaxcalanci bili hrabri ratnici, koji su voljeli svoju zemlju, nezavisnost i slobodu.
Diaz kae, da je Tlaxcala bila zatiena kamenim zidom dugim oko 20 km. Zid je bio visok 6, a
debeo oko tri metra. Na vrhu je imao prsobrane za branitelje. Cortez je odmah uputio svoja dva
Cempoalca u glavni grad Tlaxcaie kao vjesnike mira. No glasnici su se brzo vratili s porukom:
Poubijat emo sve Teulese, a njihovo meso pojesti.
Sutradan su Tlaxcalanci doista krenuli na panjolce. Diaz kae, da ih je bilo 50.000. Obojeni
raznim bojama, ukraeni perjem ivih boja, zatieni bambusovim titovima i vatiranim steznicima,
Tlaxcalanei su nastupali u gusto zbijenrm redovima uz zaglunu lupu bubnjeva, svirku svirala i
truba, uz bojne poklike, zasipavajui panjolce kiom strelica, kamenjem iz praaka i bacajui na
njih koplja.
panjolci su se branili kao lavovi. Znali su dobro, to ik eka u sluaju poraza. Muskete,
arkebuze, a naroito topovi pravili su pusto u redovima napadaa. Konjanici, meutim, zalijetali su
se u najgue redove Tlaxalanaca i kosili ih nemilice. Tako je napad propao. Ostavivi na razbojitu
veliko mnotvo mrtvih i ranjenih, napadai su se povukli. I jedan njihov noni prepad je propao.
Premda su panjolci imali dosta ranjenih, poginuo im je samo jedan borac i dva konja. Cortez je
naredio, da ih po noi potajno sahrane, jer je kod napadaa htio stvoriti dojam o njihovoj
nepobjedivosti.
Tada su Tlaxcalanci prihvatili Cortezovu ponudu za mir, slobodan prolaz kroz Tlaxcalu i dali
2.000 ratnika za pohod na Tenochtitlan. Tlaxcalanci su im stvarno ostali saveznici o kraja. Bez
njihove pomoi osvajanje Meksika bi zapelo za nekoliko godina.
Doek u Tlaxcali, gradu velikom i lijepom kao Grenada, bio je velianstven. Brani su
oarani saveznicima, jer su vjerovali, da e ih oni osloboditi mrskih neprijatelja. Vrhovni vo
Tlaxcalanaca poklanja Cortezu i oficirima pet krasnih mladih djevojaka. Jedna je njegova kerka.
Cortez se, meutim, zadovoljava samo tim, da ih pokrsti. Voinu kerku je uzeo za enu Alvarado,
El tonatiuh sunce, kako su uroenici zvali kasnijeg osvajaa Guatemale i Quita.
Glas o pobjedi panjolaca i savezu s neprijateljima Azteka brzo se rairio u Meksiku.
Montezuma je preplaen. On ini velike napore, da Corteza odvrati od pohoda na prijestolnicu.
aljui mu bogate darove poruuje mu, da e Karlu V. plaati danak. Uz to mu obeava brda zlata,
srebra, dragocjenosti i koliko hoe robova, ali uz uvjet, da se vrati natrag. Kad mu je Cortez
odgovorio negativno, on ga poziva u prijateljski posjet Tenochtitlanu.
Kad su se u Tlaxcali odmorili nekoliko dana, panjolci sa saveznicima kreu u Meksiko. Diaz i
Gomara kau, da su Tlaxcalanci savjetovali Carteza, da ne ide kroz Cholulu, ali je on naredio, da se
ide ba kroz taj grad. Tu se nalazio glavni azteki hram, visok preko 170 stopa. panjolci doznaju,
da su u tome hramu sveenici svake godine rtvovali 6.000 dua u prisustvu velikog broja
hodoasnika iz cijele zemlje.
U Diazovu izvjetaju stoji, da su Cholulci prividno srdano doekali panjolce i Tlaxcalance,
ali da su skovali zavjeru, da ih unite, i da se samo Marini moe zahvaliti za spas panjolaca, jer da
je ona toboe na vrijeme doznala za zavjeru i obavijestila Corteza. Pria o zavjeri je svakako
izmiljena, da bi se opravdala Cortezova okrutnost. On je, naime, bio naredio, da se svi odrasli
mukarci skupe u velikom dvoritu jedne zgrade, gdje su ih sve pobili. U roku od dva sata, stoji u
Cortezovom izvjetaju Karlu V., mi smo pobili preko tri tisue dua... Od toga doba oni su
(Cholulci) posluni podanici vaeg velianstva.
Odatle su panjolci poli prema Tenochtitlanu kraim, ali teim putem preko krevitih
planinskih klanaca izmeu Popocatepetla i Istaccihdahtla. 7. studenoga stigli su do najvieg vrha
jednog klanca i zapanjili se ljepotom prirode.
Pred njima se nalazila velika i plodna meksika ravnica. Sva je bila u zelenilu. U njoj je bilo
mnotvo malenih jezera, obraenih polja, vijugavih puteva i gradia i sela, ija se bjelina naroito
isticala pod plavim nebom bez ijednoga oblaka. Vojnici su, kae Diaz, bili zadivljeni. Mislili su
da sanjaju, da se nalaze na drugom svijetu. Pa ipak, i pored sve te udesne ljepote prirode,
panjolce je morila potajna zebnja o konanom zavretku njihove ekspedicije. No Cortez je uvijek
152

nalazio naina, da ih ohrabri i umiri izgledima na bogatstvo.


Sada su silazili lagano niz planinu. Polazili su kroz kedrove, hrastove i dudove ume i mala
planinska sela, gdje su ih uroenici lijepo primali, ali su im se alili na azteko ugnjetavanje. To je
Cortez primao s velikim olakanjem, uvjeren u lagani uspjeh.
Kad su sili u ravnicu, nastavili su pokret velikim drumom kraj jezera, prolazei kraj sela i
gradia na sojenicama ili na tvrdom zemljitu. Pred gradom Iztapalapom, s pravim ulicama, kuama
s terasama na krovovima, trgovima, velikim hramom, visokim kulama i vrtovima s obiljem cvijea
i drvea, doekao ih je Cacamatzin, Montezumin roak i vladar Tedesca. Ovaj plemi, koji je
svojim nainom ivota i shvaanjem mogao mirne due stati uz ma koga princa I. egipatske
dinastije, leao je sjajno odjeven u nosiljci, ukraenoj zlatom i dragim kamenjem. Nosiljku su nosili
osam krupnih plemia. Pozdravivi Corteza u Montezumino ime naredio je, da se panjolci i
saveznici smjeste u velikom dvorcu od mramora i kedrovine, raskono ureenom iznutra
skupocjenim zastorima i rezbarijama. A sad je ovaj grad potpuno uniten. Nita od njega nije
ostalo!, kae sa sjetom Diaz.
Od Iztapalapa do Tenochtitlana daljina nije vea od 10 do 15 km. Prijestolnica je bila sagraena
na nekoliko otoia u sredini slanog jezera Tezcuca. U grad su vodila tri prava druma, toliko iroka,
da su po njima, prema Cortezovom svjedoanstvu mogli uporedo jahati deset konjanika. Ti drumovi
su na odreenoj udaljenosti bili ispresijecani pokretnim, drvenim mostovima. Kreui se naprijed u
pratnji Cacamatzina, Cortez se nalazio na elu kolone. Za njim su ili konjanici. Iza njih pjeadija i
topovi. U zatitnici su bili Tlaxcalanci.
Napokon su panjolci stigli do grada kao iz bajke. S obje strane puta i iz stotine piroga
Tenochtitlanci su kao u udu promatrali panjolce, njihovu nonju, topove, oruje, konje, koje su
prvi put tada vidjeli, i svoje neprijatelje Tlaxcalance. Zacijelo im se inilo, da gledaju bia s drugog
planeta.
panjolci su se osjeali osamljeni, kao u klopci. Pred nama je veliki grad Meksiko, a nas
svega etiri do pet stotina ljudi, kae Diaz, izraavajui osjeanje svih svojih zemljaka.
Za panjolce je sve bilo novo: ogroman hram, s kulama visokim preko 100 stepenika, velelepni
dvorci Montezume i njegova oca Axayacatla, veliki dvorski vrtovi, zasaeni krasnim primjercima
bilja i voa, s rijetkim pticama i velikim zvjerinjakom, prave gradske ulice sa zbijenim kuama, od
kojih su mnoge imale vrtove na krovovima, zatim vodovod i kanalizaciju. Ali je krunu svega inio
ogromni kvadratni trg. Na tome trgu je, prema Diazovim rijeima, bilo svega, od jestiva do krasnih
vezova, arolikih pamunih tkanina, zastora, tepiha, krasnih umjetnikih radova od zlata i srebra,
bakra i olova, blistavih ogrtaa od perja ptica arkih boja i mnoge druge robe. Na tom trgu je bilo
svega, kae Diaz, svega to je imala Nova panjolska... svega kao i u mojoj zemlji, Medini del
Campo.
panjolce je pred gradom pozdravio Montezuma, obuen u sjajnu odjeu i iskien zlatnim
ukrasima i dragim kamenjem, okruen s dvije do tri stotine plemia, isto tako blistavo odjevenih,
koji su pred Montezuniom obarali oi kao pred boanstvom. Dobro doli!, rekao im je. Nae
pretke je doveo u ovu zemlju brodovima jedan veliki knez, od koga vodi porijeklo i va kralj. Sve
to imamo pripada njemu. Primi vlast nad svima podreenim mi zemljama, rekao je Cortezu.
Doljake su smjestili u dvoru Montezumina oca. To je bila ogromna kamena graevina, sa
stotinu soba, u koje se mogla smjestiti cijela armija. Zgrada je bila okruena sa svih strana velikim
zidom.
Cortez je naredio strogu pripravnost. Svuda je postavio strae, a u uglovima topove. Odred je
bio spreman za borbu svakog trenutka.
Pretresajui zgradu, vojnici su u jednoj odaji pronali Axayacatlovo blago. Njegova vrijednost
je iznosila oko 600 tisua zlatnih kastelanosa.
Uz taj dvorac nalazila se Montezumina palaa od mramora, sa dvadeset ulaza, sa stotinama
soba i s isto toliko kupaonica. Zidovi i odaje palae, kae Thompson, bili su od kamena.
Drvenarija je bila izrezbarena u jelovini, kedrovom i palminom drvetu. U unutranjosti dvora
153

Montezuma je imao svoj privatni hram, dug 45, a irok 15 metara. Zidovi su mu bili obloeni
zlatnim i srebrnim ploama, posutim dragim kamenjem.116 Sve sobe te palae bile su, po Diazovim
rijeima, zastrte finim, gusto satkanim pamunim tkaninama i zastorima. Sve je u toj palai odisalo
istoom. U njoj je u sjaju i raskoi plivao posljednji azteki vladar s dvije zakonite ene i bezbroj
ljubavnica, okruen tjelesnom gardom od 200 plemia.
Na najvioj terasi hrama boga Huitzilopochtlia, uda aztekog graditeljstva, podignutog na vrhu
stepenita visokog najmanje 150 stopa, pred kapelom ovog Doga i Tlaloca, tvorca svijeta, vrilo
se rtvovanje ljudi. Cortez je s nekoliko oficira i Montezumom prisustvovao jednom takvom
rtvovanju. Tom prilikom su oni gledali zvjerska lica sveenika, promatrali njihovu krvavu odjeu,
kosu ulijepljenu krvlju i srca rtava, koja su se trzala pred kipovima, krvoednih bogova. Smrad u
ovim ubilakim svetitima, pria Diaz, mnogo je vei no u kastiljskim klaonicama. panjolci
iz Cortezove pratnje, veli Pietro Martire, prodrli su, usprkos otporu uvara u usko i mrano
svetite. Pri svjetlosti buktinje opazili su na zidovima velike krvave mrlje ... I zaparali su ih
bodeima ... Ne samo to su zidovi bili oroeni krvlju ljudskih rtava, nego je i po zemlji bilo barica
krvi dva prsta visine. Smrad je bio nepodnoljiv!... On je dolazio od pokvarene krvi, koja je
nedavno prolivena.
S jedne druge terase istoga hrama panjolci su uivali u ljepoti grada, naikanim selima i
gradiima na obalama Tezcuca. S nje su kao u udu gledali jednu drugu terasu istog, hrama, na
kojoj se deset tisua ljudi predavalo obrednim vjebama. Odatle su vidjeli i veliki trg, na kome je u
pazarnim danima bilo i do sto tisua ljudi. Meu nama je bilo ljudi, kae Diaz, koji su obili
dosta svijeta. Ali oni nisu nigdje, pa ak ni u Rimu ni u Carigradu, vidjeli tako disciplinirane ljudske
mase.
Ipak su se panjolci u ovom gradu od 350.000 stanovnika osjeali kao u miolovci. Kako je
Montezuma primao Corteza i oficire vrlo srdano i pozivao ih s vremena na vrijeme na sveane
gozbe, panjolce je obuzimala tjeskoba. Cortez se tada odluuje na smion korak: zasunjuje
Montezumu u Axacavatlovom dvorcu. I kad je u tome lako uspio, postao je od toga asa gospodar
Meksika, jer azteki vladar ini, to on hoe. Montezuma stvarno nema vie svoje volje. On se
predaje fatalizmu, uvjeren, da se ispunjava staro proroanstvo, protiv kojega se ne moe boriti.
Pristajui da plaa danak Karlu V., on uvjerava azteke odlinike, da se podloe Quetzalcoatlovoj
volji i priznaju panjolsku vlast.
Cortez sada nesmetano upravlja Meksikom. Mijea se u upravu zemlje, smjenjuje po svojoj
volji upravnike pokrajina i na njihovo mjesto postavlja ljude, koje mu preporuuje Montezuma.
Prvih est mjeseci poslije dolaska u Meksiko maleni panjolski odredi krstare zemljom, istrauju
njezina bogatstva i trae zlatne rudnike.
Kada ga Montezuma jednog dana obavjetava, kako je iz prmorja dobio vijest, da je Velasquez
uputio u Meksiko 1.100 vojnika, od kojih su 200 bili muketiri i arkebuzari, s 80 konjanika i s
velikim brojem topova, Cortez s jednim dijelom vojnika kree uurbanim marom u susret ovome
odredu. Poslije omanjeg okraja, u kome je ranjen zapovjednik protivnikog odreda Narvaez,
Cortez uspijeva, da sve vojnike iz toga odreda privue obeanjima na svoju stranu. I onda brzim
marom polazi prema Meksiku, jer ga je Montezuma obavijestio, da je u gradu nastala pobuna
protiv stranaca. Kao uzrok ovoj pobuni Montezuma navodi, da je njegov zamjenik Alvarado pobio
mnogo aztekih prvaka za vrijeme molitve. Sada u Meksiku Corteza nitko ne doekuje. Ulice, kroz
koje prolaze panjolci i Tlaxcalanci, potpuno su prazne. Nigdje se nije vidjela iva dua. Zbog toga
su panjolci bili obuzeti zlom slutnjom.
I, tek to se Cortez smjestio s vojnicima u dvorcu, otpoeo je estoki napad Azteka. Kamenje,
strelice i koplja padali su kao kia sa svih strana. Ma da su puke i topovi desetkovali redove
napadaa, novi su ih odmah zamjenjivali. Nikada ne u zaboraviti, kae Diaz, kako ih je nae
oruje kosilo i kako su ih odmah zamjenjivali novi valovi. S krovova je pljutala kia kamenja. A
kako su kue bile u vodi i mostovi dignuti, bilo je nemogue zauzeti ih na juri. Bitka se produila i
116

Thompson E. J., La civilisation Aztque, str. 83.

154

po noi. Konaite panjolaca je bilo potpuno zatrpano kamenjem. U meteu je netko potpalio
zgradu. Morali smo isprazniti mnotvo soba prije, no to smo uspjeli pogasiti, vatru.
Kada se poslije vie dana borbe Montezuma u vladarskoj odjei pojavio na terasi dvorca,
zahtijevajui od Azteka, da obustave borbu, iz mase su ga pogodila dva kamena i strelica. ivio je
jo tri dana. Umro je poslije 18 godina vladavine.
Mranu i olujnu no izmeu 1. i 2. srpnja 1520. g. panjolci su izabrali za izlaz iz grada. Noche
triste kobna no odvela je u smrt velik broj panjolaca i Tlaxcalanaca. Cortezov plan, da se
neopaeno izvuku preko tri poruena mosta i nasipa, pretrpio je neuspjeh, jer su Azteci paljivo
motrili na svaki korak stranaca. I dok su panjolci oprezno prolazili preko prvog pomonog mosta,
na njih se iznenada sruila itava bujica Azteka uz lupu bubnjeva i bojne poklike. Stisnuti na malen
prostor, optereeni zlatom iz Axacayatlova dvorca, koje im je Cortez dopustio da ponesu koliko
hoe, panjolci i savezniki Tlaxcalanci su se oajniki branili. No sve je bilo uzalud. Dvije treine
panjolaca, veliki broj Tlaxcalanaca, topovi, municija, namirnice, najvei dio zlata nestali su u
hladnim vodama Tezcuca. Cortez se ipak s ostatkom vojnika, 25 konja i neto prtljage spasio. No
gotovo svi su bili ranjeni.
U Otampanskoj ravnici Cortezov odred ponovo napadaju Azteci. Ma da su vojnici bili umorni,
izmueni i izranjavani, oni su se lavovski borili. Poubijavi nekoliko aztekih voa, koji su ih
podcjenjivali, panjolci su pokolebali moral napadaa i ovi su pobjegli. U Tlaxcali su panjolce
sveano doekali. Teko ranjena Corteza lijee i slave kao boanstvo. Tlaxcalanci su mu ostali
vjerni saveznici do kraja.
panjolci su se u Tlaxcali dobro oporavili i odmorili. Pojaanje u ljudstvu i ratnom materijalu,
koje je Velasquez uputio Narvaezu i ne znajui to se s njim dogodilo, ojaalo je Corteza. Pri kraju
1520. g. njegov odred je brojio 600 vojnika. Od njih su 80 bili arkebuzari i muketiri, a 40
konjanici. Topova je bilo deset s dosta municije. Tlaxcalanci su mu stavili na raspolaganje veliki
broj ratnika. Bez njihove pomoi Cortez bi bio nemoan.
Tako je zapoela opsada Meksika. panjolci su unitavali okolne gradie i sela. Iztapalap je
sravnjen sa zemljom. Kad su Meksiko odsjekli od pozadine, panjolci su najposlije prodrli u nj.
Pod zapovjednitvom mladog Guatemotzina, Montezumina roaka, Azteci pruaju ogoren otpor.
Kako opsada nije panjolcima donosila brz uspjeh, Cortez nareuje, da se grad potpuno uniti.
Kua za kuom, ulica za ulicom padaju pod udarcima panjolaca. Ali ni glad, ni bolesti, ni svi uasi
jednog nemilosrdnog istrebljivanja nisu pokolebali branitelje. A kad su panjolci stigli u srce
Tenochtitlana, najljepi grad na svijetu bio je gomila ruevina.
13. kolovoza 1521. g. grad se predao. Malinche, ubij me noem! kazao je Guatemotzin
Cortezu, kada su ga vezana izveli preda nj. Branio sam, koliko sam god mogao, svoj grad i svoj
narod! A kada Cortez kri sva pravila vitetva i nareuje, da se Guatemotzin s jo jednim
odlinikom stavi na metalnu reetku i pee na tihoj vatri, da bi im se iznudilo priznanje o nestalom
Montezuminom blagu, koje je progutalo jezero, on hrabro umire. Svome drugu, koji mu se jadao,
grei se u stranim bolovima, rekao je s bolnim osmijehom: A zar ti misli, da ja leim na postelji
od rua! Tako je i umro.
Rezultat pobjede panjolaca bio je slijedei: 50.000 poginulih Azteka, 30.000 bolesnih, gladnih
i bez krova. Azteka civilizacija unitena.
*
Kroz nekoliko slijedeih godina panjolci istrauju cijeli Meksiko. U listopadu 1522. g. Cortez
je za svoje zasluge imenovan guvernerom i vrhovnim zapovjednikom Nove panjolske. Na tom
poloaju je ostao sve do 1535. g. Kroz to vrijeme panjolci su otkrili bogata leita bakra, kalaja i
rudnike srebra u Zacatecasu. Nestalo Montezumino blago nalazili su panjolci po cijelom Meksiku.
Stanovnici te zemlje ubrzo su nauili od panjolaca da tope metale. eerna trska, razne itarice,
merino-ovce, rogata stoka i konji udomauju se brzo u Meksiku, dok se krumpir, kukuruz i
kauukova guma prenose u Evropu.
I kasnije, kada je Mendoza postavljen za potkralja Nove panjolske, Cortez nastavlja s
155

istraivanjima u Novom Svijetu. Izmeu 1532. i 1536. g. on alje ekspedicije na sjever, do Rio
Grande i preko nje na jug dananjih Sjedinjenih Drava Amerike. Tada su panjolci otkrili Calida
fornu Kaliforniju. 1539. g. Uloa s nekoliko brodova plovi do rijeke Colorada, na dnu
Kalifornijskog zaliva, i uz pacifike obale Kalifornije. Tada je utvren poluotoki oblik Kalifornije.
U to vrijeme su istraeni i veliki prostori junog dijela Sjedinjenih Drava Amerike od Georgije do
Kalifornijskog zaliva.
Cortez je umro u blizini Seville 1547. g., naputen od svih.
*
panjolci su se silno iznenadili, kad su vidjeli, da se Azteci slue pismom, razliitim od
latinskoga. To je bilo slikovno pismo, blisko egipatskim hijeroglifima, ali na mnogo niem stupnju.
Dvije-tri godine poslije osvajanja Meksika humanista Pietro Martire di Anghiera (1456-1526),
Kolumbov i Vespuccijev prijatelj, u jednom pismu papi prvi od svih pisaca XVI. v. govori o ovom
pismu.
Uroenici prave, kae on, malene knjige od smokvina lia. Nabavljai velikih kua, kada
idu na trg, nose ih sobom i u njih upisuju nabavke zailjenim metalom. A kad kupljenu robu unesu u
glavne knjige, oni ih iz malih briu... Slova se potpuno razlikuju od naih. To su udice, vorovi, pile,
zvijezde, slike ivotinja i ljudi, osobito kraljeva i velike gospode. Misli se, da u ovim knjigama
uroenici uvaju svoje zakone, rtvene obrede i ceremonije, neka astronomska promatranja i
propise o obradi zemlje. Godinu poinju s helijakim zalazom Plejada, a zakljuuju je s lunarnim
mjesecima117. Oni godinu dijele na 20 mjeseci od po 20 dana.118
U raznim svjetskim knjinicama uva se danas 12 aztekih i 3 Maja rukopisa. No i oni nisu
potpuno deifrirani, nego samo djelomino. Prvi, koji je pridonio deifriranju nekih hijeroglifskih
slova i dao neka objanjenja o Maja kalendaru, bio je drugi biskup Yucatana Diego Landa (15241579) u knjizi Izvjetaj o stvarima Yucatana.
Meutim su panjolska nepismena soldateska i sveenici bez ikakva obzira unitavali
dragocjene azteke i Maja rukopise te umjetniki izraene figure od metala i drveta, koje su
predstavljale bogove i dr. Ni biskup Landa nije se od njih nimalo razlikovao. U bjesomunoj mrnji
prema starim spomenicima Maja naroda, Landa ih je, kako se sam hvalio, nemilosrdno unitavao.
Jednom prilikom je naredio, da se izmeu ostalih vrajih djela spali i 27 rukopisa na koi od
srna, priznajui, bez ikakve grinje savjesti, da su uroenici zbog toga bili neobino tuni. U
Historiji Yucatana Bernardino de Lizana optuuje biskupa Landu, da je prilikom spaljivanja starih
Maja spomenika, unitio i mnoge knjige, koje su se odnosile na historiju Yucatana.

117

118

Vremenski razmak izmeu dvije uzastopne mjeseeve faze: utap = utap ili mla = mla. Duina lunarnog mjeseca
je 29,530596 dana.
Azteci su godinu dijelili i na 365 dana, t. j. 18 mjeseci po 20 dana uz dodatak od 5 dana. U Knjizi o knjizi Kulundi
opirno govori o aztekom i Maja pismu.

156

XXXIII. OTKRIE I OSVAJANJE INKA CARSTVA


Pizaro je ivio i umro od maa. On je dovrio veliko djelo. No on e u historiji ostati kao
jedan od najokrutnijih, najpohlepnijih i najvjerolomnijih osvajaa, to nije malo rei.
Olsen
U nizu panjolskih istraivako-osvajakih pohoda u nepoznate krajeve Novoga Svijeta,
osvajanje Perua i unitenje Inka civilizacije zauzima posebno poglavlje. Historija ovoga osvajanja
jasno pokazuje kako je velika bila prednost evropske nad amerikim civilizacijama. Narodi i
plemena na srednjem stupnju barbarstva, koji su po oruu, kojim su se sluili, ivjeli na prijelazu iz
kamenog u bakreno doba, nisu se mogli mjeriti s pripadnicima jedne civilizacije neuporedljivo
vieg stupnja. Mali odredi panjolaca pod rukovodstvom ljudi ednih zlata i visokih poloaja,
drskou, koja premauje i najuzbudljivije podvige junaka iz filmova i pustolovnih romana, rue i
osvajaju za kratko vrijeme velike dravne tvorevine s milijunskim stanovnitvom. injenica, koja se
moe razumjeti samo ako se uzme u obzir, da su te drave s druge strane svijeta nosile u sebi
pred Osvojenje klice raspadanja. Suprotnosti izmeu raznih plemena u sastavu ovih drava
razjedale su i razdirale ono, to historiari nazivaju zvunim imenom Inka carstvo, Azteko carstvo,
Maja carstvo. Te suprotnosti, koje su se naroito ispoljavale prilikom promjene vladara, panjolci
su znali vjeto iskoristiti, hukajui jedna plemena protiv drugih.
ovjek se doista mora uditi neustraivosti i drskosti jednoga Corteza, Pizara, Balboa,
Almagra, Alvarada i drugih velikih panjolskih osvajaa, koji u ostvarenju svojih ciljeva i tenja
nisu prezali ni pred kakvim zloinima. Ali se svi njihovi postupci mogu shvatiti, ako se ima u vidu,
koliko su udjeli za vlau i visokim poloajima, na koje su u feudalnoj paniji imali prava samo
ljudi iz redova najkrupnijeg plemstva i sveenstva.
*
Pri kraju prve etvrtine XVI. v. panjolci su bili istraili i osvojili zemlje Srednje Amerike. U
tim zemljama su nicali novi gradovi i naselja, kljuna uporita panjolske vlasti. Zlato, srebro, biseri
i drago kamenje odlijevali su se u sve veim koliinama u paniju, koja je postajala najmonija
evropska drava.
U Novom Svijetu mnogi se panjolci obogauju. Tako, izmeu ostalih, franjevac Luque,
ovjek Espinoze, koji je Balbou poslao na gubilite, zarauje raznim manipulacijama ogromno
blago. Ono je iznosilo 100 kg zlata i imalo vrijednost od 20.000 dukata.
Do toga vremena panjolci su bili upoznali samo neznatne dijelove obje Amerike. Ogromni,
neistraeni prostori toga kontinenta s milijunskim stanovnitvom i nesluenim prirodnim blagom
mogli su se istraivati i osvajati samo s dobro organiziranim pothvatima uz pomo drave. Ali je
znaajno, da su veinu otkria i osvajanja dotle izveli samo pojedinci. Njihovoj samoinicijativi,
portvovnosti i hrabrosti ima se zahvaliti, to su istraeni i osvojeni mnogi nepoznati krajevi
Amerike, vie negoli zauzimanju guvernera pokrajina i otoka, koji su vrlo esto, iz linih razloga,
koili dobro smiljene pothvate pojedinaca.
Istraivaka groznica bila je obuzela mnoge panjolce, koji su doli u Novi Svijet, da potrae
sreu, jer su svi vjerovali, da su sposobni stati na elo istraivako-osvajakih pohoda i tako doi do
poloaja i bogatstva.
Tako je mislio i Francisco Pizaro, seljaki sin, rondom iz Estramadure u paniji119. Pizaro je
doao na Hispaniolu zajedno s Diegom Kolumbom 1509. g. To je bio snaan, smion, neustraiv, ali i
nekarakteran ovjek, koji se niega nije ustruavao, kad su bili u pitanju njegovi ciljevi. Prvo
vrijeme je sluio kao obian vojnik pod zapovjednitvom Ojede. Prilikom osvajanja Kube
odlikovao se ustrajnou i odvanou i stekao oficirski in. U pohodu na Tihi ocean bio je s
Balboom, gdje je proao dobru kolu. Ali to mu nimalo nije smetalo, da svoga zapovjednika, po
Pedrariasovoj elji, odvede na gubilite. Kao nagradu za taj in Pedrarias mu je u Panami,
119

Pizaro se rodio 1475. g.

157

osnovanoj 1519. g., dao zemlje i robova.


Pizaro se u Panami sprijateljio s Diegom Almagrom, ovjekom seljakog porijekla kao i on, ali
koji je u Novi Svijet doao prije njega. Meutim Almagro, ovjek hrabar, smion, neustraiv i
odvaan, bio je po karakteru mnogo vri od svoga mlaeg druga 120. Osim toga imao je vrlo
ugodno dranje, bio vrlo praktian i kao takav stekao u Panami zemlje i robova.
Prvo Pizarovo istraivanje pacifikih obala June Amerike
God. 1522. plovio je do krajnjih jugozapadnih granica Panamskog zemljouza Pasquale
Andagoia. Po povratku je ispriao Pizaru i Almagru, kako je od stanovnika tih krajeva uo, da se
negdje daleko na jugu nalazi vrlo bogata zemlja Biru. U eri istraivako-osvajakih pohoda u razne
krajeve Novoga Svijeta, kada je i mali navjetaj o bogatstvu neke zemlje na amerikom kontinentu
bio dovoljan povod za njezino istraivanje i osvojenje, navodi ovoga moreplovca su potakli ovu
dvojicu, da zasnuju plan za osvojenje Birua, ma da su o njemu imali samo maglovite predodbe.
Pedrariasovom pomou, a neto i iz svojih sredstava, Pizaro i Almagro 1524. g. iznajmljuju dva
malena broda, posadu i namirnice. Na jednom od njih Pizaro sredinom studenoga iste godine plovi
na jug. Almagro je imao kasnije poi za njim.
Plovei kroz oblast Panamskog zemljouza Pizara je zahvatio kini period, u to doba godine
redovita pojava u tropskim predjelima Amerike. Kia je po cijele dane lijevala, dok je du primorja,
od koga se brod nije mnogo udaljavao, puhala strahovita bura. Vjetar je cijepao polusavijena jedra i
brod se sporo kretao kraj pustih i nezdravih krajeva Kolumbije, obraslih praumama. Kada su doli
do rijeke San Juan, na etvrtom stupnju iznad ekvatora, na brodu je nestalo namirnica. Da bi doao
do njih, Pizaro se iskrcava na uu te rijeke i polazi njezinom obalom u unutranjost, a brod pod
zapovjednitvom Montenegra s ostatkom ljudstva upuuje na Biserni otok.
Pizaro se s ljudima teko kretao obalom rijeke, obraslom gustim umama, punim movara.
Nekoliko tjedana kretali su se panjolci naprijed. Naposljetku su gladni, malaksali i pocijepani doli
do jednog sela, ali su njegovi stanovnici, vidjevi bradate i naoruane ljude, pobjegli u okolne ume.
panjolci su uli u njihove kolibe, pretresli ih i nali neto hrane. Kad su se kasnije uroenici vratili
u selo, ispripovijedali su Pizaru pomou znakova, kako se na drugoj strani planine, na daljini od 10
do 15 dana hoda, nalazi neka velika, bogata i mona zemlja.
Vrativi se natrag, Pizaro je na uu rijeke zatekao svoj brod s namirnicama. Naredio je, da
plove na jug. Nakon nekoliko dana stigli su do jednog sela, ograena koljem. Nazvali su ga Pueblo
Quemado Spaljeno selo. Pokuali su se iskrcati na obalu, ali su ih uroenici u tome sprijeili
kiom strelica. U tom okraju, u kome su panjolci upotrebili arkebuze, muskete i topove, poginulo
je nekoliko panjolaca i bio ranjen Pizaro. Plovei dalje na jug, Pizaro je stigao do luke Puerto de
la Hambre Luka gladi. Tu su se iskrcali. Kako im je nestalo namirnica, a od uroenika ih nisu
mogli dobiti, panjolci su gladovali. Suvremeni kroniari kau, da su panjolci kuhali kone
predmete s broda i strugotinu i to jeli. Od gladi je pomrlo dvadeset ljudi. U tom su kraju panjolci
kod uroenika primijetili grube ukrase od zlata. Zbog toga su sve vie poeli vjerovati, da su stigli
do periferijskih krajeva one bogate i mone zemlje, koju je Pizaro namjeravao osvojiti. Zarate, pisac
Historije otkria i osvajanja Perua, kae, da Indijanci iz tih predjela imaju lica posijana zlatnim
avlima, umetnutim u posebne rupice za ovakve vrste ukrasa.
Kada se vratio u Panamu, Pizaro je doznao od Almagra, da je i on plovio do rijeke San Juana,
udaljene od pacifike ekvatorske linije oko 500 km. U jednom sukobu s uroenicima toga kraja
izgubio je oko.
Drugo Pizarovo putovanje na jug
U oujku 1526. g. Pizaro, Almagro i Luque, sva trojica preko pedeset godina, zakljuuju u
120

Almagro se rodio 1466. g.

158

Panami ugovor, capitulation o osvajanju bogate zemlje Biru. Po ugovoru dobit se imala dijeliti na
jednake dijelove, kad se kruni odvoji petina. Pizaro je odreen za vrhovnog zapovjednika, Almagro
da oprema brodove i vrbuje ljudstvo. Luque, mozak pothvata, uloio je u nj svojih 20.000 zlatnih
kastelanosa. Ovim udnim: ugovorom izmeu trojice ljudi, od kojih su prva dvojica bili nepismeni,
zapeaena je sudbina Perua, carstva iz pria, s milijunskim stanovnitvom i drutvenim ureenjem
na dosta visokom stupnju. O tome carstvu ortaci stvarno nisu nita znali.
Kad su nabavili dva broda, opremili ih i iznajmili 160 ljudi kao posadu, Pizaro i Almagro u
srpnju iste godine polaze prema San Juanu, gdje su napali i opljakali neko selo. Otuda se Almagro
vratio s jednim brodom u Panamu s opljakanim blagom i robovima, da dovede pojaanje i
namirnice, dok je Pizaro ostao na uu rijeke, da ga prieka. S toga mjesta Pizaro je uputio
Bartolomea Ruiza s brodom, da istrauje nepoznato juno primorje. Ruiz, slavni istraiva ovih
krajeva, pohodio je najprije otok Galos, zatim otplovio dalje na jug i prvi od svih Evropljana preao
pacifiku ekvatorsku liniju. Tom prilikom je doao do rta Pasado, 100 km, ispod ekvatora. Tada je
Ruiz na moru sreo etvorougli peruanski splav balsu, s dva jarbola i etiri katarke. To je bila uvena
splav od balsovih stabala. Tom splavi su Peruanci od najstarijih vremena plovili daleko od obale,
otiskivali se do Humboldtove struje, bogate ribom, koju su lovili. Katkada su plovili po oceanu
daleko na zapad, do Polinezijskih otoka, od kojih je najblii udaljen preko 6.000 km.
Mogunost jedne tako velike plovidbe po Pacifiku na splavi potvrdila je Kon-Tiki ekspedicija
iz 1947. g. Te godine je balsa, potpuno slina onoj iz vremena prije Osvojenja, pod rukovodstvom
Norveanina Thor Heyerdahla za 99 dana (27. travanj 7. kolovoz), prevalila ogromnu daljinu od
7.300 km izmeu peruanske luke Callao i polinezijskog otoka Raroia.
U svojoj knjizi Kon-Tiki, prevedenoj i kod nas, Heyerdahl je, izmeu ostalog, iznio tvrdnju, da
su u V. v. polinezijske otoke naselili uroenici Perua. Iz starih Inka legendi Heyerdahl je saznao, da
su u jednoj bitki oko jezera Titicaca, koja se odigrala oko 500. g., bijeli stanovnici gotovo svi
izginuli. Spasio se Kon-Tiki i mali broj njegovih zemljaka. Doepavi se poslije te katastrofe
pacifike obale, Kon-Tikijevci su posjedali u balse ili amce i otplovili na zapad. Iskrcali su se,
navodno, na nekim polinezijskim otocima i razmnoili se. Drugi naseljenici, prema Heyerdahlu,
doli su na polinezijske otoke oko 1100. g. iz britanske Kolumbije i pomijeali se s KonTikijevcima. Vremenom je Kon-Tiki postao boanstvo istonih Polineana, njihov bog Sunca.
Da bi potkrijepio ovu svoju tvrdnju Heyerdahl je naveo mnogo dokaza, meu njima i
istovetnost izvjesnih umjetnikih oblika, veliku slinost izmeu gorostasnih kamenih statua iz Perua
njih je toboe sagradila iezla Kon-Tikijeva rasa i ogromnih kamenih statua s Uskrsnog
otoka najvea je teka 20 tona121.
Mnogi etnolozi osporavaju Heyerdahlovu tvrdnju. U La revue de Paris (srpanj 1951.) poznati
francuski etnolog A. Metraux, pisac jedne knjige o Uskrsnom otoku, tvrdi ovo: Azijsko porijeklo
Indoneana, kae on, poznato jo u XVIII. v. nije nikada ozbiljno osporeno. Jezici, kulture
biljaka, domae ivotinje, legendarne predaje, ukratko sve u polinezijskoj civilizaciji oznauje
121

Na ovom otoku (26 j. g. .. 110 z. g. d.), s povrinom od 118 km 2, nalazi se ugaeni vulkan Rano Raraku. Uz
krater se nalaze dva kamenoloma, gdje su stari majstori pravili velike kamene figure svojih boanstava. Odsijecali
su ih iz blokova stijenja i dotjerivali kamenim oruem od kremena, koje je naeno razbacano po kamenolomu, jer
metal nisu poznavali. Odatle su te gorostasne figure prenosili na daljinu od nekoliko kilometara i postavljali ih u
uspravan poloaj. Na otoku danas ima 193 velike figure. Od njih je vei dio uspravan. Nekoliko najveih figura
nalazi se u leeem stavu. Visoke su do 18 m, a teke do 20 tona.
Uz ove figure naene su i tablice izgravirane hijeroglifskim znacima, Najvei broj predstavljaju ivotinje,
danas na otoku nepoznate. Uroenici ih zovu drveta sa svetim rijeima. Slinost izmeu hijeroglifskih znakova s
ovog otoka, koji je od svih polinezijskih otoka najudaljeniji od Azije, i ideograma iz indijskog grada Harapa (oko
Srednjeg Indusa), vrlo je velika. Uzima se, da su ideogrami iz Harapa napisani oko 2.700. g. pr. n. e., a hijeroglifski
znaci s Uskrsnog otoka da su stari bar 5.000 godina.
Ne moe se s pouzdanjem rei kada su te divovske figure napravljene, ni kojoj su civilizaciji pripadali
stanovnici otoka, na kome danas ivi svega 563 due. Heyerdahlovu tvrdnju, da su se u V. v. naselili Kon-Tikijevci na
ovom otoku, pobijaju mnogi etnolozi. Pitanje je, da li e se ikada doznati prava istina o tome?
(Prema lanku Pierra Devauxa Uskrsni otok uva svoju tajnu u Science et vie listopad 1953.)

159

azijski jugoistok kao kolijevku ove rase... U dananjem stanju naih poznavanja Indonezija ima
najozbiljniji naslov, da bude mjesto odakle su doli Polineani... Naseljavanje Polinezije, nastavlja
A. Metraux, izvreno je u dva maha. Prvi doseljenici pristali su oko V. v. na Havajskim otocima,
Samoa i Tahitiu. U XII. i XIII. v. stanovnici Centralne Polinezije, obuzeti nekom vrstom skupnog
nemira, poeli su ploviti u raznim smjerovima. Tahiani su otkrili Novi Zeland i na njemu se
naselili. Stanovnici Marquiskih otoka otplovili su na istok i naselili se na Mangarevi i Uskrsnom
otoku. Drugi Polineani s juga iskrcali su se i osvojili Hawaje. Tamo su nali uroeniko
stanovnitvo, za koje legenda kae, da su bili patuljci. Ovi menehuni su bez sumnje bili potomci
prvih naseljenika Mikronezije. Pisac pobija istovetnost polinezijskog pretka Tikija i Peruanca KonTikija.
Epitet boga Kon, nastavlja A. Metraux, jest tiqsi. To je keua rije i znai ,osnova', ,temelj'.
Nju su panjolski kroniari, prema njihovu pravopisu, pisali ticci. To je Heyerdahla navelo da
povjeruje, da se dva cc izgovaraju kao jedan k. Nema, dakle, glasovne slinosti izmeu
polinezijskog Adama Tikija i keuanske imenice tiqsi. Osim toga Ilya ili Kon Tiqsi Wirakocha nije,
kao to je Heyerdahl povjerovao, legendarna linost s poluhistorijskini obiljejem, nego je to
jednostavno vie (religijsko) bie Inkasa, ,tvorac zemlje, neba, zvijezda i ovjeanstva'.
Ovome se ne bi imalo nita dodati. Ove i sline teorije govore same po sebi, da izolacija
amerikog kontinenta u pretkolumbovskim vremenima od ostalog svijeta nije postojala. Dok su
istone krajeve Novog Svijeta posjeivali od X. v. Normani, pacifike obale Amerike su posjeivali
Polineani, a polinezijske otoke Peruanci. Te su posjete zacijelo bile kratkotrajne. One su imale ili
miroljubiv, trgovaki karakter ili su bile predmet napada i pljake. Moda su se neki Peruanci silom
prilika i naselili na nekim od pacifikih otoka i na njih prenijeli elemente svoje kulture! No pri
svemu tome sve ovo moe ostati samo kao moda!
Kada su u XVI. v. Evropljani otkrili neke polinezijske otoke, nali su na njima slatki krumpir
uroenici ga zovu kumara. Slinim imenom ga na keua narjeju nazivaju u sjevernom Peruu.
Ipak se ne moe sigurno rei, da li je kumara dola iz Polinezije u Ameriku ili obratno. Razni pisci
tvrde jedno ili drugo. No sigurno je, da je kokosova palma dola u Ameriku iz Polinezije. Pizarov
suvremenik Oviedo tvrdi, da je Pizarov odred prilikom pohoda na Peru prolazio pored redova ovih
palmi, koje su u velikom broju rasle na obali Guaiaquilskog zaliva. Ta palma je prenijeta u Ameriku
kratko vrijeme prije dolaska panjolaca, jer kad su oni doli do obala Perua, kokosova palma jo
nije bila prela Cordillere. Izgleda da je i tikva, cucurbita legenaria, prenijeta u Ameriku iz
Polinezije.
Mnoge mjesne predaje govore o vezama izmeu Polineana i amerikih uroenika u
pretkolumbovskim vremenima. Polineani su bili pravi majstori u dugim plovidbama. Njihove
pretke su tome nauile mnogobrojne plovidbe od otoka Malajskog arhipelaga do mnogobrojnih
otoka Centralne Oceanije, od otoka do otoka, od jednog do drugog arhipelaga, koje su se vrile u
mnogo navrata i trajale stotinama godina. U svojim pirogama s paralelnim motkama, privrenim
sa strane za pirogu radi odranja ravnotee ili neto sporijim dvostrukim amcima, u kojima je
moglo stati i do 50 ljudi, oni su polazili na svoja istraivaka putovanja, prevaljujui po Pacifiku
ogromne prostore. Plovei jedan za drugim u dugom nizu, dugom katkada i nekoliko stotina
kilometara, mnoge piroge su s ljudstvom stradale od nevremena. Drugi su, meutim, stizali do
raznih otoka Polinezije i na njima se naseljavali122.
Tako su se Maleani naselili u Polineziji. Njihovi su potomci kasnije istraivali Oceaniju u
svima smjerovima. Upravljali su se pri tome po zvijezdama i usprkos slabom poznavanju
astronomije, imali su vrlo dobre nebeske karte i karte polinezijskih podruja. Tupaja, kojega je
Cook poveo sobom s Tahita, mogao je uvijek, i na daljini od 4.000 km, rei gdje se nalazi njegov
otok. Tupaja je na brodu izradio jednu vrlo dobru kartu Oceanije, koja je s malim ispravkama u
122

Pod imenom. Polinezije podrazumijevaju se svi otoci Tihog oceana istono od Australije. To su arhipelazi:
Tuamotski, Marquiski, Tonga, Samoa. esto se imenom Mikronezije oznauju otoci Pacifika sjeverno od ekvatora
kao: Karolinki, Marshalski i Marianski.

160

pogledu strana svijeta odlino posluila Cooku.


Put od Tonga do Fidia (450 km) prevaljivali su Polineani za 3 dana. Od Fidia do Novog
Zelanda (1175 km) za 13 dana. Od Phoenix otoja do Hawaia (2800 km) za 20 dana. Od
Marquiskih do Samoa otoka (3300 km) za 24 dana, a od Uskrsnog otoka do Perua (4-5000 km) za
etiri tjedna. I to sve, razumije se, u sluaju povoljnih vjetrova. Na tim je plovidbama mnogo
Polineana poginulo. Ali to nije zaustavilo nove valove njihovih zemljaka, da se otiskuju u svim
smjerovima, prevaljujui na dan 140-150 km ili na sat 6-7 milja. Usput su se hranili kruhom od
drveta, kokosovim orasima jedan dnevno na osobu i morskom ribom, kojom naroito obiluju
vode na irini June Amerike. To su doista bili smjeli pothvati. Njih su mogli izvoditi samo smioni
ljudi. I kad su se nali na obalama Amerike, Polineani su s uroenicima ili trgovali ili ih napadali i
pljakali.
Podaci, koje su zabiljeili kroniari XVI. v., govore, da je u drugoj polovici XV. v., prije
Kolumbova otkria, jedan vladar Perua, Inka Tupac Jupangui, opremio 400 balsa s 20.000 ljudi i
poao na veliku osvajaku ekspediciju u Polineziju.
Balse su splavi s neparnim brojem paralelnih balsovih greda obino pet do 11, vezanih
izmeu sebe konopima od agava. Dvije poprene grede davale su balsi stabilnost. Sprijeda su bile
isjeene u obliku prove. Ozadi su se zavravale masivno. Na balsi je bilo vie jarbola s pamunim
etvorouglim jedrima, koji su se odravali konopima od agava. Toan opis starinske balse nalazi se
u Heyerdahlovoj knjizi Kon-Tiki, koju je on sam sagradio prema opisu kroniara XVI. v.
Inkine balse su pokretali i veslai u sluaju slabog vjetra. Na svakoj je bilo pedeset ljudi s 2030 tona namirnica. Za desetak tjedana Peruanci su stigli do prve grupe otoka. Tada su nastavili
ploviti od jedne do druge grupe otoka, gdje su pljakali otoane i uzimali zarobljenike. Kad su na
ovim otocima proveli neko vrijeme, Peruanci su se vratili u Peru. Na putu su proveli godinu dana.
Sobom su donijeli mnogo plemenitih metala, prijestolje od bakra ili mjedi, eljusti neke ivotinje
sline konju, nepoznate u Americi, i neto robova crne boje lica. Napljakane stvari su izloili u
velikom hramu Sunca u Cuzcu.
Kad se vratio natrag, Ruiz je obavijestio Pizara o putu. Ispriao mu je, da je od trgovaca, koji
su se nalazili na balsi, trgujui finim arenim tkaninama, dobio nove, dragocjene podatke o Peruu.
Pizaro se tome mnogo obradovao. Sada je bio potpuno uvjeren, da je na dobrom putu i da je
osvajanje Perua pitanje vremena.
Ali se ljudstvo nalazilo u tekom stanju. Kraj je bio nezdrav, a uroenici su ih stalno napadali.
Glad, tropska ega i druge nedae potpuno su iscrpli i obeshrabrili ljudstvo, koje je jedva ekalo, da
ode odatle. im se Almagro vratio iz Paname s namirnicama i malim pojaanjem, Pizaro je krenuo
na jug.
Plovei sve vie na jug, panjolci su primijetili, da se izgled primorja sve vie mijenja, ma da je
nesnosna ega i dalje trajala. panjolci su na obali vidjeli dobro obraenu zemlju i lijepo ureena
sela. Pokuali su se vie puta iskrcati, ali su ih uvijek uroenici u tome omeli. Kad su stigli do otoka
Galosa, iskrcali su se na njemu i utvrdili se, da bi saekali Almagra, koji se ponovo vratio u Panamu
po namirnice i pojaanje.
Na Galosu su panjolci teko ivjeli. Namirnice su im bile nestale. Glad, bolesti, napadi
uroenika bili su svakodnevna pojava. Pizaro je usprkos svemu bio rijeen izdrati do kraja. Na
zahtjeve ljudstva nije se obazirao.
Ipak je jedan vojnik obavijestio pismom guvernera Paname Pedra de los Riosa, koji je 1527. g.
smijenio Pedrariasa, o tekom stanju ljudstva. Jednoga dana, umjesto Almagra s namirnicama i
pojaanjem, doplovio je do Galosa brod s guvernerovim nareenjem, da se smjesta svi vrate u
Panamu. Pizaro je, meutim, isto tako dobio od Almagra tajnu poruku, da ne odustaje od pothvata.
Historiari osvajanja Perua priaju, da je tada Pizaro stao odluno pred svoje ljude, isukao ma i na
pijesku povukao liniju, uzviknuvi jakim glasom: Kastiljci! U ovim krajevima su opasnost i smrt,
u drugim nerad. Ovdje je Peru sa svojim blagom, tamo Panama i bijeda. Birajte! Ja idem na jug! I
prvi prijee liniju. Dvanaest ljudi i Ruiz pooe za njim. I oni su odluili sudbinu Perua. Za nagradu
161

su svi dobili plemstvo. Ruiz plemstvo i titulu veliki pilot Junog mora.
S tim ljudima Pizaro je preao na neto sjeverniji otok Gorgonu. Tu je ostao osam mjeseci,
oekujui Almagra s namirnicama i pojaanjem. A kad je ovaj doao, zaplovili su na jug, presjekli
ekvator i poslije due plovidbe pristali kod peruanskog grada Tumbeza. Taj grad je leao na obali
Guaiaquilskog zaliva. Bio je sagraen na pjeskovitoj obali, koja se prostirala nadaleko. panjolcima
se uinio velikim i bogatim. Bio je opasan trostrukim zidom, podesnim za obranu. U njemu je bilo
vrtova, bata, zelenila, lijepih graevina. Veliki hram Sunca, obloen zlatnim i srebrnim ploama,
sjajio se izdaleka.
Tumbeani su lijepo primili panjolce. Pozivali su ih u grad, ali se oni nisu na to odluili, jer
su se bojali prijevare. Tek kad je jedan odlinik, bogato odjeven, doao na Pizarov brod i pozvao ga
da posjeti grad, on je tamo uputio dva ovjeka. Oviedo kae, da su Grk Pedro s Krete, naoit i
snaan momak, i panjolac Molima, sjajno odjeveni, naoruani arkebuzama i maevima posjetili
grad. Pucanjem iz arkebuza zadivili su Tumbeane. Tom prilikom su njih dvojica prikupili dosta
podataka o ogromnom Inka carstvu, pod ijom se vlau nalazio i Tumbez.
Pizaro se sada naao na pragu ogromnog carstva. Ono je imalo svoj posebni nain ivota i
samoniklu civilizaciju, bez ikakve veze s civilizacijom drugih kontinenata. Inka carstvo je lealo na
onom mjestu Zemlje, gdje su antiki narodi smjestili svoje antipode. U to vrijeme Inka carstvo je
obuhvaalo ogromnu planinsku visoravan, visoku 2.500 metara i toliko veliku, da bi se na njoj
mogla smjestiti Jugoslavija, Francuska, Italija i vicarska.
Pizaro je odmah vidio, da mu za osvajanje tako velike drave treba podrka njegove zemlje.
Ali, da bi dobio to jasniju sliku o Peruu, on iz Tumbeza plovi daleko na jug i dolazi do devetog
stupnja ispod ekvatora. Usput su panjolci gledali malena, ista primorska sela i gradie, vidjeli
obraenu zemlju i miroljubivo stanovnitvo. Pizaro se sada dobro pazio, da ne ispolji nikakve
zavojevake namjere.
Ostavivi u Tumbezu nekoliko panjolaca, Pizaro se vratio u Panamu s nekoliko Peruanaca,
koji su dobrovoljno pristali da pou s njim, s nekoliko lama panjolci su ih tada prvi put vidjeli,
s nekoliko arenih tkanina i umjetniki izraenih zlatnih i srebrnih predmeta. Kad je to Pizaro
pokazao guverneru, opisujui mu s oduevljenjem bogatstvo Perua, ovaj je ostao potpuno
ravnoduan. Tada Pizaro u dogovoru s Almagrom i Luquom odlazi u proljee 1528. g. u paniju.
Tamo je uz pomo svoga ratnog druga Corteza, koji se tada nalazio u paniji, primljen na dvoru.
Kad ga je paljivo sasluao, Karlo V. mu nareuje, da eka. Godinu dana kasnije njih dvojica
potpisuju ugovor. Pizaro je postavljen za vrhovnog zapovjednika, suca i doivotnog guvernera
Perua, uz plemiku titulu markiza i veliku plau iz prihoda osvojene zemlje. Almagra je postavljen
za guvernera Tumbeza. Luque za zatitnika Peruanaca i biskupa Tumbeza.
Veliki pohod
Almagro je oekivao mnogo vie i zato nije bio zadovoljan tim ugovorom. Tako je zapoeo
razdor izmeu dvaju prijatelja i ortaka, koji se tako tragino po obojicu zavrio, pa ipak, usprkos
svemu, Almagro se s njim energino bacio na opremanje pomorske ekspedicije i vrbovanje ljudstva.
U pripremama je protekla godina dana. Kada je sve bilo spremno, Pizaro sa svoja etiri brata, koja
je doveo iz panije, polazi na jug s tri broda. Na brodovima je bilo u svemu 183 vojnika, skupa s 40
konjanika, nekoliko muketira i arkebuzara i jednim topom. Almagro je ostao u Panami da prikuplja
pojaanja.
Brodovi su plovili pravo prema Tumbezu. Ipak su ih jaki vjetrovi prisilili, da pristanu u zalivu
San Matteo, 400 km sjeverno od Tumbeza. Tu su napali gradi Coapue i napljakali dosta zlata,
srebra i dragocjenosti. Kraljeva petina, koju je Pizaro odmah uputio jednim brodom u Panamu, bila
je prilino velika.
Odatle su nastavili put pjeice na jug i stigli iscrpeni do Guayaquilskog zaliva. Na otok Puni,
na kome su htjeli pristati radi odmora, preli su balsama. No kad su pristali, odmah su ih napali
162

uroenici. Poginula su etiri panjolca i ranjen je Pizarov brat Hernando. Onda su preli na kopno,
marirali do Tumbeza i potpuno ga opljakali. U tom gradu Pizaro je doznao, da se za Inka
prijestolje vodi ogorena borba izmeu dva pretendenta: Atahualpe i Huascara. Ta ga je vijest silno
obradovala. Nadao se, da e taj sukob moi iskoristiti za sebe.
Kada su mu Belalcazar i Hernando de Soto, neustraivi osvaja Perua i kasniji slavni istraiva
Sjeverne Amerike, doveli nova pojaanja iz Paname, Pizaro kree na Peru. Ostavivi u
novoosnovanom gradiu San Miguelu posadu od 80 vojnika pod zapovjednitvom Belalcazara,
Pizarov odred polazi 24. rujna 1532. g. prema Cajamarci, privremenoj Atahualpinoj prijestolnici,
udaljenoj od ekvatora 700 km. Armada je brojila 110 pjeaka, 15 arkebuzara i muketira, 64
konjanika i samo jedan top.
Tako je otpoelo osvajanje Perua. Odred se isprva kretao kraj morske obale, na kojoj je rasla
kokosova palma. Onda je skrenuo na istok, prolazio preko pjeskovitog zemljita i staose lagano
penjati uz planinu.
Penjui se due, panjolci su primijetili, da se izgled prirode sve vie mijenja. Kretali su se vrlo
oprezno. Napokon su stigli do velikog puta, koji je vodio prema Cajamarci. Ovakvih kamenih
puteva, irokih 5 do 8 m, napravljenih od tucanog kamena i gline i sa strane oivienih kamenim
stupovima, bilo je u Peruu nekoliko. Najvei je bio dug 2.000 milja. Spajao je Cuzco s Quitom. Taj
kameni put, udo Inka civilizacije, imao je na svakih nekoliko kilometara male kuice od drveta i
slame, u kojima su bila po dva kurira. Put je bio djelo tisuu ruku. Godinama je graen
jednostavnim oruem od kamena, tvrdog vulkanskog stakla i bronce.
panjolci su bili zadivljeni arobnim i u isto vrijeme divljim izgledom prirode. Visoki planinski
lanci, ispresijecani bunim rijekama, potocima, stranim provalijama i dubokim kanjonima s
viseim mostovima, a dolje neizmjerno veliki Tihi ocean s obiljem bljeteih boja, koje je tropsko
sunce izvlailo iz njegove valovite povrine, ostavljali su na njih dojam velianstvenosti.
Vie ih nije muila nesnosna tropska ega. Nju je sada iblaavao svje planinski zrak. Divljenje
panjolaca su jo vie pojaavali visei mostovi od upletene ive, kojima se prelazilo preko rijeka,
kanjona i provalija, Sjajni hramovi Sunca u krasno ureenim selima, zemlja obraena sistemom
navodnjavanja i prividno blagostanje stanovnitva. inilo im se, da se nalaze na nekom drugom
svijetu i da svaki as moe iskrsnuti neto nepredvieno, udno, neobino, vanzemaljsko, to im
moe donijeti propast. No Pizaro se nije niega plaio. Njega nisu morile nikakve predrasude. On je
znao to hoe i lako je suzbijao momentanu malodunost ljudstva izgledima na bogatstvo.
*
Uzima se, da je historijski period Inka carstva poeo u XI. ili XII. v. Ali ipak, kae Olsen,
ima razloga vjerovanju, da je vladavini Inka prethodio dug period razvitka, otprilike 2.000
godina. No kako Peruanci nisu imali pisani jezik, taj period njihove povijesti obavijen je tajnom.
vorovno Pkipua pismo na nizu raznobojnih konopia svaki vor je imao posebno znaenje
pokazalo se nepodesno za historijsku ili bilo kakvu duhovnu dokumentaciju. Iz najstarijih
pisanih izvora, iji su tvorci La Vega i Acosta, prvi iz vremena Osvojenja, a drugi krajem XVI. v., i
usmenih predaja vidi se, da je prva peruanska historijska linost bio Manka Kapua. Taj vladar je
pripadao narodu Ajmara, koji je ivio oko jezera Titicaca, na visini od blizu 4.000 m, opkoljenom
planinama visokim do 7.000 m. Manka Kapua je prvi ujedinio narode Ajmara i Quechua (Keua).
Vie od svih amerikih naroda, kae Lebedev, ovi narodi su se pribliili stvaranju saveza u
obliku sloene drave, izgradivi civilizaciju slinu meksikanskoj, ali s nekim bitnim razlikama.
Kroz etiri ili pet vjekova vlast Inka se proirila na Peru, Ecuador, jedan dio Bolivije i Kolumbije,
obuhvaajui mnoga plemena i narode s milijunskim stanovnitvom.
Sistem upravljanja ovim ogromnim, udnim carstvom, jedinstvenim u svijetu, u kome su nain
ivota i shvaanje ljudi zaostajali za narodima i dravama Starog Svijeta bar za 4.000 godina,
okruenim mnogobrojnim plemenima na raznim stupnjevima barbarstva, poivalo je na slinim
naelima, po kojima su bile ureene stare drave Bliskog Istoka u prvim vjekovima dravnog
ivota. Inka je zemaljski i duhovni vladar, polubog, sin Sunca, vrhovnog boga Perua, i narod mu
163

ukazuje poasti kao boanstvu. Zanimljivo je spomenuti, da su i faraoni od IV. i V. dinastije (29002500 g. pr. n. e.) nosili titulu sin Sunca Ra.
Inka je apsolutni gospodar sve zemlje. Njegova je volja zakon za sve. On ivi u raskonim
odajama carskoga dvorca, sa zidovima od zlata i srebra. Do njega mogu doi samo krupni plemii,
sveenici i vrai, ali bosonogi i oborena pogleda. Oni su mu i pomagai u upravljanju zemljom.
Line slobode u Peru nije bilo ni za koga. Sloenim policijskim sistemom vladari su vodili nadzor
nad radom i ivotom svih podanika. Kuna vrata su morala biti otvorena i danju i nou, da bi
policijski organi mogli u njih ui, kad god hoe. I najmanji prekraji kanjavani su smru. Mali
kanali su dovodili vodu iz potoka, rijeka i jezera u polja, na kojima se gajio kukuruz, krumpir,
proso, banane, agave i dr. Zemlja je bila podijeljena na tri dijela: vladara i plemstvo, sveenstvo i
narod. Svako domainstvo je dobivalo zemlju prema broju lanova porodice. Zemlja se nije smjela
otuiti. Za ishranu stanovnitva za vrijeme sue i za ishranu vojske uvala se u naroitim
magazinima odreena koliina namirnica.
O viem stupnju peruanske civilizacije nad aztekom i Maja govore bolje zidane graevine,
hramovi i drutveno ureenje, kao i injenica, da Peruanci nisu prisilno rtvovali ljude. Sa
zarobljenicima su dobro postupali. Pokoreni narodi su morali samo nauiti quechua jezik,
prihvatiti nain vjerovanja pobjednika, njihov nain obrade zemlje i sistem upravljanja. Kada bi
pokorili koju zemlju, Peruanci bi poskidali domae idole i odnijeli ih u Cuzco, sagradili u toj zemlji
hram Sunca, postavljali za upravljae domae plemstvo i time bi proces osvajanja bio zavren.
Uoi Osvojenja ovaj sistem je bio dobro razvijen. Radi lake kontrole nad narodnim masama,
cjelokupno stanovnitvo je bilo razdijeljeno na grupe od 10, 100, 500 i 1000 ljudi.Nad svakom su
grupom bili rukovodioci, koji su vodili kontrolu nad ivotom svojih ljudi i njihovih porodica. Svaku
promjenu su dostavljali viim organima vlasti. Svaki Peruanac je nauio poneki zanat, za koji je
imao najvie sposobnosti. Ljudi iz spomenutih grupa sluili su vojsku, radili po poljima, gradili i
odravali kanale za dovod vode, puteve, kamene kue po putevima za smjetaj trupa u prolazu,
visee mostove, odjeu i obuu, dvorce vladara i plemstva i hramove. Graevinska vjetina
Peruanaca bila je na veoj visini od Azteka. O njoj se najpovoljnije izraavaju panjolski pisci iz
XVI. v., koji su boravili u Peruu. La Vega pria, da je hram Sunca u Cuzcu bio velianstvena
graevina. Unutranji zidovi su bili obloeni zlatnim i srebrnim ploama, posutim svjetlucavim
biserima i smaragdima. Uz velepnu sliku Sunca sjedile su na zlatnim prijestoljima mumije umrlih
vladara.
Lame su bile jedine domae ivotinje Peruanaca. Njih su uvali naroiti uvari. Sve su one bile
vlasnitvo vladara. Njihova se vuna smjetala u posebne magazine i razdavala stanovnitvu prema
potrebi. Lame su upotrebljavali i za vuu, jer na kratkim stazama mogu ponijeti teret od 30 kg.
Peruanci su vakali koku, biljku, iz koje se dobiva kokain. Otuda je kasnije prenijet u Evropu. Koku
su vakali Peruanci i u prethistorijskim vremenima. U iskopinama grobova Inkinih prethodnika
naene su uz mumije sasuene koka biljke.
*
udno obuenim bradatim bijelim ljudima Peruanci su se udili i divili. Oni su vjerovali, da su
panjolci bogovi, sinovi jednog njihovog velikog boga i da se ispunjava legenda, prema kojoj e se
ovaj bog pojaviti jednoga dana u Peruu. Peruanci su se naroito divili sjajnim panjolskim
oklopima, ljemovima, maevima, kopljima, noevima, ubojnim sjekirama, musketama i
arkebuzama od elika i eljeza, koje oni nisu poznavali. Od metala su Peruanci poznavali samo
zlato, srebro za nakite i ukrase, bakar, kalaj, cink. No oni su znali vjetinu topljenja ruda i metala.
Otuda njihova prednost nad svim ostalim amerikim pretkolumbovskim civilizacijama. Mijeajui i
topei zlato, srebro i bakar, Peruanci su dobivali legure jae od svih tih pojedinih metala. Tako su
mijeanjem i topljenjem bakra s kalajem u odreenom odnosu dobili broncu. Od bakra i bronce
pravili su orue, iljke za koplja i strelice. Ali su se plaili konja. Isprva su mislili, da su konj i jaha
jedno. Kada se u prolazu kroz neko selo jedan konj iznenada propeo i zbacio jahaa, uroenici su se
razbjeali. Za konjske eljezne emove mislili su, da su neka okrepljujua hrana. Pred konje su
164

iznosili komadie zlata i srebra, molei ih, da se njima poslue, jer da im je ukus bolji od eljeza.
Dugo vremena poslije Osvojenja za Peruance je bio veliki podvig, da uzjau konja.
Pokret panjolskog odreda bio je dobro poznat obojici kandidata na inkaski prijesto, jer je i u
Peruu bila dobro organizirana potanska sluba ili jo bolje: obavjetajna sluba iz daljine, slina
organizaciji takve slube u Meksiku. Inka vladari su za tri dana dobivali tim putem vijesti iz daljine
od 800 km. udno je samo zbog ega nijedan od njih nije napao panjolce, dok su se nalazili u
planinskim krevima, gdje su ih mogli lako unititi! Ili su moda o panjolcima mislili ono isto, to
je i Montezuma mislio o Cortezu i njegovim ljudima!
15. studenoga 1532. g. odred je uao u Cajamarcu uz lupu bubnjeva, svirku truba i potmuli
topot konja. No grad je bio potpuno prazan. Njegovi su se stanovnici bili iselili zbog graanskog
rata. panjolci su se ulogorili na malom trgu u sredini grada. Atahualpin logor nalazio se u blizini
grada. On se tek nedavno bio vratio s vojnog pohoda na Cuzco, gdje je porazio i zarobio Huascara.
Njega je istog dana, kad je Pizaro uao u Cajamarku, pogubio zajedno s njegovom porodicom.
Dan kasnije Pizaro ponavlja Cortezov trik: zasunjuje Atahualpu. Istog dana, kad je doao u
Cajamarcu, Pizaro je uputio 20 konjanika u peruanski logor, da obavijeste Atahualpu, da doe u
grad na dogovor, poruivi mu, da sobom povede samo nenaoruane ratnike. I kad je sjajna pratnja
posljednjeg Inke, koga su odlinici nosili u raskonoj nosiljci, a pred njim se istio put kao pred
boanstvom, odjevenog u carsku odjeu i nakienog zlatom i dragim kamenjem, stigla na mali trg,
preda nj je izaao samo Pizaro s nekoliko panjolaca. Ostali su bili sakriveni po okolnim dvoritima
i zgradama, oekujui znak za napad. Tada je Atahualpi priao dominikanac Valverde, prvi biskup
Cuzca, s krstom u jednoj i biblijom u drugoj ruci i odrao mu govor. Priao mu je o postanju,
udesima, jedinoj pravoj vjeri, ugovoru izmeu pape Aleksandra VI. i Karla V., zatraivi od
Atahualpe, da se odrekne svoje vjere i prizna panjolsku vlast.
Nad sobom priznajem samo svoje bogove, odvratio mu je Atahualpa s uenjem. A kad mu
je Valverde pruio bibliju, na osnovu koje mu je i postavio spomenute zahtjeve, Atahualpa je
prevrnuo nekoliko listova, prinio je uhu i tresnuo o zemlju s rijeima: Pa ona nita ne kae!
Udrite, osvetite Isusa Krista!, povikao je iz sveg glasa Valverde.
Na taj uzvik zagrmio je top, zapucale muskete i arkebuze, zazujale eljezne strelice, kosei
prestraene Peruance, koji dotle nisu uli pucanj topa i puke. Skriveni pjeaci i konjanici jurnuli su
kao pomamni sa svih strana, navalili na goloruke ljude maevima, sabljama, bojnim sjekirama i
kopljima. Pokolj je bio uasan. Peruanci su ginuli kao muhe. Za pola sata poubijano je nekoliko
tisua uroenika. Nijedan panjolac nije bio ranjen. Samo je Pizaro dobio malenu ogrebotinu, kad
je uhvatio jednog panjolca za ma, kojim je htio probosti Inku.
I tako je za pola sata rijeena sudbina Inka carstva i njegove civilizacije.
panjolci nisu imali milosti ni prema kome, niti su kod njih ita potovali, ni nesreu ni
potenje. Od zarobljenog Atahualpe su oduzeli sve ene. Njih su izmeu sebe podijelili oficiri i
vojnici i u prisustvu Atahualpe vrili nad njima preljubu.
Pizaro je od posljednjeg Inke zatraio u ime tobonjeg otkupa silno blago, na to je Atahualpa
pristao. Odmah je poslao na sve strane glasnike s nalogom, da iz svih peruanskih hramova i dvoraca
odlinika donose u Cajamarcu sve zlato, srebro, bisere, drago kamenje i nakite. Puna tri mjeseca
dovlaili su Peruanci u Cajamarcu umjetniki izraene figure od plemenitog metala, remek-djela
Inka umjetnosti, zlatne i srebrne ploe iz hramova i dvoraca, pehare, posue, zlato s mumija umrlih
vladara i njihovih ena, prijestolja, zlatne kipove Sunca i druge skupocjene predmete. Svi predmeti
od zlata i srebra su odmah pretapani u ipke. Vrijednost toga blaga bila je ogromna. Procijenjena je
na pet milijuna dukata. Kad je odvojio kraljevu petinu, koju je odmah uputio u Panamu, Pizaro je za
se, svoju brau i vojnike zadrao milijun i pol pezosa. Svaki pjeak je dobio 4.000, konjanik 8.000,
a oficiri prema rangu i zaslugama. 9. sijenja 1534. g. pristao je u Sevilli s brodom Santa Maria del
Campo Piz-rov brat Hernando s kraljevom petinom. Dio Pizarov i njegove, brae, koji je s
kraljevom petinom bio iskrcan, bio je ogroman. Iznosio je 300.000 zlatnih pezosa i 13.500 srebrnih
maraka.
165

Meutim, odred od 80 konjanika i 150 pjeaka, koji je kasnije Almagro doveo u Cajamarcu,
dobio je u svemu 100 tisua pezosa. I to je bio jedan od uzroka kasnijih otvorenih sukoba izmeu
dva osvajaa i uzrok njihovoj pogibiji.
Ali ni ovo silno blago nije spasilo Atahualpu. Pizaro, Almagro i biskup Valverde osudili su ga
na smrt spaljivanjem. No kako ga je Valverde preobratio u kransku vjeru, Atahualpu su zadavili i
priredili mu carski pogreb!
Poslije ovoga ina maleni panjolski odredi su nesmetano krstarili Peruom i osvajali ga za
paniju. Tako su panjolci za vrlo kratko vrijeme osvojili Pachacamac, 400 milja juno od
Cajamarce, Cuzco, u kome je Pizaro smjestio svoj glavni stan 15. studenoga 1534. g., i mnotvo
drugih gradova i naselja. Pa ipak osvajanje ovako velike zemlje nije ilo glatko. Mnoge su se
pokrajine bunile protiv panjolske vlasti. Na elu pobune nalazili su se razni pretendenti na inkasko
prijestolje. Ali su Pizaro i Almagro s pojaanjima, koja su neprestano dolazila iz panije, lako
izlazili na kraj s pobunjenicima, stavljajui ih bez ikakve milosti pod no. U toj neravnoj borbi oni
su se sluili raznim sredstvima. Izmeu ostalih i pomaganjem jednih pretendenata protiv drugih, po
starom naelu: podijeli pa vladaj!
Kao guverner Perua Pizaro je mjesto razruenih i unitenih gradova podizao nove. U sijenju
1535. g. udario je temelje novoj prijestolnici: Ciudad de los Reyes (Limi), udaljenoj 8 km od luke
Callao. U toku nekoliko slijedeih godina nikli su u Peruu novi gradovi: La Plata, Arequipa, Pasto,
Leon de Huanaco, Guamianga.
U proljee 1534. g. Pizaro alje 200 pjeaka i konjanika pod Belalcazarovim zapovjednitvom,
da osvoje pokrajinu i grad Quito, drugi veliki prijestolni Inka grad. To je dananji Ecuador. Kroz
Quito prolazi ekvatorska linija, i na dan proljetnog i jesenskog ekvinokcija sunce se nad gradom
nalazi u zenitu. No neovisno o ovom. odredu krenuo je prema Quitu guverner Guatemale Alvarado,
iako o Peruu nije znao nita odreeno. Ukrcavi u brodove 500 panjolaca s preko 200 konja i
2.000 guatemalskih ratnika, Alvarado je prevalio preko 1.500 milja po Pacifiku i iskrcao se u luci
Puerto Vjejo, 100 km juno od ekvatora. Grad se nalazio na pragu Inka carstva, okruen nezdravim
tropskim umama. Isprva je odred, usprkos tropskoj ezi, dobro napredovao. No ubrzo su nastale
tekoe, jer su panjolci naili na movare. Duga kolona panjolaca i Guatemalaca s komorom
teko se probijala kroz movare, pune vulkanskog pepela, koji su iz velike daljine donosili vjetrovi
s Pichincha, Cotopaxa, Chimboraza i drugih vulkanskih planina Ecuadora, visokih preko 4.500 m.
Onda su naili na dunglu od iblja, punu gutera, zmija, pauka smrtonosnog ujeda i neizmjerno
mnogo insekata, krei prolaz maevima i sjekirama. Kad su izali iz dungle, panjolci su uli u
visoke planine, dugo vremena prelazili preko kamenitih pustinjskih krajeva i naposljetku zalutali u
krevima, u kojima je puhao ledeni vjetar. U tom napornom maru pomrlo je od zime i iznemoglosti
80 panjolaca, vie stotina Guatemalaca i uginulo vie od polovine konja. Napokon, pola godine
poslije odlaska iz Puerto Vjejo, panjolci su prelo preko Cordillera i spustili se na visoravan Quita,
visoku blizu 3.000 m. Kad su izali na kameni put, putovali su po njemu, i Alvarado je s iscrpenim
odredom uao u Quito. Ali se zaprepastio, kad je u gradu zatekao panjolce. Deset mjeseci ranije
zauzeo je Belalcazar Quito i pokrajinu, sklopivi savez s uroenikim plemenima, koja su odmah
priznala panjolsku vlast. Alvarado je bio prisiljen priznati zateeno stanje. Kako je za ono vrijeme i
prilike raspolagao s prilinom vojnom snagom, Almagro mu je dao 120.000 pezosa, pod uvjetom da
preda Almagru sve brodove.
Almagro istrauje ile
Nadajui se, da e na jugu Amerike pronai mnotvo blaga i za se osvojiti nove zemlje,
Almagro sredinom srpnja 1535. g. kree s odredom od 570 panjolaca i 12.000 Peruanaca prema
dananjem ileu. Ma da su mu Peruanci savjetovali, da putuje kraj pacifikih obala, Almagro ih ne
slua, nego odred vodi kamenim inkaskim putem pored istonih obala jezera Titicaca. Poslije dueg
putovanja odred je zaao u visoke i besputne krajeve dananje Bolivije, probijajui se teko kroz
166

najvie planine June Amerike, visoke oko 7.000 m i pokrivene vjeitim snijegom i ledenjacima. Na
tom tekom i napornom putovanju ljudi i stoka su neprekidno umirali od hladnoe i iscrpenosti.
Kada je poslije neuvenih , napora odred siao niz dugu i strmu padinu Cordillera u naseljenu
dolinu Salta, od ukupnog broja ljudstva ostalo je u ivotu samo 300 panjolaca i manje od polovine
Peruanaca. Svi su ostali bili pomrli.
Sada je putovanje bilo lake. U plodnijim krajevima ilea panjolci su doli do namirnica.
Putujui stalno na jug, Almagro je doveo odred do Cochimbe. Onda su se zaputili prema jugu. Dri
se, da je Almagro tada stigao do 37 j. g. . Tu je dobio vijest, da su u Peruu nastale pobune i krenuo
je natrag kraim, ali isto tako tekim putem kraj pacifikih obala. Napokon, poslije 18 mjeseci
putovanja, Almagro se vratio u Cuzco poetkom oujka 1537. g.
ile je istraio i osvojio Pedro de Valdivia u vremenu izmeu 1540.-1548. g. Kao guverner
ilea, Valdivia je unaprijedio zemljoradnju zemlje.
Rio de las Amazones
God. 1539. Pizaro doznaje, da se na istoku od grada Quita nalaze prostrani predjeli, u kojima
raste cimet. Kako su tada Portugalci imali u svojim rukama trgovinu mirodijama, Pizaro odluuje,
da svoga brata Gonzala poalje radi istraivanja tih predjela. im je doao u Quito, Gonzalo je
poeo s pripremama za veliku istraivaku ekspediciju u nepoznate sjeverozapadne krajeve
Brazilije. Te su pripreme stajale 50 tisua zlatnih kastelanosa, ali su krajem iste godine bile
zavrene. U sastav ekspedicije ulo je 340 panjolaca, pjeaka i konjanika i 4.000 uroenika Quita.
Stvari su nosili konji, lame, uroenici.
25. prosinca 1539. g. Gonzalo s odredom kree na istok prema planinama, koje s te strane
okruuju Quito, odvajajui ga od ogromne brazilske dungle, nad kojom se kao kakav okomiti
gorostasni zid, visok preko 4.000 m, uzdiu istoni Cordilleri.
Prvih est tjedana odred se veoma sporo kretao preko planinskog zemljita, pokrivenog
snijegom i ledenjacima. Putovanje je bilo uasno naporno. Od velike hladnoe i iscrpenosti ljudi su
neprestano umirali. Kroz vrlo kratko vrijeme premrzlo je i ostalo u praumama mnogo uroenika,
panjolaca, konja, lama i pasa. Putujui zaobilaznim putevima, panjolci su prvih est tjedana
preli samo 100 km. Sputajui se niz strme strane Cordillera, putujui kroz oblake pare, koja se
dizala nad praumom, odred je napokon stigao do podnoja planine, do movarnih prauma, kroz
koje se teko probijao naprijed, krei sjekirama put.
U dungli je kia lila dan i no kao iz kabla, usporavajui im napredovanje. Osim toga
panjolcima i uroenicima dodijavali su insekti, zmije, pauci, korpioni i mravi, od ijeg je uboda
stradalo mnogo ljudi i ivotinja. Nekoliko mjeseci odred se vukao kroz dunglu, prolazio preko
nabujalih rijeka i potoka splavima, ne nailazei nigdje ni na kakva ljudska naselja, a od krupnih
ivotinja samo na tapire. Napokon je stigao do Coce, pritoke velike rijeke Napo, pritoke
Amazone.123 Jako prorijeen, odred je nastavio putovati kraj obala Coce, obraslih gustim
praumama. Radi lakeg kretanja panjolci su s uroenicima sagradili veliki amac i u nj smjestili
bolesnike, topove i municiju. Poslije mnogo muka i patnji, iscrpeni od gladi, panjolci su stigli u
nastanjenu dolinu Zumaco. Tu su doli do hrane. Ali dotle cimeta nisu nigdje nali. Uvjeren, da e
nai dalje na istoku, Gonzalo nareuje, da se poe u tom smjeru. No cimeta nisu nigdje nali.
Putujui nekoliko mjeseci na istok, ekspedicija je ponovo ula u nenastanjene krajeve i ulogorila se
na jednom mjestu. Odatle je Gonzalo uputio svoga zamjenika s pedeset ljudi, da u jednom amcu
plove niz rijeku i pronau namirnice.
Napredujui amcem 20-25 milja dnevno, Orellana 8. sijenja 1541. g. dolazi do jednog
uroenikog sela. Tu su ih uroenici dobro primili. Uz njihovu pomo panjolci su sagradili mali
brodi, jer se Orellana uvjerio, da zbog jake rijene struje ne moe ploviti uz rijeku do Gonzalova
123

Duina Amazona je 6400 km. U nj se ulijeva dvjesta rijeka, od kojih su 17 duge od 1500 do 3600 km. Sliv mu
iznosi 7 milijuna km2.

167

logora. 26. veljae panjolci dolaze do sastavaka triju velikih rijeka. Najvea od njih bila je
Amazon. Pristali su kod jednog sela, gdje su ih uroenici lijepo gledali i gdje su doli do namirnica.
Tu su ostali nekoliko mjeseci, odmorili se dobro i popravili svoj brodi.
Onda su zaplovili niz Amazon, koji je s obje strane bio obrastao gustim i neprohodnim
dunglama, i gdje je drvee, obavijeno puzavicama i lijanama, dostizalo veliku visinu. Plovei dugo
vremena niz rijeku, panjolci su zali u predjele, gdje su ivjela ratnika plemena. esto puta su ih
uroenici zasipali strelicama iz svojih malih piroga. panjolci nisu mogli upotrebiti puke, jer im se
barut od velike vlage bio ovlaio, a tetive na strijelama opustile. Od napada ih je spaavala jedno
vrstina i brzina broda. Zbog toga su plovili sredinom rijeke, iroke na nekim mjestima nekoliko
kilometara, jer je tu brzina rijene struje bila najvea. Tako su stigli do najvee pritoke Amazona
Rio Negra Crne rijeke. To ime su joj dali zbog tamne boje vode. U nekim uroenikim selima
doli su do namirnica. U pismu kralju Orellana kae, da su 24. lipnja doplovili do jednog naselja, u
kome se ivjele samo ene duge kose i svijetle boje lica. Kad su se panjolci pribliili obali, s
namjerom da se iskrcaju, one su ih zasule kiom strelica. Tek kad ih je nekoliko poginulo, ostale su
se povukle u unutranjost. Za uspomenu na njih, Orellana je rijeci dao ime Rio de las Amazones
Rijeka Amazonki.
Punih sedam mjeseci plovio je Orellana s drugovima niz najveu rijeku na svijetu, probijajui
se kroz srce Zelenog Pakla, kroz ogromne prostore i danas neistraenih krajeva Brazilije, bez
vodia, bez kompasa, s ovlaenim barutom, hranei se samo namirnicama, koje su s vremena na
vrijeme dobivali od uroenika, esto puta prema njima raspoloenih neprijateljski. Na tom putu
Orellana se pokazao kao pravi voa, kao ovjek, koji je uvijek nalazio naina, da obodri malodune.
Naposljetku, poetkom srpnja 1542. g., panjolci su doplovili do ua Amazona u ocean. Tu su
se zadrali neko vrijeme, sagradili jo jedan mali brod, zaplovili uz sjeveroistone obale June
Amerike i poetkom rujna stigli do otoka Cubagua, u blizini otoka Margarita. Tu su doli u vezu sa
panjolskim lovcima bisera i odmorili se. Odatle je Orellana poslao u paniju opiran izvjetaj o
svom otkriu, od velike vanosti za povijest otkria ovog dijela svijeta, jer je on, prvi od svih
Evropljana, preplovio Amazon i preao cijelu irinu ekvatorske June Amerike. S otoka Cubague
Orellana je otplovio na Haiti, a odatle slijedee godine u paniju.
11. svibnja 1544. g. Orellana je s etiri broda i 400 ljudi ponovo doplovio do ua Amazona, ali
se tu razbolio i umro od groznice. Odatle su se brodovi vratili u paniju neobavljena posla.
Kraj Gonzalove ekspedicije bio je ovaj: ekajui uzalud dugo vremena na Orellanin povratak,
Gonzalo odluuje, da se vrati natrag. Gotovo svih 4.000 uroenika bili su dotle pomrli od napora,
gladi i bolesti. Preostali su se hranili psima sobom su ih poveli vie od tisuu, zmijama i
ivotinjama, koje su mogli naloviti u dunglama, korijenjem biljaka, bobicama i katkada yuccom. A
kad ni toga nisu imali, hranili su se kuhanom koom od opreme. Gonzalo se vratio u Quito sa svega
80 izgladnjelih, namuenih, bolesnih i pocijepanih panjolaca. Svi ostali bili su pomrli za vrijeme
ovoga neobino napornog istraivakog putovanja, koje je trajalo 18 mjeseci.

168

XXXIV. OVJEK, KOJI JE PRVI OPLOVIO OKO ZEMLJE


Njegova glavna vrlina bila je postojanost u tekim asovima. Na puini je bolje od nas
podnosio glad... Bez ikakvog iskustva, njegov genije i neustraivost su mu pokazali, kako se treba
ogledati u plovidbi oko Zemlje, koju je on, uostalom, potpuno i izveo.
Pigafetta
Nai mornari zasluuju vjeniju slavu od Argonauta. Njihov brod, bolje negoli stari Argo,
treba da zauzme mjesto meu zvijezdama, jer je Argo plovio samo od Grke do Crnog mora, dok je
na plovio od Hipalisa (Seville) na veliki jug, zatim na zapad, zatim preko cijele june hemisfere,
zatim na krajnji istok, da bi se ponovo vratio na zapad.
Ramusio
Sredinom 1518. g. bile su dobro poznate konture istonoga dijela obje Amerike od ua Rio de
la Plata (40 j. g. .) do krajnjih toaka Labradora (60 s. g. .). U to vrijeme ljudi od nauke su bili
sve vie skloni vjerovanju, da je Novi Svijet posebni kontinent, odvojen od Azije morem nepoznate
veliine. Kako nisu znali pravu veliinu Novoga Svijeta, evropski pomorci su od poetka XVI. v.
traili na njegovim raznim mjestima prolaz za Aziju i otoke mirodija. Neki geografi tog vremena su
poeli nazirati na krajnjem jugu Amerike morski prolaz, koji je vezivao Atlantik s Junim morem,
kroz koji se moglo doi do otoka mirodija, s kojih su Portugalci od 1511. g. dovozili u Evropu
skupocjeni klini i mukatov orai. Na kartama i globusu svijeta Johana Schnera iz 1515. i
1520. g. prikazan je jasno, sasvim na jugu Amerike, morski tjesnac, koji je vodio u Juno More, ma
da ni do danas nije utvreno, da li je taj tjesnac bio upoznat prije Magellanove plovidbe oko Zemlje.
Portugalac Ferdinand Magellan124 je takoer vjerovao, da taj prolaz postoji. On je na tom
vjerovanju i zasnovao svoj plan plovidbe u zapadnom smjeru do otoka mirodija. Jo kao sasvim
mlad ovjek, Magellan je od 1505.-1512. g. uestvovao u portugalskim osvajanjima u Indiji i
naroito se odlikovao prilikom osvajanja Malake. No zbog sukoba s monim potkraljem Indije
Alfonsom Albuquerquom, morao se vratiti u Portugal, gdje su ga kao malog plemia odredili na
slubu u dvoru s mjesenom nagradom od 1.000 reisa (oko 9 zlat. dinara). Kad je dvor odbio, da mu
povisi plau, Magellan je otiao na svoje imanje i poeo izuavati navigaciju i kozmografiju. Kako
je bio usvojio gledite, da je Zemlja okrugla, Magellan je doao do zakljuka, da se plovidbom u
zapadnom smjeru preko Atlantika i Junog mora moe stii do otoka mirodija. Ne znajui koliko je
veliko Juno more, Magellan je bio uvjeren, da je taj put krai od uobiajenog puta oko Afrike.
Kada je poslije nekoliko godina zavrio svoj plan, predloio ga je kralju Emanuelu traei, da
mu se povjeri izvoenje istraivake plovidbe u spomenutom smjeru. Ali je kralj odbacio njegov
plan kao nestvariv. Tada Magellan u drutvu astronoma Ruya Faleira naputa Portugal, da u paniji,
ije je podanstvo dobio, potrai sreu. Kad je svoj plan objasnio ministarskom savjetu, naiao je na
razumijevanje, utoliko prije, to je tom prilikom prikazao i globus izradio ga je skupa s Faleirom
na kome su Moluki otoci bili na panjolskoj strani demarkacione linije. Kardinal Fonseca,
moni predsjednik indijskog drutva, onaj isti, koji je radio protiv Kolumba, preporuio je
Portugalce kralju Karlu V., i oni su mu izloili svoj plan. 22. oujka 1518. g. zakljuen je izmeu
njih dvojice i Karla V. ugovor o opremi pomorske ekspedicije radi izvoenja Magellanova plana. Po
tome planu Magellanu i Faleiru je pripadalo 5 odsto od dobiti i velike trgovake povlastice. Osim
toga obojica su postavljeni za guvernere otoka i zemalja, koje e otkriti, s titulom adelantada,
Prvo, stoji u ugovoru, vi ete otkriti dijelove Oceana, koji lee na naoj strani demarkacione
linije. Usto morate voditi rauna, da nita ne uinite niti istraujete u granicama, koje pripadaju
Portugalu.... I kako mi je dobro poznato, da se tamo nalaze otoci Malucos i da je va glavni zadatak,
da ih otkrijete, moja je elja, da ravno poete u smjeru reenih otoka. Magellan je tada postavljen
za glavnog zapovjednika eskadre, s pravom odluke o ivotu i smrti nad lanovima posade.
124

Magellan se rodio 1470. g. u pokrajini Traz-os-Montes u Portugalu.

169

20. rujna 1519. g. isplovila je iz panjolske luke San Lucar eskadra od pet brodova male
tonae: Trinidad (110 t.), glavni zapovjedniki brod; San Antonio (120 t.), zapovjednik panjolski
grand Juan Cartagena; Concepcion, Victorija i Santiago, svi ispod 100 t., pod zapovjednitvom
Gaspara Quesede, Luisa Mendoze i Juana Serrao. Osim panjolaca na brodovima su se kao posada
nalazili 33 Portugalca, 10 Francuza, 23 Talijana, neto Nijemaca, Grka, Maleana, Crnaca i jedan
Englez. U svemu je bilo 265 ljudi. Meu lanovima posade ubrajao se i Enrico, Magellanov rob,
rodom sa Sumatre, odakle su ga Portugalci doveli na Malaku i predali Magellanu. Meu kraljevim
ljudima na glavnom brodu se nalazio i Antonio Pigafetta, historiar ovoga pothvata, ovjek vrlo
odan Magellanu. Ruy Faleiro nije poao na ovo putovanje, jer su mu obeali rukovodstvo
slijedeom ekspedicijom.
Prva etapa puta bili su Kanarski otoci. Tu su se panjolci zadrali radi nabavke hrane i utovara
vode na brodove. 3. listopada eskadra je krenula na jug, plovila jedno vrijeme izmeu Kapverdskog
otoja i afrike obale, zatim pored obala Gvineje do Sierra Leone. Odatle je zaplovila na jugozapad.
U blizini ekvatora brodove su zahvatili suprotni vjetrovi s pljuskovima kie. To je usporilo plovidbu
za 20 dana. Daljnja plovidba kroz tropski pojas do Brazilije bila je vrlo naporna i teka, jer su
brodove stalno pratile kie i nepogoda.
Pigafetta u Dnevniku pripovijeda, da je taj dio puta bio praen velikim nevremenom, stranom
grmljavinom i neprestanim sijevanjem munja. On kae, da su munje u mranim noima na mahove
osvjetljavale nemirno, uskipjelo more, iji su se kao kua veliki valovi s hukom lomili o male
brodie, prijetei svaki as, da ih potope. Pigafetta je spomenuo i strane morske pse, koji su ili za
brodovima. On je opisao i smrt jednoga mornara, koji je sluajno pao u uskomeano more i nestao u
eljustima pasa. Na ovom dijelu puta Pigafetta je opisao vrstinu Magellanova karaktera, rekavi,
da je bio dobar i blag prema svima, ali je u kritinim trenucima umio odrati ne samo duh posade,
nego i energino uguiti pobunu jednog dijela ljudstva pod Cartageninim rukovodstvom, koga je
okovao i bacio u samicu.
29. studenoga eskadra se usidrila u blizini dananjega Pernambuca. 15 dana kasnije brodovi su
se usidrili u zalivu Bahia do Cabo Frio Rio de Janeiro. Tu smo se, pripovijeda Pigafetta,
snabdjeli kokoima, krumpirom, mesom tapira i nekim plodovima slatkog ukusa, slinim
sjemenkama od bora. Tu smo vrili udne razmjene. Za no ili udicu dobivali smo 5 do 6 kokoi. Za
ealj dvije guske. Za ogledalce smo dobivali ribe za 10 ljudi. Za zvonce ili vrpcu ene su nam
davale korpu krumpira.. . Ali tu nam je vruina, sa suncem u zenitu, vie dodijavala, nego pri
prolazu preko ekvatora. Za Brazilce Pigafetta kae, da nisu krani, ali ni idolopoklonici, jer se
niemu ne klanjaju. Ti ljudi, nastavlja Pigafetta, ive dugo, starci i do 120 godina. I ene i
mukarci idu goli. Stanuju u dugakim kolibama, zvanim bua, u koje moe katkada stati i do 100
ljudi sa enama i djecom. Spavaju na hamacima, vezanim za vrste grede... Njihove kanoe
napravljene su od jednog stabla izdubenog kamenim, mjesto eljeznim sjekirama, jer eljezo ne
poznaju... U neke moe stati 30 do 40 ljudi... I ene i mukarci su dobro graeni... Boje lice i
tijelo... Katkada jedu i ovjeje meso, ali samo svojih neprijatelja.
Poslije dvije sedmice boravka u ovoj luci, nastavili su ploviti na jug. 11. sijenja 1520. g. stigli
su do Rio de la Plata Srebrne rijeke. Tu su tri tjedna istraivali morski zaliv, traei prolaz u
Juno more. U ovome su zalivu ljudoderi ubili Juana Solisa, kae Pigafetta, skupa sa 60 ljudi i
pojeli ih, a oni su, kao i mi, bili doli u ove krajeve, da otkrivaju nove zemlje. Moda je to bio
razlog to panjolci ovom prilikom nisu vidjeli uroenike, jer su se oni, pri pojavi stranih brodova,
povukli u unutranjost, plaei se odmazde.
Plovei sve vie na jug, panjolci su nailazili na mnotvo pingvina, koje su lovili i jeli.
Meutim, postajalo je hladnije. Nailazila je zima, koja u ovom dijelu June Amerike poinje kad
kod nas prestaje. Nemirno i burno more pratilo je brodove sve do kraja oujka, do luke San Julio
(49 30'), gdje su se usidrili. Magellan odluuje, da tu provede zimu, naredivi, da se na obali
sagrade barake i posadi smanji obrok dnevne hrane.
U tome zalivu, na jugu dananje Argentine, u tekim uvjetima surovog podneblja Patagonije,
170

gdje prije njih nije nikada kroila noga Evropljanina, odsjeeni od cijeloga svijeta, s malim
obrokom hrane, bez izgleda da e uskoro nai traeni prolaz, strah i zebnja su obuzimali ne samo
posadu, nego i neke zapovjednike brodova. Cartagena, panjolski grand, Queseda, knjigovoa
Antonio Coca i jedan sveenik sklapaju zavjeru protiv Magellana, ne bi li ga prisilili, da se vrati u
paniju, a u sluaju opiranja, da ga likvidiraju. Ali oni nisu raunali s Magellanovom odlunou i
energijom. im je doznao, da se na Victoriji neto sprema, odmah je na taj brod uputio svoga oficira
Espinozu s pet mornara, da Mendozu pozovu na admiralski brod. Kad je to ovaj odbio, Espinoza ga
je smjesta ubio. U zbrci, koja je nastala, a koju su vjeto iskoristili vjerni Magellanovi mornari,
popevi se na brod, posada se bez otpora predala. Kako je San Antonio pokuao pobjei, Magellan
je s dva broda otvorio na nj vatru iz topova. Posada toga broda odmah je predala Magellanu glavnog
krivca Quesedu. Njega su smjesta objesili. A kad se i posada Concepciona potajno predala,
Magellan nareuje, da se Cartagena i pobunjeni pop okuju i iskrcaju na jednom pustom mjestu.
Tako je za jedva 24 sata Magellan uguio pobunu i kaznio krivce.
Sada Magellan radi kako hoe. Brod Santiago upuuje odmah, da istrai june obale. Ali je
ovaj brod zahvatilo veliko nevrijeme i on je potonuo. Posada se spasila, ali je morala po velikoj
hladnoi prijei 100 milja, trpei glad i oskudicu, dok nije stigla do zimovnika.
U tim krajevima panjolci su proveli dva mjeseca, a da se nisu namjerili na uroenike.
Jednoga dana, kae Pigafetta, opazili smo na obali ovjeka divovskog rasta. Bio je skoro sasvim
gol, plesao je i pjevao u isto vrijeme, posipajui glavu prainom. Kada ga je jedan mornar odveo na
neki otok, gdje je doao i Magellan s nekoliko nas, on se silno iznenadio. Upirao je u nebo kaiprst
ruke, kao da je htio rei, da smo mi doli s neba. Bio je jako visok. Mi smo mu jedva dopirali do
pasa... iroko lice bilo mu je obojeno crvenom, a oi okruene utom bojom. Na licu je imao dvije
mrlje u obliku srca... Nosio je ogrta od koe neke domae ivotinje..., a obuu od iste koe. U
lijevoj ruci drao je strijelu, a u desnoj sulice od trske sa iljkom od kamena. Mi smo ga doveli na
brod i astili... Kad smo mu pokazali ogledalo, on je, vidjevi prvi put svoje lice, iznenada odskoio
i sruio trojicu naih ljudi... Poklonili smo mu ogledalce, ealj i druge sitnice... Kad je otiao s
broda i svojim zemljacima pokazao sitnice, koje smo mu poklonili, poeli su i drugi uroenici, pa i
ene, dolaziti na brodove. Svi su imali istu obuu kao i gorostas, bili obojeni kao i on, a zbog obue,
sline ivotinjskim nogama, Magellan ih je prozvao Patagoncima. Pigafetta dalje kae, da su
Patagonci jeli prijesno meso i neko slatko korijenje, capaz. U Dnevniku je zapisao, da oni mnogo
jedu pa ak i neoguljene prijesne mieve, ali i da su odlini lovci. Dvojica ovih ljudi, pria
Pigafetta, mogli su dnevno pojesti po koaru dvopeka i odjednom popiti vedro vode... Istom
koom, od koje prave odjeu, pokrivaju i svoje kolibe, a njih prenose gdje hoe, jer nemaju stalnog
boravita, selei se kao i Cigani od jednog do drugog mjesta.
Magellan je u toj luci ostao pet mjeseci. Posada je dobro ivjela. Hranila se vrapcima, lisicama,
zeevima, ribom i nekom vrstom nojeva. Ali je Magellan 24. kolovoza naredio, da se zaplovi na
jug. Kad su doli do zaliva Santa Cruz, nastalo je takvo nevrijeme, da brodovi umalo nisu potonuli.
Zaklonili su se u nekom zalivu, gdje se ljudstvo hranilo jednom vrstom vrlo ukusne ribe, dugom
dvije stope. 21. listopada brodovi su doli do 51 j. g. . Pristali su kraj jednog rta, kojemu su dali
ime Cabo de las Virgines Rt djevica. Odatle je Magellan uputio San Antonija i Concepcion, da
potrae prolaz u Juno more.
Kada su ova dva broda dola u blizinu Magellanova tjesnaca, nastalo je veliko nevrijeme.
Strahovita grmljavina, neprekidno sijevanje munja i uskipjelo more, koje je vrilo kao u kotlu,
zamalo nisu odvukli brodove na morsko dno. I kad su mislili, da im je kucnuo posljednji as,
moreplovci su pri sijevanju munja opazili u zalivu ovei otvor, koji je vodio u unutranjost kopna.
Jako obradovani, jedva su doekali da svane, borei se s nevremenom. Onda su uplovili u tjesnac,
plovili neko vrijeme po njemu, doli do drugog, uplovili u nj i tako stigli do treeg prolaza, koji je
vodio duboko u unutranjost zemlje. Sada su bili uvjereni, da su pronali traeni prolaz i zaplovili
su natrag.
Meutim su Magellan i drugovi mislili, da su ova dva broda stradala od nevremena, jer je ve
171

bilo prolo tri dana od njihova odlaska. To njihovo miljenje je jo vie pojaala injenica, to su
daleko u unutranjosti vidjeli kako se izvija stup dima i die visoko uvis znak brodolomaca. Ali
kad su etvrtoga dana opazili okiene brodove i uli veselo klicanje posade, alost je zamijenjena
radou. Bili su uvjereni, da je sve u redu.
Ovaj prolaz, kae Pigafetta, kao to smo kasnije vidjeli dug je oko 440 milja (660 km),
irok 6 milja, manje ili vie, i vodi u drugo more, kojemu smo dali ime El Pacifico.
Ubrzo su svi brodovi stigli do mjesta, odakle su se San Antonio i Concepcion vratili. Sada je
Magellan poeo vjerovati, da e stii do otoka mirodija, jer je na brodovima bilo hrane za tri
mjeseca. Na savjetovanju s oficirima i iskusnijim mornarima izraena je opa elja, da se nastavi
ploviti. Jedino je pilot San Antonija Estevao Gomez predlagao, da se vrate u. paniju i bolje opreme
za novu ekspediciju, jer je vjerovao, da e na Junom moru, iju veliinu nije nitko znao, nastradati
od bure i drugih nedaa. No na taj se prijedlog nitko nije osvrtao.
Poslije toga Magellan je naredio, da se zaplovi kroz tjesnac, koji se kod toga mjesta ravao na
dva dijela. San Antonio i Concepcion dobili su nareenje, da istrae istoni, a on je s dva ostala
broda poao da istrai zapadni tjesnac. Gomez je tu priliku iskoristio i s pouzdanim mornarima
zasunjio zapovjednika broda Mesquitu i nekoliko njemu odanih mornara te, kad se Conception
udaljivao, zaplovio je natrag i vratio se u paniju. U Sevilli je ispriao, da ih je Magellan napustio.
No Mesquita je rekao, to je ustvari bilo. Pa ipak su vlasti i njega, Gomeza i sve mornare zadrale u
zatvoru do povratka Victorije. Tada su svi puteni na slobodu. Ali se Gomezu nije nita dogodilo.
Mesquita i njegovi vjerni mornari bili su bogato obdareni.
Meutim su tri preostala broda dugo vremena plovili kroz tjesnac. panjolci su kao u udu
promatrali upaljene vatre pored obala, koje su uroenici stalno odravali zbog vlanog i hladnog
podneblja. Magellan je toj zemlji dao ime Tierra del Fuego Ognjena zemlja. Svakoga asa,
kae Pigafetta, od pola do pola sata, posada je nailazila na sigurnu luku, odlinu vodu, sardine i
koljke i raznu travu. Neka od tih trava bila je gorka, ali je veinom bila dobra za jelo u nedostatku
druge hrane. vrsto vjerujem, da od ovoga nema boljeg prolaza na svijetu. Magellan mu je dao
ime Estrecho de Todos os Santos Tjesnac svih svetih. Kasnije je, meutim, u Magellanovu ast
nazvan Magellanovim tjesnacem.
Brodovi su kroza nj plovili punih 38 dana. I napokon, 28. studenoga 1520. g., panjolci su
doli do rta Deseado uenog, oplovili ga i kao zaarani ugledali ogromni ocean, prividno
mirnog izgleda. Zbog toga izgleda Magellan mu je i dao ime Tihi El Pacifico.
Prva plovidba preko Tihog oceana
Toga istog dana brodovi su zaplovili po oceanu prema zapadu. panjolci nisu ni slutili koliko je
on veliki, nego su vjerovali, da e za nekoliko dana plovidbe stii do uenih otoka mirodija. Ali su
se prevarili. Ocean je bio mnogo vei. Atlantik je prema njemu bio samo malo vee more.
U toku mnogo dana plovidbe panjolcima je vrijeme proticalo jednoliko. Oko njih svuda samo
modro, neizmjerno veliko more s jatima riba svih vrsta i morskih pasa, a iznad njih kao na kristal
vedrom nebu sjajne zvijezde Junog neba, meu kojima se naroito isticalo zvijee Junog krsta.
U toku cijeloga puta preko Tihog oceana panjolce je pratilo krasno vrijeme, bez ijednog oblaka ili
pojaanog puhanja vjetra. Ipak je moreplovce muila i plaila ta nepomuena tiina Pacifika, koji su
oni, prvi od svih stanovnika Staroga Svijeta, preplovili s jednog do drugog kraja.
Plovili smo po Oceanu, pripovijeda Pigafetta, tri mjeseca i dvadeset dana, bez svjee hrane.
Dvopek, koji smo jeli, nije vie bio kruh, nego praina pomijeana s crvima, kojih smo se dosta
naderali, i koja je, tovie, pomijeana s mijom mokraom, strahovito smrdjela. Da ne bi pomrli
od gladi, jeli smo kou, kojom je bila obloena velika motka, koja podrava jedro jarbola radi
zatite konopa od trenja. Ova koa, uvijek mokra, izloena suncu i vjetru, bila je toliko otvrdla, da
ju je pet ili est dana trebalo drati u moru. Tako omekalu kuhali smo je i jeli. Vie puta smo se
hranili drvenom strugotinom. takori, toliko odvratni ovjeku, postali su poslastica: plaali su ih po
172

pola dukata. Ali to nije bilo sve. U naoj nesrei porazboljevali smo se od neke bolesti, od koje su
oticale desni (skorbut). Otekline su nadvisivale gornje i donje vilice i to je prijeilo, da se uzme bilo
kakva hrana. Pomrlo je devetnaest ljudi. Meu njima i onaj patagonski gorostas i Brazilac, koje smo
sobom poveli. Uz pomrle bilo je i dvadeset i pet do trideset bolesnih mornara, koji su se tuili na
bolove u rukama, nogama i ostalim dijelovima tijela. No na kraju su svi ozdravili... Kroz ta tri
mjeseca i dvadeset dana boravka na puini prevalili smo najmanje 4.000 lega (23.600 km) po
Tihom oceanu, kome ovo ime dobro pristaje, jer kroz cijelo vrijeme nije puhala bura i nismo vidjeli
zemlje, osim dva malena, nenastanjena otoka. .
14. sijenja 1521. g. brodovi su proli kraj nenastanjenog otoka Puka-Puka u Tuamotskom
arhipelagu, kraj kojega je proao i Thor Heyerdahl na balsi u kolovozu 1947. g. Jedanaest dana
kasnije proli su i pored jednog drugog nenastanjenog otoka, za koji se ne zna, koji je. U toku dalje
plovidbe moreplovci nisu naili, ni na jedan drugi otok sve do Marijanskih (Ladronskih) otoka. I
napokon, 5 oujka, kada je bolesna, izgladnjela posada pomislila, da joj je odzvonilo, brodovi su
doplovili do tri malena otoka, koji su pripadali Marijanskom arhipelagu. Magellan je naredio, da se
plovi prema Guani, najveem od njih. Ali im su se brodovi pribliili otoku, opkolilo ih je mnotvo
uroenikih piroga, nudei panjolcima voe i namirnice. Uroenici su bili ljudi lijepe rase,
svijetlosmee boje koe. Kosa im je bila crna, sjajna i duga. Mukarci su je privrivali na vrhu
lubanje, a ene putale, da im pada niz lea. Mukarci su ili potpuno goli. ene su, meutim, nosile
oko pasa tanke pregae od palmina lia. Oni dotle nisu bili vidjeli bijele ljude, ni sline brodove, te
su se zadivili odjei panjolaca i izgledu njihovih brodova. Uroenici su bili slobodni ljudi. Bez
ikakva straha penjali su se na brodove, nosei kokosove orahe i banane, ali su krali sve to bi im
palo pod ruku. Jednom prilikom su ukrali ak i maleni amac s glavnog broda i neopaeno ga
prenijeli na kopno.
Magellan je isprva mislio, da na tom otoku ostane neko vrijeme, dok se bolesni mornari ne
oporave. Ali je odluku promijenio zbog dranja uroenika. Tu su ostali svega dva dana i dvije noi
pod rairenim jedrima. Sutradan je Magellan poslao na kopno 40 naoruanih mornara, da kazne
uroenike zbog krae. Ovi mornari su tom prilikom postupili bez ikakvih obzira. Ubili su sedam
ljudi, zapalili 30-40 koliba i pronali ukradeni amac. Iz koliba su na brodove prenijeli dosta
namirnica, voa i vode. Otocima je Magellan dao ime Islas de los Ladrones Lopovski otoci.
9. oujka brodovi su zaplovili ponovo na zapad. Poslije nekoliko dana panjolci su opazili veu
grupu otoka, za koje je Magellan mislio, da su Islas de la especeria Otoci mirodija. No to su bili
Filipinski otoci. Magellan im je kasnije dao ime Islas de San Lazarus Otoci sv. Lazara. Magellan
je prvi otkrio ove otoke, koji su najdue od svih panjolskih posjeda ostali pod vlau panjolaca
(do 1898.). 17. oujka panjolci su doli do malenog otoka Samare. No na nj nisu mogli pristati
zbog mnotva podmorskih stijena. Iskrcali su se na jednom junijem otoku, pustom i
nenastanjenom, Malui. Magellan je naredio, da se na otoku razapnu atori i tu ostane dok se bolesni
i iscrpeni mornari potpuno ne oporave, jer su imali namirnica jo za neko vrijeme. Ali ve dva dana
poslije iskrcavanja stigla je do brodova jedna uroenika piroga s deset ljudi. To su bili vrlo
pristojni ljudi. panjolce su pozdravili pomou znakova. Magellan ih je pozvao na brod i poklonio
im razne sitnice. Za uzvrat, uroenici su panjolcima donijeli na dar ribe, banana, vina od palmi i
kokosovih oraha. Svje zrak, dobra voda, redovita ishrana, a naroito mlijeko od kokosovih oraha,
povoljno su utjecali na bolesnike i oni su se za desetak dana oporavili. Pigafetta je u Dnevniku
zapisao, da otoani od kokosovih palmi dobivaju kruh, ulje, vino, ocat, odjeu, konope i dr. Dva
kokosova oraha, kae on, mogu ishraniti porodicu od deset lanova tjedan dana. Kada je
Magellan upitao otoane za zemlje mirodija, pokazavi im tom prilikom primjerke mirodija, oni su
mu pomou znakova odgovorili, da njih ima dosta u nekoj zemlji, nedaleko od njihova otoka.
panjolci su 25. oujka nastavili plovidbu prema zapadu. Ubrzo su u daljini opazili jedan veliki
otok, uz koji su pristali. Dok su plovili prema njemu, sreli su jednu uroeniku pirogu s osam ljudi.
Magellan je rekao Enricu, da te ljude svojim jezikom upita, gdje se nalaze. I stvarno, ovaj se s njima

173

mogao sporazumjeti. Tada je doznao, da se otok zove Limasava Masana125 i da na njemu ive
ljudi maleanske jezine grupe.
Magellan je bio oaran. Bio je potpuno uvjeren, da je izvrio veliko djelo, da je plovei stalno
na zapad stigao do krajnje istone granice podruja, u koje su ve vie od deset godina dolazili
Portugalci, plovei u smjeru obrnutom od njegova. Sada je znao, da vie ne moe biti nikakvih
sumnji u postavku, da je Zemlja okruglo nebesko tijelo, na kojoj je i zasnovao svoj plan. On je
istina znao, da taj dokaz nije nov i da su ga antiki uenjaci dokazali prije dvadeset stoljea.
Aristotel i Ptolomej, dva velika uma Staroga vijeka, ija su djela ve odavno bila prevedena na
latinski, iznijeli su za ovu tvrdnju uvjerljive dokaze, koje je bilo teko osporiti. Ali on, Magellan,
dao je najuvjerljiviji dokaz: oplovio je oko Zemlje i tako nepobitno dokazao, da je okrugla. Kada se
bude vratio u paniju, ne e na Zapadu biti vie nijednog ovjeka, koji ovu tvrdnju, iznakaenu od
crkvenih otaca i srednjovjekovnih kranskih geografa, ne e prihvatiti. Kad bi Zemlja imala oblik
okrugle ploe, to su ovi pisci tvrdili i s tolikim autoritetom naturivali ljudima, on, Magellan, ne bi
nikada doao dovde plovei stalno prema zapadu, ve bi se morao zaustaviti na rubovima takve
Zemlje, na rubovima ponora, odakle bi se ili morao vratiti natrag, ili zauvijek ieznuti u njemu.
Sedmodnevni boravak na ovom otoku obilja, gdje je cijela priroda odisala zamamljivom
opojnou, sveane gozbe, koje su panjolcima prireivali poglavica Calambu i njegov sin, a koje
je Pigafetta s ushienjem ocrtao kao nagradu za tolike dane gladi i patnja, bili su stvarno najljepi
dani Magellanova ivota. Njegovi snovi i nade preli su sva oekivanja. On je sada Adelantado,
potkralj ovog ogromnog otokog carstva, dotle nepoznata Evropljanima. No on, razumije se, nije
znao, da su na ove otoke dolazili od najstarijih vremena Kinezi i drugi azijski narodi radi trgovine.
Kad su na brodove ukrcali namirnice, voe i vodu, panjolci su 4. travnja zaplovili prema
velikom otoku Zebu. Tom prilikom ih je lino pratio poglavica Limasave kao pilot. Plovei prema
Zebu, panjolci su otkrili pet manjih otoka i na njima vidjeli letee pse, t. j. velike slijepe mieve,
za ije meso Pigafetta kae, da je izvrsno. Poslije tri dana plovidbe, panjolci su uz pucnjavu iz svih
topova pristali u luci. Tu su ih sveano i prijateljski doekali rada otoka i uroenici. Gozbe,
sveani prijemi, izmjena darova bili su svakodnevna zabava. Vladar je priznao panjolsku vlast. Na
Magellanov nagovor on je s nekoliko stotina uroenika preao na kranstvo, o kome nije znao nita
drugo, nego da je osnova snage i moi.
Da bi lake ovladao cijelim arhipelagom, Magellan odluuje, da radu Zebua proglasi vladarom
cijele te otoke grupe. I da bi svojim novim saveznicima pokazao, to su panjolci i kakvog su
monog saveznika dobili, Magellan se nepromiljeno uputa u jednu avanturu, koja e ga stati
ivota. Odluio je, da s malim brojem panjolaca pokori susjedni otok Mactan, ije je stanovnitvo
odbilo, da prizna suverenitet vladara Zebua. I, premda mu je ovaj kao pomo ponudio 2.000 ratnika,
a njegovi mu oficiri savjetovali, da se ne izlae opasnostima sumnjivog pothvata, Magellan ih ne
slua. 26. travnja 1521. g. ukrcava u nekoliko amaca svega 50 panjolaca i plovi prema Mactanu,
jer hoe da vladara Zebua uvjeri u panjolsku nepobjedivost, da mu pokae kako jedan jedini
panjolac moe izai na kraj sa stotinom uroenika. Svoju raunicu je zasnivao na injenici, to su
u Novom Svijetu desetak panjolaca pobjeivali stotine, pa i tisue Indijanaca. No ovdje se
prevario u raunu, jer ovi uroenici nisu bili bezazleni stanovnici Novog Svijeta, ve hrabri i bolje
naoruani i civiliziraniji ljudi.
Tako je otpoeo ovaj tragini pohod. Kako je pristup na Mactan bio teak zbog mnotva
podvodnih stijena i litica, panjolci su skoili u more i dobra dva strelometa gazili vodu do
kukova. No na obali su ih doekali naoruani ratnici. Bilo ih je 1.500. Oni su ih zasuli kiom
strelica i kamenja, a u znak mrnje prema zavojevau i pogani. Nekoliko panjolaca je bilo
ostalo u amcima, no oni nisu mogli nanijeti nikakvu tetu uroenicima svojim musketama,
arkebuzama i strelicama, zbog velike daljine. Ipak su panjolci isprva lako odbili napade uroenika
i potisnuli ih. Da bi ih poplaio i izbjegao prolijevanje krvi, Magellan upuuje nekoliko vojnika, da
zapale uroenike kolibe. I oni su ih tridesetak zapalili. Ali je ba taj in raspalio uroenike. Kao
125

Izmeu otoka Mindanao i Leite.

174

pomamni oni su tada tako navalili na panjolce, da je Magellan naredio lagani uzmak prema
obali. No taj uzmak se brzo pretvorio u panini bijeg. Uz Magellana je ostalo svega 6-8 vojnika
meu njima i Pigafetta, od koga smo uzeli ovaj opis. Kako je Magellan bio hrom i teko se kretao,
na njega se sruio velik broj uroenika, tukao ga strelicama i gaao kopljima. itav sat Magellan se
hrabro borio, odbijajui sve napade. No kad mu je jedan uroenik probio butinu otrovnom
strelicom, a drugi ga jako lupio sabljom po glavi, Magellan se sruio na zemlju i uroenici su ga
brzo likvidirali. I tako su ubili nae ogledalo, nau utjehu i naeg pravog vou, kae sa sjetom
Pigafetta.
K otocima mirodija
Tako je zavrio ovjek, koji je prvi od svih ljudi oplovio oko Zemlje. Ustvari Magellan je od
San Lucara do Mactana preao dvije treine najveeg dijela Zemljina kruga, ali ga je do Malake,
gdje je jedanaest godina ranije boravio, dijelilo svega 2.350 kilometara.
Uz Magellana je poginulo jo i 8 panjolaca. Svi ostali su bili ranjeni, meu njima i Pigafetta.
Za nove zapovjednike postavljeni su Juan Serrao i Duarte Barboza.
Uroenici Zebua su vidjeli, da panjolci nisu nepobjedivi. Oni su doli do zakljuka, da su
priznanje panjolske vlasti i prijelaz na kranstvo bili samo moment slabosti, uvjerenost u
panjolsku nepobjedivost. I odmah su promijenili dranje, to su panjolci osjetili. Ipak su
panjolci vjerovali, da e im rada Zebua ostati prijatelj do kraja. I kad ih je on pozvao na sveanu
gozbu, da im toboe preda dar za Karla V., 24 panjolca se odazvalo pozivu. Meu njima i oba
zapovjednika i astronom San Martin. No im su se iskrcali na obalu, uroenici su ih napali i isjekli,
osim Serraoa, koji je, sav u ranama, dotrao na obalu i doviknuo panjolcima, da su svi ostali
pobijeni. Preklinjao ih je, da za nj plate otkup. Uplaeni, panjolci su ga prepustili sudbini, razvili
jedra i odmah otplovili, ispalivi nekoliko topovskih metaka na uroenike. Komandu nad
brodovima preuzeo je tada Joo Lopez Carvalho. Ali je stanje ljudstva bilo oajno. Gotovo sve
namirnice su im bile ostale na obali Zebua, a 108 preostalih ljudi nije bilo dovoljno za manevriranje
brodovima. I kad su 2. svibnja pristali na zapadnoj obali otoka Bohola, spalili su Concepcio-n,
prenijevi s njega opremu na Victoriju i Trinidad.
Plovei pokraj sjevernih obala Mindanaoa, panjolci su pristali kod otoka Cagaian, na kome
su ivjeli Mauri, koje su prije toga protjerali s Burua Bornea. Ovi otoani su se bavili
gusarstvom i u borbi upotrebljavali otrovne strelice. Odatle su otplovili prema sjeverozapadu. I kad
su ostali bez namirnica i gladni i iscrpeni mornari mislili, da im je doao kraj, namjeravajui, da se
iskrcaju na nekom pustom otoku i tamo pomru, iznenada je doao spas. Pristali su u luci Palauna,
gdje ih je rada vrlo lijepo primio, snabdjeo namirnicama, vodom i rakijom od rie.
Traei put k otocima mirodija panjolci su doplovili do Bornea. Nastavili su da plove pored
njegovih obala te su napokon doplovili do Bruncia, sredita maleanske kulture. Taj grad je bio
podignut na sojenicama. Zatraili su dozvolu od rade toga predjela, da nabave namirnice, vodu i
drvo, to im je on poslije nekoliko dana dopustio. Rada ih je ak i pozvao, da ga posjete u dvoru,
koji se nalazio malo dalje od grada. Tamo je Carvalho uputio nekoliko ljudi. Meu poslanicima
nalazio se i Pigafetta. Oni su se imali radi zahvaliti i predati darove: stolicu obloenu barunom,
odijelo od baruna, biljenice za pisanje i tintu. Kad su se iskrcali na obalu, poslanike su smjestili na
dva slona i u pratnji nekoliko odlinika i odreda vojnika poveli kroz grad. Promatrala ih je
nepregledna masa svijeta. panjolce su gledali kao udo nevieno.
Pigafetta je opisao radin dvor, njegov nain openja s narodom, rasko, odjeu i obuu
velikaa i sveani dvorski prijem. Za grad Pigafetta kae, da je sav sagraen na sojenicama,
zabijenim u slanu vodu, izuzev radina dvorca i dvoraca nekoliko gradskih knezova. Sve kue su od
drveta, kae Pigafetta, visoko uzdignute na drvenim kolcima. Kada nastane plima, sve ene idu
okolo u malenim amcima i obavljaju svoje poslove.
Meutim, 29. srpnja panjolci su morali iznenada otploviti. Toga jutra su opazili, da se prema
175

njihovim brodovima kree mnotvo uroenikih barki, amaca i dunki. Mislei, da ih uroenici
namjeravaju napasti, panjolci su odmah presjekli konope, kojima su sidra bila privezana, te su
najveom brzinom otplovili na puinu. Na uroenike su ispalili nekoliko plotuna iz topova i puaka,
napravivi meu njima pusto.
No odmah poslije toga rada ih je obavijestio, da ih njegovi ljudi nisu htjeli napasti, nego da su
krenuli protiv paganskih otoana, s kojima su bili u sukobu. Ipak se poslije toga panjolci nisu
smjeli tu zadravati, nego su otplovili dalje, ostavivi na obali tri ovjeka, od kojih je jedan bio
Carvalhov sin.
Odatle su nastavili plovidbu pored Bornea, U blizini njegovog sjevernog rta pristali su na
nekom otoiu. Tu su ostali 42 dana, da poprave brodove, koji su proputali vodu. Kad su taj posao
obavili, posjetili su nekoliko otoka i obili jedan dio jugozapadnih obala Mindanaoa. U blizini toga
otoka sreli su jednoga dana uroeniku barku, napali je i osvojili, ubivi 18 uroenika i zarobivi
nekolicinu. Od jednog zarobljenika su doznali, kojim putem treba ploviti, da bi doli do otoka
Malucos (Moluki otoci). Plovei prema njima, pristali su kod otoka Sarangani i silom s njega
poveli dvojicu pilota, koji su znali, gdje lee otoci mirodija.
Plovei na jug, panjolci su naili na grupu od osam otoka. Kad su prolazili kraj jednog od
njih, njihovi zarobljenici su skoili u more i otplivali do njega. Napokon, 6. studenoga, panjolci su
na horizontu opazili obrise etiri prilino visoka otoka. Piloti su mu rekli, da su to Malucos.
Bili smo silno uzbueni, kae Pigafetta, pa smo ispalili vatru iz svih svojih topova. Neka se
nitko ne udi, to smo bili toliko radosni, jer smo 27 mjeseci manje dva dana proveli traei
Malucos. U tome cilju lutali smo pored beskrajnoga mnotva drugih otoka. Moram vam rei, da u
ovom cijelom arhipelagu (Malucos) dubina nigdje nije manja od sto hvati. Zato ne treba poklanjati
nikakve vjere vijestima, koje su irili Portugalci, da se po ovim vodama ne moe ploviti bilo zbog
pliaka, bilo zbog vjeito tmurnog i maglovitog podneblja.
10. studenoga panjolci su pristali pored obala Tidora. Odmah su uputili izaslanstvo
muslimanskom sultanu otoka Almanzoru, da bi ga uvjerili u svoje miroljubive namjere. Sultan im je
odmah uzvratio posjet. Tada su mu panjolci predali mnogo skupocjenih darova, to dotle nisu
inili. Sultan im je onda dopustio, da nabave koliko hoe mirodija. I sam ih je dobavljao sa
susjednih otoka: Ternata, Amboine i Banda, jer su ih panjolci bolje plaali od Portugalaca.
Tamo smo nali, pripovijeda Pigafetta, klinia, umbira, sagoa, rie, kokosovih oraha,
banana, badema krupnijih od naih, slatkih i gorkih ipaka, eera, ulja od kakaoa i sezama, dinja,
lubenica, ananasa ... Tamonji svijet ima koza, pernate ivine, meda od pela sitnih kao mravi, ija
se saa nalaze u stablima drvea...
Uzrok Almanzorovog prijateljskog postupka prema panjolcima imao je politiku pozadinu, jer
su se Portugalci ve bili uvrstili na Ternatu i pomagali neprijateljske akcije sultana Ternata protiv
Tidora. Zbog toga je Almanzor, kae Pigafetta, htio ak promijeniti i ime otoka i nazvati ga
Kastiljom.
Povratak Victorije
Kroz mjesec dana panjolci su kupili dosta mirodija, a naroito klinia. Samo su na Victoriju
ukrcali 533 kvintala mirodija, za koje su platili 1.900 dukata.
21. prosinca 1521. g. zaplovila je prema jugozapadu samo Victorija, jer je Trinidad morao
ostati na Tidoru zbog velike pukotine na boku. Zapovjednik Victorije postao je Sebastian del Cano,
onaj isti, koji je bio upleten u zavjeru protiv Magellana u Braziliji. Na brodu je bilo 47 panjolaca i
13 uroenika, meu kojima i dva pilota s Tidora, koje je panjolcima stavio na raspolaganje
Almanzor.
Brod je najprije plovio izmeu Sundskog otoja, gdje ih je zahvatila velika bura, posjetio je
otoke Beroe, Band i Solor, gdje su morali ostati 15 dana radi popravke kvara na brodu. Napokon su
stigli do sjeverne obale Timora, gdje su s Malake i Jave dolazile dunke po sandalovo drvo, koje je
176

u to vrijeme bilo najvaniji proizvod otoka. 11. veljae 1522. g. Victoria je zaplovila na zapad,
plovila jedno vrijeme kraj junih obala Jave i Sumatre, da bi izbjegla opasan susret s Portugalcima.
Onda je zaplovila ravno na jugozapad.
Mjesec dana plovio je ovaj brod pustim vodama Indijskog oceana i 18. oujka proao pokraj
otoka Novi Amsterdam (30 j. g. .), ispod linije najjunijeg afrikog rta. Mjesec i pol dana kasnije,
5. svibnja 1522. g., brod je pristao u blizini Riblje rijeke. Ve je bilo krajnje vrijeme. Od Tidora
dovde, zbog slabe ishrane svaki mornar je dobivao dnevno samo aku rie i loeg vremena,
pomrlo je od skorbuta i iscrpenosti 13 panjolaca i 9 zarobljenika, a usto je bilo dosta bolesnih i
iscrpenih mornara. Tu su se odmorili i dobili neto namirnica. Onda su nastavili ploviti prema rtu
Dobre Nade, pored kojega su proli 19. svibnja 1522. g.
Sada je plovidba ila bre, jer su ovaj dio Atlantika ve bili ranije upoznali. Lijepo vrijeme ih je
stalno sluilo. Ono ih je pratilo sve do Santiaga, gdje su morali pristati radi snabdijevanja. Kako je
otok bio u posjedu Portugalaca, panjolci su ih prevarili, rekavi im, da dolaze iz Novoga Svijeta, te
su ih zamolili, da im dopuste da nabave namirnice, vodu i poprave oteeni jarbol. Tu su panjolci s
uenjem doznali, da je etvrtak, iako je u svima njihovim brodskim knjigama stajalo, da je srijeda.
injenica, koju nisu znali objasniti.126 S Victorije je dva puta plovio amac do obale i na brod
prenosio namirnice s vodom, ali kad je trei put htio pristati uz obalu, Portugalci su ga opkolili,
pohvatali svih 13 mornara, koliko ih je bilo u amcu, i poveli u grad. To su panjolci s broda vidjeli.
Del Cano je odmah naredio, da se otplovi dalje.
Na putu prema paniji, Victorija je proputala vodu i mornari su je stalno, puna dva mjeseca,
koliko je odatle trajao put do panije, crpili do besvijesti. Napokon, 6. rujna 1522. g., poslije tri
godine manje osam dana, brod se usidrio u San Lucaru. Uz Sebastiana del Cana, Pigafette,
Prancisca Alba, pilota, i Miguela Rodasa, voe palube, na brodu je bilo jo samo 14 mornara. U
svemu 18 gladnih i napaenih ljudi.
Tako se zavrila prva plovidba oko Zemlje. Dva dana kasnije Del Cano i Pigafetta podnose
kralju izvjetaj o plovidbi. Del Cano je dobio plemstvo i godinju plau od. 500 dukata. U njegovu
grbu, izmeu ostalog, nalazio se i mali globus Zemlje s natpisom: Primus circumdedisti me prvi
si me oplovio.
I pored gubitaka preko 200 ljudi i etiri broda, vrijednost mirodija na Victoriji procijenjena je
na 4.000 dukata, dva puta vie od cijene opreme cijele eskadre skupa s brodovima. Materijalni
uspjeh je bio veliki. Ali su se odmah pojavile tekoe oko utvrivanja pripadnosti Malucosa.
panjolci su tvrdili, da se nalazi u njihovoj, a Portugalci u portugalskoj zoni demarkacione linije.
panjolci su u svoju korist pogrijeili za 3.500 km, a Portugalci u svoju za 1.440 km. God. 1525.
panjolci na ove otoke upuuju eskadru od 7 brodova, pod zapovjednitvom Carcije Loyasa.
Plovei za Magellanovim tragom, brodovi su uli u Magellanov tjesnac, gdje ih je zahvatila
strahovita bura. etiri broda su odmah potonula. Od preostala tri, samo je jedan doao do Tidora,
koji su panjolci s kasnijim pojaanjima dobro utvrdili. Ipak se panjolski kralj 1529. godine
odrekao prava na Moluke otoke u korist Portugala, uz naknadu od 350.000 dukata.
Tragini zavretak Trinidada bio je ovaj: kad su opravili kvar na brodu i ukrcali na nj cijeli
tovar mirodija, 50 panjolaca s dva uroenika pilota zaplovili su prema Zlatnoj Kastilji. Ali su
burni vjetrovi brod odbacili prema Marijanskim otocima, u ijoj je blizini bura slomila najvei
jarbol, pocijepala sva jedra i brod odbacila do 42 s. g. . Poslije sedam mjeseci stradanja na oceanu
posada se morala vratiti na Tidor. Kroz to vrijeme pomrlo je od gladi, skorbuta i iscrpenosti 35
ljudi. 17 preivjelih zarobili su Portugalci. Trinidad je, meutim, potopljen u moru s najveim
dijelom tovara. No u paniju su se vratila samo etiri ovjeka, meu njima i Espinoza.
Za povijest geografije Magellanova plovidba ima ogroman znaaj. Povratak Victorije zadao je
odluujui udarac srednjovjekovnim kozmografskim teorijama, pripremivi Kopernikovu postavku
126

Ako putnik poe iz Zagreba i stalno putuje prema zapadu, dakle u smjeru obrnutom od rotacije Zemlje, njegovo e
vrijeme pri prolazu od jednog do drugog meridijana uvijek zaostajati za 4 minute. A kad pree svih 360, njegovo e
vrijeme zaostajati za 24 sata. Obrnuto e mu se dogoditi, ako putuje na istok, u smjeru rotacije Zemlje.

177

o vrtnji svih planeta oko svojih osi i oko Sunca. Od toga vremena ovjek jasno spoznaje, da je
Zemlja okruglo nebesko tijelo, upoznavi njezinu priblinu veliinu i raspodjelu mora i kopna na
njoj. Od toga doba svakome postaje jasno, da je Amerika samostalan kontinent, a El Pacifico
najvee svjetsko more, povezano sa svim ostalim morima.

178

ZAVRETAK
Tako je ovjek jednom zauvijek spoznao, da je Zemlja okrugla i da lebdi u dubinama svemira,
da sve njezine krajeve okruuje ne jedan jedini ocean, nego vie njih i da u njihovim ogromnim
prostorima lee, uz klasini Stari Svijet, veliki kontinenti i mnogobrojni otoci, od kojih je on do
sredine XVI. v. upoznao u glavnim crtama samo Novi Svijet.
Za ovu spoznaju trebalo je ovjeku blizu ezdeset i pet vjekova sporog i napornog hoda,
lutanja, spoticanja i zastajkivanja, praenih katkada proroanskim predvianjima, koja su ga
pokretala naprijed, ili namjernim zabludama, koje su mu koile polet i vraale ga natrag za desetke
vjekova.
U tom dugom odsjeku vremena, koji sainjava cjelokupnu historiju ovjeanstva, kroz borbe,
stradanja, patnje, trijumfe, grijeke, zablude i predrasude u razliitim fazama drutvenog ureenja,
od robovlasnikog do kapitalistikog, oblikovao se ovjekov pogled na svijet i drutvo i ubrzao
razvitak proizvodnih snaga, koji mu je omoguio, da se popne na viu ljestvicu spoznaje.
U prvom poglavlju ove knjige ukratko je izneseno koliki je dio nastanjene zemlje upoznao
antiki ovjek. Za njega i ovjeka Srednjeg vijeka Atlantik je najvee more, koje ne zapljuskuje
samo zapadne, nego i krajnje istone dijelove Antikoga Kontinenta. Prava veliina Atlantika njima
je potpuno nepoznata, a da se i ne govori o najveem svjetskom moru, Tihom oceanu, koji ni u snu
nisu mogli zamisliti. I letimian pogled na antike i srednjovjekovne karte svijeta daje o tome jasnu
sliku.
Najvei uspjeh na polju poznavanja nastanjene zemlje postigao je antiki ovjek u II. vijeku.
Od toga doba uenje o Zemlji naglo pada. U toku nekoliko prvih stoljea Srednjeg vijeka ovaj pad
e uzeti strahovite razmjere, jer je propast rimskoga robovlasnikog drutvenog ureenja dovela do
strahovitih razaranja materijalnih dobara zapadnog dijela rimskoga carstva i unitenja najveeg
dijela onoga, to je ovjek dotle bio postigao na polju nauke.
I dok je u ovim vjekovima ovjek s evropskog Zapada sve vie tonuo u mrak i neznanje, u
Bizantu je buktinja, koju su zapalili antiki Grci, svijetlila jo dugo vremena, rasprostirui svoje
zrake i na one daleke krajeve Istoka, koje je Zapad odavno bio zaboravio.
Meutim su Arapi od VIII. v. poeli upoznavati krajeve Dalekog Istoka od onog mjesta, na
kome su stali antiki narodi. Koristei se djelima grkih pisaca, koje su poeli prevoditi i iz kojih su
poeli uiti odmah poslije Osvojenja, oni su mnogo dobili. Izmeu VIII. i XII. v., kada se evropsko
poznavanje nastanjene zemlje bilo ograniilo samo na kranske zemlje, arapsko poznavanje
zemalja i otoka Dalekog Istoka, evropske i azijske Rusije, juga Sahare i jugoistonih krajeva Afrike,
bilo je prostorno i u pojedinostima daleko vee od antikog poznavanja svijeta u vremenu Klaudija
Ptolomeja.
No zapadnoevropski kranski narodi, razdirani i razjedinjavani ne samo stalnim meusobnim
trzavicama, protivrjejima i sukobima, ve i svim tim u okviru vlastitih dravnih zajednica, nisu
poli za njihovim tragom. Izmeu krana i Arapa postojala je bitna razlika. To su bila dva potpuno
razliita svijeta, razdvojena vjerom i itavim nizom predrasuda i suprotnosti, koje su ih udaljavale
jedne od drugih i bile uzrok njihovih vievjekovnih sukoba i ratova, s kriarskim ratovima kao
vrhuncem. Sve do tih ratova krani su daleko od pomisli, da se koriste znanjem i iskustvom Arapa
ne samo na polju boljeg poznavanja naega planeta, ve i nauke uope.
Ali su zakoni ljudskoga razvitka neumitni. Suprotnosti u drutvu i jesu oni faktori, koji idu u
prilog njegovom razvitku. U asu, kad su mnogobrojne suprotnosti u okviru samih evropskih drava
i krana i Arapa dole do vrhunca, evropski kranski narodi su naglo poli naprijed.
Zato nije nikakva sluajnost, to se od kraja kriarskih ratova evropski narodi sve jae poinju
otimati umalosti ranijih vjekova. Obnova antikoga duha na evropskom Zapadu, kojoj su uz sve
vei razvoj proizvodnih snaga pridonijeli i Arapi, dala je evropskim narodima sjajan polet, koji nita
vie nije moglo zaustaviti. Od toga doba i u toku dva slijedea vijeka oni e dobiti jasniju sliku o
Zemlji ne samo od antikoga ovjeka, nego i od Arapa. I dok su Arapi dotle uglavnom upoznali
179

dobro samo Istok, Evropljani se okreu Zapadu, da preko njega dou na Istok. Poslije portugalskih
pomorskih otkria, a naroito poslije Kolumbova otkria, Magellanove plovidbe oko Zemlje,
podviga panjolskih konkvistadora u Novome Svijetu, kranski svijet e u opim crtama upoznati
potpunu veliinu naega planeta. Znaenje svih ovih otkria, koja su predstavljala krunu i zavretak
epohe velikih geografskih otkria, bilo je po svojoj zamanosti i opsenosti ogromno. Svijet je
odjednom, kae Engels,127 postao deset puta vei. Umjesto jedne etvrtine jedne polukugle, sada
se itava Zemaljska kugla pruala pogledu zapadnih Evropljana, koji se pourie, da zaposjednu
ostalih sedam etvrtina (od dvije polutke). I kao to su pale stare tijesne ograde domovine, tako su
pale i tisugodinje ograde srednjovjekovnog propisanog naina miljenja. Vanjskom kao i
unutarnjem oku ovjeka otvorio se neizmjerno iri horizont.
*
Ipak, iako je sada ovjek imao pred oima jasne perspektive i otvoren put za upoznavanje svih
kontinenata, otoka i mora na Zemlji, do njezinog potpunog upoznavanja trebalo mu je jo puna
etiri vijeka naporna istraivakog rada, samoodricanja i hrabrosti, koja mu, uostalom, nije nikada
ni nedostajala. Sa zavretkom doba velikih geografskih otkria ovjek je stvarno dovrio jedno
divovsko djelo, spoznao u najgrubljim crtama veliinu naega globusa, dokazao u potpunosti teoriju
o njegovoj okruglini, iz svijesti ljudi istisnuo davno ukorijenjena shvaanja o nenastanjivosti
arkog i hladnog pojasa i uglavnom odbacio neosnovane teorije o udesnim i tajanstvenim ljudskim
i ivotinjskim stanovnicima nae Zemlje, nenaune teorije, koje su iz Staroga prodrle u Srednji
vijek i u njemu nale svoje pravo mjesto i pogodno tlo za dalje irenje.
*
No i uza sve to, ovi krupni uspjesi ovjeka, koji su istrgli iz tame vei dio Zemlje, predstavljali
su samo uvod u kasnija istraivanja ne samo Novoga Svijeta i ogromnih prostora Junoga mora, ve
i u istraivanje najveega dijela Azije, Afrike pa ak i dalekih sjevernih evropskih zemalja, o kojima
je bila prilino nejasna slika.
Na zavretku doba velikih geografskih otkria ovjek se samo bio dotakao obje Amerike.
Njezine istone granice, od krajnjega juga do zavretka Labradora, bile su tek grubo ocrtane, dok je
pravi oblik njezinih sjevernih i zapadnih granica bio potpuno nepoznat. Isto tako i veliki unutranji
prostori Novoga Svijeta zahtijevali su velike napore istraivaa kasnijih vjekova, ma da ni do
dananjega dana nisu potpuno, istraeni ogromni ekvatorski predjeli June Amerike, Zeleni
Pakao, kako ih nazivaju moderni istraivai.
Iako su Portugalci prvi put oplovili oko Afrike krajem XV. v., a u toku slijedeega stalno plovili
oko nje, prava slika njezinih obala, dobila je mjesto na geografskim kartama mnogo kasnije, dok je
upoznavanje njezine unutranjosti zavreno tek pri kraju XIX. vijeka.
Pored toga ostalo je da se istrai i ogromno podruje Tihog oceana u koje su geografi XVI. v.
stavili ogromnu Ptolomejevu Junu zemlju kao protuteu Aziji. Na Ortelijusovoj karti svijeta iz
sredine XVI. v. ona zauzima prostor jednak po veliini skoro svim dotle poznatim kontinentima. Ali
e kasnije, naroito poslije Cookovih putovanja oko Zemlje, geografi stavljati ovu zemlju sve vie
na jug, to e pridonijeti otkriu Antarktika.
Isto tako ostala je da se otkrije Australija, iji e pravi oblik biti upoznat tek pri kraju XVIII.
vijeka, zatim najvei dio Groenlanda te zemlje i otoci u podruju polova.
Istone obale Azije bile su ovjeku te epohe poznate samo do Kantona, dok je Sibir sa svojim
sjevernim i istonim granicama ostao i dalje nepoznat.
*
Da zavrimo. Veliki istraivaki pothvati ovjeka Novoga vijeka u svima krajevima Zemljine
kugle omogueni su boljom izgradnjom i opremom brodova, boljim pomorskim spravama,
savrenijom izradom pomorskih karata i portulana (karata luka), kojoj su udarili temelj geografi
XVI. v., i planskim i sistematskim pomorskim i kopnenim ekspedicijama raznih naroda. Pa ipak je
za sav taj ogromni rad, koji ni do dananjeg dana nije iscrpen, doba velikih geografskih otkria
127

Porijeklo porodice, privatnog vlasnitva i drave, str. 71.

180

pripremilo sav teren i podiglo, da se tako izrazimo, kostur cjelokupne ogromne zgrade upoznavanja
cijele Zemljine povrine, poevi od Ottarova istraivanja do putovanja Marka Pola i od neuspjele
plovidbe Thorfinna Karlsefna do Magellanove plovidbe oko Zemlje.128
KRAJ

128

Errera C, Epoca delle grandi scoperte geografiche, str. 422

181

IZVORI I LITERATURA
1. Anne Comnen, Alexiade, t. I i II. Paris, 1937, 1939.
2. Antonini Placentini Itinerarium. Berlin, 1889.
3. Azurara G. E., dcouverte de Guine. Antologija. Paris, 1934.
4. Baker J. N. L., Histoire des dcouvertes gographiques et des explorations. Paris, 1949.
5. Barros de Joo, Damjo de Goes, Gaspar Correa, Garcia de Resenda, La dcouverte de l'Inde par
Vasco da Gama. Paris, 1937.
6. Bernard A., Gographie universelle, t. XI. Afrique septentrionale et occidentale. Paris, 1937.
7. Berthelot A., L'Asie ancienne centrale et sudorientale d'aprs Ptolme. Paris, 1937.
8. Bertrandon de la Brokijer, Putovanje preko mora. Beograd, 1950.
9. Busquet E., Histoire du commerce de Marseille. Paris, 1949.
10. Clari R., Conqute de Constantinople. Paris, 1939.
11. Cari M., Warmington E., Les explorateurs de l'Antiquit. Paris, 1932.
12. Colombo C, Giornale di bordo 1492-93. Milano, 1939.
13. Colombo C, Relazioni di viaggio e lettere, 14931506. Milano, 1941.
14. Cortambert R., II Nuovo Mondo. Milano, 1903.
15. Cosmas Indicopleustes, Topographia Christiana. Paris, 1860.
16. Da Ca Da Mosto A., Le navigazioni atlantiche. Milano, 1928.
17 De Guignes, Allgemeine Geschichte der Hunnen und Trken, t. I. Greifswald, 1768.
18. Dil ., Vizantiske slike, t. I, II. Beograd, 1927, 1929.
19. Diehl Ch., Marais G., Histoire du Moyen age Le monde orientale de 395 a 1081. Paris,
1936.
20. Domentijan, ivoti sv. Save i sv. Simeuna, Beograd, 1938.
21. Engels F., Porijeklo porodice, privatnog vlasnitva, i drave. Zagreb, 1945.
22. Herodot, Istorija. Na talijanskom. Napoli, 1871.
23. Errera C, Epoca delle grandi scoperte geografiche. Milano, 1926.
24. Gregorovius F., Storia della citt di Roma, t. VI. Roma, 1940.
25. Gaudefroy-Demombynes et Platonov, Le mond musulman et byzantin jusqu'aux croisades.
Paris, 1931.
26. Heydi W., Histoire du commerce du Levant au Moyen age, t. I i II. Leipzig, 1885-86.
27. Hugues L., Storia della geografia e delle scoperte geografiche, t. I. Torino, 1884.
28. Humboldt A., Kritische Untersuehungen ber die historische Entwickelung der geografischen
Kenntnisse von der neuen Welt. Berlin, 1882.
29. Jastrow J., Storia dell'errore umano. Verona, 1942.
30. Joinville, Histoire de saint Louis. Paris, 1888.
31. Lacoure-Gayet J., Histoire du commerce, t. I-V. Paris, 1950-53.
32. Loture R., La navigation travers les ges. Paris, 1952.
33. Lebedev, Osvajanje Zemlje, t. I-II. Beograd, 1948.
34. Lelewel J., Gographie du moyen ge, t. I-IV. Bruxelles, 1852-58.
35. Lot F., La fin du monde antique et le debut du moyen ge. Paris, 1939.
36. Lot F., Pfister Ch, Ganshof F., Histoire du Moyen ge de 333-888. Paris, 1939.
37. Kirkpatrick, panski osvajai. Beograd, 1937.
38. Macrobe, Commentaire du songe de Scipion. Paris, 1850.
39. Maksimovi B., Velika putovanja i geografska otkria u Starom veku. Novi Sad, 1951.
40. Medioni G., Art Maya. Paris, 1950.
41. Moret A., La civilisation gyptienne. Paris, 1926.
42. Novak G, Nae more, Zagreb, 1932.
43. Olsen ., La conqute de la Terre, t. IVI. Paris, 1935-51.
44. Orosio Paolo, Delle storie contra i Pagani. Firenze, 1849.
182

45. Ostrogorski G, Istorija Vizantije. Beograd, 1947.


46. Pepe G., Il medio evo barbarico d'Italia. Torino, 1941.
47. Pina Rui, Joo Alvarez, Damjo de Goes, Joo de Barros, Chroniques de la dcouverte de
l'Afrique du Nord, Congo, Cap de Bonne Esperance, Ethiopie. Anthologie de l'crits de l'poque.
Paris, 1934.
48. Pline, Histoire Naturelle. Paris, 1852.
49. Polo Marco, I viaggi. Firenze, 1863.
50. Polo Marko, Milion. Zagreb, 1954.
51. Pombona Blanco R., II conquistatore spagnuolo del secolo XVI., Torino, 1926.
52. Poujade J., La route des Indes et ses navires. Paris, 1952.
53. Pomponius Mela, De, situ orbis. Paris, 1850.
54. Procopio di Cesarea, La guerra gotica, t. IV. Roma, 1895-98.
55. Ptolemaeus C, Geografia, Padova, 1621.
56. Radin P., Histoire de la civilisation indienne. Paris, 1935.
57. Ricci A., Le origini della civilt inglese. Firenze, 1932.
58. Rivet P., La pense cosmologique des anciens Mexicains. Paris, 1940.
59. Recueil du voyage depuis le XII s. jusqu' la fin du XVI s. Vol. IVI. Paris, 1882.
60. Ronciere Ch., Histoire de la dcouverte de la Terre. Paris, 1939.
61. Rousseau P., Histoire de la science. Paris, 1946.
62. Saliev K. A., Osnovi nauke o kartografiji. Beograd, 1951.
63. Santarem M., Histoire de la cosmographie et de la cartographie pendant le Moyen ge, vol. I
III. Paris, 1849-52.
64. Smith Marshal Ch., Les expditions des Normands. Paris, 1941.
65. Stefano A., La cultura alla corte di Federico II, imperatore. Palermo, 1928.
66. Strabon, Gographie. Paris, 186582.
67. Storia marittima dell'Italia dall'evo antico ai nostri giorni. Vol. I. Milano, 1942.
68. Sykes Percy, la recherche du Cathay. Paris, 1938.
69. Thompson J. A., La civilisation Aztque. Paris, 1934.
70. Tiraboschi, Storia della letteratura italiana, t. III. Venezia, 1820.
71. Trapier B., Les voyageurs Arabes au Moyen ge. Paris, 1937.
72. Runciman S., La civilisation byzantin, 3301453. Paris, 1934.
73. Udaljcov A., Kozminski E., Vajntajn O., Istorija Srednjeg veka, I. Beograd, 1950.
74. Vivien de Sainte Martin, Le Nord de l'Afrique dans l'Antiquit. Paris, 1865.
75. Vivien de Sainte Martin, Histoire de la gographie et des dcouvertes gographiques. Paris,
1873.
76. Zurla P., Di Marco Polo e degli altri viaggiatori veneziani. T. I i II. Venezia, 1820.
77. Vesterberg T., Komentari izvjetaja Ibrahima-Ibn-Jakuba o Slavenima. Sanktpeterburg 1903. Na
ruskom.

183