You are on page 1of 121

Rabindranath R.

Maharaj
(s Daveom Huntom)

SMRT JEDNOG
GURUA

Izvornik: Death of a Guru


Copyright 2000 za hrvatsko izdanje: EUROLIBER, Zagreb
Nakladnik: EUROLIBER, Zagreb, Maruliev trg 17

Naslovnica: Christian Schuhmacher


Prijevod: Tomislav Kojundi i Anton agar
Redaktura: Anton agar
Lektor: Zrinka Pavli

Ovu knjigu posveujem tebi, itaoe.


CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 294 . 5 (0 : 821 - 94)
MAHARAJ, Rabindranath R.
Smrt jednog Gurua / Rabindranath R.
Maharaj ; s Daveom Huntom ;
<prijevod Tomislav Kojudi ... et al.>
Zagreb : Euroliber, 2000.
Prijevod djela: Death of a Guru
ISBN 953 - 6423 - 11 - 1
1. Hunt, Dave
401219062

Kako bi se sauvala privatnost i dobrobit osoba spomenutih u ovoj


knjizi, imena nekih pojedinaca i mjesta su promijenjena.

Sadraj
Predgovor ............................................................................7
1. Korijeni brahmina ............................................................11
2. Smrt avatara ......................................................................25
3. Pepeo na Gangesu .............................................................33
4. Karma i sudbina ................................................................47
5. Pundit Ji .............................................................................59
6. Mladi guru .........................................................................71
7. iva i ja .............................................................................77
8. Sveta kravo! ......................................................................87
9. Bogata, siromah ...............................................................93
10. Nepoznati bog .................................................................103
11. A to si ti! ......................................................................107
12. Guru puja .........................................................................113
13. Karma i milost .................................................................123
14. Prosvjetljenje! .................................................................129
15. Smrt jednog gurua ...........................................................133
16. Nov poetak ...................................................................149
17. Ponovan susret i oprotaj ................................................163
18. Susret Istoka i Zapada .....................................................171
19. ivimo umirui ...............................................................183
20. Nov ivot .....................................................................195
Pogovor ...........................................................................213
Rjenik ............................................................................221

Predgovor
Ne bih mogao tvrditi da je moje uhienje, onog olujnog jutra u
studenom 1975. dok sam pokuavao prijei pakistansku granicu
prema Indiji, bilo iznenaenje. Bio sam svjestan te opasnosti, ali
moj je zadatak bio tako vaan da odgoda nije dolazila u obzir.
Osim toga, ne bi bilo dobro brinuti zbog obine male odgode ili
neizbjenosti koje sam se ionako pomalo pribojavao.
Rekli su mi da ekam vani dok ne pregledaju moje isprave.
Dok sam deset minuta etao pred neuglednom zgradom, pod
paskom hladnih oiju straar, poeo sam slutiti to slijedi. to
sam due ekao, bio sam sve sigurniji.
Utonuvi u misli, jedva sam primijetio slubenika koji mi se
pribliio. Vi ste Rabindranath Maharaj? pitao je usporeujui
sliku s fotografije s mojim bradatim licem. Izgledao je kao da se
pita: emu brada? ili jo bolje: Pa naravno, brada!
Da, to sam ja! ljubazno sam mu se nasmijeio. Bila je to
prirodna reakcija, kakvu bi oekivali i esto komentirali moji
prijatelji. Da, Rabi je uvijek bio tako drag momak. ak i u
ovakvom trenutku, mislio sam! Ipak mi nije bilo do smijanja.
Slijedite me! Brzo se okrenuo i dao mi znak da ga slijedim.
Odveli su me u stranju sobu neke niske zgrade gdje me
doekalo nekoliko namrgoenih slubenika. Tamo sam, sakriven
od oiju turista, koji su tek uz kratko zadravanje prelazili granicu
u oba smjera, uo te hladne, ali dijelom oekivane rijei: Uhieni
ste! Prvi put sam tada postao svjestan kako su okrutni i hladni
pitolji koje su svi oni nosili.

Zato uhodite za indijsku vladu? pitao me najvii od


nazonih slubenika, sjedei za stolom.
Ali, ja ne uhodim! pobunio sam se.
Sigurno mislite da emo vam povjerovati, zar ne? dodao je
on sa sarkastinim smijehom. Jeste li doista mislili da emo vam
dopustiti da napustite zemlju?
Ja sam, naravno, bio Indijac, a Indijci obino ne putuju
Pakistanom. Milijuni su ih pobjegli iz te neprijateljske zemlje
nakon to je ona, poslije podjele Indijske unije, potpala pod
muslimansku vlast. Tisue je ljudi zvjerski ubijeno dok su
pokuavali pobjei. S druge strane granice, hinduisti su poklali
tisue muslimana, dok su ovi iz Indije bjeali u tu slobodnu
zemlju, koju su im iskrojili Britanci, kao svoje posljednje djelo
prije predaje vlasti nad tim velikim dijelom njihovog nestajueg
kraljevstva. Nakon podjele bilo je nekoliko pograninih sukoba
izmeu pakistanske i indijske vojske. Pakistan nee nikada
oprostiti niti zaboraviti Indiji posljednje mijeanje u graanski rat
izmeu istonog i zapadnog Pakistana, koji je doveo do
nezavisnosti Bangladea. Nijedan Indijac zdravog razuma ne bi
doao na takvo neprijateljsko tlo, osim po nekom posebnom
zadatku. To su mislili moji ispitivai - i zapravo su bili u pravu.
Dokazi protiv mene bili su optuujui, kako su mi, bez da su
izravno rekli, dali do znanja, ali to nisu izgovorili. Bila su to
pravila igre, a ja sam predobro znao da me mogu optuiti za sve i
da se neu moi obraniti. Moje im je prezime pokazivalo da
pripadam najvioj hinduistikoj kasti, a pri tako velikom
neprijateljstvu izmeu Indije i Pakistana, ve je i ta injenica bila
dovoljna da se optuba potvrdi. to bi bilo koji Indijac, osobito
brahmin, radio u Pakistanu, ako ne uhodi?
Poznavao sam dovoljno pria da bih znao da se ne trebam
nadati niti sasluanju niti pravom sudskom postupku. Naravno da
nisam bio uhoda, iako bi oni moj uspjeno zavren zadatak u

Pakistanu ocijenili jednako neprijateljskim kao i uhoenje.


Promatrao sam jedno namrgoeno lice za drugim. Primijetivi da
su odbacili sva moja uvjeravanja o nevinosti, odjednom me
preplavio osjeaj beznaa. Ovo je sigurno moj posljednji dan... a
jo ima toliko posla.
Moje smaknue ne bi popratila nikakva novinska biljeka ili
slubena objava. Jednostavno bih nestao bez traga, a moja majka,
koju ve godinama nisam vidio, ekala bi me blizu Bombaya i
nikada ne bi saznala to se dogodilo i zato. Nakon nekoliko
slubenih pitanja moje vlade, Pakistanci bi jednako tako slubeno
zanijekali da bilo to znaju o meni. Uskoro bih bio zaboravljen kao
jo jedna rtva tog tajnog rata o kojem izvjetajni mediji nikada ne
izvjeuju.
Dok sam tako sm sjedio pod strogim nadzorom, ekajui da
iz Lahorea doe ovjek kojeg su zvali efom i koji me osobno htio
sasluati, na um mi je pala jedna zamisao. Moda je to bila jo
jedna mogunost za moje osloboenje! Da bih u tome uspio,
morao bih ove stroge policajce uvjeriti u neto potpuno nemogue.
Morao sam bar pokuati. Moda u upravo jedinstvenou svoje
prie stei naklonost. Moda e ef uvidjeti da je ona previe
nevjerojatna da bi bila izmiljena.
Da bi me razumjeli, morao sam tu nevjerojatnu priu ispriati
sasvim od poetka, poevi sa svojim djetinjstvom na Trinidadu.

Korijeni brahmina

Koliko god da nam je ivot ispunjen, za nekim emo stvarima


uvijek aliti kada ih se sjetimo. Za mene je najvei gubitak bila
smrt mog oca, Chandrabhana Ragbira Sharme Mahabira
Maharaja. Kako bih elio da je jo uvijek iv! Rana i tajanstvena
smrt tog izvanrednog ovjeka sama po sebi ne objanjava moju
tugu. Od tada su se dogodile i znaajnije stvari. esto se pitam
kako bi bilo ispriati mu sve to i kako bi on reagirao.
Ispriati to njemu! Mi nikada nismo razgovarali. Zbog zavjeta
koji je dao jo prije mog roenja, on sa mnom nije progovorio niti
jednu rije niti mi je pokazao i najmanji znak pozornosti. ak bi
me i samo dvije rijei iz njegovih usta uinile neizmjerno sretnim.
Vie od bilo ega drugog na ovom svijetu, elio sam ga uti kako
mi govori: Rabi, sine! Samo jednom. On to nikada nije uinio.
Osam dugih godina preko njegovih usnica nije prela niti jedna
jedina rije, ak niti apat njenosti mojoj majci. Stanje transa koje
je on postigao pomou joge obino se smatra izuzetno udnim ili
ak oblikom ludila onima koji nisu navikli na istonjaki
misticizam. Promijenjena stanja svijesti nanovo su prihvaena
na Zapadu, poevi od pokusa s drogama u znanstvenim
laboratorijima i izlaskom droge u drutvo, sve dok milijuni nisu
iskusili tu drugu stvarnost. Milijuni drugih ljudi su uli u tzv.
via stanja svijesti kroz hipnoterapiju, autosugestiju, guided
imagery i razne oblike joge, poznate na zapadu kao TM,
centering i vizualizacija. Osim toga, sve se vie prihvaa
vrijednost parapsiholokih pojava meu znanstvenicima, to je
prijanji skepticizam materijalistiki usmjerenog Zapada
pretvorilo u novu otvorenost za okultno.

Mi Indijci ve tisuljeima znamo da se u jogi nalazi stvarna


snaga. Moj otac je to dokazao. On je bio pravi primjer onoga to
nauavaju gurui i jogiji koji su postali poznati u Europi i Americi.
On je, uz nekolicinu ljudi do danas, proivio ono o emu oni
govore.
Zato je otac takav? pitao sam majku dok sam jo bio
premalen da bih to razumio.
On je netko poseban - veeg ovjeka ne bi mogao imati za
oca, uvijek je strpljivo odgovarala na moja stalna pitanja i
zbunjene izjave. On trai svoje pravo Ja koje lei u svima nama,
ono Jedno, osim kojeg nita ne postoji. A i ti si to, Rabi.
Naravno da to najprije nisam razumio, ali nije trebalo duga da
shvatim da je on odabrao najplemenitije to ovjek moe odabrati.
Majka, ali i mnogi drugi, su me uvijek uvjeravali u to. Govorili su
da se Budino Veliko odricanje jedva moglo usporediti s oevim.
Kada sam bio dovoljno star za prouavanje svetih spisa, i ja sam
se sloio s njima. Odricanje mog oca bilo je potpuno, a dolo je
odjednom, samo nekoliko dana nakon vjenanja. Da se ono zbilo
samo malo prije, ja se nikada ne bih bio rodio.
Iako sam prihvaao da vaniji izbor mom ocu nije doputao da
razgovara sa mnom, svojim jedinim djetetom, nikako nisam
mogao zanijekati tu izjedajuu prazninu, tu veliku enju i tu
udnu, neugodnu glad s kojom sam nauio ivjeti, ak je i
potisnuti, ali je nikada nisam nadvladao. Ipak, bilo kakva gorina
bila je nezamisliva. Za hinduista, Bhagavad Gita je knjiga nad
knjigama, a moj otac je hrabro odabrao ivjeti po njoj. Kako bih
nakon sve vjerske pouke od svoje majke mogao osjeati imalo
gnjeva prema njemu? Usprkos svemu, eznuo sam za
zajednitvom s njim.
Nitko, pa ak ni moja majka, nije znao kakve je tono zavjete
dao moj otac. O tome se moglo samo nagaati iz udnog naina
ivota kojeg je odjednom prihvatio. Sjedei u lotos poloaju,
12

nonih prstiju okrenutih prema vrhovima koljena, na dasci koja


mu je istovremeno bila i krevet, provodio je dane u meditaciji i
itanju svetih spisa. Nita drugo nije radio. Bez mantri se ne moe
meditirati; vibracije koje one stvaraju privlae boanstva, a bez
pomoi tih duhovnih bia, onaj koji meditira od svojih vjebi nee
imati nikakve koristi. Moj je otac nadiao mantre. Svi smo
smatrali da se nalazi u izravnoj vezi s Brahmanom. Tako se
potpuno okrenuo u sebe kako bi spoznao svoje pravo Ja, da uope
nije zapaao niiju nazonost, iako su mu poklonici dolazili
izdaleka da bi mu se klanjali i pred njim, kao rtvu, poloili voe,
cvijee, pamuk i novac. Nitko od njega nije uspio dobiti odgovor.
Izgledao je kao da se nalazi u nekom drugom svijetu. Godinama
kasnije, i ja sam dostigao stupanj meditacije dovoljno dubok, da
bih mogao putovati tajnim svemirom drugih planeta i Uzvienih
uitelja, mjestima gdje se, navodno, zadravao moj otac. Na svoje
veliko razoaranje, tamo ga nisam sreo.
Ali nastavimo priu. Do takvih se postignua ne dolazi lako,
niti ih je lako objasniti onima koji su svemir doivjeli samo kroz
ograniavajui filter svojih pet osjetila. To se putovanje mora
zapoeti polako. Najprije moramo ostaviti svoje dugogodinje
predrasude, posebno nae iracionalno ustrajanje u shvaanju da
nita to se ne moe shvatiti ili otkriti grubim instrumenitima
dananje tehnologije, ne moe biti stvarno. ak i stvari za koje
mislimo da ih poznajemo, lee izvan te granice. Tko od nas
razumije to je ivot ili energija ili ak svjetlost? Koji bi
instrument bio sposoban izmjeriti ljubav?
Jo dok sam bio mali djeak, u meni se budio neukrotiv ponos
kada su u mojoj nazonosti hvalili mog oca, to se nije dogaalo
rijetko. Poboni su hinduisti sa strahopotovanjem govorili o tom
ovjeku koji je imao dovoljno hrabrosti i uvjerenja da krene viim
i tajanstvenijim putevima. Mnogi, pa ak i najvei pundit kojeg
sam ikada poznavao, su smatrali da je otac avatar. Tu sam rije
13

uo mnogo godina prije nego to sam je razumio. Zvuala je dobro


i - tako posebno. Znao sam da sam i ja neto posebno, jer je on bio
moj otac. Jednog u dana i ja biti veliki jogi. U poetku je to bila
samo tiha, jedva razumljiva slutnja koja je s godinama prerasla u
uvjerenje.
ak si ni u najudnijim snovima nisam mogao zamisliti kakva
me iznenaenja oekuju; toliko je toga to bih htio ispriati svom
ocu, ali on vie nije iv.
Koliko li sam samo esto stajao pred tim izvanrednim
ovjekom i buljio u njegove oi, sve dok se ne bih izgubio u
njihovoj neistraivoj dubini. Osjeao sam se kao da padam kroz
prostor, pokuavajui se uhvatiti za neto, ili zazivajui nekog, ali
ne nailazei ni na to, osim praznine i utnje. Znao sam da je on
dosegnuo Blaenstvo koje je Gospodin Krina ponudio Arjuni.
Izgledao je mirno dok je tako nepomino sjedio, ritmiki udiui i
izdiui. Kosu i bradu svih tih godina nije rezao, tako da su mu
dosezale do bokova. Uvijek sam se osjeao kao da sam u
nazonosti boga.
Obiavali smo paljivo uzimati bogove s obiteljskog oltara,
skidali smo im meku odjeu da bismo ih zatim svjee odjenuli.
Kupali smo ih i oblaili s velikom panjom i predanou. Slino je
bilo i s mojim ocem. Kao ni bogovi u molitvenoj sobi, ni on se
uope nije brinuo za svoje tijelo. On je bio bog kojeg je trebalo
njegovati, prati, hraniti i odijevati - punih osam godina. Moj je
otac slijedio uputstva Gospodina Krine odrekavi se svega
povezanog s poloajem, poudama i materijom. Nije ni udo da su
ljudi puni divljenja dolazili sa svih strana da bi mu se poklonili.
esto se sveanim, pobonim tonom aputalo da je ve sigurno
postigao moku i tako pobjegao kotau reinkarnacije. Pred njim
vie nije bilo raanja u ovaj smrtni svijet, ve samo vjeno
Blaenstvo nirvane. On je krenuo tim Uzvienim putem pa sam,
14

jo i prije nego to nas je zatekla njegova tajanstvena smrt, znao


da se vie nikada neemo vidjeti.
*

Vishnu kae da e ga hitna odvesti u sanatorij!


Ja sam stajao vani i jeo svjei mango, kada je tihi jutarnji
povjetarac iznio te rijei kroz otvoren prozor. Bio je to glas
Phoowe Mohanee, tatine starije sestre i istovremeno njegove
najrevnije uenice. Ona je bila unutra i pomagala mojoj majci
oprati oca, kojeg je voljela i strastveno oboavala. Vishnu je bio
njen bliski roak, uspjean poslovan ovjek koji nije imao
vremena za religiju, a za mog oca je imao samo rijei pokude.
Mango mi je pao iz ruke. Privio sam se blie prozoru,
zaustavljajui dah da bih mogao bolje uti.
Tada je razgovor postao priguen jer ga je nadglasavalo
prskanje vode. ulo se kako Vishnu kae kako bi otac ...brzo
ostavio tu glupost, kada se ljudi prema njemu vie ne bi ponaali
kao prema bogu. Bilo je tu rijei nerazumljivih mom djejem
razumu. Kroz prozor se ulo ok-terapija i psihijatar, a onda
opet neto o lijenicima i medicini. Obuzeli su me zbunjenost i
strah, posebno kad sam uo da je i majin glas postao histerian
kao i glas Mohanee. Ona je uvijek bila vrlo mirna. Samo ju je
neto vrlo ozbiljno moglo tako uznemiriti.
Otrao sam dobro poznatim puteljkom izmeu rijetkih stabala
kokosovih palmi prema dvosobnoj kolibici izgraenoj od blata, s
podom od nabijene zemlje i kravljeg izmeta, pokrivenoj valovitim
limom. Majin otac, Lutchman Singh je tamo, nedaleko od kue
koju je poklonio mojim roditeljima za vjenanje, na svom
prostranom zemljitu dopustio starom obiteljskom prijatelju
Gosinu da izgradi tu kolibu. Taj se mravi, ilavi starac, smeeg,
naboranog lica, koje je izgledalo poput starog pergamenta, nalazio
u svom uobiajenom poloaju. Sjedio je, uei na petama, u
15

oskudnoj sjeni drveta indijskog oraia pred svojom niskom


kolibom, dhoti mu je bio stisnut meu noge, ruke na koljenima, a
brada poloena u obje ruke.
Zato izgleda tuno, sine Velikog jogija? pitao je Gosine,
pogledavi me takvim mudrim izrazom lica, koji me lako naveo na
to da vjerujem da je on neki mudrac iz davnih vremena, koji se
reinkarnirao i opet ostario. Znao sam da zato tako dobro govori
hindi, a engleski, pa ak i na trinidadski dijalekt, tako loe.
Zato misli da sam tuan? branio sam se na seoskom,
trinidadskom engleskom, kojim se sluio Gosine. To mi je postao
drugi materinji jezik, usprkos naporima moje majke koja je
zahtijevala ispravnu gramatiku. Beznadno je bilo pokuati me
oistiti od govornog jezika svih mojih prijatelja u ovom
provincijskom gradiu. Pa ni ti ne izgleda ba sretno, odvratio
sam mu .
Loe sam spavao prolu no. Osjeam se ko stara, isuena
krpa, rekao je Gosine ozbiljno dok je njegov gusti, sivi brk
poskakivao. Ne znam to me vie zabavljalo: taj drhtavi brk ili
gusti uperci dlaka koji su mu rasli iz uiju.
Tiho sam uao pored njega. Bili smo dobri prijatelji, ak
toliko dobri da nismo ni morali razgovarati jedan s drugim. Bio
sam utjeen kad sam samo mogao biti kod njega. Prolo je
nekoliko trenutaka prije nego to sam smogao hrabrosti da se
rasteretim. Zna to je sihijatar ili okterapija?
Starac je protrljao bradu, dok se njegovo elo naboralo, prije
nego to je odgovorio. Gradske prie! Nama ovdje to nita ne
znai. Gdje si to uo? Na radiju?
Bio je to Vishnu. Nisam uo ba njega...
Vishnu nije lo, samo je nepromiljen. Mohanee nije govorila
dosta glasno. Tvoj je otac dobro postupao prema njemu, da, da.
Bila su to vremena...
16

Opet sam, razoaran, tiho sjeo. Gosine je uvijek bio tako


nepogreivo mudar. Moda su to zaista bile gradske prie, ali i
to je moralo neto znaiti.
Neu nikad zaboraviti to vjenanje, rekao je odjednom, kao
da e mi ispriati neto novo, iako sam od njega tu istu priu uo
bar dvadeset puta, od rijei do rijei.
Tvoj je otac pravi mudrac, deko, a ti si njegov pravi pravcati
sin. Trebao si vidjeti krunu koju je nosio na vjenanju... lektrine
svjetiljke su po njoj mirkale i bljetale, prikopane na bateriju u
njegovom depu. Sam je to izumio. Trebao si uti ljude kada je
iziao iz kola, ba ispred Naninog duana!
I ti si bio tamo? pitao sam nevino, kao da nisam znao.
Deko, kaem ti, vidio sam vlastitim oima. Nije to iz druge
ruke. Bilo je to najvee i najskuplje vjenanje koje sam ikad vidio.
Bio tamo? Naravno da sam bio tamo! Misli da sam to mogao
propustiti? Bubnjevi, ples, hrpa jela i pia, dovoljno za tebe za
mjesec dana. A miraz? To si tek trebao vidjeti! Ako bude kao tvoj
otac... hmm!
Tu je zastao, kao i uvijek, a onda je nastavio s naletom
strahopotovanja u glasu: Svega toga se on odrekao! Svega! Zna
to? Da, on je avatar!
Gosine je zautio, ne bi li dopustio da ono to je rekao djeluje.
Ustao sam i htio otii. Obino bih ostao i nastavio ga sluati. On
bi se ostavio vjenanja i poeo mi priati neku priu iz
Mahabharate ili Ramajane o pustolovinama bogova. Poznavao je
hinduizam i njegove poznate i manje poznate mitove pa sam od
njega mnogo nauio. Ali sada vie nisam htio sluati nita o svom
ocu, a posebno ne o tome kako je bio divan. Slutio sam da e se
dogoditi neto strano, a sluati Gosina kako hvali mog oca inilo
me samo jo zabrinutijim.
Prolo je nekoliko dana bez posebnih dogaaja pa sam ve
poeo zaboravljati Vishnuove prijetnje. Ipak mi sve to nije ba
17

bilo jasno, ali sam se bojao pitati majku o tome. ivot je bio pun
tajni od kojih su neke toliko velianstvene da se o njima najradije
nije razgovaralo.
Moja majka je bila lijepa ena, njenih crta lica, vrlo
inteligentna i neobine unutarnje snage. Njen brak s mojim ocem
su, prema indijskim obiajima, dogovorili njezini roditelji. Imala
je petnaest godina, bila je najbolja uenica u razredu i eljela je
nastaviti obrazovanje, kada ju je zatekla odluka njenog oca da je
uda. San o studiju u Engleskoj je propao. Razboljela se od oka,
ali se pokorila volji svog oca. Dva najuglednija pundita u tom
kraju itala su iz dlanova mladog para, savjetovali su se sa
zvijezdama i mudrim knjigama i zakljuili da je blagoslov bogova
nad ovom vezom osiguran. Moda je moja majka mislila
drugaije, ali tko bi se usudio postaviti u pitanje vodstvo zvijezda
i zakljuak pundita? Takoer nije smjela razoarati svoje roditelje
bilo kakvim znakom tuge. Hinduistima su obveze prema kasti i
obitelji svetinja.
Njena je poslunost ubrzo nakon toga bila nagraena jednim
jo veim okom, kada se njen mu, neoekivano i bez prethodnog
upozorenja, povukao u svijet tihe meditacije. ak su i njegove oi
izbjegavale svaki kontakt s okolinom. Teko si mogu zamisliti
oajanje svoje majke. Imala je petnaest godina, bila je upravo
udana i jo k tome trudna, kada se morala suoiti sa svojim
odgovornostima; to je znailo i brinuti se za ovjeka kojeg je
trebalo njegovati kao dijete koje je roeno gluho, nijemo i slijepo.
Ona se ipak nikada nije alila. Kada sam bio stariji, uvidio sam da
je ona u njenoj brizi bila predana mom ocu. Izgleda da je bila
blagoslovljena suosjeajnim razumijevanjem puta kojeg je on
odabrao.
Mirna, promiljena i duboko pobona, ona mi nije bila samo
majka i otac, nego i moja prva uiteljica hinduizma. Kako se dobro
sjeam prvih pouka koje sam kao malo dijete nauio od nje,
sjedei priljubljen uz nju u naoj obiteljskoj molitvenoj sobi, pred
18

oltarom s mnogobrojnim bogovima. Teak miris kreme od


sandalovine, kojom su se premazivali bogovi, treperavo svjetlo
deye, koje je moje oi privlailo poput magneta, i sveano
mrmljanje mantri, stvarali su sveto, tajanstveno ozraje, koje me
primoravalo na duboku utnju. Od mnogo milijuna hinduistikih
bogova, moja je obitelj odabrala svoje omiljene. Jo kao malo
dijete, prije nego to sam mogao razumjeti koga oni predstavljaju,
osjeao sam i bojao se moi tih malih likova na oltaru i slika na
zidu, oko kojih smo vjeali posveene brojanice. Ukoene oi od
gline, drveta, mjedi, kamena i obojenog papira izgledale su kao da
me promatraju ak i onda kada ih nisam gledao. Nekako sam
stekao dojam da su ti mirni likovi bili ivlji od mene. Oni su
posjedovali udotvorne, neobjanjive snage koje su nas sve
ispunjavale strahopotovanjem. Svojim rtvama i tovanjem mi
smo odavali priznanje njihovoj zastraujuoj nadmoi.
Nakon jutarnje i veernje puje, majka i ja smo ostajali tamo,
dok su se svi ostali lanovi obitelji ve bavili svojim svjetovnim
brigama i obvezama. Ona me marljivo uila kako da, prije svega,
budem hinduist, nepokolebljiv i predan bogovima i kako da vjerno
ispunjavam svoje vjerske obveze. Sve drugo je bilo sporedno. Iz
njezinih sam ustiju uo da sam zbog svoje prethodne karme roen
u najvioj kasti. Bio sam brahmin, zemaljski zastupnik Brahmana,
Najvie stvarnosti. Zapravo, ja jesam Brahman, samo sam jo
morao spoznati svoje pravo Ja.
Kao da je tih 25 godina, koliko je od tada proteklo, bilo tek 25
dana; kao da jo uvijek mogu uti njen blag, jasan glas kako
navodi Gospodina Krinu, iz omiljenih dijelova Bhagavad Gite:
Neka se jogi stalno zaokuplja jogom, neka sam ostane na
tajnom mjestu, potpuno predan, osloboen svake nade i
poude. Neka potini svoje osjeaje i misli, miran na svom
mjestu, i neka vjeba jogu da bi oistio svoje Ja. Uspravnog
tijela, glave i vrata, nepokretan, miran, gledajui u vrh nosa...
postojan u zavjetu Brahmacharye, neka nadzire svoj um,
19

razmiljajui o Meni... neka se tako jogi zauvijek ujedini sa


svojim Ja... ulazi u Mir, u najvie Blaenstvo koje se nalazi u
Meni.
Krina je bio Uitelj i Zaetnik prave joge, kako kae Gita, a moj
je otac bio njegov vrlo predani uenik. Kako su godine brzo
prolazile, u meni se produbilo to uvjerenje, sve dok i sam nisam
postao jogi.
Slijedei uputstva svoje majke i savren primjer svog oca, s pet
sam godina svakodnevno poeo meditirati. Sjedei u lotos
poloaju, uspravljenih lea i oiju usmjerenih u nita, oponaao
sam onoga koji mi je u meuvremenu vie izgledao kao bog, nego
kao otac.
Tako si slian svom ocu dok meditira! povremeno mi je
potiho govorila majka, ali s primjetnim ponosom. Jednog e
dana i ti biti veliki jogi! Te njene i esto ponavljane rijei u meni
su uvrivale odluku da je ne razoaram.
Iako je bila tako mlada, moja je majka sama nosila svoju
neobinu odgovornost. Od svog je bogatog oca pokuavala sakriti
da je, dok sam ja bio jo malo dijete, susjede molila za mar, vodu
u kojoj su oni kuhali riu, da bi me nahranila. Djed Singh, kojeg
smo zvali Nana, ipak je to otkrio pa je ustrajao na tome da se
majka preseli u roditeljski dom. Majina sestra Revati uvijek je
molila da smije ivjeti tamo. Ona se u pravilnim vremenskim
razmacima pojavljivala s oporom svoje djece te je sa suzama
molila za utoite, pokazujui strane modrice od udaraca koje je
dobila od svog mua, okorjelog pijanice. Udaranje ena je bilo
prilino uobiajeno, tako da je djed na nakoliko tjedana prihvaao
Revati dok se ne oporavi, a onda bi je opet poslao natrag. Na kraju
krajeva, on je ugovorio taj brak i htio je sauvati glas da dri svoju
rije. Teta Revati se neizbjeno opet pojavljivala, obiljeena
modricama, teglei djecu i, naravno, trudna. Nakon roenja
posljednjeg djeteta, djed ju je opet poslao natrag k njenom muu.
20

Poslije roenja petog djeteta i djedove smrti, teta Revati se


preselila k nama u veliku obiteljsku kuu. Radovao sam se
bratiima i sestrinama koji su se doselili k nama. Kao to je to
uobiajeno za zdruene hinduske obitelji, ivjeli smo s 15 do 20
Naninih potomaka. Bile su tu tete, ujaci, neaci i Nanee, njegova
udovica, koju smo svi iz ljubavi zvali Ma.
Nana je umro dok sam jo bio vrlo mlad. Majka i ja smo tada
dijelili njegovu spavau sobu. U njegovoj trgovini piem i suhom
robom dolje i velikom dijelu za stanovanje gore, jo su dugo
poslije njegove smrti odjekivali njegovi gnjevni koraci. U takvim
prilikama se moglo osjetiti kako je njegov duh lebdio u zidovima
kue nalik tvravi, koju je sam sagradio. Oni koji ne vjeruju u
okultne sile kojima je proet na svemir, to mogu smatrati velikim
praznovjerjem i istom histerijom. uli smo njegove teke korake
kako lupaju na tavanu, a esto i tono pred vratima nae sobe,
nakon to bismo legli u krevet. Gosti su doivljavali isto. Gotovo
da nije postojao niti jedan gost u naoj kui kojeg nisu napale
nevidljive ruke i koji nije vidio prikaze. Neki nai roaci nakon
takvog iskustva vie nikada nisu htjeli prenoiti kod nas. Nama,
koji smo tu kuu nazivali svojim domom, nije preostalo nita
drugo nego ostati.
Nana se duboko upustio u hinduistiki okultizam i kritizirao je
one koji su samo filozofirali o svojoj religiji, a nisu nauili koristiti
njene nadnaravne sile. Kada sam malo odrastao, Ma mi je
povjerila tajnu koju je godinama uvala u svom srcu i podijelila je
samo s tetom Revati: Nana je rtvovao svog prvog sina kao rtvu
svojim omiljenim bogovima. Nije to bilo nita neobino, samo to
se o tome nije govorilo otvoreno. Nanino omiljeno boanstvo bila
je Lakmi, druica Vine, Odravatelja. Kao boica bogatstva i
blagostanja, ona je svoje velike moi pokazala kada je Nana
gotovo preko noi postao jedan od najmonijih i najbogatijih ljudi
na Trinidadu. Kada je na tajanstven nain izgorjela mala drvena
kolibica koju je Nana izgradio za svoju obitelj i za posao, on ju je
21

zamijenio ogromnom kuom koja je postala obiljeje ceste koja je


vodila od Port of Spaina do San Fernanda. Nitko nije mogao
pogoditi odakle je odjednom doao novac ili, gdje je stekao zlato
koje je bilo nagomilano u velikom trezoru skrivenom u debelom
betonskom zidu nove kue. Samo nekolicina od nekoliko stotina
tisua iseljenika iz Indije bila je sposobna nagomilati bogatstvo
tako lako i brzo. Mi smo svi vjerovali da su mu pomogli moni
bogovi. Zauzvrat, on im je dao svoju duu.
Lutchman Singh Junction, mjesto gdje sam stanovao, bilo je
nazvano prema Nani. Nalazi se na glavnoj cesti, juno od Port of
Spaina. Meu mnogobrojnim istonoindijskim stanovnitvom na
Trinidadu, Nanu su smatrali jednim od vodeih Hindusa,
ovjekom koji je imao tajanstvene nadnaravne moi, koje nitko
nije mogao porei i u koje nitko nije htio dirati. Bilo je ope
poznato da duhovi uvaju milijune zlatnih dolara koje je Nana
poetkom Drugog svjetskog rata zakopao na jednom od svojih
imanja. Nitko nije znao gdje je to, a samo bi se malen broj ljudi
usudio prkositi duhovima traei to zakopano blago, a nije
postojao ak nijedan obeah - ovjek koji bi bio u stanju pronai to
mjesto, koristei ak i svoje najmonije arolije. Te dragocjene
zlatne kovanice, ija je vrijednost u meuvremenu poprilino
narasla, jo su i danas sakrivene.
Nana je cijenio okultne sile vie od novca. Njegov je debeli
elini trezor uvao jedan predmet kojeg ne bi prodao ni pod koju
cijenu. Bio je to mali, bijeli kamen iz Indije u kojem su bile
duhovne moi koje su mogle lijeiti, ali i proklinjati. Pouzdani
svjedoci su izvjetavali da je on mogao izvui zmijski otrov, ako
biste ga drali nad ranom. Ja to osobno nikada nisam vidio. Jedan
mi je stric ispriao kako je jednom, iz znatielje, oprezno otvorio
vrata Nanine sobe u kojoj je bio trezor... da bi ga pozdravila
divovska zmija koja nije uvala samo novac i vrijednosne papire,
nego i druge tajne te sobe o kojima se inae samo tiho aputalo.
Ne znam je li zmija bila prava ili je to bio duh u zmijskom obliju,
22

kako su neki predlagali, ali i ja sam na vlastite oi vidio tog


ogromnog gmizavca svijetle boje kako gmie pod Naninom
kuom, i to dosta dugo nakon to je sa 63 godine iznenadno umro
od sranog udara.
Za hinduista su zmije bogovi. I ja sam u sobi drao predivnu
macajuel zmiju, kojoj sam se klanjao isto kao i bogu majmunu,
bogu slonu i, iznad svega, bogu kravi. Za mene je bog bio sve i sve
je bilo bog, osim, naravno, onih nesretnika koji nisu pripadali niti
jednoj kasti. Moj je svijet bio ispunjen duhovima, bogovima i
okultnim silama, a moja je obveza od djetinjstva bila da svakome
od njih iskaem ast koja mu pripada.
To je bila kultura iz koje je iznikao moj otac. On je savreno
slijedio stope Krine i drugih velikih jogija. Moja me majka uila
da i sam trebam initi isto. Nikada u to nisam sumnjao. Otac mi je
pruio primjer i zbog toga je postao nadaleko poznat te je stekao
tovanje mnogih ljudi. Podrazumijevalo se je da e nakon njegove
smrti njegov ogrta pasti na moja ramena. Ipak, nisam ni sanjao da
e me taj dan, kojeg su odredili bogovi, stii tako mladog.

23

Smrt avatara

Doi s nama, Rabi, molim te! molile su me moje sestrine. Ujak


Kumar ih je vodio na oblinje kupalite kod Monkey Pointa.
Uvijek je bila ast, a i jamstvo sree, kada biste u svom drutvu
mogli imati brahmina. Prema meni su se uvijek odnosili kao
prema kraljeviu, a ja sam se tako i osjeao.
Danas ne, odgovorio sam i odluno odmahnuo glavom. Bio
sam odluio zavriti slikanje svoje sloene religiozne slike.
Molim te! zajedno su molile Sandra i Shanti.
Ne mogu! Svaki drugi komentar je bio suvian. Svi u kui su
znali da su za mene vjerske obveze stajale na prvom mjestu.
Mogao sam satima sjediti i slikati svoje omiljene bogove:
Hanumana, ivu, Krinu, Ganea i druge. Ve sam bio mistik, a
osjeao sam i jedinstvo s bogovima, zbog ega sam bio spreman
odrei se kupanja na obali ili igranja s prijateljima na oblinjim
poljima. Radije sam vrijeme provodio izraujui svoje bogove.
areno sam ih bojio i tada ih izvjesio u svojoj sobi da mi budu
blizu. astio sam ih, odluan u tome da svoj ivot posvetim
hinduizmu, koji je, kako me uila majka, najstarija, najuzvienija
i jedina prava religija.
Otac je u to vrijeme ivio kod svoje polusestre Mohanee, a
majka me uvijek vodila sa sobom kada ga je ila njegovati. Ali
danas je otila bez mene. Bio sam razoaran i pun crnih misli.
Ipak, promatranje bogova koje sam naslikao me opet oraspoloilo.
Uhvativi bojicu svojim malim, smeim prstima, paljivo sam
obojio svoju sliku Vine. Kako e se majka radovati kada doe
kui i vidi Narajanu s etiri ruke kako lei na smotanoj zmiji

Ananti i kako ih posluuju Lakmi i Brahma, koji sjedi na cvijetu


lotosa to izlazi iz Vininog pupka... Svi oni su na leima kornjae
koja pliva u pramoru!
Dodajui jo pokoji potez, briui pokoju mrlju, tiho sam
pjevao, zadovoljan svojim djelom: OM, iva, OM, iva, OM,
iva, tiho sam pjevuio kada sam uo dobro poznate majine
korake kako ure vanjskim stepenicama. Kuhinjska vrata su se
otvorila i slijedila je zbrka uzbuenih glasova. Odmah sam krenuo
iz sobe, ali sam ostao stajati u hodniku zbog onoga to sam uo.
On je mrtav! Chandrabhan je mrtav! Stajao sam kao
prikovan. Svi su zbrkano govorili, tako da nisam uo neke rijei
koje su slijedile.
Imala sam nekakav lo osjeaj kada sam jutros ustala.
Majin je glas bio teak od tuge, ali jasan i glasan. Odmah sam
pourila tamo. Ba kad sam stigla, medicinska sestra je poela
rezati njegovu kosu. Lijenik je tako odredio.
Ali zato je bio u bolnici? htjela je znati teta Revati. Zar je
bio bolestan?
Ne, Vishnu je to potaknuo. Chandrabhan je izgledao kao i
uvijek - snaan i bistar.
Slijedila je duga stanka dok majka opet nije ovladala svojim
glasom. Tada je nastavila: Odrezali su mu kosu. Lijenik je rekao
da je preduga zbog zdravstvenih propisa u bolnici. I dok su mu je
rezali... pao je na lea. Skoila sam k njemu. Htjeli smo mu dati
vode - ali lijenik je rekao da je mrtav. Moete li to vjerovati? Tek
tako, mrtav!
Otrao sam u svoju sobu, bacio se na krevet i zakopao svoje
lice u jastuk kako bih priguio stenjanje i jecaje koji su izlazili iz
mog grla. Osjeao sam se kao da sam sve izgubio. Iako sam ga
jedva poznavao kao oca, on je bio moje nadahnue, moj bog,
avatar, a sada je bio mrtav. Slutio sam to, nekako osjetio, kada je
Gosine neki dan opet priao o vjenanju. Sada se to dogodilo i ja
26

ga nikada neu uti kako govori. A imao sam toliko pitanja. Bilo
je mnogo toga to sam htio nauiti iz njegovih usta. Najvie sam
elio da me pozove po imenu i da me nazove svojim sinom. Sada
je taj san zauvijek propao.
Moje je stenjanje konano, od silne iscrpljenosti, prestalo.
Dugo sam nijemo leao i uzaludno se trudio shvatiti Krinine
rijei Arjuni kada ga je poslao u borbu. Te sam rijei esto uo pa
sam ih znao napamet: Mudar ovjek ne tuguje ni za ivim ni za
mrtvim... jer zapravo ne prestajemo postojati... onaj koji stanuje u
tijelu... prelazi u drugo tijelo, postojan ovjek zato ne tuguje.
Laganim, nesigurnim korakom, korakom ovjeka koji nosi
teak teret, ujak Kumar je uao u sobu da bi me izvijestio o oevoj
smrti. Nije ni slutio da ja to ve znam. Majka je bila previe
potresena da bi mi rekla. Mislio je da sam hrabro podnio tu vijest,
ali ja sam od tuge bio preiscrpljen da bih je jo mogao i pokazati.
Iznenadna i tajanstvena smrt mog oca nije bila ok samo za
obitelj, ve i za sve one koji su ga poznavali. Lijenici nisu mogli
pronai nikakvo medicinsko objanjenje. Bio je savreno zdrav. Je
li dosegao cilj samospoznaje, tako da je njegov duh odletio,
oslobodivi se kotaa reinkarnacije? Htio sam vjerovati u to. Neki
su mislili da su mu duhovi oduzeli ivot jer je prekrio svoje
zavjete. To mi se inilo nepravednim. Nije on bio kriv za sve to,
nego drugi ljudi, Vishnu koji ga je poslao u bolnicu i lijenici koji
nisu hinduisti pa ne znaju o moima okultnog ni o zavjetima
Brahmacharje. Moj je otac iskreno slijedio Krinina uputstva iz
Bhagavad Gite. Vishnu je to morao znati jer je i on odrastao i bio
poduavan u hinduistikoj obitelji. Ali prema njegovom je
shvaanju ivot jogija bio farsa, a bogovi i duhovne sile nita
drugo osim proizvoda mate pundita i dobro smiljene opsjene. Ja
ne bih napravio istu pogreku. Moja vjera u hinduizam se ne bi
nikada pokolebala. Svi smo mi nauili ne prezirati ono to ne
poznajemo. Bila je to, u svakom sluaju, skupa pouka.
27

Kada smo stigli do kue Phoowe Mohanee, moje su oi


paljivo izbjegavale grub drveni lijes na stolu dnevne sobe. U
nazonosti smrti, moralo se strogo slijediti svaki obred. Sve dok je
umrli leao tamo i dok nije zapoeo svoje putovanje u druge
svjetove, u kui se nije smjela paliti vatra niti kuhati jelo. Dok je
pundit vodio dugaku puju, prijatelji i roaci su naricali, a
Phoowa, najvatrenija uenica moga oca, ih je sve nadmaila u
svojoj strasnoj tuzi. Uplaeno sam se stisnuo uz majku i djetinje se
titio od uloge sredinjeg lika u drami koju nisam mogao shvatiti.
Nakon obreda me jedna ljubazna susjeda povela od majke do
lijesa.
Ovo je tvoj otac, rekla je, kao da ja to ne znam. Kako li mi
se samo gadilo sjetiti se toga.
Na neki udan nain, taj bog, taj avatar, pred kojim sam tako
esto stajao i promatrao ga s dubokom enjom, u svojoj mi smrti
nije vie izgedao tako daleko. Izraz lica je bio gotovo isti, samo je
lice bilo bljee. Brahmini su, kao potomci drevnih Arijaca,
najee imali svijetliju kou od pripadnika drugih kasti, a moj je
otac i za brahmina imao neobino svijetlu kou. Sada je izgledao
bijelo poput Engleza, a zatvoreni su mu kapci bili poput voska.
Okrenuo sam se i istrgnuo iz ruku susjede.
Bila je to duga sprovodna povorka jer su mog oca cijenili i
astili poboni hinduisti u iroj okolici. Automobili, bicikli i
volovske zaprege s ljudima koji su alili za njim, slijedili su ga
uskim putem do obale udaljene tek neke dvije milje prema zapadu.
Bio sam previe uznemiren da bih pitao majku zato nismo krenuli
prema groblju gdje je nedavno bio pokopan Nana. Zato smo se
kretali prema Monkey Pointu kamo smo uvijek odlazili na
kupanje? Na taj je nain sve to je bilo povezano sa smru mog
oca postalo jo tajanstvenije, a ja sam to ipak zadrao za sebe i
vrsto se uhvatio za majinu ruku.

28

Svjesno sam oima izbjegavao lijes, koji je poneto nakoso


leao na prvim kolima, i radije sam se usredotoio na visoku
eernu trsku koja se nalazila s lijeve i desne strane uskog puta i
prolazila kraj nas te kako joj se, mirnoj i ponosnoj, dugo, zeleno
lie sputa kao od tuge. Tako i treba biti, budui da je sve u
svemiru - ovjek, ivotinja i neiva tvar - jedno Bie. inilo mi se
kao da cijela priroda tuguje za preminulim avatarom. Kada e se
opet pojaviti ovakva boanska pojava u ljudskom obliju? To nisu
znali ak ni punditi, ti brahmini koji su shvaali mnogo toga.
Zrak je stajao, teak i vru. Bio je neobino miran za zemlju
kojom stalno puu pasati. Pred sobom, na obzoru, s druge strane
Parijskog zaljeva, vidio sam tamne oblake nad poznatim
Zmajevim uem. Tamo sjeverni vrh moje rodne zemlje Trinidada
see tako daleko na zapad, da gotovo dodiruje obalu Venecuele.
Kako sam esto skakao ovom poznatom, uskom cestom, odlazei
s prijateljima i roacima na plau, smijui se, sa sljepoonicama
koje su tutnjale od ivotne radosti i mladenake razuzdanosti,
smatrajui se dijelom svega poznatog. Sada sam se osjeao
zastraujue tupo i nekako otueno od radnika koji su znatieljno
podigli pogled s polja trske dok je dugaka povorka tiho prolazila
pored njih. Bili su dio nekog drugog svijeta, svijeta kojem sam i
sm nekad pripadao.
Povorka je napustila polja eerne trske i slijedila je put koji je
vijugao preko irokih movara mangrove, koje su se protezale
preko zapadne obale otoka. Zastali smo na mjestu pokrivenom
ljunkom, malo iznad valova koji su pljutali u maloj uvali koja je
niskim betonskim zidom bila zatiena od oluja. Poslije kole,
vei su djeaci s tog zida skakali u vodu i s obale plivali prema
otvorenom moru. Ja sam bio jo premalen za to, tako da sam se, s
jo nekoliko svojih malih prijatelja, praakao u plitkom jezercu
blizu mjesta s mangrovom. Kako su mi sada nestvarno djelovala
ta sretna sjeanja koja sam povezivao s tim mjestom. Drhtao sam
kada smo sili s kola, unato arkom suncu.
29

Jednostavan drveni lijes podigli su s kola i odnijeli ga na rub


naeg plivalita. Phoowin pundit nas je vodio, jednolinim glasom
pjevajui na sanskritu mantre iz Veda kako bi otjerao zle duhove.
Ja sam stajao malo iza lijesa, jo uvijek vrsto drei majinu ruku
i tek tada sam prvi put primijetio veliku hrpu drva koja su bila
uredno naslagana na ljunku pored jezerca. Jo jednom se zrak
ispunio naricanjem ljudi iz pratnje, u kadenci koja se zastraujue
dizala i sputala. Uasnut sam promatrao kako ukoeni le mog
oca podiu iz lijesa i polijeu na hrpu drva. Brzo su naslagali jo
drva sve dok mu se moglo vidjeti jo samo lice kako ukoeno
gleda prema nebu. Posljednji mu je puta pundit kremom od
sandalovine namazao znak kaste na elu. Je li to mogue?
Obredna spaljivanja su bila uobiajen prizor u Indiji, du Gangesa
u Benaresu i na drugim ghatovima, ali meu hinduistima na
Trinidadu to jo nikada nisam doivio. Predodba da e tijelo mog
oca biti rtvovano Agniju, bogu vatre, sve je inila jo
tajanstvenijim i poveavala uzbuenje i bol zbog gubitka koja me
preplavila.
Posebno su pripremili riu da bi je rtvovali pokojniku.
Sveenik je nastavio istiti mjesto od zlih duhova - bila je to vana
mjera predostronosti prije nego to e bog vatre osloboditi duh iz
tijela i otpratiti ga u druge svjetove. Odsutno sam buljio u strogo
odreeni obred koji se odigravao pred mojim oima.
Rabi, doi! Glas pundita me tako podsjetio da i ja imam
svoju ulogu u svemu tome.
Preplavljen tugom i strahom, jedva sam razabirao mantre i
nisam primijetio kako mi se pundit pribliio nosei svetu vatru na
bronanom tanjuru kojeg je nosio na dlanu. Drugom je rukom
posegao za mojom rukom. Plaljivo sam pogledao majku. Ona je
kimnula i potapala me po ramenu. Nagnuvi se nad moje uho,
apnula mi je: To je tvoja obveza. Uini to hrabro.

30

Oima sam nastojao izbjei oevo lice kada me pundit doveo


do lomae. Triput me proveo oko lea, dok je umjesto mene,
budui da sam bio jo premlad, izgovarao odgovarajue molitve
na sanskritu: Stavljam vatru na sve udove ove osobe koja je
svojevoljno ili neeljeno inila pogrene korake te se sada nalazi u
kandama smrti... neka on stigne svjetove svjetla. (prevedeno s
engleskog, op. prev.) Sada sam mogao razaznati komadie
kamfora koji su bili prikladno rasporeeni meu drvima. Njihov
mi je snaan miris prodirao u nos. Neki visoki ovjek s turbanom,
u dhotiju, prskao je ghee i petrolej po drvima i leu. Mehaniki
slijedei uputstva pundita, na svetom sam plamenu, kojeg je on
drao, zapalio baklju i pribliio je najbliem komadiu kamfora.
Plamen je buknuo i brzo se, preko petroleja, proirio od jednog
komada kamfora do drugog. Crvene i ute ognjene sablasti
zapoele su svoj obred, pleui oko lea. Omamljeno sam stajao
tamo promatrajui kako plamenovi skau sve vie, sve dok me
pundit nije povukao u stranu.
Luaki sam pretraivao ono more lica koja su okruivala
vatru dok sam potiskivao jecaje. Majku nigdje nisam mogao
vidjeti. Sada od straha i boli vie nisam mogao vladati sobom.
Djetinje oponaajui naricanje oko sebe, dao sam oduka svojim
osjeajima. Bio sam ve gotovo histerian, kada sam je konano
ugledao, posve blizu tijela koje je gorjelo, tako blizu da je
izgledalo kao da je u vatri, a njen bijeli svileni sari ocrtavao je
njezin lik na pozadini jeziastih plamenova. Sluao sam o
udovicama koje su se bacale na lomau. Zar u, uz oca, izgubiti i
majku?
Mama! viknuo sam. Mama!
Ona niime nije pokazala je li me ula kroz tutnjavu prtee
vatre i kroz zagluujuu buku ljudi koju su naricali. Rairenih je
ruku mirno stajala na rubu tog pakla i klanjala se Agniju, bogu
vatre koji sve prodire. Duboko se prignuvi, u vatru je bacila
rtvu svjee kuhane rie, a onda se odmaknula od nepodnoljive
31

vruine i stala do mene. Stajala je tu uspravne glave i nije se


prikljuila naricanju. Kao pravi hinduist, pronala je snagu slijediti
Krinin nauk: ne bi oplakivala ni ivog ni mrtvog. Nije zastenjala
niti jednom tijekom dugih sati koje smo proveli tamo, stojei i
gledajui kako se vatra gasi. Samo sam osjeao da potiho, ali
iskreno izgovara svoje mantre dok sam se stiskao uz nju.
Na strai smo bili do zalaska sunca. U eravicu je bilo baeno
sedam drvenih strugotina, a tada je povorka vie puta opkruila
eravicu i preko nje prelila vodenu rtvu. Na kraju je pepeo bio
ve toliko hladan da je pundit mogao prikupiti neto od oevih
tjelesnih ostataka kako bi ih majka odnijela u Indiju i rasprila po
svetoj vodi Gangesa. Kako i kada se to trebalo zbiti, nisam znao.
Bio sam previe uznemiren i pogoen da bih te veeri mogao
razmiljati jo i o tome.
Poznavao sam jednog avatara, jednog boga u ljudskom obliju,
i on je sada otiao. Doao je da bi ljudima pokazao put, put prave
joge koja upree ovjeka u Brahmana. Njegov primjer nikada neu
moi zaboraviti. Njegov je ogrta pao na moja ramena i odluio
sam ii njegovim stopama.

32

Pepeo na Gangesu

Kao plamtea strijela izbaena iz Agnijevog luka, sunce se, koje


sam upravo tovao sat vremena, sve vie uzdizalo iznad mene,
bacajui svjetlo i sjene na zemlju i travu ispod kokosovih palmi.
Naputajui trijem, izaao sam, spustivi se vanjskim
stepenicama, do staje u kojoj smo drali kravu koja je nae
domainstvo opskrbljivala mlijekom. Otvorivi drvena vrata,
uhvatio sam ue dok je to sretno stvorenje nespretnim korakom
krenulo prema panjaku. Radovala se jutarnjoj ispai jednako kao
i ja. Djelomino vuen na drugom kraju ueta, nekako sam tu
teturavu ivotinju uspio odvesti do oaze svjee trave. Iznad glave
su iroke grane kokosovih palmi pjevale poznatu pjesmu dok su
njeno dodirivale jedna drugu na jutarnjem povjetarcu koji je
dolazio iz zaljeva. Krava se bacila na posao dok sam je ja sa
tovanjem promatrao.
Hinduisti niti jednu ivotinju ne tuju kao kravu. Sveta krava.
Nosa uronjenog u visoku travu, zaboravivi sve ostalo, to crnobijelo boanstvo je, trzajui uima i maui repom, trgalo velike
zalogaje sonog zelenog tepiha i zadovoljno ih vakalo. Napasanje
krave je bila moja omiljena razonoda i rado sam koristio priliku
obavljanja svakodnevnih poslova da bih tovao tog velikog i
svetog boga. S oblinjeg bogatog grma hibiskusa ubrao sam
naranast cvijet i stavio ga kravi na glavu, izmeu njenih savijenih
rogova. Pogledala me svojim smeim okom, a onda je nastavila
vakati travu. Ometena muhom koja joj se uvukla u jednu nosnicu,
krava je otresla glavom i kihnula. Cvjetna rtva koju sam tako
paljivo smjestio, skliznula je na pod. Prije nego to sam je uspio
vratiti, ivopisan cvijet je nestao u njenim ustima, zajedno s

biranim snopom trave. Sputajui se na zemlju s uzdahom,


pokuavao sam zamisliti kako bi bilo biti krava. Moda sam to ve
i bio u prolom ivotu. Nisam se mogao sjetiti. esto sam se udio
zato se ne sjeam prijanjih ivota.
Gosine mi je esto priao kako je prije mnogo vremena neki
stari mudrac u dalekoj Indiji vidio taj prekrasan prizor na nonom
nebu: jasno je vidio obrise krave ocrtane zvijezdama. Prema
Gosinovom miljenju, hinduisti su na taj nain prvi put saznali da
je krava bog. uo sam i druga objanjenja u kojima se govorilo o
Egiptu i Arijcima, ali mi je njegovo objanjenje bilo
najprivlanije. Sve na nebu je sveto pa se podrazumijevalo da se
treba klanjati svim kravama na zemlji, budui da one potjeu od
krave s neba. Oboavanje krave se od tih davnih dana sve vie
razvijalo. Gosine je esto govorio Majka Krava, a i ja sam esto
od pundita uo da je ona majka svih nas, kao i Kali, ivina
druica. Nekako sam znao da obje moraju biti isto, ali u razliitom
obliju. Kali, jedna od najjaih hinduistikih boica, koju smo svi
predano tovali, bila je tako strana: pila je krv iz vra, s ogrlicom
od svjee odsjeenih ruku i glava, jednom je nogom stajala na
ivi, svom muu, koji je leao na leima. Daleko sam se vie volio
klanjati Jedinstvu u blaem obliku krave. Stvarao sam si dobru
karmu za budui ivot provodei mnogo vremena u drutvu nae
krave. Je li ona znala da je bog? Paljivo sam je promatrao, ali
nisam mogao otkriti nikakve znakove samosvijesti. Na kraju se to
pitanje utopilo u mom zadivljenom oboavanju najsvetijeg od svih
stvorenja.
Moje divljenje kravi prekinulo je tiho zujanje, koje je postajalo
sve glasnije. Uzbueno sam skoio na noge i odmaknuo se od
palmi kako bih bolje vidio. U ono smo vrijeme rijetko viali
zrakoplove. Dok sam ga promatrao kako prolazi, sjetio sam se
onoga ega sam se sjetio svaki put kada bih vidio zrakoplov.
Razmiljajui o tajni svog podrijetla, napokon sam pitao majku
34

odakle sam doao. Ozbiljnim mi je glasom odgovorila: Jednog si


dana pao s neba, ispao iz zrakoplova, a ja sam te uhvatila.
Jesam li trebao pripasti tebi? pitao sam, odjednom nesiguran
jer sam shvatio da sam jednako tako mogao pasti u bilo ije
dvorite.
Majka me uvjerila da sam bio namijenjen njoj i ocu.
Mjesecima nakon toga nadao sam se da e mi iz nekog zrakoplova
koji nas nadlijee u ruke pasti mali brat. Jo su godinama nakon
toga bebe za mene bile tajna, iako sam znao da ne ispadaju iz
zrakoplova i nekako sam shvatio da, sada kad je tata mrtav, neu
dobiti ni brata ni sestru.
Ozbiljno i predano sam svakodnevno tovao oev duh nakon
njegove smrti. Svakog sam jutra posebnoj travi koju smo posijali
nakon njegove smrti prinosio vodenu rtvu i paljivo brojao dane,
promatrajui kako ona raste. Danas je bio etrdeseti dan, dan kada
u izgubiti svoju dugu, crnu, valovitu kosu, koju nisam iao
godinama i zbog koje su mi govorili da toliko nalikujem ocu.
Danima me zabrinjavalo to ianje. Moda e duhovi i meni
oduzeti ivot, kao i mom ocu, kada su mu odrezali kosu.
Majka mi je mahala s trijema. Dolo je vrijeme za obred.
Uhvatio sam ue i pokuao nevoljnu kravu odvui u staju. Jadno
se stvorenje cijelim putem opiralo tome. Traila se odlunost, ali
nikada je ne bih ubo otrim tapom ili je udariti ibom, kao to sam
vidio da neki moji mali prijatelji ine. Zar se tako postupa s
bogom? esto sam ih korio. Tako su oni nauili iskazivati malo
vie potovanja - bar u mojoj nazonosti.
Mnogo je manja povorka krenula uskom asfaltiranom cestom
kroz visoku eernu trsku, pored movare mangrove, prema
Monkey Pointu, toga etrdesetog dana nakon oeve smrti. Sve
tragove spaljivanja izbrisala je plima koja je dvaput dnevno
prelazila nizak betonski zid. Jedino se sjeanje na to nije moglo
izbrisati. Opet sam vidio kako plamenovi pleu svoj obred oko
35

trupla i mirisao sam spaljeno meso; sa strepnjom sam opet stajao


na istom mjestu na kojem je moj otac bio spaljen u pepeo. Danas
sam ja bio u sreditu pozornosti.
Prijatelji i roaci su se u polukrugu gurali oko mene, kada je
pundit sa karama u ruci stao ispred mene. Kratka puja prola je
bez da sam je opazio. Stvarnost je ustupila mjesto iznenadnom
prisjeanju na jedan straan doivljaj. Prije otprilike tri godine me
iz dubokog sna probudilo snano, odluno upanje moje kose.
Potpuno budan, oajno sam se okretao i izvijao, viui od boli.
Dok sam divlje mahao rukama oko sebe, nisam mogao dohvatiti
nikakve ruke od krvi i mesa, a ipak me neto tako snano povlailo
za kosu da sam skoro ispao iz kreveta. Moj vrisak je dozvao
majku. Potapala me po leima i u nekliko rijei objasnila da je to
bila samo nona mora. Ali znao sam da nije tako. Bio sam budan
i nisam sanjao, a otra bol od tog upanja kose iz korijena potrajala
je do jutra.
To sjeanje, kao i ovo svjeije o oevoj tajanstvenoj smrti,
plailo me dok sam ekao na obred. Ali nita se nije dogodilo.
Prije nego to sam toga postao svjestan, moja je kosa leala na tlu
gdje je nekad leao oev pepeo. Idua plima e je odnijeti u more
gdje e se pridruiti ostacima mog oca.
Dio se pepela uvao za jedan poseban obred. Gosine i ja smo
sa zamjetnim uzbuenjem razgovarali o tome nekoliko puta nakon
oeve smrti. On je bio avatar - nema sumnje, uvjeravao me
starac. Moka je neupitna. Bar za njega.
Kako to misli? pitao sam, zar vjeruje da je postigao
moku?
On je to postigao ve davno, u nekom prolom ivotu. Ovaj
put se jednostavno vratio da bi pokazao put... kao Buda ili Isus.
Misli da je on jedan od Uitelja? Ta me misao zadivila.
Gosine je naglaeno kimnuo glavom. Vidjet e to
etrdesetog dana. U pepelu nee nai trag stopala. Ne, prijatelju!
36

Njegov je duh odletio Brahmanu. On je bio bog, Bhai, da, to je bio


tvoj otac!
To sam znao i sm kada sam, dok je jo bio iv, stajao pred
njim i gledao u njegove duboke oi. Ipak to nisam razumio kao
Gosine. On je poznavao Vede iako je bio neobrazovan ovjek.
Gosine je, po mom miljenju, bio vrlo pametan ovjek i dobar
hinduist.
Kad sam se vraao kui, svjestan svoje kratko oiane glave,
jedva sam ekao potvrdu Gosinove izjave. Pundit nas je uveo u
praznu prostoriju koja je cijelu no bila zakljuana. Na sredini
poda leala je plitka posuda s neto pepela mog oca, glatko
poravnatog, veer ranije postavljena na to mjesto. Obitelj se
znatieljno gurala kako bi pogledala ne pokazuje li glatka povrina
izdajnike stope koje bi otkrile oevu najnoviju reinkarnaciju. Ve
sam mnogo puta sudjelovao u ovakvim obredima, ali sada mu
nisam mogao shvatiti svrhu. Moj otac vie nije bio podloan
kotau raanja, on se vratio Brahmanu... emu onda sav taj obred?
Jo sam se dobro sjeao Gosinovih rijei: U pepelu nee nai trag
stopala. Ne, prijatelju!
uo sam majku kako hvata zrak. Zatim je pundit uzviknuo:
Pogledaj! Ptija kanda! Evo, ovdje!
Rijeima se ne moe opisati zaprepatenje koje sam osjetio.
Progurao sam se izmeu majke i tete da bih to i sam vidio. Bilo je
tono! Usred poravnatog pepela mogao se vidjeti otisak kande
neke male ptice. Svi smo ga paljivo pregledali. Zakljuak je bio
jasan: moj otac se reinkarnirao u pticu!
Moj mali svijet se sruio. A to e Gosine sada rei? ak je i
najvii pundit na cijelom otoku mog oca nazvao avatarom. Ako on
nije postigao jedinstvo s Brahmanom, kako sam se tome mogao
nadati ja ili bilo tko drugi? Pozlilo mi je i nisam bio sposoban
pridruiti se uzbuenom brbljanju dok smo izlazili u dvorite, gdje
je trebao slijediti drugi dio ovog vanog obreda.
37

Nesposoban za razmiljanje, nisam zapazio nita od dugake


puje. Nisam imao niti teka za veliku gozbu koja je trebala slijediti.
Zavodniki mirisi iz kuhinje su ve danima kakljali nae noseve.
Majka i tete tamo su provodile duge sate u pripremanju omiljenih
jela, curryja i slatkia. Prije nego je itko smio okusiti ta jela,
trebalo je od svakog jela poneto prinijeti pokojniku. Na velikom
tanjuru od svetog bagremovog lia, pundit je poloio rtvu duhu
mog oca pod stablom banane. Zatim smo se svi okrenuli i uputili
u kuu.
Bhai ya, neka se nitko ne osvre! ozbiljno nas je upozorio
pundit. Duh bi vas mogao napasti. Ta rtva je samo za njega.
Nikada mi ne bi palo na pamet da prekrim taj propis. Ali ovaj
put nisam mogao odoljeti kunji. Usporio sam svoje korake i
pustio druge da nastave hodati. On je bio moj otac. Moram ga
vidjeti, makar samo jednom. Samo jedan pogled! Ve na pola puta
do kue, drui od straha, ali nesposoban da nadvladam kunju,
potajno sam pogledao preko ramena. Tanjur od lia je jo uvijek
stajao tamo, a i jela sam mogao jasno vidjeti. Duhu mog oca nije
bilo ni traga. Brzo sam se opet okrenuo. Usudio sam se uiniti ono
to je zabranjeno! Pri svakom sam koraku mislio da mi je
posljednji. Ali nita se nije dogodilo. Jesu li mi se bogovi
smilovali? Jo jedna tajna je pridodana mojoj zbunjenosti!
Pourio sam na strani trijem i stao hrabro na prste kako bih
nadgledao tanjur s hranom. Vidio sam Yogija, susjedovog psa,
kako je pojeo rtvu Naninom duhu pa sam htio biti siguran da se
to ne ponovi. Nakon to je prolo oko pola sata i nita posebnog se
nije dogodilo, vie se nisam mogao suzdravati. Jo sam se uvijek
bojao to mi mogu uiniti duhovi, ali sam se neto hrabrije vratio
u dvorite i oprezno pribliio stablu banane. Na moje
zaprepatenje, jelo je bilo nestalo! Na tanjuru nije bilo niti mrvice,
a nisam vidio nita da se pribliava. Dakle, ipak je bilo tono - duh
mog oca je to pojeo. Je li to bio dokaz da jo nije dostigao nirvanu?
38

Je li on zaista postao ptica koja je sada moda sjedila na stablu i


promatrala me?
Potiten i zaprepaten istovremeno, nemirno sam lutao
dvoritem i traio pticu, malu ili veliku, koja bi makar samo malo
liila na oca. ak i ako ga ja ne bih mogao prepoznati, on bi
prepoznao mene. Uzaludno sam ekao da neko od tih lepravih,
cvrkutavih stvorenja malo zastane i da me pogleda i prepozna.
Nijedna ptica nije na mene svratila ni najmanji znak pozornosti,
osim kad sam joj se previe pribliio, a tada bi preplaena
odletjela. Naravno, otac nije obraao pozornost na mene ni dok je
jo bio iv; zato bi to onda sada uinio?
Na kraju sam pourio poznatom stazom prema Gosinovoj
kolibi. Bilo je nemogue razgovarati s njim na samo kada su drugi
bili nazoni. Pred kolibom sam zatekao njegovog
etrdesetgodinjeg sina kako popravlja gumu na kotau svog
bicikla, kojim je u gradiu prodavao curry channu i baru s ljutom
paprikom. Nedavno se oenio enom s dvoje djece pa se s njima
doselio u Gosinovu dvosobnu kolibu. Kad me ugledao, ustao je od
svoje gume i pozdravio me naklonom sa spajenim dlanove pred
elom.
Sita-Ram, rekao je ljubazno. Trai starog? Unutra je.
Mue ga godine.
Nije tono, ovjee! uo sam Gosinov glas iz kolibe. Nema
to veze s godinama. Prehlaen sam. Da bi to i dokazao, ponosan
se starac tekim koracima, na svojim pomalo krivim nogama,
dovukao iz kolibe i unuo na svoje uobiajeno mjesto u sjeni.
utke sam unuo do njega. Sama njegova blizina inila me
mirnijim i sigurnijim, to nisam mogao objasniti.
Tvoja lijepa kosa e brzo opet narasti, rekao je, klimajui
glavom poput klatna lijevo-desno.
Briga me za kosu, odgovorio sam, ali jo nisam bio u stanju
s njim podijeliti svoje borbe i sumnje.
39

Zna, Bhai, nikad neu zaboraviti kako je ivio tvoj otac.


Najsvetiji ovjek kojeg sam poznavao... kako se svega odrekao!
Gosinova se glava jo uvijek ljuljala lijevo-desno.
Obino bih poslije ovakve hvale pucao od ponosa, jer on je
ipak bio moj otac, ali sada je to za mene bila mala utjeha, iako sam
osjeao da je Gosine svoje oduevljenje prema mom ocu sada
prenio na mene. Taj jasan otisak ptije kande u pepelu se
jednostavno nije mogao zanijekati. Svatko je to prihvatio, ak i
pundit, naizgled bez oka kakvog sam ja doivio. To je samo jo
pojaavalo moju zbunjenost.
Kako je sad tako malen? pitao sam. Prije bih shvatio da je
postao neka velika ptica, ali to da je tako malen me samo jo vie
zbunjivalo.
Vidi, Bhai, on nije uope malen, ne! vano je odvratio
Gosine. Zautio je i po navici trljao bradu, a zatim je glasno
uzdahnuo. Sluaj, ni jedna tako mala ptica ne moe tako brzo
pojesti toliko hrane.
Naravno! Skoio sam i otrao do sobe u kojoj je bio zakljuan
pepeo. Jesmo li se sjetili dobro zatvoriti prozore? Nisam se mogao
sjetiti. Vani sam pogledao pod krov i otkrio gnijezdo neke male
ptice. Izmeu zida i krova od valovitog lima bio je niz polukrunih
rupa, dovoljno velikih, kako sam zakljuio u svojem uzbuenju,
da bi kroz njih mogla proi mala ptica. Ali, je li to gnijezdo bilo tu
i prije oeve smrti? Nisam bio potpuno siguran, ali inilo mi se
tako.
To znai da moj otac nije na pepelu ostavio nikakav trag!
Kakvo olakanje! A hrana? Tko ili to ju je pojelo? Vjerojatno se
umijeao jedan od Asur ili Rak, zloduha o kojima govore Vede,
kako bi nas zbunio. To je to! Ali moj otac bi me sigurno titio od
tih zlih sila, zajedno s drugim Uzvienim uiteljima. Vjerovao sam

40

u svog oca i u ono to je uinio. Zato sam i odluio ii njegovim


stopama.
*

Rabi! Gdje si? Baba je stigao, zvala me Nanee.


Evo me, Ma! Pourio sam uz stepenice u kuu gdje su svi s
oduevljenjem pozdravljali naeg dragog prijatelja.
Rabi! uzviknuo je taj veliki ovjek i vrsto me stisnuo uza
se. Jankhi Prasad Sharma Maharaj, roeni Indijac, bio je glavni
pundit na otoku. Imati ga u kui bila je najvea ast. Kao bliski
prijatelj i veliki oboavatelj mog oca, Baba je uvijek navraao kod
nas, kada bi ga putovanja po Trinidadu dovela u na kraj. Govorio
je uglavnom hindi, jako malo engleski, a dobro je poznavao
sanskrit. Visok, iste puti, stasit, valovite bijele brade, mogao bi
proi kao Djed Boinjak, samo da je bio malo deblji. Nekima
straan, prema meni je bio dobronamjeran i ljubazan kao to bi to
mogao biti Djed Boinjak.
Rabi! viknuo je drei me, svaki si dan sve sliniji svom
ocu. Bhagwan je svoje oi usmjerio prema tebi. Jednog e dana
biti veliki jogi. Ima oi kao tvoj otac, a uskoro e opet imati i
njegovu kosu, dodao je smijui se i rukom je ljubazno preao
preko moje kratke kose koja je nekako presporo rasla.
Onda se obratio majci koja je stajala pored mene i sjala od
ponosa. Izvanredan je. Doista izvanredan, ponovio je vano
kimajui glavom da to naglasi. Jednom e biti veliki jogi, kao
njegov otac. Prsa su mi se nadimala, a oi zasuzile. Da, to u biti!
Nastojao sam drati se to uspravnije da budem vii.
Ovaj put je posjeta bila kratka. Putovao je na posebnu puju u
Port of Spain nekom bogatom hinduistu koji je obolio od raka, a
htio si je pripremiti put u sljedei ivot; naravno, uz prikladnu
naknadu. Neki punditi su ak obeavali nirvanu, uz odgovarajuu
cijenu. Takva obeanja pundit Jankhi, dodue, nije davao, iako su
41

mnogi njegovim zagovorima kod devata pridavali veliko


djelovanje i bili su spremni dobro platiti za to.
Nakon to nas je blagoslovio, veliki je pundit vre svezao
svoj dhoti oko pojasa i krenuo prema vratima gdje je zastao da se
nakloni. I mi smo se poklonili tako to smo pred licem spojili
dlanove i na taj nain odali priznanje boanstvu u svakome od nas.
Brzo je siao stepenicama. Istrao sam na trijem da bih mu jo
jednom mahnuo dok je ulazio u automobil koji ga je ekao. Jo su
uvijek u mojim uima odzvanjale njegove rijei dok je automobil
nestajao iza prvog zavoja. Nikako nisam mogao zaboraviti da sam
ja neto izvanredno. Svi su me na to podsjeali. Stvarno u postati
veliki pundit, ne, vie od toga - jogi, svet ovjek, poput mog oca.
Majka je stajala pored mene i takoer mahala. Ruku je
prebacila preko mog ramena i tapala me. Mislio sam da pogaam
njene misli. Nastavit u djelo svog oca, njegov je ogrta pao na
moja ramena. Majka i ja emo zajedno ii njegovim stopama.
Ali varao sam se. Ona je razmiljala o neem drugom i traila
je rijei kojima bi mogla ublaiti taj udarac.
Pepeo tvog oca treba prosuti u Ganges, rekla je konano, u
najsvetiju od svih rijeka. On e ga odnijeti u more. Htjela bih da ti
isto to uini s mojim pepelom kad umrem.
Ganges! Kakvom li je tajnovitou obavijeno to ime! Sveta
majka svih rijeka - kao i krava, majka sviju nas - ist tee s
najviih vrhova Himalaje, kroz doline i iroke ravnice te se ulijeva
u Bengalski zaljev. U Benaresu, najsvetijem gradu, pepeo treba
posuti po vodi. To je konana predaja oeve due u Krinine ruke.
Povest e me sa sobom, zar ne, mama? molio sam. Molim
te, molim te, mora me uzeti sa sobom. I ja moram ii.
Voljela bih, Rabi, ali to je predaleko za tebe. Umorio bi se...
i naravno, ne smije izostati iz kole...
Neu se umoriti, obeajem ti! A u kolu mogu ii i u Indiji.
42

Tuno i polako je odmahnula glavom. ao mi je... ali ne brini.


Vraam se uskoro. Obeajem ti.
Molim te, ne ostavljaj me, preklinjao sam, ne elim ostati
ovdje sam, bez tebe!
Nee biti sam. S tobom su Ma i teta Revati, tvoji bratii i
sestrine, ujak Kumar i Lari... Opet je prebacila ruku preko mene
i potapala me. Vraam se uskoro, Rabi. Obeajem ti. to eli da
ti donesem iz Indije?
Slona! odgovorio sam posve ozbiljno. Onakvog kao na
slikama.
*

Majka me uila da je moja obveza kao hinduista da se


besprigovorno pokorim svakoj sudbini. Stoiki podnijeti ovu
obvezu, karmu koju mi je odredio Gospodin Krina, na dan je
odlaska djeaku poput mene ipak bilo previe. Tuno sam uao k
majci u automobil koji nas je poveo u Port of Spain gdje e se u
luci ukrcati na brod za Englesku, a ondje za Indiju. Ma, koja nije
mogla s nama, je mahala s prozora, a majka joj je uzvratila
pozdrave, dok smo odlazili tog najtunijeg od svih dana. I ja sam
mahao za oprotaj, odluivi otputovati s njom u Indiju. Na
svjeem povjetarcu leprala je nova zastava s Hanumanom
objeena na stupu pred trgovinom rumom i suhom robom.
Izrezanog iz bijelog platna, priila ga je Ma s puno ljubavi na
crvenu podlogu. Moj omiljeni lik, Hanuman, bog majmun,
izgledao je kao da mi mae za sretan put. Dobar znak!
Roaci su doli s oko desetak automobila da bi se pozdravili s
majkom. Prije malo manje od jedne godine, na istom smo mjestu
u Englesku otpratili ujaka Deonarinea. On je majin najstariji brat
i otiao je studirati na londonsko sveuilite. Deonarine mi je bio
poput oca. Kad je njegov brod polako isplovljavao iz luke, svi smo
stajali na obali i plakali. Mislio sam da e mi srce pui. A sada me
43

naputala majka! Potajno sam rukavom koulje obrisao suze. Htio


sam biti hrabar, ali mi je uskoro bilo previe sluati roake kako
hvale tu veliku ast da je majka mogla otii na to sveto hodoae.
Tvoja mama ide u Indiju, Rabi, na Ganges! Sigurno je jako
sretna! govorili su. Nemoj biti tuan. Uskoro e se vratiti!
Kako da njima, ili njoj, kaem da mi se srce slama?
Popeli smo se na brod. Odsutno sam sluao zanosne komentare
o tom velikom, luksuznom brodu, kako su kabine udobne i kakva
se birana hrana posluuje na tom nizozemskom brodu. Sve je to
bilo tako smijeno. to briga moju majku za luksuz? A to se tie
hrane, poslala je jednog ujaka da joj za put kupi velike zalihe voa
i povra. Posve dragovoljno sam i ja, kada sam imao etiri godine,
iskreno obeao slijediti ahimsu, naelo nenasilja i potovati sve
ivo kroz strogo vegetarijanstvo, kao i moja majka. Kako su
prijatelji i roaci mogli i pomisliti da bi ona pa i samo sjela u istu
blagovaonicu u kojoj nevjernici prodiru meso svete krave!
U svojoj vjerskoj revnosti nisam se samo nastojao svidjeti
bogovima i ii oevim stopama, ve sam takoer htio ugoditi
majci, koja me pouavala hinduizmu. Bili smo tako usko povezani
i ja sam je jako volio. Nije bilo u redu da budem otrgnut od nje, ja
koji sam ideal hinduizma slijedio puno stroe od svih onih
estitara koji su tako glupo razgovarali o putovanju koje mi je
zadavalo toliku bol.
Brodska sirena se oglasila dugim i glasnim tonom. Zbogom...
ugodno putovanje... pii nam... nedostajat e nam! Svatko je
pokuao rei jo pokoju rije.
Daj mami pusu, Rabi! teta Revati me gurnula naprijed.
Odjednom me obuzeo osjeaj usamljenosti.
I ja idem u Indiju! vikao sam i objem se rukama svim
snagama uhvatio za kvaku na vratima majine kabine.
Kaka Nakhi, koji je uvijek vozio Nanu u svom velikom utom
Chevroletu, pred mene je stavio vreicu svjeeg kikirikija. Volio
44

sam kikiriki. Evo, Rabi! rekao je da bi me smekao. Uzmi ih.


Nisam se dao nasamariti. Nita me nee odvojiti od ovih vrata.
Majka me poela usrdno moliti: Molim te, Rabi! Pa ti inae
nikad nisi takav. Idi sad s tetom Revati. Moe mi mahati s obale.
Jo sam se vre uhvatio za kvaku. Hou ii s tobom. Molim
te, mama, uzmi me sa sobom!
No, hajde, moramo ii! pokuavala je teta Revati, sa suzama
u oima od pomisli da joj sestra odlazi. Brod isplovljava.
Njeno je pokuala odvojiti moju ruku od kvake, ali uzalud jer mi
je strah dao jo snage. Vidio sam majino zbunjeno lice. Bilo je
nezamislivo prisiliti me ili mi nanijeti bol. Mene, sveto dijete,
brahmina, sin velikog jogija. Ali brodska se sirena jo jednom
oglasila.
Moramo otii, i to odmah ! Bio je to ujak Kumar; htio je biti
ljubazan, ali odluan. Bio je pravni savjetnik za na okrug pa je
njegov glas uvijek imao prizvuk autoriteta. Ali bio sam odluan i
poeo sam vikati, drei se oajniki. Kaka Nakhi je pritekao u
pomo Kumaru da mi njeno oslobodi ruke s kvake. Jedna ruka je
ve bila slobodna. Ali im su pokuali odvojiti i drugu, ova je ve
bila na starom mjestu. Moji krikovi samo su poveali zbrku.
Idem s mamom! Idem s mamom!
Nikada se u ivotu nisam ovako ponaao. To malo sveto dijete
bilo je povod za takva uzbuenja pred prenaraenim roacima.
Sada se vie nije moglo gubiti vrijeme. Zajednikim snagama Lari
i Nakhi su me otrgnuli od vrata i odnijeli iz majine kabine.
Vritao sam i koprcao se dok su me nosili s broda na obalu.
Kakav oprotaj! Sada me napustio borbeni duh. Stenjui sam
stajao tamo i od suza nisam mogao vidjeti majku kako mi mae
dok je brod isplovljavao iz luke. Plakao sam neutjeno itavim
putem do kue. Naveer sam plaui zaspao. Sljedei dan nisam
htio jesti i pri svakom pokuaju da me netko utjei poeo sam
histerio stenjati. Znao sam da se trebam mirno pokoriti svojoj
45

karmi, ali ja sam bio samo mali djeak, posve obian djeak, koji
je trebao ljubav koju mu moe dati samo majka.
Nikada je vie neu vidjeti. To strano uvjerenje pojaavalo se
sa svakim grevitim jecajem.

Karma i sudbina

Mora se uiti strpljivosti, Rabi. To je neto najvanije... i


najtee.
Ali, Ma, kako je majka mogla rei da e se vratiti uskoro? Ve
su prole dvije godine, a u pismu opet kae sljedee godine! Jo
sam uvijek svoje prijatelje uvjeravao da e se vratiti sljedee
godine, ali s vremenom vie ni sam nisam vjerovao u to.
Nanee je sjedila u svom stolcu pored prozora, gdje sam je
svakog jutra posjeivao. Uvijek bih se pred njom duboko poklonio
spojenih dlanova, a onda bih sjeo prekrienih nogu pred nju na
pod. Njeni su prsti spretno letjeli sloenim pletivom kojim je
ispunjavala vei dio dana. Veinu radova je davala drugima.
Oduzeta od struka nadolje, zbog djeje paralize dobivene nakon
poroaja i mnogobrojnih hladnih noi koje je zbog Nanine
okrutnosti morala provesti vani pod mangovim stablom, ona je
svoju bol i svoju nesretnu sudbinu podnosila bez prigovora.
Zapravo, ona je bila najradosnija osoba u kui i kada smo trebali
utjehu ili savjet, uvijek smo traili nju.
Strpljenja, Rabi, strpljenja, odgovorila mi je. Svima nam
nedostaje tvoja majka, ali dobila je stipendiju za studij na
sveuilitu u Benaresu. Ti ne zna da je, prije nego se udala, imala
elju studirati. To je njena karma, zna, i nitko tu nita ne moe.
Misli da e se stvarno vratiti sljedee godine? pitao sam.
Nikada nemoj izgubiti vjeru u svoju mamu, ili u bilo koga
drugog, odgovorila je blago. Danas se namjerava vratiti sljedee
godine. Ako ipak ne doe, mora znati da za to postoji razlog i
46

zato prihvati to strpljivo. Bio je to savjet kojeg nije bilo lako


slijediti.
Ma je bila tako njena. Nikada nije izrekla niti jednu grubu
rije, ili podlegla ni najmanjem naletu gnjeva, koji je bio tako
svojstven drugim ukuanima. Ona je bila mirotvorac u obiteljskim
razmiricama, koje su se ponekad znale dosta zaotriti, tako da se
stjecao dojam da Nanin gnjevan duh potie njegove potomke na
svau. Ljubaznost kakvu je pokazivala Ma bila je melem na rani.
Nana nije bio uvijek svadljiv. Ponekad je bio olienje ljubavi i
velikodunosti pa je siromasima posuivao novac, ak i crncima,
koje veina hinduista prezire. Nana je bio njihov omiljeni prijatelj
i dobroinitelj. Ponekad je s trijema pred trgovinu bacao pune ruke
srebrnjaka, na veliku radost djece i radnika s oblinjih polja, koji
su grabili novac koji kao da je pao s neba. Nana je bio prvi koji je
imao radio na naem dijelu otoka, velik i skup model kojeg je
uvezao iz SAD-a i esto je velikoduno doputao drugima da
uivaju u toj arobnoj kutiji. Tada bi se u velikoj dnevnoj sobi
nanizale stolice, pozivali bi se susjedi, muterije, prijatelji i roaci
te bi ukljuili radio i pojaali zvuk, kao u kinu bez platna.
Nepristrano je i siromanima i bogatima udjeljivao tu veliku ast,
a svi su se oni divili toj zadivljujuoj kutiji.
Nanina zla strana je, izgleda, leala tik pod povrinom i znala
je izbiti odjednom i bez najave. Bio je u stanju ostaviti muteriju
u trgovini usred sklapanja posla, popeti se stepenicama u stan,
uzeti teak koni remen i u svom divljem gnjevu poeti tui
svakoga - osim mene - i to bez vidljivog razloga. Prihvaali smo
to kao njegovu karmu, neto to je trebao odraditi iz svog
prethodnog ivota. Hiduistika mitologija puna je pria o
zlodusima koji mogu stvoriti lou karmu. Ponekad je izgledalo kao
da Nanom vlada neki od najgorih zloduha, koji ga je u trenutku
pretvarao iz dr. Jekylla u mr. Hydea. aputalo se da su moda
duhovi, koji uvaju njegovo bogatstvo, opsjeli njegovu duu, jer
su izljevi gnjeva, popraeni ogromnom snagom i lukavou,
48

izgledali nadnaravno. Nana je, ipak, bio poboan ovjek te je


svakog jutra i svake veeri obavljao svoje hinduistike molitve i
tovanja te je okupljao djecu na pjevanje hindistikih bhajana i
mantri bogovima.
Iako je Nana uzeo drugu enu nakon to je Nanee obogaljila,
ponekad se prema Ma odnosio s najveom ljubaznou. Voljan
potroiti cijelo bogatstvo da bi mogla ozdraviti, plaao je
pozamane iznose punditima koji su se specijalizirali za lijeenje.
Vodio ju je i do obeah - ljudi svih vrsta, kao i u veliku bolnicu u
Port of Spainu, a jednom ak i u poznato katoliko svetite. Ali ni
njegov novac ni duhovi na koje se oslanjao nisu mogli dovesti ni
do i najmanjeg poboljanja. Ma je ostala djelomino oduzeta od
struka nanie i samo se uz velike potekoe mogla pomicati.
Djeca su briljivo nosila Ma po kui: do njene stolice kod
prozora, u blagovaonicu na jelo ili u dnevnu sobu kada su joj u
posjetu doli prijatelji ili pundit obaviti posebnu puju. Najvei dio
svog dana Ma je provodila na svom omiljenom mjestu na koje su
je iznosili svakog jutra nakon kupanja i s kojeg je gledala preko
kokosovih palmi, polja eerne trske i movare mangrova prema
uvali. S vremena na vrijeme podigla bi pogled sa svog pletiva da
odmori oi i promatrala arene leptire i razliite vrste ptica koje su
leprale s drveta na drvo ili su nadlijetale visoko u zraku. Jednu
malu, plavu pticu zvali smo blue jeans i za nju sam bio siguran da
je ostavila tragove na oevom pepelu.
Dok je Ma jednom bila u bolnici u Port of Spainu, netko joj je
poklonio Bibliju koju je donijela kui. Poela je voljeti tu
zabranjenu knjigu, osobito psalme. Kad ju je Nana jednom
zatekao kako potajno ita djeci iz te knjige, obuzeo ga je neukrotiv
gnjev.
Nauit u ja tebe da u moju kuu ne donosi kranske lai!
vikao je na hindiju. Skinuo je svoj teak koni remen i istukao je
svom snagom po leima i ramenima. Zatim ju je uhvatio svojim
49

snanim rukama, odnio na trijem i bacio niz stepenice. Dok je ona


tako leala u bolovima, on je rastrgao tu omraenu knjigu na
komadie i bacio je u smee. Ma je nekako uspjela nabaviti novu
Bibliju, a on ju je opet zvjerski premlatio i bacio niz stepenice.
Nita bolje nije prolazila ni Nanina druga supruga, ali zbog drugih
razloga pa je otjerana od kue. Nanee je bila oduzeta pa nije mogla
pobjei te je zlostavljanja strpljivo podnosila kao svoju karmu.
Nije mi bilo jasno zato je itala tu omraenu kransku knjigu.
Kad je jednom meni poznati pundit navodio neto iz Biblije, moj
bijes nije imao granice. On je bio oboavatelj Ramakrishne,
poznatog tovatelja boice Kali i uitelja Vivekenande, koji je
osnovao Vedanta Society. Kao i Ma, on je vjerovao da u svim
religijama ima neto istine i da e zato one svoje sljedbenike
dovesti Brahmanu. Kao hinduist, bio sam ve prefanatian da bih
vjerovao u to. Uope mi se nije svidjelo kad sam u Giti proitao
da svi putovi vode ka Gospodaru Krini. Ali morao sam vjerovati
u to jer tako kae Gita i tjeio sam se time da je moja religija
najbolji put. Njezin pokuaj da spoji religije bila je jedna toka
oko koje se nisam slagao s Ma, ali nikada nismo razgovarali o
tome.
Moja teta Revati je bila strogi hinduist. Kod nje nije bilo
itanja Biblije! Uvijek iznova itaj Bhagavad Gitu, Rabi, uvijek
me poticala. Zbog njenog pobonog ivota shvaao sam je
ozbiljno. On mi je pokuavala nadomjestiti majku i esto me
pouavala Vedama, posebno Vedanti, njenoj omiljenoj knjizi.
Prihvaao sam sve to su sveta pisma govorila, iako su mi se
neke stvari inile proturjenima. Uvijek sam imao izraenu svijest
da je Bog uvijek postojao i da je on sve stvorio. Ipak, Vede su
nauavale da jednom nije bilo nieg i da je Brahman iziao ni iz
ega. ak ni Gosine to nije mogao uskladiti s onime to Krina
kae u Giti: to nije, nikada ne moe biti. (prevedeno s
engleskog, op. prev.) To mi je ostala tajna.
50

Shvaanje Boga kakvom me pouavao hinduizam, da su list,


kukac i zvijezda Bog, to znai da je Brahman sve i da je sve
Brahman, nije se poklapalo s mojom svijeu o Bogu, koja mi je
govorila da Bog nije dio svemira, nego njegov Stvoritelj te da je
iznad mene, a ne u meni. Teta Revati i Gosine su mi objanjavali
da sam ja, kao i svaki drugi ovjek, rtva maye, krivog shvaanja
stvarnosti, koja zarobljava sve koji jo nisu prosvijetljeni. Odluio
sam se rijeiti tog neznanja. Moj se otac borio i nadvladao je taj
privid odvojenja od Brahmana, a ja sam htio biti jednak njemu.
Nakon tajanstvene smrti mog oca, postao sam omiljeni
predmet itaima s dlana, astrolozima i vraarima, koji su esto
navraali k nama. U naoj se obitelji bez savjetovanja s
astrologom nije donosila niti jedna vanija odluka i zato je bilo
vano da se i moja budunost potvrdi na taj nain. Bilo bi
besmisleno teiti za neim to zvijezde nisu odredile. Kakvo je
ohrabrenje bilo saznati da su crte na ruci, pleneti i zvijezde
skladno navijetali da u se uzdii do poloaja uglednog
hinduistikog voe. Jogi, guru, pundit, sanyasi, glavni sveenik u
hramu - proroanstva su omamila moj mladi um.
Jedna posebno nadarena itaica iz dlana ivjela je u mjestu
Mayo, seocetu udaljenom sedam milja od nas. Ljudi s itavog
otoka dolazili su toj lijepoj brahminovoj keri da bi se raspitali za
budunost. Punditi su je posebno visoko cijenili i esto je pitali za
savjet. Kad je jednom bila kod nas u posjeti, prouila je moj dlan
i prorokovala: Jako e se razboljeti u dvadesetoj i takav ostati
dugo vremena! Postat e poznat hindu jogi, uzeti za enu
prekrasnu djevojku prije svoje dvadestpete, imat ete etvero
djece i biti bogati. to sam jo mogao poeljeti? Bogovi su mi se
zaista smijeili!
esto nas je posjeivao jo jedan otoni uglednik, mladi
brahmin koji je, im bi utonuo u duboku meditaciju, pored sebe
vidio kobre. Bio je zaljubljen u tetu Revati i nadao se da e se
oeniti njome. Njegova proroanstva o meni kao poznatom i
51

bogatom punditu isto su tako bila sjajna. Posjedovao je magine


moi kojima je lijeio teke bolesnike, iako nije mogao izlijeiti
Ma, a njegova su se proroanstva smatrala nepogreivima. Tko je
nakon toliko mnogo potvrda jo mogao sumnjati u to da e moja
sudbina biti izuzetna, kako je to esto ponavljao Baba Jankhi?
Svaki put kada su mi proricali, u meni je raslo uvjerenje da sam
pozvan uzvienim hinduistikim pozivom. Nije bila sluajnost da
sam se rodio kao sin poznatog jogija i ovjeka kojeg su mnogi
tovali kao avatara. To je bila moja sudbina. Moj sve vei uvid u
znaenje karme jo je vie utjecao na odluku koju sam konano
donio. Sigurno je da nagomilani utjecaji prijanjih ivota nisu
doputali niti jednu drugu odluku: u svojoj sadanjoj reinkarnaciji
sam vrlo uskoro trebao zapoeti sa kolovanjem za hinduistikog
sveenika.
Kad sam najavio da nadolazee ljetne praznike elim provesti
uei u hramu, nitko nije bio sretniji od Phoowe Mohanee, oeve
polusestre. Budui da je vrlo pobona ena, esto je kod velikih
obreda drala govore, i to uvijek na hindiju. Visoko sam cijenio
njenu mudrost i dobro pazio na njene savjete. Poslije oeve smrti
ona me obasipala istim tovanjem kao i njega. Pri svojim brojnim
posjetama, uvijek mi je donosila poklone: slatkie, odjeu ili
novac. Takvi pokloni brahminu sviaju se bogovima i prikupljaju
darivaocu dobru karmu. im je saznala za moju odluku, dola je
da bi mi estitala.
Rabi! uskliknula je i vrsto me zagrlila. Tvoj otac e biti
ponosan na tebe! U koji hram ide?
Onaj u kojem imaju swamija iz Indije, odgovorio sam.
Onda je aram u Durgi pravo mjesto za tebe! uskliknula je Ajee,
oeva majka.
Ajee je oslijepila zbog lijeka jednog pundita pa je oev otac, Ajah,
uzeo sebi drugu enu. Kao i mnoge druge bogatije ene iz Indiji, i
Ajee je bila hodajua draguljarnica. Obje ruke su joj od ake do
52

lakta bile prekrivene zlatnim i srebrnim narukvicama. Oko vrata je


nosila jaram od istog zlata sa zlatnicima, a o jednoj nosnici
visio joj je zlatan cvijet. Iznad glenjeva, zlatni i srebrni kolutovi
ukraavali su joj bose noge. Kakva suprotnost mojoj ljubljenoj Ma
koja je samo povremeno nosila jednu narukvicu.
U pravu si. Naravno! sloila se Phoowa. Da, swami koji je
otvorio taj hram je stvarno dobar. Oi su joj zablistale od
uzbuenja. Kad si jo bio mali, doao je iz Indije. Tvoja mama i
Revati su ga posvuda slijedila i prisustvovale su svim pujama.
Napravio je dobar posao u hramu. Sadanji swami je isto tako
dobar. Uope mu nije do ale.
Stavila mi je ruku na glavu i pogledala me u lice. U njenim se
oima vidio dubok ponos, a od prorokog autoriteta u njenom
glasu obili su me trnci. Postat e veliki jogi, vei nego to to
itko oekuje! sveano je izjavila. Od srca sam joj vjerovao. To je,
bez sumnje, bila moja karma.
Bila je velika ast biti primljen na naukovanje u Durgi kod
poznatog Brahmacharje koji je vodio hram, a imao sam tek deset
godina. Ipak se glas o meni pronio daleko preko granica naeg
dijela otoka. Veina pundita u iroj okolici poznavala je i cijenila
mog oca, a i meni su predskazivali veliku budunost, ne samo zato
to je moj otac bio veliki hinduist, nego i zato to sam se ve tada
dokazao discipliniranim vjerskim ivotom. Svatko se jo sjeao
velikog barahi obreda kojeg su punditi priredili 12 dana nakon
mog roenja.
U potpunoj poslunosti Vedama i Manuovim zakonima, strogo
sam obdravo pet dnevnih obveza dvaput roenih: rtve
bogovima, vidiocima, precima, niim ivotinjama i ovjeanstvu
koje su se prinosile tijekom razliitih vjerskih vjebi, poevi s
izlaskom pa sve do nakon zalaska sunca. Iako su neki poboni
hinduisti obiavali nositi cipele i remenje od koe, ja sam se
suzdravao od noenja koe bilo kojeg ivog bia, a posebno
53

krave. Moda je ta koa bila uzeta od nekog mog pretka ili ak


bliskog roaka. Beskompromisno sam slijedio svoju religiju pa se
glas o meni kao buduem punditu proirio daleko izvan moga
grada.
Ujutro bih rano ustajao i odmah ponavljao odreenu mantru
Vini te bih u sebi tovao naeg obiteljskog gurua. S velikom bih
ozbiljnou izgovarao jutarnju molitvu sjeanja u kojoj bih
odluio dnevne poslove obavljati pod Vininim vodstvom,
priznajui da sam jedno s Brahmanom: Ja sam Gospodar koji se
ni po emu ne razlikuje od njega, Brahmana; nisam podloan
nikakvim nedostacima, poput tuge ili straha. Ja sam postojanjeznanje-blaenstvo, onaj vjeno slobodni. O, Gospodaru svijeta,
sveobuhvatna mudrosti, najvie, sveobuhvatno boanstvo,
Lakmin muu, o Vina, rano ujutro predajem se obvezama
svjetovnog postojanja... O Gospodaru, Hriikesa, vladaru mog
osjetilnog bia, radit u s tobom u prazninama svoga srca, kako si
mi naredio. (prevedeno s engleskog, op. prev.)
Zatim je, prije izlaska sunca, slijedilo obredno kupanje, in
ienja koji me pripremao za klanjanje. Pri tome sam recitirao
Gayatri mantru, poevi od naziva triju svjetova: OM, Bhuh,
Bhuvah, Suvah - promatramo uzvieni sjaj blistavog Oivotvoritelja, Savitara; neka on potakne na razum. To se smatralo
najviom mantrom, sredinjim izrazom svake duhovne snage koju
dobiva brahmin te sam svakodnevno, nekoliko stotina puta,
ponavljao ovu odu suncu iz Rigvede na sanskritu, jeziku bogova.
Vrijednost je leala u ponavljanju; to ee, to bolje pa sam je
tako kao dijete izgovorio tisuama puta prije nego to sam mogao
razumjeti njen sadraj. Vanije od razumijevanja sadraja jest
tono izgovaranje sanskritskih glasova. To je bio jedini temelj
djelotvornosti mantre. vrsto sam, kao i svi pravovjerni hinduisti,
vjerovao da mantra utjelovljuje smo boanstvo i da stvara ono to
izraava te da se ispravnim ponavljanjem Gayatri mantre i
svakodnevnim tovanjem, ak i samo sunce dri na svom mjestu.
54

Slijedila je jutarnja pobonost u molitvenoj sobi. Sveano,


promiljajui, s osjeajem strahopotovanja, upalio bih iak deye
potopljen u ghee, dok bih svu svoju pozornost usmjerio na
treperei plamen, koji je takoer bog. Ispunjen strahopotovanjem, uzeo bih kremu od sandalovine i njome bih na
svakom bogu i na ivinom lingamu napravio chanan znak. Miris
sandalovine ispunio bi molitvenu sobu i u meni svaki put izazivao
val uzbuenja, osjetilni uitak pri pomisli na moj blizak odnos s
mojim mnogobrojnim bogovima.
Sjedei u lotos poloaju, okrenut prema istoku, srkao bih vodu,
prskao je po sebi i oko sebe radi obrednog ienja i tada bih
preao na jogu s vjebama disanja, zazivao boanstvo kojem sam
se klanjao kroz nyasu, pri emu bih dodirivao svoje Ja na elu,
nadlakticama, prsima i bokovima, smjetajui na taj nain
simbolino boanstvo u svoje tijelo. Osjeao sam mistino
jedinstvo sa svakim bogom kojeg sam tovao. Sjedei pred
oltarom, obino bih sat vremena provodio u dubokoj meditaciji
usmjeravajui svu svoju panju na vrak nosa, sve dok ne bih
izgubio svaki dodir s okolinom i poeo shvaati svoje jedinstvo s
onom Stvarnou koja se nalazi u temelju svemira. Tada bih
kratkom vodenom rtvom i poklonom otpustio boanstvo i iziao
van kako bih se jo sat vremena klanjao suncu, esto gledajui u
njega otvorenih oiju i stotinama puta ponavljajui Gayatri
mantru, uvjeren, kako sam bio pouen, da to moe spasiti potpuno
predanu duu. Volio sam svoju religiju. tujui sjeanje na oca,
znao sam da je on zadovoljan.
*

Iako sam bio pun radosna iekivanja, u mom srcu je bilo i


tuge tog jutra kada me ujak Kumar trebao, s mojom malom
torbom, odvesti u svom velikom, utom kabrioletu, jedinom takve
vrste na otoku, u hram u Durgi. Moj dragi prijatelj Gosine e mi
55

jako nedostajati, a svakim mi se danom inio sve starijim.


Slijedei poznatu stazu kroz vrata preko uske ulice, sreo sam ga
vani na suncu kako sjedi i tiho izgovara svoje jutarnje mantre. im
je uo da dolazim, prekinuo je mantru kako bi me pozdravio.
Danas odlazi? rekao je nakon to smo se jedan drugome s
potovanjem naklonili. Razmiljao sam o tebi jutros kada sam
ustao, a zatim su moje misli otile do tvog Ajaha. To je jako, jako
dobar znak. Nek te ne smeta to je on pod svoje stare dane tako
puno pio. On je ipak bio majstorski pundit. Dobar znak, mladiu!
Ve dugo nisam razmiljao o njemu.
Da je bar jo iv! uzdahnuo sam alosno. Kau da je bio
jako dobar Indijac! Jo se dobro sjeam kako je izgledao: visok,
svijetle koe, sivih oiju, gotovo kao bijelac, ali svakim
centimetrom bio je brahmin.
Morali su mu se diviti, odgovorio je Gosine ozbiljno, kao
sudac koji paljivo odmjerava dokaz. Nije morao napustiti
Indiju, da bi tim dugim putem stigao ovamo... dok jo nije bilo
toliko pundita. Jo se dobro sjeam, da. Ipak je doao i napravio
ovdje dobar posao, pomogao nama Indijcima mnogo. Indijci moje
generacije su ga mogli dobro iskoristiti, a i on je mogao dobro
iskoristiti dakinu, dodao je tuna pogleda.
Poznavao si ga? Naravno da sam znao odgovor, ali bilo bi
nepristojno ne pitati.
Poznavao? To pita starog Gosina? Ljudi su mu uvijek davali
stvari na tone. Dobivao je itave hrpe gheeja, maslaca, rie i
brana. I jako puno dhotija. Ali mislim da bi mu bolje ilo u
Indiji.
Stiao je glas i povjerljivo mi apnuo na uho: Bili smo jako
dobri prijatelji. Bio je bogat, mladiu, a ne kao na kraju kada ga je
pie unitilo. Ja sam poznavao samo siromatvo. To je moja
karma. On je ipak uvijek bio moj najbolji prijatelj. Dobar Hindus,
veliki pundit. Pripremao je prave puje, bez preica. Da. Jo uvijek
56

ne razumijem kako je postao tako nesretan, zato je poeo toliko


piti. I zamisli, ba danas mi on pade na pamet, tek tako. Dobar,
dobar znak! Potapao me po ramenu. Vrlo pogodno vrijeme za
odlazak u mandir u Durgi. Ti e postati veliki pundit, veliki jogi!
Bhai, ja ti kaem da si ti pravi sin svog oca!
Dok sam iz kola mahao na pozdrav, oi su mi zasjale od suza.
Ma su iznijeli na jedan od prednjih prozora pa mi je i ona mahala.
Moji bratii i sestrine skakali su pred trgovinom i vikali za
mnom. Uope mi nije bilo lako napustiti ih, ali ipak sam znao da
sam dobro odabrao. Da je bar otac jo iv! mislio sam. On bi se
radovao. Teta Revati pisat e majci i obavijestiti je o svemu. Bio
sam zadovoljan i ponosan da idem putem svog oca. Gosinove
rijei su mi jo uvijek odzvanjale u uima i bio sam sve uzbueniji.
Moja karma je bila dobra, a sudbina me je zvala.

57

Pundit Ji

Mandir u Durgi bio je posveen Vini, muu boice Lakmi, a na


prvi pogled nalikovao je veini hramova u manjim mjestima
Trinidada. Sa svojim prljavim, loe okreenim zidovima, podom
od utrte zemlje, limenim krovom (i zastavama te svetitima u
dvoritu), nije bio tako raskoan kao hramovi u veim gradovima.
Nedostajali su mu i visoki zidovi te velianstveno izrezbaren ulaz
u stilu starih graevina u Indiji. Takva vanjska pojava vana je
hinduistikom nainu razmiljanja. Ali glavni dio hrama je
njegovo unutranje svetite, simbol ljudskog srca, u kojem prebiva
boanstvo predstavljeno slikom. Veliki kip Vine pred glavnim
ulazom dominirao je malim dvoritem kroz koje se mogla, na
drugom kraju javnog svetita, vidjeti Svetinja odvojena niskom
gredom.
Kad sam uao u dvorite, neki je biznismen, ostavivi svoje
cipele pred vanjskim vratima, sa svojom torbom za spise kraj sebe,
leao na podu klanjajui se velikom lingamu ive. Nekoliko
drugih vjernika je brzim koracima obilazilo svetite u kojem su se
nalazili njihovi omiljeni bogovi. Takvi napori bili su nagraeni
naklonou bogova.
Unato skromnoj pojavi, hram u Durgi slovio je kao jedan od
najboljih na otoku jer je veliki sveenik bio izvrstan, potovani
mladi brahmin koji je temeljito poznavao hinduizam. Jo u svojim
srednjim tridesetim, dobra izgleda, atletske grae i privlane
osobnosti, taj je mladi swami bio uzor svakom brahminu. On je bio
Brahmacharya, to znai da je dao zavjet beenstva. Kakva je
prednost, mislio sam, uiti od tog dostojnog Hindusa. Ni on nije
bio manje radostan da me moe imati u svom hramu.

Soba koju sam dijelio s jednim gotovo dvadesetogodinjakom


bila je vrlo jednostavna: pod i zidovi su bili posve goli, bez vrata
i privatnosti. Svaki od nas je imao prastari, uski i niski drveni
krevet od dasaka. Iako je moj sustanar za svoje godine bio vrlo
poboan, nije bio brahmin pa nije mogao uivati u istom
obrazovanju kao i ja.
Dan nam je zapoinjao vrlo rano. Tijekom posljednje osmine
noi, provodili bismo obred svjetiljaka koji donosi sreu i kojim se
budi Vina, hramsko boanstvo. Nakon kupanja njegova kipa,
okupljali bismo se oko pola est da bismo sluali Vede koje su se
itale naglas na hindiju. Potom bismo dva ili tri sata provodili u
meditaciji. Prva mantra koja mi je bila odreena bila je: Hari OM
Tat Sat. Brahmacharya je svoju meditaciju uvijek zapoinjao
ponavljanjem sloga OM. Mantru OM, mantru s najveim brojem
vibracija, koju je ujedno i najtee izgovoriti, mora vas pouiti
guru, kao i sve druge mantre. U Vedama stoji pisano:
Sjedei u lotosu... Brahma je poeo razmiljati: Pomou kojeg
jednog sloga mogu uivati u svim eljama, svim svjetovima...
bogovima... Vedama... nagradama... ? Tada je vidio OM...
sveproimajui i sveprisutan... Brahmanov osobni simbolini
slog... Kroz njega je uivao u svim eljama svih svjetova, u
svim bogovima, svim Vedama, svima nagradama, svim
biima... Zato e se svakom brahminu, to god on elio, ako tri
dana posti okrenut prema istoku, sjedei na svetoj travi i
ponavlja taj neraspadljivi OM, ostvaiti sve namjere i svi
njegovi postupci e biti uspjeni.
Nita nije bilo vanije od nae svakodnevne transcendentalne
meditacije, srca joge, koju je Krina preporuio kao najsigurniji
put do vjenog blaenstva. Ali to je moglo biti i opasno.
Zastraujui psihiki doivljaji oekivali su neoprezne; bilo je to
slino loem tripu pri uzimanju droge. Znalo se za jogije, kako
opisuju Vede, koji su bili opsjednuti zlodusima. Mo Kundalini,
koja navodno poput zmije drijema smotana na kraju kraljenice,
60

mogla je pri dubokoj meditaciji proizvesti ekstatine doivljaje, ali


ako se ne nadzire ispravno, moe dovesti do duevnih i tjelesnih
oteenja. Granica izmeu ekstaze i strave bila je vrlo uska. Zato
su Brahmacharya i njegov pomonik strogo nadzirali nas novake.
U dnevnim meditacijama poeo sam zapaati psihodeline
boje, uo bih nadzemaljsku glazbu, ak bih posjeivao tajanstvene
planete na kojima su sa mnom razgovarali bogovi i ohrabrivali me
u tenji za jo viim stanjima svijesti. Ponekad bih u transu sretao
ona strana zloduhovska bia ije se slike mogu vidjeti u
hinduistikim, budistikim, intoistikim i drugim hramovima.
Bilo je to zastraujue iskustvo, ali Brahmacharya mi je objasnio
da je to posve uobiajeno i da dalje teim cilju: samospoznaji.
Povremeno bih doivljavao osjeaj mistinog jedinstva sa
svemirom. Ja sam bio svemir, Gospodar svega, svemogu i
sveprisutan. Moji su uitelji bili oduevljeni kada bih im to rekao.
Oito sam bio odabrana posuda, predodreen za rano ostvarivanje
jedinstva s Brahmanom. Sile koje su vodile mog oca sada su
vodile i mene.
Iako sam oduvijek jeo vrlo malo, tijekom ta tri mjeseca u
hramu nauio sam se jo dubljem samoodricanju. Svoj jedini
dnevni obrok dobivao sam kod jedne dobrostojee hiduistike
obitelji koja je imala poznatu mljekaru. Oni su se radovali da kod
sebe na ruku mogu imati brahmina, jer nahraniti brahmina
pridonosi dobroj karmi. Zauzvrat, bio sam im zahvalan jer sam se
mogao klanjati itavom stadu krava.
Na svoje sam zaprepatenje otkrio da si oni, koji se odriu na
nekim podrujima, u drugim podrujima doputaju mnogo. Jedan
tridesetogodinji mladi, koji se kolovao za sveca, je, po meni,
previe vanosti pridavao svom izgledu, uzimajui si puno
vremena za ureivanje svoje duge, tamne kose i namjetanje
odjee. Jedino je zaputao svoju trbuinu koja je od obilne hrane
sve vie rasla. Bio sam zaprepaten kada sam saznao da je u vezi
s nekoliko djevojaka koje su esto posjeivale hram.
61

ovjee, to misli o Shami? Zgodna, ha? pitao me jednom.


Shama je imala oko 12 godina, lijepo lico i kovravu kosu, crnu
poput smole. S jo nekoliko djevojaka stalno se vrzmala oko
hrama, ali rijetko s namjerom istinskog tovanja. Zatreskana je u
tebe! Evo, kola koji je napravila za tebe.
Osjeao sam kako sam pocrvenio. Nisam zaljubljen u nju ni u
koga drugoga! odvratio sam pravedniki.
To ga uope nije diralo. Nasmijeio mi se zlobno. Doi,
pokazat u ti jedno dobro mjesto na kojem moe biti sam s njom
- nitko nee saznati.
Sada mi je gorjelo cijelo lice. Dosta! O takvim stvarima ne
razgovaram!
Nisam ja ba tako glup. Misli da ne vidim kako se okree za
djevojkama?
Nije istina! Nikada se neu oeniti. elim biti ba kao
Brahmacharya!
Zabacio je glavu i nasmijao se. Misli da je on
Brahmacharya? Sluaj dobro to u ti rei... U hodniku su se
zauli koraci i on je odjednom zanijemio. Bijesno sam napustio
sobu i skoro sam se pred vratima sudario s Brahmacharyom. Bilo
bi mi neugodno da nas je uhvatio kako ga ogovaramo, ali oito
nije uo nita.
Izgleda da ti se uri, rekao je sa smijekom i nastavio put
prema svojoj sobi.
Nekoliko dana kasnije, poslije obreda svjetiljaka (kojim smo
boanstvo otpremali na noni poinak) polagano sam prolazio
pored spavaonica i zauo jednog od novaka kako stenje u svojoj
sobi. Znatieljno sam zastao i zapanjio se kad sam uo glas
Brahmacharye kako gnjevno govori: Ti iri te prie o meni! Ne
lai! Potom, neto mirnije, dodao je: Naravno, djevojaka ima u
svakom hramu. Imaju jednako pravo biti ovdje kao i svatko drugi.
62

A ja imam pravo s njima provoditi onoliko vremena koliko to ja


elim. Jo jednom progovori i leti odavde!
Nisam imao pojma na kakve prie on misli. Sigurno lai. Moje
potovanje i predanost bili su na strani swamija. Nikada mi ne bi
palo na pamet posumnjati u njegovu svetost. Naravno, bilo je
uobiajeno da se djevojke i ene vrzmaju oko hrama, kao i u
drugim mjestima. Tada sam poeo primjeivati da je jedna vitka
djevojka, neto starija od dvadeset godina, nazovimo je Parbathi,
oito bila zaljubljena u Brahmacharyu. Protiv svoje volje sam
morao zakljuiti da se s njom ophodio blagou ljubavnika iako je
bio vrlo suzdran kada bi netko promatrao. udno da to nisam
ranije uoio. Ta izvanredno lijepa djevojka, Parbathi, esto je bila
sama s njim u sobi, navodno kako bi mu posluila jelo koje mu je
svakodnevno donosila. Bilo je nevjerojatno da je za to trebala
toliko vremena. Iako moj mladi razum nije to potpuno shvatio,
njegovo se ponaanje teko moglo smatrati dolinim za ovjeka
koji se zavjetovao da se nee eniti. A ja sam se tom mladom
brahminu tako divio! Bio sam teko razoaran i oaloen.
Jednog sam dana u dvoritu uo nekoliko redovitih posjetitelja
hrama kako su, uei na zemlji, zbijeni, na hindiju razgovarali o
tome. To je njegova stvar. Bolje da se ne mijeamo, rekao je
jedan naoit ovjek srednjih godina.
Neki starac, bijele kose i duge brade, kojeg sam esto viao u
hramu, kimnuo je ozbiljna lica: To je, naravno, karma. Moraju
neto zajedno raistiti iz prolog ivota. Ostali su se sloili
kimajui. To me nekako umirilo.
Moji su dani bili toliko ispunjeni da nisam imao vremena
kopati po Brahmacharyinim pogrekama. Na kraju e karma
ionako sve izgladiti. U to nisam sumnjao. ak je i susjedov pas,
kojeg sam promatrao godinama, bio ivi dokaz karme i
reinkarnacije. Taj mrav, crni pas imao je valovitu bijelu bradu
zbog koje su ga od milja nazivali Yogi. Kao strogi vegetarijanac,
63

Yogi nije odbijao jesti samo meso i kosti, nego ak i jaja. Iako je
njegov vlasnik bio musliman, pas je bio uvjereni hinduist i vjerno
je sudjelovao na svim velikim vjerskim priredbama. Sigurno je
teio za tim da si sada stvori dobru karmu, nakon to je u nekom
od prijanjih ivota morao nauiti neku vrlo teku pouku.
injenica da se esto glasno svaao s drugim psima uvjerila me da
je on reinkarnacija nekog jogija koji je zapao u lou karmu. ak
sam poznavao jednog pundita koji se ponaao ba kao Yogi.
Ljutio sam se zbog toga to mnogi hinduisti zlostavljaju pse. Kako
mogu vjerovati u reinkarnaciju i pri tome se prema ivotinjama
odnositi loije nego prema ljudima? Otkrie da Yogi na sve
priredbe dolazi zbog dobre hrane koja se tamo posluuje jo je
pojaalo moju vjeru u reinkarnaciju. Poznavao sam ne malen broj
pundita koji nisu bili nita manje pohlepni za tim istim
poslasticama, a i mnogim hinduistima je dobro jelo bilo mnogo
vanije od obreda.
Kad sam se potkraj ljeta opet vratio kui, primijetio sam da mi
je, zbog vremena provedenog u hramu, ugled u oima pobonih
Hindusa jako porastao. Na putu do kole bio sam esto sreditem
oboavateljske panje.
Sita-Ram, Pundit Ji, vikali su mi ljudi urei da bi se
pokloniti. Volio sam to. Posebno me oduevljavalo priznanje
pundita.
esto kada sam prolazio pored kue pundita Bhajana, on je u
vrtu brao cvijee za svoje dnevne puje. Bio je to visok, irok
ovjek duge, crne kose koju je straga vezao u vor. im bi me
vidio da dolazim, spojio bi dlanove pred elom, sagnuo se i glasno
povikao: Pundit Maharaj, namahste Ji.
Namahste Ji, Pundit Bhajan, odgovarao sam dostojanstveno.
To mi je godilo.
Tada jo nisam smatrao da sam potpuno postigao
samospoznaju, ali sam osjeao da sam ve jako blizu jivanmukti,
64

to je, prema Bhagavad Giti, najvii cilj ovjeka. Dobivanje tog


spasenja od nasljeenog neznanja, za vrijeme dok sam jo u tijelu,
znailo bi mi sigurnost da se neu vie morati reinkarnirati, ve u
zauvijek biti sjedinjen s Brahmanom, svojim pravim Ja. Sada sam
bio uvjeren da je moj otac dostigao to stanje pa sam i ja teio za
istim osloboenjem iz privida pojedinanog postojanja. Ja sam
jedan i jedini Brahman, isto postojanje-znanje-blaenstvo i zato
sam mogao oekivati da mi se drugi, priznajui stupanj do kojeg
sam ve spoznao taj uzvieni ideal, klanjaju i da me tuju.
I doista, sjedei pred ogledalom, klanjao sam se sebi. Zato ne?
Ja jesam Bog. Krina je u dragocjenoj i prelijepoj Bhagavad Giti
obeao ovo boansko znanje svakome tko vjeba jogu. To je bio
nektar za onoga koji meditira. Nije se radilo o tome da postanem
Bog, nego o tome da jednostavno spoznam tko sam uistinu i tko
sam oduvijek bio. Dok sam hodao ulicama, stvarno sam se osjeao
kao Gospodar svemira kome se njegova stvorenja klanjaju.
Iako nije bilo jednostavno s milostivim stavom prihvatiti
tovanje, polako sam nauio kako pri tome izgledati ponizno, a da
moje boanstvo ostane netaknuto. Trebao sam si samo predoiti da
su svi ljudi bia istog podrijetla, osim, naravno, onih koji ne
pripadaju niti jednoj od etiri hinduistike kaste. Moj je cilj bio
poduiti sposobne hinduiste o tome da su oni u biti bogovi, kako
bi mogli biti osloboeni lanaca neznanja. Htio sam postati guru,
to znai uitelj, jer bez njegove pomoi hinduist nema nikakve
nade za spasenje iz kotaa reinkarnacije.
Jedan od najomiljenijih gurua na Trinidadu u to je vrijeme bio
Njegova Svetost Swami Sivananda. Redovito smo dobivali
njegove asopise iz Indije s opisima velikih puja i dogaaja u
hramu te oglasom za njegove knjige, od kojih se jedna zvala Moj
bog Sivananda, a sadravale su njegovo nauavanje i
svjedoanstva njegovih brojnih sljedbenika. Priloeno je bilo i
vie njegovih slika koje su nam trebale pomoi da mu se lake
klanjamo. Jedna velika fotografija Sivanade je na naem kunom
65

oltaru zauzimala poasno mjesto, uvijek sa svjeim chanan


znakom na elu. U obitelji je zavladalo veliko uzbuenje kada je
majka u jednom od svojih pisama opisala svoj posjet njegovom
aramu. Zadivljena nazonou boanstva u njemu, majka nas je
uvjeravala da je on svet ovjek, uitelj koji je ostvario
samospoznaju. Odluio sam postati kao on. Poslije njegove
iznenadne smrti od raka, klanjali smo mu se kao jednom od
Uzdignutih uitelja iz dugog niza gurua jo od dana Riij.
Usprkos dobrom glasu koji me pratio zbog moje pobonosti i
asnoj panji koju su mi poklanjali, u mnogim stvarima jo sam
uvijek bio djeak. Oekivanje darova i arape koje je napunio
Djed Boinjak uvijek su me iznova radovali. Trinidad je bio
britanska kolonija pa su se zato ve nekoliko tjedana prije Boia
mogle uti poznate boine pjesme. Hinduistiki i budistiki
trgovci bez grinje savjesti su iskoritavali takve sveanosti.
Naravno da pri tome vjersko uvjerenje nije smjelo ometati
povean prihod. ak su i muslimani sudjelovali u godinjim
sveanostima. Djed Boinjak je postao svaiji zatitnik, trenutno
najomiljeniji bog.
Djeca su na Badnjak morala ii rano u krevet, dok su odrasli
bili zauzeti posljednjim pripremama za blagdan ili su se
jednostavno opijali. Vea su djeca stvarala buku zvidaljkama,
loncima, bubnjevima i petardama ili su mahala prskalicama. Zato,
naravno, nije bilo lako zaspati, ali smo svi znali da Djed Boinjak
nee stati sa svojim jelenjim saonicama sve dok svi ne zaspimo.
Ovaj sam put odluio bar nakratko vidjeti Djeda, ak i ako bih
morao ostati budan cijelu no. Paljivo sam sve pripremio kako
bih bio siguran da me nee otkriti.
ovjee! Zato to radi? udio se Ananda, moj mlai brati
koji je sa mnom dijelio veliki dvostruki krevet nakon majina
odlaska u Indiju. Pomou Naneenih kara u plahti sam izrezao
dvije male rupe za oi. U tropskoj klimi rijetko smo koristili
66

pokrivae, ali plahta uvijek dobro doe, barem kao zatita od


komaraca.
Pst! je bio jedini odgovor koji je dobio. Pst!
Zato ne spava? i dalje je uporno ispitivao budui da se
cijeli krevet tresao dok sam traio ugodan poloaj pri kojem bih
mogao viriti kroz rupice u plahti.
Pst! Spavaj!
I ti isto!
Ne mogu spavati uz ovakvu buku!
Ti stvara buku! Prestani tresti krevet!
Pst!
Konano sam uo kako Ananda tiho hre. Borio sam se sa
snom dok sam se pokuavao usredotoiti na prozor kroz koji je
Djed Boinjak ulazio svake godine. Na boino jutro sam uvijek
u arapi, koja je visjela na dnu kreveta, nalazio jabuku i one
ukusne ljenjake. Ovaj put sam htio vidjeti kako je Djed puni.
inilo mi se kao da je vrijeme stalo. Kada sam ve skoro zaspao,
uo sam neki um u sobi. Nije dolazio iz smjera prozora, ve iza
mene! Iznenaen, gotovo sam se okrenuo, ali sam se suzdrao i
polako okrenuo glavu, pazei da mi rupe budu pred oima.
Nejasno sam mogao prepoznati ujaka Kumara kako hoda kraj
kreveta na prstima, punih ruku. Spustivi poklone na pod, vadio ih
je pojedinano iz torbe i punio arape. Zatim je tiho napustio sobu,
nakon to je pogledom usmjerenim prema dvjema nepominim
spodobama na krevetu jo jednom provjerio da nitko nita nije
primijetio.
Skoro sam puknuo od nestrpljenja, ali morao sam ekati do
poslije doruka, dok nisam bio na samo s Krishnom i Shanti, koji
su bili neto stariji od mene.
Djed Boinjak uope ne postoji! objavio sam dramatino.
to? rekla je Shanti izbeenih oiju s nevjericom.
67

Djed Boinjak ne postoji, ponovio sam, osim ako ujaka


Kumara naziva Djedom.
Sigurno se ali, ne? rekao je Krishna snanim glasom
starijeg i pametnijeg. to misli, odakle onda pokloni? Ako hoe
znati, Djed ih je donio ravno sa Sjevernog pola!
Ne, uope ih ne donosi Djed Boinjak! objasnio sam ja,
sveznajui. Djed Boinjak nije nitko drugi nego ujak Kumar!
Zato nas zeza! Shanti se od razoaranja skoro rasplakala, s
nevjericom na licu.
Juer naveer sam ga ja nadmudrio... vidio sam ga svojim
oima!
Koga si vidio?
Ujaka Kumara; on je napunio arape. Cijelo vrijeme vam to
govorim!
Ova poraavajua vijest vrlo se brzo proirila meu djecom u
kui a potom i u susjedstvu. Na filozofski sam si nain rekao da to
nije niti moglo biti drugaije. Naravno da su kranski bogovi
samo obina bia iz bajki, za razliku od bogova kojima se
klanjamo mi, hinduisti jer njih se moe sresti u vienjima, za
vrijeme meditacije, ili se pojavljuju kao duhovi. Mi tada nismo
znali nita o dokazima takvih pojava u parapsiholog, predvoenih
poznatim i neemocionalnim dr. Carlom Jungom. Mi smo samo
znali ono to smo doivljavali, a to je bilo krajnje stvarno.
*

Hej! Rev! Hej! Pogledaj!


Sjeo sam na krevetu i protrljao oi, prestraen, i pokuavao
neto vidjeti u mraku. uo sam brze korake hodnikom. Zauo sam
i tihe, uzbuene glasove, dok je Nanee glasno dozivala tetu Revati
na hindiju.
68

Kad su u kui upalili svjetla, bio sam dovoljno hrabar da se


izvuem ispod plahte i otrim preko, u Naneeinu sobu, gdje sam
zatekao uzbuenu zbrku glasova.
Upravo sam vidjela... vidjela sam Nanu! objanjavala je Ma
uplaenim glasom na hindiju, ba kad sam ulazio u sobu. Polovica
naeg kuanstva se okupila oko nje i pozorno sluala.
To je bio Nana, sigurna sam... ali nije imao glavu! Drui i
blijeda, pokazivala je prema prozoru. Probudila sam se i osjetila
neto udno... a onda, pojavio se! Na mjeseini sam ga mogla
prepoznati.
Sigurno nisi sanjala? pitala je teta Revati.
Nehi Ji! Bila sam potpuno budna. Priao mi je, a onda sam
vrisnula.
*

Ne moemo biti sigurni da je to bio ba Nanin duh, rekao je


Gosine razmiljajui, dok smo ujutro razgovarali o tome pred
njegovom kolibom. Posvuda ima mnogo duhova. Svugdje
okolo.
Ali moja Nenee kae da je to bio Nana.
Nije to tako lako, odvratio je Gosine. Nekoliko se puta
pogladio po bradi, a onda me postrance pogledao. Neki punditi
koriste duhove. Jedan je tamo, niz ulicu; zna na koga mislim. Ti
duhovi rade sve to im oni kau, dobro i zlo.
Misli da u i ja morati koristiti duhove kada budem pundit?
Gosine je slegnuo ramenima i okrenuo glavu. Nisam rekao da
to rade svi. Neki mogu raditi i bez lubanje.
Kako samo uspije da duhovi rade za njega?
Bhai, pa svatko zna da on ide na groblje i iskopa neiju
lubanju. Ako ima lubanju, moe se posluiti i njegovim duhom.
69

Misli da je netko iskopao Naninu lubanju? I zato na tom... na


toj stvari koju je ona vidjela nije bilo glave? Pa na njegov grob se
pazi!
Izgleda da je razgovor bio neugodan za Gosina. Opet je
slegnuo ramenima, a onda je ustao i zbunjeno buljio u nebo. Olujni
oblaci su se nakupljali nad zaljevom. Mislim da e uskoro kia.
Stresao je glavom i krenuo u kolibu. Ja se ne igram s duhovima,
rekao je jo dok je saginjao glavu pod niskim vratima, to su
avolja posla.
Munja je proparala nebo i kia se kao iz kabla spustila na mene
dok sam trao kui. Grmljavina je zvuala zastraujue. Moda su
bogovi bili bijesni.

70

Mladi guru

Kroz otvorene prozore tutnjava bubnjeva ulazila je u uionicu i


meu uenicima vie nije bilo mira. Ogromni bubnjevi, koje se
uje miljama daleko, spremali su se i uigravali za sveanost Ramleela u Mahabir Villageu, gdje se nalazila naa kola (koju milju
od moje kue). Ta cjelotjedna predstava je u cijelosti uprizorivala
ep o Ramajani. Ja sam ve sanjario o Indiji i pokuavao sam
zamisliti selo u kojem sam, prema kazivanju pundita, ivio u
prijanjem ivotu. Ritmiko udaranje bubnjeva jo je vie poticalo
moju matu. Vidio sam se kao Rama, pa kao Hanuman, bog
majmun, u borbi protiv zlog Ravane. kola je u usporedbi s tim
bila tako dosadna. Zato sam ja, Gospodar svemira i u jedinstvu s
Brahmanovom biti, opet morao dopustiti jo jednu pouku iz
engleske slovnice? Jedva da sam uo jednu rije od uiteljevih
izlaganja.
Imao sam tek 11 godina, a ve su mi se mnogi klanjali, pred
noge su mi stavljali darove poput novca, pamuka i drugih
dragocjenosti te su mi na vjerskim sveanostima oko vrata
stavljali vijence od cvijea. Ne bi li bilo najbolje odustati od kole
i umjesto toga nastaviti sa kolovanjem u hramu? Nanee i teta
Revati su bile protiv toga, ali ta je misao ipak bila veliko iskuenje
- osobito po ovako vruim poslijepodnevima u sparnoj uionici.
Moji dugi sati meditacije i drugih vjerskih obveza ionako su mi
ostavljali malo vremena i snage za kolu.
Kad je konano zazvonilo za kraj zadnjeg sata, radosno sam
istrao iz uionice. Dok me slijedilo nekoliko oboavatelja, urio
sam prema trnici, udei da budem meu prvima koji e stii na

mjesto sveanosti. Tutnjava bubnjeva bila je sve jaa kako sam se


pribliavao.
Rabi, elim da bude moj guru! rekao je Ramjit. Njegovi
roditelji su pripadali kasti kshatrija, kao i Nana. Njegov otac je bio
predradnik na poljima eerne trske i ponosno je nosio sivouti
pluteni eir nadglednika.
I ja isto, nadovezao se Mohan, vrlo poboan djeak koji je
redovito pohaao sandhya sastanke na kojima sam predano
pomagao u pouavanju mladih hinduista njihovim vjerskim
obvezama. Mohanov otac je bio iz vaisja kaste i bogat trgovac
eerom u oblinjoj tvornici u kojoj je moj otac prije braka radio
kao tehniar.
Ponosno sam se nasmijeio njihovoj revnosti. Ne mogu o
tome razgovarati dok trim, dahtao sam. Odnedavno sam osjeao
bolove u prsima i znao sam da je to od mnogo puenja. Kasnije
emo razgovarati o tome, dodao sam gubei dah. Mnogi ljudi iz
naeg gradia su od mene traili duhovnu pomo. Jednoga u dana
biti guru tisuama.
U uskim, prljavim uliicama Mahabir Villagea, punim malih
koliba od blata koje su pripadale radnicima u poljima eerne
trske, ve je vrvjelo ljudima. Gurali smo se pored areno ukraenih
trgovina sve dok nismo doli do velikog, otvorenog seoskog trga.
Ovdje se svake veeri izvodio jedan dio Ramajane. Ulini
prodavai su u toj bunoj guvi glasno hvalili svoju robu i
prodavali pia, slatkie i zainjena jela na svojim privremenim
tandovima i kolicima ili jednostavno iz velikih posuda i
pladnjeva postavljenih na tlo, prepunih hrane poput bare i
chutneya od manga, channe s curryem, prene channe te razliitih
indijskih slatkia, poput jilabhija. Tu i tamo uali su itai s dlana
i vraari okrueni itavom gomilom znatieljnika i razastirali su
po podu karte i slike dlana.

72

Imao sam mnogo novaca za troenje. U jednom sam


zakljuanom ormaru kod kue uvao novac kojeg su mi
oboavatelji donosili pred noge. Neki punditi su pripadali meu
najbogatije Hinduse, a i ja sam polako uio kako se na brz i lagan
nain moe skupiti novac. Siromani ljudi iz niih kasti nerijetko
su bili glavni izvor prihoda pundita. Jedan pundit kojeg sam
poznavao specijalizirao se za puje koje donose sreu, kojima se
onome koji ih plati osiguravao dobitak na lutriji i nagradnim
igrama te gomilanje bogatstva. Siromasi koji su redovito plaali te
obrede, ostajali su siromani, dok je pundit bivao sve bogatiji pa je
sam sebe mogao predstaviti kao najbolji dokaz da je njegova
magija djelotvorna.
Stajao sam u prvom redu kada je pundit te veeri dugim i jakih
zvukom iz koljke dao svoj blagoslov za otvaranje sveanosti.
Neprijateljske su vojske, a glumili su ih mukarci iz visoke kaste
odjeveni u arene kostime, stajale jedna nasuprot drugoj na dvije
strane seoskog trga i ve se pribliavale pleui u taktu tutnjeih
bubnjeva. Zli Ravana je ukrao Situ, Raminu enu. Nju je glumio
jedan mladi u kriavom sariju jer ene nisu smjele sudjelovati u
igri. Hanuman, kralj majmuna i pravi junak prie, otkrio je gdje je
Sita zatoena. Rama se s braom i pomonicima, pojaan
Hanumanom i njegovom majmunskom vojskom, na bojnom polju
suprotstavio Ravani i njegovim hordama. Kakva upeatljiva i
arena igra dok su jedni i drugi napadali i uzmicali, popraeni
ratnikim ritmom ogromnih bubnjeva (tassa, op. prev.) i
odjekujuim uzvicima gledatelj. Uivao sam u svakom trenutku i
brzo sam zaboravio da sam u koli esto glumio Mahatmu
Gandhija, posredujui izmeu hinduista i muslimana koji su se
esto tukli i nazivali pogrdnim imenima. Nenasilje je obveza svih
kasti! esto sam pouavao Hinduse koji su me obino i sluali
kao svog duhovnog vou. Ali na sveanosti Ram-leela i ja sam,
kao i stotine drugih vegetarijanaca i zagovornika nenasilja, klicao
73

ispadima Hanumana i Rame na bojnom polju. to su glumci divlje


uspjeli prikazati borbu, to nam se ona vie sviala.
Majka me temeljito pouila duhovnoj pouci epa: Rama
simbolizira dobro, a Ravana zlo. Njihova je borba slika stalne
borbe izmeu dobra i zla koja bjesni u srcu svakog ovjeka. U
ozraju sveanosti i uz te bubnjeve to sam zaboravio na trenutak,
ali kad sam se kasno na veer vraao sa Shanti, Sandrom,
Anandom i Amarom, opet sam se morao suoiti s borbom izmeu
dobra i zla u svom vlastitom srcu. Zato sam osjeao tu borbu ako
je sve Jedno? Bio sam zbunjen. Brahman je bio jedina stvarnost.
Sve drugo je privid. Onda je sigurno i zli Ravana takoer bio
Brahman, jednak avataru Rami. I jednak meni. U transu joge bio
sam Gospodar svemira, izvan utjecaja svih briga, nemira i
nesigurnosti. Trebalo je samo to stanje transcendencije zadrati i
onda kada nisam meditirao. Moda je jedina nada bila u tome da
se potpuno povuem iz ovog svijeta privida, kao i moj otac. Ali
kako bih onda mogao postati guru i pouavati druge?
Najmlai sin tete Revati, Amar, bio je jedan od mojih najboljih
uenika. Kad je imao tek pet godina, jako me podsjeao na mene
u toj dobi. Moda sam ga zbog toga tako volio. On je ve provodio
svoju puju tako da je svako jutro suncu rtvovao vodu i pokazivao
neobinu vjersku revnost. Ja sam ga poduavao meditaciji i
posebnim mantrama, a on me, za uzvrat, visoko cijenio.
*

Ne izgleda ba dobro u zadnje vrijeme, Rabi! Brinem se za


tvoje zdravlje, ozbiljno mi je rekla Ma kad sam sljedeeg jutra
sjeo do nje prije odlaska u kolu. Tako si blijed i uvijek kalje.
Nita mi nije, Ma! tvrdio sam, sve je u redu... Prekinuo me
iznenadan napad kalja.
Rabi, ujak Kumar te mora odvesti lijeniku prije nego to ode
u Englesku.
74

Nita mi nije, Ma, izustio sam s mukom hvatajui zrak. Kako


su me boljela prsa, posebno u predjelu srca! Bit e sve u redu.
Ve tjednima tako kalje. ujem te svaku no!
Nita strano, ne brini, Ma. Svi kalju. Kako si ti danas?
Posramljen, pokuao sam promijeniti temu kako Nanee ne bi
saznala istinu. Ve mjesecima sam jako puio potajice, uvjeren da
bi se Ma i ostali tome jako protivili. Sada je navika izmakla mom
nadzoru. esto sam se udio da nisam imao snage prestati puiti
iako sam jasno znao da time unitavam svoja plua, a inae sam
bio vrlo strog vegetarijanac pa nisam htio jesti ak ni sir za kojeg
sam znao da je u trgovini bio rezan noem kojim su rezane
kobasice i meso. Cigarete sam, jednu za drugom, puio sm na
polju, duboko udiui svaki dim. Najgore je bilo to da sa morao
krasti cigarete kako bih svoju naviku upio odrati u tajnosti, iako
sam imao novaca... to je najvie muilo moju savjest. Borba
izmeu Rame i Ravane zaista je bjesnjela u mom srcu, a ja sam bio
potpuno nesposoban utjecati na njen ishod. Ravana je pobjeivao,
usprkos mojim iskrenim molitvama Hanumanu.
Prvi sam put osjetio prazninu tog jutra kad su me na putu u
kolu, kao i obino, pozdravljali oboavatelji: Sita-Ram, pundit
Ji. Nije me toliko muio moj razgovor s Ma, kojoj sam slagao.
Bio sam zamiljen oko jednog doivljaja od rano jutros.
U jednoj sam ruci drao malu bronanu posudu, lotu, sa
svetom vodom za rtvu oienja, a drugom sam kravi, kao i
uvijek, stavljao na glavu svje cvijet hibiskusa i poklonio joj se
tujui je... kad je odjednom ta velika, crna ivotinja
upozoravajue dahui spustila glavu i zamahnula na udar.
Odskoio sam unatrag i tako jedva izbjegao ubod rogova, ispustio
lotu i molitvenu brojanicu i odjurio. Moj bog me napao! Sreom
kravu nisam jo bio odvezao. Ue je vrsto zadralo njenu glavu,
ba kad sam pomislio da e me nabosti na rogove. Potresen i bez
daha pomaknuo sam pogled sa zdrobljene lote, molitvene
75

brojanice i bijesnih, gacajuih papaka prema onim velikim,


smeim oima koje su buljile u mene ispunjene bijesom. Moj bog
me napao! A ja sam joj se godinama vjerno klanjao.
Kad sam, dva sata kasnije, bio na putu u kolu, jo sam uvijek
u sebi drhtao, ali ne vie od straha, nego od neizrecive tuge. Zato?
esto sam se bojao ive i Kali pa i drugih bogova, ali kravi sam
se uvijek divio. Nita me nije toliko veselilo kao izvesti je na pau
i brinuti se o njoj. Uvijek sam se prema njoj, kao i prema svim
drugim ivotinjama, odnosio s krajnjom ljubaznou. Zato me
onda napao taj bog? To me pitanje proganjalo u nadolazeim
danima. ak ni Gosine nije znao odgovoriti na to pitanje.

76

iva i ja

U svojim ranim tridesetim godinama, Nana je jednom, za mnogo


novaca naruio svoj portret kod najboljeg fotografa na otoku. Nije
bilo lako zadovoljiti Nanu pa mu je ovjek i prikladno naplatio. Na
kraju je ipak nastala slika Nane u patrijarhalnom stavu s
prodornim pogledom, uokvirena u teak i skup okvir te smjetena
u dnevnu sobu na istaknuto mjesto. Nije postojala druga
mogunost da se doe u druge prostorije kue osim kroz dnevnu
sobu pa tako s koje god strane biste uli u prostoriju, Nanine bi oi
uvijek bile uprte u vas. inilo nam se da nas Nanine oi posvuda
progone. Kao da je njegov duh htio vidjeti to se dogaa u kui
koju je on sagradio tajanstveno steenim novcem. Ja se nisam
usuivao pogledati u te oi. One su me progonile.
Slino je bilo i sa ivom, bogom kojeg sam se najvie bojao pa
sam mu se zato i najvie klanjao kako bih ga umirio. Ali Nanin
duh se nije dao umiriti. I dalje nas je plaio tranjem i hodanjem
glasnim koracima, koje je slijedio neugodan miris, to se dugo
zadravao u zraku i predmetima koji su ponekad pred naim oima
padali sa stolova i ormar.
Iako sam se revno trudio ugoditi ivi, nikada se nisam
oslobodio osjeaja njegovog sve veeg nezadovoljstva. to god da
sam poduzimao, niti mantre niti obredi niti klanjanje nije mi
donosilo mir s tim zastraujuim bogom, zvanim i Razarateljem.
U dubokoj meditaciji sam esto dospijevao u druge svjetove u
kojima sam bio sm sa ivom. Njegova pojava je uvijek djelovala
prijetee. Kad sam jednog dana urno trao dvoritem tete
Sumitre, jedan je avao probio moje boso stopalo. Dok sam,
poslije toga, s groznicom leao u krevetu, nisam se mogao

osloboditi dojma da je iva tamo postavio taj dugi avao i da je


usmjerio moju nogu na njega. Pokuao sam se rijeiti te misli kao
istog praznovjerja, sve dok je nisam ispriao svom bratiu
Krishni. On me pogledao s razumijevanjem. I on je mislio da ga
iva napada. Dok je jedne veeri do kasno u no uio, nevidljiva
ga je ruka tako oamarila da je pao na pod, a sljedeeg smo jutra
svi jo mogli vidjeti tragove udarca na licu. Jedne druge noi su ga
nevidljive ruke davile u krevetu, a on je opet osjeao da je to iva.
I ja sam bio meta ponovljenih napada, ali ni Krishna ni ja nismo
mogli razumjeti zato nam se sve to dogaa. ak nam ni Gosine
nije mogao pomoi. On nije volio govoriti o takvim stvarima i ja
sam znao zato.
Tajanstveni fiziki napadi i stalni progoni Naninog duha
ostavili su svoj trag na svima nama. Ispod povrine su plivale
napetosti koje su neizbjeno morale utjecati na nae meusobne
odnose. To je posebno pogaalo tetu Revati i mene. Nekada smo
se tako dobro razumjeli, a sada se vie nismo mogli podnijeti pa
smo se ponekad svaali ak i usred obiteljske puje. Moja majka je
u meuvremenu bila odsutna ve est godina, a meni je bilo dosta
toga da se teta Revati prema meni odnosi kao prema jednom od
svoje djece. Imala je okruglo lice i srdaan osmijeh, ali je bila
udljiva. esto je djeci dijelila slatkie, a ve u sljedeem trenutku
batine. Njena je vedra pojava u kuu dovlaila mnogo prijatelj,
ali sam sumnjao da se ispod te radosne povrine krije krajnje
nesretna osoba - nije ni udo da je takva budui da je morala
podnositi zvjersko ponaanje svog otuenog mua. Pretpostavljao
sam da je u prijanjem ivotu bila mukarac koji je tukao enu pa
joj je sad karma vraala istom mjerom.
Dok sam bio mlai, teta Revati je bila voa vjerskog ivota
naeg doma, ali sada smo dvoje traili duhovni autoritet. Time je
napetost izmeu mene i nje jo vie porasla i mislim da je bila s
vremenom sve ljubomornija. Svakodnevno je nekoliko sati
provodila u molitvenoj sobi u meditaciji, pujama i klanjanu suncu
78

i kravi. Zbog toga je zaputala svoje kuanske poslove. To ju je,


naravno, smetalo pa smo svi, a naroito ja, mogli osjetiti njenu
razdraljivost. Ljutio sam se na nju jer je od mene zahtijevala da
obavljam kuanske poslove koji su bili ispod mog dostojanstva i
poziva. Nije u redu da svoje vrijeme, umjesto na vjerske obveze,
troim na prizemne poslove koje su i drugi mogli obavljati. Jedino
sam kravu bez prigovora vodio na pau jer je briga za to, najsvetije
od bia, pozitivno djelovala na moju karmu. Moje oduevljenje za
taj posao je opalo otkako me ona napala. ak je i s klanjanjem
kravi sada bilo gotovo.
Krajnje me je uznemiravalo to to je stanje blaenog mira koje
sam dosegao u meditaciji, tako brzo nestalo im bi me teta ukorila
zbog lijenosti ili zaputanja kuanskih poslova. Iako inae miran,
tada bih se razbjesnio i poeo koristiti osoran rjenik. Ponekad bih
pomislio da me obuzeo Nanin gnjevan duh. Tada bih se ponaao
kao on pa bih pomou tapa svoj bijes iskalio na betonskom stupu
koji je nosio trijem sve dok iscrpljen ne bih zastao i zagledao se u
tragove tapa na okreenom betonu i udio se to je to ulo u
mene. Jednom sam uhvatio Nanin stari konati remen kojim je on
esto tukao obitelj te sam njime nekoliko puta udario po leima
svoje mlae sestrine da bih se zatim smirio, zbunjen i ispunjen
sramom. Taj je dogaaj bio gotovo jednak Naninim izljevima
gnjeva. Nanine bi me oi nakon ovakvih dogaaja ismijavale,
kada bih grekom pogledao u njih, kao da znaju neku tajnu.
Stresao bih se potom i skrenuo pogled, ali sjeanje je ostajalo. On
nam je oito bio za petama i to ne samo u koracima, nego i kroz
mene. Zato sam ba ja, najpobonija osoba u kui, morao biti
nosilac njegova duha, da bi on jo dugo nakon svoje smrti mogao
zlostavljati nau obitelj? Nisam se usudio dublje istraivati traei
odgovor na to pitanje jer se on oito ticao svega u to sam
vjerovao.
Pokuavao sam zaboraviti te dogaaje ivei samo za vjerske
obrede - javne u hramu ili osobne u vlastitom domu ili pak one za
79

druge, gdje bismo pozvali prijatelje i roake. Ovdje sam bio u


sreditu pozornosti, a svi su me oboavali. Pri tome sam volio
proi posred gledatelja kako bih ih pokropio svetom vodom,
njihovo elo pomazao kremom od sandalovine ili sakupio prinose,
sve dok se na bronanom tanjuru kojeg sam nosio nije nagomilalo
veliko brdo plavih, crvenih i zelenih novanica raznih vrijednosti,
poput velikog buketa novanih cvjetia. Ipak sam najradije bio
predmetom divljenja sjedei uz slubujueg pundita pred oltarom.
Kako sam samo uivao u snanom mirisu cvjetnih vijenaca koje
su mi u tim prigodama stavljali oko vrata! A tek klanjanje
tovatelja i darovi koje su poslije obreda stavljali pred moje noge!
Mir kojeg sam doivljavao tijekom meditacije me, dodue,
brzo naputao, ali okultne sile koje sam razvijao svojim
vjebanjem joge ostajale su u meni pa su se ve poele pokazivati
djelatnima i u javnosti. Budui da sam znao da bez takvih objava
nadnaravnog nikada neu pridobiti velik broj poklonika, jako sam
se radovao svojim sve veim duhovnim moima. esto su ljudi
koji su mi se klanjali oko mene zapaali sjaj i doivljavali neku
vrstu unutarnjeg prosvjetljenja kad bih ih blagoslivljao dodirujui
njihovo elo. Imao sam tek 13 godina, a ve sam udjeljivao
aktin dodir, poznat meu guruima, znak istinitosti mog poziva.
akti je jedno od imena Kali, ivine krvoedne ene koja voli
ubijati, boice majke koja udjeljuje prasilu to izlazi iz srca
svemira. Bio sam oduevljen da smijem biti njezin kanal!
Dok sam bio u dubokoj meditaciji, bogovi su esto postali
vidljivi i razgovarali su sa mnom. Izgleda da sam povremeno
pomou astralnih projekcija bio odnesen na druge planete i u
svjetove drugih dimenzija. Tek sam mnogo godina kasnije saznao
da se takva iskustva u laboratorijima, pod budnim okom
parapsihologa, mogu oponaati pomou LSD-a ili hipnoze. U
transu sam najee bio sm sa ivom, Razarateljem. Ispunjen
strahom, sjedio bih do njegovih nogu dok bi me ogromna kobra,
koja se ovijala oko njegova vrata, fiksirala oima, siktala i
80

prijetei plazila jezik. Ponekad sam se pitao zato niti jedan od


bogova koje sam susretao nije ljubazan, blag i drag. U svakom
sluaju, djelovali su stvarno, u to nisam sumnjao, a ne kao bia iz
bajki, poput onog kranskog boga, Djeda Boinjaka.
*

Bio je to radostan dan kad se moj ujak Deonarine, Nanin


najstariji sin, vratio iz Engleske nakon to je s pohvalom zavrio
studij na londonskom sveuilitu. Kad je ujak Kumar prije
nekoliko mjeseci otiao u London, svi smo pojaano osjetili
matrijarhalni autoritet tete Revati. Sada, kad se Deonarine vratio,
kuom e opet upravljati mukarac. Nitko mi nikada nije bio vie
otac od njega, a moda e njegov primjer i majku ohrabriti da se
vrati kui. Jo uvijek je pisala svakih nekoliko mjeseci, ali sada
vie nije obeavala da e se vratiti sljedee godine.
Kratko nakon svog povratka, ujak Deonarine me pozvao u
stranu. Rabi, upravo sam kupio novi auto pa bih te molio da ga
blagoslovi, rekao mi je ozbiljno. Bez tvog blagoslova neu ga
voziti.
Blistao sam od sree! Moj strah da e se u Londonu odrei
hinduizma nije bio osnovan. Deonarine je ve godinama
pokazivao malo zanimanja za vjeru, ali sada je ipak postao
uvjereni hinduist. Samo trenutak, odgovorio sam, trudei se oko
ispravnog engleskog, moram donijeti najprije neke stvari. Odmah
se vraam.
Temeljito sam blagoslovio taj automobil, istjerao svakog zlog
duha i na vozilo zazvao zatitu najmonijih bogova. Ujak
Deonarine mi je za to pozamano platio iako nisam htio nita
primiti. Na kraju sam ipak pristao budui da mu nisam htio
uskratiti blagoslov koji je osiguran svakome tko brahminu dade
poklon.
81

Rabi, mora ii i u srednju kolu! rekao je Deonarine kada


smo jednog jutra posjetili Ma. Uskoro sam trebao zavriti kolu u
Mahabir Villageu pa sam govorio o tome da opet odem u hram u
Durgi ili moda u veliki hram u Port of Spainu.
Rabi, treba viu naobrazbu! nastavio je ozbiljno, a Ma je
potvrdno kimnula. Mislim i na fakultet. To je vano ako eli
drugima prenijeti svoje ideje. Bez obzira koliko si sam
prosvijetljen, ako ne moe jasno drugima prikazati svoje misli,
nikada nee postati dobar uitelj. Uz dobro poznavanje Veda,
treba ti i opa naobrazba.
Mislim da si u pravu, nevoljko sam se sloio s njim i
razoarano spustio glavu. Veselio sam se da u uskoro biti
osloboen kolske agonije, ali njegova je logika bila na mjestu.
Odluio sam prijaviti se na prijemni ispit iste srednje kole koju je
pohaao moj brati Krishna na jugu. Stric Ramchand, kojeg sam
jako cijenio, sigurno e me primiti u svoj dom. Kua mu je blizu
kole.
*

Rabi dolazi! Rabi dolazi! Bila je to Daadi, kao i uvijek; moj


dolazak je najavljivala dok sam jo bio daleko od kue.
S malim kovegom u ruci, znojei se od vruine i vlage, urio
sam putem od autobusne postaje prema kui Ramchanda
Maharaja, najstarijeg oevog brata, s juga otoka. Uvijek sam
uivao u povremenim posjetama njegovoj obitelji. Daadi, njegova
ena, bila je srdana osoba koja se lako oduevljava i uvijek me
primala s radosnim vikanjem im bi izdaleka primijetila da
dolazim. Ovaj put se u njenom glasu uo prizvuk upozorenja.
Uskoro sam saznao i razlog. Kada sam uao u kuu, u nos mi je
odmah uao ometajui miris kozjeg curryja. Nikada ne bih
pomislio da moji roaci jedu meso. Kakvo grozno razoaranje!
82

O, nismo znali da e doi ve danas! inilo se kao da stric


Ramchand trai rijei kojima bi sakrio svoju nelagodu.
Htio sam vas iznenaditi, objasnio sam slabim glasom. Bilo
mi je neugodno zbog njegove zbunjenosti pa ni sam nisam znao
kamo da gledam. Kakva sramota! Brahmin koji jede meso! Jo
tako dobar i poboan!
Stric je pokuao skrenuti na ope teme pa se raspitivao o
zdravlju Ma i o drugim novostima u obitelji, ali ja sam hladno
odgovarao i uope se nisam trdio sakriti svoje nezadovoljstvo.
Razgovor se na kraju rasplinuo. Znajui to se dogaa u meni, stric
Ramchand se pokuao opravdati. Rabi, zna li zato krani jedu
meso? pitao me.
udno pitanje, mislio sam. to me se tiu izgovori kran za
zlostavljanje mog boga, krave. Odmahnuo sam glavom, preslab da
bih jo neto rekao. Da se bar nisam odluio za iznenadan posjet!
Bog je s neba spustio veliko platno sa svakovrsnim
ivotinjama...
Odakle ti to? pitao sam.
Iz Biblije, ovjee, kranske knjige.
Ti to ita?
Ja ne, ali sam uo o tome.
I to se onda dogodilo s tim velikim platnom? Bio sam sve
bjesniji i razoaraniji. Zbog te knjige je Nana niz stepenice bacio
Ma. Knjiga kran, onih koji jedu krave! A to je bio oev brat!
U njemu su bile svakave ivotinje. Zna to je onda Bog rekao
Petru? Neka kolje i jede koliko eli. Pogledao me pobjedonosno
kao da se tim objanjenjem potpuno opravdao za taj uasan smrad
nasilja i smrti u svojoj kui.
Mogue, dodao sam zajedljivo, ali tebi to nije rekao!

83

Ali mi to radimo u ime Kali, branio se Ramchand.


Sveenici svakog jutra zakolju esnaest koza u poznatom hramu
boice Kali u Kalkuti. Moja strina je potvrdno kimala iz kuhinje
kamo se sakrila od mog gnjeva.
Ali brahmini ih ne jedu! energino sam ga ispravio.
Cijeli dan nisam dotaknuo nita na njihovom stolu. Ve je sm
miris mesa oneistio cijelu kuu. Ljudi su me potivali zbog toga
to sam se drao svojih naela. Kod kue sam imao svoj osobni
tanjur, osoban pribor za jelo, pa ak i osobnu posteljinu. Nitko se
nije usudio upotrijebiti ih. Nisam jeo kruh niti kola u kojem je
bilo jaja. Ramchand je to znao. Nekad smo imali toliko toga o
emu smo mogli razgovarati. Sada je tjeskobna tiina bila samo
povremeno prekinuta nekom ispraznom reenicom. Moja strina se
s djecom radije udaljila. Na kraju je stric predloio da u oblinjoj
luci pogledamo velik nizozemski tanker koji je juer doplovio.
Sloio sam se, zahvalan za izgovor pod kojim sam mogao
napustiti kuu s tim odvratnim mirisom.
Nizozemski brod bio je ista ljepota: sjajan i dugaak, vei od
svih tankera koje sam do tada vidio. Moglo se gotovo promatrati
kako tone sve dublje dok ga pune kroz velike cijevi neprekinutim
mlazom crnog zlata s teglenica koje su ga posluivale ovako
usidrenog. Pored nas, na molu su tovarili velik teretni brod.
Dugake dizalice njihale su se nad njim, a vitla kripala pod
tekim teretom koji se dizao u zrak. Marljivi luki radnici, goli do
pojasa, znojili su se na uarenom suncu. Uvijek sam s velikim
uitkom posjeivao luku. Ta vreva je u meni izazivala val
oduevljenja, a strana imena brodova uvijek su bila primamljiv
poziv u daleke krajeve. Ramchandu se luka nije sviala nita
manje nego meni. Neprimjetno se napetost meu nama smanjila
pa smo zapoeli ugodan razgovor o mojim planovima da od
sljedee jeseni ponem pohaati oblinju srednju kolu, to bi mi
pruilo priliku da ih ee posjeujem. Izgleda da mu se to
84

svidjelo jer me podrao u mojoj odluci i rekao da bi se i otac


sigurno sloio.
Zato nitko ne radi na ovom brodu? pitao sam dok smo etali
pored visokog trupa istroenog broda. Izgledao je potpuno
naputeno.
Stvarno udno, odgovorio je moj stric razmiljajui dok je
oima pretraivao brod.
Gle! viknuo sam i uhvati teko ue koje je visjelo s neke
dizalice skoro do poda. Svojom teinom sam provjerio njegovu
vrstou. Izgleda da bi moglo nositi nekoliko tona. Vidi ovo, kao
Tarzan! Zaurlao sam, potrao i snano se bacio u zrak. U velikom
luku sam se zanjihao visoko iznad doka, a onda opet projurio
pokraj strica koji se smijao i veselio ovoj zabavi. A onda se
dogodilo. Odjednom, kao noem odrezano, ue se otkinulo s
dizalice, visoko iznad mene.
Pazi, Rabi!
Samo to sam uo njegov krik, shvatio sam to se dogodilo. Sa
strahom sam uoio da padam upravo prema uskom otvoru izmeu
broda i doka. Lamatao sam rukama i uhvatio se za luki zid. Visio
sam tamo u tom opasnom poloaju poluonesvijeten. Ramchand
me izvukao na sigurno upravo kada je brod, noen valovima,
udario bokom o dok.
ovjee, ima sree! uzviknuo je. Skoro sam bio zdrobljen.
Usne su mu drhtale i problijedio je.
Jedva sam stajao. Obojica smo nijemo buljila u smotano,
osloboeno ue na tlu i dizalicu u visini. Neobjanjivo. Jo malo
prije ue je bilo sigurno, a ve se u sljedeem trenutku inilo kao
da ga je odvezala neka nevidljiva ruka. Niz lea su mi proli trnci
dok me preplavio niz sjeanja: one nevidljive ruke koje su me
pomele s kamiona u pokretu, pri emu sam se ozbiljno ozlijedio;
ili ono nezaboravno poslijepodne kada je neto nevidljivo dralo
moju nogu tako da je nisam mogao maknuti s puta velikog valjka
85

koji se pribliavao i smrskao je... Slijedile su i druge nezgode te


vrste. I sada sam u sjeni tog udnog, naputenog broda osjeao
prijeteu, dobro poznatu ivinu nazonost. Je li on odvezao ue?
Iz straha pred ivom sam pokuavao otjerati tu hulnu misao, ali od
dojma njegove nazonosti nisam mogao pobjei. Ali zato? Pa
nisam jeo meso!
Razoarano i polagano krenuli smo kui, utonuvi u utnju i
misli. Ako je to bila moja karma na temelju mog prijanjeg ivota,
smatrao sam to krajnje nepravednim. Zato moram biti kanjen za
neki proli grijeh kojeg se uope nisam sjeao?

86

Sveta kravo!

Divna vijest, Rabi! Pouavat u na Queens Royal Collegeu u


Port of Spainu. Zato i ti ne doe u tu kolu umjesto da ide na
jug? Ujak Deonarine pokazao mi je pismo koje mu je potvrivalo
imenovanje na to radno mjesto.
Misli? Prestraio sam se misli da bih mogao pohaati tako
veliku i poznatu kolu.
Naravno! Mogao bi se svaki dan voziti sa mnom u kolu i
praviti mi drutvo. to misli o tome?
Ujak Deonarine mi je stvarno bio drag. Bilo bi divno svaki dan
se s njim voziti u kolu. Mogli bismo razgovarati o mnogim
stvarima... I tako sam pristao.
Bilo je uzbudljivo tog prvog dana vozati se irokim ulicama
Port of Spaina, pored velikih trgovina, ku s crvenim krovovima,
velikim parkiralitima sa blistavo zelenim igralitima za nogomet
i kriket, sve dok nismo stigli do dojmljivih zgrada Queens Royal
Collegea. Izgleda da se ujaku Deonarineu nije svialo nita manje
nego meni pa me ponosno odmah predstavio nekim uiteljima
kao svojeg mladog neaka, brahmina.
Svi smo se najprije okupili u velikoj predavaonici gdje je
ravnatelj odrao dug i (meni) nerazumljiv govor. Rijetko sam uo
nekog Engleza, a ni tada veinu nisam razumio; ali ovo je bilo
gore od svega do sad. Jedva da sam razumio koju rije.
Ej, to j reko? doapnuo sam jednom ueniku kada mi je
dojadilo. U ovoj e mi koli trebati prevodilac!
On me zbunjeno pogledao. Jesi li gluh? pitao je glasno.

Ne, nisam gluh, al o em on?


Ma, pravila kole i takve stvari. Ti sigurno dolazi s juga... sa
sela?
Postieno sam kimnuo i ve poelio da sam s Krishnom otiao
u drugu kolu. Prije nego to je dan zavrio, jo sam vie to elio.
Na onom dijelu otoka odakle potjeem, ivjeli su skoro samo
Indijci, ali u Port of Spainu je veina stanovnitva bila crna. To je
u meni izazvalo nemali sukob. Cijelog ivota sam njegovao
duboku mrnju prema crncima jer oni jedu kravu, mog boga. Oni
su u mojim oima bili nii od najnie kaste. Za mene je bilo
nezamislivo da u kolskoj klupi sjedim pokraj crnca, da me oni
guraju na hodniku ili da s njima igram nogomet. Tog su dana moje
predrasude i moj ponos dobili snaan udarac. Jedini crnci koje sam
poznavao su bila djeca siromanih radnika. Bilo crni, smei ili
bijeli, mnogi uenici ove kole dolazili su iz dobrostojeih obitelji
i govorili su bolje engleski od mene. Zabavljajui se mojim
seoskim narjejem, krivim izgovorom i loom slovnicom, moji
sudrugovi iz razreda su se skrivali iza knjiga i smijali kada bi na
meni bio red za itanje. Zato sam se jako trudio da popravim svoj
engleski jer nisam htio da me i dalje ismijavaju.
U narednim su tjednima svakodnevni kontakti s mnogim
crncima, orjentalcima, Englezima i ostalima predstavljali ozbiljan
izazov mojim vjerskim naelima. Sustav kasti je za hinduizam od
velike vanosti. Sam Brahma je iz svog vlastitog tijela stvorio
etiri kaste. Tu izjavu Veda nije mogla ponititi niti jedna vlast na
svijetu. U skladu s tim, za ljude koji nisu pripadali jednoj od te
etiri kaste, nije postojao nikakav temelj za postojanje. Svijet je
ipak bio pun ljudi koji su potpuno izvan sustava kasti. Kako su oni
nastali? Zato hinduistiki spisi nita ne govore o tome? Zato za
njih nema spasenja kroz jogu i reinkarnaciju? Prema mojoj religiji,
oni su bili potpuno bez nade. Ipak, oni ni u kom pogledu nisu bili
slabiji od mene. Zapravo, neki su ak bili bolji uenici od mene.
Na mom dijelu otoka ljudi su se brinuli o meni i oboavali me. I
88

ja sam bio potpuno siguran da sam Bog. Ali ti neprosvijetljeni


deki s Quenns Royal Collegea su se prema meni odnosili kao
prema sebi jednakom, a ponekad ak ni tako. ak je i od pitanja
koja su mi postavljali, ponekad ironino, a ponekad ozbiljno, moja
vjera poela pucati po avovima.
Je li tono da hinduisti vjeruju da je sve Bog?
Kimnuo sam nesigurno, oko sebe promatrajui mladie raznih
rasa i religija koji su me opet pokuali uloviti. To je ve gotovo
postala navika. Ostali djeaci Hindusi su me sramotno ostavljali
na cjedilu i brino su izbjegavali podrati me zbog srama ili straha.
Ti dakle eli rei da je muha Bog, ili mrav, ili stjenica?
Skupinom se pronio smijeh.
Smijete se jer ne razumijete, odvratio sam hrabro. Vi ste
zarobljeni u prividu i ne moete spoznati jedinu pravu Stvarnost,
Brahmana.
Jesi li ti Bog? s nevjericom je pitao jedan Portugalac.
Najbolje je bilo ne odugovlaiti s odgovorima niti ih izbjegavati
jer bi me tada samo jo vie ismijali. Da, odgovorio sam
odluno, kao i svi hinduisti. To trebaju samo spoznati.
Kako moe spoznati neto to nije istina? pogrdno se
otresao. Pa ti nisi stvorio svijet!
Jedan mladi iz Engleske je, izgleda, dobro poznavao
hinduizam. uo sam da si vegetarijanac. Ti vjeruje da nije u
redu uzeti ivot...
Ja vjerujem u nenasilje, kao Gandhi. Njega svi potuju. On je
bio veliki Hindus. Pogreno je uzeti ivot!
Svaki ivot? Nisam primijetio da me eli namamiti u zamku.
Energino sam kimnuo: Sav ivot je svet. Tako kau Vede.
Traei pomo, pogledao sam prema nekolicini Kineza za koje
sam znao da su budisti. I oni su se slagali sa mnom, ali zato to
sada nisu priznavali? Bio sam u potekoama i nadao sam se da e
89

mi u ovom trenutku pruiti podrku, iako sam u mnogim drugim


stvarima bio njihov protivnik. Na satu biologije sam nauio sedam
osobina ivota: disanje, hranjenje, izluivanje, podraljivost, rast,
razmnoavanje i kretanje. Predobro sam znao da i povre
posjeduje svih sedam osobina. Kada bih ubrao i pojeo bananu ili
mango, uzimao bih ivot. Nisam mogao zanijekati da i
vegetarijanci uzimaju ivot, ali bio sam odluan u tome da branim
razliku izmeu ivotinjskog i biljnog ivota.
Moj protivnik se obratio svojim prijateljima: Zar ne znate da
i povre posjeduje sedam osobina ivota? upitao je. I
vegetarijanci uzimaju ivot.
Otvorio sam usta kako bih objasnio razliku izmeu biljnog i
ivotinjskog ivota, ali me netko preduhitrio. A to se dogaa kad
si on kuha vodu za aj? rekao je glas iza mene. Sjetite se
milijuna bakterija koje tada ubija. Jadne, male, bespomone
ivotinje, da upravo to. A one se sve vie razvijaju i reinkarniraju
pa se jednog dana pojavljuju kao krave i ljudi!
Svi su se dobro nasmijali. ovjee, pa on je masovni
ubojica! povikao je netko s moje lijeve strane. Nije ni udo da
je tako mrav, dodao je netko. Uvijek jede samo povre! Ti
treba mesa, ovjee!
Vi to ne razumijete, usprotivio sam se hrabro. Obrazi su mi
gorjeli, a u sebi sam bio povrijeen i zbunjen.
Nemoj pokuavati logiki ili znanstveno objasniti
hinduizam, savjetovao mi je ujak Deonarine kada smo se iste
veeri vozili kui. To je religija, neto u to se vjeruje ili ne
vjeruje; ne moe se dokazati.
Ali istina je istina! ustrajao sam. Hinduistiki spisi su
istina!
Mnoge stvari su ista mitologija, odgovorio je Deonarine
zatitnikim tonom. Krina nije nikada postojao, ba kao ni
Rama. Bhagavad Gita i Ramajana su samo mitovi, lijepe prie.
90

Naravno da je bilo beskorisno o tome raspravljati s ujakom


Deonarineom. On nije nikada imao dovoljno zanimanja za svoju
vjeru da bi poeo vjebati jogu pa zato nije mogao razumjeti ono
to sam ja znao. On nije, poput mene, susreo neke od bogova. Jo
je pred njim mnogo ivota u kojima moe spoznati istinu kada
bude spreman.
Kad sam te veeri pod kokosovim palmama iza Gosinove
kolibe napasao kravu, dobro sam pazio, kao i uvijek otkada me
napala. Naravno da nije bilo u redu biti nepovjerljiv prema tom
velikom bogu, ali trebalo je biti i praktian. To je jedna od stvari
koje sam nauio u srednjoj koli - biti praktian. U svakodnevnom
ivotu religiju nije trebalo uzimati predoslovno. Iz posve
praktinih razloga prestao sam se klanjati kravi. Jednostavno nije
bilo mogue istovremeno joj se klanjati i uvati se od napada. Ipak
sam jo uvijek vjerovao da je krava velik i svet bog. ak sam bio
uvjeren da bi velik korak prema naprijed, prema sjedinjenju s
Brahmanom, bilo u sljedeem ivotu reinkarnirati se kao krava,
ukoliko jo u ovom ivotu ne postignem moku.
Ti si bog, zar ne? ozbiljno sam pitao kravu.
Ona je marljivo pasla travu i polako je vakala, ispunjena
dubokim zadovoljstvom. Teko je bilo shvatiti da me tako zlobno
napala, ali sjeanje na to se nije dalo izbrisati.
Naravno da si ti bog. Ja to znam. To je istina, zar ne? Podigla
je glavu i pogledala me umornim oima, polako i mirno vaui.
Muu! rekla je sveano. Muu! Muu!

91

Bogata, siromah

Kako je Nana doao do svog bogatstva? pitao sam jedne veeri


ujaka Deonarinea. Nagaanja o tome su jako zanimala i mene i
ostale, ali jo nikada nisam uo da ujak Deonarine govori o tome.
Stajali smo na trijemu i uivali u pogledu na sjajno osvijetljene
kue u mjestu. Izgledalo je kao da se svaka hinduistika obitelj
natjee sa susjedima tko e na godinju Divali sveanost moi
postaviti najvie deya.
Punditi misle da su mu duhovi dali zlato. Deonarine je
zbunjeno slegnuo ramenima. Nema loginog objanjenja, dodao
je zamiljeno. Naravno, Nana je teko radio. Iako je bio iz kaste
kshatrija, poeo je kao seljako dijete zaraivati deset centi
dnevno kosei travu. Nekako je od nekog Kineza kupio onu
straaru za pedeset dolara i poeo praviti nakit u njoj. Jedne je noi
ta straara tajanstveno izgorjela... i od tada je on bio milijuner, za
to su znali samo neki izvan obitelji.
U meuvremenu je pao mrak pa su sveta svjetla zasjala jo
jae. Kakav prekrasan pogled! Divali je bio jedan od mojih
omiljenih praznika. Sa zadovoljstvom sam zakljuio da je svaka
hinduistika kua svijetlila mnogo jae od kranskih kua za
Boi, i to ne od elektrinih arulja, nego od ivog plamena iaka
umoenih u ghee. Poput sjajnih svijea, deye su treperile na
prozorima, stolovima, ogradama trijemova i uzdu stepenica svako svjetlo u ast Lakmi, boice bogatstva i blagostanja.
Pokazujui rukom prema jednoj posebno osvijetljenoj kui,
ujak Deonarine je rekao: Nana je svaki put na Divali drao dvije
posebne puje za Lakmi, i to posve sam, pred svojim elinim

trezorom. U toj su se prostoriji provodili i drugi tajanstveni obredi,


ali nije smio nitko sudjelovati.
to misli, je li ga Lakmi uinila tako bogatim ili su to bili
duhovi? pitao sam. S vremena na vrijeme, na je obiteljski pundit
s upaljenom deyom prolazio kroz svaku sobu nae kue, tujui
kuu i duhove u njoj, osobito Nanin duh, jer je on sagradio kuu.
Tada bi tri puta opkruio u smjeru kazaljki na satu upaljenom
deyom pred Naninin velikim portretom u dnevnoj sobi. Jednako
smo bili predani duhovima kao i bogovima pa nam je povremeno
bilo teko razlikovati ih.
Pa svejedno je kako to nazove. U svemiru ionako postoji
samo jedna Sila.
Kimnuo sam sveano: Postoji samo jedna Stvarnost Brahman. Sve ostalo je privid, maya.
utke smo promatrali svjetla. Lakmina nazonost se gotovo
mogla osjetiti, a mi smo znali da je ona sigurno zadovoljna. U
meni je ostalo jo jedno pitanje pa sam konano prekinuo tiinu.
Tvrde neki da su isti duhovi koji su uvali Nanino bogatstvo,
ubili Nanu prije nego to je sve uspio potroiti. To ne razumijem.
to misli o tome?
Ujak Deonarine utio je nekoliko minuta. ekao sam
nestrpljivo. Kad je konano odgovorio, u njegovom sam glasu
primijetio odreenu nelagodu. Ne znam. Svake godine na Divali
razmiljam o oevom bogatstvu koje je tako tajanstveno stekao i
isto tako tajanstveno skrivao od svih nas... i o njegovoj preranoj
smrti. Nervozno se iskaljao i htio je otii u kuu. Ne volim
razgovarati o tim stvarima, dodao je tiho preko ramena.
Jo sam dugo ostao tamo sm i uivao u velianstvenom
pogledu, divei se brojnim deyama i razmiljajui o tajni mnogih
bogova i duhova i jedne Stvarnosti.

94

Svjetla se pale za Lakmi, njoj se posveuju posebne puje.


Ona je boica bogatstva i blagostanja. Tijekom ruka sam
jednom mladom muslimanu objanjavao sveanost Divali. inilo
se da ga to zanima, ali se, kao i uvijek, oko nas okupio velik broj
ometajuih ispitivaa.
Ako je Lakmi boica bogatstva, kako to da je veina Hindusa
siromana? pitao je jedan visok, crni mladi. Klanjati se njoj je
isto traenje vremena!
Ti ne razumije karmu i reinkarnaciju! odvratio sam ustro.
ovjek u jednom ivotu moe biti siromaan, a u drugom opet
bogat.
Koliko reinkarnacija je za to potrebno? Pogledaj oko sebe veina Indijaca radi na poljima eerne trske i ivi u vrlo
siromanim kuama...
Naa obitelj nije siromana!
On misli openito na Indijce, pomogao mu je neki mravi
mladi iz Engleske. Uzmimo Indiju. To je najsiromanija zemlja
na svijetu!
Tko to kae?
Moj otac. On je ivio tamo prije nego to sam se ja rodio.
Tamo ima vie takora nego ljudi; a tek siromatvo i bolesti!
To je moda bilo tono dok su Englezi jo bili tamo, ali od
neovisnosti sve se promijenilo! Kratak val slaganja se proirio
skupinom koja se gurala oko nas. Trinidad se borio za slobodu od
britanskog jarma pa je neovisnost bila rije od koje je zatreperilo
svako rodoljubno srce.
Ljudi umiru od gladi u Indiji, takori se debljaju, a svete krave
umiru od starosti, umijeao se netko. To su Indiji donijeli
bogovi i reinkarnacija. Ja sam ateist. Ne elim takve bogove!
To nije istina! Moja majka ivi tamo i jo nam nikada nije
pisala o takvim stvarima.
95

Znao sam da su moji protivnici u pravu, ali to nisam htio


priznati. Majka je u svojim pismima uvijek paljivo izbjegavala
spomenuti siromatvo u Indiji. Opisivala je vrtove, ptice jarkih
boja i egzotine ivotinje, hramove i sveanosti. Rekla nam je sve
o svom guruu, ali stanje naroda nije nikada spominjala. Knjige
koje sam itao nisu mi doputale da sumnjam da je zemlja moje
religije bila uasno siromana. Kako to moe biti posljedica
stolje vjebanja joge, sve boljih karmi i reinkarnacija koje se sve
vie razvijaju prema jedinstvu s Brahmanom? Zato su se indijski
filmovi koje sam gledao bojali prenijeti vjernu sliku Indije? A
zato sam ja, u sukobu sa svojim prijateljima iz kole, tvrdoglavo
zastupao tvrdnje koje su sigurno bile krive? Jesam li se bojao
istine? To nisam mogao priznati - posljedice bi bile preteke!
Zato misli da je ovo jedini svijet koji postoji? pitao je
Gosine na moje oprezno pitanje zato je tako mnogo Hindusa
siromano i u patnjama. Za vrijeme Divali sveanosti u njegovoj
kolibi od blata je dan i no gorjela deya, iako mi je rekao da je
njegova karma siromatvo. Vede kau da postoji mnogo
svjetova. Moda su siromani Hindusi samo u ovom svijetu. Zbog
bolje karme oni tada prijeu u bolji svijet.
Da, ali i ovdje ima bogatih Hindusa, poput Nane i pundita?
Gosine je ozbiljno kimnuo: elim rei, Bhai, moda to nije
kod svih isto... ali moda su u drugim svjetovima samo bogatai.
Moda, ali Krina kae u Giti da se opet vraamo ovamo,
nakon to smo u drugom svijetu odradili svoju karmu.
Neke stvari nije lako razumjeti... Jesu li to Gosinove oi
otkrivale traak sumnje? Brzo se opet sabrao. Za jogija je
svejedno jel bogat il siromaan. Jogi kao tvoj otac se vie nikada
nee vratiti u ovaj svijet. U Upaniadama pie da svo neznanje
nestaje, ako meditira o Brahmanu. Tada nalazi OM. Samo jogiji
stiu do prosvjetljenja.
96

Pozivajui se na Vedantu, Gosine je izrazio moj najvei cilj.


Jedna od najdragocjenijih stvari koju sam imao bila je knjiga o
jogi koju mi je majka poslala iz Indije. Sadravala je napredne
tehnike koje sam mogao koristiti gradei ih na temelju kojeg sam
stekao u hramu. Krina je pouavao Arjunu da nita nije vanije
od marljivog vjebanja joge. Na toj boanskoj splavi prelazilo
se preko mora neznanja pa ak i preko najgorih grijeha - do
vjenog Blaenstva. Od svoje desete godine sam svaku veer od
ponoi do pola dva, dok su svi ostali spavali, uz svoju
svakodnevnu meditaciju, na trijemu pred svojom sobom vjebao
jogu - poloaje, vjebe disanja i meditaciju. Vjebao sam ili
Brumadhya Drishti ili Madhyama Drishti. Povezano s vjebama
disanja, to me odvodilo u podruja svijesti koja nisu imala nikakve
veze sa svijetom oko mene.
Kroz jogu sam sve vie doivljavao nazonost duhovnih bia
koja su me vodila i davala mi parapsiholoke moi. Bogovi su bili
stvarni! Nikakvi prigovori mojih kolskih prijatelja to nisu mogli
promijeniti. Ponekad sam, odlazei u krevet, od tih iskustava bio
toliko uzbuen da nisam mogao zaspati. Kad bih bar ujaka
Deonarinea i druge hinduiste mogao nagovoriti da vjebaju jogu i
meditaciju! Onda bi i oni razumjeli istinu o svojoj vjeri. Nisam
htio sam postii nirvanu. Guru je uitelj koji druge vodi k vjenom
Blaenstvu.
*

Rabi! Rabi!
Sjedio sam sm u molitvenoj sobi pred malenim kipom Krine,
duboko i ritmino diui pokuavao sam oponaati Krinin
osmijeh. Teta Revati i ja smo se jutros jako posvaali, a ja se
uope vie nisam mogao sjetiti kako je sve poelo. Sada sam
meditacijom pokuao vratiti osjeaj unutranjeg mira koji je u

97

posljednje vrijeme izgledao tako varljivo. Bili smo sami kod kue,
Ma i ja, pa se nitko drugi nije mogao javiti na poziv.
to je, Ma? odazvao sam se.
Netko je u dvoritu i zove. Pogledaj tko je.
Obitelj je bila na plai na godinjoj Kartiknahan sveanosti.
Veina hinduista na Trinidadu se tom prilikom kupala u rijekama,
zaljevima i na plaama u nadi da e biti duhovno oieni. Za
pundite nije postojao zaposleniji i unosniji dan od ovog. urili su
s jedne puje na drugu, sakupljali novane prinose i darove te
uivali u jelu koje su im posvuda dijelili. Taj dan je nudio
velianstvene prilike za poboljanje svoje karme sluenjem
brahminima. Ve sam tada dovodio u pitanje koristi od takvih
obreda. Nita nije moglo promijeniti karmu, a posebno ne kupanje
na Kartiknahan. Samo to su se osuili, mnogi od tih hinduista su
se vratili kuama da bi jeli meso i opet tukli ili zlostavljali svoje
ene. Te sveanosti su sigurno imale svoje opravdanje, ali kao to
je Krina rekao, jogiju je sve drugo beznaajno. Zato sam svoje
dragocjeno vrijeme odluio utroiti na bolji nain.
Dobro, Ma! odvratio sam joj. Teka sam srca umotao Krinu
u posveenu tkaninu i stavio ga na stranu. Kad sam doao na
trijem, uo sam da netko kuca na prednja vrata. Nagnuo sam se
preko ograde i vidio nekog starijeg indijskog prosjaka kako gleda
gore prema meni.
to hoe? pitao sam ga.
Roti, Baba, Roti! odgovorio je, prosei ispruene ruke. Je li
me htio poastiti kada me nazvao Baba ili se samo kao siromah
htio dodvoriti bogatau? Nisam stigao nai odgovor.
Iako bi rijetko tko pozvao prosjaka u kuu, ovog mi je bilo
toliko ao da sam to ipak uinio.

98

Dobro, doi gore, doviknuo sam, vidjet u to imam.


Prosjaenje je, na kraju krajeva, astan nain dobivanja dobre
karme.
Odmahnuo je glavom i pokazao na bose noge: Ne mogu doi
gore.
Dobro, onda doi s druge strane, kroz stranja vrata.
Pokazao sam mu put i uao u kuu.
Izgledao je kao chamar, nedodirljivi, vrlo tamne koe; zapravo
mu se uope nisam trebao pribliiti jer bi me to oneistilo kao
brahmina. Dok sam ga tako promatrao kako se teko vue,
oslanjajui se na svoj tap, kako posre i epa, poeo sam
suosjeati s njim. I on je bio ovjek. Bio je dobar osjeaj bar
priznati to. Spustio sam se brzo po stranjim stepenicama i
otkljuao vrata. Pozdravio sam ga toplim osmijehom i uveo ga u
malo, otvoreno dvorite ispod kuhinje.
Doi, sjedni ovdje, rekao sam i pokazao mu stolac za stolom.
Pogledao me velikim, okruglim oima, hladno i bez treptaja. S
uzdahom se spustio na stolac. Izgleda da ga nije zanimala voda
koju sam mu dao za pranje ruku. Donijet u ti neto za jelo,
rekao sam ljubazno.
Pretraujui kuhinju, naao sam neke ostatke od doruka:
tanak roti u obliku lepinje i neto kuhanog pinata s otrim
zainima, zvan bhaji. Stavio sam jelo pred njega i sjeo kako bih ga
sa zanimanjem mogao promatrati. Bio je to jedan od onih svetih
prosjaka lutalica koji su se odrekli sveg posjeda. Veina ih se
ionako malo toga i trebalo odrei. Njegova duga, sijeda kosa bila
je nepoeljana i slijepljena od prljavtine, a u njegovoj divljoj
bradi jo su uvijek bili vidljivi ostaci isproenih obroka. Njegov
nekada bijeli dhoti sada je bio siv i zaprljan, pun mrlja od umaka
i curryja s prednje strane. Morao sam odmaknuti stolac;
nepodnoljivo je zaudarao. Ipak sam osjeao sve vee suosjeanje

99

prema tom ovjeku to me ispunilo osjeajem kreposti. To e


poboljati moju karmu.
Jesi li danas daleko putovao? htio sam znati da bih zapoeo
razgovor.
Pohlepno vaui, odgovorio mi je samo mranim pogledom.
Trgao je komad po komad rotija, njime marljivo grabio bhaji i
trpao ga u usta, liui prste. Oito je uivao u svakom zalogaju.
Bio sam siguran da sam postavio previe hrane, ali on je pojeo sve
i oistio tanjure. Jo se obilno napio te se naslonio na stolac,
buljei u mene i glasno podrignuo. Na kraju je dijelom dhotija
obrisao usta pa je tako njegova odjea dobila jo jednu svjeu
mrlju.
Zahod! progunao je odjednom, dok su njegove oi oajno
gledale oko sebe kao da mu se tamo jako urilo. Skoio sam da mu
pomognem, a on me uhvatio za rame i podigao se sa stolca.
Oslanjajui se malo na mene a malo na tap, dovukao se do
nunika kojeg smo za takve sluajeve imali u stranjem dvoritu.
Kad je uao, naredio mi je da ekam. Uskoro sam mogao uti kako
vie na mjesnom trinidadskom narjeju: Au! Au!. Zvuao je
oajno.
Hej, to je? pitao sam nesigurno.
Doi, pomozi.
Otvorio sam vrata oklijevajui. Nije mogao ustati sa sjedala.
Izgledao je kao da mi se ruga svojim hladnim oima. Trudei se
zadrati dah, nagnuo sam se nad njega, uhvatio ga ispod pazuha i
svim snagama ga povukao, dok je on glasno stenjao, ali malo
pomagao. Konano je opet stao na svoje noge, njiui se
nestabilno i traei svoj tap. inilo se kao da ne moe govoriti.
Pomou znakova i gunanja sam shvatio da se nije mogao sagnuti
tako duboko. S nelagodom sam se nagnuo i povukao gore njegov
dhoti. Vie nisam mogao zadravati dah pa sam, unato uasnom
smradu, morao ipak uzeti koji udisaj. Taj se ovjek sigurno ve
100

mjesecima nije okupao. Ipak je bio ovjek pa sam mu, usprkos


njegovoj neljubaznosti i hladnom pogledu, htio pomoi. Ve se
dugo nisam osjeao tako dobro zbog djela koje sam inio.
Odveo sam ga do slavine mislei da si eli oprati ruke, ali ga
to uope nije zanimalo. Samo je nevoljko zagunao, a te njegove
hladne oi su zasjale mrnjom koju sam trebao i ranije uoiti jer je
bila tik ispod povrine. Odgurnuo me i odvukao se kao ranjena
zvijer, epajui i oslanjajui se na tap, prema vratima.
Preduhitrio sam ga i otvorio mu vrata. Proao je pored mene,
okrenuo se i pljunuo mi pred noge. Taj, do tada nijem ovjek,
odjednom je izbacio iz sebe itavu bujicu na najprljavijem
engleskom i hindiju; on me mrzio jer sam ja imao ono ega se on
odrekao. Je li stvarno elio ono to ja imam? Je li me mrzio jer je
mislio da sam ja bogat, a on siromaan? Bio sam zbunjen... i
preneraen. ak ni hvala za uinjeno?
Mehaniki sam zakljuao vrata, i ne znajui to inim, otiao
sam se temeljito oprati. Potom sam se kao omamljen uspeo
stepenicama do trijema. Potresen, vie se nisam vratio u molitvenu
sobu. Zaboravio sam na Krinin blaeni smijeak. U svojoj sobi
sam objeene glave pao na krevet. Prosjak je bio u pravu:
siromatvo je bilo duhovnije jer bogatstva pripadaju prividu
neznanja. Ali zato je onda Lakmi mogla biti boica bogatstva i
blagostanja, ako je bogatstvo zlo i samo maya? Zato je onda
Nanu nagradila milijunima? I gdje je sada bilo to zlato? Jesu li i
sami bogovi, sa svim tim hramovima koji su podignuti njima u
ast, bili samo dio tog velikog privida?
Kad se obitelj, svjea i radosna, vratila sa svog izleta za
oienje due, ja sam jo uvijek sjedio na krevetu. Glave
naslonjene na dlanove, pokuao sam izai na kraj sa svim onim
pitanjima koja je u meni ostavio taj uznemirujui posjet.

101

10

Nepoznati bog

Kad sam zavrio drugu godinu na Queens Royal Collegeu, kao i


obino sam nekoliko tjedana proveo na dobru moje tete Sumitre u
Guara Cari u sredinjem gorju. Tu sam obitelj uvijek rado
posjeivao jer su se prema meni odnosili kao prema kraljeviu.
Nije postojalo nita to teta Sumitra ne bi napravila za mene. Iako
teak pijanac, njen mu je bio savjestan i ambiciozan industrijalac.
Nadgledao je veliku plantau kakaa i kamenolom koji je pripadao
obitelji. Sharma, njihov sin, bio je godinu dana stariji od mene i za
vrijeme nastave u koli stanovao je kod nas pa smo nas dvojica
postali najbolji prijatelji.
Uvijek sam volio biti kod svojih osmero bratia i sestrini, ali
nita nisam toliko volio kao ljepotu i tiinu planin. Bila je prava
blagodat udaljiti se od stalne buke glazbenih automata, motocikala
i automobilskih truba koji su mi u Port of Spainu tako esto krali
mir. Kako li sam samo volio prirodu! Moja duboka svijest o
jedinstvu sa svemirom u meni je budila mistini osjeaj
istovjetnosti sa svime to je ivo: sa cvijeem jarkih boja,
beskrajnom raznolikou cvrkutavih ptica, svjetlucavim liem u
praumi poslije oluje. Ja sam bio sve i istovremeno svaka od tih
ivotinja koje su nastavale umu. Svaka od njih postojala je
odvojeno, kao jedno od mojih tijela, a ja sam bio njihova via
svijest. Duge etnje koje su me svakodnevno vodile u taj raj oko
kue u meni su stvarale krajnje uzviene osjeaje. Ja sam bio
Brahman, a ovo je bio moj svijet, stvoren kroz moje misli.
Nakon duge, vrue vonje i ovaj put sam krenuo u tihu etnju,
divei se krajobrazu i neobinim primjercima flore i faune.
Duboko u dungli naiao sam na liticu s koje sam mogao vidjeti

umu ruiastog smilja koje je, u dolini ispod mene, nad stablima
kakaa, poput kraljevskih baldahina irilo svoje krune. S druge
strane plantae, na vjetru su se njihala visoka i vitka stabla
bambusa. Jo dalje su se pruala lelujava polja eerne trske, jedva
vidljiva od sparine, poput zelena tepiha koji se spaja s plavetnilom
mora u daljini. Iza mene su, uz glasan cvrkut i vrevu, razne vrste
egzotinih ptica prelijetale vrhove stabala.
inilo mi se kao da cijeli svemir pjeva istu pjesmu, vrvi istim
ivotom, izraava istu Bit. Svaki atom u najmanjoj bakteriji pa sve
do onog u najveeg sunca i najudaljenije zvijezde izviru iz istog
Izvora. Sve je to dio iste velike Stvarnosti. Bio sam jedno sa svime
- svi smo mi bili izraz Brahmana. Priroda je bila moj bog i moj
prijatelj. Zapao sam u ekstazu radosti nad tim sveobuhvatnim
bratstvom svih stvari i bi.
Pjevajui OM namah Shivaya, jer nikada ne smijete
zapostaviti svoje obveze prema Razaratelju, meu prstima sam
vrtio orhideju u obliku korpiona, divei se njenoj blijedoj, njenoj
grai i nevjerojatnoj dubini njenih boja koje su izgledale kao
otvorena vrata prema nekom drugom svijetu. Preplaen
mnogoznanim, zveketavim umom u grmlju iza sebe, naglo sam
se okrenuo. Prestravljeno sam ugledao veliku, debelu zmiju kako
mi prilazi, a njezine staklene oi ne odvajaju pogleda od mojih.
Bio sam kao hipnotiziran, oduzet, eljan bijega, ali nesposoban
pokrenuti se. Nije ni bilo mjesta za bijeg - iza mene litica, a preda
mnom zmija. Iako taj ruan gmaz nije imao iroku glavu poput
kobre, ipak je napadno sliio ogromnoj zmiji koju je iva uvijek
nosio oko vrata. Osjeao sam istu onu njegovu nazonost kao i pri
susretima koje sam imao tijekom meditacije, kada sam u
neobinim svjetovima sjedio pod njegovim nogama, a njegova
kobra je prijetei siktala i plazila jezik. Moj sadanji poloaj bio je
slian nekom predodreenom ispunjenju tih vienja. Ovaj put
neu umai Razaratelju.
104

Zmija je ve bila tako blizu da sam je mogao dotaknuti;


podigla je svoju klinastu glavu i nagnula se unatrag za napad. U
tom trenutku strave uo sam, kao iz daleke prolosti, majin glas
kako ponavlja odavno zaboravljene rijei: Rabi, ako e ikada
biti u pravoj opasnosti i nita ti ne pomogne, onda postoji jo jedan
bog kojem se moe pomoliti. Njegovo ime je Isus.
Isuse, pomozi! pokuao sam vikati, ali oajniki krik samo
je prigueno i jedva ujno preao preko mojih usana.
Na moje krajnje zaprepatenje, zmija je odjednom spustila
glavu, okrenula se nespretno i nestala u grmlju. Klecajuih nogu,
u velikom sam luku zaobiao mjesto na kojem je nestala zmija i
gustom praumom pourio do staze koja je vodila prema kui. Jo
uvijek bez daha i drui, ali ispunjen zahvalnou prema tom
predivnom bogu Isusu, ispriao sam svom bratiu Sharmi o toj
pustolovini, bojei se izgovoriti njegovo ime.
Moje su misli jo dugo kruile oko toga tko je zapravo taj Isus.
Sjeao sam se da su o njemu govorile boine pjesme na radiju za
Boi pa sam znao da je to vjerojatno jedan od kranskih bogova.
Zato onda u osnovnoj koli koju su vodili krani nikada nisam
uo nita o tom Isusu, ili se moda nisam mogao sjetiti? Moda mi
je neto promaklo. Kako god, o kranstvu sam znao samo to da
su se prvi krani zvali Adam i Eva i da je neki Kajin ubio svog
brata Abela.
Danima sam razmiljao o tom doivljaju. Isus je bio moan,
predivan bog. Kako je samo brzo odgovorio! Ali kakav je on bog?
Moda bog zatite? Zato mi majka, ili swami u hramu, nisu rekli
vie o njemu? Ni Gosine nije znao mnogo; ak je izgledalo da mu
je moje pitanje nelagodno.

105

11

A to si ti!

Tijekom tree godine srednje kole prolazio sam kroz sve dublji
unutarnji sukob. Duboko u sebi sam znao da je Bog zapravo
Stvoritelj, odvojen i razliit od svemira kojeg je stvorio, ali to je
proturjeilo shvaanju kojem me pouavao hinduizam: da je Bog
sve, Stvoritelj i stvorenje istovremeno. Bio sam rastrgan izmeu ta
dva nepomirljiva shvaanja. Ono to sam doivljavao u
meditacijama odgovaralo je vedskim uenjima o Brahmanu, ali mi
se inilo da svakodnevna iskustva proturjee tome. U transu joge
sam osjeao jedinstvo s itavim svemirom; bio sam buba, krava ili
udaljena zvijezda. Svi smo dijelovi jedne Biti. Sve je bilo
Brahman i Brahman je bio sve. A to si ti! govorile su Vede. To
znai da je Brahman moje pravo Ja, bog u meni kojem sam se
klanjao sjedei pred ogledalom.
Bilo je teko nakon nekoliko sati provedenih u transu izai na
kraj sa svakodnevicom jer mi se razlika izmeu ta dva svijeta
inila neizbrisivom. Via stanja svijesti u koja sam se penjao
meditacijom navodno su me sve vie pribliavala pravoj
stvarnosti. Ipak sam se morao suoiti sa svojim svakodnevnim
svijetom. Bio je to svijet radosti i patnji, boli i zadovoljstva,
raanja i smrti, strahova i sumnji, gorkih svaa s tetom Revati i
nerjeivih pitanja mojih prijatelja iz razreda na Queens Royal
Collegeu, svetaca koji zaudaraju i psuju i Brahmacharyi koji se
zaljubljuju. To je bio svijet s kojim sam trebao izai na kraj. Nisam
to mogao proglasiti prividom, osim ako sam ludilo htio nazvati
pravim prosvjetljenjem. Moja religija je teoretski bila predivna, ali
sam imao ozbiljnih problema provoditi je u svakodnevnom ivotu.

Nije se radilo samo o borbi izmeu mojih pet osjetila i vienja.


Bila je to i stvar razuma. Pravi sukob je bio izmeu dva
suprotstavljena shvaanja Boga: je li sve to postoji Bog ili je on
mogao stvoriti stijenu ili ovjeka, a da on sm ne bude njegov
sastavni dio? Ako je postojala samo jedna Stvarnost, onda je
Brahman i dobro i zlo, ljubav i mrnja, ivot i smrt. Ako je to tako,
onda je sve besmisleno, sav ivot je apsurdan. Nije bilo lako
zadrati zdrav razum i istovremeno zastupati shvaanje da su
dobro i zlo, ljubav i mrnja, ivot i smrt jedna te ista Stvarnost.
Kad bi dobro i zlo bili jedno te isto, onda bi i svaka karma bila ista
pa bi sve bilo svejedno. emu onda svi vjerski napori? To mi se
inilo nerazumnim. Gosine me uvijek podsjeao da se na razum ne
treba oslanjati jer je i on dio privida.
Ako je i razum maya, kako su nauavale Vede, onda se nisam
smio pouzdati niti u shvaanje niti u predodbu da je sve maya i
da samo Brahman stvarno jest. Kako sam onda mogao biti siguran
da i Blaenstvo koje sam traio takoer nije privid kada se nisam
smio pouzdati u svoje zapaanje i razum? Da bih prihvatio nauke
svoje religije morao sam zanijekati razum. A to je s drugim
religijama? Ako je sve Jedno, onda su i one sve iste. Izgleda kao
da je zbrka zapravo najvia Stvarnost. Bio sam zbunjen.
Moja jedina nada bila je joga za koju je Krina u Giti obeao
da e preko nje svo neznanje biti otjerano spoznajom da sam ja
Bog. Bilo je vremen kada me ta unutranja vizija zbunjivala i
oduevljavala. Vjerovao sam da sam tako blizu samospoznaji da
sam se gotovo vidio kao Brahman, Gospodar svega. Gotovo, ali ne
potpuno. Uvjeravao sam se da je to istina i pretvarao se da sam
Bog, ali ostao je unutranji sukob, taj glas koji me upozoravao na
varku. Borio sam se protiv tog posljednjeg ostatka prvotnog
neznanja, a povremeno sam ak i slutio da sam blizu pobjede nad
tim prividom, kao to je to i moj otac uinio. Ipak nikada nisam u
potpunosti uspio premostiti provaliju koja je dijelila mene i cijelo
stvorenje od Stvoritelja.
108

Poeo sam o Stvoritelju razmiljati kao o pravom Bogu, za


razliku od drugih bogova hinduizma za koje sam bio uvjeren da
sam ih susretao u transu. Bio sam sve vie svjestan razlike izmeu
njih koji su mi utjerivali strah i spoznaje da je pravi Bog sigurno
pun ljubavi i dobar. Ni za jednog od hinduistikih bogova nisam
stekao dojam da bih mu mogao vjerovati jer ni jedan od njih me
nije volio. Moja glad za poznavanjem Stvoritelja je rasla, ali nisam
poznavao niti jednu mantru za njega i muio me taj osjeaj da me
moja trka za samospoznajom uope ne vodi blie njemu, nego da
samo poveava na razmak. Unitavalo me i to da mir koji sam
postizao meditacijom, u svakodnevnom ivotu nije dugo trajao,
posebno ako sam proao pored tete Revati.
Rabi Maharaj! Gdje si bio? opet me korila svaalakim
glasom, kao i uvijek u posljednje vrijeme kad mi se obraala.
Zamolila sam te da pomete stepenice! Stajala je na kuhinjskim
vratima, ba kada sam nakon dvosatne meditacije izlazio iz
molitvene sobe. Blaeni osjeaj unutranjeg mira u kojem sam
uivao u kratkom vremenu samoe bio je razbijen tim glasom.
Iako je takav prizeman posao bio nezamisliv za brahmina,
odgovorio sam: Dolazim! Nemoj vikati na mene!
Kako da te inae dozovem. Uvijek sanjari u nekom drugom
svijetu.
Bolje tamo nego u tvom svijetu! tiho sam progunao, ali ipak
dovoljno glasno da je ona to mogla uti.
Pazi to govori!
Hvala, takoer! odvratio sam joj, ali ovaj put tako da me nije
mogla uti.
istiti stepenice vani, mislio sam, Gospodar svemira, ti koji si
Brahman! U meditaciji sve to izgleda tako stvarno, ali s metlom u
ruci...?

109

Hej, Rabi! Nakon ruka idemo na plau. Ide s nama? Moj


brati Krishna, s kojim se isto nisam ba najbolje slagao - previe
je bio vezan uz svoju majku - strugao je stolice i stol u stranjem
dvoritu gdje sam prije nekoliko tjedana ugostio prosjaka. S
metlom na ramenu, lijeno sam se dovukao do njega.
Moda, odgovorio sam bezlino, ako Njezino kraljevsko
visoanstvo nee htjeti da pometem jo i krov.
Hej, pazi to govori! Teta Revati se spustila po stepenicama
da bi provjerila to sam napravio i tiho je stala iza mene. Bilo bi
ti bolje da jo jednom pomete stepenice, sve je jo puno crne
praine.
Pa ne mogu zabraniti vjetru da opet donese prainu!
odgovorio sam joj bijesno. Lagani povjetarac je taj sitan pepeo iz
oblinje tvornice eera nanio na stepenice im bih ih ja pomeo. Ja
tu stvarno nisam mogao nita. Zato me nikada nije ostavljala na
miru?
Lijenina! vikala je dalje. Isti si otac!
Isti otac? Kriknuo sam tako da sam se i sam uplaio. Nitko nije
smio tako govoriti o njemu! Godine nakupljene mrnje sada su
izbile poput vulkana. Pogled mi je pao na utege kojima je Nana
vjebao; leali su na uobiajenom mjestu, tek korak od mene.
Zasljepljen od bijesa sagnuo sam se... a kad sam opet ustao, drao
sam jedan kraj poluge utega kao da je palica za kriket. Zamahnuo
sam jako unatrag i nanianio tonu u glavu tete Revati. Tada se
Krishna oajnikim skokom bacio na drugi kraj poluge. Ta
arolija kao da je odjednom bila slomljena, moja nadnaravna
snaga me napustila, a uteg je takvom jainom udario o tlo da je
slomio debeli betonski pod.
Osjeao sam se kao da itavu vjenost stojim tu i gledam u
blijedo lice tete Revati. Usta su joj bila poluotvorena, a usne su se
oblikovale u bezglasan krik. Drhtao sam kao list na vjetru. Oi su
mi poletjele prema utegu utonulom u beton, zatim prema Krishni,
110

koji je, teko diui, iroko otvorenih oiju od straha, jo uvijek


stajao iza mene, a onda opet prema mojoj potpuno omamljenoj
teti. Glasno stenjui, otrao sam po stepenicama gore.
U svojoj sobi sam zalupio vrata i zakljuao ih za sobom. Pao
sam na krevet tiho plaui, vjerojatno satima, u nevjerici da se to
dogodilo. Moj svijet se sruio. Nikada vie neu moi pogledati u
oi svojoj teti! Niti bilo kojem drugom ovjeku! Nikada!
Vjerovao sam u nenasilnost i propovijedao je svojim mladim
prijateljima kao Gandhi. I sam sm bio najstroi vegetarijanac jer
mi je svako ivo bie bilo sveto. Pomno sam pazio da nikada ne
pregazim mrava ili kukca. Kako sam onda mogao podii taj uteg
kao palicu i mahnuti njime iznad glave kao da nema teine s
namjerom da skonam svoju tetu?
Poslije ponoi, dok su svi spavali, a ja sam trebao sjediti na
trijemu i traiti Blaenstvo vjebajui jogu, tiho sam se iuljao iz
svoje sobe, proao kroz kuhinju i stepenicama se spustio u stranje
dvorite. U tami sam opipavao zidove sve dok nisam naiao na
uteg kako lei gdje mi je i ispao. Htio sam neto provjeriti. Sagnuo
sam se, uhvatio polugu objema rukama, ovaj put na sredini, i svim
je snagama pokuao podii. Usprkos svim naporima nije mi
uspjelo podii je ni centimetra. S grevitim uzdahom sam se opet
okrenuo prema stepenicama.
Vratio sam se u sobu, pao na svoj krevet i tiho plakao u jastuk.
Odakle mi je dola ta nevjerojatna snaga kojom sam te teke utege
podigao kao perce? Sam gnjev, pa ak ni najjai, to sigurno ne bi
mogao. Je li neki od duhova koje sam sretao u meditaciji ovladao
mnome? Tko god to bio, nisam sumnjao da je bio zao. Ali ja sam
teio za sjedinjenjem s Brahmanom! Je li on ipak bio i dobar i zao,
smrt i ivot, s obzirom da je on Sve? Jesam li to napokon dokazao?
Je li to bilo moje pravo Ja - to zlo, mono bie, koje je na trenutak
skinulo pobonu masku religije? Ne! To ne moe biti! Zaprepastio

111

sam se. Kako sam mogao znati da ta zla sila nee opet ovladati
mnome, moda s jo traginijim posljedicama?
To pitanje me muilo. Tko su bili ti bogovi i duhovi kojima
sam kroz nyasu, jogu i meditaciju dopustio ulazak? Jesu li oni bili
dobri ili zli ili oboje? Ili je sve bilo maya, a ja luak koji je iza
svega toga jo pokuavao pronai smisao? Usprkos svim
nagovaranjima, jo sam nekoliko dana ostao u svojoj sobi bez jela
i pia. A kad sam se napokon opet pokazao svijetu, onom svijetu
koji navodno nije postojao, a mene je tako muio da sam mu jedva
mogao pogledati u oi. Skoro ni s kim nisam razgovarao. Teta
Revati i ja smo se izbjegavali. Vie mi nije nareivala da obavljam
kuanske poslove. ak su i moji jutarnji posjeti kod Ma bili kratki
i napeti.
Konano se ipak dogodilo ono emu sam se nadao: vrijeme je
i to uasno razdoblje mog ivota sakrilo slabim osjeajem daljine.
Teta Revati i ja smo se jo uvijek pokuavali izbjegavati, ali sam
joj ipak, kada su to okolnosti zahtijevale, ono nuno mogao rei
djelomino ljubaznim tonom, a ni na njoj se nije mogao primijetiti
gnjev, bar ne izvana. Najdue me optereivalo to da se moram
uvjeriti da sam Brahman... i duboka, nerjeiva nesigurnost o tome
tko ili to su u stvarnosti Brahman i ti mnogi bogovi kojima sam
se klanjao. Na kraju, a tko sam ja?
U svojoj tenji za samospoznajom doivio sam teak poraz.

112

12

Guru puja

Ima previe licemjera! Cijelo vrijeme govore o samospoznaji... a


postaju sve sebiniji!
Zastao sam pred Mainom sobom. okirale su me bijesne rijei
ujaka Deonarinea, na koje od njega nismo navikli. Nikada ga
nisam uo da tako govori u mojoj nazonosti. Ili je moda mislio
na mene?
Ima mnogo dobrih pundita, odgovorila je Ma mirno. Sjeti
se samo Babe!
Kako mogu znati da i on nije licemjer? Svi od religije rade
posao, nita vie ne rade besplatno. Nita! Bijes u njegovom
glasu rezao me kao no. Nisam ni slutio da mu je to bilo tako
odvratno. Ali zato me onda zamolio da mu blagoslovim auto i
zato je zahtijevao da mi plati za to?
I tebe kao uitelja plaaju. Zato bi punditi trebali raditi
besplatno?
Ali neki punditi su prebogati! Zarauju gomile novca, i to
najvie od siromaha. Koliko se samo puja za sreu plaa za
dobitak na lutriji, a koliko ima stvarnih dobitnika? Punditi dobro
znaju da ne mogu svi dobiti, ali novac ipak uzimaju od svih! Kada
se to ne bi inilo u ime religije, takve bi licemjere zbog prijevare
strpali u zatvor!
A siromani punditi? pitala je Ma. Ljudi ih zovu zbog puja
i oni ipak dolaze.
Naravno, pa to im je posao. A kad onda veina ljudi ne dobije
nita, kako to ve ide na lutriji, kau da je to njihova karma, jo

neka stara krivnja iz njihove prole janme. Ako se osloni na


Babine puje, onda su tvoje anse da doe u nebo jednake kao i da
dobije na lutriji!
Pst! Govori preglasno. Netko bi te mogao uti.
Moda bi me cijeli svijet trebao uti, odgovorio je neto tie.
Potresen napadom mog ujaka na samo srce moje religije,
oduljao sam se na prstima. Mislio sam da se ujak Deonarine
poinje opet sve vie otvarati hinduizmu jer mi nije nikada
nagovijestio nita slino. On je pokuavao biti prelogian pa je
napravio ba onu greku na koju je uvijek mene upozoravao. Iz
religije se jednostavno ne moe raditi znanost. Kada bih ga bar
mogao nagovoriti da svakodnevno pone meditirati! To bi bio
jedini izlaz. Krina je, naravno, bio u pravu: ako stvarno vjeba
jogu, onda je sve drugo nevano.
Tog jutra na putu prema koli, ujak Deonarine se upustio u
utopijski razgovor o udotvornoj preobrazbi do koje bi doveo
napredan sustav kolstva na Trinidadu. To je bilo prosvjetljenje u
koje je on vjerovao. Nikakao nisam mogao temu razgovora
skrenuti na jogu. Sada mi je postalo jasnije nego ikada da nas
dvojica ivimo u dva posve razliita svijeta. On se trudio rjeavati
probleme u svijetu kojeg sam ja odbacivao kao mayu, probleme,
koje prema Vedama, moemo rijeiti samo tako da ih zanijeemo
i prema njima se odnosimo kao prema prividu. On je oduevljeno
zagovarao obrazovanje mas u zapadnjakim znanostima i
tehnologiji kao jedini izlaz Trinidada prema blagostanju, kada ve
postigne samostalnost. Kako sam s takvim ovjekom mogao
priati o unutranjem prosvjetljenju koje guru mora postii kako bi
ga tada mogao prenijeti svojim sljedbenicima? Tog sam jutra
mislio da u se slomiti pod napetou izmeu ta dva svijeta svijeta meditacije i svijeta svakodnevice. Nisam znao kako da
ujaku Deonarineu kaem za taj svoj unutarnji sukob pa sam ga
samo mirno sluao i razmiljao o njegovim rijeima.
114

Za vrijeme nastave brzo sam zaboravljao svoju duboku


duevnu borbu druei se s djeacima raznih rasa i vjera. Izvana
sam u koli bio stvarno sretan jer sam sada imao itav niz novih
prijatelja. Nitko me nije vie pokuavao osramotiti tekim
vjerskim pitanjima. Kao i svi ljudi na Trinidadu, i ja sam volio
igrati kriket i nogomet pa sam oduevljeno sudjelovao u
svakodnevnim igrama, iako sam u tim borbama dolazio u tjelesni
dodir s nehinduistima, a prema Vedama, ti ljudi uope nemaju
pravo postojati pa su jo nii od nedodirljivih. Naravno da sam od
svojih prijatelja dobivao i ogrebotine i udarce, kao to se to uvijek
dogaa u arkom bavljenju sportom. Tada se jednog
poslijepodneva dogodilo neto neoekivano. Za vrijeme jedne
uobiajene nogometne utakmice, ba sam trao za loptom, kada
me savladala nagla, jaka bol u donjem dijelu trbuha. Legao sam na
travu skvren. Uitelj i prijatelji iz razreda su se odmah okupili
oko mene.
Nitko ga nije udario. Zato je tako odjednom pao? to se
dogaa? pitao je netko. Mogao sam odgovoriti samo jecajima.
Odnesite ga u hlad! naredio je uitelj. Uronjen u bol, osjetio
sam ruke kako me podiu, a onda mi se sve zacrnilo.
Vonja u automobilu ujaka Deonarinea sliila je mjeavini
none more i agonije. U lijenikoj ordinaciji izgubio sam svaki
osjeaj za vrijeme. Zadnje ega se sjeam, uo sam kako lijenik
govori neto kao: Jo koju minutu i slijepo crijevo bi mu puklo.
Nekoliko sati kasnije, probudio sam se bez slijepog crijeva pod
istim bijelim plahtama u bolnikoj sobi. Jo me uvijek boljelo, ali
sada mnogo manje.
Imao si sree, Rabi! rekao je ujak Deonarine s primjetnim
olakanjem, kada me posjetio sljedeeg dana. Lijenik kae da si
se izvukao u posljednjem trenutku.
Nakon tri dana bilo mi je ve toliko bolje da su mi dozvolili
ustati i otii na zahod. Kad sam otvorio vrata kupaonice da bih se
115

vratio u krevet, odjednom me probola bol u desnom boku. Sve se


poelo ludo okretati i tamnjeti. Borei se protiv nesvjestice,
pokuao sam uhvatiti kvaku, ali je nisam mogao pronai. Vratilo
se blijedo sjeanje umskog proplanka pokraj litice i neega emu
me majka nauila prije mnogo godina.
Isuse, pomozi mi! viknuo sam.
Osjetio sam stisak oko svoje ruke kako me pridrava, iako sam
znao da u kupaonici nema nikoga. Tama je nestajala, soba je opet
mirovala, a ja sam jasno vidio. Nestala je svaka bol i proeo me
osjeaj ugode i snage.
Dugo sam nepokretno leao u krevetu pokuavajui shvatiti to
se dogodilo. Nisam to mogao vjerovati, ali ipak je bilo istina. U
sobu se uuljao udan mir. Utonuo sam u dubok san. Kad sam se
probudio primijetio sam da mi je netko na stol pored uzglavlja
stavio mali kranski letak, prvi letak kojeg sam ikada vidio. Pisac
se zvao Oswald J. Smith (naravno da nisam znao za njega), a
radilo se o jednom mladiu koji je postao sljedbenikom Krista. To
mi se jako svidjelo, ali moja je glava bila toliko ispunjena svijetom
hinduizma da ga nisam razumio. Uskoro sam opet zaboravio na
Isusa. Ve sam tolikom broju bogova morao iskazivati tovanje da
bi jo jedan na tom popisu bio samo jo vee optereenje. Bilo mi
je ve dosta teko odluiti kojem bogu u se najvie klanjati. Svih
sam se bojao, ali svoju panju sam najvie dijelio na ivu i Krinu.
Svake veeri poslije kole povlaio bih se u svoju molitvenu
sobu, u svoje svetite. Tono u 18 sati sveano bih, gotovo kao da
stvaram ivot, palio sveti deya plamen na drugoj stepenici u
sredini oltara. Prije nego to bih sjeo u lotos poloaj na podu na
meditaciju i kontemplaciju, izveo bih svoj arti: lijevom bih rukom
zvonio malim zvonom, a u desnoj ruci bih drao bronani tanjur s
deyom u sredini i svjeim cvijeem oko nje i triput bih ga okrenuo
u smjeru kazaljki na satu oko svakog boanstva, izgovarajui
odgovarajuu mantru. Jedne veeri se dogodilo neto strano.
116

Upravo dok sam pred ivom izvodio arti, nehotice sam laktom
bacio Krinu s oltara!
Uasnut, podigao sam mali bronani kip s poda. Njeno ga
mazei, zaprepaten sam vidio da je pad savinuo Krininu ruku i
frulu. Kakav me samo strah obuzeo! Stisnuo sam Krinu na prsa
kako bih mu pokazao da mi je ao, ali sam znao da se niti jedna
isprika ne moe prihvatiti. Oprotenje nije bilo mogue.
Zabranjivao ga je nepromjenjivi zakon karme. ime u platiti za
ovaj grozan zloin u buduem, ili moda jo u ovom ivotu, nisam
se usuivao niti pomisliti. Sigurno je bilo da e kazna biti teka.
Ali opet, ako je ta mala, bronana figurica posjedovala tako veliku
mo, zato je onda tako lako pala na pod? Imajui u vidu oitu
bespomonost tih malih idola, strah od njih uinio mi se
apsurdnim.
Unato svim neodgovorenim pitanjima i svojim unutranjim
sukobima, svaku sam budnu minutu, koju nisam provodio u koli
i piui zadae, slijedio svoje vjerske ciljeve. Moja jedina nada je
bila da e moja stalna vjernost biti nagraena, otkada mi je
samospoznaja postalo vie san nego prava nada. Meditirao sam
vie nego ikada i jo sam uvijek doivljavao nebesku glazbu,
psihodeline boje, astralna putovanja i susrete s duhovima. Ali
svijest da sam ja Brahman, Gospodar svemira, veliki Um
utjelovljen u mnogim oblicima, sada me sve vie naputala. inilo
mi se da je moka u sadanjem ivotu nedosean cilj. Bojao sam
se da u do tada trebati jo mnogo reinkarnacija, tko zna koliko.
Zato je budunost morala biti tako nesigurna?
Oevi dosezi inili su mi se sjajnijima nego ikad. On je sigurno
bio avatar. Ja to oito nisam bio. Zato sam odluio postati veliki
guru, to sam ve i bio u oima mnogih. Ipak u ovom ivotu jo
neu postii nirvanu. Moja druga nada, da u se opet roditi kao
krava, najsvetije od svih stvorenja, takoer se uzdrmala. Nita nije
bilo sigurno. Ipak nikada ne bih priznao te svoje sumnje. Prema
117

van sam izgledao, kao i uvijek, uvjeren u svoju religiju, a i moj


ugled meu hinuistima je sve vie rastao.
Na kraju moje tree godine u srednjoj koli, teta Revati i Ma su
pozvale velik broj susjeda i roaka na posebnu puju u na dom.
Gosti su doli, s potovanjem su se klanjali preda mnom, a zatim
su slavili veliinu mog oca. Primjedbe o meni koje sam uo samo
su potvrivale divljenje koje sam mogao proitati u njihovim
oima. Ja sam bio jogi koji je trebao pomoi naem gradiu da se
proslavi, guru koji e jednog dana oko sebe okupljati mnogo,
mnogo sljedbenika. Uivajui u njihovu klanjanju, potpuno sam
zaboravljao svoje unutranje sukobe. Iako sam imao tek petnaest
godina, meu hinduistima sam ve dosegnuo poloaj zbog kojeg
su mi zavidjeli neki punditi. Bio sam radostan da ne pripadam
licemjerima koje je ujak Deonarine tako prezirao.
Na Baba, Pundit Jankhi Prasad Sharma Maharaj, moj duhovni
savjetnik i najvei uzor, hinduistiki voa priznat na cijelom
Trinidadu, vodio je razraen obred. Ponosno sam mu u tome
pomagao. Za mene je to bila velika prilika.
Stajao sam pored oltarom s prekrasnim vijencem mirisavog
cvijea oko vrata i poslije obreda pozdravljao goste. Jedna susjeda
je pred moje noge stavljala novi po novi i klanjala se da bi
dobila moj blagoslov, aktin dodir, kojeg je svaki oboavatelj htio
zbog njegovog natprirodnog djelovanja. Ja sam je poznavao kao
siromanu udovicu koja je bijedno zaraivala teko radei. Prinosi
koje sam dobivao pri ovakvom obredu daleko su nadmaivali
njenu cijelu mjesenu plau. Bogovi su ustanovili taj sustav
darivanja brahmin, a Vede su nauavale da e davaoc biti bogato
blagoslovljen. Dakle, nije bilo razloga da se osjeam krivim. Tada
su se u meni opet pojavile mrnjom ispunjene rijei ujaka
Deonarina: Svi od religije rade posao, nita vie ne rade
besplatno... najvie od siromaha! S nelagodom sam pogledao na
njenu novanu rtvu.
118

Naravno da sam joj ja za naknadu mogao dati mnogo. Kad sam


ispruio ruku da bih je blagoslovio, odjednom sam zauo glas
nepogreivo svemonog autoriteta: Rabi, ti nisi Bog! Moja ruka
se ukoila na pola puta. Ti... nisi... Bog! Te su me rijei pogodile
kao to maeta pogaa visoku eernu trsku.
Instinktivno sam znao da je te rijei izgovorio pravi Bog,
Stvoritelj svega i poeo sam se tresti. Bila bi prijevara, otvoreno
zavoenje, kada bih se sada pravio da blagoslivljam tu enu.
Povukao sam ruku iako sam bio bolno svjestan da mnogo oiju
promatra to se dogaa. Osjeao sam da zapravo trebam pasti
niice pred pravim Bogom i traiti ga oprotenje - ali kako sve to
objasniti ovim ljudima? Brzo sam se okrenuo i progurao kroz
gomilu, dok je ona siromana ena zaprepateno gledala za mnom.
U svojoj sobi sam s vrata strgnuo cvjetni vijenac, bacio ga na pod
i stenjei pao na krevet.
Ma je vidjela kako odlazim i promatrala me sa saaljenjem,
iako od nje sigurno to nisam zasluio. Ve skoro mjesec dana
nisam razgovarao s njom. Na svoj ljubazan nain, ona me krajnje
oprezno opomenula zbog jedne glasne svae s tetom. Jasno da sam
ja bio kriv za to sramotno pokazivanje samopravednosti pred
cijelom obitelji. Ipak, odbacio sam Mainu molbu da se ispriam.
Umjesto toga sam izjurio iz njene sobe i izderao se da vie nikada
neu razgovarati s njom. Ma je jednog po jednog bratia i
sestrinu slala k meni s voem i drugim darovima, molei za
pomirenje, ali ja sam svaku ponudu odbio. To gorko sjeanje
muilo me sada dok sam, slomljen pod ukorom pravog Boga,
leao s grinjom savjesti to sam se usudio primiti tovanje koje
pripada samo njemu. Cijeli moj svijet ponosa se sruio.
Htio sam rei tom Bogu da mi je ao zbog mnogo stvari: zbog
naina na koji sam se odnosio prema svojoj teti, prema Ma i
mnogim drugim ljudima, ali najvie zbog toga to sam ga
potkradao primajui tovanje ljudi koje samo njemu pripada. Ali
kako da mu se obratim i kako uope mogu oekivati oprotenje?
119

Zakon karme e mi ionako vratiti prema mojoj zasluzi. Moja


sljedea reinkarnacija e nakon ovakvog zloina biti prava
katastrofa. Tisue, moda ak i milijuni reinkarnacija e mi trebati
dok opet ne doem u kastu brahmina. Tko bi mogao izmjeriti
teinu puta kojim u se morati uspinjati nakon ovako dubokog
pada?
Koliko je god budunost izgledala strano, jo je bilo munije
pogledati sadanjosti u oi. Nikada vie neu moi primiti tovanje
ljudi, a to se ipak od mene oekivalo. Kako sam to mogao izbjei?
Hou li ikada smoi dovoljno hrabrosti i priznati onima koji su me
podigli na prijestolje, da sam lopov koji je ukrao ast jedinome
Gospodaru nad svima nama? Nisam vie vidio mogunost da
napustim svoju sobu i opet stanem pred zajednicu hinduista. Tko
bi ionako vjerovao mojim objanjenjima da nitko nije Bog i da
zato nije dostojan tovanja? A kako da im kaem tu jadnu vijest o
sebi? Sramota bi bila prevelika, ali mi je ipak bilo nemogue i
dalje ivjeti u toj lai. inilo se da je otvoren samo jedan put samoubojstvo. Uvijek iznova sam dolazio do tog zakljuka. Je li
to bio jedini izlaz? Kako bi to utjecalo na moj sljedei ivot,
mogao sam samo pogaati, ali strah od sadanjeg je bio jai od
toga.
Danima sam ostajao bez jela i pia u svojoj sobi. Nemirno i
usrdno sam hodao svojom sobom da bih tada iscrpljen pao na
krevet i zaspao na nekoliko trenutaka. Potom bih opet nastavio
etati sobom ili bih sjeo na rub kreveta s glavom oslonjenom u
ruke. Tada bih plakao, alei to sam se ikada rodio i preputao se
samosaaljivanju. Toliko je toga u mom ivotu bilo krivo.
Nedostajala mi je ljubav i njena briga roditelja. Moj otac nije
nikada razgovarao sa mnom, a umro je dok sam jo bio dijete.
Majku nisam vidio ve osam godina. Izgubio sam baku i djedove,
osim Nanee. A jednom sam bio ponosan na svoju dobru karmu!
Zato je sve moralo biti tako loe? Bilo je nepravedno kanjavati
120

me za moje prijanje ivote kojih se uope nisam sjeao, iako sam


se ponekad toliko trudio pa i uvjeravao da ih se sjeam.
U tim dugim, usamljenim satima razmiljao sam o svom ivotu
dokle god je sezalo moje sjeanje. udio sam se svojoj sljepoi.
Kako se samo moe vjerovati da smo krava, zmija ili ak i ja,
Bog? Kako je stvorenje moglo stvoriti samo sebe? Kako bi sve
stvari mogle biti od iste boanske Biti? To je nijekalo temeljnu
razliku izmeu osobe i predmeta za koju sam znao da postoji, bez
obzira to su Krina i Vede nauavali drugaije. Ako sam ja u biti
jednak eernoj trski, onda nije postojala bitna razlika izmeu
eerne trske i mene to je bilo besmisleno. Jedinstvo svih stvari
koje sam doivljavao u meditaciji sada mi se inilo smijenim.
Samo ponos me zasljepio. Toliko sam elio biti Gospodar svemira
da sam bio spreman vjerovati u oitu la. Moete li zamisliti veu
zlobu? Bilo je to licemjerje najgore vrste!
Ja, koji sam se nekada kretao granicom samospoznaje, sada
sam se danima skitao u mranom samooptuivanju. Razmiljao
sam o svim cigaretama koje sam ukrao, o laima koje sam izrekao,
ponosu i sebinosti, mrnji prema teti i drugima. Koliko sam puta
poelio da je mrtva, a istovremeno sam propovijedao nenasilje. Ni
na jednoj pravednoj vagi moja dobra djela ne bi prevagnula ona
loa. Proli su me trnci pri pomisli na reinkarnaciju, budui da sam
bio siguran da e me karma baciti na najniu razinu. Kad bih bar
mogao pronai pravog Boga i rei mu kako mi je ao za sve, ali
to bih time postigao, budui da se karma ne moe promijeniti?
Moda bi on bio ipak milosrdan.
Sada sam se bojao astralnih putovanja i posjeta duhova kojima
sam se nekada radovao, ali nisam poznavao niti jedan drugi put
kojim bih traio Boga, osim kroz jogu. Moja religija, moja
poduka, moja iskustva u meditaciji, sve me je uilo da istinu mogu
pronai samo tako da je potraim u sebi. Tako sam jo jednom
pokuao. No, potraga se pokazala uzaludnom. Umjesto da
pronaem Boga, samo sam uzburkao to leglo zla i otkrio jo
121

jasnije pokvarenost svog srca. Moja bijeda je rasla sve dok osjeaj
krivnje i tereta nije postao gotovo nepodnoljiv.
Ako uskoro ne pronaem tog Boga, jedini izlaz e mi bit
samoubojstvo, bez obzira na to kakve e posljedice na moju
budunost imati to kukaviko djelo. ivot bez njega je bio
nepodnoljiv.
Ipak sam se bojao uzeti si ivot. Moj budui ivot bi mogao
biti jo gori od sadanjeg. Budunost je bila nesigurna i mrana.
Znai da sam odgovor morao pronai u sadanjosti.
Petog dana sam se okupao, malo dorukovao i vratio se u svoju
sobu, ne progovorivi ni sa kim. Prvi put sam ostavio otvorena
vrata. Nadao sam se da e obitelj razumjeti taj in, taj korak k
pomirenju, koji je, dodue, bio malen i slab, ali isto tako i najbolje
to je vrlo ponosan i samopravedan ovjek mogao uiniti bez iije
pomoi.

122

13

Karma i milost

Rabi, netko te eli vidjeti. Shanti je stajala u mojoj sobi. Uope


nisam uo da je ula.
Tko to?
Jedna moja kolska prijateljica. eli s tobom razgovarati.
Jedna privlana osamnaestogodinja djevojka je sjedila u
dnevnoj sobi i ekala me. Oklijevajui sam stajao na vratima i
kritiki je promatrao. im me ugledala, ustala je, srdano se
smijeei iz dna srca. Oito jo nije razumjela nita o ivotu jer se
inae ne bi smijala, mislio sam.
Zdravo, Rabi, ja sam Molli, pozdravila me toplim glasom.
Puno sam ula o tebi i ve dugo elim razgovarati s tobom.
Da, a o emu? pitao sam. Sjedni, dodao sam nestrpljivo i
sjeo za stol nasuprot nje. Nisam imao vremena za nju. to li je
samo htjela od mene? Zato Shanti nije ostala s njom? Oito je
otila u kuhinju.
Molli se prijazno nasmijala mom zlovoljnom izrazu lica. ula
sam kako si poboan pa sam te htjela upoznati.
Postavila je nekoliko pitanja o meni i, izmeu ostalog, htjela je
znati nalazim li ispunjenje u svojoj religiji. Pokuavao sam svoju
prazninu sakriti iza mnogih rijei velikog znanja o hinduizmu pa
sam lagao da sam jako sretan i da je moja religija istina. Ona je
strpljivo sluala moja opirna i ponekad uobraena izlaganja. Bez
suprotstavljanja ili raspravljanja, svojim je ljubaznim pitanjima
otkrila moju prazninu.

Na kraju je htjela znati: Ima li neki odreeni cilj u svojoj


vjeri?
Da, elim biti blie Bogu! odgovorio sam.
Poznaje li ga?
Da! opet sam slagao, trudei se sakriti svoju nesigurnost.
Znao sam da on postoji, ali nisam imao nikakvu njegovu sliku,
nisam znao niti jednu mantru za njega, niti sam ga susreo kroz
jogu. Jesi li i ti poboni hinduist? htio sam znati kako bih
skrenuo pozornost sa sebe i svoje praznine. Ona se sigurno
marljivo klanjala bogovima, budui da je imala takav mir.
Bila sam, ali sada sam kranka.
to si? Bio sam okiran.
Kranka. Otkrila sam da mogu poznavati Boga i pribliiti mu
se kroz Isusa Krista.
Ja k Bogu dolazim kroz svoju vlastitu religiju! viknuo sam
snano, iako sam duboko u sebi znao da laem. ak sam otkrio da
me svaki korak kojim se pribliavam hinduistikim bogovima,
odvodi sve dalje od pravog Boga kojeg sam traio. To ipak nikada
ne bih priznao, posebno ne nekoj kranki! Nije me ljutilo to ime,
Isus Krist, nego ta rije kranin i to da je ona to postala.
Krani jedu mog boga, kravu. Osim toga, krani koje sam
poznavao su ivjeli tako da nisam htio imati nikakve veze s
njihovom religijom.
Ustao sam s namjerom da je zamolim da ode. Nije imalo
smisla nastaviti razgovor. Tada je tiho rekla neto zbog ega sam
opet sjeo: Biblija ui da je Bog Bog ljubavi. Htjela bih ti ispriati
kako sam ga upoznala.
Bio sam preneraen. Jo nikada u svom hinduistikom ivotu
nisam uo za Boga ljubavi. Sluao sam je pun divljenja.
On nas voli i zato nas eli dovesti k sebi. To me je jo vie
zbunilo. Kao hinduist, ja sam svojim naporima htio doi k Bogu,
124

a Molli mi je objanjavala da me Bog u svojoj ljubavi eli dovesti


k sebi!
Biblija ne nauava samo da nas grijeh sprjeava u tome da se
pribliimo Bogu, nego i u tome da ga uope upoznamo. Zato je
Bog poslao Isusa Krista da umre za nae grijehe. Ako prihvatimo
njegovo oprotenje, moemo ga upoznati.
ekaj malo! prekinuo sam je. Je li me htjela obratiti? inilo
mi se da je moram opovri. Ja vjerujem u karmu. to posije,
mora i poeti i u tome se nita ne moe promijeniti. Ne vjerujem
u oprotenje. To je nemogue. to je bilo, bilo je.
Ali Bog moe sve, uvjeravala je Molli. On nam je
pripremio put oprotenja. Isus kae: Ja sam put, istina i ivot.
Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Isus je put. Bog nam moe
oprostiti jer je on umro za nae grijehe!
Takvu dogmu nisam mogao prihvatiti. Uvijek sam ustrajao u
tome da je hinduizam jedini put, ali sada sam tvrdio da Gita kae
da svi putevi vode do istog cilja i da svo djelovanje svakog
ovjeka, pa ak i onog najbezbonijeg, na kraju kroz karmu i
reinkarnaciju vodi do Krine. Je li moda manje dogmatski bilo
tvrditi da je Krina jedini cilj, nego rei da je Krist jedini put?
Jesam li ja stvarno traio Krinu? Ne. Duboko u svom srcu sam
bio uvjeren da on nije bio ivi Bog kojeg sam elio poznavati. Bio
sam preponosan da bih to priznao pa sam i dalje revno branio
mnoga proturjena vjerovanja hinduizma u nadi da sauvam svoj
obraz. Usprkos njenoj strpljivosti, ili moda ba zbog nje, izgubio
sam nadzor nad sobom, podigao glas i poeo bijesno gestikulirati.
Pa neu valjda dopustiti toj djevojci da me nadvlada! Ali ona je
bila tako mirna, tako sigurna u svoj odnos s Bogom da sam i ja, na
kraju, htio znati njenu tajnu.
Zato si tako sretna? pitao sam neoekivano. Sigurno puno
meditira!

125

Prije jesam, odgovorila je Molli, ali sada vie ne meditiram.


Otkada sam primila Isusa u svoj ivot, on me potpuno promijenio.
On mi je dao mir i radost kakve prije nikada nisam poznavala.
Onda me pogledala u oi i rekla: Rabi, ti ne izgleda sretno.
Brzo sam se osvrnuo oko sebe. U kuhinji se ulo zveanje
posua. Tada sam joj tihim glasom priznao: Nisam sretan. elim
imati tvoju radost. Jesam li ja to rekao? Uvijek sam mislio da tu
tajnu neu moi nikome priznati, ak ni Ma, a gle, povjerio sam je
strancu. Ali kako mi ona moe pomoi? Trebao sam neto vie od
radosti. elio sam upoznati Boga!
Radost ne moe napraviti, rekla je Molli. Ako nema
pravog razloga, ona nee nikada biti prava i trajna. Moja radost
dolazi iz injenice da su mi grijesi oproteni i to je promijenilo
cijeli moj ivot. Mir i radost doli su od Krista, kroz poznavanje
njega.
Nemoj mi priati o Isusu!, prekinuo sam je. On je jedan od
bogova - jedan od milijuna - pa jo i kranski bog. elim upoznati
pravoga Boga, Stvoritelja svemira.
Pa to je upravo Isus. Zato je i mogao umrijeti za tvoje grijehe;
samo Bog je mogao platiti taj dug. Bila je tako mirna i govorila
je s tolikom sigurnou. Kako je drugaiji bio moj stav! Ja prema
svojim hinduistikim bogovima nisam mogao imati toliko
povjerenja koliko ga je ona imala prema tom bogu Isusu. O njemu
je govorila kao o osobnom prijatelju koji sjedi do nje.
Razgovarali smo nekoliko sati i uope nismo primijetili kako
vrijeme prolazi. Ja sam ustro raspravljao, esto gubio nadzor i
postajao glasan. Nju to nije smetalo; ostala je mirna i vrsta u
svojim stavovima. Tvrdoglavo sam uvijek iznova govorio o
hinduistikim bogovima i pokuavao sam filozofijom drevnih
vidjelaca, ali nisam imao nikakvih argumenata protiv onoga to je
ona bila. Htio sam njen mir, njenu radost, ali nisam se ni pod koju
cijenu htio odrei ni djelia svoje religije. Ona to nije rekla, ali
126

shvatio sam da bi sve za to sam kao hinduist ivio, bilo


besmisleno, kada bih povjerovao da je Isus Bog, da je umro za
mene i da mi moe oprostiti grijehe.
Stvarno moram ii, rekla je konano i ustala kao da odlazi. I
ja sam brzo ustao kako bih joj potvrdio da me nije uvjerila. Njena
posjeta je bila uvreda! Ja, brahmin, spustio sam se i razgovarao s
otpadnicom, a ona se jo usudila mene, jogija, pokuati obratiti na
kranstvo!
Mrzim krane! viknuo sam glasno i bijesno tako da su me
uli oni u kuhinji. Nikada neu postati kranin - ak ni na
samrti! Rodio sam se kao hinduist, umrijet u kao hinduist!
Ona me pogledala puna suosjeanja. Prije nego veeras ode
u krevet, klekni na koljena, Rabi, i zamoli Boga da ti pokae
istinu. Ja u se moliti za tebe! Mahnula je i otila.
Kroz otvorena vrata sam vidio kako sunce zalazi nad zaljevom.
Uskoro e nestati iza Punta Peasa na sjeveru Venecuele i nastat
e no. Pogledao sam ruke i vidio da sam ih stisnuo u aku, a nokti
su se duboko zarili u kou na dlanu.
Opet sm u svojoj sobi, poeo sam etati dok je u meni
bjesnjela borba izmeu dviju vojski. Nikada jo nisam doivio
tako dubok sukob. Izgledalo je kao da se radi o borbi na ivot i
smrt i te dvije sile su me trgale meu sobom. Za vrijeme razgovora
s Molli nisam se mogao otarasiti dojma da taj pravi Bog mora biti
svet i ist. Kako bi on mogao htjeti imati veze sa mnom? U
meuvremenu sam predobro upoznao svoje mrano srce. Morao
sam konano priznati da to stanje nisu mogla promijeniti nikakva
sveta pranja ni puje.
Zar ne bi bilo predivno, mislio sam, da je istina ono to je Molli
govorila o Isusu: kako umire za moje grijehe da bih primio
oprotenje i bio oien za zajednitvo sa svetim Bogom! Htio
sam vjerovati u to, ali Isus je bio kranski bog, a ja neu nikada
postati kranin. Kada bih postao, nikada se ne bih mogao suoiti
127

sa svojom obitelji. Ipak, da sve ostane po starom, ne bih se mogao


suoiti sa ivotom. Borio sam se za samospoznaju, ponirao u sebe
da bih spoznao da sam Bog, a pri tome sam samo spoznao kako
sam beznadno izgubljen.
Cijelo vrijeme govore o samospoznaji... a postaju sve
sebiniji! Rijei ujaka Deonarinea nisu mi davale mira. On je
tada izrekao stranu istinu. Nije me udilo da Ajah, razoaran
hinduizmom, nije vidio nikakav izlaz pa je posegnuo za piem.
Nikada u to nisam htio vjerovati, ali sada sam to razumio. Samo
me je jo strah od neizvjesnosti onostranog zadravao od
samoubojstva.
Molli je tvrdila da me Bog voli i da je ona iskusila njegovu
ljubav. Bio sam joj zavidan na tome, ali sam je mrzio jer je postala
krankom. Moj ponos je zahtijevao da odbacim sve to je rekla,
ali sada sam bio preoajan da bih pod svaku cijenu pokuavao
sauvati svoj obraz. Pred svojim krevetom pao sam na koljena,
svjestan da se predajem na njezin zahtjev. Je li ona moda ba u
ovom trenutku molila za mene?
Boe, pravi Boe i Stvoritelju, molim te, pokai mi istinu!
Molim te, Boe! Nije bilo lako izgovoriti to, ali to mi je bila
posljednja nada.
Neto se u meni prelomilo, kao visoki bambus slomljen u oluji.
Prvi put u svom ivotu sam bio siguran da sam molio i dopro ne
do neke neosobne Sile, nego do pravog Boga koji voli i brine.
Preumoran da bih i dalje razmiljao, uvukao sam se u krevet i
ubrzo zaspao. Moja posljednja misao bila je da je Bog uo moju
molitvu i da e na nju i odgovoriti.

128

14

Prosvjetljenje!

Hej, Rabi! viknuo je Krishna kad je doao u kuhinju gdje sam


razgovarao s jednom od svojih mlaih teta. Njegov nastup i izraz
lica su bili nekako drugaiji. inilo se da je radostan da me
pronaao. Jesi li znao da je potrebno nanovoroenje da bi se
dolo u nebo? pitao je.
Ve sam htio odgovoriti: Naravno! Ja u se ponovno roditi
kao krava. To je moje nebo! No, kad sam vidio Krishnin ozbiljan
izraz lica, progutao sam svoju porugu. Kako to zna? pitao sam
s nevjericom. U njegovoj sam ruci primijetio malu, crnu knjigu.
Poeo ju je listati kao da trai neto.
To pie u Bibliji. ekaj, pokazat u ti. Polagano je nastavio
listati, kao netko tko istrauje neki novi teritorij. ...Marko...
Luka... Ivan. Evo ga, u treem poglavlju. Dobro sluaj: Odgovori
Isus: Zaista, zaista, kaem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne
moe ui u kraljevstvo Boje. to misli o tome?
to sam trebao misliti o tome? Je li to moda bio isti onaj Isus
o kojem mi je prije mnogo godina priala majka, isti onaj za kojeg
je Molli tvrdila da je pravi Bog koji je umro za moje grijehe? Mora
biti taj!
Daj da vidim! odgovorio sam uzbueno.
Krishna mi je pridravao knjiicu tako da sam mogao itati.
itajui, konano sam shvatio to sam uzaludno traio u protekla
tri tjedna od Mollinog posjeta. itav moj svijet se sruio, a sada se
inilo da opet sve sjeda na svoje mjesto. Nanovoroen! Ba to
sam trebao. Shvatio sam to je Isus mislio. On nije govorio o

reinkarnaciji, nego o duhovnom roenju koje bi Nikodema


promijenilo iznutra, umjesto da samo dobije novo tijelo.
Sad sam bio stvarno oduevljen. Zato to nisam nikada prije
shvatio? Kakve koristi od tisuu tjelesnih roenja? Pri
reinkarnaciji bih dobio novo tijelo, ali to mi nije trebalo. Bolje
tjelesno roenje od sadanjega nisam mogao zamisliti. Rodio sam
se u najvioj hinduistikoj kasti, u bogatoj obitelji, bio sam sin
jogija i imao sve prednosti kolovanja i vjerske naobrazbe, ali ipak
nisam nita postigao. Bilo je ludo vjerovati da u se popraviti
buduim roenjima u novim tijelima!
Na svaku Staru godinu, kao i drugi, postavljao sam si ciljeve
za sljedeu godinu. Uvijek je na vrhu ljestvice bila odluka o
prestanku puenja. Moj kaalj se jo pogorao, ali nikako nisam
mogao prestati. Svakog sam sijenja poinjao s namjerom da u
sljedee godine u svemu biti bolji. Ali ve je 2. sijenja sve bilo
po starom. Nije trebalo dugo dok je moja nekontrolirana ud opet
eksplodirala, esto kratko nakon to sam u dubokoj meditaciji
satima traio mir. Neto sa mnom nije bilo u redu i novo tijelo tu
ne bi nita promijenilo.
Kako bi divno bilo kada bi mi Bog mogao oprostiti, ali samo
oprotenje me nije zadovoljavalo; eznuo sam za neim veim.
Otkad sam Boga molio da mi pokae istinu, sve sam se vie vidio
u novom svjetlu. Svijet se uvijek vrtio oko mene. Od svih sam
zahtijevao da se prilagoavaju mojim eljama i htio sam da se
prema meni ponaaju kao prema bogu. Bio sam mali, razmaeni
tiranin, ali ne i Bog! Niti u to ikada postati. Bilo je veliko
olakanje priznati to. Vie nisam htio biti Bog. Ali nisam ni elio
ostati takav kakav jesam. elio sam postati nova osoba. Ako me
Krist ne moe potpuno promijeniti, onda mi nije stalo do njegovog
oprotenja.
Prije sam pomou mistinih doivljaja htio pobjei od
svakodnevice, od ovog svijeta kojeg hinduizam naziva maya 130

privid. Sada sam eznuo za snagom kojom bih se suoio sa


ivotom, da ivim ivotom kojeg Bog planira za mene. eznuo
sam za promjenom itavog svog bia, a ne samo za osjeajem
povrinskog mira kakvog sam doivljavao u meditaciji, a koji bi
me u sljedeem trenutku bijesa ostavio. Morao sam se nanovo
roditi i to ne tjelesno, nego duhovno.
Tema razgovora za veerom se vrtjela oko pisma ujaka Larija
iz Montreala u Kanadi, gdje je studirao filozofiju na McGill
sveuilitu. On je svojevremeno postigao najbolji uspjeh na otoku
na Cambridge higher school certificate exams ispitima. Bili smo
jako ponosni na njega i radovali smo se njegovom uspjehu. S
Larija je razgovor skrenuo na Krishninu budunost. Ujak
Deonarine mu je savjetovao da ide Larijevim stopama. Moda bi
mogao dobiti i stipendiju za studij na londonskom sveuilitu. Ja
sam bio previe zabavljen svojim mislima da bih mogao
sudjelovati u obiteljskom razgovoru. Morao sam im neto rei pa
sam traio odgovarajue rijei. Za manje od tjedan dana bit e moj
petnaesti roendan. Kakva prigoda da se nanovo rodim!
Ve su poeli ustajati od stola, dok sam se jo uvijek borio s
rijeima. Deonarine i Krishna su upravo htjeli odnijeti Ma u njenu
sobu. Sada je bio pravi trenutak, ali bojao sam se. Pa, sada im jo
nisam htio rei ba sve, ne jo.
Ma!
Da, Rabi? Pogledala me s oekivanjem. Je li to konano bio
prvi korak prema pomirenju? Jesam li se polako smekao? Da je
bar znala kako sam to samo elio.
Za svoj roendan ne elim nikakvo slavlje.
Rabi! pobunila se Shanti, valjda ne misli ozbiljno?
Ali zato? pitala je Ma ljubazno. Dobro zna da se svi cijele
godine radujemo tvom roendanu. U njenim sam oima mogao
vidjeti ljubav i razumijevanje. Sigurno je mislila da moja elja
dolazi zbog problema izmeu nas dvoje.
131

Nije ono to misli, odgovorio sam, ove godine jednostavno


elim biti drugaiji. Time je stvar bila gotova. Moja rije je bila
zakon u svim vjerskim i obrednim pitanjima.
Tih nekoliko dana do mog roendana vuklo se vrlo sporo. Na
svoj roendan nisam se ak ni pribliio molitvenoj sobi. Obitelj se
tome sigurno udila, ali nisam se usudio nita im objanjavati.
Namjeravao sam prihvatiti Isusa u svoj ivot da bih se nanovo
rodio. Neto tako velianstveno za roendan!
Sve je ostalo samo na namjeri. Nisam smogao hrabrosti da to
ostvarim. to bi majka mislila kada bih postao kranin? A punditi
koji su me ohrabrivali i pouavali, ili hinduisti koji su mi se
klanjali i darivali me s pouzdanjem da u im pokazati put u viu
reinkarnaciju? Nisam ih smio samo tako izdati. A to bi rekao
Gosine? A mnogi susjedi koji su me svojoj djeci pokazivali kao
uzor?
Prihvatiti Krista kao svog Gospodara i Spasitelja stajalo bi me
svega: mog poloaja brahmina, mog ugleda kao mladog jogija,
blagoslova hinduistikih bogova, naklonosti moje obitelji.
Neizbjeno bih postao izopenikom iz hinduistike zajednice, nii
od najnieg. A to ako Isus ne moe oprostiti grijehe i promijeniti
moj ivot? A ako kroz njega ipak ne upoznam Boga? Nisam smio
toliko riskirati, ako nisam bio siguran.
I tako je doao i proao moj roendan, dan kada sam se
namjeravao nanovo roditi, ali jo sam se uvijek bojao Isusu
otvoriti svoje srce. Kad sam naveer zaspao, osjeao sam se
bjednije nego ikada prije.

132

15

Smrt jednog gurua

Namahste, namahste, Jogi Rabindra Maharaj!


Podigao sam pogled sa svoje knjige - Zato nisam kranin,
Bertranda Russela - kada mi se pred kuom naklonio mrav, visok
lik, Bhaju Radhay Govinda, a zatim se pourio stranjim
stepenicama u kuu. Bio sam radostan da je do trijema na kojem
sam sjedio mogao doi samo kroz kuu. Tamo e se sigurno s Ma
i tetom Revati uplesti u razgovor pa do mene nee ni doi.
Govinda je bio stari obiteljski prijatelj iz oblinjeg Kali Baya koji
nas je esto posjeivao i najradije je sa mnom razgovarao o
hinduizmu. Ali danas mi uope nije bilo do toga.
Sa svojom dugom, bijelom kosom i bradom, taj je stari
gospodin u svom dhotiju boje afrana bio uzor hinduistikog sveca
i svoju je ulogu igrao do krajnosti, s odgovarajuom teatralnou,
iako je bio i ozbiljan hinduist. Odzdravio sam mu naklonivi se
sklopljenih dlanova i sa smijekom sam promatrao kako se
uspinjao stepenicama i svojim tapom, kojeg je nosio vie zbog
dojma nego zato to ga je trebao, udarao po svakoj stepenici. Kao
i obino, pjevao je iz svega glasa na hindiju dok je nestajao u kui.
Knjiga Zato nisam kranin me razoarala. Posudio sam je
iz kolske knjinice u nadi da e me uvjeriti da ostanem hinduist,
ali Russelovi argumenti su bili slabi i usiljeni. to sam vie itao
zato on nije postao kranin, bio sam sigurniji da bi to bio put za
mene - injenice su govorile za sebe. Odloio sam knjigu i
pogledao u plavo nebo s razbacanim krpicama oblaka. Duboko
sam se zamislio. Koliko dugo sam jo mogao odbijati Krista ako
sam tono znao da je on pravi Bog, Spasitelj koji je zbog mojih

grijeha otiao u smrt? Bio sam u bijednom poloaju. Jedino to me


zadravalo je bio strah da u izgubiti ugled u oima hinduista i
naklonost svoje obitelji. Ali nisu li istina i moj odnos s Bogom bili
vaniji? Sigurno jesu, ali strah je ostajao.
Krishna je doao na trijem. Pa tu si, Rabi. Traio sam te.
Veeras je u Rouevi skup koji obavezno mora vidjeti. Izgledao
je oduevljeno.
O emu se radi?
To je mali sastanak kran. Oni razgovaraju o Bibliji.
Krishna se u posljednje vrijeme promijenio; djelovao je veselo
i bilo je lako izai na kraj s njim. Sada me htio pozvati na
kranski skup. Je li slutio to se u meni dogaa? Kako bih rado
otiao! Ali ako me krivi ljudi vide tamo, krenut e svakakve
glasine.
to misli, Rabi? Bilo bi lijepo kad bi doao. Ja kreem u pola
sedam.
Zato ne? odgovorio sam i sm zbunjen. Da, zato ne?
Na putu do Roueve pridruio nam se Ramkair, Krishnin novi
prijatelj. Ve sam ga viao u gradu i oito je znao puno o meni.
Zna li ita o tom skupu? pitao sam ga znatieljno.
Ne ba puno; ja sam tek nedavno postao kranin.
Kranin? Nisam vjerovao svojim uima. Je li Isus stvarno
promijenio tvoj ivot?
Ramkairovo lice je zasjalo. Naravno! Sada je sve drugaije.
Poznaje li Boga? pitao sam.
Da, otkad sam Isusa pozvao da postane Gospodar mog
ivota.
To je stvarno tono, Rab! oduevljeno se umijeao Krishna.
I ja sam postao kranin - prije samo nekoliko dana. Prvi put me
nazvao Rab, kao to su me zvali samo najblii prijatelji.
134

To sam si i mislio! uzviknuo sam, zbunjen to mi je drago


zbog toga. Ali moja radost se odjednom pretvorila u strah. to se
dogaa hinduistima u zadnje vrijeme? Molli, Ramkair, a sad i
Krishna! Nikada u svom ivotu nisam uo nita slino. Jesam li ja
sljedei?
Nakon jednosatnog hoda stigli smo u predgrae Couve i
odmah smo skrenuli u neku usku sporednu ulicu u jednoj od
siromanih etvrti. Asfalt s najpoznatijeg trinidadskog jezera Pitch
koristio se za ceste u skoro svim dijelovima svijeta, ali ne i u ovoj
uliici, ve godinama. Ostaci crnog pokrova bili su puni pukotina
i rupa kroz koje je rasla trava. U ulici su stajale samo tri zgrade,
pri emu je najsiromanija od njih, toliko potrebna popravka,
odmah privukla moju pozornost. Bila je to ruevna daara, sa
svih strana okruena visokim korovom. Grube zidne daske i
nestabilan krov od valovitog lima nisu pokazivali ni traga boje, a
bili su prepuni plijesni i sivi od starosti. Izblijedjela, jedva itljiva
slova najavljivala su kao odjek iz boljih vremena: Dvorana Srce i
ruka. Nikakav natpis nije odavao da se tu odrava neki skup. Ali
to nije bilo ni potrebno. Glasno pjevanje - ponekad promaene
intonacije, ali zato vrlo uvjerljivo i radosno - odjekivalo je kroz
otvorene prozore. Nema sumnje, stigli smo na cilj!
Dok sam se nesigurno uspinjao tronim betonskih
stepenicama, skoro sam pukao od uzbuenja. Ali kada sam uao,
bilo mi je teko vjerovati svojim oima. Tu nije bilo vie od
dvanaest ljudi, a orkestar, kojeg mi se uinilo da ujem vani, se
sastojao od jedne male estogodinje djevojice (kasnije sam
saznao da je pastorova ker) koja je stajala naprijed i udarala o
jeftin tamburin. Tako ih je malo - ali kako su oduevljeni. Takvo
pjevanje jo nikada nisam uo. Jo smo malo ostali stajati. Moje
oi su prelazile preko pranjavog poda, pauine koja je visjela s
greda, grozdova imieva koji spavaju pod krovom i na kraju do
neobojenih zidova koji su bili prelijepljeni prastarim, neitkim
135

plakatima. Malena skupina krana je bila sve samo ne dojmljiva:


nekoliko starih Indijaca i crnaca i jo aica mladih i djece.
Iako nisam poznavao nikoga od njih, bio sam uvjeren da bi
mene svatko prepoznao. Kad bar ne bi ispriali svojim susjedima
Hindusima da sam bio na kranskom sastanku! Meu ovako malo
ljudi bilo je nemogue ostati neprimjeen. Odluivi da u biti
hrabar, krenuo sam uskim prolazom izmeu drvenih klupa, a
slijedili su me Ramkair i Krishna. Odluno sam krenuo ravno
prema prvoj klupi, usprkos znatieljnim pogledima i glavama koje
su se spajale apui. Uvijek iznova se s velikim oduevljenjem
pjevala jedna te ista pjesma (slobodno prepjevano, op. prev.):
itavim putem do Golgote, iao je za mene,
Za mene, za mene, za mene.
itavim putem do Golgote, iao je za mene,
Umro, da bi oslobodio me.
Imao sam mnogo, mnogo grijeha
Isus ih je sve odnio i opravdao me.
itavim putem do Golgote, iao je za mene,
Umro, da bi oslobodio me.
Bila je to prva kranska pjesma na koju sam ikada obratio
panju. Golgota je oito bilo mjesto na kojem je Isus umro za
grijehe svijeta - i za moje grijehe. Dakle, to mjesto je stvarno,
mislio sam. A kako su osjeajno pjevali! Osjeala se njihova
ljubav prema Isusu koji je umro za njih.
Mala djevojica se plaljivo smjekala dok je neumorno
udarala po tamburinu. Pjesmu su otpjevali jo jednom, pa jo
jednom. S uenjem sam primijetio da smo nas trojica uskoro
pjevali s njima i to jednako snano i nita manje oduevljeno.
136

Nita udno nije bilo da pjevam na hinduistikim sveanostima,


ali to nikada nije bilo s tako velikom radou kao kod ovih
krana.
Mala sviraica je podigla tamburin u zrak. Uslijedila je kratka
pauza, a onda je opet udarila po njemu pa su svi zapoeli pjevati
novu pjesmu. I ovaj su put pjevali vie puta zaredom, a ja sam im
se uskoro pridruio. Tko ne bi bio oduevljen, ako je ono to
pjevamo istina! (slobodno prepjevano, op. prev.)
Predivan, predivan, Isus je za mene!
Savjetnik, moan Bog, Knez mironosni.
Spaava, uva me od grijeha i sramote.
Predivni Otkupitelju, mi slavimo Te.
Do tada jo nije nitko propovijedao, a ja sam ve toliko toga
nauio. Kakve li suprotnosti izmeu odnosa ovih krana s Isusom
i strogih obrednih napora hinduista prema svojim bogovima.
Nikada nisam uo da se za nekog hinduistikog boga kae da je
predivan ili Savjetnik. Nikome ne bi palo na pamet da tako
neto pjeva o ivi ili Kali, njegovoj krvoednoj eni, ili o
njihovom omiljenom sinu Ganeu, pola ovjeku, pola slonu! A oni
su Isusa nazivali Knezom mironosnim! Vie me nije udilo da
Molli ne treba jogu kako bi pronala mir. Rijei ove jednostavne
pjesme same su se urezale duboko u moje srce. Isus ne spaava
samo, nego i titi od grijeha i sramote. Kakve li radosne vijesti!
Ovi ljudi su to sigurno iskusili, inae ne bi mogli tako radosno
pjevati o tome.
Dok smo pjevali jo nekoliko takvih pjesama, pojavili se jo
vie ljudi. Sada nas je u dvorani bilo petnaestak. Djevojica je
sjela i neki je mladi, kojeg nisam do sada primijetio, doao
naprijed.
137

Sve vas srdano pozdravljamo na dananjoj evangelizaciji,


najavio je ljubazno.
Otpjevat emo pjesmu broj deset. Okrenite svoje listove, molim.
Bila je to posljednja pjesma na listu.
Nisam mogao vjerovati svojim oima. Taj mladi je u
osnovnoj koli bio veliki razbija i ja ga nisam ba podnosio. Osim
toga, bio je musliman. Djelovao je potpuno promijenjeno!
Zadivila me pjesma koju je predloio, posebno pripjev (slobodno
prepjevano, op. prev.):
Sunev sjaj, sunev sjaj, u duu moju sja;
Sunev sjaj, sunev sjaj, pokazuje mi put.
Spasitelj me nae, uze sav moj grijeh,
U sebi sad imam sunca Njegove ljubavi sjaj.
Te jednostavne rijei na mene su ostavile snaan dojam. Iako
sam se dnevno sat vremena klanjao suncu, moje je srce ostalo
hladno i u tami. Ali ovi ljudi su pjevali o sunevom sjaju u svojim
duama! A onda i o sjaju ljubavi! Jedva sam mogao sakriti svoje
divljenje. Sunca Njegove ljubavi sjaj. Ja nisam mogao pjevati ni o
kakvoj ljubavi. Mrzio sam tolike ljude usprkos svojoj vjerskoj
revnosti. Znao sam da mnogi hinduistiki sveci u svojim srcima
njeguje mnogo mrnje i gorine. Meu punditima je vladala
ljubomora. Hinduisti su sigurno mrzili muslimane i u Indiji su ih
prije i nakon osamostaljenja poklali na tisue. A ovi krani su
pjevali o Isusovoj ljubavi koja je bila u njima, ljubav tako ista,
svijetla i prava - ne samo ideja - takva da su je opisivali kao sunev
sjaj u dui. Da, i ja sam tu ljubav htio imati u svom srcu!
Nakon jo nekoliko pjesama, propovjednik Abdul Hamid je
opet otiao naprijed, dok je tanjur za milodare kruio od ruke do
ruke. Ja sam ubacio novi i uo kako je zazvealo jo nekoliko
138

kovanica dok je tanjur kruio kroz malo sluateljstvo. Kako


bijedno, mislio sam, u usporedbi s masnim prinosima koje sam
namicao na pujama. Propovjednik e biti ogoren!
Ali varao sam se. Kada su mu donijeli tih nekoliko kovanica,
Abdul Hamid je zatvorio oi i pomolio se: Zahvaljujemo Ti,
nebeski Oe, za ovaj blagoslov koji primamo iz Tvoje ruke.
Pomozi nam da taj novac iskoristimo odgovorno i uz molitvu, za
Tvoju slubu i Tebi na ast. Molimo Te, u Isusovom imenu.
Amen.
Skoro sam se nasmijao pri pomisli da se taj novac iskoristi
odgovorno i uz molitvu. Koji pundit bi ikada doao na zamisao
da prinose s neke puje iskoristi na ast Hanumanu ili nekom
drugom bogu? On bi s tim novcem inio to mu se svia. Kako
pohlepno i krto sam se odnosio prema novcu kojeg su mi stavljali
pred noge! Ramkair je Krishni i meni doapnuo da je
propovjednik, koji ima enu i troje djece, napustio dobro plaeno
radno mjesto uitelja kako bi mogao raditi kao neplaeni pastor.
Za mene je to jednostavno bilo neshvatljivo.
Propovijed o 23. psalmu bila je vrlo jednostavna, ali duboka. S
velikom sigurnou i duhovnom snagom, kakvu jo nikada do tada
nisam doivio, propovjednik je iznosio svoje misli. inilo mi se da
je svaka rije upuena meni. Pitao sam se odakle ovaj ovjek
poznaje moje unutranje borbe i muna pitanja koja su me
pokretala. Kako je on mogao znati da u doi na ovaj skup?
Jahve je pastir moj, ni u em ja ne oskudijevam. Moje srce
je klicalo pri ovim rijeima. Kao da me neki unutranji glas
upozoravao da prihvatim pravog Boga za svog Pastira i postanem
njegova ovca. Ali bio je tu jo jedan drugi glas koji se protivio
svemu to je propovjednik rekao. Sve e izgubiti, upozoravao me,
i podsjeao me na moj ugled koji bih imao kao veliki pundit, kao
Jankhi Prasad Sharma Maharaj. A majino srce bi se slomilo!
Kako bih samo mogao nanijeti takvu sramotu dobrom imenu svog
139

oca? Obojica su se borila, ali glas koji me vukao k Dobrom Pastiru


za mene se borio ljubavlju, dok je drugi glas koristio mrnju i
prijetnje. Zaista, taj Pastir o kojem je govorio pisac psalma je bio
Bog kojeg sam traio! ak i kada bih se svega drugog morao
odrei, ako Stvoritelj postane moj Pastir, to bih jo mogao
poeljeti? Ako je on imao mo stvoriti itav svemir, onda mu ne
bi predstavljalo nikakav problem brinuti se za mene.
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Moja
krivica i grijeh su me titali! Kako su nitavni bili svi moji napori
da se moralno oistim. ak i poslije tisuu svetih pranja ja sam jo
uvijek iznutra bio pun grijeha. Ali ovaj Bog obeaje voditi me do
pravednosti, ne da bih se hvalisao vlastitom dobrotom ili
poboljavao svoju karmu da dobijem bolju reinkarnaciju, ve da
bih mu pripadao, ak i ako to ne zasluujem, a onda e mi pomoi
ivjeti ivotom kakvog je predvidio za mene. To bi bila njegova
pravednost, dar koji bih primio. Polako sam poeo vjerovati u
udo Boje milosti.
Pa da mi je i dolinom smrti proi, zla se ne bojim jer si ti sa
mnom. Usprkos zastarjelom engleskom (prijevod King James
Version, op. prev.), lako sam shvatio. Bit u osloboen strahova
koji su me proganjali itava ivota - straha od duhova koji su
proganjali nau obitelj, straha od zlih moi koje su utjecale na moj
ivot, strah od ive i ostalih bogova ako ih ne umirim. Ako ovaj
Bog postane mojim Pastirom, vie se nikoga i niega neu bojati
jer e on biti uz mene da mi dadne svoj mir i da me titi.
Dobrota i milost pratit e mene sve dane ivota moga. U
Jahvinu u domu prebivati kroz dane mnoge. Propovjednik je
rekao da to znai biti u Bojoj nazonosti u nebu. To je bilo
mnogo bolje od samospoznaje.
Gospodin Isus eli biti tvoj Pastir. Jesi li uo njegov glas kako
govori tvom srcu? Poslije svog uskrsnua Isus je rekao: Evo
stojim na vratima i kucam - misli na vrata tvog srca - ako tko
140

uje moj glas i otvori vrata, ui u k njemu i veerati s njim i on


sa mnom. Zato mu ba sada ne otvori svoje srce? Nemoj ekati
do sutra jer bi moglo biti prekasno! inilo mi se kao da
propovjednik govori upravo meni. Nisam to smio vie odgaati!
Skoio sam sa svoje stolice, pojurio naprijed i kleknuo. Pastor
mi se nasmijeio i pitao eli li jo netko otvoriti vrata svog srca
tako da Isus moe ui. Nitko se nije micao. Zatim je zamolio
krane da dou naprijed i da se sa mnom pomole. Nekoliko ih je
kleknulo i pomolilo se. Godinama su se hinduisti klanjali preda
mnom, a sada sam ja bio na koljenima pred Kristom.
Ti ne dolazi k meni, objasnio je, nego k Isusu. Nitko osim
njega ti ne moe oprostiti, oistiti te, dati novi ivot i ivi odnos sa
ivim Bogom. Razumio sam to i bez daljnjih objanjenja. Kleao
sam tamo zato kako bi mi mogao pokazati kako mogu prihvatiti
tog Isusa o kojem je govorio.
Glasno sam za njim ponovio molitvu u kojoj sam pozvao Isusa
u svoje srce - izostavio sam samo rijei uini me kraninom.
Isus da - ali to nikako! Jo nisam shvatio da sam upravo postao
kranin im sam Isusa zamolio da ue u moj ivot i da se ni na
koji drugi nain ne moe postati kraninom.
Gospodin Hamid je rekao amen i pitao elim li se pomoliti
svojim rijeima. Tiho, guei se od uzbuenja, rekao sam:
Gospodine Isuse, jo nikada nisam itao Bibliju i ne znam to sve
u njoj pie, ali uo sam da si ti umro na Golgoti da bi mi oprostio
i da bi me pomirio s Bogom. Hvala ti to si umro za moje grijehe,
doao u moje srce i oprostio mi. elim postati nov, drugaiji
ovjek.
Plakao sam kajui se zbog svog prijanjeg ivota: zbog svog
bijesa, mrnje, sebinosti i ponosa, zbog idola kojima sam sluio i
zbog toga to sam primao tovanje koje pripada samo Bogu; ak i
zbog toga to sam zamiljao da je on kao krava ili kao zvijezda ili
kao ovjek. Molio sam nekoliko minuta, a i prije nego to sam
141

zavrio, znao sam sigurno da Isus nije samo jedan od milijuna


drugih bogova. On je stvarno Bog za kojim sam eao. Po vjeri
sam susreo Isusa, a sada sam otkrio da je on Stvoritelj. Ali on me
ipak tako volio da je postao ovjekom i zbog mojih grijeha otiao
u smrt. inilo mi se da su s tom spoznajom spale tone mraka, a
sjajna svjetlost zablistala je u mom umu. Sjaj njegove ljubavi se
sada pojavio i u mom srcu!
Astralna putovanja na druge planete, nadzemaljska glazba i
psihodeline boje, via stanja svijesti i vienja u dubokoj
meditaciji, sve te nekada tako uzbudljive stvari, sada su se
pretvorile u prah i pepeo. Ono to sam sada doivio nije bio neki
novi psihiki trip. U to sam bio uvjeren. Molli je tvrdila da e se
Isus pokazati stvarnim. Sada sam spoznao to je ona time mislila.
On je sada ivio u meni. Znao sam da je odstranio moje grijehe i
promijenio me. Jo nikad u svom ivotu nisam bio tako izvorno
sretan. Suze pokajanja su se pretvorile u suze radosnice. Sada sam
doivio, po prvi puta, pravi mir. Onaj grozan osjeaj je nestao.
Uao sam u zajednitvo s Bogom i ja sam to znao. Postao sam
njegovo dijete! Nanovo sam se rodio.
Malo drutvo je poelo pjevati: Takav kakav jesam, tako
mora biti; ne moja snaga, samo Ti, tvoja me krv isti od svih mrlja.
O, Janje Boje, evo me, dolazim! Ostao sam na koljenima dok
sam, pun zahvalnosti za boansko oprotenje, u sebe upijao svaku
rije. Ova pjesma je tono pogaala moje osjeaje. Pisac je
sigurno iskusio isto osloboenje od krivice. Rije janje mi je
ukazala na to da je Isus ljubazan, blag i pun ljubavi. Sjetio sam se
to je Molli rekla o Isusovoj ljubavi. Sada sam znao da je ta ljubav
i u mom srcu.
Sav ponos zbog toga to sam brahmin je sada nestao. Bilo je
potrebno puno poniznosti da bih kao hinduist iz visoke kaste bio
spreman pasti na koljena pred tim kranima, i to jo na prljav
pod; a to je bio tek poetak spoznaje koliko sam malen, a Bog
velik. Otkrio sam da poniznost nije preziranje sebe, nego
142

jednostavno priznanje injenice da sam u svemu ovisan o svom


Stvoritelju. To priznanje je otvorilo vrata do posve novog ivota u
Isusu.
Sa suzama radosnicama i radosnim smijehom, cijela se
zajednica okupila oko mene, srdano pruajui ruke u znak
dobrodolice u Boju obitelj. Nikada jo nisam osjetio takvu
radost i ljubav od drugih ljudi ili takav osjeaj pripadnosti, ak ni
od svoje vlastite obitelji. Zamislite moju radost kada me Shanti
zagrlila, pucajui od sree! Uope nisam znao da je i ona tu; mora
da je ula nakon nas. Rab! toplo je rekla, tako sam sretna to si
svoj ivot predao Isusu. Nisi mogao uiniti nita bolje! Iako smo
bili prijatelji, odmah sam osjetio novu povezanost s njom. I ona je
pripadala Bojoj obitelji!
Pri povratku kui inilo mi se da stabljike eerne trske s lijeve
i desne strane ceste pleu na laganom povjetarcu koji je puhao s
oceana. A tek zvijezde! Nikada nisu bile tako sjajne! Oduvijek
sam volio prirodu, ali sada mi se ona inila jo deset puta ljepom
nego prije. Nebeska tijela kojima sam se nekada klanjao sada sam
vidio u posve novom svjetlu. Sve je to stvorio veliki Bog kojeg
sam upravo upoznao. Mogao sam se samo diviti njegovoj moi i
mudrosti, pokloniti mu se i zahvaliti mu na ivotu. Sada vie
nisam elio da se nikada nisam rodio. Bio sam sretan to ivim,
ivim vjean ivot. Nas smo troje imali veseo povratak kui.
Stalno smo ponavljali pjesme koje smo uli te veeri i raspravljali
o znaenju kranskih izraza i biblijskih redaka koji su mi bili
posve novi.
Kada smo Krishna i ja konano stigli kui, itava nas je obitelj
ekala, osim ujaka Deonarinea i njegove ene. Oito su od Shanti,
koja je ve ranije stigla automobilom, uli to se dogodilo.
Najprije sam se bojao da e me prepoznati na skupu, ali taj je strah
posve nestao kada sam Isusu predao svoj ivot. Tu radosnu vijest
vie nisam mogao zadrati za sebe. Svatko je trebao upoznati mog
Gospodina!
143

Veeras sam zamolio Isusa da ue u moj ivot! izjavio sam


radosno dok sam promatrao jedno po jedno zaprepateno lice. To
je prekrasno. Kad bih vam bar mogao rei koliko mi Isus znai!
On me potpuno promijenio!
Nisam to mogla vjerovati, Rabi, ali sada to ujem od tebe,
rekla je teta Revati priguenim glasom. to e tvoja mama rei na
to? To e je potresti. Napustila je sobu, ali ne u bijesu kao to sam
oekivao. inilo se da je vie povrijeena i uznemirena.
Tako mi je bilo ao da mi teta Revati nije dala vremena za
objanjenje. Sada sam je mogao voljeti, a i njoj sam elio taj isti
mir. A Ma - kako e ona reagirati? Na moje iznenaenje, njeno je
lice sjajilo.
Rabi, napravio si pravu stvar! viknula je radosno. I ja elim
slijediti Isusa!
Pourio sam k njoj i pao joj oko vrata. ao mi je da sam te
tako povrijedio, molim te, oprosti mi! Kimnula je ne mogavi
govoriti kako je bila dirnuta.
Shanti nije mogla vie skrivati svoju tajnu: I ja sam svoje srce
prije nekoliko dana predala Isusu. Brisala je suze radosnica s
oiju.
Jo smo dugo ostali budni i razgovarali o novoj ljubavi koju
smo u Kristu osjeali jedni prema drugima. Ma mi je ispriala
kako se Shanti prije nekoliko veeri iskrala na taj skup u Rouevi.
Kad je, na povratku, htjela ui kroz prozor, uhvatila ju je teta
Revati. Ujak Deonarine ju je zbog toga dobro ispraio. Zatim sam
Ma opisao propovijed koju sam uo. Rekla mi je da je 23. psalam
bio njen omiljeni, uz druge koje je itala prije nego je Nana
poderao njene Biblije. Bilo je ve kasno pa smo ipak morali poi
na spavanje.
Prije nego to sam legao spavati, unitio sam svoju tajnu zalihu
cigareta. Nestala je svaka elja za njima. Sljedei dan sam
iskoristio prvu priliku da se ispriam teti Revati. Ona nije znala
144

kako bi reagirala na to. To vie nije bio onaj Rabi kojeg je


poznavala godinama. Moje ponaanje ju je uinilo nesigurnom.
Saalila mi se. Izgledala je tako jadno. Predobro sam razumio
borbe u njenom srcu.
Ujak Deonarine je u dvoritu latio svoj automobil, isti onaj
kojeg sam ja blagoslovio. Nije mi bilo lako otvoreno mu priznati
da sam postao kranin. Priao sam mu i rekao: Ujae Deonarine,
primio sam Svetog Duha u svoj ivot.
Uspravio se i pogledao me s uenjem i ukorom. Tvoj otac je
bio veliki hinduist, a i tvoja majka je velika pobornica svoje
religije, odgovorio je strogo. Ona e biti jako nezadovoljna zbog
tvoje odluke da postane kranin. Razmisli jo jednom to ini!
Razumijem to eli rei, ali ve sam dobro razmislio,
odgovorio sam mu.
Krishna je najbolje, kao nitko od nas, mogao razgovarati sa
svojom majkom. Otkrio je tako da ni ona ve godinama ne nalazi
ispunjenje u vjerskim obredima, ali se nije usudila to pokazati.
Dao joj je adresu jedne kranske zajednice u veem gradu,
dovoljno daleko da tamo ode neprimjeena. Ona je sljedee
nedjelje, kolebajui se, ipak otila tamo. Mi krani smo ekali
dok se kasno naveer nije vratila kui, znatieljni jesu li se
ispunile nae molitve. Odgovor nam nije bio potreban - njen izraz
lica je sve govorio.
Revati i Ma su se zagrlile i zaplakale. Onda je teta Revati
ustala, obrisala suze i pogledala me: Rabi! Zagrlili smo se, s
potocima suza i osjetili kako su mrnja i gorina meu nama
zauvijek nestali.
Sljedei dan smo Krishna i ja odluno uli u molitvenu sobu.
Zajedno smo poeli iznositi na dvorite: lingam ive i sve drvene,
glinene i mjedene idole koje smo nazivali bogovima, hinduistike
spise omotane svetim tkaninama i gomilu ostalih vjerskih
pomagala. Dok teta Revati nije postala kranka, bojao sam se to
145

uiniti. Sada smo svi bili jedinstveni u elji da se rijeimo svake


veze s prolou i s moima tame koji su nas tako dugo
zasljepljivale i zarobljavale. Svi zajedno smo iznijeli veliki oltar.
Kada je nekadanja molitvena soba bila potpuno prazna, pomeli
smo je. Potom smo briljivo pretraili kuu treei amajlije, fetie,
vjerske slike i predmete te smo ih sve iznijeli na hrpu u vrtu.
Zbunjeno su ujak Deonarine i njegova ena, ponosna pripadnica
kaste brahmina, promatrali to to radimo. Ostali lanovi obitelji
bili su uz nas. Ve nas je trinaestero u naoj rodbini otvorilo svoje
srce Kristu - desetak u naoj kui i troje od ostalih roaka.
Ispunjeni radou zbog osloboenja od straha koji nas je prije
vrsto vezao, Krishna i ja smo sada porazbijali sve idole i vjerske
slike, ukljuujui i ivine. Samo nekoliko dana prije toga ne bih se
tako neto usudio ni pomisliti jer bih se bojao bespotedne osvete
Razaratelja, ali Kristova mo je razbila okove straha. Nitko nam
nije rekao da to trebamo uiniti. Gospodin nam je otvorio oi. Bilo
nam je jasno da je kompromis izmeu hinduizma i pravog
kranstva nemogu; nema mijeanja. To su dva suprotna kraja.
Jedan je tama, a drugi svjetlo. Jedan od njih pokazuje mnogo
puteva u istu propast, a drugi nam pokazuje, kako je Isus rekao,
jedan uzak put u vjeni ivot.
Kad smo sakupili sve na hrpu, zapalili smo je i promatrali kako
plamen unitava nau prolost. Mali kipovi kojih smo se nekada
bojali kao bogova sada su se pretvarali u pepeo. Vie nismo bili
pod utjecajem tih zlih sila. Radovali smo se i zahvaljivali Bojem
Sinu to je umro da bi nas oslobodio. Dok smo pjevali i molili se,
naa lica su sjala novom slobodom. Bio je to nezaboravan dan!
Dok sam zgrtao eravicu kako bih temeljito spalio ostatke
prolosti, krenule su uspomene. Sjetio sam se obrednog
spaljivanja oevih ostataka prije gotovo osam godina. U usporedbi
s novom radou, taj prizor je izazivao neutjean krik boli dok se
tijelo mog oca predavalo onim istim lanim bogovima iji
nagorjeli ostaci su sada leali u pepelu. Razmiljao sam o
146

godinama koje su prole i o svojoj namjeri da nasljedujem oca.


inilo se gotovo nevjerojatnim da sam sada s krajnjom radou
sudjelovao u unitavanju onoga to je predstavljalo sve u to sam
nekada tako vrsto vjerovao. Zapravo sve za to sam do sada ivio
je sada nestajalo u plamenu - a ja sam slavio Boga zbog toga!
Na neki nain to je bilo moje obredno spaljivanje - kraj osobe
kakva sam nekada bio... smrt jednog gurua. Ve sam nekoliko
dana nakon svog duhovnog nanovoroenja nauio to znai biti
nanovo roen: po Isusovoj smrti i uskrsnuu za mene, moje
staro ja je umrlo i uskrsnuo je novi ovjek.
Stari Rabi Maharaj je umro u Kristu. Iz njegova groba je ustao
novi Rabi u kojem sada ivi Krist.
Koliko je drugaije i sjajnije uskrsnue od reinkarnacije! Stari
ivot je proao; radovao sam se novom ivotu u Isusu, svom
Gospodinu.

147

16

Nov poetak

Kakvu je samo promjenu doivjela naa obitelj! Umjesto sva i


gorine, doli su mir i sklad. Svakodnevno smo se udili promjeni
koju je Krist napravio u nama. Mrnja koja je godinama gorjela
izmeu mene i moje tete, sada je izgledala poput runog sna iz
kojeg smo se probudili. Religija koju smo nekada tako revno
drali samo je poveala nae neprijateljstvo. Usred jedne
obiteljske puje, teta Revati je na mene bacila bronanu lotu punu
svete vode. Ali sada nas je Krist oboje promijenio. Sada smo se od
srca voljeli. Ona mi je opet bila kao majka, a Krishna, njen sin,
kojeg sam takoer mrzio, mi je postao vie od brata. Zapravo smo
i bili braa u Kristu. Prolost je iza nas, unitena, kao i idoli koji
su nestali u plamenu.
To je uinila Boja milost. Kao hinduisti nismo razumjeli
oprotenje jer karma ne poznaje oprotenje; zato nismo mogli niti
oprostiti jedni drugima. Ali sada je to postalo mogue jer je Bog u
Kristu oprostio nama. Krist nas je pouio da tko drugima ne
oprosti od sveg srca, ne moe od nebeskog Oca ni sam primiti
oprotenje. Ali on je u naa srca stavio svog Duha opratanja, tako
da vie nisam morao biti gnjevan ni na koga. ao mi je i
Opratam ti - sada su se te rijei mogle iskreno izgovoriti kad
god je trebalo pa je rasla i radost u naim srcima.
Na svoje uenje, sada sam i ja zavolio kuanske poslove. Mi
mlai smo se prihvatili posla: pljevili smo korov, zalijevali biljke,
ureivali gredice s cvijeem i istili lie. Uz znatieljne poglede
susjed, nae je dvorite dobilo nov lik. Nikome nije mogla
promai ova promjena.

Ali u kui se dogodila jo jedna promjena koja se, dodue,


izvana nije mogla vidjeti, ali je nama bila utoliko vanija. Koraci,
za koje smo vjerovali da su Nanini, to su se uli s tavan ili su nou
tumarali pred vratima spavae sobe, nikada se vie nisu uli.
Nestao je i onaj neugodan miris koji je pratio tu pojavu. S
namjetaja se vie nisu ruili razni predmeti na pod. Uskoro smo
shvatili da nas nije progonio Nanin duh, nego duhovna bia koja
se u Bibliji nazivaju zlodusima. To su aneli koji su se pridruili
Sotoni u njegovoj pobuni protiv Boga, a sada rade na tome da
zbune i zavedu ljude kako bi se i oni prikljuili njihovoj pobuni.
Oni su sila koja stoji iza svakog boanstva i svake filozofije koja
nijee pravom Bogu njegov poloaj Stvoritelja i Gospodina. Sada
sam znao da su to bila bia koja sam susretao u transu joge i u
dubokoj meditaciji, a predstavljala su se kao iva ili neko drugo
hinduistiko boanstvo.
itanjem Novoga zavjeta konano sam dobio odgovore na
mnoga pitanja koja su me tako dugo muila: tko sam ja, zato
ivim i kakve su Boje namjere sa mnom. Na koljenima bih molio
Boga da mi objavi znaenje Pisma, onda bih itao polako, redak
po redak, s povjerenjem da e mi Sveti Duh dati razumijevanje.
Svakodnevno sam sate provodio u molitvi i itanju Boje rijei,
sate koje sam prije posveivao nemonim idolima na oltaru ili
klanjanju suncu i kravi, jogi i meditaciji. Tako sam paljivo
nekoliko puta proitao Novi zavjet. Zadubio sam se i u Stari zavjet
i otkrio da Biblija nije neka knjiga puna starih, proturjenih pria
i drevne mudrosti o nazovi-bogovima, kao to su to Rama i
Krina, koji su, ako su ikada postojali, bili obini ljudi kojima su
pripisane boanske osobine. Naprotiv, uz doslovno tone dokaza u
najveim svjetskim muzejima, Biblija je povijesna knjiga i govori
o povijesnim osobama, kao to su: Abraham, Daniel, Petar i
Pavao, koji su svi upoznali Boga i o narodima, kao to su: Izrael,
Egipat, Grka i Rimsko carstvo. Shvatio sam da Bog Stvoritelj za
sve ljude ima plan. On je bio Bog povijesti koji jo uvijek djeluje
150

u ivotima pojedinaca i u sudbinama narod. Biblija me isto tako


nauila da Bog vodi povijest prema jednom vrhuncu. Tako sam
trenutne dogaaje, posebno ispunjena proroanstva o Bliskom
istoku, poeo gledati u novom svjetlu. Kao obitelj smo uvijek
iznova doivljavali prekrasne trenutke kada smo razmjenjivali
nove spoznaje iz Boje rijei.
Ma je Bibliju itala s jednostavnom, djejom vjerom. Kada je
u toj svetoj knjizi koju nam je dao Bog pronala neko obeanje,
ona je vjerovala i djelovala u skladu s njim. To je bilo tako
jednostavno. Isus je lijeio bolesne. Zato onda ne bi izlijeio i
nju? Ti si mi tako stvaran, Gospodine, molila je. Prije toliko
vremena si uinio ta uda, a danas si jo uvijek iv. Ja bih htjela
opet hodati. Hvala Gospodina! Ona je bila sigurna da e je
izlijeiti.
Polako se poelo dogaati udo. Poboljanje je bilo vidljivo iz
dana u dan. Polako je postajala sve jaa, zatim se usudila ustati na
noge, a onda je nesigurno pokuala napraviti nekoliko koraka
drei se za namjetaj. Nekoliko tjedana kasnije, kretala se po
kuhinji i pomagala pri kuhanju. Neto kasnije, ve se mogla uspeti
uz stepenice. etala je dvoritem i radovala se da moe iz blizine
vidjeti ptice i cvijee kojima se uvijek divila s prozora. Slava
Gospodinu! uzvikivala je esto. Ono to nije uspjelo najboljim
lijenicima i najskupljim hinduistikim izljeiteljima, uspio je
uiniti Isus, koji i danas ivi!
Prije svog izljeenja, Ma nije mogla kleati. Ali sada su joj se
udom vratili iveri na koljenima, nestali tijekom godina bolesti,
pa je Ma poela najmanje pet sati dnevno provoditi u molitvi na
koljenima. Ona je, izgleda, imala posebnu slubu zastupanja pa je
molila za ostatak obitelji, za susjede i za svoje roake kako bi
upoznali Krista i da dou u zajednitvo sa ivim Bogom. Iako je
imala ve preko 70 godina, obino je ustajala u est sati, a u
jedanaest je jo uvijek bila na koljenima u molitvi, bez prekida za
151

doruak. Kad bi zatim konano napustila svoju sobu, na njenom se


licu vidio prekrasan sjaj. Svi smo znali da je bila s Isusom.
Prie o nama su se brzo proirile gradom i okolicom. U
poetku je malo ljudi vjerovalo da smo stvarno postali krani.
Bilo je puno vjerojatnije da smo poludjeli. Zato smo uvijek imali
posjetitelje koji su to htjeli osobno ispitati. Neki su uzbueno
raspravljali s nama. Drugi su se inili prezbunjenima da bi mogli
bilo to rei pa su, odmahujui glavom, naputali kuu.
Iznenaenje i uenje su se uskoro pretvorili u mrnju i djelatan
otpor. Ljudi koji su mi se prije klanjali i obraali s potovanjem,
sada su mi se rugali i za mnom izvikivali pogrdna imena. Bili su
bezgranino ogoreni zato to smo spalili svoje idole. Mi smo im
strpljivo pokuavali objasniti kako su nemoni ti lani bogovi i
svjedoili smo o ivom Bogu koji je u Isusu Kristu postao
ovjekom da bi umro za nae grijehe. U poetku su nai susjedi
ustrajno odbijali prihvatiti Boje oprotenje koje on nudi kroz
Isusa Krista. Kako sam ih samo dobro razumio! Nita ih nije
moglo uveriti sve dok im je predaja bila vanija od istine.
Od Molli sam saznao da se u naem gradu sastaje mala skupina
krana. Sljedee nedjelje sam radosno krenuo prema tim
kranima koji su se sastajali ispod kue na stupovima, to je bilo
upravo dovoljno da prui zatitu od sunca koje je stalno arilo i od
iznenadnih pljuskova.
Gledajte, Isus Krist! Prolazi! Evo ga, stie! vikala je jedna
susjeda dok sam prolazio pored nje.
Ja nisam Isus Krist, odvratio sam joj sa smijekom, ali sam
radostan da sam njegov uenik.
Mala zajednica se sastojala od aice krana. Bilo je tu
nekoliko Indijaca iz niih kasti i vie crnaca s kojima se prije ne
bih druio. Ali kako smo srdano bili primljeni! Kako udno i
prekrasno da sam sada mogao zagrliti one koje sam prije prezirao,
ako ne i mrzio. Sada sam ih volio ljubavlju svog Gospodina Krista
152

i grlio kao brau i sestre. Bio sam osloboen od razdvajajueg


duha sustava kasti, tog sredinjeg dijela religije koju sam tako
revno slijedio. Prema razumijevanju karme i reinkarnacije, kaste
grade razliite stupnjeve kojima se treba popesti na svom
razvojnom putu do Boga. Via stanja svijesti koja se trae u
meditaciji su domiljato proirenje sustava kasti. Ono to mi se
nekada inilo tako boanskim, sada sam prepoznao kao jedno
veliko zlo koje meu ljudima izgrauje zidove tako to nekima
daje mitsku nadmo, dok druge osuuje na prezir i izdvojenost.
*

Za boine blagdane me Ramchand, oev brat, pozvao k sebi i


svojoj obitelji gdje sam proveo tolike lijepe dane. Tek to sam
stigao, nije gubio vrijeme i poeo me ozbiljno uvjeravati.
Rabi, uo sam udne stvari o tebi. Ti dobro zna kako je ivio
tvoj otac. On je bio istaknut primjer pravog hinduista. I tvoja
majka je vrlo sveta ena, do kraja predana naoj velikoj religiji.
U njegovim sam oima jo uvijek bio hinduist.
Kimnuo sam utke budui da sam cijenio njegovu brigu za
mene. Sjea li se on jo kako sam se uznemirio kada sam otkrio da
jede meso? Kao kranin, otkrio sam da mi nova prehrana
odgovara jer sam sada ukljuio u svoj jelovnik jaja i malu koliinu
mesa. Prije sam zbog stalnog nedostatka bjelanevina uvijek bio
boleljiv. Ali za mog strica je jesti meso znailo nijekati jedno od
najvanijih naela njegove religije: jedinstvo svega, to ak i
najniim oblicima ivota pridaje svetost. Pojesti ivotinju bilo je
isto kao pojesti ovjeka. I tako me on korio zbog mog odlaska od
religije ije zakone ni sam nije potpuno slijedio.
Ti zna, nastavio je, da ste vi uzor hinduistima u iroj
okolici. Svatko ti se divi zato to si se tako strogo drao
hinduistike prehrane. Ne eli valjda izgubiti sve ono za to si se
toliko trudio?
153

Ali ja vjerujem da je Isus jedini, pravi Bog, Spasitelj koji je


umro za nae grijehe. Govorio sam paljivo i s potovanjem da
ga ni na koji nain ne bih povrijedio jer sam ga jako volio.
Stric Ramchand je sa strahopotovanjem posegnuo za
Bhagavad Gitom na visokoj polici i paljivo je odmotao iz tkanine
boje afrana. Posluaj to Krina kae u etvrtom poglavlju: Kad
god nestaje pravednosti... ja ustajem; da zatitim dobre i unitim
grenike. Raam se s vremena na vrijeme. (prevedeno s
engleskog, op. prev.) Polagano je itao te rijei pazei pri tome
na moju reakciju.
Jasno je da je Krina jednom doao kao Isus, nastavio je.
Svaki hinduist koji je uo za njega, vjeruje da je Isus jedan od
bogova. Ne mora postati kraninom jer vjeruje da je Isus bog.
To je za one koji su roeni kao krani - a ti si po roenju hinduist.
to god da vjeruje, nemoj promijeniti svoju religiju. Uvijek
mora ostati hinduist.
S time se ne mogu sloiti, odgovorio sam uljudno, ali jasno.
Isus je rekao da je on jedini put, a ne jedan od puteva. Time su
Krina i svi drugi iskljueni. On, isto tako, nije doao, kako kae
Krina, da bi unitio grenike, nego da bi ih spasio. Nitko osim
njega to nije mogao uiniti. Isus nije jedan od mnogih bogova. On
je jedini pravi Bog, koji je kao ovjek doao na zemlju, i to ne da
bi nam samo pokazao kako moramo ivjeti, nego da bi umro za
nae grijehe. To Krina nikada nije uinio. A Isus je i uskrsnuo, to
se za Krinu ili Ramu ili ivu nikako ne moe rei. Oni zapravo
nikada nisu ni postojali. Osim toga, ja ne vjerujem u reinkarnaciju
jer Biblija kae da je ovjeku odreeno jedanput umrijeti, a onda
dolazi sud.
Moja strina je cijelo vrijeme tuno sluala, jedva zadravjui
suze. Stric Ramchand je izgledao tako razoarano. On je bio
iskren, ljubazan ovjek zbog ega sam ga jako potivao. Ali njega
nije bilo mogue navesti na to da logino sagleda jasne injenice i
154

da logiki promisli hinduizam i prizna njegove proturjenosti.


Prema njegovom miljenju, ni u kojem se sluaju nije smjelo
prekriti predaju u kojoj ste roeni. Da sam Isusa samo dodao na
svoj popis bogova ili da sam postao ateist ne vjerujui vie ni u
kakve bogove, mog strica to ne bi diralo. Ali morao sam se
nazivati hinduistom! Meni je ipak bilo stalo do istine, a ne do
predaje. Uskoro nam je postalo jasno da nema smisla nastaviti
razgovor. Uz obostrani dogovor, jo sam se istog dana vratio kui.
Niti Gosine nije mogao prihvatiti to da sam postao kranin.
On je, kao i Ramchand, vjerovao da je Isus jedan od milijuna
bogova, jedan od mnogih puteva koji na kraju vode Brahmanu.
uj, Bhai! zapoinjao je vie nego jednom, svi putevi vode na
isto mjesto. Pokuao sam ga uvjeriti da ja i on ne idemo na isto
mjesto. Isus je idovima koji nisu vjerovali u njega rekao:
Umrijet ete u svojim grijesima; kamo ja idem vi ne moete
doi. Ali to se pokazalo beskorisnim. Gosine se nije htio odrei
svojih vjerovanja, koliko god da sam mu jasno prikazao injenice.
Nismo vie razgovarali i to me jako rastuilo.
Naravno da na dragi prijatelj Pundit Jankhi Prasad Sharma
Maharaj nije mogao zaobii na dom kako bi provjerio ima li
istine u tim priama o nama i kako bi nas odgovorio od te ludosti
zvane kranstvo. Baba se odmah osvrnuo oko sebe kad je uao,
primijetivi tuno da je nedostajao itav na panteon hinduistikih
boanstava koja su inae uvijek ukraavala nae zidove. Zabrinuto
je sjeo na stolicu i glasno uzdahnuo.
Ne razumijem, zapoeo je tuno, zato ljudi govore te lai
o vama? Tvrde da ste svi postali krani. Babi su suze navrle na
oi. Ja u to ne vjerujem! uzviknuo je snano. Recite mi, zato
govore takve stvari o vama? U oima tog dragog, starog ovjeka
kojeg smo svi jako voljeli, leala je duboka zabrinutost.
Ali to je istina, Baba, rekla je teta Revati na hindiju.

155

On se okrenuo prema meni, s toliko tuge u pogledu: A tvoj


otac, to bi on mislio o tome? A ti Rabindranath Ji... jednostavno
ne mogu vjerovati! Tko te uvrijedio? Znam da punditi nisu ba
uvijek posve iskreni. Reci mi, to se dogaa?
Nitko nas nije uvrijedio, Baba, odgovorio sam brzo. Otkrili
smo da je Isus istina. On nam je donio oprotenje i pravi mir. On
voli i tebe i umro je i za tvoje grijehe. I ti moe u njemu pronai
spasenje.
On nas je zbunjeno pogledao, kao da je oprotenje za njega
pojam koji mu je, kao i meni nekad, potpuno neshvatljiv. inilo se
da mu je neugodno i da ne zna to rei. Onda se s uenjem obratio
Kumaru: Zar i ti?
Kumar se nedavno nenajavljeno vratio iz Engleske i sve nas je
iznenadio kada je rekao da je postao kranin.
Baba, zapoeo je Kumar s potovanjem, ti dobro zna da
sam, prije tri godine kad sam naputao Trinidad, bio beznadni
alkoholiar. Hinduistiki bogovi mi nisu mogli pomoi, a karma
me u sljedeoj reinkarnaciji mogla baciti samo jo dublje. Takoer
zna da je s mnogim punditima isto tako i da im njihova pobonost
nita ne pomae. Nadao sam se da u u Londonu sve zapoeti
ispoetka. Moe si zamisliti moje zaprepatenje kad me jednog
dana posjetio jedan od mojih prijatelja s Trinidada s kojim sam se
opijao. im sam ga ugledao, znao sam da on vie nije onaj stari.
Rekao mi je da je postao kranin i da ga je Isus Krist oslobodio
alkohola. To je zvualo predobro da bi bilo istinito. Ja s njegovom
religijom nisam htio imati nita. Ti si oduvijek bio kranin!
Onda mi je objasnio da se mnogi ljudi nazivaju kranima jer idu
u crkvu, ali da zapravo nemaju osoban odnos s Isusom Kristom i
da ga ne slijede.
U svakom sluaju me njegovo sadanje kranstvo plailo
vie od prijanjeg pijanstva, nastavio je Kumar, ali nisam htio
biti neljubazan pa sam ga poveo da mu pokaem grad. Budui da
156

je na Trinidadu bio poznat kao velik govornik, najprije sam ga


odveo do Speakers Cornera u Hyde Parku. Hodali smo od jedne
skupine do druge i sluali dok nismo doli do jednog mladia koji
je govorio o Kristu. U sebi sam bio siguran da je to istina, ali ga
nisam htio sluati. Vratio sam se natrag u svoj stan, ali rijei tog
mladia i mog prijatelja mi nisu davale mira. U svojoj sobi sam
pao na koljena i zamolio Isusa da mi oprosti grijehe i da ue u
moje srce kao moj Gospodin i Spasitelj. S radou ti kaem, Baba,
da mi je Isus dao pravi mir i da me potpuno promijenio. Sjea li
se kako ti se Ma uvijek alila jer sam toliko pio i tisue dolara
troio na viski? Sada sam potpuno slobodan od elje za
alkoholom.
Baba je s nevjericom zurio u svog promijenjenog prijatelja.
Videi kako je ostao bez rijei, teta Revati se nagnula naprijed i s
velikom ozbiljnou progovorila, gledajui tog starog ovjeka u
oi.
Baba, elim ti ispriati to se meni dogodilo. Sjedila sam na
puji u molitvenoj sobi, kad mi je neki glas odjednom rekao da su
svi ti bogovi koje tujem lani. Onda je isti glas rekao: Ja sam put,
istina i ivot. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Znala sam da
je to Isus. Nekoliko dana kasnije sam mu predala svoj ivot i on je
od mene uinio novog ovjeka. Staro je prolo, moji grijesi su
oproteni i ja sam sigurna da u biti u nebu zauvijek. Pazi to Isus
kae: Bog je tako ljubio svijet da je dao svojeg jedinoroenog
Sina da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima
ivot vjeni. To spasenje vrijedi za sve kaste i za sve narode, pa i
za tebe. Bog e ti oprostiti i pokloniti vjeni ivot ako prihvati
Krista u svoje srce i ako se pouzda samo u njega.
Baba je jo uvijek bio prepotresen da bi mogao govoriti.
Redom je gledao svakog od nas i bilo mu je jasno da je izgubio
svoje najvjernije uenike. Polagano je ustao, a iz njegova se lica
moglo proitati gorko razoaranje. Bio je pristojan i vrlo ljubazan
te je i dalje htio biti na prijatelj, ali smo na njemu primijetili da se
157

morao jako truditi da potisne svoje snane osjeaje. Svi smo bili
jako tuni dok smo se pozdravljali s njim. Od tada vie nikada
nisam vidio Babu.
Najvie su nas zbog toga to slijedimo Krista optuivali ba oni
ljudi koji hvale toleranciju hinduizma i tvrde da hinduizam
prihvaa sve religije. to su nas vie nagovarali da se vratimo na
religiju naih oeva, sve smo vie uviali da vjernost religiji ne
potjee toliko iz tenje za istinom, nego prije iz osjeajne
vezanosti za kulturne predaje. Mnogi hinduisti cijelog ivota
izgovaraju mantre na sanskritu, a da nikada ne saznaju to one
zapravo znae. Veina onih koji su nas klevetali nisu znali zato
su hinduisti, osim po roenju, niti su imali utvreno poznavanje
barem temeljnih tvrdnji svoje religije. Na zloin je bio to smo
napustili vjeru svojih oeva pa je svaka rasprava o istini bila
suvina.
Zanimljivo je da su i mnogi muslimani bili jednako uznemireni
iako nismo napustili njihovu vjeru. Jedan prijatelj, musliman,
vikao je na mene: uo sam da slijedi tog varalicu Isusa! Ali ak
i Kuran nauava da je Isus ivio bezgrenim i istim ivotom.
U poetku je bilo teko razumjeti mrnju i gnjev koje je
Isusovo ime izazivalo u srcima onih koji su nam bili bliski
prijatelji. Ali onda smo u evaneljima proitali da je Isus svojim
uenicima rekao da e ih ljudi mrziti zbog njegovog imena. Ipak
nam nije bilo jasno kako je netko mogao mrziti Isusa, jo manje
razapeti ga. On je inio samo dobro, ali je za sebe tvrdio da je
jedini put Bogu, a i mi smo brzo primijetili da je ta tvrdnja ljutila
ljude. To bi znailo da se oni moraju odrei svojih vjerskih obreda
i rtava kako bi samo njegovu smrt prihvatili kao plau za svoje
grijehe. Sada se njihov gnjev protiv Isusa usmjerio na nas, njegove
uenike.
*

Vi ste sramota i ruglo hinduistike zajednice! Licemjeri!


Izdajice! Ustao sam uvi taj snaan glas i otrao na trijem da
158

vidim to se dogaa. Krishna i Shanti su ve bili tamo. Na cesti


pred kuom je stajao velik ameriki automobil. Na krovu je imao
privren zvunik, a na stranjem sjedalu je sjedio ovjek s
mikrofonom. Bio je to jedan od najbogatijih ljudi na Trinidadu,
brahmin, i jedan od vodeih hinduista.
Okrenuli ste lea vjeri i bogovima svojih predaka. To je
najgore to hinduist moe uiniti! Odrekli ste se najljepe dharme
na svijetu, Sanatan dharme! To e vas skupo stajati! Oito je
dobro pripremio svoj govor jer je nekoliko minuta itao bez
prestanka, u emu su ga ohrabrivali susjedi koji su izlazili na ulicu
da bi sluali. Zatim je buno otiao prema sjeveru.
Ujaku Deonarineu i njegovoj eni je to na kraju bilo previe.
Ona se ionako nikada nije ba slagala s ostalima u kui, ak ni
prije promjene. A sada kad smo svi postali krani, za njih je bilo
nepodnoljivo ivjeti pod istim krovom s nama i zato su se
odselili.
*

Bilo mi je prenaporno voziti se svaki dan autobusom u kolu


pa mi je Kumar pronaao neku obitelj u blizini Queens Royal
Collegea kod koje sam mogao stanovati. Oni su bili hinduisti.
Poloaj je bio dobar, ali je prostor bio pretrpan. Desetoro ljudi
dijelilo je dvije male spavae sobe. Najstariji sin, koji je iao u
srednju kolu, i ja spavali smo na podu dnevnog boravka. Uope
mi se nije svidjelo to to sam opet bio okruen kipovima i slikama
hinduistikih bogova. Ta obitelj jo nije znala da sam kranin, ali
kad me dan za danom nije bilo na obiteljskoj puji, morao sam im
objasniti razlog.
Ja sam postao kranin, priznao sam im jedne veeri.
Cijela obitelj je s nevjericom buljila u mene. Otac se poeo
smijati mislei da se alim, ali kada je primijetio da sam ozbiljan,
159

razgnjevio se. Napustio si najveu religiju na svijetu da bi postao


ba kranin! napao me prezirnim glasom. Zato?
Traio sam istinu i onda sam spoznao da je Isus istina, jedini
pravi Bog, koji je za nae grijehe otiao u smrt.
Zdruenim su se snagama trudili vratiti me natrag. No pristup
im se promijenio kada su uoili da sam siguran u svoj izbor.
Optuivali su me da sam iznevjerio vjeru svojih oeva, a pri tome
su u svojoj trgovini prodavali govei curry, to je izravno krenje
hinduizma. Ipak im nisam ukazao na to. Gotovo svake veeri otac
se vraao kui pijan. Sada je vikao na mene, psujui ime
Gospodina Isusa, a ja se nisam smio braniti. Inae, dok je bio
trijezan, bio je vrlo pristojan ovjek. Iako obitelj nije mogla
podnijeti krane, na svaki su se nain trudili biti gostoljubivi i
ljubazni.
Vie od ljudskog neprijateljstva, pogaao me sve jai pritisak
zloduha koji nisu marili za ljubaznost. U toj kui sam bio okruen
idolima zastraujuih pogleda. Znao sam kakva mo se krije iza
tih grotesknih maski i zato sam dvoumio trebam li ostati stanovati
ovdje. Tada nisam imao drugog izbora.
U koli je ivot opet postao teak. Poto sam konano stekao
ugled kao hinduistiki voa, sada sam postao meta ala na Isusov
raun. Napadali su me ak i mladii koje sam smatrao kranima.
Postalo je nepodnoljivo pa jedne noi, pod pritiskom
zloduhovskih sila, leei ne podu dnevne sobe, nisam mogao
usnuti. Gospodine, tiho sam jecao, zato je tako teko slijediti
tebe? Volim te i imam tvoj mir u srcu, ali ovo u koli i domu
postaje preteko za mene. Hoe li me to uvijek slijedit? Konano
sam zaspao, nadvladan tugom.
Oko dva sata u noi osjetio sam kako me netko trese. Otvorivi
oi, ugledao sam nekoga odjevenog u sjajno bijelo svjetlo kako
stoji kraj mene. Sada ve potpuno budan, sjeo sam da ga
promotrim. Znao sam da je to Isus iako nije izgledao kao na
160

slikama koje sam vidio. Pruio je ruku prema meni i blago rekao:
Mir, svoj mir dajem ti! Nakon tih rijei je nestao i soba je opet
bila mrana. Sjedio sam tako jo dugo, pokuavajui se uvjeriti
nisam li moda sanjao. Dolo mi je da uskliknem: Aleluja!
Legao sam i stavio ruke pod glavu, pogled usmjerio u vjeri u nebo
i radovao se u Gospodinu.
To iskustvo dalo mi je novo ohrabrenje. Dobio sam novu
potvrdu da je Krist sa mnom, da me vodi i da se brine za mene.
Naravno da sam to i prije vjerovao i da sam imao povjerenja u
njega, ali sada sam imao dublju sigurnost koju ni najtee okolnosti
nisu mogle uzdrmati. Ta sigurnost me nikada nije naputala niti
me ikada hoe.
Zamislite moje oduevljenje kada sam jednog dana na oglasnoj
ploi kole proitao o skupu kojeg organizira Mlade za Krista
(Youth for Christ, op. prev.) i koji e se odrati u predavaoni
kole. To je bila najvea udruga u koli, a ja sam uvijek mislio da
sam jedini pravi kranin na Queens Royal Collegeu! Odmah su
me srdano prihvatili i tamo sam pronaao niz prijatelja krana.
Najbliskije prijateljstvo sam razvio s Brendanom Bainom, sinom
poznatog kriket suca. I on je nedavno postao kranin.
Zajednikom molitvom i prouavanjem Biblije meusobno smo se
ohrabrivali da potpuno ivimo za Krista i da budemo
svjedoanstvo za njega. esto sam doivljavao kako su ljudi
upravo kroz to svjedoanstvo i kroz sastanke Mladei za Krista,
gdje sam u meuvremenu postao suradnik, bili pridobivani za
Krista. Ipak, nije bilo lako roenim kranima objasniti da bez
nanovoroenja ne mogu ui u Boje kraljevstvo.
Kako bih izbjegao bespotrebne susrete s hinduistikom
obitelji, zamolio sam ravnatelja da mi dozvoli koristiti sobu za
uenje u koli do kasno u no. Tako sam mogao mnogo vremena
iskoristiti za itanje Biblije i molitvu. Kad bih se naveer vratio
kui, veina je ve bila spremna za odlazak u krevet. Kad je,
godinu dana kasnije, itava ta zgrada bila sruena da bi je
161

zamijenila nova, bio sam prisiljen preseliti se. Moj novi dom bio
je mnogo udaljeniji od koleda, ali i mnogo prikladniji. Brendan
mi je posudio svoj bicikl za prijevoz, a moja nova gazdarica bila
je draga kranka koja me uvijek ohrabrivala u vjeri.
Kao djeak sam iz znatielje esto rastavljao svoj runi sat i
opet ga sastavljao. Sada sam iz svog umijea izvukao korist.
Pomou ileta, depnog noia i pribadae svojim sam
prijateljima popravljao satove. Svakog petka naveer sam
Brendanovim biciklom odlazio u grad kupiti potrebne dijelove.
Glas o meni se brzo proirio. Uskoro su mi uenici i profesori
donosili svoje satove na popravak. Tako sam zaradio deparac i
jo sam mogao plaati dio svog smjetaja i kolovanja.
Preko vikenda sam odlazio kui u Lutchman Singh Junction
gdje sam predavao u nedjeljnoj koli male zajednice pod kuom.
Krishna je u meuvremenu postao uitelj u dravnoj osnovnoj
koli u San Fernandu. On i Shanti su preko vikenda obino dolazili
kui pa smo se radovali zajednitvu u prouavanju Biblije i
razmjeni iskustava s Isusom. Ma nam je svima bila velik poticaj,
posebno u molitvenom ivotu. Svi smo se od srca voljeli. Ona je
esto molila sa mnom i traila je Gospodina da mi pokae put
nakon mature.
U meni se probudila elja da postanem lijenik. Svidjela mi se
misao da pomaem drugima. To bi istovremeno bila dobra
mogunost da podijelim Krista s pacijentima. Moda mi se ak
otvore i vrata za studij u Engleskoj.

162

17

Ponovan
susret i oprotaj

Rabi, tvoja mama stie kui!


Teta Revati je stajala na vratima trijema i pregledavala dnevnu
potu dok je Ma pogledala uzbueno i gotovo s nevjericom. Je li
mogue? Nakon 11 godina!
Pie iz Londona, rekla je teta, pogledom prelijeui pismo.
Trai brod za Trinidad. Ah! Pa stie danas!
Lari je ba bio kod kue u kratkoj posjeti iz SAD-a gdje radi na
svom doktoratu. Kad je uo nae uzbuene glasove, pourio je u
sobu. Kada pristaje brod? pitao je.
Trebao je ve pristati! uzviknula je teta uzbueno. Moramo
pouriti!
Bila je to divlja vonja! Kad smo stigli u luku, brod je ve bio
tamo i svi su se putnici ve bili iskrcali. Majku nismo nigdje
vidjeli. Vjerojatno je ve uzela taksi, pretpostavio je Lari.
Dakle, brzo natrag kui! Tako smo se odmah vratili, ovaj put
vozei jo bre.
Potrali smo uz stepenice i uletjeli u dnevnu sobu. Ona je bila
tu, moja majka koju nisam vidio od svoje sedme godine. Stajala je
pored stola i razgovarala s Ma, malo zbunjena i zauena da vidi
svoju majku jo tako mlaahnu i na nogama, iako je iz naih
pisama saznala kako ju je Gospodin izlijeio.
Najprije je prepoznala Larija. Zagrlili su se. Onda je na redu
bila teta Revati. Ja sam stajao pokraj vrata i promatrao taj dirljiv

prizor. Bilo mi je ao majke. Sigurno je prola cijelom kuom.


Molitvena soba je bila prazna. Idoli i slike boanstava su skinuti
sa zida. To joj je sigurno teko palo. Moda se ak i bojala ovog
susreta jer smo svi bili krani, a ona uvjerena hinduistkinja. Ovo
je njen dom, njena obitelj, a vjerojatno smo joj sada svi bili stranci.
Gledala je u mene ne prepoznavi me. Na kraju je pitala: Ali,
gdje je Rabi?
Svi su utjeli. I ja sam utio. Tko je to? pitala je pokazujui
na mene. Jo uvijek nitko nije odgovorio. Svi su bili znatieljni
hoe li me prepoznati.
Napetost je postala nepodnoljiva. Konano je teta Revati
rekla: Pa to je Rabi!
Svi su pogledali prema meni. Vie se nisam mogao
suzdravati. Otrao sam do nje i poljubio je. Ona me zagrlila, ali
ne s onom toplinom i osjeajima kakve sam oekivao tih jedanaest
godina. Bilo je kao da se susreemo prvi put.
Kako si narastao, Rab! Ne bih te prepoznala. Usprkos mojoj
ljubavi prema njoj, osjetio sam provaliju meu nama.
Sigurno smo se mimoili, opravdavala se teta Revati. Kako
dugo si ve ovdje?
Ni 15 minuta. Ne brini o tome!
ao mi je, rekla je teta. Nakon tolikog puta i tolikih godina
se vrati kui, a nema nikoga da te doeka.
Ah, znam da pota nije ba pouzdana, odgovorila je majka,
hrabro skrivajui razoaranje. Bilo nam je jasno da tuga u njenim
oima dolazi od neeg mnogo vanijeg od tog.
Konano je doao taj susret, nakon 11 godina. Ve dugo vie
nisam vjerovao da e ikada doi. Toliko toga smo si htjeli rei, ali
prepreka izmeu nas i nje nije se mogla previdjeti. Ona je stalno
hvalila Babu Muktanandu, gurua u ijem je hramu dugo ivjela.
Postala je izueni uitelj joge pa je htjela govoriti o prednostima
164

nadzora tijela i istonjake meditacije, ime se otvarate utjecaju


zlih duhova, ali nismo znali kako joj to rei. Htjela je razgovarati
sa mnom o hinduizmu, ali joj je bilo jasno da vie nemamo isto
miljenje. Zato smo oboje izbjegavali rasprave.
Filozofski gledano, moe se zakljuiti da je hinduizam u pravu
kada kae da prihvaa sve religije i da svatko ide istom cilju, ali
razliitim putevima. Ali svatko tko zagovara meusobnu
snoljivost i sinkretizam svih religija nije shvatio da zapravo
postoje ogromne razlike koje imaju snaan utjecaj na ivot osobe.
Takve temeljne razlike ne mogu se nadvladati ekumenskim
sporazumima. Moja majka je bila vjerna hinduistikoj filozofiji,
prema kojoj postoji samo jedna stvarnost, Brahman i prema kojoj
karma zahtijeva otplaivanje prolih grijeha jednom u budunosti.
Mi ostali smo vrsto vjerovali da su dobro i zlo dvije razliite
stvari i da Stvoritelj i stvorenje nisu jedno te isto. Primili smo
oprotenje kroz Isusa Krista i vie nismo vjerovali u reinkarnaciju.
Ta suprotna vjerovanja nemaju zajednike toke i nije ih mogue
uskladiti bez tekog kompromisa koji nijee znaenje jezika i
ideja.
Majka se nekako morala pomiriti s tim da vie ne dijelimo
njeno vjersko uvjerenje. U naoj nazonosti inila se praznom i
nesigurnom. Sve se promijenilo, osim nje. Ona se jo uvijek drala
predaja i mitova koje smo mi odbacili. Nakon tri dana otila je u
Port of Spain kako bi tamo stupila u najviu slubu u najveem
hramu na Trinidadu. To mjesto je dobila ve kad je odlazila iz
Indije. Sve nas je boljelo to to nas je ve tako brzo napustila, ali
prepreka meu nama se nije mogla zanijekati.
Mora poi sa mnom ivjeti u hram, pokuala me nagovoriti
prije svog odlaska. im opet krene u kolu, mora me posjetiti!
Imamo prekrasan prostor gdje moemo ivjeti, a i Queens Royal
College nije daleko!

165

Nita me nije moglo natjerati da ivim na takvom mjestu, ak


ni blizina majke, ali nisam nalazio rijei kojima bih joj to rekao.
Gadio mi se ak i obian posjet. Uope nisam sumnjao da se iza
onih idola kriju zloduhovske sile koje svoje tovatelje dre
zarobljene u okovima duhovne tame. Jo se ivo sjeam tog prvog
posjeta kod nje. Netko mi je pokazao put do njenih odaja. Kad sam
uao, vidio sam majku kako sjedi u lotos poloaju pred visokim
ogledalom, sklopljenih ruku i klanja se svom boanskom Ja. Na
zidu iznad oltara visjela je velika slika njenog gurua Muktanande,
kome se takoer klanjala i meditirala nad njim.
Oduevljeno me pozdravila. Tako mi je drago da si doao,
Rabi! Doi, pokazat u ti prostorije! Odvela me u susjednu sobu.
Pogledaj, ovo sam dala urediti za tebe! Kada useljava?
Pa, malo je daleko do kole..., izmicao sam.
Ma samo pet minuta dalje, odvratila je majka razoarano.
Razmislit u o tome. Zapravo nije dolazilo u obzir, ali nisam
joj to mogao rei.
Pri svakom posjetu opet me je pokuavala nagovoriti, ali sam
svojim odgovorima samo izmicao i odgaao. Izravno odbiti njenu
ponudu bilo bi okrutno. To bi sigurno bilo jako teko za nju.
Toliko je toga oekivala od mene, a sada sam joj postao sramota.
Svaki hinduist na otoku ju je cijenio, a na njenim mnogim
putovanjima, gdje je drala predavanja, sigurno su je voe pitali
za mene. Sigurno sam joj bio na sramotu.
Moja briga za nju bila je mnogo dublja. Bojao sam se njene
vjene sudbine. Ona je bila potpuno predana lanim bogovima, ali
Bog je i mene u svojoj dobroti dosegnuo pa se sigurno eli objaviti
i njoj. Svakog dana molio sam za njeno spasenje. Kako li e to biti
teko za nju, tee nego za veinu! Samo ju je ponos mogao tako
zaslijepiti. Bilo bi nevjerojatno teko odrei se asti koju je ona
uivala i dobiti mrnju i prezir od cijele hinduistike zajednice.
166

Samo jednom sam je pokuao uvjeriti Isusovom izjavom: Ja sam


put, istina i ivot.
Naravno, vjerujem u to! odvratila je majka. Isus je time htio
rei da smo svi mi put. To nas ue i Vede: svatko ima svoju
dharmu i mora u sebi pronai svoju istinu.
Ali, mama! Isus kae za sebe da je on jedini put!
Brzo smo primijetili da nas vjerska rasprava nee daleko
dovesti pa smo promijenili temu. Iz pojedinanih izjava sam
zakljuio da ona nije bila posve sretna. Zato sam i dalje molio da
je ta unutarnja glad dovede Gospodinu.
Za nekoliko minuta odlazim u televizijski studio, upala mi je
majka u rije kad sam je jednog poslijepodneva posjetio. Drago
mi je da si tu. Doi sa mnom, molim te!
Zapravo nisam htio ii s njom jer sam znao da je trebala odrati
jo jedno predavanje o hinduizmu i da e me poslije pitati za
miljenje. To je moglo otvoriti sukob, ali nita mi drugo nije
preostalo.
U studiju sam promatrao majku. Sjedila je pred kamerama i
rjeito hvalila prednosti joge i meditacije u postizanju duevnog
mira. Bio sam uvjeren da mir o kojem je govorila nikada nije sama
dostigla. I ja sam svojevremeno pokuao proizvesti osjeaj mira,
postii mir, ali to nije djelovalo. Mir dobivamo samo ako smo u
pravom odnosu s naim Stvoriteljem, a ona to nije bila.
to misli o tome, Rabi?, pitala je nakon snimanja, puna
oduevljenja.
Kako bih samo kao hinduist bio ponosan na svoju majku! Ali
sada su me njena vjerska revnost i njeni uspjesi titili. Ti si dobra
govornica, mama! odgovorio sam konano. Ima dobar glas i
dobro izgleda na ekranu.

167

Po njenom razoaranom pogledu shvatio sam da je oekivala


vie. Nije bilo dovoljno samo izbjegavati raspravu. Hoe li se
ikada odrei nade da u se vratiti hinduizmu?
Nakon mature su me iz razliitih zajednica na otoku pozivali
da propovijedam. Krishna i ja smo esto na sastancima pjevali,
svjedoili i propovijedali. Te slube su nam priinjavale veliku
radost, ali poeo sam osjeati da e me Bog odvesti daleko od
Trinidada. Provodei mnogo vremena u molitvi, traei Boju
volju, raslo je moje uvjerenje, jednako kao i uvjerenje Ma i tete
Ravati, da me Gospodin vodi u Englesku. Mnogo sam razmiljao
o studiju medicine. Kao lijenik, mogao bih sluiti ljudima i
istovremeno govoriti pacijentima o Kristu.
Pismo za tebe od ujaka Kumara, doviknula mi je jednog
dana teta Revati dok je pregledavala potu. Kumar se nekoliko
mjeseci prije dolaska moje majke vratio u London.
Poziva me k sebi u London! viknuo sam oduevljeno.
Upravo sam proveo etiri dana u postu i molitvi traei Boju
volju pa sam ovo uzeo kao potvrdu da me Bog vodi u London,
iako nisam imao novaca za put. Ako je to Boja volja, on e se
pobrinuti za novac.
Poetkom veljae 1967. uo sam za francuski linijski brod
S. S. Antilles, koji je etrnaestog trebao isploviti za London. U sebi
sam bio siguran da u biti na tom brodu, ali dani su prolazili, a ja
jo uvijek nisam imao novac za kartu. Usprkos tome, dvanaestog
sam ujutro otiao u Port of Spain i nabavio putovnicu. Zatim sam
bez odgaanja otiao na britansko veleposlanstvo i predao zahtjev
za vizu.
Ne moemo vam izdati vizu, rekli su mi, dok nam ne
dokaete da imate barem 1500 dolara za putovanje. A meni je
nedostajao ak i novac za putnu kartu!
Napustio sam ured s taman dovoljano novaca za povratak kui.
Kod kue sam saznao da su stigla tri dara za mene u ukupnom
168

iznosu od upravo 1500 dolara. Iznenadio sam se kada sam saznao


da su darivaoci: moja majka, Lari i Krishna. Iznos koji je tono
odgovarao onom kojeg sam trebao, bez da je to itko znao, bio je
samo jo jedan dokaz Bojeg vodstva.
Jo iste veeri jedan mi je prijatelj ponudio posuditi novac za
putnu kartu. Sva su vrata izgledala otvorena: imao sam novac i
osiguran smjetaj u Londonu.
etrnaestog odlazim za London, najavio sam obitelji te
veeri.
etrnaestog? Pa to je preksutra! Kako e sve urediti tako
brzo?
Danas sam dobio putovnicu, a sutra u, ako Bog da, dobiti
vizu i kartu.
Nisam imao pojma kako je teko dobiti vizu za Englesku. ao
nam je, ali ne moemo vam izdati vizu, bio je suh odgovor na
britanskom veleposlanstvu.
Ali, gospodine, imam tih 1500 dolara koje ste traili da imam
uza se.
To jo uvijek ne znai da ete dobiti vizu.
Zato ne? Sjetio sam se da sam uo kako su britanske vlasti
postroile uvjete za ulazak stranaca u zemlju.
Nita mi vie nije objanjavao: ao mi je, ne mogu vam je
izdati.
Listao je putovnicu, a onda ju je stavio na alter. Nisam je
uzeo, nego sam se okrenuo, pogledao kroz prozor i molio u sebi:
Gospodine, uini neto!
Opet je uzeo putovnicu i udario peat za vizu.
Hvala, Gospodine! proaptao sam tiho.
Kad sam naveer stigao kui s vizom i putnom kartom, kod nas
su se okupili prijatelji i rodbina. Ma i teta Revati su ih pozvale na
169

oprotaj. ak je i majka stigla iz Port of Spaina. Bili su to trenuci


puni osjeaja. Ona se tek vratila kui, a ja sam upravo odlazio. Ma
je ostarila i ja sam je nerado naputao. A teta Revati! Kako smo
samo bliski postali u Kristu i kakvu nam je pravu ljubav dao Bog!
A Shanti i Krishna! Kakve lijepe trenutke smo proivjeli zajedno!
A zatim i ostali bratii i sestrine koji su postali krani, ujaci, tete
i roaci koji to jo nisu... i moj ujak Deonarine, koji mi je neko
bio kao otac, a nije doao na oprotaj... Nikoga od njih nisam htio
napustiti. Ali vjerovao sam da je takav Boji plan za mene i bio
sam siguran u njegovo vodstvo.
Oprotajni govori su bili dobronamjerni, puni ljubavi i
najee iskreni. Teta Revati mi je, sa suzama u oima, rekla da
me jako voli. Rekla je kako smo se dobro slagali i da e joj jako
nedostajati moja pomo u kuanskim poslovima. Sjetio sam se
tada starih vremena i slavio Boga za udesne preobrazbe u
svakome od nas. Ma je takoer rekla sline lijepe stvari pa ak i
neki susjedi, hinduisti, izrazili su mi potovanje nakon to su due
vrijeme pomno promatrali moj ivot. A onda je ustala moja majka.
Rabi je moje jedino dijete, zapoela je, i jako sam sretna da
imam takvog sina! Nisam mogao vjerovati da to ona govori. Suze
su mi navrle na oi. Otkad sam opet na Trinidadu, promatrala
sam paljivo njegov ivot. Mogu samo rei da ga jako cijenim.
Zapravo sam i njegov tajni oboavatelj. Dok sam ga promatrala,
vidjelo se da je poseban; po svjetlu koje sja u njegovom ivotu.
Bilo mi je teko zadrati suze. Majka je bila osoba od malo
rijei pa je zato reeno imalo veu teinu. Nisam ni pomiljao da
tako razmilja o meni, to me duboko taknulo. To me ohrabrilo da
i dalje molim za nju.
Ono to je primijetila nisu bile moje vrline ili moje svjetlo, ve
ljubav i Kristov ivot u meni koje sam primio nanovoroenjem.
Ona nije hvalila moje osobine. Bila je to samo Isusova zasluga. On
me promijenio. Kako sam samo elio da i moja majka prihvati taj
nov ivot u Kristu!
170

18

Susret
Istoka i Zapada

U Londonu je moj ivot trebao doivjeti neoekivan preokret. Kad


se osvrnem unatrag, samo se mogu diviti kako je Bog sve divno
isplanirao i pripremio. Ali prije toga je obitelj na Trinidadu
pogodila jedna tragedija i bilo mi je jako ao da nisam mogao biti
kod kue i tjeiti Ma.
Kratko nakon mog dolaska u London, brzojavom mi je stigla
vijest o neoekivanoj smrti ujaka Deonarinea, s kojim sam neko
bio tako blizak. Umro je kao i Nana, od sranog udara. Deonarine
je stradao mnogo ranije, s tek 37 godina. Ma je teko podnijela
njegovu smrt.
Neto kasnije smo saznali neto ohrabrujue. Bez iijeg
znanja, ujak Deonarine je potajno vodio duge, ozbiljne razgovore
s jednim mladim kraninom koji je prije toga bio hinduist. Moli
za mene, traio ga je Deonarine esto. Saznali smo i da je usred
jedne puje koja je bila odrana za njega, odjednom ustao i otiao
dok su pundit i ostali nijemo gledali za njim. Poslije vie nije htio
sudjelovati u drugim pujama. Duboko sam se nadao da je ujak
Deonarine prihvatio Spasitelja prije nego to je bilo kasno.
Njegova iznenadna smrt me jo jednom podsjetila kako je ivot
kratak i nesiguran. Razmiljajui o tome da je moj ivot u Bojoj
ruci, nalazio sam mir i sigurnost. On e od njega uiniti to eli!
Prije poetka jesenskog semestra radio sam u nekoj tvornici da
bih zatim upisao predmedicinski studij na koledu kojeg mi je
preporuio ujak Kumar. Nemoral mojih kolega me prenarazio.

Moja vjera u Isusa je postala poznata na vrlo jednostavan i


neoekivan nain. Drugog ili treeg dana nastave, na satu kemije
sjedio sam u prvom redu. Na mojoj igli za kravatu je velikim
slovima pisalo: Isus nikada ne zakazuje. Usred sata predava je
zastao i nagnuo se kako bi izbliza pogledao moju iglu za kravatu.
Isus nikada ne zakazuje? proitao je glasno, podrugljivim
glasom. I vi to vjerujete?
Odluno sam priznao: Da, vjerujem u to itavim srcem. Isus
me nikada do sada nije iznevjerio.
Ma zamisli! viknuo je predava. Zbunjeni pogledi ostalih
uenika kao da su govorili: Je li mogue da je s nama u razredu
netko tko Bibliju shvaa ozbiljno? A jo je i Indijac! Ta se
novost poput vatre proirila koledom i postao sam obiljeen.
Samo to bih sjeo za stol za rukom, ve je oko mene u krugu
sjedilo 15 do 20 studenata, esto iz raznih zemalja. Odmah bi
poeli postavljati pitanja: Zar zaista vjeruje u Boga? Zato?
Kako gleda na evoluciju? Zato bi nam Bog jo trebao? Pa
znanost je odgovorila na sva pitanja. Kako moe vjerovati u
uskrsnue? Zato ne vjeruje u reinkarnaciju? Neki su me samo
htjeli izazvati i raspravljati, ali bilo je i onih koji su traili istinu.
Mogao sam odgovoriti na svako pitanje o znanosti, religiji,
politici, psihologiji... ali moj cilj je uvijek bio pridobiti svoje
sugovornike za Krista. Neki su ga i prihvatili.
Iako sam imao mnogo posla oko studija i slube u nedjeljnoj
koli koja je imala sve vie polaznika, redovito sam nalazio
vremena da odem u Hyde Park, na Piccadilly Circus, Trafalgar
Square i u Portobello Road razgovarati o Kristu sa svakim koji je
htio sluati. Pri tome sam esto susretao narkomane i otkrio neto
vrlo zanimljivo: neki od njih su pomou droge doivljavali isto to
i ja kroz jogu i meditaciju. Zadivljeno sam sluao kako su mi
opisivali taj prekrasan i miran svijet koji im se otvarao
uporabom LSD-a. Taj svijet psihodelinih boja i zvukova bio mi
172

je jako dobro poznat. Naravno da je bilo i loih tripova (iskustava


pod djelovanjem droge, op. prev.), ali openito gledano,
narkomani su bili ovisni o tim doivljajima, kao i ja dok sam jo
vjebao jogu.
Ja nisam trebao droge da bih imao vienja drugih svjetova i
bia, da bih vidio psihodeline boje i osjetio jedinstvo sa
svemirom, priao sam im. Sve se to otvorilo samo kroz
transcendentalnu meditaciju. Ali sve je to la, prijevara zlih
duhova koji su zauzeli moj razum im sam im prepustio nadzor
nad njim. Prevareni ste! Jedini put na kojem ete pronai
ispunjenje i mir je vjera u Isusa Krista. Zbog injenice da sam
znao o emu govore i imao ista iskustva, ali bez droge, mnogi od
tih narkomana su pozorno sluali i prihvaali moja upozorenja.
Ponekad bih posjetio jednog poznanika narkomana u
njegovom stanu da bih mu govorio o Kristu. Kad sam jednog dana
doao, vrata stana su bila samo pritvorena. Kako nitko nije
odgovarao na moje uporno kucanje, uao sam. Glasan rock je
jeao iz zvunika, a sobu su osvjetljavala psihodelina svjetla.
Nasred poda sam vidio svog prijatelja kako izvodi udne pokrete
(meni ipak poznate) tijelom i rukam.
Pat! viknuo sam. On je tako slabo zapaao moju nazonost
kao i moj otac tijekom onih osam godina. Pat! viknuo sam vie
puta, ali nikako nisam uspio pridobiti njegovu panju. Bio je u
nekom drugom svijetu, kao i ja toliko puta nekada, ali samo kroz
jogu.
Pourio sam natrag u svoju sobu, pao na koljena i zazivao
Boga za svog prijatelja. Pat je na svom tripu izvodio iste pokrete
kao i hinduistike hramske plesaice. On se ba zbog svojih
iskustava s drogama poeo zanimati za hinduizam. Rastuilo me
kad sam vidio kako je prodao svoju duu i unitavao tijelo za
doivljaje za koje sam znao da dolaze od zloduh.

173

Jedan drugi ovisnik je ponekad posjeivao najamnike u istom


stambenom bloku u kojem smo stanovali ujak Kumar i ja. Rado
sam sluao tog inteligentnog apsolventa s Camridgea dok je na
ujakovom klaviru svirao klasinu glazbu. Bio je glazbeni genije.
Vodili smo nekoliko dugih, ozbiljnih razgovora. Iako Michael nije
nikada prouavao hinduizam niti je ikada susreo ijednog hinduista,
to sam sve paljivo ispitao, ipak su njegove predodbe o Bogu,
svemiru i ljudima bile jednake onima koje sam imao ja kao jogi.
Bio sam nemalo iznenaen otkriem da ga je njegovo iskustvo s
drogom uputilo u hinduistiku filozofiju!
Otkrio sam da zbog brige za te ovisnike, sve vie vremena
provodim s njima. Razmiljao sam i molio se o injenici da tako
mnogi ovisnici, naravno, ne svi, imaju ista iskustva s drogama kao
i jogiji pomou istonjake meditacije. Prema tome, droge
proizvode slina stanja svijesti kao i meditacija. Na taj nain
zlodusi mogu djelovati na ivane stanice i izazvati takva
natprirodna iskustva koja nisu nita drugo nego prijevarne obmane
uma. Ti isti zli duhovi koji su me vodili sve dublje u meditaciju da
bi me tako zaposjeli, stoje iza narkomanskog pokreta, i to s istim
avolskim ciljem. Postajalo mi je sve jasnije da su droge,
meditacija, slobodna ljubav i pobuna mladei dio iste sotonske
taktike, izraene u hipi-pokretu, upravo u procvatu u to vrijeme, a
ukljueni i u odreenu glazbu skupina kao to su Beatles i Rolling
Stones. Jo se dobro sjeam koncerta Rolling Stonesa pred 250 000
ljudi u Hyde Parku nakon smrti Bryana Jonesa koji je umro od
predoziranja droge. Glazba ih je opijala jednako kao i hai i LSD.
Najvie me zapanjilo otkrie da je itava filozofija tih
kontrakultura droge, pobune i rock-glazbe bila u naelu
hinduistika: iste lai o jedinstvu svega ivog, vegetarijanstvo,
shvaanje stalnog napretka do potpunog jedinstva sa svemirom i
tvrdnja da svatko mora pronai svoj vlastiti put.* Mnogi mladi
* Hinduizam nauava da je dharma svakog ovjeka drugaija i da je zato treba
osobno traiti i pronai. Ne postoji moralno mjerilo koje bi bilo mjerodavno za sve.
Krina je nauavao da svatko moe odabrati bilo koji put, to znai da moe initi
to eli, a da na kraju ipak stigne do njega.

174

ljudi nisu pobjegli samo u opijenost drogama, nego su i vjebali


transcendentalnu meditaciju i razne vrste joge. itavo njihovo
razmiljanje je bilo zamagljeno istonjakim misticizmom.
Gotovo svi su poeli vjerovati u reinkarnaciju to je iskljuivalo
vjeru u Kristovo uskrsnue jer to dvoje su dvije nepomirive
krajnosti. Moja zabrinutost je porasla kada sam shvatio da Sotona
eli napasti Zapad poplavom istonjakog misticizma. inilo mi
se da je malo krana shvatilo taj plan i bilo spremno boriti se. Je
li Bog moda htio opremiti mene, biveg hinduista, da upozorim
milijune ljudi na Zapadu koji padaju pod utjecaj istonjake
filozofije, a za koju znam da je kriva? Ozbiljno sam poeo moliti
za to.
Bog je oito imao plan za mene, iako nisam jo shvaao u
kojem me smjeru vodi. Bilo je prekrasno uvijek iznova doivjeti
Boju brigu za moje potrebe, njegovo vodstvo i zatitu. Prva
kranska propovijed koju sam uo bila je o Dobrom Pastiru,
tumaenje 23. psalma. Dobri Pastir mi je sada htio pokazati da
pripadam njegovom stadu i da se on brine za mene.
Jednog sam jutra trebao poi u kolu na ispite, ali nisam imao
novaca za autobus i metro. U molitvi sam predao tu potrebu
Gospodinu, kao to to inim za sve stvari, i krenuo prema
autobusnoj postaji te stao u red. Malo prije nego to je autobus
stigao, neka mi je ena u ruku stavila novanicu od 5 funti i
ustrajala je u tome da je zadrim. Nekoliko tjedana ranije, njenog
sam mua doveo Gospodinu i ona mi je bila vrlo zahvalna za to.
Ipak, niime joj nisam dao naslutiti da nemam novaca. Samo
Gospodin joj je to mogao rei i dovesti je ovamo ba u tom
trenutku.
Jednog drugog jutra, upravo polazei u kolu, osjetio sam
potrebu da se vratim u sobu i molim za svoju sigurnost. To sam i
uinio. Dok sam stajao na autobusnoj postaji dobio sam osjeaj da
trebam ui u autobus broj 6 koji je upravo ukrcavao putnike, iako
je moj autobus broj 52 trebao doi za nekoliko trenutaka. Ne
175

znajui zato, uskoio sam. Samo to se autobus pomaknuo, uo


sam zapanjujuu kripu guma. Osvrnuo sam se i vidio automobil
bez nadzora kako pustoi onaj red ljudi na postaji u kojem sam
trebao i sm stajati. Skoio sam iz autobusa u elji da pomognem.
Bilo je strano. Tako je malo nedostajalo da i ja budem meu
poginulima! Iako mi je bilo ao unesreenih, zahvaljivao sam
Gospodinu to mi je potedio ivot. Bilo je oito da me on uvao.
Sljedei dan sam u novinama itao izvjetaj o tom dogaaju:
sedmero mrtvih i estero teko ozljeenih.
Svakom sam prilikom na radiju sluao poruke Billyja
Grahama. One su za mene predstavljale velik izazov i pomo. U
proljee 1970. god. on je najavio svoju veliku evangelizaciju u
Dortmundu u Njemakoj. Taj bi se dogaaj prenosio televizijom
na velike stadione u 39 gradova - od Amsterdama do Zagreba u 11 drava. Dr. Graham se obratio kranima Europe da se
ujedine u tom velikom podvigu. Dok sam molio za tisue
suradnika koji su bili potrebni, u meni je raslo uvjerenje da
molitva nije dovoljna. Trebam li napustiti kolu i otii u
Dortmund? To nije izgledalo ba razumno. Bio sam ve usred
tree godine studija i radovao sam se da u postati lijenik.
U meni su se probudila sjeanja na prve dane mog kranstva.
Od poetka je u meni postojala elja da cijelom svijetu govorim o
Kristu. Dok sam jo iao u srednju kolu, vapio sam Gospodinu na
koljenima: Daj mi da navijetam evanelje jednom milijunu
ljudi! inilo se da je to nemogue usliati jer na cijelom
Trinidadu tada nije ivjelo toliko ljudi, ali sam stvarno vjerovao da
e Bog to omoguiti. Kad je Oswald J. Smith drao predavanja u
Port of Spainu, ja sam ih posjetio budui da sam se njegovog
imena sjeao jo s letka kojeg sam dobio u bolnici. Posljednju
veer je zamolio sve koji se ele posvetiti punovremenoj
kranskoj slubi da dou u prostoriju za molitvu. Javila se
nekolicina ljudi, po meni prestarih da bi Gospodinu mogli dati jo
mnoge godine.
176

Vjerujem da je meu nama jedan mladi kojeg Bog poziva,


rekao je ozbiljno dr. Smith. Bog ga eli upotrijebiti da tisue
pridobije za Krista. Jo emo malo saekati.
Nitko se nije micao. Gospodine, molio sam arko, ne znam
jesam li ja taj mladi... ali elio bih biti! Ustao sam i otiao u
prostoriju za molitvu. Kada je dr. Smith molio sa mnom, osjeao
sam da u postati evangelizator. Ali bio sam jo tako mlad; tek su
mi bile 22 godine.
Kada sam uo izazov Billyja Grahama, poeo sam moliti za
namicanje tolikih radnika za evangelizaciju u Dortmundu. I dok
sam tako bio zabavljen tim posredovanjem, Bog mi je, izgleda,
rekao: Rabi, dolo je taj trenutak! U srcu sam odgovorio: Da,
Gospodine!
Ta odluka je trebala promijeniti itav tijek mog ivota, a
dogodila se tako brzo i lako. Nauio sam vjerovati Bogu, a moje
je srce bilo mirno iako nisam znao to me eka. Znao sam samo da
je to ono to elim i da se neu predomisliti. Bol zbog injenice da
neu postati lijenik bila je vie nego nadomjetena spoznajom da
e me Dobri Pastir voditi na svakom koraku, istina, korak po
korak.
Te iste noi sanjao sam isti san kao kratko nakon toga to sam
postao kranin. Stajao sam na prekrasnoj zelenoj livadi, a
Gospodin uz mene. Poveo me, drei me za ruku, na breuljak.
Kada smo se popeli, s druge strane sam vidio tisue ljudi kako
gledaju u nas puni oekivanja. Pokazujui u njih, Isus mi je rekao:
Propovijedaj! Kada sam se probudio, sada ve drugi put pod
istim dojmom, smatrao sam da je to potvrda te tako vane odluke.
Vjerujem da me Bog eli u Njemakoj kako bih pomogao
Billyju Grahamu oko sastanaka u Dortmundu, rekao sam ujaku
Kumaru tog jutra. Odlazim za nekoliko dana.
A kola, Rabi? pitao je. Hoe li se vratiti dogodine da
nastavi studij?
177

Kako da mu kaem da namjeravam ostaviti studij kojim se i


sm toliko oduevljavao? Pa, nisam siguran, rekao sam u nadi
da me nee vie ispitivati. inilo se da je zadovoljan. Mislim da u
mu lake sve ispriati kasnije. Zapravo sam se brinuo za duhovno
blagostanje onih koje sam u Londonu doveo Gospodinu. London
je opasan grad za mlade krane, s tolikim zamkama i napastima.
Nije mi bilo lako ostaviti te novoobraenike koji su mi toliko
znaili. Ali znao sam da se mogu pouzdati u Gospodina da e ih
voditi.
Ovo je bio veliki korak vjere. Nisam mogao mnogo utedjeti
od honorarnog rada u prodavaonici cipela na Oxford Streetu, ali
sam znao da sam u Bojoj volji. Spalio sam mostove za sobom
ostavivi i to malo to sam imao. Pozdravio sam se sa svojim
stricem, s Londonom i sa svojim ivotnim putem kojeg sam ovdje
namjeravao zapoeti. S malom putnom torbom koja je sadravala
sve to sam tada imao i s novcem za otprilike tjedan dana, sjeo
sam na vlak za Dortmund, bez da sam znao i rije njemakog niti
poznavao ikog u Njemakoj. Bio sam poput malog djeteta koje je
krenulo na dugo putovanje i sve sitnice povjerilo svom ocu da se
on brine o njima.
Prvog jutra u Dortmundu, meu tisuama stranih ljudi koji su
urili ulicama i govorili meni stranim jezikom, bio sam zapanjen.
Bog me je milostivo odveo upravo do ureda organizacije Billyja
Grahama, iako nisam poznavao adresu. Na ulazu me pozdravio
Nijemac na savrenom engleskom, ispruene ruke. inilo mi se
kao da me oekivao: Dobro jutro! Jeste li upravo stigli s dalekog
puta iz Indije?
Trenutno samo iz Londona, odgovorio sam zadovoljno, ali
sam Indijac, s Trinidada.
Gdje ste odsjeli?
Prespavao sam u hotelu...
178

Ah, to ne moemo dozvoliti! Pobrinut emo se da dobijete


smjetaj. U meuvremenu emo svi pojesti neto toplo.
Taj smjetaj bila je prekrasna kua u blizini velike crkve,
Marienkirche. Moji domaini, obitelj Klitschke, nisu mogli biti
ljubazniji. Uskoro sam zaboravio da sam stranac u stranoj zemlji.
Susret kranskih voa Europe s Billyjem Grahamom odran
je u dvorani u blizini doma obitelji Klitschke. Sreom, i ja sam bio
pozvan. Osjeao sam se kao da ne pripadam onamo meu te lijepo
odjevene i uspjene Nijemce, odjeven u svoje staro, smee odijelo,
krojeno za tropske krajeve, kupljeno davno na Trinidadu. Unato
izgledu, injenica da sam bio prvi bivi hinduist kojeg je veina
od njih ikada vidjela, pretvorila me istog trena u slavnu linost.
Mnogi su me pozvali u svoje crkve diljem Europe da
propovijedam i ispriam kako sam postao kranin. Za jednog
mladia sa sela, s malog Trinidada, bilo je to previe, a vrhunac
sam doivio kada me dr. von Stieglitz predstavio Billyju
Grahamu.
Znao sam da je on propovijedao na svakom kontinentu, veem
broju ljudi nego itko do tada u povijesti, da je propovijedao u
Bijeloj kui i da je prijatelj predsjednik i dravnik, moglo se
oekivati da e biti napuhan, ponosan i nepristupaan. Naprotiv,
bio je jako topao, osoban i izrazito ponizan. Pokazao je iskreno
zanimanje za mene: tko sam, odakle dolazim i to radim. Visok i
naoit, sagnuo se da bi me pogledao u lice svojim bistrim, plavim
oima.
Rabi, propovijedao sam evanelje u tvojoj zemlji dok si bio
jo djeak, rekao mi je taj veliki evangelizator.
Te rijei danima nisu naputale moje misli. Taj je ovjek
propovijedao evanelje u mojoj zemlji i posredno sam zbog toga i
ja postao kranin. Jedan od njegovih izravnih obraenika doveo
je Molli Kristu, a ona me prva suoila i izazvala evaneljem.
Takoer je propovijedao u Indiji i mnoge moje sunarodnjake
179

doveo Kristu. I jo uvijek propovijeda Radosnu vijest irom


svijeta. Hou li i ja, uz Boju milost, propovijedati Radosnu vijest
o Kristovoj ljubavi u raznim zemljama, a posebno u Indiji? Bila je
to prevelika stvar da bih se mogao nadati.
U Dortmundu sam, kao i u Londonu, bio jako privlaan
hipijima i narkomanima. Mnogi su mi postavljali pitanja o smislu
ivota i o Bojem postojanju te se nadali da im, kao bivi hiduist,
mogu pomoi. Potvrdili su mi da je LSD esto putna karta za
putovanje u svijet istonjake misli. Jednako kao i u Engleskoj,
mnogi od tih narkomana prihvatili su hinduistike poglede na
ivot. Ali ni to nije moglo ispuniti njihovu najdublju enju i zato
su me pitali za put istine.
Moja iskustva s meditacijom pomogla su mi u razgovoru s
njima. Usprkos tome, osjeao sam potrebu za temeljitom
teolokom naobrazbom. Uvijek sam bio protivnik seminara jer
sam smatrao da Bibliji pristupaju kao nekakvoj itanci, a ne kao
onome to ona jest, Boja rije koju samo Duh Sveti moe
objaviti. No znao sam da trebam sustavnu pouku u poznavanju
Biblije pa sam poeo moliti Boga za vodstvo.
Predavanja Billyja Grahama bila su izazovna, nadahnjujua i
iva. Jednostavna i jezgrovita; svatko je mogao shvatiti svaku
rije. Jednostavno snano. Usred svoje prve poruke na tim
susretima, Billy Graham je odjednom rekao: elim pozvati vas,
mlade ljude, da se upiete u neku dobru biblijsku kolu. Izgradite
vrst temelj za slubu na koju vas poziva Gospodin.
Te rijei, kao da su izgovorene upravo meni, ule su mi u srce
kao strijela. Na licu mjesta opet sam se predao Gospodinu.
Kasnije, sm u svojoj sobi, molio sam: Gospodine, uzmi me,
koristi me. Ne mogu ti platiti spasenje, ali ti elim sluiti. Ti me
pripremi za slubu koja e dotaknuti vjenu sudbinu tisuama. Sve
ti je na raspolaganju! Dok sam molio, stekao sam dojam da me

180

Bog eli poslati na London Bible College. Sljedeeg dana sam


zatraio obrasce za prijavu.
Tih dana u Dortmundu esto sam sluao o jednom mladom
studentu biblijske kole Brake u sjevernoj Njemakoj za kojeg su
mi rekli da ga moram upoznati. Vas dvojica imate istu viziju i
elju, govorili su mi. Heinz Strupler je iste stvari sluao o meni.
Konano smo se upoznali, ali budui da nijedan od nas nije znao
jezik onog drugog, tada smo proveli zajedno samo nekoliko
minuta. Nismo ni slutili da emo narednih godina sluiti
Gospodinu u istom zadatku. Iznenadilo bi nas da smo znali gdje i
kako uskoro e nam se putevi opet sresti.

181

19

ivimo umirui

Putujui kroz vicarsku i Austriju, posjeujui prijatelje koje sam


upoznao u Dortmundu, naao sam se okruen do tada nevienom
ljepotom. Bilo je proljee. U udolinama su stabla ve pupala, a
trava je bila zelena. Na jezerima i u parkovima blistalo je cvijee
raznih boja i oblika kakvo jo nisam vidio. Nad tim rascvjetalim i
raspjevanim rajem u tihom su se velianstvu uzdizale Alpe, jo
odjevene u zimsko ruho, to je proljee inilo samo jo
draesnijim. Zahvalan Bogu, Stvoritelju i Velikom umjetniku na
tim prizorima, ponekad mi se inilo da u pui od radosti nad tim
ljepotama.
Stigavi u Zrich, odmah sam potraio adresu koju su mi dali
u Dortmundu. Doao sam ovamo jer sam uo da je Zrich postao
Meka za ovisnike. Pronaao sam taj nekadanji dom umirovljenika
u ijem podrumu su se odravali sastanci za hipije. Jedan stariji,
ali ivahan gospodin je upravo vodio razgovor o nekoj biblijskoj
temi na njemakom. Kada je sastanak zavrio, neki me mladi
pozdravio na engleskom.
Zovem se Martin Heddinger, ljubazno se predstavio i
pogledao prema mojoj putnoj torbi. Nadam se da jo nemate
smjetaj. Htio bih da stanujete kod nas.
Slau li se vai roditelji s tim?
Nazvat u ih i rei im da dolazite. Oni e se veseliti ako ete
ostati kod nas koliko god moete.
Obitelj Heddinger je bila jednako gostoljubiva i prijazna kao i
obitelj Klitschke. Kakav srdaan prijem su pripremili, meni,
potpunom strancu iz neke daleke zemlje! Kristova ljubav se mogla

vidjeti u njima i uskoro sam Martinove roditelje poeo zvati mama


i tata, kao i on. Prema meni su se doista odnosili kao prema sinu.
Nekih dva tjedna nakon mog dolaska u Zrich, Heinz Strupler,
njegova zarunica Annalies i jo etiri uenika iz biblijske kole
Brake su doli u grad. Namjeravali su u Zrichu raditi meu
hipijima. Bio sam sretan da i Heinz dijeli istu brigu za te mlade
ljude koji su drogama bili uvueni u istonjaki misticizam. Bio je
odluan u tome da mlade krane pridobije za evangelizaciju
cijeloga svijeta, to je bila i jedna od mojih elja.
Dok sam bio u biblijskoj koli, svakog sam ljeta suraivao s
Operation Mobilisation, ispriao mi je Heinz preko prevodioca,
pri emu je izrazito gestikulirao. Oni nastoje organizirati mlade
ljude cijeloga svijeta za navijetanje evanelja na ulicama, za
prodaju Biblija i kranskog tiska po kuama te da pomau
mjesnim crkvama u evangeliziranju. Ja sam upravo zavrio
biblijsku kolu i elim svoj ivot posvetiti tom zadatku.
To bi svatko trebao raditi! dodao je posebnim glasom kojim
je izraavao oduevljenje. Kasnije sam zakljuio da je zapravo
uvijek oduevljen. Iako je njegov humor bio otar i narav udljiva,
nakon iznenadnog ispada njegovo je lice vrlo brzo opet poprimalo
uobiajen ozbiljan izraz. Sve je to bilo u skladu s njegovom
razbaruenom kosom i kratko podrezanom bradom. Rijetko sam
susretao ljude s tako velikim oduevljenjem za Krista.
Ja nisam oduvijek bio takav, ispriao mi je Heinz. Zna ti
vicarce. Ne moe ih se ba tako lako pokrenuti. Ali kad sam prije
nekoliko godina postao kranin, Isus me potpuno promijenio.
Sada elim da itav svijet sazna to on moe! akom je udario o
dlan kao znak potvrivanja. Da, mislim ozbiljno! Moramo
protresti krane ovdje u vicarskoj. Veina onih koji se zovu
kranima nisu nanovoroeni. Kaem ti, Europa je veliko misijsko
polje. Crkva u Africi je jaa, ima vei postotak vjernika nego u
Njemakoj, Austriji ili Francuskoj.
184

Heinz je bio roeni organizator, ovjek od akcije, koji je traio


da se neto obavi juer, a ne sutra. Ipak nije bio od onih koji rade
u ljudskoj snazi i revnosti, bez poznavanja Boje volje i moi
Duha Svetoga. Nas sedmorica proveli smo tjedan dana u postu i
molitvi, traei Boje vodstvo. Nakon toga smo bili uvjereni da je
Bog kroz nas htio zapoeti rad s onim drutvenim skupinama koje
je veina crkava u Zrichu zanemarivala. Sloili smo se da emo
se podrediti vodstvu organizacije Operation Mobilisation i postati
jedan od njihovih timova. Na poetni kapital se, osim od Kristove
ljubavi u naim srcima, sastojao od neto deparca i jedne stare
Simce, vlasnitvo Annaliese, predane Kristu kao i Heinz.
Uskoro smo primijetili da nije ba jednstavno pridobiti ni
mlade ni stare krane za rad s organizacijom Operation
Mobilization. Malo ih je bilo spremno napustiti svoj udoban dom
i dobro plaen posao. Ponekad je bilo lake uvjeriti nekog biveg
narkomana ili obraenu prostitutku da postanu Kristovi uenici,
nego probuditi nekoga odgojenog u crkvi. Tih prvih dana imali
smo potekoa ak i s ulaskom u crkve. Neki pastori su mislili da
im pokuavamo oteti mlade ljude jer su mnogi koji su nas upoznali
otili u biblijske kole i u misiju. Veina pastora me ipak uvijek
iznova molila da posvjedoim o svom obraenju s hinduizma na
Krista, ali poruke koje su u pitanje stavljale njihov lagodan nain
ivota nisu bile traene. Ali moja pria je uvijek inila upravo to.
U Zrichu sam radio vrlo naporno, danju i nou. Danju smo po
dvoje ili troje ili u barove i okupljalita hipija i nudili im
alternativu za alkoholu, droge i nemoral - Isusa Krista koji ih moe
osloboditi ako ga prihvate. Uskoro smo doli u doticaj s
prostitutkama, homoseksualcima i razbojnicima, budui da su
ovisnici esto posezali za najrazliitijim sredstvima da bi podrali
svoju ovisnost. Kakva je radost doivjeti kako se ti uniteni ivoti
obnavljaju snagom Bojeg Svetog Duha!
Svake smo veeri mlade ljude koje bismo sreli u gradu pozvali
u taj podrum. Ja bih im tada priao kako sam postao kranin i
185

jedsnostavnim rijeima prikazao evanelje. Martin Heddinger je


bio moj prevoditelj. Nakon sastanka esto bismo stolove
pomaknuli do zida i doputali onima koji nisu imali nikakvog
boravita da prenoe na podu. Mnoge sam noi proveo tamo s
njima na podu, esto s tridestoricom ili vie njih. Doivio sam
strana iskustva s neizdrivim smradom nekih koji se mjesecima
nisu kupali i ispadima ludila zbog utjecaja LSD-a i gubitka
nadzora.
Za mnoge te mlade ljude Zrich je bio samo usputna postaja na
putu droge kroz Tursku, Iran, Afganistan, Pakistan do prekrasnih
plaa Goe na zapadnoj obali Indije. Neki su se htjeli nastaniti u
hinduistikom hramu da bi ih tamo pouavao guru. Drugi su vie
naginjali zenu i drugim budistikim kolama. Konaan ishod je
bio isti: vjera u reinkarnaciju i um kojim vladaju zlodusi. Mnogi
se nee nikada vratiti sa svoje odiseje; negdje e putem bijedno
propasti od predoziranja ili od neke bolesti. eljeni raj u Indiji se
za mnoge pokazao kao vrata pakla!
Osjeao sam veliku odgovornost dok sam iz veeri u veer
priao kako me Bog oslobodio iste sotonske zablude na koju su
sada oni nasjeli. Nagovarao sam ih da svoja srca otvore Kristu.
Neki su odgovorili, neki nisu. inilo se kao da su svi bili
oduevljeni priom kako je predan hinduist postao sljedbenikom
Isusa Krista, Mesije. U osobnim sam im razgovorima pokuavao
objasniti da droge i meditacija otvaraju um zlodusima. Najljepi
doivljaji s LSD-om ili meditacijom su varke mranih sila koje su
ih time htjele ohrabriti da krenu jo dalje. Ali nije bilo lako uvjeriti
one koji su ve duboko upali u zamku tih lukavih zavodnika.
Doivjeli smo mnoge tragedije. Nikada neu zaboraviti Petera,
inteligentnog mladia iz bogate obitelji, koji je mrzio svog oca
zato to se brinuo samo za posao, uspjeh, kue, automobile i
zabavu. Peter je znao da je ivot neto vie od toga, ali se isto tako
nije htio odrei droge i nemorala, kao ni njegov otac
materijalizma. Najprije je tvrdio da je ateist, a kasnije je priznao
186

postojanje Boga i bio uvjeren da je Isus Krist spasitelj. Unato


tome, izbjegavao je osobnu odluku. Mnoge sam sate raspravljao s
njim nastojei ga nagovoriti da prihvati Krista.
Jedne veeri sam ga ozbiljno molio da vie ne odgaa odluku.
Peter, svi tvoji intelektualni prigovori su samo izgovor. Tvoj
problem nije intelektualne, nego moralne prirode. Ti zna istinu i
mora se odluiti za ili protiv. Ja to ne mogu uiniti umjesto tebe.
Sada, bez Krista, tvoj ivot nema ni smisla ni sadraja. Zna da u
ivotu treba odluiti hoe li iu u kolu ili ne, hoe li prihvatiti
neki posao, hoe li se drogirati ili ne, hoe li voljeti ili mrziti...
Tako treba izabrati i hoe li prihvatiti ili odbaciti Krista. Moe
birati izmeu Krista i Sotone, vjenog ivota ili vjene smrti. Ne
moe izbjei tu odluku. Ne moe imati jedno i drugo. Mora
odabrati.
Sljedeeg dana Peter si je prislonio pitolj na glavu i ubio se.
Vijest o njegovom samoubojstvu me previe potresla. Jesu li ga
moda moje rijei navele na to? Jesam li mu krivo pristupio?
Trebam li prestati raditi meu ovisnicima? To bi se moglo
ponoviti! Bio sam toliko obeshrabren da danima vie nisam
mogao propovijedati. Muio sam se s predbacivanjima danju i
nou, mislei da sam, na neki nain, utjecao na njegovu odluku.
Postupno sam se smirio, nakon dosta molitve, jer mi je Gospodin
pokazao da sam Peteru ponudio ivot, a ne smrt. Svatko tko odbaci
Krista, odabire smrt, ak i ako si ne puca u glavu. Mnogi se
unitavaju drogama, alkoholom i spolnim izopaenostima, ali neki
odabiru nov ivot u Kristu. Nikakve koristi ne bi bilo da sam utio
ili mu dao do znanja da njegova odluka nije tako hitna.
Jo me uvijek boljelo srce kad sam razmiljao o Peteru. Njegov
izmuen izraz lica vidio sam u licima tolikih drugih ljudi. U
njihovom se ivotu mogla osjetiti sveprisutna mo zla koja je
progonila te bijedne due. Bio sam uvjeren da su Petera u
samoubojstvo otjerali zli duhovi, isti oni koji su opsjedali na dom
i odreivali moj ivot. Kada je Peter odbacio Isusa, predao se
187

njihovoj moi. Svakodnevno sam nalazio potvrde za to da su


zloduhovske moi kroz droge i istonjaku meditaciju nalazile
ulaz u ovjeka.
Jedne sam noi do kasna s prijateljima stajao vani pred
podrumom koji nam je sluio kao prostorija za okupljanje.
Podrum je bio prazan jer nitko nije ostao prespavati. Pokuavali
smo razumno razgovarati s Raymondom, mladim ovisnikom koji
se te iste veeri dvaput pokuao ubiti. Prije tri tjedna sam ga
ozbiljno pozivao da ostavi droge i da prihvati Krista. Tada mi se
rugao. Dok smo tako nas etvorica stajali vani i razgovarali,
Raymond me iznenada odvukao u podrum i zakljuao vrata. Bio
je mnogo vei i jai od mene tako da mu se nisam mogao
suprotstaviti. Tada me iza zakljuanih vrata poeo guiti. Dok mi
je svim snagama stiskao grkljan, nisam osjeao gotovo nita.
Zbunjen tim udom, pustio me na trenutak. Brzo sam pokuao
otkljuati vrata, a on je skoio na mene kao tigar.
Ja sam Sotona! vikao je histerino. U meni je Sotona!
Bacio me o vrata i potraio neko oruje. Pokupio je punu bocu
sirupa od kojeg smo radili sok i krenuo prema meni viui: Ja
sam Sotona! Ne mii se ili u ti baciti ovu bocu u glavu!
Zamahnuo je bocom iza glave.
Ni u jednom trenutku nisam sumnjao da je Raymond opsjednut
zlodusima koji su uli u njega kroz drogu. Ti duhovi, koji su kroz
meditaciju ovladali i mnome, dali su mi nadljudsku snagu da
podignem onaj teak uteg kao drven tap i zamahnem njime prema
svojoj teti. Snaga koju je Raymond sada pokazao bila je strana.
Ali znao sam da je snaga tih zlih bia bila slomljena u trenutku
kada je Krist uao u moje srce.
Ako si ti Sotona, ja te neu posluati jer pripadam Kristu!
odgovorio sam odluno i krenuo korak prema Raymondu.
Istog trenutka je svom snagom bacio bocu prema mojoj glavi.
Vidio sam je kako leti upravo prema meni i tiho zazvao pomo.
188

Nisam imao niti dovoljno vremena da se sagnem. U sljedeem


trenutku se boca trebala razbiti o moje lice, ali sam zauo kako se
razbila o vrata iza mene. Osjetio sam strujanje zraka i kako skree
oko mene, kao da ju je skrenuo neki nevidljivi tit.
Raymonde, Isus te voli i eli ti pomoi, rekao sam i polako
krenuo prema njemu. Isus je Pobjednik. U Isusu Kristu traim
tvoje osloboenje!
Zlodusi u njemu nisu mogli podnijeti izgovaranje Isusovog
imena. Raymond je dlanovima pokrio ui i trao prostorijom. Ne!
Ne! vikao je. Sada sam mogao otkljuati vrata i pustiti svoja dva
prijatelja unutra. Raymond je upravo zamahnuo stolicom u zrak da
bi mi njome razbio glavu.
U Isusovo ime, pusti stolicu! naredio sam.
Stolica mu je ispala iz ruke. Sada je bio potpuno izvan sebe.
Uhvatio je teku prijenosnu pe i opet ciljao na mene. Opet sam
naredio: U Isusovo ime, spusti to! Pe je pala na pod.
Poeli smo gorljivo moliti da Bog izbaci duhove koji su opsjeli
Raymonda. On se povukao u kut kao prestraena ivotinja,
sklupao se i isputao udne zvukove. Mi smo i dalje molili u ime
Isusa Krista, naeg Gospodina. Odjednom je Raymond uzviknuo:
Neto mrano je izalo iz mene! Ali jo neto je ostalo! Pao je
na koljena i poeo se moliti.
Ustrajno smo zazivali pobjedu u Isusu Kristu, sve dok
Raymond nije uzviknuo: Otiao je! Nema ga vie! Zaplakao je
poput malog djeteta: Molim te, oprosti mi, Gospodine, zbog
drogiranja i homoseksualnosti. Oito je novac za drogu zaraivao
homoseksualnim djelima. Bojom milou je Raymond postao
nov ovjek.
Na nain rada je prenerazio krane u Zrichu. Evangelici
kau da je tlo ovdje pretvrdo, pouio nas je jednom Heinz, sa
sjajem u oima. Slobodne crkve tvrde da hipije, prostitutke i
homoseksualce nije mogue pridobiti za Krista, a dravna crkva
189

opet misli da to nije ni potrebno jer su svi oni krteni kao djeca i
kasnije krizmani pa e sve biti u redu. Ha, ha! Kratko se
nasmijao. Ali Bog nam je rekao da idemo na ulice kako bismo ih
pridobili za Krista. Kau nam da je to nemogue. Kod nas na ulicu
izlazi jo samo Vojska spasa. Vidjet emo to Bog moe uiniti!
Svakodnevno smo doivljavali da je s Bogom sve mogue.
Propovijedali smo masi koja se u stotinama ponekad nala pred
eljeznikim kolodvorom, na mjestu gdje se sastaju etiri ulice.
Kakav prizor je to bio kada vidite krute vicarce kako izlaze iz
mase na poziv da prihvate Krista. Znali smo da to nije bila naa
gorljivost, talent ili odlunost, nego Boji Duh na djelu. Izgledalo
je kao da smo samo promatrai tog velikog uda. Neki okorjeli
hipi kojeg je Krist oslobodio droge i potpuno promijenio, poklonio
nam je iz zahvalnosti svoj stari Volkswagen. Taj automobil je
toliko buio da smo ga nazvali Thunderbird (Grmiptica, op.
prev.), ali nam je bio od velike pomoi u radu.
Kada je jedan od vodeih hipija prihvatio Krista i dao se krstiti
u jezeru, ta se vijest brzo proirila Zrichom. Tada je mnogo ljudi
iz razliitih crkava dolo k nama: neki iz znatielje, a neki su doli
ponuditi svoju pomo. Jedna mlada djevojka nam je kao odgovor
na poziv na uenitvo poklonila svu svoju uteevinu. Od tog
novca smo kupili rabljeni Volkswagenov kombi. Oni ije
kranstvo nije bilo pravo i osobno, esto su bili odvueni u
hipijevski nain ivota: droge, misticizam i spolne izopaenosti.
Jasno smo doivjeli ono to je apostol Pavao rekao: Obucite se u
bojnu opremu Boju... Jer naa borba nije protiv krvi i tijela, nego
protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnik ovoga
mranog svijeta.
Danonono smo bili u borbama. Krist je oslobodio i
promijenio naizgled bezizgledne sluajeve vezanosti silama
mraka. Nitko tko mu je otvorio svoje srce nije ostao zatoenikom
svojih navika i izopaenosti u kojima je ivio godinama. Teoloke
svae izmeu evaneoskih i liberalnih krana bile su
190

bespredmetne. Mi smo svakodnevno doivljavali da je Isus Krist


zaista jedini put. Samo on moe pokloniti pravo osloboenje.
Kad smo onog nezaboravnog dana spalili idole, shvatio sam da
Krist nije umro za mene samo da bi mi oprostio, ve i da bi se
rijeio starog Rabija i dao mu nov ivot. Polako je s vremenom
raslo i moje razumijevanje toga. U Kristu sam umro svemu to
sam nekada bio. Kroz svoje uskrsnue, on je sada ivio u meni. To
je bila tajna mog novog ivota i ja sam vidio kako je to djelovalo
u onima koji bi inae bili bez nade.
Taj novi ivot kroz smrt, to novo stvorenje kroz Kristovu smrt
i uskrsnue, je tema cijele Biblije, od prve do posljednje knjige,
velik Boji plan na kojem radi otkako su Adam i Eva sagrijeili.
Krist nije umro samo zato da bi opet ljude vratio u edenski raj.
Ljudi bi tada opet pali u grijeh. Ne, on je uskrsnuo od mrtvih da bi
ivio u nama i od nas stvorio novu rasu dvaput roenih ljudi ija
srca su postala njegovo prijestolje i gdje se nalazi njegovo
kraljevstvo. Mjesecima sam razmiljao o ulomku iz Poslanice
Galaanima 2,20: ...s Kristom sam razapet na kri; ivim, ali ne
vie ja, nego Krist ivi u meni... Otkrio sam istinitost ove tvrdnje!
Pisci kao to su: A. Murray, A. W. Tozer i O. J. Smith bili su
mi od velike pomoi u shvaanju te tvrdnje. Kroz njihove knjige
najjasnije sam vidio razliku izmeu bijega od svijeta budistikih
redovnika i jogija te razapetog ivota i snage uskrsnua koji stoje
na raspolaganju vjerniku kroz Krista. Potiskivanje tjelesnih elja,
kao to je to inio moj otac, bio je krivi put. Kroz Isusa Krista nam
je otvoren put do pobjede nad grijehom. A.W. Tozer* je tu misao
izrazio ovako (prevedeno s engleskog, op. prev.):
Postoje i oni koji misle da je bijeg iz drutva pravo rjeenje.
Zato u svojoj borbi protiv tijela nijeu prirodne ljudske
odnose... Nije biblijsko shvaanje vjerovati da se stara
* A.W.Tozer, The Root of the Righteous (Harrisburg, PA.: Christian Publications,
Inc.; 1955) str. 65.-66.

191

Adamova narav moe savladati na taj nain... Za to je


potreban nita manje nego kri.
... elimo se spasiti, ali traimo da Krist na sebe uzme nae
umiranje... Mi ostajemo kraljevi u svom malom kraljevstvu
due i nosimo svoju lanu krunu s ponosom jednog Cezara...
Ako ne elimo umrijeti,... nae e nam nerazapeto tijelo oteti
istou srca, kristolik znaaj, duhovno razumijevanje i
plodnost.
to sam vie u sebi osjeao Kristov ivot, vie sam shvaao
pogreku koju smo otac i ja uinili. Samoodricanje na koje nas je
poticao istonjaki misticizam temelji se na pogrenom shvaanju
da je jedini pravi ovjekov problem njegov krivi nain
razmiljanja i da on mora samo spoznati da je Bog. Kad bih ja
doista bio Brahman, sjeao bih se toga uvijek. Kakve koristi od
toga da spoznam neto to sam jednom znao, a onda opet
zaboravio? Sigurno u jo jednom zaboraviti. To nije bilo rjeenje,
nego Sotonina la kojom eli prikriti injenicu da ovjeka grijeh
odvaja od Boga. Problem ne moete rijeiti tako da ga jednostavno
zanijeete. Kristova smrt za nae grijehe ponudila je pravo
rjeenje: oprotenje koje moemo primiti kako bismo se mogli
pomiriti s Bogom. Njegovo uskrsnue nam daje ivot koji nee
nikada prestati.
Ako smo spremni umrijeti s Kristom, to znai prihvatiti
njegovu smrt za sebe, onda, ali i samo onda, moemo istinski
ivjeti. Koliko sam samo zahvalan da sam u Kristu umro svim
svojim sebinim eljama! Moje molitve su tada prestale biti
sredstva kojim sam traio od Boga blagoslov za svoje planove,
nego su postale sredstvo uenja i podlaganja njegovoj volji.
Vjerujui u Boju rije, zavjetovao sam se da nikada vie u
svom ivotu neu prihvatiti poraz. Jasno sam vidio da je Krist
umro na kriu i omoguio mi pobjedu. Jedan mi je redak iz Pisma
posebno pribliio tu injenicu: U svemu ovom sjajno
192

pobjeujemo po onome koji nas je ljubio. I sljedei redak postao


mi je izvorom unutarnje snage: Siguran sam da nas nee ni smrt,
ni ivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sadanjost, ni budunost, ni
sile, ni visine, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moi rastaviti
od ljubavi Boje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu naemu.
Vjerovao sam u to iz sveg srca.

193

20

Nov ivot

kolovanje koje sam dobio na London Bible Collegeu bilo je


odlino i dragocjeno. Teko da bih ikada mogao pouavati druge
bez da sam i sm bio temeljito pouen. Uvijek je bio velik poticaj
moliti i studirati s mladim ljudima iz 25 zemalja koji su svoj ivot
predali u slubu Gospodinu. esto bih vikendom propovijedao sa
kolskim evangelistikim timom. Godinje sam morao platiti oko
500 funti kolarine. Redovito sam iz ureda dobivao izvjee da je
na moj raun stigao novac i da su trokovi pokriveni. Nikada
nisam saznao tko su ti moji tajni darivaoci.
Sve praznike: boine, uskrnje i ljetne provodio sam u
Zrichu pomaui u radu. U proljee 1971. su nam prepustili onaj
podrum u domu umirovljenika. Krani iz Zricha, uglavnom
mladi ljudi koje smo obuavali, davali su svoje vrijeme, novac i
stvari kako bismo taj podrum obnovili i pretvorili u kransku
kavanu. Htjeli smo je urediti to je mogue udobnije da bi to vie
mladih dolo sluati o Kristu. U meuvremenu je teaj za uenike
pohaalo oko 150 vjernika. Neki od njih su pomagali u radu. Svi
su smatrali da bismo trebali dati ime naoj kavani. Najvie glasova
je dobio prijedlog Nov ivot. Vjerojatno nije bilo boljeg opisa za
ono to se dogodilo meni i svim tim ljudima koji su nekada bili
ovisnici, prijestupnici svih vrsta, pa ak i prostitutke ili
homoseksualci. ak su i oni koji su smatrali da su krani zato jer
su krteni kao djeca i slagali se s crkvenom predajom, osobno
upoznavali Krista pa su i njihovi ivoti promijenjeni. Iako je i
dravna crkva imala to ponuditi, mnogi pastori su propovijedali
razvodnjeno evanelje. Kranstvo se smatralo vie kulturnom

predajom, nego osobnim odnosom i ivotom s Bogom kroz Isusa


Krista.
Poslije molitve i razliitih iskustava, prihvatili smo odreena
naela. Smatrali smo da ne trebamo traiti milodare, da ne
prikupljamo priloge na svojim sastancima i da ne govorimo
ljudima o svojim potrebama. Htjeli smo se pouzdati u Boga, a ne
u ljude. Ako nas je netko htio podrati prilogom, eljeli smo da to
bude na Boji poticaj, a ne zbog nae zamolbe. Drugo naelo je
bilo da nas motivira samo Kristova ljubav. Bog je iz ljubavi dao
svog Sina, a Krist je iz ljubavi umro za nae grijehe. Molili smo da
nam Bog pomogne da propovijedamo i da mu sluimo iz ljubavi
prema Kristu, a ne zbog nagrade u nebu. Redak iz 2. poslanice
Timoteju 2,2 je izraavao nae tree naelo: Ono to si od mene
uo pred mnogim svjedocima, povjeri pouzdanim ljudima koji e
biti sposobni i druge pouiti. Smatrali smo svojim glavnim
zadatkom pouiti druge da budu uenici koji e biti sposobni
pridobiti i pouiti nove uenike .
Od samog poetka nam je bilo jasno kako je vano temeljito
biblijsko pouavanje i odreeno pouavanje u kranskom
ivljenju. Novoobraenici moraju znati u to vjeruju i zato. Jedna
je stvar zapoeti kranski ivot s velikim oduevljenjem, ali je
neto posve drugo svakodnevno jaati u vjeri i dovoditi druge
Kristu. Novosteena radost moe potrajati danima ili ak
tjednima, ali kada dou sumnje i kunje, kada se pojave stari
prijatelji koji vas ele odvesti natrag u stari ivot, iskuenje moe
postati preveliko. Oduevljenje nije dovoljno za opstanak u
borbama i kunjama kranskog ivota. Krist nije doao samo zato
da bi ljudima otvorio put u nebo, nego i zato da bi ih ovdje i sada
promijenio. Isus eli uenike koji e ga sluati, ne samo vjerovati
u njega! Propovijedali smo to je Krist rekao: Ako, dakle, tko
hoe ii za mnom, neka se odree samog sebe, neka uzme svoj kri
i neka me slijedi! (Matej 16,24). eljeli smo da ta poruka bude
svima jasna.
196

Heinz i Annalies, koji su se vjenali kratko nakon dolaska u


Zrich, koristili su svoj mali trosoban stan za tzv. pageti
evngelizaciju tj. pozivali su mlade ljude s ulice na veeru kako bi
s njima razgovarali. Na kraju se ta sluba razvila u pothvat
smjeten u veliku kuu sa etiri kata i 14 soba. Taj prostor postao
je stanom za slubenike i svratitem za brojne hipije koji bi
navraali na no ili dvije te imali priliku uti o Kristu. Mnogi od
njih su odustali od svog nauma da odu u Indiju i odluili su se
vratiti svojim roditeljima, ispriati se zbog mrnje prema njima i
pokazati im novu ljubav koju su otkrili u Kristu. Ta velika kua u
ulici Moehrlistrasse, sjedite nae prve kole za uenike otvorene
1972. godine, uskoro je postala premala. Tako smo 1973. godine
zapoeli s pouavanjem prvog narataja polaznika nae nove
trogodinje biblijske kole u starom domu umirovljenika. kola je
naglaavala praktian kranski ivot. Polaznike smo birali nakon
ljetnih misijskih aktivnosti gdje smo ih paljivo promatrali. Zbog
toga su se gotovo svi posvetili punovremenoj kranskoj slubi.
Nekih est mjeseci su polaznici tree godine provodili u
praktinom misionarskom radu u nekom od europskih gradova
gdje smo osnovali timove. Svaki se tim za svoje potrebe
pouzdavao u Gospodina, a njegove veze s organizacijom New Life
Fellowship bile su vie duhovne, nego organizacijske. Godine
1974. preselili smo se u vei prostor u selu Walzenhausen kraj
jezera Constance, na sjeveru vicarske. Velianstven pogled na
dijelove Austrije, Njemake i vicarske pruao se s tog mjesta.
itav tim se zajedno sa mnom borio protiv utjecaja
istonjakog misticizma koji se tako snano probijao na Zapad.
Otkada sam postao kranin, zamjeivao sam kako se zapadnjaki
nain razmiljanja sve vie nalazi pod utjecajem istonjakog, bez
da prosjean ovjek to prepozna. Tiha, ali temeljita navala
istonjakih religija iz temelja je utjecala na svaki vid ivota na
Zapadu. Namjernim naporima budistiih i hinduistikih gurua,
poput Vivekanande, Aurobinda, Shri Chinmoya (koji vodi
197

meditacije u New Yorku, SAD) i vrlo utjecajnog Dalaj-lame dolo


je do znaajnih promjena u zapadnjakom nainu razmiljanja,
vjerovanjima i nainu ivota.
Doslovno milijuni ljudi su prihvatili istonjaka vjerovanja,
poput karme, reinkarnacije i vegetarijanstva iz vjerskih razloga. Ti
milijuni ne ukljuuju milijune onih koji su osobno ukljueni u
bezbrojne hinduistike i budistike sljedbe, poput Hare Krina
pokreta, Yoganandinog pokreta za samospoznaju, Misije
boanske svjetlosti, Nichiren Shoshu i brojnih drugih skupina,
poput Silva metode.
Kao nekadanjeg hinduista, dok sam putovao diljem Zapada,
zaprepastilo me otkrie da ne samo rozikrucianizam i Slobodno
zidarstvo (masoni) imaju hinduistiko-budistike korijene, ve i
da je svaki od dobro utemeljenih pokreta, poput Kranske
znanosti (Christian Science), Znanosti uma (Science of Mind),
Pobone znanosti (Religious Science) i Jedinstva (Unity), nastao
kao mjeavina hinduizma i kranskog krivovjerja. ak je i
amerika Mormonska crkva, kranskog izgleda, utemeljena na
osnovnim hinduistikim pretpostavkama, poput vjerovanja u
predpostojanje due, mnogobotva i vjerovanja da je boanstvo
konaan cilj ovjeanstva.
Osjeajui odgovornost da razotkrijem navalu hinduizma na
zapadnu civilizaciju, poeo sam otvorenije govoriti u javnosti
kako bih upozorio one koje privlae joga, meditacija i drugi oblici
istonjakog misticizma o zamci u koju upadaju. Poeo sam
dobivati pozive sa sveuilit da govorim o komparativnoj religiji
i misticizmu ili o usporedbi kranstva s hinduizmom i ostalim
istonjakim religijama. Na kraju krajeva, sve sam to vidio s obje
strane. Uskoro su me poeli pozivati u druge zemlje. Vie se nisam
mogao vezati samo za Europu.
Kada sam krajem 1972. godine bio u Izraelu, na putovanju
kroz mnoge zemlje, osjeao sam da me Bog kroz molitvu vodi da
198

opet posjetim Trinidad, po prvi put nakon odlaska za London. Iako


su svi letovi bili rezervirani pa je zbog toga trebalo raunati na
dugo ekanje, po Bojoj sam milosti dobio mjesto iz Tel Aviva za
London. Odande sam bez ekanja mogao nastaviti let za Port of
Spain. Jedan moj prijatelj je upravo bio u zranoj luci pa me
automobilom povezao do nae stare kue. Bilo je to poput uda
kad sam se 15 minuta prije ponoi uspeo stepenicama u dnevnu
sobu. Bio je Badnjak.
Rabi! To je Boji dar! viknula je Ma. Molila sam
Gospodina da te za Boi poalje ovamo! Kakav susret nakon
est godina!
Ma je bila sve starija i puno slabija nego prije est godina, ali
jo je uvijek slavila Boga i bila je ivo svjedoanstvo za Krista.
Proveli smo lijepe sate u zajednikom itanju Biblije i molitvi,
sjeajui se onih prvih dana kada smo tek postali krani. Jo
uvijek nismo mogli potpuno razumjeti kako je Krist mono
promijenio nau obitelj i svakog od nas. Bila je velika radost
ponovno sresti stare poznanike. Ponudila mi se i mogunost da na
cijelom Trinidadu navijetam evanelje.
Samo to sam se opet vratio u Europu, uo sam da se Ma
ozbiljno razboljela. Bolest se otezala vie tjedana, sve dok se nije
uinilo da e se opet oporaviti. A onda je stigla vijest o tome da je
otila Gospodinu. Sprovod nije bio popraen glasnim naricanjem
kao to je to obiaj kod hinduistikih sprovoda, kao to je to bilo
na Naninom sprovodu i na sprovodu mog oca. Znali smo da je Ma
u nebu kod Gospodina, a ne na zemlji reinkarnirana u novom
tijelu, u novom krugu boli, bijede i smrti. Vidjet u je opet kod
Kristovog ponovnog dolaska, a to je moglo biti vrlo skoro; svi su
znakovi ukazivali na to. Bio sam zahvalan Bogu da sam je mogao
jo jednom posjetiti prije nego to ju je uzeo k sebi. Sjeanje na
njen kristolik ivot i sate koje je provela na koljenima u molitvi,
za mene su bili stalan poticaj za ivot svjesnog predanja
Gospodinu.
199

U jesen 1975. jedan od mojih snova se konano ispunio. Petoro


nas i jo 18 naih studenata otputovali smo na prvo misijsko
putovanje na Istok. Jedan od ciljeva nam je bio pouiti te mlade
ljude kako otii u zemlje poput Pakistana i Indije i tamo navijetati
Kristovu poruku. Nudili smo stipendije studentima koji su u Indiji
i drugim dijelovima Azije polazili biblijske kole, seminare i
sveuilita. Tijekom ovog putovanja namjeravao sam uspostaviti
vezu s tim studentima.
U Jugoslaviji su zaustavili dva od naa tri VW kombija i uhitili
njihove putnike zato to su dijelili kransku literaturu. Nakon
nekoliko sati su ih opet pustili pa smo mogli nastaviti putovanje.
Putem kroz Tursku sam imao zadovoljstvo prvi puta propovijedati
u nekoj islamskoj zemlji i vidjeti kako muslimani primaju Krista.
U Istanbulu sam stanovao kod jednog mladog branog para koji se
obratio prije tri godine u Zrichu. Bila je prava radost vidjeti kako
slue Gospodinu i rastu u vjeri. Taj je mladi pripadao jednoj od
najbogatijih obitelji u Turskoj. Prije je kao playboy ivio u
Zrichu s jednom djevojkom iz Francuske. Oboje su bili ovisni o
drogama kada sam im u naem centru navijestio evanelje, malo
prije odlaska za Mnchen za vrijeme Olimpijskih igara 1972.
godine. Oboje su se pomolili i prihvatili Krista. Potom je otac
zaprijetio mladiu da e ga razbatiniti na to je ovaj odgovorio da
mu je Krist vredniji od itavog svijeta. Njih se dvoje vjenalo i
sada su zajedno pokuavali u Turskoj ljude pridobiti za Krista.
U Pakistanu smo doivjeli veliku otvorenost evanelju. Dva
mlada vicarca su mi bila prevoditelji. Prije mnogo godina oni su
slijedili put droge prema Indiji i duboko se zapleli u drogu i
istonjaki misticizam. Bog ih je udesno dosegnuo u Pakistanu,
gdje su primili Krista. Vratili su se u vicarsku i tamo su pohaali
New Life Bible College. Sada su moje govore prevodili na urdu
jezik kad sam u vie pakistanskih gradova navijetao evanelje.
Zbog nedostatka vremena ostali su se suradnici vratili u
vicarsku. Mene je put vodio dalje u Indiju. Htio sam tamo
200

upoznati neke ljude i posjetiti majku u blizini Bombaya gdje je


stanovala u aramu svog gurua. Ulazak u Pakistan je protekao bez
tekoa, ali kada sam htio izai, uhitili su me kako sam ranije
opisao. Smatrali su me velikim pijunom. Zato su poslali po svog
efa u glavni stoer u Lahore. On me osobno htio sasluati, prije
nego to sam na dostojan nain trebao biti osuen kao indijski
pijun.
Dok su ekali efa, ostavili su me samog s naoruanim
straarom pred vratima. Uvjeravali su me da je ef vrlo svet
ovjek, sveenik koji je tri puta hodoastio u Meku. Nisam znao
kako ga to osposobljava za ovu policijsku funkciju u Lahoreu. To
mi je bila mala utjeha. Poboan musliman se prema kraninu ne
bi odnosio nita bolje nego prema hinduistu. inilo mi se ipak da
mi je jedina prilika ako tom efu dokaem da sam kranin. Osim
toga, obvezao sam se da u iskoristiti svaku priliku da bih nekome
posvjedoio o Kristu.
U ta tri sata ekanja u toj maloj sobi mojim je mislima proao
cijeli kaleidoskop sjeanja. Nisam poalio to sam doao u
Pakistan. Ako je kroz moj posjet samo jedan ovjek dobio
oprotenje grijeha i vjeni ivot u Kristu, putovanje je bilo i vie
nego vrijedno. A mnogi su prihvatili Krista. Moda neu uspjeti
uvjeriti narednika da nisam pijun ili hinduist. Ostali slubenici su
bili uvjereni da sam lagao. Kako su samo mrzili hinduiste! Moja
smrt bi za njih bila mala zadovoljtina za tisue muslimana koje su
ubili hinduisti. Posebno ako sam indijski pijun!
Nikada vjera nije na takvoj kunji kao kada se suoite sa
smru. Sada sam bio sigurniji nego ikad da me Krist ljubi i da e
tjelesna smrt samo dovesti moju duu i duh u njegovu nazonost
gdje je ve i Ma. Moje srce je bilo puno zahvalnosti pri pomisli na
sve dobro to mi je uinio Krist i na promijenjene ivote onih koji
su ga prihvatili. Bio sam u Bojim rukama i nisam elio nita osim
njegove volje, njegove slave. Sjetio sam se rijei koje je Pavao
napisao u zatvoru: Proslavit e se Krist u mom tijelu, bilo da
201

ivim, bilo da umrem. Razmiljao sam o Tozerovim knjigama,


jednu sam imao uz sebe, i o ulomku iz Poslanice Galaanima 2,20:
S Kristom sam razapet na kri; ivim, ali ne vie ja, nego Krist
ivi u meni. Ja sam ve umro u njemu pa mi smrt nije mogla
nauditi. Zato se i nisam bojao to e mi uiniti ti ljudi.
Zato uhodi nau zemlju? rekao je umjesto pozdrava kada
je konano doao.
Ali ja nisam pijun, pobunio sam se. Nikada to ne bih
uinio.
To ga je zabavljalo. Nikada? Zato ne?
Zato to sam kranin.
Ti, kranin? Nije li ovo tvoja putovnica? pitao je. Krani
se ne prezivaju Maharaj. inilo mi se kao da njegov izraz lica eli
rei: Ne misli valjda da sam tako glup da povjerujem u tako
oitu la?
Da, prezivam se Maharaj, ali sam svejedno kranin,
ustrajao sam.
Dokai onda! Pogledao me podrugljivo, kao da zna neto to
ja ne znam.
To me prenarazilo. Nikada prije nisam razmiljao o tome.
Kako da dokaem ono to vjerujem u svom srcu? Ovdje me nitko
nije poznavao i nitko nije mogao posvjedoiti za to...
Jeste li vi musliman? pitao sam uljudno.
Jesam.
Moete li mi dokazati da ste musliman? Mora primijetiti
kako je nerazumno postaviti takvo pitanje.
Zato bih to uinio? uzvratio je. Ja nisam pijun!
Nisam ni ja!
Onda mi dokai da si kranin! I opet taj smijeak.
202

Dobro, odgovorio sam otvarajui torbu. Evo vam moja


Biblija. Bih li kao hinduist nosio Bibliju?
Ako si pametan pijun, da, nasmijao se.
Listao sam mu stranice pod nosom. Pogledajte, sve je
potcrtano, stranica za stranicom. To su redci koji su mi postali
posebno vani... I sve ove moje zabiljeke!
To bi mogao uiniti svaki pijun.
Opet sam posegnuo u torbu. Ovdje su i druge kranske
knjige... a evo i pisama ljudi koje sam doveo Kristu. Proitajte i
vidite to govore o meni.
Nestrpljivo je odmahnuo uope se ne osvrnuvi na moj
posljednji dokaz. Misli li da sam ja glup? Sve se to moe lako
krivotvoriti.
Bio sam kao ukoen. Sigurno mu neu moi dokazati da sam
kranin. Onda mi je na pamet palo jo neto. Imam jo jedan
dokaz, rekao sam i posljednji puta posegnuo u torbu. To je
rukopis mog ivotopisa! Stavio sam ga pred njega na stol. Tu
sve pie: moj ivot kao hinduista i kako sam postao sljedbenik
Isusa, Mesije. Nijednom pijunu ne bi palo na pamet da smisli
takvo to... pogledajte koliko stranica ima!
Sumnjiava pogleda, otvorio je rukopis i poeo itati. To mi je
bila posljednja nada. Dok je on itao stranicu za stranicom, ja sam
molio i pratio njegove izraze lica. Kod 14. poglavlja, Smrt jednog
gurua, jo nisam uspio dovriti pisanje dalje od tog poglavlja,
poeo je itati sve polaganije. Izgleda da ga je zanimalo kako sam
ostavio hinduizam i svoj ivot predao Kristu. Pri kraju poglavlja,
dok je itao o spaljivanju idol, nakaljao se slaui se i zaklimao
je glavom. Kuran zabranjuje idole, a muslimani su pri osvajanju
Indije prije nekoliko stoljea sruili sve hinduistike hramove.
Poglavlje je jo jednom proitao, polako i paljivo. Tada mi je
vratio rukopis.
203

Vjerujem da si kranin, rekao je konano, ali njegov izraz


lica nije postao ljubazniji. Ali to trai u naoj zemlji?
to da odgovorim na to pitanje? Jesam li upravo iskoio iz tave
u kojoj sam se prio u vatru? uo sam o kranima koje su
nedavno ubili u Pakistanu zato to su muslimanima propovijedali
Krista. Nekima su dosudili velike zatvorske kazne. Molio sam
Boga za mudrost i paljivo birao rijei.
Vaa zemlja je velianstvena, rekao sam mu iskreno, ali
imate i jako mnogo problema. Doao sam sa skupinom od 22 ljudi
iz vicarske i SR Njemake. Posjetili smo bolnice, sirotita i
prebivalita za gubavce i na svaki nain pokuali pomoi, tjelesno
i duhovno. Mi volimo va narod i vau zemlju. Iako je naa pomo
skromna, uinili smo sve to smo mogli.
Paljivo me promatrao. Zatim se naslonio na stolicu i duboko
uzdahnuo. Po prvi put je njegovo lice izgledalo oputeno. Otvorio
je moju putovnicu, posegnuo za peatom i udario dozvolu za
izlazak na stranicu na kojoj je bila dozvola za ulazak. Potom mi je
pruio putovnicu i rekao: Moe ii.
Zahvalio sam Bogu i kao slobodan ovjek izaao van, pored
naoruanih straara. Slubenici koji su me prije sasluavali i ekali
vani, gledali su me zbunjeno. Nisu mogli razumjeti da su me
pustili da idem nakon uvjeravanja da nema naina kako bih
izbjegao pogubljenje.
Prolazei niiju zemlju izmeu Indije i Pakistana prema
indijskoj pograninoj postaji, zahvaljivao sam Gospodinu na
njegovoj dobroti i molio da taj visoki slubenik kroz priu koju je
proitao upozna Krista. On je povjerovao u priu i oito ga je moje
obraenje Kristu dirnulo.
Mojim problemima jo nije bio kraj. Indijci su me brzo odveli u
stranju sobu i poeli me ispitivati. Vjerojatno su mislili da sam
pakistanski pijun.
204

Vi ste sigurno Pakistanac, tvrdio je najvii slubenik. Niti


jedan Indijac se ne bi zadravao u Pakistanu. to ste radili tamo?
Ja sam sljedbenik Isusa Krista i tamo sam radio ono to krni
rade.
Vi, brahmin, pa da ste kranin? Nedodirljivi se obraaju na
kranstvo, a ne brahmini! Ne vjerujem vam.
Dobro, onda u vam rei kako se to dogodilo. Zapoeo sam
svoju priu, a on je sluao sa sve veom pozornou. Kad sam
stigao do kraja, zaueno je zatresao glavom, otvorio moju
putovnicu, udario ig s dozvolom za ulazak na praznu stranicu i
potpisao se. Sretan put! zaelio mi je ljubaznim glasom.
Ne mogu opisati svoje uzbuenje kada sam konano stao na tlo
Indije, zemlje mojih predaka. Ovdje su korijeni religije koju sam
napustio, ali sam ipak kulturno i narodno bio jako vezan za tu
zemlju. Ovdje je moj narod, ovo je moja zemlja, mjesto gdje
zapravo pripadam. Puna arenih ptica koje lete s grane na granu i
stabala manga koja se njiu na povjetarcu. Vidik koji se otvarao
predamnom pozvao je u sjeanje drage uspomene na moju majku
i prie koje mi je priala kao djeaku o Rami i Krini i drugim
junacima hinduistike mitologije.
Prepoznao sam i ugoaj indijskih sela, slian onome u velikim
naseljima Indijaca na Trinidadu, popraen filmskom glazbom iz
indijskih filmova, visokih enskih glasova, nazalne boje, to se
ula u daljini s neijeg radija. I drugi su djelovali osjeajno
privreni Indiji kao i ja. Hipiji sa Zapada su, na moje
zaprepatenje, ljubili tlo pri dolasku. Nakon prvih trenutaka
uzbuenja i divljenja, unato izvornoj ljepoti Indije, neke prizore
ne moete previdjeti.
Indiju ne moete opisati, morate je sami vidjeti. Bijeda,
siromatvo, bolesti i praznovjerje su neshvatljivi. Ako su vas ve
sela prenarazila, uas ivota u velegradovima se uope ne moe
opisati. U Kalkuti mi je moj domain rekao da preko milijun ljudi
205

bijedno preivljava na ulicama toga grada, bez ak ni kolibe od


blata koju bi mogli nazvati domom. Oni zavravaju tamo gdje su
roeni, u nekoj mranoj ulici ili na vruem suncu na prljavom
nogostupu, a da nikada nisu upoznali nita drugo osim bijede,
bolesti i beznaa, uzaludno se trudei udobrovoljiti bogove koji ne
poznaju nimalo ljubavi ni samilosti, ve samo trae jo vie straha.
Postoji li za te odbaene ljude ita bezumnije od toga da ih
pouavate da samo moraju spoznati da su bog i da ih tjeite time
da su ognojene rane na tijelu, gorka glad u elucu i tiha praznina
u srcu samo maya, privid. Postoji li vea sotonska prijevara?
Srce me zaboljelo kada sam vidio to mnotvo Indijaca kako
pate. Neshvatljivo mi je da Zapad u potrazi za duhovnim uvidom
svoj pogled skree prema Indiji. Iz osobnog iskustva znam da je
hinduizam sa svojim fatalistikim uenjima o karmi, reinkarnaciji
i lanim bogovima korijen problema Indije. Kakva je to
bezgranina sljepoa kada se istonjaki misticizam shvaa kao
pravo prosvjetljenje! alosno stanje u Indiji je jasno
svjedoanstvo te duhovne tame. Ta prijevara moe potjecati samo
iz avoljeg izvora koji milijunima ljudi nudi prijevarni raj kroz
uivanje droge.
Bilo je divno, ali i udno vidjeti majku, po trei put tijekom 21
godine. Malo poslije mog odlaska s Trinidada, ona je napustila
hram u Port of Spainu i time se odrekla vrlo uglednog poloaja na
kojem je navodno bila tako sretna. Uz novanu potporu svojih
bogatih prijatelja, otvorila je kolu za djevojke. Svatko je bio
siguran da e pod njenim vodstvom nastati prvorazredno uilite.
Iako kola nije trebala biti vezana ni uz jednu religiju, ona je jogi
dala odluujue mjesto u nastavnom programu. Taj je predmet
sama pouavala. Ali onda je odjednom jednog vikenda spakirala
svoje kovege i posve nenajavljeno nestala. Teta Revati je kasnije
saznala da ju je njen guru, Baba Muktananda, pozvao u New York
u hram gdje je provela jednu godinu pokuavajui meu bogatim
206

Amerikancima pridobiti sljedbenike. Zatim se vratila u Indiju u


njegov glavni hram gdje je preuzela vrlo odgovoran poloaj.
Kada sam stigao u Bombay, u njegovom je hramu bilo malo
mladih sa Zapada jer je Muktananda bio u SAD-u. Tamo je
pridobivao tisue novih sljedbenika i upoznavao ljude s Kundalini
jogom i njenom zmijskom moi, prikazujui ju kao najnovije
otkrie medicine. Kompleks zgrada tog omiljenog gurua uzdizao
se poput oaze blagostanja usred najvee sirotinje.
Nerado sam stanovao u tom hinduistikom hramu. Sjeanja su
se probudila. Jasno sam osjeao nazonost mranih sila i njihovo
protivljenje. Ali, bio sam zahvalan za svaku priliku da iskreno
razgovaram s ljudima sa Zapada koji su tamo doli ivjeti i
studirati. Pogledajte ovu bijedu unaokolo! Sa svojim prirodnim
bogatstvima i radnom snagom, Indija bi trebala biti jedna od
najbogatijih zemalja svijeta, ali njena religiozna filozofija ju je
unitila. To je tragedija. Zato se, unato tome, ipak okreete
hinduizmu?
Dosta nam je zapadnjakog materijalizma, bio je uobiajen
odgovor.
Indija danas oajniki pokuava prisvojiti zapadnjaku
tehnologiju i materijalizam. Vlada se nada da e na taj nain moi
spasiti milijune gladnih ljudi. Nije samo Zapad materijalistian,
nego i veina bogatih Indijaca. Hinduizam vas nee osloboditi od
toga. Samo Krist to moe. Pogledajte kue koje je Muktananda
sagradio novcem sa Zapada. Koliko od toga je dao siromasima
koji ive u ovim bijednim kolibama? Krist je jedina nada za tebe i
za mene... i za Indiju. Materijalizam kojeg vi odbacujete nije
kranstvo.
Majka je bila mrava i nije ba izgledala zdravo. Dnevni
raspored bio je strog. Svakog se jutra ustajalo u pola etiri da bi se
nekoliko sati provelo u jogi i meditaciji. Majka i ja smo se
posjeivali, ali joj ni na koji nain nisam mogao rei nita o Kristu,
207

budui da bi to slomilo ionako krhak odnos kojeg smo pokuavali


graditi. Svakodnevno sam se ipak molio za to da mi Gospodin
omogui nekoliko dana s njom izvan ovog zloduhovskog ozraja
hrama.
Nakon etiri dana majka se sloila s time da provede nekoliko
dana sa mnom u Bombayu. Prijatelji su mi u vrijeme svoje
odsutnosti na raspolaganje stavili svoj stan. Bilo je kao u snu.
Majka je kuhala i brinula se za kuanstvo i napetost meu nama je
polako poputala, te smo opet ivjeli zajedno nakon toliko godina.
Pokuavao sam izbjei sve to bi moglo smetati miru naeg novog
odnosa i jako sam se radovao naem zajednitvu, svjestan kako je
ono kratkotrajno. Lutali smo trnicama, odlazili na izlete i duge
zajednike etnje. Poslije dugogodinjeg odvojenja, opet smo se
poeli razumijevati pa smo sve vie jedno drugom otvarali svoje
srce, gubei osjeaj da smo jedno drugom stranci.
Jednog udnog poslijepodneva to se ipak dogodilo:
prekrasnan, ali krhak odnos kojeg smo sagradili razbio se u tisuu
komadia. Uvijek sam paljivo birao svoje rijei kako je ne bih
uznemirio. Nikada nisam govorio o injenici da sam kranin, ali
sam ipak postavio nekoliko dobro sroenih pitanja o bijedi koja
nas je svugdje okruivala. Je li to posljedica tisuljetnih karmi i
uspona prema Bogu kroz reinkarnaciju o kojima ona stalno
govori? Ona uope nije pokuavala odgovarati na pitanja, ve je
jednostvno i dalje oduevljeno govorila, trudei se, po meni, malo
previe, izgledati sretno, o jogi, meditaciji i svojim odgovornostima u hramu te nije prestajala hvaliti svog gurua
Mukatanadu, govorei o njemu kao o Bogu. Tog poslijepodneva
mi je stvarno bilo dosta. Nije bilo iskreno od mene utke sve to
sluati kao da se slaem.
Mama, molim te, tvoj guru nije Bog! izletjelo mi je. Ni
jedan ovjek nema pravo nazivati se Bogom.

208

Da? Ali tvoj Isus tvrdi da je Bog, odmah je odvratila kao da


je oekivala tu primjedbu. Baba o sebi ne govori nita vie od
onoga to Isus trai za sebe.
Tuno sam je pogledao. Ali, mama, pokuao sam objasniti,
kad Isus kae da je Bog, onda on to i jest. Biblija to jasno kae.
Ali tvoj guru je samo ovjek.
Mijeala je neto u tavi na tednjaku. Odjednom se okrenula i
rekla. Ti vrijea mog gurua i moju religiju, a to neu vie trpjeti!
Ako si doao samo zato da me obrati na kranstvo, onda te vie
ne elim vidjeti. Izletjela je iz sobe. Ostao sam nepomian od
iznenaenja. Odmah potom uo sam kako hoda spavaom sobom
na katu, a zatim kako se sputa niz stepenice. Sreli smo se opet u
dnevnoj sobi.
Ja odlazim, izjavila je.
Mama, ne moe otii! usprotivio sam se i uzeo joj mali
koveg iz ruke te ga spustio na pod. Molim te, nemoj ii!
Uzela je koveg i odluno izala kroz prednja vrata. Promatrao
sam je kroz prozor, bespomoan i potresen. Pozdravila se s
nekoliko susjeda koje je upoznala proteklih dana, a zatim je
nestala s malim kovegom u ruci niz ulicu.
Nisam mogao vjerovati da se to dogaa. Tako sam dugo
strpljivo ekao, a sad ovo! Ovo je bilo jedno od najtunijih
iskustava mog ivota. Sjeam se da sam se odjednom naao u
svojoj sobi, leei na krevetu, osamljen i jedva sposoban moliti.
Gospodine, vapio sam, je li to sve to nakon toliko godina
mogu svojoj majci rei o tebi? Ako se sada ne vrati, moda je neu
vie nikada vidjeti! Molim te, dovedi je natrag! Nisam mogao
dugo moliti. Ovladan tugom i boli, uskoro sam zaspao.
Kad sam se probudio, bilo je mrano. Zauo sam zvukove iz
sobe koju je koristila moja majka. Uznemireno sam sjeo i paljivo
sluao. Je li mogue? Onda se sve opet smirilo. uo sam jo samo
svoje disanje. Dugo sam ekao. Konano vie nisam mogao
209

izdrati pa sam se oduljao u njenu sobu. Majka je leala na svom


krevetu.
Mogu li ti donijeti neto za veeru? pitao sam.
Ne, promrmljala je tiho i okrenula se.
Siao sam i pripremio sebi neto za jelo. Gore je sve ostalo
mirno. Poslije nekoliko sati pitao sam je mogu li joj donijeti neto
za pie. Opet je odbila. Dobar dio noi sam proveo u molitvi za
nju. I idueg dana je odbijala moje plaljive ponude jela i pia i
ostala je sama u sobi. Naveer me posjetio jedan prijatelj iz
Operation Moblisation. Zajedno smo vie sati molili za moju
majku.
Sljedeeg jutra bila je u kuhinji i pripremala doruak kao da se
nita nije dogodilo. Razgovarali smo izbjegavajui spomen na
onaj nemili dogaaj od prije nekoliko dana. Bio je Badnjak, prvi
kojeg smo nakon 21 godinu proveli zajedno. Morao sam neto
urediti u jednoj kranskoj knjiari u Bombayu prije nego to se
zatvori za blagdane. Otiao sam tamo kasno poslijepodne. Kad
smo poslovoa i ja poslije razgovora krenuli prema vratima, za
oko mi je zapeo zanimljiv naslov: Kranska i hinduistika
teologija. Kupio sam primjerak nadajui se da e mi biti koristan
za pripremanje predavanja.
Kada sam se vratio, majka je ve pripremala veeru. Ostao sam
stajati u kuhinji i malo sam razgovarao s njom kad se pojavio moj
prijatelj iz Operation Mobilisation.
Imam neto za tebe, Rabi, rekao je i predao mi knjigu.
Znam da te zanimaju takve teme.
Vidjevi knjigu morao sam se nasmijati. Puno ti hvala. Prije
sat vremena sam kupio istu tu knjigu. Kakva sluajnost! Otvorio
sam torbu, izvukao knjigu i stavio oba primjerka jedan pored
drugog. to da sada radim s dva primjerka iste knjige? pitao sam
u ali.
210

Majka je cijelo vrijeme gledala i sluala. Nagnula se naprijed i


prouavala naslov: Kranska i hinduistika teologija.
Odjednom je rekla: Moe jednu dati meni.
Ostao sam bez rijei. Jedva sam se suzdrao da ne ponem
vikati: Slava Gospodinu! Nikada se ne bih usudio ponuditi joj
takvu knjigu. ak ni sada nije pruila ruku da bi je primila. Poslije
veere je uzela knjigu sa stola i otila u svoju sobu. Bio sam
siguran da je poela itati. Sada sam vidio priliku za neto to sam
ekao godinama.
Nazvao sam poslovou knjiare i zamolio ga za uslugu. Znam
da je vaa trgovina zatvorena blagdanom, ali hitno mi je potrebna
jedna Biblija.
im sam mu rekao da je elim dati majci da ju ponese u hram,
pokazo se spremnim pomoi mi.
Majka i ja smo proivjeli mirne i ugodne boine blagdane.
Poslijepodne smo morali napustiti Bombay. Ona se vratila u hram
svog gurua, a ja sam odletio za vicarsku. Tamo sam trebao
odrati govor na Misijskom kongresu mladei o izazovu
istonjakog misticizma na Zapadu i oajnikoj potrebi za
evaneljem na Istoku. Kada smo se rastajali, predao sam joj lijepo
zamotanu Bibliju u papir s boinim uzorkom.
Mora mi neto obeati, zamolio sam je sa smijekom. Ovo
smije otvoriti tek u hramu.
Obeajem ti, odgovorila je radosno, iako mislim da znam
to je unutra. Provjerila je teinu i vjerojatno oekivala okoladne
bombone.
Mislim da se vara, nasmijeio sam se. To je iznenaenje,
ali svidjet e ti se.
*

Nekoliko tjedana kasnije u Sjedinjenim Dravama sam dobio


pismo od majke. Izmeu ostalog je pisalo: Puno ti hvala na
Bibliji, Rabi. Drim je pod jastukom i itam svakog dana.
211

Pogovor
Toliko se toga dogodilo od prvog izdanja ove knjige 1977. godine
da bi za potpun izvjetaj bila potrebna druga knjiga. Organizacija
The New Life Fellowship kojoj sam suosniva, prerasla je sva naa
oekivanja. Iako puca po avovima, biblijska je kola sada
smjetena u slikovitom vicarskom selu Walzenhausen, iznad
jezera Constance, s pogledom na tri drave: vicarsku, Njemaku
i Austriju. Stotine ljudi je diplomiralo u njoj i otilo navijetati
evanelje diljem svijeta te je preko 20 crkava nastalo njihovim
radom. Posljedica je toga da je mnotvo ljudi raznih ivotnih
puteva pridobiveno za Krista.
Da bih i dalje bio slobodan za Gospodina i da mogu posvuda
putovati tamo gdje on eli, odluio sa do tridesete godine ostati
samac. Oenio sam se u 31. godini. Franzi nadilazi sve moje
predodbe, predivna je kranka i voli Gospodina koliko i ja.
Jednako je predana Gospodinu i igra znaajnu ulogu u mojoj
slubi. Ne bih mogao imati bolju enu.
Bog mi je na srce stavio teret da posvuda doseem ljude
Radosnom vijeu o Isusu Kristu, ali prije svega one iskrene
tragaoce koji su prevareni lanim obeanjima istonih religija.
Nakon osam godina rada u organizaciji New Life, krenuo sam u
slubu za koju sam smatrao da me Gospodin pripremao.
Imao sam priliku putovati po raznim mjestima u Europi i
Sjevernoj Americi gdje su mi se otvorila vrata. Govorio sam na
skupovima na vie od 300 sveuilita i kola, od Bea do Londona,
od Harvarda do Berkeleya. Uvijek je dirljivo meu studentima
sresti tu veliku glad za istinom i uzbudljivo je vidjeti kako oni

posvuda gdje ih susreemo odgovaraju na evanelje. Rijetko kada


sam govorio u predavaoni koja nije bila ispunjena do zadnjeg
mjesta i bez vidljivog oduevljenja studenata.
S druge strane, osjeali smo potrebu za bliom suradnjom s
dravnim crkvama u Europi. Bog nam je otvorio vrata diljem
kontinenta pa smo radosno mogli propovijedati Krista u gotovo
svakoj zemlji zapadne Europe. Meu kranima smo prepoznali
veliku potrebu za poukom glede izazova to ga namee Istok
dananjem kranstvu pa smo organizirali seminare za kranske
voe i laike. Otkrili smo i da su oni u crkvama lake rtve te navale
s Istoka i da im treba jednostavno i jasno prikazati evanelje Isusa
Krista, istiui razliku prema tako uobiajenim idejama koje su
nekranskog podrijetla.
U svojoj oajnikoj potrazi za istinom, zbunjeni i s tekoama,
pristupali su nam psihijatri, teolozi, pastori, upnici, milijuneri i
hipiji u gotovo neprekidnom lancu gdje god da smo bili na svijetu.
Stalno smo suoeni sa stranom prijevarom koju prati osjeajno i
umno propadanje i unitenje onih koji su se okrenuli Istoku.
Tipian je primjer jednog milijunera iz Norveke. Oba njegova
sina, vrlo inteligentni studenti, su se nakon smrti majke okrenuli
transcendentalnoj meditaciji u potrazi za nadom. Jedan od njih je
izgubio razum i poinio samoubojstvo, a drugi se posve otuio i
napustio dom. Otac je slomljen doao k nama, a mi smo imali ast
vidjeti ga kako svoje srce otvara Isusu Kristu.
Stotine gotovo nevjerojatnih pria moglo bi se ispriati o
velikom arenilu ljudi koji su, kao i ja, pronali put iz naizgled
beznadne tame u pravo svjetlo kroz nau jednostavnu slubu.
Poznati su nam mnogi uenici Swamija Muktanande, Maharishi
Mahesh Yogija, Maharaj Jija, Bhagwana Rajneesha i sljedbenici
pokreta Hare Krina, koji su napustili svoje gurue da bi prihvatili
i slijedili Gospodina Isusa Krista. Gotovo svi su (poput Petera iz
Irske, nekadanjeg sljedbenika Hare Krina pokreta, sada

misionara u Nigeriji) postali predani i djelatni u navijetanju


evanelja u mnogim dijelovima svijeta.
Za nas je velik dogaaj to da su, sudei po pismima koja
dobivamo i izvjetajima koje smo uli, tisue ljudi kroz prvo
izdanje ove knjige pronale vjeru u Isusa Krista. Mnogi, ako ne i
veina, knjigu nisu nabavili sami, ve su je dobili na posudbu od
prijatelja ili roaka zabrinutih za njih. Tijekom Meunarodnog
kongresa putujuih evangelizatora (s vie od 5000 sudionika iz
itavog svijeta) u Amsterdamu, jedan mi je azijski evangelizator s
velikim oduevljenjem ispriao, da on osobno poznaje vie od sto
ljudi u svom kraju koji su itanjem ove knjige postali krani.
Navodno se to zbivalo posuivanjem samo malog broja
primjeraka.
S vremena na vrijeme vidio bih kako Bog radi velianstvena i
neporeciva uda, to me jako ohrabrivalo. Roene u vicarskoj,
Evelyne i Rosemary su blizanke. Kratko nakon oeve smrti
postale su pobunjeniki nastrojene i napustile su dom. Rosemary
se odala alkoholu i zabavama, a Evelyne drogama i seksu, tratei
svoj ivot i bie kao hipi u Maroku. Tamo je dobila rijetku i
neizljeivu bolest krvi pa ju je brina majka zrakoplovom odvela
kui. U svom oaju, ta me ena nazvala dok je Evelyne leala na
samrti u bolnici u Zrichu.
Majka je potroila malo bogatstvo na lijeenje, a lijenici su
dali sve od sebe, no uzalud. Nijedan oboljeli od ove bolesti nije
preivio. Ve je bila u komi, na samom rubu smrti, kada me
njezina majka nazvala. Ta oajna ena me povezla do bolnice i
izlila mi svoje srce priom o tragediji svojih keri, posebno one
koja sada lei na samrti. Iskreno sam molio za njezin povratak iz
kome, barem na toliko koliko mi je trebalo da s njom podijelim
evanelje.
Kad sam stao kraj njenog uzglavlja, blago sam rekao:
Evelyne! Na ope iznenaenje, ona je otvorila oi, po prvi put
215

nakon nekoliko tjedana. Podijelio sam s njom Radosnu vijest to


sam krae mogao, znajui da svakog trenutka moe otploviti u
vjenost. Pratila me u molitvi i pozvala Isusa u svoj ivot te se
prekrasno nanovo rodila od Duha Svetog. Dalje sam molio da Bog
dotakne njeno umirue tijelo i da je izlijei to je on u svom
milosru i uinio. U potpunosti je ozdravila, ostavljajui lijenike,
sestre i sve ostale u nevjerici. Danas je sretno udana i, zajedno sa
svojim muem, djelatna je u punovremenoj kranskoj slubi za
mlade. Rosemary je takoer primila Krista u svoj ivot na
jednom od mojih predavanja, veer nakon to sam molio s
njezinom sestrom i sada slui Gospodinu na Dalekom istoku i u
Africi. I njena majka je napravila ta korak i poela sluiti
Gospodinu.
Dok smo radili na Zapadu, jedan je dio naeg srca uvijek bio
na Istoku. Redovito odlazim u Indiju da bih tamo propovijedao
Krista. Tamo su otvorena tolika vrata, usprkos stalnom
protivljenju, a mogli bismo ispriati toliko napetih pria koje bi
nadilazile okvire ove knjige. U Benaresu sam imao priliku
govoriti, kao prvi kranin, na Benares Hindu University, koli
toliko vanoj mojoj majci. U tom gradu mogao sam se obratiti i
gotovo cijelom udruenju pravnika, sastavljenom uglavnom od
pravnika iz viih kasti. Jedan mi je od njih, sa suzama u oima,
rekao da u itavom svom ivotu nije uo nita slino. Molim te,
doi opet, molio me je.
Od 1974. godine sam se elio vratiti u Indiju i tamo provesti
ostatak svog ivota. S gotovo spakiranim torbama, svoje sam
zamisli podijelio s dr. Francisom Schaefferom, meunarodno
pozatim kranskim voom, piscem vie od 20 knjiga, koji je
mnoge godine sluio intelektualcima Zapada iz svog sjedita u
vicarskim Alpama. Savjetovao mi je da jo jednom razmislim o
svojim zamislima i da jo molim jer je smatrao da trebam ostati na
Zapadu, gdje sam posebno pogodan zbog svog podrijetla pomoi
onima koji su se okretali onome od ega sam ja pobjegao. Dr.
216

Schaeffer je opisao Europu kao otvorena usta koja prodiru


istonjake religije. Podsjetio me da je godinama na to upozoravao
svoje sluatelje. Posluavi njegov savjet, molio sam nekoliko
dana i dobio uvjerenje da je u pravu: Bog ima odreeno poslanje
za mene na Zapadu. Kratko potom, pristigla je gomila poziva da
odrim predavanja diljem zapadne Europe, to sam shvatio kao
znak od Gospodina.
Dok sam radio diljem Zapada, najuzbudljivija sluba bila mi je
ipak ona usmjerena Istoku. Dok sam jo bio na London Bible
Collegeu, Bog me potakao da zaponem projekt stipendiranja
siromanih studenata iz Azije, posebno iz Indije. Na tisue je
gorljivih indijskih mladih krana koji ele i trebaju viu
naobrazbu, ali im ona nije dostupna iz financijskih razloga. Veina
ih potjee iz siromanih obitelji. Velikodunou krana sa
Zapada, u mogunosti smo svake godine ponuditi vie stipendija.
Tako smo 1984. godine dodijelili ak 65 stipendija. U Indiji ne
nedostaje samo hrane, ve i kranskih lijenika, sestara, uitelja
i, svakako, propovjednika. Uvijek je velika radost na putovanju
kroz Indiju sresti ljude kojima smo pomogli i koji sada ive
pobjedonosno i plodonosno za Gospodina Isusa Krista.
Moja majka koju jako volim, jo nije dola Kristu. Njen guru
ju je pred svoju smrt uzvisio na poloaj swamija. To je
obeshrabrujue, ali mi i dalje gorljivo molimo za nju. Za razliku
od nje, njena najstarija sestra, teta Sumitra, u ijoj sam kui jo
kao djeak provodio lijepe praznike, prihvatila je Krista i sada je
jedna od njegovih najvatrenijih sljedbenica. Poslije dvije godine
plodonosne slube u Europi, teta Revati je otila u Indiju gdje radi
u vrlo raznolikoj i plodonosnoj slubi i ve je mnoge hinduiste
dovela Kristu.
Ananda je zavrio svoje studije politike i teologije na
kranskim kolama u Zapadnoj Njemakoj i SAD-u i pridruio se
svojoj majci u Indiji gdje propovijeda po cijeloj zemlji. Oboje
nastavljaju hrabro ivjeti s Gospodinom usprkos fanatinom
217

otporu, estim provalama, zlonamjernom vandalizmu i


prijetnjama po ivot od strane hinduista. Sandra je neko vrijeme
radila u vicarskoj kao medicinska sestra, a zatim se udala za
lijenika. Danas oboje slue kao misionari - lijenici u jednom
posebno siromanom dijelu Afrike. Krishna se sada (iz
razumljivih razloga) zove Krister. Nakon to je zavrio svoj studij
na Yaleu, doktorirao je iz filozofije religije na Harvardu. Tijekom
tih je godina mogao, u tako tekom okruenju, meu studentima i
profesorima govoriti o Kristu. Boston je jedan od gradova s
najvie stranih studenata. On sada slui tamo kako bi dosegnuo
strane studente.
Na kraju jednog od svojih predavanja u Znanstvenom centru
Sveuilita u Harvardu, ustao je jedan nezadovoljan student i htio
me izazvati svojim posljednjim pitanjem te veeri. Gospodine
Maharaj, poeo je zajedljivo, Vi ste se od hinduizma okrenuli
kranstvu. Kako biste reagirali kada bi se netko s vaeg sadanjeg
poloaja okrenuo prema Vaem prijanjem poloaju?
Zautio sam na trenutak, pogledao prema Bogu kako bih dobio
ispravan odgovor na to pitanje, moda najvanije u itavoj veeri,
a zatim sam odgovorio: Nikada ne bih mogao razumjeti kako bi
se neka osoba mogla iz mog sadanjeg poloaja okrenuti prema
mom bivem poloaju, ako se stvarno nalazi u mom sadanjem
poloaju. Koliko sam primijetio, Zapadnjaci koji su se okrenuli
prema Istoku nisu nikada osobno poznavali Krista. Sluateljstvo
je tada poelo s ovacijama.
Zauujue je da ovakvi izazovi ne dolaze samo od nekrana,
ve i od takozvanih kranskih voa. Nakon to sam na jednoj
uiteljskoj akademiji u vicarskoj odrao predavanje, izazvao me
voditelj religijskog odjela, pastor dravne crkve. Izrazio je
nezadovoljstvo mojim predavanjem o usporeivanju religija: Bio
sam 20 godina misionar u Indiji i vidio sam kako se Indijci
klanjaju svojim kamenim bogovima. Uvjeren sam da Indijac,
klanjajui se svom kamenom bogu, tuje Boga Biblije. Vi uope
218

ne pomaete razumijevanju meu religijama, ako tvrdite da


postoje tako velike razlike.
Gospodine pastore, odgovorio sam, ja sam bio taj Indijac
koji se klanjao kamenim bogovima. Danas se klanjam Bogu
Biblije i znam da to nije isti Bog. To su dva razliita svijeta.
Kratko nakon mog obraenja 1962. godine, jedan mi je Indijac
u mom kraju rekao da to nee dugo trajati. Danas je moje srce
ispunjeno zahvalnou Bogu to me drao u svojoj volji, i to ve
22 prekrasne godine. Tijekom tih sam godina temeljito prouavao
Bibliju i mogao sam vidjeti koliko je istinita svaka njena rije.
Danas mogu promatrati kako Bog u ivotima ljudi u cijelom
svijetu ini uda i sigurniji sam nego ikad da je Isus Krist upravo
ono to je i rekao: Put, Istina i ivot.
Zahvalan sam Bogu da mi je dao tu ast da mogu iriti
evanelje Isusa Krista ne samo po studentskim naseljima, po
crkvama i predavaonama, ve i preko radija i televizije, u 56
zemalja ovog svijeta u potrebi. Moj je cilj raditi dok diem ili - dok
se Isus Krist ne vrati uzeti svoje.
Rabi Maharaj
East West Ministries
1605 Elizabeth Street
Pasadena, CA 91104
USA
Ako imate pitanja ili primjedbe, ili traite daljnje informacije i
literaturu slobodno se obratite izdovanoj kui:
EUROLIBER
Trg Mihovila Pavlinovia 1
HR-21000 Split
www.euroliber.hr
www.soulsaver.hr

Maruliev trg 17
HR-10000 Zagreb

219

Rjenik
ahimsa
Uenje o nenasilju prema svim ivim biima. Hinduist vjeruje da
kukci i ivotinje napreduju kroz dobru karmu sve dok ne postanu
ljudi i da ljudi, zbog loe karme, mogu opet postati kukci ili
ivotinje. U skladu s tim bi ubijanje i hranjenje bilo im ivim,
osim biljkama, bilo umorstvo ili ljudoderstvo. Zato hinduist mora
biti vegetarijanac.
Ahimsa se ipak ne moe u potpunosti uskladiti s uenjima
hinduistikih spisa i njihovom praksom. Mnogi hinduisti i danas
jo prinose ivotinjske rtve, a tijekom godina nisu pokazali nita
manju sklonost ubijanju ljudi u ratu ili revoluciji od onih koji ne
ispovijedaju ahimsu. to se tie zatite krave, hinduisti su tu
uvijek bili potpuno dosljedni.

arti
Vjerski obred pri kojem se svetim plamenom ili kdom krui na
tanjuru u desnoj ruci u smjeru kazaljke na satu oko slike ili kipa
nekog sveca ili boga. To moe u svojoj molitvenoj sobi initi svaki
hinduist.

aram
Izvedeno iz hindske rijei asrama koja oznaava etiri stupnja u
ivotu dvaput roenih (pripadnika visoke kaste): 1. stupanj:
neoenjen vjerski uenik; 2. stupanj: oenjen otac obitelji koji
dobiva djecu; 3. stupanj: vrijeme povlaenja u umu radi

meditacije, oboavanja i vrenja vjerskih dunosti i obreda te 4.


stupanj: starost, kada se treba odrei sveg posjeda, osim pregae
oko bokova, posude za prosjaenje i posude za vodu, a hraniti se
samo prosjaenjem te biti slobodan od svih obveza i obiaja. Ta
rije je u primjeni uglavnom dobila znaenje treeg stupnja i
ivota starog mudraca. Danas se u Indiji esto koristi kao naziv za
zajednike stanove ili kampove u koje ljudi dolaze da bi uili kod
nekog gurua. U Indiji ima ak i kranskih organizacija koje svoje
kampove nazivaju aramima.

avatar
U najirem smislu, utjelovljenje bilo kojeg boga u bilo kojem
obliku ivota. Svaka vrsta navodno ima svoje avatare. U uem
smislu, avatar je reinkaranacija Vine. Neki hinduisti vjeruju da se
Vina reinkarnirao nebrojeno mnogo puta, dok drugi ue da je
samo devet puta doao kao avatar: kao riba, kornjaa, lav, vepar,
patuljak, Rama, Krina, Buda i Krist.
Tona uloga koju avatar igra da bi ljudima donio spasenje nije
posve jasna, ali se openito vjeruje da avatar u svojoj reinkarnaciji
nastupa kao guru. Mnogi pravovjerni hinduisti vjeruju da e Kalki,
prvi avatar nakon Krista, na zemlju doi za 425 000 godina. Ali
danas postoje stotine gurua koje njihovi sljedbenici tuju kao
avatare.

Bhagavad Gita
Najomiljenija od svih svetih knjiga hinduizma. Dio je
Mahabharate i najitanija je hinduistika knjiga na Istoku i
Zapadu. Poznata je kao Gospodinova pjesma i esto se naziva
Evanelje hinduizma. Gita je dijalog izmeu ratnika Arjune,
koji se boji u predstojeem ratu ubiti svoje roake, i boga-avatara
Krine koji upravlja njegovim kolima i ohrabruje ga da kao dobar
i hrabar ratnik ispuni svoju dunost.

Bhagwan
To je hindska rije za Boga ili Gospodina.

bhai
Doslovno znai brat. Naslov iz poasti koji se daje sebi
jednakome. Stariji poboan hinduist tom rijei nikako ne bi
oslovio mladia, a posebno ne dijete. Kad je Gosine poeo tako
oslovljavati Rabija, bio je to znak da je potovanje i ast koje je
imao prema njegovom ocu, sada prenio na njega.

bhajane
Pjesme predane ljubavi i oboavanja prema bogovima.

barahi

blaenstvo

Izvedeno od rijei barah to znai dvanaest. To je obred koji se


vri dvanaesti dan nakon roenja brahminskog mukog djeteta, a
pri kojem punditi i astrolozi proriu budunost djeteta.

Stanje u kojem nestaje privid postojanja odvojenog od Brahmana,


istog postojanja-znanja-blaenstva, postignuto meditacijom i
prosvjetljenjem, bez prisutnosti elja. Poto se ovo stanje smatra
viim od boli ili ugode, Buda, odgojen kao hinduist, govorio je o
njemu kao o nitavilu, poznatom i kao nirvana.

223

Brahman

brahmin

Najvia stvarnost: bezlina, neopisiva, nespoznatljiva i bez


spoznaje, niti osobna, niti neosobna; predstavlja Stvoritelja kao i
sveukupnost stvorenja. Brahman je sve i sve je Brahman.
Najvia istina i spasenje za hinduista jest spoznati da je on sam
Brahman i da su on i itav svemir jedno Bie. Brahman dakle nije
samo drugi naziv za biblijskog Boga, nego oznaava shvaanje
koje je judejsko-kranskom poimanju Boga posve strano pa ak i
suprotno. Brahman je sve, ali istovremeno i nita. On obuhvaa i
dobro i zlo, ivot i smrt, zdravlje i bolest pa ak i privid maye.

Najvia kasta u hinduizmu i ljudski oblik koji je najblii


Brahmanu, a do kojeg se dolazi tek poslije tisua reinkarnacija i
zbog toga igra ulogu posrednika izmeu Brahmana i ostalih kasti.
Samo brahmini mogu postati sveenici. To im daje veliku mo nad
drugim kastama. Zato se od brahmina oekuje da vode poboniji
ivot od ostalih pa svaki prijestup za njih ima tee posljedice nego
za pripadnike niih kasti.
Sanskritska rije za kastu je varna to znai boja. Brahmini su
vjerojatno potomci svjetloputih Arijaca koji su nekad osvojili
Indiju. Jo danas brahmini imaju neto svijetliju kou od
pripadnika drugih kasti.

Brahma
Ne smije se pomijeati s Brahmanom, koji predstavlja sve bogove
u jednom. Brahma, Stvoritelj, je najvie boanstvo u
hinduistikom tri murtiju. Ostala dva su: Vina, Odravatelj i iva,
Razaratelj. Vjeruje se da iva sveke 4,32 milijarde godina sve
razori, Brahma zatim sve opet stvori, a Vina se opet reinkarnira
kako bi objavio put do Brahmana. esto se Brahma prikazuje kako
izlazi iz Vininog pupka (to naizgled proturjei njegovoj ulozi
Stvoritelja) s etiri glave i etiri ruke, drei rtveni pribor,
molitvenu brojanicu i svitak.

Brahmacharya
Doslovno znai vjerski ivot. Naziv prvog od etiri stupnja u
ivotu hinduista iz visoke kaste. Budui da je to vrijeme kada se
zahtijeva spolno suzdravanje, taj se naziv poeo primjenjivati i na
starije hinduiste koji su jo uvijek bili pod zavjetom beenstva
(celibata).

chanan
Meka i miriljava krema od sandalovine kojom se oznaavaju
pripadnici kasti i stavljaju drugi obredni znakovi na bogove i
tovatelje, uglavnom na elo i/ili vrat.

Dakina
Jedno od mnogih imena ive, a doslovno znai s desne strane pa
zato oznaava i novac koji se prinosi kao rtva brahminima i koji
se mora prinijeti desnom rukom.

devate
Boanstva ili bogovi.

deya
Mala glinena posudica proirenog ruba u kojoj se obino nalazi
ghee s ikom. Pali se kod vjerskih obreda i posebnih sveanosti.

224

225

dharma

guru

Ispravan nain ivota za hinduistu. Nije apsolutna, nego se mijenja


od kaste do kaste i od osobe do osobe pa je svatko mora otkriti sam
za sebe. To nije moralno naelo. Ona sadri odreene vjebe koje
osobu navodno vode do mistinog sjedinjenja s Brahmanom, ali
one nisu nuno ukorijenjene i u skaldu s naslijeenom savjeu
ovjeka. ovjekova dharma moe biti iznad kategorija dobra i zla.

Doslovno znai uitelj, ali u smislu oitovanja Brahmana.


Hiduistiki spisi se ne mogu prouavati samo itanjem, nego vas
mora pouiti neki guru koji je i sam pouen uz noge nekog gurua.
Svaki hinduist mora slijediti nekog gurua kako bi postigao
samospoznaju. Gurui prenose na budua pokoljenja stare mudrosti
drevnih mudraca. (Mnogi prouavatelji Biblije vide upadljivu
vezu izmeu ovog poimanja duhovnog prosvjetljenja kroz
spoznaju i Drva znanja koje je ovjeanstvo dovelo do pada u
edenskom vrtu.)
Gurua se tuje i poslije njegove smrti. Mnogi hinduisti vjeruju da
se s guruom moe jo snanije komunicirati nakon to je on preao
iz ovog ivota u tzv. vie razine postojanja. Zato mnogi guruov
grob smatraju savrenim mjestom za meditaciju.

dhoti
Dugaak komad tkanine kojeg mukarac omata oko sebe kao
odjeu. On obino visi do poda, ali pri velikim vruinama i kod
poslova koji trae poveanu slobodu kretanja, rub se moe
zataknuti za bokove i tako skratiti za polovicu. Neki ljudi donji rub
tkanine povuku izmeu nogu pa se haljina pretvara u neku vrstu
irokih hlaa.
Iako Indijci i u gradovima danas nose uglavnom zapadnjaku
odjeu, na selima se koristi dhoti. Sveci i sveenici i u gradovima
nose dhoti, a esto uz njega i sako.

ghat
Mjesto koje je odreeno za spaljivanje ljudskih leeva. U Indiji
ima mnogo takvih mjesta, ali najomiljenija i najsvetija su u blizini
svetih gradova, kao to je Benares i na obali Gangesa, zato to se
tada pepeo moe posuti po svetoj rijeci.

ghee
Ulje nainjeno od mlijene masti. Koristi se kao hrana i u vjerske
svrhe. Smatra se posebno svetim jer potjee od krave, najsvetijeg
od svih stvorenja.
226

hinduizam
Najvanija religija Indije. Sadri toliko razliitih i proturjenih
vjerskih shvaanja da ga je nemogue definirat. Moete biti:
panteist, politeist, monoteist, agnostik ili ak ateist, moralist,
hedonist, dualist, pluralist ili monist, redovito posjeivati hramove
i biti predan tovanju bogova ili moete izbjegavati svako vjersko
djelovanje, a da se ipak moete zvati hinduistom. Hinduizam tvrdi
da prihvaa sva vjerska svaanja, ali pri tome svaka religija koju
on prihvati odmah postaje dijelom hinduizma. Sinkretizam
pokuava kranstvo predati tom zagrljaju hinduizma, ali previe
je jasno da Bog Biblije nije Brahman, da nebo nije nirvana, da Isus
Krist nije jedna reinkarnacija Vine i da spasenje po milosti Bojoj
i po vjeri u smrt Isusa Krista za nae grijehe proturjei svim
uenjima hinduizma.

227

janma
Jedan od naziva za prijanji ivot, za one koji vjeruju u
reinkarnaciju. Ima znaenje kamena na stepenici na kojeg se staje
kao na pripremu za sljedei korak. Jedna janma odreuje kakva e
biti sljedea janma.

jivan-mukti
U Bhagavad Giti se slavi kao najvii ovjekov cilj. To je
postizanje mistinog jedinstva s Brahmanom putem joge, jo za
vrijeme postojanja u tijelu.

joga
Doslovno znai ujarmiti. Odnosi se na jedinstvo s Brahmanom.
Postoji vie vrsta i kola joge, kao i razliitih postupaka, ali sve
slijede najvii cilj: sjedinjenje s Apsolutnim.
Poloaji i vjebe disanja slue kao pomo u meditaciji i sredstvo
su za vladanje tijelom, pri emu se ui zanijekati sve poude koje
tijelo eli nametnuti umu.
Joga je napravljena za izazivanje stanja transa koji, navodno,
uznosi duh do ujarmljivanja s Brahmanom. To je sredstvo pomou
kojeg se moe povui iz svijeta privida da bi se potraila jedina
prava Stvarnost. Tko trai samo tjelesnu korist od joge, bolje neka
se baviti tjelovjebom namijenjenom za tu svrhu. Niti jedan dio
joge ne moe se odvojiti od filozofije koja stoji iza nje.

jogi
U najopenitijem smislu je to onaj koji je ve postigao odreene
sposobnosti u jogi. U pravom smislu je to samo majstor joge, onaj
koji je jogom dosegnuo njen cilj: jedinstvo s Brahmanom.
228

Pravi jogi se u meditaciji oslobodio svakog tjelesnog osjeanja, a


zbog toga se odrekao svake obiteljske ili bilo kakve druge ljudske
veze. Tvrdi se da je on iznad vremena, prostora, kaste, religije, pa
ak i iznad dobra i zla.
Kao to kae Krina u Bhagavad Giti, jogiju nije stalo do nieg,
osim same joge.

karma
Za hinduiste je to zakon uzroka i posljedica koji odreuje sudbinu.
Uenje kae da karma ima neizbjenu posljedicu za svako djelo,
svaku rije i svaku misao duhovne ili moralne vrste. Dalje se
nauava da se te posljedice ne mogu odraditi u jednom ivotu pa
iz toga slijedi nunost reinkarnacije. Okolnosti i uvjeti svakog
roenja te dogaaji u svakom ivotu navodno su apsolutno
odreeni nainom ivota u istoj starosti u proteklim ivotima.
Karma ne poznaje oprotenje. Svatko mora snositi posljedice
svojih postupaka.

kasta
Nauk kojeg podrava Krina u Giti i kojeg su vjerojatno izmislili
Arijci kako bi u podlonosti drali tamnopute Dravide koje su
pobijedili u Indiji. Nauava se da etiri kaste (brahmini, kshatrije,
vaisje i sudre) prvotno potjeu od etiri dijela tijela Brahme:
brahmini od glave, a ostali s drugih dijelova ispod nje. Iz toga su
se prirodno razvila uenja o karmi i reinkarnaciji koja pouavaju
pripadnike niih kasti da besprigovorno podnose svoju sudbinu,
nadajui se da e popraviti svoju karmu i tako u sljedeem ivotu
moda dobiti bolju reinkarnaciju.
Nedodirljivi ne pripadaju niti jednoj kasti pa se tako nalaze izvan
itavog vjerskog sustava hinduizma. Kada su muslimani osvojili
Indiju, najlake je bilo obratiti nedodirljive na islam jer im je
229

odmah ponudio drutveni poloaj. Veina indijskih krana su


takoer nekad bili nedodirljivi. esto su se izjanjavali kao krani
samo da bi se izdigli iz poloaja nedodirljivih.

Krina
Najomiljeniji i najpoznatiji od hinduistikih bogova. Predmet je
nebrojenih legendi, esto erotskog sadraja. Krina je i na Zapadu
najpoznatiji hinduistiki bog i to posebno zahvaljujui misijskoj
revnosti pokreta Hare Krina, iji pripadnici, odjeveni u odjeu
boje afrana, pleu i pjevaju u svim veim gradovima. Oni se
nadaju spasenju i blaenstvu tako to beskrajno pjevaju Hare
Krina mantru: Hare Krina, Hare Krina, Hare Rama, Hare
Rama, Hare Hare, Hare. Kao i Rama, Krina je takoer, navodno,
jedna od reinkarnacija Vine.

lingam
Naziv za faliki simbol boga ive. Dokazano je da je tovanje
falosa bilo prisutno u dolini Inda jo prije prodora Arijaca. Arijci
su se najprije rugali tom obiaju, ali kasnije su i oni nauili tovati
erotske simbole. Iako je povezan s obredima plodnosti,
tantrizmom i s odgovarajuim spolnim izopaenostima, lingam
ive se nalazi u gotovo svakom hramu, ak i ako nije posveen
ivi.

lota
Mala bronana posuda iz koje se pije i kropi sveta voda za
vrijeme razliitih vjerskih obreda.

Mahabharata
Kundalini
Doslovno znai zamotan. Ime boice koja se predstavlja kao zmija
zamotana u tri i pola okreta i koja spava s repom u ustima. Ta
boica ili zmija ivota, vatre i mudrosti navodno spava na
donjem dijelu kraljenice svakog ovjeka. Ako se probudi bez
potrebnog nadzora, ona bjesni u ovjeku kao strana zmija i to
snagom kojoj se nije mogue oduprijeti.
Tvrdi se da Kundalini bez potrebnog nadzora oslobaa psihike
snage zloduhovskog izvora, koje na kraju vode do duhovnog,
moralnog i tjelesnog propadanja osobe.
Meditacija i joga pokuavaju probuditi i ovladati upravo
Kundalininom snagom. I na Zapadu imaju napredni uenici TM-a
i drugim vrsta meditacije iskustva s Kundalini.

Jedan od dva velika epa u hinduistikim spisima. Drugi je


Ramajana. Sa svojih sto tisua parnih stihova triput je opirniji od
Biblije i zato najdue pjesniko djelo na svijetu. To je skup djela
razliitih pjesnika koji su uvijek iznova dodavali, oduzimali i
prilagoavali tekst kako bi ga prilagodili svojim mislima. Zato su
njena uenja nepovezana i napadno proturjena. Unato tome,
asti se kao sveta knjiga.

mandir
Druga rije za hinduistiki hram.

mantra
Glasovni znak koji se sastoji od jednog ili vie slogova, a esto se
koristi za postizanje mistinog stanja. Nauiti se moe samo preko
guruova glasa i nikako drugaije. Znaenje mantre nije potrebno

230

231

razumjeti, budui da njena snaga lei u ponavljanju glasa. Vjeruje


se da utjelovljuje nekog duha ili boanstvo i da ponavljanje mantre
priziva to boanstvo. Tako mantra poziva odgovarajue bie u
osobu koja ju izgovara i istovremeno u njoj stvara stanje
pasivnosti koje omoguava stapanje s tim biem.

maya
Njome hinduizam objanjava postojanje itavog svemira, duha i
tijela ovjeka, onakvih kakve ih doivljavamo. Budui da je
Brahman jedina Stvarnost, sve drugo je obmana koja proizlazi iz
Brahme Stvoritelja, kao to toplina izlazi iz vatre. Zbog svog
neznanja, ovjek ne moe spoznati jedinu Stvarnost, zbog ega
prihvaa privid nestvarnog svemira s njegovim oblicima, boli i
patnjom. Spasenje se postie prosvjetljenjem koje rui taj privid.
Budui da se svemir svima ini jednak i da slijedi jednake zakone,
neke hinduistike sekte nauavaju da je maya zapravo san bogova
i da ljudi sami dodaju svoj vlastiti osjeaj boli.

uvijek ima za cilj podlaganje osobe utjecaju mistinih sila


svemira.

moka
Osloboenje iz kotaa roenja stupanjem u konano stanje
postojanja koje postiu oni koji su pobjegli od svemira maye i
stopili se s Brahmanom. Hinduisti eznu za mokom kao
spasenjem od boli i patnje koji su im nametnuti beskonanim
reinkarnacijama. Pravovjerni hinduizam nauava da ne postoji
konaan bijeg, nego da nakon postizanja moke osoba opet mora
stupiti u krug ivota, smrti i ponovnog raanja. Budui da je,
sukladno hinduistikim spisima, nekada postojao samo Brahman,
sada je beskorisno vratiti se k njemu. Moka je zato samo prolazno
vrijeme odmora, jedan stupanj na kotau postojanja koji se
beskonano vrti i svakih 4,32 milijarde godina poinje sve
ispoetka.

namahste
meditacija
Po zapadnoj predaji oznaava razumsko razmatranje, a za
istonjake mistike upravo suprotno, zbog ega o toj temi na
Zapadu vlada velika zbrka.
Istonjaka meditacija (kao to se nauava u TM-u, zenu i sl.) je
postupak pomou kojeg se postie odvojenje od svijeta stvari i
misli (to znai od maye) i to tako da se razum oslobaa svakog
voljnog i razumskog razmiljanja i tako prelazi u via stanja
svijesti.
Iako se na Zapadu pouava pod raznim imenima, istonjaka
meditacija ima uvijek svrhu spoznavanje naeg navodnog
jedinstva sa svemirom. To su vrata do nitavila, nirvane. Obino
se prodaje pod bezopasnim imenom tehnika za oputanje, ali
232

Uobiajen hiduski pozdrav, znai jednostavno zdravo i obino


je popraen sastavljenim dlanovima i uljudnim naklonom,
priznajui univerzalno Ja u svim ljudima.

Narajana
Hinduistiko boanstvo koje se jo u predkranskom razdoblju
stopilo s Vinom.

nirvana
Doslovno znai otpuhnuti, kao kod gaenje svijee. Nirvana je
nebo hinduist i budist iako razliite sekte imaju razliite
predodbe o njoj i o putu koji tamo vodi. To navodno nije niti
233

mjesto niti stanje i nalazi se u svima nama; samo eka da ju


spoznamo. To je nitavilo, blaenstvo koje potjee od toga da
vie ne postoji mogunost osjeanja boli, ali ni ugode. Ona nastaje
tako da se ljudsko pojedinano postojanje ugasi stapanjem s
istom Bitkom.

nyasa
Obred kojim se boanstvo zove u tijelo tovatelja tako da se
njegovi dlanovi poloe na elo, ruke, prsa itd. dok se izgovara
mantra. Samo ponavljanje mantre bi trebalo dovesti do toga da se
tovatelj suoblii liku boanstva ije titranje ili glas mantra
utjelovljuje. Nyasa navodno potie taj postupak.

obeah-ovjek
Vrsta vraa, porijeklom iz Afrike. Hinduisti ih esto vrijeaju.
Vjeruje se da imaju nadzor nad zlodusima i ostalim niim biima
kojima se koriste kako bi, uz naknadu, postigli ispunjavanje elja
onih koji trae pomo od njih.

pundit
Brahmin koji je dobro pouen hinduizmu i svoja znanja koristi na
korist drugima. On, primjerice, moe ukazati na budunost ili se
moe zauzeti za druge kod bogova te izvodi vjerske obrede. Nisu
svi brahmini sveenici ili punditi. Iako bi svaki brahmin po
roenju imao pravo na to, nisu svi dovoljno predani svojoj religiji
da bi mogli postati punditi, tako da se danas brahmini bave i
drugim, svjetovnim poslovima.

Rama
Reinkarnacija Vine, iji ivot je tema Ramajane, poznatog epa.
Za hinduiste je Rama idelan mukarac koji nastupa s najveom
plemenitou, a njegova ena Sita je idealna ena. Svaka
hinduistika sekta tuje Ramu, a njegovo je ime jedno od najeih
imena u Indiji. Svaki hinduist eli umrijeti s Raminim imenom na
usnama. Kad je Mahatmu Gandhija pogodio smrtonosni hitac,
promrmljao je: O, Rama, o Rama.

Ramajana
puja
Doslovno znai oboavanje. Rije i obred su dravidskog porijekla.
Koristila se za oznaavanje razliitih obrednih klanjanja, nakon
to je bio nadomjeten arijski obiaj rtvovanja ivotinja i mazanja
rtvenika njihovom krvlju, pod utjecajem budizma i razmiljanja
o nenasilju. Zamijenjen je dravidskim obiajem rtvovanja cvijea
i oznaavanjem kremom od sandalovine.
U dananjoj hinduistikoj puji, koja se moe odvijati i u
hramovima i u kuama, osim cvijea, rtvuju se i voda, plodovi,
tkanine i novac.

234

Doslovno znai Ramini putevi. Jedan od dva velika hinduistika


epa. Sastoji se od sedam knjiga koje opisuju ljudski ivot boga
Rame, jedne reinkarnacije Vine. Prvotno je bila sastavljena u vie
verzija, vjerojatno pod utjecajem budizma. Danas su u Indiji
openito priznate tri verzije koje se naznatno razlikuju u nekoliko
sitnica.

Rigveda
Najvanija i najoboavanija od sve etiri Vede (iako nije
najstarija). Skup raznih legendi, mantri i pjesama, podijeljena u 10
knjiga. Pjesme su obino jednolinog, suhog stila i slave mnoga
235

prirodan boanstva. Sveenike molitve su sebine i putene naravi


i rijetko izraavaju enju za duhovnom mudrou, ve puno vie
za vinom, enama, bogatstvom i moi.

samospoznaja
Najvii cilj istonjake meditacije i joge, kojim god nazivom
nazvan: osloboenje od privida da se individualno ja razlikuje
od univerzalnog Ja ili Brahmana. Zbog neznanja, ovjek je
navodno zaboravio tko je on zapravo i zato sebe smatra razliitim
od svojeg blinjeg ili Brahmana. Samospoznajom on se oslobaa
tog neznanja i vraa se natrag u jedinstvo s Brahmanom.

aktin dodir
Oznaava dodir gurua, obino njegove desne ruke na elo
tovatelja. Taj dodir ima natprirodne uinke. akti doslovno znai
mo, snaga. Pruanjem aktinog dodira, guru postaje kanal
prasile, svemirske sile na kojoj je utemeljen itav svemir. Ona je
utjelovljena u boginji akti, ivinoj supruzi. Natprirodna snaga
akti, kroz dodir gurua, tovatelja moe baciti na pod, ili on moe
vidjeti sjajno svjetlo i iskusiti unutranje prosvjetljenje ili neko
drugo mistino ili psihiko iskustvo.

tassa
Veliki obredni bubnjevi.

sandhya
Bog sumraka. Osim toga, naziv za jutarnje, podnevne i veernje
molitve dvaput roenih (to su pripadnici kasti iznad sudra kaste),
pri emu se izgovara Gayatri mantra to je mogue vei broj puta,
kako bi se sunce odralo na svom mjestu na nebu i tovatelju
donijelo spasenje.

sanyasi
Poboni hinduist u etvrtoj fazi ivota, nakon to se odrekao svega
i sada je iznad svih pravila i obreda pa se dri podalje od svakog
drutva i obreda. Ako ne pripada nekom posebnom redu, ve je
sam, moe se zvati sadhu ili jogi, ako je majstor joge.

swami
Sanyasi ili jogi koji pripada odreenom vjerskom redu. Naziv se
esto koristi za gurua ili poglavara nekog reda.

236

Upaniade
Doslovno znai koji sjedi blizu. Naziv jednog dijela
hinduistikih spisa koji sadre odreene mistine nauke. Navodno
su ih gurui predavali uenicima, kojima je, zbog poduavanaja,
bilo doputeno sjediti blizu njih. One potjeu iz IV. stoljea prije
Krista i prvotno se nisu ubrajale u kanon Veda, ve tek u novije
vrijeme.
Filozofija Upaniada je tajanstvena (ezoterina) i razumljiva
malom broju ljudi. One se bave mnotvom kakljivih problema,
kao to je Boja i ljudska osoba, smisao postojanja i konano
spasenje. Sve su to pokuaji da se pomou jedne postavke
odgovori na temeljna ivotna pitanja: istovjetnost osobne due
(atman) i Univerzalne due (Brahman) te jedinstvo bia svih
stvari. Jednu od najpoznatijih izjava tog uenja nalazimo u dijelu
gdje Uddalakas pouava svog sina Svetaketua u Chandogya
Upaniadi: Suptilna bit proima sve, ma gdje bilo. To je pravo Ja,
i, Svetaketu, to si ti!
237

Vedanta

via stanja svijesti

Doslovno posljednja ili konana ili najbolja Veda. U irem


smislu se odnosi na Upaniade; u uem smislu se odnosi na jedan
od est pravovjernih sustava hinduistike filozofije, koja je
izgraena na Upaniadama, a prvi ju je put izrazio filozof
Bodarayana koji je ivio prije otprilike 2000 godina. Vedanta je
beskompromisna u svojim monistikim i panteistikim
pogledima: Brahman je Sve i jedina Stvarnost, sve drugo je privid.
Vivekananda, nasljednik Ramakrishne, je osnovao Vedanta
Society, drutvo koje po itavom svijetu ima centre i tvrdi da
nauava snoljivost meu religijama. Jedinstvo svih religija
koje on navijeta nije tolerancija i otvorenost, nego se temelji na
tom beskompromisnom monizmu koji nauava da je sve Jedno.

Postoje razliita stanja svijesti do kojih se moe doi pomou


joge i meditacije. Nazivaju se viima zato to se razlikuju od
obine svijesti i navodno su iskustvo na putu do nirvane. Razliite
ih kole istonjakog misticizma razliito definiraju. Neke
uobiajene razine su: svijest o jedinstvu pri emu se doivljava
mistino jedinstvo sa svemirom i svijest o Bogu kada osoba
osjea da je zapravo Bog.
Slina stanja svijesti se postiu hipnozom, transom preko medija,
odreenim drogama, vraarskim obredima, voodoo obredima itd.
Svi oni pokazuju samo male razlike inae iste okultne pojave.

Vede
Glavni spisi hinduizma koji se smatraju veima i od samih bogova
budui da e oni opstati i kada svi bogovi propadnu. Vjeruje se da
su one otkrivenje od samog Brahmana, od Apsolutnog i da su od
prapoetaka postojale u svom vjenom, savrenom obliku. Vede
se sastoje od: Rigvede, Yajurvede, Samavede i Atharvede. Kao
cjelina one se mogu podijeliti u etiri skupine: Mantre (metriki
psalmi i hvalospjevi), Brahmane (upute o obredima i molitvama za
sveenike), Aranyake (posebne rasprave za pustinjake i svece) i
Upaniade (filozofske rasprave).

vedski
Jezik na kojem su prvotno napisane Vede. Zastarjeli oblik
sanskrita, a naziva se jo staroindoarijski jezik. Kao pridjev ima
znaenje: kao to Vede nauavaju i svjedoe.

238

239