Sie sind auf Seite 1von 2

Zbigniew Herbert: IZVJETAJ IZ OPSJEDNUTOG GRADA

(Preveo Petar Vujii)


Previe sam star da bih nosio oruje kao
drugi odreena mi je milost posljednja uloga hroniara
zapisujem - ne zna se za koga - historiju opsade
treba da budem taan ali ne znam kad je poela
najezda
prije dvjesta godina u decembru septembru moda
juer u osvit
svi odve boluju od gubitka osjeanja vremena
ostalo nam je samo mjesto vezanost za mjesto
jo drimo ruevine hramova privienja vrtova i
kua
ako izgubimo ruevine nee preostati nita
piem onako kako mogu u ritmu beskrajnih
sedmica
ponedjeljak: prodavnice prazne prometna jedinica
postao je pacov
utorak: gradonaelnika ubili neznani izazivai
srijeda: razgovori o primirju neprijatelj internirao
poslanike
ne znamo njihova mjesta boravka to znai mjesta
pogubljenja
etvrtak: poslije burnog sastanka odbaen
veinom glasova
prijedlog trgovaca zainima za bezuslovnu
kapitulaciju
petak: poetak kuge
subota: izvrio samoubistvo N.N. nesalomljivi branitelj
nedjelja: nema vode
odbili smo
napad na istonu kapiju zvanu Kapija Saveza
znam monotono je sve to nikog nee moi da
uzbudi
izbjegavam komentare osjeanja drim na uzdi
piem o injenicama
kau da samo njih cijene na stranim tritima
ali s izvjesnim ponosom elim da javim svijetu
da smo zahvaljujui ratu odgajili novu vrstu djece
naa djeca ne vole bajke igraju se ubijanja
na javi i u snu sanjaju o supi hljebu i kosti
ba kao psi i make
uveer volim da lutam po krajnjim dijelovima
Grada

du granica nae nesigurne slobode


gledam odozgo na bezbrojnu vojsku na njene
vatre
sluam huno bubnjanje i barbarsku vrisku
zaista je neshvatljivo to se Grad jo brani
opsada traje dugo neprijatelji moraju da se
smjenjuju
nita ih ne vezuje sem elje da nas unite
Goti Tatari vedi Carevi odredi pukovi
Preobraenja Gospodnjeg
ko bi ih pobrojao
boje zastava mijenjaju se kao uma na vidiku
od njene ptiije preko zelene i
crvene
do zimske sasvim crne
tako uveer osloboen od injenica mogu da
razmislim
o stvarima davnim dalekim naprimjer o naim
saveznicima preko mora znam iskreno sa nama
saosjeaju
alju brano vree ohrabrenja mast i dobre savjete
ak i ne znaju da su nas njihovi oevi izdali
bili su nai saveznici u doba prve Apokalipse
sinovi nisu krivi zasluuju zahvalnost pa smo i
zahvalni
nisu doivjeli opsadu dugu kao vjenost
oni koje je pogodila nesrea uvijek su usamljeni
branioci Dalaj-Lame Kurdi afganistanski
gortaci
sad kad piem ove rijei pristalice smirenja
stekle su izvjesnu prevagu nad strankom
nepokolebljivih
obino kolebanje raspoloenja sudbina se jo koleba
groblja rastu smanjuje se broj branilaca
ali odbrana traje i trajat e do kraja
i ako Grad padne a preostane jedan
on e nositi Grad u sebi putevima izgnanstva
on e biti Grad
gledamo u lice gladi u lice vatri u lice smrti
najgore je od svih - lice izdaje
jo samo su nai snovi ostali neponieni