REVIZIJA

I S K O P I N A

U BISKUPIJI

GODINE

Stjepan

KOD

KNINA

1950.

Gunjaca

I. CRKVINA
U jugoistonom dijelu sela Biskupije, ispod Katievih kua. na blagoj
uzvisini omeenoj sa etiri strane putovima, prostire se katoliko groblje.
Naziv poloaja. Crkvina, ukazuje na tradiciju, koja kae, da je tu nekada
bila crkva, to je openito i davno utvreno u arheolokoj praksi.
Prvi je fra Gapar Vinjali, pismom 1746. god.1 svratio panju na sve
vidljive ruevine u selu, pa i na one na tom groblju. U drugoj polovini
prologa stoljea, dakle u doba prvog interesovanja za hrvatske kulturnohistorijske ostatke, kad je sluajan nalaz natpisa kneza Branimira na
Muu 1871. god. dao nade, da e se jo pronai takvih preostataka i po
kazao put kojim se dolazi do njih, ruevine na Crkvini prve su privukle
panju s izgledom u praktian zahvat. Zabiljeeno je, da je oko 1880. g.
na tom mjestu prvi naumio istraivati kninski upnik Klari, ali da je
bio sprijeen uslijed otpora stanovnika zbog ispae na Crkvini, prazno
vjerja i vjersko-politikih razmirica. 2 Poslije Klaria raspravlja Zlatovi 3
o tom objektu, koji je otada stalno aktuelan.
O fizionomiji terena prije zapoetih iskapanja govore nam Zlatovi
i Marun. Zlatovi navodi steke kao vidljive znakove i napominje, da bi
tu bila obla crkva, koju spominje Vinjali. On dri, da su uza nju mogli
biti biskupovi dvori i poziva se na Vinjalia, koji je vidio ostatke crkve
sv. Luke. Dalje tvrdi, da se na vrhu groblja vide raom zemlje isprieani
klaarni zidovi. 4 Marun kae, da je prije pokuaja iskapanja spoljanji
1
Vidi tekst pisma u Starohrvatskoj prosvjeti, III. serija, sv. 1. Split 1949,
str. 40-42.
2
L. Marun. Biljeke kroz starinarske izkopine u Kninskoj okolici od g. 18851890. Viestnik h. a. d. XII. Zagreb 1890. str. 64-65.
3
S. Zlatovi, Stare narodne zadubine hrvatskih kralja u Dalmaciji. Viestnik
h. a. d. V. Zagreb 1883, str. 55.
4
Zlatovi. o. c. str. 54.

izgled predstavljao glavicu, posijanu nadgrobnim ploama i da su starin

ske ruevine, koje groblju daju rijetku znamenitost, nesumnjivo tek po
sljednjeg stoljea (XVIII.) utonule u zemlju 5 . Nema sumnje, da je ovu
tvrdnju zasnovao na Vinjalievu pismu, jer on ovdje navodi dugoljastu
graevinu (bislunga), koju su tada zvali crkvom sv. Luke.
Zlatovi i Marun nisu zatekli vidljivih tragova ovoj crkvi zato, to
se u XVIII. i XIX. stoljeu odavde raznosilo kamenje za gradnju
kua, grobova i suhozidina, o emu svjedoe arhitektonski nalazi, koji
su se u toku istraivanja pronali kao spolija u okolnim kuama Katia
i Vidovia, u suhozidnoj ogradi groblja i okolnih estica, u obzidi Prijieva bunara, pa ak i u udaljenom selu Orliu.
Odluka o konkretnom zahvatu pala je g. 1885., i poelo se raditi na
neto bolje organiziranoj osnovi, nego je to bilo u Klarievom sluaju.
Tada je Marim zajedno s nekoliko kninskih rodoljuba osnovao Odbor
za istraivanje starina u kninskoj okolici. Marun je uklonio zapreke,
pred kojima se povukao Klari, ali isprva samo momentano. Dne 7. I.
1886. zapoeo je rad na najistaknutijem poloaju usred Crkvine. Odmah
su se otkrili ostaci crkve sv. Luke te dio srednjeg broda starije crkve,
na kojemu je zapravo kasnije bila sazidana crkva sv. Luke. Naao se
lijep broj ornamentiranih i epigrafskih fragmenata, 6 koji su pripadali
starijoj bazilici.
Ovo iskapanje, zapoeto 1886., nije se vrilo intenzivno. ee je
bilo prekidano zbog nestaice materijalnih sredstava, a zbog otpora
seljaka rad se morao dapae obustaviti u oujku iste godine. U sporu,
koji je tad nastao, uzela ie ueca i kninska onina: i on se je jo kom
plicirao, a izglaen je gotovo poslije dvije godine. Iz objavljenih izvje
taja i Marunova Starinarskog dnevnika, koji se uva u arhivu Muzeja
hrvatskih starina, doznajemo, da se na Crkvini radilo godine 1886.,
1888.-1893., 1897., 1899., 1900., 1907. i 1908. U samoj jednoj godini
znalo je doi do ponovnog navrata, 7 tako da moemo tvrditi, da se
iskapanje na Crkvini vrilo kakvih dvadeset puta. Ali skoro ni za jednu
kampanju nemamo podataka, koliko je ona trajala. U tome je ve
jasan dokaz, da ne moemo mnogo oekivati od biljeaka, to ih imamo.
Radilo se valjda u nadi, da e se rezultati iskapanja uskoro objeloda
njivati, pa se oslanjalo na svjea zapamenja, ali do toga nije dolo.
Vjerojatnije je, da se je poelo raditi radi nakupljanja preostataka,
s ambicijom, da se obogauje muzej, i tako svi drugi momenti nisu ni
iz daleka dolazili do potrebnog izraaja.
O radovima u Biskupiji pisalo se neto u dnevnoj tampi, a tu su
uglavnom bili objelodanjeni zapisnici skuptina Hrv. starinarskog dru
tva. Neobino malo pisano je u splitskom Bulletinu. Najvie je donosio
zagrebaki Viestnik hrv. arheolokog drutva. Prebirajui ovo posljednje
glasilo moe se dobiti nekoliko podataka o radu u sedam prvih godina;
5
6
7

10

Marun, o. c. str. 66.

Marun, o. c. str. 65.
God. 1889, 1897, 1899 i etiri puta 1908.

ali, uz muan napor, dobija se neki mutan i nepotpun pregled. Godine

1890. Ljubi je u Viestniku otvorio posebnu rubriku pod naslovom
Glasnik starinarskog drutva u Kninu s nakanom, da se u njoj objelo
danjuju izvjetaji o tekuim radovima. Ali tu se zapoelo izvjetavati
o zahvatu, koji je tada bio u toku, zapravo o radu poslije tree godinje
skuptine drutva u Kninu odrane 3. XI. 1889. Taj izvjetaj nosi naslov
Izvjee Kninskoga starinarskog Drutva. 8 Kao da se uvidjelo, da se
tim upalo in medias res, pa se u narednom broju Viestnika kninska
rubrika podijelila na dva poglavlja; staro, s neto izmijenjenim na
slovom, i novo ispred njega, pod naslovom Biljeke kroz starinarske
izkopine u Kninskoj okolici od god. 1885.1890.9 I time se imao
postii pregled nad ranijim radovima. Nain i konfuzna stilizacija, u
kojoj su iznesene Biljeke i Redovito izvjee, itaoca dovode jo
i u nepotrebnu zabunu, te se u njima zaista teko moe snai. Najbolje
je proitati Biljeke, 10 a zatim Izvjea. 11
Kad je prestao izlaziti Viestnik (g. 1892), prestala je i kninska
rubrika, da se vie ne pojavi ni u novoj seriji Viestnika, ni u Staro
hrvatskoj prosvjeti, vlastitom glasilu kninskog drutva. Biljeke,
kao i Izvjea iznose rad veoma povrno i bez najosnovnijih podataka.
Sve je udeeno za iru javnost, pa strunjak rijetko nalazi ono, to mu
treba. Uza sve to oni svi preostali kao jedini izvor za poznavanje prvih
arheolokih zahvata na podruju hrvatske arheologije uope. Izvjea
bi pred Biljekama imala donekle prednost, jer su pisana neposredno
poslije izvrenih radova, dok su Biljeke sastavljene kasnije, kad je
tota moglo izblijedjeti. Jedne i druge imaju pasusa, u kojima je
nemogue snai se. Tu se, na pr. govori o istonom brodu bazilike
ovako: Prema vratima istonog broda, koja su uvaala i u sjeverni. 12
Otvorila se iroka vrata, koja su uvaala u istoni brod bazilike ...
Sada se udrilo prema istoku uz du ovoga broda. 13 Spominje se i sje
verni brod bazilike: Sad radnike smjestismo, da odgaljivaju sjeverni brod
bazilike. 14 Kod trobrodne crkve paralelnih brodova ova dva orijentaciona pravca nikako ne mogu postojati. Po ovomu bi trebalo zamiljati,
da brod pada okomito na brod. Ovdje se dakle orijentacija jednog broda
mora iskljuiti, i to istonoga, jer je u onome prema istoku uz du
ovoga broda nesmisao, poto je oito, da je os broda u smjeru istoka,
i zato, to ne moe biti istoni brod. Okolnosti navedene za sjeverni
brod (na tlocrtu oznaen sa A), podudaraju se sa stvarnim stanjem, pa
je vjeran navod, koji se tie te orijentacije. Srednji se uvijek spominje
8

Viestnik h. a. d. XII. Zagreb 1890, str. 30-32.

Isto str. 60-72.
Viestnik h. a. d. XII, str. 60-68, 141-144, Viestnik h. a. d. XIII, str. 62-64
i 93-96.
11
Viestnik h. a. d. XII, str. 30-32, 68-72, 110-112, 139-141. - Viestnik h. a. d.
XIII, str. 60-62, 90-92, 123-126. - Viestnik h. a. d. XIV, str. 26-29, 92-95 i 125-128.
12
Viestnik h. a. d. XIII, str. 62-63.
13
Viestnik h. a. d. XII, str. 143-144.
14
Viestnik h. a. d. XIII, str. 63.
9

10

11

kao srednji, a to odgovara stvarnom stanju (B). Ali se za prvih radova

nikako ne spominje juni brod, nego se on tek 1891. god. navodi kao
podnevni, pa se ranije spominjani istoni brod de facto odnosi na
juni (C). Uostalom, to potvruju odgovarajue okolnosti, jer se nalazi,
koji se veu za istoni, upravo odnose na juni brod.
Oskudica podataka i nejasnoe, koje karakteriu objavljene izvjetaje,
nalaze se jo u veoj mjeri u Marunovom Starinarskom dnevniku, iz
kojeg se tek neto moe doznati o daljim radovima. Dnevnik je
sastavljen kasnije, to nam potvruje pojava iste zabiljeke na dva
mjesta. 15 Sva je prilika, da su u Dnevnik prenesene suhe zabiljeke
iz depnih notesa. Najvea vrijednost Dnevnika je u njegovoj topo
grafskoj strani, jer su tu uneseni mnogobrojni lokaliteti s uoenim
arheolokim tragovima.
Gledajui u muzeju velik broj pronalazaka s Crkvine uzalud emo
traiti spomena za velik dio njih. Mnogo toga navedeno je openito,
na pr. Nalo se naunica i prstenja, a da se ne kae gdje, koliko i
kakvih.
Na osnovu tako preostalih podataka u Biljekama, Izvjeima i
Dnevniku nije mogue rekonstruirati zahvat. Ipak se neto moe
ustvrditi iz njihova teksta, itanjem medu recima, a sve to uz reambulaciju. To je ovdje bilo nuno zato, to ne postoji nikakov sistematski
pregled nad ovim nalazitem.
Oltari zdania iz mlaeg vremena. Pouzdano if- a se* ip nalo tragova starijih i mlaih zdanja. U mlaa zdanja spadaju iragovi crkve
sv. Luke i jo dvije graevine, koje su leale sjevernije od stare bazi
like. Za ostatke ovih dviju graevina Marim tvrdi, da su bili kuerci;
jedan paetvorasta, a drugi neustanovljena oblika zato, to je ovaj bio
dijelom sruen. 16 Ma run dri, da su ove dvije graevine suvremene
crkvi sv. Luke, i smatra, da su pripadale upskim stanovima. 17 to se
tie tree graevine, t. j . crkve sv. Luke, on se ne izjanjuje o pobliem
dobu njena postojanja. Za nju kae: Raznovrsnost grae zidova nameala je misao, da je to mrtvaka crkvica u vrlo kritinim vremenima
sazidana, ili pregrada vee crkve pram a nadolim promjenama. 18 Dalje
pie, tla se na proelju nisu nala vrata, dok sa istone strane otkrismo
uzahna vrataca izkrpljena davnijim gradivom. 19 Crkva se nalazila nad
srednjim brodom starije (B), trobrodne bazilike i protezala se od atrija
do prezbiterija. Zidovi su joj bili ouvani u visini od 1 do 1,50 m.20 U
tim zidovima, kao i u onim, koji su pripadali drugim dvjema zgra15
Zabiljeka pod datumom 2. II. 1892. zapoela se pisati iza datuma 18. X. 1891.
pa se prekinula i iza nje su navedene zabiljeke pod 14. i 15. XI. te se opet s njom
zapoela god. 1892. Starinarski dnevnik C, str. 13 i 14.
16
Marun: Biljeke. Viestnik h. a. d. XIII. str. 64.
17
Marun: 1. c.
18
Marun: Biljeke. Viestnik h. a. d. XII. str. 141.
1n nT

20

12

m a r t i n : i. C.

Marun: 1. c.

dama, nalo se ugraenih spolija, koja potjeu iz starije, trobrodne

bazilike. Ostaci svih triju kasnijih graevina uklonjeni su u toku daljih
radova, poto je prethodno sve bilo snimljeno. 21
Postojanje crkve sv. Luke na dijelovima temelja starije bazilike i
zidanja sa spolijima, koji od prije potjeu, zaista su oevidan i siguran
oslon Marunovoj tvrdnji, da je kasnije graeno na brzu ruku. Ona je
bez dvojbe mogla biti graena za kritinih vremena, ali to je irok
pojam za lokalne prilike Knina i njegove okolice. Tu su poslije provale
Tatara i dalje hujale oluje (Nelipi-ubi g. 1322., Vladislava Nelipi ban Nikola g. 1344. do 1345.. Tvrtko - ban Bubek g. 1390.. N. Gorjanski-Vuk Vuki g. 1394.; zatim, esta nalijetanja Turaka u XV. sto
ljeu i njihova konana dominacija 1522.1688. god.) i nije lako poblie
odrediti postanak crkve s obzirom na navedena kritina vremena. Ali
u Marunovu navodu ipak ima jedan podatak, na osnovu kojega se moe
odreenije datirati postanak crkvica sv. Luke. Crkvica nije imala vrata
na proelju, nego na junom (po njemu istonom) bonom zidu. Izri
jekom je naglaeno, da su ta vrataca bila uzahna. Tako se gradilo
za vrijeme turske vladavine, kad su se izbjegavali karakteristini crkveni
oblici, kao to je na pr. proelje, da se crkva tim kamuflira, zbog
navike turskog nasrtanja na nju. Zato su, umjesto na proelju, vrata
bila napravljena na bonoj strani; a bila su uska i malena, da bi se
sprijeila turska navika ulaenja u crkvu na konju. Prema tome je naj
vjerojatnije, da je crkvica graena za vrijeme turske dominacije u
Kninu u XVI. ili XVII. stoljeu.
Ostaci starije arhitekture.
U tragove starijih arhitektura spadaju
temelji trobrodne bazilike i uz nju prizidanih zgrada. Vrlo kratak opis
bazilike iznesen pod kutom opeg pogleda nalazi se u izvjetajima tree 22
i este 23 glavne godinje skuptine Starinarskog drutva u Kninu. U tim
izvjetajima se navodi, da se radi o ostacima crkve na tri broda s jednom
apsidom, da duina crkve iznosi 32,65 m, a irina 13,25 m, da je srednji
brod odijeljen od pobonih pilonima etvrtasta presjeka i da je crkva
bila spojena s velikom zgradom, koja pripada samostanu. Po prona
enom opaljenom sarkofagu, kao i po natpisima, koji spominju sv. Ma
riju i sv. Stjepana, dralo se, da se tu radi o jo jednoj starijoj crkvi.
Nabacila se slutnja, da bi ta prva crkva mogla biti iz IV.-VI. stoljea,
zato to se nalo uzidanih ulomaka natpisa i sarkofaga starokranskih
spomenika. Auktor ovoga izvjetaja je Buli. On, dalje, dri, da se na
ovu, stariju, crkvu odnosi natpis, koji spominje sv. Mariju i sv. Stje
pana. S druge strane kae, da mnogi ornamentalni i natpisni spomenici,
koji su naeni uzidani u grobove sa stecima, po slogu odaju, da je
21

Marun: Biljeke. Viestnik h. a. d. XIII. str. 64.

Trea glavna godinja skuptina kninskoga starinarskog drutva. Zagreb. 1389.
str. 28-30.
2i
Spomen knjiga otvora prvoga muzeja hrvatskih spomenika uz izvjee este gl.
god. skuptine Hrv. starinarskoga drutva ohdrane u Kninu 24. kolovoza 1893. Zagreb.
1894. str. 67-70.
22

13

prva ili druga crkva bivala za TX-XT. vieka 24 Kasnije Marim dodaje,
da je bazilika imala pravilno predvorje i dvije pobone pogrebne bogo
molje u unutarnjem narteksu. On datira baziliku: prijelaz iz VII. u VIII.
stoljee. 25
Iz Biljeaka i Redovitih izvjea doznajemo, da je dubina nasipa
pred brodovima bila do tri metra, a pri vrhu broda samo jedan 26 , dakle,
na zapadnoj strani je nasip bio deblji, a prema istonoj sve tanji. ini
se, da je na zapadnoj strani dubina bila jo vea, jer se tu spominje
nalaz groba u dubini od 5 m uz samu cielicu zemlju, 27 a humus sa
suphumusom uokolo ovoga poloaja nigdje nije deblji od 2 m nad cjelicom. Za zidove se kae, da su od slabog konglomerata, koji je vaden
na licu mjesta. 28 Zakljuilo se, da su crkveni svodovi bili od sedre
zato, to se sedre nalazilo posvuda. 29 Po pronaenim ostacima crijepa
smatralo se, da je crkva njime bila pokrivena. 30 Tlo crkve bilo je nai
njeno od smjese stuene opeke, kamena i vapna. 31 Ostataka ovoga
teraca nalo se najvie u junom, 32 zatim u srednjem, 33 a najmanje u
sjevernom brodu, jer su ga tu kasniji grobovi unitili. 34 Utvreno je,
da taj pod nije bio vodoravan, nego da se je lagano uzdizao od dna crkve
prema svetitu. 3 '' Nalazilo se mnogo komada bojadisane buke, 36 pa nije
iskljueno, da su pojedine partije unutarnjih zidnih ploha crkve mogle
biti ukraene freskama.
Arhitektonski
fragmenti. Rekli smo, da se je na ove fragmente naila
zilo odmah u poetku rada. 37 Zlatovi je naglasio, da se Kroz malo
i

i"

i t l _ 1 " i _ .

i i

l "

tiana sruc^noga lSda inin uunaio napiatio; izvaulSG iz ruevina cio

pedeset komada finoga kamena narisana i liepo navezena. 38 Ovi prvi
nalazi odnose se na prostor, koji je zapremala crkvica sv. Luke. Tako
kae Zlatovi, 39 a to na osnovu njegova dopisa, navodi i Buli. 40 Mariin
obavjetava, da se je odmah, u dva prva dana rada, otkrio dio sred
njega broda velike bazilike, preudeene u kasnijoj dobi za seosku
21

Trea glavna skuptina, str. 2829.

Spomen knjiga uivura muzeja, str. 6770.
Marun. Biljeke. Viestnik h. a. d. XIII, str. 63.
27
Marun, Biljeke. Viestnik h. a. d. XIII, str. 63.
28
Isto, str. 95.
29
Ibidem.
30
Ibidem.
31
Marun, Biljeke. Viestnik h. a. d. XII, str. 142.
32
Isto, str. 144.
33
Isto, str. 142.
34
Marun, Biljeke. Viestnik h. a. d. XIV, str. 63.
35
Marun, Biljeke. Viestnik h. a. d. XII, str. 114.
30
Marun, Redovito izvjee. Viestnik h. a. d. XII, str. 68.
37
Zlatovi. Dopis od 22. III. 1886. Viestnik h. a. d. VIII. (1886), str. 79.
38
Zlatovi, Neto o slogu u gradjevinah i ornatih starih Hrvata. Viestnik h. a. d.
IX. (1887), str. 7.
39
Zlatovi, Hrvatske starine u Kninu. Viestnik h. a. d. X. (1888), str. 8.
40
Buli, Starinske izkopine u Biskupiji (pokraj Knina). Bullettino di areheologia
e storia dalmata IX. Split, 1886. Str. 54.
2r>
2fi

14

crkvicu, i izvaljeno bi liepih ornamentalnih i epigrafinih komada. 4 1

Samo nije jasno, da li su ovi pronaeni fragmenti bili u gornjem sloju,
koji je pripadao crkvici sv. Luke, t. j . u sekundarnoj upotrebi, ili je
bar dio njih leao u nasipu srednjeg broda bazilike, nad kojim se je
nalazio pod crkvice sv. Luke. Bilo ih je tamo amo po crkvici razba
canih i u plonik poloenih. 42 U toku sukcesivnih radova nalazilo se
arhitektonskih fragmenata posvuda, gdjegod se kopalo, a naroito se
istie obilan nalaz pred ulazom u baziliku, gdje ih se pronalo kao
spolija u grobovima. 43 Bilo ih je uzidanih i u grobove kasnijeg doba i
u pomenute kasnije graevine. 44 Ve je bilo govora o irokoj rasprostra
njenosti raznesenog materijala s Crkvine, meu koji spadaju epigrafski
i dekorativni fragmenti. 45 Stoga nije udno, to se, od mnogobrojnih
ostataka, skoro ni jedan nije naao cjelovit. Neto se dalo spojiti u
cjeline, ali golema veina ostala je fragmentarna.
Po vremenskoj i stilskoj pripadnosti arhitektonske preostatke moemo
svrstati u antikne, preromanike, prelazne iz preromanike u romaniku
i romanike. Antikni spomenici, prispjeli ovamo redom kao spolija,
veinom su od mramora, a ima ih i od domaeg vapnenca. Raspoznaje
se, da su pripadali sarkofazima i arhitravima. IN a njima su ostaci figuralne (amazonomahija) i vegetabilne plastike. Najvei broj nalaza pri
pada preromanikoj grupi. Materijal je veim dijelom od homogenog,
bijelog vapnenca s naih otoka, a ima ga, ali drukijeg, i s kopna.
Pored toga nalazimo neke preromanike spomenike i na mramoru, a
ovaj sigurno potjee od rimskih spolija. Ovi spomenici sainjavaju dije
love crkvene pregrade (pilastri, pluteji, grede, zabati, kolone, kapiteli i
krievi), ambona, ciborija, kamenica i druge razline dijelove neutvr
ene arhitektonske funkcije. Svi su oni dekorirani pleternom plastikom,
karakteristinim ukrasom, a njen cvat se vremenski poklapa s posto
janjem samostalne hrvatske drave. Neki spomenici, uz pleter i kuke,
imaju i natpise. U doba prijelaza iz preromanike u romaniku pripadali
bi spomenici s ljudskim likom, etverostrani ciborij i fragmenti s lozi
com i palmetama. Najrjei su spomenici, koji pripadaju zreloj romanici,
a sastoje se od dijela lunete, dijelova tipinog potkoviastog luka i
dijelovi rozetona (?), kojih je lice du ruba glade obraeno, to pripada
tehnici romanike.
Starohrvatski grobovi. Na Crkvini se nalo veoma mnogo starohrvat
skih grobova. U poetku se nisu traili iz neposredne pobude, nego se
je nailazilo na njih istraujui arhitekturu, zapravo arhitektonske
objekte. U njima su se traila najprije spolija, a tom prigodom se
nailazilo na metalne priloge; otada starohrvatska groblja ulaze u inte
resnu sferu hrvatske arheologije. Marun se esto osvre na grobove u
41
42
43
44
45

Marun, Biljeke. Viestnik h. a. d. XII, str. 65.

Marun, Biljeke. Viestnik h. a. d. XII, str. 142.
Marun, Biljeke. Viestnik h. a. d. XIII, str. 62.
Isto, str. 64.
Isto, str. 94.

15

Crkvini u svojim objelodanjenim i rukopisnim zabiljekama, to je

uglavnom pretresao Karaman. 40 Marun utvruje t r i sloja grobova, 4 '
od kojih dva gornja stavlja u doba poslije ruenja bazilike, a sarkofag
pronaen u prostoriji pred junim brodom smatra savremenim bazilici.
A onda, u istoj rubrici, dijeli grobove na etiri tipa. 48 Kasnije, uglavnom
s june strane bazilike, u velikoj dubini od 5 m (ali se nezna, koliko
je bilo nasipa) nalo se je nekoliko grobova s ostacima lijesa, koje
karakterie nalaz zlatnika cara Konstantina "V. Kopronima, oruja i
priloga, 49 za koje se dri, da pripadaju poganskom periodu Hrvata. To
bi, u nastavku Marunove podjele, imao biti peti tip.
Grobni prilozi. U starijim grobovima nalazilo se mnogo priloga, i to
ll0.lavnr,rr.

taln.h

riintkn

crlinrnih

P n hi-ni., i vrstama

n danas n i

jedno nae nalazite nije nadmailo Crkvinu u Biskupiji. Grobni pred

meti sastoje se od nakita, oruja i pribora. U nakit spadaju naunice,
koje su poznate po velikom broju i raznolikosti oblika i izrade: zatim,
raznoliko prstenje, aplike i privjesci. Meu orujem istiu se poznati
maevi. Osim njih nalo se i bojnih sjekira. U oruje i pribor spadale
bi ostruge od eljeza i bronca. Neke od bronanih ostruga pozlaene su
i lijepo ornamentirane. U pribor spadaju lonci, noevi, kresiva, drvene
posude za pie i tava. Bilo je srednjovjekovnih novaca: zlatnih i sre
brnih, razlinog doba i porijekla.
Sav nalaz iz Biskupije uva se u Muzeju hrvatskih starina Jugosla
venske akademije u Splitu.
T^: Irratik nrikn.7 niknkn ne nmnsniava nravi i svestrani nre^led
Aj

1V.U.C.1V

[JillVclZ,

Xll.VU.VW

..V

W...W^.XW1A. C*

p i d \ I

\elJ.CUH

JJICeX^U

poetka, razvoja i rezultata pothvata na Crkvini. Takav sada nikomu

nije jasan, niti ima koga, ko bi ovdje neto nadopunio na osnovu zapa
anja u toku raa, da bi bar donekle mogli suziti opseg tolikih rupa.
to TI tom prikazu zjape. Uz nepotpunost zabiljeki nemamo danas
nikakvih nacrta situacija prije zapoetih radova, tlorisa otkrivenih gra
evina, poloaja i oblika otkrivenih grobova, topografskog plana nalaza,
profila, fotosnimaka i t. d. Iz izvjetaja g. 1889. izlazi, da je Starinarsko
drutvo povjerilo crtanje ornamentiranih i epigrafskih nalaza Amedeju
Gilardiju, a tlorise raznih zgrada Delfinu.' 0 Marun spominje, da je na
terenu usporedio Radiev tloris i da ga je naao netanim te da je izvrio
korekture. 5 1 Sve je ovo bilo odreeno za II. svezak Bulievih Kninskih
spomenika, koji nikad nije objavljen. Stavie, svemu se davno zameo
trag. S druge strane, rijetke su bilo kakve oznake nalaza na pr. oblika,
obrade, materijala i dimenzija. Dogodilo se, da na pronaenom objektu
nije navedeno porijeklo, pa su se mnogi lokaliteti u muzeju pomijeali.
40
Lj. Karaman, Iskopine drutva Bihaa u Mravincima i starohrvatska groblja.
Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 268. umjetnikog razreda
4. Zagreb 1940.
47
Marun, Biljeke. Viestnik h. a. d. XII, str. 144.
48
Marun, Biljeke. Viestnik h. a. d. XIII, str. 95-96.
49
Marun, Redovito izvjee. Viestnik h. a. d. XIV, str. 94-95, 126.
xreca glavna godinja skuptina, str. ^0. Delfin je .io geometar u Kninu.
:>1
Marun. Starinski dnevnik C, str. 7.

16

Propusti i nedostaci na terenu shvatljivi su, kad se ima na umu, da je

rijetko kada raeno u prisutnosti strunjaka i da je sve bilo oslonjeno
na inicijativu, koja nije nastala iz strunog programa, nego iz patriot
skog zanosa. Ve sama injenica, da se je Marun vie puta navraao
na jednom ve pretraene poloaje, 32 i da je iznova pretraivao zemlju,
koju je davno bio odstranio, 53 dokazuje, da je sam auktor osjeao
potrebu revidiranja. Poslije zavrenih radova dogaalo se, da bi seljaci
donosili na prodaju predmete, koje bi sluajno pronalazili na Crkvini
i oko nje. Svi ovi razlozi dali su povoda sumnji u nekadanje radikalno
pretraivanje, te je uprava muzeja odavna pomiljala na reviziju. Na
roito jak poticaj dao je sluajan nalaz fragmenta tegurija s ostacima
natpisa, koji je g. 1936. pronaen u zidu susjednog vinograda. Taj
fragment se je spojio s pripadnim dijelom, koji se od g. 1886. nalazi u
muzeju, te se je tom prigodom ustanovilo, da dovoenje Zdeslavove
pogibije u vezu s ostacima natpisa s tobonjim tekstom SAGITIS OBRUCTUS
pripada fikciji. 54 Ovaj sluaj izazvao je i usmjerio rad na povezivanju
spomenika unutar muzeja, te se s prilino uspjeha prepoznala meu
sobna pripadnost nekih fragmenata, tako da su u samom muzeju
otkrivene neke arhitektonske cjeline. Zelja za revizijom bila je neodo
ljiva, kad se je vidjelo, kako mnogi fragmenti itu pripadne nastavke;
a nada, da e se oni nai, pokazala se opravdanom, kad se, g. 1938.,
pri ienju prostora stare bazilike radi sveanog otvaranja nove Metrovieve spomen-crkve, pronalo fragmenata, koji su se spojili s odgo
varajuim nastavcima u muzeju. Ali bila je uzaludna i svaka pomisao
da bi se ostvarila ta zamisao, jer je shvatanje naunih problema bilo
strano tadanjem reimu.
Uz nadu, da e se nai fragmenti, jo vie se pomiljalo, da bi se
moglo pronai neto netaknuto; kad bi na pr. iskrsnuo koji podatak za
odnos arhitektura, ili, kad bi se eventualno pronalo na skupu nekoliko
fragmenata, to bi pomoglo rekonstruirati koji arhitektonski oblik.
S druge strane, reviziju je nametala potreba za publiciranjem, jer se
o rezultatima nalaza na Crkvini veoma malo pisalo, a ne moe se do
pustiti, da ovaj znaajan objekt ostaje i dalje jedva, a svakako nejasno
registriran. Ono to je Buli pisao u Kninskim spomenicima, a Radi
i Marun u Starohrvatskoj prosvjeti, fragmentarno je i poneto od toga
treba podvrgnuti kritici. U svrhu naumljenog sistematskog publiciranja
52
Neto se kopalo oko bazilike na groblju u Biskupiji, i to vee ispravljalo se
pive nedoskoice nego to je obsenijega poduzimalo. Viestnik h. a. d. XII, str. 68.
- Odkopav obe zgradje, baziliku i priloene dvorove preostalo je da se u atriju
posegne do sve potrebite dubljine. Viestnik h. a. d. XIII, str. 94. Opet dne 19.
III. (1891.) rade radnici dublje u podnevnom brodu. Viestnik h. a. d. XIII, str.
98. I t. d. ...
53
Dao sam nanovo presipati prije izvezenu zemlju na oranici Popovia nagadjaju, da se je mogao koji ulomak s nepanjom prije izvesti i zatrpati. Starinarski
dnevnik pod nadnevkom od 16. V I I I . 1908.
54
S. Gunjaca, Na ulomcima natpisa iz crkve sv. Marije u Biskupiji nema traga spo
menu o knezu Zdeslavu. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, LI. Split 1940.
Str. 197-202.

2 LJETOPIS

17

ovoga lokaliteta dobro bi dola i najmanja sitnica, a ona moe iskrsnuti

samo revidiranjem. Konano, mi stojimo pred postavom muzeja, a pri
tomu treba izbjei raniji nain postavljanja, kad se je dobijao utisak
o golemom skladitu fragmenata, pa je nuno pronaenoj grai dati
ivota dopunjavanjem esti i postavljanjem rekonstruiranih oblika;
a to moe pomoi samo revizija.
Problem je dakle dozreo iz vie razloga, te je uprava muzeja podni
jela prijedlog za reviziju Jugoslavenskoj akademiji, koja ga je prihvatila
te moralno i materijalno poduprla i ostvarila pothvat.
Oko sredine maja g. 1950. krenula je ekipa u Biskupiju i zadrala se
na radu do sredine novembra. Ekipu su sainjavali: dr. Stjepan Gunjaca,
direktor Muzeja hrvatskih starina, akad. slikar Bartol Petri, konzervator-restaurator istog muzeja, prof. Josip Posedel, asistent muzeja i
Ivan Jelovina, uvar kninske tvrave. Povremeno su prisustvovali stu
denti: T. Marasovi, D. Jelovina, M. Milkovi i M. Brajevi. Tehniko
snimanje vrili su Marasovi i Brajevi, crtanje Petri, a pomone radove
D. Jelovina i Milkovi, dok je Posedel pomagao rukovoenje.
Poslije Marunova arheolokog pretraivanja situacija na Crkvini se
je prilino izmijenila. Sam Marun je velike koliine zemlje prebacio
s nje na susjedne oranice, a njegovim prekapanjem, naravno, izmijenio
se oblik povrine. Glavnu promjenu izazvala je g. 1938. gradnja Metrovieve spomen-crkve. Tada je na istonom dijelu dobra etvrtina povr
ine uzeta za njen neposredni milieu, na taj nain, to se je nad starom
povrinom digao novi plateau, koji se je od bloka otro izdvojio jo i
podignutim suhozidom u pravcu SJ. Teren se je izmijenio takoer i
uzdu june strane, jer je tuda prosjeen novi kolni put. Osim toga,
i povremena ukapanja mrtvaca, iako neznatno, ipak trajno mijenjaju
izgled. Teren je obrastao grmljem, naroito oko zidova stare arhitek
ture. Za vrijeme rata posjeena su stabla i razneseno je kamenje s ogradnih zidova, te je teren sve do revizije bio izloen neprekidnom pusto
enju zato, to nije bio pod nadzorom bilo s koje strane.
Arheoloki kompleks podijeljen je na dva dijela: Veliku i Malu
Crkvinu; sjeverni seoski put, koji je nastao svakako poslije ruenja bazilike i samostana, proao je preko ruevina samostanske zgrade i tako,
davno, rastavio kompleks, kojemu se kao cjelini u narodu sauvao
naziv Crkvina, samo to je juna i vea strana dobila naziv Velika, a
sjeverna Mala Crkvina. Tako je u toku vremena nekad sigurno prostra
niji arheoloki teren bio cijepan sjevernim, junim, a moda i zapadnim
putom. Pored toga nekadanji vlasnici okolnih oranica uzurpirali su sa
svih strana esti Crkvine, i to otimanje bi se bez sumnje bilo nastavilo,
da mu nisu stali na put steci i zidovi arhitekture. To dokazuje injenica,
da se je po okolnim njivama nalazilo grobova.
Kod revizije nije uao u obzir novi plateau na istonoj strani Crkvine
zbog toga, to tuda ima svjeih grobova, to je za vrijeme gradnje spo
men-crkve i iskopavanja prostranog bunara dobra est terena istraena
i to je tu velik nasip. Treba najprije odrediti novi prostor za ukapanje,
i time e se omoguiti zabrana daljeg ukapanja oko spomen-crkve: tada
18

e biti mogue i tu izvriti reviziju. Revizijom je dakle zahvaen pro

stor, koji lei zapadno od spomenutog novog suhozida pred spomencrkvom na Velikoj i, zapadno od istonog samostanskog zida, na Maloj
Crkvini. Isto tako je pretraen i sjeverni ili stari seoski put. Na Velikoj
Crkvini unutar prostora, koji je pretraen, ostale su dvije neistraene
oaze; do junog zida bazilike, gdje su svjei grobovi Vidovia i Braia,
i pred atrijem bazilike, gdje su grobovi porodice Ivana Duoe. Radikalno
je revidiran prostor s povrinom od oko 5400 m2.
Dne 18. V. poelo je snimanje terena i prenoenje na papir arhe
olokih objekata u zateenom stanju. Dakako, situacija steaka nije
vjerna prvotnom poloaju, jer su oni odatle maknuti za vrijeme pri
janjeg istraivanja. Teodolitom su snimane visinske razlike unato toga,
to se zna, da je konfiguracija tla veoma mlada, t. j . da pripada ostav
tini arheolokog rada. Povrina je karirana na taj nain, to je svakih
pet metara udaren kolac, te su se dobili kvadrati, koji su preneseni na
papir, da se pomou njih prenosi situacija nalaza (tabla I.) Uslijed ope
prezaposlenosti i krize radne snage nije prvih dana bilo nade, da e se
naum ostvariti. Munu situaciju prekinulo je zalaganje mjesnog odbora,
s mnogo line inicijative tajnika Jove Rusia i predsjednika Save Popovia, koji su u svim potekoama izlazili ususret rukovodstvu, na emu
im i ovdje topla hvala. Dok se ekalo na radnu snagu, ekipa se dala u
potragu za fragmentima na samoj povrini zemlje, i tom prigodom pro
nala nekoliko njih na Velikoj Crkvini i u isplakanoj kaldrmi sjevernog
iputa.
Dne 22. V. dolo je na rad osam radnika, i zapoelo se iskapati. Iza
brao se za poetak jugoistoni ugao kod novog puta, zato to je tu
ulegnina bila najdublja te je bilo lako otvoriti rov; to vie, to je u ne
posrednoj blizini bio nedovren i izderan put, i zemlja se iz prvog rova
lako mogla iznijeti i upotrebiti za njegovo nasipanje. Tako se najlake
postigla potrebna irina rova od tri metra. Pravac rada bio je od istoka
prema zapadu, jer se htjelo raditi s povienoga terena ka niem, iako
je takav rad sporiji i skuplji. Nametnula ga je ba okolnost, to se vri
revidiranje. Budui je obratni pravac primamljiv, jer se lake obara
i odgre zemlja, postoji opasnost, da se tota previdi, naroito ono,
to je sitnijeg oblika. Bit e, da je bar dio ranijih omaaka, koje su revi
zijom potvrene, nastao upravo zbog ovakvog izbora pravca, koji je
potvren tragovima nalijeganja razgrtane zemlje. Drugim, ovdje oda
branim pravcem ta se opasnost znatno umanjuje, jer otkop i odgrtanje
idu tee, te je zato lake primjetiti sitan objekt, to vie, to je ovoga
puta bilo prigode, da budnost bude pojaana uslijed intenzivnog bdjenja
ekipe nad rovom.
Odmah se vidjelo, da teren nije pretraivan do ivice, jamano zato,
to je humozni sloj bio iste boje kao i ivica; tavie, ona je meka, jer
se sastoji od sitna pijeska, te se je valjda teko mogla konstatirati gra
nica izmeu nje i kulturnog sloja. Prvog dana nailo se na zid, koji je
leao 1520 cm ispod povrine, ali on nije nigdje spomenut. Isto tako,
ali u veoj dubini (170 cm), poeli su se nalaziti netaknuti stari gro19

bovi. Zatim su se poeli javljati ornamentirani kameni fragmenti. Kako

se istodobno radilo na prostoru unutar tragova stare arhitekture i kako
je radna snaga intenzivno pridolazila, to ne bi bilo podesno usmjeriti
izlaganje prema stvarnom toku rada; i zato emo se radije drati raspo
reda po objektima.
1. Bazilika. Najprije treba spomenuti, da zateeno stanje ostataka
bazilike nije onakvo, kako ga je ostavio Marim poslije otkrivanja. Te
melji zidova nisu bili zatieni poslije otkria, te su dugo vremena bili
izloeni razaranju koliko od atmosferilija, toliko, ako ne i vie, od
ljudske ruke. (SI. 1.) Godine 1938. bazilika je oiena od dbunja u po
vodu sveanog otvaranja spomen-crkve; i tom prigodom uvrstilo se kli
mavo kamenje u njenim zidovima i plombirana je gornja povrina zida,
da se sprijei prodiranje vode i razaranje od mraza. Zbog toga lice po
vrine zida, na naem nacrtu, ne odgovara izvornoj zidnoj strukturi,
jer je morao biti unesen malter, koji je tom prigodom postavljen, a taj
je znatno umanjio vidljive povrine zidnog stijenja.
Kad je rije o ostacima bazilike, treba najprije utvrditi, to sve njoj
pripada. Ako bacimo pogled na priloeni tloris, u prvi mah se ne emo
snai i u ovoj isprepletenosti zidova ne emo odmah ugledati iste
ostatke bazilike; a to zato, to tu nema oblika karakteristinih, kao to
su apside. Najosnovnija karakteristika ovdje su tri paralelna broda na
desnoj strani nacrta (A, B, C), i po njima se raspoznaje bazilika nakon
kratkog razgledavanja. Do sada se dralo, da bazilici, kao organskoj
zidanoj cjelini, pripadaju svi zidovi, koji su u osi s brodovima. Dapae,
na brodove se primcnjivala cluzma oci J 2 , 6 D m u koju, ustvari, spada
i duina prostorija (D, E, F) pred njima. Karaman je poalio, to jo
nije objelodanjen nacrt ove vrlo vane starohrvatske crkve. 56 Vidjeli
smo, da je nacrt bio snimljen, a znamo i to, da ga je g. 1891. Marun
lino predao Jugoslavenskoj akademiji u sklopu gradiva za II. svezak
ulievih Kninskih spomenika. 57 Djelo nije tampano, a ne zna se, da li
je rukopis vraen. Svakako mu nema traga, ni u muzeju ni u Akade
miji. Kako nacrt nije nigdje publiciran, Karaman je bio upuen na lo
gian zakljuak, da se ne moe izrei konaan sud o obliku crkve, dok
se iskopine obrasle vegetacijom ne oiste i onda struno ne snime. 58
Meutim, pomnjivim studiranjem i snimanjem tlocrta pri reviziji
ustanovilo se, po ostacima samih temelja, da se, to se tie junog kom
pleksa, radi zapravo o dvjema fazama gradnje. Dvije prostorije pred
crkvenim brodovima (D, F) nisu organski povezane sa zapadnim zidom
brodova (a), nego su zidane odijeljeno, a to znai, da se ovdje radi o
kasnijoj dogradnji uz proelje bazilike. Ta konstatacija daje nam razloga,
da pristupimo opisu po fazama gradnje. Prvoj fazi pripada paetvrtasti
53

Marun, Biljeke. Viestuik h. a. d. X I I I , str. 62.

Marun, Spomen knjiga otvora muzeja, str. 68. - Buliev izvjetaj. Trea glavna
skuptina, str. 28.
56
Karaman, Iz kolijevke hrvatske prolosti. Zagreb 1930. Str. 71., n. 1.
57
Marun, Redovito tromjeseno izvjee. Viestnik h. a. d. XIII, str. 124.
58
Karaman, 1. c.

20

prostor dug 21,25 m, irok 12.50 m. Prostor unutar okvira glavnih zi

dova (a, ai, b, bi) podijeljen je s dva paralelna zida na tri polja, koja
ustvari predstavljaju tri broda bazilike. Kamenje iznad temelja sau
vano je samo ponegdje, i to u visini, koja nigdje ne prelazi 50 cm. Ka
men u temelju i kamenje nad njim istog su porijekla, naime mlae tvo
revine bree, koje se nalazi posvuda uokolo, a koje narod nazivlje kreinom. Poto ga ima na samoj Crkvini, moe se drati, da ga za gradnju
nije trebalo donositi s drugog poloaja, t. j . da je bio lomljen na licu
mjesta. Zidovi nisu ouvani na istoj razini, nego su na istonoj strani
na viem nivou, i prema zapadu idu sve na nie, blago, kako se ve
sputa teren. Iz Marunova opisa vidjeli smo, da se je tako sputao i
crkveni pod. Kamenje nije obraivano, nego je polagano u zid u siro
vom stanju, kako je bilo lomljeno, u temelje jednako kao i iznad njih.
Sto se tie veliine kamenja, rijetko koji kamen prelazi polovinu irine
zida, veinom su ispod te mjere, ali se ne moe govoriti o tehnici sitnih
kreva, jer je to obino zidno kamenje osrednje veliine. Na glavnim
zidovima nema nigdje traga otvoru (vratiju). Ti zidovi nigdje ne poka
zuju idealan pravac; pravilnost linije pretrgnuta je na mjestima znatnim
nemirom, naroito na sjevernom (bi) zidu bazilike. Ovdje je uoljiva
nepravilnost same paetvorine (v. tloris na tabli II.) Ako se kontrolira
duina zidova iznutra, jasno je, da je zapadni zid (a) dui od svoga
pendenta na istoku (ai) za 55 cm, dok ista razlika postoji izmeu
dunih zidova bazilike, tako da je juni zid (b) krai. Debljina zidova
nad temeljima varira izmeu 70 i 80 cm. Temelji su negdje za nekoliko
centimetara deblji, a negdje jednaki kao i zid nad njima. Zgrada je na
jugoistonom uglu sjela na liticu, tako da je njena gornja est uzeta u
sklop zida. Najvea visina sauvana je na zapadnom zidu (a) i iznosi
85 cm. Dva unutranja paralelna duna zida dijele prostor na tri lae.
Srednja laa je oko 150 cm ira od pobonih, a irina joj je oko 4,50
m. Dok se na njenu irinu nije odrazila gore spomenuta nepravilnost
paetvorine, dotle se ona jako ispoljila kod sjeverne lae, tako da je
ova pri vrhu ua za pola metra nego pri dnu. Na tim unutranjim zido
vima nalaze se po etiri pilona paetvrtasta presjeka, koji poinju od
dna, ali se ne nastavljaju do vrha bazilike. Dva zida unutar bazilike
(c, ci) nemaju naroite funkcije u vezi s konstruktivnim momentom
samog zidnog bloka i nisu organski vezani za osnovne zidove crkve. U
poznatim naim trobrodnim bazilikama zidovi na ovom poloaju uope
ne postoje, nego se tu nalaze osamljeni piloni. To je i ovdje sluaj,
samo nas na oko vara postojei zid izmeu pilona a to su zapravo
ostaci kasnije crkve sv. Luke (u nacrtu izvueno crticama). Piloni se
prepoznaju po tome, to su u temeljima dublji i neto deblji od kasnijeg
zida izmeu njih, i to neki jo stre nad temeljima, makar u neznatnoj
visini, ali njihova je duina razliita i kree se od 1 do 1,50 m. Osim
toga, pravljeni su od rezistentnijeg materijala, od vapnenca. Pilone u
zidovima crkve sv. Luke primjetio je Marim, i on za njih kae, da su
se bistro isticali, a zatim Prostor izmeu pilona, pak zaglavak, koji
je presjecao presbvterium takoer je sa sarom popunjen bio, tako da
21

ova crkvica (sv. Luke) protezala se od presbiteria do atria starinske

crkve. 59 Danas bi se jedva moglo reci, da se bistro istiu etiri pi
lona, i to tri na sjevernom, a jedan na junom unutarnjem zidu bazilike.
Isticanje takvom oznakom odnosilo bi se samo na njihovu preostalu vi
sinu, a ona je najvea kod treeg pilona na sjevernom zidu, gdje iznosi
30 cm. Uporedimo li s dananjim stanjem navod Marunov i k tomu do
damo, da su se zidovi crkvice sv. Luke nalazili u visini od 1 do 1,50 m,
ne e nam preostati drugo nego da zakljuimo, da su se u istoj visini
nalazili i piloni, ali da se je u prvom momentu smatralo, da pripadaju
crkvici sv. Luke, pa da su onda uklonjeni sa svima njenim ostacima.
Oito je, da je ova crkvica skrpljena tako, da se je uzeo srednji brod
stare crkve, s izboenim ostacima pilona, te da su se rastvori meu
njima iskrpili materijalom od sruene bazilike, koji je potjecao veinom
s njena krova, jer to potvruje pomenuta sedra. Konstatacija o posto
janju pilona dovodi nas do jasna zakljuka, da su brodovi komunicirali
preko rastvora koji su morali zavravati s lukom, ali, vidjet emo, ne
u svoj duini.
Nego, neobian je jedan detalj na junom unutarnjem zidu bazilike
(ci), koji nigdje nije spomenut, a niti se zna, da se je pojavio u staro
hrvatskoj crkvenoj arhitekturi. Ispod temelja ovoga zida, na petom
metru od istone toke sa strane srednjeg broda, pojavio se je zid od
drukijeg materijala (sedra) i drukijeg karaktera zidanja. Zid je dug
2,15 m, a dubok 85 cm. U sredini, raom donjeg reda kamenja naao
se otvor irok 60, a visok 50 cm. Nad njim je ploa od vapnenca, kao
^orn Tjrao\ Ko^a je ijort teretom napukla i usnula se. .Prostor ie od
lica zida prema unutra irok 60 cm, a dug 77 cm. Dok mu zapadni nu
tarnji zid ide raom zapadnog brida otvora, istoni se za 17 cm uvlai
iza brida na istonoj strani otvora. Kako je ova prostorijica naena na
poloaju ispod poda i pod temeljima, ne bih mogao zakljuiti, emu je
sluila, ako tu nije bilo skrovite na pr. crkvenih dragocjenosti u burnim
vremenima (si. br. 3).
Nas ovdje interesira sam raspored pilona. Na oba zida srednje lae
piloni stoje suelice jedni drugima. Prvi reu se nalazi aoziaan odmah
uz unutarnju stranu eonog zida bazilike. Za njim slijedi razmak od
oko 2,50 m, zatim dolazi drugi red, a onda se to priblino ponavlja do
etvrtog pilona. Kako iza njega nema traga ostacima drugih pilona,
moramo zakljuiti, da je etvrti bio posljednji; ali iza njega je bio jo
jedan interkolumnijalni prostor raspona priblino kao kod prednjih.
Kako taj nije iao do vrha bazilike, to ona od dna do vrha nije imala
rastvore meu brodovima. Prema tome je luk, koji je potekao sa e
tvrtog pilona, imao s druge strane uporite u zidnoj masi, koja se na
stavljala prema istonom zidu bazilike. Ta dva zida imaju duinu od
3 metra.
Rijetko je dosada doticano pitanje poloaja i oblika apside (ili
apsida) ba zato, to je taj problem bio jako zamren. Ve je sporne59

22

Marim, Biljeke. Viestnik h. a. d, XII. str. 141.

nuto, da se na nacrtu ne vidi ni jedna apsida. Buli tvrdi, da su se

otkrili ostanci crkve na tri broda s jednom apsidom, koje ukupno
duina iznosi 32,65 m, a irina 13,25 m. 60 Marun kae: Srednji brod
je odijeljen od pobonih pilonima, napokon imala je (crkva) jednu
absidu. 61 Jednom se dapae izrazio, da je u glavnoj absidi naasta
jedna bronzana i liepo izradjena petlja i ujica od ostruga <.CL> Kad se ve
navodi glavna apsida, moglo bi se pomiljati, da je to istaknuto za raz
liku od sporednih, t. j . da ih je bilo vie, glavna i dvije sporedne. Na
vrhu crkve, a izvan istonog zida, upravo u pravcu onog unutarnjeg zida
bazilike, pod kojim je naeno skrovite, nalazi se osamljen zidani blok
ruevine (d), koji izgleda kao njegov nastavak. Taj blok po svom polo
aju i pravcu namee, kao loginu, misao, da se ovdje radi o ostacima
apside. Vjerovati je, da je on Bulia i Maruna doveo na zakljuak o
postojanju tragova jedne apside. Meutim, ni jedan ni drugi se ne iz
janjavaju o njenu obliku, niti spominju, da se sauvala u ovom stanju.
Ali, kad govore o duini crkve, ne ukljuuju i duinu ovog zidanog
preostatka, s kojim bi, kad bi se uraunalo ono, to oni u baziliku
raunaju, ukupna duina iznosila jo tri metra. Inae, duina od 32,65 m,
koju oni navode, ne moe se ni na to drugo primijeniti, nego na bazi
liku i dogradnju pred njom. Moda im je izgledalo udnovato pronai
baziliku bez apside, a nesigurno tvrditi, da joj se u onom bloku nalazi
ostatak; i problem se je izbjegao time, to se apsida samo spomenula.
Revizijom se je nastojalo ispitati, da li ovaj blok ima kakvu vezu s isto
nim zidom bazilike; ali se je ustanovilo, da je vanjsko lice ovoga zida
mirna izgleda i da nema znakova njihovoj povezanosti. Na ovom bloku,
koji je od istonog zida bazilike udaljen 80 cm, a koji je dug 180, irok
oko 80, i sauvan u visinu do 80 cm, ne vidi se tragova prelazu u oblu
liniju, pa bi se moglo pomisliti, da je apsida bila uglata. Ali uglatih
apsida, kao posebnih konstruktivnih esti, ne susreemo kod veine trobrodnih crkava. Ovdje, ipak, treba voditi rauna o tome, da se je kasnija
crkva sv. Luke nalazila u istom pravcu, pa bi to mogao biti njen preostatak. Da nije pripadao starijoj bazilici, govorila bi spomenuta mirna
vertikalna povrina istonog zida (ai). Nita se ne moe odrediti po
tehnici zidanja, jer je materijal isti kao i kod zidova bazilike, pa je
mogao biti preuzet s ruevina i ovdje upotrebljen.
Nego, ovo e pitanje osvijetliti druga osobina, koja pripada graevnom
redu. Pogledamo li sve apside svih oblika naega starog crkvenog gra
diteljstva, kod svih emo nai slobodan prostor pred njihovim rastvorom.
To je bez sumnje logian graditeljski zakonski red, jer nikakvo zidanje
pred ulazom u apsidu nema svrhe, bilo statike bilo dekorativne, pa je
ono suvino, i za to ga nigdje ne susreemo. Kad bi u naem sluaju,
onaj blok bio trag apside, onda bi se pred njom naao zid; a zidom za
graeni otvor apside iskljuuje njenu funkciju, i onda bi bila besmi60
61
62

Buliev izvjetaj. Trea glavna skuptina, str. 28.

Marun, Spomen knjiga, str. 68.
Marun, Redovito izvjee, Viestnik h. a. d. XIII, str. 92.

23

slena. Na osnovu toga moe se potpuno sigurno zakljuiti, da zidni blok

izvan sklopa glavnog zida bazilike ne pripada njenoj apsidi. Prema
tome, bazilika na Crkvini u Biskupiji nije ni imala apsida kao osebitih
graevnih esti. Zaista neobino, ali nije i nevjerojatno. Ni sv. Petar
u Zadru nema vanjske apside, pa je u tomu, ako i ne ba vremenska,
ipak neka analogija, koja, eto, ne iskljuuje postojanje crkvenih grae
vina bez vanjske apside kao posebne graevne esti. Iz svih tih razloga
ne preostaje nam nego zakljuiti, da je prezbiterij u bazilici na Crkvini
bio sav unutar zidnih platna, da je imao pravokutan tloris. Svakako,
onda je imao za bone strane ustanovljenu zidnu masu u nastavku
pravca pilona. Po obilju i oblicima pronaenog inventara, koji je deko
riran Tjleternoni ornamentikom, sigurno svi i poboni brodovi pri vrhu
morali imati pregrade. Tragove i granicu prezbiterija Marun je ipak
naao, samo to on to nije dovoljno prepoznao ni ocijenio. On je naiao
na prezbiteri] prvih dana rada, a tada je nalazio spolija u zidovima
crkvice sv. Luke, pa se nije mogao oteti dojmu, da sve ono, to ima
spolija, ne pripada istom vremenu krparenja; a problem apside jo nije
bio iskrsao. Da bi se to bolje vidjelo, treba iznijeti njegov prilino ne
jasan navod. Kad govori o prezbiteriju, jo uvijek je na pasusu o crkvici
sv. Luke i za njega kae: U presbiteriju u ploniku naast je jedan
veliki ulomak liepo izraenog rimskog mramornog sarkofaga. Suvie na
istom mjestu naast je jedan veliki klju, jedan ulomak zvona i nita
drugo. U prvobitnom stanju naast je samo mramorni postavak plutea,
KD1I IP r r p K O S V P i f a s r p n t l l P f r a

nrnila

rliflin

nroojii tpr! U m

Cif: t i e i S l

Pr.tVP

rili

odnosni stupici od kojih je sastojao taj piutej, nisu naasti. Iza ovog pluteja prostor je bio poploan rabljenim mramorom i bielim vapnencem
i drugom smiesom davnijeg gradiva, to bistro da nije nego kasnija krparija 63 . Odmah upada u oi njegov sud o kasnijoj krpariji, iako je spo
menuo srednji brod, koji crkvica sv. Luke nije imala, kad je bila jednobrodna, a leala je na srednjem brodu stare bazilike. Nalazi, o kojima
govori ovdje, kao i oni u prethodnom pasusu, tiu se unutranjosti
crkvice sv. Luke, u to se moe ukljuiti i sloj srednjeg broda stare bazi
like. Dapae, to je potvreno tim, to se svi ovi pasusi navode pod jed
nim odkopanim obsegom 64 (g. 1886.), u koji je ukljuen i navod o
teracanom tlu, koji se, vidjet emo, odnosi samo na staru baziliku.
Prema tome na nju se moe odnositi navod o naenom prezbiteriju. Mra
mor i bijeli vapnenac u ploniku uzrok su Marunovu sudu o kasnijoj
krpariji, a upravo taj nalaz slui, da se dokae obratno. Mramor je apso
lutno rimske provenijencije, i njega, kao i sve obraeno kamenje, prven
stveno trai ranija graditeljska ruka. Obraeni kamen ovdje je rijedak,
i samo je importiran, pa je jagma za njim logina. Mramor se kao spo
lija naao i kod nekih grobova, koji su savremeni bazilici, to slui za
potvrdu, da je na isti nain mogao dospjeti u prezbiterij. Njegova sekun
darna upotreba od prve ruke ne treba jaega dokaza od injenice, da je
63
64

2i

Marun, Biljeite. Viestnik h. a. d. XII, str. 142.

Marun, 1. c.

tu pronaen veliki mramorni plutej dekoriran istom pleternom plasti

kom, tipinom za IX. i X. stoljee. U Marunovu navodu spominje se, da
se je pronalo i mramorno postolje (postavak). Dakle, plutej i postolje
su od istog materijala, od mramora; pa kad je plutej iz IX., X., stoljea,
nema razloga sumnji, da iz toga doba nije i postolje. Za prvih radova
nije se smatralo za potrebno, da se pronaeno postolje, kad se ve diglo
s poloaja, prenese s ostalim arhitektonskim materijalom u muzej, te se
je ono bacilo na dno rova, pa je revizijom pronaeno i spremljeno u
muzej (v. si. 33). Tu je konstatirano, da lijeb na postolju potpuno odgo
vara debljini pluteja, i sad nema sumnje, da je njemu pripadao. Nedvoj
beno je, da je za ovo pitanje vrlo vaan momenat, to ga je Marun vidio
in situ. Uostalom, ovakve pregrade za vrijeme postojanja crkvice sv.
Luke nisu ni bile u upotrebi, te se, uza sve gornje razloge, ne moe ni
kako tvrditi, da bi postolje na ovaj poloaj prispjelo sluajno, t. j . da bi
ba tu bilo postavljeno pri adaptiranju crkvice sv. Luke. Prezbiterij je
svakako pripadao starijoj bazilici; a od spolija bio je skrpljen upravo
zato, to se teko dolazilo do obraenog kamena, pa se je preuzimao od
rimskih spomenika zateenih u blizini. Tu, kao i ostale tvrdnje upotpu
njuje injenica, da bazilika u laama nije imala plonika, nego neku
vrstu ne ba vrste betonske smjese; a prezbiterij, kao arite crkvenih
funkcija, uvijek se izglednije izraivao, i za njegov plonik pribavilo se
neto kamenja na nain, koji smo istakli.
Konaan dokaz o tome, da je prezbiterij pripadao bazilici, a ne ka
snijoj crkvici, lei u tome, to se pod odkopanim opsegom spominju,
i to odmah iza navoda o prezbiteriju, ostaci teracanog tla; a to znai
da je neposredno nad njim bio plonik prezbiterija. Iako nije niim
reeno, kojoj je crkvi pripadalo to teracano tlo, ipak se mora konsta
tirati, da je tu rije o tlu bazilike; a to zato, to Marun navodi nalaz
teracanog tla istog sastava u junom (po njemu istonom) brodu bazi
like. 65 Kako se crkva sv. Luke nije prostirala nad junim i sjevernim
brodom bazilike, a nad tim, kao i nad srednjim, nali su se ostaci beton
skog tla istih osobina, to je jasno, da se radi o primjeni iste tehnike poenja na povrini svih triju brodova, te se teracano tlo odnosi na staru
baziliku.
Svi ti razlozi vode nas do zakljuka, da je za vrijeme prvih radova
dolo do otkria prezbiterija bazilike, koji, naalost, nije bio uoen, te
je zato uklonjen, a da se nije niim oznaio poloaj barem postolja nae
nog jo in situ. Moemo, samo pretpostavljati, da nije bio daleko od
pravca, gdje svravaju lukovi, koji su dijelili brodove, a gdje ih je zami
jenila zidna masa, jer bi tu bila prirodna mea zatvorenog svetita
i rastvorenog prostora triju brodova.
Revizija je meu ostalim bila zasnovana u nadi, da bi mogao iskrsnuti
koji podatak u prilog rjeenju pitanja o odnosu eventualnih dviju sred
njovjekovnih crkava na ovom poloaju. Ve smo se susreli s Bulievim
slutnjama o postojanju dviju crkava na ovom poloaju. Ovo je kasnije
fi5

Marun. 0 . c , str. 144.

25

nalo jaku potporu u injenici, da se ovdje pronaeni arhitektonski frag

menti po dekoru i obradi znatno razlikuju, i da je oito, da izrada pri
pada razlinim rukama, a i znatno razlinom vremenu. Sto je vrijeme
vie odmicalo od prvih zahvata, sve se je vie ustaljivalo osvjedoenje o
povrnom iskapanju, pa je, na osnovu stilskih razlika dekora, prevladala
misao o postojanju dviju crkava, starije i mlade. Starijoj, dralo se, pri
padali bi objekti ukraeni istom pleternom plastikom, a mlaoj dijelovi,
na kojima se oituje prijelaz iz pleterne plastike u romaniku. Ta pret
postavka dobila je jak oslon u starijim tvrdnjama, da se ova bazilika
odnosi na kninsku katedralu, koje je gradnja, tvrdilo se, datumom za
jamena zato, to je toboe g. 1086. njenoj posveti prisustvovao kralj
Zvonimir. Tom vremenu odgovarali bi dijelovi pleterne plastike s ele
mentima prijelaza u romaniku, dok bi oni s istom pleternom plastikom
pripadali starijoj crkvi. Sve zaista uvjerljive premise, iz kojih je slijedio
zakljuak, da se ovdje radi o dvjema crkvama, to je napokon nalo
odraza u Karamanovoj tvrdnji, da je starija crkva postojala u IX. sto
ljeu. 66 Ali u najnovije vrijeme utvrdilo se, da u Biskupiji nije uope bila
katedrala hrvatskoga, kasnije kninskoga biskupa, kao i to, da se posveta
uope ne odnosi na katedralu, nego na neku crkvu imenom sv. Marije
u kraljevskom selu neutvrena poloaja, 67 ime je momenat Biskupije
openito doveden u pitanje. To je jo vie ojaalo namjeru revizije, pa
se posebno vodila briga, da se ispita veza gradnje te bazilike s XI.
stoljeem.
Pomnjivim ispitivanjem utvrdilo se. da nije preostao ni jedan trag,
koji bi nam ma to mogao rei u prilog poslojaiiju dviju starohrvatskin
crkava, te revizija nema to da kae o tom pitanju. Preostaje nam sada,
da se osvrnemo na ono, to postoji, t. j . na graevinske ostatke bazilike.
Trobrodna bazilika na Crkvini zbog identificiranja s kninskom katedra
lom, na koju se primjenjivala datirana posveta, svrstana je u red velikih
ranoromaninih trobrodnih bazilika, 68 od kojih su neke datirane istim
vremenom (sv. Petar u Drai na Rabu, sv. Petar kod Krila Jesenica).
Za karakteristiku ovog perioda zidanja istie se trobrodni bazilikalni tip
i drveni strop, kako kae Karaman. 69 Dosadanja kronoloka oznaka
otpada, jer niim nije dokazano, da se posveta odnosi na ostatke u
Crkvini u Biskupiji. 70 Za to je stoljee ne bi vezao ni drveni strop, jer
se i prije i sada nalo mnogo sedre, bilo u slobodnoj zemlji, bilo kao
spolija u kasnijim grobovima; a kad se je nalo u velikoj koliini, ona
moe potjecati samo sa svoda crkve. Bazilika je dakle bila prekrivena
kamenim svodom, a ne drvenim stropom. Prema tome, ni kronoloka,
ni bilo koja graevna oznaka (ukoliko drveni strop odgovara tadanjem
66
Karaman, Iskopine drutva Biha u Mravincima i starohrvatska grohlja. Rad
Jugoslavenske akademije, knjiga 268. Umjetnikog razreda 4. Zagreb 1940. Str. 2.
67
Gunjaca, O poloaju kninske katedrale. Starohrvatska prosvjeta III. serija sv. 1.
Zagreb 1949. Str. 38-86.
68
Karaman, Iz kolijevke hrv. prolosti, str. 68.
69
Karaman, 0 . c. sir. 67.
70
Gunjaca, O. c. str. 57-69.

26

graevnom pravilu, ali, ini se, da ne odgovara, jer je na pr. i trobrodna

bazilika na stupovima u Biskupiji imala kameni svod, to dokazuju kontrafori) ne veu nau baziliku za XI. stoljee. To nas sad ovlauje na
pomicanje vremena njena postanka, i to prema starijem periodu.
Velike trobrodne bazilike iz XI. stoljea graene su savrenijom tehni
kom, dotjeranijim oblicima stijena, odreenijim, takoreku ustaljenim
oblikom, odmjerenim i jasnijim statikim shvatanjem, uope svim onim,
to ukazuje na napredak koncepcije i vjetine tadanjeg graditeljstva. A
bazilika na Crkvini se time zaista ne moe okarakterisati. Linija njenih
zidova je ne samo nemirna, nego ponegdje i kriva, a zidno kamenje je
skroz rudimentalno. Vidjeli smo, da je sam tlorisni oblik nepravilan. Sve
trobrodne bazilike XI. stoljea imaju otraga apside, a bazilika na Crkvini
zavrava ravnim zidom, to znai, da je objekt graen prije, kad domae
graditeljstvo jo nije svladalo problem ralanjavanja irokog zidnog
platna izgradnjom posebnih apsida na njemu. Svi ovi rjeiti znakovi
govore za doba gradnje, kad se jo nije razvio, a prema tome ni ustalio
graevni red. Zato sve osobine, koje nisu s njim u skladu, moramo pri
pisati starijem stvaralatvu, u kojem je dolazilo do izraaja individualno
snalaenje, a upravo njim je okarakterisano nae graditeljstvo IX. i X.
stoljea. U tim stoljeima postojale su, ali manje, trobrodne crkve
(Bijai, Trogir, Solinski Otok, Koljani), te bazilika na Crkvini nije nita
drugo, nego trobrodna crkva savremena njima, samo to se od njih raz
likuje svojom prostranou. U najmanju ruku moe se pretpostavljati
prijelaz iz tih malih u vee, ranoromanike trobrodne bazilike, te se za
krajnju granicu njena postanka moe uzeti X. stoljee.
Sve to nalazi potvrdu jo i u pronalasku arhitektonskih dijelova, jer
se je nalo mnogo komada, na kojima se obrada pletera uglavnom podu
dara s obradom manjih trobrodnih crkava. Karakter pletera IX.X. sto
ljea nosi na pr. mramorni plutej, o kojem je ve bilo govora. Nalazom
postolja, koje je nekada bilo in situ, i prepoznavanjem odgovarajueg mu
pluteja dobiven je dokaz, da se to odnosi iskljuivo na tu baziliku. Iz
toga izlazi, da se sav pleter odnosi na nju, te je kombinacija sa starijom
starohrvatskom crkvom ostala bez ikakvog indicija.
injenica, da se u muzeju nalaze arhitektonski objekti iz razlinih
epoha stvaranja, pripada drugoj okolnosti. Spomenuti plutej na pr. nema
svoga pendenta. Meutim, od istog materijala nalazimo grede s preromanikom lozicom. Od mramora je izraena itava koara preromanikog ciborija, dapae i romaniki fragmenti, koji su pripadali po svoj pri
lici rozetonu. Na nekima od tih fragmenata vide se tragovi pletera. Jedna
tanja ogradna ploa od vapnenca, koja je bila ukraena pleterom, prera
ena je za romaniku lunetu tako, da su za lice upotrebljena lea plu
teja, a lice pluteja postalo je lea lunete. Identian sluaj je kod izrade
kljunog kamena romanikog luka. Osim tih ima i drugih primjera, koji
nose znakove kasnijeg preraivanja. Zato treba zakljuiti, da je crkva
postojala i bila u upotrebi nekoliko stoljea, da je doivljavala iznutra
i izvana neka preureivanja, da su tom prigodom uklonjeni i preraeni
27

dijelovi starijeg namjetaja, da

eni savremenom plastikom, te
Ta konstatacija o prcraivanju
da e mnogi fragmenti, koji
nastavke, ikada doi do njih.

su dolazili novi objekti, koji su bili ukra

da odatle potjeu povremeni stilski oblici.
ostavila nas je, s druge strane, bez nade,
su u muzeju, a koji ekaju na svoje

2. Dogradnje pred bazilikom. Na eoni zid bazilike prislonila se do

gradnja, iji se ostaci sastoje od dviju prostorija (D, F), koje se pruaju
u osi pobonih brodova bazilike. Vanjski zid june prostorije (e) pro
duljuje se prema zapadu, te pod kutom od 90 zakree prema sjeveru
(Y). Njegov poloaj i oblik govore za ostatke trijema (G). Ve sam prije
naveo, da se odjelita gradnja raspoznaje po tome, to zidovi ovih prosto
rija nisu organski vezani s eonim zidom bazilike. Ali te dvije prostorije
zajedno s trijemom pripadaju istom graevnom potezu i sainjavaju cje
linu, to dokazuje njihova graevna organska veza. tavie, s njima je
organski povezan i samostan, koji se nalazi sjeverno od njih i bazilike,
na koju je u sjeveroistonom uglu bio neorganski prislonjen. Ne moe se
ni po emu odrediti priblino vrijeme tog dograivanja, jer se, osim
pomenutog neorganskog vezanja, ne mogu uoiti nikakve druge oso
bine, koje ne bi imali i temelji same bazilike. Moda je itava kompo
zicija u koncepciji nastala odjednom, samo to je bazilika izgraena
prije, a nastavak izgradnji drugih povezanih objekata moe biti pitanje
kako neposrednog vremena, tako manjeg ili veeg vremenskog razmaka.
To pitanje svakako ostaje otvoreno.
Iako SU prostorije pred bazilikom srraeno zajedno sa samostanom.,
ipak emo ih ovdje tretirati osebito, jer su svojom funkcijom bile ve
zane za baziliku, a ne za samostan.
Dvije prostorije u obliku pravokutnika ispred pobonih brodova
(D, F) nemaju u ostacima nikakve meusobne direktne veze; njih indi
rektno vee eoni zid bazilike (a). Prostorije su iznutra duge 10 m,
iroke 3 m. Najvea visina zida ouvala se ba na njima. Meutim,
debljina zidova je uoljivo razliita. Vanjski zidovi (eei) imaju istu
debljinu kao i zidovi bazilike, a unutarnji su kod obih prostorija jako
podebljani. tavie, u temeljima su jo i pojaani. Debljina zida nad
temeljem kree se oko 108 cm, a temeljno podebljanje dostie na nekim
mjestima i do 40 cm sa svake strane. To je sluaj s unutarnjim zidom
june prostorije (fi), tako da on na istonoj strani do eonog zida bazi
like dostie ukupnu debljinu od oko 190 cm. Na tim debelim unutar
njim zidovima sauvani su rastvori iroki malo manje od tri metra,
to je sigurno bilo namijenjeno prolazu sarkofaga, koji su pronaeni
u obje prostorije. Te su prostorije smatrane kao sastavni dio brodova,
i uraunavale se u njihovu duinu, iako su poslije otkria sarkofaga
bile razliito nazivane: mrtvaka kapela 71 , mrtvanica, 72 kapela, 73 po71
72
73

28

Marun, Biljeke. Viestnik h. a. d. XII, str. 144.

Marun, Ketlovito izvjee. Viestnik li. a. u. XIII, str. 61.
Marun, Biljeke. Viestnik h. a. d. X I I I , str. 62, 63, 93.

bona pogrebna izba 74 i narteks. 75 Radi se je izjasnio, da se po tlorisu

bazilike razabira, da je ona u proelju s jedne i s druge strane imala
etverostran zvonik. 76 Njegovo miljenje iznosi Karaman. 7 7 Radi se je
dodue prvi pribliio problemu time, to je uzeo u obzir zvonik, ali je
pogrijeio, kad je pomislio na dva. Po njegovoj zamisli zvonici bi se
nalazili sa strane proelja; a to praktino znai, da svaka prostorija
odgovara ostacima podnoja zvonika. Prema tome, zvonici bi se jo od
temelja samostalno izdizali i s jednom stranom bili prislonjeni uz pro
elje. Ako pogledamo sam oblik tih ostataka, ne e nam biti mogue
dotjerati izgled nadgradnje zvonika na tako udno izduenoj osnovici.
Tloris zvonika naime obino se pribliava obliku kvadrata, a ovdje je
jedna stranica skoro jedan i po puta vea od druge. To je, ve po tome,
nemogue. S druge strane, svatko e pitati, zato debljina zidova nije
jednaka, nego su tri zida mnogo tanja, a samo etvrti je znatno deblji.
Nemogue je da zidovi, debeli koliko i oni bazilike, nose na sebi zidnu
masu, koja je bila via nego kod bazilike. S te razlike u debljini zidova
treba poi k rjeavanju ovoga problema. Zidovi zvonika su uvijek
deblji od zidova ostalih zgrada. U naem primjeru vidimo samo dva
takva zida (f, fi), i njih moramo dovesti u meusobnu konstruktivnu
vezu, koja se u preostacima niim konkretno ne oituje. Poloaj ovih
dvaju zidova govori, da zvonici nisu bili s kraja proelja bazilike, nego
da je bio samo jedan upravo na njegovoj sredini. Sto se ovi debeli zi
dovi nisu dovodili u vezu, sigurno se moe objasniti slobodnim ulazom
u prostor meu njima (E), koji ujedno vodi prema glavnom ulazu u
baziliku na njenoj sredini. Tu bi morali stati tragovi treeg, debelog,
eonog zida zvonika. Ali tome nema tragova, niti su oni ovdje ikada
postojali. eoni zid zvonika nije, naime, poinjao iz temelja zato, to
je na tom mjestu bio prolaz u baziliku. Prolaz je morao biti natkriven
svodom, a nad ovim se je tek poeo dizati eoni zid zvonika. Ovaj po
loaj zvonika, na sredini proelja, kao i prolaz pod njim, zajamen
nam je analogijom kod drugih crkava (izuzev sv. Marte u Bijaima),
koje smo poreivali, kad je bila rije o postanku bazilike. To se jo
susree i kod crkve sv. Spasa u staroj Vrlici na vrelu Cetine, kod sv.
Vida u Dobrinju na Krku i kod kasnijih trobrodnih crkava bazilikalnog
tipa (Biograd, Stupovi u Biskupiji). Stoga bi u tome mogli traiti ter
minus post quern non za dogradnju naega zvonika, naime drugu polo
vinu XI. stoljea.
Ovdje treba upozoriti na detalj, koji nemaju drugi zvonici. Kod
naeg zvonika rastvor na ulazu odgovara itavoj unutarnjoj irini zvo74

Buliev izvjetaj: Trea glavna god. skuptina, str. 29.

Marun, O najznamenitijim hrvatskim grobovima na groblju odkrivene biskupske
bazilike S. Marije u Biskupiji kod Knina. Starohrvatska prosvjeta IV. Knin 1898.
Str. 113.
76
F. Radi, Ploaste nadstupnine sa srednjih stupia dvostrukih prozora (bifora)
starohrvatskih zvonika. Starohrvatska prosvjeta IV, str. 21.
77
Karaman. Iz kolijevke hrvatske prolosti, str. 71.
75

29

nika, a kod navedenih crkava je on neto suen. Ovaj veliki rastvor

sigurno je u uskoj vezi s pomenutim rastvorom na ulazu u obje
prostorije.
Nemogue je vjerovati, da je zvonik sjedio na itavoj duini ovih
dvaju debelih zidova, jer se, kako je reeno, mnogo udaljuje od uobi
ajene osnovice priblino kvadratnog horizontalnog presjeka. Zvoniku
ovakvog presjeka bilo bi mjesto ili odmah raom ela ovih prostorija
ili dalje, uz sami eoni zid bazilike. Teko je ovako, bez pouzdanih
tragova, utvrditi mu jedan ili drugi poloaj. Za poloaj pred proeljem
govorila bi analogija kod spomenutih crkava i podebljani temelji desnog
zida pred proeljem. Ali takvog podebljanja na tom poloaju nema pa
ralelni zid (f). Ako bismo ga zamiljali ovdje, onda se je sigurno za
etvrti zid koristilo proelje bazilike. Za poloaj na elu ulaza govori
duina od poetka zida do rastvora, koji je sluio kao ulaz u pobone
prostorije. Tu su zidovi obiju prostorija odrezani, tako da im se duina
pribliuje irini glavnog prolaza, u emu bi se mogla nazirati priblina
kvadratna forma horizontalnog presjeka. U ovom sluaju moramo za
miljati, da su leda zvonika bila graena na istini osnovama kao i njegov
eoni zid, t. j . nad svodom. I ovo pitanje ostaje jo uvijek otvoreno.
U prostorijama na lijevoj i desnoj strani prolaza (D, F) davno se je
naao po jedan sarkofag, i pomiljam, da se ovdje radi o nekoj vrsti
mauzoleja. U sarkofage su se i inae polagali odliniji mrtvaci, o emu
nam svjedoe natpisi na njima (kraljica, prior, nadbiskup), a u naem
sluaju i kvalitet pronaenih priloga.
Debljina zidova bonih strana zvonika jednaka je debljini zidova
bazilike; a to bi govorilo, da prostorije nisu bile prizemne. To zaista
potvruje i postojanje atrija pred njima. S druge strane, nerazvijeni
tloris bazilike ne pokazuje, da je bilo mjesta sporednim prostorijama,
i ove su se morale traiti izvan opsega bazilike; a ni na kojem drugom
mjestu nema im traga, te je logino, da su se morale nalaziti iznad
prizemnih prostorija. Nita nije vjerojatnije, nego da se je iznad grobnih
prostorija i ulaza nalazio matronej. Na slinom poloaju, samo s druge
strane crkvenog proelja, nalazio se je matronej u crkvi sv. Spasa na
vrelu Cetine. Kombinaciju s matronejem podrala bi jo i mogunost,
da je prizidani samostan mogao eventualno pripadati nekom enskom
redu.
Zapadno od zvonika nalazio se je trijem (G). Od njega se je sauvao
zidni ugao (e, y) organski povezan s vanjskim zidom june prostorije.
Juni zid trijema imao je na sjeveru svoj pendent, od kojega su sau
vani samo poeci na sjeverozapadnom uglu sjeverne prostorije (q), dok
je kasnija ruka povadila ostali dio zida. Ova dva zida bila su spojena
na zapadnim tokama dunim zidom trijema, koji ga je zatvarao sa
zapadne strane. Ostaci toga zida sauvani su na jugozapadnom uglu (y).
Duina trijema odgovarala je irini bazilike.- dok je irina iznutra izno
sila 3,50 m.
30

3. Samostan. Na prostoru sjeverno od bazilike i prostorije sa sjeverne

strane zvonika nalazi se na njih naslonjen veliki kompleks zidova. Ovdje
se nesumnjivo radi o ostacima velikog samostana. Duina bazilike s dograenim prostorijama pred njom (osim trijema) odgovara irini samo
stana, a iznosi 32,50 m, te odgovara tijedno irini samostanskog kom
pleksa, ali samo na mjestu, gdje se sastaju objekti. Inae se irina go
tovo neprimjetno suzuje prema sjeveru, te je na prvom uglu (u, t)
poslije 25 m duine zapadnog zida (u) samostan ui za 50 cm. Odavde
se samostan ralanjuje i suzuje dva puta, tako da mu je irina 12 pa
7 m. Dakako, ovo isto vrijedi i za njegovu duinu, koja je na istonoj
strani najvea, i iznosi 38 : 50 m, a na zapadnoj najmanja, gdje je du
ina 25 m. Ostaci samostana steru se po Velikoj i Maloj Crkvini, ali
zidovi nisu u kontinuitetu, jer ih je ba na putu do temelja iskorijenila
kasnija ruka. Pouzdano je, da se pravci zidova s jedne i s druge strane
podudaraju, te nema razloga pomiljati, da to ne pripada cjelovitom
kompleksu. Glavni zidovi su debeli kao i zidovi bazilike. Samostan nije
bio graen na ravnom tlu, jer tlo pada na dvije strane, od istoka ka
zapadu i od juga prema sjeveru. Najnia toka nalazi se na sjevero
zapadnom uglu (s, n) srednjeg sjevernog zida, i zato je tu temelj zida
pojaan s dva poriza stepenastog profila. U zidovlju samostana nalazi
se esto sedre, a u jednom sporednom zidu (m) postoji uzidan ulomak
starokranskog pilastra (si. 4), na kojemu se poznaje jedna hasta kria
s rairenim doetkom kraka u obliku trokuta. 0 porijeklu sedre i ovoga
pilastra govorit u, kad bude rije o crkvi na Katia Bajamima. Svi
zidovi u kompleksu zahvaeni glavnim zidovima nisu jednako debeli
(v. tloris), jer im je razliita uloga. Po tlorisu se razabira, da su se sa
mostanske zgrade nalazile uokolo perifernih zidova, a da je unutar
njihova bloka postojalo zatvoreno dvorite. Radi za nj kae, da je bilo
etvorinasto i prislonjeno uz sjeverno platno crkve te da je unaokolo
bilo opkoljeno hodnikom, koji je po svoj prilici sainjavao otvoren
trijem na stupie s arkadama. Tomu za potvrdu Radi iznosi nalaz
kolona i kapitela na ovom mjestu.' 8 Ja se slaem s njegovim miljenjem
s obzirom na postojanje jedne vrste kortila. Po nalazu brojnih ulomaka
obinih, neobraenih tankih ploa od vapnenca zakljuujem, da je sa
mostan bio pokriven ploama, a vjerujem, da je isto tako bila pokri
vena i bazilika, jer se je prije, kao i sada, nalazilo ostataka crijepa u
vrlo malim koliinama, koji je, prema tome, mogao sluiti samo za povrnice. Ovo je prvi raskriveni samostan, i zbog oskudnih ostataka, se
kundarnog rada i pomankanja analognih objekata ne mogu o njemu
mnogo govoriti. Tek spominjem, da me ona dva paralelna zida na za
padnoj strani (u, ui) vode na misao, da su nosila stepenite, koje je
vodilo u matronej i zvonik. Slian, ali ne identian sluaj utvren je
u najnovije vrijeme (g. 1948.) kod crkve sv. Spasa u Cetini. Naime, ne
78
Radi, Hrvatska biskupska crkva sv. Marije u Biskupiji i kaptolska crkva sv.
Eartula na sadanjem Kapitulu kod Knina. Starohrvatska prosvjeta I. Knin 1895.
Str. 93.

31

vidim svrhe zidanju paralelnog zida uz glavni na prosjenom razmaku

od 75 cm; sigurno je, da se njime nije traila onaivu u&ka prostorija
(Y, I) koja se nalazi izmeu ta dva zida, a duga je 18 m.
4. Grobovi. Ve u prvim danima rada nailazilo se na netaknute gro
bove (tabla III.), koji su nas dalje pratili sve do sredine pretraenog
areala, tako da ih se pronalo usve 88. Grobovi su se nalazili veinom
u jugoistonom i junom dijelu, a pet grobova nalo se otprilike po
sredini kompleksa, dok je samo jedan pronaen u Maloj Crkvini. Iako
ovdje uope ne moemo govoriti o izvornoj dubini, jer povrina pred
stavlja stanje ostavljeno poslije prvanjih zahvata, ipak se mora napo
menuti, da su se grobovi nalazili u znatno razliitoj dubini. Najdublje
je leao grob br. 74 (si. 5), pronaen 240 cm ispod povrine, dok je
grob br. 86 naen u dubini od samih 65 em. Dubina se je najee kre
tala od 120 do 170 cm. Grobovi su se nalazili ispod Marunova rova
negdje 10 cm (br. 29), a negdje i 40 cm (skup grobova oko br. 59 i 63.)
Po tipu moemo razlikovati tri vrste grobova: I. Grobovi u prostoj
raci s ostatkom lijesa, 2. grobovi u prostoj raci bez ostatka lijesa. 3.
grobovi obzidani prostim kamenjem, a pokriveni ploama.
U prvi tip spada samo jedan grob (br. 88), pronaen u Maloj Crkvini.
Tu je naen skelet u prostoj zemlji, u dubini od 120 cm. Orijentiran je
zapad-istok, a ruke su bile poloene niz tijelo. Oko skeleta jedva su
primjeeni ostaci istrulog drveta, a i zemlja u neposrednoj blizini, na
roito ispod kostura i pepela pod njim, bila je tamnija, a to je uslijed
trulei drveta. Kod glave i kod nogu nalo se je avala (v. si. 6). a u
ponienutoj tamnoj zeniiji nailazilo se na ostative rue, Kuja vjerojatno
potjee od ostalih istrulili avala. Prema tome moemo zakljuiti, da
nam ostaci i tragovi drveta i eljeza govore o postojanju lijesa. Kod
stopala se je pronaao par bronanih ostruga s pripadajuim saponima.
a na jednom saponu nalo se ostatak istrule koe. Taj bi grob, po obliku
i nalazu u njemu, pripadao vrsti grobova, koji su u Crkvini rijetko bili
pronaeni za vrijeme ranijih iskapanja, uglavnom s june strane bazi
like. I kod njih se nalo tragova drveta, bizantskih zlatnika iz VIII.
stoljea, oruja i pribora, i na osnovu toga im se pripisala najvea sta
rost. Taj grob, po vremenu svoga postanka, nema nikakve veze sa samo
stanom, a prema tome ni sa ivotom u njemu. Samostan je sagraen
kasnije, kad se je grobu davno zatro svaki vanjski znak.
U drugu vrstu grobova spada osam grobova (br. 9, 13, 29, 34, 71,
80, 83 i 84). Dva skeleta nisu itava. Skelet u grobu br. 34. sauvao
se samo u gornjem dijelu, dok mu je donji dio uniten pri zidanju ka
snijeg groba br. 36. U grobu br. 84 sauvao se samo donji dio ske
leta od rebara do stopala. Svi su grobovi orijentirani u pravcu istoka.
Grob br. 9 imao je kod stopala nasaenu plou. Grob br. 80 nije imao
oblonica, ali se je mrtvac neposredno pokrio ploama. U grobovima
br. 34, 71, 83 i 84 naeno je ostataka uglja. U grobu br. 83 itavo
dno bilo je pokriveno slojem uglja debelim 5-10 mm. Kostur i prah
s tijela bili su povrh toga tavana od uglja. Kod groba br. 71 ruke su
32

bile prekriene, a kod groba br. 83 desna je bila na genitalnom organu,

dok su se prsti lijeve nali na nadlaktici desne ruke. Kod ostalih gro
bova te vrste ruke su bile poloene niz tijelo. U grobovima br. 29, 80
i 83 bilo je priloga. U grobu br. 80 nala se kopa i privjesak, a u grobu
br. 83 naunica. Posebne panje je vrijedan nalaz u grobu br. 29. (si. 7).
U dubini od 120 cm naao se enski skelet, koji je leao 10 cm ispod
ranijeg rova. S obje strane glave naao se je po par naunica sljepoarki, a uz jednu se je pronala istrula tkanina, to govori za ostatke
vrpce, na koju je bila privrena. Na svakoj ruci naao se je po jedan
pozlaen prsten s filigranom, a ispod vrata i na prsima 1040 komada
zrnja od niza nainjenog od prostije i staklene paste u razlinim bojama.
Na prsima je naen mali metalan privjesak, koji je nesumnjivo pripa
dao nizu, jer se je oko njega nalo nekoliko zrna neporemeena polo
aja. Na prsima je naen jo jedan privjesak u obliku dugmeta. Grob
je bio sav satrven, vjerojatno uslijed tlaka, naroito dok su se po rovu
radnici gibali za vrijeme ranijih iskapanja. Moda je u tome uzrok,
to su dvije sljepoarke naene prelomljene, a prsten na desnoj ruci
zdrobljen. Ovim je registriran prvi nalaz ogrlice u starohrvatskim gro
bovima u Dalmaciji. Slinih ogrlica nalo se je u najnovije doba u
Ptuju. 79 Ove ogrlice prate bjelobrdsku kulturu. 80 Koroec istie ogrlicu
naenu u ptujskom Gradu, kojoj pripada preko tri stotine zrna, kao
najveu do sada pronaenu ne samo u bjelobrdskoj kulturi, nego kod
Slavena uope. Dalje kae, da je duina ogrlice tako velika, da se je
morala dva puta oviti oko vrata, ukoliko moda to ne bi bile i dvije
ogrlice. 81 Uporedimo li na broj zrna, vidjet emo, da je on kudikamo
vei, i prema tome bi biskupijski egzemplar bio najvei do sada poznati.
Kad se sva zrna naniu, duina niza iznosi 275 cm. Ovdje treba upo
zoriti na injenicu, da se je po nekoliko zrna nalo u neporemeenom
nizu, ali to je bilo samo kod veih zrna. Kako meu njima nije bilo
sitnih, koji su se nalazili odjeliti i ratrkani, nioramo pomiljati, da su
to bila dva niza; krupnozrnati i sitnozrnati, kojim se je onaj prvi moda
vie puta opleo (u provizornoj rekonstrukciji su odjelito nanizani v. si. 7).
Nego, dosadanji nalazi ogrlica kod nas bili su praeni izrazitim grobnim
prilozima bjelobrdske kulture, dok su u naem grobu stariji (sljepo
arke, dva prstena). Na naem nizu nalo se zrna spojenih po 2, 3 i 4
zajedno. Jedna cjevica od plave paste ukraena je viebojnim ulocima,
a jedno plosnato zrno je veliko 15 mm i od zelenog je stakla. Po tome
na nalaz ima analogiju sa zrnjem ogrlica pronaenih u Slovakoj, koje
L. Kraskovska datira u srednje gradino doba82 (800950 g.).
79

J. Koroec, Staroslovenska grobia v Severni Sloveniji. Celje 1947. Str. 16. 84-86.
Brunmid, Hrvatske sredovjene starine. Vjesnik h. a. d. n. s. VII. 1903/4, str.
43. si. 8.
81
Koroec. o. c. str. 85.
82
L. Kraskovska, Skvosty z dohv hradistnej na Slovensku. Slavia Antiqua I. Poznan
1948. Str. 542-3.
80

3 LJETOPIS

33

Treem tipu pripada ostalih 79 grobova, od kojih je devet djejih. Za

ove grobove se ne moe tvrditi, da su isto ovalnog tipa, iako neki tako
misle (na pr. br. 37, 38, 59, 69, 76, 86). Tu se, pomijeano s njima, nalo
grobova etvrtasta oblika (br. 4, 36, 41, 48, 51, 67, 81), dok ostali ine
prijelaz iz prvog u drugi oblik. Svi su grobovi naeni na junoj strani
i oko sredine zahvaenog podruja. Orijentacijska os grobova kree se
uglavnom prema istoku. Dva groba (30, 79) su orijentirana vie prema
sjeveru, a druga dva (31, 78) vie prema jugu. Bilo je grobova i s vie
kostura, a u njima su kosti bile redovno ispremjeane, pa i najdonji skelet
bio je diran (br. 2, 3, 12-15, 17, 19, 22, 23, 26, 28, 32, 35, 39, 41, 43,
4752, 54, 72, 79 i 86). U grobovima br. 36 i 56 nije se uope naao
skelet. Kod veine grobova ruke su naene pruene niz tijelo. U grobo
vima br. 1, 6, 11, 16, 20, 24, 40, 46, 55, 57, 58 i 62 naene su obje ruke
na poloaju genitalnog organa. U grobu br. 25 nala se je lijeva ruka na
poloaju genitalnog organa, a desna na lijevom bedru. Ruke prekriene
na prsima imali su grobovi br. 60, 61 i 87. Registriran je i jedan sluaj
s desnom rukom pruenom niz tijelo, a s lijevom poloenom na prsa (br,
33). U grobovima br. 38 i 52 bilo je ostataka uglja. Kod toga posljednjeg
u razini poklopnice, a do vanjskog ugla, koji ine lijeva oblonica s ononicom i poklopnicom, naao se sloj uglja debeo do 2 cm. Oblik ovoga
ostatka priblian je krugu s promjerom od oko 40 cm. To je ostatak asovitog i prigodnog ognjita. Ta konstatacija potvruje Karamanovu
tvrdnju, da nalaz ugljevlja na groblju jo ne mora znaiti, da je tu bio
spaljivan mrtvac. 83 Da se je ovdje radilo o spaljivanju, ne bi se naao
n A n o l i a i i
U l V r U . j C M

L-nctiir
tVUSllU,

v i rvrrrkT m m
^ ^ , ^ . ^ , 1 .

v o
11C

TioluCni
' j W ^ U 1 ^

T^i*an
f^^Xi

l7fio/l
" " ' " "

c i m i
BlUJtf

nnrlia
,.&Xj^,

L' Q L' n
JVlVU

11
^.

grobu br. 83, tako i u drugim grobovima, gdje se je ugalj nalazio spora
dino i u veoma malim koliinama. To se ne odnosi samo na Crkvinu,
nego i na druga starohrvatska groblja, koja sam iskapao (Bukorovia podvornica u Biskupiji, Pridraga kod Novigrada, Brnaze kod Sinja i sv. Spas
u selu Cetini). Moda ne bih bio daleko od istine, kad bih zakljuio, da
se u onom preostatku prigodnog ognjita sauvao trag posmrtnog obreda,
koji se je vrio paljenjem vatre, u emu bi trebalo traiti simboliku ivota
i umiranja. Nalaz uglja ispod kostura, odnosno istrulog tijela, govorio bi
za to, da se je vatra palila izvan groba prije sahrane, i kad bi se ona uga
sila, njen ugalj se razbacao po grobu, a onda poloilo tijelo. Nije vjero
jatno, da se je vatra palila u samoj raci, jer nije mogue, da se nikad
i nigdje ne bi nalo ulomaka uglja u takvom stanju, na kojem bi se ras
poznavali oblici izgorjelog drveta, a kad se to nije srelo, onda ugalj u
grobu nije u primarnom poloaju. S druge strane ima znakova, da su se
valjda posljednji prikupljeni ostaci uglja s garita bacali u grob poslije
polaganja mrtvaca, jer se gdjekada nalaze na samom skeletu, gdje su
dospjeli sputanjem pri laganom opadanju tkiva.
U tim je grobovima bilo, ali rijetko, i priloga. Tako je u grobu br. 2,
49, 54, 66 i 79 naen prsten, u br. 7 kariica, u br. 20 fragmenti kope,
u br. 26 mletaki novac, u br. 27 fragmenti prstena, u br. 59 mletaki
83

34

Karaman. Iskopine drutva Bihaa u Mravincima, str. 22-24.

piccolo iz prijelaza XIIIXIV st. i par naunica, u br. 76 par naunica,

u br. 81 dvije srebrne vitice, u br. 85 par naunica i u br. 86 jedna na
unica. Znaajan je nalaz triju objekata s indicijima, po kojima se mo
emo pribliiti vremenu postanka grobova toga tipa. Grob br. 4 bio je
pokriven ploama, koje potjeu s piramidalnog krova esterostranog ciborija. Taj ciborij je dekoriran pleternom plastikom i spada medu namje
taj prve ruke u bazilici. Moe biti, da je ciborij bio uklonjen iz bazilike,
dok je ona bila jo u funkciji, a moda je stradao zajedno s njom. To
svakako ne govori za rani postanak groba. Odreenije datiranje omogu
uje nalaz mletakog novca u grobu br. 26 i slinog piccola u grobu br.
59. To je piccolo duda Petra Gradeniga s kraja XIII. i poetka XIV.
stoljea. Razdoblje dudovanja P. Gradeniga (12891311) je dakle ter
minus ante quem non postanka naega groba, a prema tome i drugi gro
bovi njegova tipa nisu svojim postankom daleko od njega. Oblici ozida
nih grobova pronaenih na Crkvini predstavljaju prijelaz iz ovalnog u
paetvrtasti tip. i sad imamo kronoloku potvrdu, da su se takvi grobovi
gradili na izmaku XIII. i na poetku XIV. stoljea, t. j . da se je tada
naputao ovalni oblik i zamjenjivao paetvrtastirn.
U junom brodu nailo se na ostatke onog groba, to ga je naao Marim
(Viestnik XIII, str. 91 - Starohrv. prosvjeta II. 5.-IV. 114, 115.), a u
kojemu su naene najljepe ostruge. Marunov opis ovog groba ne odgo
vara s obzirom na usporedbu dubine groba i temelja crkve, jer je grob
znatno dublji. Na njemu nije bio zateen svod. Navodim ga za prilog
tipologiji starohrvatskih grobova (si. 8.). Na tlorisu je oznaen brojem 89.
5. Ostaci obzide. Vidjeli smo, da se u poetku radova nailo na tra
gove zida uzdu junog ruba groblja. Zid se protee u pravcu IZ. a
njegov istoni kraj nije pronaen, jer se nalazi pod povrinom, koja nije
zahvaena revizijom. Njegov zavretak na zapadnoj strani nije iskonski,
jer je presjeen na toki udaljenoj 37 m od krajnje otkrivene toke na
istonoj strani. Zid je na dva mjesta presjeen; ne moe se znati kada,
ali nije iskljueno, da se to nije dogodilo za prvog istraivanja, kada je
sav rad po nekoliko dana padao na nepismenog predradnika P. Duu.
Rasjek je na jednom mjestu irok 180 cm, a na drugom 7 : 5 m. Debljina
ostataka zida kree se od 80 do 85 cm, a najvea ouvana visina iznosi
60 cm. Preostala su uglavnom dva reda kamenja u temelju, a kamenje
je dotjeranije oblikovano i od tvrdje je formacije nego je ono, kojim je
zidana bazilika. Po tome, to se je zidao zid iznad treeg tipa grobova,
mora se postanak zida datirati ne odmah poslije postanka grobova, nego
u vrijeme, kad im se ve bio zatro trag. Nemogue je vjerovati, da je bio
graen negdje, kad i crkva sv. Luke, jer u tom sluaju bi se u njemu, kao
i u njoj, nalo uzidanog materijala, ega nije bilo, nego se je materijal
pripremio ad hoc. Moda je kasnije groblje sueno na opseg oko bazilike,
i taj se je prostor opasao zidom. Prema tome bi se tu moglo raditi o zida
noj ogradi groblja; a nije iskljueno, da je zid mogao biti podignut i u
fortifikacijske svrhe, kao to je bio sluaj s bazilikom na Kapitulu kod
Knina, jer je u kninskoj okolici zaista bilo prigoda za branjenje.
35

6. Nalaz kamenih fragmenata. Nije potrebno naroito isticati, da se je

posvuda nalazilo fragmenata, koji potjeu od crkvenog namjetaja, jer se
to najbolje vidi iz priloene situacije nalaza. Izuzetak ini segment sta
roga puta na podruju samostana. Tu se nita nije nalo, zato to je na
tom poloaju Martin naao lik poznatog hrvatskog ratnika i djelove transene, pa je ovaj segment revidiranjem temeljito istraio. Nalazilo se je
fragmenata u razlinim dubinama, od povrine do 4 m ispod nje. Radi
boljeg pregleda nalaz emo razvrstati ovako:
a) Fragmenti rimske provenijencije. Nalo se ukupno 56 fragmenata
s prepoznatim ostacima antikne dekoracije, razvijenih profila i kanelura.
Materijal je od mramora i od obinog vapnenca. Drim, da je sav
donesen za sekundarnu upotrebu (si, 11=) =
b) Ostaci starokranske dekoracije. Na Crkvini je pronaen ulomak
kapitela, na kojemu se prepoznaje dekor biljke acantus spinosus, karak
teristian za kapitele V,VI. stoljea (na donjoj polovici slike br. 21),
kakvi su naeni u Bilicama kod ibenika i u Bioiu kod Drnia. U zidu
samostana (n2) nalazi se uzidan fragment starokranskog kria s tipi
nom rairenom hastom, koja pri vrhu prelazi u trokutan oblik (si. 4).
Prema tome, bila bi pronaena dva starokranska fragmenta. 0 nji
hovom iskonskom poloaju bit e govora u poglavlju o crkvi na Katia
Bajamima.
c) Fragmenti neutvrene funkcije i porijekla. Medu brojnim prona
enim fragmentima nalazi se 88 komada, kojima se nije mogla utvrditi
pripadnost, zato io Lo nisu izrazite esti, jer pripadaju Krajevima ili
leima spomenika (si. 12 i 13).
d) Fragmenti s ostacima natpisa. Pronalo se samo osam fragmenata
s natpisom, to je i razumljivo, kad se zna, da je traganje za natpisima
bila misao vodilja kod prvih iskapanja i da se je na natpise najvie pazilo.
Fragmenti su siuni, tek ostaci od jednog ili nekolko slova, pa i samih
esti pismena (si. 14). Meu njima je najvaniji ostatak s tekstom ARUS.
Taj se spaja s davno pronaenim fragmentom i oba daju tekst PRECLARUS.
Po kompoziciji on pripada ostalim estima, koje su u muzeju (si. 15), a
ostatak su epitafa, o emu nas uvjerava karakteristian irok prostor
meu recima. Preclarus je atribut za svjetovnog dostojanstvenika, i ovaj
bi nam ulomak potvrdio postojanje groba u Crkvini, koji se je odnosio
na dostojanstvenika; ali se ne zna, kojemu je od tolikih pronaenih gro
bova pripadao ovaj epitaf, a nisu se pronali ostali dijelovi epitafa, koji
bi nam otkrili njegovo ime.
e) Fragmenti s ostacima pleterne plastike. Meu ostatke pleterne pla
stike ubrajam ovdje i nekoliko fragmenata, koji nemaju ne sebi pletera,
ali se pouzdano zna, da su preostaci drugih motiva na njima u uskoj de
korativnoj kombinaciji s pleterom, samo to se on na fragmentu nije
sauvao. Pronaeno je ukupno 100 ulomaka, koji pripadaju pilastrima,
plutejima, ciboriju i drugim objektima crkvenog namjetaja. Ustanovilo
se, da se jedan dio njih po organizmu dekora, dimenzijama, materijalu
i frakturama spaja s dijelovima, koji su ve prije bili u muzeju.
36

f) Fragmenti
kombinirani
pleterom
i vegetabilnom
ornamentikom.
P r o n a l o se 19 u l o m a k a , na kojima se raspoznavaju ostaci p l e t e r a i vegetabilne o r n a m e n t i k e : loze, lia i latica (si. 17). Dva u l o m k a se spajaju,
i to j e d a n s a k r o t e r i j e m ciborija. a d r u g i s dijelom a m b o n a .
g) Fragmenti
kapitela.
Na Crkvini je p r o n a e n cijeli j e d a n polijedrian k a p i t e l , p o l o v i n a j e d n o g drugog k a p i t e l a , koji je n a m j e r n o razbijen
i za neto d r u g o u p o t r e b l j e n , o emu govore o b r a e n a lea. Osim toga,
p r o n a e n o je jo 20 d r u g i h sitnih f r a g m e n a t a s ostacima lia i kaulikola (si. 1 8 ) .
h) Fragmenti
impost. Na r a z n i m krajevima p r e t r a e n e p o v r i n e p r o
nalo se est u l o m a k a i m p o s t a (si. 19), od kojih su dva bila u p o t r e b l j e n a
za sadanje grobove umjesto k r s t a (oba krajnja u n a j d o n j e m r e d u na
slici), a j e d a n u m a l t e r n o m zidu na z a p a d n o j strani groblja (u sredini
najdonjeg r e d a ) , koji je p o d i g n u t poslije prvih istraivanja. I m p o s t i
p r i p a d a j u b i f o r a m a zvonika, a moda i k o r t i l u s a m o s t a n a .
i) Fragmenti
trabesa. P r o n a l o se u k u p n o 19 u l o m a k a t r a b e s a (si. 2 0 ) ,
od kojih se je najvei naao u z i d a n k a o spolija u sadanjem g r o b u Viovia na z a p a d n o j polovini p r e t r a e n o g groblja. K u k e na n j e m u v e o m a su
t v r d e i j e d n a od d r u g e je n e o b i n o udaljena. Prije nije bio p r o n a e n ni
j e d a n t a k a v p r i m j e r a k . Na d r u g i m f r a g m e n t i m a vide se k u k e ili samo
njihovi t r a g o v i , p o e t a k j e d n e grede s o s t a t k o m krsta na n a t p i s n o m polju,
p l e t e r i lie k o j i m je bio u k r a e n r u b u l o m k a grede, koja je d a v n o u
muzeju.
j) Fragmenti
kolona. F r a g m e n t i k o l o n a razlinog p r o m j e r a odaju oble
i poligonalne oblike. P r o n a e n o ih je u svemu 36 (si. 2 1 ) .
k) Fragmenti
piramidalnog
krova esterostranog
ciborija. U posljednje
vrijeme p r e p o z n a o sam u muzeju esti k o a r e ciborija, a po k o s o m uglu
u t v r u j e se, da je ciborij bio esterostran. T a k o je mali b r o j esti, da je
bilo n e m o g u e pomiljati na r e k o n s t r u k c i j u objekta. Revizijom je iskrslo
prilino dijelova p i r a m i d a l n o g k r o v a (si. 22), a najvee esti potjeu sa
s p o m e n u t o g groba br. 4. Osim toga, p r o n a l a se je est sa lijebom, na
kojoj se r a s p o z n a j e k l e s a r s k i znak O (prva na si. 2 2 ) . T a se je spojila
s druge dvije, koje su ve u muzeju (si. 2 3 ) , i ustanovilo se, da cijelina
p r i p a d a p o s t o l j u j e d n e s t r a n i c e k r o v a . Njena duina o d g o v a r a irini stra
nice p i r a m i d e p r i dnu, i sad se zna, koliki je bio opseg k o a r e . D a k a k o ,
kosina k r o v n i h ploa o d r e u j e visinu k r o v a , j e r sad p o z n a t a baza i kosina
ploa o d r e u j u k u t o v e na njoj, te je o d r e e n a visina j e d n e s t r a n i c e , a po
t o m u i ostalih. T a k o n a m je ovaj na oko n e z n a t a n f r a g m e n t omoguio
r e k o n s t r u k c i j u ciborija. Postolje je sluilo k a o p r e l a z n a d a s k a u k u t u
k o a r e , da p r i m i o d g o v a r a j u u s t r a n i c u k r o v a . K o a r a p r i k r a j e v i m a stra
nice ima lijeb u p r a v o zato, da tu sjednu dvije stranice t r o k u t n e daske,
a to se vidi p o t o m u , to d u i n e s t r a n i c a daske odgovaraju d u i n i lijeba
na koari, d o k njihova debljina p o t p u n o odgovara d u b i n i lijeba na
k o a r i . P o ovoj dasci zna se i to, da se je iz esterostrane k o a r e izdizao
d v a n a e s t e r o s t r a n i p i r a m i d a l n i k r o v . P r o n a l a su se 33 f r a g m e n t a k r o v a ;
a, osim s p o m e n u t o g a , jo dva imaju klesarske znakove, i to slova B i E,

37

to je sve sluilo unaprijed odreenom rasporedu, zato to identini dije

lovi nisu bili jednako izraeni. Naen je samo jedan uiomak koji pripada
koari, a na tome je pleter (v. na slici 16 i 22) i spaja se sa odgovara
juim dijelom u muzeju.
1) Fragmenti koare etverostranog ciborija. Veoma vaan prinos re
konstrukciji etverostranog ciborija (v. Starohrvatska prosvjeta III.
serija, 1949, str. 281.) pruio je nalaz od 23 fragmenta, koji pripadaju
njegovoj koari (si. 25.). Ovim je omogueno, da rekonstrukcija sadrava
vie originalnog materijala. Dobar dio njih vee se s dijelovima, koji su
u muzeju, te se je, medu ostalim, dobila i irina kosare preko polovine
(si. 26.).
m) Fragmenti krova etverostranog ciborija. Pronalo se 19 fragme
nata krovnih ploa, koje su veinom proviene ljuskama. Tri fragmenta
se spajaju s preostacima, koji su u muzeju, i sve to e kompletirati rekon
strukciju.
n) Fragmenti prozorskih reetaka. Revizijom je iskrslo 37 fragmenata
tranzena (si. 28.), od kojih se neki spajaju s prije pronaenim dijelo
vima. Po obliku, materijalu i dimenzijama vidi se, da pripadaju razli
itim cjelinama.
o) Objekti kune radinosti. Kod ranijih iskapanja malo se je pazilo
na sve ono, to nije vezano za natpise i dekor, i tako je ostalo pod ze
mljom 20 fragmenata rvnjeva (si. 29.) .84 rvnjevi su veinom od kreine, a ima ih i od bree, koja se ne nalazi u Biskupiji. Prepoznaju se
gornji i donji koluti rvnjeva razliitog promjera. Polo je za rukom
spojiti samo dvije polovine u jedan rvanj. Li preoslalKe Kucne rauinosli
spadala bi dva cijela i jedna polovina prljena (si. 37.), koji pripadaju
vretenu. Osim toga, naeno je 80 sitnih fragmenata lonaca s raznolikim
ukrasima. Samo se jedan lonac moe spojiti.
p) Fragmenti perforirane kamenice. Odavna su u muzeju ostaci lia
i grana, za koje je bilo oito, da pripadaju dijelovima perforirane kame
nice, ali se ona nikako nije mogla rekonstruirati, jer se nije mogla utvr
diti njena visina. Tri od etiri pronaena fragmenta doprinijela su spa
janju vie starih dijelova, te se je tako utvrdio njen oblik i, time, omo
guila rekonstrukcija kamenice.
r) Fragmenti obinih kamenica. JNa Crkvini se je pronalo 9 ulomaka
razlinih dimenzija i oblika. U tri sluaja, dva i dva fragmenta se spajaju
tako, da ih je zapravo est (si. 31.). Drim, da i one dvije najvee ploe,
koje se ne vide na slici, pripadaju kamenicama, zato to se pri rubovima
opaaju tragovi nutarnjeg brida, pa se ini, da pripadaju njihovu dnu.
s) Fragmenti rozetona. U muzeju se nalazi prilian broj fragmenata
u obliku segmenata krunog vijenca, od kojih neki prelaze u profilirane
povrine. Ti su fragmenti veinom od mramora po trei put preraenog.
JNa nekima se opaa obraen rub, to bi pripadalo tehnici romanike,
84
U sredini najdonjeg reda na slici nalazi se cjelovito gornje kolo rvnja. Ono ne
potjee s Crkvine, nego s poloaja ispod Stupova, gdje ga je pronaao na radnik
Duko Lukaevi.

38

o emu je ve bilo govora. Do sada, nije pouzdano ustanovljena njihova

funkcija. Pomiljam, da su to ostaci rozetona. Vjerojatno e kod revizije
pronalazak 9 fragmenata (si. 32.) neto pridonijeti tome pitanju.
t) Postolje pluteja. O njemu je ve bilo govora. Dugo je 70, iroko 27,
a debelo 15 cm. S gornje strane ima utor, kojemu su bona rebra ote
ena, valjda pri obaranju pluteja (si. 33). Na donjoj plohi ima zasjek,
zato to je dijelom nalijegao na neto izdignutu pregradnu osnovicu.
Ovo je jedino postolje, koje imamo u muzeju, i ono e pridonijeti postavi
svoga, a po njemu i ostalih pluteja.
u) Fragmenti s figuralnom plastikom. Naena su tri ulomka s osta
cima ove plastike: 1. Ulomak transene s glavom madone, koja je na obe
strane izgraena (si. 34). Rad pripada istoj tehnici, istoj ruci i istoj kom
poziciji kao i poznati ratnik, koji je davno pronaen na Crkvini. Obrnuta
strana loije je obraena, a tako je i kod svih dijelova ove transene.
2. Donji dio kamenog raspela s ostacima Kristovih neprekrienih stopala
(si. 34). Ulomak ima odozdo rupu, po kojoj se vidi, da je raspelo bilo
negdje privreno, vjerojatno na tegurij. 3. Ulomak ptice (orla), kojoj
fale glava i noge, prilino oteen. Prepoznaju se dobro krila, stilizirana
prutastim naborima (si. 34). Vjerojatno je pripadao transeni.
7. Nalazi grobnih priloga u slobodnoj zemlji. Meu grobne nalaze
ubrajam ovdje sve ono, to se obino nae u grobovima, bez obzira na to,
to je dobar dio naen u slobodnoj zemlji. Nalaz u slobodnoj zemlji je
trag presipanja za naknadnih ukapanja, a bez dvojbe i ponekog propusta
kod ranijih istraivanja. U opisu grobova naveli su se prilozi pronaeni
u njima. U slobodnoj zemlji nalo se je jo 15 naunica (usve 26, v. si. 7,
35), od bakra i srebra, te jedna od zlata (etvrta u treem redu na si. 35)
s velikim zrnom po sredini, nekoliko karika i vitica (si. 35), 17 prstenja
(usve 26 v. si. 7, 36), tri aplike (si. 36), 1 ostruga, 1 noi, 2 sapona,
etiri grivne, od kojih jedna s privjeskom, zvjezdica od ostruge, zrno od
niza, privjesak i bronani avli (sve na si. 37).
8. Nalaz srednjovjekovnih
novaca. Osim novca P. Gradeniga naenog
u grobu br. 26 i piccola u br. 59 pronalo se u slobodnoj zemlji jo 11
srednjovjekovnih srebrnih novaca, od kojih su 3 mletaka, 2 akvilejskog
patrijarhe, 5 splitskih bagatina i 1 Ludovika Anujskog (si. 38).

II. KATIA B A JAMI

Katia Bajami se nalaze stotinjak metara daleko od Crkvine idui se
oskim putem prema Kninu. Lokalitet je prozvan po nekadanjem bajamiku, koji je pripadao Katiima s nadimkom Leper i Zdrile. Takvo ime
poloaja inae nije popularno u selu. Seljaci ne znaju ni za kakav odre
en naziv, a poloaj je tako nazvao Marun za razliku od drugih lokaliteta,
te se ovo ime uvrijeilo u literaturi i u muzeju. estice su pod konac
prolog stoljea prele u vlasnitvo muzeja, pa su pretvorene u jednu,
39

koju neki seljaci obiavaju zvati Marunovom. estica se nalazi tono uz

raskrsnicu, gdje se od puta za Knin odvaja put za Kaldrmu, zapravo se
kao klin zabila u ralju, koju sainjavaju krakovi dvaju putova. Ba na
sastavku tih dvaju putova kao i na poetku ogranka za Kaldrmu nalaze
se u putu vidljivi tragovi zidova, koji ulaze u obje lateralne estice,
Katia Bajame i Bulatuu (naziv po ranijem vlasniku Bulatu). Voen
tim inicijem Marim je pristupio istraivanju na obje estice.
Rad na tim esticama spominjao se uglavnom u vezi s izvjetajima o
djelatnosti Hrvatskog starinarskog drutva, 80 ali nikad nije bilo jasno,
to se je tu zapravo nalo. Iskapalo se po nekoliko dana u estim navra
tima od g. 1889.8(i do g. 1909.87 Spoetka je Buli nagaao, da bi se tada
otkriveni dio zida mogao odnositi na Vinjaliev navod o tragovima palazzo di delizie kninskih biskupa. 88 U toku sukcesivnih radova Radi
i Marim doli su do zakljuka, da se pronaeni temelji razlinih zgrada
i crkve do njih odnose na villa regalis, koja se navodi u spomenutoj
Zvonimirovoj ispravi, pa je Radi 83 to tumaio kraljevskim dvorcem
te ga je vezao s kraljevskim mirinama, t. j . s tobonjim nazivom za
ostatke zidova na Bulatui, koji bi se sauvao u narodu.
O radu na Katia Bajamima izvjestilo se javnost posljednji put god.
1897., kad je reeno, da se tu otkrilo jedno krilo prostrane i ukusne
zgrade s jednom crkvom, a iskopine da nisu dokonane zbog pomanj
kanja novanih sredstava. Dalje se kae: Nagaa se da bi drugo krilo
zgrade imalo biti veoma obsenije, zato sad ob uspjehu kroz ove iskopine
postignutomu, do konanog svretka radnje, nije umjestno naimati,
o na iZ'av u u
85

Buliev izvjetaj: Trea gl. god. skuptina str. 30. Marun, Redovito izvjee.
Viestnik h. a. d. XIII. str. 92, 124. Marun, Izvjetaj upraviteljstva Hrv. starinarskog
drutva u Kninu o drutvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec. Starohrvatska
prosvjeta II. Knin 1896. Str. 124. Radi, Izvjetaj upraviteljstva Hrv. star. drutva
u Kninu o drutvenom radu i napredku. Starohrvatska prosvjeta II. str. 200. Marun.
Izvjetaj upraviteljstva Hrv. star. drutva u Kninu o drutvenom radu i napredku
kroz zadnji tromjesec. Starohrvatska prosvjeta II. str. 267. Marun. Isto. Starohr
vatska prosvjeta III. Knin 1897. Str. 48. Radi, Ploaste nadstupnine sa srednjih
stupia dvostrukih prozora (bifora) staro hrvatskih zvonika. Starohrvatska prosvjeta
sir. 94, 161. 166. - Marun, Izvjee XI. glavne skuptine Hrv. star. drutva u Kninu,
o drutvenom radu i napretku kroz zadnje polugodite. Starohrvatska prosvjeta IV.
str. 55. Radi, Izvjee o radu Hrv. star. drutva u Kninu u obe, a napose o
kranskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u Dalmaciji, osjem
Solina, Bosni Hercegovini. Hrvatskoj. Slavoniji i Istri. Starohrvatska prosvjeta IV,
str. 94, 161, 166. - Marun, Izvjee XI. glavne skuptine Hrv. star. drutva u Kninu.
Starohrvatska prosvjeta
IV. sir. 184. - Hrvatsko starinarsko drutvo u Kninu (pro
glas). Split 1925. Str. 9 - Biskupija kod Knina. Starohrvatska prosvjeta, n. s. II. 1-2.
Zagreb-Knin 1928. Str. 175.
80
Buliev izvjetaj: Trea gl. god. skuptina, str. 30. Marun. Starohrvatska pro
svjeta II. str. 124.
87
Marunovi Starinarski dnevnici pod datumima: 9. I \ . . 21. i 23. V. g. 1891.
16.
III. g. 1893. - 11. V., od 28. do 31. XII. 1896. - 2. do 30. I., te 1. do 12. II. i od
29. III. do 7. IV. 1897. - 27. I. 1898. - 30. VI. g. 1906. - 22. VII. i 16. VIII. g. 1907.
- 22. II.. 4. III.. 15. V., 22. VI. i 6. VIII. g. 1909.
88 T re a "I. god. skuptina str 30
89
Starohrvatska prosvjeta I. str. 150. 151. - II. str. 124. 200. - IV. str. 24, 161.

40

s ovim izkopinama postie nov bogat prilog za poviest umjetnosti gradi

teljstva iz dobe hrvatske samovladavine. 90 O radovima izvedenim god.
1898, 1906, 1907. i 1909. zapisao je Marim kao obino, vrlo oskudno
i povrno u svoj Starinarski dnevnik. Sigurno je u ovim navratima istra
eno drugo krilo spomenute zgrade. Poto se nalaz predmeta na ovom
poloaju detaljnije nabrojio u Starinarskini dnevnicima, to u pronaene
predmete navesti iz njih:
G. 1889. Ulomci mozaika.
G. 1891. JNekoliko malih fragmenata
nae ornamentike, a zatim
desetak malih ulomaka ornamentike iz hrvatske dobe.
G. 1893. Sluajan nalaz dvaju ulomaka kapitela.
G. 1896. Sluajan nalaz ulomaka s krstom ili liem u blizini isko
pina, a tako isto i ulomka s pleterom i volutom. Za iska
panja nalo se mnogo mramora, medu kojim i natpis sar
kofaga, 91 zatim bojadisane buke, avala, ulomaka crkvene
grede i jedan bakreni mletaki novac (iz XVIII. St.). Na
Bulatui je naen fragment pletera u mramoru, ulomi
transene, izvezene opeke, nekoliko komada buke, meu
kojima jedan s ostacima boje, zatim 31 sitna ulomka
nadstupnine, noi, avli i ulomak malog zvona.
G. 1897. est ulomaka nadstupnine, kamena jabuica s urezanim
kriiem, malo pletene robe, 7 povrsila, 4 ulomka od
mjedi, gvozdena bravica. mnogo avala, klepac. bojadisanog
stakla, 2 brtvele, 2 sitna ornamentalna fragmenta, otrac
od handara, 3 dlijeta, srednja petlja od ostruge, ulo
maka lonca i komad navezene opeke. Sad se javlja vaan
nalaz ulomaka kamenitih ploa s prostim od mekog ka
mena izraenim krstovima i ljudskim likom, a to su gra
fiti. Nedaleko od zida vinograda tik iskopina, sluajno je
naen ulomak transene.
G. 1906. Nalo se nekoliko avala.
G. 1909. Ulomci kamena s krakovima urezanih krstova, ulomak
mramora vjerojatno od jednog rimskog sarkofaga te na
njemu u relievu razabire se vrak (gornji dio) koplja.
Podaci o nalazima zavruju se datumom od 6. VIII. 1909., pa se
kae, da se nalo neto ulomaka odnosnih na tako reeno slikovito
pismo u najskrajnjem dielu sgrada.
U muzeju se ne moe identificirati sav nalaz predmeta, osim kamenih,
jer su dosta neodreeno opisani i na njima nema nikakve signature,
a k tomu su odavna pomijeani s predmetima, koji potjeu s drugih
80

Starohrvatska prosvjeta I I I . Knin 1897. Str. 48.

Natpis je objelodanjen u Starohrvatskoj prosvjeti. II. str. 124. U Starinarskom
dnevniku pod datumom 30. I. 1897. zapisano je, da je natpis naen u ploniku prezbiterija i da je sav plonik crkve bio od slinog mramora budui ga se nalo u prvot
nom poloaju, a bio je na vie mjesta iskren.
91

41

lokaliteta. Kameni spomenici bili su u muzeju odjelito postavljeni, a

neki imaju i signaturu K.(aliea) B.(ajami). Meutim oznake za neke
kamene spomenike, koje se nalaze u dnevnicima, ne slau se s njihovim
stvarnim izgledom. Ve je ova injenica dovodila do nejasnoa. Na po
ziciji Katia Bajama u muzeju bio je postavljen i dijelom signiran ma
terijal iskljuivo iz prethrvatskoga doba, o kojemu se u objavljenim
noticama i dnevniku ne govori, nego se samo navodi natpis sarkofaga
i mramor. Na ovoj poziciji bili su izloeni spomenuti fragmenti, koji
su izazivali veliku panju posjetilaca. U muzeju se uvrijeilo miljenje,
da pripadaju ostacima najranijeg starohrvatskog umjetnikog stvaranja.
To je miljenje konano izilo u javnost g. 1925. u jednom proglasu
Hrv. starinarskog drutva, gdje je donesena fotoreprodukcija grafita,
pod kojom se tampao podnaslov Grafiti iz VIII. stoljea naasti u
ruevinama dalm. Kosova, Biskupija. 92 Navodi o nalazu nae ornamen
tike, ornamentike iz hrvatske dobi nisu se ni na jednom ulomku
mogli oitovati medu tolikim predmetima na poziciji K. B. Ova inje
nica uz jo podgrijavane kombinacije o ostacima kraljevskog dvorca
u posljednjem spominjanju ovog poloaja g. 1928. 93 ulijevala je razu
mljivo nepouzdanje, a stvar se nije mogla kontrolirati, kad nije bila
opisana i arhitektura, kojoj su predmeti pripadali, niti je poznat tloris
te graevine. Stvar je ipak trebalo dovesti na istac.
Kad se u toku rada na reviziji Crkvine poveao broj radnika i kada
bi u rovu nastajali zastoji uslijed pretraivanja grobova ili zbog sporog
pokretanja tekih steaka, prebacivala se u tim momentima suvina
radna naga na Katia Bajame s namjerom, da se revidira i snimi crkva.
Iza ranijih iskopina bio je na ovoj estici posaen vinograd, a u pro
lom ratu srueni su ogradni zidovi, te je po njoj paslo seosko blago.
Na njenoj povrini naziru se tu i tamo ostaci temeljnih zidova zgrada,
ali se nisu mogli prepoznati njihovi isti oblici. Uslijed izvanredne sue
g. 1950. nije bilo teko pogoditi, gdje se meu svim tim ostacima nalaze
temelji crkve, jer se nad povrinom zidova, koja nije bila duboko pod
zemljom, ranije osuila trava, pa je tako suha pruga pokazala prilino
jasne obrise crkve. Otkopao se prostor unutar njenih zidova, dok se,
osim na zapadnoj strani, nisu njeni zidovi izvana odgrtali dublje od 50
cm. Jednobrodna crkva s oblom apsidom (v. tablu IV.) orijentirana je
u pravcu istoka. Osim ponegdje sauvanog najdonjeg reda zida nad te
meljem sva se visina zidova odnosi na temelje. Ali ni oni nisu svugdje
jednako sauvani; najvea im je visina na zidu (b), gdje se on spaja
s apsidom i iznosi 1 m, dok je najmanja na apsidi, gdje se na njenoj
sjevernoj polovici sauvao samo najdonji red temeljnog kamenja u vi
sini od 1520 cm. Na proelju se nije sauvao trag otvoru. Kod zidova
uope, naroito na apsidi, vidi se, kako je kamenje polagano zavisno
92

Hrvatsko starinarsko drutvo u Kninu. Split 1925. Str. 9.

U lanku: Biskupija kod Knina, Starohrvatska prosvjeta, n. s. II. 1-2. ZagrebKnin 1928. str. 175. stoji, da su se izmeu bazilika na Stupovima i Crkvini konstatovali vjerojatno na ostacima poznate ville regali1- ostari jo jedne tree jednobrodne bazilike, valjda neko dvorske kapele.
93

42

od konfiguracije tla. To zato, to se poloaj nalazi na izdanku blagog

pristranka bregovitog terena, koji se sputa u dva pravca: prema zapadu
i prema sjeveru, pa se na te strane naginju redovi kamenja, i to duinskih zidova crkve prema zapadu, a apside prema sjeveru. Zapadni
zid (a) nalazi se gotovo na vodoravnom tlu pa su mu redovi stijena
gotovo horizontalni. Nivelacijska razlika najdonjih slojeva apside i pro
elja iznosi 80 cm. Crkva je duga 17 : 75 m, a iroka 8 : 25 m. Graena
je kamenjem istog kvaliteta kao i bazilika na Crkvini, naime kreinom, samo to se primjeuje, da je kamenje strunije slagano i da su
linije zidova mirnije od onih na Crkvini. Debljina ostataka zida nad
temeljem varira oko 60 cm, dok temeljni zid pokazuje vee razlike,
tako da mu se debljina kree od 65 do 72 cm. Zid apside (c) je deblji
(oko 80 cm). Apsida je organski graena s brodom na taj nain, to se
uvlai u brod rastvorom, koji je s njene svake strane ui oko 65 cm od
raspona broda. Na mjestima, gdje se krajevi apside stapaju sa zidovima
broda, debljina zidova je znatno pojaana te iznosi 175 cm. Taj za
jedniki zid apside i broda dug je 1 m. Na junoj strani crkve sauvao
se neoteen sa ivim uglovima. Vanjska strana je zavretak bonog
zida (b) crkve, koji je dug 14 : 50 m, a nutarnja poetak apside. Na
vanjskoj strani nalazi se na svretku naroito postavljen veliki ugaoni
kamen, koji slui boljem vezanju. Na tom mjestu, a 35 cm uvueno od
vanjskog pravca dunog zida, poinje vanjska strana luka apside. Na
odgovarajuem kraju sa sjeverne strane nisu se sauvali ni iznutra (zid
c) ni izvana (zid bi) ivi zavreci, jer je ugaono kamenje povaeno.
Odgrnula su se tri zida (d, e, f), koji su zidani okomito na proelje
crkve, a tragovi zida (e) nalaze se s druge strane puta. Njega je za
pravo presjekao kasniji put, te mu se sauvao nastavak, koji se protee
na Bulatuu. Nijedan od ta tri zida nije graen organski s proeljem.
Na sjeverozapadnom uglu crkve nailo se na zid (g), koji se protee
k sjeveru, a njegov nastavak se vidi kao obris izvan estice upravo na
sastavcima puteva BiskupijaOrli, BiskupijaKaldrma. Uz crkvu su se
dakle sagradile i druge zgrade, i ona je ula u njihov sklop.
Po svemu gore izloenomu vidi se, da je zdanje rustino, ali ta rustika
ne mora pripadati hrvatskoj graditeljskoj ruci. Stavie, taj objekt nema
onih izrazitih nepravilnosti u osnovici i zidarskoj tehnici, koje prate
rano hrvatsko graditeljstvo, pa nas to ovlauje, da ga ne moramo ve
zati za nj. Po tlorisu se vidi, da je oblik najjednostavniji, a ta osobina
odgovara kanoniki ustaljenom tipu starokranskih rustinih crkava,
zato govore i dogradnje oko nje. Prema tomu tvrdnje, da se ovdje radi
o starohrvatskoj crkvi, ne bi nale potvrde u obliku tih preostataka.
Preostaje nam sada da revidiramo sve ono, na temelju ega je moglo
doi do zablude o postojanju starohrvatske graevine. Mislim, da je
tobonji naziv Kraljevske mirine polazna taka k tom skretanju. Za
ovaj naziv se vrsto prihvatio Radi, kad je htio dokazati, da se kate
drala kninskog biskupa nalazila na Crkvini, te svoje tvrdnje uvelike
zasnovao na tekstu Zvonimirove isprave iz g. 1086, gdje stoji, da je pri
posveti crkve sv. Marije, inae neoznaena poloaja, izdana isprava
43

Actum est hoc in villa regali quo in loco iam dicta ecclesia sancte
Marie . . .9d Radi je ono in villa regali protumaio kraljevskim
dvorcem, pa je u navodnom nazivu Kraljevske mirine naao jaku
topografsku potporu za tvrdnje o posveti katedrale na blinjoj Crkvini,
na koju se po njemu odnosi u dokumentu spomenuta sv. Marija. On
kae: Ne treba nam dakle duga natezanja, da pogodimo kako je Svinimir kralj tu govorio o kninskoj biskupskoj crkvi sv. Marije, pa i o kra
ljevskom dvorcu, villa regalis u njezinoj blizini. Ostanci kraljeva
dvorca moe se nagaati, da su oni tragovi zidina na susjednoj Bulatovoj oranici gdje se opaaju temelji prostranih dvorana i obilni ostaci
mozaika (opus vermiculatum), kojim no su bile potaracane, pa na Katievom vinogradu i onom brae Zdrilia gdje je naena jedna exedra,
a to sve od 50100 m daleko od bazilike sv. Marije. O tim ostacima
pisao je pokojni O. Stj. Zlatovi; da ih narod zove Kraljske mirine
(Viestnik i t. d. god. VIII, br. 3, str. 78.). Tako je pisao drug mi Grgur
Urli Ivanovi u Koledaru Matice dalmatinske za godinu 1875. (str.
123). u biljeci. 95
Tu se Radi oslonio na Zlatovia i Urlia. Zlatovi je spomenuo, da
se neto dalje na istok od Crkvine na posjedu Bulata jedno mjesto zove
Kraljevske mirine. Ali sudei samo po tomu, to je navedena kriva
orijentacija, jer se Bulatua nalazi sjeverozapadno od Crkvine, moe
se pretpostaviti, da Zlatovi nije dobio taj podatak na licu mjesta; on
uostalom ovo javlja dopisom iz ibenika. Na mjestu ga nije ni mogao
dobiti, jer takvom nazivu nema traga kod tamonjeg stanovnitva, a sve
t*a ima* iO ne i_.i uio tiOivSZ. Ga su zit.iiic ijas u vezi s kralievsicim dvor
cem, budui da tradicija ne mora objekt tradirati vjerno, naroito kad
se zna, da dananje stanovnitvo nije ubatinilo tradicije, pa je ono ni
jemo za tolike objekte u tom selu. Sva je vjerojatnost, da je Zlatovi
neko vidio, kako zidovi na Bulatui vire iz povrine, a od Urlia do
znao za Kraljske mirine koje on inae stavlja na drugo mjesto
pa iz daljine izgubio relaciju te ih identificirao sa zidovima na Bula
tui. Jo je tei sluaj s oslanjanjem na G. Urlia. On pie tako sigurno,
ua je kralj Kreimir sagradio ponosne dvorove kod Knina, i to dva;
jedan pod kninskom tvravom, a drugi u Biskupiji pokraj Stupova. Za
posljednji kae: Neki siedi starac biskupinski pripoviedao mi je, da jo
tek opaajue se ruevine razderane potoinom u zeman davni zvale
su se Kraljevska mirina. 96 Na stranu izmiljotine o Kreimirovim dvo
rovima, sad je oito, da se ne slau lokaliteti Bulatue i Stupova, preko
ega je preao Radi. Ali, nije se povelo rauna ni o tome, koliko se
na Urlia moe osloniti. On, naitan uitelj, ivi i djeluje u doba bu
enja narodne svijesti, zanima se za lokalnu prolost te ju, pun patri
otskog zanosa, nastoji osvijetliti na svoj nain. Pritom uglavnom iz94

Raki, Documenta historiae Croaticae. Zagreb 1877. Str. 113.

Radi: Hrvatska biskupska crkva ... Starohrvatska prosvjeta I. str. ISO.
90
G. Urli Fvanovi: Pridavo-poviestne uspomene iz kni.iske prolosti. Narodni
kalendar za g. 1875. Zadar. str. 124.
95

44

misija topografiju mjesta, za koje se veu dogaaji iz prolosti, a kojima

nije utvren lokalitet. Konano on se izdao samim nazivom mirine,
kojima primorci nazivlju zid, a za taj naziv uope neznaju Zagorci. U
Biskupiji nijedan seljak nije shvatio to ga pitam kad sam traio da
mi kae to oni zovu miri, mirin. On inae do neobuzdane smje
losti izmilja tradiciju stavljajui je u usta narodu, kako se ne bi posumnjalo u njenu izvornost. Tako se i ovdje pojavio neki siedi starac.
Dato da bi osvrt na Radieve i Urlieve navode bio suvian s obzirom
na naivnost i izmiljanje, ali oni se ne mogu mimoii, kad su s pomanj
kanja dosadanje kritike njihove Kraljevske mirine bitno utjecale,
sve dosad, na starohrvatsko obiljeje nalaza u Katia Bajamima. Pouz
dano je, da ne samo na Bulatui, nego u Biskupiji uope, nema traga
nazivu Kraljevske zidine, jer narod za njih ne zna. Sama primjena
villa regalis bila je zalina s naivnog shvaanja ovog navoda u ispravi,
jer villa ne znai dvor, zaselak, nego selo, ovdje kraljevsko. 97 S druge
strane utvreno je, da nema nikakva dokaza, koji bi nam govorio, da
se Zvonimirova isprava odnosi na Biskupiju (nota 67). Sada je dapae
potvreno, da se posveta crkve sv. Marije nikako ne moe odnositi na
baziliku u Crkvini, jer se ona izvrila potkonac XI. stoljea (1086.),
a bazilika je, vidjesmo, sagraena bar jedno stoljee ranije. Po svemu
se dakle vidi, da je bajanje o kraljevskom dvorcu na Bulatui ili
Katia Bajamima lieno svake istinitosti, i zato svi navodi o njemu
otpadaju.
Sada se mora uzeti u pretres nalaz arheolokih predmeta. Iz nave
denog popisa vidi se, da se pronalo predmeta, kojima je sve da se
po signaturi i raspoznavaju teko utvrditi porijeklo zbog njihova ope
nitog oblika i izgleda, kao to su na pr. dlijeta, avli, noi i slino. Zato
emo se osloniti na karakteristine dijelove.
Ve smo se sreli s Marunovim navodom, da se iskopinama na ovom
poloaju postigao nov i bogat prilog za poviest umjetnosti graditeljstva
iz dobe hrvatske samovlaavine. On se dakle za odreivanje vremena
oslonio na arhitektonske nalaze. I Radi je pod nadstupnine starohr
vatskih zvonika opisao jednu sa zemljita kod Katievih Bajama t. j .
na Kraljskim mirinama, 98 te joj donio reprodukciju (prva na tabli str.
25.). Ovaj impost izraen je od poklopca rimskog sarkofaga, to se ras
poznaje po ostacima stiliziranih ljusaka na njegovu krovu. Ali sa strane,
koja je izraena za sekundarnu upotrebu, dakle za ovu arhitekturu,
impost ima urezan latinski kri, kojemu se vrhovi hasta ire u trokutna
polja, a to je tipino za starokranske krieve. Takvih se kod nas po
svuda nalazi. U muzeju se nalazi jo jedan impost s ovog poloaja, na
kojemu je kri istog tipa, samo to je bolje izraen (si. 44.). Prema
tomu i taj Radiev prinos starohrvatskom obiljeju otpada.
97
98

Gunjaca, O poloaju kninske katedrale, str. 65, n. 85.

Radi, Ploaste nadstupnine. str. 24. 25.

45

Da vidimo, to je sve Maruna moglo navesti na sud o starohrvatskoj

graevini, osim uvrijeene primisli o kraljevu dvorcu. U popisu nalaza
sreli smo etiri puta oznake, koje odaju njegovo uvjerenje o starohr
vatskom porijeklu nekih pronaenih predmeta. Godine 1891. kae, da
se nalo nekoliko malih fragmenata nae ornamentike<<, a onda opet
desetak malih ulomaka ornamentike iz hrvatske dobi. Godine 1896.
govori o ulomku s pleterom i volutom i o fragmentu pletera u mra
moru, koji je pronaen na Bulatui. Ipak nije bez znaaja, to on ni
jedan konkretan arhitektonski komad ne priopuje javnosti, a da bi
za nj tvrdio, da je starohrvatskog porijekla. To je vjerojatno zato, to
ni sam nije bio siguran u karakter dekora. Ne treba zaboraviti, da je
ovo prvi starokranski objekt, s kojim se on u svojoj pionirskoj praksi
sreo, pa se vjerojatno borio s uvrijeenom pretpostavkom i ovim nala
zom, ipak slinim ali i stranim njegovoj dotadanjoj praksi, pa je
sva vjerojatnost, da se zato nije mogao izjasniti u javnosti, nego je samo
u rukopisnim dnevnicima ostavio trag svoga intimnog miljenja. Ako
sam u ovoj radnji bio prisiljen navoditi njegove biljeke, jer bez njih
ne bih mogao razjasniti mnoge momente, ipak treba uvijek imati na
umu. da ih on nije stilizirao za javnost, nego je biljeio podatke spon
tano za svoje snalaenje, te sva miljenja, koja se iz njegovih dnevnika
navode ili indirektno naziru, a ovdje se iznose, moramo tretirati s dunim
obzirom prema tuim intimnim mislima. Znaajno je za nae pitanje,
to se iz dnevnika vidi, kako se Marun kasnije koleba pa mijenja pri
janje miljenje, te u biljeci od 15. V. 1909. kae: Oblazei Veliku
Crkvinu u Biskupiji opazio sam u zapadnom oku bazilike jedan ulo
mak starokranskog kria to jasno potvruje prvanje moje opaanje,
da tu, ili negdje blizu, pa to bilo i one kod Katia Bajama obstojahu
pstanci starokranske crkve bazilike li. Opet jedan ulomak, jednakog
starokranskog kria opazio sam uzidan u Maloj Crkvini. Prvog sam
izvadio i prenio u muzej, dok je drugi ostao u spomenutom zidu. Ovdje
je prvi put na papiru spontano izbila njegova dvoumica obzirom na po
rijeklo crkve na Katia Bajamima, te je, vidi se, pomiljao, da bi tu
mogla biti starokranska crkva. Potraimo li u lapidariju muzeja na po
ziciji Katia Bajama i Bulatue ulomke, koji nose izrazit stil dekora,
kojim su se resile starohrvatske crkve, ne emo ih nai. Ali zato nala
zimo ulomke dekorirane kasnoantiknim motivima, koje Marun nikada
nije takvim spomenuo, te se onda mora zakljuiti, da se na njih odnose
ona etiri navoda, pod kojima je on smatrao nalaz starohrvatskim. Stavie, Marun je g. 1897. dao nacrtati skupinu dekoriranih ulomaka nae
nih na Katia Bajamima (si. 45), pa se po njoj vidi karakter nalaza. Profilacija i dekor ovih fragmenata govori iskljuivo za kasnu antiku. Izra
zit je dekor starokranskog kapitela (posljednji na slici) V.VI. stoljea,
kakvih se nalo u Bilicama kod ibenika i u Bioiu kod Drnia. Onaj
degenerirani kaulikol i profilacija u obliku prua na jednom ulomku
imposta (prvi na slici) dali su Marunu povoda, da zabiljei ulomak sa
pleterom i volutom, i time se, meu ostalim, otkriva put, kojim se do
lazilo do grijeaka. Mislim, da nije potrebno dalje dokazivati starokr46

anski karakter zdanja na Katia Bajamima na osnovu arhitektonskih

preostataka. Njega s druge strane potvruje i nalaz mozaika, izvezene
opeke (to je opeka kasnoantikne provenijencije i na njoj se nalaze kri
vudaste paralelne brazde nainjene prije, nego se opeka ispekla), a zatim
mnoina bojadisanog stakla. Prema karakteru cjelokupnog nalaza ne preostaje nam drugo nego i grafite staviti u prethrvatsko doba.
Prije je bilo govora, da emo se u ovom poglavlju osvrnuti na spolija
u Crkvini. Marun je naveo uzidani kri na Maloj Crkvini, koji se je i za
revizije zatekao u zidu samostana (si. 4). On kae, da je i drugi identian
bio uzidan u zapadnom oku bazilike. Taj je donesen u muzej i zaista
se vidi, da pripadaju istoj tehnici, tavie, od istog su materijala. Ali i na
poloaju Katia Bajama ima identino izraenih dijelova krieva na
istom materijalu. Nije nevjerojatno, da se fragment uzidan u zidove sa
mostana ne bi spojio s kojim fragmentom iz Katia Bajama. Sve nas to
vodi na zakljuak, da spolija na Crkvini potjeu odavle. Marun govori o
mramornom ploniku, kojim je bila poploana cijela crkva na Katia
Bajamima i jo kae, da je bio iskren (nota 91). Mramor se naao i u
bazilici na Crkvini, pa ne moe biti sumnje, da ga je odanle izvadila i tu
donijela starohrvatska ruka. Tako su se mramorni dijelovi upotrebljavali
i preraivali po trei i etvrti put. Odavle bi potjecala i sedra uzidana u
zidove samostana. Tako je jedino mogue objasniti postojanje starije
i mlade crkve na Crkvini i oko nje. ali jasno, ne obiju starohrvatskih. U
tomu, to se u Crkvini naao materijal s poruene crkve u Katia Baja
mima, lei nov dokaz, da je crkva na Katia Bajamima najstarija staro
kranska. Iza svih ovih dokaza sigurno je, da nema razloga zdanje na
Katia Bajamima smatrati za starohrvatsko, nego je kasnoantikno.

ZAKLJUAK
Vani starohrvatski arheoloki objekti u Biskupiji do danas nisu siste
matski obraeni uglavnom zbog povrno izvrenih radova, oskudice po
dataka i pomanjkanja svih potrebnih reprodukcija. Do sada nije bilo
jasnog pregleda nad samim tokom i razvojem ranijih radova, kao ni nad
rezultatima pothvata, pa sam to, koliko se dalo, prvi put iznio sumarno
u ovom izvjetaju. Sukcesivni nalazi predmeta poslije izvrenih iskapanja
potvrdili su povran istraivalaki rad, pa je to dalo nade, da zemlja jo
krije arheoloke predmete, a s njima i neke podatke, koji su nam zbog
ope oskudnosti toliko potrebni, naroito radi publiciranja nalaza i po
stave objekata u muzeju. Stoga je bilo potrebno provesti reviziju. To je
uprava muzeja odavna namjeravala, ali su svi izgledi ostali na pustoj
elji, sve dok nije Jugoslavenska akademija usvojila prijedlog uprave
muzeja, te se on ostvario njenom materijalnom pomoi. Revizija je izve
dena estomjesenom kampanjom g. 1950., u kojoj je, to stalno to po
vremeno, sudjelovalo osam strunih i pomonih radnika, a broj manuel47

nih popeo se u posljednjem mjesecu na devedeset, dok zbroj njihovih

nadnica iznosi 7214. Revidirala su se tri poloaja: Crkvina, Katia Bajami (samo crkva) i Stupovi. Budui da bazilika na Stupovima nije ba
do kraja oiena zbog nastalih kasnojesenskih kia, to e se naknadno
objaviti rezultati, kad se ona potpuno oisti i snimi.
U ovoj se radnji pretreslo pitanje doba postanka uklonjene mlae
crkvice sv. Luke, koja se je nalazila na ostacima srednjeg broda starije
bazilike na Crkvini, te se utvrdilo, da je bila sagraena za turske domi
nacije. Po graevnim i dekorativnim osobinama utvrdilo se, da starija
trobrodna bazilika na Crkvini potjee iz IX.X. stoljea. Na osnovu osta
taka debelih zidova, koji su bili dodani ispred proelja bazilike konstati
ralo se, da je postojao zvonik. S obje strane zvonika nalazile su se pri
zemne prostorije, koje su sluile za neku vrst mauzoleja, a nad ovima, na
spratu, bio je vjerojatno matronej. Ispred zvonika nalazio se je trijem.
Na sjevernu stranu bazilike prislonio se prostran samostan. Snimljen je
tloris svih ovih preostataka i taj, tek sada, nakon vie od pola stoljea,
prvi put izlazi na svijetlo. Po arhitektonskim djelovima iz doba zrele ro
mantike utvreno je, da je bazilika postojala u najmanju ruku do pod
konac XIII. stoljea. Revidiranjem je data prigoda, da se proui namet
nuto pitanje postojanja dviju starohrvatskih crkava, a i tree staro
kranske. Ustanovilo se, da nema tragova zdanju, koje bi bilo starije od
temelja ove trobrodne bazilike, t. j . da tu nisu postojale dvije starohrvat
ske te jo i jedna starokranska crkva, nego samo jedna starohrvatska
trobrodna bazilika. U specifikum bazilike spada sada utvrena injenica,
i

- l i

1 . 1

vi

-i

kako se ovdje mora spomenuli nov detalj, koji se pronaao u ovoj crkvi,
a to je podzemna prostorijica u temelju zida, koja je, drim, sluila kao
krovite za crkvene dragocjenosti.
Revizijom je pronaeno 88 starohrvatskih grobova triju tipova. Grob
najranijeg tipa (br. 88) okarakterisan je nalazom ostataka lijesa. Vano
je, to se pronaao velik broj, ovdje treeg tipa grobova, koji predstavlja
prijelaz iz ovalnih u grobove, kojima se oblik pribliuje obliku istokranog trapeza. Vanost je naime u tome, to je ovaj prijelaz kronoloki
utvren, jer se u grobu br. 26 i 59 pronaao novac i on tu fazu datira
u konac XIII. i poetak XIV. stoljea. Ovom prigodom pronaen je ka
sniji zid na grobitu, koji je mogao sluiti ili za ogradu suenog groblja
ili u fortifikacijske svrhe.
Dakako da je iz vie razloga vaan nalaz arhitektonskih dijelova, a u
prvom redu zato, da nam upotpuni davno pronaene dijelove, to e
znatno pridonijeti i samoj postavi muzeja. Pronalo se preko 500 kame
nih fragmenata, a vidjeli smo na pr.. kakve nam je dragocjene podatke
pruio nalaz postolja pregrade, ugaona daska esterostranog i fragment
koare etverostranog ciborija.
Nalaz kovinskih i drugih sitnili predmeta obogauje nau zbirku. Meu
njima je nadasve vaan nalaz ogrlice u grobu br. 29, koji je ne samo prvi
nalaz ove vrste u Dalmaciji (iako zrnje nije bilo ovdje strano, jer se po
48

Dr. S. Gunjaca:

Revizija

iskopina

Biskupiji

t-~$tb-

f\ ?%.,

11

' J ^ W ^ ,* *"'*;*&-

H H H
S/. 2. Ostaci temelja

na Crkvini

oko g. 1930.

SI. 2. Pogled na partiju Crkvine sa ostacima bazilike

g. 1950. (Snimano sa zvonika Metrovieve

neposredno pred
spomen-crkve).

reviziju